SP, br. 3., 1119.-1140.

Zagreb, 2008.
UDK: 929 Mei, A.
94(497.5):297]1895/1918
Izvorni znanstveni lanak
Primljeno: 17. 9. 2008.
Prihvaeno: 24. 10. 2008.

Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

1895. 1918. godine
NADA KISI KOLANOVI
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
U radu se analizira lik Ademage Meia izmeu 1895. i 1918. godine, osobito
Meiev hrvatski nacionalni diskurs koji je utemeljen na jezinom terenu. Takoer se istie njegovo ambivalentno stajalite prema muslimanskom pokretu
za vjersku autonomiju premda je kao musliman islamu davao esencijalnu vanost.
Kljune rijei: Ademaga Mei, muslimani Bosne i Hercegovine, hrvatski nacionalizam, islam

Ademaga Mei (1868.-1945.) osebujan je povijesni lik koji zasluuje

iscrpniji prikaz u sklopu hrvatsko-bonjakih odnosa u kulturnom i politikom
smislu.1 Oko 1895. godine Mei postaje pristaa pravake ideologije koja
je kljuni sastojak njegove aktivnosti do 1945. godine. Zbog dramatinoga
ideolokog povezivanja s Nezavisnom Dravom Hrvatskom i ustakom
ideologijom Mei u postratnom pamenju nosi naziv ratnog zloinca.2 No,
1
Interes za A. Meia u hrvatskoj je historiografiji artikuliran u sklopu studija o razvoju
hrvatskoga nacionalnog diskursa u Bosni i Hercegovini potkraj 19. i poetkom 20. st. Njegovo
stajalite prema islamu i islamskoj kulturnoj batini u tom je pristupu sporedno, stoga se niti
ne moe oekivati potpuna Meieva slika. Usp.: Mirjana GROSS, Hrvatska politika u Bosni i
Hercegovini od 1878. do 1914, Historijski zbornik, Zagreb IX-XX, 1966., 9.-67; Zoran GRIJAK,
Politika djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera, Zagreb 2001.
2
U lipnju 1945. Mei je bio optuen pred vojnim sudom u Zagrebu za veleizdaju i ratni
zloin na temelju Uredbe o vojnim sudovima iz 1944. godine. Jakov Blaevi, tadanji javni
tuitelj Hrvatske, tretirao ga je kao prikladan objekt ustake ideologije bez ozira na izvrenje ili
neizvrenje kaznenog djela. Inzistirao je na najotrijoj kazni s obrazloenjem da je Mei ve
u travnju 1941. godine postao doglavnik i kao takav lan doglavnikog vijea, uestvovao u
donoenju odluka i mjera u tim vijeima i kao takav sudjelovao u rukovoenju sa svim javnim
poslovima u t.z.v. NDH; da je odravao mnogobrojne politike sastanke po itavoj Bosni na
kojima je pozivao na masovno pozivanje (nejasno, moda proganjanje, op. aut.) Srba u Bosni,
hvalio faistiki poredak Njemaki i ustaki i vrio propagandu meu Muslimanima u Bosni i
Hercegovini za ustaki pokret, a za mobilizaciju protiv jugoslavenske Armije i naih saveznika. Hrvatski dravni arhiv, Republiki sekretarijat unutranjih poslova Socijalistike Republike
Hrvatske, Sluba Dravne bezbjednosti (dalje HDA, RSUP SRH SDS) 013.0.52, Javni tuilac
Hrvatske, Krivino odjeljenje Broj K. 68/1945, Zagreb, 1. VI. 1945. Osuen je na kaznu doivotnog zatvora, gubitak graanske asti i konfiskaciju imovine. Umro je poetkom srpnja 1945. u
logoru Stara Gradika.

1119

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

s vremenskom distancom i novim povijesnim informacijama Mei sve vie

gubi vezu s tom karakterizacijom koja nije ni adekvatna ni etiki prikladna
unato primjedbama koje se mogu uputiti njegovu djelovanju.
Povjesniari bi u Meiu mogli pronai uvjerljiv primjer pluralnog identiteta. U njegovoj biografiji sasvim se prirodno dodiruju dvije kulturne obale a
on sam graditelj je mostova izmeu etnikih i kulturnih tradicija koju batini
prostor Balkana, o emu se u hrvatskoj historiografiji tek otvara rasprava.
Premda je Mei postao predmet interesa recentne historiografije u BiH on
se zbog svog koncepta nacije teko probija meu stupove bonjakog identiteta. 3 Meutim, upravo Meiev glas iz prolosti govori nam da na bonjaku
nacionalnu samosvijest ne moemo gledati kao na trajnu i zadanu kategoriju,
ve kao na rezultat postupnog i kontroverznog povijesnog procesa.4
Ako se sloimo s teoretiarem A. D. Smithom da nacionalizam predstavlja
temeljni odgovor na krizu identiteta koju su mnogi doivjeli kada je modernost nahrupila na tradicije njihovih predaka,5 mogli bismo rei da je Mei bio
predan modernim obrascima. Mei je djelovao u uvjerenju da nacionalizam
uvruje kolektivnu svijest muslimana. On dri da islam nije u sukobu s nacionalizmom, modernim znanjem i kapitalizmom, pa su muslimanskoj zajednici potrebne sekularne kole, tiskare, mediji, politike stranke, novani zavodi,
banke itd.
U Meiu moemo prepoznati i ono to danas nazivamo misija bogatih
jer nas kao kulturni mecena i filantrop vodi u samo sredite bonjakoga vakufskog duha i obiaja. 6
Ogranienost prostora meutim, ne doputa mi prikaz te djelatnosti kao
ni kontinuirano praenje Meia pa se ograniavam na vrijeme kada postaje sljedbenik pravakog pokreta 1895. do propasti Austro-Ugarske monarhije
1918. kada se privremeno povlai s javne scene. Prvo u pokazati da je rani
Meiev nacionalni diskurs utemeljen na jezinom terenu. Zatim, pokuat u
ga smjestiti u kompleksniji vjerski okvir tj. istaknut u njegovo stajalite prema
muslimanskom pokretu za autonomiju tj. za ouvanje i odravanje identiteta
muslimanske grupe kroz islam.

3
Najcjelovitiju Meievu biografiju dosad je napisao Sakib KURTI, Adem-aga Mei u
svom vremenu, Teanj 2004. Vanije Meieve izvorne tekstove priredio je Amir BRKA, Ademaga Mei, Moj odgovor bezimenim klevetnicima i drugi tekstovi, Teanj 1998.
4
Danas se postavlja pitanje jesu li bonjaki povjesniari u BiH dovoljno kritini kada tragaju za iskonskim karakterom svoje nacije. Taj retrospektivni nacionalizam osobito je vidljiv
u tezi o kontinuitetu bosanskih srednjovjekovnih bogumila (krstjani) i bosanskog islama kako
bi se sauvala slika autohtonog Bonjatva u osmanskom razdoblju. Usp. Jon KVRNE, Da li
je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje novih historijskih mitova? u: Historijski mitovi na
Balkanu, Zbornik radova, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo 2003., 85.-107.
5
Anrhony. D. SMITH, Nacionalizam i modernizam. Kritiki pregled suvremenih teorija nacija i nacionalizma, Zagreb 2003., 99.
6
air FILANDRA u knjizi Bonjaka politika u XX. stoljeu, Sarajevo 1998., 31., Meia
svrstava meu najvee bonjake vakife u kulturi prve polovine XX. stoljea.

1120

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Obiteljsko i socijalno zalee

Povijest Meieve obitelji bila bi dovoljna za itavu mikrostudiju o pripadnicima muslimanskoga poduzetnikog sloja na prijelazu iz svijeta ruralnoga
gospodarstva u birokratizirani svijet industrijskog kapitalizma. Najstariji potomak obitelji bio je Hadi Nesuh beg koji je u Bosnu doao iz Amasije kao jedan
od vojnih zapovjednika turskog sultana Mehmeda II. (1429.-1481.), zvanog
el Fatih (osvaja). Mei je roen pod osmanskom vlau u Tenju 25. oujka 1868. (1285 g. po hidri). Njegov otac Hadi Mehmed Muharem Mustafa
(1830.-1882.) kao sitni posjednik i poduzetnik nije polagao pravo na begovski
naslov pa se u skladu s tim i Mei titulirao kao aga.7
Mei je najvei dio svog ivota proveo u Tenju iz kojega e razvijati kulturne i politike inicijative. Osnovicu blagostanja teanjskog kraja smjetenog
na razmeu srednje i sjeveroistone Bosne inili su veliki posjedi u vlasnitvu
muslimanskih begova. Trgovina je mahom bila u rukama pravoslavnih koji
su bili na prvom mjestu po brojnosti u teanjskom kotaru. Sam Teanj s 4.192
muslimana, 795 pravoslavnih i 415 katolika, bio je izrazito muslimanski gradi
koji je do 1909. bio i sjedite muftije.8
Meieva najranija sjeanja vezana su uz suton Osmanskog carstva nakon
Berlinskog ugovora 1878. koji e sudbonosno odrediti politiki razvoj Balkana i proces njegove de-osmanizacije. 9 Kao desetogodinjak Mei pamti bosanski ustanak 1875.-1878. u istonoj Bosni i Bosanskoj krajini koji su nosili
pravoslavni stanovnici pritisnuti iflukim agrarnim sustavom. U svojim e
7
Begovi su prvobitno pripadali krupnom vojnikom plemstvu. U vrijeme iflukog sustava
krupno zemljoposjedniko plemstvo nosi titulu beg. Age su prvobitno spadale u nie vojniko
plemstvo, ali se kasnije kao age oznaavaju posjednici zemlje s kmetovima od koje primaju rentu. Dakle, age ne posjeduju velike komplekse vlastite zemlje - begluka, te e se u promijenjenim
socijalnim prilikama okretati novim formama privreivanja. Usp. F. HAUPTMAN, Bosanskohercegovaki aga u procijepu izmeu privredne aktivnosti i rentijerstva na poetku XX stoljea,
Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XVII, Sarajevo 1969, 23.-40.
U literaturi begovi se oznaavaju kao politika elita na koju se nakon okupacije oslanjala i austrougarska vlast, ali i ona politika struktura uz koju se veu i svi opozicioni politiki pokreti.
Usp. Husnija KAMBEROVI, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1918.
godine, Zagreb 2003., 93., 207. Autor navodi da je potkraj Prvog svjetskog rata u 13 kotareva
Bosanske krajine u rukama 88 krupnih muslimanskih zemljoposjednika bilo 497.359,022
dunuma zemlje meu kojima se navodi i obitelj Mei iz Tenja.
8
Prema slubenom popisu iz 1879. godine bilo je 16. 300 pravoslavnih stanovnika, muslimana je bilo 12.697, a katolika 4 210. Usp.: Franjo MARI, Pregled puanstva Bosne i Hercegovine
izmeu 1879. i 1995. godine, Zagreb 1996., 21.
9
Godine 1876. srpska i crnogorska vlada neuspjeno su zaratile protiv Osmanske carevine.
Zatim je uslijedio rat izmeu Rusije i Osmanskog carstva za prevlast u balkanskom crnomorskom i egejskom prostoru, koji je nakon dugotrajnoga osmanskog otpora kraj Plevna zavren
primirjem u Jedrenu 1878. godine. Iste godine dvije su sile potpisale Sanstefanski ugovor kojim
je Rusija pokuala osigurati prevlast na Balkanu, kroz proirenu i autonomnu Bugarsku, Srbiju,
Crnu Goru i Rumunjsku. Sanstefanski ugovor predviao je da Bosna i Hercegovina dobiju status
posebne pokrajine Osmanskog carstva. Meutim, na Berlinskom kongresu u lipnju 1878. prihvaen je prijedlog da se Austro-Ugarskoj povjeri mandat da okupira i upravlja BiH.

