O vjerovanju.

qxp

24.1.2005

12:55

Page 7

Bog je nesvjestan

UVOD: BOG JE NESVJESTAN

Mala zbirka hollywoodskih klieja Rogera Eberta1 sadri na stotine

stereotipova i obveznih prizora, od poznatog pravila Kola s voem!
(tijekom svakog prizora natjeravanja koji se dogaa u stranom ili
etnikom okruju bit e prevrnuta neka kola s voem, a razjareni e
prodava istrati nasred ceste i akom prijetiti automobilu junaka koji
se udaljava) do rafiniranijih sluajeva kao to je pravilo Hvala, ali
ne hvala (nakon to je dvoje ljudi upravo zavrilo intimni razgovor,
i upravo kada osoba A krene napustiti prostoriju, osoba B kae (provizorno): Bob /ili kako se ve A zove/? A zastaje, okree se i kae:
Da? B tada kae: Hvala.) ili pak pravilo Vreice s namirnicama (kad god uplaenu, cininu enu koja se ne eli ponovno zaljubiti naganja udvara koji eli sruiti njezinu tvravu osamljenosti, ona
e otii u nabavu namirnica; vreice e se redovito potrgati, a voe i
povre prosut e se posvuda, ili zato da bi simboliziralo zbrku u kakvoj je njezin ivot ili/i kako bi joj udvara mogao pomoi da sakupi
komadie vlastita ivota, a ne samo narane i jabuke). To je zapravo
ono Lacanovo veliko Drugo, simbolika supstancija naih ivota:
ne samo eksplicitna simbolika pravila koja reguliraju drutvenu interakciju, nego i zamrena pauina nepisanih implicitnih pravila,
koja zapravo reguliraju na govor i postupke.
Kao i sam drutveni ivot, i dananji je samoprozvani radikalni
akademski svijet proet nepisanim pravilima i zabranama iako se
takva pravila nikada eksplicitno ne iskazuju, njihovo nepotivanje

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 8

O vjerovanju

moe imati teke posljedice. Jedno od takvih nepisanih pravila tie

se nedvojbene posvemanjosti, potrebe za kontekstualizacijom ili
smjetanjem vlastite pozicije. Najlaki nain da se automatski dobiju bodovi u nekoj debati jest taj da se ustvrdi kako protivnikova pozicija nije ispravno smjetena u povijesni kontekst Govorite o
enama kojim enama? Ne postoji ena kao takva, prema tome, ne
povlauje li Vaa generalizacija o enama, u svojoj naizgled sveobuhvatnoj neutralnosti, odreene specifine likove enskosti, dok druge iskljuuje? Zato je takvo radikalno historiziranje lano unato
oitom elementu istine koji sadri? Zato to i samom dananjom (razvijenokapitalistikom globalnom trinom) drutvenom realnou dominira ono to je Marx nazvao vlau realne apstrakcije: cirkulacija kapitala je sila radikalne deteritorijalizacije (da se posluimo
Deleuzeovim terminom), koja upravo u svojem konkretnom funkcioniranju aktivno ignorira specifine uvjete i ne moe se u njima ukorijeniti. To vie nije, kao u standardnoj ideologiji, univerzalnost koja
prikriva zakret svoje parcijalnosti, toga da daje prednost odreenom
sadraju; nego upravo to nastojanje da se smjeste odreeni korijeni,
ideoloki prikriva drutvenu realnost vladavine realne apstrakcije.
Drugo je takvo pravilo u posljednjem desetljeu uzdizanje Hanne
Arendt u nedodirljiv autoritet, u toku transferencije. Do prije dva
desetljea ljeviarski su je radikali odbacivali kao krivca za ideju totalitarizma, glavnog oruja Zapada u ideolokoj borbi hladnoga rata: kada bi sedamdesetih godina na seminaru iz kulturolokih studija nekoga pitali nedunim glasom: Nije li va nain argumentacije
slian onome Hanne Arendt?, bio je to siguran znak da je u tekoj
nevolji. Danas se, meutim, oekuje da je svi tretiraju s potovanjem
ak i oni akademici koje njihova temeljna orijentacija moda usmjerava protiv Arendtove (psihoanalitiari kao to je Julija Kristeva,
budui da je Arendtova odbacila psihoanalitiku teoriju; sljedbenici
Frankfurtske kole, kao to je Richard Bernstein, budui da je Arendtova pokazala krajnje neprijateljstvo prema Adornu) prihvaaju se
nemogue zadae pokuavajui je pomiriti sa svojim temeljnim teorijskim uvjerenjima. To uzdizanje Hanne Arendt moda je najjasniji
pokazatelj teorijskog poraza ljevice, to jest naina na koji je ljevica
prihvatila osnovne koordinate liberalne demokracije (demokracija
nasuprot totalitarizmu itd.) te sada nastoji redefinirati svoju o(pozi-

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Bog je nesvjestan

Page 9

ciju) unutar toga prostora. Zato je prva stvar koju treba uiniti ta da
se neustraivo prekre ti liberalni tabui: PA TO ako vas optue da
ste antidemokrat i totalitarist
Ipak, postoji jo jedno takvo nepisano pravilo i ono se odnosi na
religijsko vjerovanje: nuno je pretvarati se da ne vjerujete, drugim
rijeima, otvoreno javno priznavanje vlastita vjerovanja doivljava se
gotovo kao neto sramotno, egzibicionistiko. ini se da smo svi u
poziciji Goetheova Fausta, koji nonalantno navodi desetak okoliajuih protupitanja kada ga nakon konzumacije njihove ljubavi Margareta upita: Kakvo je tvoje stajalite prema vjeri?: Moramo li
DOISTA imati vjeru? Tko moe rei: vjerujem u Boga? itd. itd. (Vidi
Goetheova Fausta I, 3415 i dalje). Skriveno nalije toga otpora jest
to da nitko doista ne uspijeva izmaknuti vjerovanju znaajka koju
vrijedi istaknuti osobito danas, u naim navodno bezbonim vremenima. Drugim rijeima, u naoj slubeno ateistikoj i hedonistikoj
post-tradicionalnoj svjetovnoj kulturi, u kojoj nitko nije spreman javno ispovijedati svoju vjeru, struktura vjerovanja u pozadini time je
jo prisutnija svi mi potajno vjerujemo. Lacanovo je stajalite o tome
jasno i jednoznano: Bog je nesvjestan, to jest prirodno je da ljudsko bie podlegne iskuenju vjerovanja. Ba to prevladavanje vjerovanja, injenica da je potreba za vjerovanjem subivstvena s ljudskom
subjektivnou, jest ono to ini problematinim standardni argument
kojim se slue vjernici kako bi razoruali svoje protivnike: samo oni
koji vjeruju mogu razumjeti to to znai vjerovati, zato ateisti a priori nisu sposobni argumentirati protiv nas Ono to je u takvom rasuivanju pogreno jest njegova premisa: ateizam nije nulta razina
koju svatko moe razumjeti jer znai jednostavno odsutnost (vjerovanja u) Boga moda nita nije tee od ustrajanja na toj poziciji, od
istinskog materijalizma. Ako je struktura vjerovanja ona fetiistikih
Spaltung und Verleugnung (ja znam da ne postoji nikakvo Veliko
Drugo, ali ipak /potajice vjerujem u Njega/), onda je jedino psihoanalitiar, koji zastupa nepostojanje velikog Drugog, istinski ateist.
ak su i staljinisti bili vjernici, budui da su se uvijek pozivali na Posljednji sud povijesti, koji e odrediti objektivni smisao naih postupaka. ak ni radikalni prijestupnik kakav je bio de Sade nije bio
dosljedan ateist; tajna logika njegova prijestupa jest in poricanja koji
je upuen Bogu, to jest izokretanje nae standardne logike fetiisti-

O vjerovanju.qxp

10

24.1.2005

12:55

Page 10

O vjerovanju

ke rascijepljenosti (Ja znam da ne postoji Veliko Drugo, ali ipak):

Iako znam da Bog postoji, spreman sam ga porei, prekriti njegove zabrane, djelovati KAO DA NE postoji! Osim psihoanalize (one
freudovske, za razliku od jungovske devijacije) moda je samo Heidegger bio taj koji se u svojem Bitku i vremenu koristio dosljedno
ateistikim shvaanjem ljudske egzistencije, baene u kontingentan i
ogranien obzor, sa smru kao konanom mogunou.
Ova knjiica nastoji preokrenuti taj bijedni vladajui trend: njezin
autor, staromodan i bezuvjetan ateist (pa ak i dijalektiki materijalist) u njoj nudi povratak simbolikoj strukturi koja se nalazi u osnovi kranstva.

