1

2
Vede i apstraktna umjetnost

Neboja Vinketa

3
Recenzenti:
prof. dr Bogomir uki
prof. dr Nataa Vili
Murari Hari das
Korektori:
Dijana Radi
Miroslav Gojkovi
Prijelom:
Miodrag Nikoli
Izdava:
UDRUGA ZA ZNANOST I OBRAZOVANJE
"BHAKTIVEDANTA", Koprivnica
ISBN-13, 978-953-6643-51-6
Slika na naslovnici:
Radha i Krsna, B.G. Sharma

CIP zapis dostupan u raunalnome katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod
brojem 821426

4
HH Sacinandana Swamiju

5
Od srca se zahvaljujem svojim roditeljima Petru i
Miladinki, sestri Danijeli, prijateljima Miroslavu,
Dijani, Miodragu i jo mnogima...........

6
 Sadraj

Uvod ....................................................................................................... 11

Metafiziki koncept apstraktne umjetnosti ...................................1 5

Brahman, Paramatma, Bhagavan .................................................. 27

Matematiki racionalizam geometrijske apstrakcije ................ 35

Intuitivna ekspresija i sraunata apstraktna forma ................ 45

Osmijeh bez usana ......................................................................... 49

Impersonalizam i nihilizam u filozofiji bespredmetnosti ........... 55

Intuicija nevidljivo ulo romantiara ......................................... 51

Kle i transcendiranje optike pojavnosti ..................................... 69

Rezime ................................................................................................. 75

Iz recenzije ..........................................................................................87

Literatura.............................................................................................93

7
8
 To je (umjetnost) oslobaajui poriv prema vjenom i
nepromjenjivom kao i elja za transcendiranjem okova
materije.

Ravindra-svarupa dasa

Iza promjenjljivih prirodnih formi lei nepromjenjljiva

ista realnost.

Pit Mondrijan

Sve to se dogaa unutar vremena koje se sastoji od

prolosti, sadanjosti i budunosti samo je san. To je tajno
shvaanje svih vedskih spisa.

rimad Bhagavatam 4.29.2b

9
10
 Uvod
Moderni slikar je najugroeniji od svih umjetnika,
odsjeen od stvarnosti, esto kao dvoumna egzistencija.

Hans Sedlmajer

Ono to slijedi je skroman pokuaj da se

filozofija apstraktne ili bespredmetne umjetnosti
sagleda oima vedske filozofije.
Poznat nam je izvjestan uticaj Teozofskog
drutva, zatim budistike misli i raznih njuejd
(New Age) filozofija na misaoni svijet pojedinih
slikara moderne, pionira apstraktnoga slikarstva.
Umjetika praksa XX vijeka naputa mimetiko
prikazivanje stvarnosti i sve vie tei ka
apstrahovanju i dekonstrukciji ulnog, odnosno
vidljivog svijeta. Pioniri apstrakcije niti ele da
prikazuju svijet oko sebe koji je, po njima,
subjektivna iluzija, niti da izraavaju svoje
osjeaje. Zbog toga oni izbacuju prostor,
perspektivu, subjekt, temu, ideju i sl, te
pribjegavaju pravim linijama, geometrijskim
formama te estaru, lenjiru i s druge strane
11
ekspresivnoj bezoblinosti. Sezaneov (Cezanne,
Paul) geometrizam, Gogenov (Gauguin, Paul)
simbolizam boje i Van Gogov (Van Gogh,
Vincent) ekspresionizam su neki od faktora koji
polako utiru put umjetnosti moderne i ire
mogunosti za drugaiji izraz doivljaja
stvarnosti. Kubistika lomljenja forme i
prikazivanje predmeta u poliperspektivi
pomjeraju granice slikarstva i pokuavaju probiti
prostornovremensku dimenziju na platnu. Ti
poeci gledanja na formu i slikarske elemente iz
druge perspektive omoguuju umjetniku da na
novi nain materijalizuje svoje spoznaje i
unutranje vizije. Ali kao i svaki jezik, tako i
slikarski, nailazi na svoja ogranienja i nemo da
u potpunosti izrazi ono sutinsko to ovjek nosi
u sebi. U potrazi za adekvatnim jezikom
umjetnici su pokuavali da se oslobode
Platonovskog mimezisa1 i tragali su po

1
Mimezis (gr.) podraavanje; izraz je prvi put primijenjen na
umjetnost u Platonovom djelu Drava, gdje se veli da umjetnik
podraava samo spoljanjost, izgled materijalnog svijeta, koji je i
sam sjenka, tj. slika svijeta sutine i istine, tj. Svijeta ideja... U
ranijim epohama, mimezis je shvatan prvo kao podraavanje
antikim uzorima, zatim kao doslovni realizam, tano
prikazivanje stvarnosti. (Mala Enciklopedija Prosveta (K-Pn),
Izdavaka radna organizacija Prosveta, IV izdanje, Beograd 1986.
12
bespredmetnom svijetu isto likovnih elemenata.
Slika treba da dobije svoju posebnu autonomiju i
postoji paralelno vidljivoj prirodi. Linije i boje
koje su ranije sluile za prikazivanje
predmetnosti sada same postaju predmetnost.
Tako, za veinu nepredmetne umjetnosti,
posebno one bez znaenja, njena spoznajna,
gnoseoloka dimenzija biva svjesno
zapostavljena, jer ona prestaje da se slui
likovnim jezikom u pripovjedanju stvarnosti i
istine, te tako insistiranjem na autonomiji i istoi
samog likovnog jezika, ona ostvaruje svojevrsnu
ontologiju i eli sama da postane stvarnost i
istina.
Tako u manjoj ili veoj mjeri nastaju pojave
impersonalizma i voidizma u njihovoj filozofiji i
umjetnikoj praksi, onoga to je veoma blisko
budistikom uenju te filozofijama nirviee
(impersonalizma) i unyavade (voidizma).
Pojava budistikih uenja i raznih teozofskih
tumaenja vedskog transcendentalnog uenja o
metafizikoj stvarnosti i mayi iluzornoj prirodi
materijalne kosmike manifestacije, utie, u
odreenoj mjeri, na raanje apstraktne slike.
Rije je o ontolokoj koncepciji koja ui da je
vidljiva stvarnost iluzorna te da je stvaran svijet
13
apsolut kao beskonano Jedno. Kada spomenute
fenomene posmatramo oima savremenog
ovjeka, tada su veoma podloni subjektivnoj
volji, psihologiziranjima i individualnim
raspoloenjima jer mnogo filozofija pokuava da
opie duhovnu realnost koja lei iza materijalne
iluzije. Smatrajui je prazninom esto joj
pripisuju i druge osobine, kao to su
prosvjetljenje, jedno, znanje, svjesnost, istina,
svjetlost, itd.
U samim poecima bespredmetne umjetnosti to
je bila potraga za osloboenjem, odnosno onim
to budisti nazivaju nirvanom, impersonalistiki
sljedbenici Veda mokom (moksa), a
materijalistiki nihilisti nitavilom ili prazninom.
Poeci traganja za bespredmetnou i tako
osloboenjem bili su pokuaji traganja za pravom
stvarnou.

14
 Metafiziki koncept apstraktne
umjetnosti

Da li bi trebalo jednom zauvijek napustiti

ovaj svijet iluzija i iz njega krenuti u
potragu za nekim sasvim drugaijim,
pravim, stvarnim svijetom?

Toihiku Izucu

Poznata Kleova tvrdnja umjetnost ne prikazuje

vidljivo ve ini stvari vidljivima nam ilustruje
stav veine umjetnika, a pogotovo umjetnikih
strujanja s poetka 20. vijeka.
Idealista ili ne, umjetnik svojom umjetnou
uglavnom pokuava transcendirati okove
materijalnog, odnosno trenutno vidljivog i
iskustvenog stanja.
Kod nekih je to potraga za Apsolutnom Istinom,
onim to je izvan prostorno-vremenske
stvarnosti, metafiziki svijet. De Kiriko (de
Chirico, Giorgio) kae da "svaka stvar ima dva
aspekta: jedan opte poznat, koji opaamo

15
gotovo uvek, i drugi spektralni ili metafiziki, koji
opaaju samo retki pojedinci u trenucima
vidovitosti ili metafizike apstrakcije".2 Postoji li
taj drugi prostor ili je rije samo o simbolikoj
predstavi nekog nama prieljkivanog savrenog
svijeta?
Da li je to svijet naeg sadraja svijesti, sve ono
to moemo zamisliti i proizvesti u naem umu
pod mnogim iskustvima i impresijama? Ili ipak
svijet potpuno onostran, neovisan o naem
postojanju i grubim i suptilnim materijalnim
zakonitostima?
Postoji nekoliko uenja ili tradicija koje u svom
uenju sadre razlikovanje privremenog i
vjenog svijeta, spavanja i buenja. Cjelokupna
vedska filozofija zajedno s impersonalizmom i
devocijskim personalizmom (vainavizmom)
posjeduje odreena tumaenja stvarnog svijeta i
svijeta iluzije, a tu su i Platon, upaniadski
mislioci koji slijede ankaraarjinu (Sripad
Sanakaracarya) advaita-vedanta filozofiju, Ibn
Arabi (sufizam), taoizam, budizam, hrianstvo i
dr.

2
Lazar Trifunovi, Slikarski pravci XX vjeka, Pritina, 1982.
16
Ono to im je zajedniko jeste uenje da ovaj
svijet dri ovjeka u snu ili neznanju, a kad se
probudi on sagledava sutinu, Apsolut. Prema
Vedama spavanje ima tri nivoa: duboko spavanje
bez sna, san i razbuenost. U dubokom spavanju
osoba nita ne vidi i nita ne zna, a kada sanja
vidi ali ne zna. U razbuenosti osoba vidi i zna
ali jo nije budna. Dakle, budnost je
transcendentalni nivo, iznad tri prethodna.
Nain buenja jeste kumulativno-usavravajui,
jer postoji usavravanje filozofskog uvida i
napredovanje u saznanju. U vedskoj devocijskoj
praksi buenje se vri putem samospoznaje,
postepenog otkrivanja svog pravog i vjenog
identiteta koji je duhovne prirode a koja se
ostvaruje sticanjem transcendentalnog znanja,
devocijskim aktivnostima i pjevanjem svetog
imena.3 Ibn Arabi tvrdi da se ovjek budi iz
3
Harer nama harer nama Harer namaiva kevalam
Kalau nasty eva nasty eva Nasty eva gatir anyatha
U ovom dobu svae i licemjerja jedini put osloboenja je
pjevanje Svetog Imena Gospodina. Nema drugog naina. Nema
drugog naina. Nema drugog naina. (Caitanya Caritamrta, Adi
lila 17.21),
Krsna mantra haite habe samsara-mocana
Krsna-nama haite pabe krsnera carana
Jednostavno pevanjem Krsninog svetog imena moe se dostii
osloboenje od materijalnog postojanja. Uistinu, jednostavnim
17
sadanjeg ivota nakon to umre u ovom svijetu
putem samoponitenja u Bogu.
Budnost je metafizika osjetljivost ovjeka
Natprirodna osjetljivost koja gleda i vidi i zna
ak i ono to je nedostupno za ula. Budan je
onaj koji vidi izvan pojava ula, uma, osjeanja,
strasti.4
Za nekoga je apstraktna, nepredmetna umjetnost
bila potraga za likovno istom i autonomnom
umjetnou, osloboenoj predmeta i uticaja
drugih umjetnosti, a za nekog potraga za
budnou i onim to je izvan tog vidljivog svijeta
linija, boja i oblika, potraga za iskustvom drugog,
ulima nevidljivog, svijeta.
Udaljavanje od ovoga tjeskobnog i prolaznog
svijeta odvodi u potragu za idealnim i stvarnim
svijetom. Ta potraga se manifestuje kroz
apstraktne slikarske pravce i iracionalnu
umjetnost nadrealizma i fantazije. Procesom
apstrakcije se pokuava neto izdvojiti s ciljem
da se to bolje uoi ono sto je u neemu glavno,

pevanjem Hare Krsna mantre osoba e moi da vidi Gospodinova

lotosova stopala. (Caitanya Caritamrta, Adi lila 7.73)

4
Hamvas, Bela, Scientia sacra I, Dereta, Beograd, 1999, str. 26.
18
bitno, opte i nuno. Neto to je apstraktno
postoji ili je zamiljeno da postoji odvojeno od
materijalnih predmeta, kao ist pojam. Poeci
apstraktnog slikarstva su bili potraga za tom
istoom.
Poetak buenja poinje pitanjem: Ke ami?5
Tko sam ja? U Brahma-sutri se takvo
raspitivanje naziva brahma-jijnasa. Athato
brahma-jijnasa. Svaka aktivnost ljudskog bia
koje se ne raspituje o prirodi Apsoluta se treba
smatrati neuspjehom.6 Dakle, Vedanta-sutra,
poznata kao i Brahma-sutra, odlazi dalje od
vedskih himni, predstavljenih u etiri Vede,
kojima se slave polubogovi i dobijaju razliiti
rezultati kroz vrenje plodonosnih djelatnosti, te
na samom poetku poziva iskrenog tragaoca da
transcendira okove materije i pone da se
raspituje o Apsolutnoj istini. Drevne Vede7 nam