1121

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Memoarima 10 takoer zabiljeit niz detalja iz vremena austrougarske okupacije BiH, osobito psiholoku krizu muslimanskog puka koji je poistovjeivao
Monarhiju s katolicizmom i prodajom muslimana kaurima - nevjernicima.
Mogli bismo rei da je Mei odrastao u obitelji u kojoj su radna etika,
pogled na institucije i dravu bilo gotovo europski. S druge strane, osmanski
nain ivota i uvjerenja bio je tvrdokoran u sferi braka i odnosa izmeu mukaraca i ena koje su bile podlone muu, primjerice, nisu sudjelovale u odgoju
i kolovanju, u obitelji su mukarci i ene jeli u odvojenim prostorijama itd.
Meieva majka Arifa, roena Galijaevi ki posjednika i narodnog ljekarnika
iz Tuzle dijelila je podreenu sudbinu ena, a kada je klonula duevnom snagom morala se odseliti iz mueve kue jer je doveo novu enu.11 Mei u svojim
uspomenama opisuje majku sa znatnim emocijama, a njezina sudbina senzibilizirat e ga za poloaj ena u islamskoj sredini. Tako e, primjerice, 1921. kao
jedan od osnivaa i vlasnika Islamske dionike tamparije u Sarajevu, koja je
u vlasnitvu imala tvornicu papirnatih vreica u kojoj su mahom zapoljavane
mlade muslimanke, za njih 1924. organizirati besplatan teaj pisanja i itanja.
Sam Mei vodio je uredan obiteljski ivot, oenio se 1886. Ajiom, kerkom
hafiz Abdul erima iz Tuzle.12
Mei je rano obrazovanje dobio u mektebu, a uz pomo privatnog uitelja
kojega je otac doveo u kuu svladao je itanje i pisanje latinice. Unato oevoj
elji, nije se sustavno obrazovao, izmeu 1879. i 1882. pohaao je medresu u
Travniku i to je sve to je imao od formalnog obrazovanja. Meutim, Mei
je volio itati, analizirati drutvene probleme, pisati i predlagati rjeenja i po
tome se izdvajao iz svoje sredine. Samostalno je svladao njemaki i turski jezik,
a iznad svega posjedovao je umijee komunikacije i organizacije. Nakon oeve
smrti (1882.) naslijedio je desetak kmetskih selita i 40.000 groa, to je za ono
vrijeme bio prilian imetak. Godine 1885. poinje se baviti trgovakim i financijskim transakcijama te zahvaljujui iznimnom poslovnom umijeu poveava
imetak koji mu omoguuje nezavisnu drutvenu poziciju. Oko godine 1906.
Mei posjeduje pet trgovakih filijala s tridesetak zaposlenika.
Kao poslovan ovjek esto putuje izvan Bosne, premda u njegovo vrijeme
putovanja nisu bila lagodna te su zahtijevala dugotrajno izbivanje. Njegov prvi
susret s urbanom kulturom Zapada dogodio se u Beu 1891. godine. U Carigradu je bio 1895., u Parizu, Londonu i Liverpoolu bio je 1900. itd. Na tim je
putovanjima susretao zanimljive ljude te je nesumnjivo imao priliku bistriti
poglede na suvremene probleme.

10
Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu, Zbirka rukopisa (dalje: NSK ZR), R 6626,
Memoari Adem-age Meia I, 37.-38. (dalje: MEI, Memoari).
11
A. MEI, Memoari I, 60.-61.
12
U Meievoj obitelji roeno je trinaestero djece, ali je preivjelo samo dvoje, sin Osman i
ki Nasiha.

1122

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Mei i pravaka ideologija

Ve je reeno da od 1895. Mei svoje politike resurse crpi iz pravake
ideologije zbog ega njegova aktivnost predstavlja pravu riznicu za istraivanje
ponaanja i sustava vrijednosti muslimanske grupacije koja se orijentirala prema Zagrebu kao kulturno-politikom sreditu. Klasina paradigma hrvatskog
nacionalizma oblikovala se u ideologiji pravatva 1860-tih nakon sklapanja
Austrougarske nagodbe (1867.) kojom je banska Hrvatska ula u sastav ugarskog a Dalmacija i Istra austrijskog dijela Dvojne monarhije. Proces modernizacije tijekom 19. st. pretvorio je Hrvatsku u moderno graansko drutvo koje
tendira da ta kretanja prenese na podruje jugoistone Europe. U sklopu tog
kretanja hrvatska nacija prela je put sazrijevanja od kulturne nacije do politike nacije, s imperativom stvaranja vlastite nacionalne drave. Ta su kretanja
bila dio europskog i srednjeeuropskog fenomena nacionalizma 19. stoljea,
kako zapaa povjesniar N. Stani, ne gubei iz vida da je Hrvatska tada bila
izravno zainteresirana za istono pitanje, te je teila da postane imbenikom
u europeizaciji Balkana.13
Postoji jedan oigledan razlog zbog kojega je Starevi dospio u sredite
panje mladih obrazovanih muslimana, a to je princip odvajanja vjera i nacija.
Starevi je u Naputku za pristae Stranke prava iz 1871. eksplicitno ustvrdio
da Stranka prava ima narod poduavati, da je vjera stvar duevnosti; da se po
vjeri ne dieli nijedan narod; da vjera mora biti slobodna tako, da ne smi nitko
u niiju dirati ni svoju drugome nameati; da narod, razlian vjerom nu jedan
narodnou i domovinom, ima biti jedan i u srei i u slobodi, i da dosadanja te
struke nesloga u Hrvatskoj dobro slui samo neprijateljima naroda. 14
Narataj muslimanskih intelektualaca koji se elio rijeiti nejasne pozicije
izmeu Istoka i Zapada, izrazio je svoj dug Stareviu drei da nacionalno pitanje postavlja na demokratskim osnovama. Godine 1894. Osman Nuri Hadi u Zagrebu je u vlastitoj nakladi tiskao knjigu Islam i kultura i u njoj naziva
Starevia zrelim, umnim politiarom i velikim ovjekom (...) koji istinu
zastupa i za nju ive, a ono to ga izdvaja od ostalih politikih aktera, smatra
Hadi, jest da razlikuje vjeru i naciju i ne hrani ga nikakva mrnja, on daje
svako tovanje Islamu.15
Openito uzevi, za pojavu i irenje hrvatskog nacionalizma meu muslimanima najvaniji su imbenici s podruja obrazovanja i kulture. Jaa uloga
modernog obrazovanja i jezine kulture meu muslimanima dolazi do izraaja
od 1884. kada je Zemaljske vlada BiH poela izdvajati sredstva za edukacijske
Nika STANI, Hrvatska izmeu srednje i jugoistone Europe u 19. st. (do 1870-tih
godina), Radovi Filozoskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, 27., 1994., 319.
14
Ante STAREVI: Naim prijateljima, Naputak 1871. u: Tihomir CIPEK - Stjepan MATKOVI, Programski dokumenti hrvatskih politikih stranaka i skupina 1842 - 1914, Zagreb 2006.,
241.
15
Osman NURI HADI, Islam i kultura, Zagreb 1894., 3., 60. i 64. Hadieva je knjiga
nastala kao odgovor na pogrde Milana Nedjeljkovia da islam ubija kulturu i podivljava svoje
sledbenike u Ljetopisu Matice srpske.
13