Godine 1991., nakon protu-ceausescuovskog dravnog udara, koji je

inscenirala sama nomenklatura, rumunjski aparat tajne policije ostao
je, dakako, u punoj operativi, nastavljajui rad kao i do tada. Meutim, nastojanje tajne policije da prikae novu, ljubazniju sliku o sebi,
u skladu s novim demokratskim vremenima, rezultiralo je nekim
pomalo sablasnim epizodama. Jedan moj ameriki prijatelj, koji je u
to doba boravio u Bukuretu na Fulbrightovoj stipendiji, nazvao je
kui tjedan dana nakon dolaska i rekao svojoj djevojci da se nalazi u
siromanoj, ali prijateljskoj zemlji, gdje su ljudi vrlo ugodni i voljni
uiti. Kada je zavrio razgovor, telefon je istoga asa zazvonio; podignuo je slualicu i zauo glas koji mu je na poneto udnovatom
engleskom rekao da razgovara sa slubenikom tajne policije ija je
dunost prislukivanje njegovih telefonskih razgovora i da mu eli
zahvaliti za lijepe stvari koje je rekao o Rumunjskoj nakon ega mu
je zaelio ugodan boravak i oprostio se.
Ova je knjiga posveena tom anonimnom rumunjskom operativcu tajne policije.

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 11

tednja, tednja dragi Horacije

11

I. TEDNJA, TEDNJA, DRAGI HORACIJE!

Hamlet prije Edipa

Kada u psihoanalizi govorimo o mitovima, mi zapravo govorimo o

JEDNOME mitu, onome o Edipu svi su drugi freudovski mitovi
(mit o primordijalnom ocu, Freudova verzija mita o Mojsiju) njegove varijacije, iako nune. Meutim, pria o Hamletu ini stvari kompliciranima. Standardno, pred-lacanovsko, naivno psihoanalitiko
tumaenje Hamleta usredotouje se, naravno, na Hamletovu incestuoznu elju za vlastitom majkom. Tako se Hamletov ok zbog oeve smrti objanjava traumatskim uinkom koji na subjekt ima ispunjenje nesvjesne nasilne elje (u ovom sluaju za oevom smru); duh
mrtva oca koji se javlja Hamletu projekcija je Hamletove vlastite krivnje zbog elje za oevom smru; njegova mrnja prema Klaudiju posljedica je narcistikog suparnitva Klaudije je umjesto Hamleta dobio njegovu majku; njegovo gaenje prema Ofeliji i enama openito
izraava odbojnost prema seksualnosti u njezinu zaguujuem incestuoznom modalitetu, a nastaje zbog manjka oinske zabrane/doputenja Tako prema tom standardnom tumaenju Hamlet kao modernizirana verzija Edipa svjedoi o jaanju edipovske zabrane incesta
na prijelazu iz starog u novi vijek: u sluaju Edipa jo imamo posla s
incestom, dok je u Hamletovu sluaju incestuozna elja potisnuta i
pomaknuta. ini se da i sama karakterizacija Hamleta kao opsesivna
neurotika pokazuje u tom smjeru: za razliku od histerije, koju susre-

O vjerovanju.qxp

12

24.1.2005

12:55

Page 12

O vjerovanju

emo tijekom itave (barem Zapadne) povijesti, opsesivna neuroza izrazito je moderna pojava.
Iako ne bismo smjeli podcijeniti snagu tako robusnog i herojskog
freudovskog tumaenja Hamleta kao modernizirane verzije edipovskog mita, problem je kako ga uskladiti s injenicom da je, iako se
Hamlet goetheovski shvaen moe initi modelom moderna (introvertirana, zamiljena, neodluna) intelektualca, hamletovski mit
zapravo stariji od edipovskog. Elementarni kostur prie o Hamletu
(sin osveuje oca, iji je zao brat njegovim ubojstvom prigrabio prijestolje; sin preivljava nezakonitu vladavinu svoga strica glumei ludu
i izgovarajui sulude, ali istinite primjedbe) univerzalan je mit koji
se nalazi posvuda, od drevnih nordijskih kultura preko starog Egipta do Irana i Polinezije. Osim toga, postoje mnogobrojni dokazi koji
dovode do zakljuka da se konana referencija te prie ne tie obiteljskih trauma, nego nebeskih dogaaja: konano znaenje hamletovskog mita je kretanje zvijezda u njihovim orbitama, to jest hamletovski mit pod platom obiteljske prie iznosi vrlo artikulirane
astronomske opservacije2 Meutim, i to se rjeenje, koliko god se
inilo uvjerljivim, odmah dovodi u vlastitu slijepu ulicu: kretanje zvijezda je po sebi besmisleno, ono je tek prirodna injenica bez ikakva
libidnog odjeka, prema tome, zato bi ga ljudi preveli-metaforizirali
ba kao takvu obiteljsku priu u kojoj se dogaa strahoviti libidni zaplet? Drugim rijeima, pitanje to znai to? tim tumaenjem uope nije rijeeno: znai li pria o Hamletu zvijezde ili zvijezde znae Hamletovu priu, to jest, jesu li se nai drevni narodi koristili
svojim astronomskim znanjem kako bi ifrirali uvide u temeljne libidne mrtve toke ovjeanstva?
Jedno je ipak posve jasno: u vremenskom i logikom pogledu,
Hamletova pria JEST starija od edipovskog mita. Tu se radi o mehanizmu nesvjesnog pomicanja, koje je Freudu bilo dobro znano: neto to je logiki prethodilo doivljava se (ili postaje, upisuje se u
strukturu) kao puko kasnije iskrivljavanje neke navodno izvorne
prie. U tome poiva esto pogreno prepoznata elementarna matrica rada sna, koja podrazumijeva razlikovanje izmeu latentnog snamisli i nesvjesne elje koja se artikulira u snu: u radu sna je latentna
misao ifrirana/pomaknuta, ali upravo se samim tim pomicanjem ar-

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 13

tednja, tednja dragi Horacije

13

tikulira druga, istinski nesvjesna misao. Tako se u sluaju Edipa i

Hamleta, umjesto linearno/historicistikog tumaenja Hamleta kao
sekundarnog iskrivljenja edipovskog teksta, edipovski mit pokazuje
kao (kako je ve Hegel tvrdio) utemeljujui mit zapadnogrke civilizacije (pri emu samoubilaki skok Sfinge predstavlja dezintegraciju
starog, pred-grkog univerzuma); i upravo se u hamletovskom iskrivljenju Edipa artikulira njegov potisnuti sadraj za to je dokaz
injenica da je hamletovska matrica prisutna posvuda u predantikoj
mitologiji, sve do samog drevnog Egipta, iji je duhovni poraz oznaen samoubilakim skokom Sfinge. (Usput reeno, to ako isto vrijedi i za kranstvo: nije li Freudova teza da ubojstvo Boga u Novom
zavjetu iznosi na vidjelo zanijekanu traumu Staroga zavjeta?) Koja
je onda pred-edipovska tajna Hamleta? Valja zadrati uvid da je
Edip mit u pravom smislu rijei, dok je pria o Hamletu njegova
modernizirana dislokacija/korupcija radi se o tome da edipovski
mit a moda i mitska naivnost kao takva slui prikrivanju nekog zabranjenog znanja, koje je naposljetku znanje o oevoj opscenosti.
Na koji su onda nain in i znanje povezani u traginu konstelaciju? Osnovna suprotnost je ona izmeu Edipa i Hamleta: Edip izvrava in (ubojstvo svoga oca), budui da ne zna to ini; za razliku
od njega, Hamlet zna, i ba zato nije sposoban za odjelovljenje (osvetu za oevu smrt). Osim toga, kako istie Lacan, nije samo Hamlet
taj koji zna, nego zna i Hamletov otac, koji misteriozno zna da je mrtav i ak kako je umro, za razliku od oca iz freudovskog sna, koji ne
zna da je mrtav i ba je taj viak znanja ono to objanjava odreenu melodramatsku notu Hamleta. Drugim rijeima, za razliku od tragedije, koja se temelji na nekom pogrenom prepoznavanju ili neznanju, melodrama uvijek podrazumijeva neko neoekivano znanje, viak
znanja, koje ne posjeduje junak, nego neko njegovo/njezino drugo,
dok junaku to znanje biva dano tek na samome kraju, u konanom
melodramatskom obratu. Dovoljno je prisjetiti se izrazito melodramatskog konanog obrata u romanu Edith Warton Doba nevinosti,
u kojemu suprug, koji je mnogo godina gajio nedoputenu strastvenu ljubav prema grofici Olenskoj, doznaje da je njegova mlada ena
cijelo vrijeme znala za njegovu skrivenu strast. Moda bi se na taj nain mogli iskupiti i nesretni Mostovi okruga Madison: naime, kad bi

