Professional Documents
Culture Documents
Metoda Konacnih Elemenata Uvod PDF
Metoda Konacnih Elemenata Uvod PDF
UVOD
Metoda konanih elemenata (MKE) spada u savremene metode numerike analize. Njena
primena prvo je poela u oblasti prorauna inenjerskih konstrukcija. Osnovna ideja o tzv. fizikoj
diskretizaciji kontinuma, na kojoj se zasniva MKE je vrlo stara, otprilike koliko i ljudsko nastojanje
da se teko reivi problemi zamene jednostavnijim, za koje se lake nalaze reenja.
Kao primer za ilustraciju moe se navesti problem odreivanja opsega ili povrine kruga, na
osnovu njegove podele na manje delove pravilnog oblika. Grki matematiar i fiziar Arhimed,
raunao je broj , odnosno granice izmeu kojih se nalazi numerika vrednost ovog broja na taj
nain to je konturu kruga aproksimirao upisanim odnosno opisanim poligonom sa konanim
brojem stranica. Sa poveanjem broja stranica poligona, odnosno sa smanjivanjem njihove duine,
smanjivala se i razlika izmeu granica u kojima se nalazi broj , a poveavala tanost njegove
numerike vrednosti. Otprilike u isto vreme, na slian nain, u starom Egiptu je raunata zapremina
piramide i povrina sfere, a u Kini je dat dokaz poznate Pitagorine teoreme. Sa ovim prvim
jednostavnim primerima, otvorena su neka fundamentalna pitanja, kao to su: tanost reenja,
gornja i donja granica aproksimacije, monotonost i brzina konvergencije i dr., koja su i danas u
MKE veoma aktuelna i znaajna sa teoretskog i praktinog stanovita.
Razvoj metode konanih elemenata poeo je polovinom prolog veka. U poetnoj fazi on se
odvijao kroz dva meusobno nezavisna pristupa, prvo inenjerski, a odmah zatim matematiki.
Sloene prostorne konstrukcije, u inenjerskim proraunima zamenjivane su diskretnim sistemima
koji su se sastojali od tapova i koji su raunati po poznatim postupcima statike linijskih nosaa. Od
strane matematiara, traena su priblina reenja odreenih graninih zadataka pomou diskretnih
modela uz primenu varijacionih postupaka. Ova dva prilaza, inenjerski i matematiki, kasnije su
objedinjeni, to je bilo od ogromnog znaaja za dalji bri razvoj i iroku primenu MKE.
Analiza i reavanje problema mehanike kontinuma po MKE uvek se svode na tzv. proces
korak po korak, to je od ogromnog praktinog znaaja za primenu raunara u efektivnom
proraunu. U tom procesu koji se moe prikazati kao jednostavan algoritam, izdvaja se sledeih est
najvanijih koraka:
1. diskretizacija kontinuma
Od navedenih est koraka, prva tri su naroito vana. Nain diskretizacije, izbor oblika
elemenata, kao i ukupnog broja elemenata, zavise od prirode problema koji se reava i potrebne
tanosti traenog reenja. Pored broja i oblika elemenata vaan je i izbor vorova, osnovnih
nepoznatih u njima i interpolacionih funkcija. Pomou interpolacionih funkcija se definie polje
promenjivih u svakom elementu. Od njihovog izbora neposredno zavisi i kontinuitet na granicama
izmeu pojedinih elemenata, a samim tim i tanost aproksimacije. Promenjive u elementu mogu biti
skalarne, vektorske ili tenzorske veliine.
Karakteristike pojedinih elemenata odreuju se nezavisno od mree elemenata kao celine.
Matrica krutosti se formira autonomno za pojedine elemente, a potom na osnovu njih, sasvim
jednostavno, formira se matrica za sistem u celini. S obzirom na to da je geometrija elemenata po
pravilu jednostavna, to praktino znai da se kompleksan problem razbija na niz jednostavnih.
Posljednja tri koraka, iako su za praktine proraune od velikog znaaja, danas spadaju u okvire
rutinskog posla, koji je prilagoen automatskom radu raunara.
