Professional Documents
Culture Documents
Kazivanja Iz Mesnevije Mevlana Dzelaluddin Rumi PDF
Kazivanja Iz Mesnevije Mevlana Dzelaluddin Rumi PDF
Amar Imamovi
Recenzenti
Sedad Dizdarevi
Asmir Kujovi
Likovno oblikovanje
Senad Pepi
Delaludin Rumi Mevlana
KAZIVANJA IZ
MESNEVIJE
Preveo i prilagodio
Muamer Kodri
5
Istinu i neistinu objanjava! Neisti se odbacuju, a ono to svijetu koristi
ostaje na zemlji! Eto, tako Allah primjere objanjava!*
Na isto pitanje skree panju i nedostini teozof i veliki mu-
drac Mulla Hadi Sabzevari kada u uvodu svoga velianstvenog
djela Manzume kae: Kako da vam pojasnim vie zbilje, kada
sam u tom nastojanju ogranien na dvadeset i osam slova arap-
skog alfabeta? Uostalom, u nauavanju Ehli-bejta stoji da je sve
ovosvjetsko primjer onosvjetskog, pa tako Kuran kae: Kad god
im iz dennetskih baa bude dat kakav plod kao opskrba, oni e
rei: Ovim smo mi i prije bili opskrbljeni!, a bit e im davani samo
tome slini plodovi.**
Prva misao na koju nailazimo u uvodu Rumijeve Mesnevije
glasi: Ova knjiga, Mesnevija, osnova je naela vjere u otkriva-
nju tajni poela i pouzdanog znanja (jakina). Ovim Mevlana
jasno daje do znanja sa kakvom knjigom se italac susree i na
koji nain treba da joj prie. Mesnevija tako nije samo pjesnika
forma koju je Rumi uobliio na prelijep nain, tavie, ona je
iznad svega putokaz duhovnim putnicima na putu uzdizanja i
pribliavanja Bogu Svevinjem. Mevlana veoma vjeto, kroz prie
i metafore, ukazuje na prepreke sa kojima se dua susree na putu
pribliavanja Bogu.
Primjera radi, ovdje emo se kratko osvrnuti na priu o trgovcu
i njegovom papagaju. U kafez zatoeni papagaj, koji ezne za svojom
domovinom Indijom, jasno aludira na duu zatoenu u Ovome,
svijetu materije, dui koja udi za svojom vjenom, ahiretskom do-
movinom. Trgovac, vlasnik ptice, prije nego to papagaj krene na
put u Indiju, izjasni se o poklonu koji eli da mu ovaj donese. Da
bi se oslobodio iz svoga zatoenitva, papagaj zatrai da mu u toj
nakani pomognu njegovi prijatelji i roaci u dalekoj Indiji. Oni
su trgovcu predstavom koju su izveli: padajui s drveta i glume-
i kolektivno umiranje napreac poslali jasnu poruku da mora
* Er-Rad, 13:17.
** El-Bekare, 2:25.
6
umrijeti ukoliko eli izbavljenje. Dakle, da bi se dua nastanila u
svoje vjeno i za nju dostojno boravite, mora umrijeti za Ovaj svi-
jet, o emu govori i ona poznata predaja od naeg Poslanika, s.a.v.a.
Marhum Kazi taj veliki filozof, poznavalac Kurana, hadisa i
fikha te nadasve jedan od najveih ostvarenih arifa koji se pojavio
posljednjih stoljea u islamskom svijetu, koji je i to da istaknemo
osoba kod koje je Allame Tabatabi uio i za kojeg je on rekao:
Sve to ima to je od marhum Kazija o Mesneviji kae: Sedam
puta sam iitavao itavu Mesneviju i svaki put sam iznova otkrivao
njena nova znaenja i smislove.
Pored svega predoenog, ljepota Rumijeve Mesnevije je i u okol-
nosti da se ona nudi svakom njenom itaocu, neovisno od njegove
razine poznavanja duhovnih pitanja. Mesnevija se obraa svakom
ovjeku, bez razlike, ba kao to to ini Kuran asni. Ili kako to
Rumi pjeva u jednom svom gazelu:
7
S obzirom na injenicu da je Rumijevu Mesneviju donio na ova
podruja i u grad Mostar Dervi-paa Bajezidagi i tu osnovao prvu
katedru za izuavanje Mesnevije, ast nam je da nakon toliko vre-
mena Mesnevija ponovo potee iz grada Mostara!
Amar Imamovi
Mostar, Redep 1432 / juni 2011.
8
Voe ivota
9
postavit u te za velikog vezira, a vrati li se praznih aka, znaj
da te eka smrt. Uzmi novac koji ti treba za put do Indije, a
ustreba li ti jo novca, obrati se slobodno mojim ljudima gdje
god da se nae. Vano je samo da mi donese voe ivota. A
sad pouri, jer nemamo previe vremena!
Carev dvorjanin se odmah spremi i poe u Indiju. Mjeseci-
ma je po Indiji traio drvo ivota, ali nikako ga nije uspijevao
pronai. Ipak, on nije odustajao. Obiao je cijelu Indiju, posje-
tio svaki grad i svako selo, ali niko mu nije mogao rei nita o
tom ivotodajnom drvetu. Zadrao se u Indiji predugo, obiao
je tu zemlju uzdu i poprijeko, i ljudi su mu se ve poeli smijati
i izrugivati se s njim. Cijela je Indija ve poznavala budalu koja
traga za nekakvim drvetom ivota. Ljudi su za njim dobacivali:
O budalo, da ovdje postoji takvo drvo, misli li da bi nai ljudi
umirali i da mi ne bismo ivjeli vjeno?! Drugi su ga, izru-
gujui se s njim, bodrili: Samo ti trai i nemoj odustati. Bilo
bi nedolino da asni dvorjanin tako velikog cara odustane od
potrage. Sigurno e naposljetku nai ono to trai!
Godinama trudio se da ostvari caru elju,
tragajui obiao Indiju je cijelu;
od grada do grada lutao je tako,
sve pustinje obiao, iao na brdo svako
I tako je jadni carev dvorjanin traio i traio drvo ivota. A
car ga je s nestrpljenjem ekao i svako malo slao mu jo novca
da nastavi svoju potragu.
Naposljetku se ovaj ipak umori od potrage i odlui, skrhan
tugom i bolnoga srca, vratiti se natrag u svoju zemlju. uo je
usput da na nekoj planini u Indiji ivi jedan mudri stari ejh,
ovjek koji je znao odgovor na svako pitanje. Rjeavao je lju-
dima ono to bi ih muilo, i svako koga je morila neka muka
10
ili nedoumica iao bi kod ejha da se posavjetuje s njim. Carev
dvorjanin se obradova ovoj vijesti, pa pohita na tu planinu,
nadajui se da e se napokon rijeiti svoje nevolje. Nae ejha,
kleknu pred njega i kaza mu ta ga mui i zbog ega je u Indiji.
Ispriao je ejhu cijelu priu, rekavi naposljetku: Obiao sam
cijelu Indiju, svuda sam traio, ali tom drvetu ni traga. Izgleda
da mudri starac nije caru rekao istinu, tako da sam se uzalud
namuio. ejh se nato nasmija i ree: Ne, o umorni i ispa-
eni ovjee, taj starac nije rekao neistinu, takvo drvo zaista
postoji. Meutim, ne moe ba svako doi do tog drveta. Ali
kako ga onda ja nisam uspio nai, obiao sam cijelu Indiju,
povirio u svaki kutak...?, tuno upita carev dvorjanin. ejh se
opet od srca nasmija, pa kaza: Dobri ovjee, nije to nikakvo
drvo koje raste iz zemlje. Znanje je drvo ivota, a samo uen
ovjek moe okusiti plod sa njega. Ustvari, mnogo je blagodati
koje znanje poraa, a vjeni ivot je tek jedna od njih.
Nasmija se ejh i ree: O ovjee dobri,
to je drvo nauke, ono znanjem rodi!
Traio si voku koja starost lijei,
trebao si razmisliti o smislu tih rijei.
Sa znanjem e hiljadu blagodati stei,
a najmanja od njih jeste ivot vjeni.
I tako, carev dvorjanin shvati ta je ustvari drvo ivota,
shvati da njegov car nikad nee okusiti njegov plod, pa zahvali
ejhu i krenu natrag u svoju zemlju.
Vidjeli smo, tako, da je drvo ivota zapravo drvo znanja.
Znanje je najvee blago koje ovjek moe imati, blago koje se
dijeljenjem ne umanjuje. Uen ovjek ivi vjeno, jer je mu-
drost koju je ostavio ljudima u naslijee trajna i ini da uspo-
mena na njega vjeno traje.
11
ovjek koji je
bjeao od Azraila
12
Njegov pogled me toliko prestraio da ne znam ni kako se
zovem!
Azrail me u prolazu pogledao kivno,
u mene je upro pogled strogo i ozbiljno!
Sulejman, a.s., zaueno upita: Dobro, sad mi ispriaj
kako si sreo Azraila i da li ti je on neto rekao? Ovaj odgovo-
ri: Ne, nismo nita razgovarali; prolazio sam ulicom i odjed-
nom ugledao Azraila. Bio je ljutit i namrgoen. Pogledao me
tako da sam premro od straha. Odluio sam da odmah doem
ovamo i potraim utoite kod Boijeg poslanika. A ta eli
od mene?, upita hazreti Sulejman, kai kako ti ja mogu po-
moi! ovjek ree: Znam da je vjetar u tvojoj vlasti. Zato te
molim da naredi vjetru da me smjesta odnese u Indiju. elim
se tamo sakriti od Azraila.
Hazreti Sulejman, a.s., malo razmisli, a onda ree onom
ovjeku: Uredu, neka bude kako hoe! Pomoi u ti i naredit
u vjetru da te odmah nosi u Indiju.
Sutradan Sulejman srete Azraila i upita ga: O Azraile, zato
onako postupa sa robovima Boijim?! Zato si onog ovjeka
pogledao srdito i mrko? Azrail se zaudi: Zar ja da inim
neto tako runo?! A koga sam to pogledao srdito i mrko, o
Boiji poslanie? Hazreti Sulejman ga podsjeti: Juer si na
ulici sreo jednog ovjeka i pogledao si ga tako da se ovaj jako
uplaio. Doao je k meni tresui se od straha. Poalio se da ga
je preplaio tvoj pogled.
Azrail malo razmisli, pa klimnu glavom i ree: Aha, sad znam
na koga misli! Istina je da sam juer sreo tog ovjeka. Ali nisam
ga uope pogledao srdito. Samo sam se zaudio to ga vidim.
Uope ga nisam pogledao kivno,
nego to ga sretoh tamo udno mi je bilo
13
A ta je udno u tome to si sreo ovjeka na ulici?, upita
hazreti Sulejman. Azrail odgovori: Zna, Bog mi je naredio
da sino tom ovjeku uzmem duu u Indiji. Zaudio sam se
kad sam ga sreo ovdje, jer nije mi bilo jasno kako bih mu samo
nekoliko sati kasnije mogao u Indiji uzeti duu?! Ta ovjek ne
moe tako brzo prei put odavde do Indije!
Hazreti Sulejman, a.s., tad sve shvati, pa ree Azrailu: Sad
shvatam ta te toliko zaudilo. Taj ovjek je doao k meni i
molio me da naredim vjetru da ga nosi u Indiju. Posluao sam
ga, i eto... ti si mu ipak u Indiji uzeo duu, upravo onako kako
je Bog odredio.
Uvijek je ovako u ivotu ljudi,
pa otvori dobro oi i ispravno sudi.
Bjeati se ne moe iz vlastite koe,
a od Tebe kriti se sauvaj nas Boe!
I tako, ono to dragi Bog odredi mora se desiti, bilo to lju-
dima drago ili ne. Na nama je da se drimo Boijih propisa i
trudimo se da budemo to bolji i estitiji ljudi. A onda e, u to
nema sumnje, Bog nas nagraditi Svojim blagodatima i uinit
e da i ona Njegova odredba koju ponekad i ne razumijemo
naposljetku bude dobra po nas.
14
Krvoloni lav
i pametni zec
15
niste upitale ta bih ja to drugo radio nego vas napadao?! Zar
treba da umrem od gladi! Ja sam lav, i moje je da napadam i
jedem druge ivotinje!
Jedna od ivotinja, glasom drhtavim od straha, ree: Ne,
gospodaru, nismo tako mislile... Htjele smo, ustvari, rei da
nije dolino da se ti, na vladar, mui kako bi doao do
hrane.
Lav se zaudi, pa sa zanimanjem upita: ta hoe da kae?
Objasni mi ta ima na umu!
Ovaj odgovori: Gospodaru, mi smo spremne da ti osi-
guramo hranu kad god ti se prohtije da jede. Spremne smo
se rtvovati za tebe! Odabrat emo svakog dana nekog izme-
u nas koga e pojesti. Nema potrebe da se ti mui. Uinit
emo sve da ti utedimo trud.
Lav malo razmisli, pa ree: Odlino, to ste dobro smislile!
Znai, vie se neu morati ni najmanje pomuiti da bih se
najeo.
ivotinje odgovorie: Tako je; ako nam obea da nas vie
nee napadati, mi emo odrati svoje obeanje. Svakog dana
odabrat emo nekoga ko e ti posluiti kao hrana. Usto, u
tome ima jo jedna prednost!
Kakva prednost?!, zaudi se lav.
Gospodaru, kad nas iznenada napadne, mi utrnemo od
straha, tako da meso one ivotinje koju jede bude ilavo i
neukusno. Ovako e i tvoj ruak biti ukusniji i slai, odgo-
vorie mu.
Lav, uglavnom, prihvati prijedlog i ree: Dobro, drat u
se svoje rijei i neu vas napadati, a vi uinite kako ste obeale.
Inae, tek u onda postati okrutan i surov!
Otad su se ivotinje svakog dana okupljale, vukle bi slam-
ku, i onaj ija je slamka bila najkraa posluio bi kao lavov
16
ruak. Tako su inili mjesecima, sve dok jednog dana najkrau
slamku ne izvue jedan otroumni bijeli zei. Zec nipoto
nije htio predati se tek tako lavu i pustiti da ga ovaj poje-
de. Uzalud su ga ostale ivotinje uplaene uvjeravale da nema
drugog izbora: Spasiti se svakako ne moe, a naljuti li lava,
stradat e i druge ivotinje. Navalit e na nas i tad e pojesti i
tebe i jo mnoge na koje jo nije doao red.
Pametni zei, meutim, nije poputao: Prijatelji moji,
ako danas pojede mene, ve sutra je na redu neko od vas. Zar
ete dopustiti sebi da stalno ivite u strahu? Svakako e nas,
budemo li ovako inili, uskoro sve pojesti. Nema nam druge
nego suprotstaviti se lavu!
Suprotstaviti se lavu?!!! A kako?!, povikae ivotinje.
Pametni zei se duboko zamisli. Sve ivotinje su ga bez
rijei posmatrale, ekajui ta e zei rei. Onda zei die
glavu i ree: Prijatelji moji, prepustite sve meni. Mislim da
znam kako u izai nakraj s lavom i sve nas spasiti nevolje.
ivotinje se na te njegove rijei gorko nasmijae i zagrajae:
A kako bi se to ti, sitni i plaljivi zei, mogao suprotstaviti
stranom i krvolonom lavu?!
Otroumni zei im odgovori: Nita vi ne brinite, imam plan
kako da savladam tog tlaitelja. Vidjet ete da e se u nau stepu
uskoro vratiti mir i da emo opet ivjeti sretno kao nekad.
ta si smislio, kako misli savladati onu stranu zvijer?!,
zaudie se ivotinje.
Nemam vremena za objanjavanje; idem sad kod lava, a
uskoro ete uti kako je jedan siuni, ali pametni zec savladao
stranog, ali glupog lava!, ree zei i poe ka lavljoj jazbini.
Zec stie pred lavovu jazbinu i zatee ga kako drijema. Bilo
je jasno da je lav ljut to njegov ruak kasni. Mislio je: ivotinje
su me prevarile, izgleda da nee odrati svoje obeanje. Ne
17
pojavi li se uskoro neko, morat u ih napasti, a tad u odabrati
najdebljeg meu njima i utoliti svoju glad.
Zec je sasvim bezbrino i ne urei prilazio lavu, ba kao da
ga uope nije briga za njega. Lava to jo vie rasrdi, pa povika:
Hej, ti jadni zeiu, pouri! Zar treba da toliko ekam na tebe
ja koji sam znao pojesti po nekoliko krava odjednom?!
Nervozan i ljutit to ga dugo eka,
lav je zeca opazio jote izdaleka,
pa povika: De pouri, ti zeiu jadni,
zar tebe toliko da lav eka gladni!
Zec prie, pravei se da je zadihan od urbe, i ree: O veliki
lave, oprosti, ali imam opravdanje za kanjenje. Nisam ja kriv to
sam zakasnio niti su ivotinje krive to je tvoj dananji ruak ova-
ko skroman. Nas dvojica zeeva danas smo krenuli k tebi, ali srete
nas drugi lav, tako da sam se jedva izvukao i pobjegao ovamo.
Lav? O emu pria?!, zaudi se lav tlaitelj, osim mene u
ovoj stepi nema nikakvog lava! Ispriaj mi potanko ta se desilo!
Zei ree: Dok smo moji prijatelji i ja dolazili ovamo, isko-
i pred nas ogroman lav i htjede nas pojesti. Rekli smo mu da
smo mi odreeni za ruak naem gospodaru, kralju lavova, a on
se tad rasrdi i ree: Kakav kralj lavova?! Zar vas nije strah i sram
da meni, najveem meu lavovima, priate takve gluposti!
Osim mene ovdje drugog kralja nije,
zar se meni takve rijei govoriti smije!
Rastrgat u i tebe i tog lava sada
to ti druga uze dok ja ekam gladan!
Lav se nato strano naljuti i zagalami: I, ta se dalje de-
silo?! ta je bilo s tvojim prijateljem, gdje je taj drugi zec?!
Govori ve jednom! Ljut sam i uasno sam gladan!
18
Pametni zei ree: Gospodaru, onaj strani lav uzeo je
mog prijatelja. Uzalud smo mu govorili da smo mi tvoj ruak.
Tako, dakle...!, mrmljao je lav, gospodar stepe. Bio je ljut
i zamiljen.
Zec nastavi: Da, gospodaru, taj okrutni lav zadrao je mog
prijatelja, a meni rekao da idem k tebi i kaem ti da te on poziva
na obraun. eli da rijeite pitanje ko je gospodar stepe. I mo-
ram ti rei, ovaj je lav ogroman i straan. Nisam mogao vjerovati
da neko moe biti tako velik i snaan. Moda je bolje da se ne
sukobi s njim, jer bojim se da njega ne moe savladati.
Lav se na te rijei uasno rasrdi i riknu: Zavei, ti glupi
zeiu! ta to govori, jezik pregrizao! Nema tog lava koji me
moe pobijediti! I kako se samo taj drznik usuuje da vrlja
ovuda! Vodi me odmah tamo; vidjet e kako u ga zaas sa-
vladati, a onda u pojesti tebe i tvog prijatelja! A ako si me
slagao, teko tebi!
Zato bih lagao, gospodaru? Meni je ast da budem tvoj
ruak! Sve ivotinje u stepi jedva ekaju kada e doi red na
njih da te poaste. Odvest u te onamo, pa e vidjeti kako je
to straan i ogroman lav. Uvjerit e se da je taj u stanju savla-
dati medvjeda, vuka i tigra odjednom, ree bijeli zec.
Pametni bijeli zei vodio je tako lava prema oblinjem
bunaru. Lav je, slijep od bijesa, iao za njim, jedva ekajui da
susretne tog drugog lava, koji ustvari nije ni postojao. Zec ga
je uo kako guna: Uh, samo da se doepam tog lopova, na-
uit u ja njega pameti... Zei se u sebi slatko smijao, a lavu
je govorio: Nadam se, gospodaru, da e otjerati tog uljeza iz
nae stepe.
Kad dooe blizu bunara, zei stade podalje i ree: Gos-
podaru, taj grozni lav je unutra. Lav srdito ree zecu: A zato
si ti stao tako daleko? Nije valjda da se plai?!
19
Naravno da se plaim, odgovori zec, sav se tresem od
straha.
Ne boj se, plaljivi glupane!, riknu lav, prii blie i gle-
daj ta u sad uraditi tom uljezu!
Zec drhtei prie, pa ree lavu: Pogledaj... u bunar... tamo
je... S njim je sigurno i moj prijatelj.
Lav se nagnu nad bunar i vidje u vodi svoj i odraz zeia
koji je stajao pored njega. Pomisli da je to onaj drugi lav i da
je s njim zec koji je njemu trebao posluiti za ruak, pa, silno
srdit, bez oklijevanja skoi u bunar i utopi se. Tako je mudri
zei savladao stranog lava, pa se, veseo i zadovoljan, vrati
natrag ivotinjama koje su sa zebnjom ekale ta e se desiti.
Kad zec ostalim ivotinjama ispria kako je nadmudrio lava
i kako je tlaitelj skonao u bunaru, svi se silno obradovae i
priredie pravu proslavu. ivotinje su redom estitale otrou-
mnom zeiu, koji im ree: Prijatelji, ne zahvaljujte meni, jer
ja sam samo jedan slabi i nejaki zec. Zahvalite dragom Bogu
Koji mrzi nasilnike i Koji mi je dao mudrost i hrabrost da se
suprotstavim onome koji je inio nepravdu.
Ree: Prijatelji, to volja je Boga dragog,
zar inae lav da strada od zeia slabog!
Bog mi na pomoi bjee, dade mome srcu snagu,
s Njegovom sam pomoi presudio onom vragu.
I eto, tako se, dakle, desilo u svijetu ivotinja. Ali i meu
ljudima postoje oni koji svoju snagu koriste da bi inili nasilje
drugima. A takve nasilnike dragi Bog ne voli. Zato On onima
koji su Njemu pokorni ulije hrabrost i mudrost, pa im po-
mogne da savladaju tlaitelje. Mudrost, hrabrost i vjera uvijek
naposljetku pobijede svakog nasilnika i tlaitelja, ma kako on
snaan i straan bio.
20
Damija koju su
sagradili licemjeri
21
Rijei koje nije srce potvrdilo
ne vrijede ni koliko voe gnjilo,
vjeruje li slijepo ljudima bez asti,
na mostu si koji uskoro e pasti
Poslanik, a.s., pomisli da prihvati njihov poziv, ali mu od
dragoga Boga stie objava i bi mu nareeno da nipoto ne ode
u tu damiju. Zato im Poslanik, a.s., ree: Mi uskoro odlazi-
mo u bitku na Tebuk, a kad se, ako Bog da, vratimo, posjetit
u vau damiju.
Kad se Poslanik, a.s., vratio iz Bitke na Tebuku, oni mu-
nafici opet dooe i poee se ulagivati Muhammedu, a.s., i
moliti ga da doe u njihovu damiju.
Svevinji Bog objavi Svom Poslaniku, a.s., ta munafici
ustvari ele gradnjom te damije i naredi mu da ih otjera od
sebe, pa makar to izazvalo i sukob s njima, ak i pravi rat.
Poslanik, a.s., im onda ree: Odlazite od mene, jer vi tom
damijom elite izazvati smutnju meu muslimanima!
Munafici nato uglas povikae: Boe sauvaj! Mi samo ho-
emo da pomognemo muslimanima! Uskoro se vratie nosei
Kurane u rukama i stadoe se zaklinjati da su iskreni vjernici
i da su damiju sagradili zato to ele pomoi islam. Poslanik,
a.s., dobro je znao ta je u njihovim srcima, pa im ree: Treba
li da vjerujem Boijoj objavi ili vama?! Uzalud su se munafi-
ci zaklinjali Bogom i pokuavali uvjeriti Poslanika, a.s., da su
iskreni vjernici i da ele dobro muslimanima.
Poslanik, a.s., im kaza: Ja svojim srcem sluam Boiju
objavu, a vaa srca su zla i u njih nije ula iskrena vjera. Zato
odlazite od mene!
Jednog od Poslanikovih, a.s., ashaba zaudi ovakav Posla-
nikov postupak, jer nije znao da su ovi ljudi ustvari munafici.
22
Znao je da je Muhammed, a.s., najplemenitiji i najmilosrdniji
ovjek, pa ga je udilo da ovako postupi prema ljudima koji
za sebe tvrde da su muslimani. Iako je znao da Poslaniku, a.s.,
dolazi objava od Boga i da on sigurno dobro zna zato tako
postupa prema ovim ljudima, u njegovo srce uvue se sumnja.
Iste noi usni grozan san. Sanjao je da je ona damija sagra-
ena na blatu, a njene cigle su bile od neisti. Tako mu u snu
bude otkriveno da su oni koji su napravili tu damiju zapravo
dvolini munafici.
Tad ree pokajniki, dok je gorke suze lio:
Dragi Boe, oprosti mi, ta sam pomislio!
Sutradan Poslanik, a.s., naredi vjernicima da srue damiju
koju su sagradili munafici i da mjesto na kome se nalazila pokri-
ju pepelom. Jer, valja uvijek imati na umu: kad lovac u zamku
stavi malo hrane, ne ini to zato to voli ivotinje!
A mi smo, eto, saznali da je na voljeni Muhammed, a.s.,
sruio damiju koju su napravili munafici. Uope mu nije bilo
vano to je to damija, jer on je dobro znao da su je licemjeri
sagradili zato da unesu smutnju meu muslimane. Vjernici
znaju da se djela sude prema namjerama, i znaju da se licemje-
ri i svi oni koji mrze vjernike znaju koristiti svakojakim varka-
ma kako bi nanijeli tetu muslimanima. Ponekad to ine tako
to se i sami predstavljaju kao vjernici, ak kao bolji vjernici
od ostalih. Zato, zapamtimo da je mnogo vanije zato ovjek
neto ini nego ta ini. Iskreni vjernici uvaju svoju vjeru u
srcima, gledaju da uvijek budu od pomoi drugim ljudima,
i za svoja dobra djela ne oekuju nikakvu korist niti nagra-
du na ovom svijetu. Oni dobro znaju da dragi Bog poznaje
njihova srca i da ih na onom svijetu eka nagrada za njihova
dobroinstva.
23
Trgovac
i njegov papagaj
24
da u ovom kafezu eznem za umama po kojima sam nekada
s njima letio.
Odgovori: Do tamonjih papagaja svrati
ispriaj im kako u kafezu patim,
nekada sam s njima letio u visine,
a sad iza ice od alosti ginem.
Trgovac obea papagaju da e sigurno uiniti tako i da e
mu, kad se vrati, ispriati ta su kazali indijski papagaji.
Nakon nekoliko dana putovanja, trgovac stie u Indiju.
Jednom je ondje etao nekim umarkom, kad na stablu ugleda
nekoliko papagaja. Skakutali su po zelenim granama i vese-
lo avrljali. Trgovac im prie, prenese im pozdrave od svoga
papagaja i kaza ta im je on poruio. Kad to ue, papagaji se
rastuie i zautjee. Odjednom jedan od njih pade s grane i
ostade leati na zemlji. Kad trgovac to vidje, bi mu ao to im
je ita rekao, i pomisli: Kako su samo ovi papagaji saosjeajni
sa svojim drugom. Ovaj jadnik je ak smjesta umro od tuge
kad je uo poruku mog papagaja. Ko zna, moda mu je to bio
neki roak, ili ak brat.
Trgovac se onda udalji od papagaja. Krivio je sebe za smrt
jednog od njih i govorio je sam sebi: Zaboga, moda im
stvarno nisam trebao nita rei. Svako zlo i nesrea desi se zbog
ljudskog jezika. Da sam bio pametniji i da sam malo porazmi-
slio, onaj papagaj bi sad bio iv.
estoko nekad zaboli rije to s jezika tee,
rije esto moe gore ve vatra da opee!
Kad zavri svoje poslove u Indiji, trgovac se vrati kui. Onaj
indijski papagaj nikako mu nije izlazio iz glave i trgovac je sebe
krivio za njegovu smrt. Potiten, otie obii svog papagaja.
