Joko Meter

GOSPODARSKA MATEMATIKA 1. dio

VELEUILITE VERN
Studij Ekonomije poduzetnitva

Sadraj

Uvod ................................................................................................................................................................ 5
Zato je matematika potrebna ekonomistima? ..................................................................................... 5
Kako se sluiti skriptom i kako uiti matematiku? ................................................................................. 6
1. Repetitorij elementarne matematike ......................................................................................................... 8
1.1. Skupovi...................................................................................................................................................... 8
Oznake.................................................................................................................................................... 8
Zadavanje skupa ..................................................................................................................................... 8
Unija, presjek i razlika skupova, komplement skupa ............................................................................. 9
Skupovi brojeva .................................................................................................................................... 10
1.2. Realni brojevi .......................................................................................................................................... 11
Brojevni pravac..................................................................................................................................... 11
Intervali ................................................................................................................................................ 11
Apsolutna vrijednost realnog broja ...................................................................................................... 12
Koordinatni sustav u ravnini................................................................................................................. 12
1.3. Razlomci .................................................................................................................................................. 13
Skraivanje i proirivanje razlomaka .................................................................................................... 13
Usporeivanje razlomaka..................................................................................................................... 14
Pretvaranje razlomaka u decimalne brojeve i obratno ........................................................................ 16
1.4. Potencije ................................................................................................................................................. 16
1.5. Korijeni, potencije s razlomljenim eksponentima .................................................................................. 18
1.6. Linearna jednadba s jednom nepoznanicom ........................................................................................ 20
1.7. Linearna nejednadba ............................................................................................................................. 21
1.8. Jednadba pravca.................................................................................................................................... 24
1.9. Sustav jednadbi ..................................................................................................................................... 27
1.10. Kvadratna jednadba .............................................................................................................................. 31
1.11. Logaritmi ................................................................................................................................................. 34
1.12. Aritmetiki i geometrijski niz .................................................................................................................. 36
Niz ........................................................................................................................................................ 36
Aritmetiki niz ...................................................................................................................................... 36
Geometrijski niz.................................................................................................................................... 38
2. Diferencijalni raun s temeljnim primjenama u ekonomiji ........................................................................ 41
2.1. Realne funkcije realne varijable .............................................................................................................. 41
Definicija funkcije ................................................................................................................................. 43
Graf funkcije ......................................................................................................................................... 44
Linearna funkcija .................................................................................................................................. 45
Nultoka funkcije.................................................................................................................................. 46
Kompozicija funkcija............................................................................................................................. 47
Inverzna funkcija .................................................................................................................................. 48
Rast i pad funkcije ................................................................................................................................ 49
Kvadratna funkcija................................................................................................................................ 51
Podjela realnih funkcija realne varijable .............................................................................................. 52
Eksponencijalna funkcija ...................................................................................................................... 54
Logaritamska funkcija........................................................................................................................... 54

Zadaci za vjebu ................................................................................................................................... 56

2.2. Funkcije u ekonomiji ............................................................................................................................... 58
Funkcija ponude, funkcija potranje .................................................................................................... 58
Funkcija ukupnih trokova, funkcija prosjenih trokova .................................................................... 66
Funkcija ukupnog prihoda .................................................................................................................... 70
Funkcija dobiti, rentabilnost................................................................................................................ 72
Zadaci za vjebu (Funkcije ekonomskih varijabli) ................................................................................. 74
2.3. Derivacija funkcije jedne varijable .......................................................................................................... 77
Definicija i interpretacija derivacije...................................................................................................... 77
Pravila deriviranja ................................................................................................................................ 81
Derivacije vieg reda ............................................................................................................................ 84
Funkcija graninih trokova .................................................................................................................. 85
Zadaci za vjebu (derivacije i derivacije vieg reda) ............................................................................. 86
2.4. Ekstremi realnih funkcija jedne varijable ................................................................................................ 87
Problem optimuma .............................................................................................................................. 92
2.5. Elastinost funkcija jedne varijable ......................................................................................................... 96
Koeficijent elastinosti u jednoj toki .................................................................................................. 96
2.6. Funkcije vie varijabli .............................................................................................................................. 98
Parcijalne derivacije ............................................................................................................................. 99
Parcijalne derivacije vieg reda .......................................................................................................... 100
Ekstremi funkcija vie varijabli ........................................................................................................... 102
Parcijalna i ukrtena elastinost ......................................................................................................... 104
Homogene funkcije ............................................................................................................................ 105
Zadaci za vjebu (Ekstremi i elastinost) ............................................................................................ 106

Predgovor
Skripta Gospodarska matematika namijenjena je studentima Veleuilita VERN kao
osnovna literatura za istoimeni predmet na studiju Ekonomije poduzetnitva. Neki njeni
dijelovi, a posebice poglavlje Financijska matematika mogu posluiti i kao praktian
prirunik za odreene sluajeve iz poslovne prakse. manje izravna formulacija
Dio skripte posveen je obnavljanju elementarnih matematikih znanja, a slui kao
podsjetnik studentima. Posebno smo imali na umu i studente izvanrednog studija kod kojih
je prolo podosta vremena od zadnjeg susreta sa formalnim izuavanjem matematike.
Cilj predmeta Gospodarska matematika, pa tako i ove skripte, je podii razinu matematikog
znanja studenata na onu koju zahtijeva studij poslovne ekonomije, a i budua poslovna
praksa.
Ovladavanje programom predmeta predstavlja vaan oslonac u daljnjem tijeku studija
budui da e student stei znanja i vjetine potrebne za neometano praenja ostalih
predmeta u kojima se pojavljuju matematike ideje i metode, a istovremeno e ovladati i
nekim praktinim tehnikama koje su izravno primjenjive u poslovnoj praksi ekonomista ili
poduzetnika.
Matematika zahtjevnost gradiva Gospodrske matematike nije velika i primjerena je
strunom studiju. Nastojalo se kroz jednostavne primjere izloiti osnovne ideje i naela kroz
temeljne primjene u ekonomskoj analizi.
Skriptu sam napisao uz pomo kolegica sa Odjela matematike i statistike Josipe Akalovi i
Anite Smud , te kolege Ivana Ragua.
Joko Meter

Uvod
Dosadanje iskustvo u nastavi pokazalo je da je znaajna prepreka uspjenom svladavanju
nastavnog programa ovog predmeta osim neredovitog i nedovoljnog samostalnog rada,
izostanak jasne motivacije za uenjem matematike kao predmeta. Naime, meu studentima
je dosta rairen pristup gradivu matematike u kojemu se ono smatra neim to treba
savladati, uglavnom na razini abloniziranih postupaka, a to nema neku odreenu svrhu ili
korisnost. esto izvedba nastave i sadraj nekih udbenika s kojima su se studenti susretali u
prethodnom kolovanju nisu pomogli uklanjanju takvih stavova.
elja nam je u nastavku objasniti koju korist student moe imati od svladavanja naeg
programa matematike.
Zato je matematika potrebna ekonomistima?
Ekonomist esto mora procjenjivati kako bi mogle reagirati neke ekonomske veliine ako se
dogode odreene promjene, te na temelju takvih procjena donositi odluke. Primjerice,
predmet zanimanja moe biti: kakav uinak e izazvati porast kamatnih stopa na cijene
nekretnina a kakav na zaposlenost u graevinskom sektoru, suna godina na cijene
povrtlarskih proizvoda, promjena poreznog sustava na poslovanje obrtnika, i slino.
Ekonomija kao znanost nudi niz naela i uputa koje treba slijediti ukoliko se eli efikasno
rasporediti (alocirati) postojee resurse, to je osnovna zadaa svakog poduzea i svakog
poslovanja. Matematika je neizbjeno sredstvo za bilo kakvu ozbiljnu primjenu ekonomskih
naela u spomenutim i slinim analizama.
Na uvodnoj razini ekonomske analize, procjene o kretanju neke ekonomske varijable esto
se objanjavaju uz pomo grafova. Stoga je za studenta vano da dobro razumije pojam
grafa, da iz njega zna oitavati sve to je potrebno, te da grafiki prikaz kao sredstvo (alat)
moe kompetentno primjeniti i u buduim vlastitim analizama.
Ono to matematici daje vanost u izuavanju ekonomije je potreba za kvantificiranjem,
mjerenjem promjena i uinaka. Moe se rei da je svakome tko ima osnovna iskustva s
tritem jasno da e poveanje cijene nekog proizvoda izazvati vei ili manji pad njegove
potranje. Meutim, ekonomist bi trebao biti u stanju rei za koliko e se smanjiti potranja
nakon nekog odreenog poveanja cijene. I povrh toga, kako e ba ta promjena cijene
utjecati na prihod od prodaje tog proizvoda, te u konanici na dobit poduzetnika ili
poduzea.
Kod izuavanja ekonomije, matematiki zapis kao jedna vrsta kratice moe neke pojmove ili
odnose predstaviti jasnije nego to bi to bilo mogue uiniti rijeima. Prednosti algebarskog
zapisivanja, kratkoa i preciznost, jo vie dolaze do izraaja kada treba ve usvojene odnose
upotrebljavati u daljnim analizama. Primjerice, odnos izmeu dnevne potranje za brokulom
na jednom tandu trnice i njene cijene, moemo rijeima opisati ovako: Koliina brokule
koja se dnevno proda je 300 kg po cijeni nula kuna a opada za 15 kg za svaku kunu porasta
cijene kilograma brokule. Isti taj odnos moemo matematiki opisati ovako:
q = 15 p + 300 ,
uz pretpostavku da smo prethodno razjasnili da varijabla q predstavlja traenu koliinu
brokule u kilogramima, a p cijenu kilograma brokule na tom tandu izraenu u kunama.
5

Ukoliko se radi o sloenijim odnosima, koji mogu ukljuivati i vie varijabli, njihova
matematika formulacija postaje jedini nain da se oni iskau i time omogui daljnja analiza.
Nakon zavretka studija mnogi studenti e doi u priliku donositi stvarne odluke povezane sa
optimalnom upotrebom resursa. Matematike metode su temelj mnogih takvih problema.
Iako se u ovom predmetu neke od tih metoda prouavaju samo u naznakama, vano je da
student moe prepoznati vrstu problema koji se mogu rijeiti. ak i kada je matematiko
znanje potrebno za njihovo rjeavanje daleko iznad razine strunog studija ekonomije, ve
samo prepoznavanje problema, njegovo razumijevanje i sposobnost njegova preciznog
formuliranja je znaajan dobitak. Osposobljavanje u tom pogledu je jedan od ciljeva
predmeta.
Kako se sluiti skriptom i kako uiti matematiku?
Skripta kao pomo u provjeri, pripremi, nadoknadi i utvrivanju gradiva
Iako smo se trudili ukljuiti to vie pojanjenja, treba napomenuti da skripta ipak nije
udbenik, niti moe zamijeniti redovito pohaanje nastave. Prvenstvena joj je uloga da
studentu olaka provjeru i utvrivanje znanja steenih na nastavi, te da mu omogui
nadoknadu eventualne proputene nastave. Vrlo je poeljno da se student priprema za sat
matematike prouavajui i gradivo koje predstoji, pa i tu skripta moe dobro posluiti. To je
ujedno i najbolji nain usvajanja gradiva, gdje se na nastavi u potpunosti razjanjava ono to
je eventualno ostalo nejasno iz samostalnog rada. U tom sluaju interaktivna nastava, kakva
se na Veleuilitu VERN posebno njeguje, dolazi do punog izraaja u svojoj efikasnosti.
Izuzetna vanost redovitog samostalnog rada
Jedan od vanih preduvjeta uspjenog svladavanja progama predmeta Gospodarska
matematika je redoviti samostalan rad.
Matematika je openito po koliini novih informacija i ideja relativno zahtjevan predmet. Ali
to nije osnovna tekoa. Naime, kod izlaganja novog gradiva posebno je izraeno oslanjanje
na prethodno gradivo. Dakle, podrazumijeva se da je student razumio i u potpunosti usvojio
gradivo koje je prethodilo. Primjerice, nije mogue razumjeti pojam grafa funkcije ako se ne
razumije koordinatni sustav. Ovakvih primjera u matematici ima jako puno.
Ako razumijevanje i utvrivanje gradiva izostane, pa makar to bila samo jedna nastavna
jedinica, mogu nastati tekoe u praenju nastave. Ako se tekoe naniu, tj. nastave, obino
dovode do toga da matematika postaje nerazumljiva, teka i odbojna.
Ne samo da e tekoe stvarati dijelovi gradiva koje student na nastavi nije u potpunosti
razumio, nego e ishlapiti i ono to je shvaeno ukoliko izostane utvrivanje znanja kroz
samostalnu vjebu i propitivanje vlastitog razumijevanja.
Kako samostalno raditi matematiku?
Uenje i napredovanje u matematici zahtijeva dosta vjebe i rjeavanja problema. Vano je
naglasiti da vjebanje nikako ne smije biti mehaniko, bez razumijevanja strukture problema
i bez jasnog plana kako e se on (a i zbog ega) rijeiti. Vrlo je korisno taj plan, kao i strukturu
problema, pokuati prije rjeavanja precizno opisati rijeima. Provjeravajte u toku vjebanja
svoje razumijevanje. Ako je potrebno, ponovo prouite temu ili problem, i uvjerite se da ste
je u potpunosti razumjeli i svladali. Od koristi je nakon rjeavanja odreenog broja problema
jo jednom proitati uvod u poglavlje i poetne definicije, kako bi se dobila bolja slika o tome

emu su vas trebali poduiti zadaci koje ste rjeavali. Uenje odgovora ili rjeenja napamet,
bez znanja o tome kako se do njih dolazi, u matematici je potpuno besmisleno.
Dobar nain uenja je iskuati naueno na primjerima koje sami kreirate iz vlastitog
okruenja, na neemu to vam je blisko. Uenje s razumijevanjem je vremenski zahtjevno,
budui da se o svakoj temi ili ideji treba promisliti neko vrijeme. Meutim, upravo takav
nain uenja jedino daje pravo i dugorono korisno znanje, na koje se lako vee novo znanje.
Ne odustajte olako. Nemojte da vas obeshrabri ako neto niste iz prve shvatili, ni
matematiari puno toga ne razumiju otprve. Shvatite matematike probleme kao izazov i
budite uporni u nastojanju da razmiljanjem i iskuavanjem razliitih pristupa problem
rijeite. Vidjet ete da e se trud isplatiti, te da znanje steeno vlastitim naporom
razmiljanja ostaje dugo u vaem posjedu i moete ga uvijek primjeniti da olakate usvajanje
novog znanja. Rjeenje problema servirano na pladnju kako doe tako i ode. Dakle, vrlo je
vano da prvo pokuate problem sami rijeiti i da u tome budete uporni.
Kod uenja u grupama, to je takoer dobar nain uenja, treba primjeniti isto naelo. Od
velike vanosti je razumjeti nain rjeavanja, a ne samo dobiti rjeenje.
Ukoliko na neemu zapnete unato uloenom trudu, obratite se profesoru putem
konzultacija ili studentu demonstratoru u za to predvienim terminima. To je uobiajen i
potreban nain pomoi studentima.
Mi emo se potruditi oko naina izlaganja gradiva i svake druge vrste pomoi, a na vama je
da odradite va dio posla. Va ozbiljan pristup, u smislu uloenog vremena i truda, u velikoj
veini sluajeva dati e eljene rezultate.

1. Repetitorij elementarne matematike

U ovom dijelu se obnavlja dio kolskog znanja matematike koje je nuno za praenje
temeljnih sadraja predmeta. Budui da je na ovom mjestu nemogue u potpunosti
obuhvatiti cijelo srednjekolsko gradivo matematike, naglasak je na onim tehnikama i
pojmovima ije e se znanje najee zahtijevati.

1.1. Skupovi
Skup spada meu osnovne pojmove u matematici, i nije ga mogue definirati pomou
drugih, jednostavnijih pojmova. Pretpostavlja se, meutim, da je znaenje tog pojma
intuitivno jasno. Skup je odreen ili zadan, ako se nedvojbeno zna to su njegovi elementi.
Elementi skupa mogu biti bilo kakvi objekti, a od naeg posebnog interesa su skupovi
brojeva.
Oznake
Uobiajeno je skupove oznaavati velikim tiskanim slovima npr. A, B, X, ... Da je neki objekt x
element skupa A piemo x A , a itamo x je element skupa A ili x pripada skupu A.
Oznaka x A znai da x nije element skupa A.
Ako primjerice sa oznaimo skup prirodnih brojeva onda vrijedi :
3
5 N , 12 N , N .
4
Zadavanje skupa
Kao to je ve reeno, skup je zadan ako se zna to su njegovi elementi. Tako je, primjerice,
Skup svih knjiga u knjinici VERN-a dobro zadan skup. Skup velikih brojeva nije dobro
zadan skup, jer ne znamo je li, primjerice, broj 347 element tog skupa ili nije.
Jedan od naina zadavanja skupa je nabrajanje svih njegovih elemenata. To je mogue samo
ako skup ima konaan broj elemenata, a i tada je esto nepraktino. Zato se obino skup
zadaje pomou nekog karakteristinog svojstva njegovih elemenata. To svojstvo mora biti
takvo da ga posjeduju svi elementi tog skupa i samo elementi tog skupa.
Primjerice, jasno je to je Skup prirodnih brojeva veih od 7. Nazovimo taj skup slovom A.
Moemo ga oznaiti na vie naina:
A = {8,9,10,11, } ili A = {n N : n > 7} .

Kod drugog naina zadavanja iza dvotoke se navodi karakteristino svojstvo. Ponekad se
umjesto dvotoke koristi okomita crta.
Ukoliko skup zadamo prema svojstvu kojeg ne posjeduje nijedan objekt, onda on nema
elemenata. Naprimjer, neka je X skup neparnih prirodnih brojeva koji su djeljivi sa 4. Skup X
je prazan skup, a to piemo X = ili X = { } .
Dva skupa su jednaka ako sadre iste elemente. Primjerice, skup rjeenja jednadbe
x 2 4 x + 3 = 0 sadri iste elemente kao i skup neparnih brojeva manjih od 5. Stoga su oni
jednaki.

Za skup A kaemo da je podskup skupa B i piemo A B ako i samo ako je svaki element
skupa A ujedno i element skupa B. Matematikim simbolima
gornja tvrdnja se zapisuje ovako:
A B ( x )( x A x B ) .
B

Za primjer, skup A = {4,8,12,16,...} je podskup skupa

B = {2, 4, 6,8,10,...} .

Unija, presjek i razlika skupova, komplement skupa

Unija dvaju skupova A i B je skup elemenata koji
pripadaju ili skupu A ili skupu B. Takav skup, nastao
udruivanjem elemenata skupova A i B oznaavamo sa
A B .

AUB

A B = { x : x A ili x B}

Presjek dvaju skupova A i B je skup elemenata koji

pripadaju i skupu A i skupu B. Presjek dvaju skupova
dakle, ine oni elementi koji su im zajedniki.
Oznaavamo ga sa A B .

A B

A B = { x : x A i x B} .

Za dva skupa koji nemaju nijedan zajedniki element

kaemo da su disjunktni.
Razlika skupova A i B je skup onih elemenata koji
pripadaju skupu A ali ne pripadaju skupu B. Oznaavamo
ga sa A \ B .

B
A\ B

A \ B = {x : x A i x B}

U odreenim sluajevima skupovi koje promatramo

smatramo podskupovima nekog danog univerzalnog
skupa U. Univerzalni skup predstavljamo
pravokutnikom ili ravninom. Komplement nekog
skupa A ine svi elementi univerzalnog skupa osim
onih koji pripadaju skupu A: AC = U \ A

Primjer 1.1

A
AC

Unija, presjek i razlika skupova

Zadani su skupovi A = {1, 3, 5, 7,9,11} i B = {4,5, 6, 7} . Odredite:

a) uniju skupova A i B,
b) presjek skupova A i B,
c) skup A \ B .

Rjeenje:
a) A B = {1,3, 4,5, 6, 7,9,11}
b) A B = {5, 7}
c) A \ B = {1, 3, 9,11}
Primjer 1.2

Komplement skupa

U skupu prirodnih brojeva odredite AC ako je A skup svih parnih brojeva, tj.
A = {2n : n N } . Odredite i AC B ako je B = {1, 2,3, 4,5} .
Rjeenje:
Komplementaran skup skupu A je oito skup svih neparnih prirodnih brojeva, a
moemo ga zapisati ovako:
AC = {2n 1: n N } .

AC B = {2n 1: n N } {1, 2,3, 4,5} =

= {2n 1: n N , n 5} = {1,3,5}
Skupovi brojeva
Ovdje emo dati pregled skupova brojeva koji su od interesa u predmetu Gospodarska
matematika. Skup kompleksnih brojeva nije ukljuen.

Skup prirodnih brojeva N = {1, 2,3, 4, }

Nastao je iz prirodne ljudske potrebe za brojanjem. Skup N je ureen po veliini, tj. za
svaka dva elementa se moe rei koji je manji. Najmanji element ovog skupa je broj 1,
a najveeg nema. Skup koji osim svih prirodnih brojeva sadri i broj 0 oznaavamo sa
N 0 . U Skupu prirodnih brojeva moemo zbrajati i mnoiti a da rezultat tih operacija
bude opet prirodan broj. Ve kod oduzimanja nailazimo na tekoe. Primjerice
37 N .

Skup cijelih brojeva Z = { 3, 2, 1, 0,1, 2, }

Sadri osim prirodnih brojeva jo i svakom od njih suprotan broj. Npr. brojevi 3 i 3 su
suprotni jer zbrojeni daju 0. Osim zbrajanja i mnoenja, u skupu Z je mogua i
operacija oduzimanja. Meutim, rezultat dijeljenja cijelih brojeva nije uvijek cijeli
broj. Npr. 3 : 7 Z .

: m Z,n N
Skup racionalnih brojeva Q =
n

Kao to je naznaeno, to je skup svih brojeva koji se mogu prikazati u obliku razlomka.
Postoje, meutim, veliine koje nije mogue tono prikazati na taj nain. Takav je
naprimjer broj , koji predstavlja omjer opsega i promjera bilo koje krunice. Broj e,
kao jo jedna veliina koja je radi svoje vanosti dobila posebno ime, takoer je
iracionalan broj. Relativno lako se moe dokazati da se ni broj 2 ne moe napisati u
obliku razlomka. Isto vrijedi za sve korijene koji nisu cijeli brojevi. Takve brojeve

10

nazivamo iracionalnim brojevima, a sa I oznaavamo skup koji sadri sve iracionalne

brojeve, dakle one koji se ne mogu prikazati u obliku razlomka.

Skup realnih brojeva R

Skup racionalnih i Skup iracionalnih brojeva ine zajedno Skup realnih brojeva.
Oznaavamo ga sa R, a njegove elemente najee predoavamo tokama na
brojevnom pravcu, odnosno nekoj od koordinatnih osi.

Primjetite da vrijedi N Z Q R , tj. da je svaki prirodan broj ujedno i cijeli broj,

racionalan broj, i na koncu realan broj.

1.2. Realni brojevi

Zbog prirode ekonomskih veliina poput cijena, koliine itd., sva razmatranja u izlaganju
gradiva kolegija odvijat e se unutar okvira skupa realnih brojeva.
Brojevni pravac
Za prikaz skupa realnih brojeva, odnosno njegovih podskupova, sluimo se brojevnim
pravcem. To je pravac kod kojega je odreen i strelicom oznaen pozitivan smjer, odabrana i
oznaena referentna toka 0, te jedinina duina OE. Toka O je ishodite koordinatnog
sustava na pravcu i pridruena je broju 0, a toka E broju 1. Duljina duine OE predstavlja
jedininu duinu.
0

Intervali
Intervali su vani oblici podskupova skupa R. Zapisujemo ih tako da im definiramo granice.
Uglata zagrada znai da interval sadri i granicu tj. broj na rubu intervala. Obla ili iljasta
zagrada koristi se kada se rub eli iskljuiti iz intervala.
Primjer 1.3 Intervali
Neka su a, b R i neka je a < b :

( a, b ) = { x R : a < x < b}
[ a , b ] = { x R : a x b}
( a , b ] = { x R : a < x b}
[ a , b ) = { x R : a x < b}

otvoreni interval
zatvoreni interval
poluotvoreni (poluzatvoreni) interval
poluotvoreni (poluzatvoreni) interval

Intervali sa beskonanim granicama:

( a , ) = { x R : x > a }
[ a , ) = { x R : x a }
(, b) = {x R : x < b}
(, b ] = { x R : x b}
(, ) = { x R : < x < } = R

11

Primjer 1.4

Presjek intervala

Odredite presjek intervala [1, +) i [5, 2) i prikaite ga grafiki na brojevnom

pravcu.
Rjeenje:

[1, +) [5, 2) = [1, 2) .