Na elementu je usvojen odreeni broj taaka na konturi, koje se nazivaju vorne take ili
vorovi. vorovi su obeleeni brojevima 1,2, K, gde je K ukupan broj vorova. Ovi vorovi se
nazivaju spoljanji vorovi, da bi se razlikovali od vorova koji mogu biti usvojeni u elementu i koji
se nazivaju unutranji vorovi. Ukupan broj unutranjih vorova obeleen je sa R.
U vorovima elementa kao osnovne nepoznate veliine, usvajaju se parametri pomeranja.
Pod pomeranjima, ovde se podrazumevaju pomeranja u generalnom smislu, tj. komponente
pomeranja, njihove kombinacije i sl. Broj parametara pomeranja u vorovima zavisi od prirode
razmatranog problema. Npr. kod trodimenzionalnih problema u svakom voru, za parametre
pomeranja se usvajaju po tri komponente pomeranja (u, v, w) kod dvodimenzionalnih po dve (u, v),
kod savijanja ploa najmanje po tri (w, x=w,y, y=w,x) itd. Parametri pomeranja u vorovima esto
se nazivaju stepeni slobode, po analogiji sa znaenjem koje ove veliine imaju u statici linijskih
sistema. Ako je u svakom voru usvojeno po S parametara pomeranja, element ima SxK spoljanjih
stepeni slobode i SxR unutranjih stepeni slobode.
Sutina aproksimacije kontinuma po MKE, sastoji se u sledeem:
3. Stanje u svakom konanom elementu (npr. polje pomeranja, deformacija, napon, prostiranje
temperature i sl.) opisuje se pomou interpolacionih funkcija i konanog broja parametara u
vorovima koji predstavljaju osnovne nepoznate veliine u MKE.
4. Za analizu i proraun sistema konanih elemenata vae svi principi i postupci koji vae za
klasine diskretne sisteme.
Trodimenzionalni elementi
Ovi konani elementi se koriste za modeliranje trodimenzionalnih tela opteg oblika (3D
kontinuma). Element moe imati razliit broj vorova uobiajen je broj od 8 do 21. Ovakav
elemenat se naziva osnovnim i ogranien je sa est povri. Od ovakvog elementa se mogu formirati
i drugi prostorni oblici, kao to su prizma, tetraedar ili etvorostrana piramida. Ovakvi elementi
nastali poklapanjem nekih vorova osnovnog elementa nazivaju se degenerisani 3D elementi. U
aktuelnoj verziji programa podrani su sledei elementi:
1. Tetraedar.
2. Tetraedar sa meuvorovima.
3. Prizma.
4. Prizma sa meuvorovima.
5. Osnovni 3D element.
6. Osnovni 3D element sa meuvorovima.
Na slici 2.5 dat je prikaz ovih elemenata i nain na koji se definiu uz pomo vorova
(elementi sa meuvorovima, u optem sluaju imaju krivolinijske ivice).
Slika 2.5 Tipovi trodimenzionalnih elemenata. (a) Tetraedar. (b) Prizma. (c) Osnovni
3D element (d) Tetraedar sa meuvorovima. (e) Prizma sa meuvorovima.
(f) Osnovni 3D element .
Dvodimenzionalni elementi
U sluaju 2D elemenata, kao i kod 3D elemenata, postoji vie vrsta, tako da oni ine
familiju 2D konanih elemenata za modeliranje kontinuma. Programom su podrani sledei 2D
elementi:
1. Trougao.
2. Trougao sa meuvorovima.
3. etvorougao.
4. etvorougao sa meuvorovima.
Na slici 2.6 dat je prikaz ovih elemenata i nain na koji se definiu uz pomo vorova.
Slika 2.6 Tipovi dvodimenzionalnih elemenata. (a) Trougao. (b) Trougao sa meuvorovima.
(c) etvorougao. (d) etvorougao sa meuvorovima.
U sluaju pritiska, potrebno je znati na koje strane elementa pritisak deluje. Iz tog razloga
uvodi se numerisanje strana kao na slici 2.7.
Slika 2.7 Numerisanje strana kod trodimenzionalnih elemenata. (a) Tetraedar. (b) Prizma.
(c) Osnovni 3D element.
