Professional Documents
Culture Documents
Raselova Kritika Kosmoloskog Argumenta
Raselova Kritika Kosmoloskog Argumenta
Tema br. 2
Rasel u kosmolokom argumentu (nadalje KA) ukazuje na dve greke, kategorijalnu greku
(nadalje KG) i greku slaganja (nadalje GS). Cilj ovog rada je da se pokae struktura Raselove
kritike i mesta koja ona napada. Takoe u imati za cilj da pokaem da li je kritika relevantna za
KA i da li ga obara. Objasniu prvo (I) GS, gde se ona u KA1 javlja, da li je kao takva
relevantna, zatim (II) KG, ta ona pogaa i kako utie na KA.
(I) Slaganje se vri kada svojstva delova pripisujemo celini. Premisu (8) Klark slaganjem
opravdava na sledei nain2: a) Razlikujui dve vrste svojstava, akcidentalna i sutinska, smatra
da je slaganje ispravno kada se vri na osnovu sutinskih svojstava. b) Nunost 3 smatra
sutinskim svojstvom. c) Poto delovi kolekcije nisu nuni, kolekcija nije nuna; iz toga sledi da
objanjenje ne moe biti unutar kolekcije (ne objanjava se samom sobom). Postoje dobri i loi
primeri slaganja koje svakodnevno empirijski moemo proveriti. Dobar primer slaganja bi bio
svaka sijalica u lusteri svetli, dakle ceo luster svetli. Mi znamo da je ovaj primer dobar jer
moemo pogledati u luster i uveriti se da on zaista svetli kada sijalice u njemu svetle. Za slaganje
koje se vri u c) mi nemamo nain da proverimo, te Klark kao opravdanje za slaganje uzima
princip4 slaganja na osnovu sutinskih svojstava, interpretiran u a). Dovoljno je navesti primer
slaganja na osnovu sutinskih svojstava koji je oigledno lo da bismo dokazali da princip ne
vai univerzalno. Npr. sutinsko svojstvo atoma je nedeljivost, meutim molekul kao celina
sastavljena od atoma nije nedeljiv. Ipak, ovim primerom nismo dokazali da c) nije tano, ve
samo da nemamo na osnovu ega da znamo da li je c) tano. Dokazavi to, dolazi se do toga da
GS ne obara 8), tj. ne dokazuje da je interpretirano opravdanje potrebno za 8) netano. GS
dokazivanjem da premisa a) nije tana odbacuje ceo argument, ali nam ne govori nita o
istinitosnoj vrednosti tvrdnje c). Ipak, smatram da se GS u KA moe izbei tako to emo 8)
opravdati pojmom nunog bia Objanjenje ne moe biti unutar kolekcije jer bi se ona onda
objanjavala samom sobom, to je u suprotnosti sa 4). Ovakvom preformulacijom koja zaobilazi
slaganje uva se reductio unutar argumenta.
(II) U nastavku u razmatrati javljanje KG samo u koraku 5)5. KG je logika greka
pripisivanja svojstva neemu (odreenoj kategoriji) emu se to svojstvo ne moe pripisati. Da
bih ilustrovala KG sledi primer: Posetilac Oksfroda, nakon obilaska svih zgrada u sklopu
Univerziteta, postavi pitanje ,, Ali, gde je Univerzitet?(Ryle, 2002, 16) Ovaj primer pokazuje
nepoznavanje pojma Univerzitet. Pojam Univerzitet predstavlja instituciju, koja pored objekata
predstavlja neka pravila, relacije izmeu delova te je KG ovde sadrana u tome to posetilac, ne
znajui to, takvoj instituciji pripisuje mesto. Mada pravilo zabrane puenja na nivou Univerziteta
4 ,,Princip slaganja je Klarkova univerzalna tvrdnja da je slaganje na osnovu
sutinskih svojstava uvek ispravno, koju on uzima kao premisu iz koje dedukuje
sluaj kada kolekcija nasleuje svojstvo nenunosti od delova.
5 Pri razmatranju koraka 8) zakljueno je da ne moemo traiti KG jer nemamo
nain da utvrdimo tanost c). Ne znajui da li kolekcija ima svojstvo nunosti ili
kontigentnosti, ne moemo ni stii do KG u 8) jer ne znamo da li uopte treba
traiti uzrok za kolekciju. S druge strane, smatram da u 5) dolazi do KG ak iako se
izbegne GS.
ili hijerarhija meu zaposlenima vae samo u sklopu Univerziteta (i u tom smislu imaju mesto),
ne moemo im pripisati geografsko mesto na isti nain na koji pripisujemo npr. biblioteci 6.
Analogno s Rajlovim primerom, svet kao kolekcija npr. postoji u prostoru i vremenu, ali ne u
istom smislu u kojem postoje njeni delovi. Naglasila bih da naa nemogunost da spoznamo koji
je to drugi smisao ne znai da kolekcija ne postoji u prostoru i vremenu, ve samo da ne postoji
na isti nain na koji postoje njeni delovi. Rasel primerom sa majkom 7 ukazuje da se u KA ini
KG pripisivanjem uzroka svetu na isti nain na koji se to ini sa delovima. Imajui na umu
postojanje kolekcije kao pozitivnu injenicu (nadalje P) i da kao takva zbog 1) trai
objanjenje, teko da bi se moglo rei da Rasl ovom primedbom pogaa 5). Meutim, ja smatram
da postojanje kolekcije nije P na isti nain na koji je P postojanje prostorije u kojoj ja sada
sedim. P postojanja prostorije spoznajem iskustvom, empirijskim uvidom; njena objanjenja
takoe nalazim iskustvom npr. rad arhitekte. S druge strane, kolekciju svega to postoji ne
samo da nemam, ve i ne mogu imati u svom iskustvu, jer ona podrazumeva i relacije iznad
delova, koje ja kao njen deo ne mogu spoznati. Kada govorimo o svetu, ne samo da, kao to je
bio sluaj sa posetiocem, mi ne znamo, ve mi i u principu ne moemo znati svet kao kolekciju,
tj. postoji mogunost nesaznatljivosti nekih relacija u kojima svet stoji. Kao deo kolekcije, mi
relaciju uzronosti definiemo kao dvomesnu, ali ukoliko je kolekcija sve to postoji, ona nema
6 Ukoliko se dogovorimo da ukinemo Oksfordski univerzitet, i posmatramo te zgrade
samo kao sluajan zbir objekata, zabrana puenja tu vie nee vaiti; takoe,
moemo premestiti Oksford na neku drugu lokaciju, ili zameniti drugim zgradama,
zabrana puenja e i dalje vaiti u sklopu Univerziteta, gde god da je njegovo
geografsko mesto. Dakle, relacije iznad delova, a samim tim i Univerzitet kao
kolekcija postoje u mestu, ali na drugaiji nain od njenih delova, tj. zgrada.
7 :,, Svaki ovek koji postoji ima majku, a izgleda mi da je Va argument da prema
tome oveanstvo ima majku, ali oveanstvo oigledno nema majku to je druga
logika sfera.(Russell, 2004, 135)
LITERATURA:
Ivkovi
Luna,
Tema
br.
(ceo
naslov
dostupan
na