1123

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

potrebe. Odreen broj muslimanskih studenata dobio je priliku da se koluju

u Beu i Zagrebu, te da studij islama kombiniraju s drugim disciplinama.16 Godine 1907. u Beu e biti osnovano muslimansko-hrvatsko udruenja Svijest,
a sljedee godine jedan se dio studenata odvojio iz udruenja i osnovao Klub
muslimanskih akademiara iz Bosne i Hercegovine.
U muslimanskom kolovanom sloju javit e se snanije poistovjeivanje s
hrvatskim nacionalizmom meu akademskim naratajem koji je studirao na
Zagrebakom sveuilitu. Meu sljedbenicima pravake ideologije istiu se Safetbeg Baagi, Osman Nuri Hadi, Mehmedbeg Hrasnica, Bahrija Kadia i
Hakija Hadia. Svi oni bili su iznad svega vrlo agilni i dobri, kulturni radnici, kako ih naziva Mei,17 a njihovo iskustvo im je govorilo da muslimanska
zajednica mora izgraditi standarizirani obrazovni sustav i vlastitu kulturnu
elitu.
U taj kontekst moramo smjestiti i Meievu ranu aktivnost u rodnom Tenju. On smatra da su za popularnost pravake ideologije meu muslimanima
najzasluni hrvatski prosvjetni radnici i aka populacija. Sam Mei upio je
pravatvo pod okriljem teanjskog uitelja Ivice Heimovia, gorljivog starevianca koji je potkraj 1880-tih srca muslimanskih mladia ispunjavao hrvatskim arom. Heimovi je znao kako pristupiti mladim muslimanima, organizirao je studijske kruoke na kojima su se politiki dogaaji u BiH razmatrali
iz kuta nacije, nacionalizma, vjere, domovine itd. Na sastancima je bilo strogo
zabranjeno toenje alkohola. U krugu mlaih teanjskih muslimana A. Starevi je ubrzo stekao karizmu pa su okupljeni ve na spomen njegova imena
uzvikivali: ivio na voa dr. Ante Starevi.18
Heimovi pomae Meiu da se intelektualno osposobi za samostalno voenje javnih predavanja koja su po sadraju i metodi politika. Mei upuuje
mlade muslimane na njima nepoznat teren nacije i nacionalizma, na pojmove
demokracije, parlamentarizma, ljudskih sloboda itd. Stariji muslimani Meieva su predavanja doivljavali kao inat ustaljenim islamskim vrijednostima
to, dakako, nije pokolebalo njegovo uvjerenje da se muslimani moraju prilagoditi modernom vremenu. Za mladog Meia nacionalizacija muslimana
je prirodan put u njihovu politikom razvoju. Budui da je nacija podijeljena
na vjerske i regionalne skupine, Mei ponavlja da je nuno razdvojiti pojam
vjere od pojma nacije, te tvrdi: Mi nismo Turci, nego smo po vjeri Muslimani
a po naciji i naem lijepom hrvatskom jeziku Hrvati.19 Isto tako pogreno je
za islam rabiti nazivi turska vjera jer muslimani islamiziranjem nisu postali
Turci, Imade muslimana, Arapa, Perzijanaca, Kineza, Engleza, Francuza i jo
i drugih naroda i oni se ne zovu Turcima, nego po vjeri muslimanima. Me16
Godine 1896. vlada je stipendirala 57 studenata, a samo u Beu studiralo ih je 39, meu kojima je bilo 28 katolika, 10 muslimana i 17 pravoslavnih. Nav. prema: Sreko M. DAJA, Bosna i
Hercegovina u Austro-ugarskom razdoblju(1878 - 1919). Inteligencija izmeu tradicije i ideologije,
Mostar-Zagreb 2001., 160.-161.
17
MEI, Memoari I, 121.
18
Isto, 96.
19
Isto, 122.

1124

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

ieve ideje uznemirile su tradicionalnu muslimansku publiku, a praina se

slegla tek nakon intervencije muftije Mesuda efendije Smajlbegovia koji je
pozitivno vrednovao Meievo tumaenje da narodnost i vjera nisu istoznani
pojmovi. Efendija je potvrdio da su Turci po svom jeziku i po turskoj carevini
Turci a da nisu po vjeri Turci jer da imade u Turskoj i drugih vjera koji su po
narodnosti Turci. 20
Mei je u svojim Memoarima iznio uvjerenje da je uloga Hrvata u stvaranju muslimanske sekularne elite bila vrlo vana. On biljei da su se muslimanski aci u njegovo doba gotovo u 98% sluajeva druili s hrvatskim acima,
poglavito jer se u njihovu drutvu nisu osjeali kao pridolice drukije vjere i
obiaja. Ta akademska druenja bila su presudna da muslimani shvate potrebu
podizanja vlastite intelektualne elite. Rjeit primjer Meieva nesklonosti prema Srbima u to je vrijeme bilo uvjerenje da su nastojali da nae stare odvrate
od kolovanja djece, dok su katolici postupali obratno te su uvijek upuivali
muslimane da pohaaju kole.21
Bilo kako bilo, on iz svega izvlai zakljuak da su dvojbe muslimana oko
sekularnog obrazovanja djece zapravo gubitak vremena i umanjivanje imetka. 22
Oscilacije hrvatsko-muslimanskih odnosa moramo smjestiti i u okvir
pravake promidbe koju je razvijala Hrvatska narodna zajednica utemeljena
kao nepolitika organizacija u kolovozu 1906. u Docu kraj Travnika prilikom
proslave hrvatskoga pjevakog drutva Vlai. Na elu HNZ-a bio je Nikola
Mandi, koji e 1908. inzistirati da se aneksija BiH ne povezuje s pitanjem
njezina sjedinjenja s Hrvatskom jer je rije o taktici koju Hrvati moraju zauzeti
u odnosu na pretenzije Bea i Pete glede Bosne. Meutim, u programskim
dokumentima iz veljae 1908. sredinji odbor HNZ polazi od hrvatskog karaktera Bosne i Hercegovine koje su koli po plemenu svojih starosjedioca,
toli po dravnom pravu hrvatske zemlje. Stoga je i prirodna tenja bosanskih
Hrvata, da se B. i H. prikljue kraljevini Hrvatskoj a dosljedno tome Habzburkoj monarhiji. HNZ se zalagala za ravnopravan poloaj katolike i islamske
vjere, za promicanje kulturne posebnosti muslimanske grupe i ouvanje njihova socijalnog statusa. Muslimani se u dokumentu piu s velikim M: Bosanski
Muslimani jesu po narodnosti nepreporni Hrvati. Poto ali je u njih vjera nerazdruivo spojena sa mnogim socijalnim uredbama, to Hrvati nemuslimani
rado gledaju, da se Muslimani u gdjekojim smjerovima samostalno organiziraju. Ostali e Hrvati naprotiv svaku organizaciju i svako nastojanje brae Muslimana u kulturnom i naprednom smjeru svim silama podupirati a u vanim
pitanjima s njima sporazumno postupati. Imenito se uglavljuje, da e H.N.Z.
katol. vjeru kao i Islam tititi od nepravednih i nezakonitih napadaja s koje god
bilo strane. 23


22

23

20
21

MEI, Memoari I, 91.-92.

Isto, 114.-115.
Isto, 109.
T. CIPEK - S. MATKOVI, Programski dokumenti, 593.-594.

1125

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Istodobno, HNZ imao je u vidu da bi radikalno rjeenje agrarnog pitanja

obveznim otkupom, ugrozilo socijalni poloaj muslimana. Time je HNZ sauvao most prema muslimanima, a 1908. godine meu njezinih 45 000 lanova
bilo ih je oko 1.000. 24
injenica je da su muslimani tada sudjelovali u hrvatskim nacionalnim
manifestacijama koje je organizirala HNZ, pa tako i prilikom sveanosti postave zastave Hrvatskog pjevakog drutva Trebevi u Sarajevu poetkom lipnja
1900. godine. Odlukom skuptine drutva zastava nije posveena, a u ceremoniji je uzelo uee dvjestotinjak muslimana, meu kojima su Mei, Halid-beg
Hrasnica, Safvet-beg Baagi, Edhema Mulabdi, Zijad-beg Dongali, O. N.
Hadi, kao najistaknutiji.
Hrvatsko-muslimanska suradnja krenut e novom trnovitom putanjom u
vrijeme tenzija izmeu HNZ i kruga oko Josipa Stadlera, vrhbosanskoga nadbiskupa. Bez dubljeg ulaenja u pojedinosti, treba rei da je u lipnju 1881. sporazumom Austro-Ugarske monarhije i Svete Stolice uspostavljen redoviti kler
u BiH s nadbiskupijom u Sarajevu i sjemenitem za odgoj katolikog klera.
Ustolienje Stadlera za prvog nadbiskupa uslijedilo je sredinom sijenja 1882.,
a iste godine on e otvoriti gimnaziju u Travniku s djeakim seminarom,
koja e postati rasadite hrvatske inteligencije u Bosni. Gimnazija je bila otvorena i za pripadnike drugih vjera. Stadler je u listopadu 1908. zategnuo odnose s HNZ-om drei da mora revidirati program prema naelima kranskog
morala. U prosincu 1909. utemeljio je Hrvatsku katoliku udrugu koja je
oznaena kao politiko, kulturno i socijalno drutvo koje titi interese hrvatskog naroda u BiH. Prema Pravilima udruga je svoju glavnu djelatnost vidjela u buenju, njegovanju, jaanju i irenju iste hrvatske svijesti na temelju
starevianskog programa od 26. lipnja 1894. Ipak, jasno je reeno da vjerska
propaganda meu inovjercima ostaje posve iskljuena iz djelatnosti udruge,
koja e u ostalom i na to paziti, da to bolje unaprijedi snoljivost i graanske
odnose meu pripadnicima svoje vjeroispovijesti. 25
Lideri HNZ-a ocijenili su Stadlerov HKU opasnim korakom za iste narodne tenje, koje idu za ujedinjenjem svih zemalja, gdje obitavaju Hrvati bez
razlike vjeroizpovjesti. Njezin pravac ide za tim, da od Hrvatske naini skroz
konfesionalni pojam, to stoji u podpunoj opreci sa pojmom nacionalne misli.
HNZ je jasno dao do znanja da se moe poistovjetiti s politikom Stadlera u
koliko unosi u hrvatsku narodnu politiku i katoliku vjeru.26
Ono to elim naglasiti jest da je Stadlerovo spajanje nacionalne i vjerske
retorike nailazilo na rezerviranost muslimana. U listopadu 1909. Meiev krug
oko Muslimanske svijesti sugerira urednitvu lista da se jasnije postavi prema
sukobu Stadlera i HNZ. U pismu Meiu koje uz ostale potpisuje filohrvatski
Za iscrpniji pregled v. M. GROSS, Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini, 9.-67.
Isto, 62.
26
T. CIPEK S. MATKOVI, Programski dokumenti, 597.-598.
24
25