O vjerovanju.qxp

14

24.1.2005

12:55

Page 14

O vjerovanju

na kraju filma umirua Francesca doznala da je njezin navodno priglup i prizeman suprug cijelo vrijeme znao za kratku i strastvenu aferu svoje ene s fotografom National Geographica i koliko joj je ona
znaila, ali je utio kako je ne bi povrijedio. U tome poiva enigma
znanja: da je mogue da se cijela psiholoka ekonomija neke situacije
radikalno promijeni, i to ne onda kada junak neto izravno dozna
(neku dugo potiskivanu tajnu), nego onda kada dozna da je i druga
osoba (koju je smatrao neupuenom) cijelo vrijeme to znala i samo
se pretvarala da ne zna kako bi ouvala privid ima li neto vie poniavajue od situacije supruga koji nakon duge i tajne ljubavne afere dozna da je njegova supruga cijelo vrijeme znala za nju, ali je utjela iz pristojnosti ili, jo gore, iz ljubavi prema njemu? U filmu
Vrijeme njenosti Debra Winger, koja umire od raka u bolnikom krevetu, kae svojem sinu (koji je aktivno prezire zbog toga to ju je njegov otac, a njezin suprug, napustio) da je itekako svjesna toga koliko je on doista voli i zna da e jednom u budunosti, nakon njezine
smrti, priznati to samome sebi; u tom e trenutku osjetiti krivnju zbog
svoje nekadanje mrnje prema majci i zato mu ona sada priopava
da mu unaprijed oprata i time ga oslobaa budueg tereta krivnje
Ta manipulacija budueg osjeaja krivnje prikazuje melodramu u njezinu najboljem izdanju; sama gesta oprotaja unaprijed obiljeava sina
krivnjom. (I ba se u tome, u tom obiljeavanju krivnjom, u tom nametanju simbolikog duga inom razrijeenja, sastoji vrhunski trik
kranstva.)
No, postoji i trea formula koja se moe dodati tom paru on ne
zna iako ini i on zna i zato to ne moe uiniti, a to je on vrlo
dobro zna to ona ini, a ipak to ini on. Ako prva formula pokriva tradicionalnog junaka, a druga ranonovovjekovnog junaka, onda
ova posljednja, koja kombinira znanje I TAKOER in na dvoznaan nain, objanjava kasnonovovjekovnog suvremenog junaka.
Drugim rijeima, ova trea formula doputa dva posve suprotna tumaenja, neto kao Hegelov spekulativni sud, u kojemu se poklapaju
ono najnie i ono najvie: s jedne strane, on vrlo dobro zna to ini,
a ipak to ini najjasniji je izraz cininog stajalita moralne iskvarenosti Da, ja sam pokvarenjak, varam i laem, pa to? To je ivot!;
s druge strane, to isto stajalite on vrlo dobro zna to ini, a ipak to
ini moe znaiti i najradikalniju suprotnost cinizmu, tj. traginu svi-

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 15

tednja, tednja dragi Horacije

15

jest o tome da, iako e ono to namjeravam uiniti imati katastrofalne posljedice po moju dobrobit i dobrobit onih koji su mi najblii i
najdrai, ja ipak to jednostavno MORAM uiniti zbog neizbjenog
etikog naloga. (Prisjetimo se paradigmatskog stajalita noir junaka:
on je potpuno svjestan da mu, ako bude slijedio poziv femme fatale,
predstoji jedino propast, da je ono u to se uputa dvostruka zamka,
da e ga ta ena sigurno izdati, a ipak ne moe odoljeti i to ini)
Ta rascijepljenost ne mora nuno biti rascijepljenost izmeu podruja
patolokog dobrobiti, ugode, koristi i etikog naloga: to moe
biti i rascijepljenost izmeu moralnih normi koje obino potujem i
bezuvjetnog naloga koji se osjeam obveznim posluati, kao u sluaju
slijepe ulice u kojoj se naao Abraham, koji vrlo dobro zna to znai
ubiti vlastita sina, a ipak to odlui uiniti, ili pak kranin koji je
spreman poiniti uasan grijeh (rtvovati svoju vjenu duu) za vii
cilj Boje slave Ukratko, prava moderna post- ili meta-tragina situacija nastaje tada kada me via nunost prisili na izdaju samog etikog bivstva mojeg vlastitog bia.

tednja kao smrtni grijeh

U emu se onda sastoji prijelom moderne? Koja je to pukotina ili slijepa ulica koju mit nastoji prikriti? ovjek gotovo doe u iskuenje
da se vrati staroj moralistikoj tradiciji: kapitalizam potjee iz grijeha tednje, sklonosti prema krtosti odavno diskreditirana Freudova ideja o analnom karakteru i njegovoj vezi s kapitalistikom akumulacijom tu dobiva neoekivani potisak. U Hamletu (1. in, 2.
prizor) neukusan je znaaj ekscesivne tednje precizno formuliran:
HORACIJE
Ja dooh, kraljeviu,
Na pogreb Vaem ocu.
HAMLET
Molim te
Da ne ali se sa mnom, drue. Ti si
Na svadbu doo mojoj majci.

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 16

16

O vjerovanju

HORACIJE
Da, kraljeviu, brzo zaista
Dogodilo se jedno za drugim.
HAMLET
Tek tednja, tednja, dragi Horacije,
Jer hladni su kolai pogrebni
Za svadbene jo bili stolove.
O, volio bih da sam najljueg
Svog dumanina sreo u nebu
No taj to dan doivjeh, prijatelju!

Ovdje je kljuno to da tednja ne oznaava tek neku neodreenu suzdranost, nego konkretno odbijanje potivanja primjerenog rituala alovanja: tednja (u ovom sluaju dvostruka uporaba hrane)
naruava ritualnu vrijednost, onu koju je prema Lacanovu miljenju
Marx zanemario u svojem prikazu vrijednosti:
Taj izraz /tednja/ dobar je podsjetnik da u prilagodbama koje je
moderno drutvo obavilo izmeu uporabne vrijednosti i razmjenske
vrijednosti vjerojatno postoji neto to je previdjela marksistika analiza ekonomije, dominantna u naem vremenu neto iju snagu i
doseg neprekidno osjeamo obredne vrijednosti.3
Kakav je prema tome status tednje kao poroka?4 S Aristotelova
bi gledita bilo jednostavno smjestiti tednju na suprotnu krajnost od
rasipnosti i zatim, naravno, iskonstruirati nekakav srednji pojam na
primjer, razboritost, umijee umjerena troenja koje izbjegava obje
krajnosti kao istinsku vrlinu. Meutim, paradoks krca je u tome
to on ini viak od umjerenosti kao takve. Drugim rijeima, standardna kvalifikacija elje usredotouje na njezin prijestupni karakter:
etika (u predmodernom smislu umijea ivljenja) jest naposljetku
etika umjerenosti, odupiranje nagonu da se ode dalje od odreenih
granica, odupiranje elji koja je po definiciji prijestupna spolna strast
koja me potpuno proguta, prodrljivost, destruktivna strast koja se
ne ustruava ni ubojstva Za razliku od tog poimanja elje kao prijestupa, krtac pridaje elju (i time svojstvo vika) samoj umjerenosti:
nemoj troiti, tedi, zadri umjesto da pusti iz ruke sve redom poslovina analna svojstva. I samo je TA elja, anti-elja sama, elja