25
Onda se sjeti da mu ustvari nita nije donio s puta. Kad papagaj
vidje da se trgovac vratio bez poklona za njega, zaudi se i upita:
A gdje je dar za mene? Nije valjda da mi nita nisi donio?
Trgovac je postieno gledao pred sebe i smiljao kako da
svom dragom papagaju kae za smrt njegovog prijatelja. Zato
uti, gospodaru, ta ti je?, upita papagaj, i trgovac napokon
odlui da mu sve ispria.
Potanko mu kaza ta mu se desilo u Indiji, kako je sreo
tamonje papagaje, prenio im poruku i kako je onda jedan od
njih odjednom pao na zemlju i ostao niice leati.
Kad saslua trgovevu priu, papagaj je neko vrijeme utke
gledao preda se. Izgledalo je da je veoma tuan i zamiljen. Ba
kad je trgovac zaustio da kae neke rijei ohrabrenja, papagaj
se odjednom srui na pod kafeza, poe se tresti i mlatarati kri-
lima, a onda ostade nepomino leati.
Vidjevi to, trgovac se prenerazi. Plakao je i od alosti upao
kosu. Govorio je sebi: Zar me smrt onog papagaja u Indiji nije
niemu nauila?! Nisam smio ispriati ovo svom papagaju, trebao
sam znati ta se moe desiti!
Plakao je trgovac dugo za svojim papagajem, a onda odlui
da njegovo mrtvo tijelo izvadi iz kafeza i dostojno ga sahrani.
No, samo to otvori kafez, papagaj se die i izletje napolje.
Samo tren kasnije, papagaj je ve stajao visoko na grani jednog
stabla u vrtu.
U trenu se papagaj vinu u visine,
brzo kao zraka sunca kad sa neba sine.
Trgovac je zabezeknuto gledao svog papagaja kako se epu-
ri na stablu. Papagaj mu, veselo se smijui, ree: Moj prijatelj
u Indiji dobro je razumio moju poruku i dao mi pravi savjet
kako da se izbavim, ali ti to nisi shvatio.
26
On mi ree: Ako trai spasa,
znaj da si u ropstvu zbog svojega glasa;
sve dok bude u kafezu pjevao mu glasno,
zarobljen e biti, neka ti je jasno.
Onda papagaj objasni: Moj prijatelj se samo pravio da je
mrtav. Na taj nain pokazao mi je kako da se spasim. Posluao
sam ga, i sad sam slobodan. A ti si mi, i ne znajui, prenio
njegovu poruku.
Trgovac nije mogao doi sebi od uda. A papagaj jo ree:
Poto si bio dobar prema meni, prije nego odletim natrag u
svoj kraj, dat u ti nekoliko korisnih savjeta. Znaj da je u ivo-
tu najbolje biti skroman i ponizan pred Bogom. Takoer, znaj
da postoje zli i ljubomorni ljudi, i takvi ne vole vidjeti nikakvo
tvoje dobro. Zato ti budi rua, ali se od takvih sakrij u visoku
travu. A najbolje skrovite jeste kod dragog Boga. Oni koji se
njemu utjeu bit e sigurni i zatieni od nesree.
A onda papagaj odletje u Indiju, sretan to se napokon
vraa svojim prijateljima.
Trgovac ostade razmiljati o papagajevim savjetima, pa ree:
Sa sreom ti bilo, znaj da nisam ljut,
i meni si otvorio jedan novi put;
zar da budem gori od arene ptice,
ka Boijoj vjeri ja u okrenuti lice.
27
Pria o laaru
i jezikoslovcu
28
i u svojoj oholosti smatrao je da je njegovo znanje najvanije
na svijetu i da su svi oni koji nisu gramatiari poput njega
obine propalice i bezvrijedni ljudi. Volio je vrijeati i omalo-
vaavati one koji nisu proitali mnogo knjiga i izuili visoke
kole.
I tako, laar i jezikoslovac plovili su morem, utei i ne gle-
dajui jedan u drugoga. Laar je bio tuan to na lai ima ovako
oholog putnika s kojim ne moe razgovarati, a gramatiar je
smatrao da je neuki laar nedostojan sagovornik za njega.
Odjednom, nebo se smrai, poe estok pljusak i podie
se oluja. More se uzburka i podigoe se golemi valovi koji su
opasno ljuljali lau. Bilo je jasno da e se laa prevrnuti i da e
se laar i gramatiar uskoro nai u moru.
Laar se tad obrati gramatiaru: Zna li plivati? Ne, o
prijatelju, ali nadam se da e mi nekako pomoi!, drhtei od
straha odgovori gramatiar. Eh, pa ti si onda itav svoj ivot
proerdao uzalud!, ree nato laar i dodade:
Zalud tvoje znanje, ti oholi stvore,
uskoro e nau lau da proguta more;
emu sada nauka iz debelih knjiga,
kako da se spasi jedina ti briga,
a sve i da si na svijetu ovjek najueniji,
runo je da misli kako od drugih si vrjedniji.
Ako samo malo razmislimo o ovoj prii, shvatit emo da
nas ona, pored ostalog, ui neemu veoma vanom onaj ko
se oholi zbog svog znanja, imetka, ljepote ili porijekla uisti-
nu je jadan i prezira dostojan ovjek. Uostalom, onaj ko je
istinski uen i mudar nikad se nee oholiti i dobro e znati
da su svaiji posao, svaiji zanat i umijee vrijedni potovanja.
Ono to je vano jeste da ovjek dobro i valjano obavlja posao
29
kojim se bavi i da svoju zaradu stie na poten nain. A to se
ovjek vie oholi i vie vjeruje kako je bolji od drugih ljudi, on
je sve jadniji i smjeniji. Trudimo se zato da budemo skromni i
pristojni, i molimo dragoga Boga da ne budemo oholi i umi-
ljeni. I zapamtimo koliko god da znamo i ta god da smo
nauili, to nije razlog za oholost, jer ono to ne znamo mnogo
je vee.
30
Pria o
nagluhom ovjeku
31
na tome i upitati ga koji lijek koristi, a on e mi sigurno rei da
pije neki erbet od ljekovitih trava. Red je da mu nato kaem
prijatno ti bilo, a onda u upitati koji ga lijenik lijei. On e
mi kazati ime lijenika, a ja u poeljeti lijeniku svako dobro,
rei da ga poznajem i pohvalit u ga.
I tako, spreman na razgovor s bolesnikom, nagluhi ovjek
stie mladievoj kui. Kad ue u bolesnikovu sobu, nazva mu
selam, a mladi odgovori: Alejkumu selam!
Hvala, zdrav mi bio, ree tad onaj ovjek.
Bolesnik ga s uenjem pogleda, pitajui se zbog ega se
ovaj ustvari zahvaljuje.
Kako si jutros, komija?, upita sad nagluhi dobriina.
Bolesnik s mukom odgovori: ini mi se da umirem; ova
e me bolest dokrajiti...
Elhamdulillah, hvala dragom Bogu na tome!, spremno
doeka nagluhi.
Mladi ga na te rijei zapanjeno pogleda, ali nita ne ree.
Onako kako je i zamislio, onaj upita: A uzima li neke
lijekove?
Da, otrov i emer!, odgovori tuno mladi.
Eh, pa prijatno ti onda bilo!, spremno e nato nagluhi,
pa upita dalje: A koji te lijenik obilazi?
Lijenik? Azrail je moj lijenik, niko me drugi nee izli-
jeiti, jer smrt je moj jedini lijek, kaza bolesni mladi tuno.
Nagluhi je mislio da je bolesnik rekao ime nekog lijenika
iz grada, pa, osmjehujui se, spremno doeka: Ah, poznajem
ga, dobar je to lijenik, Bog mu svako dobro dao! On e te
sigurno brzo izlijeiti, jer jo nisam uo da se neko poalio na
tog lijenika.
Bolesnik nije mogao vjerovati vlastitim uima, i pomisli
da je ovaj posjetilac sigurno neki ludak, jer ko bi drugi mogao
32
govoriti ovakve stvari. Zato, iako je bio sav pocrvenio od srdbe,
odlui da nita ne kae.
Nagluhi ovjek onda pozdravi bolesnika i izae iz sobe,
sretan to je posjeta protekla ba onako kako je zamislio, pa se,
zadovoljan svojom domiljatou, vrati kui.
Vratio se svojoj kui vedro i veselo,
vjerujui da uini jedno dobro djelo;
mislio je da obavi dunost vjernika,
a ne znade da je samo povrijedio bolesnika.
Pripazi se, stoga, da ne sudi krivo,
pazi da te miljenje ne bi prevarilo.
I zaista, moramo biti oprezni pri svome zakljuivanju o
onome to nam se u ivotu deava i u svom razmiljanju o
ljudima koje sreemo. O svemu s ime se prvi put sreemo
dvaput razmislimo i uvajmo se prebrzog zakljuivanja, jer po-
nekad je veoma teko ispraviti greku koju moemo napraviti
svojom ishitrenou i nepromiljenou.
33
Savjeti
zarobljene ptice
34
Pusti li me, dat u savjeta ti tri,
zadovoljan njima e, vjeruj, biti ti!
Baovan je zaueno upita: A kakve bi mi to ti savjete
mogla dati? I zato misli da bi ti mogla mene posavjetovati?
Nije valjda da u toj tvojoj maloj glavi ima vie pameti nego u
mojoj?!
Ptica mu odgovori: Prvi savjet dat u ti dok sam jo u tvo-
jim rukama, drugi savjet kazat u ti kad me postavi na vrh
svoje kuice, a trei u ti rei kad budem na svom stablu.
Baovan malo razmisli i zakljui: Ptiica pravo govori,
mrava je i od njenog se mesa zaista ne bih mogao najesti.
Moda bi ipak trebalo da je posluam, a i ba me zanima ta
mi to namjerava rei. U svakom sluaju, nemam ta izgubiti.
Onda ree ptiici: Dobro, neka bude kako kae, a sada mi
reci prvi savjet.
Ptica mu ree: Nikad ne vjeruj u neto to ti zvui ne-
moguim! Baovan razmisli o ovom savjetu i ree sam sebi:
Ovo to kae stvarno je tano. Zaista ne treba vjerovati u
neto to je nemogue i za ta je jasno da nikad ne moe biti.
Moram priznati da mi je dala koristan savjet. Tad spusti
ptiicu na zid svoje vrtne kuice i ree: A sad mi kai drugi
savjet.
Ptiica zapjeva od sree i ree: Ne tuguj za onim to je
prolo!
Vidi, vidi, kako mi mudre savjete dade ova siuna ptica,
pomisli baovan, ovjek zaista ne treba aliti za danima koji
su proli ni tugovati za onim to je nekad imao.
Baovan onda pusti ptiicu, pa kad ona odletje na granu
stabla, zatrai od nje da mu kae i trei savjet.
Ptica mu tad ree: Oh, nesretni ovjee, kako si se samo
prevario! A zna li zato? U mom stomaku nalazi se velik i
35
teak skupocjeni dragi kamen. Nisi niti svjestan koliko si bo-
gatstvo ispustio iz ruku!
Vjeruj mi da dragulj taj veoma mnogo vrijedi,
novca bi imao na rasipanje, uope da ne tedi,
koliki dragulj to je ne moe ni da snije,
ali tebi da do njeg doe sueno bilo nije
Baovan se tad silno rastui, shvati da je iz ruku ispustio
pticu vrjedniju od bilo koje druge, pa poe gorko plakati i
proklinjati samoga sebe to je bio toliko nepromiljen.
Kad ga ptiica vidje kako plae i narie, stade se iz sveg
glasa smijati. Kroz smijeh ree baovanu: Pa ti si ve zabora-
vio savjet koji sam ti dala. Zbog onog to je prolo ne vrijedi
se alostiti, rekla sam ti. Bilo i prolo, od kajanja i aljenja sad
nema koristi.
Baovan nije prestajao plakati i jadikovati, a onda ptica
nastavi: Sad vidim da si zaista glup i naivan ovjek. Budalo,
pa zar ti nisam rekla i to da ne treba vjerovati u nemogue
stvari! A ti si povjerovao u prvu nemoguu stvar koju si uo.
Kako si mogao i pomisliti da se u meni ovako sitnoj i ma-
lehnoj moe nalaziti tako velik dragi kamen?! Izgleda da si ti
ovjek bez trunke pameti!
Da pameti ima, morao si odmah znati
da kamen od mene vei ne moe u mene stati!
Baovan tad doe sebi i shvati da je ispao naivan i da uope
nije primio na znanje savjete koje mu je ptiica dala. On mo-
leivo pogleda u ptiicu i doviknu joj: O mudra i otroumna
ptico, priznajem da sam pogrijeio! Molim te da mi sad kae
i trei savjet!
36
Ptiica se opet nasmija, pa mu odgovori: Nisi posluao
prva dva savjeta, a sada oekuje da ti kaem i trei. Oito da
tebi ne koriste moji savjeti! Davati tebi mudre savjete isto je
kao i sipati vodu u upalj lonac.
O pametna ptico, molim te da mi oprosti i da mi kae i
trei savjet!, zavapi baovan.
Ptiica mu tad ree: Ve mi je ao to sam ti kazala i ona
dva savjeta, pa mi ne pada na pamet da ti kaem i trei! emu
savjetovati nekoga kome savjet na jedno uho ue a na drugo
izae?! Ali zapamti da su mudri ljudi kazali: Lake bi bilo lju-
skom od oraha pokriti damiju nego uliti znanje u glavu bez
pameti!
37
Mudri Lukman
i vlasnik vrta
38
goste?! Uostalom, objasni mi kako si uope mogao sam toliko
pojesti!
Lukman odgovori: Ja nisam okusio niti jedne voke. Bilo
bi runo uiniti neto takvo, a ja nisam nepravedan ovjek.
Moe li dokazati da govori istinu?, upita bogata, svi
tvrde da si ti pojeo moje voe, i kako mogu ne vjerovati im ako
svi oni kau da si kriv.
Lukman nato ree: Najbolje je da sam provjeri ko lae, a
ko govori istinu.
Ne shvatam ta eli rei, Lukmane!, ree bogata, kako
mogu provjeriti ko je pojeo voe? Ko god da ga je pojeo, ono
je sad u njegovom stomaku, a neu vam valjda svima rasporiti
stomake da bih saznao ko je ustvari pojeo moje voe!
Lukman se osmjehnu i ree: Upravu si, voe jeste u sto-
maku onoga ko ga je pojeo, ali nije potrebno da nam raspori
stomake kako bi saznao ko je krivac. Postoji mnogo jednostav-
niji nain: daj nam svima da pijemo vrue vode, a onda naredi
da pretrimo cijelo ovo polje pred tvojim dvorom. Tako e
brzo saznati ko je napunio stomak voem.
Iskuaj nas, ree, o ovjee dobri,
mlakom vodom sve nas redom ti napoji,
pa naredi onda da trimo poljem,
ubrzo e znati ko je jeo voe tvoje.
Uredu, ree vlasnik vrta, iako ne shvatam kako u tad
saznati ko je pojeo voe?!
Samo ti uini kako sam ti rekao, ree mudri Lukman, a
uskoro e ti biti sve jasno.
I zaista, bogata naredi da donesu vrue vode, dade svim
slugama da se napiju, pa im onda naredi da tre poljem koliko
ih noge nose.
39
Uskoro i Lukman i sve sluge poee povraati. Naime,
smuilo im se jer su trali nakon to su pili vruu vodu. Tako
svako izbaci iz svog stomaka ono to je tog dana pojeo.
Vlasnik vrta tako shvati da su voe jele sve njegove sluge
osim Lukmana. Onda se zahvali Lukmanu na mudrom savjetu
i pohvali ga zbog njegovog potenja, a u sebi ree:
Poklonjena Lukmanu mudrost je na dar,
kako tek je mudar Bog, svijeta Gospodar!
I imao je pravo! Jer, Bog je svom dobrom slugi Lukmanu
darovao samo zrno od Svoje bezgranine mudrosti, pa su se
Lukmanovoj mudrosti svi divili. Tako nam je dragi Bog ukazao
da je Njegova mudrost bezgranina. A mi, elimo li i sami biti
mudri, treba da slijedimo propise vjere, jer vjera je uputa koju
je ljudima ponudio Onaj kod Koga je sva mudrost i znanje
dragi Bog.
40
Pria o ovjeku koji je
drugovao s medvjedom
41
je tog medvjeda spasio od zmije, kako su njih dvojica otad
nerazdvojni i kako se drue kao najbolji prijatelji. Kad saslu-
a mladievu priu, ovaj ovjek ree: O mome, nemoj se
naljutiti, ali mislim da bi za tebe najbolje bilo da se tog med-
vjeda oslobodi kako god zna. Vjerujem da ti je taj medvjed
zahvalan i da te voli, ali on ipak nije pametno bie i vae
druenje e se, bojim se, loe zavriti. Znaj da je ovjeku
bolje i da se drui s vlastitim neprijateljem nego s budalom
koja ga voli!
Mladiu nije bilo drago to uti, pa odgovori: A ta ima
loe u tome da se ovjek drui s medvjedom? Mislim da si ti
zloban ovjek i zato hoe da pokvari nae prijateljstvo!
Uzalud mu je ovaj pokuavao objasniti: Vjeruj mi da nije
dobro druiti se s nekim slabe pameti, jer to e druenje na-
posljetku biti na tvoju tetu. Zaista ti elim samo dobro, a ja
nisam zloban ovjek i nikome ne mislim nita loe. Kad vidje
da ga mladi uope ne slua, ovjek ga pozdravi i ode svojim
putem.
I tako su mladi i njegov odani medvjed jo dugo ivjeli u
prijateljstvu. No, jednog dana mladi je otiao u umu sjei
drva, a s njim je naravno bio i njegov medvjed. Radili su cijeli
dan, a poslijepodne mladi odlui da se odmori, pa lee pod
jedno stablo i slatko zaspa. Medvjed sjede kraj njega, pazei
na svog prijatelja. Tad doletje muha i sleti mladiu na lice.
Medvjed je pokua otjerati, ali muha je bila uporna i, koliko
god da je medvjed tjerao, stalno se vraala i sputala na elo
mladia koji je spavao. Medvjed se tad razljuti i pomisli: Zar
da ova bijedna muha remeti san moga prijatelja! E sad u je ja
nauiti pameti!
Onda tupavi medvjed skoi i dohvati jedan ogroman ka-
men, podie ga iznad glave i baci ga na muhu koja je upravo
42
bila sletjela mladiu na nos. Naravno, kamenom tako razmrska
mladiu glavu i na mjestu ga ubi.
43
Pria o miu
i kamili
44
Mi i kamila ili su tako preko polja, dok ne naioe na je-
dan potok. Mi stade na obali potoka, ne usuujui se zagaziti
u vodu. Taj potoi njemu je izgledao kao ogromna rijeka i
pitao se kako da pree na drugu stranu.
Vidjevi da je mi zastao, kamila se nasmija u sebi, pa upita:
ta ti je, zato si sad stao? Ti si moj vodi i neemo valjda stati
prije nego to doemo do cilja?
Mi postieno ree: Ova voda je isuvie brza i duboka, i
strah me zagaziti u nju.
Duboka i brza voda je pred nama,
dok je gledam srce mi od straha se slama.
Kamila se tad od srca nasmija, pa ree: Nije valjda da te
plai ovaj potoi?! Hrabar si i snaan toliko da si uspio ukrasti
kamilu, a sad drhti pred malim potokom! Pusti da ja prva za-
koraim u vodu, pa emo vidjeti koliko je ovaj potok dubok.
Kamila ue u vodu i stade nasred potoka. Voda joj je sezala
do koljena. Onda iz vode doviknu miu: Pogledaj, potok je
plitak, voda mi see samo do koljena! Ne plai se, slobodno
prei preko potoka!
Mi je zaueno pogleda i ree: Zna li uope ta pria!
Istina je da voda tebi see do koljena, ali ti si kamila, a ja sam
mi! Ako si ti do koljena u vodi, to znai da bih se ja u ovom
potoku utopio!
Tebi je sitno ono pred ime umirem od straha,
tebi je neto mrav, a meni je adaha!
Mogu samo zamisliti kako je duboka
voda koja tebi see ak do boka!
Kamila se glasno nasmija, a mi je, svjestan da sam ne
moe prei preko potoka, stade moliti da ga prenese. Kamila
45
se smilova, ree mu da se popne na nju i prenese ga preko
vode.
Kad preoe na drugu stranu, kamila posavjetova mia:
Dakle, ubudue nemoj biti tako ohol i ne misli da ti niko
nije ravan i da moe uiniti sve to poeli. Smatrao si da se
s tobom niko ne moe porediti, mislio si da si najjai i najpa-
metniji, a sad si se uplaio pred plitkim potoiem. Rekavi
to, kamila ode i ostavi mia da postien razmilja o tome kako
je oholost osobina zbog koje se naposljetku uvijek strada ili
doivi sramotu.
I meu ljudima ima onih koji su nalik ovome miu. ovjek
koga vodi oholost sebe smatra boljim od drugih ljudi, ne shvata
svoje stvarne mogunosti, a takvi jednoga dana sigurno poale
zbog toga. Molimo Boga da nas sauva od oholosti, razmi-
ljajmo o svojim postupcima, a naemo li u svom srcu zrno
oholosti, sprijeimo da se ono razvije u korov koji naposljetku,
ne dao Bog, moe zatrovati srce.
46
Magarac, lisica i lav
47
ovamo. Valjda sam ja poznata po svom lukavstvu, pa u smi-
sliti ve neto.
U oblinjem selu bio je jedan magarac, lisica je to znala, pa
se odmah zaputi u selo. Na livadi na samom kraju sela zatee
magarca kako pase, prie mu, pozdravi ga i ree: Ne znam
zato pase na toj suhoj livadi na kojoj jedva da i ima trave!
A ta da radim?, ree magarac, uostalom, meni je i ovo
posve dovoljno i sasvim sam zadovoljan. Jeste da naporno ra-
dim i da mi je ivot teak, ali ja sam ipak zadovoljan i zahvalan
sam Bogu. Znam da ima i onih kojima je gore nego meni i
koji jo tee ive.
Zadovoljan si?!, zaueno ga upita lisica, pa zar sam nisi
rekao da naporno radi i da ti je ivot teak?
Tako je, ali ta mogu; tako je kako je, nemam drugog
izbora, odgovori magarac.
Lisica nato ree: Ne znam uope zato si toliko vezan za
ovu suhu i siromanu livadu?! Ovdje se nikad nee najesti
kako treba. Osim toga, zato ti, tako velik i snaan, mora
sluiti ovjeka i biti njegov rob?! Zar da provede ivot patei
se u ovoj pustinji!
Takva je moja sudbina, mirno odgovori magarac, svako
mora prihvatiti svoju sudbinu i svakome je njegova sudbina
takva kakva jeste. A moja sudbina je da naporno radim, nosim
teak teret i hranim se suhom travom.
Ali kako moe tako govoriti?!, iuavala se lisica, ka-
kva sudbina, kakve gluposti! Kad god poeli, moe krenuti
sa mnom u zelenu umu, a ondje e ivjeti lagodno i ni u
emu nee oskudijevati. Ali ti izgleda vie voli da u ovoj pu-
stinji naposljetku umre od gladi!
Magarac joj nato ree: Ne brini, neu umrijeti od gla-
di. Naviknut sam na ovakav ivot, a meni mnogo i ne treba.
48
Nema li nieg drugog, ja se mogu hraniti i trnjem. A zna
kako kau: Niko nije umro od bogatstva, a niko se nije niti
obogatio krtarei.
Ne, ne, grijei, ree lisica, ako se potrudi da stekne
bolji ivot, sigurno e ga i stei. Zar je srea provesti ivot u
ovoj pustinji, mukotrpno raditi i hraniti se trnjem? Pomozi
sam sebi, pa e ti i Bog pomoi. Bit e ti onako kako sam eli
da ti bude. Potrudi se i imat e ono to eli.
I tako su se lisica i magarac dugo nadmudrivali, ali ni jedno
ni drugo nisu htjeli odustati od svog miljenja. Lisica je upo-
trijebila sve svoje lukavstvo, sve svoje varke, ali se uvjerila da
magarac nije nimalo naivan i da ga nije lahko prevariti.
Ipak, lisica nije htjela odustati. Odlui da pokua sa svojim
posljednjim lukavstvom, pa ree magarcu: Prijatelju dragi,
posljednji put ti kaem da grijei. Nastavi li tako, iz dana u
dan e ti biti sve gore i sve e tee ivjeti.
Budala je ko ivi u mjestu siromakom,
umjesto da sreu trai u svijetu irokom!
A onda lisica poe hvaliti umu, opisivati sve njene ljepote
i priati o bujnim panjacima koje se moe nai samo u umi.
Magarac je ostao pri svome, ali mu se u srcu javi elja da vidi
tako divno mjesto. Poelio se sam uvjeriti da je u umi zaista
onako lijepo kako je to lisica govorila.
Kad lisica shvati da je zainteresovala magarca i da je on
poeo razmiljati o njenoj prii, to joj dade novu snagu da
nastavi. Govorila je: Prijatelju dragi, ja te ne elim nagova-
rati da doe u umu. Ali bilo mi te ao kad sam te vidjela
tako mravog i izmuenog, pa sam se zaudila ta radi ovdje.
A meni je svejedno, doao ti u umu ili ne. Ipak, posluaj
moj prijedlog: kreni sa mnom u umu i uvjeri se sam da je
49
tamo ba onako kako sam ti kazala. Ako ti se svidi, ostani
tamo do kraja ivota, ivi u izobilju i srei. Spasi se zauvijek
ljudi koji te mue i terete. A ako ti se u umi ne bude svialo,
vrati se ovamo. Ta, ova suha i jadna livada nee ti nikamo po-
bjei. Uvijek se moe vratiti ovamo i nastaviti ivjeti svojim
paenikim ivotom.
Magarac ree sam sebi: ini se da pametno govori. Otii
i vidjeti o emu se radi nita me ne kota. Najbolje da poem
i sam se uvjerim kako je tamo, a ovdje se uvijek mogu lahko
vratiti.
Naposljetku, magarac ree lisici: Uredu, poi u s tobom,
elim da mi pokae umu.
Lisica se obradova, pa kaza: Svaka ti ast, znala sam da si
pametan i da e me posluati! Sam zna ocijeniti ta je dobro a
ta loe za tebe. Ba si ti jedan pravi magarac, pametan i mudar
magarac, naravno!
Tako, eto, magarac poe s lisicom u umu. Lav ih opazi
izdaleka, ali bio je toliko gladan da nije imao strpljenja saeka-
ti da priu blie, ve, onako iznemogao i izranjavan, izae iz
svog brloga i glasno riknu.
Meu njima jo bijae poveliko rastojanje,
al lava je nestrpljivog izmorilo gladovanje,
iz jazbine izae, riknu iz sveg glasa,
a magarac bjeat stade da pronae sebi spasa
Kad magarac opazi lava, stade bjeati to je bre mogao i
nije se zaustavljao sve do svoje livade. Koliko god suha i krta
da je bila, ondje je bio siguran od lava i lisice.
Lisica se oneraspoloi kad vidje ta je lav uradio, pa ga poe
koriti: O kralju na, gadno si pogrijeio! Zar nisi mogao jo
samo malo saekati, samo to nisam dovela tog magarca pred
50
tvoj brlog. Onako mravog i jadnog mogao si ga oboriti jed-
nim udarcem. Ali ti si upropastio sav moj trud. Sad se moram
vratiti i pokuati magarca ponovo nagovoriti da doe ovamo.
No, sumnjam da u ga ovoga puta moi prevariti.
Pokuaj jo jednom, molim te. Uzdam se u tebe i znam da
si sposobna opet ga prevariti, molio je lav lisicu.
Dobro, ree lisica, idem, i pokuat u ga opet dovesti.
Nadam se da u nekako uspjeti. Moram ga uvjeriti da mu se
samo uinilo, da nije vidio nikakvog lava i da je bez razloga
pobjegao glavom bez obzira.