1126

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

nastrojen Hakija Hadi, istie se potreba da list osvijetli svoje protiv klerikalno tj. protu Stadlerovo stanovite, uvajui svoju objektivnost prema Dnevniku
i prema Hrvatskoj zajednici.27
Sam Mei u to se vrijeme pribliava pravakoj mladei koja u politiki
ivot ulazi nakon raskola stranke i tiska list Mlada Hrvatska. Prvi mladohrvatski zbor u Zagrebu 1910. kritiki se osvrnuo na klerikalizaciju Frankove
iste stranke prava. Sama grupacija sebe je smatrala antiklerikalnom strujom
koja potuje svaije vjersko uvjerenje i kulturne tekovine koje se uklapaju u
postulat jedinstvene hrvatske kulture.28 Mladohrvatska struja u BiH silovito se opirala klerikalnim tendencijama iz pravakog vodstva, te se zalagala za
revitalizaciju hrvatskog nacionalizma na liberalnim osnovama. Mei je prvi
dobrotvor lista Mlada Hrvatska, a 16. oujka 1910. urednitvo je afirmativno
pisalo o Meiu za kojega se kae da je od poetka velikim simpatijama pratio
politiku i kulturnu kristalizaciju nae grupe. Poaen je nazivom istaknuti
narodni predstavnik. Naklonost mladohrvata prema Meiu poivala je na
politiki korektnom liberalizmu, reeno je da je on zaduio Bosnu po svom
otvorenom i iskrenom radu protiv zaglupljivanja naroda sa strane klerikalne
bilo muslimanske bilo rimokatolike mafije i protiv tuinske eksploatacije nae
domovine.29
Meutim, zanimljivo je da se Mei u svojim Memoarima prema Stadleru
odnosi s obzirnim potovanjem. On za njega kae da je bio veliki patriota,
pravi altruista, hvali njegov trgovaki duh kojega je upotrijebio za podizanja
i velianja imovine svoje Biskupije, izgradnju sirotita i isusovake gimnazije u
Sarajevu. Mei ni jednom rijeju ne optuuje Stadlera za protumuslimansko
gledite, a za itav sukob oko prekrtavanja muslimana najveu odgovornost
prebacuje na njegove suradnike, osobito biskupa Ivana aria. Teko je posumnjati u iskrenost njegovih rijei: Ja sam bio nadbiskupov dobar prijatelj i volio
sam ga radi njegove odlunosti, energije i potenja. On je volio muslimane, ali
ga stariji muslimani nijesu razumili.30

MEI, Memoari II, 66.

Vie o tome v. M. GROSS, Nacionalne ideje studentske omladine u Hrvatskoj uoi I
svjetskog rata, Historijski zbornik, Zagreb, XXI-XII, 1968.-69., 75.-143.
29
MEI, Memoari I, 277.
30
Isto, 67. Mei je takoer zabiljeio da se Stadler kao virilni lan bosanskohercegovakog
sabora odnosio korektno prema muslimanima, redovno je dolazio u muslimanski klub
zastupnika, a oni su ga primali s najvie oduevljenja i on je zavolio muslimane isto toliko
koliko i katolike. MEI, Memoari II, 70.
27
28

1127

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Meiev nacionalizam etnojezinog je tipa

Ve smo vidjeli da je paralelno s ulaskom u svijet knjiga i itanja Mei
gradio uvjerenje da je nacionalizacija muslimana povijesna nunost kojoj ne
mogu umaknuti. tovie, on vjeruje da je nacionalizam univerzalan fenomen
jer je u prirodi ljudskih bia da pripadaju nekoj zajednici, jer svaki pojedinac
mora imati jo jedan vii ideal od same vjere, a taj ideal pronalazi u narodnosti i majci domovini, kako biljei. Oko 1898. godine Mei naciju doivljava u materinjem jeziku pa argumentirajui zato se muslimani moraju
opredijeliti za hrvatski nacionalizam, na prvo mjesto stavlja jezik. On tvrdi da
musliman pripada onoj grudi zemlje na kojoj se rodio i ugledao sunevo
svjetlo, te prvu rije sa svojom majkom hrvatski progovorio.31 Dakle, Meiev
hrvatski diskurs 1890-tih ponajprije ukljuuje pitanje materinskog jezika koji
je po njegovu miljenju bitan za nacionalnu identifikaciju muslimana. O tome
je u Memoarima zabiljeio: Mi mlai poeli smo se nacionalno buditi a ja sam
tome dosta doprinio jer sam itao dosta hrvatskih djela u drutvo sam to svaki
dan ispriao to sam itao i da trebaju i oni to itati jer e im to mnogo koristiti,
Poeli se meu nama buditi nacionalni osjeaji te isti jezik hrvatski jer smo
dosta mijeali u na jezik Hrvatski turskim arapskim i perzijskim rijeima.32
Za Meia muslimani nisu ni Turci, ni Muhamedanci nego su muslimani
po vjeri a po narodnosti Hrvati. Mei dri da je turski nacionalizam takoer
jezinog tipa, pa kae: Svi narodi turske carevine bili oni po vjeri muslimani
ili druge vjere kao to su Grci i Jermeni oni se vani zovu da su Turci (...). Ovo
je za nas jak dokaz da se nazivaju po jeziku turski narodi Turcima, a da ime
Turin ne obiljeava ovjeka po vjeri. 33
Godine 1896. Mei u teanjskoj itaonici dri predavanja u kojima tumai itav niz za muslimane novih i izazovnih pitanja - pitanje nacije, vjere,
domovine i jezika, kao i pitanje demokratskih prava i slobode pojedinca. On
vrlo jasno razdvaja pojam vjere od pojma nacije. Stoga uvjerava sunarodnjake
da su zavedeni da im je neispravno miljenje u pogledu vjerskog nazora a
naroito naziva naeg jezika kojim mi govorimo, da na jezik nije bosanski
i da bosanskog jezika nema nego da je naa pokrajina Bosna i Hercegovina
obiljeena tim nazivom i da je na jezik hrvatski i da mi nismo Turci negoli
da smo muslimanske vjere a hrvatske narodnosti. U Hrvatskoj, dakle, ive
tri vjere ali jedna narodnost - hrvatska. Prema Meiu muslimani su po narodnosti Hrvati muslimanske vjere, kao to Grci ive u Turskoj i nazivaju se
31
MEI, Memoari I, 109. Na istom mjestu treba dodati da se u bosanskim naseljima nikad u
masi nije upotrebljavao turski jezik. Kada je rije o turcizmima iznesen je podatak da je u jeziku
Hrvata i Srba bilo u upotrebi 8.724 turcizama i 6.878 raznih pojmova. Usp. Abdulah KALJI,
Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo 1965.
32
MEI, Memoari I, 65.
33
Isto, 95.-96. Mei je tada smatrao da se narodi u engleskim kolonijama mogu kulturno
i nacionalno razvijati kao i roeni Englez, poglavito zato jer, primjerice kao u Indiji mogu svi
narodi govoriti svojim materinskim jezikom i nazivati se po svome jeziku, a njihova je vjera
kako u Engleskoj tako i u Kolonijama zakonom zatiena.

1128

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Turci a vjere pravoslavne. Oito je da je Mei svoju bitku za jezik vodio na

dva fronta: protiv srpstva i protiv bonjatva. On tvrdi da su Srbi odvraali
muslimane od nacionaliziranja u duhu hrvatskom, ali muslimani nisu htjeli
ni da uju da oni govore srpski. Srbi su takoer, nastavlja Mei, pomagali
Benjaminu Kllayu, zajednikome ministru financija i upravitelju BiH u stvaranju bonjatva koje ukljuuje sliku da muslimani nisu Hrvati i da na jezik
nije hrvatski nego da smo Bonjaci a jezik bonjaki. Stoga je Mei glavnim
kriterijem uspjeha svog pokreta za buenje muslimana smatrao stvaranje
pravog osjeaja za svojim materinskim hrvatskim jezikom. Dakle, jezik muslimana nije bosanski i bosanskog jezika nema, nego je naa pokrajina
Bosna i Hercegovina obiljeena tim nazivom, a na je jezik hrvatski. 34
Budui da naciju odreuje uz pomo jezika, Mei tvrdi da muslimane ne
moemo drugaije nazivati nego po naem jeziku kojim su govorili nai pradjedovi djedovi, i otci, a taj je jezik hrvatski, a majka nam ira i ua domovina
Hrvatska, Bosna i Hercegovina su dvije pokrajine ire nam domovine Hrvatske, a u Bosni i Hercegovini govorimo hrvatskim jezikom.35
Dakle, po Meiu hrvatski jezik je materinski jezik muslimana, a naziv
bonjaki smatra problematinim i tvrdi da izravno ide na ruku kolonizaciji
muslimana kako od srpskog tako i od maarskoga kulturnog imperijalizma.
On tvrdi da ni Hrvati ni Srbi nikad nee priznati da je jezik u BiH bonjaki
jer je po historiji i po zdravom razumu neima i ne postoji niti je postojao bonjaki jezik. Pravoslavni Srbi govore srpskim jezikom, a mi svi u Bosni treba
da se borimo i dokazujemo da neima i da ne postoji bonjaki jezik. Zato je
prijeka potreba da se mi muslimani prenemo a naroito je pozvana i duna
naa mlade da to vie poradi da na muslimanski elemenat nacionaliziramo.
Mi svaki pojedini trebamo da svakog uvjerimo da nismo anacionalni nego da
smo svjesni svoje hrvatske nacije. Prema Meiu, muslimani su dokazali da
su nacionalni upravo ouvanjem svoga jezika tijekom osmanskog razdoblja:
Osmanlije su nas silili da se turciziramo, da se odrodimo od svoje narodnosti,
da od nas Hrvata naprave Turke (...) Mi smo sauvali na hrvatski jezik u naoj
uoj domovini.36
Mei vjeruje da je ve stara muslimanska ulema bila svjesna vlastitog hrvatskog jezika pa zaziva duh ljudi poput afija, Gaibija i drugih koji su prevodili turske i arapske udbenike na na hrvatski jezik i to arapskim pismom i
koji su svoje pjesme te Ilahije pjevali na hrvatskom jeziku a pisali arapskim pismom, s duhom suvremenika poput Damaludina auevia i Mehmed efendije Serdarevia i dr. koji su pisali i prevodili vjerske udbenike na hrvatski
jezik. Po njemu, to je dokaz da naa stara Ullema nije bila nenacionalna, da su
bili svjesni i dobri Hrvati. Njegov je uzor auevi koji je preudesio arapsko
pismo da se moe lake tim pismom pisati na hrvatskom jeziku a to je pismo
Isto, 67., 100. i 120.
Isto, 110.-111.
36
Isto, 100. i 103.
34
35

