Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe, trijem proelja (foto: Kreimir Tadi)

Villa of Vice Stjepovi-Skoibuha,

facade porch (Photo Kreimir
Tadi)

Nada Gruji
Institut za povijesne znanosti Sveuilita u Zagrebu
Odjel za povijest umjetnosti
Izvorni znanstveni rad
predan 24. 7. 1989.

Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe kod Tri crkve u

Dubrovniku
Ishodite arhitektonskog tipa

Dva su me razloga ponukala da objavim ovaj tekst, premda ga

smatram tek skicom za veu studiju na temu stranih uzora u
dubrovakoj ladanjskoj arhitekturi. Prvi je razlog to ljetni
kovcu kod Tri crkve ponovno prijeti opasnost da bude obnov
ljen, i ovaj put pogreno, zbog temeljitog neshvaanja njego
vih vrijednosti. Suprotstaviti se tomu mogu jedino pisanjem o
tim vrijednostima, nadajui se da oni koji o sudbini spomenika
odluuju - itaju i ele shvatiti. Drugi je razlog to sam profe
soru Prelogu ostala duna tekst o putovima irenja pojedinih
arhitektonskih oblika i tipova. Paradoksalna je veza ovih
dvaju razloga: iz godine u godinu poveava se broj ruevina,
zaputenih i unakaenih spomenika. Usporedo sve je vie tek
stova o njima, analize su sve iscrpnije, vrednovanje znan
stveno utemeljeno. Mnogi e nai spomenici ostati tek u zapi
sima, pa je i ovaj tekst prilog naoj - barem to se dubrovakih
ljetnikovaca tie - pomalo ve imaginarnoj batini.
Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe prua priliku da se
proire granice unutar kojih smo navikli promatrati dubro
vake ljetnikovce. Uobiajeno shvaanje da ljetnikovci nisu
toliko plod cjelovitog arhitektonskog projekta koliko rezultat
neposredne suradnje naruioca (vlasnika) i graditelja, ili ak
klesara, odgovara samo jednom dijelu ladanjske izgradnje;
velik broj ljetnikovaca, meutim, izmie takvom poimanju ve
i svojom kvalitetom. Neki pokazuju i oigledne podudarnosti
sa stranim uzorima. Meu njima svakako - ljetnikovac kod Tri
crkve.
1

Rije je o ljetnikovcu koji je izuzetan po mnogim svojim obi

ljejima. U Dubrovniku 16. stoljea iznimna je bila sposob
nost obitelji Stjepovia, zvane Skoibuha, Tome i sina mu
Vice. Ovi posebno istaknuti brodovlasnici i daroviti trgovci
bili su pukoga podrijetla. U dvije generacije pretekli su imet
kom mnoge drevne vlasteoske obitelji, no zatvoreni drutveni
poredak Dubrovake Republike poticao ih je i na drukije
potvrivanje steenog ugleda. Nije li u tome razlog to je i gra
diteljska djelatnost ove obitelji posve iznimna, ne samo po
broju ve i po kvaliteti onoga to grade, posebice po neprikri
venoj elji da to bude drukije i najljepe? Svaka graevina
koju podiu i danas u svojoj vrsti predstavlja vrhunsko ostva
renje: bilo da je rije o njihovim ladanjsko-gospodarskim
kompleksima u Suuru, o Tominoj palai u Pustijerni ili o
Vicinu ljetnikovcu kod Tri crkve.
Po nekim svojim obiljejima ovaj ljetnikovac prethodi osta
lima na dubrovakom podruju: po posvemanjem osamosta
ljenju ladanjske kue i njezinu sredinjem postavu u vrtni pro
stor, po smjetaju stubita u jednu od bonih prostorija i po
pojavi meukatova. Po nekim obiljejima, meutim, ovaj je
ljetnikovac i potpuno neusporediv u svojoj sredini: po organi
zaciji proelja i po specifinoj organizaciji vrta na dvije terase.
Ta su obiljeja uvjetovala i tipoloko odreenje ljetnikovca.
Dok prvonavedena obiljeja, po mnogim kasnijim primjerima
to slijede ovaj ljetnikovac, postaju opim odrednicama
dubrovake ladanjske arhitekture, druga navedena obiljeja
nemaju na ovom podruju niti uzora niti su ikada bila ponov
ljena.
3

Saetak
Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe
kod Tri crkve jedan je od malo
brojnih dubrovakih
ljetnikovaca koji nastaje prema stranom uzoru. U
tekstu se govori o onim njegovima obiljejima koja se kod prethodnih ili
istodobnih ljetnikovaca ne javljaju toliko zrelo razraena kao kod nje
ga, a potom o onome to je za dubrovako
podruje posve iznimno, a
to je gradnja podnoja na koje se zgrada ljetnikovca postavlja (basis villae), odnosno organizacija cjeline na dvije terase i onakav nain raspo
djele otvora na proelju koji se naziva trodijelnim, a sredinji dio ras
tvara portikom i loama. Analognim primjerima u Italiji 15. i 16. sto
ljea pokualo se prikazati podrijetlo i rairenost tog arhitektonskoga
tipa, iz ega, meu ostalima, proizlazi zakljuak
da je ljetnikovac
nesumnjivo graen prema nacrtu talijanskog arhitekta, da je dubro
vaka ladanjska arhitektura njime dobila posve iznimno rjeenje.
Ono
meutim u Italiji nije u to vrijeme (sedamdesetih godina 16. stoljea)
bilo vie novo, ali provjereno na mnogim reprezentativnim
graevina
ma, zbog ishodita u antikoj arhitekturi, predstavljalo je i odreeni kul
turni ideal. Opredjeljenje za ovaj arhitektonski tip ljetnikovca od osobi
tog je znaenja upravo zbog sloenog odnosa tradicije i inovacija u
dubrovakoj
renesansnoj arhitekturi.

Ljetnikovac se gradi izmeu 1574. i 1588. godine. Upravo one

raunske knjige Vice Stjepovia u kojima bi se mogao nalaziti
podatak o arhitektu - izgubljene su. Poznata su samo imena
zidara, klesara, drvodjelaca i onih koji su izradili opeku i kupe
- kao i obino: sve domai majstori. Pretpostavku - koju
iznosi i Frano Kesteranek - da oni izvode projekt jednoga
stranca (koji u Dubrovnik zbog toga nije nikada morao ni
doi) pokuat u potvrditi usporedbama s nekim primjerima
talijanske renesansne arhitekture koji su mogue polazite,
uzor, pa i predloak za ljetnikovac kod Tri crkve.

Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe kod Tri crkve, situacija i tlocrt prizemlja (arhitektonski snimak: Ivan Tenek)
Villa of Vice Stjepovi-Skoibuha in the Tri crkve locality, situation and plan of ground floor (Ivan Tenek)

Ljetnikovac V i c e Stjepovia-Skoibuhe, proelje i popre

(arhitektonski snimak: Ivan Tenek)
Villa of Vice Stjepovi-Skoibuha,
facade and transversal s
(Ivan Tenek)

Frascati, vila R u f i n a , crte Matthiasa

Greutera, detalj
Frascati, villa Rufina, drawing by
Matthias Greuter

Baldassarre
Siene, crte
Baldassarre
drawing by

Peruzzi, vila Vicobello k o d

Romagnolia
Peruzzi, villa Vicobello,
Romagnoli

Baldassarre Peruzzi, projekt za vrt

(Firenza, U f f i z i 580 A )
Baldassarre Peruzzi, design for a garden
(Florence, Uffizi 580 A)

Poggioreale, proelje i tlocrt, crte Sebastiana Serlia

Poggioreale, facade and plan, drawing by Sebastiano Serlio

Baldassarre Peruzzi, tlocrt vile s porticima (Firenza, Uffizi 15 A bis)

Baldassare Peruzzi, plan of villa with porticoes (Florence, Uffizi 15 A
bis)

Antonio da Sangallo il Giovane (Ml.), projekt za vilu all' antica

Antonio da Sangallo il Giovane, design for a villa all' antica

Nijedan dubrovaki ljetnikovac - osim onog u Trstenom nema takav poloaj u odnosu na okolinu. A smjetaju vile,
poznato je, posveivala se u 15. i 16. stoljeu izuzetna panja
i cijela poglavlja u traktatima i teorijskim spisima koji prate
renesansnu arhitekturu. Pitanje smjetaja nije bilo samo teh
niko i formalno pitanje arhitekture, ve izrasta iz filozofijskog
poimanja ivota, svijeta i ovjekova mjesta u njima. Traei
ishodita i uzore za takav tip, kojeg se struktura zasniva na
basis villae, ustanovit emo da je u Augustovo vrijeme vila
kompaktnog volumena, postavljena na podnoje, karakteri
stina za rimsku Kampanju i juni Lacij, te da uspostavlja ital
sku tradiciju (za razliku od helenistike, u kojoj vila okolinom
ne dominira, ve se s njom slobodnije povezuje). Smjetaj
ljetnikovca kod Tri crkve je par excellence renesansni, u smislu
upuivanja na antikne izvore (to je kod nas potpuna rijet
kost). Nije stoga preuzetno podsjetiti ovdje na onaj dio Albertieva traktata koji, oslanjajui se na literarna i materijalna
svjedoanstva klasine kulture, govori o tom problemu, a na
Skoibuhinu ljetnikovcu kao da su njegove preporuke i ostva
rene.
20

21

U odabiru mjesta za gradnju, uloga je vlasnika zacijelo vana.

Odabir arhitektonskog tipa meutim pripada prije arhitektu.
Da li je pritom odreenu ulogu imao neki vieni predloak, da
li pisana rije ili crte koji posreduju i pridonose irenju for
malnog repertoara, ostat e nam nepoznato. Otkuda neki
oblici dolaze i to u svom vremenu, u odreenom krugu znae,
pokazat e analiza arhitektonskog tipa same zgrade ljetni
kovca.
Osnovno tipoloko odreivanje Skoibuhina ljetnikovca proi
zlazi iz organizacije njegova proelja. Sredinji dio rastvoren
je portikom u prizemlju i loom na katu, a boni dijelovi pro
zorima. Ovakav raspored otvora karakteristian je za tzv.
trodijelnu fasadu, koja predstavlja jednu od konstanti rene
sansne arhitekture u Italiji. Tako rasporeene otvore ima i
palaa na jednom Leonardovu crteu, a podsjetiti valja da je
u tenji za idealnim oblicima u arhitekturi i Filarete tako zami
ljao neke graevine.
I mnoge e vile od kraja 15. stoljea nadalje imati trodijelne
fasade kojima se sredinji dijelovi otvaraju lukovima, a boni
22

23

Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe kod T r i crkve (foto: D . Fabijani)

Villa of Vice Stjepovi-Skoibuha
in the Tri crkve locality (Photo D.
Fabijani)

su esto povieni ili istureni, te jasnije otkrivaju i podrijetlo

ovog arhitektonskog tipa. Rastvaranje srednjeg dijela proe
lja s tri luka, a bonih s po jednim prozorom - kako je to kod
naeg ljetnikovca - nije se meutim pokazalo dostatnim kod
onih vila 16. stoljea koje su i sloenije prostorne organizacije
i neusporedivo veih dimenzija, pa se broj otvora umnoava.
Analogije s obzirom na broj otvora nai emo prije meu
manjim vilama, a osobito meu onim graevinama koje se
nazivaju loggie i casini. Nalaze se u vrtovima velikih vila
i palaa i na razne naine variraju temu proelja rastvorenog
lukovima; neke od njih, kao to emo vidjeti, i na principu
trodijelne fasade.
Problem podrijetla trodijelne fasade raspravili su mnogi auto
ri. Tako Ackerman smatra jednim od ishodita renesansne
vile onaj tip koji Swoboda naziva Portikusvilla mit Eckrlisaliten, proirujui, tovie, tezu miljenjem da su prve takve
Palladieve vile (na podruju Veneta) nesvjesno vezane za
daleku tradiciju vila podizanih na manjim posjedima u provin
cijama kasnoga Rimskog Carstva, a koje su posredstvom
bizantskog arhitektskoga repertoara na svoj nain sauvane u
24

