HISTORIJA KOMUNICIRANJA

COMUNICATIO / lat. / - sabrati, sloiti, dijeliti neto s nekim, posavjetovati se,

dogovoriti se o neemu; COMUNIS / lat. / opi ili zajedniki;

Komuniciranje:
1. Materijalno komuniciranje
2. Duhovno,drutveno, ljudsko komuniciranje

Ljudsko komuniciranje:
Verbalno
Neverbalno

Znakovi mogu imati funkciju:

informativnu,
edukativnu,
rekreativnu,
propagandnu;

Signalno komuniciranje
Dimni signali
Komunikacija bubnjevima i heliograf
Signalne zastave

ivotinjska komunikacija
enka impanze, poznata kao Washoe je nauila 250 znakova ljudskog
znakovnog jezika, umrla je u 42 godini, objavili su znanstvenici koji su radili sa
ivotinjom koja je prva svladala jezik ljudi.
Komunikacija predstavlja dijeljenja znanja interakcijom sa drugim jedinkama i
predmetima.

Podjela historije komuniciranja

Vremenska podjela :
STARI VIJEK : od pojave prvih pisanih tragova do propasati Zapadnog rimskog
carstva 476.g.;
SREDNJI VIJEK : od propasti Rimske imperije do pada Bizantije do izuma
Gutenbergove tamparije;
NOVI VIJEK : od pada Carigrada do danas.

Historija komuniciranja moemo podijeliti po vremenskom kriteriju, razvoju

komunikativne tehnologije i personalnom kriteriju. No, podjela prema nainu
komuniciranja je moda i najloginija.
Interpersonalna epoha govor licem u lice, na trgu, bojnom polju , u kui
epoha koja je trajala oko 5 500 godina od postanka civilizacije do pronalaska
tamparije.
Epoha masovnih medija ili indirektne komunikacije od pronalaska
tamparije do danas. Danas su to masovni i novi mediji.
Obije te epohe sadre dva temeljna oblika ljudskog komuniciranja: pismeni i
usmeni.

Civilizacije koje su utemeljile kulturu komunikacije:

Egipat
Srednji i Bliski istok :
Mezopotamija
Babilon
Fenikija
Asirija
Perzija
Kina i Indija
Grka i Rim

Hamurabijev zakonik Car Hamurabi poznat je kao autor prvih pravnih

propisa pomou kojih je regulisao pojedine segmente ivota u carstvu. Ovaj
zakonik pronaen je uklesan na jednom kamenom stubu u Babilonu.

USMENA KOMUNIKACIJA
Arapske poslovice
Proui ono to se govori, a ne onoga ko govori.
Francuske poslovice
"Misli to hoe, govori to mora."
William Shakespeare
"Ne pokazuj sve to ima, niti govori sve to zna."
Winston Churchill
"Govor bi trebao biti poput enske suknje: dovoljno dugaak da bi pokrio temu,
a dovoljno kratak da bi bilo zanimljivo."

Svete knjige upuuju na etiri nivoa govorne komunikacije:

Govor Svemogueg sa Boijim poslanicima;
Govor u kojem su komunikatori samo Boiji poslanici;
Govorna komunikacija meu vjernicima;
Govor nevjernika;
Najrasprostranjeniji je jezik sjevernokineski, ogranak kineskog.
Smatra se da engleski jezik ima najopseniji rjenik. Sadri 490 000 rijei,
kojima se dodaje 300 000 meunarodnih strunih izraza. Ali, prosjeni engleski
govornik rijetko koristi vie od 60 000 rijei.
Strunjaci smatraju da je najtee nauiti jezik andiljangva, koji ima najvie
nepravilnih oblika.
Sloen je i jezik Chippewa, koji ima oko 6 000 raznih glagolskih oblika.
Tabarasanski jezik, koji se govori u Dagestanu u Rusiji, ima ak 35 padea.
Kmerski jezik ima najvie glasova : 74.
Najmanje glasova ima jezik rotokas, koji se govori na jednom otoku u junome
Tihom oceanu : samo 11 (a, b, e, g, i, k, o, p, r, t, u).

Govornitvo i govornici:
Govor ima tri dijela: uvodni, centralni i zakljuni;
Grci su govor dijelili prema govorniku, publici i cilju;
Govor prema svrsi: politiki, vjerski, sudski, nauni, prigodni, vojniki,
propagandni i poslovni;
Tri faktora govra : govornik, publika, sadraj;
Pet pitanja na koja mora odgovoriti svaki govor: KO?, TA?, KAKO? ili
ZATO?, GDJE? i KADA?;
Debata je organiziran nain izmjene miljenja.
Karl Popper
Govornika komunikacija u antikoj epohi ima nekoliko karkateristika:
Govor kao sredstvo komunikacije se odnosi na povlatenije robovlasnike
slojeve antikih drutava;
Govorno komuniciranje je osnovni oblik komuniciranja u staroj Grkoj i
Rimu - govor kao vjetina;
Stara Grka je kolijevka debate i polemike u kojima su se cijenili znanje,
potivanje sluatelja i snaga argumenata;
U antikim dravama cijenilo se politiko, ratno i vjersko govornitvo;

KOMUNICIRANJE U ANTIKOJ EPOHI

Ovaj period karakterie :
pojava pisma
pronalazak materijala za pisanje
organizacija odgovarajuih medija za distribuciju komunikacijskih sadraja;

PISMO
Pismo je definirano kao grafiki ekvivalent govora, "utvrivanje" govornoga
jezika u trajnom ili polutrajnom obliku, ili "vidljivo i trajno predoenje jezika,
zahvaljujui kojemu se moe prenositi i ouvati!".
1. EMBRIONALNO PISMO
2. PIKTOGRAFSKO PISMO
3. IDEOGRAFSKO PISMO
4. POJMOVNO PISMO
5. FONETSKO /GLASOVNO/ PISMO

Pismo Sumerana
Sumerani su bili civilizacija koja je jedna od prvih utemeljila pisani vid
komunikacije;
Prvotno je sumersko pismo bilo piktografsko i ideografsko i imalo je vie od 2000
znakova. Pisalo se zailjenom trskom na glinenim ploicama.
Postupno su se linije znakova oblikovale u manje grupe utisnutih crtica s jednim
zadebljanim krajem. Kako takvi znakovi nalikuju na klin, pismo je nazvano
klinastim pismom.

Egipatsko pismo
Egiptolozi egipatsko pismo zovu egipatski hijeroglif, oni su danas najstarije
poznato pismo. Hijeroglifi su bili dijelom slogovni i dijelom slikovni. Hijeratski je
kurzivna oblik egipatskih hijeroglifa a prvi puta se koristio za vrijeme prve
dinastije. Koristio se od strane svetenika i vlastele. Demotski egipatski je pojam
koji oznaava pismo i jezik koji je slijedio kasnoegipatskom i koristio ga je obian
narod. Koptski je jezik preivio u govoru do srednjeg vijeka, a danas ga koristi
kranska manjina kao liturgijski jezik.Hijeroglifi su se prestali koristiti oko
4.st.n.e. Nakon 15.st.n.e. poeli su pokuaji da se hijeroglifi deifriraju.
Deifrovao ih je ampolion 1822. godine.

Kinesko pismo je prelo put od slikovnog ka pojmovnom pismu.

Indijsko pismo : SKRIT i PALI

Alfabet
Alfabet se nalazi na kraju razvojnog lanca pisma. 26 do 36 znakova su grafemi,
koji su znakovi za pojedine glasove foneme. Smatra se da su prvi tvorci alfabeta
Feniani, iako ima i drugih teorija.

Razvoj latininog pisma

Rimska kapitala
Rimska unicijala
Karolinka miniskula
Gotika miniskula
Baanska ploa s glagoljikim natpisom
Glagoljica s Baanske ploe

Razvoj irilinog pisma

Pisma koja su proizila iz grke uncijale bila su glagoljica, bosanica i irilica.
Najstariji dokument pisan bosanicom datira iz 1189. godine i to je Povelja
Kulina Bana.

MEDIJI KOMUNICIRANJA ANTIKOG DOBA

SU: 1.Glasnici 2.Bibliofori 3.Govornici

Rimljani su razvili slubu za prenos informacija i drugih poruka - CURSUS
PUBLIKUS.
Rimske zidne novine koje su organizovane od strane Gaja Julija Cezara bile su
ACTA SENTUS odluke, akti senata a kasnije ACTA DIURNA - dnevni akti;

Komuniciranje u srednjem vijeku

Usmena i pisana komunikacija
Komuniciranje slobodnog vremena komuniciranje na javnim
manifestacijama.
Vjerski vid komunikacije
Ustanove za umnoavanje vjerskih knjiga
Kaligrafija

Promjene u komuniciranju
U civilizacijskom smislu, obiljeje prvoj fazi Novog vijeka daju:
- novi polet islamske civilizacije u Sredozemlju i Srednjoj Aziji koji oslonac ima u
usponu Osmanskog carstva;
- geografska otkria, prvenstveno Amerike i puta za Indiju i Aziju;
- kulturni preporod Evrope period renesanse;
-Periodi koji promiu usmene i pisane oblike nekadanjih naina komuniciranja
-Komuniciranje u Osmanskom periodu:
-organizirani vidovi glasnike slube u koje su upoljavani pripadnici tatarskog
naroda tatri dobri konjanici i pouzdane osobe vijesnik , glasnik, glasonoa,
kurir / na francuskom trati/.
-komuniciranje u organiziranim institucijama dematima gdje se raspravljalo u
formi dijaloga.
-Nosioci novih pogleda u renesansi bili su naunici, filozofi, pisci i umjetnici.

Izum tamparije

ovjek je oduvijek teio svoju misao zabiljeiti i tako zabiljeenu sauvati je od

zaborava.
Zidovi peina zamijenjeni su glinenim ploicama u koje su stari Sumerani
stilusom urezivali znakove klinastog pisma, pa papirusom po kojem se pisalo
kistom. Svrha je jednaka ouvati misao od zaborava.

Papir je prvi put bio proizveden u Kini. 105. godine Tsai Lun smrvio je koru
drveta, stari konop, krpe i ribarske mree, spreao ih, osuio i na taj nain dobio
vrst i tanak list papira.
Budui da je kineska civilizacija bila zatvorena prema vanjskome svijetu,
tehnologija izradbe papira ostatku svijeta je ostala tajnom punih est stoljea.
Naime, tek 751. godine Arapi su zarobili neke Kineze od kojih su doznali tajnu
izradbe papira.
U Evropu papir je stigao u 12. stoljeu kao trgovaka roba iz arapskoga svijeta i
s vremenom je potpuno istisnuo pergamenu.
Najvea potreba za lakim i brim nainom umnoavanja knjiga javila se u
skriptorijima.
Kada bi pisari zavrili svoj posao, rukopise bi preuzimali minijaturisti koji su
crvenom tintom izraivali inicijale ili ispisivali naslove. Na kraju su knjigovee
uvezivali knjige.
Umorne ruke i oi duhovnika vapile su za pomoi. Pomo je stigla u obliku
tamparske maine, jednom od najveih ovjekovih otkria.
Kao i do izuma papira, i do izuma tampe prije Evropljana su doli Kinezi. Oni su
jo 868.godine prvi tampali blok knjigu Dianomd Sutra, a ve 1041.godine
kova Pi eng je izradio pojedinana slova iz peene gline, da bi ih kasnije
izraivao od drveta i metala.