[1, 2)
x
-8

-7

-6

-5

-4

-3

-2

-1

Apsolutna vrijednost realnog broja

Ukoliko neki realan broj oznaimo tokom na brojevnom pravcu, udaljenost te toke od 0, tj.
od ishodita, nazivamo apsolutnom vrijednou tog realnog broja. Iz razumijevanja pojma
udaljenosti, slijedi da apsolutna vrijednost nekog realnog broja ne moe biti negativna.
Primjerice, apsolutna vrijednost broja -5 iznosi 5. To piemo ovako:
5 = 5

Openito, suprotni brojevi imaju iste apsolutne vrijednosti. Ponekad nam je potrebna
precizna definicija apsolutne vrijednosti, pa emo je ovdje navesti:
x, za x 0

x =

x, za x < 0

Radi se o granajuoj definiciji, gdje slijedimo onu granu definicije za koju je ispunjen uvjet
zadan na broju x. Dakle, za pozitivne realne brojeve uzimamo gornju granu definicije koja
kae da je apsolutna vrijednost pozitivnog realnog broja isti taj broj. Ukoliko je x negativan,
njegova apsolutna vrijednost jednaka je njemu suprotnom broju to moemo oitati iz
donje grane definicije budui da se suprotan broj dobiva dodavanjem predznaka minus.
Primjerice, 3 = (3) = 3 .
Koordinatni sustav u ravnini
Skup ureenih parova realnih brojeva {( x, y ) : x R, y R} oznaavamo sa R 2 = R R .
Svaku toku ravnine moemo predoiti nekim ureenim parom ( x, y ) ovog skupa. Za takvo
pridruivanje potreban nam je Kartezijev koordinatni sustav u ravnini, koji se sastoji od dva
okomita brojevna pravca. Horizontalni pravac oznaavamo oznakom x i nazivamo os apscisa.
Vertikalni brojevni pravac oznaavmo sa y i nazivamo os ordinata.
Toka sa zadanim koordinatama ( x, y ) ucrtava se u koordinatni sustav na mjestu do kojega
iz ishodita dolazimo pomicanjem za x jedinica ulijevo (ako je x negativan) ili udesno (ako je x
pozitivan), te zatim za y jedinica gore ili dolje (opet ovisno o predznaku za pozitivan y gore,
a za negativan y dolje).

12

Primjer 1.5

Koordinatni sustav u ravnini

Ucrtajte u koordinatni sustav sljedee toke: A (3, 2) , B (4,1) i C (1, 2) .

Rjeenje:
5

A(3, 2)
2

B (4,1)

x
-6

-5

-4

-3

-2

-1

-1

-2

C (1, 2)

-3

-4

-5

1.3. Razlomci
Razlomak

a
je nain na koji moemo zapisati da broj a dijelimo sa brojem b .
b

a
= a :b
b
Broj a nazivamo brojnik, a broj b nazivnik.

Dakle,

Razlomci su kao zapis posebno prikladni za algebarske izraze ili formule u kojima nema
stvarnih brojeva nego ih zamjenjujemo tzv. opim brojevima, tj. predstavljamo slovima
abecede. I kad se radi o konkrentnim brojevima, ponekad je i raunanje s razlomcima bre
nego sa decimalnim zapisima istih brojeva. Ovo se prvenstveno odnosi na mnoenje i
dijeljenje. U nekim sluajevima raun s razlomcima daje tonije rezultate u odnosu na one
dobivene kalkulatorom koji koristi decimalni prikaz broja ali sa ogranienim brojem
decimalnih mjesta.
Skraivanje i proirivanje razlomaka
Svaki se racionalan broj moe na vie naina zapisati u obliku razlomka. Primjerice,
2 4 12 100
= =
=
=
3 6 18 150

13

Razlomak se ne mijenja ako brojnik i nazivnik pomnoimo (ili podijelimo) sa istim brojem.
Ponekad je za potrebe rauna razlomke porebno skratiti (podijeliti brojnik i nazivnik s istim
brojem), a ponekad proiriti (pomnoiti brojnik i nazivnik s istim brojem).

Primjer 1.6 Skraivanje razlomaka

Rjeenje:
d)

18 3 6 3
=
=
24 4 6 4

e)

125 25 5 25
=
=
35
7 5
7

f)

120
12 10
1
=
=
480 12 4 10 4

Brojnik i nazivnik podijelili smo sa 6.

Proirivanje razlomaka
2 7 5
Proirite razlomke , , tako da dobiju iste nazivnike tj. svedite ih na zajedniki
3 5 6
nazivnik.
Rjeenje:

Primjer 1.7

Prvo je potrebno odrediti zajedniki viekratnik nazivnika 3, 5 i 6, tj. broj koji je djeljiv
sa svakim od njih. Najmanji takav broj je broj 30, stoga emo zadane razlomke
proiriti tako da im u nazivniku bude upravo 30.
2 2 10 20
=
=
3 3 10 30

Brojnik i nazivnik pomnoili smo s 10.

7 7 6 42
=
=
5 5 6 30

Brojnik i nazivnik pomnoili smo sa 6.

5 5 5 25
=
=
6 6 5 30

Brojnik i nazivnik pomnoili smo s 5.

Usporeivanje razlomaka
Dva razlomka, ukoliko nije na prvi pogled jasno koji je od njih vei, usporeujemo svoenjem
na zajedniki nazivnik, ili eventualno svoenjem na decimalni zapis.
Primjer 1.8 Usporeivanje razlomaka
Treba odrediti koji je od razlomaka vei:
a)

2
3
ili
3
4

b)

7
8
ili
8
9

14

c)

291
356
ili
302
348

d)

3
8
ili
25
70

Rjeenje:
a) Ove razlomke moemo i izravno usporediti preko njihovih decimalnih zapisa:
2
3
3
= 0, 6666... , = 0, 75 . Prema tome, je vei broj.
3
4
4
1/4

1/3
2/3

3/4

Svoj emo zakljuak potvrditi svoenjem razlomaka na zajedniki nazivnik:

2 24 8
=
= ,
3 3 4 12
3 33 9
=
= .
4 4 3 12

Dakle, broj
b)

3
je vei.
4

7 7 9 63
,
=
=
8 8 9 72

Znai,

8 8 8 64
=
= .
9 9 8 72

8 7
> .
9 8

italac sa boljim osjeajem za brojeve moe i ova dva razlomka izravno usporediti
8
1
uviajui da su oba neto manja od broja 1, ali broju
nedostaje
do jednog
9
9
1
7
cijelog, to je manje od koliko nedostaje broju .
8
8
c)

356
291
. Ovdje nije potrebno svoenje na zajedniki nazivnik, budui da je
>
348
302
jedan od razlomaka manji od 1, a drugi vei.

d) Iz rastava obaju nazivnika na faktore

25 = 5 5
70 = 5 2 7

vidimo da je prikladan zajedniki nazivnik ovdje broj 5 5 2 7 = 350 .

3
3 14
42
=
=
,
25 25 14 350

8
85
40
=
=
.
70 70 5 350

15

Dakle,

3
8
.
>
25
70

Pretvaranje razlomaka u decimalne brojeve i obratno

Ponekad nam je korisno razlomak pretvoriti u decimalni broj. Primjerice, jasnije nam je ako
nam netko kae da se neto povealo za 1,75%, nego ako nam se ista promjena opie kao
7
poveanje od %. S druge strane, u nekim situacijama nam je koristan obratan postupak,
4
tj. decimalni broj elimo prikazati u obliku razlomka.
Neke od veliina koje se u svakodnevnom ivotu esto pojavljuju, upamtili smo u obe vrste
1
1
zapisa. Tako npr. znamo da je , tj. polovica jednaka 0,50; da je
jednaka 0,25; da vinska
2
4
3
butelja sadri 0,75 litara vina, tj. litre, itd.
4
Razlomci se u decimalne brojeve pretvaraju dijeljenjem brojnika sa nazivnikom.
Primjer 1.9 Pretvaranje razlomka u decimalni broj
3
a)
= 3 : 5 = 0, 6
5
5
b) = ( 5 : 4 ) = 1, 25
4
Primjer 1.10 Pretvaranje decimalnog broja u razlomak

6 2 3 3
=
=
10 2 5 5
125
5 25
5 1
b) 0,125 =
=
=
=
1000 40 25 40 8
525 3 7 25 21
c) 5, 25 =
=
=
100
4 25
4
a) 0, 6 =

Dakle, decimalni broj se pretvara u razlomak tako ga istovremeno pomnoimo i podijelimo sa

nekom potencijom broja 10, a zatim dobiveni razlomak skratimo koliko je mogue. Ta
potencija mora biti barem onolika koliko ima mjesta iza decimalnog zareza. U gornjem
primjeru smo tako 5,25 pomnoili sa 100 da bi dobili cijeli broj 525, ali smo istovremeno u
nazivnik zapisali 100 naznaujui tako da ga dijelimo sa 100.

1.4. Potencije
Potencija je skraeni zapis za produkt odnosno umnoak jednakih faktora. Tako je, primjerice
a3 = a a a .
Broj a zovemo bazom potencije, a broj 3 je u ovom sluaju eksponent.
Za svaki realan broj a 0 vrijedi: a 0 = 1 .

16

Primjer 1.11 Potencije, potencije s negativnom bazom

a) 74 = 7 7 7 7 = 2041
3

b) (a + b) = (a + b) (a + b)(a + b) = (a 2 + 2ab + b2 )(a + b) = a 3 + 3a 2b + 3ab 2 + b3

4

c) ( 2 ) = ( 2 ) ( 2 ) ( 2 ) ( 2 ) = 24 = 16
5

d) ( 2 ) = ( 2 ) ( 2 ) ( 2 ) ( 2 )( 2 ) = 25 = 32
3

e) ( x ) = ( x ) ( x ) ( x ) = x3
f)

( a )

= ( a ) ( a ) ( a ) ( a ) = a 4

g) 54 = ( 5 5 5 5 ) = 625
Kod mnoenja potencija sluimo se sljedeim pravilima, tj. jednakostima.
Potencije s istom bazom mnoe se tako da se eksponenti zbroje:

a m a n = a m+n .
Potencije s istim eksponentima mogu se pomnoiti tako da se baze pomnoe:
m

a m bm = ( ab ) .
Ako bismo gornju jednakost itali zdesna na lijevo, rekli bi da se umnoak potencira tako da
se svaki faktor potencira posebno.
Primjer 1.12 Mnoenje potencija
a) x 4 x 3 = ( x x x x ) ( x x x ) = x 4 +3 = x 7
b) a a 3 a 4 = a1+3+ 4 = a8
c) x3 y 3 z 3 = ( xyz )

Kod potenciranja potencija baza se prepisuje, a eksponenti pomnoe.

m n

(a )

= a mn .

Primjer 1.13 Potenciranje potencija

3

a) ( x 2 ) = x 2 x 2 x 2 = x 32 = x 6
4

b) ( a 2 ) = a 2 a 2 a 2 a 2 = a 4 (

2 )

= a 8

Potencije s jednakim bazama dijele se tako da se baza prepie a eksponent djeljenika umanji
za eksponent dijelitelja:

am : an =

am
= a mn .
n
a

17

Vrijedi i pravilo o potenciranju kolinika:

n

an
a
=
= an : bn .

n
b
b

Primjer 1.14 Dijeljenje potencija

x x x x x
a) x5 : x3 =
= x 5 3 = x 2
x x x

a 4b3
= a 3b
b) a b : ab =
2
ab
4 3

c) x 4 : x 7 = x 47 = x 3
d) x 4 : x 7 =

xxxx
1
= 3
xxxxxxx x

Vidjeli smo u prethodnom primjeru da smo x 3 i

1
dobili kao rezultat dijeljenja istih
x3

potencija. Openito vrijedi

an =

1
.
an

Primjer 1.15 Potencije s negativnim eksponentom

1
1
3
a) ( 3 ) = 3 =
3
27
3

13
1
23
1
b) = 3 =
=
=8
1
2
1
2
23
4 2 2

3 1 3

c)

(a b ) (a b )

d)

(a b ) : (a

4 3 2

1 2 3

= a 8b 4 a9b 3 = a 8+9b4 3 = ab

a8b 6
a11
11 12
=
a
b
=
a 3b6
b12

1.5. Korijeni, potencije s razlomljenim eksponentima

Korjenovanje je inverzan postupak od potenciranja. Tako je npr.
23 = 8 .
U zapisu n a broj n zovemo eksponent korijena.

8 = 2 upravo zato jer je

Koristei jednakost n a m = a n , svaki korijen moemo zapisati u obliku potencije s

razlomljenim eksponentom

18

Primjer 1.16 Korijeni

Izraunajte ili napiite u obliku potencije:

16

a)
b)

125

c)

x6

d)

e)

f)

x2

g)

1
3

x4

h)

x4

i)

a 5 b8
16c

Rjeenje:

16 = 4 jer je 42 = 16

a)
b)

125 = 5 jer je 53 = 125

c)

x 6 = x 2 jer je x 2

( )

= x 23 = x 6 , tj. primjenom gornjeg pravila

x6 = x 3 = x 2

x = 2 x1 = x 2

d)

e)

x = 3 x1 = x 3

f)

x2 = x 3

g)

1
3

x4

=x

4
3

x3
5

h)

x 4 = x 4 = x1,25
5 8

i)

ab
=
16c

5 8

5
4

8
4

ab
a b
a1,25 b 2 a1,25 b 2
=
=
=
= 2 1 a1,25 b 2 c 0,25
1
0,25
4
4
4
2c
16c
16 c
2c4

19

1.6. Linearna jednadba s jednom nepoznanicom

Jednadba je jednakost u kojoj postoji jedna ili vie nepoznatih veliina. Njih nazivamo
nepoznanicama.
Osnovni oblik linearne jednadbe s jednom nepoznanicom je
ax = b ,

gdje su a i b realni brojevi. Rijeiti jednadbu znai odrediti nepoznati broj x za koji vrijedi
jednakost. Zadanu jednadbu rjeavamo svoenjem na spomenuti osnovni oblik, koristei se
sljedeim postupcima:
(1) Ako jednadba sadri razlomke, rjeavamo ih se mnoenjem jednadbe zajednikim
nazivnikom. Jednadba se mnoi brojem razliitim od nule tako da s tim brojem
pomnoimo njene obje strane.
(2) Oslobaamo se zagrada ako ih ima, pazei na predznake.
(3) Slijedi transponiranje, tj. prebacivanje lanova s nepoznanicom na lijevu stranu, a
ostalih na desnu. Pri promjeni strane, lanovima mijenjamo predznak.
(4) Reduciramo istoimene lanove.
(5) Jednadbu oblika a x = b rjeavamo dijeljenjem cijele jednadbe s koeficijentom uz
nepoznanicu, tj. brojem a .

Primjer 1.17 Linearna jednadba s jednom nepoznanicom

1 1
8
a) 2 x = x +
3 2
3
Rjeenje:
1 1
8
= x + 6
3
3 2
12 x 2 = 3 x + 16
2x

12 x 3 x = 16 + 2
9 x = 18 : 9
x=2
1
1
2
b) 5 x (3 x ) = x + ( x 1)
2
4
3

Rjeenje:

20

1
1
2
5 x (3 x ) = x + (x 1) 12
2
4
3
60 x 6 (3 x ) = 3 x + 8 (x 1)
60 x 18 + 6 x = 3 x + 8 x 8
10 2
55 x = 10
x=
=
55 11
Zadaci za vjebu:

x x 1

=0
3
2
2. 1, 2 p + 35,5 = 3, 6 p 12,5
1.

3. 2,5 ( 3 x ) = 1 + 1, 25 ( 2 x + 4 )
3x 4 x 3

=0
2
3
2 3x
5. 1
= 1,5 x 2
4
a 2 2a 7 4
+
=
6.
3a
a
5
7. 7 ( a 2 ) = 2 ( 2a 4 )

4.

8.

( x = 3)
( p = 10)
3

x=
10

x =
7

10

x =
3

(a = 5)
( a = 2)

x x 1 x 1 x
2 x 11
1
4 = 4 x +

3 2 2 3 3 2
4
3

( x = 1)

1.7. Linearna nejednadba

Osnovni oblici linearne nejednadbe su:

ax b, ax b, ax < b, ax > b .
Rijeiti linearnu nejednadbu znai odrediti realne brojeve za koje, ako ih uvrstimo umjesto
x-a, vrijedi nejednakost postavljena u nejednadbi.
Linearna nejednadba se rjeava svoenjem na jedan od osnovnih oblika. Pri tom se sluimo
sljedeim postupcima:
(1) Premjetanje lanova nejednadbe s jedne na drugu stranu znaka nejednakosti uz
promjenu predznaka.
Openito: a + b c a c b .

21

Primjer 1.18

2x 5 < x + 2
2x x < 5 + 2
x<7 .
(2) Mnoenje nejdnadbe (obje njene strane) s nekim pozitivnim realnim brojem. Pri tom se
znak nejednakosti ne mijenja.
Openito: a b ac b c
Primjer 1.19
3 x 5
+
2
2 2 2
2x 3 x + 5
x

2x x 5 + 3
x 8.

(3) Ukoliko je broj kojim mnoimo nejednadbu negativan, znak nejednakosti se mijenja u
suprotan.
Openito: a b a c bc
Primjer 1.20

x + 5 < 2x 3
x 2x < 3 5
x < 8 ( 1)
x >8.
(4) Ako nejednadba ima u nazivniku izraz koji sadri nepoznanicu, prije mnoenja cijele
nejednadbe sa zajednikim nazivnikom moramo utvrditi na kojem dijelu skupa R je taj
nazivnik pozitivan, a na kojem negativan. To je potrebno kako bismo znali postupati sa
znakom nejednakosti. Nejednadbu tada rjeavamo odvojeno za ta dva podskupa skupa
R.
Primjer 1.21 Linearna nejednadba s nepoznanicom u nazivniku
1
1
.
Treba rijeiti nejednadbu
x2 3
1. Zadanu nejednadbu rjeavamo prvo za 3 ( x 2 ) > 0 , tj. za x > 2 .

1
1

3( x 2)
x2 3
3 x2
x5

22

Znak nejednakosti se ne mijenja, jer je za x > 2 , 3 ( x 2 ) pozitivan broj. Budui da

smo se ograniili na skup ( 2,+ ) , moramo provjeriti kako se nae rjeenje x 5 , tj.
interval 5, ) uklapa u takvo ogranienje. Traimo zapravo presjek [ 5, ) ( 2, ) , a
to je skup [5, ) .
2. Sada istu nejednadbu rjeavamo za x ( , 2 ) , gdje je izraz 3 ( x 2 ) negativan.

1
1

3( x 2)
x2
3
3 x2
x5
Znak nejednakosti smo promijenili jer smo nejednadbu mnoili izrazom koji za
promatrani interval ima negativnu vrijednost. Budui da nejednadbu rjeavamo u
intervalu ( , 2 ) , trimo presjek tog intervala i skupa dobivenog rjeavanjem. Znai,
rjeenje je presjek ( , 2 ) ( ,5] , tj. interval ( , 2 ) .
Ukupno rjeenje je unija skupova koje smo dobili odvojenim rjeavanjem nejednadbe u dva
disjunktna podskupa skupa R.
Dakle, rjeenje nejednadbe je skup ( , 2 ) 5, ) .

23

1.8. Jednadba pravca

Primjer 1.22 Jednadba pravca
Promotrimo jednadbu x 2 y = 4 .
Ukoliko linearna jednadba ima dvije nepoznanice, njeno rjeenje je svaki ureeni par
brojeva ( x, y ) iji uvrtavanje zadovoljava jednakost.
Proizvoljno odreujui vrijednost jedne varijable, te raunajui odgovarajuu
vrijednost druge, moemo lako doi do nekoliko takvih parova:
( 2, 3) , ( 0, 2 ) , ( 2, 1) , ( 4, 0 ) , ( 5, 0.5 ) , ( 6,1) , ...
Ukoliko ove parove shvatimo kao koordinate toaka u ravnini, uoit emo da sve lee
na pravcu:
10

9
8
7
6
5
4
3
2
1
-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0
-1

X
1 2

3 4 5 6 7

8 9 10

-2
-3
-4
-5
-6
-7
-8
-9
-10

Ureenih parova koji su rjeenje postavljene jednadbe moemo nai beskonano

mnogo onoliko koliko ima toaka na pravcu koji je odreen ovim tokama. Stoga se
linearna jednadba s dvije nepoznanice nazova jo i jednadbom pravca.
Gore postavljenu jednadbu moemo napisati i tako da varijablu y izrazimo na lijevoj strani:
1
y = x 2 . U tom sluaju govorimo o eksplicitnom obliku jednadbe pravca.
2
Opi oblik jednadbe pravca

y = ax + b
Koeficijent smjera a odreuje koliko e se promijeniti y ako se x povea za 1. Broj
b naziva se odsjekom na y-osi.

24

Ovo znaenje koeficijenta smjera pravca treba zapamtiti jer e ono u mnogim primjerima
imati praktino znaenje. U takvim sluajevima e se gore navedeno openito tumaenje
preformulirati u skladu sa promatranim primjerom.
Pravac iju jednadbu znamo crtamo tako da u koordinatni sustav ucrtamo bilo koje dvije
njegove toke, te kroz njih povuemo ravnu crtu.
Primjer 1.23
1
Treba nacrtati pravac ija je jednadba y = x + 3 .
3
Rjeenje:
Do dviju toaka emo doi raunanjem odgovarajueg y za proizvoljni x (ili obratno):

x=0 y =3
x=3 y=2
U koordinatni sustav treba ucrtati toke (0,3) i (3,2), te kroz njih povui traeni
pravac.
y
7
6
5
4
3 (0,3)

(3,2)

2
1

0
-2

-1

10

-1
-2
-3

Za svaki nacrtani pravac mogue je odrediti njegovu jednadbu. Potrebno je uoiti odsjeak
na y -osi, te promatrajui kako se mijenja y za odreenu promjenu x -a, odrediti i
koeficijent smjera. Naime, za bilo koje dvije toke pravca, koeficijent smjera jednak je omjeru
promjene ordinate i promjene apscise:
y y
a= 2 1.
x2 x1
Ovu injenicu moemo koristiti i kod crtanja pravca. Oznaimo toku u kojoj pravac sijee y os, tj. toku (0,b), a zatim jo jednu toku do koje doemo tako to se pomaknemo za jedan
udesno, te za iznos koeficijenta smjera dolje ili gore - ovisno o predznaku koeficijenta smjera.
Ukoliko je koeficijent smjera razlomak, drugu toku odreujemo ovako: udesno se
pomaknemo za nazivnik tog razlomka, a brojnik odreuje koliko idemo gore ili dolje. Prije
25

rjeavanja idueg primjera, uvjerite se da biste pravac iz prethodnog primjera znali nacrtati
ovom metodom.
Primjer 1.24
Pomou odsjeka na y-osi i koeficijenta smjera
pravaca.
10

odredite jednadbe nacrtanih

9
8
7
6
5
4
3
2
1
X
-10 -9

-8

-7

-6

-5

-4

-3

-2

-1 0
-1

10

-2
-3
-4
-5
-6
-7
-8
-9
-10

Rjeenje:
y = 4, y =

2
1
x + 4, y = x + 3, y = 2 x + 8, y = x 2, y = 2 x 8
3
3

Ukoliko znamo koordinate dviju toaka kroz koje pravac prolazi, njegovu jednadbu
odreujemo formulom:
Jednadba pravca
Neka su zadane dvije toke ravnine sa svojim kordinatama: T1 ( x1 , y1 ) , T2 ( x2 , y2 ) .
Tada jednadba pravca koji prolazi tim dvjema tokama glasi:
y y
y y1 = 2 1 ( x x1 )
x2 x1

26

Ponekad imamo poznat koeficijent smjera pravca i jednu toku kojom pravac prolazi. U
takvom sluaju gornja formula ima oblik:
Jednadba pravca
Jednadba pravca koji prolazi tokom T ( x0 , y0 ) i ima zadani koeficijent smjera a :

y y 0 = a ( x x0 ) .

1.9. Sustav jednadbi

Kod sustava dviju jednadbi s dvije nepoznanice, traimo vrijednosti za nepoznanice (npr. x i
y) koje zadovoljavaju obje jednadbe. Za to se sluimo nekom od dolje navedenih metoda, a
izbor metode bi trebao biti takav da najbre i najjednostavnije vodi do rjeenja.
Metoda supstitucije sastoji se u tome da se iz jedne od jednadbi izrazi jedna od
nepoznanica pomou druge, te taj izraz uvrsti u preostalu jednadbu. Nepoznanicu i
jednadbu iz koje emo ju izraziti, biramo tako da raun bude to jednostavniji. Ovo je
osnovna metoda koja se koristi i kod sustava s vie od dvije jednadbe.
Primjer 1.25 Metoda supstitucije
x 2y = 7
Treba rijeiti sustav
2 x + 3 y = 7
Rjeenje:

x 2y = 7
2 x + 3 y = 7
x = 7 + 2y
2 x + 3 y = 7
x = 7 + 2y
2 ( 7 + 2 y ) + 3 y = 7
x = 7 + 2y
14 + 4 y + 3 y = 7
7 y = 21 y = 3
x = 7 + 2(3) x = 1.

Ovdje smo x izrazili pomou

varijable y.

U drugoj jednadbi varijablu x

zamijenjujemo
(supstituiramo).
Dobili smo jednadbu s jednom
nepoznanicom.
Uvrtavamo dobiveni y kako
bismo odredili x.

Potrebno je napomenuti da je metoda supstitucije osnovna metoda i koristimo ju i kada je

jednadbi u sustavu vie od dvije. Stoga ju je vano ispravno shvatiti i uvjebati.
Metoda suprotnih koeficijenata. Koristi se kada su koeficijenti u jednadbama takvi da
mnoenjem jedne ili obje jednadbe s nekim brojevima, dobivamo u jednadbama uz istu
nepoznanicu suprotne brojeve kao koeficijente. Tako postiemo da se nakon zbrajanja

27

jednadbi ponite lanovi s tom nepoznanicom, dobivajui tako linearnu jednadbu s jednom
nepoznanicom.
Primjer 1.26 Metoda suprotnih koeficijenata
x + 2 y = 4
Treba rijeiti sustav
2x + 3 y = 6
Rjeenje:

x + 2 y = 4 2
2x + 3 y = 6
2 x + 4 y = 8
+
2x + 3y = 6
2x + 4 y + 2x + 3 y = 6 + 8
7 y = 14
y=2
2x + 3 2 = 6
2x = 0

Mnoimo prvu jednadbu s 2, kako bi dobili uz

nepoznanicu x koeficijent suprotan odgovarajuem
koeficijentu u drugoj jednadbi.
Nakon toga, jednadbe zbrajamo na nain da
posebno zbrajamo lijeve strane obiju jednadbi, a
posebno desne. Ovako smo dobili novu jednadbu
kod koje se ponitavaju lanovi koji sadre
nepoznanicu x, pa zapravo imamo linearnu
jednadbu s jednom nepoznanicom.
Rjeavanjem te jednadbe, dobivamo vrijednost y.
Uvrtavanjem te vrijednosti u bilo koju od poetnih
jednadbi, izraunavamo vrijednost preostale
nepoznanice (ovdje je to x).

x =0.

