Angie, poi e sa mnom u Peru pa makar te morala

unijeti u zrakoplov. Samo ti moe biti toliko glupa i

propustiti besplatan odmor!
Angela Jorgen pogledala je jo jednom svoju sestru
koja je sa svojom kosom boje plamena dramatino
gestikulirala. Uzdahnula je. - Ti si luda, Jannett! Ne
mogu tek tako ostaviti kliniku da bih pola s tobom u
neki egzotini cir- kus. Trina i ja smo pale s nogu od
posla.
- Nai zamjenu, malena! Svatko se mora
ponekad odmoriti!
- Zamjenu? Jannett, pa mi jedva imamo novca
za tekue trokove. Samo novac koji bi dala za moju
kartu bio bi dovoljan da nam odri cijelo odjeljenje
idueg mjeseca. Zbilja, kad ve ima viak novca..
- A, ne! - Jannett joj je prila blie. - Ne padam
vie na taj tos! Dala sam ve dovoljno u tvoju kasicu
Crvenog kria i savjest mi je savreno ista. Osim
toga, ovo mjesto bi moglo progutati cijelo moje imanje,
a da se nita ne promijeni. - Ali, zato ja, i zato sada?
- Zar ima neeg loeg u djevojci koja eli svojoj
sestri priutiti malo zabave? Dugujem ti to, Angie! Ti
si se zaposlila i omoguila mi studirati ono to sam
oduvijek eljela. Zamisli samo, Peru! Moj lanak, s
mojim fotografijama, udarne stranice u najboljem
asopisu koji danas izlazi! Taj posao moe znaiti
poetak jedne velike karijere. S onim to mi Milti
plaa, mogu ako hou iznajmiti cijeli boeing 707
samo za nas dvije!
- Milti?
 - Milton Woker, izdavaa asopisa Svijet. Oh,
Angie, pogledaj samo na to slii! Zaista ti je
potreban odmori
Angela joj nije dozvolila promijeniti temu. Pozorno je
pogledala sestru u oi. - Zvui kao da ga prilino
dobro poznaje. Ima li neeg izmeu vas?
- Nema nieg! - brzo je odgovorila Jannett. -
Sviam mu se, to je sve! Ako elim napredovati u
struci, ne mogu se ponaati kao santa leda! - Jannett
se nasmijeila kad je vidjela sestrin izraz lica. - Ja
sam ionako nepopravljiva. Uostalom, i ti bi bila takva
kad bi se izvukla odavde i prestala raditi kao rob za
bijednu plau. Moda e ti Peru p moi. to kae? -
Ve sam ti rekla. Klinika... Pusti kliniku ! I nemoj
sliti da e izvui neki prilog od mene ako se odrekne
puta. Ili ide sa mnom ili ja kupujem sebi bundu od
nerca. Diraj?! .
- S tim rijeima se okrenula i izila, ostavljajui
Angelu samu u uredu . Uzdahnula j e i pogledala se u
zrcalo. Ono isto blijedo lice okrueno kosom gotovo
boje slonovae, koje joj se u jutro inilo odmornim ,
sada u usporedbi s Jannettinom kosom i pozorno
njegovanom koom, izgledalo je ispaeno.
- Slegnula je ramenima i pola u ajnu kuhinju.
Tamo je zatekla Trinu Martinez, medicinsku sestru,
kako toi u alice svjeu jaku kavu. Sjela je pokraj nje
i upitno je pogledala. - ula si cijeli razgovor, zar ne?
- Trina je kimnula glavom . - ao mi je , zaista , a
li ovi zidovi su tako tanki. Tvoja sestra zvui veoma
odluno.
- Nazvati nju odlunom je zapravo potcjenjivanje.
Ako odlui to je najbolje za tebe, nema ti spasa.
Jannet je u pravu. Ona ima pravo izabrati kako e
potroiti novac. Bolje je onda da ga potroi na tvoj
odmor. Ako mi zatreba odmor, uzeu tri dana
slobodno i prespavati ih. Nije mi potreban Peru...
- Jo kako ti je potreban. Lijepa si i mlada, a
sjedi ovdje po cijeli dan i brine o svemu , svaemu.
Vrijeme ti je da pokua uiniti neto sa svojim
ivotom. Posluaj me, znam to govorim!
- _ Kako to misli?
- _ I ja sam jednom uinila neto slino. Zna.
moj otac u Meksiku je bio vrlo strog. Nisam smjela ni
pogledat nekog mladia i morala sam tedjeti sav
zaraeni novac za miraz. Otac mi je odabrao
mladoenju koji je imao mesarsku radnju i lice kao
krastavac.
- - Nisu valjda oekivali da e se udati za nekog
koga ne voli?

- U panjolskim obiteljima se ne smatra da je

ljubav potrebna za brak. Ja bih najvjerojatnije
posluala oca i bila nesretna cijelog ivota da nisam
pobjegla.
Angela se nasmijala. ~ Kako?
- Uzela sam svoju uteevinu, sakrila se u
kamion s voem i otila u jedno udaljeno selo na
fiestu. Cijelog dana sam se
smijala, plesala i jela slatkie. Kad je izaao mjesec,
dopustila sam jednom divljem i naoitom mladi da
me poljubi. 0tac bi me udavio da je znao!
- Jesi li se zaljubila u tog mladia?

_ Te veeri jesam, ali nikada ka vie nisam vidjela.

No, kad sam otkrila da me nije sprila munja zbog
malo zabave i jednog poljupca, svijet je bio moj.
Smogla sam hrabrosti reci ocu da se ni mrtva neu
udati za Luiza, uzela sam ono malo stvari to sam
imala i dola sam ovamo uiti za medicinsku sestru.
Otac nije govorio sa mnom tri godine, ali kad sam
diplomirala kooperio se kao paun i bio je neizmjerno
sretan kad je upoznao Charleya, mog novog
zarunika. Od tada do danas nisam prestala biti
sretna.
- To ti vjerujem. Ipak, za mene e taj put biti samo
stanka u poslu. Klinika je cijeli moj ivot, a ovo e mi
samo pomoi ponovo napuniti baterije.
- Dobro, idi i napuni baterije! Zar to nije i dalje
puno korisnije od bunde od nerca?
Angela je podigla ruke. - Evo, predajem se! Zaista e
biti puno korisnije!
***
Tijekom cijelog ljeta Angela nije ni trenula. Kad se
zrakoplov poeo sputati, priljubila je nos uz prozor
i zagledala se dolje. Jo uvijek nije vjerovala da se
sve to dogaa ba njoj.
im se uvjerila da je Trina voljna pomoi Angeli oko
pakiranja i ispratiti je na zrakoplov, Jannett je
odletjela u izvidnicu. - Hou obaviti to vie posla
unaprijed. Tako u moi vie vremena provesti s
tobom - rekla je.
Od tada je prolo mjesec dar na, a iz Perua je stigla
samo jedna razglednica. Angela se nadala da to znai
da je Jannett zaista zauzeta i da e stii obaviti cijeli
posao do dana njenog dolaska. Iz iskustva je znala da
je nemogue ivjeti pod istim krovom sa Jannett dok
je obuzeta svojim poslom.
Iako je zapravo i oekivala tako neto, Angela je bila
pomalo razoarana kad je shvatila da je Jannett ne
eka u zranoj luci. Tko zna koliko dugo bi stajala
pred vratima da se nosa nije smilovao i pozvao joj
taksi. Angela se jedva sabrala da bi vozau pokazala
cedulju sa Jannettinom adresom. ovjek kimne gla-
vom.
Dakle, znao je kuda treba ii. Angela se s uzdahom
olakanja smjestila izmeu kovega na zadnjem
sjeditu dok je automobil krivudao kroz labirint
uliica s bijelo okreenim kuama i prozorima
ispunjenim cvijeem. Takav je bio i pansion senjorite
Mercedes: upravo mjesto kakvo bi Angela odabrala za
sebe. Pitala se otkuda Jannett ovdje. Njoj bi vie
odgovarao neki hotel u sreditu, pa makar i ne bio
prvoklasan.
Kad je pozvonila na vrati- pojavila se ljubazna pu-
naka enica. Gospoica Jorgen? Oh, uite, uite!
Sestra vas eka.Ona znate, ne moe sii. Bojim se da
je imala... malu nezgodu? Angela je projurila pokraj
zauene ene,potrala uz stube i uletjeli kroz prva
vrata. Bila je u pravu Jannett je sjedila na terasi,
udobno zavaljena u fotelji. Jedna noga joj je bila
podignuta na stolcu. lanak na njoj bio je tamnoplav.
- Jannett, to se...
- Oh, samo sam je uganula - odmahnula je
rukom. Juer sam pala s bronanog konja.

Angela je sjela i spremala se sasluati priu.

Ispostavilo da se Jannett popela na veliki spomenik
Pizaru u gradskom parku da bi mogla izbliza
fotografirati njegovo lice i da je pala ravno na glave
radoznalaca koji su se okupili u podnoju da je
promatraju.
Prekinula ih je gospoa Mercedes nosei ledenu lim-
nadu i posluavnik pun vod Angelini kovezi
preneseni su u susjednu sobu i ona s opustila na
terasi. - Ve sam zaboravila kako izgledi sunanje.
Kako ide tvoj posao?

- Skoro je gotov. Milti e biti oduevljen. Nee ni

trenutka poaliti novac koji nam je dao da doemo
ovamo.
- Nama?
- Milt je uredio da se ti u papirima vodi kao moja
osobna tajnica fotografski pomonik. Jesi li umorna?
Ako treba, odmah legni i naspavaj se. Uveer mi
mora biti u punom sjaju.
- Zato?
Jannettje umjesto odgovora pruila sestri ilustrirani
asopis. Na naslovnoj stranici bila je ogromna
tajanstvena i prelijepa,crna orhideja. Prelijepa je
uzdahnula je Angelina.
Je li? To je hibrid, to znai da se ne moe
razmnoavati. Svaki cvijet se iznova stvara
ukrtanjem dvije ili tri orhideje. Zato su tako
rijetke, postoji svega desetak crnih orhideja na
cijelom svijetu. Dobro, ali kakve to veze ima....

- Svih desetak potjeu odavde,iz Lime. ovjek koji ih

uzgaja ivi ovdje. Zamisli kakav bi to uspjeh bio ako

bih ih uspjela snimit.

Angela se nesvjesno povukla malo dalje od sestre. Ja

netti to nije promaklo. - Da, draga moja. Ti e to

uiniti a umjesto mene. Danas! - Stavila joj je pod nos

lanak iz asopisa: Ovu nevjerojatnu , nevjerojatnu

vrstu uzgaja gospodin Huan Alvez de la Kruz, visoki

dravni funkcioner Perua. Orhideje su samo hobi i

tajna

crne orhideje ljubomorno je uvana isto kao i

cjelokupan njegov privatni ivot. Samo uski povlateni

krug prijatelja imao je prilike vidjeti staklenik i,

naravno, nitko ga nikad nije snimio.

- Pa, dobro, Jannett, kako misli da ja to izvedem?

 - - Vrlo lako. Ja sam ve sve ugovorila. Danas
poslije podne e te sam Alvez provesti kroz staklenik.

- Kako si to ugovorila? - Lako. Jesam li ti spomenula Raula del

Reja? Dosta smo se viali otkako sam ovdje. Visok, crn i opasan.
E, on je jedan iz tog uskog kruga. Meni je ostalo samo
telefonirati Alvezu i izjaviti da sam Raulova zarunica. Nema
zbog ega brinuti, sve je u najboljem redu. Raul je ovog tjedna na
nekom putu, negdje na . svom imanju. Ti si zapravo Opozvana na
koktel. Posjet stakleniku je samo posebna usluga. Spremila sam ti
specijalnu malu kameru. Treba navesti starog da ti okrene lea
za trenutak i sve je sreeno. Snimi nekoliko snimaka, dovri
martini i nestane. On nee imati pojma ni o emu sve dok moja
pria ne obie cijeli svijet!

V rata pred kojima se zaustavio taksi, izgledala su

opasnije nego u Angelinim najgorim mislima. Trudila se do

posljednjeg trenutka odupirati sestrinim navaljivanjima, ali
uzalud.
- Najavljena si kao gospoica Jorgen. Oni nemaju pojma da
postojimo nas dvije s tim imenom i najvjerojatnije e svu
krivicu svaliti na mene. Uostalom, na mene, s mojim
izgledom, vjerojatno bi obratili puno vie pozornosti, a ti se
uklapa u njihove zamisli o idealnoj zarunici: tiha, njena i
pozorna. Osim toga, samo ti govori njihov jezik. Taksist je
samo pokazao uvaru putnicu na zadnjem sjeditu i ve su
bili proputeni u park koji je okruivao ne kuu nego palau.
Angela se pitala gdje se kriju vlasnici niza limuzina
parkiranih na prilazima. Provjerila je jo jednom svoj
izgled. Nosila je posuenu Jannettinu haljinu boje
slonove kosti s tankim bretelama i dugim ipkastim
alom. Haljina bi moda izgledala izazovno s Jannettinom
crvenom kosom i zelenim oima, ali Angelina bjelina koe
i kose davali su joj vilinski izgled.
Kao s nekog drugog svijeta zadovoljno je rekla gospoa
Mercedes.
- Gospoica Jorgen! Drago mi je to ste doli! - pred An-
gelom se odjednom stvorila krupna dama u crnoj haljini. -
Tako sam eljela upoznati djevojku koja je jednostavno
zarobila naeg Raula! Dotina dama, gospoa Al-vez osobno,
pozorno je odmjerila Angelu od glave do pete i izgleda da je
bila jako zadovoljna. Njen mu, koji se odmah pojavio,
reagirao je sasvim drukije.
Visok i mrav, svim drugaiji s dovoljno napetosti na licu
za bar tri panjolske barokne drame, ispitivaki je
promatrao samo Angelino lice. Ovog ovjeka nitko nikad
nee uspjeti prevariti!

- Hoete li se osvjeiti, gospoice? Moda malo vi

Mislim da morate poi u staklenik prije nego to po
nestajati svjetla. eljeli bismo da zarunica naeg
Raula vidi staklenike u najboljem moguem izdanju.
to prije ponem, prije u zavriti, pomisli Angela i
odbije pie. Gospoa se nasmijeila svojim dvostrukim
podbratkom. - Molim vas da me ispriate, moram se
vratiti gostima. ekat emo da se vratite, draga moja!
Gospodin Alvez je dosta kruto proveo gou kroz niz
hodnika. Bilo je jasno da nije oduevljen. Zaustavili
su se pred velikim vratima od mlijenog stakla. Alvez
ih je otkljuao i uveo Angelu u drugi svijet. Na njen
nesvjesni uzdah divljenja, osmijeh se prvi put pojavio
na njegovu licu. Angela nije obraala pozornost na
njega. Bez daha je gledala stotine tegla ispunjenih
vatrometom boja. im su se vrata zatvorila, svjei zrak
Lime bio je zamijenjen vlanom toplinom dungle i
mirisom zemlje. Angela nije znala kuda da se prija
okrene. Gledala je oko sebe obuzeta divljenjem. Prolo je
obuzeta vremena prije nego to se sjetila da kraj nje
postoji jo neko ljudsko bie u stakleniku. Okrenula se
gospodinu Alvezu i pokuala neto rei.
 _ Ah, gospoice, sada shvaam otkuda vam
tako arka elja da vidite moje orhideje. Opratam
svojoj eni to me je uporno nagovarala da vas
pozovem ovamo.
- Ovo... ovo je divno, gospodine Alvez. Ipak, ne razumi-
jem zato elite sauvati ovu ljepotu od oiju svijeta. Starac je
uzdahnuo. Vi ne razumijete javni ivot gospoice. Mene sve
vrijeme , promatraju. Moji prijatelji motre da bi na vrijeme
dobili neku korist. Moji neprijatelji trae moje slabe toke.
Nedavno sam otkrio da su potplatili mog kuhara da bi im
odao to jedem i da bi moda na osnovu toga pogodili jesam
li bolestan. ovjek kao ja mora posjedovati makar jedno
mjesto gdje e biti samo svoj. Ovo je moje utoite i ne biram
sredstva da tako i ostane!
Neko vrijeme vladala je neugodna tiina, a onda se
Alvez trgnuo i poeo pokazivati Angeli neke od svojih
omiljenih orhideja: Bangkok, Zlatna alica,
Svjenjak... Nijedna druga grupa biljaka, priao je,
ne posjeduje takvu raznolikost oblika. Dok ga je
sluala, Angela je slijedila njegove korakei uskoro se
nala pred malim vodopadom oko kojeg su bile
posude s crnim orhidejama. Zastala je pred njima
zadivljeno. _Vidim da ste ih prepoznali - zadovoljno se
smijeio domain. - One nisu zaista crne, naravno, jer to je
nemogue, ali njihova ljubiasta boja je tako tamna da
razlike skoro i nema.
Tako njeno je dotaknuo tamne latice da je Angela morala
okrenuti pogled. Kad bi on samo znao zato je ona ovdje!
Jo neko vrijeme su kruili po stakleniku i senjor
Alvez je uvijek bio tik uz Angelu sve dok se nije zaulo
prodorno kretanje i dok mu se na rame nije spustio
mali papagaj. - Njih nekoliko se slobodno kreu ovuda
- rekao je. - Izgledaju vrlo sretni meu cvijeem, a
daju malo ivosti stakleniku. Angela je pruila ruku
prema ptici, ali u tom trenutku je drugi papagaj
zakretao nad njenom glavom, pa se trgnula. To je
uplailo prvu pticu, koja je u panici poletjela sa Alvezove
ruke, ravno u stakleni zid i ostala leati potpuno
nepokretna. - Oh, povrijedio se! Tako mi je ao! Molim
vas, gospodine, uinite neto! Samo je malo oamuen,
nemojte se brinuti! To se povremeno dogaa. Ipak, da vas
umirim, pozvat u Leona koji ih hrani. On e se pobrinuti
za pticu.
im je Alvez izaao iz staklenika, papagaj se podigao na
noge, stresao i odletio do prvog drva. Angela se s
olakanjem nasmijala, a onda je shvatila da je ostala sama.
Morala je obaviti ono zbog ega je dola.
Ovo je moje utoite... ne biram sredstva da tako i
ostane, zaula je Alvezov glas.
Zamisli kakav bi to uspjeh bio! Kad se sjetila sestrinih
rijei, zavukla je ruku u torbicu i izvadila mali fotoaparat.
Znala je da lako moe napraviti odline snimke. Zato joj
se onda inilo da joj kamera gori u ruci? Znala je vrlo
dobro. Zato to nee biti u stanju to uiniti. Nije mogla
izdati gospodina Alveza. Uzdahnula je i vratila kameru
natrag u torbu. bu.
Za trenutak joj je laknulo, a onda je shatila da ne moe vie
sama ostati u stakleniku. Pourila je prema izlazu i gotovo
se sudarila s Alvezom. -Oprostite, to ste me morali ekati.
Poimo, gospoa Alvez i gosti ekaju. Nadam se da e
vam se svidjeti malo iznenaenje koje smo spremili za vas.
Kad su uli u salon, Angela se zaprepastila. Tu je bilo
najmanje tri stotine gostiju!
Upravo je pomislila da je to dobro, jer e moi
proi nezapaena, kad je gospoa Alvez uhvati pod
ruku i dovede na sredinu prostorije - Nisam mogla
odoliti, draga moja. Vi ste nam doli u posjet, a Raul
se neoekivano rano vratio sa svog imanja... priekajte
samo trenutak. Moj suprug e odrati govor. Raul?
Raul se vratio? Angelu je obuzela panika. Sve e se
otkriti! Osjetila je da mora pobjei. Na alost, tek to
se osvrnula u potrazi za vratima, gospodin Alvez je
podigao ruku i svi razgovori su prestali. Dame i
gospodo, elim vam predstaviti nau specijalnu gou,
gospoicu Angelu Jorgen. Ona je zarunica naeg
gospodina Raula del Reja. elim da im, u ime svih vas
i u ime obitelji Alvez, estitam zaruke i poelim sreu
u zajednikom ivotu. Ispijmo zdravicu u njihovo
zdravlje! Nastala je tiina i ljudi oko Angele su se
razdvojili da bi propustili visokog, crnog mukarca,
svakako Raula del Reja osobno.
Stajali su nekoliko trenutaka zagledani jedno u
drugo Angela je osjetila na sebi njegov ispitivaki
pogled i samo je prisustvo
gospoe Alvez, ija je krupna figura zaklanjala put
prema izlazu, sprijeilo da pobjegne.
Nije bilo spasa.
Izmeu nje i Raula pojavio se srebrni posluavnik s
aama ampanjca. Raul nije obratio pozornost na
njega, sav usredotoen promatrao je uplaenu Angelu.
U saIonu se ve zaulo udno mrmljanje. Angela je
bespomono ekala da se del Rej pribere i svima
objavi prevaru. Ve je bila odluila da e, ako se
izvue iva iz ove sramote, zadaviti Jannett njenim
roenim filmom za fotoaparat. inilo joj se da je
prola itava vjenost prije nego to je on nainio prvi
pokret. Lice mu je i dalje ostalo nepokretno, ali
ispruio je ruku i uzeo au. Angela je nesvjesno
ustuknula, oekujui prasak slomljenog stakla... - Za
gospoicu Jorgen - zaule su se njegove rijei - za
moju buduu suprugu! Prolo je nekoliko sekundi
prije nego to je shvatila to se dogodilo. Del Rej je
rijeio potedjeti svoje prijatelje javnog skandala, ali
kasnije... Osjetila je neto hladno u aci i spustila pogled. On
joj je pruao au. - Pij - rekao je - Pij, jedina moja! .
Nije se usudila pogledati ga U oi. Samo je
kimnula glavom i ispraznila au potpuno nesvjesna
okoline... dok nije zaula glasno odobravanje oko sebe. Njeno
oklijevanje, bilo je shvaeno kao ednost i to je osvojilo goste.
Odjednom su oboje bili okrueni ljudima koji su im eljeli
estita ti i uputiti komplimente neobino blijedoj djevojci.
Upravo se ponadala da e moi iskoristiti guvu i postepeno
se pribliiti izlazu, kad je osjetila da joj netko vrsto stee
ruku. Nije se morala okrenuti da bi vidjela tko je to. Osjetila je
kako Raul upravlja njom i kako se kree na drugu stranu i
uskoro su, ispraeni osmjesima, izali na terasu. im su se
vrata zatvorila za njima, on je grubo okrene prema sebi. -
Gospoice Jorgen, oekujem objanjenje! - gotovo je
prosiktao, drei je za ramena. - Strano mi je ao, gospodine!
Ja... sam samo htjela nainiti nekoliko snimaka staklenika za
Jannett. Nije mi ni palo na pamet... - Jannett? Mogao sam
pomisliti da je ona tu umijeala svoje prste! Kako te je ubacila
ovamo? - Ona... rekla je gospodinu Alvezu da je... da sam ja
vaa zarunica. - Pobogu! I sve to zbog nekoliko fotografija!
Ta crvenokosa vjetica je zaista spremna na sve, ali da izda
prijatelja... . -Pa, znate kakva je Jannett. - Net tek sada znam
kakva je. im je slijedei put vidim, zadavit u je!
Izgledalo je da on to ozbiljno misli. Iako je i sama
dola na slinu ideju, Angela se s nelagodom okrenula
prema vratima. Nadala se da on nee uiniti nita
slino i s njom. Morala je braniti Jannett da bi
obranila i sebe. - Ona pokuava napredovati u tekoj
profesiji, gospodine. Primorana je biti kreativna, a...
ideje joj nikad nisu nedostajale. - Ideje! Kreativnost!
Zar je to kreativnost, iskoristiti na ovaj nain sestru
koju mi je i sama opisala kao njenu i prefinjenu i...
Uostalom, zato nije dola osobno obaviti svoj prljavi
posao? Angela je na brzinu ispriala o Jannettinom
planinarenju po spomeniku i o njenoj povredi. - Pa,
pretpostavljam da si iskoristila priliku i ispucala cijeli
film iza lea domaina punog povjerenja. - Nisam! Kad
sam dola u priliku, ja... jednostavno nisam mogla! - I
ja trebam povjerovati u to? - Idueg trenutka otvorio
je njenu torbicu i spretno preselio kameru u svoj
dep. Poslije nekoliko sekundi je vratio natrag. - Film
ostaje kod mene. Neu nasjesti kao gospodin Alvez.
Angela je slegnula rameni ma. Ako e ga to uiniti
zae voljnim, neka samo zadri njen neiskoriteni
film. Okrenula mu je lea i pola prema salonu. Prije
nego to je na pravila tri koraka, on je sustigne i
preprijei joj put. - A, ne gospoice. Upravo ste dobre
voljno uli u lavlju jazbinu nemojte oekivati da eto
izai tako lako. uli ste govor gospodina Alveza. Nas
dvoji smo od ovog trenutka i slube no zarueni.
Angela se nije ni pokuala protiviti ovoj besmislenoj
izjavi. To kao da je podstaklo govorniki dar Reja. - U
ovoj zemlji, gospoice, slubena objava vrijedi vie od
stotinu papira s peatima u Sjedinjenim Dravama.
Nama su upravo estitali najugledniji ljudi Perua. Zar
oekujete da im moemo rei da je to sve bila samo
igra dvije sestre eljne slave? - Sluajte, ve sam se
jednom ispriala. Znam da ste dospjeli u neugodnu
situaciju. Ako elite, pomoi u vam da sve objasnite.
- Da, divna ideja! Da pokuamo objasniti gospodinu
Alvezu da e sljedeih godinu dana biti predmet
podsmjeha u cijelom gradu? Cijeli njegov politiki
ugled bit e doveden u pitanje! Osim toga, jo neiji
ugled je u igri. Moj, senjorita! A mogu ga sauvati
samo na jedan nain: skorom enidbom.
- Kakve to veze...
-Od gospodina Alvezazavi zavisi financiranje jednog
velikoj projekta u planinama koji nee donijeti korist
same meni nego i stotinama obitelj koje sada jedva
sastavljaju kraj s krajem. Ako ja budete uzrok njegova
ponienja veeras, zar misli da e ikad vie htjeti
razgovarati st mnom? ak i ako uspijem uvjeriti ga da
su zaruke samo la, on nikad nee povjerovati da je
on nikad nee povjerovati da je prevara izvedena bez
mojeg znanja. Kako onda da nabavim neophodne
milijune?Angela je zatvorila oi.
Zaas se ponadala da e ih otvoriti u svojoj sobi n
Bostonu i da e se sljedeeg jutra moi smijati svojim
besmislenim snovima. Naravno, to nije uspjelo! Pred
njom je i dalje stajao ovjek kojeg nije poznavala i
tvrdio joj da se mora udati za njega! - Pa, vratimo se
meu goste.
Ti e se ponaati kao sretna zarunica ili e se
vrlo brzo pokajati, kunem ti se!
Angela je pola za njim, osjeajui se kao robinja.
Njegova posjednika ruka na njenom struku pekla je
kao okov.
Na sreu, uskoro joj je proradila mata. - Ja...
moram u toalet - apnula mu je. - Gdje je?
On je namrteno sproveo do hodnika i pokazao joj
vrat na dnu. Angela se poveselila. Nee biti teko
popeti se i iskoiti kroz prozor pa makar i
upropastila Jannettinu haljinu.
-Ipak, neto nije funkciniralo. Nije bilo prozora.
Neko vrijeme etala je okolo u nadi da e joj pasti na
um i neka ideja, ali jedino je postigla oslunuti
razgovor nekoliko ena pred zrcalom.
- Slatka je, ali zamislite Kad je Huan najavio
zdravicu izgledala je kao da e se onesvijestiti!
- Pitam se odakle je. Isabelle de Kabral e
pobjesniti. Tvrdila mi je da je samo pitanje 'dana kad
e je Raul zaprositi.
- Moda je zaprosio strankinju zbog njene kose. Ne
vjerujem da je to prirodna boja. Jako je lijep ru,
Leandra...
Kad se avrljanje udaljilo, Angela je pola vidjeti i
taj dio toaleta. Kao i sve ostalo, bio je velianstven, s
velikim zrcalom, cvijeem... i telefonom. Idueg
trenutka traila je telefonski broj zapisan u notesu. -
Jannett, u nevolji sam -brzo je aputala. - Onaj Raul
se vratio i sve je otkrio. Odmah me vadi odavde ili --
Ah, tu ste! - Krupna figura gospoe Alvez ispunila je
gotovo bijelo zrcalo. - Siroti Raul napolju je postao
tako nestrpljiv, pa sam obeala da pogledati to je s
vama. Jeste li dobro?

