FPN UNSA

HISTORIJA SOCIJALNE I
POLITICKE MISLI U BiH
MODERNA POLITICKA
MISAO U BiH

Prof.dr. Elvis Fejzic

HISTORIJA SOCIJALNE
POLITIKE MISLI U BIH
DRAVA I PRAVO SREDNJOVJEKOVNE BOSNE
Mnogobrojna sauvana svjedoanstva o pravnim odnosima u srednjem vijeku nam govore da je
I srednjovjekovna bosanska drava egzistirala po pravnim parametrima. Meu sauvanim
pravnim spomenicima su zakonodavni spomenici koji potvruju da je bosansko pravo toga doba
poznavalo povelje I ugovore, koji imaju zakonodavno obiljeje. Meu starim pravnim
spomenicima nalaze se I vladarske povelje I meunarodni ugovori , to nam govori da je
bosanska deava poznavala I meunarodno javno pravo. Bosanska drava je znala I za sudske
institucije to nam svjedoe sauvano mnogobrojni protokoli, tube, presude. Takoe bosanska
drava je poznavala I privatno pravo, sauvani su brojni testamenti, tapije, pogodbe idr. Znai
srednjovjekovna drava je prakticirala pravo koje je funkcionisalo u razliitim formama kao to
su: zakonodavno, sudsko, javno I privatno pravo. Prakticiranjem prava Bosna je pokazala
svoj individualitet kroz recepciju I prakticiranje pravne kulture toga doba.
Forme I vrste srednjovjekovnog bosanskog prava nisu nita drugo nego manifestacija
obiajnog prava. U srednjovjekovnoj Bosni nije bilo pisanih zakona, ali to ne znai da nije
poznavala njegovu pravu vrijednost. Historijske okolnosti, tj. pad Bosne pod osmansku vlast je
onemoguilo da srednjovjekovna bosanska drava dospije do pisanog pravnog zakonodavstva.
Bosansko obiajno pravo se bavi socijalnim, ekonomskim, drutveno-politikim odnosima u
srednjovjekovnoj Bosni. U dravno.politikoj sferi, obiajno pravo regulie I uspostavlja
porijeklo I dimenzije moi vladara ( banova I kraljeva). Takoe regulie I meusobne odnose
imeu razliitih slojeva feudalne hijerarhije. Regulie I odnose izmeu vladajue hijerarhije I
potinjenih slojeva bosanskog drutva. Obiajno pravo regulie I meudravne odnose izmeu
bosanske drave I Dubrovake Republike.
Temeljna obiajno-pravna norma koja definie poloaj vladareve moi jeste institucija-norma
vjerne slube. Ova norma podrazumijeva cjelinu dunosti I prava podanika prema vladaru,
ukljuujui I vojne slube. Obiajno pravo je instaliralo I norme kojima se uvala ruka
gospodina bana I vjera gospodska. Te su norme u sebi nosile sankcije kojima se titio
vladarev autoritet.
Srednjovjekovna Bosna je bila patrimonijalna drava sve do I u doba Stjepana II
Kotromania, to znai da je vladar, ban ili kralj, bio vlasnik cjelokupnog dravnog zemljita
kojim je on zajedno sa lanovima svoje porodice slobodno upravljao. Kao jedini vlasnik
zemljita vladar je prakticirao I darovno pravo, a to je znailo pravo vladara da dravnu zemlju
2

kao vlastitu batinu darovnicama poklanja u vlasnitvo pojedinim podanicima , pripadnicima

feudalne hijerarhije. Ban je dolazio na prijesto izborom, ali je sam izbor bio ogranien na jednu
porodicu, jedan rod, rod Kotromania. Obiajno-pravna institucija vjerne slube, I
ispunjavanje vjere gospodske osiguravala je temelje ureenosti, stabilnosti I kontinuiteta
patrimonijalne drave. Vremenom e se patrimonijalna drava transformirati u staleku,
uspostavljanjem Kraljevine Bosne, ali e I staleka drava poivati na obiajnom pravu,tj. nece
dospjeti do pisane pravno-zakonske regulacije socijalnih odnosa kako u feudalnoj hijerarhiji tako
I u cjelokupnom bosanskom drutvu.
Temeljna obiajno-pravna norma kojom se regulie pozicija moi vlastele kao visokog sloja
moi u poretku feudalne hijerarhije jeste njihovo pravo na plementinu tj. pravo na plemenitu
batinu, koja je ujedno I temelj ekonomski a kasnije I vojno-politike moi teritorijaliziranih
feudalnih grupacija- oblasnih porodine dinastije, koje e kasnije biti nosioci dezintegrativnih
procesa u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi. Iz ovog obiajnog prava proizale su I druge
obiajno pravne norme kojima se definie poloaj velmoa, posebno u odnosu prema vladaru.
Jedna od tih obiajno-pravnih normi je norma vlastelinskog imuniteta, koja nije bila pisana
nego je izlazila iz obiajno-pravne institucije vjere gospodske. Odreivala je da pripadnici
visoke feudalne hijerarhije imaju garanciju na linu sigurnost I slobodu, I neprikosnoveno pravo
na plemenitu batinu ukljuujui I darovni posjed. Oni nisu mogli biti zatvarani, pogubljeni ili
uzeti za taoce bez odgovarajuih uslova. U sluaju sukoba izmeu obiajno-pravnih institucija
vjerne slube , vjere gospodske I imunitetnog prava osim obiajnog prava jaeg , posredovala je
obiajno-pravno ustanovljena sudska instanca koja nije bila stalnasudska institucija nego je
radila po potrebi , a sainjavali su je predstavnici vlastele kao I vrhova Crkve Bosanske.
Unutranje azilantsko pravo je poznavala srednjovjekovna Bosna, odnosno u sluaju da
vlastela doe u sukobe sa banom ili kraljom, mogla je nai utoite pod okriljem Crkve Bosanske
, bez prava na upade I intervencije od strane vladara.
Obiajno agrarno pravo u srednjovjekovnoj bosanskoj dravi je regulisalo poloaj I
materijalne obaveze podanika prema feudalnoj hijerarhiji. Obiajno pravo je standardiziralo
rentu, zatim bila je definirana vrsta vezanost seljaka za vlastelinsku zemlju jer im je bilo
zabranjeno bjeanje sa vlastelinove zemlje. Ova se obiajno-pravna norma zabrana iskazivala I u
pismenom obliku kao to su banove ili kraljeve povelje.
Posebno obiajno-pravnom normom su definisana prava I dunosti bosanskog gradskog
stanovnitva I nebosanskih grupacija (Vlaha, Sasa, kotorana), I uopte stanovnitva koje je
ivjelo u rudarskim mjestima I trgovinskim kolonijama. One su pripadale obiajno-pravnim
normama koje su regulisale uspostavljanje gradske autonomije.
Ekspanzija rudarske proizvodnje e dovesti do oblikovanja posebnog kompleksa pravnih
obiaja rudarsko pravo. Iako zadrava naturalnu rentu, ova ekspanzija I ekonomski razvoj e
postepeno dovesti do uveanja novane rente, pa e se vremenom razviti I bosansko porezno
3

pravo. Ono se intenzivno oblikuje upotrebom bosanskog novca, a Stjepan II Kotromani je prvi
bosanski vladar koji je zapoeo njegovo kovanje. Bosansko poresko pravo je zahtjev I da rudnici
banu moraju donositi urburu, to je uobiajena zakonska dadbina koja je iznosila oko desetine
proizvodnje. Razvojem bosanske fiskalne politike,potepeno dolazi do pojave I razvoja
bosanskog carinskog prava. Ono poznaje uvozne, izvozne carine kao I ustupne carine na
tranzitnu robu. Takoe sa razvojem novane privrede se razvija I kreditno pravo. Rije je o
obiajno pravnim normama kojima se reguliu odnosi u sferi kreditnog poslovanja, pa je tako
bosansko kreditno pravo poznavalo mjenice, trgovaka drutva,institucije jamca, kreditiranje uz
zalog itd.
Bosansko brano I porodino pravo je do kraja obiajno I izvedeno iz tradicije. Nije bilo
podvrgnuto nikakvim crkvenom,kanonskom pravu niti je bilo pod crkvenom intervencijom, tako
da nije bilo ceremonija, rituala I pravila. Bosansko brano pravo ne priznaje ni institucije
miraza,brakovi su se sklapali prema tradiciji I obiajima bilo je dovoljno da ena bude dobra I
vjerna da bi se brak sklopio. Dok pravoslavna I katolika crkva insistira na doivotnosti I
neraskidivosti braka, obiajno brano pravo u Bosni brak ini prirodnom I fleksibilnom
zajednicom.
Uveanjem materijalnog bogatstva drutva I pojavom vika rada, razvie se I bosansko
nasljedno pravo. Ni ono nije kodificirano u obliku pisanih zakona. Njime su se regulisali sloeni
odnosi nasljeivanja. Ono je poznavalo nasljeivanje sa testamentom I bez
testamenta.Nasljeivanje bez testamenta poivao je na agnatskom sistemu zakonsko
nasljeivanje po principu pripadnosti rodu porodica, koje je izvueno iz plemensko-rodovske
tradicije. Ono je regulisalo redosljed nasljeivanja, gdje su muki imali prvenstvo u odnosu na
enske srodnike. Ali I enski nasljednici nisu bili obespravljeni upravo zbog ovog nasljednog
prava kojke ima je osiguravalo respektabilni dignitet. Nasljeivanje sa testamentom je regulisalo
sadrinu, formu, vrijeme, subjekte I naine izvrenja testamenta.
Rekli smo da u bosansko obiajno pravo stoji u temelju I bosanskog meunarodnog prava. U
njega ulaze meunarodni mirovni paktovi, spoljnotrgovaki poslovi, ugovorii povelje kojima se
regulie privredno-trgovinska prava stranih drava(njihovih vlada I podanika ), na tlu Bosne.
Meunarodno pravo se temelji na obiajnom pravu, odnosno institucije starih obiaja.Tako e
npr.ban Ninoslav na temelju potovanja starih obiaja, potvrditi u svojoj povelji dubrovake
povlastice koje su dobili od bana Kulina 1189god.
Obiajno pravo je temelj regulacije socijalnih, ekonomskih I politikih odnosa u
srednjovjekovnoj Bosni. Srednjovjekovna bosanska drava se ne bi mogla ni oformiti,niti
stoljeima trajati da u njenim temeljima nije stajalo obiajno pravo: ono je preuzelo na sebe
ulogu I kanonskog prava I pisanog svjetovnog prava u obliku zakona .
Iz patrimonijalne drave, Bosna se transformirala u staleku monarhijsku davu.U shvatanje I
objektivaciju koncepcije staleke drave ulazi I afirmacija dravnog sabora koji se prvi put
4

spominje u jednoj povelji 1354.god. kao stanak sve zemlje Bosne I Donjih Krajeva I Zagorja I
humske zajednice. Do afirmacije dravnog sabora dolazi nakon postanka Bosne
kraljevinom.Tada e zapravo Bosna krenuti putem izgradnje staleke monarhije. Pod uticajem
Ugarske u Bosni se mijenja poimanje vlasti I dolazi do razdvajanja egzistencije drave od
linosti kralja. Dvije nove prakse koje ulaze u staleko oblikovanje bosanske drave su
transpersonalni status Krune I dravotvorni tretman feudalne hijerarhije. U takvom kontekstu se
afirmira bosanski Sabor koji pri tome pretendira da predstavlja bosansku dravu kao
cjelinu.Osvajanje Bosne od strane Osmanlijske vlasti , nije je doveo do ustavne monarhije, ali je
bar imala: staleku monarhijsku svijest, entitet neovisan od linosti vladara, bosanski stanak.
Dakle u osnovi historijskog razvoja srednjovjekovne Bosne stajalo je obiajno pravo.Ono nije
Bosnu odvelon ka pisanom pravu I zakonodavstvu, do toga e doi mnogo kasnije.
Hegel je rekao da zakoni jedne nacije time to su napisani I sakupljeni ne prestaju biti njeni
obiaji.

HASAN KAFIJA PRUAK

IDEAL PRAVDE I MO DRAVE
Biografija Hasan Kafija Pruak je bio najznaajnija linost u nauno-knjievnom I
intelektualnom ivotu bosanskih muslimana posljednjih decenija XVI I poetkom XVII vijeka.
Roen je u Pruscu ,kolovao se u Istanbulu na poetku vladavine sultana Selima II.Po povratku u
Prusac dri predvanja uenicima.Biva postavljen za kadiju u Pruscu,a kasnije I u Sremu.Od
sultana mu je dodijeljen prusaki kadiluk kao doivotna mirovina.
Napisao je 17 djela iz razliitih oblasti logike, filozofije,dogmatike,meu kojima su najpoznatija:
Kafijin kompedijum iz logike, Metod uvoenja u jurisprudenciju, Temelji mudrosti o ureenju
svijeta, Rajske bae o naelima vjerovanja iz nauke o kelamu, Istraivanje iz stilistike, Niz
uenja do posljednjeg vjerovjesnika. Bavio se I kaliografijom I drvorezbarijom.
Rasprava Temelji mudrosti o ureenju svijeta, je izazvala veliki interes zapadnoevropske
orjentalistike. On pie kako napraviti pravednu dravu a da bude I mona. Hobs kae da ljudi
nemaju samo prava,ve I da potuju vlast,dok Makijaveli u djelu Vladalac, ne biraju sredstva
kako e doi do cilja.Slinosti izmeu Hobsa,Makijavelija I Pruaka je u tome da piu djela
sline sadrzine. Prvi prevod Temelja mudrosti je sainjen 1732.god. a prvi objavljeni prevod u
Francuskoj 1824.god, a zatim se prevodi na turski, maarski, njemaki,a na naem jeziku se
pojavljuje 1919.god.u prevodu dr.Safvet Bega Baagia.
4
Ambivalencije u interpretaciji - Pruak se obrazovao i formirao svoj pogled na svijet i svoj
nain miljenja na izvorima i uzorima orijentalno-islamskog kulturnog kruga, on je u njegovim
okvirima i stvarao.Taj je krug u njegovo vrijeme bio zatvorenu odnosu na zapadni ,
evropski,kulturni krug, posebno to se tie drutvenih nauka. Pruakova politika misao ne nosi
u sebi transhistorijski sadraj, i univerzalistiki potencijal, a takoe tu misao nije mogue
tumaiti logikom i kategorijama zapadnoevropske politike filozofije,njegova ( Amir Ljubovi)
se argumentacija deducira iz specifinosti islamsko-politikog miljenja i iz njega izvedene vizije
idealne islamske drave. Za islamsku politiku misao karakteristino je odsustvo svake ideje
sekularizacije sfere politike, ona ne ivi kao na zapadu u podvostruenosti svjetovnog i
religijskog i njihovim stalnim antagonizmima.Teokratski(Teokrat-zagovaranje halifatskog
vladanja) politiki poredak je utemeljen na ideji egalitarizma(egalitarizam-jednakost meu
ljudima).Politiko ureenje islamske drave ukljuuje u sebe Boanski zakonkoji posreduje
totalitet ivota ljudi, drutveno-dravne egzistencije i visoko vrijednosni rang vladarskog
autoriteta. Pruakova izuzetna obrazovanost omoguila mu je da u svojoj politikoj misli vri
6

recepciju ne samo islamske duhovne proizvodnje nego i tekovina predislamskih kultura,a

posebno antike i perzijske. Pruak razrjeava istovjetno probleme drave, politike, vlasti, rata
mira,vojske isl.
Mo drave i politika etika Pruak ne poznaje pojam suvereniteta koji se sa Bodenom
uobliio na evropskom tlu tadanjeg doba, ali ideja moi drave, kao nosea ideja Pruakove
politike misli, moe se pojmiti kao teokratski suverenitet koji je izvuen iz koncepta islamskoosmanske drave. On pod pojmom moi podrazumijeva mo personaliziranog suvereniteta. To
poimanje proizilazi iz koncepcijskih odreenja islamske drave.Pruakova misao je okupljena
oko ideje rekonstrukcije i uveanja moi drave, konkretno osmanske drave, pa je i
koncentrisana ka restauraciji moi apsolutnog subjekta dravnog suvereniteta sultanove moi.
Motiv utemeljena moi drave kod Pruaka je inspirisan njegovim neposrednim uvidom u
pojavne izraze krize osmanskog drutva i opadanja sjaja i moi osmanske drave.Mnogi su
miljenja da je Pruak jedan od prvih koji je uoio poetak njegova propadanja i unutranjeg
raspada u vrijeme kada je ono jo uvijek bilo u punom ugledu svoje moi u Evropi, to sve iznosi
u svom djelu Temelji mudrosti o ureenju svijeta,gdje prepoznaje i otkriva spoljanje i
unutranje uzroke opadanja moi drave, naroito one koja se iskazuje na tlu BiH.On je svoje
djelo posvetio Mehmedu III,vjerujui da e mu ono pomoi da zaustavi proces opadanja
svjetsko-povijesne vladavine osmanske drave.Prva verzija ovog djela je nastala 1596 god. I to
na arapskom.U zimu 1597. Ovo djelo prevodi na turski i posveuje ga sultanu.On je napisao i
posvetu za ovo djelo koja kae : Da bude od pomoi vladarima ,uputa vezirima, uzor
mudracima i potpora siromasima.Kritika svijest o krizi drave ne dovodi u pitanje unutarnje
jedinstvo svjetovnog i religijskog koje se objektiviralo u identitetu dravnih i religijskih
institucija moi, jer islam poznaje samo jedno pravo, boanski obavljeni erijat. Motiv razuma
kao vrhunske vrijednosti,stoji u pozadini njegove vizije rekonstrukcije dravne moi.Pruakova
ideja dravne moi se utemeljuje u politikoj etici.. Pruakova misao iako utemeljena na
Boijoj egzistenciji, ona ipak ostavlja mogunost autonomije, u ureivanju svjetovnog svijeta
svijeta ivota, i islamska misao insistira na ideji samoodgovornosti ljudskog ina. Za sva
rjeenja Pruak se poziva na razum i pridrava se motiva razuma kao vrhunske
vrijednosti i to je motiv koji stoji u pozadini njegove vizije rekonstrukcije dravne moi.
Naslanja se na stavove islama koji doputaju razumsko miljenje i na misao iz Kur'ana da jedan
narod nee izai na dobro ako sam sebi ne pomogne autonomija i sloboda naroda da urede svoj
ivot.
Ideja pravde i dobre vladavine - Temeljna ideja Pruakove politike je ideja pravde.Samo
drava koja poiva na etiko-politikoj ideji pravde jeste mona drava.Dakle pravda je prvi
temelj racionalnog ureenja drave, njene moi, trajanja, te Pruak trai u dravi. Samo
tamo gdje je drava utemeljena na ideji reda moe se govoriti o djelatnoj snazi pravde. Pod
pojmom pravde on podrazumijeva sklad, harmoniju socijalnih stalea, odnosno drava je
utemeljena na pravdi ako na prvom mjestu poiva na striktnoj podjeli rada oko koje se onda

strukturiu i socijalni stalei. to se tie vrste i broja stalea Pruak se poziva na >>drevne
uenjake<< i >>mudrace starih<<, a oni razvrstavaju ljude na 4 stalea:
-

stale odeen za ma ( vladari,carevi, nihovi namjesnici i ostali vojnici ) i njihova

dunost je da nadzor nad svim ostalim staleima, zatita pravednosti i voenje dobre
politike prema uputama uenjaka i mudraca, voditi borbe i bitke radi odbrane od
neprijatelja..vojna mo je vanija od ekonomije,jer pljakanjem crpi resurse od drugih.
Stale odreen za pero ine uenjaci, mudraci i ostali poteni dobri i slavni koji nisu
sposobni za vojsku nego za molitvu i njegova je dunost da se izvravaju Boije naredbe
i zabrane, saoptavati erijatske odredbe svim staleima, davati miljenje i uestvovati u
planiranju i savjetovanju, poduavati u vjeri i vjerovanju, podsticati ljude na pobonost i
lijepo ophoenje, moliti za dobro svih, a za sultana posebno.
Stalee za poljoprivredu sainjavaju zemljoradnici poznati u nae vrijeme pod imenom
raja i beraja, a dunost mu je proizvoditi ivotne namirnice koje su uvjet za opstanak i
podmirivanje potreba svih stalea.
Stale trgovaca i zanatlija a njihova dunost je da se zalau na svemu onome to je
neophodno iz podruja zanatske i trgovake djelatnosti, kao i na onome ime se ljudi
koriste.

Pruak je spreman podrati i mjere prinude kako bi svaka individua radila unutar jednog od
stalea,jer prisiljavati jedan stale da radi poslove drugog stalea e prouzrokovati nered i rasulo
kao to se to deava u nae vrijeme. Prema tome Pruakov pojam pravde utemeljen je na
striktnoj podjeli rada i iz nje izvedene staleke strukture drutva , noen motivima reda , ini
temeljni stub njegovog pojma drzavne moi.
Podjela ljudi kod Pruaka dolazi iz direktne ili indirektne recepcije Platonove drave ali postoje
i odreene razlike.Pruak izvodi ideju staleke podjele iz autoriteta drevne tradicije i starih
mudraca, a Platon iz individualne psihologije. Za razliku od Pruaka Platon razlikuje 3 stalea
(stale filozofa-odgovara umnom dijelu, vojni stale-odgovara vojnom dijelu, proizvodni stale.)
Svaki od ovih stalea odlikuju vrline: mudrost,hrabrost i radinost. Tkoe kod Pruaka mudraci
nisu vladaoci,dok filozofe Platon uzdie na nivo dravnika. Platon u red mudraca ne uvrtava
svetenike,dok Pruak ukljuuje religiozni sloj drutva to ima za posledicu teokratsko,
utemeljenje drave. Ono to je pravedno kao i kod Platona da svaki sloj drutva treba da radi za
ta je predodreen. U nekim drugim interpletacijama porijeklo Pruakove pravde se temelji na
indijskom kastinskom poretku,koju je mogao sainiti pod uticajem indijske podjele drutva na
kaste,jer je na hadu Pruak upoznao uvenog indijskog uenjaka (Mir Gazanfera) kojeg je
smatrao jednog od svojih uitelja.
Etiki profil vladara Pruakova slika idealnog vladara ne iscrpljuje se u ideji pravednog
vladara. Svoju idealno monu islamsku dravu Pruak ne temelji ni na tiraniji, ni na politici sile
ili bilo kakve strahovlade. U upravljanju dravom on se ne oslanja na tradicionalne nosioce

politike, nego na umne, obrazovane i sposobne ljude koji treba da budu prvi oslonac mudre
vladavine.
Osim pravednosti, dobrote i razumnosti, u idealnu sliku vladara ulazi i njegov smisao za
kompentenciju, to se iskazuje u tome da vladar svaki posao povjerava onom ko je za njega
struan. Idealan vladar treba biti i dobar prijatelj. Takoe mora da posjeduje smisao za moralno
ispravno i etiki dobro.Pruak zagovara i strogu centralizaciju u politici, to odgovara starim
zakonimai starim nainima politike promocije.Upozorava da vladar treba da se uva od
ministra laskavca i licemjera, da cijeni i potuje uenjake koji se mole za njega, da pridobije
njihova srca dobroinstvom i naklonou, da se koristi njihovim blagoslovom,savjetovanjem,
miljenjem i njihovim planiranjem, da se oslanja vie na njihove rijei nego na rijei drugih,jer
od njih ne dolazi izdaja. Idealan vladar treba da bude i dobar vojskovoa,ali da nikada direktno
ne uestvuje u borbi, nego da bude u zadnjim redovima jer je on nosioc suvereniteta u dravi.
Pruakov idealni vladar je prosvjeeni teokrat.Idealni vladar mora da svoju vlast legitimira
naklonou i podrkom svojih podanika. Vladar treba da bude blag,strpljiv da ne bude nagao u
kanjavanju.
Prvi nosei stub idealne islamske drave je vladar koji svoju mo izvodi iz ideala pravedne i
dobre politike i linih vrlina koje su primjerene takvoj politikoj etici.
Drugi stub su ureenja islamske drave su uenjaci i njima primjerenih vrlina, razuma
mudrosti i strunosti. Pruak smatra da vladar i njegovi zastupnici ne nameu svoje
miljenje ,nego da se savjetuju sa uenjacima kako bi se zatitili od greaka.Pruak posebno u
ratu favorizuje mo razuma, njegovim proizvodima,lukavstvom, varkom dobrim planiranjem.On
kae da je u voenju pravedne politike najvanija mo razuma i mudrosti.
Trei i etvrti stubovi se tiu vojske i restauracije Osmanske Carevine kao velike vojne sile.
Vojna sila i ureenje drave - Trei i etvrti stubovi se tiu vojske i restauracije Osmanske
Carevine kao velike vojne sile, a to se treba postii na sledei nain.Budui da su u to doba jasno
manifestira opadanje osmanske vojne moi drave u u raznim pojavnim oblicima kao to su
dezertiranja sa bojnog polja, nemo u borbi sa neprijateljem, on predlae sledee korake koje
treba napraviti da bi se restaurirala osmanska vojna sila.
Vladar mora imati stvarni uvid u vojnu sposobnost svojih jedinica,praenje njihove spremnosti
da se bore,naoruanja i gotovosti. Isto tako on misli da se vojska treba modernizovati u
tehnikom smislu. Dobar vladar i vojskovoa treba bodriti svoju vojsku na borbu, svojevrsna
psihologija bodrenja koja se zasniva na islamskoj vrlini-moralu strpljivosti.On strogo razlikuje
dezerterstvo od taktike strpljivosti, koja je vrhunska vojnika vrlina i koju on izvodi iz islamske,
ali i predislamske tradicije. Strpljivost je vrhunska vojnika vjetina koja je u tijesnoj vezi sa
hrabrou.Hrabre ljude cijene i prijatelji i neprijatelji. Jedinstvo i solidarnost u vojsci su jako
bitni, a to bi trebao postii vojskovoa koji treba vojnike upuivati jedne na druge. Vladar ne ide
u boj,nego ostaje pod svojom zastavom i zatien je vojnicima ,jer je on izvor dravnog
suvereniteta.Takoe istie da vladar treba biti nemilosrdan prema poraenim
vladarima,poglavarima i knezovima jer e oni uvijek u srcu nositi sjeme mrnje i fanatizma i
prenositi na sledea pokoljenja.
9

etvrti temelj jake muslimanske drave je opet vojska i koji su njeni preduslovi za njene za
njene pobjednike pohode,kao i kako se ponaati u sluaju poraza vojske. Pruak tu istie motiv
pobonosti vojske i obavljanju molitve koji e sprijeiti da padnu u grijeh i neposlunost. Osim
pobonosti Pruak istie da je potrebna i molitva uenjaka ,ejhova i mudrih pobonih ljudi da
bi se izvojevala pobjeda. Isto savjetuje vladaru da bi zaustavio rasulo,dezerterstvo i nasilje u
vojnim redovima, vladar treba da vojsku obuzda a kao efikasno sredstvo istie dobroinstvo i
nagradjivanje koje su obeali vojsci prije pohoda. Strogo osudjuje dezerterstvo i nerede u vojsci
te predlae najstroije kazne. Jedan od bitnih preduslova za pobjede u pohodima navodi i elju
vojnika da se bore za ast boije vjere, a ne za sticanje imetka i poloaja. Pruak sa svim gore
navedenim upozorava vladare da tamo gdje nema unutarnje discipline, solidarnosti i sloge meu
vojnicima ,pokornost vojnika zapovjednicima, a sve na osnovi ljubavi i bratstva, mora doi do
poraza. Posebno izdvaja dva uzroka poraza: neposlunost i nasilje koje vri vojska, a oni nastaju
zbog zanemarivanja kontrole, zaputanja upravljanja, nemaran odnos u podmirivanju plaa
vojnika. On navodi i jo nekoliko empirijskih razloga a to je oholost i podcjenjivanje neprijatelja,
treba da se izabere pravi trenutak za otpoinjanje borbe.
Jako je bitna i njegova ideja mirotvorstva gdje on istie mir i potivanje mirovnih ugovora kao
vrhunsku vrijednost.U skladu sa visokim vrijednosnim rangom mira u odnosu na rat on visoko
vrednuje i moral potovanja mirotvornih ugovora , on se zalae da se zadata rije na mir ,mora
potovati i ne smije se kriti. Mirotvorstvo je logiki zakljuak njegove etike politike oslonjene
na islamsku i predislamsku tradiciju.

10

MUHAMED NERKESI
SOCIJALNA KRITIKA U FORMI BIOGRAFSKOG RUKOPISA
Biografija Muhamed Nerkesi je roen oko 1586 god.u Sarajevu. Otac mu je bio kadija, a umro
je prije nego je Nerkesi zavrio kolovanje. Bavio se nastavnikom djelatnou i sudskom
praksom. Bio je kadija u: Gabeli na Neretvi, ajniu, Mostaru, Novom Pazaru, Elbasanu,Banjoj
Luci,Bitoli. Nakon skoro trideset godina premjetanja iz kadiluka u kadiluk, Murat IV ga je 1635
imenovao za dravnog hroniara ordije koja e ratovati protiv Revana. Na poetku ovog pohoda
Nerkesi e umrijeti tako to je pao sa konja. To je pjesnik koji se iskazao u jednom osebujnom
anru-biografskom rukopisu.Napisao je biografski tekst Savren opis ivota pravednog
vladara, na temelju ivota bosanskog vezira i budimskog namjesnika Muratez pae
Novoeherlije, a on je bio idealan vladar uzor buduim pokoljenima, poboan, uen skroman,
naklon siromanima, hrabar, odvaanu rukovanju sa orujem. Nerkesijev biografski tekst u sebi
nosi historiografsku sadrinu, raznih historijskih podataka za poznavanje prilika u Turskoj, Bosni
i Undurovini. Tri temeljne dimenzije njegove kritike su: kritika fenomena korupcije, kritika
prakse preferiranja line koristi u odnosu na ope dobro, kritika zapostavljanja interesa
siromane raje. Naravno, preferira se javno dobro u odnosu linu korist. Dva bitna elementa
Nerkesijeva miljenja iskazana kroz ovo biografsko djelo su moralni ideali i kritika drutvene
stvarnosti. Kod Nerkesija rije je o funkcionalnoj kritici vlasti. Temeljne vrijednosti Nerkesijeva
svjetonazora su odreene islamom. Dva najvea Boija dara smatra da su ivot i razum. Zato su
mir, blagostanje, spokoj i srea ljudi jako bitni za zdrav poredak, a nasilje, nepravda, nevaljalost i
pokvarenost utiu na propast drutva. On izdvaja fenomen korupcije kao glavni uzrok
propadanja moi osmanske drave, a moralni haos prvo zahvata elitne strukture osmanske moi.
Meu faktorima destrukcije, po svojim razornim konzekvencama na prvo mjesto dolazi fenomen
korupcije. Nerkesi zagovara ideju reda i socijalne pravde koji su temelj mone i stabilne
vladavine. Drutvo Reda poiva na socijalnoj imobilizaciji ali samo na osnovu linih
sposobnosti, jer je i Nerkesi izvrio socijalnu stratifikaciju na osnovu sposobnosti. Mito je
postalo glavno sredstvo kako se dolazi na poloaj. On istie mogunosti da se promijeni poloaj,
ali samo po zaslugama i naelu line sposobnosti, a ne korupcijama i mitom. Pravda znai
postaviti ovjeka u ono zvanje i onaj posao koji je on sposoban da valjano vri. Postupiti
suprotno je nepravda i nasilje. S tim promovie jednu vrstu socijalne mobilizacije. Svoju kritiku
misao o fenomenu korupcije izvodi iz islamske ortodoksije Istie da se na neki drutveni poloaj
moe doi svojom sposobnocu, a ne davanjem mita i korupcije. Ideja Reda u dravi proizilazi
discipliniranog podanitva nosiocima dravne moi, jer vladari i veziri su su predstavnici reda i
poretka na zemlji. Izdvaja ideju Reda, Mira i Pravde kao osnovu dobrog drutva. Njegove ideje
Reda u drutvu i ideja Reda u politici su korespodentne i ukorijenjene u islamu. Nema mjesta
razdvajanju vjere i drave, politike i islama, svjetovnog i svetog, javog i privatnog.
Treu temeljnu kritiku misao kod Nerkesija nalazimo u vidu ukazivanja na ignorantski odnos
vlastodraca prema siromanima, a to je u suprotnosti sa islamskim moralnim imperativima. U
sve tri dimenzije njegove kritike, i u kritici fenomena korupcije, i u kritici prakse preferiranja
line koristi u odnosu na ope dobro, i kritici zapostavljanja interesa siromane raje,
11

Nerkesi uva u pozadini temeljne ideale svog islamskog svjetonazora. Pored biografskog anra u
duhovnu bonjaku produkciju za vrijeme osmanske vladavine Nerkesi je uveo i formu pisama.
1622. god. Nalaze se 32 pisma koja je Nerkesi pisao prijateljima i nekim vladarskim linostima.
U kasnijim verzijama ova zbirka ima preko 50 pisama. Tako i ovo djelo ima epistolografske
literature

MUHAMED HEVAIJA USKUFIJA

KRITIKA VJERSKE INTOLERANCIJE
Biografija Roen je poetkom 1601 god. u selu Dobrinji kod kod Donje Tuzle.Potie iz
bosanske plemike porodice.Zna se da je u ranom djetinjstvu izgubio roditelje I da je bio iv do
1651 god. Glavno mu je djelo bonjako-turski rijenik Potur-ehidi .Napisao je vie pobonih
I ljubavnih pjesama.
Predstavnik je alhamijado knjievnosti.Ova knjievnost nazvana je po panjolskom izgovoru
aljamiado, ustvari to je iskrivljena arapska rije al-agamija, to znai nearapski,strani. Pojava
alhamijado knjievnosti I pismenosti na bosanskim prostorima je vana u kulturno-knjievnomhistorijskom smislu, kao svjedoanstvo preovladavanja inojezinog posrednitva, jer se do tada
bosanski duh izraavao kroz strane jezike I pismo; perzijski, turski arapski. Posredovan
orijentalnom civilizacijomi njenim okvirima taj duh se probio na bosanskom jeziku u obliku
alhamijado knjievnosti I to na bosanskom jeziku ali na arapskom pismu , a kasnije na
latininom I irilinom pismu. Njome se dolazi do spoznaje vrijednosti I vanosti jezika u
kulturnom I uope drutvenom konstituiranju svijesti o sebi, osvom nacionalnom biu I
identitetu.
Kritika sadrina alhamijado knjievnosti - Preovladavajui sadraji alhamijado knjievnosti
su : moralno didaktiki sadraj - izreeni kroz islamski pogled na ovjeka, ali sa jasnim zvucima
tradicije, kritiki kojima se izraava bunt prema osmanskoj vlasti I njenim nosiocima u Bosnia
zbog ega su mnogi bonjaci bili kanjavani, sadraj o bratstvu I slozi - svih ljudi bez obzira na
vjeru I zakon,u kojima se poziva na teleranciju I konvergenciju, ljubavni sadraj - ponekad na
dopadljiv nain skazivanje ljubavi, poboni u kojima se iznose I razrauju islamske
dogme,pozivi na borbu protiv neprijatelja za ouvenje I odbranu vjere, rodoljubivi jer se u
njima poziva na borbu protiv neprijatelja I osvajaa Zapada, I prosvjetno prosvjetiteljski I
drutveni sadraj koji je izraen u 19. I poetkom 20. st. Za historiju socijalne I politike misli u
BiH, od presudnog je znaaja kritika sadrina alhamijado knjievnosti , kao I ona u kojoj su
sauvane ideje etike, bratstva I motive bosanskog patriotizma. Kritikovae oni osmansku vlast,
njene institucije, I personalne aktere, kao I patologiju bosanskog drutva.

12

Ideja interreligijske snoljivosti I kritika intolerancije Ideja intolerancije u

zapadnoevropskoj filozofiji novog vijeka nastaje na tlu vjerskih ratova izmedu konfesionalnih
grupacija, katolika I protestanata kao I razdvajanju dravnog I svjetovnog . Istodobno , ali u
drugaijem povijesnom kontekstu nego na Zapadu, razvie se ideja tolerancije I na bosanskom
tlu. U naoj duhovnoj historiografiji rodonaelnikom ideje o toleranciji smatra se
Muhamed Uskufija. Za razliku od evropskog konteksta ideje tolerancije koji je monocentriran
na katoliku civilizaciju , na tlu BiH sa Uskufijom se raa ideja tolerancije unutar vjerskog
pluralizma ( islam, katolianstvo I pravoslavlje). Svoju kritiku vjerske intolerancije I u
pozitivnom smislu iskazanu,svoju ideju meuvjerske snoljivosti Uskufija e iskazati u svojoj
pjesmi Poziv na vjeru na srpskom jeziku, I u jednoj molitvi Bogu. Ideja tolerancije ne poiva
na sekularizaciji javnog I privatnog , jer ona poiva na islamskom monocentrizmu I teokratskoj
dravi. Ideja tolerancije kod njega proizilazi iz islamskog prosvetiteljtva , iz Hadisa iz kurana, iz
samog biti islama I teokratskog ustrojstva drave. Pozitivnu sadrinu njegove ideje o toleranciji
ine 4 elementa: misao o istovrsnom porijeklu ljudskog roda, ista istinska vjera-znai iz
respekta autentine vjere osloboene od svake svjetovne izopaenosti, imperativ razuma I
sintetika etika bratstva. Razum poziva na meuvjersku toleranciju, odbacuje vjersku
intoleranciju I sveope zlo koje ona implicira. On kae da treba slijediti etiku bratstva izmeu
ljudi, a ona je najvii izraz ideje tolerancije. Uskufijino poimanje ideje tolerancije poiva prije
svega na uvjerenju da vjera Istoka I Zapada poiva na ideji egzistencije jednog Boga, kako je
Bog jedan to je I ljudski rod jednak I jedan u svom jednorodnom Boijem porijeklu. Sintetiki
izraz istinske vjere I tolerancije koju ona implicira jeste etika bratstva, ali je I etika bratstva
utemeljena na visokom vrednovanju razuma, pameti. Vjerska intolerancija se manifestira u
razliitim oblicima I on je kritikuje. On vidi I zna da vjerska intolerancija proizvodi zlo, nasilje I
krvoplorie I njegova kritika je nedvosmislena . Kritika vjerske intolerancije proeta je
pozitivnim projektom apelima za jedinstvo, slogu, prijateljstvo, ljubav, jednakost, I bratsvo
svih ljudi neovisno od njihove vjerke identifikacije.

13

FEVZI MOSTARAC
ISLAMSKI MISTICIZAM I ETIKA ASKETIZMA
Biografija Roen je u Blagaju kod Mostara, vjerovatno izmeu 1670. i 1677. godine. kolovao
se u Blagaju i Mostaru, a kasnije i u Istanbulu. U mevlevijskoj tekiji u Mostaru, kao njen ejh,
drao je predavanja iz mistikog djela Mesnevi kojeg je napisao Delaluddin Rumi, iranski
pjesnik i mislilac, osniva dervikog reda mevlevija. Uestvovao je u bici pod Banja Lukom
1737. godine. Umro je u Mostaru 1747. godine. Napisao je Bulbulistan i 20 pjesama na
turskom jeziku.
Sufije su muslimani koji tragaju za skrivenim znaenjima Boije objave i koji otkrivajui ta
znaenja tee da otvore put ka linom sjedinjenju sa Allhom ili Bogom.To se u zapadnom svijetu
zove islamski misticizam.
Cjelokupni Fevzijev svjetonazor proistie iz njegova islamskog misticizma, to je razumljivo to
se, na prvom mjestu, u interpretaciji Fevzijevog miljenja, moraju dati osnovni elementi njegova
islamsko-mistinog shvatanja islama.
Dvije su temeljne misli vjere srca u Fevzijevu islamskom misticizmu. Prva je da je duh jedina
istinska stvarnost i da ovjeku pripada da ivi duhovnim ivotom kao jednom realnou, a
druga, da je ljudski poziv sadran u tenji ka sjedinjenju s Bogom. Mudrost se i sastoji u
sjedinjenju sa nadmaterijalnom zbiljom- sa Bogom.
Pod uticajem Rumija on je razvio islamsku etiku asketizma, islamsku etiku altruizma socijalnu
etiku altruizma. Fevzi kaze da oni koji primaju dar da se osjeaju ponienim i zato on kae da
samo dragi Allah treba da zna, ini dobro djelo zbog Allaha, a ne zbog drugog i da stekne mo
nad drugima. To ne moe da bude moralno djelo. On je razvio tu socijalnu etiku kritizirajui i
moralnu dekadenciju, propadanje moralnih vrijednosti u OC, a u njegove centralne misli
ubrajamo njegovo shvatanje politike je u tome kako sufija, mudrac, pametan ovjek, razuman
ovjek treba da se odnosi prema politici. Mostarac kao sufija kao mevlevija kae da pametan
ovjek zauzima odnos distance spram politike, izbjegava da se bavi politikom, ne treba da se
kree blizu dravnika,careva, vezira, sultana. Mudar ovjek ne eli uope da bude blizu blizu
politike zato jer smatra da je politika izvor zla. Mostarac preferira vjeru srca nad vjerom
obreda,to e rei da jedino iskreno, pravo vjerovanje je ono koje tei sjedinjenju sa Bogom, i to
je vjera srca, dok vjera obreda moe u sebi nositi i skrivene mogunosti licemjerja.
Asketizam i fatalizam Asketizam i fatalizam su bitni elementi Fevzijeve etike svjetovnog
ivota. Ako je duh nadmaterijalni bitak, onda odricanje od svega prividnog, materijalnog, postaje
osnovna etika maksima ovozemaljskog ivota. Kod Fevzija askeza se odnosi i na materijalno
kao i na unutarnji svijet nagona i strasti. Put mistinog sjedinjenja sa Bogom ukljuuje apsolutno
14

oslobodjenje od nagona udnji, strasti ovozemaljskog ivota. Sa tom svojom etikom asketizma,
Fevzi kao da se odvaja od mevlevija, reda kojem pripada jer ne brani svjetonazor i interese
bogatih slojeva iz kojih se mevlevije regrutuju.
Etika fatalizma kod Fevzija je izvedena iz temeljnih odrednica njegova misticizma. Fatalizam je
formula pomou koje Fevzi rjeava egzistencijalne probleme materijalnog ivota, prvenstveno
pitanje prirodnih pretpostavki tjelesnog opstanka.
FATALIZAM je vjerovanje u nepromjenjivost onog to je sudbina ovjeku odredila. ASKETIZAM
je dobrovoljno i svjesno odricanje od materijalnih,tjelesnih i drugih potreba.
Misterij znanja - Kao konsekvenca islamskog misticizma etika asketizma i fatalizma kod
Fevzija podrazumijeva samo jedan vid aktivizma, a to je rad duha na sticanju ivotne mudrosti.
On istie znanje, obrazovanje kao najviu vrijednost, ali s tim da on pod znanjem podrazumijeva
mudrost mistinog sjedinjenja sa bogom i savladavanje prepreka materijalnog svijeta i ulnosti
ljudske prirode, ali u tom znanju on zna i granice, ono nikada ne moe iscrpiti znanje
Apsolutnog, niti se moe dosei ono znanje to ga posjeduje Transcedentno. Znanje samo po sebi
ne garantuje sjedinjenje sa Bogom, njegova mo i smisao dolaze do izraaja tek ako je to znanje
jedne posebne karakterne strukture linosti.
Kritika antivrijednosti U njegovom se tekstu mogu se prepoznati neke vrijednosti to ulaze u
sferu socijalne etike. Rije je o vrijednostima koje reguliu meuljudske odnose u zajednici.
Naravno i ove vrijednosti su proete motivima islamskog misticizma. Fevzijeva slika osmanskog
drutva identificira, uglavnom, raznolikost socijalne zbilje po liniji bogati-siromani, vlastodrcipodanici i uenjaci i neznalice. Kritikim uvidima u stvarnost ovih podjela i meusobnih veza,
Mostarac e izraditi i svoju socijalnu etiku. S obzrom na svoje stanovite,Fevzi najvie panje
posveuje refeksijama relacije bogatstvo-siromatvo. On e dati i socioloki uvid u mnogobrojne
manifestacije unutranje krize osmanskog drutva toga doba, koja se ponajbolje izraava na
relacijama dva sloja :sloja bogatih i veinske grupacije siromanih i na toj relaciji dolazi do
duboke duhovno-moralne i religijske krize samih osnova osmanskog drutva. Ulazei u
psihologiju mentaliteta bogatih on e identificirati crte bogatake antietike. Bogataki
mentalitet zanosi se prividima i prolaznim vrijednostima materijalnog bogatstva. U trivijalne
crte bogatakog ethosa i kod Fevzija spada crta krtosti ,ona posreduje svu njihovu obiajnost.
Na strani bogatakog mentaliteta je i ignoracija mudrosti i uenosti kao i socijalno degradiranje
ljudi od duha na ijoj je strani po pravilu materijalno siromatvo.
Nasuprot svijeta bogatih stoji svijet siromanih sa svojom osebujnom etikom askeze. Fevzi
Mostarac ne gleda na oskudicu kao mazohistiki uitak nego on zna za traumatine tegobe ivota
u oskudici. On e kompenzirati tegobu siromatva etikom samoperfekcionizma, odnosno etikom
mistina samosavravanja na putu ka sjedinjenju s Bogom. Prema tome, oskudica je nala svoje
psiholoko olakanje u duhovnu savrenstu i mistinu fatalizmu koji zna da je strpljivo
podnoenje bijede i siromatva ve unarpijed, u Boijoj odluci rijeeno.
15

Etika altruizma Fevzi nee do kraja uroniti u apsolutnu ideju fatalizma,tako da e on naspram
kritike slike izopaenja svijeta bogatih , reafirmisati posebnu etiku altruizma posredovanu
islamskim moralom, a kao najvie vrijednosti je izdignuta ideja dareljivosti, a ona je islamskomoralna obaveza bogatih. Moralno dobro, je samo ono djelo koje se ini radi njega samog, a u
islamskim kategorijama izraeno, samo ono djelo koje se ini radi Boga.Tako da ako na moralno
djelo utiu drugi motivi i interesi npr. elja za javnim priznanjem ,onda se tu ne moe govoriti o
moralnom djelu dobra. U etiku dareljivosti ulazi i jedan poseban momenat a to je anonimitet
djela.I anonimitet moralnog ina openito, a posebno ina altruizma takoe je deduciran iz
istog odnosa prema Bogu. Etika interpersonalnog svijeta kod Fevzija ukljuuje u sebe
razmatranja i vrijednosti niza drugih moralnih vrlina u koje spadaju, strpljivost, blagost
karaktera, hrabrost, a pogotovo iskrenost, i njezin negativni korelat licemjerje, u ii je
Fevzijeve etiko-religijske refleksije. Vrlina iskrenosti kod Fevzija je ispunjena religijskom
sadrinom,tako on kae da je iskrenost jest iskrenost prema Bogu.Takoe je on i veliki kritiar
licemjerstva u svakom obliku, znai i u religijskoj i moralnoj praksi.
Politika:kritika vlasti i alternacije Fevzi ne ulazi sadrajnije u pitanje politike i drave svoga
doba, ali ipak izrie neke misli koje odaju njegov odnos prema sferi vlasti, a to je i razumljivo
ako se uzme da je derviki red mevlevija politiki bio pasivan. Fevzi propovijeda distancu od
vlasti. Takav Fevzijev stav proizilazi iz dubokih uvida u unutranju bit vlasti, ali i iz neposrednih
uvida u izopaenja socijalnog i dravnog ivota njegova doba. Vlast careva karakterie okrutnost
i smicalice, nepravednost, nenanklonost uenjacima i misticima. Vlast je omamljena ovim
svijetom, ona je arite oholosti. Smatrao je da mudraci, islamski mistici, pametni, obrazovani
i ueni ljudi znaju da je u distanci spram vlasti sutina njegova spasonovnog ivotnog stava i
sauvati autonomiju vlastitog ivota u askezi i ljubavi prema Bogu mogue je samo politikom
pasivnou i udaljenou od centra politike moi.. Fevzijeva teorija distance spram vlasti
jeste da je detronizira ( svrgavanje,liavanje prestola) u njenoj potajnoj ambiciji da se kao
apsolutna mo stavi izvan i iznad Boije moi.
Izopaavajua priroda vlasti i ideja detronizacije vlasti s njena sakramentnog ranga dvije su
temeljen ideje Fevzijeva pogleda na svijet politike i na njeno sredite: despotsku vlast.