5
Indijska izreka na bengaliju koju izgovara osoba na poetku puta
samospoznaje: Ke ami? Tko sam ja? Predstavlja poetak
buenja due iz iluzornog sna. Izgovorio ju je Srila Sanatana
Goswami prilikom njegovog susreta sa Sri Caitanyom
Mahaprabhuom.
6
Sri Srimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, Bhagavad-
gita kakva jeste, The BBT, Rijeka, 1991, str.5.
7
Veda znai znanje. Vedanta, vedska filosofija onakva kako je
tumae vjerodostojni sveti spisi, znai krajnje znanje.
19
govore da je ovjekov ontoloki poloaj
vanmaterijalne prirode (sanskrit, sat-cid-ananda8;
vjenost, znanje, blaenstvo). Zbog
identifikovanja s materijom i trenutnom ulogom
koju igra, osoba se nalazi u uspavanom stanju
slinom amneziji. Potrebno je probuditi se.
Pristupajui vedskoj literaturi, mi ne ulazimo u
podruje svjetovne religije ili istorije, ve u svijet
transcendentalnog znanja, razliit od svjetovne
plodonosne pobonosti. Bhagavad-gita ga
objanjava kao uttamam (Bhagavad-gita 9.2); ud
znai transcendirati, a tama je tmina.
Pit Mondrijan (Mondrian, Piet) 1909. godine
doseljava u Pariz gdje dolazi u kontakt s
kubizmom to oznaava prekretnicu u njegovom
radu i razvoju i on poinje da slika pod uticajem
kubistikih facetiranja i izlomljenosti objekata.
Pored drugih motiva slika drvee koje analitiki
razlae na geometrijsku konstrukciju i mnotvo
listolikih formi. Tom redukcijom sukcesivno

8
Vano je naglasiti da se krajnji vedski zakljuak razlikuje od
ankarinog tumaenja sat, cit, anande (bitak, spoznaja, dobrobit....
neogranieno, nepokolebljivo samosvojstvo). On tvrdi To je
Brahman, a Brahman si ti. Njegovo tumaenje je nepotpuno jer
odvlai duh. tragatelja sa devocijskog personalizma ka
impersonalnoj praznini (Brahmanu) uvjeravajui ga da moe
postati jedno s Bogom i nerazliit od Njega.
20
oslobaa kompoziciju slike od naturalistikog
prikazivanja i svega asocijativnog. Postepeno tei
ka naputanju predmeta i tvrdi da prikazivaka
umjetnost prikriva sutinu i realne aspekte
svijeta. On je uporno izbjegavao zelenilo prirode
i traginu prolaznost ovozemaljskog svijeta.
Na to ga podstie njegovo hriansko naslijee i
prouavanje teozofskih spisa koji se temelje na
spekulativnom tumaenju vedskog uenja da je
svijet koji nazivamo objektivnom realnou
ustvari subjektivna iluzija ili maya. Ko bi
povezao slikarstvo Kandinskog sa beivotnim
spiritualizmom kraja vijeka? Ili Mondrijanovo s
Teozofijom? Ili ono Maljevia s ruskim
nihilizmom? Upravo te minorne stranice epohe
zrae u pozadini apstraktne ekspresije, ti
neobino proieni izvori o koje bi istorija
apstraktne umjetnosti pogrijeila da se oglui...
Duhovna spekulacija prati plastika
9
istraivanja... Jedno od temeljnih uenja
vedske filozofije nas ui da je ovaj svijet iluzija
zbog njegove nestalnosti i efemernosti. Slino
shvatanje nalazimo u zapadnoj filozofiji u uenju
o akozmizmu, metafizikom shvaanju koje
9
Valije, Dora, Apstraktna umetnost, Metaphysica, Beograd,
2006, str. 51.
21
negira postojanje realnog svijeta smatrajui ga
prividom, tvrdei da postoji samo apsolut kao
beskonano Jedno. Veoma je vano da jasno
razumijemo znaenje iluzije, jer uenje o iluziji u
svom sirovom vidu ne uiva ba poseban ugled
na Zapadu. Ponekad, npr. od konopca vidimo
zmiju. U ovom kontekstu postoji vjerovanje da
neto uistinu postoji i u toj stvarnosti mi
pogreno opaamo neku stvar koja postoji kao
neku drugu koje tu ustvari nema. U vezi
transcendentalne iluzije (maya), neka uenja dre
da pojavni svijet uopte ne postoji (budistike i
impersonalistike kole) te tako poriu postojanje
opipljivih stvari, Boga i due. Prema sufi tradiciji
i Ibn Arabijevom ontolokom razmiljanju
vidljiva stvarnost nije subjektivna iluzija, tj. neto
kao subjektivna projekcija uma, ve objektivna
iluzija, neto nestvarno to postoji na vrstoj
ontolokoj osnovi.
ankarina advaita-vedanta smatra da je
materijalni svijet iluzija i da postoji samo
duhovna stvarnost (Brahman) i to uenje ima
uglavnom uticaj na Teozofsko drutvo. Izvorno
uenje o mayi prema vedskoj filozofiji acintya

22
bheda abheda tattve10, tvrdi da pojavni svijet
jeste nestvaran samo zato jer je prolazan. Maya u
prevodu znai ono to nije i u tom kontekstu
iluzornost ili nestvarnost materijalnog svijeta se
manifestuje kroz odnose pojedinca sa stvarnou,
gdje se stvarnost nikada ne ispostavi onako kako
nam se predstavlja i kako smo je zamiljali. Istina
je stoga negdje dublje, ona je naime, metafizike
prirode. Mondrijan pod uticajem filozofije
advaita-vedante ne eli slikati iluziju i traga za

10
Jedno od etiri filozofska uenja ije poznavanje je bitno za
pravilno razumijevanje vedskog transcendentalizma i duhovne
potrage uopte. Rije je o univerzalnim koncepcijama koje su u
vedskoj filozofiji i teologiji dobile svoje uoblienje. Poslije
budistikog diskreditovanja Veda javlja se kroz istoriju njihovo
ponovno vraanje i legitimitet kroz uenja nekoliko filozofa
(acarya). Razvoj tee od ankarinog impersonalistikog i laganog
prijelaza sa budistikog ateizma pa sve do ri Caitanyinog
potpunog personalizma i devocijske filozofije i teologije. To su:
1. advaita-vedanta (nedualistika vedanta) - ri ankaracarya
2. viitadvaita (kvalitativni nedualizam) - ri Ramanujacarya
3. uddha-dvaita (isti dualizam) - ri Madhvacarya
4. acintya-bheda-abheda
(nepojmljivo istovremeno jedinstvo i razliitost) ri Krina
Caitanya, vidi Satsvarupa dasa Goswami, Elements of vedic
thougut and culture, The BBT International, 1995.

23
novom realnou. To je klasina potraga za
mokom (osloboenjem) ili nirvanom
(osloboenjem). Smatrati da je univerzum iluzija
ne znai da je nestvaran, ve da je privremen i
nije ono za ta se predstavlja. Maya ne samo da
obmanjuje ljude u pogledu onoga to misle da
znaju; u jednom temeljnijem smislu, ona im
znanje ograniava na stvari koje su epistemoloki
i ontoloki drugorazredne.11 Kod nekih
mislilaca i duhovnih tradicija ova vidljiva
stvarnost predstavlja samo iskrivljeni odraz prave
apsolutne stvarnosti.12

11
San, java i buenje, priredio Duan Pajin, Znaenje iluzije,
Doniger O'Flaherty, Wendy, Deje novine, Gornji Milanovac,
1991, str. 43.
12
U vedskoj ontologiji, ovaj pojavni svijet predstavlja pervertirani
odraz stvarnoga, apsolutnog svijeta.
Platon razlikuje dva svijeta:
1. Svijet relativne stvarnosti, svijet stvari koje postaju i
nestaju i
2. Svijet prave ili apsolutne stvarnosti, svijet ideja, koji
svagda ostaje sam sebi jednak; prvi je predmet ulnog
a drugi predmet pojmovnog saznanja. Ovaj prvi je
odraz, sjenka, svijeta ideja.
Kod Ibn Arabija vidljiva stvarnost nejasno i mutno odraava
istinsku stvarnost, te je ona simbolika reprezentacija prave
stvarnosti. ulni svijet je za njega san, tj. sistem simbola koji
ukazuju na Apsolutno i potrebno ih je protumaiti a ne doslovno
shvatati.
24
Mondrijan je kao lan holandskog teozofskog
drutva bio pod izvjesnim uticajem filozofije
teozofa.13 Osniva drutva, Madam Blavacki,
spaja impersonalistiku filozofiju istoka i
spiritualnost zapada. Naime, Mondrijan kasnije
upoznaje holandskog filozofa i svetenika
enmakersa (Schoenmaekers) koji je razvio
teozofski pravac znan kao Kristozofija. Njegova
uenja ujedinjuju mistine i matematike
elemente u jedno, to je direktno uticalo na
Mondrijana. Tako on pod uticajem teozofije i
uenja enmakersa kree u potragu za
harmoninim onostranim prostorom ili onim to
on naziva dinamina ravnotea.

Taoistiki filozof uang Ce tvrdi da tek kada doivimo Veliko

Probuenje mi shvatamo da je ovo sve jedan Veliki San. Njegova
ontologija ima neke slinosti sa Ibn Arabijevom, mada je prilino
materijalistiki obojena zbog njegove filozofije transmigracije.
13
Teozofsko drutvo je osnovala Helena Petrovna Blavacki (H. P.
Blavatsky) oko 1875. god. u Njujorku, ija filozofija ukljuuje
impersonalistiku ideju da je Sve Jedno a Jedno je Bog, te tako
dolazi do odreene deifikacije izjednaavajui sebe s Bogom.
Tako Teozofi smatraju da je Bog bezlian princip ili energija, a
neki ih smatraju prethodnicima dananjeg Njuejda (New Age).
25
26
 Brahman, Paramatma,
Bhagavan

Herbert Rid (Read, Herbert) je smatrao da je

Mondrijan umjesto novog realizma pronaao novi
simbolizam, tvrdei da se stvaranje jedne nove
stvarnosti ne nalazi u okviru naih ljudskih,
vremenom uslovljenih moi.14 S obzirom na
uslovljenu prirodu ovjeka Herbert Rid je u
pravu, ali moda ipak samo djelimino. Ipak,
bilo kakvim krutim izjavama, pokuajem
racionaliziranja i raznim definicijama zamuuje
se istina.
Naim naporima, umjetnikom intuicijom i
matematikom logikom moemo shvatiti da je
ono apsolutno, za im tragamo, bezline
sveproimajue prirode, ili ga moemo drukije
shvatiti zainjeno naim vlastitim sentimentom i
psihologiziranjem. Stoga, moemo rei da

14
Nova filozofija umjetnosti Antologija tekstova, Odabrao i
predgovor napisao Danilo Pejovi, Read, Herbert, Filozofija
moderne umjetnosti, Nakladni Zavod MH, 1972, str. 65.
27
izvjesna spoznaja izvan-prostorno-vremenske
realnosti je mogua ali nesavrena ili bolje rei
nepotpuna bez pravilnog vodstva. Upravo to je
jedno od glavnih obiljeja filozofije slikara
apstrakcije, barem u njenom zaetku dok je jo
tragala za metafizikim. Srimad Bhagavatam15
nam daje informacije o tri aspekta ili nivoa
Apsolutne Istine:

Vadanti tat tattva-vidas

Tattvam yaj jnanam advayam
Brahmeti paramatmeti
Bhagavan iti sabdyate

Ueni transcendentalisti koji poznaju Apsolutnu

Istinu nazivaju tu nepodvojenu supstancu
Brahman, Paramatma ili Bhagavan. (.
Bhagavatam 1.2.11)

15
Bhagavata Purana, zreli i devocijski plod vedske filozofije.
Zapisao ga prije 5000 god. Srila Vyasadeva (Krina Dvaipayana
Vyasa). Prirodni je komentar na Vedanta-sutru, iji je autor
takoer Vyasadev. Predstavlja devocijski, u potpunosti
transcendentalan spis koji duhovnog praktikanta ui aranagatiju,
nemotivisanoj predaji svoga govora, uma i djelovanja Bogu, Sri
Krini, s ljubavlju. Filozofija i teologija rimad Bhagavatama
izneena je u 18 000 sanskritskih stihova.
28
Ovdje emo napraviti mali osvrt na ova tri
aspekta, radi boljeg razumijevanja daljnjeg teksta
i teozofske impersonalistike filozofije.
Upaniade su fokusirane na prouavanje
Brahmana (koji dostiu uglavnom
impersonalisti), yoga sistemi na spoznaju
Paramatme (praksa mistinih yogija), a
Bhagavad-gita i Purane, kao to je rimad
Bhagavatam, na Bhagavana (Personalni vid
Apsolutne istine, Bog, Sri Krsna).

1. Brahman ili impersonalni aspekt Apsolutne

Istine je vrhunac spoznaje intelektualaca,
umjetnika i onih koji se bave filozofijom i
prouavanjem Upaniada, filozofskog dijela
Veda. Za zapadnog filozofa on bi predstavljao
ontoloki osnov vedantikog panteizma ili
sveobuhvatni Bitak. U idovsko-hrianskoj
tradiciji ovome je bliska ideja sveprisutnosti
Boga, a u Ibn Arabijevoj ontologiji to bi bio
Apsolutni Bitak koji beskonano transcendira
nivo obinih ula i nerjeiva je enigma za
obinog ovjeka. Otkriva se jedino mistinim
iskustvom otkrovenja. Mnogi naunici poput
Ajntajna imaju sline spoznaje i shvatanja
impersonalnog aspekta Apsolutne Istine do kojih
29
su dolazili kroz svoje bavljenje naukom i
naunim istraivanjima. Obino na ovom nivou
spoznaje osoba shvata da postoji neto iznad
ovjeka. Neki smatraju da je to bezlino naelo
nekakva inteligentna sila ili energija. Osobe koje
shvataju Boga kao bezlini Brahman govore o
Njemu kao o kosmikoj svijesti, vjenoj energiji
ili sveobuhvatnom svjetlu. Ti se izrazi odnose na
akti, energiju, koja je povezana sa summum
bonumom, ali obuhvaa procjenu Bojeg
obiljeja sat, odnosno Njegove energije
vjenosti. Drugim rjeima to je spoznaja aspekta
vjenosti, jednog dijela Apsolutne Istine16.