- Da, naravno! Poimo!

Do konca te preduge veeri vie nije imala prilike da
se udalji od Raula ni za korak. Na sreu, novost o
njihovim zarukama je poslije nekog vremena prestala
biti najvea zanimljivost. Poslije ponoi prvi su gosti
poeli odlaziti i Angela se ponadala da je muenju
kraj, ali Raul je odluio ostati posljednji, pa se to
odnosilo i na nju. Kad su se oprostili s Alvezovima,
izali su u no drei se za ruke.
Bilo je vrijeme da se predstava zavri, ali Raul
izgleda nije tako mislio. Odveo je Angelu do
automobila i bez rijei joj otvorio vrata.
- Kuda me vodi?
- U tvoj pansion, naravno! Ima jo puno toga uiniti
prije nego to te povedem na svoje, imanje.
Bilo je neeg neobinog u njegovu glasu i Angela se
nelagodno mekoljila u sjeditu sve dok se, na njeno
veliko olakanje, nisu zaista zaustavili pred kuom
gospoe Mercedes. Ve je izala iz automobila i
pruila ruku prema zvoncu, kad je osjetila kako je
njegove snane ruke hvataju za ramena i okreu tako
da ga je morala pogledati u oi.
- Jannett je bila mudra, to te je poslala - rekao je
Raul udno dubokim glasom. - Iz gleda neduno kao
tvoje ime
i koa ti sija pod
kao alabaster. Ne bi bilo teko
zavoljeti nekog kao to si ti.
Usne su mu bile toliko blizu njenih da je bila
uvjerena da e je poljubiti. Umjesto toga, on se samo
nasmijeio i odmaknuo. - Laku no, draga! Telefonirat
u ti sutra da te malo provedem kroz grad. Smatraj
ovo poetkom vrlo neobine veze!
Kad je automobil otiao, Angela je jo uvijek gledala
za njim i pitala se zato je zadrhtala pred njegovim
osmjehom. Brzo se oslobodila tih misli i pojurila uz
stube. - Jannett, Jannet, gdje si!
Gospoa Mercedes pola je za njom, puno sporije i
sustigla je kad je Angela ve stajala u Jannettinoj sobi
i zbunjeno promatrala ispranjene ormare. - Pa gdje je
Jannett?
-Do sada je ve u zrakoplovu - odgovorila je gospoa
tonom koji je jasno pokazivao da je vie nikakav
Jannettin postupak ne moe iznenaditi. - Netko joj je
telefonirao i poslije toga vie nije bilo nieg to bi je
zadralo, bez obzira na povrijeenu nogu i
nespakirane kovege. Bar je nala slobodno mjesto u
zrakoplovu. Ostavila vam je pismo u sobi.
Angela ga je pourila nai. Bilo je oito pisano u
velikoj urbi.
Draga Angie,hvala za upozorenje!Mogu zamisliti
koliko je Raul bijesan. On je posljedna osoba na
svijetu s kojom bi se voljela osobno sukobiti i zato
bjeim dok jo mogu. Znam da te ostavljam na
cjedilu,ali ti e se ve snai. Bit e dovoljno da
zatrepne svojim nedunim plavim okicama svi
Juno-amerikanci e ti jesti iz ruku, ak i veliki del
Rej. Ostavljam ti ostatak novca iz asopisa, a ti mi
poalji film to prije. Uivaj u odmoru.
Voli te Jannett.
Angela je neko vrijeme u nevjerici promatrala
pismo , a zatim je odmahnula glavom . Izgleda da je
potcijenila Raulov bijes. Nije bilo lako natjerati
Jannett da napusti bojno polje neobavljena posla.
Ovako, bila je ostavljena njem u na milost i nemilost,
a idui tjedan dana nije mogla koristiti svoju kartu za
zrakoplov.
 Potpuno nesvjesnim pokretima se svukla i zavukla
u krevet. Bar tu e biti sigurna.
Nekoliko sati kasnije probudila se s nelagodnim
sjeanjem na ruan san koji je sanjala: neto o
orhidejama, zamku i visokom, prijeteem ovjeku koji
je tvrdio da se mora udati za njega. Glupog li sna!
Okrenula se i nastavila spavati.
Kad se idui put probudila, ve je bilo skoro podne. Kad je
je shvatila gdje je i u kakvoj se situaciji nalazi, naglo
se uspravila i sjela. To ipak ne moe biti istina! Moda
je popila malo vie ampanjca sino pa je pogreno
razumjela Raulove rijei. No, danas je novi dan i to
treba zaboraviti, hrabrila je samu sebe. Pokuala se
opustiti i sluati ptice kako pjevaju, ali je ubrzo
ustanovila da se umjesto cvrkuta sa svih strana uje
nesnosna galama. Karneval! Prvi dan
velikog slavlja koje se ponavlja svake godine! Sada
vie nije bilo oklijevanja. Ustala je brao iz kreveta i
pogledala na ulicu. - Fiesta je rano poela ovog jutra -
oglasila se gospoa iza -nje. - Uskoro vie nee biti
nikoga u kuama, a ulice e biti prepune. - Spustila je
na stol posluavnik s dorukom. - Moram to vidjeti!
Moram to vidjeti odmah!
Gospoa se nasmijala s odobravanjem, ali prvo je biol
nekoliko vanih stvari koje su se morale obaviti po
njenom miljenju. Prvo, doruak. Drugo, pratnja, za
koju se sama ponudila, i na kraju kostim. Nitko ne ide
na karneval bez kostima. Odvela je Angelu niz stube i
poela traiti po velikom sanduku. - Sauvala sam
sve svoje stare kostime... i, aha, evo ga! Ciganska
haljina... nosila sam je one godine kad je Alfredo
postao moj zarunik. Obucite je, donijet u vam
sreu!
Angela se spretno uvukla u mnotvo ipki i vrpci i
trenutak kasnije se zadovoljno promatrala u zrcalu.
Zaista joj je savreno pristajala, osim...
Nesvjesno je rukom zaklonila grudi. - Senjora, haljina
je divna, ali... ali...
Previe je izrezana? Nita strano! Ciganska princeza mora
stvarati glazbu dok hoda. Ovo ide uz haljinu. Na
Angelinu vratu nalo se toliko bogatstvo lanaca i lania da
se zaista nije vidio dekolte. Gospoa je zadovoljno kimnula
glavom. - Sad jo samo da sakrijemo tu kosu boje
mjeseine. Ni ja vas ne mogu braniti ako je mukarci vide!
Pruila joj je svilenu maramu i masku. - Masku stalno
nosite, nikome ne pokazujte lice i radite sve to vas je
volja.
To je tajna karnevala.
Na kraju su se pojavile i daire, s veselim zvukom i
pored toga to su potamnjele od starosti. Senjora je s
ljubavlju sklonila suhu ruu koja je stajala preko njih.
- I jedno i drugo dobila sam od Alfreda te godine na
prvi dan karnevala. Tako je dobro vidjeti ih opet u
rukama lijepe djevojke.
Malo kasnije, im se gospoa presvukla, par je
izaao na ulicu. Angeli je u poetku
bilo malo neugodno zbog upadljive odjee, ali ve
poslije nekoliko metara naletjele su na veliko prase
koje je sviralo valcer na kontrabasu. Poslije toga bila
je sigurna da je nitko nee ni pogledati malo
pozornije, jer je zapravo konzervativno obuena.
Gospoa je pozorno vodila kroz glavnu guvu. -
Ostani blizu mene. U vrijeme karnevala mlade
djevojke ne trebaju lutati same.
im su stupile u glavnu aveniju, nale su se okruene
raspjevanom i razigranom masom u kostimima svih
duginih boja i s mnotvom instrumenata koji su svi
svirali razliite melodije, ali su se meusobno sjajno
uklapali u jedinstvenu halabuku. Angela je irom
otvorenih oiju gledala oko sebe i nesvjesno ubrzavala
korak, jer joj se inilo da se najzanimljivije stvari
dogaaju samo malo dalje. - Hej, zaboravljate s kim
ste! - zadihano se smijala gospoa, drei je pod ruku.
Nisam vie tako mlada. - Hej, zaboravljate s kim ste! -
zadihano se smijala gospoa, drei je pod ruku. -
Nisam vie tako mlada.
Uspjele su se odrati zajedno dosta dugo, iako su se
nekoliko puta sudarale s velikim grupama
razdraganih igraa sve dok Angela nije zastala da bi
gospoi pokazala mnotvo zelenih balona privrenih
za ugao krova jedne zgrade. im su im se ruke
razdvojile, pojavila se velika zmija koju je sainjavalo
dvadesetak ljudi i prola izmeu njih dvije. Nasmijani
ovjeuljak koji je nosio rep uhvatio je Angelu za
ruku i povukao sa sobom. Djevojka je vidjela
gospoino uplaeno lice i pourila se osloboditi, ali
kada se vratila tamo gdje je posljednji put vidjela,
ustanovila je da je rijeka ljudi svakako ponijela njenu
pratilju dalje. Nekoliko minuta pokuavala se snai i
gotovo ju je obuzela panika.
- Znam kojim putem smo dole ovamo - umirivala
je sebe. - Ne trebam ii dalje iz ove ulice. Proetat u
jo malo, a - onda u se polako vratiti do pansiona.
Ve za desetak minuta je i vedra i raspoloena,
lutala ulicom i privikavala samu sebe da se ne plai
kad joj prie neko nemogue stvorenje i pone joj
davati komplimente na panjolskom. Bilo je vrle
jednostavno izbjei svakog tko bi postao malo
napadniji, a Angela je poslije nekog vremena utvrdila
da svi oni ele samo vidjeti njen osmijeh i da se poslije
toga nastavljaju veseliti sa svojim drutvom.
I tako je nastavila lutati avenijom i dijeliti osmjehe
na sve strane. Kad je osjetila da je oednila i kad se
osvrnula oko sebe u potrazi za osvjeenjem,
zaprepastila se kad je utvrdila da sunce ve zalazi. Je
li mogue da je cijeli dan proao za vrijeme onog to je
ona mislila da je najvie jedan sat? Tko zna koliko je
daleko od pansiona! Sirota gospoa je sigurno
strano zabrinuta.
 Okrenula se natrag. Poela je osjeati posljedice
duge etnje. jer su je noge boljelo a grlo peklo. Svuda,
oko nje bilo je mnotvo malih kafea, a li bili su
prepuni ljudi, a ona se nije sjetila ponijeti sa sobom
bar malo novca. Osim toga, ustanovila je da je
puno tee vraati se na trag,jer su svi ljudi ili u
istom , prema sreditu grada. Sada se sudarala sa
mnotvom ramena i laktova. U pravo se bila izmakla
jednoj koloni koja ju je pokuala uklijetiti, kad je
osjetila kako je netko vue s lea. O krenula se i
uvidjela da je zarobljena u novoj koloni , izmeu
dva debeljukasta ovjeka. - Ciganka , je li? Igraj sa
mnom , Ciganko! - progovorio je jedan i uhvatio je oko
struka. - Hej, ostavi me na miru! - Angela se
zaboravila i progovorila engleski. - Ah, lijepa
Engleskinja!