Saekati moram da ga proe strava,
objasniti da uope ni vidio nije lava,
a ti strpljiv budi, ovaj put ne uri,
zar ne vidi da ti sam u ruke juri!
Ne brini, neu ponoviti istu greku, ree lav, samo ga ti
dovedi ovamo, a ja u biti strpljiv, obeavam.
Lisica onda opet izae iz ume, krenu prema selu i nae
magarca na istoj onoj livadi. Prie mu i ree: Prijatelju dragi,
pa ta se desilo?! Zato si odjednom pobjegao kao da si vidio
neto uasno?! Ne shvatam ta te toliko preplailo pa si pobje-
gao nazad ovamo?!
Magarac s nepovjerenjem pogleda lisicu, pa joj ree: Od-
lazi od mene, ti koja ima stotinu lica! S tobom nikad ne mo-
e znati kad lae, a kad govori istinu. Ko zna ta mi sad
sprema!
Zaboga, ta je tebi, o emu to pria?!, pravila se lisica
nevjetom, samo sam htjela znati ta te toliko uplailo i zato
si onako bezobzirno pobjegao iz ume?
ta sam vidio?!, ljutito kaza magarac, kao da i sama
ne zna ta sam ugledao i ta me toliko uplailo! Vidio sam
51
stranog lava, i sva srea da sam ga na vrijeme opazio i uspio
pobjei. Inae bih sada ve bio mrtav. A ti si sigurno dola
da me opet pokua nagovoriti da poem s tobom. eli me
odvesti lavu, znam to! Ali ovaj put ti je trud uzaludan. Neu
opet nasjesti na tvoje lai, zato odmah odlazi i ne pokuavaj
me nagovoriti da poem s tobom!
Eh, uj ga ta govori, a samo sam ga pitala ega se upla-
io!, nije odustajala lisica, pa ti kao da zaista nema pameti!
Umislio si da si vidio lava. Ili ti se moda samo uinilo. Ta
valjda ja znam da u naoj umi nema nikakvih lavova. No,
dobro, svako se moe prevariti. Ali ti si barem pametan, pa
kako moe misliti da si zaista vidio lava? Ti i ja smo prijatelji,
i zar misli da bih te mogla tek tako odvesti nekakvom lavu!
A u naoj umi i nema lavova. Uostalom, kako to da si ga ti
vidio, a ja nisam?
I tako, malo-pomalo, lisica je uspjela uvjeriti magarca da
mu se samo uinilo i da uope nije vidio lava. Onda mu je
ponovo priala o ljepotama ume, o bujnim panjacima i la-
godnom ivotu u umi, sve dok joj magarac ne povjerova, pa
pristade opet krenuti s njom.
Magarac glupi povjerova opet u lai njene;
uvijek je tako: budala i u smrt brzo krene.
Magarac zaboravi na svoj prijanji razgovor s lisicom, zabo-
ravi ta mu je prvi put obeavala i kako ga je prevarila, i tako
dokaza da je glup i nepromiljen.
Lisica, dakle, opet odvede magarca u umu, gdje ih je e-
kao gladni lav. Lav je ovaj put bio strpljiv, saekao je da lisica
dovede magarca pred samu njegovu jazbinu, a onda skoi i u
trenu ga ubi. Odmah ga rastrga i poe jesti njegovo meso, ali
ubrzo osjeti e, pa ode na oblinje vrelo napiti se vode.
52
Lisica to iskoristi, pa ne ekajui da joj lav ponudi ostatke
magarca, poe sama jesti, birajui najukusnije dijelove. Tako
odmah pojede srce i digericu. Kad se lav vrati, nastavi jesti,
ali vidje da magarcu nedostaju srce i digerica. A gdje su srce
i digerica?, upita lav lisicu, nije mogue da ih nije ni bilo.
Eh, pa ne udi me ako magarcu nedostaju srce i digerica,
jer da je bio posve normalan, on ne bi po drugi put doao
ovamo, mudro i mirno odgovori lisica.
53
Starac i lijenik
54
I to je posljedica tvojih godina, opet kaza lijenik. Teko diem,
nastavi starac. Starost je razlog tome, objasni mu lijenik.
I tako je starac nabrajao i nabrajao, a lijenik mu je uvijek
odgovarao isto starost je uzrok tvojih problema!
Naposljetku se starac ozbiljno rasrdi, pa povika na lijenika:
Ti si nikakav lijenik, mladiu! Za tebe je starost uzrok svih
mojih bolesti!
Svaka boljka tebi ista, vie ili manje;
zar se na to svodi cijelo tvoje znanje?!
Neznalice, zar je na to spala tvoja medicina,
najgori si lijenik meu lijenicima!
I tako je starac vrijeao lijenika, ljutit to mu ovaj ne nudi
nikakav lijek, a lijenik se nato samo smijao.
Naposljetku lijenik objasni starcu: O dobri ovjee, svako ko
se rodi jednom e i da ostari, i u tome nema nita loe. Meutim,
ima ljudi ije tijelo stari, ali im duh ostaje vjeno mlad. Bude li ta-
kav, starost ti nee smetati i bit e ti svejedno to je tvoja kosa sijeda,
stas poguren, a noge klecave. Dakle, eli li da ti bude bolje, potrai
lijeka svojoj dui, a onda e zaboraviti da te tijelo uope boli!
Stare, iza tebe ve je mnogo ljeta,
to je tvoja bolest, i to tebi smeta;
mrzi sve one od sebe mlae,
i zato ti je uvijek do svae.
I lijenik je zaista imao pravo. Starost nije nikakvo zlo; stari
ljudi dostojni su svakog potovanja, puni su ivotne mudrosti
i iskustva, i niko nema razloga da ali to je njegova mladost
prola. I to je najvanije, ukoliko je ovjek vedrog duha, nje-
gova mladost nikad i ne prolazi, jer srce mu ne moe ostarjeti.
ovjek je mlad sve dok je bodrog duha i krepkog i vedrog srca.
55
Pria o gradskom
trgovcu i seljaku
56
i iskreni prijatelju, elio bih da ti nekako uzvratim na tvojoj
dobroti. Zato te molim da doe kod mene na selo, ostane
ondje neko vrijeme i odmori se od svojih poslova. Kreni na
proljee sa mnom na selo, vidjet e da e ti se ondje dopasti,
a sve moje obradovat e svojim dolaskom. Prui mi priliku da
ti se bar malo oduim i pokaem ti svoju zahvalnost.
Povedi sa sobom i djecu i enu,
prijat e im, sigurno, proljee na selu,
ili doi u ljeto, kad urod sakupljamo,
tad moemo da vas voem aavamo;
proljee i ljeto provedi na selu,
doi i dovedi porodicu cijelu.
Tako je seljak molio svog dobroinitelja da bude njegov
gost, ali duandija je uvijek nalazio neki izgovor. Ako Bog
da, jednom u svakako doi, ali sad sam zauzet svojim poslovi-
ma i zaista nemam vremena, pravdao bi se trgovac.
I tako su prolazile godine, a duandija nikako da ostvari
elju svog prijatelja i bude njegov gost. Seljak mu jednom tuno
ree: Eto, prolo je jo jedno ljeto, a ti nisi doao kod nas.
Molim te da napokon bude na gost i time obraduje mene i
moju porodicu.
Meutim, ni te godine, a ni nekoliko narednih, duandija
ne doe na selo. Nekad bi mu izgovor bio da je zauzet silnim
poslom, nekad se pravdao time da mu je ena bolesna, nared-
ne godine opravdao bi se neim treim, ali uglavnom ni jedne
godine nije bio seljakov gost.
Nakon jedne duge i naroito hladne zime, kad je seljak
u gradu ostao itavih est mjeseci i sve to vrijeme besplatno
boravio u duandijinoj kui, seljak kaza trgovcu: Napokon
je stiglo proljee i ja se vraam u svoje selo. Molim te da mi
57
obea da e ove godine sigurno doi kod nas. Bude li Bo-
ija volja, doi u, ree trgovac.
Bude li ti htio doi, i Bog e pomoi da se to desi,
nije odustajao seljak, zato mi obeaj da e ljetos biti na
gost.
Trgovcu bi ao seljaka, a ionako vie nije mogao smisliti
nikakav novi izgovor, pa, ta e, kud e, naposljetku obea da
e te godine sigurno obradovati seljaka svojom posjetom.
Ali, proe proljee, proe i ljeto, a duandija ne odra
svoje obeanje. Stie jesen, doe i zima, ali seljak ne svrati kod
trgovca. Duandija se iskreno zabrinu, pa jednom za veerom
ree tuno svojoj eni i djeci: Ne znam zato moj prijatelj sa
sela ove godine nije doao. Nadam se da je dobro i da mu se
nije desilo nita loe.
Njegova ena nato kaza: Sigurno je ovjek ljut jer nisi
odrao svoje obeanje. Moda je i doao u grad, ali nije htio
navratiti kod nas.
Ne, ne vjerujem da je tako, ree joj duandija, da je do-
ao u grad, sigurno bi navratio kod nas. On je astan ovjek,
znam da nikad ne bi zaboravio svoga prijatelja.
Prolazila je godina za godinom, a seljak se nije pojavljivao
u gradu. Trgovac nije imao nikakvih vijesti o njemu.
Jednog proljea trgoveva djeca rekoe ocu: Proljee je i
bilo bi lijepo otii negdje van grada. Nikad nas nikamo ne
vodi, a mi smo ve umorni od toga da smo stalno u gradu.
A njegova ena dodade: Djeca imaju pravo! Proljee je i
svi nekamo putuju. Uostalom, za ovjeka nije dobro biti stal-
no na jednom mjestu. I voda u bari stoji, pa je zato smrdljiva i
bljutava. Najbolje je da odemo na selo posjetiti tvog prijatelja.
Ta, godinama je molio da nekad doemo kod njih, a ti mu
nikad nisi ostvario elju.
58
Trgovac se naposljetku sloi s njima, pa ree: Imate pravo;
spremite se. Otii emo na selo u posjetu mom prijatelju.
Spremati se odmah poeli su svi,
na koiju svoje stvari stavili,
te veeri u kui je bilo veselo,
drago im je bilo to idu na selo;
znali su da onaj dobri seljak prosti
jedva eka da mu oni budu gosti.
Do sela je valjalo dugo putovati. Nakon nekoliko dana na-
pornog putovanja, trgovac i njegova porodica stigoe u selo,
sretni to e se napokon moi odmoriti.
Naoe kuu njihovog prijatelja, pokucae na vrata, ali
koliko god su ekali, niko im nije otvarao. Ustvari, jo iz-
daleka su opazili seljaka kako sjedi ispred kue sa svojom
enom i djecom, no im su ovi vidjeli ko stie, utrali su u
kuu, a onda su urno pozatvarali sve prozore i zakljuali
vrata. Trgovcu nije bilo jasno ta se deava, i ree: Nismo
se vidjeli ve nekoliko godina i moj prijatelj me sigurno nije
prepoznao.
Njegova ena nato kaza: Ako nas nisu prepoznali, zato
su se onda zakljuali u kui? Mogli su izai pred nas i pitati
nas ko smo. Ne, on je ovo namjerno uinio. A ti si ga toliko
hvalio, uvijek si govorio sve najljepe o njemu.
Trgovac je sa svojom porodicom stajao itav dan pred vra-
tima seljakove kue, no niko se nije pomaljao napolje. Kad
poe padati veer, trgovac se ve zabrinu: Ne shvatam zato
nam ne otvore! Neemo valjda no provesti ovdje?!
Ali, no je uskoro pala, a niko iz seljakove kue ne izae
van. Trgovac i njegovi su cijelu no proveli u dvoritu. Ni uju-
tro se niko ne pojavi, ali trgovac ipak odlui da na selu ostanu
59
nekoliko dana. Bilo je proljee, noi su bile vedre i prilino
tople, tako da se ipak moglo nekako noivati napolju.
Pet dana i etiri noi trgovac i njegova porodica proveli su
na selu, noivajui pred seljakovom kuom, i za sve to vrijeme
niko iz kue nije niti pomolio nos napolje. Tek pete veeri
seljak napokon izae iz kue. Vidjevi ga, trgovac se obradova
i odmah prie svom starom prijatelju. Ali, ovaj se pravio da
ga uope ne poznaje. Trgovac se predstavi, a seljak mu ree:
Uope ne znam ko si ti i ta trai ovdje. Uzalud se trgovac
trudio objasniti seljaku da je on njegov stari prijatelj iz grada,
uzalud ga je podsjeao na njihovo druenje seljak se pravio
da trgovca vidi prvi put u ivotu.
Naredne veeri na nebu se nagomilae oblaci, poe sijevati
i grmjeti, i odjednom puhnu otar vjetar. Spremala se oluja. I
zaista, poe snaan pljusak, tako da su trgovac i njegovi uskoro
bili mokri do gole koe. Trgovac se sad konano naljuti, stade
pod prozor seljakove kue i poe dozivati seljaka po imenu.
Seljak izae na vrata i ravnoduno upita: ovjee, zato
vie? I ta uope hoe od mene? Ve sam ti rekao da te ne
poznajem i ne elim imati posla s tobom! Povedi svoju enu i
djecu i odlazite odavde!
Trgovac nije mogao vjerovati da mu se ovo deava. Jo je-
danput pokua objasniti seljaku da je on onaj duandija iz
grada koji ga je primio u svoju kuu, pomagao ga novcem i
slao darove njegovima, a sad je doao na selo zato to ga je se-
ljak toliko puta preklinjao da mu bude gost. Seljak se svejedno
pravio da nema pojma o emu ovaj pria, pa trgovac napo-
sljetku zavapi: Uredu, ne zna ko sam, i to vie nije niti vano.
Ali, tako ti dragog Boga, primi nas pod svoj krov. Bojim se
da e mi se djeca porazbolijevati. Platit u ti koliko zatrai, a
ujutro emo se, im kia prestane, vratiti u na grad.
60
Seljak ih je neko vrijeme utke gledao, i trgovac ve pomi-
sli da se napokon pokajao zbog svog ponaanja i da e se sad
baciti pred njegove noge i poeti se izvinjavati. Ali, nije bilo
tako. Seljak ree: Uredu! Iza kue ima jedna kolibica koja mi
slui kao ostava. Moete se tamo skloniti od kie. Ali, mora
znati da u okolini ima mnogo vukova. Nou se esto sputaju
u selo i napadaju nau stoku. Dat u ti luk i strijelu, a ti mi
obeaj da e cijele noi biti budan i paziti da vukovi ne uu
u moje dvorite.
Onda seljak ue u kuu i uskoro se vrati nosei luk i strijele.
Prui to trgovcu i ree:
Idite u kolibu ako e biti na strai,
a ako nee sklonite drugo potrai!
Trgovac prihvati seljakov prijedlog, a drugog izbora i nije
imao. Bilo je jasno da e kia padati cijelu no, a on nije mo-
gao sa svojom porodicom ostati napolju. Uze luk i tobolac sa
strijelama, pa povede enu i djecu u kolibu iza kue.
Djeca su bila umorna i ispaena, pa zaspae im uoe u
kolibu. Trgovac i njegova ena su, meutim, ostali budni pla-
ei se da vukovi ne izau iz ume i navale na kolibu. ena je
prigovarala trgovcu: Nismo trebali dolaziti ovamo! Ne znam
kako si mogao vjerovati ovom bezdunom laljivcu! Trgovac
joj odgovori: Ti i djeca ste htjeli da doemo ovamo i poao
sam samo zbog vas! to se mene tie, mogao sam jo sto godi-
na primati ovog seljaka da ivi kod nas, a nikad mi ne bi palo
na pamet da idem na selo kod njega!
Uskoro i trgoveva ena zaspa, a on ostade straariti, iako
je i sam bio veoma umoran. Tek sad kad vie nije imao s kim
razgovarati osjeti da je jako pospan. Tako umornom i snenom
uini mu se da u dvoritu ugleda vuka, pa ispali strijelu u tom
61
pravcu i vidje kako se pogoena ivotinja svali na zemlju grozno
urliknuvi.
Tad iz kue istra seljak, sav usplahiren, i poe vikati na
trgovca: O pokvarenjae, zar tako zahvaljuje to sam vas
sklonio od kie?! Ustrijelio si mog magarca!
O emu pria?!, zbuni se trgovac, nisam ni vidio tvog
magarca! Ali sam zato ustrijelio jednog ogromnog vuka!
Ne, to nije bio vuk nego moj magarac!, jadikovao je seljak,
probudilo me njegovo revanje, siguran sam da si ga pogodio
strijelom!
Trgovac se jo vise unezgodi i ree: No je mrana, prii
blie i pogledaj ko lei na zemlji; mislim da sam ipak pogodio
vuka.
Ali, seljak poe vikati na trgovca: O emu pria, nesret-
nie! Kakva tama i kakvi vukovi! I ta bi uope vukovi traili
ovdje! Htio si mi napakostiti i ustrijelio si mog magarca! Ta,
prepoznajem njegovo revanje!
Trgovac se zacrveni od bijesa i pomisli: Ovaj seljak je za-
ista neovjek! Sad se pita o kakvim vukovima govorim, a sam
mi je rekao da moram straariti jer je u okolini mnogo vukova.
Kae da u snu prepoznaje revanje magarca, a mene danima
nije prepoznavao. Obuze ga silna srdba, zgrabi seljaka za
prsa i povika: O pokvarena nitarijo, kako u snu prepoznaje
revanje svog magarca, a ne prepoznaje mene koji sam ti toliko
dobra uinio?!
Seljak postieno obori glavu i ne ree vie ni rijei. ta je,
uostalom, i mogao rei? Bilo je sasvim jasno da se cijelo vrijeme
pravio da ne prepoznaje trgovca. Ve je svitalo i seljak se posti-
en vrati u svoju kuu, a trgovac je s gaenjem gledao za njim.
Trgovac odmah natovari svoje stvari na kola, ukrca enu
i djecu i krenu natrag u grad. Seljak je pokunjeno stajao na
62
pragu svoje kue i gledao ih kako odlaze. Znao je da je pre-
tjerao i da je bez razloga postupio neovjeno i surovo prema
ovjeku koji mu je bio prijatelj. A znao je i da zimi nikad vie
nee moi boraviti u kui dobrog trgovca.
Trgovac je bio zadovoljan to se poslije toliko nedaa sve
ipak dobro zavrilo. im doe kui, klanja dva rekata namaza
i zahvali se dragom Bogu: O Stvoritelju, hvala Ti to si uinio
da ja i moja djeca nismo zli ljudi. Hvala Ti to nisi uinio da
budemo poput onih koji ele da im drugi ine dobro, a sami
su grubi i zli prema drugim ljudima.
Na kraju, trebamo znati da je ejh Mevlana kroz ovu priu
ponudio mnoge pouke i poruke. Neke od njih i sami lahko
moemo otkriti i shvatiti, a za neke je potrebno mnogo zna-
nja i iskustva. Ali sigurno je, meutim, da nam nipoto nije
htio poruiti kako su ljudi na selu zli, a ljudi u gradu dobri.
Uostalom, svi vi koji ste imali priliku da odete na selo sigurno
ste i sami vidjeli da su seljaci dobri, poteni i radini ljudi koji
svojim radom i trudom proizvode hranu za sve nas. A svaki
musliman mora znati da uope nije vano da li je neko sa sela
ili iz grada, da li je bijel ili crn, da li je iz ove ili iz one zemlje
ono to je vano jeste da je ovjek bogobojazan, poten i lijepe
naravi. Samo neznalice o ljudima prosuuju po drugaijim
mjerilima, a mi molimo dragoga Boga da nas uputi i pomogne
nam da ne budemo neznalice.
63
Pria o djeci
i grubom uitelju
64
eljeti bilo kakvo zlo drugome, dovoljno govori koliko je nji-
hov uitelj bio lo ovjek.
Jednom se poslije kole itav razred iskupi pred damijom
i stadoe smiljati kako da rijee svoju nevolju s uiteljem.
Neto su morali smisliti, jer voljeli su svoju kolu i svoj razred,
a ovaj uitelj je mogao uiniti da zamrze kolu, to bi tek bila
prava nesrea.
Jedan otrouman i bistar djeak odjednom ree: Sjetio
sam se! Mislim da znam kako emo rijeiti svoje nedae sa
uiteljem! Sva djeca se okupie oko njega, a ovaj djeak im
objasni: Kad uitelj sutra ue u razred, svi emo ga zbunje-
no gledati, a ja u ga upitati ta mu je i zato je blijed. Onda
ree jednom od svojih drugova iz razreda: Ti e se praviti
da si zakasnio na as, a kad ue u razred pogledaj uitelja i
kao s uenjem ga upitaj: Uitelju, nadam se da niste bo-
lesni, nekako ste blijedi danas! On e se sigurno zabrinuti,
a vi ostali tad ponite potvrivati kako se i vama ini da je
uitelj bolestan. Vidjet ete da e se zbuniti i pomislit e da
zaista loe izgleda.
Nek mu u glavi sumnja se rodi,
i pametan poludi kad ga sumnja vodi,
budemo li da blijed je tvrdili svi,
u grudi e njegove strah da useli;
trideset ljudi kad isto kau,
zar da pomisli kako ti lau?!
Ova ideja se svima dopade i odluie da je provedu u djelo.
Djeca pohvalie svog otroumnog prijatelja, a on ih zamoli
da obeaju kako nikome nee ispriati ta su se dogovorili i
da e svoj plan uvati kao najveu tajnu. Svi obeae da svoju
namjeru nee nikome odati.
65
Sutradan se djeca okupie prije kole i jo jednom potvr-
die da e uiniti kako su se juer dogovorili. Na asu onaj
otroumni djeak ree uitelju: Jutros ste nekako blijedi,
kao da ste bolesni. Uitelj se malo zbuni, jer on se osjeao
sasvim dobro, pa mu bi udno ta ovaj djeak govori. Uto u
razred ue jo jedan uenik i odmah s vrata ree: Uitelju,
vi kao da ste bolesni, ba ste ublijedili! Tad se poee javljati
i ostali aci. Svi su govorili uitelju da loe izgleda i da je
vjerovatno bolestan. Uitelj je sad ve bio siguran da je bole-
stan. Uostalom, ako cijeli razred tvrdi da izgleda loe, trebalo
bi da je zaista tako.
Onda uitelj ree djeci da tog dana nee biti nastave i poe
svojoj kui da se odmori. No, djeca su ga cijelim putem do
kue pratila, a kad ih uitelj upita zato to ine, rekoe: Znate,
zaista izgledate bolesno, i bilo bi runo da vas pustimo da sami
idete kui. Ne daj Boe, moglo bi vam u putu pozliti. Uitelj
sad vie nije ni najmanje sumnjao da je bolestan. Vraajui
se kui, razmiljao je: Moja se ena uope ne brine za mene.
Kako me mogla jutros pustiti da ovako blijed odem na posao!
Ona nije niti obratila panju na mene, potpuno joj je svejedno
da li sam zdrav ili bolestan!
Kad uitelj stie kui, njegova ena se zaudi to se ranije
vratio i upita: Otkud ti ovako rano? I zato su te ovi djeaci
dopratili do kue? Uitelj je mrko pogleda i proguna: Zar
si slijepa?! Vidi li kako sam blijed, zato si me jutros pustila da
bolestan odem u kolu!
Ti bolestan?!, zbuni se ena, a ta ti je? Zar te neto
boli?
Uitelj je ve bio ljut, a sad se estoko rasrdi, pa povika:
Zar zaista ne vidi kako loe izgledam! Teko sam bolestan, a
ti se pravi da to ne primjeuje!
66
Zaboga, ta je tebi danas, ko ti je rekao da loe izgleda?
Hoe li da ti donesem ogledalo, pa se sam uvjeri da uope nisi
blijed, branila se ena.
Zar e mi ogledalo rei jesam li bolestan ili zdrav?!, grmio
je uitelj, donesi mi odmah moju pidamu i pripremi mi po-
stelju! Napravi mi aj i donesi neke lijekove!
Postelju mi spremi, odmah lei moram,
Dosta mi je s tobom praznog razgovora!
ena je oklijevala, on je prekori:
Zar ne vidi da me bolest teka mori!
Djeaci su stajali pred vratima, sluali su razgovor izmeu
uitelja i njegove ene, i jedva su se suzdravali da ne prasnu
u smijeh.
I tako, uitelj lee u postelju mislei da je bolestan, i jo
prije toga zahvali djeci na brizi i pohvali ih moda prvi put u
svom ivotu.
Tog dana djeca, dakle, nisu ila u kolu. Roditeljima su
objasnili da je uitelj bolestan, a oni su cijeli dan proveli u igri.
Ali, ve sutradan ujutro, roditelji djece posjetili su uitelja,
elei se raspitati o kakvoj se bolesti radi. Uitelja zatekoe u
postelji, oko glave je omotao krpu, a svuda okolo bile su boice
sa lijekovima. Sad je zaista bio bolestan.
Roditeljima svojih aka uitelj objasni: Nisam niti znao
da sam bolestan. Izgleda da je u meni postojala bolest koja je
samo ekala da je postanem svjestan, i im sam pomislio da
sam bolestan, odmah sam se zaista i razbolio.
67
Mladi koji je
poznavao jezik ivotinja
68
izmeu psa i pijetla. Njegov sluga donio bi mu doruak, pa bi
mladi ostatke od svog jela dao psu i pijetlu. Jednog jutra mla-
di u psa kako govori pijetlu: Ti si zaista nepravedan; moe se
jednako hraniti i zrnevljem koje nalazi po dvoritu, ali ti uvijek
mora jesti i ono to preostane od gazdinog doruka. Ostavi
to meni, a ti ionako uvijek po dvoritu moe pronai dovolj-
no hrane za sebe. Pravedno je da taj komadi hljeba pripadne
meni. Pijetao mu nato ree: Nema razloga za alost, Bog ti
je pripremio neto mnogo bolje od tog komada suhoga hljeba.
Sutra e umrijeti konj naega gazde, a onda e se moi najesti
do sitosti. Zna i sam da e vama psima dati da pojedete konja.
Kad mladi to u, odmah ustade i odvede konja na pijacu.
Skupo ga je prodao, kupac odvede konja svojoj kui i silno se
zaudi kad ujutro vidje da je konj mrtav. Uglavnom, mladiev
pas tako ostade bez obilnog obroka kome se nadao.
Narednog jutra pijetao izgladnjelom psu ree da tog dana
treba umrijeti mladiev magarac, i to je prilika da se pas napo-
kon najede. Mladi to u, pa sad povede magarca na pijacu i
prodade ga prvoj muteriji.
Sutradan se pas poali pijetlu, ali ga ovaj utjei: Sutra e
umrijeti gazdin sluga, a onda e njegova rodbina, traei od
Boga milost za njega, obilato nahraniti sve ivotinje u dvo-
ritu. Psa obradova ta vijest, ali mladi, koji je opet sluao
njihov razgovor, odmah povede svog slugu kod komije. Ne
shvatajui zato mladiu odjednom sluga vie ne treba, komija
pristade da primi kod sebe tog mladog i vrijednog momka,
ali sluga ve sutradan iznenada umrije. Mladi je sad bio sre-
tan i zadovoljan to poznaje jezik ivotinja i mislio je kako se
zahvaljujui tom znanju ve dvaput spasio gubitka koji ga je
trebao zadesiti. Nije ga, meutim, uope bilo briga to je zato
prevario dvojicu ljudi koji mu nisu uinili nita naao.
69
Stvarno imam razloga da radostan budem,
ve dva puta spasih se od sudbine hude;
sada kada jezik ivotinja znam
od svake u nesree biti siguran.
Pijetao se sad ve zaista stidio psa. Dva puta je obeao psu
obilan obrok, a njegov prijatelj oba puta je ostao gladan. Raz-
miljao je: Dragi Bog ukazao mi je tu ast da upravo ja bu-
dem ivotinja koja e buditi ljude na sabah-namaz, i zaista mi
ne dolikuje da budem laac i da moj prijatelj mojom krivicom
gladuje.
Narednog jutra pijetao ree psu: Znam da si ljut na mene,
ali sad imam vijest koja e te zaista obradovati. Sutra e umrijeti
na gazda, pa e njegova porodica zaklati nekoliko kurbana i ti
e se ovaj put sigurno sit najesti.