Apstraktna umjetnost prua najbolje mogunosti

da umjetnik istrauje i pokua da dostigne, ovaj
vjeni svijet gdje je svaka rije suvina i na kraju
nemona da ga opie. Ideja da boje i forma sami
po sebi mogu pokrenuti posmatraa lei u osnovi
cijele apstraktne umjetnosti.

16
Sat-cit-ananda. Dalje, spoznaja obiljeja Cit, predstavlja aspekt
potpunog znanja koje se realizuje spoznajom Paramatme, a
obiljeje Ananda jeste aspekt potpunog blaenstva koje nastupa
kroz devocijski odnos sa Svevinjom Boanskom Osobom.
Pojmovi Paramatme i Bhagavana objanjeni su na sljedeim
stranicama.

30
Neki savremeni vedski mislioci17 za Sokrata
tvrde da je bio na nivou spoznaje Brahmana.
Koji su simptomi osobe na tom nivou?

Brahma-bhutah prasannatma
Na socati na kanksati
Samah sarvesu bhutesu
Mad-bhaktim labhate param

Onaj ko je tako transcendentalno utemeljen

odmah spoznaje Vrhovni Brahman i postaje
potpuno radostan. Nikada ne jadikuje niti za iim
udi. Jednako se ophodi prema svakom ivom
biu. U takvom stanju dostie isto predano
sluenje Mene.(Bhagavad-gita kakva jest 18.54)

Osoba utemeljena u spoznaji da nije ovo tijelo i

da je njeno jastvo duhovne prirode postaje
potpuno nevezana za materijalne okolnosti i biva
uvijek sretna. Na oati ne jadikuje i na
kankati ne udi ni za im. Pred samu smrt
Sokrat je ispoljio ove simptome. Svoje sugraane
je uio atma-jna (sanskrit, atma jastvo; jnana
znanje), znanju o dui, ali ga je Atina po pravu
naivnog, nepatvorenog ivota osudila na smrt
17
Pogledaj djela A.C.Bhaktivedanta Swami Srila Prabhupada i
Srila Suhotra Swamija.
31
kao kvarioca raspoloenja.18 U Platonovom
djelu Fedon, Sokrat nam govori kako za
osloboenjem jedino tee pravi filozofi i da je to
pravi zadatak filozofov: odvajanje due od tijela.
Teoretski shvatiti da je sve Brahman moda i nije
tako teko, ali rijetke osobe to mogu spoznati i
ivjeti.

2. Dalje, spoznaja Paramatme ili Nad-Due

(lokaliziranog aspekta Apsolutne Istine) koja se
nalazi u srcima svih ivih bia, a moemo je
opaziti kao savjest, intuiciju ili instinkt, drugi je
nivo spoznaje Apsolutne Istine19. Taj aspekt

18
Fink, Eugen, Osnovni fenomeni ljudskog postojanja, Nolit,
Beograd, 1984, str. 13.
19
Do spoznaje paramatme moemo doi praktikujui yogu.
Paramatma je parcijalna ekspanzija Boga koja se nalazi u srcima
svih ivih bia i koja ih vodi u svim aspektima postojanja. Taj
aspekt inspirie i daje kreativnost osobi pri naunim
istraivanjima i otkriima, komponovanju muzikih kompozicija i
slinim umjetnikim djelovanjima. Vedski spisi nam govore da su
i Brahman i Paramatma tek djelimini vidovi Boga, te je, stoga,
spoznaja istih, takoe samo djelimina spoznaja Boga.
Tek spoznaja Bhagavana jeste spoznaja Svevinje osobnosti Boga
koji mogu spoznati samo oni koji se predaju Bogu i slue ga s
ljubavlju. Prema Vedanti, to je krajnji i najuzvieniji aspekt
spoznaje Boga., Dr. T. D. Singh, God is a person, The
Bhaktivedanta Institute, Kolkata, 2006, str. 20.

32
Apsoluta je unutranji vodi. Vidjevi Nad-Duu
u srcu svakog ivog bia mistik vidi sve
jednakim oima:
Vidya-vinaya-sampanne
Brahmane gavi hastini
uni caiva va-pake ca
Panditah sama-darinah

Ponizni mudraci, zahvaljujui pravom znanju,

vide jednakim oima uenog i plemenitog
brahmanu, kravu, slona, psa, i ovjeka koji jede
pse. (Bhagavad-gita 5.18)

3. Bhagavan20. Realizacija Boga kao Osobe je

monoteistika vizija Apsolutne Istine. On
objedinjuje u sebi i sveproimajui Brahman i
lokalizovanu Nad-Duu. Drugim rijeima iz
njega kao jedinog izvora svega sve proistie.
Paraara Muni (otac Srila Vyasadeva) definie
Bhagavana, Krinu21 kao Svevinju Boansku

20
Bhaga znai bogatstvo, van je onaj koji posjeduje. Bhagavan
posjeduje sva obilja, potpuno znanje, bogatstvo, mo, ljepotu,
slavu i odvojenost.
21
U Vedskoj teologiji Bhagavanovo ime je Krina (Krsna) to u
prevodu znai Sveprivlaan. Smatra se izvornim, najmonijim i
najintimnijim Bojim imenom koje u sebi sadri sve Njegove
odlike.
33
Osobu koja posjeduje beskonanu ljepotu,
znanje, snagu, slavu, bogatstvo i odvojenost.22

Transcendentalna stvarnost je adokaa

(adhoksaja), izvan dosega ljudskih ula i uma.
Postavlja se pitanje kako je moemo onda
spoznati?

22
Satsvarupa dasa Goswami, Elements of vedic thougut and
culture, The BBT International, 1995, str. 24.
34
 Matematiki racionalizam
geometrijske apstrakcije

Mondrijan je koristio teozofsko znanje u svojoj

potrazi. Za njega, slikarstvo simbolizma i
romantizma previe opisuje i takva umjetnost je
manje ili vie, iluzija, fantazija, a onda ona nije
uistinu realna.
elio je da naslika unutranju konstrukciju
stvarnosti, da iz umjetnosti izbaci fikciju, a za to
mu je bila najpogodnija nefigurativna umjetnost,
i jedan racionalan pristup. On svodi oblike na
konflikt najosnovnijih vizuelnih suprotnosti, na
tri iste osnovne boje (denaturalizacija materije),
ahromatske boje (crna-bijela-siva) i vertikalne i
horizontalne linije, inei na taj nain
pravougaonu mreu kojom ponitava fikciju u
umjetnikom djelu i stvara potpuno apstraktnu
sliku.
ini se kao da je cijeli ivot slikao jednu sliku.
Smatrajui da je stara umjetnost morfoplastina
(obrazuje formu) te tako ne daje univerzalnu
vrijednost on svojom temeljitou i upornou
eli doi do iste realnosti koju je mogao postii
35
istom plastikom (prosto dejstvo formi i boja). Ta
nova realnost je prisutna realnost same slike.
Svojoj potrazi je dao ime neoplasticizam, a taj
izraz je uzeo od teozofa enmakersa, a koji bi u
doslovnom prijevodu glasio neto kao novo
ispunjenje forme.
To je bio pokuaj da se prikae ili prizove
nadulni svijet vjenosti i kosmike harmonije,
suprotan okrutnoj prolaznosti svakodnevice.
Modrijanov analitiki proces vodi porijeklo od
kubista. Jo je Sezan svojom upornom potragom
za realizmom u elji da naglasi vrstou objekta
doao do izvjesnog geometrizma, to je kasnije
uticalo na Pikasa (Picasso, Pablo) i Braka
(Braque, George). Ipak, Mondrijan s vremenom
uoava da kubizam iz svog vlastitog otkria nije
doao do logikog zakljuka, a to je potpuna
apstrakcija kao izraz iste realnosti.
Mondrijanov metod je uman, hladan i racionalan.
Njegovi oblici, boje i linije sadre svoje
sopstvene apsolutne vrijednosti, liene bilo kakve
asocijativne uloge.
Gledajui psihoanalitiki, esto se potreba za
matematiki racionalnim redom javlja zbog
opreza i kontrolisanja varvarskih nagona i potresa
osjeanja. Neki smatraju (Dora Valije) da je
36
Mondrijanovo doivljavanje prirode zbog
djetinjstva i strogog oca bilo potisnuto a ne
savladano. Postojao je strah i otklon od prirode.
Za njega su prirodne pojave, prirodni odnosi,
boje i ritmovi, izraavali ono tragino. U zbirci
lanaka Plastic Art and Pure Plastic Art on kae:
Realnost nam se pojavljuje kao tragina zbog
neuravnoteenosti i zbrkanosti njenih oblika
pojavljivanja. To je nae subjektivno vienje i
uslovno miljenje koje nas ini tunima.
Smatrao je da svako osjeanje, psihologizam i
individualna volja vode prikazivanju traginog i
unitavaju istu plastiku mira. Imao je osjeaj
krivnje prema ocu, jer je zavolio umjetnost, to
ocu nije odgovaralo jer se to suprostavljalo
njegovoj koncepciji duhovnosti i duhovnom
stoicizmu, tako da je spajanjem teozofske
filozofije i kubistikog likovnog jezika uspio da
se udalji od grjene i tragine prirode, te tako
izmiri estetsko i moralno. Spojio je duhovno i
lijepo.
Smatrajui, u istoj plastinoj kompoziciji,
horizontale, vertikale i ahromatske boje
nepromjenjivim (duhovnim, univerzalnim)
elementima, a odnos boja i odnos boje prema ne-
boji promjenjivim (prirodnim, ono u emu lei
37
individualno), on tvrdi da neoplasticizam ipak
izbjegava da ignorie ovjekovu individualnu
prirodu ili zagubi ljudsku notu i tako sjedinjava
individualno sa univerzalnim.

Mondrijan je stvorio pojam apstraktno-realno,

dok je Kazimir Maljevi (Malevich, Kazimir
Severinovich) svoje apstraktno slikarstvo nazvao
novi slikarski realizam. Obojica su se pored
slikarskih problema bavili i vanslikarskim
problemima. Maljevi za svoje stvaralatvo kae:
Forme suprematizma, novog slikarskog
realizma, svjedoe o konstrukciji forme iz niega,
koje je otkrio intuitivan um.23
On ovdje ukazuje na intuiciju kao osnovu
racionalizovanja ne-objektnog, onostranog
svijeta. U isto vrijeme u Rusiji djeluje
konstruktivistiki pokret, i svi ovi umjetnici
hladno i logiki svode i uproavaju elementarne
oblike s ciljem dostizanja apsolutne harmonije.
Konstruktivistiki umjetniki pravac nije
namjeravao da ponavlja postojee predmete, ili
da ih varira u boji i obliku, nego da ih iznova
stvori iz duha nauke i matematike. Bez patosa i
23
uvakovi, Miko, Estetika apstraktnog slikarstva,
Narodna Knjiga, Alfa, Beograd 1998, str. 98.
38
sentimentalnosti trebalo je da iz stereometrijskih
elemenata nastanu kompozicije koje bi se slagale
sa transhumanim poretkom kosmosa i
mikrokosmosa.24
Maljevi prouava razne religijske, mistine i
teozofske spise kao to su Hrianstvo, istonu
filozofiju (Lao-tsea), Platona, Uspenskog
(uenika Gurijeva), Tomu Akvinskog, rusku
novoreligioznu filozofiju, Majstor Ekharta,
Adorna, Hajdegera i dr, i tako svojim snanim
umom gradi vlastiti misaoni svijet.
Poznata suprematistika djela Crni kvadrat i
Bijelo na bijelom odiu budistikim nihilizmom i
predstavljaju apsolutnu nultu taku iz koje
kasnije proizlazi suprematizam i ruski
konstruktivizam. Potreba za dostizanjem ne-
misli, apsolutne slobode, i iste emocije dovodi
umjetnika pred bijelo platno. Apsolutni kraj
konkretne slike je ostvaren u nihilistiki
metafizikoj apsolutnosti na bijelom platnu.
Budistika ne-misao, stapanje s beskrajem stoji
pred umjetnikom i publikom. Slika die i postoji
kao bezlini svijet.