Vidjela je kako se debele usne opasno pribliavaju

njenom licu i oajnikom snagom se otrgla. Osvrnula
se jo jednom da bi se uvjerila da gnjavator nije poao
za njom i ugledala kako on gazi njene male daire.
Odjednom, karneval vie nije bio nimalo zabavan.
Angela je izgubila prisebnost i poela kao bez glave
juriti kroz gomilu, inilo joj se da joj svi namjerno sta-
ju na put, svi pruaju ruke da je uhvate i zadre. Sap-
lela se jednom , pa jo jednom i znala je da e idui
put pasti i d a e biti izgaena. - U pomo! Pustite me
da izaem ! Ne smijem pasti!
Glas joj je od strah a i zadihanosti postao slab i bila
je sigurna da je nitko ne moe uti. Tada je zapela
ponovo i prepustila se padu . Stigla je samo vrisnuti i
padati... padati... Prije nego to je dodirnula tlo neije
snane ruke su je uhvatile, zagrlile i ponijele u jednu
od bonih ulica gdje je guva bila puno manja. Tamo
ju je nepoznati postavio na noge i nastavio je
pridravati sve dok se nije dovoljno sabrala da
prestane jecati i o krene se da vidi spasioce. Bio je to
visok gusar s crnim povezom preko jednog oka i
tetoviranom ruom na miici. - Hvala, gospodine
rekla je drhtavim glasom .
On je pozorno pogledao i nasmijeio se. - Nemoj
nikuda ii, lijepa ciganice! - rekao je i nestao .
Vratio se za minutu s dvije velike ae limunade.
Angela nije ekala da je ponudi nego je uzela au i
iskapila je. - H vala, bila sam zaista edna.
Gusar se ponovo nasmijeio na neki udno poznat
nain.- Da, hladna limunada je pravi lijek za
iscrpljene ciganske ljepotice... Hoete li jo jednu,
gospoice Jorgen?
Zaprepateno ga je pogledala. - Ti? To si ti? - Brzo si
me razotkrila. Pitao sam se koliko dugo e ti biti
potrebno... - Znai... pratio si me cijelog dana? -
Naravno. Znao sam da me nee zvati da poem s
tobom, pa sam postavio malu zasjedu pred
pansionom. Da si ostala u sobi jo nekoliko minuta,
doao bih po tebe. Poeljela je pobjei od njega, ali
znala je da se nee imati hrabrosti ponovo umijeati u
masu. Tjeilo je to to on nije izgledao ljut. - Hvala to
si me spasio. Bila sam na putu da se vratim u
pansion. Umorna sam. - To je suvie rano. Treba ti
krai odmor, ali ovo je karneval i nitko ne ide na spavanje
prije jutra. - O, moda, ali ja sam umorna i...
Nije vrijedilo. On je oito ve imao plan. - Za poetak,
poimo na veeru. - Uzeo je pod ruku i nasmijeio se kao
da je to najprirodnija stvar na svijetu. - Poslije toga u
odluiti to u raditi s tobom.
Angela je za trenutak razmislila. Nije vrijedilo pokuati se
oteti, a osim toga najvjerojatnije bi se izgubila u labirintu
uskih ulica. Na izlazak na aveniju nije smjela ni pomisliti.
Morala je poi s njim. Kroz
nekoliko minuta bili su u restoranu gdje im je, uz puno
uitivih osmjeha upuenih potovanom gospodinu del
Reju, bila servirana izvanredna Veera. Raul se uzdrao
od svojih pria o vjenanju i Angela se poslije nekog
vremena opustila i poela uivati u razgovoru o ljepotama
Perua. -Iz zrakoplova sam vidjela pjeane dine nedaleko
od mora. to je to? - To je pustinja, i to najsua na
svijetu. Kie do nas dolaze noene vjetrovima iz
amazonske dungle, ali Ande se podiu kao zid i
jednostavno upiju svu kiu koja bi moda prela preko
njih. Na ovu stranu prelazi vrlo malo kionosnih oblaka. -
Znai, zato su oni breuljci iza grada tako smei. Mislila
sam da je to zbog godinjeg doba. Raul je zamiljeno
gledao vino u svojoj ai. - Ovdje nema sune sezone...
nema ni kine. Sua je stalna. Usjevi uvijek mogu
podbaciti i unititi vlasnike. Ali, kad moj projekt... -
Trgnuo se i pogledao Angelu. - Nisam ti jo govorio o tom
projektu, zar ne? O projektu koji je gotovo propao zbog
lakomislenosti tvoje sestre. Zapalio je cigarilos i
zagledao se u plaviasti dim. - Nedaleko od mog imanja
nalaze se dvije visoke planine, pokrivene snijegom i
ledom. Iz njih izvire jedna od malobrojnih rjeica u ovoj
oblasti. Moj projekt se odnosi na navodnjavanje. Ako bi
se izgradio veliki rezervoar, rijena voda ne bi otekla
najkraim putem u more, nego bi se mogla usmjeriti tako
da natapa stotine i stotine kvadratnih kilometara po-
lupustinje. Usjevi bi se mogli udvostruiti i utrostruiti, a
stotine ljudi koji se nalaze na granici opstanka imali bi
pred sobom budunost. No, nijedan ovjek na svijetu nije
dovoljno bogat da bi sam ostvario takav pothvat.
Potrebna mi je financijska podrka vlade, vrlo velika
financijska podrka. - To zvui kao velika zamisao -
zbunjeno je rekla Angela - ali i dalje ne razumijem...
On se nasmijao gotovo njeno. - Vidim da si zaista toliko
neduna koliko izgleda. Odgojena si s idejama o
zajednikom dobru i pravdi za sve, zar ne? Na alost,
mnoge vlade nimalo ne brinu za dobrobit svog naroda, a
velike svote novca preputaju se pogrenim ljudima i
tajanstveno nestaju. Gospodin Alvez nije lo ovjek, ali
ima shvaanja iz prolog stoljea. On ne razmatra moj
projekt, nego mene. Najmanji znak moje slabosti, ili spre-
mnosti za pronevjeru ili prijevaru - i gotovo! Cijela ideja
pada u vodu. To je ono to se zamalo nije dogodio sino i
to se jo moe dogoditi ako se uskoro ne vjenamo.
draga moja. Angela je utjela i guvala salvetu. A dan je
tako lijepo poeo! n poeo!
_ Vidim da nisi oduevljena. Mojoj ponudi nedostaje ro-
mantika. Projekt navodnjavnja nije dovoljan razlog da se
ostane uz nepoznatog ovjeka u stranoj zemlji. Ne, nemoj
nita rei! Jo su manje romantini bijeda i beznae koji
vladaju u brdima. Ne namjera vam iznevjeriti svoju ideju i
ljude koji vjeruju u mene i samo zbog romantine stran -
kinje! - Zastao je za trenutak - No, sada je vrijeme
karnevala .Hajde, zaboravimo nae brige i provedimo se,
lijepa ciganice!
Angela se prepustila njegovom vodstvu. Lutali su
ulicama, plesali na trgovima i zastajali sluati uline
svirae. Na kraju je Angela spala s nogu od umora. Raul
ju je izvukao iz guve i poveo u jednu sporednu uliicu
gdje je strujao svje povjetarac. - I ciganice se moraju
ponekad odmoriti - nasmijeio joj se. - Poznaje li ovu
ulicu? Tu je tvoj pansion.
Angela se osvrnula i zaista ugledala poznata vrata
nekoliko metara dalje. Idueg trenutka je osjetila njegove
ruke na ramenima. Okrenula se i ustanovila da se u
Raulcmm oima pojavio udan sjaj. Jednom rukom joj je
skinuo maramu i razbaruena plava kosa pala joj je
preko uarenih obraza. Drugom je privukao blie sebi sve
dok se njene ogrlice nisu priljubile uz njegovu mornarsku
majicu ispod koje su se ocrtavali snani miii. - Nemoj -
proaptala je uplaeno - ne... Njegove usne su pokrile
njene i sprijeile je da se pobuni. Poljubac je najprije bio
njean, gotovo oprezan, a zatim je postao posjedniki
vrst i dubok. Angela je zaboravila da je podigla ruke da
bi ga odgurnula i prepustila se njegovim usnama.
Nekoliko trenutaka stajali su vrsto pripijeni jedno uz
drugo, a onda je on pustio. Na njegovo lice se vratio
izazivaki osmijeh. - Ipak e biti divna mlada. Kakve
usne, kakva kosa, kakvo... - Ja... neu se udati za tebe!
To je besmisleno! Neu! - Kad je vidjela da on ponovo
prua ruke okrenula se i pretrala tih nekoliko metara
koji su je dijelili od pansiona. Iza sebe je ula njegov
smijeh.
U kui ju je doekala zabrinuta gospoa. - Tako sam se
brinula! Zaboga, to vam se dogodilo? Angela je zaustila
spomenuti Raula,ali je na vrijeme shvatila da e je to
natjerati da jo vie pocrveni i da e je to moda izdati. - -
Ja ....izgubila sam s,e a onda... sam imala problema sa
mukarcima. I... ja sam izgubila vae daire. Gospoda je za
trenutak zastala a onda je vrsto zagrlila. Nije vano!
Okupajte se, pa u krevet! Sutra morate biti pozorniji. A
posluala, ali je gotovo cijele noi leala
gela je
budna i razmiljala o Raulu. Kad se ujutro probudila,
prvo na to je pomislila bio je visoki gusar i njegov
poljubac na rastanku. U prvom trenutku sjeanje je bilo
ugodno, a onda se sjetila razgovara za veerom. Udaja!
Neu dopustiti da me uvue u sve to, mislila je. Prebrojila
je dana do polaska zrakoplova. Jo pet. Tko zna to e joj
se sve dogoditi ako ostane u Limi. Dva sata kasnije sjedila
je u autobusu koji se lagano probijao kroz karnevalsku
vrevu. Gospoa Mercedes bila je vie nego iznenaena
Angelinom naglom odlukom da posjeti planinske krajeve,
ali je ubrzo pronala adresu svoje prijateljice u jednom
udaljenom selu i upotrijebila svu svoju spretnost da
bukvalno ubacila djevojku u autobus koji je polazio u
tom smjeru. Tijekom kratkih priprema, za put, Angela se
plaila Raulove pojave i kad se zvono na vratima oglasilo,
malo joj je nedostajalo da otri i zakljua se u kupaonicu.
No, to je bio samo nasmijani djeai s punim narujem
ruiastih kamelija i paketom na kome je pisalo La Bella
Senorita Gitana.
Znala je od koga je to jedino moglo biti i dola je u
iskuenje da vrati paket. Ipak, radoznalost je pobijedila.
Pozorno je podigla poklopac i otkrila svoje izgubljene male
daire. Bile su popravljene i izgledale kao nove, a ipak su
zadrale miris rue s kojom su stajale u gospoinom
sanduku.
Nije dopustila gospoi da se dugo divi nepoznatom
junaku koji je spasio njenu uspomenu. Sve je uspjelo!
Bila je slobodna!
Putnici u autobusu bili su uglavnom Indijanci, utljivi i
dostojanstveni. Kraj Angele je sjedila djevojica ozbiljnog
lica, koja ipak nije mogla sakriti radoznale poglede koje je
upuivala neobino svjetlo-kooj djevojci kraj sebe. Ange-
la joj je namignula jednim okom, pa drugim , i na kraju je
uspjela izmamiti stidljiv osmijeh kad joj je ponudila voe
iz koarice s hranom koju joj je spremila briljiva
gospoa. Kao da je mahnula arobnim tapiem. Svi
ostali putnici odjednom su se poeli smijati, razgovarati i
nuditi jedni druge i Angelu svojim jelom. Cijeli autobus
pretvorio se u putujuu zabavu i sati putovanja
jednostavno su proletjeli. .
Kad su zali visoko u planine, autobus se ee
zaustavljao. Putnici su se promijenili, sada su to
uglavnom bili seljaci sa korpama voa, pliim a vezanih
nogu, a jedna smirena starica nosila je odojka koji je
glasno skiao.
Bio je ve mrak kad je voza, ulazei u jo jedno selo ,
dao Angeli znak. - Tehuana , gospoice!
Angela je zaas bila spremna da sie. ovjek je zaustavio
i izaao ispred nje. - Samo trenutak, nai u vam vodia!
Ipak je izala na nepravilni mali trg i s uenjem
promatrala brzinu kojom su se na njemu okupljali ljudi.
Dolazak autobusa je oito bio pravi dogaaj i svi su se
okupili vidjeti pridolice . Vitka plavo kosa djevojka je
jednostavno zarobila njihove poglede.
Na sreu, voza se zaas vratio s djeakom od desetak
godina koji se zbunjeno smijeio . - Ovaj djeak e vas
odvesti do gospoe Lopez - smijeio se voza. - Ona e
svakako biti oduevljena. Ovdje su gosti rijetki. Djeak je
uzeo njenu torbu i zaputio se jednom od uliica koje su
polazile s trga. Ubrzo je zastao pred drvenim vratima i
zakucao. Angela nije stigla ni osjetiti nervozu zbog
susreta s nepoznatom domaicom kad se na vratima
pojavila krupna sijeda ena i zapanjeno je pogledala. No,
kad je proitala pisamce jednostavno se topila od
ljubaznosti. - Draga moja, ako vas alje Karmen
Mercedes, moja kua je i vaa. Staroj eni kao ja e prijati
malo drutva. Sigurna sam da ste pregladnjeli.
Kroz dvije minute Angela je sjedila za stolom prepunim
jela i sluala ivotnu priu svoje domaice. - Udala sam se
za ovjeka iz grada, koji je radio s Alfredom. Tehuana je
ipak ostala moj dom. im sam ostala udovica, vratila sam
se ovamo i nisam nikad poalila zbog toga... iako je pravo
zadovoljstvo vidjeti nepoznato lice s vremena na vrijeme!
Angela je sada dobro vladala jezikom i njih dvije su
priale sve dok joj se oi nisu poele sklapati. - Aha,
vidim da osjeate nadmorsku visinu. Ovo je vrlo visoko
selo. Poite u krevet, draga. Trebat e vam neko vrijeme
da se priviknete.
U malom, bijelom potkrovlju koje je skoro cijelo bilo
ispunjeno krevetom, Angela je otvorila torbu da bi nala
spavaicu, ali ruka joj se zaustavila na pola puta.
Nesvjesno je zadrala dah. Na vrhu torbe, ispod same
kope,stajao je polu-skriveni ruiasti pupoljak kamelije.
Sigurno je kliznuo unutra dok je primala buket tog jutra.
Lagano ga je izvadila u namjeri da ga baci, ali njegov
njeni dodir prizvao joj je u sjecanje karneval, nasmijao
samouvjereno lice i usne iji dodir je palio vatru u
njenom tijelu.
Prila je poluotvorenom prozoru, ali nije se mogla odluiti
baciti mali pupoljak.
Kad je konano ugasila lampu i zavukla se pod vuneni
pokriva, pupoljak je stajao u posudi s vodom i irio oko
sebe miris koji se uvukao i u djevojine snove.

