SADRAJ:

str.

J. i D. Le May:
IZAZOV RAZUMU

Frederic Brown:
LUDI PLANET

80

Karen Anderson:
SPORAZUM U TARTESSOSU

95

Philip K. Dick:
AH, TA DOSADNA ZEMLJA

43

Brian W. Aldiss:
DIVNA PATAGONSKA
BENZINSKA STANICA

120

Arthur C. Clarke:
Prie iz Bijelog jelena
- pria sedma:
KAKO JE DEFENESTRIRANA
ERMITRUDA PALAC

131

SCAN i obrada slika: Sekundica

OCR, ispravka i prelom: MasterYoda
www.sftim.com

Urednik: Borivoj Jurkovi

U ureivanju ovog broja Siriusa sudjelovali su in. Damir Mikulii, te lanovi Sekcije za SF ARKZ Narodne tehnike Zagreb Vojko Kraljeta,
Goran Paveli i Ljudevit Gaj.
Grafika oprema:
Ljudevit Gaj i Ivica Bartoli
Lektor: Boidar Stani

S I R I U S broj 9
5. oujka 1977.
S I R I U S, biblioteka pripovjedaka znanstvene fantastike
izlazi svakog petog u mjesecu.
Cijena pojedinom primjerku
10 dinara Izdava: OOUR
Informativno-revijalna izdanja
NIP Vjesnik, Zagreb,
Ljubice Gerovac 1 Tisak:
OOUR
NR
i
TMG
Vjesnik, Zagreb Adresa urednitva: SIRlUS,
Redakcija Romani i stripovi,
Vjesnik, 41000 Zagreb, Ljubice Gerovac 1; telefon urednitva (041) 515-555
Predsjednik
izdavakog
savjeta Redakcije Romani i
stripovi; prof. dr Adolf Dragievi Struni savjet
redakcije Sirius: Sekcija za
znanstvenu fantastiku Narodne
tehnike, Zagreb Glavni i
odgovorni urednik: Borivoj
Jurkovi.

J. i D. Le May:

Echec la raison
Preveo Vladimir Matek

Izazov razumu
1. Keno
Klos Ergal digao je desnicu i tankoga i nervoznog pruenog
prsta finom ljubiastom zrakom indikatora prodro do sredita
trodimenzionalne vizosfere. Magliasta mrlja okruila je svjetlee
toke koje su predstavljale zvijezde 211. galaktikog sektora i sto
dvadeset pari oiju pozorno je, kako je to pokaziva i elio,
promatralo to mjesto.
Ovo je Keno, kako smo nazvali tu G5 ije su koordinate 211
485 632, to vam jasno govori da je taj sustav prilino udaljen od
posljednjeg meu sreditima nae ekspanzije, Ongel Alphe..., koji se
nalazi evo ovdje pokaza astrofiziar trakom svjetlosti jednu drugu
toku, neto odmaknutu od one prve. Istraivanja traju ve deset
godina. Rezultati su vrlo zanimljivi i prilino obeavaju.
Oko Kena krui jedanaest planeta raznih veliina. Od njih
su tri pogodne za naseljavanje bez nekih posebnih mjera. Vi ste,
potovani, besumnje upravo kao i mi ve uoili tu jedinstvenu
mogunost, dosad bez presedana u cijeloj naoj Galaktikoj
federaciji. Podsjetio bih vas da je dosad samo dva puta bilo mogue
kolonizirati dva planeta unutar jednog sustava, a Keno nam nudi ak
tri, to e rei da bi oni, zaposjednemo li ih istovremeno, mogli
postati osnova jednog svijeta, sa svim prednostima i nedostacima
3

koji bi mogli proizii iz njegova smjetaja na rubu nae Federacije.

Na vama je, dakako, da prosudite to treba uraditi.
Mi smo to ve uradili, Klose prekinu ga duboki glas
Davina, stalnog predstavnika Visokog vijea Galaktike federacije u
Komisiji za ekspanziju. Mi smo svojedobno primili sve podatke i
svaki se lan komisije upoznao s tim materijalom. Visoko vijee
opredijelilo se za kolonizaciju u etapama. Od ta tri svijeta samo e
jedan u doglednoj budunosti ugostiti ovjeka. Ja bih te stoga
zamolio, Klose, da nam sada, na svoj poznati sintetiki nain,
posljednji put prije konane odluke, saeto izloi situaciju.
Nazvat emo, dakle, ta tri planeta Keno 5, 6 i 7, kako
bismo zadrali na umu njihovu relativnu udaljenost od sredinje im
zvijezde Kena nastavi astrofiziar. Odnos meu orbitama svih
jedanaest dijelova ovog sustava temelji se na matematikoj i
fizikalnoj progresiji, dovoljno neobinoj da izazove mnoga i
najraznolikija razmiljanja. Naime, udaljenosti od sredita Kena do
bilo kojeg od njegovih planeta meusobno se odnose kao aritmetiki
niz 1/3,14... 2/3,14...3/3,14.. . i tako dalje sve do jedanaest. Pokuali
smo raunati do kraja, ali nismo uspjeli izii iz okvira broja pi ni
otkriti matematiki ili fizikalni zakon kojim bismo mogli objasniti tu
pojavu. Broj pi se vrlo esto javlja i u ostalim rezultatima.
Orbitalne ravnine svih jedanaest planeta ovog sustava postavljene su
meusobno pod kutom od 6,28. No, vratimo se naim trima
planetima. Najblii sredinjoj zvijezdi ima opa svojstva mladih
svjetova. Njegova je polarna os nagnuta pod kutom od 115 u
odnosu na ravan orbite. .. Dodao bih usput da smo vrijednost toga
kuta izraunali do jedanaeste decimale i da nismo izili iz odnosa
360/pi. Godinja doba su jasno naznaena i klima je raznolika, a
kontinenti i ocean odnose se meusobno kao 2/pi.
Smatramo da bi u poetku, u razdoblju podrobnog
prouavanja okolia, ivot kolonije na tom planetu 5 bio suoen s
tekim klimatskim i biolokim uvjetima, tipinim za mlade svjetove.
Izmjena atmosfere tek je zavrena. Oceani upravo vrve ivotom, ali
na kontinentima on je tek zapoeo, tako da alge jo uvijek
dominiraju meu vegetacijom, a morske ivotinje meu faunom. No,
racionalnom izgradnjom povoljnog habitata uspjeli bismo
kolonizirati taj svijet.
Dopustite upade Dai, analitiar Akademije. Sa
znatieljom i zanimanjem razmotrili smo matematike odnose meu
4

fizikalnim svojstvima planeta i cijelog sustava. Iznenadila nas je

injenica da kako se ini nema nepravilnosti ni u razvitku
ivih vrsta. Prema naim proraunima, trebalo je oekivati pojavu
nenormalnih ivotnih oblika, koji bi odgovarali i suvie savrenoj i
ritminoj pravilnosti te cjeline.
Istraivai nisu podnijeli nijedan podatak koji bi upuivao
na neko otkrie u tom smislu. Bioloka osnova ivota na sva ta tri
tijela su ugljikovodici. Atmosfere su identine, ali u razliitim
fazama starenja.
Znamo to, Klose, dopusti da zavrim... onim to nam se
uinilo bitnim jer je neobjanjivo. Ta su tri planeta na vrlo razliitim
udaljenostima od sunca Kena, a u njihovoj atmosferi nema razlika
koje bismo s obzirom na to trebali oekivati. tovie, Keno 5,
primitivni svijet, naseljiv je za ovjeka i bez umjetnog habitata
jednako kao i Keno 7. Zar to nije udno?
Ne vie od injenice da je srednja razlika u temperaturi
izmeu tih planeta 3,14o, odnosno, 6,28o izmeu Kena 5 i Kena 7.
Potovani prekinu Davin odluno tu raspravu
prepustit emo fiziarima i njihovim istraivakim ekipama da se
bave uzrocima tih neobinih ritmova. Na je zadatak danas bitno
drukiji, ali nita manje vaan: odluiti koji emo od ta tri svijeta
odabrati za novu ljudsku koloniju. Visoko vijee zakljuilo je da je
doao trenutak za nastavak irenja Galaksijom. Na nama je velika
odgovornost i ne bismo smjeli dopustiti da nam sporedna pitanja
zamagle glavni problem. Klose Ergale, postoji li ijedan argument
protiv izbora Kena 6 za prvu etapu kolonizacije tog sustava?
Nismo otkrili nita takvoga. Na Kenu 5 bilo bi ve
spomenutih problema, no na Kenu 6 ih, kako se ini, nema. Unato
vrlo temeljitim istraivanjima nije uoen trag inteligentnih bia. Bilo
da je rije o sloenijim organskim cjelinama koje postoje na tom
svijetu, o uspravnoj vegetaciji ili najmanjim staninim oblicima,
nedostatak duha oituje se posvuda. ivotinjske vrste ostaju unutar
okvira naih razumskih postavki. ivotnu energiju crpu prema
klasinim pravilima metabolizma, kemijskom izmjenom tvari uzetih
u obliku hrane. Na kopnu je kruenje duika jednostavno i vrlo jasno
odreeno. U oceanima upravo buja plankton i osigurava ivotne
cikluse vodenih ivotinja. Mogli bismo dodati na kraju i da su vrste,
rodovi, grupe i porodice svakoga stabla upravo izvanredno
prilagoeni svom svijetu.
5

 Skokovi u stupnjevima razvoja pojedinih vrsta slini su

ili ak identini na sva tri svijeta i srazmjerni su njihovoj udaljenosti
od sredinje zvijezde. Najmanje su evoluirala bia na najbliem,
Kenu 5. Pokuali smo usporediti tu razliku izmeu planeta 5, 6 i 7 s
onim to smo ve upoznali u Federaciji, i moemo bez straha od
greke kazati da gmazove triju svjetova, kao i sve ostale vrste, dijeli
oko 3,14 milijuna godina. Najbolja ilustracija toga o emu govorim
nalazi se u izvjetaju koji govori o surlaima na Kenu 6. Na Kenu 5
nema nijedne njihove vrste, na Kenu 6 ima dvadeset i dvije, a
etrdeset na Kenu 7. Nai su prirodnjaci utvrdili statistike dokaze
usporednog razvoja surlaa na Kenu 6 i 7, sa 3,14 milijuna godina
prednosti za Keno 7. A ako kao primjer uzmemo vodozemce to
izlaze iz mora na planetu 5, nastavaju jezera i rijeke planeta 6 i
nestaju na planetu 7, otkrit emo da je i tu razlika meu svjetovima
odreena jednom konstantom, i to upravo onom broja Pi. U sustavu
Kena priroda, dakle, poprima neka fizikalna svojstva o kojima jo ne
znamo nita, to bi nas trebalo potaknuti na stanoviti oprez u naim
ocjenama mogunosti za kolonizaciju. Jer, ovjek se umije boriti
samo protiv onoga to je dostupno njegovoj zdravoj logici.
Osim ovjeka koji tamo nije prisutan ni u jednom obliku,
bia sustava Keno pripadaju, kako smo ve kazali, najevoluiranijim
stablima. Tako da smo dugo traili u emu je raunar pogrijeio kad
nije dao nikakvih podataka o duhovnim mogunostima pojedinih
skupina...
ooo
.. .Trebalo je samo nekoliko sati dodatnih rasprava pa da esti
planet sustava Keno bude i konano izabran i da dobije prema
pravilima astronomskog alfabeta naziv FERN.

2. Glirp
Vrijeme postoji samo za duh sposoban da odabere neko
polaznu toku kojom e obiljeiti sadanji trenutak i zakljuiti da
onaj koji dolazi zacijelo nee biti isti. Ukoliko nema takvog biljega,
vrijeme tee izvan svakog poimanja, slijedei ritmove instinkta. Za
one koji se tako pojavljuju u dogaajima, novi dan, koji dolazi nakon
drugih slinih, javlja se tek diui sve vie bljetavu zlatnu kuglu
sunca koje vjerno osvjetljava povrinu stijena zapljuskivanih
morskim valima, u ijem se neumornom ritmu poput kose nekoga
6

morskog udovita diu nakupine smeih algi, ostanu za trenutak

zaboravljene na rumenoj hridi i onda opet tromo padnu u zagrljaj
grgoljavih, pjenuavih i srebrnastih umova, usporene zrakom koji se
nakupio na njima, pun onih neopisivih mirisa bogatstava koja
prikriva granica dvaju osnovnih elemenata. U svakome trenutku tog
neodreenog vremena bezbrojna bia umiru razlinim smrtima
proderana od veih i gladnijih nego to su sama, ili jednostavno
ugibaju od istroenosti vlastitih stanica, iako su uspjeno izmakla
svojim progoniteljima, koji isto tako postaju rtve monijih i
spretnijih ili jednostavno izmijenjenih faktora ravnotee u osjetljivoj
vodenoj sredini, toliko ovisnoj i o samoj temperaturi i slanoi.
Ponekad, u dubini na kojoj se svjetlost dana tek nazire,
odjednom se otvore grozna usta i izbace veliku koliinu vode u kojoj
plivaju organski otpaci. I dok se ta voda razilazi okolinom, noena
slabim strujama, sporou mudraca, usta se udovita zatvaraju oko
nove koliine vode pune hranjivih tvari, soli i plinova, a hrapavi
jezik ponovo zauzima svoje mjesto u sluzavu otvoru.
Tri pokretna i neovisna oka lijeno se okreu na vrhovima
svojih ticalanosaa, sposobna da osjete ak i slabano svjetlucanje
nekoga planktonskog mikroorganizma na povrini, ili ak samo
jedan foton koji je uznemirio mrak dubine. A onda se ticala uvlae,
zatitne opne prekrivaju osjetljive oi i sve nestaje u bezoblinoj i
kvrgavoj masi goleme glavurde naikane izboinama i osjetnim
nitima, dok se potmuli um kontrakcija u probavnom traktu iri sve
dalje i sije paniku meu stanovnicima tog mikrosvijeta, izazivajui
reflekse bijega i odmah zatim jadnog zaborava, koji bia bez
inteligencije dobivaju kao nadomjestak umu.
A za to vrijeme, na raznim dubinama, pokreu svoje goleme
trupine neumorni uvari, tvrda pogleda, ukoenih oiju, grabeljivih
i grubih gubica, moni, uurbani, nemilosrdni, kao to i prilii kad je
rije o golemoj odgovornosti koju imaju.
Daleko od njih. Glirp je gornjim udovima prihvatio svoj
izboeni trbuh, zadovoljno ga protrljao i poeo dizati i sputati sve
dok nije zvuno podrignuo i izbacio neprobavljene ostatke hrane, da
bi odmah zatim nastavio svoje krivudanje meu hrapavim stijenama
i bujnom vegetacijom. Lov je dugotrajan, ali Glirp je suta
strpljivost. On nema nikakva osjeaja za proteklo vrijeme i u stanju
je od praskozorja do sumraka, jer no mu ne pripada, ukoen poput
osuene granice, ekati plijen. Treba ii dalje. U potragu. Jer, pun
7

eludac je napredak vrste, snaga, mo. Glirp je velik i nepobjediv

meu svojim iljastim i crvenim stijenama... Sada je, sjedei izmeu
svojih golemih stranjih udova srednjim ekstremitetima njeno
milovao svoju nadutu trbuinu, a lijevom je hvataljkom paljivo
istio etiri velike eljusti to su se micale u halapljivim ustima...
Ali, taj miris! Donio ga je daak vjetra. Glirp se ukoi i dobro
udahnu prije nego to e uiniti prvi korak: klopa-klipi-klopa-tok,
klo-pa-klipi-klopa-tok... neujednaenim ritmom svojih udova,
nezgrapnih za sve drugo osim za prepad, on nestrpljivo udara svojom
desnom hvataljkom po tlu, razgibavajui je za tren kad e mu
posluiti da uhvati enku i jednim je jedinim pokretom uiniti
nepokretnom i... Stijena! velika prepreka! Odlui da se popne na nju,
iako mu takvo pentranje nije svakodnevni posao. Napokon se nade
na vrhu kamena, nastojei da ponovno uhvati miris, ako ve ne i
silhuetu enke. Njegov prepuni trbuh nae se na suncu i Glirpu se to
uini tako ugodnim da blaeno zijevajui razglavi svoje etiri vilice,
podavi stranje noge, sklopi svoje strane tipaljke i prepusti svoju
uto-zelenu trbuinu blagotvornom djelovanju uspavljujuih zraka.
Novi val privlaivih mirisa uzbudio ga je toliko da se upita to
to zapravo radi na vrhu stijene s koje e sada mukotrpno morati
silaziti.
Jedna od faseta njegova desnog oka uhvati odjednom neki
pokret i istoga trena Glirp se potpuno razbudi i od pospanoga i
samozadovoljnog trbonje pretvori se u uplaenoga i ugroenog
estonoca kojem je zaprijetila najvea opasnost za njegovu vrstu,
glavni neprijatelj, nepobjedivi, lukavi, uporni, uvijek budan... pred
kojim treba da se sakrije po svaku cijenu.
Prva reakcija apsolutna nepominost. Druga operacija
prilagodavanje okolini. Koa se oboji poput okolnoga bilja, prekrivi
se mrljama, krivuljama i pjegama, reklo bi se ak i okolnim
sjenkama, i ukoi se u grevitu iekivanju. Jer, nije rije samo o
jednom neprijatelju nego o paru! To su potvrivali krikovi i
piskutavi glasovi to su uslijedili u ubrzanom ritmu. I oni love, na
svoj nain... upravo kao Glirp i njegovi drugari i braa, kao i njihovi
kopneni ili vodeni protivnici ili glavne rtve. Oni ive samo da bi
jeli, nezasitni, divlji, savreno opremljeni upravo za taj vjeni lov,
hrabri i drski, idealno koordiniranih pokreta, okomljujui se iz
vrtoglavih visina da bi oteli jo drhtavi plijen iz pandi nekoga
8

drugog lovca, upravo izazivajui na protuudar, koji bi da moe

uspjeti bio smrtonosan.
Nepominost lovca koji vreba plijen zamijenila je kod Glirpa,
dakle, okamenjenost rtve koja bespomono eka rasplet to e joj
donijeti ivot ili smrt. Neprijatelji se uto spuste, jedan za drugim, ne
mijenjajui smjer sve do same vode, a onda se ponovno uzdignu,
panda vrsto stegnutih oko svjetlucavih tijela, koja e golemi
zavinuti kljunovi nepogreivo dohvatiti.
kljocaj kljuna, pokret glave utih oiju s okomitim uskim
zjenicama i udovita se ponovno ustremljuju. Ovaj put osjeti Glirp
ak i vjetar izazvan njihovim krilima, ali i nita vie, jer ubilake
silhuete digoe se a da nita nisu ponijele. udno... ili ne? Jer
lijevo Glirpovo oko uhvati jednom od svojih donjih faseta jo jedan
pokret, ali se zasad zadovolji samo promatranjem. Evo jo jednog
lovca, kree se izmeu stijena prezirui letee ubojice, i sam idealni
plijen, ali ne za njih. Zbog njega su, znai, s krikom straha i gaenja,
u posljednjem trenutku odustali, udaljavajui se brzo tik povrine
plavih valova. Ipak, Glirp jo nije posve siguran da su oni odustali i
promatra obzorje ne miui se, dok donje fasete i dalje hvataju
pokrete...
Ali, i taj se lovac odjednom sav skupio... Prijetnja? Od koga?
Glirp podrignu od iznenaenja i jednostavno skliznu sa stijene.
Prekrasna prilika da priredi sebi dvostruko zadovoljstvo da otme
plijen nekom od sebi slinih i da tu zgodu jo iskoristi da bi
zadovoljio svoj spolni nagon. Ali, u brzini on zanemari uobiajeni
oprez i u treem skoku svoga neodoljiva napada nae se, dodue, na
bojnom polju, ali u za nj prilino poniavajuem poloaju, na
leima. Tek nakon dueg lamatanja udovima spram bljetavog neba i
nakon grevitog kljocanja hvataljkama Glirp napokon bijesno
zvidei uspije prebaciti svoju veliku desnu tipaljku na lijevu stranu
i uhvatiti se vrsto za neku travku. Nekoliko trzaja i tijelo se
napokon prevali, udovi pronau vrst oslonac.
Pun eludac zaista moe biti na smetnju, pomisli. Uto
bodljikavi rep eljenoga plijena poput bia fijuknu tako blizu
njegove glave da on naglo uzmakne. Ali lijevo oko spazi uto i enku,
koja se sva skupila vrebajui, spremna za posljednji skok. Jer, jedino
su oni bili u slanju svladati tu udnu zvjerku iji bi opasni rep
povremeno naputao zaklon bodljikavih nogu i ibajui naokolo
pokuavao dohvatiti oi protivnika. Dotakne li ih samo, borba je
9

gotova. Glirp zato jo jednom odskoi unazad i tako omogui enki

da sune naprijed i s obje svoje hvataljke epa plijen straga. Jedan
trzaj i ubilaki rep bi odvojen od bodljikava tijela koje e doskora
biti raetvereno. Glirp odjednom zastane, osjeajui neku
opasnost... Neki novi miris, osjetan i uznemirujui... pomijeao se s
mirisom plijena i enke koji su neodoljivo privlaili i tjerali ga da
zanemari opasnost i da se pripremi za skok koji e ga dovesti do
vrhunca uitka. No, na tome i ostade jer kroz otvor meu
stijenama sunue opet one dvije sjenke i njihove se pande zarie u
tijela Glirpa i enke, podigoe ih sa tla i... neto bijesnu, sve se
zaustavi, a Glirp, oamuen, slomljene jedne noge, pade nazad na
tlo, sreom u gusto raslinje. Pokraj njega, rairenih krila, jo
podrhtavajui, nepokretni, uspavani, leali su napokon i oni
neije rtve letei ubojice, pteranodoni. enka je takoer bila
ovdje, prevrnuta na lea, s mukom pokretajui svoje jo krvave
hvataljke.
Neozlijeeno Glirpovo oko odjednom iz dubine svog zaklona
zamijeti neke nove pokretne sjenke to zaklonie svjetlost i okomie
se na pteranodone, enku i ostatke njezina plijena. Neki udni
glasovi dolazili su od tih nepoznatih bia...
Od toga trena jedna dotad nepoznata nagonska potreba
potisnula je sve druge Glirpove misli i nagone. Nestao je strah,
nestale su spolne elje, glad, hladnoa, mrak, zvukovi i mirisi: on
mora javiti to je vidio. iva bia nejednakih udova, koja raspolau
udnom i nesvakidanjom moi. injenica da je jedino zahvaljujui
njima izbjegao otrim kljunovima pteranodona ve je bila
zaboravljena. Obaveza da javi bila je jaa ona je, uostalom, i
jedini zbiljski cilj njegova postojanja. Obavijestiti... On zna i kako i
koga... i muno se izvukavi iz svoga zaklona, prvo oprezno
promotri okolicu, a zatim se hramljui uputi k moru: klopa-klipi-klotok, klopa-klipi-klo-tok... vukui svoj slomljeni ud, sve dok jedan
val, kovitlajui pijesak ne ponese i njega u susret neumitnoj sudbini.
ooo
Chet se svojski trudio da bi ih uhvatio sve odjednom
zakljui Dave Klink, zoolog, promatrajui trupla koja je donijela
lovaka ekipa.
To nije bilo teko... Noelle je mudro postavila zamku.
Pteranodoni su ve dulje vrijeme nadlijetali obitavalite rakovicaskakaa, koje su im najomiljenija hrana. A rakovice su lude za ovom
10

bodljikavom zvjerkom i kad smo im je podmetnuli, sasvim su

zaboravile na uobiajeni oprez i izloile se tako ovim leteim
grabeljivcima...
Ipak, trebalo je to uraditi zadovoljno e Dave.
Imamo dva iva pteranodona, enku rakovice-skakaa...
Mujaka nismo uspjeli nai, vjerojatno se zavukao u neko
raslinje objasni Lecia Guer.
Nije vano... to sada?
Elder trai da prouimo ivani sustav pteranodona.
A rakovica?
Samo utvrditi njenu prehrambenu vrijednost i mogue
kontraindikacije...
Dobro. Odakle poinjemo? upita Dave Klink,
otvarajui kavez u kojem su pteranodoni jo spavali.
Budui da su u paru, jedno je od njih sigurno enka. A
slabijem spolu treba dati prednost naruga se Lecia Guer.
Zaas elektrode prodrijee u bespomono tijelo pteranodona
uvrenih za specijalni stol avlima i pribadaama. Osjetljivi aparati
biljeili su greve bola koji su proimali njihova tjelesa sve dok bol
jai od svega to su dotad zabiljeili ne prekinu napokon njihovu
ivotnu nit, a samrtniki se krik vinu kroz prostor, javljajui paljivu
sluaocu to ih je zadesilo.

3. Savjetnici Lige
Djer Kalendon spusti glavu i odloi plastini list na kojem je
voa sekcije naseljavanja izvjetavao o posljednjim radovima na
izgradnji zdanja koje e pruiti zaklon koloniji kad odu svemirski
transporteri.
Sve se odvija tako besprijekorno kao da se nalazimo na
Akantri primijeti on sa zadovoljnim smijekom, koji ublai
njegov strog izraaj ovjeka roenog u planinama Belsena.
Ne dobije odgovora, pa njegove crne i pomalo iskoene oi
potraie Sheen, jo nagnutu nad podacima iz projektora. Spazi fini
zatiljak u poplavi nestanih uvojaka, plavih upravo kao to su i
njegove kose bile crne.
Kao i veina naseljenika. i ona je nosila samo iroki radni
kombinezon s naramenicama, koji im je omoguavao da lake
11

podnesu topliju klimu Ferna, a njena su se gola i krasno potamnjela

ramena doimala poput dijelova neke statue.
Iako to nije bilo ni mjesto ni trenutak za takve stvari,
najodgovorniji ovjek programa kolonizacije Ferna ipak ne uspije
zatomiti elju koja mu je tog trena pomutila razum.
Sheen pozove on poluglasno.
Ona podie glavu i okrenu se iznenaena njegovim tonom.
Pogledi im se sretnu i ona u trenutku shvati znaenje izraza koji on
nije stigao prikriti. Osmijeh silnog zadovoljstva otkri lijepe i malo
razmaknute zube mlade ene, pravilno uokvirene punakim usnama,
a njene smee oi radosno zatreptae. Ona nesvjesno popravi
naramenice kombinezona, pokrenuvi tako grudi navikle na potpunu
slobodu i tako lijepo potamnjele od sunca kao i ostatak njena
njenoga i mladog tijela.
Na to misli? upita tiho znajui da unato svemu
nee uti ono to su govorile raznjeene mukareve oi.
Htio sam ti samo kazati... da su izvjetaji povoljni i da je
prvi dio naeg zadatka zavren, tako da bez odgaanja moemo
zapoeti drugi dio.
Do istog zakljuka doli su i nai ureaji. I na
meteorolog, vrijedni Kar, javlja da njegova promatranja potvruju
podatke koje smo dobili od raunara Eksplona. Ipak, on smatra da su
mogue snane promjene u doba ekvinocija. Leen Skinny naglaava
u svom izvjetaju, dodue, pravilnost magnetske aktivnosti planeta,
ali nikad se ne zna. Bolje da iskoristimo priliku dok su prirodni
faktori na naoj strani, iako je za moj ukus ipak malo pretopio
primijeti ona, zateui tkaninu kombinezona preko svojih golih
grudi.
Ne ini to... promrmlja Djer Kalendon tiho prije nego
to pritisnu dugme interfona. Phytase?
Da, ja sam. Izvoli? javi se duboki muki glas.
Moe li doi s Marjenie?
Dolazimo.
Djer Kalendon uzdahnu i pogleda jo jednom zlaane oi svoje
drugarice.
Korisno je posavjetovati se s ljudima Lige. Kasnije emo
moi slobodnije djelovati.
Sasvim si u pravu, iako ja nisam primijetila ni najmanjeg
zastranjenja u koloniji.
12

 Nisam ni ja, ali bolje je ne zanemariti ih. Jer, jedna sitna

greka mogla bi onda sve dovesti u pitanje. Ti zna kakvi su oni iz
Lige.
Phytas i Marjenie, par savjetnika Lige razuma, uoe prije
nego to je Sheen mogla odgovoriti.
Zdravo progovori visok crn i mrav mukarac
prodornih i kao nebo modrih oiju.
Marjenie se zadovolji kiselim smijekom i lakim pokretom
glave, zadravajui svoj izgled i dranje ponizne pomonice. Sheen
se, i ne znajui zato, uvijek neugodno osjeala pred tim okruglim
licem, uokvirenim sa dvije pletenice, smotane na uima poput kakvih
slualica, blijedim modrim oima i vjeno kiselim osmijehom
objeenim ispod i suvie pravilnog nosa. U Marjenienoj utljivosti
mlada je ena osjeala fanatinu pozornost kritinog duha koji
nikada i nizato nee skrenuti s jednom zacrtanoga i prihvaenog
puta.
Phytase, zavrili smo prvu fazu programa naseljavanja.
Rado bih iskoristio povoljne meteoroloke uvjete i poeo pripreme
za drugi dio. Ima li ti kakvih primjedbi na proteklo razdoblje?
Nita to bi bilo vrijedno izvjetaja rukovodiocu kolonije.
Sitne deformacije koje smo ispravljali im bi se pojavile. Fern je
upravo onakav kakvog smo oekivali i bit e jo jedna pobjeda Lige.
Raduje me to si optimist.
Zar ti misli drukije? upade Phytas, postajui
oprezan.
Nipoto odvrati Djer Kalendon pod ledenim i krajnje
pozornim pogledom Marjenie. tovie pouri se dodati svi
izvjetaji govore u prilog izvjetajima Eksplona: klasina evolucija,
beznaajne mutacije kao posljedica kozmikih zraenja, pravilan
kronoloki razvoj flore i faune, bez ijednog traga razuma, ukratko,
mladi svijet, bogat kisikom i pogodan u svakom pogledu.
Dobro. Logika i razum, znai, nee biti dovedeni u
pitanje.
Sheen pomisli da je Marjenienin pogled, dok je pomno
promatrala Djera, tako neugodan kao da su njena dva plava oka
zamijenjena kristalima iz lasona, postavljenim na visoko i tamno
elo. Djer je sretan to ta ena ne umije itati misli, proe joj
glavom, dok je odnekud iskrsnula misao da slini fanatici na
13

mnogim svjetovima jo vladaju ivotima i smru milijuna ljudskih

bia.
Poinjemo, dakle, s poljoprivrednim programom
nastavi Djer Kalendon. Ekipe se ve formiraju i vjerujem da
emo za tri dana biti spremni.
To zvui logino prizna Phytas.
Jerod Ysewich jo nije odluio koje bismo vrste ivotinja
trebali pripitomljavati, no ti si vidio njegov izvjetaj. to misli?
Na tom podruju, kao ni na ostalima, ne treba se
bespotrebno uriti. Oni su jo uvijek tek na poetku istraivanja i ne
vjerujem da emo u dogledno vrijeme od njih dobiti logine i
razumne zakljuke.
To je jedno stajalite. Meutim, mi ne moemo ekati da
oni ispitaju svu faunu Ferna da bismo poeli pripitomljavanje.
Kad govorim o tome da moramo obaviti sva ispitivanja i
tek onda razmiljati o naim postupcima, mislim samo na to kako da
smanjimo rizik greke. Ne zaboravimo da je Fern svijet na
primitivnom stupnju razvoja ako ga usporedimo s ostalima koji su
trenutano nastanjeni. Vrste koje smo ovdje otkrili jesu dodue one
koje smo logino mogli oekivati, iako ne i one koje poznajemo. Mi
smo ovdje otprilike trideset do etrdeset milijuna godina u zaostatku
za ostalim svjetovima, ako usporedimo Fern s prosjekom starosti
ostalih planeta nae Federacije. Zato zahtijevam da budemo oprezni
pri izboru smjerova djelovanja.
Jerod i Suzan jo nisu nita predloili. To govori u prilog
tvojih postavki.
Dakako. Nama su potrebne domae ivotinje i
poljoprivreda, ali, ne inimo greke kakve su uinili drugi svjetovi,
na kojima su pripitomljavane vrste ugrozile opstanak ovjeka. No,
jo jedno pitanje, s kojim bismo se morali pozabaviti: sloboda
raanja.
Zar? duboko iznenaen, Djer Kalendon ne uspije
prozboriti ni rijei vie.
Znam, to nije upisano u prvim poglavljima programa
naseljavanja, zbog jednoga jedinog razloga: da bi sve nae snage bile
na raspolaganju zajednici. Marjenie i ja smo dugo razmiljali o tome
i zakljuili da je nuno pomaknuti taj trenutak elimo li odrati
stabilnost nae kolonije.
14

 Osobno nemam nita protiv toga, iako o moguim

posljedicama jo nisam razmiljao. Postavit emo to pitanje naim
raunarima i vidjet emo njihov odgovor.
Koji e biti onakav kakav mi elimo dobaci Phytas
hladno.
To je lako mogue jednostavno e Djer Kalendon.
Ali, uvijek postoji mogunost da oni uoe neku prepreku na koju mi
nismo mislili. Na primjer, iznenadni porast potreba za hranom prije
nego to uspijemo zavriti naa poljoprivredna istraivanja.
Mi smo sve to ve ispitali. I upravo nas te tekoe koje e
se javiti prisiljavaju da traimo slobodu raanja. Rasa pionira mora
se suoiti s tekoama da bi ostala vrsta, a prirodna selekcija tome
e samo pridonijeti. Zato inzistiramo svom snagom naih prava kao
predstavnika Lige razuma da ta mudra mjera bude primijenjena.
O tome e odluiti raunari, kao to to propisuju pravila.
Ja ne mogu predvidjeti odgovor. Ali, ako bude negativan, onda emo
ekati.
Ne, u tom sluaju ti e sazvati sastanak stanovnika
kolonije odgovori Phytas hladno.
Bit e kako eli... ali kai mi, Phytase, postoji li osim
potrebe za ovrivanjem kolonije, o kojoj govori, jo neki razlog
za taj neoekivani prijedlog?
Sheen Davari u tom trenutku pomisli da e se u raspravu
umijeati i Marjenie, toliko su njene suvie modre oi otvrdnule. Ali
Phytas je ve odgovorio:
Dakako da postoji, ali u ime Lige tvrdim da nije potrebno
da ga sada i iznosim.
Takav je stav suprotan naim obiajima i stoga u se ja
drati pisanih zakona, ak i pred skuptinom. A ti e tada ipak
morati otkriti svoje razloge, Phytase.
Vidjet emo. Podsjeam te samo da osim pisanih zakona
postoje i neka posebna prava predstavnika Lige. Jesam li bio
dovoljno jasan?
I suvie, Phytase. Upravo zato u ti i odgovoriti: ako i
prihvatimo prijedloge Savjetnika Lige, to nee biti bez svestranog
razmatranja i prouavanja njihovih posljedica svim sredstvima
kojima raspolaemo.
Znai, dovest e u sumnju apsolutnu prevlast logike i
razuma?
15

 Ne, nego u potovati zakone i instrukcije koje sam

dobio. Svi smo mi smrtnici, Phytase, i poslije nas netko e krenuti
istim putem. A mi nismo nepogreivi... bili rukovodioci ili savjetnici.
elo bih da shvati da sam Ja odgovoran za koloniju.
Ti, ini se, eli da sumnjam u tvoju spremnost da se
pokori zahtjevima Lige. Bit e alosno ako se budemo morali
sukobiti, bilo javno ili ne...
Dok sam ja iv, na Fernu e biti samo jedna osoba
odgovorna za koloniju, a taj je zadatak Visoko vijee povjerilo meni.
Razmotrit emo tvoj zahtjev. I to je sve to ti sada mogu kazati. Ako
se sloboda raanja moe dopustiti bez rizika, tako e biti. Ako rizici
budu vei od prednosti, ja u se suprotstaviti. ..
Ne znam to te tjera da nam se suprotstavi, ali doznat u
odvrati bijesno Phytas, bacivi pogled na Sheen Davari, koja se za
vrijeme rasprave gotovo nije ni pomakla. A sada je osjeala da
Savjetnik Lige na nju prebacuje odgovornost da utjee na
rukovodioca kolonije. To je gotovo i nije iznenadilo, tovie, gotovo
da ju je i zabavljalo.
Phytas odmah potom izjuri iz prostorije, praen svojom
sjenkom Marjenie, koja je svo vrijeme rasprave napregnuto stiskala
zube. Djer Kalendon pogleda vrata i uzdahnu duboko.
Jesi li ti ita od svega ovog shvatila, Sheen.
Ne...
Sasvim je u duhu ponaanja pripadnika Lige da iznose
svoje zahtjeve bez ikakvih prethodnih rasprava. Ne znam to
prisiljava ovo dvoje na takvo izmamljivanje slobode raanja, ali ako
je jedini razlog oteavanje uvjeta kolonizacije, mala je mogunost da
raunari odgovore pozitivno.
Ti e im se suprotstaviti, dakako.
Jest.
Moda bi ipak trebalo razmisliti, Djere. Liga nije
beznaajna.
Liga! Mi stvaramo novi svijet i ja vrlo dobro znam koliko
nam je potrebna krutost njenih lanova. Ali, kad bi Liga doista bila
tako vana kako si to zamilja Phytas, misli li da bi Visoko vijee
odgovornost za tu misiju povjerilo Djeru Kalendonu?... kao to vidi
i ja umijem razmiljati i upravo zato odluit u onako kako budem
smatrao pravilnim.
16

 Morat e ipak uzeti u obzir i miljenje ena, buduih

majki natuknu ona plaho.
Zato mi to govori? upita on iznenada podiui obrve.
Jer mi se ini da i mi imamo o tome neto kazati.
Grijei, Sheen. To je stvar koja vanou nadmauje i
mukarce i ene kao pojedince. Rije je o budunosti kolonije a ne o
jednom djetetu ili o vie njih. Ali, svi e dobiti rije, dakako...
Koji su Phytasovi zbiljski motivi po tvom miljenju?
Vidim samo jedan... Phvtas i Marjenie nisu vie meu
najmlaima... i postoji opasnost da njihovo potomstvo ne bude do
njihove smrti dovoljno zadojeno duhom Lige.
Misli li da je to u pitanju?
Ne vidim nita drugo. Galaktika federacija nee
pomagati nau koloniju najmanje tri-etiri stoljea. Tako je
dogovoreno. Naa generacija, njeni ureaji i ostvarenja moraju
sasvim nestati, tako da se stvori novi duh pripadnosti Fernu. Zato
fanatici poput Phytasa i Marjenie ive u strahu da e se stijeg Lige
sruiti ukoliko oni ne budu imali dovoljno vremena da odgoje
nasljednike.
to znai da su zbog Lige u stanju dovesti u pitanje
opstanak cijele kolonije?
Shvati to uvjetno, Sheen, neemo im to dopustiti.

4. Krenje
Ona zelena dolina ini mi se vrlo pogodnom da povee
dvije iskrene povrine izloi Hervelle Celorn, zaduena za
agronomska istraivanja.
tovie dodade Angbert Dalakorn, njen pomonik
dolina je osobito pogodna za pokuse s polikulturama. Mi ve sada
moemo tvrditi da e itarice Ferna, nakon nekoliko nunih
hibridizacija, davati izvrsne prirode.
Na temelju tih istraivanja mi smo i predoili program od
5000 hektara, od toga 3000 krevine.
Imam primjedbu dobaci botaniar Randon.
Sluamo te.
Humusni sloj je vrlo tanak i ne bismo smjeli ostaviti tlo
bez ikakve zatite od vremenskog faktora i prevelikog isparavanja.
Ispitivali smo postojee biljne vrste od naeg dolaska ovamo, pa iako
17

radovi jo nisu dovreni, moemo tvrditi da su one, bez zaklona

postojeih uma, vrlo osjetljive.
Zelena dolina postoji samo zato to je okruena
umovitim podrujem potvrdi Yville, njegova supruga i
pomonik
Iskriti ih sasvim moglo bi dovesti do neuspjeha. Biljni
svijet na reagira uvijek jednako...
Biljni svijet slijedi odreeni broj prirodnih i loginih
zakonitosti, koje treba samo poznavati i iskoristiti strogo dobaci
Phytas.
Ali sistematsko je krenje na granici tih zakonitosti
odbrusi odluno Yville. Morali bismo taj na grubi napad na
netaknutu zemlju nadoknaditi ostavljajui umarke, sadei redove
drvea kao zatitu od vjetra, pa sjenovite zone i zalihe vode...
To su dodatni nepredvieni radovi primijeti sada i
Djer Kalendon, pokazujui usput rezultate koje su dali raunan.
Strojevi ne vraaju vie od onog to im dajemo
uzviknu mladi botaniar tako odluno da Phytas i Marjenie samo
zatreptae. Iskustvo generacija uzgajaa na razliitim svjetovima
dokazuje da teorija moe pogrijeiti ako se ne vodi rauna o
klimatskoj nestabilnosti i ako se prirodi ne nadoknadi ono to joj je
na neki nain oduzeto.
Znanost to moe rijeiti, a ureaji su prouili problem.
Priroda nije razumna jedinka nego zbroj zakonitosti to vladaju na
nekom svijetu. Cilj je stanovnika ove kolonije da pou najkraim i
najekonominijim putem, drei se pri tom strogo iste logike.
Angbert Dalakorn zakima malo glavom prije nego to odgovori
savjetniku Lige:
Hvala na upozorenju, Phytase. Hervelle i ja dobro znamo
o emu govori, no moramo primijetiti da raunari neke stvari
jednostavno odbacuju kao nevane. A mi ipak ne moemo
zanemariti bojazni koje smo maloas iznijeli.
Nismo mi krivi ako raunari nisu dobili dovoljno loginih
elemenata upade Randon. Yville i ja smo ak i bez njih
utvrdili mogunost neuspjeha doe li samo do jednogodinje sue!
Istina je da Eksplon u dvanaest godina prouavanja nije
registrirao nijedno suno razdoblje. .. dodade Hervelle.