24
Oto Bihalji-Merin, Jedinstvo sveta u viziji umetnosti,
Nolit, Beograd, 1974, str. 207.
39
Kod Maljevia je crni kvadrat znaio iskustvo
bespredmetnog svijeta, a isto je sa slikom Bijelo
na bijelom za koju takoer tvrdi da predstavlja
osjeaj bespredmetnosti. On je definisao
suprematizam kao supremaciju (nadmo) istog
osjeanja u likovnoj umjetnosti. Interesantno je
spomenuti kako doivljava Maljevievu sliku
publika iji je estetski kriterijum odnjegovan u
duhu klasinog slikarstva (predmetnog). Reakcija
je najee: ta je ovo? Pa ovo je nita. Tako
Milica Simojlovi smatra da se Istina podjednako
otkriva i laicima i profesionalno upuenima.
NITA doivljeno kao jednostavan izostanak
NEEG (kod jednih) isto je to i NITA kao
sveukupno SVE (kod drugih). Za njega su
vizuelne pojave objektivnog svijeta same po sebi
besmislene, vano je osjeanje kao takvo, sasvim
nezavisno od okoline u kojoj je izazvano.
Njegova razmiljanja se podudaraju s pojmom
nitavila ili nirvane, budistikog osloboenja.
Budizam kao nauka o umu (Dalaj Lama) i
tehnika dostizanja kontrole uma i ula eli dostii
nirvanu (osloboenje od materijalnog). Na
njegovim slikama je apstrakcija ila tako daleko
da je vukla slikarstvo ukupno slikarstvo
prema vlastitom kraju, prema razotkrivenom
40
niemu, kako on sam definie taku koju nastoji
da dosegne zato to je jedino tu, u razotkrivenom
niemu, stvarnost prevaziena da bi se javilo ono
to je transcendira.25
ta Maljevi podrazumijeva pod tim nita? U
tekstu suprematistiko ogledalo on govori: Ako
je religija spoznala Boga, spoznala je i nulu...
ako je umjetnost spoznala harmoniju, ritam i
ljepotu, onda je ona spoznala i nulu... ako je bilo
ko spoznao Apsolut, spoznao je i nulu... nema
postojanja ni u meni, ni izvan mene; nita ne
moe nita da promijeni, jer ne postoji nita to
bi moglo sebe da promjeni ili da bude
promjenjeno.26 Apsolut je avan manasa
goaraha, ili ono to je izvan dosega uma i ula.
Mi smo mali a Apsolut veliki i beskrajan. Poto
je ovaj svijet nesavren, tragaoc za metafizikim
savrenstvom zakljuuje da onostrani savreni
svijet mora biti bez oblika i osoba. Zato? Ako je
ovaj svijet nastanjen osobama, predmetima i
pojavama koje su pune problema i nesavrenosti,
i ograniene oblikom, tada empirijski tragalac

25
Valije, Dora, Apstraktna umetnost, Metaphysica, Beograd,
2006, str. 136.
26
uvakovi, Miko, Estetika apstraktnog slikarstva, Narodna
Knjiga, Alfa, Beograd 1998, str. 100.
41
slijedei logiku uma shvata da ako postoji svijet
suprotan pojavnom i taj svijet je u potpunosti
savren, tada on mora biti prazan i bezoblian.
Poto je smatrao da predmetnost ograniava
Boga on se kroz svoju filozofiju zalae iskljuivo
za bespredmetnost. I tako, sve u svemu, svi
ljudski smislovi koji vode smislu Bogu, kruniu
se nesmislom, otuda Bog nije smisao ve
nesmisao. Njegov nesmisao i treba vidjeti u
apsolutnom, konanoj granici, kao
bespredmetno. Dostizanje konanog je dostizanje
bespredmetnog. Dostizati Boga negdje u
prostorima neba stvarno nije potrebno, jer se on
nalazi u svakom naem smislu, jer je svaki na
smisao istovremeno i nesmisao.27 Ovdje je on
blizak voidizmu Lao-tsea i uang-tsea,
taoistikim misliocima, prema kojima bezlini
sveproimajui princip, Tao, predstavlja realnost
bez prostora, trajnost bez vremena,
nezahvatljivost, ponor i prazninu, kosmiko
jedinstvo i sveobuhvatnost. Moda je i tadanji
ruski nihilistiki duh, uticao na Maljeviev
nihilizam u potrazi za savrenstvom i mirom.

27
Maljevi, Kazimir, Bog nije zbaen, Odeljenje za istoriju
umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, Beograd, 1983, str.
17.
42
Rusija se tada nalazila na prekretnici usljed
revolucionarnih tendencija te je ogorenost
naroda sa tadanjim ureenjem proizvela
kolektivni nihilistiki duh koji je uticao i na
Maljevievu praksu.
Mondrijan i Maljevi, obojica pioniri
geometrijske apstrakcije, bili su majstori u
pronalaenju harmoninih odnosa geometrijskih
oblika, boje i linije. Teozofi, slikari, i tragaoci za
univerzalnim, udarili su nezaboravljiv peat na
stranicama potrage za novom umjetnou i
ovjekovim umjetnikovim identitetom.
Njihove imaginarne linije-vodilje, njihovi
odnosi brojeva i ritmovi tee kosmikom
doivljaju prostora kao istom duhovnom
obrascu oblika. Poslije antropocentrine teze
dola je antihumanistika antiteza. Hoe li sad iz
koegzistencije humanistiki zemaljskih i
transhumanih vienja izrasti neka sinteza?28
Njihova slinost sa principom nedjelovanja u
taoizmu, Wu wei, u smislu negiranja
predmetnosti i svijeta stvarnosti, i tako slinosti
sa uenjem o prosvijetljenoj praznini koja je

28
Oto Bihalji-Merin, Jedinstvo sveta u viziji umetnosti, Nolit,
Beograd, 1974, str . 227.
43
potpuno odricanje samog sebe ih dovodi u
blisku vezu sa budistikim uenjem o nitavilu.

44
 Intuitivna ekspresija i
sraunata apstraktna forma

Vasilij Kandinski (Kandinsky, Vasily) je

smatrao da je prvi uradio apstraktnu sliku, a to je
napisao 09.05.1938. godine u pismu Herbertu
Ridu29.
Vrativi se iz etnje 1908. godine u svoj atelje,
ugledao je svoju sliku koja je bila okrenuta
naopake i zbog svog poloaja predstavljala je
apstraktnu kompoziciju, jer su boje i oblici imali
neprikazivaku ulogu u tom poloaju. Uvidio je
kakve se mogunosti izraavanja kriju u obliku i
boji kad su upotrebljeni simbolino. Od tada je

29
Ono je doista bilo herojsko doba! Boe moj kako je bilo teko
i lijepo istodobno. Smatrali su me luakom, kadto ruskim
anarhistom koji misli da je sve doputeno jednom rjeju vrlo
opasnim za omladinu i veliku kulturu uopteno itd.,itd. U ono
vrijeme sam mislio kako sam jedini i prvi umjetnik koji ima
hrabrosti da odbaci ne samo subjekt nego ak i svaki
objekt iz slikarstva. I doista vjerujem da sam imao potpuno
pravo bio sam prvi. Nema dvojbe da pitanje ko je bio prvi
kroja (kako kau Nijemci) nije osobito vano. Ipak historijsku
injenicu ne treba mijenjati. Rid, Herbert, Umjetnost i
otuenje, Mladost, Zagreb, 1971, str. 142.
45
elio da boji i obliku da duhovni smisao bez
velikih slinosti sa fizikim svijetom.
On u tom periodu radi improvizacije na neke
teme iz bajki i njegovo djelo ne poprima
apsolutno apstraktni karakter. Kao i Mondrijan i
Maljevi on ide ka istom cilju ali na drugaiji
nain. Oni su analitiki u duhu kubista, dok je
Kandinski spontaniji i intuitivniji, poput
ekspresionista i fovista, s izvjesnom dozom
sraunatosti i kontrole. Poslije odlaska u Rusiju
1919-1921. godine upoznaje radove
suprematizma i konstruktivista, te nastupa uticaj
geometrije u njegovom radu, druga velika faza
njegovog stvaralatva.
Kontrast slobode i kontrole poticao je iz
njegove stalne usredsreenosti na odnose izmeu
intuitivne ekspresije i sraunate apstraktne
forme.30 Iako ekspresivan, kod njega je svaki
potez kistom dugo smiljan. Dugo vremena je
provodio crtajui te prividno bezobline detalje i
nije ih prenosio na kompoziciju dok ne bi postali
izraajni znaci.
Ono to odvaja Kandinskog od veine kasnijih
povjerenika bezoblinosti, to je njegovo uporno
30
H.H. Arnason, Istorija umjetnosti, BIGZ, Beograd, 1975, str.
261.
46
ustrajavanje na svjesnom nadziranju sastavnih
elemenata, oblika i boje.31
Poslije prvog apstraktnog akvarela, Kandinski
polako i strpljivo utire put apstrakciji, traei
najpogodnija sredstva da bi stvorio potpuno
apstraktnu kompoziciju.
Kandinskijevo oklijevanje i sporost u uklanjanju
objekta proistie iz injenice da je u prve etiri
godine bavljenja apstraktnim slikarstvom tragao
za idealnim nainom da zamjeni objekt plaei se
da ne zapadne u prekomjernu stilizaciju ili s
druge strane formu bez znaenja. Kada je
konano uao u svijet apstrakcije, mogao je da
nesputano istrauje. Nije vie bilo opasnosti od
mijeanja s dekoracijom i njegove slike poinju
da ive.
Poslije oktobarske revolucije i njegovog rada u
Rusiji, zapoljava se u Bauhausu a rad na
njegovom slikarstvu postaje proet naunim
istraivanjem forme i odreenom egzaktnou.
Nastaje odreena strogost i racionalnost u
njegovoj formi. Kada uporedimo njegovo djelo s
djelom Maljevia i Mondrijana moemo vidjeti
da njegova umjetnost, i pored izbacivanja objekta
31
Rid, Herbert, Umjetnost i otuenje, Mladost, Zagreb, 1975, str.
149.
47
i oslobaanja od, kako on kae subjekta, ipak
zadrava izvjesnu povezanost sa znaenjskim.
Ono to im je zajedniko, pored pronalaenja
apstraktnog slikarstva, jeste sklonost ka
metafizici i misticizmu. Kandinski je takoer,
poput Mondrijana, bio povezan s krugom
gospoe Blavacki ijim je idejama posvetio
nekoliko redaka u svojoj knjizi O duhovnom u
umjetnosti.

48
 Osmijeh bez usana

Slika je svijet za sebe koji trai da bude posebno i temeljno

prouen.

Adolf Helcel

U umjetnosti prisustvujemo stvaranju jednog

novog bia, umjetnikog bia.
Ono to ini jedno djelo umjetniki vrijednim
treba da bude objektivno utkano u umjetniko
djelo, ba kao to i jedno ivo bie uopte postoji
nezavisno o naoj svijesti.
To se odnosi na neto to je univerzalne prirode i
predstavlja odreenu zakonitost utkanu u
strukture kosmosa i postojanja uopte.
Ontologija poinje od te take i trai ono to je
kao objektivno utkano u jedno umjetniko djelo.
Ono o emu nam jedno djelo pripovjeda i ono to
ono prikazuje predstavlja njegovu spoznajnu
funkciju i time se bavi gnoseologija umjetnosti.
Da bi jedna pria, ideja, predstava, znakovi,
simboli, linije, boje, tonovi i sl. (gnoseoloki
aspekt), bili istovremeno i umjetniki treba da su
49
na odreeni nain struktuirani i organizovani.
Upravo time, strukturom i nainima postojanja
umjetnikog bia, bavi se ontologija umjetnosti.
Drugim rijeima, daje se velik znaaj formi.
... Razlika izmeu umjetnosti i ostalih ljudskih
proizvoda mora postojati samo u formi...32
Tako Ivan Foht (Focht, Ivan) smatra da je forma
jedina koja moe obuhvatiti najdublje dimenzije
ovjekove osjeajnosti.
Na taj nain, po Fohtu, u umjetnosti ontoloko
dominira gnoseolokim. Ovo je posebno
karakteristino za bespredmetnu umjetnost.
Sve ono to ini jedno umjetniko djelo
umjetnikim jeste njegova ontika struktura.
Prema Fohtu, a suprotno Adornovom (Th. W.
Adorno) miljenju, poto muzika ne sadri
predmetno-prikazivaki plan i naglaen
gnoseoloki aspekt ona samom svojom ontikom
strukturom, time to ona jest, predstavlja jedno
bie i jednu novu stvarnost. Jer ona se ne oslanja
niti prikazuje nita konkretno. Bit muzike
poklapa se s metafizikom u njezinoj

32
Foht, Ivan, Tajna umjetnosti, kolska knjiga, Zagreb, 1976, str.
11.
50
neposrednosti, putem tonova prizvanoj, ali na
tonovima oznaenoj.33
To je podruje za koje se poinju zanimati pioniri
apstraktne slike.
Za Fohta je Mocartova soneta istinita samo zato
to ona jeste, jer ona u sebi kao jedan umjetniki
produkt nosi opravdanje da se ontiki ozakoni
kao jedna ravnopravna, ili ak via stvarnost.
Ona je istina zato to jeste, ona jeste zato to je
istina.34
Zato mnogi slikari apstrakcije vide svoj uspjeh u
pribliavanju biti muzike. Kandinski cijeli ivot
marljivo radi na novoj formi i jeziku koji e
slikarstvu pruiti priliku da ivi kao to ivi i
jedna muzika kompozicija. U prvim godinama
apstraktnog stvaralatva njegove mnoge slike se
zovu kompozicije ili improvizacije. Asociranja
slikarstva i muzike su se i desila kroz poznanstvo
enberga (Schoenberg) i Kandinskog. Tako M.
Difren (M. Dufrenn) govori o slikarskom bivstvu
muzike i muzikom bivstvu slikarstva.
Muzika moe sve osim jednoga: da izrazi ili
prikae neto konkretno. Foht smatra da ono

33
Isto, str. 69.
34
Foht, Ivan, Moderna umetnost kao ontoloki problem, Institut
drutvenih nauka, Beograd, 1965.
51
umjetniko u muzici ima svoj odreeni red, a
pretpostavka je pitagorejske kole da je ovaj red
odreen brojano, tj. da se u muzici i sami tonovi
i njihov odnos mogu fiksirati brojanim
proporcijama. Postoje i takve brojane proporcije
koje ne daju muziku, pa su oni uz broj dodali i
pojam harmonije, a harmonian odnos brojeva
nastaje ako su oni odraz brojanih relacija koje
vladaju kosmosom, odnosno i u malom
ponavljaju one brojane kombinacije koje se
javljaju u velikom. On smatra da je taj put
dedukovanja iz svemirskih podruja, zajedno s
pojmom harmonije put ka transcendenciji, ka
metafizici. Ako nije ona ozakonjena u
ontolokoj strukturi svijeta, ako nije musica
mundana, tad biva preputena hirovitosti i
proizvoljnosti ovjeka, mijenama ukusa,
perturbacijama (kulturne) istorije, pa i
psihologijskim efektima... ostaje samo tzv.
Musica humana.35
Tako dolaze psihologijski i semantiki pojmovi i
muzika gubi svoju objektivnu osnovu. Upravo
toga su se plaili i vjeto izbjegavali Kandinski, a

35
Foht, Ivan, Tajna umjetnosti, kolska knjiga, Zagreb, 1976, str.
56.

52
pogotovo Mondrijan i Maljevi. Mondrijanove
horizontalne i vertikalne linije ukidaju
predmetnost i uvruju se u strogo matematikoj
strukturi svijeta. Tako ontoloki aspekt dominira.
On je na svojim kompozicijama koristio zlatni
presjek koji je slian pojmu reda i harmonije u
pitagorejskom uenju o muzici. Na slici se manji
dio odnosi prema veem, kao to se vei odnosi
prema cjelini. Matematiki to izgleda ovako:
a : b = b : (a + b). Odnos je uoio Euklid, a u
renesansi su odnosi bili zasnovani na njemu i
predstavljali su boansku proporciju.