2.7 Ogranienja
2.8 Postprocesiranje
Deformisani model
Deformisani model predstavlja prikaz tela u deformisanom stanju. Postoje dva naina za
odreivanje deformacija ovog modela: stvarne deformacije i deformacije prema nekoj proizvoljnoj
veliini. U sluaju stvarnih deformacija, za komponente pomeranja se uzimaju deformacije du X,
Y i Z osa globalnog koordinatnog sistema. Na ovaj nain se dobija izgled deformisanog tela, gde
deformacije mogu biti po potrebi skalirane. Jedan ovakav prikaz je dat na slici 2.8.
Drugi nain prikazivanja se dobija tako to se objekat deformie du neke od osa globalnog
koordinatnog sistema srazmerno vrednosti neke fizike veliine (napon, temperatura i sl.). Na ovaj
nain se dobija objekat koji nije slian stvarnom definisanom telu, ali ovakav nain deformisanja
moe imati odreene primene.
Konturni prikaz
XY grafici
Homogeni 1-D element (cev) duine L, poprenog preseka A, i modula elastinosti E moe se
AE
modelirati kao opruga krutosti k eq .
L
P A, E P P P
L k eq
vorna pomeranja, Sile
Pomeranja dva kraja opruge, nazvana vorovima, obeleena kao u i i u j , zovu se vorna
pomeranja, a sile u vorovima vornim silama obeleene kao f i i f j .
ui uj
y
fi fj
x i j Sila u
k voru
Referentni
koordinatni
sistem vorovi
f i k ui u j
fj k u j u i
ui uj
fi fj
k k ui f i
k k u f
j j
ku f
gde je
k k
matrica krutosti elementa k
(uvek je simetrina); k k
ui
vektor vornih pomeranja; u
u j
fi
vektor vornih sila f
fj
Pomeranja vorova elementa su ujedno i stepeni slobode vora ( degrees of freedom -DOF)
Jednainom ku = f se ne mogu odrediti pomeranja zbog toga sto je matrica k singularna odnosno
poto pomeranja elementa kao krutog tela, ovim sistemom jednaina nisu odreena. Jedan od
krajeva mora biti fiksiran ili zadato pomeranje; pomeranje drugog kraja onda moe biti odreeno
jednoznano.
Reenje za jedan element
Ako je vor i fiksiran (pomeranje je 0) onda se ku = f redukuje u jednu jednainu
ku j f j
fj
k
Redukcija matrice krutosti
k k ui f i
k k u f
j j
Sistem sastavljen iz vie elemenata
Dve opruge redno spojene
u2 u(1)
j ui
(2)
Globalno
numerisani vorovi
Neprekidnost pomeranja
Kada su dva elementa spojena njihovi zajedniki vorovi imaju ista pomeranja.
u2 u(1)
j ui
(2)
Dejstvo sila u vorovima konstrukcije je jednako zbiru sila u vorovima svakog elementa
konstrukcije:
F1 f i(1)
F2 f j(1) f i( 2 )
F3 f j( 2 )
k1 k1 0
K k1 k1 k 2 k2
0 k2 k2
u1
U u2
u
3
F1
F F2
F
3
k1 k1 0
K k1 k1 k 2 k2
0 k2 k2
1 2 F2 3 F3
k1 k2
1
u2 k1 k2 k2 F2
u3 k2 k2 F3
Kada je jedno od pomeranja 0, u matrici krutosti se eliminiu sve vrste i kolone koje sadre to
pomeranje:
k1 k1 0 u1 F1
k
k1 k 2 k2 u2 F2
1
0 k2 k2 u3 F3
Primer
1000 N
Al = 0.250 cm2
12 cm
Reenje
Gredu promenljivog poprenog preseka moemo aproksimirati sa nekoliko greda konstantnog
poprenog preseka (u ovom primeru aproksimirae se sa tri grede konstantnog poprenog preseka).