Kad mladi to u, skoi kao oparen i odmah pohita hazre-
ti Musaovoj, a.s., kui. Blijed od straha i sav unezvjeren utra
unutra, pa uhvati hazreti Musaa, a.s., za skute i stade zapomagati:
Boiji poslanie, spasi me, molim te, nesree koja me eka!
Ali, hazreti Musa, a.s., ree mu: Ne znam zato od mene trai
pomo?! Ti si, uostalom, jako vjet da izbjegne svaku nesreu
koja ti je suena! Kao to si prodao konja, magarca i slugu, sad
prodaj samoga sebe! Odmah sam ti rekao da je tvoja elja da na-
ui jezik ivotinja loa po tebe, a sad e se uvjeriti da sam bio
upravu. Prije nego to neto poeli ili zapone, pametan ovjek
uvijek razmisli o moguim posljedicama.
Mudar uvijek porazmisli o onom to slijedi,
pa se onda upita kolko neto vrijedi!
Mladi je gorko plakao i molio hazreti Musaa, a.s., da mu
pomogne, ali mu Musa, a.s., ree: Kad je strijela smrti jednom
70
ispaljena iz luka Boije sudbine, povratka vie nema. Sueno
je da sutra umre, i ja jedino mogu moliti Boga da sa ovoga
svijeta ode kao vjernik. Onda hazreti Musa, a.s., die ruke
na dovu i ovako se obrati Svevinjem: O Gospodaru, ovaj
mladi jeste pogrijeio, ali molim Te da mu oprosti i da ga
na onom svijetu obraduje Svojom nagradom. Milostivi Bog
mu odgovori: O Musa, zarad tebe mu je oproteno! Ako ti
to eli, ostavit u ga u ivotu! Samo Me zamoli, i oivjet u i
neke ljude koji su davno umrli! Hazreti Musa, a.s., nato ree:
Zahvalan sam na Tvojoj bezgraninoj milosti, ali ja elim
samo da bude onako kako si Ti odredio. Ovaj svijet je svakako
prolazna kua i svima nam je sueno umrijeti, pa zar je onda
bitno hoe li ovjek ivjeti koji dan due ili krae! Jedino to je
zaista bitno jeste da ivimo i umiremo kao vjernici!
I zaista, smrt naposljetku eka svakoga. Zato je jako vano
da se ve od djetinjstva trudimo da se ponaamo to ljepe, da
potujemo svoje roditelje i starije, da budemo iskreni prijatelji
i da ne inimo drugima nita to e ih rastuiti i oneraspoloiti.
estito i marljivo dijete jednog dana e postati estit i poten
ovjek. A znamo da dragi Bog voli takve i da im je nakon smrti
obeao sigurnu nagradu i vjeni ivot u kome nikada nee biti
tuni ni nesretni.
71
Nesuhova tevba
72
Onaj koji pije iz vra Boijeg znanja
ne otkriva tajnu koja postade mu znana;
kad Boijem ovjeku je tajna otkrivena,
usta su mu nijema kao zaivena.
Ovom pobonom starcu bilo je ao Nesuha, pa je iskreno
molio Boga da se smiluje tom grjeniku i pomogne mu.
Jednog dana Nesuh je, kao i obino, bio sa enama u ha-
mamu, donosio je toplu vodu i polijevao je djevojke dok su se
kupale, kad princezine slukinje odjednom povikae: Nema
princezine skupocjene naunice! Sve ene poee traiti nau
nicu, ali ona kao da je u zemlju propala. Pretraile su cijeli
hamam, ali naunice nema pa nema. Zakljuie da ju je onda
sigurno neko ukrao, pa odluie da pretrae sve ene u hamamu.
Naredie da niko ne naputa hamam sve dok princezina nau-
nica ne bude pronaena.
Nesuh shvati da e i njega pretraiti, a onda e svima biti
jasno da je on ustvari mukarac. Znao je da mu tad ne bi bilo
spasa. ene bi sigurno odmah pozvale strau, a sultan ne bi
imao milosti prema takvom grjeniku. Smrtno uplaen, Nesuh
se u sebi obrati Bogu: O Gospodaru, Ti zna da sam Ti se esto
kajao zbog svojih grijeha, ali dopustio sam svojoj strasti da me
svlada. O kako sam sada jadan i nesretan! Sad e me sigurno
snai kazna za moje grijehe! Kamo sree da me majka nikad nije
ni rodila! Ako mi Ti ne pomogne, nema mi spasa! Pomogne
li mi sada, zaista u se popraviti i nikada vie neu initi ovakve
grijehe! Iskreno se kajem, pa prihvati moju tevbu!
Gospodaru, sto sam puta pogazio obeanje,
vraao se grijehu nakon to sam izrekao pokajanje;
bolje da se i ne rodih kad ne ivim ivot prav,
kamo sree da me davno rastrgao strani lav!
73
Ako sada izbavi me iz nevolje ove,
kunem Ti se odbacit u silne grijehe svoje!
Molio je dragog Boga, iskreno se kajao,
Melek smrti Azrail pred njime je stajao.
Poto izree svoju dovu, Nesuh se od silnog straha onesvijesti.
Potraga za princezinom naunicom je nastavljena, pretraivane
su sve ene u hamamu, ali naunicu nisu mogli pronai. Djevojke
prioe Nesuhu koji je onesvijeten leao na podu da ga pre-
tresu, ali upravo u tom trenutku jedna princezina slukinja
povika: Evo naunice, pronala sam je na dnu bazena! Djevojke
veselo zagrajae i okupie se oko te robinje, a njihova vika pro-
budi Nesuha.
Nesuh tad shvati ta se dogodilo. Bilo mu je jasno da je Bo-
ijom milou u posljednji as spaen sramote i sigurne smrti.
On postieno pokri lice svojim ogrtaem i gorko zaplaka, kroz
pla govorei: I pored svih mojih runih djela i grijeha, Bog
me spasio propasti. Stotinu puta pogazio sam svoje obeanje, a
On mi se ipak smilovao, iako sam zasluio da budem kanjen.
Milostivi je sakrio moj grijeh od drugih, pa zar da budem ne-
zahvalan rob!
Bog uini da me ljudi kao istog znaju,
u paklu mi mjesto, a ja zavrih u raju;
hvala Tebi, Milostivi, to me spasi jada,
iako bi pravo bilo da estoko stradam!
Princeza tad prie Nesuhu i zamoli ga da bude njen lini
pratilac u hamamu. Nesuh ljubazno odbi tu molbu, jer ovaj
put vrsto je odluio da se promijeni i potrudi se da stekne
Boije zadovoljstvo. Odselio je u drugi grad, prestao se odije-
vati kao ena i postao je istinski vjernik i estit ovjek.
74
I zaista, dragi Bog uvijek prima iskreno pokajanje. Kakvo
god zlo ovjek da uini, koliki god grjenik da je bio, Milostivi
je spreman oprostiti mu ukoliko se iskreno i iz dubine srca
pokaje za svoje grijehe. Dragi Bog strpljiv je prema grjenici-
ma i On im prua priliku da se pokaju i postanu ispravni. Da
nije Njegove milosti, On bi, znamo, vrlo lahko mogao odmah
kazniti ovjeka za svaki poinjeni grijeh. Nastojmo, zato, i mi
biti milostivi prema drugima, opratajmo im njihove greke i
pruimo i onima koji su nas nekad povrijedili priliku da za-
slue nae prijateljstvo. Ako nas i opet iznevjere, pa Bog sve
vidi nas e nagraditi za nau strpljivost i dobrotu, a oni koji
ne prihvataju ruku prijateljstva i oprosta proi e onako kako
zasluuju.
75
Kradljivac koji se
pravdao sudbinom
76
me vrijea i napada?! Zar tebe nije sram da krtari s onim
to je stvorio dobri Bog, a zna da je On beskrajno bogat i da
Njegov imetak ne moe presuiti!
Vrt pripada Bogu, a ja sam Njegov rob,
pa ako i pojedem hurmu, nju je stvorio Bog;
to se tako srdi i galami na me,
zar ja mogu umanjiti Boije imanje!
Vlasnik vrta tad naredi svom slugi: Pouri kui i donese
mi onaj debeli konopac, a onda u dati pravi odgovor ovom
bezobraznom lopovu! Sluga poslua i brzo se vrati nosei ko-
nopac, a onda vlasnik vrta skide onog mladia sa stabla, veza
ga konopcem i stade ga tui i amarati. Dok su udarci pljutali
po njemu, mladi je zapomagao: ta je tebi, nevjernie! Tue
me iako zna da nisam nita kriv! Lijepo sam ti objasnio da
nema razloga da se ljuti! Pa ja, ustvari, nita i ne radim,
odgovori mu vlasnik vrta, Boiji rob udara drugog Boijeg
roba tapom koji takoer pripada Bogu. Ne znam zato se a-
li i zapomae kad i sam zna da mi ustvari nemamo nita s
ovim.
Kad saslua straarevu priu, kradljivac shvati svoju zabludu.
Bilo mu je jasno ta je straar htio rei s ovom priom i znao je
da je zbilja glupo vlastite grijehe i pogreke pravdati sudbinom
i Boijom voljom.
Sad se kajem to iznesoh tako glupo opravdanje,
jer zaista mi smo krivi za vlastito stanje;
sve to radi, radi po slobodnoj volji,
ti sam bira da l e biti gori ili bolji.
Zapamtimo, dakle, da nam je dobri Bog, Stvoritelj itavog
svijeta i nas samih, dao slobodnu volju i mogunost izbora, i
77
upravo zato mi i hoemo odgovarati za svoja djela. Kad ovjek
uini kakvo zlo, ne moe se pravdati da je tako bilo sueno.
Na nama je da odaberemo izmeu dobra i zla, da uvijek do-
bro razmislimo da li je ono to inimo ispravno ili pogreno.
Razum i slobodna volja su velike blagodati koje nam je Bog
darovao, i mi smo duni potruditi se da te blagodati to bolje
iskoristimo.
78
Mi i aba
79
abu, gavran je letio iznad oblinjeg sela. Kad seljaci vidjee taj
prizor, veoma se zaudie i povikae: Gledajte uda, gavran je
uhvatio abu! To da je uhvatio mia nije nikakvo udo, ali prvi
put vidimo da je gavran uhvatio ivotinju koja ivi u vodi!
Uplaena i tuna, aba im odozgor dobaci: Gledajte i dobro
zapamtite kakva je sudbina onoga ko se drui s nekim ko mu
nije par!
Sad vidite kakva propast u tome se krije
da se drui s nekim ko za tebe nije;
sretniji je onaj ko se podalje od ljudi dri
od onoga ko se s budalama stalno drui.
Kad budalu uzme za najboljeg druga,
sem nesree ne moe te snai sudba druga.
Takva je, eto, bila sudbina abe koja se druila s miem i
prihvatila njegov budalasti prijedlog. A nama ova pria neka
poslui kao pouka. Nastojmo se uvijek druiti s pametnim
i estitim ljudima, jer druenje s onima koji ne koriste svoj
razum moe nas, prije ili kasnije, skupo kotati.
80
Beduin i mudrija
bez djela
81
Njegov iznenadni saputnik nasmija se kad to u i ree: Ali
to je zaista smijeno! Zaboga, zato ne istrese pijesak iz te
vree, a onda je dopola napuni penicom iz druge vree. Tako
e imati dvije dopola pune vree, a tvojoj kamili bit e lake
nositi teret. Shvata li sada, dobri ovjee?
Beduin zbunjeno pogleda svog saputnika, neko vrijeme je
utio, a onda ree: Zanimljivo... Kako se ja nisam toga dosje-
tio?! Pomisli kako ovaj ovjek koga je sreo sigurno mora biti
neki uenjak, a moda je ak i sam vezir.
Dok je beduin bio zabavljen takvim mislima, onaj o-
vjek mu se obrati: A sada, prijatelju, sjai s kamile, pa u
ti pomoi da isprazni tu vreu s pijeskom i prespe u nju
penicu.
Beduin naredi kamili da klekne, sjaha, pa, uz pomo svog
saputnika, skide s kamile obje vree. Prosu pijesak iz jed-
ne, a onda je dopola napuni penicom iz druge vree, pa
obje vree opet natovari na kamilu. Uzjaha kamilu i onda se
obrati onom ovjeku: Sad kad sam olakao kamili i ti moe
uzjahati sa mnom. Ovaj tako i uini, pa nastavie svoj put.
Jahali su neko vrijeme kroz pustinju, a onda se beduin
okrenu i upita ovjeka iza sebe: Jesi li ti moda neki vezir ili
si ak sam sultan?
O ovjee ueni, o ti mudre rijei,
hoe li mi o sebi makar neto rei;
sa pameu takvom i tolikim znanjem
ti si sultan ili vezir, nisi nita manje.
ovjek se nato glasno nasmija i ree: Sultan?! Vezir?! Otkud
ti takva pomisao?!
Beduin ga zaueno upita: Ali ko si, onda, ti i ime se
bavi? Sigurno si kakav bogati trgovac, ili si moda kadija?
82
ovjek odreno zavrti glavom: Ne, nisam ni trgovac niti
kadija. Ja sam, ustvari, prilino siromaan ovjek, nemam ni-
kakvo naroito zvanje ni imanje.
Nita nemam, ja sam samo siromaak hudi,
od onoga ivim to mi daju dobri ljudi!
Beduin je neko vrijeme u nevjerici gledao svog saputnika,
a onda srdito ree: Bog ti je, dakle, svu tu pamet i znanje dao
uzalud?! Odmah sii s moje kamile i nastavi dalje pjeice!
Ali zato?!, zbuni se ovjek, zar sam ti uinio neto
naao?! Nee me valjda bez razloga ostaviti samog ovdje u
pustinji?!
Beduin ga srdito pogleda i ree: Uinio si naao samome
sebi! Zar te nije stid da bude nezahvalan Boiji rob i ne isko-
risti blagodat koju ti je Milostivi dao! Silazi odmah s moje
kamile, jer s takvim ovjekom ne elim dalje putovati!
Priprosti beduin tako je nauio ovog uenog ovjeka da za-
hvalnost Bogu na nekoj blagodati znai ispravno je iskoristiti.
Znanje i uenost zaista jesu velika blagodat Dobrog Boga, a
oni kojima je takva blagodat darovana duni su da je iskoriste
tako to e posredstvom nje pomoi i sebi i drugima. Daro-
vit i uen ovjek mora u znak zahvalnosti Bogu svoje znanje
prenositi na druge i truditi se da od njegovog znanja svi imaju
koristi. Imati znanje a ne koristiti ga zbilja je loe. Uostalom,
u islamu se znanje bez djela smatra veoma runom osobinom.
83
Mladi koji je
slijedio svoj san
84
Naalost, mnogi ljudi sjete se dragoga Boga tek kada ih snae
kakva nesrea i kad su u nekoj nevolji, a dok uivaju u Boijim
blagodatima i koriste se Njegovim dobrima, nemarni su i zabo-
ravljaju na Milostivog. Kad uivaju u srei i blagostanju, ne sje-
aju se Boga, a u nesrei i jadu sjete Ga se, mole da im pomogne i
spasi ih. Zaista je istina da smo mi ljudi nezahvalna bia!
Uglavnom, ovaj mladi plaui je molio Boga: O Gospo-
daru, zaista Ti nisam zahvaljivao na blagodati koju si mi daro-
vao, a sada sam zapao u nevolje! Molim Te da mi pomogne i
spasi me siromatva! Znamo da je Bog milostiv i milosrdan i
da se odaziva Svojim robovima kad su u nevolji i trae pomo
od Njega, ma koliko da su prije toga bili nemarni i nezahvalni.
Tako se naposljetku smilovao i ovom mladiu.
Danima i noima mladi je upuivao dove, a jedne veeri
zaspa s rukama podignutim na dovu i usni udan san.
Zaspa, a u snu zau nepoznat, moan glas:
Blago je u Egiptu, tamo je tvoj spas!
U Egipat kreni prije nego bude kasno,
Bog se smilovao na tvoje siromatvo;
ondje na tebe eka zakopano blago,
dug je put pred tobom na kraju bit e ti drago!
Kad se probudi, mladi pomisli: Eh, kakav san! Sanjao
sam da mi Boiji glasnik kae da trebam poi u Egipat i pro-
nai ondje zakopano blago. Ipak, to je samo san, a glupo je
vjerovati u snove...
Naredne noi opet usni isti san, a ujutro je dugo razmiljao
o tome. Nikad mi se jo nije desilo da dva puta sanjam isti
san, mislio je, moda mi se Bog zaista smilovao, moda je
san istinit i zbilja me eka zakopano blago. Ako opet usnijem
isti san, poi u u Egipat.
85
I tree noi sanjao je potpuno isti san: u Egiptu, na mjestu
koje je jasno vidio, zakopano je blago koje pripada njemu.
Ovog puta mladi je bio siguran da ga je dragi Bog putem sna
uputio kako da se izbavi iz nevolje. Odlui da proda sve stvari
iz kue kako bi imao novca za put, te se zaputi u Egipat.
Nakon dugog i napornog putovanja, umoran i iscrpljen,
stie u Egipat. Sad je jo trebalo da pronae ono mjesto koje
je vidio u snu i provjeri da li je ondje zbilja zakopano blago.
Bio je sretan to je napokon u Egiptu i iskreno je vjerovao da
je njegov san istinit.
Pun nade i vjere u Egipat stie,
nadao se da je svome blagu blie;
na skrovitom mjestu da se blago krije
kamo ljudi nisu zalazili prije.
Kad stie u Egipat, mladi shvati da je usput potroio sav
novac. Nije imao ak ni toliko da ode u karavan-saraj i ondje
prenoi. Pomisli da bi moda mogao ispriati nekome otkud
i zato je doao u Egipat, zatraiti neto novca na zajam, pa
vratiti kad nae blago, ali znao je da bi se ljudi smijali takvoj
prii. Razmiljao je: A moda bih mogao sjesti na ulicu i pro-
siti. Dobri ljudi e mi neto udijeliti, a onda u moi platiti
prenoite i nahraniti se. Ovdje me ionako niko ne zna, nemam
se ega sramiti, a sutra u potraiti svoje blago.
Ipak, odustao je od te namjere. Bilo ga je previe stid pro-
sjaiti, te zato zakljui da mu onda nema druge nego da pro-
vede no napolju. etat u, uostalom, cijelu no ulicama, i to
je ba dobra prilika da upoznam grad, mislio je.
Uskoro, meutim, osjeti silnu glad. Ve drugi dan nije nita
jeo, a bio je veoma umoran i iscrpljen od dugoga puta. Malo
porazmisli i shvati da e ipak morati prositi kako bi kupio sebi
86
neto za jelo. Zakljui da je najbolje da saeka veer, onda e
moi sjesti na ulicu i moliti prolaznike za neto novca, a oni u
mraku nee moi vidjeti koliko ga je stid. Pokrit u se preko
glave svojim ogrtaem, i samo u ispruiti ruku, razmiljao je.
Stajao je na ulici, razmiljao dugo,
as bi jedno pomislio, a as opet drugo;
jednog trena mislio je: Trpi svoju muku!,
a onda bi pomislio: Ipak prui ruku!
Jadni mladi etao je itav dan ulicama i razmiljao ta da
ini, sve dok se polahko nije poelo smrkavati. Naao je pri-
kladno mjesto, sjede ondje i poe prositi. Dugo je sjedio ispru-
ene ruke, ali niko mu nije nita udijelio. Mladi nije znao
da je sultan naredio da se nakon jacija-namaza niko ne smije
zadravati na ulici, da ljudi moraju biti u svojim kuama, a
svako ko se nou zatekne na ulici bit e uhapen i kanjen.
Sjedio je na ulici tuan, gladan i umoran, kad osjeti neiju
ruku na svom ramenu. Na trenutak pomisli da mu se Bog
smilovao i poslao nekoga da se pobrine o njemu: Sigurno
je neki dobar ovjek shvatio da sam stranac ovdje, pa mi sad
eli pomoi, nahraniti me i ponuditi mi prenoite. Okrenu
se i shvati da pred njim stoji zapovjednik none strae. Visok
i snaan ovjek pod orujem gledao je mrko mladia i pitao
se ko je on i ta uprkos zabrani radi nou na ulici. Iza njega
stajalo je jo nekoliko straara, te odmah stadoe tui sirotog
mladia. Udarci su pljutali po njemu onako umornom i is-
crpljenom. Pokuavao im je objasniti ko je, otkud i zato je
doao, ali straari mu nisu doputali da govori.
Nekoliko noi ranije neki lopovi opljakali su nekoliko
duana, i zato je sultan naredio da niko ne smije nou izlaziti
na ulicu. Mladi nije znao za to, a straari su bili sigurni da je
87
svako ko se nou zatekne na ulici sigurno lopov. Zato su tukli
mladia bez milosti, i uzalud je bilo njegovo zapomaganje. Zapo-
vjednik strae vjerovao je da svako zna za sultanovu naredbu,
a lopov, kad bude uhvaen, svakako nee tek tako priznati da
je zaista lopov.
Dok su ga straari tukli, mladi je zapomagao i vikao:
Smilujte se, tako vam Boga, ja nisam lopov! Sve u vam obja-
sniti, prestanite me tui! Zapovjednik strae naposljetku se
saali, naredi da prestanu tui nesretnog mladia, pa mu se
obrati: Ako nisi lopov, ta onda nou radi na ulici?
Vjerujte mi, nisam lopov! Pogledajte me, zar vam ja liim
na lopova!, kroz pla je govorio mladi, stranac sam ovdje, do-
ao sam iz Bagdada. Imam nekog posla u Egiptu, i zaista nisam
znao da se nou ne smije biti na ulici. Putujui ovamo potroio
sam sav novac, umirem od gladi, a ovdje ne poznajem nikoga.
Htio sam prositi, ali bilo me previe stid. Uostalom, da sam
zaista lopov, zar mislite da bih sjedio ovdje na ulici i ekao da se
pojavite?! Da sam lopov, zar bih bio gladan i ovako iznuren?!
Zapovjednik strae upita ga zato je doao u Egipat, pa
mladi sve potanko ispria. Kad saslua mladievu priu, za-
povjednik strae stade se iz sveg glasa smijati, pa, drei se od
smijeha za stomak, ree: Budalasti lopove, smisli barem neku
la u koju se moe povjerovati! Mladi se kleo da je rekao
istinu, ali zapovjednik strae nije mu vjerovao: Zaboga, pa
ne misli valjda da smo tolike budale da povjerujemo u takvu
priu?! Zar je mogue da neko bude toliko glup da zbog sna
proda sve to ima i zaputi se ak iz Bagdada u Egipat, vjerujui
da ga ovdje eka zakopano blago?!
Straari onda odvedoe mladia u tamnicu, a sutradan ga
izvedoe pred sultana. Mladi ispria sultanu sve o sebi i objasni
zato je doao u Egipat. Sultan je bio milostiv i poten ovjek,
88
a posebno je imao dara da ocijeni ljude. Osjeao je da mladi,
koliko god njegova pria bila nevjerovatna, ipak govori istinu.
Sultan se onda obrati straarima: Zato ste pretukli ovog jad-
nog nedunog mladia?! Zar nije bilo oito da je stranac! Zar
bi pravi lopov sjedio nou nasred ulice i ekao kad e naii
straa!
On nije iz bande to je nou krala,
to je samo jedna naivna budala!
A onda sultan ree mladiu: Zar bi pametan ovjek zbog
sna, makar se taj san triput ponavljao, rasprodao svoj imetak,
ostavio svoju domovinu i zaputio se u tuinu?! Ti kao da ne-
ma nita u glavi! Postoji li iko na ovome svijetu ko se oboga-
tio zahvaljujui snu! I ja sam nekoliko puta sanjao da me na
jednom dalekom mjestu eka zakopano blago, ali nisam bio
tolika budala da povjerujem u san.
Nekoliko noi sanjao sam stalno:
u Bagdadu eka me blago zakopano;
i kuu bih mogao opisati jasno
pred kojom se krije silno blago krasno.
Isti san sam sanjao skoro svake noi,
al ne htjedoh zato u tuinu poi!
Sluajui sultana kako opisuje kuu koju je sanjao, mladi
pomisli kako je ta kua posve ista kao kua njegovog oca u
Bagdadu. Sultan na kraju ree: Da, sanjao sam, dakle, mno-
go puta da se ispred kue u Bagdadu koju sam ti opisao, u
vrtu ispod jednog suhog stabla, krije silno blago, ali nije mi na
pamet padalo da povjerujem u san i poem u Bagdad. Zato,
vrati se u svoju zemlju, zaponi novi ivot meu svojim prija-
teljima i proi se snova o zakopanom blagu.
89
Mladiu je odjednom postalo jasno da je kua iz sultano-
vog sna upravo njegova kua, a u vrtu ispred kue zbilja se
nalazilo staro i osueno stablo. Onda se mladi pokloni pred
sultanom i ree: Zahvaljujem na ukazanoj milosti. Vraam se
kui i sad znam da sam naao ba ono to sam traio. Sultan
ga pogleda saaljivo, bilo je jasno da je uvjeren kako je mladi
skrenuo s pameti, ali momku to sad nije bilo vano. Neka
misli o meni ta god hoe, vano je da e se moj san ostvariti,
pomisli.
Sultan dade mladiu neto novca da mu se nae usput,
i ovaj sav sretan krenu nazad kui u Bagdad. Cijelim putem
pjevao je od sree i nije skidao osmijeh s lica. im stie kui,
posijee staro stablo u dvoritu, i ispod njegovog korijenja
nae sanduk pun zlatnika. Bilo je tu mnogo vie novca nego
u oevoj ostavtini koju je onako proerdao. Mladi je sad bio
jedan od najimunijih ljudi u Bagdadu.
Ipak, iz svega to mu se desilo izvukao je pouku. Odluio
je dio novca uloiti u trgovinu, postao je trgovac i nastojao
je potenim radom i sam neto zaraditi. Nije vie, naravno,
troio novac u besmislice, a u znak zahvalnosti Bogu do kraja
ivota bogato je pomagao sirotinju, kole i sirotita.
90
ejh koji je
jahao na lavu
91
Napokon, mladi dervi stie u ejhov grad i potrai ejhovu
kuu. Bio je silno radostan i poletan, veseo to je stigao na
cilj. Pokuca na vrata ejhove kue. Otvori mu ejhova ena, pa
kad ugleda nepoznatog mladia, upita: Ko si ti i koga trai?
Bilo je jasno da je srdita i mladiu se obraala osorno i grubo.
Mladi dervi pomisli: Ovo nipoto ne moe biti ejhova ena.
I najneotesanija osoba bi nakon toliko godina ivota sa ejhom
nauila kako se treba ophoditi prema gostima i ne bi se ljudi-
ma ovako grubo obraala. Mladi onda upita: Zar ovo nije
kua ejha Harakanija? Jeste, ovo je njegova kua, odgovori
ena, a sad brzo kai ta hoe i zato si doao; imam posla i
ne da mi se gubiti vrijeme s tobom!
Zbunjen i zauen, mladi joj objasni: Ja sam mladi
dervi i doao sam izdaleka posjetiti ejha. Prevalio sam veli-
ki put da bih postao ejhov uenik. Je li ejh sada kod kue?
Ne, odgovori ena, ejh trenutno nije kod kue, izaao je
nekamo. A tebi mogu rei da si se uzalud muio i prelazio
toliki put! Toliko si putovao samo zato da bi posjetio ejha?! I
ko je, uostalom, ejh! Obini ovjek poput svih ostalih ljudi!
Ustvari, kamo sree da je on poput drugih ljudi; pametan
ovjek ne bi se nipoto bavio budalatinama kakvim se on
bavi!
Mladi se zaprepasti i ree eni: Kako smije tako govoriti!
ejh je poseban ovjek i njega ne treba porediti s drugim lju-
dima! Doao sam ga posjetiti jer se elim okoristiti njegovim
znanjem i mudrou.
ena se na te rijei mladog dervia stade grohotom smijati,
pa ree: Okoristiti se njegovom mudrou?! Zaista smijeno...