18

 Osim toga, pet tisua hektara ak ni prilikom neuspjeha

nee dovesti u pitanje opstanak kolonije ili planeta umijea se
sada tiho u raspravu i travar Indemar Dagman.
Mi emo se pokoriti odluci koju vi donesete izjavi na
to Yville ali zahtijevamo da se nae primjedbe, bojazni i
prijedlozi upiu u povijest kolonije, kako bi se greke mogle
ispravljati jednom u budunosti...
Bit e tako. Na razvoj nuno e pretrpjeti i neke poraze,
ali ipak moramo vjerovati naim raunarima. Oni su dosad toliko
puta dokazali svoju sposobnost vremenske analize. Zato i moemo
prihvatiti rizik eventualnoga trenutanog neuspjeha, jer emo iz
njega moi izvui odreene pouke. S druge strane, neprihvaanje
iste logike moglo bi imati opasnih posljedica za koloniju. Zato
emo sada, kako je i predvieno, iskriti dvije tisue hektara
uzvodno i tisuu nizvodno. Posluat emo nae agronome u pogledu
izbora kultura i koristiti se rezultatima botaniara u odbiru vrsti...
Doputa li mi upadicu? upita Ysham, ekolog visok i
mrav, mukarac oko kojega je leprao zguvani kombinezon dok je
upuivao ohrabrujui smjeak svojoj okrugloj i nasmijanoj drugarici
Yesorah.
Dakako odgovori Djer Kalendon popustljivo.
Ja odluno podravam sumnju Yville i Randona. elio
bih da se i to zabiljei. Ekologija se kao znanost temelji na
suptilnostima. Prirodna ravnotea, bez obzira na logiku, nije uvijek
onakva kakvom je mi zamiljamo...
Znam, znam prekinu ga Djer Kalendon sada ve
pokazujui neznatnu nestrpljivost. Ima li osim tih opih
primjedbi i neki zbiljski argument u korist ostavljanja vegetacijskih
zapreka?
Imao bih ih na desetke, Djere, i svi se temelje na
rezultatima promatranja na drugim planetima.
Ali nijedan se ne moe prenijeti u ove uvjete i izdrati
ralanjivanje po matematikoj logici naglasi Phytas smijeei se.
Jer nijedan stroj nema dovoljno mate da bi ih pravilno
protumaio odgovori ekolog prezirno. Ali, ako bismo u
dijagram unijeli rizik sue, o kojem je govorio Randon, dobili bismo
katastrofalan rezultat, koji bi nas prisilio na razmiljanje. ..
Ne odsijee Phytas kratko, preduhitrivi Djera
Kalendona. Programi ubaeni u raunar sadrali su sve potrebne
19

elemente i dobiveni rezultati posve su jasni i logini, iako se nuno

razlikuju od vaih sanjarenja.
U takve se rasprave neemo uputati presijee Djer
Kalendon. Primjedbe emo zabiljeiti, a posao zapoeti kako je i
planirano...
ooo
Tako je odlueno da krenje pone. Prema normama koje su
odredili analitiki ureaji ekipe su podijelile zadatke. Drvosjee,
oboruani tekim lasonima, sjekli su tik do zemlje svu vegetaciju
goleme arokane, od kojih je svaki, izdiui se visoko iznad sitnijeg
raslinja svojom bujnom kronjom, prekrivao gotovo hektar zemljita,
kao i male trnovite grmuke, papaprati i cvijee.
Na cijeloj povrini Ferna za vrijeme tog unitavanja mnogi su
se krikovi bola, pozdrava i smrti prenosili sve dalje i dalje, javljajui
o udnim biima nejednakih udova koja su iznenada upala u prirodni
red ovoga svijeta to je postojao i mnogo prije nego to su mu ti
doljaci dali ime.
Jer svako srueno stablo znailo je kraj svijeta i za mirijade
drugih bia. Svako je od njih reagiralo svojstveno vrsti kojoj je
pripadalo. Insekti su se pokuali preseliti, no lieni zatite bilja nisu
prevalili ni djeli puta kad su se pojavili grabeljivci privueni
predosjeajem dobre gozbe, to e im iz kaosa izazvanog ruenjem
ume sama uletjeti u prodrljiva drijela. Letei se razbojnici
okomie tako na sve ono to je letjelo, tralo ili gmizalo u divljoj
panici, dok su se njihova zemaljska subraa posvetila tamanjenju
svega onoga to je imalo i najmanju prehrambenu vrijednost,
ostavljajuji u miru tek nekoliko rijetkih vrsta koje su se odvajkada
smatrale opasnima.
Jedan jedini dan bio je dovoljan da bi se sve to je bilo
uspravno u podruju koje su odabrali naseljenici sravnilo sa
zemljom. Mnogo je vie vremena trebalo da bi se zatim sve to
razvrstalo i skupilo. Teki i snani strojevi grmjeli su od zore do
mraka.
Neobina bia nejednakih udova koja se upravljala tim
udovitima dovukla su tada manje strojeve i poela prevrtati trupine
oborenih divova, sjei im grane tik do debala i slagati ih u
podjednakim razmacima. Ono to im se nije svidjelo odlagali bi na
drugu gomilu, iz koje bi se ubrzo zavijorila perjanica dima, a potom i
20

plamen. Dok se dim dizao visoko u nebo, vjetar je ponovo ponio

miris smrti u daljine, tako da su na planetu zavladali bol i strah: sve
su ivotinje drhtale prepoznajui uasnog neprijatelja kojeg nita
osim vode ne moe savladati.
Pepeo od ugaslih golemih plamenova razasut je po ogoljelom
tlu izloenom arkom suncu i hladnim zvijezdama, a onda su grude
razbijane, sjeene, grebane, mljevene, sve dok se tlo nije pretvorilo u
jedinstvenu, gotovo homogenu masu. Kad su strojevi napokon
utihnuli, ono to je tisuljeima bilo skladna cjelina biljaka i
ivotinja, ostalo je beivotno i nijemo.
Dani i dani proli su prije nego to su sjemenke, izmakle
plamenu, proklijale i prije nego to su se stidljive zelene tokice
mjestimice probile kroz pustu koru. Nad ravnicu su se vratili insekti,
ali to nisu bile vrste koje su bile pobjegle. I ivotinje su se pojavile,
kruile zbunjeno tom udnom pustarom, ali se nijedna nije usudila
ostati u njoj.
A tada su se bez ikakve najave, strojevi opet vratili, sijekui
tunu povrinu, grebui je i prevrui: nailazilo je vlano razdoblje i
u brazde je na svih pet tisua hektara ubaeno sjemenje. Sreom je
vjetar bio milostiv i nije raznosio rastresito tlo, te su klice ubrzo
iznikle u beskonanim redovima, stvarajui tako pravilne povrine
razliitih preljeva zelene boje. Bilje je dobro napredovalo i uskoro su
se prve ivotinje usudile zakoraiti u taj neobini zeleni sag. No,
biljoderi koju su naumili nastaniti se u njemu na neobjanjiv su
nain, nakon kratkog bljeska, padali mrtvi, a njihova bi tijela zatim
odnosila bia nejednakih udova. Nasuprot njima, mala bia
nesmetano su se udomila na tlu i u njemu. Za insektima stigli su i
letai, a uskoro su se pojavili i grabeljivci u zraku pteranodoni, a
na kopnu zvijeri. I jedni i drugi nemilosrdno su ubijani i ubrzo su se
pripadnici njihovih vrsta nauili drati podalje od toga izdajnikog
zelenila.
Za to vrijeme biljice su i dalje napredovale kukci,
privueni bojama i mirisom njihovih cvjetova, opraivali su ih i
oploivali, a ubrzo su se stvorila i zrna. A kad su stapke i lie
promijenili boju, a zrnje otvrdlo, opet su bia nejednakih udova
dopremila svoja metalna udovita i natjerala ih u to uzbibano more
klasja, sve dok i opet za njima nije ostala tiina i pusto. Jer, osim
nekoliko odabranih vrsta, nijedno drugo sjeme, spora ili klica nije
imalo prava pojaviti se ovdje. Tek iznikli, nemilosrdno su upani iz
21

hranjivog tla. Uzalud su arokani a nonim vjetrom otputali svoje

pramenaste letjelice na kojima su kooperile duguljaste sjemenke. I
njihove su klice doivljavale sudbinu ostalih. Ali, arokane to nije
smetalo. Kao i sve druge biljke, na svojoj su strani imali dva
znaajna saveznika: strpljivost i vrijeme. Ustrajali su u svojim
pokuajima, stjeui pri tom iskustva i prva saznanja o zagonetnim
doljacima to su poremetili prirodni red.

5. Ommph i Sraha
Eno i drugoga, zdesna, upola je skriven onim panjem ute
palme, vidi li ga? upita tiho Elder.
ekaj promrmlja Mirkine... da, vidi mu se samo
glava i surla. To je mujak, tamniji je... evo ga, izlazi iz sjene...
koliki je! Vjeruje li da su te ivotinje zaista bezopasne?
U svakom sluaju odlikuju se mirnoom biljodera i
zacijelo nisu stvorene da budu lovci, vjerojatnije su rtve... No,
moemo ih upitati...
Uvijek ti mora izvaliti neku glupost ljutnu se mlada
smea ena svijetlih oiju sljezove boje. Vjerujem da e to biti
zanimljivi snimci... Ali, pitam se ipak hou li se ikada priviknuti na
te mastodonte?
Nisu to mastodonti ispravi je on mirno. Prije bi bili
mamuti. Ili, jo bolje, zvat emo ih samo surlaima. Jo uvijek
nemaju kljove. Tek se razvijaju. I ui jo treba da im porastu...
Zato im se ne bi smanjile?
Ne moemo zaobii dosad poznate stvari, Mirkine. Svi
poznati surlai na svjetovima Federacije tako su se razvijali.
Dakako. Osim toga, njima je i tako, ini se, svejedno to
mi s naim instrumentima mislimo o njima.
ini se.
No, ja se ipak pitam ne osjeaju li oni nau prisutnost.
Pogledaj mujaka...
Da, okrenut je prema nama... ali ne bih se usudio tvrditi
da nas promatra. Ipak je 1735 metara od nas, prema telemetru...
Pitam se ne bismo li trebali sugerirati Jerodu i Suzani da
proue te surlae. Njihove su srodnici esto bili dragocjeni pomagai
ljudima.
22

 Znai, prihvati li Jerod taj prijedlog, vrlo je vjerojatno da

e tvoja djeca ili unuci upoznati radosti putovanja na slonovskim
leima!
Moja djeca! Treba tek vidjeti hou li ih moi imati!
Imat e ih, kao i sve ene kolonije, kada za to doe
vrijeme. to bi te u tome moglo sprijeiti?
Ne znam, zapravo promrmlja ona poloivi sitnu
pocrnjelu ruku na miicu mukarca kojeg joj je ivot dodijelio za
druga.
Misli li da je sada pravi trenutak da raspravljamo o
tome? proaputa on, okreui se prema njoj i spustivi dvogled.
To je najljepa stvar na Fernu odgovori ona smijeei
se. Voditi ljubav u punoj slobodi, ne razmiljajui o drugima, i
znati da emo uskoro biti plodni, s jednakom slobodom. Smijeno je
i pomisliti da e nai daleki potomci, kao i ostali stanovnici
Federacije, opet biti prisiljeni da se bore protiv prirode i postavljaju
sebi ogranienja. Ve sama pomisao na te prepreke s kojima se vie
neu susresti izaziva u meni elju...
Ako tako nastavi, pretvorit emo ovo skrovile u lonicu
predbaci on oito bez namjere da proturijei.
Pa to onda? Zar je ona grana juer bila udobnija?
Sreom nas nitko nije vidio... proglasili bi nas za par primata u doba
parenja.
Juer te to nije smetalo primijeti on promuklo.
Dakako da nije. I spremila sam to ponavljati tako esto
kako moj mukarac bude ispoljio elju... ili koliko moja elja prisili
mog ovjeka da je utai...
On je pogleda, u svijetlim oima proita poziv i osjeti onu tako
poznatu slatku omaglicu. Bili su mladi, snani, lijepi i zdravi,
prisiljeni da ive i umru na tom novom svijetu poto utemelje obitelj
veliku koliko to dopusti mudrost ili priroda... pod kontrolom
lijenika. Dok mu je krv tutnjala u sljepooicama, on poe da odloi
dvogled, ali neto se u tom trenu promijeni u savani... zapazi to
krajikom oka i zastane, prinosei ponovo dvogled oima:
Neto se zbiva tamo dolje... morat e se strpjeti
dahnu, s mukom se sabravi.
Zar upravo sada... promrmlja ona naginjui se prema
svojim ureajima za elektronsko snimanje. to je to?
Mujak se pribliava...
23

 Zaista... ide prema nama... sigurna sam da nas je opazio.

U njenu glasu zatitrao je strah.
Dojmljivo! proaputa on u mikrofon. Nekoliko
tona, a tako skladni pokreti, unato masi...
Pribliava se i enka.
Pitam se... ne... ne idu prema nama nego prema onoj
istini u savani.
utke su promatrali kako se surlai pribliavaju, biljeei
pokrete i promatrajui goleme biljodere iji je nos bio izduen u
hvataljku neopisive snage kojom su se sluili spretnou
svojstvenom i svim njihovim srodnicima na drugim svjetovima.
Gledaj! uzviknu odjednom ona ne prekidaju snimanje.
enka, koja se dotad nalazila na oko 200 metara od mujaka,
odjednom se pokrenu i upravo sjuri prema njemu. Elder uoi jo
neko kretanje u visokoj travi, ali bia koja su se kretala prema
mujaku bila su jo nevidljiva. enka se, meutim, ve nala pored
njega i prislonivi se bokom uza nj ostala podignute surle i ukoena.
I tvoja bi enka reagirala potpuno isto u opasnosti, Elderu
promrmlja Mirkine.
Ne mijeaj svoje osjeajne i razumske reakcije s
postupcima ivotinje, koliko god nam ona bila simpatina. ivotinja
nije u stanju predvidjeti to e se dalje dogoditi.
Ne misli valjda da bih ja prilikom opasnosti potrala k
tebi mislei na budua zbivanja? Razmilja kao Phytas... reklo bi se
da ne zna to je ljubav... a ona moe postojati, pa makar i u nekom
primitivnom obliku, i meu niim biima... Upravo surlai poznati su
po tome to ive u parovima koje odlikuje vjernost.
Opet te opominjem da ne usporeuje naa stanja i
osjeaje sa ivotinjskim refleksima najprimitivnijih bia.
Primitivne ili ne, enke se bore sa svojim mujakom, a
bude li potrebno i rtvuju se za njega, i ja ne vidim zato da se nijee
tako oigledna stvar.
Ima i enki koje ubijaju svoje mujake proguna on ne
isputajui dvogleda. Pazi! Evo i napadaa. Tigoni! I to vrlo
krupni!
Nadam se da ih nema mnogo dahnu ona.
Bojim se da je upravo suprotno. .. Napadaju!
Taj skok... uasno...
24

 Gledaj, mujak je surlom udesio zvijer jo usred skoka.

Kako je to dobro organizirana obrana enki je dovoljno samo da
iskorai i uniti oborenog tigona... glava mu je zgnjeena, u to moe
biti uvjerena...
To ipak ne prijei ostale da i dalje napadaju i da svoj
napad i oni organiziraju znatno bolje. Trebat e paljivo prouiti te
snimke. Jedan je na leima mujaka... drugi je na enki... svi ostali
su izvan dohvata, ekajui priliku da skoe. Ti jadni surlai nemaju
nikakvih izgleda. Zato? plano e ona.
Tko zna? promrmlja on. Evo, enka se oslobodila
svojega! Jesi li vidjela kako ga je surla mujaka naprosto pomela i
slomljene kraljenice odbacila barem deset metara daleko!
Izvanredno!
Bolno trubljenje, a potom i uasno krianje, dopru odjednom
do njih s mjesta borbe. enka se, sputene surle, bjesomuno
okretala oko svoje osi, nastojei se osloboditi zvijeri koja joj se
objesila na stranji dio tijela. Mujak prijetei zatrubi, poleti
naprijed, zgrabi sa tla jedno crnobijelo tijelo i unato njegovu
uvijanju zdrobi ga nemilosrdno, da bi potom pourio do enke i
nakon kraeg natezanja uspio otkinuti od nje drugu zvijer i baciti je
uvis, a zatim jo u letu mlatnuti surlom tako snano da se ona
rasprsnu poput prezrela voa. No, za to vrijeme tri su se velike
make prikrale iz visoke trave i iznenada objesile o njegov vrat.
Jedna je od njih zabila svoje pande u ui debelokoca i poela se
pribliavati njenijoj koi grla, traei zubima mjesto gdje e
najlake dohvatiti kucavicu.
Ne, to se ne smije dogoditi! vrisnu odjednom Mirkine
i prije nego to se zaprepateni Elder snaao, nepogreivi lasoni
zazuje etiri puta i etiri kratka bljeska nanesu neoekivanu smrt
crno-bijelim zvijerima koje se zgrie prije nego to padoe u meku
travu.
Jo nekoliko minuta golemi debelokoci kruili su jedan oko
drugog, imajui sada pred sobom samo dva-tri napadaa, od kojih se
jedan neoprezno priblii opasnoj surli, koja sijevnu i prebi mu kria.
Oni preostali na to utekoe ne ekajui da i njih zadesi ista sudbina.
Samo je valovito kretanje trave u savani oznailo put njihova
paninog bijega.
Pitam se to te je spopalo... zar si poludjela? huknu
Elder.
25

 Jednostavno nisam eljela da taj par mirnih divova strada

na takav nain, to je sve... odgovori ona suzdravajui bijes.
Nadam se da shvaa da to ne moemo ponuditi kao
odgovor i drugima. Nae je da promatramo, biljeimo, prouavamo,
pripremamo izvjetaje i objanjavamo slike, a ne da se mijeamo u
prirodu. udi me to si to zaboravila.
Ali je tako i ja tu nita ne mogu izmijeniti. ak i ako sam
pogrijeila, to je samo jedno stajalite. A ja ne mogu mirno gledati
takav pokolj nedunih...
Tko ti kae da su surlai tako miroljubivi kakvim ih ti
zamilja?
I ti si to tvrdio do prije nekoliko asaka bocnu ona.
Ali, i zvijeri imaju pravo na ivot i to je prirodni krug...
Tigoni ubijaju radi ubijanja!
Ne, nego radi jela...
Ovaj par promatramo od poetka. Svaki od njih ivi ve
vie od pola stoljea. Oni su olienje mudrosti...
Mirkine, budi obazrivija. Ovdje to nema vanosti, ali
shvaa li ti to bi se zbilo da kae tako neto na nekom radnom
skupu?
Znam, Phytas i Marjenie dobili bi ivani napad...
Ali ni ti ne bi dobro prola.
Znam i to. I ba me briga. To je kao i ljubav... Ja hou
doivjeti ljubav slijedei svoje enske instinkte a ne neka blesava
pravila. Nitko me ne moe sprijeiti da budem samilosna, da se
divim, da se bojim ili da neto elim... Fern nam daje mogunost da
budemo ono to jesmo, a ne samo proizvodi zaglupljujueg
racionalizma.
Pretjeruje suprotstavi se on, uplaeno se ogledavajui da
netko sluajno nije uo te rijei. Kad spazi da je ona iskljuila ureaj
za snimanje, uzdahnu s olakanjem i primijeti:
Sumnjam da taj in na bilo koji nain koristi koloniji.
Voljela bih da mi objasni zato ljutito uzviknu ona.
Nisi li i sam maloprije predlagao da Jerod i Suzan proue pitanje
njihova pripitomljivanja? Da je taj par debelokoaca kojim sluajem
ve pretvoren u domae ivotinje, bi li i onda dopustio tim
ubojicama da ih zakolju?
Tvoje je zakljuivanje izoblieno pod ne znam ijim
utjecajem, Mirkine. Mi ne elimo mijenjati prirodni red, moemo ga
26

samo prouavati kako bi se kolonija time koristila. Ne smijemo

braniti slabe od jakih, lijepe od runih... Ti razmilja kao ena...
Pa to onda? Ja i jesam ena, pokuaj mi utvrditi
suprotno! proguna ona sputajui naglo zatvara svoga radnog
odijela, razgolitivi se od ramena do bedara. Dakle? Gledaj, ja
drem, ja viem... a sada, Eldere? Ti sada prihvaa da sam ja ena,
enka, tvoja kuka, tvoja... a ne dcputa mi da mislim kao ena! A
taj par surlaa, pogledaj ih samo, koliko god ti se to glupo inilo ipak
me podsjeaju na nas dvoje...
Hajde smiri se pokua je utiati Elder, pribliavajui
joj se: No, ona iznenada zatvori svoj kombinezon i zaustavi Eldera u
pola koraka.
ekaj da zavrim. Pogledaj ih... rame uz rame... borili su se
jedno za drugo i pobijedili su. Oni, dakako, ne mogu znati da sam im
ja u tome pomogla. Njihove e rane, nadam se, zacijeliti. Iako ih
boli, lake im je jer nisu usamljeni. Kada bi umjeli govoriti, oni bi
sada jedno drugome uputili mnogo njenih, ohrabrujuih rijei. A ja
se pitam je li enka pritrala da bi bila zatiena ili da bi se borila i
umrla borei se uz svoga druga?
Ne i tisuu puta ne! razbijesni se sada i on. To su
samo ivotinje i nita vie. Instinkt samoodranja naveo ju je da
potrai zatitu jaega. Ne pokuavaj stvari prikazati drukijim nego
to one zapravo jesu.
Eldere, ti me ne eli razumjeti opet e ona, sada ve
znatno smirenije. Ja sam silno eljela da u toj prirodnoj borbi
pobijede debelokoci. Kad sam bila na prvoj godini studija, prikazali
su nam trodimenzionalnu projekciju lova na mamute na Endorinu.
Kakav uas! Gledali smo smijene dlakave Endorijance kako svojim
kratkim kopljima ubadaju u trbuh diva iscrpljenog dugom hajkom i
njegovu polaganu, groznu smrt od slabih, ali ponavljanih udaraca...
Ali ta smrt donosi hranu, dakle ivot cijelom plemenu...
Nakon jednog stoljea moda e i tvoja djeca initi to isto da bi
preivjela! Hoe li i onda eljeti pobjedu ivotinja?
Uasava me! Hoe na svaki nain biti u pravu. To je
lako kad se sve ini u ime svetog razuma, ali ja odbacujem tu
sigurnost. Fern moe i mora biti drukiji.
Drukiji? ponovi on razrogaivi oi.
Upravo to...
27

 Uostalom, ostavimo to. Treba smisliti neko objanjenje za

koritenje lasona, prekinu on raspravu briui znoj s ela.
Vidjet emo to emo rei kad za to doe vrijeme.
Pogledajmo radije nae surlae... Ili, bolje, ne! spusti ona
odjednom glas svlaei svoj kombinezon. Doi, uini da zaboravim
da si i ti jedno racionalistiko udovite. ..
Njegovo je oklijevanje bilo toliko kratko da ga ona nije ni
zamijetila.
Ommph jo jednom surlom pogladi rane na Srahinim grudima.
Za to vrijeme, tamo daleko, odakle je stigla neoekivana pomo,
strast je ponijela drugi par bia prema vrhuncu tjelesnoga i duhovnog
jedinstva, koje se iskazalo u nesuzdranom kriku naslade to ga je
tek udaljenost malo priguila.
Sraha jae pritisnu ranjeno rame o bok svoga ivotnog druga.
Dvobojne ubojice leale su nepomino po savani umjesto da sada
uivaju u njihovoj krvi. A to treba javiti...
Unato umoru i estoku bolu koji se nee smiriti dok ne dou
do osvjeavajue vode, Sraha zakljui da je vrijeme da prenesu
poruku do idueg nosioca. Njena surla obuhvati Ommphovu i
slonim korakom, tekim, ali polakim i razboritim, oni se upute
prema grmlju u kojem su se naivno skrivala mala bia nejednakih
udova, ali oboruana udesnom moi.
Jo podrhtavajui od ljubavi, Mirkine osjeti kako se od
njihovih koraka trese tlo i onako gola poskoi. Na njen priguen
uzvik Elder se takoer podie. U tiini su promatrali divovski par,
koji je, ne skreui, savreno ravno pored njih gazio prema
sjeveroistoku.
Uto se s neba velike crne sjenke oborie na zgnjeena tijela
pobijeenih zvijeri. Zoolozi se bez rijei odjenue. Prvi put u svojoj
karijeri Elder osjeti sumnju i strah i pone smiljati la kojom e
objasniti lasonska pranjenja, nedvojbeno registrirana u prijemnom
centru kolonije.

6. Uzbuna
Ovaj smo sastanak sazvali na zahtjev naih prirodnjaka,
koji smatraju da se nad koloniju nadvila neko jo nejasna prijetnja.
Jerode... sasluat emo tvoj izvjetaj odlui Djer Kalendon.
28

Etolog se zakalja, uspravi se u svojoj punoj visini i bez ikakva

uvoda izazovno dobaci:
Bojim se da moje izlaganje nee proi bez odreenih
primjedbi, posebno od strane naih savjetnika. Unaprijed izraavam
aljenje, ali apsolutno je nuno da me sasluate bez prekidanja.
to to znai? poskoi odmah Phytas, iznenaen
otrinom i tonom tog istupa.
Sluaj i znat e. Prije otprilike trideset sati zapazili smo
neobjanjivu uznemirenost meu svim vrstama koje smo namjeravali
pripitomiti. ivotinje se prema nama odjednom ponaaju
neprijateljski...
Objasni to prekinu ga Djer Kalendon nestrpljivo.
Podsjetio bih vas da smo svoje napore za stvaranje
domaih ivotinja usmjerili zasad na tri vrste: pjegave svinje iz
prehrambenih razloga; gema antilope, ije su nam ivotne navike
dale naslutiti da bi one lako prihvatile da budu nae tovarne
ivotinje, te neku vrstu konjia, koji bi mogli posluiti za vuu i
jahanje. Dodao bih da su i druge ivotinje na popisu za prouavanje,
kako bi eventualno nadomjestile neku od ovih vrsta ako s njom ne
uspijemo. Ako se jo sjeate, nijedna ivotinja od naeg dolaska na
Fern nije pokazala ni trunke straha pred ovjekom, ak obrnuto,
morali smo ih tjerati s mjesta na kojima smo radili da ih ne bismo
ozlijedili. Na svinjskoj farmi uzgajali smo vie od pet stotina
ivotinja, od toga etiri petine mladunadi mlaih od mjesec dana.
Ove noi krmae su, sve bez iznimke, unitile svoja legla i
mladunad, iako su bile meusobno odvojene. To je vrhunac niza
zbunjujuih zapaanja. Molim vas da sluate paljivo jer morat
emo se ozbiljnije pozabaviti prouavanjem ivotinjskih obiaja na
Fernu.
Suzan i ja izradili smo i plan za brzo pripitomljavanje
jednog ili dva para konjia. Za nekoliko mjeseci bili smo ve gotovo
prihvaeni u jednom krdu koje nas je oito smatralo posve
bezopasnim, a pred bilo kojom ivotinjom bjealo bi iz sve snage.
Uspjeli smo na kraju zatvoriti cijelo krdo i odvojiti dva para
jednogodaca, koji su se relativno brzo mogli priviknuti na ivot u
zatoenitvu.
inilo nam se da sve ide idealno. Suzan je ubrzo postigla
da su joj pritravali na poziv. A onda odjednom, otprije tri dana, bez
ikakva prethodna razloga ili znaka nai konjii odbili su da se
29

priblie. Jo gore, ne doputaju ni da se mi pribliimo njima... ak ni

na platformi. Pokuali smo, naime, i to, ali rekao bih da bi oni
bezglavo bjeali do besvijesti da smo i dalje ustrajali u tome. Sada su
u koralu, i dalje odbijaju svaki doticaj, a jedu samo ono to raste u
zabranu. Jo nismo ili tako daleko u ispitivanjima, ali siguran sam
da bi oni radije uginuli nego da pojedu ono to emo im mi dati.
Ne moe tvrditi tako neto ako nema dokaza dobaci
Phytas.
Nastavi, Jerode nestrpljivo e Djer Kalendon.
Prijeimo na antilope. Kod njih je jednostavnije. Imali
smo stado, slijedili smo ga, postupno se upoznavali s njima,
uspijevali ih usmjeriti na bolje panjake. ak smo prosjekli put kroz
ikaru i povezali stazama najbolje livade. Nae su geme rado
prelazile s jedne na drugu i uvjeren sam da su one na neki nain
znale da ih mi titimo od tigona i drugih zvijeri...
Ali, od juer stada vie nema. Nestalo je zajedno sa svim
ostalima. U krugu od najmanje pedesetak kilometara oko naselja
nema vie ni jedne jedine antilope.
A sada, Djer, evo i razloga zbog kojih sam u poetku zatraio
da me nitko ne prekida. Sve ukazuje na to da su ivotinje triju vrsta
koje smo odabrali, a koje su se poele bez ikakva razloga ponaati
sasvim neuobiajeno, pod utjecajem nekoga vanjskog faktora... i ja
bih vrlo volio upoznati onoga ili one koji su to prouzrokovali.
to si rekao? uzviknu Djer Kalendon iznenaen.
Phytas je uspio samo neartikulirano kriknuti.
To to ste uli. I ja sam iznenaen, ispitujem, traim ali
za sada ne nalazim nikakva drugog odgovora. I mogu ve sada
tvrditi da e i raunari, programirali ih kako god elite, takoer
ukazati na djelovanje neke strane inteligencije, Jer, ne vjerujem da
ete ustvrditi kako bi to moglo biti izazvano iz nae kolonije.
Vie bih volio da bude i tako nego ono na to ti, ini se,
navodi povie Phytas, uspravljajui se to je vie mogao. Ako
tvoja zapaanja nisu pogrena, odgovor treba traiti od iste logike.
to je moglo prestraviti ivotinje iz nae okoline i navesti ih da se
tako ponaaju? Ima mnogo moguih razloga...
Bio bih zaista sretan kad bi mi naveo i jedan jedini
odvrati mirno Jerod Ysewich.

30

 Odmah, kad ve trai. Spomenimo samo magnetske i

seizmike pojave, ultrazvuk, miris... jesu li provedena takva
ispitivanja?
Nisu jo zavrena.
Pa onda neka se najprije zavre uzviknu Phytas
teatralno diui obje ruke.
Trenutak umijea se Djer Kalendon. Ovdje imamo
elemente tih ispitivanja. Edeene, jesi li zapazio bilo to neuobiajeno
na svojim ureajima u posljednjih, recimo pet dana?
Savreno nita odgovori glasno geolog.
Kontinentalna masa na kojoj se nalazimo dovoljno je debela i stara,
pa gotovo i ne podrhtava. Jo nismo imali potresa iznad 0,52.
Leene, a u okviru tvojih fizikalnih mjerenja? Jesu li
zapaene neke promjene koje bi mogle tako utjecati na ponaanje
ivih bia?
Nije bilo niega to bi moglo djelovati na ljude ili
ivotinje. Kao i Edeen, i ja tvrdim da je ovaj planet savreno
uravnoteen. Njegova je rotacija pravilna... Moda bi Agader mogao
kazati neto vie...
Magnetska aktivnost, Agadere?
Od naeg dolaska na Fern Keno nije imao nijedne
magnetske erupcije. Kozmiko zraenje je neobino ujednaeno. Ni
druga zraenja koja pratimo nisu se mijenjala. Ipak, mogue je, iako
u to duboko sumnjam, da postoji neka emisija na jednoj od valnih
duina koje ne pratimo.
To treba ispitati. Ima li sve to ti treba za takvo to?
naredi Djer Kalendon.
Dakako. Ali bih ipak dodao kako sam uvjeren da neemo
otkriti ba nita, jer da bi neko zraenje na bilo koji nain moglo
utjecati na metabolizam, a pogotovo na ponaanje ivih bia, ono bi
se moralo pojaviti u podrujima koja pratimo. A nita takvo nismo
zamijetili.
Ipak e provjeriti ponovi Djer Kalendon. A sada
da ujemo Eldera i Mirkine.
ini mi se najboljim nastaviti tamo gdje su prekinuli
Jerod i Suzan zausti Mirkine.
Ne, iako je to drugi oblik istog problema odvrati
odgovorni kolonije. Poni ispoetka.
31

 Prouavali smo ponaanje surlaa na Fernu ve nekoliko

tjedana i odabrali smo jedan par koji nam se inio posebno
zanimljiv...
to te je navelo da postupi vrlo nerazumno, Mirkine
primijeti Djer.
Mlada ena problijedi, a onda naglo porumeni.
Ne znam na to cilja odgovori nesigurno. Radili
smo kako nam se inilo najbolje da bismo prouili tu faunu, koja je
za nas, to god neki mislili, ipak sasvim nova. Moda smo djelovali
na neuobiajen nain, ali Fern je novi svijet, na kojem se moramo
sluiti i imaginacijom.
Ipak sam iznenaen to Elder nije reagirao na vrijeme.
Ali, ostavimo to. Nastavi izlaganje ree Djer Kalendon, dok je
Phytas naizmjence pogledavajui par zoologa uzalud pokuavao
odgonetnuti znaenje Djerovih upadica.
Zagrijali smo se za surlae nastavi Mirkine, sada opet
mirna jer smo smatrali da bi oni svojom snagom i pseudointeligencijom mogli koloniji biti neprocjenjivo korisni. Jer, to su
ivotinje iji se srodnici na oko dvadesetak svjetova koriste veoma
uspjeno.
Znam to, ostavi uvode...
Objasni ti, Eldere odjednom e mlada ena zbunjeno.
Bojim se da ne budem i suvie nespretna u izraavanju.
Uspjeli smo se pribliiti tom paru. Kad kaem pribliiti,
mislim da smo prolazili pedesetak metara od njih da bismo stigli do
nae promatranice, a oni, iako su bili svjesni nae prisutnosti, nisu
pokazivali ni straha ni neprijateljstva. Ipak, udaljili bi se im bismo
pokuali uspostaviti dodir. Juer, potkraj dana, dogodila se nezgoda..
tigoni su napali debelokoce i teko ih izranjavili. Zato smo mi
odluili staviti sve na kocku i slijediti ih... Postojala je, naime,
opasnost da ih vie nikada ne vidimo i poli smo njihovim tragom...
Pjeice?
Da, naravno. Jer, oni ne vole osobito letee platforme.
Vjerojatno im se ine suvie neobinim, neprirodnim. Preli smo ve
dobar kilometar kad smo ih izgubili iz vida, a onda, s vrha nekog
breuljka, spazili smo da su se zaustavili i okrenuli prema nama,
upravo kao da nas oekuju. Mirkine je inzistirala i nastavili smo
prema njima... i ako smo prvih nekoliko stotina metara gazili
32

odlunim i pravilnim korakom, priznajem da nije tako bilo i

posljednjih nekoliko desetaka metara.
Zar ste se toliko pribliili? duboko zainteresiran upita
Jerod Ysewich.
Da, ak i vie. Dodue, i bez toga vi biste imali iscrpan
izvjetaj sa slikama i zvukovima... Bili su nepomini i kad smo im se
pribliili na deset metara. Mirno su nas promatrali pridravajui se
surlama...
to? uzviknu Suzan Elba, dok se meu ostalima zau
amor.
Upravo tako, meusobno su se pridravali. enka je
gubila mnogo krvi iz jedne velike rane na grudima, a i mujak je bio
prekriven zjapeim razderotinama.
A ivot su dugovali nekome tko je bio dovoljno
nesmotren ili impulzivan da se stavi na njihovu stranu, umjesto da
ostane samo promatra. Ali, nastavi dalje, molim to ispria se
zbog ponovne upadice Djer Kalendon.
Pridravali su se surlama ponovi sada i Mirkine,
izazovno gledajui sve prisutne i kako nismo mogli znati to oni
zapravo misle o nama...
Oni da misle?! prodera se zajapureno Phytas.
Tiina! zagrmi Djer Kalendon. Nastavi Mirkine!
... pola sam prema njima. Dodirnula sam njihove
spletene surle. Pogledala sam im rane i govorila im kao ljudskim
biima, kao da nas mogu razumjeti. Kazala sam im zato smo doli
na Fern i za sve to vrijeme oni se nisu ni pokrenuli, iako bi me i
jedan jedini udar surlom pretvorio u kau. Naposljetku su vrlo
polako rastavili svoje surle. Duboko su uzdahnuli, kao da shvaaju
to im govorim i ale, ali to? Ne znam. enka je tada lagano digla
svoje rilo i odgurnula me, blago ali bespogovorno. Ustuknula sam i
opet stala. Ona me je ponovo poela gurati nazad, ne pokazujui
nikakve nasilnosti... Ali, bilo je uzalud ustrajati. I tako smo Elder i ja
krenuli nazad. Oni su nas jo neko vrijeme promatrali, a onda su se
okrenuli, ponovo se obgrlili surlama i otili, poput nekoga starog i
umornog, ali zaljubljenog para. I to je sve.
To je uasno! uzviknu jo jednom Phvtas.
Phytase, uasno je i dalje sluati tvoj glas proguna
Djer Kalendon. Jo te jednom molim da primjedbe zadri za
33

poslije i za ui krug. I neu to vie ponavljati. elim uti, i to pred

svima, i nastavak prie. Mirkine, sluamo te.
Zar ti zna promuca ona.
Sve upuuje na to. Eldere, hou uti sve. Moramo imati
dovoljno elemenata za prosudbu...
Nita ne prikrivamo, ali ono to se dogodilo toliko je
izvan svake logike da se naprosto bojimo... Vratili smo se, dakle,
kui, ali odluni da ih i dalje slijedimo, ali ovaj put izdaleka, s
jednom platformom, to smo jutros i uinili.
I tada? upita Djer Kalendon, naginjui se naprijed kao
da nasluuje odgovor.
Slijedili smo tragove tridesetak kilometara. Oni su preli
tri lanca zelenih breuljaka prema istoku, tri puta pregazili rjeicu u
kojoj bi inae, po svakoj logici, vidali svoje rane i uli u mrtvo
movarno podruje, gdje su se tragovi izgubili u tresetitu... Ali,
nismo odustali od potrage. Sada znamo gdje se nalaze, na maloj su
dubini, utonuli u ivo blato, mrtvi.
I to je sve?
To je sve, Djere. Ali, nakon onoga to su ispriali Jerod i
Suzan mislim da sve ukazuje na povezanost tih dogaaja i da bismo
to trebali rasvijetliti.
Kako da to uinimo?
Ako leteim dizalicama izvuemo njihova trupla i
izvrimo autopsiju prije nego to bude kasno...
Kasno za to? upita iznenada rukovodilac kolonije.
Mislim da zna promrmlja Elder nelagodno, znajui da
bi odgovor izazvao buru.
Da, znam i slaem se. Dobit e ljude i odmah to uradi.
Hvala Djere, uinit emo sve to budemo mogli
promuca zoolog, iznenaen brzom i pozitivnom odlukom.