Metoda komparacije upotrebljava se kada u objema jednadbama imamo jednu

nepoznanicu eksplicitno izraenu. Ponekad, primjerice, treba odrediti x za koji funkcije
f1 ( x ) i f 2 ( x ) imaju jednaku vrijednost, te jo ustanoviti o kojoj se vrijednosti radi.
Primjer 1.27 Metoda komparacije

f1 ( x ) = x + 3
f2 ( x ) = x + 1
Iz f1 ( x ) = f 2 ( x ) slijedi:
x + 3 = x +1
2 x = 3 + 1 - 2 x = -2

x =1

f1 (1) = f 2 (1) = 2
Prisjetimo se da je svaka linearna jednadba s dvije nepoznanice jednadba nekog pravca.
Budui da par ( x, y ) koji je rjeenje sustava dviju takvih jednadbi zadovoljava obje te
jednadbe, zakljuujemo da toka s tim koordinatama pripada obama pravcima. Radi se,
dakle, o njihovu sjecitu.
Primjer 1.28 Sjecite dvaju pravaca
Naite raunski i grafiki sjecite pravaca x y = 2 i 2 x y = 8 .

28

Rjeenje:

x y = 2
2x y = 8

8
7
6

y = x2

2x ( x 2) = 8

x=6
y=4

S = (6, 4)

3
2

S ( 6, 4 )

1
x

0
-5

-4

-3

-2

-1

10

11

-1
-2
-3

Primjer 1.29 Sustav triju jednadbi sa tri nepoznanice

Treba rijeiti sustav jednadbi:
x + 2 y + z = 9

2 x y + 3z = 4
x + y 2z = 3

Rjeenje:
Iz npr. prve jednadbe emo izraziti jednu nepoznanicu pomou preostalih dviju, te
uvrstiti u preostale jednadbe. Neka to bude nepoznanica z:

z = 9 x 2y
2 x y + 3(9 x 2 y ) = 4
x + y 2(9 x 2 y ) = 3
2 x y + 27 3x 6 y = 4
x + y 18 + 2 x + 4 y = 3
x 7 y = 23

3x + 5 y = 21
x = 7 y + 23
3(7 y + 23) + 5 y = 21
21y + 69 + 5 y = 21
16 y = 48 y =

48
= 3 x = 7 3 + 23 = 2 z = 9 2 2 3 = 1
16

x = 2, y = 3, z = 1

29

Zadaci za vjebu
Rijeite sustave jednadbi:

2 x + y = 1
1.
x + y 5 = 0

(Rj. x = 2, y = 3)

5 y 4 x = 17
2.
2 x + y = 2

(Rj. x = 0,5; y = 3)

x + 3 y + 3 = 0
3.
2 x 5 y = 5

(Rj. x = 30, y = 11)

3x 6 y = 9

4.
5 x 15 y = 25

1
8
( Rj. x = , y = )
5
5

x 2 y = 7
5.
2 x + 3 y = 7

(Rj. x = 1, y = 3)

0,3 y = 0, 4 x + 0, 4
6.
0, 2 y 0, 2 = 0,3x
1, 2 x 1,8 y = 3, 6
7.
0,8 x + 0, 6 y = 2, 4

(Rj. x = 14, y = 20)

(Rj. x = 3, y = 0)

U sljedeim zadacima treba uvjebati postavljanje i rjeavanje jednadbi (ili vie njih) koje bi
predstavljale matematiki zapis problema izreenog u tekstu zadatka.
7. Otac ima 36 godina, sin 6. Za koliko e godina otac biti tri puta stariji od sina? (Rjeenje:
Za 9 godina.)
8. Treba platiti dva rauna koji zajedno iznose 840 kn, a jedan je za 322 kn vei od drugoga.
Koliko iznose rauni pojedinano? (Rj. 581+259)
9. Treba platiti dva rauna koji zajedno iznose 840 kn, a jedan je za 3,2 puta vei od
drugoga. Koliko iznose rauni pojedinano? (Rj. 640+200)
10. Na brodu Veselka bilo je dva puta vie turista nego na brodu Sirena.Nakon to je u
luci s Veselke silo 98 turista, a sa Sirene 16, na svakom je brodu ostao jednak broj
turista. Koliko je na svakom brodu bilo turista prije uplovljavanja u luku? (Rj. Veselka 164,
Sirena 82)

30

1.10.Kvadratna jednadba
Opi oblik kvadratne jednadbe je ax 2 + bx + c = 0 . a,b i c su realni brojevi, pri emu je a
razliit od 0.
Nepotpune kvadratne jednadbe
1. Ako je c = 0 , tada imamo tzv. prikraenu kvadratnu jednadbu oblika ax 2 + bx = 0 .
Ovakva jednadba se rjeava na sljedei nain:
ax 2 + bx = 0

Izluujemo x iz oba lana s lijeve strane jednadbe, pa dobivamo

x ( ax + b ) = 0 umnoak. Umnoak dvaju faktora je jednak nuli ako je jedan od njih
jednak nuli. Iz ovoga je jasno da e jedno od rjeenja uvijek biti 0, a
x1 = 0
drugo dobijemo rjeavanjem jednadbe ax+ b=0.
ax2 + b = 0
x2 =

b
a

Primjer 1.30 Prikraena kvadratna jednadba

Treba rijeiti jednadbu 3x 2 + 15x = 0 .
Rjeenje:

3x 2 + 15 x = 0 : 3

x ( x + 5) = 0

x2 + 5x = 0

x1 = 0, x2 = 5

2. Ako je b = 0 , dobivamo istu kvadratnu jednadbu, iji je oblik ax 2 + c = 0

Rjeavamo ju na sljedei nain:
ax 2 + c = 0

ax 2 = c
c
x2 =
a

x1 =

c
a

x2 =

c
a

Primjer 1.31 ista kvadratna jednadba

Treba rijeiti jednadbu 2 x 2 18 = 0 .
Rjeenje:
2 x 2 18 = 0 : 2
x2 9 = 0
x2 = 9
x= 9
x1 = 3, x2 = 3

31

Potpuna kvadratna jednadba ax 2 + bx + c = 0 rjeava se uvrtavanjem koeficijenata a,b,c

u sljedeu formulu:

x1,2 =

b b 2 4ac
,
2a

Prije uvrtavanja je potrebno jednadbu napisati u standardnom obliku, tako da a

predstavlja koeficijent kvadratnog lana, b linearni koeficijent i c slobodni koeficijent.

Primjer 1.32
Rijeite jednadbu

1 2
x + x4=0.
2

Rjeenje:
1 2
x + x 4 = 0 2
2
x2 + 2 x 8 = 0
a = 1, b = 2, c = 8
2
b b 2 4ac 2 2 4 1 ( 8 )
=
=
x1,2 =
2a
2 1

2 4 + 32 2 6
=
2
2
2 6
2 + 6
x1 =
= 4, x2 =
=2
2
2
x1,2 =

Izraz pod korijenom oznaava se sa D , a naziva se diskriminanta.

Dakle, D = b2 4ac .
Pomou diskriminante moemo klasificirati rjeenja kvadratne jednadbe:

Ako je D > 0 , jednadba ima dva realna rjeenja.

Ako je D = 0 , jednadba ima jedno realno rjeenje.
Ako je D < 0 , jednadba nema realnih rjeenja (rjeenja su kompleksni brojevi)
Ako se radi o jednostavnijim kvadratnim jednadbama s cjelobrojnim koeficijentima, rjeenja
ponekad moemo nai kraim postupkom, pomou Vietovih formula:
b
c
x1 + x2 = , x1 x2 =
a
a
Sustav kvadratne i linearne jednadbe rjeava se tako da se iz linearne jednadbe izrazi
jedna nepoznanica i uvrsti u kvadratnu jednadbu.

32

Primjer 1.33
x2 + y 2 = 4
x+ y = 2

(2 y)

x = 2 y

+ y2 = 4

4 4 y + y2 + y2 = 4
2 y2 4 y = 0 : 2
y2 2 y = 0
y ( y 2) = 0
y1 = 0

Odavde slijedi: x1 = 2 y1 , tj. x1 = 2

y2 2 = 0
y2 = 2

Sada je: x2 = 2 y2 , tj. x2 = 0

Zadaci za vjebu

( x1 = 2,

1. 0, 6 x 2 1,8x = 6

1
9

z1 = , z 2 =

2
2

2. ( 2 z 3 ) 2 = 8 z
2x + 2
= x +1
x2
4. 2 x 2 6 x 8 = 0

x2 = 5)

( x1 =1, x2 =4 )

3.

( x1 =1, x2 =4 )

5. Rijeite sustav kvadratne i linearne jednadbe:

a)

b)

c)

y2 = x + 4
2y = x + 4

( x1 = 4, x2 = 0, y1= 0, y2 = 2, tj. (4, 0)i (0, 2) )

x2 + xy + y2 = 3
x + 2y = 0

( x1 = 2, x2 = 2, y1 = 1, y2 = 1, tj. (2, 1)i(2,1))

y = 2 x2 + 1
2x = y 5

( x1= 1, x2 = 2, y1= 3, y2 = 9, tj. (1, 3) i (2, 9) )

33

1.11. Logaritmi
Logaritam pozitivnog broja y je eksponent kojim treba potencirati bazu a da bi se dobila
potencija y. Drugim rijeima, vrijedi ekvivalencija:
y = a x x = log a y

Broj a nazivamo bazom logaritma. Mora biti pozitivan i razliit od 1. (a 1, a > 0) .

Od posebnog su znaaja logaritmi s bazom 10 i brojem e, pa oni imaju i posebne oznake:

Dekadski logaritam (a = 10) :

log y = log10 y

Prirodni logaritam (a = e) : ln y = log e y

Primjer 1.34
Zapiite u logaritamskom obliku:
a) 23 = 8
b) 52 = 25
c) 102 = 0, 01
1
2

d) 21 =
3

1
e) = 8
2
3

1
f) = 1000
10

Rjeenje:
a) 23 = 8 log 2 8 = 3
b) 52 = 25 log 5 25 = 2
c) 102 = 0, 01 log10 0, 01 = 2
d) 21 =

1
1
log 2 = 1
2
2

1
e) = 8 log 1 8 = 3
2
2
3

1
f) = 1000 log 1 1000 = 3
10
10

34

Primjer 1.35
Odredite logaritme:
a) log1000

f)

b) log100

log 2 16

g) log 2

c) log 2 8

1
8

h) log 3 27

d) log 5 5
e) log 5 25

1
9

i)

log 3

f)

log 2 16 = 4 , jer je 24 = 16

Rjeenje:
a) log1000 = 3 , jer je 103 = 1000
b) log100 = 2 , jer je 102 = 100

g) log 2

c) log 2 8 = 3 , jer je 23 = 8

1
= log 2 23 = 3
8

h) log 3 27 = 3 , jer je 33 = 27

d) log 5 5 = 1 , jer je 5 = 5

i)

e) log 5 25 = 2 , jer je 52 = 25

log 3

1
= log 3 32 = 2
9

Pravila logaritmiranja
1) log a a = 1 ,

Primjer: log 5 5 = 1

2) log a 1 = 0 ,

Primjer: ln1 = 0

3) log a ( xy ) = log a x + log a y , Primjer: log(10 1000) = log10 + log1000 = 4

x
4) log a ( ) = log a x log a y ,
y

32
Primjer: log 2 = log 2 32 log 2 8 = 5 3 = 2
8

5) log a x n = n log a x ,

Primjer: log104 = 4 log10 = 4 1 = 4

6) a loga y = y ,

Primjer: eln10 = 10 .

Pravilo pod brojem 5) koristi se kod rjeavanja eksponencijalnih jednadbi kako bi se

nepoznanica spustila iz eksponenta te tako dobila linearna jednadba.
Primjer 1.36 Eksponencijalna jednadba
Treba rijeiti jednadbu 1, 4 x = 3 .
Rjeenje:
1, 4 x = 3 log

Logaritmiramo jednadbu, tj. njenu lijevu i

desnu stranu. Ako su one jednake, jednaki
su i njihovi logaritmi.

log1, 4 x = log 3
x log1, 4 = log 3 x =

log 3
3, 2651
log1, 4

35

1.12. Aritmetiki i geometrijski niz

Upoznavanje sa svojstvima aritmetikog i geometrijskog niza pomoi e nam kod rjeavanja
nekih tipinih problema. Geometrijski niz e nam jo posluiti za izvoenje nekih formula kod
sloenog kamatnog rauna.
Niz
Niz je ureeni skup oblika

{ a1 , a2 , a3 , , an ,} , gdje su

ai -ovi realni brojevi, koje nazivamo

lanovima niza. U nizu imamo lanove u odreenom poretku: a1 je prvi lan, a2 drugi, itd.
lan an nazivamo opi ili n-ti lan niza. Niz

{ a1 , a2 , a3 , , an ,}

ponekad se jo oznaava

oznakom ( an ) .
Primjer 1.37 Niz parnih brojeva
Jedan primjer niza je niz parnih prirodnih brojeva : 2, 4, 6, 8, .... Njegov opi lan je
an = 2n .
Za niz neparnih prirodnih brojeva 1, 3, 5, 7,.... opi lan emo zapisati ovako:
an = 2n 1 .
Primjer 1.38 Padajui niz
1 1 1
, , , Ovdje se radi o padajuem nizu, budui da su mu
2 3 4
1
lanovi sve manji i manji realni brojevi. Opi lan tog niza je an = .
n

Pogledajmo niz 1,

Aritmetiki niz
Aritmetiki niz je niz brojeva kod kojega je razlika izmeu susjednih lanova uvijek jednaka.
Njena oznaka je d (diferencija).
Primjerice, u nizu parnih prirodnih brojeva razlika izmeu susjednih lanova je uvijek 2.
Dakle, niz parnih brojeva je aritmetiki niz. Evo jo nekoliko primjera aritmetikog niza:
10,15,20,25,30, ...
1,4,7,10,13,16,19, ...
-3,-6,-9,-12,-15, ...
Aritmetiki niz je u potpunosti odreen svojim prvim lanom i diferencijom d. To znai da,
poznavajui ta dva broja, moemo odrediti bilo koji lan niza.
Ako je ( an ) aritmetiki niz, tada vrijedi:

d = a2 a1 = a3 a2 = = ai ai 1

ai 1 + ai +1
.
2
Vidimo da je svaki lan aritmetikog niza jednak aritmetikoj sredini svojih susjednih lanova.
d = ai ai 1 = ai +1 ai 2ai = ai 1 + ai +1 ai =

36

Pogledajmo sada na koji nain moemo, poznavajui a1 i d , odrediti bilo koji lan
aritmetikog niza:
a1

a2 = a1 + d
a3 = a2 + d = a1 + 2d
a4 = a3 + d = a1 + 3d


an = a1 + ( n 1) d
Dakle, opi lan aritmetikog niza dobiva se pomou formule
an = a1 + ( n 1) d .

Suma prvih n lanova aritmetikog niza rauna se po formuli

n
( a1 + an ) ,
2
koja, uvrtavanjem izraza a1 + ( n 1) d umjesto an , prelazi u
Sn =

Sn =

n
2a1 + ( n 1) d .
2

Primjer 1.39 Zbroj lanova aritmetikog niza

Odredite zbroj prvih 8 lanova aritmetikog niza 2;3,5;5;6,5;8;
Rjeenje:
Uoimo da se radi o aritmetikom nizu kojemu je a1 = 2, d = 1,5 .
a8 = a1 + 7 d = 2 + 7 1,5 = 2 + 10, 5 = 12,5
S8 =

8
( 2 + 12, 5) = 4 14,5 = 58.
2

Primjer 1.40
Neka tvornica ploica proizvela je 1982. godine 12.000.000 komada ploica. Ako
svake godine proizvede 25.000 komada vie nego prethodne, kolika e biti
proizvodnja 2003. godine? Koliko je ukupno proizvedeno ploica u tih 22 godine?
Rjeenje:
Ovdje se radi o aritmetikom nizu kojemu je prvi lan 12.000.000, a d = 25.000 .
Traimo, dakle, a22 i S22 .
a22 = a1 + 21 d = 12.000.000 + 21 25.000 = 12.525.000
S 22 =

22
(12.000.000 + 12.525.000 ) = 269.775.000 .
2

37

Primjer 1.41 Jednostavno ukamaivanje

Na koliko e narasti ulog od 100 kn za 9 godina, ako su godinje kamate 10%?
Ukamaivanje je jednostavno, dakle kamate se ne pribrajaju glavnici.
Rjeenje:
Budui da se ostvarene kamate ne pripisuju osnovici za obraun kamata u iduem
razdoblju, ulog e se svake godine poveavati za isti iznos od 10 kn. Toliko, naime
iznosi 10% od 100 kn. Iznosi na kraju svake godine e izgledati ovako: 110 kn, 120 kn,
130 kn, ... Radi se dakle o aritmetikom nizu za kojeg je poznato: a1 = 110, d = 10 .
Prema tome, 9. lan niza dobit emo pomou formule za opi lan aritmetikog niza:

a9 = a1 + (9 1) d = 110kn + 8 10kn = 190kn .

Geometrijski niz

ai
= q , tj. kvocijent bilo
ai 1
kojeg lana niza i njegova prethodnika je uvijek jednak. Taj kvocijent oznaavamo sa q.
Evo nekih primjera geometrijskog niza:
a1 , a2 , a3 , je geometrijski niz , ako za svaki i = 1, 2,3, vrijedi

1, 2, 4,8,16, 32, 64,

2, 6,18,54,162,
2, 6,18, 54,162,
1, 1.1, 1.21, 1.331, 1.4641,

( a1 = 1, q = 2 )
( a1 = 2 , q = 3)
( a1 = 2, q = 3)
( a1 = 1, q = 1,1) .

Slino kao kod aritmetikog niza, pokazati emo kako se dobiva n-ti lan geometrijskog niza,
ako znamo a1 i q.
a1

a2 = a1 q
a3 = a2 q = ( a1 q ) q = a1 q 2
a4 = a3 q = ( a1 q 2 ) q = a1 q 3


an = a1 q n 1
Znai, n-ti lan geometrijskog niza se dobiva formulom:
a n = a1 q n 1

Zbroj prvih n lanova nekog geometrijskog niza rauna se pomou formule

S n = a1

qn 1
.
q 1

Primjer 1.42 Zbroj lanova geometrijskog niza

Odredite zbroj prvih 12 lanova niza 1, 2, 4, 8, 16,

38

Rjeenje:
Uoimo da se radi o geometrijskom nizu kojemu je a1 = 1, q = 2 . Uvrtavanjem u
formulu dobivamo:

S12 = 1

212 1 212 1 12
=
= 2 1 = 4095.
2 1
1

Sljedei primjer je izveden iz tradicionalnog zadatka sa ahovskom ploom i penicom (zrno

penice na prvom polju, a zatim udvostruen broj zrna na svakom iduem polju).
Primjer 1.43 Geometrijski niz
Studenti VERN-a duni su svaki tjedan napisati zadau iz matematike. Iako je zadaa
uvijek zanimljiva, primjeeno je da neki studenti tu ugodnu i korisnu obvezu
izbjegavaju. Stoga je dogovoreno da za prvu nenapisanu zadau uplate u "Fond za
popularizaciju matematike" 1 lipu, a za svaku iduu nenapisanu - dvostruko vie od
prethodnog puta. Koliko e u Fond uplatiti student koji u svih 30 tjedana nastave ne
napie ni jednu zadau? Koliko zadaa moe student propustiti, ako je odluio u tu
svrhu potroiti do 200 kuna?
Rjeenje:
Niz uplata u blagajnu zapravo ine geometrijski niz: a1 = 1, q = 2 . Kao odgovor na
prvo pitanje, treba nai zbroj prvih 30 lanova tog niza:

q30 1
230 1 30
= 1
= 2 1 = 1.073.741.823 .
q 1
2 1
Dobiveni rezultat je iznos u lipama, a pretvoren u kune iznosi 10.737.418,23 kn.
S30 = a1

U drugom pitanju nepoznat nam je n tj. broj lanova niza koji zbrajanjem ne prelaze
iznos 200 kuna odnosno 20.000 lipa. Postavljamo jednadbu:
2n 1
2 1
n
20000 = 2 1

20000 = 1

2 n = 20000 + 1

2n = 20001
Dobili smo jednadbu kojoj je nepoznanica u eksponentu. Takve jednadbe nazivamo
eksponencijalnim jednadbama, a rjeavamo ih logaritmiranjem cijele jednadbe.

2n = 20001

log

log 2n = log 20001

n log 2 = log 20001
log 20001
n=
log 2
4,30105171
n=
14, 29
0,30103
Rjeenje zadanog problema mora biti cijeli broj, pa se odluujemo za n = 14 , ukojem
sluaju trokovi ostaju ispod zadanih 200 kuna, dok bi za n = 15 trokovi preli 200
kuna.

39

Znajui da n mora biti cijeli broj, umjesto logaritmiranjem jednadbe, problem smo
mogli rijeiti isprobavanjem razliitih n-ova u jednakosti 2n = 20001 . Nakon
odreenog broja pokuaja, doli bismo do tonog rjeenja. Npr. prvi pokuaj bi
mogao biti n = 10 , pa bismo nakon uvrtavanja zakljuili da nam treba vei n.
Pokuali bi sa n = 20 , koji bi pak bio prevelik. To nam govori da je traeni broj izmeu
10 i 20, stoga bi na idui pokuaj bio raspolavljanje tog intervala, tj. 15. Nakon
uvrtavanja broja 15, postalo bi nam jasno nalazi li se traeni broj u intervalu (10,15 )
ili (15, 20 ) .
Idui korak bi bio raspolavljanje tog intervala na dva jednaka, i tako dalje do eljene
tonosti. Ovakav postupak zove se metoda raspolavljanja, i moe posluiti ukoliko ne
znamo drugaije rijeiti problem.
Primjer 1.44 Sloeno ukamaivanje
Na koliko e narasti ulog od 100 kn za 9 godina, ako su godinje kamate 10%?
Ukamaivanje je sloeno, to znai da se na kraju svakog obraunskog razdoblja
kamate pripisuju glavnici. U iduem obraunskom razdoblju kamate se obraunavaju
na tako uveanu osnovicu.
Rjeenje:
Ako promatramo stanje uloga na kraju svake godine nakon obrauna kamata,
ustanovit emo da je na kraju svake godine stanje za 10% vee od stanja sa kraja
prethodne godine. Ako zamislimo ta stanja kao niz, to znai da je svaki sljedei lan
tog niza za 1,10 puta vei od prethodnika:
110 kn; 121 kn; 133,10 kn, ...
Dakle, radi se o geometrijskom nizu: a1 = 110, q = 1,10 . Zanima nas vrijednost 9.
lana tog niza:
a9 = a1 1,191 = 110kn 1,18 = 235, 79kn .

Usporedite ovaj rezultat sa rezultatom iz Primjera 1.41 gdje je ukamaivanje bilo

jednostavno.

40

2. Diferencijalni raun s temeljnim primjenama u ekonomiji

U ovom poglavlju obradit emo diferencijalni raun na razini potrebnoj za ilustraciju nekih
njegovih osnovnih primjena u ekonomskoj analizi. Pritom e funkcije koje e se koristiti u
primjerima biti odabrane tako da budu to jednostavnije, a da ipak mogu priblino
predstavljati odnos stvarnih ekonomskih veliina.
Za poetak, moramo se dobro upoznati s pojmom varijable i funkcije, te sa nekim osnovnim
oblicima funkcija i njihovim uobiajenim primjenama u poslovnoj analizi.

2.1. Realne funkcije realne varijable

Jedna od najvanijih ideja u matematici je pojam funkcije. Dio svake ekonomske analize je
prouavanje uinka promjene jedne ekonomske veliine na ekonomsku veliine koja je s
njom povezana. Ako tu vezu nemamo jasno matematiki iskazanu, nije mogue dovoljno
precizno procijeniti uinak promjene neke ekonomske veliine. Primjerice, svakome je jasno
da poveanje cijene nekog proizvoda izaziva pad njegove potranje. Ali, prava pitanja glase:
Koliko e se smanjiti potranja ako cijenu poveam za npr. 5%? Kako e se promijeniti prihod
od prodaje? A kako dobit?
Funkcija je prikladno sredstvo za opisivanje odnosa meu ekonomskim veliinama. Ovdje
nam je cilj obnoviti i uvrstiti razumijevanje funkcije i s njom povezanih pojmova. Posebno je
vano razumjeti pojam promjenljive veliine, tj. varijable.
Primjer 2.1 Linearni funkcijski odnos
Pretpostavimo da se u nekom gradu cjenik taksi usluga sastoji od samo dvije stavke:
Start: 30 kn
Prijevoz po km: 6 kn

Duljina vonje

12 km

Cijena vonje

102 kn

U tablici su navedeni podaci o zadnjih osam vonji u

20 km
150 kn
tom gradu. Uoite da brojevi koji predstavljaju duljine
vonje variraju. To je razlog zato moemo rei da je
8 km
78 kn
duljina vonje varijabla.
Duljina vonje u
5 km
60 kn
kilometrima neke budue vonje moe biti bilo koja u
nekim razumnim granicama i ne ovisi o nekoj drugoj
32 km
222 kn
varijabli, stoga kaemo da je rije o nezavisnoj
18 km
138 kn
varijabli. Cijene vonje, navedene u drugom stupcu,
takoer variraju dakle i cijena vonje je varijabla.
5 km
60 kn
Meutim, cijene vonje ne variraju ba bilo kako. One
25 km
180 kn
ovise o odgovarajuem broju iz prvog stupca, tj. o
duljini vonje. Takvu promjenljivu veliinu nazivamo
zavisnom varijablom. Ako oznaimo oznakom x duljinu neke vonje, a sa C(x) cijenu
takve vonje, moemo vezu izmeu duljine vonje i njene cijene iskazati algebarskim
izrazom:

C ( x) = 6 x + 30 .

