SEMINARSKI RAD

TEMA : GALVANIZACIJA ( Nanoenje Zn na metal )

SADRAJ
SAETAK................................................................................................................. 2
1.

UVOD................................................................................................................ 3

2.

GALVANIZACIJA................................................................................................ 4
2.1.

Nain rada..................................................................................................... 6

2.1.1.

Elektrolitiko nagrizanje............................................................................. 6

2.1.2.

Katodno nagrizanje................................................................................... 6

2.1.3.

Anodno nagrizanje.................................................................................... 7

2.1.4.

Elektrolitiko odmaivanje.........................................................................7

2.1.5.

Katodno odmaivanje............................................................................... 7

2.1.6.

Anodno odmaivanje................................................................................ 8

3.

CINK (Zn)........................................................................................................... 9

4.

POCINAVANJE................................................................................................ 10
4.1.

Elektroplatiranje cinkom................................................................................. 10

4.2.

Vrue cinanje.............................................................................................. 11

4.2.1.

Proces vrueg pocinavanja.......................................................................11

4.2.2.

Cinkova prevlaka.................................................................................... 12

5.

KVALITET NANESENE METALNE ZATITE........................................................14

6.

ZAKLJUAK..................................................................................................... 15

LITERATURA.......................................................................................................... 16

SAETAK
Galvanizacija je skup elektrokemijskih postupaka za nanoenje metalnog sloja na povrinu
nekog predmeta, najee uz istovremeno elektrolitsko otapanje metala na anodi i njegovo
taloenje na katodi. Razlikuju se dva osnovna galvanotehnika postupka: elektroplatiranje i
elektrooblikovanje (elektroformiranje).
Cink je plavo-bijeli lomljiv i krt metal koji se najee koristi za pocinavanje eljeza i
elinih dijelova kao i za izradu oluka.Metalni cink je bljetavobijel, neplemeniti metal, koji
je na sobnoj temperaturi i iznad 200 C dosta krt. Cinanje je nanoenje tanka sloja cinka na
povrinu metalnih predmeta radi zatite od korozije. Prevlaenje cinkom najzastupljeniji je
2

postupak zatite elika i eljeza metalizacijom. Provodi se uranjanjem predmeta u rastaljeni

cink

(vrue

cinanje),

elektrokemijskim

postupkom

elektroplatiranjem,

odnosno

galvanostegijom (galvanotehnika), trcanjem rastaljenog cinka, te difuzijom (eradiziranjem),

pri em se predmeti u doticaju s cinkovim prahom zagrijavaju. Elektroplatiranje cinkom je
vrsta pocinavanja koja je prvenstveno vana za zatitu eljeza i elika od korozije pod
utjecajem atmosfere, posebno elinih vijaka, traka i ica. Vrue cinanje je postupak cinanja
kod kojeg se izratci nakon odgovarajue hemijske pripreme potapaju ili uranjaju u talinu
cinka na oko 450 C (talite cinka je 420 C), a time se provodi antikorozivna zatita
uglavnom elinih dijelova i sklopova.
Hemijski sastav elika od presudne je vanosti za kakvou (kvalitetu) vrueg cinanja.
Legirni kemijski element koji ima najizraeniji utjecaj je silicij. Ovaj utjecaj izraen je u
rasponu od 0,03% do 0,13% silicija (Sandelin podruje) i pri udjelu silicija veem od 0,2%
silicija. Ovakav sastav moe prouzroiti: proaran ili ujednaen zagasito (mat) sivi, umjesto
uobiajenog sjajnog izgleda posljedica je stvaranja legure eljeza i cinka sve do vanjske
povrine prevlake. Tada izostaje sloj istog cinka u prevlaci. Antikorozivna svojstva legure
eljeza i cinka slina su svojstvu istog cinka, uz poveanu otpornost na koroziju.
Kljune rijei: galvanizacija, cink, vrue pocinavanje.