16

MUSTAFA PRUAK
TEORIJA RATA, ETIKA MILOSRA I TOKSIKOMANIJA
Biografija - Mustafa Pruak rodio se krajem 17. ili poetkom 18. stoljea u Pruscu gdje je
zavrio medresu. Nastavlja obrazovanje u Kairu, gdje je zavrio I Skender-painu medresu ili je
diplomirao na Al-Azhar univerzitetu. Nakon dobijanja diplome, iz koje se vidi da mu je ua
specijalnost hadis i da je izuavao hanefijsku pravnu kolu, filologiju, apologetiku i filozofiju,
vraa se u Prusac gdje radi kao profesor, a kasnije i kao prusaki i livanjski muftija.
Njegova djela su: Blagovijest borcima, Rasprava pobonog o posjeivanju grobova,
Rasprava o kafi, duhanu i piima, Traktat o samilosti i saaljenju spram ivih stvorenja,
Rasprava o postu est dana evala, Rasprava o prednosti skupne molitve, Ar-radi li almurtada, komentar na djelo Uputstvo za onoga ko eli da bude na pravom putu.
M.Pruak pripada krugu sljedbenika Hasana Kafije Pruaka, tako da on slijedi Kafijin oslonac
na razumsko rasuivanje uz oslonac na hanefijsku i sunitsku tradiciju, on takoe slijedi i metode
standardne Prusake kole koju je utemeljio H.K.Pruak. Za razliku od H.K.Pruaka koji se
bavio globalnim temama, Mustafa Pruak se bavio konkretnijim parcijalnim temama. Njegov je
angaman vezan za moralno-vjersku krizu vremena u kojem pie, a reducira se na aktivitet
prosvjeivanja i moralno-vjerskog povratka ka izvornom islamu.
Izdvajaju se tri tematska kruga unutar njegovog djela, a rije je o njegovoj koncepciji rata
i etike ratovanja, zatim, problemima socijalne etike altruizma i odnosu spram
toksikomanje.
Etika i rat On je razvio svoju teoriju rata. Poto je Osmanska carevina bila osvajaka carevina
imperijalna drava, vojna sila stoljeima, on je naao za shodno da napie jednu knjigu
Blagovjest borcima, gdje je razradio islamsku etiku koje se trebaju muslimani u ratu
pridravati. On tu razvija cijelu jednu etiku iji je glavni princip da nema iivljavanja nad
protivnicima,mrcvarenja nad mrtvima, vojnici trebaju da budu humani i prema neprijatelju , te da
budu plemeniti. U odnosu mira i rata, on se opredeljuje za miroljubivo rjeavanje meusobnih
problema. Zastupa miljenje da ovjeanstvo treba da tei za mirom i miroljubivim rjeavanjem
meusobnih problema. Uticaj H.K.Pruaka se ogleda i u tome to Mustafa u svom djelu
Blagovijest borcima,obrauje i jedno od centralnih pitanja iz Kafijnog Temelja mudrosti, a to
je pitanje vojske, rata i mira.
Mustafa Pruak pokazuje svetu borbu svestrano, ali ne s namjerom da kritikuje postojee stanje
i da ukae na nedostatke i slabosti armije, kako je to inio Kafija, nego da ukae kako treba
voditi borbu i da na taj nain pomogne domovini. Mustafa Pruak izlae idealnu islamsku
koncepciju ratne vjetine, koja ukljuuje i uvid u njene etike ideale, bez kritikog otklona spram
zbilje osmansko vojno-politike moi.
17

Etika milosra - Etika milosra Mustafe Pruaka razlikuje 3 vrste samilosti. 1.Boija samilost
odnosi se na sve bivstvujue. U kontekstu socijalnog svijeta izlae etiku samilosti ljudi jednih
prema drugima. S obzirom na sveobuhvatnost Boije milosti, izlae i etiku saosjeanja spram
ivih bia i prirode uope. Bitne pretpostavke normativne zbilje etike milosra su puni ljudski
aktivitet, solidarnost odgovornost za druge, mentalno suosjeanje, tolerancija i meusobna
odgovorne brige izmeu individue i zajednice
Mustafa Pruak e odbaciti stanovite da se Boija milost odnosi samo na muslimane, ali e se
sa kritikog stajalita rei da se njegova etika milosra obraa uglavnom muslimanskoj sredini.
U uzdizanju Pruakove koncepcije etike na rang najviih vrijednosti posreduju dva motiva.
Etika milosra, s jedne strane, imperativna kao Bogu ugodna i metafizikom nagradom
kompenzirano djelo. S druge strane, etika milosra ulazi posredstvom Boije volje u sr ljudskog
bitka, proizilazi iz same prirode ljudske egzistencije. Etika milosra je, dakle, posredovana i
logikom imanencije i pozivom transcendencije.
Oslanjajui se na Kur'an, hadis i druge islamske autoritete Pruak e izloiti i druge apsekte
etike milosra kao to su posebna psihika i socijalna stanja kad se imperativno aplicira etika
milosra bolest, starost, iznemoglost. Kako je etika milosra konstitutivna komponenta
islamskog humanizma i ini sadrinu islamske socijalne etike, i kod Pruaka ona je do kraja
posredovana Boijom egzistencijom, odnosno Boijom objavom, ali proizilazi iz stanja ljudstva
kojeg karakterizira ivotna upuenost ovjeka na ovjeka.
Etika milosra na socijalnom planu kod Pruaka iskazuje se kroz pratanje, ljubaznost,
praktinu pomo, meusobno savjetovanje, bezinteresnu korist drugome, borbu za druge
vlastitim imetkom i ugledom.U ove aksikoloke preferencije milosa spadaju i suzdrljivost u
sili, usmjerenost u ljutnji, blagost spram ljudi isl. M.Pruak pokuava da pisanom rijeju, a
oslanjajui se na islamske autoritete pokuava vratiti ljudima vjeru u islamske etike poruke koje
su u ne tako davnoj prolosti uspjele podii mnoge narode iz duhovne i materijalne zaostajalosti.
Vidno mjesto zauzima samilost i ovjekoljublje.
Islam,toksikomanija i politika drave Toksikomanija je manijakalna ovisnost o alkoholu,
opojna pia(duhan,kafa). Bavi se pitanjima da li je muslimanima dozvoljeno da konzumiraju te
napitke.Kad je rije o opojnim piima, Kuran zabranjuje konzumiranje vina, jer se vino u Bibliji
spominje kao Isusova krv. Za kafu se ulo najvjerovatnije za vrijeme vladavine Selima I i tada su
poele rasprave muslimana o konzumiranju ovog napitka. Duhan se pojavio poetkom 17.vijeka
prema pisanju elebije 1601, a prema pisanju turskog historiara Ahmeda Refika 1606, pa je od
tada islamska ortodoksna misao otvorila raspravu o odnosu muslimana prema ovoj
novotariji.Kao rezultat rasprava nastala su mnogobrojna djela koja u duhu islamske dogmatike
( koja izvire iz tumaenja Kurana i hadisa) , i u pravnom smislu tumae da li je muslimanima
dozvoljeno da uivaju kafu, duhan i druga opojna sredstva. Istovremeno sa pojavom kafe i

18

duhana i Istanbulu, pojavili su se i na tlu BiH. I u pisanju M.Pruaka to uivanje postaje

masovni socijalni fenomen koji unosi inovacije u tradicionalnu obiajnost.
Konceptualni principi pravnog suenja- M.Pruak ima jednu socijalnu etiku,iru raspravu o
tome ko ima pravo u Islamu da tumai ta je doputeno ,a ta nije. Dakle ko ima pravo da tumai
da li je neka novotarija ,koja nije postojala u vrijeme objave , ko ima pravo da kae da li je to
doputeno ili nije. Tu su se razvile razne pravne kole , a jedna od tih kola je hanefijska kola.
Prvi opi princip od kojeg Mustafa Pruak polazi u svojoj raspravi o kafi, duhanu i piu, i na
osnovu kojeg e donijeti svoj sud jeste zastajanje, zaustavljanje. Ovdje se misli na potrebu
da se zastane i razmisli prije nego to se donose sud o jednom pitanju. Zastupa i jedan drugi
princip suenja princip da je u svim stvarima doputenost, tj. da su stvari u osnovi doputene
sve dok se ne dokae da su zabranjene, pa e oslanjajui se na ovakve principe suenja o
stvarima i pojava u pravnom smislu odobriti uivanje kafe, tj. sa islamskog stanovita doputeno
je muslimanima zato to u prirodi kafe ne postoji nita to bi u skladu s principima dozvoljenosti
navelo da se ona zabrani: kafa ne opija, nije ogavna, nije rasipnitvo, nije neprijatna, nije igra,
podstie rasploenje, podstie na rad. On je stanovita da se u pogledu erijata kafa ne treba
zabranjivati,meutim sa socijalnog stanovita , ispijanje kafe uz svirku i zanos na nain kako to
ine raskalani ljudi, je zabranjeno.Takoe u skupnim uivanjima zabranjeno je da se kafa
posluuje na nain na koji se posluuju i uivaju opojna pia. Za Pruaka oponaanje razlog
da se to erijatom zabrani. Tako e on doi do opeg zakljuka da erijat ne treba da zabrani
ispijanje kafe.
Duhan kao porok Oko duhana je takoe bilo diskusije ,koritenje duhana u OC je bilo
zabranjeno , i to ne bez razloga ,nego iz isto praktiih razloga .Istanbul je znao cijeli da li je to
doputeno vjerski i navodi 17 razloga da je puenje tetno i nedoputeno. Svaki od tih razloga je
krajnje racionalan i sasim suvremen. On tvrdi ovo to dananja medicina kae da je otrov , da je
tetan za ljudsko zdravlje. Duhan je ogavan, omamljuje, nepristojan, neprijatan, mui druge,
neugodnim mirisom i zadahom to je Boijom objavom zabranjeno. Upotreba duhana je i
rasipnitvo, a ono je takoe Boijom objavom zabranjeno, ne koristi ni kao hrana ni kao lijek
teti organizmu. Duhan takoe ometa i odvlai od vrenja vjerskih obreda, izaziva lijenost i
tromost, izaziva i naklonost prema grijehu. Duhan izaziva i stalno pljuvanje iz usta ,utilo brkova
i brade, a to je zbranjeno.jer je istoa dio vjere. On smatra da onaj ko pui duhan rijetko
izbjegava i ostale zabranjene stvari.M.Pruak zauzima stranu onih koji tumae da je duhan
porok i da je zabranjen muslimanima. On tu prua mnogo argumenata, tako da se zalae zabrani
puenja na javnim mjestima kao i to da poizvodnja i prodaja duhana budu predmetom dravne
politike. Koritenje duhana je zahvatilo sve slojeve drutva, pa kae da onaj kome se uje iz usta
da ga treba izbaciti iz damije.
Opojna pia: islamski rigorizam i politika inhibicije - Znajaajan dio svoje rasprave Mustafa
Pruak posveuje i fenomenu opojnih pria. Poputanje strogog vjerskog odgoja kod
muslimanskog stanovnitva naroito kod BiH muslimana toga vremena u pogledu sve veeg
uivanja opojnih pia, pojedini muslimani ne samo da uivaju u alkoholu ,ve otvaraju i krme.
19

Takoe ni osmanska drava ne moe do kraja provoditi politiku inhibicije, jer je razapeta izmeu
izmeu propisa islamske ortodoksije i ekonomskog interesa, i vremenom e se sve vie
prilagoavati ekonomskim interesima. Sa Pruakom se javlja diskretna kritika prema
vladajuoj politici osmanske drave zbog razliitih vidova toksikomanije. Ni o ovom pitanju nije
bilo jednoduja i kontraverzija se svodila na dvije opcije i to u pogledu pitanja koja vrsta pia
mora doi pod reim zabrane po islamskom pravu. Jedni su zastupali da sva pia koja imaju
opojnu mo, makar i najmanjoj mjeri, moraju biti zabranjena, a drugi smatrali su da se postojea
zabrana odnosi samo na proizvodnju i uivanje vina. Mustafa Pruak zastupa miljenje
apsolutne zabrene svih pia koja imaju opojnu mo i to izaziva tromost. U tom smislu
zabranjena je upotreba bunike, haia, opijuma i vina
Svoju politiku poroka M.Pruak je izveo iz klasine islamske ortodoksije.

20

FILIP LATRI 1700-1783

Biografija Rodio se u selu Oevac izmeu Olova i Varea 1700. God. U vrijeme bekog rata iz
sela odlazi dosta katolikih trgovaca i obrtnika u gradove,tako da u selu opada proizvodnja. Da bi
pomogao bratu odlazi u Kraljevu Sutjesku. Tu stie osnovno obrazovanje , a potom odlazi u
Umbriju da studira teologiju i filozofiju. Radi u Poegi kao profesor filozofije a zatim odlazi u
Kraljevu Sutjesku i tu ostaje 6 god. Sagledavajui teku situaciju bosanskih franjevaca, napisat
e pismo propagandi. U Bosnu dolazi Kajetan po nalogu Kurije da sagleda situaciju. Na
prijedlog Bosne podijeljena je na Ugarsku, Dalmaciju a u Bosni Srebrenoj (vrsta vjerske
zajednice) je ostala Bosna i Slavonija tako da e uspjeti da postane i provincijal Bosne Srebrene,
sa sjeditem u Prekosavlju, jer je tu bila glavnina samostana,osoblja i problema. Bori se za slogu
i saradnju meu samostanima, bori se protiv zloupotreba, nastoji da uzdigne redovniki ivot.
Kao provincijal je prihvatio naredbu Kajetana Laurinskog da se obnove nekrologiji u svim
samostanima ,a najbolji primjer je sauvan u K.Sutjesci.
1751. god. Se povukao u Bosnu gdje priprema svoje homiletsko-knjievno djelo Testimonium
bilabium(dvojezine propovijedi), koje tampa u Veneciji.
Dekretom Benedikta XIV. Ukinuta je Bosna Srebrena a formirana provincija Svetog Ivana
Kapistana u Prekosavlu i Kustodija Svetog Kria u Bosni.Franjevci iz Bosne se nisu slagali sa
imenom, tako da Franjo Latri odlazi u Rima da pokua vratiti stari naziv, u emu i uspijeva.
Latri je uoio da bi bilo dobro povijesno identificirati zajednicu to i ini, tako je nastalo i
njegovo prvo djelo Povijesni zapisi. Zapisi su napisani u 10 paragrafa. A prva 4 su podijeljeni
na marginalne brojeve.
I paragraf govori o porijeklu i starosti bosanske provincije, istiui da je Bosna ranije bila
vikarija.
II paragraf je topografski, opisuje kuda se protezala Bosna
III paragraf posveen je radu vikarije i provincije
IV paragraf daje popis svih biskupa
V paragraf nabraja poruene samostane
VI paragraf obraeni su pisci bosanske provincije
VII paragraf su dokumenti na talijanskom i latinskom
VIII paragraf hronoloki biljei vanije dogaaje
IX paragraf je posvetio bosanskim vikarima

21

U povijesnim zapisima je dakle obradio probleme bosanskih franjevaca,posebno kako se odvijao

spor sa prekosavcima, i kako je on odbranio stari naslov i ig, prava i povlastice Bosne Srebrene,
i u tome je i najvea vrijednost povijesnih zapisa.
Kada je Danijel Farlati, u etvrtom svesku Ilirikum Sakrum, opisivao Bosnu, zamolio je
Latria da mu pomoge. Pisao je o geografiji bosanskog kraljevstva ( da je Bosna 14-15 dana
doda u duinu,a 8-9 dana hoda u irinu,te spominje bosanske gradove Jajce,
Bobovac,Sarajevo,Kraljevu Sutjesku, opisuje prirodna bogatstva i ljepote Bosne,govori i o
vjerskom sastavu Bosne). Farlati je originalne zapise i unio u svoju knjigu.
I izdanje Pregled starina, e izai 1762 god, u ime tadanjeg provincijala Franje
Bogdanovia, odlazi u Portu da dokae da su oni nosioci prava Bosne Srebrene, sa sobom je
ponio i grau to je prikupio o starinama i zaslugama B.provincije, odluuje da im to preda i
napismeno, te to tampa pod nazivom O starini i kerkama bosanske provincije.Na ovakav
nain je odnio i pobjedu.
II izdanje Pregleda starina, njegov prvi svesak je izazvao veliko interesovanje meu
franjevcima, tako da je odluio da ga prepravi i proiri. Podijelio ga je u 3 poglavlja.
I poglavlje je identian prvom svesku, jedino ga je proirio opisom Bugarske i Transilvanije.
II poglavlje je posvetio nekadanjem i sadanjem sastavu provincije
III poglavlje opisuje bosansko kraljevstvo, da ima 59 tvrava, Bosnu dijeli na gornju i donju
gdje dokazuje da je granica na Uni, a ne na Savi, tvrdi da je Bosna dobila svoj naziv od plemena
BESA, a ne od rijeke koja kroz nju tee.
III Izdanje Pregleda starina, u njega ubacuje dekret CUM DIVISA,
1783. god. Lati je umro i sahranjen u Kraljevoj Sutjesci.
Sud o Latriu kao historiku Svojim djelom PREGLED STARINA, Latri je postao
zaetnik moderne bosanske historiografije. Svoje pisanje on temelji na povijesnim izvorima i
probranoj strunoj literaturi. Latriev Pregled starina je podijeljeno na 8 poglavlja, a svako
poglavlje podijeljeno na paragrafe, a paragrafi na brojeve, slovima oznaava biljeke u tekstu, a
donosi ih sitnim tiskom na kraju svakog paragrafa.
Djelo je ukraeno sa 4 vinjete, 9 inicijala, grbom bosanskog kraljevstva.Farlati za njega kae da
je to ovjek koji dobro poznaje mjesta i starine bosanskog kraljevstva,dok Latrie sebe smatra
amaterom, i da ga nije vukla elja da se proslavi ve da spasi ast bosanske provincije.
Svoje povijesno djelo Latri nadograuje na prvo izdanje koje je imalo cilj da vodeim ljudima
u franjevakom redu pokae neopravdanost zahtjeva prekosavskih franjevaca. Kad pie o
graanskoj poslunosti Bosne on je vie rodoljub, nego uenjak,ali to je literatura o Bosni
siromana , to se u njoj i o njoj pisao od autora koji nisu poznavali geografije.
22

Zato Latri opisuje prirodne ljepote Bosne i bogatstva, jer zeli da istakne da ta zemlja moe da
ivi i od svog prirodnog bogatstva. ali se to povjesniari govore o neprohodnosti Bosne, a ona
je tako lijepa. U lijepom svetlu govori i o Kulinu banu i prenosi narodne predaje o njemu.
Svoja povijesna djela je tampao na latinskomu dosta ogranienom broju primjeraka. Uglavnom
su ga itali franjevci i drugi nauni radnici.Franjevci su znaajni jer su pisali na starom pismu
Srednjovjekovne Bosne i sauvali ga od zaborava, to je bosanska irilica. Latri je 18.st. u
Veneciji dao da se izliju olovna slova bosanice pa je tako i tampao knjige. Bio je veliki borac
da se ouva pravo bosanskih katolika. U 18.st. je bilo vrijeme veoma turbulentno za Bosnu gdje
dolazi do velikih migracija stanovnitva. Nakon to su osloboeni Hrvatska i Maarska veliki
broj Katolika se seli preko Save, jer ne eli da ostane pod osmanskom vlau, tako da je tada u
Bosni ostalo 25ooo katolika-bonjaka. Imali su tri samostana, oko 30 upa.On je veliki borac za
tu vjersku autonomiju bosanskih katolika. Lobirao je i kod osmanske vlasti i u Rimu.On je dakle
prvi historiograf koji je koristio arhivsku grau i zasluan je za ouvanje bosanice. On jasno
reflektira nae granice , i to je prvi spomen naih granica zapadna na Uni, sjeverna na Savi,
istona na Drini, dakle imamo tri prirodne granice na rijeci a etvrta je na dijelu Dinarida.
Pitanja kojima se on bavio moemo podijeliti u tri grupe: bosanska pitanja, dravne bosanske
teme, i vjerske teme.

23

ABDULVEHAB EPEVI ILHAMIJA 1773-1821

KRITIKA DEKADENCIJE OSMANSKE DRAVE U BOSNI
Biografija epevijevo pjesniko ime je Ihamija to znai nadahnuti i jedan je od najplodnijih
pisaca XVIII i XIX st. Roen je u epu 1773 god., a pogubljen je na dvoru Delal- pae
1821.god.kolovao se u epu,Tenju i Fojnici. Posebno se obrazovao u tesavvufu-islamskom
misticizmu,i pripadnik je reda dervia nekibendija. Pisao je na turskom,arapskom i bosanskom
jeziku.
Najpoznatija djela su mu: Dar i poslanica onima koji se klanjaju Bogu, Ilmihal,Divan-zbirka
pjesama.
Bio je narodni prosvetitelj, buntovnik i kritiar socijalne patologije u bosanskom drutvu svoga
vremena. Temeljni uzrok socijalne patologije vidi u krizi religijsko duhovne moi elite.
Pretpostavlja se da je uzrok njegove smrti njegove otre kritike koje je on upuivao kako na
raun obinih ljudi, tako i na raun najviih dravnih i vjerskih dostojanstvenika.
Ilhamija je nazvan bosanskim Sokratom , ne samo zbog tragine sudbine, ve i zbog slinosti
stavova prema uenju i moralnoj autonomiji spram pretenzija vlasti.
Kritika vjerske elite moi Krizu islamske elite uenosti, identificira kao jedan od presudnih
uzroka ope krize osmanske drave. On kritikuje ulemu, svetenstvo koje je bilo izvor i
duhovno-moralna snaga osmanskog drutva, jer su uleme ueni ljudi. Poto je bio sufija,
tumaenje boije rijei temelji na islamsko-mistinom svjetonazoru. Ilhamija je pisao sa
naglaskom na alhamijadu knjievnost. U svom proznom tekstu Dar i poslanica onima koji se
klanjaju Bogu, navodi poroke koji e dovesti do propadanja karaktera, pa kae da islamsku
elitu kvari zavidljivost, neznanje, nasilje i licemjerstvo. Iz perspektiva svog asketizma ulemi
zamjera njihovu pohlepu za bogatstvom i stvaranjem materijalnog imetka, oni su narcistino
oholi. (Dekadencija-rasulo)
Citiram: Visoke slubenike kvari nasilje, gospodu oholost, imune ljude njihov imetak,
siromane njihovo siromatvo, trgovce pohlepa, hadije njihova titula, seljake kvari i vodi
na stranputicu neznanje, ene kvari nakit, momke njihov mangupluk, uenike lijenost,
pobone licemjerstvo.
Kritika institucije sudstva Ilhamija e kroz alhamijado knjievnost radikalno da kritikuje i
institucije sudstva i njene protagoniste.Ilhamija istie ideal pravde i nenasilje kao i ideal znanja
kao najvee vrijednosti koje bi se sudske, dravne institucije trebale pridravati u voenju
politike i dijeljenju pravde. On takoe u svojim pjesmama pledira toleranciju, moralno dobro i
nenasilje. On u svojim pjesmama istie socijalnu patologiju svog vremena, pa kritikuje i kadijsku
instituciju kao nemoralnu, nasilnu,nepravednu, i tako kritikuje dekadenciju islamskog sudstva.

24

Odbrana socijalno deklasiranih - Uvijek je stajao u odbranu socijalno deklasiranih slojeva toga
doba. Ilhamija staje na stranu siromanih, brani ih jer su oni najvie pogoeni moralnom
dekadencijom, pravnom anarhijom i scijalno ekonomskim nasiljem to ga sprovodi vojnopolitika vlast. Siromana raja je jo vie osiromaena ratnim pustoenjima na poetku 18.st. a
nasuprot tome stoji osmanska vlast koja je ogrezla u anarhiji, samovlasti i ravnodunosti. Ono to
narodna bonjaka svijest iz perspektive vlastite deklasiranosti i kritikog iskustva sa
osmanskom vlau iskazuje jeste svijest o etnikoj posebnosti Bonjaka.
Etnika samosvijest i kritika vlasti etniku bonjaku samosvijest ima i Ilhamija. On
razlikuje etnikog Turina od etnikog Bosanca.Tako e na temelju etnike samosvijesti Ilhamija
sprovesti radikalnu kritiku osmanske izvrne vlasti.On je smatrao da je najvia osmanska vlast u
bosni izvor nemorala,nepravde,nasilja,anarhinosti izvor ope moralne dekadencije izraene u
licemjerstvu, laima i podvostruenosti.
Alternativa dekadencije - U potrazi za alternativama krize bosanskog drutva i osmanske
vlasti, on u autentinom islamu kao sveposredujuem svjetonazoru vidi puteve zaustavljanja
opadanja svjetsko-povijesne vladavine OC, i degradacije bosanskog drutva posebno, tako da se
dio njegovog angamana i odnosi na prosvetiteljsku misiju. Prema narodnim masama se odnosio
kao uitelj, pripovijednik,savjetodavac. elio je da probudi njihove afinitete prema vrijednostima
znanja i autentinog islama. I ako se unutar OC. ve zapoelo sa reformama dravnog poretka,
Ilhamija ostaje privren tradicionalnim vrijednostima i obiajima potvrenim temeljima ivota.
Vano je istai da se kod Ilhamije kao i kod drugih obrazovanih Bonjaka kritiko miljenje i na
njemu uobliena bonjako-etnika i obiajno politika samosvijest, vee za artikulaciju interesa
socijalno deklasiranih slojeva. On je u svoje politiko miljenje unio niz vanih tema kao to su
odnosi izmeu metafizike i politike, morala i drave, pravde i poretka, legitimiteta i nasilja
tolerancije i vjerskog pluralizma.

25

MUHAMED EMIN ISEVI

POLITIKA U SVJETLU RADIKALNE KRITIKE
Biografija Muhamed Emin Isevi je roen u Sarajevu, vjerovatno u drugoj polovini 18.st.
Potie iz ugledne sarajevske porodice.Osmanske vlasti su ga progonile to je bila posledica
njegova buntovna duha i karaktera, te radikalne kritike disfunkcionalnosti osmanskih institucija i
aktera politike moi.Nakon prvog progonstva vraa se u Bosnu, da bi 1809.god. bio ponovo
protjeran a ostrvo Lemnos u Grkoj. Upravo je tamo i napisao svoj politiki traktat >>Prilike u
Bosni<<, a posvetio ga je sultanu, tako da biva postavljen za profesora u Jedrenu i ejha
bosanske ordije, to se tumailo kao dar od sultana za traktat. Bio je pripadnik kadijskog stalea
kome je pripadala i njegova porodica.
Aksikoloke koordinate kritikog miljenja M.E.Isevi u bonjaku kritiku misao uvodi
dva nova elementa : kritiki empirizam, bespotednu radikalnost. On svoj kritiki tekst pie tako
da bi bio djelotvora, pa ga alje sultanu. Njegov tekst u radikalnom smislu problematizira nosee
institucionalne stubove osmanske drave na bosanskom prostoru, a u islamskoj ortodoksiji ,u
Kur,anu i hadisu nalazi nalazi izvore svoje kritike. On e prepoznati ono najopasnije za dravu:
degradaciju religijske i duhovno-moralne legitimacije dravnog poretka. Njegova kritika se
odnosi i na borbu osmanske vlasti sa srpskim ustanicima, uoava slabosti osmanske vlasti spram
uspjeha srpskih ustanika. Njegova kritika vienja se proteu unazad 40 godina.On u svojoj
kritici pokazuje bonjaku narodnu samosvijest. Ima svijest da nije Turin, nego Bonjak. On
ima svijest o Bosni kao o jednom zasebnom politikom individualitetu. On Bosnu stalno naziva
moja domovina,moja otadbina i tako je doivljava u dravno-politikom smislu. On govori i o
tome da je Bosna otadbina ne samo muslimana, nego i hriana koji u njoj ive.Bosna je
domovina cijelog stanovnitva, i muslimana i hriana i katolika i pravoslavaca. On njeguje ideju
etike kulture konvergencije, suivota, suegzistencije izmeu bosanskih subidentoteta koji su u
to doba bili vjerski subidentiteti, muslimani,katolici,pravoslavci. Ta ideja njegove konvergencije
se neprestano pojavljuje kroz brigu oko hrianske raje. Dakle u kritici osmanskoj vlasti on brani
i interese hriana u Bosni, a ne samo muslimana, i veinu ilustracija zuluma osmanske vlasti u
Bosni, pokazuje na primjeru terora nad hrianima. Ovo je vano da bi se pokazalo da je Bosna
mogla da opstane kao i teritorijalni, politiki, kulturni individualitet i da se uvijek silama
divergencije parirale sile konvergencije,suivota,suegzistencije.
Kritika institucija drave - Isevi estoko kritikuje sve nosee stubove osmanske vladavine u
Bosni. Znanje i sposobnosti su bili tradicionalni osnovi na kojima su se birale kadije, a sada je to
mito i korupcija jedini naini za sticanje poloaja. Tako su oni neznalice, licemjeri, odani raskoi,
gizdavi, zavidni. Zbog svega toga nastaje haos, nered, nasilje, nesigurnost. Tu opet najvie
ispataju siromani. Kako se trguje poloajima, tako se trguje i presudama. Isevi istie da je
uzimanje mita po Kur,anu najvei grijeh. On kritikuje i ulemu i muftije. Istie da u njihovim
redovima vlada neznanje, nesposobnost, korupcionatvo, nasilnitvo, razbojnitvo, pohlepnost,
nemilosrdnost, nepravednost.
26

Isevi kritikuje i poreski poredak koji je nepravedan kako prema muslimanima tako i prema
kranskoj raji, te i ovdje dolazi do izraaja njegovo osjeanje unutar bonjake konvergencije i
intervjerske tolerancije.
Najrigoroznije kritikuje krug bosanskih paa, kapetana, vojnika koji su se isto tako odali
raskoi, gizdanju, tiranijii nepotenom odnosu prema siromanim. Propali su tradicionalni
principi regrutovanja janjiara, pa se i u vojne redove moe doi kupovinom poloaja. Kae da
se naputa >> stari poredak <<, to dovodi do opeg haosa nasilja i propadanja osmanske vojne
moi.
On uoava i propadanje vakufa, formalizam u obavljanju vjerskih dunosti ili ak njihovo
izbjegavanje, koncentracija mnotva vjerskih slubi u jednoj osobi, osiromaenje vjerskih
dunosnika, zatvaranje biblioteka sve su to jedan od spoljanih znakova unutranje krize
osmanskog drutvenog i dravnog poretka. U sreditu njegove kritike su dakle i glavni krivci :
ulema- izvor svakog zla i glavni krivac; muderisi i muftije; kapetani i kapetanije.
Fenomen migracija i problem legitimiteta vlasti Neke od inovacija koje je Isevi uveo u
odnosu na tradiciju bonjake kritike jesu fenomen migracija i problem legitimnosti osmanske
vlasti. Isevi prepoznaje i identificira fenomen migracije. U to vrijeme migracije su posljedica
borbenih djelovanja protiv srspkih ustanika. Ali za Isevia to nije direktni uzronik. Po njemu
masovne migracije su rezultat opeg stanja haosa, bezvlaa i tiranije, samovolje. Isevi Bosnu
smatra otadbinom svih njenih stanovnika i muslimana, i hriana, pa su migracije jedan bolan
oblik depatriotizacije, odnosno nasilnog naputanja vlastite otadbine, emu se isevi uz
protestnu notu i neodobravanjem u politikom smislu suprotstavlja. Islamska etika se ne
solidarie sa silama tiranije. Upravo strahovlada i sveope nasilje glavnih slojeva i institucija
osmanske vlasti i to na svim razinama njene vertikalne organizacije, stoje kao podsticaj
migracijama iz Bosne, pogotovo migracijama Bonjaka-hriana. Iz ovog Isevi prosuujui
uzroke i posljedice, uzima u obzir i dva meusobno povezana motiva ekonomski i vojni.
Isevi smatra da je represivni reim jedan od glavnih podsticaja masovnih migracija, masovne
vanjske migracije rezultat su depatriotizacijom, odnosno denacionalizacijom, to opet ugroava
bioloku reprodukciju nacionalne zajednice, dalje, migracija spada u demografsko osiromaenje
drave, a s njim se potkopava njena ekonomska mo, razgrauje se osnova nacionalnog
bogatstva i njen proizvodni potencijal, a s masovnim migracijama prema vani, u krajnjoj lniji,
opada iva sila kao temelj vojne moi.
Pored migracije u susjedne zemlje, Isevi identifricira i unutranju migraciju iz sela u gradove,
prepoznajui negativne implikacije takvih migracija. I krani i muslimani su zahvaeni tim
unutarnjim migracijama, a u njihovoj pozadina stoji prisila opeg haosa i neogranienog
samovlaa od zuluma bjeali u gradove.
Jedna od najdirektnijih konzekvencija ovih migracija jest opadanje materijalne moi osmanske
drave i to zbog toga to se ovim migracijama potkopava njen poreski poredak. Takoe on
27

uoava i da omladina dolaskom iz sela u gradove, ne mogavi se adaptirati naputa Bosnu. Kao
bitna posljedica ovih migracija je i opadanje bosanske vojne moi.
Isevi smatra da osmanska drava moe izai iz krize i obnovit svoju mo samo ako bude
legitimna, a to znai ako e poivati na njenom prihvatnaju od mase svojih podanika, a taj put
nalazi se u eliminaciji socijalnih aktera anarhije i povratka autentinim vrijednostima islamske
konstitucije drutva i drave.

MUHAMED PROZORAC
KRIZA DRAVE I ISLAMSKO-MORALNA RESTAURACIJA POLITIKE

Biografija Muhamed Hamdi Skejo Prozorac, ne zna ni njegovo socijalno porijeklo, kao ni
mladost ni kolovanje.Zna se da je bio muftija i kadija.Iz njegovih autobiografskih rijei zna se
da je ivio u tekim okolnostima i da se stalno selio. Njegovo djelo Upustvo o ureenju drave
na osnovu islama, je napisao 1802.god., predao ga je sultanu Selimu III, koji je pokuavao da
provede izvjesne reforme. On eli da njegovo djelo bude sredstvo pobjede nad svim
neprijateljima i od pomoi vladarima i zapovjednicima, uputstvo onim koji tei pravom putu i
pomo siromanima i slabima. Za razliku od Pruaka koji je neposredno preokupiran politikim
problemima, kod Prozorca tema drave i politike ne zauzima sredinje mjesto, svijet drave i
politike mu se otvara iz daljine preko individue i njegovog religijsko moralnog stanja.
Antropologija,etika i religija Posebno su vane dvije teme u njegovoj politikoj misli, a to su
tema antropologije i etike i religije.U njegovoj interpletaciji ljudsko bie je organska sinteza
tjelesnosti,duevnosti i socijabilnosti. Ljudsko bie je integralna cjelina svih svojih momenata
koji se razlikuju izmeu sebe, ali nisu hijerarhizirani ni vrijednosno vie, ni vrijednosno nie, pa
s toga nisu ni u napetim odnosima. Znai ljudsko bie je organska sinteza vie organa, i njima
odgovarajuih sposobnosti. Svaki organ vri svoje bioloke funkcije, a ovjek je sam po sebi
socijabilan- drutveni je individuum. Meutim svakom od ovih organa odgovara i neka etika
vrlina,koja definie normativno djelovanje individue u unutar pojedinih aspekata njegove
egzistencije. Kod Prozorca vjera je nerazmrsivo utkana u antropologiju, pa u njoj nalazi i svoje
utemeljenje, ali uz posredovanje moralnog poretka, a potom preko te organske veze izmeu
antropologije, etike i vjere on e otkriti svijet politike i drave. Od spoja ova tri fenomena zavisi
kakvu emo mi imati dravu, politiku, odnose u drutvu itd. Ova se njegova antropologija ne
zadrava na nivou psihologije ovjeka , nego ima i neke tjelesne implikacije. Npr.dogaa se da
pojedinac koji ne ivi po nekim moralnim vrlinama i principima, neko ko nije vjernik, odnosno
ne vodi se vjerskom dogmatikom, doi e do toga da je on onda kao jedna politika linost
neupotrebljiva i destruktivna, pa e svi njegovi tjelesni organi biti izvorite zla. Meutim ako
ivimo jedan moralni ivot, po moralnim principima onda svi ti nai postupci mogu da budu
28

izvor vrline. ovjek po prirodi jeste sebian, njegova ljudska priroda je sebina, ali ipak ako
ivimo u skladu sa vrlinama, principima, koje propovijada religija, mi moemo onda da budemo
jedna altruistika linost, moralna persona koja moe donijeti dobro svojoj zajednici, iroj
politikoj zajednici, i svojoj porodici. Svaki od naih organa, oi, jezik, ui, moe da bude
istovremeno i izvorite zla i neke vrline. Tako jezik postaje izvor grijeha ako se umjesto
vrlinom koristi antivrijednostima kao to su la, ogovaranje, psovka, svaa, davanje pogrdnih
imena, odavanje tajni itd. ulo vida postaje izvorite grijeha(antivrijednosti),kad slui za
gledanje onoga to nije dozvoljeno, gledanje u tue stanove itd. ulo sluha-ako slua tue
svae,psovke, prislukivanje tuih razgovora itd.Svaki organ ljudskog bia je podjednako
vrijedan, on je sredite i vrline i grijeha, pa kod Prozorca ni donja polovina nije obezvrijeena,
i one su sredite i etikih vrlina i pobonosti, pod uslovom da se zna za vrijednosti koje im
odgovaraju. Pobonost dolazi i iz dijela ljudskih ruku, ako ta djela izbjegavaju
tuu,ubistva,varanje,otimanje,primanje
milostinje
bez
nevolje.Organska
sposobnost
kretanja,pobonost nogom,znai izbjegavati svako mjesto na kome se vri grijeh,hodanje po
grobovima,upadanje u tui posjed bez dozvole u taj poredak ulazi i zabrana posjeivanja
vlastodrzaca-silnika, emira i kadija. U pozitivne normativne pozive ulazi odazivanje vojnom
pozivu, obaveza kolovanja,pomaganje unesreenih spasavanje ljudi iz poplava ....a svim ovim
dimenzijama posreduje srce. Iz svoje due treba izbaciti sve negativno, a podsticati i razvijati
pozitivna osjeanja .
Ideja pravednosti i kriza njenih institucija- ideju pravednosti, Prozorac e ukorijeniti u sintezu
svoje antropologije,etike i religije. U pojam ideje pravde ulazi nekoliko elemenata, samu ideju
pravde on posreduje u religijskim odrednicama i islamskim smislom. U tome smislu e rei da se
pravednost sastoji u strpljivoj ustrajnosti na putu istine uz istovremeno izbjegavanje svega onoga
to je religijskim normama zabranjeno. Kod Prozorca biti pravedan znai respektovati ovu
temeljnu vjersku dunost, a put istine jeste put ivota prema normama islamskog svjetonazora.
Kritiki uvid u disfunkciju institucionalne osnove ideje pravde vri se na njenim temeljinim
komponentama koje se definiraju na tri osnovne rekacije ljudske egzistencije: odnos Boga i
ovjeka, ovjeka prema samom sebi i individue prema drugim ljudima.
Pravednost na prvoj relaciji - odnos Boga i ovjeka, sastoji se u vjeri u Boga,izvravanju vjerskih
dunosti,susprezanju od grijeha,kao i potovanju prava drugih ljudi.
Na drugoj relaciji odnos ovjeka prema samom sebi, ispravan i pravedan odnos se sastoji u
eliminisanju iz ivota svega to individuu dovodi do propasti. Pravednost se u ovom aspektu
sastoji u odbrani ivota kao temeljne vrijednosti u svim aspektima( ishrana,odjevanje
spavanje,duevna raspoloenja). Princip ove odbrane je umjerenost.
Pravednost vezana ovjeka prema drugom ovjeku sastoji se u aplikaciji naela-vrlina
skromnosti, vjernosti, objektivnosti i opem susprezanju da se drugome ini zlo.

29

Vjera u Boga, apologija linog ivota, kao vrijednostii etika dobra u odnosu na drugog su tri
glavne komponente Prozorieve ideje pravednosti, a izvedene iz antropologije,etike i religije.
Kod Prozprca islamska ideja pravde pretpostavlja funkcionisanje tri nosea stuba temeljne
socijalne institucije : islama kao vjerske zajednice - iji vrh ini ulema, pravosudnog poretka-iji
je nosilac stale kadija i politike vlasti u ijem su sreditu oficijelne strukture dravno-politike
moi od sultana u vrhu pa do lokalnih organa vlasti. On trazmatra elemente krize ideje pravde
u sva tri njena institucionalna temelja. Ideja islamske pravde dovedena je u pitanje krizom u sferi
pravosua. Ope degradiranje uenosti i obrazovanosti stoji u pozadini krize pravosudnog
poretka. Pravosudne dunosti se dodjeljuju onima koji nisu ni kvafikovani, ni sposobni ni do
kraja poboni,pa su uz to skloni mitu i moralno iskvareni. Temeljni principi funkcionisanja
pravosudnog poretka a u skladu sa islamskim pojmom pravde su: obrazovanost,uenost,
pobonost,moralna ispravnost.
Prozorac tradicionalno socijalnu strukturu izvodi iz podjele ljudi na etiri, zatvorene klase ljudi:
ratnike(vladari,sultani,vojska), uenjake, zemljoradnike, zanatlije, trgovce. Svaka od klasa je
definisana i drutvenom podjelom rada a mogunosti prelaska iz sloja u sloj je iskljuena, a red i
pravda su mogui samo ako svaki sloj funkcionie unutar svojih posebnih djelatnosti, a im se to
promijeni nastupa hao i nasilje. Kao destruktivna pojava Prozorac navodi regrutaciju raje u vojne
redove, slanje vojske u sluaju neposlunosti u rat, imigracija iz sela u gradove , u kojima on vidi
nestajanje islamskih obiljeja i znak sudnjeg dana, nosioci lokalne vlasti su nosioci
izolacije,samovlaa. Dakle kod Prozorca ideja pravde je u dubokoj krizi u sva 4socijalna
temelja, i u eliti vjerske zajednice, pravosudnom poretku, slojnoj strukturi drutva i reimu
politike vlasti, a to se moe otkloniti rehabilitacijom uenosti uopte, uzdizanjem znanja,
pobonosti i moralne ispravnosti kao jedinih kriterija pravosudnih promocija, obnovom stare,
tradicijom osvjedoene i imobilne socijalne stratifikacije na 4 zasebna socijalna sloja, obnova
autoriteta institucija politike vlasti na elu potivanja zakonodavstva. Njegova osnovna misao je
da se samo dubokom islamsko moralnom obnovom narodne obiajnosti moe rastaurirati
unutranji red i spoljna mo osmanske drave. Mala borba, u Prozorevoj terminologiji
podrazumijeva spoljanu borbu protiv nevjernika, a velika borba, znai da svaka osoba proe
kroz izazove usklaivanja svojih pobuda, motiva, osjeajnosti i praktine djelatnosti sa naelima
i normativnim propisima islamskog moralnog uenja i uenja o islamskoj pobonosti. Vjerujui
u sudbinu ovjeku nije doputeno da se prepusti spoljanim sluajnostima i nesrei. Mo sudbine
nije nespojiva sa slobodnom voljom, to znai da linim htijenjem ovjek odgovara za svoja
djela.

30

MUSTAFA SIDIKI SARAJLI EL MOSTARI

SANKCIJA POLITIKA I POLITIKI KONFORMIZAM
Biografija - Sarajli je vrlo rano poeo stjecati znanja jo u Stocu,a potom se kolovao u
Mostaru i Sarajevu, te nova znanja stie u Istanbulu. Nakon sticanja diplome kod Hasana
Trabezunija, vraa se u domovinu i nastanjuje u Mostaru, bavi se profesorskim poslom i
izdavanjem pravnih miljenja. Bio je i poiteljski kadija, 1847.g radi kao profesor u
Karozbegovoj medresi i muftije u Mostaru. Najpoznatija djela su mu: Autobiografski tekst
Idazetnama, (Svjedodba), politiki tekst Medmua.
Cjelokupno bonjako iskustvo politike se ne moe reducirati na iskustvo radikalne kritike, ve
postoji i ton konformizma jer je branio pozicije osmanske vlasti. Konformizam je jedna vrsta
poltronizma u politici, miljenja koje nema nikakvu kritiku sadrinu odnosno nema svoju svrhu.
Znai takav vid razmiljanja zagovara i Sidiki Sarajli, i to u vrijeme kada su pokrenute velike
reforme od strane osmanske vlasti, prije svega reforma za ukidanje janjiarskog reda tj.
restrukcija vojinh redova osmanske vojske koja je donesena 1826.god. a koja je bila direktan
povod za pojavu pokreta za autonomiju Gradaevia iz 1830 i 1831 god. Ukidanjem janiarskog
reda vojnici ostaju bez primanja to dovodi do socijalnog haosa.A znamo da je janiarski red bio
tradicionalan vojni red u OC. I to je bio najjai vojni red u kome je slubovalo dosta
bonjaka.Najvanija mo koju je imala neka drava nije ni ekonomija ni politika nego njena
vojna mo koja je ujedno i odraavala snagu neke zemlje. Mnogi su mislili da e ukidanjem
janjiarskog reda propasti osmanska imperija. Pokret Gradaevia e ne samo podii vojnu
bunu protiv osmanske vlasti, nego e traiti i neka radikalna rjeenja. Sarajli smatra da su
ustanici voeni Gradaeviem bila grupa nelegitimnih vojnika koji se die protiv reima koji
ima boansko pravo da vlada sa monarhistikim ureenjem vlasti, i da je ona boanska vlast
koja je neupitljiva, ne smije je jedan ovjek propitivati.Takoe on smatra da je osmanska vlast
garancija i opstanka Bosne na ovom prostoru , i da sama Bosna bez osmanske imperije ne znai
nita. U tom pogledu on raspravlja o mnogim pitanjima, pie svoj politiki tekst, a podsticaj
dolazi od samog Abdurahim-pae, da to djelo bude kao utuk onima koji su skrenuli sa pravog
puta, pri tome misli na janjiare.Vjerovatno je tekst nastao u periodu poetka 1827.god kada je
paa posjetio Zvornik pa do avgusta kada je napustio Bosnu. Sarajli pie Zbirku, Medmua,
autoritativnih islamskih izreka,sudova i iskustva o pojedinim aspektima vlasti i politike, ali ono
<<autorsko<< se probija izborom tema i izreka koje mogu biti u funciji legitimiranja osmanske
reformske politike i surovih metoda njenog provoenja. Tako Sarajli u prvom poglavlju svoje
Zbirke, argumentira islamsko uzdizanje znanja i sloja uenih na rang najviih vrijednosti.
Odatle i Sarajlieva nedvosmislena poruka koja na jednoj strani brani osmanske reforme tako to
apologira njene legitimacijske izvore date u najviem meritumu islamske legitimacije osmanske
drave, a na drugoj strani dokazuje onima koji su skrenuli sa pravog puta da posredno nastupaju
antiislamski,jer otporom dovode u tradicionalni autoritet islamske kompetencije i njeno
legitimacijsko mjesto u dravnoj politici. Bonjaki otpor reformama valja delegitimirati unutar
31

islamskog normativno-idealnog poimanja prirode vlasti a posebno unutar islamskog poimanja

prava na pobunu ,tj.prava na nepokornost dravi. Zato on uz selektivan izbor izreka pokazuje da
je bonjaki antireformizam ilegitiman, jer je egzistencija vladara neprikosnovena i izvedena kao
Boije djelo. Islamska misao o obaveznosti pokoravanju vladaru u skladu sa islamskom etikom ,
uvijek ima na umu i pravednost vladara. S toga se postavlja pitanje imaju li podanici pravo na
pobunu ako se vladar izopai u nepravedna vladara. Sarajli e kao odgovor na ovo pitanje
navesti misli vie islamskih autora. Vjerovjesnik kae da kada je vladar nepravedan i nasilan on
je grjenik a podanici trebaju da imaju strpljenje jer je to vrlina muslimana, velianje Allaha je
udrueno sa velianjem sultana bez obzira bio ovaj pravedan ili ne. Sarajli navodi i neke druge
autore koji ostavljaju prostora i nepokornosti vladaru, ali ipak ostaje pri svome da je autoritet
vladara neprikosnoven i da pravo pobune protiv vladara u naelu nije doputeno, jer vladar
slijedi ideale islamske pravde. Logikom nekritikog konformizma Sarajli e legitimisati
politike akcije osmanske vlasti u likvidaciji bonjake pobune protiv ukidanja janjiarskog reda
vojske i to u kontekstu prezentacije islamskih motiva, svrhe, i ciljeva borbe posebno u ratovima.
On e pokuati da pokae u emu se sastoje dunosti upotrebe ratne opreme,oblaenja uniforme,
vojne obuke, te sticanje vojnih vjetina, a u krajnjoj liniji on hoe da na terenu islamske vojne
doktrine pokae racionalnost osmanskih vojnih reformi i legitimnost bonjake istrajnosti na
ouvanju janjiarskog reda.U svojoj Zbirci on problematizira i pitanje nasilnitva, odmetnitva
kaznama za odmetnitvo, o islamskom poimanju blagosti, milosti, pratanja, pa s toga treba
legitimizirati Abdulrahim-paine akcije prema pobunjenicima. On predlae vlasti surove kazne,
ali ipak kae da treba imati u vidu da su oni vjernici skrenuli sa pravog puta i da te kazne ipak do
kraja ne bi trebale biti rigorozne pa predlae islamsku etiku pratanja i samilosti. Uglavnom
Abdulrahimove kazne se odnose na ubistva aktera pobune,konfiskacija njihove imovine, a da
njihova imovina pripada ratniku kao nagrada. Ipak Sarajli na kraju svoje << Zbirke << ,
navodei rijei autora o islamskoj etici pratanja, blagostanja, iskazuje i svoj lini protest protiv
Abdulrahimove surove likvidacijske politike prema akterima bonjakog antireformskog
pokreta.

32

HUSEIN KAPETAN GRADAEVI

POLITIKI PROJEKAT BOSANSKE AUTONOMIJE

Biografija H.Gradaevi se rodio oko 1802.god. Gradacu koji je pod vlau Huseinovih
predaka bio od prvih god.18.st. Otac mu se zvao Osman, a majka Melekhana. Imao je trojicu
brae Osmana, Murata i Beira. Nakon smrti brata Murata, 1821 .god. koga je pogubio Delal
paa Husein je postao Kapetan Gradaca. Pod uticajem svoje majke Husein se vaspitao u
islamskom duhu. Podigao je damiju i sahat kulu u Gradacu.
Za vou pokreta je izabran 1831.god. na zboru bosanskih prvaka u Tuzli, a za valiju Bosne je
izabran u Sarajevu, septembra 1831.god. Nakon poslednje bitke na Stupu, on e sa grupom
sljedbenika da pobjegne u Posavinu, a odatle u Slavoniju, pa Osijek. Na nagovor austrijskih
vlasti pie molbu za pomilovanje. Nakon fermana koji mu dozvoljava da pree u Tursku. Sa
Alipaom Fidahiem odlazi u Carigrad, i poto odbija da se prihvati visokog ina regularne
vojske, biva prognan u Trapezund zajedno sa Fidahiem. Umire u Carigradu prije nego to se i
zaputio u progonstvo 30 ili 31 jula 1833.god.
H.Gradevi je veoma vana linost. ovjek, koji je bonjaku verbalnu kritiku protiv
osmanske vlasti pretvorio u praktinu kritiku, a to znai da je sa svojim pristaama protov
osmanske vlasti poveo par borbi, ratova. Dakle, pokret Huseina kapetana Gradaevia je prvi,
osvjeteni, osmiljeni, masovni, organizirani pokret praktine kritike osmanske drave u zaetku
reformskog razdoblja u Bosni.
Dijalektika interesa i smisao pokreta Poput drugih masovnih pokreta otpora poretku, tako i
Gradaeviev pokret nosi u sebi kako javno deklarisane, tako i skrivene aspiracije i ciljeve.
Gradaeviev pokret je bio u svom duhu privren bosanskoj tradiciji i sklonosti ka
konzerviranju dotadanjeg politikog statusa Bosne i to e im biti i motivacija i interesna
preokupacija. I to je Bosna bila konzervativnija, to je u veoj mjeri imala povijesne anse da
pred nadolazeim silama apsolutnog centralizma i obezliavajueg osmanskog uniformizma,
ouva svoj duhovno-obiajni i strukturalno- politiki individualitet.
Dakle, samo u dijalektici<<tradicionalizma<<, <<konzervativizma<<,<<partikularizma<<,sa
jedne strane i osmanske dravne pretenzije, djelovalo je lukavstvo bosanskog genija, te je ovaj
pokret sa sobom donio ono to njegovi akteri u svojim motivima ni ambicijama nisu ni imali na
umu.
Pokret u povijesnom kontekstu - Pokret se javljao kao oblik praktine kritike osmanske
reformske politike i oruanog otpora njenim konzekvencijama (nepokolebljivo,dosledno). Bosna
je izraavala svoju tradiciju u raznim sadrajima i momentima. Za razliku od drugih provincija,
33

zadrala je svoje historijsko ime, svoj teritorijalni okvir, koji se u mnogome poklapa sa
teritorijalnim okvirima srednjovjekovne Bosne. irenje islama u Bosni e rezultirati formiranjem
posebnog muslimanskog drutva. Individualnost Bosne u pogledu ekonomskog poretka
iskazivala se u atipinostima kao to su nasljednost zemljinih posjeda, nie poreske obaveze. Na
planu politike i obrazovanja se manifestovala regrutovanjem djece u adami oglame( obrazovali
su se na dvoru za pojedine slube). Od posebne je vanosti to je Bosna pod osmanskom vlau
razvila posbene vojne strukture koje e se potvivati kao glavni stub bosanske odbrambene moi.
injenica je da je Bosna bila rubna provincija, pa je njen krajiki poloaj bio tlo na kome e se
vremenom formirati bonjaka narodna samosvijest i svijest o povijesnom individualitetu Bosne,
i o njenim posebnim pravima u odnosu na pretenzije centralne osmanske vlasti. U centru svega
su stajali akteri bosanske elite moi-kapetani i ajani, kojima je poloaj omoguio da se ponaaju
kao pravi feudalci. Bosanska elita moi je ostala uskraena za mogunost motivacije irokih
masa na ideji otpora centralnoj vlasti, a sa druge strane svojim ponanjem je i sama uestvovala
u podrivanju stabilnosti drave. U poetku taj pokret je imao neke uspjehe, meutim zbog
podjeljenosti samih bonjaka Rizvanbegovia i engia sa jedne strane i Grdaevia sa druge
strane, pokret e da propadne. Naime Rizvanbegovi i Gradaevi se nisu mogli da dogovore
ko e biti namjesnik Bosne kada ostvare tu autonomiju. Struja Rizvanbegovia je podrala
osmansku vlast u namjeri da ugui taj pokret, te je pokret i propao.
Kapetani (neto o njima) su upravljali tvravama , a kapetanska funkcija je bila nasljedna.
Potjecali su iz starih plemikih porodica, znali su biti i u meusobnim sukobima koji je znao da
izraste u meusobni rat. Njihova vladavina se prakticirala kao prava tiranija , samovolja i
nesputano nasilje nad podanicima. Po pisanju Jake Baltia, u Bosni je bilo oko 33 kapetana, a
svaki od njih u svojoj kapetanijije imao pravo sablje,tj.ubiti a da nikom ne odgovara. Taqkoe
ako se kapetanima nije dopadao vezir oni bi ga protjerivali iz Bosne.U pisanju Isevia, kapetani
su se odali raskoi gizdanju,titulama i svaama, pa ine zulum sirotinji.
Pokazatelji opadanja moi osmanskog carstva se pokazuje ponajprije u zaustavljanju njenog
teritorijalnog irenja, te vojnim porazima, kao i osnaujuim tenjama prvincijalnih elita moi
za osamostaljivanjem. Da bi carstvo to zaustavilo odluuje se da provede reformu vojske.
1826.god. je doneena odluka o ukidanju janjiarskog reda, a umjesto janjiara carstvo se
opredjeljuje kao i evropljanji za uvoenje stajaeg reda vojske nizama. Sa reorganizacijom
vojne moi, zapoinje proces centralizacije, uniformizacije i europeizacije drave i njene vojne
osnove. Ferman o ukidanju janjiarskog reda 1826.god je donio u Travnik carski kapidipaa
Mehmed-aga. Ferman govori jo i o brisanju imena janjiar i olda, zabranjuje upotrebu titule
zagardibaa i ukida titulu turnadiluk i serdarluk, te da se pokupe janiarski kotlovi, gajtani
sa uniformi i da se pohrane u tvravi.
Osporavanje legitimacije osmanske vlasti - Ukidanje janjiarskog reda vojske e biti
neposredni povod bosanskog otpora, koji e se kasnije pretvoriti u pokret za autonomiju.
Ukidanje janjiarskog reda u bonjakoj samosvijesti predstavlja unitenje tradicionalne
bosanske odbrambene moi i totalne devalvacije njenih tradicionalnih uloga i zasluga u odbrani
34

carstva.Na povrinu ovog dubinskog spora dolaze do izraaja i neposredni, egzistencijalni

interesi bonjakiih nosilaca vojne, politike i ekonomske moi.
Meutim dublji povijesni motiv je kriza legitimacijske osnove osmanske drave islam i
tradicija. Osmanska drava je svoju vlast pa i svoj reformski projekat izvodila iz islama i
argumentirala ga islmskom ortodoksijom. Osmanske vlasti su neprestano svoje reforme
legitimirale njihovom ukorjenjenou u islam. U jednoj bujurduliji stoji da je sultan uveo stajau
vojsku da uva islamski narod i da treba uspostaviti i u BiH i da se ovoj vjerskoj naredbi treba
pokoravati jer to i vjera nalae. Akteri bosanskog otpora osporavaju obiajnu osnovu ukidanja
janjiarskog reda, jer izlazi iz bosanske tradicije , njenih zakona i pravila. Pa se Porti alje
odgovor da e se kao i do sada pridravati starog zakona, te da e njene molbe biti usliene.
Takoe poziva se i na historiju koja proizilazi iz povijesne uloge Bosne kao rubne provincije u
odbrani OC. Za bonjake ukidanje janjiarskog reda znai unitenje tradicionalne bosanske
odbrambene moi i totalnu devalvaciju njenih tradicionalnih uloga i zasluga u odbrani carstva.
Kao to smo ve naveli neke bosanske elite izraavaju lojalnost osmanskim vojnim reformama , i
naalost ova podijeljenost izmeu baosanske elite e da dovede do propadanja pokreta.
Janjiarski red e biti ukinut surovim progonima i fizikim unitenjem personalnih predstavnika
pokreta otpora.
Kritiki uvid u osmansku politiku u Bosni - Politiki program pokreta istupa sa stanovita
Bosne kao cjeline bosanski narod koji se sav pobunio predstavlja se kao akter
konfrontacije sa novom osmanskom politikom. Gradaevi politiki projekat stavlja u drugi
plan, svoju legitmiaciju uspostavlja istiui interese bosanskog naroda i Bosne kao cjeline.
Gradaeviev pokret nosi u sebi sakrivenu sadrinu, on radikalizira upitnost legitimacijske
osnove osmanske dravne politike u Bosni, te istiu da su dovedene u pitanje obje baze
legitimacije osmanske vlasti tardicija i islam. Jer po njima sultanove reforme nameu novu
vjeru i nove uredbe to je u direktnoj suprotnosti sa islamom i tradicijom kao temeljima
osmanske vladavine. U politikim ciljevima i pokreta se prepoznaje i bonjaka svijest o
teritorijalnom integritetu. Svijest o vanjskoj, a prije svega, srbijanskoj opasnosti, kao i o nemoi
osmanske drave da vojno zatiti Bosnu, u bitnom e profilirati opu bonjaku solidarnost,
sudjelovati u uspostavi politikog jedinstva i odrediti karakter bonjakih vojno-politikih
zahtjeva prema osmanskoj vlasti.
Zahtjevi prema osmanskoj vlasti:
U bonjakoj percepciji je nesposobnost osmanske centralne vlasti da Bosni osigura zakoniti
poredak i materijalni prosperitet za sve njene stanovnike.
U ii kritike osmanske unutarnje politike! stoji kritika prema osmanskoj namjesnikoj strukturi
u Bosni. Svo nasilje, uzurpacija zakona, neobuzdana politika samovolja, nekontrolisano
izrabljivanje stanovnitva, sve je to u bonjakoj kritikoj vizuri, njeno djelo. Veziri koji dolaze u
Bosnu da bi se obogatili nasilno oduzimaju imovinu nekih ljudi izmiljajui razne razloge, na
35

sirotinju vilajeta razrezuje teke namete, te namete narod nemoe izdrati. U Gradaevievom
vienju takva osmanska politika je i dovela do nezadovoljstav stanovnitva, svaki otpor je
sankcionisan,a albe naroda jo radikalnije kanjavana.
Koncepcija bosanske autonomije Zahtjevi pokreta za autonomiju su bili : 1.) ouvanje teritorijalnog integriteta Bosne; 2.) zahtjev
za bosanskim vojnim suverenitetom; 3.) bosanski ekonomski suverenitet; 4.) socijalno pravni
suverenitet ; 5.) zahtjev za politikim suverenitetom
1.) Ouvanje teritorijalnog integriteta Bosne je podrazumijevalo garanciju da se sauva
teritorijalni integritet i cjelovitost Bosanskog paaluka u toj buduoj autonomiji.
2.) Vojna autonomija je podrazumijevala bosanski vojni suverenitet oslonjen na tradicionalnu
vojnu strukturu, prakticiran u samostalnoj bosanskoj volji da upravlja vlastitom vojnom moi, s
tim da bi se bonjaci obavezali da u sluaju rata dati Porti 25 000 ljudi od svakog roda oruja pod
zapovjednitvom svojih starjeina.
3.) Zahtjev za ekonomski suverenitet, podrazumijeva da se Porta ne mijea u upravu zemlje
(uprava porezima i teritorijem) , a za ove ustupke dobivae godinje 4000 kesa.
4.) Socijalno-pravni suverenitet je podrazumijevao da mi sami primjenjujemo erijatsko pravo,
kao tadanje pravo u dravi, i da ureujemo drutvene norme i odnose bez iijeg mijeanja.
Dakle socijalno-pravni suverenitet podrazumijevao je autonomiju djelovanja na uspostavljanju
socijalne sigurnosti , pravne izvjesnosti, unutarbosanskog zadovoljenja i mirne egzistencije za
sve njene stanovnike.
5.) Politiki suverenitet je najvaniji, trai da bosanski narod sam bira vladara, odnosno
namjesnika i da on mora biti bonjak ,ovjek iz Bosne. U doba osmanske vladavine nad Bosnom
ni jedan Bonjak nije bio izabran za namjesnika,to su uvijek bili stranci koji su bili slani iz
Istanbula, i koji su ih nasiljem unitavali. Traei od Porte saglasnost na izbor Gradaevia, za
bosanskog vezira. Meutim iza njihove volje stoji cijela Bosna sa bosanskom vojskom.
Autonomija i bosanska unutarnja politika - Gradaevieva unutarnja politika nakon
proglaenja autonomije morala je biti institucionalizovana, prije svega tu je institucija valije,
Divan i Savjet bosanskog vilajeta. Odnosi izmeu divana i valije su se sastojali u davanju savjeta
,dogovaranju ali respektirajui valijnu samostalnost. Divan je mogao da donosi odluke ali ih je
peatio valija. Postojale su jo i institucije savjeta valije i vilajeta koga su inili glavni
komandant i i istaknuti broj erkana i ajana vilajeta.Sa takvom organizacijom bosanske vlasti
Gradaevieva unutarnja politika proizala iz volje naroda, oslanjala se na interese svih
njihovih struktura i interesa Bosne kao cjeline. Od posebne je vanosti da su se i projekti
autonomije i unutranja politika zasnivali na osvjetenoj predstavi da u Bosni egzistira jedan,
etniki jednorodan bosanski narod, tek iznutra diferenciran razliitim vjerskih identifikacijama.
36

