Sveuilite u Zagrebu

Fakultet politikih znanosti

Preddiplomski studij politologije

NISKANENOVO VIENJE BIROKRACIJE I

MEDIJANSKI BIRA
Esej
Mentor: doc. dr. sc. Andrija Henjak
Studentica: Anamaria Pejkovi

Zagreb
Sijeannj, 2016
1. Uvod

U svom eseju objasnit u Niskanenovo vienje birokracije te model medijanskog biraa. Oba
pojma pripadaju teoriji javnog izbora to znai da se temelje na racionalnom ponaanju aktera
koji slijede vlastite interese. Svoj rad u podijeliti na dva dijela. U prvom u prikazat model
birokracije Williama Niskanena koji svojim knjigama iz 1968. i 1971. godine predstavlja
zaokret u dotadanjem vienju birokracije. Svojim modelom, kojeg u detaljno prikazati u
eseju, on kritizira birokraciju. U drugom dijelu objasnit u model medijanskog biraa kojeg
uvodi Duncan Black. Posebno u se osvrnut na razliite modele teorema poput onog Bowena
te razliite politike implikacije koje ima ovaj teorem. U zakljuku u se kratko osvrnuti na
rad u cjelini.
2. Niskanenovo vienje birokracije
Birokracija je formalna organizacija, sastavljena od dravnih inovnika, koja obavlja razliite
administrativne poslove. Prema Maxu Weberu ona poiva na strogoj organizaciji rada,
autoritetu i racionalnom donoenju odluka. William Niskanen 1968. godine pie knjigu
Bureaucracy and Representative Government, a 1971. Competiton in Government Bureaus
u kojima predstavlja svoj model birokracije. Iako je Niskanen zainteresiran za probleme
efikasnosti i veliine dravne uprave, svoje analize provodi na niim razinama kao to su
javne agencije te njihov budet. On polazi od temeljne pretpostavke neoklasine bihevioralne
ekonomije da ljudi ele maksimizirati vlastite interese. Ova pretpostvaka je operacionalizirana
u terminima maksimizacije budeta svojih ureda. Birokrati maksimiziraju totalni budet
svojih ureda (Niskanen, 1968: 293 prema Ungureanu, Iancu, 2012: 65). Daljnja
operacionalizacija ove pretpostavke stoji u onome to birokrati cijene, a to su njihove plae,
dodatni prihodi, mo te javna reputacija. Dakle, glavna briga birokrata je kako maksimizirati
budet svog ureda, a time sebi osigurati viu plau i mo (Ungureanu, Iancu, 2000; Gibbons,
Roberts, 2013; Brunsko, 1999).
U njegovom modelu postoje dva aktera, a to su uredi i sponzori (vlada). Predstavnici
zakonodavnih sponzora su politiari koji ele osigurati svoj ponovni izbor u ured. Veza to jest
odnos izmeu ureda i sponzora moe se okarakterizirati kao biromonopol ili bilateralni
monopol. U ovoj vezi uredi se financiraju iz samo jednog izvora ili kolektivne organizacije na
vlasti. S druge strane, vlada ima samo jednog dobavljaa, urede od kojih nabavlja javna
dobra. Zbog ovakve veze kaemo da sponzor ima monopsonu poziciju, a uredi monopolnu
poziciju. U meusobnim pregovorima, uredi dre bolju poziciju zahvaljujui dvjema pivotnim
prednostima (asimetrija informacija). Prvo, uredi kao jedini dobavljai javnih dobara, znaju
realne trokove njihove proizvodnje o kojima sponzor ne zna nita. Drugo, uredi znaju
1

funkciju korisnosti sponzora pa mogu ponuditi take-it-or-leave-it ponudu koju sponzor nee
odbiti.Ova asimetrija onemoguava sponzora da iskoristi svoju monopsonu poziciju, a uredi
se dre diskriminativnog monopola tjerajui tako zakonodavce da prihvate vei budet.
Zakljuak je da birokracija dobije vie od potrebnog budeta (Ungureanu, Iancu, 2000:
66)to stvara preveliku i neefikasnu dravnu upravu (Ungureanu, Iancu, 2000; Gibbons,
Roberts, 2013; Brunsko, 1999).
Slika 1. Graf Niskanenovog modela birokracije