1. UVOD
Galvanizacija je skup elektrohemijskih postupaka za nanoenje metalnog sloja na povrinu
nekog predmeta, najee uz istovremeno elektrolitsko otapanje metala na anodi i njegovo
taloenje na katodi.
Galvanizacija metala se koristi za vie namjena, a jedna od njih je da bi se sprijeila korozija.
Korozija je raspadanje materijala, odnosno troenje metala pod odreenim uslovima i javlja se
u formi crvenkaste ili zelene re na bakru i njegovim legurama . Na povrini metala dovode
do naruavanja njegove strukture, pa se procesom galvanizacije eliminie njegovo dalje
3

nastajanje. Takoe se moe javiti patiniranje odreenih plemenitih metala kao to su bakar,
srebro ili mesing koji vremenom patiniraju (tamne). Procesom galvanizecije moe se vratiti
prvobitna boja. Eventualne mehanike ogrebotine na metalu se predhodno moraju ispolirati
jer se samim procesom galvanizacije one ne mogu u potpunosti ukloniti.

2. GALVANIZACIJA
Razlikuju se dva osnovna galvanotehnika postupka: elektroplatiranje i elektrooblikovanje
(elektroformiranje). Elektroplatiranje ili galvanostegija je nanoenje tankog sloja nekog
metala na povrinu predmeta izraenog od drugog metala radi zatite, uljepavanja ili
postizanja odreenih povrinskih svojstava. Elektrooblikovanje, elektroformiranje ili
galvanoplastika nanoenje je metala na elektriki vodljiv model radi proizvodnje sloenih
konstrukcijskih dijelova, kalupa, matrica i slino. Anoda, najee graena od iste kovine,
takoer je uronjena u kupku i spojena na pozitivan pol izvora. Zatvaranjem kruga istosmjerne
struje zbivaju se elektrolitike reakcije: na anodi kovina otputa elektrone (anodno otapanje) i
u obliku pozitivnih iona (kationa) prelazi u otopinu te putuje do katode, gdje prima elektrone i
4

na njoj se izluuje (katodno taloenje). Ako se postupak provodi s netopljivom anodom,

istaloeni se kationi nadoknauju dodavanjem elektrolita. Elektropoliranje je takoer poznato
kao elektrohemijsko poliranje ili elektrolitsko poliranje. To je elektrohemijski proces koji
uklanja materijal od metalnog izratka. Za rezultat galvaniziranja u elektroplatiranju i
elektrooblikovanju bitan proces je katodno taloenje. Da bi se ono moglo neprestano odvijati,
meu ostalim, mora se odravati i koncentracija elektrolita u kupki. Najee se to postie
istovremenim otapanjem anode graene od metala kojim se galvanizira (anodnim otapanjem).
No, kad se iz nekog razloga upotrebljavaju anode koje se ne otapaju, otopini se povremeno ili
jo bolje stalno dodaje elektrolit. Te dvije metode odravanja koncentracije elektrolita u kupki
u galvanotehnici penekad se i nadopunjuju.
U galvanizaciji elektrohemijski i hemijski se vre:
1.

Bakarisanje,

2.

Cinkovanje,

3.

Niklovanje (sjajne i crne prevlake),

4.

Hromiranje (tvrda i dekorativna prevlaka),

5.

Kalaisanje,

6.

Srebrenje (tvrda i dekorativna podloga),

7.

Pozlaivanje,

8.

Nanoenje legura,

Galvanizacijski proces se sastoji od tri dijela:

1.

Priprema,

2.

Elektroliza,

3.

Postretman.

Priprema
a. Vrue odmaivanje razne vrste industrijskih odmaivaa. Glavni sastav natrijum
hidroksid, fosfat borat. Proces se izvodi na temperaturi koja je vea vea od 60C.
5

b. Nadgrizanje - zavisno od materijala moe biti, a ne mora. Kao inhibitor se koristi

solna kiselina Koristi se omjer: 1:1 H2O + oreeni inhibitor. Ova smjesa smanjuje
napad na osnovni materijal.
c. Elektrino odmaivanje elektrinih sastojaka kao kod vrueg odmaivaa.
d. Aktivacija, materije koje se koriste su solna kiselina, sumporna kiselina ili kisele soli.