25

26

27

28

25

venecijanskim palaama. Ima meutim autora koji dre da

one ne mogu objasniti podrijetlo venetskih vila, pa niti ovog
arhitektonskog tipa, i navode druga mogua ishodita. Sva
kako je trodijelnost proelja kod venetskih vila esta i prije
Palladia, a usporedba naeg ljetnikovca bila bi primjerena
jedino s nekim njegovim manjim i manje poznatim vilama.
Premda su renesansne vile u Rimu i Toskani neodvojive od
iskustva antike - jer su se toskanski arhitekti oslanjali na tek
stove i crtee, a rimski su imali izravno pred oima antike spo
menike - mora se pretpostaviti da je prototip preivio i u
nekim drugim graevinskim oblicima. Da su i srednjovjekovne
utvrde pravilna tlocrta s ugaonim kulama mogle posluiti kao
ishodite renesansnih vila s trodijelnim fasadama, pokazuju
sasvim jasno vile u okolici Siene. Ovu tipologiju ranorenesansne vile 15. stoljea (villa fortificata), ustaljenu ve na poetku
16. stoljea, preuzima i Baldassare Peruzzi, to potvruje i
crteima i vilama koje gradi u prvoj polovici stoljea, a imaju
fasade rastvorene portikom i loama.
inj enicu da se vile s porticima i loama nalaze po cijeloj Italiji
objanjava, po nekim autorima, rimska tradicija, ali i neke
30

31

32

33

34

Sevilla, Casa de Pilatos, proelje Loggie

Seville, Casa de Pilatos, facade of the Loggia
Sevilla, Casa de Pilatos, portik Loggie
Seville, Casa de Pilatos, portico of the Loggia

nadregionalne komponente koje su sudjelovale u razvoju vila.

U tom kontekstu L . H . Heydenreich istie znaenje ideje i for
me. Moda bi se time mogao protumaiti i uspjeh to ga je u
okolici Genove imala vila s trodijelnim proeljem u kojoj
lokalni naruitelji vide odreeni ideal. Uspjeh to vei to je
regionalni tip vila u Genovi posve razliit; trodijelnu shemu
proelja sa sredinjim portikom i loom uvodi Galeazzo Alessi
oko polovice 16. stoljea. Na podruju Frascatia (Tuscola)
najznaajniju ulogu u irenju ovog arhitektonskog tipa imala
je vila La Rufina. Njezinu shemu, koja potjee iz Sangallova
kruga, ponavljaju i druge vile to se u drugoj polovici 16. sto
ljea grade na podruju antikog Tuscola. Arhitektonski tip
vile s trodijelnim proeljem javlja se i u drugim dijelovima Ita
lije, a primjeri razmotreni u nekoliko spomenutih regija otkri
vaju mogua ishodita i ukazuju na putove irenja.
Regionalni prototip logino je najee ishodite difuzije, ali
nije i jedino. Ima sredina u koje shema vile s trodijelnom fasa
dom stie s nekim arhitektom ili se povezuje s graevinom
koja postaje uzor izgradnje. U irenju ovog arhitektonskog
tipa takoer su vanu ulogu imali onodobni traktati o arhitek
35

36

37

38

turi, utemeljeni na antikom iskustvu i literarnoj tradiciji. Jo

su veu vanost imali crtei: i oni koji ilustriraju tekst traktata
i oni koji su nastali u neposrednom susretu s antikim graevi
nama. Renesansni arhitekti nisu ih istraivali da bi klasificirali
njihove osobitosti, ve slobodno iskoristili za nove ideje i rje
enja. Stoga i ne treba traiti izravne veze s antikom vilom,
ve s onodobnim graevinama, od kojih je svakako najglaso
vitiji predloak bila kraljevska vila Poggioreale kod Napulja.
Gradi je godine 1487. firentinski arhitekt Giuliano da Maiano,
to objanjava strogu simetrinost graevine i zanimanje Fran
cesca di Giorgia za nju. Njegov originalni crte posredstvom
Peruzzia dolazi i do Sebastiana Sedia, u ijem je traktatu ova
shema pojednostavljena prema ukusu arhitekata i naruitelja.
Svakako se zahvaljujui tom i drugim traktatima te opisima
ovaj arhitektonski tip rairio i izvan Italije; postao je, tovie,
pojmom reprezentativne gradnje. Preivio je i razne modifika
cije: od vidljivih ugaonih kula i svih fasada rastvorenih loama,
preko istaknutih bonih dijelova i rastvorenih sredita proelja
i zaelja, pa do graevina kod kojih je rastvoreno samo proe
lje, a bone su strane u istoj ravnini sa sredinjim dijelom 39

40

41

42

posjedima koji nisu sredite gospodarske djelatnosti. Zbog

svoje hedonistike uloge taj se arhitektonski tip ostvaruje na
vioj razini reprezentativnosti, a moglo bi se ak rei da neri
jetko dobija simboliku vrijednost. injenicu da je taj tip vile
osobito rairen u vrijeme renesanse, mogue je objasniti ope
nitom postavkom: vila suburbana omoguila je renesansnim
arhitektima da ostvare boravite all'antica mnogo vjernije
antikim tekstovima (jer takvu vilu najee i opisuju) negoli
je to gradska palaa ili kua. Vila trodijelnog proelja, vidjeli
smo, imala je meu mnotvom arhitektonskih prototipova od antike do 15. stoljea - neke prednosti.
44

Od svih dosad spomenutih vila u Italiji koje su vie pokazale

rasprostranjenost arhitektonskog tipa nego ponudile jedin
stven uzor, veu panju zasluuju dvije manje poznate grae
vine koje nastaju gotovo istodobno kad i ljetnikovac Vice Stje
povia-Skoibuhe: to su Casino ili Palazzina vile Farnese u
Capraroli i Loggia kue Pilatos u Sevilli. Zajedniko im je to
su arhitekti koji ih projektiraju iz june Italije. Loggiu u Sevilli
gradi Benvenuto Tortelo iz Napulja, godine 1569, a Casino u
Capraroli Giacomo del Duca iz Palerma, godine 1586.
U oba sluaja rije je - kao i kod Skoibuhina ljetnikovca - o
reduciranom obliku arhitektonskog tipa trodijelne fasade,
koji umjesto istaknutih ugaonih kula ima na bonim stranama
samo puniju zidnu plohu, a portikom i loom rastvara samo
proelje.
45