Gradaevi e unutarnju politiku usmjeravati mjerama koje mogu voditi ka homogenizaciji

bosanskog naroda i prevladavanju njegovih unutarnjih antagonizama na vjerskoj osnovi.
Intencija pokreta je da se konstitue vojska koja e se boriti za Bosnu u cjelini, ane za ovaj ili
onaj narod. Zgovara ideju tolerancije i konergencije a tome najbolje svjedoi ti ro e
Gradaevi omoguiti da se otvori prva katolika kola u Bosni 1832, izgradi crkva i upski
dvor. U svojim bujuruldijama trai zatitu sirotinje, otklanjanje svakog nasilja, zatitu
hrianskog stanovnitva. Gradaevi e svojom unutranjom politikom nastojati da prevlada
izvore krize koji su zadesili OC. Zbog toga e osmanske vlasti u par navrata od franjevaca da
trae da ostanu vjerni Porti i da se distanciraju od Gradaevia.
Osmanski odgovor - Za bonjako iskustvo samostalnosti u politici od presudne su vanosti
osmanski odgovori na bonjaki pokret. Osmanska vlast prozrijet e dublje znaenje autonomije
Bosne, za bonjakim politikim individualitetom i etnikih osmanlija i njihove pretenzije da
vladaju Bosnom. Samostalnost Bosne vidi kao njeno otcjepljenje, pristanak i prihvatanje tih
zahtjeva bilo bi kao sklapanje ugovora sa drugom samostalnom dravom to se nesmije prihatiti,
jer i druge provincije Osmanskog carstva traitle bi isto.
Pokret je uguen diplomatksim akcijama i na kraju vojnim sredstvima uz kasniju rigoroznu
sankcijsku politiku.Presudna konsekvenca antireformskog pokreta Gradaevia jest poraz,
faktiki tradicijom i zabrane autonomije Bosne pod Osmanskim carstvom, procesom turcizacije
bosanskih struktura vlasti, Bosna e izgubiti svoj autonomni status.
Bosanska autonomija i logos epohe U bosanskim pokretima osporavanje legitimitacijske
osnove zavrava u radikalnom zahtjevu za anonimnim statusom Bosne, a ti je i razumljivo
ukoliko je ta politika izgubila svoju bazu u islamu i tradiciji, pa stoga ni osmanska drava nema
vie legitimacijskog prava na vladavinu Bosnom. Bosna eli autonomiju to podrazumijeva
vlastitu samostalnost i vlastiti izbor politikog poretka, ouvenje tradicionalnih institucija moi i
obiaja u svim sferama ivota i pravo da Bosanci izmeu sebe biraju bosanskog vezira. Vano je
istai da i Gradaeviev pokret nije iao da se odcijepi od carstva, Bosna bi u toj dravi trebala
imati poseban poloaj ali kao izdvojena jedinica. Takoe bosanska elita moi eli da se
egzistencijalno osugura i da se sauva od namjesnika koji su njihova imanja odnosili i nasiljem
ih unitavali.
I drugi pokreti za autonomiju i osloboenje Grka, Bugara, Srba, Albanaca govore da je osmansko
carstvo zahvaeno procesima raspadanja. Na probuenu samosvijest mnogobrojnih etnikih
grupacija, osmanska vlast e reagirati politikom univerzalnog unificiranja vojnog,ekonomskog,i
politikog poretka.
Historijski znaaj Gradaevievog pokreta je u tome to na skrivene panturcistike ideje u
vojno- reformskoj politici, reagovao odbranom povijesne, politike i obiajne individualnosti
Bosne. Gradevi svoj politiki projekat za autonomiju Bosne dovodi u vezu sa etnikim

37

albanskim pokretom pod vostvom Mustafe-pae-Skadarskog, djelei sa njim sline motive i

politike zahtjeve.
Gradaeviev pokret trai podrku u silama izvan OC, prvenstveno u Austriji, ali naalost bez
uspjeha. Pokret je bez sumnje slijedio tradicionalizam i konzervativizam kako bi sauvao
obiajni poredak u Bosni. Kako Gradaevi nije znao za ideju sekularne konstitucije politike i
drave, on je gradio ideju autonomije na restauraciji njene islamske obnove. On je vodio politiku
homogenizacije bosanskog naroda okupljenog oko ideje autonomije Bosne takoe nije htio ostati
izvan evropskog konteksta pa se oslanjao na Austriju.
Supstancijalna iskustva politike Uzroci sloma pokreta zasnivaju se na sili koju je primjenio
sultan Mahmud, i njegovom odlunom stavu, da se obrauna sa svim separatistima, i onim koji
su imali tenje bilo kakvoj samostalnosti. Znajui kolika je Osmanska sila, bonjaci su primjenili
lukavstvo uma, diplomatske akcije i politike argumente. U strategijskoj politici prema pokretu
stoji da se bosanska vojska mora raspustiti a Bosna integrisati u vojni reim opedravne stajae
vojske.
Bez podrke evropskih drava pokret e zavriti kao unutarnja stvar OC. U pokuaju sinteze
politike, vojne moi i diplomatije sadrana su povijesna nova bonjaka iskustva politike, a u ta
iskustva ulazi i iskustvo sa susjednim zemljamaslavenskih naroda i njihove politike
prezentacije sprem Bosne i muslimanskih bonjaka.Dakle nisu mogli imati podrku od
M.Obrenovia jer je i sam zastupao neprijateljstvo prema Bosni i muslimanskim bonjacima.
Sa projektom bosanske autonomije bonjaci nastupaju kao dravotvorni narod, tu je jo svijest o
teritorijalnom integritetu Bosne, svijest o bosanskoj vojsci kao temelj bosanske dravnosti.
Osmanska vlast je pobijedila samo zahvaljujui unutranjem razdoru bonjaka i neiskustvu i
nedostatku diplomatske vjetine Gradaevia. Vojni i politilki poraz je podrazumijevao i
ekonomsko unitenje bosanske elite moi, tako je unitena ne samo ekonomska mo
Gradaevia, nego i drugih protagonista otpora.

38

FRA MARTIN NEDI

NARODNI PREPOROD I JUNOSLOVENSKA IDEJA

Biografija - Martin Nedi rodio se u Tolisu, u selu bosanske Posavine, u seoskoj obitelji, 1810.
god. Nie kolovanje zavrio je u Kraljevoj Sutjesci, a nastavak njegovog kolovanja moe se
pratiti u Vojvodini i Maarskoj, a boravak u tim krajevima meu Maarima bio je od presudnog
znaaja u formiranju njegovog politikog miljenja i opredjeljenja. Maari i maaroni su irili
promaarsku propagandu meu slavenskom omladinom, pokuali su pridobiti i mlade bosanske
fratre, takvim se idejama suprotstavlja Nedi.
Boravei u Vacu upoznaje se vie sa idejama Ljudevita Gaja i idejom ilirskog poketa. Ideje
ilirizma su podrazumijevale da smo svi na dananjem podruju Balkana, ukljuujui i Bugare sve
do Crnog Mora stari iliri. Takav stav razbija ideju da smo mi slaveni, to nije istina mi smo i
iliri i slaveni. Oni su smatrali da je vanije, ko je prije doao na ove prostore, i da je naa sva
kultura, da smo mi u stvari stari iliri po tom osnovu srodan narod koji treba da se ujedini, da
napravi jednu veliku ilirsku dravu koja e se prostirati od Crnog mora, dananje Bugarske pa do
Vilaha, Austrija. To je dakle bila preokupacija od kulturnog ujedinjenja stvoriti politiko
ujedinjenje. Temeljna njihova preokupacija o tome je bila da potiu narodnu svijest o tome da
smo bili jedinstveni, a to su mislili postii na nain to su razvijali istoriju, pisanje o naoj
zajednikoj prolosti, probuditi svijest u narodu koliko smo mi slini da stvorimo zajedniku
dravu po principu kako su Nijemci ujedinili 70 dravica. Dakle cilj ilirskog pokreta stvoriti
veliku dravu od svih srodnih ilirskih naroda, a koja bi bila toliko mona da se moe
suprotstaviti velikim silama narastajue Austrije, Rusije pa i Osmanskog carstva, i da bi ta drava
onda bila garancija da e svi ovi dijelovi balkanskih zemalja koje se jo nisu oslobodile
osmanske vlasti, a to je Bugarska, Srbija,Crna Gora i Bosna, da bi se na taj nain uspjele
osloboditi osmanske vlasti.
On je stvarao u formi pjesama, kritiar reima u poetskoj formi. Rezultat Nedieve zagrijanost
za ilirsku ideju je njegova pjesma Razgovor koga Vile Ilirkinje imadoe u Pramalitje 1835.. U
ovoj pjesmi Nedi poistovjeuje slobodu s vilom Primorkinjom, iskazujui pri tome raspoloenje
i veselje prema novom dobu koje nadolazi, dok je vila Bosankinja tuna i pokuava predoiti
svoju teku i gorku sudbinu kroz usta povijesti, dok je ona u turskom ropstvu sve njene
posestrime su u slobodi i veselju. Vilu Bosankinju pokuava da utjei Primorkinja i Srijemkinja,
ali ona se ne da utjeiti nego nabraja sve jade, progonstva i i stradanja koje Bosna trpi od turskog
zuluma.
1841. godine Nedi je napisao i drugu verziju pjesme pod naslovom Razgovor Vilah Ilirkinja u
pramalitje godine 1841, u kojoj asocirajui na politike prilike u naim krajvima poziva na
slogu apostrofirajui poloaj beogradske vile, mislei na Beogradski paaluk koji je jo uvijek
39

bio pod Turcima, i poloaj bosanske vile koja je u potpunosti pod Turcima. Ova pjesma je po
svom sadraju apel kojeg pisac upuuje svoj junoslavenskoj brai da oslobode Bosnu od
turskog podanitva. Bratstvo, sloga, zajednitvo i ideja jugoslovenstva su ideje vodilje kod
Nedia, dok osuuje razjedinjenost i u njoj nalazi osnovne uzroke stoljetnog robovanja svih
naih naroda pod tuincem.
Nedi uzroke nesloge i razjedinjenosti vidi u vjerskoj podvojenosti. U to vrijeme Naertanije ve
se javlja srpski nacionalizam, hrvatski nacionalizam se poinje da budi pod Stareviem i on
jedan od prvih autora koji koji prepoznaje srpski i hrvarski nacionalizam i njihovu elju da
ovladaju prostorom Bosne. On ih kritikuje i javno govori o njihovim neastivim namjerama, i na
njih odgovara idejama zagovaranja bratstva solidarnosti i jedinstva zajednikog bonjakog
naroda koji je samo vjerski podijeljen. On je domoljub, koji se prvi javio Ilirskoj Danici,
smatrajui da ona moe ujediniti narod i sprijeiti uvoenje tueg jezika, kulture i obiaja.
Godine 1848. kulminirala je Nedieva revolucinarna ilirska misao, prije svega, iskazani bunt
prema neprijatelju. Revolucija je po njemu jedinstvena prilika da se svi krajevi oslobode
tuinske vlasti, pogotovo izraene u njegovom spjevu Pokret godine 1848. i 1849..
Pedesetih godina IX st., Nedi se sve vie okree Josipu Strosmajeru, pod ijim je utjecajem
proveo posljednje godine svog djelovanja. Od njega prihvata politiku ideologiju koja je svojim
sadrajem umnogome odgovarala radikalnom ilirizmu. Pisac ne vidi nikakvo pobljanje ni
promjenom stanja u BiH u kojoj je tursku prevlast zanijenila austrougarska.On kae da je stanje
isto a gospodar drugi. Nedi u svakoj prilici naglaava slogu bratstvo i jedinstvo, to je po njemu
preduvjet slobodi i kulturnom napretku sve slavenske brae na Balkanu.

FRA ANTUN KNEEVI

SAMOSTALNA I SLOBODNA BiH KATEGORIKI IMPERATIV
Biografija - U drugoj polovini 19. stoljea BiH se nala u aritu interesa evropskih sila s jedne
strane, te Srbije, Crne Gore i Hrvatske, s druge strane. Svima je bilo jasno da Turska nee moi
dugo upravljati Bosnom i da se radi samo o trenutku osobaanja BiH od turske vlasti, ali velikim
silama vie je odgovaralo prisustvo Turske, nego formiranje jedne nove jae slavenske drave na
Balkanu.
Srbija je planirala prikljuiti BiH, nakon njezinog osloboenja ispod turske vlasti, svom
dravnom teritoriju, kao njezin integralni dravni dio. To se dalo uoiti u djelovanju svih srpskih
slubenih i neslubenih politikih struja. Pokret Ujedinjena omladina srpska, je postavio sebi
za cilj da na osnovu istine , a pomou nauke utvrdi i unaprijedi narodnost srpsku u BiH. Dok
kapetan Orekovi u svoj plan oslobaanja uvrtava i zadatak da se razvije svijest srpske
narodnosti kod bosanskih muslimana. Srpska vlada pregovara otvoreno sa slubenim turskim
40

krugovima o mirnom pripajanju BiH Srbiji, a kralj Milan otvoreno trai od turske vlade da ga
imenuje potkraljem, a kad to nije uinjeno zahtijeva ultimativno od sultana upravu nad Bosnom.
Znajui za rad srpskih politikih organizacija Austrija bila spremna podijeliti BiH sa Srbijom po
liniji Vrbas-Neretva.
Hrvatska koja se tada nalazila u sastavu Austro-ugarske monarhije, iako se zanimala za sudbinu
BiH, nikada nije mogla razviti politiku djelatnost ravnu srpskoj. Ilirski pokret koji je imao vie
opejugoslovenski znaaj , ojaao je kod BiH katolika hrvatsku nacionalnu svijest. Vatrene
pristae ilirskog pokreta u BiH su fra Martin Nedi, fra Ivan Franjo Juki, fra Grga Marti.
U vrijeme zasjedanja Berlinskog kongresa, kada je Srbija zatraila od velikih evropskih sila da
zauzme BiH, protiv toga usprotivili su se bh. franjevci i katolici, te alju Martia u Berlin sa
zahtjevo da BiH zauzme Austro-ugarska s kojom je povezuje tradicija.
Pod uticajem svih vanjskih politikih agitacija i unutranjih napetosti u samoj BiH, nastaje otra
polemika o tome da li je BiH hrvatska ili srpska.
U Krvavoj knjizi, Kneevi dokazuje svim Bonjacima da razliitost njihovih vjera ne smije
smetati njihovom narodnom jedinstvu. Dakle on zagovara meuvjersku konvergenciju u Bosni i
da politika suivota treba da bude temelj bosanske politike na prelazu izmeu osmanske prema
austrugarskoj vlasti. On je govorio da je glavni razlog za suivot u Bosni ta jedinstvena kultura,
jedinstveno porijeklo bosanskog naroda. On je zastupnik teze da su muslimani, katolici i
pravoslavci ustvari svi pripadnici bosanskog,bonjakog naroda iako je to ve kraj 19.st. kada su
ovi pokreti za etnizaciju skoro uspjeli pod Topla Osman paom i kada ve dolazi do tog
razjedinjenja na bosanske hrvate,srbe i bonjake u Bosni. On kritikuje osmansku vlast kao
kolonijalnu, e ne prihvata ni AUG; kao neki dobru vlast. Glavni argument za sve to je njegova
konvergentna politika, taj bosanski etnosimbolizam,to podrazumijeva da je Bosna drava koja
traje 14. St. Da je ve u srednjem vijeku stvorila srednovjekovnu samostalnu dravu, da je imala
svoje simbole, zastavu, grbove, i da je to sve trebala da bude inspiracija za sve narode da budu
ujedinjeni i da se zajedno bore protiv njihove osvajake vlasti , napada koji su se zahuktali od
Hrvatske i Srbije. Suverenost i dravnost Bosne on dokazuje u Kratkoj povijesti kralja
bosanskih, Padu Bosne i rukopisu Varica. Poznavajui duu bosanskog naroda smatrao je
vanim da prikae njegovu slavnu prolost, ono to je nekad bio, a zatima kako je sada ponien
obespravljen i dotjeran do prosjakog tapa. Otvoreno je govorio kako se mora zaboraviti
prolost i misliti na bolju sutranjicu. Posebno naglaava ulogu prosvjete u irokim narodnim
masama kao najbolji nain da se svladaju postojee suprotnosti meu bosanskim kranima i
muslimanima stoljeima stvarane.
Dakle njegova glavna ideja je konvergencije izmeu razliitih vjerskih stratuma u Bosni, ne
priznaje etnizaciju, i zagovornik je teze o bosanskom svjetovnom etnosu. Smatrao je potrebnim
upoznati inozemni svijet sa sa tekim stanjem u BiH, da bi ga tako potakao na pomo.

41

GAVRO VUKOVI
Biografija Roen je 1826.god. kod Sanskog Mosta, a umro u Beogradu 1876.god. Kratko se
koluje u Sarajevu, i vraa se u rodno mjesto. U Bosanskom Petrovcu ui itati i pisati, 1851
god. bjei u Srbiju, a zatim prelazi u Biha gdje razvija trgovinu. 1858.god je izabran da
predstavlja bosanske pravoslavce, svetenstvo i narod iz carigradske patrijarije. lan je
medlisa a od 1868.god radi kao poreski inovnik. U prisnim je vezama sa Topal-paom zbog
ega je napadan od strane tampe, jedan je od prvih saradnika sarajevski cvjetnik. Bio je
povjerenik srpske vlade nakon ega biva uhapen i osuen od osmanskih vlasti i prognan u
Bejrut, po nekim svjedoenjima u Siriju, bjei u Beograd gdje zapoinje novinsku i politiku
kampanju protiv osmanske vlasti. Uestvuje u pripremanju hercegovakog ustanka. Objavio je
dva spisa: Rije krajinika i Ropstvo u slobodi ili Ogledalo pravde u Bosni.
O bonjatvu i bosanskoj identifikaciji Predstavnici Dabro-Bosanske zvornike i dijela
rako-prizrenske eparhije na sastanku u Sarajevu, izabiru Gavru Vukovia da njihove eparhije
predstavlja na carigradskoj skuptini. Po ugovoru on zastupa pravoslavno-hristjanski narod u
Bosni pri skuptini u Carigradu, uz platu od 3000 groa, a koja e se razrezati na narod po
kajmakamijama prema broju kua. U svojoj prvoj fazi djelovanja, u politikom, etnikom i
jezikom smislu izjanjava kao Bonjak pravoslavac koji ivi u Bosni. Ona je njegova otadbina,
govori bosanskim jezikom. Bio je jedan od prvih koji bosanske muslimane odvaja od osmanlija
pa ih naziva jednoplemenom braom, pledirajui otklanjanje meusobne nesloge i zavisti, naziva
ih jednokrvnom braom. Takoe ne upotrebljava ni termin Hrvati, pa govori o Srbima i
Katolicima , naziva ih Latinima. Kad govori o Srbima kae pravoslavni narod u Bosni.
Ka srpskoj identifikaciji i njene implikacije Vukovi postepeno naputa probosansku
poistovjeenje, izraeno u predstavi egzistencije jednog, iako vjerski izdiferentiranog naroda.
Sada govori o brai Srbima, dobrim i potenim, srpskom lijepom obiaju srpskim narodnim
poslovicama,itd, deklarirajui se i sam kao Srbin. Sada se umjesto bosanske identifikacije
pojavljuje srpsko-etnika identifikacija pansrpskog karaktera, kao i identifikacija sa
panslavizmom. Istie identinost Srba iz Bosne i Srba iz Srbije. Sa ovakvim sada stavom on kae
da bi najbolje bilo da sultan , lijepo prijateljski BiH,provincije ustupi kneevini Miloa
Obrenovia, a ne treba da zaboravi ni knjaza Nikolu Petrovia. Dakle odobrava pretenzije i
Srbije i C.Gore. On odjednom poinje da negira Bosnu kao dravu, sada mu je oradbina Srbija,
postaje zagovornik Velike Srbije. Sada kae da je Srbin, da govori srpskim jezikom.Kroz misao
obrazovanih ljudi se moglo vidjeti kako dolazi do rascjepa bonjakog etnikog jedinstvenog
stratuma kao jedne cjeline, kako se postepeno uruavala sve do njegovog konanog ukidanja
1903.god. On sada Rusiju velia,ona je za njega majka, velika mona sila. Smatra da e pod
patronatom Rusije doi do sveslavenskog dravnog ujedinjenja.

42

MUHAMED AKIR KURTEHAJI

RANO BONJAKO PROSVJETITELJSTVO
Biografija - Muhamed akir Kurtehi roen je 1844. godine u Bijelom Polju. Sam se
obrazovao, itajui knjige, nauio je turski jezik, i rano stupio u dravnu slubu. Na poetku
svoje slubenike karijere bio je pisar u pljevaljskom kadiluku, a zatim radi pri sudu
Novopazarskom sandaku. Biva prebaen u Sarajevo u vilajetsku slubu da bi poetkom 1868.
godine bio postavljen za urednika zvanikog lista Bosna. Krajem 1868, uz saglasnost
Osman.pae ,pokree svoj list Sarajevski cvjetnik. 1869. God. postavljen je za direktora
Vilajetske tamparije. Posao zvaninog tumaa obavljao je u vilajetskoj vladi. Bio je lan
Vilajetske skuptine, a od poetka 1872. godine i gradonaelnik Sarajeva. Obolivi od
tuberkuloze, po savjetu ljekara odlazi u julu 1872. godine u Be na lijeenje, gdje i umire.
Znaajne su tri ideje: ideja prosvetiteljstva, patriotizma i novinarstva.
Provedene reforme su: Vojno politiki poraz bosanskog pokreta, nije zaustavio sprovoenje
osmanskh reformi. Ukidaju kapetanije, a umjesto nje se uvodi muteselima, koja nije nasljedna.
Zatim se ukida spahijski red, a pod vezirom Vedihijom dolazi do vojne reorganizacije spahijske
strukture, tako da su spahije iz sedam sandaka podijeljene na etiri alaja(puka). Ukidaju se i
potanski tatari, a uvode pota, koja jednom nedeljno ide iz Sarajeva u Carigrad. Uvodi se i
pravilnik o pasoima, morali su ih imati svi koji putuju iz jednog kadiluka u drugi ili u
inozemstvo. Zabranjeno je pisanje isprava na obinom papiru,a uvodi se koritenje dravne
hartije sa igom. Muslimani su morali nositi reformsko odijelo (fes,setru-kaput i pantalone).
Poinju se formirati provincijski,sandaki i kadiluki medlisi. Odreeno je da hara kupe
duhovnici konfesija. Radi srpska kola,pa se odliuje da se formira fond za njeno izdravanje.
Izgrauju se putevi, doneen je zakon da sinovi i keri nasljeuju zemlju na jednake dijelove bez
plaanja tapijske takse. Doneena je naredba da nemuslimani ne smiju kupovati kue od
muslimana. Formira se trgovaki sud koji je morao biti multikonfesionalan. Sredinom 1854
otvorit e se prva apoteka u Sarajevu, dovrena je i katolika crkva. Zapoinje i provoenje
telegrafskih vodova kroz Bosnu.
1863.god je osnovano srpsko drutvo koje je uzelo sebi za zadatak da umjesto Vlah uvodi ime
Srbin, a sarajevski katolici su osnovali drutvo da iskorjenjuje okac, a uvodi ime Hrvat.
Takoe provincija se vie ne zove Ejalet nego Vilajet, a upravno Vilajetsko vijee je takoe bilo
multikonfesionalno. Pored ovog vijea bilo je jo jedno koje se sastajalo jednom godinje a inili
su ga izaslanici svih sedam BiH sandaka. I sandaka organizacija je bla slina, imali su okruni
sud, okruni trgovaki sud, odjeljenje za finansije , izarada akata isl. 1866 se formira i Vilajetska
tamparija, tampa se Bosanski vjesnik i list Bosna, tampaju uredbe,zakone, kolske knjige
idr. Osman paa osniva itaonicu, srednju kolu(rudija),administrativno-upravnu kolu, osniva
43

se i katolika skola na preporuku fra Grge Martia. Srpska crkveno-kolska optina osniva i
srednju kolu, katolici osnivaju realnu kolu, a 1866 dvije engleskinje e osnovati sarajevsku
kolu za ensku djecu.
Formiraju se i akcionarska drutva, gradi se vojna bolnica, pravoslavna crkva, graanska bolnica,
pripravna vojna kola. Moe se uoiti da su osmanske reforme zahvatile sve sfere bosanskog
ivota i vojne i administrativno- politike i duhovno-kulturne. Reforme sa sobom donose
unitenje tradicionalne bonjake elite, vojne, poilitike, ekonomske i kulturne moi.
U ovom periodu se jalja i Kurtehaji. Obrazovani bonjaci su visoko vrednovali ljudsko znanje,
a Kurtehaji uvodi nove elemente inspirisan evropskim prosvetiteljstvom. Obrazovani bonjaci
su uglavnom pisali na turskom jeziku, a on eli da znanje priblii narodu, na raspolaganju ima
tampariju
Motivi prosvjetiteljstva - U Kurtehajievom poimanju prosvjetiteljstvo je nain ivota u
njegovu totalitetu. Izdiui razum na pijedestal najvie vrijednosti, on e radikalnoj kritici
podvri rairenost zabluda, sujevjerja, dogmi, predrasuda.
Pored kritike sujevjerja, predrasuda i zabluda, u krug njegove prosvetiteljske kritike ulazi: opa
ljudska indolencija prema sticanju znanja i obrazovanosti, averzija prema koli i kolovanju,
raskalaeni, dokoni ivot preputen jednokratnosti hedonizma, svakovrsnoj ispraznosti i lijenosti
duha, ignoriranje ili potpuna amnezija izvorne narodne tradicije. Iza svih ovih parcijalnih kritika
stoji jedna temeljna kritika prosvjetiteljska kritika neznanja uope. U Kurtehajievom
poimanju neznanja je jedno zloinstvo, najjai neprijatelj<<.
Meutim njegova kritika nema samo negativni momenat, ve sadri i pozitivne motive
evropskog prosvetiteljstva kao to su ideja razuma, graanske jednakosti pred zakonom koji
zastupaju svaije pravo i koji jednako vae i za siromaha i za jakog i nejakog, ideja
dravljanskih prava, odnosno sve ideje koje je zagovaralo francusko prosvetiteljstvo.
Tu je i klasini prosvjetiteljski motiv vjere u sposobnosti svih ljudi i naroda, bez obzira na razlike
izmeu njih, da dopru do svjetla razuma. Motiv klasine prosvjetiteljske vjere u napredak,
recepcija nauke i njen neprestani razvoj.
U njegovom poimanju prosvjetiteljstva nalazi se jo jedna ideja ideja tolerancije, koja se
iskazuje, prije svega, kao ideja meuvjerske tolerancije, naijem se temelju moe graditi ethnos
bratstva, zajednitva i meusobne ljubavi izmeu ljudi i naroda. Iza te meuvjerske tolerancije
stoji fundamentalna misao: bosanska samosvijest i svijest o bosanskohercegovakom
individualitetu unutar Osmanskog carstva.
On kae da se treba osloboditi starih predrasuda i da jedni drugima bratski ruku prui ne
gledajui ko je koga vjerozakona, on prihvata ideju graanske jednakosti, ali on jo Bosnu ne
vidi izvan OC. Tu iskazuje svoj patriotizam koji ima transbosanske dimenzije, obiljeja. On voli
44

Bosnu divna je i najbolja, ali samo kao dio Osmanske imperije, i mimo toga on ne vidi sudbinu
Bosne, dakle on je tipini politiki konformista jer prihvata pozicije vlasti.
urnalizam i sloboda - Pored obrazovnih institucija u Kurtehajievom iskustvu novine su
glavni medij prosvjetiteljske akcije. On je bio zastupnik da e se prenoenjem znanja na mase
,kroz pokretanje asopisa, biblioteka, itaonica, omoguiti da se znanje prenese sa elitistikih
krugova na iroke narodne mase. Novine su, kako to on kae, sredstvo da interese drave
zastupa, one slue optem miljenju, novina je tu da na sve dobro i zlo motri i da onoga koga se
tie opomene i od zla odvraa i na dobro upuuje. I u svemu tome novine i novinarstvo imaju,
prije svega, prosvjetiteljsko-edukativnu svrhu.
U odnosu na vlast i politiku, Kurtehaji zagovara nezavisno i slobodno novinarstvo koje se
umjesto partikularnih interesa, dri istine.

45

SMAIL SELMANOVI
BONJAKA PREVRATNIKA POLITIKA I RAT AUSTRO-UGARSKE

Biografija - Smail-beg Selmanovi porijekom je iz Pljevalja. Imao je glavnu ulogu u

organiziranju i osmiljavanju otpora bosanskog naroda Austro-ugarskoj okupaciji. Isticao se u
muslimanskoj vojnoj komisiji koju je Narodni odbor formirao radi mobilizacije i organizacije
vojnog otpora okupaciji. Za vrhovnog komadanta bosanske vojske izabran je 28.07.1878. godine.
Sudjelovao je u pripremi otpora bosanske vojske, ali i komandovanju njome iz prvih redova.
Nakon pada Sarajeva, nalazi se na podruju Rogatice sa oko 7.000 boraca, a nakon bitke povlai
se u Gorade i Viegrad. Poslije odlazi u Carigrad, a nakon to je proglaena amnestija
Austrijanci mu nisu dali da se vrati u domovinu. Izvori kau da se povukao u svoj rodni kraj,
gdje je ivio do smrti kao veleposjednik, a uz to bavio se i odvjetnikim poslom. Poznat je i kao
komandant Bosne Ismail Haki
On je znaajan tek nakon odluka Berlinskog kongresa, kada se ve saznalo da e Bosna biti
okupirana od strane Austrougarske, i to kao dvije Provincije. Tada se formira jedan pokret na
elu sa Selmanoviem koji je imao namjeru da stvori prvu bosanku vladu koja nee biti
Osmanska ni Austrugarska ni niija, ve Bosanska. Ne reaguje samo vojno-politiki usamljeni
socijalni stratum, nego itav bonjai narod.
Koncentrirani izraz bonjakog etniko-narodnog samorazumijevanja, te motiva i politikih
ciljeva oruanog topora Austro-ugarskoj, vide se najbolje u tekstu Objave, koju je Narodna
vlada 08.08.1878. godine sa potpisom Smail-bega Selmanovia uputila graanima Sarajeva i
cijele Bosne. Ova Objave imala je svoju evoluciju, dosta kratku vremenski mjereno, ali se kretala
u smjeru kritike osmanske vlasti u Bosni, a prije svega odnosi se na kritiku dekadencije
osmanske vojne moi u Bosni, kritike pravno-politike patologije, i radikalne kritike osmanske
indolencije.
Ve u prvoj bonjakoj adresi koja je uz pomo Kaukije i Hadijamakovia zavrena i predata
Mazhar-pai bosanskom valiji i predata pod nazivom ittifaknamaili ugovor o slozi. U njoj
se navode svi problemi muslimanskog naroda, koji je dao sve od sebe za dravne interese a
zauzvrat nije dobio nita, da vlada nepotenje i podmitljivost , ne vlada erijat kako treba, uprava
je zaputena i u rukama nedostojnih ljudi , dozvoljava se uplitanje susjednih zemalja u mir i
sigurnost zemlje. Kasnije dolazi i do formiranja posebne komiteta za rjeavanje albi tubi na
raun vlasti. Tube su najvie upravljene na zloupotrebu u vojnoj upravi, jer vojnici ve dugo
plate ne dobivaju.

46

Bonjaci su svjesni da osmanska vlast ne samo sa svog meunarodnog poloaja, nego i sa

stanovita unutranje moi nee, a niti je u stanju, sudjelovati u odbrani Bosne od Austrougarske. Ta svijest bie temelj cjelokupnog politiko-vojnog programa bonjakog rata sa
Austro-ugarskom. Kritika osmanske vlasti u Bosni, utemeljena svijest prvaka Bosne, rezultirat
e gotovo plebiscitarnom odlukom da se ne prizna odluka Berlinskog kongresa i da se povede rat
protiv okupacije Bosne.
Ideja samo islamske politike platforme, koja je bila u poetku pruanja otpora bit e brzo
naputena, te e se nakon toga osmisliti i razviti svebonjaka politika platforma otpora
okupaciji. Tada je Bosna, u svebonjakoj samosvijesti shvaena kao zasebni politiki
individualitet, kao bonjaka domovina, ona vie nije jedna od pokrajina-provincija Osmanskog
carstva, javlja se svijest o granicama bosanske drave. U Objavi stoji eksplicitno da Bosna nije
politiki individualitet iskljuivo Bonjaka-muslimana, naprotiv ona je domovina svih naroda
koji u njoj ive.
Da zakljuim, objava koju je pisao i potpisao Smail-beg Selmanovi temelji se na
-

motiv Bosne kao politikog, kulturnog-obiajnog i povijesno-teritorijalnog

individualiteta;
motiv bonjakog identiteta kojeg ne negira unutarnja vjerska diferencijacija;
svijest o bonjakoj politikoj povijesti;
raskid i s Osmanlijama;
bosanski patriotizam, izraz svebonjake samosvijesti o dunosti odbrane je njegov dio.

Kada je od strane velikih sila na Berlinskom kongresu odlueno da Austro-ugarska okupira

Bosnu, a osmanska vlast prodala Bosnu i sloila se s tim ne inei nita kako bi Bosnu
odbranila, ili upozorila, s tim se ne slau Bosanci, te u ljeto 1878. godine rue osmansku vlast,
hapse vezira, stvaraju svoju Narodnu skuptinu i prvu Vladu, te donose odluku i formiraju
bosansku vojsku na elu sa Selmanoviem. Imali su vojno i politiko vostvo. To je bio pravi rat
protiv Austro-ugarske koji su vodili Bosanci na elu sa Selmanoviem. Taj pokuaj je bio
besmislen, jer je AUG, imala i podrku Njemake u politikom,vojnom i svakom drugom smislu.

47

MODERNA POLITIKA MISAO

48

U BOSNI I HERCEGOVINI

MUHAMED EMIN HADIJAHI

Biografija
Roen je 1837. godine u Sarajevu. Obrazovao se u Sarajevu i Istambulu. Bio je uitelj pravilnog
uenja Kur'ana u Gazi Husrev-begovoj medresi. Obavljao je imamsku i hatibsku slubu u
Carevoj damiji. Preredio je Sulejman elebin mevlud i nakon kratke bolesti umro je 20.
Marta 1892. godine u Sarajevu.
Dvije temeljne ideje koje je promovirao u javnom ivotu svog vremena osiguravaju mu mjesto u
politikoj misli u BiH a rije je o ideji patriotizma i javnom pledoajeu protiv muslimanskog
emigriranja u Tursku. Ideje su u meusobnoj vezi i posreduje ih trei momenat njihova
islamska legitimacija

Poimanje domovine
U novom povijesnom kontekstu AU okupacije bez iluzija o povratku osmanskog suvereniteta on
naputa Kurtehaievo proirenje, pa patriotizam poima iskljuivo kaobosanski patriotizam. Nije
vie rije o transetnikom dravljanskom patriotizmu kao lojalnosti nekada Osmanskoj a sada
AU dravi, mada ona predstavlja nametnuti okvir unutar kojeg se poima i afirmira bosanski
patriotizam. Poimanje fenomena domovine sada odreuje i njegovo shvatanje patriotizma.
U ljudskom aksiolokom poretku domovina i vjera su najvie vrijednosti i nalaze se u
meusobnoj vezi.
Domovina je prije svega prirodna datost. Porodica i domovina imaju isti status prirodne su
injenice. Kao to ovjek svoju djecu i familiju ljubi, tako treba da ljubi i svoju domovinu.
Kao prirodna datost ona je izvorite bioloke egzistencije. Zar nas nije domovina u svoje
naruje primila, te nas svojim hljebom i svojom vodom nahranila. Kao prirodnost, narod je
ustvari jedna proirena familija, a domovina jedna kua.
Ona je na tom temelju i socijalna datost, koja ima polivalentne svrhe. Domovina je duhovnokulturna stvarnost, dakle zajednica jezika i interesa i obrazovanja, no ona je i zajednica
individualiziranih obiaja, trgovine i naina ivota uopte. Nadalje egzistencijalna sigurnost i
49

zatita ivota, imetka, moralnog digniteta su njene primarne svrhe. Uitak u slobodi,
privilegijama, sigurnosti i zatiti su vrijednosti koje obiljeavaju domovinu.

Poimanje patriotizma
Prema Hadijahiu, patriotsku osjeajnost karakterizira, zagonetna veza ljubavi izmeu ljudi,
naroda i njihove domovine. U objanjenju patriotske ljubavi, on opet koristi bioloki diskurs. On
u modelu veza i odnosa izmeu majke i djeteta trai odgonetku patriotizma. U tom smislu on
pie: patriotska sveza ljubavi dolazi s toga to ovjek kao to dijete koje se od matere odvaja
trudi se da svoju elju s materinom eljom sjedini, i ovjek koji je jedan dio domovine eli da
izjavi potovanje zemlji svoje domovine. Osjeanja patriotizma su heterogena, himnine ode
domovini produciraju radost i osjeanje ponosa, ali u krizama produciraju se osjeanja tuge.
Patriotska osjeanja su tako jaka da ih ne moe sjajnost neke zemlje ili grada zasjeniti ili unititi.

Islam i patriotizam
Islam legitimira domovinski patriotizam. U njegovoj percepciji islam ne producira anacionalnu
svijest, ne postavlja kao imperativ ravnodunost spram dravljanskog oblika muslimanske
egzistencije. Naprotiv i za islam je domovinski patriotizam vrijednost, pripada normativitetima i
muslimanskim imperativima. Za razliku od Baagia, on ne razvija sadrinski ovu misao, ali je
jasno da hoe i islamskom dogmatikom poduprijeti bosanski patriotizam. Mi moramo radi
uvanja nae vjere za kojom teimo svoju domovinu ljubiti i nju ne ostavljajui svom snagom se
truditi da tu svoju sreu i svoju budunost osiguramo.

Politiki konformizam i muslimansko iseljavanje

U konkretno povijesnom kontekstu temeljni oblik degradacije domovine i patriotizma, kao
aksiomatskih vrijednosti jeste u njegovoj percepciji iseljavanje muslimana iz BiH. Ono je
najtraginija injenica njegovog vremena. Bol zbog naputanja domovine ne moe se usporediti
ni sa smrtnim bolom, smrtna bol je jedanput, dok odlazak iz domovine se mjeri smrtnom boli
svih tih ljudi koji odlaze pojedinano.
Svi bitni elementi u njegovom poimanju domovine i patriotizma, sada istupaju kao
kontraargumentacija politici iseljavanja, i pri tome se manifestira i konformistiki stav spram
reima.
On smatra da Bosna i pod AU vlau ispunjava odreenja domovinske zajednice. Vlasti su
osigurale da nema napada na nau vjeru i na nau eljad. Na sve strane je savrena sigurnost,
vjere, potenja i imanja. Sloboda i jednakost vjere vladaju. S tog stajalita muslimani nemaju
razloga za emigriranje. Njegov konformizam spram reima je krajnje manifestan. On poziva
50

svoje zemljake da se ne iseljavaju iz Bosne jer zemlja u kojoj ive spada meu civilizovana
mjesta gdje mi moemo ivjeti u naoj vjeri, trgovini, zanatu i imanju bez napada, zatim ako se
zakonima i naredbama vlasti pokoravamo, dajemo vojnike i plaamo danke, kao i svugdje, i mi
moemo slobodno ivjeti. On vjeruje u pravnu dravu i poziva zemljake da se obrate pravednom
sudu u sluaju naruenih prava. I naposlijetku on smatra da reim ne prua razloge za
muslimansko iseljavanje iz Bosne. Naprotiv reim sa tugom posmatra iseljavanje jer ne eli da se
smanji muslimanski faktor u Bosni. On apeluje na muslimane da trae zatitnu intervenciju.
Ni sa stanovita islamske dogmatike BH muslimani ne mogu opravdati svoje emigriranje.
Iseljavanje nije vjerski dozvoljeno podravati. No on ovde misli i empirijskom kalkulacijom:
kvantitativnom redukcijom muslimana emigranti direktno ugroavaju opstanak muslimana u
BiH, to je naravno islamski grijeh. Svijest o negativnim posljedicama manjinskog statusa u
nemuslimanskom reimu ovde je do kraja manifestna. U krajnjem, emigriranje je protivno
islamskom imperativu ouvanja islama i u BiH. Takoer, Bonjaci muslimani trebaju odustati od
iseljavanja i sa stanovita domovinske patriotske svijesti kao takve. Nju uz islam u svojoj
politikoj aksiologiji preferira kao najbitnije u ovozemaljskoj vrijednosnoj hijerarhiji. Otuda i
pledoaje da se uva BiH kao naa sveta domovina i poziv da se iseljenici vrate u svoju
domovinu.
On problematizira razloge za seobu na razini svakodnevne stvarnosti i nastoji demantirati
njihovu zbiljsku zasnovanost: agresivnost liana koji su odmah poslije okupacije napadali
muslimanska sela u podruju Cazina i Like kako bi natjerali muslimane na seobu s ciljem da
prisvoje njihovu zemlju. On ovu motivaciju anulira intervencijama vlasti. On upozorava da je
otimanje muslimanske zemlje glavni motiv iseljavanja.
Obaveza sluenja u AU vojsci takoe nije racionalan razlog za muslimanske seobe, jer je u
svakoj dravi svako osobno duan biti vojnik.
Muslimansko nazadovanje u privredi i trgovini nije razlog za seobe. U zablude uvrtava
muslimanska oekivanja da e svojim zanatskim i trgovakim umijeima osigurati prosperitet u
Turskoj. Zanati koje mi znamo nisu vrijedni jer tamo ima mnogo vie majstora tih zanata.
Prevladavanje tog nazadovanja vidi u muslimanskoj inicijativi na udruivanju kapitala, stvaranju
zajednikih firmi i sl.
Psiholoku i socijalnu usamljenst iseljenika, trokove patnje, trud i muke na samom putovanju,
takoer uvrtava u demotivacijski argumentarij.
Nedostaci u vjersko-prosvjetnom izobraavanju muslimana nisu racionalan razlog njihovih
seoba. Demantirajui tu motivaciju, on uvjerava da e se uskoro stanje u kolama poboljati.

51

MEHMED-BEG KAPETANOVI LJUBUAK

Biografija
Roen je 19. decembra 1839. godine kod Ljubukog. Poetne nauke je zavrio u svom rodnom
mjestu, a rudiju u Mostaru, gdje je dobio znanja iz turskog, perzijskog i arapskog jezika. Od
1865. do 1875. Kapetanovi kajmekan u Stocu, zatim u Ljubukom, ponovo Stocu, te u Foi i
Trebinju. U maju 1977. postavljen je za naelnika grada Sarajeva, a iste godine je izabran za
poslanika u turski parlament. 7. decembra 1878. godine imenovan je za lana gradskog vijea
Sarajeva. Umro je 29. jula 1902. godine u Sarajevu.
Njegovi tekstovi: ta misle Muhamedanci u BiH (1886. g.), Budunost ili napredak
Muhamedanaca u BiH (1893.).
Djela: Risale-i ahlak Pouka o lijepom i runom ponaanju; Narodno blago (najznanije dijelo)

Legitimnost vlasti i politiki konformizam

On u opem kulturnom razvoju, a ne u opozicionoj politici vidi prostor muslimanskog opstanka i
njegovog prosperiteta, eksplicitno odbija politiku muslimanskog opozicionog odnosa spram
vlasti. U prosvjeivanju, a ne u politikoj subverziji prepoznao je egzistencijalno produktivan
odnos prema vlasti. Umjesto totalne konfortacije pledira kooperaciju, umjesto bonjake vjerske
samoizolacije insistira na eksploataciji politikih, kulturnih i ekonomskih mogunosti koje sa
sobom donosi reim. Ne proizilazi njegov konformistiki funkcionalizam spram poretka iz
njegove pragmatike, vanije je da li e ga doktrinarno utemeljiti znajui da je BiH da se toliko
Muhamedanaca nalazi pod kranskom upravom. On u dogmatici Islama pronalazi izvorite za
racionalizaciju pledirajueg muslimanskog politikog konformizma, pa kae: I prosti
Muhamedanac ve lijepo znade da mu je Bog zapovjedio u Kur'anu: 'podloni i vjerni budite
Bogu, svetcu i starijem od sebe', tj. vladaru, pod ijim se okriljem budemo nalazili; ne veli: 'ako
ne bude Turin, nemojte mu biti vjerni i podloni'.
Uz ovu neposrednu islamsko-dogmatsku legitimaciju vlasti Kapetanovi je tu legitimaciju
nadalje traiti i u povijesnoj obiajnosti i narodno-tradicijskim iskustvima. U kontekstu politike
didaktike kae: zato treba prije svega, da vladara svako prvo glavom priznaje i dunost je
svaija pokoravati se i podvrgavati se svim njegovim eljama koje se odnose na podreene mu
narode. Car je Boiji osjen na zemlji. Kada je rije o vlasti, odnosno, o caru vrijedi: Koga je
moliti, nije ga srditi.
Nadalje, konformistiku muslimansku recepciju reima obrazlae i povijesnim argumentima,
Bonjaci su uvijek kroz svoju povijest i pod Osmanskom vladavinom iskazivali odanost i
lojalnost dravi. U skladu s tom tradicijom deducira se kod njega aktuelni Bonjaki
funkcionalizam spram novog AU poretka.
52

U kontekstu ovih povijesnih argumenata figurira i njegova predstava o ireverzibilnosti povijesti.

to se tie misli i nade za povratak Bosne u turske ruke tu ve to ba lijepo svatko znade uz ovu
stranu da ova zadnja dva vijeka to god je turska vlada izgubila i to joj se oduzelo, nikada joj se
nije povratilo. Bosna moe biti sve drugo, ali Turska nikada. Povijesni uvid situira u iri antiturski stav koji se manifestira i u njegovom sudu da je Bonjacima pod AU vladavinom u
mnogome bolje nego pod Osmanskom upravom. Ideju o ireverzibilnosti povijesti upotrebljava
kao sredstvo legitimacije vlasti i u jednom specifinom smislu, ona zapravo njemu pokazuje
kako je nemogue unutar nove vlasti ponoviti progone muslimana do kojih je dolo povlaenjem
Osmanske drave iz Ugarske, Slavonije, Like, Krbave, Srbije i Crne Gore. Nova vlast je
legitimna, izmeu ostalog, to sa okupacijom nije vodila te ratove protiv muslimana u BiH.
On uvodi u javni diskurs moderne pojmove - pojmove dravljanske jednakosti i graanske
ravnopravnosti.Oni su s jedne strane u naem interpretativnom uvidu deskriptivni utoliko to
pozitivistiki opisuju tu jednakost, kao dravno-politiku praksu. Ali, oni su i normativni utoliko
to su u idealnom smislu postavljeni kao pretpostavka legitimnosti vlasti i Bonjake
konformistike lojalnosti. U Bosni mogu svi elementi jednako dobro napredovati i na
privrednom polju se razvijati dok je glavno i vrhovno naelo uprave u zemlji: (1) ravnopravnost,
(2) vlada stoji posve objektivno prema svim vjeroispovjestima u zemlji, (3) vlada e priznati
potpunu ravnopravnost svim vjeroispovjestima, (4) radi vjere ne smiju se uskraivati
dravljanska prava, (5) svi dravljani bez razlike vjere imaju u jednakoj mjeri uivati zatitu
drave. Dakle, u njegovom uvidu samo u mjeri u kojoj drava provodi dravljansku jednakost i u
pravima i zatiti, u toj se mjeri moe oekivati i Bonjako-muslimanska legitimacija njene
egzistencije u BiH. Vlast nam je zagarantovala svima ravnopravnost, dala nam vjersku i
graansku potpunu slobodu.
Ljubuak, dakle, zna za pojam i politiku aksiologiju dravljanske jednakosti i graanske
ravnopravnosti. Ovo znanje tretiramo kao svojevrsni novum u politikom, Bonjakomuslimanskom diskursu tog doba. Vie u neosvjetenom ili koncepcijski nerazvijenom smislu
recipira se zapadnjaki figurirajui pojam dravljanske nacije kao politike nacije, nacije kao
politikog, a ne etnikog naroda, dakle, naroda koji se konstituira graanske jednakosti pred
zakonom i vlau.
Legitimira, nadalje, AU vlast i komparativnim uvidima u poloaj muslimana u susjednim i
drugim evropskim zemljama. Nigdje Muhamedanci ne uivaju ovakvu slobodu i ravnopravnost
kao to mi u naoj miloj domovini BiH.
Legitimira AU vlast, ne samo graanski utemeljenim dravnim zakonima, nego i samim carskim
autoritetom. Njegov moralni dignitet je garancija dravljanske jednakosti i ravnopravnosti. Car
to ree i obea, to se nikada opovrgnuti ne moe. U njega nikad sumnjati ne treba.