1129

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

narod nazivao Arebica i Mutofovaa, po njegovu pseudonimu Mutuf . 37 Ovdje je rije o tome da je auevi oko 1887. za vrijeme studija prava (Mektebi
hukuku) u Turskoj, krenuo smjerom Sami Frasherija koji se zalagao da svaki
islamski narod pie svojim jezikom prilagoujui tom jeziku arapski alfabet.38
Jezinu problematiku Mei e koristiti kao sredstvo za parlamentarnu politiku borbu u Bosansko-hercegovakom zemaljskom saboru koji je zasjedao
od sredine lipnja 1910. do poetka srpnja 1914. godine. Mei je izabran za
saborskog zastupnika na dopunskim izborima u travnju 1911. dobivi natpolovinu potporu birakog tijela (2.244 biraa), te je kao predstavnik svih kotarskih gradova u mostarskom okruju uao u II. izbornu kuriju Sabora.39
U najkraim crtama izloeno, jezina problematika prije saborske ere rjeava se u nekoliko odredaba Zemaljske vlade. Od 1879. godine srpsko-hrvatski je bio poslovni jezik, 1880. uvedena je ravnopravnost i obvezatno uenje
u nastavi obaju pisama, a 1905. uveden je paritet obaju pisama u slubenim
aktima.
Odredbom Zemaljske vlade 4. listopada 1907. za jezik je uveden slubeni
naziv srpskohrvatski, a ukinut je naziv bosanski jezik, ime je austrougarska
uprava definitivno napustila politiku bonjatva koja nije imala potporu ni begovata ni arije.
U vrijeme izrade nacrta ustava u sijenju 1909. Meiev MNS obratio se
Zemaljskoj vladi posebnom deklaracijom u kojoj je uz ostalo predloio da se
u u unutarnjem i vanjskom saobraaju svih dravnih ureda uvede slubeni
jezik hrvatski.40
U ljeto 1910. u saborskoj raspravi o proraunu, pokrenuto je jezino pitanje koje dobiva jasne politike i socijalne konotacije. Naime, zastupnici su na
XXIII. sjednici pozvali Zemaljsku vladu da uvede srpski ili hrvatski jezik kao
slubeni jezik na eljeznici u BiH. U sporazumu hrvatsko-muslimanskog bloka
uoi izglasavanja Zakona o fakultativnom otkupu kmetova (31. oujka 1911.)
muslimanski zastupnici su se obvezali podrati hrvatski nacrt zakona o jeziku.
U toki 2. sporazuma stoji: Mi muslimani obvezujemo se u Saboru glasati za
prileeu jezinu osnovu.41 Rije je o nacrtu Zakona o ureenju jezinog pitanja, na koji je pristao i Mandiev HNZ, prema kojemu se jezik u BiH trebao
slubeno zvati hrvatski i srpski, a pismo latinica i irilica. Nacrt je predviao
da domai jezik bude u upotrebi u slubenim institucijama i na eljeznici, a svi
inovnici trebali su ga svladati u tri godine, osim onih na visokim poloajima.
Jezino pitanje u Bosansko-hercegovakom zemaljskom saboru stavljeno
je na dnevni red i prilikom usvajanja zakona o gradnji eljeznica koji je doao
pred Sabor u studenome 1912. godine. J. Sunari i Mei inzistirali su da Sa Isto, 112.
Muhamed HADIJAHI, Od tradicije do identiteta. Geneza nacionalnog pitanja bosanskih
muslimana, Zagreb 1990., 130.
39
MEI, Memoari I, 100.
40
MEI, Memoari II, 80.
41
Integralni tekst sporazuma v. u: M. HADIJAHI, Od tradicije do identiteta, 207.-208.
37
38

1130

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

bor prihvati osnovu izgradnje eljeznice pod moralnom obvezom da se na

eljeznicama usvoji hrvatski odnosno srpskohrvatski jezik. O visokoj politiziranosti jezine problematike dobro svjedoi i Meiev zakljuak da u nadmudrivanju oko jezika Maari zapravo hoe posijati mrnju izmeu Austrije i
Bosanaca. Stoga politika nae Monarhije silom goni Slavene od sebe. Slaveni
su u Monarhiji jedan jak i brojan element, pa bi bilo u interesu Manarhije da
svoju protuslavensku politiku preokrene prema svima a naroito prema nama
junim Slavenima, zakljuio je Mei.42
Postavlja se pitanje jesu li Meievi pogledi na naciju i nacionalizam nailazili na dovoljno pripremljenu muslimansku publiku? Nacionalna ideologija meu muslimanima imala je, izgleda, pristae u vrlo uskom krugu mlaih
obrazovanijih lanova zajednice. Tegobno probijanje u dubinu drutvene ljestvice Mei je doivljavao kao borbu protiv konzervativizma. On se tui na
tvrdokornost starih muslimana: Meu onima koji su se borili sa konzervatizmom eto i meni je u dio palo da meu mlaim svojim drugovima vodim
borbu o nacionaliziranju i da ih ovjek uvjeri da nisu Turci i da nisu Bonjaci
po narodnosti nego da smo Hrvati, a po vjeri muslimani i da je naa ua domovina Bosna. Stari muslimani nee da budu ni Hrvati ni Srbi niti kau da govore
hrvatskim ili srpskim jezikom nego kau ili bonjakim ili naim jezikom.43
Dakle, Meiev pretjerani entuzijazam prema nacionalizmu bio je stran
prosjenom obinom muslimanu, ukljuujui i njegovu vlastitu obitelj. itav
svijet njegove majke i ene koje su bile ispunjene islamskom pobonou bio
je prevrnut naglavce kada su saznale da se smatra Hrvatom. Majka oplakuje
injenicu da je sin sramoti jer od tolikog ummeta i tolike nae turske vjere
jedini hoe da se krsti pa ak kau da hoe i nas u nekakve Hrvate da prekrsti. Ovaj detalj iz njegovih Memoara ini se mnogo vanijim nego to je na
prvi pogled. Mei uvjerava majku i enu da prihvaanjem hrvatskog nacionalizma ne okree lea islamskoj vjeri: Zar ste mogle i smjele i na as u mene
posumnjati i povjerovati tim enskim laima i petljanijama, da bih ja nau lijepu islamsku vjeru napustio i preao na koju drugu vjeru. Poput njegove majke,
mnogi su muslimani islam nazivali naa lijepa turska vjera. Mei uvjerava
majku da je hrvatstvo zapravo pomirljivo s islamom: Mi nismo Turci, a nismo
ni Muhamedanci, kako nas to neki neispravno zovu (...). Mi smo po naem
jeziku kojim govorimo Hrvati, a naa je vjera islam i mi smo muslimani.44
No u vrijeme osnivanja svoje Muslimanske napredne stranke 1908. godine,
Mei je donekle shvatio da je nacionalizam slaba mobilizacijska snaga meu
muslimanima te da stranka mora voditi rauna o islamu kao naelu kohezije i
integracije muslimana. Da se MNS pokuao prilagoditi konfesionalnom isku MEI, Memoari II, 302.-303. U srpnju 1913. N. Mandi je podnio Vladi izmijenjeni tekst
zakona o jeziku prema kojemu bi se hrvatsko-srpski jezik upotrebljavao na zemaljskim eljeznicama ako to doputaju vojniki interesi. U prosincu 1913. jezini prijedlog dobio je vladarevu
sankciju. Iscrpnu obradu jezine problematike v. Devad JUZBAI, Pitanje regulisanja upotrebe zvaninog jezika u austrougarskoj politici u Bosni i Hercegovini pred Prvi svjetski rat,
Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XVII, Sarajevo 1969., 61.-130.
43
MEI Memoari I, 66.
44
Isto, 91.-92.
42

1131

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

stvu muslimana dobro se vidi u stranakom programu u kojemu se ne spominje hrvatski nacionalizam, tovie u programu se za diferenciranje muslimana
koristi naziv Muslimanski narod, Islamski narod te se podvlai da je Bosna
i Hercegovina prava i jedina domovina muslimana.45
U programu se ne inzistira ni na pitanju jezika, osim zalaganja stranke da
zaslueno mjesto dobije izdavaka djelatnost na turskom i hrvatskom jeziku.
Istodobno, stranka se zalagala da arapsko pismo u Bosni i Hercegovini bude
slubeno i ravnopravno drugim pismima ili da se za sav narod u Bosni i Hercegovini uvede jedno slubeno pismo - latinica. 46

Mei i pokret za vjersku autonomiju 1893. - 1909.