Sjeanje na idealni prototip koji nema loe samo na proelju

ve i na drugim fasadama, te se njima otvara na okolni krajolik
ili vrtove - zadralo se u seviljskom primjeru Loggie Case de
Pilatos. Postavivi ovaj arhitektonski tip u gradsko tkivo
Seville, gdje se tradicija stanovanja temelji na privatnosti obi
teljskog ivota, Tortelo razrjeuje problem tako da lukovima
rastvoreno proelje Loggie okree u vrt (Jardin Grande),
ponavljajui na drugom kraju istovjetnu fasadu. Tek u ovom
ambijentu ovaj arhitektonski tip pokazuje sve svoje vrijedno
sti. U odnosu na tradicionalnu arhitekturu, koja zatvoreni i
otvoreni prostor artikulira i povezuje na najvioj razini, ovim
je arhitektonskim tipom bilo mogue provesti potpunu inte
graciju s ve postojeom izgradnjom. U odnosu na oblikovni i
dekorativni rjenik tradicionalne arhitekture, Tortelove
gradnje predstavljaju odluno drukiji stil - talijanski, mo
derni, i ne treba zaboraviti da je taj dojam arhitekt postigao
odabirom upravo ovog arhitektonskog tipa.
Tortelova Loggia, koja na katu ima prostorije za stanovanje, a
u prizemlju, u portiku, izloenu kolekciju klasinih kipova - s
jednakim brojem, ritmom i oblikom lukova i prozora na pro
elju - najblia je naem ljetnikovcu. Ne odnosi se to i na arhi
tektonsku dekoraciju, koja sadri vie klasinih motiva nego
na ljetnikovac, kao to u tlocrtnom rasporedu u Sevilli izo
staje velika dvorana, ali s razlogom: Casa de Pilatos imala je
mnogo dvorana, ali su joj nedostajali upravo manji, intimniji
prostori.
46

47

48

49

Ljetnikovac Vice Stjepovia-Skoibuhe, proelje (foto: Kreimir Tadi)

Villa of Vice Stjepovi-Skoibuha,
facade (Photo Kreimir
Tadi)

50

kakav je i na ljetnikovac. Meutim u drugoj se polovici 16.

stoljea kod nekih vila ponovno istie fortifikacijski karakter
prototipa, to navodi Arnalda Bruschia da ustvrdi kako je u
tom prijelaznom trenutku i iznimnoj kulturnoj klimi takav
arhitektonski tip posebno odgovarao upravo kao sinteza
naina na koji se gradio srednjovjekovni zamak i renesansna
vila.
U reduciranom obliku, primijenjenom i na naem ljetnikovcu,
teko je naslutiti tu sintezu, jo tee povjerovati u svijest o njoj
kod naruitelja, pa i kod arhitekta. Ovako modificiran arhitek
tonski tip trodijelne fasade na tragu je upravo onih vila koje
predstavljaju renesansni prostor i osvojenje prirode, i time
prevladanu srednjovjekovnu strukturu.
43

Pri odreivanju tipologije ladanjskog boravita ne moe se

govoriti samo o formalnom, ve i funkcionalnom aspektu. Iz
prethodnog pregleda proizlazi da se unutar te arhitektonske
sheme tip vile s trodijelnim proeljem redovito javlja kao
suburbana vila, odnosno kao suburbani, prigradski ljetniko
vac, kako je to i u naem primjeru. Znai da slui samo za
krae boravke, za odmor, dokolicu i povremene sveanosti, na

51

Casino vile Farnese u Capraroli, jednako rastvorena proelja,

replika je mnogo prostranije impostacije same Vile. Da li
stoga ili zbog genijalnosti rjeenja, neki su autori smatrali da je
Vignola projektirao i Casino. Najnovija literatura meutim
pripisuje i Veliki (Gornji) vrt i Casino u njemu (koji se jed
nako esto naziva i Palazzina) Michelangelovu ueniku Giacomu del Duca. Ovaj je sicilijanski arhitekt stekao ugled ure
enjem vrtova i gradnjom dvaju casino u oblinjoj vili Gambara-Lante u Bagnaii. I dok je ondje arhitektura posve podre
ena prirodi, u Capraroli je Del Duca ostvario obrnut odnos.
Arhitektonska sekvenca koja otpoinje kaskadom zavrava nakon ovalne fontane - Casinom. Sa svojim superponiranim
52

53

Caprarola, Casino vile Farnese, presjek i proelje (Firenza, Uffizi 3520 A , 3522 A )
Caprarola, Casino of the Villa Farnese, section and facade (Florence, Uffizi 3520 A, 3522 A)

Casino vile u Capraroli, crte Perciera i Fontainea

Casino of the villa al Caprarola, drawing by Percier and Fontaine

Gornji vrt u Capraroli, crte Nicolas-Didiera Bogueta, detalj (Rim,

Istituto Nazionale per la Grafica, F . N . 5497, vol, Bc 9 la)
The upper garden in Caprarola, drawing by Nicolas-Didier Boguet,
detail (Rome, Istituto nazionale per la grafica, F.N. 5497,volBc 9 1a)