Potkraj 13. vijeka u Evropi se javilo ksilografsko umnaanje knjiga. Taj nain
umnoavanja je teak i dugotrajan, a ksilografi su morali biti vrlo vjeti i paljivi.
Samo mali pomak papira poloenog na drvenu plou u kojoj su bila izdubljena
slova i crtei, mogao je unititi otisnuta slova.
JOHAN GUTENBERG
Osoba koju u dananje vrijeme slavimo kao izumitelja tamparske maine jest
Johan Gutenberg. O njegovu ivotu zna se vrlo malo.
Johan Gutenberg roen je izmeu 1394. i 1399. godine u Mainzu. Oko godine
1430. otiao je u Strasburg gdje se uz staklarstvo i draguljarstvo bavio i
pitanjem tampe. U to vrijeme vrio je i neke tamparske pokuse, ali nam, na
alost, nisu poznati njegovi prvi naini tampanja. Godine 1488. vratio se u
Mainz. Tada je bio ve potpuno zaokupljen milju o osnivanju tamparije.
Jedna od najpoznatijih tampanih knjiga na svijetu, a svakako prva tampana,
dvostupana 42-redna Biblija, izala je godine 1455., nedatirana i bez oznake
tamparija na kolofonu. Knjiga ima dva sveska velikoga formata, s tekstom
otisnutim u dva stupca i pravo je remek-djelo tamparskog umijea.
Johan Gutenberg umro je siromaan i slijep 1468. godine. Pokopan je u
franjevakoj crkvi u Mainzu.

POECI TAMPARSTVA U EVROPI

tamparsko umijee je, dakle, otkriveno u Njemakoj.

Njemaki majstori tamparstva krenuli su put Evrope irei svoje znanje kamo
god stigli. tamparstvo se irilo ubrzano.
Prva tamparija u Italiji bila je osnovana 1465. godine.
Vrlo brzo nakon to se tamparstvo pojavilo u Italiji, otvorile su se tamparske
radionice u vicarskoj (1468), Francuskoj (1470), Nizozemskoj (1473) i u drugim
evropskim zemljama.

Ve 1519. godine tamparska maina stie i u Bosnu. Bosna je prva od zemalja

na Balkanu upoznala tamparsku tehniku. U Meksiko tamparija stie 1539.g.,
Indiju 1556.g., Japan 1590.g., Filipine 1602.g., Iran 1640.g., Kinu 1644.g.,
Argentinu 1700.g., Australiju 1802.g., SAD 1639.g. i Turska 1729.g;

Tako su stvoreni uvjeti za pojavu masovnih medija.

Kulturni krugovi veine zemalja s oduevljenjem su prihvatili taj izum uvidjevi u
njemu mogunost irenja pismenosti, a time i kulture, na sve drutvene slojeve.
Po tome pitanju do tada su bili privilegirani samo najvii drutveni slojevi.
Pojavom tampe, pismenost se mogla nesmetano iriti meu sve drutvene
slojeve. Meutim, za tampanje knjiga bio je potreban velik novac. Taj skup
posao zato se mogao provesti samo u onim sredinama koje su za takav izdatak
imale sluha. Prepoznati kulturno znaenje tamparstva mogla je samo ona
sredina koja je bila na dovoljno visokoj kulturnoj razini. Tako je razvoj
tamparstva vrlo usko vezan uz ope drutveno i kulturno stanje sredine u kojoj
se javlja.
Organizacija potanskog saobraaja
Poetkom Novog vijeka utemeljena je nova komunikacijska institucija - POTA.
Pota se razvila iz glasnikih slubi koje su postojale u antikom periodu i
srednjem vijeku.
Rije potie iz Francuskog jezika u naem prijevodu - la poste staviti ili
dostaviti.

Reformacija i protivreformacija i njihov uticaj na komuniciranje

Obraun Katolike crkve prema reformatorskom duhu ovog perioda bio je
index librorum prohibitorum gdje su nepoudne knjige spaljivane.
Crkva pribjegava novim metodama osniva posebnu istituciju za irenje uenja
Congeregatio de propaganda fide koja e razviti posebni vid komunciranja
propagandu. Bratstvo za irenje vjere.

TEHNOLOKA RENESANSA U KOMUNICIRANJU

OTKRIE TELEGRAFA
Klod ap - konstruktor serooptikog telegrafa koji je funkcionirao poput
semafora.
Prva telegrafska linija koja je uspostavljena po ovom sistemu bila je ona izmeu
Berlina i Trijera 1835.g. Sutina mu je u prenoenju informacija svjetlsonim
signalima.

kotski istraiva arls Maral predlae upotrebu elektrinog telegrafa.

Telegrafska linija sastojala bi se od onoliko ica koliko ima slova u alfabetu za
svaku icu na poetku bio bi povezan napon.
vicarac Lasa, Stenhel i Jakobi.
Koncept telegrafije, transmisije koordiniranih elektrinih impulsa preko para ica
pronaeno je ranije u studiji o elektricitetu.
Istovremeno je i ruski naunik P.L. iling (1786-1837) konstruisao 1832. godine
elektromagnetni telegraf.
Ipak praktina telegrafija se razvija neoekivano brzo izvoenjem
elektromagnetnog mjerenja Semjuela Morza u 1837 godini.
Amerikanac Semjuel Morze (Samuel F.B. Morze, 1791-1872) .), ameriki slikar i
izumitelj, je jedan od pronalazaa telegrafa, koji je uspio da njegov izum
istovremeno i komercijalizira.
Sa dozvolom Kongresa Sjedinjenih Amerikih Drava, Semjuel Morze je
konstruisao telegraf, od Vaingtona (Washington D.Columbia) do Baltimora u
Merilendu, 1844. godine.

Nakon nekoliko godina telegraf je akceptiran kao najbolja praktina i vrijedna

metoda komunikacije.
Odmah poslije toga mnoga se mjesta poinju prikopavati na telegrafsku liniju.

Telegrafija (gr. [tele] = daleko i [graphein] = pisati) nain je

prijenosa poruka na daljinu, bez fizikog prijenosa inih znakova. Radiotelegrafija
ili beina telegrafija je prijenos znakova preko radiovalova.
 Telegrafija u novije vrijeme ukluuje i faks, elektroniku potu te raunalne
mree. Telegraf je, ako rije stoji samostalno, stroj za slanje i primanje
telegrafskih poruka u Morseovom kodu
Morseov kod ili ifra, koju je izmislio Samuel Morse, jedan je od najpoznatijih
telegrafskih kodova ili
ifara.

Kod je sustav meunarodno usvojene simboline abecede, kojim se u inoj i

radio-telegrafiji oznaavaju slova, brojevi, znaci interpunkcije i druge zvanine
kratice.
Morseov kod se moe slati i preko svjetlosnih signala to se esto radi u
mornarici.
1865. godine telegrafska preduzea osnivaju telegrafsku uniju.

Francuz Emil Budo konstruisao je tampai telegraf da se istovremeno moe

poruka tampati na vie aparata a Petrina osmiljava takozvani dupleks
kojim je omogueno da se u isto vrijeme na razliitim telegrafskim linijama
poruka alje na razna mjesta.

RADIO TELEGRAFIJA - umjesto ice koristi radio talase za prenoenje poruka.

Postojanje tih talasa prvi je otkrio 1887. godine njemaki fiziar Herc.
Rus Popov to otkrie primjenit e uz pomo antene koja je bila u mogunosti
primati te elektromagnetne talase. 1896. godine uprilien je radiotelegrafski
prenos kojim se dokazalo da za prijenos poruke nije potrebna ica.
Italijan Markoni 1897. godine uspio je uspostaviti prvu radio vezu na nekoliko
kilometara daljine. Praktina primjena poinje od 1900. godine.

FOTOGRAFIJA I FOTOAPARAT
Fotografija je tehnika digitalnog ili hemijskog zapisivanja prizora iz stvarnosti na
sloju materijala koji je osjetljiv na svjetlost koja na njega pada. Rije dolazi od
grkog phos ("svjetlo"), te graphis ("pero", "kist") ili graph,
koje zajedno znae otprilike "crtanje pomou svjetla".

"Camera obscura" (lat. "mrana komora" ili "zamraena prostorija") je kutija

(svjetlonepropusna opna bilo kakvog oblika) ije unutranje plohe ne doputaju
odraz svjetlosnih zraka (moraju biti obojene crnom mat bojom ili jo bolje,
prekrivene crnim filcom).
Na stijenki kutije izbuena je rup(ic)a. Kroz taj sitan otvor ("mlaznicu svjetla")
svjetlosne zrake izvana, ulaze u mranu komoru i projiciraju sliku motiva pred
kamerom po itavoj unutranjosti komore. Ukoliko se u mranu komoru stavi
fotoosjetljiva ploha, tj. list materijala koji je osjetljiv na svjetlo, a koji moe biti
kemijski (npr. "fotografski film" ili "foto papir") ili digitalni ("senzor"), moe se
napraviti snimka motiva.

Osim ovog, postoje i drugi naini kako se mogu dobiti fotografske slike, kao
fotogrami ili rayografije (prema fotografu Man Rayu, koji je esto koristio tu
metodu ) ili fotokopije (xerografije).

Pokuaji naunika ulsa, ela, arla i Tomasa Vidgvuda.

Problem je 1825. rijeio Nicphore Niepce.
1839. Jacques Daguerre najavio je da je pronaao nain kako proizvesti
permanentni pozitiv. Taj je izum nazvan Dagerotipija, a francuska je vlada izum
odmah otkupila i ponudila svima zainteresiranim mogunost da se bave
fotografijom i dalje ju razvijaju. Daguerre i Nepce-ov unuk su zauzvrat dobili
doivotnu rentu.
Istovremeno je u Engleskoj William Fox Talbot otkrio drugi postupak, nazvan
kalotipija, ali je otkrie drao u tajnosti. Za razliku od dagerotipije, rezultat
kalotipije je bio negativ iz kojeg se je moglo proizvesti neodreen broj pozitiva.
Talbot je svoje otkrie patentirao to je uvelike limitiralo razvoj i popularnost te
metode.
U sljedeih nekoliko desetljea fotografi su umnogome unaprijedili cijeli
postupak, ali vjerojatno najbitniji pomak je uinio George Eastman koji je izumio
fotografski film, tj. tanku prozirnu traku s fotoosjetljivim slojem. Prvi aparati koje
je proizveo u svojoj tvrtci Kodak su imali ugraen film, a nakon to bi se potroila
rola filma - cijeli fotoaparat bi se vraao u Kodak, a oni bi film razvili, napravili
pozitive i vratili aparat vlasniku zajedno s fotografijama i novom rolom filma.
Kasnije, varijante fotoaparata su omoguavale vlasniku da i sam mijenja film i
razvija fotografije.
Sljedei vei tehnoloki korak je bila fotografija u boji. Samo po sebi to nije bilo
revolucionarno otkrie, jer bilo je nekoliko vie ili manje uspjenih
eksperimenata s bojom tokom devetnaestog stoljea. Prvi moderni film u boji,
Kodachrome, puten je u masovnu proizvodnju 1935. godine. Ipak, tek u zadnjih
nekoliko desetljea prolog stoljea film u boji postaje popularan meu
amaterima i profesionalcima.
Mnogo dui i sloeniji je bio put nastanka fotoaparata. Prvi pokuaji na tom
pravcu pripisuju se arapskim istraivaima Ibn al Hatamu i Al Farisiju. 1311.
godine a takoer i Leonardu da Viniju. Englez Volaston 1812. godine konstruie
fotografski objektiv. Kasnije Francuz Mari konstruie prvi fotoaparat fotografska
puka. Na kasnijem usavravanju radili su Englez Tejlor,Francuz Nauron, Italijan
Balieni, Njemac Hoeg.

Fotoreporeteri
Tradicionalna fotografija poprilino je sputavala fotografe to su radili daleko na
terenu (naroito novinarske dopisnike) i nisu imali laboratorij za razvijanje filma
u blizini. Kako je televizija sve vie napredovala i pruala sve veu konkurenciju,
fotografije su se sve bre morale dostavljati u novine. Fotoreporteri na
udaljenijim lokacijama nosili su minijaturni foto-laboratorij sa sobom; takoer i
neka sredstva prenoenja slike preko telefonskih ica. 21. stoljee unosi
digitalnu tehnologiju i u svijet foto i kino-snimanja.