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 17

tednja, tednja dragi Horacije

17

par excellence. Uporaba Hegelove ideje o gegenstzliche Bestimmung5

ovdje je potpuno opravdana: Marx je tvrdio da je u nizu proizvodnja-raspodjela-razmjena-potronja, termin proizvodnja dvostruko
upisan, budui da je istodobno i jedan od termina u nizu i strukturirajue naelo cijeloga niza: u proizvodnji kao jednome od termina u
nizu, proizvodnja (kao strukturirajue naelo) susree sebe samu u
svojem opozicijskom odreenju,6 kako kae Marx koristei se preciznim hegelovskim terminom. Isto vrijedi i za elju: postoje razliite vrste elje (to jest ekscesivne privrenosti koja potkopava naelo
ugode); meu tim vrstama elja kao takva susree sebe samu u svojem opozicijskom odreenju pod krinkom krca i tednje kao istu suprotnost prijestupnom nagonu elje. Lacan je to jasno izrazio u
vezi s Molie`reom:
Objekt fantazije, slika i patos, jest taj drugi element koji zauzima
mjesto onoga ega je subjekt simboliki lien. Zato je imaginarni objekt u poziciji da u sebi same vrline dimenzije bitka i da postane ona
istinska zabluda bitka /leurre de le^t re/ o kojoj govori Simone Weil
kada ponire u najgui i najneprozirniji odnos ovjeka prema objektu udnje: odnos Molie`reova krca prema svojoj krinjici. To je
vrhunac fetikog karaktera objekta ljudske udnje. // Neproziran
karakter objekta malo a u imaginarnoj fantaziji odreuje ga u najistaknutijem obliku kao stoer perverzne udnje.7
Zato, ako elimo razabrati misterij elje, ne bismo se smjeli usredotoiti na ljubavnika ili ubojicu u transu strasti, spremne da za nju
na kocku stave bilo to i ba sve, nego na odnos krca prema njegovoj krinji, tajnome mjestu gdje dri i uva svoju imovinu. Misterij je
dakako u tome to se u liku krca viak podudara s manjkom, mo s
nemoi, pohlepno gomilanje s uzdizanjem objekta u zabranjenu/nedodirljivu Stvar koja se smije samo gledati, a nikada potpuno uivati.
Nije li savrena arija krca ona Bartolova A un dottor della mia sorte iz 1. ina Rossinijeva Seviljskog brijaa? Njezino opsesivno ludilo
savreno predouje injenicu da je Bartolo posve ravnoduan prema
izgledima za seks s mladom Rosinom on se eli njome oeniti kako
bi je posjedovao i uvao na isti onaj nain na koji krtac posjeduje
svoju krinjicu.8 U filozofskom se smislu paradoks krca sastoji u tome
to sjedinjuje dvije neuskladive etike tradicije: aristotelovsku etiku

O vjerovanju.qxp

18

24.1.2005

12:55

Page 18

O vjerovanju

umjerenosti i kantovsku etiku bezuvjetnog zahtjeva koji remeti naelo ugode krtac uzdie maksimu umjerenosti kao takve u kantovski bezuvjetan zahtjev. Upravo potovanje pravila umjerenosti i izbjegavanje svakog vika, proizvodi vlastiti viak vlastiti suviak
uitka.
Kapitalistiki modernizam, meutim, uvodi pomak u tu logiku:
kapitalist vie nije samotni krtac koji se vrsto dri svojeg skrivenog
bogatstva te kriomice proviruje u nj kad je nasamo, iza sigurno zakljuanih vrata, nego subjekt koji prihvaa temeljni paradoks da je jedini nain da se bogatstvo sauva i umnoi da ga se troi. Julijina
formula ljubavi iz prizora s balkonom (to vie dajem, vie imam)
tu doivljava nastrani obrat a nije li to istodobno formula kapitalistikog poduzetnitva? to kapitalist vie ulae (i posuuje novac
kako bi ulagao), to vie ima, tako da na kraju niza dobivamo posve
virtualnog kapitalistu `a la Donald Trump, ija je gotovinska neto
vrijednost praktiki jednaka nuli ili ak negativna, ali koji ipak prolazi kao bogata zbog izgleda za budue dobiti. Dakle, da se vratimo Hegelovu opozicijskom odreenju, kapitalizam na neki nain
izokree ideju tednje kao opozicijsko odreenje (formu pojavnosti)
poputanja pred eljom (to jest konzumacije objekta): genus je ovdje
pohlepa, dok je ekscesivna i bezgranina potronja sama pohlepa u
svojoj formi pojavnosti (opozicijskom odreenju).
Taj temeljni paradoks omoguuje nam da generiramo ak i pojave kao to je elementarna trina strategija, koja apelira na potroaevu tedljivost: nije li osnovna poruka reklamnih spotova Kupite
ovo, potroite vie i utedjet ete, jer ete dobiti dodatak besplatno!? Prisjetimo se poslovine muko-ovinistike predodbe o eni
koja se vraa iz orgije shoppinga i objavljuje suprugu: Upravo sam
utedjela 200 dolara! Iako sam eljela kupiti samo jednu jaknu, kupila sam tri i tako dobila popust od 200 dolara! Utjelovljenje tog
dodatka je tuba paste za zube ija je zadnja treina drugaije obojena i na njoj velikim slovima pie: DOBIVATE 30 % BESPLATNO!
to me uvijek mami da u takvoj situaciji kaem: OK, dajte mi onda
samo tih besplatnih 30 % paste! U kapitalizmu je definicija primjerene cijene DISKONTNA cijena. Izlizana oznaka potroako dru-

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 19

tednja, tednja dragi Horacije

19

tvo zato vrijedi samo ako se potronja zamisli kao modus pojavnosti
njezine krajnje suprotnosti, tednje.9
Tu bismo se trebali vratiti na Hamleta i ritualnu vrijednost: ritual
je naposljetku ritual rtvovanja, koji otvara prostor za velikodunu
potronju nakon to smo bogovima rtvovali najintimniji dio zaklane ivotinje (srce, utrobu), slobodni smo uivati u sonom jelu
preostalog mesa. Umjesto da omogui slobodnu potronju bez rtve,
suvremena totalna ekonomija, koja se eli rijeiti te suvine ritualizirane rtve, proizvodi paradokse tednje NE postoji velikoduna potronja, potronja je doputena samo ako funkcionira kao
oblik pojavnosti svoje suprotnosti. A nije li upravo nacizam bio oajniki pokuaj da se ritualna vrijednost ponovno postavi na primjereno mjesto pomou holokausta, tog divovskog rtvovanja opskurnim
bogovima, kako to kae Lacan u svojem Seminaru XI?10 Bilo je sasvim logino da rtvovani objekt bude idov, suto utjelovljenje kapitalistikih paradoksa tednje. Faizam valja svrstati u niz pokuaja
da se odgovori na tu kapitalistiku logiku: osim faistikog korporativistikog pokuaja da se ponovno uspostavi ravnotea odsijecanjem vika koji je utjelovljen u idovu, valja spomenuti i razliite
inaice pokuaja da se vrati pred-moderna suverena gesta istog troenja prisjetimo se lika narkomana, jedinog istinskog subjekta potronje, jedinog koji potpuno, do svoje smrti, troi sebe samoga u
svojoj neobuzdanoj jouissance.11

Zato je Krist umro na kriu?

Kako da se onda probijemo van iz zatvorenog kruga tedljive potronje ako su ta dva izlaza pogrena? Moda je kranska ideja agape ta
koja pokazuje put prema izlazu: Bog je tako ljubio svijet te je dao
svoga Sina Jedinoroenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima ivot vjeni. (Iv 3, 16) Kako da si tono predoimo tu temeljnu doktrinu kranske vjere?12 Problemi se javljaju onog
trenutka kad shvatimo to davanje Sina Jedinoroenca, to jest Kristovu smrt, kao rtvenu gestu u razmjeni izmeu Boga i ovjeka. Ako
tvrdimo da Bog, rtvujui ono to mu je najdragocjenije, svoga jedi-

O vjerovanju.qxp

20

24.1.2005

12:55

Page 20

O vjerovanju

nog sina, iskupljuje ovjeanstvo otkupljujui njegove grijehe, onda

naposljetku postoje samo dva naina da se objasni taj in: ili sam Bog
zahtjeva tu odtetu, to jest Krist rtvuje sebe samoga kao predstavnik
ovjeanstva kako bi zadovoljio zahtjev za odtetom Boga Oca; ili
Bog nije svemoan, nego je, kao kakav grki tragini junak, podloan nekoj vioj Sudbini: njegov in stvaranja, kao sudbonosan in
grkog junaka, povlai za sobom neeljene i teke posljedice te je jedini nain koji mu preostaje kako bi ponovno uspostavio ravnoteu
Pravednosti, taj da rtvuje ono to mu je najdragocjenije, svojeg vlastitog sina u tom je smislu i sam Bog naposljetku Abraham. Temeljni problem kristologije sastoji se u tome kako izbjei ta dva tumaenja Kristove rtve, koja se nameu kao oita:
Treba odbaciti svaku ideju da Bog zahtijeva naknaivanje, bilo
od nas, bilo od naeg predstavnika, kao i ideju da postoji neka vrsta
moralnog poretka koji je iznad Boga i kojemu Bog mora udovoljiti
traei naknaivanje.13
Problem je, dakako, u tome kako tono izbjei te dvije opcije, budui da se ini da i sam rjenik Biblije podrava njihovu zajedniku
pretpostavku: Kristov se in uvijek iznova oznauje kao otkup i to
u rijeima samoga Krista, drugim biblijskim tekstovima, kao i onima
najistaknutijih komentatora Biblije. Isus sam kae da je doao svoj
ivot dati kao otkupninu za mnoge (Mk 10, 45); U Prvoj poslanici
Timoteju 2, 5-6; o Kristu se govori kao o posredniku izmeu Boga
i ljudi // koji sebe samoga dade kao otkup za sve; kada sveti Pavao kae da su krani robovi koji su kupljeni otkupninom (1 Kor
6, 20), implicira da bi Kristovu smrt trebalo shvatiti kao kupnju nae slobode. Tako imamo Krista koji je svojom patnjom i smru platio cijenu za nae osloboenje, iskupljujui nas od tereta grijeha; prema tome, ako smo Kristovom smru i uskrsnuem osloboeni iz
ropstva grijeha i od straha pred smru, tko je zahtijevao tu cijenu?
Kome je ta otkupnina plaena? Neki su ranokranski autori, jasno
uvidjevi taj problem, predloili logino, iako heretiko rjeenje: budui da nas je Kristova rtva izbavila iz vlasti Sotone (avla), Kristova je smrt cijena koju je Bog morao platiti Sotoni, naem vlasniku
dok ivimo u grijehu, kako bi nas oslobodio. I tu ponovno zalazimo
u slijepu ulicu: ako je Krist ponuen kao rtva samome Bogu, po-