53

Nadalje, legitimira AU vlast svojom percepcijom, ne samo napredujueg poloaja muslimana, i

cijelog bh naroda nego i istim takvim statusom, mnogobrojnim narodima koji ive pod zatitom
slavne habsburke kue.
U poimanju legitimacije vlasti, uvodi ideju utilitarizma i interesnu konstalaciju. Sada svaki
narod, svaka vjeroispovjest i pojedina braa izmeu sebe gledaju korist, interes i ravnopravnost,
otuda Bonjako-muslimanska legitimacijska podrka reimu jest na djelu u mjeri u kojoj on
donosi korist i od interesa je za muslimansku zajednicu. Uvjeren je da se zemaljska AU vlada za
nas neprestano trudi i nastoji da nas sve to bolje unaprijedi. Kapetanovi vie imanentno nego
teorijsko-koncepcijski osvijeteno uvodi u Bonjako-muslimanski diskurs pojmove fenomene:
legitimacijske vlasti i politike lojalnosti. Vlast je legitimna upravo zbog Bonjake lojalnosti:
njena osvjetena recepcija tu vlast i ini legitimnom.

Karakterologija i apologija Bonjaka i Islam

U karakterologijama tog vremena autori se uputaju u socijalno-psiholoke anatomije
nacionalnih duevnosti. Ljubuak e svoju pozitivnu sliku Bonjako-muslimanske
karakterologije izgraditi u konfrotaciji sa radikalnim, izvanjskim, agresivnim srpskim i hrvatskim
etnocentrinim, krajnje dehumanizirajuim predstavama muslimanske zajednice u BiH. Nastala
u takvom kontekstu njegova karakterologija je obiljeena predstavom o Bonjakomuslimanskoj superiornosti. U njegovoj percepciji Bonjak-muhamedanac je temeljit, korektan,
vjeran, muhamedanski elemenat nikad nije bio surov i divlji. Statistiki na muslimane otpada
najmanje grijeha, kraa, ubistava i drugih zloina. Dok krani nisu doli u Bosnu, muslimani
nisu znali psovke. Muslimanski elememenat u Bosni je najpoboniji, u sferi rada i zanata i
umjea muslimani su superiorni Muhamedanski narod u Bosni je najsposobniji za svaku radnju
i svaki nauk. I u svijetu trgovine muslimani su najsposobniji. Ljubuak svoju sliku ispunjava
glorificirajuim percepcijama i nekom vrstom odbrambenog benignog, a ne, agresivnog,
imperijalnog Bonjako-muslimanskog narcizma.
No, u kontekstu deskripcije pozitivne muslimanske karakterologije i pledoajea za muslimansku
funkcionalnu recepciju reima, Ljubuak e biti i kritiar i tradicionalistikih, konzervativnih,
nostalginih crta Bonjakog mentaliteta. Podvrgava kritici mentalitet fanatizma, ravnodunosti,
apatije, pasiviteta i ope indolencije spram novih, povijesnih mogunosti koje je donio reim. U
novom vremenu Bonjaci trebaju da razvijaju ope vrline, kao to su odlunost, odvanost,
marljivost, okretnost, poslovni afinitet, sposobnost uenja i sl. Odatle, na tragu kritike onih
mentalnih crta i percepcija novih povijesno-kontekstualiziranih vrlina pledira Bonjaku aktivnu
recepciju materijalnih, tehnikih, obrazovnih, kulturnih, privrednih i opih socijalnih potencija
njihovog razvoja pod AU vladavinom. (da nije u suprotnosti sa Islamom i njegovim
vrijednostima). Otuda, uz ouvanje Islama istovremeno ponavlja svoj funkcionalistiki diskurs,
muslimani trebaju starijoj vlasti vjerni i podloni biti, nau djecu, nae potomke, prema vaktu i
zemanu iz dana u dan izuavati, raditi, posloviti, uriti se, truditi se, itd.
54

Agrarni odnosi
U sferi agrarnih odnosa branit e status quo, smatrajui neprikosnovenim privatnost
zemljposjednikog vlasnitva koje je begovima i agama u njegovom uvidu, jo od ukuneda
ostalo. Mi elimo da u Bosni ima to vie veleposjednika, bogatih domorodaca jer to nas je vie
u boljem stanju, to je naravno bolje i po zemlju i po narod ali samo pravednim nainom. U
veleposjedu i feudalnim agrarnim odnosima u BiH ne vidi nita povijesno anahrono i atipino.
Odnose veleposjednika i kmeta u Bosni smatra normalnim i u mnogoemu zasnovanim na
njihovom sporazumjevanju. Upozorava i na kmetove koji su bogatiji od begova, a njihov poloaj
je bolji u odnosu na kmetski status u drugim, a posebno oblinjim zemljama. Insistira na tome da
se vlast moe osloniti na veleposjedniki sloj kao pouzdan, konzervativan elemenat unutar bh
drutva.

Kritika politike iseljavanja

Kapetanovi istupa bez dvoumljenja protiv muslimanskog iseljavanja iz BiH. I ovdje dolazi do
izraaja njegovo miljenje iz dvije perspektive, jedne partikularne, one koje posmatra kroz
prizmu veleposjednikog diskursa, i jedne ope koja misli iz perspektive Bonjakomuslimanske zajednice kao cjeline. I jedna i druga su posredovane recepcijom bosanskodomovinske svijesti, odnosno, respektiranjem domovine i patriotizma kao vrijednosti. U prvoj
vjeruje u duboku ukorjenjenost veleposjednikog mentaliteta u zemlju Bosnu: nee bosanski
beg, vlastelin, plemi, zemljoposjednik svog dobra tako lako bez velike muke ostaviti. Pri
tome vjeruje u veleposjedniku lojalnost novoj vlasti i uspostavljenom reimu. U onoj drugoj
perspektivi, protivnik je muslimanskog iseljavanja u cjelini: Zar ne bi bilo sramota i grehota da
se to staro bosansko stanovnitvo raseli, koje uva svoju otadbinu jo od vremena bosanskih
kraljeva.
U politici vlasti ne vidi nikakav razlog za iseljavanje i vjeruje u bonjako-muslimansku
lojalnost reimu. Pri tome, vjeruje u duboko povijesno utemeljenu domovinsku svijest
muslimana u BiH. U religijskom diskursu, nepotrebno, bezrazlono iseljavanje, iseljavanje za
malu stvar i bez teke muke je veliki grijeh i antipatriotski in. Ko tei za iseljenjem, taj nije
domoljub.

Koncepcija Bonjatva
Ljubuak je prvi obrazovani Bonjak koji e na tlu AU vladavine Bosnom osmisliti Bonjatvo
kao nacionalni odgovor na muslimansku razapetost izmeu nostalginih afiniteta prema
onodobnoj Turskoj i obezliavajueg utapanja nacionalne osebujnosti u katoliko-evropski duh.
Iako, Ljubuak pledira za muslimanski funkcionalni konformizam spram AU vlasti samo je za
njega i za Bonjake BiH mila domovina. Patriotizam se vie ne poima kao dravljanska odanost
transnacionalnim imperijama u kojima je Bosna prebivala ili prebiva. To je sada iskljuivo
bosanski patriotizam i odanost BiH kao jedinoj Bonjakoj domovini.
55

Unutar takve unutardomovinske percepcije Bosne u svojoj koncepciji Bonjatva Ljubuak meu
muslimanima po prvi put eksplicitno i konzistentno razdvaja pojam narodnosti i pojam
vjere.Vjerska i narodna identifikacija nisu jedno te isto . Ljubuak e konzistentno zastupati
stav da u BiH egzistira jedan jedini isti bosanski narod. to se tie Srba i Hrvata, oni su
ogranci od jugoslavenskog vitekog naroda, kao to smo i mi isto jedan ogranak, te se na prvom
mjestu nalazimo.
Pored razdvajanja vjere i naroda, u Ljubuakovu koncepciju Bonjatva ulazi jo nekoliko vanih
elemenata.
Prije svega, posebnost Bonjake narodnosti manifestira se u tome to ona ima svoju lijepu i
znamenitu historinu prolost, no, njen se individualitet se sastoji i u Bonjakoj svijesti o toj
historiji. Zato u njegovu koncepciju Bonjatva ulazi bonjaka historijska svijest openito i
posebno svijest o tradiciji odbrane bonjake narodne samosvijesti, te njenih stvarnih etnikopolitikih objektivacija pod Osmanskom vladavinom. Bitno je da u konstitutivne elemente
Ljubuakove koncepcije Bonjatva ulazi memorija povijesne tradicije borbe za Bonjaku
identifikaciju i njenu socijalno-politiku objektivaciju. Ta identifikacija ukljuuje u sebe i svijest
o individualitetu narodne Bonjake duhovno-kulturne tradicije, njenih sastavnih elemenata kao
to su narjeje, prie, pjesme, poslovice, starodnevni obiaji.
Nadalje, u njegovu koncepciju Bonjatva ulazi jasna svijest o njegovom kontinuitetu sa
srednjevjekovnom Bosnom. Ovdje je na djelu redukcija skoro svo bosansko plemstvo i vlastela
pripada samo muhamedanskom elementu do danas u Bosni. Ovaj kontinuitet on nalazi u vezama
sa srednjevjekovnim bogumilstvom. Za Ljubuaka, Bonjaci imaju svoj povijesni korijen u
srednjevjekovnoj bogumilskoj vlasteli.
Poima i razumjeva on Bonjatvo i u horizontu respektiranja jugoslovenstva kao vrijednosti, pa i
to ulazi u bitne dimenzije njegove koncepcije Bonjake etnike identifikacije. U tom smislu, on
zna za slavensko-etniki supstrat Bonjakog individualiteta i na njemu insistira. Bonjacimuslimani su kao autohtono stanovnitvo Bosne starosjedilako, u Bosanskoj zemlji
ukorijenjeno stanovnitvo slavenskog porijekla, pa teze o njihovom etnikom turcizmu nemaju
nikakvo povijesno utemeljenje.
U Ljubuakov koncept Bonjatva, nadalje, ulazi i aksiologija tolerancije. Kako u BiH egzistira
jedan bosanski narod, to se odnosi u njemu imaju graditi na etici i politici meuvjerske
tolerancije.
No, etos tolerancije nosi u sebi jo dvije temeljne ideje, ideju ravnopravnosti i ideju unutar
bosanske konvergencije. Vidjeli smo da ideja ravnopravnosti kod Ljubuaka podrazumjeva ideju
dravljanske jednakosti. Bez obzira to u njegovoj koncepciji Bonjatva dominira muslimanska
dimenzija on istupa protiv svake diskriminacije, svake politike privilegija i preferencija, a zalae
se za aksiologiju ravnopravnosti.
56

Unutar aksiologije tolerancije, ravnopravnosti i dravljanske jednakosti, Kapetanovi moe da

misli logikom konvergencije izmeu bosanskih vjerskih subidentiteta. Ljubuak na ovim
vrijednostima misli i percipira socijalnu stvarnost mentalitetom saradnje suegzistencije,
kooperacije, suproimanja, jednom rijeju logikom i aksiologijom konvergencije. Izraava se ta
logika i preferencijom sloge i ravnopravnosti kao vrijednosti. No, ta ideja i politika
konvergencije za koju pledira sadri u sebi jednu kljunu pretpostavku: Ona je mogua kada Srbi
i Hrvati ne budu na nas krivim oko gledali, kad nam budu priznali nau narodnost, pa onda
bismo mogli s njima svima u ljubavi ivjeti. (etika komiluka)
U njegovo poimanje Bonjatva, nadalje, ulazi i preferiranje bosanskog jezika i pisma. Bonjau
narodnost u njenom individualitetu ini i njen milozvuni bosanki jezik. Sada se kod Ljubuaka
Bonjaka nacionalno-kulturna svijest ne iskazuje vie na orijentalnim jezicima, nego na
bosanskom, odnosno, maternjem jeziku. Tom preferencijom, Ljubuak ulazi u maticu duhovne
produkcije koja se vraa u nacionalne okvire, odnosno, u duhovno-povijesnu tendenciju koja e
do kraja 19. stoljea odvesti bosanske muslimane u krilo nacionalne kulture i civilizacije. I na
terenu, jezike politike odbija politiku etnike srbizacije i kroatizacije muslimana u BiH. Insistira
on na tome da se bonjaka samosvijest obnavlja i afirmira osloncem na maternji bosanski jezik.
Pri tome, sam u osobnoj korespodenciji memorira i prakticira bosanicu. Apelira na
muslimansku inteligenciju da prikuplja folklornu grau i da je prevodi na bosanski jezik.
Sljedei element koji figurira u njegovom poimanju bonjatva jeste preferencija moderne nauke
i obrazovanosti kao kljuna pretpostavka bonjake nacionalne egzistencije i to obrazovanosti,
po novom sistemu, dakle, po evropskim uzorima. Ljubuak nije evropocentrik, kao to ne ostaje
ni pri tradicionalnom islamskom pojmu obrazovanja. Niti ultranacionalizam i zatvoreni ivot u
konzervativizmu, niti ivot u dezindividualizirijuem utapanju u evropsko zapadnjatvo - to je
Ljubuakova linija koja odjekuje ivotvorno.
I napokon, u Ljubuakovu koncepciju Bonjatva ulazi, istina, za savremenost, historijski
prevladani momenat, rije je o Ljubuakovoj identifikaciji begovata, te bosansko-muslimanske
elite ekonomske i obrazovane moi, kao socijalnog nosioca bonjake nacionalne samosvijesti.
On smatra da bonjaki narodni individualitet ini to to imamo svoju starodrevnu aristokraciju i
plemstvo, to oni u svojim rukama i dalje dre veliki posjed.
U rezimirajuem smislu treba istai kako u njegovoj koncepciji Bonjatva figuriraju:
(1) svijest o zasebnoj i autentinoj prirodi fenomena narodnosti koji se ne iscrpljuje u njegovim
religijskim atributima;
(2) svijest o bonjakoj narodnoj identifikaciji sa Bosnom kao jedinom vlastitom domovinom,
bosansko patriotska aksiologija;
(3) svijest o njegovom slavensko-etnikom supstratu;

57

(4) svijest o njegovoj povijesnoj tradiciji iji su kljuni elementi: kontinuitet sa narodom
srednjevjekovne Bosne, svijest o bosanskim teritorijalnim granicama, svijest o bonjakim
herojsko-epskim formama njegove afirmacije i odbrane u povijesti;
(5) svijest o jeziku u kojem se ono povijesno objektiviralo;
(6) osebujna narodna obiajnost i duhovno-kulturna individualnost;
(7) aksiologija dravljanske jednakosti i ravnopravnosti;
(8) etika unutar bosanske tolerancije, mirne suegzistencije, konvergencije i etos komiluka;
(9) hipostaza zemljoposjednikog stratuma, kao njegovog povijesnog aktera i savremenog
apologete.

58

SAFVET-BEG BAAGI
Biografija
Roen je u Nevesinju u maju 1870. Godine. Pripadao je aristokratskoj begovskoj porodici.
Zavrio je sarajevsku gimnaziju, studirao je u Beu literaturu na turskom, perzijskom i arapskom
jeziku. Jedan je od prvih doktora nauka koje je dobila Bosna i Hercegovina. Nakon povratka u
BiH jedno vrijeme radio u Velikoj gimnaziji gdje je i sam pohaao srednju kolu, bio je inicijator
u osnivanju drutva Gajret (1903.) i pokreta lista Behar (izlazi 1900.), sudjeluje u osnivanju
drutva El Kamer, Islamske dionike tamparije (ovo je sve prva decenija dvadeset stoljea),
Drutva muslimanske omladine, Muslimanske centralne banke, Zemanove, kasnije Zdruene
tiskare, lista Ogledalo (1907.). Njegov doprinost je rezultiralo kulturnom, tako rei, revolucijom,
odnosno, napretkom u Bosni tog vremena jer je to jo uvijek Bosna na prelazu iz Osmanskog u
Austro-Ugarski period. 1910. je radio svoju disertaciju, njena tema je bila Bonjaci i
Hercegovci u Islamskoj knjievnosti . Predsjednik Bosanskog Sabora je postao odmah nakon
njegovog osnutka jer je prvoizabrani kandidat prijedlog, Ali-beg Firdus bio onemoguen u
obavljanju tog posla sve do 1919. godine, dakle, godinu dana nakon Prvog svjetskog rata.
Bio je poliglota, govorio je vie stranih jezika. Radio je u Sarajevu u Zemaljskom muzeju uz
etnologa iru Truhelku, gdje je i doekao penziju. Meutim te zadnje godine njegova ivota su
naalost obiljeile i razliite bolesti, pa i neimatina s obzirom da penziju nije dobio nakon
izlaska iz slube.
Bio je historiar, pjesnik i kulturni radnik. Politika kao prinuena aktivnost. Nije to angaman u
duhu politike kao poziva ve vie kao prinuena aktivnost spletom okolnosti. On je nije smatrao
ivotnim ciljem. Mislio je da na zagrebakom sveuilitu zatrai mjesto profesora za islamske
jezike, ali banjaluka, graanska kurija ga je izabrala bez programa u bosansko-hercegovaki
Sabor. Nakon toga je izabran u zemaljski savjet. Pred rat je izabran za predsjednika sabora i tu
funkciju je obnaao do 31. Januara 1919.g.
Istie potrebu politikog odgajanja naroda naeg jer je politika rastegljiv pojam, i u njoj se moe
najvei neprijatelj nametnuti za vou i uitelja narodu te da ga zavodi na krivi put. Baagi je bio
sinteza tradicionalnog aristokratizma (begovskog, deklarirao se kao begovski aristokrat). Politiku
nije poimao u duhu makijavelizma. Cijenio je politiku etiku i racionalni diskurs u politici. Svoje
politike protivnike je nastojao na lijep nain razuvjeriti protudokazima. Nikad se nije sluio
neasnim sredstvima. Prezirao je politiare koji iskoritavaju svoj narod.

59

Njegova se politika misao pojavljuje na tri polja, odnosno kod njega postoje tri vrste djelatnosti
koje imaju poitiki znaaj:
- Kulturna politika = njegov kulturni angaman je jedna politika i poimanje politike u konkretno
historijskom kontekstu. Ispoljava se kao neodvojiva politika spram AU reima i jo kao
koncepcija nacionalne tj. bonjake politike unutar reima.
- Studije knjievno-hostoriografskog karaktera koje se mogu politiki tumaiti. U poetskoknjievnim i historiografskim oblicima krije se jedna osvjetena politika misao, vezana za
razumijevanje bonjatva u njegovim povijesnim onovremeno aktuelnim dimenzijama.
- Izvorne politike studije. Ono politiko se iskuava u istaknutom politikom rukopisu.

Politika kao kulturna politika

Domovina i islam pripadaju vrijednostima najvieg ranga. Muslimansku politiku unutar reima
definira kao kulturnu politiku zasnovanu na prosvjetiteljstvu.
Vjeruje u mo prosvjeivanja i u njemu nalazi ono za muslimansku zajednicu u BiH
egzistencijalno spasonosno. Recepcija modernog znanja je u njegovom uvidu kljuna za
povjesno odranje muslimana. Kulturna prosvjetiteljska politika podrazumijeva otkrivanje i
prisvajanje novih saznanja i modrene nauke te otvorenost za prihvatanje novih tehnikih i
privrednih znanja. Muslimani u BiH se moraju boriti za svoje potomstvo orujem dananjeg
vremena knjigom i prosvjetom. To se konfrontira sa tradicionalnim vjerskim znanjem i
tradicionalnom obiajnou. Recepcijom savremenog znanja muslimani osiguravaju svojoj
zemlji napredak i slavu.

Sociologija muslimanske zajednice

revitalizacija uz novu muslimansku inteligenciju + savremena muslimanska zajednica
Sastavni dio nerazvijne kritike sociologije muslimanske zajednice u BiH ine dva nosea uvida:
1. Deskriptivni (dijagnostiki) uvid o opem zastoju u socijalnom razvoju. Konstatuje na zastoj
u umnom, privrednom, i uope kulturnom aspektu koji je tako jasan da ga ne treba dokazivati,
oigledan je.
2. Normativni uvid o osloncu muslimanske zajednice na samu sebe. Mi muslimani u BiH
prisiljeni smo da se meusobno pomaemo.
Baagi se u skladu sa manirima svog vremena uputa u slikanje muslimanske etnosocijalne
psihologije. Usredotoio se na negativne crte koje su uzroci ope muslimanske dekadencije. Mi o
svakom imamo loe miljenje, sumnjamo u svaije potenje, potajno prislukujemo, uhodimo,
60

zavidimo jedni drugima, okreemo lea jedni drugima, ne pozdravljamo se, mrzimo se i
preziremo, neprijatelji smo.
Ovakve mane se mogu preovladati rehabilitacijom i primjenom islamske etike i morala.
Pozitivne crte islamske zajednice prepoznaje u bonjakoj povijesti (ponos i stid), a u modernom
kontekstu savremena organizacija muslimanske zajednice jeste kljuna za revitalizaciju i javnu
afirmaciju.
- Baagi jednu od bitnih pretpostavki preovladavanja negativnih osobina vidi u drutvenoj
reafirmaciji unutarmuslimanskog homogeniteta puna afirmacija muslimanskog udruivanja.
- Islam je osnovan na bratstvu ukljuuje recepciju etike dobra, solidarnosti, rtvovanja za ope
dobro. Islamska dunost je razvijanje islamskih udruenja.
- uloga inteligencije u predvoenju naroda inteligencija je odabrana klasa ljudi u jednom
narodu koju neki nazivaju duevna aristokracija, ona mora dobro poznavati prilike u domovini i
u dravi, kojoj pripada i prema dravama, s kojim direktno ili indirektno dolazi u dodir.
- Sljedea kljuna pretpostavka historijskog prevladavanja muslimanske stagnacije jeste
promjena odnosa prema sticanju materijalnog bogatstva. Bogatstvo je pretpostavka kulturnog
razvoja. Oslobaa odnos prema bogatstvu od predrasuda i averzije i ne poima ga kao vjerski
grijeh, i sticanje bogatstva jeste vjerski imperativ. Ne poima ga logikom pohlepnog egoizma
nego sredstvom islamske etike dobra, altruizma, solidarnosti sa socijalno uskraenim slojevima.
Ne treba ga skupljati na hrpu, nego s njim izdravati svoju kuu i pomagati blinje te potomke
osigurati. Bogatstvo je usko povezano sa blagostanjem.
- Baagi istupa protiv svakog unutarmuslimanskog straniarenja, razliitih oblika nesloge i
razmirice. Pod straniarenjem podrazumijeva dijeljenje muslimana u stranke. Diskreditira
unutarmuslimansko separatisanje. Promovira udruivanje jer su i slabi jaki onda kad se udrue.
Demat treba da bude sredite unutarmuslimanskog dijaloga. Uz afirmaciju islamskih
demokratskih ustanova, zagovara prevladavanje priroenih mana i nedostataka. Reafirmacija
islamske nauke o moralu u emu presudnu ulogu imaju vjerouitelji.
Kasnije, sa uvoenjem bosanskog Sabora i partijskog organizovanja Baagi korigira stajalite o
udruivanju, i prihvata ideju parlamentarizma i politikog pluralizma, ali i dalje ostaje vjeran
ideji unutarmuslimanskog jedinstva i opeg dobra. Kritiki se odnosi prema unutarbosanskim
stranakim konfrontacijama, sada u formi bosanskog patriotizma insistira na svebosanskoj
sintezi, harmoniji i konvergenciji.

61

Koncepcija (pitanje) bonjatva

Baagi je javno manifestovao kolebljivi ili nesigurni etnikonacionalni identitet.
Pod bosanskim narodom podrazumijeva bosanski muslimanski element, muslimane u BiH.
Sinonimi su muslimani u BiH, bonjaci, bosanski narod. Suprotstavlja se politici kroatizacije i
srbizacije bonjaka. Oni koji su to uinili su izdajice svoje domovine.
ta ulazi u narodni, bonjaki individualitet?
1. Prije svega ulazi bonjaka samosvijest. Bosanstvo je duboko historijski utemeljeno
tako da ga nikakva nasilna srbizacija ni kroatizacija ne mogu dovesti u pitanje.
2. Povijesno genetska osnova: Bonjaci su porijeklom Slaveni. (Bonjaci se odvajaju od
etnikih Turaka odnosno od etniki heterogenih Osmanlija i odvajaju se od Hrvata i Srba)
3. Baagi utemeljuje bonjaki narodni individualitet i historijski. Pri tome se povijest
slika logikom historijskog romantizma: to je povijest bonjake slave, vitetva, herojstva,
junatva, pobjeda, krvarenja, velokodunosti, mudrosti... (ponos i stid).
- U ovom historijskom utemeljenju postoji bonjaki povijesni kontinuitet:
a) Povijesni kontinuitet izmeu predislamske Bosne i Bosne pod Osmanskom i AU vlau.
Povijest srednjovjekovne bosanske drave je integralni dio bonjake povijesti u cjelini.
Bogumili su u inat pravoslavcima i katolicima preli na islam. (politiki kontinuitet)
b) Postoji kontinuitet u povijesnoj misiji bosanskog plemstva. Daje mu izuzetnu ulogu uvara
domovinskih tradicija, sloge, nezavisnosti i etike, te antiosmanlijskog prkosa. Ostat e
sljedbenik apologije privatno-vlasnikih prava bosanske elite. (privredni/ekonomski
kontinuitet)
c) Povijesni kontinuitet u bonjakoj kulturnoj produkciji ona je najpostojanija i
najvjerodostojnija. Jedan narod moe izgubiti mo i slavu, ali umotvorine koje zovemo
literaturom su neto to nije prolazno i to neprijatelj ne moe unititi. Ona je u oima srpske
i hrvatske etnocentrine historiografije nepostojea ili marginalna, primitivna i
konzervativna. Baagi zbog toga jo vie favorizuje bonjaku knjievnost kao viu
vrijednost naspram ostalih kulturno-duhovnih produkcija naroda slavenskog juga. (kulturni
kontinuitet)
4. Nadalje u konstitutivne elemente bonjakog narodnog individualiteta uvrtava i njegov
jezik jezik kojim bonjaci govore jeste bosanski jezik. Kasnije e se on deklarativno
izjanjavati da govori i pie hrvatskim jezikom.

62

Domovina, patriotizam i islam

Baagi svoju hrvatsko jeziku identifikaciju ne istie ni u listu Behar 1900. godine, ni u drutvu
Gajret koje je on osnovao i vodio. 1907. godine prihvata dvoimeni srpsko-hrvatski naziv
jezika. Meutim, kasnije jo jednom i to povodom izdanja devetog godinjaka Behara, kada
deklarativno i programski prihvata pankroatizam, direktno e deklarirati svoju hrvatsko-jezinu
identifikaciju (narod na u BiH, kao i naa braa preko Save i Dunava, kao i ona preko Drine
govore istim onim jezikom kojim i mi piemo, samo ga zovu dvojakim imenom, prema tome
postoje dvije knjievnosti, hrvatska i srpska). Mada vie ne govori eksplicitno o Bonjatvu
ono nije nestalo, samo se sada javlja u drugoj formi. Razvija se pod pojmom domovine, naravno
rije je o BiH kao domovini. Dakle, Baagi i dalje, njeguje kult Bosne i Bonjaka, ali sada u
formi domovinskog patriotizma, i to vie u jednom racionalnom diskursu.
Pojmovi domovine i naroda su u ovom kontekstu gotovo istovjetni, iako dijelovi naroda mogu
egzistrirati izvan domovine, ipak u supstacijalnom smislu, domovina ovdje jest odreena kao
domovina postojbina, matica jednog naroda, to je primarno dakle etnika, narodna ili
nacionalna domovina. Domovina, odnosno, narod ovdje se shvataju kao zajednica istovrsnog
etnikog porijekla, identine povijesne sudbine, kao zajednica jezika, istovjesnih vrijednosti,
svetinja, te identine kolektivne osjeajnosti. Dakle, Baagi poima fenomen domovine u
kategoriji naturalizma i njegovih varijanti geografizma i organicizma. Prije svega domovinski
fenomen je univerzalna prirodna datost (ontogenetski diskurs).
U uem antropolokom smislu, domovina je bioloka datost, kao porodica, te funkcionira sa
svojim smislom analogno porodici. Domovina, dakle, nije nikakva ljudska umotvorina, niti je
odreuje dravni status, ni priroda politikog reima, ni karakter vlade, ni stepen kulturnog
razvoja i njen teritorijalni obim, ni geografski poloaj. Nakon ontogenetskog i antropolokog
statusa domovinskog fenomena, Baagi promatra domovinski fenomen u aksiolokom
kontekstu. Domovina pripada najviim vrijednostima, a to znai pripada svijetu idola, svetinja,
ona je u njegovom uvidu boansko djelo.
-Nakon ontogenetskog, antropolokog i aksiolokog diskursa u poimanju domovine Baagi
analizira narodni odnos prema fenomenu domovine, odreuje ga kada je pozitivan i osvjeten
kao patriotizam. U historiografskom diskursu afirmira patriotizam kao povijesno iskuanu,
potvrenu vrijednost. Potom u psiholokom diskursu identificira skalu emocionalnosti koja
karakterizira patriotizam, u njemu su sadrana uzviena uvstva, zatim osjeanje zanosa i
uzbuenja, osjeanje radosti i alosti. Nadalje u etikom diskursu su u bitna odreenja
patriotizma uvrtava se moral koji ukljuuje i etiku rtve, to podrazumjeva da za dobrobit
domovine zaboravljamo vlastite interese, duni smo dati ivot za domovinu. U borbi za
domovinu ovjek na sve zaboravlja, na ivot i smrt, na porodicu jer mu je sve tijesno povezano s
domovinom, ako nju spasi, spasio je i sve ostalo. Domovina je povijesno egzistencijalna
pretpostavka samog narodnog opstanka, pa je zato ona dragi kamen na kojem nije urezana samo
63

povijest naroda i na kojem se ne ogleda samo njegova sadanjost nego je to kamen na kojem su
urezana proroanstva nae budunosti. Fenomen patriotizma odreuje i u religijskomdiskursu.
Patriotizam je islamski imperativ.Posebno kritiki insistira na tome da nema kolskog odgoja i
obrazovanja u duhu morala i patriozma jer nai odgajatelji sami nemaju pojma o islamskom
moralu, a kamoli o politikom i domovinskom odgoju. Pledira meu mladim generacijama da
slijede ideale starih Bonjaka, s recepcijom bosanskog patriotizma.
Historijski diskurs neposredno je inspiriran muslimanskim iseljavanjem iz BiH, pa je to zapravo
pledoaje za zaustavljanje tog toka i promociju domovinsko-patriotske svijesti.
Baagi naglaava vrijednost bosansko-domovinske svijesti u kontekstu uvoenja
parlamentarizma, ustavnosti i viestranaja. U tom kontekstu bosanski patriotizam zadobija
dodatne vrijednosti.

Dravnopravni status BiH

Muslimani imaju na BiH historijsko i prirodno pravo jer su se borili i krv prolili za njene temelje.
U Baagievoj percepciji jedna od najviih dunosti muslimanske inteligencije jeste odbrana
historijskih i prirodnih prava muslimana na BiH kao vlastitu domovinu uz angaman na
moralnom i materijalnom napretku islamskog elementa, ureenju vakufsko-mearifske
autonomije, u zatiti prava naih starodrevnih batina i islamskih svetinja.
Unutar doktrine o historijskom i prirodnom pravu muslimana na BiH u osnovi e zastupati ideju
bosanskohercegovake autonomije insistira da Muslimanski klub u bosanskom Saboru stane
na stanovite odbrane autonomnog statusa BiH spram graanskih hrvatskih pretenzija.
U godinama prvog svjetskog rata bonjaka reprezentacija formulira razliite projekte dravnopravnog statusa BiH. Baagi i njegova grupa BiH vide u sjedinjenju sa Hrvatskom gdje bi imala
i izvjesnu autonomiju, dakle, i dalje figurira ali je projektirana u formi integrirane BiH u
Hrvatsku. Zalae se za opstanak AU monarhije ali sada trijalistiki konstituirane. Neto kasnije
Baagi izjavljuje da prihvata program narodnog vijea drave Srba Hrvata i Slovenaca.

64

SAKIB KORKUT
Biografija
Roen je u 1884. godine u Travniku, gdje je i zavrio osnovno i srednje obrazovanje, nakon toga
zavrava erijatsku sudaku kolu i poinje raditi kao erijatski sudski vjebenik pri Kotarskom
sudu u Tuzli. Nakon stupanja na snagu tatuta kojim se regulira vjerska i vakufsko-prosvjetna
autonomija i nakon reorganizacije muslimanske zajednice Islamske zajednice, postavljen je za
inspektora u Vakufskoj direkciji u Sarajevu (do 1917.). Iste godine biva postavljen za muderisa i
upravitelja novoosnovane i reformirane Okrune medrese u Sarajevu. Od 1910. do 1913. godine
aktivno radi u drutvu Gajret, gdje od 1911. do 1912. obavlja dunost Predsjednika glavnog
odbora. U Organizaciji bosanskohercegovake ilmije obavlja funkciju zamjenika sekretara sve
do poetka 1. Svj. R.. Nakon 1. Svj. R. sudjeluje u osnivanju Jugoslovenske muslimanske
organizacije, biran je kao poslanik u Ustavotvornu skuptinu. U vrijeme rascjepa JMO (1923.)
zajedno sa Ibrahimom-ef. Maglajliem izlazi iz ove stranke i sudjeluje u osnivanju nove
Jugoslovenske muslimanske narodne organizacije. Nakon neuspjeha ove partije na novim
izborima i prestanka rada povlai se iz politikog ivota. Za muftiju u Travniku biva postavljen
1927. godine i dunost sprovodi bez prihoda sve do smrti. Posljednji javni nastup imao je na
Kongresu muslimanskih intelektualaca 1928. godine kada podnosi referat O vakufskomearifskoj upravi. Umro je 1. marta 1929. godine.

Autonomija
Nakon to je izborena i pravno regulirana vjerska i vakufsko-prosvjetna autonomija u
predstavama izvjesnih muslimanskih krugova se smatra, napokon, dosegnutim i drutvenim i
pravnim okvirom, unutar kojeg muslimanska zajednica moe pod AU reimom osigurati svoju
egzistenciju i ekonomsko kulturni prosperitet. Kritizirajui, u toj vrijednosnoj percepciji
indolentan odnos muslimanske, vjerske, politike i akademske elite spram Autonomije, Korkut
e pisati: oivotvorenjem vjersko-prosvjetne autonomije je otvoreno nama muslimanima iroko
polje rada i data prilika da pokaemo ta moemo i umijemo, a tatut kojim se regulira
autonomija, sa muslimanskim pravima i povlasticama jest vrsta zidina iza koje se moe
uspjeno i sigurno braniti najvea svetinja muslimanskog naroda, a to je u njegovoj aksiolokoj
percepciji Islam i Domovina. On pledira: cijeni narode svoju vjersko-prosvjetnu autonomiju,
jer bez nje ne moe naprijed; cijeni je i budi svjestan njene vanosti.

65

Pojam i preferencija kritike

Javni angaman, socijalnu, etiku i politiku misao Sakiba Korkuta ovde i tretiramo kao
paradigmu tog kritikog diskursa. Njegovo je miljenje kritiko-polemiko miljenje. To je
antikonformistiko miljenje, ono koje ne izbjegava rizik, nesigurnosti i egzistencijalne
opasnosti. Korkut e kritizirati i reimsku, vladinu politiku, politiko djelovanje i kompetencije
proreimskih muslimanskih vladinovaca, ureivake koncepcije i promaaje muslimanskih i
vanmuslimanskih novina i listova, ali i islamske autoritete i islamske institucije tog doba
(ustanove ulema medlisa, vakufske direkcije i sl.) kao i svjetovnu muslimansku inteligenciju,
dakle one intelektualce koje, i to ponekad ne bez peorativne intonacije, naziva akademiara.
Njegova kritika anatomija muslimanske zajednice se u osnovi odnosi na islamsku i akademsku
elitu, a ne na muslimanski narod u njegovoj svakodnevnici.
U sreditu njegove misli nalaze se empirijski, personalni i institucionalni akademski, medijski,
crkveni i politiki protagonisti ideja politike i prakse kroatizacije i srbizacije bh muslimana, ali i
akteri katolikog prozelitizma i agresivne pravoslavizacije.
Njegova je kritika metodiki osvjetena i racionalno voena. To znai da definira svoj predmet,
vri njegovu logiku analizu.
U osnovi kritike stoji njegovo panislamsko stajalite. On je zagovornik kritike koja po svojoj
svrsi treba da pomogne i popravi, a ne da nebratski navali i ublati. Ona mora biti zasnovana na
ekspertnoj podjeli rada, dakle na strunoj kompetenciji, pa je prvi uvjet dobre kritike svestrano
poznavanje predmeta o kojem on govori. Ona mora biti analitina, utemeljena na jasnim
pojmovima, do kraja logina i konzistentna u konkluzijama.

Panislamizam
Islam je razumljivo, i za Korkuta neupitljivo sredite vrijednosnog orijentiranja, sveobuhvatni
medij socijalne percepcije, politike i kulturne kritike, apsolutno izvorite normativnih
imperativa i povijesnih anticipacija. Korkut je islamski mislilac, pa ovdje i tretiramo njegovu
publiciranu misao kao legitimnu paradigmu islamskog miljenja na bh tlu.
Njegov se panislamizam sastoji samo u tome da se i u teorijskom, mentalno-vrijednosnom i
metodikom smislu, cjelina bivstvujueg, pa i u njenim socijalno - povijesnim dimenzijama
promatra, percepira, vrednuje iz horizonta islamske dogmatike i njenih, u dugoj islamskoj
tradiciji, priznatih izvora i autoriteta.
Jedn od glavnih i najvanijih osobina islama, kojom se uzvisuje nad sve ostale vjere jest to to
se ne brine samo ahiretskim potrebama svojih vjernika, nego isto tako veliku panju posveuje
njihovim materijalnim potrebama na ovom svijetu i upuuje ih kako e ivjeti i udovoljiti svojim

66

ovjeanskim dunostima. Svojski zagovara rad, marljivost i nastojanje da ovijek razvije sve
svoje sposobnosti i tako bude koristan lan ljudske zajednice.
Korkut e publicirati i islamsku etiku altruizma, a ona je sama jezgra islama: islamska je sutina
robovanje bogu, samilost i ljubav prema zajednici i dobru te zajednice.
Sa ovog stajalita Korkut e biti konzistentni kritiar onodobnih islamskih ustanova i njihovih
personalnih protagonista. Otuda njegov javni poziv: vratimo se pravom islamu.
Recepciju koncepta muslimanske autonomije, kritiki diskurs i islamsko miljenje ovde
identificiramo kao metodiki i vrijednosni trokut unutar kojeg se kree socijalna, etika, kulturna
i politika misao Sakiba Korkuta.

Inteligencija
Korkutov kritiki diskurs na unutarmuslimanskom planu ima akademiare, svjetovnu, posebno
studentsku inteligenciju. Kritika je uglavnom usmjerena na njihova politika opredjeljenja,
njihovu recepciju politke prosrpskog i prohrvatskog nacionaliziranja muslimana.
U ovom kontekstu njegova se kritika odnosi na tumaenje veza i odnosa izmeu inteligencije i
naroda. Kritiar je njihovog idealizma koji je izgubio vezu sa empirijom muslimanske zajednice,
kao i ignorantskog ili ravnodunog odnosa spram afirmacije vjerske i prosvjetno-vakufske
autonomije. U njegovom kritikom uvidu svjetovni muslimanski intelektualci su izgubili vezu sa
narodom.
Korkut insistira na jednakosti, pa i u kontekstu socijalnih uslova obrazovanja izmeu
akademske i vjerske inteligencije. On se suprotstavlja produbljivanju jaza izmeu hoda i
inteligencije, pledirajui za slogu i osjeaj bratstva i jednakosti unutar muslimanske jednakosti.
U njegov kritiki vidokrug ulazi i vjerska inteligencija - stratum uleme. On smatra da ona
umjesto da bude svjetlo ovom narodu, sve se vie udaljava od zbiljskog ivota i trai selamet u
kojekakvim starogrkim i perzijskim besmislicama koje nemaju nita zajedniko sa islamom. U
isto vrijeme nae hode nemaju apsolutno nikakav uticaj na bosanske muslimane. Ulema nam je
pravi primjer kakva ne bi smjela da bude. Uz studij islamskih nauka, ulema treba da stekne i
svjetsku naobrazbu kako bi se dobili ljudi koji e moi shvatiti i prozreti situaciju u kojoj se
nalazimo. No uz nedostatak svjetske naobrazbe ulemi nedostaju i druge vrline, poput vrline
vodstva: sinteza znanja i hrabrosti, snage i ustrajnosti.

Islam, demokratija i voe

Ovdje je, naglaavamo to vano osobno otkrie i njegova apologija ideja dravljanstva i
dravljanske jednakosti. Unutarmuslimanske odnose, utemeljene na Autonomiji, Korkut
67

osmiljava na naelu demokratskog etosa kojeg na drugoj strani izvodi iz izvorne biti islama.
Otuda i afirmira osnovni princip Autonomije: upravlja islamski narod putem izabranih organa
v.m. uprave. Institucije Autonomije moraju biti jedinstvene, centralizirane, ali one su ograniene
voljom naroda i najirih njegovih masa. Preferenciju demokratizma neposredno formulira
stajalitem da se o narodu mora raditi sa narodom. Dematska skuptina je temeljna institucija
divna demokratska i islamska ustanova koja je utvrena i tatutom Autonomije. Ona je narodu
najblii organ i preko njenarod treba daupravlja muslimanskim institucijama.
Demokratija unutar islamske zajednice, u njegovim predstavama, ne iskljuuje instituciju voe.
Njemu ne pripada nikakva politika apsolutizma. Voa je takoe, ovjek znanja, no u islamu.
Znanje i smjelost su uvjeti da neko moe preuzeti vodstvo muslimanske zajendice. To su ljudi
borbenosti, pouzdanja i izdrljivosti.
Pledirat e narodno pravo na protest i pobunu spram unutarmuslimanskih deformiteta i njegovih
aktera.

Kritika evropocentrizma
Sakib Korkut je kritiar recepcije evropskih vrijednosti i to onako kako se ona vri i publicira
unutar muslimanskih akademira. Smatra da je kod nas zavladala poast pogreno shvaene
evropejtine. Svaki kritiki odnos spram evropejtine zadobija javne etikete reakciarnosti i
udaranja na kulturu. Upozorava na tetnost ovog pravca i zle posljedice koje e iz ovakvog
rada neminovno uslijediti. Umjesto da se pozivaju na govore palih sadanjih evropskih i
amerikih govora, muslimani treba da se oslanjaju na uputu svoje svete knjige. ??? U samom
islamu ne vidi inhibitorske faktore muslimanskog napredovanja, budui da islamske zapovijedi
hoe od sljedbenika islama uiniti element reda i rada. Muslimansko zaostajanje nije rezultat
islama. Sukrivica je po njegovom miljenju u akademskoj inteligenciji i u ulemi.

Misionarstvo
U njegovom uvidu se fenomen nacionalnog misionarstva mesijanstva javlja kao predstava o
ekskluzivnoj, kulturnoj, civilizirajuoj, oslobodilakoj misiji Srbije, Crne Gore, Bugarske i
Grke. Treba imati u vidu da su balkanski ratovi onaj konkretno povijesni kontekst unutar
kojeg Korkut kritiki analizira i demistificira ove nacionalno narcistike misionarske
predstave. U ideolokoj preparaciji balkanskih dravica, na djelu je navodno borba protiv
barbarstva i azijatstva uzvieni progon tiranije i sveta borba za slobodu i prava ovjeka.
Narcisike predstave o nacionalnom misionarstvu sa svojim izlivima intolerancije
antihumanizma i neliberalizma i u balkanskim verzijama jesu sastavni dio srednjevjenog,
nazadnog i tjesnogrudnog balkanskog evropejstva. Sa turskofilskog stanovita Korkut e
preferirati osmansku i islamsku superiornost u odnosu na evropejstvo. U pogledu recepcije i
68

respekta tolerancije govorit e o liberalnosti turaka i hipostazirati nenadkrivljivu humanost i

civilizaciju osmanlija.
Te predstave nemaju svoje utemeljenje, u njegovom uvidu, ni u povijesnoj ni u onovremeno
aktuelnoj praksi balkanskih dravica.
Napokon, masovni zloini protiv muslimanskog civilnog stanovnitva u balkanskim ratovima, do
kraja demaskiraju iluziju njihovih misionarskih autopredstava. Racionalizira balkanske ratove
protiv Turske kao ratove krsta protiv mjeseca dakle kao vjersko krstake ratove protiv
azijatizma i islama. Fraze i predstave o kulturno-civilizacijskoj misiji balkanskih drava u
njegovom kritikom uvidu nisu nita drugo do uzaludno prikrivanje borbe i mrnje kanstva
protiv islama i muslimana.

Prozelitizam
Poseban oblik religijskog mesijanizma prozelitizam je u tijesnoj vezi sa politikom doktrinom,
kulturom te ideologijom dravno nacionalnog misionarenja kao navodnog poslanja
civiliziranja, kultiviranja i oslobaanja Drugog. Prozelitizam podrazumijeva misiju
hrianskog pokrtavanja. Korkut zna i za prozelitizam kao historijski fenomen. No promatra
ga u onodobnom junoslovenskom i primarno u bh kontekstu. Fenomen katolikog prozelitizma
koji se neskriveno promovira i agitira u vrhovima katolike Crkve i kod Slovenaca i kod Hrvata
stoji u ii Korkutovog kritikog diskursa. Njegovi empirijski, i uz to koncepcijski i
paradigmatini, akteri u BiH su Josip tadler i sljedbenici.
Promatra fenomen prozelitizma i u kontekstu dravne AU politike. Ne libi se da javno publicira
svoju kritiku vladine politike uopte i u pogledu njene tolerancije katolikog prozelitizma
posebno.
Promatra ga nadalje tako to misli relacije izmeu dravnog suvereniteta i navodnog suvereniteta
pape. tadlerov prozelitizam zapravo demonstrira suverenitet papinstva nad dravnim
suverenitetom, to Korkut i teorijski i politiki kritizira i odbacuje. Pledira za dravni suverenitet
i suverenitet dravnog zakonodavstva spram papinskih uzurpacija. Korkut stoji na stanovitu da
ideja dravnog suvereniteta treba biti preferirana spram anahronog, srednjevjekovnog katolikopapinskog univerzalizma.
Promatra ga i u kontekstu ljudskih prava i sloboda. Njegova kritika prozelitizma ukljuuje
afirmaciju graanskih prava: prozelitizam je u njegovom uvidu najgrublji oblik njihove
suspenzije. On je eksplicitni oblik ignorancije i neposredne negacije ljudskih prava i sloboda.
Prozelitizam interpretira u kontekstu konceptualnih odnosa izmeu vjerske i nacionalne
identifikacije. Onodobna praksa prozelitizma pokazuje kako u sferu ideologijsko-politike
demagogije, tako i u domen agresivno nacionalistikog pragmatizma spada masovno recipirana
69

teza o razdvojenosti vjere i nacije, odnosno vjerske i nacionalne identifikacije: identifikacija

katolianstva i hrvatstva u njegovim uvidima upravo u prozelitizmu dobija svoju punu potvrdu.
U kontekstu muslimanskih odgovora i muslimanske vjerske i narodne politike, promatra
prozelitizam kao jedan od izraza njene benignosti i naivnosti (muslimanska vjerska vlast nema
adekvatnog odgovora na strategiju, politiku i praksu prozelitizma). U ovom kontekstu kritikuje
utnju nekih muslimanskih novina, ali i indolentan odnos muslimanske reprezentacije u
bosanskom Saboru prema politici prozelitizma. Pledira radikalnu politiku ignorancije
muslimanske participacije u javnom ivotu.

Ljudska prava i meunarodni odnosi

On govori o ljudskim pravima u kontekstu identifikacije bh Muslimana kao Evropljana. Sebe u
osobnom individualitetu i muslimane u BiH smatra ljudima i Evropljanima njegov misaoni i
vjerski panislamizam ne ignorira svijest o bh muslimanima kao jednom od evropskih naroda.
Pod ljudskim pravima prije svega podrazumijeva zatitu i obezbjeenje slobode vjeroispovijesti i
uopte slobode volje i slobode savjesti. Ove su slobode obiljeja slobodnog ovjeka.
U pravnom diskursu, uz slobodu vjeroispovijesti, Korkut uvrtava i pravo na pravnu odnosno
dravljansku ravnopravnost i jednakost pred zakonom. Politika hegemonije u njegovom uvidu
neposredno ugroava ideju ravnopravnosti i pravne jdnakosti graanskih individua. Otuda se
zalae i za uvaavanje bosanskih zemaljskih zakona, pa recepciju ideje pravne drave tretiramo
kao jedan izraz njegove pravne kulture koja ga legitimira kao vanog sudionika u historiji
socijalne i politike misli u BiH.
Njegova recepcija ljudskih prava projektira se i na meunarodne odnose. Smatra da se novi
meunarodni poredak ne moe uspostaviti bez pobjede prava i pravice, sporazuma i obostranog
prihvatanja ovjenijih principa uprave i meunarodnih odnosa.

Divergencija pansrbizam i pankroatizam

Mit o nacionalnom misionarstvu, politika prozelitizma i ignorancija ljudskih prava muslimana u
Korkutovom kritikom uvidu vane su komponente u miljenju djelovanju oficijalne srpske i
hrvatske politike reprezentacije i u BiH i van nje.
Pri tome Korkut polazi od konvencionalne predstave da su Srbi i Hrvati jedan narod sa dva
imena (srbi i hrvati su jedan narod sa dva plemenska naziva. Prema tometreba da im i
budunost bude jedna). Muslimani u BiH su trei dio tog naroda. Neovisno od ovog identiteta, u
Korkutovom uvidu, rije je o tri svijeta, tri razliina naziranja na cilj i svrhu ivota i
bivstvovanja tri oprene narodne due sa posebnim osjeajima, obiajima i pretenzijama.
Hrvatska reprezentacija, recipirajui starevievsku ideologiju, fanatino zastupa koncept
70

trijalistike rekonstrukcije monarhije i integracije ujedinjenja BiH sa Hrvatskom. Srpska

reprezentacija suprotno, odbijajui svaku trijalistiku koncepciju vidi BiH u sastavu Srbije.
Hrvatska se politika deducira iz mitologije o BiH kao etniki hrvatskoj zemlji i o hrvatskom
povijesnom, narodnom i dravnom pravu na BiH. Srpska se zasniva na mitologiji o BiH kao
povijesno i etniki srpskoj zemlji, pa iz te imperijalne perspektive proizilazi njena opsesija da se
u budunosti ona anektira Srbiji. Nadalje, ona radikalna divergencija poiva i na identifikaciji
vjere i nacije, religijske i nacionalne istovjetnosti, na podudarnosti hrvatstva i katolianstva i
srpstva i pravoslavlja (kao to su nai Srbi u praksi najprije pravoslavni, pa tek onda Srbi, tako
su isto i Hrvati izbrisali i zameli granicu izmeu hrvatstva i katolianstva, i ovjeku se teko
snai gdje poinje to njihovo 'hrvatstvo' gdje li zavrava katolicizam).
Ove javno-mentalne i dravno-politike projekcije dijele zajedniki stav prema muslimanima:
politiku dehumanizacije, kao i politiku njihove prosrpske i prohrvatske nacionalizacije. I tu je
paradoks: to muslimane vie dehumaniziraju to vie insistiraju na njihovoj nacionalnoj
srbizaciji i kroaticaciji.
Hrvatski mit o vlastitom kulturno-civilizacijskom misionarstvu i politika katolikog prozelitizma
uz bljezgarije protiv islama i muslimana u hrvatskim novinama i politiku socijalne degradacije
muslimana u svojoj osnovi imaju dehumanizirajuu sliku muslimanske zajednice u cjelini.
Korkut deducira svoj opti uvid da u svijet privida i neutemeljenosti spada ideja i politika koja
projektira ideal srpsko-hrvatskog ujedinjenja.

