Ebu Hanifa Život I Djelo PDF

Nakladnik:
)}TUGRA- ZAGREB, Gavellina 40
Za izdavaa:
Aida Abadi Hodi

Glavni urednik:
Devad Hodi
Korektura:
Azra Abadi
Priprema teksta:
Ramon Mavar
Naslovna strana:
Elmedin Nuhbegovi
CIP- Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
NUMANI, Shibli
Abu Hanifa- ivot i djelo l Shibli
Numani; [prijevod Lamija Kulenovi;
Umjesto predgovora Devad Hodi]. Zagreb: Tugra, 1996.-251 str.; 19 an
Prevedeno prema: Imam Abu Hanifah
Life and Work.- Bibliografske biljeke
uz
tekst. - Kazalo.
ISBN 953-97027-lM
ISBN 953-97027-lM
SHIBLI NU'MANI
ABU HANIFA
IVOT I DJELO
Prevela s engleskoga
Lamija Kulenovi
TUGRA
Zagreb 1996.
Prevedeno prema:
Imam Abu Hanifah
Life and Work

English translation of
'Allamah Shibli Nu'mani's
"Sirat-i Nu'man"
by
M. Hadi Hussain
Institute of Islamic culture

Club Road, Lahore, Pakistan
Umjesto predgovora
Abu Hanifa. - ivot i djelo knjiga je koja kod nas pokriva
jednu veliku prazninu. Naime, muslimani Bonjaci sljed
benici su hanefijske vjersko-pravne kole (medheb) i ba
tinici tradicije jednostavnog, loginog i svrhovitog razu
mijevanja islama. Hanefijski medheb u islamskoj povijesti
i suvremenosti muslimana Bonjaka predstavlja istovre
meno i njihovu erijatsko-pravniku tradiciju i duhovni
kontekst nae bonjake kulture islama. S druge strane,
Abu Hanifa, roen oko 700. godine (oko 80. godine po
hidri) nije samo utemeljitelj najrairenije i najprihvae
nije pravne kole u povijesti islama. On je najistaknutiji i
najoriginalniji logiki mislilac u islamskoj vjersko-pravnoj
nauci. Otuda je teko shvatiti da do sada na naem jeziku
nismo imali jedno ovakvo djelo koje prua cjelovitiji uvid
u ivot i misao utemeljitelja naeg hanefijskog medheba i
jednog od najveih islamskih umova.
Knjiga Abu Hanifa - ivot i djelo velikog islamskog ue
njaka allama ibli Numanija omoguuje takav cjelovit i te
mljit uvid i, iako smo je dugo ekali, dolazi u pravo vri
jeme.
U prvom dijelu knjige autor, na temelju pouzdanih
izvora iz klasine islamske historijske, hadiske i fikhske
literature, svestrano i iscrpno osvjetljava ivot i linost
Imama Abu Hanife. U drugom dijelu knjige autor strp
ljivo, utemeljeno i detaljno raspravlja Abu Hanifinu misao
na podruju islamskog vjerovanja (ilmu-1-kelam), Abu
Hanifin odnos prema hadithu i njegovu ulogu u izgradnji
i sistematiziranju muslimanske pravne nauke (fiqh). Da
kako, znaajno je i posljednje poglavlje o Abu Hanifinim
uenicima koji su dali veliki doprinos oblikovanju hanefi
jskog medheba.
Abu Hanifa
Pisana u maniri znanstvenog i strogog potivanja iz

vora i injenica i u shemi tradicionalne organizacije mi
ljenja, s osjeajem dubokog potovanja prema hvaljenom,
ali i osporavanom utemeljitelju islamske pravne kole
analogije (qijas), nastala na traganju za injenicima i njiho
vom okupljanju oko svih vanijih pitanja koja se postav
ljaju pri sueljavanju sa ivotom, radom i milju Abu
Hanife, studija ibli Numanija o Abu Hanifi predstavlja
jedno od najboljih djela ove vrste i o ovoj temi u svijetu.
Kod nas se javlja u vrijeme kada se slobodnije i sves
tranije upoznajemo s temeljima nae hanefijske bonjake
tradicije islama, ali i u vrijeme kada se u nekim naim
revizionistikim vjerskim krugovima, u njihovim redukci
onistikim pristupima "ienju" islama, osporava i hani
fejski medheb i njegov utemeljitelj i naa hanefijska tra
dicija. Zato vjerujemo da se ova knjiga na naem jeziku
javlja i u pravo vrijeme. Da nas mono upozna s Abu
Hanifom i duhom njegovoga djela koje, prema Muham
medu Iqbalu, predstavlja "izraz arijske tendencije" u du
hovnoj povijesti islama, da nas moralno i intelektualno
uzbudi pred dostojanstvenim svjedoenjem islamske pri
vrenosti slobodi ljudske misli. Vjeran slobodi i slobod
nom i odgovornom miljenju, Abu Hanifa je, kritiki se
odnosei prema vlasti, odbijao obnaati dunost drav
nog sudije (qadija), zbog ega je odveden u zatvor gdje je
i zavrio svoj veliki zemaljski ivot.
Njegov duhovni ivot ovjekovjeen je u lucidnom i
grandiozom djelu koje se razlilo u veliko islamsko more
kroz stoljea i prostore od islamskog istoka do islamskog
zapada i koje ve gotovo etrnaest stoljea oblikuje tra
diciju islamskog duha u njegovom najizvornijem podru
ju - islamskom pravu i muslimanskom vjersko-pravnom
miljenju.
Iz tog velikog islamskog mora zahvaao je i autor knji
ge to je imate pred sobom.
Devad Hodi
Rije autora
Seriju biografija istaknutih muslimana zapoeo sam
knjigom AL-MA'MUN, a cijelu ediciju bio zamislio kao
vrlo opsenu. Namjeravao sam za protagoniste odabrati
ne samo osobe iz vladajuih dinastija nego i uene ljude.
Pokazalo se da je to divovski posao, pa sam se morao
ograniiti na vladare, a kasnije izostaviti i neke dinastije.
Ipak, nisam odustao od ideje da predstavim neke velike
uenjake, koliko mi je to vrijeme doputalo.
Nakon knjige AL-MA'MUN poeo sam pisati djelo AL
FARUQ. Meutim, nakon to sam napisao poprilian dio,
morao sam stati. Nerazumni kritiari su ovo moje odusta

janje tumaili na razliite naine, iako je jedini razlog bio
u tome da mi je jedan broj djela, nunih za konzultiranje,
a izdanih u Evropi, tada jo bio nedostupan. Da ne gubim
vrijeme ekajui, razmiljao sam da ponem pisati o ne
kom drugom poznatom vladaru, ali me je sprijeavala
neugoda pri pomisli na nedovrenu knjigu, a uz to me jo
proganjala i moja prva ideja da prouavam ivot i djela
uenih ljude kako bih ostao vjeran injenici da u Islamu
ma i pero uvijek idu zajedno.
Napokon, prevladala je ova druga ideja tako da sam,

odustavi od vladarskih dinastija, istraivao svijet uen
jaka kako bih odabrao najistaknutije pojedince. Podruja
znanosti i umjetnosti iz kojih sam birao osobe obuhvatala
su pravnu znanost (fiqh), predaju (hadith), knjievnost
(adab), logiku (mantiq), filozofiju i matematiku. Iz odre
enih razloga, moj izbor je ostao fiqh i njegov utemeljitelj
i najvei pravni strunjak Imam Abu Hanifa. Pravna tu
maenja i formulacije Abu Hanife imale su prevlast u go
tovo cijelom muslimanskom svijetu gotovo dvanaest sto-
PRVI DIO
IMAMOV IVOT
I LINOST
Glava prva
Ime, porijeklo i mjesto roenja

Priznat kao Veliki Inuzm, poznatiji po svome nadimku
Abu Hanifa, Nu'man b. Thabit b. Zuta b. Mah bio je ne
arapskog ('aj ami) porijekla, kao to etimologija zadnja
dva imena pokazuje, a kako je openito i prihvaeno. Pos
toje, meutim, razliite teorije o njegovom porijeklu i do
lasku u Arabiju. Historiar Khatib Bagdadi pripisuje
Imamovom unuku Isma'ilu ovu izjavu: ''Ja sam Isma'il b.
Hammad b. Nu'man b. Thabit b. Nu'man b. Marzban. Mi
smo perzijskog (farsi) porijekla i nikada nismo bili robovi.
Moj djed, Abu Hanifa, roen je 80. h. Njegov otac, Thabit,
posjetio je Hadrati Alija da mu izrazi svoje potovanje.
Hadrati Alija bio je milostiv pa je molio za njega i njegovu
familiju i vjerujem da su njegove molitve urodile plo
dom."3 Isma'il navodi ime Imamovog djeda kao Nu'man,
a pradjeda Marzban, ali imena koja se dre tanim jesu za
djeda Zuta, a pradjeda Mah. Vjerovatno je Zuta, kad je
prihvatio Islam promijenio ime u Nu'man, to lsma'il iz
sasvim opravdanog ponosa na svoje muslimansko pori
jeklo navodi, umjesto Zuta. Isto je tako vjerovatno da ime
Zutinog oca nije bilo ni Mah ni Marzban nego neko dru
go. Opet se citira Isma'il koji kaze da je njegova familija
ugledna i poznata perzijska familija. Budui da se grado
naelnik u Perziji zvao marzban, ini se loginim pret
postaviti da ni Marzban ni Mah nisu imena ve titule ili
Ibn Jazlah, Muhktasar Ta'rikh-i-Khatib Baghdadi biljeke o Imamu

AbuHanifi.
18
Abu Hanifa
slubeni naslovi. U stvari, Hafiz Abul-Mahasin dri da su

Mah i Marzban sinonimi. Kako nije znao perzijski, on je
samo nagaao i pogodio, u to sam potpuno siguran.
Mah je varijanta od Mah to znai "veliki" kao pridjev a
"poglavar" kao imenica. Arapski izgovor pretvorio je
Mah u Mah.
Neki historiari kau da je Zuta, doavi u Kabul kao
zarobljenik, prodan eni iz plemena Bani Taim-Allah kao
rob, koja ga, nakon nekog vremena oslobaa. Po njima, to
je objanjenje zato je Imamova familija bila poznata kao
"familija robova" (maula) plemena Bani Taim -Allaha.
Neprijatelji Imama, uivajui u pokuaju da umanje nje
gov ugled, daju veliku vanost ovoj prii. Bila istinita ili
ne, ova pria nita ne mijenja: u oba sluaja, Imam je u
dobrom drutvu. Nai uenjaci bi rekli da je Hagar bila
robinja iako Tora ne kae nita o tome. U ranom razdo
blju Islama, naziv rob odnosi se, zapravo, na veinu pri
znatih strunjaka haditha. Evo nekoliko imena: Hasan
Basri, Ibn Sirin, Tawus, 'Ata' b. Yasar, Nafi', 'Ikrimah i
Makhul, sve vodei autoriteti toga vremena bili su ili ro
bovi ili potomci robova. ak i da se ustanovilo da je Zuta
bio rob, to ne bi ni za nijansu umanjilo Imamovu veliinu.
Ima i drugih razliitih miljenja o lmamovom porijek
lu. Abu Muti', na primjer, opisuje ga kao Arapa, govorei
ovako o njegovom porijeklu: Nu'man b. Thabit b. Zuta b.
Yahya b. Zaid b. Asad b. Rashid al-Ansari. Hafiz Abu Is
haq govori ovako: Nu'man b. Thabit b. Kaus b. Hurmuz
b. Bahram.
Postoje razliite prie i o Zutinom mjestu boravka.
Ove razlike su sasvim razumljive. Moemo pretpostaviti
da je Zuta bio stranac i nekoliko godina po dolasku u
Arabiju. Ljudima moda nije bilo stalo da ga upoaju, a
moda ih je u tome prijeila jezina barijera. Istovremeno,
socijalna nuda prisiljava Zutu da uspostavi prijateljske
odnose s njima. Za prijateljske odnose izmeu doljaka i
starosjedilaca koristila se posebna rije u Arabiji u to vri
jeme, a to je wila' (prijateljstvo) iz koje je izvedena rije
19
maula koja takoer znai "rob". Ova verbalna konfuzija

mogla je kasnije stvoriti miljenje da je Zuta bio rob, koje
se tokom vremena ukorijenila tako da je Isma'il smatrao
za potrebno da ga izravno osporava. lsma'il je bio vrlo
ugledan i visoko poovan ovjek. Zato su suptilniji kri
tiari radije prihvatili njegovu verziju nego bilo koju dru
gu. Qadi Saimari, ugledni pisac, jasno kae da je Zuta bio
saveznik plemena Bani Taim -Allaha.4 Pria o ropstvu ko
ja kae da je Zuta doveden kao zarobljenik u Kabul je oi
to neistinita. Zutini preci su imali perzijska imena. Utvr
ena injenica o Abu Hanifi je da je znao perzijski kao
svoj obiteljski jezik, jer se perzijski nije govorio u Kabulu
u to doba.
Ne moemo s preciznou utvrditi Zutin rodni grad.
Razni historiari spominju razliite gradove i nemogue je
ustanoviti koji je pravi. Ono to je utvreno kao nesumn
jivo tano je da dolazi iz Perzije i da je perzijskog pori
jekla. Perzija je u to doba bila pod utjecajem Islama i ve
ina poznatih familija postepeno je prelazila na Islam.
Zuta je vjerovatno bio jedan od obraenika koji su migri
rali u Arabiju, bilo iz elje da provedu ostatak ivota u
domovini Islama ili da izbjegnu neodobravanje svoje fa
milije. U to doba, 'Ali je bio halifa, a Kufa glavni grad.
Zuta se nastanio u Kufi i imao je obiaj povremeno odlaz
iti na halifin dvor da bi izrazio svoje potovanje prema
'Aliju. Jednom, povodom Nauruza, perzijskog praznika,
poslao je halifi poklon. "Za nas," primijetio je halifa po
primitku poklona, "svaki dan je Nauruz." U Kufi se rodio
Thabit, Abu Hanifin otac. Zuta je odnio novoroene 'Ali
ju, kojeg je 'Ali zajedno sa njegovom familijom blagoslo
vio svojim molitvama.
O Thabitu se ne zna nita, osim to da je bio trgovac.
Prvi sin mu se rodio kad je imao etrdeset godina i naz4
Vidi Qala'id 'Uqud-al1qyan, Glava l. Nawawi pie u uvodu svoga

Tahdhib' al-Asma'wa-Lughaia da se rije maula uglavnom koristi u
znaenju "saveznik".
Abu Hanifa
20
vao ga je Nu'man, ijoj je glasovitosti, kad je dolo vri

jeme, dodan naslov Imam-i-A'zam, Veliki Imam.
U vrijeme roenja Abu Hanife, na vlasti je bio 'Abd
al-Malik b. Marwan, drugi halifa iz Kue Marwan. Tada
su jo bili ivi mnogi koji su imali sreu vidjeti Poslanika,
a neki od njih su bili ivi i u doba Abu Hanifine rane mla
dosti. Tako je Anas b. Malik, Poslanikov osobni pratilac,
umro 93. h., Sahl. b. Sa'd 91. h. i Abu'l-Tufail 'Amir b.

Wathilah 100. h. Nema, meutim, nikakvih dokaza da je
Abu Hanifa naveo i jednu jedinu predaju bilo kojeg od

njih. To je izazvalo uenje, a historiari daju razliita
objanjenja. Neki misle da Abu Hanifa jo nije bio stekao
nikakvo obrazovanje jer se kolovao da bi postao trgovac
kao i njegovi pred, tako da, kad je poeo svoje obrazova
nje kod Imama Sha'bia, ve bilo prekasno da nadoknadi
proputenu priliku jer su svi Poslanikovi Drugovi ve bili
preminuli. Ja, ipak, mislim da je razlog neto drugo.
Uenjaci
haditha
se razlikuju u miljenjima u pogledu
starosne dobi potrebne za uenje
haditha. Najstroiji su u
haditha nisu
tom pogledu bili uenjaci iz Kufe: u kolu
nikada primali one ispod navrenih dvadeset godina.5

Razlog tome je to su mnoge predaje prenoene rijeima
koje su imale posebna znaenja, pa je bilo nuno da
uenik postigne zrelost razumijevanja jer bi u suprotnom
postojao rizik od pogrenog razumijevanja i krivog inter
pretiranja. Ovo je, ini mi se, uskratilo Abu Hanifi ast da
uje predaju iz usta jos ivih Poslanikovih Drugova. Ovo
ogranienje nije bez opravdanja. lako su predaje koje su
kazivali oni koji su je uli od Drugova u dobi od deset ili
dvanaest godina imale znaaj zbog tog to se radilo o
prvoj generaciji nakon Poslanika, ipak je uvijek postojala
opasnost da zbog svoje nezrelosti prenosioci predaje ne
shvate njezino cjelovito znaenje i da su mogli napraviti
ozbiljne pogreke u njezinom tumaenju.
5
Ibn al-Salah, Maqaddamah Lucknow ed., str. 58.
21
togod da je bio razlog, injenica je da Abu Hanifa nije

sluao hadithe od Drugova. On je, meutim, imao sreu
sresti jednog od Drugova, to jest, Anasa ibn. Malika i osje
titi prosvjetljenje u oima koje su izravno vidjele Posla
nika. To je historijska injenica. A da li mu ona daje status
sljedbenika (tabi'ia), to jest onog koji je vidio Druga, tema je
mnogih rasprava. Nema sumnje, meutim, da je Abu Ha
nifa nosio tu ast s ponosom. Nemuslimanima se vanost
koju muslimani pridaju takvome iskustvu moe initi na
ivnom, ali ona odaje duboku ljubav i veliko divljenje
prema Poslaniku, a preko njega i prema njegovim Dru
govima.
Neki nai suvremeni pisci osporavaju Abu Hanifi sta
tus sljedbenika. To nije nita novo: sumnje o tome potiu
jo iz ranijih vremena. Strunjaci haditha, koji imaju vie
prava nego itko drugi izrei o tome svoj sud, donijeli su
odluku u Imamovu korist. Kad se od Hafiz Ibn Hajar 'As
qalania trailo erijatsko-pravno miljenje (fatwa), on je
izrekao sljedei stav: ''Mnogi Poslanikovi Drugovi su jo
bili ivi u vrijeme Abu Hanife. Kad se on rodio u Kufi, 80.
h., jedan od Drugova 'Abd-Allah b. 'Ali Aufa, koji umire
82. h. ili kasnije, ivi u tom gradu. Ibn Sa'd se poziva na
pouzdan izvor kad govori o susretu Abu Hanife sa Anas
b. Malikom. Osiin ova dva Druga bilo je i drugih koji su
ivjeli u razliitim gradovima. Neki ljudi su sakupili pre
daje koje je navodno Imam uo od nekih Drugova, ali nji
hova autentinost nije bez slabosti. injenica je samo to'
da je Imam bio suvremenik nekim Drugovima te da je
neke i sreo, kako navodi Ibn Sa'd. S obzirom na to, Abu
Hanifa pripada kategoriji Sljedbenika Drugova (tabi'ia)
to je injenica koja nije utvrena za druge Imame koji su
ivjeli u njegovo vrijeme, kao, na primjer, Auza'i u Siriji,
Hammad u Basri, Thauri u Kufu, Malik u Medini i Latih
u Egiptu. Ipak, Bog najbolje zna.' 6
Ovu fatwu, medu ostalima, navodi Hafiz Abu'l-Mahasin u svom

'Uqud al-Jumanu a to to sam ja naveo je doslovan l'rijevod.
Abu Hanifa
22
Tvrdnja Ibn Sa'da koju citira Ibn Hajar vodi do Abu

Hanife preko jednog posrednika, to jest, Saif b. Jabira.
Drugim rijeima, Ibn Sa'd je uo od Saif b. Jabira, a ovaj
od samog Abu Hanife.7 Istinitost Ibn Sa'dove tvrdnje Na
wawi dokazuje u svome djelu Tahdhib as-Asma' slijedeim
rijeima: "Iako njegov uitelj, Waqidi nije pouzdan, on,
naprotiv, jest." to se tie Saif b. Jabira on je bio erijatski
sudac (qadi) u Basri i vjerodostojan prenosilac. S obzirom
na karakter oba njezina prenosioca, sadraj se mora sma
trati autentinim, kao u najboljim predajama. Na temelju
toga svi veliki muhaddithi kao Khatib Baghdadi, Sa
m'ani, autor djela Kitab al-Ansaba, Nawawi, pisac komen
tara Muslimovog Sahiha, Dhahabi, Ibn Hajar 'Asqalani,
Zain al-Din 'Iraqi, Sakhawi i Abu'l-Mahasin Dimashqi ko
ji predstavljaju stupove haditha, konano su se sloili da
je Abu Hanifa sreo Anasa b. Malika.8
Ibn Khallikan takoer citira tvrdnju Khatib Bagh
dadia, ali kako on i dalje navodi da se Abu Hanifa nije
sreo ili uo predaju bilo kojeg od Drugova, ljudi su imali
krivo uvjerenju da Ibn Khallikan negira status Abu
Hanife kao Sljedbenika Drugova. injenica je da Ibn
Khallikan samo porie da je Abu Hanifa razgovarao sa
Drugovima i sluao njihove predaje, a ne to da je vidio
jednog ili dvojicu od njih. ak da Ibn Khallikanova tvrd
nja i podrazumijeva ono to neki povrni itaoci misle,
nitko ne moe tvrditi da njegovi dokazi negirajutvrdnju
gore navedenih velikih strunjaka u hadithu. Jedno od
utvrenih naela znanosti o predaji kae da ako dokazi za
i protiv predaje imaju istu teinu, prihvaa se pozitivan
dokaz. U ovom primjeru negativni dokaz ima manju
teinu od pozitivnog.
7
8
Dhahabi Tadhkirat al-Huffaz

Vidi biljeke o Abu Hanifi u
Ibn Jazlaovom Mukhtasar Ta'rikh

i-Khatib Baghdadi; Kitab al-Ansab, Tadhib al-Asma' wa'l-Lughat;
Dhahabijevim Tadhkirat al-Huffaz, 'Abr Fi Akhbar Min Ghabr i
Tadhib al-Tahdhib.
Ime, porijeklo i mjesto rodenja
23
Neke hanefije idu dalje, tvrdei da je Abu Hanifa vidio

neke Drugove i da je zapravo uo njihove predaje. Izne
naujue je to ak i 'Aini, komentator djela Hidayah po
drao ovu pogrenu tvrdnju. Istina je da ta tvrdnja nije
bila utemeljena. Abu'l-Mahasin sakupio je u svome djelu
'Uqud al-fuman sve predaje za koje su neki mislili da ih je
Abu Hanifa uo od Drugova, a zatim, nakon njihovog
preispitivanja u svjetlu naela haditha, dokazao da nisu
autentini. Ova je rasprava zamrena. Zato emo se po
truditi da je izbjegnemo. Oito, da je Imam naveo kako je
od nekog Druga uo makar jednu predaju, njegovi bliski
uenici bi prvi obznanili ovu injenicu. Meutim, o tome
ni jednu rije ne navode Qadi Abu Yusuf, Imam Muham
mad, Hafiz 'Abd al-Razzaq b. Himam, 'Abd-Allah b. al
Mubarak, Abu Na'im Fadl b. Wakin, Makki b. Ibrahim ni
'Asim al-Nabil, svi poznati kao odani Imamovi uenici,
zapravo, glavni graditelji njegove slave.
Imamov nadimak (kunyah), poznatiji od samog ime
na, nije bio pravi nadimak, jer nije imao sina po imenu
Hanifa. Kunyah se ne odnosi na imenicu ve na pridjev,
to je skraenica od sintagme "Abu'l-Millat al-Hanifah"
izvedene iz rijei "wattabi'u millata Ibrahim Hanifa"
(Zato se ravnajte prema sljedbenicima Ibrahimovim koji je
bio hanif, t<? jest ispravan u svome vjerovanju), kojima se
Svevinji obraa muslimanima u Qur'anu.
Glava druga
Sazrijevanje, obrazovanje i uitelji

lmamovo djetinjstvo pada u teka vremena. U doba
halife 'Abd al-Malika, namjesnik Iraka bio je Hajjaj b. Yu
suf. Represija je bila svakodnevnica. Kako je otpor vjer
nika sprijeio kuu Marwan da uspostavi vrstu vlast u
Arabiji i Iraku, Hajjaj je kao posebne rtve svoje okrut

nosti birao vodee vjerske i uene ljude. Nema ispravnije
ocjene Hajjaja od one koju je dao 'Umar b. Abd al-Aziz.
"Kad bi sljedbenici svih drugih poslanika," kae veliki
halifa, "trebali istaknuti zajedno sve velike zlotvore svog

vremena, a mi predloili samo Hajjaja, naa stran bi pre
vagnula." 'Abd al-Malik je umro
sin,
86. h., a nasljeuje ga

Walid. U njegovo vrijeme islamska osvajanja su
znatno napredovala. panjolska i Sind, dvije velike terito

rije bile su pripojene; prelazei granice Khwarazma i Sa
markanda, halifine vojske istakle su islamsku zastavu nad

Kabulom i Farghanom: na zapadu su osvojeni otoci Mi
norka i Majorka. Od islamskog duhovnog milosra nije

ostalo ni traga. to su imali veu vlast, to su bili despot
skiji i okrutniji. 'Umar b. 'Abd al-'Aziz rezimira u jednoj

reenici karakter te vlasti: ''Walid u Siriji, Hajjaj u Iraku,
'Uthman u H azu i Qurrah u Egiptu, ispunili su svijet

represijom." Cak i u to doba sveope nedae, vjersko
obrazovanje nije prestalo, a kole haditha su nastavile sa
radom, iako ne u mjeri u kojoj su jo uvijek svjea snaga i
ij
ar Islama to iziskivati.
Sreom po Islam i muslimane, Hajjaj umire 95. h. a

Walid godinu dana kasnije. Walida je naslijedio Sulaiman
25
b. 'Abd al-Malik, kojeg historiari smatraju, po mnogo e

mu, naJboljim halifom Umayyada. Najbolje to je Sulai
man uinio za muslimanski svijet bilo je imenovanje
'Umar b. 'Abd al-Aziza za svoga savjetnika i njegova pis
mena oporuka kojom ga postavlja za svog nasljednika.
Sulaiman je umro
99. h., a po njegovoj oporuci 'Umar b.
Abd al-Aziz dolazi na halifski prijesto. Njegovim dola

skom na vlast, cijeli sistem uprave Marwanida se mijenja:
obnavlja se pravda, potena vlast i prosperitet. Njegova
najvea zasluga je oivljavanje vjerskog obrazovanja. Dao
mu je takav poticaj da je praktiki svaka kua bila vjerska
kola. Povjerio je Zuhriu zadatak da sakuplja predaje ha
ditha, a kad je kompilacija bila gotova, razdijelio je njez
ine kopije po svim islamskim zemljama.
Dok su Hajjaj i W alid bili ivi, Abu Hanifa nije osjeao
ni potrebu niti je imao priliku stei neko obrazovanje. Za
dovoljan time to je poslovan ovjek kao i njegovi preci,
osnovao je tvornicu svile koju je dobro vodio. Kada je, u
toku v ladavine Sulaimana, vjersko obrazovanje dobilo
vanost, i on je osjetio potrebu da ga stekne. Sretna
sluajnost pretvorila je tu potrebu u odluku. Jednog dana
dok je prolazio pored kue poznatog kufskog Imama
Sha'bia, Imam ga je, zamjenivi ga sa svojim studentom,
pozvao unutra. "Kuda ide, mladiu?'19 pitao je Imam.
Abu Hanifa je rekao ime trgovca kod kojeg je krenuo.
"Mislio sam," rekao je Sha'bi, "iju nastavu pohaa?"
''Niiju", sa aljenjem je odgovorio Abu Hanifa. ''Vidim
da si inteligentan," rekao je Sha'bi. Treba biti u drutvu
uenih ljudi." Savjet je pao na plodno tle i mladi Abu
Hanifa je vrlo ozbiljno zapoeo svoju obrazovnu karijeru.
U to vrijeme nastavni program obuhvatao je knjievnost,
genealogiju, historiju Arabije, fiqh, hadith i kalam.
Kalam tada nije bio isto to je i danas, jer filozofija jo nije
imala uecaja na rasprave o islamskim vjerskim pitan9
'Uqud al-Juman
26
Abu Hanifa
jima. Ipak, predstavljao je najvei doseg otroumnosti, in

ventivnosti i originalnosti u diskusijama koje su se ticale
religije. Sve dok je islam bio ogranien na Arabiju, rasprave
o njegovim problemima odraavale su iskonsku jednostav
nost: Tek kad je stigao u Perziju, Egipat i Siriju, vjerske
debate postale su sloene rasprave. Iako je filozofija izgu
bila prvobitno uporite u ovim zemljama, ipak su isk
rivljene filozofske ideje bile uvelike u modi, a ljudski um
bio sklon pomnim analizama i skeptikim pitanjima.
Arapi su u potpunosti razumijevali ta Qur'an kae o
Boijoj biti i atributima, poetku i kraju svijeta i slinim
pitanjima; to je bilo dovoljno za njihova jednostavna i isk
rena uvjerenja. Nasuprot tome, kompleksne debate voe
ne u Perziji i Siriji kao da su namjeravale zaokruiti razvoj
civilizacije i evoluciju misli. istoa Boije prirode, antro
pomorfizam, identitet ili odvojenost Boije biti od atribu
ta, nepredvidivost, vjenost i mnoga slina pitanja su se
nametala, a rasprava o svakom od njih postala je nezav
isna disciplina. Postepeno su ak i obina pitanja vjero
vanja bila podvrgnuta pomnoj analizi i razliitim miljen
jima koja su se iskristalizirala u razliitim teolokim
kolama kao to su Qadariyye, Mutji'e, Mu'tazile, Jahmi
yye, Kharijiyye i Rafidije. Ovo zlo izme se tako rairilo da
su i obini vjernici, koji su se do tada klonili kontroverzija
ove vrste, bili prisiljeni ukljuiti se, ako ni zbog ega dru
gog, onda zato da opovrgnu ono to su smatrali neta
nim . Posljedica toga bila je pojava teoloke discipline ka
lam, koja je tokom vremena dostigla tako visoki ugled da
su znaajni Imami kao npr. 'Ash'ari i Abu Mansur Ma
turidi bili ponosni na svoj doprinos kalamu.
Iako je kalam, nakon to je sistematiziran, postao aka
demska disciplina, ipak je, u to doba, sve to je trebalo za
njegovo uenje bila inteligencija i skromno vjersko obra
zovanje. Sa svojim britkim iranskom umom i originalno
u, Abu Hanifa je bio predisponiran za kalam. to se tie
vjerskog obrazovanja, prenoenje predaje i rasprave o teo-
27
lokim pitanjima bile su tako este u Kufi, da je svaki o

vjek prosjene inteligencije mogao stei prilino obrazo
vanje tako to je jednostavno prisustvovao uenim sku
povima. Abu Hanifa je, na ovaj nain, stekao toliko znanja
u
kalamu
da su ak i njegovi vodei poznavaoci obino
izbjegavali voditi s njim rasprave. Kako je trgovao, esto

je morao posjeivati Basru koja je bila glavno stjecite svih
suprotnih kola, a naroito kharijitske. Vodio je mnoge bit
ke mudrosti sa lanovima lbadiyya, Sughriyya i Hashwi
yya i uvijek izlazio kao pobjednik. Iako je vremenom pre
stao sudjelovati u ovakvim debatama i do kraja ivota se
potpuno posvetio fiqhu, ipak nikad u potpunosti nije iz
gubio oduevljenje za
kalam,
a biljeke o njegovim ras
pravama sa kharijitima i drugima, su remek djela ovog

anra. Neke od njih emo detaljno opisati u raspravi o
njegovom djelu.
Sklonost Abu Hanife prema
kalamu gubila
se sa zre
lou njegovog razumijevanja i iskustva. Kako se to do

godilo, zanimljivo je prikazano u djelu
'Uqud al-Juman. U
kalam najvia
ranoj mladosti, kae pria, mislio je da je
od svih disciplina jer mu se inila temeljem cijele vjere.

Kasnije mu je postalo jasno da su veliki Drugovi uvijek
izbjegavali uputanje u pplemike karakteristine za ka. lam, iako niko od njih samih nije bolje razumijevao istinu
ove materije. Najvei dio svoga rada posvetili su proble
mima fiqha - uei i poduavajui o njima. Takoer je kri
tiki propitivao nain ivota ljudi sa kojima je polemizi
rao o
kalamu
i bio razoaran otkrivajui da nisu imali
nita od duhovnih i moralnih kvaliteta kojima su se ne

kada odlikovali veliki ljudi. Negdje u to vrijeme upitala
ga je jedna ena kako se ovjek moe razvesti sa svojom
enom u skladu sa Sunnetom. On nije znao odgovoriti.
Zato je savjetovao eni da ode i upita H ammada, ija je
kola bila u blizini. Zamolio je enu da mu, na povratku,
kae odgovor. Neto kasnije, ena se vratila i prenijela
Hammadov odgovor. To mu je otkrilo koliko malo zna i
navelo ga da odmah stupi u H ammadovu kolu.
28
Abu Hanifa
Postoji jo jedna pria o Abu Hanifinom ranom obra

zovanju koju Khatib Bagdadi prati do samog Imama. Kad
je Imam poeo stjecati obrazovanje, neko vrijeme nije mo
gao odluiti koje od predloenih disciplina da izabere.
Prvo je razmiljao o kalamu, ali ga je stalno muila misao
- vrijedi li truda disciplina ije uenje ne moe otvoreno
iskazivati iz straha da ne bude prozvan heretikom. to se
tie knjievnosti i naina itanja Qur'ana (qira'at), one ni
su bile od velike koristi, osim, ako je elio postati rav
nateljem kole. Poezija u to vrijeme nije bila nita vie od
zbirke satira i lanih panegirika. Za hadith je bilo potre
bno dugotrajno uenje, a osim toga, morao se dosta dru
iti sa mladim ljudima tako da se uvijek bojao kritike i
ismijavanja. Konano se odluio za fiqh koji ga je privu
kao kao disciplina koja se bavi i vjerskim i svjetovnim
potrebama ljudi. Ovu priu, meutim, kao potpuno neis
tinitu odbacuju svi pouzdani izvori. Primjedbe pripisane
lmamovim stavovima o razliitim disciplinama su tako
besmislene, da ih ak ni nepismen ovjek ne bi izrekao.
Kad bismo povjerovali u tu priu, mogli bismo zakljuiti
da Abu Hanifa nije uope pokazivao interes za hadith i
kalam, a injenice govore da je upravo u ovim discipli
nama uivao neosporno visoki ugled. Verojatno se Imam
odluio posvetiti fiqhu kad je savladao sve ove discipline,
jer mu se inilo da se tako bavi potrebama obinih ljudi.
Razni pripovjedai razliito tumae ovu jednostavnu
pretpostavku, to se vidi i iz injenice da je, iako je pria
ve bila zapisana, autor djela 'Uqud al-Juman pria na sas
vim drugaiji nain. Imao sam pred sobom Ibn Jazlahov
saetak djela Ta'rikh-i-Baghdad koji se odnosi na ovu priu.
Sve gore navedene primjedbe o raznim disciplinama pri
pisane su drugim ljudima, a za Abu Hanifu se samo kae
da se sloio s njima. Hammad je bio poznati kufski Imam
i priznati strunjak u fiqhu u svoje vrijeme. uo je pre
daju od Poslanikovog osobnog pratioca Anasa i druio se
sa nekim od najistaknutijih Tabi'na. Njegova kola je bila
najposjeenija u Kufi, iji su uenici bili istaknuti ljudi,
kao Mus'ir i Shu'bah. Bio je posljednji ivi predstavnik
29
kole fiqha koju je osnovao Drug 'Abd-Allah b. Mas'ud.

Bio je dovoljno sretan da bude bogat, to mu je omoguilo
da se u potpunosti posveti poduavanju. To su bili razlozi
to ga je Abu Hanifa, izabrao za svoga uitelja kad je od
luio prouavati fiqh. Metoda poduavanja u to vrijeme
je bila da uitelj dri predavanje iz nekog predmeta a ue
nici pokuavaju zapamtiti reeno, ponekad zapisujui. Pr
vog dana, Abu Hanifa je dobio mjesto u redu za poet
nike sa uiteljeve lijeve strane. Nije meutim, prolo
dugo, a H ammad ga je uoio kao uenika sa najboljim
pamenjem i inteligencijom u razredu i premjestio ga da
sjedi pred njim i ispred svih ostalih uenika.10
Iako je Abu Hanifa nekako u isto vrijeme poeo uiti i
o emu e kasnije biti rijei, ipak je redovito po
hadith,
haao Hammadova predavanja. Imamo njegov osobni

podatak da je to trajalo dvije godine kad je poeo raz
miljati o osnivanju vlastitog razreda, ali je odustao iz po
tovanja prema svome uitelju. Srea je hela da je Ham
mad otiao u Basru na denazu roaku i zaduio Abu
Hanifu da preuzme nastavu za vrijeme njegovog odsus
tva. Dok je drao predavanja, Abu Hanifi su esto po
stavljali pitanja o kojima nije uo ni jednu predaju od
Hammada. Davao je odgovore po svom vlastitom sudu,
zapisujui ih sa namjerom da ih kasnije pokae H amma
du. Kad se, nakon dva mjeseca, H ammad vratio iz Basre,
pokazao mu je biljeke. Odnosile su se na ezdeset pita
nja. Hammad je naao dvadest netanih odgovora. To je
bilo presudno da Abu Hanifa i dalje ostane Hammadov
uenik.
Hammad je umro 120. h. lako je Abu Hanifa pohaao
predavanja i ostalih uitelja fiqha, nesumnjivo je glavnu
izobrazbu dobio od H ammada kojeg je duboko cijenio.
Kao to smo ve spomenuli, dok je pohaao predava
nja iz
10
fiqha
kod Hammada, Abu Hanifa je poeo prou-
'Uqud al-J uman, Glava 7.
30
Abu Hanifa
avati i hadith, jer je osjeao kako ne bi mogao postii

izvorno djelo kojemu je teio u fiqhu bez potpunog po
znavanja haditha.
Prouavanje haditha je u to doba bilo vrlo intenzivno
u svim islamskim zemljama i svuda se biljee izvori i pre
daje. Drugovi, njih najmanje deset hiljada, razili su se po
svuda, postajui nukleus jednog velikog sisema izvora i
predaja. Kad god bi se ulo za nekog od njih, ljudi bi oda
svud nagrnuli eljni da uju navode o Poslaniku iz prve
ruke i da dobiju autentine odgovore na pravna pitanja
koja su zaokupljala njihovu panju. Tako je nastalo veliko
jezgro Tabi'ina, nazvanih uenicima Drugova, koje se raz
granalo po svim islamskim zemljama. Gradovi koji su
imali relativno veliki broj Drugova ili Sljedbenika postali su
dar al-'ilm ili centri uenosti. Istaknuti meu njima bili su
Mekka, Yemen, Basra i Kufa - svaki od njih je pun spo
menika islamske povijesti.
Kufa, mjesto u kojem se Abu Hanifa rodio i ivio,
prednjailo je kao centar islamskih znanosti. Kako je mali
prostor Arabije postao nedovoljan da primi viestruko
poveanu populaciju Arapa, halifa 'Umar je pisao Abi
Waqqasu, tada u Mada'inu, nakon pada carstva Chosro
esa, traei od njega da osnuje grad u kojemu bi se mogao
nastaniti viak arapske populacije. Sa'd je odabrao mjesto
dananje Kufe i 17. h. poloio kamen temeljac gradu. Os
nivanje grada poelo je izgradnjom nekoliko jednostavnih
graevina. im su prve kue dovrene, poeli su pristi
zati stanovnici iz raznih dijelova Arabije, tako da je Kufa
uskoro postala "produetak" Arabije. 'Umar je odredio
plae za dvanaest hiljada doseljenika iz Yemena i osam
hiljada iz Nazira. Za kratko vrijeme Kufa je postala tako
vano arapsko naselje da ga je 'Umar obiavao nazivati
imenima kao to su "Allahova zastava," "Riznica vjere" i
"Glava Arabije." Svoja je pisma za Kufu obino adresirao:
"Glavi Islama" i "Glavi Arabije." Halifa 'Ali je sa svoje
strane proglasio grad svojim glavnim gradom. Hiljadu i
pedeset Drugova, ukljuujui dvadeset etiri koji su se uz
31
Poslanika borili u bici na Bedru, posjetili su Kufu, a ve

ina njih se nastanila u tom gradu. Prisustvo Drugova
izazvalo je toliki interes za hadith i prenoenje (riwayat)
tako da je praktiki svaka kua u gradu postala kola za
ove discipline.11
Basra je takoer osnovana po 'Umarovoj zapovijedi,
postajui uskoro konkurencija Kufi u uenju, naroito ha
ditha. Ovi su gradovi, kao i Mekka i Medina, smatrani
gradovima-blizancima po uenosti. Veina linosti koje
Dhahabi opisuje kao prenosioce haditha u drugom i tre
em razdoblju Islama, opirno piui o njima, kao to su
Masruq b. al-Ajda', 'Ubaidah b. 'Umar b. Aswad b. Yazid,
Abu 'Umar al-Nakha'i, Dharr b. Hubaish, Rabi' b. Khuth
aim, 'Abd al-Rahman b. Abi Laila, Abu 'Abd al Rahman
al Salami, Shuraih b. al-Harth, Shuraih b. Hani, Abu Wa'il
Shaqiq b. Salamah, Qais b. Hazim Muhammad b. Siri'n.
Hasan al-Basri, Shu'bah b. Hajjaj and Qatadah b.
Da' amah, bili su stanovnici ova dva grada. Sufyan b.
'Ainiyyah, koji se smatra jednim od imama haditha, esto
bi govorio da postoje tri centra prouavanj haditha:
Mekka za obrede hajja, Medina za Qira'at i Kufa za ue
nje onog to je zakonito a to nezakonito, to jest fiqha.12
Abu Hanifa je mislio da je za uenje fiqha dovoljno
pohaati Hammadova predavanja. Meutim, kad je po
eo uiti hadith, shvaa da je to nedovoljno, jer uspjeh nije
mogao postii samo inteligencijom i riginalnou, ve je
zajedno sa umijeem kritikog prosuivanja morao dobro
poznavati i predaje. Predaje su u to vrijeme bile rasprene
i jo nekompilirane, a rezultat toga je bio da se i najvei
strunjaci nisu mogli sjetiti vie od dvije do tri stotine pre
daja. Ovaj broj je bio nedovoljan i za odgovore na temelj
na pitanja. Osim toga, pojavilo se takvo mnotvo naina
ll
12
Sve ove injenice se detaljno navode u Baladhurijevom Futuh al

Buldan (poglavlje o spomenicima Kufe), Mu'jam a-Buldan i Fath
al-Muth, str. 382
Tadhkirat-ul-Huffaz
32
Abu Hanifa
prenoenja (turuq), tako da kad neko nije znao neki ha

dith prema brojnim putevima predaje, nije mogao biti si
guran u njegovo znaenje i implikacije. Druenje sa Ham
madom i godine sazrijevanja bile su potrebne da bi Abu
Hanifa ovo shvatio. Zato se svom duom posvetio priku
pljanju predaja.
U Kufi nije praktiki bilo ni jednog muhadditha pred
kojega Abu Hanifa nije sjeo da bi uio predaje. Pokazujui
listu Abu Hanifinih uitelja haditha, Abu'l-Mahasin Shaf'i
kae da su devedest trojica bila iz Kufe. Neobino je da se u
djelima kao to su Tahdhib al-Tahdhib, Tahdhib al-Asma',
Tadhkirat al-Huffaz, itd., ne navode Imamovi uitelji, me
utim, ove knjige pruaju dokaze da je uio predaje od
velikog broja ljudi, od kojih su devedeset trojica bili stano
vnici Kufe, a veina njih Sljedbenici. Od njegovih Kufskih
uitelja, osobito velika imena iz oblasti haditha, sanada i
riwayata bili su Sha'bi, Salamah b. Kuhail, Muharib b.
Dithar, Abu Ishaq Sab'i, 'Aun b. 'Abd-Allah, Samak b.
Harb, 'Amr b. Murrah, Mansur b. al-Ma'mar, A'mash,
Ibrahim b. Muhammad 'Adi b. Thabit al-Ansari, 'Ata 'b.
al-Sa'ib, Musa b. Abi 'A'ishah i 'Alqamah b. Murthid .
Put prenoenja Sufyan Thauria, Ahmad b. Hanbala i
nekoliko drugih obino se vraa do ovih linosti.
Sha'bi je bio jedan od prvih koji je probudio Abu Ha
nifin interes za uenje haditha. Prenosio je predaje koje je
sam uo od brojnih Drugcrua. Pria se da je sreo pet stotina

Drugova i bio jedan od etvorice priznatih, izobraenih
uenjaka haditha u Iraqu, Arabiji i Siriji. Prema Zuhriju,
postojala su samo etiri istinska uenjaka: Ibn al-Musa
yyib u Medini, Hasan u Basri, Makhul u Siriji i Sha'bi u
Kufi. Nakon to je sluao predavanja Sha'bia o ratnim po
hodima (maghazi), 'Abd-Allah b. 'Umar je primijetio:
''Tako mi Allaha, ovaj ovjek poznaje tu materiju bolje
nego ja." Sha'bi je dugo vrio dunost qadije i bio vrlo
cijenjen od halife i visokih dravnih slubenika. Umro je
104. ili 106. h.
33
Salamah b. Kuhail bio je uveni muhaddith i poznati

Sljedbenik. Predaje je sluao od Jundub b. 'Abd-Allaha, Ibn
Abi A ufa, Abu'l-Tufaila i jo mnogih Drugova. Ibn Sa'd ga
opisuje kao prenosioca brojnih predaja. Sufyan b. 'Aini
yyah, Shaf'iin uitelj, nazvao ga je jednim od stupova ha
ditha. Ibn Mahdi je imenovao etiri ovjeka kao najpre

ciznije prenosioce predaje u Kufi, to su Mansur, 'Amr b.
Murrah, Abu Hasin i Salamah.
Abu lshaq Sab'i, je bio jedan od uglednih
tabi'ina,
predaje je sluao od 'Abd-Allah b. 'Umara, Ibn Zubaira,

Nu'man b. Bashira i Zaida b. Arqama i brojnih Drugova
ija imena navodi Nawawi u knjizi Tahdhib al-Asma'.
'Ajali kae da se susreo sa trideset i osam Drugova i da je
od njih uo predaje. 'Ali b. al-Madini, Bukharijev uitelj,
procjenjuje broj svojih strunjaka haditha na najmanje tri
stotine. Detaljan prikaz o njima daje Hafiz Ibn Hajar u
djelu
Tahdhib.
Samak b. Harb je bio ugledni Sljedbenik i muhadditih.

Imam Sufyan Thauri potvruje da nikad nije napravio ni
jednu greku u
hadithu, a sam tvrdi da je sreo osamdeset
Drugova.
Muharib b. Dithar je uo predaje od 'Abd-Allaha b.
Umara, Jahira i ostalih. Sufyan Thauri kae da nikad nije
vidio pobonijeg ovjeka. Dhahabi smatra njegove sudo
ve konanim. Imam Ahmad ibn Mu'in, Abu Zar'ah, Da
raqutni, Abu Hatim Ya'qub, Ibn Sufyan i Nasa'i dre da je
pouzdan. Bio je qadija u Kufi, a umro je 116. h.
'Aun b. 'Abd-Allah b. 'Utbah b. Mas'ud je uo predaje
od Abu Hurairaha i 'Abd-Allaha b. 'Umara i bio pouzdan
prenosilac i poboan ovjek.
Hisham b. 'Urwah je bio uvaen i poznat Sljedbenik ko
ji je uo predaje od mnogih Drugova i bio uitelj nekolicini
velikih Imama haditha, kao to su Sufyan Thauri, Malik i
Sufyan b. 'Ainiyyah. Dolazi u Kufu vrijeme Abu Ja'far
Mansura i dok je tamo boravio, ljudi su sluali njegove
34
Abu Hanifa
predaje. Halifa Mansur ga je veoma visoko cijenio i jed

nom prilikom mu darovao sto hiljada dirhama. Bio je
imam na Hishamovoj denazi. Ibn Sa'd kae da je bio po
uzdan i posjedovao veliko znanje o predajama. Abu Ha
tim ga opisuje kao Imama haditha.
Sulaiman b. Mihran, poznatiji kao A'mash, bio je u
veni kufski imam. Od Drugova, sreo je Anasa b. Malika, a
predaje uo od 'Abd-Allaha b. Abi Aufa. Uenici su mu
bili Sufyan Thauri i Shu'bah.
Drugi grad u kojem je Abu Hanifa sticao znanje o ha
dithu bila je Basra, bogata riznica haditha, zahvaljujui
prisustvu Hasan Basria, Shu'baha i Qatadaha. Izneneu
jue je da, iako Hasan Basri ivi do 110. h., nema dokaza
da je Abu Hanifa pohaao njegova predavanja. to se tie
Qatadaha, mnogi muhaddithi navode da je Abu Hanifa
bio njegov uenik. Slino, u nekoliko pasusa 'Uqud al-Ju
mana proizlazi da je uo predaje od Shu'baha i da mu je
ovaj dopustio jo za svog ivota, da daje fatwe i prenosi
predaje.
Qatadah je bio veliki muhaddith i poznati Sljedbenik
koji je uo predaje od Anasa b. Malika, 'Abd-Allaha b. Sa
rakhs, Abu'l-Tufaila i ostalih Drugova. Bio je jedan od
dvojice najpoznatijih Anasovih uenika. Osobito poznat
bio je njegov obiaj da predaje prenosi tako vjerno da ne
ma ni najmanje razlike izmeu rijei i znaenja. Postoji
neobina pria o njegovom odlinom pamenju, koju pri
a 'Amr b. 'Abd-Allah. Sa'id ibn al-Musayyib kod koga je
nekad svakodnevno uio fiqh i hadith, rekao mu je jed
nog dana: "Postavlja mi puno pitanja svakog dana. Pam
ti li i odgovore koje ti dajem?" "Zapamtio sam svaku rije
koju ste mi rekli," odgovorio je Qatadah i poeo ponavljati
ono to je nauio od Sa'ida, navodei dan i datum svakog
predavanja. Zauen, Sa'id je primijetio: ''Bog je stvorio i
takve ljude kao to si ti!" Zbog njegovog izuzetnog pam
enja, prozvali su ga "ovjekom sa najboljim pamenjem"
(ahfaz al-nas). Ahmad b. Hanbal naveliko hvali njegovo
35
poznavanje fiqha, razilaenja u miljenju (ikhtilaf) i egze

geze. ''U ovom podruju," kae on, "Qatadah moda ima
sebi ravnih, ali nema superiomijih." Ibn Hajar daje de
taljan prikaz o njemu u djelu

rajui ga vrlo visoko.
Tahdhib al-Tahdhib, rangi
Shu'bah je takoer bio vodei muhaddith koji je znao

napamet dvije hiljade predaja. Sufyan Thauri ga naziva
"amir al-mu'minin haditha." Bio je prvi u Iraku koji je
razradio pravila kritike i ocjene vrijednosti. Sha'fi je imao
obiaj rei: ''Da nije bilo Shu'baha, u Iraku ne bi bilo inter
esa za hadith". Umro je 160. h. uvi za njegovu smrt,
Sufyan Thauri je kazao: "S njim je umrlo i umijee uenja
haditha."
Shu'bah je bio duboko vezan za Abu Hanifu i esto je,
u njegovoj odsutnosti, imao obiaj hvaliti njegovu inteli
genciju i britki um. Jednom prilikom je rekao: "Kao to
znam da je Sunce sjajno, tako pouzdano znam da su ue
nje i Abu Hanifa jedan drugome par." Neko je pitao Ya
hyu b. Mu'ina, jednog od Bukharijevih uitelja, ta misli o
Abu Hanifi, a on je odgovorio: "Za mene je dovoljno to
znam da mu je Shu'bah dozvolio da dri predavanja iz
haditha i predaja. A Shu'bah je ipak, Shu'bah."13
Meu ostalim strunjacima iz Basre, od kojih je Abu
Hanifa uo predaje, istiu se 'Abd al-Karim b. Umayyah i
Asim b. Sulaiman al-Ahwal.
Iako je Abu Hanifa sakupio obilje predaja u ovim ko

lama, ipak mu je, u namjeri da dovri svoje obrazovanje,
bilo nuno posjetiti i dva sveta grada: Mekku i Meinu,
izvorita vjerskog uenja. Ne zna se pouzdano kad je prvi
put putovao u svete gradove. ini se najvjerovatnijim da
je to bilo u prvom razdoblju njegove obrazovne karijere.
Historiar Ibn Khallikan1 4 citira Waki'a koji kazuje priu o
ovom prvom putovanju za koju tvrdi da ju je uo od sa13
14
Uqud al-Jum.an, Glava 10.

Ibn Khallikan, Ta'rikh biljdka o 'Ata b. Abi Rabahu
Abu Hanifa
36
mog Abu Hanife. Brija koji mu je brijao glavu za vrijeme

hodoaa, nekoliko je puta ukorio Abu Hanifu. Kad ga je
ovaj upitao koliko je duan za brijanje, brija je odgovo
rio: "Covjek ne raspravlja o tome koliko mora platiti za
obrede hajja". Tako mu je Abu Hanifa mirno dopustio da
mu podree i bradu. Brija je iznenada primijetio: "ovjek
ne uti za vrijeme hajja. Nastavi uiti svoj takbir !" Kad je
bio gotov i htio izai, brija je od njega zatraio da prije
odlaska klanja dva rak'ata namaza. Iznenaen, Abu Ha
nifa ga je upitao gdje je nauio sva ova pravila vjerozak
ona. "Svo znanje dugujem 'Ati' b. Rabahu," odgovorio je
brija. Ova pria pokazuje da je Abu Hanifa tada bio jo
poetnik.
Abu Hanifa je otiao u Mekku kao student onda kad
je grad bio vrlo jak centar obrazovanja. Veliki broj prizna
tih strunjaka haditha koji su sreli Drugove; osnovali su
ondje svoje kole. Najvea i najuglednija je bila kola 'Ate'
b. Abi Rabaha.
'Ata' je bio poznati Sljedbenik koji je bio u drutvu ve
ine Drugova, i ta injenica mu je osigurala status auto
riteta. Predaje je uo od 'Abd-Allah b. 'Abbasa, lbn'Uma
ra, Ibn Zubaira, Usamah b. Zaida, Jabir b. 'Abd-Allaha,
Zaid b. Arqama, 'Abd-Allah b. Saiba, 'Aqile, Rafi'a, Abu'l
-Darda', Abu Huraira i mnogih drugih. Za sebe je tvrdio
da je sreo dvjesto ljudi koji su se druili sa Poslanikom.
Svi najpoznatiji Drugovi priznavali su njegovu uenost.
'Abd-Allah b. 'Umar, sin halife 'Umara, imao je obiaj re
i: "Zato ljudi dolaze k meni kad je tu 'Ata' b. Abi Ra
bah?" Za vrijeme haj ja, nekad se izdavala slubena zabra
na davanja fatwi svima osim 'Ati.'15 Mnogi veliki Imami
haditha, kao Auza'i, Zuhri i 'Umar b. Dinar, proli su njegovu kolu.
Kad se Abu Hanifa prijavio u kolu 'Ate' b. Abi Ra

baha, ovaj ga je pitao o njegovom vjerovanju. Imam je od
govorio: ''Ne govorim runo o starijim generacijama (as15
Prikaze o njimu vidjeti u Ibn Khallikanu i knjigama rijala.
37
salaf), grijenike ne nazivam kafirima i vjerujem u qada'

i qadr." 'Ata mu je nakon toga dozvolio da pohaa nje
gova predavanja.16 Njegova inteligencija i um ostavljali su
sve snaniji utisak na uitelja, tako da je 'Ata,' im bi ova
uao, zatraio da mu se nae mjesto u njegovoj blizini. 1
Sve dok je 'Ata' bio iv - umro je 115. h. - Abu Hanifa je
pohaao njegova predavanja kad god bi posjetio Mekku.
Od ostalih muhadditha u Mekki, ija je predavanja iz ha
ditha Abu Hanifa pohaao, posebnu panju zasluuje
'lkrimah. Bio je sluga i uenik 'Abd-Allah b. 'Abbasa, koji
ga je obrazovao sa velikom panjom i osobnom brigom,
stvarajui od njega tako dobrog strunjaka, da ga je jo za
ivota ovlastio da iznosi vlastite sudove i sudske odluke.
'Ikrimah je uio predaje i detalje fiqha od mnogih Dru
gova, kao to su halifa 'Ali, Abu Hurairah, 'Abd-Allah b.
'Umar, 'Aqabah b. 'Umar, Safwan, Jabir i Abu Qatadah.
Meu njegovim uenicima u hadithu i egzegezi (tafsiru)
bilo je najmanje sedamdeset uvenih Sljedbenika. Sha'bi je
imao obiaj rei da nikad nije bilo ovjeka koji je bolje po. znavao Qur'an od 'Ikrimaha. Jednom su pitali Sa'ida b.
}ubara, vrhunskog Sljedbenika, da li zna nekoga uenijeg
od njega samoga. Naveo je 'Ikrimaha.
Otprilike u to vrijeme, prije 102. h., Abu Hanifa je pos

jetio Meinu, riznicu haditha i Poslanikovo prebivalite u
njegovim posljednjim godinama ivota. Nakon to su svi
Drugovi, jedan po jedan, preminuli, sedam tabi'ina koji su
ivjeli u Medini postaju sredinjim linostima fiqha i ha
ditha i, openito, rjeavaju sva pravna pitanja. Ovi ljudi
su svoje znanje sticali od vodeih Drugova i bili priznati
irom islamskog svijeta, u svakom kutu kole koju su vo
dili njihovi uenici. Bili su savremenici i utemeljitelji kon
sultativnog tijela koje je rjeavalo sva pitanja Shari' ata.18
Fiqh Medine, koji je kodificirao Malik, zasniva se uglav
nom na njihovim pravnim presudama.
16
17
18
lbn Jazalah, Mukhtasar Ta'rikh-i-I<hatib Baghdadi

'Uqud al-Juman, Glava 10.
Fath al-Mughith.
Abu Hanifa
38
Kad je Abu Hanifa stigao u Meinu, samo su dvojica
od ovih istaknutih ljudi, Sulaiman i Salim b. 'Abd-Allah,
jo bili ivi. Sulaiman je bio rob jedne od Poslanikovih

ena, Maimune, druge po redu od njih sedam. Salim je
bio 'Umarov unuk i uenik svoga oca. Abu Hanifa je po
haao predavanja obojice
tabi'ina i od njih uio predaje.
lako ovim zavrava prikaz redovnih putovanja Abu Ha
nile u cilju obrazovanja, on nikada, do kraja svog ivota,
nije prestao biti uenik. esto je posjeivao svete gradove
i boravio u njima po nekoliko mjeseci. Osobito je za vri
jeme
hajja bio
u prilici sresti brojne ljude koji su pristizali
iz raznih dijelova islamskog svijeta i od njih mnogo na
uiti. Meu takvima su bili Auza'i i Makhul Shami, pri

znati
imam u Siriji. Abu Hanifa se koristio lancima pre

(sanad - isnad) u hadithu koje je preuzimao od
nosilaca
obojice. U to vrijeme glas o njegovoj nadarenosti i origi
nalnosti nairoko se proirio. To je ukljuivala i njegov
ugled u podruju analognog izvoenja zakljuaka.
Negdje u to vrijeme 'Abd-Allah b. Mubarak, poznati
Abu Hanifin uenik, odlazi u Beirut kako bi dovrio svoju

izobrazbu u
hadithu
kod Auza'ia. Na samom poetku
Auza'i ga je up itao: "Ko je taj Abu Hanifa koji se je po

javio u Kufi? Cujem da ima raznih novih tumaenja vje
re." 'Abd-Allah je otiao kui, a da nije odgovorio, ali se

dva ili tri dana kasnije vratio sa dijelovima rukopisa i dao
ih Auza'iu. Na naslovnoj stranici je pisalo: ''Tako govori
Nu' man b. Thabit." Auza'i je poeo itati rukopis i pot
puno zaokupljen njime nastavio jo neko vrijeme. Zatim
je upitao 'Abd-Allaha: ''Ko je taj estiti ovjek Nu'man?"

'Abd-Allah je odgovorio: "Iraki shaikh, u ijem sam dru
tvu sjedio." ''Veliki ovjek," primijetio je Auza'i. ''To je
isti onaj Abu Hanifa," rekao je tiho 'Abd-Allah, "kojeg na

zivate inovatorom". 19 Auza'i je izrazio svoje veliko alje19
Mukhtasar Ta'rikh-i-Khatib Baghdadi.
39
nje zbog greke koju je napravio i predloio da se sastane

sa Abu Hanifom slijedei put kad doe na
hajj.
Tako su
njih dvojica raspravljali o pitanjima postavljenim u Abu

Hanifinom rukopisu. Tu se zadesio i 'Abd-Allah b. al-Mu
barak. On kae da je Abu Hanifa tako dobro govorio o
tim pitanjima da je Auza'i bio zapanjen. Nakon odlaska

Abu Hanife, 'Abd-Allah je ostao. ''Veliina ovog ovjeka,"
rekao mu je Auza'i, "ini ljude ljubomornim. Moje sumnje
prema njemu su bile potpuno neopravdane i alim zbog

toga."
Historijski je utvrena injenica da je Abu Hanifa bio
Auza'in uenik u hadithu. Vjerovatno je pohaao njegova
predavanja tokom razdoblja o kojem govorimo.
Abu Hanifa je imao slian susret sa Imamom Baqirom.
Posjetio je Baqira prilikom svoje druge posjete Medini.
Nakon to ga je Abu Hanifin prijatelj predstavio, Baqir

mu se ovako obratio: ''Dakle, ti si onaj koji, na osnovu
analogije, protuslovi predajama moga djeda." ''Neka mi
Bog oprosti," odgovorio je Abu Hanifa. "Ko se usudi pro
tusloviti hadithu? Objasnit u vam moje polazite kad sje

dnemo''.
Razgovor meu njima tekao je ovako:
Abu Hanifa: "Ko je slabiji, mukarac ili ena?"

Baqir:
"ena."
Abu Hanifa: "Ko od njih ima pravo naslijea veeg dijela?"

Baqir:
"Mukarac."
Abu Hanifa: ''Da sam zakljuivao analogijom, onda bih re
kao da ena treba naslijediti vei dio jer na pr
vi pogled treba voditi vie rauna o slabijem.

Meutim, ja to nisam rekao. Uzmimo drugi
primjer: "ta smatrate veom dunou - na
maz ili post?"
Baqir:
''Namaz."
Abu Hanifa
40
Abu Hanifa: ''Da je tako (da sudim po analogiji), eni bi tre
bala biti duna naklanjati namaze (naknadno

ih obaviti) koje je propustila za vrijeme men
struacije, a ne post. Moj sud jest da ona treba
naknadno obaviti post, a ne svoj namaz."
Baqir je bio tako zadovoljan ovim dijalogom da je us
tao i poljubio Abu Hanifu u elo.20
Abu Hanifa je dugo ostao uenik Imama Baqira od ko
ga je stekao dragocjeno znanje u fiqhu i hadithu, koje ni
gdje drugdje ne bi mogao stei. Shi'ie i Sunnije se slau da
je Abu Hanifa nauio dosta od Baqira. Nauio je puno i
od Imamovog sina, Ja'far Sadiqa, to je injeirlca koja se
obino spominje u knjigama povijesti. Ibn Taimiyya, me
utim, negira ovu injenicu na osnovu toga to su Abu
Hanifa i Ja'far Sadiq bili suvremenici i jednakog poloaja,
to iskljuuje vjerovatnost da mu ovaj bude uenik. Ja
smatram ovu primjedbu obinom drskou i nedostat
kom razumijevanja od strane Ibn Taimiyye. Zbog svoje
veliine originalnog mislioca i strunjaka u fikhu, Abu
Hanifa se ne moe usporeivati po uenosti sa Imamom
Ja'far Sadiqom. lanovi Poslanikove Obitelji (Ahl-i-Bait)
bili su izvori haditha i fiqha, a zapravo i cjelokupnog
vjerskog uenja. ''Domain kue najbolje zna ta ima u
njoj," kae poznata arapska poslovica.
Nekad je, kako smo ve spomenuli, Abu Hanifa po
sjeivao svete gradove kao uenik. Ubrzo je dolo vrijeme
kada je vijest o njegovom dolasku u Arabiju stizala prije
njega, tako da bi se hiljade ljudi okupilo da ga pozdravi u
svakom gradu ili selu kroz koje je prolazio. Tokom jedne
posjete Mekki, dogodio se zanimljiv sluaj. Brojna pub
lika, ukljuujui uenjake i haditha i fiqha, okupila se pri
je njegovog dolaska, tako da u dvorani nije ostalo ni mili
metra slobodnog prostora, a ljudi su se gurali elei ga
uti i postaviti mu pitanja. U nemogunosti da odri red,
20
41
Imam je rekao: ''Volio bih da neko zamoli mog domaina

da doe i napravi red." Jedan od prisutnih, Abu 'Asim
Nabil ponudio se da ode i pozove domaina, dodavi da
bi postavio nekoliko pitanja. Imam ga je pozvao da prie

blie i sasluao njegova pitanja sa posebnom panjom. Pri
tome se zaboravilo na poziv domaina. Kad je bio gotov
sa Abu 'Asimom, Imam je bio zaokupljen pitanjima dru
gog uenika i davanjem svojih odgovora. Nakon nekog
vremena sjetio se da se neko ponudio otii po domaina.
Pitao je tko je to bio. Javio se Abu 'Asim. "Pa zato nisi
otiao?" upitao je Imam. Abu 'Asim je odgovorio sa po
lemikom duhovitou: ''Nisam ni rekao da u odmah
otii. Otii u kad budem gotov." ''U obinom razgovo
ru," ispravio ga je Imam, "nema mjesta takvim dvosmi

slenostima. Tvoje rijei je trebalo shvatiti onako kako bi ih
obini ljudi shvatili.21 Neizravno, ovdje je izreen pravni
sud, koji je Imam dao en passant.
Imamovi uitelji su se prema njemu odnosili sa toliko
potovanja da su ljudi obino bili iznenaeni. Muham
mad b. al-Fadl pria da su jednom prilikom on i Abu Ha
nifa svratili kod Khudaiba da razgovaraju o predajama, a
Khudab je ustao da ga primi i sa puno uvaavanja posjeo

pored sebe. "ta kae hadith o nojevom jajetu?" pitao je
Abu Hanifa. Khudaib je odgovorio: "Abu 'Ubaidah pre

nosi kazivanje 'Abd-Allaha b. Mas'uda koje kae da onaj
koji, obuen u
jenu."
ihram,
razbije jaje mora platiti njegovu ci-
'Amr b. Dinar,22 uveni muhadditih iz Mekke, obra
ao bi se samo Abu Hanifi kad bi ovaj prisustvovao nje

govoj poduci.
Usprkos visokom ugledu koji je uivao, Abu Hanifi
nije bilo ispod asti uiti od bilo koga. Iako je Malik bio
trinaest godina mlai od njega, esto je pohaao njegova
predavanja sluajui njegove predaje.
21
22
Al-jawahir al-Mudiyyah, biljeka o Abu 'Asim al-Nabilu.