1981. Sony je otkrio prvu kameru koja je koristila CCD i koja nije trebala film -
Sony Mavica. Mavica je spremala slike na disk, ali prikazivale su se na televiziji.
Zato se kamera ne moe nazvati potpuno digitalnom.

1990. Kodak je prikazao javnosti DCS 100 - prvu komercijalno dostupnu digitalnu
kameru. Zbog visoke cijene nije se koristila nigdje osim u novinarstvu i za
profesionalnu upotrebu. Ipak, to je znailo roenje komercijalne digitalne
fotografije.
U svojoj skoro dvjestogodinjoj povijesti ova je grana umjetnosti zainteresirala
mnoge kreativne pojedince i dala im dar zaustavljanja vremena, radi kasnijeg
prisjeanja znaajnih mjesta, ljudi i dogaaja. Zahvaljujui ovjekovoj vjenoj
potrebi za napredovanjem, s vremenom su se fotografi prestali zadovoljavati
jednostavnim, shematskim portretima i dokumentaristikim pristupom
fotografiranju. Tako su, vjerojatno inspirirani slikarstvom, zapoeli novu vrstu
umjetnosti umjetniku fotografiju.
Za razliite izraaje potrebne su razliite tehnike fotografiranja.
Lewis Hine, Mehaniar radi na parnoj pumpi, 1920.
Potpalublje Alfreda Stieglitza iz 1913. je jedna od prvih fotografija koja se
deklarirala kao umjetnika fotografija

FILM
Film (eng. film - koica, opna, tanki sloj) vizualna je projekcija u pokretu,
najeeozvuena. Razlika izmeu filma i snimke je u tome to film gradi neko
oekivanje koje zatim ispuni (npr. rijeka koja tee je snimka, a rijeka koja tee i
zatim se ukae brod je film). Filmska slika je ono to se preteno razabire na
temelju projekcije filmske snimke. Pioniri u pronalaenju filma su Amerikanac
Solers, Rejno i Majbrid.
Francuz Demeni konstruie fonoskop a italijan Alberini kinematograf. Englez Pol
konstruie aparat za kinematografsko snimanje. Edison je utemeljio fonograf. Uz
pomo kinematografa i fonografa Francuz Gamon je 1900. godine na Svjetskoj
izlobi u Parizu prikazo portrete koji priaju to je predstavljalo svojevrsni vid
senzacije.
Filmsko djelo je cjelovit te drutveno i doivljajno svrhovit filmski proizvod. Film i
kinematografiju sustavno prouava humanistiko-znanstvena disciplina
filmologija.

Nijemi film
U Parizu je 22. marta 1895. godine prikazan film brae Lumire "Izlazak radnika
iz tvornice". To je bila prva filmska predstava na svijetu. Trajala je tek nekoliko
minuta, a prireivaima je donijela prihod od 35 franaka. Zapravo, prva
slubena projekcija je odrana 28. prosinca 1895., a ne 22. oujka, a ukupan
prihod je bio 35 franaka jer je toj projekciji prisustvovalo svega 35 gledalaca koji
su platili cijenu ulaznice od po 1 franak. Zanimljivo je spomenuti kako je toj prvoj
projekciji prisustvovao i samGeorges Mlis koji se inae smatra "ocem
animacije" odnosno ocem filmskog ravca oji nazivamo fikcijom-snovima
Filmovi brae Lumire:
1. Izlazak radnika iz tvornice Lumiere
2. Ulazak vlaka na stanicu
3. Barka naputa luku
4. Zajutrak djeteta
5. Poliveni poljeva
6. Kovai
7. Ruenje zida
8. Posuda s crvenim ribicama
9. Kupanje u moru
10. Otkrivanje spomenika
Zvuni film
Sinhronizaciju filma, tj. istovremeno odvijanje slike i zvuke, omoguila je
fotostanica. Prvi zvuni film slubeno je prikazan 1927. u Americi, a nosio je
naziv "Pjeva deza" ili "Dez pjeva". U glavnoj ulozi bio je glumac Al Jolson, a
treba spomenuti da se sinhronizacija nije odnosila na cjelokupan film. Naime,
samo dijelovi koji su se odnosili na muzike toke bili su sinhronizirani, a ostali
igrani dijelovi bili su projicirani kao i prijanji filmovi.

TELEFON
Telefon (iz grkog: tele = udaljen i fon = glas) je ureaj za komunikaciju na
daljinu, koji se koristi tako to prima i prenosi zvuk (uglavnom ljudski glas) s
jednog mjesta na drugo i obratno. Veina telefona radi tako to prenosi
elektrini signal preko sloenog sustava telefonskih mrea koji omoguuje
komunikaciju bilo kojeg korisnika telefona sa skorobilo kojim drugim.
Prvi telefon koji je izradio kotski fiziar Alexander Graham Bell
Ostaje nerazjanjeno ko je izumio prvi telefon, budui da su Antonio Meucci,
Johann Philipp Reis, Alexander Graham Bell i ostali - svi kandidati za ovu titulu.
Vano je zapamtiti da ne postoji neto poput "jedinstvenog izumitelja telefona".
Stanje telefonije kakvo imamo danas je rezultat rada mnogih ruku, od kojih je
svaka pomo bila vrlo vrijedna.
1680. godine kaluder Mangin predlagao je Francuskoj akadmeiji nauka
koritenje pojaivaa glasa. Istraivanja su nastavili Gaus i Veber. 1833. godine
oni uspostavljaju telefonsku liniju dugu tri kilometra. Edison je izumio mikrofon i
od tada dolazi do prve upotrebe telefona u komercijalne svrhe. Prvi gradski
telefonski razgovor obavljen je 1878. godine u SAD.

Mobilni telefon (sleng: mobitel) je prijenosni elektroniki ureaj za

komuniciranje na vee ili velike udaljenosti. Glavna komunikacijska funkcija je
prijenos glasa (telefon), no u novije vrijeme dodane su funkcije kao: kratke
tekstualne poruke (SMS), elektronika pota, internet, registracija kontakta,
koritenje kalkulatora, sata, alarma i slinih funkcija te slike i video,
multimedijalne poruke (MMS), ali i popularni sadraj su igre. Mobilni telefoni se
razlikuju od prijenosnih telefona, po tome to imaju vei domet i nisu vezani uz
jednu baznu stanicu. Osnovne koncepte iza mobilne telefonije izumljeni su u Bell
Labs 1947.

Razvoj tamparske tehnike

Ged pronalazi ugravirane matrice pomou kojih se pojednostavljuje proces
tampanja
Baskervil konstruie tamparska slova koja nose njegovo ime
Pred kraj 18 vijeka Bodoni izdaje prvi tamparski prirunik
Kening i Bauer patentiraju 1814. godine tampariju koja radi uz pomo dva
cilindra ali sa jednom presom. Te godine prva novina u historiji londonski Tajms /
The Times / tampa se na maini koju pokree para.
Englez Forster konstruie prototip rotacione maine za tampanje novina taj
izum usavrava njegov zemljak Aplikejt 1848. godine
Bilk 1863. godine konstruie prvi rotacioni tamparski stroj koji je uveao brzinu
tampanja do nekoliko hiljada puta.
Kljaginski 1866. godine konstruie konstruie automatski slaga.
Pisaa maina
Princip rada pomou mobilnih slova
Jo u srednjem vijeku znalo se za ovaj metod, naime, prva mobilna slova
konstruisao je kinez Pi eng polovinom 11 vijeka
Italijan Rampazeto 1500. godine konstruie stroj za pisanje sa drvenim slovima
na eljeznim ipkama
Prvi model tamparske maine konstruisao je 1800. godine Viljem Has.

NOVINE I NOVINARSTVO
Historija tampe duga je oko 500 godina. Pomou pisane rijei u novinama i
knjigama ovjek je iz direktne, interpersonalne ere komunikacije uao u eru
posrednog, indirektnog komuniciranja
Pretea savremenih mas- medija bili su prvi bilteni informativnog karaktera u
15. i 16. vijeku
Poslije toga pojavljuju se prvi, periodini a potom i dnevni listovi u 17. i 18.
vijeku
Dnevna tampa javila se polovinom 19 vijeka.

Pretea savremenih novena bile su one koje je osnovao Gaj Julije Cezar - ACTA
DIURNI.
Kolijevka prvih modernih listova bila je Njemaka
1609. g. u Strazburu tampaju se dva lista AVISA RELATION ODER ZAITUNG i
RELATION a zatim i Frankfurt urnal.

Najtiranija novina ipak je bila Algemajne Cajtung.

U Francuskoj prve novine izale su 1631. godine a prve dnevne novine 1777.g.
Journal de Paris
Sa pokretanjem novina La prese poinje se razvijati revijalna tampa.
Prvi politiki list u Velikoj Britaniji tampa se 1665. godine OKSFORD GAZET
Poznati engleski knjievnici Danijel Defo i Donatan Svift bili su istaknuti
novinari i urednici
List Morning Chronikle je pokrenut 1769. godine i ovaj list angauje novinara
knjievnika arlsa Dikensa
1788. godine poinje izlaziti uveni THE TIMES
U SAD prve novine su izale 1690. godine u Bostonu. Izdava je bio Benjamin
Haris.
Prve Njujorke novine bile su Njujork Gazet i izale su 1725. godine
peni pres
bulevarska tampa
uta tampa

Joseph Pulitzer ameriki novinar i publicist, istaknuto je ime amerikoga

novinarstva
Skandali, ljudske prie, senzacije postaju fokus Pulitzerovog interesovanja
Godine 1895. World predstavlja iznimno popularnog Yellow Kida, autora Richarda
F. Outcaulta. Yellow Kid bio je prvi strip tampan u boji. Pod vodstvom Pulitzera
tiraa je s 15.000 primjeraka porasla na 600.000 to ga je uinilo najveom
tampom u zemlji
Prvo tampano glasilo na junoamerikom kontinentu bio je list Novine Lime u
Peruu 1744. godine
U Brazilu su to bile novine Rio de eneira 1808.g.
U Argentini - Telegraf 1801.g.
tampa u Aziji i Africi pod uticajem kolonijalnih sila
Prema istraivanjima UNESCO a , polovinom 20 vijeka u svijetu je izlazilo oko 7.
520 listova
Historija tampe je svojevrsna hronika razvoja ljudskog drutva

NASTANAK I RAZVOJ ELEKTRONSKIH MAS-MEDIJA

RADIO
Radio je sinonim za komuniciranje putem radio talasa. U tehnikom i
tehnolokom smislu to je prijenos informacija na daljinu beinim putem.
Herc 1887.g.
Rus Popov
Italijan Giljermo Markoni 1901. godine proslavio se beinim prijenosom radio
signala iz Evrope u Ameriku.
Praktina upotreba radio talasa u javnom komuniciranju poinje tokom prvog
svjetskog rata i to u svrhu propagandnog djelovanja. Nakon rata poinje
emitiranje vijesti i muzike.
Prvi javni muziki prijenos pomou radio talasa organizovan je 1920. godine u
Londonu.

Znaajni datumu u razvoju radija:

1909.g. kada je pronaen kristalni detektor
1952.g. kada je konstruisan prvi tranzistor
1960.g. otkrivena tehnika stereo snimanja i kasetofonskog uvanja
RDS inteligentni radio Radio Data System

Pionirski koraci u radio novinarstvu uinjeni su u SAD-u . Informativne emisije u

svoj program prva je uvela prva radio stanica u Pitsburgu 1920.g.
U Francuskoj prva radio stanica osnovana je 1920. godine pod nazivom Ejfel
tur - Ajfelov toranj.
A prva vijest koja je prezentirana putem radio talasa bili su rezultati amerikih
predsjednikih izbora 1920.g.