loama Casino je zakljuak arhitektonske perspektive, i uto

liko od naeg ljetnikovca posve drukije prostorno rjeenje.
Osim kompozicijske analogije koja povezuje oba djela Gia
coma del Duce - a to ove dvije vile u okolici Viterba razlikuje
od ostalih istodobnih u Laciu - povezuje ih i namjena. I Casino
u Capraroli bio je, poput onih u Bagnaii, graen iskljuivo za
ljetne gozbe. Stoga u njemu najveu vanost imaju loe
kojima se zatvoreni prostor povezuje s vrtovima, sa zelenilom
i vodama. Temi gozbe podreena je i sva kasnorenesansna
dekoracija, i loa i vrta ispred Casina.
Usporedimo li ove primjere s naim ljetnikovcem, proizlazi da
je njegovo mjesto nekako izmeu njih, prije svega po funkciji.
Dok je seviljska Loggia, kao dio gradske rezidencije, stalno
naseljena, a Casino u Capraroli koristi se samo za sveanosti i
gozbe, u naem se ljetnikovcu boravi esto, ali ne i neprekid
no; on je mjesto dokolice i uivanja. Po vremenu gradnje blii
je seviljskom primjeru, jer mora se pretpostaviti da je Vice
Stjepovi imao za svoj ljetnikovac gotov nacrt kada 1572.
godine poinje otkupljivati parcele na kojima e ga podii.
Kad 1574. poinju graevinski radovi, koji su kod ovog ljetni
kovca bili vie nego inae odreeni osnovnom strukturom na
dvije terase, oito je da su sve faze i sve vrste radova voene
prema unaprijed donesenom planu.
Koliko je nacrt bio doraen, odnosno razraene sve pojedino
sti, pokazala bi moda stilska obiljeja arhitektonske plastike,
da je sauvana u izvornom obliku. Zasad se moe tek ustvrditi
da proelje pokazuje motive koji u dubrovakome kasnorenesansnom repertoaru nisu esti - dorske i jonske stupove, a na
bonim fasadama i zaelju javljaju se uobiajeni dekorativni
oblici. Opremljenost ljetnikovca bila je u izravnoj vezi s
namjenom koliko i s materijalnim mogunostima vlasnika, pa
emo pretpostaviti da je ovaj ljetnikovac bio negdje izmeu
jednostavnosti intimnog i velianstvenosti amfitrionskog pro
stora. Je li i kako oslikan, ime jo ukraen, kakvim namjeta
jem ispunjen, ostaje zasad nepoznato. Budui da je rije o
suburbanom ljetnikovcu, reprezentativnost same zgrade bila
je dopunjena i ureenou vrta, koji je u ovom sluaju prven
stveno ukrasni vrt.

snika niti volji vrtlara, ve su ga smatrali svojim ekskluzivnim

podrujem. Budui da govorimo o arhitektu ili nacrtu koji
dolazi iz Italije i o vremenu u kojem vrt odreuju zidani ele
menti, a njima se biljni potpuno podreuju, mogue su neke
usporedbe. Osim mnogih izvedenih ima i nacrta za vrtove;
jedno Peruzzievo rjeenje, premda vie od pola stoljea sta
rije, pokazuje neke slinosti i s vrtom naeg ljetnikovca. Vrt
ljetnikovca kod Tri crkve pokazuje u osnovnim elementima
artikulacije povrine mnogo slinosti s ostalim dubrovakim
vrtovima, ali u nainu izvedbe i velike razlike. Prva je, narav
no, u osnovnoj strukturi, u razdiobi prostora na dvije razine to je oigledno u pojavi dvaju velikih partera u donjem
vrtu, koji su bili podijeljeni u etiri dijela. Teko da e se kod
preostalih dubrovakih vrtova nai slinih rjeenja, gdje staze
zavravaju odreenim akcentima: sredinja zidnom esmom,
bone stepenicama koje su, premda bogato ukraene ograde,
zadrale neupadljivost ranorenesansnih rjeenja. I ostala obi
ljeja podudaraju se s onim to renesansni vrt bitno odreuje:
poloaj na padini omoguuje pogled na okolni krajolik; vrt se
od njega razlikuje time to je organiziran po geometrijskim
zakonima; stoga i preglednost cjeline; prostor vrta je kao i pro
stor kue podijeljen na jedinice koje su podreene osnovnoj
shemi. Zidna esma, bila koncipirana kao grotta ili ne, u
skladu je sa zahtjevom da se voda pojavljuje u arhitektonskom
okviru. Pretpostaviti moramo da su pri ureenju vrtnih
povrina bili koriteni geometrijski likovi i da su biljke bile
podreene eljenim oblicima. Vrt ovog ljetnikovca promatran
s terase ograene raskonom balustradom pruao je, zacijelo,
prizor vrijedan divljenja koliko i sam ljetnikovac.
56

57

58

54

55

Govoriti ve o arhitekturi seviljske Loggie i Casina Farnese

nije bilo mogue a da se ne spomenu i njihovi vrtovi. U sevilj
skom primjeru loe i vrt tvore prostorno jedinstvo: razdioba
povrina u vrtu u strogoj je geometrijskoj ovisnosti o raspo
redu lukova; portici ne samo da se otvaraju zelenilu vrta ve
dekoracijom svojih zidova kao da ga uvlae pod svoje svodo
ve. U Capraroli, Casino je zavrnica velianstvenog slijeda
arhitektonski oblikovanih vrtnih prostora, koji nesumnjivo
predstavljaju veliko poglavlje maniristike arhitekture. Da bi
tu ulogu ispunio, Casino je dobio proelje rastvoreno portikom i loom.
S ovim arhitektonskim tipom vrt uistinu ini nedjeljivu cjelinu:
iz loe na katu prua se i pogled na vrtove koji se pred njima
nalaze. Nezamislivo bi stoga bilo da nacrt za ljetnikovac kod
Tri crkve nije ukljuivao i ureenje vrta, a pogotovo to to je
njegovo ureenje uvjetovala struktura vrtova na dvije terase.
Uostalom, renesansni arhitekti vrt nisu preputali ukusu vla

Nakon svih traganja i usporedbi, analiza i pretpostavki, ovaj

prikaz vodi nekim zakljucima. Osim onoga to je reeno o
pojedinim tekstom dotaknutim temama, moe se ustvrditi da
je ljetnikovcem kod Tri crkve dubrovaka ladanjska arhitek
tura obogaena jednim novim arhitektonskim tipom, koji
jamano dolazi iz Italije. U Italiji meutim taj tip vie ne pred
stavlja novost, jer se gotovo cijelo stoljee, modificiran na
razne naine, javlja u mnogim njezinim dijelovima. Zbog
uglednih i slavnih uzora ovaj se arhitektonski tip poistovjeuje
s odreenom razinom reprezentativnosti, a zbog ishodita u
antikoj arhitekturi predstavlja i odreeni kulturni ideal. Nje
govu irenju pomau veliki renesansni arhitekti, ali je posebno
privlaan zbog naroitog povezivanja arhitekture s vrtovima i
prirodom. Za dubrovaku renesansnu kulturu, s obzirom na
sloen odnos tradicije i inovacija, bilo je upravo epohalno
opredijeliti se sedamdesetih godina 16. stoljea za ovaj tip ljet
nikovca.
Ljetnikovcu Vice Stjepovia-Skoibuhe pripada posebno mje
sto u naoj povijesti umjetnosti. I ne samo naoj. On pripada
univerzalnim tokovima i zahtjevima da visoka razina ivljenja
nae odgovarajue prostorne korelative te ostvari sklad arhi
tekture i prirode, u dosluhu s humanistikim, odnosno anti
kim modelima i idealima. injenica da se ovakav tip ljet
nikovca u dubrovakoj arhitekturi nije ponovio, ve se ona
vraa uobiajenim standardima, potvruje da je Dubrovnik 16.
stoljea bio sredina u kojoj je jaa bila tenja za prolim nego
za buduim.