41

Provjerite jesu li svi parovi brojeva po retcima tablice u ovakvom odnosu.

Da bismo ustvrdili da su cijena vonje i duljina vonje u funkcijskom odnosu, moramo
se uvjeriti da se za svaku moguu duljinu vonje moe tono utvrditi cijena. Budui da
je na poetku navedeni cjenik vrlo jasan, moemo zakljuiti da se ovdje radi o
funkcijskom odnosu. Kaemo da je cijena vonje funkcija duljine vonje, tj. C je
funkcija od x.
U dobivenom algebarskom izrazu moemo prepoznati linearnu funkciju, pa kaemo
da je u ovom sluaju cijena vonje linearna funkcija njene duljine.
Pojam promjenljive varijable i funkcijskog odnosa emo ilustrirati na jo jednom primjeru.
Primjer 2.2 Nelinearni funkcijski odnos
Marica se odluila prihvatiti organizacije jednodnevnog izleta s rukom u prirodnom
ambijentu za studente svoje grupe. Cijena ruka iznosi 60 kn po osobi, a cijena
dnevnog najma autobusa s vozaem iznosi 2000 kn. Zamiljeno je da se ukupan
troak podijeli na sve sudionike jednako. Kako odrediti cijenu po osobi?
Rjeenje:
Nakon kraeg razmiljanja, Marica je zakljuila da ne moe znati cijenu po osobi bez
da prethodno zna koliko se studenata za izlet prijavilo. Ovako je ona to formulirala:
Cijena po osobi ovisi o broju prijavljenih studenata.
Ako potraite u gornjoj reenici izraze koji se odnose na neku koliinu (broj, novani
iznos, i sl.), pronai ete ih u potcrtanim dijelovima:
Cijena po osobi ovisi o broju prijavljenih studenata.
I jedna i druga koliina mogu poprimiti razliite vrijednosti, tj. mogu varirati - stoga
je rije o varijablama. Iako bismo mogli nastaviti razmatranje i koristei pune izraze za
navedene varijable, radi praktinosti varijablama se dodjeljuju kratke oznake. Za
nezavisnu varijablu je to najee x, ili neko slovo uobiajeno za odreene vrste
varijabli (npr. p za cijenu, q za koliinu, ...). Napravimo to za nae varijable:

x broj prijavljenih studenata

C cijena po osobi
Ako sada zamijenimo u promatranoj reenici nazive varijabli njihovim skraenim
oznakama, dobit emo sljedeu tvrdnju:

C ovisi o x.
Dakle, x odnosno broj prijavljenih studenata, je nezavisna varijabla, a C (cijena po
osobi) je zavisna varijabla. Da nas zanima na koji nain C ovisi o x, naznait emo
jednostavnim zapisom iz kojeg se jasno vidi to drimo nezavisnom varijablom, a to
zavisnom:
C(x).
Da bismo doli do algebarskog izraza (formule) koji opisuje promatranu zavisnost,
prvo emo izraun cijene po osobi provesti za neki odreeni broj prijavljenih
studenata. Neka to bude npr. 10:

42

Troak autobusa + 10 rukova

10 studenata
2000kn + 10 60kn
C (10) =
= 260kn po osobi
10
Cijena po osobi =

Sada izraun istovjetan gornjemu, provodimo za x studenata i to tako da broj 10

zamijenimo slovom x na svim mjestima u izraunu:

C ( x) =

2000 + x 60 2000 x 60 2000

=
+
=
+ 60
x
x
x
x
.

Izraunom cijene po osobi za neki neodreeni broj prijavljenih studenata x zapravo

smo definirali funkciju pridruivanje kojim se svakom moguem broju prijavljenih
studenata pridruuje iznos u kunama koji predstavlja cijenu izleta po osobi
(studentu). Kaemo da je cijena izleta po osobi funkcija broja prijavljenih studenata.
Pravilo prodruivanja odreeno je formulom:
2000
+ 60
x
.

C ( x) =

U nastavku iznosimo formalnu definiciju funkcije, te definicje nekih pojmova usko povezanih
sa funkcijama.
Definicija funkcije

Definicija funkcije
Neka su A i B neprazni skupovi. Neka je svakom elementu x A pridruen tono jedan
element y B . Kae se da je tim pridruivanjem definirana funkcija f : A B i piemo
f ( x) = y .
Skup A zove se domena ili podruje definicije funkcije f , a skup B kodomena funkcije f .
Domenu funkcije f oznaavamo jo i sa D( f ) ili D f .
B

y
x

Dakle, funkcija je preslikavanje izmedu dva skupa (domene i kodomene) koje svakom
elementu prvog skupa (domene) pridruuje tono jedan element drugog skupa (kodomene).
Relacija koja nekom elementu pridruuje dva ili vie elemenata drugog skupa nije funkcija.
Napomenimo da funkcija dozvoljava da se dva razliita elementa domene preslikaju u isti
element kodomene.

43

Openito, odnos izmeu vrijednosti dviju varijabli moe se odrediti kao funkcija ako
vrijednost jedne varijable jednoznano odreuje vrijednost druge.
Zadavanje funkcije
Funkcija je zadana ako je zadana njezina domena, kodomena i pravilo pridruivanja
(postupak pomou kojeg se svakom elementu domene pridruuje jedinstveni element
kodomene).
Funkciju moemo zadati:
nabrajanjem parova pridruenih elemenata (npr. u tablici)
grafiki
algebarski (pomou formule)
Prvi nain zadavanja je nepraktian ako elemenata domene ima previe.
Algebarski zadana funkcija

Primjer 2.3

f :  , f ( x ) = x 2 + 1 .
Dakle, da bismo zadali funkciju naveli smo domenu i kodomenu, te pravilo pridruivanja.
Varijablu x zovemo argument funkcije, a f(x) je vrijednost funkcije. Gornje pravilo
pridruivanja moe se zapisati i u obliku jednadbe: y = x 2 + 1 . Tada x zovemo nezavisnom
varijablom, a y zavisnom.
U gornjem primjeru je zadana realna funkcija realne varijable. Tako zovemo one funkcije
kojima su domena i kodomena neki podskupovi skupa . U naim primjerima e to biti
uglavnom intervali od .
U daljnjem tekstu emo, ako nije drugaije naznaeno, podrazumijevati da govorimo o
realnim funkcijama realne varijable.
Graf funkcije
Graf funkcije f je skup toaka ( x, y ) ravnine ije koordinate zadovoljavaju jednadbu
y = f ( x) .

f ( x)

( x, y )

44

Graf funkcije f moemo definirati i na ovaj nain: f = {( x, f ( x)) : x D ( f )} .

Linearna funkcija
Primjer 2.4

Linearna funkcija i njen graf

1
Nacrtajte graf funkcije f :  , f ( x) = x + 3 .
2

Rjeenje:
Openito, graf linearne
funkcije f ( x) = ax + b je
pravac ija je jednadba
y = ax + b . Kao to je ve
objanjeno u poglavlju 1.8.,
dovoljno
je
odrediti
koordinate dviju toaka
koje
pripadaju
grafu
1
funkcije f ( x) = x + 3 , tj.
2
1
pravcu y = x + 3 .
2

7
6
5
4
3
2
1

x
-5

-4

-3

-2

-1

-1
-2
-3

( x, f ( x))
(0, f (0)) (0,3)

-4

(4, f (4)) (4,1)

1
i b = 3 jo nazivamo i parametrima funkcije. Tako je linearna funkcija
2
odreene sa dva parametra. Prisjetimo se znaenja broja a, tj. koeficijenta smjera: on
predstavlja promjenu vrijednosti funkcije f koji odgovara porastu varijable x za 1. Budui da
e nam linearna funkcija esto sluiti za priblino opisivanje veze izmeu nekih ekonomskih
veliina, poznavanje znaenja koeficijenta a e nam pomoi da opisanu vezu bolje
sagledamo.

Koeficijente a =

Primjer 2.5 Konstantna funkcija

Zadana
je
funkcija:
f :  , f ( x) = 2 .
Odredite
f (6) i nacrtajte njen graf.

7 y
6
5
4

Rjeenje:
Budui da zadana funkcija svakom
realnom broju pridruuje broj 2, jasno
je da je i f (6) = 2 . Graf ove funkcije
je pravac koji je paralelan sa osi
apscisa i prolazi tokom (0,2).

3
2
1

x
-2

-1

-1
-2
-3

45

Primjer 2.6 Identiteta

Zadana je funkcija: f :  , f ( x) = x . Nacrtajte njen graf.
Rjeenje:
Identiteta je linearna funkcija koja svakom broju pridruuje isti taj broj. Stoga se njen
graf sastoji od toaka oblika (x,x), tj. radi se o pravcu koji prolazi ishoditem i
raspolavlja 1. i 3. kvadrant koordinatnog sustava.
7 y
6
5
4
3
2
1

x
-2

-1

-1
-2
-3

Nultoka funkcije
Nultoka neke funkcije je svaki broj za koji funkcija ima vrijednost 0. Dakle, neki broj x0 je
nultoka funkcije f ako vrijedi f ( x0 ) = 0 . Neke funkcije nemaju nultoku, a neke ih imaju i
vie od jedne.
Budui da se sve toke ija je ordinata jednaka 0 nalaze na osi apscisa (tj. x-osi), u grafikom
smislu nultoka je apscisa tj. 1. koordinata toke u kojoj graf funkcije sijee x-os. Uvjerite se
pomou grafa da funkcija iz gornjeg primjera ima nultoku x = 6 .
Budui da zapravo traimo x za koji funkcija ima vrijednost 0, nultoke funkcije f
odreujemo postavljanjem i rjeavanjem jednadbe:

f ( x) = 0 .
Primjer 2.7

Nultoke kvadratne funkcije

Odredite nultoke funkcije: f :  , f ( x) = x 2 4 x + 3

Rjeenje:
Izjednaavanjem funkcije sa 0, dobiva se kvadratna jednadba koju rjeavamo po
odgovarajuoj formuli:

46

f ( x) = 0
2

x 4x + 3 = 0
b b 2 4ac 4 16 4 3 4 2
=
=
= 2 1 x1 = 1, x2 = 3
2a
2
2
Dakle, ova funkcija ima dvije nultoke. Uvjerite se da vrijedi: f (1) = f (3) = 0 .
x1,2 =

Kompozicija funkcija
Neka su f : A B i g : B C dvije funkcije. Kompozicija funkcija f i g je funkcija
g f : AC ,
( g  f )( x) = g ( f ( x))
A

f(x)

g g( (ff((xx)))

gof
Funkcija f preslikava element x u element f(x). Dobiveni element f(x) funkcija g preslikava u
element g(f(x)). Funkciju koja izravno preslikava element x u element g(f(x)) oznaavamo sa
( g  f )( x) .
Da bi bilo mogue komponirati ove dvije funkcije, domena funkcije g mora sadravati sliku,
tj. skup funkcijskih vrijednosti funkcije f .
Primjer 2.8

Kompozicija funkcija

Zadane su funkcije: f : R R, f ( x) = 2 x 1 i g : R R, g ( x) = x 3 . Odredite

funkcije ( f  g )( x) i ( g  f )( x) .
Rjeenje:
Prvo funkcija g broj x preslikava u x 3 , a onda funkcija f sa x 3 radi ono to inae radi
sa x mnoi brojem 2 i umanjuje dobiveni umanoak za 1:

( f  g )( x) = f ( g ( x)) = f ( x 3 ) = 2 x 3 1 .
Prvo funkcija f broj x preslikava u 2 x 1 , a onda funkcija g sa 2 x 1 radi ono to
inae radi sa x potencira na treu potenciju:
( g  f )( x) = g ( f ( x)) = g (2 x 1) = (2 x 1) .
3

Uoimo da ove dvije kompozicije funkcija nisu jednake, tj. da nije svejedno koja
funkcija djeluje prva, a koja druga po redu.

47

Inverzna funkcija
Primjer 2.9 Konverzija kilometara u nautike milje
Pretpostavimo da je poznata formula za pretvorbu udaljenosti izraene u nautikim
miljama u udaljenost izraenu u kilometrima: K ( x) = 1,852 x , gdje je x udaljenost u
nautikim miljama. Treba nai formulu za pretvorbu udaljenosti izraene u
kilometrima u udaljenost iskazanu nautikim miljama.
Rjeenje:
Oznaimo za poetak K (x) sa y. Iz dobivene jednadbe y = 1,852 x , treba izraziti
y
x=
varijablu x:
. Zamjenom naziva nezavisne varijable (x uzmjesto y), te
1,852
zavisne (N(x) umjesto x), dobiva se konaan oblik traene formule za pretvorbu:

N ( x) =

1
x , tj. N ( x) = 0,54 x .
1,852

Ako u zadatku zadanu formulu shvatimo kao funkciju koja miljama pridruuje kilometre, u
rjeenju smo dobili tzv. inverznu funkciju koja kilometre pretvara opet u milje.
Openito se za svaku funkciju
f
odreenu svojim pravilom pridruivanja
koje opisuje na koji nain varijabli x
pridruujemo varijablu y, moemo pitati
postoji li pravilo g koje odreuje na koji
nain varijabli y pridruiti varijablu x.

y
g

Ukoliko postoji takva funkcija, kaemo da funkcija f ima inverznu funkciju koju oznaavamo
sa f 1 .
Primjer 2.10 Inverzna funkcija
Odredite inverznu funkciju ako je
f : R R, f ( x) = 2 x + 4 .
Nacrtajte grafove obiju funkcija i
uvjerite se da su simetrini s
obzirom na pravac y = x .

7 y
6
5
4
3
2

Rjeenje:

y = 2x + 4 2x = y 4
y4
1
x=
x = y2
2
2

x
-6

-5

-4

-3

-2

-1

0
-1

-2
-3

Zamjenom naziva varijabli (x

uzmjesto y i f 1 ( x) umjesto x)
dobivamo traenu funkciju:
1
f 1 ( x ) = x 2 .
2

-4
-5
-6

48

Primjer 2.11
Provjerite je li funkcija g : [ 0, ) , g ( x) = x inverz funkcije f : [ 0, ) , f ( x) = x 2 .
Rjeenje:
Treba pokazati da je g ( f ( x)) = x :

g ( f ( x)) =

f ( x) = x 2 = x

Rast i pad funkcije

esto nas kod neke ekonomske funkcije zanima to se dogaa s njenim vrijednostima ako se
poveava vrijednost nezavisne varijable. Stoga emo ovdje definirati i usvojiti pojam rastue,
odnosno padajue funkcije.

Rastua i strogo rastua funkcija

Za funkciju f kaemo da je rastua na nekom intervalu I  ako vrijedi:
Ako su x1 , x2 I takvi da je x1 < x2 , onda vrijedi f ( x1 ) f ( x2 ) .
Za funkciju f kaemo da je strogo rastua na nekom intervalu I  ako vrijedi:
Ako su x1 , x2 I takvi da je x1 < x2 , onda vrijedi f ( x1 ) < f ( x2 ) .
y

f ( x2 )

f ( x1 )
x

x1

x2

Dakle, funkcija je strogo rastua ako porastu nezavisne varijable odgovara i porast
vrijednosti funkcije. Ponekad skraeno kaemo rastua funkcija mislei pritom na
strogo rastuu.

49

Padajua i strogo padajua funkcija

Za funkciju f kaemo da je padajua na nekom intervalu I  ako vrijedi:
Ako su x1 , x2 I takvi da je x1 < x2 , onda vrijedi f ( x1 ) f ( x2 ) .
Za funkciju f kaemo da je strogo padajua na nekom intervalu I  ako
vrijedi:
Ako su x1 , x2 I takvi da je x1 < x2 , onda vrijedi f ( x1 ) > f ( x2 ) .
y

f ( x1 )
f ( x2 )
x

x1

x2

Dakle, funkcija je strogo padajua ako porastu nezavisne varijable odgovara smanjenje
vrijednosti funkcije. Ponekad skraeno kaemo padajua funkcija mislei pritom na
strogo padajuu.

Primjer 2.12 Rastua ili padajua funkcija

Za navedene funkcije treba odrediti jesu li rastue ili padajue:
a) f ( x) = 2 x 500
b) f ( x) = 5x + 3
1
c) f ( x) = + 2
x
d) f ( x) = x 2
Rjeenje:
a) Budui da se radi o linearnoj funkciji, odgovor emo saznati iz predznaka
koeficijenta smjera. Budui da je za ovu funkciju on pozitivan i jednak 2, to
znai da poveanje x-a za 1 dovodi do poveanja vrijednosti funkcije (i to za 2)
dakle, radi se o rastuoj funkciji.
b) Ovdje zakljuujemo da se radi o padajuoj funkciji jer je takoer linearna, ali
sa negativnim koeficijentom smjera.

50

c) Ukoliko u ovu funkciju uvrtavamo sve vee vrijednosti varijable x, vrijednost

1
funkcije e biti sve manja budui da je razlomak
sve manji. Uvjerite se da
x
ovo vrijedi i za pozitivne i za negativne vrijednosti x-a.
d) Ako uvrtavamo samo pozitivne brojeve u funkciju, dobivat emo sve vee
vrijednosti kako uvrtavamo vee x-eve. Meutim, za negativne vrijednosti
varijable x, vrijednosti funkcije padaju kako se pribliavamo nuli s lijeve strane
brojevnog pravca. Dakle, ova funkcija je padajua na intervalu ( , 0 ) , a
rastua na intervalu [ 0, + ) . U ovo se moete lako uvjeriti ako nacrtate graf
ove funkcije.
Funkcija f : R {c} , f ( x) = c naziva se konstantna funkcija. Radi se o preslikavanju koje
svakom realnom broju pridruuje realan broj c.
Kvadratna funkcija
Opi oblik kvadratne funkcije je: f ( x) = ax 2 + bx + c

(a, b, c R , a 0) .

Koeficijente a,b,c redom zovemo koeficijent kvadratnog lana, linearni koeficijent, te

slobodni koeficijent.
Graf kvadratne funkcije je ravninska krivulja koju zovemo parabola.

Ako je a > 0 , tada funkcija ima minimum (parabola je postavljena s tjemenom

nadolje)
Ako je a < 0 , tada funkcija ima maksimum (parabola je postavljena s tjemenom
nagore)

Skiciranje grafa kvadratne funkcije

1. Odreujemo nultoke rjeavanjem jednadbe f ( x ) = 0 , tj. ax 2 + bx + c = 0 .

b b 2 4ac
x1,2 =
2a
Dobivene vrijednosti ucrtavamo na x-osi koordinatnog sustava.
2. Odreujemo koordinate tjemena po formuli
b 4ac b 2
b
b
T
,
, f .
ili T
2
a
4
a
2
a
2a

Ako postoje nultoke i izraunate su, koristimo se simetrinou parabole s obzirom

na pravac koji prolazi tjemenom i okomit je na os apscisa, te koordinate tjemena
x +x
x + x
odreujemo ovako: T 1 2 , f 1 2 .
2
2
Tjeme oznaavamo u koordinatnom sustavu, te zatim skiciramo parabolu koja prolazi
trima dosad odreenim tokama.
3. Za uredniju skicu dobro je odrediti jo poneku pomonu toku koja pripada grafu
nae funkcije.

51

Primjer 2.13 Skiciranje grafa kvadratne funkcije

Nacrtati graf funkcije f ( x ) = x 2 4 x + 3 .
Rjeenje:
1) Nultoke:

7 y
6

4 16 12
x1,2 =
2
x1 = 1 , x2 = 3

5
4
3

2) Tjeme:

3 +1 3 +1
T
,f

2
2
T ( 2, 1)

x
-2

3) Pomone toke: (0,3), (4,3),

(-1,8), (5,8), ...

-1

-1
-2
-3

Podjela realnih funkcija realne varijable

Funkcije dijelimo prema analitikom obliku u dvije skupine:

algebarske nad argumentom funkcije se izvode algebarske operacije zbrajanja,

oduzimanja, mnoenja, dijeljenja i potenciranja racionalnim brojem. Algebarske
funkcije dijelimo na racionalne i iracionalne. Racionalne su one kod kojih se
argument potencira samo s cijelim brojem, dakle nema korijena.
transcedentne naziv za funkcije koje nisu algebarske (eksponencijalne,
logaritamske, trigonometrijske, ciklometrijske,...)
Primjer racionalne funkcije je polinom n-tog stupnja, tj. funkcija oblika:
f ( x) = an x n + an 1 x n 1 + ... + a1 x + a0

gdje su a0 , a1 ,..., an , an 0 .
Ve smo upoznali svojstva polinoma prvog stupnja f ( x) = ax + b , i polinoma drugog stupnja

f ( x) = ax 2 + bx + c .
Primjer 2.14 Kubna funkcija (polinom treeg stupnja)
1
9

Treba nacrtati graf funkcije f ( x ) = x3 x 2 + 3x 1 .

Rjeenje:

52

Napomena: Crtanje grafa ove

funkcije zahtijeva poznavanje nekih
tehnika
za
odreivanje
karakteristinih
toaka
neke
funkcije, kao i njenog tijeka.
Pokuajte nacrtati ovaj graf
odreivanjem i ucrtavanjem velikog
broja njegovih toaka. Moete se
posluiti i MS Excel tablinim
kalkulatorom.

7
6
5
4
3
2
1

x
-5

-4

-3

-2

-1

-1
-2
-3
-4

Primjer 2.15 Iracionalna funkcija

Treba odrediti domenu i nacrtati graf funkcije f ( x ) = 20 x .
Rjeenje:
Budui da se radi o realnoj funkciji, domenu ine samo brojevi za koje izraz pod
korijenom nije negativan (korijen negativnog broja nije realan broj, nego
kompleksan).
20 x 0 x 20
D ( f ) = ( , 20]

Graf nacrtajte opet pomou veeg broja njegovih toaka, vodei rauna da vrijednosti
funkcije raunate samo za x-eve iz domene. Prvo odredite toke sa cjelobrojnim
koordinatama.
8

7
6
5
4
3
2
1

x
-5

-4

-3

-2

-1

10

-1
-2
-3
-4

53

Eksponencijalna funkcija
Funkciju f : R ( 0, ) oblika f ( x ) = a x , gdje je a > 0, a 1 nazivamo eksponencijalnom
funkcijom s bazom a.
Njena svojstva su:
1) f (0) = a 0 = 1 . To znai da graf svake eksponencijalne funkcije prolazi tokom (0,1).
2) f ( x) > 0 na cijeloj domeni. Dakle, graf eksponencijalne funkcije uvijek se nalazi iznad
x-osi. Slika funkcije: S ( f ) = { f ( x) : x R} = ( 0, + )
3) Ako je a > 1 tada eksponencijalna funkcija raste na cijeloj domeni. Rast je bri to je
broj a vei.
4) Ako je a < 1 tada eksponencijalna funkcija pada na cijeloj domeni. Pad je bri to je
broj a manji.

Primjer 2.16 Eksponencijalna funkcija

Nacrtajte graf funkcije f ( x ) = 2 x . Uvjerite se da vrijede gore navedena svojstva.
Rjeenje:
10

Ucrtati emo
sljedee toke:

9
8
7

x
-2
-1
0
1
2
3

f(x)

1
2
4
8

6
5
4
3
2
1

x
-6

-5

-4

-3

-2

-1

-1
-2
-3
-4

Logaritamska funkcija
Funkciju f : ( 0, ) R oblika f ( x) = log a x , gdje je a > 0, a 1 nazivamo logaritamskom
funkcijom. Radi se o inverznoj funkciji eksponencijalne funkcije g : R ( 0, ) , g ( x) = a x .
Neka njena svojstva su:
1) f (1) = log a 1 = 0 . To znai da graf logaritamske funkcije prolazi tokom (1,0).
2) Ako je a > 1 tada logaritamska funkcija raste na cijeloj domeni.
3) Ako je a < 1 tada eksponencijalna funkcija pada na cijeloj domeni.

54

Primjer 2.17 Logaritamska funkcija

Nacrtajte graf funkcije f ( x ) = log 2 x . Uvjerite se da vrijede gore navedena svojstva.
Rjeenje:
Kako bismo ucrtali krivulju, posluit emo se sljedeim tokama:

1
2
4
8

f(x)
-2
-1
0
1
2
3

5
4
3
2
1

x
-2

-1

10

-1
-2
-3
-4
-5
-6

Baza logaritamske funkcije ovdje je 2, pa se radi o funkciji inverznoj onoj iz

prethodnog primjera. Stoga su vrijednosti argumenta jedne funkcije jednake
vrijednostima druge funkcije uvjerite se usporedbom tablica.