Elektroliza
Elektroliza je zatita osnovnog materijala sa plemenitim metalima.Osnovni materijali : elik,
mesing, bakar, legure bakra i legure cinka. Prevlake galvanske zatite : cink, bakar, nikal,
hrom i kalaj.
Princip nanoenja : jedna kada u kojoj se vri elektroliza. Ispravlja - koji pretvara
naizmjeninu struju u istosmjernu. Elektroda koja se nalazi u kadi izvlai iz nje zatitnu
prevlaku.Najee je predmet koji se opisuje negativni pol ( - katoda) , a metal kojim se
zatiuje je pozitivni pol ( + anoda). Metal kojim se zatiuje drugi neplemeniti metal se
mora nalaziti u elektrodi koja se nalazi u kadi, u ionskom stanju da bi se putanjem
istosmjerne struje mogao izdvojiti na katodi predmet koji se zatiuje.
Posttretman
Posttretman je postupak zavrne obrade u galvanskoj zatiti. Neke zatite jednostavno se
koriste kao postretman u istoj vodi i suenje dok metali zahtijevaju odreene vrste
pastalvizacije npr. cink. Neke ne trebaju nikakvu zatitu, neke se ulijevaju.

2.1.

Nain rada

Ureaj za izvoenje galvanotehnikih postupaka sastoji se od kupke s uronjenim elektrodama

(anodom i katodom), koje su spojene s vanjskim izvorom galvanske struje (istosmjerna
elektrina struja stalne jakosti). Kupku ini otopina elektrolita, to jest otopina soli onog metala
koji se eli istaloiti na katodi. Od tog su metala najee graene i anode, a kao katode
stavljaju se predmeti na koje se metal treba nataloiti. Zatvaranjem kruga istosmjerne struje
zbivaju se elektrohemijske reakcije: na anodi metal otputa elektrone (anodno otapanje) i u
obliku pozitivnih iona (kationa) prelazi u otopinu svoje soli (elektrolitska disocijacija). Kation
putuje kroz otopinu do katode, gdje prima elektrone i izluuje se iz otopine (katodno
taloenje). Moe se raditi i s anodom koja se ne otapa, ali tada istaloene katione treba

nadoknaivati dodavanjem elektrolita u kupku. Temperatura kupke obino je oko 80 C,

gustoa struje 1 do 10 A/dm2, a napon 1 do 15 V.
2.1.1.

Elektrolitiko nagrizanje

Elektrolitiko nagrizanje se izvodi u spremniku s kiselom kupkom u kojem je izradak katoda

(katodno nagrizanje) ili anoda (anodno nagrizanje). Zbog snanog razvijanja plinova na
povrini izratka, iz kupke se lako odvajaju produkti oksidacije i drugi slojevi, osobito ogorine
od toplinske obrade, pa je postupak djelotvorniji od hemijskog nagrizanja (dekapiranja).
Osobito je elektrolitiko nagrizanje prikladno za ienje izradaka od eljeza i elika.
2.1.2.

Katodno nagrizanje

Pri katodnom nagrizanju kupka je otopina s 10% sumporne kiseline i neto kositar(II) sulfata.
Izvodi se na 60 - 70 C, uz gustou struje od 0,08 do 0,1 A/cm2, obino s anodama od olova.
Za vrijeme trajanja postupka, kositar koji se izluuje zatiuje ve oiena mjesta na izratku
od vodikove krtosti. Prije dalje obrade taj se sloj kalaja uklanja anodnim otapanjem u kupki s
natrijevim karbonatom i trinatrij fosfatom kao elektrolitima. Prednost ovog naina nagrizanja
je to se pri tome gubi vrlo malo materijala i kiseline. Nedostatak mu je razmjerno loa
raspodjela elektrolita u udubinama katode, pa se upotrebljava samo u predobradi ravnih
izradaka. Osim toga, primjena ovog postupka nagrizanja povezana je sa stanovitim rizikom od
pojave vodikove krtosti povrine njime obreenih izradaka.