Sutradan ujutro domaica ju je povela u etnju selom

tako da su svi susjedi imali prilike upoznati se s
nasmijanom plavokosom goom iz neobine zemlje
daleko na sjeveru.
Domaica joj je objasnila da svi stanovnici sela imaju
indijanske krvi u sebi i da ive ovdje valjda jo od
vremena velikog carstva Inka. - Eno, pogledajte -
pokazala joj je pravilnu krivinu puta koji se penjao u
planinu iznad sela -to je jedan od njihovih starih puteva.
Sad vodi samo do Kuja. - Nevjerojatno izgleda - oduevila
se Angela. - Moram poi njime i vidjeti to ima iza tog
brda. - Moda nekog drugog dana - nasmijala se njena
pratilja . - Trebat e vam vremena da se malo naviknete
na visinu. Sada e vas Manuel povesti vidjeti polja i lame.
Ja sam previe stara za penjanje po brdima.
Manuel, koji se nestrpljivo vrtio oko njih, jedva je doekao
uhvatiti za ruku neobinu gospoicu. Dok su ili prema
izlazu iz sela , on je bio predmet zavisti sve o stale djece.
Kad su zali u polja, ljudi su ih izdaleka pozdravljali
mahanjem i osmjesima . Angela im je prilazila i razgledala
usjeve. Pokuala je zamisliti kako bi polja izgledala kad bi
bila navodnjavana, ali Manuel joj nije dao vremena.
Vukao je sve dalje, prema onom to je on sam elio
vidjeti, prema seoskim lamama na pai.
Na njegov zviduk, lame su prile bez straha i poele
odmjeravati Angelu. Kao da su i one bile iznenaene
njenim izgledom. - Slobodno ih pomilujte - rekao je
Manuel.
Posluala ga je i zagnjurila ake u mekanu dlaku najblie
ivotinje. Lame su jo neko vrijeme ostale, a onda se
razile u potrazi za paom. Manuel je poveo Angelu
daljelje i do ruka djevojka je ve znala gdje se najradije
zadravaju odojci, gdje spava perad i koliko dugo treba
da se napravi svirala od drva.
Pozornost koju su joj ukazivali seljaci bila je divna, ali se
poela bojati da e joj dosaditi to ne moe naini ni
korak bez desetak ljudi spremnih da joj objanjavaju sve
to vidi. U veer je rekla gospoi Lopez da e sutra poi
starim putem Inka u brda . - Ne moe te zamisliti koliko
je divno biti izvan grada poslije toliko vremena! Pola je
na spavanje u svoje potkrovlje , obuzeta mislima o
planini i etnji... sve dok nije ugledala zemljanu posudu s
Raulovom kamelijom. Nagnula se nad cvijet i odjednom
se pred njom stvorila prilika tamnokosog gusara sa
blistav im osmjehom . Angela se trgnula kao da je netko
udario i brzo se udaljila od kamelije.
Ipak, i te noi je sanjala Raula.
Ujutro se pojavila na doruku obuena u hlae i ravne
cipele, spremna za veliki pothvat. Gospoa je vrtjela
glavom dok joj je pruala paket s hranom . Nemoj te se
brinuti - rekla joj je djevojka. - Ne idem daleko. Samo
hou vidjeti ega ima s druge strane brda.
Ispostavilo se da je planinski prevoj prema kome se
uputila zapravo puno dalje nego to joj se uinilo, no
prijalo joj je da se kree i na svakom koraku je otkrivala
neto novo i zanimljivo.
Kad je zastala malo odahnuti, osjetila je da se ozbiljno
zapuhala. Srce joj je ubrzano udaralo. - Gospoa je bila u
pravu, selo je zaista vrlo visoko! Shvatila je da nee moi
stii do vrha toga dana, da ce se morati vratiti u selo i
priekati da joj se tijelo navikne na veliku nadmorsku
visinu i puno kretanja. Sjela je na prvi kamen i zagledala
se u dolinu iz koje je krenula. I ovaj vidik bio je vrlo lijep,
ali obeala je sebi da e se jednog od iduih dana svakako
popeti do samog prevoja i pogledati ega ima s druge
strane.
Vratila se u Tehuanu tek pred veer, umorna, ali
zadovoljna i uarenih obraza. Gospoa je zadovoljno
promatrala, dok je unitavala cijelo pile poslueno za
veeru. - Vidim da ste snani i otporni iako ste tako
krhko graeni. I ja sam se kao mlada djevojka voljela
penjati po planinama.
Idua dva dana Angela je provela pijui kavu sa
seljankama koje su uz put obavljale sitne domae poslove
i komentirale njen izgled nimalo se ne ustruavajui pred
njom. Angela je to shvatila kao znak povjerenja, tim prije
to komentari nisu bili zlobni. Majka te je sigurno
kupala u mlijeku rekla je jedna ena. Kosa ti je boje
kukuruzne vlasi dodala je druga. Tvoj mu e ti dolaziti
svake veeri samo da bi drao u akama tako lijepu kosu.
Angela se na ovo nasmijala. Ako se netko oeni s
djevojkom samo zbog njene kose, to je prilino aavo,
zar ne? ene su se zagledale i podigle obrve na vrlo
tajanstven nain. Angela je promatrala tkajne velikih
arenih prekrivaa, pratila Manuela na pau. Dani su joj
bili ispunjeni, ali svaku veer u sobi je doekivala
ruiasta kamelija. Izgledalo je da nikad nee uvenuti i da
e uvijek podsjeati djevojku na par crnih oiju i na
poljubac u karnevalskoj noi.
Pokuala je pobjei od tog sjeanja i narednog jutra
izjavila je gospoi Lopez da jednostavno mora poi u selo
s druge strane grebena. Oekivala je da e se ena
protiviti, ali ona je samo mirno kimnula glavom. - Poi
ete sutra i spavat ete tamo. Manuel ce vam biti vodi.
I tako je idueg jutra Angela rano ustala i spremila prtljag
za dvodnevni put. Ispratilo je cijelo selo, s mnotvom
poklonia u hrani i beskrajno dobrim eljama i
mahanjem. Gospoa je vrsto zagrlila. - Poi sada! Adios!
elim ti svako dobro! Djevojka je bila pomalo zbunjena.
Zaista su divni, pomislila je, ali nee me biti samo dva
dana! I Manuel se sumnjivo ponaao. Bio je utljiv i kao
da se iz sve snage trudio da ne oda neku veliku tajnu.
Tko zna to mu je palo namet, nasmijeila se. U svakom
sluaju dan je bio suvie lijep da bi ga pokvarila brigama.
Duboko je disala dok se za Manuelom penjala planinskim
putem. Primijetila je da napreduje puno bre nego prije
dva dana i da se ne umara toliko. U podne su izbili na
vrh grebena. U daljini se vidio crveni krov crkve u Kuju.
Angela je skinula demper i spustila se na toplu zemlju. -
Manuele, hajde da se odmorimo i vidimo to su nam sve
spakirali za ruak, hoe li?
Djeak je i dalje bio utljiv, ali nije patio od nedostatka
apetita. Ogromna koliina hrane kao da ga je malo
raskravila, pa je poeo iskosa pogledavati Angelu.
Izgledalo je kao da ima neko pitanje na vrhu jezika.
Ustala je i poela prikupljati stvari. - Hajdemo, ili neemo
stii u Kujo prije mraka.
Selo je izgledalo nadohvat ruke, ali bilo je ve kasno
poslijepodne kad su stigli do podnoja brda na kojem se
nalazilo. Angela je osjeala daje bole noge, a kad se
osvrnula oko sebe ustanovila je da je Manuel nestao.
Poela ju je obuzimati uznemirenost kad se djeak
pojavio iza krivine na putu. Pokraj njega je koraao manji
djeak koji je vodio pitomog ponija. Gospoice, ne
morate vie hodati! Gospodin... mislim, seljani, su vam
poslali konja. - Koji gospodin? - pitala je to samo reda
radi, jer joj je bilo jasno da nee dobiti odgovor. Bojaljivo
je uzjahala, ali pokazalo se da je konji vrlo miran.
Pozorno je koraao kamenitim terenom za dvojicom
djeaka koji su uzbueno jurili naprijed.
Zaas su se popeli na brdo.
Doekala ih je zvonjava s tornja idiline crkvice... i
najvjerojatnije svi stanovnici sela koji su zaagorili kad su
je ugledali. - Manuele , to se to dogaa?
Djeak kao da je nije uo, zauzet naporom da zajedno s
prijateljem odri ponija na putu prema otvorenim vratima
crkve. - Dobrodoli! - Mnotvo ruku se prualo da je
pozdravi i dotakne joj kosu.
Idueg trenutka su se razdvojili i ostavili je oi u oi s
visokim ovjekom u nonji tog kraja. Angela ga je
pogledala dala u nevjerici. - Raule!? to e ti ovdje?
Ono to bi svaki mukarac radio na dan svog vjenanja -
rekao je i podigao je s konja s lakoom - ekam da mi
dovedu mladu!
Rekao je to mirno, kao neku svakodnevnu primjedbu, ali
znaenje njegovih rijei pogodilo je Angelu kao udarac.
Stajala je tamo gdje je on spustio i zaprepateno
promatrala priliku u bijeloj koulji koja je isticala
bronani ten i odlune crne oi. - Mladu? - Naravno,
jedina moja! Poto si htjela izbjei udvaranje koje sam
isplanirao, zakljuio sam da je vrijeme da prijeemo na
stvar. Sjea se, obeao sam ti vjenanje u roku od
mjesec dana. Sve je spremno. Cijelo selo je sudjelovalo u
pripremi veselja.
Angela nije mogla vjerovati svojim uima. - Znai... Manu
el je to znao? I gospoa Lopez? I cijelo... - Zaboravlja da
je ovo moja zemlja i daje ovo moj narod. Zar si mislila da
je duga vonja autobusom dovoljna da bi pobjegla od
mene?
Djevojka je poela polako dolaziti sebi. Shvatila je da on
zaista oekuje od nje da se povinuje njegovoj volji i da se
uda za njega, ovdje u peruanskom bespuu! - Kako si to
zamislio? Mi se jedva poznajemo! - Poznajemo se sasvim
dovoljno da bismo oboje znali kako moji poljupci utjeu
na tebe. _ Ali, crkva? Zato u crkvi?! - Tako se ovdje
vjenava. Nema drugog naina. Pogledaj ove ljude! Zar ih
moemo ostaviti bez svadbenog veselja koje oekuju?
Osjetila je njegovu ruku oko svog struka. - Ako... ako se i
udam za tebe - promucala je - to e trajati samo... samo
dok tvoj projekt ne dobije novac. Odmah poslije toga
idem- kui. Za to vrijeme hou... hou da imamo
odvojene spavae sobe i... i... Oh, pa ne mogu se udati u
odjei za planinarenje! On se nasmijao gotovo s
njenou, ali pogled mu je i dalje bio vrst i odluan. -
Dakle, i pored svih protesta i dalje si na pravi enski
nain zabrinuta zbog svoje garderobe! Ne brini, predvidio
sam i to.
Odveo ju je do jedne od kua na trgu i blago je gurnuo
unutra. - Ima deset minuta, ljubavi. Strpljenje me nee
drati due. ekat u te u crkvi - nasmijeio se.
Vrata su se zatvorila za njom i ostavila je u sobi
ispunjenoj nasmijeenim enama One su zaas svukle s
nje pranjave hlae i koulju i obukle joj prelijepu
vjenanicu, ne od ipke i satena, nego od najfinije runo
tkane i predene vune. S tihim uzvicima divljenja su joj
oeljle i pozorno je namjestile tako da je padala preko
ramena. Angela je sluala njihov razgovor, a nije
razumjela ni rije. Nije ni bilo potrebno, stavile su joj u
ruke buket poljskog cvijea i okupljene oko nje. gotovo je
izgurale na svjetlo dana.
Stigle su do crkve u nekolik o koraka. Kad su ule unutra
Angela nije vidjela ni seljane koji su zautjeli kad su je
ugledali u punom sjaju, ni nasmijeenog starog
sveenika, vidjela je samo Raula s njegovim irokim
ramenima i dugim nogama kako se okree p rem a njoj i
ohrabrujue se smijei. Nije skidala pogled s njega kao da
je oekivala da e se dogoditi udo i da e joj on rei kako
je sve to samo ala. Trgnula se kad je osjetila hladan
dodir metala na ruci. Spustila je pogled i ugledala prsten.
Kad je ponovo pogledala Raula, on se nagnuo i svojim
usnama dotakao njene. Nekoliko trenutaka su se gledali
bez rijei, a onda je njegov poljubac postao dubok,
posjedniki... i oaravajui.
Kad se odmaknuo od nje, Angela je bila bez daha. On se
nasmijeio. - estitam ti, eno moja!
Znai, sve je bilo istina!
Tko zna koliko dugo bi stajala tako nepokretna da je Raul
nije uzeo pod ruku. - Ljudi su previe uzbueni da bi
ostali na svojim mjestima. Vrijeme je da pone slavlje .
Izali su napolje praeni seIjanima. Odjednom je nastala
trka oko njih i za desetak minuta trg je bio ispunjen
postavljenim stolovima i improviziranim klupama. Iz
svake kue su se iznosili tanjuri, ae i jela koja su
sigurno od jutros ekala spremna. Mladenci su sveano
postavljeni na elo dugog stola.
Galama i smijeh trajali su nekoliko minuta dok se nisu
svi smjestili za stolove . Onda je zavladala tiina. Sve oi
bile su uperene u Angelu i Raula. On je vjeto otvorio
zemljanu posudu i napunio au vinom. - Nazdravimo
uzviknuo je na panjolskom - za najljepu od svih
nevjesta!
Raul je ponovo napunio au i okrenuo se prema njoj.
Nije vie bio smrtno ozbiljan , ponovo je podsjeao na
pira ta kojeg je ona poznavala od ranije. - Za ljepotu moje
supruge, koja slii na najljepi biser!
Iskapio je au jednim gutljajem . Angela je sjedila i
glodala ga bez rijei, odjednom bolno svjesna da su
njegove rijei potpuno istinite. Ona mu je zaista bila
supruga!
Izgledalo je da je vrijeme d a i ona nazdravi. O sjetila je da
je vrijeme da podsjeti Raula na uvijete pod kojim je
pristala na vjenanje. Pomalo nesigurno je ustala i
podigla au.
Za nau pogodbu, gospodin rekla je to je mirnije
mogla. - To mi izgleda kao najprihvatljivija zdravica u
ovom trenutku! Raul joj je sveano pridrao stolac dok
je ponovo sjedala. To je prilino neobina svadbena
zdravica, draga moja! Osim toga, ne mogu se sjeti
nikakve pogodbe!
- Naravno da se sjea! Govorili smo o tome maloprije
na stubama pred crkvom.
- Ah, ono zbunjeno mucanje? Moram priznati da se
ne sjeam ni rijei, a i inae, morala bi znati daje za
sklapanje pogodbe potreban pristanak obje strane.
- Ali......
On se poeo smijati i uhvatio je za ruku. - Hajde,
zaboravimo takve razgovore, najdraa! Ovo je nae
svadbeno veselje, moda mu nedostaje velianstvenost,
ali dobra volja sve nadoknauje. - Neto kasnije - lagano
je preao prstom du njenih usana, pokretom koji se
mogao protumaiti samo na jedan nain - moemo
razgovarati i o pogodbama!
Pokuala se buniti, ali tog trenutka su se pojavili djeaci
s frulama i gitarama i poela je glazba koja je
onemoguavala svaki razgovor. Ustanci poslije prve
melodije. Raul joj je napunio tanjur s jelom. - Jedi, draga.
Sigurno si jako gladna. Angela nije mogla smisliti nita za
odgovor, pa ga je sluala. Uostalom, zaista je bila gladna.
Kad je veera zavrena gotovo cijelo selo , je ustalo od
stola ukljuilo se u ples neobinog ritma. - Ovo je vrlo
staro selo - objanjavao je Raul - i ima, malo dodira s
ostalim svijetom. Zato ne moe razumjeti njihovo
narjeje. Oni govore kveha jezik Inka koji je ostao
nepromijenjen od vremena prije dolaska bijelaca Dok su
promatrali ples, sa svim se smrailo. Doneseni su
lampioni koji su osvijetlili trg i dali mu neobian izgled,
istovremeno svean i romantian. Pojavila se mlada
djevojka s malom keramikom posudom . Nasmijeila se
Angeli i rekla neto na svom jeziku dok joj je punila au.
Angela je nesigurno pogledala Raula. - To je specijalan
poklon za tebe - rekao je . Vrlo je rijedak i seljani su
morali prijei puno kilometar da bi ga nabavili. Popij sve!
- Ali, to je... - Samo popij! Oekuju to od tebe!
Zaista, sve su oi bile uperene u nju. Duboko je
uzdahnula i podigla au. Pie nije bilo ni gorko ni slatko.
Imalo je neobian miris divljine, kao... kao divlje cvijee. -
Raule... to je... to je to?
On se blago nasmijeio. - To je sok hamiosa, rijetkog
plavog cvijea koje raste samo na vrlo visokim livadama.
Kau da onaj tko ga popije mora zavoljeti Ande i da ih
nikad vie ne poeli napustiti. - To je lijepa pria i vrlo je
lijepo od njih to su mi to donijeli, ali ti i ja znamo da
nee proi puno vremena prije nego to ova maskarada
poslui svojoj svrsi. Tada u svakako otii kui.
- Ne volim maskarade, draga moja, i ne namjeravam ih
praviti u svom privatnom ivotu uspjeh naeg braka
zavisi samo od nas dvoje... a dok smo zajedno, bit emo
mu i ena. Pravi. Pogledaj - pokazao joj je svjee
okreenu kuicu malo povuenu s trga, jedinu u kojoj je
gorjelo svjetlo - pripremili su nam gnijezdo za prvu
branu no. Ako ti je veselje dosadilo, moemo poi.
Vjeruj mi, oni nam nee zamjeriti.
Bilo je jasno kakve su njegove namjere. Angela se iz sve
snage uhvatila za rub stola i poela ustajati. - Ti... ne
misli valjda ozbiljno da...
Rijei su joj zamrle na usnama kad se uspravila. Pred
oima su joj zaigrale ute i crvene mrlje. Koljena su je
izdalala, ali prije nego sto je pala prihvatile su je poznate
snane ruke. Osjetila je kako je Raul privija na grudi. -
Ja... ja... - Osjetila je kako je on podie u naruje. Glazba
i smijeh oko njih su prestali. to je sorae - reklo je
nekoliko priguenih glasova - planinska groznica!
ula je Raula kako neto govori na njihovom jeziku, a
zatim je sklopila oi. Kad ih je ponovo otvorila nalazila se
u polumranoj sobi. Leala je na velikom i mekanom
krevetu. Osjetila je da joj netko skida veo sa glave.
Obuzela je panika. - Da se nisi usudio... - Tek tada je
vidjela, da se nad njom naginje nasmijeena starica kojoj
se od bora gotovo uope nisu vidjele oi. Malo dalje, u
sjenci, stajala je poznata figura. Starica je uukala i
izala bez rijei. Zvuk zatvaranja vrata je odjeknuo u
njenoj svijesti, jer je znaio da je ostala sama s ovjekom
koji je namjeravao postati i ostati njen mu i kojem njeno
miljenje nije bilo vano. On joj je priao i kleknuo kraj
kreveta. - Odlazi odavde! - proaptala je . - Da mi se nisi
usudio prii blie! U bilo kojoj drugoj situaciji takve rijei
ti ne bi pomogle, draga moja, ali sad si umorna i
iscrpljena zbog velike nadmorske visine. Mora se
odmoriti i sabrati, pa e i naa prva brana no bi
malo odgoena.
Angela se pokuala pobuniti, ali kad je podigla glavu
osjetila je kako joj on naslanja au na usne.
- Popij ovo, lake e zaspati!
Napitak je bio stravino gorak, ali ona nije imala vremena
o tome razmiljati. Zaspala je valjda prije nego to je
ponovo spustila glavu na jastuk. Probudila se s osjeajem
da joj usne gore od neijeg poljupca .
Smijeila se neobinom snu sve dok nije otvorila oi i u
ustanovila da se ne nalazi u Tehuani, kao to je mislila,
nego u prostranom branom krevetu . Bila je sama u
njemu, ali na prekriavu su ostali tragovi koji s u govorili
da je netko leao kraj nje noas.
Odmahnula je glavom i polako ustala . U selu je vladala
tiina . Iz sobe je nestala vjenanica , ali umjesto nje se
pojavila Angelina putna torba , ista ona koju je ostavila
kod gospoe Lopez juer, i oprane hlae u kojima je dola
ovamo. Jedino je pokraj njih , umjesto njene koulje,
stajala blistavo bijela seljaka bluza sa irokim rukavima,
ba onakva kakvu je prieljkivala jo otkad je poela itati
o Peruu. Oprezno je pogledala prema vratima. Bila su
zatvorena, a pokraj njih je stajalo veliko metalno korito
puno tople vode. Netko ga je morao unijeti i izai
neposredno prije njenog buenja. Brzo se okupala, a
onda vie nije mogla svladati radoznalost i uzela je u ruke
koulju . Bila je predivna. Malo se dvoumila , pa je ipak
odluila makar probati kako joj stoji.
U sobi nije bilo zrcala , ali mogla je osjetiti koliko joj ova
odjea pristaje . Okretala se oko sebe, uivajui u mekom
dodiru vunenog materijala. To je poklon od Raula, a ona
ne eli primiti bilo to od njega. Odmah je odluila skinuti
koulju i vratiti mu je. Nije stigla izvriti odluku, jer su se
vrata tih otvorila. I na njima se pojavio Raul sa irokim
osmjehom. - Vidim da si se konano odluila
probuditi,draga!Kako se osjea? - to si mi to sino dao
popiti? Drogu ? - To je samo jo jedan od ovdanjih
ljekovitih napitaka. Daju ga grozniavoj djeci i
premorenim enama . Ovog trenutka naa domaica
nam sprema kavu. Nadam se da nema nita protiv
ljekovitog napitka ije djelovanje poznaje?
Angelu je malo odobrovoljio miris kave. Sjetila se koulje
na sebi i nervozno poela poigravati se ukrasima. On je
primijetio njenu zbunjenost. - Nemoj se uznemiravati,
malena! To je ionako tvoje.

- Ali, ne mogu prihvatiti..

- Poklon od svog mua? Na ravno da moe! Mukarci
uivaju poklanjati lijepe stvari lijepim enama, naroito
ako te lijepe ene pripadaju njima
Prije nego to je Angela mogla smisliti neki odgovor
priao joj je smijeei se i ispruio ruku da je dotakne,
Ona je osjetila val panike, ali on je samo uzeo njenu ruku
i njeno joj poljubio svaki prst. Tek poslije toga je privio
uz sebe i zagnjurio lice u njenu svijetlu kosu. Osjetila je
kako joj njegov dah miluje kou i kako joj se od toga poinje
mutiti u glavi. Brzo ga je odgurnula snagom koja je i nju
iznenadila i pourila prema vratima. - Potrebna mi je ta kava!
- rekla je preko ramena.
Nadala se da e bar za dorukom biti ostavljena na miru.
Na alost, nije bilo tako. Raul je uao u kuhinju za njom i
poeo razgovarati s domaicom. Pred Angelom se zaas nala
velika alica kave, a zatim i obilan doruak.
- Dobro se najedi, imamo dugu etnju pred sobom.
- etnju?
- Izgleda da si zaboravila da se do ovog sela moe stii
samo pjeice. Odmorila si se od jueranjih uzbuenja i sada
si u stanju upoznati se s nekim ljepotama moje zemlje prije
nego to te odvedem u tvoj novi dom.
- Angela se trgla na pomisao da e od sada zaista
morati ii svuda s njim. - Gdje ti zapravo ivi?
- - Moja hacijenda je iza ovih planina - pokazao joj je
visoke snjene vrhove u daljini. -Put do nje vodi kroz divljinu,
ali bit e sa mnom i nema se ega plaiti - nasmijeio se i
izaao.
- Ona je osjetila iznenadnu potrebu da istri iz kue i da
se sjuri niz brdo do Tehuane, da to prije stigne do Lime i
simpatine gospoe Mercedes, a onda je vidjela kovege u
uglu kuhinje. Njen prtljag! Njen prtljag iz Lime! To je znailo
da je ak i gospoa Mercedes sudjelovala u Raulovoj zavjeri!
Bila je bespomona. Jedino je jo mogla zatraiti pomo od
starice koja je sa smijekom promatrala. Prila joj je i poela
na panjolskom objanjavati. ena je neko vrijeme
promatrala bez rijei, a onda je progovorila svojim narjejem.
S divljenjem je pogledala Angelinu svijetlu kosu, a onda je iz
nabora svoje suknje izvadila jarko crvenu zemljanu figuricu
koja je predstavljala enu i objesila je djevojci oko vrata.
Pitala se to bi to trebalo znaiti, kad se iza nje zauo
Raulov glas. - Starica govori samo kveba jezik. Objasnila ti
daj je prirodno da nevjesta bude nervozna,ali da se zbog
tvoje lijepe kose tvoj mu nikada nee umoriti od tebe.
Figurica koju ti je dala je Uma,boginja plodnosti,koja e ti
donijeti veliku sreu i puno djece. Podigla je ruku da skine
amajliju, ali Raulov glas je preduhitri. - Bolje je nemoj
skidati. Nepotovanje Ucme donosi veliku nesreu. Osim
toga, baka ti nikad nee oprostiti takvu uvredu. - Ne trebaju
mi njihova praznovjerja - uzdahnula je. - Raule, kad sam se
jutros probudila nisam mogla povjerovati u sve ovo. To je
glupo, suludo! Nisam znala to radim kad sam pristala na
sve ovo. Hou se vratiti u Tehuanu i otputovati autobusom u
Limu. Ti e sigurno uspjeti spasiti svoj projekt sada kad
ima vjenanicu bez obzira jesam li s tobom ili ne. - Nije tako.
U ovim krajevima jako puno se polae na branu slogu.
Morat e ostati sa mnom, jer si mi ena. - Ali, ja te jedva
poznajem! - Zar to nije zanimljiv izazov? Ve sam ti rekao da
ja nisam strpljiv ovjek. Prema tome poet emo se
upoznavati... vrlo brzo i vrlo duboko. - Nasmijao se kad je
vidio koliko ju je zbunila njegova otvorenost. - Vrijeme je da
krenemo, draga moja.
Drago mi je to znam da i u tom lijepom krhkom tijelu ima
snage za fizike napore. Ne volim razmaene ene.
Uhvatio je za ruku i izveo na trg koji se zaas ispunio
seljanima koji su im naglas estitali i eljeli sretan put. Raul
je prebacio preko ramena paket. - Ovo nam je samo hrana.
Tvoja prtljaga e krenuti neto kasnije, ali ce putovati bre i
bit e na hacijendi prije nas. -Kad su izali iz sela, Angela se
osvrnula prema prevoju iza kojeg se nalazila Tehuana. Raul
je vre stegne za ruku. - Bez djetinjarija , molim te! Sad si
udata ena i mora paziti na svoje ponaanje. Ako uini
neto pogreno, nee nakoditi samo svom izgledu,nego i
mojem. Znala je da je on u pravu. Neko vrijeme su hodali u
tiini. Angela je poela osjeati kako kretanje, suneva
toplina i nepoznata okolina poinju utjecati na nju.
Postepeno se razvedrila. - Ovo je dio jednog od mnogih
kraljevskih puteva iz vremena Inka - poeo je objanjavati.
Nekada je cijela njihova ogromna zemlja bila ispresijecana
putevima. Uskoro u ti pokazati ruevine jedne postaje za
glasnike. Tamo emo zastati i ruati.
Angela se iznenadila kako je vrijeme brzo prolo. Raul je
uhvatio za ruku i gotovo povukao iza povelike stijene koja se
isprijeila pokraj puta. Pola je za njim i uzviknula
iznenaenja.
Usred kamenite polupustinje nalazila se prelijepa oaza
zelenila koju je odravao snaan izvor. Oko stijene koje je
izbijala voda nalazio i lani tepih guste zelene trave kroz koju
su se presijava plaviasti zvjezdasti cvjetovi.- To su hamikos
- rekao , Raul dok se smjetao da to udobnije sjedne na
jedan kamen. - Juer si pila napita od njih. Sada moe
nositi njihovu arobnu mo u svojoj kosi.
Ubrao je nekoliko cvjetova zadjenuo ih u njenu kosu, onda
zadovoljno pogledao. Lijepo ti stoje, iako imaju po puno
pogreno znaenje. I ovim krajevima, cvijee u kosi ili na
eiru znae da je ona tko ih nosi slobodan i voljan ,za ljubav
ili brak... to zaista nije tvoj sluaj.
Dok je to govorio, rasprostro je po zemlji deku i na nju
rasporedio sadraj paketa. Hrane je bilo za deset ljudi. Dok
su jeli, on je bez prestanka priao, pokazivao joj vrhove oko
njih i objanjavao kako su dobili imena. Angela je jela i
sluala ga, ali je ubrzo postala neugodno svjesna njegova
pogleda. On jednostavno nije skidao pogled s nje. Neko
vrijeme se vrpoljila, a onda prasnula. - Molim te, prestani
buljiti u mene! to hoe , hipnotizirati me?
On je odvratio pogled i nasmijeio se. - Sasvim je normalno
da se netko tek oenjen ne moe nagledati svoje nevjeste
,naroito ako je tako lijepa. Imam dojam da e, ako samo
za trenutak skrenem pogled, nestati u pramen u magle. Kad
bih sam o mogla nestati, uzdahnula je ona.