..
Abu Hanifa
42
Dhahabi pie u djelu
Tadhikirat al-Huffaz
da je Abu
Hanifa sjedio pred Malikom kao to uenik sjedi pred

svojim uiteljem. Oni koji to ne razumiju, pripisuju to
Abu Hanifinoj svijesti o vlastitoj inferiomosti, ali ja mis
lim da je to znak plemenitog karaktera i uvaavanja Jed
nog uenjaka od strane drugoga. Malik je jednako uzvra
ao ovo potovanje. Kao primjer navodimo priu za koju
se tvrdi da ju je ispriao 'Abd-Allah b. Mubarak. Jednog
dana dok je sjedio sa Malikom doao je ovjek kojeg je
Imam primio sa izuzetnim potovanjem i posjeo ga pored
sebe. Kad je ovjek otiao, Imam je pitao 'Abd-Allaha:
"Zna li ko je on? To je bio Abu Hanifa iz Iraka koji, samo .
ako eli, moe dokazati da je ovaj stup napravljen od zlata."
Nakon nekog vremena doao je drugi ovjek. Imam ga
je primio sa potovanjem, ali ne onakvim s kojim je pri
mio Abu Hanifu. Nakon njegovog odlaska, Imam je rekao
prisutnima da je to bio Sufyan Thauri.
.
Veliki uenjaci Hijaza i Iraka pridravali su se razli
itih principa prenoenja
(riwajat)
i razliitih metoda po
duavanja. Neki od njih su smatrali da je pisanje po

uzdanije, dok su drugi, kao na primjer, Ibrahim i Sha'bi
drali da je pamenje dovoljno pouzdan izvor. Veina je
smatrala da je dopustivo izostaviti dio predaje prilikom
prenoenja u onoj mjeri koja nee promijeniti znaenje.
Drugi su se tome protivili. Jedna grupa je drala da se
predaja ne moe kazivati ako predava nije bio fiziki pri
sutan. Uitelj Abu Hanife, Shu 'bah je pripadao ovoj grupi.
Druga grupa je priznavala predaju koja je bila napisana,
dok je prenosilac bio prisutan iza zastora. Praksa Zuhria
bila je da objasni znaenje i implikacije rijei dok pria.
Neki su se tome otro protivili tako da je jednom prilikom
neki ovjek rekao Zuhriu da ne mijea svoje rijei sa
ha
dithom. U pogledu metoda poduavanja, Malik je volio

da njegovi uenici itaju naglas, dok je on sluao. Neki
ljudi su se i tome protivili. Yahya b. Salam, na primjer, je
napustio Malikovu kolu samo zbog toga. Bilo je brojnih
43
razlika i oko drugih pitanja, koje su detaljno zabiljeene u
Fath al-Mughithu.
Glavni razlog zbog kojeg je Abu Hanifa
bio povezan sa mnogim strunjacima i pohaao mnoge

kole je bila njegova elja da upozna razliita naela i ak
tuelne metode, tako da komparativnim metodama doe
do vlastitog sistema. Reforme koje je napravio u naelima
fiqha opisat u kasnije.
Bila je sretna okolnost to je do poetka Abu Hanifinog

obrazovanja metoda uenja
haditha sistematizirana.
Prije
toga je uobiajena praksa bila usmena predaja: neki
ima
mi haditha
su ili tako daleko da su smatrali nedopusti
vim ograniiti se na pismenu predaju. Inicijativu za pi

sanje
haditha
pokrenuo je halifa 'Umar b. 'Abd al-'Aziz.
U pismu graanima Medine
dithe Allahovog Poslanika
101.
h. napisao je: "Sve
ha
treba zapisati, da ne bi bili iz
gubljeni. Bojim se da kraj ovoj znanosti ne doe sa krajem

njezinih strunjaka." Sline poruke poslao je i u ostale va
ne gradove. Prihvaajui njegovu poruku, Zuhri je pri
redio u Medini cijelu zbirku iji su primjerci uraeni u
svim islamskim zemljama.23
Od tog vremena, praksa kompiliranja predaja postaje
uobiajena, a strunjaci haditha su ih posvuda sakupljali.
ak je i uitelj Abu Hanife, Sha'bi, iako je insistirao na
usmenoj predaji, uvijek drao uza se jednu zbirku.
Obrazovna metoda je takoe poboljana. Uitelj bi sje
dio na povienom mjestu sa udbenikom
haditha
u ru
kama, a uenici razmjeteni oko njega, zapisivali bi sve

to je on govorio. Ako bi auditorij bio prevelik, da bi i oni
udaljeni mogli uti, jedan ovjek bi ustao i ponavljao ui
teljeve rijei. Smisao se nije smio mijenjati, a koliko je to
bilo mogue, ni same rijei. Zato je ovjek, odabran da
prenosi rijei, bio uvijek neko ko je osim dobre dikcije i
23
Fath al-Mughith, str. 29; Qastalani: Muqaddamah do Bukharijevog
Sharha, od 6-13. str.
44
Abu Hanifa
snanog glasa, imao dobro pamenje i odgovarajue zna

nje iz
haditha.
Na Shu'bainim predavanjima, ovu slubu
je vrio Adam b. Abi Ayas, a na Malikovim, Ibn 'Ulliyya.

Abu Hanifa je posebno poznat po svojim brojnim ui
teljima. Abu Hafs tvrdi da je imam uo predaje od na
jmanje etiri hiljade ljudi. Ovo nije nita neobino u povi
jesti islamskog obrazovanja. Trud koji su muslimani
uloili pri sakupljanju predaja, bio je uistinu ogroman,
daleko iznad onog to sljedbenici drugih vjera mogu i za
misliti. Mogli bismo nabrojati dosta onih iji broj uitelja
haditha nije
bio manji od etiri hiljade, dok bi broj onih
koji su imali vie od hiljadu uitelja bio mnogo vei. Sak

hawi navodi njihova imena u djelu
Fath al-Mughith. Me
dutim, kad se radi o Abu Hanifi, tvrdnja da je imao bez

broj uitelja ne bi mogla podnijeti kunju naela
haditha.
Ipak, nema sumnje da je predaju sluao od velikog broja

ljudi. Dhahabi, u djelu
Tadhkirat al-Huffaz zavrava listu
Abu Hanifinih uitelja rijeima "i mnogi drugi." Abu'l

Muhafiz Shafi u djelu
'Uqud al-Juman
daje imena tristot
ine i devetnaest ljudi zajedno sa njihovim porijeklom

zavravajui rijeima: "...u jednoj drugoj knjizi pod naslo
vom
Tahsil al-Sabil ila Ma'rifat al-Thaqat wa'l-Majahil,
naveo sam pojedinosti o ovim ljudima, a budui da je lista

sastavljena uglavnom od hanefijskih pravnika, mogue je
da se
muhaddithi
ne sloe s njom u potpunosti."
teta je da nisam bio u mogunosti konsultirati knjige

koje su pisali muhaddithi o Imamu Abu Hanifi, dajui
pojedinosti o njegovim uiteljima. Pred sobom sam imao
brojne autentine biografske rjenike u kojima je i Ima
mova ime, ali su oni obraivali hiljade osoba bez relevan
tnih podataka o njima. Imena koja sam mogao provjeriti
paljivim itanjem djela, kao to su Mukhtasar
Ta'rikh-i
Baghdad, Tahdhib al-Kamal, Tahdhib al-Asma' wa'l
Lughat, Tadhkirat al-Huffaz, Tahdhib al-Tahdhib, Ans
aba Sama'nia, Muwatta1mama Muhammada i Kitab
al-AthaT24
45
Imama Muhammada, od kojih je Abu Hanifa
sluao predaje su slijedea:
'Ata b. Abi Rabah iz Meke, 'Asim b. Abi al-Nujud iz

Kufe, 'Alqamah b. Murthid iz Kufe, Hakam b. 'Utbah iz
Kufe, Salamah b. Kuhail iz Kufe, Imam Baqir iz Medine,
'Ali b. al-Aqmar iz Kufe, Ziyad b. 'llaqah iz Kufe, Sa'id b.

Masruq iz Kufe, 'Adi b. Thabit Ansari iz Kufe, 'Atiyyah b.
Sa'id iz Kufe, Abu Sufyan Sa'di, 'Abd al-Karim b. Uma
yyah iz Basre, Yahya b. Sa'id iz Medine, Hisham b. 'Ur
wah iz Medine (iz Tahdhib al-Tahdhiba, Hafiz Ibn Hajar'
Asqalania); Abu lshaq al-Sab'i iz Kufe, Nafi' b. 'Umar iz
Medine, 'Abd al-Rahman b. Hurmuz al A'raj iz Medine,
Qatadah iz Basre, 'Umar b. Dinar iz Meke, Muharib b. Di

thar iz Kufe, Hushaim b. Habib al-Sarraf iz Kufe, Qais b.
Muslim iz Kufe, Muhammad al-Munkadir iz Medine, Ya
zid al-Faqir iz Kufe, Samak b. Harb iz Kufe, 'Abd al-'Aziz
b. Rafi' iz Meke, Makhul iz Sirije, 'Amr b. Murrah iz Kufe,
Abu'l-Zubair Muhammad b. Muslim iz Meke, 'Abd al

Malik b. 'Umar iz Kufe, Mansur b. Zadhan, Mansur al
Mu'tamar, 'Ata' b. al-Sa'ib iz Thaqife, 'Ata' b. Abi Muslim
iz Khurasana, 'Asim b. Sulaiman al-Ahwal iz Basre,
A'mash iz Kufe, 'Abd-Allah b. 'Umar b. Hafs iz Medine,
Imam Auza'i (iz raznih dijelova Tabaqat al-Huffazza od
Dhahabia); Ibrahim b. Muhammad iz Kufe, Isma'il b.
'Abd-al-Malik iz Meke, Harith b. 'Abd al-Rahman iz Me

ke, Khalid b. 'Alqamata al-Wida'i, Rabi' ah iz Rayya,
Shaddad b. 'Abd al-Rahman iz Basre, Shaiban b. 'Abd-Al
lah b. Dinar iz Medine, 'Ikrimah Maula b. 'Abbas iz Meke,
'Aun b. 'Abd-Allah iz Kufe, Qabus b. Abi Zibyan iz Kufe,

Muhammad b. al-Sa'ib al-Kalbi iz Kufe, Muhammad b.
Muslim b. Shihab al-Zuhri, Abu Sa'id Maula b. 'Abbas (iz
Tahdhib al-Kamala); Musa b. Abi 'A'ishah iz Kufe, Salt b.

Bahram, 'Uthman b. 'Abd-Allah b. Haushab, Bilal, Haith-
24
Od
ovih knjiga nisam vidio jedino Tahdhib al-Kamal. Rahmetli

Mualavi 'Abd al-Hayy navodi imena Au Hanifinih uitelja u Ta'liq
ab-Mumajjad prema podacima iz Tadhib al-Kamala. Moja lista se
takoe bazira na ovoj knjizi.
Abu Hanifa
46
man b. Abi al-Haitham, Hasin b. 'Abd al-Rahman, Ma'n,
Maimun b. Siyah, Jawwab al-Taimi, Salim al-Mtas, Yahya

b. 'Umar b. Salamah, 'Amr b. Jubair, 'Ubaid-Allah b.
'Umar, Muhammad b. Malik iz Hamadana, Abu'l-Sawar,
Kharijah b. 'Abd-Allah, 'Abd-Allah b. Abi-Ziyad, Hakam
b. Ziyad, Kathir al-Asamm, Hamid al-A'raj, Abu'l-'Atuf,
'Abd-Allah b. al-Hasan, Sulaiman al-Shaibani, Sa'id al

Marzban, 'Uthman b. 'Abd-Allah, Abu Hajiyyah (iz Kitab
al-Athara Imama Muhammada).
Izdvojio sam samo neka imena. Da sam nastavio
dalje, vjerovatno bih zavrio sa listom dugom kao to je u
'Uqud al-Jumanu. Meutim, ono to je hvale vrijedno nije
veliki broj uitelja Abu Hanife, ve njegovo ustrajno istrai

vanje. Ispravno je shvatio da to je put prenoenja predaje
dulji, to je vea bila vjerovatnost njezinog modificiranja
tokom prenoenja. Zato je za svoje uitelje uglavnom bi

rao
tabi'ine
koji su bili samo jedna generacija iza Posla
nika, ili ljude koji su provodili puno vremena sa
inima
tabi'
i bili smatrani uzorima uenosti, potenja i pobo
nosti. On sam je rijetko, ili gotovo nikad, birao uitelja koji

nije imao ove karakteristike. Njegove metode uenja ta
koer su se posve razlikovale od onih prosjenih stude
nata. Od samog poetka je volio diskusiju i individualni

sud, u emu ga nije moglo sprijeiti niti suprotstavljanje
njegovih uitelja.
Jednog dana, dok je sa Hammadom etao da isprati
A'masha, dolo je vrijeme akam namaza, ali nigdje u bli
zini nije bilo vode za abdest. Hammad je tvrdio da bi tre

balo primijeniti
tayammum. Abu Hanifa se,
meutim, ni
je sloio, rekavi da treba priekati vodu sve do nekoliko
minuta prije isteka vremena akam namaza. Dogodilo se
da su nakon kraeg vremena zaista naili na vodu i oba
vili namaz uzevi abdest vodom. Pria se da je to bilo prvi
put da se Abu Hanifa nije sloio sa nekim od svojih ui
telja. Vjerovatno je tada bio na poetku svoga obrazovnog
puta.
47
Abu Hanifin uitelj, Sha'bi je bio vrstog uvjerenja da

grijeh nije mogue okajati. Jednom, dok su se uitelj i nje
gov uenik vozili u amcu, iskrsnula je ta tema. Abu Ha
nifa je rekao: "Sigurno postoji iskupljenje od grijeha; Bog
je propisao iskupljenje od zihara (izgovaranje rijei "ti si
mi kao majka" kao formula za razvod), a isto tako je
rekao da je zihar grijeh" Sha'bi se nije mogao domisliti
odgovora, pa je ljutito rekao: ''Ti si veliki analog. "25
Neko je pitao 'Ata b. Abi Rabaha o znaenju
ayata:
''Dali smo im njihove familije i zajedno s njima- njima sli

ne." 'Ata je objasnio da je Bog oivio Ayyubovu djecu i
zajedno s tom djecom podario mu jo djece. Abu Hanifa je
prigovorio: "Kako se djeca koja nisu potomci nekog o
vjeka mogu nazivati njegovom djecom ?"26
Jedan od glavnih izvora Abu Hanifine velike uenosti

bilo je njegovo druenje sa brojnim ljudima izuzetnog
znanja. U gradovima gdje je Abu Hanifa proveo svoj i
vot, u Kufi, Basri, Mekki i Medini, udisao je atmosferu

natopljenu religioznom tradicijom. Bila mu je priroena
potreba za drutvom uenih ljudi i sudjelovanje na ue
nim skupovima. Osim toga, postao je tako poznat da bi
se, gdjegod se pojavio, hiljade ljudi okupilo oko njega ka

ko bi mu postavljali pitanja, razgovorati i raspravljali s
njim.
25
26

Mukhtasar Ta'rikh-i-Khatib Baghdadi
Glava trea
Predavanja, pravne odluke i ivot u

kasnijoj dobi
lako je Imam Abu Hanifa relativno rano dostigao sta
tus samostalnog erijatsko-pravnog mislioca
(mujtahid),
jo za vrijeme Hamm ada - bilo mu je oko etrdeset go

dina u doba Hamm adove smrti - ipak mu obzir prema
uitelju nije doputao da osnuje vlastitu kolu jo za i
vota svog uitelja. Teko je u dananje vrijeme zamisliti
toliku ljubav i duboko potovanje koje su ljudi nekad os
jeali prema svojim uiteljima. Prema Imamovim vlasti
tim rijeima, sve dok je Hamm ad bio iv, on nije kroio u
njegovu kuu. Hammad je umro
120.
h. Budui da je na
kon smrti Ibrahima Nakha'i, on ostao jedini ivui auto

ritet fiqha, njegova je smrt predstavljala veliki gubitak za
fiqha u Kufi. Iza Hamm ada je ostao darovit sin koji je
postavljen na oevo mjesto, ali kako je njegov interes bio
prije svega za leksikografiju i knjievnost, uskoro je pre
pustio to mjesto Musi b. Kathiru, starijem Hamm adovom
ueniku i po godinama i po iskustvu. Musa nije bio stru
njak za fiqh, ali je njegova prednost bila ta to se druio
sa brojnim istaknutim autoritetima koji su mu bili uzor.
Drao je predavanja sve dok nije otiao na
hajj
kada je
Abu Hanifa pozvan da preuzme njegov mjesto.

U mladosti je Abu Hanifa esto elio profesorsku sto
licu, a tada, kad mu je konano ponuena, on je odbija,
osjeajui se nedoraslim za takvu odgovornost. Meutim,
na insistiranje mnogih, ipak je prihvaa - iako ne bez dvOJbi.
Predavanja, pravne odluke i ivot u kasnijoj dobi
49
Abu'l-Muhasin ovako pie o tome: ''Negdje u to doba

usnio je san kako otkopava Poslanikov grob. Probudio se
preplaen, mislei kako je san bio poruka sa Neba o nje
govoj neprikladnosti za taj poloaj. Meutim, Ibn Sirin,
strunjak za tumaenje snova, objasnio mu je da taj san
simbolizira oivljavanje mrtve grane uenja. Zadovoljan,
Abu Hanifa se prihvatio poduavanja. Ovaj san spominju
svi historiari i muhaddithi i velika je vjerovatnost da ga
je Abu Hanifa i sanjao. Onaj dio koji se odnosi na Ibn Sir
inovu interpretaju je oito krivotvoren. Ibn Sirin je umro
davno prije 110. h. togod da je istina, Abu Hanifa je vrlo
ozbiljno prionuo na posao. U poetku su samo Hamma
dovi bivi uenici pohaali njegovu nastavu, ali je za nek
oliko dana postao tako pomat da se veina kufskih kola
zatvorila i postala dio njegove kole. ak su i njegovi ui
telji, kao Mus'ir b. Kudam i A'mash, poeli odlaziti na
njegova predavanja, a nagovorili su i druge da uine isto.
Nije bilo niti jednog dijela islamskog svijeta, osim pa
njolske, koji nije bio zastupljen na njegovim predavanji
ma. Nije mogue nabrojati sva mjesta odakle su dolazili
njegovi uenici, ali evo nekih od gradova: Mekka, Med
ina, Damask, Basra, Wasit, Mosul, Alir, Raqqa, Nisibin,
Ramla, Egipat, Yemen, Y amama, Bahrain, Bagdad, Ah
waz, I<irman, lsfahan, Hulwan, Astrabad, Hamadan, Ni
hawand, Rayy, Qumas, Damghan, Tabaristan, Gruzija,
Nishapur, Sarakhs, Nisa, Bukhara, Samarqand, Kas, Sa
na'an, Tirmidh, Herat, Nihistar, Alzam, Khwarazm, Sistan,
Mada'in, Masisah i Emessa.27 Ukratko, granice njegovog
teritorija kao uitelja bile su jednake granicama halifinog
teritorija.
Postepeno je stekao tako veliki politiki uljecaj u Iraku
da je bio sumnjien za suuesnitvo u svakoj pobuni u toj
zemlji. Shah 'Abd al-'Aziz kae u svom Tuhfahu da je
27 'Uqud al-Juman, Glava 6.
Abu Hanifa
50
Imam sudjelovao u pobuni koju je predvodio Zaid b. 'Ali

protiv Umayyada. Sakupljai
Namah-i-Danishwarana
tvrde ovo isto. Ja, medutim, u to ne vjerujem. Nisam na
iao na taj podatak ni u jednoj historiji ili biografiji. Da je
istina, ta injenica je od prevelike vanosti, a da se ne spo

mene u nekoj od ovih knjiga.
Pobuna Zaid b. 'Alia bila je
121. h., za vladavine halife
Hishama b. Abd al-Malika. I pored stroge kontrole izda

taka, u Hishamovim dominionima ljudi su bili sretni jer
se nikakvi nezakoniti prihodi nisu slivali u dravnu bla

gajnu. Abu Hanifa stoga, nije imao razloga biti neprija
teljski rapoloen prema halifi. Zaid b. 'Ali se pobunio jer
je vjerovao da kao Sayyid (Poslanikov potomak), ima po
sebna prava na halifski prijesto. Pria o Abu Hanifinom

sudjelovanju u pobuni ini se da poee iz nerazumije
vanja koje proizlazi iz njegovih bliskih veza sa
tom.
Njegova familija je bila posebno odana
Ahl-i-Bai
Ahl-i-Baitu.
On sam je bio dugo uenik Imama Baqira. Ponovno je at

mosfera u Kufi bila optereena Shi'izmom. Ove injenice
stvaraju legendu o Abu Hanifinom sudjelovanju u pobuni
Zaid b. Alia, kojoj se jasno suprotstavljaju sve historijske

injenice.
Hisham umire
125. h. Naslijeduju ga ovim redom: Wa
lid b. Yazid, Yazid al-Naqi, Ibrahim b. al-Walid i Marwan

al-Hima. Zavjera da se na halifatski prijesto dovedu Ab
basidi, koja traje ve dugo vremena, dobija na snazi u vri
jeme vladavina Marwana. Abu Muslim iz Khurasana iri
mreu zavjera po cijeloj zemlji, to je uzdrmalo temelje
Marwanove vlasti. Kako su Irak, a naroito grad Kufa, bili

glavni centri nemira, Marwan je imenovao Yazid b.
'Umar Hubairala kao guvernera u Iraku. Yazid je bio mu
dar, hrabar, dareljiv, plemenitog porijekla i uecajan.
Paljivo je prouavao strukturu Marwanove administra

tivne mainerije i doao do zakljuka da joj nedostaje vjer
sko uporite. Zato je odluio zdanje svoje vlasti izgraditi

na stupovima vjere, a na vane politike poloaje imeno-
Sl
vati istaknute poznavaoce fiqha kao to su Ibn Abi Laila

b. Shubramah i Dawud b. Hind. Abu Hanifi je ponudio
visoki poloaj u izvrnoj vlasti kao i poloaj glavnog bla
gajnika, ali ih je Abu Hanifa odbio. Yazid se zakleo da e
ga na to prisiliti, a Abu Hanifini prijatelji pokuali su sve
da ga privole na pristanak. Abu Hanifa je bio ustrajan.
"Kad bi Yazid traio od mene," rekao je," da za njega bro
jim vrata damija, ne bih na to pristao, a kamoli da odo
brim njegov nalog za izvrenje smrtne presude nad bilo
kojim muslimanom.28 Yazid je bio tako bijesan da je Abu
Hanifu dao zatvoriti odredivi mu kaznu od stotinu uda
raca biem dnevno. Ovo monstruozno nareenje bilo je
uistinu i izvreno. Abu Hanifa, meutim, nije popustio.
Yazid je bio taj koji je morao popustiti i ukinuti kaznu.
im je bio osloboen i imao priliku, Abu Hanifa je preao
u Mekku i ondje ostao do kraja 136h. Ibn Qutaiba i neki
drugi kau da se ovaj spor dogodio zbog mjesta
qadije.
Postoji mogunost da je i taj posao ponuen Apu Hanifi,

ali ga je on odbio.
Godine 132. h. dogaaji su dobili novi tok: Abbasidi su
zbacili Umayyade sa vlasti. Prvi halifa Abbasida bio je
Abu'l-'Abbas Saffah koji umire 136. h. nakon etvorogo
dinje vladavine, a nasljeuje ga njegov brat Mansur. Ah
hasidi su istrijebili dinastiju_ Umayyada, ak su prekopa
vali grobove umayyadskih halifa; meutim, svoju vlast
jo nisu uvrstili i uinili djelotvornom tako da su svuda
izbijale pobune. Prilikom njihova guenja, Saffah i Man
sur su poinili takva nedjela. koja su oivjela sjeanja na
vladavinu Marwana. Ljudi su sa puno nade doekali no
ve vladare, a ostali razoarani njihovim zlodjelima.
Pria se da je jednog dana Mansur pitao 'Abd al-Rah
mana, prijatelja iz djetinjstva, kako se po njegovom mi
ljenju, moe njegova vlast usporediti sa Marwanovom.
28
Ibid., Glava 21
Abu Hanifa
52
'Abd al-Rahman je odgovorio da ne vidi razlike meu nji

ma. "ta da uinim?" rekao je Mansur." Ne mogu prido
biti dobre ljude na vladajue poloaje." "Poveana potra
nja poveava i zahtjeve ponude," odgovorio je 'Abd al
Rahman.
Kao vrhunac sv.og barbarizma, Mansur je poeo istre
bljivati Sayyide. Istina, Sayyidi su dugo pripremali urotu
protiv halifskog prijestolja, na koje su i oni sa jedne strane
imali pravo. Meutim, o njihovoj uroti se nije nita znalo
sve do Saffahove smrti. To znai da je obina sumnja bila
dovoljna da Mansur zapone njihovo unitavanje. Istak
nutiji meu njima bili su posebne mete njegove okrutno
sti. Muhammad b. Ibrahim, poznat kao Dibaj (zlatno plat
no) bio je, samo zbog svog izuzetno lijepog izgleda, po
njegovoj naredbi, iv zazidan. Mansurove svireposti ine
dugu priu za koju treba imati tvrdo srce. Konano se
145. h. jedan od proganjanih Sayyida, Muhammad Nafs
Zakiyyah, sa aicom svojih ljudi digao na oruje.
Nafs Zakiyya je bio hrabar ovjek sa dobrim pozna
vanjem umijea ratovanja, ali rea nije bila na njegovoj
strani. Umro je, hrabro se borei, Ramazana mjeseca 145.
h. Nakon njegove smrti, na elo ustanka dolazi njegov
brat Ibrahim, koji se na ratitu pokazao tako snanim da
je Mansur bio zastraen tom sposobnou. Pria se da nije
dva mjeseca promijenio svoju odjeu i da je sjedio drei
svoj jastuk u ruci, ponavljajui: ''Ne znam da li ovaj jastuk
pripada meni ili Ibrahimu." Nije izmijenio nijednu rije sa
dvije novopridole djevojke-ropkinje u svome haremu.
Kad su . ga o tome upitali, odgovorio je: ''To su stvari za
dokolicu. Ono to me brine ovog trenutka jest hoe li usk
oro Ibrahimova glava leati preda mnom ili moja pred
njim."
Ibrahim je bio ne samo hrabar borac, ve i veliki uen
jak i visoko cijenjen vjerski voa. Njegovo pravo na pri
jesto halife dobilo je veliku podrku javnosti, osobito u
Kufi, gdje se oko sto hiljada ljudi pridruilo njegovoj bor-
53
bi. Veina vjerskih voa, naroito uenjaci i pravnici, is

kazali su mu lojalnost. Abu Hanifa je od samog poetka
bio svjedok nedjela bbasida. Jo za vrijeme vladavine
Saffaha, shvatio je da ti ljudi nisu bili dostojni poloaja
halife. ovjek velike pobonosti i uenosti, Ibrahim b.
Maimun, prijatelj Abu Hanife, esto bi ga pitao da li vjer
ske voe imaju pravo uljeti dok se takve monstruozne
stvari deavaju. Imam bi odgovarao: "Isticanje onoga to
nam je nareeno, bez sumnje jest dunost, ali za to treba
imati nune preduvjete." Ibrahim b. Maimun, meutim,
nije mogao za dugo suzdrati svoj vjerski zanos, pa odlazi
Abu Muslim Khurasaniu, geniju zla koji je stajao iza svih
poinjenih nedjela, da bi s njim o tome progovorio otvo
reno i bez straha. Da li zato da ga kazni zbog njegove
odvanosti ili iz straha da njegov primjer ne nade pris
talice, Abu Muslim ga je dao pogubiti. Vijest o prijetelje
vom tunom kraju gorko je rasplakala Abu Hanifu.29 Sve
se to dogodilo
131. h. Kada je 145. h. Ibrahim podigao
halifski barjak, Abu Hanifa ga je podrao zajedno sa osta
lim vjerskim vodama. elio se ak prikljuiti borbi, ali su ga

neke potekoe sprijeile u tome, zbog ega je uvijek alio.
Pretpostavlja se da je slijedee redove koje citira
mah-i- Danishwaran
Na
napisao Abu Hanifa u pismu Ibra
himu: "aljem vam etiri hiljade dirhama, sve to imam

ovog trenutka. Da nemam obaveze prema dobrima koja
su mi drugi povjerili na uvanje, sigurno bih vas doao
posjetiti. Kad pobijedite svoje neprijetelje, postupajte s nji
('Ali) postupao sa ljudi

Namah-i-Danishwaran kae da je ovo pismo
ma onako kako je va prethodnik

ma iz Sifina."
citirano U*mnogim pouzdanim knjigama, ali ne navodi ni

jednu. Ja ga, stoga, ne smatram autentinim.
Bez obzira na to da li je spomenuto pismo bilo auten
tino ili ne, Abu Hanifa je bez sumnje podrao Ibrahima,
29
Al-Jawahar al-Mudiyyah, biljeka o Ibrahim b. Maimunu
Abu Hanifa
54
pruajui mu svaku vrstu pomoi, osim sudjelovanja u

borbi. Ibrahim je precijenivi svoje mogunosti, bio pora
en i umro, hrabro se borei u Basri.
Nakon uspjeno zavrenog rata protiv Ibrahima, Man
sur se obraunao i sa Ibrahimovim pristalicama meu ko
jima je bio i Abu Hanifa. Mansurova prijestolnica u to vri
jeme je bila Hashimiyya, nekoliko milja od Kufe. Budui
da stanovniCi Kufe nisu priznavali pravo na halifski pri
jesto nikome osim Sayyidima, odluio je preseliti prije
stolnicu iz Kufe u Bagdad. Neposredno nakon njegovog
dolaska u Baghdad
146.
h. poslao je naredbu Abu Hanifi
da smjesta doe u prijestolnicu. Imam je napustio Mekku

nakon pada Umayyada i od tada ivio u Kufi. Mansur je
ve odluio da ga pogubi, ali mu je za to trebao neki izgo
vor. Kad se Abu Hanifa pojavio na halifinom dvoru, ko
mornik, Rabi', predstavio ga je slijedeim rijeima: "Ovaj
ovjek je najvei ivui
'alim. 11
Kao odgovor na jedno
Mansurovo pitanje, Abu Hanifa je dao imena svojih ui

telja iji niz ide ak do brojnih velikih
mu je nakon toga ponudio mjesto
Drugova. Mansur
qadije. Abu Hanifa je
to mjesto glatko odbio, rekavi da nije za njega. Bijesan,

Mansur je vikao,: ''Ti si laljivac.11 Ako sam laljivac,"uz
ll
vratio je Imam, 11onda je istinita moja tvrdnja da nisam za

poloaj qadije, jer laljivac ne moe biti imenovan qadi
jom.11 Ovaj logiki protuargument sadravao je iskreno uvje
renje da se nije mogao nositi sa odgovornostima poloaja
qadije.
Iznio je vrlo uvjerljive razloge za ovu tvrdnju.
Prvo, nije bio rijeen to prihvatiti. Drugo, nije bio arap

skog porijekla, to bi, da im neko drugi sudi, Arapima
bilo nepodnoljivo. Osim toga, od njega bi se trailo da
bude posluan dvoru, to bi za njega bilo neprihvatljivo.
Mansur nije prihvatio ni jedan od ovih razloga, zaklinjui
se da e Abu Hanifu prisiliti da prihvati ovu dunost.
Imam je odgovorio u slinom tonu, zaklinjui se da to ni
kad nee prihvatiti. Svi prisutni su bili zapanjeni Imamo
vom odvanou i neustraivou. Rabi' je rekao ljutito:
55
"Abu Hanifa, usudio si svoju zakletvu suprotstaviti hali

finoj." ''Da, jesam," odgovorio je Imam, " jer je lake Vla
daru Pravovjemih nego meni iskupiti se od grijeha zakle
tve."
Drugu verziju dogaaja daje Khatib Bagdadi. Prema
toj verziji, Imam, izloen Mansurovom pritisku, odlazi i
zauzima svoje mjesto suca. Prvi sluaj koji je trebao rje
avati, bila je parnica za utjerivanje duga. Tuitelj nije
imao svjedoke, a optueni je poricao tvrdnje. U skladu sa
predvienom procedurom, Imam je pitao optuenog je li
spreman zakleti se da tuitelju ne duguje nita. Optueni
je pokazao spremnost da to uini. I jedva da je izgovorio
rije: "Bogami", kad ga je Imam ozbiljno uznemiren, za
molio da prestane, izvadio novac iz svog vlastitog depa,
dao ga tuitelju, rekavi: ''Evo tvog duga. Uzmi ga. Zato
eli natjerati muslimana da se zaklinje?" Zatim se digao i
otiao do Mansurovog dvora, rekavi da nije sposoban
nastaviti svoj posao. Mansur je odmah naredio da ga za
tvore, to je zavrilo Abu Hanifinom smru. Mansur ga je,
meutim, povremeno pozivao i vodio sa njim vjerske ras
prave.
Glava etvrta
Smrt
Unato tome to je poslao Abu Hanifu u zatvor (146.
h.), Mansur nije bio miran. Postavi glavnim gradom,
Bagdad je postao i veliko sredite uenosti gdje su dolazili
ljudi iz svih islamskih zemalja, eljni uenja, a Abu Ha
nifa, ija se slava proula nairoko, bio je najistaknutija
linost u tom gradu. Njegovo zatoenitvo ne samo da ni
je umanjilo njegov uecaj i popularnost, ve ih je u velikoj
mjeri pojaalo, naroito medu uenim krugovima koji su
u Bagdadu bili znaajan faktor. Mansur je morao uvaiti
ove injenice i suzdrati se od bilo kakvog javnog oma
lovaavanja Abu Hanife. Zato je dopustio Abu Hanifi da
nastavi sa poduavanjem u zatvoru, gdje je i Muhammad
b. al-Hasan, jedan od nepokolebljivih pristaa hanefijskog
fiqha,
stekao obrazovanje od samog njegovog osnivaa.
Kako Abu Hanifa u zatvoru nije predstavljao nita manju

opasnost po vlast Abbasida nego izvan njega, Mansur ga
je odluio likvidirati i zato ga je dao otrovati. Kad je Abu

Hanifa osjetio djelovanje otrova, sagnuo se na molitvu i u
tom poloaju umro, u mjesecu Radepu 150. h.
Vijest o njegovoj smrti rairila se kao divlji plamen,
dovodei hiljade ljudi pred zatvor. Gradski qadija, Hasan

b. Ammarah, gasulei tijelo, ponavljao je: "Tako mi Boga,
bio si najvei faqih i najpoboniji ovjek naeg vremena.
Imao si sve kvalitete velikog ovjeka. Zaista si bio tako
velik da se niko poslije tebe ne moe ni nadati da e do
segnuti tvoju veliinu." Do zavretka gasula sakupilo se
takvo mnotvo ljudi, da je prvu denazu klanjalo pedeset
57
Smrt
hiljada ljudi. A ljudi su i dalje pristizali. Zato je trebalo

est puta klanjati denazu, a pokop je obavljen tek u vri
jeme zalaska sunca.
Umirui, Imam je izrazio elju da bude sahranjen na
groblju Khaizrana, jer, po njegovom miljenju, tlo tog
groblja nije bilo uzeto silom. Prema njegovoj elji, grob
mu se nalazi na istonom dijelu groblja. Historiar Khatib
Bagdadi kae da su jo dvadeset dana ljudi dolazili da bi
mu klanjali denazu. Nema boljeg dokaza Imamovoj ve
likoj popularnosti.
Sve istaknute vjerske voe u islamskim zemljama
oplakivale su njegovu smrt i odavali mu poast. U Mekki,
Ibn Juraij je rekao: ''Umro je veliki uenjak." Shu'bah b.
al-Hajjaj, jedan od uitelja Abu Hanife i imam u Basri, je
primijetio: ''Kufa je utonula u tamu." Nekoliko dana na
kon Abu Hanifine smrti, 'Abd-Allah b. al-Mubarak, koji je
sluajno doao u Bagdad, posjetio je Abu Hanifin grob i
sa suzama u oima, rekao: "Abu Hanifa, neka ti se Bog
smiluje! Kad je Ibrahim umro, ostavio je nasljednika kao i
Hammad, ali, na alost, na cijelom svijetu nema onog ko
bi mogao zauzeti tvoje mjesto."
lmamov grob je bio godinama, i jo je uvijek, mjesto
hodoaa. Sultan Alp Arslan Selduki, veliki, pravedni i
plemeniti vladar, dao je
459. h. sagraditi kupolu nad gro
bom i u njegovoj blizini medresu. Bila je to vjerovatno

prva medresa u Bagdadu: medresa Nizamiyah koja se
obino smatra prvom meu
medresama, sagraena je iste

medrese podignute uz
godine, ali neto kasnije. Zgrada
Imamovu grobnicu zadugo nije imala premca po ljepoti i

sjaju. Sveanosti njenog otvaranja prisustvovali su gotovo
svi ueni ljudi i istaknuti graani Bagdada. Poznati pjes
nik, Abu Ja' far Mas'ud koji se tu naao, recitirao je stihove

koje je tog trenutka sastavio. Stihovi glase:
"Zar ne znate kako se znanje rasipalo dok ga ovjek

koji ovdje lei nije sakupio? Isto je tako ova zemlja bila
neplodna dok joj Abu Sa'd nije udahnuo novi ivot."
Abu Hanifa
58
Medresa,
poznata kao
Mashhad Abu Hanifa,
nasta
vila je s radom sve do danas, a meu njenim uiteljima
bili su i neki od velikih uenjaka ija imena sa osnovnim
podacima daje al-Jawahir al-Mudiyyah fi Tabaqat al

Hanafiyyah. 493. h. Hakim ibn Jazlah, poznati dvorski fi
lozof halife Muqtadira bi-Allaha, poklonio je Medresi
svoju cijelu biblioteku.30 Uz Medresu je sagraen i han za
putnike koji su iz raznih dijelova zemlje dolazili kao dr

avni gosti u kratke posjete Bagdadu. Poznati putnik Ibn
Battuta, koji je posjetio Bagdad u posljednjim danima Ab
basidskog halifata, u svom dnevniku pie: "Za sada u
Bagdadu nema ni jednog mjesta osim Mashhada Abu Ha
nife gdje putnik moe dobiti besplatno hranu." I danas je
Abu Hanifin grob jedno od poznatih svetih mjesta Bag
dada. Tadanji vladar Irana, Sultan Nasir al-Din Qachar
ga spominje u opisima svojih putovanja. On pie: ''Uio

sam Fatihu i zahvalio se na grobu imama Abu Hanife".
Velika je slava uenja.
30
Ibn I<hallikan, Wafayat al-A'yan, biljeka

at-Tabib.
Yahya b. 'Isa b. Jazlah
Glava peta
Djeca
Nisu pomati detalji o djeci Imama Abu Hanife, ali je
sigurno da ga je nadivio jedan sin po imenu Hammad,
veliki uenjak, o ijem je ranom obrazovanju Imam vodio
veliku brigu. Kad je djeak zavrio svoje prve lekcije,
Imam je nagradio njegovog uitelja sa pet stotina dirha
ma, a kad je djeak odrastao poduavao ga je sam Imam.
Hammad je bio dostojan sin svoga oca, ne samo po ue
nju nego i po duhovnosti i pobonosti. Imam je u svojoj
kui ostavio razliite predmete, vlasnitvo ljudi koji su ih
pohranili kod njega, kao kod ovjeka od povjerenja. Ham
mad ih je odnio gradskom qadiji i od njega traio da ih, u
oevo ime, vrati njihovim vlasnicima. Qadija mu je savje
tovao da ih zadri jo neko vrijeme jer je uvjeren da su
kod njega na sigurnom. Hammad je, meutim, ostavio
predmete kod qadije i povukao se na neko nepomato
mjesto da bi se pojavio nakon to su predmeti bili pohran
jeni kod nekog drugog. Nije bio ni u ijoj slubi i nije
imao nikakve veze sa halifinim dvorom. Umro je u mje
secu Dhu-1-qa' de 176. h. Abu Hanifa je imao jo etiri
sina: 'Umara, Isma'ila, Abu Hayyana i 'Uthmana.
Isma'il je kao uenj ak p ostigao veliki ugled, a
Ma'mun al-Rashid ga je imenovao za qadiju. Ovu je du
nost obnaao sa takvom savjesnou i potenjem da ga je,
kad je odlazio iz Basre, ispratila masa ljudi, molei se za
njega.31
31
Ibn Khallikan, Wafayat-al-A'yan, biljeka o Hamadu
Abu Hanifa
60
Imamovi duhovni potomci rairili su se svuda po is
lamskom svijetu, a broj nije manji od ezdeset ili sedam
deset miliona. Tu spadaju i neki njegovi stvarni potomci

koji se nalaze u razliitim zemljama. U samoj Indiji su
brojne familije ije porijeklo vodi do njega, a koje su gene

racijama njegovali ivu tradiciju uenosti, kao njegovo na
sljedstvo.
Glava esta
Karakter i navike
Pisci biografskih memoara
(tadhkirah)
koji govore o
Imamu Abu Hanifi, preputali su se, u svome divljenju

njegovoj linosti i njegovom karakteru i navikama, izrazi
tom preljerivanju, tako da je nakon itanja ovih biografskih
memoara zapravo teko bilo stei vjerodostojnu predod
bu o tome kakav je ustinu bio. Evo nekoliko nevjerovat
nih stvari koje navode etrdeset godina je obavljao sabah
namaze sa abdestom koji bi uzeo za jaciju. Trideset go
dina je neprekidno postio. Sedam hiljada puta je prouio
Qur'an na mjestu gdje je umro. Nakon to je pronaen
komad mesa u kanalu Kufe, za koji se nije moglo utvrditi
da li je pripadao propisno zaklanoj ivotinji, dugo vre
mena se suzdravao od ribe iz straha da je riba, koja je
dugog vijeka, moda pojela komad takvog mesa. Iz sli
nih razloga prestao je jesti kozje meso. Postoje jo mnoge
fantastine prie ove vrste o njemu. Iznenauje da nai
historiari smatraju ovakve nevjerovatne prie stvarnim
dokazima Imamovih duhovnih sposobnosti, iako nisu hi
storijski utemeljene, i ni u kom sluaju, nisu dokaz ni du
hovnog ni moralnog savrenstva.
Moram priznati da injenice koje sam prihvatio o Ima
movoj linosti i nainu ivota, takoder potiu iz ovih bi
ografskih memoara. U tom sluaju, svaki dogaaj ili in
jenica spomenuta u knjizi mora se paljivo prosuditi. Kad
se radi o nekom obinom dogaaju, dovoljan je i obini
dokaz. Kad se radi o izuzetnim stvarima ove vrste, o ko
jima ja govorim, onda je potreban i neki posve siguran
Abu Hanifa
62
izvor; one se zapravo moraju podvrgnuti viim kriteriji

ma od onih koje ispunjava
hadith prije nego se prihvati
kao autentian (sahih), vezan za Poslanikovu izreku ili

djelo (marfu') i neprekinutog lanca prenosilaca (muttasil)
- a takoer mora proi i provjeru u skladu sa naelima
samih injenica
( dirayat).
Kad se zna za Imamovu razbo
ritost i otroumnost, o emu imamo pouzdane dokaze,

ovjek ne moe povjerovati da je radio ono to ne bi ni
neki fanatini pustinjak.
Taan, iako nepotpun, portret Imamove linosti nalazi
se u opisu koji Abu Yusuf daje Harun al-Rashidu na nje
gov zahljev. "Koliko ja znam," rekao je Abu Yusuf, "Abu
Hanifa je bio izuzetno poboan, izbjegavao je ono to je
zabranjeno, veinu vremena bio bi utljiv, zaokupljen svo
jim mislima, odgovarao bi na pitanje samo ako je znao
odgovor. Bio je veoma plemenit i pun samopotovanja, ne
traei nikad uslugu ni od koga, klonio se drutva onih
koji su privreni ovom svijetu i prezirao svjetovnu mo i
poloaj. Klonio se ogovaranja, govorei samo dobro o lju
dima. Bio je ovjek velike uenosti, dareljiv sa svojim
znanjem jednako kao i sa svojim novcem." uvi ovaj
opis, Harun al-Rashid je primijetio: "Opisao si velikog i
dobrog ovjeka". Moda se kvalitete koje opisuje Abu Yu
suf povrnim promatraima ne ine vrlo znaajnim, ali po
znavaoci duhovnih ljudi, znaju da, ma koliko njihov na
in ivota izgledao jednostavan, teko ga je slijediti, a to
govori i o njihovoj veliini.
Zajedno sa ljepotom karaktera, Bog je Imama Abu Ha
nifu obdario i lijepim izgledom. Bio je srednje visine, li
jepih crta i skladno graen. Govorio je ugodno, a glas mu
je bio jasan i ist. Kad bi govorio o nekom problemu, inio
bi to sa takvom elokvencijom i jasnoom da bi problem,
ma kako bio sloen, postao jednostavan.
Bio je ovjek dobrog ukusa. Volio se dobro oblaiti.
Ponekad je ak oblaio i jubbu od hermelina. Abu Muti
Balkhi, jedan od njegovih uenika, navodi da ga je jed-
Karakter i navike
63
nom prilikom zatekao obuenog u koulju i mantil koji

nije mogao kotati manje od etiri stotine dirhama.
Jednom je posudio mantil od Nasr b. Muhammada,
koji je svratio do njega kad se ovaj spremao za izalazak.
Po povratku se alio da ga je bilo stid zbog mantila koji je
bio prljav. Nasr ga je kupio za pet dinara i bio njime zado
voljan. Zato je bio izneneen lmamovim prigovorom, ali
je uskoro shvatio, jer je nakon nekoliko dana sreo Imama
u mantilu koji nije mogao kotati manje od trideset di
nara.
Halifa Mansur je izmislio specijalnu slamnatu kapu
presvuenu crnim platnom za svoje dvorjane. Kapa je bila
tako velika da je inspirirala pjesnika Abu Dalmahada na
duhovitu primjedbu: "Od halife smo oekivali neto ve
liko. Poveao je kape."
Iako se Imam drao to je mogao dalje od halifinog
dvora, nije mu smetalo da povremeno nosi novu dvorjan
sku kapu. Ponekad je u stvari, izazivao uenje u uenim
krugovima to je imao sedam ili osam kapa u svojoj gar
derobi, iako za elitu, to nije bilo nita neobino. I u nekim
drugim aspektima lmamov nain ivota se razlikovao od
uobiajenog ivota 'uleme. Veina uenjaka, njegovih su
vremenika, primala je plau od halife ili bogatih dvorjana,
ne smatrajui to neasnim. Kad je neko podrugljivo rekao
qadiji Ibn 'Abd al-Barru da je plaeni inovnik bogatih, on
mu je odgovorio navodei primjere brojnih ashaba, ta
bi'ina i tab' tabi'ina (trea generacija) koji su ivjeli za
hvaljujui velikodunosti bogatih. Ja ipak, za razliku od
nekih dananjih ljudi, to ne smatram ljenou i parazitiz
mom. Poduavanje tada jo nije bilo plaeno zanimanje.
'Ulema je obino poduavala honorarno ili u svojim ku
ama ili u damijama - sistem koji je po svojoj opsenosti
i koriSnosti ostao nenadmaan. Ono to su ovi honorarni
uitelji primali od svojih bogatih pokrovitelja kao redoviti
iznos ili povremeni dar, moe se smatrati plaom. Ipak,
ne moe se porei da je ova praksa tokom vremena pre-
Abu Hanifa
64
rasla u sistem profesionalnih i nasljednih uitelja
(pirs),
parazita koji su ivjeli eksploatirajui ljudsku lakovjernost

to je veliki dio muslimanske populacije uinilo lijenom.
Nema sumnje da je Abu Hanifa bio strogi protivnik te

prakse i bio je u pravu, s obzirom na kasniji razvoj takve
prakse. Velika prednost koju je imao ne vezujui se ni za
koga, bila je to mogao izraziti svoje miljenje bez straha
ili iskazivanja sklonosti. Koliko god ovjek bio slobodan u
miljenju i iskren, ne moe a da ne padne pod uljecaj onih

ije usluge prihvaa. Abu Hanifa nikad u ivotu nije pri
hvatio niiju uslugu, zadravi tako svoju neovisnost. Po
nekad bfi sam spomenuo ovu injenicu.
Ibn Hubaira, namjesnik Kufe i ovjek od ugleda, jed
nom je rekao Abu Hanifi: "Smatrao bih to blagonaklono
u kad bi povremeno navratio do mene." "Koja je svrha

moje posjete?" odgovorio je Imam. "Kad bi sa mnom bio
ljubazan, mogao bih upasti u tvoju zamku. Kad bi me, s
druge strane, primio grubo, smatrao bih to uvredom. Ne
trebam nita od tvog bogatstva, a ono to imam niko mi
ne moe oteti." Pria se da se slian razgovor vodio iz

meu njega i 'Isa b. Muse.
Izmeu halife Mansura i njegove ene Harre izbila je

rasprava zbog njezine optube da nije pravedan vladar,
pa je pozvan Abu Hanifa kao arbitar. Halifina ena sjedila
je iza zavjese da bi vlastitim uima ula lmamovu pre
sudu. Mansur je poeo sa pitanjem - koliko je ena is
tovremeno, prema
Shari'atu,
muslimanu doputeno.
Imam je odgovorio: "etiri. " "uje li?" vikao je Mansur
svojoj eni. "ula sam," odgovorila je ena. Tada se Imam

obratio halifi i dodao: "Ovo doputenje vrijedi za ovjeka
koji je u stanju biti pravedan. Nijedan drugi ovjek ne
moe imati vie od jedne ene. Sam Bog je rekao: "Ako
sumnja u svoju sposobnost da bude pravedan (prema

svojim enama), imaj samo jednu." Mansur je zautio.
Neto kasnije, kad se Imam vratio kui, stigao je sluga sa

darom od pedeset hiljada dinara. 'Halifina ena," rekao
Karakter i navike
65
je, "alje ti izraze potovanja i zahvaljuje na pravednoj

presudi." Imam je vratio novac s porukom halifinoj eni
da je izrazio svoje miljenje, ne zato to je oekivao na
gradu, ve zato to je to njegova dunost.
Imamovi poslovi su bili velikih razmjera. Trgovao je
robom velike vrijednosti, njegovi su ortaci u brojnim grado
vima poslovali sa mnogim krupnim trgovcima. Rukovodei
tako velikim poslovima, osobno se brinuo da nikakav ne
zakonito steen novac ne ue u njegovu blagajnu, iako je
to ponekad uzrokovalo i gubitke. Jednom je poslao na
prodaju svilu Hafs b. 'Abd al-Rahmanu, napominjui mu
da upozori kupce na oteenja svile na nekim mjestima.
Hafs je zaboravio na ovo, prodavi robu sa grekom bez
upozorenje. Kad je Imam to saznao, raalostio se i sav no
vac dao u dobrotvorne svrhe, to je iznosilo oko trideset
hiljada dirhama.
Jednom je neka ena donijela svilu da joj Imam proda
i traila za nju stotinu rupija. Kad se Imam zaudio zbog
cijene, ena je podigla cijenu na dvije stotine rupija. Imam
joj je onda rekao da svila ne vrijedi manje od pet stotina
rupija. "Ismijava li ti mene?" rekla je ena. Imam je iz
vadio pet stotina rupija, dao ih eni i uzeo svilu. Ta vrsta
iskrenog potenja ne samo da nije nakodila njegovom
poslu, ve ga je inila uspjenim.
Smisao njegovog rada i zaraivanja novca bio je da
pomogne drugima. Odredio je plae za sve svoje prijatelje
i poznanike kojima je bila potrebna, a dio zarade rezervi
rao je za godinji iznos uenjacima i muhaddithima.32
Kad god bi kupio neto za svoju familiju, kupio bi i za
uenjake i muhaddithe, svoje poznanike. Ako bi neko na
vratio do njega, paljivo bi se raspitao za njegovo materi
jalno stanje, i. ako je bilo potrebno, pomogao. Svojim
uenicima koji su bili siromani, osiguravao bi novac za
32 Nawawi navodi ove injenice u knjizi Tahdshib al-Asma.'
66
Abu Hanifa
kune trokove, tako da kuanske brige ne bi omele nji

hovo uenje. Mnogi koji su bili previe siromani da plate
trokove svog kolovanja, kolovali su se u njegovu po
mo i doli do visokih poloaja. Jedan od njih bio je qadija
Abu Yusuf, o kome e kasnije biti vie rijei.
Jednom je neki ovjek koji je izgledao siromaan doao
u posjetu Abu Hanifi. Kad su gosti bili na odlasku, Imam
je zamolio tog ovjeka da ostane. Nakon to su svi otili,
pokazao je na serdadu i zamolio ovjeka da je podigne.
Uinivi to, ovje_k je naao novanik sa hiljadu dirhama.
Shvativi da mu Imam nudi novac, ovjek je objasnio da
je on bogat i da mu novac nije potreban. "Onda se nemoj
tako oblaiti. Ljudi misle da si siromaan", rekao je Imam.
Jednom prilikom, idui u posjetu bolesnom poznani
ku, Imam je izdaleka prepoznao ovjeka koji mu je du
govao deset hiljada dirhama. ovjek ga je pokuao izbje
i, ali mu je Imam priao i zaustavio ga, pitajui ga zato
ga pokuava izbjei. ovjek je odgovorio da se stidi po
gledati mu u lice jer nije bio u mogunosti vratiti dug.
Impresioniran ovjekovim priznanjem stida, Imam je re
kao: "Pa, ako nisi u stanju vratiti dug, onda i ne treba."
Na jednom od njegovih hodoaa, Imamu se, u putu,
pridruio 'Abd-Allah Sahmi. Na jednoj postaji, neki be
duin je zgrabio 'Abd-Allaha i doveo ga pred Imama alei
se da mu 'Abd-Allah ne vraa dug. 'Abd-Allah je zani
jekao tu tvrdnju. Imam je upitao beduina koliki je iznos
duga. Beduin ga je obavijestio da se radi o etrdeset dir
hama. "Dolo je dotle," uzviknuo je Imam, "da se ljudi
prepiru oko beznaajne svote kao to je to etrdeset dir
hama." Rekavi to, platio je beduinu etrdeset dirhama iz
svoga depa.
Ibrahim b. 'Utbah je dugovao nekome etiri hiljade
dirhama i, kako nije mogao vratiti novac, prestao se od
stida, viati sa ljudima. Jedan njegov prijatelj je poeo
skupljati priloge da bi mu pomogao otplatiti dug, pa je
Karakter i navike
67
doao i kod Imama. Imam je upitao za iznos duga. Kad

mu je reeno da se radi o etiri hiljade dirhama, odgo
vorio je. "Zato gnjaviti toliko ljudi za tako mali iznos?"
Rekavi to, dao je lbrahimovom prijatelju cijelu sumu.
Postoje brojne druge prie u historijskim knjigama o
Imamovoj plemenitosti koje, zbog ogranienog prostora,
ne mogu iznijeti.
I pored bogatstva i visokog poloaja u drutvu, Imam
je bio izuzetno ljubazan i uljudan. Jednom, dok je sjedio u
damiji, okruen svojim uenicima i potovaocima, neki
stranac mu je postavio pitanje na koje je Imam dao odgo
vor. ovjek je primijeto da je Hasan Basri dao sud suprotan
njegovom. "Onda je Hasan Basri pogrijeio," odgovorio je
Imam. Jedan od prisutnih, uenik Hasana Basria, razljutio
se na ovu primjedbu, uzvikujui: "Kako se usuuje rei
da Hasan Basri moe pogrijeiti?" To je izazvalo neodo
bravanje prisutnih, a neki su ovjeka htjeli uhvatiti i kaz
niti. Imam je, meutim, intervenirao i sprijeio ih. Ovaj
dogaaj je zapanjio prisutne. Kad se, ipak, uspostavio
red, Imam se obratio ovjeku koji ga je uvrijedio i vrlo
tiho rekao: "Da, Hasan je, zaista, pogrijeio. Ispravna pre
daja o ovom pitanju je ona koju prenosi 'Abd-Allah b.
Masud."
Yazid b. Kumait pria da se jednom, u njegovoj prisut
nosti, neki ovjek uvredljivo obratio Imamu. Imam je nas
tavio odgovarati na njegova pitanja, ljubazno i mirno. o
vjek je bio sve grublji, ak toliko da je Imama nazvao
otpadnikom. uvi tu rije, Imam je rekao: "Neka ti Bog
oprosti! On zna da si me nazvao pogrenim imenom."
Imam je esto imao obiaj rei da nikad nikog nije prok
linjao, nikad se nije svetio ili nanio tetu nekom musti
manu ili dhimmiji (tieniku - pripadniku druge religije),
nikad nikoga prevario, niti prekrio obeanje.
Neko vrijeme su odnosi izmeu Abu Hanife i Sufyan
Thauria bili napeti. Jednom je neki ovjek prenio Abu Ha-
68
Abu Hanifa
nifi da Sufyan govori runo o njemu. "Neka nam obojici
Bog oprosti," rekao je Imam; Sufyan je veliki uenjak, ak

i da je umro onda kad je Ibrahim Nakha'i bio iv, musli
mani bi ga alili."
Jednom je, u toku nastave, neki ovjek, kivan na njega,
poeo neumjesno govoriti o njemu. Imam nije obraao pa
nju na ovjeka, nastavljajui sa predavanjem. Rekao je i
svojim uenicima da ne obraaju panju na njega. Kad je
nakon nastave izaao, ovjek ga je slijedio i nastavio na
padati. Stigavi do svoje kue, Imam se okrenuo ovjeku i
rekao: "Brate, stigli smo do mog kunog praga. Ako mi
ima jo neto rei, onda to uini sada, jer u uskoro ui u
kuu, a tebi se moda vie nee pruiti prilika."
Drugom prilikom, dok je Imam predavao, neki mla
di, koji nije bio njegov redoviti uenik, postavio mu je
pitanje, i , uvi odgovor, rekao: "Abu Hanifa, tvoj odgo
vor nije taan." Jedan od lmamovih uenika, Abu'l-Khat
tab Jurjani, ljut zbog toga, vikao je auditoriju: "Svi ste vi
besramnici. Ovdje se jedan mladac uvredljivo obraa Ima
mu, a ini se da nikoga od vas to ne dira."
Imam, obraajui se Abu'l-Khattibu, ree: ''Ja sam ov
dje da bih ljudima pruio priliku da slobodno ukau na
moje greke i ja ih moram paljivo sasluati."
U Imamovom susjedstvu je ivio neki veseli obuar.
Nakon posla bi obino dolazio kui, nosei meso i vino, i
dugo u no se zabavljao sa svojim prijateljima. Jeli bi i
kabab koji bi on sam pekao i jeo uz vino. Pijan i sretan,
nije prestajao pjevati stihove koji glase: ''Ljudi su pustili
da propadam, mene koji bi im mogao sluiti u boju i od
brani." Imam koji je vei dio noi provodio u molitvi, uo
bi njegovo pjevanje, ali mu nikad nije prigovarao iz do
brosusjedskih razloga i njemu prirodene dobrote. Jedne
noi, policijski prefekt, koji je sluajno onuda prolazio
uhapsio ga je i zatvorio. Slijedeeg jutra Imam je spome
nuo svojim prijateljima kako nije uo susjedovo pjevanje
Karakter i navike
69
prethodne noi. Ispriali su mu ta se dogodilo. Imam je

odmah zatraio svog konja, obukao
darbar i krenuo pre
ma namjesnikovoj kui. Namjesnik je tada bio 'Isa b. Mu

sa, roak halife Mansura koji se meu ostalim Abbasidi
ma, isticao svojom mudrou i hrabrou. Kad je uo da
mu Imam Abu Hanifa dolazi u posjetu, poslao je svoje
sluge da ga doekaju sa naredbom da ga sve do dvorita
njegove kue prate na konju. im se Imamov konj pri
bliio, on je ustao, a kad je Imam sjahao, uveo ga je,
ukazujui mu svo potovanje. Zatim je rekao: "Zato ste
se muili i doli ovamo? Mogli ste poslati po mene."
Imam je rekao: "Ono to me dovodi ovamo je moj susjed,
obuar kojeg je uhapsio policijski prefekt, a ja elim da ga
oslobodite."
'Isa je odmah naredio da se se obuar oslobodi. Doveli
su obuara u namjesnikovu kuu i pustili na slobodu, a
on se u Imamovom drutvu vratio kui. "Pa, prijatelju,"
rekao mu je Imam, "jesam li te pustio da propada ?" Ovo
se odnosilo na stih koji je obuar imao obiaj pjevati. Obu
ar je odgovorio: ''Ne, gospodine, pokazali ste se kao do
bar susjed."33 Od tog dana je promijenio svoj nain ivota.
Odrekavi se svojih pijanih veselja, pridruio se Imamo
vim uenicima i u propisanom roku postigao takvo obra
zovanje da je postao poznat kao faqih.
Imam je ostao bez oca prije nego to je postao puno
ljetan, ali mu je majka jo dugo ivjela i Imam se brinuo o
njoj sa velikom ljubavlju i potovanjem. Bila je prazno
vjerna i, kao i veina ena, imala veliko povjerenje u vjer
ske i profesionalne pripovjedae, a posebno u 'Amr b.
Dharra, poznatog kufskog pripovjedaa. Kad god bi ima
la kakvo vjersko pitanje na koje je traila odgovor, rekla
bi Imamu da ode do 'Amra po odgovor. Imam bi redo33
Postoje razliite verzije ove prie u raznim knjigama. Prihvatio sam

verziju Kitab al-Aghani, Ibn Khallikan, Wafayat al-A'yan, i 'Uqud
al-Juman.
Abu Hanifa
70
vito posluao njenu elju, na uenje 'Amra koji bi uz

viknuo: "Kako da se pred tobom usudim i usta otvoriti?"
Imam bi odgovorio: "Takva je zapovjed moje majke." Po
nekad se dogodilo da Amr nije znao odgovor. Zatraio bi
l
onda odgovor od Imama, da bi ga mogao pred njim po

noviti - to bi onda postao njegov odgovor. Ponekad bi
starica inzistirala na tome da ona osobno postavi pitanja
'Amru, pa bi krenula do njega, jaui na mazgi, dok bi

Abu Hanifa hodao pored nje. Kad bi stigli do 1Amrove
kue, ona bi mu osobno postavila pitanje i ula odgovor
vlastitim uima. Tek tada bi bila zadovoljna. Jednom je
postavila pitanje Imamu i traila njegov odgovor, a kad
ga je dobila, odbacila ga je, rekavi: "Ne, nisi ti strunjak.
Tvoj odgovor u prihvatiti samo ako ga potvrdi Zurqah."
(Zurqah je bio pripovjeda.} Imam je odvede do Zurqaha
i objasni mu problem. "Zato ti sam ne odgovori?" rekao
je Zurqah. "Zna puno vie nego ja." Imam mu je onda
ponovio svoj odgovor. Zurqah je potvrdio da je odgovor
ispravan. Tako se starica zadovoljna vratila kui. Kad je
Ibn Hubaria poslao po Imama Abu Hanifu da mu ponudi
mjesto
Mir Munshia, a ovaj to odbio, naredio je da ga
svakodnevno biuju, sve dok se ne predomisli. Imamova

majka je jo bila iva. uvi ta se dogodilo, bila je veoma
oaloena. Kadgod bi se kasnije Imam sjeao te epizode,
rekao bi: ''Nije tako teko bila podnoljiva moja bol, koli
ko pomisao na tugu koju je moja majka zbog toga osje
ala."
Imam je bio veoma mehka srca i jako bi ga potresla bol
i tuga drugih ljudi. Jednom, dok je poduavao u damiji,
neko je donio vijest o ovjeku koji je pao s krova svoje
kue. Imam je kriknuo, bosonog otrao do tog ovjeka i
brinuo se o njemu. Sve dok se ovjek nije potpuno opo
ravio, Imam bi ga svako jutro posjeivao. Bio je potresen
patnjama drugih ljudi, a svoju vlastitu je nosio sa takvom
smirenou koja je izazivala uenje ljudi. Iako progonjen
od halife i njegovih oficira, nikad se ni jednog trenutka
71
Karakter i navike
nije dao pokolebati. Strpljenje i nepokolebljivost su mu bili uroeni.
Jednog dana dok je predavao u damiji, okruen stu

dentima i sljedbenicima, u krilo mu je sa stropa pala zmi
ja. Svi osim njega su istrali iz damije. On je ostao sjediti
mirno, kao da se nita nije dogodilo. Slina pria ima i o
!mamu Maliku.
Abu Hanifa je bio ovjek od malo rijei i nikad nije
uestvovao u ispraznim razgovorima. U uionici bi sjedio
mimo, doputajui uenicima da meusobno slobodno
raspravljaju i progovorio bi tek onda kad bi se diskusija
iscrpila, a nikakav zakljuak nije bio postignut. On bi tada
izrekao svoj sud koji bi zadovoljio sve prisutne.
Uvijek je izbjegavao govoriti loe o ljudima iza njiho
vih lea i esto je zahvaljivao Bogu to nije dopustio da
mu se jezik zagadi tim zlom. Jednom mu je neki ovjek
rekao: ''Ljudi hodaju okolo govorei toliko runih stvari o
vama, a iz vaih usta niko nikad nije uo runu rije."
Imam je primijetio: ''To je Boija milost. On je podari ono
me koga On voli."
Kad je neko rekao Sufyan Thauriu da nikad nije uo
Abu Hanifu kako nekoga ogovara, Sufyan je rekao:" Abu
Hanifa nije lud da upropasti sva svoja dobra djela. "
Smatrao je da je pogreno zaklinjati se, suzdravajui
se uvijek od toga. Da bi se prisilio na to, dao je rije da e
svaki put kad napravi tu greku, dobrovoljno platiti kaz
nu od jednog dirhama. Jednom je to nenemjemo, zaista i
napravio. Zbog toga je povisio kaznu na jedan dinar.
Njegova pobonost i predanost nije imala granice. Mo
litva mu je bila zadovoljstvo tako da bi se obino tome
posveivao sa svim svojim arom i ozbiljnou i po tome
je bio poznat. Dhahabi pie: "Izvjetaji o njegovoj pobo
nosti i predanosti dostigli su stupanj tawatura (tj. vie
strukog lanca predaja koje ne proturijee jedna drugoj).
Dok je bio na namazu ili uio Qur'an, bio bi tako obuzet
72
Abu Hanifa
osjeajima da bi poeo plakati, i tako bi nastavio satima.

Ibrahim Basri pria da je jedno jutro, dok je bio zajedno s
njim na namazu, Imam uio ayat: ''Nemojte misliti da e
Bog zaboraviti ponaanje grijenih," i tako plakao da mu
se cijelo tijelo treslo od jecaja. Za'idah pria da je nakon
konsultacije sa Imamom o nekom vanom pitanju, zajed
no s njim klanjao jaciju namaz ('isha') i ekao ga da zavri
svoju nafilu (dobrovoljni namaz). Meutim, kad je Imam
za vrijeme uenja Qur'ana doao do ayata: "Spasi nas od
muka dehenemske vreline", nastavio ga je ponavljati sve
do jutra. Jednom drugom prilikom proveo je cijelu no
ponavljajuci ayat: "Sudnji Dan je sat obean grijenicima i
teak je i neugodan," i ponavljajui ga, plakao.
Yazid b. Kumait, Imamov savremenik, poznat po svo
joj pobonosti, govori da se pridruio Imamu dok je klan
jao jaciju namaz ('isha') u toku koje je Imam uio ayat
"Idha zulzilat". Kad su se ljudi razili, zatekao je Imama
kako sjedi i duboko uzdie. Yazid nije elio uznemirivati
Imama. Tako je i on otiao, ostavljajui Imama kako sjedi.
Kad je sljedeeg jutra doao u damiju, zatekao je Imama
kako jo uvijek sjedi, vrlo tuan, drei svoju bradu u ru
kama i alosno govorei : "0, Ti, koji e nagraditi i na
jmanju vrlinu, a kazniti i najmanji grijeh, sauvaj Svog ro
ba Nu'mana od dehenemske vatre."
Jednog dana, dok je hodao ulicom, Imam je nehotice
stao na nogu nekom malom djeaku. Djeak je uzviknuo:
"ini se da se ne boji Boga." uvi te rijei, Imam se one
svijestio. Mus'ir b. Kudam, koji je bio s njim u drutvu,
pridrao ga je da ne padne i brinuo se za njega. im se
osvijestio, Mus'ir je rekao: "Zato te je toliko uznemirila
usputna primjedba jednog malog djeaka. Imam je odgo
vorio: "Ko zna da ovo nije opomena Nepoznatog!"
Jednog dana, kad je Imam doao u svoj duan, njegov
sluga je prodao odreenu koliinu platna i smatrajui to
dobrim znakom, rekao:
73
Karakter i navike
''Neka nam Bog da denet!" Imam je poeo plakati to

liko da je mu je mantil bio vlaan. Zatim je rekao slugi da
zatvori duan i izaao, pokrivajui lice maramicom. Kad
je sljedeeg dana doao u duan, rekao je slugi: "Ko smo
mi da elimo denet? Bit e dovoljno ako nas Bog sauva
Svoga gnjeva." 'Umar Faruq imao je obiaj govoriti slino:
"Ako Sudnjeg Dana ne budem ni kanjen ni nagraen, bit
u sasvim sretan."
Jednom, dok je Imam neto tumaio, jedan od prisut
nih ree: "Treba uvijek imati u srcu strah od Boga kad
daje
fatwu." Imama je
to tako duboko dirnulo, da je po
blijedio. Obraajui se ovjeku, rekao je: ''Neka te Bog na

gradi za dobra djela, brate! Da nisam siguran da e me
Bog kazniti za namjerno uskraivanje mojeg znanja dru
gima, ne bih nikada dao
fatwu." Kad bi naiao
na pitanje
na koje nije znao odgovor, bio bi tako uznemiren da bi se

pitao nije li poinio neki grijeh za koji je to bila kazna.
Onda bi uzeo abdest, klanjao i molio Boga da mu oprosti.