Biljeke
1
Ovom prilikom bit e obraeni samo problemi tipologije ljetnikovca.
Poseban osvrt zasluuje njegova arhitektonska plastika s obzirom i na
stilska obiljeja i naknadne izmjene.
2
Ljetnikovac je bio teko oteen 1806. godine. O b n o v o m koja je zapo
ela 1938. godine promijenjen je tlocrtni raspored kata i pregraene
prostorije supstrukcije. Najvea teta nanesena je klesanim dijelovima
ljetnikovca: ili su razneseni i ponovljeni ili preklesani uz unoenje
dekorativnih motiva koji se na dubrovakom podruju nisu koristili.
3
J . T A D I , Dubrovaki

portreti, Beograd, 1948.

4
Cjelinu ine dva ladanjsko-gospodarska kompleksa: T o m i n , graen od
1529. do 1569, i V i c i n , graen od 1563. do 1588. Odlikuje ih jasnoa
rasporeda, smiljeni odnosi izgraenih dijelova i zasaenih povrina.
5
Posebno mjesto u dubrovakoj stambenoj gradskoj arhitekturi daje joj
rjeenje proelja izraenog plasticiteta. Dokumenti potvruju da je
nacrte za proelje izradio majstor A n t u n iz Padove.
6
U ovom tekstu govori se o izvornim arhitektonskim obiljejima ljetni
kovca. Prema tome apstrahirane su naknadne intervencije: kapelica,
graena 1625, recentna vrtna kuica i pregradnje unutranjosti.
7
Tek potkraj prolog stoljea sagraena je prema istom tipolokom
obrascu jedna vila (Marala Tita 36). Neorenesansno proelje ima u
sredini portik (zakljuen arhitravom) i povie njega trojni otvor karak
teristinog oblika - tzv. serlianu. K a o predloak je oigledno poslu
ila neka talijanska renesansna vila, a ne dubrovaki ljetnikovac.
8
F. K E S T E R A N E K , Dubrovaki
renesansni dvorac XVI. stoljea u
Tri crkve i njegova kronika, A n a l i Historijskog instituta J A Z U u
Dubrovniku, god. V I - V I I , D u b r o v n i k , 1957-1959.
9
Naspram ovoj pretpostavci, posve je sigurno da upravo vlasnici,
narudbama novih gradnji po uzoru na postojee ljetnikovce ili grad
ske palae, usporavaju razvoj i mijenu stilskih oblika i prostornih she
ma, te suuju repertoar moguih rjeenja.
10
N e ulazei ovdje u valorizaciju preklesane arhitektonske plastike,
njom su ukraeni lukovi ulaza u stubite i u prizemlju i na katu, a ste
penice imaju kamenu balustradu. U prostoru iznad stubita je balatur - mala loa za svirae.
11
U 17. stoljeu na slian se nain rjeava stubite u ljetnikovcu Bucinjola u M i r i n o v u , a na poetku 18. stoljea jednako je stubite u
Bozdarijevu ljetnikovcu u ajkoviima. U baroknom razdoblju pre
vladava upravo takva prostorna shema (Dori-Puciev ljetnikovac na
Pilama).
12
O ovom problemu opirnije u : N . G R U J I , Ljetnikovac
Klementa
Guetia u Rijeci Dubrovakoj,
Radovi I P U , 11/1987, str. 126 i bilj. 38.
13
D o gradnje kua na Stradunu (Cerutti, kraj 17. stoljea) sasvim su izo
lirane pojave polukata - osobito zavrnog - i u gradskoj stambenoj
arhitekturi (Sorkoevieva palaa u U l i c i Cvijete Zuzori, kraj 16. sto
ljea) i ladanjskoj arhitekturi (ljetnikovac Gunduli-Raica na Lapad u , 17. stoljee).
14
Termin basis villae uvodi Ciceron. Definiciju daju L . C R E M A u:
Enciclopedia Classica - Architettura Romana, T o r i n o , 1959; P. G R I
M A L u : Les jardins romains, Paris, 1943.
15
Prilikom prethodne obnove ljetnikovca cisternama su probijeni gra
nini zidovi, ime je i zidna esma dokinuta. Prostorije koje su se nala

zile uz cisterne nisu bile gospodarske u onom smislu kako ih nalazimo

u ljetnikovcima vezanim uz zemljoposjed: opremljene su na razini
koja pretpostavlja drukije koritenje. Raunska knjiga iz 1585. poka
zuje da je Vice Stjepovi platio 36 dukata i 16 groa za 1200 obojenih
ploica iz fajanse koje je uzidao u gospodarske prostorije ispod
terase (F. K E S T E R A N E K , nav. dj., str. 408).
16
Arhitekt vile je Giuliano da Sangallo. Poloaj na padini i podnoje na
kojem je vila podignuta, te velika dvorana i fronton proelja smatraju
se arhitektonskim elementima koji proizlaze iz antike.
17
K a o prototip najee se u svim analizama navodi pompejanska V i l l a
dei Misteri. Basis villae nalazi se redovito kod onih renesansnih vila
(vatikanski Belvedere i l i vila M a d a m a , primjerice) koje su projekti
rane prema rimskim antikim vilama.
18
Primjer tako rijeenog podnoja ima vila Pratolino (Bernardo Buontalenti, 1569), gdje osim grotta vanu ulogu imaju i stepenita.
19
Grotta je zapravo nia, udubljenje u podnoju vile ili njezinu ogradnom zidu. Inspirirane antikim modelima, osobito su uestale u 16.
stoljeu (u Firenzi i G e n o v i ) . Geometrijskog su tlocrta, a unutranjost
im je od grubog, nepravilnog kamena; ukraene su koljkama, puevi
ma, vjetakim stalaktitima; one vee i kipovima i freskama; bile su
fantazmagorijski okvir vodi koja je izbijala iz zidova ili poda.
20
T . C A R U N C H I O , Origini della villa rinascimentale,

R o m a , 1974.