A ta to on zna to ti ne zna? Jo nisam ula da je on rekao
neto pametno i poduio druge neemu zaista vrijednom.
Izgleda da si ti prava budala.
92
ena ree: Mome, zbilja si budala;
toliki si put preao ta to nije ala!
Pametnijeg posla nema u ivotu svome
ve na noge dolaziti ejhu blesavome;
moda ti je pamet svu oduzeo vrag,
pa ejh ovaj beskorisni tolko ti je drag!
Mladi se sad ve naljuti, ali ena se nije prestajala smijati
i izrugivati se i s mladim derviem i sa ejhom. Iz potovanja
prema ejhu mladi joj nije htio rei nita runo, ali u njemu je
kipjelo od bijesa. ena, meutim, nije prestajala da se smije
i vrijea ejha: ejh kae?! To je obini prevarant koji vara
mladie jo gluplje nego to je on! Mene, meutim, nije us-
pio prevariti i ne doputam mu da mi napuni glavu svojim
budalatinama. Nauila bih ja pameti stotinu takvih ejhova
i dervia! Tvoj ejh ne zna nita o ivotu; on je obina naivna
budala!
Onda ena poe savjetovati mladog dervia da se odmah
vrati kui i zaboravi na ejha, inae e mu ejh napuniti glavu
raznim glupostima koje e mu upropastiti ivot. Govorila je
derviu da je on jo mlad i ne shvata u kakvoj bi se opasnosti
mogao nai, i uvjeravala ga je da je za njega najbolje da se
smjesta vrati odakle je i doao.
Mladi sad izgubi strpljenje i odlui odgovoriti eni istom
mjerom: Sad si prevrila svaku mjeru! ejh je istinsko sunce
vjere, a ti ga tako vrijea! Sretan sam to sam prevalio toliki
put da ga vidim, a ti bi da zatruje izvor s koga elim piti!
Bestidnice, umjesto da si sretna to si ejhova ena, ti ga vri-
jea i govori o njemu sve te rune stvari! Poto odgovori
ejhovoj eni na njene uvrede, mladi dervi je upita: A sad mi
kai gdje je ejh i kako ga mogu nai?
93
ena mu ljutito odgovori: Otkud ja znam u koju se rupu
zavukao! Idite k vragu i ti i on! Sam ga potrai, pa proerdaj
svoju mladost s njim! Rekla sam ti ono to treba da zna, ali ti
me nisi htio sasluati.
Mladi se onda udalji od ejhove kue i krenu u grad. Pitao
je prolaznike za ejha, dok mu neko ne ree da je vidio ejha
kako na brdu iznad grada skuplja suha drva za ogrjev. Mladi
dervi odmah se zaputi na to brdo. Usput je razmiljao o ejho-
voj eni i njenoj looj naravi. udio se kako ejh ima strpljenja
da ivi s njom i pitao se zato se ejh ne razvede od tako zle i
odurne ene.
Zato ovaj dini ovjek, prvak vjere znani
doputa da s takvom enom prolaze mu dani!
Onda mladi pomisli da je prenaglio i ree sebi: A mo-
da ja ipak prebrzo donosim zakljuke. ejh najbolje zna
zato ivi s tom enom. Sigurno se u tome krije neka mu-
drost, inae je ejh ne bi uzeo za enu. Ako je ejh ve trpi,
za to sigurno postoji neki dobar razlog. Onda opet pomisli
da je ejhova ena jednostavno zla i poe saalijevati ejha:
Ne, ne moe ipak postojati dovoljno dobar razlog da neko
ivi s onakvom enom. Nema tu nikakve skrivene mudro-
sti. Jadni ejh sigurno se boji one jeziare, pa se ne smije
razvesti od nje. Niko na svijetu ne bi trpio onakvu enu.
Zaista ne shvatam kako to da je ejh jo uvijek u braku s
njom.
Njih su dvoje kao melek i odvratni vrag,
pa zar melek avolu da prelazi prag!
Ako ne moe prijatelja imati za saputnika,
zar je mudro na put povest drumskog razbojnika!
94
Zabavljen takvim mislima, mladi odjednom ugleda ej-
ha kako mu dolazi ususret. Mladi dervi nije mogao vjerovati
svojim oima: ejh mu se pribliavao jaui na leima stra-
nog pustinjskog lava! Mladi je sa zaprepatenjem, irom
otvorenih usta, gledao taj prizor. Znao je da Bog doputa
Svojim dobrim robovima da izvode svakojaka uda, ali ni-
kad prije nije vidio ovjeka kako jae lava. Mladi dervi tad
pomisli: Bog mi se smilovao i dopustio mi da ovo vidim.
Kamo sree da ejhova ena ovo vidi; onda vie ne bi govorila
onakve stvari o ejhu!
Jaui na leima lava, ejh se, sa irokim osmijehom na
licu, pribliavao mladiu. Na lava je natovario sveanj suha-
raka koje je sakupio na brdu, a u ruci je umjesto bia drao
golemu ivu zmiju. Kad mu ejh prie dovoljno blizu, mladi
shvati da ejh ve zna sve ono to se mladom derviu usput
motalo po glavi.
I zaista, ejh ispria mladiu sve ono to mu se putem de-
avalo, prepria mu razgovor sa ejhovom enom i spomenu o
emu je sve mladi razmiljao dok je traio ejha. Mladi dervi
je sa strahopotovanjem gledao preda se. Onda mu ejh ree:
Znaj, mladiu, da je ono o emu si dolazei ovamo razmi-
ljao ejtanska spletka. Zar bih, da ne trpim onakvu enu, bio
od Boga poaen ovakvom milou i zar bi mi bila data ova
sposobnost kakvu si vidio?! Vjeruj mi da sam zahvaljujui str-
pljivosti sa onakvom enom zasluio takav stupanj da mogu
uzjahati lava i u ruke uzeti ivu zmiju.
Mladi dervi paljivo je sluao ejha. Znao je da ovaj mudri
ovjek govori istinu. ejh ga onda posavjetova: Dobri mladi-
u, preao si tako dalek put da bi me sreo, pa zapamti moju
prvu lekciju: da bi dosegao visok poloaj kod Boga, mora
biti strpljiv i spreman da podnese svako iskuenje. Onaj ko
95
eli posjetiti Kabu ne smije se plaiti duine puta, prepreka ni
drumskih razbojnika.
Mladi dervi tad prie i poljubi ejha u ruku. Sad je znao
da onaj ko eli okusiti med ne smije imati straha od pelinje
aoke.
A i mi smo kroz ovu priu o velikom ejhu Harakaniju
nauili da je Boija nagrada onima koji su strpljivi u nesrei
i tegobi velika. Nevolje koje nas u ivotu pogaaju esto su
iskuenja, pa ih moramo podnijeti s vjerom u Boga i nadajui
se da emo ako budemo strpljivi biti za to nagraeni i da e
nam biti oproteni nai grijesi.
96
Partija aha
97
i zato namjerno gube. A ti zato misli da ti u ahu niko nije
ravan.
Caru nije bilo drago to uti, ali proguta svoju srdbu i ree:
Uredu, sad u ti pokazati kakav sam ahist. Matirat u te u tri
poteza, a ti se potrudi da odigra najbolje to zna. To emo
jo vidjeti, ree dvorska luda, a ti ne zaboravi da si obeao da
se nee ljutiti ako izgubi.
Poee igrati ah, i car je odmah pokuao napasti svim si-
lama, ali se dvorska luda odlino branio, a onda odigra neko-
liko vjetih poteza i matira cara. Kad car shvati da je izgubio,
veoma se naljuti, pa stade ahovskim figurama gaati dvorsku
ludu. Dvorska luda skakutao je uokolo nastojei izbjei udar-
ce, i kroz smijeh je dobacivao caru: Eto, bez mnogo muke
sam te pobijedio! Sad si barem vidio ta je prava igra! I zato
se ne dri svog obeanja? Rekao si da se nee ljutiti, a sad me
gaa figurama! Mudri stari ljudi su rekli da obeanjima careva
ne treba vjerovati!
Ne prestajui ga gaati, car ree: Imao si sree i to je sve!
Na trenutak sam se zamislio u vezi s nekim dravnim stvari-
ma, a ti si iskoristio moju nepanju i matirao me. Ako zaista
misli da si bolji od mene, doi i odigrajmo jo jednu partiju!
Dvorska luda mu odgovori: Ne, meni je ova pobjeda do-
voljna za narednih sedam godina! I ne pada mi na pamet da
te opet pobijedim, jer ne elim da me ponovo gaa figurama.
Uostalom, ako se tako brzo iznervira, bolje da uope ne igra
ah.
Car je navaljivao i navaljivao da igraju ponovo, i dvorska
luda naposljetku pristade: Uredu, odigrajmo jo jednu par-
tiju. Znam da e ako izgubi opet izgubiti ivce i poeti me
gaati, ali ta se tu moe. Zna kako kau: ne ujeda korpija
zato to drugima eli zlo, ve zato to joj je priroda takva.
98
Oho, jo me poredi i sa korpijom!, negodovao je car, a
dvorska luda ree: Ja se samo podsjeam mudrih narodnih
izreka.
Uglavnom, car i dvorska luda sjedoe da odigraju jo jednu
partiju aha. Dvorska luda opet brzo pobijedi cara. Car je sad
ve bio zaista bijesan, tako da je sav drhtao od srdbe. Vidjevi
to, dvorska luda pobjee u jedan ugao sobe, dograbi jorgane
koji su se tu nalazili, pa se pokri sa sedam jorgana.
Luda brzo skoi, od cara u stravi,
pa sa sedam jorgana pokri se po glavi;
uuri se luda pod jorgane skupe
da se tako spasi od careve ljutnje.
Car je u udu gledao ta luda ini. Sve to bilo mu je smije-
no, ali se pomalo i zabrinu da njegov miljenik nije moda siao
s uma. Zbunjen upita: Ludo blesava, ta to radi?! Zato se
skriva pod jorganima, i to ak pod sedam jorgana?! Skrenuo
si s uma ili je to neka smicalica?
Dvorska luda odgovori: O matirani care, niti sam poludio
niti sam smislio neku alu! Trebalo bi da zna zato sam se za-
vukao pod jorgane! Ne, zaista ne shvatam!, ree car.
Onda dvorska luda objasni: Kad sam te prvi put pobije-
dio, toliko si se naljutio da si me gaao ahovskim figurama.
Sad kad sam te opet pobijedio ne smijem ni pomisliti ta bi mi
mogao uiniti. Ne smijem ti rei istinu u oi. Zato se moram
skriti pod jorgane da bih ti rekao istinu.
Istinu u rei ako jorgani me kriju,
jer gleda me pogledom iz kog munje biju;
pobijedih te, mada znadoh da to ne smijem,
eto zato, care, pod jorgan se krijem.
99
Car se nasmija ludinim rijeima, pa kaza: Izai i ne plai
se! Nije vano, priznajem da si dobar ahist. Uredu, izai
u, ali prvo ovako sakriven elim rei jo neto, ree dvorska
luda. Samo kai sve to ti je na srcu!, smijui se odgovori
mu car.
Luda izae ispod jorgana i ree: Zna, ja uope ne igram
naroito dobro ah. Mislim da bi me svako dijete lahko ma-
tiralo. Tebe sam, meutim, pobijedio zato to ti igra jo gore
od mene. To to te dosad niko nije pobijedio jeste zato to se
tvoji dvorjani plae igrati ozbiljno protiv tebe. Ali, za tebe bi
bilo bolje da protiv tebe igraju najbolje to znaju, jer tako bi i
ti nakon nekog vremena postao dobar ahist.
Car se naas zamisli, pa ree: Da, zaista ima pravo. Isti-
nu treba prihvatiti ak i kad je gorka. Ili kad je kazana ispod
sedam jorgana.
Sad kad si se sloio sa mnom, hajdemo odigrati jo jednu
partiju aha, ree dvorska luda, pa sjede nasuprot aha i poee
na ahovsku plou slagati figure.
100
Pria o tri ribe
101
odgovarati od te namjere. Moda me ak i uvjere da ostanem s
njima, a onda emo skupa nastradati. Najbolje da pobjegnem
i uope im se ne javim.
Mudra riba je znala da e ribari svakog asa baciti mree
u jezero, pa odlui to prije pobjei. Njene prijateljice vidjee
kako odlazi, ali uope se nisu obazirale na to. Tako mudra
riba pobjee iz jezera u potok, onda u neku rijeku, a iz rijeke
u more. Kad stie u more, shvati da joj je tu svakako mnogo
ljepe nego u njenom jezeru. Dok je ivjela u jezeru mislila je
da na svijetu ne postoji bolje mjesto, a sad je stigla u prostrano
more puno hrane, mnogo ljepe i za ivot ugodnije od njenog
jezera.
irokoga mora riba napokon se dokopala,
nakon to je dugo rijekom putovala;
mnogo muke i nevolje na putu je snae,
naposljetku ipak utoite divno nae.
A ta je bilo sa druge dvije ribe? Kad su ribari zabacili svo-
je mree u jezero, odluni da poto-poto uhvate ribe, one su
shvatile da su trebale pobjei sa svojom drugaricom. Jedna od
te dvije ribe bila je manje naivna od druge, pa odlui da se,
kad ve nije na vrijeme pobjegla, pokua barem sada nekako
spasiti. Odlui se pretvarati da je mrtva, nadajui se da tim
lukavstvom moe spasiti ivot. Znala je da to moe biti veoma
opasno, ali ipak izroni na povrinu jezera i okrenu stomak ka
nebu, pretvarajui se da je mrtva. Jedan ribar je izvue iz vode,
pogleda je i ree svojim drugovima: teta; lijepa riba, ali sad
kad je mrtva, nama je beskorisna. Onda baci ribu na pijesak,
a ona se neko vrijeme pritajila i leala je ukoeno kao da je
zaista mrtva. Ribari onda svu panju usmjerie na treu ribu,
a ova riba koja se pravila mrtva to iskoristi te se, neopaeno i
102
kriom, izmigolji i vrati se nazad u jezero. Ondje se pritaji u
pliaku tako da ribari nisu ni primijetili da je tu.
A trea riba, naivna i lahkovjerna, nije se niti pokuala spa-
siti. Istina, neko vrijeme izmicala je ribarima, ali je napokon
ulovie u mreu. Jedan ribar spremi je u svoju torbu, a onda
ribari pooe nazad u grad. Nesretna riba jo neko vrijeme se
koprcala u torbi, mada je znala da je ve prekasno. ak i da se
uspjela izvui iz torbe, nala bi se na suhom, a znamo da ribe
mogu ivjeti samo u vodi. Jadna riba sad se kajala zbog svoje
nepromiljenosti, ali bilo je kasno za kajanje.
Eto, ova pria o ribama ui nas nekim zbilja vanim stva-
rima. ovjek mora koristiti svoju pamet i um, nastojati uvijek
na vrijeme uoiti opasnost i pronai rjeenje prije nego se ne-
volje dese. Kad nas pogodi nesrea koju smo mogli sprijeiti
da smo koristili pamet, od kajanja tad nema koristi. Zato, na-
stojmo uvijek koristiti to bolje svoj razum i pamet, te ogro-
mne blagodati koje nam je dobri Bog darovao. Ne budimo
poput ljudi koji itav svoj ivot proive inei grijehe i loa
djela, a pokaju se kad shvate da im je doao smrtni as. Njiho-
vo pokajanje beskorisno je ba poput kajanja ovjeka koji na
vrijeme nije koristio pamet, pa je dopustio da ga snae nesrea
koju je mogao sprijeiti.
103
Komarac i vjetar
104
nita loe nismo uinili. to je najgore, nikad ne zna kad e
vjetar zapuhati i odnijeti te sa sobom! Njegovo nasilje ne moe
se vie trpjeti! Najbolje da odem hazreti Sulejmanu i poalim
se na vjetar. On e sigurno kazniti tog nasilnika i stati u zatitu
nas slabih.
Komarac onda krenu na put. Letio je nekoliko dana, pre-
valio put kakav nikad prije nije, ali naposljetku stie na dvor
hazreti Sulejmana, a.s. Komarac stupi pred hazreti Sulejmana,
nazva mu selam i izrazi svoje potovanje, a onda ree da ga
udi to to hazreti Sulejman, poznat kao najpravedniji i naj-
milostiviji vladar, doputa da u njegovoj zemlji slabi stradaju
od nasilnika.
Sulejmane, poznat si po pravednosti svima,
pravo sudi i ljudima, i vilama i dinnima;
u kraljevstvu tvome gdje pravednost vlada
zar da samo ja bez krivice stradam!
Hazreti Sulejman, a.s., nije shvatao o emu komarac govori,
pa zauen upita: ta mi ustvari eli rei, komariu? Naravno
da u te zatititi, ali mora mi objasniti o emu se radi; ko to
uznemirava tebe slabog komarca i nanosi ti nepravdu? Kakva
te nevolja pogodila i ta te toliko naljutilo?
Komarac se, uznemiren i ljutit, nije prestajao jadati:
Kakva me nevolja pogodila?! Pa da, ti nikad i ne razmi-
lja o nama jadnim komarcima! Staje u zatitu svih slabih
na ovome svijetu, a zar ima iko slabiji i nezatieniji od nas
komaraca! Stradamo neduni, a nema nikoga da nas zatiti!
Valjda e tek kad nas posve nestane shvatiti da si nas trebao
zatititi!
Sulejman, a.s., se nasmija i ree: Objasni mi napokon ta
ti se desilo. Nikako da pree na stvar. Tako si sitan i slabaan,
105
a toliko pria! Smiri se i polahko mi objasni kakva te nevolja
snala, kako da ti pomognem i ta eli od mene?
elim samo pravdu i nita drugo!, ree komarac.
Hazreti Sulejman, a.s, kroz smijeh ree: Opet poinje!
Shvatio sam da si doao ovdje jer trai pravdu. A sad mi objasni
ta se desilo i kako da ti pomognem.
O ti koji hoe da ti sudim pravedno,
objasni mi kakvo te pogodilo zlo!
Shvatam da ti nepravdu nanio je jai,
al kai mi ko je onaj ko te tlai?
Moda neki dinn je nanio ti zlo;
Samo kai koji, sredit emo to!
Komarac nato ree: A ko je spominjao dinne?! Oni mi
nisu uinili nita loe. Uope i ne obraaju panju na mene
ovako sitnog i neuglednog.
Ko ti je onda nanio zlo? Objasni mi ve jednom! Ko to u
mome kraljevstvu smije nanositi nepravdu drugima, naroito
tebi tako slabanom?!, upita hazreti Sulejman, a.s.
Komarac onda objasni: Vjetar je taj nasilnik; ivim u stra-
hu od njega i plaim se da e me jednom odnijeti visoko u
nebo, a ti zna da bi to bio moj kraj.
Kad shvati o emu se radi, hazreti Sulejman se na trenutak
zamisli, pa ree: Uredu, postupit u po Boijoj pravdi. Ali,
zna, ne mogu presuditi ako i optueni nije ovdje. Moram sa-
sluati obje strane, uti ta on ima rei u svoju odbranu, inae
ne bih bio pravedan sudija.
Ne shvatam ta eli rei, uplai se komarac, kako misli
to da mora pozvati i drugu stranu?
Hazreti Sulejman, a.s., odgovori: Presuda nee biti pra-
vedna ako ne pozovemo i vjetar da doe ovamo. Moramo uti
106
ta on ima rei o svemu, vidjeti da li je bio svjestan da ti ini
nepravdu, sasluati njegovo opravdanje... Onda hazreti Sulej-
man ustade i pozva vjetar da doe. Odmah se zau huk vjetra,
koji je uo hazreti Sulejmanov poziv i bez pogovora mu se
smjesta odazvao.
Vidjevi da vjetar stie, komarac bre-bolje izleti kroz pro-
zor i stade bjeati to je bre mogao. Hazreti Sulejman, a.s.,
nasmija se i pozva ga natrag: Ali ta ti je?! Zato bjei, pa sad
si pod mojom zatitom!
Komarac se samo osvrnu na njega, pa ree: Da, ali dok
vjetar to shvati, za mene e biti prekasno!
Hazreti Sulejmanu, a.s., dopadoe se te komareve rijei,
iskreno i od srca se nasmija i obea nesretnom komarcu da e
narediti vjetru da ga vie ne uznemirava.
107
Sultan Mahmud
i razbojnici
108
ljudi ne mogu uti. Takoer, razumijem govor ivotinja. Tako,
kad pas zalaje, ja znam ta govori.
Drugi kaza: Ja imam posebno otar vid. Kao soko, i iz naj-
vee daljine mogu sasvim jasno sve vidjeti. Tako, naprimjer,
sretnem li u najcrnjem mraku nekog ovjeka, sutra ga mogu
lahko prepoznati na ulici izmeu stotinu ljudi.
I ostali lopovi pohvalie se svojim sposobnostima. Tako
jedan ree da je nevjerovatno vjet u kopanju zidova i da je u
stanju probiti brzo svaki visoki zid, pa tako lopovi mogu sa-
vladati svaku prepreku koja se nae pred njima. Drugi kaza da
ima naroito osjetljiv njuh. Pohvali se da moe osjetiti i pre-
poznati svaki miris i da po mirisu moe nai sakrivenu stvar
makar se ona nalazila i pod zemljom. Naredni lopov ree: Ja
sam vjet u pletenju merdevina od konopaca i penjanju uz ko-
nop. Taman da objesi neto nasred nebesa, ja se mogu ispeti
da to dohvatim.
I tako, svaki lopov kaza u emu je vjet, pa doe red i na
sultana Mahmuda.
Pitali su, ne znajui da je Mahmud car:
A sada nam kai kakav ima dar?
Sultan Mahmud bio je zadivljen vjetinama ovih lopova
i znao je da mora kazati kako posjeduje neku jo udniju
vjetinu. A onda se dosjeti i ree: Ja u svojoj bradi imam
naroitu vjetinu. Pomou svoje brade mogu spaavati ljude
iz zatvora.
Lopovi se zaudie i uglas rekoe: Kakva udna vjetina!
Kako misli da bradom moe spasiti nekog iz zatvora, ne
shvatamo?!
Sultan Mahmud im objasni: Ako se neko nae u zatvoru,
ja se samo poeem po bradi, i ovaj smjesta bude na slobodi.
109
Razbojnici se tome silno obradovae i kazae: Odlino,
samo nam je jo falio neko s takvom vjetinom. Sad se vie ne
moramo niega plaiti, jer ako nekog od nas i uhvate u pljaki,
ti e ga spasiti.
A onda jedan od razbojnika ree: A sad je dosta prie!
Veeras idemo opljakati sultanov dvor i trebamo pouriti,
uskoro e zora.
Zadovoljni to su nali jo jednog druga s naroitom vje-
tinom, lopovi pourie prema dvoru. Kad su bili blizu sulta-
novog dvora, ispred jedne kue zalaja pas. Sultan Mahmud
upita onog lopova koji je imao naroit sluh i razumijevao jezik
ivotinja: Razumije li ta onaj pas kae?
Lopov odgovori: Da, ali ovaj pas je izgleda lud! Kae da je
sa nama sultan Mahmud!
Nemogue, moda nisi dobro uo, zaudie se lopovi, a
njihov drug im ree: Moje ui me nikad nisu prevarile. Pas
zaista kae da je sa nama sultan Mahmud.
E onda je taj pas zaista lud, ili moda ne vidi dobro, smi-
jali su se lopovi, sve se vie pribliavajui dvoru.
Kad dooe pod zidine sultanovog dvora, onaj lopov koji
je bio vjet u pravljenju merdevina brzo od konopaca isplete
dugake merdevine, te se lopovi za tili as prebacie preko vi-
sokog zida dvorca.
Kad su ve bili unutra, rekoe onome s posebnim njuhom da
brzo otkrije gdje se nalazi sultanova riznica. Ovaj odmah osjeti miris
dragulja i pokaza iza kojeg zida se nalazi riznica s carskim blagom.
Potom onaj koji je bio vjet u kopanju brzo iskopa rupu
u zidu i lopovi poee puniti svoje vree zlatom i draguljima.
Dok su razbojnici bili zauzeti tim poslom, sultan Mahmud
neopaeno ode do straara, tako da lopove uhvatie na djelu.
Onda naredi da ih odmah bace u tamnicu.
110
Sutradan lopove izvedoe pred sultana Mahmuda.
im vidje sultana, onaj lopov koji je imao posebno otar
vid ree: Pa ovo je onaj ovjek to je sino bio s nama! Siguran
sam da je to on, prepoznao bih ga meu hiljadu ljudi!
Koga moje oko vidi u najcrnjoj noi,
sutra u ga bez greke prepoznati moi;
a ovaj to sjedi na prijestolju carskom
prole noi sa nama je krenuo za pljakom
Lopovi tad shvatie da njihov drug ima pravo, jer i pas je
sino govorio da je s njima sultan Mahmud, ali su se oni u
nevjerici tome smijali.
Tad jedan od lopova ree sultanu Mahmudu: Mi smo ti
sino kazali svoje vjetine, pa smo ti pokazali da nismo lagali.
Uvjerio si se da svako od nas zaista posjeduje onu vjetinu o
kojoj ti je priao. Dokai sad i ti da si govorio istinu, pa se
poei po bradi i uini da se naemo na slobodi.
Sultan Mahmud od srca se nasmija dovitljivosti ovog lo-
pova, pa im se smilova, poea se po bradi i naredi strai da
lopove puste na slobodu.
111
Besmisleno
pitanje
112
A niko pametan baciti nee
vrijedne i skupe dragulje u smee
A tvoja vjera nije iskrena ako ti treba bezbroj dokaza, jer
pametan i razborit ovjek u svemu vidi dokaz Boijeg posto-
janja. Zato, o neznalico koji eli iskuavati Boga, znaj da je
srce u kome se javi takva elja puno trnja i mraka.
113
Lopov doboar
114
Udaram u dobo, rekoh ti, bez imalo snebivanja ree
lopov.
Ali, zaboga, niti vidim niti ujem tvoj dobo!, zbuni se
starac.
Ne brini, ut e ga sutra!, sa smijekom odgovori lo-
pov i nastavi svoj posao.
115
Djeak koji se
ispeo na oluk
116
ena poslua hazreti Aliju, podie svog drugog sinia na
krov kue, i onaj djeai zaista izae iz oluka i prie svom
bratu. ena tad skide s krova oba sinia i tako se rijei svoje
brige.
Eto kako je hazreti Alija, mudri halifa i neustraivi ratnik,
domiljato uspio navesti tog nestanog djeaka da se sam skloni
iz opasnosti u kojoj se bio naao.
117
Pjesnik koji je
hvalio cara
118
enin prijedlog ohrabri pjesnika, on radosno skoi na
noge i ree: Ima pravo, mudra eno! Uinit u kako si rekla!
Zahvaljujui tebi rijeit emo se naeg siromatva.
Onda na pjesnik sjede i napisa jednu dugu i lijepu pjesmu
u carevu ast. Pjesma je zaista bila lijepa, i pjesnik je bio sigu-
ran da e se svidjeti caru, car e ga bogato nagraditi i on e sa
svojom porodicom moi pristojno ivjeti.
Sav radostan, pjesnik doe na dvor, predstavi se, objasni
zato je doao i vezir ga naposljetku odvede caru. Tog dana
car bijae veseo i raspoloen. Kad saslua pjesmu, jo vie se
oraspoloi i ree veziru da pjesniku dadne nagradu.
Car plemenit bijae, zato ree: Plata
pjesniku nek bude hiljadu dukata.
Vezir je bio ovjek koji je volio poeziju, a bilo mu je i ao
siromanog pjesnika, pa ree caru: Plemeniti care, jo niko
nije napisao ovako dugu i lijepu pjesmu tebi u ast. Zato sma-
tram da ta nagrada nije dovoljna. Ovakva pjesma zasluuje da
pjesnika za nju mnogo bogatije nagradi.
Vezir kaza. Care, ti nemoj da tedi,
barem deset hiljada ova pjesma vrijedi.
Car poslua vezira i darova pjesniku deset hiljada dukata.