Kad je neko to ispriao Fudail b. 'Iyadu, poznatom sufiji,
on je zaplakao, rekavi: "Abu Hanifa nema puno grijeha
za koje bi se kajao. Zato je razmiljao na taj nain. One,
meutim, koji su ogrezli u grijehu, prate mnoge nevolje,
ali jo uvijek ne shvaaju da su to upozorenja poslana od
Boga."
lmamov dan izgledao je ovako: nakon sabah namaza,
odrao bi nastavu u damiji, a potom bi odgovarao oni
ma koji su se najavili za fatwu, a oni su dolazili sa svih
strana. Zatim je slijedio sastanak radi sreivanja
fiqha, na
kojem su sudjelovali njegovi najbolji uenici. Biljeile su

se jednoglasno doneene odluke. Nakon podne namaza
(zuhr), Imam bi otiao kui, a ako je bilo ljeto, priutio bi

sebi podnevni odmor. Poslije ikindije namaza ('asr), po
novo bi drao nastavu, nakon koje je Imam odlazio u
grad, sastajao se s prijateljima, posjeivao bolesne, ljeio
oajnike i pomagao siromane. Nakon akam namaza
(magrib ),
slijedila bi opet nastava koja je trajala do jacije
Abu Hanifa
74
namaza
('isha).
Nakon namaza, Imam bi zapoeo svoje
osobne molitve, esto
ih nastavljajui i tokom noi. Za vri
jeme zime, znao je spavati u damiji do jacije namaza

('isha), poslije koje bi proveo cijelu no obavljajui namaz,
uei Qur'an i ponavljajui pobone rijei. Ponekad bi to
inio i u svome duanu.
Glava sedma
Angdote o Abu Hanifinoj dosjetljivosti

i mudrosti
U spisima i
sudovima s podruja fiqha, najbolje se vi
di inventivnost, originalnost, pronicljivost i irina obra
zovanja Abu Hanife. U kompilaciji i kodifikaciji fiqha, za

uzima isto mjesto koje ima Aristotel u logici i Euklid u
geometriji. Ali kako ta tema sama za sebe zahtijeva iscrp

nu raspravu, ostavio sam za nju drugi dio ove knjige.
ovom poglavlju zadovoljio sam se povezivanjem nekih i

njenica i dogaaja koje su usputne u ovoj historijskoj stu
diji o njegovom radu. Kako god da su navedene, one sa
me pokazuju naela na kojima poiva stotine zakonskih
odredbi.
Nuno je na poetku pojasniti da postoje mnoge iz
miljene prie o Imamovim raspravama i izrekama. Izne
nauje da su ih neki istaknuti pisci unijeli u svoje knige, a
da ih nisu temeljito istraili, potvrujui ih tako kao po
uzdane. Sasvim je uobiajeno da postoje razliite vrste do
brih i loih pria o ljudima koji su postigli veliki ugled u
znanosti i umjetnosti. Ironija u svemu tome je to njihovi
potivaoci u svom entuzijazmu ponekad iznose tvrdnje
za koje oni dre da su pohvalne, a koje su zapravo tetne,
dok klevetnici ponekad navode neto s namjerom da pot
cijene, a u stvari veliaju. Abu Hanifa nije izbjegao ovu
uobiajenu sudbinu velikih ljudi. Neki autori su prepri
avali dogaaje s namjerom da pokau njegovu veliku in
teligenciju i intelektualnu razinu, a koji su, kad bi im vje-
Abu Hanifa
76
rovali, vie govorili kako je bio lukav, zaobilazio istinu,
bio brz na odgovoru i spretan na jeziku. Te zgode nisu
historijski utemeljene i iz tog razloga oprezni uenjaci, a

naroito tradicionalisti, uzdravali su se od njihovog na
voenja. Odluio sam uiniti to isto i ograniiti se na i

njenice i dogaaje za koje postoji velika vjerovatnoa da
su istinite.
Nema sumnje da je Abu Hanifa uestvovao u vie po
lemikih sueljavanja i verbalnih duela nego li i jedan

drugi imam u fiqhu. Njegovo poznavanje pravnih zna
nosti koje je bilo iznad shvaanja prosjenog uma, izaz
valo je grupu ljudi neprijateljski raspoloenih prema nje
mu, a
tu je spadao i jedan broj pobonih glupana. Ti ljudi
su ga uvijek nastojali uvui u nove kunje polemikog t
na, a Imam nije mogao ne prihvatiti njihove izazove, ako
ih je trebao uvjeriti. Tako je bio uvuen u bezbrojne ras

prave. Osim toga, rasprava je bila jedna od osnovnih me
toda poduavanja u to vrijeme, a i sam Imam je obrazo
van na taj nain.
Autor 'Uyun wa'l-Hada'iqa spominje u svom biograf

skom zapisu o !mamu da je vodio rasprave sa Sha'biem,
Tawusom i 'Ata' om. Sva trojica spadaju meu Imamove
glavne uitelje koje je on veoma potivao. Ono to biograf

oito misli jest da su trojica uitelja poduavala Imama
kroz rasprave.34
Auza'i, sirijski Imam i osniva kole u fiqhu, za vrije
me jednog susreta sa Abu Hanifom u Mekki mu je rekao:
"udno je da ljudi u Iraku ne diu ruke za vrijeme
'ru
kua', niti kad diu glavu poslije toga, iako sam uo od

Zuhria, koji je uo od Salim b. 'Abd-Allah b . 'Umara da je
Poslanik imao obiaj to initi. Abu Hanifa je pratio to do
34
Neke Imamove rasprave navod historiar Khatib u svom Ta'rikh-i

Baghdadu i Imam Razi u svom komentaru ayata ''l nauio je Adema
svim imenima." Opirnije o njima pie u 'Uqud al-Jumanu. Njihovi
odlomci nalaze se i u nekim drugim knjigama.
Anegpote o Abu Hanifinoj dosjetljivosti i mudrosti
77
predaje koja se vraa do 'Abd-Allaha b. Masuda, preko

Hammad Ibrahim Nakha'ia i 'Alqamaha, prema kojoj Po
slanik nije imao obiaj dizati ruke u navedenim situaci
jama. ''Neka je slava Bogu", uzviknuo je Auza'i: "Ja na
vodim predaju koju prenosi Zuhri, Salim i 'Abd-Allah; ti
joj suprotstavlja predaju koju prenosi Hammad, Nakha'i
i 'Alqamah." "Moji prenosioci," odgovorio je Abu Hanifa,
"su bili vei
faqihi
nego tvoji. to se tie 'Abd-Allah b.
Masud, ti vrlo dobro zna njegovu poziciju. Njegova

predaja mora imati prednost." Razi koji prenosi ovu ras
pravu u svom djelu
dogodila, tumai
Manaqib al-Shafi', ne poriui da se

da biti faqih ne znai prenositi injeni
ce.35 O znaenju naela koje navodi Razi, bit e govora u

drugom dijelu ove knjige. Naa je namjera bila da, navo
dei njegovo djelo, istaknemo injenicu da se dijalog o ko
me govorimo dogodio i da ga ak ni shaf'ije ne poriu.
Imam Muhammad to lijepo istie u svome
jaju.
Kitab al-Hu
"Naa predaja," kae, "zavrava sa 'Abd-Allah b.
Masudom, dok ona nae suparnike strane ide samo do

'Abd-Allah b. 'Umara. Osnovno pitanje ovdje jest kojem
od ove dvojice treba dati prednost. "Abd-Allah b. Masud
je dostigao zrelost jo za Poslanikovog ivota, kako na
vode predaje, i ima mjesto u prvom redu
Drugova. Nasu
prot tome, 'Abd-Allah b. Umar je bio tek mladi kojemu

je dodijeljeno mjesto u drugom ili treem redu. Zbog toga,
je Abd-Allah b. Masud imao priliku promatrati Poslanik
ove navike u neposrednom kontaktu dok 'Abd-Allah b.
'Umar nije."
Ovakvo Muhammedovo rasuivanje zasniva se na
jednom od naela
haditha, a pozivanje Abu Hanife na vi

ashabima upu
soki poloaj 'Abd-Allah b . Masuda meu

uje na to naelo.
35
Ibn al-Hammam spominje ovaj dijalog u Fath al-Qadiru na koji

upuuje i Hujjat Allah al-Balighah
Abu Hanifa
78
Jednog dana je dola grupa ljudi kod Imama Abu Ha
nife da bi s njim raspravljali o glasnom ponavljanju iza
imama
(koji vodi namaz). Imam je rekao: "Kako mogu
raspravljati o tome sa toliko ljudi istovremeno? Jedini na
in da sa svima vama razgovaram je da imenujete jednog

od vas kao svog glasnogovornika." Ljudi su se s tim slo
ili. im su prihvatili, Imam je rekao: "Nema potrebe za
diskusijom: pitanje je rijeeno. Kao to ste imenovali jed
nog koji e vas sve predstavljati, isto tako je onaj koji vodi
namaz ovlaten da ui dijelove Qur'ana u ime vas kao
zajednice."
Sherijatska
pitanja Imam Abu Hanifa nije rjeavao
samo obinim logikim zakljuivanjem. Objanjenja koja
je on davao praktini su primjer znaenja predaje koju je

pratio unatrag preko autentinog niza prenosilaca, sve do
samog Poslanika, odnosno do Poslanikove reenice koja
glasi: "Kada ovjek klanja iza
uenje
imama, onda je imamovo

ayata iz Qur'ana isto to i njegovo vlastito."
Imam je bio posebno vjet u logikom objanjavanju
najteih pitanja, tako da ga je publika lahko razumijevala
i tako bi diskusija bivala uspjeno zavrena. Jednom je
prilikom, Dahhak, doao Imamu i pokazujui na svoj
ma, rekao: "Pokaj se." "Zbog ega da se pokajem?" pitao
je Imam. "Reeno
mi je da podrava Hadrat 'Alijev pris..
tanak da svoju raspravu sa Mu'awiyom rijei arbitraom.
Budui da je bio u pravu, kako je mogao pristati na arbi
trau?" "Ako me," rekao je Imam "eli pogubiti, nemam
nita rei; ali, ako eli istinu, dopusti da to raspravimo."
"l ja bih elio raspravljati s tobom," rekao je Dahhak. "
Ako nas dvojica ne budemo mogli rijeiti problem, ta on
da?" pitao je Imam. ''Moemo imenovati nekoga da pre

sudi," odgovorio je Dahhak. Tako je jedan od Dahhakovih
sljedbenika bio imenovan sucem. im su to uinili, Imam
je rekao: ''To je upravo ono to je Hadrat 'Ali uinio. Zato

bi ga okrivili zbog toga?" Nadmudren, Dahhak se mirno
povukao.
Anegdote o Abu Hanifinoj dosjetljivosti i mudrosti
79
Pria se o jo jednom zanimljivom susretu izmeu

Abu Hanife i Dahhaka. Kad je uao u Kufu, Dahhak je
naredio opi pokolj. uvi to, Imam je pourio do njega
da ga pita: "ime su stanovnici Kufe to zasluili?" "Svi su
oni izdajnici," odgovorio je Dahhak. "Jesu li promijenili
svoju vjeru," pitao je Imam, "ili slijede istu kao i prije?"
"ta si rekao?", pitao je Dahhak, "Ponovi to." Imam je ob
jasnio svoje pitanje. Dahhak je shvatio svoju pogreku i
naredio vojnicima da vrate maeve u korice.
Qatada Basri, o kome sam dao kratki prikaz kad sam
govorio o Imamovim uiteljima, za vrijeme posjete Kufi,
izdao je javni poziv svima zainteresiranima da dou i po
stavljaju mu pitanja iz fiqha. Kako je bio uveni muhad
dith i imam, ljudi su jedan za drugim dolazili da mu po
stavljaju pitanja. Abu Hanifa, koji se takoer tamo
zadesio, postavio je sljedee pitanje: ''Neki ovjek je otiao
u inozemstvo. Nakon godinu ili dvije njegovog odsustva,
stigla je vijest o njegovoj smrti. Njegova ena udala se za
drugog ovjeka s kojim je rodila i dijete. Nakon nekog
vremena njen mu je stigao kui, iv i zdrav. On je zani
jekao oinstvo, a drugi ovjek ga je priznao. Da li su obo
jica ili samo onaj koji se odrekao djeteta poinili preljub sa
enom?" '1e li se tako neto zaista i dogodilo?" interesirao
se Qatada. ''Nije," odgovorio je Abu Hanifa, "ali 'ulema'
se treba pripremiti u sluaju da takva situacija iskrsne."
Qatada je potvrdio da je vie strunjak za egzegezu (tu
maenje Qur'ana, op.p.) nego za fiqh. Zatim je dodao:
"Ostavi sad to pitanje; postavi neko iz egzegeze." ''Molio
bih da mi odgovori," rekao je Abu Hanifa, "koje je tu
maenje ovog ayata: "Onaj koji poznaje Knjigu rekao je da
je moe stvoriti pred njim u tren oka." Ovaj ayat je aluzija
na priu kako je Sulejman naredio svojim dvoranima da
mu donesu prijestolje Kraljice od Sabe, jedan od njih (vje
rovatno Sulejmanov vezir, Asaf b. Barkhiya') ponudio je
da ga odmah donese. Meu idovima je postojala legen
da da je Asaf poznavao ism-i-a'zam ijom snagom je pre-
80
Abu Hanifa
nio prijestolje iz Sirije u Yemen u jednom danu. Ova

legenda je postala popularna i meu muslimanima i ayat
se obino tumaio u skladu s tim. Qatada je uinio isto.
Abu Hanifa je pitao da li je sam Sulejman poznavao ism
i-a'zam, na to je Qatada dao negativan odgovor. ''Da li
prihvaa ovakav pristup," .pitao je Abu Hanifa, "po ko
jem je u Poslanikovo vrijeme mogao postojati ovjek koji
zna vie nego sam Poslanik?" Qatada nije mogao odgo
voriti na ovo pitanje, pa je rekao: "Pitaj me neto o vje
rovanju. "Je si li mu'min?" pitao je Abu Hanifa. Tada se
veina muhadditha plaila zvati mu'minima i to oprezno
izbjegavala. S time u vezi postoji pria o Hasanu Basriu.
Neko ga je upitao da li je mu'min, a on je odgovorio: "In
sha'-Allah " tj. ako Bog da. Na ovjekov prigovor da je
odgovor Insha'-Allah neprimjeren u ovom kontekstu,
Hasan je rekao: "Ja sebe mogu zvati mu'minom, ali se bo
jim da bi Bog mogao rei da govorim neistinu." Na ovo
pitanj Abu Hanife, Qatada je dao isti odgovor.
mjenica je da je samo vrsta praznovjerja mogla o
vjeka sprijeiti da se nazove mu'minom. Iman znai vje
rovanje i ako ovjek vjeruje u Boga i Njegove Poslanike,
on je bez sumnje mu'min i takvim se treba smatrati. Ako
sumnja u Boga i Njegove Poslanike, on je kafir tj. nevjer
nik i nema smisla govoriti: "Ako Bog da." Abu Hanifa je
elio objasniti ovu greku, Zato je pitao Qatadu zato je
dao uvjetan odgovor. "Hadrati Ibrahim," odgovorio je
Qatada, "rekao je kako se nada da e mu Bog oprostiti
grijehe na Sudnjem Danu." "Kad je Bog postavio pitanje
Hadrati Ibrahimu," ree Abu Hanifa, "Jesi li ti mu'min?"
on je odgovorio: "Jesam," to znai da je bio mu'min.
Zato u ov:ome nisi oponaao Hadrati Ibrahima?" Qatada
je ljutito ustao i uao u kuu. 36
36
Ovu raspravu prenosi Khatib u Ta'rikh-i-Baghdadu i Abu'l-Mahasin

u 'Uqud al-Jumanu, sa neznatnim razlikama.
81
Yahya b. Sa'id Ansari, kufski qadija, bio je jedan od

vanih dvorjana Mansura 'Abbasia, ali ipak nije bio u sta
nju nametnuti svoj utjecaj u Kufi ni priblino onoliko ko
liko Abu Hanifa. Divio se tome i govorio ljudima: "Sta
novnici Kufe su udni ljudi. Slijepo potuju jednog
ovjeka." Jednog je dana Abu Hanifa odredio Abu Yusu
fa, Zufara i neke druge svoje istaknute uenike da odre
raspravu sa qadijom Yahyom. Diskusiju je otvorio Abu
Yusuf. Postavljeno pitanje je glasilo: "Ako rob pripada
dvojici ljudi i jedan od njih ga eli osloboditi, ima li pravo
to uiniti?" Yahya je odgovorio: ''Ne, jer postoji hadith
koji kae": 'Nedopustivo je djelo koje bi nekom nanijelo
tetu.' Budui da ova odluka donosi gubitak jednom od
vlasnika, onaj drugi ne moe pravedno osloboditi roba."
"ta ako ga drugi vlasnik oslobodi?" pitao je Abu Yusuf.
''To e biti u okviru njegovih prava." "Proturijei onome
sto si ranije rekao," uzvratio je Abu Yusuf; prema tvojim
rijeima, rob ne postaje slobodan ako ga oslobodi samo
jedan od njegovih vlasnika, to znai, on ostaje rob. Ako je
ostao rob, kako ga moe sam drugi vlasnik osloboditi?
Ono to nije doputeno jednom ne moe biti doputeno
drugom vlasniku."
Muhammed b. Abd al-Rahman, poznatiji po svome
prezimenu Abi Laila bio je istaknuti pravnik, trideset i tri
godine bio je qadija u Kufi. Odnosi izmeu njega i Abu
Hanife bili su napeti, jer je ovaj drugi imao obiaj ukazi
vati na greke u qadijinim presudama, to on nije volio, a
to nije utjecalo na Abu Hanifu, jer se osjeao pozvanim
da izrekne svoje miljenje. Qadija je obino sasluavao
sluajeve u damiji. Jednog dana, dok se vraao kui, po
slije obavljenog posla, naiao je na neku enu koja se sva
ala sa ovjekom na ulici. U svai ena je ovjeka nazvala
sinom preljubnice. Qadija je odmah naredio njeno hap
enje, vratio se u svoju sudnicu, izveo enu pred sud i
osudio je na dvostruko bievanje. Kad je Abu Hanifa sa
znao za to, rekao je: "Qadija je napravio niz greaka u
Abu Hanifa
82
toku ovog procesa. Prvo, sudio je neregularno, jer je po

sao tog dana bio zavren. Drugo, dao je da se kazna izvri
u damiji, usprkos injenici da je Poslanik zabranio izvr
enje kazni u damijama. Tree, dopustio je da ena stoji
dok je biuju, to, kad se radi o enama, nije doputeno.
etvrto, naredio je dvostruko bievanje za jedan prekraj,
a trebao je odrediti jednu kaznu. A kad je ve odredio
dvostruku kaznu, dvije kazne se nisu mogle izvriti isto
dobno. Nakon prve kazne, osuenoj je trebalo dati vre
mena da zalijei rane. Peto, kako se napadnuti ovjek nije
doao aliti, qadija nije imao pravo pokrenuti postupak".
Kad je to uo, qadija Ibn Abi Laila je bio bijesan i poalio
se namjesniku Kufe da mu Abu Hanifa zagorava ivot.
Namjesnik je naredio da se Abu Hanifi zabrani daljnje da
vanje fatwi. Abu Hanifa, kojeg strah od nezadovoljstva
vlastodrca ili bogatog ovjeka nikad nije sprijeavao da
kae istinu, posluao je ovu naredbu bez protivljenja, jer
je davanje fatwi bila samo kolektivna dunost (fard al-ki
fayah), a u Kufu je bilo jo puno drugih uenjaka koji su
je mogle dati.
U vrijeme kad mu je rad bio zabranjen, njegova ker je
zatraila od njega fatwu. Postila je i u toku posta progu
tala malo krvi iz svojih desni. eljela je da joj odgovori da
li je njezin post prekinut ili nije. Imam joj je odgovorio:
''Draga moja, pitaj svog brata Hammada, jer je meni za
branjeno davati fatwe." Nakon navoenja ovog razgovo
ra, historiar Ibn Khallikan dodaje: "Ima li boljeg primjera
37
potivanja naredbi i potenja od ovog?"
Nekoliko dana kasnije, namjesnik, suoen sa nekim
pravnim pitanjima koje niko drugi nije bio u stanju rije
iti, morao se obratiti Imamu Abu Hanifi, to je automat
ski ukinulo nametnutu mu zabranu.
U zapisima o Imamovim raspravama povremeno se
nau naznake izvjesne nepopustljivosti i borbene estine
37
Ibn Khallikan, Wafayat al-A'yan
83
koja se ini u suprotnosti sa uobiajenom poniznou i

skromnou, ali nema ljudskog bia koje bi bilo potpuno
lieno emocija. U prikazima rasprava Shafi' e, Malika,
Bukharia i Muslima, naao sam dosta dogmatizma i svad
ljivosti. U stvari, kad se nedostaci velikih ljudi ne bi izno
sili u prikazima njihovog ivota ili u portretima njihovih
linosti, posumnjali bismo u istinitost tog pisanja i pomis
lili da su pisci svoje prikaze obojili divljenjem koje osje
aju prema njima. Jedan mudrac je tano rekao da u pre
priavanju ivotnih pria velikih i istaknutih ljudi, treba
prikazati one karakterne osobine u kojima se odraava
njihova ljudska priroda, jer e to u itaocu stvoriti uvjer
ljiv dojam, a ako su prikazani kao savreni meleki, ljudi bi
ih mogli poeti oboavati, ne razmiljajui o tome da nji
hov primjer treba zapravo slijediti.
Jednom su Imam Sufyan Thauri, Qadi Ibn Abi Laila,
Sharik i Abu Hanifa prisustvovali nekom uenom skupu.
Bila je to uvijek rijetka prilika za one koji su bili eljni
uenja, da bi je propustili. Jedan od prisutnih iznio je sli
jedei problem. Nekoliko ljudi je sjedilo, kad se pojavila
zmija i poela puzati po tijelu jednog od njih. Brzo ju je
stresao sa svoga tijela, tako da je pala na drugoga. Drugi
ovjek ju je stresao sa svoga tijela na treeg. Tako su nas
tavili dok zmija nije ugrizla zadnjeg ovjeka na kojeg je
pala i koji je od posljedica umro. Koji je od ovih ljudi du
an platiti diyat (novanu kaznu) za ovjekovu smrt? Ovo
je bio sloen problem u fiqhu, na koji su prisutni ueni
ljudi izrazili razliita miljenja. Po jednima, diyat su tre
bali platiti svi, po drugima prvi ovjek. Bilo je dosta dis
kusije, ali se nije moglo doi do zajednike odluke. Tokom
cijele diskusije Abu Hanifa je utio i smjekao se. Konano
su se svi okrenuli njemu, pitajui ga za miljenje. Evo su
da koji je donio Imam: Kad je prvi ovjek bacio zmiju na
drugoga, a ovaj drugi uspio izbjei ugriz, prvi je oslobod
jen odgovornosti. Isto vrijedi i za sve ostale, osim za po
sljednjeg koji je stresao zmiju sa sebe. to se tie zadnjeg,
postojale su dvije mogunosti: ako je zmija ugrizla slije
deeg, im je pala na njega, onda je zadnji koji je stresao
Abu Hanifa
84
zmiju sa sebe bio duan platiti diyat; ako je, medjutim,

postojao interval izmeu ova dva dogadjaja, onda je ugri
eni ovjek kriv zbog nemara to zmiju nije stresao sa se
be dovoljno brzo da bi se spasio. Svi prisutni su prihvatili
ovaj stav estitajui lmamu na pronicljivosti.
Utemeljenost sudova, dosjetljivost, otroumnost, inte
ligencija i pronicljivost jesu kvalitete koje su i prijatelji i
neprijatelji smatrali karakteristikama Abu Hanife. Muha
mmad Ansari bi govorio da je u svemu to bi Imam inio
ili rekao postojala mudrost - u njegovom nainu govora,
hodanja, ak i u gestama. Poznata izreka 'Ali b. Asima
bila je - ako se pola svjetske mudrosti stavi na jednu stra
nu vage, a Abu Hanifina na drugu, prevagnula bi ova
druga strana. Kharijah b. Mus' ab je volio rei kako je sreo
oko hiljadu uenih ljudi, a meu njima samo
tri ili etiri
mudra, od kojih je jedan bio Abu Hanifa.

Kvalitete koje se posebno pripisuju 'ulami u naim
memoarima i biografijama jesu britkost uma, dobro pam
enje, duhovnost, poniznost, zadovoljstvo i pobonost.
Nema ni rijei o posjedavanju kvaliteta kao to su dobro
rasuivanje, diskrecija i lukavost. Kao da su to osobine
rezervirane za svjetovne ljude. Ibn Khaldun je to potvr
dio, rekavi netaktino da 'ulama', kao klasa nije podobna
za upravu i upravljanje poslovima. To je istina, iako bi,
zapravo, 'ulama' trebala biti podobnija za ove poslove ne..:
go drugi ljudi. Za razliku od drugih vjera, Islam postavlja
pravila ne samo za duhovni ve i za svjetovni ivot. Ko
bi, na primjer, meu svjetskim kraljevima i vladarima
mogao nadmaiti prve halife u dravnikim poslovima
i upravljanju? Abu Hanifa, nesumnjivo spada po svojoj
klasi meu najistaknutije islamske uenjake. A osim to je
bio strunjak za vjerska, bio je strunjak i za svjetovna pi
tanja. Zato je njegova pravna kola prikladnija u drav
nim i javnim poslovima nego ijedna druga. Otuda, veina
velikih vladajuih dinastija u povijesti Islama spada meu

Abu Hanifine sljedbenike.
85
Iako Imam nije uspostavio nikakvu vezu sa halifskim

dvorom, ipak su njegovi odnosi sa javnou bili takvi da
je sam za sebe predstavljao politiku instituciju i obavljao
dunosti voe takvom mudrou i inteligencijom koja bi
svakom upravitelju sluila na ast. Za razliku od vjerskih
voa, njegovih savremenika, govorio je svojim uenicima
da ne postaju ovisni o dareljivosti bogatih, da bi zado
voljili svoje svjetovne potrebe, ve da se pobrinu sami za
sebe, kako je i on to inio. Prouavao sam cjelokupnu listu
njegovih uenika i meu njima naao na mnoge koji su,
po zavretku njegove kole, dobili znaajne poloaje i
funkcije na vlasti, obavljajui ih velikom sposobnou i
potenjem. Qadija Abu Yusuf, ministar pravosua u doba
Harun al-Rashida, pod ijim je rukovodstvom ministar

stvo postiglo tako dobru organizaciju koja nikada nije
nadmaena u kasnijim razdobljima islamske drave. A
sve to duguje izobrazbi koju je stekao kod Imama.
Imam je bio svjestan potekoa u spajanju vjerskih i

moralnih dunosti sa politkim ciljevima, i zato je svojim
uenicima uvijek davao takve upute koje bi ih osposobile
da postupaju dobro, i u duhovnim i svjetovnim pitanjima,
u skladu sa ayatom: "Podari nam sreu i na ovom i na
onom svijetu." Iako qadija Abu Yusuf nije imao nikakve
veze sa dvorom, za Imamova ivota, ipak su njegove pri
roene sposobnosti razvijene u lmamovoj koli, obeava
le da e jednog dana doi do drutevnog izraaja. S tim u
vezi, Imam mu je dao pismene upute zamiljene kao
smjernice u svim vanim vjerskim i svjetovnim pitanjima.
Ove upute su takoer iznesene u nekim knjigama. Na
alost, njihova duina ne dozvoljava mi da ih ovdje u pot
punosti prenesem. Zato u se zadovoljiti davanjem kraeg
prikaza, sa izborom kljunih citata.
Upute, na poetku, govore o odnosima sa vladarom.
"Posjeuj ga rijetko", kae Imam, "i uvaj ga se kao
vatre. Ne odlazi na dvor, osim u posebnim prilikama, da
ne izgubi ugled koji tamo uiva. Izbjegavaj to, naroito
Abu Hanifa
86
kad su prisutni ljudi koje ne pomaje, jer nisi svjestan nji

hovog poloaja i mogao bi im se obratiti na nain koji im
ne dolikuje. Ako su oni vieg ranga od tebe, a ti ne
pokae duno potovanje, smatrat e to nepristojnim.
Ako su, s druge strane, obini ljudi, a obrati im se s
previe uvaavanja, ponizit e se u vladarevim oima.
Ako ti vladar ponudi mjesto
qadije, nemoj ga prihvatiti
dok nisi siguran da on odobrava tvoj vlastiti sud, kako te

ne bi morao na to slubeno prisiliti. Nikad ne prihvaaj
poloaj kojem nisi dorastao."
Iako je dat veliki naglasak uputama koje govore o du
nom potivanju vladara, istovremeno se pridaje i velika
sloboda izraavanju istine. "Ako," kae se u uputama,
"smatra nekoga krivim za uvoenje neprikladnih inova
cija u
Shari'at, ukai na njegovu greku, tako da obeshra
bri one koji bi mogli slijediti njegov primjer. Neka ti ne

bude vano je li ovjek moan ili bogat, zato to e u izi\0enju istine Bog podrati tebe, jer je On uvar i Zatitnik
vjere. Makar bio i sam vladar, ako smatra da ini neto
pogreno, ne oklijevaj da ga upozori na to. Reci mu otvo
reno da je tvoja dunost, iako si mu kao njegov qadija
podreen, ukazati na njegove pogreke. Ako ne obrati pa
nju na to, razgovaraj s njim nasamo i objasni mu da se
radi o neemu to je suprotno Qur'anu i Poslanikovim
predajama. Ako shvati svoju pogreku, sve je dobro; u
protivnom, moli Boga da te sauva zla koje je u njemu."
Tu su takoer i savjeti korisni za obavljanje svako
dnevnih ivotnih zadaa. "Shvati stjecanje znanja kao
svoju primarnu zadau. Kad to postigne, usredotoi se
na sljecanje bogatstva zakonitim putem; manje i bogat
stvo se ne mogu sqecati istovremeno. Zatim se oeni, ali,
tek onda kad si siguran da moe preuzeti brigu za svoju

obitelj. Ne eni se sa enom koja ima djecu od prethod
nog mua. Drui se umjereno, i sa obinim i sa bogatim
ljudima. Ovi drugi mogu pomisliti da oekuje neto od
njih to ih moe navesti da ti ponude mito. Strogo iz-
87
bjegavaj pazare, sjedenje sa vlasnicima duana. Izbjegavaj

jesti na ulici i u damiji, piti na javnim mjestima ili piti
vodu koju posluuju vodonoe i njima slini. Kad neko
zatrai tvoju presudu, ogranii se samo na davanje odg<r
vora na postavljeno pitanje, bez dodataka. Ne raspravljaj o
pitanjima vjerovanja sa obinim ljudima. Prema svojim
uenicima ponaaj se iskreno i ljubazno, tako da stranci
pomisle da su to tvoja vlastita djeca. Izbjegavaj rasprave
sa obinim ljudima i ljudima ispod tvoga nivoa. Kad si u
nekom drugom gradu, ponaaj se prema uenim ljudima
tako da te ne gledaju kao suparnika. Kad raspravlja o
nekoj uenoj temi, prvo dobro razmisli i govori samo o
onome za to ima dovoljno dokaza. U raspravi budi hra
bar i nepokolebljiv; ako osjea i najmanji strah, nee biti
u stanju usredotoiti se na svoje misli i zamuckivat e.
Ne ukljuuj se u raspravu sa ljudima koji ne poznaju pra
vila vodenja rasprave i koji su neugodni. Tokom rasprave
nikad ne budi ljutit, smij se malo, jer smijeh moe povri
jediti tvog osjetljivog protivnika. Uini sve mimo, sta
loeno i sa dostojanstvom. Ako ti se osoba ne obrati licem
u lice, ne odgovaraj, jer obraanje nekome iza lea je oso
bina svojstvena ivotinjama. Dok hoda, ne gledaj ni lije
vo ni desno. Kad ide u
hammam, plati vie nego obini
ljudi. Nemoj nikad odlaziti u kupovinu, poalji sluge da

to uine. Prepusti voenje kuanstva pouzdanim sluga
ma, tako da ima dovoljno vremena za svoje obaveze. Ni
kad ne stanuj u blizini kraljevskog dvora. Neka sve to
radi ili kae, odaje tvoju ravnodunost prema svje
tovnim stvarima i osobnim interesima. Zadri ove oso
bine ak i u siromatvu. Nemoj nikad davati upute pred
skupom obinih ljudi, jer kad se ovjek obraa takvome
skupu, esto je prisiljen govoriti neistine. Ako dopusti
nekom od svojih uenika da dri predavanja iz
fiqha,
posjeti njegova predavanja, kako bi ocijenio njegove sp<r

sobnosti. Ako napravi greku, odmah ukai na nju, inae
bi prisutni mogli pomisliti da je ono to je rekao tano.
Abu Hanifa
88
Predavanja iz drugih predmeta, koja dre tvoji uenici ne

mora osobno posjeivati, ve odrediti pouzdanog pri
jatelja
ili uenika koji e te o tome izvijestiti."
"Neka pobonost i odanost budu prisutni u svemu to

ini. Neka tvoj intimni odnos prema Bogu bude jednak
onome kojeg javno iskazuje. im uje ezan, pripremi se
za namaz. Svakog mjeseca rezerviraj tri ili etiri dana za
post. Nakon svake molitve upuuj Bogu dove. Nikad ne
proputaj uenje Qur' ana. Kloni se svjetovnog.
esto odlazi na groblje. Suzdravaj se od uitaka i do
kolice. Ako primijeti neke nedostatke kod svojih susjeda,

nastoj ih sakriti.
Izbjegavaj drutvo krivovjemih inovatora. Ne budi
imam u namazu, osim ako se to ne trai od tebe. Kad ti

dou ljudi, razgovaraj s njima o uenim temama: ako su
uenici, neto e nauiti, a ako nisu, nauit e barem da te
potuju."
Kad je halifa pozvao jednog od Imamovih uenika,
'Abd al-Aziz b. Rawada, on je prvo otiao Imamu po
savjet. Rako je da namjerava odrati govor pred halifom,
ali nije znao ni ta bi, ni kako bi govorio. ''Reci," savje
tovao ga je Imam, ''Vodo pravovjemih, postoje samo tri

svjetovne stvari koje imaju vrijednost, a to su ast, teritorij
i bogatstvo. Ti ima sve tri. Okreni se sad pobonosti i
kreposnim djelima tako da postigne ono to vrijedi na
onom svijetu."
Neke Imamove mudre izreke vrijedno je ovdje spome
nuti.
"Ko moe biti vea nitarija od ovjeka kojeg ak ni
uenost ne moe suzdrati od grijeha i izopaenosti. "
"ovjek koji raspravlja o vjeri, ne mislei da e ga Bog
pitati o tome ta je govorio, ne poznaje ni vrijednost vjere
niti svog vlastitog uma."
"Ako predstavnici
'ulame' nisu Boiji prijatelji, onda
Bog nema prijatelja na zemlji."
89
''Kogod eli kraljevsku mo prije nego je za to zreo,

doivljava ponienje."
"Znanje nikad ne prodire do uma osobe koja ga sljee
radi svjetovnih ciljeva."
''Vjera je najvee potivanje Boga, a bezvjernost najvei
grijeh. Onaj koji potuje Boga i izbjegava grijeh, moe se
nadati spasenju."
"ovjek koji ui hadith, a iz njega ne izvlai odgovore
na vjerska pitanja, je kao apotekar koji ima lijekove u svo
joj apoteci, a ne zna koji da propie za koju bolest."
"Predavati o uenim temama pred ovjekom koji
nema smisla za uenje, znai muiti ga."
"Kakva pogreka je gomilati grijehe za ovjekovu du
u, a bogatstvo za ovjekove nasljednike!"
Neko je upitao Imama, ta mu moe pomoi pri ue
nju fiqha, a on je odgovorio : "Mir u dui." "Kako ga po
stii?", pitao je dalje ovjek. "Smanji svoje prohljeve."
"Kako ih ovjek moe smanjiti." ''Uzmi ono to je bitno, a
ostavi ono to nije," savjetovao je Imam.
Jednom je neko upitao Imama, ta on misli o sukobima
izmeu 'Alia i Mu' awiya. "Moja dua," odgovorio je
Imam ,"je uvijek puna straha zbog onoga to u biti pitan
na Sudnjem Danu. Siguran sam da ovo pitanjenije jedno
od njih. Zato o tome ne razmiljam puno."
Ne bi bilo ispravno zakljuiti iz ovoga da Imam nije
imao svoje miljenje o tom problemu. On sam je negdje
rekao: "Kad ne bismo imali pred sobom primjer Hadrati
'Alia, ne bismo znali kako treba postupati sa pobunjeni
cima." Shafi'i je takoer izjavio neto slino. Meutim, be
spredmetno je govoriti o ovim stvarima kao da su one od
vitalne vanosti za Islam i gomilati polemike o njima; a to
je oito ono na to je Imam upuivao.
Neki ovjek, elei pohaati Imamova predavanja, do
ao je sa pismenom preporukom. Kad mu je predao pi-
90
Abu Hanifa
smo, !main je rekao: "Kad se radi o znanju, nisu potrebne

preporuke. Dunost je'ulame' da ono to znaju prenesu
drugima."
Namjesnik Kufe pitao je jednom Imama, zato ga se
kloni. Imam je odgovorio: "Kruh i nekoliko metara obi
nog platna, mimo steenih, bolje je nego bogatstvo ku
pljeno samoponienjem."
Imam je povremeno pisao stihove, ali ne kao izraz um
jetnikog stvaranja, ve samo da bi iznio moralne upute.
Evo prijevoda njegova dvostiha:
ovjek, dok je iv, treba pristojnu kuu, da poteno
ivi. Ako takvu kuu ima, neka bude zahvalan i potrudi
se za kuu na onome svijetu.
Imamova inteligencija i dosjetljivost su poslovine, da
je ak i u kratkim prikazima njegove linosti, bilo neiz
bjeno spomenuti te osobine. Dhahabi je napisao samo
kratku biljeku o njemu i pri tome nije mogao, a da ne
kae: "Bio je jedno od najiteligentinijih Ademovih si
nova." Njegov je um radio takvom brzinom pri rjeavanju
i najsloenijih problema da bi zapanjio prisutne. esto se
dogaalo da se postavi neki problem skupini 'ulame', uk
ljuujui i Abu Hanifu. Neki od 'ulame' bili su po ue
nosti njemu ravni i takoer znali odgovor, ali, uvijek je
jedino Abu Hanifa dao odgovor prikladan situaciji.
Jednom se neki ovjek, naljutivi se na enu, zakleo:
"Neu progovoriti s tobom dok ti ne progovori sa
mnom." Kako je ena bila jednake naravi, ponovila je istu
zakletvu. Kad se raspoloenje stialo, oboje su zaalili
zbog onoga to su rekli. ovjek je otiao do Sufyan
Thauria i ispriao mu dogaaj. Sufyan Thauri zakljui da
jedino to ovjek moe uiniti jest da se pokaje zbog zak
letve. Razoaran, ovjek je otiao do Abu Hanife. Imam je
rekao: ''Poi kui i razgovarajte koliko vam drago. Nema
mjesta kajanju." Kad je Sufyan Thauri saznao za ovo, vrlo
ljut, otiao je do Abu Hanife i ukorio ga to ljudima daje
91
pogrene odgovore. Imam je poslao po ovjeka i zamolio

da ponovi svoju priu. Zatim se obratio Sufyanu, rekavi:
"Ponavljam ono to sam ranije rekao." "Zato?" upitao je
Sufyan. "Kad je ena," odgovorio je Abu Hanifa, "pono
vila rijei svoga mua, poela je razgovarati s njim. Tako
je ispunila uvjet koji joj je mu postavio."38 Sufyan Thauri
nije mogao ne sloiti se s ovim. "Stvari koje ti u trenutku
padnu na um," rekao je Abu Hanifi, "nadmauju
otroumnost prosjenog ovjeka.
Neki je ovjek u Kufi proslavljao, vrlo raskono i sve
ano, zajedniko vjenanje svoja dva sina. Istaknuti gra
dani, kao Mus'ir b. Kudam, Husin b, Salih, Sufyan Thauri
i Abu Hanifa, prisustvovali su svadbenoj sveanosti. Us
red slavlja, uao je usplahiren domain i rekao: ''Dogodila
se strana stvar." "ta se dogodilo?" pitali su neki gosti.
"Zbog enskog eprtljanja," odgovorio je domain, "zami
jenjene su nevjeste, tako da je svaka spavala sa drugim
mladoenjom. ta da radim?" "Neto slino se dogodilo u
vrijeme vladavine Amir Mu'awiya", rekao je Sufyan.
Smatralo se da ova vrsta nesporazuma nema utjecaja na
brani ugovor. Ono to muevi trebaju uiniti je da svojim
enama daju mahr. Mus'ir b. Kudam je zatraio miljenje
od Abu Hanife. Imam je zamolio da dovedu mueve. Kad
su doli, odveo ih je i llasamo upitao da li bi hjeli uzeti
ene sa kojima su proveli no, za svoje supruge. Obojica su
dala potvrdan odgovor. Imam je stoga savjetovao svako
me od njih da se razvedu od ene za koju su vjenani i
oene enom sa kojom su spavali. Iako je Sufyanov odgo
vor bio ispravan sa gledita fiqha, jer se radi o sluaju
"kohabitacije zbog greke", radi koje se brane veze ne
raskidaju, Imam je ipak donio svoju presudu, imajui na
umu ono to bi bilo umjesno. Shvatio je da bi i muevima
i enama bilo nemogue zaboraviti ono to se dogodilo, te
da bi to sjeanje vrijealo njihov ponos i dostojanstvo.
38 .
Razi prenosi ovaj dogaaj u svom Tafsir-i-Kabiru.
92
Abu Hanifa
ak i da su se sloili ne raskidati brane veze, nikad izme

u tih mukaraca i ena ne bi postojao osjeaj potpunog
pripadanja jednog drugome, to je stvarni smisao braka.
Takoer, mahr bi bio ogranien, jer ako doe do raz
voda prije konzumacije braka, plaa se samo pola mahra.
Laith b. Sa'd, poznati egipatski imam, pria da je to
liko sluao o Abu Hanifi da ga je elio vidjeti. Na hodo
au u Mekki, naiao je na grupu ljudi okupljenu oko
ovjeka koji je sjedio u sredini, a ljudi su mu jedan za dru
gim postavljali vjerska pitanja. Jedan od njih je priao i
rekao tom ovjeku: "0, Abu Hanifa!" Kad se Abu Hanifa
okrenuo prema njemu, ovjek je rekao: "Imam sina loe
naravi koji se razvodi od ena za koje ga enim i oslobaa
ropkinje koje mu dajem. Reci mi ta da radim s njim?"
"Odvedi ga na sajam robova," odgovorio je Imam brzo,
"kupi mu ropkinju koju on sam izabere; zatim ga oeni
njome. Onda je nee moi osloboditi jer nee biti njegovo
vlasnitvo. ak i kad bi se razveo od nje, ti ne bi izgubio
nita jer bi ona i dalje bila tvoja ropkinja." Sa'd kae da ga
je vie iznenadila Imamova dosjetljivost nego odgovor.
Rabi', komornik halife Mansura, bio je neprijateljski

raspoloen prema Abu Hanifi. Jednog dana, kad su Ima
ma pozvali na dvor, bio je prisutan i Rabi. Obraajui se
Mansuru, rekao je: ''Voo pravoyjernih, ovaj ovjek pro
turjei tvom potovanom pretku ('Abd-Allah b. Abbasu).
Tvoj predak je rekao, ako se ovjek zakune, a dan ili dva
kasnije izgovori insha'-Allah, smatra se da su ove rijei
postale dio zakletve i zato nije obavezan ispuniti zaklet
vu. Suprotno tome, Abu Hanifa donosi sud koji kae, ako
se rijei insha'-Allah izgovore zajedno sa zakletvom,
smatraju se dijelom zakletve, u protivnom je potpuno be
znaajna i uzaludna." ''Voo pravovjernih," odgovorio je
Abu Hanifa, "Rabi' misli da je podanika zakletva koju ti
ljudi daju nevaea." "Kako to?" pitao je Mansur. "On
pretpostavlja," dodao je Imam," da su ljudi kad, nakon
zaklinjanja u tvome dvoru dou svojim kuama i izgo
vore insha-Allah, osloboeni zakletve i nisu vie podlo-
93
ni nikakvoj zakonskoj kazni, ako je prekre." Mansur je

prasnuo u smijeh i rekao Rabi'u: ''Ne moe prevariti Abu
Hanifu." Poslije, dok su zajedno naputali dvor, Rabi' je
rekao Imamu: "Danas si me skoro osudio na smrt."
"Tvoja je namjera bila mene osuditi na smrt," rekao je
Imam: '1a sam se samo branio."
Jednog dana je grupa Kharijita uletjela u Imamovu
kuu i zgrabivi ga, rekla: "Kai da naputa kufr (nevje
rovanje)". Imam je brzo rekao: "Naputam va kufr."
Kharijiti su drali da, poinivi grijeh, ovjek postaje
kafir, i ili tako daleko da su tvrdili kako su grijeh i kufr
isto. Ono to je Imam mislio jest da se kaje za ono to oni
dre da je kufr. Neko je kasnije otiao i rekao Kharijitima
da ih je Imam prevario. Kharijiti su se vratili do Imama i
traili da im objasni zato ih je prevario igrom rijei. "Je li
to vae uvjerenje ili samo pretpostavka da sam tako
uinio?" pitao je Imam. ''To je samo nagaanje," odgo
vorio je Kharijit. ''U tom sluaju," rekao je Imam, "molite
Boga za oprost, jer sam Bog je rekao: 'Doista su neka
nagaanja grijeh'."
Jednom, dok je Imam sjedio u damiji okruen svojim
uenicima, uletjela je jedna grupa Kharijita. Preplaeni,
uenici su poeli bjeati. Imam ih je, medutim, zaustavio,
rekavi im da se nemaju ega bojati i da se vrate na svoja
mjesta. Voda Kharijita je priao Imamu i rekao: "Ko su
tvoji ljudi?" "Ljudi koji trae utoite, "odgovorio je
Imam; "Bog je rekao: "Ako neki politeist trai utoite, daj
mu ga, tako da moe sluati Boiji govor, a zatim ga ot
prati do sigurnog sklonita." Kharijiti su smatrali da je svaki
musliman koji ne pripada njihovoj sekti kafir i zasluuje
da bude pogubljen. Ova grupa je dola Abu Hanifi sa na
mjerom da ga prisili na oitovanje svoje vjere, optue za
kufr i ubiju. Imam ih je razoruao rijeima koje ih oba
vezuju da zatite njegov ivot i ivote njegovih uenika.
Zato je njihov voda rekao svojim ljudima: "Uite Qur'an
da ga i oni uju, a zatim ih otpratite njihovim kuama."
94
Abu Hanifa
Abu'l-'Abbas, koji je imao visoki poloaj na Mansuro

vom dvoru, bio je Imamov neprijatelj, uvijek spreman da
mu nakodi. Jednog dana, kad se Imam pojavio na dvoru
radi posla kojeg je trebao obaviti, tu se naao i 'Abbas.
Svojim prijateljima je povjerio da e se pobrinuti da Imam
iv ne napusti dvor toga dana. Obraajui se Imamu, re
kao je: "Abu Hanifa, Voa pravovjemih nam ponekad na
redi da nekog osudimo na smrt, a da ne znamo da li je
ovjek kriv i zasluuje li smrtnu kaznu. Trebamo li u
takvim sluajevima izvriti nareenje ili odbiti da to ui
nimo?" "Jesu li halifine naredbe, po tvome miljenju, is
pravne ili neispravne ?" pitao je Imam. Ko bi imao hra
brosti da u prisutnosti Mansura ustvrdi ak i mogunost
da neka od njegovih naredbi bude pogrena? Tako je Abu
'1-'Abbas bio prisiljen rei da su halifina nareenja bila,
po njegovom miljenju, ispravna. "Onda, nije nuno da
mene pita za miljenje," rekao je Abu Hanifa.
Jednom je neki ovjek izjavio da bi, kad bi se okupao
isti dan nakon spolnog odnosa sa svojom enom, bilo isto
kao da je tri puta izgovorio formulu za rastavu od ene.
Neto kasnije je rekao, kad bi tog dana propustio ijedan
namaz, njegova bi ena bila razvedena. Takoer je tvrdio
da kad tog dana ne bi imali spolni odnos, znailo bi da su
rastavljeni. Ljudi su doli Abu Hanifi da im da svoj sud o
izreenom. Njegov sud je glasio: "Neka spolno opi sa
svojom enom nakon ikindije namaza ('asr); im sunce
zae, neka se okupa i zatim stane na namaz. Na taj nain
moe ispuniti sve uvjete - imati spolni odnos sa svojom
enom u toku dana, ne propustiti ni jedan namaz i ne ku
pati se u toku dana."
Neki ovjek je doao Imamu i rekao: "Negdje u kui
sam ostavio novac, ali se ne sjeam tano gdje. Novac mi
je sada jako potreban. Molim te, reci mi kako da ga
pronaem." "Brate", protestirao je Imam, "fiqh ne spomi
nje ovu vrstu problema. Zato si doao meni po savjet?"
Na daljnje ovjekovo insistiranje, savjetovao mu je da se
Anegdote o Abu Hanifinoj dosjetljivosti i murosti
95
moli Bogu cijelu no. ovjek je, kako mu je reeno, otiao

kui i molio se. Molio je neko vrijeme, kad se iznenada
sjetio gdj je . ostavio novac. Otrao je do Imama i rekao
mu o djelotvornosti negovog savjeta. ''Naravno", komen
tirao je Imam, "ejtan nije mogao podnijeti ideju da se
moli Bogu cijelu no. Zato ti je pomogao da se sjeti gdje
si ostavio novac. Meutim, trebao si se moliti cijelu no
da zahvali Bogu."
Jednom drugom prilikom, ovjek je traio od Imama

da mu pomogne pronai neke predmete koje je zagubio
negdje u kui. "Ako se ti ne sjea mjesta," primijetio je
Imam, "kako bih ja mogao?" ovjek je poeo plakati.
Imam je onda otiao do svoje kue s nekim svojim ue
nicima. "Da je ovo vaa kua", rekao je,"gdje bi ste sakrili
stvari?" Nabrojali su tri ili etiri mjesta. Imam im je na

redio da navedena mjesta pretrae.Kad su to uinili, na
jednom od njih pronali su sakrivene predmete.
Pored svoje ozbiljnosti i dostojanstva, Imam je povre

meno znao ispriati i poneku alu. Evo jedne takve Abu
Hanifine duhovite primjedbe. Jednom je rekao svome bri
jau koji ga je iao: "Odrei mi sijede vlasi." "Odrezane

vlasi," rekao je brija,"ponovo izrastu, jo gue nego pri
je." "Ako je tako", rekao je Imam, odrei mi crne tako da
izrastu jo gue." uvi ovo, Qadim
Sharik je primijetio:
"Abu Hanifa ne odustaje od analogije ak i kad razgovara

sa svojim brijaem."
DRUGI DIO
IMAMOVI SPISI
Glava osma
Abu Hanifini sp isi

Postoje tri knjige koje se pripisuju Abu Hanifi, a to su
Fiqh Akbar, al-'Alim wa'l-Muta'allim i Musnad.
Fiqh Akbar je kratka rasprava o dogmatici, i bavi se

istim pitanjima, sa manje ili vie istim ciljem kao i Nasafi
jev Aqa'id i drugi slini spisi na ovu temu. Ovo je djelo
objavljeno i danas je iroko dostupno. O njemu su mnogi
napisali svoje komentare. Meu njima su Muhyi al-Din
Muhammad b. Baha'al Din (um. 953. h.), Maula llyas b.
Ibrahim al-Sinubi, Muala Ahmad b. Muhammad al-Ma
ghnisawi, Hakim Ishaq, Shaikh Akmal al-Din i Mulla 'Ali
al-Qari. Ovaj posljednji ujedno je i najpopularniji. Ponegdje
se mogu nai i rukopisi nekih drugih komentara. Hakim
lshaqov komentar je prenio u stihove Abu'l-Baqa' Ahmad
918. h., dok je Ibrahim b. Husam, poznat kao Sharif, u
stihove prenio sam Fiqh Akbar.
Al-'Alim wa'l-Muta'allim je kratka rasprava pisana u

formi pitanja i odgovora. Ja, meutim, nisam doao do
nje.
Postojalo je nekoliko verzija Musnada koje je Abu'l
Mu'yid Muhammad b. Mahmud al-Khwarazmi (um. 665.
h.) sakupio u jedan svezak. Evo odlomka iz njegovog
predgovora:
uo sam mnoge nemalice u Siriji kako kau da Imam Abu Hanifa
nije bio verziran u hadith, to je, po njima, razlog da nije napisao ni
jednu kngu na tu temu. Bio je to izazov mojoj odanosti, na koji sam
odgovorio odlukom da sakupim sve musnade koje su sastavili razliiti
Abu Hanifa
100
islamski uenjaci, na temelju predaja koje prenosi Abu Hanifa. Tu spa

daju:
(l)
Musnad Hafiza Abu Muhammad 'Abd-allah b. Muhammad b. Ya

qub al-Harithi al-Bukharia, poznatijeg kao 'Abd-Allah al-Ustad;
(2)
Musnad Imama Abu1-Qasim Talhah b. Muhammad b. Ya'far al

Shahida;
(3) Musnad Hafiza Abu'l-Hasan Muhammad b. al-Muzaffar b. Musa b.

Isa;
(4) Musnad Hafiza Abu Nu'aim al-Isbahania;
(5) Musnad Shaikh Abu Bakr Muhammad b. 'Abd al-Baqi Muhammad
al-Ansaria;
(6) Musnad Imama Abu Ahmad 'Abd-Allah b. 'Adi al-Jurjania;
(7)
Musnad Imama Hafiz 'Umar b. Hasan al-Ushnania;
(8) Musnad Abu Bakr Ahmad b. Muhammad b. Khalid al-Kula'ia;

(9) Musnad Imama Abu Yusuf Qadia;
(10) Musnad Imama Muhammada;

(ll) Musnad Hammad b. Imam Abu Hanife;
(12) Athar Imama Muhammada; i
(13) Musnad Imama Abu'l Qasim'Abd-Allah b.
Abi al-'Awwam al
'Adja;
Osim ovih koje navodi Abu'l-Mu'yid, postoje i drugi
musnadi kao to su autora Hafiz Abu 'Abd-Allah Hunain

b. Muhammad b. I<husrau al-Balkhia (um. 523. h.), Hasfa
kia (na koji je MuHa 'Ali Qari napisao komentar), Mawar
dia i Ibn al-Bazzazia (um.
i o ovim
827. h.). Komentari su napisani
musnadima.
Ljudi koji smatraju da su spisi sutinski element Ima

move veliine, navode gore spomenuta djela. Istina je,
meutim, da je izuzetno teko utvrditi da li je Imam ui
stinu autor ovih djela. Istina je da je sistem
fiq6'a koji se
zasniva na njegovim predavanjima bio kompiliran za nje

govog ivota, na to upuuju 'Uqud al-Juman i druge
knjige, ali je najvjerovatnije da je ova kompilacija izgu-
Abu Hanifini spisi
101
bijena. Imena hiljade knjiga iz tog razdoblja pojavljuju se

u biografskim memoarima, ali se u svjetskim biblioteka
ma ne mogu pronai vie od dvije ili tri. ak i velike
knjige haditha i fiqha, za koje se zna da su ih napisali
Imamovi savremenici, Sufyan Thauri, Auza'i, Hammad b.
Salamah, Hushaim, Ma'mar, Jarir b. 'Abd al-Hamid i
'Abd-Allah b. al-Mubarak, vie ne postoje. Ne moemo se
ne sloiti s tvrdnjom Razi' a datoj u Manaqib al-Shafi'i da
ni jedna knjiga Abu Hanife nije preivjela. Khwarazmijev
Musnad moe se nazvati samo derivacijom Im.amovog.
Khwarazmi je ivio u sedmom stoljeu po hidri, a mus
nadi koje je kompilirao datiraju najranije iz treeg ili e
tvrtog stoljea, a moda ak i iz kasnijeg razdoblja. Ham
mad i Qadi Abu Yusuf, s druge strane, bili su Imamovi
savremenici i njihovi se musnadi mogu, bez sumnje, pri
pisati njemu. Vrijedi spomenuti da niko osim Khwaraz
mia ne spominje ove musnade, to dovodi u pitanje nji
hovu autentinost. Jer, hadith se ne moe smatrati
autentinim ako to ne potvrde poznati strunjaci. Moda
bismo mogli uzeti sud Shah Wall-Allaha kao presudan.
On ovako pie u Hujjat-Allah al-Balighah: ''Knjige etvr
tog razdoblja su one iji su autori pokuali, nakon dugo
vremena, sakupiti predaje koje ne postoje u knjigama iz
prva dva razdoblja i mogu se pronai samo u slabo
poznatim musnadima i zbirkama. Ovi autori su pokuali
dati istaknuto mjesto takvim predajama, iako su ih pre
nosile osobe na koje se muhaddithi ne oslanjaju, kao na
primjer, govorljivi pripovjedai, inovatori i slabi pre
nosioci. Ili se nalaze u analima izreka Drugova i Sljedbenika
ili u idovskim legendama, ili u izrekama filozofa i pri
povjedaa koje su prenosioci pomijeati sa Poslanikovim
izrekama, ili su, pak, dio dvojbenih citata iz Qur'ana i ha
ditha koje su parafrazirati ljudi neupueni u finese pre
daje i pripisivali ih Poslaniku. Spmenute predaju nekada
predstavljaju zakljuke izvedene na temelju Qur'ana i ha
ditha, a prikazane su kao Poslanikove predaje. I, konano,
Abu Hanifa
102
nekada se radi o dijelovima raznih predaja povezanih u

pojedinane odlomke. Predaje ove vrste susreu se u djelu
Kita b al-Du'af Ibn
Habbana, u
Kamilu
od Ibn 'Adia i u
knjigama Khatiba, Abu Nu'aima Juazaqania, Ibn 'Asaki
ra, Ibn Najjara i Dailamia. Khwarazmijev

da vie
ili manje istoj
Musnad
kategoriji."
pripa
Shah Wall-Allah, meutim, nastavlja, prilino kritiki,
da se
musnadi
pripisani Imamovim uenicima ne spo
minju ni u historijskim knjigama, niti postoje.
Musnadi
pisani puno kasnije nakon Imama, meutim, postoje, ali
je veoma upitno da li se predaje koje oni prenose mogu
pratiti sve do Imama u neprekinutom lancu pouzdanih

prenosilaca. tovie, neki
musnadi sadre u sebi dokaz

Musnadu postoje mnoge
predaje pripisane !mamu koje je navodno uo od Drugo
va, dok istraivanja muhadditha ne potvruju da je Imam
uo predaju od bilo kojeg Druga. Khwarazmi uvrtava
ak i Athar Imama Muhammada meu Abu Hanifine
musnade. Istina, veina predaja u knjizi su Imamove i i
taoci zato imaju slobodu nazvati ga ili Abu Hanifin Mus
nad ili Athar Imama Muhammada. Ali, treba zapamtiti
nepouzdanosti. U Hasfakijevom
da Imam Muhammad u svojoj knjizi citira izreke i predaje
i ostalih vodeih islamskih uenjaka i zato bi bilo priklad

nije knjigu pripisati njemu.
Fiqh Akbar se
pripisuje !mamu od strane Fakhr al-Is
lam Bazdawia, 'Abd al-'Ali Bahr al-'Uluma i onih koji su

o njemu pisali komentare. Ipak, ovo mi je teko prihvatiti.
Stil kojim je knjiga pisana nije bio poznat u vremenu za
koje se tvrdi da je knjiga napisana. To je obian tekst, pi
san jezgrovito i itko, to su karakteristike knjiga kasnijeg
razdoblja. Isto tako, u njoj se pojavljaju rijei
"ard",
"jauhar''
filozofski termini koji tada jo nisu bili u upotrebi.
Istina je da su se u vrijeme Mansura Abbasida, grke

knjige prevodile na arapski, ali tek pred kraj Imamovog
ivota. Nije vjerovatno da su ovi filozofski termini odmah
nakon prevoenja usvojeni i postali uobiajeni u svakod-
Abu Hanifini spisi
103
nevnom pisanju. Filozofski termini uli su u vjersku lit

eraturu tek kad sw postali dio arapskog jezika kroz estu
upotrebu i kad su postali neophodni ak i u obinoj ras
pravi. To se ipak, dogaalo nakon Imama.
Toliko sa stanovita kritike tekstova. ak i sa stano
vita historijske kritike, nije utvrdeno je li Abu Hanifa
autor Fiqh Akbara. Djelo se ne spominje u spisima dru
gog i treeg stoljea. Najranija knjiga u kojoj se, koliko je
meni pomato, spominje Fiqh Akbar je Fakhr al-Islam Baz
dawijev Ki tab al-Usul, napisan u petom stoljeu. Imam je
imao hiljade uenika koji su i sami bili strunjaci, a svaki
od njih je imao i sam hiljade uenika. Gotovo je sasvim
nevjerovatno, ako je postojalo lmamovo djelo, da ni jedan
od stotina hiljda njegovih ili posredno njegovih uenika
ne bi spomenuo to djelo. Fiqh Akbar se ne spominje ni u
jednoj pomatoj knjizi o dogmatici ili srodnim podrujima
kao to su saha'if, sharh maqasid, sharh mawaqif i milal
wa'l-nihal. Svi komentari o knjizi napisani su u osmom
stoljeu ili kasnije. Dalje, Abu Muti' Balkhi, prenosilac te
knjige, nije priznat kao strunjak za predaje i davanje ocje

ne o njima. Muhaddithi su u biografskim radovima iz
rekli veoma otre kritike na njegov raun. Iako ne
podravam u potpunosti te kritike, ipak, knjiga sumnjive
pouzdanosti o ijem postojanju nema drugih dokaza iz
nad rijei Abu Muti' Balkhia, ne moe zadovoljiti kriterije
koje su postavili muhadithi.
ini mi se vjerovatnim da je rasprava koju je Abu Mu
ti' Balkhi napisao, izraz njegovih vlastitih ideja o pitan
jima vjerovanja, koja je vremenom pripisana Imamu. Ovu
pretpostavku potvruje i injenica da ga Dhahabi, govo
rei o Abu Muti'u u svome 'Abr fi Akhbar min Ghabr,
naziva "Sahib al-Fiqh az Akbar," to jasno pokazuje da
Abu Muti'a smatra autorom tog djela. Ja i dalje vjerujem
da postojei tekst i sastav Fiqh Akbara potie iz nekog
kasnijeg razdoblja, nakon Abu Mute. To nije sluaj bez
presedana. Jami' Saghir, djelo Imama Muhammada, da-
Abu Hanifa
104
nanji oblik duguje Abu
Tahir Dabbasu koji je ivio u et
vrtom stoljeu. Postoji, meutim, razlika. Dananji tekst
djela ]ami' Saghir je izvoran.Promjene su samo u redosli

jedu. S druge strane, tekst djela Fiqh Akbar, po stilu pri
pada kasnijem razdoblju.
Iako sam dopustio da se moje miljenje i sud umijeaju
u raspravu, iznio sam sve meni poznate injenice. Ne in

sistiram na itateljevom prihvaanju moje verzije. Ipak,
moj zakljuak na osnovu injenica koje sam iznio jest da
danas ne postoji ni jedno djelo Abu Hanife.
Glava deveta
Vjerovanje i Kalam
Kako sam ve spomenuo, na poetku obrazovnog puta
Abu Hanifu je veoma privlaio kalam. Pribliavanjem
kraja radoblja Drugova, pojavljivale su se mnoge sekte.
Ma'bad al-Juhani uvodi doktrinu Qadra. Wasil b. 'Ata',
veliki poznavalac arapske literature i kalama, uenik Ha
san Basria, postavlja temelje i'tizala. Jahm b. Safwan os
niva Jahmiyya sektu. Ve se pojavilo i nekoliko kharijit
skih sekti. Sve ove sekte propagirale su svoje doktrine i u
vrijeme Abu Hanife, a cijeli islamski svijet je odzvanjao
vjerskim kontroverzama. Imam je takoer sudjelovao u
njima s ciljem da ospori novonastale doktrine. Nema
sumnje da je svojim izuzetno britkim umom u tome imao
uspjeha, ali kako je njegov interes za kalam uskoro ustu
pilo mjesto zanimanju za probleme fiqha, ne postoje za
pisi o njegovim debatama o kalamu. Postoji, meutim,
nekoliko postavki koje mu se pripisuju. One imaju kva
litetu njegove pronicljivosti, originalnosti i intelektualne
irine. Navodimo neke od njih koje predstavljaju vrlo
kontroverzna pitanja meu tradicionalstima.
Prvo, Imam ne smatra da su dunosti i djela dio vjere.
Danas je suvino raspravljati o ovome, jer ak i prosjeno
inteligentan ovjek zna da vjera znai vjerovanje, to
predstavlja stanje duha, dok su dunosti i djela vidljive
aktivnosti ljudskih organa, dvije kategorije potpuno
razliite koje se ne mogu kombinirati niti zamjenjivati. U
Imamovo vrijeme, meutim, to je bilo diskutabilno pita
nje oko kojeg se razilazila veina uenjaka.
106
Abu Hanifa
Sve do vremena Drugova, na povrini je islamsko vje

rovanje ostalo netaknuto i nepomueno. Arapi nisu bili
zainteresirani za iscrpne filozofske rasprave i apstraktna
pitanja. Negdje sredinom vladavine Umayyada, slabljen
jem vojne moi i razvojem kulture javlja se interes za in
telektulne rasprave. Rasprave su se odnosile na prisilu
(jabr), predodreenje (qadr), poreenja Boga i ovjeka
(tashbih), uvanj e Boije istoe (tanzih), Boansku
Pravdu ('adl) i Boanska silu (jaur). Rasprave su inicirali
ili ljudi ne-Arapi ili oni koji su bili pod uljecajem intelek
tualnih tradicija u kulturama s kojima se muslimani sus
retali u irenju islama. Vjerski krugovi, koje su uglavnom
predstavljali Arapi, estoko su reagirali na nove glasove,
a strunjaci haditha i fiqha uli su u tu arenu, borei se
protiv hereze. Zbog toga su morali definirati neke stavo
ve, bilo pozitivne ili negativne, u odnosu na pitanja koja
su se pojavila. Ali, neki od njih, zaneseni borbenim a
rom, prelazili su granicu umjerenosti. Na primjer, mu'taz
ilitskoj doktrini da je Qur'an Boija rije koja se pojavila
sa Poslanikom Islama, suprotstavili su se neki tradicional
isti svojom tvrdnjom da je ak i izgovaranje rijei Qur'ana
vjeno i nestvoreno. Dhuhali, jedan od Bukharijevih ui
telja, koga dre izvorom mnogih predaja Bukharijevog
Sahiha, toliko se naljutio na Bukharia u jednoj diskusiji o
toj doktrini da ga je izbacio iz razreda i iao ak dotle da
je obznanio svima koji se drue s Bukhariem da im nee
dozvoliti da pohaaju njegovu nastavu. 39 Bukhari je vje
rovao u qidam (vjenost) Qur'ana, ali je smatrao da je nje
govo itanje (qira'at) stvorene naravi, dok je Dhulali dr
ao da je i itanje vjeno.
Ekstremni stavovi sline vrste postojali su i o nekim
drugim pitanjima, to nije nuno ovdje dataljno iznositi.
U svim debatama u kojima bi sudjelovao, Abu Hanifa se
bavio sutinskim pitanjima tog problema, kombinirajui
racionalni sa injeninim pristupom. Jedno od tih pitanja
39
Hafiz Ibn Hajar prenosi ovo detaljno u svom Fath al-Bariu.
Vjerovanje i Kalam
107
bio je odnos vjere i djela. Mulji'e su smatrale da su vjera i

djela dvije razliite stvari, te, ako je vjera savrena, djela
nisu od vanosti. Po njima, ako osoba iskreno vjeruje u
Boiju Jednou i Muhamedovo poslanstvo, a zanemaruje
svoje dunosti, bit e izuzet od kazne. Iako je prvi dio ove
tvrdnje taan,Jradicionalisti su kombinirali ova dva dijela
i suprotstavljali se potpuno ovoj tvrdnji. Svoje su uporite
nalazili u povrnoj interpretaciji nekih odlomaka Qur' ana
koji govore o tome. To je bilo pitanje osobnog miljenja, i
da je ostalo na tome, ne bi bilo tako vano. Naalost, ovi
estiti ljudi ili su u krajnost, osuujui one koji se nisu
slagali s njima kao grijenike i nevjernike. Kad se Abu Yu
suf pojavio na sudu kao svjedok, Sharik je izjavio da nee
prihvatiti svjedoenje nikoga ko ne smatra obavljanje na
maza dijelom vjere.
Abu Hanifa je uvijek pokuavao shvatiti sutinu
stava, bez obzira od koje osobe ili sekte dolazi. Kad su mu
prenijeli ovu raspravu, izjavio je da su, po njegovom mi
ljenju, vjera i djela dvije odvojene stvari, koje poivaju na
razliitim temeljima. Zbog toga su ga mnogi prozvali
mutji'itom. Ali, njemu je bilo drae da ga zovu tako nego
da zaobilazi istinu. Zapravo, ovaj naziv dodijeljen je svim
muhaddithima i erijatsko-pravnim uenjacima koji su
bili na strani Abu Hanife. Muhaddith Ibn Qutaiba, na
vodi u svojoj poznatoj knjizi al-Ma'arif mnoge od njih,
ukljuujui Ibrahim Taimia, 'Amr b. Murraha, Talaq al
Habiba, Hammad b. Sulaimana, 'Abd al-Aziz b. Abi Da
wuda, Kharijjah b. Mus'iba, 'Amr b. Qais al-Asara, Abu
Mu'awiat al-Darira, Yahya b. Zakariya' i Mus'ir b. Kud
ama, svi imami u hadithu i riwayatu, ije stotine predaja
navodi Bukharijev Sahih. Neki povrni promAtrai, koji se
danas zgraaju nad injenicom to su neki tradicionalisti
nazvali Imama Abu Hanifu mutji'itom, bili bi okirani lis
tom Ibn Qutaiba. Muhaddith Dhahabi, govorei o Musir
b. Kudamu u svome Mizan al-I'tidalu, pie: "Irja' j e
kola miljenja kojoj s u pripadali mnogi veliki uenjaci i
njezine pristae ne treba osuivati."Abu Hanifa je bio
sljedbenik te kole.
108
Abu Hanifa
Ova doktrina, oito ne jako nametljiva, imala je dalek

osene implikacije. Abu Hanifa ju je zato prihvatio slo
bodno i iskreno. Logina implikacija shvaanja rada kao
dijela vjere bila je tvrdnja da ovjek lien djela ne moe
biti vjernik (mu'min), to su kharijiti podravali. lako ve
ina muhadditha nije smatrala takvog ovj,eka nevjerni
kom, to je bilo samo zato to su previdjeti takav zakljuak,
iako je on bio neizbjean.
Imam Razi, veliki pristalica Imama Shafi'ie, rasprav
ljajui u svome Manaqih al-Shafi'i o estim optubama
upuenim Shafi'i da vjeruje u kontradiktorne stvari, na
vodi kao dokaz protiv takve optube primjer, da on, s
jedne strane, smatra vjeru kombinacijom oitovanja vjere
i prakse, a s druge strane, tvrdi da odsustvo prakse nik
oga ne ini nevjernikom, iako ova kombinacija, ne moe
potrajati kao takva, ako jedan od elemenata spomenutih u
kombinaciji nedostaje - to je, nastavlja Razi, bio razlog
mu'tazilijama koji vjeruju kako je djelo dio vjere da jed
nako tako smatraju kako vjera ne bi mogla postojati bez
djela. Na optube odgovara tvrdei da je sutina vjere is
povijedanje i oitovanje, dok su djela njezine posljedice i
rezultati, a budui da se o tome ta proizlazi iz stvari po
nekad govori metaforiki, djela su postala poznata kao
vjera, iz koje, po njemu, slijedi da odsustvo djela ne znai
nuno i odsustvo vjere.
Meutim, ovo predstavlja tumaenje znaenja po
stavke, koja autoru nije bila namjera. Razi je to morao pri
znati, to je jasno iz injenice da nakon svog odgovora do
daje: "Ovaj odgovor dokazuje da je doktrina lana." Razi
je bio sljedbenik Shafi'ine kole i gorljivi pristalica njezi
nog osnivaa. Ipak, kao ovjek velikog znanja, nije mogao
ne priznati da se djela moraju uzeti kao rezultati, a ne sas
tavni dijelovi vjere ili treba priznati da ovjek bez djela
nije mu'min.
Postoji spis Abu Hanife na ovu temu, iji argumenti
potvruju pronicljivosti njegovog intelekta, pogaajui u
sr problema. Bio je to odgovor na pismo 'Uthman Battia,
Vjerovanje i Kalam
109
tadanjeg pomatog tradicionaliste. Pismo, inspirirano pri

ama o Imamovim idejama, bilo je prijateljsko raspitiva
nje. ''Ljudi te nazivaju murji'itom," pisao je 'Uthman, "i
kau kako smatra da je vjerniku dopustivo skrenuti s
pravog puta. Ove optube su me okirale. Jesu li istinite?"
Imamov odgovor je bio dug. Ja u se zadovoljiti sa neko
liko njegovih odlomaka. Nakon velianja Boga i njegovog
Poslanika i zahvale 'Uthmanu na izrazima prijateljskog
zanimanja za njegovo dobro i ugled, poinje ovako:
Dopustite da vas podsjetim da su ljudi, prije nego je Allah odredio
Poslaniku njegovu misiju, bili politeisti mnogoboci. On im je govorio da
Eostoji samo jedan Bog i traio od njih da vjeruju njegovim porukama.
Zivot i vlasnitvo svih onih koji odbace politeizam prihvatajui Islam,
postaju sveti. Onima koji prigrle vjeru propisuju se dunosti. Izvrenje
tih dunosti naziva se 'amal (djela). O njima Bog govori ovim rijeima:
"Oni koji su vjerovali i inili dobra djela; i oni koji su vjerovali u Boga i
kreposno radili." Postoji nekoliko ayata ist vrste iz kojih je jasno da
odsustvo djela ne ponitava vjeru, ali odsustvo oitovanja i vjerovanja to
ini. Da su oitovanje i djela dvije odvojene stvari, vidljivo je i iz inje
nice da su u pogledu oitovanja, svi muslimani jednaki, ali se vrednuju
po djelu; to se tie vjere i vjerovanja, oni su jednaki za sve muslimane.
Sam Bog je rekao: ''Vama sam odredio istu vjeru kao to sam i Nuhu a.s.
Ono to sam objavio vama i ono to sam naredio Ibrahimu, Musau i Isau
je da ouvaju vjeru, a ne da njome budu podijeljeni." Treba znati da su
upuenost u vjeru i upuenost u djela dvije razliite stvari. Naslov
mu'min moe se dati osobi koja nije svjesna svojih dunosti. Takva oso
ba je nesvjesna kad se radi o obavezama, ali je u pogledu oitovanju u
statusu vjernika. Bog je uinio ove distinkdje u Qur'anu. Da li bi ti izje

dnaio osobu koja odbija priznati Boga i Njegovog Poslanika sa nekim
ko je, iako vjernik, neupuen kad se radi o praktinim djelima? Tamo
gdje se obaveze spominju u Qur'anu, se kae: ''Bog je rekao ovo zato da
ne ide krivim putem," a na drugom mjestu "Ako neko skrene s pravoga
puta, neka ga neko drugi podsjeti na to." Za Musaa se pria da je rekao:
"Kad sam to uinio, bio sam jedan od zalutalih." Osim ovih, ima i mno
gih drugih navoda ko potvruju isto. U stvari, drugi su ak i jasniji. Da
li titula Amir al-m'uminin data Hadrati Umaru i Hadrati Aliu znai da
1 10
Abu Hanifa
su oni bili voe samo za one koji su izvravali svoje praktine obaveze?
Hadrati Ali je nazvao narod Sirije, koji je ratovao protiv njega, mu'mi
nima. Moe li biti veeg grijeha od ubijanja? Da li bi ti smatrao da su i
ubojice i ubijeni u pravu? Ako si na jednoj strani, to jest, Ha.drati Alia i

njegovih sljedbenika, ta bi rekao o drugoj? Razmisli o tome i pokuaj to
shvatiti.Tvrdim da su svi ljudi Qible mu'mini i da niko od njih nije po

stao nevjernik zato to je zanemario djelo. Onaj ko vjeruje, a isto tako
izvrava dunosti bez sumnje je mu'min i predodreen je za Dennet.
Onaj ko izbjegava i vjeru i djela je predodreen za Dehennem. Onaj ko
vjeruje, ali izostavlja djela je sigurno musliman, ali giijean. Boije je da
ga kazni ili mu oprosti.
Nain na koji je Imam Abu Hanifa dokazao ovu tezu

ne moe biti bolji. Ima li boljeg argumenta da pokae ka
ko su obaveze i vjera dvije razliite stvari od onog da Is
lam od poetka propovijeda vjeru, ali ne propisuje djela.
Tekst iz Qura'na koji citira Imam prua dokaz da je bio u
pravu; jer se na svim mjestima 'amal spaja sa imanom,
kopulativnom vezom, koje ne bi bilo kad bi se prvi dio
rijei smatrao dijelom druge. Kopulatovno "fa" u tekstu
"man yu'min billahi fa ya'mal salihan", konano rjeava
problem.
Postoje neki tekstovi u Qur'anu i predajama na teme
lju kojih se ovaj zakljuak moe dovesti u pitanje, ali nisu
dovoljni da dokau suprotno. Hadith, na koji se pri tome
uglavnom oslanja, je onaj koji kae da mu'min, budui da
je mu'min, ne moe poiniti blud ili krau.Meutim, ovaj
nain izraavanja je samo retoriko sredstvo naglaava
nja, kao to ovjek moe rei o osobi da, zato to je gospo
din ne moe uraditi neke stvari, to samo znai da
navedena djela ne prilie gospodinu. Bez sumnje, blud i
kraa ne prilie ovjeku-vjerniku. To je sve to taj hadith
podrazumijeva. Inae, u hadithu Abu Dharra jasno stoji:
"Svako ko vjeruje da nema boga osim Allaha predodre
en je za Denet, ak iako je bludnik ili lopov."
Drugo pitanje o kojem se Abu Hanifa jasno oitovao, a
u kojem je bio krivo shvaen je - moe li vjera ojaati ili
oslabiti. Kau da je Imam rekao:" Vjera se niti pojaava
Vjerovanje i Kalam
111
niti slabi." Nesumnjivo je ovo njegova izreka, ali su ga kri

vo interpretirali ne samo muhaddithi i pristalice Shafi'ie,
ve i neke hanefije. Vjera moe oj aati ili oslabiti u dva

aspekta. Prvi aspekt je kvalitet: sa tog stanovita, moe se
rei da vjera postaje manje ili vie intenzivna, drugim rije
ima, vjera znai nedvojbenost vjerovanja u kojem postoje
stupnjevi. Kad je Ibrahim pitao Boga kako oivljava mrt
ve, Bog je rekao: "Jo ne vjeruje." Ibrahim je odgovorio:
"Ja zaista vjerujem, ali elim zadovoljiti svoj um. " Na
mnogo mjesta u
Qur'anu
Bog jasno govori o pojaavanju
vjere; jedno od njih je: "Zadathum imanan" {To je poja

alo njihovu vjeru). Imam, medjutim, niti potvruje niti
negira ovu postavku u tom smislu. To u njegovo vrijeme,
nije ni bilo sporno pitanje. Njegova tvrdnja da se vjera niti
pojaava niti slabi bila je izreena u drugom smislu, i u
tom smislu je tana. Oni koji smatraju da je djelo dio vjere,
dre da se vjera pojaava i slabi kvantitativno: osoba vrlo
pedantna u poslu je vie vjernik nego to je to grijenik.
Muhaddithi to jasno tvrde nalazei razne argumente u
prilog tome. Qastalani pie u svom komentaru o Bukhari
jevom Sahihu: ''Vjera se pojaava ispravnim djelima a sla
bi grijehom." Muhaddithi, openito izraavaju isto mi
ljenje u razliitim kontekstima. Imam Abu Hanifa negira
jaanje ili slabljene vjere u kvantitativnom smislu. Budui
da ne vjeruje du su djela dio vjere, dri da koliina rada
ne moe uljecati na kvantitetu vjere, to je ispravno sta
jalite. Postoji hadith koji kae: "Abu Bakr je ispred vas
ljudi, ne zato to puno klanja i posti ve zbog onog to mu
je u srcu."
Znai, Imam ne negira da se vjera moe pojaati ili
oslabiti kvalitativno, ve da se moe pojaati ili oslabiti
kvantitativno i to je logian zakljuak koji proizlazi iz nje
gove tvrdnje da djelo nije dio vjere.
Imam takoer smatra da vjera ne varira po svome sa

draju i da su svi muslimani jednaki kad je rije o vje
rovanju; jer, su vjerske odredbe jednake za sve. Drugovi i
Abu Hanifa
112
obini muslimani jednako vjeruju u jednog Boga i Posla

nika: ako postoje razlike meu njima, onda su one u in
tenzitetu vjerovanja. U odgovoru 'Uthman Battiu, Imam
je to opisao rijeima: "Stanovnici Nebesa i Zemlje imaju
istu vjeru." Da bi to potkrijepio, on citira Qur'an: "Mi smo
vam odredili istu vjeru kao i Nuhu". Imamovi protivnici

su ga estoko optuivali da svoju vjeru izjednaava sa
vjerom Abu Bakr Siddiqa. Nikad nije utvreno da je ikad
dao takvu izjavu, a ak i da jest, to ne bi bilo od velike
vanosti. Ko moe porei tu jednakost o kojoj on govori?
Uistinu je iznenaujue da kritiari nisu uspijevali razu
mjeti ni ovako jednostavne stvari. Khatib Baghdadi je na
pisao brojne stranice da pobije ovu tvrdnju, a da nije
shvatio njeno pravo znaenje. Zamjera Imamu da je iz
jednaio obine muslimane i
su
Drugovi apsolutno
Drugove, a ne shvaa da, iako
superiorniji, izmeu ove dvije gru
pe postoji mnogo toga po emu su jednaki.