Muslimani: nacionalna indiferencija i koegzistencija

Kod Korkuta se ovaj pojam razumijeva i prakticira u kontekstu aktuelne politike, izvanjske,
nasilne etnike srbizacije i isto tako spoljanje agresivne kroatizacije muslimana u BiH. Rije je
o politikama koje plediraju nacionalizaciju muslimana sa etniko-nacionalnim hrvatstvom ili
srpstvom. Korkut konzistentno odbija ove politike i stoji na stanovitu da muslimani u BiH i u
odnosu na pansrbizam i u odnosu na pankroatizam treba da stoje na neutralnom terenu, a to znai
da trebaju biti, kako u prosrpskom tako i u prohrvatskom smislu narodnosno, nacionalno
indiferentni.
Nacionaliziranje u ovim uvidima nema nikakvog korjena u BiH, pa u tom smislu apostrofira:
naem narodu nije do 'srpstva' i 'hrvatstva'. Nadalje argumentira islamskom logikom, pa u toj
indiferenciji vidi neto to nalae naa vjera. Argumentira i ve izloenom slikom antagonistike
divergencije u srpsko-hrvatskim odnosima, kao i slikom dehumanizirejue pansrpske i
panhrvatske politike spram islama i muslimanske zajednice u cjelini. Empirija one politike
divergencije od muslimana ukoliko bi se kroatizirali ili srbizirali, ne samo da bi od njih uinila
dodatni izbor produbljavanja radikalnih srpsko-hrvatskih konfrontacija, nego bi unijela i
antagonistiki razdor unutar muslimana. Ukoliko bi muslimani prihvatili politiku
71

autokroatizacije, a s njom i ujedinjenje BiH sa Hrvatskom unutar Monarhije na konceptu

trijalistikog ureenja, izloili bi se nepotrebnoj borbi sa Srbima koji su odluni protivnici
takvog ujedinjenja. S druge strane, ukoliko bi prihvatili politiku autosrbizacije, a s njom i
koncept ujedinjenja izvan Hrvatske, muslimani bi doli u sukob sa Hrvatima, pa bismo opet bili
klin razdora umjesto posrednik zblienja. Prema tome, ne preostaje nam nita drugo nego li
napustiti oba spomenuta pravca. Pa biti nacionalno indiferentni, ili se pak pocijepati u dva
tabora, pa jedni biti srpski, a drugi hrvatski prirepci.
Iz ovog odbijanja ne izvodi nikakav pozitivni program zasebnog, npr bonjakog, vansrpskog i
vanhrvatskog nacionalnog identificiranja muslimana, niti dravno-pravne samostalnosti ili
autonomije BiH. Muslimani se trebaju okrenuti sebi i uvati svoju autonomiju i svoj islamski
identitet. Prije svega, trebaju raditi u pravcu izdizanja svojih kulturno-prosvjetnih, socijalnih i
ekonomskih potencija kako bi postali respektabilan faktor i meritoran sudionik povijesnih
zbivanja.
S druge strane, pledira ethos i politiku koegzistencije s drugim vjersko-etnikim grupama, i to
vrednujemo kao vanu dimenziju njegove misli. Muslimanska Autonomija ne podrazumijeva
samo samostalnost u odnosu na dravna prisezanja, nego i u odnosu na srpsko-hrvatske
intervencije. Dakle, pledira meusobnu suegzistenciju utemeljeu na praksi i obiaju nemjeanja,
uvaavanja automnih suvereniteta, respektu unutarnje slobode.
Tim osnovama i kod muslimana se moe razvijati domovinska svijest: radei unutar one
strategije muslimanska inteligencija e pomagati svoju najbliu brau i uiti ih da je ljubav
prema domovini dio vjere. Zagovarajui neutralnost u srpsko-hrvatskim sukobima uopte i oko
nacionaliziranja muslimanaposebno, pledirat e da oni sebi postave dva idela - daljni i blii:
daljni ujedinjenje sa Srbima i Hrvatima (nakon njihovog sporazuma) i blii obezbjeenje
svoje trajne i asne egzistencije i opstanka u ovim zemljama. Blii se cilj moe ostvariti samo
politikom nacionalne indiferencije i radom na optem ekonomskom i kulturnom napretku
muslimanske zajednice.
Islamsko jedinstvo u planetarnim razmjerima ima superiornu vrijednost u odnosu na etniko
narodno jedinstvo. Slavenska solidarnost je bezvrijedna u odnosu na imperativ islamske
solidarnosti i osjeajnosti.

Turkofilstvo
Stanovite osobnog tutkofilstva Korkut eksplicitno formulira: nae simpatije su na strani
Turske, zato to je nepravedno napadnuta jer uva svoje, jer je nositeljica hilafeta i jer je to pravi
osjeaj islamskog naroda u ovim zemljama. Posebno insistira na islamskom bratstvu i
muslimanskoj solidarnosti.Osmanlijski vladar ujedno je i Halifa svih muslimana na zemlji.
Nae je uvjerenje, da sadanji diplomatski zastupnici Turske nisu u stanju biti zastupnici Halife:
baka dravni interesi turskog carstva, baka reprezentacija Halife svih Muslimana.
72

UKRIJA KURTOVI
Biografija
Roen je 1890. godine u Gacku, a umro u Sarajevu 1973. godine. U akim danima bio je i u
nacionalnom i u politikom smislu prosrpski orijentiran. Pojavljuje se nakon 1907.g. sa
prosrpskom orijentacijom, zajedno sa Osmanom ikiem i sljedbenicima, kao aktivista lista
Gajret, a jedno vrijeme je i njegov urednik. Poetkom 1914.g. objavljuje brouru O
nacionalizovanju muslimana. Potpisnik je programa organizacije jugoslovenskih radikalnonaprednih nacionalista za rad meu muslimanima od 25. januara 1919.g. Kao srbin-demokrata,
zajedno sa efkijom Gluhiem osniva Muslimansku teaku stranku. Sudjeluje u pripremi
Kongresa Muslimana intelektualaca (odran 6. i 7. septembra 1928.g.), sudjeluje u njegovom
radu kao lan Predsjednitva Kongresa (predsjednik je Demaludin auevi) i izborom postaje
lan Egzekutivnog odbora ovog Kongresa. Nakon sporazuma Cvetkovi-Maek (1939.) s kojim
se po prvi put BiH etniki dijeli, i dalje kao Srbin-musliman, ukrija se prikljuuje pokretu za
autonomiju BiH. Za vrijeme drugog svjetskog rata, Kurtovi je aktivno pomagao
narodnooslobodilaki pokret. Podnosi prijavu o prestanku rada Gajreta i njegovu ulasku u
novoformirano drutvo Preporod. Nakon drugog svjetskog rata napisao je kritiku studiju o Ivi
Andriu i objavio u Bosanskim pogledima 1961.g. objavio je i dva teksta u Glasniku Vrhovnog
islamskog starjeinstva u SFRJ: Sevdalinka-naa narodna pjesma i Stav sarajevskih muslimana
1941.g.
Rukopis studenta ukrije Kurtovia karakteriziramo kao paradigmu, ideologijski osmiljene
muslimanske autosrbizacije, dakle srpskonacionalne identifikacije, a onda i prosrpske politike
djelatno-propagandne orijentacije. Nacionalna autosrbizacija muslimana je vodea ideja njegove
knjiice O nacionalizovanju muslimana.
Prvi je uveo pojam interesa.

Kritika vlasti
U pozadini njegove politiko-nacionalne koncepcije stoji permanentna kritika AU vlasti. Prije
svega uoava i kritizira temeljno naelo austrijskog upravljanja Bosnom: divide et impera
razdvoji pa vladaj. Nadalje to je vlast koja muslimane reducira na vjersku skupinu, odnosno
odgajala je muslimane samo kao muslimane i nastojala na svaki nain da u njima sauva onaj
njhov antagonizam prema drugim vjerama. Potom, to je vlast koja je na sve naine spreavala
irenje srpske nacionalne ideje meu muslimanima. Smatra da klerikalna i katolika Austrija ne
moe biti prijatelj islama. O tome svjedoe i sve grozote kroz koje je prola muslimanska borba
za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju, kao i njeno licemjerje u rjeavanju agrarnog
pitanja, te se muslimani ne mogu uzdati u bosansku vladu koja je nestalna, labava i opasna.
Protivi se AU politici uvoenju njemakog i maarskog jezika kao slubenog jezika u upravi i na
eljeznicama, forsiranom zapoljavanju stranaca-tuinaca kao i irenju eljeznike mree u
skladu s interesima vabe i Maara, a ne prema interesima naroda sve tri vjere.
73

Muslimanska karakterologija
Govorimo o pseudodiskursu budui da se njegova slika muslimanske zajednice kree logikom
generalizacija, unutar stereotipija, obiajnih predrasuda, recipira konvencionalne predstave,
misli u jednostranostima srpskog etnocentrizma, uputa se u karakterologiju-psihologiju
naroda kao linosti, osobe, jednog individuuma. Slika je do kraja depresivna. Insistira na
dekadentnosti, duhovna i drtvena deklariranost je hipostazirala. Muslimani su u njegovoj
percepcijic i antinacionalni, oni nisu svjesni ni svog nacionalnog imena, ne razlikuju narodnost
od vjere ne poznaju nacionalne i domovinske dunosti i interese, oni nemaju nacionalizma,
nemaju svijesti o narodnoj zajednici, ne ljube svoj rod ni dom onako predano, nije im to svetinja.
Idolatrijski su vezani za Tursku, pa slijepo vjeruju u njenu mo i silu. Gledaju danas u srbina kao
u najveeg svog neprijatelja. Predaju se sudbini jer nisu navikli da se brinu sami za sebe. Ne vide
u svojoj budunosti ni jedne svijetle take. To je svijet konzervativan, ne voli radikalne promjene
i mrzi novotarije. Jo se nalaze u mraku vjerskog fanatizma i u mraku neznanja. Lutaju bez
pravca i puta. Slabog su morala i opsjednuti materijalizmom, bez ideala, kod njih realnih i
razboritih misli nema.
Argumntira on i drugaije, iskuava i racionalan diskurs, i to uvoenjem pojma interesa u
definiranju drutvenog bia naroda i predstave kojom se razdvajaju vjera i narod u razumijevanju
njegovog identiteta. Na tlu ovih racionalnih pojmova definirat e i on svoje poimanje fenomena
nacije.

Pojam interesa
Po prvi put u onovremenom bonjakom miljenju ukrija Kurtovi eksplicitno, bez predrasuda i
u sekularnom diskursu uvodi i promovira fenomen interesa kao ono to u supstancijalnom smislu
odreuje i modelira narodnu zajednicu. Motivi su naravno sadrani u zamisli da se interesno
legitimira etnika srbizacija i eliminira vjerska komponenta u etnikom definiranju muslimana u
BiH. No neovisno od ove motivacije, prepoznavanje i preferiranje fenomena interesa u bitnome
obiljeava njegovo poimanje drutvenog bia naroda, ovdje, muslimanskog, i meunarodnih
odnosa uopte. Tu je eksplicitan: kada se radi o stvarima ovog svijeta, o interesima naroda, grupa
i ljudi, vjera ne igra i ne treba da igra ikakvu ulogu. Tu vode rije narodni i klasni interesi. U
politici muslimana BiH vjera u svjetskim poslovima ne moe i ne smije igrati nikakvu ulogu. U
ovom kontekstu modernistiki recipira ideju da je vjera sasvim privatna stvar.

74

Konzekvencije: muslimani nisu politiki narod

Na tlu ove preferencije onda slijede, moda i nedovoljno osvjetene, ili nedovoljno razvijene
konzekvencije.
I konzekvenca: Interesi age i kmeta muslimana ne mogu nikada biti isti, niti se s njima mogu
identifikovati interesi ostalih naih klasa. Rjenje agrarnog pitanja ne moe jednako zadovoljiti i
agu i kmeta. To je iskljueno, jer jedno stoji protiv drugog. Ni identitet u vjeri ne moe anulirati
unutranju interesnu heterogenost naroda.
II konzekvenca: Na tlu te unutarnje interesne stratifikacije nije mogue narod supsumirati pod
jednu partiju ili jednu politiku: mi nemamo nikakvih muslimanskih interesa, niti ita, to bi nas
moglo udruit u jednu klasnu i politiku partiju.
III konzekvenca: Imanentno figurirajua, uz to i liberalno intonirana predstava o izvornom
pluralnom biu nacije. Na pomolu je demokratski ethos u poimanju naroda.
IV konzekvenca: Iz socijalno-klasne struktuiranosti muslimanske zajednice izvodi on logiki
neodriv, i empirijski neutemeljen, ali dalkosean zakljuak: kako se muslimani ne mogu
interesno supsumirati pod jedan interes i jednu partiju, to se onda oni ne mogu ni konstituirati
kao zasebni politiki individualitet kao politiki narod. Ovde se pokazuje posljedica izostanka
demokratskog diskursa.
V konzekvenca: Iz nemogunosti konstituiranja muslimana kao politikog naroda jednostavno
se, s jednom logikom prazninom u argumentiranju, uskae u novu negaciju: narod koji nije
politiki narod, nije ni etniki, odnosno kao nacionalni entitet.
Neovisno od ovih neloginih dedukcija, Kurtovi definirajui narod interesnom konstelacijom
stoji u inovacijskom proelju svog vremena, jer u to vrijeme dominiraju totalitarne predstave o
narodu: razliite varijante naturalizma (organicizam, rasizam, iracionalni nacionalizam krvi i tla)
ili mehanicistike predstave koje narod percipiraju u metafori stroja. Dakle Kurtovi definira
narod polifonijskom empirijom interesne sruktuiranosti.

Interesi, vjera i nacija

Ovakvo poimanje ima zapravo za posljedicu eliminiranje vjerske komponente iz definiranja
narodnog individualiteta i nacionalne politike. Danas se sve radi prema interesima nacije, vjera
ostaje privatna stvar. Za razliku od katolikih klerikalaca koji radikalno plediraju istovjetnost
katolike i hrvatske identifikacije, onu istu razdvojenost vjerske i etnike pripadnosti,
pankroaticistika inteligencija e iskoristiti za kroatizaciju Bonjaka muslimana BiH, pa e i
pledirati za jedno hrvatstvo katolikog i islamskog subidentiteta.
I ukrija Kurtovi noen tom logikom, recipira pansrbistike predstave o jednom etnikom
svesrbstvu, koje je toliko snano da u sebi doputa svoju unutarnju diferenciju na pravoslavne,
75

islamske pa i katolike subidentitete. Vjera ne moe dijeliti muslimane i Srbe budui da je ona
irelevantna u poimanju etnikog individualiteta. Seljak musliman ima iste interese kao i kao i
seljak pravoslavac i katolik. Isto tako i zanatlija, trgovac, posjednik... Ta svijest o zajednikim
interesima muslimanskih i srpskih socijalnih stratuma jest i treba da bude izvorite zajednike
svijesti o etnikoj istorodnosti. Na interesnom planu, ni vjera, ni agrarno pitanje, nisu smetnja da
muslimani i Srbi budu u jednoj interesnoj i politikoj zajednici.
Ali, pored interesne, politike tu je i etnikonacionalna zajednica. Poziva se u svom pledoajeu za
srbizaciju muslimana na povijesno-genetike argumente. Kree se u kulturolokom diskursu,
vezanom prije svega za pitanje jezika i, napokon, argumentira teorijsko-koncepcijskim
odreenjima fenomena narodnosti, nacije i nacionalizma.

Povijesno utemeljenje pansrbizma

Pledirajui ideju ne samo interesne i politike zajednice izmeu Muslimana i Srba, nego i
njihove, navodne, etnike istorodnosti, Kurtovi e se pozvati na povijest njihove etnogeneze, i
pri tome falsificirajue rezonirati. Govorei o prihvatanju islama u Bosni, faktiki tvrdi on kako
su stanovnitvo predosmanske Bosne inili etniki Srbi, pa otuda ni muslimani nisu, u etnikom
smislu nita drugo nego Srbi. Unutar ovakve pseudoznanstvene etnogenetske predstave naravno
nema mjesta ni za ideju etnikog bonjatva, odnosno bosanstva. Nju e Kurtovi eksplicitno
odbaciti. Tu ideja smatra austrougarskom manipulativnom idejom, oblikom spreavanja irenja
srpske ideje meu muslimanima i sredstvom produkcije meuvjerskih antagonizama.
U ovakvom njegovom uvidu nema mjesta ni za bosanski jezik: na jezik je srpski znai da smo
mi srbi; odnosno hrvatski Hrvati. Naim se jezikom ne govori samo u BiH, nego i izvan nje, u
Srbiji Novoj i Staroj, Crnoj Gori, Dalmaciji itd., pa nigdje ljudi ne kau ovo je jezik srbijanski,
crnogorski, dalmatinski itd., nego svi govore da je srpski, odnosno Hrvati govore da je hrvatski.
Ni mi ga ne moemo zvati bosanski zakljuio je logikom analogije.
U argumentiranju povijesnim razlozima u prilog prosrpskom nacionaliziranju muslimana,
Kurtovi prihvata i konvencionalnu, unutar srpske historiografije i srpskog javnog mnijenja
uope, do kraja radikalno negativno intoniranu predstavu o osmanskoj vladavini u Bosni. Njegov
zakljuak je radikalan: Turci nisu, niti su ikad bili zatitnici, ni nai, ni nae vjere Islam. Sa
ambicijom da odvoji muslimane od nostalgije prema Turskoj, akcentirat e: Mi Srbi muslimani
nemamo se od Turske niemu nadati, mi s Turcima nemamo nita zajednikog osim vjere, i uz
njih nas ne moe nita vezatii. Ba naprotiv!

76

Odreenje naroda i nacionalizma

Narodnost definira kao jedan objektivitet, prirodni pasivitet, vanindividualnu empiriju, organsku
stvarnost u koju se ulazi aktom roenja, pa je karakteriziraju dimenzije krvi i tla. Narodnost
oznaava ovjeka kao lana jendog naroda; oznaava i jezik i obiaj i sve drugo to ini narod
narodom; ona je sa svakim ovjekom ve roena, kod svakog lana je jednaka i svakom pripada
jednako pravo na nju; ona je apsolutno pasivna i bez aktivnosti.
Nacionalizam je svjesnost ovjeka da pripada jednoj narodnoj zajednici i svijest da s njom pada i
die se; ona ljubav prema svom narodu i pokazuje ovjeku kao faktora u narodu; on je - protivno
narodnosti mobilan, aktivan i buntovan, ini sve da doe do svog cilja; on tei slobodi i ne da
se sputavati; on nije usaen u narodu i ne raa se sa ovjekom; on se stie u ivotu odgojem i
kulturom, i stoga nije kod svakog ovjeka niti kod svakog naroda jednak; on nastaje u ovjeku i
narodu i znai pokret. Prema tome narodnost je konstatna i ostaje uvijek jednaka, a nacionalizam
je promjenjiv, on moe jaati odnosno slabiti.
Muslimani nemaju osjeaje srpskog nacionalizma kao nacionalne samosvjesti, u etnikom smislu
su srbi a u nacinalnom smislu tek treba da otkriju i masovno prisvoje srpsku nacionalnu
samosvijest. Treba odbaciti vjersko djeljenje i vjersku borbu, i u zajednici sa ostalim
sugraanima drugih vjera vodimo nacionalnu borbu. Kako muslimani pa ni Hrvati nemaju
razvijen nacionalizam nacionalnu svijest, i kako je ta svijest kod Srba najjaa, to
nacionaliziranje muslimana i treba da se razvija kao recepcija srpske nacionalne samosvjesti.
Na tlu razlike izmeu ovh pojmova Kurtovi otkriva i recipira ideju moderne nacinalne drave.
Ona je odlika modernog svijeta prema njemu i karakterizira savremnu egzistenciju naroda.
Smatra da e muslimani svojom prosrpskom nacionalizacijom otkriti i prisvojiti ideju
nacionalne drave kao politiki oblik sopstvene egzistencije.

Diskurs sile
Ostaje na kraju argumentacija u diskursu sile, moi i srpske superiornisti. Gotovo neosvjeteno,
Kurtovi demonstrira odnos srpske politike prema muslimanima kao odnos arogancije, premoi i
sile. (u njegovoj percepciji Hrvati i Srbi su jedan narod ali sa dva plemena). Svaku konfliktnost i
sukob sa srpskom politikom identificira kao prijetnju samom muslimanskom opstanku.
U njegovom uvidu muslimani stoje pred jednom alternacijom: ili e biti uniteni, ukoliko sebe
hoe kao poseban politiki narod, ili e osigurati budunost ukoliko se nacionalno
srbiziraju.Pledira da muslimani prihvatajui nacionalno srpstvo kao svoj nacionalni identitet
izbjegnu borbu sa Srbima i Hrvatima, koja mora neminovno doi, ako pokuamo biti posebna
grupa i posebni politiki narod. S druge strane gotovo himnino preferira statistiku,
kvantitativnu, prostornu i nacionalno subjektivnu supermaciju srpstva nad muslimanima i
Hrvatima. Otuda pledira srbizaciju muslimana sa pozicija slabog, nemonog, hendikepiranog
77

naroda. Njegov pledoaje za prosrpsko nacionaliziranje muslimana je osmiljen kao prevencija

nad razornom silom nadmonog srpstva.

Metode nacionaliziranja muslimana

Projekt nacionaliziranja muslimana podrazumijeva prije svega obustavljanje borbe izmeu
hrvatske i srpske nacionalne struje za dominaciju meu muslimanima. Budui da Hrvati u borbi
sa Srbima ne mogu nikako uspjeti pa je ta borba nepotrebna i tetna, ako emo zajendo to kao to
smo vidjeli muslimani treba da se povrate srpskom narodu da prihvate srpsko kao svoje
nacionalno ime prosrpsko nacionaliziranje muslimana, odnosno njihovo socijaliziranje sa
srpskim nacionalizmom. On pledira da se muslimani povrate srpskom narodu jer borba Hrvata i
Srba je nepotrebna, tetna i ne moe uspjeti.
U politici i procesu nacionaliziranja muslimana, Kurtovi sugerira da se imena Srbin-Hrvat ne
smiju isticati jer masa u njima vidi atentat na vjeru.
Glavni akter populariziranja srpskog nacionalizma meu muslimanima treba da bude
omladinska, srednjokolska i studentska polulacija. Naravno na njegovoj afirmaciji moraju raditi
i svi obrazovaniji i svjesniji muslimani. Od posebne je vanosti eliminirati unutar ove polulacije
vjerski diskurs: ni jedna aka knjiica, ni jedno drutvoili sastanak ne smije imati vjerski
karakter; sve treba da je zajedniko, nacionalno.
Nadalje, politike metode nacionaliziranja muslimana moraju favorizirati svijest o zajednikim
interesima a oni e probuditi svijest o narodnoj zajednici a ova mora donijeti ime.
Politiku prosrpske nacionalizacije muslimana, osim to treba zasnivati na razvoju svijesti o
zajednikim srpsko-muslimanskim interesima te kulturnom uzdizanju naroda i uz pomi tampe i
ive rijei, nuno je dakle objektivirati i instaliranje transvjerskih zajednikih ustanova. One e
biti okvir i mehanizam formiranja muslimanske svijesti o zajednikim interesima i o srpskoj
nacionalnoj zajednici kojoj pripadaju.

78

FADIL KURTAGI
Biografija
Roen je 6. januara 1889. godine u Kladnju, gdje je zavrio osnovnu kolu. U Tuzli je zavrio pet
razreda gimnazije, a u Sarajevu je zavrio jedan razred uiteljske kole nakon ega prekida
kolovanje. Radio je u Zemaljskoj banci u Sarajevu, bio je glavni sekretar Saveza bankovnih
inovnika Jugoslavije u Zagrebu, radio je i kao personalni referent u Glavnoj bratinskoj blagajni
u Sarajevu, a i u Ministarstvu rudarstva gdje e raditi do penzije 1. jula 1947. godine. Izdao je
knjigu pjesama Stihovi (1919.), knjigu novela Mali ljudi iz velikih kola (1941.), Intelektualni
radnici i radniki pokret (1927.). Saraivao je sa mnogim listovima, kao to su: Behar,
Muslimanska svijest, Muslimanska sloga, Zeman, Osvit, Mlada Hrvatska, Hrvatsko pravo. Umro
je 15. novembra 1958. godine u Sarajevu.
Neveliki politiki rukopis Fadila Kurtagia tretiramo kao paradigmatini izraz recepcije pravake
politike i ideologije Ante Starevia meu mladom bonjakom inteligencijom.

Poimanje naroda
Fadil Kurtagi percipira fenomen naroda u geopolitikom diskursu. Dvije su temeljne ideje
njegovih geopolitikih predstava. Misli narod u pojmu teritorijelne ekspanzije i s njim je u
tijesnoj vezi u ematskom pojmovnom paru prijatelj neprijatelj. Kroz oba pojma vidi
supstancijalnu predikaciju naroda. Kurtagi smatra da svaki narod nastoji rairiti svoj teritorij,
umnoiti svoje sile te se oduprijeti neprijateljskoj invaziji. U geopolitikom diskursu on
hipostazira izlazak na more kao bitnu pretpostavku probitane egzistencije naroda te u tom
smislu pie da je dobitak mora najglavniji uvjet za orijaki napredak pojedinog naroda.
Akcentiranim atribucijama fenomena naroda on e dodati i jo dvije relevante za samu njegovu
prirodu. Narod je ne samo teritorijalna zajednica, nego je to i zajednica istorodne krvi i
istorodnog jezika. Za narodno diferenciranje i oblikovanje narodnog individualiteta nisu vane
vjerske identifikacije, nego upravo krvno-etnika i jezika istorodnost. Kritiar je unutar
bosanske politike anacionalizma i konfesionalnih identifikacija. Radikalni je kritiar politike,
posebno katolike, poistovjeivanja vjerske i nacionalne identifikacije. Kurtagi slijedi politiku
koja pledira prohrvatsku nacionalizaciju muslimana, odnosno smatra ih etnikim Hrvatima.
Unutar optih shvatanja fenomena naroda vano mjesto ima i njegovo razumijevanje ideje
narodnog suvereniteta. Slijedei monarhistiku i trijalistiku dravno-pravnu formulu u ovoj
ideji ne vidi nita vrijedno. Naprotiv smatra je posebno u unutarbosanskom kontestu iluzornom
opsesijom bosanske politike i izrazom prodora Makijavelijevih ideja.

79

Poimanje politike i kritika bosanske politike

Kurtagi nigdje eksplicitno ne definira svoje poimanje politike. Elementi njegovog shvatanja
naroda impliciraju ta jest i ta bi trebala biti politika. Ona se raa na tlu sukoba naroda po emi
prijatelj neprijatelj, njeno je vodee naelo teritorijalna ekspanzija i prevencija strane invazije
na vlastiti ivotni prostor, apologija monarhizma naspram graansko-liberalne ideje narodnog
suvereniteta jest njen aksiom a u krajnjem, smisao je politike da uveava mo naroda i njegove
unutarnje sile. Kurtagi je pristalica i idolatrijski sljedbenik pravake ideologije i politike Ante
Starevia. Gorljivi je, dogmatski odan pristalica, apologet i popularizator iste hrvatske misli,
hrvatske narodne misli, hrvatske dravne ideje, hrvatskog dravnog prava, hrvatskog
nacionalizma, velikohrvatske ideje, ideje slobode i ujedinjenja hrvatskih zemalja. Pledira
omladini da se pridrui hrvatskoj stranci prava Ante Starrvia jer se tamo hrvatstvo uva i za
njega je to u njegovoj aksiologiji rije o apsolutnim vrijednostima koje stoje iznad transcedentnih
i ovozemaljskih vrijednosti.
Kutragi kritizira katoliki klerikalizam jer poistovjeuje vjeru i narodnost, pa hipostazom
katolianstva iskljuuje iz hrvatskog nacionalnog korpusa: muslimane, idove pa i pravoslavce
kao hrvate. U tom kontekstu kritizira tadlerovu klerikalnu politiku. Kritizira sa stanovita
dogmatske recepcije pravatva, i hrvatske naprednjake odnosno graanske liberale smatrajui ih
pravom karikaturom liberalizma, prigovarajui im pri tome hipostazu znanosti i scijentistiki
duh. Radikalni je kritiar i protuislamske srpske, slavosrpske politike prema muslimanima,
srbofilskih orijentacija u muslimanskoj politici.
Kritika bosanske politike zavrava, dijagnostiki, sa opom ocjenom da je puna abnormaliteta.
Pledira, pseudologikom dogmatizma, za homogenu, jedinstvenu, monolitnu, hrvatskopravaku
politiku budui da je to preduvjet boljeg slobodnog ivota naeg naroda.

Muslimani su hrvati
Kurtagi se deklarira kao apologet egzistencijalnih i historijskih interesa islamskog elementa ili
muslimana u BiH. Uvjeren je da te interese artikulira i brani hrvatsko pravatvo. Na osnovu
njegove ideologije jednokrvna braa: muslimani i katolici trebaju zajedniki raditi u duhu
hrvatskog narodnog programa. Smatra unutarbonjaku i unutarbosansku politiku opciju
egzistencijalnim prijetnjama njihovom povijesnom opstanku. On smatra Starevia kao najveeg
branitelja muslimama od vlakih napadaja. Takoe smatra da biti na pozicijama hrvatskog
pravatva, ne znai biti na protuislamskom stajalitu, naprotiv, to znai biti na pozicijama
odbrane naeg narodnog individualiteta pa zato sebe i politike suistomiljenike naziva
rodoljubima, samostalnim i samosvjesnim muslimanima. Za njega su muslimani u etnikom,
narodnom smislu Hrvati, oni su jedan istokrvni i istojezini narod. Tu se uglavnom iscrpljuje
njegova argumentacija u prilog etnikoj kroatizaciji Bonjaka. Na tlu razdvojenosti vjerske i
80

nacionalne identifikacije u Hrvate e svrstati, pored muslimana, idove, pravoslavce, pritestante i

pripadnike drugih vjera.

Karakterologija Srba
Polazei od akcentiranih geopolitikih predstava kao i od stanovita da su Bonjaci zapravo
etniki Hrvati, on e publicirati radikalno negativnu karakteroloku sliku Srba.
Tu sliku zasnovanu na konstantnoj predstavi o Srbima kao neprijateljima Hrvata i islamskog
elementa formulira upotrebom termina slavosrpsko, bizantizam i bizantinci i vlasi koji imaju i
kod njega negativno, radikalno, peorativno znaenje. Kao bizante i vlahe, onda Srbe i Srbijance
u njegovom uvidu karakteriziraju negativne etniko psiholoke crte koje su se posebno ispoljile
kroz unitenje islama i muslimana na tlu Srbije. On imajui u vidu povijesna iskustva i
antiislamski orijntiranu srpsku politiku, kategoriki zakljuuje da je aksiom muslimanskog rada i
napredak Srba nazadak muslimana i taj je aksiom dovoljan. Muslimani i Srbi su dva naroda
velikih kulturnih opreka.

Bosna u trijalistikom dravno-pravnom konceptu

On polazi od dva temeljna stajalita. Prvo BiH nije zasebni i to organski historijsko-teritorijalni
individualitet nego su to, kako se u javnom argonu, onom kolonijalnom i onom unutrbosanskom
onog vremena govorilo dvije provincije; Drugo, budui da su muslimani kao autentino
puanstvo etniko-nacionalno Hrvati, to su BiH nae dragocjene zemlje.
Kurtagi se pojavljuje unutar ovih temeljnih stajalitva kao radikalni kritiar politike bosanske
autonomije.On smatra da bosanska autonomija nije navodno u interesu muslimana jer ne bi
mogla da osigura njihov opstanak i razvoj. Na drugoj strani protivi se uspostavljanju bosanske
autonomije jer smatra da bi Bosna sama za sebe bila premalena da bi mogla suzbiti navalu
njemake i ruske i irom bi i nehotice bila vrata otvorena navali tuinaca, to bi bilo i za ostale
balkasnke drave a naroito za tursku carevinu od velike pogibelji.
Kurtagi je revnosni sljedbenik hrvatskog pravatva i za projekt trijalistikog dravno-pravnog
preureenja monarhije. Trijalizam je okupljanje zemlje na jugu monarhije, dakle Bosne,
Hercegovine, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije u jednu cjelinu kao treu monarhijsku tvorevinu.
Kao argumentarij koji ide u prilog takvom dravno-pravnom konceptu navodi interes monarhije i
hrvatskog naroda jer bi se oslabila snaga i pohota Maara, on ovo smatra i egzistencijalnim
interesom islamskog elementa. Potom, u geopolitikom diskursu gledajui, muslimani bi u
okvirima ovog preureenja monarhije dobili izlazak na more, to je kao to smo vidjeli u
njegovoj percepciji najglavniji uslov opteg, ekspanzivnog napretka svakog naroda. Nadalje
osigurali bi svoja imovinska prava a na drugoj strani budui da Hrvati manifestiraju veliku

81

vjersku toleranciju i socijalnu nediskrminaciju to nemaju muslimani nikakva razloga da strahuju

za svoj vjerski identitet i za pristup socijalnim poloajima.

Kritika reima
Njegova nacionalnopolitika koncepcija horizont je ne samo kritike bosanske politike i njenih
relevantnih partijskih faktora nego je i vrijednosno tlo na kojem se vri kritika AU reima i
njegove empirijske politike. Kurtagi se usuuje, nakn to je euforino podrao aneksiju,
kritizirati one aspekte oficijelne politike u kojima oni ne korespondiraju s njegovim pravakim
nacionalnopolitikim stanovitima.
Kritizira prije svega sam zemaljski ustav, njegov karakter i nain na koji je instaliran. To je
alosni ustav. On je paraliberalan i predstavlja karikaturu konstitucije. On ima apsolutustiki
karakter i predstavlja nad bosnom tutorstvo austrijske i ugarske vlade. U skladu sa svojim
razlikovanjem vjerske i nacionalne identifikacije, kritizira ustavno favoriziranje konfesionalnosti
kao osnove izborne konstitucije sabora.

82

ALIJA HOTI
Biografija
O njemu ne postoji mnogo biografskih podataka. Zavrio je Prvu gimanziju u Sarajevu 1906.
godine. U AU doba je bio stipendista Gajreta na studiju filozofije u Zagrebu. Bio je glavni
urednik lista Muslimanska svijest. Iz jednog pravakog manifesta se vidi da je u BiH bio gorljivi
pristalica Hrvatske stranke prava, te da je sudjelovao i na njenim skupovima i u Zagrebu.
Napisao je brouru Uzroci propadanja islamskog naroda.
Rana nacionalno-politika misao Alije Hotia moe se smatrati modelskim oblikom koncepcijski
i politiki osvjetene muslimanske etnike autokroatizacije. Uz to je paradigma muslimanske
recepcije hrvatske pravake ideologije. Nacionalno automuslimansko prohrvatstvo i politiko
pravatvo otuda ulaze u supstancijalna odreenja njegovog miljenja djelovanja. Alija Hoti je
zapravo epigon, tuma i polularizator pravake ideologije i njenih pogleda na naciju, nacionalno
pitanje, jugoslovenstvo te etniki karakter i dravno-pravni status BiH. U svakom sluaju on
pripada prvim bonjacima bosansko-hercegovakim muslimanima koji e u monografskom
smislu i na autorski nain reflektirati o socijalizmu.

NAROD ODREENJE I PERCEPCIJE

Kulturoloko definiranje naroda

Alija Hoti ne razvija autorsko vienje supstancijalnih odreenja naroda, on eksplicitno
preuzima Remanovu definiciju naroda. Parafrazirajui tu definiciju on e rei da narod
predstavlja udruenje, dio ovjeanstva koji govori jedan te isti jezik, koji je spojen itavim
nizom historikih injenica u jednu skladnu i harmoninu cjelinu, i napokon koji je svjestan te
zajednike pripadnosti. Prema tome narod svrstava u jedan od oblika socijalnih udruenja.
Slijedei Remanovu duhovno-kulturokoku definicuju narona Hoti identificira jo nekoliko
vanih atribucija naroda-nacije. Prije svega izdvaja i akcentira egzistenciju narodne due koja u
sebe ukljuuje narodni karakter, narodni temperament i druge mentalne osebujnosti narodnog
mentaliteta. Povijesni proces sraivanja oznaava procesom kultiviranja narodne due

Narod, vjera, politika

U kontekstu razumijevanja fenomena narodnog individualiteta, uvodi i relacije i veze izmeu
naroda i vjere. S obzirom na njegovu deklariranu muslimansku autokroatizaciju, ovo se
separiranje u njegovoj percepciji dogaa kao odvajanje bh muslimana od njihovog navodnog
hrvatskog etniko-nacionalnog identiteta. Ali u koncepcijsko-teorijskom smislu ovdje je vano
njegovo diferenciranje vjerskog i nacionalnog identiteta. Relevantni su njegovi uvidi u
egzistenciju razliitih naroda sa istom vjerskom pripadnou te preferiranje svjetovnih faktora
(jezik, krvno porijeklo i sl.) u povijesnom procesu oblikovanja narodnih duevnih individualiteta
83

u odnosu na vjerske faktore. No ova se diferencija vidimo upotrebljava kao pseudoargumentacija

u prilog nacionalnoj kroatizaciji muslimana u BiH.
Neovisno od diferencije izmeu naroda i vjere, u njegovom uvidu, unutar naroda posebno
islamskih, figurira bliska veza izmeu vjere i politike pa i ovu dimenziju tretiramo elementom u
njegovom poimanju naroda. U njegovoj percepciji se vjera i politika naroda esto prepliu,
elementi jedne zadiru u sferu druge.

Kulturne diferencije
Povijest naroda vidi kao povijest borbe izmeu kulturno jaih i kulturno slabijih naroda. Mada ne
pokazuje simptome rusofilstva u kontekstu refleksija o socijalizmu, sklon je mistinoj predstavi
o ekskluzivizmu ruskog naroda. On recipira onovremenu afekciju etnikim stereotipijama i
nacionalnim karakterologijama, a u kontekstu kritike kapitalistikog kolonijalizma on e u tom
smislu pisati: predstavnika nove ere socijalizma navjeuju dogaaji u Rusiji. Ruski je narod
jedini od dananjih velikih naroda, koji je navikao da ivi od vlastitog truda, a ne od kolonija.
Vjeruje i u kontekstu ruskog socijalistikog, revolucionarnog terora da je ruski narod bio bolji od
mnogih drugih.

Socijalna ideja i nacionalizam

On vjeruje da bi se ovijek mogao odgojiti za socijalnu ideju isto onako i jo bolje kako je bio
odgojen za nacionalnu. Historijski, zbiljski tokovi 20.st. nisu u osnovi korespondirali ovakvim
njegovim uvjerenjima. Integrirajua svenacionalna mo nacionalizma, pogotovo u doba
izvanrednih stanja, (npr: meudravni ratovi) demonstrirala je svoju superiornost nad idejama
slobode i pravde. Razlikuje unutar diferencijacije socijalne i nacionalne ideje ofanzivni
(agresivni) i defanzivni nacionalizam. Defanzivni radi na osloboenju naroda od vanjske
dominacije. Tad nacionalno i socijalno osloboenje korespondiraju i figuriraju kooperativno.
Antagonizmi izmeu ideje socijalnog osloboenja i nacionalizma nastaju kad se nacionalni
proleterijat povezuje sa nacionalnim proleterijatima protivnikih, neprijateljskih, vladajuih
drava to onda producira kontrast sa zbijenim nacionalistikim redovima u borbi za nacionalnu
emancipaciju.
Razlikujui ofanzivni i defanzivni nacionalizam smatra da sa ostvarenjem nacionalnog ideala, sa
osloboenjem naroda prestaje nacionalna borba, prestaje nacionalizam. To je ispravno shvatanje
nacionalizma. Prema tome zakljuuje kako socijalizam ne unitava naciju niti producira njeno
dezindividualizirajue stapanje sa drugima nacijama: narod postoji i dalje individualno.

84

Meunarodno pravo
Vano je akcentirati njegovo antikolonijalno stajalite. Ono je eksplicitno: kolonije i svjetsko
gospodarstvo ne pripadaju pravno ni u jednoj dravi jer je taj odnoaj ve sam po sebi povreda
prava. Implicitno ne prihvata nikakvo opravdanje kolonijalizma pa ni ono koje se poziva na
navodno kulturno civilizacijsko poslanje.
Ovo stajalite je u tijesnoj vezi s njegovom normativnom percepcijom moguih odnosa izmeu
sile i meunarodnog prava. U kritikom diskursu konstatuje kako meunarodni poredak ne
poiva ni na kakvom pravno-etikom principu to e biti i vjena opasnost za mir. Meunarodno
pravo mora biti pravo discipline, univerzalno primjenjivo, ne moe se smatrati gusarskom
praksom pa da jedno vrijedi za Evropu drugo za Afriku. Tek pod pretpostavkom osloboenja
nacija od kapitalizma, dakle tek s trijumfom socijalizma, mogue je projektovati istinski zavez
slobodnih naroda svijeta.
U kontekstu preferencije etniko-pravnih naela u meunarodnom poretku, preferira i pravo
naroda na samoopredjeljenje. Protestuje protiv imperijalistikih kartela koji onemoguavaju
pojedinim dravama orijentaciju u smislu socijalizma, i ta orijentacija ulazi u pravo naroda na
samoopredjeljenje.
Otvara i pitanje o kolektivnoj odgovornosti za rat i ratne zloine. Ne umanjujui odgovornost
Njemake za rat Alija Hoti u osnovi odbija koncept kolektivne odgovornosti njemakog naroda
i predstavi o njegovoj predestinaciji za zloine.

Hrvati i Srbi
U kontekstu razmatranja razlika u etnikim identitetima izmeu Hrvata i Srba on e precizirati
svoje poimanje nekih elemenata nacije:
1. Srodno etniko porijeklo nije odluujue za nacionalni identitet uope, a posebno za
hrvatski i srpski nacionalni individualitet. Nije etnika srodnost, nego historija
oblikovala Srbe i Hrvate kao dva posebna naroda koji ive posebnim i samostalnim
ivotom.
2. Ni istorodnost jezika nije bila presudna, te zajedniki jezik nije sprijeio formiranje Srba i
Hrvata kao dva zasebna naroda.
3. Kulturna dimenzija srpsko-hrvatsko narodno jedinstvo nema utemeljenje ni u kulturnim
dimenzijama njihovog individualiteta.

85

Srpski nacionalizam
Hoti ne tumai fenomen nacionalizma u teorijsko-konceptualnom smislu, kree se na
konkretno-empirijskoj razini, te u interpretacijama nacionalne zbilje svog vremena vjerodostojno
identificira temeljne komponente onodobnog srpskog nacionalizma.
U interpretaciji srpskog nacionalizma uputa se u deskripciju srpske etnike karakterologije. Ne
prihvata tezu o homogenosti srpskog i hrvatskog etnikog karaktera te, identificirajui razlike i
opreke u tom smislu pie da je Hrvat otvorene, iskrene due, lakovjeran je, tolerantan u svemu.
Srbin je prepredeni zavijanac, do krajnosti nepovjerljiv i neiskren, lukav je i oprezan, oven u
svemu. Srpsku nacionalnu svijest karakterizira prije svega to to Srbe sama vjera dri uz narodnu
srpsku misao te snaan osjeaj nacionalnog individualiteta.
Ne ulazi u analizu ekskluzivnog srpskog nacionalizma nego onog koji se krije iza koncepcije
unitarnog jugoslovenstva. U tom kontekstu identificira temeljna odreenja srpskog nacionalizma.
Srpski nacionalizam hoe da osigura prevagu srpskoj dravnoj misli na Balkanu (dravni
nacionalizam)
Nadalje, u kljune odrednice srpskog nacionalizma uvrtava i njegove teritorijalne aspiracije
on je i teritorijalni nacionalizam.
Dravnu aspiraciju za dominacijom na Balkanu ideologijski kompletira i racionalizira
aspiracijom za kulturnom dominacijom, pa i nju tretira kao sastavni dio ideologije srpskog
nacionalizma.
U njegova bitna obiljeja uvrtava i srpsko-nacionalni narcizam manifestan u predstavi o srpstvu
kao sreditu slobode i njegovom navodnom emancipatorskom poslanju.
U njegove bitne komponente uvrtava poistovjeivanje srpstva i jugoslovenstva. U njegovom
uvidu Srbi nisu nikada prihvatili trosmajerovo poimanje jugoslovenstva, pa prema tome unutar
ove ideologije, pojam srpski i jugoslovenski su potpuno identini, a narodno jedinstvo znai
apsorbiranje svih Junih Slavena u srpsku narodnu kulturu.
Otuda se u oblandi jugoslovenstva zapravo manifestuje i permanentna aspiracija posrbljavanja
kulture drugog, te i ovu aspiraciju smatra vanom komponentom srpskog nacionalizma
U bitna obiljeja srpskog nacionalizma uvrtava i njegovu naunu, odnosno pseudonaunu
legitimaciju.

86

Hrvatstvo i junoslovensko ujedinjenje

Kritike interpretacije srpskog nacionalizma imaju svrhu da, u skladu sa pravakom ideologijom
Ante Starevia odbije koncept srpsko-hrvatskog etniko-kulturnog jedinstva, i po njegovom
miljenju utopijski projekt njihovog politikog ujedinjenja u formi nove jugoslovenske drave.
Umjesto tih, po njemu, utopijskih projekcija Hoti pledira punu afirmmaciju nacionalnog
hrvatskog individualiteta. On odbija koncept stvaranja nekog novog srpsko-hrvatskog ili
jugoslovenskog naroda.
Mada odbacuje politike vizije onodobne srpsko-hrvatske, hrvatsko-srpske jugoslovenske
radikalne omladine, Alija Hoti ne zagovara unutar ove pozicije radikalne konfrontacije sa
Srbima. Naprotiv, pledira ideju i politiku konvergencije, ali bez stapanja, hrvatske
dezindividualizacije, srpske hegemonije ili uz iskljuenje bilo kojeg junoslovenskog naroda,
ukljuujui i Bugare.
No Hoti kasnije naputa ove averzine percepcije ideje junoslovenskog ujedinjenja. On se u
kontekstu definiranja i izlaganja svog projekta socijalizma oslobaa nekih svojih starih
stanovita, elaborirajui svoje drugaije poglede na aktuelni problem ujedinjavanja
jugoslovenskih plemena. Zalae se za to ujedinjenje i pri tome definira njegove motive, svrhe i
pretpostavke.
1. Prije svega to je ujedinjenje naravna stvar, s obzirom na jeziku srodnost koja bi za
kratko vrijeme mogla dati jedinstvenu literaturu i jedinstven jezik.
2. Prednosti tog ujedinjenja lee poglavito u tome to vei broj ljudi slui istim funkcijama
drutvenog organizma, prema tome se utede sve one paralelne radne sile koje bi
pojedine neujedinjene skupine zasebno troile. Prema tome u njegovom uvidu, u prilog
jugoslovenskom ujedinjenju ide prije svega kvantitativno uveanje pretpostavki
materijalnog i kulturnog razvoja.
3. Hoti pod jugoslovenskim ujedinjenjem podrazumijeva, prije svega, ujedinjenje
plemenskih dua.
Prihvata i ideju centralizacije drutvene organizacije, jer se samo na taj nain moe poluiti
uteda paralelnih radnih sila i stapanje plemenskih individualnosti. Koncepcije koje plediraju
decentralizam i federaciju budue jugoslovenske drave, u njegovom uvidu, nisu nita drugo do
sredstva nacionalnih buroazija u meusobnoj borbi za dominaciju.
Najvanija pretpostavka njegovog projekta junoslovenskog ujedinjenja proizilazi iz njegovog
razumijevanja ideje koncepta socijalizma. Istinsko ujedinjenje ima da se provede samo na
socijalistikoj podlozi, pa pod tom pretpostavkom centralizam nee biti izvorite
meunacionalne dominacije i eksploatacije.

87

Autokroatizacija, islam i muslimani

On se nedvosmisleno, kao sljedbenik pravakih ideologijskih pogleda na muslimane, osobno
deklarira kao Hrvat, bosanski jezik naziva hrvatskim, te pledira za muslimansku autokroatizaciju,
a BiH smatra hrvatskim zemljama i pledira njihovo ujedinjenje sa Hrvatskom. Otuda je rigorozni
kritiar pansrpske teze o hrvatstvu u Bosni kao proizvodu sila prilika i asistencije austrijske
vlasti, kao i stanovita po kojima u BiH ivi samo srpski narod, dakle Srbi muhamedanske vjere i
katolici.
Temeljna je njegova teza da se muslimanski narodi nalaze u stanju ope dekadencije, kulturne,
ekonomske, politike. Traga za njenim uzrocima. Pri tome u naem uvidu ne nastupa sa
antiislamskog stanovita. Naprotiv, slijedei program Napredne muslimanske stranke on e
stajati na pozicijama apologije islama kao neupitljive aksiomatske vrijednosti. Islam je za njega
praktina i liberalna vjera.
U historijski reinterpretiranom islamu a ne u njegovoj autentinoj dogmatici vidi glavni uzrok
muslimanske dekadencije. U tim revizijama glavni je protagonist bio fanatizam koji je
onemoguio svaki smisao za evoluciju, logiku i razbor.

KAPITALIZAM I SOCIJALIZAM
Hotiev najrelevantniji tekst bavi se kritikom kapitalizma i projektom socijalizma. Paris i
Moskva metafore su za dva antagonistika svijeta (kultura materijalizma, kultura idealizma i
etikog preporoda). Hoti se sada pojavljuje kao radikalni prevratniki kritiar kapitalizma.

Militarizam, imperijalizam i rat

Kapital je pravi krivac i uzrok rata. Kapital je povod veini zloinstava, on je pokrenuo i svjetski
rat, a svi drugi motivi su tek njegova obrazina. Kolonijalizam, odnosno politika gospodarenja
svijetom, jest njegovo djelo. Militarizam i svjetski imperijalizam to su njegovi proizvodi. U
osnovi svjetskog rata, a on je izraz militarizma, kolonijalizma i imperijalizma, u njegovom uvidu
stoji borba za ouvanje ostvarene podjele svijeta, irenje ozbiljnih imperija i njihova
preraspodjela. U I svjetskom ratu radilo se o otimanju otete stvari, pa je krivnja i jednih i drugih
nepobitna. Odgovornost za rat, prema tome, snose sve kapitalistike drave.
Militarizam nije samo specifino obiljeje njemakog razvoja nakon ujedinjenja, on je djelo i
proizvod kapitala i kapitalistikih drava uopte. Militarizam propovijeda i aplicira odricanje od
individualnosti i osobnog dostojanstva. Njegov rezimirajui i povijesno anticipirajui zakljuak
je eksplicitan: rat je posljedica militarizma, militarizam edo kapitalizma te ako elimo
budunost bez ratova, moramo unititi kapitalizam. Demilitarizacija, odnosno sveopte
razoruanja, a to znai i prevladavanje kapitalizma, to je njegova projekcija budunosti.

88

Druge dimenzije kapitalizma

Tri diskursa kritike kapitalizma:
1. Psiholoki psiholoka klica kapitalizma lei u ljudskoj tenji za luksuzom. U njoj
pojedinac utapa oajnu dosadu usred monotonije ivota. Osjeanja dosade i monotonije
posljedica su redukcije duevnih funkcija na sticanje materijalnog i postizanje socijalne
karijere. ivi se u praznini, vlada zasljepljena pohlepa, smisao ivota se svodi na sticanje
kapitala radi kapitala, a ono se pojavljuje kao patoloka nuda. Matrijalni uspjeh je
glavni kriterij socijalnog ugleda, on je iskljuivi ideal svih klasa i slojeva. Svaki
pojedinac u borbi za opstanak, preputen je sam sebi.
2. U sociolokom diskursu kapital predstavlja ranu na socijalnom organizmu. Svi su
posjednici kapitala neproduktivni drutveni sloj koji moraju drugi da hrane, a potom
kapital zakida radnu snagu za proizvodnju luksuznih sredstava, dok istovremeno na
drugoj strani ne postoje sredstva ni za normalne potrebe ljudske zajendice.
3. Na kulturnom planu kapital takoe producira patologiju. podjarmio je znanost, skuio
umjetnost, u svoje svrhe upregao kole i bogomolje, uguio pravdu, zatomio istinu.
Kapital svodi kulturu, umjetnost i znanost pod puku robu. Respektira on dakle, klasine
ideje liberalizma, ali smatra da se one u kontekstu kapital odnosa ne mogu realizirati, da
dospijevaju u svoju totalnu degradaciju, a njihovu afirmaciju, kao njihov dovretak moe
osigurati tek socijalizam.