Pjesnik se silno obradova i lice mu od sree zasja poput sunca.
Izlazei sa dvora, upita careve dvorjane: Kako to da mi je car
dao ovako bogatu nagradu? uo sam da je hiljadu dukata naj-
vie to je dosad dao nekom pjesniku. Pravo je udo da jedan
pjesnik dobije ovoliku nagradu!
Jedan od vezirovih savjetnika ree: Car je onakav ka-
kav je uvijek i bio, i ni jednom pjesniku ne bi dao vie od
hiljadu dukata. Vezir je taj ko je nagovorio cara da ti dadne
119
nagradu veu od uobiajene. Inae nikad ne bi dobio toliko
novca.
Kad to u, pjesnik poe hvaliti vezira i moliti Boga da veziru,
koji se zvao Hasan, daruje svako dobro.
Onda je jednu pjesmu u ast veziru rekao,
pa kui ode da eni pokae ta je stekao
Kad siromani pjesnik, koji vie nije bio siromah, doe
kui, prosu one dukate po podu i ree eni: O eno, odsad
vie nismo sirotinja. Pogledaj koliko su vrijedni stihovi tvoga
mua! Sve ovo blago car mi je darovao za moju pjesmu.
Od tog dana pjesnik je ivio lagodno. Kupovao je sebi sve
to bi mu palo na pamet. Troio je nemilice, ne mislei uope
da bi novca jednom moglo nestati. No, nakon nekog vremena
potroi sav novac i pjesnik opet postade siromaan. ena mu
ree: O ovjee, potroili smo sav novac, i nee valjda sjediti
tu skrtenih ruku! Napii opet pjesmu i otii na carev dvor.
Car te jednom bogato nagradio, pa e opet biti dareljiv.
Pjesnik pomisli: Tako je, moja ena ima pravo. Treba da
opet posvetim pjesmu caru. Onda ovaj nesretni pjesnik izvadi
svoj pribor za pisanje i napisa jo duu i ljepu pjesmu u carevu
ast, pa zadovoljan svojom pjesmom poe na dvor.
I opet se pjesnik kad osta bez para
pouzdao bio u dobrotu cara;
novu pjesmu na poklon je ponio vladaru,
nadajui opet se bogatome daru
I zaista, car opet primi pjesnika i kaza mu da odrecituje
svoju pjesmu. Onda kaza da se pjesniku dadne hiljadu du-
kata. Pjesnik se obradova, nadajui se da e sad vezir pono-
vo rei da pjesma zasluuje mnogo veu nagradu. Ali, siroti
120
pjesnik nije znao da je onaj vezir prole godine umro i da je
na njegovo mjesto doao jedan krt ovjek koji nije previe
hajao za poeziju. Kad car ree da se pjesniku dadne hiljadu
dinara, siroti pjesnik je netremice gledao u vezira, oekujui
da ovaj kae kako zasluuje veu nagradu, ali novi vezir ne
ree ni rijei.
Ustvari, vezir malo porazmisli, pa ree caru: O presvije-
tli care, ove godine imali smo velike trokove, potroili smo
mnogo novca, tako da mislim da je previe dati hiljadu dukata
jednom pjesniku. Ja mu ne bih dao ni etrnaesti dio od toga.
Dat u mu, znai, dvadeset i pet dukata i mislim da e biti
zadovoljan.
Car nato ree: Pjesnicima obino darujem po hiljadu du-
kata, a ovome sam proli put dao ak deset hiljada, pa bi sad
bilo sramotno da mu damo tako malo novca. Zar misli da bi
on bio zadovoljan sa dvadeset i pet dukata.
Prepusti to meni, veliki padiahu, i vidjet e da e on biti
posve zadovoljan, odgovori vezir.
Car i dvorjani znali su da je novi vezir krt ovjek i da se
od njega ne moe oekivati da jednog pjesnika daruje s hiljadu
dukata, pa ga pustie da radi po svome.
Vezir onda ree ubogom pjesniku: Tvoja nagrada je kod
mene. Nita ne brini, dobit e svoje dukate. Ali, trenutno
nemam kod sebe kljueve od riznice. Idi sad kui, a sutra doi
po svoju nagradu.
Pjesnik se vrati kui, a sutradan doe po nagradu koju mu
je car obeao. Meutim, vezir mu ree: Ovih dana sam za-
uzet, pa doi naredne sedmice. Nita ne brini, dobit e svoj
novac. Jadni pjesnik ga poslua i doe sljedee sedmice, ali
mu vezir sad ree: Tek narednog mjeseca dobit e svoj novac.
No, nemoj brinuti, sigurno e dobiti ono to te sljeduje.
121
I tako je vezir stalno odugovlaio da pjesniku isplati njegov
novac. Doe i zima, a jadni pjesnik nikako da dobije svoju
nagradu. U kui vie nije bilo ni dinara, ponestalo je i posljed-
njih zaliha hrane, i pjesnik pade u oajanje. Konano posve
izgubi strpljenje, ode veziru i ree: Ako uskoro ne dobijem
novac koji mi je obean, umrijet u od gladi. Zato, ili daj mi
moju nagradu, ili me otjeraj s dvora i ne doputaj mi da vie
dolazim i sramotim se!
Tad vezir izvadi dvadeset i pet dukata i prui ih pjesniku,
koji sad bijae radostan to je dobio i toliko, jer bijae ostao
bez ijednog dinara. Sad je bio zadovoljan i s ovoliko.
Izlazei iz dvora, upita nekog od dvorjana kako to da je
ovaj put dobio tako malu nagradu, a ovaj mu ree: Eh, ovaj
vezir nije ni nalik prijanjem. Toliko je krt da je pravo udo
pa si dobio i toliko!
A kako se ovaj vezir zove?, upita pjesnik.
Hasan, odgovorie mu.
Gle uda!, ree pjesnik, i onaj vezir se zvao Hasan, a bio
je tako velikoduan, dok je ovaj najkrtiji ovjek kojeg sam u
ivotu sreo!
A mi zapamtimo da imena uglavnom nisu vana, nije va-
na vanjtina, ve sadraj, ono to je unutra. Kad sudimo o
neemu, ne smijemo biti brzopleti. Vanjtina ili naziv esto
znaju prevariti, pa se ono za to u prvi mah pomislimo da je
dobro, pokae kao loe, a ono to nam se u prvom trenutku
ini loim, na kraju bude dobro po nas. Imajmo, zato, pouku
ove prie uvijek na umu.
122
Pria o
dareljivom ovjeku
123
Ovaj poboni bogata jednostavno nije volio one koji se
ale na svoje siromatvo. Smatrao je runim ako siromah ja-
dikuje i glasno se tui na svoju neimatinu. Govorio je kako
se ni Bogu ovjek ne treba glasno obraati sa svojim eljama
i potrebama. Vano je da se ovjek trudi da postupa onako
kako je Bog naredio, a Bog sve vidi i sve zna, i On e sigurno
udovoljiti potrebi Svoga roba i ako rob to ne zatrai glasno.
Jednog dana sa skupinom siromaha u njegov dom doe i
neki nepoznat starac. Svi su utke primali novac koji je bogata
dijelio, samo je ovaj starac glasno zapomagao, te mu imuni
pobonjak zato nita nije niti udijelio. Starac ipak nije presta-
jao prositi: O ti kome se Bog smilovao, svuda se pria o tvojoj
dareljivosti, pa udijeli i meni neto! Siromah sam bez igdje
iega, zato mi pomozi i olakaj mi! Poboni bogata ipak mu
nita ne dade, i iaretom mu dade do znanja da onima koji gla-
sno trae nikada ne pomae. Meutim, starac je bio tvrdoglav
i nepopustljiv. Ustade i ree: Novac kojim te je Bog pomogao
je i moje pravo, i ja neu otii dok mi neto ne udijeli! Ostat
u ovdje koliko god bude trebalo i ni batinama me nee istje-
rati iz tvog doma! Bogata nije htio odustati od svog obiaja,
ali sad je bio zbunjen i nije znao ta da radi s ovim starcem.
Ree: Stare, ti si izgleda doista bezobrazan ovjek!, ali mu
ovaj bez imalo ustruavanja odgovori: Moda i jesam, ali ti si
dvaput bezobrazniji od mene!
Zbunjen i uvrijeen, bogata ree: Ali, kako se usuuje
da mi takvo to kae! Nisam ti rekao nita runo, a valjda
si znao da ne pomaem onima koji glasno trae. Ti mi, me-
utim, bezobrazno prijeti da nee otii odavde ako ti nita
ne udijelim. Znaj da ti neu pomoi ni ako danima ostane
ovdje i glasno zapomae, ali doe li sutra i utke saeka svoj
red, sigurno u udovoljiti tvojoj potrebi. Jednostavno, drim
124
se takvog pravila i ne kanim ga mijenjati. A sad poteno kai
da li sam bezobrazan ja ili ti!
Starac, meutim, kaza: Naravno da si ti bezobrazniji od
mene! U to nema nikakve sumnje! Bog ti je dao dobro ovoga
svijeta, a ti sad hoe da pomou bogatstva koje ti je darovano
kupi za sebe i dobro na onome svijetu.
Pobonom bogatau dopadoe se te stareve rijei. Shvatio
je da mu starac na ovaj nain ustvari izrie pohvalu, te ga zato
bogato darova. Bilo je to prvi put da udijeli nekome ko je
glasno zaiskao pomo.
U Buhari je u to vrijeme ivio i neki gramzivi ovjek koji
uope nije bio siromaan i kome nije trebala pomo, ali ipak
odlui da ode kod onog dareljivog bogataa i dobije od njega
neto novca. Njegovi prijatelji odgovarali su ga od te namjere
i uvjeravali ga da e uzalud ii, ali on nije odustajao. ak se sa
svojim prijateljima okladio da e izmamiti novac od pobonog
bogataa. tavie, tvrdio je da e glasno traiti pomo i da e
ipak dobiti novac.
Ovaj prevarant tako sutradan obue odjeu uenjaka i ode
bogataevoj kui. Naime, tog dana ondje su se okupili siro-
mani uenjaci i dervii, i poboni bogata dijelio im je novac.
Bogata, meutim, shvati da onaj gramzivac nije nikakav ue-
njak, te mu ne htjede nita udijeliti. Uzalud je ovaj molio i za-
pomagao: Ja sam jedan siromani uenjak, izuavam vjerska
pitanja, a bez igdje sam iega! Boga radi pomozi i udijeli mi
neto novca! Bogata je prozreo njegovu la, pa svakome dade
koliko mu je trebalo, a gramzivca i ne pogleda.
Ovaj, meutim, nije odustajao. Kad su se u bogataevoj
kui okupili siromasi i prosjaci, on doe obuen u odjeu pro-
sjaka i stade glasno zapomagati. Bogata ga prepozna i opet
mu nita ne dade.
125
Gramzivac se sad zainatio i odluio poto-poto prevariti
pobonog bogataa. Preruen u enu, odjeven u ensku odje-
u i s mahramom na glavi, skupa sa udovicama i siromanim
staricama doe bogataevoj kui, nadajui se da e ovaj put
sigurno dobiti neto novca. Njegova varka ni ovaj put mu nije
pomogla. Bogata ga je prepoznao i ostao je hladan na njegova
moljenja i preklinjanja.
Shvativi da mu je i ovaj plan propao, gramzivi ovjek vrati
se svojoj kui, ali i dalje vrsto rijeen da ne odustane od svog
runog nauma. Sutradan otie u radnju trgovca koji je proda-
vao efine u koje se umotavaju mrtvaci i ree mu: eli li da
bez previe muke zaradi dosta novca? Naravno da nemam
nita protiv, odgovori ovaj, ipak objasni mi o emu se radi i
ta treba da uinim? Ovaj mu onda ispria kako ve dugo po-
kuava od onog poznatog pobonog bogataa izmamiti neto
novca, i kako je sad siguran da je smislio lukavstvo koje mora
uspjeti. Ree trgovcu: Umotaj me u najjeftinije efine, a onda
me odnesi na ulicu upravo u trenutku kad se bogata bude
vraao iz damije, pa poni glasno plakati i naricati. Ne trai
nita od njega, ali samo plai i potrudi se da izgleda kao da si
zaista tuan i ojaen. On e ti sigurno darovati kesu novca, a
onda emo ono to dobijemo podijeliti.
Trgovac pristade, sutradan umota gramzivog prevaranta
u jeftine efine u kakvima su se sahranjivali siromasi, pa ga
iznese na ulicu upravo u trenutku kad se poboni bogata vra-
ao iz damije sa podne-namaza. Trgovac stade glasno plakati
i naricati, to privue bogataevu panju i on prie. Onda iz
depa izvadi kesu punu novca i prui je trgovcu. Kad shvati
da je trgovac dobio novac, gramzivac se uplai da mu ovaj sad
ne utekne, pa se bre-bolje izvue iz efina. Bogati pobonjak
se nasmija kad ga vidje, a gramzivac mu ree: Ne znam zato
126
se smije; ipak sam te uspio prevariti i domoi se tvog novca!
Vara se ako misli da nisam shvatio da je sve ovo bila jo
jedna tvoja prevara. Meutim, postoji dobar razlog zato sam
ti ovaj put dao novac. Naime, da bi ovjek zasluio Boiju
milost, mora umrijeti prije smrti, okaniti se svih elja za ovim
svijetom i posve se predati Bogu. Ti si, evo, izgleda odluio da
umre prije smrti, pa si se ak i umotao u mrtvake efine, te
sam, iako se radi o runoj prevari, odluio ipak nagraditi tvoj
trud, objasni mu poboni bogata.
127
ah Mahmud
i mudri Ajaz
128
i ree da je saznao da se karavan zaputio u Jemen. A kakvu
robu nose?, upita ah Mahmud, a vezir kaza da se o tome nije
raspitivao.
Potom Mahmud posla treeg vezira sa zadatkom da sazna
kakvu robu karavan nosi. Kad se vrati, ovaj kaza da se radi o
trgovcima grnarijom. Mahmud ga upita zna li moda kad je
karavan krenuo iz Reja, a ovaj ree da se o tome nije raspitivao.
I tako je ah Mahmud slao svoje vezire, jednog po jednog,
da se raspitaju o karavanu, i svaki se vraao samo sa onim
podatkom radi koga je bio poslan. Nakon to su svih trideset
vezira posjetili karavan, ah Mahmud pozva Ajaza. Ree Ajazu
da ode saznati odakle karavan dolazi. On se zadra neko vrije-
me, a kad se vrati kaza da je karavan iz grada Reja, da putuje
u Jemen, radi se o trgovcima grnarijom koji su prije dvije
sedmice krenuli od kue, te iznese jo mnotvo podataka o
karavanu i njegovom putovanju.
ah Mahmud, ponosan na Ajaza, ree tad svojim veziri-
ma: Shvatate li sad zato Ajaza nagraujem jednako koliko
vas tridesetoricu? Saznao je sve ono to me zanimalo, a ja mu
nisam morao kazati o emu sve da se raspita. Dakle, posve je
pravedno da ga platim koliko i vas tridesetoricu skupa, jer on
je obavio posao koji ste tek vi svi skupa uspjeli obaviti:
Vidjeli ste, o veziri, da sam lahko danas
provjerio Ajaza, a i svakog od vas.
Poslah njega da upita otkud stie karavan,
a on sazna sve zbog ega potroiste cijeli dan.
Pravo jeste da kod mene takav stupanj uiva
ovjek koji zadau rijei trideset vezira.
129
Nepravedni kadija
130
muki napao. Meutim, opazi da je ovaj ovjek mrav i slab,
pa odustade od namjere da ga udari, ali srdito ree: Jesi li ti
izgubio pamet ili si kakav nasilnik, pa bez razloga nasre na
nepoznate i nedune ljude?! Ovaj mu ispria da je bolestan i
ta mu je lijenik kazao, a kad ga dervi saslua, zakljui: Ne
znam, zaista, ko je lui ti ili taj tvoj lijenik!
Iz zabave nasre na nedune ljude,
ne pita se ta e sa tobom da bude;
ko ti kaza da lijek to je samo ti se ruga,
ili lud je; pa gdje nae sebi takvog druga!
Onda dervi odlui da je najbolje da ovog nasilnika odvede
kadiji i zatrai pravdu zbog amara koji je, ni kriv ni duan,
primio. Otioe, tako, odmah kadiji, dervi ispria ta se do-
godilo i zatrai pravednu presudu.
Kadija vidje da je bolesnik slab i mrav, pa ree derviu:
Kako da kaznim bolesnog i slabog ovjeka? Ako presudim
da sad on primi udarac zato to je tebe oamario, umrijet e, a
islam je propisao zakone za ive ljude, ne za mrtvace!
Sa ilteta svoga, kadija mu kaza:
Za ovakve ljude ne postoji kazna;
Zar da kaznu primi on to jedva stoji?!
Ovakve se vie u ive ne broji!
Potom kadija ree derviu: Ako te nekad udari iv i zdrav
ovjek, dovedi ga ovamo i ja u pravedno presuditi; ovako,
ne mogu osuditi mrtvog ovjeka! Dervi se zaudi i upita:
Hoe da kae da e ovog nasilnika pustiti samo zato to je
bolestan? Kadija je sad ve bio ljut, pa ree derviu: Ustajte
i odmah idite odavde! Toliko vie zato to te ovaj jadnik uda-
rio! Izlazite, i neu da ujem da si se prepirao s njim! Dervi
131
ustade i poe izai, kad ga kadija upita: Koliko novca ima
sa sobom? Svega est dirhema; dervi sam i nije mi stalo do
novca. Zato? Kadija ree: Pravedno je da ti kao dervi pola
tog novca da ovom jadniku!
Dervi se sad zaista naljuti i stade se raspravljati s kadijom.
Dok su se njih dvojica svaali, onaj bolesnik odjednom pri-
skoi i udari svom snagom amar kadiji, pa ree: Sad mi i ti
daj tri dirhema, pa da idem odavde. Kadija ga je u nevjerici
gledao, a onda poe pozvati strau, ali mu dervi ree: A ne,
ovjek je potpuno upravu; valjda zakon kae isto za nas obo-
jicu?! Kad se o meni radilo, ovaj ovjek je bio slab i nemoan,
nije valjda da je sad kad se radi o tebi odjednom zdrav?! Zar
ne zna da ti se nepravda koju poini drugome sigurno vrati?
O prvae vjere, to je dobro tebi
zar sa bratom svojim podijelio ne bi?!
Kada sudi, presudu to za tebe vai
i bratu je svome podjednako kai!
I zaista, u ivotu moramo nastojati o svemu suditi pravedno.
Ono to elimo sebi, moramo eljeti i drugima, i prema dru-
gima postupati onako kako bismo eljeli da se prema nama u
istoj situaciji postupa.
132
Zmija i
truhle jabuke
133
a ve je bilo kasno da pokua pritrati i skinuti zmiju. Emir je
s nevjericom gledao kako se zmija uvlai u usta ovjeka koji je
spavao i brzo nestaje u njegovom grlu.
Kad se malo pribrao, emir prie ovjeku i estoko ga udari
korbaem po licu. ovjek se probudi bolno jauknuvi, a kad
ugleda pred sobom emira i shvati da ga ovaj tue korbaem,
posve se zbuni. Emir je bio poznat kao pravedan i milostiv
vladar, pa jadni ovjek pomisli da ga je emir sigurno zamije-
nio s kakvim zloincem. Dok su po njemu pljutali udarci,
povika: Dobri gospodaru, zato me tue?! Ja sam obini ze-
mljoradnik i nisam uinio nikakvo zlo! Sigurno si me zamije-
nio s nekim!
Ako misli, gospodaru, da uinih kakvo zlo,
posijeci me odmah britkom sabljom tom!
Zato sada nevin stradam od vladarske ruke;
kao da sam teki grjenik stavlja me na muke!
Emir, meutim, ne prestajui ga tui, ree: Ustani i ini
ono to ti kaem! Bude li oklijevao pretui u te tako da te
niko nee moi prepoznati!
ovjek se die, a emir mu onda naredi da prie gomili
odbaenih truhlih jabuka na dnu vrta, i ree. Jedi ove jabuke
i nemoj ni pomiljati da prestane bez mog doputenja! Siroti
seljak je negodovao, ali emir ga opet stade tui, te ovaj jadnik
shvati da mu nije druge ve da uini kako mu je kazano. S ga-
enjem poe jesti gnjile jabuke, i nakon to ih pojede nekoliko
pomisli da e ga emir napokon pustiti na miru. Ali, emir ga
opet udari korbaem i podviknu: Rekao sam ti da ne smije
prestati dok ti ne kaem da je dosta! Jedi ili e zaista stradati!
Prestraen i zbunjen, vlasnik vonjaka nastavi jesti truhle jabu-
ke. Poto pojede itavu gomilicu, emir mu ree: Dosta je; a
134
sad tri to bre moe! Jahat u za tobom i budi siguran da u
te estoko udariti svaki put kad opazim da zastajkuje!
Nesretni ovjek stade trati poljem koliko ga noge nose.
Emir je jahao za njim i udarao ga korbaem tjerajui ga na sve
bri trk. ovjek je trao i trao, sve dok naposljetku ne klonu,
uhvati se za eludac i poe povraati. Uplaen ustuknu kad
vidje kako mu iz usta iskoi velika crna zmija i brzo odgmiza
u iblje.
Tek sada ovaj shvati ta se dogodilo i zato ga je emir onako
muio. Bilo mu je jasno da mu je tako ustvari spasio ivot.
Vlasnik vrta pade na koljena pred emirom i stade mu se od
sveg srca zahvaljivati: Plemeniti vladaru, mislio sam tako loe
o tebi dok si me tukao i tjerao me da jedem truhle jabuke,
u sebi sam te proklinjao dok si me tjerao da trim poljem, a
ti si sve to inio za moje dobro. Trebao sam odmah znati da
sigurno postoji dobar razlog za ono to ini. Oprosti to sam
se usudio da pomislim loe o tebi! A onda se na trenutak
zamisli, pa upita: A zato mi odmah nisi rekao da se u mene
uvukla zmija? Emir mu objasni: Zato to nisam bio siguran
kako e primiti tu vijest. Plaio sam se da u strahu ne napravi
kakvu glupost. A i nismo imali previe vremena za objanjava-
nje: zmija je bila u tebi i valjalo je to prije uiniti neto da je
istjeramo napolje.
Eto kako je mudri emir spasio ovjeka u koga se uvukla
zmija. A mi smo iz ove prie nauili da se iza onoga to nam
se ne svia katkad zna kriti mudrost koju tek kasnije razumi-
jemo. Zato, kad nam nai roditelji zabranjuju da inimo neto
to nam se svia, ili nas tjeraju da radimo neto to nam se ne
radi, sigurno je da za to imaju dobre razloge. Nema sumnje da
nas niko ne voli koliko nai roditelji, pa zapamtimo zato da
su njihove naredbe ili zabrane, makar nam se esto ne sviale,
135
ustvari radi naeg dobra. esto moda odmah ne razumijemo
o kakvom dobru se tu radi, ali budimo sigurni da emo kad
odrastemo i shvatimo razloge tih naredbi i zabrana biti zahval-
ni svojim roditeljima to su i na taj nain brinuli o nama.
Slina je stvar i s Boijim naredbama i propisima. Naravno,
mnogi propisi vjere, ono to je vjerom nareeno ili zabranje-
no, jasni su nam i shvatljivi. Naprimjer, sasvim nam je jasno
zato se la, kraa, prevara, alkoholna pia ili lijenost u islamu
smatraju runim. Ponekad, meutim, postoje i propisi vjere
ija nam svrha i razlozi, moda, i nisu sasvim jasni. I sasvim
je ljudski pitati se zato je neki od propisa nae asne vjere
upravo takav kakav jeste. Ali, pritom uvijek moramo znati da
je nae znanje nitavno naspram znanja Boijeg. Propisi vjere
postoje zato da bi na ivot uinili boljim, ispravnijim i sret-
nijim, makar mi ponekad i ne razumijevali mudrost i svrhu
odreenog propisa. Dragi Bog eli nam samo najbolje, a pro-
pise vjere dao nam je za nae dobro. Slijedei ih i pridravajui
ih se, inimo neto od ega emo imati koristi i na ovom i na
onom svijetu. A Bogu Svevinjem ne treba nita od nas. Naa
vjera, ibadet i dobra djela jesu zbog nas samih i naeg boljitka.
136
Dobri sluga
sultana Mahmuda
137
je Ajaz veoma drag sultanu, i da ga sultan esto bogato daruje,
ali nisu znali da sve to dobije od sultana, Ajaz odmah podijeli
sirotinji.
Vratie se i kazae sultanu da su u Ajazovoj sobi nali samo
njegov ogrta i papue, a on se samo osmjehnu i prezrivo po-
gleda zlobnike koji su potvorili Ajaza. Naime, sultan Mahmud
znao je da Ajaz nije ovjek kome je stalo do blaga i imetka,
ali pravio se da vjeruje onim zlobnicima htijui pred svima
na dvoru objelodaniti koliko su zavidni i zli. Sam je o Ajazu
kazao:
Trebalo bi rijei preko cijelog neba,
pa da kaem ono to o njemu rei treba;
ak da imam rijei i sto puta vie,
premalo je da vrlinu njegovu opie.
One zlobnike koji su sultanu lagali da Ajaz gomila bogat-
stvo sad spopade silan strah, jer lagati sultanu na ovjeka koga
voli i cijeni nije mali grijeh. Stoga svi oni klekoe pred sultana
Mahmuda i stadoe mu ljubiti skute, molei da im oprosti.
No, sultan ree: To kako ete biti kanjeni za svoje nedjelo
nema veze sa mnom. Olagivali ste Ajaza, njega ste uvrijedili,
pa neka vam on i presudi.
Sultan ree: Od mene vam ni kazna ni oprotenje,
Ajaz nek vam sudi, njemu kaljaste potenje!
Ajaza ste izdali, blatili pred svima,
on je ranjen, stoga pravo na osvetu ima.
A onda sultan Mahmud pozva Ajaza i zatrai od njega da
sam presudi onima koji su ga potvarali i pokuali ukaljati nje-
govo potenje: Ti si najpoteniji i najskromniji ovjek koga
poznajem, a ovi zlobnici lano su te optuili. Sad ale zbog
138
onog to su ti uinili, a tebi preputam da im presudi kako
god ti je volja.
Ajaz zahvali sultanu na lijepim rijeima i povjerenju, a onda
zamoli da presudu ne donosi odmah te da mu se dopusti da
neko vrijeme porazmisli. Meutim, dani su prolazili, a Ajaz ni-
kako da odlui kako da presudi onim lacima. Naposljetku mu
sultan Mahmud ree: O Ajaze, odlui napokon ta da uinimo
s njima, jer ekati na kaznu gore je od same kazne. Onda Ajaz
kaza: O sultane moj, zar da se pored sunca grijemo na svjetlo-
sti zvijezda?! Ti donesi presudu, a ja te molim da ih ne kazni.
Kamo sree da nisam imao ni onaj ogrta i papue, jer ne elim
da imam ita to bi potaklo zavist i zlobu drugih ljudi.
Sultan ree: O Ajaze, ti si zbilja zadovoljan svime,
skromnost tvoja velika je kao mora i planine;
nisi ohol kada ljudi ire tvoju slavu,
a kad lau na te, ti ne gubi glavu!
Ajaz tad zamoli sultana da oprosti ljudima koji su dopustili
da zavist pomrai njihova srca, ree da im je on ve oprostio i
zaboravio kako su ga pokuali ocrniti.
Iz ove prie o potenom i mudrom Ajazu uimo kako su
veliki dobri Boiji robovi koji nam moraju posluiti kao pri-
mjer. Naravno, mi se ne moemo, kao Ajaz, odrei svih blago-
dati ovoga svijeta koje nam dobri Bog daruje, ali zato moemo
biti skromni i ne dopustiti da se u nama, ma ta imali, koliko
god imuni ili ueni bili, pojavi oholost. Moramo biti svjesni
da su sve blagodati istovremeno dobro i iskuenje, pa blago
onome ko ih na pravi nain iskoristi. Sretan je ovjek koji
ispravno iskoristi dobro koje mu je Bog darovao, a nesretan
je onaj ko dopusti da ga to dobro odvede na stranputicu i
pomrai mu srce.