Poslije nekog vremena Angela se trgla iz misli i pozornije

pogledala Raula. Bio je zadubljen u misli i nije obraao
pozornost na nju . Moda bi mogla ustati i pone... Nije
uspjela ni stati na noge, kad je on grubo uhvati za ruku i
zaustavi u pola pokreta. - Nemoj! Pusti me! Nije vrijedilo.
Prije nego to se uspjela snai, ve je bila u njegovom
zagrljaju, snano pritisnuta uz njegove vrste grudi. - Prvi
dan braka, a ve bi se svaala - zadirkivao je, ali glas mu je
bio dubok i ozbiljan. Laganim pokretom podigao joj je bradu i
dodirnuo usnama njen obraz.
Angela je zadrhtala od tog dodira. Odakle mu ta mo nad
njenim ulima, pitala se dok je nepomino stajala i osjeala
kako se njegovi poljupci sve vie pribliavaju njenim usnama.
Kad su im se usne spojile, pokuala se buniti, ali joj'je glas
zastao u grlu kad je osjetila kako njegove usne razdvajaju
njene. Za trenutak se pitala kako da se oslobodi njegovg
grubog zagrljaja, a onda je osjetila da zapravo uope to ne
eli.
Skoro istovremeno su se pokrenuli da bi se s kamenih
sjedita premjestili u travu. Miris divljeg bilja podizao se oko
njih dok je Raulova ruka putovala ispod Angeline koulje,
prema njenim grudima. Nije ga ni pokuala zaustaviti.
Podigla je ruke koje je dotle drala kruto ispruene i obavila
ih oko njegova vrata. Raul se od tog dodira trgnuo i naglo
odvojio od nje, teko diui. - Ne sada - apnuo je promuklo -
ne jo! Hodi, draga, poimo prije nego to se potpuno
zaboravim! - Pruio je ruku prema njoj i ne gledajui je i ona
je s uzdahom ustala i pola prema njemu.
Vei dio puta proao je u tiini, ali to im nije smetalo.
Angelase pitala kako e izgledati njihova naredna zajednika
no,Raul je sve manje gledao put pred sobom, a sve vie
kondore u visinama Anda. Poela je padati veer kad joj je
Raul pokazao gdje e noiti. Angela je u nevjerni
promatrala dvije kuice na uzvisini do koje je vodio visei
most. Ispod njega je zjapila provalija kojoj se nije vidjelo dno.
-Neemo valjda- preko to-ga? Pa to bi bilo kao hodanje po
ici! - Glas joj je drhtao i prvi put se nije toga stidjela.
- To je vrlo vrsta ica. Ne brini, draga, bit u odmah iza tebe
i pridrat u te ako se prepadne. Da pokuamo ovako. Vezat
emo se oko pojasa. Tako jednostavno nee moi pasti,ako
ak pogleda dole. Odmah je to i uinio. - Sad kreni naprijed.
vrsto se dri i ne gledaj dolje, dobro?
Posluala ga je bez rijei. Bila je ve na pola puta kad negdje
ispod nje proletjela ptica. Nagonski je ispratila pogledom, a
onda je shvatila to je uinila. Stajala je sleena i gledala u
zapjenuanu vodu duboko na dnu provalije.
- Samo nastavi, malena! Skoro smo stigli! Ne razmiljaj gdje
se nalazi! Koraaj, korak po korak, dok ne stigne na drugu
stranu! Zaboravila si da smo vezani? Gdje ti je hrabrost!
Vezani! Kad se sjetila konopca, malo se sabrala. Osjetila je
daje on ispruio ruke pokraj nje da bije pridrao. Iznenadila
se kad je utvrdila da to djeluje. Zaista se osjeala sigurnije.
Uzdahnula je i poela pozorno koraati. Zaas su stigli na
drugu stranu. Jedva je doekala sjesti na vrsto tlo. Raul je
odveza i sjeo pokraj nje. Izgledao je zadovoljan. - Vrlo dobro si
ponijela, ispast e od tebe pravi planinar jednog dana!
Malo kasnije ve su se penjali krivudavom stazom i koliba
gdje su ih ve oekivali. Za nekoliko trenutaka oko nje se
okupilo bar desetak djece koja su bez daha promatrala
nevjerojatnu boju njene kose. Odrasli su bili uzdraniji, kad
su iza nje vidjeli Raul pourili su mu u susret. Uvedeni su u
veu kolibi smjeteni na tepihe na podu poslueni
jednostavnim, a obilnim obrokom iz zemljanog posua. Raul
je vidio Angelinu uznemirenost. - Ne boj se, draga! Bit e
poteena jo je dnu no. Lijepi odgoj zahtijeva da prespava
u drugoj kolibi, sa enama i djecom, u njihovom jedinom
krevetu.
Zbunjeno ga je pogledala. -Oni su vrlo siromani, zar ne?
Sigurno je zemlja loa.
-Nije zemlja, nego ljudi. Najvei dio etve ove trojice
mukaraca odlazi na isplatu zakupa zemljovlasniku.
Jesu li i oni odavde?
-Zemljoposjednici? Oni ive u gradovima. To su potomci
osvajaa ove zemlje. I dva sata kasnije, kad su je smjestili u
zaista smjestili u jedan krevet, zajedno sa dvije male
djevojice i bebom, nije se mogla na oteti dojmu koji je na nju
sveo i to ostavilo. Ipak, duga etnja po planinskom zraku je
brzo uinila svoje i ona je zaspala.
Sunce je bilo vrlo visoko kad se probudila. U kolibi je ostala
samo jedna ena koja ju je, smjeei se, posluila dorukom.
Kad je pola potraiti Raula, odjednom je bila okruena
djecom. Ve se poela navikavati na pratnju.
On je nije ni pogledao kad se spustila na klupu pokraj
njega, ali je bio svjestan njenog prisustva, jer je odmah
poeo govoriti. - Ovo je bio vrlo neobian nain da se provede
druga brana no, ali elio sam da uvidi prave razloge naeg
vjenanja. Poimo malo dalje da vidi kako se ovdje obrauje
zemlja. Jesi li ula za runi plug?
Odmahnula je glavom i pola za njim. Popeli su se na malu
terasu koja je oito pozorno oteta od divljine. Dvoje je radilo
na njoj. Mukarac je prevrtao veliko grumenje zemlje malo
veom lopatom, a ena je ila za njim usitnjavajui grumenje.
Napredovali su bolno sporo, korak po korak.
Raul je promatrao Angelu i izgleda bio zadovoljan
iznenaenjem i saaljenjem na njenom licu.- Kad bi ovaj kraj
navodnjavao i zemlja pripadala onima koji je obrauju, ovaj
ovjek bi mogao kolovati svoju djecu : pruiti im nadu u
budunost - Glas mu je podrhtavao - od navale osjeaja.
Trebalo inu je dosta vremena da se smiri.
Okrenuli su se i poli natrag. Kad su izbili pred kolibe,
Angela je zapanjeno zastala. Iza zaklona, koji je vjerojatne
sluio kao prenoite za stoku, nalazio se pravi pravcati dip!
Na bonim vratima imao je amblem: ma nad planinom.
Raul je pourio ispred nje i otvorio joj vrata. - Moji prijatelji
su mi dopustili da se parkiram ovdje dok ne obavim neke
hitne poslove zbog kojih sam morao u Kujo. Treba vidjeti jo
neka mjesta prije nego to te konano zakljuam u svoju
tvravu. Angela je ula u automobil i krenuli su. Uskoro su
stigli u malo, ali vrlo ivo selo. Raul se parkirao na poetku
jedine ulice. - Danas je sajmeni dan. Idemo malo razgledati.
Automobil i Angelin izgled odmah su privukli opu po-
zornost. Nisu napravili ni prve korake kad je Angela otkrila
da je Raul vrsto dri za ruku. Kad su uglavnom sve
razgledali, Raul je rekao.
- Vrijeme je za ruak!
Poli su prema krupnoj eni koja je prodavala neku vrstu
paprikaa u drvenim posudama. Raul je iznenaeno pogledao
Angelu kad je prionula na jelo. Mahnuo je nekom preko njene
glave i uskoro su se pred njima pojavile ae s crvenom
tenosti. - Kukuruzno pivo - objasnio je. -Poeli smo se
sputati i sada se moe opet privikavati na alkohol.
Pruila je ruku prema ai, ali Raul je rekao. - Prije nego
to pone piti, izlij malo na zemlju iza sebe. To je lokalni
obiaj. Tako se odaje potovanje Velikoj majci zemlji od koje
sve dobivamo.
Kad su zavrili s jelom, lutali su jo neko vrijeme trgom.
Raul je zastao i kupio ogrlicu s pticom u letu izraenom od
savijene srebrne ice. - Tako mi izgleda - rekao je Angeli kad
je stavio oko njenog vraa - kao srebrna ptica koja jasno
svjetluca izmeu mnogih crnih krila. Okrenuli su se i lagano
poli prema automobilu. Kad bi samo znala to e se dogoditi
veeras!
Dugo su putovali, sputajui se sve nie u veliku dolinu.
Prije prvog sumraka zaustavili su se na proplanku koji se
ukazao usred ume. Pred njima se nalazila savreno ouvana
kamena kua, djelomino obrasla puzavicama. Raul ju je
uveo u jedinu prostoriju koja je bila pregraena debelom
zavjesom. U prvoj sobi se nalazio stol sa stolcima i svjetiljka.
 - Kua je pripremljena da doeka malobrojne sretnike koji
znaju da ona postoji ovdje nasmijeio se. - Provest emo no
pod zvijezdama dungle, ljubavi! Vrlo romantino za tek
vjenani par, zar ne?
- Romantino? Cisto sumnjam da ti zna to ta rije znai!
Nemoj me sluajno dotaknuti, inae u...
- Inae e to, draga? Tvoji najglasniji protesti teko da
bi probudili neku oblinju pticu.
On ju je malo promatrao, a zatim joj priao. - Vidim da si
umorna, draga! Vjerojatno bi ti prijalo kupanje! Ako poe
stazom, samo desetak metara duboko u umi nai e mali
bazen. Preporuujem ti da malo pouri, jer e s prvim
mrakom nona stvorenja krenuti u etnju. Pomisao na
kupanje bila je vrlo privlana. Osim toga, tako e bar malo
biti ostavljena nasamo, a kad mu jednom ne bude pred
oima... On kao da joj je proitao misli. - Nemoj da ti padne
na pamet bjeati, malena! Ovo nije pitoma zemlja. Za
nekoliko minuta e zalutati, a onda e biti samo pitanje
vremena kad e jaguari naii na svoju veeru. Vjeruj mi,
nono lutanje dunglom je puno opasnije od ostanka sa
muem koji je ve pokazao da mu je stalo do tebe.
Znala je da je u pravu. Ve na nekoliko koraka od kue
zelenilo se sklapalo u neprohodan zid. Brzo je izgubila
orijentaciju, ali je pred sobom ula primamljiv zvuk vode koja
pada. Ono to je ugledala oduzelo joj je dah. Mali bazen imao
je bar deset metara u promjeru i okruen zavjesom raslinja.
Zaas je skinula svu odjeu i zaronila. Voda je sprala
prainu i umor s njenog tijela. Otplivala je do vodopada i
pustila da joj bistra voda ispere raspletenu kosu. Zatim se
vratila na sredinu bazena i pokuala stati na dno. Voda joj je
dopirala do brade. Ispruila se na lea uz dubok uzdah i
zagledala se u tropsko cvijee nad svojom glavom. Okrenula
se i zaronila jo jednom, a onda se uspravila. Otresla je vodu
sa trepavica da bi mogla otvoriti oi... i gotovo vrisnula kad je
srela par crnih oiju koje su nepomino gledale u nju s obale.
Njen uzvik je izmamio Raulu blag osmijeh dok je promatrao
naslonjen na drvo.
- Kako se samo usuuje promatrati me! - Zagnjurila se
to je dublje mogla da bi se bar malo zaklonila. - Kako se
usuuje douljati ovamo i pijunirati me!
 - Nisam se douljao. Ni jedan se mu ne mora uljati ako
eli promatrati svoju enu. Izgleda divno u bazenu sunevih
nevjesta.
- Kakvom bazenu?
- Bazen sunevih nevjesta. Vjerojatno si shvatila da je
bazen nainjen zajedno sa kuom. Izvor koji ga puni je svet.
Legenda kae da su se svake godine na dan ljetne
dugodnevice u ovom bazenu kupale djevice prije nego to su
rtvovane bogovima.
- ala ti nije uspjela - rekla je drhtavim glasom. - Nije
ala. Legenda tako kae. Kad su doli konkvistadori, obiaj je
ukinut, ali ga je zamijenilo neto drugo. Oni su se rado enili
plemenitim damama Inka. Hajde, izai sada, draga! Prehlada
nije ugodna stvar, ak ni po ovoj vruini. Ostavio bih te da
sjedi ovdje cijele noi kad ti se toliko svia, ali uskoro e se
pojaviti prve zmije. One imaju obiaj piti plivajui pod vodom.
Angela se stresla i izala iz bazena. Htjela je uzeti runik i
ogrnuti ga oko sebe, ali prije nego to je to stigla on je jednim
irokim pokretom umotao od glave do pete. Ruke su joj ostale
zarobljene pod runikom i nije se mogla osloboditi njegova
zagrljaja.
- Pusti me! Moram osuiti kosu. - Eto, sad zar nisi
zadovoljna Sto te tvoj mu grli? pa, ovo je prvi put da smo
sasvim sami, vilo moja. Dopusti mi da osjetim tvoje poljupce.
Imam puno pravo na to.
- Nitko nema pravo...
Njegove usne su je sprijeile da zavri reenicu. Pokuala
se boriti, ali ve poslije nekoliko sekundi zabacila je glavu i
prihvatila poljubac.
Njegov zagrljaj postao je vri. Njoj se inilo da e je
povui na zemlju ovdje, usred ume, ali on je uskoro odvojio
usne od njenih i zagnjurio lice u njena njedra.
- Draga, mirie kao divlji cvjetovi dungle. Doi, moramo
paziti da trnje ne ozlijedi tvoje njene noge.
Podigao je u naruje, jo uvijek umotanu u runik i ponio
prema kui koja ih je ekala sa svojim tunim kamenim
domaicama. Angela nije gledala kuu. Nije gledala nita. Bila
je svjesna samo vreline Raulova tijela i vrstine ruku koje su
je nosile.
Kad su uli u kuu, spustio je na pod i vrsto zagrlio. Sada
se nije vie otimala. Podigla je lice i dopustila mu da joj ljubi
obrve, oi, blijede obraze. Kad su se njegove usne pribliile
njenim, prepustila mu se bez razmiljanja. Srce joj je udaralo
sve jae dok je osjeala kako je obuzima elja za njegovim
dodirom.
Raulovo tijelo bilo je pripijeno uz njeno. Milovanja su
postala grublja, runik je pao na pod nije obrat pozornost na
to. Grleno je dahnula kad je podigao ruke i ponio je iza
zavjese koja je dijelila sobu.
Ne, nemoj! - proaputala je - Nemoj, obeao si...
Umjesto odgovora, on isprui na krevet kraj nje, - Ja sam ti
obeao jedino mua., to e i imati! Noas!
Ponovo je poljubio i njegove ruke su poele lutati njenim
tijelom, ostavljajui za sobom plamenu elju. Angela nije bila
svjesna da je i sam poela uzvraati milovanje.
U usamljenoj kui usred peruanske dungle dva tijela si se
spojila noena valovima strasti.
Angela se probudila iz dugog, nemirnog sna sa osjeajem da
je netko promatra. Okrenula je glavu i susrela Raulove oi.
On j leao naslonjen na lakat i skoro sasvim otkriven. Gledao
je sa osmijehom i neim trijumfalnim u oima.
Dogaaji prethodne noi si joj se vratili u sjeanje i izazvali
neobinu drhtavicu. Naglo je okrenula glavu od ovjeka koji
je tako strano ponizio. Zar je to njemu tako jednostavno? On
treba samo ispruiti ruke i uzeti sve to poeli?
Zbunjeno je ustanovila da je naga i poela prikupljati
pokriva ,oko sebe. Pri tom je uspjela sasvim otkriti Raaula
kome to kao da nije smetale. - Dobro jutro, vilo moja! Ve
sam mislio da se nikad nee probuditi.
- Ja... ja... Oh, ostavi me , miru!
Stidljiva? I poslije ove noi?
Osjetila je kako je oblijeva rumenilo. Kad je Raul pruio
ruku prema njenom licu okrenula je glavu i pokuala ustati.
Uspjela se jedino upetljat pokriva, i prije nego to oslobodila,
Raul se ve svim pribliio i nagnuo iznad nje. Izgledao je
istovremeno nasmijan i odluan i bilo je jasno da oekuje
jednako laku pobjedu kao i prvi put.
- Pusti me! - uspjela se oteti i prije nego to je shvatila to
ini, istrala je iz kue i stigla do bazena. Kad je zastala i
malo se sabrala, shvatila je da , zapravo nema drugog izbora
nego se vratiti Raulu. S uzdahom se pozornije umotala u
prekriva i polako pola natrag.
 Raul je u meuvremenu zapalio vatru u ognjitu i postavio
stol. Zrak je bio ispunjen mirisom kave. - Nismo stigli
veerati sino - rekao je vedro, dok je rasporeivao po stolu
ono to je kupio na sajmu - ali zato danas imamo sjajan
doruak, zar ne? Okrenuo se i vidio Angelin napet,
optuujui pogled. Istog trenutka toplina iz njegova glasa
nestala i ustupila mranoj ozbiljnosti.
- Stii emo do moje hacijende danas popodne kruto je
rekao. - Tvoja odjea je tamo.
Bez rijei je pola iza zavjese. Nije mogla zadrati tihi
uzdah divljenja kad je na krevetu vidjela prelijepu, jednosta-
vnu, a ipak elegantnu haljinu od prirodne svile. Sigurno je
vrijedila itavo bogatstvo. Kraj nje je stajalo rublje i cipele,
sve tono po njenoj mjeri. Kad je prolo prvo oduevljenje i
kad je vidjela da uz haljinu ide i pojas ukraen polu-dragim
kamenjem, shvatila je da je on to zapravo plaa za njenu
sinonju uslugu. Obukla se drhtavim rukama i oklijevajui
pola. Raul je zadovoljno gledao od glave do pete. Angeli je na
vrh jezika bilo nekoliko otrovnih primjedbi, ali se na vrijeme
sjetila da je zapravo sama s njim usred dungle i da nije
pametno izazivati ga. On je ipak po izrazu njenog lica pogodio
u kakvom je raspoloenju, pa su jeli u tiini i brzo poli. Tek
kad joj je otvorio vrata dipa, Raul se nasmijeio. - Ta haljina
kao da je pravljena za vas, gospoo del Rej. Izazvat ete
dubok dojam na hacijendi.
- Da, haljina je duu dala za arenu! Sigurna sam da e
dopasti lavovima!
- Jaguarima, moda! U Peruu ne postoje lavovi samo
jaguari! Uostalom za tebe je opasan samo jedan od njih!
Izbili su na irok, dobro i odravan put. Raul je za trenu-
tak zaustavio vozilo. - Lijevo se ide u Limu, a desno na ha-
cijendu.
Vozili su se stalno navie u tako otrim zavojima da se ona
uskoro neprestano objema rukama drala za sjedite. On je
oito bio naviknut na ovakvo putovanje, jer je smireno sjedio
za volanom i vozio ponekad i jednom rukom. Kad joj se ve
inilo da putovanju nema konca, automobil se jo jednom
otro zavinuo, provukao se izmeu dvije stijene i odjednom se
pred njima otvorio vidik na prostranu zelenu dolinu.
 Raul je zaustavio dip da bi Angela mogla pozornije
pogledati oko sebe i vidi vrijedno obraena velika polja i
prostrane panjake sa mnotvom stoke na ispai. -Moja
dolina - rekao je jednostavno, ali s tolikim ponosom da ga je
Angela iznenaeno pogledala. - A ono - pokazao je rukom - je
kua.
Angela je rairila oi kad je ugledala velianstvenu kamenu
zgradu uz jedan rub imanja. - Del Rejovi ive ovdje otkad su
prvi konkvistadori pronali ulaz u dolinu - rekao je i
pokrenuo automobil. Angela nije mogla skinuti pogled s
Ogromne, elegantne zgrade. Znala je da je Raul bogat, ali
ovo.
Kad su se malo pribliili, uenjem je zakljuila da ne postoji
ulaz u kuu. Cijeli prizemini nivo je bio jedinstven kameni
zid. Prozori su se nalazili samo na katu. Raul ni usporavao i
kad je ve izgledi lo da e udariti u zid, naglo j okrenuo volan
i sigurnim uvjebanim pokretom uao tijesan i nizak prolaz. -
Ova ulaz je napravljen tek i naem vijeku - objasnio je. Prije
toga se ulazilo kroz maskirani prolaz irok moda pedalj. Sve
to nije moglo tud proi, unosilo se konopcima.
Uli su u prostrano unutranje dvorite. Bilo je takt veliko da
Angela uope nije imala dojam da se nalazi u zgradi. Zidovi,
koji su izvan bili vrsti i masivni, unutra su bili izvedeni u
bezbroj lukova koji su velikoj graevini davali prozranost.
Dip se zaustavio pred velikim drvenim vratima koja su bila
uglaana do visokog sjaja. Istog trenutka ona se rastvore i
pred njih je izaao onizak ovjeuljak sa izraenim
jagodicama koje su odavale porijeklo Inka. Drao se vrlo
dostojanstveno, ali to mu nije smetalo da obaspe Raula
ljubaznim osmjesima.
- Dobro doli kui, gospodine Raule! Dobro doli!
Kad se okrenuo Angeli, postao je uzdraniji i ispitivaki je
pogledao. - Dobro, doli gospoo! elim vam da va boravak
Ovdje bude pun radosti!
Raul joj je predstavio Hozea kad je pogledao navie i
jednostavno sinuo kad je vidio da mu se pribliava vrlo stara
ena, tapkajui i mirkajui na suncu. Priao joj je i vrsto je
zagrlio. - Pa, Amita, jesi li uvala nae orlovo gnijezdo dok me
nije bilo? Prela si sve stube samo da bi vidjela moju mladu?
Starica je pozorno osmotrila Angelu sa svih strana. Izgledala
je vrlo sumnjiavo. - Nikada nisam vidjela nekog tako
blijedog, Raule! Jesi li siguran da ona ima dovoljno krvi da bi
bila tvoja ena?
Raul je klimnuo glavom starici i znaajno pogledao Angelu
koja je pocrvenjela. Moja dadilja ne vjeruje da u tebi ima
puno ivota, vilo moja! Da joj kaem da ima dovoljno krvi?
Da joj kaem da postoji jedno mjesto na tvom vratu koje
trebam samo dotaknuti usnama pa da tvoje krhko tijelo
postane vatreno i ......
-Ti... nee valjda... - Malo je trebalo pa da Angela eksplodira
od bijesa pred svima koji su se okupili da ih pozdrave.
Osjetila je kako joj obrazi gore... a to se izgleda i vidjelo, jer se
starica nasmijala i uhvatila Raula za ruku.
-Sad vidim, djeae moj! Nisi je jo pripitomio, je li?
Moda u njoj ima puno vie nego to si elio dobiti! Ovo e
biti vrlo zanimljivo! - zakljuila je i bez pozdrava se okrenula i
vratila u kuu.
Raul se nasmijeio Angeli. - Ne obraaj puno pozornosti na
Amitu, vilo moja! Ima otrovan jezik, a starost joj doputa da
uvijek kae ono to misli. Danima se ne mie od ognjita i
pojavljuje se kad je najmanje oekujemo.
Hoze ih je uveo u prostrano predvorje. iroko stubite vodilo
je na kat, a pred njim je bila postrojena posluga. Sve oi bile
su uperene u Angelu u potpunoj tiini. Bilo joj je jasno da su
vijesti o gospodarevoj iznenadnoj enidbi strankinjom
pobudile njihovu matu. Na Hozeov mig, iz grupe se izdvojila
punaka djevojka od oko osamnaest godina. - Huanita e te
odvesti u tvoje odaje i bit e tvoja osobna sobarica - rekao je
Raul. - Kasnije, kad se odmori, veerat emo zajedno. Ja
imam obaviti neke poslove dotle.
Poao je sa Hozeom prema vratima u dnu predvorja, a osoblje
se nevoljno razilo za svojim poslovima pogledajui preko
ramena jo po koji put novu gospodaricu, njenu i blijeda
kao neki neobian cvijet.
Jedino je Huanita ostala i Angela je pomalo zbunjeno
pogledala, pitajui se to treba raditi sa osobnom sobaricom.
Poto je Huanita izgledala isto tako zbunjeno, morala je neto
uiniti. Pokuala se nasmijeiti. - Dugo sam putovala, pa...
Huanitina stidljivost je odmah nestala i djevojka se iroko
nasmijeila. - Da, naravno, gospoo! Poite za mnom! Vae
odaje su gore. To su naljepe sobe u kui i nitko ih nije
koristio jo od smrti sirote dona Karmele. Vaa prtljaga ve je
tamo. Okrenula se i pourila uz stube. Izgledalo je da je vrlo
zadovoljna to njena gospodarica nije hladna i ukoena kao
to je na prvi pogled izgledala, nego samo pomalo zbunjena
kao to je i sama Huanita bila prvog dana kad je iz oevog
doma dola ovamo raditi u velikoj kui.
Odaje su se sastojale od spavae sobe, kupaonice,
garderobe i male dnevne sobe iji prozori su gledali na
zelenu dolinu koja kao da se pruala u beskraj.