Iako je o svim takvim pitanjima imam Abu Hanifa
imao svoje osobno miljenje, nikad nije proglaavao su
protno miljenje herezom ili devijacijama. Primjeri takve
liberalnosti su rijetki u Islamu nakon prvog stoljea. Nita
nije vie nakodilo Islamu nego meusobne denuncijacije
neistomiljenika. Istina, razlike u miljenjima su se poja
vile i u vrijeme
Drugova.
U pogledu Poslanikovog Puto
vanja nebeskim sferama (Mi'raj, op.p.}, na primjer, 'Abd

Allah b. Abbas i mnogi Drugovi vjerovali su da je Poslanik
zaista vidio Boga, dok se Hadrati 'A'ishah tome estoko
protivila. Takoer je odbijala vjerovati da su mrtvi uli
Poslanika kako govori, kao to je Amir Mu'awiyah negi
rao Poslanikovo tjelesno putovanje na Nebes.a. Takve ra
zlike u miljenju tada nisu navodile neistomiljenike da
denunciraju jedni druge kao nevjernike i njihove stavove
kao herezu. Neki ovjek je rekao 'Abd-Allah b. 'Umaru:
"Ima ljudi koji krivo interpretiraju
Qur'an
i nazivaju nas
nevjernicima. Jesu li i oni sami nevjernici?" ''Niko se ne

moe nazvati nevjernikom," odgovorio je 'Abd-Allah,
Vjerovanje i Kalam
113
"ako ne kae da postoje dva Boga."40 Nakon Drugova, ta

kve razlike su dobile na intenzitetu, dovodei do pojave
otro podijeljenih frakcija. Postoje mnoga pitanja vjerova
nja i prava na koja u Qur' anu ne nalazimo presudan
odgovor, a takvi sudovi kakvi postoje su meusobno
kontradiktorni, to zahtijeva dedukciju i pomirenje pro
turjenosti. To je dovelo do pojave individualnih sudova,
to stvara mnotvo razliitih miljenja. Nesumnjivo su ne
ka od ovih miljenja bila kriva, ali iz toga ne slijedi da su
heretina.
teta je to su umovi zaneseni vjerskim arom i isk
ljuivi u svom uvjerenju da su u pravu, bili nesposobni
tolerirati razliitost miljenja, obarajui se estoko protiv
svih onih koji su mislili drugaije. Rezultat toga bile su
uzajamne optube za nevjeru, izreene arom koji je bio
obrnuto proporcionalan iskazanom vjerskom aru. Stvari
su postepeno stigle dotle da je svaka sekta traila potvrdu
u izmiljenoj predaji kako bi dokazala optube pripisane
drugoj sekti za skretanje s pravog puta i za devijacije. Jed
na od izmiljenih predaja bila je i ona proroanska koja je
tvrdila da e se pojaviti sedamdeset tri sekte u musliman
skom ummetu od kojih je samo jedna predodreena za
denet. Da bi se proroanstvo ispunilo, izmiljene su se
damdeset tri sekte, zajedno sa razliitim predajama veza
nim uz svaku od njih, na primjer, "Qadariyye su Magi
ovog Ummeta."
Ovo netolerantno sektavo rastoilo je tkivo musli
manskog drutva, deformirajui svaki njegov aspekt vjeru, moral, vlast, kulturu, civilizaciju. Usred te prijetee
destrukcije postojao je jedan konstruktivan glas, glas Abu
Hanife koji je glasno govorio: ''Meu ljudima Qible, ne
ma ni jednog koga moemo smatrati nevjernikom." Ovoj
izjavi se u to doba nije pridavala velika panja, ali je vre40
Imam Muhammad, Athar, str. 65.
114
Abu Hanifa
menom stjecala sve vei kredibilitet, dok nije postala je

dan od dragocjenih naela znanosti kalama, iako se, na
alost, na njemu nije puno radilo, tako da vika optubi
izreenih za herezu nikad nije potpuno utihnula.
Imam je doao do ovog stava nakon puno razmilja
nja, istraivanja i praktinog iskustva. Bio je savremenik
mnogih poznatih osnivaa vjerskih kola i gotovo sve ih
upoznao. Kharijiti su imali svoje sjedite u Basri koja je
bila u blizini Imamovog rodnog grada. Wasil b. 'Ata'i
'Amr b.'Ubad, osnivai i propagatori Mu'tazila, bili su sta
novnici Basre. Zatim, Jahm b. Safwan, po kome je nazvana
poznata Jahmiyya sekta. Imam se sreo s njima i upoznao
njihove ideje. Od onoga to se pripisuje ovim sektama,
neto su obine izmiljotine, neto krive interpretacije, a
neto je apsurdno, a da istovremeno nije i heretino. Zbog
toga je Imam proglasio sve pripadnike Qible vjernicima.
Zapazio je da su sve tvrdnje koje su izazvale panju i
postale kamen kunje vjere, bile samo igre rijeima i jezik
jednog kruga ljudi. Najspornije je bilo pitanje vjenosti
Qur'ana, pitanje kojem su ljudi pridavali jednako toliko
vanosti koliko i Boijoj Jedinstvenosti. Mnogi veliki vjer
ski uenjaci kau da su postojala dva ovjeka koja su
spasila Islam u izuzetno kritinim vremenima, a to su
Abu Bakr Siddiq, koji je istrijebio otpadnike iz Arabije
nakon Poslanikove smrti i Ahmad Hanbal koji je, za vla
davine Ma'mun al-Rashida, bio ustrajan u poticanju stvo
renosti Qur' ana. Ahmad Hanbal, zapravo, ima prednost
jer je Abu Bakr imao uz sebe Drugove kao podrku, dok je
Hanbal bio sam.
Kad se u biografskim knjigama neko opisuje kao po
uzdan i mjerodavan, najvei dokaz toj tvrdnji je da je
osoba smatrala kako je nazivati Qur'an stvorenim isto to
i nevjerovanje, iako je to samo stvar verbalne rasprave.
Oni koji su smatrali Qur'an stvorenim i ne-vjenim imali
su na umu njegove rijei i njihovo izgovaranje, o emu je
jasno govorio Poslanik. Oni prikazuju Qur'an obinim Iju-
Vjerovanje i Kalam
115
dima. Oni koji ga smatraju vjenim, shvaaju ga kao Boiji

govor (kalam) u onom smislu u kojem govor predstavlja
jedan od Njegovih atributa. Brojne izjave o ovom pitanju

pripisuju se Abu Hanifi, a sve se zasnivaju na ovoj di
stinkciji. Na primjer, odgovarajui na pitanje nekom o
vjeku, rekao je da je Qur' an ne-vjean, zato to to nije Bog,
a nita osim Boga nije vjeno. 41
Ukratko, ovakve izjave koje se ne baziraju na Qur'anu,
ne mogu biti kriterij vjere ili odsustva vjere. Mudrost Abu
Hanife je u tome da je titio onu sferu Islama iju irinu
opisuju rijei: "Ko god izgovori rijei 'Nema boga osim
Allaha' ulazi u dennet." teta je to njegovo miljenje nije
dobilo zasluenu teinu. Da mu je posveena panja koju
zasluuje, ne bismo uli kako erijatski pravnici (fuqaha')

opisuju Ghazalia, Muhyi al-Din 'Arabia, Ghauthal-Azame,
Ibn Taimiyyah i Abu Talih Makkia kao nevjernike.
41
Abu Hilal 'Askari, Kitab al-Awa'il.
Glava deseta
Predaja i njezina naela

Pogreno je tvrditi, kako su to neki uinili, da Abu Ha
nifa nije bio struan u hadithu. Ostaje ipak injenica da
veini nije bio poznat kao muhaddith. Bilo je stotine ljudi
prije njega koji su se isticali i po originalnom miljenju i
po tradicionalnom uenju, koji su ostali poznati samo u
glavnom podruju njihovog djelovanja. To to se Abu Ha
nifa nije isticao u hadithu sasvim je razumljivo: ne moe
mu se pripisati ni jedno djelo na tu temu. Iznenauje da
ak ni Malik ni Shafi'ia nisu poznati kao muhaddithi i da
njihovi radovi o hadithu nisu postigli takvu popularnost
koju su imali est Sahiha. Ahmad b. Hanbal je poznatiji
po hadithu nego ova trojica, ali je manje poznat nego oni
u sferi miljenja i donoenja vlastitih sudova. Tabari, i
sam muhaddith i mujtahid, ne spominje ime Ahmad b.
Hanbala na svojoj listi mujtahida.42 Qadija 'Abd al-Barr u
svome biografskom rjeniku mujtahida, Kitab al-Intiha'
fi'l-Tha lathat al-Fuqaha' zadovoljava se time da spome
ne Abu Hanifu, Malika i Shafi'iu. Razi pie u Manaqib
al-Shafi'i: ''Nakon Imama Shafi'ie nije roen vie ni jedan
mujtahid." Iako se mnogi uenjaci slau da je Ahmad Ha
nbal bio savren u ijithadu, o tome jo nije postignut kon
senzus.
injenica je da su mujtahid i muhaddith dvije potpu
no razliite kategorije. Muhaddith pomno istrauje sve
42
Hafiz Jalal al-Din Suyuti, Tabaqat
al-Mufassirin, biljeka o Tabariu.
117
vrste kazivanja - upute, pripovijesti, izreke o vrlinama i

biografske podatke.
Mujtahid,
s druge strane, bavi se uglavnom onim pre
mu
jtahidi puno rjee citiraju predaje nego muhaddithi. Mu
watta', u kojoj su sakupljene sve predaje koje navodi
dajama iz kojih se moe izvesti naelo zakona. Zato
Malik, jedva da ima hiljadu predaja, ukljuujui izreke
Drugova
i njihovih
Sljedbenika. Shafi'i nekoliko puta pri

muhaddithi (meu koje oito
znaje Ahmad Hanbalu da
ubraja i ovog drugog), bolje poznaju predaju nego pravni

teoretiari kao to je on. Treba napomenuti da je ovo pri
znanje dao ovjek za kojeg je qadija Yahya b. Aktham,
uitelj Tirmidhia, imao obiaj sa aljenjem rei da bi sve
druge izvore predaja uinio suvinim da se punom pa
hadithu.43 Hafiz Ibn Hajar, u svome Ta

wali al-Ta'sis, kratkom, ali korisnom sjeanju na Shafi'iu,
njom posvetio
zakljuuje svoju diskusiju o Shafi'inim strunjacima slje
(shuyukh),
haditha, jer je bio za
deim rijeima: "Nije sreo mnogo autoriteta

to je bio obiaj s veinom uenjaka
okupljen
fiqhom."
Isto je objanjenje i za mali broj auto
riteta Abu Hanife. Naalost, neki su otili tako daleko da

su tumaili kako je Imam slab u citiranju predaja. Ovo,
meutim, nije nova misao; nju su neki podravali u pro
losti i ona jo uvijek postoji. Da bi bili pravedni prema
tim ljudima, mora se priznati da opepoznate injenice o

Imamu, povrno gledano, daju materijala za takvo milje
nje. Ne samo da nije ostalo nikakvo djelo s podruja
haditha,
nego ga ni
Sahih
ne spominje, osim u jednoj ili
dvije predaje koje mu pripisuje. Osobito je maajna in

jenica da je openito bio pomat kao mislilac, to je stvo
rilo utisak da nije imao puno veze sa
hadithom.
Mora se
priznati da su manje Abu Hanife o ratnim pohodima, pri

e o velikim imenima i biografijama bili ogranieni, ali je
bilo isto i sa Malikom i Shafi'iom. Meutim, negiranje
43
Hafiz Ibn Hajar, Tawali al-Ta'sis, str. 56.
118
Abu Hanifa
Imamove velike uenosti i otroumnosti kad se radi o

vjerskim zapovijedima i vjerovanju nije nita drugo do
kratkovidnost. Nepostojanje zbirke njegovih spisa o
hadithu i predajama koje prenosi, ne dokazuje da je nje
govo znanje o hadithu bilo slabo. Ni jedan Drug nije pro
veo vie vremena sa Poslanikom, bilo u veem drutvu ili
nasamo, nego Abu Bakr Siddiq: niko ne moe posjedovati
vie znanja nego on o Poslanikovim izrekama i djelima.
Pa, ipak je broj autentinih predaja koje je on zabiljeio u
svim knjigama haditha, sve zajedno, ne prelaze broj se
damnaest. 44 Moe li neko tvrditi da je imao samo tako
mali broj predaja za prenijeti?
Odmah do Abu Bakr Sadiqqa je 'Umar Faruq. Njemu
se pripisuje samo pedeset predaja, od kojih se neke ne
smatraju potpuno autentinim. Slino je i sa 'Uthmanom i
'Aliem. Nasuprot tome, Abu Hurairu se pripisuje 5346
predaja, Anasu 2286, 'Abd-Allahu b. Abbasu 2660, Jabiru
2540 i 'Abd-Allahu b. 'Umaru, koji je bio tek mladi za
Poslanikova ivota, 2630. Ako je broj predaja jedini krit
erij, trebali bismo priznati da su prva etvorica halifa bili
ili izuzetno slabog pamenja ili nezainteresirani za Posla
nikove izreke i djela.
Ako autori est Sahiha ne citiraju vie od nekoliko pre
daja Abu Hanife, drugi imami fiqha doivjeli su jednaku,
ako ne i goru sudbinu. Nema, na primjer, ni jedne Sha
fi'ine predaje u Sahihu, koji veliki tradicionalisti kao Ah
mad Hanbal, !shaq b. Rahwaih, Abu Thaur, Humaidi,
Abu Zar'ah, al-Razi i Abu Hatim priznaju za bogatu riz
nicu predaja. U stvari, Bukhari i Muslim ne citiraju ni
jednu Shafi'inu predaju ak ni u svojim drugim djelima.
Razi je pokuao objasniti ovakvu indiferentnost Bukharia
44
Imam Razi, Manaqib al-Shafi'i. Broj predaja koje prenose prva

etvorica halifa, koje sam naveo, uzete su od Imama Shafi'ie. Muhad
dithi im pripisuju jo vie predaja. Cak i u tom sluaju, broj nije tako
velik da bi opravdao nau tvrdnju da su bili plodni prenosioci
119
i Muslima, ali nije uspio dati ni jedan uvjerljiv razlog. Os

tavimo Sahihe Bukharia i Muslima; Tirmidhi, Abu Da
wud, Ibn Majah i Nasa'i navode samo nekoliko iz lanca
predaja u kome se pojavljuje ime Shafi'ie.
Istina, kriterij koji su postavili muhaddithi u procjeni
pouzdanosti i tanosti zakljuivanja, iskljuuje mislioce i
vizionare. Qastalani, u svome komentaru Bukharievog
Sahiha, citira Bukharia koji kae da nikad nije zabiljeio
predaju onog ovjeka koji nije izjavio da se vjera sastoji i

od oitovanja i od djela.45
Ako je izjava tano prenesena, kakvu je onda ansu
imao Abu Hanifa da mu se dopusti ulaz u svetite tradi
cionalista?
Bukhari spominje Shafi'iu u svome Tarikh al-Kabiru,
ali sa indiferentnou koju Razi, zaudo, smatra neim na
emu treba biti zahvalan, jer je to, po njemu, bolje nego ga
pridruiti slabim prenosiocima predaja. Evo ta Razi pie,
opisujui Shafi'ine kvalitete: "Imam Bukhari spominje
Imama Shafi'iu u Ta'rikh al-Kabiru, i kae u jednom od
poglavlja da je Muhammad b. Idris b. 'Abd-Allah Muha
mmad al Shafi' al-Qarashi umro 204. h., a ne spominje ga
u poglavlju o Du'afa (slabi prenosioci), iako je znao da je
Shafi'ia prenosio mnoge predaje; da je bio slab prenosilac,
Bukhari bi ga spomenuo u poglavlju o slabim prenosio

cima."
Neko je upitao Ahmad Hanbala za miljenje o Auza'iu,
koji je bio priznati mujtahid i uivao ugled u Siriji jednak
onome kojeg su Malik i Shafi'i imali u Arabiji i Iraku. On
je odgovorio: "Slab u predaji i slab u sudovima. "46
Kvalitete kojima se mujtahidi mogu ponositi su jas

noa vizije, mo zakljuivanja, sposobnost da prepoznaju
pitanja i pronau odgovore, umijee izvoenja naredbi.
45
46
Ibn Hajar navodi ovu Bukharijevu izjavu u uvodu Fath al-Baria.
Razi, Manaqib al-Shafi, Glava IV.
120
Abu Hanifa
Ali, sve su ovo u oima jedne grupe tradicionalista, ne

dostaci. Abu Ja' far Muhammad b. Jarir Tabari pie o Abu
Yusufu: "Jedna grupa tradicionalista uzdravala se od
koritenja predaja koje je on navodio zbog toga to se
upravljao prema vlastitim sudovima i imao obiaj izvo
diti sekundarne naredbe iz onih koje su ve bile izvedene.
Osim toga, bio je halifin dvorjanin i qadija. "47 Ako je izvo
enje naredbi prekraj, onda je Abu Hanifa bio u tome
gori od Abu Yusufa.
Vrijedi razmotriti zato su Abu Hanifa i negovi sljed
benici nazvani ahi ai-ra'y (oni koji se oslanjaju na milje
nje). S tim u vezi, mnogi su bez nunog razmiljanja pri
hvatili ovaj popularni stav. Pokuajmo, za poetak, doi
do toga kako je nastao taj naziv i na koje se ljude prvo
odnosio. Koliko ja mogu utvrditi, prvi ovjek koji je dobio
taj naziv bio je Rabi'at al'Ra'y, Malikov uitelj i autoritet
hadithu. Rije "ra'y" je postala sastavni dio njegovog ime
na i kao takvo ono se javlja u historijskim knjigama i rje
nicima imena. Bio je uveni muhaddith i faqih koji je sreo
mnoge Drugove. Dhahabi pie ovako o njemu u Mizan al
I'tidalu: "Autori svih knjiga (tj. est Sahiha) oslanjali su se
na svoje miljenje." 'Abd al-Aziz Majishun pie: ''Nisam
sreo ovjeka koji je znao napamet vie predaja od Rabi' ae.
U tom razdoblju i kasnije, mnogi su bili poznati kao

"ahi ai-ra'y''. Tradicionalist Ibn Qutaibah u svome Kitab
al-Ma'ari.fu, u poglavlju o "ahi al-ra'y", u naslovu tog po
glavlja navodi imena lbna Abi Laila, Abu Hanifa, Rabi'at
al-Ra'y, Zufar, Auza'i, Sufyan Thauri, Malik b. Anas, Abu
Yusuf i Muhammad b. al-Hasan. Kako je Ibn Qutaiba
umro 276. h., ini se iz ovoga da su sve do treeg stoljea
hijre, ovi ljudi bili poznati kao "ahi al-ra'ya". Izuzimajui
Zufara, svi spadaju u tradicionaliste, a naroito Malik, Su
fyan Thauri i Auza'i, koji su toliko poznati da je bilo ka
kav komentar suvian.
47 Ibn Khallikan, Ta'rikh, biljeka o Qadi Abu Yusufu
121
Ono to se zaista dogodilo je da su ljudi koji su se ba
vili poduavanjem
haditha bili podijeljeni u dvije grupe.
Jednu grupu inili su oni koji su se bavili prikupljanjem

predaja i kazivanja. Njihov odnos prema predajama bio je
kao prema obinim kazivanjima, ak do te mjere da nisu
razlikovali opozivajue od opozvanih predaja. Drugu

grupu ine oni koji su prouavali predaje da bi iz njih de
ducirali naredbe i odluke. Kad ne bi mogli nai jasan
tekst, u zakljuivanju bi se sluili analogijom. Iako su ove
dvije grupe dijelom kombinirale dva pristupa, bile su pre
poznatljive po onom koji se vie isticao u njihovom radu.
Tako je prva grupa postala poznata kao
"ahi ai-riwayah
ili ahi ai-hadith" a druga kao "ahi ai-ra'y". Razlog da
Malik Sufyan Thauri i Auza'i dobiju naziv "ahi ai-ra'y",
bio je u tom to su istovremeno bili i tradicionalisti i origi

nalni mislioci i osnivai pravnih kola. Ali, kako su rangi
rani inter se na razliite razine i dva razliita zanimanja,
ponekad bi se isticali u jednoj kao "ahi ai-ra'y", a u drugoj
kao
"ahi ai-hadith", to zapravo znai vie u jednoj ili
drugoj kad bi se meusobno usporeivali. Na primjer,

naslov mujtahid ili "ahi al-ra'y" bio je prikladniji za Abu
Hanifu nego Malika. Jednom je Nadar b. Yahya pitao Ah
mad Hanbala - ta ima protiv Abu Hanife. Odgovorio je:

"Ra'y." " Zar Imam Malik ne djeluje prema miljenju?"
pitao je Nadar. ''Da", odgovorio je Ahmad Hanbal, "ali

Abu Hanifa se vie oslanja na miljenje." "Onda," primi
jetio je Nadar, "obojica snose krivnju u onoj mjeri u kojoj
se oslanjaju na miljenje." Ahmad Hanbal je ostao bez od
govora.48
Prije Abu Hanife fiqh nije bio sistematizirana discipli

na. ad je on poeo raditi na sistematizaciji fiqha, naiao
je na niz pitanja o kojima nije postojala autentina pre
daja, ak ni izjava nekog od Drugova. Zato se pri zakljui

vanju morao sluiti analogijom. Nije on bio prvi koji je
48
Uqud al-Juman.
Abu Hanifa
122
tako postupao. ak su i neki od
Drugova donosili sudove
analogijom, o emu emo kasnije detaljnije raspravljati.
Ali, u njihovo vrijeme ivot Zajednice jo nije bio tako

sloen da bi stvarao situacije koje su zahtijevale primjenu
analogije pri donoenju sudova. U naporu da sistematiz
ira
fiqh, Abu Hanifa je smatrao nunim razraditi pravila
analogije zajedno sa njenom upotrebom. U javnosti je to
potvrdilo njegovu vezu izmeu vlastitog miljenja i ana

logije, to objanjava injenicu da u historijskim knjigama
rijei
"predvodnik kole miljenja" obino nalazimo uz
njegov ime.
Postojao je jo jedan razlog zbog koga je Imam bio
poznat kao
istili
"ahi al-ra'y''. Tradicionalisti obino nisu kor

dirayat (kritiko propitivanje) kad bi se bavili preda
jama i kazivanjima. Abu Hanifa je bio prvi koji je to inio,

razraujui njegova naela. Odbacio je veliki broj predaja,
jer nisu izdrale njegove kritike standarde. Budui da su
dirayat i ra'y vrlo blizu jedan drugome po znaenju, go

tovo sinonimi, obini ljudi ih nisu ni mogli razlikovati.
Ovo je ojaalo ugled Imama kao osobe koja se oslanja na
svoje vlastito miljenje.
Nakon ove uvodne diskusije, preimo na temeljno pi
tanje Abu Hanifinog odnosa prema
hadithu. Relevantne
injenice o njegovom putu uenjaka jesu one koje se zas

nivaju na autentinim prikazima. U prvom dijelu knjige
iznio sam povijest Imamovog prouavanja
haditha, na te
melju nekih knjiga koje predstavljaju osnove umijea bio

grafske literature. Imajui na umu tu historiju, razmotri
mo jo jednom kakvu ulogu u izuavanju
haditha moe
imati ovjek koji ga je poeo prouavati sa navrenih dva

deset godina, u doba pune zrelosti razumijevanja i nasta
vio to initi jo niz godina. ovjek koji je uio predaje od
istaknutih strunjaka ovog podruja u Kufi, koji je godi
nama pohaao nastavu haditha u Mekki, kome su auto
riteti Medine dodijelili diplomu o visokoj strunosti i iji
su uitelji bili ljudi poput 'Ata' b. Abi Rabaha, Nafi' b.
123
'Umara, Umar b. Dinara, Muharib b. Dithata, A'Mash Ku

fia, Imam Baqira, 'Alqamah b.Murthada, Makhul Shamia,
Auza'ia, Muhammad b. Muskim al-Zuhria, Abu Ishaq al
Sabi'ia, Sulaiman b. Yasar 1Abd al-Rahman b.Hurmuz al
A1raya, Mansur al Mu'tamira, Hisham b.1Urwaa - sve
stupovi haditha, ija su kazivanja obogatila Bukharijeve i
Muslimove Sahihe.
Razmislimo o Imamovim uenicima,49 Yahya b. Sa1id
al-Qattanu, imamu umijea opovrgavanja i procjene;
'Abd al-Razzaq b. Hurnamu, ijim se ]ami'al-Kabirom
Bukhari uveliko nadahnnjuje; Yazi b. Harunu, jednom od
uitelja Ahmad Hanbala; Waki'b.al-Jarrahu, kojeg Ahmad
Hanbal opisuje kao nekog kome nije sreo ravnog u isna
du i riwayatu; 1Abd-Allah b. al-Mubaraku, koji je bio pri
znat kao "amir al-mu'minin" u hadithu; i Yahya b. Za
kariya1b. Abi Za1idahu koga je Ali b . al-Madini
1
(Bukharijev uitelj) imao obiaj zvati vrhuncem uenosti.
Ovi ljudi nisu samo nominalno Imamovi uenici, ve su
godinama sjedili pred njim, ponosei se tom injenicom.
1Abd-Allah b. Al-Mubarak je obino govorio da mu Bog
nije pomogao posredstvom Abu Hanife i Sufyan Thauria,
bio bi samo obian ovjek.50 Waki1 i Yahya b. Abi Za'idah
druili su se sa !mamom tako dugo da su postali poznati
kao "prijatelji ili drugovi Abu Hanife." Je li zamislivo da
se ljudi tog ugleda, priznati stunjaci haditha i riwayata
dive obinom ovjeku?
Pored ovoga, injenica je da Abu Hanifa, kao jedan od
vrhunskih mujtahida, nikad, u posljednih dvanaest sto
ljea, nije bio osporavan, izuzimajui dvije ili tri osobe.
Rije "mujtahid" definirali su uenjaci haditha, kao to su
Baghawi, Rafi'i Nawawi i drugi, ovako: "Mujtahid je do
bro upuen u Qur'an, hadith, prve pravne kole, leksik
oligiju i analogno zakljuivanje. Drugim rijeima, to je o49 Detaljan prikaz o njima dat je u Dodatku.
SO
Tadhib al-Tadhib, biljeka o Imam.u Abu Hanifi.
Abu Hanifa
124
vjek koji zna sve ili gotovo sve ayate iz
Qur'ana, koji zas
niva stavove na izrekama Poslanika i prvih generacija.

Kad se radi o pravnim pitanjima, ima neophodno znanje
iz leksike i poznaje sve metode analognog zakljuivanja.
Ako mu nedostaje znanja u bilo emu od navedenog, ne
moe se nazvati mujtahidom i treba se prikloniti nekoj od
priznatih pravnih kola."51
Na temelju ove definicije, Ibn Khaldun, raspravljajui
o mujtahidima u odjeljku nazvanom Hadith, pie: ''Neki
nepravedno potcjenjuju mujtahide da nisu dovoljno upu
eni u hadith i da su zato njihove predaje vrlo rijetke. Ali,
to je pogreno miljenje, koje, kad se radi o velikim ima
mima, ne moe ni u kom sluaju, biti istina.
Shari'ah je
izveden iz Qur'ana i haditha i zato osoba koja slabo

poznaje hadith treba pokuati nadoknaditi taj nedostatak
deduciranjem vjerskih pravila iz ispravnih naela." Ibn
Khaldun dalje pie: ''Da je Imam Abu Hanifa bio jedan od
velikih mujtahida, u disciplini haditha, dokazuje injeni
ca da njegova pravna kola uiva povjerenje meu muha
ddithima o kojoj oni raspravljaju, bilo da je prihvaaju ili
osporavaju."52 Ibn Khaldun takoer navodi razloge in
jenici da je broj predaja pripisanih Imamu mali. Predla
em da se na to opirnije osvrnemo.
Mnogi muhaddithi priznali su visoki ugled Abu Hani
fe u hadithu. Dhahabi, najistaknutija figura meu tradicio
nalistima kasnijeg razdoblja, napisao je knjigu o hafizima
haditha (onima koji su predaje pamtili).
U predgovoru
objanjava da se knjiga sastoji od biografskih prikaza ljudi

ije se znanje Poslanikovih predaja i osobni sudovi teme
lje na potvrivanju, odbacivanju, ispravljanju i saimanju
51
52
Shah Wall-Allah, 'Iqd al-Jid
Iznenauje da su, i pored ovog objanjenja, neki sitniavi ljudi

pokuali dokazati da Imam nije bio dobar poznavalac Haditha, na
osnovu nekih usputnih Ibn Khaldunovih primjedbi, izreenih tako
da pokazuju kako ni on sam nije uvjeren u njihovu istinitost.
125
Predaja. U toj knjizi Dhahabi ne ukljuuje nikoga ko nije

bio veliki strunjak u
hadithu. Tako, usput spominjui
I<harijah b. Zaid b. Thabita, pie: ''Nisam ga spomenuo
meu onima koji predaju znaju napamet, jer je premalo

predaja za koje se tvrdi da ih je on prenio." Ali, zato na
vodi Abu Hanifu, ukljuujui ga meu
hafize haditha.
muhad
Moe li biti veeg priznanja lmamovom statusu
ditha?
Abu'l-Mahasin Dimishqi je naslovio jedno poglavlje
svoje knjige
'Uqud al-Juman na sljedei nain: "Glava

tri pokaje da je on (Abu Hanifa}, imao bogato
znanje o predajama i bio voa hafiza." Abu Yusuf, kojeg
Yahya b. Mu'in naziva strunj akom u hadithu i koga
Dhahabi ubraja meu svoje hafize, pie: "Sa !mamom
dvadeset
Abu Hanifom smo obino raspravljali o pravnim pitan
jima... Kad bi izrazio svoj konani sud, otiao bih sa nje
govih predavanja kod
muhadditha u Kufu, kako bih od
njih uo predaje koje se odnose na pitanja vezana uz temu

toga dana. Zatim bih se vratio do Imama kako bih mu
ponovio predaje. Neke od njih bi prihvatio, a za druge bi

rekao da nisu autentine. Kad sam ga pitao kako to moe
rei, odgovorio bi: "Znam sve to je poznato u Kufi."53
Navedeno svjedoenje je dovoljan dokaz Abu Hanifi

na visokog mjesta u
hadithu. Istina je, meutim, da Imam
nije zbog toga to to jest. Bilo je i drugih ljudi koji su na

pamet znali predaje. Ako je i imao nekoliko stotina ui
telja
haditha, bilo je imama koji su u ranijim razdobljima

haditha
imali hiljade. Ako je pohaao centre prouavanja
u svetim gradovima, bilo je i mnogih drugih koji su uivali
istu prednost. Ono to Abu Hanifu istie meu njegovim

savremenicima je neto drugo, neto od vee vanosti. To
je bila kritika procjena predaja i njihovo vrednovanje kao

temelja pravnih zakona. Disiplina
53
Uqud al-Juman.
haditha je uveliko
Abu Hanifa
126
napredovala poslije Abu Hanife: razbacane predaje su

sakupljene, kompilirani su
haditha,
Sahihi
i formulirana naela
pretvarajui ga u znanstvenu disciplinu na te
melju koje je napisano stotine vrijednih knjiga. Razvojem

ljudske misli i iskustva od tada se mnogo toga promi
jenilo. Ali, ispitivanje, vrednovanje i ocjena predaja nije se
makla od mjesta do kojeg je stigao Abu Hanifa.
Da bi se shvatio pravi znaaj ovog dostignua, nuno
ga je analizirati u njegovoj historijskoj perspektivi, to jest,
u odnosu na poetak i razvoj
haditha, a naroito nastanak
sistema njegovog prenoenja i promjena kroz koje je pro

lazio u razliitim periodima.
Sistem prenoenja i kazivanja poeo je jo za Poslanik
ova ivota, na jednostavan i prirodan nain. Prvih trinaest
godina Poslanikove misije zbivalo se u teka vremena,
kad su
Drugovi
bili previe zaokupljni obranom vlastitih
ivota, a da bi se bavili prenoenjem i kazivanjem pre

daja. Zato je bilo vrlo malo naredbi: nita osim namaza
nije bilo propisano kao obaveza, jer bi vie obaveza pred
stavljalo neizdriv teret. ak je i propisanih namaza bilo
malo i bili su kratki, to jest, ikindija, akam i jacija namaz,
a svaki se sastojao od samo dva
rak'ata.
Duma namaz i
dva bajram namaza nisu bili uope propisani. Post je na

reden
2. h., to jest trinaeste godine njegovog Poslanstva. O
tome kad je
zakat propisan kao
obaveza, postoje razliita
miljenja. Jedno od njih je miljenje Ibn al'Athira, po kome

je to bilo
9. h. Hajj je propisan iste godine. Ukratko, godi
nama je namaz bio jedina dunost. Nije bilo naredbi o

ostalim dunostima, niti je bilo predaja o takvim nared
bama. Drugovi nisu pokazivali puno zanimanja za zapo
vijedi i pravna pitanja. Sam Qur'an kae: ''Nemoj se raspi
tivati o onome, to te, kad sazna, nee zadovoljiti."
'Abd-Allah b. 'Abbas je imao obiaj rei: "Nisam vidio
bolje ljude od
Drugova.
Tokom cijele poslanike misije,
postavljali su samo trinaest pitanja. Svako je navedeno u
127
Qur'anu."54 Sline izjave, kako se navodi, dali su jo neki
Drugovi.
Raspravljanje nije bilo uobiajeno ak ni o problemima
koji su se tada pojavili. Sami Drugovi bi ih postavili Po
slaniku, tako da nisu trebali posrednici pri prenoenju Po
slanikovih izjava. Biljeenje predaje nije bilo doputeno.
Postoji predaja u Muslimovom
Sahihu,
koja kae: ''Ne bi
ljei nita to sam rekao, osim onog to je iz Qur'ana, a

ako neko zabiljei bilo to od onoga to sam rekao, a ne
postoji u Qur'anu, to treba izbrisati. " Poslije Poslanikove
smrti, prvi halifa Abu Bakr se morao suoiti sa opom po
bunom Arapa, a zatim je bio zaokupljen pohodima na
Rimljane i Perzijsko Carstvo, tako da se za njegove kratke

vladavine nije ni moglo uiniti mnogo u irenju predaja.
'Umar, iako je njegova sedmogodinja vladavina obilje
ena unutranjim mirom i stabilnou, izravno je onemo
guavao umnoavanje predaja. Dhahabi pie u
al-Hu/fazu
Tabaqat
da je 'Umar, iz straha da bi prenosioci mogli
Poslaniku pripisati netane predaje, uvijek govorio da
prenose to je mogue manje predaja.55 Kad je slao dele- .
gaciju Ansara u Kufu, dao im je ove upute: " U Kufi ete

sresti grupu ljudi koji ue Qur'an glasom punitn emocija.
Kad uju da ste stigli, doi e eljni da od vas uju

Poslanikove predaje. Budite oprezni da im ne prenosite
previe predaja. "56 Slino je bilo kad je slao neke
Drugove
u Irak, 'Umar je zajedno s njima iao dio puta da ih is
prati. "Znate li," pitao ih je, "zato sam se pridruio u di
jelu vaeg puta?" ''Da bi nam ukazao ast," odgovorili su.

''Tako je," rekao je 'Umar, "ali postoji i drugi razlog.
elim vam rei da ljudi zemlje u koju idete vole uiti

Qur'an. Nemojte ih uvlaiti u predaje i prenesite samo ne
koliko Poslanikovih predaja." Kad su
54
55
56
Drugovi
Darimi, Musnad.
Dhahabi, Tabaqat al-Huffaz, biljeka o halifi 'Umaru.
Darimi, Musnad.
stigli u
Abu Hanifa
128
Qurzu, stanovnici su ih doli vidjeti, traei od njih da im
kazuju predaje. Ovi su to odbili, pravdajui se da im je

halifa zabranio.57 Abu Huraira je, na pitanje Abu Salama,
da li je obino kazivao predaje tako slobodno u 'Umarovo
vrijeme kao to to ini sada, odgovorio: ''Ne, jer da sam i

pokuao, 'Umar bi dao da me biuju."58
Tokom dvadestjednogodinjeg 'Uthmanovg i 'Alije
vog halifata, kazivanje predaja je steklo popularnost. Dru
govi
su se razili irom islamskog svijeta. ivot zajednice
je bivao sve sloeniji, a javljali su se i novi problemi. Sve
ove okolnosti davale su maha prenoenju predaja. Pobu
na koja je okonala ivot 'Uthmana, podijelila je zajednicu
u ratne tabore ija su neprijateljstva naela vladavinu
'Alia od samog poetka. Meu orujem koje se koristilo u
tom bratoubilakom sukobu, bile su krivotvorene preda
je. Stotine njih je izmiljeno, da bi se, kako je vrijeme pro

micalo, umnoavale. U uvodu Bukharijevog
Sahiha
pos
toji pria o tome ta je 'Abd-Allah b. 'Abbas rekao Bashi

'Adawiu, kad mu je ovaj doao kazivati predaje. Primi
jetivi da ga 'Abd-Allah ne slua paljivo, Bashir je rekao:
"Ibn 'Abbas, ja ti prenosim predaju Allahovog Poslanika,
a ti ne obraa nikakvu panju na to." "Bila su vremena,"
odgovorio je 'Abd-Allah, "kad sam, im bih uo da neko
izgovara rijei: 'Rekao je Allahov Poslanik', podigao gla

vu i paljivo sluao. Ali, otkad su ljudi prestali razlikovati
dobro od zla, sluam samo one predaje koje osobno
znam."
Ne samo u usmenoj predaji, krivotvorenje je poelo i u
pismenoj. Muslim pria kako je 'Abd-Allah b. 'Abbas, dok
je prepisivao 'Alijevu odluku, tu i tamo izostavio neko

liko odlomaka, uzvikujui: "Tako mi Boga, 'Ali nikad ne
bi mogao donijetu ovakvu odluku." Drugom je prilikom

57
58
Dhahabi, Tabaqat al-Huffaz, biljeka o Hadrat 'Umaru

Ibid.
129
'Abd-Allah b. Abbas, izbrisao vei dio 'Alijevog spisa koji

je dobio.
Jedan od razloga koji su dopirinosili izmiljanju pre
daja je taj to zajedno sa lancem prenosilaca nije bio raz- .
raen i sistem prenoenja. Svako je mogao rei: ''Rekao je
Allahov Poslanik," i samom tom izjavom bio izuzet od
nunog dokazivanja svoje vjerodostojnosti. Tinnidhi, u
Kitab al-'Ilalu citira Ibn Sirina: ''U poetku ljudi nisu po

stavljali pitanje vjerodostojnosti izvora. To su poeli initi
tek kad su se pojavile proturjenosti, tako da bi se mogle
prihvatiti predaje pravovjemika, a odbaciti one krivo
vjernika". Nepouzdane predaje nisu bile ograniene samo
na krivovjernike i one koji unose novotarije. Pokazalo se
da su poduzete mjere opreza bile neefikasne, a lane pre
daje su se i dalje irile.
Dolaskom Umayyada, prenoenje predaja dobilo je
novi zamah. Kako su
Drugovi
nestajali, rasla je njihova
vrijednost u oima javnosti. Veliki napredak uinjen je u

kulturi, a Zajednica je znatno porasla prelaskom mnogih
ljudi na Islam. Osim oduevljenja koje im je bilo prirodno
kao vjerskim obraenicima, nije bilo boljeg naina za ove
ljude da postignu ugled kod osvajaa nego da se istaknu
po svojoj vjerskoj uenosti. Tako motivirani, uskoro su
kao uenjaci daleko nadmaili i same Arape. I u najza
baenijim mjestima islamskih dominiona, otvarale su se
kole haditha i
riwayata, tako da se njihov broj penjao na
hiljade.
Posljedica intenzivnog irenja predaja je postupan pad
kvalitete njihove tanosti i pouzdanosti. Krug prenosilaca
bio je tako velik da je meu njima bilo ljudi razliitih na
vika, uvjerenja i rasa. Inovatori su se mogli ubaciti meu
njih i slobodno iriti svoje heretike ideje. Najgore od sve
ga je bilo to to, iako je prolo vie
od stoljea od poetka
prenoenja Tradicije, nije bio razraen nikakav sistem nje

zinog biljeenja.
Abu Hanifa
130
To je dovelo do gomilanja izmiljenih i pogrenih pre

daja do te mjere da kad je Bukhari, neto kasnije, pokuao
izdvojiti autentine predaje, izabrao je samo 7397 od stot
ine hiljada koje su bile prihvaene. Ovaj broj je dalje re
ducirao na 2761, izbacivi one koje su se ponavljale.
Stotine hiljada predaja namjerno su izmiljene. Po Ha

mmad b. Zaidu, samo je Zanadiq izmislio njih etrnaest
hiljada.59 'Abd a'-Karim Wadda' sam priznaje da se broj
od etiri stotine moe pripisati njemu.60 Bio je znatan broj
pobonih i estitih ljudi koji su izmiljali predaje, u dobroj
namjeri, da poslue kao putokaz moralnom vrijednosti
ma. Zain al-Din 'Iraqi s pravom prigovara: "Ove predaje
su nanijele veliku tetu zato to su bile prihvaene i bile u
upotrebi zahvaljujui pobonosti i pouzadnosti njihovih
autora."
Odmah iza namjernih izmiljanja slijede pogrena tu
maenja, pogrena shvaanja i nepromiljeno prenoenje,
to je rezultiralo hiljadama izmiljenih izreka, nehotice
pripisanih Poslaniku. Neki tradicionalisti su imali obiaj
istovremeno kazivati i tumaiti predaju, a kako niim ni
su jasno naznaili dodatna objanjenja, sluatelji su esto
krivo mislili da je i to dio
hadith marfu' (. predaja koja
sadri tvrdnju o Poslaniku). Iznenauje to je ovakav ne

mar bio praksa mnogih vodeih imama u hadithu. O
Zuhriu, jednom od Malikovih strunjaka i istaknutih tra
dicionalista, Sakhawi pie: "Slino tome, on je dodavao
svoja tumaenja predajama, izostavljajui rij ei koje
pokazuju da su to tumaenja." Isti sluaj je i sa Waki'iem.
Ponekad bi svoja tumaenja poinjao rijeima:
"ya'ni" (to
jest), ali puno ee to nije inio, ostavljajui tako svoje

sluatelje u nedoumici. Brojni drugi primjeri navode se u
biografskim analima i djelima koja govore o naelima
predaje.
59
60
Fath al-Mughith, str 108.

Ibid.
131
Jo jedan veliki izvor konfuzije bila je navika mnogih

vodeih tradicionalista da prikrivaju nedostatke koji bi
mogli dovesti u pitanje kontinuitet lanca predaje. Ovime
nije iscrpljena nesavjesna praksa kao ni sve povrne me
tode kojima je bio izloen hadith. Detalji o tome mogu se
nai u djelima o
hadithu.
Ukratko, zbirka kazivanja koje su se smatrale preda

jama u Abu Hanifino vrijeme, obuhvaa veinom izmi
ljena, iskrivljena, slaba i nejasna kazivanja. Bukhari i Mu
slim jo se nisu pojavili da iz ove zamrene mase odaberu
pouzdane predaje. Abu Hanifina zaokupljenost fiqhom
nije mu doputala da se primi i ovog posla, ali je uradio
sljedeu neophodnu stvar; razradio je sistem kritike koju
prolaze kazivanja i postavio pravila i upute za njihovu
primjenu. Njegov standard u kritici smatra se izuzetno ri
goroznim, tako da su mu
muhaddithi dodijelili naslov

"mushaddid fi al-riwayat" (.strog u prenoenju), a to je
jedan od razloga, a moda i glavni razlog, zato je od svih

tradicionalista upravo on prenio najmanji broj
haditha.
Ibn I<haldun pie: "Abu Hanifa ima tako malo predaja zato
to je nametnuo stroge kriterije pri kazivanju i prenoe
nju."
Prva opa ideja koju je Imam postavio o hadithu jest
da postoji mali broj predaja koje su pouzdane i dovoljno
autentine. Ovoj radikalnoj ideji, kako se moglo i oeki
vati, esoko su se suprotstavili. On je, meutim, osjeao
obavezu da se toga pridrava. I bio je potpuno u pravu.
Sreo je veinu strunjaka haditha svoga vremena i od njih
je nauio ono to je mogao. Godinama je pohaao vane
kole
haditha u svetim gradovima. I konano, dugo vre
mena je prouavao osobne karakteristike, navike i metode

prenosilaca u Kufi, Basri i svetim gradovima. Sve ovo ga
je uinilo kompetentnim za donoenje vlastitog suda na
ovom podruju.
Oprezanost u pristupu predajama Abu Hanifa je, na
neki nain, naslijedio preko svojih uitelja, strunjaka u
Abu Hanifa
132
hadithu i fiqhu od 'Abd-Allah b. Mas'uda na ijim se ka

zivanjma i derivacijama uglavnom temelji hanefijska
pravna kola. Pored sve njegove veliine kao
muhad
ditha, 'Abd-Allah b. Mas'udu se pripisuje mali broj kazi
vanja, a razlog tome bio u vrlo strogim kriterijima u od

abiru predaja. O njemu Dhahabi pie: "Bio je selektivan i
strog u kazivanju i prenosio je samo autentine predaje."
To isto je karakteristino i za Ibrahim Nakha'ia, uenika
'Abd-Allah b. Mas'uda i Abu Hanifinog uitelja, zbog ega
je prozvan
"Sairafi al-Hadith". I pored toga to je poha
ao razne obrazovne institucije, svoje veliko znanje i

nain razmiljanja Abu Hanifa, u sutini, duguje cijelom
nizu svojih uitelja. Isto tako, njihovom utjecaju duguje
svoju principijelnu potrebu da predaje izloi pomnom is
pitivanju, to je ojaalo njegovo osobno iskustvo i intelekt.
Ova ideja, iako nije iroko prihvaena, imala je utjecaja
na odreivanje budueg razvoja nauke u hadithu. Njezin
je utjecaj jasno vidljiv u principima osobnih sudova koje
navode Malik i Shafi'ia, koji su uli u ovo podruje nakon
Abu Hanife. Standardi koje Malik propisuje u kazivanji
Hanifinim. Zato se esto o obojici

(mushaddidin fi'l-ri
wayat). Ibn al-Salah pie u Muqaddami: "Prema mushad
didinima samo su ona kazivanja prihvatljiva za koja pre
ma, veoma nalikuju Abu
govori kao o strogim prenosiocima
nosioci imaju argument sauvan u svom pamenju; to

navode i Malik i Abu Hanifa. "Po rijeima mnogih
u
hadditha, prva verzija Malikovog Muwatta' obuhvaala
je 10.000 predaja, da bi daljnim istraivanjem smanjio nji, hov broj na est ili sedam stotina. Sam Shafi'ia je izrazio
stanovta slina Abu Hanifinim.
Baihaqi citira Shafi'in odgovor na zahtjev Haram Qar
shia da dika predaje za koje je dokazano da se mogu
pratiti sve do Poslanika. "Po miljenju znalaca," rekao je
Shafi'ia, "ima vrlo malo autentinih predaja." Predaje koje
Abu Bakr Siddiq navodi kao Poslanikove, ne prelaze broj
sedamnaest, dok one koje navodi 'Umar b. al-Khattab, us-
133
porkos injenici da je Poslanika nadivio mnogo godina,

ne dostiu ak ni broj pedeset. Slino je i sa 'Uthmanom.
to se tie 'Alija, iako je poticao ljude da ue hadithe, bilo
je veoma malo onih koje je on prenio. Bilo je to stoga to
je bio nezadovoljan njihovom autentinou kao i ovi dru
gi. Veina njemu pripisanih predaja pripadaju vremenu
'Umarovog i 'Uthmanovog halifata. Ostali
Drugovi preni
jeli su veliki broj predaja, ali strunjaci smatraju da nisu

zasnovane na valjanom izvoru ."61
Iz navedenih injenica ne treba zakljuiti da je Abu
Hanifa u cjelosti odbacivao predaje kao to su to inile
mu'tazilijie ili da ih je priznao samo deset do dvadeset od
ukupnog broja. Njegovi uenici navode stotine njegovih
predaja. U Muhammadovim djelim
Atharu i Kitab al-Hujaju, koje se
Muwattu', Kitab al
koriste kao zbirke pre
daja citirane su brojne lmamove predaje. Meutim, broj

predaja koje on navodi kao prihvatljive, puno je manji od
broja predaja koje navode drugi
muhaddithi
kao takve,
to se tumai njegovim rigoroznim standardima. Neki od

uvjeta koje je postavio bili su isti koje je prihvatila veina
muhadditha, dok su ostali bili iskljuivo njegovi, a samo

ih je Malik dijelio s njim kao i nekolik.o drugih mujtahida.
Jedno pravilo koje se odnosi na ovu drugu kategoriju
jest da je samo predaja koju je prenosilac uo vlastitim
uima i u cjelosti zapamtio sve do vremena njezinog kaz
ivanja, prihvatljiva kao argument. Ovo pravilo izgleda sa
svim jednostavno i trebalo bi, na prvi pogled, biti prihvat
ljivo od svih. Ono, meutim, ima dalekosene utjecaje, sa
kojim se veina
muhadditha
ne slae. Oni zamjeraju to
restrikcija takve vrste nepravedno ograniava doseg pre

daja. Ne poriem osnovanost prigovora, ali ostavimo i
taocu da ocijeni je li bolje biti oprezan kod prihvaanja
tradicija ili dopustiti njihov neogranien broj. Pozabavit
6t
Razi, Mmaqib ai-Shaf'i.
Abu Hanifa
134
u se detaljnije utjecajima i dodatnim pitanjima da razjas

nim pitanje: ime se Abu Hanifa rukovodio prilikom pro
pisivanja svojih rigoroznih uvjeta.
Postojao je veliki broj strunjaka u
hadithu, koji su
predavali skupovima od deset hiljada ljudi, gdje bi se po

negdje postavili ljudi-prenosioci koji bi ponavljali rijei
strunjaka onima koji su sjedili predaleko da bi ga uli. Ti
ljudi uli su samo one koji su ponavljali rijei, a ne i sa
mog strunjaka. Pitanje koje se namee jest, mogu li oni,
uistinu, tvrditi da su od samog strunjaka uli predaju.
Mnogi autoriteti misle da mogu, dok Abu Hanifa smatra
da ne mogu a i neki doktori haditha, Abu Nu'aim, Fadl b.
Dakin i Za'id b. Qudama se slau s njim. Ibn Kathir daje
svoju sud: "Ono to Abu Hanifa zastupa je racionalno sta
novite, ali ovo drugo osigurava praktinu prednost."62
Ono to je Abu Hanifi nametalo oprez bila je, u nje
govo vrijeme uobiajena, praksa prenoenja znaenja pre
daja vie nego njezinih stvarnih rijei. To podrazumijeva
rizik od izmjena u svakoj fazi prenoenja. U svakom slu
aju, predaja prenesena preko posrednika ne moe biti je
dnako pouzdana kao i ona koju kazuje sam prenosilac.
Nesumnjivo je sistem angairanja ljudi-posrednika na ve
likim skupovima bio neizbjean. Ipak, ne bi bilo poteno

izjednaiti ovjeka koji je uo predaju neposredno od sa
mog strunjaka i onog koji je predaju uo preko posred
nika. Sami posrednici su esto bili nemarni ili neinteligen
tni, to je poveavalo rizik krive interpretacije.
Jo vea nepromiljenost koju su neki muhaddithi sebi

doputali bila je upotreba rijei "akhbarana wa haddatha
na" (tj. oni su nas obavijestili i priali nam"), u njihovom

popularnom znaenju. Hasan Basri je u vie prilika rekao
"Haddathana Abu Huriarah" (tj. "Abu Huriara nam je
prenio") iako nikad nije sreo Abu Huraira. Objasnio je to
62
Fath al-Mughith, str. 118.
135
rekavi da je on, kad je Abu Huraira prenosio te i te pre

daje bio u gradu gdje se to dogaalo. Slino njemu, i dru
gi strunjaci u
hadithu bi koristili rije ''haddathana" kad
se radi o Drugcroima, s namjerom da pokau kako su ljudi

u gradovima gdje su Drugcroi prenosili navedene predaje,
te predaje i uli.
Muhaddith Bazzar pie da je Hasan Basri
tvrdio kako je uo predaje od ljudi koje nije nikada sreo,

objanjavajui to time da su njegovi ljudi uli predaje od
tih ljudi.63 Bila je to vrsta okolianja koja baca sumnju na

autentinost predaja; jer ako prenosilac nije uo predaju
od samog strunjaka, onda ju je oito, uo od nekog po
srednika, a budui da nije otkrio njegovo ime, nije bilo
mogue ustanoviti je li dotini prenosilac pouzdan ili nije
i mogao bi se kao takav uzeti samo na povjerenje. Abu
Hanifa je ovo ocijenio neodgovarajuom praksom, a i mno
gi drugi autoriteti u
hadithu kasnije su se sloili s njim.
Jo jedna pogrena, a prihvaena metoda bila je pre

noenje fragmenata predaja nekog strunjaka, koji bi se
povrno biljeili. Pri tome se dozvoljavala tolika irina, da
se smatralo dopustivim prenositi ak i one predaje kojima
se prenosilac nije sjeao ni rijei ni smisla. Abu Hanifa je
doputao primjenu ovakve metode, uz uvjet da su i rijei
i smisao ostali ouvani u sjeanju prenosioca. Ovaj uvjet,
iako nije opeprihvaen, podravali su Malik i mnogi
drugi strunjaci, tvrdi
muhaddith Sakhawi. Ovaj uvjet iz
gubio je dosta od znaaja u vrijeme Bukharia i Muslima

zato to je do tada prenoenje "od rijei do rijei" postala
uobiajena praksa.
U vrijeme Abu Hanife je to sigurno bi
lo nuno, budui da je prevladavajua praksa bila preno

enje predaja parafraziranjem, a ne ponavljanjem njenih
stvarnih rijei, to je ispravno prenoenje predaje uinilo
praktiki nemoguim, ukoliko se prenosilac u potpunosti
ne sjea rijei, vremena, konteksta, itd.
63
Ibid. str. 171.
Abu Hanifa
136
Je li dopustivo parafraziranje predaje umjesto tanog
ponavljanja njezinih rijei - kontroverzno je pitanje, ali je
od velikog znaaja. Kao to je znaajno i njemu srodno
pitanje - je li parafraziranje prihvatljivo kao argument.
Ova pitanja, iako se o njima odavno raspravlja, ostala su

bez konanog odgovora. Shafi'i pie: ''Neki su
tabi'ini u
Drugova. Smisao je bio jedan te isti,
ali su rijei bile razliite. Jedan Drug od kojeg su traili
li
hadith
od nekoliko
savjet, izrazio je miljenje da su, budui je smisao nepro
mijenjen, izmjene u rijeima nebitne."

Shafi'i ne navodi imena
tabi'ina. Zato nije mogue oci
jeniti vjerodostojnost ili tanost ove prie. Ipak, ne moe
se osporiti injenica da su neki Drugovi zaista smatrali pri
hvatljivim prenoenje znaenja predaje i da su prema to

me i sami postupali. Nasuprot tome, neki
Drugovi, kao na
primjer 'Abd-Allah b. Mas'ud, insistirali su na doslovnoj
vjernosti. Tako Dhahabi pie o njemu u
fazu:
Tadhkirat al-Huf
"Bio je strog u pogledu kazivanja i obino je upo
zoravao svoje uenike da nastoje ouvati izvorne rijei."

Kadgod bi 'Abd-Allah b.Masud prenosio smisao pre
daje imao je obiaj rei: "Poslanik je ovo rekao, ili je rekao

neto tako ili slino tome ili neto manje-vie isto."
Slino tome, Abu'l-Darda, nakon kazivanja haditha,

obino bi rekao: ''To ili tome slino."64 Vjerovatno je to
ona ista vrsta opreza koja je naerala halifu 'Umara da za
brani prenoenje predaje. Sigurno je shvatio kako je bilo
teko zapamtiti rijei i kako je postojao veliki rizik od pro
mjena koje bi nastale kad bi se doputalo prenoenje sa

mog smisla.
Ni nakon
Sljedbenici
Drugova ovo pitanje nije rijeeno. Njihovi
su se oko toga podijelili u dvije grupe. Prva,
Abu Hanifin niz uitelja doputao je parafraziranje pre
daja. Vremenom je ovo postao jednoglasni stav. Tako je u
64
Ibid.
137

knjigama o
usulu (temeljima ili naelima) haditha, pre
noenje smisla predaja opisano kao opepriznata metoda.