7. Egzekucija
Dranilna uad sputena su s platforme dizalice koja je ostala
lebdjeti nad mjestom gdje je samo malo drukija boja movare
svjedoila o prisutnosti dvaju velikih trupla. Jo nekoliko trenutaka i
velike bi zelene i crvene alge sasvim prekrile trag drame koja se
ovdje zbila prije nekoliko sati.
34

Platforma je gotovo nezamjetno brujala odravajui se na oko

pet metara od te neobine povrine, po kojoj su se na
najneoekivanijim mjestima i u najneoekivanijim trenucima
pojavljivali i rasprskavali golemi mjehuri smrdljiva plina. Charp,
glavni mehaniar, osobno je upravljao ureajem i nakon nekoliko
trenutaka oklijevanja poeo je sputati eline kuke za podizanje
tekih tereta.
Za to su vrijeme, s jedne transportne platforme, biolozi, meu
kojima i Elder i Mirkine, promatrali operaciju, spremni da ukljue
svoje elektronske kamere onoga trena kad kuke dotaknu povrinu.
Odjednom Mirkine jedva zadri uzvik, a i Charp prekinu
sputanje kuka.
Jeste li i vi opazili? upita ne prikrivajui zbunjenost.
Meni se uinilo da se neto pokrenulo tamo dalje
proaputa Mirkine.
Ja nisam vidio nita priznade Elder. Ali, ako se
dolje zaista neto mie, onda je bolje da pourimo, Charpe.
I te kako se mie, uvjeravam te. Uostalom, sada emo
vidjeti to je to.
Uad se nastavi sputati, kuke nestadoe u vodi i Charp poe
glasno oitavati dubinu, kako bi i promatrai mogli znati to se
zbiva.
Dva metra, dva i pedeset... tri.. jo uvijek nita. Pa to je
vraki duboko! Jesi li siguran da smo na pravome mjestu, Eldere?
Umjesto odgovora Mirkine uskliknu, a agor se zau i s ostalih
platformi. Jer, oko uadi koja se odjednom zategla, movara je
uzavrela kao da je netko u njoj pokrenuo snanu mijealicu.
Uhvatili smo neto teko najavi Charp ali, svih mi
Igona, to je i te kako ivo!
Koliko pokazuju dinamometri? upita zoolog kad su se
iz movare opet poeli oslobaati veliki mjehuri zelenog plina.
Teko je rei; as su na nuli, a as izmeu pet i est tona...
optereenje se neprekidno mijenja... to neto je vrlo ivahno... jesi li
siguran da su tvoji surlai bili mrtvi?
Podigni malo da vidimo to je to, moda, smo na tragu
neega znaajnog...
Platforma zabruji, uad se zategnu a onda odjednom movarom
odjeknu grozne Charpove psovke: iznad vode njihali su se krajevi
uadi, bez kuka. Neto ih je jednostavno odsjeklo!
35

 Eldere, to je to? Nema ivotinje koja bi mogla u jednom

mahu presjei etiri dranilna kabla pravljena da izdre i sto tona!
Ljudi, moramo biti oprezniji, ono dolje poinje me zabrinjavati!
vikao je Charp dok su vitla namotavala odrezanu uad.
Zabrinjava i mene odgovori Elder, uznemiren kao i
veina prirodnjaka. Ima li jo neko sredstvo kojim bismo mogli
pokuati?
Nikad vie na ovaj nain, svih mu Igona! Sprait u tom
udu dolje jednu silinitnu bombu i tek tada pokuati da ga zgrabim
nekom od dizalica sa hvataljkama. Ne vjerujem da e nakon
eksplozije biti u stanju da pregrize i akalicu, a kamoli lance od
inoksora!
Priekaj ipak da obavijestimo Djera. To ne moemo
uraditi bez njegova znanja.
Elder odmah dobije vezu s upravnikom kolonije, koji paljivo
saslua uzbudljivi izvjetaj.
Pripremite sve, ali ne poinjite bez mene. Ta je stvar
posve neoekivana i ja moram biti prisutan zbog daljnjih odluka.
Djer Kalendon pristie za nekoliko minuta, kad se kovitlanje
vode ve poelo smirivati. Samo je stroj glavnog mehaniara jo
uvijek lebdio tridesetak metara iznad ustalasane movare.
Jesi li spreman, Charpe?
Da... bacit u bombu kakvih desetak metara od mjesta
koje nam je oznaio Elder. Odmah zatim pokreem dizalicu i
izvlaim sve to dohvatim, pa to bude!
Ali vuci prema obali, tako da bude li potrebno moemo
upotrijebiti lasone.
Boji se neeg?
Ne elim rizik, to je sve. Ne dogaa se svakoga dana da u
trenu budu pregrizeni najjai kablovi koje posjedujemo... Bombu
baci s visine od sto metara, a i mi emo se jo malo udaljiti naredi
Djer Kalendon, sam dajui primjer drugim platformama i prinosei
dvogled, kako bi bolje vidio mjesto na kojem su uskovitlano blato i
mulj jo ukazivali na neke iroke i spore pokrete.
Elder, Mirkine i njihovi pomonici, koji oka nisu skidali s
okulara svojih aparata, zadrae dah kad Charpova bomba tresnu o
povrinu movare i utonu. Tren zatim odjeknu mukla eksplozija i
die u zrak tone smee-crne mase vode i mulja. Cijelu povrinu u
krugu od nekoliko stotina metara uskomea neko neobjanjivo
36

vrenje. Tisue ukastih mjehura opet prsnue oslobaajui teki plin

koji se u pramenovima lijeno poe iriti nad uskomeanom
movarom.
Ne sputaj se ispod trideset metara naredi Djer. I
pouri. Zasad je to neto vjerojatno onesposobljeno, ali u okolici
tako pakleno vrije da se zaista pitam to smo to probudili.
Bljetava i masivna hvataljka dizalice objeena o debeli lanac
nestane pod povrinom.
est metara. Dotakli smo neto vrsto i pokretljivo.
Uhvati i izvuci. ..
Charp podie platformu i povue nepoznati plijen prema
vrstom tlu; izmeu stegnutih zuba hvataljke izvijala se
uasavajuom brzinom gomila neobinih pipaka.
Na to ti to nalikuje, Eldere? upita Djer Kalendon
zabrinuta lica, dok su se njihovi letei strojevi okupljali iznad
neobinog ulova.
udno . .. neka vrsta hidre...
Aktinija nadopuni Mirkine, uzmiui panino pred
naglim pokretima pipaka, u korijenu debljih od ljudske noge.
Ima ih mnogo u oceanu, ali ova se svojom pokretljivou
razlikuje od njih...
Odjednom se iz tog pomahnitalog klupka pone dizati neki
teak kiseo zadah i Charp uzbueno viknu:
Hej, treba pouriti... vaa zvjerka poela je razarati i ovaj
metal! Ne znam kakvu to kiselinu izluuje, ali ako nita ne
poduzmemo, ove e hvataljke doivjeti sudbinu kablova . ..
Eldere, pripremi lasone. Ne udarajte punom snagom.
Ovaj nam primjerak treba neoteen... ili gotovo takav.
Ali, ako je izdrala eksploziju...
Djelovanje ipak nije isto. Aktinije su u naelu osjetljive
na lasonske zrake.
U redu. Charpe, oslobodi gada .. .
eljusti dizalice popuste pritisak i grenje pipaka prestane na
trenutak, a ivotinja se onda jednim trzajem oduaci gotovo tri metra i
izvue iz hvataljke, koja se nagrizena i oteena sada ljuljala iznad
nje.
Pazite da vas ne dohvati dobaci Mirkine. To je,
dodue, organizam iz roda coelenterea, razred siphonophora... ali s
37

pokretljivou glavonoca. Ne smijemo mu se pribliiti dok ne

neutraliziramo ivane centre...
Snopovi koncentrirana svjetla pogaali su sada neobino bie
koje je pokuavalo srediti svoje pokrete i vratiti se u movaru,
ostavljajui za sobom kiselinom sparueno raslinje. Odjednom se dio
pipaka ukoi jedan je trak svjetla oito pogodio u pravo mjesto.
Obino imaju pet neovisnih centara povika Elder,
nianei paljivo u neku toku negdje u sreditu uzbibane mase.
Pogodak! Jo jedna petina pipaka umiri se, a tri nova precizna
hica potpuno su paralizirala stranu ivotinju.
Eldere obrati se iznenada ef kolonije zoologu koji je
promatrao kako eljusti oteene dizalice opet hvataju plijen i vuku
ga prema naselju, gdje e biti podvrgnut podrobnim prouavanjima
to sada misli o nestanku svog para debelokoaca?
Nikad neemo saznati istinu. Ali vjerujem da su se oni
dobrovoljno uputili prema mjestu znajui da e ih ondje ekati smrt.
Jer, sve ivotinje izbjegavaju tu movaru .. .
Surlai moda ipak dolaze ovamo kad osjete da im se
blii kraj primijeti Djer Kalendon.
Sumnjam u to promrmlja Mirkine. Ovi nai nisu
bili smrtno ranjeni! Bili su snani, a to su i dokazali...
U to me eli uvjeriti?
Da je rije o dobrovoljnoj smrti... a samoubojstvo ipak
nije uobiajeno kod viih ivotinja... ako su na slobodi, dakako.
I sam bih to tvrdio, samo da imam ikakav dokaz, a ne tek
intuiciju zakljui Djer Kalendon. Moramo opet ispoetka,
uspostaviti nove dodire... ali, ovaj put malo razumnije, zar ne,
Mirkine?
Ni ovaj put nije bilo bez razloga, Djere preduhitri
odgovorom Elder svoju drugaricu. Mirkine je prije ostalih
shvatila da u ponaanju tog para s kojim smo se zbliili postoji
odreena nepravilnost...
Naite mi bilo kakav konkretan dokaz za svoje tvrdnje o
organiziranoj opasnosti za nas...
Samo da malo sredimo dosadanje rezultate i odmah
kreemo prihvati zoolog.
Ali, da bi ponovo pronali stada i ivotinje koje nee
pokazivati namjeru da bjee, Elder i Mirkine morali su iduih dana
prijei vie stotina kilometara.
38

ooo
Jerod Ysewich i Suzan Elba oslobodili su svoja dva para
konjia sutradan od otkria movarnog udovita i sada su
promatrali njihovo kretanje slijedei ih leteom platformom na
prilinoj visini.
Uputili su se prema sjeveru zapazi Suzan.
Zato ne? Zar si oekivala neto drugo? upita Jerod.
Nije to posrijedi odgovori mlada ena tonom koji nije
mogao zavarati njenog druga.
Grijei, ovo nipoto nije nalik na dogaaj s Mirkininim
surlaima. Dugo sam razmiljao o tome i jedini logian zakljuak je
da je Mirkine, spaavajui im ivot, prekinula lanac zbivanja u
kojem su te dvije ivotinje morale iz nekih razloga umrijeti pod
pandama i zubima tigona, koji... nitko to jo nije zamijetio...
takoer ve due vrijeme ne zalaze u ovo podruje. No, ipak me
zabrinjava ta neizvjesnost: je li smrt surlaa povezana s naom
prisutnou ili je dio nekoga planetarnog zbivanja o kojem jo nita
ne znamo?
Ne razumijem te promrmlja Suzan. Privid injenica
prikriva razumljivu i logiku stvarnost.
Upravo tako. Ni Phytas se ne bi bolje izrazio ironino
e Jerod. A ti si, slijedei upravo taj isti logini i razumljivi put,
oekivala da e se i poniji uputiti prema movari da bi izvrili
kolektivno samoubojstvo.
U pravu si priznade ona, smijui se.
Na alost, nisam. Jer, gledaj kako oni bez skretanja cijelo
vrijeme jure u istom smjeru...
Sada su usporili i osvru se unazad...
Mnogo dalje i ne mogu odjednom e Jerod,
podeavajui dvogled na neku udaljenu toku. Tamo ih oekuju...
O emu govori?
O oporu zvijeri, koliko god to udno zvuilo. Jer, to oni
trae ovdje, kad u krugu od najmanje pedeset kilometara nema ba
nikakva plijena... osim ovih jadnih konjia.
Pretjeruje. Ovaj ti je zakljuak zaista preodvaan.
Pitam se je li... Zato u se umijeati u igru. Moram
saznati to ih to tako privlai sjeveru.
39

 Uobiajena sezonska seoba.

Moda... ali to neemo doznati nastave li ovim putem.
to e uraditi? Poubijati zvijeri?
To bi bilo uzalud. Skrenut emo malo nae tienike...
Kad platforma prohuji pored njih, konjii zanjitae, uinie
nekoliko uzastopnih pokuaja da se izvuku iz njena domaaja i u
galopu odjurie dalje, preskaui grmlje i jaruge poput antilopa.
Jerodu ipak uspije da ih skrene prema zapadu toliko da upute li se
opet prema sjeveru vie ne naiu na prodrljive neprijatelje, koji
su podijeljeni u tri skupine u savani stvorili pravu branu, iroku oko
tri kilometra.
Opet su se uputili prema sjeveru...
Sigurno ih privlai rijeka pred njima. Evo, zaustavljaju
se, piju, valjaju, brste nisko granje i pasu .. .
Nakon kraeg odmora, kao da su primili neki signal, konjii
odjednom prekinu pau i opet se laganim galopom upute prema
sjeveru, proavi samo na kilometar od kordona zvijeri koje su i
dalje tragale za nepostojeim plijenom. Dan je postajao sve tamniji i
Jerod je morao podesiti ureaje za nono promatranje, jer poniji kao
da se nisu namjeravali zaustaviti. Ubrzo se Keno spusti za horizont, a
poniji odjednom naglo skrenu na zapad. U smiraju dana Suzan Elba
na smjeru njihova preanjega kretanja otkrije opor tigona
opruenih na niskim stijenama. inilo se da paljivo ispituju mirise
koje im donosi povjetarac.
Kao da su ih osjetili...
Nije iskljueno, iako mi se udaljenost ini prevelikom.
Vjetar...
Preslab je, a osim toga dolazi sa zapada...
Onda puka sluajnost?
Zna dobro da nije tako. Oni su otkrili te maketine na
neki drugi nain. Evo ti, uostalom i dokaza! I dalje jure kao mahniti,
iako se ve smrauje, kao da ele stvoriti to vei razmak izmeu
sebe i tigona, za koje ak i ne mogu tono znati gdje se nalaze.
I to iz toga zakljuuje, Suzan?
Nita, barem zasad.
Konjii se nisu zaustavili cijele noi. Uporno su u jednom
potezu jurili prema sjeveru, zastajkujui samo na tren kao da neto
oslukuju ili njue. Platforma ih je nadlijetala na visini od oko sto
metara, nevidljiva i tiha, penjui se ponekad i vie da bi pomou
40

infracrvenih ureaja promotrila okolicu i utvrdila da su poniji

zaobili par krvolonih gmazova koji su im se isprijeili na sjeveru, i
to su uinili tako nepogreivo, da nikako nije moglo biti prirodno,
kako je to u vie navrata promrmljao Jerod, trudei se da shvati
takvo ponaanje.
U zoru su se konjii na asak zaustavili da bi se napili iz
omanje lokve. Pri tom su vjerojatno uzbunili i neke zvijeri, jer je
bijesno rezanje doprlo do Jeroda i Suzan. A kad se Keno crven poput
krvi najzad pojavio na obzorju, etiri mlada trkaa nastavila su svoj
galop savanom, uzdignuta repa i nauljenih uiju, tako da se ni po
emu nije moglo zakljuiti da su pretrali ve vie od sto kilometara.
Etolozi uto opaze i prva stada gema-antilopa kako mirno pasu dok su
krupni mujaci svrdlastih rogova budno straarili. Lanac izlokanih
brda, na kojima su se mjestimino isticale zelene mrlje golemih
arokana, zatvarao je sjeverni horizont i na njihovim padinama Suzan
zamijeti krdo divljih konja, dok je njihova etvorka i dalje paklenim
tempom jurila kao da pred neim bjei.
Napokon! uzdahnu Jerod. Sada treba dobro paziti to
e se zbiti.
U krdu je bilo vie od dvije stotine grla i Suzan primijeti: To
nisu oni koje smo mi sretali... ne prepoznajem ni jednog jedinoga... a
onda, jesi li zapazio one velike, crne?
Da, moda je to ipak sezonska seoba. Ove velike crne
ivotinje zaista jo nismo susretali. Reklo bi se da su uvari stada...
Jo ne shvaam zato se naim ponijima tako urilo da se
prikljue nepoznatom krdu...
Moda je to jedino koje je jo ostalo u ovom podruju.
Instinkt tih ivotinja toliko je razvijen da bi zbunio i fanatika
Phytasova kova. Ali ja ipak nisam uvjeren da je rije o instinktu,
seobi, bijegu ili nekoj ciklikoj pojavi...
I ti sumnja, zar ne?
Sumnja je jedini oblik miljenja koji me jo zanima
nakon neprospavane noi u kojoj sam se bavio samo
odgonetavanjem namjera etiri bezvezna etveronoca...
A ipak se ne usuuje izgovoriti istinu predbaci ona.
Dopusti mi da se priviknem na nju odgovori on gorko.
Poniji su sada ve mogli osjetiti snaan vonj krda koje se
polako kretalo po panjaku. Krupni mujaci povremeno bi se
zalijetali u grupicama prema sumnjivim mjestima, vjerojatno da
41

utvrde ne prijeti li odande kakva opasnost i odmah se vraali da

zatite enke i mladunad.
Nagli dolazak ponija unese zabunu u krdo. enke su s mukom
okupljale rasprene mladune, ali je nekoliko mujaka zaas uvelo
red. A tada se oni najkrupniji upute prema doljacima, koji su se
zaustavili i nepokretni, prekriveni znojem, teko diui, ekali to e
se dogoditi.
Za nekoliko trenutaka opkolilo ih je desetak nevjerojatno
snanih i miiavih crnih mujaka. Pomou dvogleda etolozi su
vidjeli kako su oznojena tijela mladih ivotinja odjednom zadrhtala,
da bi se ve u iduem trenu nala pod kopitima svojih crnih srodnika,
koji su se njitei bacili na njih.
Suzan jedva suzdra krik. Za nepunu sekundu poniji su udarali
po njihovim izgaenim nepokretnim truplima. Odmah potom krdo se
pokrenu i udalji se korakom. Ubojice jo trenutak postoje nad
krvavom masom u koju su pretvorili nesretne pripadnike svoje vrste,
a onda, teko diui, poure da bi sustigli krdo koje se uputilo prema
brdima.
to misli o ovome, Jerode?
To mi nalikuje na izvrenje kazne. Ove etiri jadne
ivotinje na neki su nain smrtno ugrozile krdo, to je sve to mogu
zakljuiti odgovori on.
Ali to ipak podsjea na samoubojstvo onih surlaa...
Pa i to je na neki nain bilo samoubojstvo. Poniji, dodue,
nisu znali da jure u smrt. Ali, nijedna enka ili mladune nisu im se
smjeli pribliiti. Zaustavili su se kao po nekom nareenju i u tom su
trenutku otkrili da su osueni.
To me poinje plaiti, Jerode...
Vratimo se, elim to prije uti to su otkrili Djer i ostali.
Moda bismo ipak morali slijediti krdo. Tko zna, moda i
oni imaju neki tono odreeni cilj.
Ali jedino to su mogli utvrditi bilo je da su se krda i stada sve
vie i vie udaljavala od mjesta na kojem su ljudi osnovali koloniju,
koja se sada nalazila u sreditu pustoi promjera od najmanje pet
stotina kilometara.
Elder i Mirkine sluajno su se nali na liniji njihova povratka.
Ima li to novo, Eldere?

42

 Ne uspijevamo nita. Surlaima se vie ne moemo

pribliiti. im nas osjete ili spaze, odmah odlaze. Jo ih nismo
pokuali iznenaditi.
I ne savjetujem vam to. Znam da Mirkine misli drukije,
ali ono to smo mi danas vidjeli nalae najvei oprez.
Ipak, moramo obnoviti stada i pokuati pripitomljavanja
prije nego to bude prekasno upade Mirkine.
Prekasno za to?
Prije nego to sav ivi svijet dobije nalog da bjei od nas
ili da nas ak napada odvrati Elderova drugarica.
To se ne bi usudila ponoviti pred Phytasom dobaci
Suzan.
Bih, sada sigurno ne bih oklijevala. Mi vie nismo
gospodari koji ureduju ovaj svijet po svojoj nepokolebljivoj logici
ve smo ljudska bia to pokuavaju obraniti svoj opstanak na
planetu koji nije tako gostoljubiv kakvim se prikazivao.
Otela si mi rijei iz usta primijeti Jerod Ysewich
zabrinuto. Nadajmo se da e i nai drugovi razmiljati na isti
nain.
Najbre emo to saznati ako ih odmah upitamo otrese
se Mirkine.
Vjerojatno si u pravu zakljui Suzan. Vratimo se.
Ne volim neizvjesnost. A sada zaista ne znamo to nam je initi.
Moramo izvijestiti Djera, temeljitije prouiti problem i onda to bre
neto poduzeti.

8. Ustrajnost
Potrebno je to bre djelovati, zakljuila je Suzan Elba,
Raunari su podrali taj zakljuak i planeri su se bacili na posao.
Tri zone u okolici polja pod kulturama odreene su za daljnje
krenje i pretvaranje u zatitnu zonu. Debla arokana isjeena su u
goleme, dvanaest metara duge stubove, koji su posebnim strojevima
usaeni duboko u tlo, jedan pored drugoga, u neprelaznu palisadu.
Gusjeniari su za to vrijeme, radei danju i nou, oko utvrde
iskopali jarak irok dvadeset i dubok est metara, u koji je putena
voda iz oblinje rjeice.
uma je sada bila tako prorijeena da su ak i ptice, koje su se
bile gotovo udomaile u koloniji, nestale jer u blizini nisu vie
43

nalazile ni hrane ni zaklona. Samo su veliki opnokrilci

pteranodoni letjeli visoko izvan domaaja, tek se ponekad
strmoglavljujui za kakvim mravim plijenom.
Lovaka ekspedicija koju su poveli Chet Damiron i drugarica
mu Noelle Danag bila je opremljena tako da nita ne bude
preputeno sluaju. Jerod Ysewich, Suzan Elba, Elder i Mirkine bili
su promatrai na istoj platformi. Puna dva dana lovci su traili stada;
flotila platformi stigla je tako i do ua reke velike rijeke sasvim na
jugu kontinenta, gotovo tisuu kilometara daleko od kolonije.
ivotinje se ovdje uope nisu obazirale pri prolasku tihih letjelica tik
iznad njihovih glava i Jerod Ysewich je ve zakljuio da se one
prema ljudima odnose onako kako su se ivotinje u koloniji odnosile
u poetku. Chet je upravo zaustio da izda nareenje za poetak lova,
kad netko od prirodoslovaca opazi da se u golemim stadima ove
bujne savane nalaze samo mujaci mladi i stari, ali da nema
nijedne enke!
udno, znai da moramo ii dalje odlui Chet. Znam
da ima sluajeva da mujaci budu iskljueni iz stada u nekim
dijelovima godine, osobito kad enke oekuju mlade, ali to ih
izdvajaju pastiri. Osim ako na ovom planetu to ne ini priroda
sama...
U razdoblju dolaska mladih na svijet takvo je odvajanje
opaeno kod nekih konjskih vrsta i u divljini podsjeti ga Elder.
Prvi mijeani opor pjegave prasadi pronali su mnogo dalje
nego to su oekivali. Pod budnim nadzorom nekolicine velikih i
upavih veprova, koji su cijelo vrijeme trkarali oko opora, enke
su rovale po prirodnim udubljenjima. Lake platforme ratrkale su se
nad niskom travom i blatnim lokvama, traei skotne krmae i
mladunad, uspavljujui ih hipnonom. Metalne mree i platforme
dizalice uinile bi ostalo. Broj potrebnih prasia ubrzo je ispunjen i
lovci bez zadravanja krenue dalje, kako ne bi posijali paniku.
Platforma-nosa, natovarena sa dvije stotine uspavanih
ivotinja, odmah se vratila u koloniju da bi odloila dragocjeni plijen
u nove i prostrane zabrane, gdje su ih ve oekivali pripadnici radne
ekipe i biolozi.
Lovci su za to vrijeme nastavili hajku i ubrzo, na padinama
nekoga brda, spazili prvo krdo konja; pod straom manjih ivotinja,
vie od stotinu enki polako se kretalo pasui i ne podiui uope
svoje graciozne vratove.
44

 to emo s njima? upita Chet Damiron. Hoemo li

uhvatiti sve enke iz ovog krda ili tek jedan manji dio, da ga ne
unitimo?
Ja sam za prvo rjeenje odlui se Jerod. S obzirom
na ponaanje ivotinja na Fernu, ini mi se da je bolje ne izazivati
novi egzodus. Zato emo mujake oboriti prije enki. Bolje da nita
ne stavljamo na kocku.
Pa to bi oni mogli protiv lasona? primijeti Chet.
Nain na koji su dotukli ponije rjeito govori o tome to
oni sve mogu odvrati Suzan Elba. Oni se umiju ponaati poput
zvijeri, a mogli bi i razjuriti krdo. A bilo bi prilino nezgodno da
moramo za svakom ivotinjom pojedinano juriti kako bismo
sprijeili opu uzbunu.
Ne znam trebamo li pridavati toliko znaenje njihovoj
psihi, ali uinit emo kako eli zakljui lovac. Oborit emo
mujake i pohvatati enke. ..
Jerode, sumnjam da je Chet shvatio to si mislio kad si
rekao oboriti promrmlja Elder muklo.
Ne mislite valjda da ih treba ubiti? iznenadi se lovac.
Upravo to, Chete... Treba ubiti sve mujake bez iznimke,
a onda to je mogue bre pohvatati enke, da ni jedna ne uspije
umai. Moramo uhvatiti jo dva krda i zato ih moramo sprijeiti da
uzbune ostale... bude li to mogue.
Dobro... Ne volim ubijati bez razloga, ali to mogu.
Bilo je oito da se veliki etveronoci nikako ne mogu
oduprijeti lasonima za samo nekoliko minuta na travi su bila
samo nepokretna tjelesa, koja su ubrzo ukrcana na platforme, a
preostalima je ponovljeni hitac iz lasona presjekao ivotnu nit. Uz
lako brujanje platforme se upute u potragu za drugim krdom.
ooo
Iz jednoga tamnoga kutka crna je i nepokretna prilika
netremice pratila njihov dolazak, krvoprolie i odlazak. I tek kad je
no poela brisati oblike, ta se prilika izvukla iz svoga zaklona i
obila mjesto propasti krda naginjui se nad svakim truplom, nad
svakim otiskom koji su ostavile uspavane enke. A zatim se okrenula
prema zapadu i udaljila ubrzavajui korak, sve dok se njeni dugi
skokovi nisu pretvorili u bijesni galop. U visini je jedan usamljeni
opnokrilac u tom trenu zavrio savreni krug i takoer se uputio
prema zapadu, prema oceanu.
45

Jo je dva puta Jerod Ysewich naredio ubijanje, ali ni jednom

prilikom lovci nisu opazili izvidnika krda, koji se skrivao po strani, s
jedinim zadatkom da promatra i izvjetava...
Neki od izvidnika sada su galopirali prema tono odreenoj
toki, na kojoj su poruku preuzimali drugi, koji bi onda u
velianstvenom letu kretali prema obalnim otrim stijenama, meu
kojima su ih ekali pripadnici drugih vrsta, sposobni da zarone u
dubine u kojima je neki budni um primao sve te poruke, prouavao
ih, crpio iz njih korisne podatke i ekao nadopune.
Za to su vrijeme natovarene platforme iskrcale kobile u
koralima, gdje su ih posebne ekipe odmah poele vraati u ivot.
S antilopama je bilo lake: velike su ivotinje ivjele u
neizbrojivim stadima i jedan je jedini lov bio dovoljan, tako da su
mujaci bili poteeni.
Za petnaest dana Djer Kalendon mogao se smatrati
zadovoljnim. Poljoprivredne kulture dale su dobar urod, vrilice su
obradile klasje i izdvojile bogato zrno, a drugi su strojevi opet
prevrtali tlo, sve to pod paljivim pogledima strunjaka i uvara koje
je Djer u vie navrata upozoravao na neznanu opasnost.
Jedne veeri, vrativi se iz korala, Elder i Mirkine uu k Djeru
Kalendonu. Kad za stolom svog pretpostavljenog ugledae i Sheen
Davari, Jeroda i Suzan, smijeak zadovoljstva prekri zabrinut izraz
njihovih lica.
Ima li to nova? upita Djer, nudei im da sjednu.
Ne, ili ne ba sasvim, ali, kad su nai etolozi ve ovdje,
moda bi nam mogli kazati to misle o prilino neobinom
ponaanju uhvaenih ivotinja brzo e Elder, ne prikrivajui
zabrinutost.
Znai, i vi ste to zamijetili?
Upravo smo o tome govorili, ali jo nemamo nikakvog
odgovora objasni Suzan Elba uz gestu aljenja.
Ali, slaete se da je to neprirodno. enke koje smo
pohvatali sve su redom skotne. Prve krmae ve su dobile mlade. A
sve se, iako je djelovanje hipnona ve odavno prestalo, i dalje
ponaaju sasvim pitomo... Kao da ih je ta droga trajno izmijenila
izloi Mirkine.
Nikad dosad nije zapaeno neto slino ..,
Zato ne bismo jednostavno prihvatili zakljuak da stvari
idu bolje nego to smo se nadali?
46

 Moda bismo mogli, a moda i ne odgovori polako

Jerod, naglaavajui svoje kolebanje. Svaka neprirodnost u naem
poloaju jest i mora biti sumnjiva.
Mi prihvaamo da ima slinosti izmeu vrsta na Fernu i
drugim svjetovima Federacije primijeti Mirkine. Ali, bilo bi
pogreno kazati da je slinost apsolutna, jer jedna me stvar i te kako
zbunjuje otkako su me nai biolozi upozorili na nju: nema biljke ili
ivotinje koja bi pokazivala i najmanji trag bolesti! Svi su upravo
nevjerojatno zdravi. Nema patogenih bakterija ni virusa... Ili barem
dosad nisu pronaeni. Oredeen mi je napomenula da nijedno ivo
bie na Fernu nema antitijela. Ako mi nosimo neku klicu na koju su
oni osjetljivi, izazvat emo strahovitu epizootiju. Zar ne bismo sada
mogli zamisliti neku vrst jedinstvene prirodne obrane ivotinjskog
svijeta pred takvom opasnou? Upravo na nain kako se antitijela
bore da izoliraju neprijateljske estice jo u trenutku napadaja...
To nije loa pretpostavka, Mirkine, ali bojim se da je ne
moemo dokazati; osim toga, ne daje nam nikakva objanjenja o
sadanjem ponaanju ivotinja. Meutim, i Ysham je, takoer na
temelju nalaza biologa, postavio zanimljivu tezu. Na Fernu bilje i
ivotinje ugibaju od starosti ili nasilno, od svojih prirodnih
neprijatelja. A sada smo doli mi, smjestili se nakon paljivoga i
razlonog odabiranja blizu rijeke i nedaleko od mora; svojim
navikama zacijelo smo nanijeli tetu ekologiji ovog svijeta. Ysham
kao dokaz navodi smrt vie desetaka tisua divovskih stabala, koja
su bila zaklon milijardama bia, i njihov bijeg, bezglavi i beznadni
bijeg bez ikakva cilja, jer ivotinje protjerane iz neke sredine samo
iznimno uspijevaju opstati u drugoj. Zatim, nae su vatre, s dimom
koji se dizao, mogle izazvati refleks straha ili neprijateljstva kod
vrsta koje su u ovim velikim travnatim prostranstvima osobito
osjetljive na opasnost od poara. I naa vapnara jo je jedna od stvari
koje bi natjerale na razmiljanje svakog ekologa. O rijeci koja nosi
nae otpatke u more da i ne govorimo. Ysham mi je na kraju ponudio
i zakljuak koji vam ja sada dajem na ocjenu: mi prihvaamo sve te
promjene u prirodnom okoliu jer bez njih ne moemo izgraditi
koloniju. No, jesmo li sigurni da taj okoli prihvaa nas?
Kazala sam Djeru to mislim o tome izjavi sada Sheen
Davari. Smatram da je zakljuak pretjeran i da je zato bolje da ga
zadrimo meu nama, jer bi nai prijatelji, savjetnici Lige, od njega
stvorili itavo brdo problema. Vratimo se na zemlju i pokuajmo
47

shvatiti da jedna sasvim mala kolonija, poput nae, ne znai

apsolutno nita u odnosu na cijeli planet...
Jer je jedva virus u divovskom organizmu promrmlja
Elder.
Upravo to! upade Jerod Ysewich. Virus, to je pravi
izraz. Sheen, jesi li zaista pomislila da mi zapravo nemamo nikakva
utjecaja na ovu sredinu? Nakon onoga to je govorila Mirkine, ta
slika virusa ini mi se sve tonijom. ak bih dodao da smo mi ve
prevladali fazu virusa. Naa kolonija vie nije obina tokica ili
mikrokristal koji koleba na granici izmeu ive i mrtve tvari. Ona je
tumor, ivi organizam koji se uselio meu aktivne stanice i koji se
poeo iriti u svim pravcima, parazitirati na ovome planetu... Da smo
se tu ugnijezdili nepozvani, to je injenica. Da smo to morali uraditi i
da sada moramo ustrajati, to je stvarnost naega danas i sutra. Ali,
prihvata li nas taj planet? Ipak je to temeljno pitanje; Ysham ga je
dobro postavio, a ja ga ponavljam.
Moram vas upozoriti da to ipak ne objanjava sadanje
ponaanje uhvaenih ivotinja umijea se Suzan Elba.
Znam, znam proguna Jerod Ysewich zlovoljno.
Ali to moemo nego stvarati najneobinije teorije?
Kao na primjer da se enke sada ponaaju kao da su
primile izriito nareenje da budu pitome. Zar nije upravo tako,
Jerode? upita Mirkine potiho.
Otili ste predaleko poskoi sada Djer Kalendon.
Ne, treba se zaustaviti u tom razglabanju sumnji. Budimo paljivi i
radimo promiljeno, ne zaboravljajui da smo ovdje da bismo
izgradili jo jedan novi svijet. Organizirat emo radove tako da se
uzmognemo u svakome trenutku suprotstaviti i najteim predvidivim
tekoama. A bude li i dalje udnih pojava, razmiljat emo o njima
kad naiu.
ooo
Ali na iznenaenje sviju u koloniji, novi je pokuaj
pripitomljavanja bio potpuno uspjean. enke su donosile
mladunad, njihov je okot odmah odvajan kako bi se stvorila nova
generacija koja osim genetske nee imati vie nikakve veze s
precima. Domala su korali i zabrani izgledali jednako pitomo kao i
na drugim svjetovima. I kad su prvi konjii poeli trkarati poljima,
doputeno je i ljudima da ponu raati. Prvi potomci u koloniji bili
48

su dakle vrnjaci pokuaja dresure. Ali, ako su velike grbave antilope

strpljivo ve u poetku prihvatile da vuku teka kola ne kidajui
orme, kopitari nikako nisu eljeli ponijeti tovare na leima. Dugo su
vremena sedla i samari ostajali prazni, a potom tovareni s vreama
pijeska, ne bi li se ivotinje privikle na novu vrstu fizikog napora.
Prva generacija ljudske mladunadi na Fernu imala je deset
godina kad su konjii napokon prihvatili sedla, samare i brze
zaprege. A kad su stigli na prag zrelosti, ljudska kolonija na Fernu
imala je ve oko dvije tisue lanova. Genetiari, biolozi i lijenici
bili su svjedoci nastajanja nove rase, izvanredno zdrave i snane,
koja nije upoznala ak ni najobinije djeje bolesti. No, jedna je
sjenka ipak i dalje lebdjela naa tim uspjesima i spreavala odgovorne
za razvoj i opstanak kolonije da budu posve zadovoljni: vie
ivotinje, koje su jos u poetku napustile krug od oko tri stotine
kilometara oko Villeneuvea, starog centra kolonije, i Brunalguea,
luke smjetene na utoku rijeke u more, nikad se vie nisu vratile.
Ako je veina ljudi i zaboravila taj problem, prirodnjaci su i dalje bili
uznemireni pogotovo otkako se pokazalo da je neprijateljstvo
ivotinjskog svijeta prema doljacima zahvatilo i more; flotila
ribarskih amaca koji su sagraeni da bi se iskoristio jo jedan od
moguih izvora hrane, pokazala se na Fernu, za razliku od ostalih
svjetova, posve uzaludnom.
No, Djer Kalendon, drei se pravila koja su tako gorljivo
branili savjetnici Lige, nije mogao uzeti u obzir sve ee zahtjeve
onih koji su htjeli do kraja istraiti tu neobinu pojavu. Osim toga,
sve vee potrebe narasle kolonije zahtijevale su puno angairanje
cjelokupnog ljudstva na problemima uzgoja stoke i u ratarstvu.
Istodobno, sjajno fiziko i duhovno zdravlje mladih Fernoraca
dopustilo je odgovornima da ranije zaponu i prvu fazu
industrijalizacije. Sagraena je brana koja je omoguila izgradnju
hidro-elektrane za opskrbu luke i grada strujom. Drugi neposredni
cilj Djera Kalendona bio je otvaranje prvih rudnika, kako bi se
stvorili temelji budue tehnike civilizacije. Zato je nekoliko skupina
mladih prolo temeljitu mineraloku izobrazbu, istraivake teajeve
i obuku o preivljavanju daleko od baze i redovne opskrbe.
Platforme bi nedvojbeno jo desecima godina mogle posluiti
za prijevoz i istraivanja da njihovi energetski blokovi nisu bili
iscrpljeni. Jedan po jedan, ureaji koje je dopremio golemi svemirski
49

brod Federacije, selili su u veliku kupolu prvobitne kolonije, sada

pretvorene u muzej. Uporabive su ali namijenjene samo hitnim i
izvanrednim sluajevima ostale samo tri velike platforme-nosaa
i nekoliko malih brzih letjelica, nad ijom je spremnou Djer
Kalendon posebno bdio. Zato je jednoga dana sedam skupina od po
osam mladih istraivaa obaju spolova umjesto na platformama
napustila Villeneuve na leima konjia, vukui za sobom tovarne
ivotinje. Dok su se udaljavali od bijelih suncem okupanih zgrada,
ispratili su ih brini pogledi roditelja i prijatelja, koji su na nekoliko
sati prekinuli svoje uobiajene aktivnosti.
Najstariji je imao 21, a najmlai 19 godina. Kad su nestali na
obzorju, skriveni promatrai izvukli su se iz skrovita, odakle su ve
godinama hvatali svaki i najmanji pokret bia nejednakih udova.
Meu njima, mnogi su letjeli u tiini, bez ikakva napora, jedrei
zapravo na svojim golemim opnastim krilima, drei se ipak
dovoljno visoko da ostanu nezapaeni. Za to vrijeme u mirnoj i
tamnoj dubini vode bogate hranljivim tvarima udovita golemih
zubatih gubica i nepokretnih oiju polako su se kretala osiguravajui
mir i zatitu biu bez nekoga odreenog oblika, koje se blaeno
smjestilo meu bujnim raslinjem dna, dok su mu se pipci i antene
koji su trcali s bezbroj kvrga i izboina golema trupa lijeno
pokretali hvatajui obavijesti to su stizale preko dugoga ivog
lanca. A nakon toga, u kratkim emisijama iz dubine odlazili su
savjeti, nareenja ili zabrane.
I dok su mladi istraivai prodirali u suom pozlaenu savanu,
poput munje kratke informacije davale su fantastinoj nakupini
modanih stanica toga divovskog organizma podatke o poloaju svih
sudionika nevjerojatno neloginoga i nerazumnog sukoba.

9. Pteranodoni
Djerin je jahao na elu, kao to se i pristoji. Naime, on je bio
odgovoran za svoju skupinu istraivaa za sve vrijeme njihova, kako
je predvieno, stodnevnog izbivanja i prolaska kroz njima potpuno
nepoznata podruja. Iako se nije bojao, ipak nije mogao savladati
odreenu nelagodnost od koje mu se grila utroba dok se njegov
konji Scop, kojeg je strpljivo dresirao od svoje petnaeste godine,
bez zastoja probijao kroz grmlje savitljivih grana, koje im je
50

usporavalo prolaz. Roditelji, braa, sestre, prijatelji i svi oni koji su

ostali u Villeneuveu nedostajat e mu i te kako, predosjeao je to,
iako je od trenutka kad se okrenuo da bi im posljednji put mahnuo na
pozdrav prolo tek nekoliko sati. To nije bilo prvi put da se njegova
grupa udaljava od Villeneuvea u pripremnom razdoblju oni su
esto boravili u prirodi, prvo u pratnji starijih, a potom i bez njih, ali
svjesni da oni u sluaju potrebe mogu u svako doba pomoi djelom
ili savjetom.
No, ovaj put, za njih, kao i za ostalih est grupa koje su krenule
svaka prema drugom cilju, nije bilo skorog povratka. Najmanje sto
dana trebalo je proi dok se vrate u okrilje svojih vapnom bijeljenih
kua, u toplinu njihovih sjajno-crvenkastih drvenih dijelova, meu
krikove djece, drage glasove... koje bi i te kako rado sluao umjesto
ove tiine koju naruava tek muklo udaranje kopita.
Djerine...
to je? poskoi on, prenuvi se iz tih razmiljanja,
okreui se u visokom sedlu.
Rob je zaostao, kolan njegova tovarnog konja je popustio.
Nastavite samo naprijed, ja u mu pomoi. Na dananji
cilj je kota 85... tamo emo i prenoiti.
Ne misli valjda da u vam ja biti izvidnik sve do tamo dobaci, prolazei kraj njega, vrsto zategnutih uzda, crnokosa Sarah,
kerka Yshama i Yesorah, koja je jahala kose povezane na potiljku,
pod eirom iroka oboda, ogrnuta konim kaputom ispod kojeg je
imala jo samo duboko izrezanu platnenu koulju.
On se nasmijei ne odgovarajui i odmjeri ih sve redom,
prijatelje i brau s Ferna, kako su prolazili pored njega: Rennie, plav
i vrst potomak biologa Oredeene i Caspera. Deenie, jo svjetlije
puti, ali zato nita slabija, Claus, dugaak i prividno krhak, ali
otporan kao neka lijana, Rana, kerka Jeroda Ysewicha i Suzan Elbe,
koja je naslijedila majine zelene oi i pomalo prast oev nos; Iris...
tako sitnu na njenu malom konjiu, a ipak tako odlunu, savreno
lijep izdanak ljepote Ankara sa Samante, odakle su bili njeni
roditelji, i napokon Rob, njen nerazdvojni zatitnik i budui ivotni
drug, tanak i nervozan, a sada i ljut zbog neprilika sa svojim konjem
koji je poeo gubiti tovar.
Priekaj, pomoi u ti naredi Djerin i s nekoliko pokreta
namjesti tovar i zategnu kolane, gunajui konju: Ti si to
51

namjerno uradio. Ovaj se mali gad nadme koliko god moe svaki put
kad samo pribliim ruku kolanu. To si ipak mogao opaziti, Robe.
Imam ga ve tri godine i jo nikad to nije uradio.
Moe biti, ali danas to ipak ini proguna Djerin
pojahujui Scopa i vraajui se na elo kolone.
to je bilo? upita arah kad je stigla do nje.
Nita strano. Bit e i teih stvari.
Pogotovu ako zaista moramo do odredita putovati cijelih
trideset dana...
Pa, tako nekako. Za sada jo ne znam koliko. Vidjet emo
kako emo napredovati kad doemo u podruje ivotinja. Tamo e
sve biti drukije i posve nepoznato.
Nalazim da je to divno i uzbuujue. Napokon sami i
odgovorni za neto znaajno za razvoj Ferna.
Djerin popusti uzde i Scop ga u trenu opet donese na elo
kolone. Visoko gore na nebu tamni je leta opisao jo jedan krug, ne
skidajui pogleda svojih prodornih oiju s male skupine koja je
polako ali uporno napredovala.
Na granicu zone u kojoj su obitavale ivotinje stigli su petoga
dana, kako su i predvidjeli, bez i najmanjeg incidenta. Djerin estita
sam sebi to je tako uspjeno doveo skupinu pravo do tog prolaznog
cilja i potjera Scopa uz breuljak koji mu je svojedobno, za jednog
od pripremnih izleta, sluio kao promatranica. Tada je s njima bio i
Elder. U svjetlosti Kenova zalaska promatrali su tada silhuete
golemih ivotinja koje su na sjeveroistoku lunjale savanom.
Surlai, utjelovljenje ivotinjske snage i inteligencije
kazao je tada Elder poluglasno.
Inteligencije? zaprepateno ga je pogledao Djerin.
Rekoh: ivotinjske inteligencije. Razina nije ista, ali ne
vidim zato bismo ivotinjama nijekali mogunost da posjeduju i
neto vie od instinkta i uvjetovanih refleksa.
Tada su jo dugo gledali nejasne pokretljive mrlje, sve dok ih
no nije pokrila svojim sivim zastorom. Djerin se upita hoe li ih i
ovaj put vidjeti i pouri da se prvi popne na goleme stijene koje e
posluiti kao promatranica dok se potpuno ne osigura bivak.
Konjii su rasedlani i brino otimareni, a onda su ih tri momka
odvela do najblieg izvora. Zatim su na povoljnom mjestu zabijeni
52

klinovi oko kojih e ivotinje pasti do noi, da bi se tada i one

sklonile pod zatitu vatre upaljene na vrhu breuljka.
Dok su ostali obavljali pripreme za no, Djerin i Sarah,
oprueni na ravnoj stijeni, pomou jedinog dvogleda skupine
promatrali su velike ivotinje to su nastavale taj dio savane. Zatim
su pomogli Rennieju da privee konje tako da ne smetaju jedan
drugome i prikljuili se Robu i Iris, koji su upalili dvije velike vatre,
sakupivi za samo pola sata toliko drva da bi ih bilo dovoljno i za
nekoliko noi.
Tamo su ree Djerin jednostavno, pribliivi se vatri
dok su ostali posjedali.
Kao i proli put? upita Rana.
Da, vjerojatno su to ak i isti.
Samo to ovaj put mi moramo prijei preko njihova
podruja...
To vjerojatno nee biti teko. Oni e se udaljiti i priekati
dok mi ne proemo. Mi za njih ne znaimo opasnost... Osim toga,
poznato je da dosad jo nisu nikoga napali...
Konjii su i dalje mirni kao u polasku primijeti
Deenie.
Nadajmo se da e takvi i ostati. Zapravo, njih se najvie i
bojim, ne znamo kako e se ponaati u susretu s divljima
piriznade Djerin.
Zategnute uzde, dobro privrena sedla i ne treba
brinuti. U svakom sluaju, arbalete i koplja bit e nam spremni.
Pripazite radije da tim kopljima ne ranite jedni druge.
Glupost promrmlja Rennie bezbrino.
Djevojke e se ubudue drati izmeu nas. Vie neemo
ii u koloni nego u zatvorenoj skupini, muki na uglovima... barem
dok budemo u savani i na vidiku debelokoaca i stada.
Ja ti kaem da e se oni razbjeati ustraja Rennie.
Zbog ega bi inae izbjegavali blizinu Villeneuvea i tako ukoeno
promatrali kako prolazimo? Oni nas se boje i jo e se vie bojati ako
osjete da mi ne osjeamo strah pred njima.
Da budem iskren, ni mene ba ne zabrinjavaju potvrdi
Djerin.
Ja u ipak biti na oprezu izjavi Claus, koji je zabaena
eira i uzdignute glave prouavao mrano nebo iznad njihovih
53

glava. Kai mi to misli o onome gore upita odjednom,

pokazujui prstom.
Svi se pogledi podigoe i potraj a nekoliko trenutaka dok ne
spaze neko letee bie kako neumorno krui iznad mjesta koje su
odabrali za noenje.
Neki znatieljni pteranodon odgovori Djerin slijeui
ramenima.
Moda je i tako odvrati Claus i dalje promatrajui
sitnu toku na nebu. Ali ipak me udi to to je neprestano nad
nama.
Neprestano nad nama? iznenadi se sada Djerin.
Nisi mi to dosad spominjao.
A zato i bih? Svi ste ga mogli vidjeti, tako je od samog
poetka, pa ak i onda kad smo bili ovdje s Elderom.
Pa ipak si nas mogao upozoriti predbaci Rana.
U svakom sluaju to nije vano za nas. Tih letaa ima na
stotine i tisue i iznad Villeneuvea. Oni su znak ivota. Jedini koji se
ne boje ovjeka...
O tome bi se jo moglo raspravljati... jer oni se i ne
pribliavaju ljudima. Ja bih prije rekao da su to leinari spremni da
prodru sve to se ne moe braniti ako ne nau dovoljno uginulih
ivotinja.
Nikada mi nisu smetali nadovee Rana. Volim
gledati kako se strmoglavljuju u more da bi potom s mukom
polijetali uz vjetar, nosei u kljunu ribu ili neto drugo.
Ja ih ipak ne volim promrmlja Claus gledajui i dalje u
upornog pratioca koji je kruio nebom.
A zato? upita Deenie.
Ne znam. Jednostavno ih ne podnosim.
Kad moramo zvati Villeneuve? odjednom e Sarah.
Doista, za manje od pet minuta moramo uspostaviti vezu.
Odmah potom na spavanje. Rennie, ti i Deenie prvi ete na strau.
Dobro otvorite oi i ui i ne oklijevajte da nas probudite... Naa
pustolovina zapravo tek sada poinje.
Zasad je sve mirno.
Da, jer nas tite stijene i vatra. Nadajmo se samo da emo
tako sigurne bivake nalaziti i ubudue.
54