Zato Foht modernu umjetnost vidi kao ontoloki

problem?
Poto ontologija umjetnosti, onako kako je Foht
tumai, pronalazi da umjetniko bie ima tri
nivoa ili sloja, a neke od njih moderna umjetnost
ukida, tako moderna umjetnost ulazi u ontoloku
problematiku. Ti slojevi su:
1) materijal koji gradi djelo (kamen, bronza,
boja...),
2) materija (tema, motiv ili predmetno-
prikazivaki plan),
3) tijelo (bie, materijalno ruho za
umjetnikov duhovni svijet).
53
Ovaj trei sloj predstavlja samu objektivaciju
umjetnikovog duhovnog svijeta, njegovog bia,
ono to ini ontiku strukturu odreenog
umjetnikog djela onakvom kakva jeste.
Moderna umjetnost brie predmetno-prikazivaki
plan i tako pridaje duhu direktnu objektivaciju u
materiji. Traei univerzalno pokuava da ukine
ono lino i ljudsko. Foht polazi od pretpostavke
da umjetnost ne lei u tome to usta Leonardove
Mona Lize (Gioconde) lie stvarnim ustima, nego
jer su element specifine likovne kompozicije.
Polazei od toga, apstraktni slikar, u prenesenom
smislu, trai i slika taj osmijeh bez usana. Zato i
nastaje potreba za apstrakcijom i istotom. U
potrazi za metafizikim, tako se dostie ono
bespredmetno stanje koje bi bilo najblie
spoznaji brahmana ili osloboenja od
materijalnog, u ovom sluaju bilo ega
prikazivakog i asocijativnog.

54
 Impersonalizam i nihilizam
filozofije bespredmetnosti

Foht i, u nekoj mjeri, filozofi apstraktnog

slikarstva svoje stajalite temelje na
impersonalnom shvatanju transcendencije, i
pretpostavci da se ona moe dostii
prevazilaenjem sebe, odnosno, ukidanjem onoga
to je ljudsko i zemaljsko i tako dostizanjem
duhovnog osloboenja (moke).
Naime, kada se prevazilaenje sebe na pogrean
nain shvati, tada prerasta u duhovni
impersonalizam ili filozofiju nirviee (nir bez,
viea raznolikost). U duhovnom smislu,
pravilno ukidanje svoje individualnosti znai
ukljuiti svoju prirodu i individualnost u slubu i
korist Apsolutne Istine. U tom sluaju osoba
postaje jedno s Apsolutnom Istinom, ali samo u
tom smislu to to jedinstvo dolazi iz stava da su
interes pojedinca i Boga isti. Kada zeleni papagaj
uleti u umske zelene kronje, on se s njima
stopi, ali i dalje ostaje papagaj. Mayavadi

55
filozofi36 (impersonalisti) tvrde da je ovaj svijet
mithya, nestvaran, i da se stoga ne bismo treabali
uznemiravati zbog ove mithya kreacije (brahma
satyam jagan mithya). Ali to nije tano... ono to
je stvorila Svevinja Boanska Osoba, satyam
param, ne moe se nazivati mithyom... kreacija
moe biti privremena, ali nije nestvarna.37

36
ankarina interpretacija vedske filosofije poznata je kao
advaita-vedanta (nedualistika). Esencija tog uenja jeste da su
osobeno ivo bie (iva, sanskrt jiva- dua) i Bog identini. On je
smatrao da su jive istovjetne s Apsolutnom Istinom
(Parabrahmanom) i da u duhovnoj stvarnosti ne postoji razliitost,
individualnost i osobnost. Sve je jedno i svi putevi su isti. U svom
uenju prihvata autoritet Bhagavad-gite ali njegovi komentari
iskrivljuju krajnji zakljuak Gite i on odbacuje mnoge od vedskih
spisa. Zbog tog laganog prijelaza sa budistikog ateizma njegova
filosofija se smatra kompromisom izmeu teizma i ateizma.
Njegovi sljedbenici su i u dananjoj Indiji veoma raireni i
nazivaju se monistima i mayavadijima. Pojavom razliitih
pseudoduhovnjaka, yoga praksi i sl, na zapadu se filozofija
mayavade veoma dobro rairila i pustila korijenje kroz razne
spiritualne grupacije a posebno kroz New Age. Zbog njihovog
snanog uticaja ankarina monistika filosofija se dugo smatrala
esencijom hinduistike duhovnosti. Napisao je dva djela.
Vivekacudamani i poznatu ariraka-bhasyu.
Pripisuju mu se zasluge za vraanje vanosti Veda, posebno
Upaniada.
37
rimad Bhagavatam, sedmo pjevanje, str. 12. (A.C.
Bhaktivedanta Swami Prabhupad).
56
Foht je, u svojoj ontologiji, raspravljao o spoznaji
bezlinog brahmana i njegov ontoloki pristup
umjetnosti i svemiru to dokazuje. Osoba moe
dostii brahmanandu38 njegujui znanje kroz
iscrpne ontoloke analize. Ipak, potpuna spoznaja
brahmana zahtjeva velike strogosti tijela i uma i
potpunu odvojenost i povlaenje od svjetovnih
ulnih uitaka.
On smatra da insistiranje na predmetnosti otuuje
ovjeka kao subjekta od objekta svijeta kojeg je
on dio. Ovako ih bespredmetnost, to utanje,
ponovno u jednom metafizikom smislu spaja u
jedno. Kao i Foht, jedinstvo subjekta i objekta
zastupa i Maljevi smatrajui da su i subjektivitet
i objektivitet krivi to se totalitet prirode raspao.
Upravo tu lei primamljiva ljepota
impersonalistikog osloboenja (moka).
Da li osoba ak i kao metafiziko bie sadri
svoju individualnost i veoma jedinstvenu prirodu
u odnosu sa Potpunom Cjelinom ili treba da
poniti svoju individualnost i stopi (samoponiti

38
Blaenstvo i mir koji dolaze od spoznaje svoje duhovne prirode
i povezanosti s Apsolutom.
57
u Bogu) se s Jednim? Transcendentalni nivo se
moe dostii bez gubitka svoje individualnosti.39
Francuski slikar Rober Lapuad (Lapoujade,
Robert) izjavljuje: Apstrakciju sam napustio
zato to sam postao savreno svjestan da je ono
traenje sopstvenog Ja ista utopija ukoliko se
ne oslanja ni nata odreeno. Ja koje
proizilazi iz niega ne moe se nai. ovjek ne
proistie iz nitavila, on proistie iz stvarnosti,

39
Vedska vainavska filozofija acintya beda abeda tattve.
Istovremeno i nepojmljivo jedinstvo i razliitost. Uveo ju je ri
Krina Caitanya krajem XVI vjeka i tako Madhvina i
Ramanujacaryina teistika filosofija, koja nastupa nakon
ankaracarye, dostie svoj vrhunac i krajnji zakljuak. S tom
filozofijom devocijski teizam dobija svoj konani peat. Sri
Caitanya je najezoteriniji dio Veda, koji govori o intimnim
odnosima due i Boga u duhovnom svijetu, predstavio na
jednostavan i veini ljudi razumljiv nain. Njegovo uenje govori
o nepojmljivom istovremenom jedinstvu i razliitosti Vrhovne
Due, Boga, i pojedine due, jive. Osnova njegovog uenja je
bhakti-yoga, ljubavna razmjena izmeu Boga i Njegovih djelia.
To uenje se smatra raja-vidyom ili kraljevskim znanjem te je
vrhunac i krajnji cilj svakog duhovnog puta. Krajnji cilj ivota,
ljubav prema Bogu i osloboenje od materijalnog svijeta moe se
dostii jedino pjevanjem Njegovih Svetih Imena. Ovo je sr i
krunski dragulj vedskog transcendentalizma.

58
on ivi u svijetu, pripada svijetu, i tek polazei
odatle on moe da pronae sebe.40

Naravno, sama potreba za transcendiranjem

materijalnog svijeta jeste genijalna ali ne
ukljuuje u sebi nuno ukidanje individualnosti.
Empirijska potraga za Apsolutnom Istinom esto
sadri hladni filozofski impersonalizam, i na
drugom kraju, panteistiki sentimentalizam.

40
Likovne sveske, Zavod za udbenike i nastavna sredstva,
Univerzitet umetnosti u Beogradu, 1996.
59
60
 Intuicija nevidljivo ulo
romantiara

Ni sluiti, ni vladati, ve samo posredovati...

Moja ruka je u potpunosti alat jedne dalje sfere.

Paul Klee

Nasuprot matematikom racionalizmu

geometrijske apstrakcije i konstruktivizma
nalazimo romantiarske tendencije i intuitivniji
pristup ukidanju prikazivakog.
Dekson Polok (Pollock, Jackson) , ameriki
slikar, skoro trideset godina poslije prvih
Kandinskijevih eksperimenata s apstrakcijom,
takoer kroz svoje slikarstvo pokuava ukloniti
subjektivno i lino. Moemo li Poloka svrstati
ovdje, meu metafiziare? Poto je njegova
neprestana potraga bila potraga za beskrajem i u
izvjesnom smislu vjenou, a ove kategorije u
svom istom obliku postoje samo izvan okova
materije, u tom smislu moemo ga svrstati ovdje.

61
Kao i njegovi prethodnici elio je izbaciti
traenje reprezentativnih elemenata na njegovim
slikama. Jedan od naina na koji liava slike
prikazivakog aspekta jeste izbacivanje naslova i
numerisanje slike. Na taj nain ljudi bi trebali
gledati u sliku kao u isto slikarstvo lieno svega
prikazivakog.
On je moda najeksplicitnije izrazio svoju
intuitivnu i nagonsku prirodu kroz akciono
slikarstvo ili apstraktni ekspresionizam koji se
zasniva na nadrealistikom naglasku stvaralakog
procesa i ukidanju veza sa geometrijskom
apstrakcijom i kubistikom strukturom. On je
skinuo platno sa tafelaja, hodao po njemu,
prolijevao boju koja je curila iz rupice na kanti
(driping) i usmjerio panju na pokrete ruke. To je
umjetnost komponovanja po intuiciji, umjetnost
nesputanog instinkta, bez svjesne kontrole, te se
taj proces poredi sa seizmografom koji mjeri i
biljei impulse i snagu jednog zemljotresa. Ipak,
upitno je koliko umjetnik totalnom nekontrolom
stvaralakog procesa moe proizvesti djelo koje
e biti estetski snano i vrsto. Onaj dio tog
procesa u kojem Polok sa ogromnog platna bira i
izrezuje dio slike koji e smatrati gotovim

62
djelom, moemo smatrati moda jedinim
racionalnim aktom.
Polokovo slikarstvo moemo gledati i kao
reakciju na racionalistiku prirodu
Mondrijanovog neoplasticizma.
Za razliku od njega Polok zahtjeva bezuslovnu
slobodu neposrednog izraza i impulsa lienu bilo
kakve unaprijed stvorene ideje o formi.
Mondrijan, pa ak u kasnoj fazi i Kandinski,
koriste lenjir i estar dok Polok slobodno hoda po
platnu i proljeva boju. Kontrola racia nasuprot
intuicije i nesputanih emocija.
S te take gledita Poloka moemo nazvati
romantiarom.
Polok postaje slikar beskonanog kosmikog
ritma i moemo rei medij za isti. Nepredmetnost
njegovih slika ga, ontoloki gledano, dovodi u
poziciju slinu Maljeviu i Mondrijanu. Njegove
slike postaju umjetnika bia ne po onome to
prikazuju ve po svojoj ritmikoj ontikoj
strukturi. Prostor na njegovim slikama nema
dubinu, poetak i kraj. On tei rasprostiranju
irinom i duinom. Ta beskonanost u krajnjoj
instanci, ocrtava i samu umjetnikovu linost,
njegovo unutranje stanje, rasutost, ili bolje rei
elju za rasipanjem u beskonanost. Moda bi
63
reenica S. Petrovia, u kojoj opisuje slikarstvo
M. Konjovia, bila korisna u ovom trenutku, a u
kojoj kae: Ono je forma objektivacije u kojoj
su istovremeno prepokriveni beskonani prostor i
veno vreme kao odgovarajui modusi ontoloke
egzistencije41, i tako ukazujui na vezu
slikarevog djela sa Kosmikim. Hans Hofman je
kritikovao Poloka i rekao kako e zato to slika iz
srca njegova inspiracija nestati. Savjetovao mu je
da je bolje da se okrene prirodi kao izvoru
inspiracije, nato je Polok odgovorio: Ja sam
priroda. Njegova tenja da se oslobodi svijeta
predmeta i ljudskih figura dovodi ga do
impersonalistikog manifestovanja kosmosa i
Apsoluta, gdje i on sam svakim atomom svoga
bia osjea taj beskraj i ukida svoju
individualnost. Umjetnik se stopio sa kosmosom.
U svojoj knjizi Sumrak estetike, Stefan
Moravski navodi kako je Rid takoer naao
paralele izmeu principa koji je u V vijeku
utvrdio kineski kritiar Hsieh Ho i pogleda na
svijet Poloka. On konstatuje u oba sluaja
prioritet metafizikog elementa, ili bolje rei u
ovom sluaju, kosmike energije h'i (Ki ili i) a s
41
Petrovi, Sreten, Dekonstrukcija estetike Uvod u ontologiju
stvaralakog ina, Knjievna zadruga, Banja Luka, 2006. str. 802.
64
ijom povezanou se ostvaruje spontanost i
kontakt s objektivnom stvarnou koja nas
okruuje. Naime, Ki u mnogim tradicijama
predstavlja univerzalnu kosmiku energiju, koju
moemo poistovjetiti s poimanjem brahmana, te
tako kontemplativno povezivanje s njom osobi
daje neobino nadahnue, cjelovitost i
spontanost. Drugim rjeima, Ki, u jednom
impersonalnom smislu, povezuje individuu s
kosmosom, mikrokosmos sa makrokosmosom.
Ono to je moda uticalo na Poloka, moemo
saznati i od Tomasonija koji kae da se u
mladosti Polok osim za umjetnost poeo
oduevljavati i za filozofiju Dalekog Istoka i
Indije, te da je itao impersonalistikog filozofa
Krinamurtija (Krishnamurti) a u zrelijoj dobi
Junga i Psihoanalizu. Emerling (Emmerling,
Leonhard) navodi da Polok 1928. u svojoj 16.
godini pohaa Manual Arts High School u Los
Angelesu gdje se sprijateljuje s uiteljem
umjetnosti vanovskim (F.J. de St. Vrain
Schwanovski) koji ga odvodi na predavanja
Krinamurtija, kojeg je Teozofsko drutvo
proglasilo novim mesijom. Godinama kasnije
Polok e naglaavati ogroman uticaj koji su na
njega ostavile teozofske ideje. Godine 1928-29.
65
je pomagao ocu i bratu na geolokim i
topografskim ispitivanjima u Velikom kanjonu i
po cijeloj Kaliforniji. Tomassoni smatra da se
moda upravo u to vrijeme dok je bio u
neposrednom i surovom dodiru s golemim
prostranstvima amerikog Zapada poela javljati
i konkretno izraavati Polokova uporna udnja za
BESKRAJNIM, koja e biti epska osnova
itavog njegovog umjetnikog djela. Na njega je,
takoer, ostavilo uticaj i primitivno slikarstvo
pjeskom, koje su u svojim obredima primjenjivali
Navaho Indijanci. Oni su na tlo sipali pijesak iz
ake, stvarajui deformisane oblike, a cijeli in je
imao transcendentalni smisao. Sam Polok je
svoje slikarstvo opisao kao pokuaj da probudi
energiju prirode. Ed Haris (Harris, Ed) u svom
filmu o Poloku briljantno prikazuje umjetnikov
karakter i njegov strmoglavljujui odlazak u
smrt.

