Professional Documents
Culture Documents
BOJE
TUGE
S ilvia ga je prvi put ugledala prije nekoliko dana i odmah pomislila na Apolona. I tada je
bilo rano jutro kao i danas. Vidjela ga je kako koraa pustom plaom obasjanom suncem, nalik na
antikog boga koji je upravo siao s Olimpa. Nije je ni primijetio, jer je sasvim sama sjedila na visokom
kamenitom lukobranu. Oi su mu bile plave poput najplavljih morskih dubina, dok mu je lice bilo,
naprosto, savreno. Kosa boje tamnog zlata je na sasvim odgovarajui nain upotpunjavala njegov,
gotovo nestvarno lijep izgled. Na sebi je imao samo kratak tamnoplavi orts, koji je jo vie isticao
njegovo snano, savreno graeno tijelo. Naravno, nije se usuivala da mu se obrati. Bila je
zadovoljna to joj se pruila prilika da sjedi na ivici lukobrana i posmatra ga kako svakog jutra eta
stazom koja je vodila od hotela do plae. Kad bi stigao do vode, peskir koji je nosio preko ramena ba-
cio bi na pijesak i pohitao prema talasima. Tog jutra je znala da vie ne moe utjeti. Obuzela ju je
neodoljiva potreba da mu se obrati.
- Nemoj da ide u vodu! - doviknula je.
Naglo se okrenuo, dok su mu oi potamnjele i ispunile se uenjem.
Na trenutak se pokajala to mu se obratila, a onda mu je izraz na licu sasvim omekao. Sa simpatijom
je gledao sitnu, tamnokosu djevojicu koja je sjedila na lukobranu, dok su mu se obrve radoznalo
podigle.
- Govori li ti to meni? - dobacio je veselo i paljivije je odmjerio.
Pretpostavio je da nema vie od devet godina, jer je bila veoma sitna.
Imala je prekrasne sive oi uokvirene austim, crnim trepavicama. Dugaka crna kosa bezbrino
Jje padala na ramena i sputala se sve do struka. Kao omaijan, posmatrao je te prelijepe oi koje
su izgledale kao ispunjene srebrom. Klimnula je glavom, a onda oborila pogled.
- Nemoj danas da ide u vodu - rekla je tiho. - Doi e opasni havajski ratnici i odvest e te
zauvijek.
Zna, oni dolaze svake godine u ovo doba - dodala je povjerljivo.
- Zaista? - rekao je, ne znajui ta da misli o tom sitnom, udnom stvorenju, koje mu se
obratilo s toliko vanosti.
Djevojica ga na trenutak ponovo pogleda, a onda guste, crne trepavice zaklonie te krupne,
srebrenaste oi ispunjene tugom.
- To mi je rekla Rosita - dodala je ozbiljno,
- A ko je ta sveznajua Rosita?
- Rosita Borera je sobarica u hotelu i vjerena je s Miguelom Santosom. Zna, on je ribar -
objasnila je djevojica, pokazujui rukom prema moru i ribarskom naselju koje se naziralo u
daljini.
- Vjerojatno je od njega Rosita ula tu priu o stranim havajskim ratnicima - primijetio je
mladi.
- Tako je.
Ni njemu samom nije bilo jasno zbog ega je stajao tu i razgovarao s nepoznatom
djevojicom. Jednostavno, nije bio tip ovjeka koji je lako sklapao poznanstva, a naroito gubio
vrijeme s djecom. Ipak, u toj djevojici bilo je neega to je privlailo njegovu panju. Pokuao se
sjetiti ko bi od hotelskog osoblja mogao biti majka ili otac tom djetetu.
Njena zrelost ga je zbunjivala vie od svega . Poslije nekoliko trenutaka odbacio je pomisao da
je u srodstvu s neki od osoblja i zakljuio da su joj roditelji, vjerojatno, hotelski gosti. No, njene
kratke pantalone i obina pamuna majica bili su sasvim izblijedjeli od dugog noenja. Zbog toga
je zakljuio da osoba koja sebi moe platiti boravak u luksuznom hotelu u Honoluluu, i to na
uvenoj plai Santa Chihuahua, sigurno mnogo bolje moe obui svoje dijete.
- Zar nisi suvie mala da bi u ovo doba dana bila sama na plai? - pitao je.
- Imam trinaest godina. Znam da izgledam mnogi mlae, jer sam tako sitna - rekla je
ozbiljno.
- Zar se tvoji roditelji nee brinuti to te nema u sobi? - nastavio je uporno.
Njene duge, tamne trepavice ponovo su joj zaklonile oi, dok su se mrave ruice skupile
u pesnice.
- Nee - odgovorila je poslije kraeg oklijevanja.
Pogledao je prema hotelu, oekujui da se svakog trenutka pojavi, osoba koja trai
djevojicu. Jo nije mogao shvatiti kako ju je neko pustio da sama seta po plai ovako rano.
Upravo je namjeravao da se okrene i vrati nazad, kada je djevojica ponovo progovorila:
- Pretpostavljam da radi u hotelu.
- Tako nekako. A kako si dola do tog zakljuka? Mogao sam biti i gost, zar ne?
Odmahnula je glavom.
Mislim da je jo rano za goste. U ovakvom hotelu oni su budni dok se
kasino ne zatvori i obino spavaju sve do ruka.
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-