 Ja ukljuujem prijem najavi Sarah, pritiskujui

dugmad.
Mala se svjetlost upali na skali ureaja i Djerin provjeri tanku
antenu. Rennie dohvati ruice alternatora dok je Deenie, ne obazirui
se na grudi ispale kroz otvor koulje, vrsto drala etvrtasti
podloak. Glas koji se zau obraduje ih tako da zadrhtae, iako su
prije toga odluili da nee dopustiti emocijama da ih svladaju. Glas
koji su svi poznavali, a Djerin osobito, smireno je pozivao njihovu
skupinu. Nagnut nad mikrofon uklopljen u ureaj, mlai voa grupe
javi koloniji svoj poloaj i poprati ga jednim nita posebno, koje je
zvualo besprizorno i odluno. Miran glas izbi ipak ponovo iz
zvunika, da bi ih podsjetio:
Sutra je pravi poetak vaeg pothvata. Ne poputajte
panjom i oprezom ni trenutka.
Kai mu da nas jedan opnokrilac nadlijee od polaska
upade Claus.
Djerin oklijevajui pogleda Sarah, ali u njenim oima vidjelo
se da podrava sina Angberta Dalakorna.
Djere, jo od polaska prati nas jedan pteranodon.
Primljeno. Budite paljivi. To su isto javile i ostale
skupine. Ima li jo neto?
Ne...
Onda sretno. Zvat emo vas u pet ujutro, pred zoru.
Laku no odgovori Djerin i oklijevajui polako
iskljui ureaj.
udno, zar ne? opet e Claus, zauzimajui ponovno
svoje mjesto kod vatre.
Bio si u pravu... ali morao si nas prije upozoriti
predbaci mu Djerin.
Htio sam se uvjeriti. Jer ak i dobre oi ne mogu uvijek
biti sigurne da je rije o istom pratiocu... veeras sam ga paljivo
promatrao... dugo vremena bio je jedini na tom dijelu neba . ..
Dobro... u svakom sluaju, to je dio pejzaa i onoga to
smo predviali. Ako se neto i dogodi, tada emo imati posla s viim
ivotinjama. A za to smo se pripremali i naoruali...
Vie bih voljela da budemo prijatelji sa ivotinjama, kako
je bilo, Queen mi je to esto priala, na Samanti. Pitam se zato to
nije i ovdje.
55

 Ni stariji to ne znaju. .. zato, okanimo se sada pustih pria

i na spavanje. Konjii su praktina stvar, ali mene pozadina ipak boli
smijui se dobaci Rennie. Hajde, Deenie, jo malo drva na
vatru, a onda u na zaklon i jao onome tko mi se pojavi na nianu.
Ali u toku noi nije se dogodilo nita znaajnije, osim to je
Iris, u trenutku kad je postala enom, lagano kriknula i izazvala
uzdah mladih straara.
Iz daljine ulo se muklo glasanje ivotinja. Djerin i Sarah u
svojoj su smjeni strae paljivo oslukivali te zvukove i uzalud
pogledom pokuavali proniknuti u mrak koji je krio tolika bia. Tek
dodir ruku u mraku vratio im je sigurnost.
10. Uas
Djer
Kalendon,
okruen
nekolicinom
rukovodilaca
istraivakih programa, praveo je besanu no.
Vrijeme je dahnu odjednom, kao da eli to prije
uspostaviti vezu s mladima koji su iz podruja u kojem nije bilo
ivotinja prodrli u neprikosnoveno carstvo fernske faune.
Prvo pitanje koje im treba postaviti, s obzirom na to da se
ve razdanilo, jest da li ih onaj opnokrilac jo nadlijee i je li jo
uvijek sam preporui Phytas, a njegov sin Rivas, ije su oi sjale
od uzbuenja, to je utke potvrivao.
Komandant kolonije pritisnu tipke i skala ureaja se osvijetli.
Poto je jo jednom provjerio vrijeme na zidnom kronometru, on
pozove prvu skupinu Djerinovu.
Nakon pet uzaludnih poziva Djer proe rukom grozniavo kroz
ve prorijeenu kosu:
to li samo rade, vrijeme je ve poodmaklo...
Vjerojatno jo spavaju, mladi su... dobaci netko.
Ne... oni znaju pravila, a i Djerin to sigurno ne bi
zanemario. Pozvat u drugu skupinu...
Prolo je pet, deset, dvadeset minuta... U prostoriji, kojom je
odjekivao jedino uznemireni Djerov glas, nitko se nije usudio ni
pomaknuti. Nakon pola sata sve vee napetosti, Phytas prvi skupi
snage da izjavi:
Neto nas dijeli od njih... najvjerojatnije neki radiovalovi... Moda je to i objanjenje koje traimo ve etvrt stoljea...
56

 Nisi ba uvjerljiv Phytase odvrati Djer, preputajui

mjesto kraj radio-ureaja smirenijem Jerodu Ysewichu. No, tko
zna, nisi li ipak u pravu. Djecu ne moemo ostaviti u takvoj situaciji.
Ako je zaista nemogue uspostaviti radio-vezu, to bi navodilo na
pomisao o nekoj vrsti elektromagnetskog zastora oko nas, moramo
to provjeriti i upozoriti ih... moda ih ak i vratiti ili barem pojaati
skupine, grupirajui ih po dvije ili tri zajedno. Da, mislim da emo to
i uraditi. Nemamo mnogo vremena da krenemo. Eldere, Chete...
I ja umijea se Phytas.
Dobro, i ti... Doite. Posluit emo se platformom. Ovo je
ozbiljno i sumnjam da emo imati valjaniji razlog da troimo
energiju.
Ne trai isprike, Djere, svi se slaemo s tvojom odlukom
podra ga Jerod izmeu dva uzaludna poziva.
Platforme uvane za krajnje sluajeve jo su mogle letjeti, iako
su i njihove baterije bile ve prilino istroene. Ali i takve su jo bile
najsigurnije i najbre sredstvo za izvianje i potragu.
Tri stotine kilometara koji dijele Villeneuve od granice jo
prije nego to se Peno pojavio iza dalekih istonih planina.
Djer je upravljao letjelicom kad Elder odjednom pokae
obzorje na sjeveroistoku:
Dim.
To bi morali biti oni proaputa Djer Kalendon
usmjeravajui platformu prema toj toki.
U zraku nema niega izjavi Chet Damiron, ne
sputajui dvogleda.
Nema vie leteih promatraa?
Ja ih ne vidim.
To je njihov bivak...
Dvije vatre...
Ali njih nema! uzbueno e Djer sputajui polako
letjelicu.
Ne vidim ih ni u savani... ali zato vidim vrlo mnogo
surlaa, ovaj put skupljenih u velika krda...
Spusti nas, Djere, naredi Phytas.
Ne dolazi u obzir odvrati suho Djer. Moramo
saznati gdje su naa djeca i ne elim upasti u neku zamku.
57

 Ti si lud! Kakva bi klopka mogla biti posrijedi? Otili su

odavde u zoru, poto nisu uspjeli dobiti vezu. To je sve.
Sve? Pogledaj onda tamo! uzviknu Djer uasnuto . ..
opor crno-bijelih zvijeri udaljavao se savanom. Za njima je
ostajao krvavi trag, dijelovi odjee i udni komadi koji su svojim
crvenilom upravo odudarali od surog tla. Djer usmjeri platformu
krvavim tragom, nadajui se da e moda uspjeti jo nekome pomoi
prije nego to bude prekasno, ali, kad sustignu tigone, koji su u
zbijenoj skupini prolazili pored nepokretnih debelokoaca prijetei
sputenih surli, uasnut uvidi da su od njihove djece ostali jo samo
neprepoznatljivi komadi mesa koje su fernski mesoderi upravo
prodirali.
Ubijaj, Chete! zaurla Djer izvan sebe.
Lovac i Elder za manje od minute ubiju lasonima etrdeset
zvijeri i kad je Djer htio spustiti platformu, Chet Damiron uzviknu u
znak upozorenja:
Ne sputaj se Djere Lasoni su ve gotovo prazni i
njima neemo moi zaustaviti debelokoce. A mogao bi se pojaviti i
jo koji opor zvijeri...
Phytase, javi u Villeneuve da nam poalju sve raspoloive
platforme kako bismo bez milosti kaznili sva ta udovita
odsijee Djer steui zube.
Savjetnik Lige, blijed poput smrti, prenese nareenje, s mukom
iskljuujui radio-ureaj iz kojeg je odjekivao niz uasnutih pitanja i
molbi. Nemono je zaitim, zajedno s ostalom trojicom, gledao kako
se golemi surlai, njih vie od stotine, vrsto zbijeni, poput nekog
zida pribliavaju razbojitu i, ne obazirui se na prisutnost platforme
iz koje su sijevale razorne zrake, polako i promiljeno gaze trupla
poubijanih zvijeri i ostatke njihovih rtava, da bi odmah potom
krenuli prema zapadu, ruei sve pred sobom.
Djer Kalendon kao mahnit skrenu platformu prema
Villeneuveu. Dojurili su tamo u trenutku kad je sve to je jo moglo
letjeti ve krenulo u pomo onima kojima se sve je to potvrivalo
vie nije moglo pomoi.
Chete, treba odmah javiti Charpu. Hou platformu s
tekim lasonima...
Imamo energije najvie za dva dana, to ti je poznato
primijeti lovac... Moda bi bilo bolje da sauvamo nau vatrenu
58

mo... nikad se ne zna. Ona masa debelokoaca koji su krenuli

ovamo ne sluti mi na dobro. Priekajmo radije izvjetaje drugih
platformi i nadajmo se...
U pravu si! Ali, Chete, kako su dopustili da ih iznenade?
upita Djer hvatajui se za glavu.
Nisu bili iznenaeni. Ali to je moglo uraditi njih osam s
onih nekoliko arbaleta protiv etrdeset tigona koji napadaju u grupi?
A svaka od tih zvijeri tea je od tone!
Mislim da koloniji prijeti opasnost u kakvoj jo nije bila
odjednom e Djer Kalendon, skupivi snage. vrsta pogleda, ali
lica jo uvijek zgrena od bola, on se okrenu Phytasu, koji je utke
ekao da mu se netko obrati, dok je znoj tekao po njegovu
beskrvnom licu. Dakle, direktore i zatitnice logike i razuma...
to e sada kazati?
Nita. to da ti kaem pred tim uasom? Pokuavam
shvatiti...
Mislio sam da e i dalje tvrditi da obine ivotinje,
zvijeri, bia inferiorna ovjeku u svakome pogledu, ne mogu izvesti
tako savren manevar i napasti precizno poput trupa s kronometrima
i kartom. A oni su sedam puta napali i sedam puta uspjeli!
To jo nije reeno... usudi se ipak Phytas.
Zar postoji i najmanja sumnja? bijesno odgovori Djer
Kalendon. Ako tako misli, zovi platforme, sve redom. Evo ti
prilike da zaboravi svoju istu logiku... Chete! Treba organizirati
obranu Villeneuvea i luke .., Jer, mi smo ljudi, svemogui,
nadmoni! Kakva glupost! Eldere... skupi to bre moe sve
slobodno ljudstvo. Neka se pripreme za eventualni pokret. Jo ne
znam kamo... ali mislim da e u prvi tren korali odoljeti svakome
napadu... pogotovo branjeni tekim lasonima. Chete, pozovi Charpa,
neka pouri!
Glavni mehaniar stie za manje od deset minuta; njegovo
smrknuto lice jasno je govorilo da ni on nema vie nikakvih iluzija u
pogledu sudbine svoje najstarije keri.
Charpe, to to se dogodilo strano je... Ali, koliko god
snana bila bol koju osjeamo, ne smijemo zbog toga zaboraviti
sigurnost kolonije. Chet i ja smatramo da je opasnost vrlo ozbiljna.
Bili smo gospodari dvadeset godina. Sada to bez naih energetskih
zaliha vie nismo. to predlae, kako da se obranimo od tih
59

pomahnitalih ivotinja... od pobjenjelih surlaa, gmazova i tigona

to nailaze u neizmjernim oporima?
Zar je do toga dolo? dahnu Charp pogledavajui
svakoga od njih etvorice posebno.
Da, na alost.
Hm. Da vidimo ime raspolaemo uzdahnu krupni
mehaniar, osvrui se kao da trai pomo i podrku. Da
vidimo... imamo tri platforme-nosaa... svaka moe ostati u zraku jo
oko etrdeset sati i onda je zauvijek otpisana. Njihovi teki lasoni?
Otprilike oko tisuu hitaca svaki... znai, oko 6000 ukupno. Laki...
oko deset punjenja po komadu, to znai jo oko 10.000 hitaca manje
snage...
Ali ipak dovoljno da zaustavi i ubije sve to nam zaprijeti
primijeti Chet Damiron.
To je jednostavna jednadba. Iznenadilo bi me da broj
ivotinja koje nas napadaju bude vei od nae vatrene moi.
to ti zna o tome? upita odjednom Djer Kalendon
okrutno. Moramo biti spremni i na to, iako je nelogino. to je
trideset, pedeset ili sto tisua surlaa ili stegosa prema itavoj fauni
Ferna?
Znai, propali smo? odvrati Charp obeshrabreno.
Ne, to su ipak samo hipoteze... Mogu li tvoji traktori jo
posluiti?
Nekoliko sati. uvao sam ih za hitne sluajeve. Ali, oni
su u luci.
Ovo je hitan sluaj.. .
to si naumio?
Sinulo mi je neto. .. Naa elektrana daje 3000 kilovata...
da li bi za kakvih trideset sati uspio postaviti elektrinu branu na
palisade oko Villeneuvea?
Moemo pokuati... Kablova imamo... ali sumnjam da e
nam osigurai izdrati.
Vidjet emo. Treba da mi odgovori na to pitanje za
manje od dva sata.
Ali, zbog ega bismo branili upravo Villeneuve? upita
odjednom Chet.
O emu ti. .. zapoe Djer Kalendon, ali zastade kad
spazi dvije platforme to su se vraale.
60

 Ne dopusti im slijetanje jo nekoliko minuta. Ionako

znamo to nam donose dobaci lovac Phytasu. Vanije je da
nam kau kako se ponaaju ivotinje, ako su imali snage da ih
promotre. A onda e povesti nekoga sa sobom i s jednom
ispravnom platformom krenuti u izvianje cijele granine zone...
Jasno?
Jasno, Chete. Kreem odmah prihvati Phytas, napokon
ukroen u svojoj gordosti.
Charpe, ne misli li da bi nam bilo lake braniti luku?
Okruuju je otre stijene, pristup kojim bi mogli proi najopasniji
napadai srazmjerno je uzak i lake bi ga bilo elektrificirati,
pogotovu to je elektrana odmah pored.
Svakako! suglasi se glavni mehaniar.
to ti misli, Djere? upita lovac okreui se upravniku
kolonije kojega je opet shrvao bol za sinom.
U pravu si, ne moemo sve braniti. Charp e pripremiti
obranu luke a ja evakuaciju Villeneuvea... Trebat e nam sve
zaprege...
Na tvome mjestu, Djere, ne bih se pouzdao u zaprege.
Sjeti se ponija, sjeti se onoga to je doivjela Mirkine, neto mi
govori da se moramo uvati svih ivotinja.
Ali, treba prijei pedeset kilometara!
Tri velike platforme mogu prenijeti sve ljudstvo u dva
navrata odgovori Charp. A meni e i tako biti potrebna radna
snaga.
Tono, slaem se. Svaki na svoj posao. Chete, uzmi
Charpa i njegovu ekipu, ukrcajte koliko moete ljudi, a ja u se snai
s ostalima. Vratit u ti platforme im stignu. Bit emo u vezi putem
radija. ..
U redu. Ali, Djere, ako mi doputa jo jedan mali savjet.
Nitko od nas vie se ne smije izloiti ni najmanjem riziku. Odjednom
smo izgubili mnogo naih mladih, nae budunosti... Jer, Phytas koji
se upravo vraa oito ne nosi dobre vijesti...
Savjetnik utra u dvoranu i zaustavi se pred Djerom koji se
slomljen oslonio na pult primopredajnika.
Noelle Danag, Ysham i Yesorah su se vratili. Ono to su
vidjeli je grozno. Preivjelih nema... a tvoja predvianja bila su
tona. Ysham se odvaio da s obje ene odleti duboko u ivotinjsko
61

podruje... posvuda su vidjeli neizmjerna krda debelokoaca, opore

stegosa i tigona kako kreu prema Villeneuveu. Idu tako brzo da
Ysham smatra kako su oni koji su preli granicu odmah nakon
pokolja sada ve na manje od trideset sati odavde!
Znai, sve je jasno odlui se iznenada Djer Kalendon.
Neemo stii uraditi sve ako odmah ne evakuiramo sve to
moemo. Treba osigurati vezu luke s gradom. Charpe, tvoj je
zadatak i dalje elektrifikacija obrane. Nakon toga, uputit e mi
ovamo jednu od velikih platformi, onu koja e imati najmanje
energije.
to si naumio? upita Chet Damiron.
S nekoliko dobrovoljaca tekim u lasonima zaustaviti
napredovanja prvoga vala. Lason nije ibica, a i metalna platforma je
vra od ljudskoga tijela. Bez obzira na to kakav ih oblik
inteligencije potie, potrebno je neto snanije od ivotinja, da to
savlada.
Ipak, to je samoubojstvo, jer vi se neete moi vratiti u
luku.
Ne mora biti. Ostanu li nam dvije male platforme, mogli
bismo uspjeti. Ako li ne... uostalom, moda se nekolicina mora
rtvovati da bi ostali preivjeli.
Panike nije bilo. Stravina sudbina mladih okupila je koloniju
oko njenih voa i jedna je jedina misao bivala sve snanija: elja za
osvetom, jaa ak i od instinkta samoodranja.
Chet Damiron najprije je svojim platformama prevezao
trudnice i najmanju djecu, te materijal namijenjen obrani, a zatim je
u jo dva putovanja prenio i ostale stanovnike i opremu koja je
mogla zatrebati. U Villeneuveu ostadoe samo Djer Kalendon,
Phytas i Marjenie, koju nita ne bi moglo odijeliti od ovjeka s kojim
je provela tolike godine.
Sheen Davari, meutim, posluala je svoga ivotnog druga i s
hrabrou ne manjom od njegove prihvatila rastanak za koji je znala
da moe biti i konaan. Iako teko pogoena smru Djerinovom, u
ovim stranim trenucima ona je dokazala da je dostojna asti druice
komandanta kolonije ve dvadesetak godina. Tjeila je one iji su
materinski osjeaji najvie stradali, hrabrila ih i njihovu bol
pretvarala u nepokolebivu mrnju protiv divljih i zaslijepljenih
ivotinja.
62

Sve to je na Fernu moglo raditi bez prekida je sada zabijalo

kolje, uvrivalo i povezivalo ograde i postavljalo na njih elektrine
ice, povezane tako da prekid jednoga kruga ne izazove kratki spoj u
cijelom obrambenom sistemu. Chet Damiron, Charp i Elder nisu
imali iluzija o snazi obrane: nekoliko e ivotinja stradati na
prividno slabim icama, ali e druge ubrzo otkriti slabu toku
obrane, rijeku. Brana sa svojih trideset metara visine, niz koju bi se
trebale spustiti, bit e im odreena smetnja, ali nije bilo nikakve
sumnje da e ta golema prijetea masa nekako i tome doskoiti.
Trojica ljudi zato odlue postaviti jednu od platformi tako da svojim
tekim lasonima moe pokrivati obale rijeke i vrh brane.
Za to vrijeme ribari su po njihovu nareenju pripremali svoje
brodove, kako bi u sluaju opasnosti mogli ukrcati cijelu koloniju i
prevesti je na jedan od veih otoka, stotinjak kilometara daleko,
barem dok se situacija ne razjasni. Na tim otocima nije bilo velikih
ivotinja i nitko nije mogao ugroziti ovjekovu vlast. Okruena
morem, kolonija je na njima mogla ivjeti beskonano.

11. Vatra
Branioci kolonije suoili su se s jo jednim iznenaenjem. Djer
Kalendon, elei provjeriti jesu li sumnje Cheta Damirona bile
ispravne, umalo to nije izgubio glavu. Konjii do toga trenutka nisu
u svojim prostranim koralima pokazivali nikakvih prijeteih znakova
i Djer je u pratnji Oredeen, koja je posve zanijemila nakon smrti
svoga djeteta, poao da ih posjeti. Nisu jo kako valja ni otvorili
vrata prvoga korala, kad je ivotinja koju je Djer jahao bukvalno
pomahnitala i pojurila prema krdu udaljenom stotinjak metara. Djer
se u posljednjem trenutku uspio baciti iz sedla i otkotrljati u stranu.
Sreom je Oredeen zadrala prisutnost duha i lasonskom zrakom
oborila ivotinju koja je sada nasrnula na Djera, a onda nevienom
hladnokrvnou zatitila njegovo povlaenje prema tekoj kapiji,
oborivi najmanje desetak ivotinja u prvome redu. Ostale su,
spotiui se o njihova trupla, u svom ubilakom naletu zakasnile tek
koji djeli sekunde i svom snagom udarile u sada ve vrsto
zatvorena vrata.
Djer i Oredeen vrate se pjeice do promatranice na najveoj
zgradi Villeneuvea, nasuprot trgu na koji se mogla spustiti velika
63

platforma. Phytas i Marjenie u tiini oborie poglede kad ih Djer

upozna s tim nevjerojatnim dokazom o sposobnosti domaih i onih
divljih ivotinja da se sporazumijevaju i na najveoj udaljenosti.
Svjedoci smo pojave koja je logiki neobjanjiva
potiho e tada Phytas. Ali moramo se suoiti s njom. Moda emo
umrijeti... Ipak, ne mogu vjerovati, Marjenie i ja ne moemo
prihvatiti da se sva znanost Federacije, ovjeanstva, svih tih
svjetova koji ive i napreduju bez smetnji, nalazi na pogrenom
kolosijeku. Neto se logino i razumljivo skriva iza tih iracionalnih
zbivanja. Trebali bismo otkriti to to nagoni ivotinje da se okreu
protiv nas, to to upravlja njima i daje njihovim napadima privid
inteligentnih postupaka. Znamo da postoji psi-veza izmeu biljaka,
kojom se prenose poruke bola i smrti ali nita vie. Ovo to se
zbiva ovdje, to je ubilo djecu... to je neto drugo... to je nareenje,..
logika... inteligentni postupci koje netko smilja... neko bie... neki
um sposoban da se nametne nerazumnim ivotinjama i da ih u
eljenom trenutku natjera na abnormalne postupke, protivne
njihovom nasljeu, obiajima, instinktima... Djere, to je vrlo ozbiljna
stvar. To bi moglo znaiti da mi nismo jedina inteligentna bia na
ovom planetu i da je Eksplon, kao uostalom i mi u ovih dvadeset
godina, negdje pogrijeio. Nismo prva via bia na Fernu. To je
jedini zakljuak koji jo moe spasiti logiku.
Pitam se: koju logiku, Phytase odgovori Djer steui
ake. Bojim se da neemo imati vremena saznati neto vie o toj
stvari...
Moda ipak nije tako strano. Chet je dobro
uznapredovao u pripremama za obranu. Pripremio je i ribarsku flotu
za eventualnu evakuaciju morem. Otoci e nam sigurno biti
dobrostiviji nego kontinent.
Chet ima sve vrline dobrog voe.
Dva sata kasnije Jerod Ysewich vratio se iz izvianja u pratnji
Queen Setin i Suzan Elbe. Dvije ene, skoivi s platforme, ostadoe
jo nekoliko trenutaka pogleda uperenih u nebo. Queen napokon
podiu ruku i pokae neto, nakon ega sve troje pou k Djeru.
Zdravo, Djere, Htio sam te upozoriti... Nisam siguran je li
ovakav raspored snaga najrazboritiji. Nema sumnje da je sve to se
zbiva vrlo dobro koordinirano. Kako i od koga, to ne znam. Nikad
jo i nigdje ivotinje nisu bile podvrgnute takvoj sili. To je injenica
64

koju mi jednostavno ne moemo objasniti. Obili smo cijelu opasnu

zonu. Najblie su nam skupine stegosa, prave armije tih gmazova,
koji e, meutim, krepati od gladi, osim ako onaj koji ih vodi nije
zamislio da im nae domae ivotinje ponudi kao hranu. Oni su
najblii, ali ne vjerujem da e stii prije ostalih. Imam, naime,
dojam, da se meusobno ekaju. Najbri pojure nekoliko kilometara,
a onda ekaju da ih oni sporiji, na primjer surlai, sustignu. Kad vidi
da su takvo ponaanje prihvatile i bande tigona, jedino to ti
preostaje jest prihvatiti postojanje nekog usmjerivaa, kako sam ja
nazvao naega nepoznatog neprijatelja. Djere, ono to smo vidjeli za
vrijeme ovog izvianja toliko je strano da je naa jedina nada
mogunost da taj njihov usmjeriva ispusti iz vida osnovni zakon
prirode: zvijeri treba da jedu da bi se mogle boriti. I glad, dodue,
tjera u napad, ali ako brzo ne bude utoljena, iscrpljenost i umor e
prevladati.
Surlai nisu mesoderi, oni mogu napredovati bez
problema.
Sreom po nas, jer oni sve vrijeme jedu putem i tako
usporavaju i ostale.
To ne zvui osobito utjeno primijeti Djer Kalendon.
Ali, mi smo dobro naoruani. Nai teki lasoni, pravilno
upotrijebljeni, mogu raspriti tu silu i prije nego to dospije do
ograda. Vidjet emo hoe li i dalje biti skloni masovnom
samoubojstvu...
Bojim se da potcjenjuje protivnika. Suoeni smo s masom.
More je najbolja usporedba. Ja sam uvjeren da te ivotinje moe
zaustaviti jedino njihov tajanstveni usmjeriva, koji ih je i uputio
protiv nas.
Ima li kakvu ideju tko bi to mogao biti?
Ba nikakvu. A u koloniji nemamo nikoga sposobnog da
hvata tokove modanih valova.
Phytas mi je dao logino objanjenje. Sve ovo vrijeme mi
nismo shvatili da je na Fernu odreeni oblik inteligencije postojao i
prije naeg dolaska. Misli li da bi to mogla biti neka od ovih
ivotinja?
Ako ja mogu iznijeti svoje miljenje progovori Queen
Setin muklo rekla bih da su to sve ivotinje, a moda i biljke... da
one tako reagiraju na pojavu ovjeka... i da to ipak nema veze za
65

svjesnim postupcima, unato groznoj koordiniranosti napada i svega

to nam prijeti.
Ostavimo teorije! prekinu je Djer Kalendon.
Jerode, kae da se ivotinje nalaze na oko dvjesta kilometara od
nas?
Otprilike tako. ..
Znai, fiziki je nemogue da napadnu jo noas.
Ni ove ni idue noi. Um koji upravlja njihovim
kretanjem mora voditi rauna o fiziolokim potrebama svojih
ratnika. tovie, vjerujem da e oni nakon bijesne jurnjave prvoga
dana sada ak i usporiti. Zatim, krda se moraju pregrupirati prije
konanog napada. Nismo to shvatili ranije, ali oito je da je zatije u
proteklih dvadeset godina posluilo iskljuivo pripremanju ovog
opkoljavanja. A ne treba da nas udi to prije nije bilo rtava: kad
god smo izlazili iz podruja koje su nam prepustile ivotinje, sluili
smo se platformama...
Otiao si predaleko! uzviknu Phytas. To bi znailo
da ovdje na Fernu postoji netko sposoban da planira desetljeima
unaprijed!
Zar ti sumnja u to? upita hladno etolog.
Mislim da si u pravu podri ga Djer, preduhitrivi
Phytasa. No, pogledajmo radije kako emo u ovo kratko vrijeme
organizirati obranu. Volio bih da Chet razmisli o hitnom
prebacivanju ljudi na otoke. Jer, ima samo deset brodova, a velike
platforme e mu kasnije trebati za obranu. Zadri li ih, s brodovima
nee moi na vrijeme prevesti ljude i opremu.
Problem je u tome to mu za put tamo i natrag treba dva i
po dana.
Sutra ujutro iznijet e nam ima li vremena za to
putovanje.
Djere, ne misli li da bismo prije tih oajnikih mjera
mogli pokuati i neke ija je djelotvornost ope priznata u borbi
protiv opasnosti kojoj smo izloeni? upita Jerod Ysewich,
gledajui kroz otvoreni prozor u no to se sputala.
Ne govori u zagonetkama, Jerode! Sto eli kazati?
Ti i Chet ste obranu utemeljili na lasonima i palisadama.
A niste ni pomislili na jednu tako prirodnu, loginu i razumljivu
stvar kao to je vatra .. .
66

 Vatra! Phytasu kao da je sve odjednom postalo jasnije.

Vatra! ponove svi prisutni.
Zapravo... zausti Djer Kalendon, poto se na tren
ukoio od iznenaenja.
Ne ispriavaj se ne dopusti mu etolog. Nakon
jueranje katastrofe svi mi neke stvari isputamo iz vida. No, to nije
bitno. Razmotrimo kako bismo to mogli izvesti. Na ideju je, zapravo,
dola Queen, opazivi kako je u ovo doba godine savana suha. Kie
nee naii ni za nekoliko tjedana. Vjetar je slab, ali pue s mora,
znai od nas, to je vrlo povoljno. elimo li usporiti ili moda ak i
zaustaviti taj udni ivotinjski pohod, trebali bismo zapaliti trista do
petsto kilometara savane. Ako usmjeriva zaista vlada situacijom,
povest e svoje horde prema rijetkim pustinjskim zonama koje vatra
nee moi zahvatiti. To nije samo plameni zid pred neprijateljem
nego i stvaranje pustoi ispred njega. Nema li bilja i ivotinja, nema
ni hrane za napadae, bili oni biljoderi ili mesoderi. Predlaem,
osim toga, da oslobodimo nae ivotinje i onda iza njih takoer
zapalimo vatru, na oko sto kilometara od nas.
Ali, time bi nae jadne ivotinje uhvatio izmeu dvije
vatre! uz viknu Edeen.
To upravo i elim odgovori Jerod nestrpljivo. Jer,
to vie nisu saveznici nego okrutni neprijatelji, ne zaboravi to,
Edeene. Izgore li, nee se moi pridruiti napadaima i pojaati
njihove redove ili im posluiti kao hrana.
To je doista dobra ideja, Jerode potvrdi Djer
Kalendon, a na licu mu se nazirao traak nade. Treba odmah
poduzeti sve mjere. Ali, kako misli zapaliti savanu?
Razmiljao sam o tome. tedjet emo lasone. Nisam
siguran ak ni da li bi i oni bili djelotvorniji od ovoga to predlaem:
imamo velike zalihe goriva koje nam i tako u skorije vrijeme nee
trebati. Moemo napraviti poarne bombe, koje emo bacati s lakih
platformi.
to ti je potrebno za taj plan?
upovi, plastine vree, posude, sve to moe primiti
neku koliinu goriva. Obian u to natopljeni fitilj i upaljen prije
izbacivanja u visoku travu. Svi raspoloivi ljudi neka se bace na
proizvodnju tog oruja... i ovi ovdje...
67

 Slaem se. Na izvrenje. Phytase, ti e povesti enu i

sina i oslobodit ete ivotinje. Dovoljno je da otvorite vrata korala i
svinjaca.
Bojim se da neemo imati vremena za uzmak primijeti
savjetnik Lige problijedivi.
Ako se boji napada, snai se. Uzmi eksploziv i daljinsko
paljenje...
ooo
U zoru, nekoliko muklih eksplozija, praenih najprije
skianjem i njiskom, a potom muklim topotom kopita i papaka,
najavi odlazak ivotinja u prividnu slobodu. Kao to je etolog i
predvidio, one su plivajui prele preko opkopa i onda bez
oklijevanja krenule ravno naprijed, u zbijenoj skupini, vodene
udnim instinktom koji je zavladao faunom Ferna.
Djer Kalendon odlui prvi poletjeti sa zapaljivim teretom i
ukrcati stotinjak bombi koje je njegov pomonik Elmer poeo
izbacivati desetak kilometara od opkopa. Ve prva tri upa potvrdila
su djelotvornost oruja koje su predloili Jerod i Queen. Iza
platforme koja je klizila iznad visoke trave pojavili su se najprije
stidljivi i drhtavi plamici, da bi odjednom prema nebu suknula
golema vatra.
Vjetar uto pokrenu perjanicu dima i plamenovi poskoe
nekoliko metara, da bi se tamo ponovio bljetavi spektakl. Poto su
na duini od jednoga kilometra izbacili dvadesetak bombi, bili su
sigurni da e vatra zaista potpuno unititi savanu. Male ivotinje,
koje su ivjele u travi i zemlji, ve su panino bjeale pred
vjekovnim neprijateljem vrste, vatrom, koja je, nepredvidiva i
nezadriva, prodirala i prodirala sve pred sobom. Kad se Djer vratio
u bazu, na pedeset hektara savane ve se podigao zastor od
naranasto-crvenih plamenova, nad kojim se vila lelujava zavjesna
crnoga dima.
Na slijedee letove Djer uputi Elmera i geologa Joctana, a on
ostade da bi organizirao proizvodnju zapaljivih naprava.
Vidimo oblak dima ak iz Brunalguea javi se Chet
Damiron. Jerod je opet u izvianju. Nadam se da e spaljeno
podruje biti dovoljno iroko da ih zaustavi.

68

 Ne sumnjam u to odgovori Djer Kalendon. Plamen

je visok nekoliko metara i zahvaljujui drveu i granama gorjet e
prilino dugo. Nijedna ivotinja ne moe proi kroz taj zid.
Elder javlja da je svoj dio vatrenog zida zavrio. Jerod
izvjetava da se oko platformi koje pale savanu masovno poinju
okupljati pteranodoni. On smatra, a ja se slaem s tim miljenjem, da
vie nema nikakve sumnje u njihovu ulogu promatraa i glasonoa.
Mora da i nad tobom krue bez prestanka...
Tono.
Prva se platforma vraa po nove bombe. Jerod kae da
ivotinje i dalje srljaju ravno naprijed. Surlai dolaze u nepreglednim
masama. Vie od tisuu ivotinja u svakom krdu. Od vatre ih dijeli
jo oko pedeset kilometara.
Priekajmo.
Oko podne poar je potpuno zatvorio polukrug oko
Villenneuvea. Mnogo dalje poela se stvarati i druga vatrena linija.
Djer! pozove u tom trenutku izravno Jerod Ysewich.
Ovo je jo bolje nego to smo oekivali. Plamen se jo
pothranjuje biljkama uljaricama. Nisam mislio da e uma i grmlje
tako dobro gorjeti. Vidim sada i krdo konjia i pretpostavljam da su
to oni to ste ih jutros oslobodili. Ali, nee moi daleko.
Jesu li opazili vatru?
Jo nisu. Jedino, ako nisu pod tako vrstom kontrolom.
Kontrolom?
Da, mislim na usmjerivaa.
Ali, kako bi on znao za njih?
Promatrai, opnokrilci. To je sve izvjesnije.
Phytas se s mukom suzdri.
Djere, ovdje Chet. Poslao sam Rona Amarda u izvianje
na moru... da bih provjerio neto to me ve dugo uznemiravalo.
Uspio se vratiti... brod je samo sluajno izdrao.
to se dogodilo?
Ne zna se tono. Neke velike morske ivotinje, velike kao
nai brodovi. Pojavile su se na nekoliko kilometara od luke i
bjesomuno ih napale sa svih strana. Sreom je trup bio metalni. Ali,
sigurno je da se pod tim uvjetima ne bismo uspjeli probiti do otoka.
Ali, tu odstupnicu ipak moramo imati...
Znam, prouavamo upravo sve mogunosti...
69

 Harpuni, pojaani eksplozivnim vrhovima?

Ve su postavljeni na brodove.
Podvodne bombe?
I to. Iako nemamo previe eksploziva, ipak emo ih
ukrcati nekoliko na jedan brod.
Zar ga opet alje na more?
Pa, nema nam druge. U protivnom morali bismo rtvovati
platforme i ostati bez obrane.
U redu. Uradi sve to smatra da je potrebno.
Ovdje Jerod. Nadlijeem neizmjernu gomilu stegosa.
Zaustavili su se. Oito ekaju nova nareenja. Ima ih vie tisua! To
je nevjerojatno! Pokuat u otkriti to rade surlai. Zvat u ponovo.
Nakon deset minuta glas etologa opet se zauo iz zvunika:
Napustili su zbijeni etverokutni poredak i svrstali se u
kolonu od desetak ivotinja u redu. Mijenjaju smjer. Ja sam gotovo
siguran da su upueni prema nekom prolazu u plamenom zidu. Kad
bismo znali to mjesto pa da ih poekamo!
Vjerojatno rijeka pretpostavi Djer Kalendon.
Nisam uvjeren. Savana gori na obje obale i ne vjerujem
da bi se ivotinje usudile proi izmeu plamenih zidova. I tigoni su
se uputili du vatrene linije. Sada i gmazovi kreu u istom smjeru,
svi na zapad.
Treba provjeriti nije li negdje vatra ostavila slobodan
prostor. Hoe li to uraditi?
Ne brini, kreem odmah.

12. Promatrai
Nebo je promijenilo boju sivilo se penjalo od tla, a u
visinama su se kovitlali oblaci dima to je stvarao dojam noi.
Savana je buktala dok je Jerod radosnim glasom javljao:
Mislim da smo uspjeli. Surlai su se rasuli u etiri kolone,
svaka je duga barem deset kilometara. To je ukupno osamdeset do
sto tisua ivotinja, od kojih svaka tei barem deset tona miia i
kostiju... Oni znaju da je vatra pred njima i uputili su se prema
umama... Ali, dok stignu onamo, stii e i vatra...
Smatra li da bi nas ta grupa ipak mogla ugroziti?
70

 Ne znam jo... Meutim, to je samo jedna od mnogih.