U dosadanjim sluajevima metafiziko se

dostizalo ontikom strukturom umjetnikog
djela, pokuajem ponavljanja ili reprodukovanja
metafizike stvarnosti u mikrokosmosu
umjetnikog djela.

66
S druge strane, pokuaj uvida u metafiziku
stvarnost desio se posredstvom umjetnika koji su
kroz figurativno slikarstvo ovo metafiziko
manifestovali u atmosferi koja proima
umjetniko djelo. Ovdje je dominirala figuracija
te gnoseoloki ili spoznajni aspekt slike i velik
uticaj umjetnikove linosti. Ta atmosfera budi u
nama pomisao ili bolje rei osjeaj o neemu to
prevazilazi ovaj pojavni, naim oima vidljiv,
svijet, i odvodi nas u magijsko, nepoznato i
tajanstveno.
oro de Kiriko (de Chirico, Giorgio) i Karlo
Kara (Carra, Carlo) 1916. godine osnivaju
slikarski pravac poznat kao metafizika kola
scuola metafisica, ija je poetika izgraena na
uticajima romantiarske fantazije (Bocklin,
Klinger i dr.) i iracionalnim pokretima XX
vijeka, dadaizmom i nadrealizmom. De Kiriko u
svojim slikama koristi renesansni perspektivni
prostor, arhitekturu, skulpturalne figure i ljudske
figure kojima obino nedostaje ono ljudsko u
njima. Slike na taj nain dobijaju atmosferu
bezlinosti, tjeskobe i straha.
Prisutan je velik uticaj psihoanalize, simbolizma
snova, te instinkta i emocija. Ovaj romantiarski

67
pristup metafizici koristi se psihologistikim i
subjektivnim pojmovima.
Prevelik subjektivizam, kao u ovom sluaju, nam
pripovjeda o metafizikom aspektu koji je skoro
pa lien boanskog i univerzalnog, te nam prije
lii na suptilni svijet vlastitih umnih tvorevina i
duhova, nego na transcendentalni svijet. U
modernoj umjetnosti na jednoj strani pobjeuju
oblici racionalnog predoavanja fizike i
matematike geometrijska stilizacija i
apstraktna konstrukcija, a nasuprot njoj odlazak
u istu iracionalnu uobrazilju snova i
snovienja: magika umjetnost i razni oblici
nadrealizma.42 Hladni geometrizam uzrokuje
skoro hemijski dezinfikovanu istou, dok
romantiarski psihologizam ili apstraktni
ekspresionizam izaziva buru emocija, sjete,
sentimenta.

42
Nova filozofija umjetnosti Antologija tekstova, Odabrao i
predgovor napisao Danilo Pejovi Nakladni zavod MH, Zagreb,
1972, str. 9.
68
 Kle i transcendiranje optike
pojavnosti

Kle (Klee, Paul) je vjeto sjedinjavao duh i

materiju i pri tom se nesputano kreativno igrao,
ne robujui nuno predmetno-prikazivakom
planu, u klasinom smislu, niti je nuno robovao
zahtjevima bespredmetnog slikarstva. Prividno
infantilne forme njegove umjetnosti bile su izraz
i pokuaj pribliavanja umjetnika djeijoj
nevinosti, istoi i naivnosti u smislu
neposrednog pristupa stvarima. Ipak, iako takve,
one nikada nisu povrno naivne i banalne.
Po uvakoviu, Kle kombinuje dva pristupa u
procesu stvaranja umjetnikog djela, a to su:
1. Racionalizovana konstrukcija (shema,
brojni odnos, geometrijska kompozicija)
2. Intuitivni uvid u pojavnost svijeta i
djela.43
Kle u svom stvaralakom procesu upravo
intuitivnim uvidom transcendira pojavno i crpi

43
uvakovi, Miko, Estetika apstraktnog slikarstva, Narodna
knjiga, Alfa, Beograd, 1998, str. 77.
69
idealno te mu preko racionalizovane sheme daje
vrstu konstrukciju, utjelovljenje i ivot.
Kao rezultat tog premoivanja nastaje Kleov
specifian simbolizam.
Na taj nain uvakovi smatra da Kle izvjesne
suprostavljenosti u djelu pokuava da savlada
uvoenjem neeg treeg, medijalnog, to
odgovara sredinjem putu u taoizmu i budizmu.
Naime, Kleu je vano smjetanje formalnih
rjeenja u dimenziju znaenjskog i na taj nain
znaenjski aspekti ine da njegova djela veinom
nisu u potpunosti apstraktna.
On godinama marljivo i strpljivo radi na svojim
slikama i grafikama, a posebno na prouavanju
boje, i tek nakon putovanja u Tunis, oko 1914, on
doivljava duboko slikarsko iskustvo i po prvi
put sebe poinje doivljavati kao pravog slikara
koji vjeruje u svoja izraajna sredstva.
Kle u temelje svoje umjetnosti postavlja
racionalnu armaturu u koju kasnije ulijeva
intuitivno. Rezultat te vrste osnove njegove
umjetnosti jeste snaan estetski doivljaj
njegovih slika, isprepleten otroumnom
misaonou i djeijom igrom i iskrenou
umjetnika. Njegovo iskustvo metafizike
predstavlja spoj prouavanja racionalnih
70
zakonitosti svemira i ontolokih analiza zajedno
sa romantino-panteistikim doivljajem prirode.
Takva umjetnost nije ni filozofski hladna ni
romantino sentimentalna. Takva spoznaja
metafizikog ipak nije potpuna ali jeste vie
panteistika i tako izbjegavajui krutu
bezoblinost kroz ukidanje ljudskosti i prirode
ostaje toplije personalna. Panteizam ne
dozvoljava kreiranje impersonalne koncepcije
Apsolutne Istine, ve je prebacuje na podruje
materijalne energije. Tako ona ostaje doivljena
personalno kroz svijet prirode, ljudi i ivotinja.
Iako je i u panteizmu Apsolut bezlino naelo
koje proima prirodu i bia on ne ostaje doivljen
impersonalno upravo zbog te snane svjesnosti za
druge ive oblike. Tako u krajnjoj instanci
personalizam predstavlja najvii oblik panteizma.
Za razliku od deizma, u ovoj religiji (panteizmu)
jo postoji misterij i molitva. Ali izoliranost
ovjekova, njegova naputenost od Boga, jedva je
manje zastraujua, a otuenje i zahlaenje
njegova svijeta jedva su manje veliki.44
Ono to je zajedniko Kandinskom i Kleu jest
tanka nit koja ih vee sa starom umjetnou te
44
Sedlmayr, Hans, Gubljenje sredita, Verbum, Split, 2001, str.
223.
71
tako njihovo nepredmetno slikarstvo nije bez
znaenja i stoga to jo nije isto slikarstvo te
predstavlja most ili granicu izmeu predmetne i
nepredmetne umjetnosti.
Ono to Kandinskog pribliava, iako u neznatnoj
mjeri i na drugi nain, Kleovom simbolizmu jeste
njegovo razlikovanje dvije vrste oblika. On
smatra da postoji oblik kao ogranienje (ili slui
cilju da kroz ovo ogranienje iz povrine isijee
materijalni predmet) i oblik ostaje apstraktan, tj.
on ne oznaava realni predmet ve potpuno
apstraktno bie... kvadrat, romb, krug.45
Jo tada oko 1912. godine on pie: Umjetnik se
danas ne moe zadovoljiti samo isto apstraktnim
oblicima. Ovi oblici su mu isuvie neprecizni.
Ako se ogranii iskljuivo na neprecizno, liie se
ostalih mogunosti, iskljuie isto ljudsko i time
osiromaiti svoja izraajna sredstva... Meutim,
svjesni umjetnik, koji se ne moe zadovoljiti
zapisivanjem materijalnog predmeta, bezuslovno
nastoji da predstavljenom predmetu da izraz, to
se prije zvalo idealizovanje, kasnije stilizovanje,
a sutra e se zvati nekako drugaije.46 On dalje

45
Kandinski, Vasilij, O duhovnom u umjetnosti, Esotheria,
Beograd, I izdanje, 1996, str. 79.
46
Isto, str 79-80.
72
govori o tome kako organski oblik biva vie
potisnut, to iz pozadine jae nastupa apstraktno i
dobija na zvunosti. Drugim rijeima on smatra
da oblik ne moe opstati kao totalno obezlien,
niti kao potpuno podraavanje prirode. Kasnije
oko 1920. godine poslije uticaja ruskih
konstruktivista njegovi oblici imaju sve manje
veze sa svijetom predmeta. Kod Kandinskog
nalazimo slinost sa Kleovim aspektima koji
dovode do ostvarivanja njegovog rada. Obojica
smatraju da se ostvarenje savrenosti dostie
ravnoteom subjektivnog i objektivnog, idealnog
i ulnog, intuitivnog (unutranji zvuk oblika) i
racionalnog... forme i sadraja. Oni uzimaju
predmet iz prirode i udahnjuju mu viu duhovnu
prirodu te transcendiraju materijalnu pojavnost.
Kandinski zahtjeva da na mjestima gdje
ravnoduni zvuk predmeta slabi zvuk
apstraktnog 47 pronaemo drugi predmet ili bi
uopte cijelu formu trebali da ostavimo
apstraktnom. Dalje, put koji vodi ka slikarstvu
Kandinski objanjava kao put koji se nalazi
izmeu, s njegove desne strane, iste apstrakcije i
s njegove lijeve strane, iste realistike, a izmeu
47
Kandinski, Vasilij, O duhovnom u umjetnosti, Esotheria,
Beograd, I izdanje, 1996, str. 83.
73
njih beskonana dubina, sloboda, irina i
carstvo mogunosti48.
Obojica ukazuju na vjeni dijalog izmeu tih
krajnosti. Kleov apstraktni geometrizam nas ne
ostavlja u bezosjeajnoj praznini ili tjeskobi.

48
Isto, str. 129.
74
 Rezime
Da bismo rezimirali i zakljuili prethodni sadraj
moemo postaviti nekoliko pitanja i vidjeti kakav
e biti odgovor. S obzirom na znaenjski aspekt
slike apstraktna se umjetnost, prema Sedlmajeru,
dijeli na nepredmetnu sa znaenjem i
nepredmetnu bez znaenja. Kada bismo morali
grubo odrediti moemo rei da u prvu grupu
spadaju djelo Kandinskog i Klea dok Maljevi,
Mondrijan i Polok spadaju u ovu drugu, bez
znaenja.
Ostvarenje istoe, apsolutnosti i autonomije
slike zahtijevalo je izbacivanje plastikog
elementa te izbacivanje prikazivanja i znaenja i
potpuni raskid sa starom umjetnou. Dostizanje
metafizikih sfera, ukidanjem prethodno
navedenih elemenata, i ostvarivanje nove
stvarnosti, zahtjevalo je u veoj ili manjoj mjeri
ukidanje svega linog i umjetnikove osobnosti.
Da li je cilj postignut? I koji su rezultati ove
prakse?
Postoji li autonomija ili je stvorena nova
heteronomija? I postoji li metafizika potpunost
ili tek metafiziki svijet impersonalne praznine?