55

Zadaci za vjebu
1. Serviser kuanskih aparata naplauje dolazak u kuu 50 kn, a svaki sat rada naplauje
75 kn. Zapiite funkciju koja izraava cijenu popravka ovisno o vremenu utroenom
na popravak aparata.
8
2. Nalazi li se toka (4,5) na grafu funkcije f ( x) = 2 + ?
x
8
3. Je li funkcija f ( x) = 2 + padajua ili rastua? Koja je njena domena?
x
4. Odredite domenu funkcije f ( x) = 30 x .
5. Odredite nultoke funkcije f ( x) = x 2 3,5 x 2 .
6. Prikaite grafiki funkcije. Svakoj funkciji raunski i grafiki odredite nultoke.
1
a) y = x 1
2
b) y = 3 x + 3
3
c) y = x
2
d) y = 2

e) y = 2 x 2 + 2
f)

y = 2x 2 + 6x

1
g) y = x 2 + x + 4
2
7. Grafiki su prikazane dvije linearne funkcije. Odredite njihove algebarske izraze.

1
8. Nacrtajte grafove funkcija f ( x) = i f ( x) = log 0,5 x .
2
9. Treba odrediti koji od nacrtanih grafova pripada kojoj linearnoj funkciji.
2
3
f 2 ( x) = 3x + 3 ,
f 4 ( x) = x + 3
f1 ( x) = x 2 ,
f 3 ( x) = x 3 ,
3
2

56

10. Nacrtajte graf linearne funkcije f ( x ) = ax + b ako je f ( 1) = 2, f (3) = 6 . U kojoj

toki graf funkcije sijee os y ? Koliki je nagib te funkcije?
11. Na slici su dani grafovi kvadratnih funkcija:

f1 ( x) = x 2 + 1 ,

f 2 ( x) = 3 x 2 + 1 ,

f 3 ( x) = x 2 3x ,

1
10
f 4 ( x) = x 2 + x 14
2
2

Koji graf pripada kojoj funkciji?

57

2.2. Funkcije u ekonomiji

Primjer 2.18
Zamislite poduzetnika kojemu su se poveali trokovi proizvodnje, primjerice radi
poskupljenja sirovina. Ukoliko eli da mu dobit ostane na istoj razini, on na to
poveanje trokova mora nekako reagirati. Moe pokuati sniziti trokove
proizvodnje. Moe, umjesto toga, razmisliti o poveanju cijena sa eljom da povea
prihod. Meutim, poveanje cijena moe izazvati i suprotan uinak, tj. smanjenje
prihoda. Naime, za oekivati je da se potranja (prodaja) neto smanji radi poveanja
cijena, ali to ako se smanji previe? Time pi povoljan uinak poveanja cijena na
prihod bio poniten, te bi prihod bio nii nego prije. Moda bi trebao smanjiti cijenu?
Ili poveati proizvodnju? Ako eli donijeti dobru odluku, morao bi to tonije znati
kakav uinak e neka od razmatranih promjena imati na ostale vane veliine
(potranja, prihod, trokovi,...), odnosno mora znati u kakvom su one odnosu. Idealno
bi bilo da te odnose moe opisati matematikim izrazima.
Kao to gornji primjer ilustrira, za potrebe ekonomske analize potrebno je veze
meuzavisnosti ekonomskih veliina odrediti kao funkcijske veze. To znai da emo utjecaj
jedne varijable na drugu opisati algebarskim izrazom, odnosno funkcijom. Osnovni cilj je
predstaviti koristi od modeliranja odnosa promatranih ekonomskih veliina funkcijama.
Stoga e odnosi izmeu ekonomskih varijabli biti pojednostavljeni, odnosno esto e biti
iskazani funkcijama koje mogu samo priblino posluiti opisivanju realnih odnosa.
U ovom poglavlju navodimo nekoliko primjera esto promatranih funkcija u ekonomskim
analizama.
Funkcija ponude, funkcija potranje
Funkcija potranje q ( p ) izraava zavisnost koliine traene robe q o njenoj cijeni p . Iz
stvarnog okruenja znamo da poveanje cijene nekog proizvoda uzrokuje smanjenje
potranje, pa oekujemo da je funkcija potranje padajua funkcija.
Zamislimo proizvoaa povra koji, izmeu ostaloga, uzgaja brokulu. Ukoliko on povea
cijenu, moe oekivati pad potranje tj. prodaje. Potencijalni kupci mogu se okrenuti i drugim
dobavljaima, ili moda nekim slinim vrstama povra.
Funkcija ponude q1 ( p) izraava zavisnost koliine ponuene robe o cijeni p te robe. Ukoliko
se cijena neke robe na tritu povea, za oekivati je rast ponude, odnosno poveani interes
ponuaa. Stoga je funkcija ponude, definirana na ovaj nain, rastua.
Vratimo se opet na uzgajivaa povra: ako na tritu doe do poveanja cijene brokule, on
moe u iduem ciklusu poveati njenu proizvodnju. Budui da e slino postupiti i ostali
proizvoai, doi e do poveanja ponude.
Na slobodnom tritu, cijenu robe odreuje odnos ponude i potranje. Cijena pri kojoj se
ostvaruje ravnotea ponude i potranje, naziva se ravnotena cijena, i odreuje se iz
jednakosti q1 = q , tj. q1 ( p) = q ( p) .

58

U iduim primjerima i zadacima ove funkcije e biti zadane. Neemo isticati o kakvoj se robi
radi, a osim ako u zadatku to ne bude navedeno, nee nam biti vani ni vremenski okviri
ponude ili potranje. U stvarnosti, potranja je uvijek vezana za neko razdoblje, primjerice
dnevna potranja, mjesena, godinja itd.
Takoer, koliinu potranje i ponude emo esto izraavati samo brojano. Na tritu su to
moda komadi, kilogrami, litre, tone i sl.
Primjer 2.19
Zadane su funkcije ponude i potranje: q ( p ) = 10 p + 70 , q1 ( p ) =

20
40
p .
3
3

Odredite cijenu pri ravnotei ponude i potranje.

Rjeenje:
q1 ( p ) = q ( p )

20
40
p
= 10 p + 70 3
3
3
20 p 40 = 30 p + 210
50 p = 250 p = 50

Primjer 2.20 Funkcija ponude i funkcija potranje

Funkcije ponude i potranje neke robe dane su izrazima:
q1 ( p) = 2 p 20 , q( p) = 3 p + 180 .
a) Odredite domenu funkcije potranje.
b) Odredite ravnotenu cijenu robe.
c) Kolika je potranja za cijenu 30?
d) Za koju cijenu poinje ponuda?
e) Za koje cijene je potranja manja od 90?
f) Kod koje cijene e zaliha robe biti 50?
g) Nacrtajte (u istom koordinatnom sustavu) grafove obaju funkcija. Oitajte iz
grafikog prikaza odgovore na sva prethodna pitanja.
Rjeenje:
a) Domenu funkcije potranje ine one cijene za koje je potranju mogue odrediti.
Osim matematikih ogranienja, kojih za linearnu funkciju nema, treba uzeti u obzir
da su i cijena i koliina potranje nenegativne veliine. Prema tome, traimo rjeenja
sustava nejednadbi p 0, q 0 .

3 p + 180 0 3 p 180 p 60
Dakle, domena ove funkcije je: p [ 0, 60] .
b) Izjednait emo ponudu i potranju i rijeiti dobivenu linearnu jednadbu:
q1 ( p) = q( p) 2 p 20 = 3 p + 180

5 p = 200 p = 40
c) U funkciju potranje uvrtavamo koliinu 30: q(30) = 3 30 + 180 = 90 .
d) Da bi odredili za koju cijenu poinje ponuda, nai emo nultoku funkcije ponude.
q1 ( p) = 0 , 2 p 20 = 0 p = 10 .

59

e) Kao to kae reenica, postavit emo i rijeiti nejednadbu: q( p) < 90 .

3 p + 180 < 90 , 3 p < 90 p > 30 .
f) Zaliha se javlja kao razlika ponude i potranje. U ovom sluaju ta razlika iznosi 50, pa
postavljamo jednadbu: q1 ( p) q( p) = 50 .
2 p 20 (3 p + 180) = 50 p = 50 .
g) Obje funkcije su linearne, to znai da im je graf pravac. Za nacrtati grafove, trebamo
za svaku funkciju dvije toke koje pripadaju njenom grafu. Te toke prvo odreujemo
za funkciju potranje i to na nain da odredimo odreene toke: Odsjeak na osi
ordinata uvrtavanjem p = 0 , i cijenu pri kojoj potranja prestaje uvrtavanjem q = 0 .
Time smo ujedno i odredili izgled koordinatnog sustava, tj. duljinu jedinine duine na
svakoj osi. Tako je vidljivo da nam na ordinati ne trebaju brojevi vei od 180, budui
da je to iznos najvee potranje. Domena funkcije potranje je interval p [ 0, 60] pa
nas ne zanimaju ni cijene
vee od 60.

p
0
60

Grafove prikazujemo u I kvadrantu,

budui da su cijena, ponuda i
potranja pozitivne veliine.

200

q
180
0

p
10
40

q1
0
60

190
180
170
160
150
140
130
120
110
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0

p
10

20

30

40

50

60

70

80

Primjer 2.21
U nekoj trgovini je funkcija dnevne potranje nekog proizvoda dana sa
q( p) = 50 p + 300 . Funkcija dnevne ponude je slijedea: q1 ( p) = 50 p + 100 .
Pretpostavimo da se proizvod trai ravnomjerno tijekom cijelog dana.
a) Koju cijenu treba postaviti da bi svi dnevno nabavljeni proizvodi bili prodani?

60

b) Za koju cijenu e se svi nabavljeni proizvodi prodati u prve

3
5

radnog vremena?

c) Odredite na grafu podruje cijena za koje je potranja vea od 200.

Rjeenje:
a) Treba dakle nai cijenu kod koje su ponuda i potranja jednake:
50 p + 300 = 50 p + 100 100 p = 200 p = 2 .
b) Uz pretpostavku ravnomjerne potranje tijekom cijelog dana, ovo zapravo znai da
ponuda iznosi

3
5

dnevne potranje, pa postavljamo jednadbu:

3
q1 = q .
5
3
50 p + 100 = ( 50 p + 300 )
5
50 p + 100 = 30 p + 180

80 p = 80 p = 1.

c) Traimo cijene za koje se graf

funkcije potranje nalazi iznad
pravca koji je paralelan s p-osi, a
prolazi tokom (0,200). Na slici je
taj pravac u sivoj boji. Iz slike se
takoer vidi da je potranja vea
od 200 za cijene od 0 do 2 , dakle
p [ 0, 2 ) . To podruje na osi p je

400

300

200

100

podebljano.
p
0

U dosadanjim primjerima smo imali zadane funkcije potranje i ponude. U realnom

okruenju se do takvih funkcija dolazi statistikim metodama temeljenim na biljeenju cijena
i odgovarajuih koliina potranje ili ponude. Slijede jednostavni primjeri.
Primjer 2.22 Odreivanje parametara linearne funkcije potranje
Treba odrediti funkciju potranje ako je poznato da uz cijenu 4 potranja iznosi 100, a
uz cijenu 2 potranja je 200. Pretpostavljamo da je funkcija potranje linearna.
Grafiko rjeenje se sastoji u tome da se u koordinatni sustav koji na osi apscisa ima
cijene, a na osi ordinata koliinu potranje, ucrtaju toke ije su koordinate ( 4,100 ) i

( 2, 200 ) .

Pravac koji prolazi tim tokama grafiki predstavlja traenu funkciju

potranje.

61

Potraznja
300

200

100
Cijena
0

Rjeenje pomou formule. Ovaj problem je ekvivalentan problemu odreivanja

jednadbe pravca koji prolazi tokama (2, 200) i (4,100).
Dakle, zadane podatke predoili smo ureenim parovima ( x1 , y1 ) i ( x2 , y2 ) . Sada te
vrijednosti uvrtavamo u formulu:

y y1 =

y2 y1
( x x1 )
x2 x1

100 200
( x 2)
42
y 200 = 50 ( x 2)
y = 50 x + 100 + 200
y = 50 x + 300
y 200 =

Zamjenom x sa p, te y sa q, dobivamo funkciju potranje: q( p) = 50 p + 300 .

Rjeenje pomou sustava jednadbi. Budui da je naa funkcija potranje linearna,
znamo da je njen oblik q( p) = a p + b , gdje su a i b nepoznati parametri traene
funkcije. Iz podataka danih u zadatku, znamo da je ta funkcija takva da vrijedi:

( p, q )

q = a p +b
200 = a 2 + b

100 = a 4 + b

( 2, 200 )
( 4,100 )

Dakle, postavili smo sustav koji se sastoji od dviju jednadbi sa dvije nepoznanice:
a i b . Njegovim rjeavanjem dolazimo do nepoznatih parametara linearne funkcije
potranje.

200 = a 2 + b
100 = a 4 + b

62

2a + b = 200
4a + b = 100
b = 200 2a
100 = 4a + (200 2a )
100 = 2a + 200
2a = 100

b = 200 2(50)

a = 50
b = 300

Dakle, funkcija potranje glasi: q( p) = 50 p + 300 . Lako je provjeriti ispunjava li ovaj

izraz uvjete zadane u zadatku.
Rjeavanje postavljanjem sustava jednadbi u kojemu su nepoznanice nepoznati parametri
funkcije, primjenjivo je na bilo koji oblik funkcije. Primjerice, ako je traena funkcija
kvadratna, budui da ona ima tri parametra (koeficijenta), potrebno je 3 para podataka kako
bi se mogle formirati tri jednadbe.
Primjer 2.23 Odreivanje linearne funkcije ponude
Pretpostavimo da su ponuda i potranja nekog proizvoda linearne funkcije cijene. Ako
je potranja 20 kom. uz cijenu 3 kune, a ravnotena cijena 7 kuna uz prodanih 12
komada, odredite funkciju potranje. Kako glasi funkcija ponude za isti proizvod, ako
je poznata ponuda 11 uz cijenu 3 kune ?
Rjeenje:
Funkciju potranje, koja je oblika q = ap + b , odreujemo postavljanjem sustava:
20 = a 3 + b
12 = a 7 + b
b = 20 3a
12 = 7a + 20 3a

4a = 8 a = 2

b = 26

Dakle, q = 2 p + 26 .

Sada nam treba jo funkcija ponude. Njen oblik je q1 = c p + d . Naizgled imamo

samo jedan par podataka: p = 3, q1 = 11 . No znamo da je za ravnotenu cijenu
ponuda jednaka potranji, a u zadatku stoji da za ravnotenu cijenu 7 kuna potranja
iznosi 12. Zakljuujemo da je za cijenu 7 ponuda takoer jednaka 12, tj.:
q1 (7) = q (7) = 12 .
Postupkom koji je opisan u prethodnom primjeru, dobivamo:
1
41
q1 = p + .
4
4
Primjer 2.24 Ponuda i potranja kao kvadratne funkcije
Funkcije ponude i potranje nekog proizvoda glase:
1
q1 = 0, 4 p 2 2,5 , q = p2 2 p + 30 .
2
63

a) Nacrtajte grafove ovih funkcija.

b) Odredite ravnotenu cijenu i pripadnu koliinu prodane robe.
c) Za koje je cijene potranja manja od 19,5?
Rjeenje:
a) Skiciramo graf funkcije q1
Raunamo nultoke funkcije q1 = 0, 4 p 2 2,5 .
0, 4 p 2 2,5 = 0
p2 =

2,5
0, 4

p2 =

25
25 5
25
5
p1 =
= , p2 =
=
4
4 2
4
2

Raunamo koordinate tjemena: Tq1 0, .

2

Skiciramo graf funkcije q:

Raunamo nultoke funkcije q =

1 2
p 2 p + 30 .
2

1 2
p 2 p + 30 = 0 ( 2 )
2
p 2 + 4 p 60 = 0

4 16 + 240
p1 = 10, p2 = 6 .
2
Raunamo koordinate tjemena: Tq ( 2, 32 ) .
p1,2 =

q
30

25

20

15

10

p
0

b) Odreujemo ravnotenu cijenu:

1
0, 4 p 2 2,5 = p 2 2 p + 30 10
2
2
2
4 p 25 = 5 p 20 p + 300
64

9 p 2 + 20 p 325 = 0
Rjeavanjem ove kvadratne jednadbe dobiju se rjeenja:
p1 7, 22 i p2 = 5.
Budui da analizu provodimo samo za pozitivne cijene, odbacujemo negativno
rjeenje ove jednadbe i zakljuujemo da je ravnotena cijena 5.
Jo moramo odrediti koliinu prodane robe po toj cijeni:
1
q ( 5 ) = 5 2 2 5 + 30 = 7, 5 .
2
c) Ovdje postavljamo nejednadbu q < 19, 5 .
1
p 2 2 p + 30 < 19, 5 ( 2 )
2
p 2 + 4 p 60 > 39
p 2 + 4 p 21 > 0

Radi se o kvadratnoj nejednadbi, koju rjeavamo tako to lijevu stranu nejednadbe

promatramo kao funkciju, te skiciramo njen graf. Rjeenje postavljenje nejednadbe
je podruje cijena za koje graf lei iznad osi p.
30

25
20
15
10
5
X
-10 -9 -8 -7 -6 -5 -4 -3 -2 -1 0
-5

1 2

3 4 5 6

8 9 10

-10
-15
-20
-25
-30

U ovom sluaju je to interval

( , 7 ) ( 3, + ) .

Meutim, budui da su za na

problem dolaze u obzir samo pozitivne cijene, zanima nas samo interval ( 3, + ) . Ako
jo uzmemo u obzir da potranja prestaje za cijene vee od 6, konano rjeenje je
interval p ( 3, 6 ) . Dakle, potranja je manja od 19,5 za cijene od 3 do 6.

65

Funkcija ukupnih trokova, funkcija prosjenih trokova

Analiza trokova je vaan dio poslovne analize. Kako bismo mogli planirati proizvodnju i
pripadajue trokove, korisno je poznavati meusobni odnos obujma proizvodnje i trokova.
Ovdje iznosimo neke elementarne primjere primjene funkcija u analizi trokova.
Ukupni trokovi sastoje se od fiksnih i varijabilnih trokova proizvodnje. Fiksni trokovi su oni
koji ne ovise o obujmu, tj. o koliini proizvodnje postoje ak i kad proizvodnja stoji. Tipini
fiksni trokovi su plae zaposlenika, najam prostora, najam ili amortizacija strojeva i sl.
Varijabilni trokovi ovise o koliini proizvodnje, a dobivaju se kao umnoak prosjenih
varijabilnih trokova i koliine proizvodnje. Prosjeni varijabilni trokovi su najee trokovi
materijala i energije potrebnih za proizvodnju jedne jedinice koliine proizvoda, npr. komada
ili kilograma.
Analizirajmo za primjer mjesene trokove proizvodnje jednog postolarskog obrta.
Primjer 2.25 Proizvodnja cipela u postolarskom obrtu
Fiksni trokovi:

Plae za 2 zaposlenika, ukupno 20.000 kn

Najam prostora, 5000 kn
Otplata strojeva i pomagala, 3000 kn
Licencna prava, 1000 kn
Ostali fiksni trokovi, 1000kn

Varijabilni trokovi:

Materijal potreban za izradu para cipela (vie vrsta koe, ljepila, gumeni potplati,
konac, vosak, latila...) 230 kn po paru
Utroena energija (ivanje, grijanje kalupa,...) priblino 20 kn po paru cipela
Prikazat emo u tablici spomenute vrste trokova za tri sluaja razliitog obujma
mjesene proizvodnje, te u zadnjem stupcu prosjene trokove tj. trokove po jedinici
koliine:
Koliina

Fiksni trokovi

TF

Prosjeni
varijabilni trokovi

Ukupni trokovi

Prosjeni trokovi

T = Tv + TF

T =T Q

40

30.000 kn

250 kn/par

40.000 kn

1000 kn/par

60

30.000 kn

250 kn/par

45.000 kn

750 kn/par

80

30.000 kn

250 kn/par

50.000 kn

625 kn/par

U ovom primjeru je vidljivo da poveanjem obujma proizvodnje ukupni trokovi rastu,

a prosjeni trokovi padaju.
Razmislite o ovim pitanjima:
a) Ako je uobiajena proizvodnja 60 pari mjeseno, kolika mora biti prodajna
cijena para cipela (bez PDV-a)?

66

b) Pretpostavimo da je postolar dobio ponudu novog kupca: lokalni salon

cipela bi naruivao 60 pari mjeseno, uz fiksnu otkupnu cijenu 540 kn.
Ukoliko bez dodatnih ulaganja postoji kapacite za proizvodnju dodatnih 60
pari, treba li postolar prihvatiti ovu ponudu?
c) Ako prihvati i pone suradnju ve idueg mjeseca, koliko novaca za idui
mjesec mora osigurati za pokrivanje trokova proizvodnje?
U ovakvim i slinim analizama od velike su nam koristi sljedee dvije funkcije:
Funkcija ukupnih trokova T (Q) izraava zavisnost ukupnih trokova o obujmu
proizvodnje Q. Obujam ili koliina proizvodnje moe biti izraena u tonama, kilogramima,
litrama, komadima i sl.
Funkcija prosjenih trokova T (Q ) izraava trokove po jedinici koliine proizvoda (komad,
kilogram ili sl. ), a u ovisnosti o obujmu proizvodnje. Prosjeni ili jedinini trokovi pri nekoj
koliini Q raunaju se kao omjer ukupnih trokova i obujma (koliine) proizvodnje:
T (Q )
T (Q ) =
Q
Iz ovakve funkcije moemo utvrditi npr. koliki e biti trokovi po komadu (ili nekoj drugoj
jedinici koliine) ako je proizvedeno 100 komada nekog proizvoda, a koliki ako je
proizvedeno npr. 1800 komada istog proizvoda. Poznavanje ove zavisnosti vrlo je vano za
razliite ekonomske analize. Posebno je neophodno poznavati odnos koliine proizvodnje i
prosjenih trokova u odreivanju prodajne cijene proizvoda.
Odgovorimo sada na postavljena pitanja iz primjera proizvodnje cipela.
Rjeenje:
Prvo emo odrediti funkciju ukupnih trokova, a zatim funkciju prosjenih trokova.
Za izraunati ukupan troak za neku koliinu prouizvodnje, treba tu koliinu pomnoiti
sa prosjenim varijabilnim trokovima od 250 kn, te tome dodati fiksne trokove
iznosa 30.000 kn. Prema tome, funkcija ukupnih trokova glasi:

T (Q) = 250Q + 30.000 .

Funkciju prosjenih trokova dobit emo dijeljenjem funkcije ukupnih trokova sa
koliinom:
T (Q) 250Q + 30.000
T (Q) =
=
.
Q
Q
Radi boljeg uvida u strukturu prosjenih trokova, zapisat emo gornju funkciju
ovako:

T (Q) = 250 +

30.000
.
Q

a) Prodajna cijena para cipela mora pokriti trokove njegove proizvodnje ili biti od
njih vea. Trebaju nam, dakle, prosjeni trokovi pri proizvodnji 60 pari:
T (60) = 250 +

30.000
= 750 kn .
60

67

b) Iako se otkupna cijena novog kupca ini niska, treba provjeriti moe li se ona
postii na temelju vee koliine proizvodnje koja sada iznosi ukupno 120 pari
cipela mjeseno:
T (120) = 250 +

30.000
= 500 kn . Dakle, ponuda se moe prihvatiti.
120

c) Ovdje nas zanimaju ukupni trokovi proizvodnje za razinu proizvodnje od 120

pari cipela:

T (120) = 250 120 + 30.000 = 60.000 kn .

Prikaimo ove dvije funkcije grafiki, te analizirajmo kretanje i ukupnih i prosjenih
trokova s obzirom na koliinu proizvodnje:
80000

70000

60000

50000

40000

30000

20000

10000

Q
0

2000

10

20

30

40

50

60

70

80

90

100

110

120

130

140

150

60

70

80

90

100

110

120

130

140

150

T/ Q

1900
1800
1700
1600
1500
1400
1300
1200
1100
1000
900
800
700
600
500
400
300
200
100
Q
0

10

20

30

40

50

68

Kao to moemo vidjeti i iz algebarskog izraza i iz grafa, funkcija ukupnih trokova je rastua
funkcija, a funkcija prosjenih trokova je padajua.
Kako bi malo pojasnili zbog ega je funkcija prosjenih trokova padajua, pogledajmo
njihovu strukturu:

Koliina

Prosjeni trokovi

30

250+30.000/30= 250+1000=1250

60

250+30.000/60=

250+500=750

100

250+30.000/100=

250+300=550

150

250+30.000/150=

250+200=450

Primjeujemo da u prosjenim trokovima imamo uvijek jednaki dio od 250 kn, te jedan dio
koji se smanjuje porastom koliine proizvodnje. Taj dio predstavlja tzv. prosjene fiksne
trokove, tj. doprinos svake jedinice pokriu fiksnih trokova. Razumljivo je da ako proizvoda
ima sve vie, da je iznos kojim svaki od njih mora doprinositi pokrivanju fiksnih trokova sve
manji.
Iz gornje tablice i iz grafa funkcije prosjenih trokova vidljivo je da oni, iako se smanjuju
porasdtom koliine proizvodnje, nikad ne mogu biti manji od 250 kn. Logino, budui da 250
kn predstavlja iznos materijala i energije potrebnih za izradu para cipela.
Pravci kojima se graf funkcije pribliava ali ih nikad ne sijee, zovu se asimptote. Graf funkcije
T ima ih dvije - os ordinata (jer funkcija nije definirana za Q=0), i pravac T = 250 , koji
predstavlja donju graninu vrijednost prosjenih trokova.
Primjer 2.26
Zadana je funkcija ukupnih trokova T (Q ) = 30Q + 1200 . Odredite:
a) Trokove za proizvodnju 100 kom.
b) Prosjene trokove po komadu, ako se proizvodi 100kom.
c) Koliko iznose fiksni trokovi?
d) Koliko iznose prosjeni varijabilni trokovi?
e) Odredite funkciju prosjenih trokova.
f) Kojeg obujma mora biti proizvodnja da bi prosjeni trokovi bili ispod 35 kn/kom?
Rjeenje:
a) T (100) = 30 100 + 1200 T (100) = 4200
T (Q) T (100) 4200
=
=
= 42
b)
Q
100
100
c) T (0) = 30 0 + 1200 = 1200 . Dakle, za proizvodnju nula komada imamo trokove
1200. Znai, fiksni trokovi ( ne ovise o obujmu proizvodnje) iznose 1200.
d) Iz koeficijenta smjera linearne funkcije ukupnih trokova T (Q) = 30Q + 1200
vidljivo je da varijabilni trokovi iznose 30 kn po komadu.
30Q + 1200
1200
= 30 +
e) T =
.
Q
Q
f) Treba rijeiti nejednadbu T < 35 :

69

1200
< 35 Q
Q
30Q + 1200 < 35Q
30 +

5Q < 1200 : (5)

Q > 240
Dakle, koliina proizvodnje mora biti vea od 240 komada.