2.1.3.

Anodno nagrizanje

Pri anodnom nagrizanju za elektrolit se upotrebljava, takoer, sumporna kiselina ili smjesa
sumporne i fosforne kiseline. Dakle, tu je gubitak materijala vei, ali se na njima ne moe
razviti krtost povrine. Takoer je raspodjela elektrolita u udubinama bolja, pa je postupak
primjenjiv i u nagrizanju jako profiliranih dijelova. Za vrijeme izvoenja postupka na povrini
eljeznih izradaka nastaje oksidna koica ravnomjerne debljine, koja ih titi od jaeg
najedanja. Ta se koica moe ukloniti metodama koje se upotrebljavaju za spreavanje
pasivacije.
2.1.4.

Elektrolitiko odmaivanje

Elektrolitiko odmaivanje izvodi se u spremniku s alkalinom kupkom, takoer kao

katodno i anodno odmaivanje i djelotvornije je od fizikalno-hemijskog odmaivanja
vruim otopinama alkalija, takoer zbog razvijanja plinova na povrini izradaka.
2.1.5.

Katodno odmaivanje

Katodno odmaivanje djelotvornije je zbog toga to se na katodi razvija 2 puta vie plina
(vodika) nego na anodi (kisika). Nedostaci su mu to se pri tome na povrini izratka mogu
istaloiti male koliine mekih metala iz soli prisutnih u kupki, to, kad se radi o izracima od
eljeza i elika, moe dovesti do vodikove krtosti. Zbog toga elektrolitiko odmaivanje ne
smije trajati vie od 2 minute. Opasnost od razvijanja vodikove krtosti pri katodnom
odmaivanju umanjuje se smanjivanjem napetosti povrine kupke pomou prikladnih
sredstava za kvaenje. Ponekad se otopinama elektrolita za katodno odmaivanje dodaju
male koliine sloenih cijanskih soli bakra.

2.1.6.

Anodno odmaivanje

Anodno odmaivanje povezano je s jaom oksidacijom povrine izradaka nego anodno

nagrizanje. To je esto prednost, jer se esto oksidna koica lako odvaja uz nastajanje iste
povrine izratka sa hrapavou upravo prikladnom za elektrokristalizaciju. Zbog toga se ovim
postupkom, meutim, ne smiju istiti izraci od metala topljivih u alkalijama (na primjer cink),
a ne mogu oni od lakopasivabilnih metala (na primjer aluminija, nikla). Izraci od metala
osjetljivih prema alkalijama u oksidativnoj sredini (na primjer bakra i njegovih slitina) smiju
se ovim postupkom obraivati samo vrlo kratko (nekoliko sekundi). Anodno odmaivanje
izradaka od elika obino je izvedeno za 2 minute, ali se smije produiti, ako je to potrebno.
Katodno i anodno odmaivanje esto se kombiniraju. Tamo gdje anodno odmaivanje mora
biti vrlo kratko (kao u ve spomenutom odmaivanju bakra i njegovih slitina), kombinirano

elektrolitiko odmaivanje izvodi se kratkotrajnom anodnom polarizacijom izratka nakon

katodnog odmaivanja u istom spremniku. Inae se zbog prisutnosti sredstava za kvaenje u
otopinama elektrolita za katodno taloenje, koji bi smetali pri anodnom odmaivanju, te
dvije operacije izvode u posebnim spremnicima.