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 21

tednja, tednja dragi Horacije

21

stavlja se pitanje zato je Bog traio tu rtvu. Je li on jo bio okrutan

i ljubomoran Bog koji je zahtijevao visoku cijenu za pomirenje s ovjeanstvom koje ga je izdalo? Ako je Kristova rtva ponuena nekom drugom (Sotoni), onda pred sobom imamo udan prizor Boga
i Sotone kao partner u razmjeni.
Dakako, Kristovu rtvenu smrt lako je razumjeti, u tom je inu
sadrana strahovitapsiholoka snaga: kada nas progoni ideja da se
stvari dogaaju sasvim krivo i da smo naposljetku mi za to odgovorni,
da sama ljudska egzistencija sadri neku duboku inherentnu pogreku, da na leima nosimo strahovitu krivnju koju nikada ne moemo
do kraja nadoknaditi, onda nam ideja o Bogu koji se kao apsolutno
nevino bie rtvovao za nae grijehe iz beskrajne ljubavi prema nama
i time nas oslobodio nae krivnje, slui kao dokaz da nismo sami, da
Bogu nije svejedno, da mari za nas i da nas titi Stvoriteljeva beskonana Ljubav, a istodobno mu i beskonano mnogo dugujemo. Kristova rtva tako nam slui kao vjeiti podsjetnik i poticaj da trebamo
voditi etiki ispravan ivot to god radimo, uvijek moramo imati
na umu da je sam Bog dao svoj ivot za nas No, takav je prikaz
oito nedostatan, budui da je nuno objasniti taj in u inherentno
teolokom okviru, a ne u onome psiholokih mehanizama. Enigma
je i dalje tu, a ak su i najsofisticiraniji teolozi (kao Anselmo Canterburyjski) esto zapadali u zamku legalizma. Prema Anselmu, kada postoji grijeh i krivnja, mora postojati i zadovoljtina, neto se mora
uiniti kako bi se oistio zloin koji je poinjen ljudskim grijehom.
Meutim, smo ovjeanstvo nije dovoljno snano da osigura tu nunu zadovoljtinu to moe uiniti samo Bog. Jedino je rjeenje zato
inkarnacija, pojava Boga-ovjeka, osobe koja je istodobno potpuno
boanska i potpuno ljudska: dok je kao Bog sposobna pruiti traenu zadovoljtinu, kao ovjek je ima obvezu platiti.14
Problem s tim rjeenjem je u tome to legalistika ideja o neizbjenom karakteru potrebe za plaanjem grijeha (teta se mora nadoknaditi) nije nikako argumentirana, nego je jednostavno prihvaena
zato se postavlja vrlo naivno pitanje: zato nam Bog izravno ne
oprosti? Zato bi On morao potivati zahtjev za plaanjem grijeha?
Nije li temeljna doktrina kranstva upravo obratna, naime ukinue
toga legalistikog poimanja odtete, ideja da je pomou udesa obra-

O vjerovanju.qxp

22

24.1.2005

12:55

Page 22

O vjerovanju

enja mogu Novi Poetak, u kojemu e se proli dugovi (grijesi) jednostavno izbrisati? Slijedei naizgled slinu logiku, ali s radikalnim
pomakom naglaska, Karl Barth predlae provizorni odgovor u svojem eseju Sudac kojemu se sudi umjesto nas: Bog kao sudac najprije je presudio ovjeanstvu, a zatim je postao ljudsko bie i sam
sebi platio cijenu, preuzeo na sebe kaznu kako bi se tako kroz njega moglo ozbiljiti nae pomirenje s njime i nae obraenje k njemu.15
Dakle, ako to izrazimo poneto neprimjerenim rijeima, Bog je postao ovjek i rtvovao se kako bi dao krajnji primjer koji e izazvati
nau suut prema njemu i tako nas obratiti k Njemu Tu je ideju
prvi jasno iznio Abelard:
Boji je sin uzeo nau prirodu i u njoj je na sebe uzeo da nas
poui rjeju i djelom, do same smrti, veui nas time za sebe pomou ljubavi.16
Razlog zbog kojega je Krist morao patiti i umrijeti ovdje nije legalistika ideja odtete, nego pouan vjersko-moralni uinak njegove
smrti na nas, grijena ljudska bia: da nam je Bog izravno oprostio,
to nas ne bi promijenilo niti nas uinilo novim, boljim ljudima samo
su supatnitvo i osjeaj zahvalnosti i duga, koje je u nama pobudio
prizor Kristova rtvovanja, imali snagu koja nas je mogla promijeniti Lako je uvidjeti da u tom nainu razmiljanja neto nije u redu:
nije li udan taj Bog koji rtvuje vlastita sina, koji mu znai vie od
bilo ega drugog, samo zato da bi impresionirao ljude? Stvari postaju
jo vie zastraujue ako se usredotoimo na ideju da je Bog rtvovao svojeg sina kako bi nas vezao za sebe pomou ljubavi: tu vie nije
u igri samo ljubav Boga prema nama, nego i njegova (narcistika) elja da ga mi, ljudska bia, volimo nije li u tom tumaenju Bog udnovato slian ludoj guvernanti iz Junakinje Patricije Highsmith, koja
zapali obiteljsku kuu kako bi mogla dokazati svoju odanost obitelji
tako to spasi djecu iz ognjenog pakla? Prema toj je logici Bog prvo
uzrokovao Pad (to jest izazvao situaciju u kojoj ga trebamo), a zatim
nas je iskupio, to jest, izvukao iz kaosa za koji je sam bio odgovoran.
Znai li to, dakle, da kranstvo JEST religija s grekom? Ili bi se
moglo izvesti drugaije tumaenje Kristova raspea? Prvi korak prema izlazu iz te neprilike jest prisjetiti se Kristovih izjava koje ometaju ili, bolje reeno, jednostavno ukidaju krunu logiku osvete ili

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 23

tednja, tednja dragi Horacije

23

kazne koja je odreena kako bi se ponovno uspostavila ravnotea Pravednosti: umjesto Oko za oko! dobivamo Onomu tko te udari po
jednom obrazu, prui i drugi! Ovdje se ne radi o glupom mazohizmu
ili poniznom prihvaanju ponienja, nego o nastojanju da se prekine
kruna logika ponovno uspostavljene ravnotee pravednosti. Prema
istom slijedu, Kristova rtva svojom paradoksalnom naravi (upravo
ona osoba protiv koje smo mi, ljudi, zgrijeili, ije smo povjerenje izdali, okajava i plaa cijenu za nae grijehe) ukida logiku grijeha i kazne, pravne ili etike odtete, svoenja rauna, time to je dovodi
do toke samoodnoenja. Jedini nain da se postigne to ukinue, da
se prekine lanac zloina i kazne/odtete, jest taj da se zauzme stajalite krajnje spremnosti na samoponitenje. A LJUBAV, u onom elementarnom smislu, nije nita drugo nego jedna takva paradoksalna
gesta prekidanja lanca odtete. Zato je drugi korak usredotoiti se na
uasnu snagu onoga tko unaprijed prihvaa i provodi svoje ponitenje Krist nije rtvovan od drugoga i za drugoga, nego je rtvovao
sebe samoga.
Trei je korak usredotoiti se na ideju o Kristu kao posredniku izmeu Boga i ovjeanstva: da bi ovjeanstvo bilo vraeno Bogu,
mora se rtvovati posrednik. Drugim rijeima, dokle god postoji Krist,
ne moe biti Svetoga Duha, koji JEST lik ponovnog sjedinjenja Boga
i ovjeanstva. Krist kao posrednik izmeu Boga i ovjeanstva je, da
se izrazimo dananjom dekonstruktivistikom terminologijom, uvjet
mogunosti I TAKOER uvjet nemogunosti izmeu tih dviju strana: kao posrednik, on je istodobno prepreka koja spreava potpuno
posredovanje suprotnih polova. Ili, da se izrazimo hegelovskom terminologijom kranskog silogizma: postoje dvije premise (Krist je
Boji sin, potpuno boanski, i Krist je ljudski sin, potpuno ovjean)
i da bi se ujedinili suprotni polovi, da bi se dospjelo do zakljuka
(ovjeanstvo je potpuno sjedinjeno s Bogom u Svetom Duhu), posrednik mora iz slike izbrisati sebe samoga. Kristova smrt nije dio
vjenoga ciklusa boanske inkarnacije i smrti, u kojemu se Bog uvijek iznova pojavljuje i zatim povlai u sebe, u svoju Onostranost. Kako
kae Hegel, ono to umire na kriu NIJE ljudska inkarnacija transcendentnog Boga, nego Sam Onostrani Bog. Kristovom rtvom sam
Bog prestaje biti onostran i prelazi u Duha Svetoga (vjersku zajednicu). Drugim rijeima, da je Krist imao biti posrednik izmeu dvaju