Teorijski aspekti socijalizma

On vjeruje da e nakon Svjetskog rata nastupiti poraz kapitalizma. Era koja je socijalistika. On
je sklon recepciji ideje koncepta evolucije. Gaenje kapitalizma treba nastupiti mirno, a ne
naprasno i bez rtava.
Problematizira pitanje: Postoji li jedan univerzalni model socijalizma, postoji li transhistorijski
put prelaza ka socijalizmu, hoe li se taj prelaz dogoditi jednovremeno ili vremenski sukcesivno?
Eksplicitan je i u uvjerenju da se reforma ka socijalizmu nee svuda jednovremeno provesti, to
e izmeu ostalog ovisiti o snoljivosti ekonomskih prilika, neprosvjetljenosti masa i slino.
Otuda u svojoj projekciji socijalizma na junoslavenskim prostorima rauna sa konkretnohistorijskim determinantama, a prije svega s injenicom da je rije o ruralno-agrarnom i
neprosvjetljenom drutvu.
Potom, eksplicira i svoje vienje pitanja o ulozi linosti u socijalistikoj revoluciji. Radnika
revolucija u Rusiji nije djelo pojedinaca, nego su to linosti u kojima su mase prepoznale
sintetiki izraz svojih osjeanja, misli i prepustili im vodstvo.
Glavni protivnici socijalistie reforme kapitalizma je prije svega kapital, a onda i nacionalizam
sa svojim ludilom.

89

Uvodi u svoj projekat socijalizma pojam diktature proleterijata. Prelaz od kapitalizma ka

socijalizmu poima kao prijelaz vlasti na radnitvo, a taj prijelaz shvata kao traganje ispod
prevlasti i podjelu vlasti. Ne radi se tu o diktaturi proleterijata, nego o ureenju drutva tako da
ni jedan lan drutva koji je sposoban za rad ne moe ivjeti na raun tueg rada i da svaki lan
zajednice ima jednake uslove za ivot. Koncepcijski ne prihvaa diktaturu proleterijata, a za
rusku revoluciju smatra da je dedukcija haosa i da je realizirana historijskom nudom. Diktatura
proleterijata nije socijalizam jer je diktatura jednih nad drugima socijalizmom nesravnjiva.
Nadalje, u projektu socijalizma tematizira i problem privatne svojine. Socijalizam nosi sa sobom
tendenciju da se ukidanjem privatne svojine nad onim stvarima koje po svojoj prirodi pripadaju
zajednici, onemogui nagomilavanje kapitala. Ova deprivatizacija, za njega, znai
izjednaavanje privrede za sve. Odbacuje stanovite da e deprivatizacija vlasnitva socijalizmu
unititi privatnu inicijativu. Privatna inicijativa voena idealnim motivima u socijalistikom
drutvu znaila bi izvor one struke rada koja omoguava pojedincu da svoju sposobnost to jae
razvije na vlastito zadovoljstvo i korist zajednice.
Ukljuuje u svoje refleksije o socijalizmu i poimanje njegovog odnosa spram komunizma.
Socijalizam treba smatrati vie kao smjernicu drutvenog razvoja nego kao jedan ukoeni
drutveni tip. Cilj kojem ta smjernica vodi je komunizam. Komunizam u njegovoj anticipaciji se
ne razmee tek devizama jednakosti i slobode, on ih ostvaruje stvarajui zakone koji odgajaju
jednake i slobodne ljude.

Projekt socijalistike tranzicije

Kapitalizam se mora odmah u prvoj etapi iskorijeniti i onemoguiti mu razvoj na svim njegovim
prodrujima, a to su: industrija, zemlja, trgovina, obrt i gotov novac. Naelo socijalizacije:
Zajednica je duna svakom lanu osigurati jedan komad kulturnog zemljita. To se podrutvljeno
i jednako podjeljeno zemljite ne predaje u privatno vlasnitvo, nego samo na doivotno
uivanje. Ono se ne moe prodati, iznajmiti, niti pokloniti jer bi se jednom postignuta jednakost
poremetila.
Paralelno sa zemljinom reformom nadalje treba socijalizirati industrijalna preduzea, i to na
sljedei nain: Drutvo preuzme mjesto dosadanjeg vlasnika preduzea, a sve drugo ostaje kao i
prije. Pri tome, eksplicitino odbija koncept mjeovitog, odnosno, istodobnog privatnog i
drutvenog vlasnitva nad preduzeima.
Socijalistikim reformama u oblasti finansija privatni kapital e pruiti najvei otpor. Zalae se
za eliminiranje metalnog novca u obliku zlata i srebra, i za ukljuivanje dravnog papirnatog
novca i u tome vidi dugoroni put prelaza ka socijalizmu u sferi finansija.
Socijalistika stambena reforma podrazumjeva da svako ostane u onim stanarskim prilikama u
kojima ga reforma zatee. To znai da dosadanjim vlasnicima kua ostaje njihova kua za
90

stanovanje ili izbor takve ako su ih imali vie. U kuama za vie porodica moe im se prepustiti
samo izbor stana. Za pojedince koji su dotle ivjeli od najma (kirije) predviena je drutvena
pomo. Sve zgrade koje imaju neku trajnost prelaze u vlasnitvo zajednice.
Sva prometna sredstva, ukljuujui promet potom, trebaju biti besplatna. Kada su u pitanju
fiziki i duhovni (intelektualni) radnici zalau se da imaju iste plate, ali razliit radni sta. Plate i
mirovine bi ostale iste. Razlike izmeu maksimalnog i minimalnog dohotka ne smiju biti velike.
Drutvo bi osiguralo poviice plata zavisno od broja djece. Uvjeren je da bi unutar ovakvog
projekta prelaza ka socijalizmu egzistencija bila svakom lanu omoguena, i svi bi radili pod
jednakim uslovima.
U socijalistikom drutvu figurirale bi tri drutvene grupe: zemljoradnici, obrtnici i upravnici
(kad meunarodni odnosi zahtjevaju i vojnici). S obzirom na junoslovenske prilike,
socijalistika reforma podrazumjeva ukidanje feudalizma i veleposjeda.
Prelaz ka socijalizmu podrazumjeva i socijalistiku reformu kolstva. Religija se kao poseban
predmet nee u drutvenim kolama obuavati. Socijalistiko drutvo podrazumjeva da izvan
kole daje se svakome na slobodnu volju da obuava i ispovjeda ta hoe, ukoliko ne bude u
suprotnosti sa javnim poretkom.
U njegovom uvidu projekat socijalizma se ne moe u jednokratnom inu realizirati nego treba
rastaviti u etape, kada jedna zaivi, druga se nastavi.
Predvia se da e u prvoj fazi socijalistie reforme doi do ieznua klasne razlike izmeu
proleterijata i buroazije i im bi drutvo postalo materijalno i moralno homogeno i samo bi
krenulo putem koji se sam od sebe prua. S jedne strane vlast, a s druge strane kole i odgoj bili
bi u stanju da kroz jednu generaciju potpuno savladaju.
Izmjenivi upravne i upotpunivi pravne ustanove, koje bi novi poredak iziskivao, bila bi teorija
nacrt gotov, a tek onda bi se moglo i praktino prijei na dijelo.

91

SALIH KAZAZOVI
Biografija
Roen je 1873. godine u Travniku, a umro je u Banja Luci 1943. godine. Bio je uitelj u nekoliko
bosanskih mjesta. Kao uitelj radio je i u osnovnoj koli u Gornjoj Tuzli. Od maja 1900. godine
djeluje u pokretu za vjersku i vakufsko-prosvjetnu autonomiju Muslimana., a od decembra 1900.
radi i u Egzekutivnom odboru Pokreta u Budimpeti. Intenzivno se bavi publicistikom
djelatnou kritiki usmjerenoj prema AU vlasti u BiH. Nakon otkria njegove antiAU
spisateljske aktivnosti 1901. slijedi policijska akcija, neposredno povodom broure Bezakonje
okupacione vlasti u BiH. Travnika arija ga je optuila da je izdao pokret i biva optuen za
izdaju lidera Pokreta. Nakon povlaenja sa opozicionog poprita, nastavlja sa javnoknjievnom djelatnou suraujui sa listovima Behar i Biser. Na pravnom fakultetu
Zagrebakog sveuilita je odbranio doktorsku disertaciju. Njegov literarni razvoj vodio ga je
anru komedije i bio je poznat kao komediograf. Napisao i objavio je dvije komedije: Oba gluha
(1911.) i oravi raun (1912.). Umro je 1943. godine.
Od polovine juna do polovine decembra 1900.g. Salih Kazazovi radi u Egzekutivnom odboru
pokreta za vjersku i vakufsko-mearifsku autonomiju u Budimpeti kao perovogja i glavni
dopisnik i izvjestitelj za novine. U to vrijeme intenzivno pie tekstove kritiki usmjerene protiv
AU vlasti u BiH.
U to doba objavljene su tri AU broure koje su distribuirale irom BiH: Stradanje
muhamedanskog naroda u Herceg-Bosni, Najnoviji zulum u BiH, Proganjanje islamskog naroda
u Herceg-Bosni. Jedan je od autora lanaka koji su objavljeni u brouri Bezakonje okupacione
uprave u BiH iz 1901.g. a iji se prireiva i pisac potpisao kao Ehli-Islam. Upravo ova broura
bie u centru AU represivne akcije protiv Salika Kazazovia i bolne politike afere koja e
uslijediti i iz koje e on izai inkriminiran kao potkaziva, voa i sudionik pokreta.
S obzirom na antiaustrijski diskurs ovih lanaka i broura, pisao je Salih Kazazovi pod
pseudonimom pa i nije mogue rekonstruirati ono njegovo autorsko u ovoj publicistici.
Izraavaju oni opte politike koncepcije ondanjeg vodstva muslimanskog Pokreta za
autonomiju ukljuujui i politika gledita koja su proizilazila iz saradnje sa srpskom politikom
i intelektualnom reprezentacijom.
Njegov je javni politiki angaman vrlo kratko trajao pa se ve nakon 1902.g. njegova misao
kree izvan politike, i nema neposredne vanosti za historiju politike misli u BiH.
Njegov apolitiki rukopis uvrtavamo u ovu historiju jer drutvena znanost se poima u irokom
znaenju, pa ona u sebe ukljuuje i filozofiju i njene subdiscipline. U tom kontekstu ovaj rukopis
zasluuje respekt. On je dakle relevantan utoliko to je posebno bonjake inteligencije onog
92

vremena u duhovno-kulturnu produkciju i drutveno-humanistike znanosti po prvi put unio

zapadno-evropsku filozofsku problematiku i estetiku kao njenu subdisciplinu.
U listu Biser 1913.g. i 1918.g. dr. Salih Kazazovi objavljuje i svoja dva najvrijednija i
toapolitina teksta, jedan iz oblasti filozofijski pojmljene psihologije umjetnosti, a drugi iz
oblasti recepcije moderne filozofije i njenih posebnih likova. Prvi tekst nosi naslov Sredstva i
dojmovi traginog izraavanja (psiholoka razmatranja), a drugi Savremena filozofija i njeni
sustavi.
Sa AU okupacijom i kasnije aneksijom BiH mijenjaju se prije svega za Bonjake socijalni status,
poloaj u strukturi politike i pravne moi, nain ivota i duhovni kontekst, bolno se revidiraju
tradicionalne vrijednosne preferencije jer novo vrijeme trai i novi nain miljenja i nove
aksioloke orijentacije. Po prvi put i obrazovani Bonjaci susreu se s novim svijetom ivota, pa
pod prisilom novih egzistencijalnih iskustava postaju u povijesti bonjakog naroda
rodonaelnici na mnogim stranama duha, kulture, miljenja i ivota samog. Uglavnom, misli se
sada logikom susretanja, sinteza, pomirenja, konvergencije: obrazovani bonjaci hoe u sebi da
pomire Istok i Zapad, islam i evropsko iskustvo i sl. Isto vai za filozofsko miljenje, Bonjaci
islamski mislioci, pa i mislioci sufije figuriraju miljenje u islamskom diskursu. Cijela
bonjaka duhovnost i njena kulturna produkcija su posredovane neupitniu i meritornou
islamskog vrijednosnog diskursa (Hadijahi-Korkut).
Na tlu teorijskog miljenja pojavljuje se Salih Kazazovi, jedan od prvih Bonjaka filozofskih
pisaca, ali sada to je u zapadno-evropskom smislu rijei: rodonaelniki otvara se ka
interpretativnoj recepciji zapadno-evropske filozofije.

Estetika i psihologija traginog u umjetnosti

Salik Kazazovi se iskuava u jednom osebujnom filozofskom diskursu. Iskuava se u medijumu
estetike refleksije o umjetnosti. Raspravlja o fenomenu traginog u komediji. On svoju raspravu
oznaava kao psiholoko istraivanje, ali smatra psihologiju jednim dijelom filozofije. Tu se
njegova misao posreduje npr. recepcijom Niea i openhauera. U irem kontekstu psihologija
promilja naine na koje umjetnost proizvodi osjeanja i dojmove traginog. Salih Kazazovi
odbacuje metafiziku estetiku umjetnosti uopte pa i traginog posebno. Distancira se spram
Nieove metafizike traginog. Slijedit e interpretacije openhaurove filozofije, odnosno
temeljne misli o svijetu kao vlastitoj predstavi unutar koje odnosi kauzaliteta nisu nita drugo do
subjektivni izraz logikog miljenja. Odnosi kauzaliteta, i sam slijedi tu misao, nisu djelo
nikakve predestinacije, nego su djelo stvaralake moi besvjesne prirode.
On e na drugoj strani odbaciti i jedno drugo stanovite koje bi mogli oznaiti kao teoloku
estetiku umjetnosti i traginog. Njegov je temeljni zakljuak, koji ga distancira od teolokometafizike estetike umjetnosti, da se u traginim katastrofama ne radi o objavi, ili oitovanju
volje jedne mudre i ovim svijetom vladajue sile.
93

Rezimirajue valja akcentirati: njegove analize traginog u umjetnosti relevantno figuriraju

unutar samog estetikog diskursa. No kad se izae i izvan tog diskursa, a to ovde posebno
naglaavamo, umjetnost poima sa sekularnog stanovita i emancipira je od bilo kakve
transcedencije, teoloke ili metafizike, svejedno. Moda je u sferi kulture odnosno umjetnosti
on prvi meritorni Bonjak koji misli iz sekularnog diskursa. U irem socijalnom i duhovnokulturolokom kontektstu promatrajui, u bonjaku intelektualnu produkciju unosi
vantranscendentni nain miljenja oslonjan, dodue na nekritiku recepciju pozitivistiki
pojmljenih prirodnih znanosti.

Drutveni smisao filozofije i Bonjaci

Poznaje Salih Kazazovi glavne likove onodobne zapadnoevropske filozofije, njene unutarnje
orijentacije, sisteme i protagoniste, vlada njenim kategorijalnim aparatom, operira logikom
filozofskog miljenja. Njegova filozofska studija analizira, interpretira i koncizno izlae modernu
filozofsku misao koja u njegovom uvidu, figurira, dominirajue u 4 sistema: pozitivizam,
materijalizam, naturalizam i idealizam. Sve ih dovodi u vezu sa modernom znanou i unutar
njih interpretira njihove najreprezentativnije likove. No i unutar nje vri predmetnu redukciju:
zanimaju ga unutar ovih sistema, primarno, metafizika stanovita i gnoseoloka pitanja.
U duhu opteg prosvjetiteljstva svog doba, on, zapravo, hoe, i to je od posebne vanosti, izvesti
filozofiju iz elitizma i kontemplacije pa spustiti na tlo muslimanske narodne duhovnosti i
osjeajnosti kako bi ona bila u funkciji muslimanke emancipacije ispod svakovrsnog ropstva,
ukljuivi i ono tradicionalizma, predrasuda i svakog dogmatizma. S namjerom da unutar
bonjake kulturne javnosti pobudi interes za savremenu filozofiju on objektivno uestvuje u jo
diskretnom prevladavanju tradicionalnog, unutarmuslimanskog, prosvjetiteljskog pregnua. No
ono se reduciralo na protoprosvjetiteljski poriv, dakle na elementarno irenje obrazovanosti,
socijalizacije i kulturnog uenja, i to u folkloristikim, obiajnim i populistikim medijima ili u
religijskim diskursmima.
Radi on dakle, naspram vladajuih manira ignorancije i obezvreivanja filozofije, na njenom
rehabilitiranju i unutar bosanskih Muslimana. U tome je usamljen, jer, tek kasnije, izmeu dva
svjetska rata, dolaze drugi bonjaki filozofi, i oni na ljevici, i oni u graanskom centru, naravno
zaboravivi na svoje proelje i ne nalazivi tako u njemu nikakvu inspiraciju.

94

VASO PELAGI
Biografija
Roen je 1838. godine u Gornjim abarima, a umro je 25. januara 1899. godine u Poarevcu.
Niu gimnaziju i bogosloviju je zavrio u Beogradu. Bio je uitelj u srpskoj osnovnoj koli u
Brkom od 1860. do 1863. godine, i u ovom periodu je u Brkom osnovao i srpsku itaonicu,
jednu od prvih u Bosni. Na univerzitetu u Moski je sluao predavanja iz historije, medicine i
politike ekonomije. Po povratku, 1866. godine postaje upravitelj tek osnovane srpskopravoslavne bogoslovije u Banja Luci. Osniva srpsku itaonicu i u Banja Luci. 1869. godine
Turska uprava ga je protjerala iz Bosne u Malu Aziju, odatle bjei u Srbiju u proljee 1871.
godine. Te iste godine 2. augusta potpisuje proglas, iji potpisnik je, pored ostalih, i Svetozar
Markovi. Uestvovao je u radu posljednje godinje Skuptine Ujedinjene omladine srpske, bio
je izabran i za predsjednika iste. Nakon to je maarska vlada raspustila skuptinu i zabranila rad
Ujedinjene omladine, on sa nekolicinom omladinskih predstavnika odlazi u septembru na Cetinje
i tamo uestvuje u osnivanju Druine za osloboenje i ujedinjenje srpsko. Nakon toga odlazi u
Srbiju, pa u Vojvodinu, odakle poetkom 1873. godine biva protjeran i ivi u Trstu, Gracu i
Cirihu. U ovo vrijeme se blie upoznaje sa socijalistikom literaturom razliitih pravaca, pratio
je socijalnu i politiku borbu radnike klase i sam se naao u socijalistikim redovima.
Sa grupom socijalista uestvuje u bosanskom ustanku 1875. godine i bio je lan ustanikog
odbora u Kostajnici, a iste godine uestvuje u radu ustanike skuptine u Jamnici. Interniran je u
Mikolc od strane austrijske vlasti koje ga hapse, ali poetkom 1878. je ponovo meu bosanskim
ustanicima. Prema AU okupaciji BiH zauzeo je od poetka nepomirljiv stav. Pelagi zauzima
istaknuto mjesto u razvitku socijalistikog pokreta u naoj zemlji. Prisustvovao je i pokuaju
osnivanja Socijalistike partije Srbije. Zbog svojih lanaka i broura je nekoliko puta osuivan i
posljednje dane ivota je proveo u izdravanju kazne u Poarevcu.
Najznaajnija dijela: Istorija bosansko-hercegovake bune. Radovi u kojima propagira
socijalistiko drutveno ureenje su: Odgovor na etiri drutvena pitanja, Socijalizam ili osnovni
preporoaj drutva, Nauka i radni narod. O pitanjima kolstva i nastave: Rukovoa za srpskobosanske, hercegovake, starosrbijanske i makedonske uitelje, kole i optine; Preobraaj kole
i nastave; Nova nauka o javnoj nastavi. Stvarni domai uitelj, depna knjiga za zdrave i
bolesne, za stare i mlade, za seljake i varoane, poznatiji u narodu pod imenom Narodnog
uitelja bio je krajem vijeka Pelagievo najpopularnije djelo.
Moda vie nego ijedan na socijalist tog vremena, Pelagi je u svom javnom djelovanju naroito
istaknuto mjesto dao antireligioznoj propagandi; jedan od prvih otvorenih propovjednika ateizma
u naoj zemlji. Zbog nekoliko knjiga i broura u kojima je izrazio svoje miljenje o crkvi i religiji
1895. godine biva i javno rainjen (bio je ranije bogoslov, arhimandrit i upravitelj bogoslovije).
U posljednjim decenijama XIX stoljea bio je jedna od najistaknutijih linosti socijalistikog
95

pokreta u Srbiji, pored Svetozara Markovia i Mite Cenia. Djelovao je u tom periodu u vie
naih zemalja i pokrajina i vrio znatan politiki uticaj, gotovo punih 40 godina vodio je borbu
protiv reakcionarnih reima.
Vaso Pelagi je bio prvi autor iz BiH koji je na teorijski osvjeten nain recipirao i popularizirao
ideje socijalizma. Kada se, poslije osmanskog progonstva u Aziju vraa u Srbiju, on naputa
svoju prvobitno pansrpsku politiku poziciju i miljenje iz horizonta mitolokog, himninog
svesrpstva, te s oduevljenjem prihvata teoriju i ideje socijalizma.

Koncepcijasocijalizma
Vaso Pelagi razlikuje sljedee oblika (ideja, vrsta) socijalizama:
-

Patrijarhalni (ilustrira ga srpskom i slavenskom porodinom zadrugom),

Antiki (manifestira se u zahtjevima za jednakost u posjedu i kolovanju, za ravnopravnou
ena i sl. Nalazi ga u djelima Arisototela, Platona, Sokrata, Protagore..),
Bogoslovski (njegovi formulatori, od Konfuija preko Krista do Moravske brae traili su
pod firmom boga i vjere politiki i ekonomski prevrat i preporoaj u korist ravnopravsnoti
svih ljudi),
Utopijski (njegovi predstavnici Tomas Mor, Sent Simon, Furije, Robert Oven su zamiljali
drutvo koje e poivati u srei, miru i ljubavi),
Dravni (drava treba da se umjea u sva pitanja i da postupno bar socijalizira dravu,
drutvo, te tako otkloni krvavu revoluciju.),
Revlucionarni (trai da se silom socijalne revolucije obori sve to smeta i to ugnjetaki i
nasilnim nainom suzbija primjenjivanje socijalizma u sve drutvene uredbe, zakone, odnose
i poslove.),
Komunistiki (manifestan je u proglasu Pariske komune 1871.g. koji je proklamirao
jednaka prava i jednake dunosti za cijeli privredni narod.),
Anarhistiki (hoe da goni silu silom, nasilje nasiljem, da vraa oko za oko, zub za zub, krv
za krv, i da rui sadanji drutveni red i poredak: bombama, dinamitom, noem,
nitroglicerinom i drugim ubilakim sredstvima.),
Nauni ili radniki iji je najjai predstavnik Karl Marks (revolucionie sve i svakoga da
ostvari svoja naela putem obavjetavanja, udruivanja, organizaicije, izbora i
zakonodavstva. Istovremeno u njegovom uvjerenju, zasniva se na spoznajama sociologije,
statistike, ekonomije, naunog morala, matematike, fizike, kozmografije, hemije,
embriologije, antropologije, psihologije, anatomije, fiziologije, higijene, pedagogije isl.).

96

Socijalizam kao nunost

Prije svega, smatrao je da je socijalizam historijska nunost. Izraz je, uvjeren je on, zakona
prirode i antropoloke, odnosno socijelne prirode ljudstva. Trijumf socijalizma proizilazi u
njegovom uvjerenju iz neminovnih zakona prirodnog i historijskog razvitka. zakoni nunosti, i
zakoni prirodnih i humanitarnih nauka gone ljude i narode u socijalizam i u tabor socijalista.
Jednakost je vrhunski socijalistiki ideal, ali i on je izraz prirodnih zakona. Takvi prirodni zakoni
jednakosti trae za svakog ovjeka jednaka ekonomska, prosvjetna i politika prava, da bi tako
mogao svuda i uvijek odgovarati prirodnim potrebama ovjekovim, tj. da bi svaki ovjek mogao
ravnopravno podmirivati svoje ivotne potrebe.
Temeljni zakon koji vrijedi i za prirodu i za ljudsko drutvo jeste zakon napretka koji se
ostvaruje dugotrajnim radom, prilagoavanjem i usavravanjem. Zakon napretka, a ne nunost
zastoja, ukoenosti, imobilnosti, jeste istovjetni zakon i prirode i ljudskog drutva. Nikome nije
doputeno da drutvu kao ivom organizmu smeta kretanje i razvijanje.
Socijalizam je izraz tih prirodnih i historijskih zakona, on e nuno dovesti do drutva u kome e
radni narod postati neposredni tvorac svih zakona i uredbi, svake uprave i presude. Prema tome,
socijalizam je isti i sveti rad historijskog razvoja, progresa, i nuni rezultat borbe dviju
historijskih stalea, tj. ugnjetakih globadija i utruene sirotinje. Kao takav socijalizam je izraz
apsolutne istine, pravde i razumnosti a velika naela socijalizma vjena su i neunitiva. Kako je
socijalizam izraz vjenih ljudskih i narodnih potreba koje potiu iz fiziolokih, higjenskih,
psiholokih, ekonomskih, fizikih i nauno-moralnih zahtjeva, onda moemo rei da je cijeli
narod i cijeli ljudski rod, po svojoj prirodi, socijalista, ali on to ne zna iskazati ni ostvariti bez
svjesnih i odvanih nastavnika i vodilaca.

Socijalizam i privatna svojina

Danas se oboava i sa svim zakonima titi lina, privatna svojina, mada se u svemu naunom i
kritiki misleem svijetu zna da je ona strahoviti uzrok svim kraama, preverama, prestupima,
podlostima, razvratima; i da je ona glavni tvorac svih dinastikih, monarhijskih, religioznih i
nacionalnih laarija i eksploatatorskih laarija. Privatna svojina je uzrok to je sadanje drutvo
otrovano, trulo, i jako bolesno. Privatno vlasnitvo je, u njegovim uvidima, izvorite ne samo
socijalnog zla, nego i moralne dekadencije, aksiolokih perverzija i politike patologije. udnja
za imanjem i za vlau unitila je svaku moralnu i ovjeansku vezu izmeu radnog naroda i
njegovih vlasnika, upravnika i poslodavaca. Kapital raa bezbrojne prestupe i zloine, nepravde i
nesree, bune i razvrate.
Na tlu privatne svojine i drutvenih kapital odnosa izdie se, u njegovom radikalno kritikom
uvidu, alijenirana dravna, politika i javno etablirana mo. Njeni su, u njegovom, u osnovi
racionalnom uvidu, protagonisti drava, crkva, prosvjeta, birokratija, monarhizam, dinastija i sl.
97

Ovaj oficijelni establiment, pomou kapitala dri cijeli narod kao prezrenu ritu i potinjene
robove koji treba da ive bez nauke i da rade za gospodu.
Kako su kapital i kapitalizam kao strahovita sila djelo radnikovo to treba da se taj tvorac te sile
udrui sa ostalom ugnjetenom i oglobljenom braom radnicima, pa da tu silu zaoija i zavrne na
pravi put, tj. da upotrijebi svu tu silu kapitala i kapitalizma u svoju korist, radniku. Samo
socijalizam i to nauni i praktini socijalizam moe prevladati i ukinuti ovakvu historijsku
vladavinu kapitala i svih njegovih socijalnih konsekvencija: ideal je da se utvrdi socijalistika
republika koja e garantovati za sve pravednike jednake dunosti u svemu i jednaka ekonomska i
politika prava za sve.

Socijalizam, revolucija ili evolucija

U pogledu socijalnih metoda uspostavljanja socijalizma i on raspravlja u odnosu izmeu metode
revolucija (nasilje) i metode reforme (evolucija). Narod ima pravo i dunost da na bilo koji nain
uklanja sve one koji koe toak kretanja i napredovanja. Dakle pravo na revoluciju ili reformu
proizilazi iz toga to niko ne smije i nema prava da silom bajoneta dri nad narodom one zakone
koji su nepravedni i kodljivi. Aplikacija tog prava jeste pravo na izbor metoda promjena, dakle,
revolucije ili metoda evolucije. Njihovu primjenu odreuju konkretno-historijske okolnosti,
priroda ove ili one drave, stanje u ovom ili onom narodu. To odreuju hoe li se socijalizam
ustanoviti mirnim ili revolucionarnim putem, odnosno, umnim i legalnim ili prevratnim i
krvavim putem.
Ipak, on preferira, posebno u srbijanskom kontekstu, metode reformi: knjigom i rjeju,
zborovima i organizacijom udruivanja. U njegovom uvidu revolucija i nasilje koje ona sa
sobom donosi su iznueni i nisu izvorna aspiracija socijalista.
On identificira 5 faktora koji su stvarali revoluciju i revolucionare. To su:
-

Religija i njeni predstavnici historija priznaje da niko nije prolio vie nevine ovjeanske
krvi od crkve i njenih mantijaa, pa bilo to svojom rukom ili posredstvom vlada i opasnih
vlasnika. Popovtina je i najmanji pokret i polet ideja i najmanji umni napredak ovjeanstva
zalivala krvlju onih koje su oni satrli i stamanili.
Plemstvo ono je sa monarhizmom inilo strahote i uase koji su natjerali francuze da
podignu veliku francusku revoluciju, tu jasnu zoru ljudskog osloboenja i preporoda.
Drava i njeni nepravedni i glupi zakoni i upravnici u sadanjem vremenu mnoge su
drave najkrupniji uzrok koji razvija, raa i podie bunu revoluciju, ali ne zato to eli
revolucije nego zato to ona nezasitno trai robova i nezasluenog bogatstva i potovajnja.
Monarhizam i dinastijizam srpska historija je puna primjera ovih uzroka buna revolucija:
s njima se trae promjene monarha ili monarhije ili promjena dinastija.
Kapital i kapitalizam nepravde koje donosi kapitalistika eksploatacija izazivaju kod
radnog naroda gnjev, suze i osvetu, a to troje raa revoluciju i umnu i krvavu.
98

Revolucija je u njegovom uvidu, u krajnjem odgovor na nasilnu negaciju zakona historijskog

razvoja, htjenja progresa, naunog morala, ivotnih potreba naroda od strane vlastodraca. Kada
silom uskrauju evolutivne reforme po ovim zakonima onda su oni tvorci revolucije.
On vjeruje da e socijalisti ili socijaldemokrati ranije ili kasnije ostvariti naela socijalizma, pa
bilo mirnim ili revolucionarnim putem. Uvjeren je da budunost pripada socijalizmu.

Idolatrijska slika socijalista

On socijaliste i socijaldemokrate slika jezikom religije jer i socijalizam kao apsolutnu i vjenu
istinu svijeta, u sutini poima kao sekularnu odnosno svjetovnu religiju.
Sa takvim uzvienim moralom, metodom revolucije ili metodom reforme socijalizam i socijalisti
hoe da se uniti svako politiko ugnjetavanje ljudi i naroda. Sa socijalizmom bezbroj ljudi i
ena ve u ono doba govori anticipatorski o jednakosti i ravnopravnosti spolova. Otuda je u
njegovoj percepciji socijalizam najkrasnija, najprirodnija, najpravednija, najmoralnija drutvena
nauka.

Jedan ili nacionalni socijalizmi

Vaso Pelagi polazi od toga da je nauka socijalizma jedna, svuda, za sve narode i ljude. Ali u
razliitim historijskim kontekstima socijalisti raznih naroda udeavaju svoje poslovanje i svoje
programe i zahtjeve prema zakonima svoje drave i prema svijesti i najpreim potrebama naroda,
negdje trae vie, a negdje manje. Ovim uvidom hoe da legitimira i nacionalne socijalizme (npr.
njemaki, ruski, bugarski, francuski, engleski, srpski, hrvatski). Ovoj argumentaciji dodaje jo
jedno znaajno stajalite. On odbacuje stanovite po kojem se socijalizam javlja i racionalno
funkcionira tek na evropskom zapadu, na tlu razvijenog kapitalizma, razvijene industrije i
oformljenog proleterijata, dakle, u drutvima u kojima je do kraja zaotren antagonizam izmeu
rada i kapitala, kapitalista i radnitva. Brani tezu da se socijalizam moe javiti i funkcionirati i u
manje kulturnim i nekulturnim narodima, u industrijskim i neindustrijskim zemljama.

Socijalizam i uloga ideja u historiji

Ni jedna misao, ni jedna ideja u nauci i drutvu ne javlja se po volji ovog ili onog, ve po
neodoljivim zakonima nunosti. Kada se ne bi javljale ovjeku i drutvu ovakve ili onakve
potrebe i nude, onda se ne bi pojavile kod njega bilo kakve ideje misli, koje ga ideje ue i
upuuju da e on te potrebe namiriti kad obori nepravdu i nezgodu, pa uspostavi pravdu i zgodu
za bolji ivot. U analogijskom diskursu, ovaj uvid vai i za pojavu socijalistikih ideja: one nisu
proizvod fantazije individualnog genija, nego su djelo historijsko socijalnih uslova. Na narod

99

boluje kao i drugi narodi od teke opasne i neizljeive bolesti: ekonomske, tjelesne, politike,
umne i moralne. Na tlu te patologije i javlja se ideja socijalizma: u njemu je jedini lijek.

Socijalizam i politike partije

Sloboda politikog udruivanja ulazi u vrh njegove politike aksiologije. Iz pragmatinog
iskustva sa srbijanskim meupartijskim borbama ovog onog vremena, a najposlije i iz teorijsko
koncepcijskih razloga deduciranih iz njegove vizije socijalizma, nije sklon pledirati za
egzistenciju politikih partija, pa insistira na monolitnom, svenarodnom pokretu za oivotvorenje
ideja socijalizma. Otuda i smatra da se socijalizam moe realizirati transpartijskim ujedinjenjem
odvanou i dobrom organizacijom radnog naroda. Pledira i formiranje radniko zanatlijskih
udruenja, jer udruena snaga postaje sila, a sila umna, moralna i tjelesna zadobija sve i
pobjeuje svuda.
Ta udruenja treba da budu carstvo radnika, ali ne carstvo sa krunama, mitrama i bajonetama,
nego carstvo politike ravnopravnosti i ekonomske jednakosti. Pri tome, socijalistike
organizacije moraju biti internacionalne. Insistira u skladu s tim i na formiranju bratskog saveza
srpskih, bugarskih, hrvatskih, maarskih, rumunskih, slovakih, slovenakih i grkih socijalista.
Za djelo socijalizma treba bratskog skupa, dogovora i organiziranog rada, a ne crvene ili bijele
zastave.

Socijalizam i liberalizam
Vaso Pelagi integrira u svoj projekt socijalizma i temeljne ideje zapadnoevropskog liberalno
demokratskog miljenja. Preuzima liberalnu ideju ustavnosti, ali ovdje je rije o ustavnoj
konstituciji socijalistike, a ne kapitalistike drave. Zatim recipira ideju apsolutnog suvereniteta
opepredstavnikog tijela skuptine. Socijalistiki poredak se zasniva i na slobodnim izborima
utemeljenim na opem pravu glasa. Ustanovio je i referendumsko pravo. Nadalje, izvrna vlast je
apsolutno podreena zakonodavnoj a sudska je izborna i neovisna. Ukinut e se vjerski sudovi i
svaka prinuda u plaanju trokova za svetenstvo i bogomolje. Pledira za lokalnu odnosno
optinsku i okrunu samoupravu i pri tome definira svoje poimanje komune: ona je oblik
nezavisne optine. Komuna je politiki i ekonomski oblik drutva. U komuni je vlast sam narod.
Zagovara ukidanje stajae vojske i uspostavljanje sistema narodne odbrane. Pledira ukidanje
pijunske slube i ukidanje smrtne kazne i insistira na drutveno korisnom radu kao obliku
sudskih sankcija. U slobodi tampe vidi temeljni stub socijalistikog poretka. Mora se zakonom
zagarantovati potpuna neoganiena sloboda tampe i rijei.

100

Zadruni socijalizam
On u tradicionalnoj, patrijarhalnoj srpsko-slavenskoj zadruzi prepoznaje paradigmu socijalizma.
Socijalizam kad se prevede na srpski znai drutvenost. On nije mogao osvjestiti
protivrjenosti liberalizma i patrijarhalizma: u logiko-teorijsku harmoniju dovesti liberalne ideje
i socijalistiki kolektivizam. Prije svega, o realnim mogunostima ukidanja privatne svojine, to
je temeljni socijalistiki imperativ on kae da sva zemlja, zgrade i sprave za proizvodnju postanu
zajednika zadrugarska ili optinska svojina. Privatna svojina moe se ukinuti samo tako da se
pretvori u optinsku, zadrugarsku imovinu. One su socijalni oblik kolektivne socijalistike
imovine koje funkcioniraju na naelima socijalizma. Razlikuje: akcionarski kolektivizam jeste
onaj kad zadrugom upravlja novana gospoda akcionara, koji odreuju radnicima nadnicu po
svom eifu i dre ih kao kupljene robove, a dobit uivaju akcionari i njihovi ljubimci.
Socijalistiki kolektivizam hoe da svakom zadrugom upravljaju i rasporeuju sami radnici. Sva
zarada odreuje se voljom samih radnika na uivanje svih zadrugara ravnopravno. Vodeu ideju
u svom projeku socijalizma jo jednom kategoriki formulira: nova ekonomska nauka, nauka
socijalizma zahtijeva i trai od ljudi i naroda da se udrue u velike kolektivne socijalistike
zadruge, koje mogu biti kao najvea sela, najvee optine i u ui i najiri savez zadrugarskih
optina. Temeljno socijalistiko naelo na kojem one treba da funkcioniraju jest naelo
jednakosti.

II NARODNOST, NACIONALIZAM I CRKVENA RELIGIJA

Kritika naela narodnosti i nacionalizma

Vaso Pelagi je rigorozni kritiar vladajuih predstava o naelu narodnosti, nacionalnosti i
patriotizma. Naelo narodnosti i patriotizma djelo su drutvenih, nerazumnih obiaja
prepredenih, religioznih i nacionalnih sebinjaka. Smatra da su imena narodnosti, patriotizma i
religije posve nejasna i suhoparna.
Dananji patriotizam samo je tit varalicama i podlacima i najvei meunarodni omraziva,
globadija i ubica. Pozivajui se na prirodne nauke u odbacivanju hipostaze idolopoklonikog
tretmana naela narodnosti on e pisati da se u organizmu ovjeka ne nalazi nikakva narodnost ni
religija jer nauka ne vidi i ne poznaje u krvi ovjeka ni Francuza, ni Njemca, ni Rusa, ni
Maara, ni Turina nego vidi i poznaje samo ovjeka i zakone kojima taj organizam postaje i
traje. Treba zapaziti da kritizira naelo narodnosti i patriotizma u njihovom idolopoklonikom,
sakraliziranom, posveenom obliku. Otuda, podravat e sve one koji su objavili rat svakoj vjeri,
crkvi, narodnosti, dravi, monarhiji, dinastiji te pledira da se iz nastave izbaci svako uenje i
zborenje o narodnosti.

101

Posebno kritizira nacionalni i religiozni ovinizam i fanatizam. Oni su proizvod kapitalizma. U

njegovoj percepciji socijalizam po svojim svrhama otklanja svuda i svagda nacionalni fanatizam
i ovinizam, zbog koga se ljudi i narodi zavaaju, omraavaju i u krvave ratove hvataju.
Na tlu ove kritike on e formulirati i neke svoje idealno-normativne ali irealne vrijednosti. Trait
e od boga da uini da svi ljudi i narodi vjeruju u jednu vjeru, pa ma kako se ona zvala, ali vjeru
bez ikakvih trokova, ceremonija, bogomolja i bez posrednika. Trait e i moliti od boga da svi
ljudi i narodi govore jednim jezikom i piu jednim pismom jer ih ovakvi raznovrsni jezici i znaci
pisanja grozno zavaaju, troe, unazauju i esto bacaju u velike ili male sukobe i ratove. U
skladu s tom utopistikom percepcijom pisat e kako e socijalizam osvjestiti ljude i narode da
je neophodna drutvena potreba da se bar na svakom kontinentu ove zemlje ljudi slue jednim
kalendarom, jednim pismom i jednim jezikom.

O srpstvu i svesrpskom ujedinjenju

U ranom periodu svog javnog angamana u BiH, jo u doba osmanske vladavine, Vaso Pelagi je
bio prema standardima srpskog javnog mnijenja onog vremena, konvencionalno opsjednut
idejom srpstva i svesrpskog ujedinjenja. Cijeli svoj angaman samorazumijeva kao djelatnost
radi bolje budunosti vascijelog srpstva, a posebno srpsko-bosanskog naroda.
Njegovu najeksplicitniju manifestaciju vidio je u srpskom jeziku: on je najdragocjeniji amanet
srpski.
Svesrpsko ujedinjenje, kao njegova vodea politika misao, imperativno je trailo stvaranje
pansrpske drave na Balkanu. Njegov politiki ideal tog vremena jeste sjediniti u jednu optu
zajednicu rasparano tijelo mile majke Srbije.
U ovim godinama ovakva stajalita u svojoj osnovi ne manifestiraju samo velikosrpski
nacionalizam kao teritorijalni nacionalizam, u njegovom temelju stoji i njegov etniki
pansrbizam. Po tadanjem Pelagievom miljenju Crnogorci Bonjaci, Ercegovci, Dalmatinci
svi su Srbi, i nepravilno je i grijeh je prema srpskom narodu razdvajati ih sa nekoliko imena, sve
je to jedan narod.
No kasnije, u vrijeme bosansko hercegovakog ustanka (1875. - 1878.) nee insistirati na
aplikaciji ovog svog politikog ideala u njegovoj programskoj orijentaciji.
Vaso Pelagi u pogledu dravno-pravnog poloaja BiH ne pledira nikakvo apriorno
prisjedinjenje Bosne Srbiji. Ono je koncepcijski poeljno, ali je pojmljeno tek uslovno, ovisi
dakle od karaktera samog reima u Srbiji.
Nadalje proglaavanjem Bosne srpskom zemljom i proklamiranim njenim prisajedinjenjem Srbiji
izazvane su hrvatske pretenzije prema Bosni: on uvia da se u Hrvatskoj sve vie poelo govoriti
o Bosni kao hrvatskoj zemlji. Mada e uz uzgredne reminiscencije na ono epsko srpstvo u
102

osnovi napustiti tu povijesno-mitoloku percepciju, on e ipak i dalje govoriti o srpstvu i

pledirati za rad u slavu Srbije i srpstva, pa i u kontekstu apostolske apologije ideje socijalizma u
krajnjem braniti projekt pansrpske drave. U ovoj projekciji je eksplicitan: zahtjeva da se spoljna
politika Srbije udesi tako to prije ujedini sve Srbe u jednu cjelinu i da ojaava bratske odnose i
saveze sa braom Hrvatima, Kranjcima, Bugarima i Rusima. I dalje promilja pretpostavke koje
ne bi ruile svetu vezu srpskog ujedinjenja slavu i napredak Srbije, no tek sa ureenjem Srbije
kao socijalistike drave mogue je ujediniti u bratsku i slobodnu zajednicu sve Srbe koji su
danas na etvero rascjepani i razdjeljeni.

O antisemitizmu i islamu
U kritici nacionalnog fanatizma, posebno u svom odnosu spram jevreja, demonstrira
nedosljednosti. Deklarativno se zalae za meunacionalnu jednakost, toleranciju i odnose
meunarodnog bratstva, ali dok naprimjer izraava do kraja pozitivan, tolerantan odnos prema
ciganima, dotle a drugoj strani, suprotno onom koncepcijskom stajalitu, publicira antisemitske
stereotipije. Uputa se u jevrejsku kolektivnu karakterologiju, pa je slika u averzinim
negativnim a to znai predrasudnim predstavama. Formulira tu predrasudnu karakterologiju
posebno u knjiici Vjerozakonsko uenje Talmuda ili ogledalo ivutskog potenja. Jevreji-ivuti
su mu zbilja i metafora bezdunosti, nemoralnosti i prevarantskog koristoljublja. I u kontekstu
obesmiljavanja hrianskog imperativa o gradnji raskonih bogomolja i izdravanju mantijaa,
jevreji se pojavljuju kao najgori ivuti, no ipak superiorniji odnosno bolji u odnosu na onu
praksu hrianske hijerarhije.
Ni njegov odnos spram islama, dodue u njegovoj percepciji olienoj u Turskoj, nije manje
problematian. Ustvari ne razlikuje islam od turske dravne politike, pa svoje predstave o islamu
uglavnom deducira iz kritikog osvrta spram turske politike. Turska je vladavina zapravo
vladavina koja svojim varvarskim Kur'anom i itabom prezire sve to nije muhamedansko, te na
osnovu toga stavlja ubilake smetnje svakom napretku istinitih, pravinih i kulturnih ideja.
Uz ovo intolerantno, necivilizacijsko oznaavanje Kur'ana varvarskim, a istom terminologijom
diskreditira i sveto pismo pa ga oznaava sumanutom i varvarskom knjiurinom i u kontekstu
svoje radikalne negacije religije, on e obesmiljavati ali interpretativo ponegdje iskrivljavati i
islamsku dogmatiku sadranu u Kur'anu.

103

Nihilizam spram crkvene religije

Protivi se crkvi i religiji. On prije svega kritizira povijesno-socijalnu funkciju crkvene religije.
Ona je u njegovom uvidu kroz povijest bila u funkciji etabliranja i ouvanja vladalakih reima.
Crkvena religija je, to je njegovo supstancijalno stajalite, u funkciji ouvanja privatne svojine,
kapitala i njihovog saveznitva sa dravno-politikim establimentom. Rezimirajua kritika ovih
socijalnih funkcija ustvruje: dananja crkva po volji njenih osveenih i visoko osveenih
njenih sluga i upravnika, postala je po volji grabljivih mantijaa dom trgovine, dom
eksploatacije, zaglupljivanja, dom meusobne i meunarodne omraze i uzor vjetak bezbrojnih,
posvetenih, za narod, izmotacija, posve protivnih nauci uzor muenika Hrista i kriterijumu
naunih istina. Pledira da se ljudi i narodi oslobode zemaljskih i nebeskih idola i autoriteta
boga i gospodara, koji im isisavaju ivotnu snagu tijela i mozga i otimaju krvavu zaradu i od usta
utedu.
Radikalno kritizira, nazovimo to tako, politiku ekonomiju crkvene religije. U tom kontekstu
izraunava izvore i visinu finansijskih trokova potrebnih za odravanje crkvene religije. Protivi
se opstanku crkvenog danka i plaanja krupnih i sitnih mantijaa, te u njemu vidi oblik
izrabljianja naroda.
On vri i kritiku crkvene religije sa stanovita morala. Svetenike i kaluere naziva zasebnom i
nemoralnom kastom koja se brine smao o svojim platama i pravima. I u moralnom smislu oni
izdaju Hristovu nauku jer su danas manastiri izvori razvratnitva.
Rigorozni je kritiar antikulturne i antiprosvjetiteljske funkcije crkvene religije. Zasniva je na
radikalnom suprotstavljanju moderne prirodne nauke i religijske dogmatike. Poziva se na Marksa
i marksizam, Darvina i darvinizam. Obesmiljava religiju kao takvu, dakle njenu samu
dogmatiku. Prije svega obesmiljava samu egzistenciju boga i iz nje deduciranu kozmogoniju:
kosmologija, fizika i astronomija ne vide i ne mogu da nau u nebeskom prostoru ni prijestola
boijeg ni carstva savaotovog, ni ete avola, ni legione anela... naunici su utvrdili naunu
istinu da niko nije mogao stvoriti svijet za est dana. Obesmiljava i biblijski nauk o Adamu i
Evi, dogmu o boijem provienju i predstavu po kojoj je bog stvorio ovjeka po svom
podobiju, o raju i paklu, biblijske prie, dogmu o roenju i vaskrsu Hrista, o Hristu kao
spasitelju ljudstva, samo sveto pismo, samu instituciju crkve, njene simbole i njene rituale.
Svoju kritiku crkvene religije akcentira i neslaganjem sa stanovitem socijalistike internacionale
koje smatra da religiju treba promatrati kao privatnu stvar.
Rzimirajui moemo rei da njegova radikalna kritika crkvene religije poiva prije svega na
recepciji apsolutnog antropocentrizma: nema boga ni pakla, ni raja ni avola. Danas je ovjek
samo sobom bog, tvorac pomou nauke hemije i fizike. A supstancijalna odrednica njegvog
antropocentrizma koji nastupa umjesto teomonocentrinog svjetonazora jest, vidimo,
scijentizam: vjera u mo i superiornost prirodnonaunog uma. Sve biva po vjenim zakonima
prirode koja nije ni milostiva ni nemilostiva, ni pravedna ni nepravedna. Sva ova stanovita
104

posreduje njegova temeljna pozicija koju identificiramo kao recepciju apsolutnog racionalizma.
Sva zadaa narodna i ovjeanska treba da se jedino u tome sastoji da slui usavravanju,
boljitku i usreenju ljudskom.

Hrist i socijalizam
Socijalistiki zahtjev za ukidanjem privatne svojine argumentira i hristovim naukom: oboavan
od naroda sin boiji Isus Hrist veli mu Jevanelju Lukinom u glavi 3. stihu II ovu zapovjed 'ko
ima dve haljine, neka jednu dadne onom koji nema '. Tako svetenike i kaluere naziva
grabljivim i nazadnim jadnicima koji nee da znaju da svaki onaj izdaje Hristovu nauku i narod
svoj. Otuda e socijalizam i njegove programske projekcije utemeljiti i na izvornoj rijei samog
Hrista.
Odbacuje svako vjerozakonsko zaglupljivanje naroda. Socijalistiki moral je najsavreniji moral,
no on (moral) ima svoje izvorite izmeu ostalog i u rijeima djelu samog Hrista. Tako e npr.
ideju ravnopravnosti, kao utemeljujuu ideju srpskog odnosno socijalistikog zadrugarstva
legitimirati i Isusovim propovjedanjem ove ideje. I zamisao socijalne pravde ukorjenjuje u
Hristovoj nauci. I ideju meunarodnog bratstva utemeljuje u Hristovoj rijei. S njom u vezi jest
ideja kozmopolitizma, a i nju je ak Isus Hrist propovjedao. Svoju temeljnu kritiku misao da
dravni, crkveni i novani vlasnici a ne komunisti, socijalisti, socijaldemokrati rue religiju na
svakom koraku potkrepljuje opet Hristovim rijeima: pastir dobri polae i duu svoju za ovce
svoje, dakle za narod. I ideju mira meu ljudima i narodima utemeljuje u Hristovoj rijei:
Hristos je propovjedao mir meu ljudima, a gospoda dravna i crkvena pod firmom patriotizma
i dravne vjere rue to pa ire meunarodnu mrnju i vode neprestane ratove.
Vaso Pelagi temeljne ideje svoje vizije socijalizma nalazi i u Hristovom nauku i s njim dodatno
legitimira normativnu sadrinu svoje vizije. Eksplicitan je: mi ne pobijamo uslugu Hrista kao
reformatora, kao radnika za sirotinju i muenika za svoje uenje, tj. ako je on i zbilja postojao
Hrista vidimo kao ovijeka koji je neto i o socijalizmu naglaavao. Po tome moemo ga
potovati kao potenog i naprednog ovijeka u ondanjem pokvarenom jevrejskom drutvu.
On e i svoj projekat socijalizma opisati jezikom religijske dogmatike ali sada u njegovom
sekularnom obliku. Socijalizam nije bezbonitvo, percipira socijalizam kao sekularnu vjeru, Pa
umjesto crkvenog boga i njene dogmatike socijalizam ispostavlja vjeru u naeg boga pravde i
istine. U tom smislu i pie: naa je vjera naelo i nauk socijalizma, naa je crkva narodno i
ovjeansko bratstvo i blagostanje, na je moral ekonomska i politika jednakost svih ljudi i
naroda i svih korisnih, pravednih i nunih drutvenih lanova, a na je gospodar razlog nauke
uopte, a naroito razlog i zahtjev fiziologije i humanitarnih nauka. Mi te svetinje jae i vie
potujemo i uzdiemo od svih mantijakih bogomoljaca na svijetu.

105

III SOCIJALIZAM I SVJETSKI MIR

Antimilitarizam
U temeljne ciljeve socijalizma uvrtava izgradnju svijeta bez ratova, vojske i oruja. Politika
mira je i njegova temeljna preferencija. Otuda permanentno i konzistentno kritikuje politiku
naoruavanja uopte. Zato e traiti i radikalnu antimilitaristiku, i to u koncepcijskom smislu
utemeljenu, vojnu reformu. Ona ukljuuje eliminiranje stajae vojske, izvoenje u operativnom
smislu vojnih vjebi nedjeljom i za praznike, ukljuivanje vojnika u zadrugarsku privredu,
ukidanje svih vojnih zvanja, zabranu upotrebe vojske protiv graana, apsolutni suverenitet
skuptinskog predstavnitva o odluivanju o ratu i miru i sl. Antimilitarizam i pacifizam
svrstavamo u njegova temeljna politika stajalita. U tom smislu pie i trai, moli od boga da se
ljudi i narodi urede i ponaaju tako da prestane jednom zauvijek ratovanje u svijetu i ratno oruje
i oruanje. Sa socijalistikom svijeu mogue e biti da narodi budet ubijanja budet oruja
i sramnog ratovanja, preobrate na izraivanje namirnica nunih potreba narodnih i ljudskih.