-Na Balkanu se prva radio stanica osniva u Zagrebu 15. maja 1926.g. a tri
godine kasnije i u Beogradu.
U Sarajevu radio stanicu osnivaju okupatori u toku Drugog svjetskog rata ali se
kao poetak postojanja radija uzima april 1945. godine kada su tadanje
komunistike vlasti osnovale prvu dravnu stanicu u BiH.
Faistike vlasti su i prije radio koristili u propagandne svrhe. Takvu jednu
stanicu Njemci su osnovali i u Sarajevu 1941. godine.
U 20 vijeku radio se afirmie poput novinske redakcije.
Dravne i privatne radio stanice.
Zenit radio iz ranih 40-ih sa sastavnim djelovima
Radio-ekipa ranog CBS-a u punom sastavu
Radijske zvijezde onog vremena stizale su sa filmskih ekrana
Holivudska zvijezda Lana Tarner pojavljivala se na radiju kad god bi je pozvali. Pa
iee...
Ekran monitora sa dva kljuna softverska paketa: program "Gold Wave" za
obradu zvunih fajlova i "WinAmp" sa spiskom govornih i muzikih numera
spremnih za zavrni miks.

TELEVIZIJA
Televizija (gr. tele = daleko + visio = gledanje, hrv. dalekovidnica), skraeno
TV, openiti je naziv za skup tehnologija koje omoguuju snimanje pokretne slike
u obliku elektrinog signala, njegov prijenos na daljinu, obino putem
radiovalova, te ponovno pretvaranje u pokretnu sliku na mjestu prikaza. Pojava
televizije rezultat je brojnih tehnikih dostignua na polju hemije i fizike. Vee
se za otkrie elektrona i elektriciteta.
Bendamin Frenklin
Aleksandar Volta
Amper
Faradej
Helmholc
Federson
Klark Maksvel
Herc
Nikola Tesla

Pionirski korak na stvaranju pokretne slike napravio je Pliker 1858.godine

prouavajui kretanje struje kroz cijevi sa vakuumom.
Italijan Kazeli 1860.godine konstruie iani telegraf za prijenos rukopisa i daje
mu ime pantograf.
1865. francuz erar pronalazi rjeenje za prijenos slike elektrinim putem.
Pronalazak selena ije fotoelktrino svojstvo otkriva Smit 1872. godine. Don
Mej otkriva da selen moe prenositi svjetlo a Baracelius utvruje da moe
prenositi i elektricitet.
Senlek uoava mogunost koritenja elektromagnetskih talasa za prijenos slike.
Paul Nipkov otkriva 1884. g. da je svaki lik sastavljen od linija a linije od takica.
nipkov disk bio je temelj za stvaranje ive slike .
Goldtajn 1886.g otkriva katodne i anodne zrake.
Nikola Tesla konstruie staklenu cijev sa vakumom to je pretea elektronske
cijevi on utvruje i mogunost beinog signala na velike udaljenosti.
Boblin, Nisko, Foster, Rozing;
Uporedo traju napori na stvaranju tv kamere.
Elster i Geistel, Gembil-Sviton, Denkis, Zvorikin ikonoskop, ernjiev.
1925. godine Don Berd smatra se ocem pokretne slike

Komercijalna prodaja televizora poinje od 1929.godine.

Kasnije inovacije digitalna i satelitska televizija.
Prva je radila na principu crno bijele tehnike.
Plansko, organizovano emitiranje tv programa poelo je 1935.godine u
Njemakoj.

Tri modela organizovanja televizije: javni, komercijalni, dravni;

Berd pored svog aparata koji je danas izloen u Muzeju nauke u Londonu
Reprodukcija snimka ene koju je 1929. godine Berd zabiljeio na video ploi
Plakat za Berdovu promociju velikog tv ekrana u pozoritu Koloseum, London,
1930.

*Televizija spaja sliku i zvuk i danas je najutjecajniji medij. Televizijska slika nosi
najpotpunije i najsaetije informacije koje snanije od bilo kojega drugog medija
djeluju na svijest primatelja. Televizija neposredno djeluje na emocije kao
nijedan drugi medij. Kao takva, esto se zloupotrebljava u politike i druge
svrhe. Gledateljima televizije se savjetuje, da vrlo
kritino sagledaju svaku informaciju, koje su ponekad nepristrane. Nasilni
sadraj moe potaknuti nasilno ponaanje.

RAZVOJ INFORMATIKOG KOMUNICIRANJA

Posljednje generacije najsavrenijih tehnikih ostvarenja ljudskog duha.
Kompjuteri, sateliti, kablovski elektronski mediji, digitalni mediji, teletekst,
videotekst;
Razvoj tehnike koja je omoguila irenje prostora komunikacije sa Zemlje u
svemir.
Satelit je tijelo koje orbitira oko drugog tijela. Termin satelit se esto koristi kada
se govori o vjetakom satelitu, za razliku od prirodnih satelita ili mjeseca.
Mediji je satelit.
Upravo je satelit omoguio da cijela planeta bude jedinstven medijski prostor a
stanovnitvo je postalo svjetska publika.
Satelit je osigurao trenutnu percepciju dogaanja. Trenutna distribucija sadraja
do najudaljenijih krajeva. Omoguio je i prijenos informacija tokom 24 sata.
1957.g. poinje satelitsko komuniciranje kada je prvi zemljin vjetaki satelit
izbaen u svemir.
Kod naunika se javila ideja o koritenju kosmikih stanica kao antena.
Prednosti satelita vezane su za meukontinentalnu komunikaciju.
Sateliti su se u sferi komuniciranja namjenski poeli koristiti 1961.g. Eho,
Telsar.

U svijetu su se razvila dva sistema satelitskog komuniciranja:

- sistem satelita nepravilnih orbita
- sistem satelita geostacioniranih orbita;
Svi ti sistemi polaze od injenice da se televizijski i radio signal mogu koristiti
kada je satelit vidljiv za antenu koja je prikaena za prijemnik.
Meunarodni satelitski suistem INTELSAT International Telekommunikation
Satellite Consorcium.

Pojavom kompjutera (elektronskih uredjaja za skladitenje i obradu podataka)

ubrzan je tehnoloki i informativni razvoj civilizacije.
Za razliku od od pronalazaka za koje se tano zna ko ih je i kada izumio, za
kompjuter se teko moe imenovati samo jedna osoba kao pronalaza.

Kao zaetnik informatike smtra se Britanac arls Bebid (Charles Babbage,

1792-1871). On je izmislio diferencijalnu i analitiku mainu za raunanje.
Prvi programer je zapravo programerka: Ada Bajron Lavlejs (Ada Bajron
,Lovelace, 1815-1852.

Alen Tjuring (Alan Turing,1912-1954) je jo jedna karika u lancu zahvaljujui

kojem je pronaen raunar. Tjuring je tokom drugog svjetskog rata bio
angaovan na problemu deifrovanja njemakih tajnih poruka. Njegov pristup
tom problemu zasnivao se na iznalaenju maine koja e biti u stanju da rijei
svaki problem predstavljen nizom elementarnih operacija, a njena memorija je
trebalo da bude dovoljno velika da moe da skladiti instrukcije potrebne za
raun. On je dao jedan apstraktni model takve maine znan kao Tjuringova
maina.

Don fon Nojman (John von Neumann ,1903-1957 ) je dao osnovne principe
arhitekture dananjih raunara. On je pravio razliku imedju materijalnog dijela
raunara - hardvera (hardware) i softvera (software) odnosno programskog
dijela raunara.
On 1943. poinje sa radom u laboratoriji Los Alamos gdje 1944. zajedno sa Dzon
Moklijem (John Mauchley) i Dzon P. Ekertom (John P. Eckert) radi na projektu
EDVAK (EDVAC). Oni su smislili prvi potpuno elektronski raunar koji je radio na
osnovu unaprijed zadatog programa.

*Prema definiciji pod pojmom novi mediji podrazumjevamo sve tehnologije

zasnovane na raunaru i forme komunikacije koje nastaju kao posljedica
udruivanja digitalnih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i
telekomunikacija.*

INTERNET

Neki podaci govore da se prenoenje instrukcija izmeu raunarskih maina

prvi put desilo 1940. godine kada je George Stibitz iskoristio tele-mainu za
kucanje, pomou koje je poslao instrukcije sa njegovog Model K iz Darthmouth
Univerziteta u Novom Hampshireu na Complex Number Calculator u New Yorku,
te takoer primio rezultate istim putem. 1969. godine Univerzitet Kalifornija u
Los Angelesu, SRI u Standfordu, Univerzitet Kalifornije u Santa Barbari te
Univerzitet Utaha su bili prikopani na ARPANet mreu. ARPANet je ustvari
pretea dananjeg Interneta, iako je bila puno ogranienija nego globalna mrea
Internet, ipak je bila prva mrea takve vrste.

Prva Internet mrea je stvorena 1. januara 1983.godine, to se smatra i

stvaranjem Interneta kada je Ameriki National Science Fondation napravio
univerzitetsku mreu koja e kasnije postati NSFNer. Prvo predstavljanje javnosti
je doivio 1990-tih godina. U augustu 1991. godine CERN u vicarskoj je
predstavio World Wide Web projekt, dok je ve prije dvije godine Tim Berners-
Lee poeo stvaranje HTML, HTTP te prve web stranice na CERN-u u vicarskoj.

*Internet je velika raunarska mrea i sistem za jednostavnu i efektivnu

komunikaciju sa tekstom, slikom i zvukom. Neki od najpopularnijih dijelova
interneta su: World Wide Web, E-mail i P2P file sharing (ili razmjena
dokumenata).*

TELETEXT
Mala, crna, informativna kutija neizostavni je asesoar dananjih televizijskih
prijemnika. Teletext je jednosmjerna komunikacija izmeu tv studija i tv
prijemnika. Za prijenos podataka koristi se rupa izmeu dolaska signala,
odnosno rupa koja nastaje u vremenu kada zraka elektrona stigne aktivirati crnu
sliku na ekranu (od dna do vrha ekrana).
Teletext je pokrenut 23. septembra 1974. godine. BBC televizija i ininjeri ITA-a
(Independent Television Authority) su od 1970. godine isprobavali iskoristiti dio
tv signala koji se, inae, ne koristi. Tokom 1972. i 1973. godine obje su televizije
vrile probna emitiranja CEEFAX-a (BBC) i ORACLE-a (ITA).
Meusobnim dogovorom 1974. godine zapoelo je emitiranje CEEFAXA[1] na
probnih 30 stranica. U prvim godinama razvoja bio je dostupan samo ininjerima
koji su radili na razvoju.
[1] fonetski "see facts "

Do 1985. godine broj korisnika teletexta je dosegnuo 2 miliona. Od 1999. godine

poinje razvoj digitalnog teletexta, koji omoguava navigaciju preko kursora
(strelica na daljinskom upravljau) umjesto brojki.
Od 2000. godine radi se na HiTextu ili teletextu 2.5. Taj sistem koristi nekoliko
evropskih tv kua.
Zbog razvoja interneta i brzih informacijskih veza, neke tv kue (poput BBC-a) su
od 2006. godine prestale emitirati teletext ili su zapustile njegovo odravanje.

Prednosti novih vidova komunikacije:

1. Velike brzine prijenosa informacija
2. Otklanjanje prostornih barijera
3. Humanizacija i demokratizacija komuniciranja
4. Neograniene mogunosti skladitenja i uvanja informacija;

Za komunikologa Marala Mekluana postoje tri razdoblja karakteristina za

razvoj komunikacija.
pisana rije
Gutenbergova galaksija
Elektronski i informatiki mediji globalizacija komuniciranja
Ba zbog toga u prolosti vladajue drutvene strukture nastojale su uspostaviti
takav model komuniciranje koji e omoguiti dati model vlasti.