3. CINK (Zn)
Cink je plavo-bijeli lomljiv i krt metal koji se najee koristi za pocinavanje eljeza i
elinih dijelova kao i za izradu oluka.
Metalni cink je bljetavobijel, neplemeniti metal, koji je na sobnoj temperaturi i iznad 200 C
dosta krt. Na temperaturama izmeu 100 i 200 C je dosta duktilan i lahko se daje deformirati.
Njegov prijelom je srebreno bijel. Stajanjem na zraku na povrini cinka se formira otporni
zatitni sloj sastavljen iz cink-oksida i cink-karbonata (Zn5(OH)6(CO3)2). Zbog toga se cink,
i pored svojih neplemenitih osobina, za zatitu od korozije (pocinavanje elinih predmeta i
sl.). Metal cink je najee koriteno antikorozivno sredstvo. Galvanizacija, proces kojim se
eljezo ili elik prekrivaju sredstvima da se zatitili od korozije, je najei oblik primjene
9

cinka u ovu svrhu. Cink je mnogo reaktivniji od eljeza ili elika te e on privlaiti gotovo
svu lokalnu oksidaciju sve dok potpuno ne korodira. Dok cink polahko korodira, formira se
zatitni sloj oksida i karbonata (Zn5(OH)6(CO3)2))[20] Ova zatita traje ak i nakon to se
sloj cinka oguli ili odstrani, ali tokom vremena degradira jer cink nakon to korodira otpada sa
predmeta. Cink se primjenjuje elektrohemijski ili kao istopljeni cink u koji se vruom
galvanizacijom uranja eljezni ili elini predmet koji se eli zatititi. Takoer, postoji i sprej
koji sadri cink za antikorozivnu zatitu. Galvanizacijom se zatiavaju ograde, elini
mostovi, stubovi javne rasvjete, dijelovi automobila, stubovi dalekovoda i slino.

4. POCINAVANJE
Cinanje je nanoenje tanka sloja cinka na povrinu metalnih predmeta radi zatite od
korozije. Prevlaenje cinkom najzastupljeniji je postupak zatite elika i eljeza
metalizacijom. Provodi se uranjanjem predmeta u rastaljeni cink (vrue cinanje),
elektrokemijskim postupkom elektroplatiranjem, odnosno galvanostegijom (galvanotehnika),
trcanjem rastaljenog cinka, te difuzijom (eradiziranjem), pri em se predmeti u dodiru s
cinkovim prahom zagrijavaju.

4.1.

Elektroplatiranje cinkom

10

Elektroplatiranje cinkom je vrsta pocinavanja koja je prvenstveno vana za zatitu eljeza i

elika od korozije pod utjecajem atmosfere, posebno elinih vijaka, traka i ica. Prednost
elektroplatiranja cinkom pred drugim postupcima nanoenja cinka je u tome to omoguuje
stvaranje zatitnih slojeva proizvoljne i jednoline debljine, to nije povezano s nastajanjem
krtih spojeva eljeza i cinka, promjenama oblika izradaka pod utjecajem topline, otpadaka od
tvrdog cinka i cinkovog pepela i razvijanjem otrovnih para cinka i njegovih spojeva, i to se
pri tome troi manje energije. Nedostaci su to zahtijeva vei prostor za smjetaj postrojenja i
vea investicijska ulaganja. Galvanotehniko pocinavanje u novije je vrijeme skoro sasvim
istisnulo iz upotrebe skupo i tetno kadmiziranje. Pocinavanje jae profiliranih izradaka,
posebno tamo gdje je vaan izgled (dekorativni uinak), izvodi se s alkalinim kupkama u
kojima su elektroliti obino cinkati i cijanidi, ne samo zbog toga to im je mo raspodjele
vea, nego i zbog toga to se pri tome dobivaju proizvodi veeg sjaja.

4.2.