75
Veina ove umjetnosti pala je u heteronomiju
mnogo strou od one pod kojom je bila stara
umjetnost, a to je heteronomija geometrije
(Sedlmajer). Tenje za purizmom imaju za
posljedicu odlazak u metafiziku prazninu.
Spoznaju metafizikog nije mogue u potpunosti
ostvariti kada su u pitanju empirijski metodi, tako
da nisu svi na isti nain shvatali i interpretirali
onostrano.
Kod Maljevia i Mondrijana, pod uticajem raznih
interpretacija filozofije advaita-vedante
(monizma) i raznih interpretacija budizma, biva
shvaeno kao impersonalna praznina (sve je
jedno) i nitavilo.
Kod Kandinskog, duhovno i boansko ima vie
vezu sa pobonim aspektom te je u njegovom
spisu O duhovnom u umjetnosti predstavljeno i
doivljeno vie kroz etiku dimenziju i kao
summum bonum (najvie dobro).
Polok je boansko-univerzalno, takoer doivio,
kroz stapanje s prirodom, kao bezlino, koje je
uvijek pulsirajue u dinaminom i beskonanom
ritmu (kretanju).
Kod De Kirika i metafizike kole ta metafizika
stvarnost je poput panteistikog shvatanja svuda
prisutna, pa ak i u neivim stvarima, ali takoer
76
preko njihovih psihologiziranja i atmosfere
metafizike usamljenosti, prikazana je kao
bezlino naelo, ak strano i tjeskobno. Tako je
preputena psihoanalizi i sentimentalizmu.
Kle kae da: On (umjetnik) tada stvara djelo ili
uestvuje u stvaranju djela koja su odraz Bojeg
djela.49 On umjetnika i njegovo djelo doivljava
kroz neprestani dijalog s prirodom, koju u
panteistikoj viziji poistovjeuje sa sveprisutnim
bezlinim Bogom. Tako njegovo djelo
predstavlja mikrokosmos te panteistike vizije.
On, a moemo rei i Kandinski, ne odlaze u istu
nepredmetnu sliku nego vie zauzimaju nekakvu
poziciju koja postoji izmeu dvije prethodno
navedene krajnosti.
Veina slikara apstrakcije, koje sam naveo u tekstu,
bjee od robovanja materijalistikoj trci i
prikazivanju prolaznog svijeta i odgovore trae u
introspekciji, s onu stranu plata fizike materijalne
percepcije. Ta vrsta spoznaje i sree koja dolazi od
nje, koja nije materijalne prirode, se zove srea
osloboenja, ili na sanskritu brahmananda.

49
uvakovi, Miko, Estetika apstraktnog slikarstva, Narodna
knjiga, Alfa, Beograd, 1998, str. 77.

77
Brahmananda poinje kada osoba shvati da ona
nije materijalno tijelo i um ve vjena duhovna
dua. Shvativi da je njeno pravo jastvo besmrtno,
tada je slobodna od mnotva bijeda koje mue ljude
zbog njihovog straha od smrti. Ali dostizanje
potpune brahmanande zahtjeva mnogo vie od
samo teoretskog razumijevanja due. Osoba treba
biti odvojena od svjetovnih poslova i vrsto situirati
svoju svjesnost na nivou vjenog postojanja
(Brahman). Brahmananda se moe dostii
praktikujui ili jnana-yogu (njegovanje znanja o
Apsolutnoj Istini kroz iscrpne ontoloke analize), ili
dhyana-yogu (meditacijom na Apsolutnu Istinu u
Njegovom impersonalnom obliku), ili
kombinacijom jednog i drugog. Ontoloke analize,
kojima se pronalazi struktura i nain postojanja
nekog bia, podrazumijevaju proces apstrahovanja
od svega nebitnog to bi zasmetalo na tom putu i
tako je taj proces slian procesu jnani (gjani,
impersonalistikog) filozofa koji koriste sistem
neti neti(ne to, ne to, to nije duh, to nije
Brahman) u potrazi za brahmanom. Taj put je
aroha-panta, induktivni put, kojim se koriste i
pioniri apstraktne slike. Oni u potrazi za sutinom i
apsolutom iste sve to im smeta a to je u ovom
sluaju predmetno-prikazivaki plan, svijet oblika.

78
Oni koji tragaju za brahmanandom tragaju za
slobodom. Tako treba apsorbovati um u vjenu
duhovnu prirodu, koja je ista i neizdiferencirana
svjesnost (Brahman). Tako se dostie radostan
osjeaj olakanja koji je jednak olakanju koje
osjea osoba koja skine teak teret sa svojih lea
nakon dugog i bolnog putovanja (Suhotra Swami).
Na nesreu, poto potpuna negacija materijalnog
zaplitanja ne osigurava jastvu istinsko uivanje,
tada ne moe donijeti niti trajni uitak. Prema tome,
prema krajnjem vedskom zakljuku, brahmananda
nije savrena i potpuna. Ona prua sreu i
blaenstvo ali poto u tom sluaju nedostaje
personalna razmjena sa Apsolutnom Istinom,
Bogom kao osobom, i sa svijetom duhovnih oblika,
ona ne traje dugo i osoba ponovo trai uitak kroz
materijalistike odnose i materijalistike oblike.
elja za aktivnim uivanjem postepeno narasta u
umu i odvlai panju osobe ponovo u kraljevstvo
ulnog uivanja.
Zbog toga Bhagavata Purana i Bhagavad Gita
preporuuju yukta vairagya princip, povezivanje
svega, naravno povoljnog, u odnos sa Apsolutnom
Istinom, Bogom. Na taj nain se koritenjem
svakodnevnih stvari u korist Apsoluta transcendira
materija.

79
rila Rupa Goswami50 nas pouava:

ih yasya harer dsye

karmana manas vc
nikhilsv apy avasthsu
jivan muktah sa ucyate51

Na taj nain, iako u materijalnom tijelu i

okolnostima, posveujui u potpunosti djelatnosti
svog tijela (karmana), uma (manasa), i govora
(vaca) Svevinjem Gospodinu, osoba biva
osloboena i dostie transcendentalni nivo (jivan
muktah sa ucyate) bez potrebe za suhoparnim
strogostima kakve impersonalistiki sljedbenici
filozofije advaita-vedante zahtjevaju i praktikuju u
potrazi za osloboenjem u stapanju sa Brahmanom.
Tenja za osloboenjem slike od sve predmetnosti i
dostizanje potpune neobjektnosti filozofski je
jednaka potrazi za bramanandom, osloboenjem od

50
Srila Rupa Goswami se rodio 1489. god. u selu Baklacandra
dvipi u Bengalu. Najznaajniji je pjesnik i teolog Caitanya
vainavizma. U mladosti je napisao komediju (Danakeli-
kaumudi) i dvije narativne poeme (Uddhava-sandea i
Hamsaduta), dok je u svojoj zrelijoj dobi napisao teoloke studije
(Bhakti-rasamrta sindhu, Ujjvala-nilamani i Laghu-bhavatamrta),
drame (Vidagdha-nilamani i Lalita-madhava), zbirku lirskih
pjesama (Stava-mala) i antologiju stihova (Padyavali).
51
Srila Rupa Goswami, Bhakti-rasamrta-sindhu .
80
bijeda i nesavrenosti materijalnog postojanja. Ona
se ostvaruje, moda najbolje, na Maljevievom
bijelom platnu.
Ono to bi moda najbolje ilustriralo
impersonalni i nihilistiki duh koji je zahvatio
modernog ovjeka bile bi rijei Sedlmajera
(Sedlmayr, Hans): I u tome se odaje tipina
crta moderne imaginacije, kojoj vie ni ovjek in
concreto nije toliko vaan kao to ljudsko, koja
vie ne vjeruje u Boga, no vjeruje u boansko, u
boanstvenost. To je napomena koja bi zasluila
da je se dublje promisli: realni svijet u kojemu bi
bilo boanskog, ljudskog, enskog, biljnog,
mjeseastog, no ne bi bilo sunca, ni mjeseca, ni
bilja, ni ena, ni ljudi, ni Boga, bio bi u pravom
smislu neugodno sablasan svijet.52
U panteizmu i deizmu 18. vijeka raskopana je
provalija izmeu Boga i ovjeka. Najprije, ideja
Boga izgleda puno istija i uzvienija od
osobnoga Boga...Bog postaje istovjetan sa
svemirom i razliva se u svemir.53

52
Nova filozofija umjetnosti Antologija tekstova, uredio Danilo
Pejovi, Revolucija moderne umjetnosti, Sedlmayr, Hans,
Nakladni Zavod MH, 1972, str. 111.
53
Sedlmayr, Hans, Gubljenje sredita, Verbum, Split, 2001, str.
215-217.
81
Naime, ovo je fenomen koji postoji od davnina i
takve tendencije su postojale u ovjeku oduvijek.
Primjer za to nam je svekolika vedska literatura
stara nekoliko hiljada godina te budistika uenja
i ankaraaryina impersonalistika tumaenja
Veda. To je fenomen s kojim se vedski
personalizam oduvijek sueljavao, a danas
impersonalizam ivi kroz njuejd filozofiju.
Reeno je da je taj bezlini Brahman udaljena
spoznaja Apsolutne Istine. Iako naizgled lien
energije, Brahman ustvari posjeduje razne
energije koje djeluju pod upravom znanja i
neznanja. Zbog ovih razliitih energija
neprestano se manifestuju vidya (znanje) i avidya
(neznanje), koje su vrlo lijepo opisane u
Iopanisadi. Tamo je reeno da ponekad, zbog
avidye ili siromanoga znanja, osoba prihvata
Apsolutnu Istinu kao, prvobitno, bezlinu. Ali
ustvari, bezlina i lina spoznaja se razvijaju
srazmjerno razvoju predanog sluenja. to vie
razvijamo predano sluenje, vie prilazimo
Apsolutnoj Istini, koja se u poetku, kad
spoznamo Apsolutnu Istinu izdaleka, manifestuje
kao bezlina...Kad jo vie napreduje, moe

82
spoznati da je Apsolutna Istina osoba koja
posjeduje mnoge energije.54
Upaniade potvruju da treba da prodremo kroz
bljetavi sjaj Brahmana prije nego to moemo
da ugledamo pravo lice Apsolutne Istine.
Samo ljubav prema Apsolutnoj Istini i odnos sa
Njom moe osobu izdii iznad njegovih linih i
zemaljskih granica, a da ne izgubi svoju
personalnost (osobnost; ljudskost). Svi ostali
pokuaji da se nadiu (transcendiraju) lina
ogranienja zavravaju u impersonalizmu.
Bodrijar smatra da umjetnost koja se igrala
svojim vlastitim nestajanjem i nestajanjem
svojega predmeta jo je uvijek bila veliko djelo...
Najvei dio savremene umjetnosti bavi se
prisvajanjem banalnosti, otpadaka i
mediokritetstva kao vrijednosti i kao ideologije.
U tim bezbrojnim instalacijama i performansama
nema niega drugog do igre kompromisa sa
stanjem stvari, istovremenim sa svim prolim
formama povijesti umjetnosti.55

54
rimad-Bhagavatam, etvrto pjevanje-1. dio, stih 4.9.16,
smisao: A.C.Bhaktivedanta Swami Srila Prabhupada, A.G.Mato,
Samobor, 1990, str. 266.
55
Jean Baudrillard, L complot de l art (Urota umjetnosti), Sens et
Tonka, 2005, s francuskog preveo Mario Kopi
83
Osvrui se na Mondrijana, Maljevia,
Kandinskog i jo mnoge i uporeujui ih sa
dananjim tendencijama umjetnosti koja je usljed
globalizacije i okcidentalizacije svakog oka
zemaljske kugle izgubila u veini sluajeva
kompas, moemo ih smatrati iznimnima te
neobinim umjetnicima i empirijskim filozofima.
Njihova umjetnost je, iako nihilistiki i
impersonalistiki obojena, jo uvijek
predstavljala pokuaj apoteoze krajnjeg
savrenstva i ideala da uvijek moemo i trebamo
teiti boljem.
Najbolji primjer potrage za spoznajom Brahmana
u vedskoj literaturi su etvorica Kumara koji su
se pridravajui se zavjeta celibata, podvrgnuli
otrim pokorama kako bi spoznali Apsolutnu
Istinu i svojim primjerom pouili nas procesu
spoznaje Brahmana.
Za krajnje savrenstvo potrebno je mnogo vie i
A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada nam u
komentarima na ri Upadeamritu rila Rupe
Goswamija ukazuje na to da se kroz oi rimad
Bhagavatama (Bhagavat Purane), krajnjeg
zakljuka svih vedskih spisa, elje za proirenjem
uma kroz usavravanje mistike yoge, stapanjem
s bitkom Brahmana ili postizanjem materijalnog
84
napretka ubrajaju u kategoriju pohlepe (laulye).
Svi pokuaji da se postignu takve dobrobiti ili
takozvani duhovni napredak jesu zapreke na putu
spoznaje Bhagavana, personalnog aspekta
Apsolutne istine. To je krajnji zakljuak vedskih
spisa. Drugim rjeima, i rutiji (etiri Vede,
Upaniade...) i smrtiji (Itihase ( 18 Purana,
Bhagavad-gita, Mahabharata)), iako preporuuju
ponekad naizgled razliite ciljeve i razliite
metode prileenja Apsolutnoj istini te je
prikazuju u razliitim aspektima, imaju za cilj
navesti iskrenog tragaoca na bezuslovnu predaju
(atma nivedanam) personalnom aspektu
Apsolutne istine, Bhagavanu, Sri Krini, kroz
postepeno razvijenje znanja i odvojenosti od
materije.
Stoga, poto se ovaj tekst bavio vedskom
perspektivom u odnosu na zaetke nemimetike,
nepredmetne umjetnosti moemo rei da nas
Vede upuuju na to da bespredmetnost u
duhovnoj realnosti i kada se dostie, nije krajnja i
da osoba treba tragati za svijetom
transcendentalnih, duhovnih oblika i osoba, jer e
jedino tako kuati krajnju sreu i
transcendentalno blaenstvo.