139
Pria o lovcu
i ptiici
140
Ptiica tad kaza: Da, ali zato nam je propisan dihad. o-
vjek se mora boriti protiv zla i sprijeiti da neprijatelj vjere ini
zlo i kvari svijet.
Svakome je jasno da vitetva nema
kod onoga koji bjei od svih iskuenja;
Dobro nae vjere jeste borba i trud, danju-nou,
dobro vjere Isaove jeste bjeat u samou.
Lovac je saslua, pa ree: Tano je to to kae, ali za bor-
bu je potrebna snaga. Ako ovjek nema snage za borbu, onda
je za njega bolje da se skloni i tako pokua sauvati srce i duu
od prljavtina svijeta.
Dok su tako razgovarali i nadmudrivali se, ptiica ugle-
da ono zrnevlje, pa upita: A ije je ovo zrnevlje? Lovac
odgovori: To su mi dala siroad koja ele pomoi potrebi-
tima. Rekli su mi da to dam samo onome kome je stvarno
potrebno.
Ptiica se polakomi, pa pomisli kako je upravo njoj to
zrnevlje najpotrebnije. Doletje ondje i poe kljucati, kad se
odjednom zamka sklopi i ona shvati da je zarobljena. Zapo-
magala je i jadikovala, ali sad je ve bilo prekasno. Treba biti
oprezan prije nego se zlo desi.
Kada zlo se desi, emu alit se do neba,
prije ve se stvari dese razmisliti treba;
razmiljaj na vrijeme i koristi um,
bit e kasno kad razbojnik izae na drum!
Ptiica kroz suze ree: Ovo mi je kazna zato to sam bila
pohlepna i olahko povjerovala ovjeku koji se predstavio kao
pobonjak! A lovac joj odgovori: Bolje reci da je to kazna za
onoga koji eli uzeti ono to mu ne pripada!
141
Zato, nastojmo uvijek biti oprezni i svjesni da ne smijemo
olahko zakljuivati. Neka nas elja za neim ne natjera da po-
stupimo nepromiljeno, jer bismo onda, ne dao Bog, mogli
zaaliti. Naa vjera trai od nas da koristimo svoj razum, taj
veliki dar od dragoga Boga, i duni smo drati pod nadzorom
svoje elje. Onaj ko po svaku cijenu nastoji ispuniti svoju elju
nekada plati za to previsoku cijenu, pa poeli da mu se takva
elja nikad nije ni javila. Uostalom, ne znai da je sve ono to
poelimo dobro za nas. Isto tako, sigurno vam se ve svima
desilo neto to vam se sprva inilo kao zlo, a kasnije se ispo-
stavilo da je to bilo dobro po vas. Molimo zato dragoga Boga
da nam pomogne da ostvarimo samo nae dobre elje, one ije
ostvarenje e nam zaista donijeti korist i sreu.
142
Halva i dosjetljivost
143
Musliman se u sebi nasmija njihovim izmiljotinama, pa
ree: A ja sam sino sanjao naeg dragog poslanika Muham
meda Mustafu. Ispriah mu za onu nau sinonju raspravu
oko halve, pa mi on ree da je vidio mog prijatelja idova sa
hazreti Musaom na Sinaju, a kranina kako se sa hazreti Isaom
penje na etvrto nebo. Onda mi kaza da, kad sam ve ostao
sam, trebam sam i pojesti onu halvu. Ja ga, naravno, posluah,
pa pojedoh onu halvu to sam je sino napravio!
idov i kranin skoie i potraie posudu sa halvom, pa
kad vidjee da je prazna, uhvatie se za glavu i povikae: Kako
si mogao to uiniti?! Zar te nije bilo sram pojesti sve sam dok
smo mi spavali?!
Musliman im, sa smijekom, odgovori: Ali ta sam mogao
kad mi je tako naredio na Poslanik?! Zar ti, idove, ne bi
posluao hazreti Musaovo nareenje, i zar ti, kranine, ne bi
uradio kako ti kae hazreti Isa? Kako bih, onda, ja musliman
mogao ne potovati nareenje hazreti Muhammeda, a on mi
je rekao da pojedem onu halvu!
Shvativi da ih je musliman nadmudrio, idov i kranin
slegnue ramenima i rekoe: Tvoj je san zaista bio najljepi i
ispravno si postupio kad si posluao vaeg poslanika!
Pa rekoe: Najbolja je zaista tvoja pria ova,
ljepa nego stotinu naih slatkih snova!
Od svog sna si imao koristi na javi,
nai snovi zauvijek su snovi ostali!
Zapamtimo, dakle, dvije stvari: lai i lukavstva, prije ili ka-
snije, vrate se onome ko se slui njima i on ostane postien i
ponien. I drugo, stradao je onaj ko se oslanja na svoje snove i
matarije. Mudar ovjek dri se stvarnosti i trudi se da postupi
onako kako je u odreenoj situaciji najbolje.
144
Bedruddin i
zadueni sirotan
145
im stie u Tabriz, zaputi se pravo Bedruddinovoj kui, ali
ondje zatee alosnu Bedruddinovu eljad i u tunu vijest da
je Bedruddin prije neki dan iznenada umro.
Onaj paun nebeski na nebu je sada,
vratio se napokon onamo gdje spada;
u njegovoj sjeni svako spasa nae,
al to sunce dobra brzo, eto, zae!
Nevoljni ovjek lutao je ulicama Tabriza muen brigama i
najcrnjim mislima, dok mu se odjednom ne smrai pred oima
i on pade u nesvijest. Leao je tako onesvijeten satima, te ga
prolaznici napokon probudie umivajui ga hladnom vodom.
Kad doe sebi, ovjek trezveno porazmisli o svojoj situa-
ciji, a onda odjednom shvati svoju zabludu, pa pouri u naj-
bliu damiju, klanja dva rekata namaza, a onda die ruke k
nebu i ree: O Boe, o jedini moj Gospodaru, ja sam se silno
ogrijeio prema sebi oekujui pomo od Tvojih stvorova!
Bedruddin jeste bio velikoduan ovjek, ali on je samo Tvoj
rob i njegova dobrota ne moe se mjeriti sa Tvojom! On mi je-
ste poklonio ovu odjeu koju nosim, ali Ti si mi darovao ruke
kojim sam je i sam mogao zaraditi; on mi jeste davao novac,
ali Ti si mi dao pamet koju sam trebao koristiti! Uostalom,
Ti si Onaj Koji je Bedruddina uinio dareljivim i dao da on
pomae ljudima u nevolji!
Onda siromah izae iz damije, i zaputi se na glavni trg u
Tabrizu. Ondje okupi prolaznike oko sebe i ispria im kako je
Bedruddin bio dobar prema njemu, elei se bar tako oduiti
svom dobroinitelju. Ljudi su ga, ganuti, sluali, svi mu udije-
lie poneto novca, i ovaj siromah tako skupi sto dinara.
Ovaj nevoljnik odatle otie na Bedruddinov mezar, pa se
kroz dove stade zahvaljivati ovjeku koji mu je za ivota esto
146
pomagao i bio dobar prema njemu. Znao je da Bog kae da je
zahvalnost onima koji nam ine dobro ustvari zahvalnost Njemu.
Kroz pla je nabrajao Bedruddinove vrline i molio Boga da
Bedruddina obraduje najljepim dennetskim nagradama.
Ti bijae sunce to je na me sjalo,
sve to sruih ti bi za me popravljao,
nisi htio ovim svijetom nosit obraz taman,
po dobru ti ni Mikail melek nije ravan!
Uto na mezar doe i jedan Bedruddinov blizak prijatelj, pa
kad u kako ovaj ovjek hvali Bedruddina i ali za njim, odlui
da ga povede svojoj kui i ponudi mu prenoite.
Iste noi taj ugledni ovjek usni Bedruddina, koji mu ree:
uo sam sve to je tvoj gost o meni govorio, ali nisam mu
mogao odgovoriti. A ti znaj da sam ja na ovome svijetu dobio
najljepu nagradu za svako dobro koje sam uinio na dunjalu-
ku. Dunjaluk je kapija kroz koju se stie u ovaj svijet i stvarni
ivot. Tek ovdje mi shvatamo gdje smo ustvari bili i kako smo
pogreno shvatali ivot na dunjaluku. A to se tog siromaha
tie, znaj da sam mislio na njega, pa sam za ivota ostavio
neto zlatnika i namijenio ih njemu. Zlato e nai sakriveno
ispod poda u mojoj sobi, pa ga predaj tom ovjeku u nevolji.
Reci mu da tim novcem vrati svoje dugove, a ono to pretekne
neka zadri za sebe. Htio sam mu to sam dati, ali prije nego
smo se sreli kucnuo mi je smrtni as. Uglavnom, reci mu da
tako uini, ali neka pazi da ga trgovci ne prevare kad bude
mijenjao zlatnike. I jo mu porui da sam ga zamolio da me
se sjeti u svojim dovama. A kad doe mojoj kui uzeti to sa-
kriveno zlato, reci mojim nasljednicima da je takva bila moja
elja, i neka se sjete da je na dragi Poslanik kazao da je onaj
ko trai nazad ono to je ve darovao poput onoga ko jede ono
147
to je povratio. Budu li ipak htjeli uzeti to zlato, neka znaju
da time uznemiravaju moju duu i da ih eka velika nesrea!
ovjek se tad sav oznojen ali sretan probudi iz sna, pa od-
mah ustade iz postelje i radosno utra u sobu u kojoj je spavao
onaj zadueni siromah. Probudi ga i sve mu ispria, pa im
svanu otioe Bedruddinovoj kui i naoe zlatnike tano on-
dje gdje mu je Bedruddin u snu rekao.
I tako ovaj sirotan vrati svoje dugove, i jo mu pretee do-
voljno novca da pokrene vlastiti posao kojim je do kraja ivota
izdravao svoju porodicu. Nikad nije zaboravljao milost koju
mu je Bog ukazao, a nakon svakog namaza u dovi je spomi-
njao dobrog Bedruddina, ovjeka koji je dokazao da se veliko-
dunou i dareljivou na ovom svijetu stjee ljubav ljudi, a
nagrada za to kod dobrog Boga je tako velika da je mi nismo
u stanju ni zamisliti.
Zato, nastojmo i mi biti dareljivi i velikoduni, pomo-
zimo svakome kome moemo i znajmo da je Bog, Koji nam
je dao sve to imamo, propisao da dio naeg imetka pripada
i onima kojima nije dato koliko nama. Zapamtimo zauvijek
da Svevinji Bog iskuava i imetkom i siromatvom. Imuan
ovjek zato je duan da iz svog imetka dijeli siromanima, a
siromah je duan da bude strpljiv i zadovoljan, uzda se u Boga
i Njegove dobre robove, ali i sam pokua uiniti sve to moe
da bi popravio svoju situaciju.
148
Sultan i konj
njegovog zapovjednika
149
Kai mu da sam spreman dati sve to imam, uiniti sve to
zatrai od mene, ali taj konj je moj ivot i gotov sam uzme
li mi ga!
Spreman sam sultanu dati to poeli,
ali konj taj divni moj je ivot cijeli!
Imadul-Mulk dobro je shvatao o emu mladi pria. Ode
kod aha, sjede i zauti; utio je i razmiljao kako da pone,
molei Boga da ga osnai i nadahne ga pravim rijeima.
Uto dovedoe konja, i svi izaoe pred dvor da ga pogle-
daju. I zaista, imalo se ta i vidjeti; ljepeg konja nije bilo u tri
carstva:
Vatren iznutra, a vanjtine divne,
takvog konja oi svijeta ne vidjee prije!
Sultan je zadivljeno posmatrao konja, a onda se obrati
Imadul-Mulku: Kakav konj, brate moj! Kao da je iz Denneta
a ne sa ovog svijeta!
Mudri starac nato ree: Onako je kako Vi kaete, Veli-
anstvo; ako vi kaete da je avo lijep kao melek, ja Vam se
neu usprotiviti. Znai, ovaj konj je lijep, ako Vi tako mislite,
makar ja mislim da ima glavu kao da je bik a ne konj.
Te rijei zbunie sultana, pa sad poe paljivije posmatrati
konja. Imadul-Mulk u njemu je mudro probudio sumnju, i
sultan je sad poeo uvjeravati sam sebe da konj i nije tako lijep
kako mu se na prvi pogled uinilo. Neko vrijeme posmatrao je
konja, obilazei ga sa svih strana, a onda ree: Upravu si, to
ga vie gledam, ovaj konj mi se sve vie ini sasvim obinim.
Ne znam samo kako sam se mogao tako prevariti!
I tako sultan koji silom htjede doi do konja koji mu se
svidio, odustade od svoje elje mislei da konj i nije tako lijep,
150
iako se radilo o zaista predivnom konju. Ljudsko srce, meu-
tim, u Boijim je rukama, i On s njime ini ta Mu je volja:
Zar da se ljudska spletka mjeri sa Boijom snagom?!
On okree ljudska srca kako je Njemu drago!
I tako, iz ove lijepe prie moemo izvui mnogo pouka.
Prva je ta koju nam stihovi ve rekoe: Bog je Taj Koji okre-
e ljudska srca kako On hoe, tako da ovjek koji sad misli
jedno, narednog trenutka moe misliti sasvim suprotno, a da
ni sam ne zna kako to da je odjednom promijenio miljenje.
Drugo, iz prie smo shvatili kako je velika mo sumnje. ovjek
koji pusti sumnji da ue u njegovo srce postaje kolebljiv ak i
kad se radi o posve jasnoj stvari. Ostale pouke pokuajte otkri-
ti sami. Ove prie hazreti Mevlana i ispriao nam je da bismo
sami o njima razmiljali i izvodili zakljuke, a on nam je tek
ponegdje dao smjernice koje nam pomau da prepoznamo u
kom smjeru treba razmiljati.
151
Pria o tragaima
za tuim mahanama
152
traiti greke drugih. A znamo da je u islamu to grijeh i runa
osobina. Na muslimanu je da se pozabavi svojim grekama,
nedostacima i mahanama. Budemo li sami ispravni i dobri
ljudi, sigurno je da emo posluiti kao primjer mnogima. Pred
svakim od nas dovoljno je posla na uoavanju i ispravljanju
vlastitih mahana i nedostataka. Zato je sasvim besmisleno i
nepravedno baviti se nedostacima drugih ljudi.
Tako namaz pokvarie ta etiri druga:
Uvijek strada onaj ko se drugom ruga!
Blago onom ko o svojim mahanama brine vie,
jer ko drugom greku trai, samom mu se nova pie!
153
Razliiti jezici,
ista stvar
154
Njih etvorica gledali su ga s uenjem, ali inilo se da sta-
rac zna o emu govori. Onda se zgledae izmeu sebe, pruie
starcu dirhem i on ode u selo.
Domalo, vrati se nosei u rukama koaru punu groa.
Onoj etvorici lica se razvukoe u osmijeh, jer to je bilo upravo
ono to je svaki htio.
A onda im starac objasni da se groe na perzijskom kae
angur, na arapskom inab, na turskom uzum, a na grkom je-
ziku istafil. Radilo se jednostavno o tome da nisu dobro razu-
mjeli jezike jedan drugoga, i meu njima je zato dolo do svae.
Onda kad se pojavio ovjek koji im je objasnio da ustvari ele
istu stvar, svaa je prestala i oni su postieno ponovo pruili
ruku jedan drugome.
Dobro ree stari ejh, to poznaje due stanja:
Svaki grijeh to ljudi ine proizlazi iz neznanja!
Sjetimo se kako je hazreti Sulejman koji je poznavao jezik
ivotinja zato uspio da uspostavi mir meu njima, pa su vuk
i ovca, lav i gazela ivjeli pred njegovim dvorom jedno pored
drugoga.
A mi zapamtimo da je jako vano da se ljudi potrude da
razumiju jedan drugoga. Tako se esto deava da se ljudi po-
svaaju i sukobe samo zato to se nisu ispravno razumjeli. Ova
etvorica iz nae prie bili su barem stranci jedan za drugoga,
ali tuno je vidjeti da ljudi koji govore isti jezik ponekad ne
uspijevaju da se sporazumiju. Zapamtimo, zato, da prije nego
se upustimo u rune svae i prepirke, mudrost nalae da prvo
pokuamo ispravno razumjeti svog sagovornika.
155
Pria o
ljubomornom magarcu
156
I tako, sultanov konjuar odvede iscrpljenog magarca u
carske tale. Magarcu je ondje bilo dobro kao nikad prije u
njegovom ivotu. Nita nije radio, hrane je bilo u izobilju,
konjuar mu je ak i izranjavana lea lijeio nekom mau.
Meutim, umjesto da bude sretan i uiva, magarac je prona-
ao razlog da bude nezadovoljan.
Naime, u istoj tali bili su smjeteni i ratni konji, veliki i
snani. Magarac je gledao kako ih konjuari njeguju i hrane
posebnom zobi, kako ih vojnici obilaze i tetoe, pa pomisli
da su ti konji zaista sretna stvorenja. Podie glavu k nebu i
ree: Boe moj, istina je da sam magarac, ali i ja sam Tvoje
stvorenje. Zato se ja itav ivot onako patim, a ovi konji ivot
provode u blagostanju i zadovoljstvu.
Svako dobro dao si Ti konjima ratnim,
a ta ja sam skrivio da onako patim?!
Domalo, zemlju napadoe dumani, i sultan, naravno, po-
vede vojsku da brani muslimane, njihovu ast i imetak. Svi
konji iz tale odoe sa svojim jahaima u rat, a na magarac
ostade sam, zbunjen i uplaen.
Neprijatelj je uskoro bio pobijeen i protjeran sa asne
muslimanske zemlje, te se sultan s vojskom vrati natrag svo-
me dvoru. Kad konje uvedoe u talu, magarac shvati da se
mnogi nisu vratili, i znao je da su poginuli u borbi. Mnogi su
bili teko izranjavani, i magarac je gledao konjuare kako im
cijepaju meso i vade vrhove strijela i komade kopalja. Maga-
rac je okretao glavu od muke, jer bilo je grozno gledati tako
izranjavane konje.
Tad se na magarac sjeti kako je bio glup i nezahvalan sa
svojom ljubomorom prema ratnim konjima. Ovaj put podi-
e glavu k nebu i ree: Boe milostivi, oprosti mi to Ti se
157
poalih na svoje stanje, i znaj da sam sad sasvim zadovoljan
sudbinom koju si mi odredio!
Kad magarac sve to vidje, on povika: Boe,
znaj da sada nikad ne bih ja iz ove koe!
Zadovoljan sam ivotom, poslom, i ne elim nita bolje,
a ko bi htio da se s konjima mijenja, pa iroko mu bojno polje!
Tako je, eto, magarac shvatio da se alio na sudbinu zavi-
dei onima iji je ivot ustvari bio mnogo gori nego njemu.
uvajmo se, zato, da i mi ne budemo od onih koji misle da je
Bog bio nepravedan prema nama, jer imajmo uvijek na umu
da je On potpuno pravedan i da sve to odredi ima svoj razlog
i smisao. To to mi nekad ne moemo dokuiti smisao neega
ne znai da je to neto besmisleno. Roditelji vam, dok ste jo
jako mali, recimo, pomno paze da ne progutate neto to bi
vas otrovalo, i slino, i znaju da vi ne shvatate razloge tih za-
brana i da ete ih shvatiti tek kad poodrastete. Slino je i s Bo-
ijim odredbama, naredbama, zabranama, stvarima koje nama
ljudima ponekad nisu najjasnije. Vano je, meutim, da nam
bude jasno tek toliko da iza svega toga stoji Boija mudrost i
da je sve to samo zbog naeg dobra, jer dobri Bog je uzvien od
toga da bismo mu mi ili bilo ko od stvorenja mogli koristiti ili
uiniti neto za Njega.
158
Nezasita krava
159
a njen strah od gladi sve vei i vei, sve dok se naposljetku
jednog dana nije tako prejela da umalo ne umrije.
Tek tad krava porazmisli, shvati da trave na panjacima ima
vie nego dovoljno i da e je njen strah od gladi na kraju stajati
glave, te se iskreno pokaja zbog svoje besmislene nezasitosti.
Ova priica o nezasitoj kravi koju nam je hazreti Mevlana
ispripovijedao govori ustvari o naoj dui i njenoj pohlepi. Ta
nezasita krava ustvari je nezasita ljudska dua, koja, iako jasno
vidi i osjea da je dobri Bog sve stvorio s mjerom i da se brine
o svakom i svemu, ipak ivi u stalnom strahu i brigama za
sutranju opskrbu.
Ta je krava naa dua, a panjak je ovaj svijet,
tako ovjek jadni mra brinui se za svoj hljeb;
ta u jesti i kako u preivjeti novi dan?,
tim brigama ovjek sebi poremeti miran san.
Nema ovjeka kojeg ne prati i nafaka,
jadan je onaj ko o tom brine od jutra do mraka!
Svakako, razuman i iskren vjernik dobro zna da se do pro-
pisane opskrbe dolazi radom i trudom. Vjerovanje u nafaku
njemu ne slui kao opravdanje za nerad i ljenarenje. Jer, takvo
to bilo bi teak grijeh i najobinija glupost. Ali, vjerovanje u
propisanu opskrbu nafaku, vjernika titi od straha pred neiz-
vjesnom budunou, ulijeva mu sigurnost i mir.
160
Pohlepni siromah
i lopov
161
spustiti se dolje. Ako izvadi moju kesu iz bunara, spreman
sam ti dati petinu novca!
Eh, sto zlatnih dirhema nije malo novca!, pomisli po-
hlepni seljak i u trenu se prestade srditi na mladia. Ovan
svakako ne vrijedi vie od deset dirhema, a sad se samo trebam
spustiti u bunar, pa u zaraditi sto dirhema, a i dobit u svog
ovna natrag, razmiljao je ovaj pohlepni siromah.
Zatvorie se jedna vrata, a zato se deset drugih otvori,
izgubih onog svoga ovna, a sada dobih deset novih!
Seljak onda skide odjeu i oprezno se spusti u bunar. Traio
je i traio, ali kesu s novcem dolje nikako nije uspijevao nai.
Nije, meutim, htio odustati, pa je temeljito pretraivao dno
bunara, vjerujui da je ono to mu je mladi ispriao istina.
Za to vrijeme, onaj mladi lopov smota pod ruku seljakovu
odjeu, uze, naravno, i onog ovna, pa se brzo udalji.
Nakon nekog vremena, razoaran i umoran, seljak izae
iz bunara. Uhvati se za glavu kad shvati da je mladi opet
pobjegao s njegovim ovnom, ali ovaj put ga je ak ostavio i
bez odjee.
Ljut na sebe, seljak sjede na rub bunara i iskreno prizna:
Ne znam da li je gore to to sam bio pohlepan ili to sam
bio naivan pa povjerovao lopovu koji me ve jednom pokrao!
Ustvari, moja pohlepa je rodila naivnost, jer halapljiva dua
htjela je da ono to mladi ree bude istina, pa sam sebe uvje-
rih u to!
Umjesto da sam uzeo ovna i vratio se u svoje selo,
zbog gramzivosti sada, eto, dadoh mu i ovna i odijelo;
sumnje nema da je to lopov veoma vian svom zanatu,
ali pohlepa moja ipak njemu je danas dala platu!
162
Kako je hazreti Isa
bjeao od budale
163
slijepome i izlijeio mnogo gubavaca stotine puta izrekao pred
budalom, ali on je ostao ista budala kakva je i prije bio! tavie,
postao je jo gluplji i zadrtiji nego to je bio!
Ali kako je to mogue?, zaudi se onaj, i zna li zato je
to tako?
Hazreti Isa objasni: Zato to je glupost bolest koja napada
srce i duu. Tjelesne bolesti manje-vie lahko se lijee, ali jo
ne uh da je neko uspio izlijeiti jednu budalu i uiniti od nje
pametnog i razboritog ovjeka. Jedini spas je zato kloniti se
budale, jer takvog ovjeka sigurno nee promijeniti, ali zato
tebe od njega moe snai ko zna kakvo zlo.
Uzalud dri predavanja ovjeku mranih grudi,
onaj ko kuca klin u plou samo se daba trudi!
Ovaj savjet hazreti Isaa svakako ne treba posebno objanja-
vati. Treba ga samo prihvatiti i drati ga se u vlastitom ivotu.
Naravno, ko bi, ustvari, bili oni koje hazreti Isa naziva buda-
lama posebno je pitanje, o kome ete, nadamo se, podrobno i
ispravno razmisliti.
164
Siromah laljivac
165
masnim jelima koja je jeo, iako su svi znali da se radi o obinim
matarijama. Uostalom, bio je tako blijed, mrav i izmuen da
je bilo sasvim jasno kako se hrani slabo i skromno. Kako kae
stara izreka: Parfem sam od sebe mirie lijepo i nema potrebe
da ga trgovac hvali.
Tako je ovaj siromah iz nae prie, dakle, izmiljao prie
o svom bogatstvu, iako nije imao nikakvog dokaza kojim bi
ih mogao potkrijepiti. Ali, igrom sluaja, jednom mu u ruke
dopade komad janjeeg peenja, to je u ta vremena bilo pravi
znak bogatstva. A kako se to desilo, pria je za sebe.
Uglavnom, ovaj nesretni laac bio je presretan to se do-
kopao tog komada peenja. Umota ga briljivo u jednu istu
krpu i odloi na policu u svojoj kui. Svakog dana, prije nego
bi izaao iz kue, uzeo bi onaj komad peene janjetine, pa bi
njime namastio usne i brkove. elio je tako staviti drugima
do znanja da se hrani masnim i skupim jelima. Razgovarajui
s ljudima, svako malo bi prstom prelazio preko svojih masnih
brkova, kao da eli navesti sagovornika da pogleda u njegove
brkove i shvati kako slasnim jelima se ovaj hrani.
Viajui ga svaki dan takvog, neki ljudi poeli su i vjerova-
ti da je ovaj zaista imuan i da ivi u izobilju. Dodue, udno
je bilo to to je i pored stalno masnih brkova ovaj ovjek bio
tako mrav i blijed. Bilo je onih koji su sumnjali da se tu radi
o nekoj prevari, ali nisu mogli dokuiti o kakvoj.
Bilo je i imunih ljudi koji su dobro znali da ovaj ovjek
ustvari gladuje i ivi krajnje siromano. Neki od njih eljeli
su mu pomoi i dati mu neto hrane, ali kako je ovaj ovjek
uporno odbijao priznati da je siromaan, plaili su se da bi
ga takvom ponudom uvrijedili. A, naalost, nije bilo niko-
ga ko bi mu otvoreno rekao ono to mu je trebalo rei: O
nesretna budalo, zato se ponaa tako i krije od ljudi svoje
166
siromatvo?! Budu li plemeniti ljudi meu imunicima znali
da ivi u oskudici, moda se neko od njih smiluje i pomogne ti.
Svojim glupim laima samo teti sebi! Jedino se njegov sto-
mak alio i tuno zavijao, ali ovaj budalasti ovjek nije obraao
panju na albe svog trbuha:
Zbog tih lai glupih glad me teka mori,
ne pomau masni brkovi ti tvoji;
Da laima nisi siromatvo krio
neko bi plemenit mene nahranio!
Ovaj budalasti siromah nastavio je po svome. I dalje je lagao
ljudima da ivi u izobilju, jer oito nije znao da svaka la napo-
sljetku bude razotkrivena i da istina kad-tad izae na vidjelo.
Jednog dana sjedio je u drutvu nekih imunih ljudi, pri-
povijedajui o slasnim i ukusnim jelima kojima se navodno
hrani. Istovremeno, njegov stomak je cvilio od gladi. A onda
stomak odlui da se dovom obrati dragome Bogu i zamoli Ga
da napokon raskrinka ovog blesavog laca. Dova je bila tako
iskrena da je odmah bila usliana.