Uobliena su tri koncepta koji su na komuniciranje gledali iskljuivo sa

ideolokog i politikog aspekta:
1. Agit prop model komuniciranja koji je utemeljila komunistika ideologija;
2. Faistiki model komuniciranja
3. Graanski koncept slobodnog informisanja i komuniciranja;

1.Komunistiki model komuniciranja

Ovaj model zasnovan je na marksistikom poimanju historije i organizacije
drutva. On na historiju gleda kao na borbu potlaenih i povlatenih klasa.
Buruaziju je trebalo da razvlasti proleterijat koji e kroz socijalistike a kasnije
komunistike odnose drutvo dovesti u beskrajnu sreu.

Shodno apsolutnoj dominaciji u vladanju nad drutvom organizovan je i sistem

komuniciranja.
Karakterisalo ga je odsustvo bilo koje vrste pluralizma u informisanju.
Svaka kritika vladajueg sistema bila je strogo zabranjena.
O pravilnom informisanju brinuli su se posebni organi komunistike partije
AGIT PROPI..

Prvi primjer djelovanja ovih partijskih kadrova bio je u Rusiji. U revoluciji

koriteni su mediji u cilju pridobivanja pristalica i usmjeravanja svijesti,
osjeanja i ponaanja naroda protiv stare vlasti.
Naglaeno prisustvo propagandnih sadraja.
Nakon uspjeha revolucije i mediji su organizovani u smislu uvanja vlasti.
Svaka kritika vlasti zavravala bi robijom ili smru.
Komunistiki model komuniciranja naziva se jo i staljinistikim modelom po
diktatoru Staljinu.

Znaajnu modifikaciju ovog koncepta komuniciranja izvrili su nakon 1950.

godine komunisti bive Jugoslavije.
Bio je to model SAMOUPRAVNOG INFORMISANJA.

Karakteristike tog modela bile su:

da se vlast nalazi u rukama radnike klase
komunistika elita zna najbolje ta treba narodu
drugi mediji osim onih pod kontrolom vlade nisu potrebni;
Ovaj model komuniciranja na naim prostorima bio je aktuelan sve do 1990 tih
godina.

Svi komunistiki modeli komuniciranja imali su nekoliko zajednikih

karakteristika:
utemeljenost na marksistikom uenju
 dominacija vladajuih komunistikih partija u odluivanju o svim pitanjima
ivota pa i u sferi komunikacije;
propagandna funkcija sistema komuniciranja zabarana pluralizma u
informisanju o idejnoj istoti brinuli su agit propi.

2.Faistiki model komuniciranja

Ideologizacija komuniciranja dovedena je do apsurda u faistikom sistemu
organizovanja drutva.
Prema faistikom poimanju postoje vrijedne i manje vrijedne nacije.
Osnovni sadraj faistikog modela komnuiciranja utemeljio je ministar Treeg
Rajha Njemake Josef Gebels propagandno komuniciranje.
Takav model komuniciranja imao je za cilj da :
glorifikuje faistiku politiku i ideologiju i voe;
informisanje je imalo tenednciju da usmjerava svijest naroda u pravcu podrke
faistikoj politici;
ovim sistemom dirigovano je s vrha vlasti posebno ministarstvo za
propagandu;

3.Demokratsko komuniciranje
Komuniciranje u zapadnim demokratskim drutvima zasniva se na onim
naelima koje je proklamovala prvi put francuska buroaska revolucija pred kraj
18 vijeka
sloboda jednakost bratsvo;

Kasnije je ta deviza transformisana u naela o :

ljudskim pravima i slobodama u svakoj zemlji;
slobodi i pluralizmu informisanja;
kodifikaciji prava i sloboda u meunarodnim okvirima.

Demokratsko komuniciranje je sve ono to:

omoguuje ovjeku da u demokratskom dijalogu, u svojoj sredini vidi i uje
sebe i druge,
da komunicira sa drugim ljudima na ravnopravnoj osnovi
i da ostvaruje demokratski napredak u svim oblastima;
Ovaj koncept daje osnovno obiljeje postojeem svjetskom sistemu
komuniciranja.

RAZVOJ NOVINARSTVA
Organizovanje novinskih redakcija
Novinarstvo kao historijska kategorija. Nastalo je u toku drutvenog razvoja
kada se potreba ljudi za informacijom poela zadovoljavati pomou medija
masovnog obavjetavanja.
Novinarstvo je planska, organizovana djelatnost nastala u odreenim
historijskim okolnostima, kao nain, oblik i sredstvo drutvenog komuniciranja
pomou masovnih medija.
Novinarstvo kao djelatnost ima za rezultat prikupljanje, obradu i
distribuciju saznanja o odreenim pojavama, injenicima i dogaajima.
Novinarstvo novost, novina urnalizam / journal novina /
ovjek ima potrebu da stvara, posreduje i prima informacije.
Ukoliko je proces komunikacije imanentan novinarstvu onda je ono staro koliko i
komunciranje koliko i ljudsko drutvo.

Pronalsci tamparije omoguili su tehnike pretpostavke novinarstva. Pojava

prvih listova oznaila je poetak novinarstva kao specifine djelatnosti. Pojava
elektronskih medija u ovoj djelatnosti obiljeit e revolucionarnu fazu kao i
pojava, danas novih medija.
Novinarstvo je prolo kroz historiju sloen put razvoja. Veliku prednost dali su
mu tehniko tehnoloki pronalasci u domenu prenosa informacija.
Na prvoj stepenici bilo je to puko pisanje i saopavanje vijesti i informacija koje
nalazimo u prvim, rimskim novinama. Danas je ono u nain na koji ljudi u svijetu
govore o sebi, ono je faktor posredovanja znanja, interesa i uticaja.

Razvoj novinarstva uslovila je pojava prvih broura i letaka koji su posredovali

prve informacije slubenog karaktera i te informacije obino su imale
propagandni karakter.
Dnevni listovi se pojavljuju poetkom 18 vijeka. Na proizvodnji novina pred kraj
19 vijeka poinju raditi cijeli kolektivi.

Formiraju se:
novinske redakcije
tamparije
ekipe za transport novina do italaca;

Princip pripremanja i distribucije informacija u elektronskim medijima je

drugaiji.
Stoga su se javila dva dominantna tipa novinarstva
1. novinarstvo u printanim medijima
2. novinarstvo u elektronskim medijima.

U drugoj polovini 20 vijeka dolazi do specijalizacije novinarskog rada. CNN je

najavio irenje svoje mree novinarskih biroa unutar SAD postavljanjem svojih
novinara u 10 dodatnih amerikih gradova. Nova strategija se sastoji u tome to
e svaki od biroa initi samo jedan novinar.

Kako prenosi Media Channel, ovi CNN-ovi novinari nee imati posebne biroe,
nego e biti smjeteni pri lokalnim televizijskim stanicama i drugim uredima.
Koristei laptop i kameru, vijesti e dostavljati preko interneta i javljati se uivo
u televizijski program. Jedan novinar e pokrivati sve resore u gradu u kojem je
smjeten.

Suoeni sa porastom trokova i konkurencijom online medija, televizijske

kue sve ee usvajaju ovaj model rada u kojem je novinar i kamerman i
producent i editor.
 CNN ve ima 10 ureda irom SAD, a ovaj novi, ekonomski efikasan model
redakcije, trebao bi im omoguiti bolju pokrivenost amerikog trita vijesti.
Ameriki model organizacije preduzea za produkciju tampanih
medija:
Dopisniko novinarstvo
Velika potranja za informacijama tamo gdje one nastaju uslovila je pojavu
dopisnikog novinarstva.
Sve je poelo u 19 vijeku kada su ratovi bili posebno zanimljivi javnosti. U
evropskoj tampi javlja se prvi put institucija ratnog dopisnika.

Ratno dopisnitvo prvi je put organizovao londonski Tajms 1854.g.

izvjetavanjem novinara Viljema Rasela o Krimskom ratu. Britanska vlada tada
prvi put uvodi vojnu cenzuru s obzirom na to da su Raselovi izvjetaji bili kritiki.
Neto kasnije jednako interesovanje 1861. g. bie za Ameriki graanski rat. Tu
se javlja tzv. Amerika kola novinarstva.

Karakteristike ratnog dopisnitva:

posebne vjetine novinara/ dopisnika
novinaratvo u funkciji mobilizacije
posebne institucije za informisanje
masovno koritenje cenzure
upotreba tehnike za prenoenje informacija;

Agencijsko novinarstvo
Jedan od novih oblika informisanja pojavio se u prvoj polovini 19 vijeka, rije je o
informativnim agencijama telegrafska agencija.
Utemeljitelj savremenog agencijskog novinarstva bio je francuz arl Avas koji je
u Parizu 1835. g. organizovao jednu vrstu oglasne slube preko koje je prikupljao
i distribuirao razliite informacije. Te informacije je u poetku prodavao firmama
i dravnim institucijama. Kasnije je svoju slubu reorganizovao u informativnu
agenciju AVAS.

Na junoslovenskom podruju prvu novinsku agenciju osniva Kraljevina SHS pod

nazivom AVALA.
Narodnosolobodilaki pokret Jugoslavije 1943. godine osniva TANJUG.
Nakon raspada bive Jugoslavije osnivaju se zasebne , dravne novinske
agencije: HINA, BH press

Poeci komunikolokih istraivanja

Naunici se za komunikacijske fenomene poinju interesovati radi proirenja
komunikativne prakse. Tek je u okviru modernih drutvenih nauka, prvenstveno
sociologije i socijalne psihologije zabiljeeno razmatranje pojedinih drutvenih
fenomena kako bi se dolo do novih i proirila postojea saznanja o
komunikativnim procesima.
Iz toga su se razvile naune dimenzije komunikacijskih procesa iz perspektive
razliitih aspekata i sa posebnom naunom metodologijom kao i studiji
novinarstva.

Svi svjetski istraivaki centri komunkolokih disciplina mogu se podijeliti na:

 1. samostalne komercijalne organizacije koje vre nesistematska istraivanja
za potrebe razliitih naruilaca;
2. istraivake slube samih medijskih oragnizacija;
3. akademski , komunikoloki instituti;

Komunikoloka istraivanja uglavnom su bila usmjerena u promicanju granica

postojeih znanja u tri pravca:
u pravcu istraivanja novinarstva i masovnog komuniciranja uope;
u pravcu istraivanja uzrono posljedinih veza i odnosa koji nastaju u
komunikativnom procesu;
u pravcu istraivanja interpersonalnog komuniciranja;

Komunikologija je nauka koja ima svoj predmet istraivanja, metode,

sredstva, vezu sa drugim naukama, principe, pravila, zakonitosti te
istraivake postupke.

Dosadanja komnuikoloka istraivanja mogu se kvalificirati u tri grupe:

1. studije o masovnim komunikacijama kao institucionalizovanom
drutvenom funkcijom.
2. Studije o prirodi procesa i odnosa u procesu komuniciranja.
3. Studije o sagledavanju uticaja medija i komunikativnih procesa na
stavove, miljenja i ponaanje pojedinaca;

Javnu komunikaciju meu ljudima prate od njenih poetaka I drutvene I

historijske kategorije, koje sup o mnogo emu suprotne ali I povezane
tendencije. Radi se na jednoj strain o kontinuiranim naporima u pravcu
dosezanja novih sadrajnijih, kvalitetnijih sloboda u prikupljanju I plasiranju
informacija, ali I istovremenih nastojanja da se ta sloboda ogranii, kontrolie,
dri pod nadzorom.

Pod pojmom sloboda javnog komuniciranja podrazumjeva se sloboda

prikupljanja, distribuiranja i koritenja informacija. Ui pojam je Sloboda medija
koji znai slobodno osnivanje, organizacija i koritenje medija.