Odluio sam likvidirati svakog opnokrilca koji mi doe nadohvat...
Vidjet emo to e se dogoditi...
Jesu li oni zaista tako vani?
U to sam svakog trena sve sigurniji.
Na nebu, crnim od dima, divovski opnokrilci opisivali su
pravilne krugove i jedan za drugim javljali da se neto okomilo na
njih. A zatim bi ih obavio snop svjetla i ivot bi ih naputao istog
trena.
Jerod Ysewich po prirodi je bio uporan i strpljiv. A sada je obje
te karakteristike i nesvjesno stavio u slubu samo jedne stvari:
osvete. Svaki put kad bi kaiprstom povukao obara lakog lasona u
mislima mu se pojavljivalo ime najdraeg mu djeteta, Rane, koju su
raskinule zvijeri i ijoj je uspomeni posveivao svakog opnokrilca
koji je pogoen nestajao u vrtlozima dima i plamena.
Sad sam malo proistio okolicu objavi on nakon prvog
sata takva bespotednog istrebljivanja. Trebalo bi sprijeiti
dolazak novih promatraa i glasnika.
Kad bismo bili sigurni da to neemu slui, poslao bih ti
jo jednu platformu odgovori Djer Kalendon.
Ovdje Chet. Ja sam za to. Mogu dati platformu s
energijom za deset sati leta i dobrog strijelca.
Nee li to oruje biti korisnije za neposrednu obranu?
Nikad neemo saznati to je korisnije ako ne pokuamo.
A ja za obranu pripremam arbalete i otrov.
Dobro, pristajem...
Za to se vrijeme nezasitna vatra, tjerana vjetrom i privuena
prostranom savanom punom sasuene trave, nezaustavljivo irila. Za
osam sati progutala je gotovo ezdeset kilometara i ivotinje koje su
naseljenici pokuali pripitomiti nale su se unutar eljusti plamene
zamke.
Onaj koji je upravljao njihovim ponaanjem u svom je
hladovitom skrovitu primio njihov grozni vapaj. Ali, jo od ranog
jutra on je znao da im spasa nema i praktino ih je ve tada otpisao.
Zatvorio je zato sada taj dio svoje svijesti i radije prenio panju na
dogaaj koji ga je mnogo vie uznemirivao: do njega je dolazilo sve
manje injenica i informacija o ponaanju i kretanju golemih masa
koje je podvrgnuo svojoj volji. Kratki signali koje je jo primao
71

samo bi upozorili na opasnost i onda iezli. Nakon dugog

naprezanja svojih modanih ticala on napokon pronae dva otra oka
koja mu dadoe sliku poloaja vatrenog zida. I upravo kad je elio
predati poruku, oi se zauvijek zatvorie. Zauen, ne uspije odmah
pronai drugih u tom sektoru. Tek nakon duga traenja nova se dva
oka pokore njegovoj volji, ali i opet samo za kratko. Tek toliko da
spazi neto neobino na nebu, neki oblik koji najvjerojatnije pripada
udnim biima nejednakih udova, jer jedan bljesak nanese
neizdrivu bol njegovu promatrau, a zemlja i nebo poee se
okretati dok ne nastupi apsolutno nitavilo smrti. Jo jednom poruka
nije prola.
Vie nita nije upravljalo surlaima, koji su sporo ali
nezadrivo napredovali prema crvenom obzorju. Do sada su oni
slijepo vjerovali onome koji ih je vodio prema konanom cilju
ienja planeta, ali sada je vatra to je huala i praskala pred njima
prerasla u protivnika mnogo opasnijeg od malih i smijenih bia
nejednakih udova.
Djere,
neshvatljivo,
nadlijeem
treu
kolonu
debelokoaca zau se opet glas Jeroda Ysewicha. Najblii
vatri, zapravo, oni su ve u vatri... uje li? Ulaze i dalje u plamen...
pokuavaju napredovati... ne! Djere! to je nezamislivo! Oni padaju,
ne mogu proi... a sada, odjednom, oni se razilaze, bjee, panika,
gaze jedni druge, uasno! Kako je do toga uope moglo doi ako ih
zaista netko vodi, kako pretpostavljamo?
Ovdje Chet. Jerode, pogledaj nebo. Sigurno im otuda vie
ne stiu poruke. Svi su opnokrilci neprijatelji. Ja sam sada posve
uvjeren da je tvoja ideja o ienju neba bila odlina, tovie,
odluujua.
Vjerojatno je tako. Ovo je krdo poludjelo! Galopiraju
svim snagama i jao onome tko im se nae na putu. Vie od tri stotine
ivotinja ostalo je u plamenu!
ooo
U dubini mora, u polutami, otvorila se golema gubica i more u
vrtlozima pokulja u nju, donosei nunu energiju, organske tvari i
minerale. Pipci zatitrae, enzimi se aktivirae i signali opet pokuljae
ivanim vlaknima golemog mozga, koji odjednom opet osjeti da je
spreman za nastavak zapoete akcije ienja i zatite svog svijeta.
72

On otkri dva, pa jo dva, i napokon mnogo organa vida koji su

nadlijetali zonu zagaenu biima nejednakih udova. Poslui se njima
da bi ponovo stekao sliku o kretanju vatrene zmije i o pokretima
kohorti svojih saveznika. Jedna je od njih nedostajala i on osjeti
kratkotrajnu nelagodu, a onda je zaboravi. Jer, i ono to je preostalo
bilo je vie nego dovoljno da zavri zapoeto. Ali, oi su se gasile
jedne za drugima i nita ih vie nije moglo natjerati da se ponovno
otvore; ali i za to kratko vrijeme uvidio je da se nijedno kopneno
bie ne moe suprotstaviti vatri i poalio to je akciju morao povesti
na kopnu umjesto u tekuem i lako savladivu elementu, u kojem je i
sam boravio. Odjednom ga iz tog sanjarenja prenu estoki signal
poziva... Najblii saveznici, oni iz mora, koji su mogli djelovati u
najpovoljnijim okolnostima, traili su vou.
ooo
Djere, nema vie nikakve sumnje da su opnokrilci bili i te
kako znaajni. Skidamo ih kako se koji pojavi, a ivotinje na tlu sve
su zbunjenije, preputene same sebi i vatri. Stegosi se pre poput
kakvih gutera! To nalikuje na kolektivno samoubojstvo. Ipak,
kolona puca, okreu se i bjee koliko ih noge nose. uje li me?
Da, Jerode, sada i ja vjerujem da su nam pteranodoni
mrsili raune.
Tigoni zbunjeno tumaraju du vatre ne pokazujui
namjere da uu u nju, a ostaci stegosa ve su utekli prema sjeveru.
Jerode, ovdje Carol. Nadlijeem posljednju skupinu
surlaa. I dalje su zbijeni, ali ne napreduju. Reklo bi se da ekaju...
ooo
Pozivi za pomo stizali su sada sa svih strana, od svih
saveznika, nemonih pred plamenom. Nakon nekoliko kratkih
informacija, utisnutih izmeu dva samrtna krika, bie koje je tako
strpljivo pripremalo glavni udar shvati da je bolje ako odmah
obustavi napad. Pokua poslati poruku o povlaenju, ali ona, unato
svim naporima, tek nakon dueg vremena i velikih gubitaka kod
promatraa, stie do onih kojima je bila namijenjena. Mozak odlui
odgoditi napad dok se ne smiri kataklizma koju je izazvao protivnik.
Upravo u tom trenutku jedan od njegovih nebrojenih
obavjetajaca javi mu da bia nejednakih udova ponovo pokuavaju
zagospodariti morem.
73

Znatielja ga zagolica. Vie nije bilo rijei o zapovijedanju

izdaleka, posredovanjem tako osjetljivih veza. Ovaj put borba e se
voditi na njegovu terenu, u moru koje mu omoguuje da se odupre
svim prijetnjama. Zato se on, progutavi posljednji gutljaj vode,
teko podie sa svojeg leaja prekrivenog finim slojem pijeska,
kliznu naprijed i pone se dizati prema povrini, miran i siguran u
konaan ishod.

13. Povratak poecima

Oceanograf Ron Amard jo jednom pogleda obranu broda,
posebno provjeravajui ve zategnute velike arbalete iji su harpuni
dobili silinitske glave. Samo je jedan ureaj, i to onaj na provi,
namijenio klasinim harpunima. Straga, na lijevoj strani palube,
ureaj za sputanje podvodnih bombi prijetio je grozdovima svoga
opasnog voa.
Vjeruje li da e to biti korisno? upita Sandra Lacan
ukrcavajui se u pokuaju da akcijom potisne misli na stravinu
smrt svog djeteta.
Da. ak sam i siguran u to. Napalo nas je neto poput
narvala s kratkim rogom, neka vrst morskih gmazova, vjerojatno
mesodera. Vjerujem da ih nije teko raniti, unato lenim ploama.
Vano je jedino da ih opazimo prije nego to nam otete brod.
Izdrat e, metalne je konstrukcije.
Nadam se... jer kad masa od stotinjak tona udari brzinom
od trideset vorova, oslobaa se strahovita energija, a mi imamo
samo dvjesta tona i plovimo najvie deset vorova. Ipak, vie
vjerujem bombama nego harpunima.
Djer Kalendon, meutim, nerado dopusti izlazak na more. Jer,
vatra je dosegla uasavajue razmjere i vie nije bilo ni traga nekoj
vrstoj organizaciji napadaa. Izravna opasnost je prola i zato on tek
na ponovljeno inzistiranje Cheta Damirona, koji je dokazivao
potrebu cjelovitog poznavanja situacije, dopusti isplovljenje. Ron i
Sandra napokon su mogli napustiti Brunalgue s posadom od deset
ribara i uputiti se na puinu, ravno prema velikom otoku.
ooo
Vibracije snanog stroja, stranog ovoj prirodnoj sredini, doprle
su, uz niz drugih informacija, i do dubina u kojima su prouene i
74

protumaene, da bi kratko nareenje preko niza posrednika krenulo

do stotinjak velikih ivotinja koje su se lijeno izleavale usred mase
planktona, izlaui svoja oklopljena lea toploti sunca. Naglim
trzajem one sada zarone i upute se u smjeru koji im pokazae mali
glasnici izduena tijela i prevelikih peraja.
Brod je sjekao valove dok je u kou na vrhu jarbola Dagor
Roche promatrao more, traei bilo kakav trag velikih neprijatelja.
No, sve do prvog udara nevjerojatne snage, koji dobrano ulubi
metalnu koljku broda, on ne spazi ba nita. etiri mornara, zgrena
pored svojih harpuna, samo sreom se odre na nogama i ne ekajui
nikakve naredbe, jer bi ona u svakom sluaju stigla prekasno, ispale
svoja oruja. Eksplozivne glave harpuna zabile su se u goleme
trupine koje se u tom trenu pojave pored broda. Odjeknu snane
eksplozije i val krvavog mora preli se preko broda. A onda se sve
smiri i uginula trupla se izvrnue na povrini pokazujui svoje pravo
oblije ihtiosaurusa, a onda polako potonue, ostavljajui za sobom
crvenkasti trag.
Nekoliko iduih minuta veliki gmazovi vrtjeli su se oko broda,
dok je posada vrebala pogodan trenutak za novo gaanje. On se
ukae kad se reptili u zatvorenoj skupini ispred pramca poee
pripremati za novi napad. Za nianom je bio osobno Ron Amard,
koji ispali jedan za drugim tri hica, postigavi trostruki pogodak.
Ipak, vie se napadaa ustremilo ravno na brod, u namjeri da ga
otete po itavoj duini. Ron ubrzo okrenu oruje i ispali kad i
harpuneri. Unato dobrom gaanju, nisu uspjeli zaustaviti nalet
golemih ivotinja, ak ni uz pomo vjetoga kormilareva manevra,
koji je brod doveo pramcem prema opasnosti. vrsti kljunovi udarili
su u brod ispod vodene linije i udar je bio tako silan da Ron
problijedi. Harpuni eksplodirae toliko blizu da sva stakla poprskae.
Ipak, strojevi su i dalje besprijekorno radili.
Oteeni?
Ako ponovno udare u isto mjesto, nee biti dobro. itav
bok je ulubljen i pravo je udo kako jo nigdje nije popustio
odgovori mehaniar Deleo, izlazei iz potpalublja.
Tijo naredi sada Ron Amard svom pomoniku
pripremi bombe!
Spremne su.
Pali!
75

Ron i Sandra zadre dah dok su se bombe obruavale prema

velikim gmazovima koji su i dalje kruili oko broda, pripremajui
novi napad. Odjednom odjeknu est eksplozija i golemi bijeli gejziri
podigoe se iz vode. Posvuda oko broda pojave se golemi napadai,
trbuina okrenutih u vis, oamueni, uplaeni, izranjavljeni. Oni koji
su mogli utekoe povrinom grevito maui svojim perajama; ostali
ostadoe krvarei, izloeni novim napadima te neobine, bune i
nadasve opasne stvari.
Ovo je zaista bolje od harpuna povika Ron Amard.
ooo
Ovaj put tisue informacija dopru do mozga koji je strpljivo
upravljao napadom velikih gmazova. Zahvaljujui njihovim oima i
osjetilima itave mase morskih ivotinja, mozak je ubrzo otkrio
slabosti bunog predmeta koji je plovio samo povrinom i bio
nemoan da prihvati borbu pod vodom.
Prvi udar bio je tako uspjean da on pomisli kako e biti lako
razoriti tu stvar. Ali, uasni bolovi o kojima su ga izvijestili ivani
sustavi rtava eksplozivnih harpuna naglo prekinue njegov
optimizam.
Bila je to neposredna opasnost, ali i izravni izazov protiv
najvrednijeg ime je ovaj planet raspolagao: njegove inteligencije.
Tijelo koje je skrivalo mozak poe se zato sve bre uzdizati
prema toplijim slojevima u kojima se svjetlo zrcalilo na milijardama
planktona i srebrnastim tijelima mase morskih stanovnika.
Jata, uplaena njegovom pojavom, ali jo vie pojavom
njegovih opakih i nemilosrdnih uvara rasprie se u svim pravcima,
dok se on uporno penjao prema izvoru brujanja i uasa, znatieljan,
ali i edan osvete.
Pozove opet sve gmazove s kojima je mogao uspostaviti vezu
da budu uza nj u odluujuem napadu i svi se oni odazvae i protiv
svoje volje.
ooo
Na krmi broda, odakle je bilo najlake upravljati izbacivanjem
bombi i usput nadgledati morske dubine, Rod i Sandra pokuavali su
proniknuti u plavetnilo koje je zaklanjalo nevjerojatno upornog
neprijatelja. Jedno do drugog, u tiini, sjeali su se prolosti i sina
Yerna, koji je bio prvo dijete na Fernu. Uzalud su tjerali od sebe te
76

uspomene, one su navirale same i jedino ih je dodir ruku mogao

donekle ublaiti. Ron, meutim, drugu ruku nije skidao s okidaa
tekoga bacaa, kako bi istoga trena kad zamijeti opasnost mogao
osloboditi opasni teret.
ooo
U ticalnim oima pojavi se slika koju je ve toliko puta primio
od svojih glasonoa: izdueni oblik koji ne moe zaroniti, tjeran
jednim bunim organom koji se bjesomuno okree na stranjem
dijelu tijela...
Polagano se uspinjui prema cilju, mozak pokua spoznati
razloge prisutnosti tog predmeta. Bio je malen, znatno manji od
njegova vlastita tijela, jedva vei od nekog morskog gmaza. Spazi
uto i nekoliko svojih saveznika kako se pribliavaju i naredi im da
ostanu u dubini kako ne bi bez potrebe uzbunili opasnog protivnika
koji je imao mo da uzdrma vodu.
Njegovi osjetljivi organi pod utjecajem svjetlosti poee
mijenjati boju, tako da ga je opet bilo gotovo nemogue razaznati u
okolici. Postao je gotovo proziran, samo sjenka u svjetlucavoj vodi.
ooo
Zar nita ne vidi? upita odjednom Ron Amard,
naginjui se prema vodi i napreui oi.
Ne... a to?
Valjda mi se uinilo... kao da je voda promijenila boju...
ooo
Dopro je gotovo do same povrine, a oi su mu bile uprte u
protivnika. Sada je prvi put vidio ono to su izvjetaji nazivali
biima nejednakih udova. To to je plovilo bila je, znai, samo
ljutura... a krhka stvorenja koja je vidio na njoj bila su pravi
neprijatelj.
ivotinjski instinkt, koji je postojao unato inteligenciji mozga,
potaknu jednu refleksnu radnju koju um ne obuzda jer je na stanovit
nain odgovarala i njegovim namjerama. Golema se gubica otvori,
peraje dadoe posljednji impuls i iz otvora sunu miiavi jezik .. .
ooo
Ron i Sandra istodobno spaze da je neto poletjelo prema njima
i oceanograf oslobodi bombe. Ali, to je bilo i posljednje to je uspio
uiniti. Tijo je s mosta uasnuto gledao kako neto dugo i prozirnocrvenkasto udara po paru istraivaa i odvlai ih u zapjenjeno more.
77

Jezik s nizom prianjaljki donese plijen koji jedva da se i branio

i vrati se u gubicu u kojoj nestadoe i siune rtve. Um u trenu
osjeti da je pogrijeio i to bi sve.
ooo
Iza broda koji je sada opisao krug odjeknu silna eksplozija, a
kia neopisivih dijelova pade zajedno s vodom poletjelom uvis, na
odjednom potamnjelo more. Suhim grlom Tijo pozove Brunalgue,
promatrajui kako reptili, koji su se u meuvremenu opet pojavili, u
neredu bjee.
Chet Damiron uzviknu bolno kad sazna novost i naredi
povratak u luku.
Ne, Chete odgovori Tijo muklo. Ne vjerujem da
moemo bilo to uraditi za Sandru i Rona, ali, moramo ustanoviti to
smo to pogodili... To je neto nevieno... dugo najmanje sto metara,
nekakve peraje, ali nije nikakav reptil, vjeruj mi. To je pregolemo!
Zvat u te ponovo kad bolje promotrim.
Tijo, preklinjem te, ne riskiraj uzalud! javi se opet
Chet. Treba li pomo?
Ne, brod se jo dobro dri, a imamo i jo bombi.
ooo
Kad su se ipak vratili u luku, brod je bio natovaren tonama
mesa, koe i hrskavice, a najvie nekom udnom masom mljenocrvenkaste boje, koja je pri dodiru hladetinasto podrhtavala.
Prirodnjaci svih vrsta prouavali su neobine ostatke do najmanjih
pojedinosti, a Elder i Mirkine uspjeli su zahvaljujui tome stvoriti
nekakvu sliku o nepoznatom biu. Sliku koja ih je nagnala da odmah
zatrae hitan sastanak Savjeta kolonije.
Vjerujem da smo identificirali udovite koje je ubilo
Rona i Sandru objavi Elder bezbojnim glasom. Izjava posade
potvruje nae nalaze. Monstrum je teio trista do petsto tona i bio
dug najmanje ezdeset metara, a isto toliko irok. Divovska
ivotinja, kakvu nitko jo nije otkrio na nekom od naseljenih
svjetova. Ali, to nije ono bitno. I odmah ete shvatiti zato to
naglaavam kad vam kaem da od trideset tona otpadaka koje je Tijo
dopremio 78 posto ine dijelovi mozga.
Nemogue! uzviknu Jerod Ysewich.
Ipak mogue! ponovi Elder. Tijo nas uvjerava da je
more bilo upravo prekriveno tom materijom i da je mogao natovariti
78

nekoliko desetaka brodova... Ja mu vjerujem. A mikroskop to

potvruje: rije je o izvanredno diferenciranim ivanim stanicama,
iz ega mi izvlaimo slijedea zakljuak: na Fernu postoji neka
morska vrsta izvanredno razvijenog mozga, koja moe upravljati
faunom i florom ovoga svijeta. Dodali bismo tome i zanimljiv
podatak da je smrt tog bia prouzrokovala povratak prirodnih
ivotinjskih reakcija, to smo provjerili. Ali, ipak se ne moe tvrditi
da je ono bilo i jedino svoje vrste. O toj opasnosti morat emo voditi
rauna sve dok se ne dokae suprotno.
Logika je napokon ipak pobijedila uzviknu Phytas
ushieno.
Ti si jedini koji u to vjeruje prekinu ga Djer grubo.
Budimo skromniji i oprezniji. Zakljuimo da nas je ovo bie
pokualo ukloniti i da je zamalo uspjelo. Da nas je okrutno ranilo i
razorilo nam dvadeset godina strpljiva rada. Poet emo iznova, sada
bez sredstava kojima smo prije raspolagali. Znam, Fernijanci e se
prilagoditi i boriti, ali logika Lige vie nikada nee moi nijekati
injenicu da se opasnost jednoga dana ipak nee pojaviti: iz mora,
zraka ili ne znam odakle . .
Ne podrugujte se moi logike i razuma, koji su ionako
suvie esto dovoeni u pitanje od naeg dolaska na Fern usudi se
Phytas.
Trebalo je da naa djeca umru da bi tvoja logika i tvoj
razum dokazali tu svoju mo povika sada Sheen Davari,
sijevajui oima na savjetnika Lige. Ono to je zakon na stotini
drugih svjetova, ovdje moe biti dovedeno u pitanje, upamti to
Phytase. A Ligu emo potovati koliko i tvoju linost, ne oekuj
nita vie.
ooo
Od osam milijuna i sedam stotina tisua jajaaca koje je rasula
eksplozija udesnog bia, samo je jedno preivjelo, nosei svoje
genetsko nasljee. U blatu morskoga dna ubrzo je iz tanke ovojnice
izmiljelo siuno stvorenjce i pokreui se svojim bievima uspjelo
se skloniti od pogleda mnogobrojnih neprijatelja...

79

80

Frederic Brown:

Placet is a Crazy Place

Preveo Krunoslav Poljak

Ludi planet
ak i kad se navikne, ponekad te skri. Kao tog jutra
ako se to moe nazvati jutrom. Bila je, zapravo, no. No
mi na Placetu izgubili smo pojam o zemaljskom vremenu, jer je
vrijeme na Placetu jednako ludo kao i sve ostalo na tom kominom
planetu. Hou rei da ovdje dan traje est sati, zatim dolazi no to
traje dva sata, pa petnaestsatni dan, pa opet jednosatna no
rijeju, na planetu koji pravi osmicu oko dvaju vrlo razlinih sunaca,
jurei suludo oko i izmeu njih
a ta sunca se opet okreu jedno oko drugog tako brzo i
tako relativno blizu da su astronomi sa Zemlje mislili da je to jedno
sunce, sve dok Blakesleejeva ekspedicija nije, prije dvadeset godina,
stigla ovamo dakle na takvom se planetu zaista ne moe pratiti
vrijeme.
Kao to vidite, rotiranje Placeta nije u nikakvom pravilnom
odnosu prema periodu njegove putanje, a tu je i Blakesleejevo polje
u sredini izmeu sunaca polje u kojem se brzina svjetlosti
pretvara u puzanje, zrake zaostaju i no, dobro...
Ako niste itali Blakesleejeve izvjetaje o Placetu, strpite se
dok vam ne ispripovijedam slijedee:
Piacet je jedini poznati planet koji pomrauje sam sebe
istodobno dvaput on nalijee sam na sebe svakih etrdeset sati i
zatim se izgubi sam sebi u daljini iz vidika.
81

Ne okrivljavam vas.
Ni ja to nisam vjerovao i na smrt sam se preplaio kad sam prvi
put stajao na Placetu i gledao kako vrtoglavo Placet juri na nas. Osim
toga, ja sam proitao Blakesleejeve izvjetaje i znao sam to se
odista zbiva i zato. Sve je vrlo slino onim prvim filmovima kad su
kameru postavili ispred vlaka a gledaoci promatrali kako lokomotiva
juri ravno na njih i osjeali nagonsku potrebu da bjee iako su znali
da lokomotive zapravo nema.
No rekao sam, kao tog jutra. Sjedio sam za pisaim stolom.
Stol je bio pokriven travom. Moja su stopala poivala ili se samo
inilo na povrini neke namrekane vode. No voda nije bila
mokra.
Na travi na stolu stajala je ruiasta vaza za cvijee u koju se
zaglavio, nosom naprijed, jarko zeleni saturnski guter. To je bilo
govorio mi je razum a ne vid moje pero i tintarnica. Tu je bio i
vez s natpisom Moja kuica, moja slobodica, izraen skladnim
unakrsnim bodom. A to je, zapravo, bila poruka iz Zemaljskog
centra, to je upravo stigla radio-tipom. Nisam znao to u njoj pie
jer sam stigao u kancelariju tek poto je poeo efekt Blakesleejeva
polja. Nisam ni pomiljao da pie Moja kuica, moja slobodica,
iako se tako inilo. No u tom trenutku sam eksplodirao, bilo mi je
svega dosta i nije me bilo briga to, zapravo, pie.
Moda bi ipak bilo bolje da najprije objasnim: Blakesleejev se
efekt javlja u trenutku kad se Piacet nalazi u srednjem poloaju
izmeu Argylea I i Argylea II, dvaju sunaca oko kojih pravi osmicu.
Postoji i nauno objanjenje pojave, no valja ga izraziti formulama a
ne rijeima. Na pola puta izmeu sunaca na prilino velikom
podruju nalazi se polje u kojem se zrake svjetla sve vie
usporavaju. Kreu se otprilike brzinom zvuka. A ako se neto u tom
polju kree bre od zvuka kao na primjer sam Placet vi to
vidite kako dolazi kad je ve prolo pokraj vas. Vidljiva slika Placeta
putuje kroz to polje dvadeset est sati. Istodobno Placet obie jedno
sunce, i susree vlastitu sliku, koja se jo probija kroz polje. U
sredini polja pak jedna slika dolazi, a druga odlazi, te planet dvaput
sam sebe pomrauje, skrivajui oba sunca istodobno. Malo dalje
nalijee na sama sebe kako dolazi iz suprotnog smjera i tjera vas
u paniku ako to gledate, iako znate da se to zbilja ne zbiva.
82

Dopustite da vam, prije nego to vam se zavrti u glavi,

objasnim to i ovako: staromodna lokomotiva kree se prema vama,
ali brzinom mnogo veom od brzine zvuka. Jo dok je udaljena od
vas jedan kilometar, ona zvidi. Prolazi pokraj vas i vi tek poslije
toga ujete zviduk to dolazi iz toke udaljene kilometar, toke u
kojoj lokomotive vie nema. To je zvuni efekt predmeta koji se
kree bre od zvuka; a ono to sam maloprije opisao jest vizualni
efekt predmeta koji se kree u orbiti oblika osmice bre od
vlastite vizualne slike.
No to nije od svega najgore; moete ostati u kui i tako izbjei
i pomraenja i privid elnog sudara, ali ne moete izbjei
fiziopsiholoki efekt Blakesleejeva polja.
A to fizio-psiholoki efekt neto je potpuno drugo.
Polje na neki nain djeluje na optike ivane centre ili na dio mozga
s kojim su povezani optiki ivci, i to djelovanje je slino djelovanju
droge. Dobiva se... ne bi se to moglo nazvati halucinacijom, jer se na
Placetu ne vide stvari kojih nema, ve se dobiva iluzorna slika o
onom to postoji.
Znao sam savreno dobro da sjedim za pisaim stolom
pokrivenim staklom a ne travom; da je pod ispod mojih nogu obina
plastina ploa a ne povrina namrekane vode; da predmet na mom
stolu nije ruiasta vaza za cvijee u koju je utaknut saturnski guter
nego antikna tintarnica iz dvadesetog stoljea i pero te da je vez s
natpisom Moja kuica, moja slobodica radiotipska poruka na
obinom radiotipskom papiru. Sve sam to morao provjeriti opipom
na koji Blakesleejevo polje nema utjecaja.
Dakako, oi moete zatvoriti, ali vi to ne inite jer i u
trenutku kulminacije efekta vid daje relativnu veliinu i udaljenost
stvari i ako se nalazite u poznatom podruju, vae vam pamenje i
razum kau koje su to stvari.
I tako, kad su se vrata otvorila i kroz njih ulo dvoglavo
udovite, znao sam da je to Reagan. Reagan nije dvoglavo
udovite, ali sam prepoznao njegov korak.
Da, Reagane? pitao sam.
efe, mehanika radionica se ljulja odvratilo je
dvoglavo udovite. Moda emo morati prekriti pravilo da se
nita ne radi u medurazdobljima.
Ptice? pitao sam.
83

Obje glave potvrdno kimnu glavom.

Podzemni dio tih zidova vjerojatno je slian reetu od leta
ptica kroza nj, i najbolje bi bilo da odmah ulijemo betona. Mislite li
da e ih zaustaviti te nove specijalne ipke koje nam donosi Arka?
Dakako lagao sam. Zaboravivi polje, okrenuo sam se
da pogledam sat, ali na zidu, gdje je morao biti sat, visio je pogrebni
vijenac od bijelih ljiljana. Nadao sam se da neemo morati
ojaavati te zidove prije nego to stignu ipke. Arka tek to nije
stigla; sigurno sada lebdi tamo vani i eka da izaemo iz polja.
Misli li da bismo mogli priekati do...
Zauo se prasak.
Da, moemo ekati odvrati Reagan. Strojarnica je
otila i vie nema urbe.
Je li tko bio u njoj?
Nije, ali pogledat u. On istri napolje.
Takav je ivot na Placetu. Bilo mi ga je navrh glave: ve sam
predugo bio ovdje. Donio sam odluku kad je Reagan izaao.
Kad se vratio, bio je jarko plavi kostur. On ree:
U redu, efe. Unutra nije bilo nikog.
Je li koji stroj teko oteen?
On se nasmije.
Moete li, kad vidite gumenoga konja za plau s crvenim
tokama, rei je li strug cio ili razlupan? efe, znate li kako
izgledate?
Ako mi kae, otputen si! odvratio sam.
Nisam znao alim li se ili ne; bio sam vrlo razdraen. Otvorio
sam ladicu i bacio vez s natpisom Moja kuica, moja slobodica u
nju i zatim zalupio ladicom. Bio sam sit svega. Placet je prava
ludnica, i ako ste dovoljno dugo na njemu, poludjet ete i vi. Jedan
od desetorice namjetenika Zemaljskog centra na Placetu morao se
vraati radi psihopatske kure poslije godinu-dvije proboravljene na
Placetu. A ja sam ovdje bio ve gotovo tri godine. Moj je ugovor
isticao. A i moja je odluka bila spremna.
Reagane rekao sam.
On je bio poao prema vratima. Okrenuo se.
Da, efe?
84

 Poalji radiotipom poruku Zemaljskom centru rekao

sam. I budi kratak, javi samo: Otkazujem.
U redu, efe odvratio je, izaao i zatvorio za sobom
vrata.
Sjeo sam i zaklopio oi da bih razmislio. Eto, uinio sam i to.
Ako ne potrim za Reaganom i ne kaem mu da ne alje poruku, sve
je neopozivo svreno. Zemaljski centar je smijean u tom pogledu;
uprava je u mnogo emu vrlo irokogrudna, ali kad jednom dadete
ostavku, ona vam nee dopustiti da se predomislite. To je pravilo od
kojeg se ne odstupa i u devedeset i devet posto sluajeva opravdano
je kad je rije o interplanetarnim i intergalaktikim poslovima.
ovjek mora biti potpuno oduevljen svojim zadatkom da bi ga
mogao izvriti, a kad jednom posumnja u njega, splanjava i
oduevljenje.
Znao sam da e uskoro zavriti meurazdoblje, ali sam sjedio
zatvorenih oiju. Nisam ih htio otvoriti da pogledam na sat sve dok
ne budem mogao vidjeti sat kao sat a ne kao neto drugo. Sjedio sam
i razmiljao.
Bio sam pomalo povrijeen ravnodunou kojom je Reagan
primio poruku. Deset godina bio mi je dobar prijatelj. Mogao je
barem rei da mu je ao to odlazim. Dakako, vrlo je vjerojatno da
e biti unaprijeen, ali makar i mislio na to, mogao je biti taktiniji.
U najmanju ruku mogao je...
Oh, prestani aliti sebe sama govorio sam u sebi.
Prekinuo si s Placetom, a prekinuo si i sa Zemaljskim centrom.
Vraa se na Zemlju uskoro, im te puste, i moda e tamo dobiti
drugi posao, vjerojatno opet nastavniki.
No, dovraga i Reagan. Bio je moj student na fakultetu u
Zemaljskom gradu i ja sam mu osigurao zaposlenje na Placetu, a to
je zaposlenje bilo dobro za mladog ovjeka njegovih godina
pomonik administratora planeta s gotovo tisuu stanovnika.
Uostalom, moj je posao bio dobar i za ovjeka mojih godina samo
mi je trideset jedna. Odlian posao, osim to ne moe podii zgradu
koja se nee sruiti i... Prestani gunati rekao sam sam sebi to
je sada gotovo. Natrag na Zemlju i nastavniki posao. Zaboravi sve.
Bio sam umoran. Stavio sam glavu na dlanove, a laktove na
stol i nekoliko sam trenutaka, vjerojatno, drijemno.
85

Podigao sam glavu kad sam uo korake. Nisu bili Reaganovi.

Iluzije su postale ugodnije, opazio sam. Bila je to ili se tako samo
inilo bajna crvenokosa djevojka. Dakako, ona to nije bila. Na
Placetu ima malo ena, veinom su to supruge tehniara, ali...
Zar me se ne sjeate, profesore Rand? rekla je. Bila je
to ipak ena. Glas je bio enski, i to lijep glas. I zvuio je nekako
poznato.
Ne budite smijeni odvratio sam. Kako bih vas
mogao prepoznati u meurazdoblju... Iznenada moje oi opaze sat
iznad njenih ramena: to je zaista bio sat a ne pogrebni vijenac ili
kukavije gnijezdo. Odjednom sam shvatio da je sve u sobi opet
normalno. A to je znailo da je meurazdoblje zavrilo i da mi se ne
priviaju stvari.
Moj se pogled vrati crvenokosoj. Zacijelo je stvarna, zakljuio
sam. I odjednom sam je prepoznao, iako se promijenila, mnogo
promijenila. I sve promjene na njoj bile su poboljanje, premda je
Mihelina Kazujem bila draesna djevojka i dok je pohaala moja
predavanja iz izvanzemaljske botanike III na fakultetu u Zemaljskom
gradu prije etiri... ne, prije pet godina.
Tada je bila draesna. A sada je bila lijepa. Bila je zamamna.
Kako to da nije bila predmet telegovorkanja? A moda je i bila? to
radi ovdje? Zacijelo je upravo stigla Arkom, ali odjednom sam
shvatio da glupo buljim u nju. Ustao sam tako naglo da sam gotovo
pao preko stola.
Dakako, da vas se sjeam, gospoice Kazujem
promucao sam. Molim vas, sjednite. Kako ste uspjeli doi
ovamo? Zar su ublaili pravilnik o posjetima?
Ona smijeei se odmahne glavom:
Nisam posjetilac, profesore. Centar je objavio natjeaj za
vau tehniarku sekretaricu, dala sam molbu i bila primljena,
dakako, ako se vi s tim sloite. Ovdje sam na pokusnom roku od
mjesec dana.
Divno odvratio sam. Bila je to mnogo preslaba rije.
Poeo sam traiti drugu: arobno...
Zau se kako netko prokaljava grlo. Okrenuo sam se i opazio
Reagana na vratima. Ovaj put ne kao plavi kostur ili dvoglavo
udovite ve kao obini Reagan.
Odgovor na va radiotip je upravo stigao ree on.
86

On prie mom stolu i baci poruku na nj. Pogledao sam je: U

redu, 19. kolovoza pisalo je u njoj. Moja trenutna luda nada da e
odbiti otkaz odletjela je dolje meu one glupe ptice. Odgovorili su
podjednako kratko kao to sam i ja njima kratko javio.
19. kolovoza slijedei dolazak Arke. Oito nisu gubili
vrijeme ni moje ni svoje. etiri dana! Mislio sam da elite
odmah znati ree Reagan.
Da. Bijesno sam ga pogledao. Hvala! S malo zlobe
a moda i ne s tako malo zlobe pomislio sam: Budalo!
Ti nisi zamjena, inae bi to pisalo u poruci. Oni alju
zamjenika slijedeim letom Arke.
No nisam to rekao naglas. Ocaklina civilizacije bila je
predebela. Rekao sam samo:
Gospoice Kazujem, predstavljam vam... Oni
pogledae jedno drugo i ponu se smijati i tada sam se sjetio.
Dakako, Reagan i Mihelina su zajedno pohaali moja predavanja
kao i Mihelinin brat blizanac, Otokar. Samo to nitko nije nikad
blizance zvao Mihelina i Otokar. Zvali su ih Miha i Ot.
Sreo sam Mihu kad je izlazila iz Arke ree Reagan.
Pokazao sam joj gdje je va ured, jer niste bili ondje da je
doekate.
Hvala rekao sam. Jesu li dole ipke za temelje?
Mislim da jesu. Istovarili su neke krinje. Zurili su da se
odmah otisnu. Otili su.
Poeo sam gunati.
U redu, pogledat u nastavi Reagan. Doao sam samo
da vam dam radiotip, mislio sam da elite odmah uti dobre vijesti.
On izae dok sam ja za njim bijesno gledao. U.
Hou li odmah poeti raditi, profesore? upita
Mihelina.
Pokuao sam nainiti prijazno lice i nasmijeiti se.
Nikako rekao sam joj. Najprije malo razgledajte
naokolo. Pogledajte krajolik i aklimatizirajte se. Da se proetamo do
naselja i popijemo pie?
Slaem se.
Krenuli smo stazom prema skupini zgrada, sve su bile niske,
etverouglaste jednokatnice.
87

 Tu je tako divno rekla je Miha. Kao da hodam po

zraku, tako sam lagana Kolika je ovdje gravitacija?
Nula zarez sedam etiri odgovorio sam. Ako
imate... hm, ezdeset kilograma na Zemlji, ovdje imate otprilike
etrdeset etiri i pol kilograma. Vama to dobro pristaje.
Hvala vam, profesore nasmije se ona ali, vi vie
niste profesor, vi ste sada moj ef. Moram vas zvati: efe.
Osim ako me neete zvati Fil, Mihelina.
Ako vi mene budete zvali Miha. Mrzim ime Mihelina
jednako kao to Ot mrzi svoje ime Otokar.
Kako je Ot?
Dobro. Asistent je na fakultetu, ali on to ne voli. Ona
pogleda prema selu. Zato toliko malih zgrada umjesto nekolicine
velikih?
Zato to je vijek zgrada na Placetu otprilike tri tjedna. I
nikad se ne zna kad e se koja sruiti na nekoga u njoj. To je naa
najvea tekoa. Jedino ih moemo graditi tako da budu malene i
lagane, osim temelja, koje gradimo to jae. Do sada jo nitko nije
bio ozbiljno ozlijeen prilikom ruenja zgrade, ali... Osjeate li?
Treperenje? to je to, potres?
Ne odgovorio sam. To lete ptice.
to?
Morao sam se nasmijati kad sam vidio izraz na njenom licu.
Placet je ludi planet. Malo prije ste rekli da se osjeate
kao da hodate po zraku. Pa, u stanovitom smislu upravo to i inite.
Placet je jedno od rijetkih tijela u svemiru koje je izgraeno od
obine i od teke materije. Materije s uruenom molekularnom
strukturom, tako tekom da ne biste mogli podignuti ni zrnce njena
ljunka. Jezgra Placeta sastoji se od te materije. Zato taj siuni
planet i ima tri etvrtine Zemljine tee. Na toj jezgri ima ivota
dodue ne inteligentnog. Postoje ptice ija je molekularna struktura,
slina strukturi jezgre planeta, tako gusta da je za njih obina
materija isto toliko rijetka koliko je za nas rijedak zrak. One lete kroz
nju kao to ptice na Zemlji lete kroz zrak. S njihova stajalita mi se
kreemo po povrini atmosfere Placeta.
A vibriranje to nastaje od njihova leta ispod te povrine
rui kue?
88

 Da. I to je jo gore, one lete ravno kroz temelje bez

obzira na to od ega ih mi gradili. Svaki materijal kojim raspolaemo
za njih je obian plin. One lete kroz eljezo i elik isto tako lako kao
kroz pijesak i ilovau. Upravo sam primio poiljku nekoga
specijalno otpornog materijala sa Zemlje specijalni legirani elik,
za koji sam se raspitivao no ne nadam se da e nam pomoi.
Ali, nisu li te ptice opasne? Mislim, osim to se zbog njih
rue kue. Ne postoji li mogunost da neka od njih izleti iz tla? Nee
li u tom sluaju proletjeti kroz svakoga tko joj se nae na putu?
Proletjela bi kroz njega, ali se to ne dogaa. To jest, one
se priblie povrini najvie jedan metar. Neko im osjetilo, ini se,
kae kad se pribliavaju vrhu svoje atmosfere. Neto slino radaru
kojim se slue imii. Dakako, poznato vam je kako imi leti kroz
gusti mrak a da nikad ne naleti na neki vrsti predmet.
Da, to je slino radaru.
Da, slino je radaru, samo to se imi koristi valovima
zvuka umjesto radio-valovima. I te podzemne ptice koriste se neim
na istom naelu, samo obrnuto: to neto ih okree kad se priblie
predmetima koji su za njih isto to i vakuum. Budui da su od teke
materije, ne bi mogle ivjeti pa ni letjeti u zraku, kao to ni
zemaljska ptica ne moe ivjeti i letjeti u vakuumu.
Dok smo u naselju pili koktel, Mihelina opet spomene svog
brata.
Ot ne voli raditi kao nastavnik na fakultetu. Ima li ikakve
mogunosti da dobije mjesto ovdje na Placetu?
Traio sam od Zemaljskog centra jo jednoga
administrativnog pomonika. Posla ima sve vie otkad smo poeli
obraivati vie tla. Reaganu je zaista potrebna pomo. Ja u...
Lice joj je bilo puno nade. Tada sam se sjetio da sam dao otkaz
i Zemaljski e centar imati obzira prema mojim preporukama isto
toliko kao da ih je dala neka od tih podzemnih ptica. Zavrio sam
reenicu zamuckujui:
Po-pokuat u neto uiniti.
Hvala vam, File odvratila je. Ruka mi je bila na stolu
pokraj ae i ona na tren stavi svoju na nju. Priznajem, otrcana je
fraza rei da sam to osjetio kao da je kroz mene prola
visokonaponska struja. Ali, to je bila istina, a bio je to i duevni ok
upravo kao i fiziki, jer sam odjednom opazio da su mi noge iznad
89

glave. Pao sam tee nego ijedna kua na Placetu. Od udarca sam
ostao bez daha. Nisam gledao Mihelinino lice, ali po nainu na koji
je na jednu milisekundu pritisnula svoju ruku snanije o moju, a
zatim je povukla, kao da je dodirnula plamen, zacijelo je i ona
osjetila izvjestan dio te struje.
Nesigurno sam ustao i predloio da se vratimo u tab.
Naime, situacija je sada bila potpuno nemogua. Sada, kad je
Centar prihvatio moju ostavku i kad vie nisam imao ikakve
mogunosti da nekoga podrim. U trenu ludila sam sam sebi
podvalio. Vie nije bilo sigurno da u dobiti i mjesto nastavnika.
Zemaljski centar je najmonija organizacija u svemiru i u svemu ima
svoje prste. Ako me stave na crnu listu...
Na povratku sam prepustio Mihelini da govori; ja sam se
zadubio u misli. Htio sam joj rei istinu a opet to nisam elio.
Izmeu jednoslonih odgovora borio sam se sam sa sobom i na
kraju izgubio. Ili dobio. Neu joj rei sve do prije dolaska
Arke. Glumit u da je sve u redu i normalno i iskoristiti priliku da
vidim hou li se svidjeti Mihelini. Toliko u si vremena dati. etiri
dana.
I tada bude li prema meni poela osjeati ono to ja prema
njoj osjeam, rei u joj kakav sam bio idiot i kazati joj da bih rado...
Ne, neu joj dopustiti da se sa mnom vrati na Zemlju, ak i ako to
bude eljela, sve dok ne vidim neko svjetlo u maglovitoj budunosti.
Jedino to u joj moi rei jest da u, ako budem i kad budem imao
prilike da pribavim sebi pristojan posao... napokon, meni je samo
trideset jedna godina i moda u moi...
Eto, tako sam razmiljao.
Reagan me je ekao u uredu ljut kao pokisao strljen.
Ti mudraci iz Zemaljskog centra opet su nainili zbrku.
Tih ipaka od specijalnog elika nema.
Kako nema?
Nema niega. krinje su prazne. Neto nije bilo u redu sa
strojem za pakiranje, a oni to nisu opazili.
Jesi li siguran da se u tim krinjama morao nalaziti
materijal?
Dakako da sam siguran. Sve ostalo iz narudbe je stiglo,
a tovarni list specificira elik u tim krinjama. On proe rukom
90

kroz raupanu kosu. Poslije toga bio je jo sliniji terijeru nego

inae.
Moda je taj elik nevidljiv podrugnuo sam se.
Nevidljiv, bez teine i neopipljiv. Smijem li ja napisati
poruku Centru i rei im to mislim?
ini to eli rekao sam mu. Ipak, priekaj malo.
Pokazat u Mihi gdje e stanovati i poslije u s tobom razgovarati.
Odveo sam Mihelinu u najbolju spavau kabinu u skupini
kuica oko glavnog taba. Ponovno mi je zahvalila to u pokuati
da pomognem Otu da dobije ovdje posao, a ja sam se osjeao
manjim od groba podzemne ptice kad sam se vratio u ured.
Jest, efe? upita Reagan.
Htio sam razgovarati o onoj poruci Zemlji rekao sam
mu. Mislim onu to sam je jutros poslao. Ne elim da o njoj bilo
to kae Mihelini.
eli joj sam rei? nasmijulji se on. U redu. utjet
u kao kamen.
Moda sam nainio glupost to sam je poslao rekao
sam malo suho.
Da? ree on. Ja sam se obradovao. Odlina
zamisao.
On izae, a ja nisam naao nita to bih bacio za njim.
Slijedei dan je bio utorak, ako je to vano. Sjeam se da sam
toga dana rijeio dva najvanija problema za Placet. Ironijom
sudbine, moda.
Diktirao sam neke primjedbe o kulturi zelene trave Placet je
vaan za Zemlju zbog toga to neke biljke koje rastu samo ovdje i ne
mogu se nigdje drugdje uzgajati, daju derivate neobino vane za
proizvodnju lijekova. Bilo mi je muno dok sam gledao Mihelinu
kako pie; inzistirala je na tome da pone raditi odmah drugi dan po
dolasku na Placet.
I tada se iznenada, iz vedra neba i iz mutnog duha, pojavila
ideja. Prestao sam diktirati i pozvao Reagana. On ude.
Reagane rekao sam narui pet tisua ampula
kemikalije J-17. Reci im da je hitno.
efe, zar se ne sjeate. Iskuali smo tu stvar. Mislili smo
da e nam pomoi da normalno vidimo u meurazdobljima, ali nije
91

djelovala na vidni ivac. I dalje smo vidjeli izoblieno. Tvar je

odlina za prilagodavanje na visoke ili niske temperature ili...
Ili za prilagodavanje na duga ili kratka razdoblja budnosti
i sna prekinuo sam ga. Eto, na to mislim, Reagane. Okreui
se oko dvaju sunca, Placet ima tako kratka i neredovita razdoblja
izmjene svjetla i tame da nismo nikad o njima ozbiljno razmiljali. Je
li tako?
To je istina, ali. ..
Ali, budui da nema loginog dana i noi na Placetu, koje
bismo mogli iskoristiti, postali smo robovi sunca, koje je toliko
udaljeno da ga ak i ne vidimo. Na dan traje dvadeset letiri sata. A
medurazdoblja se redovito vraaju svakih dvadeset sati. J-17 emo
upotrijebiti da bismo se prilagodili danu od dvadeset sati sedam
sati spavanja a trinaest bdijenja s time to e svatko blaeno
spavati u vrijeme kad se javljaju privienja. I to u zamraenoj
spavaonici, gdje se nita ne moe vidjeti ni ako se tko probudi. Vie
kraih dana godinje - i nitko vie nee gubiti razum. Reci, imam li
pravo?
On zakoluta oima i lupi se dlanom ruke po elu.
Previe je jednostavno, evo to ne valja ree. Tako
jednostavno da se toga moe sjetiti samo genij. Dvije sam godine
polako gubio razum, a odgovor je tako jednostavan da ga nitko i ne
vidi. Odmah u napisati narudbu.
On krene van, a zatim se okrene.
Ali kako emo spasiti zgrade? Brzo, dok imate
nadahnue!
Pokuajmo s onim nevidljivim elikom nasmijah se
koji si naao u krinjama.
Glupost ree on i zatvori za sobom vrata.
Slijedei dan bila je srijeda. Gurnuo sam ustranu spise i odveo
Mihelinu na etnju po Placetu. Obilazak oko planeta divan je
jednodnevni izlet. No s Mihelinom Kazujem svaki bi jednodnevni
izlet bio divan. S time to sam znao da imam samo jo jedan dan na
raspolaganju. Svijet e propasti u petak. Sutra e Arka krenuti sa
Zemlje s tovarom J-17, koji e rijeiti jedan od naih problema i
sa ovjekom kojeg je Zemaljski centar odredio da me zamijeni.
Arka e se probiti kroz zavinutost svemira do toke na sigurnoj
udaljenosti od sustava Argyle III i odatle doi snagom raketa.
92

Ovdje e biti u petak i na njoj u se vratiti na Zemlju. No, pokuavao

sam da ne mislim na to.
Uspjelo mi je to zaboraviti sve do povratka u tab, gdje me je
Reagan doekao sa smijekom koji je njegovo runo lice podijelio u
dvije vodoravne polovice.
efe, uspjelo vam je!
U redu odgovorio sam. A to mi je to uspjelo?
Pronali ste odgovor ime se valja koristiti kao ojaanjem
temelja. Rijeili ste problem.
Uistinu?
Da. Zar ne, Miho?
Mihelina ga je gledala podjednako zaueno kao i ja.
On se alio odvrati ona. Rekao je da se upotrijebi
materijal iz praznih krinja, zar ne?
On je samo mislio da se ali naceri se Reagan. To
emo od sada i upotrebljavati: nita. Vidite, efe, to je kao i J-17
prejednostavno a da bismo na to i pomislili. Sve dok mi niste rekli da
upotrijebim ono to se nalazi u praznim krinjama, a ja o tome
razmislio.
Na tren sam i sam razmislio, a zatim uinio ono to je Reagan
uinio juer udario sam se dlanom po elu. Mihelina je jo
gledala zaueno.
uplji temelji objasnio sam joj. Kroz to podzemne
ptice ne lete? Kroz zrak. Moemo graditi zgrade velike koliko nam
je potrebno. Kao temelje emo upotrijebiti dvostruke zidove, unutar
kojih e biti irok prostor ispunjen zrakom. Moemo...
Zastao sam, jer to vie nije bilo moemo. Oni to mogu poto
se ja vratim na Zemlju traei zaposlenje.
Proe etvrtak i doe petak.
Radio sam do posljednje minute, jer mi je to bilo najlake.
Reagan i Mihelina su mi pomagali pri izradi spiskova materijala
potrebnih za nae nove graevinske projekte. Prvo, trokatmca sa
etrdesetak soba za upravnu zgradu.
Radili smo brzo jer e uskoro biti meurazdoblje, a pisati se ne
moe kad se ne moe itati, a i kad se pisati moe samo na slijepo.
No moje su misli bile na Arki. Podigao sam slualicu i
nazvao radiotip da se raspitam o njoj.
93

 Upravo smo primili njihov poziv rekao je radiotipist.