Vrue cinanje

Vrue cinanje je postupak cinanja kod kojeg se izratci nakon odgovarajue hemijske
pripreme potapaju ili uranjaju u talinu cinka na oko 450 C (talite cinka je 420 C), a time se
provodi antikorozivna zatita uglavnom elinih dijelova i sklopova. Primjenjuje se ve preko
150 godina i jedan je od najvie primjenjivanih oblika zatite od korozije danas. Razlog je
tako rairenoj primjeni u jednostavnosti i isplativosti samog postupka, te dobrim
antikorozivnim svojstvima, bez trokova odravanja, tijekom gotovo cijelog ivotnog vijeka
proizvoda.

Hemijska predobrada sastoji se od nekoliko koraka:

odmaivanjem se uklanjaju ostaci ulja i masnoa;

nagrizanjem ili dekapiranjem se uklanjaju razni oksidi s povrine;
ispiranje;
fluksiranjem se sprjeava korodiranje povrine izratka do potapanja u talinu cinka i
omoguava hemijsku reakciju elika i cinka.

4.2.1.

Proces vrueg pocinavanja

11

Vrue pocinavanje je tehnologija antikorozivne zatite u kojoj se elik ili lijevano eljezo
zatiuje od korozije pomou cinkove prevlake. Na taj nain dobivamo proizvod koji ima
karakteristike elika, a korozijsku otpornost cinka.

Slika 1.
Tehnoloki postupci u procesu vrueg pocinavanja.

Tehnologija vrueg pocinavanja se sastoji od dvije glavne faze:

hemijske pripreme materijala

procesa pocinavanja.

Povrina za pocinavanje materijala se priprema prema sljedeim tehnolokim operacijama:

Odmaivanje u vodenoj otopini specifinih biorazgradivih tenzida pri temperaturi

od 40 0C i blago povienoj vrijednosti pH. Vrijeme potrebno za odmaivanje

materijala je 10-20 minuta.

Dekapiranje u 4-16% otopini hloridne kiseline na sobnoj temperaturi. Proces
dekapiranja traje 20-60 minuta ovisno o jakosti same kiseline i koliini re na

materijalu.
Ispiranje u vodi pri sobnoj temperaturi se vri potpunim uranjanjem i izranjanjem

materijala.
Fluksiranje u vodenoj otopini cinkova i amonijeva hlorida pri temperaturi od 40 0C.
Vri se uronom i izronom materijala u otopinu fluksa.

12

Tako pripremljena povrina materijala se sui 15-20 minuta u suari pri temperaturi od 65 0C i
pocinava laganim uronom u talini cinka i izronom pri temperaturi od 450 0C. Pri ovoj
temperaturi nastaje optimalni intermetalni sloj antikorozivne zatite gdje udio cinka raste
gledajui od sredita materijala prema povrini, da bi na samoj povrini dosegao 100%.
Gotovi proizvod se hladi i na njemu se vri zavrna kontrola, dodatna obrada te vizualni
pregled i mjerenje debljine cinkove prevlake.
4.2.2.

Cinkova prevlaka

Kada elik doe u dodir s rastaljenim cinkom, dolazi do hemijske reakcije i stvara se legura
eljeza i cinka na povrini elika. Prevlaka se sastoji od vie slojeva u kojima se udjel eljeza
u pojedinom sloju smanjuje prema vanjskoj povrini:

na osnovni materijal elika prvo se stvara legura eljeza i cinka s otprilike 10%

eljeza;
drugi sloj je legura eljeza i cinka s otprilike 6% eljeza;
na vanjskoj povrini je zavrno sloj istog cinka. Zavrni sloj moe ponekad izostati,
te se cijela prevlaka sastoji od legura eljeza i cinka. Ovakva prevlaka ima jednaka
antikorozivna svojstva poput uobiajene prevlake.