Vjerski cenzori u 15 i 16 vijeku- crkva I feudalna vlastela.

Cenzura (pojam latinskog prijekla) ocjenjivanje, pregledanje, kritiko
ispitivanje. Tim terminom nazivaju se I ustanove koje su od strane vlasti
zaduene za kontrolisanje ili zabranu stampanja nepodobnih novena, knjiga I
asopisa. Cenzori su ljudi koji se tim poslom slubeno bave, koji kontroliu,
nadziru tampu I izdavaku djelatnost uopte.

Buroaska revolucija desila se u Holandiji I Engleskoj u 16 17 vijeku, istakle

su zahtjev za slobodu tampe, zbora I dogovora. Nakon to je uspostavila vlast
po svojoj mjeri, buroazija je odmah zavodila cenzuru.

Kolijevka slobodne tampe je SAD gdje je u samoj Deklaraciji o nezavisnosti

iz 1776.g.utemeljeno naelo slobode komuniciranja I slobode tampe.
Marksizam itav 19 vijek bio je period u kojem je cenzura dominirala na
podruju javnog komuniciranja, u tom vremenu najotiji kritiari ograniavanja
slobode javnog komuniciranja su predstavnici novog politikog pokreta Karl Marx
I Fridrih Engels. (MARKSIZAM)

Marks I njegovi sljedbenici su tumaili da sloboda tampe u kapitalistikom I

graanskom drutvu nije mogua, jer je sloboda u tim drutvima limitirana
klasnim odnosima, u takvim odnosima sloboda tampe je prividna. Postoji na
papiru, ali u praksi ona je ograniena dominacijom kapitalista.
I komunisti su nakon dolaska na vlast verbalno proglaavali slobodu
informisanja, au praksi su najstroije zabranjivali pluralizam u sferi
komuniciranja. Komunisti staljinistikog perioda su ostali poznati u historiji
komuniciranja po naporima da uspostave optu kontorlu nad miljenjem svakog
pojedinca. Barijere koje su oni postavljali uu slobodnom komunicranju meu
narodima ostali su poznati po nazivu gvozdane zavjese

Zvanino cenzura nije postojala u Bosni i Hercegovini , ali se sistem putem

specifinih mehanizama u organima vlasti i samocenzure novinara titio od
nepoeljnog i nepodobnog informisanja.

KOMUNICIRANJE U SREDNJOVJEKOVNOJ BOSNI

Historijski kontinuitet Bosne Hercegovine moemo podijeliti na vie ustaljenih
razdoblja:
1. razdoblje srednjovjekovne bosanske drave,
2. perid Osmanske vlasti
3. period modernog doba, koji se u komunikacijsko historijskom kontekstu
moe podijeliti na:
4. vrijeme austrougarske uprave,
5. vrijeme Kraljevine SHS,
6. vrijeme SFRJ;

Svaki od ovih perioda imao je u svim domenima ivota, pa i u sferi

komuniciranja svoje specifinosti i karakteristike.
Pismo kojim su se sluili civilizovani narodi June Evrope / kojima je pripadalo i
stanovnitvo dananje Bosne i Hercegovine / bio je alfabet.
U ovom vremenu malo toga je poznato o komunikacijskim sadrajima i nainima
komuniciranja osim da su postojali rimski glasniki putevi. Naime, neki podaci
govore da su postojale glasnike stanice koje su se brinule o bezbjednosti
glasnika u Gabeli, Oaniima i Tjentitu.
Povelje, natpisi, crkveni rukopisi, jevanelja, poruke, poslanice, zapisi, darovnice
bili su vrsta pisane komunikacije u ovom periodu.

Gra i latinska pismenost bila je osnova pismenog komuniciranja do prodora

slovena a nakon reforme koju su u grkom alfabetu izvrili Kiril i Metodije, u
Bosni se poinju koristiti etiri tipa alfabeta:
BOSANICA, GLAGOLJICA, IRILICA I LATINICA.
Prvi mediji komuniciranja bili su steci.
Steak je vrsta kamenog nadgrobnog spomenika. Steci su nastali u srednjem
vijeku i oslikavaju tadanji ivot, a veinom se nalaze u Bosni i Hercegovini, ali
ima ih i u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori. Obino su ukraeni prizorima iz ivota,
lova, vitekih turnira ili natpisima na bosanici.
Steci su se postavljali od druge polovice 14. stoljea do sredine 16. stoljea.
Dijele se na poloene (sanduci, ploe i sljemenjaci), koji su u veini, i uspravne
(stubovi, stele i krstae).
Ukupno je utvreno vie od 66.000 steaka. Hercegovina ih ima najvie (Bilea,
Stolac, Trebinje, Gacko, dolina Neretve itd.). Najpoznatija je nekropola Radimlja
kod Stoca. Najslavniji pojedinani steak je Zgoanski steak, naen u okolici
Kaknja, koji se nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Specifikum bosanske komunikacije proizilazi iz njenog bia utemeljenog u

instituciji Crkva bosanska . Ve tada je potreba suivota, prihvatanja
raznolikosti i prava na vlastito miljenje i postojanje utemeljena kroz specifian
oblik komunikacije koji podrazumjeva dijalog, razumijevanje, potovanje drugog
i drugaijeg.
Komuniciralo se na Bosanskom jeziku. Najvjerovatnije se naziv Bosanski jezik
poeo upotrebljavati u 11 ili 12 vijeku.

KOMUNICIRANJE U BOSNI I HERCEGOVINI ZA VRIJEME

OSMANSKE VLADAVINE
1463. godina uzima se kao godina propasti srednjovjekovne Bosne i period
Osmanske uprave. Osmanska vlast u Bosnu i Hercegovinu sa sobom nije
donijela samo specifinu kulturu, ekonomiju, privredu, vojsku, administraciju, stil
ivota ve ispecifine naine komuniciranja.
Pored bosanice pisalo se i arapskim pismom - AREBICA. U usmenoj komunikaciji
koristio se turski i arapski jezik. Komunikacijski odnosi su se odvijali na posredan
i neposredan nain.
Obrazovne institucije nalazile su se uglavnom u okviru vjerskih institucija
MEKTEBI i MEDRESE.

U to vrijeme osnivaju se i RUDIJE kole u kojima se pisalo arapskim pismom.

Prenoenje pismenih poruka bilo je u nadlenosti drave. Najvanijim putnim
komunikacijama kretali su se glasnici koji su u narodnu poznati pod
tradicijonalnim nazivom TATARI. Glasnici koji su prenosili lokalne vijesti zvali su
se turnadije, a regionalne ferjadije.
Pored ove komunikacije odvijala se i komunikacija koja se oslanjala na zvunu u
vidnu percepciju. U tu svrhu su upotrebljivani topovi haberdari.

Verbalna komunikacija odvijala se unutar DEMATA ali i u mahalama, na

pazaritima, duanima, kafanama, hanovima i hamamima.
Verbalna komunikacija odvijana je MUHABETOM. Muhabet je razgovor
ravnopravnih uesnika, u kojem se cijenila snaga argumenta, uvaavalo drugo i
drugaije miljenje.

Pored ove neformalne komunikacije postojala je institucionalizirana

komunikacija, tipa licem u lice, iji je glavni medij bilo pazarite (gradski trg)
na kojem je komunikativne sadraje podredovao-TELAL. Telali su imali obavezu
da saoptavaju narodu informacije koje poruuje vlast (vladar).

RAZVOJ TAMPARSTVA U BOSNI I HERCEGOVINI

tamparstvo u BiH ima veoma dugu tradiciju. Prva tamparija datira jo iz 1519.
godine, 66 godina nakon Gutembergovog pronalaska, i bila je smjetena u
manastiru Sv. ora u Sopotnici kraj Gorada. Koju je utemeljio Boidar
Ljubavi.
Poetak razvoja savremenog tamparstva u BiH vezan je za Osmansku
vladavinu, kada je osnovana tamparija u Sarajevu 1866.godine, na inicijativu
tadanjeg bosanskog valije Topal Osman pae. Pokrenuta je uz pomo Ignjata
Soprona, pa se zvala Sopronova peatnja.
Prve novine koje su tampane u ovoj tampariji bio je list Bosanski Vijestnik,
ije je izlaenje poelo 1866.godine. Nakon toga slijede i Bosna (pojavljuje se
takoe 1866.), Sarajevski cvjetnik (1868.), te Neretva (1876.). Prvi
bosanskohercegovaki asopis Bosanski prijatelj, kojeg je jo 1850. godine u
Zagrebu pokrenuo Ivan Frano Juki.

tamparije su kasnije osnivane u okviru vjerskih institucija a tampali su se

vjerski tekstovi. Za vrijeme AU uprave u Bosni i Hercegovini osniva se ogroman
broj tamparija.
Ve od 1947. godine se u Sarajevu se u proizvodi proces uvodi OFSET tampa
to je u to vrijeme predstavljalo tehnoloku revoluciju u sferi tamparstva, a
1973. godine Osloboenje uvodi kompjutersku obradu teksta. Za vrijeme
agresije nad BiH skoro sve sarajevske tampe su prele na kompjutersku obradu
za novine.

POECI BOSANSKOHERCEGOVAKOG NOVINARSTVA

Izlazak prvog lista pred kraj Osmanske vladavine imao je izuzetan politiki,
kulturni i duhovni znaaj. On je oznaio radikalan preokret na podruju
komuniciranja, prestanak dominacije govornog komuniciranja.
Sa prvim novinama poela je postepeno zamjena arebice evropskim pismima
irilicom i latinicom.
Prve bh novine nisu bile samo mediji informiranja nego i sredstvo jaanja duha,
miljenja i raspoloenja

Za vrijeme Osmanske uprave u Bosni su izlazila etiri lista, koji oznaavaju

poetak bosankohercegovake tampe i zaetak savremenog sistema javnog
komuniciranja Bosne i Hercegovine.
Sva etiri lista imala su karakter informativno politikih novina.
Dva lista BOSANSKI VJESTNIK i SARAJEVSKI CVJETNIK imaju status nezavisnih
novina dok su druga dva BOSNA i NERETVA, shodno sadraju i osnivaima
imala obiljeje, zvaninih, dravnih glasila.

BOSANSKI VJESTNIK

Pojava prvih novina u Bosni i Hercegovini bila je historijski dogaaj 07. april
1866. godine "Bosanski vjestnik" pokrenut i tampan u Sarajevu sa otvaranjem
Sopronove peatnje, prve moderne tamparije. To je bio list politikog i zabavno-
pounog sadraja, a ureivao ga je Ignjat Sopron. Bio je neslubeno javno glasilo
Bosanskog vilajeta tampano irilicom na Bosanskom jeziku. Nije imao
nacionalno obiljeje. tampan je na osam strana, izlazio subotom i sadravao
rubrike. Kao urednik u listu radio je Milo Mandi prvi profesionalni novinar u
Bosni i Hercegovini. Neki izvori tvrde da je izlazio samo est mjeseci, zakljuno
sa 25 brojem, a neki da je izlazio itavu godinu dana.

U uvodniku koji je objavljen u prvom broju kae se:

da novina moe odgovoriti svom istinskom zadatku ako zastupa naela pravde
i istine, ako zastupa najvea dobra ovjeanstva: vjerouispovijed, pravednost i
ljudsk dostojanstvo. Ona mora slobodu duha isto tako uvaavati, kao i zakonitost
u dravnim stvarima i ako se bude zauzimala za politiku i religioznu toleranciju,
sjejala sjeme plemenitog i lijepog, i uobte ako uz to jo uzmije sa uvjerenjem
raznositi zdrave misli i ideje ljudstvu polezne...