U svojoj ranoj aktivnosti Mei nije posegnuo za vjerskom i prosvjetnom
autonomijom, najjaim muslimanskim orujem, to ga je kotalo izolacije i
nerazumijevanja muslimanske okoline. Sam je morao priznati da je postojala duboka polarizacija izmeu Hrvata muslimana starevianaca koji su bili
pasivni u borbi za vjersku autonomiju, i muslimanskih masa koje su borbu za
vjeru smatrali najpreom.47
arite muslimanske borbe za autonomiju bio je Mostar iz kojega je djelovao muftija Ali Fehmi ef. Dabi koji je ve 1893. zahtijevao punu autonomiju
vakufsko-mearifskih poslova. Dabiev pokret dobio je vjetar u lea nakon pokrtavanja muslimanske djevojke Fate Omanovi u svibnju 1899. koje je revoltiralo muslimane koji su od Isidora Benka, graanskog upravitelja, zahtijevali
da se djevojka pronae i vrati obitelji. 48 Odbor s Dabiem na elu obratio se
1899. godine B. Kllayu i caru Franji Josipu s prijedlogom Nacrta autonomnog
statuta za vakufsko-mearifsku zakladu u Hercegovini. Vlada je dokument odbila, smijenila je Dabia, zatvorila mostarsku kiraehtanu, a njezina tajnika
erifa Aranutovia otpustila iz slube. Meutim, pokret za autonomiju proirio se na Travnik i itavu BiH. Godine 1902. Dabi putuje u Istambul koji
je i dalje drao otvorenim pitanje potvrivanja ili menure reis-ul-uleme od
strane vrhovnoga islamskog poglavara eih-ul-islama. Austrougarska vlast je
reagirala tvrdo te je Dabiu zabranila povratak u zemlju. Statut za autonomnu
upravu islamskih vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u BiH ozakonjen je
sredinom travnja 1909. godine.49
Isto, 97. i 102.
MEI, Memoari II, 57.
47
MEI, Moj odgovor bezimenim klevetnicima, u: A BRKA, Adema-aga Mei, Moj odgovor, 69.
48
Usp. Tihomir KRALJAI, Vjerska politika Kalajevog reima, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, XXXIV, Sarajevo 1983., 17.-77. Prema slubenoj statistici izmeu
1879. i 1915. u BiH nije bilo mnogo vjerskih prijelaza. Tako je u muslimana zabiljeeno 21, u
katolika 25 i u idova 10 prijelaza. Usp. S. DAJA, Bosna i Hercegovina u Austro-ugarskom razdoblju, 62.
49
Za vie usporedi: Nusret EHI, Autonomni pokret Muslimana za vrijeme austrougarske
uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1980.
45
46

1132

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Postavlja se pitanje zato se Mei nije aktivno pridruio pokretu za vjersku autonomiju? Njegov je osnovni argument da su muslimanske voe svoj cilj
vjerske i prosvjetne autonomije pokuavali ostvarit paralelno s autonomnim
nastojanjima Srpske narodne organizacije. Naime, on ima u vidu tajni muslimansko-srpski sporazum o suradnji koji su u kolovozu 1901. u Kiseljaku
utanaili Dabi i Jeftanovi koji, meutim, nije do kraja rasvijetljen u historiografiji. Srpski prijedlog sporazuma redigirao je Emil Gavrila, zastupnik
Ugarskog sabora, ali ga muslimanska strana nije potpisala zbog nesuglasja oko
pitanja agrarne reforme i naziva jezika.50
Autonomistika borba muslimana ula je u novu dinaminiju fazu osnivanjem Muslimanske narodne organizacije u Slavonskom Brodu 1906. godine s
Alibegom Firdusom (1864. - 1910.) na elu. On se povezao i s predstavnicima
maarskih stranaka koje su se u Ugarskom saboru zauzele za muslimansku
vjersku autonomiju. Meievo skeptino stajalite prema Firdusu proizlazilo
je iz njihova razliitog iskustva sa Srbima i Maarima. Mei upire prstom u
Srbe i Maare da su permanentno minirali njegovu suradnju s Hrvatima koju
je vodio s ciljem da se muslimani nacionaliziraju, te kulturno i materijalno
uzdignu, da ne prodaju svojih zemalja, da se ne sele u Tursku, da uvaju svoju
grudu nau lijepu BiH.51
Meieva kritika autonomistikog pokreta donekle je opravdana imamo li
u vidu da je suradnju izmeu muslimana i Srba u pokretu za vjersku autonomiju smatrao neprirodnom zbog njihovih razliitih ciljevi. On dri da se muslimani bore za suverenitet turskog sultana dok je Srbima cilj da BiH pripoje
Srbiji. Usto, Srbe smatra politiki mnogo jaim, naziva ih veliki majstori i veliki politiari, a lea im uva jaka Rusija kao svjetska sila. Meieva tvrdnja da
e muslimanska suradnja sa Srbima ubrzati pripojenje BiH Srbiji, nesumnjivo
je predstavljala razlog njegova oponiranja autonomistikom pokretu. On sam
kae da su ga u to vrijeme sunarodnjaci pogreno razumjeli: Ja nisam bio protivnik pokreta za prosvjetno vjersku autonomiju. Ja sam bio istog miljenja da
trebamo traiti ureenje naeg vjersko prosvjetnog pitanja, ali nisam bio za to
da se vodi borba i postupak onim putem i onim pravcem koji su poli Dabi i
Firdus. Ja sam bio najvie protiv da se vodi borba u drutvu sa Srbima, zato jer
sam znao da Srbi ne vode brigu za vjersko prosvjetnu autonomiju nego da rade
pod krinkom vjersko prosvjetne autonomije za pripajanje Bosne i Hercegovine
Srbiji. Toga sam bio najvei protivnik jer sam raunao, ako se pripoji Srbiji da
e nas muslimana brzo u ovim krajevima nestati kao to je nestalo tolikih muslimana iz Srbije kao bive turske pokrajine.52
Drugi razlog Meieve distance prema autonomiji jest petljanje pokreta s
Maarima u kojima Mei vidi samo fanatine revizioniste. On iskreno biljei: Mrzio sam Maare kao velike oviniste,53 pri emu ima u vidu maarske


52

53

50
51

Mustafa IMAMOVI, Historija drave i prava Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2003., 243.-244.
MEI, Memoari I, 2.
Isto, 36.-7.
Isto, 115.

1133

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

pravno-povijesne krugove koji su nakon aneksije 1908. zagovarali reinkorporaciju BiH kruni sv. Stjepana na temelju pripadnosti Rame (Bosne) ugarskom
kraljevskom naslovu 1138. godine. Iz tih krugova potekla je 1882. ideja da se
zapadna Bosna prikljui Ugarskoj a ostatak austrijskoj polovici drave.54
Znakovito je da se Meiev prvi posjet Zagrebu 1895. godine poklopio s
prosvjednim spaljivanjem maarske zastave koju su zapalili hrvatski sveuilitarci (16. listopada). Prosvjed se dogodio u vrijeme sveanog otvorenja Hrvatskoga narodnog kazalita i u njega je bio upleten O. N. Hadi, tada student
prava, koji je zavrio u zatvoru. Mei je bio impresioniran mladim Hadiem
koji mu je prilikom posjeta u zatvoru rekao da je jako veseo jer se kralj osvjedoio da su Hrvati nezadovoljni Maarima i njihovim ovinizmom. Mei ga
novano podupire s 100 forinti te ostaju u trajnoj vezi.55
Budui da je Maare promatrao neumoljivo neprijateljski, Mei je odbijao
identitet bonjatva kako ga je definirao Benjamin Kllay, kljuna figura i
upravitelj BiH od 1882. do 1903. godine. Kllay je slovio i za iznimnog poznavatelja Balkana, a kao poklonik ideje o civilizacijskoj misiji Ugarske na Istoku,
svojoj je zemlji namijenio ulogu braniteljice jugoistonih granica Monarhije.
Oima otroumnog promatraa Mei je zakljuio da interkonfesionalno bonjatvo prikriva pravu prirodu maarskog revizionizma koji tei da Bosnu i
Hercegovinu pripoji Maarskoj. Stoga ne udi to Mei i Kllaya portretira
kao maarskog ovinista koji je htio poto-poto da omete nacionaliziranje
Bosanaca i Hercegovaca u hrvatskom duhu.56
Svoje miljenje o autonomnom pokretu Mei je u Memoarima ovako izrekao: Ja sam uvijek bio za samostalnost Bosne i Hercegovine, koju smo uvijek
imali, ili ako to ne moe onda da se Bosna i Hercegovina pripoje sa irom nam
majkom domovinom Hrvatskoj i da budemo kao tree tijelo u Austro-Ugarskoj monarhiji.57
Dakle, Mei je vjerovao da muslimanima odgovara vienacionalno habsburko carstvo pa je ustrajavao na ideji trijalizma gotovo do raspada Austro-Ugarske monarhije. Zapravo, mogli bismo rei da je ideja trijalizma bila
vezivno tkivo u suradnji Meia i Mandieva HNZ-a. U trojnoj federaciji treu
bi jedinicu inile hrvatske zemlje u sklopu Monarhije. Mei je o tome zapisao
sljedee: Mi Hrvati, u ono vrijeme bili smo trijalisti, to jest borili smo se da u
Austro-Ugarskoj Monarhiji zauzmemo dolian poloaj. Htjeli smo da budemo
trei u dravi, odnosno ravnopravni sa druga dva dijela: Nijemcima i Maarima. Nama je to bilo obeano, i mi smo svi bili dubokog uvjerenja da emo to
izvojevati.58
54
Usp. Ferdo HAUPTMAN, Kombinacije oko dravnopravnog poloaja Bosne i Hercegovine na poetku prvog svjetskog rata, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, IX,
Sarajevo 1961., 88.-109.
55
MEI, Memoari I, 116. Tijekom 1898. O. N. Hadi objavio je u listu Hrvatsko pravo
nekoliko kritikih lanaka o muslimansko-srpskoj suradnji.
56
MEI, Memoari II, 152. i 1.
57
MEI, Memoari II, 36.
58
MEI, Moj odgovor bezimenim klevetnicima, u: A. BRKA, Adema-aga Mei, Moj odgovor, 74.

1134

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Mei je bio uvjeren da su takav razvoj sprijeili Maari te je i on osobno

bio rtva maarskih politikih intriga. On vjeruje da ga austro-ugarska uprava
nije odlikovala za javni rad upravo zahvaljujui intrigama Maara i Srba.59
Mei je raskrstio s trijalizmom nakon Majske deklaracije koju je 30.
svibnja 1917. Klub zastupnika slovenskih zemalja, Istre i Dalmacije uputio Carevinskom vijeu i zatraio da se po naelu narodnosti i hrvatskoga dravnog
prava sva podruja Monarhije na kojima ive Slovenci, Hrvati i Srbi ujedine
pod ezlom habsburko-lotarinke dinastije u jedno samostalno dravno tijelo. Zahtjev za uvoenjem trijalizma bio je odbijen, a Mei je odmah nakon
odbijanja Majske deklaracije zatraio otpust iz austrougarske vojske.