1000 N
A1 A2 A3
4 cm 4 cm 4 cm
cm2 cm2
cm2
cm2
k1 5.95 10 5 lb/in
AE
ki i i k2 4.89 10 5 lb/in
Li
k3 3.80 10 5 lb/in
Greda modelirana oprugama (konani element):
u1 0 u2 u3 u4
1 2 3
1 2 3 4
k1 k2 k3
cm
PL Al
ux ln
E Al Ar A Al Ar x
l
L
ux
1000 N
cm
cm
cm
Uporeenje sa analitikim reenjem
-3
x 10
7
Analitiko u3
Numeriko
6
4 u2
Pomeranje
2 u1
0
0 2 4 6 8 10 12
Raspon grede
Formiranje diskretnog modela je pripremna faza - procedura pre analize metodom konanih
elemenata. Formiranjem diskretnog modela stvara se osmiljena, uskladjena i povezana grupa
konanih elemenata kojom je opisan kontinuum, koji je predmet analize. Formiranje modela za
analizu ima etiri faze realizacije: Formiranje geometrijskog modela, formiranje idealizovanog
modela, formiranje modela zona i formiranje diskretnog modela. Geometrijski model kreira
projektant, CAD softverom za projektovanje. Time nastaje datoteka podataka koji realno opisuju
geometriju objekta sa svim potrebnim detaljima za izradu.Geometrijski model moe da sadri
geometrijske elemente koji nemaju znaaja za analizu jer ne
utiu na naponsko-deformacionu sliku objekta. Radi toga se formira idealizovan model u kome su
obaeni nevani detalji.Idealizovan model je uproen model koji ne mora da predstavlja celinu
objekta ukoliko moe da se njegovim simetrinim formama predstavi funkcija i nain optereenja
celine.Idealizovan model se uvek formira sa zahtevom manjeg obima kontinuuma za analizu.
Osnova razvoja racionalnih idealizovanih modela je apstrakcija. Apstrakcija je sagledavanje
modela od strane analitiara kojom se postavlja koncept modela, uklanjaju detalji, prepoznaje
simetrija, redukuje model, prilagodjavaju modaliteti unoenja optereenja.
Model zona predstavlja idealizovan model raslanjen na pravilnije celine zone koje dozvoljavaju
podelu kontinuuma na konane elemente prema standardnom poznatom algoritmu generisanja ili
preslikavanja. Na slici 3.1 pokazan je model sa 4 zone. Uskladjivanje medjusobnog poklapanja
vorova i odsustvo koincidencije elemenata i vorova obezbedjuje se mapiranjem mree
procedurom uskladjenog broja elemenata na kontaktnim povrinama zona.
Diskretni model se razvija na bazi modela zona i uskladjenog broja elemenata kontaktnih povrina
zona. Diskretni model podrazumeva odredjivanje vorova, konanih elemenata, podataka o
materijalu, diskretnom optereenju i diskretnim graninim uslovima. Diskretni model ima potrebna
prilagodjavanja mree konanih elemenata graninim uslovima oslanjanja i takama i povrinama
dejstva spoljanjih sila. Razvijena mrea konanih elemenata se ocenjuje parametrima oblika
mree. To su geometrijski okviri u kojima je primenjen konaan element (deformisanost oblika),
pravilnost razvoja mree (kontinualnost promene pravca i oblika
elementa), pravilnost promene veliine elementa (kontinualnost promene geometrije). Na bazi ovih
parametara vri se poboljanje mree pre nego to se formira konaan diskretan model.Konanim
diskretnim modelom vri se analiza.
Slika 3.1 Faze transformacije modela. Slika pokazuje tri iana modela:
Geometrijski model, idealizovan model i model zona.
etvrti model - diskretni model je prikazan kao zapreminski solid model objekta
Slika 3.3 a.- element krutosti, b. - element priguenja, c. - krivolinijski gredni element
GENERISANJE UNIFORMNIH MREA
Kada se na objektu razvija mrea sa topologijom koja je tano unapred odredjena, definie se
povrina na kojoj se izvodi operacija. Naredni korak je izbor alata za generisanje mree.