Funkcija ukupnog prihoda

Kao to smo ve naznaili u uvodnom primjeru, zanima nas na koji nain promjena cijene ili
koliine proizvodnje utjee na prihod.
Ukupan prihod je umnoak koliine potranje i cijene robe:

R = q p .
Primjer 2.27 Cijena i prihod
Neka je funkcija dnevne potranje za kuhanim kukuruzima na nekom gradskom uglu
dana izrazom: q ( p ) = 5 p + 80 . Provjerite utjee li promjena cijene kukuruza na
dnevni prihod od prodaje.
Rjeenje:
U tablici emo odrediti potranju a zatim i prihod za niz cijena:
Cijena

5 kn
6 kn
7 kn
8 kn
9 kn
10 kn
11 kn
12 kn

Potranja Prihod

55
50
45
40
35
30
25
20

275 kn
300 kn
315 kn
320 kn
315 kn
300 kn
275 kn
240 kn

Vidljivo je da cijena utjee na prihod od prodaje. Kako se moe vidjeti iz tablice, nije
dobro ni da je premala ni prevelika.
Izrazit emo ovu funkciju algebarski i grafiki je prikazati. Zatim emo odrediti cijenu
za koju je prihod najvei, te koliko tada iznosi.
R ( p ) = p q ( p ) = p ( 5 p + 80)
R ( p ) = 5 p 2 + 80 p

Radi se o kvadratnoj funkciji. Njene nultoke su p1 = 0 i p2 = 16 , a tjeme T(8,320). Iz

koordinata tjemena, poznavajui svojstva kvadratne funkcije, vidimo da se najvei
prihod postie za cijenu 8 kn, a tada iznosi 320 kn.

70

Osim gore navedenih karakteristinih toaka, za crtanje grafa nam mogu posluiti i
toke ije koordinate moemo pronai u gornjoj tablici.
400 R
350
300
250
200
150
100
50
p
0

9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20

Primjer 2.28 Funkcija ukupnog prihoda

Neka je funkcija potranje neke robe dana izrazom q = 2 p + 8 .
a) Nacrtati graf funkcije potranje.
b) Odredite funkciju ukupnog prihoda i nacrtajte njen graf.
c) Uz koju cijenu e prihod biti najvei i koliko e tada iznositi?
Rjeenje:
a) Graf funkcije potranje je pravac (oznaen crvenom bojom).
b) R = q p = ( 2 p + 8) p = 2 p 2 + 8 p
R ( p ) = 2 p 2 + 8 p
Nul-toke: 2 p 2 + 8 p = 0
2 p( p 4) = 0
p1 = 0 , p2 = 4
10

q,R

Tjeme: T ( 2 , 8)
8

c) Traimo maksimum funkcije

ukupnog prihoda. Iz skice se vidi da
funkcija postie maksimum za p = 2
(apscisa tjemena) , a vrijednost
funkcije je tada q (2) = 8 . Za cijenu 0,
prihod je 0 iako potranja postoji, a
za cijenu 4 prihod je 0 zbog
prestanka potranje.

6
4
2
p
0

Created with an unregistered version of Advanced Grapher - http:/ / www.serpik.com/ agrapher/

71

Funkcija dobiti, rentabilnost

Dobit se rauna kao razlika prihoda i trokova. Tako i funkciju dobiti moemo odrediti
oduzimanjem funkcije ukupnih trokova od funkcije ukupnih prihoda. Vana pretpostavka je
da su obje funkcije iste varijable.
U sluaju da se promatra zavisnost dobiti o obujmu proizvodnje, moemo pisati:
D (Q ) = R (Q ) T (Q ) .

Proizvodnja se smatra rentabilnom (isplativom) ako je dobit pozitivna, tj. ako su ukupni
prihodi vei od ukupnih trokova.
Primjer 2.29 Funkcija dobiti, rentabilnost proizvodnje
Poznata je funkcija ukupnih trokova neke proizvodnje: T = 10Q + 400 . Funkcija ukupnih
prihoda zadana je izrazom: R = Q 2 + 60Q .
a) Odredite funkciju dobiti kao funkciju koliine proizvodnje Q.
b) Odredite granice (pragove) rentabilnosti, te podruja dobiti i gubitka.
c) Za koji obujam proizvodnje je dobit najvea i koliko tada iznosi?
d) Prikaite sve funkcije grafiki.
Rjeenje:
a) D (Q ) = R (Q ) T (Q )

D(Q) = Q 2 + 60Q (10Q + 400)

D(Q) = Q 2 + 50Q 400
b) Odredit emo nultoke funkcije dobiti. To su ujedno i toke u kojima je prihod
jednak trokovima:

D = Q 2 + 50Q 400
D = 0 Q 2 + 50Q 400 = 0

Q1 = 10, Q1 = 40
Dakle, Q1 = 10, Q1 = 40 su granice rentabilnosti. Budui da je funkcija dobiti takva da
je tjeme postavljeno gore, zakljuujemo da je proizvodnja rentabilna ako se proizvodi
koliina izmeu 10 i 40, tj. Q (10, 40 ) .
c) Kako bi odgovorili na ovo pitanje, nai emo koordinate tjemena ove funkcije.
Apscisa tjemena dobiva se kao aritmetika sredina nultoki:
10 + 40
Qmax =
= 25 .
2
Vrijednost funkcije dobiti za Q=25 iznosi:
D (25) = 225 .
Stoga zakljuujemo da je dobit najvea za koliinu proizvodnje Q=25 i tada iznosi 225.
d) Koristimo se ve poznatim nainima crtanja grafova linearne i kvadratne funkcije:

72

1000

R ,T ,D

900

Graf
funkcije
dobiti
prikazan
je iscrtkano.
Uoite iz grafikog prikaza
da je za bilo koju koliinu
proizvodnje Q, razlika
izmeu
pripadajueg
prihoda i trokova jednaka
dobiti za tu koliinu
proizvodnje.

800
700
600
500
400
300
200
100

q
0

-1 0

10

20

30

40

50

60

70

80

Primjer 2.30 Oitavanje podruja rentabilnosti

Grafiki su zadane funkcija ukupnog prihoda (linearna funkcija) i funkcija ukupnih
trokova, obje kao funkcije koliine proizvodnje. Odredite:
a) Fiksne trokove
proizvodnje
b) Iznos prihoda koji ne
potjeu od
proizvodnje
c)

Pragove rentabilnosti

d) Podruja dobiti i
gubitka
e) Za koju koliinu je
dobit najvea i koliko
tada iznosi.

400

R,T,D

350

300

250

200

150

100

50

Rjeenje:

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1000

1100 1200 1300

1400 1500

a) Priblino 90
b) Priblino 60
c) Funkcije imaju iste vrijednosti za koliine u kojima se njihovi grafovi sijeku:
500 i 1100
d) Podruje dobiti su one koliine za koje je graf funkcije prihoda iznad grafa
funkcije trokova: Q ( 500,1100 ) . ostalo su podruja gubitka.
e) Priblino 850, jer je razlika, tj. udaljenost grafova najvea za tu koliinu.

73

Zadaci za vjebu (Funkcije ekonomskih varijabli)

1) Funkcija potranje glasi q = 0,8 p + 10 , gdje je p cijena robe.
a) Koju e najviu cijenu potroa platiti za tu robu?
b) Za koju je cijenu potranja manja od 3?
( Rj. a) 12,5 ; b) p > 8, 75 )
2) Odredite funkciju potranje ako uz cijenu 10 potranja iznosi 160, a uz cijenu 50
potranja prestaje. Pretpostavlja se da je funkcija potranje linearna.
( Rj. q = 4 p + 200 )
3) Funkcije ponude i potranje neke robe dane su izrazima:

q = 0, 2 p + 50 , q1 = 0,375 p 7,5 .
a) Odredite ravnotenu cijenu robe.
b) Kolika je potranja za cijenu 150?
c) Kod koje cijene poinje ponuda?
d) Za koju cijenu potranja prestaje?
e) Za koje cijene je potranja vea od 10?
f) Kod koje cijene e zaliha robe biti 11,5?
g) Nacrtajte (u istom koordinatnom sustavu) grafove obiju funkcija, te iz grafikona
oitajte odgovore na prethodna pitanja.
( Rj. a ) pt = 100 ; b)q (150) = 20 ; c) p = 20; d ) p = 250; e) p [0, 200 ) ; f ) p = 120 )
4
p + 10 , gdje je p cijena robe.
5
a) Koju e najviu cijenu potroa platiti za tu robu?
b) Za koje cijene je potranja vea od 5?

4) Potranja nekog proizvoda je dana sa q =

Rj. a ) p = 12,5 ; b) p [ 0; 6, 25 ) )

1
5) Potranja nekog proizvoda kao funkcija cijene je dana sa q = p + 30 , a ponuda sa
3
q1 = 0, 5 p 7, 5 .
a) Odredite ravnotenu cijenu.
b) Za koju cijenu potranja prestaje?
c) Za koju cijenu je potranja manja od 20? Nacrtajte grafove funkcija q, q1 .
(Rj. a) 45, b) 90, c) p (30,90) )

6) Odredite linearnu funkciju ukupnih trokova, ako su za izradu 10 komada proizvoda

ukupni trokovi 3000 kn, a za 20 proizvoda 3600 kn.
a) Koji je iznos fiksnih trokova?
b) Koliki su trokovi za izradu 35 proizvoda?
c) Koliki su prosjeni trokovi ako se proizvodi 50 komada?
d) Kojeg obujma treba biti proizvodnja da bi prosjeni trokovi bili ispod 110kn/kom ?
( Rj. a) 2400, b) 4500, c) 108, d) vea od 48 )

74

7
,
9

7) Odredite funkciju ponude neke robe ako ponuda poinje za cijenu 2, za cijenu 3 iznosi
a za cijenu 4 iznosi

16
. Pretpostavite da je funkcija ponude kvadratna, tj. oblika
9

q1 = ap 2 + bp + c . (Rj. q1 =

1 2 2
8
p + p )
9
9
9

8)

Poznata je funkcija ponude q1 = p 2 i funkcija potranje q = 2 p + 8 , gdje je p cijena

proizvoda. Odredite cijenu u ekvilibriju i nacrtajte grafove . (Rj. pt = 2 )

9)

Zadana je funkcija ponude nekog proizvoda q1 = p 2 + 2 p + 2 . Za koje cijene je ponuda

26 ili vea? (Rj. p 4 )

10)

Poznata je funkcija ukupnih trokova neke proizvodnje: T = 2Q + 80 . Funkcija ukupnih

prihoda zadana je izrazom: R = 0, 2Q 2 + 12Q .
a) Odredite funkciju dobiti kao funkciju koliine proizvodnje Q.
b) Odredite zone dobiti i gubitka.
c) Za koji obujam proizvodnje je dobit najvea i koliko tada iznosi?
d) Prikaite sve funkcije grafiki.
(Rj. a) D(Q) = 0, 2Q 2 + 10Q 80 ,b) Q (10, 40 ) zona dobiti, c) Q = 25, D (25) = 45 )

11)

Odredite kvadratnu funkciju ukupnih trokova T = ax 2 + bx + c ako proizvodnji 2

komada odgovaraju trokovi 20 kn, proizvodnji 4 komada odgovaraju trokovi 34 kn, a
1
proizvodnji 6 komada trokovi 52 kn. (Rj. T = x 2 + 4 x + 10 )
2

12)

Poznato je da trokovi proizvodnje 120 komada nekog proizvoda iznose 2000 kn, a
trokovi proizvodnje 300 komada tog istog proizvoda iznose 4700 kn. Uz pretpostavku
da je linearna, odredite funkciju ukupnih trokova (kao funkciju broja proizvedenih
komada). Odredite jo ukupne trokove proizvodnje 240 komada, te pripadajue
prosjene trokove po komadu. ( T (Q) = 15Q + 200, T (240) = 3800, T (240) = 15,83 )

13) Zadane su funkcije dnevne ponude i potranje neke robe:

q1 = 4 p + 4 , q = p 2 + 16 .
a) Odredite ravnotenu cijenu i skicirajte grafove tih funkcija.
b) Sa skice odredite za koje je cijene potranja manja od 12.
c) Za koju cijenu dnevna zaliha iznosi 9 ?
(Rj. a) 2, c) p=3)
2
p + 4.
3
a) Odredite funkciju R ( p ) ukupnog prihoda i nacrtajte njen graf.
b) Za koju cijenu e prihod biti najvei i koliko on tada iznosi?
2
(Rj. R( p) = p 2 + 4 p , b) p=3, R(3)=6)
3

14) Zadana je funkcija potranje q =

75

15)

800
10 .
p + 20
Odredite ravnotenu cijenu, nacrtajte grafove i odredite za koje cijene je potranja vea
od 6. (Rj. p=20, p<30)
*Funkcije ponude i potranje neke robe dane su izrazima: q1 = p 10 , q =

16) Neko poduzee proizvodi odreenu vrstu aparata. Trokovi proizvodnje dani su
funkcijom T = 10Q + 180 , gdje je Q mjesena proizvodnja. Neka je R = 10Q 2 + 120Q
funkcija ukupnog mjesenog prihoda. Odredite:
a) Dobit za mjesenu proizvodnju 8 komada.
b) Podruje rentabilnosti proizvodnje.
c) Maksimalnu dobit i koliinu Q pri kojoj se ona ostvaruje.

17) Neka su ukupni trokovi dani funkcijom T = Q3 400Q 2 + 40040Q , gdje je Q obujam
proizvodnje. Odredite obujam proizvodnje za koji su prosjeni trokovi najnii.
18) * Odredite ravnotenu cijenu i nacrtajte grafove funkcija ponude i potranje ako su one
3
zadane ovako: q1 = 1,5 p 1, q = p + 6 .
5
19) Kestenjar u Tomievoj dnevno proda 64 mjerice po cijeni 10kn. Ako cijenu povisi na 12
kn, proda se samo 48 mjerica. Odredite linearnu funkciju dnevne potranje.
20) Nastavak prethodnog zadatka. Odredite funkciju ukupnog dnevnog prihoda kao
funkciju cijene mjerice, te odredite cijenu pri kojoj je dnevni prihod najvei.
21) Odredite funkciju ukupnih dnevnih trokova kao funkciju koliine prodanih mjerica.
Nabavna cijena mjerice je 3,60 kn, troak ugljena 0,40 kn po mjerici, a cijena dnevnog
zakupa prodajnog mjesta 360 kn.
22) Odredite funkciju dnevne dobiti kao funkciju cijene koristei podatke iz prethodna tri
zadatka. Koristite injenicu da ukupan dnevni troak ovisi o broju prodanih mjerica, koji
je pak jednak potranji. Budui da potranja ovisi o cijeni mjerice, ukupni trokovi se
mogu izraziti kao funkcija cijene. Za koju cijenu je dobit maksimalna i koliko tada iznosi?

76

2.3. Derivacija funkcije jedne varijable

I u iduim poglavljima zanimat e nas kako se mijenja funkcija odnosno njene vrijednosti, s
obzirom na promjenu nezavisne varijable. Posebno e nas to zanimati u sluaju jako malih
(beskonano malih) pomaka vrijednosti nezavisne varijable. Uoili smo u nekim dosadanjim
primjerima da rast neke nelinearne rastue funkcije nije svuda jednak, pa kaemo da na
nekom dijelu domene funkcija raste bre nego na nekom drugom. Ono to e nas posebno
zanimati je brzina tog rasta u pojedinoj toki, odnosno za pojedini x. Rije brzina je u
navodnicima jer bi bila ispravna samo ako je na osi apscisa vrijeme, a koristi se jer nam je
intuitivno bliska.
Definicija i interpretacija derivacije
Pretpostavka razumijevanju pojma derivacije je razumijevanje pojma granine vrijednosti.
Prije nego to definiramo pojam derivacija funkcije u toki, provest emo neka razmatranja
koja e nam pribliiti problematiku.
Granina vrijednost
Pojam granine vrijednosti kljuan je za razumijevanje pojma derivacije funkcije. Nee biti
navedene formalne definicije, nego e se dati nekoliko primjera granine vrijednosti
odnosno limesa niza i limesa funkcije.
Primjer 2.31 Granina vrijednost niza
Promotrimo dva niza brojeva, tj. vrijednosti njihovih lanova:
Opi lan: bn = 2n

Niz bn :

2, 4, 6,8,

Niz an :

1 1 1
1
1, , , , Opi lan: an = n 1
2 4 8
2

Za niz bn vidljivo je da su mu lanovi sve vei i vei brojevi, kao i to da najvei ne postoji. Radi
se o rastuem nizu koji nije ogranien odozgo.
lanovi niza an su sve manji brojevi, meutim svi su vei od 0. Dakle ovaj niz je padajui i
odozdo ogranien. To znai da on ima graninu vrijednost, tj. da postoji broj kojemu njegovi
lanovi tee (konvergiraju). To je broj 0. Na donjoj slici vidi se kako se lanovi ovog niza
gomilaju sve blie broju 0.

a6a5 a4
0

0.125

a3
0.25

a2
0.375

0.5

0.625

0.75

0.875

a1

1.125

Da je 0 granina vrijednost niza an kada n tei u beskonano piemo ovako: lim an = 0 .

n

77

Primjer 2.32 Granina vrijednost funkcije

1200
iz Primjera 2.26.
Q
Radi se o padajuoj funkciji to je vidljivo i iz njenog grafa. Kako se poveava
vrijednost nezavisne varijable
T/ Q
300
Q, vrijednost funkcije tj.
prosjenih
trokova
se
250
smanjuje. Meutim, ta je
funkcija ograniena odozdo,
200
to znai da postoji vrijednost
ispod koje prosjeni trokovi
150
ne mogu ii. Ovdje je to
vrijednost 30, a predstavlja
100
iznos varijabilnih trokova po
jedinici koliine proizvoda.
50
Dakle, kako x tei prema
Q
beskonano, vrijednosti ove
0
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
funkcije
pribliavaju
se
vrijednosti 30. Kaemo da je 30 granina vrijednost te funkcije kada Q tei u
beskonano. To zapisujemo ovako: lim T = 30 .
Promotrimo jo jednom funkciju prosjenih trokova T = 30 +

Prirast funkcije
Sa x oznaimo veliinu prirasta nezavisne varijable x, a sa y odgovarajui prirast funkcije
(tj. zavisne varijable y). Ako te priraste promatramo u odnosu na neku izabranu vrijednost
x0 , omjer tih prirasta je tada jednak:
y f ( x0 + x ) f ( x0 )
.
=
x
x
Primjer 2.33 Prirast linearne funkcije
Promotrimo spomenuti omjer na
y = ax + b . Hoe li se taj omjer
promijeniti ako x poveamo ili
smanjimo? Uoimo da su prirasti
x i y
katete
pravokutnog
trokuta. Ako bi promijenili iznos
x , dobili bi trokut slian
polaznom (svi kutevi su im jednaki),
a kod slinih trokuta omjeri stranica
y
su isti. Prema tome, omjer
x
ostaje isti. Na slian bi se nain,
koristei slinost trokuta, uvjerili da
taj omjer ostaje isti i ako bi za
poetnu vrijednost x0 odabrali neki
drugi broj na osi x.

f ( x0 + x)

y
f (x 0 )

x0

x0 + x

78

Dakle, kod linearne funkcije taj omjer ne ovisi o odabiru x0 , niti o veliini prirasta x . Uvijek
y
je jednak i zovemo ga koeficijentom smjera (nagibom) pravca y = ax + b . Dakle,
=a.
x
Prisjetimo se:
Koeficijent smjera linearne funkcije
Koeficijent smjera (nagib) a odreuje koliko e se promijeniti f(x) ako se x povea za 1.
Npr. ako je funkcija potranje zadana formulom q = 2, 5 p + 453 , lako moemo vidjeti (bez
raunanja vrijednosti funkcije potranje) da e se potranja smanjiti za 2,5 ako se cijena
povea za 1 kn, ili primjerice, za 25 ako se cijena povea za 10 kn.
Kod nelinearnih funkcija taj omjer ovisi i o odabiru promatranog broja x0 i o veliini prirasta
x . Na sljedeem primjeru emo vidjeti da je granina vrijednost tog omjera jednaka
koeficijentu smjera tangente na graf funkcije u odabranoj toki x0 .
Primjer 2.34 Problem tangente
Neka je f bilo koja neprekidna funkcija.
Pretpostavimo da elimo odrediti tangentu
na graf te funkcije u toki x0 . Budui da jednu
toku kojom prolazi imamo, treba nam njen
koeficijent smjera. Meutrim, koeficijent
smjera moemo kao omjer prirasta funkcije i
prirasta argumenta odrediti samo za pravac
koji graf sijee u dvije toke. Stoga
promatramo relativnu promjenu funkcije za
neki fiksni x = x0 . Ukoliko bi smanjili x ,
y
omjer
bi se promjenio. To lako vidimo po
x
tome to taj omjer predstavlja nagib pravca
p, a smanjivanjem veliine x toka B bi se
po krivulji grafa funkcije f pribliila toki A.
Tako bi toke A i B odreivale novi pravac koji

B
f (x0 +x)
y

A
f ( x0 )

x
x0

x
x0 + x

ima drugaiji nagib od poetnog, prema tome i novonastali omjer

y
bi bio razliit od
x

poetnog.
Ukoliko bi nastavili smanjivati veliinu x , nagib pravca bi se i dalje mijenjao, dakle mijenjao
y
bi se i omjer
koji je tom nagibu jednak. Jasno je vidljivo da promjena nagiba ima svoje
x
ogranienje, tj. ukoliko bi x bio jako mali broj, pravac p bi bio "zamalo" tangenta na graf
funkcije f u toki A, i daljnjim smanjivanjem veliine x bi se nagib pravca p sve manje
razlikovao od nagiba tangente.

79

y
ukoliko postoji, zavisi samo o odabiru toke x0 i jednaka
x
je koeficijentu smjera (nagibu) tangente na graf funkcije f u toki x0 .

Znai, granina vrijednost lim

x 0

Definicija. Derivaciju funkcije f u toki x0 oznaavamo f ( x0 ) i definiramo ovako:

y
f ( x0 + x ) f ( x0 )
, odnosno f ( x0 ) = lim
.
f ( x0 ) = lim
x 0 x
x 0
x

Dakle, derivacija funkcije f u nekoj toki je granina vrijednost kojoj tei omjer prirasta
funkcije i prirasta nezavisne varijable, kada prirast varijable tei u 0.

Geometrijska interpretacija: Derivacija funkcije f u nekoj toki jednaka je koeficijentu

smjera tangente na graf funkcije f u toj toki.
Iz ovoga slijedi da nam derivacija funkcije u nekoj toki moe posluiti za odreivanje nagiba
funkcije (tj. krivulje njenog grafa) u toj toki, a time i kao mjera intenziteta promjene
funkcije.
Derivacija funkcije: Ukoliko isti postupak odreivanja derivacije funkcije f u toki moemo
napraviti za svaku toku na nekom intervalu skupa R , onda kaemo da je funkcija f na tom
intervalu derivabilna. Dakle, postoji preslikavanje tj. funkcija koja svakoj toki (broju) tog
intervala pridruuje derivaciju funkcije f u toj toki. Takvo preslikavanje oznaavamo sa f i
kaemo da je to derivacija funkcije f . Uobiajeno je umjesto f koristiti oznaku y, pa sukladno
tome derivacija te funkcije ima oznaku y .
Derivacija funkcije u nekoj toki je broj (koef. smjera tangente), a derivacija funkcije je
nova funkcija.

Primjer 2.35 Derivacija linearne funkcije

Pokaite da je derivacija linearne funkcije y = ax + b konstantna funkcija, tj. da je y = a .
f ( x + x ) f ( x )
Rjeenje: Za bilo koji x traimo graninu vrijednost lim
:
x 0
x
f ( x + x ) f ( x )
a ( x + x ) + b (ax + b)
f ( x ) = lim
= lim
=
x 0
x 0
x
x
ax + a x + b ax b
ax + ax + b ax b
= lim
= lim
=
x 0
x 0
x
x
a x
a x
= lim
= lim
= lim a = a .
x 0 x
x 0 x
x 0
Za ostale funkcije njihovu derivaciju neemo izvoditi, nego emo se sluiti pravilima
deriviranja. Kombiniranjem pravila za derivaciju elementarnih funkcija i ostalih pravila
(derivacija zbroja, derivacija umnoka, derivacija kolinika i derivacija kompozicije funkcija),
moe se derivirati veliki broj funkcija razliitih vrsta.