21
L . B . A L B E R T I , De Re Aedificatoria,

L i b . I X , M i l a n o , 1966.

22
Strade e palazzi a due ordini di viabilit` (cod. B . f. 16 r.).
23
Nacrt palae u : Codice Magliabecchiano, knjiga X V I I I (list 151 v.) i
X X I (list 169 v . ) , Firenza, Biblioteca nazionale.
24
Raznolikost rjeenja pokazuju npr. Michelozzova vila Medici u F i e solu (portik s tri luka), G a ' Brus u L o v o l u di Albettone kraj Vicenze
(portik s tri luka i loa sa est lukova), Trissinova vila u Cricoliu (portik
s tri luka).
25
Monumentalizacija ove sheme prati se od vatikanskog Belvedera do
Sansovinove vile Garzoni u Pontecasalu, gdje je u sredini proelja u
svakoj etai po pet lukova, a na krajevima po tri prozora.
26
Falconettova Loggia Cornaro u Padovi, Casino u vrtovima palae G i u
sti u V e r o n i , Casino ili Palazzo di Giardino u Sabbioneti.
27
J . S. A C K E R M A N , Sources of the Renaissance villa, u : Studies in
Western A r t , Acts of the twentieth International Congress of the
History of A r t , Princeton, 1963, II, str. 6; ISTI, Palladio, T o r i n o ,
1972, str. 21.
28
K . M . S W O B O D A , Rmische und romanische Palste, W i e n , 1924.
Inzistirajui na strukturalnoj analogiji, ovu postavku su doveli u sum
nju i E . Dyggve i J . Schulz.
29
N e k i misle da sistem portika i loa pripada regionalnoj, gospodarskoj
izgradnji u V e n e t u , te da ga preuzima i Palladio i transformira u pronaos. M . R O S C I , Ville rustiche del Quatrocento veneto i M . A . Z A N C A N , Le ville vicentine del Quatrocento, Bolletino C I S A , X I , 1969.
30
V i l a Forni u Montecchiu Precalcinu (1541), vila Pisani u Bagnolu di
Lonigo (1542), vila Saraceno u Finalu di Agugliaro (1545) te vila Pisani
u Montagnani (1552).

31
C . L . F R O M M E L , La villa Madama e la tipologia della villa romana
nel Rinascimento, Bollettino C I S A , X I , 1969.

32
Isa B E L L I B A R S A L I , Baldassare Peruzzi e le ville senesi del Cinque
cento, Archivio Italiano dell'arte dei G i a r d i n i .

46
Benvenuto Tortelo dolazi 1566. iz Napulja u Sevillu na poziv vojvode
Alcal, koji je elio modernizirati svoj dvorac Bornos.

33
Peruzzievi crtei (Firenza, Uffizi 15 A bis; dis. U A 616) prikazuju e
tvrtaste vile s etiri, odnosno dvije loe izmeu istaknutih zatvorenih
uglova. Slian crte ima i Francesco di Giorgio Martini ( U f f i z i , 336 r.
A ) , ija vila rastvorena s etiri loe ima i ugaone bastione.

47
Benvenuto Tortelo, rodom iz Brescie, radio je u Napulju kao inenjer
do 1566, kada ga vojvoda Alcal poziva u Sevillu. Ondje se afirmirao
i kao arhitekt radei na dvorcu Bornos i na Casi de Pilatos, preure
ujui ih prema modernom ukusu i kako bi se u njih smjestila vojvo
dina kolekcija antike skulpture.
48

34
O d prve vile Le Volte ovakva se shema ponavlja kod vile Tuti u
Montosoliu, vile Medane i Venturi u Ascianu te vile Vicobello, koja
je i poloajem najblia naem ljetnikovcu.
35
L . H . H E Y D E N R E I C H , La villa: genesi e sviluppi fino al
Bolletino C I S A , X I , Vicenza, 1969.

Palladio,

36
Karakteristian je longitudinalni tlocrt i ugaone, najee simetrine
loe. Veina denovskih vila nije graena na zemljoposjedu, ve sred
terasastih vrtova, kao tipine suburbane vile.
37
Godine 1548. gradi vilu Giustiniani-Cambiaso u A l b a r u , zatvorenog
volumena s dvije loe. Prema Frommelu rezultat je tradicije koja poi
nje Michelozzovom mediejskom vilom u Fiesolu, ali se jednaka arti
kulacija nalazi i na nekim projektima Antonia da Sangalla. Prema Carpegianiu nedvojbeno je njezino rimsko podrijetlo, u emu je meutim
mogao posredovati i Palladio. Svakako je ova vila postala uzor mno
gima na ovom podruju (vila Palavicino delle Peschiere, vila G r i
maldi La Fortezza). C . L . F R O M M E L , Galeazzo Alessi e la tipolo
gia del palazzo rinascimentale; P. C A R P E G G I A N I , Alessi architetto di
villa: parallelismi con Giulio Romano e Palladio, A t t i del convegno
Internazionale di Studi G e n o v a , 1974.
38
U z vile Lancellotti i G r a z i o l i , graene osamdesetih godina, najznaaj
nija je vila Mondragone, koju potkraj stoljea gradi Vignolin uenik
M a r i o Longhi. Villa e Paese, Dimori nobili del Tuscolo e di Marino
(Catalogo), R o m a , 1980.
39
R. P A N E , Il Rinascimento nell'Italia meridionale,

M i l a n o , 1975.