Generisanje mree na proizvoljnoj etvorougaonoj ploi, to je navedeno funkcijom:
IK3-08: Kreirati mreu izmedju uglova - temena (Create Mesh between Corners)
Ova funkcija zahteva unoenje oznake vorova i broj elemenata u pravcima lokalnih osa (s) i (r)
koji se generiu mreom. Kada se generisanjem dobijaju proporcionalni ili identini konani
elementi, takva mrea se naziva uniformna. Za plou na slici 3.4-a, zadata su temena N25, N2, N3,
N1 i podela 4 x 4 elemenata. Ukoliko se funkcija ponovi na elementima E9, E10, E13, E14, sa istim
parametrima, (posle odklanjanja koincidentnih vorova i elemenata i renumeracije mree), nastaje
model mree prikazan na slici 3.4-b. Ovaj model sa 28 elemenata ploe odlikuje se guom mreom
koja omoguuje precizan unos spoljanjeg uticaja, manji stepen aproksimacije u analizi uticaja,
bolji (detaljniji) prikaz polja napona i deformacija. Prelaz iz krupnijih u sitnije elemente mora
naknadno da se dotera.
Procedura generisanja mree sloenija: Tako, recimo, kada se generie mrea na prstenastoj
ploi, bira se pomona funkcija za konstruisanje, kojom se generiu kontrolne take mree:
IK3-09: Kreirati dimenziju mree uzdu kriva na povrini
(Create Mesh Size along Curves on Surface Ovom funkcijom se postavljaju kontrolne take po
celoj konturi, izabrane gustine u cirkularnom i radijalnom pravcu. Kontrolne take omoguuju
pravilno rasporedjivanje elemenata mree. Kontrolne take su postavljene i simboliki prikazane na
modelu, kod svakog softvera.Tek sada moe se postaviti zahtev za kreiranje mree na povrini:
IK3-10: Generisati mreu na povrini (Generate Mesh on a Surface)
Ovom funkcijom se formira mrea koja ima poloaje vorova i elemenata prema postavljenom
modelu sa kontrolnim takama. Slika 3.5, pokazuje primer kreiranja mree na prstenastoj ploi sa
12 elemenata u cirkularnom i 3 u radijalnom pravcu. Generisano je 36 konanih elemenata sa 48
vorova i 48 x 6 stepeni slobode kretanja (SSK). Mrea ima pravilan oblik i proporcionalnu
geometriju konanih elemenata. Pri tome su prikazani etvorougaoni ravanski konani elementi.
Slika 3.5 Generisanje ravanskih etvorougaonih konanih elemenata u polarno-cilindrinom koord. Sistemu
Slobodne mree: Kod neautomatskih procedura kada se generiu SLOBODNE FORME MREA
(free mesh), mora se poznavati tanost modeliranja iz iskustva grupe predhodno izvedenih modela i
prorauna. Slobodno formirana mrea mora potovati opte principe formiranja mrea:
Specificirati veliine mrea sa prelaznim vrednostima parametara uzdu ivica,
Ne zadavati parametre generacije mrea u irokim granicama,
Koristiti standardne parametre za generisanje mrea (programski podeene),
Razviti vie realizacija mrea i izabrati najpovoljniju,
Mapirati granice na povrinama gde je god to mogue (manja logika sloenost),
Kod jako zakrivljenih oblika konanih elemenata vriti rekonstrukciju mrea
Generisanje mree na zapreminskim (3D) objektima koristi optu komandu za konstruisanje:
IK3-16: Generisati mreu na zapremini (Generate Mesh on a Volume)
Korienjem komande na objektu (posteljica kliznog leaja) prikazanom na slici 3.20, dobijena je
mrea sa 125 - 3D konanih elemenata (solid brick), 312 vora i 936 stepeni slobode kretanja.
Podeavanje kvaliteta reenja preko veliine konanih elemenata poznato je jo kao h-size
parametar. Kod poluautomatskog generisanja mrea, mogue je veliinom osnovnog elementa,
definisati gustinu mree.
Slobodne mree imaju veu slobodu u smislu rasporedjivanja granica elemenata. Slobodne mree
se specificiraju parametrom globalne veliine elementa, lokalne veliine elementa, brojem
elemenata u krivini i multiplikatorom veliine elemenata u mrei.Kako veliina ivice konanog
elementa, predstavlja deo cele duine ivice modela, to se ova specifikacija definie veliinom
elementa u odnosu na celu konturu i poznata je kao h-specifikacija. Parametar za ovu specifikaciju
je broj taaka na konturi. Uobiajeno se definie od 20 do 30 elemenata:
Slika 3.10 Automatsko generisanje mree etvorougaonih konanih elemenata na objektu sa otvorom
(H-specifikacija =10, Biasing = 5, minimalan ugao nagiba stranica = 60, metoda ravnanja teina)
Slika 3.11 Automatsko generisanje mrea na objektu primenom trougaonih konanih elemenata
H-specifikacija =10, Biasing =2, Laplace-ova metoda sa 10 iteracija i = 0.001.