80

Pravila deriviranja
Osnovna pravila deriviranja nekih elementarnih funkcija
Funkcija

Derivacija

Primjeri
y = 0,67 y = 0
y = 123 y = 0

y=C

y = 0

y=x

y = 1

y = ax

y = a

y = 0, 67 x y = 0,67
y = 12 x y = 12

y = ax + b

y = a

y = 2 x + 4 y = 2

y=x

y = n x

n 1

y = a xn

y = a n x n 1

y = ex

y = e x

y = ax

y = a x ln a

y = log a x

y =

y = x2

y = 2 x

y = x5

y = 5x 4

y = 5x 2
y = 2x

y = 10 x

1
x ln a

y = 10 x
y = 6 x 4

y = ln x

y = 10 x ln10
y =

1
x

Derivacija zbroja i razlike

Ukoliko se neka funkcija sastoji od zbroja ili razlike dviju funkcija, njena derivacija je
jednaka zbroju derivacija svake funkcije pojedinano.

y = f ( x) + g ( x)

y = f ( x) + g ( x)

Na isti nain se derivira i funkcija koja se sastoji od vie pribrojnika. Dakle, vrijedi naelo
svaki pribrojnik posebno.
Primjer 2.36 Derivacija zbroja
a) y = 3 x 2 4 x ,

y = (3 x 2 ) (4 x ) = 6 x 4

b) y = 5 x 4 4 x 3 + 0, 2 x 3 ,

81

y = ( 5 x 4 ) (4 x 3 ) + (0, 2 x ) (3) =
= 20 x 3 12 x 2 + 0, 2
Primjer 2.37 Nagib funkcije
Odredite formulu koja daje nagib funkcije f ( x ) =

1 2
x + x 2 za bilo koju vrijednost
2

x-a. Odredite nagib funkcije za x=0 i za x=2.

Rjeenje:
Derivacija zadane funkcije je zapravo formula koju traimo: f ( x ) = x + 1 .
Za x=0 vrijedi f (0) = 0 + 1 = 1 , pa nagib za x = 0 iznosi 1.
Za x=2 vrijedi f (2) = 2 + 1 = 3 , pa nagib za x = 2 iznosi 3.
10

9
8
7
6
5
4
3
2
1
X
-6

-5

-4

-3

-2

-1

-1
-2
-3
-4
-5

Promotrite graf ove funkcije, kao i nacrtane tangente. Uvjerite se da se tangenta s nagibom 1
za svaki jedinini pomak u desno, penje za 1 jedinicu gore. Isto tako, tangenta s nagibom 3 se
za isti jedinini pomak u desno po osi x, penje za 3 po y-osi.
Derivacija umnoka

Ukoliko je neka funkcija umnoak dviju funkcija, deriviramo ju na sljedei nain:

y = f ( x ) g ( x)

y = f ( x) g ( x) + f ( x) g( x )

82

Primjer 2.38 Derivacija umnoka

a) y = (3 x 2) (5 x + 3)

y = (3x 2) (5x + 3) + (3x 2) (5x + 3) = 3(5x + 3) + (3x 2) 5 = 30 x 1

b) y = 3 x ( 3 x 3 + 3 x 3 )
1
1
1
y = x 3 ( 3x 3 + 3x 3) = x 3 ( 3x 3 + 3x 3) + x 3 ( 3x 3 + 3x 3) =

1
1 23
x ( 3 x 3 + 3 x 3) + x 3 ( 9 x 2 + 3) =
3
7

= x3 + x3 x

2
3

+ 9 x 3 + 3x 3 = 10 x 3 + 4 x 3 x

2
3

Derivacija kolinika

Ukoliko je neka funkcija kolinik dviju funkcija, deriviramo ju na sljedei nain:

y=

f ( x)
g ( x)

y =

f ( x ) g ( x ) f ( x ) g ( x)
g 2 ( x)

Primjer 2.39 Derivacija kolinika

2x 1
a) y =
x+2

y =
=

b) y =

2x + 4 2x + 1

( x + 2)

( x + 2)

3x 2 6 x + 7
4x

( 3x
y =
=

( 2 x 1) ( x + 2 ) ( 2 x 1)( x + 2 ) = 2 ( x + 2 ) ( 2 x 1) =
2
2
( x + 2)
( x + 2)

6 x + 7 ) ( 4 x ) ( 3x 2 6 x + 7 ) ( 4 x )

(4x )

( 6 x 6 ) 4 x ( 3x 2 6 x + 7 ) 4
16 x 2

24 x 2 24 x 12 x 2 + 24 x 28 12 x 2 28 3x 2 7
=
=
16 x 2
16 x 2
4 x2

83

Derivacija sloene funkcije

Ukoliko je neka funkcija sloena (kompozicija je dvije ili vie funkcija), koristimo se
pravilom o derivaciji sloene funkcije.
Neka je, dakle, y = f ( g ( x )) . Tada se derivacija ove funkcije rauna na sljedei nain:
y = f (g ) g ( x) .

Primjer 2.40 Derivacija sloene funkcije

a) y = ( 4 x 3)

Ovu funkciju moemo gledati kao kompoziciju funkcija f ( g ) = g 5 i g ( x ) = 4 x 3 .

U tom sluaju je y = f ( g ( x )) , pa primjenjujemo pravilo o derivaciji sloene funkcije:
4
4
y = ( g 5 ) = 5 g 4 g = 5 ( 4 x 3) ( 4 x 3) = 20 ( 4 x 3) .

Nakon malo uvjebavanja, derivaciju iste funkcije emo provoditi ovako:

y =

(( 4x - 3 ) ) = 5 ( 4 x 3) ( 4x - 3 ) = 20 ( 4 x 3) .
5

b) y = x 2 + 4
1
1
1
1

1
1
y = ( x 2 + 4 ) 2 = ( x 2 + 4 ) 2 ( x 2 + 4 ) = ( x 2 + 4 ) 2 2 x = x ( x 2 + 4 ) 2
2

c) y = 3 e x 1
1
2
2

1
1
y = ( e x 1) 3 = ( e x 1) 3 ( e x 1) = ( e x 1) 3 e x
3

3
d) y = ln ( 2 x 2 1)

y =

1
2

2x 1

( 2 x 2 1) =

4x
2 x2 1

Derivacije vieg reda

Derivacija drugog reda ili krae - druga derivacija funkcije y = f ( x ) je derivacija prve
derivacije, tj.
y = ( f ( x ) ) .
Derivacija treeg reda ili krae - trea derivacija funkcije y = f ( x ) je derivacija druge
derivacije, tj.
y = ( y ) .
Oznaka za n-tu derivaciju funkcije f je f ( n ) ili y ( n ) , a dobiva se derivacijom za stupanj nie
derivacije:
y ( n ) = f ( n 1) ( x) .

84

Primjer 2.41 Derivacije vieg reda

a) Odredite treu derivaciju funkcije y = 2 x 3 3x + 5 .

y = 6 x 2 3

y = 12 x

y = 12
1
b) Odredite drugu derivaciju funkcije y =
.
x 1
1
2
y = ( x 1) = 1 ( x 1)

2
2
3
3
y = 1 ( x 1) = ( 1)( 2 )( x 1) = 2 ( x 1) =
3

( x 1)
c) Odredite 16.-u derivaciju funkcije y = 2 x 3 3x + 5 .
Budui da je pod a) odreena 3. derivacija ove funkcije, nastavljamo sa
etvrtom derivacijom:
y = 12, y (4) = 0, y (5) = 0, ...
Budui da su sve derivacije vieg reda poevi od etvrte jednake nuli,
zakljuujemo da je y (16) = 0 .
Funkcija graninih trokova
Granini trokovi definiraju se kao odnos promjene ukupnih trokova i promjene obujma
T
. Pritom podrazumijevamo da je Q vrlo mala promjena. Budui
proizvodnje, tj. t (Q) =
Q
da su koliine proizvodnje uglavnom jako veliki brojevi, moe se rei da je promjena od jedne
jedinice jako mala, pa se esto koristi ovakva interpretacija:
Granini troak
Granini ili marginalni troak priblino je jednak poveanju ukupnih trokova koje je
rezultat poveanja obujma proizvodnje za jednu jedinicu sa neke promatrane razine Q0 .

Funkcija graninih trokova jednaka je derivaciji funkcije ukupnih trokova:

t (Q) = T (Q) .
Primjer 2.42 Granini trokovi
1
Zadana je funkcija ukupnih trokova neke proizvodnje: T (Q ) = Q 2 + 2000 . Odredite
4
funkciju graninih trokova, te izraunajte i interpretirajte granine trokove za Q=60.

Rjeenje:
1
1
Q
T (60) = 60 = 30
2
2
Ako koliinu proizvodnje sa razine 60 poveamo za jednu jedinicu, ukupni trokovi e
se poveati za 30.

T (Q ) =

85

Zadaci za vjebu (derivacije i derivacije vieg reda)

U iduim zadacima treba odrediti derivaciju zadane funkcije.
1. y = 3 5 x

( y = 5)

2. y = 9 x 3 + 0.2 x 2 0.14 x + 5

( y = 27 x + 0.4 x 0.14 )
( y = 33x 2 x )

3. y = 11x 3 x 2 0.4

5. y = ( 3x 2 )( 7 x + 4 )

4
5

3
3

y
=

2
x
+
2
x

( y = 2 ( 21x 1) )

6. y = ( 9 2 x ) ( 2 x 3 9 x 2 + 1)

( y = 16 x

4. y = 6 x 3 3x

2
3

+1

1 x
1+ x
1
4
( 2 x 3)
2

( y = 4 ( 2 x 3) )

3x 2 6 x + 7
4x

8. y =

x 1
5x 2

y=

10. y =

11. y = 3 4 x 2 1
12. y = e x 3x 2
13. y = 5e x

2
2
y = 12 x ( 4 x 1)

x
( y = e 6 x )

( y = 10 xe )
x2

14. y = 4 x 4 + 2 x 2
15. q =

+ 108 x 2 162 x 2 )

3x 2 7
y = 4 x 2

3
y =
2

( 5 x 2 )

2
y =

(1 + x )

7. y =

9.

216
p2

4
2 4

y
=
x
+
2
x
( x3 + x )
(
)

3
q = 4 p

U iduim zadacima treba nai treu derivaciju zadane funkcije.

1. y = 3x 4 5x 3 + 2 x 2 x
2. y = ( 2 x + 5 )
3. y =

1
x+2

4. y = e 2 x

( y = 72 x 30 )
( y = 48 )

6
y =
4

( x + 2)

( y = 8 e 2 x )

86

2.4. Ekstremi realnih funkcija jedne varijable

U nekim prethodnim primjerima zanimalo nas je koliko iznosi najvea dobit i za koji obujam
proizvodnje se ta najvea dobit postie. Taj problem smo rijeili tako da smo odredili
maksimum funkcije dobiti, prethodno odredivi obujam proizvodnje za koji se taj maksimum
postie. Rjeavanje nam je bilo olakano jer se radilo o kvadratnoj funkciji iji tijek poznamo,
pa se problem sveo na odreivanje kordinata tjemena.
U odreivanju ekstrema bilo kakve zadane funkcije sluit emo se postupkom koji ukljuuje
deriviranje. Ekstrem funkcije je zajedniki naziv za maksimum i minimum.
Apsolutni maksimum je najvea vrijednost koju funkcija postie, a apsolutni minimum
najmanja. Za poetak emo definirati pojam lokalnog maksimuma i minimuma.
Lokalni maksimum funkcije f ( x ) je vrijednost f ( xM ) te funkcije za koju vrijedi da je
f ( xM ) f ( x ) za svaki x iz neposredne okoline od xM . Kaemo da f ima maksimum u
toki x M .
Lokalni minimum funkcije f ( x ) je vrijednost f ( xm ) te funkcije za koju vrijedi da je
f ( xm ) f ( x ) za svaki x iz neposredne okoline od xm .Kaemo da f ima minimum u toki
xm .

Ako nejednakosti navedene u definicijama vrijede na nekom irem podruju, a ne samo u

neposrednoj okolini toke x M (ili xm ), govorimo o apsolutnom ili globalnom maksimumu (ili
minimumu) funkcije f ( x ) na tom podruju.
Primjer 2.43 Ekstremi funkcije
Funkcija iji je graf prikazan
na slici lijevo na skupu R ima
tri lokalna maksimuma (u
tokama x1 , x3 i x5 ) i dva
lokalna minimuma (u x2 i x4 ).
Apsolutnog
ili
globalnog
minimuma nema, dok se
apsolutni maksimum postie u
toki x3.

x1

x2

x3

x4

x5

87

Tokama ekstrema
zajedniko je da je tangenta
na graf funkcije u tim
tokama paralena sa osi
apscisa. Uvjerite se u to iz
grafa u primjeru 2.21.

To znai da je koeficijent
smjera tangente na graf
funkcije u toki ekstrema
uvijek jednak 0.
To nas, uzimajui u obzir
geometrijsku interpretaciju
derivacije funkcije u toki,
dovodi
do
sljedeeg
zakljuka:

Nuan uvjet egzistencije ekstrema funkcije f u nekoj toki x0 je:

f ( x0 ) = 0 .

Meutim to nije i dovoljan uvjet. Neki broj moe biti nultoka prve derivacije funkcije f, a da
nije toka ekstrema. Nuan uvjet zapravo kae da neki broj ne moe biti toka ekstrema ako
nije nultoka prve derivacije te funkcije.
Nultoke prve derivacije funkcije nazivamo stacionarnim tokama, a predstavljaju nam
kandidate za toke ekstrema funkcije. Radi li se stvarno o toki ekstrema, provjeravamo
ispitujui predznak druge derivacije:

Postupak utrivanja toaka ekstrema

Ako je f ( x0 ) < 0 , onda funkcija f ima u toki x0 lokalni

maksimum koji iznosi f ( x0 ) .
Ako je f ( x0 ) > 0 , onda funkcija f ima u toki x0 lokalni
minimum koji iznosi f ( x0 ) .
Ako je f ( x0 ) = 0 , onda provjeravamo predznak prve parne
derivacije vieg reda koja je za x0 razliita od 0. Ukoliko
takvih nema, tj. sve su parne derivacije vieg reda jednake 0
za x0 , ne radi se o toki ekstrema.
Ovo ispitivanje predznaka druge derivacije (ili po potrebi neke parne derivacije vieg reda)
provodi se za svaku stacionarnu toku, tj. za svaku nultoku prve derivacije funkcije.

88

Primjer 2.44
Odredite, ako postoje, ekstreme funkcije f ( x ) = x 2 + 2 x 3 .
Rjeenje:
f ( x ) = 2 x + 2 ,

f ( x ) = 2 .

Sada traimo x za koji vrijedi f ( x ) = 0 :

2x + 2 = 0

x = 1
Znai, x = 1 je jedini kandidat za toku ekstrema. Sada emo uvrtavanjem
provjeriti vrijednost druge derivacije funkcije u toki x = 1 .
f ( 1) = 2 .

,
pa
je x = 1 toka minimuma funkcije f, dakle minimum ima koordinate
f ( 1) > 0
m ( 1, f (1) ) tj. m ( 1, 4 ) .
Primjer 2.45
Zadana je funkcija dobiti D(Q) = Q 2 + 50Q 400 . Odredite obujam proizvodnje za
koji je dobit najvea. Koliko iznosi najvea dobit?
Rjeenje:
D (Q ) = 2Q + 50 .
D (Q ) = 0

2Q + 50 = 0

Q = 25 .

Jo treba provjeriti vrijednost D(25) . Prvo odreujemo drugu derivaciju funkcije D :

D(Q) = 2
Dakle, D je konstantna funkcija koja svakom broju pridruuje vrijednost -2. Stoga
vrijedi D(25) = 2 .
Budui da je vrijednost druge derivacije u toki Q = 25 negativan broj, zakljuujemo
da funkcija dobiti postie maksimum za Q = 25 , a taj maksimum iznosi D (25) = 225 .

Primjer 2.46 Ekstremne vrijednosti kubne funkcije

1
Odredite ekstreme funkcije f ( x ) = x 3 + 4 x 2 + 12 x .
3
Rjeenje:

f ( x) = x 2 + 8 x + 12,

f ( x) = 2 x + 8 .

Izjednaavamo f ( x) s nulom, odnosno rjeavamo jednadbu x 2 + 8 x + 12 = 0 :

x1,2 =

8 64 48
2

x1 = 6 i

x2 = 2 .

Sada raunamo vrijednosti druge derivacije za 6 i 2 .

89

f ( 6) = 4 < 0
f ( 2) = 4 > 0.

Prema tome, funkcija ima maksimum u toki 6 i on iznosi y ( 6) = 0 , a minimum

32
ima u toki 2 i on je jednak f ( 2) = .
3
Ekstremi su, dakle, u tokama:
32

M ( 6,0 ) i m 2, .
3

Primjer 2.47 Toka infleksije

Odredite ekstreme funkcije f ( x ) =

2 3
x + 5.
3

Rjeenje:
Pogledajmo prvo derivacije zadane funkcije:

f ( x) = 2 x 2 ,
jednaka 0.
f ( x) = 0
toki x = 0 .

f ( x ) = 4 x ,

2x2 = 0

f ( x) = 4,

f (4) ( x) = 0 , i svaka idua derivacija je

x = 0 . Dakle, ako funkcija ima ekstrem, postie ga u

Meutim, f (0) = 0 pa uvjet za ekstrem nije ispunjen. U tom sluaju treba pogledati
predznak prve vie derivacije parnog reda koja je razliita od nule u toj toki. Kako
takva derivacija ne postoji, jer su od etvrte nadalje sve derivacije konstantna funkcija
sa vrijednou 0, zakljuujemo da funkcija f nema ekstrem u toki x = 0 .
Takva
toka
za
koju
je
f ( x ) = 0 i f ( x ) = 0 , a nije toka
ekstrema, zove se toka infleksije. To
je toka u kojoj krivulja grafa iz
konveksnosti prelazi u konkavnost ili
obratno. Uoite taj prijelaz na desnoj
slici.

Konkavno:

Konveksno:

90

Primjer 2.48 Toka infleksije

Odredite ekstreme funkcije f ( x) =

1 4
x + 2.
2

Rjeenje:
Pogledajmo prvo derivacije zadane funkcije:

f ( x) = 2 x 3 , f ( x) = 6 x 2 , f ( x) = 12 x, f (4) ( x) = 12 ....
Traimo nultoke prve derivacije:
2 x3 = 0
x = 0.
Provjeravamo predznak druge derivacije za jedinu stacionarnu toku x=0:
f (0) = 6 02 = 0 .
Budui da je druga derivacija za x=0 jednaka nuli, provjeravmo etvrtu derivaciju:

f (4) (0) = 12 .
etvrta derivacija je pozitivna za x=0, pa zakljuujemo da funkcija ima lokalni
1
minimum u x=0. Taj minimum iznosi f (0) = 04 + 2 = 2 .
2
Primjer 2.49 Maksimum funkcije dobiti
2
Zadana je funkcija dobiti D (Q ) = Q 3 + 2Q 2 + 6Q 4 , gdje Q predstavlja koliinu
3
proizvodnje. Pri kojoj koliini proizvodnje je dobit maksimalna i koliko tada iznosi?

Rjeenje:
Treba nai ekstreme funkcije D.

Odreujemo prvu derivaciju i njene nultoke:

D(Q) = 2Q 2 + 4Q + 6 .
D(Q) = 0 2Q 2 + 4Q + 6 = 0
Q1 = 1, Q1 = 3
Odreujemo drugu derivaciju i provjeravamo njen predznak za Q=3. Toka Q=-1 nas
ne zanima, budui da koliina mora biti pozitivna veliina:
D (Q ) = 4Q + 4
D (3) = 4 3 + 4 = 8 < 0 Znai, funkcija D ima maksimum za Q=3.
Kako bismo doznali iznos te maksimalne dobiti, uvrtavamo koliinu Q=3 u
2
funkciju dobiti: D (3) = 33 + 2 32 + 6 3 4 = 14 .
3
Dakle, dobit je najvea za koliinu 3 i tada iznosi 14.
Primjer 2.50 Minimum funkcije prosjenih trokova
1
Zadana je funkcija ukupnih trokova T (Q ) = Q 2 + 200 , gdje Q predstavlja koliinu
2
proizvodnje. Pri kojoj koliini proizvodnje su prosjeni trokovi najmanji i koliko tada
iznose?

91

Rjeenje:
Prvo emo odrediti funkciju prosjenih trokova, a zatim provesti uobiajeni postupak
odreivanja ekstrema.
T (Q ) =

1
200
Q+
2
Q

Odreujemo prvu derivaciju i njene nultoke:

1 200
T (Q ) = 2 .
2 Q
1 200
T (Q ) = 0

= 0 Q 2
2 Q2
1 2
Q 200 = 0 Q 2 = 100 Q1 = 10, Q2 = 10
2
Odreujemo drugu derivaciju i provjeravamo njen predznak za Q=10. Toka Q=-10
nas ne zanima, budui da koliina mora biti pozitivna veliina:
400
T (Q ) = 400Q 3 = 3
Q
400
T (10) = 3 > 0
10
Budui da je druga derivacija za koliinu 10 pozitivna, funkcija prosjenih trokova
ima minimum za Q=10.
Kako bismo doznali iznos tih minimalnih prosjenih trokova, uvrstit emo Q=10 u
promatranu funkciju:
1
200
T (10) = 10 +
= 25 .
2
10
Dakle, minimalni prosjeni trokovi iznose 25, a postiu se na razini proizvodnje
10.
Problem optimuma
Potreba optimizacije je vrlo esta u poslovanju, pa i u svakodnevnom ivotu. Primjerice,
radnik na proizvodnoj traci ima za cilj u jednom danu obraditi to vie proizvoda kako bi
svome poduzeu donio to veu dobit. Meutim, ukoliko se usredotoi samo na brzinu
obavljanja postupaka za koje je zaduen, ne vodei rauna o tonosti (kvaliteti), to e se
negativno odraziti na dobit budui da e poduzee imati vie reklamacija i povrata proizvoda
to naravno znai dodatne trokove i umanjenje dobiti. S druge strane, ako radnik radi
presporo, smanjuje se prihod budui da manje proizvoda izlazi na trite u danom vremenu.
Budui da su brzina i tonost radnih postupaka najee povezane i to tako da se tonost
smanjuje poveanjem brzine (npr. proizvodne trake), logian izbor radnika nije najvea
brzina proizvodne trake, nego njena optimalna brzina. To je ona brzina koja omoguava
maksimalnu dobit ostvarenu prodajom tog proizvoda, a predstavlja najbolji kompromis
izmeu brzine i preciznosti.
Problem optimuma sastoji se u odreivanju ekstremne vrijednosti zadane funkcije
(nazivamo je funkcijom cilja) uz neka ogranienja tj. uvjete.

92

U gore opisanom primjeru, funkcija cilja bi bila dobit (kao funkcija brzine i tonosti), a
ogranienje neka jednadba koja bi iskazivala vezu izmeu brzine i tonosti.
U sljedea dva primjera opisano je rjeavanje problema optimuma metodom supstitucije.
Primjer 2.51 Problem optimuma
Treba izgraditi ogradu za uzgoj lubina pravokutnog
oblika i povrine 600m2. Konfiguracija terena je takva
da je mogue za jednu stranu pravokutnika iskoristiti
dosta strmu obalu. Cijena ograde po metru iznosi 400
kn. Koje moraju biti dimenzije pravokutnog kaveza da
bi trokovi bili najnii?

y
x

x
Obala

Rjeenje:
Oznaimo jednu stranicu pravokutnika sa x a drugu sa y.
Ukupan troak izrade ograde tada je jednak

T ( x, y) = 400 (2 x + y )
gdje je 2x+y ukupna duljina ograde (tri stranice pravokutnika, etvrta je obala).
Cilj nam je nai minimum ove funkcije uz ogranienje x y = 800 , budui da povrina
kaveza mora biti 800 m2.
Iz uvjeta x y = 800 izrazit emo y i uvrstiti u funkciju T ( x, y) , te e ona tako postati
funkcija jedne varijable:
800
T ( x) = 400 (2 x +
).
x
Sada slijedimo uobiajenu proceduru odreivanja ekstrema u nadi da postoji
minimum ove funkcije:
T ( x) = 400(2 x + 800 x 1 ) = 400 (2 800 x 2 ) =
800
= 400 (2 2 )
x
800
x2
T ( x) = 0 400 (2 2 ) = 0
x
400

2 x 2 800 = 0
x 2 = 400 x = 20 ili x = 20
Kandidat za toku ekstrema je x=20. Provjeravamo je li to zaista uvrtavanjem u
drugu derivaciju:
T ( x) = 400 (2 800 x 2 ) =

400 1600
x3
400 1600
T (20) =
>0
203
Dakle, za x=20 promatrana funkcija ima minimum. Dalje slijedi da je:
800 800
y=
=
= 40 .
x
20
= 400 1600 x 3 =

93

Znai, trokovi e biti najnii ako pravokutnik ima

dvije krae stranice po 20 metara i jednu duu od 40
metara, te da se s obalom dodiruje u duljini od 40
metara.
Iz tablice sa raznim kombinacijama duljina stranica
pravokutnika povrine 800m2 mogu se vidjeti utede
ostvarene izborom optimalnih dimenzija.