Huanita joj nije dala vremena da sve polako razgleda.

Pozvala je u garderobu i poela uzbueno otvarati plakare.
Pogledajte, senjora, koliko prelijepih stvari za vas. Sve je to
stiglo iz Lime juer ujutro.
Angela je promatrala mnotvo kostima, haljina, bluza, sve
pozorno objeeno. Latice su bile pune rublja, torbica, cipela i
sve to za djevojku koja je sve do prolog mjesec brinula
odakle nai novac za stanarinu!
-Gospodin Raul ima diva ukus, zar ne? Sa dona Karmilom
bilo je drugaije. Ona j nosila samo...
. Dona Karmela? Tko je to
Huanita je zapanjeno pogledala. Angela je porumenila Znala
je da je napravila svoji prvu greku.
- Dona Karmela bila je eni prije vas. Umrla je. U dnevno
sobi visi njen portret. Da van pripremim kupaonicu?
- Da, molim te! - Angela je jedva doekala da djevojki izae,
pa je pourila u dnevni sobu. Iznad kamina visio je portret.
Zagledala se u oi ozbiljne crnokose ene i stresla se kad je
uoila koliko si pune tuge. Brzo se vratila ula za Huanitom u
kupaonicu. - Bit e u redu. Voljela bit malo ostati sama.
 Huanita je iznenaeno pogledala. - Ako vam ita zatreba,
samo zazvonite. Haljina koju gospodin eli da obuete, ve je
spremljena u garderobi.
Angela se uspjela brzo opustiti u kupaonici punoj zelenila i
mirisa jasmina, ali kad je, umotana u ogrta, pola prema
garderobi, morala je proi pokraj dnevne sobe odakle je sa
zida ponovo presjekao tuni pogled dona Karmele. Tko je to
bio? Raulova majka, ili njegova ena, dovedena ovamo da
umre od samoe?
Nije htjela razmiljah je li
Raul ve bio ranije oenjen. Pola je u spavau sobu i
sklupala se na krevetu. Namjeravala se samo malo
ispruiti, ali im je spustila glavu na jastuk, oi su joj se
same sklopile.
Sanjala je neobian, ugodan san. Zatim je sanjala neke l
druge usne kako se spajaju s njenim u poljupcima.
Uzdahnula je i zabacila glavu. eljela je da taj san potraje to
due...
A onda je podigla ruku i ustanovila da dodiruje sasvim
stvarno muko rame. Otvorila je oi. Raul je leao pokraj nje.
- Kako se samo usuuje! Kakav je to nain da se uulja
ovamo dok spavam i da... i da me...
On se nasmijao i ispruio na lea. - Ma hajde, sve vi
uspavane ljepotice sanjate da budete probuene poljupcima.
Maloas si uzdisala kao malo dijete kad dobije boicu. Moda
ako probamo jo jednom...
-Ne!
Skoila je sa kreveta i poela brzo namjetati ogrta koji se
rastvorio i otkrio joj grudi.
Pa dobro - slegnuo je ramenima - moda ima i pravo. Prvo
veera i vino. Naredio sam da veera bude neto ranije nego
to je obiaj u tvojoj zemlji.
To e nam ostaviti puno slobodnog vremena da ga veeras
posvetimo jedno drugom. Angela je podigla pogled i ukoila
se. Ranije uope nije primjetila jo jedna vrata u spavaoj
sobi. Sada su bila, otvorena i vidjela se jo jedna spavaa
soba, s krevetom jo veim od njenog. Raul je pratio njen
pogled. Prirodno,moje odaje su odmah pored tvojih,a na
vratima nema brave ni kljua. Pa, hoe li se sada obui za
veeru?
 A ngela se borila s posljednjom kopom na haljini,
visoko na leima koja su ostala otkrivena, kad je osjetila
dodir toplih prstiju kako joj pomau da se zakopa. Podigla je
pogled i u zrcalu ugledala Raula u veernjem odijelu iji je
bijeli ovratnik isticao bronanu boju njegove koe.
- Kad je tvoja bijela koa tako blizu... i kad je tako izazovno
otkrivena...
Prevukao je prstom du nje nih ramena i ostavio reenici
nedovrenu. Druga ruka je is depa izvukla ogrlicu od plavog
kamenja, koje se presijavalo kao da u sebi ima zarobljenu
vatru. Ti si prva nevjesta del Rejovih kojoj e ovi safiri zaista
pristajati. Njihova boja je kao boja tvojih oiju, nalik na ne
poznata mora u kojima se neoprezni lako mogu utopiti. - s
tim rijeima je zakopao ogrlicu oko Angelinog vrata.
Ona je podigla ruku i dotakla nakit. Nikad ranije nije
nosila dragulje. Njena prethodnica ena koja ih je nosila prije
nje, sigurno je bila dona Karmela.
- Hodi, draga, kamenje e se brzo ugrijati na tvojoj
prelijepoj koi. Veera nas eka.
Bez rijei je dopustila da je odvede u blagovaonicu, veliku i
bogato namjetenu prostoriju. Stol je bio postavljen kao za
banket. Angela se pitala kako e izai na kraj s ogromnom
koliinom razliitog pribora za jelo postavljenom pokraj
njenog tanjura.'
Raul je uoio njenu zbunjenost. - Objedi nisu uvijek tako
slubeni, slatka moja. Samo sam htio vidjeti kako bi izgledala
kao prva dama moje kue. - I, jesam li prola? - ledeno je
upitala im je Hoze natoio vino i izaao.
-Pa naravno! S takvim pogledom oarala bi i najizbirljivije
mukarce.
Veeru je posluivala punaka ena, koja je imala tremu
zbog prisustva nove gospodarice. Angela je bila uvjerena
da uope nije gladna,ali uskoro je na svoje veliko iznaenje
otkrila da jednostavo prazni tanjure. Tijekom veere Raul se
smijeio
i priao s njom kao da je on zaista njegova voljena supruga, a
ne samo strankinja koja je gledala samo u stol pred sobom.
Kad su kasnije preli u SALon popiti kavu, Angela je
nelagodom primijetila da ta prostorija, iako vrlo udobno
namjetena, ima vrlo ne obine razmjere. Podsjea je na
sredite tvrave.
- Ima pravo - rekao ji Raul. - Ovo je nekad zaista bila
tvrava Inka. Moji preci su zakljuili da su vremena
nesigurna i sagradili su kui na temeljima naputenog
utvrenja. Pokazalo se da si bili u pravu: konkvistadorski
ratovi, rat za osloboenje od panjolske vlasti, razbojnici i
brdima... -
Mogu zamisliti - upala mu je u rije - nitko ne smije
unutra, ni napolje, dok veliki gospodin to ne odobri.
- To je tono. Ovu kuu je teko napustiti ak i po
vlastitoj slobodnoj volji.
Nisu ni poeli piti kavu kad se pred kuom zauo topot
kopita i Hoze je ponovo uao. -Gospoa Isabelle de Kabral -
rekao je sa prilino neslaganja u glasu.
Preko Raulova lica je preletio neobian izraz. Polako je
ustao kad je u prostoriju ula krupna prilika u jahaem
odijelu i gotovo odgurnula Hozea. - Raule, cijeli kraj pria
da si se oenio. Odmah sam dojahala da...
- Tek tada je ugledala Angelu i lice joj se skamenilo. Raul
joj je poao u susret.
- Da, Isabelle, to je istina! Oenio sam se prilino... iznenada!
Ovo je moja nevjesta, Angela!
- Izgledalo je da ne primjeuje otvoreno neprijateljstvo s kojim
je Isabelle promatrala zbunjenu Angelu. Nastavio je sa
upoznavanjem. -
Isabelle je naa susjeda. Njena hacijenda se nalazi s druge
strane planinskog prevoja koji se vidi i odavde. Ona je vodi
sasvim sama poslije nesretne smrti svog mua prije tri
godine.
Isabelle je bila krupna, crnokosa i lijepa kao paganska
boginja plodnosti. Promatrala je neobinu strankinju s toliko
mrnje da Angeli nije bilo potrebno da se prisjea detalja
razgovora koji je naula u kui Alvezovih. Bilo je jasno da je
ova ena bila sigurna da e Raul pripasti njoj.
Isabelle se uskoro sabrala i sjela na fotelju pokraj Raula. Dok
je govorila, doticala je njegovu miicu s otvorenou koja je
govorila da eli istaknuti njihovo dugogodinje poznanstvo i
da nee dozvoliti da takva sitnica kao to je nevjesta,
poremeti njene planove. - Pa, ti si oduvijek volio rijetkosti! -
rekla je dubokim, zavodljivim glasom.
Raul je zadovoljno promatrao Angelu. - Da, Angela je zaista
rijetkost naroito u naim provincijskim predjelima.
Tako je blijeda,Raule! Jesi li siguran da e moi izdrati nae
andske vjetrove i sunce? . ~..
Baul je napola zatvorio oi i Angela se uplaila da ce on
poeti govoriti o njenoj vatrenosti, kao to je prijetio pred
starom dadiljom. Na sreu, pojavio se Hoze i spasio je.
- Oprostite, gosp. Raule, ali upravo je stigao kamion za
snabdijevanje. Ako biste mogli odvojiti trenutak i potpisati
papire, mogli bismo ga istovariti prije mraka.
Kako da ne! Moje dame, molim vas da me ispriate!
Izaao je brzim koracima i Angela je poeljela potrati za
njim, samo da ne bi bila ostavljena nasamo s ovom enom.
Poeljela je jo jednu alicu kave, ali nije se usudila natoiti
je, jer bi se primijetilo koliko joj drhte ruke. No, Isabelle je to
primijetila i sama. -Pa, mili li da si uspjela u ivotu zato to
si se udala za Raula? Moram te razoarati! Ovdje ljudi ne
boluju od romantike. Juno-amerikanci se ene zbog ugleda,
iz ale ili zato da bi osigurali zdravu majku za svoje
potomstvo, ali nitko se ne nada da bi se iz takvih brakova
moglo razviti neto vie. Zato sluaj! Izmeu Raula i mene
postoji veliko i duboko razumijevaj.
Mi imamo iste interese. On E se igrati s tobom neko vrijeme,
ali e te se brzo zasititi. Ako eli znati tko je ena njegovog
ivota, pogledaj portret iznad kamina u maloj dnevnoj sobi...
Zautjela je trenutak prije nego to se Raul vratio u sobu.
Poslije nekoliko minuta razgovora leerno se oprostila i otila.
Angela se nije usudila postaviti Raulu i jedno od stotinu
pitanja koja su joj se motala po glavi.
Neko vrijeme vladala je tiina. Kad je Angela podigla
pogled, ustanovila je da je Raul zadubljen u misli... i bila je
sigurna da se te misli ne odnose na nju. Tiho je ustala i pola
u svoje odaje, gdje je zatekla ampanjac i spremljene ae.

Otila je do prozora i zagledala se u no. Tko zna koliko dugo

e biti sama...
-Hajde, ljubavi, probaj najbolje plodove andskih vinograda!
Trgnula se i okrenula. Nije znala je li joj srce ubrzano udara
od iznenadne Raulove pojave ili od zadovoljstva to vie nije
sama. - Ja... ne znam... hvala...
- To je ampanjac, draga! Ulit e ti vatru u krv! - rekao
je i pozorno savio njene prste oko ae. Otpio je iz svoje, a
njenu je podigao tako da je i ona morala okusiti pie. On joj
ni poslije toga nije pustio ruku, nego je povukao da sjdne
pokraj njega. Polako je iskapio svoju au.

Znala je da grijei, da ne trebala sjediti tako blizu njega

ali njegov pogled je hipntizirao i nije bila u stanju udaljiti
se. Sjedili su zagledani jedno u drugo nekoliko dugih
trenutaka, a onda je on polako podigao njenu ruku i poe
joj ljubiti prst po prst. Ona je zadrhtala, ali nije se ni
pokuala osloboditi. Njego usne su napredovale du ruke
prema ramenu, a za to vrijeme pogledi im se nisu
rastajali.
Kad su njegove usne stigle do njenog grla, Angela je
napravila prvi pokret. Molim te...
Zabacila je glavu i dopustila mu da lagano usnama miluje
osjetljivu kou njenog njenog vrata. Zatvorila je oi
prepustila se zadovoljstvu Osjetila je poljupce oko uiju
na onim kapcima.

On je zagnjurio ruke u njenu dugu kosu. - Hodi,

zlatni anele moj! Istopio se tvoj ledeni tit! Hodi blie!
- Ne, ne... ja...
Njegove usne su je sprijeile da govori dalje i uskoro
su se njene ruke podigle da ga zagrle i uzvrate
milovanja. Taj pokret kao da je oslobodio jaguara iz
kaveza. Zauo se zvuk razbijenog stakla kad su ae
pale na pod. Raulovim tijelom je proao drhtaj i privio
je Angelu uz sebe to je mogao vre. Angela se
upitala hoe li se uguiti, ali onda je osjetila da joj on
otkopava haljinu na leima i odjednom vie nita nije
bilo vano osim dodira njegovih prstiju koji su polako
napredovali niz njena lea, oslobaajui jednu po
jednu kopu.