Od mujtahida, samo se Malik tome protivio. Iako je gru
pa tradicionalista, ukljuujuci Muslima, Qasim b. Muha
mmada, Muhammad b. Sirina, Rija'b Hayata, Abu Zar'a..:
ha, Salim b. Abi al-Ja'da i 'Abd al-Malika b. 'Umara, bila
ustrajna u doslovnom prenoenju, ipak se veina njih su
glasila sa parafraziranjem kao prihvatljivim. Zaista, s nji
hovom sklonou detaljiziranju u prenoenju predaja nisu
ni mogli postupiti drugaije.
Nema sumnje da su mnogi
Drugovi, prenosili tradiciju
Sljedbenici,
pa ak i mnogi
parafraziranjem. Jer, da su se
nametnuta ogranienja morala provoditi, ne bi ostalo ni

ta iz ega bi se moglo izvesti propise i naela prava. Isto
tako se mora priznati da je zadravanje izvornog oblika
predaje kod parafraziranja gotovo nemogue. Dobri po
znavaoci jezinih finesa znaju da ne postoje dvije rijei
potpuno istog znaenja, da se ak i tzv. sinonimi razlikuju
meusobno u nijansama znaenja. Zato nikakva .earafra
za ne moe biti savrena zamjena izvornoj rijei. C ak bi i
sinonimi mogli posluiti u ouvanju
ili zadravanju dijela
izvornog smisla predaje. Ali pristalice parafrazirane pre

daje idu tako daleko u liberalnosti da ne insistiraju ni na
sinonimima. Niko do
Drugova nije
mogao bolje razumjeti
nain na koji se Poslanik sluio rijeima. I sami strunjaci

za jezik, zahvaljujui stalnom druenju s Poslanikom,
imali su priliku analizirati njegov nain govora, njegove
omiljene sklopove izraza i znaenja u kojima je koristio
razliite rijei. I pored toga, knjige predaje pokazuju mno
ge primjere njihovog neuspjelog pokuaja da s precizno
u izraze ono to je bila njegova namjera.
Ibn Maja citira Abu Musu Ash'aria koji prenosi slije
deu Poslanikovu predaju: "Kad se umrli ovjek oplakuje
ovim rijeima, on se mui (u grobu)." Kau da je neko
rekao 'A'ishi da je Ibn 'Umar imao obiaj prenositi ovu
predaju, to je, kako se pria, 'A'isha ovako prokomenti-
Abu Hanifa
138
rala: "Ne kaem da je Ibn 'Umar lagao, ali je sigurno izaz

vao nesporazum. Ono to se zapravo dogodilo je slijede
e: ''Neka je idovka umrla, a rodbina ju je oplakivala.
uvi to, Poslanik je primijetio: ''Njezini roaci plau za
njom, a ona podnosi kaznu u grobu." Prema jednoj vari
janti ove predaje, 'A'isha je u Qur'anu uila ayat: ''Niko
nee biti kanjen za tue grijehe," ime je hela rei da
jedna osoba ne moe biti odgovorna za djela neke druge
osobe, pa tako, ako je rodbina oplakivala umrlu idovku,
to nije bio njezin grijeh i nije bila kanjena zbog toga. Smi
sao ovog haditha je u tome da je Poslanik jednostavno
naveo injenicu da je idovka kanjena. Prenosilac je uz
rok tome pripisao oplakivanju njezine rodbine, dodavi
rijei: ''Mrtvi se kanjavaju, jer ih ivi oplakuju."65
Slino tome, postoji predaja da je za vrijeme bitke na
Bedru, Poslanik, stojei nad izvorom, govorio: ''Jeste li ot
krili da su obeanja Svevinjeg istinita?" Ljudi oko njega
su primijetili: "Govori mrtvima!" On je odgovrio: "Ono to
sam rekao su ve uli." Ali, kad se dogaaj na ovaj nain
prepriao Hadrati 'A'ishi, ona je rekla da su rijei koje je
Poslanik zapravo izrekao bile: "Ovi ljudi moraju znati da
je ono na to sam ih pozivao bila istina." Kolika je razlika
izmeu ove dvije izjave, i koliko razliitih implikacija sa
dre kad se radi o pitanju - mogu li mrtvi uti!
Ako su Drugovi mogli praviti greke ove vrste, onda se
moe zamisliti ta se sve moralo dogaati kad su ljudi
druge ili tree generacije prenosili predaje. Zanimljivo je
da su pristalice prafraziranog kazivanja navele brojne pri
mjere rijei koje se, po njima, mogu zamijeniti, a da pri
tom ne utiu na znaenje. Meutim, ovi tzv. sinonimi ne
bi izdrali detaljnu analizu, jer se po znaenju jasno raz
likuju jedan od drugog. Evo jednog primjera: tradicional
ist Sakhawi kae da se rijei "uqtulu'l-aswadain al-ha65
Abu Ja'far Jarir Tabari, Tarikh Kabir, str. 1332.
139
yyata wa1-aqraba" (."ubij dvije crne stvari, naime, zmiju

i korpiju), koje se javljaju u hadithu mogu zamijeniti
rijeima "amara bi-qatlihima"
( -"on je naredio da se ubi
ju") bez promjene znaenja. Postoji meutim, oita razlika

izmeu "uqtulu" i "amara bi'l-qatl".
Uvaavajui navedene potekoe, Abu Hanifa je pri

hvatio srednji put. to se tie predaja koje su parafraziran
jem prenesene prije njega i ve prihvaene meu tradi
cionalistima, nije bilo izbora nego ih prihvatiti; inae bi
cijeli korpus predaja postao praktiki. neupotrebljiv. Imam

ih je zato prihvatio, ali postavio uvjet da prenosioci budu
pravnici, odnosno ljudi koji mogu razumjeti znaenje i

implikacije tih rijei. Ovo je bez sumnje, ostavljalo pros
tora za promjenu smisla, ali je sauvalo parafrazirana ka

zivanja od proglaavanja nevaeim, budui da je veina
tradicionalista ve jasno rekla da se vjerodostojnost pre

daja mora utvrditi stupnjem vjerodostojnosti i, zbog toga,
u odsustvu bilo kakvog uvjerljvog razloga za njihovo od
bacivanje u cjelosti, pra.frazirana kazivanja bi se mogla is
koristiti u donoenju pravnih zakljuaka. Imam je ak i
ova, para.frazirana kazivanja proglasio prihvatljivim, ako

su njihovi prenosioci bili pouzdani, iako nisu pravnici;
dodijelio im je nii rang i smatrao da je u njihovom slu
aju nuno pomno ispitivanje. Ostali su se imami sloili s

ovakvim pristupom.
Alfiyyat al-Hadith
navodi: ''Doslo
vno kazivanje je neophodno onome ko ne razumije dobro
rijei o kojima se raspravlja; mutim, miljenja se raz

likuju to se tie onoga ko razumije.
Veina se slae da ovi
drugi nisu ogranieni na same rijei." Abu Hanifa to ogra
niava na
Drugove i Sljedbenike,
a Tahawi dodaje, i na ne
prekinut lanac prenosilaca, jer kae da treba prenositi one
predaje kojih se prenosilac sjea tako dobro u vrijeme kaz

ivanja kao i neposredno nakon sluanja.66 Mulia 'Ali Qari
66
Mulia 'Ali Qari, Sharh Musnad Imam A'zam, str. 3.
Abu Hanifa
140
nakon ovog citata misli da je Abu Hanifa smatrao kako je

dopustivo prenoenje smisla predaja.
Malik i neki drugi tradicionalisti slau se sa Abu Hani
fom u nametanju ovog ogranienja. "Kae se," stoji u

djelu
Fa th al-Mughith,
"da parafraziranje pre aja nije
uope dopustivo. Grupa tradicionalista, pravnika i sljed
benika Shafi'inih naela imaju isto ovakvo miljenje. A

prema Qurtubiu, to je, zapravo, i stav Imama Malika."
Meutim, nije se moglo oekivati od prosjenih tradicion
alista da prihvate takvo miljenje, pa se veliki broj njih
usprotivio tome, opisujui Abu Hanifu kao "strogog u
kazivanju". Ipak, bilo bi poteno priznati da je ogranie
nje ove vrste bilo zaista nuno. Prema jednoj predaji, sam
Poslanik je rekao: ''Neka Bog nagradi onog ovjeka koji

prenosi ono to je uo od mene tano onako kako je uo."
Niti jedan argument ne moe nadglasati ovu Poslanikovu
izreku. Mogue je da ova predaja nije dola do uiju onih
Drugova
koji su smatarali doslovno prenoenje nepotreb
nim. Oni
Drugovi za koje je utvreno
da su je uli, uklju
ujui 'Abd-Allah b. Abbasa, koji je i njezin prenosilac,
drali su se doslovnog prenoenja. Ova predaja je postala
opepoznata ve prije Abu Hanife i nije bilo razloga da se
i on toga ne pridrava.
Najvee dostignue Abu Hanife na polju razvoja na
uke o
hadithu,
lei u formuliranju i praktinoj primjeni
naela racionalne kritike
(dirayat).
Ono to su nai uen
jaci postigli u jednom podruju predaje, to jest, prenoe

nja, nema paralele u historiji uenja, ali je za aljenje to
nisu posvetili puno panje razradi sistema znanstvene
kritike. Ibn Hajar ima podatak da su napisane i knjige na
tu temu, ali su bile tako rijetke i ostale nepoznate kao da

praktiki nisu ni postojale. Naela
haditha razvila su
se u
pravu disciplinu o kojoj su napisane debele knjige, ali u
njima je malo reeno o principima kritike, iako su ovi
principi nune pretpostavke za pouzdano prenoenje
ditha.
ha
Naroita zasluga pripisuje se Abu Hanifi to je u
141
vrijeme, kad nisu postojali ni rudimenti kritike, otkrio ra

finirane odlike njezine sutine koje su gore navedene.
Zaetke kritike
haditha nalazimo ve
u vrijeme
Druguva,
a upravo su ti zaeci bili putokaz Abu Hanifi. Meutim, u

masi opih vjerskih problema bili su potisnuti u drugi
plan.
Valjanost ili neispravnost kazivanja ne ovisi uvijek isk
ljuivo o pouzdanosti ili nepouzdanosti njihovih prenosi
laca.
Dogaa se esto da, iako su svi prenosioci u lancu citi
ranih autoriteta pouzdani, dogaaj koji se prenosi, unato
tome, nije pouzdan. Postoje stotine takvih primjera u
hadithu.
Zato je neophodno de se predaje procjenjuju ne
samo na osnovu njihovih prenosilaca, ve u svjetlu naela

racionalne kritike.
Dirayat
(racionalna kritika) podrazumijeva sud o do
gaajima koje navode predaje, s obzirom na injenice o

ljudskoj prirodi, osobitosti vremena i pojedinostima o
osobama kojima se dogaaji pripisuju i uobiajenim zak
onima vjerovatnoe. Ako predaja ne moe izdrati ni je
dan od ovih kriterija, njezina se autentinost mora uzeti
kao sumnjiva ili, drugim rijeima, treba je smatrati ono
liko vjerovatnom koliko su se promijenile injenice tokom
prenoenja. Ibn Jauzi,
muhaddith, visokog
ugleda, ovako
postavlja iroka naela dirayata: "Ako naiete na predaju

koja se protivi razumu ili naelima prenoenja, moete je
odbaciti kao izmiljotinu, bez potrebe da provjeravate po
uzdanost njezinog prenosioca. Isto tako moe se smatrati
izmiljotinom svaka predaja koja se obinim zapaanjem
ili primjedbom moe proglasiti krivom ili koja proturjei
Qur'anu,
mutawatir hadithu
(lj . predaji koju je potvrdilo
isuvie osoba, a da bi se dovodila u sumnju) ili ijma' qa

ta'iu (lj. konanom konsensusu mjerodavnog suda) i koji
ne priznaje ta'wil (alegorijsku interpretaciju) ili u kojoj
postoji prijetnja od otre kazne za mali grijeh ili obeanje
o velikoj nagradi za uinjeno malo dobro djelo. Kazivanja
Abu Hanifa
142
pripovjedaa i ulinih govornika obiluju predajama ove

vrste."67
Iznijet u neka od naela
dirayata kako ih formulira
Abu Hanifa.
(l)
Predaja koja se protivi razumu ne uzima se vjero
dostojnom.68 Ovom naelu Ibn Jauzi daje prednost u od

nosu na sva ostala naela kritike. Do njegovog vremena,
islamsko uenje dostiglo je zenit, a poele su se javljati
razliite filozofske ideje. Meutim, u vrijeme Abu Hanife,
govoriti o razumu u vezi sa vjerom, smatralo se proklet
stvom. Kad je postavio ovo naelo i primijenio ga na pre.
daje, bio je otro kritiziran. Njegovo odbijanje da prihvati
predaje zato to govore o nemoguim dogaajima, oki
rale su obine ljude, za koje je jedino mjerilo tanosti i vje.
rodostojnosti bila linost prenosioca. Ovaj princip se vreme.
nom inkorporirao u naela
haditha, ali su se prenosioci
rijetko toga drali, to je rezultiralo brojnim hiperbolinim

i fantastinim predajama koje su sada dio popularne
riznice znanja.
Postoji predaja da je, uei Sure
"Najm", Poslanik izgo
vorio rijei: "Ovi idoli su vrijedni potovanja i moemo se

nadati njihovom posredovanju (kod Boga)," to su rijei
koje, prema predaji, Sotona stavlja u usta Poslanika, a kad
zavrava uenje te
sure, pojavljuje mu se Debrail i pita
ga otkuda mu te rijei, kad mu ih on (Debrail) nije pre.

nio. Neki
muhaddithi, kao qadija 'Iyad i Abu Baqr Bai
haqi, a u skladu sa Abu Hanifinim naelom, proglaavaju

'
ovu predaju krivom, ali veliki broj muhadditha jo uvijek
je prihvaa. Meu
muhaddithima najistaknutiji i neto

stariji bio je Ibn Hajar. ak je i on snano podupirao ovu
predaju govorei da se ne moe odbaciti, jer su prenosioci

pouzdani. Postoji zatim, predaja o namazu koja kae kako
67
68
Ibn Jauzi navodi Fath al-Mughithu.

Ibn Khaldun u svojoj Muqqadimi, pripisuje ovo Abu Hanifi.
143
je Pqslanik uinio da Sunce izae odmah nakon to je

zalo jer je 'Ali propustio jaciju namaz.
Muhaddith
Ibn
Jauzi je bio dovoljno smion da ovu predaju nazove izmi

ljotinom, ali su mu se estoko suprotstavili Ibn Hajar i
Jalal al-Din Suyuti. Jo su se otrije suprotstavili Abu Ha
nifi kad je odbacio ovu i sline predaje, ali ga to nije od

vratilo. Treba, medutim, zapamtiti da Imam nije koristio
rije "razum" u irem smislu, kako ga danas shvaaju
obrazovani ljudi; u smislu u kojem bi se razum suprot
stavljao mnogim fundamentalnim vjerskim uvjerenjima.
(2) Predaja koja navodno potie od Poslanika i govori

o obinim stvarima iz svakodnevnog ivota, a nije rangi
rana iznad kazivanja utemeljenog na jednom izvoru (akh
bar al-ahad), sumnjiva je. Ovo naelo je opravdano potre
bom obinih ljudi za detaljnim Poslanikovim uputama o
dogaajima s kojima se suoavaju u svakodnevnom i
votu, a injenica da je predaja ograniena na jednog ili
dva prenosioca, protivi se njezinoj autentinosti.
Veina komentatora tvrdi da je Abu Hanifa odbacio
predaje koje su u suprotnosti sa analognim zakljuiva
njem. Ova tvrdnja nije potpuno neutemeljena, ali su je mno
gi krivo shvatili, zbog ega je nastao niz nesporazuma o
!mamu medu uenjacima formalistima. Ovi ljudi, ne
shvaajui u potpunosti Imamove namjere, stvorili su
miljenje da je dao prednost analogiji pred tradicijom.
Meutim, sve njegove zabiljeene izjave pobijaju ovo mi
ljenje. Postoje mnogi primjeri gdje on u potpunosti odba
cuje analogiju u korist predaje u pravnim pitanjima. Mu
hammad b. al-Hasan, raspravljajui o tome da li glasan
smijeh kvari abdest, govori u ime Abu Hanife i kae:
"Analogiju su zagovarali autoriteti Medine, ali tamo gdje
je predaja valjana, analogija nema smisla i predaja se
mora potivati." Nita nije jasnije od ovoga. Autor
al-Tumana
'Uqud
navodi, iz razliitih izvora, nekoliko Imamovih
izjava, kako bi dokazao da Imam nikad nije dao analogiji
144
Abu Hanifa
prednost u odnosu na
hadith. Razgovor izmeu njega i
Ja'far Sadiqa, koji smo ranije citirali, takoer to potvruje.

U pogledu ovih razjanjenja, neki su kritiari izmijen
jenili tvrdnju u neto odreeniju, koja kae da je Imam
odbacivao tradicije proturjene jasnoj analognoj dedukciji
(qiyas-i-jali). 'Abd al-Karim Shahrastani, govorei o Abu

(ashab
al- ra'y), kae: "Ovi ljudi vie vole istu analogiju nego
jedno izvorno kazivanje (akhbar al-ahad)." Razi u svome
Manaqib al-Shafi'i ponavlja nekoliko puta ovu izjavu,
Hanifi i njegovim uenicima meu racionalistima
koristei je kao argument kako bi Shafi'ia rangirao ispred

Abu Hanife.
Unato velikom naporu, nisam bio u stanju pronai ja
snu izjavu Abu Hanife o uzajamnim vrijednostima pre
daje i analogije. Nisu ni oni koji dokazuju da je preferirao
analogiju u odnosu na predaju mogli navesti bilo koju
njegovu izjavu koja bi potkrijepila takvu tvrdnju. Bez
sumnje, pravilo da predaja iji prenosioci nisu bili po
uzdani i koja je u svakom pogledu suprotna analogiji, nije
dovoljna kao argument spominje se meu hanefijskim
pravnim naelima, ali nije jedno od naela koje su hanefi
jski pravnici jednoglasno prihvatili. Dok ga Isa b. Iban i
njegovi sljedbenici prihvaaju, Abu'l-Hasan Karkhi i osta
li ga otvoreno odbacuju; dotle mu autor
Thubuta
Musallam al
daje poseban znaaj. Iznad svega udi to to se
ovo pravilo pripisuje Abu Hanifi bez ikakvog dokaza da

je njegovo. Najjai argument koji se navodi za dokaziva
nje ove atribucije jest hanefijski stav o prodaji jalovih i
votinja. Traiio se dokaz da je o ovom pitanju Imam vie
volio koristiti analogiju nego jasnu predaju.69 Oni koji mu
to pripisuju, ini se da ne znaju da se taj stav bazira na
osobnom miljenju nekog hanefijskog uenjaka, a ne na
69
Iznenauje da su ak i istaknute 'ulame' kao Ghazali i Razi ovo

koristili kao optubu protiv Abu Hanife, citirajui predaju o jalovim
ivotinjama.
145
miljenju Imama. Razi je oprezno izbjegao spomenuti

Abu Hanifu, spominjui samo ''Drugove Abu Hanife" u
vezi s tim; a ja ne mislim da je i tada bio dovoljno opre
zan, jer, tog su miljenja bili samo neki, ali ne i svi hanefi
jski uenjaci, tako da generalizacija koju podrazumijeva
ovaj opis nije opravdana.
Ispravan stav je da je Abu Hanifa odbacivao predaju o
prodaji jalovih ivotinja, ne zato to ju je smatrao suprot
nom analogiji, ve zato to je tvrdio da je neautentina.
Tahawi se ovim detaljno bavi u svom Ma'ani al-Atharu.
Nakon to opisuje vjeru Abu Hanife i Muhammada, on
pie: "Ovi ljudi su vjerovali da ne vrijedi ono to je o tome
kazivao Allahov Poslanik."
Ne mislim opirno govoriti o .ovoj temi i zadovoljit u

se da istaknem kako je Imam odbacio ovu predaju zato
to ju je smatrao neautentinom, a ne zbog svoje sklonosti
prema analogiji. Nuno je paljivo istraiti da li su njemu
pripisane izjave i dokazane kao njegove. Kasniji uenjaci
su to uinili, a i mi bismo morali. Kad to napravimo, na
lazimo da su sve optube o Abu Hanifinom preferiranju
analogije u odnosu na predaju neutemeljene.
Suprotno tome, jasno je ustanovljeno prema sudovi
ma, za koje pouzdan izvor potvruje da ih je iznio Abu
Hanifa, da on ne pridaje nikakvu vanost analogiji vis-a
vis predaji. Muhammad koji tvrdi da, ako ovjek posti Ra
mazan i grekom pojede neto, njegov post se ne prekida
i nije obavezan to napostiti, zakljuuje prema predajama o
tom pitanju i kae da tamo gdje postoji predaja, miljenje
nema vanost. On nastavlja, citirajui Abu Hanifu koji ka
e: "Da ne postoje predaje o tome pitanju, ja bih odredio
da se ta greka nadoknadi." Druga je stvar to su Abu
Hanifini standardi za dokazivanje predaja vrlo zahtjevni.
Ako hadith ne zadovoljava ove kriterije, nije ga smatrao
valjanim, a ako zadovoljava, nije obraao panju na ana
logiju.
Abu Hanifa
146
Koliko sam ja mogao ustanoviti, Abu Hanifa nikad ni
je davao prednost pravnoj analogiji u odnosu na predaju.

Treba, meutim, zapamtiti da se rije
"qiyas" (analogija)
On ne
razmatra predaju u irem smislu rijei "qiyas". U islamu
u njegovo doba koristila u vrlo irokom znaenju.
su postojale dvije kole miljenja, s obzirom na pravne za

kone. Prema jednoj, pravni zakoni se ne temelje na svrsi
shodnosti
ili racionalnom promiljanju iz ega slijedi da
ispravno i neispravno nisu racionalni koncepti. Druga
kola je smatrala da se svi pravni zakoni zasnivaju na svr

sishodnosti, to je u nekim sluajevima bilo oito i iz
reeno u sudovima Zakonodavca, dok je u drugim slu
ajevima bila implicitno, iako moda nismo toga ni
svjesni. Ovo razilaenje imalo je dvostrukog uljecaja na
predaju. Neke ljude, nakon to su uli predaju, zanimalo
je samo da li su prenosioci bili pouzdani. Ako jesu, pri

hvatili bi predaju bez prigovora. Oni drugi, koji su vje
rovali u tanost i netanost pravnih odredbi, istraivali su
dalje - jesu li pravila ponaanja i vjerovanja izvedena iz
predaje bila racionalna i korisna. Ako nisu, oni su dalje
paljivo ispitivali predaju kako bi ustanovili da li su pre
nosioci imali neophodnu inteligenciju i kritiku mo, da li
je kazivanje bilo doslovno ili parafrazirano, kojim je povo
dom predaja kazivana, ko su ljudi kojima je upuena, pod
kakvim uvjetima i td. Ovakav slijed istraivanja obino bi

otkrivao istinu.
Ispitivanje predaja na ovaj nain poelo je jo u vrijeme
Drugova. Ibn Majah i Tirmidhi u svojim Sahihima navode
slijedee primjedbe koje Abu Huraira i 'Abd-Allah b. 'Ab
bas izmjenjuju o predaji i Poslaniku: "Koritenje stvari

koja je vatrom promijenjena ponitava abdest." {Miljenje
nekih mujtahida da je kad se jede meso nuno uzeti novi

abdest, zasniva se na ovoj izjavi).) Abu Huraira je prenio
ovu predaju. uvi je, 'Abd-Allah b. 'Abbas, koji je bio u
publici, primjeuje: "Na temelju toga ak i upotreba tople

vode stvara potrebu za novim abdestom." "Sinko," uzvra-
147
tio je Abu Huraira," kad uje predaju od Poslanika, ne tre

ba primjenjivati analogiju." 'Abd-Allah b. 'Abbas je,
meutim, ostao kod svoga miljenja. 'A'ishin prigovor
upuen 'Umaru zbog predaje koja se odnosila na mrtve
koji se kanjavaju zato to ih ivi oplakuju, potie od sli
nog pristupa. Jo nekoliko ovakvih primjera nalazi se u
analima
Drugova, koje ovdje nije potrebno navoditi.
Takva je tada bila Abu Hanifina praksa, koju pogreno

predstavljaju, opisujui je kao
qiyas.
Ovdje nije mjesto za
detaljnu raspravu o postavci da se pravni zakoni zasni

vaju na svrsishodnosti. O tome se, zpravo, tako vjeto i
iscrpno raspravlja u Shah Wali-Allahovom nenadma
nom Hujjat Allah
al-Balighahu koji ne ostavlja vie niko
me prostora da o tome kae jo neto. Bit e dovoljno

spomenuti da su islamski uenjaci koji su bili strunjaci i
u racionalnim i u tradicionalnim disciplinama
'aqli wa naqli),
('ulum.-i
kao Ghazali, 'lzz al-Din'Abd al-Salam i
Shah Wali-Allah, prihvatili pristup istraivanja slian

Abu Hanifinom. Sam Abu Hanifa je smatrao bitnim pro
vjeriti predaju u svjetlu onog to je razumski vjerovatno i
kadgod se suoio sa dvije kontradiktorne predaje, preferi
rao je onu koja je izdrala provjeru.
Postoji nekoliko predaja za koje je Abu Hanifa u di
lemi, jer nisu zadovoljile kriterij razumski vjerovatnog. A
kao razlog tome navodi ono to se u njegovoj termnologiji
naziva
'illal-i-khufyah
(skrivena slabost ili motiv). Tradi
cionalisti istiu jednu vrstu
haditha koju nazivaju mu' allal,
hadith
koji, iako naizgled u potpuno
definirajui ga kao
sti zadovoljava sve kriterije utemeljenosti, nije prihvatljiv

kao argument. Veoma su se ponosili poslom identifikacije
takvih predaja, tvrdei da je to rijetka vrsta intuicije i in
spiracije. 'Ali b. al Madini, jedan od Bukharijevih uitelja i
uvenih muhadditha, kae: "To je inspiracija, a ako pitate
one koji su njome obdareni, zato nazivaju neku odree
nu predaju
mu'allal,
nee biti u stanju navesti ni jedan
Abu Hanifa
148
razlog."7 Kad su
muhadditha Abu Hatima pitali za mi

mudraj
(interpolirane), neke kao batil (lane), neke kao munkar
(osporene) i neke kao sahih (autentine) "Kako to zna?"
ljenje o brojnim predajama, neke je opisao kao
pitali su ga: ''Da li ti je prenosilac to priznao?" ''Ne," od
govorio je Abu Hatim, "to je sve moja intuicija." "Onda

tvrdi da posjeduje okultno znanje," primijetio je sugo
vornik. "Pitaj druge strunjake. Ako se sloe sa mnom,
moda i ti biti zadovoljan." ovjek je bio zadovoljan

kad je Abu Zar'a, s kojim se posavjetovao, potvrdio mi
ljenje Abu Hatima.71
Neki
dato
muhaddithi kau da je ova intuicija neto to je

imamima u hadithu i to oni ne mogu odbaciti
neka vrsta psiholokog fenomena od kojeg oni ne mogu
pobjei. Ova tvrdnja je istinita. Stalna predanost u njima

stvara poseban talent ili pronicljivost, omoguavajui im
da odmah ocijene da li izreka koja se pripisuje Poslaniku

moe ili ne moe biti zaista njegova. Slino tome, doslje
dno pridravanje uputa
S hari'ata i paljivo prouavanje
njihovog znaenja i svrhe, daruje ovjeku sposobnost da
uoi je li odreena uputa data od Poslanika ili nije. Is
traivanje ovih znaenja i svrhe nije, meutim, zadatak
muhadditha, ve mujtahida. Naravno da su zahiriti pro
turijeili Abu Hanifinom karakteriziranju nekih predaja

kao mu'allel, iz nepoznatih razloga, sumnjajui u njega
da je odbacio predaje u svjetlu razuma i vlastitog mi
ljenja. Ako tradicionalisti, posvetivi se samo analizi tek

sta predaja, mogu razviti sposobnost koja im omoguava
da odbace predaje koje naizgled zadovoljavaju sve uvjete
valjanos-ti, nema razloga misliti da je ovjek koji je uao u
dubinu smisla i svrhe pravnih uputa ne bi mogao postii

slian dar rasuivanja. Naravno, odbacivanje predaja na
temelju osobnog suda je osjetljiv i visoko odgovoran po-
70
71
Fath al-Mughith, str. 98.

Ibid.
149
sao koji moe obavljati samo veliki uenjak, tradicionalist

i originalni mislilac kojeg je Bog posebno obdario. Ko je u
sebi mogao bolje kombinirati ove kvalitite od Abu Ha
nife?
Najvrijedniji doprinos Abu Hanife razvoju nauke o
hadithu
je vrednovanje predaja, na temelju kojih izvodi
pravne upute, a u skladu s
hadithom.
Primarni izvor
pravnih uputa je Qur'an, koji niko ne dovodi u pitanje.

Odmah
iza Qur'ana je hadith. Izmeu njih nema bitne ra

wahy matlu' (pisana objava),a drugi wahy
ghair matiu' (nepisana objava), ali meu njima postoji ra
zlike, jedan je
zlika u pogledu dokaza. Ako je predaja definitivno i neo
pozivo dokazana kao autentina, kao to je Qur' an, onda
je kao izvor prava jednaka
Qur' anu. Predaje, meutim,
variraju u pogledu stupnja dokaza i ovo odstupanje se

mora uzeti u obzir pri izvoenju pravnih uputa. Klasifici
ranje predaja prema tradicionalistima na sahih (valjana),

hasan (dobra), da'if (slaba), mashhur (dobro poznata),
'aziz (ogranieno rairena), gharib (rijetka) je manjkavo,
jer ih ne vrednuje kao izvore pravnih uredbi. Oni jedino
da'if
predaje smatraju neutemeljenim, ostavljajui sve
ostale jednako prihvatljim. Takvo vrednovanje njima nije
bilo nuno, jer izvoenje pravnih naredbi i uputa i nije
bio njihov zadatak. Abu Hanifa se osjeao pozvanim da

poduzme ovaj pionirski rad na sistematiziranju
fiqha.
skladu s tim, podijelio je predaje, sa stanovita dokaza, u

tri grupe:
(l) Mutawatir je takva predaja iji su prenosiod u sva
koj fazi njezinog prenoenja bili dovoljno brojni tako da
ne postoji mogunost da se neprekinutim ponavljanjem

prizna la kao istina. Drugim rijeima, mutawatir je pre
daja koju je bezbroj osoba ulo od Poslanika i prenosilo u
neprekinutom lancu sve do posljednjeg prenosioca.
(2) Mashhur je predaja iji su prenosiod u svim faza
ma, osim u prvoj, jednako tako brojni kao i u sluaju mu
tawatir predaje.
Abu Hanifa
150
(3) Ahad je predaja koja nije ni mutawatir ni mashhur.

Tako vrednovane, predaje predstavljaju, po Abu Hani
finom miljenju, razliite osnove za pravne upute. Pravni
propis izveden iz mutawatir predaje je punomoan i ute
meljen. Onaj koji je izveden iz mashhur predaje nije pu
nomoan, ali moe dodatno definirati apsolutne naredbe
Qur'ana i tako ga dopuniti. Ahad predaja, budui da je
njena autentinost samo pretpostavka, ni na koji nain ne
utjee na jasne upute date u Qur'anu. Budui da je di
stinkcija jasna, iznenauje da se Shafi'i i neki drugi tradi
cionalisti s tim ne slau. Baihaqi i neki drugi, opisuju bro
jne debate za koje se pria da su se vodile izmeu Shafi'e
i Muhammada b. al-Hasana, u kojima je, kako se pria,
ovaj drugi bio poraen. Vjerujem da su ove rasprave ista
izmiljotina, nepotvrene bilo kakvim pouzdanim doka
zom. Ipak, oni dokazuju da se upravo opisana distinkcija
moe s pravom pripisati Abu Hanifi.
Najotrija kritika koja se moe uputiti ovim distinkci
jama je da ih sam Abu Hanifa i njegovi uenici nisu mogli
dosljedno primjenjivati. Shah Wall-Allah u
al-Balighahu,
Hujjat-Allah
prenosi dijalog na ovu temu izmedju Sha
fi'ie i Muhammada, "Je li to tvoje miljenje," pitao je Sha

fi'ia, "da khabar i-wahid (kazivanje jedne osobe) ne moe
biti dopuna Qur'anu?" ''Da, tako je," odgovorio je Muha
mmad. "Qur'an," rekao je Shafi'ia, "doputa oporuku u
korist nasljednika. Zato je onda smatra nedopustivom
na osnovu predaje?"
Shah Wall-Allah vjerovatno ovu priu citira iz Baiha
Manaqib al-Shafi'i, koji je pun izmiljenih pria

ove vrste. injenica je da, prema hanefijama, qur'anska
naredba o oporukama u korist nasljednika nije odbaena
qijevog
na osnovu predaje, ve na osnovu jednog drugog ayata iz

samog Qur'ana, onog koji odreuje nasljednike. Ovaj
stav, moe se rei, nije ogranien na hanefije, ve ga zas
tupaju svi komentatori Qur'ana, osim njih nekoliko.
151
Mnoga druga sporna pitanja javljaju se u vezi sa ovom

temom, ali ja se suzdravam od daljnje rasprave. Meu
tim, detaljnije u se baviti ovim kontroverzama koje se

javljaju oko kazivanja jedne osobe i njenog utjecaja na is
lamsko vjerovanje, budui da se uglavnom oko tog aspek
ta ovog problema neki muhaddithi ne slau s Abu Hani
fom.
Veina strunjaka haditha smatra autentinost kaziva
nja jedne osobe sumnjivom. Ovu grupu protivnika pred
vodi Ibn al-Salah, ali ak ni on nije prepoznavao to mno
tvo kazivanja jedne osobe kao konano. On klasificira
predaje u sedam vrsta:
(l) one koje prihvaaju Bukhari i Muslim,
(ll)
one koje prihvaa samo Bukhari,
(Ill) one koje prihvaa samo Muslim,
(IV)
(V)
(Vl)
(Vll)
one koje ne navodi ni Bukhari ni Muslim, ali za

dovoljavaju njihove kriterije
one koji ispunjavaju samo Bukharijeve kriterije,
one koji ispunjavaju samo Muslimove kriterije i
one koji ne zadovoljavaju ni Bukharijeve ni Musti
move kriterije, ali ih prihvaaju ostali tradiciona
listi.
Od svih navedenih, Ibn al-Salah karakterizira prvu

vrstu kao konanu i kae: "Ova vrsta je apsolutno pouz
dana i svo teorijsko znanje mora biti u skladu s njom." to
se tie predaja koje navodi ili samo Bukhari ili samo Mus
lim, on ih svrstava u istu kategoriju osim onih koje su op
ovrgli Daraqutni i ostali. Iako je Ibn al-Salahov stav
naiao na odobravanje, naroito u novije vrijeme, meu
povrnim studentima, bez dvojbe je sumnjiv i nelogian. I
imami u hadithu se tome protive. Tako Nawawi, nakon
citirja Ibn al-Salaha, u svome komentaru Muslimovog
Sahiha pie: "Ono to Shaikh (tj. Ibn al-Salah) kae u
ovom kontekstu, suprotno je stavu veine autoriteta, koji
glasi da one predaje Sahihaina koje ne spadaju u rang
152
Abu Hanifa
tawatura, imaju vrijednost pretpostavke, budui da su
kazivanja samo jedne osobe, a utvreno pravilo je da su

kazivanja jedne osobe veinom samo pretpostavke. Pre
ma tom pitanju Bukhari, Muslim i ostali imaju isti stav."
Ibn al-Salahov stav odbacili su i drugi autoriteti predaje,
ali umjesto prihvaanja njihovog miljenja s povjerenjem,
ispitajmo sami da li kazivanja jedne osobe predstavljaju
pouzdanu ili samo pretpostavku o istini.
Kad muhaddith, bez obzira na njegov status, kae da
je neka predaja sahih (pouzdana), on podrazumijeva neke
dopunske tvrdnje, to jest, da je predaja muttasil (ima ne
prekinut lanac prenosilaca), da su prenosioci pouzdani,
da imaju ispravno miljenje, da nema prekida u preno
enju i da predaja nema slabosti koje bi joj tetile. Svi ovi
elementi spadaju u pretpostavke i osobne sudove, koji se
ne mogu smatrati sigurnim. Kao to pravnik moe dedu

cirati smisao zakona iz Qur'ana ili haditha i misliti da je
to ispravna dedukcija, za to, meutim, nema garancije,

budui da su njegove premise samo njegove vlastite pret
postavke, isto tako moe uiniti i tradicionalist. Naziva
jui predaju ispravnom, tradicionalist se oslanja na svoje

pretpostavke ili individualni sud. Ako jedan ili vie tradi
cionalista tvrde za predaju da je ispravna, a neki drugi je
ne smatra takvom, njegova jedina krivnja je njegovo su

protstavljanje ostalim tradicionalistima ili principima
vrednovanja tradicionalista, pravilima dedukcije i lancu
prenoenja - ukratko, njihovim pretpostavkama i sudo
vima.
Pravila vrednovanja i kritike koje su tradicionalisti
postavili pri procjeni ispravnosti predaja jesu sva pravila
propitivanja osobnog suda i diskreciona procjena, to
stvara velike razlike izmeu jednog ili grupe tradicional
ista u odnosu na druge. Formalisti smatraju hadith nara
tivnim i injeninim, a ne racionalnim i spekulativnim po

drujem znanja. Ali, svako ko se bavio naelima liaditha
moe lahko otkriti zabludu u ovakvom nainu razmilja
nja. Na to ukazuje Abu Hanifa, iznosei sljedee miljenje:
153
''To je neto o emu imamo svoje vlastito miljenje i ne

oslanjamo se na kazivanje jedne osobe, niti tvrdimo da ga
svi moraju prihvatiti." Neki ljudi su pogreno ograniiti
ovu opu tvrdnju na fiqh, vjerovatno nesvjesni injenice
da se mujtahid manje bavi pravnim gleditima nego nji
hovim izvorima.
Budui da su naela haditha neodreena i rezultat
osobnih procjena, tradicionalisti se ne slau u pogledu is
tinitosti i neistinitosti pojedinih predaja. Predaju koju
jedan tradicionalist proglasi apsolutno istinitom, autenti
nom i obvezujuom, drugi moe odbaciti kao slabu ili ak
izmiljenu. Muhadith Ibn Jauzi, na primjer, ukljuuje u
svoju listu slabih predaja i jedan broj onih koje drugi mu
haddithi prepoznaju kao ispravne i dobre (hasan), i ide
tako daleko da ne tedi ni neke predaje sadrane u Sahi
hima. Sakhawi to ovako komentira: "Ibn Jauzi smatra sla
bim ak i neke hasan i sahih predaje ukljuene u Sahihe
Bukharia i Muslima, a da ne govorimo o drugim kom
pilacijama." Ibn Jauzi je nesumnjivo pretjerao, ali njegova
jedina greka je u prosuivanju kad je proglasio krivima
tane sudove Bukharia i Muslima. Razlike u miljenju o
ispravnosti ili neispravnosti predaja, uzrokovane neslaga
njem oko osnovnih naela, daju dovoljno materijala za
opsenu knjigu.
Prvi bitan uvjet za marfu' predaju je dokaz da se mo
e pratiti unatrag sve do Poslanika bez nedostatka i jedne
karike u lancu. Ali, veina priznatih metoda za dokazi
vanje neprekinutog kontinuiteta su u odreenoj mjeri
proizvoljne. Neki smatraju za marfu' takve izreke Drugo
va kao to su: "Ovo je sunnah," "Tako nam je nareeno,"
"Ovo nam je zabranjeno, ''Tako smo obino radili u vri
jeme Boijeg Poslanika," To nismo smatrali pogrenim."
Neki su ili tako daleko da bi ispred predaja koje sadre
bilo koji od gore navedenih izraza, dodavali rijei ''Tako
je govorio Boiji Poslanik," dok su ih prenosili, bez obzira
na injenicu to ovi izrazi ne pruaju nikakav pozitivan
dokaz toj tvrdnji, ve pokazuju da su predaje bazirane na
154
Abu Hanifa
sudu ili shvaanju prenosilaca. "Shvaanje nekog Druga

nije nikakav argument," kae jedan od opeprihvaenih
naela haditha, na temelju kojeg neki uenjaci smatraju
da izrazi te vrste nisu dovoljni kao dokaz da su predaje,
ije su oni dio, muttasil i marfu'. Shafi'i, Ibn Hazm Zahiri,
Abu Bakr Razi i drugi uenjaci ne priznaju kao marfu'
hadith tvrdnju nekog Druga da je odreena radnja Posla
nikov Sunnah. U biografskim knjigama i predajama pos
toje brojni primjeri koji navode kako su neki Drugovi izni
jeli ovakvu tvrdnju, to je bila samo njihova vlastita
dedukcija ili pretpostavka, a ne Poslanikova predaja, a to
je veina tradicionalista ipak, opisala kao marfu' hadith.
Pristajui uz ove tradicionaliste, mnogi prenosioci jasno
su oznaili ovu vrstu predaja kao marfu', stvarajui pri
linu konfuziju. U mu'an'an predajama (tj. predajama u
kojima su prenosioci povezani samo prijedlogom "an" ili
"od", na primjer, "A od B") bez navoenja da li je preno
enje bilo izravno, vrlo je teko dokazati neprekinuto pre
noenje i predaja ove vrste ima veliki broj. Bukhari dri
da, ako se dokae da su prenosilac i primalac mu' an'an
predaje bili savremenici, koji su se sreli, onda predaju tre
ba smatrati mutasil predajom. Muslim, meutim, iako je
bio Bukharijev uenik i obino slijedio njegova naela,
estoko se protivio uvjetu da je nuan susret prenosioca i
primaoca, smatrajui da je dovoljno da budu savremeni
ci.72 Tako su, prema Bukharijevom sudu, sve Muslimove
mu'an'an predaje, za ije prenosioce i primaoce nije
dokazano da su se sreli, zapravo maqtu' predaje (sa pre
kinutim lancem prenoenja), iako ih Muslim smatra mu
tasi! predajama, toliko insistirajui na tome da se nije suz
dravao od upotrebe tekih rijei za sve koji su se tome
protivili. Ako zanemarimo Muslimov liberalni kriterij,
ak i stroiji uvjeti koje Bukhari propisuje za mu'an'an
predaje ne pruaju nita vie do pretpostavke o dokazu
kontinuiteta prenoenja. Iz injenice da su prenosilac i
72 Vidi: Uvod u Muslimov Sahih.
155
primalac bili savremenici i da su se sreli, ne proistie

nuno da je komunikacija meu njima bila osobna i ne
posredna. Tamo gdje se navode rijei "haddathana wa
akhbarana" (ovo su nam kazivali i prenosili), naravno da

se dokazuje osobna komunikacija. Ali, tamo gdje ove rije
i ne stoje, ve samo izraz 'an (A od B), velika je vjerovat
nost, ali nije sigurno, da se radi o prenoenju bez prekida.
U knjigama haditha i biografijama, nalaze se brojni pri
mjeri gdje, dvije osobe koje su bile savremenici i koje su se
ak druile, komuniciraju preko posrednika. Nisu takvi
primjeri rijetki ni u svakodnevnom ivotu.
Najvaniji problem je bio problem procjene linosti.
Valjanost kazivanja jedne osobe ovisi o dosljednosti nji
hovih prenosilaca. Ali, suditi o karakteru pojedinaca je
stvar miljenja gdje nema odreenosti i konanosti. Mno
gi ljudi mogu smatrati nekog ovjeka veoma pouzdanim,
pobonim i pravinim dok ga drugi smatraju slabim pre

nosiocem, nepouzdanim i neistinoljubivim. udno je da
su u obje ove grupe spadali ljudi jednako visokog ugleda
iji sud nije dolazio u pitanje. Iako se Bukhari i Muslim
nisu esto estoko suprotstavljali jedan drugom, ipak pos

toji jedan broj predaja koje jedan smatra pouzdanim a
drugi ne smatra. Nawawi daje imena nekih prenosilaca u

uvodu svog
"Komentara" Muslimovog Sahiha i vjerodos

al-Madkhala, Muhadditha Hakima, navodi
tojnosti Kitab
625 prenosilaca ija kazivanja Muslim priznaje, a Bukhari
ne.
Mizan al- I'tidal sadri imena
stotine ili bolje, hiljade
imena prenosilaca ija su kazivanja ponitena
pravljena (ta'dil),
tj.
G arh) ili is
kritiku onih oko ijih predaja postoji
toliko mimoilaenja koliko je teko zamisliti. Navike i ka
rakter ovjeka koji moe odrediti kvalitet svojih kazivanja
mogu se upomati nakon dugog druenja s njim. Ljudima
koji su odbacivali i ispravljali predaje nije bilo mogue biti

u tako prisnim odnosima sa hiljadama ljudi koji su ih pre
nosili. Zato su se, u velikoj mjeri, morali oslanjati na pret-
156
Abu Hanifa
postavke, vanjske karakteristike, ugled i glasine, to im je
rijetko, ako je uope, omoguavalo da donesu konani

sud. Istina je da su tradicionalisti postavili niz radnih pra
vila za obavljanje ovog zadatka, ali to su bila diskreciona

pravila koja nisu jednoglasno prihvaena.
U stvari, sami
tradicionalisti su povremeno smatrali da ih je neophodno
zaobii. Openito, prednost je data odbacivanju, a ne is
pravljanju predaja, iako postoji jedan broj prenosilaca u
ijem se sluaju ovo prvenstvo nije potivala. Postoje de

taljne opovrgavajue kritike Muhammad b. Bashshar al
Misria, Ahmad b. Salih Misiia i
'Ikrimah Maulab b.'Ab
basa, ali one nisu pouzdane. Raznolikost stajalita medu
onima koji se se bavili opovrgavanjem i onih koji su se
bavili ispravljanjem je imenadujua, s obzirom na inje
nicu da su obje grupe inili strunjaci. Evo, na primjer,
nekoliko vrlo razliitih miljenja o Jabir Ja'fiu iz Kufe, po
znatom prenosiocu, koji tvrdi da je znao napamet pedeset
hiljada predaja. Sufyan kae da ne zna nikoga ko bi bio
oprezniji prenosilac od Jabira, dok Shu'ba kae da je "na
jpouzdaniji od ljudi" kad poinje predaju rijeima
barana wa haddatana".
"akh
Sufyan Thauri je rekao Shu'bai:
"Ako sumnja u Jabir Ju'fia, posumnjat u u tebe." Waki
je rekao: "Sumnjaj u sve osim u injenicu da je Jabir po
uzdan." Suprotna ovima su miljenja drugih strunjaka u
haddithu, po kojima je Jabir zastario, laov, krivotvoritelj.
Konani sud tradicionalista o Jabiru jest da je nepouzdan.

Ovo ne znai da je umijee
jarha i ta' dila nepouzdano,
ali pokazuje da su sredstva i metode koritene pri bilje
enju injenica o linostima bile takve da u najboljem slu
aju potvruju pretpostavku ili vjerovatnost, ali su daleko

od utvrdianja pouzdanosti.
Ono to jo treba raspraviti je pitanje prenoenje zna

enja. Neka predaja moe biti muttasil prema kriterijima
koje su prihvatili svi muhaddihi i mujtahidi, njezini svi
prenosioci mogu biti pouzdani, bez prekida u lancu pre
noenja. Pa ipak, nain na koji prenosilac prenosi njezino
157
maenje moe biti izvrgnut sumnji. Da li je on, na pri

mjer, uzeo u obzir okolnosti i situaciju, da li je napravio i
jednu greku pri razumijevanju i prenoenju smisla pre
daje? Ova pitanja imaju dodatnu vanost zbog injenice
da su, kako se obino primaje, mnoge predaje bile para
frazirane. Ovo je, zapravo, bila jedina osnova na temelju
koje su se predaje odbacivale u vrijeme Drugova, koji su
oigledno bili pouzdani i u ijem sluaju nije postojala
mogunost prekida u lancu prenoenja. Jedan relevantan
primjer u poglavlju o tayammumu nalazi se u Muslimo
vom Sahihu. Neki je ovjek pitao halifu 'Umara ta da
radi ako se treba okupati da bi obavio namaz, a nema
vode. 'Umar mu je savjetovao da ne rtvuje namaz. 'Am
mar, jedan od Drugova, koji je sluajno bio prisutan, pre
nio je Poslanikovu predaju o tom pitanju, podsjeajui
'Umara na svoju prisutnost u vrijeme kad je Poslanik da
vao svoj sud. ''Boj se Boga, o 'Ammaru," rekao je 'Umar.
Oito, 'Umar nije smatrao da je 'Ammar prenio krivu pre
daju, ve samo da postoji mogunost iskrivljenog preno
enja Poslanikovih rijei. 'Ammar je rekao: "Ako ne eli
da prenosim ovu predaju, neu to vie nikad initi." Ras
pravljao sam o temi kazivanja jedne osobe tako opirno
samo zato to je to glavna osnova na kojoj su muhaddithi
temeljili svoje napade na Abu Hanifu, iako je njegov stav
o tome bio rezultat dugog istraivanja i razmiljanja.
Ovakvu kolebljivost i razilaenja u miljenju ne susre
emo u vezi sa mutawatir i mashhur predajama, ali su
karakteristina za kazivanja jedne osobe, objanjavajui ti
me velike razlike u miljenju o njima. Dok su ih mu'taz
ilije odbijali uope i primati, neki muhaddithi su otili u
drugu krajnost, proglaavajui ih konanim, podreenim
jedino kriteriju pouzdanosti njihovih prenosilaca, nepre
kinutog kontinuteta, nepostojanja praznina u lancu i od
sustva manjkavosti.
Trea grupa
muhadditha smatrali su, u naelu, kazi
vanja jedne osobe spornim, zanemarujui to naelo kad se

radi o detaljnim pravnim pitanjima i problemima vjero-
158
Abu Hanifa
vanja. Abu Hanifa je odabrao srednji put, dokazujui ob

jektivnost svog suda i pronicljivost svog uma.
On nije
potpuno odbacivao kazivanja jedne osobe kao Mu'tazilije,

niti ih je prihvaao za konane, kao oni koji su ih shvaali
doslovno i povrno. Njegov je stav bio slian stavu nekih
velikih
Drugova. 'Umar, 'A'isha i 'Abd-Allah b. Masud su
nekoliko puta oklijevali priznati kazivanja jedne osobe, ne

smatrajui ih sigurnim. Kad je Fatima b.
Qais prenijela
'Umaru Poslanikovu predaju: "Bez kue nema ni njezinog

odravanja", on je rekao: ''Ne moemo odstupiti od Alla
hove Knjige na temelju kazivanja ene, a da ne znamo je
li istinito ili neistinito. "Mnogi propisi
fiqha
izvedeni su
iz ove izreke. Postoji, na primjer, propis da je kazivanje
jedne osobe nedovoljno da se na temelju nje izvedena pra

vna uputa usvoji kao
fard
(apsolutna dunost), jer to za
htijeva uvjerljiv dokaz o istinitosti kazivanja. Doputeno

je, meutim, da se na temelju tog kazivanja izvede pret
postavka koja dodatno potvruje ve izvedenu pravnu
(wajib ), preporuenu (masnun) ili

(mustahabb). Na temelju ovoga, Shafi' smatra
uenje sure al-Fatiha na namazu -:- fardom, a Abu Hanifa
- wajibom. Postoje i mnoge druge dedukcije slinog ka
uputu kao obvezujuu

odobrenu
raktera izvedene iz naela o kojem je rije.

Ovo naelo ima jo vaniju ulogu u kalamu nego u
fiqhu i upravo je Abu Hanifina primjena tog naela u ka
lamu bila uglavnom razlogom tako velikog neprijateljstva
prema njemu. Na osnovu toga on je postavio pravilo da
ni jedno kazivanje jedne osobe ne moe odnijeti prevagu
nad vjerovanjem kojeg se pridravaju svi muslimani. Na
primjer, nedunost svih poslanika je aksiomatska za sva
kog muslimana. Zato, prema Abu Hanifi, ni jedna predaja
koja kae da je neki poslanik poinio smrtni grijeh nije
vjerodostojna. Tako ovaj princip koji pokazuje izlaz iz
mnogih potekoa stvorenih od strane heetika, do kojeg,
na alost, veina tradicinalista ne samo da nije drala, ne
go mu se i protivila. 'Abd al-Barr, poznati tradicinalist,
159

pie u svom
Kitabu al-Kuna: "to se
tie kazivanja jedne
osobe, Imam Abu Hanifa je drao da nisu prihvatljive,
ako su bile oprene opeprihvaenom vjerovanju". Tradi

cionalisti su se ovome protivili preko svake mjere.73
Praktina razlika u pristupu muhadditha i Abu Ha
nife predajama suprotnim univerzalno prihvaenim raci

onalnim postavkama je u tome to su prvi, polazei od
ispravnosti predaje kao date, pokuavali je uiniti pri
hvatljivom zaobilaznim interpretacijama, esto jedva vje
rovatnim, dok ih je Abu Hanifa bio sklon procijeniti,
budui da nisu bile ni mutawatir ni mashhur predaje. Na

ime, za Abu Hanifu je postojala vjerovatnost pogreke ili
nesmotrenosti od strane prenosioca, to je dovodilo u pi
tanje njihovu valjanost. Tu razliku dobro ilustriraju slje

dei pasusi uzeti iz
Tafsir Kabira
Fakr al-Din Razia: "Re
kao sam jednom ovjeku da nija tana predaja koja kae
kako je Ibrahim tri puta izrekao la, jer, ako se prihvati,
ona dokazuje da je Ibrahim bio laac. ovjek je odgovorio
da je prenosilac predaje pouzdan i da se ne moe smatrati
lacem. Odgovorio sam mu da predaja, ako je prihvaena,
dokazuje da je Ibrahim laac, a ako se odbaci, da je pre
nosilac laac, dodajui da se prednost oito mora dati
Ibrahimu." Razi je ovdje slijedio pravilo koje je Abu Ha
nifa postavio, jer je prosudio, da su nevinost i istinitost

poslanika opeprihvaena stvar koju kazivanje jedne oso
be ne moe obesnaiti. alosno je da tradicionalist Qas

talani, da navedemo vodeeg predstavnika grupe, nakon
citiranja ovog pasusa u svom komentaru Bukharijevog
Sahiha,
dodaje: "Budui da je prenosilac pouzdan, pre
daja se mora prihvatiti."
Drei se istog pravila, Abu Hanifa smatra da rijei
''U ime Allaha Sveopeg Dobroinitelja Milostivog", koje
se javljaju na poetku svake qur'anske

73
Navodi Abu'l-Mahasin, Uqud al-Juman.
sure, nisu
dio
Qu-
160
Abu Hanifa
r'ana. Shafi'i i neki drugi muhaddithi se ne slau sa ovim,

navodei neke predaje kao dokaz njihovom stanovitu.
Odgovor Abu Hanife na ovo glasi da je Qur' an dokazan
tawaturom, a ne kazivanjima jedne osobe i da je samo
Qur'an taj koji je dokazan tawaturom. Slino, prema pra
vilu Abu Hanife, predaje koje pripisuju 'Abd-Allah b. Ma
s'udu negiranje ma'udhataina (zadnje dvije qur'anske
sure u kojima se trai Boije utoite od zla) ne mogu se
smatrati valjanima. Ibn Hajar, s druge strane, prihvaa
ove predaje, s preporukom da ih treba interpretirati tako
da postanu prihvatljive. Ali, kakva je interpretacija te
vrste mogua? Ili ona koja priznaje da te dvije sure nisu
mutawatir, ili, toliko sniziti standard tawatura da vie ni
znanje Poslanikovih Drugova ne bi bio nuan uvjet za nje
ga. Abu Hanifino pravilo ini islamske krugove tako veli
kim kakvi oni i trebaju biti, dok ih suprotni pristupi besk
rajno smanjuju. Na primjer, svi prihvaaju da je, prema
Qur'anu, musliman svako ko vjeruje u Boiju jednou i
poslanstvo Poslanika Islama. To ne mogu negirati predaje
koje nisu konane i u kojima sud o nevjerovanju poiva
na nebitnim osnovama. To je razlog zato Abu Hanifa ni
kad nije osudio mu'tazilije, qadariyye, jahmiyye i sline
sekte kao nevjernike i nikad nije prihvatio one predaje ko
je tvrde da je od sedamdeset dvije islamske sekte samo
jedna predodreena za dennet. Meutim, mnogi uenja
d formalisti dali su tim predajama tako visoki status da
su na njihovoj osnovi sudili ljudima za nevjerovanje ad
libitum, ponekad samo zbog odjee ili vanjskog izgleda.
,
ak su i sljedbenici Abu Hanife kasnije izgubili iz vida
ovo dragocjeno pravilo koje je on postavio, izmiljajui hi
ljade razloga za denunciranje ljudi kao nevjernika, ime
obiluju knige fiqha.
-
Glava jedanaesta
Fiqh
Iako se islamske nauke
('ulum), kao
egzegeza, predaja,
pravna i vojna znanost javljaju istovremeno sa usponom

Islama, pojedinana imena vezana uz njih pojavljuju se
tek kad postaju priznate discipline. Njihova kompilacija i
sistematizacija nastaju u drugom stoljeu islamske ere, a
oni koji su. napravili taj posao postali su poznati jednako
kao i njihovi osnivai. Tako je Abu Hanifa, s pravom, pri
znat kao osniva
fiqha,
kao to je Aristotel prozvan os
nivaem logike. Njegov doprinos fiqhu predstavlja nje

govo ivotno djelo. Predlaem zato, da ga detaljno
razmotrimo, ali mislim da je prije toga nuno napraviti
jedan kratak pregled razvoja
fiqha - kada i kako je poeo
i dokle je doao kad se Abu Hanifa poeo njime baviti.

Shah Wall-Allah govori o povijesti
fiqha
u izvrsnom
eseju iji e saetak zadovoljiti moju namjeru. Pravne

upute, pie on, nisu bile razraene za Poslanikova ivota.
Drugova, on im
(rukn) ili obaveza (wajib)
(mustahabb) . Drugovi su se zadovoljili
Kad je uzimao abdest
(wudu')
u prisustvu
nije rekao da li je to bilo naelo

ili neto poeljno
time da ga oponaaju. Ista je situacija bila i sa namazom
(salat): Drugovi
su ga obavljali tano onako kako i Posla
nik, ne ispitujui ta je stroga obaveza

veza
(wajib).
(fard),
a ta oba
''Ne poznajem nijednu grupu ljudi," rekao
je Ibn Abbas, ''bolju (ij. inteligentniju) od Poslanikovih
Drugova,
ali tokom dugog druenja s njim nisu mu posta
vili vie od trinaest pravnih pitanja, od kojih se sva

javljaju u Qur'anu."Ljudi su traili Poslanikov sud samo o
Abu Hanifa
162
izuzetnim sluajevima. Ponekad bi se dogodilo da je Po

slanik samoinicijativno izrazio pozitivno ili negativno mi
ljenje o postupcima ljudi. Sudovi i miljenja su uglavnom
izreeni javno, to bi neko od prisutnih zabiljeio.
Teritorijalna ekspanzija i kulturni razvoj nakon Posla
nikove smrti ubrzo dovode do pojave mnotva novih si
tuacija, tako da je postalo nuno izvesti posebna pravila i
detaljne upute na temelju opih principa koji su ranije bili
dovoljni. Na primjer, ako je osoba nehotice propustila ne
ki dio namaza, pitanje je da li je namaz valjan. Nije mo

gue proglasiti imperativom svaku radnju koja ini dio
Drugovi morali stupnjevati radnje

fard, wajib, masnun i mustahabb. Meu njima su
namaza. Zato su
na
se,
meutim, pojavile, razlike u miljenju u pogledu kriterija

prilikom odreivanja prioriteta. Sline razlike su se po
javile i oko drugih pitanja, od kojih se neka nisu jo bila
pojavila niti postojala za ivota Poslanika. Pri donoenju
odluke o takvim pitanjima,
Drugovi su morali pribjei de
dukciji, analogiji i pretpostavkama, pri emu su slijedili

razliite metode. Sve ovo je rezultiralo nizom divergent
nih pravila i odluka jo u vrijeme Drugova.
Meu onim
hidi
faqihi
Drugovima koji su bili poznati kao mujta
u svom radu na izvoenju zakonskih pra
vila, bile su etiri vodee figure, odnosno, halife 'Umar i
'Ali, 'Abd-Allah b. Mas'ud i 'Abd-Allah b. Abbas. 'Ali i

'Abd-Allah b. Mas'ud boravili su uglavnom u Kufi, koja
je, zahvaljujui njima postala sredite prouavanja
fiqha,
kao to su to nekad bila dva sveta grada, zahvaljujui pri

sutnosti 'Umara i 'Abd-Allah b.'Abbasa.
Budui da je odgajan pod nadzorom Poslanika, 'Ali je
imao vie prilike nego bilo ko drugi uoiti njegove pos
tupke i uti njegov govor. Kad ga je neko upitao zato je
prenio vie
haditha
nego bilo koji
Drug, rekao je: "Posla
nik mi je obiavao govoriti o stvarima, bez obzira jesam li

ga pitao ili ne." Osim toga, bio je obdaren inteligencijom i
zapaanjem, rijetkim ak i meu
Drugovima, to su mu
Fiqh
163
oni redom i priznali. Pria se da je 'Umar rekao: "Boe

sauvaj da se ikad suoimo sa problemom, a da tu nije
'Ali." "Abd-Allah b. 'Abbas, i sam
mujtahid,
imao je obi
aj rei: "Kad 'Ali da svoj sud o neemu, ta je vie potre

bno?"
'Abd-Allah b. Mas'ud bio je potpuno upuen u
i
fiqh,
hadith
blii Poslaniku nego veina ostalih. Koliko je bio
blizak, pokazuje ova izjava Abu Muse koja se navodi u

Muslimovom
Sahihu: ''Mi,
ljudi iz Jemena, doli smo u
Meinu i boravili tamo nekoliko dana. Za vrijeme borav

ka, nalazili smo 'Abd-Allah b. Mas'uda tako esto u pos
jeti Boijem Poslaniku, da smo ga smatrali lanom Posla
nikove obitelji. ''U Qur' anu nema
ayata," tvrdio bi
'Abd
Allah b. Masud "ije objave nisam svjestan." ''Da znam,"

imao je obiaj rei, "veeg strunjaka za Qur' an od mene,
putovao bih bilo gdje da ga upoznam." Prema prii koju
navodi Muslimov
Sahih,
izjavio da su ga svi
Drugovi priznali kao najveeg ivueg
znalca
Qur' ana.
Abd-Allah b. Mas'ud je javno
Ovu tvrdnju nije opovrgnuo ni jedan od
Drugova, a potvrdio ju je Shaqiq koji je prisustvovao tom

sastanku i imao priliku biti na nekoliko sljedeih skupova
Drugova.
'Abd-Allah b. Mas'ud drao je redovitu nastavu
tha i fiqha
hadi
koju je pohaao veliki broj uenika, od kojih
etvorica, Aswad, Ubaidah, Harith i 'Alqamah, postaju

vrlo poznati. 'Alqamah, roen jo za Poslanikova ivota,
sluao je predaje od 'Umara, Uthmana, 'Alia, A'ishe,
Sa'da, Hudhaife, Khalid b. Walida, Khubaba i mnogih
ostalih
Drugova. Posebno se redovito druio sa 'Abd-Al
lah b. Mas'udom i slijedio ga tako vjerno da su ljudi esto

primjeivali: "Ko god je sreo 'Alaqmaha, sreo je, da tako
kaemo, 'Abd-allah b. Mas'uda." Ovaj drugi je obino i
sam priznavao da nije znao nita vie nego 'Alqamah. Ni
ta bolje ne dokazuje njegov ugled od injenice da su se
ak i
Drugovi s njim konsultirali o pravnim pitanjima. Je-
164
Abu Hanifa
dini njemu ravan medju 'Abd -Allah b. Mas'udovim ue

nicima bio je Aswad.
Odgovornost 'Alqamaha i Aswada nakon njihove
smrti pala je na Ibrahim Nakha'ia koji je dao znatan do
prinos razvoju fiqha, zasluujui time naslov "faqih al
'Iraq" (vodei erijatsko-pravni strunjak Iraka). U ha
dithu njegov ugled potvruje titula "sairafi al-Hadith"
(procjenitelj haditha) koju je uivao. Sha'bi, priznat kao
"Allamat al-Tabi'in" (Veliki Uenjak meu Sljedbenicima),
uvi za njegovu smrt, rekao je: "Ibrahim nije ostavio iza
sebe nikoga ko bi bio vei uenjak i faqih od njega sa
moga." Neko ga je upitao s iznenaenjem: "Podrazumi
jeva li tu ak i Hasan Basria i Ibn Sirina," Sha'bi je odgo
vorio: "Nema veeg uenjaka bilo u Basri i Kufi ili Siriji i
Hijazu."
U vrijeme Ibrahima Nakha'ia kompilirana je kratka
zbirka pravnih sudova fiqha, temeljena na Poslanikovim
predajama i fatwama 'Alia i 'Abd-Allah b. Masuda. To
nije bila sistematina kompilacija, ali su je uenici Ibra
hima Nakha'ia uili napamet.
Najvee znanje o tome posjedovao je Hammad, jedan
od Ibrahimovih vodeih uenika, koji je naslijedio njego
vo mjesto u fiqhu. Kako smo ranije naveli, Hammad je
umro
120. h., a nasljeuje ga Abu Hanifa.
Iako su prihvaena pravila
fiqha
ve bila sakupljena
do vremena Abu Hanife, najveim dijelom su bila u formi

usmene predaje i nisu bila sitematizirana u regularnu dis
ciplinu. Nije bilo metoda zakljuivanja, pravila za izvo

enje uputa ni vrednovanja predaja niti naela analogne
dedukcije. Ukratko, fiqh je jo uvijek bio gomila neuskla

enih izreka i sudova kojima predstoji jo dug put prije
nego to postanu utemeljen sistem.
Historija nam ne objanjava ta je to posebno navelo
Abu Hanifu da se prihvati sistematizacije fiqha. Autor
djela
Qala'id 'Uqud al-'Iqyan
navodi s tim u vezi, priu
Fiqh
iz
165
Anmudhaj al-Qitala.
Dva ovjeka ila su u
hammam
prije nego su se otili okupati, dali su uvaru neke stvari

na uvanje. ovjek koji je prije izaao, uzeo je jednu stvar
od uvara i otiao. Kasnije, nakon kupanja, dolazi drugi i
zahtijeva to to je ostavio, ali mu uvar kae da ju je odnio
njegov prijatelj. ovjek je podnio tubu protiv uvara na
sudu kod
qadije
koji je presudio na tetu uvara, na os
novu toga to su mu taj predmet ova dva kupaa zajed

niki povjerila, pa je njegova dunost bila da im ga za
jedniki i vrati. uvar je otiao Abu Hanifi, koji mu je
savjetovao da kae tuiocu kako bi mu on predao tu stvar
da ju je doao podignuti zajedno sa prijateljem. Ovaj slu
aj, autor
Anmudhaj al-Qitala
navodi kao povod Abu
Hanifinoj odluci da se prihvati kompilacije i sistematiza

cije
fiqha.
Mogue je da se taj sluaj zaista i dogodio, ali
pravi razlog je neto drugo. Historijski je utemeljena in

jenica da se Abu Hanifa poeo baviti sistematizacijom
fiqha oko 120.
h. to jest, u godini u kojoj umire Hammad.
Do tog vremena Islam se proirio sve do dalekih zemalja

tako da sve vie javljalo mnotvo situacija vezanih za vjer
ska i sekularna pitanja koja se ne mogu rjeavati bez prav
nog zakona. Osim toga, kontakti sa drugim narodima i
rom golemog islamskog prostora razvili su obrazovanje
do tog stupnja na kojem vie nije bilo mogue nastaviti sa
usmenim kazivanjem predaja i citiranjem autoriteta. Pos
talo je prirodno da ljudi ponu razmiljati o integriranju
ratrkanih sudova i uputa u jedan regularni zakon.
Abu Hanifa je bio obdaren originalnim umom i izuzet
nim darom za pravo. Pored toga, njegovo veliko iskustvo
u trgovini i javnim poslovima pruilo mu je uvid u prav
ne zahljeve drutva njegovog doba. Stotine pravnih upita
koji su mu stizali dnevno sa svih strana islamskog svijeta,
pomogli su mu da shvati nunost uspostave jednog pra
vosudnog sistema, a ovo saznanje pojaavale su greke
koje su pravni slubenici inili pri donoenju presuda. To
su bili faktori koji su uljecali na njegovu odluku da se pri-
166
Abu Hanifa
hvati kompilacije i sistematizacije zakona, iako je bilo sa

svim mogue da je neki sluaj, poput gore navedenog,
dao tomu dodatni poticaj.
' '
Taj je posao, na koji se Abu Hanifa odvaio, bio

rizian i imao je gigantske razmjere. Shvativi to, odluio
je ne oslanjati se u potpunosti na svoje vlastito znanje i
razmilj anj e . Zato je kao saradnike meu svoj im
uenicima odabrao neke istaknute uenjake, priznate kao
strunjake na podrujima znanosti posebno relevantnim
za pravo. Na primjer, Yahya b. Abi Za'idah, Hafs b. Ghi
yath, Qadi Abu Yusuf, Dawud al-Ta' i, Haban i Mundil,
koji su bili potpuno upueni u hadith i athar; Zufar, koji
je bio poznat po svojoj logikoj odvanosti; Qasim b.
Ma'n i Muhammad, strunjaci na polju knjievnosti i
uenja arapskog. Abu Hanifa je formirao vijee u kojem je
okupio ove ljude, povjerivi im posao prikupljanja zak
ona. Prema muttasil predaji Asad b. Furata, koju navodi
Tahawi, broj Abu Hanifinih uenika koji su mu pomagali
iznosio je etrdeset, a najpoznatiji meu njima bili su Abu
Yusuf, Zufar, Dawud al-Ta'i, Asad b. 'Umar, Asad b.
Khalid al-Tamimi i Yahya b. Abi Za'idah. Tahawi dodaje
da je pisar bio Yahya, koji je tu slubu vrio trideset
godina. Istina je da je taj posao trajao oko trideset godina,
to jest, od 121. h. do 150. h. godine, kada je Abu Hanifa
umro. Meutim, nije tano da je Yahya bio od samog
poetka vezan za taj posao. Yahya je roen 120. h. i nije
. nikako mogao sudjelovati u tom poslu kad je tada bio tek
roen. Osim lanova kompilacijskog savjeta, koje navodi
Tahawi, tu su jo bili 'Afiyah Azadi, Abu 'Ali 'Azizi, Ali
Mushir, Qasim b. Ma'n, Habban i Mundil.
Sistematizacija se vrila kroz slobodnu diskusiju. Ako

bi se svi lanovi savjeta sloili o nekom pitanju, to bi se
miljenje smjesta zapisalo. U suprotnom, problem bi se
razlagao, za to je trebalo dosta vremena. Abu Hanifa bi
sluao diskusiju i nakon rezimiranja, zakljuio bi je svojim
miljenjem. Njegovo je miljenje obino bilo tako izbalan
sirano da bi ga svi ostali prihvatili. Kad se, meutim, ne
Fiqh
167
bi mogao postii jednoglasan zakljuak, zapisali bi se svi

izneseni stavovi. Nikakav zakljuak ne bi bio zapisan, uk
oliko nisu bili prisutni svi lanovi savjeta i ukoliko nije
bio jednoglasno postignut.
Autor Jawahir-i-Mudiyyaha navodi u biografskoj bi
ljeci o 'Afiyah b. Yazidu, a prema kazivanju !shaqa, da bi
ga, ako je kojom prilikom 'Afiyah kasnio, Imam ekao,
nalaui da se odluka o razmotrenom pitanju zapie tek
nakon njegovog dolaska i saglasnosti. Na taj nain posao
kompilacije dovren je za trideset godina, ukljuujui po
sljednje godine Imamovog ivota, koje je proveo u zatvoru.
Kako opisuje Al;>u'l-Mahasin, sadraj kompilacije je

podijeljen u tri podruja, oko tri razliite teme, prema
sljedeem redoslijedu: Taharat {istoa), Salat (namaz),
Saum (post), 'Ibadat (bogotovanje), Mu'amalat (sekular
na pitanja) i
Mirath (nasljedstvo).
Kompilacija je za lmamovog ivota postigla popular

nost koju je teko zamisliti u okolnostima onog vremena.
im bi neki njezini dijelovi bili gotovi, objavljivali su se,
jedan za drugim, irom islamskog svijeta. Imamova kola,
zahvaljujui kompilaciji, postala je istinski studij prava,
iji su brojni uenici bili imenovani na pravne i adminis
trativne dunosti pri emu su ovu kompilaciju koristili
kao svoj vade mecum. Ono to je osobito zanimljivo je da
ni ljudi koji su sebe smatrali ravnima Abu Hanifi nisu
mogli bez te kompilacije. Sufyan Thauri se vrlo vjeto do
mogao kopije jednog dijela, odnosno Kitab al-Rahna
(prirunik o hipoteci) i uvijek ju je drao pri ruci. Za'idah
pria da je, jednog dana, vidjevi knjigu koju je Sufyan
drao kraj jastuka, pogledao uz njegovo doputenje i
shvatio da je to Abu Hanifin Kitab al-Rahn. ''Ti ita Abu
Hanifine knjige!" uzviknuo je iznenaen. ''Da ih barem
imam sve," odgovorio je Sufyan.74
74
'Uqud al-Juman.
168
Abu Hanifa
Nita manje ne i.zneneduje da se niko od brojnih u to

doba, koji su tvrdili da su pravni strunjaci, a neki i nepri
jateljski raspoloeni prema Abu Hanifi, nije usudio kritiz
irati tu kompilaciju. Tako Razi pie u Manaqib al-Shafi'i:
''U vrijeme kad su Ashab al-Ra'y (sljedbenici miljenja, to
jest Abu Hanife i njegovih uenika) objavili svoja milje
nja i zakljuke, djelovalo je mnogo muhadditha i prenosi
laca haditha, ali se ni jedan od njih nije pokazao sprem
nim prigovarati onome to su oni rekli ." Ja sam,
medutim, naiao na jedan izuzetak ovome pravilu. Bai
haqi kae da Auza'i pismeno opovrgava Abu Hanifin Ki
tab al-Siyar, na koji Abu Yusuf odgovora protuargumen
tima.
inilo se da je kompilacija opsena, obuhvaajui hi
ljade pravnih pitanja (masa'il). Autor Qala'id 'Uqud al
Iqyana tvrdi, na temelju Kitab al-Siyana, da broj saku
pljenih pravnih pitanja prelazi 1,290.000 Shams al
-A'immah Kurdari iznosi broj 600.000. Ni jedna od ovih
brojki ne moe biti tana. Ipak, nema sumnje da broj nije
bio manji od dvjesto hiljada, to se moe provjeriti u pre
ivjelim knjigama Imama Muhammada.
Iako nema sumnje da su sva poglavlja kompilacije
fiqha bila dovrena za ivota Abu 'Hanife- postoji neo- .
boriv dokaz ovoj tvrdnji u biografskim knjigama i histori
jama - ipak je, naalost, kompilacija nepovratno izgub
ljena i ne postoji ni jedan primjerak u bilo kojoj biblioteci
u svijetu. Razi to dokazuje tvrdnjom u Manaqib al-Sha
fi'i: "Ne postoji ni jedno djelo Abu Hanife." Kako je Razi
umro 606. h., to znai da su Abu Hanifina djela nestala
barem prije est stoljea. Ovo nije nita i.znenedujue u hi
storiji islamske literature. Ni jedna od hiljade knjiga na
pisanih u vrijeme Abu Hanife nije preivjela pustoenja
vremena. Na primjer, djela Auza'ia, Ibn Juraija, Ibn
'Arube i Hammada b. Abi Ma'mara objavljena su otpri
like u isto vrijeme kad i Abu Hanifin prirunik, a danas
169
Fiqh
nisu poznati ak ni njihovi nazivi. Postoji, meutim, jedan

poseban razlog za nestanak Abu Hanifinih spisa. Usprkos
injenici da je Abu Hanifin prirunik bio dobro prireen,
u svakodnevnoj upotrebi su ga istisnuli derivativni spisi
Abu Yusufa i Muhammada koji iznose pravna pitanja ko
jima se bavi i Abu Hanifa, na jasniji i precizniji nain i sa
razraenijim tumaenjima. Paralelen je sluaj sa utemelji
teljima i sistematiarima gramatike, kao to su Farra' Ki
sa'i Khalil, Akhfash i Abu 'Ubaida, ija su djela potisnuli
kasniji gramatiari, tako da su potpuno nestala. Ono to je
preivjelo od Abu Hanifinog doprinosa
fiqhu,
uobliena
je u spisima Muhammada i Abu Yusufa, iji e kratki pri

kazi biti izneseni u Dodatku ove knjige. U stvari, ono to
je poznato kao hanefijski
fiqh je zbirka miljenja etvorice
ljudi, a to su Abu Hanifa, Zufar, Abu Yusuf i Muham

mad. Abu Yusuf i Muhammad se mimoilaze u mnogim
pitanjima s Abu Hanifom, ali prema brojnim hanefijskim
pravnicim, kao na primjer Shamiu, priznaju da su njihovi
disidentski stavovi bili stavovi samog Abu Hanife, jer je o
mnogim stvarima izraavao razliita misljena u razliitim
kontekstima. Ovo je, meutim, teko dokazati, a vjero
vatno se nametalo zbog naklonosti prema Abu Hanifi.
Abu Yusuf i Muhammad su i sami bili priznati
mujtahidi
i imali su pravo razlikovati se od svog uitelja. Islam je

napredovao tako dugo dok su ljudi otvoreno izraavali
svoje neslaganje sa starim uiteljem, neoptereeni poti
vanjem koje su prema njemu osjeali.
Pravni sistem poznat kao hanefijski
fiqh
ubrzo se ra
irio po cijelom islamskom svijetu, osim u Arabiji, gdje

nije mogao postii punu vrijednost zbog prisustva Malika
u Mekki i drugih
imama
u Medini. Postao je glavni
pravni sistem cijelog podruja koje se prua od Kine do

Male Azije i jedini pravni sistem Indije, Kine, Kabula, Bu
hare i susjednih zemalja. to se tie ostalih zemalja, u
nekima je zajedno sa shafi'ijskim vrijedio i hanbalijski
sistem, dok su ga u ostalim, nakon nekog vremena, zami-
Abu Hanifa
170
jenili neki drugi. Za to su postojali posebni razlozi. U M

rid, na primjer, nakon to je ostao sve do
406. h. glavni
pravni sistem, zamijenjen je sa Malikovim, zahvaljujui
njegovom pokrovitelju Mu'izz b . Badisu.75
Poseban faktor koji je uljecao na dominaciju hanefijs
fiqha
kog
bio je taj to ga je prihvatila veina vladara is
lamskih zemalja. Abbasidski halife su, meutim, bile izu

zetak. Sve dotle dok je trajala vlast njihove dinastije, bili
su gospodari i pera i maa; drugim rijeima, smatrali su
sebe
mujtahidima po svom vlastitom pravu, odbijajui se
podrediti bilo kojoj koli. Nakon pada njihove dinastije,

nisu bili vie u poziciji ni da vre uljecaj na ovom podru
ju ni da zadre svoj neutralan stav. A kad bi neko od njih
prihvatio neki sistem, bio je to Abu Hanifin. 'Abd-Allah b.
al-Mu'tizz, osniva
B adi' umijea i najvei meu abbasid
skim pjesnicima i knjievnicima, bio je pristalica hanefi

jskog madhhaba (pravne kole).76
Dinastije koje su dole na vlast padom Abbasida,
uglavnom su bile slijedbenici hanefijske kole. Selduci,
koji su _dugo vladali i iji su se dominioni prostirali od
Kashghara do Jeruslema i od Konstantinopolisa do obala
Kaspijskog mora, bili su hanefijskog uvjerenja. Mahmud
Ghaznawi, ije ime je svima poznato u Indiji, bio je veliki
fiqha. Postoji njegova knjiga na ovu

al-Tafrid, koja sadri oko ezdeset hiljada
uenjak hanefijskog
temu, nazvana
pitanja. Nur al-Din Zangi, jedan od heroja islamske povi

jesti, koji se istaknuo u ratu u Jerusalemu, prije nego to
ga je Salah al-Din, jedan od negovih sluga, osvojio, osno
vao je prvi studij
haditha,
i bio je, kao i ostali u njegovoj
dinastiji, hanefija, iako je potivao i Shafi'inu i Malikovu

kolu. Salah al-Din je bio shafi'ija, ali u njegovoj familiji je
bilo puno hanefija.77 O al-Malik al-Mu'azzam'Isa b. al-
75
76
77
Ibn Khallikan, Ta'rikh o Bin Badisu.