Mir i meunarodni odnosi

Vaso Pelagi u nacionalizmu, ovinizmu i pervertiranom patriotizmu, odnosno u religioznom i
nacionalnom fanatizmu vidi izvore ratova, tog kako on kae, glavnog meunarodnog ubicu u
modernom svijetu. Kada se svijet reformira po naelima socijalizma, onda e vjeruje, tek biti
meu ljudima i narodima mira i ljubavi, pravde i istine, razumnosti i blagostanja, sree i
potenja. Meunarodni mir to je jedna od najviih vrijednosti u njegovoj politikoj aksiologiji.
Dok se ne dovri socijalistiki preobraaj drutva, predlae formiranje meunarodne komisije
koja treba da zaraene strane izmiri i predrasudu im izda.
Socijalizam i jeste tvorac meunarodne solidarnosti i prave politike i ekonomske jednakosti.
Pledira da vrijednosti antimilitarizam i mirotvorstvo budu okosnica novog socijalistiki
reformiranog kolskog obrazovanja.

106

VLADIMIR GAINOVI
Biografija:
Roen je 1890. godine u selu Kanju (Meka Gruda kod Bilee). Osnovnu kolu zavrio u Bilei,
a gimnaziju u Mostaru. Neko vrijeme je radio u redakciji lista Narod. Maturirao je 1910. godine
u Beogradu i zapoeo je studije kao Skerliev ak. Poetkom 1911. nastavlja studije u Beu.
1913. godine stie u vicarsku i u Lozani studira socijalne nauke. Uestvuje u revolucionarnoj
akciji Mlade Bosne na pripremi atentata 1913-14. godine. U ljeto 1917. godine zavrava studije u
Friburgu diplomskim radom o Gijou. Iznenada obolijeva i umire 11. augusta 1917. godine u
Friburgu.
Pripada najrelevantnijim idejnim formulatorima i praktinim akterima srpskog politikog pokreta
koji se artikulirao u okvirima organizacije Mlada Bosna. On je bio nepomirljivi pristalica
najljue nacionalne borbe i revolucije.
Nakon Drugog svjetskog rata, unutar etabliranog marksistikog diskursa, uglavnom u duhu
glorifikacije, dominirajue interpretacije identificirale su Vladimira Gaanovia i pripadnike
Mlade Bosne kao revolucionare, demokrate i jugoslovene. Iako rijetka, postojala je
provokativna predstava da je pokret Mlade Bosne bio svebosanskohercegovaki, svenacionalan,
djelo inteligencije sva tri naroda BiH, ali ta predstava nema nikakvo injeniko utemeljenje
budui da je pokret i po svom vlastitom samorazumjevanju bio srpski pokret.

Ekspanzivni pansrbizam
Postoje dva temeljna pitanja koja je historija postavila u BiH pod AU vladavinom: nacionalno
pitanje i pitanje dravnopravnog i politikog statusa BiH, kako u Monarhiji, a tako i u
osloboenoj BiH.
Unutar Gainovieve politike koncepcije, on svoju temeljnu, izvorinu komponentu koncepcija
i predstava o povijesnom identitetu i individualitetu BiH ini sa stanovnita etnikog pansrbizma.
On ga formulira eksplicitno, za njega je BiH stara srpska zemlja. On ovim stajalitem recipira
vladajuu politiku koncepciju unutar srpske obrazovane i politike elite tog doba, koja je
posebno popularizirana u Bosanskoj vili. Taj list je stajao na stanovitu da je BiH srpska zemlja i
da u njoj ivi jedan, srpski narod, razdjeljen u tri vjere. Dosljedno tome, list porie postojanje
Hrvata i hrvatskog imena. No, Vladimir Gainovi ne zauzima ovako radikalno nihilistiko
stanovite spram Hrvata (pitanje srpsko-hrvatskog jedinstva ne smatra aktuelnim i prema
Hrvatima stoji u pasivi). Mada se mjestimice identificira i ako Bosanac, Gainovieva poetna
pansrpska pozicija nuno e rezultirati negacijom dravno-pravnog individualiteta BiH, pa e se
rjeenje njenog statusa nakon osloboenja vidjeti u aneksiji Srbiji.
107

Dezindividualizacija Bonjaka muslimana

Sa pozicija etnikog pansrbizma, formulirae i promovirati radikalno nacionalno stanovite koje,
po njemu, treba da stoji u politikom programu srpske inteligencije. U njegove bitne komponente
ulaze: Prvo, ono treba da zastupa kooperaciju srpske omladine: pravoslavnih i muslimana, a
prema Hrvatima stajae u pasivi; Drugo, propovjedati e kult nacionalne dogme, nacionalizam
kao religiju, kao najveu tendenciju ivota; Tree, ovaj nacionalizam e biti ekspanzivan i
primati e neizraene i nedovrene elemente (muslimane); etvrto, zajednikim mjeanjem e
stvoriti novi tip srpskih ljudi.
Kao to se vidi, sastavni dio i konzekvenca ovog stanovita jest misao i politika nacionalne
dezindividualizacije Bonjaka muslimana BiH i njihove srbizacije, odnosno, asimilacije u srpski
nacionalni korpus. U njegovoj pansrpskoj opsesiji, muslimani su neosvjeteni u svojoj srpskoj
identifikaciji, oni su nacionalno neizraeni i nedovreni element.

Rasna teorija nacije

Za Gainovia nacionalizam i posebno, srpski nacionalizam, poiva na recepciji rasne teorije
nacije.
On govori o slovenskoj rasi i o rasnosti srpskoj. (Ova recepcija rasne teorije nacije nije u to
doba nita atipino, Gainovi dijeli ovu predstavu sa veinom srpske inteligencije tog vremena).
Gainovi ovdje termin rasa ne upotrebljava kao metaforu, on hoe da identificira zbiljski bit
nacije. U njegovoj percepciji, nacija je jedna ekskluzivna prirodna datost, jedan rasno profilirani
entitet, jedno naturalistiko bivstvujue koje u sebi ukljuuje nacionalni individualitet krajolika i
totalnu nacionalizaciju prirode i geografije. Kao rasno-bioloka datost, nacija i nacionalno
osjeanje su i neto misteriozno: poivaju na tajanstvenoj identifikaciji nacije i zemlje. Rasni
individualitet nacije dat je, primarno, u seljakom stratumu. Za njega, nacija je utemeljena na
rasnom ekskluzivitetu, dakle, na zemlji i krvi, jest i duhovno-kulturni i moralni entitet. Slika ga
romantiarskim i mistinim jezikom. Kako je nacija jedan rasni individualitet, to ona, kao
organski individuum mora imati i opte zajednie atribute. U toj sintezi rasnog i duhovnog u
njegovoj percepciji nacije figuriraju sklonosti ka etnikim stereotipijama.

Elita i mase
U njegovu percepciju srpske nacije ulaze jo dva vana elementa: kao rasno-kulturna datost,
nacije se moe ne samo preoblikovati nego se moe stvarati novi tip ljudi srpskih. I drugo,
recipira ideju mesijanizma, odnosno, ekskluzivne srpske misije.

108

Ideja stvaranja kao spravljanja novog srpskog tipa proizilazi i iz podjele nacije na elite i mase.
Njegov rukopis je ispunjen predstavama o dekadenciji koja proima srpske gomile i srpske mase.
I seljaki stratum percipira se u negativnim konotacijama, iako je on za njega unutar rasne teorije
nacije sakraliziran kao njen nosei supstrat. No, u centru kritike i ovih optih degradirajuih
predstava stoji srpska graanska klasa i njena politiko-kulturna reprezentacija. Ta rigorozna
kritika, u stvari, iza sebe krije odbacivanje legalizma i institucionalizma u javnom angamanu i
preferira vanpravne oblike politikog aktiviteta, to e u Mladoj Bosni biti prihvaeno kao
temeljna forma i metoda njenog djelovanja.

Kult heroja
Na tlu takvih predstava, moe da se izdigne kultu inteligencije i kultu nacionalnog heroja. On,
zapravo, i jeste protagonist srpskog mesijanizma uopte i mesijanizma unutarnjeg vaskrsnua
srpskog naroda. Razvijajui kul nacionalnog heroja, Gainovi u njegovoj deskripciji
upotrebljava jezik religije. Sudbinu srpskog heroja vee za pojavu heroja. Oni uzimaju
predodreeni poloaj vjesnika novih ideja, novog rada i novih akcija, propovjedaju revoluciju
duha i miljenja, stvaranja novog ivota na najiroj nacionalnoj osnovici, novi svjetliji moral
umiranja za ideju, slobodu, okovani narod. Otuda je i kult rtve supstancijalno odreenje ove
mistine vizije nacionalnog Heroja.
Nacionalni heroji, ustvruje Gaanovi, znaju za razliku izmeu mase i elite, ali, oslanjaju se na
rasni instinkt mase-gomile, pa vjeruju da revolucija ne dolazi iz oajanja, nego iz
revolucionarne misli koja raste u narodnoj duevnosti, bogata entuzijazmom koji stoje u
mistinoj psihologiji gomile. Nacionalni heroj kao revolucionarni mesija, pripremajui
revoluciju, opsjednut je stvaranjem novog tipa srpstva i srpskih ljudi. U ovom njegovom uvidu
Gainovi smatra da nacija treba da sudjeluje kao apsolutni homogenitet, nema mjesta
unutarnjem pluralizmu, nema ljudskih prava, ostaju samo mitoloki pojmljene vrijednosti
dunosti i rtve za Naciju. On je sklon mistifikaciji jednonacionalnih drava, a sve
multinacionalno je dekadentno. Kao ovjek zapadnih manira srpski nacionalni heroj ima svoje
evropske uzore u Garibaldiju ili Maciniju i Mladoj Italiji.
Gainovi je sakramentalni jezik nacionalnog heroja je elaborirao omamljujuom retorikom,
literarnom imaginacijom, raskonim jezikom emocija i pobuivanja, pisao je buntovne,
nacionalistike lanke vjere i portvovanja,
Na tlu takvih teorijskih i politikih predstava Gainovi sudjeluje kao najuticajnija linost, u
profiliranju politike i prakse velikog pregnua osloboenja srpskog naroda i srpskih oblasti
Austrije. To osloboenje je vodea ideja njihovog ukupnog angamana.

109

DIMITRIJE MITRINOVI
Biografija:
Roen 1888. godine u Donjem Poplatu kod Stoca. Osnovnu kolu zavrio Blagaju, a gimnaziju u
Mostaru. Redovan je saradnik Bosanske vile i Brankovog kola od 1906. godine. Studirao
filozofiju, psihologiju i logiku u Zagrebu i Beogradu. Neko vrijeme studirao i u Beu i Minhenu,
apsolvirao u Tibingenu. Tokom studija aktivno radio na okupljanju omladinskih snaga po
jugoslovenskim zemljama. Po svemu sudei, pisac je poznate Prve redakcije opteg programa
za Omladinski klub Narodno ujedinjenje koja je sluila kao osnova za okupljanje napredne
omladine pod AU vladavinom u jugoslovenskim zemljama. esto je putovao. lanak Za
Jugoslaviju (1914.) je njegov posljednji tekst na srpskohrvatskom jeziku. Uestvovao je u
pokretanju asopisa New Age (Novo doba) u Engleskoj. Umro je 28. augusta 1953. godine u
Rimondu kod Londona.
Dimitrije Mitrinovi potovan je kao najumnija linost Mlade Bosne.
Mitrinovi AU reim odreuje kao apsolutizam, navodei kako je Bosanska vila bila izloena
sistemskim i grubim napadima apsolutizma.

Individualizam i liberalizam
On se ne kree na teretenu naturalistikog miljenja, pa ne iskuava zablude rasne teorije nacije i
totalitarizma izvedenog iz predstave o mistici nacionalnog organicizma. Naprotiv, formulira
jednu liberalnu misaonu poziciju koja uva smisao za etiki personalizam i individualizam, a sa
njenog stanovita pokuava u sintetikom obliku dovesti u vezu individuu i naciju, i to u aspektu
njihove slobode. ini to kroz analizu tradicije i moderne na tlu knjievnosti.
Plodni kult smislenog individualizma u nas je nevidljvo malen, i ako ima kakvog individualizma
to je problematini individualizam grupa i amorfni individualizam neinteligentne i moralne
sasvim nearistokratske mase, u modernom svijetu linosti imaju rije. On pod individualizmom
ne podrazumjeva nikakav osobni i grupni egocentrizam ili difuzni individualizam amorfnih
masa. Individualizam u njegovoj misli ne znai nita drugo do etiki personalizam koji preferira
vrijednosti linosti kao linosti spram svakog sociocentrizma, ma ta on bio, posebno onog
nacionalistikog, patrijarhalnog, rasno-mistinog kolektivizma.
Etiku personalizma situira u iri kontekst recepcije demokratskog i liberalnog ethosa, kao bitne
oznake moderne.

110

Poimanje moderne
U ovim aksiolokim koordinatama, dakle u horizontu recepcije etike personalizma, ethosa
demokratije i liberalizma razvija i svoju predstavu moderne.
Ponajprije ona sadri u sebi kritiku predrasuda prema moderni. Po njemu, moderna nije
istovjetna sa malograanskom pomodernou imitacijom vanjskih signuma (znakova) vremena
ili sitnoburoazijskom poluobrazovanou.
Mitronovi demaskira i strah od modernosti koja bi u ovoj ksenofobinoj predstavi navodno
vodila srpskoj denacionalizaciji, odnosno porazu srpskoetnike individualnosti. Takoe razbija
strah prema Zapadu. Mi ne smijemo biti neosjetljivi prema bujnom i svestranom ivotu
modernog i jakog zapada, jer e nas, nekulturne i nemoderne, taj bujni i snani zapad pregaziti
silom svoje kulture.
Uz etiku personalizma, aksiologiju liberalizma, demokratije i recepciju zapadnih vrijednosti u
Mitrinovievu predstavu moderne ulazi i njegov kosmopolitski diskurs, miljenje koje dopire do
stanovnitva cijelog ovjeanstva. U tom smislu pie: jedan je narod ne samo skup, agregat
pojedinaca, on je organizam i pored toga dio drugog jo mnogo veeg skupa, organizma koji se
zove ovjeanstvo. Pojedinac nije smao lan jednog naroda, nego je i lan ljudskog roda.
U Mitrinovievom diskursu u krajnjoj liniji pripadati moderni u kulturi znai recipirati ideju
etikog personalizma, odnosno aksiologiju koja preferira vrijednost linosti individua kao
individue.
Tu se njegova predstava o moderni ne iscrpljuje jer sa opte antropoloke razine silazi i u
konkretni bh kontekst i tu dobija posebna odreenja.
Tako je u ovom vremenu demokratije i liberalizma u naem okupacionsgebitu (raljama reima)
moderan onaj koji osjea apsurdnost anahronistikog reima, ko osjea glad i bespravnost nee
jadne mase i ko trai hljeba i slobode itavom jednom ogoljelom i izgladnjelom narodu. Sinteza
univerzalnih vrijednosi i posebnih, konkretno povijesnih sadraja u pojmu moderne mogua je
zbog toga to on modernu ne shvata logikom statinosti pa se ona uz one univerzalne vrijednosti
ispunjava dinamikom sadrinom figurirajuom na konkretnom historijskom tlu ovog ili onog
vremena ili poretka.
To je od posebnog znaenja jer izraava njegov smisao za respekt svjetonazorske polifonije koja
je bitno unutranje odreenje liberalne filozofije i demokratskog ethosa, ni ideologijska ni
svjetonazorska pozicija ne odreuje odnos prema moderni i egzistenciju prema njenoj matici.
Mitrinovi modernost ne odreuje recepcijom ovog ili onog, uz to i apsolutiziranog svjetonazora
ove ili one monocentrirano pojmljene filozofije, ideologije ili politike. (Nije bitno da li je neko
socijalist, anarhist, individualist, dualist..glavno je da osjea nau bol). Modernost se ne poima
iz perspektive preferencije bilo kojeg misaonog sistema ili praktinog stava. Na modernu se

111

moe odgovarati iz pluralnog diskursa, ali pri tome je vano da li odgovaranje stoji u dosluhu sa
supstancijalnim problemima svog vremena: da li je savremeno moderno.

Moderna i nacionalni individualitet

U uvidu u Mitrinovievo poimanje naroda, odnosno nacije i nacionalizma, nema mjesta za
mistiku rasnog individualiteta naroda, ni za totalitarno poimanje nacije kao medija
desubjektivizacije i depersonalizacije. Mitrinovi se pojavljuje kao kritiar srpskog
nacionalistikog ovinizma srpske etnocentrine iskljuivosti i etnikih predrasuda. Ipak dijeli
neke opte zablude svog vremena kad su u pitanju srpsko-hrvatski odnosi pa ne moe do kraja
konzistentno provesti svoju antinacionalistiku liberalnu poziciju kao temeljnu vrijednost koju
slijedi i iz koje misli.
Narod e poimati u jednoj naturalistikoj kategoriji, kategoriji organicizma, smatrajui da je
narod jedan prirodni organizam, da je narodno ono to je u prirodi jednog naroda organski
spojeno sa ostalim njegovim osobinama, pa je ono narodno svaki proizvod prirodnog razvoja
narodnog. No ovo prirodno nije shvaeno kao metafiziko, statino, vjeno. Mitrinovi uvodi
povijesni diskurs u razumijevanju onog narodnog u narodu. Hodom kroz historiju narod se
razvija i napreduje, iri se njegov misleni obzor, mata dobiva odreenije oblike, pojedinci se
zbog procesa diferenciranja svojom duom odvajaju od opte due narodne.
Ovakav povijesni razvoj ka otkrivanu i prisvajanju etike individualizma redefinira i bit
umjetnikog u umjetnosti i bit knjievnog u knjievnosti. No respekt ove aksiologije
individualizma ne implicira unitenje nacionalne individualizacije (denacionalizaciju).
Modernost nije udovite koje koi drutveni progres i demoralizuje narod u kojem se pojavi i
nije nikakva opreka narodnom ivotu i narodnoj knjievnosti.
Njegov projekt sinteze narodne individualnosti i liberalno intonirane etike personalizma je jasno
profiliran: strani uticaj treba da bude nacionalizovan modificiran prema naim silama i prilikama
i od stranog treba unositi samo ono to je dovoljno kosmopolitsko, opte da bi se kod nas moglo
dobro i prirodno sroditi s naom narodnom duom. Tu sintezu moe nositi i umjetnost.

Nauka za narod i normativno poimanje politike

Optim prosvjetiteljskim manirom svog vremena Mitrinovi stoji na poziciji unoenja moderne
svijesti ili svijesti o moderni u srpske mase. U kontekstu razrjeavanja odnosa izmeu elite i
mase Mitrinovi ga savladava tako to insistira na prosvjetiteljskoj intervenciji u figurirajuu
nacionalnu duevnost. Zato i smatra kako treba da se svim silama zauzmemo za to da nau masu
uzdignemo na vii intelektualni nivo, da u narod unosimo znanja i svjetlosti, da demokratizujemo
nauke naroito drutvene i prirodne. Ovdje nije vie rije o prosvjeivanju u elementarnom

112

smislu ili o publiciranju tvorevina folklora, obiajnosti i uopte narodne tradicije nego o
insistiranju na recepciji viih sfera znanja, nauke i filozofije.
Ova zamisao prosvjeivanja ne ostaje unutar uske oblasti kulturnog angamana: ona treba da
bude temelj drugaije srpske nacionalne politike. Iz te politike mogu se deducirati i neke
Mitrinovieve opte odrednice politike kao normativnog idealiteta. Sada politika treba da bude
zasnovana na umnim naelima: ona treba da zamijeni politiku kao podruje instinktivnog,
stihijskog, slijepih jednokratnih reakcija ili dnevnih utilitarizama. Za svoje doba Mitrinovi
formulira atipini smjeli poduhvat, neku vrstu Poznanstvljivanja politike i njenog zasnivanja na
rasudnoj snazi i punoljetnoj umnosti. Sa pozicija ovog normativnog poimanja umno utemeljene
politike, Mitrinovi je radikalni kritiar oficijalne srpske politike svog vremena.
Uz kritiku nerefleksivnosti, neumnosti, nemislenosti, empirijske srpske politike, uz kritiku
nedostatka njenog principijelnog, koncepcijskog, osvjetenog utemeljenja, ide i kritika duha
autoritarizma u srpskoj politici. Ona je eksplicitna i radikalna: naa politika najee i nije
politika razloga i mudrosti, nego politika autoriteta i krilatih rijei. Rijetki su politiari i novinari
sa irokim duevnim horizontom koji su kadri dati politiko naelo na temeljnim osnovama
naunim, sociolokim; koji sve to rade, rade smao za princip i iz principa, a ne iz sitnih motiva
linih i partizanskih. Iz politike su nestale vrijednosti savjesti, intelektualnog potenja,
graanske estitiosti, a u javnosti i urnalizmu vlada surovi makijavelizam, podvaljivanje,
klevetanje i lai.
Poznanstvljenje politike podrazumijeva njeno utemeljenje na principima i naelima, osvjetenim
projekcijama, graanskim vrlinama, savjesti, intelektualnom potenju i asti. Sve su to
vrijednosti koje ulaze u krug liberalnog i demokratskog i personalistikog ethosa. Uz prethodne
kritike nemislenosti, nedostatka misli, principa, politikog naela i autoritarizma u
politici, ide i njegova kritika tradicionalistikog, plemenskog, etnocentrinog, srbovanja. Ono
je u kontekstu recepcije vrijednosti moderne profanisane srpske misli. A u kontekstu
prosvjetiteljstva, moderne nauke, filozofije i liberalno-demokratskog ethosa, Bosanska vila svoje
srpstvo treba dokazati radom dokumentima i uspjesima u srpskoj politici, srpskoj prosvjeti,
srpskoj knjievnosti. Bosanska vila treba da srbuje samo u jednom smislu, u stvaranju tih
dokumenata u knjievnosti, u izgraivanju nove knjievnosti i novih srpskih knjievnika u
Bosni. To srbovanje ne podrazumijeva odricanje od bosanskog identiteta: uz sve ive veze sa
Srbijom i srpskim zemljama Bosanska vila kao srpski list treba da bude bosanski knjievni
list i da dokae da Bosna s Hercegovinom i svojom knjievnou vrijede neto za srpstvo koje
se jo nije stvorilo i koje tek ima da se stvori. U osnovi ovdje je bosanska osjeajnost ne samo
ispunjena pansrpstvom, nego je percipirana kao instrumentalna stvarsnot, a ne vrijdnost sama po
sebi. Ona se pojavljuje tek kao funkcionalizirana participacija u srpstvu.
Kod Mitrinovia se gubi ono mitsko srpstvo. Nestaju narcizam i arogancija tradicionalnog
srpskog etnocentrizma. Srbovanje se percipira tek kao rad na vlastitoj vesternizaciji (recepciji
zapadnih, graansko-liberalnih i demokratskih vrijednosti).
113

Ideja jugoslovenstva
Mitrinoviev teorijski i aksioloki diskurs ga vodi recepciji i interpretaciji ideje jugoslovenstva
promiljanoj kroz prizmu srpsko-hrvatskih odnosa u kulturi i mjestu BiH u njenoj buduoj
objektivaciji.
Ovdje zastupa koncept srpskohrvatskog ujedinjenja. Jednog a dvoimenog naroda. Smatra
apsurdnim to to unutar jednog, a dvoimenog naroda, unutar dvoimenog naroda a jednog
jezika paralelno, bez dodira, meusobnog upoznavanja i zbliavanja figuriraju dvije knjievnosti,
pa zato treba raditi na unificiranju tih dviju knjievnosti odnosno na knjievnom i kulturnom
ujedinjenju naeg naroda. U ovom kontekstu manifestira se njegova averzija prema
nacionalnom ovinizmu i etnocentrinoj iskljuivosti.
Raspravljajui u odnosu srpskog patriotizma prema hrvatskom smatra da Bosanska vila treba
da ostavi svoju nacionalistiku iskljuivost koja je do nedavno bila potrebna i razumljiva pa
treba da hrvatski narod smatra ne bratskim nego svojim narodom i hrvatsku literaturu svojom
literaturom. Otuda se Bosanskoj vili daju nove zadae: ruenje ovinistikih predrasuda o srpskohrvatskom narodnom jedinstvu. Na tlu ovog ujedinjenja treba raditi i na pribliavanju
slovenakoj literaturi ak i bugarskoj.
Iz ovog koncepta srpsko-hrvatskog nacionalnog identiteta-jedinstva jednog ali dvoimenog
naroda recipirat e i ideju jugoslovenskog ujedinjenja, gdje posebnu ulogu treba da ima BiH.
Bosanska vila radei na srpskohrvatskom knjievnom i kulturnom ujedinjenju vri svoju
junoslovensku dunost koja je za Bosnu neophodna. Oekuje da se radom na junoslovenskom
ujedinjenju napravi jedno malo i lijepo jugoslovenstvo u Sarajevu.

114

URO KRULJ
Pretendira da utemelji tijesnu vezu izmeu biologije, sociologije i politike. Tu interakciju nalazi
u pojmu i nauku rasne higijene i njenoj poddisciplini - nacionalnoj eugenici.

Socijaldarvinistika slika historije

Iz perspektive socijaldarvinizma historija mu se pojavljuje kao supstancijalna borba ljudi, rasa,
naroda i drava, a u toj borbi trijumfira rasna superiornost. Treba imati na umu taj historijsko
bioloki faktor, da je borba naroda, drava i rasa okonala pobjedom onoga koji je bio tjelesno i
duevno jai. Dakle, u historiji trijumfiraju rasno-bioloki superiorni narodi. Na tlu ovakve
socijaldarvinistiki i rasistiki pojmljene historije pojavljuje se egzistencijalni fenomen rasne
kulture uopte, a njen je nosei stub nacionalna rasna higijena.

Rasna higijena i nacionalna eugenika

Rasna higijena ima svoju objektivnu osnovu u biolokom zakonu prirodnog odabiranja. On
govori kako se i sama priroda pobrinula za usavravanje i zdravlje rasa odbacivanjem
nepodobnih, a umnoavanjem zdravih individua. Krajnji smisao prirodnog odabiranja jeste
ienje rase. Otuda smatra da prirodno odabiranje treba staviti na racionalnu, naunu osnovu,
kao icijeli nain ivota.
U uem smislu rasna higijena se bavi fenomenom rasnih bolesti koje nisu nita drugo nego
nasljedne odnsno uroene bolesti koje se prenose sa koljena na koljeno. Rasna higijena ima
zadatak da ispituje i spreava te rasne bolesti (u ove bolesti se ubraja npr: eerna bolest,
kratkovidnost, hemofilija, rahitis...A tuberkulozna dispozicija je nasljedna patoloka rasna
osobina. U rasnu patologiju i tjelesnu degeneraciju ubraja fenomen slabe konstitucije, koja se
manifestuje u slaboj kotanoj grai, nerazvijenoj muskulaturi, tankoj providnoj koi, bljedoi,
optoj tjelesnoj slabosti, nerazvijenosti, krljavosti. Alkohol i duhan su glavni izvori rasne
patologije). Njen je zadatak trostruk: da se ubudue to manje ili nikako ne raaju ljudi sa
tjelesnim i duevnim nedostacima; da se postojee rasne bolesti istrijebe i rasne patoloke
osobine otklone; i tree da se predupredi nastanak novih rasnih patolokih stanja, odnosno rasnih
bolesti. U konanici, svrha rasne higijene je ienje i kultura rase.
Nacionalna eugenika je novi ogranak biologije i sastavni dio rasne higijene. Pod njom se
podrazumijeva higijena razmnoavanja: - sprijeiti raanje individua sa bolestima i
nedostacima tjelesnim i duevnim, a postaknuti raanje vrlih i zdravih individua jedan je od
najvanijih zahtjeva rasne higijene. Nacionalna eugenika ima da djeluje u dva pravca: u
pozitivnom i u negativnom. Negativni pravac se sastoji u tome da se smanji odnosno sprijei
raanje bolesnih i nepodobnih lanova drutva, a pozitivni pravac se sastoji u umnoavanju
sposobnih lanova i u njihovom usavravanju. Nacionalna eugenika ima i druge zadatke npr. da
115

ispituje odnose izmeu drutvenih klasa i nataliteta, prikuplja i istrauje biografije vrlo darovitih,
sposobnih i nesposobnih porodica, istrauje socijalne uticaje na brak i brane obiaje.

Biologija i politika
Popravljanje i usavravanje rasa treba da bude jedan od najuzvienijih i najvanijih zadataka
drutva. Ono to priroda ini nesvjesno i sporo, treba da preuzme ovjek racionalno i svjesno.
Ta racionalna intervencija u bioloki svijet dogaa se, primarno, preko dravnog aktiviteta, a
potom kroz rasno vaspitanje i kultiviranje nacije. Socijalno zakonodavstvo i poreska politika su
dva najvanija vida angamana drave na rasnoj higijeni i nacionalnoj eugenici.
Socijalnim zakonodavstvom otklanjaju se drutveni uslovi koji podstiu rasnu patologiju, npr. u
oblasti javnog zdravstva, stanovanja ishrane, kolstva, radnih mjesta, socijalne higijene,
alkoholizma, prisilne internacije zaraznih bolesti i sl. Otuda su rasna i socijalna higijena u
tijesnoj meusobnoj vezi.
Sve to slui dobrom higijenskom ivotu ne smije biti oporezovano, nego mora to vee olakice
uivati. Sve to sudjeluje u rasnoj patologiji, posebno alkohol i duhan, mora biti podvrgnuto
rigoroznom oporezivanju.
Pravom regulativom ogranienja i zabrana braka drava treba posebno da afirmira naela i
smisao nacionalne eugenike. Drava ima pravo da ograniava i zabranjuje sklapanje brakova
ukoliko su inkompatibilni principima nacionalne eugenike jer sve tetne posljedice raanja
nesposobnih, bolesnih i degenerisanih individua snosi drutvo, nacija i drava. Zbog toga se ni
raanje djece ne smje smatrati kao isto privatna stvar pojedinca. Zakonom treba zabraniti
brakove idiotima, duevnim bolesnicima, epileptiarima, zloincima iz navike, alkoholiarima,
teko tuberkuloznima...
Naela rasne higijene i nacionalne eugenike trebaju postati sastavni dio opeg obrazovanja
dravnika i politiara. (U emu se sastoji vrsnoa i sposobnost jednog naroda i kako jedan narod
postaje tjelesno i tuevno jak)

Nacionalizam i patriotizam
Naela i svrha nacionalne eugenike treba da prodru u nacionalnu svijest naroda i svakog
pojedinca. To treba da bude jedan dio nacionalnih dunosti, sastavni dio modernog patriotizma.
Popravak i usavravanje rase odnosno nacije je jedan od najuzvienijih i najvanijih stvari za
kojom treba da idemo. patriotizam se i sastoji u tome to e pojedinci osvjeteno recipirati naela
rasne higijene i nacionalne eugenike i doivljavati ih intimno, a ne pod presijom, kao bitnu
komponentu svojih nacionalnih dunosti uopte. Rasna higijena se moe afirmirati podizanjem
rasne svijesti i modernog patriotizma.
116

Unutar svog temeljnog socijaldarvinistikog i rasnog diskursa Krulj razvija i izlae i neke druge
dimenzije u svom poimanju nacionalizma i patriotizma. Smatra da se dananji razvoj ljudskog
drutva nalazi u fazi nacionalizma, i da su nacije zapravo drutvene jedinice na koje je
podjeljeno, ili u kojima je okupljeno dananje kulturno ljudstvo. Nacionalizam je produkt vieg
stepena razvoja, produkt jedne vee kulture. No i on se kao to smo vidjeli tumai u diskursu
socijaldarvinizma: u njegovoj osnovi stoji prirodni zakon borbe za samoodranjem, a egoizam je
njegov glavni faktor. Nacionalni egoizam uzima unutar modrnih nacija oblik patriotizma.
Uro Krulj razlikuje sentimentalni, formalistiki i pravi moderni patriotizam. Pod modernim
patriotizmom (a njega kod nas tek treba odgojiti) on podrazumijeva patriotizam koji dovodi u
vezu personalni interes s nacionalnim dunostima, gdje se nain ivota pojedinca udeava i
dovodi u sklad sa dobrom i napretkom nacije i rasne kulture. U odnosu na formalistiki i
sentimentalni patriotizam koji moe da odvede naciju na stranputicu i u propast, moderni
patriotizam zasnovan na sintezi interesa individua i nacionalnih dunosti, vodi samo jaanju,
veliini i savrenstvu nacije jer se zasniva na modernim naukama (biologija, medicina i
socijaldarvinistiki i rasno-bioloki pojmljena sociologija) i zdravom shvatanju. Moderni
patriotizam ide za tim da nacija postane zbir, ne samo tjelesno zdravih, nego i intelektualno
izvrsnih individua. On razvija i usavrava etike i moralne sposobnosti, gaji sve vrline ljudskosti,
vitetva, hrabrosti, asti, karakternosti i portvovanosti. On tei za savrenstvom individue i
nacije.
Moderni prtiotizam oznaava angaman na ekonomskom jaanu nacije, pa je ak i tedljivost
jedan dio patriotizma.

Kritika pseudohumanizma
Krulj tvrdi kako se dananja civilizacija stavila donekle u oprenost sa rasnom higijenom.
Socijalni poredak dananjeg drutva omoguava rasno bolesnim, nepodobnim, degenerisanim
razmnoavanje isto tako, moda ak i lake nego najsposobnijim i najzdravijim. Smatra da je
izraz lanog humanizma to to moderne drave raanje djece smatraju kao privatnu stvar. Takvu
humanost treba reformisati.

117

IVO PILAR
Prirodni zakon historije
Ivo Pilar zastupa stanovite da u historiji vladaju prirodni zakoni. Rije je o optim zakonima
ivog svijeta. U krajnjem oni odreuju povijesnu sudbinu naroda i drava. Meu prirodnim
zakonima temelnji je kruti zakon o prostoru i vremenu. Rije je o prirodnom zakonu irenja ivih
organizama u prostoru. Postoji prirodni zakon da svaki ivi stvor svaki organizam nastoji da
unutar prirodom odreenih granica zauzme to vie prostora i da postane po mogunosti to vei.
To je zakon reprodukcije naroda u historiji. Taj zakon vrijedi i za narode. Po tom zakonu svi
narodi ele postati veliki. S toga se po Pilaru, politici koja slijedi taj prirodni zakon ne moe nita
sa moralnog stanovita prigovorit. Koncepti Velike Bugarske, Velike Maarske, Velike Hrvatske
i sl. posljedica su moi tog prirodnog zakona. No koncept Velike Srbije predstavlja nasilje nad
tim zakonom. Koncept i politika svesrpstva odnosno Velike Srbije zapravo ne poznaju granice
svog prirodnog razvoja, zato je svesrpstvo izraz nasilja nad prirodnim zakonom.

Geopolitika
U tijesnoj vezi sa njegovom teorijom prirodnog zakona, a ona je tu kod Pilara da asistira u
tumaenju historije uopte, stoji i njegov geopolitiki diskurs.
Povijesna sudbina Bosne, Hercegovine, Hrvatske, Dalmacije i Slavonije u krajnjem je odreena
geopolitikim razlozima: to je prolazno podruje izmeu zapadnog dijela srednje Evrope i
Balkanskog poluotoka.
BiH je u povijesti, a to e odrediti i njeu budunost, bila rtva svog geopolitikog poloaja i
svjetsko-imperijalnih geostrategija, pa uz to i velikosrpske geopolitike. Stoga Pilar zakljuuje da
iz geopolitikih razloga Bosni ne preostaje nita drugo ve da ue u buduu hrvatsku dravu.
Meutim, i teorija prirodnog zakona u historiji i geopolitiki diskurs dio su njegovog
neosvjetenog naturalistikog mentaliteta i diskursa.

Rase
U Pilarovom poimanju historije, fenomen rase prije svega dolazi do izraaja, a ona
izmeuostalog i jest borba izmeu naroda i rasa. U toj borbi trijumfiraju zakonito autohtoni
narodi i rase. U ovom kontekstu rije je o Hrvatimakoji su preli na Bogumilstvo. Oni su
autohtona rasa u Bosni. U irem smislu Pilar historiju uopte, a posebno historiju Bizanta, tumai
u rasnom diskursu: Bizant je povijesno nestao jer u njemu ne bijae snanog naroda, rase, bez
ega nema velikih povijesnih poduhvata. Ivo Pilar nije u konceptualnom smislu razvio pojam
rase i supstancijalnih veza izmeu rase i narodnog individualiteta. No neovisno od toga, narodni
individualitet i nacionalne tipove vidi kao djelo njihovog rasnog supstrata: probija se on kroz
118

povijest, odrava se i posreduje nacionalne osebujnosti. S druge strane, sudjeluje on kao vana
odrednica i u povijesti sukoba izmeu naroda, pa na koncu i presuuje u tim konfrontacijama.

Drava, narod i vjera

Uz naturalistike determinacije ljudsku historiju, svijet politike ali i politiku budunost u
bitnome posreduje vanprirodni entitet, dakle ljudsko-kulturni proizvod:fenomen drave.
Drava nije proizvod subjektivne volje, niti je artificijelni entitet. Drave moraju uvijek imati
svoju povijesno-razvojnu prolost. Drava je u tijesnj vezi i s narodom i sa njegovom politikom
voljom: za dravu treba povijesna predaja, snani narod i dovoljno jaka volja za dravom. Pilar
e pisati: k jednoj dravi spada bezuvjetno jedna dravna misao i jedan narod sa dravnom
voljom i snagom koju e tu dravu braniti. Prema tome drava pretpostavlja egzistenciju
naroda, osvjetenu dravnu misao, volju za dravom i snagu potrebnu za njeno ouvanje.
On priznaje mo i snagu drave, ali zna i za njihove granice: velika je snaga drave, ona moe
mnogo, ali ne moe sve. Taj nedostatak apsolutne moi kopmenzira crkvom, njoj je potrebna
mo crkve.
S jedne strane drave figuriraju u kontekstu tijesnih veza izmeu naroda i religije.
Svaki narod hoe da ima svoju vjeru i svog boga koji mu u prvom redu pomae i priskae u
pomo u svim tekoama. Vjerska borba je konstanta vjerske povijesti.
Na drugoj strani, narodna potreba za religijom proizilazi iz biti ljudske prirode, pa je religija
zapravo transhistorijska, vjena stvarnost.
Sada se uspostavljaju veze izmeu drave, naroda i crkve: drava se u cilju uveavanja svoje
moi oslanja na onu antropoloku dimenziju ljudstva i na narodnu potrebu za crkvom. Angaman
crkve pokriva one dimenzije ljudskog bia koje vladavini drave izmiu. To je podruje
nesvjesnog.

Pankroatizam
Temeljno politiko stanovite iz ije perspektive Pilar rekonstruira junoslavensku povijest i
deducira svoje politike anticipacije oznaavamo kao stanovite pankroatizma. Manifestno je,
posebno u odnosu na BiH, ona ga motivira, inspirira i preokupira budui da njegov pankroatizam
i jest koncepcija unutar koje se hoe definitivno razrijeiti zagonetka junoslovenskog pitanja:
dravnopravni status BiH.
Supstancijalna teza Pilarovog pankroatizma je da su BiH (za njega dvije povijesne pokrajine, a
ne jedan zaseban, cjelovit, povijesno uoblieni individualitet) hrvatske zemlje, a njihovi
119

stanovnici etniki Hrvati. U odnosu na radikalni, ekstremni pankroatizam, ovaj Pilarov moemo
oznaiti umjerenim, po opsegu redukcionistikim i to utoliko to Srbe ne smatra pravoslavnim
Hrvatima, pa ih iskljuuje iz svoje pankroatistike politike.
Prije svega, upotrijebit e etniko naelo: stanovnitvo BiH od doseljenja Slavena ine etniki
Hrvati. Otuda e pisati da je Bosna od naseljenja Slavena pa sve do 12. st. hrvatska zemlja.
Nadalje koristi geopolitiki diskurs koji se izvodi iz geografskog oblika Hrvatske, Dalmacije i
Slavonije. To je oblik ispruenog estara, to je zemlja nemogueg oblika. Iz toga se izvodi
zakljuak: postojanje jednog naroda na podruju Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, naprosto je
geopolitiki i antropoloki nemogue ako se tom podruju ne doda i Bosna.
Sa povijesnog i dravnopravnog stajalita Bosna je i u savremenosti hrvatska zemlja. Hrvatskoj
dravi nisu pripadale samo Hrvatska Slavonija i Dalmacija nego i Bosna, jer kao to je nemogue
stvoriti jedan narod, tako je nemogue stvoriti jednu dravu u zemlji tako nemogueg oblika.
I u kontekstu isto politikog diskursa, Bosna je hrvatska zemlja. To navodno pokazuje hrvatsko
porijeklo i karakter ustrojstva politikih i obiajno-pravnih ustanova u doba samostalnosti
srednjevjekovne drave. Prema Pilaru, bosanska ustanova bana nije bosanska nego je hrvatskog
porijekla.
Ukljuuje i kulturno-historijsku argumentaciju u prilog svom konceptu pankroatizma, operirajui
pri tome sa jezikim identifikacijama. S obzirom na jezik ustanoviti mi je da se u katolika oituju
zajednike crte, dok se pravoslavni i u tome pravcu od njih razlikuje.
Potom figurira i vjersko-historijska argumentacijakoja se svodi na tezu o etniko-hrvatskom
karakteru bogumila, odnosno pripadnika bosanske crkve. Bogumili su zapravo etniki Hrvati
glagoljai koji su nakon poraza u borbi protiv klerikalno-papinske politike, a za uvoenje obreda
na maternjem jeziku, izbjegli u sigurnost planinske Bosne i prihvatili dogmatiku i vjersku praksu
bogumilsku. Otuda ih i naziva hrvatsko-bosanskim bogumilima.
Napokon ukljuuje i antropoloki diskurs u svoju apologiju pankroatizma. Na osnovu statistikih
komparativnih podataka o tjelesnim osobinama (boja oiju i kose, kao i obim lobanja) zakljuit
eda se i antropoloke osobine slau sa posljedicama naeg povijesnog istraivanja da katolici i
muslimani u Bosni pripadaju istom plemenu, dok se Srbi od njih mnogo razlikuju, te su veinom
nekog drugog, tamnog, predarijskog tipa. Stare Hrvate moramo zamiljati kao slavensko-arijski
narod, istog arijskog tipa: svjelokosi, plaooki, visokog uzrasta.

120

Denacionalizacija Bonjaka
Da bi muslimane kroatizirao on ih mora prethodno dehumanizirati. A vladajua, gotovo
konvencionalna, formula te dehumanizacije bila je njihova denacionalizacija. Pilar smatra da te
nacionalne svijesti nema, pogotovo kod muslimana, oni nemaju jo izgraene narodne svijesti.
Oni su autohtoni stanovnici bosne, ali njima nedostaje kvasac nacionalnog osjeaja.
Odsustvo hrvatske nacionalne samosvijesti, kod bosanskih muslimana u Pilarovom uvidu prije
svega proizilazi iz prirode osmanske drave.
Onaj nedostatak proizilazi i iz same prirode islama. Ne treba zaboraviti da su oni bez
nacionalnog osjeanja jer islam iskljuuje svako nacionalno osjeanje.
Nadalje, AU politika onemoguavala je prohrvatsko nacionaliziranje muslimana, budui da je
vodila antihrvatsku politiku, pa muslimani nisu kao praktini politiari koji misle na istonjaki
nain s takvom politikom mogli prihvatiti svoje nacionalno hrvatstvo jer bi mu ono pogoralo
ukupni socijalni poloaj.
I agresivna politika katolikog klera odvraala je muslimane od autokroatizacije.
Napokon, muslimanska inteligencija, u njegovom uvidu, pokazuje tek poetke narodnog
osjeaja, ali je ona podjeljena; jedan njen dio naginje Hrvatima, a drugi Srbima.
Ivo Pilar muslimanima priznaje tek dvije vrijednosti; jednu vojniku jer je taj vojniki
elemenat jako vrijedan za Monarhiju, i drugu kulturnu jer su se bosanski muslimani u svojim
oblicima ivota, svojim duhovnim ivotom, kulturom i pravom asimilirali arapsko-osmanlijskom
kulturnom krugu.

Svesrpstvo
Pod ovim pojmom podrazumijeva mentalitet, obiajnost, tradiciju, kulturu i politiku
teritorijalnog irenja kao osvajanja i permanentne etnike srbizacije Drugog. U tom smislu Pilar
pie jezgra dananjeg junoslavenskog problema sastoji se u tome to srpstvo eli savladati i
Bugare i Hrvate, postati prvom silom na Balkanu te zatim unititi i apsorbirati Hrvate i Bugare, i
tako osvojiti i posrbiti itav slavenski Balkan. Ono se razvilo u jaki imperijalistiki, jednako
vjerski kao i nacionalno politiki pokret koji ide za tim da podjarmi i usie ostale narode junih
slavena i da osnuju svoju vlastitu veliinu i mo na razvalinama susjednih drava, a BiH su
polazne take srpskog nastojanja za proirenjem.
Povijesni izvor tako shvaenog svesrpstva Pilar vidi prije svega u stalnoj reprodukciji srpske
predaje o nacionalnoj veliini iz srednjevjekovnog doba dinastije Nemanjia, predaje iji je
nosei stub bila i jest srpska pravoslavna crkva.

121

Nadalje, ekspanzivno svesrpstvo svoje izvorite ima u srpskoj pravoslavnoj crkvi i

ekspanzionistikoj praksi Peke patrijarije.
Koncepcijsku formulaciju svesrpstva kroz koje po Pilarovom sudu provija imperijalni duh
vizantizma dali su slovaki pisac afarik, a posebno Vuk Karadi sa svojim jezikim
pansrbizmom. Svesrpstvo postaje oficijalna politika srpske drave, svojina politika i
sveproimajua opsesija srpskog javnog mnijenja, znanosti, obrazovanja i kulture srpskog
naroda.

Nacionalne karakterologije
Ivo Pilar kao i drugi pisci tog vremena uputa se u konstrukciju nacionalnih karaktera. Govorio
je o srpskom i hrvatskom nacionalnom tipu kao antipodima, kao dva naroda sa oprenim
licima. Tu opreku je stvorila religija: lice srba jest lice pravoslavlja, a lice hrvata jest lice
katolianstva, islama i bogumilstva. Pilar tvrdi kako je pravoslavlje stvorilo dananje Srbe i jo
radikalnije, narod i drava je kod Srba proizvod narodne crkve, dokje drava i narod Hrvata
proizvod narodnog plemstva. Otuda su Srbi i Hrvati dva naroda s izrazitim, sasvim razliitim
obiljejem koje se ni u kojem sluaju ne moe i ne smije pomijeati. Nacionalni tip je historijski
proizvod, a pod njim Pilar podrazumijeva sr svih onih iskustava, misli i nastojanja koja
sainjavaju sudbinu naroda. Povijesno znaenje i znaaj naroda u komunikaciji sa drugim
povijesnim faktorima zapravo i odreuje karakter nacionalnih tipova. U opisu nacionalnih tipova
kod Pilara posreduju generalizacije, etnike stereotipije, animoziteti i predrasude.
Srbi na najvii vrijednosni rang stavljaju svoje unutarnje jedinstvo i jaku solidarnost, posjeduju
neizmjerno razvijeni nacionalni osjeaj, njeguju katolikim Hrvatima nadmoni individualizam i
svoju neodoljivu snagu asimilacije, karakterizira ih nadmona lukavost, posjeduju neku
priroenu politiku nadarenost, nesavladivu tenju za stjecanjem moi i za vladanjem. Posljedica
nomadskog sindroma, koja ima uporite u nomadskim nagonima batinjenim u njihovoj preteno
pastirsko nomadskoj krvi balkanskih Romana i Vlaha, jest i sklonost ovog tipa ka dravnim
udarima, ubijanju kraljeva, politikim prevratima i slino.
Sljedei vizantsku tradiciju srpski nacionalni tip obiljeava i afinitet prema politici i diplomatiji,
a to znai ka smicalicama, rafiniranim metodama, prevarama i lukavostima. Istovremeno, Srbi su
neosporno najbolji trgovci meu slavenima.
Sastavni dio te sposobnosti jest i umjena sklonost ka falsificiranju povijesti, a to je osobina
vizantijaca da u nekom stanovitom pravcu uope ne mogu vidjeti istinu nego samo ono to
odgovara njihovom probitku. No, njihov nacionalni tip karakterizira i nesposobnost za viu
kulturu, jer su svojom pripadnou pod Vizant, zauvijek osueni na vizantsku kulturnu
neplodnost.

122

Hrvati su katolici i zapadni evropljani. To je stari i ilavi narod, u povijesti su morali biti silni
ljudski soj, jer su snana, isprva istokrvna arijska rasa. Iz injenice da su arijskog porijekla
proizilazi hrvatima svojstvena vjernost prema gospodaru koga sami izabrae. Hrvati su stari
dravni narod, pa njihov nacionalni mentalitet karakterizira snana narodna i dravna svijest.
Hrvatski nacionalni tip karakterizira i to to su Hrvati bili na jednoj strani sposobni vojnici, i to
je to jedan od najboljih vojnikih naroda na svijetu, ali na drugoj strani Hrvati nisu bili nikada
napadai, i ograniavahu se uvijek samo na odbranu. Oni nisu nikada ili za osvajanjem. Oni se
ujedinjuju u veu dravu ne da bi osvajali nego da bi se branili.
Njihov nacionalni tip, zahvaljujui katolianstvu, karakterizira konzervatizam, slabija nacionalna
svijest u odnosu na Srbe, jae podlijeganje stranim kulturama i ekonomsko nazadovanje. Otuda
su Hrvati najkultiviraniji junoslovenski narod.

Politika futurologija
Pilarovu futurologiju apriorij odreuje njegova austrofilska opsesija: provodi vjerujui da e i
nakon svjetskog rata opstati konstrukcijubudunosti kao budunosti Monarhije i to ak kao
dravne snage, ekspanzije i moi. Unutar ovog politikog apriorija onda proicira politiku
povijest i junoslavenskih naroda.
Njegova se povijesna anticipacija zasniva a odbijanju ilirizma, zato Pilar i slijedi politike
koncepcije Ante Starevia koji je pobijao ilirski humanizam i projektirao Veliku Hrvatsku.
Odbacuje ideju jugoslovenstva i sve zamisli stvaranja jugoslovenske drave: jugoslovenstvo
bijae samo politiki okvir koji nije mogao ukinuti pojedine narode.
Rigorozno kategoriki odbacuje i koncepcije koje govore o egzistenciji Srba i Hrvata kao jednog
naroda sa dva imena, ili o srbohrvatskom narodu u nastajanju.
Njegova slika budunosti istovremeno poiva i na odbacivanju politikih koncepata nacionalnog
bosanstva. U obzir ne dolazi ni politika koja hoe autonomiju BiH.
Supstancijalni nalog predstojeeg toka povijesti koja je ve odbacila pomenute koncepcije u
njegovoj futuristikoj percepciji jest formiranje hrvatske drave sastavljene od pokrajina
Hrvatske, Dalmacije, Slavonije, Bosne i Hercegovine. Projekcijom ove katoliko-muslimanske
drave, on zapravo povijesnu budunost ne vidi u podjeli BiH izmeu Austrije i Ugarske ili
Prikljuenju cijelog ovog teritorija Austriji ili Ugarskoj.
Nadalje odbija i trijalistike politike koncepcije: ostaje unutar ustavnog dualistikog koncepta
vjerujui opet u futuristikom diskursu da e nakon rata kretati cjelokupni razvoj dualistikog
ureenja drave u pravcu evolucije do zajednice obiju drava.

123

U hrvatskoj dravi nema mjesta za srpsko pravo na samoodreenje, na ravnopravnost i slobodu,

jer srbima sloboda znai nesmetano upotrebljavanje svog premonog osvajakog orua.
U takvom ustavno dravnom statusu Hrvati i hrvatska drava bi mogli da izvre svoju
povijsenu misiju: 1. To je poslanje konanog rjeenja junoslavenskog pitanja; 2. S tim u tijesnoj
vezi jest poslanje, spasavanje povijesnog opstanka Monarhije: budua hrvatska drava bit e spas
ugroenih probitaka cjelokupne monarhije i izvor osiguranja njene sposobnosti na ivot i
ekspanziju; 3. Njena je misija da bude glavno uporite suzbijanja imperijalnih tenji bizantijskopravoslavnog svesrpstva.