O vjerovanju.qxp

24

24.1.2005

12:55

Page 24

O vjerovanju

odvojenih entiteta (Boga i ovjeanstva), njegova bi smrt znaila da

vie nema posrednitva, da su ta dva entiteta ponovno razdvojena.
Zato je oito da Bog mora biti posrednik u jaem smislu: ne radi se
o tome da u Duhu Svetome vie ne postoji potreba za Kristom, budui da su dva pola izravno sjedinjena; da bi to posrednitvo bilo mogue, priroda oba pola mora se radikalno promijeniti, to jest, oba moraju u jednom te istom pokretu proi transsupstancijaciju. Krist je s
jedne strane nestajui posrednik/medij ijom smru Bog Otac sam
prelazi u Duha Svetoga, dok je s druge strane nestajui posrednik/medij ijom smru sama ljudska zajednica prelazi u novu duhovnu fazu.
Te dvije operacije nisu odvojene, one su dva aspekta jednog te istog pokreta: pokret kojim Bog gubi karakter transcendentnog Onostranog i prelazi u Duha Svetoga (duh zajednice vjernika) JEDNAK
JE pokretu kojim se pala ljudska zajednica uzdie u Duha Svetoga.
Drugim rijeima, ne radi se o tome da u Duhu Svetome ljudi i Bog
komuniciraju izravno, bez Kristova posrednitva oni se izravno podudaraju Bog NIJE DRUGO do Duh Sveti zajednice vjernika. Krist
ne mora umrijeti zato da bi omoguio izravnu komunikaciju izmeu
Boga i ovjeanstva, nego zato to vie nema nikakvog transcendentnog Boga s kojim bi trebalo komunicirati.
Kako je Boris Groys nedavno istaknuo,17 Krist je prvi i jedni potpuni ready-made Bog u povijesti religija: on je potpuno ovjek i time
nerazluiv od drugih obinih ljudi u njegovoj tjelesnoj pojavi nema
niega to bi ga uinilo posebnim sluajem. Zato na isti onaj nain
kao to Duchampov pisoar ili bicikl nisu umjetniki predmeti zbog
svojih inherentnih svojstava, nego zbog poloaja na koji su postavljeni, tako ni Krist nije Bog zbog svojih inherentnih boanskih svojstava, nego zbog toga to je upravo kao potpuni ovjek Boji sin. Zato
pravo kransko stajalite a propos Kristove smrti nije melankolina
privrenost njegovu pokojnom liku, nego beskrajna radost: krajnji je
obzor poganske Mudrosti melankolian naposljetku se sve vraa u
prainu i stoga ovjek mora nauiti distancirati se, odrei elje nasuprot tome, ako je ikada postojala religija koja NIJE melankolina,
onda je to kranstvo, unato lanom prividu melankoline privrenosti Kristu kao izgubljenom objektu.

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 25

tednja, tednja dragi Horacije

25

Kristova je rtva zato, radikalno gledano, BESMISLENA: ona nije

in razmjene, nego suvina, ekscesivna, neopravdana gesta, ija je svrha da pokae Njegovu ljubav prema nama, palim ljudima. To je kao
kada u naem svakidanjem ivotu nastojimo pokazati nekome da ga
doista volimo i kada smo to sposobni uiniti jedino suvinom gestom
troenja novca. Krist ne plaa za nae grijehe kako jasno kae
sveti Pavao, ba je ta logika plaanja i razmjene ono to na neki nain JEST grijeh, i ulog Kristova ina jest da nam pokae kako je lanac razmjena mogue prekinuti. Krist ne iskupljuje ovjeanstvo time
to plaa cijenu za nae grijehe, nego time to nam pokazuje da se
moemo probiti van iz zatvorenoga kruga grijeha i plaanja. Umjesto da plati za nae grijehe, Krist ih doslovce BRIE, on svojom ljubavlju retroaktivno ini da ne budu.

Lanost rtve

to je onda rtva? to je u njoj a priori lano? U svojem osnovnom

obliku rtva se oslanja na ideju razmjene: ja nudim Drugome neto
to mi je dragocjeno kako bi mi Drugo uzvratilo neim to za mene
ima jo veu vanost (primitivna plemena rtvuju ivotinje ili ak
ljude kako bi im Bogovi uzvratili dovoljnom koliinom kie, ratnom
pobjedom i sl.). Druga i zamrenija razina je ona na kojoj se rtva
shvaa kao gesta kojoj izravna svrha nije neka profitabilna razmjena
s Drugim, kojemu prinosimo rtvu: njezina je temeljna svrha da osigura da tamo negdje POSTOJI neko Drugo, koje moe (ali i ne mora) odgovoriti na nae rtvene molbe. ak i ako Drugo ne uslii moju
elju, barem mogu biti uvjeren u to da to Drugo POSTOJI i da e
drugi put moda odgovoriti drugaije: izvanjski svijet, zajedno sa svim
katastrofama koje me mogu snai, nije besmislena i slijepa mainerija, nego partner u moguem dijalogu, tako da se ak i katastrofalan ishod moe protumaiti kao smisleni odgovor, a ne kao obilje slijepih sluajnosti Lacan tu ide jo dalje: ideja rtve, koja se obino
povezuje s lacanovskom psihoanalizom, ideja je o gesti koja predstavlja poricanje nemoi velikog Drugoga: u osnovnom smislu subjekt ne
nudi svoju rtvu kako bi sam od nje imao koristi, nego kako bi do-

O vjerovanju.qxp

26

24.1.2005

12:55

Page 26

O vjerovanju

punio manjak u Drugome, kako bi odrao privid svemoi Drugoga

ili barem njegove dosljednosti. Prisjetimo se filma Beau Geste, klasine hollywoodske avanturistike melodrame iz 1938. godine, u kojoj tri brata ive sa svojom dobrohotnom tetkom, a najstariji (Gary
Cooper), u inu koji djeluje kao gesta ekscesivne i nezahvalne okrutnosti, ukrade veoma skupu dijamantnu ogrlicu, ponos tetkine obitelji, i nestane, znajui da je njegov ugled uniten i da e zauvijek biti
poznat kao nezahvalnik koji je prevario svoju dobroiniteljicu pa
zato onda to ini? Na kraju filma doznajemo da je to uinio zato da
sprijei neugodno otkrie kako je ogrlica lana: nitko osim njega ne
zna da je prije nekog vremena tetka morala prodati ogrlicu nekom
bogatom maharadi kako bi spasila obitelj pred bankrotom i da ju je
nadomjestila bezvrijednom imitacijom. Tik prije krae, on doznaje
da jedan daleki roak, koji je bio suvlasnik ogrlice, eli da se ona proda zbog financijske dobiti; no, ako se ogrlica proda, nedvojbeno e
se otkriti da je lana, pa glavni junak moe sauvati tetkino i obiteljsko dostojanstvo samo tako da odglumi njezinu krau To je prava obmana u zloinu krae: prikriti injenicu da naposljetku NEMA
NIEGA TO BI SE ISPLATILO UKRASTI tako se prikriva bitan
manjak Drugoga, to jest odrava se iluzija da je Drugo posjedovalo
ono to mu je ukradeno. Ako se u ljubavi daje ono to se ne posjeduje, onda se u zloinu iz ljubavi od voljenog Drugoga krade ono to
Drugo ne posjeduje i na to aludira izraz beau geste u naslovu filma.18 U tome poiva i smisao rtve: u rtvovanju sebe samoga (svoje
asti i budunosti u uglednom drutvu) kako bi se odrao privid asti
Drugoga, kako bi se voljeno Drugo spasilo od sramote.
Meutim, Lacanovo odbacivanje rtve kao neeg neautentinog,
smjeta lanost rtvene geste u jo jednu, znatno neugodniju dimenziju. Uzmimo primjer Enigme Jeannota Szwarca (1981.), jedne od
boljih varijacija na ono to je prema nekima temeljna matrica pijunskih trilera o razdoblju hladnoga rata s umjetnikim pretenzijama `a
la John le Carr (agenta alju u hladne predjele kako bi ispunio misiju; kada ga na neprijateljskom teritoriju izdaju i zarobe, odjednom
mu svane da je zapravo rtvovan, to jest da su njegovi nadreeni od
samog poetka planirali neuspjeh njegove misije kako bi ostvarili pravi cilj operacije na primjer, sauvali tajnost identiteta prave zapad-