Kad je ustao i podigao je u naruje, haljina je ostala

na podu, a Angelina duga kosa se lelujala dok je nosio
prema spavaoj sobi. Bili su ve na vratima kad se
Angela trgla i pokuala uspraviti. Sluajno je opet
uhvatila tuan pogled dona Karmele. - Ako eli znati
tko je ena njegova ivota, pogledaj portret! - rekla je
Isabella .
Angela se ponovo sjetila Raulovog zamiljenog lica
prije jednog sata. Pa, ovo je njemu samo razbibriga.
On je ve poloio na krevet i njegove usne su se
polako pribliavale njenim grudima. - Prestani!
Odmah da si prestao! Pusti me!
- Smiri se, smiri se, malena! - aputao je on. -
Opusti se! Noas emo biti u raju, obeavam ti...
 - Volio bi to, zar ne? Na istom krevetu na kome si
bio i sa... onom s druge strane planine, i sa dona
Karmelom! Ti i tvoj projekt, tvoja briga za siromane!
Zapravo ivi i ponaa se kao neki barun pljaka i
razbojnik iz prolosti. Ova kuerina je prepuna..
Bujica njenih rijei je presahnula kad je shvatila da je
on vie ne dri. I dalje je bio on nagnut nad njom, ali s
nekim neobinim smirenim smijekom. Iako se nije
pomaknuo Angela je znala da nikad ranije u ivotu
nije vidjela nekog tako divlje bijesnog. - Vlastitim
rukama u zadaviti onog tko se usudi iriti tako
otrovne prie o mojoj voljenoj tia Karmeli.
Izaao je i zalupio vrata za sobom. Angela je jo
dugo gledala za njim. Jedini zvuk koji se uo u sobi
bilo je udaranje njenog srca.
Tia Karmela! Njegova strina!
Sutradan joj je trebalo dosta vremena dok se nije
odvaila sii na doruak. Nije imala pojma kako e
Raul reagirati kad je bude vidio. Na kraju je Huanita
poela tako zabrinuto gledati daje ipak morala izai iz
sobe.
U blagovaonici je doekao ugodno namjeten ugao
sa pogledom na planine i postavljenim samo jednim
mjestom za stolom. Nehotice je upitno pogledala
Hozea. - Gospodin Raul je otiao rano jutros...
poslom. Nee se vratiti nekoliko dana, preporuio vam
je da iskoristite vrijeme i polako razgledate imanje.
Ako znate jahati, imamo u talama vrlo pitomu
kobilu.
Mladi Pedro e vam vrlo rado biti vodi. Angela je raz-
mislila . Nije znala puno o jahanju ako se ne
raunaju ljeta na selu i pitomi teglei konji. S druge
strane , to je mogla biti zanimacija, a ako uspije ostati
sama blizu izlaza iz doline... Poi u na jahanje im
se presvuem rekla je i pourila s dorukom.
U garderobi joj je Huanita brzo pronala jahae
odijelo. - Divno vam stoji! Prava jahaica! Pedro e biti
ponosan da vas vodi. Pedro je moj zarunik. Vjenat
emo se na proljee.
tale su bile udaljene od glavne zgrade i usjeene u
ivu stijenu. Pedro je bio visok, mrav momak s
nevjerojatno dugakim rukama i kovravom dugom
kosom. Pozdravio je Angelu prilino stidljivo.
- Trenutak, gospoo! Osedlat u Floru!
Angela je ostala sama u predvorju tale. Provirila je preko
jedne pregrade i ugledala velikog vranca koji je zafrktao
kad mu se pribliila. -Mirno, malia, to si tako plaljiv?
Konj je ponovo zafrktao i iskrenuo glavu da bi se jednim
okom pozornije zagledao u nju. Angela se okrenula i u
uglu ugledala korpu s jabukama. Uzela je jednu i vratila
se vrancu,Trudila se da joj glas bude miran ravnomjeran,
kao da je na klinici imala posla s uplaenom djecom.
Vidi to imam za tebe! Zar ne voli jabuke? Konj se
premjetao s noge nogu dok su potkovice odjekivale u
zatvorenom prostoru.- Angela se nagnula preko ograde i
ispruila ruku s jabukom na dlanu kad se iza nje
razlijegao Pedrov uzvik. - Ne, gospoo! Tog konja jae
samo gospodin Raul.
Opasan je! Moe vas...
Tada je ivotinja prila krak blie i brzim pokretom uzela
ponuenu poslasticu Pero je zapanjeno gledao konja, pa
Angelu, pa opet konj - Gospoo, tko bi pomislio tako
neto!? Baron nikad ni dopustio nikome osim gospodinu
Raulu i meni da mu se i nekanjeno priblii. A vi, sve
prvog dana ovdje...
Sad se Pedro ve smijei. Stidljivosti i ukoenosti je
nestalo. Nestao je i zaas se vratio sa srebrenom-sivom
omanjom kobilom koja je sitno, ali vrsto gazila. - Florita
je bila prilino usamljena, otkako j dona Karmela umrla.
Prijat e joj da ponovo ima jahaicu.
Dok je govorio, Pedro je uzjahao jednog dorata i krenuo
ispred Angele, na sreu sasvim polako. Ona nije htjela
pokazati koliko se nesigurno osjea u sedlu i zato je
potrajalo neko vrijeme dok se nije dovoljno oslobodila da
bi smjela i pogledati oko sebe. Prolazili su kroz brino
odravana polja ispunjena radnicima koji su na kratko
prekidali posao da bi ih pozdravili. Pedro joj je nekoliko
puta ponosno pokazao traktore. - Ranije smo sav posao
obavljali volovskim zapregama, ali to je bilo prije
gospodina Raula i njegovih divnih novih ideja. On dovodi
pametne ljude koji sve pozorno razgledaju i kau nam
kako da radimo bolje. Sada imamo dvostruko vee
prinose, a polja obrauje manji broj ljudi.
Angela se sjetila siromane kolibe u kojoj su zanoili na
dolasku. Je li to cijena Raulove modernizacije? Bijeda
otputenih radnika?
Pedro joj je i dalje pokazivao. Postepeno je postajao sve
uzbueniji i govorio sve bre. Konano, kad su stigli
skoro do ruba doline, otkrila je razlog takvom ponaanju.
Oprostite, gospoo, dozvolite mi da vam pokaem neto
zaista divno!
Poveo je malo uzbrdo i ubrzo zaustavio konja pred
dijelom zemlje oznaenim koliima. U sredini su se
vidjeli temelji i napola zavreni zidovi kue. Iako jo nije
bilo vrata ni prozora, kraj budueg
ulaza ve su bile zasaene dvije voke.
0vo Je moja kua - objasnio je momak - moja Huanitina.
Bit e gotova do svadbe.
Angela je bila dirnuta ljubavlju koja je se ocrtavala na
njegovom licu. -To e biti lijepa kua,Pedro! Zemlju si iz-
najmio? Zemlja je moja! Svi ljudi gospodina Raula mogu
imati zemlju ako to ele. Osim toga, svi sudjelujemo u
diobi prinosa, pa je u naem interesu da dobro radimo.
Njegov stric bio je teak ovjek. Kad je moj otac umro, sve
to smo imali bilo je nekoliko komada namjetaja. A
sada, cijeli ovaj kraj doline pripada ljudima koji su radili
ili i sad rade za gospodina Raula. Momak je nastavio
priati, a Angela se zadubila u misli. Znai, Raul je ipak
dobar ovjek? Onda je moda i njegov projekt o
navodnjavanju stvaran... onda se sjetila uvreda koje mu
je rekla prole noi i pocrvenjela. Ipak, bilo je naina da
to popravi. Moe biti dobra kao to je on dobar. Moe
pridonijeti Alvezovom miljenju o Raulu. Kasnije, kad se
vrati kui u Boston, moi e se toga sjeati s ponosom.
Kasnije poslije podne, Angela je sjedila u svojoj dnevnoj
sobi i zamiljeno promatrala portret dona Karmele.
Izgledala je krhko, ali u izrazu oko njenih usta vidjelo se
daje imala snage vladati svojim i tuim ivotima.
- Ohol - iza njenih lea zauo se staraki glas. Ve te je
opinio portret? I treba Dona Karmela bila je jedinstvena
ena. Mrzila je svaku minutu to gaje provela u braku sa
starim gospodinom.
Bila je to stara dadilja. Angeli se uinilo da je ovo pravi
trenutak da sazna malo vie 0 Raulovoj obitelji. - Zato je
mrzila mua?
- Njen otac je upao u kartake dugove. Tako je trampio
ruku svoje keri za spas iz bankrota. Kasnije, kad se
pokazalo da nee biti djece da nastave plavu krv, stari
Almindo je uvidio daje on u cijeloj stvari najgore proao.
Bio je zelen od zavisti kad god bi ugledao Raula kako
raste ravan i snaan kao mladi hrast u planini. Bar je
Karmela uinila da djeaka prestanu ukati i gurati iz
ugla u ugao kao staro sedlo.
- Ali, zar njegovi roditelji...
- Kakva si ti ena kad ne zna nita o roditeljima svog
mua? Raulov otac oenio se siromanom Indijankom.
Morao je prepustiti imanje bratu da bi mu obitelj to
dozvolila. Sagradio je sebi kuicu iza planine E1 Tigre i
naselio se tamo. Jedino to je imao od toga bili su bol i
tuga. ena je umrla raajui Raula. Tri uzastopne etve
su podbacile. Na kraju je i on umro od tuge, a bebu su
donijeli ovamo. Almindo bi radije pod svoj krov primio
bijesnog psa! Djeak je imao jadno djetinjstvo! Angela nije
mogla zamisli kako se itko usuuje muiti janjiti Raula.
_ ve sa jedanaest godina bio je pravi Rej, ponosan otresit -
nastavila je dadilja. Poslije jednog od mnogih sukoba sa stricem,
pobjegao i od njega i pridruio se siromanim roacima svoje
majke, tamo na poljima.
- Radio je na poljima?
- Naravno da je radio! Kako bi inae preivio? U siromatvu
nema kruha za on koji ne rade! - promrmljala i starica i pola
prema vratim]
- Ako je pobjegao, ako i bio siromaan, kako je onda postao
gospodar svega ovoga? ena se okrenula i pogledala je kao da je
prvi put vidi. - Pa, stric mu je umro! Dona Karmela dovela je istog
dana djeaka natrag. Poela ga je pouavati, onda ga je poslala u
kolu. Tih dana smo prvi put ponovo vidjeli vatru u njenim oima i
uli je kako pjeva. Kad je umrla, gospodin Raul je u bijesu razbio
veliki stol u salonu. - Starica je nastavila govoriti, ali glas joj se
polako gubio niz hodnik.
Angela vie nije obraala pozornost na nju. Ponovo je, sada
sasvim drugim oima, promatrala portret na zidu. - Hvala, dona
Karmela! - tiho je rekla. - Gospoo, molim vas! - Huanita je
uletjela u blagavaonicu i prekinula Angelin doruak. - Molim vas
doite, a izbila je svaa!
- Ne razumijem.
- U kuhinji. Kuharica je strano bijesna, a Manuel, koji nas
snabdijeva povrem, Prijeti da e napustiti hacijendu ako ga ona
nastavi vrijeati.
Nije bilo izbora. Angela je bila gospodarica i morala je uiniti
neto. Ustala je pola za Huanitom, pokuavajui otjerati
nervozu.
-Vika je prestala im je stupila u kuhinju. Manuel je stajao u
sredini grupe, oi u oi i sa Lucijom, kuharicom. Sada se okrenuo
Angeli. Imao je izraz lica kao uvrijeeno dijete. - Lucija vrijea
moje povre -poalio se. - Kae da je suho i ili trulo. Zar ja,
Manuel Orteiga, koji snabdijeva ovu kuu najboljim povrem u
Peruu ve sedamnaest godina!
U pokretima kuharice nazirala se histerija. Svaki trenutak je trljala
oi. - Zato onda ne donosi pristojno povre? Na ovom se
odmah vidi da ne valja! Ili moda hoe nama dati loe, a dobro
prodati na drugoj strani? Moda...
- ekajte! Vika nee pomoi - podigla je Angela glas. - Hou
razgovarati sa Lucijom nasamo. Kuharica se bez rijei okrenula i
povela je u pomonu kuhinju, gdje je stajala i koara s optuenim
povrem.
Sjedni. Lucija nasmijeila se Adgela. Nesvjesno se ponaala kao
da na klinici razgovara sa zbunjenom staricom koja nikad ranije
nije bila kod lijenika.
Lucija je posluala. Bila je na oprezu.
- Sad mi reci to nije u redu s povrem?
Lucija je dohvatila koaru.
- Pogledajte boju! Sivo je! A ovo? Trulo! Samo pogledajte!
- Vadila je iz koare jedno po jedno i stavljala na stol. Angela
je vidjela da povre izgleda savreno. -
- Koliko dugo ve ima problema s oima, Lucija?
- Nije to od oiju! To je pokvareno povre!
- Lucija!

Kuharica je pokrila lice rukama. - To traje ve mjesecima,

gospoo! Ne izgleda mi samo povre strano... sve gubi boju i
oblik... bojim se! Bojim se za svoje oi! - zajecala je.
Angela je pruila ruku i zagrlila je. - Nemoj se brinuti! im se
gospodin Raul vrati, poi e u grad kod lijenika. Dobit e
naoale i Manuelovo povre e izgledati isto tako lijepo kao
nekad.
- Lijenik e mi pomoi? Zaista?
- Uinit e sve to moe! Lucija je vrsto uhvatila Angelu
za ruke. - Bit ete divna gospodarica. Gospodin Raul je vrlo
sretan to vas je naao!
Angela je otila potraiti Hozea. - Luciji je oslabio vid.
Kad se gospodin Raul vrati reci mu da ona mora u grad kod
lijenika.
- Nema potrebe da se eka gospoo! Vi ste ovdje gospodarica i
moete narediti sve to je potrebno. I za Luciju je bolje da to
prije krene, zar ne?
Angela se trgnula. Nije smjela pokazati ono to je osjetila kad je
shvatila kakva ansa joj se ukazuje. Moi e otii odavde! Kasnije,
u sigurnom utoitu kod gospoe Mercedes, moi e se lake
izboriti sa cijelom nemoguom situacijom. - Vrlo dobro - rekla je
mimo i odluno - neka kuharica poe to je prije mogue. Jo
ovog popodneva. Ja u... poi u s njom da se uvjerim da je sve u
redu.
- Bojim se da to nee biti mogue, gospoo! Kuharica e poi
kamionom za voe koji odlazi u zoru i ima mjesta samo za jednog
putnika. Osim toga, nije potrebno da se brinete za nju. U gradu
postoji klinika koja se ve odavno brine za zdravlje svih sa
hacijende, ako zatreba.
Jedva se svladala da ne zaplae. Ono to je Hoze zaista rekao bilo
je da ona ne smije ni pod koju cijenu napustiti imanje. - Ima
pravo - tiho je rekla - zaista nema potrebe da idem i ja. Dani su
prolazili, a od Raula ni glasa. Poslije uspjeno rijeenog sukoba u
kuhinji, Angelu su sve ee zvali i pitali za odobrenje da uine
ovo ili da sastavi jelovnik, da odredi slobodne i radne dane za
osoblje.
Svakog dana je odlazila u etnju, ponekad sama, jer je ve
upoznala puteve, ali najee s Pedrom. Tako ie bilo i onog jutra
kad su nali mladune lame zapletena krzna u iblje. Zapravo,
nala ga je Angela. Pedro je bio zaostao da porazgovara s nekim
znancem, a ona je zaula oajniko blejanje iz gustia i pola za
tim. zvukom. Pedro je malo kasnije zatekao kako puzi ispod
bunja na koljenima.
- Molim vas, gospoo, nemojte! Neete moi sami! Samo
ete ga jo vie zakoiti!
-Onda doi i pomozi mi!
- Idem po Ramona, nas dvojica emo... Vi ete se sasvim
isprljati!
- Samo emo izgubiti vrijeme! Hodi ovamo i pomozi mi! Zaas
emo osloboditi siroto malo. Ionako sam ve prljava.
Pedro je malo oklijevao, a onda se zavukao u grmlje za njom i
vrsto uhvatio malu lamu dok joj je Angela pozorno oslobaala
krzno jednog po jednog trna. Zajedno su iznijeli uplaeno
stvorenje na slobodan prostor. im su ga pustili, ono je, oajniki
blejei, pojurilo prema velikom vonjaku i zaas im nestalo sa
oiju.

Pedro, pa ono e se izgubiti u vonjaku! Stado u kome mu je

sigurno i majka, je na sasvim drugoj strani! Pokuaj ga prestii i
potjerati nazad! Momak je zaas posluao ve je galopirao za
mladunetom. Angela se sagnula uzeti uzde svog konja kad je
iza sebe zaula preziran smijeh. - Divno izledate, gospool
Provodite li uvijek jutra u grmlju sa talskim momcima?
Okrenula se i ugledala Isabelle kako zlobno odmjerava njeno
pranjavo odijelo i kosu u neredu. - Tamo je bilo mladune... - Na
vrijeme je shvatila da ne vrijedi nita objanjavati i zautjela. Ipak,
osjetila je kako crveni. Isabelle se zlobno nasmijala. - Ne treba se
pravdati preda mnom. Poznata je velika slabost amerikih
turistkinja prema naim mukarcima. Strano bih voljela biti
prisutna kad te Raul vidi takvu!
- Raul?