Izvor: Ungureani, Mihai i Iancu, Diana (2012) The economic analysis of bureucracy and
governmenth growth. Theoretical and Applied Economics, 19(11): 59-74.
Prema, ovom grafu, krivulja potranje vlade (sponzora) jednaka je onoj drutva. Druga
krivulja predstavlja marginalni troak proizvodnje. U toki B one se sjeku, to znai da je tu
marginalni troak proizvodnje ureda jednak graninom prihodu drutva/sponzora
(Ungureanu, Iancu, 2000: 66). U uvjetima savrene konkurencije, koliina koju ured
proizvodi ide do toke Q1. U toj toki postignuta je Pareto optimalnost. Meutim, u
Niskanenovu modelu, bilateralnom monopolu, u kojem sponzor ne moe iskoristiti svoju
monopsonu poziciju, prozivodnja ide do toke Q2. U ovom sluaju, budet ureda je vei od
onog u uvjetima savrene konkurencije. Zbog toga birokracija je neefikasna (Ungureanu,
Iancu, 2000).
3. Teorem medijanskog biraa
Iako je veinski izborni sustav stari nain donoenja kolektivnih odluka, teorem medijanskog
glasaa tek se pojavio 1950-ih. Prvi koji je uveo ovaj model je Duncan Black 1957. godine.
2

Empirijskim istraivanjem utvreno je da teorem pripada osnovnim elementima demokracije.

Model medijanskog biraa pripada teoriji javnog izbora koji se temelji na objanjenju da je
veliina vlade rezultat kolektivnog izbora graana. Blackov teorem glasi da ako je alternativa
Xmed medijanska pozicija u drutvu, broj glasova za X med je vei ili jednak broju glasova bilo
koje druge alternative, z (Hinich, Munger, 1997: 35 prema Ungureanu, Uancu, 2000: 63:
Ungureanu, Iancu: 2000).
Model medijanskog biraa postoji samo kada su u pitanju single-peake preferencije.
Preferencije su single-peake kada se alternative mogu prikazati kao toke na liniji. Svaka
funkcija korisnosti ima maksimum na toki linije te nagib sa svake strane. Single-peake
preferencije su, primjerice, stope poreza te ideologije liberalno-konzervativno. Nadalje, model
medijanskog biraa postoji u jednodimenzionalnoj i dvodimenzionalnoj politici. U prvoj
postoje dva kandidata koja u isto vrijeme mogu implementirati politike p 1 i p2. Uvjet je
veinski sustav. Dakle, ukoliko su prefrencije single peake te postoje dva kandidata koju
mogu implementirati politike, a koji brinu samo o pobjedi, politike e se nai u ravnotei p 1 =
p2 = bmedian. U drugoj situaciji, ako p1 ima vie glasova od p2, p2<bmedian. Tada e se p2 pribliit
ravnotei kako bi bilo p2<bmedian. Tada oni imaju vie od 50% glasova i pobjeda ide p 2. U
veinskom sustavu, za pobjedu najsigurnije je prihvatit medijanske pozicije (Olken, 2012).
Primjer modela medijanskog biraa je ako imamo tri individualca: Ala, Boba i Charlieja koji
odluuju u kojem e restoranu jesti. Al preferira onaj restoran u kojem ruak kota 20$, Bob
onaj u kojem kota 10$, a Charlie onaj u kojem kota 5$. Poziciju medijanskog biraa u ovoj
situaciji ima Bob jer postoji jednak broj pojedinaca koji preferiraju skuplji restoran te onih
koji preferiraju jeftiniji. Medijanska pozicija omoguuje biranje one opcije koja e uvijek
pobijediti. Nadalje, u politikim odlukama postoji slaba i jaka forma teorema. U jakoj formi
medijanski bira izravno bira politiku koja e se implementirati. S druge strane, u slaboj formi
medijanski bira bira svoje predstavnike koji odluuju o politikama. U ovom sustavu
politiari ele to vie glasova pa e konvergirat prema preferencijama medijanskog biraa u
sastavljanju politike platforme. Ta medijanska pozicija pobjeuje sve ostale alternative
(Congleton, 2002).