Ibid. o 'Abd Allah b. Mu'tizzu.
Al-jawahir al-Mudiyyah, o Nur al-Din Zangiu.
Fiqh
171
Malik al-'Adilu, vladaru golemog podruja, Ibn Khallikan

pie: "Bio je plemenit, uen, mudar, dostojanstven i besk
rajno predan hanefijskom madhhabu." Egipatski Circas
siani, uspostavljaju svoju vlast poetkom devetog stoljea
islamske ere i vladaju
148 godina. Bili su hanefije i zatit
nici hanefijskog madhhaba. Veina turskih sultana koji

vladaju Turskom u toku posljednjih est stoljea i ije je
carstvo danas jedini simbol islamske moi i ugleda, bili su
hanefije. U samoj Indiji, patanski kraljevi kao i Timurova
kua, bili su istih uvjerenja i ni jedna druga kola nije mo
gla postati opeprihvaena na irokoj teritoriji kojom su
upravljali. Neki misle da hanefijski madhhab duguje po

pularnost dravnom patronatu. Ibn Hazm, uveni imam
formalist, pie: ''Postojala su dva opeprihvaena madh
hab a kaja su imala potporu drave. Prvi je bio Abu
Hanifin madhhab, koji je ojaao zato to je Abu Yusuf, za
'-Svoga sudovanja na mjestu Vrhovnog qadije, imenovao
samo hanefije na mjesta sudaca. Drugi je bio madhhab
Imama Malika koji je zabiljeio veliki napredak u panjol
skoj, zahvaljujui patronatu Imam Malikovog uenika,
Yahya Asmudia, koji je bio tako blizak halifi da su sva
imenovanja na mjesta sudaca vrena prema njegovoj pre
poruci. A on je, pak, imenovao samo sljedbenike svoga
madhhaba.78 Ovo je samo povrno gledanje. Abu Hanifa
je postigao status mujtahida
120. h., dok je Abu Yusuf

170. h., iste godine
imenovan na mjesto Vrhovnog qadije
kada Harun al-Rashid stupa na prijesto, i za ije je vladav

ine dostigao visoki ugled. U razdoblju od pedeset godina,
Abu Hanifin madhhab je ve postigao veliku popular
nost, a stotine njegovih uenika imenovano je za qadij e.
Kome treba pripisati taj uspjeh? Ne moe se porei da su
pravna miljenja Abu Hanife postigla dodatnu popular
nost zahvaljujui 'Abu Yusufu, ali ona svoju popularnost

78
Ibn Khallikan navodi u svojoj biljeci o Yahyi Asmudiu.
Abu Hanifa
172
koju su imala od samog poetka, duguju naporima Abu
Hanife. Razi ovo primaje usprkos svome suprotstavljanju
Abu Hanifi. "Madhhab pristaa tog miljenja postigao je
snagu, slavu i javno uvaavanje. Kasnije, kad su Abu Yu
suf i Muhammad primljeni na Harun-al-Rashidov dvor,
ova je kola dostigla jo veu snagu koja potie od kombi
nacije uenosti i politike moi."
Osim toga, Abu Yusufov uljecaj je bio ogranien na
vladavinu Harun al-Rashida. Ko je onda bio zasluan za

dugotrajan i neprekidan uspjeh hanefijske pravne kole?
Istina je da su i neki drugi imami postali ugledni za i

vota. Na primjer, Auza'i je postao imam Sirije bez premca
za svog ivota, a tako je ostalo i nakon njegove smrti, tako

da se u tom podruju uglavnom slijedio njegov madhhab.
Njegov je uljecaj, meutim, bio ogranien i kratka vijeka.
Iz ovih injenica je jasno da madhhab Abu Hanife ima

kvalitete koje drugi madhhabi nemaju.
Postoje samo etiri imama ije su pravne kole ope
prihvaene u islamskom svijetu, a to su: Abu Hanifa,
Malik, Shafi'a i Ahmad Hanbal. Iako se rasprostranjenost

ovih kola tumai njihovom vrijednou, nesumnjivo su
osobni uljecaj i ugled njihovih osnivaa takoer bili dosta
znaajni. Moje je miljenje da je popularnost ostalih kola,
za razliku od Abu Hanifine, bila u velikoj mjeri rezultat

osobnih prednosti njihovih osnivaa. Tako je Malik bio
graanin Medine, koja je kao centar Poslanikove misije i

glavni grad cijelog halifata, jo uvijek nosila aureolu sla
ve. Poljecao je iz obitelji uenih ljudi. Njegov djed, Malik
b. Abi 'Amir, uio je predaje od istaknutih Drugova, a nje

gov amida je bio shaikh haditha. Njegov uspjeh u ha
dithu i fiqhu daje sjaj njegovoj batinjenoj uenosti. Za
jedno su mu priskrbili iroku slavu.
Shafi'i je uivao jo veu prednost. Roen u Mekki, bio

je potomak plemena Quraish i roda Muttallib po oevoj
strani, a roda Hashim po majinoj. Njegova se familija is
ticala kroz niz generacija. Njegov pradjed, Sa'ib, nosio je
173
Fiqh
barjak Hashimita u bici na Bedru, a kad je zarobljen, pri

grlio je Islam. Teko da su mogli postojati bolji preduvijeti
za sijecanje popularnosti i javnog uvaavanja.
Abu Hanifa nije uivao prednosti ove vrste. Ne samo
da nije bio ni potomak plemena Quraish ni roda Hashim,
ve nije bio ak ni Arapin, a niko od njegovih prethodnika
nije zauzimao vodeu poziciju meu muslimanima. Ro
en u familiji trgovaca, on je i sam cijeli ivot bio trgovac.
Rodno mjesto mu je bila Kufa, koja, iako sjedite uenosti,
nije imala takvu vanost kao Mekka i Medina. Ovome tre
ba dodati neprijateljstvo grupe tradicionalista. Ukratko,
nije imao nita unaprijed dato za postizanje popularnosti
i javnog priznanja. Ipak, usprkos torne, njegova pravna
kola postigla je u islamskom svijetu daleko vee prizna
nje nego i jedna druga, to je siguran dokaz injenici da
bolje odgovora ljudskim potrebama nego i jedna druga
kola, a naroito potrebama muslimanskog drutva u kul
turnom usponu. Znaajno je da su druge kole usvojile
veinom one zemlje koje nisu ostvarile veliki kulturni na
predak. Objanjavajui zato je Malikova kola bila domi
nantna na Maghribu i u p anjolskoj, Ibn Khladun pie:

"Stanovnitvo Maghriba i Spanjolske bilo je na razini be
duinskog prirnitivizrna i jo nisu bili uinili onaj progres
koji je postigao narod Iraka. Zato ni jedan drugi
fiqh,
osim onog Imama Malika, tamo nije napredovao."

Hanefijska pravna kola, koja obuhvaa pravne dok
trine i sudove, ne samo Abu Hanife ve i njegovih istak
nutih uenika, velika je kola i zapravo veliki pravni zak
onik za ono doba. Kasnije su hanefijski uenjaci dodali
puno toga, ne samo razradom detalja ve i forrnuliranjem
novih naela. Ipak, vei napredak nije mogla postii ni
jedna druga pravna kola, kao ni jedna disciplina u svojoj
poetnoj fazi, od onog hanefijske kole, jo za ivota Abu
Hanife. Ona obuhvaa ne samo zakone koji se tiu vjer
skih dunosti ve i graanski, kazneni i porezni zakon,
zakone koji se odnose na svjedoenje, ugovore, naslijee i
Abu Hanifa
174
oporuke, kao i zakone koji se odnose na mnoga druga pi

tanja. Njezina sveobuhvatnost i upotrebljivost moe se
mjeriti injenicom da je bila na snazi u cijelom carstvu
Harun al-Rashida, koje se prostiralo od Kine do Male Az
ije.
Hanefijski zakon poznat kao
fiqh bavi
se dvjema op
senim kategorijama pravnih predmeta, to autoru daje

mogunosti za stvaranje dvije odree:qe grupe propisa:
(a) propisi izvedeni iz
Shari'ata, koji se mogu
vjersko-kanonsko pravo, i
pitanja o kojima
Shari'at
(b)
opisati kao
propisi koji se odnose na
ne kae nita, a koja se javljuju
ili na pitanja koja se navode

Shari'atu, a nisu vjerski ozakonjena.
razvojem drutvenog ivota,

u
to se tie prve kategorije propisa,
faqih je prenosilac
i tuma, a kvalitete koje su mu za to potrebne su dobro

vladanje jezikom, poznavanje tekstova, mo dedukcije,
sposobnost ispravljanja nedosljednosti i vjetina u procje
ni argumenata. Kad se radi o drugoj kategoriji propisa, on
je zakonodavac i mora imati sposobnosti ravne vrhun
skim svjetskim zakonodavcima. Ove dvije kategorije spo
sobnosti sasvim su razliite jedna od druge. U Islamu je

bilo puno uvenih tumaa i prenosilaca Qur'ana i haditha
koji nisu bili sposobni postaviti zakon. Slino tome, bilo je
velikih zakonodavaca koji nisu imali dara za tumaenje
shari'jatskih tekstova. Nije mi poznata ni jedna osoba mujtahid ili imam u cijeloj, dugoj povijesti Islama
bilo
koja u sebi objedinjuje ove dvije odlike na tako visokoj

razini kao to je to objedinjeno u sluaju Abu Hanife.
Najdragocjeniji doprinos koji je Abu Hanifa dao
fiqhu
jest uspostavljanje razlike izmeu kanonskog prava i ne

kanonskih zakonskih propisa.
Neki prikazi onog to je islamski Zakonodavac rekao
ili
inio, govore o stvarima koje nemaju nikakve veze sa
njegovom poslanikom ulogom, ali uslijed terminoloke

nepreciznosti, ak su se i one poele smatrati predajama.
Fiqh
175
To dovodi do ozbiljne i este pogreke izvoenja propisa

vjerskog prava iz Poslanikovih rijei i djela koja nisu ima
le veze sa njegovom ulogom Zakonodavca. Bavei se tim
pitanjem, Shah Wall-Allah pie: "Sve to je prenio Posla
nik i nalazi se u knjigama haditha, moe se podijeliti u
dvije kategorije: (a) ono se tie njegove poslanike misije,
a to se obznanjuje u ayatu: "Prihvatite sve to Poslanik
nareuje i suzdrite se od svega to on zabranjuje," i (b)
ono to nije u vezi sa njegovom poslanikom misijom i o
emu je sam Poslanik rekao: "Ja sam samo ovjek. Kad
god vam dam vjersku zapovijed, slijedite je. Kad god vam
dajem upute koje se temelje na mom vlastitom miljenju,
upamtite da sam samo ovjek."79
Druga kategorija obuhvaa Poslanikove predaje u ko
jima on daje svoj sud o medicinskim pitanjima; o djelima
koja je obino inio, ne kao djela bogosluja ve sluajno;
predaje koje je kazivao u skladu sa uobiajenim vjerovan
jem njegovih ljudi, stvari koje je radio ili izgovorio prema
diktatu svrsishodnosti i koje stoga nisu obavezne za sve.
To su, na primjer, naredbe o razmjetaju trupa i odrei
vanje ratnih slogana. U vezi sa ovim zadnjim, 'Umar je
rekao: "Kakva je sad potreba za ophodnjom u vrijeme ha
jj a (ramal)? Ljude zbog kojih smo to radili unitio je Bog."
Postoje mnoge druge Poslanikove naredbe koje se temelje
samo na svrsishodnosti, kao na primjer, pravilo da musli
man koji ubije nevjernika postaje vlasnikom njegovog
oruja.
Abu Hanifa je anticipirao ovu finu distinkciju Shah
Wall-Allaha. Tako je u drugu kategoriju odredio predaje
koje se odnose na pitanja kao to su: kupanje petkom, su
djelovanje ena u Bajram namazima, razvod, odreivanje
jizye, ubiranje poreza i raspodjela plijena. Na drugoj
strani, Shafi'i i ostali ukljuuju ovakve predaje u vjersko
pravo.
79
Hujjat-Allah al-Balighah.
Abu Hanifa
176
Ono to hanefijsku pravnu kolu razlikuje od
drugih
kola jest injenica da se svi njezini propisi zasnivaju na

ovoj distinkciji, dajui im irinu i liberalnost koje se ne
mogu nai u propisima postavljenim u bilo kojoj drugoj
koli. teta je da o tako jasnoj distinkciji kakva je ova, os
nivai drugih kola nisu vodili rauna. I zaista, da pri
mjeri koje nam pruaju prva etvorica halifa ne potkre
pljuju ovu distinkciju, vjerovatno ih ni Abu Hanifa ne bi
imama nakon Abu Hanife, nje

ijtihadu, ignorirali su ovu distinkciju.
odluio usvojiti. Nekoliko

govih suparnika u
To, meutim, ne baca nikakvu sumnju na njezinu osno

vanost kao ni na Abu Hanifinu pravnu pronicljivost u
njenom opaanju.
Niko ne bi mogao bolje razumjeti dublje znaenje ka
nonskih odredbi od prve etvorice halifa. Pogledajmo nji
hovu praksu. Prije nego to je 'Umar postao halifa, djevo
jke-robinje koje su raale djecu, obino su se kupovale i
prodavale. 'Umar je ukinuo ovu praksu. Poslanik je za
vrijeme svog putovanja u Tabuk nametnuo ne-muslima
nima
Jizyu u visini od jednog dinara po glavi.
uveo u Iranu u razliitim iznosima
tj.
od 48,
'Umar ju je
12 i 6 dinara
po glavi. Poslanik bi obino davao dio plijena svojim ro

acima. Prva etvorica halifa nisu davali nita, ak ni Ha
shimitima. U vrijeme Poslanika, pa ak i za vrijeme hali
fata Abu Bekra, tri presude o razvodu smatrane su kao
jedna. Kad je 'Umar postao halifa, obznanio je da se tri
presude smatraju kao vaei i neopoziv razvod. Za Po
slanikova ivota nikakva konana kazna
(hadd)
nije bila
propisana za opijanje. Abu Bekr propisuje etrdeset iba

nja koje 'Umar, zbog sve veeg opijanja, podie na osam
deset. Ovo su injenice koje se navode u knjigama
tha
hadi
i koje se ne mogu negirati. Ali, znai li to da su prva
etvorica halifa prkosila kanonskim naredbama Poslani

ka, znajui za njih? Da jesu, ne bi ih smatrali "Pravovjer
nim halifama", ve za suparnike i protivnike Boijeg
Poslanika.
177
Fiqh
Istina je da su
Drugovi,
druei se danonono s Posla
nikom, razvili intuitivno razumijevanje
shari'ata
i lahko
razlikovali kanonske upute od onih za koje je Poslanik re

kao: "Vi, ljudi, znate vie o svjetovnim stvarima od
mene." 'A'isha je, nakon Poslanikove smrti, jednom pri
likom rekla: ''Da je Boiji Poslanik danas iv, ne bi dopu
stio enama da idu u damiju." To je jasna potvrda in
jenici da 'A'isha nije smatrala doputenje dato enama da
idu u damiju kao kanonsko i neopozivo; jer, da je tako,
drugo vrijeme i okolnosti ga ne bi promijenile.
Abu Hanifa je, u ovome, slijedio primjer
Drugova i nje
gova su miljenja obino u skladu sa praksom prve e

tvorice halifa, ali ljudi koji nisu bili u stanju uoiti tu finu
distinkciju, prigovarali su i njemu i
Drugovima.
Citirajui
'Umara na temu razvoda, Qadr Shaukani pie: "ta je bio

jadni 'Umar u usporedbi sa Boijim Poslanikom?"
On je,
ini se, zaboravio kako je sam 'Umar bio svjestan svoje

inferiomosti u odnosu na Poslanika daleko vie nego to
je on, Shukani mogao razumjeti.
Najvei doprinos Abu Hanife prvoj od dvije gore na-
vedene podjele fiqha, bila je formulacija pravila dedukcije
koja
fiqh,
do tada samo zbirku fragmentarnih pravila i
sudova, uinila priznatom znanou. To je njegovo naj

dragocjenije i zadivljujue dostignue - dostignue koje
nijedan drugi ovjek nije bio sposoban postii, u vrijeme
kad su vjerske znanosti bile jo na razini rudimentarnog.
Obino se misli da je Shafi'i bio prvi koji je formulirao
ova pravila koja se danas nazivaju
Usul-i-Fiqh
(korijeni
ili naela pravne znanosti). Ideja je tana samo ako se

ogranii na pisane propise. Prije nego ih je Shafi'i poeo
zapisivati, Abu Hanifa je ve postavio pravila, stvarajui

na taj nain temelje
fiqha kao znanosti.
Proces dedukcije pravnih naela i pojedinih propisa

poeo je u vrijeme Sljedbenika, pa ak i u vrijeme
gova.
Dru
Metoda koja se primjenjivala nije, meutim, bila
Abu Hanifa
178
znanstvena ve isto pragmatika i intuitivna, kao to je
bilo praktino zakljuivanje obinog ovjeka. Ni jedan te

hniki termin niti pravilo jo nisu bili razraeni.
Neki tehniki termini uli su u upotrebu pred kraj vla
davine Umayyada. Na primjer, Wasil b.'Ata', utemeljitelj
kalama, klasificira propise shari' ata, prema njihovim iz

vorima, tj. jasnim qur'anskim tekstovima, opeprihvae
nim predajama, suglasnosti zajednice i naelima razuma

(tj. analognom dedukcijom).
On je takoer postavio niz
opih postavki, kao na primjer da su ope i pojedinano
dva razliita koncepta, da je opoziv mogu samo u slu
aju naredbi i zabrana, a da opoziva ne moe biti kad se

radi o dogaajima i izvjetajima.80 Wasil b.' Ata' a bi se
moglo opisati na temelju ovih postavki kao pionira u for
muliranju naela fiqha, na isti nain na koji bi se halifa
'Ali smatrao osnivaem gramatike, jer je postavio neko
liko gramatikih pravila. Meutim, sve se ovo dogaalo
do Abu Hanifinog vremena. Zbog svoje elje da organiz
ira fiqh kao regularnu znanost, morao je razraditi svoja
vlastita pravila dedukcije pravnih naela.
Iako su kasnije korijeni fiqha postali predmetom jedne
velike znanosti, koja je uz stara pitanja postavila jo stot

ine novih, o kojima u doba Abu Hanife nije bilo ni traga,
ipak, nema sumnje da je on formulirao naela koja se od
nose na temeljna pitanja kojima se fiqh tada, pa sve do

danas, bavio, kao to su: objanjenje etiri korijena, vred
novanje predaja i izvoenje pravila na toj osnovi, tu

maenje i ispravljnje greaka, granice javnog konsenzusa,
vrste i uvjeti analogije, klasifikacija naela, pomirenje kon

tradikcija, distinkcija izmeu opeg i pojedinanog i me
tode interpretacije.
Ve sam govorio o naelima koje je Abu Hanifa posta
vio u pogledu predaja. Primjeri njegovih naela, u odnosu

80
Abu Hilal 'Askari u svom al-Awa'il pripisuje ova naela Wasil b. Ati'.
179
Fiqh
na druge probleme koje je sam formulirao, sadrani su u

sljedeim sudovima: " Nita to nije dokazano
tawaturom
nije dio Qur'ana, a sve to je suvino, opoziva se. Ne do

puta se nikakav dodatak Qur'anu na temelju kazivanja
jedne osobe. Tumaiti kao apsolutno ono to je ogranie
no znai pridodavanje tekstu Qur'ana
(nass).
Openitost
Qur'ana ne moe se partikularizirati kazivanjima jedne

osobe. Ope je apsolutno kao i pojedinano. Ako je pojed
inano kasnije u vremenu, to ini ope definitivnim. Ako
je pojedinano ranije u vremenu, ono ne pretvara ope u
pojedinano. U stvari, ope ponitava pojedinano. Ako
prenosilac ne poznaje historiju, i jedno i drugo postaje
nitavno, a neki drugi argumenti postaju neophodni. Ne
moe se raspravljati o znaenju atributa. Negiranje nije
dokaz falsifikata."
Sudovi ove vrste, koje je izrekao Abu Hanifa, razba
cani su u zapisima njegovih uenika i knjigama o osno
vama
fiqha koje su napisali shaf'ijski i hanefijski uenjaci,
u dovoljno velikom broju da ima materijala za jednu ma

lu knjigu.81 Na temelju ovih sudova, Abu Hanifa se sma
tra osnivaem specijalne metode
ijtihada
i budui da su
naela izreena ovim sudovima nala sljedbenike u Mu

hammad b. al-Hasanu i Abu Yusufu, njihove metode
hada
ijti
ne mogu se smatrati razliitim od Abu Hanifinih,
iako se ova trojica razlikuju u brojnim pojedinanim pi

tanjima.
Neslaganje Shafi'ije i ostalih autoriteta sa Abu Hani
fom oko navedenih naela, dovelo je do opirne i zamr
ene polemike, za iji prikaz nema mjesta u ovoj maloj
81
Treba, meutim, imati na umu da se sva naela navedena u knjigama

o osnovama Fiqha ne mogu smatrati Abu Hanifinim sudovima. Shah
Wall-Allah je napisao odlian esej o ovome u Hujjat-Allah al
Balighu, ali negira autorstvo Abu Hanifi ak i za neke sudove koji su
autentinim dokazima utvreni kao Abu Hanifini.
Abu Hanifa
180
knjizi. Zainteresirani e nai o tome u knjizi o osnovama
fiqha.
Kako sam ve rekao, pozicija koju Abu Hanifa ima u
onom dijelu fiqha koji se bavi kanonskim pravom, je poz
icija tumaa i onog koji izvodi zakljuke i, bez sumnje je,
po djelu koje je napravio, nenadmaan u povijesti Islama,
a moda .i u cijeloj povijesti. Pripadnici drugih vjera koje
imaju knjige objave takoer iz njih izvode pravne propise,
ali niko od njih ne moe tvrditi da ih je digao do razine
regularne znanosti, zasnovane na ispravno formuliranim
naelima.
Drugi
dio
fiqha
koji predstavlja isti i jednostavni za
kon, opseniji je nego prvi u kojem Abu Hanifa zauzima

svoje mjesto
mujtahida. Uistinu, on je jedini zakonodavac
u historiji Islama.
Formiranje zakona u muslimanskom svijetu uvijek je
bilo u domeni vjerskih voa, ljudi koji su se odlikovali
izuzetnom pobonou i pijetetom. Osobine koje su se na
jvie cijenile kod vjerskih ljudi su suzdranost od svjetov
nog, uzvienost, strogost u izvravanju dunosti, nezain

teresiranost za javne poslove i nesklonost pripadnicima
drugih vjera. Sve ove osobine oprene su drutvenom na
pretku. Ljudi ovih kvaliteta, prekomjerno izraenih, a po
gotovo ako su im uroene, nisu u stanju razumjeti z
tjeve jedne civilizacije u razvoju. Uz svo potovanje koje
su takvi ljudi s pravom uivali zbog svoje svetosti i i
stoe, malo su uputa mogli ponuditi mukarcima i
enama o ureenju njihovih svjetovnih odnosa. Ko moe
zanijekati uzvienost pobonih ljudi kao to su Junaid
Baghdadi, Ma' ruf Karkhi, Shibli i Dawud Ta' i, pa, ipak ih
niko ne moe zamisliti u ulozi zakonodavaca. Cak i
mu
jtahidi koji su stvarali osobne i javne zakone, pod naz

ivom fiqh, iako nisu askete, kao ovi posveeni ljudi, nisu
znali dovoljno o svjetovnim odnosima, a da bi o njima
pisali zakone. To objanjava zato su neki njihovi zakoni
tako strogi i neinventivni tako da ih je teko primijeniti.
181
Fiqh
Na primjer, Shafi'i i neki drugi
mujtahidi dre da niko
osim pouzdanog ovjeka ne moe biti svjedokom prili

kom sklapanja braka; da susjed nema pravo prve kupnje;
da je nedopustivo prodavati poklonjeno; da dhimmija ne
moe svjedoiti ni u kakvim okolnostima i da musliman
koji ubije stotine nevinih
dhimmija ne mora odgovarati.
Zakoni ove vrste jednostavno su neupotrebljivi.

Abu Hanifa je bio jedini medu svojim savremenicima
koji je kombinirao vjersku pobonost sa razumijevanjem
svjetovnih potreba, a naroito potreba drutva u razvoju.
Zbog pravnih preporuka koje su neprekidno upuivale na
njega, suoio se sa hiljadama sloenih pitanja ljudskih od
nosa. Njegovo savjetodavno vijee bilo je, po namjerama i
svrsi, vrhovni sud koji je donosio odluke o stotinama hi
ljada sluajeva. Ono je, zapravo, imalo slubeni status i
bilo je savjetodavno tijelo dravnim slubenicima. Veina
njegovih uenika i saradnika, stotine njih, bili su na po
loajima sudaca. Povrh svega, Abu Hanifa je bio roeni
pravnik, sa istananim darom za nijanse zakona i intui
tivnu procjenu njegove uinkovitosti u meuljudskim od
nosima. Dobru ilustraciju toga daje sljedei dogaaj kojeg
navodi veina historiara koji su pisali o njemu.
Jednog je dana Abu Hanifa svratio do qadije Abu Laile
i zatekao ga kako sasluava neki sluaj. Tuitelj je naveo
kako ga je optueni oklevetao, nazivajui njegovu majku
preljubnicom. Qadija je pitao optuenog, koji je takoder
bio u sudnici, ta ima rei u svoju obranu. Abu Hanifa je,
intervenirajui, rekao
qadiji da jo nije vrijeme za tubu i
savjetovao da pita tuitelja je li mu majka iva jer, ako

jest, onda bi se ona trebala pridruiti tubi, bilo osobno,
bilo dajui tuitelju pismenu punomo da je zastupa. Na
qadijin upit o tome, tuitelj je rekao da njegova majka

Qadija je, zatim, elio nastaviti sa sasluava
nije iva.
njem. Abu Hanifa je ponovo intervenirao, sugerirajui mu

da pita tuitelja ima li brae ili sestara jer, ako ima, onda
bi se i oni trebali pridruiti tubi. Bilo je jo pitanja koje je
Abu Hanifa
182
Abu Hanifa traio da
qadija postavi tuitelju. Kad je do
bio odgovore na ta pitanja, Abu Hanifa je izjavio da je

sluaj zreo za sasluavanje i savjetovao
qadiji da nastavi
sa ispitivanjem tuitelja. Iz ovog prikaza je jasno kako bi
qadija, da nije bilo Abu Hanifine intervencije, vodio slu

aj na nestruan nain; nita bolji od naina na koji obini
ljudi rjeavaju svoje sporove. Abu Hanifa je elio da se
sluaj saslua u skladu sa odgovarajuom pravnom pro
cedurom, iji je sutinski zahljev da sve osobe koje bi mogle

tvrditi da su oteene u nekom sluaju, trebaju biti sudi
onice tube, tako da sud ne mora nuno donositi poje
dinane presude, na temelju brojnih tvrdnji proizalih iz
istih injenica. Abu Hanifina zbirka zakona obuhvana
drugim dijelom
fiqha predstavlja opsean kodeks zakona
za to vrijeme i, mada poznat po svom opem nazivu
Fiqh, ukljuuje zakone koji se tiu brojnih predmeta, kao
to su ugovor, prodaja, prihod, zloin i kriminalni pos
tupci na kojima se temelje posebni zakoni modernog do

ba.
Neki evropski pisci82 smatraju da se pri sastavljanju
svog zakona Abu Hanifa dobrim dijelom posluio rim82
(Kako nisam mogao doi do Rimskog graanskog prava Sheldona

Amosa, radije sam u ovoj biljeci parafrazirao njegove pasuse koje
citira Shibli nego da ga ponovo prevodim na engleski - Prevodilac).
Ova tvrdnja se zasniva na utisku koji openito prevladava; ali, nakon
to sam dovrio pisanje ove knjige, samao sam da je poseban naglasak
tome dat u nedavno tampanoj knjizi pod nazivom Rimsko graan
sko pravo (str. 406-15) Sheldona Amosa, profesora prava na Uni
verzitetu u Londonu. Superiornost u kojoj Evropljani uivaju nad
drugim narodima, naroito muslimanima, stvorila je u umovima
evropskih pisaca prirodan prezir prema dostignuima muslimana u
prolosti i tendenciju da se odbace ona koja su previe oita da bi se
osporila kao derivacija iz Grke, Rima i Egipta. Ono to profesor
Amos pie o tome jest sjajan primjer takvog pristupa. On tvrdi da je
ne samo Hanefijski Fiqh nego islamski pravni sistem openito, po
zajmljen iz rimskog prava. Predlaem da ispitamo ovu tvrdnju kako
bi vidjeli koliko je valjana.
Profesor Amos poinje svoju diskusiju rijeima da je pojava moder
nog, originalnog i cjelovitog pravnog sistema na Istoku, zasnovanog,
Fiqh
183
skim pravom, inkorporirajui njegove brojne propise u

one koje on postavlja. U prilog toj tvrdnji iznose sljedee
argumente:
(l) Mnoge postavke hanefijskog fiqha u skladu su s rimskim pravom.

(2) Rimsko pravo bilo je na snazi u svim zemljama koje su obuhvaale
Siriju, a budui da je civilizacija i kultura Sirije imala veliki uqecaj
na muslimane, vrlo je vjerovatno da su se muslimanski zakono
davci posluili zakonom koji je prevladavao u Siriji.
(3) Broj i opseg zakona koje hanefijski fiqh sadri ne moe se objasniti
drugaije nego batinjenjem drugih, postojeih zakona u civilizira
nom svijetu.
O tom pitanju moe se najbolje odluiti na temelju is
crpne, komparativne studije dviju zbirki zakona koja bi
odredila da li je to to je njima zajedniko ujedno i za
jedniko zakonima svih ljudi. Nije mi poznato rimsko
pravo. ak i da jest, ne bih mogao nai vremena za taj
posao. Zato moram priznati da ono to u rei o tome nije
kako se tvrdi, u potpunosti na Qur'anu i Hadithu, tako neobian

fenomen, da ovjeka neodoljivo vodi ka preispitivanju te tvrdnje. I
pozitivni dokazi i historijska vjerovatnost, prema njemu, govore
suprotno tome.
Nakon to postavlja ope pravilo kako je za svaki pravni sistem bilo
od samog poetka sasvim uobiajeno da dobije naziv po nekom
zakonodavcu, stvarnom ili izmiljenom, on tvrdi da je ozbiljna pret
postavka da je dobro formuliran pravni sistem koji su muslimani
uveli u zemlje koje su osvojili i koji je postao poznat kao Muhamedan
sko pravo, bila u stvari modificirana verzija naprednog pravnog
sistema koji je ve bio na snazi.
Profesor citira historijske dokaze kako bi dokazao da su muslimani,
kad su osvojili Siriju i Egipat, zatekli brojne obrazovne institucije
rimskog prava; u Bejrutu je postojao Pravni fakultet sa etiri pro
fesora, osnovan u vrijeme Alexandra Severusa; u Caesarei, vijee
pravnika, a u Aleksandriji redovni fakultet. Pretpostavka je, prema
Profesoru, da su muslimani iskoristili ove institucije, unaprijedili ih
kako su osvajali te zemlje i naseljavali se u njima. U poetku, on kae,
zadovoljavali bi se nametanjem glavarine (jizyhah) domaoj popu
laciji; vremenom, kako su se obrazovali i stjecali umijea civizirane
vlasti, postavljali su zakone za domae stanovnitvo derivirane iz
postojeih zakona.
Abu Hanifa
184
nita vie od pretpostavke. Ne smije se, meutim, zabo
raviti da se oni koji su iniciralu ovu raspravu nisu nita
manje oslanjali na pretpostavke. Jo nisam naiao na pisca
koji moe tvrditi da je usavrio i rimsko pravo i hanefijski
fiqh i napravio komparativnu studiju njihovih sadraja.

Ne moe se porei da u hanefijskom
fiqhu postoji je
dan broj zakonskih propisa koji su prevladavati u Arabiji
i Iraku i prije uspona Islama. Ali, posezanje za domaim
Ni u Poslanikovo vrijeme ni tokom prvog halifata, nastavlja Profesor,

nije bilo nikakvog pokuaja mijeanja u kompleksne graanske od
nose naprednih naroda koji su bili podreeni Arapima, jer nisu imali
ni vremena ni intelektualnih sposobnosti, ni ljudi potrebnih za to. Kad
ie tokom vremena uspostavljen mir u Baghdadu, Kairu i gradovima
Spanije tako da je bilo vremena za uenje i kontemplaciju, medicina,
matematika, logika i psihologija procvale su u tim gradovima. Pr<r
fesor smatra da su Arapi uili pravnu znanost od Basila, Lea i njihovih
tumaa jednako kao to su uili logiku od Aristotela. Kao dokaz tome
navodi argument da Qur'an sadri premalo uputa da bi predstavljao
osnovu pravnog sistema. Upute u Qur'anu, po njemu, nisu nita
drugo do slijedee: (i) ne kuni se Bogom, (ii) od ene se moe razvesti
dva puta; nakon toga se treba razvesti od njih sa blagou i dostojan
stvom; (iii) lihvari e se dii Sudnjega Dana kao ljudi opsjednuti zlim
duhovima; (iv) vodi evidenciju o fiksnim vremenskim zajmovima; (v)
moe imati vie od jedne ene, do etiri istovremeno, pod uvjetom
da si jednako pravedan prema svakoj; (vi) mukarac nasljeuje dva
dijela a ena jedan dio nasljedstva; a ako su dvije ene nasljednice, one
dobijaju dva a, mu dobija pola dijela; (vii) oporuku nainjenu za
vrijeme ovjekove posljednje bolesti moraju potvrditi svjedoci; (viii)
godina ima dvanaest mjeseci; (ix) kazna za preljub i ogovaranje je smrt.
Nakon navoenja ovih uputa, Profesor primjeuje da je teko nai
traga rimskim osnovama u ovim jednostavnim pravilima, ali nastavlja
tvrdei da je jo udnije to nadgradnja koju su stvorili muslimanski
pravnici od tako sirovog i zastarjelog materijala podsjea na naela i
pravila rimskog prava u svakoj reenici.
Profesor zatim navodi brojne odredbe zajednike rimskom i islam
skom pravu, zakljuujui da je muslimanski Fiqh modificirani oblik
rimskog prava.
Premise iz kojih Profesor izvodi ovaj zakljuak jesu slijedee: (a)
Qur'an sadri premalo uputa da bi se prema njima mogao izgraditi
pravni sistem; (b) Rimsko pravo je ve bilo na snazi u zemljama koje
su muslimani osvojili; (e) Muslimani su prevodili pravne spise Grke
i Rima; i (d) postoje brojna pravila zajednika i rimskom i islamskom
pravu.
185
Fiqh
zakonima nije karakteristika svojstvena iskljuivo za ha

nefijski
fiqh.
Mnogi zakoni koji se smatraju islamskim i
ak propisanim u Qur'anu, bili su u modi u pred-islam

sko doba. Abu Hilal 'Askari opirno govori o njima u svo
me
Kltab al-Awa'ilu. Na
primjer, propisi koje 'Umar po
stavlja o porezu i taksama bili su isti kakve je propisao

Nushirwan Pravedni. Ne radi se tu o istoj koincidenciji:
'Umar je namjerno prihvatio Nushirwanove propise, ka
ko su to Tabari i Ibn al-Athir jednostavno objasnili.
Ovo je tema, kao to sam ve rekao, o kojoj se moe usuditi raspravljati

samo onaj ko u potpunosti poznaje muslimanski fiqh i rimsko pravo.
Koliko je neosporno Profesorovo poznavanje rimskog prava, toliko je
teko priznati njegovo poznavanje muslimanskog fiqha. Tako,
nasuprot kratkoj listi qur'anskih uputa koje je on sakupio, postoji
zapravo, otprilike pet stotina uputa u Qur'anu. Istina je da su one
uglavnom povezane sa bogotovanjem; ipak, ne postoji manje od
stotinu qur'anskih ayata u koja postavljaju pravne zakone. Ovi ayati
su posebno kompilirani, a o njima su napisani brojni komentari. Ne
govorei o njegovom poznavanju svih ovih pravila, Profesor, ini se,
ne poznaje vie od dvije upute u pogledu braka i rastave, odnosno,
one koje se odnose na broj rastava i brakova, iako u Qur'anu postoje
. detaljne upute o zabranjenim brakovima, enidbi ene sa kojom je otac
tog ovjeka imao odnos, uzimanju za ene dvije sestre istovremeno,
enidbi sa mushrik enama, razvodu prije i poslije konzumacije
braka, rastavi koju trai ena, ila' (privremeno uskraivanje branih
prava enama).
Sto se tie naslijea, ini se da Profesor poznaje jedino pravilo o
muevljevom dijelu, i ono koje kae da mukarac nasljeduje dvo
struko vei dio nego ena.
teta je to ne zna da u Qur'anu postoji cijelo poglavlje o nasljeu o
dijelu roditelja i pravilo o kalalahu (ovjek ili ena iji je otac mrtav, a
koji nemaju nasljednika) posebno su istaknuti. Profesoru su potpuno
nepoznate detaljne upute date u Qur'anu o naknadi za mulc' za
ubojstvo i ubojstvo iz nebata. Iznenauje da se Profesor usudio upu
stati u diskusiju sa tako oskudnim poznavanjem predmeta o kojem
govori.
Nakon uvodnih primjedbi, dopustite mi da se vratim premisama na
kojima Profesor bazira svoje zakljuke. On sam priznaje, a to je i istina
u poetku, za vrijeme prve etiri halife, da su muslimani ostali izolirani
od drugih ljudi i nisu upoznali njihove zakone. Tako, kao to Profesor
priznaje, kole rimskog prava u Damasku, Bejrutu i Aleksandriji nisu
imale utjecaja na muslimanski fiqh.
186
Abu Hanifa
Prilikom donoenja zakona za jednu zemlju, zakono

davac obino ima pred sobom postojee zakone i obiaje.
Neke od njih usvaja, druge prilagoava, a ostale odba
cuje. Vjerovatno je tako uinio i Abu Hanifa. Meutim,
vea je vjerovatnost da je vie crpio iz zakona Irana nego
li iz rimskog prava, jer je, kao prvo, bio Perzijanac kojemu
Razmotrimo sada pitanje nastanka ovih zakona islamskog prava, koje

Profesor smatra slinim zakonima rimskog prava. Na temu zakona o
nasljeivanju, na primjer, Profesor tvrdi da su islamske zakonske
odredbe koje se tiu djece, direktnih potomaka, krvnog srodstva i
njihove djece, mua i ene, gospodara i sluge, u skladu sa rimskim
pravom. On dalje tvrdi da se kod muslimana nasljee dijeli na isti
nain kako to propisuje rimsko pravo, to jest na slijedee dijelove:
jedna polovina, jedna etvrtina, jedna osmina, dvije treine i jedna
estina. Mogue je da iste dijelove propisuje i rimsko pravo; ali se ini
da Profesor ne zna da su oni propisani Qur'anom, koji po vlastitom
priznanju Profesora nema tragova utjecaja rimskog prava. Istina je da
se neke klase nasljednika ne spominju u Qur'anu; ali su one jasno
definirane krajem ranog halifata. Postoje mnoge stare knjige Haditha
i athara koje tako jasno svjedoe o tome, da ak i italac pun pre
drasuda ne moe a da ne povjeruje.
Propisi nasljeivanja koje Profesor karakterizira kao derivacije iz
rimskog prava su sljedei: da oporuku, bez obzira da li je pismena ili
usmena, moraju potvrditi dva svjedoka i da bez pristanka nasljed
nika, oporuitelj ne moe ostaviti vie od jedne treine nasljedstva.
Ovi propisi su bili doneseni za vrijeme Poslanika ili prvih halifa injenica koju ne moe osporiti ni najobiniji arapski uenjak. Profesor
nabraja i neke druge propise koje smatra deriviranim iz rimskog
prava koje ja ovdje ne mogu ponavljati; bie dovoljno da kaem da je
veina ovih propisa nastala u razdoblju, kako sam Profesor prikazuje,
jo dok muslimani nisu imali nikakvo znanje o zakonskim propisima
drugih naroda.
Oito je Profesorova zabuna da su upute u Qur'anu, koje su po njemu
malobrojne, predstavljale osnovu velikom korpusu zakona, to ga je
rukovodilo da okarakterizira islamski fiqh kao derivaciju rimskog
prava. Ono to bi jo pridonijelo Profesorovoj zabuni je injenica,
samo da ju je znao, da je - ako ostavimo po strani islamske svjetovne
zakone, koji su po njemu izvedeni iz rimskih izvora -vrlo malo uputa
u Qur'anu i predajama o namazu, postu, hajju i zakatu, ali ipak
postoji veliki zakonski sistem o tim pitanjima u islamskom fiqhu.
Kako je tako veliki sistem mogao nastati na tako skromnim osno
vama? Da li bi Profesor i s tim u vezi raspravljao da islamski Fiqh
duguje rimskom pravu? ta je sa islamskom znanou i umjetnou?
Otkud potjeu i kako su se razvijale?
Fiqh
187
je perzijski bio materinji jezik, a drugo, rodno mjesto mu

je bila Kufa, dio perzijske teritorije.
Treba primati da je Abu Hanifa sigurno iskoristio zak
one i obiaje koji su bili na snazi u Perziji. Pitanje je: kako
to uijee na njegov status. Moe li se onda s pravom zvati
zakonotvorcem ili tek ponavljaem i kompilatorom? Ono
liko koliko moje istraivanje dosee, muslimani su slabo
poznavali zakone drugih naroda. Popis prijevoda sastoji
se od hiljada knjiga, ali su to veinom bile knjige filozofije,
Koliko je bilo pitanja koja su se odnosila na ekzegezu, predaju, osnove

predaja, naela fiqha i biografiju koja su se javljala u Poslanikovo
vrijeme i koliko su ove discipline danas razvijene? Nisu li sve one
danas nezavisne discipline i ne pruaju li dokaz pronicljivosti, intelek
tualnog dometa i irine imaginacije muslimana? Potjeu li sve iz Grke
i Rima?
Naela fiqha koje Profesor Amos opisuje kao steevine rimskog
prava, postavljena su u vrijeme kad, prema Profesoru, Muslimani
nisu sljecali nita od drugih naroda. ak ni kasnije, islamski fiqh nije
dugovao nita rimskom pravu. Profesor je u pravu kad tvrdi da za
vrijeme Abbasida muslimani ue umjetnost i znanost Grke i Rima.
On se treba sjetiti da je to bila samo mala grupa koja je tako radila ne
smatrajui to pogrenim. Veinu su predstavljali oni koji, ponosni na
svoje domae obrazovanje, nisu nikad posuivati od drugih nacija.
Mujtahidi i faqihi su pripadali ovoj klasi. Vidio sam detaljnu listu
grkih i latinskih knjiga prevedenih na arapski Sastoji se od knjiga
filozofije, medicine, matematike, astrologije, kemije, industrije, histo
rije, biografije, pripovijesti, itd., ali nema ni jedne jedine pravne knjige
to se moe objasniti injenicom da su fuqaha' i mujahidin koji su bili
tvorci islamskog prava smatrali zabranjenim posuivati od drugih
naroda. Moe li iko oekivati da Abu Hanifa, Malik, Shafi'i ili Ahmad
Hanbal ue od Grke i Rima naela fiqha kojeg smatraju integralnim
dijelom vjere. Da je Profesor znao neto o ovim imamima kao i
injenicu da su svi dijelovi fiqha kompilirani u njihovo vrijeme, ne bi
nikad tako neto tvrdio.
to se tie injenice da postoje neki zakoni zajedniki rimskom pravu
i islamskom fiqhu, to nije nita neobino. Ako se usporede bilo koja
dva pravna sistema, ma koliko naizgled bili razliiti, nai ete im
mnoge zajednike formulacije; to je posve prirodna pojava, jer ipak,
postoji slinost izmeu kulturnih, politikih, individualnih zahtjeva
svih ljudi na zemlji pa zato slinost izmeu zakona stvorenih da
obuhvate sve te zahtjeve ne iznenauje. "Ako dva putnika idu istom
cestom i u istom smjeru, nije udno to jedan ide iza drugoga"
(perzijski dvostih).
Abu Hanifa
188
medicine i srodnih disciplina. Na popisu nije spomenuta
nijedna knjiga iz oblasti prava. U svakom sluaju, utvr

ena je injenica da, u vrijeme kad je Abu Hanifa kompili
rao svoj zakonik, nijedna knjiga prava nije bila prevedena.

Zato se hipoteza da je Abu Hanifa crpio iz pravnih knjiga
drugih naroda, mora odbaciti kao neosnovana. to se tie
prevladavajuih obiaja u toj zemlji, oni nisu bili primjere

ni zakonu, ak i kad bi se zapisali.
Ukratko, dostupni historijski pokazatelji nikako ne do
kazuju da je Abu Hanifa pred sobom imao bilo kakvu

knjigu rimskog prava ili perzijskog zakona na kojima bi
temeljio
pisa
fiqh. Isto tako se ne moe porei da zbirke pro

fiqha, kakve su postojale prije njegovog zakonika, ni
su bile znanstvenog karaktera. Iz toga proizlazi da je bio

utemeljitelj
fiqha kao znanosti.
Bez sumnje su mu u tome
pomogli vaei obiaji, zakoni koji su bili na snazi i sud
ske odluke pravnih strunjaka, ali, kako ni jedan zakono

davac na svijetu ne bio mogao bez takve pomoi, ova in
jenica ne umanjuje njegov ugled velikog erijatskog
pravnika.
Osvrnut u se sada na one posebne znaajke hanefi
jskog
fiqha, koje
ga izdiu iznad drugih pravnih kola.
Prije svega, najznaajnija karakteristika henefijskog
fiqha
je to to se njegovi zakoni temelje na principima
svrsishodnosti i korisnosti. U pogledu
shari'jatskih
pro
pisa, u Islamu od samog poetka postoje dvije kole mi
ljenja. Prema jednoj, oni su isto vjerski, to jest, u njima

nema svrsishodnosti ili utilitarnosti. Na primjer, pijenje
vina i razvratnitvo se osuuju jednostavno zato to su
Shari'jatom
zabranjeni, dok su dobroinstvo i davanje
milostinje vrijedni hvale samo zato to ih je Zakonodavac
odredio. U sutini, ni jedno od ovih djela nije ni dobro ni
loe samo po sebi. Shafi'i je bio sklon ovoj koli miljenja
i moda je to razlog to je Abu'l-Hasan Ashari, osniva
kalama
meu shafi'jama, na njoj temeljio svoj sistem.
189
Fiqh
Prema drugoj koli miljenja, sva shari'jatska pravila

polaze od svrsishodnsti, iako to obini ljudi ne razumiju u
nekim situacijama. Ova doktrina je predmetom mnogih
rasprava, jer su se u odnosu na nju istaknuti autoriteti na
li na suprotnim stranama. Polemika, meutim, nije
opravdana, jer svrsishodnost i smisao svih vanih zabra
na je izreena u samom Qur' anu . Kao odgovor ne
vjernicima, Qur'an uvijek objanjava razlog tim uputama.
Na primjer, za namaz kae da uva ovjeka od nemorala
i zabranjenih radnji; o postu - da vodi ka pobonosti; o
jihadu da ima svrhu okonati raskol. Postoje slina ob
janjenja i sugestije u Qur' anu o drugim djelima koja se
nareuju.
-
Abu Hanifa pristaje uz doktrinu racionalnosti i koris

nosti pravila shari' ata i uzima ih za postulate svih svojih
propisa fiqha. Zahvaljujui tome, meu svim kolama
fiqha, hanefijska kola je najbolje usklaena sa racional
nim principima. Tahawi, koji je bio i muhaddith i mujta
hid, napisao je knjigu na ovu temu pod nazivom Sharh
Ma'ani al-A thar, u kojoj naglaava nunost potvrivanja
propisa fiqha uz pomo qur' anskih tekstova i racionalnih
argumenata. Bavi se svim aspektima fiqha i, mada po
kazuje znatnu pristranost, ne slae se sa Abu Hanifom u
nekim pitanjima. On dokazuje argumentima dostojnim
mujtahida da je u veini pitanja Abu Hanifino stajalite u
skladu i s predajama i s razumom. Muhammad b. al-Ha
san takoer koristi racionalne argumente za veinu pita
nja u njegovom Kitab al-Hujaju. Obje ove knjige su tam
pane i dostupne za konsultaciju.
ak ni shafi'je i ostali ne poriu injenicu da je Abu
Hanifin madhhab u skladu sa razumom. U stvari, nije bi
lo za oekivati da bi to negirali, budui da je njihov stav
bio - to su shari'jatski propisi dalje od razuma, tim bo
lje. Razi, raspravljajui o zakatu, kae da je Shaf'iin stav o
tome ispravniji nego Abu Hanifin, jer je daleko od razu-
Abu Hanifa
190
ma i analogije, a zekat, budui je isto vjerska dunost, ne
treba nikakvo racionalno opravdanje.
injenica da je Abu Hanifa, za razliku od svojih savre
menika, bio sklon principu racionalnosti, ima posebno
objanjenje. Drugi strunjaci koji su radili na sistematiza
ciji
fiqha, zapoeli su svoje obrazovanje na tom podruju.
S druge strane, Abu Hanifa je svoju edukaciju zapoeo s
kalamom, to je izotrilo njegov intelekt i pojaalo njego

vu mo zakljuivanja. Kako su se mu'tazilije i ostali sa
kojima se uputao u debate, drali principa racionalnosti,

morao ih se i on pridravati kako bi im mogao parirati.
To iskustvo mu je pomoglo da shvati kako je svaki
sha
ri'jatski propis u skladu sa razumom. Kad se kasnije pos
vetio fiqhu, imao je isti pristup problemima. Usporedba
formulacija hanefijske kole fiqha i drugih kola jasno po
kazuje da je racionalizam karakteristika po kojoj se ova
prva istie u odnosu na ostale. Kad govorimo o svjetov
nim pitanjima, pa ak i onim koja se tiu bogotovanja,
koja prema formalistima nemaju nikakve veze sa razu
mom, pravila koja Abu Hanifa postavlja su prvenstveno

racionalna.
Kad ovjek pokuava odrediti dobrobit kojoj
tei propisivanjem namaza, posta,
shari'at
hajja i zakata kao oba
veza i nunog naina izvravanja ovih obaveza, s obzirom
na cilj, otkriva da je jedini prikladan pristup onaj koji ima
hanefijski fiqh. Namaz, na primjer, je naziv pripisan kom
binaciji radnji, koje imaju razliite stupnjeve vanosti u
odnosu na stvarni cilj namaza (to jest, u odnosu na po

niznost, pobonost, potvrdu Boije veliine, zazivanje
Boije milosti}, razmjerno stupnju u kojem su pojedinano
nune za postizanje tog cilja. Neke od tih radnji su oba

vezne i nune, jer se bez njih gubi cilj namaza.
Svaka od takvih radnji, jezikom shari'ata, naziva se

fardom. Ostale samo dodaju dostojanstvo i ljepotu ritualu
namaza, a njihovim izostavljanjem ne gubi se cilj namaza.
191
Fiqh
Takve radnje su neto nieg reda nego one prve i nazivaju

se
sunnatom ili mustahabom.

Kako sam ve spomenuo, Poslanik nije precizirao koje
su radnje bile
fard i wajib,
a koje su bile
sunnat.
Nesum
njivo je, meutim, da svi dijelovi namaza nisu jednake va

nosti. Zato su
mujtahidi smatrali nunim da se oni vred
nuju i nazovu razliitim imenima. Abu Hanifa je uinio

isto, ali je njegovo vrednovanje superiornije od onog dru
gih
imama,
po tome to je realistinije. Uzmimo, na pri
mjer, pitanje sutinskih dijelova namaza, to jest, radnji bez

kojih se namaz ne bi mogao obaviti. Budui da se u stvar
nosti namaz sastoji iz potvrde i predaje Bogu i poniznosti
pred Njim, svi su se
imami
namjere da se klanja namaz},

veliki"),
qira'at
sloili da su
takbir
(uenje u Qur'anu),
rukama na koljenima),
suj ud
niyyat
(izraz
(izgovaranje: "Bog je
ruku'
(pregibanje sa
(sagibanje glave na tlo), kao
najbolji vanjski pokazatelji predavanja Bogu i poniznosti

pred Njim, obavezni; a da je sam Zakonodavac to nago
vjetavao, a na nekim mjestima i jasno izrekao. Neki
mi
ima
su ili dalje, tvrdei da je poseban nain vrenja ovih
radnji ili njihovo izraavanje striktno, iako to nije bio nji

hov smisao. Abu Hanifa ne smatra da je nain strogo pro
takbir-i-tahrimah (izraz
Allahu Akbar) moe izraziti i drugim
rijeima osim Allahu Akbar, a koje imaju isto znaenje, lj.
Allahu A'zam ili Allahu Ajall. Shafi'i misli da se to ne
pisan. On, na primjer, misli da se

glorifikacije Boga =
moe uiniti. Abu Hanifa ak smatra da je dopustivo iz

govorit
takbir na perzijskom. Shafi'i, s
druge strane, misli
da ovo ponitava namaz. Prema Abu Hanifi, dunost
ra'ata
moe se obaviti uenjem b ilo kojeg
Qur'ana,
ayata
qi
iz
dok se prema Shafi'i moe vriti samo uenjem
sure al-Fatiha. Po miljenju Abu Hanife, ako osoba nije u

stanju uiti Qur'an na arapskom, moe uiti i na nekom
drugom jeziku, dok Shafi'i to iskljuuje kao nedopustivo.
Iz ovoga ne treba zakljuiti da je Abu Hanifa ili bilo
koji drugi
mujtahid
odredio bitne elemente namaza is-
Abu Hanifa
192
kljuivo na osnovu razuma i analogije.
Imami
su, na
protiv, navodili sudove i sugestije iz predaja u prilog

ovim elementima, a njihovi argumenti opirno se navode
u knjigama
fiqha.
Sve to elim rei je da su Abu Hani
fine tvrdnje potkrijepljene i sudovima i sugestijama

deriviranim iz predaja kao i racionalnim argumentima,
to pokazuje dokle je sezalo njegovo poznavanje dubljeg
smisla i ispravnosti
shari'jiatskih propisa.
Ove primjedbe jednako vrijede i za pitanja

Stvarni motiv koji stoji iza
zakata
zakata.
je ljudska osjetljivost i
pomo onima kojima je pomo potrebna. Zato oni koji na

jvie trebaju i zasluuju suut i pomo, kao to su to pros
jaci, ubogi, slubenici koji dijele zakat, duboko oaloeni,
dunici, putnici, vojnici i robovi koji se sami otkupljuju,
proglaeni su njegovim specijalnim ciljem. Razlike nastaju
kod pitanja razdiobe. Shafi'i misli da je obavezno davati
zakat svim ovim kategorijama ljudi istovremeno. Drugim

rijeima, ako je samo jedna od ovih kategorija izostavlje
na, dunost
zakata
nije ispunjena. Abu Hanifa, s druge
strane, smatra da, iako se
zakat
ne moe dati nikome iz
van ovih kategorija, na pitanje da li se mora dati svima
zajedno ili samo nekima od njih, treba odluiti s obzirom

na situaciju. Tako, po njemu,
imam
ili vladar moe iza
brati neke od kategorija, a izostaviti druge.