Probili su se kroz zavoj, ali ne dovoljno blizu da bi se spustili
prije meurazdoblja. Sletjet e odmah poslije.
U redu odvratio sam naputajui svaku nadu da e
brod zakasniti jedan dan.
Ustao sam i priao prozoru. Pribliavali smo se meupoloaju.
Gore na nebu, prema sjeveru, vidio sam Placet kako se pribliava.
Miho rekao sam. Doi ovamo.
Ona mi se pridrui kod prozora i ondje smo stajali gledajui.
Moja je ruka bila oko njenog pasa. Ne sjeam se da sam je tamo
stavio, ali je nisam maknuo a ni Miha se nije oprila.
Iza nas Reagan je iskaljavao grlo.
Spisak u dati radiotipistu. Poslat e ga u eter odmah
poslije meurazdoblja on izae i zatvori za sobom vrata.
Uini mi se kao da se Mihelina jo vre priljubila uz mene.
Oboje smo gledali kroz prozor u Placet to je jurio prema nama.
Prekrasno, zar ne? ree ona.
Da odvratio sam. Okrenuo sam se i dok sam to
govorio, gledao sam njeno lice. Zatim sam je ne mislei
poljubio.
Okrenuo sam se, otiao do pisaeg stola i sjeo za nj.
File, to ti je? Nema li moda negdje skrivenu enu i
estero djece? Nisi imao nikoga kad sam poela eznuti za tobom jo
tamo na Zemlji ekala sam pet godina da me to proe, i nije
prolo, pa sam se na kraju natjecala za mjesto na Placetu samo da...
Moram li te ja zaprositi?
Stenjao sam. Nisam je gledao.
Miho, lud sam za tobom. Ali, neposredno prije tvog
dolaska poslao sam na Zemlju radiotipsku poruku: Otkazujem. I
zato u morati napustiti Placet slijedeim letom Arke i vjerojatno
se neu moi zaposliti ni kao nastavnik, sada kad sam se zamjerio
Zemaljskom centru i.. .
Ali, File! ona naini korak prema meni.
Zau se kucanje na vratima. Reaganovo kucanje. Taj me je
prekid obradovao. Pozvao sam ga da ue i on otvori vrata.
Jeste li ve rekli Mihi, efe?
Mrzovoljno sam potvrdio glavom.
94

 Dobro naceri se Reagan. Jedva sam se svladao da

joj ne kaem. Divno to Ot dolazi.
Da? rekoh. Kakav Ot?
Reaganova smijeka nestade.
efe, jeste li enuli? Ne sjeate li se da ste mi dali
odgovor na poruku Zemaljskog centra prije etiri dana, onog dana
kad je dola Miha?
Buljio sam u njega otvorenih usta. Nisam ni proitao tu poruku
a kamoli odgovorio na nju. Je li Reagan poludio ili sam ja poludio?
Sjeam se da sam je gurnuo u ladicu stola. Naglo sam otvorio ladicu.
Ruke su mi drhtale dok sam itao:
MOLBA ZA JO JEDNOG POMONIKA ODOBRENA.
JAVITE IME KANDIDATA KOJEG STE IZABRALI.
Pogledao sam Reagana.
Hoe rei da si odgovorio na ovo? pogledao sam ga.
Izgledao je zbunjeno.
Pa, vi ste mi rekli.
to sam ti rekao da poalje?
Ot Kazujem buljio je u mene. efe, nije li vam
zlo?
Osjeao sam se tako dobro kao da mi je neto eksplodiralo u
glavi. Ustao sam i krenuo prema Mihelini.
Miho, hoe li se udati za mene? zagrlio sam je u
trenutku kad je dolo meurazdoblje pa nisam vidio izraz njenog
lica, a ni ona mog. Ali preko njena ramena vidio sam ono to je
moralo biti Reagan.
Bje' napolje, majmune! I pri tom sam mislio
doslovno, jer je upravo tako izgledao. Svijetlouti majmun.
Pod se tresao pod naim nogama, ali u meni su se zbivale druge
stvari, pa nisam shvatio to ta trenja znai sve dok se majmun nije
vratio i zavapio:
Ptice lete ispod nas, efe!. Brzo napolje, dok nije...
No uspio je rei samo to. Kua se poela ruiti i limeni krov
udari u moju glavu i obori me. Placet je ludo mjesto, volim ga.

95

Karen Anderson:

Treaty in Tartessos
Preveo Neven Antievi

Sporazum u
Tartessosu
Autorica ove prie Karen Anderson je ena poznatog pisca
Poula Andersona. Kao i veina ljudi koji se kreu u SF krugovima
i ona se okuala u pisanju. Ova lijepa pria jedna je od onih
neobinih povijesnih SF-a. Sva zemljopisna imena spomenuta u
prii doista su postojala (tako je Tartessos, prema podacima iz
Enciklopedije LZ, bogata fenika naseobina u Andaluziji, sredite
za trgovinu kositrom, ali je ve u rimsko doba izgubivi vanost,
postala malo seoce). Postojali su i svi spomenuti narodi osim
kentaura. Ili su moda i oni postojali...?

Iratzabalova kopita bila su optoena broncom kao to i dolikuje

vojskovoi. Teke zlatne igle bile su upletene u njegove rie uvojke.
U toku prijepodnevne bitke nosio je, dakako, drvene, jer su tee
mogle iskliznuti. Kako je veeras bila sveana prilika, preko ramena
je nosio turov kouh, vrhovnikom obojan u plavo, s ogromnom
kopom od kovana zlata.
On visoko podigne koplje ne bi li ljudi iz logora bolje vidjeli
zelene grane privezane za vrh polja. Nisu prozborili ni rije, samo je
straar na ulazu neto promrmljao preko zalogaja jemene pogae i
pokazao prstom k atoru zapovjednika.
96

Na vratima atora stajao je Kynthides i s oitim

neodobravanjem promatrao kentaura, njegovu neurednu grivu i
posebno nespretno privezan zavoj povrh kopita. Samosvjesno se
uspravi ogrnut purpurno plavim plastom i odjeven u besprijekorno
bijelu lanenu tuniku.
Pozdravljam te, o asni Iratzabalu ree on klanjajui
se. Izvoli u moj ator.
Kentaur nespretno uzvrati naklon.
Drage volje, plemeniti Kynthidesu ree. Dok su ulazili
ovjek opazi da je izaslanik kentaura tek neto vii od njega.
U atoru je bilo tamnije nego vani unato raskonom
osvjetljenju koje su davale tri lojanice gorei odjednom.
Nadam se da si dobro ruao? Mogu li te ponuditi bilo
ime? upita Kynthides uglaeno, ali s odreenom bojazni. Sve to
je imao pri ruci bila je jemena pogaa, koju kentaur vjerojatno nije
ni smatrao jelom, a to se tie vina, njega u logoru nije bilo ni kapi.
To jest, bolje da ga nije bilo.
Lijepo od tebe, ali hvala. Potpuno sam sit ree
Iratzabal. Moji su momci nali nekoliko mrtvih... hm, turova
poslije bitke, pa smo spravili odlian raanj.
Kynthides se strese. I tako ode jo jedna zaprega volova! No
ipak, bude li Majci etve po volji, moda e se ovaj rat brzo
okonati. Moda jo veeras.
Nee li sjesti? Ili... ovaj, lei. Smjesti se kako ti
odgovara.
Iratzabal se spusti na pod podvivi noge pod sebe, a Kynthides
se, zahvalan, zavali u svoj koom obloeni naslonja. Bojao se da e
morati pregovarati stojei.
Moram priznati da ste se danas junaki borili, premda ste
manji od nas ree kentaur A moram rei da je esto tako. Ako
se ne dogovorimo, ovo e se nastaviti sve dok se ne istrijebimo.
To je i nama jasno ree ovjek zato su me sve
starjeine odavde pa sve do Trakije ovlastile da sklopim kakav
razborit sporazum s vama. Moe li ti govoriti u ime svih kentaura?
Vie-manje. On repom potjera muhe to su se skupile
oko povijene noge. Ja upravljam gotovo cijelim podrujem do
Goikokoa Etchea, kako vi to zovete?... Pireneji, pa sve oko obala
Unutranjeg mora. Pet-est plemena lovi tim podrujem, ali nam se
97

svi sklanjaju s puta. Mogli bismo ih slistiti zatvorenih oiju. S druge

strane, pleme poput Acroceraunija je samostalno, njima ne
zapovijedam, ali oni su uli za mene i ako im kaem da se moraju
sloiti sa mnom ili se suoiti s naim ujedinjenim snagama, mislim
da nee imati izbora. Takve mjere nee biti potrebne jer u se
pobrinuti da dobiju poten dio.
U tom sluaju moram te upozoriti da ukoliko ljudi koje
zastupam ne budu suglasni s onim to ti obeam, nee to ni potovati
ree ovjek. Prstima promrsi uredno oeljanu tamnosmeu bradu
i poeli da uzmogne zaboraviti na kentaurov smrad. Zaudarao je na
talu. Ako se ve nije elio prati, mogao je barem upotrebljavati
kakav ugodan miomiris.
Prvo da preispitamo uzroke koji su doveli do rata, nakon
toga vidjet emo kako valja srediti razmirice.
S mog stajalita pone kentaur ini se da vi elite tu
i tamo prisvojiti dio zemlje i ivjeti na njemu. Mi ne shvaamo kako
zemlja moe ikome pripadati.
Sve je poelo s neredom na onom vjenanju ree
Kynthides ukoeno.
To je bio samo povod ree Iratzabal. I prije toga
bilo je neprilika te vrste. Ja se sjeam kako sam jednom ganjao zeca
hrastovom umom, bio je kini dan, sve je vonjalo na vlagu i ja sam
se zanio gonei divlja. U slijedeem trenutku naao sam se na
proplanku zasaenom jednom od onih vaih jestivih trava, s
kopitima u blatu i okruen oporom onih pitomih vukova to grizu
gdje stignu. Morao sam ih ubiti nekoliko da bih se izvukao, a onda
su doli ljudi bacajui koplja na mene i viui neto to bi trebalo
znaiti napolje na eskuarijskom.
Kad ne bi bilo pasa uvara i naoruanih slugu, ne bi nam
ostalo ni zrna ita za zimu.
Polako, ja sam samo htio rei da ne ratujemo zbog takvih
sitnica kao to je ta s pijanim momcima koji su prekinuli vjenanje.
Uostalom, da vino nije bilo uz potok, nikad ga ne bi ni nali. Obje su
strane krive.
ovjek se naglo digne, ali se na vrijeme zaustavi. Kentaur je
bio ovdje da bi se rat mogao zavriti a ne da bi zapoeo novi.
U svakom sluaju, ini se da se ba ne slaemo najbolje.
Ljudi i kentauri ne mogu ivjeti zajedno.
98

 Mi razliito gledamo na iste stvari ree Iratzabal.

Kad vi vidite komad zemlje, odmah mislite kako biste posadili
togod. Mi mislimo o jelenima kako pasu, o zeevima, fazanovim
gnijezdima. Obraena polja onemoguavaju svaku igru u okolici.
Zar ne moete loviti tamo gdje se nita ne uzgaja?
upita Kynthides. I mi imamo obitelji, koje valja uzdravati, djecu
i starce. Ima nas previe da bismo mogli prestati uzgajati ito i baviti
se lovom, ak i kad bi bilo dovoljno divljai za sve.
Gdje moemo loviti? Kentaur slegne ramenima
Kad god proemo nekim od naih starih lovita, naemo sve vie
dolina pod plugom, sve vie posjeenih breuljaka zasijanih itom.
ak i na Goikokoi Etchei ve se pojavljuju polja, a to je barem naa
djedovina. Dim s lampe ovije se oko njega i kentaur prezrivo
ponjui. Ovji loj! Stada na koja nailazimo nisu vie stada jelena,
samo ovce i djeca s frulama, i opet psi.
Kad biste vi odabrali svoje podruje i na njemu ostali,
nitko vas ne bi smetao ree Kynthides. Suprotno je naoj
prirodi da ostavljamo dobru zemlju neobraenu samo zato to netko
kani loviti na njoj godinu ili dvije.
Ali Goikokoa Etchea nije dovoljno velika da nas sve
hrani cijele godine. Trebalo bi nam barem deset puta vie, a ako
misli Skitiju ili Iliriju moda i stotinu puta.
Ja ivim u Tesaliji ree Kynthides i ne bih vam dao
Iliriju. Mi ljudi elimo da vi odete nekamo izvan naeg svijeta,
moda u Aziju ili tako neto. Zar vam ne bi odgovaralo da se
odselite u Sarmatiju ili jo istonije? Tamo nitko ne ivi. Stepe su
potpuno prazne.
Sarmatija! Moda su prazne za seljaka, ali ja sam uo od
naih koji ive u Skitiji da stepe vrve Ahajancima, za glavu viim od
nas, i da svaki ima po dvadeset divljih konja koji grizu kao
pomahnitali. Kau jo da jau te konje nou, a da se danju bore, i to
bez odmora. Takvih se klonim, hvala.
Dobro, a to je s Afrikom, tamo takoer nema nikoga?
Zato ne biste onamo otili? predloi ovjek.
Kad bi i postojao nain da doemo donde...
Dakako da postoji! Mi imamo dovoljno brodova, za
nekoliko godina mogli bismo vas sve prevesti...
99

 Kad bi i postojao nain, ne bismo ili. To nije zemlja za

kentaura. Vrua, suha, bez divljai. Ne, hvala. Ali kae da biste bili
voljni prevesti nas brodovima nekamo drugdje?
Kamo god vam drago, ako nije predaleko. Samo reci.
Neto prije nego to je rat ozbiljno poeo, sprijateljio sam
se s nekim mladiem koji je bio na jednom od onih putovanja koje vi
volite, istraivanja i sve to. On mi je pripovijedao da su posjetili
mjesto gdje je bilo divljai napretek i ak onakvih muhara kakve
nam trebaju.
Muhare? Pa da od njih radite otrov! uzvikne
Kynthides i ruka mu sunu k balaku maa koji je leao do njega.
Otrov? Iratzabal sagne glavu i nasmije se u svoju
gustu riu bradu. Ta ti je dobra! Otrov iz muhara! Gluposti, to se
jede da se odri raspoloenje za vrijeme Mjeseevih Plesova. Onako
kao to se vi sluite vinom. Iako ja ne vidim koristi od te tekuine,
od koje poslije boli glava.
ovjek koji poznaje svoje mogunosti nikad nije
mamuran ree Kynthides nadmono. Ali to mjesto, o kojem
pria...
Moj je prijatelj rekao da se ljudi ionako ne bi mogli njime
koristiti, ali kentaurima bi bilo savreno. Mnogo planina prepunih
malim proplancima i nikakvih ravnica. Nepogodno za plug i sjetvu.
Zato nam ne biste to dali kad ve ne moete poslati svoje ljude?
ekaj malo. Govori li ti to o Kyprosovu posljednjem
putovanju?
Da, tako se zvao kapetan broda na kojem je bio moj
prijatelj potvrdi Iratzabal.
Tako ti Majke etve, kako ti mogu dati to mjesto, pa mi
ga jo nismo ni istraili. to ako je bogato olovom ili jantarom, to
ako ima bisera ili purpura? Uope ne znamo to vam dajemo.
A moda nema niega. Je li Kypros to rekao o olovu i
biserima? Ni posada nije nita vidjela. A ja ti kaem, ako ne idemo
tamo, ne idemo nikamo! Dvije su rijei dovoljne da nanovo ponemo
rat.
ovjek skoi na noge usana blijedih od gnjeva.
Pa onda ga poni. Moda ga neemo dobiti, ali tako mi
svega neemo ga ni izgubiti!
Iratzabal se uspravi.
100

 Slaem se, dokle god se budemo otvoreno borili, vi ete

ustrajati, ali ekajte dok vam ponemo unitavati ljetinu. Svakog ete
jutra nai izgaena polja. A o strelicama iz ume da i ne govorim,
neete smjeti prii umi na lukomet. Tjerat emo vam stada kroz
usjeve dok od njih ne ostane kost i koa, a na poljima ijedna travka. I
nee biti nikakve etve, jedva ete uhvatiti koji rukovet. A kako stoji
stvar sa itnicama, Kynthides, kad vam spalimo skladita, ime ete
zasijati polja u proljee?
ovjek klonu u stolicu druih ruku i pokrije lice dlanovima.
To je istina, takvu vrst rata ne bismo mogli izdrati. Ali
kako mogu obeati zemlju koja nije moja? Ona pripada Kyprosovim
sljedbenicima.
Plati im itom, koje bi inae bilo uniteno. Sredi
pojedinosti onako kako ti odgovara. Ja te ne pokuavam ucjenjivati,
ako bude potrebno mi emo pridodati krzna da pogodba bude
potena.
ovjek podigne glavu.
U redu, Iratzabale ree on umorno Dobit ete
Atlantidu.

101

Philip K. Dick:

Upon the Dull Earth

Prevela Vlasta varcmajer

Ah, ta dosadna
Zemlja
Smijui se, Silvija je trala u jasnoj noi, izmeu rua i
ivanica, niz poljunanu stazu, pokraj hrpica mirisna sijena.
Zvijezde su blistale posvuda, ulovljene u lokvice vode dok je ona
brzala preko njih, hitajui prema padini za zidane ograde. Cedrovi su
podupirali nebo, ne marei za vitku spodobu koja je prohujala podno
njih, leprave smee kose i blistavih sivih oiju.
Priekaj me potui se Rick, oprezno je slijedei po
polupoznatom putu dok je Silvia i dalje brzala ne zaustavljajui se.
Uspori! naljuti se on. .
Ne mogu, kasnimo. Odjednom Silvia stane pred njim.
Isprazni depove huknula je, a sive su joj oi zablistale.
Odbaci sve metalne predmete. Zna da oni ne podnose kovine.
Rick pretrai depove. U ogrtau je imao dvije desetke i pola
dolara.
I ovo dolazi u obzir?
Da! Silvia zgrabi novie, zavitla ih i baci u ljiljane.
Ima li jo togod? Zabrinuto ga je uhvatila za ruku.
Ve su na putu. Ima li jo neto, Rick?
Samo sat. Skinuo je sat prije no to ga je Silvia
zgrabila. Ovo nee u grmlje.
102

 Tada ga stavi na ogradu. Ili u uplje stablo. Silvia je

opet pourila. Do Ricka je doleprao njen uzbueni, isprekidani glas.
Odbaci kutiju za cigarete. I kljueve, i kopu na remenu, sve to
je od kovine. Zna koliko oni mrze kovine. Pouri, kasnimo!
Rick ju je smrknuto slijedio:
U redu, vjetice!
Iz mraka Silvia odreza:
Ne govori to! To nije istina. uo si moje sestre i majku
i...
Njene je rijei nadglasao neki um. Udaljen lepet kao da negdje
u daljini zimski vihor kovitla otpalo lie. Ove noi dolaze brzo. One
ne mogu ekati od silne lakomosti. Mukarac se najeurio i potrao
da dostigne Silviju.
A ona je bila siuan stup, sazdan od zelene suknje i bluze, koji
se uzdizao usred uskomeane mase. Jednom ih je rukom gurala od
sebe dok je drugom pridravala slavinu na cijevi. estoko komeanje
krila i tijela svijalo ju je poput trske. Na trenutak ju je izgubio iz
vida.
Rick! slabano je povikala. Doi i pomozi mi
Odgurnula ih je i pokuala se osloboditi. Gui me!
Rick se probijao kroza zid blistave bjeline. Poudno su pili krv
to je tekla iz cijevi. Privukao je Silviju k sebi. Drhtala je. Stezao ju
je vrsto uza se sve dok se komeanje oko njih nije malo stialo.
Gladni su jedva protisnu Silvia.
Zato im se pribliava, ti mala budalo? Mogli bi te
saeci u pepeo.
Znam. Oni su svemoni. Tresla se od uzbuenja i
straha. Pogledaj ih apnula je glasom promuklim od strave.
Pogledaj koliki su kad raire krila. I bijeli su, Rick. Bez mrlje,
savreni. U naem svijetu ne postoji neto slino. Veliki su, i isti, i
arobni.
Zacijelo su se zaeljeli janjee krvi.
Silvijina meka kosa leprala mu je u lice zbog lepeta krila oko
njih. Krila su odlazila, ustremivi se prema nebu. Nisu se kretala ba
nagore ve su jednostavno iezavala. Blistava je spodoba nekoliko
trenutaka lebdjela nad Silvijom, a potom se zaulo uplje pop. I
posljednji je bjelokrili div iezao. Zrak i zemlja postupno su utonuli
u tamu i spokojstvo.
ao mi je proaptala je Silvia.
103

 Nemoj to vie initi odvrati joj Rick. Ukoio se od

oka. To je opasno.
Ponekad zaboravim. ao mi je, Rick. Nisam ih htjela
privui tako blizu pokuavala se nasmijeiti. Ve mjesecima
nisam bila tako neoprezna. Otkako sam te prvi put dovela ovamo.
Preko lica preletio joj je izraz divljine. Jesi li ga vidio? Snaga i
plamen! ak nas nije ni dotakao. Samo nas je promatrao. To je sve.
A sve uokolo je spaljeno.
Rick ju je zgrabio.
Sluaj rekao je ne smije ih opet dozivati. To nije
dobro. Ovo nije njihov svijet.
Nije to loe to je divno.
Opasno je! Drao je prste zarivene u njeno meso sve
dok nije uzdahnula. Prestani ih izazivati da dou ovamo!
Silvia se histerino nasmijala. Odmaknula se od njega prema
spaljenom krugu to ga je horda bijelih divova ostavila za sobom kad
se podigla u nebo.
Ne mogu to sprijeiti povikala je. Ja pripadam
njima. Oni su moja obitelj, moj narod. Generacijama, sve do u
daleku prolost.
Kako to misli?
Oni su moji preci. Jednog u im se dana pridruiti.
Ti si mala vjetica! Rick je bijesno uzviknuo.
Ne odgovorila je Silvia. Ne vjetica, Rick. Zar ne
shvaa. Rick? Ja sam svetica.
ooo
Kuhinja je bila svijetla i topla. Silvia je dohvatila veliku crvenu
limenku kave iz ormaria nad sudoperom.
Ne smije ih sluati rekla je stavljajui na stol
tanjurie i alice i vadei vrhnje iz hladnjaka. Zna da oni ne
shvaaju. Pogledaj ih samo.
Silvijina majka i sestre, Betty Lou i Jean, stajale su skutrene u
dnevnoj sobi, uplaene i uzrujane, promatrajui mladi par u kuhinji.
Walter Everett je stajao uz kamin, bezizraajna, odsutna lica.
Posluaj me rekao je Rick. Posjeduje mo da ih
privue. Misli da nisi... zar Walter nije tvoj pravi otac?
Oh, da, dakako da mi je otac. Ja sam sasvim ljudska. Zar
ne izgledam tako?
Ali ti jedina posjeduje tu mo.
104

 Ja se fiziki ne razlikujem od vas odgovorila je Silvia

zamiljeno. Sposobna sam da vidim, i to je sve. I drugi prije mene
su to posjedovali: sveci, muenici. Kad sam jo bila mala, priali su
mi o nekakvoj svetoj Bernardici. Sjea li se gdje je bila njena
peina? Blizu bolnice! Lebdjeli su ondje i ona je vidjela jednog od
njih.
Ali krv! To je groteskno. Nikad se jo nije dogodilo neto
slino.
Oh, da! Krv ih privlai, posebno janjea krv. Lebde nad
bojnim poljima. Valkire koje odnose mrtve u Valhalu. Zbog toga
sveci i muenici zadaju sebi rane. Zna gdje sam dola na ideju?
Silvia je privezala pregaicu oko struka.
Kad sam imala devet godina, itala sam o tome u
Homera. Odisej je iskopao jarak u zemlji i napunio ga krvlju kako bi
privukao duhove. Sjene iz podzemna svijeta.
To je istina. Rick je nevoljko priznao. Sjeam se.
Duhovi ljudi koji su umrli. Neko su ivjeli. Svi ive
ovdje, potom umiru i odlaze onamo. Lice joj je zablistalo. Svi
emo mi imati krila. Svi emo mi letjeti. Svi emo biti puni ognja i
snage. Vie neemo biti crvi.
Crvi! Tako ti mene uvijek naziva.
Dakako, ti si crv. Svi smo mi crvi, siuni crvi to plaze
po kori Zemlje kroz prainu i blato.
Zato bi ih krv dozivala?
Zato to je ona ivot, a ivot ih privlai. Krv je voda
ivota.
Krv znai smrt!
Ona nije smrt. Zar gusjenica umire kad se zavlai u svoju
ahuru?
Walter Everett je stajao na vratima. Smrknuta je lica sluao
ker.
Jednog dana rekao je grubo oni e je zgrabiti i
odnijeti. Ona eli poi s njima. Ona eka taj dan.
Vidi? ree Silvia Ricku. Ni on ne shvaa.
Stala je ulijevati kavu u alice. Hoe li i ti kave? upitala
je oca.
Ne odvrati Everett.
Silvia ree Rick glasom kao da govori djetetu. Ako
pode s njima, zna da se nee vie moi vratiti.
Prije ili kasnije svi emo morati otii. To je dio ivota.
105

 Ali tebi je tek devetnaest godina pokua Rick.

Mlada si, zdrava i lijepa. A nae vjenanje, to je s naim
vjenanjem? Napola se digao od stola. Silvia, mora prekinuti
s tim!
Ne mogu! Imala sam sedam godina kad sam ih prvi put
vidjela. Silvia je stajala uza sudoper, odsutna izraza u oima.
Sjea li se, tatice? ivjeli smo jo u Chicagu. Bila je zima. Pala sam
vraajui se iz kole. Podigla je vitku ruku.
Vidi li oiljak? Pala sam i ogrebla se na ljunku. Ila sam
kui plaui, padala je susnjeica i vjetar me je ibao. Ruka mi je
krvarila i rukavica mi je bila natopljena krvlju. I tada sam pogledala
uvis i vidjela ih.
Zavladala je tiina.
Oni te ele skreno je rekao Everett. ekaju te i
pozivaju da poe s njima.
Zato ne? Silvijine su sive oi blistale, a obrazi su joj
se sjali od zadovoljstva. Tatice, ti si ih vidio. Ti zna to to znai.
Preobrazba: iz gline u bogove!
Rick je izaao iz kuhinje. U dnevnoj su sobi dvije sestre stajale
jedna uz drugu. Majka Everett je stajala sama, ukoena lica, prazna
pogleda iza oala u metalnom okviru. Okrenula se kad je Rick
proao.
to se vani dogodilo? upita ga Betty Lou. Imala je
petnaest godina, bila je goljava, upalih obraza, mije kose. Silvia
nam ne doputa da izlazimo s njom.
Nita se nije dogodilo odvrati Rick.
Ne razgovaraj s njim! odree njena mati. Odgurnula je
ker i bacila prema Ricku pogled pun mrnje i jada. A potom se brzo
okrenula.
ooo
Rick je otvorio vrata to vode u podrum i upalio svjetlo. Polako
se sputao u hladnu, vlanu prostoriju, osvijetljenu utom aruljom
to je visila na pranoj ici.
U jednom je kutu bila pe za centralno grijanje a uz nju bojler i
prazne kutije, novine i staro pokustvo, sve prekriveno debelim
slojem praine, obavijene nitima pauine.
U dnu je stajao stroj za pranje rublja, a uza nj stroj za suenje. I
Silvijin sistem za hlaenje sa crpkom.
S radnog stola Rick je odabrao eki i dva teka kljua za
odvijanje. Uputio se prema kotlovima i cijevima kad se na vrhu
106

stuba pojavila Silvia, drei alicu kave u ruci. Brzo je sila u

podrum.
to radi ovdje? upitala je, paljivo ga promatrajui.
to e ti eki i odvijai?
Rick je spustio alat na stol.
Pomislio sam da bi se to moglo odmah rijeiti.
Silvia je stala izmeu njega i kotlova.
Mislila sam da si shvatio. Oni su uvijek bili dio mog
ivota. Kad sam te prvi put povela, smatrala sam da uvia...
Ne elim te izgubiti Rick ree grubo ne elim te
prepustiti nikome i niemu, u ovom ili bilo kojem drugom svijetu.
Neu te prepustiti.
To ne znai da me preputa! Oi su joj se suzile.
Siao si ovamo da sve uniti. im te ne budem gledala, sve e
unititi, zar ne?
Tako je.
Strah je smijenio ljutnju na djevojinu licu. eli li da
budem okovana ovdje? Moram nastaviti, zavrila sam ovaj dio
putovanja. Predugo sam se zadrala ovdje.
Zar ne moe priekati? bijesno je upita Rick. Zar
to ionako ne dolazi prebrzo?
Silvia je slegnula ramenima i okrenula se prekriivi ruke i
stisnuvi rumene usne. Ti eli zauvijek ostati crv. Mala gmizava
gusjenica.
Ja elim tebe.
Ne moe me imati! Ijutito je odvratila. Nemam
vremena za tebe.
Zauzeta si viim stvarima grubo e Rick.
Dakako smeka se ona malko. ao mi je, Rick.
Sjea li se Ikara? I ja elim letjeti. Ja to umijem.
Sada, dok sam ja tu?
Zato ne? Zato da ekam? Ti se boji odmaknu se od
njega, lukavo nakubivi rumene usne. Rick, neto u ti pokazati.
Najprije mi obeaj da nee nikome rei.
to e mi pokazati?
Najprije obeaj. Pokrije mu usta rukom. Moram
biti oprezna. To stoji mnogo novaca. Nitko ne zna za to. To je ono
ime se bave i u Kini; sve ide prema tome.
Radoznao sam ree Rick. Osjeti nelagodu. Pokai
mi.
107

Drui od uzbuenja. Silvia je nestala iza golema hladnjaka.

uo je kako premee po neemu. Uinilo mu se da izvlai neto
veliko.
Vidi? dahnula je. Pomozi mi. Rick. Teko je.
Tvrdo drvo i mjed. Iskovan je runo i uglaen. A gravura, vidi li
gravuru! Nije li prekrasna?
to je to? muklo upita Rick.
To je moja ahura jednostavno e Silvia. Sjela je na
pod i sjetno naslonila glavu na uglaani hrastov lijes.
Rick je zgrabi za ruku i uspravi. Ne moe sjediti ovdje s
tim lijesom... zastao je. to se dogodilo?
Silvijino je lice bilo zgreno od boli. Odmakla se od njega i
brzo stavila prst u usta.
Porezala sam se kad si me povukao. Porezala sam se na
avao ili neto slino. Niz prst joj je curio tanak mlaz krvi.
Kopala je po depu traei maramicu.
Daj da vidim. Krenuo je prema njoj, ali ona mu je
izmakla. Je li gadno? upita.
Ne pribliuj mi se proapta Silvia.
to se dogodilo? Daj da pogledam!
Rick ree Silvia dubokim izraajnim glasom.
Donesi vode i flaster. to bre! Nastojala je priguiti sve snaniju
jezu. Moram zaustaviti krvarenje.
Gore? Nespretno je krenuo. Ne izgleda strano.
Zato ne...
Pouri! Djevojin je glas odjednom bio pun straha.
Rick, pouri!
On zbunjen potra nekoliko stuba. Silvijin uas dopre do njega.
Ne, prekasno je ree ona sitnim glasom. Ne vraaj
se, ostani podalje. To je moja greka. Nauila sam ih da dolaze. Ne
pribliuj se! ao mi je, Rick. Oh... Vie je nije uo jer se zid
podruma zatresao i raspukao. Probijao se oblak blistave bjeline.
Doli su po Silviju. Ona je potrala nekoliko neodlunih koraka
prema Ricku, nesigurno se zaustavila, a potom ju je obavila bijela
masa tijela i krila. Kriknula je jednom. Potom je odjeknula snana
eksplozija u podrumu i odbacila ga je na pod. Beton je bio vru i
suh, a cijeli podrum ispunjen jarom. Prozori su se zatresli kad su
bijeli divovi opet pohitali napolje. Dim i plameni jezici lizali su uza
zidove. Strop je napukao i s njega su otpadale krpe buke.
108

Rick se tekom mukom uspravio Komeanje se stialo. Podrum

je bio sav u neredu. Sve su povrine bile oprljene i pokrivene
pepelom koji se jo dimio. Posvuda drveno iverje, strgana odjea i
raspucam beton. Pe centralnoga grijanja i stroj za pranje rublja bili
su zdrobljeni. Sistem za hlaenje bio je tek hrpa metalnih otpadaka.
Cijeli je jedan zid bio sruen. Posvuda je bilo buke.
Silvia je bila tek smotana hrpa, a noge i ruke su joj bile
groteskno savijene.
ooo
Bila je tamna, hladna no. Nekoliko zvijezda ledeno je
svjetlucalo ponad njegove glave. Slab povjetarac lelujao je ljiljane i
brisao ljunak u hladnoj sumaglici na putu izmeu crnih rua.
Dugo je uao oslukujui i ekajui. Iza cedrova velika se
kua ustremila u nebo. U dnu padine nekoliko je automobila klizilo
auto-putom. Inae nikakva zvuka. Ispred njega nazirali su se obrisi
glinena pojila i cijevi to je dovodila krv iz hladnjaka u podrum.
Rick je duboko udahnuo rijetki noni zrak i zadrao dah. Tad je
vrsto stao na noge. Pogledom je pretraio nebo, ali nigdje se nita
nije micalo. Bili su ondje, ekali i promatrali prozrane sjene,
odjeci legendarne prolosti.
Podigao je teke bave, odgurao ih do pojila i ulio u njih krv iz
klaonice u New Jerseyju, gustu i ljepljivu. Poprskala ga je po odijelu,
pa je nervozno odskoio. Ali nita se nije pomaklo u zraku. Vrt je
bio tih, obavijen nonom maglom i tamom.
Rick je stajao pokraj pojila, ekajui i nagaajui hoe li doi.
Doli su zbog Silvije a ne samo zbog krvi. Bez Silvije nije bilo
privlanosti. Bila je samo gola hrana. Rick je odnio prazne metalne
bavice do grmlja i utnuo ih niz padinu. Paljivo je pretraio
depove da bi se uvjerio kako u njima nema nikakva metalna
predmeta.
Godinama ih je Silvia privikavala da dolaze. Sad je ona bila s
onu stranu. Znai li to da oni nee doi? Negdje u tamnim grmovima
neto je unulo. ivotinja ili ptica?
U pojilu je svjetlucala krv, teka i gusta poput starog olova.
Bilo je vrijeme da dou, no nita se nije micalo u velikim stablima
ponad njega. Ali on je ustrajao. Nee odustati. Ostat e ovdje sve
dok ne dou. elio ju je vratiti po svaku cijenu.
Magleni oblaci kotrljali su se preko Mjeseca. Nebo je bilo
pusto, bez ivota i topline. Mrtvaki hladno duboko prostranstvo,
daleko od sunca i ivota! Rick je zurio uvis sve dok ga nije zabolio
109

vrat. Hladne su zvijezde uranjale u maglu i opet izranjale. Ima li

ondje ieg? Ne ele li oni doi ili ih on ne zanima? Njih je zanimala
Silvia i sad je imaju.
Osjetio je da se iza njega neto beumno pomaknulo i stao se
okretati, ali odjednom se na sve strane drvee i trava stalo pokretati.
Neto se kretalo kroz njih, brzo, tiho, i potom je nestalo.
Doli su. Osjeao ih je. Iskljuili su svoju snagu i oganj.
Hladne, ravnodune statue izmeu drvea daleko od njega i
njegova svijeta, privuene radoznalou i navikom.
Silvia rekao je jasno. Gdje si?
Nije bilo odgovora. Moda nije meu njima. Osjetio se
budalasto. Neka nejasna bjelina prola je pokraj pojila, lebdjela
ondje neko vrijeme i potom nestala ne zaustavljajui se. Zrak nad
pojilom je zatitrao, a potom se smirio kad je i drugi div kratko
promotrio pojilo i potom opet nestao.
Zahvatila ga je panika. Opet e otii, povui se u svoj svijet.
Odbili su hranu, on ih nije zanimao.
ekajte suho je protisnuo.
Jedna od bijelih sjena je zastala. Polako im se pribliio,
prestraen zbog njihove golemosti. Ako ga dotaknu, u trenu e se
pretvoriti u hrpu pepela. Zastao je na nekoliko koraka od njih.
Znate to traim ree. Hou da se ona vrati. Jo je
niste smjeli uzeti.
Tiina.
Bili ste prelakomi nastavi. Pogreno ste uradili.
Ona bi poslije ionako dola k vama. Pripremala se za to.
Tamna se magla uskovitlala. Meu drveem blistave su se
sjene uzbibale. Istina, dopre do nj bezlian zvuk. Zvuk ga je
obavio, lebdei meu stablima, bez odreena smjera. Odnio ga je
noni vjetar te je zamro negdje u daljini.
Osjetio je olakanje. Zaustavili su se, prihvaaju ga, ele uti
to e im rei.
Mislite da je to ispravno? upita. Pred njom je jo
dug ivot ovdje. Trebalo je da se vjenamo, da imamo djecu.
Nije bilo odgovora, ali je Rick osjetio da napetost raste.
Paljivo je oslukivao, ali nita vie nije uo. Odjednom je spoznao
da se meu njima odvija borba. Napetost je porasla.
Rick! ree glas izbliza. Drhtavo, povlaei se prema
tami meu stablima. Jedva ga je uo rijei su iezle im su bile
izgovorene. Rick, pomozi mi da se vratim!
110

 Gdje si? Nije mogao odrediti njen poloaj. to

mogu uiniti?
Ne znam. Glas joj je odavao strah i bol. Ne
shvaam. Neto je krenulo po zlu. Vjerojatno su pomislili kako elim
odmah prijei k njima. Ali nisam htjela!
Znam ree Rick. Bio je to nesretan sluaj.
ekali su. ahura, pojilo... ali krenulo je prebrzo. Njen
je uas dopro do njega iz daljina drugog svemira. Rick,
predomislila sam se. elim se vratiti.
Nije to tako jednostavno.
Znam. Rick, vrijeme je ovdje drukije. Dugo sam
putovala. ini se da va svijet pue. Prole su godine, zar ne?
Jedan tjedan odvrati Rick.
Bila je to njihova greka. Ne okrivljuje mene, zar ne?
Znaju da su pogrijeili. Oni koji su to uinili kanjeni su, ali to mi ne
pomae. Oaj i panika iskrivili su njezin glas pa ju jedva razumio.
Kako da se vratim?
Zar oni ne znaju?
Kau da se to ne moe izvesti. Glas joj je podrhtavao.
Kau da su unitili glineni dio, pretvorili ga u pepeo.
Nemaju me u to vratiti.
Rick je duboko udahnuo.
Prisili ih da pronau drugi nain. To je njihova dunost.
Zar ne posjeduju mo? Uzeli su te prerano, pa te moraju vratiti. To je
njihova dunost.
Bijele su se sjene nelagodno uskomeale. Sukob se zaotravao,
nisu mogli pristati. Rick se povukao nekoliko koraka.
Kau da je to opasno dopre odnekud Silvijin glas.
Veza izmeu ovoga i tvoga svijeta je nestalna. Postoji
mnogo slobodne energije. Snaga to je mi posjedujemo nije uistinu
naa. To je sveopa energija.
Zato ne mogu...
Ovo je neprekinuti niz. Postoji prirodan tok energije od
niih prema viim regijama. Ali obratan put je opasan. Krv je
svojevrstan putokaz.
Poput muica oko svjetiljke gorko e Rick.
Ako me vrate i neto krene po zlu. .. Prekinula se i
potom nastavila. Ako pogrijee, mogla bih biti izgubljena izmeu
dviju regija. Mogla bi me apsorbirati slobodna energija. Ona kao da
je napola iva. Sjeti se Prometeja i vatre...
111

 Shvaam ree Rick najmirnije to je mogao.