124

JOSIP TADLER
Kao dugogodinji nadbiskup Katolike crkve u BiH dr. tadler pripada radikalnoj konzervativnoj
politici.
Vizija BiH na osnovu temelja hrvatskog dravnog prava, vizija koja rjeenje na jugu monarhije
vidi u trijalizmu, ravnopravnosti Zagreba s Petom i Beom, a Herceg-bosne sa Dalmacijom,
Istrom, Hrvatskom i Slavonijom. U teorijskom programsko-koncepcijskom i praktinopolitikom smislu Josip tadler je u javni diskurs u BiH prije svega uveo politiki i katoliki
klerikalizam, i s njim u vezi osebujno tumanje veza i odnosa izmeu religije i nacije, u ovom
sluaju katolianstva i hrvatstva, kao i ideju i praksu religijskog prozelitizma

Religija i nacija
Jedno od centralnih pitanja u javnom politikom diskursu ovog vremena jest pitanje o odnosima
izmeu religijske i nacionalne pripadnosti i o ulozi i znaenju religije u nacionalnim
individualitetima. Za tadlera i njegove sljedbenike, kada je rije o ovim pitanjima, nije bilo
nikakve neizvjesnosti: katolika i hrvatska identifikacija su u supstancijalnoj istovjetnosti. Biti
katolik znai istodobno biti Hrvat i obrnuto. No pripadnost katolikoj vjeri jest apriorni uvjet
hrvatskog patriotizma. Ova percepcija odbija javno propagiranu politiku kroatizacije drugih,
prije svega bonjako-muslimanskog naroda i ne pristaje na njihovu inkorporaciju u hrvatstvo.
Paradoksalno, time on istupa protiv, po bosansko-hercegovake muslimane, objektivno
destruktivnije, asimilatorsko hrvatske liberalno-graanske politike koja je obrnuto, razdvajajui
vjersku i nacionalnu identifikaciju ostavljala hrvatstvo otvorenim za resorpciju prije svega
bosanskih muslimana kao etnikih Hrvata.
tadler u vezi izmeu religije i nacije daje primat katolianstvu. U tom smislu on konstatuje da je
katolikom narodu na prvom mjestu njegova vjera, a tek u drugom planu nacionalnost.
Katoliki klerikalizam pledira razlonu ljubav prema roenom narodu, koja ne samo da je
potrebna i poeljna, nego se ona namee svakom lanu poput dunosti ijim se obnaanjem i
opsluivanjem stie temeljna krepost socijalno-politike naravi to se zove patriotizmom,
rodoljubljem. Otuda ideolozi katolikog klerikalizma openito zakljuuju da katolici u BiH jesu
Hrvati i da treba da se bore za svoju nacionalnu samosvojnost, za jedinstvenu Hrvatsku, ali
daleko vie od toga treba da se bore za kraljevstvo boije, kako bi ono zavladalo duama
katolikog naroda. U pozadini ovih stanovita stoji politiko-klerikalna ambicija da Crkva
preuzme voenje hrvatske nacionalne politike. Takvoj aspiraciji se suprotstavlja Hrvatska
narodna zajednica, negirajui pri tome identitet katolianstva i hrvatstva: Hrvatska katolika
udruga ide za tim da od hrvatstva uini konfesionalni pojam to stoji u potpunoj opreci s pojmom
nacionalne misli.
125

tadler, Muslimani i Srbi

tadler bh muslimane naziva braom muhamedancima, odnosno braom muhamedovcima. On je
znao pisati: i nekatolici mogu biti dobri hrvati, ali katolici to moraju biti, jer su Hrvati po vjeri,
a drugi su samo po prirodnom zakonu.
Ovakvi i slini stavovi bili su pragmatian odgovor na politiku srbizacije muslimana, a dijelom
je bila reakcija na tadlerov ekskluzivni katoliki klerikalizam. tadler se nije lako odluivao da
deklarira hrvatstvo muslimana, a kada je to inio, inio je to u sljedeem smislu: naa je elja
bila da se organizuju katoliki Hrvati za sebe poto imaju toliko socijalnih potreba, a muslimani
Hrvati neka bi se opet za sebe organizovali, pa emo onda kooperirati u svim zajednikim
takama. I tadler je na koncu zastupao stanovite da su bosanski muslimani u glavnom
hrvatskog porijekla, te da su i nacionalno Hrvati. O Muhamedu i isamu je govorio u negativnom
kontekstu, kako bi dokazao da je samo kranska vjera boanskog porijekla. Njegov programski
odnos prema Muslimanima i Srbima precizno se identificira: Hrvat je za njega kao i za veinu
tadanje hrvatske inteligencije i katolik i musliman.
Iz ovakve perspektive, tadler je na jednoj strani radio na ujedinjenju katolianstva i
pravoslavljaodnosno katolike i pravoslavne crkve, a na drugoj strani ostavljao otvorenim
hrvatstvo za inkorporiranje muslimana i pravoslavaca.

Prozelitizam
tadlerov politiki koncept nije iskljuivo politika kroatizacije Drugog, ali sada na empirijskoj
razini drugi tek politikom prozelitizma kada se odreknu svoje vjerske identifikacije i preu na
katolianstvo mogu ui u hrvatski nacionalni korpus. Uz jaanje katolike crkve u BiH tadler
osvjeteno definira i drugi temeljni cilj svoje klerikalne politike: drugi dalekoseni cilj, na ije
se ostvarenje tadler odmah dao, bilo je pokatolienje Muslimana. On se uklapao i u navodno
mesijansko poslanje Monarhije.
On je deklarativno odbijao optube da prakticira nasilni katoliki prozelitizam. Zahtijevao je
potivanje osobnih sloboda i naela slobode svijesti te je jo jednom naglasio kako katolika
crkva sa svoje strane nikada nije upotrijebila ni fizika ni moralna sredstva prisile da bi sprijeila
neko obraanje s katolianstva na bilo koju drugu vjeru to dravne vlasti gotovo redovno ine
kad neko odlui postati katolik.
Politika prozelitizma u krugovima bonjake inteligencije i bonjakog vodstva nailazila je na
beskompromisni otpor. I vodstvo Hrvatske narodne zajednice upozorava na negativne
konsekvence tadlerovog prozelitizma. Katolikoj propagandi i prozelitizmu se suprotstavljaju i
elnici pravoslavne crkve, kao i predstavnici svjetovnih srpskih krugova.
AU vlasti su reagirale na tadlerovu agresivnu politiku konverzije iz dravno-pragmatinih
razloga: iz straha da se u Bosni ne formira antidravni muslimansko-pravoslavni blok.
126

Politiki katoliki klerikalizam

Identifikacija katolianstva i hrvatstva predstavlja kljunu komponentu tadlerove globalne,
konceptualno osvjetene i programirane politike koja se oznaava kao politika konzervativnog
klerikalizma. Identificiranjem katolicizma i hrvatstva i pokuajima stvaranja uvjerenja da su ta
dva pojma nedjeljiva klerikalna je propaganda raunala da e to postupno donijeti crkvenoj
hijerarhiji potreban ugled, a time i politiko rukovodstvo u narodnoj politici. Njena temeljna
namjera jest u aspiraciji da se katolika naela utemelje u ideologiji razvoja hrvatskog
nacionalnog pokreta u BiH. Jo konkretnije, katoliki politiki klerikalizam pretendira da se sva
svjetovna vlast u hrvatskoj narodnoj politici koncentrira u crkvenoj hijerarhiji.
U osnovi takve politike pretenzije stoji temeljni ali anahroni teokratski uvid da se religija i
politika ne mogu razdvojiti u zasebne stvarnosti, i da u simbiotikim vezama nastupaju zajedno.
Katolika crkva se ne moe pomiriti sa injenicom da je politika izbaci iz javnog ivota. Takvim
stanovitima su se suprotstavljali bosanski franjevci.
U osnovi tadlerovog koncepta katolikog klerikalnog pokreta u BiH stoji stanovite koje
moemo oznaiti kao teomonocentrizam, odnosno kao kristocentrizam (klerikalni
tradicionalizam). Sve vrijednosti, pa i hrvatstvo kao vrijednost i hrvatski patriotizam kao
vrijednost imau svoje izvorite i svoj smisao u katolicizmu, odnosno u ljubavi prema Isusu
Kristu: imajui u vidu da je on upravo onaj koji nam je dao hrvatski jezik, i koji nam je ove
prekrasne krajeve dodijelio za stanove, za Domovinu vjerujui da je on onaj koji i sada odluuje
i ravna udesom Hrvatske. U njegovoj percepciji organizacija katolikog pokreta moe poivati
samo na jednom principu: naa organizacija se zove katolika, zato princip katolikoj
organizaciji moe biti samo jedan, onaj koji je glava crkvi svojoj dua katolikom ivotu u kome
mi katolici ivimo, a taj je Isus Krist sin boji.
tadler ne zastupa samo politiku moderniziranog katolikog klerikalizma koji odgovara
savremenom ivotu. On je pri tome protagonista politikog i historijskog tradicionalizma.
Njegov aksioloki i politiki uzor je u hrvatskoj drevnosti, u starim Hrvatima.
Zalagat e se za konfesionalni kolsko-odgojni sistem u BiH. Protivio se svakom sekularizmu u
kolama. Optuivao je vlasti da odgajaju u dravnim kolama u duhu religijske ravnodunosti i
sl.

127

Drava i crkva
tadlerov borbeni klerikalizam oslanjao se na AU dravu sa aspiracijom da e uz podrku
dravne politike katolicizam uzdii iznad drugih religija. Interesi su bili obostrani. Kao katolika
sila, Monarhija je morala da ojaa katoliku crkvu. To joj je bilo potrebno i radi uvrivanja
svoje vlasti i radi uspjenijeg obavljanja svoje misije na balkanu. U oba sluaja crkva i drava
imale su zajedniki da nastupaju i da se uzajamno potpomau. Samo uzdizanje katolicizma nad
ostale religije pod zatitom AU vlade moglo je svjetovnom sveenstvu osigurati poloaj kakav je
sveenstvo imalo u drugim zemljama. Sa programskog stanovita, on ne prihvata moderni
koncept razdvojenosti drave i crkve tako da bi one figurirale kao dva neovisna i suverena
entiteta. Polazi pri tome od toga da su i dravna i crkvena vlast od boga i da se odnose na iste
graane, pa zbog toga ne mogu te dvije vlasti biti tako neovisne. Kako je u njegovom uvidu
svrha drave srea vremenita, a kako je svrha crkve srea vjena, to onda slijedi da mora biti
jedna o drugoj ovisna makar u neemu. U tom kontekstu tadler ne prihvata formulaciju da
drava i crkva rade svaka u svom djelokrugu i da budu suverene tj. jedna od druge neovisna. U
njegovoj percepciji drava nije tako suverena, tako neovisna prema crkvi, nego je prema svojoj
naravi jedna vlast za drugu vezana, tako da u mnogim stvarima drava ovisi od crkve ako odatle
ne slijedi da drava ne vri svoju vlast neovisno od crkve.
Na tlu takvog koncepcijskog stanovita, on pledira da drava i crkva sklapaju ugovore kako bi
obje vlasti ivjele zajedno sporazumno, nespreavajui jedna drugu u postizanju posebnih svrha.

Kranska demokratija
Ideolozi katolikog klerikalizma zastupali su i stanovite kranske demokratije. Ona se sastoji u
tome da se iri puki slojevi osvijeste te duevno i materijalno njihovo stanje pobolja, da im se
izbori vei uticaj na javne prilike u dravi i drutvu.
No poimanje kranske demokratije istovremeno nosi u sebi diskurs i totalitarni mentalitet
ekskomunikacije. Iskljuuje ona jer je ovde do kraja intolerantna ne samo ateizam, nego i vjerski
indiferentizam kao i graanski liberalizam. Iskljuuje i protagoniste modernog demokratizma i
ilirizma. U tom kontekstu u ii njihove kritike i diskreditacije stoji sama ideja i empirijska
politika socijalistikog pokreta i socijaldemokratske partije BiH jer funkcionie na naelima
pluralizma (vie konfesija unutar iste partije).

Politike partije
Oslanjajui se na zbilju svog vremena, tadler e i u konceptualnom smislu smatrati da u BiH
politike partije moraju biti zasnovane na monokonfesionalnom naelu. Zato radikalno odbacuje
svaku ideju multikonfesionalne, odnosno multinacionalne konstitucije politikih partija. U tom
kontekstu tadker e biti rigorozni kritiar socijaldemokratske partije u BiH kao multinacionalne
128

partije, kao i politike ukljuivanja Hrvata u druge transnacionalne organizacije. Otuda e

insistirati da Hrvati budu okupljeni unutar samo jedne partije Hrvatske katolike udruge na
ijem je on elu.
Njegovo poimanje partije kao nuno klerikalne partije: ona je tu da se sa stanovita katolicizma
infiltrira u sve pore drutva i da ga do kraja posreduje iskljuujui bilo koju drugu
svjetonazorsku alternativu.
Religioznost lanova mora biti jedan od najvanijih njegovih ciljeva, i zato je od potrebe da
vjera pronikne u svaku organizaciju, inae e drutvo izgubiti svoj znaaj i smisao. tadler je
odbacio svaki drugi svjetonazor materijalizam, naturalizam, liberalizam i uopte svaki sekularni
svjetonazor. Sekularizam je u politici ekskomuniciran.

Bit politike: militarizam i neprijateljstvo

Iz tadlerove koncepcije katolikog klerikalizma da se oitati i njegovo poimanje same biti
politike. U njena supstancijalna odreenja ulaze dva momenta. Politika se na jednoj strani
promatra u paradigmi militarizma. Politika se dakle u analogiji razumijeva u jeziku, duhu i logici
vojnog odnosno militantnog mentaliteta i njemu odgovarajueg poretka. Na drugoj strani svijet
politike jest svijet odnosa izmeu prijatelja i neprijatelja. To je temeljni kategorijalni par unutar
kojeg on percipira, vrednuje i oblikuje svoje politike koncepcije.
Percepcija politike u militaristikom diskursu deducira se iz tadlerove militaristike predstave o
unutarnjem ustrojstvu i hijerarhijskim odnosima unutar katolike crkve. Pri tome u vrhu
militaristiki pojmljene hijararhije stoji biskup iji je autoritet neprikosnoven. Zato se s pravom
tadlerov katoliki klerikalizam odreuje i kao militaristiki klerikalizam.
Iz militaristiki pojmljene hijerarhijske strukture i svrhe katolike crkve vidi se kako tadlerov
katoliki klerikalizam zaptavo stvarni socijalni svijet ivota poima u logiki disjunktivnom
diskursu onog ili-ili, a to u politikom kontekstu znai u kategorijalnom paru ili prijatelj ili
neprijatelj.
Neprijateljski je i opti duh vremena, a to vrijeme je bezvjersko, kada svijet ide putem koji je
skroz protivan toj vjeri.
Neprijatelji su i oni koji ne daju da se zovemo Hrvatima, a drugi hoe da krate da smo katolici.
No, neprijatelji su i vjerski i etniki Drugi: za tadlera su to prije svega pravoslavni Srbi koji
hoe samo da druge posrbe i Muslimani koji hoe druge da poture.
Politika je kod tadlera u supstancijalnom smislu pojmljena kao borba prijatelja i neprijatelja. Tu
borbu moe uspjeno voditi samo katolika crkva, sama militaristiki usvojena, hijerarhizirana i
disciplinirana. Kao takva ona trai apsolutno podvrgavanje sljedbenika.
129

Dravnopravni status BiH

Nakon ujedinjenja Stranke prava i Neovisne narodne stranke, one u svom zajednikom programu
(14. April 1894.) o dravno-pravnom statusu BiH, i to sa stanovita, navodnog, hrvatskog
dravnog i narodnog prava, su tvrdile da hrvatska sjedinjena opozicija smatrala da se hrvatski
narod koji ivi u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, na Rijeci s Kotarom i u Meumurju, Bosni,
Hercegovini i Istri treba da se sjedine u jedno samostalno dravno tijelo, u okviru AU
monarhije, a da e one da podupru nastojanja da se i slovenske zemlje ujedine u ovom dravnom
tijelu.
Josip tadler je zastupao ovo pravako stanovite recipirajui ideologiju Ante Starevia. Ali,
nakon raskola meu pravaima naginje vie prema Franku nego Stareviu. U tadlerovoj viziji
katolianstva i hrvatstva jedva da se ta mjenjalo u punih pedeset godina. On izraava i opte
miljenje tadanje elitistike hrvatske javnosti tog vremena, prieljkujui to skorije ujedinjenje
BiH sa Hrvatskom. U njegovoj antibosanskoj koncepcijskoj projekciji BiH ne treba da zauzme
nikakav poseban poloaj u AU carstvu.
Ovo njegovo stanovite naputa dualistiko, a pledira trijalistiko preureenje Monarhije, te trai
direktnu inkorporaciju BiH u Hrvatsku.
Kasnije e ova projekcija da postane oficijelni programski imperativ Hrvatske katolike udruge.
U nacrtu pravila ove partije stoji kako e ona da radi na ostvarenju programa od 26. juna 1894.
godine, tj. da e raditi svim zakonskim sredstvima da se hrvatski narod koji ivi u Hrvatskoj,
Slavoniji i Dalmaciji, na Rijeci, Kotaru i Meumurju, Bosni i Hercegovini i Istri sjedine u jedno
samostalno dravno tijelo u okviru AU monarhije. Dopunom Nacrtu pravila koje e tadler
podnijeti, zahtjevae da se rijei dravnopravno pitanje na jugu monarhije u hrvatskom smislu, te
da se ouva hrvatska narodna i dravna individualnost.
U cjelini gledajui tadler je stajao na pankroatistikom stanovitu koje je izraavao i frazom o
naoj miloj hrvatskoj BiH.
Josip tadler i sljedbenici e, za razliku od drugih hrvatskih politikih reprezentacija, i u
Hrvatskoj i u BiH, privreni svojim projekcijama i nee prihvatiti Majsku deklaraciju (30. maj
1917.), pa rjeenje dravnopravnog statusa BiH nee vidjeti u formi stvaranja jugoslovenske
drave.
U tom smislu, u augustu 1917. godine tadler e potpisati Promemorij u kojem se kae da
Hrvatska, Slavonija, Dalmacija i Bosna i Hercegovina treba da postanu jedno jedinstveno
upravno podruje kojem bi se eventualno prikljuila i Istra i Kranjska, ali kako bi se tome
Austrija suprostavila oni su smatrali da ti posljednji zahtjevi nisu neophodno potrebni. Po
njihovom miljenju predloeni teritorij morali bi se prikljuiti i sadanji istarski otoci Cres, Krk i
Loinj, a oznaeno podruje trebalo bi biti spojeno s Monarhijom kao zajedniko nedjeljivo
podruje (na slian nain kao BiH). Opisano podruje bi nosilo naziv Kraljevina Hrvatske,
130

Slavonije, Dalmacije i Herceg-Bosne, a u ovoj projekciji dravno-pravno ureenje Monarhije ne

bi se dovodilo u pitanje, a novo jedinstveno upravno podruje dobilo bi status condominia.
Najvee protivljenje programu Majske deklaracije iskazao je frankovako-pravaki krug oko
vrhbosanskog nadbiskupa dr Josipa tadlera, u kome se posebno isticao dr Ivo Pilar, autor
Promemorije. Josip tadler je bio protiv junoslavenskog pandravnog ujedinjenja.
No, prije nego to su bosanski i hrvatski franjevci prihvatili Majsku deklaraciju, tadler je jo
jednom u svojoj Izjavi publicirao koncept suprotan njenim programskim idejama. Insistirajui na
stvaranju Kraljevine Hrvatske, tadler obeava pomo brai Slovencima u njihovoj borbi za
samoodranje i za naknadno sjedinjenje s Hrvatskom. No, kako razvoj dogaaja nije iao u
prilog njegovim koncepcijama, tadler e na kraju prihvatiti odluke Narodnog vijea o
proglaenju samostalne Drave Slovenaca, Hrvata i Srba.

131

HUSAGA II, BENJAMIN KALAJ I AVDO HUMO

O BOSANTINI I BOSNI
Biografija
Husein ii roen je 15. decembra 1878. g. u Mostaru, a umro je 30. avgusra 1956. g. Bio je
izuzetno politiki aktivan i obavljao je znaajne pa ak i rukovodee funkcije u politikoj vlasti.
tavie, bio je izvjesno vrijeme prvi ovjek u izvrnoj vlasti grada Mostara. Njegova politika
misao obiljeila je period u kojem je BiH bila pod kontrolom AU vlasti meuratnu politiku
epohu ali i prvu deceniju egzistencije socijalistike republike BiH koja je tada bila sastavni dio
SFRJ.

***
to se tie revizije do sada vladajuih interpretacija povijesti BiH, unutar tog zadatka od
posebnog je znaaja preispitivanje do sada dominirajueg tumaenja politikih koncepcija
Benjamina Kalaja. U tim tumaenjima je srpska inteligencija etnocentrine orijentacije
uglavnom imala glavnu rije. Kada se podvrgnu kritikom diskursu njene interpretacije su
poivale na nizu falsifikata i mitova.
Njen centralni mit je da se pod AU u BiH razvio emancipatorski orijentirani srpski nacionalni
pokret. Meutim, po svemu sudei rije je zapravo o etnocentrinom i nacionalistikom pokretu.
U doba AU vladavine u BiH unutar spske inteligencije uobliavala se ideologija i politika
negacije povijesnog individualiteta BiH i narodnog identiteta Bonjaka. Srpski teritorijalni
nacionalizam, a to je njegovo supstancijalno odreenje i u pojmu i u ideologijskom
samorazumijevanju, te u faktikoj, konkretno historijskoj objektivaciji jeste zapravo esencijalnorelacionalni fenomen. Figurira u korelaciji, ali as u odnosu rivaliteta i antagonizama, a as opet
ovisno od historijskih okolnosti i u formi sporazuma konvergencije, saveznitva, osovinskih
paktova sa hrvatskim nacionalizmom.
Drugi mit kojeg je stvarala posebno srpska inteligencija u svojoj interpretaciji nacionalnih
pokreta pod AU vladavinom, jest mit da su drugi pokreti, a napose nacionalni pokret
muslimanskog naroda u sutini proreimski, odnosno podaniko-neemancipatorski. Unutar tog
mita sve ono to su muslimani u BiH radili na vlastitoj posebno duhovno kulturnoj i
prosvjetiteljskoj samoemancipaciji jest protumaeno kao nehistorijsko,anahrono, konformistiko.
Pojava Bonjaka i Behara i opemuslimanski prosvjetiteljski pokret u muslimana, falsifikatorski
je obezvrijeen i srozan na djelo skruene podanike i fatalistike svijesti stavljene u funkciju
AU reima.
Pored ova dva, moemo govoriti i o negativnom mitu to ga je srpska inteligencija stvorila o
Benjaminu Kalaju. Kljuna komponenta ovog mita jest teza da su politike ideje Benjamna
132

Kalaja bile nehistorijske i artificijelne konstrukcije, da su zbog toga doivjele apsolutni

historijski poraz i da nisu ostavile nikakav pozitivni trag na emancipatorski orijentirane pokrete u
BiH u XX st. Ukratko emo prezentirati temeljne ideje Benjaminovih politikih pogleda na BiH
u cilju da pokaemo kako su neke od Benjaminovih ideja preivjele i u recepciji prije svega
protagonista muslimanskog nacionalnog bonjatva, a Husein ii je jedan od njegovih
paradigmatinih i najistaknutijih protagonista. Mogue je bilo da preive (ideje) jer su imale
svoje historijsko utemeljenje i svoju tradiciju u muslimanskoj ali i u manje-vie kulturnoj
memoriji drugih bosanskih etnovjerskih subidentiteta. Ideje su nastavile ivjeti i izmeu dva
svjetska rata kao oslonac nacionalno-emancipatorskih tenji muslimana u BiH.
Bez obzira to je rije o idejama jednog stranca koji slijedi okupacijske interese AU, njihova
utemeljenost u povijesnom biu BiH jest ono na ta se kasnije mogu nastaviti emancipatorske
inklinacije matinog bonjakog nacionalnog pokreta. Otuda se te ideje istodobno i Benjaminove
i to u mjeri u kojoj ih je usvojio kao temelj svoje nacionalne politike u Bosni ali su to ideje koje
su proistekle iz logosa povijesnog bivstvovanja BiH.

***
U temeljne ideje Benjamina Kalaja ubrajamo: ouvanje teritorijalne cjelovitosti BiH i
protivljenje njenoj podjeli izmeu Austrije i Ugarske; BiH je posebnost, zasebni povijesni
individualitet koji ima svoj kontinuitet; historija pokazuje da se taj individualitet moe osigurati
samo osloncem na mone sile izvan BiH; bosanska nacija nije stvar voluntarizma nego je
utemeljena u povijesti Bosne; bogumilstvo je u srednjem vijeku bilo temelj bosanske posebnosti;
muslimani su poslije bogumila glavni nosioci bogumilskog separatizma u odnosu na Hrvate i
Srbe, oni su uvari bosanskog politikog i nacionalnog individualiteta; bosanska samosvijest se
kod muslimana odrala pod Turskom, pa je i Husein-kapetan Gradaevi objavio u Bosni
osnovno naelo muhamedanske slobode i sanjao o nezavisnoj muhamedanskoj Bosni; kako je
muslimansko plemstvo nasljednik bogumilskog mentaliteta u razdoblju Turske, to jesu
muslimani jezgro i vodei element bosanske nacije: ak je govorio da su muhamedanci danas
jedini nosioci na Balkanu pa i u BiH. U povijesnoj perspektivi, i to je ono najiracionalnije u
njegovim historijskim anticipacijama, oekivao je da e muslimani prei na katolianstvo, i da e
se Bosna integrirati u Ugarsku, jer po njemu muhamedanizam ne stoji u osnovi bosanske
narodnosti, nego mu je neto sluajno izvanjsko, vjetako.

***
Ne moe se tvrditi niti dokazati da se Husein ii direktno inspirirao Kalajevim koncepcijama.
On je mislio i djelovao u optem politikom duhu koji je s Kalajevim reimom omoguio da se
na svjetlo dana bez cenzure u javnom ivotu slobodno pojavi i uobliava ideja o Bonjacima i
bonjatvu, odnosno o Bosancima i bosanstvu. Duh naklona bosanskoj ideji u Kalajevo doba
mogao se nastaviti na onu tradiciju bosanske samosvijesti koja je karakterizirala srednjevjekovnu
Bosnu kao i one bosanske samosvijesti koja se i eksplicitno i u imanentnim i mimikrijskim
133

oblicima neprestano izgraivala i reproducirala i pod osmanskom vladavinom nad Bosnom. Ideja
bonjatva slijedi i sa Huseinom iiem onu tradiciju iz osmanske vladavine u Bosni koja je
unutar permanentne bonjake kritike osmanske drave (Gradaeviev pokret za autonomiju)
uvala bosansku individualnost od asimilatorskog osmanskog konformizma. Doba Kalajeve
vladavine omoguilo je da se generirajuom transmsijom ponovo razmahne ideja bonjatva i
bosanstva, da se stekne pravo graanstva, da ponovo ue u muslimanski korpus kao
emancipatorska ideja.

***
Dakle, u Kalajevo doba zamisao bonjatva slobodno funkcionira. U listu Bonjak pie se o
bosanskoj naciji kao politikoj naciji: bosanska nacija jest nacija sve tri konfesije koje su
povezane zajednikom prolou i posebnim povijesnim razvojem i koja je odvojena od Srba i
Hrvata.
Neke od navedenih ideja nastavljaju ivjeti unutar muslimanske inteligencije pa i kod Huseina
iia. On objavljuje tekstove u kojima razobliava, kako ih on naziva, patentirane srpske i
hrvatske nacionaliste i njihovu ideologiju i politiku poricanja etnikog individualiteta bonjaka i
historijskog individualiteta same Bosne. U njegovoj slici Kalajeve politike sadrana je ustvari
odbrana predstave da je bosanstvo autentini historijski produkt, a ne neto sintetino, vjetako,
izmiljeno.
S tom historijski utemeljenom vizijom bosanstva, ii se suprotstavlja razliitim oblicima
njegovog poricanja, pa i onom poricanju koje se javilo u doktrinarnoj i ideolokoj formi
integralnog jugoslovenstva. ii je odbacivao integralno jugoslovenstvo kao prikrivenu
velikosrpsku ideologiju, kao ideologiju koja zahtijeva da se bosanci odreknu sami sebe, kao
politiku koja hoe da se naa bosantina u njemu dezindividualizira, asimilira i obezlii.

***
U prvim godinama nakon II svj. rata komunisti su spram iia imali kontraverzan odnos. Avdo
Humo u svom memoarskom djelu Moja generacija iznosi zapaanja o iiu kao graanskom
politiaru i linosti. Za njega kae da je u Spahinoj stranci vaio za uglednog graanina i ovjeka
na svoju ruku. Humo insistira na afirmaciji njegove podrke naprednom studentskom pokretu.
ii je bio osobnost za sebe, izgradio je i uvao svoju autentinost. U politici nije mislio pod
komunistikim uticajem, naprotiv, slijedio je ono svoje autentino i autorsko.
Uz autentinost Humo je u njegov habitus uvrstio i konzistentnost. Ostao je do kraja
konzistentan u temeljnoj ideji da su muslimani poseban narod i nije prihvatao ni pritiske
beogradskih reima ni politika nastojanja nacionalnih burujskih grupa da muslimani prihvate
nacionalnu orijentaciju u srpskom ili hrvatskom pravcu. Konzistentnost se pokazuje u jo
neemu: u njegovom miljenju i djelovanju presudno: kada je bilo rijei o dravno-pravnom
134

statusu BiH nije pravio nikakve kompromise niti je tu bilo iskliznua, nesigurnosti, kolebljivosti
ili diskontinuiteta.
Za saradnju sa srpskom i hrvatskom graanskom politikom, na ravnopravnoj demokratskoj
osnovi je bio pod uslovom da ne svojataju BiH kao srpsku ili hrvatsku zemlju, nije bio za
Spahino politiko cjenkanje sa beogradskim reakcionarnim reimom. U tom stajalitu ii je do
kraja dosljedan, a ta dosljednost dolazi do vrhunca kada on bespotedno uporno i s ogorenjem
die svoj glas protiv sporazuma Cvetkovi-Maek (kojim je predvieno da Bosna bude
razdjeljena izmeu banovina koje e se stvoriti). Teritorijalni integritet i suverenitet BiH, te njen
autonomni dravno-pravni status je vrhunski kredo i vodei imperativ iievog politikog
miljenja i djelovanja.
Sa personaliziranim karakternim osobinama i konzistentnim politikim pogledima na Bosnu i
Bonjake, Husein ii nije u svijetu makijavelistike politike, svijetu ispunjenom realpolitikim
pragmatizmima, mogao biti populist, niti je mogao stei aklamacijsku podrku, niti je mogao
relevantnije oblikovati stranaku politiku, bio je kako pie Humo unutar dominirajuih
orijentacija u politikom svijetu svog vremena uveliko usamljen.

135

Fra JOSIP MARKUI

Biografija
Josip Markui je roen u naselju epak, u blizini Kotor Varoa, 23.01.1880. godine, a umro u
Jajcu, 26.02.1968. godine. Osnovnu kolu je zavrio u Kotor Varou 1894. godine, gimnaziju u
Guoj Gori 1899, novicijat u Fojnici 1900. godine. Teologiju studirao u Kraljevoj Sutijesci ( od
1900-1901), a zavrio je u Budimpeti 1904. Za sveenika je zareen 1904. godine. Bio je
duhovni pomonik, upnik, profesor, gvardijan, definitor, kustos te provincijal Bosne Srebrene
( tri puta je bio provincijal: 1928.-1931., 1949.-1952., 1952.-1955.). Treba apostrofirati da je, kao
pripadnik vjerske elite, participirao na Drugom zasjedanju AVNOJ-a.
Markuieve socijalno-politike poglede je nuno periodizirati u 3 razdoblja:
A) Period do ujedinjenja junih Slavena 1918.
B) Period izmeu dva rata ( 1. Jugoslavija )
C) Period borbe protiv faizma i izgradnje socijalistike i federativne drave(2.Jugoslavija)

Razdoblje do ujedinjenja junih slavena 1918.

Markui je boravei u deset godina u Franjevakoj gimnaziji u Visokom (1905-1915), jasno
formulirao svoje osnovne stavove u socijalno politikoj sferi. Treba samo pogledati njegovu
Kronologiju I i II, te objavljene pjesme Budunost naroda moga i Pjesma novog doba, te
posebnu studiju Kmetovsko pitanje u BiH i krai tekst Mo socijalne demokracije.
Ilirsku ideju od ujedinjenju Junih slavena u jednu dravu Markuia je podravao od samog
poetka. Pod domaim duhom treba podrazumijevati junoslavenski, a pod tuim svakako
austrougarski i turski. U tom smislu Markui e tijekom cijelog ivota naglaavati potrebu rada
za narod, a pod narodom u BiH on shvata stanovnitvo BiH bez obzira na naciju,vjeru i socijalni
poloaj.
Nacionalizam i klerikalizam koji u BiH eskaliraju na samom poetku naeg stoljea su za
Markuia najvea prepreka ovakvog jedinstva. Zbog toga ih on estoko napada. Katoliki
kelrikalizam koji je izjednaavao hrvatsko i katoliko, Markui je optuivao sa pozicije vjere, a
i nacije. tadleru prebacuje, kad je htio da osnuje stranku na kranskim osnovima, da zbija alu
s vjerom. Markui i trojica drugih franjevaca, kao i cijela HNZ tvrdi: Mi se nikako ne
istovjetujemo sa hrvatskom politikom preuzvienog gospodina dr. Josipa tadlera, vrhbosanskog
nadbiskupa, u koliko unosi u hrvatsku narodnu politiku i katoliku vjeru.

136

Markuievi stavovi prema nacionalnom pitanju kod Junih Slavena nisu jo u prvom razdoblju
bili jasno formulirani. On ostaje na pozicijama ilirske ideje o ujedinjavanju Junih Slavena
najprije kulturno i to je vie mogue vie dravnopravno. Suprostavlja se kao i veina u BiH,
prikljuivanju Bosne i Hercegovine Karaljevini Srbiji. Veoma je zanimljivo da Markui eli
narodno jedinstvo Srba, Hrvata i Muslimana u BiH u elji da ostvari nudan socijalni program tj.
rjeenje agrarnog pitanja. Pod tim shvaanjima Markui se pribliava socijalistikom rjeenju
na marksistikim osnovama.
Markuievi socijalno politiki pogledi poslije Aneksije(1908) su sve radikalniji. On dodue iz
stratekih razloga daje podrku kranskim socijalima, ali samo u jednom tekstu. U rjeenju
agrarnoog pitanja . je veoma blizak socijaldemokratima marksistike provenijencije. Markui
jasno formulira princip odnosa vjere i politike koji e se kasnije jo i radikalizovati. Markui se
zadovoljava tim da jedna politika stranka titi naela katolike vjere, a da ne poiva na njezinim
naelima. Smatra da sveenik i Crkva mogu simpatizirati samo sa strankama nakon zrelog
razumnog razmiljanja o razlozima svoje simpatije. Oito se vidi da Markui ovdje odstranjuje i
odbacuje svaki politiki klerikalizam. Za njega je vjera inspirativ, a ne normativ u politikoj sferi
i sama politika sfera ima svoju potpuno racionalnu samostalnost koja po tom racionalnom i
ispituje i odreuje. Ova Markuieva misao formulirana 1914. Kasnije e se na razne naine
varirati i primjenjivati na razliite oblike crkvenog ivljenja. Markuievi socijalni pogledi su
pred I svjetski rat izuzetno interesantni. On je pod jakim uticajem s jedne strane katolikog
socijalnog pokreta, a s druge strane pod uticajem socijalistikih ideja koje se ire u cijeloj
Evropi. Izuzetno je vaan Markuiev tekst Mo socijalne demokracije.

Markui ima isto tako vrlo lucidnih primjedbi na ondanje praktino djelovanje socijalne
demokracije. On vrlo pedantno nabraja sbe socijalistike listove u Evropi i njihov tira pa na
kraju teksta zakljuuje na koji bi se nain trebalo oduprijeti devijacijama u scojalnoj demokraciji.
Njegova kritika socijalne demokracije ne odnosi se na nju kao takvu nego naprotiv samo na
njezin antivjerski i anticrkveni stav. Kod nas gdje nije postojala organizirana radnika klasa,
Markuieva elja da se okupe i organiziraju kranski socijali znaila je u svakom sluaju veliki
progres u smislu senzibiliranja radnitva za orbu protiv kapitalizma. Markui se simpatizira sa
socijalnom demokracijom ne samo zbog njezine kritike kapitalizma i brige za radnike nego i
zbog koncepta rjeenja agrarnog pitanja. I sam Marx kritizira 17. Taku Deklaracije o pravima
ovjeka i graanina u kojoj se kae da je privatno vlasnitvo nepovredivo i da ga se moe
otuiti samo uz pravednu nadoknadu.
Kad je u pitanju agrarna problematika, Markui je u potpunosti na strani marksistikog
rjeavanja problema. To vidimo u njegovoj studiji Kmetovsko pitanje.
Agrarno pitanje kao eminentno socijalno pitanje Austro- Ugarska je obeala rijeiti ve na
Berlinskom kongresu. AU je poslije okupacije BiH pokuala ostvariti agrarnu reformu, ali preko
137

dobrovoljnog otkupa koji nije bio organiziran niti je kmetovima bio pristupaan. AU kao tipina
graanska drava nije se usudila ni pomisliti da kmetovima jednostavno podijeli zemlju i tako da
je otme od feudalaca(begova i age) i uvede tzv. agrarni minimum.
Problem agrarnog pitanja u BiH Markui rjeava na potpuno marksistiki nain, ali ne na
temelju itanja Marksa, nego historije i razuma. Nacrt o fakultativnom otkupu kmetova koji je
bio predmet jednog zasijedanja B-H sabora u aprilu 1911. godine Markui u potpunosti
odbacuju, jer je on za prinudno rjeenje agrarnog pitanja. Markui je napisao u Hrvatskoj
zajednici pod pseudonimom Vojislav Hrani Kmetovsko pitanje u BiH 1911. godine.
Markui smatra da se ovo pitanje ne smije mimoii. Pred kraj svoje studije Markui navodi
slijedee razloge radikalnog rjeenja agrarnog pitanja u BiH, tj. oduzimanje zemlje agama i
davanje slobodnim seljacima. Markui smatra da to zahtijevaju interesi i kmeta i age , zatim
dravni interesi, zatim humanitet i pravda.
Krajnji zakljuak Markuia je slijedei:
Agrarno se pitanje kod nas mora tako rijeiti, da kmetu pomognemo radikalno i to odmah!
Zgodno bi po kmeta bilo rijeenje agrarnog pitanja, kada bi mu se povratila prava, koja je imao
1848., ali tim bi ujedno unitili agu, ega pak neemo, da agama nebi nita krivo bilo nainjeno,
poto su njihova prava nad kmetovskim zemljitem od 1848. nezakonito rasla. Ako, nemamo
prava biti prema agama okrutnog srca, da tako rjeavamo agrarno pitanje, onda nam preostaje
jedini nain: obligatorni otkup kmetova, koji bi se mogao izvesti na 2 naina:
a) na nain, da kmet agi ne dadne nikakva novca, ve zemlju podijeli na tri dijela, a od ta
tri dijela jedan da uzme aga sebi, a druga dva kmet,
b) i na nain, da komisija kmetovsko zemljite procijeni kao kmetovsko zemljite, a taj
iznos, da kmet dadne agi.

Naime, Markuievo gledanje na rjeenje agrarnog pitanja nee se bitno izmjeniti do kraja
njegovog ivota.

Period izmeu dva rata ( 1918-1941 )

Ve od 1919. godine Markui se kao kustos Provincije nalazi u samostanu sv. Ante u Sarajevu i
ukljuuje se u javni ivot novostvorene Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Dolaskom u
Sarajevo postaje predsjednik Inicijativnog odbora bosansko-hercegovake teake stranke njezin
ideolog i potpisuje poziv za osnivaku skuptinu gdje se u pozivu navodi da su rasputene
Hrvatska puka stranka i Hrvatska narodna stranka.

138

Teaka smo stranka, jer nam je teak reprezentant radnih slojeva naega naroda i glavna snaga
inteligenata, graana i radnika...gospodine rodoljube, evo zgode, da svaki pokae svoju ljubav
prema narodu. Svaki od Vas ima priliku, da u naoj stranci svojim mislima pribavi uvaenje, pa
eto asa, kada emo moi svi raditi, da koristimo narodu i dravi, a da ne prolaze nai dani u
ispraznom kukanju i kritizivanju.
Markui iskazuje da se odbacuje gospodska politika, a prihvaa se realni rad i organiziranje
naroda da u pravdi, jednakosti i istoj dravnoj upravi stoji interes drave i narodnog jedinstva
kao diktat. U periodu otrih srpsko-hrvatskih sukoba u novoj dravi Srba, Hrvata i Slovenaca
upustio se Markui i u razmatranju odnosa naroda, rase i jezika. Hrvatsko pitanje u novim
jugoslavenskim odnosima nakon stvaranja dravne zajednice pokuao je osvjetliti i u rasnom
svijetlu. Tako on razlikuje narod u rasnom smislu i narod u politikom smislu, prihvativi teoriju
da su Srbi, Hrvati i Slovenci jedan narod i to po svim rasnim oznakama jedne krvi.
Markui ustaje protiv shvaanja da je tu rije o trima plemenima, ve kae da se samo radi o
trima imenima, koja moraju biti ravnopravna, ustanovljujui to kako jezik i pismo ne mogu
vrijediti za oznaku plemena.
Markuieva globalna podrka novostvorenoj dravi izazvala je kod izvjesnog broja drutveno
angairanih Hrvata ne samo sumnju u njegovo hrvatstvo nego direktno suprotstavljanje njemu,
tako da tajnik drutva Tomaevi u Jajcu, Filipovi pismom zabranjuje 1926. godine
Markuiu pohaati prostorije drutva , iako je lan drutva Tomaevi. Naime, godine 1939
kad su Dragia Cvetkovi i Vlatko Maek napravili svoj dogovor o srpsko-hrvatskoj podjeli
Bosne, Markui zabrinuto pie svojim prijateljima Tugomiru Alaupoviu i Mehmedu Spahi
potiui ih da uine sve kako bi se ta nagodba sprijeila:
Nije ni Hrvat, ni Srbin niti Slaven [Musliman] koji dopusti da se krti zemlja Bosna Kud se,
inae, po stranoj naoj, ne daj Boe sudbini, Bosna podijeli, tuda e udariti pukotina cjeline ko
eper posred kue i ognjitaNe daj da se Bosna dijeli ili krnji ni za jedan pedalj zemlje, ni za
jednog obanina ni za kakve izglede, prilike, pazare, obeanja. To bi bila izdaja povijesti, nae
due, a ujedno prva klica temeljna slabljenja drave.
Cvetkovi i Maek sklopili su Sporazum i donijeli Uredbu o Banovini Hrvatskoj kojom su
pocijepali Bosnu i Hercegovinu. Poslije toga Markui je razoaran Kraljevinom Jugoslavijom.
Tunu situaciju u srpsko-hrvatskim odnosima Markui vidi u tome to nije dolo do jedinstva
svijesti.

139

Period borbe protiv faizma i izgradnje socijalistike i federativne drave

1941. godina
Zavretkom II. svjetskog rata nastupila je u naim krajevima nova, socijalistika vlast, koja je
odmah od poetka proglasila rastavu Crkve od drave i koja vjeru ne smatra osnovicom drutva
ni drave. Komunistika stranka, koja je postala vodeom snagom u dravi, smatra religiju
nezdravom pojavom, koja ovjeka otuuje od samog sebe i od stvarnih zadataka u svijetu; na taj
nain, vjera je za nju praznovjerje i tetna predrasuda. U takvoj situaciji trebalo je Crkvi, nauiti
ivjeti bez dravnog pokroviteljstva ili barem zatite. Kasnije se vidjelo da novi poloaj Crkve
ipak nije katastrofalan za nju i da je, u nekim stvarima, ak i povoljniji od ranijega.
Vapaj protiv podjele Bosne uskoro postaje bespredmetan, jer s dolaskom NDH i II svjetskog rata
cijela Bosna postaje integrirana u tu dravu. Markui je rat proveo u Jajcu, gdje je na sve naine
spasavao progonjene Srbe i davao doprinos antifaistikoj borbi.
Nakon svega to je doivio na Drugom zasjedanju AVNOJ-a na kojem su udareni temelji novoj
socijalistikoj i federativnoj Jugoslaviji Markui e osjetit krajem 1943. godine jasno da se tada
poelo ostvarivati ono o emu je uvijek sanjao, onakva zajednica junoslavenskih naroda za koju
je znao da na kraju svih krajeva mora doi. Naime, Markui trai rjeenje za svoj narod u novoj
dravi. On ne propagira vjeru kao ideologiju, on se ne zanosi patetinim velianjem naroda kao
apstrakcije, ve eli da slui ljudima i da za njih uradi neto korisno.
Izniklo je Udruenje katolikih sveenika koje je uinilo ogromne stvari za jaanje vjerskog
ivota i vjerske slobode u novoj Jugoslaviji, za normalizaciju stanja Hrvata u BiH. Iz tih motiva,
godine 1949. alje pismo Josipu Brozu Titu.
Mi smo poli, rekoh, da se vidimo s naim dravnim rukovodstvom i da ga pozdravimo, mi
lojalni dravljani, predstavnici svoje lojalne brae. Ali ujedno da istaknemo ovom posjetom, kao
ravnopravni graani svoje drave; u osloboenoj domovini jednaki svima ostalima bez iznimke,
kako u dunostima bez privilegija, tako i u pravima bez diskriminacija. (Zgodi; 2000: 415)
Iz tog teksta vidljivo je da je Markui smatrao da e sveenik moi biti jednak svim ostalima u
novom socijalistikom drutvu, kako u dunosti bez privilegija tako i u pravima bez
diskriminacije, ako se sam organizirano ukljui u drutveni ivot ne stranaki, nego
organiziranjem na stalekom principu tj. u drutvu ili udruenju sveenika. Udruenje katolikih
sveenika "Dobri pastir" imalo je u poratnim godinama znatnu ulogu, osobito za Bosansku
provinciju. Iz opisa poratnih prilika vidi se kakvo je bilo stanje sveenika u Bosni. Trebalo je
rjeavati mnoga pitanja - od snabdijevanja hranom i odijelom do ponovnog dobivanja vlastitog
stambenog prostora, od vrenja vjerskih obreda i pouke do izbavljanja zatvorenih sveenika, od
putovanja do opstanka sjemenita. Trebalo je imati ustanovu koja e sveenicima pomagati da
dou do svog prava. I vlasti su bile svjesne nagomilanih problema i eljele ih nekako rijeiti.
Redovni put kojim bi se ta pitanja mogla rjeavati, tj. razgovorom biskupa s dravnim vlastima, u
140

to vrijeme bio je blokiran, zbog sukoba jugoslavenskih vlasti s nadbiskupom Stepincem. A na

rjeenje konkretnih pitanja nije se moglo ekati. Zbog toga je dio bosanskih i hercegovakih
sveenika, sporazumno s dravnim vlastima, osnovao udruenje "Dobri pastir" sa zadatkom da
rjeava navedena i druga slina pitanja.

141

Sadraj
MUHAMED EMIN HADIJAHI................................................................................................2
Biografija.....................................................................................................................................2
Poimanje domovine.....................................................................................................................2
Poimanje patriotizma...................................................................................................................3
Islam i patriotizam.......................................................................................................................3
Politiki konformizam i muslimansko iseljavanje.......................................................................3
MEHMED-BEG KAPETANOVI LJUBUAK............................................................................5
Biografija.....................................................................................................................................5
Legitimnost vlasti i politiki konformizam.................................................................................5
Karakterologija i apologija Bonjaka i Islam..............................................................................7
Agrarni odnosi.............................................................................................................................8
Kritika politike iseljavanja...........................................................................................................8
Koncepcija Bonjatva.................................................................................................................8
SAFVET-BEG BAAGI.............................................................................................................12
Biografija...................................................................................................................................12
Politika kao kulturna politika.....................................................................................................13
Sociologija muslimanske zajednice...........................................................................................13
Koncepcija (pitanje) bonjatva.................................................................................................15
Domovina, patriotizam i islam..................................................................................................16
Dravnopravni status BiH..........................................................................................................17
SAKIB KORKUT..........................................................................................................................18
Biografija...................................................................................................................................18
Autonomija................................................................................................................................18
Pojam i preferencija kritike.......................................................................................................18
Panislamizam.............................................................................................................................19
Inteligencija...............................................................................................................................20
Islam, demokratija i voe..........................................................................................................20
Kritika evropocentrizma............................................................................................................21
142

Misionarstvo..............................................................................................................................21
Prozelitizam...............................................................................................................................22
Ljudska prava i meunarodni odnosi.........................................................................................23
Divergencija pansrbizam i pankroatizam...............................................................................23
Muslimani: nacionalna indiferencija i koegzistencija...............................................................24
Turkofilstvo...............................................................................................................................25
UKRIJA KURTOVI..................................................................................................................26
Biografija...................................................................................................................................26
Kritika vlasti..............................................................................................................................26
Muslimanska karakterologija.....................................................................................................27
Pojam interesa............................................................................................................................27
Konzekvencije: muslimani nisu politiki narod........................................................................28
Interesi, vjera i nacija.................................................................................................................28
Povijesno utemeljenje pansrbizma............................................................................................29
Odreenje naroda i nacionalizma..............................................................................................30
Diskurs sile................................................................................................................................30
Metode nacionaliziranja muslimana..........................................................................................31
FADIL KURTAGI.......................................................................................................................32
Biografija...................................................................................................................................32
Poimanje naroda........................................................................................................................32
Poimanje politike i kritika bosanske politike.............................................................................33
Muslimani su hrvati...................................................................................................................33
Karakterologija Srba..................................................................................................................34
Bosna u trijalistikom dravno-pravnom konceptu...................................................................34
Kritika reima............................................................................................................................35
ALIJA HOTI...............................................................................................................................36
Biografija...................................................................................................................................36
Kulturoloko definiranje naroda................................................................................................36
Narod, vjera, politika.................................................................................................................36
Kulturne diferencije...................................................................................................................37
Socijalna ideja i nacionalizam...................................................................................................37
143

Meunarodno pravo...................................................................................................................38
Hrvati i Srbi...............................................................................................................................38
Srpski nacionalizam...................................................................................................................39
Hrvatstvo i junoslovensko ujedinjenje.....................................................................................40
Autokroatizacija, islam i muslimani..........................................................................................41
Militarizam, imperijalizam i rat.................................................................................................41
Druge dimenzije kapitalizma.....................................................................................................42
Teorijski aspekti socijalizma......................................................................................................42
Projekt socijalistike tranzicije..................................................................................................43
SALIH KAZAZOVI...................................................................................................................45
Biografija...................................................................................................................................45
Estetika i psihologija traginog u umjetnosti.............................................................................46
Drutveni smisao filozofije i Bonjaci.......................................................................................47
VASO PELAGI...........................................................................................................................48
Biografija...................................................................................................................................48
Koncepcija socijalizma..............................................................................................................49
Socijalizam kao nunost............................................................................................................50
Socijalizam i privatna svojina....................................................................................................50
Socijalizam, revolucija ili evolucija..........................................................................................51
Idolatrijska slika socijalista........................................................................................................52
Jedan ili nacionalni socijalizmi..................................................................................................52
Socijalizam i uloga ideja u historiji...........................................................................................52
Socijalizam i politike partije....................................................................................................53
Socijalizam i liberalizam...........................................................................................................53
Zadruni socijalizam..................................................................................................................54
Kritika naela narodnosti i nacionalizma..................................................................................54
O srpstvu i svesrpskom ujedinjenju...........................................................................................55
O antisemitizmu i islamu...........................................................................................................56
Nihilizam spram crkvene religije...............................................................................................57
Hrist i socijalizam......................................................................................................................58
Antimilitarizam..........................................................................................................................59
144

Mir i meunarodni odnosi.........................................................................................................59

VLADIMIR GAINOVI............................................................................................................60
Biografija:..................................................................................................................................60
Ekspanzivni pansrbizam............................................................................................................60
Dezindividualizacija Bonjaka muslimana................................................................................61
Rasna teorija nacije................................................................................................................61
Elita i mase................................................................................................................................61
Kult heroja.................................................................................................................................62
DIMITRIJE MITRINOVI...........................................................................................................63
Biografija:..................................................................................................................................63
Individualizam i liberalizam......................................................................................................63
Poimanje moderne.....................................................................................................................64
Moderna i nacionalni individualitet...........................................................................................65
Nauka za narod i normativno poimanje politike........................................................................65
Ideja jugoslovenstva..................................................................................................................67
URO KRULJ...............................................................................................................................68
Socijaldarvinistika slika historije.............................................................................................68
Rasna higijena i nacionalna eugenika........................................................................................68
Biologija i politika.....................................................................................................................69
Nacionalizam i patriotizam........................................................................................................69
Kritika pseudohumanizma.........................................................................................................70
IVO PILAR....................................................................................................................................71
Prirodni zakon historije..............................................................................................................71
Geopolitika................................................................................................................................71
Rase............................................................................................................................................71
Drava, narod i vjera..................................................................................................................72
Pankroatizam.............................................................................................................................72
Denacionalizacija Bonjaka.......................................................................................................74
Svesrpstvo..................................................................................................................................74
Nacionalne karakterologije........................................................................................................75
Politika futurologija.................................................................................................................76
145

JOSIP TADLER...........................................................................................................................78
Religija i nacija..........................................................................................................................78
tadler, Muslimani i Srbi...........................................................................................................79
Prozelitizam...............................................................................................................................79
Politiki katoliki klerikalizam..................................................................................................80
Drava i crkva............................................................................................................................81
Kranska demokratija...............................................................................................................81
Politike partije..........................................................................................................................81
Bit politike: militarizam i neprijateljstvo...................................................................................82
Dravnopravni status BiH..........................................................................................................83
HUSAGA II, BENJAMIN KALAJ I AVDO HUMO O BOSANTINI I BOSNI.............85
Biografija...................................................................................................................................85
Fra JOSIP MARKUI.................................................................................................................89
Biografija...................................................................................................................................89
Razdoblje do ujedinjenja junih slavena 1918..........................................................................89
Period izmeu dva rata ( 1918-1941 ).......................................................................................91
Period borbe protiv faizma i izgradnje socijalistike i federativne drave 1941. godina........93

146