40
I sama vila koja se na duim fasadama rastvarala loama od est luko
v a , a na kraim od tri luka, a osobito njezini vrtovi s pergolama, rib
njakom, teatrom, hipodromom, loama i esmama (za koje Serlio
kae ...dei bellissimi giardini con diversi scompartimenti...),
bila je
zapravo rekonstrukcija antike vile izvedena na temelju antikih tek
stova (Vitruvia i Plinija Mlaeg), suvremenih traktata (Albertia i M a r
sina Ficina) i literarnih opisa (Boccaccia i Francesca Colonne). N e
treba zaboraviti da je vrtlar Poggioreala Pacello da Mercogliano
poao za Karlom V I I I . u Francusku i prenio onamo umijee koje
karakterizira anuvinske vrtove.
41
Francesco di G I O R G I O M A R T I N I , Trattati di architettura, ingeneria
e arte militare, M i l a n o , 1967, str. 71. O odnosu vrta i portika pie:
...dove la uscita sua in un'amplissima loggia sopra pilastri o colonne
edificata...
42
S. S E R L I O , Tutte le opere dell'Architettura,

Venezia, 1584, III, fol. 71.

43
A . B R U S C H I , Realt e utopia nella citt del manierismo: l'esempio di
Oriolo Romano, Quaderni dell'Istituto di Storia dell'Architettura,
1966, br. 73-78.
44
U v o d Paola M A R C O N I A znaajnoj studiji T . C A R U N C H I A , Ori
gini della villa rinascimentale (la ricerca di una tipologia).
45
V . L L E C A N A L , La obra sevillana de Benvenuto Tortelo, u : Napoli
Nobilissima, sv. X X I I I , fasc. V - V I , 1984.

Ureenje V e l i k o g vrta sastojalo se i u izgradnji triju loa: dviju jedno

katnih, postavljenih suelice na kraim stranama pravokutnoga vrtnog
prostora, i prizemne loe na duoj strani. D o k se iza proelja jedne
loe nalaze prostorije za stanovanje, druga je prislonjena o ovdje zate
enu veliku prostoriju, to znai da je njezina uloga u vrtu posve scenina.
49
Casa de Pilatos najznaajniji je spomenik seviljske stambene reprezen
tativne arhitekture, izgraen u mudejar stilu. Izgradnja ovog komplek
sa, odnosno grupiranje graevinskih dijelova oko dvorita, vrtova patija, otpoela je u 15. stoljeu.
50
U panjolskoj ovo nee biti usamljen primjer. Nalazi se ak u manjim
gradovima, kakav je Baeza (Casas Consistoriales Bajas).
51
Z i d o v i portika ralanjeni su pilastrima i niama, kojih su okviri, kao
i sve profilacije, obojeni zeleno. Verde antico dodaje cjelini rimski
ton.
52
M . F A G I O L O , Caprarola:
1, 1988.

la Rocca, il Palazzo,

la Villa, u : Palladio,

53
S. B E N E D E T T I , Giacomo del Duca e l'Architettura del
R o m a , 1972/73.

Cinquecento,

54
Moda se i ovdje ponovio nain na koji je graena T o m i n a palaa na
Pustijerni: strani majstor A n t u n iz Padove izradio je projekat samo za
proelje i posebno za prozore zavrnog kata, a sve ostalo izvode
domai majstori.
55
Zaputenost i promjene koje je vrt pretrpio za posljednje obnove, a
moda i ranije, ne omoguuju da se s posvemanjom sigurnou govori
njegovu izvornom izgledu. N o vie se to odnosi na neke pojedinosti
to i ne ulaze u razmatranje o tipologiji ljetnikovca. U k o l i k o za
potrebna ispitivanja bude prilike, i izvorna organizacija vrtnih
povrina proita drukije, bit e obraena naknadno.
56
Crte (Uffizi 580 A ) sadri precizne upute: o broju (60) stupova za per
gole, o niama razne veliine na kraju staza, o eksedrama na kriitu:
u jednoj je esma, donosi i mjere, a u uglu crtea i uputu za pokrov
pergole. Ovaj se crte smatra jednim od najarhainijih, nastalih pod
utjecajem putovanja u Napulj i crtea vile Poggioreale.
57
Sudei po fotografiji koja pokazuje stanje prije obnove 1938, parteri
su i tad bili podijeljeni na etiri dijela s krunicom u sredini. Premda
je to u 16. stoljeu uobiajena shema razdiobe pravokutnog polja,
dosadanja iskustva pokazala su da esto izvorni raspored povrina
skrivaju njegove kasnije modifikacije. Ispitati bi trebalo pravce kanala
i utvrditi nisu li u sredini partera postojale esme.
58
O v a obiljeja vrta zapravo su slobodno prepriana neka pravila to ih
o gradnji vrtova daje L e o n Battista A L B E R T I (I dieci Libri dell'Archi
tettura, Venezia, 1546).

Summary
Nada Gruji
The Villa of Vice Stjepovi - Skoibuha on
the kod Tri crkve Locality in Dubrovnik
Source of the architectural type

By analogy with examples in 15th and 16th century Italy the

author tries to present the origin and distribution of this archi
tectural type, observing it in certain regions where it is especially
common, as well as in buildings which are closest to this villa in
time. This analysis leads to the conclusion that during the con
struction of the villa (1574-1588) this architectural type was very
common in Italy and even elsewhere, and influenced many re
presentative buildings from the end of the fifteenth century on
wards. Consequently this type was not new at the time, but
The villa of Vice Stjepovi - Skoibuha is one of the few Renais rather represented an established mode and a certain cultural
sance villas of Dubrovnik which follow a foreign example. In ideal. Such buildings which enrich their facades with porticos
this paper the author first discusses those of its qualities whichand loggias are particularly felicitously integrated into gardens
and the surrounding landscape. The popularization of this type
can also be found in other villas of this region: some of them are
was supported by great Renaissance architects, as well as by
here executed more maturely than in other earlier or contempo
their drawings and even by tractates on architecture.
rary villas, some of them were repeated in subsequent buildings.
However, two of its characteristics are quite exceptional for theThe Villa of Vice Skoibuha has added one new architectural
Dubrovnik region: the first relates to the organization of the type to the Dubrovnik villas. More than that, it must be given a
entire complex - the construction of a base on which the buildingspecial place in Croatian art history. The fact that this type of
is placed (basis villae) and accordingly the structuring of the villa was not replicated in the Dubrovnik architecture nor did
garden on two levels; the second concerns the formal articula any of its possible modifications ever influence its subsequent
tion of the facade which, having its central part opened up by a development, which mainly remained within traditional frame
portico and loggia, with windows at each end, in fact belongs toworks, is one more proof that sixteenth century Dubrovnik was
a locality which preferred the past to the future.
the type of so-called tripartite facades.