Dok je na zlosretni siromah bio zabavljen svojim laima, u
njegovu kuu utra maka, zgrabi onaj komad peenja s poli-
ce i istra napolje. Siromahov sini potra za njom i pokua je
uhvatiti, ali maka je bila bra i zaas umae. Djeak onda, sav
usplahiren i uzbuen, otra u ariju, pronae oca i pred svim
onim ljudima povika: Oe, maka je ula u kuu i odnijela s
police onaj komad peenja kojim si svakog jutra mastio brkove!
Pronae ga sini u drutvu s ljudima,
pa ga osramoti zauvijek pred svima:
Taj komad peenja kojim mastio si brk
zgrabi maka, pa kroz prozor dade se u trk!
167
Kad to u, na siromah, ionako blijed, sad pobijeli kao kre
i samo to ne pade u nesvijest. Svi prisutni stadoe se groho-
tom smijati, shvativi u trenu zato je ovjek, premda onako
mrav i izmuen, stalno imao masne brkove. Zadirkivali su
ga i zbijali ale s njim, a ovaj bi od sramote najradije u zemlju
propao.
Ipak, uskoro neki plemeniti ljudi shvatie da ovaj ovjek
ustvari gladuje i da se ve dugo nije estito najeo. Stoga mu
svako pomoe koliko je mogao, te siromah napokon, nakon
dugo vremena, napuni svoj izgladnjeli stomak.
Nakon svega, shvatio je koliko je njegovo ponaanje bilo
glupo. Sad mu je bilo jasno da su njegove lai bile posve be-
smislene i da je, pravei se imunim, samo muio samoga
sebe. vrsto odlui da se ubudue kloni lai i da uvijek govori
istinu, makar mu se i ne sviala. Uostalom, da nije lagao, ne
bi tako dugo gladovao. Odluio je svoje siromatvo prihvatiti
asno i bez srama. A mi zapamtimo da la, moda, ovjeka
nekad moe uzdii visoko, ali nema sumnje da e la, ma koli-
ko je vjeto gradili, jednom biti raskrinkana. A to smo se vie
popeli posredstvom lai, pad e biti bolniji.
168
Truhle kosti
169
pa ak i oivljava mrtve. Kako uspijeva initi tako izvan-
redna djela?
Hazreti Isa mirno odgovori: inim to s doputenjem Bo-
ijim i pomoi Njegovom. Bog je svemoan i nije nikakvo
udo da mogu uraditi bilo ta ako On to eli. Njemu pripada
vlast nad svime i On ini ta hoe.
Mladi tad upita: A moe li i mene poduiti kako sve to
ini? I ja bih volio pomagati ljudima, lijeiti bolesne, vraati
vid slijepima i oivljavati umrle.
Hazreti Isa je znao da ovaj budalasti mladi nema dobre na-
mjere, ali nita ne ree. utke je koraao dalje, razmiljajui o tome
kako je ovaj mladi ili jako naivan ili krajnje bezobrazan. A
onda mu se mladi ponovo obrati: Zato uti, Isa? Nije valjda
da su tvoje mudize obina prevara i ... Hazreti Isa ga prekide u
pola reenice i zamoli ga da vie ne govori takve stvari.
Ree: Bolje uti, vidim da ne shvata,
nije tvoje da se mrtvih ljudi laa.
Za to dua treba istija od kie,
da ti melek samo dobra djela pie.
A onda mu hazreti Isa ree: Sigurno si ve uo da je ha-
zreti Musa svojim tapom porazio Faraona. Uzeo bi svoj tap u
ruku, spomenuo bi ime Boije, pa bi se tap pretvorio u zmiju.
A onda bi opet spomenuo ime Boije i zmija bi se ponovo
pretvorila u tap. Misli li da je to bilo zato to su se u tapu
krile neke posebne moi? Vjeruje li da bi i Faraon mogao isto
da je taj tap bio u njegovim rukama? Naravno da Faraon ne
bi mogao initi ono to je inio hazreti Musa. Bio je to obian
drveni tap kakav imaju pastiri. Nije to bio nikakav udesni
tap sputen s nebesa. Meutim, inio je uda onda kad bi se
naao u rukama hazreti Musaa, onoga kome se na planini Tur
170
obratio sami dragi Bog. Hazreti Musa je s pomoi Boijom i
doputenjem Njegovim svojim tapom rascijepio more i izveo
svoj narod iz ropstva. Znaj da to ne bi mogao uiniti niko
drugi, makar u rukama imao onaj hazreti Musaov tap.
Mladi nato ree: Istinu govori i slaem se s tobom. Tano
je da moja ruka nije ruka hazreti Musaova niti je u meni ona-
kav ivotodajni dah kakav je u tebi. Ali tebi je to lahko uraditi,
pa te molim da uini to za mene!
ta ustvari eli da uinim?, s uenjem upita hazreti Isa.
Mladi odgovori: Pa, sasvim je jasno ta elim. Molim te da
oivi ove truhle kosti koje lee u praini. Slaem se da ja to nikad
ne bih mogao uiniti, ali volio bih vidjeti tebe kako to ini. Hou
da se osvjedoim da si u stanju to uiniti. Samo, molim te, nemoj
rei da nee uiniti to za mene, jer onda u pomisliti kako izme-
u nas nema nikakve razlike. Svi priaju kako moe oivljavati
mrtve, pa bih se rado osvjedoio da je zaista istina da e ljudi na
Dan sudnji biti proivljeni i onda odgovarati za svoja djela.
Hazreti Isa tad podie pogled k nebu i zamoli dragoga
Boga da ga uputi ta mu je initi.
Ree Isa: Gospodaru, Ti mi sada kai
zbog ega budala to od mene trai?
Ne brine ga to vlastita bolesna mu dua,
ve duama drugih on bi da me kua.
On ne vidi da je pravi mrtvac ivi,
a htio bi neznanoga mrtvog da oivim.
I tako se hazreti Isa obrati Bogu, pa mu odmah stie i
odgovor. Dragi Bog objasni mu da je ovaj budalasti mladi
duboko ogrezao u grijehe i da ga nikakav dokaz nee vratiti
na pravi put. Naprosto, njegova runa djela i grijesi toliko su
potamnili njegovo srce da je ono postalo nepopravljivo.
171
Onda hazreti Isa pokua objasniti mladiu da to to trai
nema smisla i da bi najbolje bilo da se proe takvih elja. No,
budalasti mladi je navaljivao i navaljivao, govorei: Molim
te da uini to i dokae mi da je istina kako e mrtve kosti
biti proivljene i da e ljudi zbilja polagati raun za svoja djela!
Hou da vidim da si u stanju to uiniti i da je dovoljno da
samo spomene ime Boije!
Govorei to, mladi se podsmjehivao hazreti Isau, neskri-
veno se rugajui pomisli da e mrtvi na Dan sudnji biti oiv-
ljeni. Hazreti Isa tad odlui da ipak udovolji mladiu, premda
je dobro znao da se to nee dobro zavriti po ovog blesavog
mladog ovjeka.
Hazreti Isa tad spomenu ime Boije, i one napola truhle
kosti poee se, pred oima zapanjenog mladia, zaogrtati me-
som i pretvarati u ivo bie. Samo tren kasnije, pred njima je
stajao strani lav. Naime, one truhle kosti bile su ustvari kosti
lava koji je nekad davno umro na tom mjestu. Lav se odjed-
nom ustremi na mladia i zakla ga prije nego je ovaj i shvatio
ta se dogaa.
I eto, vidjeli smo kako zavravaju oni u ijim glavama
nema nimalo pameti. Jer, da je mladi bio iole pametan, ne
bi tjerao egu s Boijim poslanikom ni dosaivao mu svojim
budalastim eljama.
Lav, uglavnom, samo usmrti mladia, ali ne htjede ga po-
jesti. Sve to zaudi hazreti Isaa, pa upita lava: Zato si se tako
naglo ustremio na ovog jadnika, a kad si ga ve ubio, zato ga
onda nisi i pojeo? Lav odgovori: Ubio sam ga bez oklijevanja
zato to je tebe uznemiravao, a jesti ga nisam htio zato to nje-
govo meso nije bilo moja nafaka. Ja sam propisanu mi nafaku
pojeo za ivota. Ti si me oivio, a ja nisam mogao pojesti ono
to mi Bog nije odredio da pojedem za svoga ivota.
172
Dervi pustinjak
i stablo kruke
173
od dragoga Boga Koji upravlja svime to postoji, pa tako i
vjetrovima. Uglavnom, zakleo se da nee ubrati nijedan plod
sa stabla, pa makar umirao od gladi.
Dervi, meutim, nije znao da nije dobro zaklinjati se bez
valjanog razloga niti davati besmislene zavjete. Dragi Bog ne
trai od ljudi da se zavjetuju na takve stvari. Osim toga, be-
smisleno je zavjetovati se na neto ako nismo sigurni da emo
moi ispuniti svoj zavjet. A ovjeku se esto ini da je neto
lahko uraditi, pa se posije ispostavi da i nije ba tako.
Svakim trenom u srcu se nova elja stvara,
svakim dahom nova vatra u srcu razgara.
I tako, na dervi zaboravio je da ivot donosi razna isku-
enja. Nije imao na umu ni to da je ovjeku hrana neophodna
kako bi preivio. Sitom ovjeku lahko se zakleti da nikad nee
jesti ovu ili onu hranu, ali onome koga mori teka glad teko je
biti izbirljiv. Davno je jo neki mudrac kazao: Sitom ovjeku se
ini da nikad nee ogladnjeti, a gladnom da se nikad nee zasi-
titi. Ni na siroti dervi tako nije znao da je srce poput suhoga
lista koji vjetar vitla kako poeli i nosi ga sad tamo sad ovamo.
Uglavnom, jednom proe pet dana, a vjetar ne obori ni
jednu kruku sa stabla. Vjetra, ustvari, tih pet dana nije ni
bilo. Teka vruina i omorina pritisnula je planinu. Puna etiri
dana dervi nita nije okusio, a petog dana ve poe pomiljati
da ubere neku kruku sa stabla. Smatrao je, meutim, da su
to ejtanske pomisli i nastojao ih je odagnati od sebe, ne elei
podlei iskuenju.
Dervi je iscrpljen stajao meu stablima kruke, oekujui
makar daak vjetra koji bi oborio neku voku na tlo. A tad
odjednom puhnu snaan vjetar, silniji nego je ikad dotad pu-
hao na planini. Ali, zaudo, nijedna voka ne otpade, nego su
174
se grane stabala povijale sve do zemlje, prosto nudei derviu
da posegne za nekom vokom. I on doista, onako gladan i
iscrpljen, ubra nekoliko kruaka.
A onda se desilo neto to dervi ni zamisliti ne bi mogao.
Naime, dervi nije znao da s druge strane planine na kojoj je
ivio ima jedna peina koja je sluila kao skrovite skupini
drumskih razbojnika. Ovi razbojnici pljakali su karavane, a
onda bi s plijenom pobjegli u peinu. Niti je dervi znao da
oni borave na planini, niti su oni znali za njega.
Tog dana drumski razbojnici opljakali su neki velik i bo-
gat karavan. Nakon pljake, pobjegli su u svoju peinu da on-
dje podijele izmeu sebe golem plijen. Nisu, meutim, znali
da je njihovo skrovite ve otkriveno i da se u planinu zaputilo
mnotvo vojske kako bi napokon pohapsili razbojnike. Vojska
je okruila peinu, dok su razbojnici unutra, nita ne slutei,
dijelili izmeu sebe opljakano blago. Vojnici se odjednom
sjurie meu njih, neke uhvatie ive, neke poubijae, a neki
se razbjeae planinom. Krili su se u planini meu bunjem,
iza stijenja i stabala, a vojnici su ih, jednog po jednog, prona-
lazili i hapsili.
Nekoliko vojnika, tako, ugledae i onog dervia kako stoji
meu stablima kruke. Pomislie da je i on jedan od razbojni-
ka i da se ondje skriva, pa uhapsie i njega. Vezae ga i, sve ga
usput udarajui, povedoe ga sa sobom, a da nesretnik pojma
nije imao ta se ustvari zbiva.
Kad sve uhvaene drumske razbojnike izvedoe pred voj-
nog zapovjednika, on ree kako svakom razbojniku treba od-
sjei ruku i nogu. Htio je da ovi razbojnici svima poslue kao
primjer, kako se niko vie ne bi usudio ni pomisliti da se upu-
sti u pljaku karavana. Uzalud je na dervi, koji je napokon
shvatio ta ga je snalo, vapio kako je neduan, kako nema
175
nita s pljakaima i uvjeravao vojsku da je on obini dervi
pustinjak. Zapovjednik vojske samo ree: Svi zloinci kad
budu uhvaeni tvrde da su nevini!, a onda naredi da se izvri
njegovo nareenje i razbojnici kazne.
I tako, drumski razbojnici kanjavani su jedan po jedan, te
naposljetku doe red i na onog nesretnog dervia. Delat mu
sabljom odrubi ruku i taman zamahnu da mu odsijee i nogu,
kad se odjednom pojavi neki jaha visokoga stasa, odjeven u
odjeu uglednika, brzo sjaha s konja i povika: Zaboga, ne
inite to! Kanjavate nevinog ovjeka! Taj ovjek je dervi
isposnik, ja ga odlino poznajem! Bog vam se smilovao i opro-
stio vam to ste unakazili nevinog ovjeka!
Onaj vojni zapovjednik tad shvati o emu se radi i doe
mu da umre od stida i srama. Ali, avaj, proliveno mlijeko niko
ne vrati nazad u posudu. Derviu su ve odsjekli ruku i tu se
vie nita nije moglo uiniti. Sav u suzama, zapovjednik kle-
knu pred dervia, uhvati mu se za skute i stade ga preklinjati
da mu oprosti. Jadni ovjek guio se u suzama, svjestan da je,
u urbi i bez razmiljanja, poinio golem grijeh.
Dervi je bio svjestan zato mu se sve ovo desilo. Zato po-
milova ovog ovjeka po glavi i, gorko se osmjehnuvi, ree:
Ne plai, nisi ti nita kriv! Sva krivica je moja i ja sam taj koji
je zgrijeio. Zasluio sam da ostanem bez ruke. Da si mi ak
i nogu odsjekao, ne bi me kaznio kako sam zasluio. Znam
odlino kakav sam teak grijeh poinio i zato me snala ova
nesrea! O emu to govori?, zapanjeno upita zapovjednik
vojske, a ejh ree:
Znam dobro razlog svoga stradanja,
svjestan sam grijeha; emu sad jadanja;
iznevjerih zavjet to ga dadoh Bogu,
na Njegovu pravdu alit se ne mogu.
176
Onda dervi ree onom vojniku: Halalim ti ono to si mi
uinio, jer u tome nema tvoje krivice. Sueno je bilo da mi se
ovo desi, a ja sam doprinio da tako i bude. Sam sebi sam kriv
to ovako stradah. Zato, brate, nema razloga da plae i trai
od mene oprosta. Moj izgladnjeli stomak navede me da pre-
krim svoj zavjet Allahu. To to ostadoh bez ruke je preblaga
kazna za takav grijeh. Htio sam biti poput Bajazida Bistamija,
ali oito je da nisam dorastao takvim velikanima. Kau da je
Bajazid neko vrijeme osjeao kako mu panja na namazu sla-
bi, kako je ponekad ak i lijen kad treba ustati klanjati namaz.
Razmislio je o tome i zakljuio da je to otud to pije previe
vode. Zavjetovao se da godinu dana nee piti vie od ae vode
dnevno, ispotovao je svoj zavjet, i Allah je uinio njegovo srce
ponovo bodrim i istrajnim u ibadetu.
I tako je ovaj dervi zbog prekrenog zavjeta ostao bez
ruke. No, zato to je bio strpljiv u svome stradanju i svjestan
nepravde koju je sam sebi uinio, Allah mu se smilovao i dao
mu posebne sposobnosti. Naime, onom jednom preostalom
rukom mogao je initi stvari kakve drugi ne mogu s obje ruke,
mogao je njome dii nevjerovatno velik teret i jo tota drugo.
Ali, to je ve pria za sebe, koju moda nekad i budete uli.
177
Iz recenzija
Ako nije mogue popiti svu vodu mora,
Onda treba piti u skladu sa ei.
Svjestan da nije mogue u jedno ovako koncipirano djelo uvr-
stiti sve lijepe prie iz Mesnevije, on je napravio veoma mudar i za-
nimljiv izbor. S obzirom da je Mesnevija nepregledno duhovno i li-
terarno more i da je malo onih koji mogu ploviti njenim puinama
i nositi se s njenim nemirnim valovima, uranjajui u duboke virove
bogate svakojakim draguljima i biserima, prevodilac je posegnuo
za najljepim, najpoznatijim i najpounijim priama iz Mesnevije.
Uistinu je ve dugo postojala potreba da neko odabere i prevede
najljepe prie iz Mesnevije, koje ve dugo krue u duhovnoj svijesti
naeg naroda i koje se s koljena na koljeno pomno i sveto kazuju u
sufijskim tekijama. Mesnevija je cijeli niz stoljea prisutna na ovim pro-
storima a odnedavno je kompletiran prijevod svih est njenih svezaka.
Meutim, ono to ostaje kao problem i to ovi prijevodi nee rijeiti je-
ste kompliciran, slojevit i simbolian jezik Mesnevije, koji nisu uspjeli u
potpunosti deifrirati ni najbolji komentatori ovog velianstvenog djela.
S druge strane, prie u Mesneviji su isprekidane, proarane razli-
itim sufijskim i filozofskim komentarima tako da se ponekad jedna
178
kratka pria protee na desetinama stranica i nerijetko je za njeno ra-
zumijevanje potrebno iitati komplet Mesnevije. Potreba za razumi-
jevanjem i pribliavanjem Mesnevije i njenih pria obinim ljudima
javila se veoma rano. Naime, odmah po pisanju Mesnevije Mevlanin
sin Sultan Veled u svom djelu Ebtednm i njegovi izravni i posred-
ni uenici, Feridun ibn Ahmed Sepahsalar u djelu Risl Sepahslr i
emsuddin Ahmed Aflaki u djelu Menqibul-rfn, napisali su svo-
jevrsne biografije, to je bez premca u historiji islama. U njima su po-
kuali pribliiti djelo i ivot ovog velikog islamskog genija. Meutim,
s obzirom na injenicu da su ta djela pisana u klasinoj literarnoj for-
mi, ona nisu dostupna ni razumljiva svima, posebno ne onima koji
ne poznaju klasinu perzijsku knjievnost. Tradiciju tumaenja ili
pribliavanja Mesnevije obinim ljudima nastavili su mnogi, a jedno
od najvrjednijih klasinih djela te vrste jeste djelo pod nazivom Lubul
albb-e Masnaw od Mulla Husejna Kaifija, istaknutog mislioca i
velikana desetog hidretskog stoljea. Meu najbolje komentare Me-
snevije ubrajaju se Ankaravijev, Sabzivarijev i Nicholsonov komentar,
a pored njih su nastale na desetine djela koja pretendiraju da priblie
cijelu Mesneviju ili bar njen dio ostalim ljudima.
ejh Behai je o Rumiju izrekao velianstvene stihove, koji na
najbolji nain oslikavaju i doaravaju lik i misao Mevlane (kako
su ga zvali potonji muslimanski mislioci, u znaenju na gospodin,
na voljeni), a glase:
Mevlanina duhovna Mesnevija
Jeste Kuran na perzijskom jeziku.
179
upotrijebio preko hiljadu kuranskih ajeta. Dosada je napisano ne-
koliko radova u kojima se ovo pitanje propituje, a jedno od najkom-
pletnijih i najnovijih djela na ovu temu jeste doktorski rad Ramiza
Lalia, pisca s naih prostora, koji je napisao obimno nauno djelo
u kojem navodi dosad najvei broj kuranskih ajeta koji su na bilo
koji nain spomenuti u prvom svesku Mesnevije. Pored toga, jedan
od trenutno najboljih poznavalaca Delaluddina Rumija i njegovih
djela profesor Taqi Purnamdarijan smatra da su Rumijeva Mesnevija
i Hafizov Divan jedinstvena djela unutar islamske civilizacije, jer se
svojom strukturom, jezikom i logikom najvie pribliavaju Kuranu,
to je moda i razlog da su ljudima zagonetni, jedinstveni i privlani.
Naslov knjige Kazivanje iz Mesnevije u sebi nosi veoma snanu
semantiku i asocijativnu poruku. Poziva itaoce da odgovore na hije-
ropovijesni i univerzalni poziv koji je Rumi uputio ovjeanstvu kroz
glas naja. Naime, na prvoj stranici Mesnevije sluamo vapaj naja, koji
simbolino predstavlja fatihu ili otvaranje ovog djela. Stihovi glase:
180
pripovijesti naih nena i djedova, kao i prie koje smo nekada dav-
no sluali, ali nam nije poznato od koga, kada i gdje. itaoci e se
prijatno iznenaditi kada otkriju da neke od najljepih pria svijeta
kao to su: Voe ivota, ovjek koji je htio pobjei od Azraila, Laar
i jezikoslovac, Trgovac i papagaj, Lav i zec, ovjek i medvjed, Slon u
mranoj sobi... potiu upravo iz Mesnevije.
Postavlja se pitanje odakle u Mesneviji takva raznolikost i toliki broj
razliitih pria od kojih svaka u sebi nosi veoma bogat sadraj i snanu
poruku. Oni koji poznaju Mevlanu i njegova djela znaju da Mesnevija
predstavlja svojevrsnu enciklopediju kompletne knjievne umjetno-
sti do Mevlane i da su u njoj na razne naine sadrane mnogobrojne
teme, prie, izreke ili stihovi iz razliitih kultura svijeta kao to su ki-
neska, indijska, grka, rimska, bizantijska itd. To je jo jedan dokaz da
Mesnevija predstavlja vrhunsko remek-djelo svjetske knjievnosti.
Stoga, itanje ove knjige preporuujem svima onima koji tragaju
za lijepim priama punim duhovnosti, duhovitosti, mudrosti i pouke.
Onima koji u beznau zapadne literature i nihilistikom bespuu
tragaju za smislom i odgovorom na kljuna pitanja svoga ivota.
Posebno itanje ove knjige preporuujem mladima i djeci, koji su u
fazi formiranja linosti, stavova i pogleda na ivot. Smatram da ova
knjiga moe predstavljati dobar izbor za kolsku literaturu, koju e
uenici itati sa arom i koja e oplemenjivati njihove due i moral.
Za razliku od zapadnoevropskih pria za djecu i mlade, koje uglav-
nom nude jednostavne i nedovoljno etiki profilirane poruke, a koje
nerijetko granie sa fantazijom, to kod djece izaziva nerazumijeva-
nje, prie iz Mesnevije, sa svojom logikom i racionalnom struktu-
rom, arolikim temama i dubokom etikom i duhovnom pozadinom
umnogome pomau u odgajanju i usmjeravanju mladih u kolama.
Sedad Dizdarevi*
Sedad Dizdarevi je doktorirao na Teheranskom univerzitetu na temu
*
181
Za prireivaa je bez sumnje bio vanredan literarni izazov u prozu
pretoiti i prilagoditi itaocima mlaeg uzrasta mudra kazivanja iz
Mevlanine Mesnevije, znamenitog spjeva koji se ve stoljeima
smatra svojevrsnom enciklopedijom sufizma i nepresuno je vrelo
religioznog nadahnua i predmet fascinacije istraivaa misticizma
kako na Istoku tako i na Zapadu. O Mesneviji sa podjednakim
divljenjem i potovanjem govore filozofi, istoriari religija i knjievno-
sti te gorljivi sljedbenici najrazliitijih duhovnih tradicija i uenja.
Ja se poistovjeujem sa sedamdeset i tri vjere, prenosi se da je
jednom prilikom kazao Rumi, moda i ne slutei da e njegovo
djelo u dananjem vremenu stei svoje potovaoce meu zanesenim
pristaama toliko razliitih religijskih i mistikih pravaca. Zadatak
prireivaa utoliko je bio tei s obzirom da se u Rumijevom ushie-
nom pjevanju bez odreenog okvira i plana smjenjuju pobone re-
fleksije, legende, anegdote, pone ilustrativne prie, izreke i pouke
ejhova, komentari ajeta iz Kurana i citati hadisa, basne i parabole,
tako da je samo selektiranje grae iziskivalo naroito istananog
umijea da se pojedine alegorijske prie, izdvojene kao zasebne cje-
line, pojednostave, u svojoj konstrukciji ogole, te da se iz njih neu-
padljivo uklone brojne lirske digresije, aluzije, umetnute religiozne
meditacije i za Rumija tipina skretanja u metafiziki komentar i
asocijativno gomilanje slika, koja od itaoca zahtijevaju prethod-
no znanje, odnosno upuenost u tesavuf i tradiciju simbolizma u
sufijskom pjesnitvu. U pomnijem iitavanju ovog svojevrsnog
Rumija za poetnike vrijedi primijetiti da u pojednostavljivanju
i saimanju pria iz Mesnevije one nisu izgubile nita od svoje
oaravajue mudrosti. Za razliku od, recimo, romansiranog vida
Homerove Odiseje, koji se svodi na puko prepriavanje sadraja
182
pojedinih pjevanja, prireiva je ovdje napravio odabir onih pripo-
vijesti koje svojom univerzalnom porukom, kao i po svojoj matovi-
tosti, svjeini, jezgrovitoj pronicljivosti i jednostavnosti podsjeaju
na najsnanija mjesta iz drevnih svetih predanja ili stare didaktike
knjievnosti razliitih kultura parabole iz Jevanelja, predanja iz
Starog zavjeta, mitske prie iz antikih vremena, pouna kazivanja
iz budistikih svetih tekstova, basne Ezopa i La Fontena, zen prie i
izreke pripisane drevnim mudracima poput Lao Cea i Konfucija...
A sve to, ipak, upakovano u formu fantastine prie za djecu.
O univerzalnosti Rumijeve poruke dovoljno svjedoi i poda-
tak da je fabula prie Mladi koji je slijedio svoj san posluila
kao osnova za narativnu strukturu jednog od najitanijih romana
iz savremene knjievnosti Alhemiar Paola Koelja. Razraene
metafore u Rumijevim hikajama upuuju na legendarne izvore iz
usmene predaje zajednike svim tradicijama. Slijedei narativne
obrasce basne, anegdote, predanja ili didaktike prie, one nude
objanjenje moralnog naela putem inscenacije, ematizujui za-
paene odnose iz prirodne okoline i obogaujui ih odgovaraju-
im realistikim slikama. Logike inscenacije vanredno upeatlji-
vo posreduju odreenu moralnu pouku, eksplicitnu ili implicit-
nu, kao to se, naprimjer, u prii Magarac, lisica i lav aludira
na poznati hadis koji nas ui da nije musliman ko dopusti da ga
zmija dvaput iz iste rupe ujede. Neke od ovih pria mogu se u
cijelosti protumaiti u alegorijskom kljuu, dok u drugima samo
pojedini dogaaji i detalji podrazumijevaju preneseno znaenje.
Katkada je simbolika zasnovanost ovih kazivanja slojevito vie-
znana, tako da prua mogunost za razliita tumaenja. Po tome
to opisani dogaaji i obrti esto zahtijevaju naknadno objanje-
nje ili se pria ne razrjeava u jednoj misli ve ostaje ezoterina,
zagonetna i vieznana, znatan dio ovih kazivanja svojevrsne su
mistine parabole koje upuuju na nadnaravne istine, tako da ni
njihovo razumijevanje nije dostupno svakome. Gradei svoju pri-
u na dijalektici uda i vrline, Rumi nam esto saoptava svoje
183
poruke na jednom, povrinskom, i drugom, dubljem nivou.
Komentari i objanjenja prireivaa na kraju teksta samo pokazu-
ju koliko je duboka pronicljivost i oaravajua fantastina potka
ovih pria prijemiva i za matu najmlaih italaca.
Asmir Kujovi
184
Sadraj
Izdava
Fondacija Batina duhovnosti,
Mostar 1432/2011.
Za izdavaa
Amar Imamovi
Lektura
Ensar Karaman
DTP
Mahir Sokolija
tampa
Sabah print
Za tampariju
eo Elezovi