Slika 2. Bowenov model medijanskog biraa

Izvor: Ekelund, Robert Burton ml. i Herbert, Robert F. (1998) Povijest ekonomske teorije i
metode. Zagreb: MATE.
Jo jedan model medijanskog biraa je onaj Bowenov. Po njemu, dva su odreenja
pojedineve potranje za javnim dobrima, a to su zadovoljstvo koje pojedinac oekuje od
dobra i trokove koji su potrebni za alternativne koliine tog dobra. Za ovaj model imamo tri
pretpostavke. Prvo, svi pripadnici drutva glasaju i tako pokazuju svoje preference. Drugo,
poznati su ukupni i prosjeni trokovi drutva za dobro, a snose ih svi lanovi podjednako.
Tree, posebne krivulje individualne granine supstitucije distribuirane su u skladu s
normalnim zakonom pogreke (Ekelund, Herbert, 1998: 636). Kod veeg broja krivulji
potranje, za ponuenu koliinu dobra krivulje potranje e se okupit oko potranje
medijanskog biraa (Ekelund, Herbert, 1998).
Ovaj model moe se iskoristit u itavom spektru javnih politika. Postoje razliite politike
implikacije ovog modela. Prvo, javne politike biti e umjerene, iz centra politikog spektra.
Drugo, moda e veina bit nezadovoljna implementiranim politikama. Svatko ima razliite
idealne pozicije na koje utjee njihova dob, idelogija, informacije. Tree, sistem medijanskog
biraa ima tendenciju stabilnosti te e onemoguiti utjecaj radikalizma. Naposljetku, koristei
teorem medijanskog biraa Meltzer i Richards su analizirali utjecaj biraa na veliinu
4

dravnog aparata. Uzeli su ravnoteni model s dvije vladine funkcije, oporezivanje i

redistribuciju. Budet je balansiran, a informacije su poznate. To je pokazalo da je odluujui
bira medijanskog prihoda. U 19. i 20. stoljeu povean broj glasaa, s relativno niskim
prihodima. Tada je odluujui bira pomakao distribuciju prema dolje, a porezi su narasli.
Takav redistributivni pritisak uzrokovao je rast vlade. Tako je bilo i s pravom ena
(Congleton, 2002; Ungureanu i Iancu, 2012).
4. Zakljuak
U prvom dijelu svog rada prikazala sam Niskanenovo vienje birokracije. Taj model je
njegova kritika birokracije koja potjee iz 1968. i 1971. godine. Detaljno sam objasnila kako
je dolo do zakljuka o prevelikim uredima zbog kojih dravni aparat postaje neefikasan. U
drugom dijelu objasnila teorem medijanskog biraa. Prikazala sam njegovu pojavu, razliite
primjere i modele teorema te njegove politike implikacije. Naposljetku, prikazala sam vezu
izmeu biraa i rasta dravnog aparata.

POPIS LITERATURE:
Congleton, Roger D. (2002) The Median Voter Model. U: Rowley, Charles K. i Schneider,
Friedrich (2004) The Encyclopedia of Public Choice. Dordrecht: Kluwer Academic Publisher.
Ungureani, Mihai i Iancu, Diana (2012) The economic analysis of bureucracy and
governmenth growth. Theoretical and Applied Economics, 19(11): 59-74.
Moe, Terry M. (2013) Delegation, Control, and the Study of Public Bureaucracy. U: Gibbons,
Robert i Roberts, John (2013) The Handbook of Organizational Economics. New Jersey:
Princeton University.
Brunsko Z. (1999) Birai, politiari i birokracija u svjetlu teorije javnog izbora. Politika
misao, 36(3): 89-100.
Olken, Ben (2012) The Median Voter Theorem
http://ocw.mit.edu/index.htm
(pristupljeno 13. 14.2.2016)
5

Ekelund, Robert Burton ml. i Herbert, Robert F. (1998) Povijest ekonomske teorije i metode.
Zagreb: MATE.
POPIS ILUSTRACIJA:
Slika

1.

Graf

Niskanenovog

modela

birokracije..........................................................................2
Slika

2.

Bowenov

model

medijanskog

glasaa............................................................................4

Broj rijei u radu: 1225