Meievo razumijevanje islama

Poto smo utvrdili da je u Meievu diskursu pravaka ideologija bila okvir
za paradigmu nacionalizma koji mu je donio vie oponenata nego sljedbenika
meu muslimanima, namee se pitanje to je s islamom u njegovu iskustvu i
djelovanju. Mei zastaje pred snagom islama iz kojega muslimani crpe snagu
identiteta. To se moe uoiti ve na svakidanjoj razini i intimnosti proivljenoga kad Meia koji je primjerice sauvao vrlo ivo sjeanje na svean in
prvog ispovijedanja vjere kada je na koljenima pred hodom i vidno ganutim ocem izrekao Bismile hatmu (U ime Alaha, svemogueg dobroinitelja
milostivog.). Zatim, bio je ponesen emocijama prilikom odlaska oca u Meku
da obavi had, kao i sveanim ispraajem i doekom hadija, to se moe vidjeti u njegovim Memoarima.60 No, vjera za Mei nije samo toplina tradicije
jer on se tijekom ivota pridrava islamskih obreda, petkom redovito odlazi u
damiju na molitvu, pridrava se erijatske zabrane o konzumiranju alkohola
i masnoa. U kui u Tenju ima poseban prostor za molitvu koji je dostupan
svim lanovima muslimanske zajednice 61
Potrebu da se identificira sa svojom muslimanskom zajednicom, Mei je
iskazivao i vanjskim znakovima. Premda je u ranoj mladosti usvojio zapadni
stil odijevanja, zadrao je fes kao simbol islamske kulturne autentinosti. Smisao koji je fes imao za Meia vrlo slikovito otkriva i jedna njegova slubena
prituba iznesena u Hrvatskome dravnom saboru NDH 1942. godine. u kojoj
iznosi da je zbog fesa bio predmetom hrvatskih mentalnih predrasuda. Naime,
Mei je tvrdio da ga je prilikom dolaska na zagrebaki eljezniki kolodvor
nepropisno zaustavio slubenik sigurnosti koji je posumnjao u autentinost
njegove doglavnike propusnice samo zato jer je nosio fes.62
59
Mei biljei da mu je odreeni pukovnik Lipuak jednom zgodom reekao Adamaga,
vojska je sve uinila da bude odlikovan, ali Maari to nikako ne dozvoljavaju zato to si ti za
trijalizam i to si starevianac., MEI, Memoari I, 122.
60
MEI, Memoari I, 45., 9.
61
Nadbiskupski arhiv, Zagreb, Ostavtina Dragutina Kambera, rukopis posveen hrvatskomuslimanskim odnosima. Kamber biljei: Ademaga je imao damiju u kui, a ja bih ponekad
nabasao, kad se je on sa grupom komija spremao na zajedniku molitvu. Mene bi podvorio i
zamolio da otpoekam, a kasnije bismo svi posjedali kahvendisali i razgovarali.
62
HDA, Hrvatski Dravni Sabor NDH, PS, br. 721 od 4. listopada 1942. Kontroverza oko fesa

1135

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

Ovdje se, meutim, jo jedna Meieva osobina moe povezati s islamskim

bogotovljem, a to je socijalna osjetljivost tj. osjeaj dunosti pomaganja siromanim. To se, primjeric, moe vidjeti 1917. godine kada je Mei bio intenzivno zaokupljen problematikom pravedne raspodjele tereta rata. Svoje zamisli
iznosi u brouri Namet na vilajet. Meiev tekst sadri konkretne prijedloge
kako obnoviti socijalnu ravnoteu drutva izgubljenu tijekom Prvoga svjetskog rata, ali ga ovdje uzimam kao primjer zbog njegova snanog osjeaja dunosti pomaganja siromanima, koja se u islamskoj pobonosti naziva zekat.
Mei konstatira da je rat stvorio alosno drutveno stanje, s jedne strane nove
milijunae, i milijune siromanih koji ive na rubu egzistencije, s druge strane.
Kategorija imetka za Meia ima islamsku konotaciju, on biljei da je imetak
ovjeku od Boga povjeren samo na uvanje, stoga svaki bogata, koji imade u
svom srcu i zehru uvstva za ovjeanstvo, ne bi mogao ovu bijedu svojih sugraana gledati. Premda je dunost svakog pojedinca da osigura egzistenciju
i sebi i djeci i rodu svom, nastavlja Mei, svaki pojedinaca u isti as mora
imati srca i za komiju i ostali narod. Stoga on predlae da se procijeni imetak
svih graana, a zatim da se progresivno oporezuje. Teko bismo mogli optuiti
Meia za trgovaku pohlepu imamo li u vidu njegovu spremnost da 77,5 %
svog imetka pokloni dravnoj zajednici ako njegov program bude usvojen.63
Meieve filantropske namjere 1914. rezultirale su osnivanjem Hrvatskoga
dobrotvornog drutva vojnika dobrovoljaca Mei. Drutvo je kao pripomona zaklada trebalo potpomagati djecu vojnika-dobrovoljaca, da se izobrazuju na kolama, uvjebaju u narodnim zanatima po Bosni i Hercegovini te
Austro-Ugarskoj monarhiji. Mei je predvidio da drutvo skuplja sredstva
lanarinama, dobrovoljnim prilozima i dobrotvornim priredbana.64 ini se da
je njegova vojnika plaa ulazila u fond drutva, ali prava aktivnost drutva
nije u praksi zaivjela.
Kao ovjek proet snanim osjeajem drutvene angairanosti, Mei je
bio istodobno u miru i u hrvanju sa svijetom islama. Zaista, kod njega je jasno
prisutna svijest da principi muslimanskog ponaanja moraju biti izvedeni iz
sadanjosti, a ne iz prolosti, dakle, islam kako ga Mei razumije dinamina
je pokretaka vjera. Stoga on istinski duh islama pronalazi u sloganu Budite
djeca vremena koji je u ranom islamu postavio hazreti Alija, jedan od etvorice pravovjernih kalifa (600. - 661.), Muhamedov roak i zet koji je bio prvi
ili drugi lan prve zajednice. Upravo nadahnut Alijom, Mei se 1895. obratio svojim zemljacima bosanskim iseljenicima u Osmanskom carstvu u blizini
grada Ada Pazara kada su mu se potuili na Ibrahima Teskerdia, gradonaelnika da ih tjera na red i adet i uvodi kuluk kako bi unaprijedio gradsku
infrastrukturu. Mei nije stao na njihovu stranu ve im je odluno rekao: Eto
na jugoslavenskoj je sceni zapoeta ve 1928. nakon hodinskog takrira (priopenja, izjave) da
bez erijatom priznate nude nije doputeno noenje eira. Javna polemika oko fesa prelazila
je kulturoloki kontekst pa je postavljeno pitanje je li on vanjski znak etnike posebnosti muslimana. Usp. D. SULEJMANPAI, Fes i eir u: Alija ISAKOVI, O nacionaliziranju
Muslimana, Zagreb 1990., 80.-83.
63
A. MEI, Namet na vilajet u: A. BRKA, Adema-aga Mei, Moj odgovor, 20.-37.
64
NSK ZR, R 6627, Pravila dobrotvornog drutva vojnikadobrovoljaca Mei.

1136

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

doli ste u tuu zemlju pak ni ovdje neete da se opametite da se kreete i ivite
kako to trai duh vremena (...) Hazreti Alija je rekao - Budimo djeca vremena.
Da je iv Hazreti Omer, on bi jo vie traio od dananjeg vremena, te bismo
morali jo vie raditi i doprinositi za opu stvar.65
Stoga ne udi da se Mei kao mladi gnuao hoda koji su okovani predrasudama na vazovima vikali i udarali na one muslimane koji pohaaju
svjetske kole. Ipak, bio je odluan ii naprijed i kriti pred sobom trnovite
staze kako bi probudio na mlai narataj negdje perom, negdje govorima, a
negdje i svirkama i pjesmama.66
Na ovom mjestu postavlja se pitanje kakav je bio odnos Meia i uleme?
Ve smo iznijeli neke indicije koje upuuju na Meiev animozitet prema seoskim hodama koji zbog vlastite neukosti nisu mogli biti nosioci opismenjavanja mladei. Otvorenu reakciju hoda izazvale su i Meieve novotarije na
financijskom planu. Godine 1906. on osniva Prvu muslimansku kreditnu zadrugu u Tenju koja e prerasti u Muslimansku trgovaku i poljodjelsku banku
s oko 600.000 kruna temeljnog kapitala. Budui da uvoenje zadruga, banaka i
kamata u muslimanskom svijetu nije lieno vjerskih implikacija, Mei je u to
vrijeme bio izloen vjerskoj kritici te sam kae da su na njega najvie navaljivale hode iz Mostara. Mostarska ulema zatraila je od Hadi Halid ef. Sefia,
upravitelja teanjske medrese, da zabrani osnivanje novanih institucija. Kao
razborit ovjek on je prihvatio Meieve argumente da e muslimanski novani zavodi omoguiti muslimanima da zadre zemlju u svojim rukama. Sefi ja
izjavio: Grijehota je plaati kao i uzimati kamate, ali kada smo u nudi onda
je bolje te kamate ne plaati tuinu jer ne musliman nee u damiji zapaliti svijeu (...) Mi moramo biti djeca vremena, kakovo je vrijeme, valja ii za
vremenom i sa vremenom ako hoemo da napredujemo. U vrijeme osnutka
Muslimanske kreditne zadruge u Tenju, koja e 1910. prerasti u Muslimansku
trgovaku i poljodjelsku banku, Mei se ipak oslanjao na prosudbe vjerskih
eksperata pa je od Meihata zatraio fetvu da se novac moe pozajmljivati uz
kamatu od 15%, to je odobreno.67
Istodobno, Mei je smatrao da su bosanskohercegovaki muslimani posebna vjerska i regionalna skupina, stoga je uvijek snano politiki reagirao
kada je posrijedi njihov vjerski identitet. U veljai 1909. on u Zemaljskom saboru BiH kao pokreta zahtijeva da se u obje polovice monarhije prizna islam
kao identitet muslimana, te je iznio sljedee obrazloenje: Za svakog je ovjeka ona vjera u kojoj se je rodio i u kojoj ivi njegova svetinja i njegov najvei
ideal. Naroito smo mi muslimani mnogo privreniji uz vjeru od ostalih naroda (...) . Mi muslimani svakoga onoga drimo, za svog najveeg prijatelja tko
nam uva vjeru. Mi za njega alimo i svoj ivot dati. Opet gdje nam se vjera ne
tuje ve gazi. Ondje mi ni asa ne asimo niti uvjetno. Nama naa vjera nalae
da moramo ono mjesto ostaviti i traiti sklonite ondje gdje nam je vjera zatiena. Da se ne bi muslimanima dogodilo da bi svoj pradjedovski prag morali
MEI, Memoari II, 11.
MEI, Memoari I, 100.
67
MEI, Memoari I, 214.-215.
65
66