SARAJEVSKI CVJETNIK Gulseni Saraj

"Sarajevski cvjetnik" je bio poluzvanini, politiko-knjievni, sedmini list u
Bosni i Hercegovini. tampan je u Vilajetskoj tampariji, a njegov osniva i
urednik bio je Mehmed air (akir) Kurtehaji. Izlazio je u periodu od 26.
decembra 1868. do 01. jula 1872. godine. List je tampan dvojezino: prva i
etvrta strana tampane su irilicom i ijekavicom, a druge dvije arapskim
pismom i turskim jezikom. Ukupno je tampano 169 brojeva. U ureivakoj
politici primjetna je probosanska orijentacija i tenja za ukljuivanjem Bosne u
savremene evropske tokove. Tri su najznaajnije rubrike "Sarajevskog cvjetnika":
Vilajetske vijesti, Unutranje vijesti i Inostrane vijesti.

"Sarajevski cvjetnik" je najpoznatiji po svojim polemikama koje je vodio sa nizom

srpskih i hrvatskih nacionalistikih novina ("Zastava", "Vidovdan", "Svetovid",
"Jedinstvo", "Novi list", "Narodne novine"). Tri su glavna poticaja koja uzrokuju
nastanak "Cvjetnikovih" polemikih tekstova - novinski napadi na Osmansko
carstvo i njegove inovnike, pisanje o poloaju hriana u Bosanskom vilajetu, i
svojatanje Bosne i Hercegovine.

Mehmed air (akir) Kurtehaji (1844. Bijelo Polje -1872. Be) izuzetna je
linost bosanskohercegovake kulturne i urnalistike tradicije. Prvi je novinar
Bonjak, a kao vlasnik nedjeljnika "Sarajevski cvjetnik" utemeljitelj je neovisnog
novinarstva. Ve ove preporuke daju mu posebno mjesto u historiji
bosanskohercegovake kulturne batine, a ne manje znaajno mjesto zauzimao
je u politikom ivotu svoga vremena kao urednik zvanine "Bosne", direktor
Vilajetske tamparije, zvanini tuma za turski jezik, lan Vilajetske skuptine
(medlisi umumii vilayet) i predsjednik beledije (gradonaelnik Sarajeva). ivio
je u vremenu promjena kojima je i sam dao peat, kao i nekolicina njegovih
suvremenika i sugraana, koji su svojim djelima i idejama ostavili trajnoga traga
u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine druge polovine XIX stoljea meu
kojima su Salih Sidku Hadihuseinovi Muvekit, Fadil paa erifovi, fra Grga
Marti, Milo Mandi, Sava Kosanovi, Vaso Pelagi i drugi. Neki od njih bili su
tema pisanja "Sarajevskog cvjetnika" (Vaso Pelagi), a neki su i sami pisali (fra
Grga Marti i Sava Kosanovi).

BOSNA
"Bosna" je bila zvanini list Bosanskog vilajeta koji je izlazio od 1866. do 1878.
godine u Sarajevu, s uporednim dvojezinim tekstom na turskom i bosanskom
jeziku. "Bosna" je donosila prije svega tekstove vanijih zakona i naredbi,
objanjavala ih i tumaila, a uz to i objavljivala krae informacije iz politikog,
privrednog, kulturnog i uope drutvenog ivota. tampan je jednom sedmino,
a objavljeno je 615 zvaninih, 16 poluzvaninih I 1 vanredni broj. Bosna je
imala rubrike: vilajetske vijesti, unutranje vijesti, inostrane vijesti, zvanino,
zabava itd.
Bosna se od prethodna dva lista razlikovala po dominaciji sadraja koji su se
ticali osmanske aktivnosti, posebno vilajetske vlasti.
Bosna je imala za cilj da obezbjedi odgovarajui uticaj na raspoloenje naroda i
da parira snanoj propagandi iz susjednih zemalja.

NERETVA
"Neretva" je, kao i "Bosna" pisan dvojezino s uporednim tekstom arebicom na
turskom jeziku i irilicom. Prvi broj "Neretve" izaao je 19. februara 1876. godine
a tampan je u "Tiskari vilajeta hercegovakog". List su u ime Vilajetske uprave
ureivali slubenici: Mehmed Hulusi i Jozef Alkalaj. List "Neretva" izlazio je u
svega 300 primjeraka i nije poznato koliko je brojeva izdano. Kreevljakovi
navodi da je izalo ukupno 38 brojeva, iako se pretpostavlja da su izdana i 2-3
broja vie.

Pored ovih listova u Bosni i Hercegovini izlazio je i list BOSANSKI PRIJATELJ.

asopisom "Bosanski prijatelj" zapoinje povijest bosanskohercegovake
periodike. Godine 1850. Ivan Franjo Juki poinje izdavati asopis "Bosanski
prijatelj", prvi knjievni asopis u BiH utemeljen na programu ilirskog pokreta.
Izala su tri broja, prvi 1850., drugi 1852., a trei tek 1861. Svi brojevi asopisa
tampani su u Zagrebu.
Ivan Frano Juki, bosanski franjevac, prosvjetitelj, etnograf, pjesnik i knjievnik,
roen je u Banjaluci 1818. godine, a preminuo u izgnanstvu u Beu 1857.
Pokreta je jedne od prvih svjetovnih kola u Bosni 1849. godine. Istovremeno
Juki slovi i kao pokreta i urednik prvog knjievnog asopisa u Bosni "Bosanski
Prijatelj".

BOSANSKOHERCEGOVAKA TAMPA ZA VRIJEME

AUSTROUGARSKE UPRAVE

Pokretanje novih listova odobravalo je zajedniko ministarstvo u Beu, uz

saglasnost Zemaljske vlade u Sarajevu. Osnovni uslov za dobijanje saglasnosti
jeste uzdranost u kritici vlasti. Listovi postaju sredstvo masovnog uticanja na
ljude, sredstvo borbe za vlast u Bosni i nad Bosnom. U to vrijeme izlazilo je
ukupno 200 bh listova. Najznaajniji izdavaki centri bili su Sarajevo, Mostar i
Banjaluka.
tampu AU perioda mogue je podijeliti po osnovu vie kriterija:
po tematici / politiki, zabavni, humoristiki i obrazovni /
po kriteriju jezika
po geografskom kriteriju /lokalne, regionalne, pokrajinske/;

Informativno politiku tampu mogue je podijeliti na slubenu / zvaninu,

reimsku / i na neslubenu / nezvaninu /.
U prvim godinama okupacije, nove vlasti su izdavaledva svoja lista:
Bosanskohercegovake novine na Bosanskom jeziku prvi broj pojavio se 1878.
a posljednji 1881. godine.
Bosniche correspodenz na Njemakom jeziku.
tampan je i provladin list Bosnische post Bosanska pota.
Izlazili su mnogobrojni strukovni listovi. / Trgovake novine, inovniki list,
Policijski list za BiH.../

NADA
"Nada", list namijenjen pouci, zabavi i umjetnosti, je knjievni asopis koji je
izlazio dva puta mjeseno u periodu od 1895. do 1903. godine. Ovaj asopis
pokrenuo je Kosta Hormann, koji je bio i glavni urednik; dok je knjievni
podlistak ureivao Silvije Strahimir Kranjevi.
Sva izdavaka djelatnost okupacijskih vlasti bila je kima informativno
propagandnog sistema koji je AU organizovala u Bosni kao djelo
komunikacijskog sistema u Monarhiji.

BOSANSKA VILA
"Bosanska vila" je list za zabavu, pouku i knjievnost. Pokrenut je u Sarajevu
1885. godine. Osnivai su bili Nikola umonja, Boidar Nikainovi, Stevo
Kalueri i Nikola Kaikovi. Izlazila je redovno dva do tri puta mjeseno i
tampana je irilicom. Do 1895. godine bila je jedini knjievni list u Bosni i
Hercegovini.

Prve bonjake novine pojavile su se 1884. godine a pokrenuo ih je Mehmed

Hulusi. Nosile su nazive VATAN, REHBER, PUTOKAZ. Mehmed beg Kapetanovi
Ljubuak izdavao je list Bonjak. Karakter informativno politikih novina
probosanske orijentacije imali su jo Bosansko hercegovaki glasnik, Musavat,
Ogledalo i Muslimanska svijest.

BEHAR
"Behar", list za pouku i zabavu, je asopis pokrenut 1900. godine. Osnivai
Behara bili su Edhem Mulabdi, Safvet-beg Baagi i Osman Nuri Hadi, a
tampanje lista finansirao je Ademaga Mei iz Tenja. Prvi broj asopisa izaao
je 1. maja 1900. i neprekidno je izlazio deset godina, dva puta mjeseno, a od
1927. do 1945. godine nastavio je izlaziti pod nazivom Novi Behar.
GAJRET
Glasilo "Gajreta", drutva za potpomaganje aka muslimana na srednjim i viim
kolama izlazio je u Sarajevu od augusta 1907., sa prekidima, do poetka 1941.
godine. Urednici asopisa bili su: Edhem Mulabdi, Mustajbeg Halilbai, Osman
iki, Murat Sari, Avdo Sumbul, ukrija Kurtovi, Abdurezak Hifzi Bjelevac,
Hamid Kuki i Hamza Humo.

BOSANSKOHERCEGOVAKA TAMPA IZMEU DVA SVJETSKA

RATA
1919. godine Bonjaci se nastoje politiki organizovati i osnivaju Jugoslovensku
muslimansku organizaciju koja pokree list PRAVDU. Velikosrpska kamarila, koja
je vladala Kraljevinom SHS, nastojala je organizovati takav sistem komuniciranja
koji je bio u funkciji velikosrpskih interesa. Temelj tog sistema inila je tampa.
tampa u BiH izmeu dva svjetska rata moe se klasificirati u odnosu na
tematiku listova / politiki, kulturno zabavni, obrazovnu, vjersku, sportsku i
humoristinu. Osnivai i izdavai novina bili su dravne institucije, politike
partije, strukovna udruenja, vjerske zajednice i pojedinci.
tampa se djelila na reimsku i opozicionu.

Listovi su se mogli dijelit i prema nacionalnom kriteriju na prosrpske,

prohrvatske, bonjake..
.Izmeu dva svjetska rata na podruju BH izlazilo je 46 srpskih listova, 16
bonjakih i 13 hrvatskih.
Izlazila su i dva slubena glasila: Narodno jedinstvo i Vrbaske novine

Listovi radnike provenijencije bili su Glasnik istine, Demokratija, Snaga i

Rad, Narodni glas. Listove su izdavala i razliita profesionalna udruenja i
drutvene organizacije vrlo bogata produkcija postojala je i u sferi kulture i
obrazovanja.

Informativni sistem Kraljevine SHS, u ijem sastavu se od 1918.g. do 1941. g.

nalazila i BiH raspao se okupacijom faistikih sila kada su ugaeni i svi listovi
koji su izlazili do tog vremena.
MEDIJI U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM NOR- a
Drugi svjetski rat na podruju Bosne i Hercegovine poeo je 6. aprila 1941.
godine kada su faistike sile napale Kraljevinu Jugoslaviju u ijem se sastavu
BiH tada nalazila.
Meu prve mjere okupatorske vlasti spadaju i one to se odnose na
uspostavljanje novog komunikacijskog sistema koji je trebao da bude u funkciji
novog poretka.
U Sarajevu je dotadanji Jugoslovenski list promjenio naziv u Sarajevski novi
list a kasnije u Novi list.
Okupatorske snage instalirale su u Sarajevu i jednu radio stanicu koja je imala
domet samo na uem dijelu grada.

Znaajnui ulogu u sistemu obavjetavanja imaju letci I plakati putem kojih se

stanovnitvo obavjetava o novim mjerama.
Svi politiki subjekti su nastojali uspostaviti svoj pystem komuniciranja.
Najefikasniji je uspjela uspostaviti Komunistika partija.

