Professional Documents
Culture Documents
Dode
Dode
Tajna gazde Kornija je pripovetka koja se nalazi u zbirci ostalih pria Pisma iz mog
mlina. Cela zbirka je objavljena kao knjiga 1869. godine, a u svakoj od njih moe se
prepoznati ljubav koju je Dode gajio prema svom rodnom kraju, Provansi. U veini pripovetki
postoji samo jedan glavni lik, a umesto razvijene radnje panja se posveuje najvie
ugoaju.
Tajna Gazde Kornija je pria o ljudskoj asti, ali i ponosu. Ba kao i ostale prie tako
se i ovde nalazi samo jedan glavni lik, Gazda Kornije. Prikazan je kao osoba koja e radije
propasti nego da se odrekne onoga to voli, a to je posao koji je radio dugo vremena.
Postavlja se pitanje - Trebaju li se ti ljudi na kraju prilagoditi ili im treba dozvoliti da ostanu
jedinstveni i pomalo stre poput svetionika meu svima ostalima? Daudet je procenio da
treba ceniti ljudske vrline kao to su razumevanje, tolerancija i suut te da uvijek treba
postojati dobra volja, jer jedino uz njenu pomo jedni drugima moemo pomoi i olakati
teke momente.
Mesto radnje je mlin, a vreme nije jasno odreeno iako se moe zakljuiti kako se radnja
odvija leti. Celu priu odlikuje jednostavnost, a prilikom oslikavanja ugoaja vidljiva je
Dodeova ljubav prema zaviaju gde je roen. Kompozicija prie je kao i kod ostalih, a to je
da se u uvodu moe saznati od koga je Dode uo priu. Na taj nain pria dobija realne
okvire i italac na neki nain ne moe da veruje nita drugo nego da je pria zapravo
stvarna. Ali to na kraju ni nije toliko vano koliko da se uoe vane poruke o ivotu.
Kraj pripovetke nudi poentu ba kao i ostale prie jer svakog itaoca usmerava na
razmiljanje o ivotu. Dode je mnogo puta upotrebio znake poput usklinika i tri take, a to
pokazuje da je Dode bio emotivna osoba, koja je svoje emocije elela da prenese na stranice
papira.
Kratak sadraj - Pria zapoinje zahvaljujui starom frulau Fransetu Mamai, koji je
jednom prilikom piscu Dodeu uz miris finog vina ispriao dogaaj koji se dogodio pre
dvadeset godina. Jednom je u Provansi postojalo mesto koje se smatralo carstvom
vetrenjaa. Uz toliko mlinova bilo je teko izbrojati ih, a ljudi koji su boravili u tom kraju bili
su sreni i iveli su dobro od onoga ta su radili.
Sve se promenilo dolakom parnih vetrenjaa jer je stari zanat poeo da izumire, a
mesta gde su se nekada nalazili mlinovi sada su oslikavala polja masline i vinova loza.
Mlinovi vie nisu radili, pa nije postojala potreba za njima. Ali ipak jedan mlin je uspeo da se
odri. Bio je to mlin gazde Kornija.
Opisan je kao ovek od nekih ezdeset godina, koji je ceo svoj ivot radio kao mlinar.
Za razliku od ostalih koji su prihvatili promenu u nainu ivota, dolaskom parnih vetrenjaa u
gazdi se probudio inat i prkos, pa je odluio neto da preduzme.
Neko vreme je nastojao da uveri seljane da e ih parne vetrenjae vremenom sve zatrovati.
Toliko je voleo svoj posao da nije hteo da odustane od onoga na emu je gradio ceo svoj
ivot. Njemu je promena jednostavno bila nepojmljiva.
Kada je napokon shvatio da nee uspeti u svojoj borbi, povukao se u sebe i udaljio od
svih seljana. Zatvorio se u svoj mlin i odluio da se izoluje od ostatka sveta. Meu njima je
bila i njegova unuka Viveta, devoka koja je ostala bez roditelja i jedino joj je deda ostao od
rodbine. Deda se puno promenio, pa je u njemu bilo teko videti oveka koji je pre sa
tolikom radou radio svoj posao. Zabranio je bilo kome da ue u njegov mlin.
Seljanima ve neko vreme nije jasno kako to da gazdin mlin radi, a zna se da ve
dugo nema ita za mlevenje. Deda je imao tajnu koju je dugo uspeno sakrivao od svih
seljana, pa i od svoje unuke Vivete. Na svako pitanje on bi odgovarao kako ima posla zbog
izvoza. Ali kako je vreme prolazilo tako je napokon nastupio trenutak da se otkrije dugo
uvana tajna, zahvaljujui Viveti i sinu frulaa.
Kada su uli u mlin bili su iznenaeni. Unutra je sve bilo zaputeno, a umesto vrei sa
branom, naili su na vree pune maltera. Deda je oito svako vee prenosio malter da bi
ljudi mislili kako je to ito i kako deda radi kao i pre. Svi su bili okirani ovom veu, a nakon
to su otkrili dedinu tajnu odluili su da mu pomognu. Bio je to logian korak jer ih je dirnula
predanost gazde prema starom poslu.
Gazda Kornije je glavni lik jedne od pria iz zanimljive zbirke Pisma iz mog mlina.
Gazda je u prii opisan kao asna osoba koja je ceo svoj ivot bila predana onome to je
radila. Imao je ezdeset godina, a velik deo svog ivota proveo je u branu. Bio je to posao
koji je voleo.
Poput svakog drugog oveka tako je i gazda ipak shvatio da se ne moe boriti s
vetrenjaama" i kada je mislio da vie ne postoji nita to bi mogao da uini, odluio je da
se povue u svoj mlin i odvoji se od ostalih. Nije hteo ni sa kim da komunicira, pa ni sa
unukom Vivetom. Ovaj zadnji in bi se mogao shvatiti kao sebian jer se ipak radilo o detetu
od 15 godina, koje je ostalo bez roditelja i nije imalo vie nikoga osim dede. Da bi zaradila
za ivot morala je da odlazi da radi na druga domainstva.
Zadnjih par stranica u knjizi najbolje prikazuju gazdu i kakav je zapravo ovek .
Jasno je kako se radi o osobi kojoj je ast vana ba kao ponos, ali i rad. Nije postojalo
srenije osobe od tog starog mlinara jer je opet dobio priliku da radi ono to voli.
Unuka Viveta je devojka od 15 godina, koja je ostala bez roditelja i jedini lan porodice
bio joj je gazda Kornije. Uprkos tome to je odgurivao od sebe, ona je uz pomo sina frulaa
pronala nain kako da mu pomogne.