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 27

tednja, tednja dragi Horacije

27

ne krtice u ustroju KGB-a). Enigma je pria o prebjeglom-novinaru-sada-pijunu, koji je emigrirao na Zapad, gdje ga je vrbovala CIA
i poslala u Istonu Njemaku kako bi se doepao kompjutorskog ipa za ifriranje/deifriranje, pomou kojega onaj u ijem je posjedu
moe itati sva prepiska izmeu stoera KGB-a i njegovih agenata.
Meutim, neki sitni znakovi govore pijunu da neto nije u redu s
njegovom misijom, to jest da su Istoni Nijemci i Rusi ve unaprijed
obavijeteni o njoj pa to se tu dogaa? Zar komunisti imaju krticu u stoeru CIA-e, koja im je odala njegovu tajnu misiju? Kako doznajemo pri kraju filma, rjeenje je mnogo inventivnije: CIA je ve
posjedovala ip za ifriranje, ali su Rusi naalost naslutili tu mogunost pa su privremeno prekinuli uporabu dotine kompjutorske mree za svoje tajno dopisivanje. Prava je svrha operacije da CIA uvjeri
Ruse u to da ne posjeduje ip: agent je poslan da ga se domogne, ali
su Rusi istodobno obavijeteni da je u tijeku operacija kojoj je svrha
otimanje ipa; naravno, CIA rauna s tim da e Rusi uhititi agenta.
Konani e rezultat, dakle, biti taj da e Rusi, budui da su uspjeno
onemoguili misiju, biti uvjereni da Amerikanci nemaju ip te da je
njihova komunikacijska veza sigurna Tragini dio prie je naravno
u tome to se rauna s neuspjehom misije: CIA eli da misija propadne, a siroti je prebjegli agent unaprijed rtvovan za vii cilj uvjeravanja protivnika u to da se ne posjeduje njegova tajna. Ovdje se radi o
strategiji u kojoj jedna strana izvede lanu operaciju potrage kako bi
uvjerila ono Drugo (neprijatelja) da jo nije u posjedu onoga to trai ukratko, glumi se manjak, potreba, kako bi se sakrilo od Drugoga da se ve posjeduje agalma, njegova najintimnija tajna. Nije li ta
struktura na neki nain povezana s temeljnim paradoksom simboline kastracije kao sastavnog dijela elje, u kojoj se objekt mora izgubiti kako bi se ponovno stekao na obrnutoj ljestvici elje koju odreuje Zakon? Simbolina kastracija obino se definira kao gubitak
neega to se nikada nije posjedovalo, to jest, predmet-uzrok elje je
neki objekt koji se pojavljuje samim inom svojeg gubitka/uskraenosti; meutim, ono s ime se susreemo u sluaju Enigme jest nalije strukture glumljenja gubitka. Budui da Drugo iz simbolinog
Zakona zabranjuje jouissance, jedini nain da subjekt uzmogne uivati jest taj da glumi kako mu nedostaje objekt koji bi mu trebao pruiti uitak, da sakrije od pogleda Drugoga njegovo posjedovanje tako

O vjerovanju.qxp

28

24.1.2005

12:55

Page 28

O vjerovanju

to izvede lani spektakl oajnike potrage za njim. I to baca novo

svjetlo na temu rtve: rtva se ne ini da bi se neto dobilo od Drugoga, nego da bi ga se nasamarilo, da bi ga se uvjerilo u to da neto
jo nedostaje uitak. To je razlog zbog kojega opsesivci uvijek iznova osjeaju prisilu da ispune svoje prisilne rituale rtvovanja kako
bi porekli svoju jouissance u oima Drugoga. A ne vrijedi li isto, iako
na drugaijoj razini, i za takozvanu ensku rtvu, za enu koja prihvaa ulogu u kojoj ostaje u sjeni i rtvuje se za svojeg supruga ili
obitelj? Nije li ta rtva takoer lana u smislu da slui tome da se nasamari ono Drugo, da ga se uvjeri u to da ena tom rtvom zapravo
oajniki nastoji dobiti neto to joj nedostaje? Ba su u tom smislu
rtva i kastracija u opreci: rtva ne podrazumijeva dragovoljno prihvaanje kastracije, nego je upravo najrafiniraniji nain da je se porekne, to jest da se glumi stvarno posjedovanje skrivenog blaga koje
me ini objektom vrijednim ljubavi19
U neobjavljenom Seminaru o tjeskobi (1962./1963., predavanje od
5. prosinca 1962.) Lacan istie nain na koji se tjeskobnost histerika
odnosi prema temeljnom manjku u Drugome, koji to Drugo ini nedosljednim/preprijeenim (barr): histerik zamjeuje manjak u Drugome, njegovu nemo, nedosljednost, lanost, ali nije spreman rtvovati dio sebe kako bi ga dopunio, popunio njegov manjak to
odbijanje rtvovanja potie vjeitu alopojku histerika da e ga Drugo na neki nain izmanipulirati i iskoristiti, upotrijebiti ga, liiti ga
njegova najdragocjenijeg posjeda Tonije reeno, to ne znai da histerik porie svoju kastraciju: histerik (neurotik) ne zazire od svoje
kastracije (budui da nije psihotik ili pervertit te potpuno prihvaa
svoju kastraciju); on je jednostavno ne eli funkcionalizirati, staviti
je u slubu Drugoga: ono od ega zazire jest pretvaranje vlastite kastracije u ono to Drugome nedostaje, znai u neto pozitivno, to je
jamstvo te funkcije drugoga. (Za razliku od histerika, pervertit
spremno prihvaa tu ulogu rtvovanja sebe, to jest, da poslui kao
objekt/instrument koji e popuniti manjak u Drugome kako kae
Lacan, pervertit se vjerno nudi uivanju od Drugoga.) Lanost rtve poiva u pretpostavci na kojoj se ona zasniva, a to je da ja doista
posjedujem i drim u sebi dragocjeni sastojak za kojim ono Drugo
udi i koji obeava da e dopuniti njegov manjak. Ako pozornije pogledamo, histerikovo odbijanje e se pokazati u svoj svojoj dvozna-

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 29

tednja, tednja dragi Horacije

29

nosti: ja odbijam rtvovati agalmu u sebi ZATO TO NEMA NIEGA TO BI SE MOGLO RTVOVATI, zato to sam nesposoban
dopuniti tvoj manjak.20

ensko odricanje

Uvijek moramo imati na umu da za Lacana krajnja svrha psihoanalize nije omoguiti subjektu da preuzme na sebe nunu rtvu (da prihvati simbolinu kastraciju, da se odrekne nezrelih i narcistikih
privrenosti itd.), nego da se odupre uasnoj privlanosti rtve privlanosti koja dakako nije drugo do privlanost superega. rtva je
naposljetku gesta pomou koje nastojimo kompenzirati krivnju koju
namee nemogui nalog superega (opskurni bogovi koje spominje
Lacan tek su drugo ime za superego). Ba je zato kljuno da ne pobrkamo logiku iracionalne rtve, svrha koje je iskupljenje ili spas
Drugoga (ili obmana Drugoga, to se naposljetku svodi na isto) s drugim tipom odricanja, koje je paradigmatsko za enske junakinje iz
knjievnosti suvremenog doba a istaknuti su primjeri te tradicije
princeza de Cle`ves i Isabel Archer. U romanu Madame de Lafayette
Princeza de Cle`ves nalazimo dvostruki odgovor na zagonetku zato
se nakon suprugove smrti princeza ne uda za vojvodu od Nemoura,
iako su oboje strastveno zaljubljeni jedno u drugo, a ne stoje im na
putu ni zakonske ni moralne prepreke?. Ponajprije, tu je uspomena
na njezina dobra i brina supruga, koji je izgubio ivot zbog njezine
ljubavi prema vojvodi, budui da se nije mogao oduprijeti mukama
ljubomore kada je mislio da su njegova ena i vojvoda proveli dvije
noi zajedno: jedini nain da princeza ne izda uspomenu na supruga
jest taj da izbjegava svaku aferu s vojvodom. No, kako otvoreno priznaje vojvodi u dugakom i traumatinom razgovoru s kojim se zakljuuje roman, taj razlog sam za sebe ne bi bio dostatan i dovoljno
jak da ga nije podralo drugo strahovanje, druga spoznaja, ona o prolaznom karakteru muke ljubavi:
Moj osjeaj za ono to dugujem uspomeni na M. de Cle`vesa bio
bi slab kada ga ne bi poticala briga za moj duevni mir, a argumentima u njezinu korist nuno se pridruuju oni koje namee dunost.21