Dragi, ako me pokuaju vratiti, morat u pronai oblik u
koji u ui. Shvaa, vie nemam nikakva oblika. Ovdje ne postoji
nikakav materijalni oblik. Ono to vidi, krila i bjelina, ne postoji
odista. Ako uspijem prijei put natrag do tebe...
Morat e neto izmijesiti ree Rick.
Moram preuzeti neto, neto glineno. U to u ui i
preoblikovati ga.
Tko odluuje o tvom povratku? upita Rick.
To ovisi o meni Silvia e slabo. Kau, ako elim
pokuati, oni e mi pomoi.
to e odluiti? upita je.
Bojim se. to ako neto poe po zlu? Ti nisi to vidio, to
meupodruje. Tamonje su mogunosti nevjerojatne, bojim se.
Bila je to njihova greka. Oni moraju preuzeti
odgovornost.
Oni to znaju. Silvia je oajniki oklijevala. Rick,
dragi, reci mi to da uinim.
Vrati se!
Tiina. Potom njen glas, visok i patetian.
U redu, Rick. Ako ti misli da je to pravo.
Jest ree on vrsto. Prisiljavao se da ne misli, da sebi
nita ne predouje. On je mora dobiti natrag. Reci im da odmah
ponu. Reci im...
Zagluujui tresak i jara buknu pred njim. Neto ga podiglo i
bacilo u ognjeno more iste energije. Odlazili su i oko njega je
tutnjala struja iste energije. Na tren mu se uinilo da je ugledao
Silviju kako oajniki prua ruke prema njemu.
A tada se oganj ohladi i on je zaslijepljen leao u vlanoj tami.
Sam u tiini.
Walter Everett pomogao mu je da se osovi na noge.
Prokleta budalo! ponavljao je. Nisi ih smio dozvati.
Dosta su dobili od nas.
Potom se naao u velikoj, toploj dnevnoj sobi. Gospoa Everett
je utke stajala pred njim, tvrda i bezizraajna lica. Dvije su keri
radoznalo trkarale oko njega, irom otvorenih oiju.
Dobro mi je odvrati Rick. Odijelo mu je bilo nagorjelo
i pocrnjelo. Otro je crni pepeo s lica. Vlati suhe trave uplele su mu se
u kosu; sprili su krug oko njega kad su polijetali. Legao je na kau i
112

sklopio oi. Kad ih je opet otvorio, Betty Lou mu je gurala au vode

u aku.
Hvala promrmlja on.
Nisi smio izlaziti ponovi Walter Everett. Zato? Zato
si to uinio? Zna to joj se dogodilo. Zar eli da se to i tebi dogodi?
elim da se vrati Rick ree mirno.
Zar si poludio? Ne moe je dobiti natrag. Ona je otila.
Usne su mu se grevito stegle. Vidio si je.
Betty Lou je uporno zurila u Ricka.
to se dogodilo vani? upita. Ponovo su doli, zar
ne?
Rick se s mukom podigao i napustio dnevnu sobu. U kuhinji je
izlio au u slivnik i nalio pie. Dok se umorno naslanjao na
sudoper, Betty Lou se pojavila na vratima.
to eli? upita je Rick.
Djevojino je lice gorjelo nezdravim rumenilom.
Znam da se vani neto dogodilo. Ti si ih hranio, zar ne?
Pribliila mu se. Pokuava je vratiti?
Tako je.
Betty Lou se nervozno zahihotala.
Ali ne moe. Ona je mrtva, tijelo joj je spaljeno, vidjela
sam. Lice joj se od uzbuenja trzalo. Tata je uvijek govorio da
e se njoj dogoditi neto strano, i dogodilo se. Nagnula se prema
Ricku. Ona je bila vjetica! Dobila je to je zasluila!
Ona e se vratiti ree Rick.
Nee! panino e djevoje. Ona se ne moe vratiti!
Ona je mrtva kao to je uvijek govorila: crv se pretvorio u leptira,
a ona je leptir!
Poi u sobu ree Rick.
Ne moe mi nareivati! odgovori Betty Lou. Glas joj
se histerino povisio.
Ovo je moja kua. Ne elimo da se i dalje mota ovuda.
Tata e ti to rei. Tata te ne eli, ni ja te ne elim, ni moja mama, ni
sestra...
Promjena je nastupila bez upozorenja. Poput filma kad sklizne
s kalema. Betty Lou se ukoila, napola otvorenih usta, podigavi
jednu ruku. Neko vrijeme bila je beivotni predmet, poput kakva
uginula kukca, bez rijei i glasa, nepokretna i prazna. Ne mrtva ve
jednostavno vraena u prvotnu nepokretnost.
113

A onda je u beivotnu ljusku stao ulaziti ivot. Djevojka je

posrnula i zastenjala, tijelo joj se snano trznulo i stisnuto uza zid.
Porculanska alica pala je s police i razbila se na podu. Djevojka je
koraknula, s prstom u ustima, oiju irom otvorenih od boli i oka.
Oh! uzdahnula je. Porezala sam se. Zatresla je
glavom i nijemo se zagledala u nj. Na avao ili neto slino.
Silvia! zgrabio ju je i privukao. Ruka joj je bila topla,
punana, zrela. Sive oi, smea kosa, ustalasane grudi; opet je bila
ista kao u onim posljednjim trenucima u podrumu.
Da vidim ree on. Izvukao joj je prst iz usta i zagledao
se u nj. Nije bilo posjekline ve samo tanka bijela crta to je brzo
nestajala. Sve je u redu, draga. Sve je u redu. Nita se zla nije
dogodilo.
Rick, bila sam ondje prijeko. Glas joj je bio promukao
i slab. Doli su i odvukli me za sobom. Snano se tresla.
Rick, jesam li se potpuno vratila?
vrsto ju je zagrlio.
Potpuno si se vratila.
To je tako dugo potrajalo! Stoljeima sam bila ondje.
Beskrajni vjekovi. Mislila sam... Odjednom se povukla. Rick..
to je?
Silvijino se lice iskrivilo od straha.
Neto nije dobro.
Sve je u redu. Vratila si se kui i to je jedino vano.
Silvia se odmaknula od njega.
Ali upotrijebili su neki ivi oblik, zar ne? A ne zdrobljenu
glinu. Oni nemaju tu mo, Rick. Povisila je glas u paninom strahu.
Greka.. . trebalo je da to znaju. To je nepostojano i nitko to ne
moe nadzirati...
Rick je stao na vrata.
Prestani o tome govoriti! odluno je rekao. Ovo je
bilo vrijedno toga sve je vrijedno toga.
Ne moemo to zaustaviti! Glas joj se krijetavo
povisio, tanak i otar poput napete ice. Stavili smo postupak u
pokret, izmijenili ravnoteu...
Doi, draga ree Rick. Poimo u dnevnu sobu i
pridruimo se tvojoj obitelji. Bit e ti bolje. Mora nastojati oporaviti
se od svega.

114

Pribliili su se trima osobama, dvije su sjedile na kauu, a

jedna na stolici uz kamin. Svi su sjedili nepokretno, bezizraajna
lica, ukoenih udova.
Rick se zaustavio, ne shvaajui to se zbiva. Walter Everetts
sjedio je nagnut naprijed, drei novine u ruci, s papuama na
nogama, lula mu se jo dimila na pepeljari to je stajala na naslonu
stolca. Gospoda Everett sjedila je sa velom u krilu, ozbiljna lica, ali
nekako rastresena. Jean je sjedila sklupana u bezoblino klupko,
grumen gline to svakim trenom sve vie gubi oblik.
Odjednom se Jean sruila. Ruke su joj mlitavo pale, glava se
spustila. Tijelo, ruke i noge su se pokrenuli. Oblici su joj se brzo
mijenjali. Promijenila joj se i odjea. Boja je zablistala na njenoj
kosi, u oima, na koi. Nestalo je votana bljedila.
Pritiui prste na usta, nijemo je zurila u Ricka. Trepnula je i
oi su joj se suzile. Uzdahnula je. Usne su joj se nespretno pomicale,
glas joj je bio slab i neujednaen. Uvijajui se, pokuala se uspraviti
i krenuti prema njemu, nespretno poput lutke na ici.
Rick, porezala sam se rekla je. Na avao ili na
neto slino.
Ono to je bilo gospoa Everett pokrenulo se. Bezoblino i
slabo, proizvelo je neke udne zvukove i groteskno se uzvrtjelo.
Pomalo se uvrstilo i dobilo oblik.
Moj prst zauo se slab glas. Poput jeke to dopire iz
tame trea osoba u stolici uz kamin ponovila je rije. Ubrzo je sve
troje ponavljalo rijei, pomiui usne istodobno.
Rick, moj prst, porezala sam se.
to je to? upita ga Silvia pokraj njega. Silvia je na
kauu nastavila ivati metodiki, zadubljena u svoj posao. Ona u
stolici dohvatila je novine i lulu i nastavila itati. Ona to je bila uza
nj slijedila ga je kad je priao vratima. Vidjelo se da je nesigurna,
nosnice su joj podrhtavale a oi bile irok otvorene.
Rick...
Otvorio je vrata i zakoraio na trijem. Poput stroja krenuo je
niza stube i uputio se prema cesti. Na utoj etvorini svjetla iza njega
Silvia je stajala ukoeno, oajno gledajui za njim. A iza nje ostale
spodobe, iste, iste kopije.
Pronaao je svoj auto i odvezao se.
Mrana stabla i kue promicali su uza cestu. Koliko e to
daleko ii, razmiljao je.
115

Skrenuo je na glavnu cestu i ubrzo je oko njega bilo jo mnogo

kola. Nastojao je vidjeti to je u njima, ali promicala su prebrzo.
Automobil ispred njega bio je crveni plymouth. Krupan mukarac u
plavom poslovnom odijelu sjedio je za upravljaem, radosno se
smijui eni koja je sjedila do njega. Rick je potjerao svoj auto i
vozio tik iza plymoutha. Djevojka je bila tamnokosa, draesna.
Nasmijeila se mukarcu, navukla bijele rukavice, pogladila kosu i
otvorila prozor.
Izgubio je plymouth. Medu njih se ugurao teki dizela. Rick je
oajnikim naporom pretekao teretnjak i pribliio se crvenom
automobilu. Putnici u njemu kao da su se ukoili. Djevojka je
podsjeala na Silviju. Ista ona njena linija brade, iste pune usne, ista
vitka ramena i ruke. Bila je to Silvia. Plymouth je skrenuo i pred
njim vie nije bilo nijednog automobila.
Satima je Rick vozio kroz gustu nonu tamu. Kazaljka na
kazalu goriva sputala se sve nie. Pred njim su se prostirala tamna
polja. Jednom je projurio pokraj svjetlucava crvena i uta svjetla.
Crpna stanica i velika neonska reklama. Provezao se mimo njih.
Na nekoj maloj crpki potjerao je kola sa ceste i zaustavio jh na
ljunku. Izaao je i dohvatio crpku te skinuo poklopac sa spremita
na automobilu. Gotovo je napunio spremite kad fu se otvorila vrata
na kuerku uz crpku i izala je vitka ena u bijelom ogrtau i
mornarskoj bluzi. Mala kapa jedva se vidjela na smeim uvojcima.
Dobro vee, Rick rekla je mirno.
Vratio je crpku na dra. Potom je potjerao auto na cestu. Je li
stavio poklopac na spremite? Nije se mogao sjetiti. Vozio je sve
bre. Odmakao je ve vie od dvjesta kilometara. Pribliavao se
granici.
Na malom bifeu uz cestu uto je svjetlo treperilo u svjeem
praskozorju. Usporio je i zaustavio se na praznom parkiralitu uza
cestu. Nabreklih oiju, gurnuo je vrata i uao.
Zapuhnuo ga je topao, gust miris peene slanine i crne kave. U
kutu je jeao duboks. Rick se bacio na stolac i nagnuo se naslonivi
glavu na ruke. Mravi farmer to je sjedio do njega zagledao se u nj
radoznalo, a potom svrnuo pogled na svoje novine. Neki zgodni
momak jeo je grah ispirui ga vruom kavom.
to emo? upita ga mlada plavokosa konobarica, s
olovkom iza uha i kosom vrsto stegnutom na potiljku. Izgledate
kao da ste vidjeli sablast.
116

Naruio je kavu i juhu od povra. Ubrzo je jeo, a ruke su mu se

pokretale posve automatski. Spoznao je odjednom da vae sendvi
sa sirom i unkom zar ga je naruio? Duboks je tretao, a ljudi su
ulazili i izlazili. Straga u breuljcima prostirao se gradi. Sivo danje
svjetlo ulo je u prostoriju kad je svanulo. Jeo je toplu pitu od jabuka
i sjedio briui usta papirnatim ubrusom.
Bife je bio tih. Vani se nita nije micalo. Neki neugodan mir
nadvio se nad svime. Duboks je utihnuo. Nitko se za ankom nije
micao ni govorio. Neki se kamion provezao pa su prozori malo
zadrhtali.
Kad je podigao pogled, pred njim je stajala Silvia. Ruke su joj
bile prekriene i prazno je gledala mimo njega. Svijetlo-uta olovka
bila joj je zataknuta za uho. Smea kosa privezana na potiljku. U
kutu su sjedile druge Silvije a pred njima tanjuri. Sve nalik jedna na
drugu, osim po odjei.
Rick je krenuo prema parkiranom automobilu. Nakon pola sata
preao je granicu. Hladno, jasno sunce suilo je vlagu s krovova i
plonika dok se vozio kroz nepoznate gradove.
Na sunanim jutarnjim ulicama vidio ih je kako hitaju
ranoranilice na putu na posao. Ile su po dvije i po tri, njihove su
potpetice odzvanjale u tiini. Na stajalitima autobusa vidio ih je u
skupinama. U kuama su druge dorukovale, kupale se, odijevale.
Napustio je grad. Auto je usporio kad je Rickova noga kliznula
s papuice za gas. Dvije su hodale preko tratine. Nosile su knjige
djeca na putu u kolu. Kopije vjerne i iste.
Ponovo je krenuo. Pred njim se ukazao grad. Bune poslovne
ulice. Negdje blizu sredita skrenuo je u pokrajnu ulicu. I tu
nepregledan broj novih Silvija. Sive oi i smea kosa pojavljivali su
se na bezbroj mukaraca i ena, djece i odraslih. Poveao je brzinu i
pohitao iz grada na auto-put.
Napokon je usporio. Bio je iscrpljen. Satima je ve vozio, tijelo
mu se treslo od umora.
Ispred njega crvenokosi je mladac pruao palac, tanani tap u
smeim hlaama i svijetlosmeem puloveru. Rick se zaustavi i
otvori prednja vrata.
Uskai ree.
Hvala, drukane. Mladac je pohitao prema automobilu
i uao. I dok je Rick ubacivao u brzinu, mladac je zalupio vrata i
udobno se zavalio. Ve mi je bilo vrue stajati na cesti.
Kamo ide? upita Rick.
117

 Do Chicaga. Mladi se plaho nasmijeio. Dakako,

ne oekujem da ete me povesti tako daleko. Sve primam sa
zahvalnou. Radoznalo je pogledao Ricka. Kamo vi idete?
Bilo kamo odvrati Rick. Odvest u te do Chicaga.
Ali to je tristo kilometara!
Lijepo ree Rick. Preao je u lijevu traku i poveao
brzinu. Ako eli u New York, povest u te i onamo.
Nije li vam slabo? mladac se nelagodno promekoljio.
Znam cijeniti kad me netko poveze, ali... Oklijevao je. Htio
sam rei da ne bih elio da zbog mene skreete sa svog puta.
Rick je usredotoio panju na cestu pred sobom, vrsto steui
upravlja.
Vozim brzo. Neu usporavati niti u se zaustavljati.
Bit e bolje da pripazite upozori ga mladac zabrinutim
glasom. Ne bih elio doivjeti nesreu.
Na meni je da se o tome brinem.
Ali ovo je opasno. to ako se neto dogodi?
Nema pravo Rick protisne mrko, oiju uprtih na
cestu. Ovo je vrijedno rizika.
Ali ako neto krene po zlu... glas se prekinuo i potom
nastavio. Mogla bih biti izgubljena. To bi bilo tako lako. Sve je
tako nepostojano. Glas je podrhtavao od brige i straha. Rick,
molim te. ..
Rick se osvrnuo.
Kako zna moje ime?
Mladac se sklupao u klupko pokraj vrata. Lice mu je bilo
meko, kao da gubi oblik.
elim se vratiti govorio je negdje iz nutrine ali
bojim se. Ti si vidio ona meupodruja. To je sve sama energija,
Rick. Neko davno je rasporeena, ali nitko ne zna kako.
Glas je postao svjetliji, jasan i visok. Kosa se obojila u smee.
Sive, prestraene oi treptavo su gledale u Ricka. Smrznutih ruku on
se nagnuo nad upravlja, prisiljavajui se da se ne pomakne. Pomalo
je usporio i potjerao automobil na pokrajnu cestu.
Zar emo se zaustaviti? upita ono uz njega. Opet je to
bio Silvijin glas. Poput kukca to se sui na suncu ona se hrpa
uvrstila i oblikovala u vrst oblik. Silvia se uspravila na sjedalu i
pogledala napolje. Gdje smo? Negdje izmeu gradova?
Povukao je konicu, pruio ruku preko nje i otvorio vrata.
Izlazi!
118

Silvia se zabuljila u nj ne shvaajui.

to kae? Rick, to je? to se dogodilo?
Izlazi?
Rick, ne shvaam. Kliznula je malko. Palcima je
dotakla pod. Zar je neki kvar na kolima? Mislila sam da je sve u
redu.
Blago ju je izgurao i zalupio vratima. Automobil je poskoio
naprijed i uao u rijeku podnevna prometa. Iza njega se mali, njeni
lik pribirao, ojaen i povrijeen. Prisilio se da ne gleda u retrovizor i
svom je snagom nagazio na papuicu za gas.
Radio je zazujao kad ga je ukljuio. Okrenuo je dugme i naao
neku jau stanicu. Zauo se slab, zbunjen enski glas. Isprva nije
mogao razabrati rijei. Kad je prepoznao glas i razabrao rijei,
panino je iskljuio radio.
Njen glas. Mrmljao je, tuei se. Koja je to stanica? Chicago.
Zar se krug ve tako daleko proirio?
Usporio je. Nema smisla uriti. Val ga je ve pretekao na
kanzakim farmama, u gradovima daleke Nove Engleske, u malim
starim gradovima na Mississippiju, svuda sad eu smeokose,
sivooke djevojke.
Prei e i ocean. Ubrzo e zahvatiti cijeli svijet. U Africi ee to
biti smijeno. Pa i u Kini, Japanu... nasmijeio se pri pomisli na to.
Skrenuo je s auto-puta na pokrajnu cestu. Uskoro se vraao, vozei
polako putem kojim je doao.
Na nekom raskriju prometni se policajac probio kroz redove
automobila do Ricka. On je sjedio mirno, ruku na upravljau, nijemo
ekajui.
Rick apnula je sagnuvi se prema prozoru. Je li
sve u redu?
Bez brige odvrati on glupo.
Pruila je ruku kroz otvoreni prozor i taknula ga po ruci. Dobro
poznati prsti, crveni nokti.
Strano elim biti s tobom. Zar nismo ponovo zajedno?
Zar se nisam vratila?
Jesi.
Oajno je zaklimala glavom.
Ne razumijem ponovi. Mislila sam da je opet sve u
redu.
On estoko potjera automobil i pohita dalje. Raskrije je ubrzo
bilo daleko iza njega.
119

Bilo je poslijepodne, a on je bio iscrpljen, slomljen od umora.

Automatski je vozio prema svome gradu. Posvuda po ulicama ona je
hitala, sveprisutna. Stigao je do svoje kue i parkirao.
Kuepazitelj ga je pozdravio u praznom predvorju. Prepoznao
ga je po krpi i metli.
Molim te ustraja ona. Reci mi to je Rick! Molim
te, reci mi! Protrao je pored nje, ali ona ga je sustigla. Rick, ja
sam se vratila. Zar ne razumije: Oni su me uzeli prerano, pa su me
potom vratili. Bila je to greka. Vie ih nikad neu dozivati, sve je to
sad prolost. Slijedila ga je niz hodnik sve do stuba. Nikad ih
vie neu zvati.
On se uspinjao stubama. Silvia je oklijevala, a onda se spustila
na najniu stubu i sklupala se u shrvanu, nesretnu krpu, siuna
figura u debelom radnikom odijelu i golemim izmama.
Otkljuao je vrata svoga stana i uao.
Kasno popodnevno nebo bilo je tamnoplavo iza prozora.
Krovovi oblinjih kua blistali su na suncu.
Tijelo ga je boljelo. Nespretno je oteturao u kupaonicu, uinila
mu se stranom i nepoznatom. Napunio je kadu vruom vodom,
zasukao rukave, oprao lice i ruke u klokotavom vruem mlazu. Na
tren je podigao pogled.
U ogledalu iznad umivaonika ugledao je zaprepateno lice,
obliveno suzama. Lice je bilo teko raspoznati kao da se
rasplinjavalo. Sive oi, raskolaene od uasa. Drhtava rumena usta,
njean vrat, meka smea kosa. Lice je izgledalo patetino a
potom se djevojka pred umivaonikom sagnula da se obrie.
Okrenula se i umorno izala iz kupaonice.
Zbunjena, neko je vrijeme oklijevala, a potom se bacila u
naslonja. Zatvorila je oi, dozlogrdili su joj jad i umor.
Rick moleivo je promrmljala. Pokuaj mi pomoi.
Vratila sam se, zar nisam? Zatresla je glavom, sva preplaena.
Molim te, Rick, mislila sam da je sve u redu.

120

Brian W Aldiss:

Patagonias Delicious
Filling Station
Prevela Ingrid Jurela

Divna
patagonska
benzinska
stanica
Prenapueni patagonski gradovi
Ambijent je apstraktan na pomalo nezgrapan nain, iako se
to odmah ne zamjeuje zbog slaba osvjetljenja. Nasluuje se
ovei ruinjak. Albie i Jill su sami.
Albie: Vjeruje li zaista u devetnaesto stoljee?
Jill: Kod kue imam sliku koja ga prikazuje, a i utemeljitelj
moje obitelji rodio se u devetnaestom stoljeu. Nije li to dovoljan
razlog?
Albie: Govorio sam ti u metafizikom znaenju.
Jill: ini se da se ponovo loe osjea ili moda opet neto
potajno sprema. Ako me pokuava zavesti, znaj da si krenuo
pogrenim putem. ene vole laskanje a ne metafiziku.
121

Albie: Dosta nadmudrivanja! Hajde, svuci se!

Jill: Kako to misli; da se svuem?
Albie: Skini svu svoju odjeu! Otkrij mi to svoje prekrasno
tijelo!
Jill: Skinula bih se, ali zaista ne vidim nikakve veze izmeu
toga i devetnaestog stoljea. To nema smisla. To je isto kao da si
spomenuo prenapuene patagonske gradove.
Albie: Nije. Prokleto dobro znam da mi takvo to nikad nije
palo na um.
Jill: Ne mora se praviti vaan. To vjerojatno jo nikome
nije palo na um.
Albie: To je ono to me oduevljava u ljudi. Sposobni su
posve spontano izmisliti fraze, misli koje prije nisu postojale.
Prenapueni patagonski gradovi... Koliko ja znam, u Patagoniji nema
prenapuenih gradova, ali ih sama ta fraza na neki nain ini
stvarnima, uzvieno ustajalim, sumornim, sklonim raspadanju.
Jill: To je dio Argentine, je li?
Albie: Nije uope vano. Pa ipak, drago mi je to si me to
pitala, jer mi se svia ton tvoga glasa. Eto, ti i ja stojimo ovdje i
priamo o prenapuenim gradovima u Patagoniji (a vjerojatno smo i
jedini koji to ine) te tim nepostojeim gradovima na neki nain
dajemo svojstva postojeih. Vjeruje li uope da moe zapamtiti
njihova udesna imena?
Ulaze Voici i Amarantha, dvije draesne tamnopute
djevojke i, drei se za ruke, eu pozornicom.
Voici: ... i kako sam sretna, draga Amarantho, to sam te
ponovo srela! Zaista mi je milo to si se vratila. Patagonski su
gradovi tako prenapueni, a klima je uasna...
Amarantha: Ali uzdravao te bogata i ivjela si u
prekrasnoj kui, u to sam uvjerena.
Voici: Ni govora! Bila sam udana za ovjeka koji se bavio
prodajom ovjeg sira. ivio je u jednom od onih manje poeljnih
predgraa Punta Arenasa, gdje su sobe velike kao malo vei ormar i
gdje nije bilo ureaja za klimatizaciju ni osnovnih sanitarnih
potreptina. Imali smo dvije sobe i papigu, a to smo dijelili s jo
jednom obitelji.
122

Amarantha: Jadnice! Pretpostavljam da nisi izradila

mnogo runih radova.
Voici: Vara se! Oni u Punta Arenasu jednostavno su
poludjeli za jastucima s pornografskim prizorima. Tako mi je i polo
za rukom da nas, vezui prizore silovanja, vrlo uspjeno izdravam
kad god je bilo neprilika s prodajom sira...
Albie: Oprostite mi, mlade dame, no razgovarate li vi o
prenapuenim gradovima Patagonije?
Amarantha (smijeei se): Ne, dakako. Govorimo o
silovanju. (Odlaze)
Albie (eui se po glavi): To je uglavnom sve o emu
mlado pokoljenje razmilja o zadovoljstvu. No, ako bolje
razmisli, to ti drugo i preostaje?
Jill: Tu je uvijek ovji sir . ..
Albie: ini mi se da taj posao u posljednje vrijeme propada.
Jill: Kao i ljudska vrsta.
Albie: Pa ipak je u posljednje vrijeme nastala prava
eksplozija stanovnitva. To i jest razlog tolikoj prenapuenosti
gradova...
Jill: Patagonskih?
Albie: Pa da, kad si ih spomenula. Ve sama njihova imena
imaju u sebi neto katastrofalno: Comodoro Rivadavia, Nahuel
Haupi, Sarmiento, gdje se govori velki, Rio Gallegos, gdje je prole
godine u poaru poginulo dva milijuna ljudi.
Jill: Izmilja! Nitko tamo ne govori velki. Ako neto i
govore, onda je to panjolski.
Albie: U Comodoro Rivadaviji pola ljudstva je nijemo i
uope ne govori. Stekli su prevlast u Gradskom vijeu i zakonom
zabranili govor od zore do sumraka.
Jill: Zacijelo je prekrasno ivjeti u tako tihom gradu.
Albie: Da, sve dok ne padne sumrak. A tada se ona polovica
stanovnitva koja moe govoriti osveuje tako to vie cijelu no. Ta
te su kriee noi u Comodoro Rivadaviji poznate cijeloj Junoj
Americi.
Ulaze George i Toscannino, dva pristala bljedolika mladia,
te ruku zabitih u depove eu pozornicom.
George: ... i kako sam samo zadovoljan to te opet vidim,
dragi Toscannino! Gdje li si bio za svih tih mjeseci?
123

Toscannino: Pa... zapravo sam vikao.

George: Vukao?
Toscannino: Ne, vikao. Posjetio sam prenapuene gradove
Patagonije upravo zbog toga to sam htio doivjeti kriee noi
Comodoro Rivadavije. I nadmaile su sva moja oekivanja. Vozio
sam se cestom R 69 iz kolonije las Hera, a buku smo mogli uti ak
prije no to smo sili s auto-ceste. Uasno uzbudljivo! Lenjingradske
bijele noi Comodoro Rivadavije.
George: Iznenauje me. No, mene je lako iznenaditi zbog
mog temperamenta. Roen sam u Iznenaenje-Gradu, u Oregonu. A
to to viu u tom raju koji se zove Comodoro Rivadavia?
Toscannino: Imaju razliite uzvike. Osobito su omiljeni
njihovi narodni uzvici. No ini se da ipak uzvici starih bratovtina
najvie privlae turiste. Pokoji ceh ima katkad ak etiri ih pet
uzvika, koji se pokoljenjima prenose od usta do usta.
George: Pa ako emo govoriti o vikanju, ini se da je u
ovom sluaju posrijedi puka utopija.
Albie: Za dana se ne uje ni muica.
Toscannino: Ti se ne mijeaj u to! Ja priam priu.
George: Kakvi su ti uzvici? Navedi neki primjer.
Toscannino: Bojim se da moj glas nije dobar za vikanje. Za
to su potrebne godine marljiva vjebanja. Ali, na primjer, ceh koji se
bavi prodajom sirova vie: Ovji sir! ili: Upravo svjee od
ovaca! ili: Puno vitamina! Predivno!
George: ini mi se malo prebuno, pogotovu u
prenapuenom gradu . ..
Toscannino: Nimalo. ovjek se vrlo brzo navikne na to. U
svakom sluaju, moe se odmoriti u toku dana kad izie sunce i
zavlada tiina. A cijele se noi gradom kroz mnotvo probijaju
prodavai ivo obojenih epova za ui.
George: U Iznenaenje-Gradu, u Oregonu, proizvodnja
epova za ui vrlo je razvijena. Godinje se iskoristi vie od sto
milijarda tona plastike, a izvozi se u vie od sto i dvadeset zemalja u
svijetu .. .
(Odlaze)
Jill: Nisu nita rekli o tome da se tamo govori velki, zar
ne?
Albie: Upravo tako.
124

Jill se svlai. Ima prekrasno tijelo i izobilje stidnih dlaka.

Na desnoj dojci joj je utetovirano: Iznenaenje-Grad, Oregon.
Albie: To je ono to me uistinu zauuje kod ljudi
polovica su ene. (Zastor)

Divan krug
Mlin u Donjem Montrealu, nedugo nakon krunidbe.
Georgia pokree kota, a njezin mladi Lars hrani mule.
Georgia: Sluajno sam ula priu koju si prole noi itao
svom mlaem bratu Marku da bi ga uspavao. ini mi se da nije
prikladna za estogodinjeg djeaka.
Lars: Ali estogodinjaci vrlo vole morske mule.
Georgia: Ipak ne toliko!
Lars: No, ako se eli svaati. .. (Vjea se)
Georgia: ivot je u biti tragian. im sam se jutros
probudila, znala sam da e se dogoditi neto strano. Ne, to je bilo
juer.
Ulazi Ben Blackmale.
Ben: 'bro jutro, gospoice. Nisam mogao a da ne ujem to
govorite, jer sam bio iza pozornice. Sluajno sam i ja sanjao da sam
juer etao s kraljem.
Georgia: Kakve to ima veze s Larsovom smru?
Ben: I kralj voli morske mule.
Georgia: Ta bi primjedba neto znaila samo kad bi kralj
bio estogodinji djeak.
Ben: No, sad se nemojte ljutiti! On je otac iako mu je samo
est godina. Ne zavidim mu. Imam dvoje divne djece, Anitu od devet
i Berta od sedam godina. Nazvali smo ga Bertom jer je oduvijek bio
alergian na jagode. Teko radim da bih ga mogao izdravati... znate
kako su skupe jagode. ivot je mlin.
Georgia (izlazei iz svog mlina): To je glupa primjedba.
Kad bi ivot bio mlin, to bi znailo da sam upravo napustila ivot
zbog loga to mi je Donji Montreal drai.
125

Ben (objeene glave): To je bila samo govorna figura.

Moja ju je majka upotrebljavala svaki dan, a mi je nikad nismo
ispravljali. ivot je mlin, govorila bi. Izraivala je jastunice s
erotskim prizorima za potrebe patagonske trgovine.
Georgia: Toliko o socijalnoj povijesti.
Ulazi policijski detektiv, narednik Buenos Aires.
Buenos (Georgiji): Oprostite, gospoice, biste li pogledali
ovu fotografiju i rekli moete li...
Buenos: Oprostite, pogrena fotografija. (Pokazuje drugu).
Jeste li vidjeli ovjeka ovakva izgleda?
Georgia (pokazuje Bena): To je on!
Buenos (kreui prema Benu): Oprostite, gospodine, ali
imam nalog da vas uhapsim zbog krijumarenja jastuka s erotskim
vezovima u Patagoniju. Osim toga, ini mi se da ste roeni u znaku
Bika.
Ben: Ne, roen sam u znaku Medvjeda.
Buenos: Laljive, takav znak ne postoji! To je samo
jezina figura.
Ben: No, sad mi je dosta pretvaranja! (Bjei)
(Buenos ga ubija.)
Buenos: Nadam se da mi neete zamjeriti krvoprolie,
gospoice.
Georgia: Nimalo. Ako ga elite, tamo je iza drvarnice.
Buenos: To je va dragi ljubavnik koji je umro u roku od
prolih pola sata. Zacijelo ste vrlo ravnodune prirode.
Georgia: Zapravo sam roena u Ravnodunosti, u Oregonu,
u gradu od oko 1,544.000 stanovnika sudei po posljednjim
izvjetajima. Ne znam jeste li ikad posjetili Ravnodunost, ali prije
no to uete u sam grad, na ulazu stoji ploa s natpisom:
Ravnodunost-Grad, domovina Rujanskog Graka i Kadulje.
Dobrodolica strancima.
Buenos (eui se po glavi): Toliko sam puta bio u tom
gradu a ne sjeam se tog znaka.
Georgia: Ba se ne moete pohvaliti svojom moi
zapaanja. No, Rujanski Graak mi je bio djed po majci, a doimao se
126

vrlo majinski u svojim kaftanima i bijelim nabranim hlaama.

ezdeset i est godina je svakog tjedna pisao izvjetaj za mjesne
novine, a osim toga je napisao zbirku pjesama pod nazivom Samo
obian narod, koja je objavljena u tvrdom uvezu.
Buenos: Nije li to zbirka pjesama koja je, uglavnom u
obinom metru, s rimom abab, slavila vrline tuposti?
Georgia: Tu je bio i pokoji sonet, koliko se sjeam.
Buenos: Ukljuujui i onaj koji poinje stihovima: Sad
oarava peristil, a sada luk? Kupio sam primjerak te knjiice i
uvam ga, ali jo se ne sjeam tog prokletog znaka to ste ga
spomenuli.
Georgia: Niste mi se svidjeli kad ste doli. Jo i sad mislim
da ste prilino glupi, ali poeli ste mi se sviati. Biste li svratili na
pie?
Buenos: Na dunosti sam, gospoice. Negdje izmeu ovog
mlina i Patagonije cijelo je mnotvo krijumara erotskih jastuka koje
treba pohvatati.
(Izlazi)
Georgia: udni su ti ljudi koje sree. Svi neto nadodaju
tvom ivotnom iskustvu. Svaki od njih ima neto posebno, iako,
moram rei, nije ba esto da to i daju. Sretna sam to sam ovakva.
Nikad ne doputam da me svladaju moje nevolje. Nikad ne doputam
da me moji udvarai potine. U trideset treoj godini jo sam
djevica. Jo, sve dok me to zadovoljava onako kako to ja elim.
Naime, treba i misliti o ivotu. Teka su ovo vremena. Nije ostalo
mnogo mlinova. Trebalo bi da ljudi vie misle o onome to govore
drugima... svi se mi lako vrijeamo. Lijepo je biti osjetljiv, ali nije
dobro biti preosjetljiv. Budem li mogla, pokuat u da se nikad ne
uvrijedim, iako se ovjek mora boriti za svoja prava. Zapravo, stvar
je u uspostavljanju ravnotee. Moda je to tajna ivota. Ili ivot
nema tajne. Svi misle da ivot ima tajnu i svi se razoaraju kad ne
uspiju otkriti to je to tajna. Moda bi bili jo vie razoarani kad bi
zakljuili da tajne uope nema... Vrlo je znaajno da starei ne
postanemo cinini. Jo i sad vjerujem ljudima, iako sam vrlo esto
bila povrijeena. Zapravo, tu i tamo. Bila sam povrijeena kad se
Lars objesio u srdbi. Zaboravila sam zbog ega, bilo je to neto
posve beznaajno. Joj, ta oni e doi i pitati me zato se Lars objesio,
a ja se neu moi sjetiti razloga. Izgledat u prilino glupavo!
Zaboravila sam, morat u im rei. Niste mogli zaboraviti,
127

odgovorit e mi. Bit e bijesni, pogotovu Larsova ena Meg. Morat

u izmisliti razlog. Lars se nije mogao sjetiti znaka ispred
Ravnodunost-Grada, rei u im. Ali, to je prilino beznaajan
razlog za samoubojstvo svakome tko ne pozna Ravnodunost.
Dakako, ako zadue onoga zgodnog detektiva, on e svakakako
shvatiti razlog jer je bio u Ravnodunosti. Ah, tada ne bih smjela
upotrijebiti taj izgovor, jer e se sjetiti da nije Lars bio taj koji se nije
mogao sjetiti znaka ve upravo on... U kakvo se to more lai
uvaljujem! Moda bi trebalo da se ubijem... to bi rijeilo sve.
S druge strane, zato bih se ubila samo zato da bi drugi bili
zadovoljni? Vjerujem da je vano ugoditi drugima, ali postoje
granice. To ne bi trebalo govoriti, ali zapravo ugaamo drugima radi
nas samih. Naime, mislim da se nadamo kako emo, budemo li
pristojni prema drugima, uiniti ljude spremne da udovolje nama. To
je suprotno pokvarenom krugu, to je divan krug. I zaista ne bi imalo
smisla ugaati drugima ako ne bismo imali koristi od toga. To je
filozofska stvar. Ne znam to da inim. Uvijek sam govorila da je
ivot prilino filozofska stvar... To je govorio i otac moje majke. Da
ga je Lars sreo, vjerojatno bi jo i sad bio iv. S druge strane, da je
Lars sada iv, nikad ne bih srela onoga pristalog detektiva... ivot je
zaista tajna... (Zastor)

Nepotenja osamljene benzinske stanice

Benzinska stanica izvan petagonskoga grada. Regina
Blackmale i Sam Prenderghast izlaze iz automobila i zvidukom
dozivaju ovjeka sa crpke.
Sam: Moete li mi naliti benzina?
Posluitelj: Bilo bi bolje da upalite svjetla, gospodine.
Pomrina Sunca je u porastu.
Sam: Kakva pomrina Sunca? Otkad sam u Patagoniji
nisam doivio nita drugo osim neprilika! Najprije mi se pokvario
runi sat, onda se Regina prehladila, a sad jo i pomrina Sunca! to
s tim dobivate?
Posluitelj: elite li kupiti naoale za sunce, gospodine?
Regina: Reci mu kako su prenapueni gradovi, Same! Reci
mu kako smo u Punta Arenasu morali dijeliti stan s nekim glupim
prekupcem ovjeg sira i s njegovom enom. Hajde, reci mu!
128

Sam: Prestani prigovarati, vreo! Nikad nam ne bi

povjerovao.
Posluitelj: O, da povjerovao bih vam. (Skida periku).
Moda me sad prepoznajete. Ja sam onaj prekupac sira o kojem ste
maloprije govorili. U posljednja dva mjeseca je propala ak trgovina
erotskim jastucima, ena me napustila, pa sam se morao prihvatiti
ovoga bijednog posla.
Sam: Zgodna pria. A kamo vam je otila ena?
Posluitelj: U Donji Montreal.
Sam i Regina (uglas): Ta mi idemo onamo!
Posluitelj: Neete stii daleko po ovoj pomrini. Zato ne
priekate dok ne proe? Traje tri minute i pedeset i jednu sekundu. U
meuvremenu, dopustite mi da vam kaem kako je veliko bilo moje
zadovoljstvo to ste stanovali kod nas. Znam da nije bilo kao u
palai, ali...
Regina: Vraga kao u palai! Smrdjelo je po ovjem siru!
Nikad nisam vidjela bjednijeg brloga. Ja vam, zapravo, ne
zamjeravam. Vi ste samo domorodac. Krivac je moj glupi mu!
Moramo li ii u Punta Arenas? pitala sam ga. Da, odgovarao bi.
eljela sam poi u Comodoro Rivadavi... grad je vei, trgovine su
bolje, iako se nou toliko vie, a to, kako ve pretpostavljate, uasno
mrzim.
Posluitelj: No, gospoo, svi gradovi Patagonije su
prenapueni, jedan kao i drugi. Ali to nije razlog da se okomite na
viku u Comodoro Rivadaviji. Zar nikad niste uli povik ceha
benzinske stanice u dva sata ujutro? (Vie) Benzin! Dobar i mirisav!
Benzin! O, predivno!
Sam: Hvala, Mack, ali sad nam je dosta mjesnog folklora.
Pred nama je dug put, i kao to ste mogli zamijetiti, moja ena nije
ba dobre volje. Napuni mi, molim te, po ovoj mjeseini.
Posluitelj (vadi knjiicu): Kupite ovo, gospodine!
Kompletan vodi o pomrinama Sunca i Mjeseca odsad do dvije
tisuite godine, s tabelom ekvinocija i s dodatkom o svretku
svijeta. Samo petnaest krapotnikasa.
Sam: Huljo! To je krivotvorina! Dao si je tiskati posebno za
ovu priliku. Svi ste vi Patagonci isti!
(Ulazi policajac Buenos Aires, detektiv inspektor)
129

Buenos: Oprostite mi, gospodine, no ini mi se da se vi

zovete Samuel Aniseed Penderghast, odnosno Toscannino Scrubbs.
Ja sam detektiv i elio bih vas neto upitati u vezi s erotskim
jastunicama koje su nestale u kneevoj palai u Sarmientu, gdje se
govori velki.
(Sam i Regina trei izlaze)
Posluitelj: Dakle, zamalo si ih ukebao. (Stavlja periku na
glavu)
Buenos: Dug je put pjeke do Donjeg Montreala. No, stii
u ih. Hvala ti na sudjelovanju u svemu ovome. Ta zamisao s
pomrinom bila je sjajna. Kako si samo uspio?
Posluitelj (gledajui gore): To je jedan od mojih starih
sombrera. Jedina je tekoa bila u posuivanju kablova koji su mi
bili potrebni da ga uvrstim izmeu Sunca i stanice.
Buenos: Trebala su ti jo dva, je li? Jedan mi izgleda
prilino dobro. A svidjelo mi se i tvoje vikanje. Benzin! Je li to
autentian uzvik?
Posluitelj: Danas je, da ti pravo kaem, teko rei to je
autentino. Turizam je najavio smrt svega spontanoga, ak u
najudaljenijim krajevima, kao to je naa voljena Patagonija. Ali,
nauio sam uzvik ceha benzinskih stanica od svog ujaka Divesa, koji
se rodio u Comodoro Rivadaviji. Ja sam roen u hladnom i
vjetrovitom dijelu pampa de los Terromontes. Ali, to nije vano,
osim toga, moj je ujak mrtav. Dopusti da ti ponudim primjerak
knjige Povici krieih noi u Comodoro Rivadaviji. Samo petnaest
krapotnikasa.
Buenos (ispitujui knjiicu): Varalice, to je krivotvorina!
Dat u ti pet krapotnikasa.
Posluitelj: Dobro! (Novac mijenja vlasnika)
U dvorite pred stanicom ulazi crna limuzina. Izlazi
Lavinia Borg.
Lavinia: Moete li mi rei koliko je jo udaljen Punta
Arenas?
Buenos: Punta Arenas je zatvoren, gospoo, zbog
prenapuenosti. Najbolje bi bilo da se vratite putem kojim ste doli
te da skrenete lijevo prema Argentini.
130

Lavinia: Prepoznala sam vas. Prole noi sam sanjala neto

melankolino. Usnula sam da sam svirala na gitari kraj nekoga
starog izvora u kamenu, a dvije su se ptice spustile do mene.
Cvrkutale su uz moju svirku. Tada sam pogledala u izvor i vi ste bili
tamo. Utapljali ste se u potpunoj tiini, radije no da prekinete glazbu.
Buenos (eui se po glavi): Jeste li me izvukli?
Lavinia: Probudila sam se strano edna. Potrala sam
prema kupaonici i povratila. Na veeri smo imali neke prijatelje, koji
su donijeli hranu to mi nije prijala. Danas sam namjeravala otii u
Punta Arenas, gdje je, ini mi se, hrana dobra. Toliko o mojoj
povijesti.
Buenos: Da budem iskren, tamo vlada nestaica hrane.
Posluitelj: Pa ak i nestaica ovjeg sira.
Buenos: Doite u moju kuu, draga gospoo, i posluit u
vas obrokom vaih snova. Ja sam detektiv i prilino tvrd orah, ali me
vaa ljepota smekala do te mjere da sam vam spreman ponuditi
morske mule i bijelo vino u zamjenu za vae drutvo.
Lavinia: Moram li i spavati s vama?
Buenos: Gospode, ta niste valjda mislili da u vas nizato
hraniti morskim mulama, zar ne? Nisam ba tako glup! Napokon,
postoje pravila gostoljubivosti. Gledajte, gospoo, ja mogu biti
detektiv, ali i ja imam osjeaje kao i vi. Dakako da ete morati
spavati sa mnom!
Posluitelj: Morat ete spavati i sa mnom. Ja, naime, ivim
s njim.
Lavinia: Onda smo se dogovorili. Upozoravani vas da
bolujem od bolesti koju mukarci obino smatraju odvratnom, ali to
meni ne predstavlja tekou. Samo mi malo smeta pomisao na to da
sam sino sanjala kako ste se utopili. Hajdemo!
(Svi izlaze. Ulazi Regina)
Regina (zove): Same! Same! Kamo je otiao taj idiot?
Gospode, ponovo smo se vratili na onu uasnu benzinsku stanicu.
No bar onaj glupavi trgovac ovjim sirom nije ovdje. Moda bismo
se mogli smjestiti ovdje, uljepati ovo mjesto, prodavati benzin,
obogatiti se.
(Crvena limuzina se zaustavlja ispred benzinske stanice)
Povici: Ben-zin! Dobar i mirisav! Ben-zin!
ZASTOR
131

Arthur C. Clarke:

Tales of the White Hart

The Defenestration
of Ermintrude Inch
Preveo Krsto Maurani

Kako je
defenestrirana
Ermintruda
Palac

(Prie iz Bijelog Jelena pria sedma)

Kako je teko kad se ovjek na neto navikne, pa toga vie
ne bude!
Shvaamo vas, dragi itatelji Siriusa. Neoprostivo je to
u prolome broju nije bilo Bijeloga jelena i njegove neodoljive
prialice Harryja Purvisa.
Ipak, morate nam oprostiti. Vidite, postoje i takve stvari
koje zovemo viom silom. Jadni, jadni, siromani Harry...