Troak

160

68.000 kn

10

80

40.000 kn

16

50

32.800 kn

20

40

32.000 kn

25

32

32.800 kn

32

25

35.600 kn

40

20

40.000 kn

50

16

46.400 kn

64

12,5

56.200 kn

80

10

68.000 kn

Primjer 2.52 Problem optimuma

Treba napraviti kutiju za prijevoz osjetljive opreme obujma 128 litara (dm3). Kutija
ima dno kvadratnog oblika koje se izrauje od materijala cijene 8 kn/dm2. Cijena
materijala za izradu bonih strana je 3 kn/dm2, a za poklopac 4 kn/dm2. Odredite
optimalne dimenzije kutije tj. takve dimenzije da cijena izrade bude minimalna.
Rjeenje:
Cijenu izrade kutije dobit emo zbrajanjem cijena materijala
za dno, bone strane i poklopac. Cijena pojedinog dijela dobije
se mnoenjem njegove povrine (u dm2) s cijenom po jedinici
povrine.

Cijena izrade = Dno + 4 bone strane + Poklopac

Cijena izrade = PDna 8kn + PStrana 3kn + PPoklopca 4kn

Iz ovoga se dobiva funkcija troka

x
x

T ( x, y ) = x 2 8 + 4 xy 3 + x 2 4 ,
odnosno nakon sreivanja:

T ( x, y) = 12 x 2 + 12 xy .
To je funkcija dviju varijabli. Meutim, te varijable nisu nezavisne jedna o drugoj.
Ukoliko za duljinu stranice kvadratne baze x izaberemo neki broj, time je odreen i y,
tj. visina sanduka kako bi on bio zadanog obujma. Budui da obujam iznosi 128 dm3,
128
iz x 2 y = 128 se izrazi y = 2 i uvrsti u funkciju trokova koja je sada funkcija jedne
x
varijable i glasi:
T ( x ) = 12 x 2 +

1536
.
x

Sada je na zadatak odrediti minimum funkcije trokova T , a to radimo prema ve

utvrenom postupku za odreivanje ekstrema. Pritom oekujemo da ova funkcija ima
ekstremnu vrijednost i to maksimum.

94

1. Odreivanje nultoke od T
1536
T ( x) = 24 x 2
x
1536
T ( x) = 0 24 x 2 = 0 24 x 3 1536 = 0
x
3
x = 64 x = 4.
2. Provjera pripadajue vrijednosti T
3072
T ( x) = 24 + 3
x
T (4) = 24 + 48 = 72 > 0
To znai da je 4 stvarno toka minimuma funkcije T, tj. da su trokovi najnii ako je x = 4 .
Dalje se lako dobije y = 8 .
Usporedite cijenu izrade kutije ovakvih dimenzija sa cijenom izrade kutije dimenzija
x = 8, y = 2 , koja takoer ima obujam 128 litara.

95

2.5. Elastinost funkcija jedne varijable

Elastinost je pokazatelj sposobnosti neke ekonomske veliine da reagira (promijeni se)
manje ili vie intenzivno na promjenu neke druge veliine s kojom je povezana.
Primjerice, potranja za nekim proizvodom moe biti vrlo osjetljiva na promjenu cijene. U
tom sluaju kaemo da je funkcija potranje tog proizvoda elastina. Elastinost moemo
mjeriti u jednoj toki, a moemo i na nekom intervalu tada govorimo o lunoj elastinosti.

Koeficijent elastinosti u jednoj toki

Slui kao osnovna mjera elastinosti funkcije.
Koeficijent elastinosti funkcije y u toki x je omjer relativne promjene vrijednosti funkcije y i
relativne promjene nezavisne varijable x. Pretpostavka je da je promjena varijable x
beskonano mala ( x 0 ).
y
xy x
relativna promjena od y
y x
y
Ey,x =
= lim
= lim
= lim
= y.

x
o
x
o
x
o
x
relativna promjena od x
yx y
x y
x
Koeficijent elastinosti funkcije y u toki x raunamo na sljedei nain:
x
E y,x = y .
y

Kae se da je funkcija y u nekoj toki elastina, ako je u toj toki

E y,x > 1 .

Kae se da je funkcija y u nekoj toki neelastina, ako je u toj toki

E y ,x < 1 .

Funkcija y je u nekoj toki jedinino elastina, ako je u toj toki

E y,x = 1 .

Funkcija y je u nekoj toki savreno neelastina ako je u toj toki

E y,x = 0 .

Interpretacija: Koeficijent elastinosti E y , x moemo interpretirati kao postotnu promjenu

veliine y uz pretpostavku da se veliina x poveala za 1%.

Primjer 2.53
Izraunajte koeficijent elastinosti Paretove funkcije y =

0.38
.
x1.8

Rjeenje:

E y,x =

x
x
x
y =
0.38 x 1.8 ) =
0.38 ( 1.8) x 2.8 =
1.8 (
1.8
y
0.38 x
0.38 x
.
x
2.8
2.8
2.8
=
0.38 ( 1.8) x = 1.8 x x = 1.8
0.38 x 1.8

Dakle, ako se x povea za 1%, vrijednost funkcije e se smanjiti za 1.8%.

96

Primjer 2.54 Elastinost funkcije potranje

100
. Odredite
p
koeficijent elastinosti i interpretirajte ga. Kako e poveanje cijene tog proizvoda od
1% utjecati na prihod od njegove prodaje?

Funkcija potranje nekog proizvoda zadana je izrazom q =

Rjeenje:
Prvo emo funkciju q zapisati u obliku pogodnijem za deriviranje:

q=

100
100 10
=
= 1 = 10 p 2
p
p
p2
3

Eq , p =

p
q =
q

1
3

p2
1
1
10 p 2 =
10 p 2 = .
2
2

10

10 p 2
Tumaenje izraunatog koeficijenta glasi: Ako se cijena povea za 1%, potranja e se
smanjiti za 0,5%.
Prihod od prodaje je umnoak cijene i potranje, dakle dvaju faktora od kojih se jedan
poveao a drugi smanjio. Meutim, potranja se smanjila manje nego to se poveala
cijena, pa e prihod porasti nakon poveanja cijene. To je tipino za proizvode ija je
potranja neelastina.
U prethodnom primjeru dobiveni koeficijent elastinosti je broj koji ne ovisi o cijeni p. To
znai da je funkcija jednako elastina na bilo kojoj razini cijena. To je dosta nerealan sluaj.
Primjer 2.55
Odredite i interpretirtajte koeficijent elastinosti funkcije potranje q = 2 p + 20 za
cijenu p = 6 .
Rjeenje:
p
p
2 p
p
Eq , p = q =
( 2 p + 20 ) =
=
.
q
2 p + 20
2 p + 20 p 10
Sada raunamo Eq,6 .
Eq ,6 =

6
6
3
=
= .
6 10 4
2

Ako se cijena sa
razine 6 povea za
1%, potranja e se
smanjiti za 1,5%.
Potranja je elastina
za cijenu 6.

Primjer 2.56 Podruje elastinosti

Odredite podruje elastinosti funkcije potranje q = 200 p + 800 .
Rjeenje:
p
p
200 p
Eq , p = q =
( 200 p + 800 ) =
=
200 p + 800
200 p + 800
q
.
p
=
p4

97

Zanima nas za koje cijene je zadana funkcija potranje elastina, pa postavljamo

nejednadbu:
p
>1.
p4
Budui da je domena funkcije potranje interval p[ 0,4] , izraz unutar zagrada
apsolutne vrijednosti nije pozitivan, pa postavljena nejednakost, zbog definicije
apsolutne vrijednosti realnog broja, prelazi u
p

> 1.
p4
Uzimajui opet u obzir da je izraz p 4 negativan za sve cijene iz domene funkcije
potranje, rjeenje ove nejednadbe je interval p ( 2, 4] .
Na intervalu [ 0,2) funkcija potranje je neelastina. Za cijenu 2 funkcija je jedinino
elastina.

2.6. Funkcije vie varijabli

Funkcije koje predstavljaju zavisnost nekih veliina u ekonomiji najee su funkcije vie
varijabli. Primjerice, potranja nekog proizvoda u stvarnosti ne ovisi samo o njegovoj cijeni,
nego jo i o cijeni njegovih supstituta, cijeni komplementarnih proizvoda, o trenutnoj
kupovnoj moi, itd.
Primjer 2.57 Funkcija vie varijabli
Pretpostavimo da se cjenik taksi usluga iz primjera 2.1 dopuni novom, treom,
stavkom:
Start: 30 kn
Prijevoz po km: 6 kn
ekanje po satu: 50 kn
Kako bi u tom sluaju glasila formula za izraun cijene vonje?
Rjeenje:
Cijena vonje kao zavisna varijabla, u tom sluaju je funkcija dviju nezavisnih varijabli:

duljina vonje x
vrijeme ekanja u satima y
Traeni izraz je:

C ( x, y ) = 6 x + 50 y + 30 .

Ukoliko elimo naznaiti da veliina y zavisi o n drugih veliina, tj. da je y funkcija n varijabli,
to zapisujemo ovako:
y = f ( x1 , x2 ,..., xn ) .
Primjer 2.58 Funkcija zbrajanja
to biste rekli da radi ova funkcija f ( x, y ) = x + y ?
98

Primjer 2.59
Funkcije dviju varijabli moemo
grafiki predoiti u
trodimenzionalnom
koordinatnom sustavu. Tako je
npr. graf funkcije z( x, y) = x2 + y2
trodimenzionalna ploha jednaka
onoj koja bi nastala rotacijom
parabole z = x 2 oko osi z.

Parcijalne derivacije
Za derivaciju funkcije y = f ( x ) , koristili smo se oznakom y ili

dy
, elei naznaiti da smo
dx

funkciju y derivirali po varijabli x.

Ako funkciju vie varijabli deriviramo po jednoj od varijabli, radi se o parcijalnoj (djelominoj)
derivaciji. Pri tom sve varijable osim one po kojoj deriviramo tretiramo kao konstante tj.
realne brojeve. Iz ovog naela slijedi da ako smo svladali tehniku deriviranja funkcije jedne
varijable, onda znamo i parcijalno derivirati.

Oznake

Neka je z funkcija dviju varijabli: z = f ( x , y ) .

zx =

dz
dx

oznaka za parcijalnu derivaciju funkcije z po varijabli x.

zy =

dz
dy

oznaka za parcijalnu derivaciju funkcije z po varijabli y.

Primjer 2.60 Parcijalne derivacije

a) Odredite parcijalne derivacije z x i zy funkcije z = 2 x 2

1
.
y

Rjeenje:

zx =

dz
dx

zy =

dz
dy

1
d 2 x2
y
=
= 4x 0 = 4x
dx
.
2 1
d 2x
y
1
=
= 0 ( y 2 ) = 2
dy
y

99

b) Odredite parcijalne derivacije z x i zy funkcije z = 5 xy x 2 y 2 .

Rjeenje:
2
2
dz d ( 5 xy x y )
zx =
=
= 5y 2x 0 = 5y 2x
dx
dx
2
2
dz d ( 5 xy x y )
zy =
=
= 5x 0 2 y = 5x 2 y
dy
dy

c) Odredite parcijalne derivacije u x , uy i u z funkcije

u = x 2 + 2 y 2 + 2 xyz 2 z 3 .

Rjeenje:
2
2
3
du d ( x + 2 y + 2 xyz 2 z )
ux =
=
= 2 x + 2 yz
dx
dx
2
2
3
du d ( x + 2 y + 2 xyz 2 z )
uy =
=
= 4 y + 2 xz
dy
dy

uz =

2
2
3
du d ( x + 2 y + 2 xyz 2 z )
=
= 2 xy 6 z 2
dz
dz

Parcijalne derivacije vieg reda

Funkciju vie varijabli moemo uzastopno parcijalno derivirati po bilo kojoj varijabli.
Npr. ako bi funkciju z = f ( x , y ) parcijalno derivirali po varijabli x, pa dobivenu funkciju po
varijabli y, nastalu funkciju oznaili bi sa z xy .
Primjer 2.61 Parcijalne derivacije vieg reda
a) Odredite sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije z = 5 xy + x 2 .
Rjeenje:

zx = 5 y + 2 x

zy = 5x

z xx = 2
z xy = 5

z yx = 5
z yy = 0

Ovdje su sve parcijalne derivacije drugog reda konstante, to znai da bi sve

parcijalne derivacije treeg reda bile jednake 0.
b) 0dredite sve parcijalne derivacije drugog reda funkcije z = 2 ye x + x 2 e y .
Rjeenje:
100

z x = 2 ye x + 2 xe y

z y = 2e x + x 2e y

z xx = 2 ye x + 2e y
z xy = 2e x + 2 xe y

z yx = 2e x + 2 xe y
z yy = x 2 e y

Uoimo da je z xy = z yx u oba primjera. Vrijedi i openitije, tj. nije vaan redoslijed

parcijalnih derivacija, nego samo koliko smo puta po kojoj varijabli funkciju derivirali.
Tako je npr. z xxxyyxyy = z yyxxyyxx za bilo koju funkciju z za koju navedene parcijalne
derivacije vieg reda postoje.
c) Odredite parcijalnu derivacije treeg reda z xxy funkcije z = 5 ye x + x 3 .
Rjeenje:
z x = 5 ye x + 3x 2

z xx = 5 ye x + 6 x
z xxy = 5e x
Provjerite vrijedi li z xxy = z yxx .

101

Ekstremi funkcija vie varijabli

Postupak odreivanja lokalnih ekstrema funkcije z = f ( x , y )

1) Odredimo stacionarnu toku ( x0 , y0 ) , tj. toku za koju vrijedi

z x ( x0 , y0 ) = 0
z y ( x0 , y0 ) = 0

Nuni uvjeti

Stacionarnih toaka moe biti vie, pa idue korake treba provoditi za svaku
od njih.
2) Odredimo parcijalne derivacije drugog reda zxx , z yy i zxy .

Provjeravamo

uvjet:
z xx ( x0 , y0 ) z yy ( x0 , y0 ) z xy ( x0 , y0 ) z yx ( x0 , y0 ) > 0

Ako vrijedi

z xx ( x0 , y0 ) < 0
z yy ( x0 , y0 ) < 0

z ima maksimum u toki ( x0 , y0 ) .

z ima minimum u toki ( x0 , y0 ) .

z yy ( x0 , y0 ) > 0
3) Odredimo vrijednost zadane funkcije u tokama ekstrema da bi dobili sve
koordinate ekstrema: ( x0 , y0 , z ( x0 , y0 ) ) .
Ako vrijedi

z xx ( x0 , y0 ) > 0

Primjer 2.62 Ekstremi funkcije dviju varijabli

Odredite lokalne ekstreme funkcije
z = 2x2 + y2 2 .
Rjeenje:
1) Odreujemo stacionarne toke postavljanjem jednadbi z x = 0 i z y = 0 :
zx = 4 x
4x = 0
, pa iz sustava
dolazimo do jedine stacionarne toke ( 0,0 ) .
zy = 2 y
2y = 0

2) Odreujemo parcijalne derivacije zxx , z yy i zxy u toki (0, 0) :

z xx = 4
>0
z yy = 2
z xy = 0

Provjeravamo uvjet z xx z yy z xy z yx > 0 : 4 2 02 = 8 > 0 .

Prema tome, funkcija z ima ekstrem u toki (0,0) i radi se o toki minimuma. Uvrtavanjem
ove toke u funkciju dobivamo minimum m ( 0,0, 2 ) .

102

Primjer 2.63
Odredite lokalne ekstreme funkcije
z = x 2 + 2 xy + 2 y 2 4 x 14 y + 1 .
Rjeenje:
1) Odreujemo stacionarne toke postavljanjem jednadbi z x = 0 i z y = 0 :

zx = 2 x + 2 y 4
z y = 2 x + 4 y 14

Dakle, treba rijeiti sustav

2 x + 2 y 4 = 0
2 x + 4 y 14 = 0
Rjeenje ovog sustava je ureeni par, tj. toka (1,3) , i to je jedina stacionarna
toka. Sada treba provjeriti ostale uvjete.
2) Odreujemo parcijalne derivacije zxx , z yy i z xy u toki (1, 3) :

z xx = 2
z yy = 4
z xy = 2
Uoavamo da nije ispunjen uvjet z xx z yy z xy z yx > 0 , jer
dobivamo 2 4 22 = 12 < 0 , pa zakljuujemo da funkcija nema ekstrem u toki
(1, 3) , dakle nema ga uope budui da je ta toka bila jedini kandidat.

103

Parcijalna i ukrtena elastinost

Neka je zadana funkcija potranje nekog proizvoda kao funkcija vie varijabli
q1 = f ( p1 , p2 , p3 , ... , k , t , ...) .

p1 predstavlja cijenu tog proizvoda

p2 , p3 , ... , pk su cijene nekih drugih, srodnih proizvoda
k , t , ... su ostale varijable (dohodak, vrijeme,...)

Ukoliko promatramo reakciju potranje na promjenu bilo koje pojedine varijable (uz
pretpostavku da se ostale varijable ne mijenjaju), kaemo da nas zanima parcijalna
elastinost funkcije potranje.
Posebno, parcijalne elastinosti po varijablama p2 , p3 , ... , pk nazivamo ukrtene elastinosti.
Koeficijent parcijalne elastinosti funkcije z = f ( p1 , p2 , p3 ,..., pn ) po varijabli pi rauna
se ovako:

Ez , pi =

pi
z pi .
z

Koeficijent ukrtene elastinosti je pokazatelj trinog odnosa dvaju proizvoda. Ako je on

relativno velik i pozitivan broj, radi se o dobrim supstitutima (npr. autobusni i eljezniki
prijevoz). Ako je po apsolutnoj vrijednosti relativno velik a negativan (npr. -0,92), radi se o
komplementarnim proizvodima. Komplementarni proizvodi su oni koji se nadopunjuju,
odnosno zajedno ine smislenu cjelinu ili proizvod (primjeri: flomaster za bijelu plou spuva za suho brisanje, olovka - gumica, automobil - benzin, ...).
Primjer 2.64 Parcijalne elastinosti i tumaenje
Zadana je potranja margarina kao funkcija cijene margarina i cijene maslaca:
q A = p A0,8 pB 0,7 .
q A je koliina potranje margarina, pA je cijena margarina, pB je cijena maslaca.
a) Odredite koeficijente parcijalnih elastinosti i protumaite znaenje svakog od
njih
b) to na temelju koeficijenta ukrtene elastinosti moete zakljuiti o trinom
odnosu margarina i maslaca?
Rjeenje:
a) Raunamo koeficijent elastinosti po cijeni margarina:
p
p
EqA, pA = A q A pA = 0,8 A 0,7 (0,8) pA 1,8 pB 0,7 =
qA
p A pB

pA

=
pA

0,8

pB

0,7

(0,8) pA 1,8 pB 0,7 = pA1,8 (0,8) p A1,8 =

= 0,8

104

Dobiveni koeficijent 0,8 tumai se ovako: Ako se cijena margarina povea za 1%

(uz neizmjenjenu cijenu maslaca), potranja margarina smanjit e se za 0,8%.
Raunamo koeficijent elastinosti po cijeni maslaca:
p
pB
p A 0,8 0, 7 pB 0,3 =
Eq A , p B = B q A p B =
0,8
0,7
qA
p A pB
= pB 0,3 0, 7 pB 0,3 =
= 0, 7

Dobiveni koeficijent 0,7 tumai se ovako: Ako se cijena maslaca povea za 1% (uz
neizmjenjenu cijenu margarina), potranja margarina poveat e se za 0,7%.
b) Budui da je koeficijent ukrtene elastinosti pozitivan i relativno velik,
zakljuujemo da su maslac i margarin relativno dobri supstituti.

Homogene funkcije
U mnogim dosadanjim razmatranjima, u sklopu neke ekonomske analize, prouavali smo
kako se mijenja vrijednost neke funkcije ako mijenjamo neku od nazavisnih varijabli,
pretpostavljajui da se ostale varijable nisu mijenjale. Postoje funkcije koje imaju svojstvo
homogenosti. To svojstvo nam omoguava iskazivanje promjene vrijednosti funkcije u
sluaju da sve nezavisne varijable promjenimo na jednak nain istovremeno mnoei ih
istim koeficijentom.
Funkcija z = f ( x1 , x2 , x3 , ... , xn ) je homogena stupnja , ako vrijedi:
f ( kx1 , kx2 , kx3 , ... , kxn ) = k f ( x1 , x2 , x3 , ... , xn ) .

Primjer 2.65 Homogena funkcija

Odredite stupanj homogenosti funkcije f ( x, y ) = 2 x 2 + y 2 .
Rjeenje:

Pretpostavimo da smo obje varijable uveali za koeficijent k:

f (kx, ky) = 2(kx) 2 + (ky )2 = 2k 2 x 2 + k 2 y 2 = k 2 (2 x 2 + y 2 ) =

= k 2 f ( x, y )
Dakle, ova funkcija je homogena i to drugog stupnja homogenosti.
Primjer 2.66 Funkcija proizvodnje
Proizvodnja P u nekoj tvornici ovisi o uloenom radu L i uloenom kapitalu C na sljedei
C
nain: P ( L, C ) = L2 ln + C 2 . Kako e se promijeniti proizvodnja ako se oba faktora
L
poveaju istovremeno za 10%? Radi li se o homogenoj funkciji? Ako da, kojeg stupnja
homogenosti?
105

Rjeenje:
Provjeravamo radi li se o homogenoj funkciji:
kC
P ( kL, kC ) = (kL) 2 ln
+ (kC )2 =
kL
C
kC

+ k 2C 2 = k 2 L2 ln + C 2 =
= k 2 L2 ln
L
kL

= k 2 P ( L, C )
Dakle, radi se o funkciji stupnja homogenosti 2. To znai da e poveanje svakog
faktora za 10%, tj. s koeficijentom 1,10 poveati proizvodnju s koeficijentom 1,10 2 , tj.
za 21%.

Zadaci za vjebu (Ekstremi i elastinost)

1. Odredite ekstreme funkcija:
1
a ) y = x 4 + 16 x
( Rj. m ( 2, 24 ) )
2
x2 + 1
b) y=
( M ( 1, 2 ) ; m (1, 2 ) )
x
c ) Zadana je funkcija ukupnih trokova T = Q3 + 2000 . Za koji obujam proizvodnje su
(Rj. (10,300) )

prosjeni trokovi minimalni? Koliko iznose?

2. Treba napraviti sanduk za prijevoz osjetljive opreme obujma 250 litara. Sanduk ima dno
kvadratnog oblika koje se izrauje od materijala cijene 10 kn/dm2. Cijena materijala za
izradu bonih strana je 3 kn/dm2, a za poklopac 2 kn/dm2. Odredite dimenzije sanduka
tako da cijena izrade bude to manja. (Rj. x = 5 )
3. Odredite koeficijent elastinosti funkcije y = 100.23 x 0.32 .

4. Odredite koeficijent elastinosti za funkciju y = 10 x 2 .

5. Odredite koeficijent elastinosti za funkciju y =

1000
.
x3

(E

y,x

= 0.32 )

E y ,x =
2

E y ,x =
2

6. Zadana je funkcija ukupnih trokova T = 3q + 5 . Odredite koeficijent elastinosti ukupnih

5
1

trokova za q = .
ET , 5 3 =
3
2

7. Odredite

( Rj.

lokalne

ekstreme

funkcije

z = x4 2 x2 + y 2 2 y + 1 .

m1 (1,1, 1) ; m2 ( 1,1, 1) )

8. Neka su p A i p B cijene proizvoda A i B koji su puteni u prodaju. Odredite cijene p A i

p B za
koje
je
prihod
najvei,
ako
je
funkcija
prihoda

106

R ( p A , p B ) = 5 p A 2 + 500 p A 15 p B 2 + 3000 p B .

Koliki

je

najvei

prihod?

( Rj. ( 50,100,162500$ ) )
9. Proizvodnja P u nekoj tvornici ovisi o uloenom radu L i uloenom kapitalu C kako slijedi:
C
P ( L, C ) = L2 ln + C 2 . Ako se oba faktora poveaju istovremeno za 10%, za koliko
L
postotaka se mijenja proizvodnja?
( Povea se za 21% )
9. Odredite derivacije funkcija:

R j.

a) y = ln ( x 2 + 2 )
b) y = ( x 4 + x + 1)
c)

y = ( 3e )

( R j. 2 ( x

( R j.

6x

2x

( x 2 + 2 )

+ x + 1 )( 4 x 3 + 1 ) .
6 (3 e )

6x

10. Odredite podruje elastinosti funkcije potranje q =

( Rj.

p 50,100

ln 3 e .

1
p + 50 .
2

11. Zadana je potranja proizvoda A kao funkcija cijene tog proizvoda p A i cijene nekog
drugog proizvoda pB :
q A = 0.25 p A1.32 pB 0.8 .

a) Izraunajte koeficijent parcijalne elastinosti Eq A , p A , i koeficijent ukrtene elastinosti

EqA , pB (Elastinost potranje proizvoda A s obzirom na promjenu cijene proizvoda B).

b) Protumaite dobivene koeficijente. to na temelju koeficijenta ukrtene elastinosti

moete zakljuiti o trinom odnosu proizvoda A i B ?

13.

R j.

2
2
Odredite ekstreme funkcije z = x 4 x + y 2 y + 8

14.

Odredite ekstreme funkcije z = x 2 4 x + y 2 + 6 y + 18 .

12.

Odredite ekstreme funkcije y = xe x .

m in 1, .
e

( R j . m in ( 2 ,1, 3 ) ) .

107

Literatura:

1. B. ego: "Matematika za ekonomiste", Narodne novine d.d., Zagreb, 2005.

2. B. Reli, "Gospodarska matematika", Raunovodstvo i financije, Zagreb, 2002.
3. Dabevi, N. Dravinac, I. Frani, B. Sekuli, B. ego: "Primjena matematike za
ekonomiste", Informator, Zagreb, 1996.
4. Nerali, ego: Matematika. Element, Zagreb, 2009.

108