O vjerovanju.qxp

30

24.1.2005

12:55

Page 30

O vjerovanju

Ona je itekako svjesna toga da je vojvodina ljubav tako trajna i

vrsta zato to nije dobila brzo zadovoljenje, to jest zato to su prepreke na koje je nailazila bile nepremostive; kada bi se vjenali, njegova bi ljubav vjerojatno prola i zavele bi ga druge ene, a pomisao na
te budue muke ona ne moe podnijeti. I ba zato da bi zadrali apsolutan i vjean karakter svoje ljubavi, oni moraju ostati razdvojeni i
tako izbjei sudbinu svake tjelesnosti, degradaciju koja nastupa s
vremenom. Na njezin oajniki uzvik zato je sudbina postavila tako
nepremostivu prepreku izmeu nas? vojvoda prijekorno odgovara:
Nema nikakve prepreke, Madame. Samo Vi stojite na putu mojoj
srei; samo se Vi pokoravate nekom zakonu kojemu Vas ne mogu
podvrgnuti ni moral ni razum. Na to ona odgovara: Istina je da
puno rtvujem ideji dunosti koja postoji samo u mojem duhu.22 Tu
nalazimo suprotnost izmeu jednostavnih, izvanjskih prepreka koje
sputavaju nae elje i unutarnjih, inherentnih prepreka koje su sastavni
dio elje kao takve ili, reeno Lacanovim jezikom, izmeu zakona u
smislu izvanjskih pravila nametnutih naim potrebama i Zakona koji
je inherentno nalije i sastavni dio elje i time naposljetku istovjetan
sa eljom samom. Ovdje je kljuna elementarna struktura preuvjetovanosti, to jest injenica da postoje dva razloga zbog kojih se princeza pokorava vlastitoj odluci da se ne uda za svoju ljubav: prvi (moralni) razlog moe prevladati jedino ako ga podupire drugi razlog
(onaj unutarnjeg mira ili izbjegavanja oekivanih muka). U antagonistikoj tenziji izmeu uitka i ugode simboliki je Zakon na strani
naela ugode, on je kao prepreka pred traumatskim susretima s Realnim, koji bi uzdrmali osjetljivu ravnoteu ugode. Ba u tome smislu
Lacan tvrdi da simboliki Zakon samo uzdie u zabranu kvaziprirodnu prepreku potpunom zadovoljenju elje:
// nije sam Zakon taj koji prijei subjektov pristup uitku on
iz gotovo prirodne prepreke stvara preprijeeni subjekt. Jer ugoda je
ta koja postavlja granice uitku, ugoda kao ono to povezuje inkoherentan ivot.23
U sluaju nesretne princeze de Cle`ves ta je prevlast naela ugode
jasno naznaena njezinim pozivanjem na brigu za vlastiti unutarnji
mir kao pravi razlog za odbijanje da se uda za vojvodu: njoj je drai
unutarnji mir, to jest ivot ravnotee, homeostaze, od nemira stras-

O vjerovanju.qxp

24.1.2005

12:55

Page 31

tednja, tednja dragi Horacije

31

tvene ljubavi; nalog koji je spreava u tome da se uda za vojvodu

zbog uspomene na pokojnog supruga uzdignuo je tu prirodnu prepreku naela ugode u moralnu zabranu. Taj kripac u kojemu se
nala princeza de Cle`ves takoer nam omoguuje da shvatimo Lacanovo pravilo prema kojem je elja obrana, zabrana prelaska odreene granice u uivanju24: zabrana (da se uda za vojvodu), koja potie elju za njime i ini je vjenom uzdiui je u apsolut, obrana je
protiv bolnog nemira ekscesivnog uitka konzumiranog odnosa s njime. Pravi Zakon/Zabranu prema tome ne nameu vrlina i razum,
to jest neki izvanjski akter, nego sama elja Zakon JEST elja.
Na drugi se nain do istog zakljuka moe stii tako da se u obzir
uzme injenica da je u izmiljenoj prii potisnuta istina u pravilu artikulirana pod krinkom prie u prii, kao u Goetheovim Srodnim
duama, gdje je ispravno etiko stajalite nekompromitiranja vlastite elje artikulirano kao pria o dvoje mlaahnih ljubavnika iz nekog malog sela, koju pria jedan gost u ladanjskoj kui. U romanu
Princeza de Cle`ves ta je istina artikulirana pod krinkom prie koju
princezi de Cle`ves pria njezin suprug: njegov najbolji prijatelj Sancerre bio je isprva posve uniten zbog iznenadne smrti Madame de
Tournon, svoje velike ljubavi. No, slijedilo je jo gore iskustvo, budui da je nakon alovanja za idealiziranom Madame iznenada doznao da mu je bila vrlo proraunato nevjerna. Taj tragian doivljaj,
ta druga smrt, smrt samog (izgubljenog) ideala, upravo je ono to
nesretna princeza nastoji izbjei. Ukratko, njezina je nevolja u prisilnom izboru: ako se odrekne braka s vojvodom, barem e ga dobiti i
zadrati u vjenosti (Kierkegaard) kao svoju jedinu i pravu ljubav;
ako se uda za njega, prije ili poslije izgubit e oboje, njegovu tjelesnu bliskost i vjenu strastvenu privrenost koju on osjea prema njoj.
No, ta dva razloga iz kojih se princeza ne eli udati za svoju ljubav ne pokrivaju cijelo podruje. U iskuenju smo ustvrditi da ih princeza nabraja kako bi sakrila trei, moda kljuni razlog: jouissance,
zadovoljstvo koje donosi sam in odricanja, odravanja distancije izmeu sebe i voljenog objekta. Tu paradoksalnu jouissance karakterizira kretanje nagona kao to je ono koje nalazi zadovoljstvo u kruenju oko objekta neprestano ga promaujui. Ta se tri razloga prema
tome odnose na trijadu ISR: simboliku moralnu zabranu, imaginar-

O vjerovanju.qxp

32

24.1.2005

12:55

Page 32

O vjerovanju

nu brigu za ravnoteu ugode i realno u nagonu. Prema istoj bismo

logici trebali tumaiti i drugo veliko misteriozno ensko ne!, naime ono Isabel Archer na kraju Portreta jedne dame Henryja Jamesa:
zato Isabel ne napusti Osmonda iako ga sigurno ne voli i potpuno
je svjesna njegovih manipulacija? Razlog nije moralni pritisak ideje o
tome to se oekuje od ene na njezinu poloaju Isabel je dovoljno
dobro dokazala da je, kada to eli, posve sposobna prekriti konvencije: Isabel ostaje zbog svoje predanosti sponama vlastite rijei i zato
to nije voljna napustiti ono to jo smatra odlukom koju je donijela
iz osjeaja neovisnosti.25 Ukratko, kako to kae Lacan a propos Sygne
de Cofontaine u Claudelovu Taocu, Isabel je takoer talac rijei.
Zato je pogreno tumaiti taj in kao rtvu koja svjedoi o poslovinom enskom mazohizmu: iako je Isabel oito bila izmanipulirana
kako bi se udala za Osmonda, njezin je in bio samo njezin i napustiti Osmonda znailo bi liiti se vlastite autonomije.26 Dok se mukarci rtvuju za neku Stvar (domovinu, slobodu, ast), samo su ene
sposobne rtvovati se ni za to. (Ili: mukarci su moralni, a jedino su
ene etine u pravome smislu rijei.) A nae je miljenje da je ta prazna rtva, kranska gesta par excellence: samo u kontekstu te prazne geste mogue je poeti cijeniti jedinstvenost Kristova lika.