PARTIZANSKO KOMUNICIRANJE propagandna komunikacija:

- ratna faza 1941. 1945.
- mirnodopska faza, socijalistike izgradnje 1945. 1992.
Korijeni tog informativnog koncepta koji je od strane KPJ stvaran u BiH temeljeni
su na komunistikom principu da su sredstva informisanja instrument
ostvarivanja politikih i ideolokih ciljeva KP.
Mediji su bili sredstva za mjenjanje drutvene svijesti narodnih masa.

Model informisanja koji su komunisti organizovali u BiH karakterisali su:

- utemeljenost na marksistikoj ideologiji i politici KPJ;
- potpuna propagandna usmjerenost protiv okupatora;
- oslonac na pomo Sovjetskog saveza i zemalja antihitlerovske koalicje;

Specifinosti ovog sistema su:

da je nastao u vremenu okupacije i cenzure koja je pojavu partizanskih
medija tretirala kao zloin
razvijao se u uslovima rata
prilagoen skromnim materijalnim sredstvima
osigurao dominaciju politike linije KP
podsticao vjeru u vii revolucionarni i oslobodilaki cilj ije je ostvarenje
podrazumjevalo rjeavanje svih drutvenih problema;

Preko institucije AGIT PROP-a / aparata za informisanje, agitaciju i propagandu

pri partijskim tijelima / Partija je imala monopol nad medijima.
U sistemu partizanskok komuniciranja bilo je razvijeno usmeno, interpersonalno
komuniciranje a koriteni su novine, konferencije, kruoci i mitinzi te partizanska
tampa.

Meu najznaajnije listove antifaistike organizacije spadaju Osloboenje,

Front slobode, Borba, Narodni borac, Proleter, Glas, Sloboda,
Hercegovaki vijesnik, Hercegovka, Mlada hercegovka, Nepobjediva
Kozara, Nova omladina, Nova ena...
Tekstovi u partizanskoj tampi bili su obojeni afirmativno propagandistiki i
negativno propagandistiki.

Poslovni sistem "Osloboenje" osnovan je 30. avgusta 1943. godine kada je u

Donjoj Trnovi kod Bijeljine tampan prvi broj lista "Osloboenje". Tradicija ove
kue je mnogo dua.
Pored lista "Osloboenje" vrijedi istai i ostala novinska izdanja iz iroke lepeze
izdanja ove renonomirane i ugledne novinske kue. Marta 1956. godine izaao je
prvi broj "Malih novina" a maja 1958. godine tampan je prvi broj revije "Svijet".
Iste godine izlazi i prvi broj "Vesele sveske" a aprila 1967. godine u prodaji se
pojavio i prvi broj "Veernjih novina". Maja 1970. godine itaocima je ponuena
sedmina revija VEN, a nepune dvije godine kasnije, januara 1972. tampan je i
prvi broj "Privrednih novina". Juna 1973. godine tampan je prvi broj
"Osloboenja" za inostranstvo a jula 1978. godine u porodicu izdanja kue
"Osloboenje" ulazi omladinski list "Nai dani"... Posljednji rat kua
"Osloboenje" doekala je sa ukupno osamnaest izdanja, razvijenom
izdavakom djelatnou, razgranatom trgovakom mreom, i sa vie od 2.200
zaposlenih od kojih je vie od 52 odsto bilo visokostrunog i
visokokvalifikovanog kadra.

PERIOD KOMUNISTIKOG NOVINARSTVA U BOSNI I

HERCEGOVINI
Od drugog svjetskg rata pa sve do 1990. godine u bivoj SFRJ na vlasti se
nalazila Komunistika partija. Sistem komuniciranja inila je komunikacijska
infrastruktura, pravna regulativa, mediji, institucije kontrole i obrazovne
institucije.
Komunikacijska infrastruktura: telefonska, telegrafska i radiotelegrafska mrea.
Masovni mediji su nazivani sredstvima informisanja a o ostvarivanju tog
zadatka brinuli su se partijski kadrovi.

Pluralizam informisanja nije bio mogu.

Masovni mediji u BiH za vrijeme socijalistikog perioda vlasti mogue je podijeliti
na :
1. republike: Osloboenje, Televizija Sarajevo, Radio Sarajevo i Zadrugar;
2. regionalne: Sloboda / Mostar/, Glas / Banja Luka/, Front slobode /Tuzla/,
Naa rije / Zenica/ te radio stanice u Mostaru, Banja Luci, Tuzli, Doboju i
Goradu.
3. lokalne: status lokalnih medija imali su listovi i radio stanice koje su
osnivali organi vlasti pojedinih opina;

Listovi koji su izlazili u to vrijeme zvali su se samoupravna tampa.

Polovinom 1980. godine u BiH je izlazilo 245 listova raznih privrednih preduzea
i 169 novina, asopisa i biltena. Organi i institucije vlasti izdavale su 141 glasilo
a razne politike strukture 28 javnih glasila. Bilo je 48 lokalnih radio stanica i
svim tim sistemom dirigovalo se s vrha KP.
Sistem informisanja u Bosni i Hercegovini bio je i pod snanim uticajima politikih
centara u Beogradu i Zagrebu te pod uticajem medija iz susjednih zemalja.

Kao jedna od temeljnih informativno propagandnih segmenata u vremenu

socijalistike izgradnje RTV Sarajevo je imalo status organizacije od posebnog
interesa za dravu i njenu vlast.
RADIO U BIH
Prva radio stanica koja je proradila na podruju bive Jugoslavije bila je Radio
Zagreb.
Prvi signal Radio Sarajeva je krenuo 10.04.1945. godine. Prve rijei je izgovorio
tehniar i spiker ore Luki - Cigo. Iste godine u Bijelom Polju je puten u rad
predajnik jaine 4,5 kw ime je znatno pojaana ujnost, a u Donjim Motrama
kod Visokog je 1947. godine. izgraen antenski stub i objekat te instaliran AM
predajnik jaine 20 kW. Tokom godina snaga predajnika je postepeno
pojaavana tako da je do 1970. godine. narasla do 300 kW a 1973. putanjem u
rad jo jednog AM predajnika jaine 300 kW, ukupna snaga AM predajnika je
iznosila 720 kW. Poetkom rata 1992. godine. Radio Sarajevo postaje Radio BiH,
a 07.05.2001. godine. iz ovog radija i radija FERN nastaju dvije nove dravne
radio-stanice: Radio Federacije BiH i BH radio 1 koji, osim na mrei FM
predajnika, radi i sa pomenutim AM odailjaem u Donjim Motrama na 612 kHz.

Radio - televizija Sarajevo je jedna od ukupno osam radio - televizijskih kua

tadanjeg emiterskog sistema Jugoslavenske radio - televizije. Osnovana je
sredinom 1960-ih u Sarajevu kao republika radio - televizijska kua za Bosnu i
Hercegovinu. Najprije je s radom, 10. aprila 1945. godine poeo Radio-Sarajevo,
uvenim rijeima prvog spikera i tehniara ora Lukia Cige : "Ovdje Radio
Sarajevo! Smrt faizmu - sloboda narodu". 1969. godine sa radom poinje i TV
Sarajevo. Oba medija bila su znak posebnosti i dravnosti Bosne i Hercegovine,
a za njihovo osnivanje su najzasluniji bosanski politiari Hamdija Pozderac i
Branko Mikuli, kako se navodi u nekim izvorima.

1992. godine, Radio - televizija Sarajevo je i slubeno nacionalna RTV kua

Bosne i Hercegovine, poznata pod imenom "Radio - televizija Bosne i
Hercegovine" (RTVBiH), koja je od prije par godina i javni RTV servis za teritoriju
cijele BiH. Radio - televizija Bosne i Hercegovine (ili Javni radio - televizijski
servis Bosne i Hercegovine, PBSBiH) lanica je "Eurovizije", evropske unije javnih
i nacionalnih kua.

TELEVIZIJA U BIH
17. marta 1969. godine TV Sarajevo poinje emitovanje iz vlastitog studija a do
tada je bilo vezano za tv u Beogradu i Zagrebu. 1971. godine poinje emitovanje
veernjeg dnevnika a 1975 poine u novom RTV domu industriska i
kompjuterizovana proizvodnja programa. 1982. g eksperimentie sa
teletekstom.
DESTRUKCIJA MEDIJA TOKOM AGRESIJE NA BIH
Bosna i Hercegovina je prije raspada SFRJ i sticanja nezavisnosti imala razvijen
sistem informisanja koji je imao svoju tampu, radio difuzni sistem, televzijsku
komunikaciju, filmsku produkciju, zakonsku regultivu i razraen sistem
obrazovanja novinarskih kadrova.
Ovakav sistem komuniciranja bio je zanimljiv snagama koje su na umu imale
destrukciju Bosne i Hercegovine. Srpski i Hrvatski ideoloki projekti imali su za
cilj prije svega formirati i uspostaviti uticaj i dominaciju nad sredstvima
informisanja

Svi vaniji listovi u Hrvatskoj i Srbiji imali su svoja posebna izdanja za BiH. Tako
je poelo stvaranje nepovjerenja kod graana u sistem komuniciranja BiH kao
neobjektivan i nesposoban da osigura pravovremenu i kvalitetnu informaciju.
Informativno propagandni punktovi nalazili su se u Sarajevu, Mostaru i Banja
Luci.

Nakon konstrukcije medijskih afera koje su trebali oslabiti informacijsko

komunikacijski sektor dolo je i do fizike destrukcije /1990.g./ zauzimanje
radio stanica i novinskih redakcija i osnivanje paralelnih sistema informisanja.
Zauzeti su i releji a od svih relejnih stanica u posjedu Bosne i Hercegovine ostali
su relej na Humu i Bjelanici koji je uniten 1993.g.

Formiran je na skoro 60 posto teritorije medijski sistem koji je bio vezan za

Srbiju. Kimu tog sistema inila je Srpska radio televizij, Agencija SRNA na
Palama i dnevni list Glas srpski. A u tvorevini Herceg- Bosna medijski sistem koji
je bio vezan za Hrvatsku. Pokrenut je Radi Herceg Bosne.
Sistem BiH sveden je na 15 posto teritorije. Meutim, i takav je nastavio
djelovati i razvijati se.
Najznaajnii doprinos slamanju agresije dali su list Osloboenje i Radio
televizija Bosne i Hercegovine.

U toku rata izlazila su jo dva lista Veernje novina i Dnevni avaz, Slobodna
Bosna, Dani...
Veinu listova izdavale su jedinice, ustanove i komande Armije Republike Bosne i
Hercegovine.
Svi ti mediji dali su znaajan doprinos informisanju domae i inostrane javnosti
istovremeno doprinosei jaanju svijesti o potrebi ouvanja Bosne i Hercegovine.

RAZVOJ MEDIJA U SUSJEDNIM ZEMLJAMA

Mediji koji su na prostor Bosne i Hercegovine uveliko uticali to zbog jezike to

zbog geografske bliskosti bili su mediji iz Srbije, Hrvatske i mediji iz Crne Gore.

Prvi list u Hrvatskoj bio je KROATIER KORESPODENT.

Druge novine bile su Kraljski dalmatin.
Biskup trosmajr pokree Novine hrvatske.
1926. godine u Zagrebu je osnovana prva radio stanica na Balkanu a tri godine
kasnije startovala je i televizija Zagreb.

Pravo da pokree novine Srbija je dobila hatierifom 1830. godine na osnovu

kojeg Milo Obrenovi 1834. g. pokree u Kragujevcu NOVINE SERBSKE.
Poetkom 20 vijeka u Srbiji je izlazilo 90 listova.
Prva tamparija meu Slavenima pojavila se na podruju Crne Gore 1483.g. na
Obodu kod Cetinja. Meutim, meu posljednjim su dobili svoj list. 1871. g.
pojavljuje se list CRNOGORAC.