85
86
 Iz recenzije

U ovom obimom nevelikom, ali nauno, znaenjski i

smisaono pregnantnom teorijskom rukopisu
filosofsko-umjetnikih i dalekosenih kulturolokih
implikacija autor se na odvaan, zreo i atraktivan
nain suoio sa istraivanjem i propitivanjem
fundamentalnog pitanja i problema komunikacije i
spajanja repera dijametralno udaljenih civilizacija
Istoka i Zapada, njihovog zajednikog traganja i
otkria na razliitom putu starog i modernog,
duhovne filosofije i moderne likovne kulture.

Ve na poetku uvodei nas u fokusirano pitanje sam

on eksplicitno svoj misaoni napor odreuje kao
nastojanje i pokuaj da se filosofija apstraktne, resp.
bespredmetne umjetnosti sagleda oima vedske
filosofije. Prema tome, u oba sluaja rije je o
filosofiji i njenom spajanju sa samom sobom, dakako
preko specifine, rekli bismo filosofske
(apstraktne) umjetnosti, ali i kroz poznatu,
racionalistikom evropskom umu i duhu ipak jo
nedovoljno rasvijetljenu vedsku duhovnu filosofiju, u
kojoj se itekako mogu nai zajedniki elementi sa
87
modernom apstraktnom likovnom umjetnou. (U tom
smislu moemo s razlogom tvrditi da, premda se
helenska kultura uobiajeno tretira kao do kraja
originalna, ipak ona, kao poetak i osnova evropske,
u sebi nosi dijelove, pa unekoliko i proishodi i iz
elemenata one dalekoistone i vedske, elemenata koji
su se u njoj tek prelomili na specifian i originalan
nain.)
Sadrajno rukopis je sazdan od nekoliko manjih
odjeljaka, koji sa razliitih aspekata bacaju svjetlo na
njegovu glavnu temu, a to je ne samo da se smisao i
krajnji filosofski i estetiki dometi apstraktne
umjetnosti dovedu u vezu sa izvornim duhom i
filosofskim osnovama ivueg dalekoistonog
vedizma, nego i da se oni, u isto vrijeme, sagledaju i
interpretiraju u kontekstu njegove metafizike i
ontoloke strukture. Zapravo, u spisu se fokusirani
fenomen i problem ne propituje samo i tek iz premisa
odreene filosofske spekulacije i apstrakcije, ve se u
ispitivanje uvodi i do kraja dosljedno ostvaruje
filosofsko-ontoloko gledite realne i stvarne
ontologije u duhovnom i intelektualnom prostoru
svijeta ivota.

Izlaui metafiziku koncepciju apstraktne umjetnosti

autor navodi Kleovu tvrdnju da umjetnost u svom
transcendiranju materijalnog stvari tek ini vidljivim,
zatim de Kirikovu o uobiajenom i metafizikom
aspektu stvari, te ono zajedniko brojnim uenjima i
88
tradicijama od vedske filosofije, Platona,
upaniadskih mislilaca, taoizma, budizma,
hrianstva i sufizma, gdje se uspostavlja razlika
spavanja i buenja, privremenog i vjenog svijeta i
njegovog identiteta, prolaznog i tjeskobnog s jedne i
idealnog a stvarnog s druge strane, vidljivog oblika i
budne linije i boje. On nesumnjivo na odreenom
zavidnom nivou ovdje pokazuje poznavanje vedske
literature i uenja njenog transcendentalnog i
metafizikog znanja koje navodi i kojim potkrepljuje
svoje tvrdnje dovodei ga u vezu sa filosofskim
gleditima i umjetnikom praksom Pita Mondrijana,
koji posebno pod uticajem filosofije teosofa i uenja
enmakersa traga za likom harmonije onostranog
prostora i svijeta.

Polazei od toga da je jedno od glavnih obiljeja

filosofije apstraktne umjetnosti odreena spoznaja
izvan prostorno-vremenske realnosti (istina
nepotpuna i nesavrena), Vinketa pravi mali osvrt na
tri aspekta odnosno nivoa nepodvojene supstance
apsolutne istine, u kojem kroz analizu i tumaenje
pokazuje vrijednost Brahmana kao impersonalnog
aspekta pomenute istine, najvie intelektualne
spoznaje, sveobuhvatnog bitka i djelimine spoznaje
Boga, slino Paramatmi kao spoznajnom pojmu nad-
due u obliku savjesti, intuicije ili instinkta u srcima
svih ivih bia, da bi se najvia spoznajna vrijednost
(to u sebi sjedinjuje prethodne nivoe) otkrila tek u
89
Bhagavanu kao saznanju svevinje linosti Boga, to
jest kao stvaranja Boga kao osobe u beskonanoj
ljepoti, znanju, snazi, slavi, bogatstvu i zasebnosti.

dr Bogomir uki, prof. estetike

90
 O autoru

Diplomirao Slikarstvo u klasi profesora Radomira

Kneevia na Akademiji Umjetnosti u Banja Luci
2006. god. Dobitnik je nagrade Akademije
Umjetnosti za grafiku 2002. godine i za slikarstvo
2005. godine. Nekoliko puta samostalno izlagao i
uestvovao na vie kolektivnih izlobi. Od 2006. do
2009. god. prouava Vede u Centru za vedske
studuje , Zagreb. Uenik je HH Sacinandana
Swamija, Gaudiya Vaishnava sannyasija i gurua u
uenikom naslijeu Brahma-Madhva-Gaudiya
sampradaye. 2013. god. provodi dva mjeseca u
Indiji na studijskom putovanju po sjeveroistoku,
obilazei drevna mjesta vedske kulture i duhovne
tradicije poput Vrndavana, Mayapura, i dr., u
dravama Uttar Pradhesh, Zapadni Bengal, Assam,
Meghalaya, Tripura.

91
92
 LITERATURA

1. A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada,

Drevna mudrost iz Indije 1. deo: Uenja Sri
Caitanye, The BBT, Vaduz, Zagreb,1982.
2. A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada, Raja
vidya kralj znanja, Garuda, Zagreb, 1986.
3. Bhagavad gita kakva jest, sa komentarima
A.C.Bhaktivedanta Swami Srila Prabhupada,
The BBT, Centar za vedske studije Zagreb,
1995.
4. Bhakti Tirtha Swami, Osvrti na sveta uenja
IV - Sri Isopanisad, Bhaktivedanta, Zagreb,
2005.
5. Bihalji-Merin, Oto, Jedinstvo sveta u viziji
umetnosti, Nolit, Beograd, 1974.
6. Bogdanovi, Kosta uri, Bojana, Teorija
Forme, Zavod za udbenike i nastavna
sredstva Beograd, 1999.
7. Damnjanovi, Milan, Strujanja u savremenoj
estetici, Naprijed, Zagreb, 1966.
8. Difren, Mikel, Oko i uho, Glas, Banja Luka,
1989.
9. Dorfles, Gillo, Oscilacije ukusa i moderne
umjetnosti, Mladost, Zagreb, 1963.
10. Dr. T. D. Singh, God is a person, The
Bhaktivedanta Institute, Kolkata, 2006.

93
11. Drini, Miroslav, Kriza i kraj umjetnosti,
Filozofski fakultet Banja Luka, 2002.
12. uki, Bogomir, Estetike teme, IP Oktoih
KIZ Kultura, Beograd, 1999.
13. Emmerling, Leonhard, Pollock, Jackson,
Taschen Gmbh, Koln, 2007.
14. Fink, Eugen, Osnovni fenomeni ljudskog
postojanja, Nolit, Beograd, 1984.
15. Focht, Ivan, Moderna umetnost kao ontoloki
problem, Institut drutvenih nauka, Beograd,
1965.
16. Focht, Ivan, Tajna umjetnosti, kolska knjiga,
Zagreb, 1976.
17. Focht, Ivan, Uvod u estetiku, Svjetlost,
Sarajevo, 1984.
18. Goswami, Satsvarupa dasa, Elements of vedic
thougut and culture, The BBT International,
1995.
19. Goswami, Satsvarupa dasa, Readings in
Vedic Literature, The BBT International,
Mumbai, 2000.
20. Gvido Morpurgo-Taljabue, Savremena
estetika, Nolit, Beograd, 1968.
21. H.H. Arnason, Istorija umetnosti, BIGZ,
Beograd, 1975.
22. H.W. Janson, Istorija umetnosti, Prosveta,
Beograd, 1986.
23. Hamvas, Bela, Scientia sacra I, Dereta,
Beograd, 1999.
94
24. Hes, Valter, Dokumenti za razumevanje
modernog slikarstva, Izdavako-informativni
centar studenata ICS, Beograd, 1978.
25. Kandinski, Vasilij, O duhovnom u
umjetnosti, Esotheria, Beograd, I izdanje,
1996.
26. Kle, Paul, Zapisi o umetnosti , Esotheria, IV
izdanje, Beograd, 2004.
27. Kloc, Hajnrih, Umetnost u XX veku, Svetovi,
Novi Sad, 1995.
28. Krina Dvaipayana Vyasa, rimad-
Bhagavatam, Pjevanja 1 10 (19 tomova), sa
komentarima A.C. Bhaktivedanta Swami
Srila Prabhupada, A.G. Mato, Samobor,
1990.
29. Labus, Mladen, Ontologijski prilaz
umjetnosti u djelu Ivana Fochta, Filozofska
istraivanja 99 god. 25 (2005) Sv. 4 (901-
912), Zagreb.
30. Locana dasa Thakura, Sri Caitanya Mangala,
Sarajevo, 2007.
31. Malevich, Kazimir, "I am the Beginning ...",
u K. S. Malevich, The Artist, Infinity,
Suprematism. Unpublished writings 1913
33, Vol. IV, Copenhagen, 1978, priredio
Troels Andersen, str. 1227, Prevela
Aleksandra iri

95
32. Maljevi, Kazimir, Bog nije zbaen,
Odeljenje za istoriju umetnosti Filozofskog
fakulteta u Beogradu, Beograd, 1983.
33. Moravski, Stefan, Sumrak estetike, Novi
Glas, Banja Luka, 1990.
34. Neret, Gilles, Maljevi, Taschen Gmbh,
Koln, 2007.
35. Nova filozofija umjetnosti Antologija
tekstova, Odabrao i predgovor napisao Danilo
Pejovi, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1972.
36. Partsch, Susanna, Klee, Benedikt Taschen
Verlag GmbH, 2000.
37. Petrovi, Sreten, Dekonstrukcija estetike
Uvod u ontologiju stvaralakog ina,
Knjievna zadruga, Banja Luka, 2006.
38. Platon, Fedon ili o dui, predgovor Dr. Milo
N. uri, BIGZ, Beograd 1976.
39. Ravindra-svarupa dasa, Endless Love-
collected essays 1978-1983, Bhaktivedanta
Book Trust, Juhu, Bombay, 1984.
40. Rid, Herbert, Umjetnost i otuenje, Mladost,
Zagreb, 1975.
41. Rid,Herbert, Istorija modernog slikarstva - od
Sezana do Pikasa, Izdavaki zavod
"Jugoslavija", Beograd, 1967.
42. Rosen, Steven, The six Goswamis of
Vrindavan, FOLK Books, Brooklyn, 1990.

96
43. Sacinandana Swami, Bhakti Rasayana
Spiritual tonic, Saranagati publishing,
Abentheuer, Germany, 2006.
44. Sacinandana Swami, Put velikog rastanka,
The BBT, CVS Zagreb, 2002.
45. San, java i buenje, priredio Duan Pajin,
Deje novine, Gornji Milanovac, 1991.
46. Sedlmayr, Hans, Gubljenje sredita, Verbum,
Split, 2001.
47. Seuphor, Michel, Mondrijan, slike, Nolit,
Beograd, 1961.
48. Sri Brahma Samhita, peto poglavlje sa
tumaenjima Srila Rupe Goswamija,
Sarajevo, 2004.
49. Sri Isopanisad, sa komentarima A. C.
Bhaktivedanta Swami Prabhupada, The BBT,
Zagreb, 1993.
50. Srila Bhaktivinoda Thakura, Bhagavata
boanska filozofija, etika i teologija, Udruga
Veda, Zagreb, 2003.
51. Srila Bhaktivinoda Thakura, Prema Pradipa,
Sarajevo, 2008.
52. Srila Bhaktivinoda Thakura, aranagati,
Centar za vedske studije Zagreb, 2003.
53. Srila Krsnadas Kaviraj Gosvami, Sri Caitanya
Caritamrta (Adi, Madhya i Antya lila (13
tomova)), sa komentarima A.C.Bhaktivedanta
Swami Srila Prabhupada, The BBT- Garuda,
Zagreb, 1991.
97
54. Srila Rupa Goswami, Sri Upadesamrita
(Nektar uputa), sa komentarima A. C.
Bhaktivedanta Swami Prabhupada, VVZ
Zagreb, 2005.
55. Srila Vrndavan das Thakura, Sri Nityananda
Caritamrta, Sarajevo, 2003.
56. Suhotra Swami, Dimensions of Good and
Evil, Bhaktivedanta VedaBase, 2003.
57. Suhotra Swami, Substance and Shadow,
Bhaktivedanta VedaBase, 2003.
58. Suhotra Swami, Transcendental Personalism,
Bhaktivedanta VedaBase, 2003.
59. Svijet umjetnosti Marksistike
interpretacije, izbor tekstova Ante Marui,
Zagreb, 1976.
60. uvakovi, Miko, Estetika apstraktnog
slikarstva, Narodna knjiga, Alfa, Beograd,
1998.
61. Trifunovi, Lazar, Slikarski pravci XX vjeka,
Pritina, 1982.
62. Uzelac, Milan, Filozofija poslednje
umetnosti, Veris studio, Novi Sad, 2010.
63. Valije, Dora, Apstraktna umetnost,
Metaphysica, Beograd, 2006.
64. Vili, Nataa, Filosofija (djela) umjetnosti,
Kasper, Banja Luka, 2009.

98
99