- O, ne zna jo? - bilo je ironije u njenom glasu. - Raul je otiao

od mene rano jutros i trebalo bi da je ve stigao. Ja u se vratiti
kasnije, pozvana sam na veeru - nadmono se nasmijeila i obola
konja. Angela je ostala gledati za njom i pitati se zato je uope ta
ena i dolazila ovamo. Angela je pourila uz stube da bi se
presvukla prije nego to je Raul vidi i pone postavljati pitanja.
No, im je otvorila ta posljednja vrata, ugledala je poznate obrise
u prozoru.
Zastala je. On je nagonski krenuo korak prema njoj, a kad je vidio
u kakvom se stanju nalazi zastao je. Pobogu, to se
dogodilo? Je li te ta tvrdoglava kobila zbacila na zemlju?
Bila je u iskuenju da kae i skrati priu, ali sjetila se
Isabellinog zlobnog lica. Spaavala sam lamu iz trnja. Sad bi
se htjela okupati. Oekivala je rafal pitanja, ali nije ih bilo. - Da.
uini to, i pouri! Gosti uskoro stiu i ne bih elio da im
predstavim svoju enu sa blatom razmazanim po nosu. - Gosti?
Tko dolazi? - Senjor Alvez i njegova ena. On je vrlo ljubazno
pristao pogledati teren za izgradnju rezervoara danas popodne.
Za veerom e razmisliti, procijeniti i odluiti. Bio je oduevljen
kad je saznao daje lijepa gospoica Jorgen sada moja ena.
Moda e imati jo koju priliku pogledati njegove orhideje. -
Znai, Isabelle... - Da, i ona je pozvana. Kako zna? - Srela sam je
na jahanju. Rekla mi je to.
Imao je udan izraz lica Uinilo joj se da se pokuava opravdati. - I
ona sudjeluje i projektu. Dio kanala prelazi preko njenog imanja.
Angela je mogla zamisliti intimne veeri i njih dvoje zajedno
nadnijete nad planovima... sluajne dodire ruku crvene usne koje
jednostavno pozivaju da budu poljubljene.
Stresla se od te pomisli, .. Moram pouriti s kupanjem Trebam
vidjeti Luciju i poragovarati sa Hozeom i... 0, toliko poslat
On se zadovoljno nasmijeio. - Dakle, postala si domaica? Vidim
da se i Lucija promijenila, opet je ona stara Moda sok od
hamikosa< ipak djeluje na tebe.
Sljedei sat je jednostavne proletio u grozniavim pripremama.
Angela je znala da je ova veera razlog zbog kojej se Raul oenio s
njom i namjeravala mu se oduiti za objavljivanje zaruka u
Alvezovoj kui. Ipak, u trenutku kad s pred kuom zaustavio
luksuzan automobil, uspjela je stajati pokraj svog mua, smirena
i nasmijeena.
Gosti su bili dostojni svog visokog porijekla i ugleda. Oboje su bili
vrlo hladni i ispitivaki, ak i dok su se smijeili estitajui mladom
paru vjenanje.
Poslije kratke uine, svi etvoro su uli u dip, opremljeni
planovima i mapama. Angela je sasvim zaboravila na goste dok je
sluala Raula kako vatreno objanjava detalje svog plana. Na
kraju su se zaustavili nad suhom udolinom u ijem sreditu su se
vidjele ruevine kue.
- Ovdje e biti rezervoar -
objavio je Raul. - Milijuni lita ra vode! Odlino poznajem ovu
dolinu!
Po podrhtavanju u njegovi; glasu Angela je mogla pogoditi da je
to kua u kojoj je on roen i u kojoj su mu umrli roditelji.
Pogledala ga je jo jednom. Sad je mogla razumjeti koliko mu taj
projekt znai? Dovoljno da bi se oenio nepoznatom djevojkom,
dovoljno da bi se trudio oko dvoje uobraenih aristokrata koji mu
mogu osigurati novac.
Na povratku su vodili beznaajne razgovore. Alvez nije dao ni
naslutiti kakva je njegova odluka.
U spavaoj sobi ekala je uzbuena Huanita. - Pogledajte kakva
prelijepa haljina je stigla danas iz Lime! Molim vas, brzo je
obucite!
I Angeli se urilo kad je vidjela tkaninu koja je izgledala kao da je
sainjena iz tankih zlatnih niti. Kada je obukla i podigla kosu,
izgledala je kao statua neke boginje Inka, sainjena od slonovae i
zlata. Jo uvijek je stajala pred zrcalom kad je u sobu uao Raul i
jednim pokretom glave poslao Huanitu napolje.
- Haljina ti pristaje ak vie nego sam mogao zamisliti. Veeras bi
bacila u zasjenak i svoju nametljivu riokosu sestru.
Bilo je neeg mekog i istovremeno prijeteeg u njegovom glasu.
Angela je znala to to znai. Veeras, kad se gosti raziu na
spavanje, ona nee biti sama u svom krevetu.
- Jo jedan detalj, draga moja! - Raul je iz koom presvuene
kutije izvadio neto to se zlatno presavijalo i brzim pokretom ga
stavio oko i njenog vrata. Angela je pogledala u ogledalo i
uzdahnula od divljenja. Ogrlica je bila sastavljena od mnotva
zlatnih i ptica. Svaka je bila drugaija, a neto u njihovu izgledu
odavalo je porijeklo.
- Da, to je rad Inka. Naena je u temeljima tvrave dok je
graena kua. Od tada se prenosi s koljena na koljeno. Ti si
posljednja koja e nositi ogrlicu. Ona odlazi kao zalog za izgradnju
sistema za navodnjavanje.
- Zalog?
- Ba tako. Gospodin Alvez ima oko za ovakve stvari i morao
sam obeati da u je predati Nacionalnom muzeju u Limi. To je
zaista dio nacionalne povijesti, ali...
-Ali?
- Grdna je teta da stoji u staklenoj kutiji i da se vie nikad ne
ugrije na koi lijepe ene.
Pustio je da proe trenutak i da Angela postane svjesna znaenja
njegovih rijei, a onda je uzeo pod ruku i poveo niz stube.
Gosti su ih ekali. Angela nije bila svjesna tiine koja je nastala
kad su je ugledali. Vidjela je jedino Isabelle,njeno vrsto, snano
tijelo u izazovnoj haljini crvenu ruu na njenom obnaenom
ramenu.
 Raul je jedva da je obratio pozornost na njene pokuaje da se
priblii. Je li se pretvarao zbog Angele i Alvezovih? Usvakom
sluaju, tijekom duge i sveane veere Angela je bila u sreditu
pozornosti. Isabelle kao da je punila svoju au kad god bi se
Raulov pogled zadrao na njegovoj eni i do vremena kad je
posluen desert, pie je prilino uhvatilo.
Angela je bila svjesna njenih otrovnih pogleda. Ako joj se prui
prilika, Isabelle e upropastiti sve, pomislila je.
Ve je izgledalo da e veera zavriti mimo, kad je gospodin Alvez
nesvjesno dao Isabelli ansu. - Jaete li? -obratio se Angeli. - Ova
dolina je kao stvorena za to, a Raul ima sjajne konje.
- Nisam imala puno iskustva kad sam dola ovamo nasmijeila se
ona - ali brzo sam nauila. Imala sam sreu da se odmah lijepo
sloim sa Floritom... to je moj konj, i
Isabelle nije ekala da se reenica zavri. - Nova gospodarica vrlo
brzo ui - upala joj je u rije. - Jutros sam je zatekla kako otkriva
sitna uzbuenja u dolini... i to ne sama.
Angeli je zastao dah . Isabelle je bila spremna igrati opasnu igru i
bilo je jasno da joj nimalo nije stalo do Raulovog projekta kad je
spremna ocrniti Angelu pred glavnim financijerima.
Morala je brzo djelovati. Pogledala je Raula s toliko ljubavi da su
se njegove obrve digle u nevjerici, a ledene maske Alvezovih
propustile su blag osmijeh. - Da, dragi - procvrkutala je - trudim
se upoznati svaki kutak doline! Tako je lijepa, a bit e mi dom!
- Ba lijepo od tebe! - prosiktala je Isabelle. - Upoznaje dolinu,
zar ne? Mogla bi se potruditi nauiti neto i o lijepom ponaanju.
Nije uobiajeno da gospodarica provodi vrijeme u grmlju sa
talskim momkom! Zavladala je napeta tiina. Na kraju se oglasio
Raul, glasom toliko neprirodno mirnim da se Angela stresla. -to
to pokuava rei, Isabelle?
Isabelle je odjednom problijedila. Izgledalo je da su alkohol i
ljubomora izblijedili i da je postala svjesna teine svojih rijei.
Ipak, nije se predavala. - Samo to da sam jutros pola ovamo i
zatekla potovanu senjoru kako izlazi iz grmlja raupana i
umazana dok je onaj naoiti mlad i Pedro galopirao na drugu
stranu to je bre mogao. Zanimalo me kakvo bi moglo biti
objanjenje za njihovo ponaanje.
Raul se okrenuo Angeli. Nasmijeio joj se, ali ona je osjeala da
u tom izrazu lica ima isto toliko topline kao i u uperenom
revolveru. - Zaista, draga, jesi li stvarno bila sa Pedrom u grmlju
jutros?
Ona je bila vrlo zadovoljna to ranije nije automatski slagala
Raulu da je pala s konja.
- Pretpostavljam da sam zaista strano izgledala. Uostalom vidio
si me i sam. Nisam ti imala vremena ispriati, ali spomenula sam
mladune lame, sjea se? Pedro i ja nali smo ga upletenog u
trnje i jedva smo ga oslobodili. Da se Isabelle pojavila malo
ranije, mogla nam je pomoi i tako sprijeiti kasnije
nesporazume... Otvoreno je pogledala Raula u oi. Znala je da
nee ni trenutka sumnjati u njenu iskrenost. Vidjela je da se
bijes u njegovim oima smiruje. Polako se okrenuo prema Isa-
belli. - Neduni najee stradaju u trnju! - hladno je rekao.
Isabelle je znala da je pobijeena i jedva se savladala da ne
eksplodira. Umjesto toga, ponovo je iskapila au.
Alvezovi su pozorno pratili ovu malu dramu ije znaenje ini nije
izmaklo. Sada su se, Prvi put otkako su doli, poeli smijeiti, to
je imalo isto znaenje kao i aplauz. Gospoa je potapala
Angelu po ruci, a gospodin se jednostavno istopio. - Dobrota i
hrabrost u pomaganju bespomonima su divne osobine rekao
je. - Volim ljude koji ih posjeduju. Rado bih vam ponovo
pokazao svoj staklenik , gospoo! Moda emo imati priliku za
to kad va mu doeu Limu na potpisivanje ugovora o
njegovom projektu.
Znai, uspjelo je! Navodnjavanje je imalo budunost! Angela je
ispunila svoj zadatak! Kasnije te veeri, kad su se svi gosti
povukli na spavanje, jer je i Isabelle ostala da ne bi nou jahala
preko planine, Angela je u svojoj sobi pozorno skidala odjeu i
nakit. Znala je da e se svakog trenutka pojaviti Raul. To e biti
sasvim normalan nastavak predstave o zaljubljenom paru
koju su igrali cijele veeri. Kakva teta, pomislila je, to e
zavjesa biti sputena, a publika u dubokom snu.
Raul e svakako doi, znala je to. Doi e se poigrati sa svojom
igrakom dok jo moe, dok mu ona jo pripada.
Pokuala je biti bijesna, ali nekako joj nije uspijevalo. Mogla je
misliti samo na njegove usne na svom vratu i slatku vatru kako
joj se razlijeva tijelom. Zar ne bi bilo divno jednom zaboraviti na
sutra i prepustiti se eljama svoga tijela?
Da moda, ali sutra ipak postoji. Sutra e se morati prisjetiti svih
detalja obrauna s Isabelle.
Sutra e se morati probuditi pokraj Rauia koji,okrenut leima
njoj,zadovoljno spava i skuplja snagu da se
posveti stvarima i enama koje ga zaista zanimaju.
Dugo je besciljno koraala po sobi oslukujui, ali u susjednoj
prostoriji nije se uo ni zvuk. Na kraju je uzdahnula i ipak legla.
Moda je i Raul ve zaspao. Pokuala je i sama to uiniti, ali, nije
joj polazilo za rukom. Dio njene svijesti je odbijao zaspati i
poslije svih uzbuenja toga dana. Stalno joj se inilo da uje
kako snana aka pritiska kvaku na vratima.
Neko vrijeme se prevrtala po krevetu, a onda se ponadala da
moda ne moe zaspati zbog mjeseca koji je sijao ravno u sobu.
Ustala je navui zavjese i u tom trenutku ula tihe korake, ne u
Raulovoj sobi, nego u hodniku. Srce joj je bre zakucalo, ali to
nisu bili muki koraci. Pomislila je da je moda neto potrebno
gospoi Alvez, ogrnula se i odkrinula vrata. Suoila se sa
Isabellinom ipkanom spavaicom i odlunim licem.
- Traite svog mua, gospoo?To sam ja vas htjela pitati -
hladno je odvratila. Nije smjela dozvoliti lsabelli da bude
gospodarica situacije, Zar vam nije udobno u sobi?
- Oh, sasvim je udobno, ali kad netko poznaje ovu kuu dobro
kao ja, onda zna da ima i udobnijih mjesta.
Ovo se nije moglo pogreno razumjeti. Angeli se grlo steglo. -
Nemojte pokuavati uvjeravati me u tako neto. Naroito ne
poslije naina na koji ste se ponaali za veerom.
Isabella je zabacila svoju dugo kosu i bezglasno se nasmijala. -
Ba ste vi strankinje neobine! Uope ne uspijevate razumjeti
nae ponaanje! Ovdje mukarac voli duh svoje ene i ne smeta
mu poneki udarac tu i tamo. To samo dodaje ulje na plamen
njegove strasti.
Angela je problijedila. -Valjda ne mislite... ovdje, pod ovim
krovom... -
Pa, gospoo, jasno je da vi ne uivate Raulovu naklonost noas!
- zlobno je odvratila Isabelle.
Angela je zalupila vrata i naslonila se na njih teko diui. Zar
nikada nee biti u stanju saznati to se zaista dogaa!
Neka rade to god ele, oboje, pomisli. Preivjet u nekako ovu
no, a sutra odlazim. Sutra definitivno odlazim odavde! Jedva je
savladala suze. Zavukla se u krevet i sklupala kao malo dijete.
Bila je toliko obuzeta svojim oajem da nije ni ula tiho kucanje
na vratima. Uskoro se tanina sjenka pribliila krevetu i sjela
pokraj nje.
- estitam, draga! - rekao je njegov meki glas. - Bila si sjajna za
veerom! Oenio bih se s tobom i samo zbog ove noi!
Ona nije odgovorila. On je za trenutak oklijevao, a onda se
sagnuo i poeo joj ljubiti lice i vrat. Angela se nesvjesno trgla od
zadovoljstva zbog njegova dodira. Bila je bespomona i znala je
to. Bio je dovoljan jedan njegov pokret, pa da sva njena
odlunost nestane i ustupi mjesto elji za njim.
Mogla je priznati sebi prvi put da je oduvijek eljela ovo. Jo od
karnevalske noi u Limi kad su se novi svjetovi otvorili pred
njom u naruju tamnokosog gusara. Ta elja je odvela u crkvu.
Ta elja je drala ovdje kao savjesnu gospodaricu, iako je sve
vrijeme govorila sebi da je to sve samo za dobro gospodina
Alveza i projekta za navodnjavanje.
A Isabelle? Isabelle koja je bila u Raulovu naruju do prije pola
sata!
elje je zaas nestalo i ostao je samo bijes. Svom snagom je
odgurnula Raula i pokrila se do brade.
- Odlazi odavde! Uinila sam ono to si oekivao od mene i
uinila sam to dobro! Sad bi mogao uiniti makar to da me
ostavi na miru! Ako se hoe zabavljati, vrati se kod Isabelle!
On se nije ni pomaknuo.
- Je li Isabelle bila...
- Naravno da jeste! Kako je lijepo od tebe to me dri
zatvorenu u ovom mauzoleju gdje misli da moe staviti svoje
ape na mene kad god poeli... kad god te iznevjere tvoje
stalne ljubavnice. Idi... ostavi me... pusti me na miru...
- - Sluaj...
- Ne, neu sluati! A ako me samo dotakne, poet u
vritati i neu prestati dok se svi ukuani ne sakupe pred
vratima. Ba me zanima kako e to objasniti svojim gostima,
ti... ti...
Zanijemila je kad je Raul ustao. inilo joj se da to veoma dugo
traje. Bilo je neke strane odlunosti na njegovu licu.
- Trebalo bi da te ljubim i mazim noas - rekao je muklo - jer si
mi ena! Ali, ini mi se da nije vrijeme za to dokle god ima
takve ideje u svojoj lijepoj glavi.
Moda... moda nikad ni nee biti vrijeme za to!
Nikad!
Vidjela je njegove obrise kad je proao pokraj prozora i nestao u
svojoj sobi.
Neko vrijeme je napeto oslukivala, a onda se zarila u jastuk da
bi priguila jecaje. Znala je, da nije vidjela Isabelle u hodniku,
noas bi mu svakako pripala, i to po svojoj elji.
Nije bila sigurna plae li zbog toga to je bila svjesna svojih
osjeaja ili zato to se njene elje nisu ispunile.
Nita od minke koju je nala u toaletnom stoliu nije moglo
sakriti Angeline tamne podonjake. Poto je popila kavu u
svojoj sobi, svijest o dunostima domaice natjerala ju je da
izae i suoi se s Raulom dok budu ispraali goste.
Hoze ju je sreo na stubama i obavijestio da je Isabelle rano
jutros otila i da su Alvezovi jo u svojim odajama. Nije se
usudila upitati za Raula, nego je odsutno odlutala na terasu.
Stajala je i dugo gledala u dolinu pred sobom.
- Moda bi - oglasio se poznati glas iza nje - mogla poi u Limu sa
Alvezovima.
Naglo se okrenula i vidjela Raula kako mirka na suncu. Skoro
da je prihvatila njegove prijedloge prije nego to je shvatila
sarkazam u njegovom glasu. Naravno da je zamisao bila sasvim
besmislena. Mogla je zamisliti lica njegovih gostiju i tetu koja
bi nastala poslije velikog uspjeha sino. Raul se izazivaki
nasmijeio kad je vidio da njegova ala uspjela.
- Molim te, Raule! Pokuavam zadrati bar malo dostojanstva!
Kad doe vrijeme da odem...
- Oprostite! - Hoze je prekinuo poetak moda najozbiljnije
svae. - Gospodin i gospoa Alvez su u predvorju
Oboje su zaas uskoili ulogu sretnog para i ruku pod, ruku
poli za Hozeom da se rukuju sa gostima i mau im dok su
prolazili kroz uska vrata. Onog trenutka kad je automobil nestao
s vidika, osmijeh je spao s Raulovog lica.
- ini mi se da si propustila svoju vonju u slobodu!
- Poto sam ve dosad igrala tvoju igru, imam pravo vidjeti i
kako e se zavriti!
Oekivala je provalu bijesa, ali on je samo pogledao sa dobro
znanim plamenom u oima i bez rijei se vratio u kuu. Angela
je stajala i gledala za njim sve dok se nije vratio obuen za
jahanje. Bez rijei je proao pokraj nje i uputio se prema
talama.
Polako je ula u kuu. U predvorju je srela Hozea kako sklanja
posue od kave. Na katu su Huanita i jo dvije sobarice imale
pune ruke posla oko prostorija koje su Alvezovi upravo
napustili. Kuca je bila puna pokreta, pa ipak .
Ipak je bila prazna, jer Raul nije bio u njoj. Nije bilo njegove
muevnosti i ivotne energije koja je zraila svuda oko njega.
Zadubljena u misli nesvjesno se uputila u svoju malu dnevnu
sobu i bez razmiljanja sjela pokraj prozora koji je gledao na
dolinu. Imala je vremena da primijeti kako Raul na svom vrancu
nestaje u daljini.
Pojavio se Hoze sa posluavnikom u ruci. - Lucija van alje sok i
kolae. Kae da uope niste dorukovali jutros.
Nije bila gladna, ali nije imalo smisla uvrijediti Luciju - Da, ima
pravo. Ostavi posluavnik, jest u malo kasni je. - Nije ga ni
pogledala. 0i su joj bile usmjerene na jedva prepoznatljive
obrise konja i jahaa u daljini.
Hoze joj je ulio sok i suosjeajno je pogledao. - Gospodin Raul
uvijek jae kad je pred njim neka vana odluka!
Angela je stegnula ake. Trebala je znati da u ovoj velikoj kui
ne mogu postojati tajne.
Hoze se povukao i zastao ne vratima. - Upravo je stigle pota...
pogledat u ima li neto za vas, gospoo!
Uzdahnula je. Pota za nju! Kao da itko od njenih prijatelja ima
pojma gdje se ona nalazi!
Poela je ve aliti to nije zaista pola sa Alvezovima. Pitala se
dokle su stigli na putu u grad kad se Hoze vratio. Na srebrnom
posluavniku sveano je nosio pismo.
- Pismo? Za mene? Ovdje?
Pitanja su ipak bila suvina. Hoze je samo klimni glavom.
Iz Sjedinjenih Ameriki Drava, gospoo!
Rukopis na koverti bio joj je poznat. Kako je Trina Maritinez
uspjela saznati gdje se ona nalazi, i to tako brzo? Nije obraala
pozornost na Hoze koji se diskretno povukao. Brzo je otvorila
pismo, nasmijeila se kad je vidjela papir s zaglavljem klinike i
poela itati.

Draga, draga, Angie!e

Prije svega da ti estitam udaju! Sjea li se to sam ti priala,
kako treba uiniti neto sa svojim ivotom? Jednostavno te ne
mogu zamisliti j kako zavodi svog velianstvenog princa Inka.
Pravo da ti kaem, svi smo pomalo zbunjeni, a Jannett je
jednostavno izbezumljena. Kae da e ti pisati im prikupi
hrabrost. Kad smo razgovarale o tvom Raulu, najvei dio
vremena bila je zelena od zavisti. Izgleda mi da nikad neu
saznati o emu se tu zapravo radi... ali nije ni vano. Svi smo
sretni zbog tebe, luckasta djevojice! uskoro emo se nai svi
zajedno da smislimo prikladan svadbeni dar i vjerojatno e ga
dobiti idueg tjedna... ako pota stie toliko esto u vae
kondorovo gnijezdo.
U odnosu na sve ono to sada ima, to nee biti nita naroito,
ali bit e od srca, naroito poslije velianstvenog priloga za
kliniku koji si nam poslala. Sada emo biti u stanju uzeti
spremaicu i tajnicu i pedijatrijsku sestru..i zna ve kako to
ide kad se klinika obogati. Hvala ti to si mislila na nas i u svom
ruiastom oblaku od ivota, ivota, jer to...
Prilog! Angela je tek tada postala svjesna znaenja te rijei.
Samo je Raul to mogao uiniti... Grlo joj se steglo. Iako
zaokupljen brigama, Raul je imao vremena pomisliti na dobrobit
ljudi u dalekoj zemlji koja nije njegova.
Niz obraze su joj potekle suze. Ispruila se na krevetu i za-
gnjurila lice u ruke. Sada je znala to se dogaalo s njom
posljednjih tjedana. Nije bila eljna kue, nije eljela pobjei,
nije mrzila Raula! Bila je zaljubljena! Zaljubljena u izazivake
crne oi i poljupce koji su raspaljivali vatru u njenom tijelu!
Raul, dragi Raul, koji sada najvjerojatnije jae na sastanak sa
enom koju zaista voli!
Ta misao ju je jednostavno presjekla. Skoila je i pola do
prozora. U daljini, skoro na rubu doline, prepoznala je obrise
konja, Raulovog konja! Ali, pokraj njega... napregla je
pogled, pokraj njega je bio jo jedan konj.
Isabellin.
Angela se bez razmiljanja sjurila niz stube do terase sa
koje je pucao vidik na taj dio doline i gdje su stajali dvogledi.
Dohvatila je prvi i drhtavim rukama ga prinijela oima.
Prilike su joj bile toliko blizu da je skoro oekivala da e im uti i
glasove. Izgledalo je da Raul bez urbe razgleda vonjak.
Kao da mu se nije urilo sresti lsabelie.
lsabelie je brzo jahala prema njemu. Kad su se sreli, tako ga je
enjivo pogledala da se Angeli grlo steglo. Konj pod njom je
poigravao i koljeno joj se oealo o Raulovo.
Isabelle se smijeila. Raul jedva da joj je klimnuo glavom.
Bilo je vrlo neobino promatrati pokrete njihovih usana, a ne
uti ni zvuk. Angela nije skidala pogled s njih.
Isabelle se otvoreno nudila Raulu. Zabacila je glavu sa dugom
crnom kosom koja se presijavala na suncu i tako izloila
njegovom pogledu svoj vrat i izazovno raskopanu bluzu.
Angela je jeknula i spustila dvogled. Sjeanje na proteklu no
bilo je suvie svjee. No, ak i s ove daljine se moglo vidjeti da
Raul nije prihvatio Isabellinu ponudu... bar ne jo. Polako je
ponovo podigla dvogled.
Isabelle je jednom rukom
gladila svoje obline, a drugom Raulovo rame. Lijepe usne bile
su nedvosmisleno rastavljene.
Raul se nagnuo prema njoj. Bilo je jasno da je namjerava
poljubiti. Angela je poeljela baciti dvogled i pobjei glavom
bez obzira iz ove strane kue, ali nije to uinila puna
nemonog bijesa, gledala je kako se Raul sasvim pribliava
Isabelli... a zatim Kako ona trza glavu, problijedila ,okree konja
i odlazi.
Paul je ostao gledati za njom Izgledao je kao isklesan u kamenu.
Isabelle se okrenuh jo jednom i bilo je jasno de govori uvrede.
Njemu to kao da nije smetalo. Sjedio je uspravno u sedlu i ekao
da se ona izvie. Kad je bilo gotovo, ona je sa nemonim
bijesom poela ibati svog konja i uskoro je nestala u oblaku
praine.
Raul se polako okrenuo i uputio prema kui. Angela je spustila
dvogled dok se u njoj raala nada. Bilo joj je jasno da nije bilo
niega izmeu njega i Isabelle. -
Raule - apnula je - najdrai moj Raule!
No, to to je on odbacio jednu enu nije znailo da voli drugu,
podsjetila je samu sebe. Za trenutak je zaboravila da je njihov
brak od poetka bio farsa, da su se ak i upoznali tako to je ona
pokuavala izdati Alvezove.
Uzdahnula je i odluila da, je vrijeme da pone s pakiranjem.
Nee joj trebati puno vremena. Uzet e samo svoju prtljagu s
kojom je i dovedena ovamo. Vratit e se u Boston kao da se
vraa s malo pro duenog ljetovanja.
Jedino e njeno srce znati koliko promjena se odigrale za to
vrijeme.
Upravo je pola u svoje oda je kad se pojavio Hoze. - eli te li
moda au vina? Zrak je kao stvoren za peruansko vino.
Malo je oklijevala, a onda je sjela na kamenu klupu. -Zato da
ne?
Ispit e posljednju zdravicu za zemlju u kojoj je nala i iz gubila
svoje najvee blago.
Tko zna koliko dugo je sjedila na terasi, sa dvogledom i vinom u
rukama. Bila je sa svim izgubila pojam o vremenu, ali kad joj je
Raul priao i stavio joj ruku na rame, naglo je ustala kao
uplaena ivotinjica i izlila vino na ugrijani kamen terase.
- Vidim da ti i dalje ne mogu prii, a da se ne trgne! Jesam
li ti zaista toliko odvratan, Angela?
- Ja... - nije mogla govoriti, grlo joj se steglo.
- Stigla je pota, i s njom poklon za tebe. Doi ga vidjeti!
Poklon?
Sigurno opet hrpe haljina i nakita. Ve se umorila od toga, ali
posluno je pola za njim. Zato je tako udno gledao? Zato mu
je glas bio tako gorak?
Odveo je u unutranje dvorite. Iznenaeno je stajala i gledala
crveni sportski automobil koji je izgledao nestvaran u usporedbi
sa starim zidovima oko njega. - Raul joj je stavio kljueve u
ruku.
Kae da si ovdje kao u kavezu!
Ovaj klju te vodi u slobodu! Leti odavde, kad ve mora.
Zgrabila je kljueve.
Sloboda! A onda je shvatila da nije u stanju to uiniti. Otvorilaje
prste i pustila da kljuevi padnu na zemlju. Promatrale je kako
se Raulovo lice otkravljuje i poprima izraz nevjerice.
- Draga... znai li to da neeli otii?
eli li... ostati?
Osjetila je kako je cijelu proima toplina njegove nade i radosti.
- Da, Raule, da! Samo mi reci! Samo...
Nije mogla zavriti reenicu, jer je on nevjerojatnom brzinom i
snagom zagrlio. Zagnjurio je lice u njenu svilenu kosu.
- Oh, najdraa, ljubavi, vilo moja! Mislio sam da mora biti
nesretna ovdje!
Nisam mogao biti strpljivi Plaio sam te!
Ja...
Dvije njene ruke su se sklopile oko njegovog vrata i prekinule
ga. Ipak, bilo je jo neto to je Angela jednostavno morala
pitati, ak i u ovakvom trenutku nepomuen sree. -
Raule... da... da je umjesto mene na prijem kod Alvezovih otila
Jannett, bi i s njom...
- Ni za svo zlato Perua, slatka moja!
- Njegove usne milovale su njene obraze i uglove njenih usana. -
Bojim se da sam ti predstavio situaciju puno gorom nego to je
bila, Ve sam imao spremnu ispriku za gospodina Alveza, ali kad
sam vidio da sam ti oduzeo neupotrebljen film i da su tvoje srce
i tvoje tijelo isti kao planinsko nebo, morao sam te imati!
Mislim da bih te kidnapirao da nisi dobrovoljno ula u onu
seosku crkvu!
 - Oh, Raule! Oh, dragi moj!
Nije stigla to ni izgovoriti, a ve je bila noena uz stube pokraj
zapanjenog Hozea. Za nekoliko sekundi za njima su se zalupila
vrata spavae sobe.
Nikad vie nee biti mranih sumnji ni surovih rijei koje e ih
razdvajati!
Pripadali su jedno drugom, od sad pa zauvijek.

KRAJ
- Nai zamjenu, malena! Svatko se mora ponekad

odmoriti!