1137

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

ostaviti i traiti u tuini sebi domovinu nadamo se da e naa vjera biti novim
ustavom zatiena (...) Ako je naoj upravi milo i stalo do toga da muslimani
ostanu i ive u ovoj zemlji. traimo da islam kao i druge vjere u zemlji bude
priznat.68
injenica da je Mei putovao u europske metropole Pariz, London i Liverpool 1900., gdje se susreo s predstavnicima islamske zajednice, kao i boravak u sjevernoj Africi 1912. o emu je ostavio svjedoanstvo, omoguuje nam
da analiziramo njegove poglede na panislamizam kao koncept jedinstva muslimana. Idejno utemeljenje panislamskog pokreta vee se uz Mlade osmanlije
1865., a u arapskom ga svijetu artikuliraju Demaludin el-Afgani i Muhamed
Abduhu svojim napisima u listu vrsta veza 1884. godine. Sultan Adbulhamid
II. podupirao je popularizaciju panislamizma osnivanjem udruenja u Parizu
(1884.) i Londonu (1886.). Panislamizmu kao pokretu koji se pojavio u drugoj
polovici 19. st. bio je cilj ujedinjenje muslimanskog svijeta kako bi se lake
othrvao europskom kolonijalizmu. Danas se pod panislamizmom razumijeva duhovno jedinstvo muslimanskog svijeta u skladu Organizacije Islamske
konferencije koja je osnovana s ciljem solidarnosti i suradnje muslimanskih
drava.69
Mei eksplicitno navodi da je bio u dodiru s Ismailom Gasprinskim
(1851. 1914.), publicistom, piscem i istaknutim liderom panislamskog pokreta meu muslimanima u Rusiji. Njegov reformistiki pokret dedidizma
zalagao se za reformu kolstva. Mei biljei da je s njim imao ast napraviti
poznanstvo putem mog beletristikog lista Behar te da je Gasprinski namjeravao sazvati kongres u dogovoru sa sultanom Abdulhamidom II. Meiev
plan usmjeren na osnutak velikog novanog zavoda vjerojatno je bio s tim u
vezi. 70 Obilazei muslimanske zemlje istodobno bi animirao uglednike da sudjeluju na generalnoj muslimanskoj konvencije koju je Gasprinski namjeravao
sazvati 1910. uz pomo Kaira. U tome nije uspio.
Meiev boravak u sjevernoj Africi 1912. godine i susret s arapsko-berberskim svijetom na svoj ga nain uvlai u panislamsku agitaciju. U Alir i Tunis
odvela ga je elja da pomognu osnivanju panislamske novane institucije koja
bi pruala financijske usluge muslimanskim dravama i uinila ih neovisnim
od neislamskog kapitala. Mei je bio uvjeren da bi islamska banka s jakim
sektorom kreditiranja bila pokreta muslimanskog razvoja. Premda je ambicioznost i neostvarivost ovog pothvata bila oita, Mei je planirao proputovati
sve krajeve i drave gdje ive muslimani kako bi pridobio ugledne i financijski
jake pojedince da u svojim zemljama osnuju velike novane zavode koji bi
kasnije bili podloga osnivanju jedne velike zajednike Pan-Islamske banke
sa jednim velikim kapitalom. Sjedite banke bilo bi u jednoj neovisnoj muslimanskoj dravi, ili bar u zemlji gdje su muslimani kulturno najnapredniji.
Panislamsku banku zamiljao je kao gospodarsku poveznicu svih ivuih mu Isto, 89.
O panislamizmu i njegovom povijesnom razvoju vidi: Amir KARI, Panislamizam u Bosni, Sarajevo 2006., 7.-65.
70
MEI, Memoari II, 324.
68
69

1138

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

slimana cijeloga svijeta, ali itava ideja nije ni dospjela do faze realizacije koju
je prekinulo izbijanje Prvoga svjetskog rata.
Mei je na crni kontinent putovao preko Francuske i Italije odakle je preko Palerma stigao u Tunis. Neznanje arapskog i francuskoj jezika nimalo mu
nije smetalo da uspostavlja kontakte i stvori odreene zakljuke. Njegova veza
s antikolonijalnim politikim nacionalistima u Aliru i Maroku, tekla je pod
okriljem odreenog asnika iz Turske. Iz Meievih dojmova moe se zakljuiti kako je islamska politika Austro-Ugarske imala neke prednosti pred francuskom politikom. Zanimljivo je da se i u francuskom parlamentu moglo uti
kako bi naklonosti alirskog puanstva prema Francuzima bila mnogo vea
kada bi primijenili model austrougarske uprave nad muslimanskom zajednicom u BiH. Zemaljska vlada BiH 1898. financirat e boravak skupine francuskih eksperata u BiH kako bi afirmirala tekovine Kllayeve uprave. Slian
interes za prilike BiH pokazivala je i engleska uprava u Egiptu.71
Alirski aktivisti pokuavali su doprijeti do europskog javnog mnijenja pa
je Mei obeao da e ih povezati s bekim novinarskim krugovima. Nakon
povratka iz Afrike o tome obavjetava Matka Laginju, narodnog zastupnika u
Carevinskom vijeu. Meutim, Laginja je odbio koristiti se tim informacijama
u politike svrhe te je izjavio da bi se s tim krugovima mogla uspostaviti samo
trgovaka veza. 72
Postoji oita dvosmislenost u Meievim impresijama o arapskom svijetu.
On je razoaran njegovom inercijom, Alirce opisuje kao ljude koji satima sjede i kartaju po mahalskim kafanama. Kada je upitao svoje sugovornike zato
ove ljude jae ne upregnu u pokret za osloboenje, dobio je odgovor da je to
nemogue jer im mase ne vjeruju i dre ih za framasone. Ipak, bio je dirnut
gostoljubivou Aliraca koji su unaprijed podmirivali njegove trokove u gostionicama i kavanama.73

Zakljuak
Uz nuno poopavanje mogli bismo zakljuiti da je Mei sebe doivljavao
u viestrukom identitetu koji se proimaju. Po materinskom jeziku i iroj domovini smatrao se Hrvatom, a muslimanom po islamskoj vjeri i neposrednom
iskustvu. Islam, kako ga razumije Mei, dinamina je pokretaka vjera, stoga
on vjeruje da principi muslimanskog ponaanja moraju biti izvedeni iz sadanjosti, a ne iz prolosti.
Meiev koncept nacije koji je iznio 1890-tih pribavio mu je meu bosansko hercegovakim muslimanima vie oponenata nego sljedbenika. O polarnost izmeu Meia i muslimanskog puka moglo bi se govoriti kao o polarnosti
izmeu pojedinanog iskustva i iskustva kolektiva koji je svoj identitet temeljio
na uvanju islama. Meievi pogledi na naciju, jezik i domovinu, teko su pro Usp. T. KRALJAI, Vjerska politika, 75.-76.
MEI, Memoari II, 325.-327.
73
MEI, Memoari II, 62.-63.
71
72

1139

NADA KISI KOLANOVI, Ademaga Mei i hrvatska nacionalna ideja

SP, br. 3., 1119.-1140. (2008)

dirali u muslimansku zajednicu koja je svoj osjeaj identiteta vezala poglavito uz islamsku vjeru. Imamo li u vidu iskustvo Meievog narataja, hrvatski
nacionalizam meu bosansko-hercegovakim muslimanima bio je iskljuivo
stvar individualnog izbora, a ne grupnog opredjeljenja.
Koncept nacije toliko je zaokupio Meia da je utjecao i na njegovo stajalite prema muslimanskom pokretu za vjersku autonomiju. Naime, on je
tada postavio dvojbu o oportunosti zajednike muslimansko-srpske suradnje
u postizavanju autonomije, vjerujui da je taj blok neka vrsta prethodnice za
pripojenje BiH Srbiji.
Nesumnjivo, postoji povijesna situacija u kojoj jae dolazi do izraaja Meieva pripadnost islamskom identitetu, primjerice prilikom osnivanja MNS-a,
u ijem programu se ne spominje koncept nacije.

SUMMARY
ADEMAGA MEI AND THE CROATIAN NATIONAL IDEA,
1895-1918
This article is concerned with the political activities of Ademaga Mei
between 1895 and 1918 in order to show him as a man who experienced himself through multiple layers of inter-penetrating identity. He considered himself Croatian by mother tongue and homeland, and Muslim by religion and
immediate experience. Islam according to Mei was a dynamic and enabling
religion, consequently he believes that the precepts of Muslim life must be taken from the present and not the past. Meis concept of nation, which he
put forward in the 1890s, won him more opponents than supporters among
the Muslims of Bosnia and Herzegovina. The polarity between Mei and the
Muslims of his day can be understood as a polarity between the experience of
an individual and the experience of the collective which based its identity on
following and preserving Islam. Meis views on nation, language, and homeland had difficulty in penetrating the Muslim community whose sense of
identity was tied primarily to the Islamic faith. If we consider Meis generation, Croatian nationalism among Muslims of Bosnia and Hercegovina was exclusively a matter of individual choice and not group orientation. The concept
of nation so totally occupied Mei that it influenced his attitude toward the
Muslim movement for religious autonomy. Namely, he considered joint Muslim-Serb action toward the attainment of autonomy as inexpedient believing
that this bloc was a type of precursor to the attachment of Bosnia and Hercegovina to Serbia. Undoubtedly, the historical situation that came into being led
to the strengthening of Meis Islamic identity, and, for instance, at the time of
the formation of the MNS the party programme did not make mention of the
concept of nation.
Key words: Ademaga Mei, Muslims of Bosnia and Herzegovina, Croatian nationalism, Islam
1140