Jo jedno pitanje oko kojeg se Abu Hanifa ne slae sa
drugim
imamima
jest nain davanja
ivotinje. Prema Abu Hanifi
zakat
zakata
na domae
na blago se moe dati
ili u naturi ili u novcu. Shafi'i dri da se mora dati u na

turi i da, ako je dato u novcu, obaveza nije ispunjena.
Ovakav sud zanemaruje injenicu da je, kad se radi o
katu,
za
nevano da li se daje ivotinja ili njezina vrijednost.
Sam Zakonodavac nije naveo jasnu razliku u ovom slu

aju.
Osim ovih propisa, postoje stotine pitanja koja se od
nose na bogosluje (ibadat), na koja Abu Hanifa daje od
govore, pridajui posebnu vanost dubljem smislu i do-
Fiqh
193
brobiti koja iz toga proizlazi. Ja ih, meutim, zbog nedo

statka prostora, ne mogu ovdje iznositi. Ova karakteris
tika je jo izraenija u Abu Hanifinom pristupu svjetov
nim pitanjima.
Druga posebna karakteristika hanefijskog fiqha je u
tome to ga je lake razumjeti i ponaati se u skladu s
njim nego s drugim kolama fiqha.
Qur'an stalno ponavlja: "Bog eli biti blag, a ne strog
prema vama." Poslanik je rekao: ''Dolazim vam sa blagim
i umjerenim shari' atom." Islam je osobito ponosan na to
to je, u usporedbi sa drugim religijama, daleko od mo
natva; da nema rigoroznog rituala, da je zapovijedi lahko
razumjeti i pridravati ih se.
Hanefijski fiqh je iz slinih razloga superioran u od
nosu na druge.
Dobro je poznata injenica da su mnoga rjeenja hane
fijskog fiqha tako jednostavna i liberalna, da ih pjesnici i
pisci esto koriste kao poslovice. Prilino neobian pri
mjer za ovo je vrsta poreenja koju koristi Anwari, op
sceni i neobuzdani pjesnik, i u kojem govori o "slobodama koje doputa Abu Hanifa". Usporedba je napravljena
u neprimjerenom kontekstu, ali je poruka jasna. Kod svih
pitanja, bilo da se odnose na obaveze bogopotovanja ili
svjetovne poslove, ovjek nalazi da su Abu Hanifini pro
pisi blagi i umjereni, a oni drugih imama kruti i otri. Do
pustite mi da za ilustraciju iznesem mjere koje za krau
predviaju Kitab al-Jinayat (Krivini zakon) i Kitab al
Hudud (I<aznenin zakon).
Svi autoriteti se slau da je kazna za krau odsijecanje
desne ruke, ali mujtahidi, pri definiranju krae postav
ljaju neke uvjete bez kojih se ova kazna ne moe izvriti.
Kakav utjecaj imaju ovi uvjeti na propise koji se tiu kra

e, bit e jasno iz navedene komparativne tabele koja e,
takoer, pokazati kako je Abu Hanifin madhhab umjeren
i u skladu sa civiliziranim nainom ivota, u usporedbi sa
drugim madhhabima.
Abu Hanifa
194
Krae koje prema Abu

odsijecanjem desne ruke
Hanifi nisu kanjive
Razliiti stavovi koje imaju

drugi imami
Krae predmeta u vrijednosti

manjoj od jednog ashrafia.
Drugi imami odreuju minimalnu vrijednost od ll 4 ashrafia.
Kraa koju je poinila grupa

ljudi.
Ahmad b. Hanbal smatra da

svaki od uesnika u krai zavreuje kaznu.
Kraa koju je poinio

maloljetnik.
Malik ima suprotan stav.
Kraa mrtvakog pokrova.
Drugi imami imaju suprotan

stav.
Kraa eninog ili muevog

imetka.
Malik smatra suprotno.
Kraa oeve imovine.
Malik smatra suprotno.
Kraa imovine bliske rodbine

npr. bratia ili brata.
Drugi imami imaju suprotan

stav.
Kraa poinjena odbijanjem

vraanja posuenog predmeta.
Drugi imami smatraju suprotno.
Kad kradljivac postane vlasnik

ukradenog predmeta naknadnim darovanjem ili kupnjom.
Krae koje su poinili pripadnici drugih vjera koji ive pod

zatitom muslimana.
Kraa Qur'ana.
Shafi'i i Malik imaju suprotan

stav.
Kraa drveta i drugih

potronih dobara.
Fiqh
195
Znatan dio fiqha bavi se zabranama i doputenjima. S

tim u vezi postoje brojni propisi drugih imama koji bi, da
se primijene, ivot uinili nepodnoljivim, dok je Abu Ha

nifine lahko slijediti. Na primjer, prema Shafi'iji nedopu
stive radnje su: kupanje i uzimanje abdesta vodom zagri
janom na vatri od gnojiva; uzimanje hrane iz glinenog
posua peenog na toj vatri; koritenje posua od lima,
stakla, kristala, ahata; noenje odjee od vune, samurovog
krzna i koe (u kojoj se ne moe klanjati namaz); upotreba
posua, stolica i sedla sa srebrenim ukrasima; rasprodaje
na kojima nema deklaracije o prodaji i kupnji. Sve ove
radnje Abu Hanifa smatra dopustivim.
Znaajan segment fiqha u vezi sa zahtjevima drutva
se bavi transakcijama meu pojedincima, a to je podruje
gdje se najbolje moe ocijeniti praktina mudrost razli
itih mujtahida. Do vremena Abu Hanife, pravne upute
koje su se odnosile na transakcije bile su prejednostavne,
a da bi zadovoljile potrebe razvijenog drutva. Nije bilo
propisa po kojima bi se sklapali ugovori, nikakvih pisanih
dokumenata, nikakvog postupka propisanog za donoe
nje presude u sporovima i za iznoenje dokaza. Abu Ha
nifa je bio prvi koji je sve to uveo. Naalost, mujtahidi
koji dolaze poslije njega, umjesto da dopunjavaju ono to
je on postigao, vraaju se na staru praksu improvizaci
je.Takvoj njihovoj praksi doprinosila je i njihova nezainte
resiranost za svjetovna piatanja. Poznati tradicionalist
podsmjehuje se pravnicima rijeima: "Ti ljudi misle, kad
se podigne tuba zbog komada zemlje da je u tubi nuno
navesti njezino stanje, granice i pravni status, iako u Po
slanikovo vrijeme nije bilo govora o iznoenju takvih po
jedinosti." Tradicionalisti je to pitanje za stavljanje prigo
vora, ali, da je ivio u civiliziranoj zemlji i morao se
upustiti u poslovne transakcije, znao bi da su stvari ko
jima je prigovarao bitne za civiliziran ivot.
Shafi'i ne smatra da je davanje vlasnitva nuno pok
lon, ne priznaje susjedu pravo prve kupnje, smatra svje
doenje nepoznate osobe nedopustivim u transakcijama,
196
Abu Hanifa
zahtijeva svjedoke pri sklapanju braka, da bi brani ugo

vor bio vjerodostojan i valjan i iskljuuje kao nevaljano
svjedoenje dhimmija u njihovim transakcijama inter se.
Ovi su propisi moda provedivi u nerazvijenim zemlja
ma, gdje su odnosi jednostavni i elementarni, ali ne i u
civiliziranim zemljama, gdje su drutveni odnosi kom
pleksni i ne mogu se voditi bez odgovarajuih odrednica
o pravima strana i prirodi predmeta. Abu Hanifa, shva
tivi to, zauzima stavove razliite Shafi'inim. Malikova
nesposobnost da to shvati izazvala je sasvim osnovanu
primjedbu Ibn Khalduna o njegovom mazhhabu, koju
sam naveo u ranijem poglavlju, a to je, da ima uspjeha
samo u zemljama gdje nije uinjen veliki civilizacijski na
predak.
Razboritost i otroumnost koje je Abu Hanifa ispoljio
u formuliranju propisa koje se odnose na svjetovne pos
love mogu se ispravno ocijeniti jedino detaljnim ispitivan
jem nekih poglavlja na koja se propisi odnose. Ali, u ovoj
kratkoj knjizi nedostaje mjesta za to. Ja se, stoga, zado
voljavam raspravom o branim propisima koji zadiru i u
vjersku i svjetovnu sferu ivota.
Pravnici ukljuuju brak meu vjerske obaveze, ali, to
je samo tehnika konvencija: zbog njegove tijesne veze sa
ivotom zajednice, brak je u mnogome drutveni dogo
vor. Jedan od razloga zbog kojih sam za ilustraciju od
abrao propise o braku je to to su neki evropski pisci opis
ali hanefijski zakon o braku kao barbarski i nehuman. Ja
se nadam da u dokazati da ak ni najciviliziranije zemlje
u svijetu nemaju pravednije i humanije brane zakone od
onih koje propisuje hanefijski fiqh. Bentham kvalificira
rimsko brano pravo kao zbirku nepravednih propisa.
Hanefijsko brano pravo, kako elim pokazati, je upravo
antiteza ovoj nepravednoj diskriminaciji.
Ovo takoer moe, usput reeno,ispraviti pogreno
shvaanje da je hanefijski fiqh deriviran iz rimskog prava.
Brak ini znaajan dio drutvenog ivota. Prema jed
nom filozofu, to je (ob)vezujua sila drutva, korijen civi-
197
Fiqh
lizacije i temelj kulture. Moe se zato, s pravom, rei da

zakonopisac koji dobro tumai brane propise, dobro po
znaje zakone koji vladaju civilizacijom. lako Abu Hanifa
nije bio autor branih propisa koje je tumaio, postavlje
nih u naelu od samog Zakonodavca, pronicljivost kojom
ih je tumaio i deducirao iz njih precizne propise, pred
stavlja osobinu velikog zakonopisca. Sudovi Zakonodav
ca bili su nekad vie aforizmi, a nekad dvosmislene izjave
ili openite naznake bez izricanja detalja. Kao posljedica,
nastale su velike razlike meu mujtahidima u njihovim
interpretacijama i primjeni. Nain na koji je Abu Hanifa
razradio detalje opih tekstova, otklonio dvosmislenosti,
razjasnio sugestije i postavio posebne propise, ravan je je
dinstvenom daru ijtihada. Ni jedan drugi mujtahid nije
mu na ovom polju ravan.
Vana poglavlja u kojima raspravlja o branom pravu
su:
(l) Osobe meu kojima je brak doputen

(2) Skrbnitvo radi sklapanja braka
(3) Stabilnost branog ugovora
(4) Prava sudionika branog ugovora

(5) Ritual vjenanja
Ogranienja u pogledu braka postoje, uz manje razli
ke, u svim religijama. Sve religije propisuju u nekoj mjeri
zabrane, koje su svima manje-vie iste i baziraju se na ra
cionalnim motivima. Shah Wall-Allah u Hujjat-Allah al
Balighahu i Bentham u svom Utility83 istiu iste argu
mente, opravdavajui zabrane. Budui da su u skladu sa
prirodom i razumom i da su jasno izreene u Qur'anu, svi
mujtahidi se slau oko tog naela, podcrtavajui ga, ali se
ne slau oko detalja koji se ne spominju u Qur'anu. Jedno
od takvih pitanja je - da li je zabrana nastala zbog nedoz
voljenog spolnog odnosa, to je bio predmet mnogih ras83
(Shibli vjerovatno misli na Uvod u naela morala i prava od Jeremy

Benthama. Prevodilac)
-
198
Abu Hanifa
prava izmeu Abu Hanife i Shafi'ie. Shafi'i smatra da nije

tako: na primjer, ovjeku nije zabranjeno oeniti enu s
kojom je njegov otac imao spolni odnos. U stvari, Shafi'i
ide dotle da kae kako ovjek moe oeniti i svoju nezak
onitu ker. Argument koji on istie je da, budui je nezak
onit spolni odnos nezakonit in, on ne moe promijeniti

ono to je legalno u nelegalno. Abu Hanifa misli supro
tno: prema njemu, prirodni uljecaj krvnog srodstva na od
nos izmeu mukaraca i ena nije ogranien na brak; i to
je ispravan stav. Naelo koje naglaava zabrane ne nastaje
specijalno kao posljedica braka. Ono je oito suprotno za
konima Prirode da bi dopustilo brane odnose izmeu
mukarca i njegove vlastite keri, ak i ako je roena iz
van braka. To se takoer odnosi na prilenice mukare
vog oca. Postoje aluzije o tome u Qur'anu, ali kako se ja
ne uputam u tekstualne rasprave, neu je ovdje navoditi.
Drugo vano poglavlje bavi se sposobnou za skla
panje branog ugovora. Ovo je veoma vano pitanje o ko
jem u velikoj mjeri ovisi uspjenost ili neuspjenost insti
tucije braka. Prema Shafi'i i Ahmad b. Hanbalu, ena, ak
i ako je dostigla pubertet i zrelost, nije sposobna za samo
stalni brani ugovor i za to je potrebno odobrenje skrb
nika. S jedne strane, oni tako ograniavaju pravnu puno
mo ene, a s druge strane daju skrbniku tako velike
ovlasti da je i protiv njezine volje moe udati. Prema Abu
Hanifi, ena koja je punoljetna sposobna je pristupiti bra
nom ugovoru svojom slobodnom voljom i moe odbiti da
prihvati brak ugovoren u njeno ime od strane skrbnika
tokom njene maloljetnosti.
Ovakva razliitost stavova poljee od razliitih pogle
da na prava ena. U svim religijama osim u Islamu, eni
je dodijeljen nii drutveni status, a prava su joj vrlo ogra

niena. Meu hindusima i kranima one nemaju pravo
naslijea, to je i u Arabiji, prije pojave Islama, bio sluaj.
I u mnogim drugim situacijama smatraju se inferiornim u

odnosu na mukarce, dok Islam daje jednaka prava
mukarcima i enama, tvrdei: "Mukarci imaju pravo na
Fiqh
199
ono to stjeu svojim radom, a ene imaju pravo na ono

to stjeu svojim radom." Abu Hanifa se drao ove jed
nakosti u svim aspektima, to je, takoer, odlika njegovog
fiqha. Po njemu, na primjer, u stvarima kao to je brak,
razvod i raztjeenje od branih dunosti, svjedoenja ena
jednake su vrijednosti kao i u sluaju mukaraca. Kod
drugih imama nije tako. ak i tamo gdje svjedoenje ena
smatraju dopustivim, postavljaju uvjet da dvije ene tre
baju potvrditi izjave jedna druge, dok Shafi'i taj broj po
die na etiri. Za Abu Hanifu je svjedoenje ena jednako
pouzdano kao i mukaraca. Abu Hanifa smatra ene jed
nako pristalima da budu imenovane za qadije, dok drugi
imami ne misle tako. Kako u tim pitanjima tako i u braku,
Abu Hanifa dodjeljuje enama neovisan pravni status,
jednak mukarcima.
Osim naela jednakosti spolova, brak je odnos o kojem
se ne moe govoriti analogijom drugih svjetovnih odnosa,
budui da je on mnogostran i s namjerom da bude trajan.
Izuzetno je nepoteno ne dati nikakva prava jednoj od
strana u tom odnosu.
Shafi'i se oslanja na argumente formalista da bi
opravdao svoj stav, ali se Abu Hanifa njima suprotstavlja
jo jaim argumentima iste vrste. Ako Shafi'i navodi: "Ne
ma braka bez skrbnika," Abu Hanifa odgovara: "ena
ima pravo sama sklopiti brani ugovor, a ne preko svog
skrbnika: mora se dobiti pristanak ene koj a je
punoljetna." Meutim, ovdje nije mjesto da ulazimo u
dalju raspravu o tome.
Tree vano pitanje je mjera do koje je nuno brani
ugovor nainiti vrstim i trajnim. Brak moe biti osnova
civiliziranog ivota i koheziona sila drutva, samo ako je
taj odnos vrst i trajan. Inae, on je samo nain da se zado
volje ivotinjski nagoni. Abu Hanifa je imao ovo jasno na
umu pri postavljanju propisa o nainu obavljanja vjena
nja, odreivanja miraza, izvrenja rastave i pravosnano
sti razvoda koji je zatraila ena (khulu').
Abu Hanifa
200
Najvaniji sud Abu Hanife u vezi s tim je zabrana raz

voda, sve dotle dok su odnosi izmeu mua i ene dobri.
ak i ondje gdje ga smatra dopustivim - to jest, kad pos. toje opravdani razlozi za to - on propisuje proceduru koja
ostavlja prostora za pomirenje i opoziv. Prema ovoj pro
ceduri, moraju biti tri razvoda u intervalima od jednog
mjeseca, tako da mu dobije dovoljno vremena jo jed
nom razmisliti o svojoj odluci i, ako eli, ponititi je, to je
zaista poeljno (mustahabb). Ako ne bude pomirenja to
kom ovog perioda i utvrdi se da ono nije mogue, onda
se, iz nude, mora proglasiti razvod. Nakon razvoda,
mu mora eni platiti vrijednost njezinog mehra i uzdr
avanje za tri mjeseca. Ideja koja stoji iza ovoga je da ena
treba imati sredstva za ivot dok ne nae novog mua.
Navest u tabelu propisa koje navode Abu Hanifa i drugi
imami. Koliko Abu Hanifa pridaje vanosti buduem
branom ugovoru i koliko nastoji osigurati da ostane ne
taknut u bilo kakvim okolnostima, vidjet e se iz ove ta
bele:
Abu Hanifini propisi
Propisi drugih imama
(l) Sve dotle dok postoje dobri

odnosi izmeu mua i ene razvod je zabranjen.
(l) Prema Shafi'i, dopustiv je

ak i u tom sluaju.
(2) Zabranjeno je dati tri razvoda odjednom i kogod to

uini, grijenik je.
(2) Shafi'i i Ahmad b. Hanbal smatraju da to nije vano. i
(3) Naknada za miraz ne moe

ni u kom sluaju biti manja od
10 dirhama (to znai da se mu
moe razvesti od ene lakomisleno i izloiti je velikim tekoama).
(3) Prema Shafi'i i Ahmad b.

Hanbalu, dovoljan je ak i habbah.
201
Fiqh
(4) Konzumacija braka ini piaanje cijelog mehra obaveznim.
(4) Prema Shafi'i obavezno je

isplatiti samo pola mehra.
(5) Kone bolesti, tj. leucoderma

nisu osnova za rastavu braka.
(5) Prema Shafi'i jesu.
(6) Ako se ovjek razvede od

svoje ene za vrijeme njegove
zadnje bolesti i umre u toku 'iddata (uvjetnom roku), ena ima
pravo na njegovo nasljedstvo.
(6) Shafi'i smatra da ena nema

to pravo.
(7) Opozivi razvod nije pravna

prepreka spolnom odnosu jer
brana veza nije raskinuta malim nesporazumom ili svaom.
(7) Prema Shafi'i, zabranjeno je
u tom sluaju imati spolne odnose.
(8) Za opoziv razvoda nije nuna usmena izjava; dovoljan je

bilo kakav in pomirenja (Srnisao je da se pomogne pomirenju
i opoziv razvodu).
(8) Shafi'i smatra da je formalna

izjava nuna.
(9) Nije potreban nikakav svjedok opozivu. U nekim sluajevima moe se dogoditi da on
nije dostupan u predvienom
razdoblju koji tako moe istjei
a razvod time postati neopoziv.
(9) Malik smatra da je svjedok

nuan.
Pri stvaranju propisa branog prava izuzetno je vano

definirati prava mukaraca i ena na takav nain da se
meu njima osigura pravednost i jednakost sa mukar
cima, koju ena uiva u nekim aspektima. Ono to ena
oekuje od braka je srea i mir, a ne negacije prava koja joj
pripadaju. Posebno liberalna crta Islama, bez premca u bilo
kojoj drugoj religiji, jest da velikoduno osigurava enina
202
Abu Hanifa
prava. Abu Hanifini propisi su inspirirani ovim duhom
par excellence.
Za razliku od toga, drugi
imami
tamo
gdje se nisu s njim slagali, inili su stanovite nepravde.

Dopustite mi da kao ilustraciju uzmem
pandan razvodu. Svi
imami
khulu',
to je
se slau da, kao to je mu
karcu dato pravo na razvod i ena ima pravo dobiti raz

vod uz naknadu, to jest, nakon davanja odtete. Postoje,
meutim, razlike u stavovima u pogledu naknade. Abu
Hanifa smatra da, ako je krivnja ene u njezinom pona
anju koje je dovelo do otuenja, onda ona treba dati
muu naknadu u iznosu koji je jednak njezinom mehru,
te da bi bilo neprimjereno od mua da zahtijeva veu su
mu. Ako je pak, krivnja na muu, onda ena ima pravo
dobiti rastavu bez plaanja ikakve odtete i sa njegove
strane bi zaista bilo neprimjereno da je trai. Shafi'i i Ma
lik, s druge strane, miljenja su da mu moe traiti
naknadu koliku eli i primorati enu da je plati, ak i kad
je kriv - to je oito nepravedno.
Zadnje krupno pitanje je ritual vjenanja. Njegov smi
sao je postii dva cilja: prvo, potvrditi saglasnosti strana i
drugo, obznaniti vjenanje. Abu Hanifa propisuje rituale
primjerene postizanju ovih ciljeva. Naime, strane trebaju
prvo izgovoriti one rijei koje jasno pokazuju njihov pris
tanak na ugovor i drugo, pristupiti ugovoru u prisustvu
dva svjedoka. Ovo su vrlo jednostavni uslovi koji se
praktiiki mogu ostvariti u bilo kojim okolnostima. Neki
drugi
imami, meutim, propisuju tako stroge uvjete da ih
je teko ispuniti. Shafi'i, na primjer, insistira da svjedoci

moraju biti pravedni; a definicija pojma "pravedan" koju
daju
mujtahidi,
a naroito Shafi'i, je takva da bi se jedva
mogla primijeniti na jednu od hiljadu osoba. Uz tako stro

gi uvjet, legalni brak bio bi izuzetno rijedak, ako bi ga
uope i bilo. tavie, Shafi'i i Ahmad b. Hanbal smatraju
bitnim da svjedoci budu mukarci. Abu Hanifa, naprotiv,
misli da su ene za to jednako sposobne, to je razumniji
203
Fiqh
stav. Takoer, Shafi'i dri da se mora koristiti verbalna

formula koja se posebno odnosi na brani ugovor, iako se
nita ne postie njome, a formulacije koje se odnose na
ugovore kao dar, prijenos vlasnitva, itd. trebale bi biti
dovoljne.
Jo jedna posebna odlika hanefijskog
na prava koja se garantiraju
fiqha su liberal
dhimmijama, to jest ne-mu
slimanima koji ive u okrilju islamske drave. Zatita

prava
dhimmija spominje se u mnogim uputama Zako
nodavca. No, budui da su to upute opeg karaktera i da

neki drugi Njegovi sudovi tim uputama izgledaju protu
rjeni, interpretirani su na razliite naine. Bez sumnje je,
meutim, da je nain na koji ih Abu Hanifa interpretira
ispravan. Islam je vladao ogromnim prostorima u kojima
je ivjelo stotine ne-muslimanskih grupacija ija je zatita
prava bio
sine qua non mira i reda. Niti jedna ne-islam
ska vlada u povijesti nije garantirala tako liberalna prava

narodima koja ne pripadaju vjeri vladajueg naroda, kao
ona koja Abu Hanifa daje
dhimmijima.
Evropa, koja se ponosi svojim sistemima prava i prav

de, moe se samo hvaliti takvom liberalnou, ali ne moe
navesti ni jedan takav praktian primjer. to se tie Abu
Hanifinih zakona koji se odnose na
dhimmije, oni su, za
pravo, bili na snazi u svim zemljama pod islamskom vlau,

predstavljajui vaan dio njihovih osnovnih prava. Istak
nut primjer odnosa prema ne-muslimanima prua nam
golemo carstvo Harun al-Rashida.
Najvanije pitanje u vezi s tim je ubojstvo i kazne za
ubojstvo. Prema miljenju Abu Hanife, krv
nako je sveta kao i muslimanska.
man koji ubije
dhimmija jed
On smatra da se musli
dhimmiju mora osuditi na smrt, a ako se
radi o ubojstvu grekom, onda se jednaka krvarina mora

platiti onoj koju plaa
slimana.
dhimmija, ako grekom ubije mu
204
Abu Hanifa
Razi u svom Manaqib al Shafi'i, zgraa se nad hanefi

jama, govorei da za njih krv Abu Bekra jednako vrijedi
kao i krv dhimmija, tako da, kad bi Abu Bekr morao ubiti
dhimmija, po njima, bio bi izloen smrtnoj kazni. Hane
fije nigdje ne navode ovo pravilo koje Razi sam izmilja
po principu reductio ad absurdum. Ja, meutim, kao ha
nefija to s ponosom prihvaam. Jer, u pravednom sistemu
i kralj i prosjak, i odabrani i odbaeni, imaju isti status, a
to je dokaz irine Islama koji stavlja i vladara i njemu po
dreene u isti poloaj. Razi nema razloga stidjeti se ove
injenice.
Pogledajmo pouke i primjere koje daju Drugovi o to
me: 'Ali kae: ''Krv dhimmija je naa krv, a jednaka nov
ana kazna se plaa njima kao i nama." Svi ostali Drugovi,
bez razlike muhajiri ili ansari imaju isto miljenje i postu
paju u skladu s tim. Kad je 'Umar bio ranjen njegov sin
'Ubaid-Allah osudio je dva nevjernika na smrt na osnovu
sumnje. 'Uthman, im je doao na vlast, poslao je po mu
hajire i ansare da se s njima posavjetuje o tom sluaju.
Oni su jednoglasno izjavili da je 'Ubaid-Allah zasluio
smrtnu kaznu.
Ostali Abu Hanifini zakoni o dhimmijima bili su na
slian nain velikoduni. Oni su morali imati istu slobodu
da trguju kao i muslimani i bili su duni plaati porez
jednako kao i muslimani. Jizyu, glavarinu koja se plaa
na ime zatite, trebalo je odrediti prema platenoj mogu
nosti svakog pojedinca, tako da bi siromani dhimmije
bili izuzeti od plaanja, a ako bi dhimmija umro, a da nije
platio jizyu, bila mu je oprotena. Parnice izmeu dhim
mija o svjetovnim poslovima rjeavale su se prema nji
hovim zakonima. Uzmimo jedan ekstremni primjer. Ako
oboavalac vatre oeni svoju vlastitu ker, islamske vlasti
bi prihvatile brak kao valjan, jer je u skladu sa zakonima
njihove zajednice. Svjedoenje dhimmija se priznaje u
parnicama meu njima. Dhimmije su slobodni ulaziti u
Ka'bu, nastaniti se u Mekki i Medini, ulaziti u sve damije
205
Fiqh
bez zapreke, graditi svoje bogomolje svuda osim u novim

gradovima koje osnivaju muslimani. Ako odaberu stati na
stranu muslimana u ratovima protiv njihovih neprijatelja,
musliman, njegov zapovjednik mu moe vjerovati i pri

hvatiti od njega svaku pomo.
Postoje brojni drugi zakoni koje je Abu Hanifa propi
sao u vezi sa dhimmijama, koji pokazuju da im u svakom
pogledu daje prava jednaka muslimanima. U stvari, u ne
kim aspektima, ta liberalnost nadilazi granice umjerenosti,
kao, na primjer, u pitanju o tome kada se moe smatrati
da je
dhimmi prekrio svoju obavezu prema islamskoj dr
avi i izgubio status njezinog graanina. On je drao da,
ukoliko
dhimmije nemaju borbenu snagu na raspolaganju
i ne ustanu protiv vlasti, ne gube pravo graanstva. Na
primjer, ako
dhimmija odbije platiti jizyu ili poini pre
ljub sa muslimankom ili pijunira za nevjernike ili navede
muslimana da odbaci Islam
ili bogohulno govori o Posla
niku, podlijee kazni, ali ga ne treba smatrati buntovni

kom ili izdajicom i ne treba mu oduzeti graanska prava.
Pogledajmo propise drugih
imama koja se odnose na
ova ista pitanja. Prema Shafi'i, ako musliman svojevoljno
ubije nedunog
dhimmiju ne podlijee kazni, osim to

(diyat) koja iznosi treinu (po Ma
mora platiti krvarinu
liku, polovinu) krvarine koja se plaa za muslimana. I u
pogledu trgovine Shafi'i ima diskriminatoran prijedlog da
dhimmija, za razliku od muslimana, mora platiti novi

porez svaki put kad nosi robu iz jednog grada u drugi.
Sto se tie jizye, Shafi'i smatra da ona ni u kom sluaju ne
moe biti manja od iznosa jednog ashrafia, i da ni jedan
dhimmija, bez obzira da li je star, slijep, bogalj, siromaan

ili pustinjak, ne moe biti osloboen njenog plaanja. U
stvari, prema jednom prikazu, Shafi'i prosuuje da dhim
mija koji nije u stanju platiti jizyu zbog siromatva, nema
pravo ostati na islamskoj teritoriji. Porez odreen u 'Uma

rovo doba mogao se poveati, ali ne i smanjiti pod bilo
kojim okolnostima. Svjedoenje
dhimmija nije bilo dopu-
Abu Hanifa
206
teno, ak ni u raspravama meu njima samima, u emu

se Malik slae sa Shafi'iom.
Dhimmija nije mogao ui u
Ka'bu, niti se nastaniti u Mekki ili Medini. to se tie ulas

ka u obine damije, prema Shafi'i,
dhimmija je mogao sa
dozvolom, dok prema Maliku i Hanbalu, to nije mogao ni

pod kojim uvjetima. Nigdje na islamskoj teritoriji nisu
dhimmije mogli graditi svoje bogomolje.

Budui da se
dhimmijama nije moglo vjerovati, uskra

dhim
ena im je sluba u muslimanskoj vojsci. Ako bi
mija ubio muslimana ili poinio preljub sa muslimankom,

smjesta bi izgubio sva svoja prava i morao se smatrati ne
prijateljskim nevjernikom. Ovi propisi su se odnosili
samo na krane i idove. to se tie idolopoklonika, nji
ma se, prema Shafi'i, ne moe dopustiti da ive na islam
skoj teritoriji, ak iako su spremni plaati
jizyu.
Ovi propisi su bili tako otri da se ni od najslabijih me

u spomenutim grupama nije moglo oekivati da ih tol
eriraju i zato su Shafi'jin madhhab i njemu slinih imama
zastarijevali sa irenjem muslimanskog carstva.
istina, Shafi'jin
U Egiptu,
madhhab je bio statutarni zakon neko vri
jeme; i zato su, u to vrijeme, izbijale este pobune krana

i idova.
Mora se priznati da se u knjigama hanefijskog fiqha
mogu sresti neki propisi o dhimmijama koji, ini se, ima
ju korijen u netoleranciji i nedopustivoj diskriminaciji.
Budui da su isticani na takav nain da ostavljaju utisak
kako ih je postavio sam Abu Hanifa, to je ne-muslima
nima prualo priliku za napad na hanefijski madhhab i
zapravo na sam Islam. U Hidayahu, na primjer, stoji da
dhimmije ne smiju oponaati muslimane ni po odjei ni u
osobnom izgledu, jahati na konju, nositi oruje i kao znak
raspoznavaja moraju nositi posebnu vrstu odjee (zunnar)
te izvana oznaiti kuu, tako da se vidi da nije musliman
ska. Fatwa-i-'Almigri sadri upute jo stroije od ovih.
Svi takvi propisi su, meutim, izmiljotine kasnijih prav
nika i za to ne treba kriviti Abu Hanifu. Ono to imamo
207
Fiqh
kao njegovo je samo da moraju nositi zunnar84 i koristiti

sedla posebne vrste po obliku slina okrenutom dlanu ru
ke.85 Abu Yusuf napisao je jo nekoliko dodataka ovim
propisima, to jest da dhimmij e trebaju voditi rauna da
ne lie na muslimane, po izgledu, oblaenju, jahanju; da
trebaju nositi visoke kape, komad zaobljenog drveta is
pred sedla, trebaju koristiti drugaije veze za cipele i da
njihove ene ne bi trebale koristiti nosiljke. Abu Yusuf ob
janjava da je ove propise uveo halifa 'Umar za koga na
vodi da je time izraavao elju da se dhimmije razlikuju
od muslimana.
'Umar je nesumnjivo bio kreator ovih propisa, ali je
greka pripisivati mu bilo kakvu namjeru da ponizi dhi
mmije greka koju su mnogi pisci kasnije poinili. Bila je
to stvar osobnog 'Umarovog ukusa, to je elio da se dvije
razliite zajednice razlikuju jedna od druge. Na primjer,
nekoliko puta je davao upute svojim vojnicima da se ne
prestaju sunati zimi, da nikad ne koriste stremen pri ja
hanju i da uvijek nose odjeu grubog sukna. Svrha ovih
uputa bila je da se Arapima osigura odravanje njihovih
nacionalnih karakteristika. Isti smisao su imale i njegove
upute koje je davao Perzijancima koji su prigrlili Islam, da
ne bi izgubili priroene karakteristike. Prije pojave Isla
ma, ne-Arapi su nosili zunnare i visoke kape,86 njihova su
sedla nalikovala modernim evropskim sedlima, a njihove
ene nisu nikad jahale na devama. Upravo su ovo bile
karakteristike koje je 'Umar naredio dhimmijama da ih
zadre. Abu Hanifa i Abu Yusuf nisu mijenjali ove na
redbe, i pri tome su bili motivirani istom eljom: vidjeti
muslimane i ne-muslimane, Arape i ne-Arape kako se dr
e svojih tradicionalinih obiaja pri odijevanju, izgledu i
prijevozu.
-
84
85
86
Imam Muhammad, Jami'al-Saghir.

Vidi Qadi Abu Yusuf, Kitab al-I<haraj.
Bila je to ista vrsta kapa na koje je halifa Mansur prisilio svoje dvorjane
da ih nose: historiari kau da je time imitirao Perzijanace.
Abu Hanifa
208
Abu Hanifa se slagao sa drugim
imamima
u zabrani
dhimmijama da grade njihove bogomolje u muslimanskim

gradovima. Njegov je cilj bio samo da sprijei naruavanje
mira, jer bi muslimane, veinom Arape, nenavikle na
zvuk zvona na molitvu, mogla uznemiriti praksa bogoslu

enja
dhimmija,
uzrokujui probleme. Zabrana, u stvari,
ne utjee puno na
dhimmije,
jer su bila jedva tri ili etiri
grada u cijelom muslimanskom svijetu, iji su osnivai bi

li muslimani, a ostale gradove su osnovali ne-muslimani,
koji su, naravno, u njima imali slobodu graditi bogomolje.
Ta zabrana je ostala na snazi sve dotle dok je postojala
opasnost od vjerskih nemira. im bi opasnost nestala, za
brana bi bila ukinuta. Tako je u Baghdadu, islamskom
gradu
par excellence, bilo sagraeno stotine crkava.
Velika vrijednost Abu Hanifinog rada kao zakonopis

ca je u tome to je u odnosu na propise derivirane iz tek
stova
(nusus)
imami
oko kojih se
ne slau, Abu Hanifin
stav najracionalniji i potkrijepljen najuvjerljivijim argu
nass koristi i u vezi sa Qur'anom i

Hadithom, naziv "nass" nose i oni propisi koji se zasni
vaju na hadithu, a ne samo na Qur'anu. Ja, meutim, ne
entima. Kako se rije
namjeravam o njima raspravljati iz nekoliko razloga. Prvo,

propisi ove vrste su tako brojni da u ovoj knjizi nema mje
sta ak ni za njihov najkrai pregled. A kad bih morao
spomenuti neke od njih radi ilustracije, mogao bih izaz

vati sumnju da sam napravio tendencioznu selekciju.
Drugo, danas je bilo kome nemogue dovriti raspravu o
ovim pitanjima na nain
mujtahida.
Najkontroverznije
pitanje o predajama je pitanje njihove utemeljenosti i is

pravnosti, pitanje koje je dovelo do otre podjele meu
imamima
u njihovim pravnim miljenjima. Jedan
imam
moe smatrati neku predaju diskutabilnom, dok je drugi

smatra pouzdanom. Materijal koji mi je dostupan nedo
voljan je da bi se ove razlike pomirile. Najvei problem
predstavljaju imena autora. Knjige na tu temu, dostupne
u naoj zemlji, kao to su
Tahdhib al-Kamal
iz Mizia,
Fiqh
209
Tahdhib al-Tahdhib, Mizan al-I'tidal, Tabaqat al-Huffaz

i Tahdhib al-Asma'wa'l-Lughat, navode izreke imama o
proglaavanju nevaeima (jarh) i ispravljanju (ta'dil), ali
bez navoenja lanca prenosilaca. Rezultat toga je da se
nikakav zakljuak ne moe donijeti o njihovoj autentino
sti. Osim toga, veina kritika kojima se predaja progla
ava nevaeom, ukljuujui i neke od navedenih, jesu
dvosmislene. Ova pitanja bi se sigurno mogla rijeiti uz
pomo starih spisa, ali do njih nisam mogao doi. Hanefi
jski uenjaci su napisali veliki broj knjiga kako bi dokazali
da su propisi hanefijskog fiqha derivirani iz valjanih pre
daja i svi koji su zainteresirani da ih slijede mogu se njima
posluiti.
Mnoge od kontroverzi se mogu rijeiti pozivanjem na
Qur' an, ija je autentinost izvan svakog pitanja. Jedina
diskutabilna taka koja preostaje jest da li su dedukcije iz
Qur' ana izvedene ispravno ili nisu. Propisi hanefijskog
fiqha, koji nalaze potvrdu u Qur' anu nisu malobrojni, a
svi s odnose na vana pitanja fiqha. Potvrda koju hane
fijska kola fiqha nalazi u Qur' anu, jednostavno joj osigu
rava superiornost u odnosu na druge kole, a takoer i
Abu Hanifi kao mujtahidu u odnosu na druge imame.
Ijtihad se uglavnom sastoji u deduciranju ispravnih pro
pisa na osnovu temeljnog teksta.
Iako je, u svjetlu onoga to sam upravo iznio, dovoljno
reeno da zadovolji moju namjeru da govorim o hanefi
jskim propisima, potvrenim Qur'anom, ipak je, ini se,
potrebna kratka rasprava o njima u odnosu na hadith, a
da bi se ispravilo jedno esto pogreno shvaanje o njima.
Neki ljudi misle da su mnogi Abu Hanifini propisi u su
protnosti sa valjanim predajama. Dok jedan broj tih ljudi
izravno optuuje Abu Hanifu, da se namjerno nije obazi
rao na hadith, drugi, dobronamjerniji, istiu injenicu, ko
jom ga ispriavaju, time to do njegovog vremena predaje
nisu jo bile znanstveno kompilirane, tako da mu mnoge
od njih nisu bile dostupne. Ovu optubu ne vrijedi pobi-
Abu Hanifa
210
jati. to se tie objanjenja, ono je jednostavno nepri
hvatljivo. Istina je da do Abu Hanifinog vremena, predaje
nisu bile sakupljene, ali, kako objasniti da su vodei tradi
cionalisti, nakon to su one bile kompilirane, i dalje pri

hvaali Abu Hanifine sudove kao ispravne? Waki' b. al
Jarra, ije brojne predaje navodi Bukharijev
Sahih
i koga
je Ahmad b. Hanbal opisivao kao ovjeka sa najboljim
pamenjem kojeg je ikada sreo, slijedio je propise Abu
Hanife. Khatib Baghdadi u biografskom zapisu o njemu
pie: "Imao je obiaj davati fatwe u skladu s Abu Hani

finim sudovima."87 Yahya b. Sa'id b. al-Qattan, osniva
Umijea
jarha i ta'dila,
Abu Hanife.88 Tahawi,
kako sam kae, bio je sljedbenik
hafiz haditha
mujtahid,
poinje
kao pristalica Shafi'ie, a kasnije usvaja Abu Hanifine sta
vove, iako je imao obiaj rei da nije sljedbenik Abu
Hanife, ve se sluajno slae s njim. Tahawi, suvremenik

Bukharia i Muslima, ivio je u vrijeme kad je kompilacija
predaja bila dovrena. Meu uenjacima kasnijih raz
doblja, Mardinia, Zaila'ia, Ibn al-Hummama i Qasim b.
Qatlubagha, ljudi ija je irina vizije neupitna, nalazimo

pristalice miljenja Abu Hanife.
Postoji, zatim, pitanje zato su se neki, poznati kao lju
di koji su znali
hadith
napamet, slagali s Abu Hanifom
oko mnogih pitanja. Meu prvima od njih, najvei
mu
haddith, Ahmad Hanbal (o kome postoji jedna poznata
izreka muhadditha: ''Ne postoji hadith koji Ahmad Han
bal ne zna") ne slae se sa Shafi'ijom, dok se oko mnogih
pitanja slae s Abu Hanifom. "Ostavite postrani detalje i

nevana pitanja," pie Khwarazmi. "to se tie osnovnih
pitanja
fiqha
Ahmad Hanbal se slae s Abu Hanifom, a
razilazi sa Shafi'ijom." Provjeravao sam ovu tvrdnju u po
gledu brojnih pitanja i otkrio da je ona tana. Sufyan Tha
uri, opepriznat kao

87
88
imam u hadithu,
slagao se s Abu
Ibn Jazlah, Mukhtazar Ta'rokh Baghdad, biljeka o Wald' b. al-Jarri.

Hafiz Ibn Hajar, Tahdhib al-Tahdhib, biljeka o Abu Hanifi.
211
Fiqh
Hanifom oko mnogih pravnih pitanja. "Tako mi Boga",

znao bi rei Abu Yusuf, "Sufyan je vei pristalica Abu Ha
nile nego ja." Postoje mnogi Sufyanovi sudovi koji se mo
gu nai u Tirmidhijevom
Sahihu i koji se slau s Abu
Hanifinim, a u suprotnosti su sa Shafi'jinim.

Krivo tumaenje da su Abu Hanifine pravne formu
hadithom, potie u velikoj mjeri od

muhadditha, kao na primjer Bukharia i Ibn
lacije u suprotnosti sa
tvrdnje nekih
Abi Shaiba. Ovaj drugi je napisao cijelo poglavlje kako bi

opovrgnuo Abu Hanifine pravne teorije, to ne oprav
dava krivo tumaenje. Mnogi
imami su nalazili
zamjerke
jedan drugome. Shafi'i, Malikov vjerni uenik koji je, na

primjer, imao obiaj rei: ''Nema knjige pod ovim nebom
koja bi bila ispravnija nego Malikova Muwatta'," napisao
je raspravu da bi opovrgnuo Malikove pravne sudove, sa
tezom da su mnogi Malikovi pravni sudovi proturjeni
valjanim predajama. Razi citira predgovor ovoj raspravi u
svome
Manaqib al-Shafi'i koju sam proitao. Laith b.

muhaddith, govorio bi: "Malik ide protiv
haditha u sedamdeset pitanja i ja predlaem da mu se
Sa'd, poznati
suprotstavi u vezi s tim." Sam Shafi'i nije izbjegao ovu

optubu, a i nije bilo razloga za to, jer je njegov stav o
mnogim pitanjim bio oito pogrean, kao u ovim pri
jahr bi-ismillah (glasno izgovaranje bi'ismil

lah), qunut al-fajr (stajati dugo utei na sabah-namazu),
taurith dhawi'l-arham (nasljedstvo od dalekih roaka).
mjerima:
injenica je, meutim, da su ovo pitanja osobnog suda i

ne moemo na temelju njih osuditi pravnika da se suprot
stavlja
smatra
hadithu. Nije nuno da, ako jedan muhaddith

hadith valjanim, to isto treba i drugi.
Budui da sam raistio pitanje je li Abu Hanifa na

mjerno iao protiv
haditha,
doao sam do pitanja deduk
cije i zakljuivanja, oko kojih
mujtahidi rijetko kad mogu
postii saglasnost, jer se u tome pogledu dre razliitih

pravila. Proao sam Bukharijev ]uz'al-Qira'at i ono to se
odnosi na Abu Hanifu u njegovom
Sahihu. U oba navodi
Abu Hanifa
212
da je Abu Hanifin
madhhab u suprotnosti sa hadithom.
injenica je, meutim, budui da sam ustanovio, kompa
rirajui Abu Hanifinu fatwu s tog aspekta sa Bukharije

vim spisima, da fatwa ne proturijei hadithu, ve Buk
harijevom razumijevanju o sudovima.
Abu Hanifin sud o uenju sure Fatiha se zasniva na
sljedeem
ayatu: "Kad se ui Qur'an, sluaj ga u tiini."

Juz'al-Qira'atu kae da se taj ayat odnosi na
khutbu, a ne na salat. To je zapanjujua tvrdnja za koju
Bukhari u
ne bih nikad povjerovao da je izreena od strane Bukha

rije, da nisam proitao
ustanovljeno je da je
Juz'al-Qira'at. Brojnim predajama

ayat, o kojem je rije, bio objavljen u
vezi sa namazom. ak i da prihvatimo Bukharijevu tvrd
nju kao tanu, iz nje ne proizlazi da se taj
ayat ne odnosi
ayatu, ob
na namaz. Ope je poznato da neki podatak o
javljen u nekoj posebnoj prilici, ne umanjuje njegovu opu

primjenu.
Dok Abu Hanifa propisuje da i
imam i muqtadije mo
raju izgovoriti rije "amin" na gotovo neujan nain, Buk

hari smatra da ga treba izrei glasno, bazirajui svoj stav
na Poslanikovoj naredbi da kad imami izgovaraju
"wal'd-dallin", slj edbenici trebaju rei "amin", Abu
Hanifa ne porie da je to glasno izricanje, ukoliko se tie

samog izricanja "amin", propisano. Abu Hanifa smatra
da je abdest sa sokom od hurmine palme, pod uvjetom da
nije otrovan, doputen. Bukhari pie cijelo poglavlje
protiv toga, bazirajui svoje argumente na hadithu: "Sve

otrovne tekuine su zabranjene." Abu Hanifa smatra da
muqtadija ne mora nuno uiti suru al-Fatiha, dok Buk
hari smatra suprotno, i u svom djelu
Jami'al-Sahih
kae:
''Uenje (sure) je obavezno i za imama i za muqtadiju za

vrijeme svakog namaza, bez obzira da li se namaz obavlja
kod kue ili na putu, bilo glasno bilo ispod glasa." U
prilog tome, Bukhari istie dvije predaje. Jedna se odnosi

na albu koju su stanovnici Kufe uputili 'Umaru protiv
Sa'd b. Waqqasa da nije znao ak ni namaz obaviti, a
Fiqh
213
'Umar ga je zato maknuo s te dunosti i na njegovo mje

sto imenovao 'Amm.ara. Predaja kae da je 'Umar pozvao
Sa' da i obavijestio ga o albi, na to je Sa'd odgovorio:
''Tako mi Allaha, obavljao sam namaz tano onako kako
je to inio Poslanik: za vrijeme jacije namaza, obino bi
stajao dugo u prva dva rak'ata, a krae vrijeme u toku
zadnja dva."
Kako ova predaja dokazuje da je uenje Fatihe oba
vezno? ak i kad bi se pokualo dokazati da je to bilo, uz
pomo interpretacije Ibn Hajara i drugih, kako onda iz to
ga proizlazi da je Abu Hanifa u tom pogledu kontradik
toran hadithu? Istina, velika je greka misliti da mujtahid
nije imao pristup predajama koje se odnose na bilo koji
pravni propis. Razlike u miljenju su neizbjena poslje
dica razliitih kriterija koji se primjenjuju pri vrednovanju
pouzdanosti predaja, u razlozima za izvoenje dedukcija
i u metodi logikog zakljuivanja.
Dopustite mi da se iz ove digresije 'vratim glavnom
argumentu. Tvrdim da je jedina ispravna, primjenjiva i
upotrebljiva interpretacija onih ayata Qur'ana iz kojih su
derivirani propisi fiqha, ona koju daje Abu Hanifa. Kako
postoji vie od stotinu takvih ayata, ne bi bilo izvedivo
baviti se svakim od njih. Ja se zato zadovoljavam kratkim
prikazom nekih od njih, to e omoguiti itaocu da do
bije opu predstavu o tome.
Abu Hanifa smatra da postoje etiri obavezne radnje
pri uzimanju abdesta. Shafi'i ovom dodaje jo dvije, na
ime namjeru (niyyat) i redoslijed (tartib) kojeg Malik za
mjenjuje sa kontinuitetom (muwalat). Ahmad ibn Hanbal
misli da je prije uzimanja abdesta nuno rei izgovoriti
''bismillu", koja, ako se namjerno izostavi, ponitava ab
dest. Abu Hanifa dokazuje da se u relevantnom ayatu
Qur' ana navode samo etiri radnje kao obavezne i da
stoga, nijedna radnja osim ovih, ne moe biti obavezna.
Niyyat, muwalat i tasmiyah (izgovaranje Boijeg imena)
ne spominju se u tom ayatu. to se tie tartiba, moglo bi
se rei da se pretpostavka javlja zbog pojave veznika
Abu Hanifa
214
waw, ali su arapski uenjaci jednoglasno odluili da taj

veznik ne podrazumijeva nita slino redoslijedu. Razi u
Tafsir Kabiru istie brojne argumente, dokazujui da je
tartib obavezan, ali to nisu nita drugo do njegove vla
stite konstrukcije. Njegov je prvi argument da u reenici
"faghsilu wajuhakum", slovo "fa" treba oznaiti vremen
ski redoslijed, to dokazuje da je obavezno prvo oprati
lice, a budui da je redoslijed ustanovljen u odnosu na
jednu radnju, treba ga isto tako primijeniti i na ostale. Ra
zijev drugi argument jest da je uputa o abdestu suprotna
razumu i da ga zato treba izvesti istim redoslijedom kao i
uputu samu. Koliko vrijede ovi argumenti isuvie je ja
sno, a da bi ih trebalo opovrgavati.
Abu Hanifa tvrdi da se dodirivanjem ene abdest ne

ponitava. Shafi'i se s tim ne slae, oslanjajui se na ovaj
ayat: "Ako ti je munina, ili si na putu, ili izaao iz toa

leta89 ili si dodirnuo enu, a ne moe doi do vode, onda
uzmi
tayammum." Abu Hanifa tumai da dodirnuti enu
na ovom mjestu podrazumijeva spolni odnos, te da je

izreeno u skladu sa uobiajenom qur' anskom metodom
prema kojoj se ova tema nikada ne spominje otvoreno i
izravno. Zanimljivo je primijetiti da je rije
"mass" koja se
ayatu, a koja primarno znai "dodir", upo
trijebljena u ayatu "malam tamass hunna" u smislu spol
koristi u ovom
ni odnos. Sam Shafi'i to priznaje. Uzeti rije "dodirivanje"

u njezinom doslovnom i primarnom smislu je, zapravo,
greka koju izvorni govornik arapskog ne bi mogao na
praviti. Postoji takoer i rije
Svi
"gha'it" u navedenom ayatu.

mujtahidi je interpretiraju metaforiki: jer, uzeta do
slovce, nalagala bi kao nuno uzimanje abdesta svakom

ko sa nieg mjesta ide na vie.
ini mi se da se Shafi'i,
tvrdei da dodirivanje ene kvari abdest, nije oslanjao na

gore navedeni
89
ayat ve na neku predaju i vjerovatno su
Rije u ayatu je gha'it to znai udubina, a drugo znaenje je zahod

ili toalet.
215
Fiqh
argumente koji mu se pripisuju, iznijeli zapravo njegovi

sljedbenici, s ciljem da opovrgnu Abu Hanifin stav.
Abu Hanifa smatra da se s jednim tayammumom mo
e obaviti nekoliko namaza, dok Shafi'i misli da je za
svaki namaz nuan novi tayammum. Argument koji isti
e Abu Hanifa je da se propis o abdestu odnosi jednako i
na tayammum, a budui da nije nuno uzimati abdest za
svaki namaz, isto tako nije nuno ni tayammum. On, me
utim, doputa da oni koji smatraju da s jednim abdes
tom mogu obaviti nekoliko namaza, mogu, logino, pri
mijeniti ovaj propis i na tayammum. Ne vidi razloga da
se u tom pogledu pravi razlika izmeu abdesta i tayam
muma Ako osoba koja je uzela tayammum nae vodu
.
dok je na namazu, Abu Hanifin stav je da tayammum pre

staje vrijediti. Malik i Abu Hanbal se ovom stavu suprot
stavljaju. Argument koji Abu Hanifa istie je da je tayam
mum doputen po Qur'anu u uslovima kad nema vode, a
doputenje prestaje vrijediti im se uvjet promijeni.
Abu Hanifa dri da takbir-i-tahrimah (velianje Boga)
nije sastavni dio namaza i da je dopustivo uiti takbir i na
perzijskom. Shafi'i i ostali se ne slau sa ovim. Abu Hani
fini argumenti su da ayat koji se navodi kao dokaz da je

takbir obavezan, lj. "wa dhakarasma Rabihi fasalla", ne
spominje nijedan odreen jezik, a kako "fa" od "fasalla"
oznaava ono to vremenski dolazi poslije, namaz mora
nuno sadravati takbir. Iz toga je jasno da, iako obave
zan, sam takbir nije dio namaza, ve poseban in.
Po miljenju Abu Hanife, nije nuno da muqtadija ui
Fatihu, dok po miljenju Shafi'a i Bukharia jest. Abu Ha
nifa svoje miljenje zasniva na ayatu: "wa idba quri' al
Qur'an fastami'u lahu wa'nsitu" (kad se Qur'an ui, slu
aj i uti). Naredba da se ne ui Fatiha, moe se deducirati
iz ovog ayata, ne samo to se tie tihog uenja, ve i glas

nog. U stvari, to se ovog drugog tie, ayat je autentian i
imperativan te se ne moe ublaavati. Iznenaujue je da
Abu Hanifa
216
Shafi'i iznosi argumente protiv ovog jasnog i nedvosmis

lenog teksta koje zasniva na predajama, iako su o ovom
pitanju predaje prohnjene. Postoje one valjane koje go
vore u prilog neuenju kao i uenju. Bukhari je o tome
napisao cijelu raspravu kojom se pokuava suprotstaviti
Abu Hanifinoj dedukciji na temelju navedenog ayata, me
utim njegovi protu-argumenti uistinu iznenauju.
Pogledajmo ayat u Qur'anu koji glasi: ''Bog vam nita
ne zabranjuje osim leina, krvi, svinjskog mesa i onog nad
kojim je spomenuto neko drugo ime osim Boijeg; ali i to
(tj. upotreba spomenutih) nije grijeh za onoga ko je pri
moran (upotrijebiti ih), pod uvjetom da nije neposluan ili
neumjeren." Postoje velike razlike u miljenjima
da
mujtahi
o znaenju zakona izvedivog iz ovog ayata. Ispravno
tumaenje ajeta je ono koje daje Abu Hanifa.

Prvo kontroverzno pitanje koje se javlja jest znaenje
rijei "leina". Abu Hanifa uzima njezino znaenje iz sva
kodnevnog govora, dok Shafi'i proiruje njezino znaenje,
ukljuujui ak vunu i kosti mrtvih ivotinja te progla
avajui upotrebu takvih dijelova, kao to je krzno, zabra
njenom. Malik doputa upotrebu vune, krzna i koe, ali
zabranjuje upotrebu kosti. Budui da je znaenje koje su
usvojili Shafi'i i Malik bilo oito krivo, njihovi uenici su
smatrali potrebnim dati objanjenja. "Kosti se mogu sma
trati mrtvima," kae Razi u
Tafsir Kabiru, "zato to Bog u
Qur' anu kae: 'Ko e oivjeti kosti', a oivjeti se moe sa

mo onaj ko je umro. Na isti nain Bog govori o zemlji kao
mrtvoj." Ovo je zauujue naivno objanenje. Zakonski
propisi se ne mogu deducirati iz ovakve doslovne inter
pretacije. Razi, nakon to je dokazao da je, prema Qur' a
nu, zemlja mrtva, trebao je logino nastaviti i proglasiti
koritenje posjeda i zemlje zabranjenim.
Drugo pitanje oko kojeg se nisu slagali je znaenje ri
jei krv, koju je Bog proglasio zabranjenom. Abu Hanifa je
uzima u znaenju prolivene krvi i prema tome, riblju krv
ne smatra zabranjenom. Prema Shafi'i, zabranjene su sve
Fiqh
217
vrste krvi, bez obzira na porijeklo. Abu Hanifa u odgo

voru dokazuje da je sam Bog nainio iznimke, kao na pri
mjer u ayatu: "Qui la ajidu fima uhiya ilayya muharra
man 'ala ta'imin yat'amuhu illa an yakuna maitatan au
daman masifuhan" (to znai: U onome to mi kazuje
wahy, ne nalazim da je ikome bilo ta zabranjeno jesti
osim strvine i tekue krvi). U ovom ayatu, epitet "mas
fuh" (proliven) odreuje znaenje rijei krv.
Tree kontroverzno pitanje je znaenje rijei ''baghin
wa' adin" (neposluan i neumjeren). Prema Abu Hanifi,
nuno je da nema neposluha i neumjerenosti u jelu i piu.
Tako, ako je osoba na rubu smrti zbog nedostatka hrane,
a jedina dostupna hrana je strvina ili svinjetina, dopute
no mu je da ih jede, pod dva uvjeta: prvo, da ih ne jede
vie nego to je dovoljno da spasi ivot i drugo, da ih nije
oteo drugoj osobi koja je u istoj nevolji. Shafi'i tumai
''baghawat" i "'idwan" kao pobunu protiv vladara i gri
jenost. Tako, prema Abu Hanifi, ako je musliman koji se
digao na pobunu protiv svog vladara na ivici smrti zbog
gladi, doputeno mu je da pojede onu koliinu strvine ili
svinjetine koja mu je nuna da bi preivio. Prema Sha
fi'iju, s druge strane, to je dopustivo samo ako musliman
nije pobunjenik. Znaenje koje Shafi'i daje rijeima, prvo
ne odgovara kontekstu, a drugo, suprotno je naelima
shari' ata. Doputenje koje shari' at daje u sluaju nude,
ne ponitava se poinjenim zloinom ili grijehom. Na pri
mjer, lagati, iako je grijeh, doputeno je u nudi spaa
vanjfi ivota. Moe li se rei da grijenik ne moe iskoris
titi ovo doputenje? Ako musliman, pobunjenik, odbaci
iskoristiti dozvolu da pojede zabranjenu hranu da bi pre
ivio, navodei kao razlog da je bolje da ga puste umrijeti,
emu onda potreba uskraivanja zabranjene hrane. Ne tre
ba mu dati da jede ni dozvoljenu hranu.
Osim ovih pitanja koja se odnose na tekst Qur'ana,
Abu Hanifa postavlja hipotetiko pitanje na temelju ana
logije, oko kojeg se Shafi'i spori s njim. Radi se o ovome:
Abu Hanifa
218
ako ovjek umire od ei i nema nita piti osim vina, da li

mu je dozvoljeno da ga popije? Abu Hanifa kae da jest,
dok Shafi'i tvrdi suprotno. Zauuje Shafi'in sud, s obzi
rom na injenicu da se nije kao formalist protivio analog
nom zakljuivanju. Budui da je situacija u ovom sluaju
slina onoj o kojoj je Qur'an vrlo jasan, a cilj je u oba slu
aja spasiti ivot, zato se ista naredba ne bi primijenila u
oba sluaja?
Ni jedan drugi
mujtahid nije tako ispravno tumaio
zabrane izreene u Qur' anu o kriminalu, kao Abu Hanifa.

Kao primjer, uzet u ubojstvo. Vaei propisi koji su se
odnosili na osvetu zbog ubojstva, u doba predislamske
Arabije, bili su izuzetno nepravedni i barbarski. Islam ih

je zamijenio nizom zakona ija pravednost jo nije nad
maena.
U predislamskim vremenima, osvetu je odreivao sta
tus ubojice i ubijene osobe. Mono pleme bi se osvetilo
ubijanjem slobodnog ovjeka iz ubojiinog plemena za
svog ubijenog roba, mukarca ubojiinog plemena za
jednu svoju ubijenu enu i dva mukarca ubojiinog ple
mena za jednog svog ubijenog mukarca. Bog je propisao
ope pravilo, prema kojem ubojicu treba osuditi na smrt u
svakom sluaju, bez obzira da li je visokog ili niskog roda,
ili rob, musliman ili

dhimmija. Da budemo jasniji, On je ukinuo oblike osvete
mukarac ili ena, slobodan ovjek
koji su prevladavati u predislamsko doba.

U predislamsko vrijeme, za ubojstvo se mogao platiti
novani iznos kao kompenzacija koja se nazivala
diyat.
Islam to ograniava na sluaj sumnje za ubojstvo, ubo

jstvo iz nehata i odreduje isti
diyat za muslimane kao i za

dhimmije. ''Ne dolikuje jednom muslimanu," kae Qu
r'an, "ubiti drugog muslimana, osim grekom. Ako o
vjek ubije muslimana grekom, oslobodit e jednog roba

muslimana i platiti
diyat rodbini ubijenog ovjeka. Ako
ubijeni pripada plemenu s kojim ste u savezu, onda ete
Fiqh
219
platiti diyat njegovoj rodbini i takoer osloboditi roba

muslimana."
Abu Hanifa ovo prihvaa kao nepogreivo jasne na
redbe koje Qur'an propisuje, dok se Shafi'i ne slae s njim
oko nekih propisa koji se iz njih deduciraju - alim to
moram rei, pogreno.
Prva razlika meu njima je to Abu Hanifa smatra da
slobodan ovjek moe biti ubijen iz osvete za ubojstvo
roba dok Shafi'i misli da to nije dopustivo, i u emu se
Malik i Ahmad Hanbal s njim slau. Qur' an ne daje ni
kakvo opravdanje za ovu vrstu neljudske diskriminacije.
Ako se Shafi'jin stav zasniva na posebnom iskazu koji
glasi "sobodan ovjek za slobodnog ovjeka," onda se,
isto tako, poseban iskaz "jedna ena za jednu enu" moe
tumaiti da ovjeka ne treba ubiti za jednu ubijenu enu stav koji niko ne bi prihvatio .
.Druga razlika izmeu Shafi'ije i Abu Hanife je to ovaj
drugi smatra da isti diyat treba platiti za dhimmija kao i
za muslimana, a prvi misli da diyat koji se plaa za dhim
mija treba imositi manje nego za muslimana. ini se da

Shafi'i zanemaruje injenicu da je Bog upotrijebio iste ri
jei za one s kojima su muslimani vezani ugovorom kao i
za same muslimane. Davanje istih prava muslimanima i
dhimmijima, dokaz je islamske liberalnosti. Kakva teta
to ljudi krivo tumae njegove liberalne propise.
Trea taka njihovog neslaganja je to Shafi'i smatra, a
Abu Hanifa ne smatra, novanu naknadu dovoljnom od
tetom za ubojstvo, to jest ubojstvo s predumiljajem, iako
Qur'an propisuje osvetu, a zabranjuje diyat. U predislam
sko vrijeme ubojstvo ovjeka bilo je podlono graanskom
pravu, a krivnja se mogla ispraviti novanom naknadom.
Islam nije mogao podrati ovakvu pogreku.
etvrta taka neslaganja je to je prema Shafi'iji bitno
da se smrtna kazna nad ubojicom izvri na isti nain na
koji je on ubio, tj. razbijanjem glave kamenom ili spalji-
Abu Hanifa
220
vanjem ivog ovjeka, dok o tome Abu Hanifa ima supro

tan stav. Nema nijedne rijei u Qur'anu koja bi potkri
jepila Shafi'ijin stav.
Peta razlika u miljenju izmeu Shafi'ije i Abu Hanife
je u tome to prvi smatra da su i osveta i naknada nuni
u sluaju ubojstva, a drugi smatra da je osveta dovoljna.
Qur'an nareuje naknadu iskljuivo u sluaju ubojstva iz
nehata i ne spominje se nigdje u odnosu na ubojstvo.
Abu Hanifa i Shafi'i se ne slau ni oko nekih vanih
naredbi koje se tiu nasljedstva. Abu Hanifin stav je u
skladu sa jasnim propisima Qur'ana. Islamski propisi o
nasljedstvu, koji se razlikuju od propisa svih drugih prav
nih sistema, inspirirani su finim razumijevanjem ljudskih
odnosa, to dokazuje njihovu boansku odredbu. Naelo
na kojem poivaju jest da, ukoliko ne postoji pismena
oporuka, vlasnitvo pokojnika pripada njegovim prirod
nim nasljednicima, proporcionalno blizini srodstva, to se
smatra, da tako kaemo, kao sama po sebi razumljiva
oporuka. Ovome se pridruuje i ekonomsko naelo da je
bolje podijeliti bogatstvo izmeu velikog broja ljudi nego
ga koncentrirati u rukama samo jedne osobe ili nekoliko
osoba. ini se da su ostale religije ovo naelo zanemarile,
tako da njihovi propisi o nasljedstvu ostavljaju puno mje
sta eljama. Po kranskom zakonu, najstariji sin je prak
tiki jedini nasljednik, dok ostali sinovi dobijaju samo
ostatke. Meu hindusima samo sinovi imaju pravo nasli
jea, dok otac, brat ili drugi roaci nemaju nikakvih pra
va. Islam je bolje i realistinije sagledao zahtjeve ljudi koji
proizlaze ovisno njihovom srodstvu sa preminulim, pa pre
tri vrste nasljednika, odnosno, bliske

(dhawi'l-furud), nasljednike imetka nakon to su
plaeni svi dugovi i trokovi ('asbat) i daleke roake
(dhawi'l-arham). Sve ove kategorije jasno se navode u
Qur'anu, a posebno dhawi'l-arham, u sljedeem ayatu:
ma tome odreuje
roake
''Mukarci imaju jedan dio u onome to je ostalo iza nji

hovih roditelja ili bliskih roaka; i cijelo vlasnitvo koje je
221
Fiqh
ostalo iza roditelja i bliskih roaka. A meu roacima ne

ki imaju vea prava nego drugi."
Pri stvaranju svojih propisa o nasljedstvu, Abu Hanifa
uzima u obzir sve tri kategorije, dok Shafi'i i Malik izo
stavljaju dhawi'l-arham, tako da po njima, djed po maj
inoj strani, bratii i sestrine, itd., ne nasljeuju nita. Oni

su napravili greku jer su uzeli dhawi'l-arham kao rod, a
dhawi'l-furud i 'asbat kao vrstu.
Qur'an daje mnoge upute o braku i razvodu oko kojih

se mujtahidi ne slau. Spomenut u dvije gotovo najva
nije.
Prema Shafi'i, ena iako u dobi kad ima pravo dono
enja vlastite odluke, ne moe se udati bez doputenja
staratelja, dok prema Abu Hanifi moe. Obojica se pozi

vaju na
Qur'an i predaje kako bi potvrdili svoja stanovita.
Ovdje nije mjesto da citiramo predaje. to se tie Qur'ana,

Shafi'i bazira svoje tvrdnje na ayatu: "Kad se razvedete
od svojih ena i kad je probno razdoblje zavreno, ne

spreavajte ih da nau drugog mua," Shafi'i tvrdi da se
rijei "ne spreavajte ih" odnose na staratelje i zakljuuje

da ih staratelji imaju pravo sprijeiti u tome. Da bi to
potkrijepio, poziva se na primjer koji je povod objavlji
vanju ovog ayata, opisujui ga ovako: ''Ma' qal b. Yasar je
dao svoju sestru za sina svog amide, no on se s njom

rastao nakon nekoliko dana. Kratko nakon isteka probnog
perioda, promijenio je miljenje i zaelio se opet njome
oeniti, a ona je na to pristala. Ma' qal, meutim, ode do
nje i zabrani joj ponovnu udaju." Upravo je tada ayat ob
javljen. Ne bih nikada mogao vjerovati da je Shafi'i sve to
iskonstruirao u vezi s tim ayatom, da to nisam vlastitim
oima proitao u njegovoj knjizi. Prvo pitanje koje navodi
na razmiljanje je da li taj ayat moe imati maenje koje

mu Shafi'i pripisuje? Svi prihvaaju da se rije 'tal
laqtum" (razvedite ih) odnosi na mueve, i kad se jed
nom to prihvati, slijedi da su i rijei "ta'dulu hunna" mo

rale, takoer, biti upuene njima. Inae, ove reenice bi
Abu Hanifa
222
postale nedosljedne i glasile bi ovako: "O muevi, kad se
razvedete od svojih ena i kad je probno razdoblje zavr

eno, tada, o, brani staratelji, ne spreavajte ih da uzmu
drugog mua." Tako konstruirana, reenica je gramatiki
netana i nelogina. Njezin se adverbijalni dio odnosi na
mueve, ali se u glavnoj reenici zaboravljaju i ona se od
nosi na brane staratelje. To nije pravi nain obraanja.

Razi, iako sljedbenik Shafi'ije, izravno priznaje u
Kabiru:
Tafsir
"Ova interpretacija je sasvim pogrena: Bog ne
moe govoriti na ovako nedosljedan nain." ak i da pri

hvatimo tumaenje Shafi'ije, njegov zakljuak ne bi bio
kompletan, jer je neshvatljivo da osobama kojima se neto

zabranjuje istovremeno to isto doputa.
Dopustite mi da ukratko objasnim pozadinu tog
ayata.
Bio je obiaj u predislamsko doba da mukarci spreavaju

svojim enama ponovnu udaju zbog averzije koju su ima
li prema ideji da njihove bive ene ive zajedno sa dru

gim mukarcima. Ovaj
ayat je bio objavljen zato da bi se
ukinuo ovaj runi obiaj, te tako njegov ispravan prijevod
glasi: "0, muevi, kad se razvedete od svoje ene i kad
proe probni period, ne spreavajte ih da se udaju za nji
hove (nove) mueve (to jest, mukarce za koje se ele

udati)." To je znaenje koje Abu Hanifa daje ovom
ayatu,
zakljuujui iz toga da ene imaju pravo same ugovarati
brak. Ovaj argument potvruje rije
"yankihna" zato to
se tom rijeju in udaje pripisuje eni, a ne branim sta

rateljima.
Drugo pitanje odnosi se na tri razvoda. Sva etvorica

imama i mujtahida slau se da, ako ovjek proglasi tri
razvoda u isto vrijeme, razvod postaje konano vaei i
neopoziv. Oni se meutim, ne slau oko pitanja da li je
razvod dat na ovaj nain zakonski i dopustiv. Shafi'i misli

da jest i da je doputen od Boga. Abu Hanifa smatra da je
zabranjen i nezakonski, smatrajui, takoer, grijenikom

ovjeka koji je dao takav razvod. Njegov argument je da
se postupak razvoda na koji Bog upuuje, bazira na
aya-
223
Fiqh
tu:
"Razvodi je dva puta; zatim dolazi ili paljivo pomi
renje i opoziv ili dostojanstven raskid". Zakonski razvod

se moe dati samo na nain opisan u ovom
ayatu.
Neki
ljudi su prigovarali Abu Hanifinom stavu, pitajui se ako
nije zakonski dopustivo razvesti se tri puta odjednom, ka
kav je onda smisao u "raskidu" to jest, u pravosnanosti

razvoda, pogotovo kad Abu Hanifa sam priznaje da je
ovo drugo dopustivo? To podrazumijeva jednu finesu o
kojoj neemo raspravljati ovom prilikom. Meutim, mo
gu istaknuti kako je jedno zabraniti neku radnju, a drugo
je provesti zabranu. Na primjer, ovjeku je zabranjeno da
daruje nejednake dijelove vlasnitva svojoj djeci. Ako to
nepravedan ovjek ipak uini, njegov poklon e biti va

ljan.
Na kraju rasprave, dopustite mi da razjasnim da ne
tvrdim kako su Abu Hanifini pravni sudovi nepogreivi i

konani.
On je
na kraju, samo
mujtahid,
a ne poslanik i
zato je mogao grijeiti, to je i inio. Zato se brojni njegovi
uenici s njim ne slau oko mnogih pitanja. O razdoblju
rada'ata,
o prividnoj ili realnoj efikasnosti
qadijine
odlu
ke, o ubojstvu po analogiji, oko pitanja propisane maksi
malne kazne koja se nuno dosuuje za brakove meu

rodbinom, Abu Hanifin
madhab
ne doputa racionalno
tumaenje. Isto vrijedi i za mnoga druga pitanja. Moja na
mjera je bila, meutim, pokazati kako su Abu Hanifini

stavovi bili toliko ispravni koliko je to bilo mogue jed
nom mujtahidu.
Dodatak
Uenici Abu Hanife

lako u azijskim zemljama, openito, postoji blizak od
nos izmeu uitelja i njihovih uenika, ponekad, ipak,
imena odreenih uenika postaju neraskidivo vezana uz

ime njihovog uitelja iz razliitih razloga. Kako sam na
veo u prvom dijelu ove knjige, krug Abu Hanifinih ueni
ka bio je tako irok da su mu granice bile halifino carstvo.
Abu'l-Mahasin Shafi navodi imena i porijeklo
918 ljudi
koji su na neki nain bili Abu Hanifini uenici. Neki od
njih su tako znaajni da su njihove kratke biografske note

nune kao dopuna prikazu ivota i rada Abu Hanife.
Bilo je etrdeset uenika posebno odanih Abu Hanifi

koji su suraivali s njim u kodificiranju fiqha. Budui da
je to ivotno djelo Abu Hanife, izostaviti podatke o tim
ljudima uinilo bi njegovu biografiju nedovrenom. Ovi

ljudi nisu bili samo prisna povezani sa historijom Abu
Hanifinog vlastitog djela, ve njihova veliina daje mjeru
veliini hanefijskog
fiqha, predstavljajui dokaz visokog
mjesta Abu Hanife. Khatib Baghdadi u svom prikazu Wa

ki' b: al-Jarraha prenosi razgovor o Abu Hanifi koji po
kazuje, po miljenju relevantnih ljudi, kako veliina nje
govih uenika slui njemu na ast. Jednom prilikom, kae

Khatib Baghdadi, kad su se ueni ljudi okupili oko Wa
ki'a, neko je primijetio kako je Abu Hanifa napravio po
greku u vezi s nekim pitanjem. "Kako moe Abu Hanifa
pogrijeiti?" uzvratio je Waki'. "Imao je istaknute ljude koji

su mu pomagali - u analogiji, Abu Yusuf i Zufar; u ha
dithu Yahya b. Za'idah, Hafs b. Ghiyath, Habban i Mun-
Uenici Abu Hanife
225
dal; u leksikografiji i arapskom jeziku - Qasim b. Ma'n; u

predanosti i pobonosti - Dawud al-Ta'i i Fadl b. 'lyad.
Kako moe neko uz takve ljude pored sebe, pogrijeiti?
ak i kad bi htio, ovi ljudi mu ne bi dopustili."
Ako, kako se obino misli, veliina uenika unapreu
je slavu uitelja, onda u cijeloj povijesti Islama ni jedan

uitelj ne odraava
tu slavu bolje
od Abu Hanife.
On bi
pravom mogao tvrditi da su neki njegovi uenici bili ui

telji velikim
imamima i mujtahidima.
Na primjer, Shafi'i
je imao obiaj rei da je od Muhammada stekao onoliko

znanja "koliko deva moe ponijeti".90 To je onaj isti Mu
hammad koji je bio poznati uenik Abu Hanife i koji je
proveo cijeli ivot branei stavove svog uitelja. Zaista,

neki Abu Hanifini uenici, naroito Abu Yusuf i Muham
mad, su bili uenjaci takvog ranga, i da su se proglasili
mujtahidima,
stotine ljudi bi to prihvatilo i postalo nji
hovim sljedbenicima.
Vjerske znanosti koje su bile u usponu u doba Abu

Hanife bili su: fiqh, hadith, asma'i asma' al-Rijal. Treba
primijetiti da su vodea imena u ovim znanostima Abu

Hanifini uenici. Ne samo po nazivu, nego zaista, godi
nama sjedei pred njim, to su s ponosom priznavali. Ovo
vjerovatno niko nee osporiti kad je u pitanju

pogledu
haditha moe biti
fiqh,
ali u
sumnji, jer veina Abu Hani
finih uenika postigli su slavu kao erijatsko-pravni stru
njaci
(fuqaha),
a oni poznati kao
muhaddithi
proslavili
su se svojim zaslugama, a ne samo zato to su bili Abu

Hanifini uenici. U mojim biljekama o pojedinim ueni
cima u ovom dodatku, posebno u se osvrnuti na uenike
koji su uili kod Abu Hanife i navesti autoritete poznatih
rijal radova.
90
Neki dananji povrni kritiari e se iznenaditi ovim prikazom i

odbacitiju kao izmiljotinu Hanefijskih pisaca. Oni, medutim, trebaju
znati da je uveni muhaddith Nawawi opisuje kao autentinu. Vidi
njegov Tahdhib al-Asma'wa'l-Lughat, biljeke o Im.amu Muham
madu.
226
Abu Hanifa
Moja je namjera bila napisati kratke zabiljeke o etr
desetorici meu Abu Hanifinim brojnim uenicima, koji

su s njim suraivali u pripremi zbirke propisa
fiqha. Na
alost, uspio sam ustanoviti imena samo njih nekoliko, a
to su Abu Yusuf, Zufar, Asad b. 'Umar, Afiyat al-Azdi,
Dawud al-Ta'i, Qasim b. Ma'n, 'Ali b. Mus-hir, Yahya b.