Meu mnoge zagonetke o Harryju Purvisu koji je inae bio

tako pun kojekakvih pria ubraja se i postojanje ili nepostojanje
gospoe Purvis. No, istina je da on nikad nije nosio vjenani prsten,
ali to danas ionako nita ne znai. Upravo kao ni eventualno noenje
prstena, to bi vam mogao potvrditi svaki hotelski recepcionar.
132

Harry je u mnogim svojim priama pokazivao svoj nesumnjivi

antagonizam prema osobama koje je jedan moj prijatelj Poljak, ne
poznajui dovoljno strane jezike, uvijek naziao damama enskoga
spola.
A onda je doao dan kad smo saznali!
Ne sjeam se vie tko je prvi spomenuo rije defenestracija,
jednu od onih egzotinih rijei bez kojih moete proivjeti svoj ivot
sretno i veselo a da ih nikad ne saznate. Bit e najvjerojatnije da je
istrao neki od mladih erudita koji su znali zalutati meu stalnu
klijentelu Bijeloga jelena ravno s koleda, izazivajui u nas
starosjedilaca komplekse manje vrijednosti zbog nae nezrelosti i
ignorancije. Poelo je, dakle, rijeju, ali se ubrzo prelo na djela. Da
li je itko od nas ve doivio defenestraciju? Da li netko od nas
poznaje nekoga tko nja se pretvori u vrsto uvjerenje.
Da rekao je Harry. Dogodilo se to jednoj
slatkorjeivoj dami koju sam neko poznavao. Zvala se Ermintruda i
bila je suprugom Osberta Palca, snimatelja za BBC.
Osbert je sve svoje radno vrijeme provodio sluajui kako
drugi priaju, a veliku veinu slobodnog vremena sluajui kako
pria Ermintruda. Na alost, nju nije mogao utiati pritiskom na
dugme, pa je rijetko uspijevao sam prozboriti koju rije.
Ima ena koje iskreno ne shvaaju da nisu u stanju prestati da
govore i koje se iznenade do neba kad im netko spoitne da
monopoliziraju razgovor. Ermintruda bi progovorila onoga trenutka
kad bi se ujutro probudila, dodala bi gas da nadjaa vijesti na radiju i
tjerala dalje sve dok Osbert ne bi, zahvalno, otiao na posao. Dvije
godine takvog ivota reducirale su ga u stanje ivane olupine.
Jednog jutra, meutim, otkrio je da mu je supruga oboljela od davno
zakanjelog napada laringitisa, pa je to iskoristio da bi prosvjedovao
protiv njenoga konverzacijskog monopola.
Na njegovo ogromno iznenaenje ona je jasno i tiho (zbog
laringitisa!) odbila sve njegove optube. Postalo je oevidno da za
Ermintrudu vrijeme stoji dok ona govori, a leti nadzvunom brzinom
bude li prisiljena sluati nekoga drugog. im joj se vratio dobar glas,
rastumaila je Osbertu kako je podlo to je optuuje za nepostojee
stvari, za niske izmiljotine, svaa bi bila una da je uope bilo
mogue svaati se s Ermintrudom.
Osbert je bio gnjevan i oajan. Bio je on, takoer,
dosjetljiv, pa se stoga dosjetio kako e doi do nepobitnih dokaza
kojima e uvjeriti Ermintrudu da na svaki slog koji on uspije
133

prozboriti dolaze stotine i stotine njenih rijei. Rekao sam ve da je

bio snimateljem za BBC, soba mu bijae ispunjena HiFi sistemima,
od kojih je dijelova, ne znajui, poklonio BBC-ju.
Nije mu trebalo dugo da bi konstruirao instrument koji
bismo mogli nazvati selektivnim brojaem rijei. Ako se bar malo
razumijete u audiotehniku, bit e vam jasno kako se to moe izraditi
pomou odgovarajuih filtera i poluvodia a ako se ne razumijete,
morate mi vjerovati na rije. Aparat je, ukratko radio ovo: mikrofon
je hvatao sve izgovorene rijei u stanu Palevih, Osbertove su rijei,
izgovorene dubokim glasom, odlazile na jednu stranu i oznaene na
brojau On, a Ermintrudine vie frekvencije na drugu stranu, u
broja Ona.
Nakon jednoga sata rezultat je bio ovakav:
On 23
Ona 2530
Brojke su se mijenjale na brojau, a Ermintruda je sve
vie i vie tonula u crne misli, govorei (nevjerojatno!) sve manje i
manje. Osbert je, naprotiv, opijen vinom pobjede (to je, zapravo,
izgledalo kao najobiniji jutarnji aj), iskoristio situaciju i brbljao
sve vie i vie. Kad je, napokon, krenuo na posao, rezultat je jasno
oslikavao promijenjeno stanje u domainstvu Palevih:
On 1043
Ona 3397
Da bi se vidjelo tko je gospodar u kui, Osbert je ostavio
aparat ukljuen, uvijek ga je zanimalo da li Ermintruda govori sama
sebi i kad nema nikoga tko bi je sluao. Dakako, da je broja
zakljuao, kako ga njegova ena ne bi mogla iskljuiti za njegove
odsutnosti.
Bio je pomalo razoaran kad je po povratku s posla naao
broj njenih rijei nepromijenjen. Rezultat je, meutim, ubrzo
nastavio rasti. Pretvorilo se to u igru dodue, smrtno ozbiljnu igru
u kojoj je oboje protagonista bacalo pogled na aparat kad god bi
prozborilo koju rije. Ermintruda nije mogla izbjei poraz: opet i
opet bi je spopao napadaj blagoglagoljivosti, a rezultat na brojau bi
se popeo za novih nekoliko stotina prije nego to bi nadljudskim
naporom volje prisilila samu sebe da uuti. Osbert je vodio tolikom
prednou da si je mogao dopustiti luksuz povremenih sarkastinih
komentara, a zadovoljstvo koje su mu priinjavale te upadice bilo je
vrijedno nekoliko brojaka vie na brojau.
134

 U domu Palevih zavladalo je stanje kakve-takve

verbalne ravnotee, ali je broj rijei izazvao napetost. Napokon je
Ermintruda, kojoj zapravo nije manjkalo inteligencije, apelirala na
muev razum. Naglasila je da rezultat na brojau ne moe pokazivati
pravo stanje stvari jer se nijedno od njih ne ponaa prirodno pod
budnim uhom aparata. Osbert je nepoteno iskoristio njenu
nespremnost zaskoivi je bez najave, a sad je mualjiv poput ribe,
da bi iskoristio poetnu prednost. Zastao mu je dah pred ovolikom
drskou, ali je morao priznati da tu ima i neto istine. Test bi bio
pravedniji i ozbiljniji kad bi oboje moglo zaboraviti na aparat i
ponaati se prirodno.
Napokon su sklopili kompromis. Osbert je gestom
velikoduja vratio broja na nulu i pokrio displej da bi onemoguio
praenje rezultata. Dogovorili su se da e slomiti votane peate
na koje su pritisnuli svoje otiske prstiju na kraju tjedna i priznati
rezultat kao konani i neoborivi dokaz, ne pokuavajui ga oboriti
nikakvim izmotavanjima. Sakrivi mikrofon pod stol, Osbert je
odnio broja u svoju radnu sobu kako u stanu ne bi ostalo nita to bi
ih podsjealo na kobni sukob koji e odluiti sudbinu Palevih.
Malo pomalo stvari su se vratile na normalu. Ermintrudi
se povratio njen raskoni dar govora, ali to Osbertu vie nije smetalo
jer je znao da svaku njenu izgovorenu rije zapisuje nepristrani stroj.
Kad tjednu doe kraj, njegov e trijumf biti potpun. Mogao si je ak
dopustiti luksuz od nekoliko stotina rijei dnevno, znajui da e to
Ermintruda nadoknaditi u nepunih pet minuta.
Ceremonijalno lomljenje peata obavili su uveer
posljednjeg dana u tjednu, poto je pod napadajem ak i za nju
neobine brbljavosti Ermintruda triput zaredom ponovila telefonski
razgovor rekordne banalnosti rije po rije. Osbert je to podnio
nadmonim strpljenjem smijeei se i ponavljajui Da, draga
svakih deset minuta, zabavljajui se u meuvremenu iznalaenjem
svih moguih isprika koje e ona vjerojatno izmisliti kad se suoi s
konanim dokazom.
Pokuajte zamisliti njegove osjeaje kad su napokon
slomili peate i ugledali rezultat za cijeli tjedan:
On 143.567
Ona 32.590
Osbert je buljio u nevjerojatne brojke kao zaaran. Neto
se dogodilo, ali to? Pogreka vjerojatno, lei u aparatu. Ipak, jeio
135

se od pomisli da mu sad Ermintruda nee dati mira ak i ako dokae

da je broja pokvaren.
Osbert je izgurao trijumfalnu Ermintrudu iz sobe i krenuo
da rastavi svoj izdajniki ureaj. Pogled mu privue neto u kou za
smee. Bio je siguran da to sam nije odbacio. Bio je to komad
magnetofonske vrpce slijepljenih krajeva tako da ini neprekidnu
petlju. Osbert je bio siguran da danima nije dirao magnetofon! On
podigne vrpcu, razgleda je, a sumnja se pretvori u vrsto uvjerenje.
Pogleda magnetofon; prekidai i dugmad su pokazivali da
je netko prkao po njima. Ermintruda je bila lukava, ali i neuredna.
Osbert joj je esto prigovarao da nikad ne obavlja posao do kraja.
Njegova je soba bila puna komadia vrpce na koje je
snimao kojeta, pa i svoj glas; Ermintrudi nije bilo teko izabrati
snimku njegova glasa, odrezati odgovarajuu duinu, prilijepiti
krajeve jedan o drugi, ukljuiti reprodukciju i ostaviti magnetofon da
brblja pred brojaem njegovim glasom sate i sate. Osbert je bio
bijesan na samoga sebe to se nije dosjetio tako jednostavnom triku i
unaprijed ga sprijeio. Da je vrpca bila samo malo vra, vjerojatno
bi njome zadavio Ermintrudu.
Da li je on i pokuao uraditi tako neto, ne zna se.
Sigurno je samo da je ona napustila stan kroz prozor, a jasno, moglo
se to dogoditi i nesretnim sluajem samo to to Ermintrudu nitko
nije mogao pitati jer su Palevi ivjeli na etvrtom katu.
Meni je svakako poznata injenica da se defenestracija
najee dogaa namjerno, a isto tako je ona bila poznata i istranom
sucu. Ali nitko nije mogao dokazati da je Osbert izbacio svoju enu
kroz prozor, pa je stvar ubrzo zaboravljena. Godinu dana nakon
Ermintrudina leta kroz prozor Osbert se oenio draesnom malom
gluhonijemom djevojkom. To vam je jedan od najsretnijih branih
parova u Londonu.
Harry je uutio, da li zato to ni sam nije vjerovao u priu ili iz
pijeteta prema pokojnoj gospoi Palac, ne znam, a prije nego to je
bilo tko od nas mogao prozboriti, vrata se otvore uza zveket i
lomljavu, a impozantna blondina nahrupi u Bijeli jelen.
Nevjerojatno je kako ivot zna namjestiti dogaaje! Harry
Purvis problijedi i pokua se, bez uspjeha, sakriti u mnotvu.
Ha, to je, dakle, mjesto uli smo gdje ti svake
srijede dri predavanja iz kvantne mehanike! Trebala sam se
raspitati na Sveuilitu jo lani! Harry Purvis, ti si laac, i ba me
briga ako to sazna itav svijet! A to se tie tvojih prijatelja, tu
136

nas odmjeri pogledom koji je ario i palio ve odavno nisam

vidjela na jednome mjestu takvu hrpu nikoristi i pijandura!
Hej, ekajte vi... prosvjedovao je Drew, ali ga ona
uutka jednim jedinim grobnim pogledom, pa se okrene jadnome
Harryju:
Hajde, mii se! Vodim te kui. NE, nije potrebno da
dovri pie! Ionako si se ve nalokao.
Posluan poput dresirana psia Harry uzme svoju torbu i kaput.
Da, draga Ermintrudo promuca on.
ooo
Neu vas zamarati dugom diskusijom koja je uslijedila, a tema
je bila da li je ime gospoe Purvis zaista Ermintruda ili je Harryja
tako okirao njen dolazak da je pod utjecajem vlastite prie
automatski upotrijebio upravo to ime. Bilo kako bilo, Harryja vie
nikad nismo vidjeli.
Nedostaje nam, Harry. ak i oni koji ti nisu vjerovali ni rijei
tuguju za tvojim priama. Sluaj. Ako ne moe k nama,
defenestriraj Ermintrudu, uradi to u jednu srijedu naveer, imat e
etrdesetak svjedoka koji e ti dati alibi. Uradi bilo to, samo nam se
vrati. ekamo te.

137

Zoran ivkovi:

Festival SF
filma
U sveanoj dvorani Studentskoga
kulturnog centra u Beogradu odran
je od 5. do 12. februara specijalni
program Feta pod naslovom
Nauna fantastika na filmu. Na toj
smotri prikazano je ukupno devet
dugometranih igranih filmova i
sedam kratkometranih animiranih,
crtanih i igranih filmskih ostvarenja.
Mi emo se preteno usredsrediti na
dugometrane, i to onim redom kojim
su bili predstavljani publici.
Festival SF filma otvoren je
ostvarenjem
amerikog reditelja
engleskog
porekla
Michaela
Andersona pod naslovom Loganovo
bekstvo (Logan's run), snimljenim
prole godine. Potrebno je odmah
skrenuti panju da je posredi film
namenjen komercijalnoj distribuciji,
sa svim odlijima i nedostacima
karakteristinim
za
holivudsku
produkciju toga tipa.
Neka budua civilizacija Zemlje,
zaptivena
u
zidinama
jednog
megalopolisa, stvorila je idealni
obrazac
sveta
epikurejske
stagnacije. Starost je ukinuta, poto
bi svako ko je preao tridesetu
godinu bivao uniten. One koji
pokuavaju da se bekstvom spasu
egzekucije lovi kasta straara, koji,
meutim,
i
sami
podleu
nemilosrdnom
rvnju
starosne
granice. Kako to ve biva u slinim
situacijama.

tu je i svenadzirui super-kompjutor,
koji bdije nad velikom oazom
civilizacije iza ijih granica vreba
nepoznato.
Zaplet poinje kad jednom od
straara, Loganu, biva stavljeno u
zadatak da pronae svetilite tajne
sekte koja veruje u postojanje ivota
i izvan zidina dinovskog grada,
odnosno u njegovu smislenost posle
tridesete godine. Zajedno sa jednom
pripadnicom te sekte (jer kako bi
inae bilo romanse!), on uspeva da
se, nakon mnogo peripetija, probije
do spoljnog sveta, gde u ruevinama
nae civilizacije zatie njenoga
jedinog preivelog metuzalemskog
itelja, ija oronulost i starost iz
osnove
opovrgavaju
drutvo
epikurejskog razvrata megalopolisa.
Logan i devojka vraaju se u
grad da saopte i ostalima svoje
otkrie, ali oni im ne poklanjaju
nimalo panje, ponaajui se kao
dobro programirani roboti. Sve do
tog trenutka film poseduje izvesnu
tenziju i privlanost, koja biva
pojaana nasluivanjem neumitnoga
traginog kraja. Da se Loganovo
bekstvo odista okonalo potpunim
neuspehom naslovnog junaka da
preobrati svoju sabrau bila bi to
zanimljiva parabola o komarnoj
uslovljenosti sveta u kojem danas
ivimo, pa, dakle, i prihvatljivo
angaovan SF film, koji bi mogao da
se dopadne premda je ceo taj motiv
ve veoma detaljno vivisekciran u
sedmoj umetnosti.
Meutim, filmovi iz holivudske
kuhinje veoma retko naputaju
pouzdan teren hepienda zarad slo-

enijih umetnikih parabola, pa se

tako i Loganovo bekstvo zavrava
sasvim
u
duhu
stripova
o
Supermenu:
Logan
savladava
svemoni kompjutor, pobeuje sve
protivnike i vodi mladu populaciju
grada u susret sa ivim fosilom ranije
civilizacije, koji na taj nain postaje
sasvim jednostran i prazan simbol.
Nije naodmet rei na kraju da je ovo
jedan od dvaju jedinih SF filma sa
cele smotre za koje su nai
distributeri
pokazali
izvesno
interesovanje. Drugog dana festivala
prikazan je film mladog francuskog
reditelja
Jeromea
Laperrousaza
Human, koji je doao ovenan
Zlatnim
asteroidom,
prvom
nagradom
prologodinjega
transkog festivala. Kaimo odmah:
posredi je delo ije je svako
diskurzivno tumaenje ve unapred
osueno na drastinu racionalnu
redukciju, i o kojem, eventualno, ima
smisla uslovno raspravljati samo
meu onima koji su ve imali prilike
da ga vide.
Ovo, meutim, ne znai da je u
pitanju puka vizuelna fantazmagorija.
Odreen sie, dakako, postoji, ali
vezati se samo za njega znai
praktino nita ne rei o filmu. Za
razliku od Loganovog bekstva, na
primer, ovde fabula predstavlja puki
alibi za nesputana kazivanja jezikom
slike, odnosno anr se gotovo
potpuno javlja u funkciji medija.
Nauno-fantastini
motiv
hronomocije iskorien je uglavnom
kao spoljni agens za stvaranje
odreenog niza situacija kroz koje se
odvija
slojevita
i
postupna
emocionalna i voljna dezintegracija
glavnog junaka, istrgnutog iz svoga

imanentnog ljudskog konteksta u

kome ak i kategorije patnje, straha i
smrti predstavljaju razlog za ivot, i
postavljenog u koordinate jedne
bezline i ravnodune budunosti,
koja, dodue, nudi venost, ali i koja
je, verovatno upravo zbog toga,
liena svih 1judskih referenci
efemernosti.
Kao to smo, meutim, rekli,
svaku, pa i nau eksplikaciju
Humana, treba prihvatiti vie nego
uslovno.
Umetniki
i
tehniki
besprekorno snimljen Laperusazov
se film svakim svojim segmentom
drastino
opire interpretacijama
izvan vlastitog medija, a moda
nonajvie onim diskurzivnog tipa.
Neprevodiv na bilo koji drugi jezik
izuzev jezika slike, Human do
paroksizma realizuje naelo da je
film pre svega medij, a tek onda sve
ostalo, raunajui tu i anr.
Treeg
dana
festivala
na
programu se naao film ovek koji
je pao na Zemlju (The Man Who
Fell On Earth) engleskog reditelja
Nicolasa Roega, sa poznatim poppevaem Davidom Bowiem u glavnoj
ulozi, koji je neka odmah bude
reeno ubedljivo pokazao da mu
ni tajne glume nisu strane. U pitanju
je film koji bi. ukoliko bismo ga
doslovno shvatili, rizikovao da bude
optuen za izvesne nedoslednosti u
faktografiji, u razvoju radnje, najzad
u koherenciji likova. Meutim, ukoliko mu priemo kao delu koje ie
prevashodno
zamiljeno
kao
parabola, onda sve ove nepotpunosti
nestaju a ostaje umeno i nadasve
poetski ispriana filmska storija o
neumitnom procesu ooveenja bia
koje nije ljudsko, ali je postavljeno u

139

ljudski kontekst.
Koliko je nama poznato, to je prvi
film u kojem antropomorfizacija
heterogenog entiteta nije neto to
se apriori podrazumeva ve je uzeta
kao okosnica siea. Naslovni junak
filma dolazi, naime, na Zemlju sa
neke daleke planete u potragu za
zalihama energije i vode koje su na
izmaku na njegovom svetu. Uzevi
ljudsko oblije i ne elei da izaziva
nikakvo podozrenje, on se ukljuuje u
sloenu
socijalnu
strukturu
savremene ljudske civilizacije i
pokuava legalno da doe do dobara
koja su mu potrebna.
Meutim, bivstvovanje u ovekovoj
sredini
predstavlja
pogubni
bumerang: umesto da lako sauva
svoj
generiki
identitet,
junak
doivljava proces spore ali postojane
antropomorfizacije, uslovljene nizom
inilaca, od ljubavi do psihosocijalne
otuenosti. Najzad, svako seanje na
matini svet sasvim izbledi i on na
kraju i fiziki postaje normalno ljudsko
bie, bez ikakve mogunosti ponovne
metamorfoze u svoje prvobitno
oblije, to izmeu ostalog slojevito
simbolizuje
tragine
razmere
nemilosrdne asimilacije kojom se
zapadna
civilizacija nemilosrdno
koristila na svim meridijanima od
inkvizitorskog
misionarstva
do
savremenog
neoimperijalizma.
etvrtog dana specijalnog programa
Feta u Studentskom kulturnom
centru u Beogradu prikazan je
engleski film Mutacije (Mutations)
reditelia Jacka Cardiffa. Ako smo. kad
je bila re o filmu Loganovo
bekstvo. dopustili izvesne rezerve u
pogledu neiskorienih potencijala
siea, koji su grubo podreeni
melodramskoj holivudskoj koncepciji
obaveznog hepienda, u primeru-

Mutacija ak ni o takvim
ogradama ne moe da bude govora.
Ovaj film se, dodue, ne okonava
srenim zavretkom, ali to nimalo ne
ublauje krajnje negativnu optu
sliku.
Raen kao delimino izmenjena,
nova verzija jednog filma sa kraja
dvadesetih godina, Mutacije se
temelje na primerno nenaunoj
pretpostavci pozajmljenoj iz anra
horora o pretvaranju ljudi u biljkeudovita. Dakako, uz to ide i sav
tradicionalni
inventar:
poludeli
genijalni naunik, nekoliko rasnih
le-potica, koje postaju njegove rtve,
cirkuska grupa nakaza, itava eta
najrazliitijih monstruma i obavezni
pozitivni junak preirokih ramena.
Nije iskljueno da je izvorna verzija
ovog filma, u samom osvitu sedme
umetnosti, imala izvesnog uspeha
kod irih gledalakih slojeva i
usprkos
svojoj
naivnosti
i
stupidnosti. Ovakav sie, meutim,
moe da bude zanimljiv za dananju
publiku samo pod uslovom da se
obradi u parodijskom duhu po uzoru
na nove filmove o Frankesteinu. Sve
drugo izuzev toga, a ponajpre
ozbiljan tretman, jedino je u stanju
da izazove podrugljiv smeh u sali.
Nadamo se da distributeri ipak nee
protumaiti buno i navijako
reagovanje
gledalaca
na
projekcijama filma Mutacije u
pogrenom smislu, odnosno da e
nas potedeti stavljanja jednog
ovako ispraznog i und-dela na
repertoar.
Petog dana SF filmskog festivala na
programu se nalo ostvarenje koga
kod nas valjda nisu videli jo samo
Beo graani. U putanju je film
Zeleni sojlent (Soylent Green)
amerikog reditelja Richarda

140

Fleishera, sa izvanrednim Charltonom

Hestonom u glavnoj ulozi, koji se ve
uveliko specijalizovao za role u
filmovima naune fantastike i anra
katastrofe.
Posredi je svojevrsna antiutopija,
usredsreena na fenomen gladi koji
izopauje prenaseljenu Zemlju. Tema
je, neosporno, vandredno angaovana
ako se uzmu u obzir mi-lioni ljudi koji
odista umiru godinje po nerazvijenim
krajevima sveta usled nedostatka
hrane. U okolnostima u kojima dolazi
do deformacija svih e-tikih normi i
ideala, kao i do ruenja poslednjih
tabua
pred
nepri-kosnovenim
imperativom golog opstanka, ne preza
se ni od tako udovinih poduhvata
kao to je preraivanje ljudskog mesa
u specijalne belanevinaste obroke
zeleni sojlent. Sirovina za tu hranu
dobija se posredstvom dobrovoljne
eutanazije starih i onemoalih ljudi, koji
kao kompenzaciju dobijaju jedin-stveno
i
neponovljivo
zadovoljstvo
da
poslednjih dvadesetak minuta ivota
provedu u specijalnoj sali gde se
projektuju filmovi snimljeni kad je
Zemlja jo bila ekoloki raj i kad je ivot
bujao njome u svoj svojoj raskonosti.
Katarzino finale filma opatvoreno je u
traginom raskolu glavnog junaka, koji
dokuuje udovinu istinu, ali nije u
stanju da preduzme nita to bi je
osujetilo.
Eventualna zamerka ovom inae
umenom i uzbudljivo napravljenom
filmu odnosila bi se na injenicu da
usled usredsreenosti na izolovanu,
pojedinanu situaciju, on nije uspeo da
najadekvatnije predoi opte razmere
katastrofe, tako da se njegova krajnja
poruka pre shvata kao tragini krah
glavnog junaka nego kao propast cele
jedne civilizacije.

estog dana festivala prikazana

su dva filma. Prvi, Konani
program
(Final
Programme),
engleskog reditelja Roberta Fuesta,
predstavlja ekranizaclju istoimenog
romana poznatoga britanskog SF
pisca Michaela Moorcocka. Re je o
prilino razvuenoj i neoriginalnoj
varijaciji starog motiva o simbiozi
vie ljudskih jedinki u jedan
nadentitet, u novog Mesiju, koji bi
trebalo da predstavlja narednu
evolucionu fazu ljudske rase. Kad,
nakon mno-gobrojnih naivnih i
nekoherentnih peripetija najzad
doe do integri-sanja glavnog
junaka i glavne junakinje, njihova
rezultanta ispada katastrofalna: iz
laboratorije izlazi ovekoliki majmun,
da ponovo otpone hazardan uspon
ka svojoj dalekoj ljudskoj inkarnaciji.
Sie je moda zanimljiv za kratku SF
priu, ali nipoto i za ceo film.
Drugi film prikazan estog dana
programa ujedno je prema naem
uverenju i najbolje ostvarenje
koje smo imali prilike da vidimo na
toj smotri. U pitanju je delo mladoga
panskog reditelja Narcisoa Ibaneza
Serradora Ko bi mogao da ubije
dete? (Quien duede matar a un nino?). Motiv ovog filma jesu deca,
shvaena kao poslednja savest
oveanstva, deca pred ijim svakodnevnim milionskim istrebljenjem
mi ostajemo udovino ravnoduni,
deca kao zavrni tabu jedne
civilizacije koja unitavajui ih
sama sebe satire u korenu. Drei
gledaoca u dvoasovnoj tenziji bez
predaha, reditelj stavlja na kunju ne
samo naa etika naela, ona javna
i skrivena, ve i jo dublji, nagonski
mehanizam identifikacije, koji se
nalazi u procepu izmeu nemogu-

141

nosti negativnoga emocionalnog opredeljenja prema deci i uvianja

edipovske traginosti glavnog junaka
koji je prinuen da dela u situaciji iz
koje nema nikakvog izlaza.
Na nekom malom panskom
ostrvu zbiva se neobian fenomen:
deca se ujedinjuju u svojevrstan
telepatski entitet i poinju da ubijaju
sve odrasle. Mladi brani par sluajno
dolazi amcem na to ostrvo
neposredno
nakon
masakra,
postepeno shvata traginu istinu i
pokuava da se nekako izbavi, ali
svakim preduzetim inom samo se jo
vie zaplie u zaarani krug vlastite
nemoi. Suprug najzad poinje da
ubija decu u poslednjem gru
samoodranja, ali to je ujedno i
njegova smrtna presuda. Osveta dece
ne ogleda se, meutim, samo u pukoj
fizikoj egzekuciji odraslih, koji su svi,
bez izuzetka, bilo delanjem ili
ravnodunou, delati nebrojenih
nevinih maliana, ve znatno pre u
potpunom razaranju njihove savesti,
koja se pritvorno ogluivala o vapaje
sopstvenog potomstva, sopstvenog
bia. Izuzetan film, koji otkriva nove
horizonte
angaovane
naune
fantastike.
Pretposljednjega, sedmog dana
festivala, na programu se naao
rumunjski film Hiperion. reditelja
Mirsae Verioua. Debi rumunske
kinematografije u podruju naune
fantastike uglavnom je bio uspean.
Od svih filmova koji su uvreni u
smotru Studentskog kulturnog centra
Hiperion je u pogledu siea najvema odgovarao klasinim para-

metrima anra. Posredi je motiv

uporednih univerzuma i pokuaj
uspostavljanja dodira meu njima.
Konanog reenja nema. jer se na
kraju ispostavlja da je sve bio san
glavne junakinje, to unekoliko
relativie i obezvreuje dobro zamiljenu teinu ideju, ali ipak ne u
tolikoj meri kao nedostaci vezani za
tehniku filmskog izraza. U pitanju je,
naime, veoma razvuena storija,
praktino liena svake tenzije. koja
je mirne due mogla da bude ak za
dve treine kraa. Nedopustivo dugi
i statini kadrovi nemaju nikakvog
unutranjeg opravdanja sa stanovita fabule i prilino oputaju
panju gledalaca. No, bez obzira na
to, Hiperion je zanimljivo ostvarenje, koje nagovetava nova prijatna iznenaenja rumunjskih filmskih stvaralaca. Najzad, poslednjeg
dana festivala, posetioci su imali
prilike da vide ameriki film Svet
budunosti (Future-world) reditelja
Richarda Hefrena. Re je o nastavku filma Svet divijeg zapada
(World of the Wild West) koji je
poetkom sedamuesetih godina uivao veliku popularnost u svetu. No.
kako to gotovo bez izuzetka biva sa
nastavljanjima toga tipa, repriza je
po pravilu znatno ispod premijere.
Dok je Svet divljeg zapada
osvajao originalnou i izvesnom
ironinom distancom, u Svetu
budunosti toga je sasvim nestalo.
SF anr posluio je samo kao puka
lokacija za jedan demsbondovski
sie, u kojem dovitljivi par novinara
spaava svet od korporacije koja

142

proizvodi robote idealne kopije ljudi.

Po pomanjkanju motiva sa seksualnim
zaleem ak bi se reklo da je film
pravljen za decu a ne za odrasle, emu u
prilog ide i injenica da je kadriranje
obavljeno gotovo sasvim u duhu tehnike
avanturistikog stripa. Podatak da je ovo
drugi film na koji su nai distributeri bacili
oko, bolje od svega ostalog svedoi o
neophodnosti tradicionalnog utemeljenja
jednog festivala naune fantastike u
podruju sedme umetnosti, ija bi
osnovna funkcija bila da u dugom i
napornom
procesu
rehabiiituje
nesumnjivo velike potencijale SF anra
na filmu.
Zoran IVKOVlC

ARKZ:
Na marginama
potopljena
svijeta
Pomalo melankolina vizija potopljenog svijeta, zemaljskog svijeta to se
zrcali u mlanim vodama subtropskih

barutina nad gradovima pokojne Evrope, Azije, Amerike,

Ballardov je prijedlog i predodba jednoga mogueg kraja
svijeta i vijeka. Ballardovu viziju
izdvaja
iz
mnogobrojnih
svretaka, opisanih u djelima
suvremene znanstvene fantastike, odreena koliina finih
poetskih metafora, duh sladunjave dekadencije ukratko,
vjetina i osebujnost umjetnike
imaginacije konanoga kraja;
sam motiv propasti Zemlje, u
ovom sluaju pod silom opeg
potopa, nije ni nepoznat ni stran
kulturnoj tradiciji ovjean-stva.
to vie, sam motiv Potopa vrlo
se
esto
iskoritavao
u
ekskatologijama mnogih naroda
Azije, Evrope i obiju Amerika. U
mitovima unitenja, to ih priaju
tekstovi starih naroda, kie padaju neprekinuto dvadeset godina, iz mranih dubina kuljaju
podzemne vode, a tlo neumitno
tone u tamno plavetnilo Oceana.
U naelu se uvijek spaava vrsta,
spaavaju se primjerci vrste, koji
bojom voljom uvaju sjeme,
vrstu i oganj za neki bolji i
proieni svijet.
Neka stara meksika legenda
kae da je prije ovoga naeg
svijeta postojalo pet pretpotopnih; prvi od tih nestalih
svjetova bio je uniten vodom:
Gradovi, sela. polja, nestali su
pod vodom koja je dosezala
vrhunce planina. Ljudi su tada
uzviknuli Ah. da smo barem ribe!
Neka bude tako odgovorie
bogovi. Tako je bio kanjen prvi
narataj ljudski, i tako su nastale
ribe kae meksina legenda.
Ti eksatoloki mitovi, apo-

143

kalipse, oduvijek su svojom pretpostavkom opeg unitenja nosili u sebi i

nadu nadu spasa i nadu u bolji,
drukiji ivot. Svijet se uvijek poput
mitske ptice feniksa raao iz vlastitog
pepela, obnovljen, ponovo snaan.
Konani kraj u vatri ili vodi znaio je,
dakle, i konano in toto oienje; jer
samo tako samo potpunim raspadom
postojeeg moglo se stvoriti neto novo,
neto drugo ukratko, novi svijet.
Suvremena
znanstvena
fantastika,
meutim, s mnogo manje vjere i nade
pie Apokalipsu. Njeni ikonografski elementi nisu vie nadnaravne sile neba i
podzemlja, hir bogova i etiri jahaa, ve
zastraujue, i ve danas oite injenice.
Ballardovu viziju potopa moemo do
izvjesne granice jo uvijek smatrati
klasinom svijet stari, i gotovo! Ali
pred injenicama rastue populacije,
pred zagaenjem i pred Arsenalom zastajemo u nedoumici, bez alternative,
bez izgleda u spas. Iako u osnovi, i u
svojem klasinom izdanju optimistiki
okrenuta, suvremena znanstvena fantastika stvorila je djela od kojih se ovjeku
uistinu kosa moe dignuti na glavi. Ne,
nije samo stvar u uasnoj viziji prenapuenog svijeta, nestaici hrane i vode, nije stvar u sporom umiranju u radioaktivnom pepelu ili meu smrdljivim otpacima. Stvar je u tome to se ne prua
alternativa, to nema spasa ak ni
izabranih. Onaj motiv koji se esto javlja
u takvoj apokaliptinoj znanstvenoj
fantastici, koji na kraju ipak prua izglede
za bijeg, bijeg makar i u druge zvijezdane sustave, operetni je zavretak,
esto umetnut i zbog kako se to
obino kae iroke publike, koja ne
voli suvie mrane svretke.

Apokalipsa koju itamo iz

suvremene znanstvene fantastike, Make Room! Make
Room!
Harryja
Hanrisona,
Stand of Zanzibar Johna
Brunnera, na primjer, ne ostavlja
mnogo nade to nije prirodni
svretak svijeta u evolutivnom
kontinuumu ve naprasni i strani
kraj, koji ak ni dobrohotna bia s
drugih planeta u tobonjem
naporu da budu deus ex machina, ne uspijevaju ni ublaiti ni
odgoditi.
Meu apokaliptionim vizijama na
ljude najvie djeluju one koje
ognjem i maem rata zatiru trag
ljudski i njihove nastambe
pretvaraju u prah i pepeo. I ovaj
motiv ima svoju tradiciju i svoje
naivne prethodnike. Mi danas s
osmijehom itamo opise stranih
ubojnih strojeva u znanstvenoj
fantastici s poetka stoljea,
gotovo da i ne shvaamo kako se
elektricitet
mogao
smatrati
orujem unitenja jo prije
sedamdesetak godina. A i H
bomba je u tom kontekstu tipini
ikonografski motiv eskatologije
druge polovice 20. stoljea.
Iskustvo je, meutim, pokazalo
da nam ovaj ikonografski motiv
ne
ostavlja
alternative

svretak je potpun i konaan.

Nema ponovnog svijeta barem
ne u ljudskom obliku. Bruce
Franklin,
profesor
na
Stanfordskom sveuilitu, nazvao je u jednom svojem eseju

144

Ballarda pjesnikom smrti. Teme

njegovih romana su eskatoloke par
excellence. Ali to su uvijek u naelu
prirodne katastrofe, poam od neobinog
procesa kristalizacije organskog ivota,
preko orkanskih vjetrova i sunevih oluja,
loma ionosfere, pa do finala u
potopljenom svijetu. Njegovi svreci
uvijek su mrani komairi, puni nadrea-

listtike fantastike, i nije bez smisla stalna prisutnost Max Ernstovih slika u potopljenom svijetu.
Ali Ballard, osim u Billeniumu,
gdje obrauje problem prenapuenosti, u naelu ostaje u okvirima prirodne zakonitosti evolutivnog procesa. Straniji je finale
ovjeka onaj gdje je ovjek svoj
vlastiti krvnik.
.K.

Iz sadraja slijedeeg broja:

Murray Leinster: ETIKA RAVNOTEA
Napokon se dogodilo ono neizbjeno: dolo je do susreta sa
svemirskim brodom neke druge civilizacije. No brod je bio pust,
hladan, beivotan. I nainjen od tvari vrednije od zlata. to
uiniti s njim, a da se ne narui princip etike ravnotee?
Stanislaw Lem: TEST
Astronautiki kadet Pirx nije ba blistao, ne toliko znanjem, koliko
samopouzdanjem. Bio je uvjeren da nikad nee poloiti strogi
praktini ispit: samostalan let na Mjesec. Ipak je krenuo na ispit,
pouzdavajui se jedino u skriveni alabakter...
Karherine MacLean: BA STE KOMPLICIRANI, VI ZEMLJANI
Iz dalekog svemira stigli su prvi posjetitelji, mladi brani par
psolikih inteligentnih bia. Dobro su se pripremili za prvi susret sa
Zemljanima, a naroito s glasovitim antropologom, uvaenim Sir
Harringtonom, predsjednikom odbora za doek.

145