Dou li dva metala ili legure okruene elektrolitom u dodir, tvore galvanski spoj. Elektrolit
moe biti voda od kondenzacije ili kie. Koji e metal u spoju biti anoda, a koji katoda, ovisi o
njegovom elektrohemijskom potencijalu. U sluaju cinkove prevlake, na mjestu oteenja,
nastaje korozijska tvorba koja titi osnovni materijal od daljnjeg napredovanja korozije. Ako
se te cinkove soli isperu, materijal i dalje ostaje galvanski zatien, jer prevlaka korodira prije
osnovnog materijala (galvanska zatita). To se dogaa samo kad oteenje nije preveliko. Ako
se za zatitu od korozije koriste nalii ili premazi, osnovni materijal korodira ako nastanu
oteenja.Volumen korozijskog spoja je vei od volumena osnovnog materijala to stvara
bubrenje, te se nali odie od povrine osnovnog materijala. Korozija napreduje sve dok se
oteenje ne ukloni. Prevlake od nikla, hroma ili bakra uzrokuju snanu koroziju na mjestu
oteenja, u usporedbi s korozijom kakvu bi elik imao da nije u galvanskom dodiru s
prevlakom. Ovakva korozija moe napredovati kroz cijeli presjek materijala.

13

5. KVALITET NANESENE METALNE ZATITE

Hemijski sastav elika od presudne je vanosti za kakvou (kvalitetu) vrueg cinanja.
Legirni hemijski element koji ima najizraeniji utjecaj je silicij. Ovaj utjecaj izraen je u
rasponu od 0,03% do 0,13% silicija (Sandelin podruje) i pri udjelu silicija veem od 0,2%
silicija. Ovakav sastav moe prouzroiti:

proaran ili ujednaen zagasito (mat) sivi, umjesto uobiajenog sjajnog izgleda
posljedica je stvaranja legure eljeza i cinka sve do vanjske povrine prevlake. Tada
izostaje sloj istog cinka u prevlaci. Antikorozivna svojstva legure eljeza i cinka

slina su svojstvu istog cinka, uz poveanu otpornost na koroziju.

izraenu hrapavost,
pojavu grudiavosti,
smanjenu prionjivost prevlake, sve do pojave ljutenja.

Preporueni udjel silicija je iznad Sandelin podruja: 0,13% < Si < 0,20%
14

Ostali legirni elementi imaju malen utjecaj ili se pojavljuju u malim udjelima u eliku.
Preporueni udjeli trebali bi se kretati u slijedeim granicama:
ugljik C 0,25%
fosfor P 0,05%
sumpor S 0,05%
bakar Cu 0,5%
mangan Mn 0,5%.
Lijevano eljezo na povrini ima zaostali ljevaki pijesak, grafit i razne neistoe, te je prije
pocinavanja nuno provesti pjeskarenje.
Sivi lijev se teko pocinava zbog visokog udjela ugljika. Pri hemijskoj predobradbi ugljik
difudira na povrinu i sprjeava prianjanje cinka. Obojene metala se u pravilu ne pocinava.

6. ZAKLJUAK
Pocinani metal je elik koji je dobio tanki premaz cink oksid. Svrha cinka je zatita elika od
elemenata koji bi inae doveli do oksidacije, korozije i eventualnog slabljenja elika. Drugim
rijeima, cink e zatititi elika od korozije tako to djeluje kao barijera izmeu elika i
korozivnih elemenata. Galvanizacija je proces u kojem cink, nehrajuci metala, oblae vie
korozivnih metala, kao to su eljezo i elik. Budui da cink je reaktivan vie od eljeza ili
elika, on prvi oksidira i tako titi od korozije. Kada je izloen u atmosferu, cink reagira s
kisikom u obliku cink oksid, ovo dalje reagira s ugljikovim dioksidom u obliku cink karbonat,
prilino jaka materija koja zaustavlja daljnje korozije titei elika ili eljeza iz elemenata

15

LITERATURA
1. S.orevi, M.Maksimovi, K.Popov. M.Pavlovi, GALVANOTEHNIKA, Tehnika
knjiga, Beograd, 1998.
2. https://hr.wikipedia.org/wiki/Galvanotehnika
3. https://hr.wikipedia.org/wiki/Vru%C4%87e_cin%C4%8Danje

16