Zakariya, Habban i Mundal.91 O njima sam napisao krat
ke zabiljeke. Osim ovih, vrijedi spomenuti jo neke ue
nike, priznate strunjake

drugima.
haditha i rijala. Poet u s ovim
Muhaddithi
Yahya b. Sa'id al Qattan. Bio je osniva
kae u predgovoru svog
vjek koji pie o
rijala. Dhahabi
Mizan al-I'tidala da je prvi o
rijalu bio Yahya b. Sa'id al Qattan i da su
mu sljedbenici bili njegovi uenici Yahya b. Ma'in, 'Ali b.
al-Madini, Ahmad b. Hanbal, 'Amr b. 'Ali al-Fallas i Abu
I<huthaima, koji su za sljedbenike imali svoje uenike kao

to su Bukhari i Muslim.
Njegov ugled u hadithu bio je tako velik da je Ahmad

b. Hanbal stajao s potovanjem pred njim, postavljajui
mu pitanja o
hadithu od ikindije namaza, kad bi poela
nastava, pa sve do jacije namaza. 92 Postigao je toliko umi

jee u verificiranju i kritici prenosilaca, da su imami u ha
dithu esto govorili kako e iskljuiti sve prenosioce koje
i Yahya odbaci.93 Postoji poznata izjava Ahmad b. Han

bala iji je smisao da svojim oima nije vidio nikog ravnog
Yahyi.94 Pored ovakve uenosti, pohaao je i predavanja
Abu Hanife i ponosio se time. Iako se sistem taqlida (pot

injavanja odreenom autoritetu) jo nije bio iskristalizi91
92
93
94
Historiar Khatib spominje ove ljude kao Abu Hanifine uenike u

svojoj biljeci o Abu Yusufu.
Fath ai-Mughith i al-Jawahir al-Mudiyyah.
Ibn Hajar, Tahdhib al-Tahdhib, biljeke o Yahya b. al-Qattanu.
Dhahabi, Mizan al-l'tidal.
227
Uenici Abu Hanife
rao, bio je sljedbenik Abu Hanife u veini problema. Sam

priznaje da su njegovi stavovi bili uglavnom izvedeni iz
Abu Hanifinih sudova.95 Dhahabi, govorei o Wakil b. al
Jarri u
Tadhkirat al-Huffazu
kae: "Wakil daje
fatwe
na
temelju Abu Hanifinih izreka, a tako je radio i Yahya Qat

tan. Roen je
130. h., a umro 198. h. u Basri.
'Abd'Allah b. al-Mubarak. Tradicionalist Nawawi pi

Tahdhib al-Asma' wa'l-Lughatu: "Imam o
e o njemu u
ijem vodstvu i veliini postoji opi konsensus; iji govor

zaziva Boiju milost, a ljubav obeava spas."
Njegov ugled u
su ga
muhaddithi
hadithu moe se mjeriti injenicom da

hadithu."
nazivali "Voom vjernika u
Jednog dana mu se neki od njegovih uenika obratio kao
'Alim a'-Mashriqu (Uenjak Istoka), a poznati muhad

dith Sufyan Thauri, koji je bio prisutan, uzviknuo je: "ta
eli rei nazivajui ga 'Alim al-Mashriq? On je 'Alim a
Sharq wa'l-Gharb96 (Uenjak i Istoka i Zapada). Ahmad
b. Hanbal je tvrdio da niko od suvremenika 1 Abd-Allah b.
haditha.
hadith od
al-Mubaraka nije bio tako neumoran u uenju

Sam lAbd-Allah b. Mubarak tvrdi da je uio
etiri hiljade uenjaka od kojih mu je hiljadu njih prena

silo predaje.97 Naveden je kao izvor hiljada predaja za
biljeenih u Bukharijevim i Muslimovim
Sahihima,
sumnje je jedan od najveih strunjaka prenoenja
tha.
Napisao je brojna djela o
hadithu
fiqhu,
i bez
hadi
ali naa
lost, nijedno nije danas dostupno. Njegova uenost i po

bonost osigurale su mu ugled u javnosti, vei nego to
su imale kraljevske linosti ili dravni uglednici. Jednom
prilikom, za vrijeme posjete halife Harun al-Rashida Ru
qqu, stigao je tamo i lAbd-Allah b. al-Mubarak. uvi za
njegov dolazak, hiljade ljudi pojurilo je u grad, ostavlja

jui cijeli krajolik u oblacima praine. Jedna od ena Ha95
%
97
Ibn Hajar, Tahdhib al-Tahdhib1 biljeka o Abu Hanifi.

Nawawi, Tahdhib al-Asma1 wa11-Lughat.
Khulasah Tahdhib al-Kamal, biljeka o 'Abd-Allah b. al-Mubaraku.
Abu Hanifa
228
run al-Rashidovog harema, koja je s prozora promatrala
taj prizor, pitala je, iznenaena, ta se to dogaa. Rekli su

joj da je 'Alim od Khurasana, poznat kao 'Abd-Allah b.
al-Mubarak, stigao u grad. "To je prava kraljevska ast,"

uzviknula je ena. Harun al-Rashid ne uiva takvu ast.
Niko mu ne bi doao da ih ne dovedu vojnici i polica
JCl. 1198
'Abd-Allah b. Mubarak je jedan od Abu Hanifinih naj
poznatijih uenika i bio je s njim posebno vezan, uvijek
istiui da je svo znanje to posjeduje, dobio od Abu Ha

nife i Sufyan Thauria. Postoji njegova uvena izreka: ''Da
Ii1.i Bog nije pomogao preko Abu Hanife i Sufyana, ne bih
bio nita drugo do obian ovjek.'199 Ima nekoliko njego

vih, esto citiranih, stihova kojima hvali Abu Hanifu.
Khatib Baghdadi navodi neke od njih u svojoj historiji.
Roen je u Mervi,
118. h., a umro je 181. H. u Hitu.
Yahya b. Zakariya b. Abi Za'ida. Bio je poznati mu

haddith. Dhahabi u svome Tadhkirat al-Huffazu, daje
prikaze o ljudima poznatim kao hafiz al-Hadith (oni koji
su znali hadith napamet), stavljajui ga na prvo mjesto u
njegovoj klasi. 'Ali b. al-Madini, jedan od Bukharijevih

uitelja, imao je obiaj rei: ''Uenje je tog vremena s Ya
hyom dostiglo svoju najviu razinu."100 U est
Sahiha,
mnoge navedene predaje potiu iz njegovog izvora. Bio je

i
muhaddith i faqih, potpuno upuen u obje discipline.

Mizan al-I'tidalu poinje biljeku o nje-
Tako, Dhahabi u
mu, rijeima: "Jedan od velikih erijatsko-pravnih stru
njaka i priznati
muhaddith."
Bio je jedan od omiljenih Abu Hanifinih uenika, s ko
jim je provodio puno vremena, tako da ga Dhahabi u Ta

dhkirat al-Huffazu opisuje kao "Sahib Abu Hanifah"
(bliski pratilac Abu Hanife). Bio je vodea figura meu
98
99
Ibn Khalikan: Ta'rikh, biljeka o 'Abd-Allah b. al-Mubaraku.

Ibn Hajar, Tahdhib al-Tahdhib, biljeka o Abu Hanifi.
100 Dhahabi, Mizan al-I'tidal, biljeka o Yahyi
Uenici Abu Hanife
229
onima koji su saraivali sa Abu Hanifom na kodifikaciji

njegovog
fiqha.
Prema Tahaviu, bio je vezan za ovaj po
sao oko trideset godina. Iako ovaj broj ne mora biti taan,
nema sumnje da je njegova saradnja trajala dugo i da je
posao pisanja bio specijalno njemu povjeren. 101 Mizan al
I'tidal
kae da je prema nekim ljudima, Yahya bio prvi
autor u Kufi. Ovaj stav moe biti rezultat pogrenog

shvaanja njegove pozicije kao pisara Abu Hanifinog
qha. Bio je qadija u Medini i ondje umro 182.
Fi
h., u ezde
set treoj godini ivota.
Wald' b. al-Jarrah. Smatra se jednim od stupova ha

ditha. Ahmad Hanbal se ponosio injenicom to je bio
njegov uenik toliko da je, kadgod bi navodio predaju iz
njegovog izvora, rekao: "Ovu predaju mi je kazivao o
vjek kome jo nema ravnog,"1 02 Pria se da je Yahya b.
Ma'in, vodei strunjak u rij alu, rekao: ''Nisam nikad sreo
ovjeka draeg od Waki'a b. al-Jarraha"103 Slino je o nje
mu govorila i veina strunjaka
lim u svoje
Sahihe
haditha.
Bukhari i Mus
ukljuuju mnoge predaje koje on pre
nosi. Njegove predaje i stavovi o rijalu smatraju se vrlo

autentinim. Bio je poseban uenik Abu Hanife. U veini
pitanja bio je Imamov sljedbenik i davao
fatwu prema nje

Ta'rikhu:
govim naelima. Khatib Baghdadi pie u svom

''Davao je
fatwe
prema Abu Hanifinim izrekama i uo je
mnoge stvari od njega." 1 04 Dhahabi ovo potvruje u
Tad
hkirat al-Huffazu. Waki' umire 197. h.
Yazid b. Haru. uveni imam u hadithu koji meu
svojim uenicima ima mnoge velike imame, kao to su
Ahmad Hanbal, 'Ali b. al-Madini, Yahya b. Ma'in i Ibn
Abi Shaiba. Prema Nawawiu, imao je bezbroj uenika.
1 01
1 02
1 03
1 04
Al-Jawahir al-Mudiyyah, biljeka o Yahyi

Nawawi, Tahdhib al-Asma'wa'l-Lughat, biljeka o al-Jarru.
Ibid.
U 'Abd al Barrovom prikazu o ovome, javlja se rije haddathana
umjesto Shai'a, to je znaajno. Vidi 'Uqud al-Juman, prvi dio.
Abu Hanifa
230
Yahya b. Abi Talih pria da je jednom, dok je bio na nje

govom predavanju, bilo prisutno priblino 70.000 ljudi. 1 05
Ime mu je postalo poslovino po velikom broju predaja
koje je znao.
On sam je imao obiaj tvrditi da broj predaja
koje je znao iznosi 20.000106 Bukharijev uitelj, 'Ali b. Ma
dini bi govorio da ne poznaje nikog ko zna vie predaja
napamet. U
ga u svom
hadithu je bio Abu Hanifin uenik. Dhahabi

Tadhkirat al- Haffazu ubraja meu one koji su
uli predaje od Imama. Dugo vremena se druio sa Ima

mom i imao dovoljno mogunosti da stvori miljenje o
njegovim postupcima i navikama. Pria se da je rekao:
"Druio sam se sa mnogo ljudi, ali nisam sreo nikoga bo
ljeg od Abu Hanife."107 Roen je 1 17. h., a umro 206. h.
Hafs b. Ghiyath. Bio je vrlo veliki muhaddith. Khatib

Kathir al-Hadith (onaj koji zna
veliki broj predaja). Dhahabi ga ubraja meu hafize ha
ditha. Ahmad Hanbal, 'Ali b. Madini i drugi navode pre
Baghdadi ga opisuje kao
daje iz njegovog izvora. Bio je posebno poznat po kazi

vanju predaja napamet, bez pomoi knjige ili bilo kakvih
biljeki. Predaje koje on prenosi na ovakav nain broje
3.000 do 4.000. 108 Bio je jedan od uenika posebno dragih
Abu Hanifi, kome je imao obiaj rei: "Ti si mir mome
srcu i utjeha mojoj tuzi."
Mukhtasar Ta'rikh-i-Baghdadi
govori o njemu kao poznatom ueniku Abu Hanife. Dugo
vremena je izbjegavao svjetovne poslove, ali je na kraju

zbog okolnosti, bio prisiljen da ih prihvati. Sreom, Ha
run al-Rashid, uvi o njegovoj slavi, pozove ga i ponudi
mu mjesto
qadije, to on prihvaa jer je bio u velikim du

(Qadi
govima. Abu Yusuf je u to vrijeme glavni qadija
al-Qudat) koji je upravljao sudskim poslovima. Kako je

Qa-
Harun al-Rashid imenovao Hafsa bez konsultacije sa
105 Nawawi, Tahdhib al-Asma' wa'l-Lighat, biljeka o Yazid b. Harunu.

106 Ibid.
107 Mazi, Tahdhib al-Kamal, biljeka o Abu Hanifi.
108 Mizan al-I'tidal, biljeka o Hafsu.
231
Uenici Abu Hanife
di al-Qudatom,
Abu Yusufu je to zasmetalo, pa je dao
upute Hasan b. Ziyadu da kritiki ispita Hafsove presude,

kadgod mu dou albe. Ali, proitavi neke od njih, pri
znao je da iza njih stoje Boije upute. 1 09 Hafs je roen
117.
qadija trinaest godina u Kufi i dvije godi
ne u Bagdadu. Umro je 196. h.
h. Radio je kao
Abu ' Asim al-Nabil. Pravo ime mu je Dahhak b. Muk

muhaddith po kome su citirane mno
ge predaje u Bukharijevim i Muslimovim Sahihima. Dha
hab i kae u Mizan al-I'tidalu d a je postoj ao opi
hlad i bio je poznati
konsenzus o njegovoj pouzdanosti. Bio je vrlo predan i

poboan. Bukhari ga navodi, rekavi: "Od kada sam uo
da je klevetanje grijeh, vie ne govorim ni protiv koga iza
njegovih lea." Nabil, to znai "potovani", bila je njego
va titula. Prie o tome kako ju je stekao, razliite su. Jedna
pria kae: Jednom se Shu'ba zarekao da vie nee kazi
vati predaje. Kako je bio veliki
muhaddith,
ija su pre
davanja koristila hiljadama uenika, to je izazvalo veliku

javnu zabrinutost. uvi za zavjet, Abu 'Asim ode do
Shu'be i kae mu: "Oslobaam jednog svoga roba kako bi
te nagovorio da odustane od svoje namjere. Molim te
odustani i nastavi sa svojim predavanjim iz
haditha."
Iz
neneen Abu 'Asimovom ljubavlju prema uenju i hra

brou, Shu'ba je uzviknuo: "Anta Nabil" ''Nabil" je od
tada njegova titula.1 10 Bio je jedan od posebnih Abu Hani
finih uenika. 11 1 Prema Khatib Baghdadiju, kad ga je neko
jednom upitao ko je vei faqih, Sufyan Thauri ili Abu Ha

nifa, on je odgovorio: ''Usporedba je mogua samo meu
slinima. Abu Hanifa je osniva
mo
faqih." Umro je 212.
fiqha,
dok je Sufyan sa
h., u devedesetoj godini ivota.
'Abd al Razzaq b. Humam.
Dhahabi poinje svoje bi
ljeke o njemu, rijeima: "Jedan od uvaenih uenjaka."

109 Al-Jawahir al-Mudiyyah, biljeka o Hafsu.
1 1 0 Ibid., biljeka o Abu Asimu.
111 Ibid.
Abu Hanifa
232
Veoma ugledan
muhaddith.
Bukharijin i Muslimov
Sahih
puni su predaja koje je on kazivao. Kad je neko upitao

Ahmad b. Hanbala je li sreo ikog boljeg od 'Abd al- Raz
zaqa u prenoenju predaja, pria se da je dao negativan
odgovor. Mnogi veliki
imami u hadithu,
kao Sufyan b.
'Ainiyyah, Yahya b. Ma'in, 'Ali b. al-Madini i Ahmad Ha

nba!, bili su meu njegovim uenicima. Uenici
haditha
dolazili bi izdaleka da prisustvuju njegovim predavanji

ma. Neki su govorili kako od Poslanikovog vremena nije
bilo nikoga koga bi ljudi dolazili vidjeti iz tako udaljenih
mjesta.112 Postoje njegove opsene knjige o hadithu pod
nazivom Jami, kojima Bukharija duguje puno i koju Dha
habi u svom Mizan
al-I'tidalu opisuje kao riznicu znanja.

hadithu. Brojni odlomci
Bio je Abu Hanifin uenik u
'Uqud al-Jumana
govore da je bio povezan sa Imamom
dugi niz godina. Tako iznosi mnoge injenice o Imamo

vim navikama i ponaanju. Jedna od njih govori da nije
poznavao nikoga ko bi imao plemenitiji karakter od Abu
Hanife. Roen je
126. h., a umro 21 1. h.
Dawud al-Ta' i.
Bio je ovjek boanski obdaren.
Sufij e
su ga smatrale savrenim murshidom. Njegove velike du

hovne sposobnosti spominje
Tadhkirat al-Auliya. erijat
sko-pravni strunjaci, posebno hanefijski, priznaju mu

ugled u
fiqhu i ijtihadu. Muhaddithi
bitno pouzdan." 11
znati
muhaddith
kau da je "nepo
On zasluuje sva ova priznanja. Po
Muharib b. Dithar je imao obiaj rei:
"Da je Dawud bio jedan od starih, Bog bi o njemu govorio

u Qur' anu." 114 Poeo je sa uenjem fiqha i haditha i
dostigao visok stupanj uenosti u
kalamu,
aktivno sud
jelujui u raspravama i polemikama. Jednog dana, tokom

diskusije s nekim ovjekom, bacio je na njega kameni.
112 Sam'ani, Ansab i Yan'i ?, Ta'rikh, biljeke o Abd-al Razzaq b. Hu
mamu.
1 13 Dhahabi, Mizan al-I'tidal.

114 Ibn I<hallikan, Ta'rik
Uenici Abu Hanife
233
Ovaj ovjek je rekao: ''Dawude, i tvoj jezik i ruke su izvan

tvoje kontrole." Primjedba je pogodila cilj: Dawud je pre
stao sudjelovati u debatama, ali je nastavio sa uenjem.
Godinu dana kasnije, bacio je niz rijeku sve svoje knjige,
raistio sa svim svojim svjetovnim preokupacijama. "Imao
sam obiaj odlaziti Dawudu," kae Imam Muhamm ad,
"da se posavjetujem s njim o pravnim pitanjima. Ako su
moja pitanja bila vana i praktine prirode, izrekao bi svoj
sud o njima. Inae, otpustio bi me, govorei da je zaoku- .
pljen drugim hitnim stvarima." Dawud je poznati uenik
Abu Hanife. Khatib Baghdadi, Ibn Khallikan, Dhahabi i
drugi historiari koji su pisali o njemu, posebno navode
da je bio jedan od uenika Abu Hanife. Saraivao je sa
Abu Hanifom u kodifikaciji fiqha, kao vaan lan urei
vakog odbora. Umro je 160. h.
Osim navedenih, postoje jo mnogi poznati muhaddi
thi koji su bili uenici Abu Hanife, kao to su Fadl b. Da
kin, Hamza b. Habib al-Ziyat, Ibrahim b. Tahman, Sa'id b.
Aus, 'Umar b. Maimun i Fadl b. Musa. Ja sam se ogra
niio na one njegove uenike koji su mu bili posebno bli
ski, druei se s njim dugo vremena.
erijatsko-pravni strunjaci (juqahii) koji su

sudjelovali u kodificiranju ftqfuz
Qadija Abu Yusuf. Veliina Abu Yusufa i visoki ugled
koji je uivao, zahtijevale bi nastanak zasebne knjige sje
anja koja bi bila dostojna njegovih zasluga. To prepu
tam nekome ko raspolae sa vie slobodnog vremena od
mene. Ono to se od mene oekuje u kontekstu ove knjige
jest kratki prikaz o njegovom ivotu i njegovim dostignu
ima na polju nauke.
Njegovo porijeklo see do Ansara. Jedan od njegovih
predaka, Sa' d b. Sibat, bio je Poslanikov drug. Njegov je
otac bio siromaan ovjek koji je zaraivao za ivot kao
obian radnik. Roen je u Kufi, 113. ili 117. h. Jo od dje-
234
Abu Hanifa
tinjstva volio je uiti, ali je njegov otac elio da to prije
stekne neko zvanje kako bi bio u mogunosti doprinositi
kunom budetu. Ipak, kadgod bi imao slobodnog vre

mena, provodio bi ga u drutvu uenih. Jednom ga je otac
na silu odveo sa Abu Hanifinog predavanja, opominjui
ga sljedeim rijeima: "Sine moj, Bog je Abu Hanifu oslo
bodio briga oko sredstava za ivot. Zato se ti povodi za
njegovim primjerom?" Abu Yusuf je stoga prekinuo ko

lovanje i provodio vrijeme sa svojim ocem. Nekoliko dana
kasnije, Abu Hanifa se raspitivao za njega. uvi to, Abu
Yusuf je doao vidjeti Imama i ispriao mu ta se dogo
dilo. Imam mu je diskretno dao novanik. Kad ga je kod
kue otvorio, pronaao je u njemu stotinu dirhama. Imam
mu je, uz to, rekao da moe doi ponovo, kad potroi taj
novac. Tako je nastavio pomagati Abu Yusufu sve dok

ovaj nije potpuno ovladao tadanjim znanostima i postao
priznati autoritet.
Abu Yusuf je pohaao predavanja mnogih drugih au
toriteta. Sluao je predaje A'masha, Hisham b. 'Urwaha,

Sulaiman Taimia, Al !shaq Shaibania, Yahya b. Sa'id al
Ansaria i drugih. Uio je vojnu historiju (maghazi}, bio
grafiju
(siyar) od Muhammada b. Ishaka i sticao znanje iz

fiqha od Muhammad b. Abi Laile. Bog ga je obdario ta
kvom inteligencijom i pamenjem da je sve ove discipline
uio istovremeno. 'Abd al-Barr, poznati
muhaddith, pie
muhad
da je Abu Yusuf imao obiaj posjeivati razliite
dithe i prilikom samo jedne posjete, nauio bi pedeset do
edeset predaja, i sve bi ih zadrao u pamenju.
Sve dok je Abu Hanifa bio iv, Abu Yusuf je redovito
posjeivao njegova predavanja. Nakon smrti Abu Hanife,

razmiljao je o uspostavljanju veza sa halifskim dvorom.
Abasidski halifa Mahdi imenovao ga je
qadijom 166. h.
Mahdijev nasljednik, Hadi, zadrao ga je na tom mjestu.
Nakon toga, Harun al-Rashid, saznavi za njegove zas

luge, imenuje ga
Qadi al-Qudatom za cijelo kraljevstvo.
Bio je prvi koji je obavljao tu funkciju u islamskoj povi-
Uenici Abu Hanife
235
jesti. Tu je dunost nakon njega obnaao jo samo jedan

ovjek, a to je bio Ahmad b. Abi Dawud.
Umro je 5. Rabi' al-Awwala 182. h. Prema Muham
mad b. Sama'i, njegove zadnje rijei bile su: " O, Boe, Ti
zna da nikad nisam namjerno presudio suprotno injeni
cama. Uvijek sam nastojao donositi presude u skladu sa
Tvojom Knjigom i onako kako je obiavao Tvoj Poslanik.
Kadgod sam se suoio sa tekim problemom, traio sam
upute od Abu Hanife, a koliko ja znam Abu Hanifa razu
mije dobro Tvoje zapovijedi i nije nikad svjesno skrenuo
sa puta istine."
Abu Yusuf je bio vrlo imucan ovjek i svoje bogatstvo
ostavio je u dobrotvorne svrhe. Namijenio je etiristotine
hiljada rupija siromanima u Mekki, Medini, Kufi i Bagh
dadu.
Bio je vrlo svestran uenjak. Iako uglavnom poznat po
fiqhu, i u nekoliko drugih disciplina nema mu ravnog.
Historiar Ibn Khallikan citira Halil b. Yahyu: "Abu Yusuf
je bio hafiz u tafsiru (egzegeza}, u oblasti vojne historije
(maghazia) i u oblasti historije Arabije (ayyam al-'Arab):
u fiqhu je ostvario manja dostignua." U hadithu je imao
tako visok ugled da se ubrajao meu hafize. Dhahabi da
je prikaz o njemu u svom Tadhkirat al- Huffazu. Yahya b.
Ma'in je imao obiaj rei: ''Meu sljedbenicima kole mi
ljenja (ahi al-ra'y) nema nikog ko bi znao vie predaja od
Abu Yusufa." Muzni, poznati Shafi'ijin uenik govorio bi:
"Abu Yusuf115 se pridrava haditha vie nego iko drugi."
Khatib Baghdadi citira ovu Ahmad Hanbalovu izjavu:
"Kad me je poeo privlaiti hadith, otiao sam do Abu
Yusufa." Yahya b. Ma'in, Ahmad Hanbal i mnogi drugi
imami u hadithu citirali su Abu Yusufove predaje. Nema
bolje potvrde njegove veliine. 116
115 Dhahabi navodi ove tvrdnje u Tadhkirat al-Hiffazu.
116 U knjigama rijala citiraju se kritike Abu Yusufa, ali su openito
govorei nepouzdane, jer su ili nejasne ili se ini da potjeu od
razliitih sudova.
Abu Hanifa
236
Niko ne moe osporiti njegov ugled u
fiqhu.
Sam
Abu Hanifa ga priznaje. Vraajui se jednom iz posjete

bolesnom Abu Yusufu, rekao je svojim prijateljima: "Ako,
ne daj Boe, ovaj ovjek umre, svijet e izgubiti jednog od
svojih velikih uenjaka." Drugi imami su takoder prizna
vali njegovu otru inteligenciju i pronicljivost. A'mash,
uveni muhaddith tog vremena, nakon savjetovanja sa
Abu Yusufom oko nekog pitanja i uvi njegov odgovor,
rekao je: "Poziva li se na neki izvor?" ''Da," odgovorio je
Abu Yusuf, podsjeajui A'masha na predaju koju mu je
sam A'mash jednom prilikom kazivao. ''Ya'qub," rekao je
A'mash, "ovu predaju sam prvi put uo jo dok se tvoji
roditelji nisu ni vjenali, ali sam tek danas shvatio njezino
znaenje. "117
Abu Yusuf je bio prvi koji je napisao knjigu o
fiqhu.
Bilo je mnogo njegovih knjiga i o drugim disciplinama

koje navodi Ibn al-Nadim u Kitab al-Fihristu, ali ja sam
vidio samo Kitab al-Kharaj i o njoj u neto rei. Knjiga je
zbirka dopisa koje je Abu Yusuf poslao Harun al-Rashidu
o pitanjima poreza (kharaj), glavarine, (jizya), itd. Uglav
nom se bavi pitanjima poreza i stoga se moe opisati kao
tadanji zakonik o prihodima. Klasifikacija imanja prema
vrijednosti i produktivnosti, razliite visine prihoda, raz
liit status obraivaa (tla), vrste proizvoda i slina pitanja,
vrlo se opirno obraduju, a propisi se iznose na tako sis
tematian nain da je dokument iznanedujue ostvarenje
svog vremena. Stil mu je lagan i jednostavan. Zajedno sa
propisima i uputama, spominju se i nepravilnosti koje se
javljaju u administraciji i smjelo se na njih skree halifina
pozornost.
Ono po emu je Abu Yusuf bio izuzetan jest da je pod
samozadovoljnim autokratom, kakav je bio Harun al
Rashid, izvravao svoje obaveze sa hrabrou i smjelou
koja se rijetko susree u historiji kraljevstava Azije. Evo,
na primjer, jednog savjeta upuenog Harun al-Rashidu u
117 Ibn Khallikan, Ta'rikh, biljeka o Abu Yusufu.
237
Uenici Abu Hanife
knjizi Kitab al-Kharaj: "Voo pravovjernih! Da si sazivao

sud barem jednom mjeseno kako bi podijelio pravdu
svojim podanicima, ne bi te izjednaavali sa onim
vladarima koji se skrivaju od svojih podanika. Da si
barem jednom ili dva puta sazvao sud, vijest bi se
nadaleko i nairoko prenijela i prijestupnici bi se klonili
nedjela. U stvari, da su guverneri i upravitelji znali da si
barem jednom godinje u sudu te da pravedno sudi, pri
jestupnici se ne bi odvaili initi prijestupe."
Ko bi se jo imao dovoljno smjelosti obratiti Harun

al-Rashidu ovim rijeima?
Iznenaujue ja da ak ni slobodoumni i plemeniti o
vjek kakav je bio Abu Yusuf, nije bio poteen napada
svojih neprijatelja koji su ga nazivali ulizicom i oportunis
tom, izmiljajui prie kojima bi potvrdili ove optube.
Neki nekritini historiari citirali su ove prie koje su nav
ele povrne itaoce da povjeruju u optube. Tako neke
prie navodi i
pasus iz
Ta'rikh al-Khulafa'. Meutim, navedeni

Khitab al-Kharaja prua siguran dokaz o ne
pouzdanosti takvih pria. Ne samo nekritini historiari

nego su i neki
muhaddithi
bili zavedeni njihovom na
mjerom, ne potrudivi se provjeriti injenice. Baihaqi, u

opirnoj Shafi'inoj biografiji, pie: "Kad je Imam Shafi'i
uhapen i doveden pred sud Rashid al-Haruna, qadija
Abu Yusuf i Imam Muhammad su savjetovali halifi da ga
osudi na smrt, tvrdei da bi, ako ga se brzo ne rijei, ovaj
mogao ugroziti dravu." Naalost, Baihaqi, iako ugledan
muhaddith, gubi iz
vida injenicu da je Abu Yusuf umro
puno prije nego to je Shafi'i bio uhapen i izveden pred

Harun al-Rashida. Sreom, neki od njegovih drugova
muhadditha dokazali su
da je ova pria lana. Ibn Hajar,
jedan od najveih muhadditha, napisao je knjigu o Sha

fi'i118 koja je nedavno (u vrijeme izdanja originala ove
118 Pod nazivom Tawali al-Ta'sis bi-Ma' ali Ibn Idris, izdana 1301. H. u
Miriyah Pressu.
238
Abu Hanifa
knjige - prim. izd.) izdana u Egiptu. U toj knjizi on pie:

"Ova je pria neistinita. Vei njezin dio je izmiljen, dok je
ostatak izveden iz pomijeanih kazivanja. Ono to je oi
gledno neistinito u prii je tvrdnja kako su Abu Yusuf i
Muhammad b. al-Hasan nagovarali Harun al-Rashida da
Imama Shafi'iju osudi na smrt."
Postoje jo brojne stvari za koje se tvrdi da su potekle
od Abu Yusufa. Ibn Khallikan pie: "Qadija Abu Yusuf je
bio prvi koji je predlagao posebnu odjeu za 'ulemu koja
se jo uvijek nosi. Prije toga 'ulema se oblaila poput osta
lih ljudi."
Muhammad b. al-Hasan al-Shaibani. Jedan je od stu

bova hanefijskog fiqha. (Drugi je stup bio Abu Yusuf).
Njegova obitelj poijee iz sela Harasta, u blizini Damaska,
ali se njegov otac preselio u Wasitah, gdje se 135.h rodio
Muhammad. U ranoj mladosti odlazi u Kufu gdje zapo
inje svoje kolovanje, pohaajui predavanja mnogih is
taknutih erijatsko-pravnih strunjaka (fuqaha') i muhad
ditha. Sluao je predaje od Mus'ir b. Kadama, Sufyan
Thauria, Malik b. Dinara, Auza'i b. Kadama, i drugih. Po
haao je Abu Hanifina predavanja oko dvije godine, a
nakon njegove smrti nastavlja kolovanje kod Abu Yu
sufa. Odlazi zatim u Meinu gdje ui hadith u Malikovoj
koli. Jo kao mlad, postao je poznat po svome znanju. U
dvadestoj je godini stekao profesorsko mjesto i prvi ue
nici su poeli pohaati njegova predavanja. Harun al
Rashid, uvi o njegovoj uenosti, imenuje ga qadijom i
uglavnom ga dri u svojoj blizini. Pratei Harun al-Ra
shida u njegovoj posjeti Rayyu, 189. h., Muhammad umi
re u selu zvanom Ranbuyah, u blizini Rayya. Nesretnom
koincidencijom, poznati gramatiar Kas'i koji je prisus
tvovao kraljevskoj zabavi, takoer umire u istom selu.
Harun al-Rashid, duboko oaloen ovim dvostrukim gu
bitkom, rekao je: "Sahranili smo danas i fiqh i nahv.
"Yazidi, poznati knjievnik i dvorjanin Harun al-Rashida,
Uenici Abu Hanife
239
napisao je dirljivu elegiju, iji jedan stih glasi: "Pitali smo

se ko e rjeavati nae probleme nakon tvoje smrti."
Iako je Muhammad proveo vei dio svog ivota kao
dvorjanin, nikad nije prestao razmiljati svojom glavom i
govoriti istinu. Kad je
175. h. Yahya 'A1awi digao pobunu,
Harun al-Rashid izgubio je glavu od straha, vidjevi sna
gu njegovih ljudi i oruja, te je s njim potpisao primirje.

Primirje su potpisali vani teolozi, uenjaci i pravnici. Ne
koliko dana nakon to se Yahya, potpisavi primirja, vra
tio u Baghdad, Harun al-Rashid se poeo baviti milju da
prekri primirje. Sva
fatwu da mu je
'ulema,
iz straha od halife, dala je
to, u datim okolnostima, doputeno uin
iti. Muhammad se otvoreno suprotstavio toj ideji i ostao

pri svome stavu, sve do kraja.
O Muhammadovom ugledu moe se suditi po onome
ta
mujtahidi imami kau o njemu.
Shafi'i je rekao: "Kad
god bi Imam Muhammad tumaio neki zakon, inilo se

kao da se melek Objave spustio na njega." Ve sam citirao
i drugu Shafi'ijinu reenicu: "Od Imama Muhammada
sam stekao devin tovar znanja." Kad su Ahmad Hanbala
pitali gdje je nauio te fine nijanse koje je znao iznositi o
zakonu, odgovorio je:
sana."119
''U knjigama Muhammad b. al-Ha
Iako je Muhammadova kola dala mnoge istaknute

uenjake, meu njima Shafi'i ima posebno mjesto. Ova
tvrdnja e sigurno iznenaditi nae suvremenike povrnog
znanja. ak je i ranije, Ibn Taimiyya poricao da je Shafi'i
bio Muhammadov uenik. Istina se ipak, ne moe vjeno
zaobilaziti. Stotine knjiga historije i
rijala
svjedoe u pri
log injenici da je Shafi'i stekao puno znanja druei se sa

Muhammadom i, tovie, i sam to priznaje. Ibn Hajar na
vodi njegove rijei: ''Muhammad b. Hasan je bio visoko
119 Sve ove izreke navodi tradicionalist Nawawi u Tahdhib al
Asma'wa'l-Lughat
240
Abu Hanifa
cijenjen od halife. Tako sam ga i ja posjeivao. Priznao
sam sebi da on i u fiqhu zauzima visoko mjesto. Zato sam

ga nastojao posjeivati i zapisivati njegova predavanja."
Muhammad je, sa svoje strane, veoma potivao Sha
fi'iju i poklanjao mu vie panje nego svojim drugim ue
nicima. Jednog dana, na putu do halifinog dvora, sretne
Shafi'iju koji se vraao kui. Odmah je sjahao i poslao svo
ga slugu da obavijesti halifu kako ne moe trenutno doi
na dvor. Shafi'i je zatraio od njega da produi, jer su se
mogli vidjeti i neki drugi put. Muhamm ad je, meutim,

odgovorio kako i nije tako nuno da ode do dvora. 120
Povremeno bi iskrsnule rasprave izmeu Muhammada i
Shafi'ije, pa zato neki osporavaju njihov odnos uitelja i

uenika. Cinjenica je, meutim, da se u to doba rasprava
izmeu uitelja i uenika nije smatrala neprimjerenom

to ni danas ne bi trebalo biti.
Iako je Muhamm adova slava poivala uglavnom na
njegovom radu u podruju
hida
fiqha,
imao je status
mujta
u egzegezi. A takoer i u oblasti predaje i knjiev
nosti. Pria se da je Shafi'i rekao: "Nisam jo sreo ovjeka

tako uenog u Qur'anu kao to je Imam Muhamma d."121
Ne postoji njegova knjiga o knjievnosti i arapskoj ling

vistici, ali obrada problema
fiqha,
u knjizi
Jami' Kabir,
koja se zasniva na gramatikim detaljima, pokazuje kakvi

su bili njegovi dometi u ovim disciplinama. Ibn Khallikan
i drugi ih posebno navode.
U oblasti haditha uvena je njegova knjiga
Osim toga, u njegovom
Kitab al-Hujaju,
Muwatta'.
koji je napisao
kako bi opovrgnuo Malika, citira brojne predaje u vezi s
razliitim pitanjima, istiui da ove predaje osporavaju

tvrdnju autoriteta Medine o njihovom pridravanju
ditha.
1 20 tawali al-Tasis, str. 96.

1 21 Al-Jawahir al-Mudiyyah,. biljeka o Imamu Muhammadu.
ha
Uenici Abu Hanife
241
Muhammadova djela su vrlo brojna i danas predstav

ljaju osnovu hanefijskog fiqha. Navest u popis onih nje
govih djela u kojima citira Abu Hanifina izlaganja koja se,
stoga, smatraju temeljem hanefijskog fiqha:
(l)
Mabsut. Autor knjige je Abu Yusuf. Muhammad je prerauje,

dopunjavajui izlaganja. To je njegovo prvo djelo.
(2) Jami Saghir.
Djelo je napisano nakon Mabsuta. Muhammad u

njemu navodi sve izreke Abu Hanife, prema Abu Yusufovom iz
voru, koje obrauju 533 pitanja, od kojih su na 170 od njih izreena
razliita miljenja. Ova pitanja su podijeljena u tri kategorije, - (a)
ona koja se spominju samo u ovoj knjizi, (b) ona koja se navode i u
drugim Muhammadovim knjigama, ne spominjui izravno Abu
Hanifine sudove, kao to je to sluaj u prvoj knjizi, i (e) ona koja se
navode u ostalim Muhammadovim knjigama, ali se ovdje o njima
govori rijeima koja im daju novo znaenje.
O ovoj knjizi napisani su brojni komentari, iji su nazivi i kratke
pojedinosti iinesene u djelu Kashf al-Zunun i ostalim djelima.
(3) Jami Kabir. Napisano je poslije Jami Saghira. Ovo je opirno djelo u
kojem se navode Abu Hanifini sudovi, zajedno sa Abu Yusufovim
i Zufarovim. Na svako pitanje dat je argumentiran odgovor. Kas
nije, hanefijski uenjaci formuliraju svoja pravna naela metodama
zakljuivanja primijenjenih u ovoj knjizi. Mnogi istaknuti pravnici
napisali su o njoj svoje komentare. 22 komentara navedena su u
Kashf al-Zununu.
(4)
Ziyadat. Ovo je djelo dodatak Jami Kabiru, kako i pokazuje njegov

naziv.
(5)
Kitab al-Hujaj. Muhammad je posjetio Meinu nakon Abu Hanifine

smrti i prouavao Malikovo djelo Muwatta' kod samoga Malika.
Medinjani su imali svoju vlastitu kolu fiqha koja se razlikovala u
mnogo emu od Abu Hanifine kole. Muhammad je napisao ovu
knjigu po povratku iz Medine. U njoj prvo navodi Abu Hanifine
izreke, zatim stavove Medinjana i na kraju, uz pomo predaja i
analogije, dokazuje da je Abu Hanifin madhhab ispravan, za
razliku od onih drugih. Razi spominje ovu knjigu u Manaqib al
Shafi'i. tampana je i svuda dostupna. Vidio sam i njezin rukopis.
Abu Hanifa
242
(6) Siyar Saghir wa Kabir. Ovo su njegova posljednja djela. Prvo je
napisao djelo Siyar Saghir. Auza'i, vidjevi rukopis, prezrivo je

primijetio: "Kakve veze imaju Iraani sa siyarom ?" Cuvi ovu
primjedbu, Muhammad je poeo pisati Siyar Kabir. Kad je dovrio
ovu knjigu, ona je imala est dijelova. Muhammad je natovario
knjigu na mazgu, i odnio je Harun al-Rashidu. Ovaj je ve bio uo
za nju pa je poslao prineve da je studiraju kod Muhammada.
Osim navedenih, postoje neka Muharnmadova djela o
fiqhu, npr. Kayaniyat, Jurjaniyat, Raqqiyat i Haruniyat.

Ove knjige ne pripadaju Zahir al-riwayahu (ezoterinim
kazivanjima u pravnoj terminologiji); kao ni ranije spo
menuti Kitab al-Hujaj.
Zufar
lako je bio vei strunjak u
fiqhu nego Mu
hammad b. al-Hasan, ipak o njemu moram govoriti kas

nije, jer ne postoje nikakvi njegovi spisi i vrlo se malo o
njemu zna.
Bio je arapskog porijekla. U poetku ga je iskljuivo
zanimao hadith i zato je bio poznat kao Sahib al-Hadith
(strunjak u hadithu), kako Nawawi tvrdi u Tadhadhib
al-Lughatu. Kasnije se vratio fiqhu i posvetio mu se do
kraja ivota.
Yahya b. Ma'in, imam kritike
haditha, kae: "Zufar je
autentian i pouzdan autor. "122 Neki su pokuavali doka

zati da je bio slab
muhaddith, ali ono to su iznijeli, ne
jasno je i nije vrijedno panje.

Osobito je bio vjet u analognom zakljuivanju. Abu
Hanifa ga je u tom pogledu obino nazivao najveim me
u njegovim drugovima. Waki' b. al-Jarrah, o kome sam
ve govorio, obino se konsultirao s njime. Bio je i
qadija.
Roen je 110. h., a umro je 158. h.
Qasim b. Ma'n Bio je istaknuti uenjak, ije su pre

daje citirane u est Sahiha. Veliki strunjak u oblasti
-
1 22 Nawawi, Tahdhib al-Asma'wa-Lughat.
Uenici Abu Hanife
243
haditha i fiqha. Bio je bez premca u arapskoj lingvistici i

knjievnosti. esto se konsultirao sa Muhammad b. al
Hasanom. Halifa ga imenuje za qadiju. Prihvatio je
mjesto, ali nikad nije uzeo nikakvu plau.
Abu Hanifi je bio posebno drag. Bio je jedan od onih
koje je zvao: ''Mir mome srcu i uljeha mojoj tuzi". On je,
zauzvrat, bio iskreno odan Imamu. Jednog dana, neko
mu je rekao: "Ti si imam i fiqha i arapske lingvistike.
Koje je od ovo dvoje vee?" On je odgovorio: ''Tako mi
Boga, jedan spis Imama Abu Hanife vrijedan je cijele
arapske lingvistike." Umro je 175. h.
Asad b. 1Amr - Prvi ovjek imenovan lanom Abu Ha

nifinog ureivakog odbora. Bio je ugledni uenjak. Ah
mad b. Hanbal je navodio njegove predaje, a Yahya b.
Ma'in ga naziya pouzdanim.
Hilala Razi kazuje o njemu priu iz koje se moe zak
ljuiti da je uivao visoki ugled na dvoru. Harun al-Ra
shid, kae Hilal, bio je u posjeti Mekki. Nakon tawafa
1
uao je u Ka'bu i sjeo. Cijela svita nastavila je stajati osim
onog ko je bio odreen da sjedne do halife. Hilal je bio
iznenaen i pitao prisutne ko je taj ovjek. Rekli su mu da
je to Asad b. 'Amr. 123
Bio je bagdadski qadija. Umro je 188. h.
'Ali b. Mushir Uio je hadith od A'masha i Hisham

b. 'Urwaha. Bukhari i Muslim citiraju njegove predaje.
Ahmad b. Hanbal priznaje njegovu uenost. Upravo je od
njega Sufyan Thauri dobio sve podatke o Abu Hanifinim
spisima. Bio je qadija u Mosulu. Umro je 189. h. 124
-
1Afiyah b. Yazid Na njega se odnosi Abu Hanifina

uputa: "Ne biljeite nita dok 'Afiyah ne doe." Dhahabi
o njemu pie: "Bio je meu najboljim sucima."
-
123 Jawahir al-Mudiyyah.

124 Saznao sam ove injenice iz Jawahir al-Mudiyyaha.
Abu Hanifa
44
Habban - Prenio je veliki broj predaja. Ibn Majah citira
mnoge njegove predaje. Abu Hanifa se divi njegovom
pamenju. Umro je
172. h.
Mundal - Habannov brat. Prenosi predaje A'masha,
Hisham b. 'Urwaha, 'Abd al- Malik b. 'Umaira, 'Asim Ah

wala i Abu Hanife. Bio je izuzetno poboan. Umro je
163.
h. Habban je o njemu napisao dirljivu elegiju, ije stihove

Dhahabi navodi u Mizan al-I'tidalu. Evo prijevoda dva
stiha:
Kad se sjetim da sam izgubio brata,

Okreem se u krevetu.
Ko bi drugi mogao biti kao moj brat?
Po dobrim je djelima uvijek bio ispred mene.
Index imena i p ojmova

Abasi hilafet 56, 58, 171.
'Abd al-Rahman b. Hurmuz al

A'raj, 45, 123.
Abasidi 50, 51, 53, 171.
'Abd al-'Am b. Abu Dawud, 1<Yl.

'Abd al-'Am b. Rawad, 88.
lAbd al-Barr, 63, 116, 159, 230, 235.
lAbd al-Hayy, Maulavi, 45.
Abd al-Karim b. Umayyah, 35 ,45.
'Abd al-Karim Shahrastani, 144.
'Abd al-Karim Wadda, 130.
'Abd-Allah al-Ustad, 100.
'Abd-Allah b. Abbas, 36, 92, 112,
l
118, 127, 128, 129, 140, 147, 163,

164.
'Abd-Allah b. Abi Aufa, 21, 34.
lAbd-Allah b. Abi Ziyad, 46.
'Abd-Allah b. al-Mu'tizz, 171.
lAbd-Allah b. al-Hasan, 46.
'Abd-Allah b. al-Mubarak, 23, 38,
42, 101, 123, 228.
'Abd-Allah b. Dinar, 45.
'Abd-Allah b. Mas'ud, 29 ,41, 67, 71,
136.
'Abd-Allah Saluni, 66.
lAbd-Allah b. Sa'ib, 36.
,
123, 232
'Abr fi Akhbar min Ghabr, 22, 1ffi.

Abu 'Abd-Allah Husain b. Muham
mad b. Khusrau al-Balkhi, 100.
Abu 'Abd al-Rahman al-Salami, 31.
Abu Ahmad 'Abd-Allah b. Abi al
Jurjani, imam, 100.
Abu 'Asim al-Nabil, 23, 41, 232
Abu Bakr, 111, 112, 114, 118, 127,
133, 171, 2ffi.
Abu Bakr Ahmad b. Muhanunad b.
Khalid al-Kula'i, 100.
Abu Bakr Baihaqi, 142 , 150, 238

Abu Bakr Muhammad b.'Abd al
Baqi Muhammad al-Ansari,
100.
Abu Bakr Razi (vidi: Razi)

Abu Hafs 33.
,
Abu Hatim Ya'qub, 118, 138

Abu Hilal 'Askari, 115, 186
'Abd-Allah b. Umar b. Hafs 33, 36,

45, 71, 112, 118.
Abd al-Malik, 24.
'Abd al-Malik b. 'Umar, 45, 244.
Abd al-Rahman, 51.
lAbd al-Rahman b. Abi laila, 31.
l
Abd al-Razzaq, 232

lAbd al-Razzaq b. Himam, hafiz,
Abu Hurairah, 36, 37, 128, 135, 146,
147
Abu Ja'far Muhammad b. Jarir

Tabari, 116, 120, 138, 186
Abu Khuthaimah, 227
Abu1-Abbas, 94
Abu1-Darda', 36, 136
246
Abu Hanifa
Abu1-Hasan Ash'ari, 189

Abu1-Mahasin, 17, 23, 80, 125, 159,
168, 225
Abu Mansur Maturidi, '2h

Abu Musa Ash'ari, 138
Abu Muslim I<hmasani, 53
Abu Muti' Balkhi, 103
Abu Nu'aim, 102
Abu Qttadah, 37
Abu Tahir Dabbas, 103
Abu Tahb Makki, 115
Abu Thaur , 118
Abu 'Ubaidah, 170
Abu Yusuf, qadija, 23, 62, (i), 81, 85,
100, 107, 120, 125, 167, 170, 1

173, 180, 208, 212, 225, 227, 231,
232, 234, 235, 236, 237, 238, 239,
242
Abu Zar'ah, 118
'Afiyah al- Azdi, 167, 227
'Afiyah b. Yazid, 168, 244
Ahmad b. Abi Dawud, 236
Ahmad b. Hanbal, 32, 114, 116, 118,
121, 173, 188, 199, 201, 203, 211,
214, 216, 220, 227, 230, 231, 232,
233, 236, 240, 244
'A'ia, 138, 147, 158, 164, 178
'Ali, halifa, 17, 19, 30, 78, 89, 118,
128, 129, 133, 143, 163, 164, 2ffi
'Ali b. al-Madini, 33, 147, 227, '219,
230, 231, 233
al-'Alim wa1-Muta'al1im, 99
Alp Arslan Saljuqi, sultan, 57
'Alqamah b. Murthid, 164, 165
'Ammar, 157, 214
A'mash, Sulaiman b. Mihran, 235,

244
Amr b. 'Ali al-Pallas, 227

Amr b. Dinar, 41
Amr b. Murrah, 107.
Amr b. Qtis al-Asar, 107
Amr b. 'Ubaid, 114
'
'
'
'
'
b. , 19, 28, 33
Aristotel, 75, 162, 185

Asad b. Khalid al-Tamimi, 167
Asad b. 'Umar, 167, 227
Aswad b. yazid, 164, 165
"Athar", 102, 113
Auza'L 20, 36, 38, 101, 119, 120, 121,
169, 173, 239, 242.
al-Awa'il, 179
Bedr, bitka na Bedru, 31, 174
Baghawi, 124
Baghdad, 49, 55, 58, 7 209, 232,
236, 240
Baihaqi, vidi: Abu Bakr Baihaqi

Bani Taim-Allah, 18, 19
Baqir, IInain, 39, 40

Basra, 21, 27, 29, 30, 31, 32, 34, 35,
47, 49, 59, 114, 228.
Bukhara, 49, 153, 170

Bukhari, Imam, 33, 35, 43, 1ns, 118,
119, 130, 131, 135, 148, 151, 152,
154, 155, 100, 211, 212, 213, 217,
227, 228, '219, 230, 231, 232, 233,
244
Dahhak b. Mukhlad, 78, 232

Dailami, 102
Ddmask, 49, 186, 239

Darimi, 127
Dawud al-Ta'i, 167, 181, 226, 227,

233, 234
247
Index imena i pojmova

Dhahabi, 22, 42, 44, 71, 107, 120,
124, 125, 127, 128, 136, 227, 228,
119, 232, 233, 234, 236, 244, 245
dhimmi, 182, 197, 204, 205, 206,
'llJl, l '2ffi, 219, 220
Dhuhali, 1(k)
diyat, 219, 220
Delaluddin Suyuti, hafiz, 116, 143
Dami al-Saghir, 103, 104, ' 242
Dami al-Sahih, 213
Darir b. 'Abd al-Hamid, 101
"al-Dawahir al-Mudiyyah fi
Tabaqat al-Hanafiyyah", 58, 168,
227, 230, 232, 244
Dizvah varina}, 176, 171, 184,
2ai, i{k), 7
Dunaid Baghdadi, 181
'
'
''Dluz'ul-Qira'at'', 212, 213

Egipat, 21, 24, 25, 49, 1 238
Euklid, 75
Fadl b. 1yad, 226
Fadl b. Musa, 234
''Fatawa-i-'Alamgiri", 'llJl
''Path al-Bari", 1, 119
''Path al-Mughith", 31, 37, 43, 44,
130, 134, 139, 142, 148, 227
''Path al-Qadir", 71
''Fiqh Akbar", 99, lal, 103, 104
''Futuh al-Buldan", 31
Fudail b. 1yad, 73
Gabrail, 142
Chuth al-A'zam, 115
Olazali, 115, 145, 147
Habban, 167, 225, 227, 244
Hafs b. Ghiyath, 167, 225, 231, 232

Hagar, 18
Hadd, 31, 36, 38, 39, 48, 126, 187
Hadad b. Yusuf, 24, 25
rtnnrnd
na , 21, 27, 29, 31, 46, 48, 49,
59, 165, 166
Hammad b. Salamah, 101
Hammad b. Sulaiman, 1<Y7
Hamzah b. Habib al-Ziyat, 234
Hanm al-Rashid, halifa, 62, 85, 172,
175, 204, 228, 229, 231, 235, 237,
238, 239, 240, 243
''Hanmiyat'', 243
Hasan Basri, 18, 31, 34, 67, 80, lffi,
135, 165
Haimiti, 54
Hasan b. Ziyad, 232
Hashwiyya, 27
''Hidayah", 23, 'llJl
Hidaz, 24, 42
Hilal Razi, 244
Hisham b. 'Abd al-Malik, halifa, 50
Hisham b. 'Urwah, 235, 244
''Hujjat Allah al-Balighah", 101, 147,
150, 180, 198
Hushaim b. Habib al-Sarra1 101
'Ibadiyyah, 27
Ibn 'Abbas, 128, 162
Ibn Abi Shaibah, 212, 230
Ibn 'Adi, 102
Ibn al-Athir, 186
Ibn al-Hummam, 71, 211
Ibn Neddar, 102
Ibn al-Salah, 132, 151, 152
248
Ibn Habban, 102

Ibn Hader 'Asqalani, hafiz, 22, 33,
1, 117, 119, 140, 143, lffi, 227,
228, 229, 238, 240
Ibn Hamt, 154, 172
Ibn Hubairah, 64
Ibn D.auzi, 142, 143, 153
Ibn Kathir, 134
Ibn Khaldtm, 124, 142, 174, 197
Ibn I<hallikan, 22, 35, 36, 58, ff), 82,
120, 172, 219, 233, 234, 236, 239
Ibn Madah, 119, 138, 146, 244
Ibn Qutaibah, 51, 10'7, 120
Ibn Sa'd, 22, 33
Ibn Sirin, 18, 49, 129, 165
Ibn Taimiyyah, 40, 115, 240
Ibn 'Umar, 36, 138
Ibn Zubair, 33, 36
Ibrahim (as.), 80, 159
Ibrahim Basri, 72
Ibrahim b. Tahman, 234
Ibrahim Nakha'i, 165
Ibrahim Taimi, l(Jl
'Ikrimah, 18
Indija, 170, 172
Iran (Perzija), 25, 171, 188
Irak, 24, 32, 35, 42, 50, 76
1sa b. Iban, 144
1sa b. Musa, 64
Ishaq b. Rahwaih, 118
1yad, qadija, 142
Jabir b. 'Alxi-Allah, 36
Jalun b. Safwan, 114
Jaluniyyah sekta, 'lb, 105, 114
Jeruzalem, 171
Abu Hanifa
Ka'ba, 2U5, 244
td, 18, 19, 24, 170

I<alam, 25, 'lb, 27, 28, 114, 115
''Kamil", 102
''I<ashf al-Ztmun", 242
Khalid b. Walid, 164
Kharad, 237
Kharidah b. Mus'ab, l(Jl
Kharidije, 'lh, 93
I<habb Baghdadi, 17, 22, 28, 55, 57,
76, 80, 101, 225, 227, 219, 230,
231, 232, 234
''Khtdasah Tahdhib al-Kamal", 22.8
I<hurasan, 219
arazrrd, 24, 101, 211

''I<itab al-Aghani", ff)
''I<itab al-Ansab", 22
''I<itab al-Athar", 44, 46, 133
''I<itab al-Awa'il", 115, 186
''I<itab al-Du'afa", 102
''I<itab al-Fihrist", 237
''I<itab al-Hudud", 194
''I<itab al-Hudad'', 71, 133, 190,
241, 242, 243
''I<itab al-'llal", 129
"Kitab al-Intiha fi Thalathat alFuqaha' ", 116
''I<itab al-Dlinayat", 194
''I<itab al-I<harad'', ' 237, 238
''I<itab al-Kuna", 159
''I<itab al-Ma'arif", 120
''I<itab al-Madkhal", 155
''I<itab al-Rahn", 168
''I<itab al-Siyanah", l$
''I<itab al-Siyar", 169
''I<itab al-Ustd", 103
249
Index imena i pojmova
Krani, 199, '}ffl, 221

I<onstantiropol, 171
Kufa, 19, 21, 27, 28, 30, 31, 32, 33, 47,
48, 50, 54, 64, 81, 82, 91, 127,
163, 174, 213, 230, 232, 234, 236,
2.38
Urith b. Sa'd, 92, 212

"al-Ma'arif", 107
''Ma'ani al-Athar", 145
Ma'bad al-Duhani, 105
"Mabsut", 242
Mahdi (halifa), 235
Malik Imam, 21, 33, 38, 41, 42, 44,
83, 116, 117, 120, 121, 130, 132,
135, 139, 170, 171, 172, 173, 188,
195, 2CY2, 2ffi, , '}ff1,212, 214,
215, 217, 220, 222, 239, 241, 242
al-Malik al-Mu'azzam, 171
Malik b. Dinar, 239
Ma'mtm al-Rashid, halifa, 59, 114
''Manaqib al-Shafi'i", 71, 101, 107,
116, 118, 133, 144, 150, 169, 205,
212, 242
Mansur, halifa, 34, 52 , 54, 55, 56, 63,
69, 81, 92, 93, lal, 208
Ma'ruf Karkhi 181
Mnwan, 51
Marzban, 17
Mekka, 30, 31, 35, 36, 37, 40, 41, 47,
49, 51, 54, 57, 76, 123, 170, 173,
174, 205, 'li11, 236, 243
Medina, 21, 31, 32, 35, 38, 43, 47, 49,
123, 143, 170, 174, 205, '}ffl, 230,
236, 239, 241, 242
Merva, 229
Mosul, 244
,
Mu'aya, 78, 89, 91

Muhammad, Imam, 71, 100, 102,
103, 113, 133, 150, 170, 173, 208,
'JJ1J, 234, 238, 240, 242, 243
Muhanunad b. Abi I.aila, 235
Muhammad b. al-Hasan alani, 180, 239, 240, 241, 243
Muhanunad b. Ishaq, 235
Muhanunad Nafs Zakiyyah, 52
Muhyi al-Din 'Arabi, 115
Mu'izz b. Badis, 171
Mudtehid, 48, 49, 181, 182, 194,
196, 198, 210, 211, 217, 219, 222,
223, 224, 'JJiJ, 240, 241
''Mukhtasar Ta'rikh-i-Khatib Baghdadi" 22, 37, 44, 47, 231
Mtmdal, 225, 'JJiJ, 227, 244
Murdi'ije, Murdi'ja (sekta), 26,
lal
''Musallam al-Thabut", 144
Mus'ir b. Kudam, 107, 239
Muslim, Imam, 22, 83, 118, 119, 128,
131, 135, 137, 151, 152, 153, 154,
155, 157, 164, 211, 227, 228, 230,
232, 233, 244
Mu'tazilah, 'lh, 158
''Muwatta"', 117, 132, 212, 241, 242
l
Nafi' b.'Umar, 18
Nasa'i, 119
Na, 19, 33, 124, 151, 226, 228,
230, 231, 240, 243
Nu'man, 17
Perzija (vidi: Iran)
Qlderije, 'lh, 113

"QUa'id 'Uqud al-1qyan al-Qital",
19, 165, 169
Abu Hanifa
250
Qtsim b. Ma'n, 167, 226, 'lll, 243
Qitadah Basri, 34, 35, 79, 80
QJr'an, 23, 25, 37, 61, 71, 74, 78, 79,
ss, 93, 1ns, 110, 114, 115, 124,
127, 128, 138, 141, 149, 150, 151,
152, 160, 162, 164, 175, 180, 190,
195, 199, 200, 210, 214, 215, 217,
218, 219, 220, 221, 222, 233, 241
Rafidije, 26
Razi, 91, 1()3, 118, 119, 133,
145, 154, 159, 169, 173, 215, 217,
242
ridal, 227, 230, 236, 240
Rimsko graansko pravo, 183
Sa'd b. Abi Waqqas, 213, 214
Sa'd b. Sibat, 234
Sa'id b. Aus, 234
"Sahih", 22, 1ns, 107, 111, 117, 118,
119, 164, 212, 228, 219, 230, 232,
233, 243
Sakhawi, 130
Salah al-Din, 171
Sama'ani, 233
Samarqand, 24
Sha'bi, Imam, 47, 76, 165
Shafi'i, Imam, 33, 35, 83, 89, 1()3,
116, 117, 118, 119, 132, 133, 136,
150, 154, 160, 173, 171, 178, 181,
182, 188, 189, 190, 192, 193, 195,
196, 199, 200, 201, 202, 200, 204,
206, 207, 211, 212, 214, 215, 216,
217, 218, 219, 220, 221, 222, 223,
226, 236, 238, 239, 240, 241
Shafi'ije, 171
Shams al-A'immah Kurdari, 169
"Sharh Ma'ani al-Athar'', 190
"Sharh Musnad Imam A'zam", 140
Shah Wali-Allah, 124, 147, 150, 176,
180, 198
Shibli, 181, 198
Siffin, 53
Sirija 'liJ, 32, 38, 80, 99, 184
"Siyar Saghir", 242
Sufyan b. 'Ainiyyah, 233
Sufyan Thauri, 21, 32, 33, 34, 35, 67,
68, 71, 83, 90, 91, 101, 120, 121,
123, 156, 168, 212, 228, 229, 232,
239, 244
Sughriyyah, 27
Sulaiman (a.s.), 79
Sulaiman b. 'Abd al-Malik, 25
Sulaiman Taimi, 235
panplska, 24, 174, 185
0at al-Huffaz", 45, 127, 128,
''Ta
''Tabaqat al-Mufassirin", 116

Tabari, vidi: Abu Ja'far Muhammad
b. Darir,
Tabi'in, 21
Tadhkirat al-Huffaz", 22, 31, 32, 42,
44, 136, 228, 229, 230, 231, 236
''Tafsir-i-I<abir", 91, 159, 215, 217,
223
Tahawi, 139, 145, 190, 211, 230
''Tahdhib al-Asma'wa'l Lughat",
19, 22, 32, 33, 44, 65, 21 0, 226,
228, 230, 240, 243
''Tahdhib al-Kamal", 44, 45, 2C, 231
''Tahdhib al-Tahdhib", 32, 35, 44,
45, 123, 210, 228, 229
Talaq al-Habib, 1a7
''Ta'rikh", 120, 229, 230, 233
''Ta'rikh al-Kabir", 119, 138
Inde imena i pojmova
'1'a'rikh al-I<hulafa"', 238

'1'a'rikh -i-Baghdad", 28, 80
'1'awali al-Ta'sis bi Ma'ali", 117,

239, 241
Tawus b. I<isan, 76
Tmnidhi, 119, 129, 146, 212
Turska, 172
Turski sultani, 172
251
'Wafayat al-A'yan", 58, 59, (J), 82

Waki' b. al-Darrah, 211, 225, 228,
230, 243
Wasil b. 'Ata', 1ffi, 114, 179
Yahya Asmudi, 172
Yahya b. Abi Talih, 231
Yahya b. Abi Za'idah, 167, 225
Yahya b. Ma'in, !27, 230, 233, 236,
243, 244
Yahya b. Sa'id al-Ansari, 81, 235
Yahya b. Sa'id al Qittan, 211, !27,
'Ubaid-Allah b. 'Umar, 205

'Ubaidah b. 'Umar, 164
'Umar, halifa, 30, 36, 127, 133, 136,
146, 157, 158, 163, 164, 176, 171,
228
178, 186, 2ffi, 2!ll, 213, 214
Yahya b. Zakariya, 107, !27, 229
'Umar b. 'Abd al-'Am, 24, 25, 43
Yazid b. Hanm, 230
'Umar b. Dinar, 36
Yazid b. Kumait, 67
Umayyidi, 25, 50, 54, 129
Yemen, 30, 80
"Uqud al-Juman", 22, 23, 27, 28, 29,
34, 37, 40, 41, 44, 46, 47, 49, (J),
"Zahir al-riwayah", 243
76, 80, 100, 121, 125, 144, 159, ' Zaid b. lAli 50
,
1(!), 230, 233
Zufar ( poznat kao: Sahib al
''Usul-i-Fiqh", 178
Hadith), 81, 120, 167, 170, 225,
'Utmnan, halifa, 59, 118, 128, 133,
!27, 242, 243
164
Zuhri, 25, 36, 71, 130
'Uthman Batti, 109, 112
''Uyun wa1-Hada'iq'', 76
idovi, 79, 138, IIf7
Sadraj
Umijesto predgovora
Rije autora
.. .
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. 7
PRVI DIO: IMAMOV IVOT I LINOST
l. Ime, porijeklo i mjesto roenja
. . . . . . . . . . 15
.
17
2. Sazrijevanje, obrazovanje i uitelji .
. . . . . . . . . . . 24
3. Predavanja, pravne odluke i ivot
u kasnijoj dobi .
4. Smrt
5. Djeca
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
56
59
6. Karakter i navike. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
.
7. Anegdote o duhovitosti i mudrosti

Abu Hanife . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
.
DRUGI DIO: IMAMOVA DJELA
97
8. Abu Hanifini spisi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99

9. Vjerovanje i kalam
.
105
10. Predaja i naela predaje
116
.
ll. Fiqh . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 161

.
Dodatak: Uenici Abu Hanife

Indeks imena i pojmova
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 224
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 245

Ebu Hanifa Život I Djelo PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ebu Hanifa Život I Djelo PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Nakladnik:

)}TUGRA- ZAGREB, Gavellina 40

Aida Abadi Hodi

CIP- Katalogizacija u publikaciji

Life and Work

Institute of Islamic culture

Pisana u maniri znanstvenog i strogog potivanja iz

morao sam stati. Nerazumni kritiari su ovo moje odusta

Napokon, prevladala je ova druga ideja tako da sam,

Ime, porijeklo i mjesto roenja

Ibn Jazlah, Muhktasar Ta'rikh-i-Khatib Baghdadi biljeke o Imamu

slubeni naslovi. U stvari, Hafiz Abul-Mahasin dri da su

Ime, porijeklo i mjesto roenja

maula koja takoer znai "rob". Ova verbalna konfuzija

Vidi Qala'id 'Uqud-al1qyan, Glava l. Nawawi pie u uvodu svoga

vao ga je Nu'man, ijoj je glasovitosti, kad je dolo vri

umro 93. h., Sahl. b. Sa'd 91. h. i Abu'l-Tufail 'Amir b.

Abu Hanifa naveo i jednu jedinu predaju bilo kojeg od

se razlikuju u miljenjima u pogledu

starosne dobi potrebne za uenje

tom pogledu bili uenjaci iz Kufe: u kolu

nikada primali one ispod navrenih dvadeset godina.5

Ibn al-Salah, Maqaddamah Lucknow ed., str. 58.

Ime, porijeklo i mjesto roenja

togod da je bio razlog, injenica je da Abu Hanifa nije

Ovu fatwu, medu ostalima, navodi Hafiz Abu'l-Mahasin u svom

Tvrdnja Ibn Sa'da koju citira Ibn Hajar vodi do Abu

Dhahabi Tadhkirat al-Huffaz

Ibn Jazlaovom Mukhtasar Ta'rikh

Ime, porijeklo i mjesto rodenja

Neke hanefije idu dalje, tvrdei da je Abu Hanifa vidio

Sazrijevanje, obrazovanje i uitelji

nika sprijeio kuu Marwan da uspostavi vrstu vlast u

Arabiji i Iraku, Hajjaj je kao posebne rtve svoje okrut

"Kad bi sljedbenici svih drugih poslanika," kae veliki

halifa, "trebali istaknuti zajedno sve velike zlotvore svog

86. h., a nasljeuje ga

znatno napredovala. panjolska i Sind, dvije velike terito

markanda, halifine vojske istakle su islamsku zastavu nad

norka i Majorka. Od islamskog duhovnog milosra nije

skiji i okrutniji. 'Umar b. 'Abd al-'Aziz rezimira u jednoj

'Uthman u H azu i Qurrah u Egiptu, ispunili su svijet

Sreom po Islam i muslimane, Hajjaj umire 95. h. a

Sazrijevanje, obrazovanje i uitelji

b. 'Abd al-Malik, kojeg historiari smatraju, po mnogo e

99. h., a po njegovoj oporuci 'Umar b.

Abd al-Aziz dolazi na halifski prijesto. Njegovim dola

jima. Ipak, predstavljao je najvei doseg otroumnosti, in

Sazrijevanje, obrazovanje i uitelji

lokim pitanjima bile su tako este u Kufi, da je svaki o

da su ak i njegovi vodei poznavaoci obino

izbjegavali voditi s njim rasprave. Kako je trgovao, esto

a biljeke o njegovim ras

pravama sa kharijitima i drugima, su remek djela ovog

lou njegovog razumijevanja i iskustva. Kako se to do

ranoj mladosti, kae pria, mislio je da je

od svih disciplina jer mu se inila temeljem cijele vjere.

i bio razoaran otkrivajui da nisu imali

nita od duhovnih i moralnih kvaliteta kojima su se ne

Postoji jo jedna pria o Abu Hanifinom ranom obra

Sazrijevanje, obrazovanje i uitelji

kole fiqha koju je osnovao Drug 'Abd-Allah b. Mas'ud.

haao Hammadova predavanja. Imamo njegov osobni