Realizacija: 54 vora i 150 elemenata
4. GREKE PRI ANALIZI STRUKTURA METODOM KONANIH ELEMENATA
UVOD
Analitiarima danas stoji na raspolaganju veliki broj komercijalnih programa za analizu struktura
metodom konanih elemenata i to za statiku, dinamiku, termiku i nelinearnu statiku analizu.
Veina ovih programa ima razliite provere ulaznih podataka. Sa druge strane, danas se za pripremu
podataka najee koriste interaktivni ili automatski predprocesori koji pored ubrzanja procesa
pripreme podataka znatno doprinose i poveanju stepena njihove tanosti. Analiza rezultata
dobijena proraunom je danas gotovo nezamisliva bez postprocesora.Iako je proces analize
struktura metodom konanih elemenata na taj nain visoko automatizovan, ipak postoji opasnost da
se u toku analize strukture prouzrokuju greke koje, u veoj ili manjoj meri, utiu na tanost
reenja, a u nekim fatalnim sluajevima spreavaju dobijanje bilo kakvog rezultata. U ovom
poglavlju je uinjen pokuaj da se analiziraju svi mogui potencijalni izvori greaka u procesu
analize strukture metodom konanih elemenata. Na osnovu ove analize je izvrena klasifikacija
potencijalnih izvora greaka po raznim osnovama. Rezultati analize greaka mogu biti viestruko
korisni kako za analitiare tako i za programere. Analitiarima oni mogu da pomognu u pravilnom
modeliranju problema i pripremi podataka. Pored toga, mogu da neiskusnom korisniku stvore sliku
o oekivanoj netanosti rezultata analize metodom konanih elemenata. Rezultati analize
potencijalnih greaka se takoe mogu iskoristiti za poboljanje karakteristika pre i post procesora,
kao i samih programa za analizu. U ovom radu analiza greaka e posluiti za sagledavanje
problema modeliranja za analizu metodom konanih elemenata, kao i za postavljanje zadataka ovog
rada.
KLASIFIKACIJA GREAKA
Pre nego to se izvri bilo kakva klasifikacija greaka pri analizi struktura metodom konanih elemenata, potrebno
je definisati pojam greke. Pri tom, treba nainiti razliku izmeu pojmova:
greka u rezultatu i
nastajanje greke.
Greka u rezultatu je posledica greke nastale u procesu analize strukture. Pod grekom u rezultatu se
podrazumeva razlika izmeu veliine promenljive polja (npr. pomeranje, temperatura, napon) izraunate metodom
konanih elemenata i stvarne vrednosti promenljive polja u realnoj strukturi. Ovu greku je nemogue tano
odrediti, ak ni merenjem na realnoj strukturi, jer i sam proces merenja ima svoje greke. Greka nastaje kao
posledica pogrene aktivnosti oveka, programa ili raunara u procesu analize strukture. Ove pogrene aktivnosti
mogu da dovedu do prekida izvrenja programa ili do greke u rezultatu. Greke koje dovode do prekida programa
nazivaju se fatalne greke.Ovde e se pod pojmom greke, ukoliko se drugaije ne navede, podrazumevati
pogrena aktivnost koja dovodi do greke u rezultatu ili do fatalne greke. U procesu analize strukture metodom
konanih elemenata se kao inioci javljaju analitiar, program i raunar. Svaki od ovih inioca moe biti uzrok
pojave greke. Prema tome, greke se prema uzroku njihovog nastajanja mogu podeliti na:
greke analitiara
greke programa
greke raunara.
Najvei broj potencijalnih izvora greaka u analizi struktura je vezan za analitiara.Zavisno od
odnosa analitiara prema grekama, mogu se razlikovati svesne i nesvesne greke. Svesne greke
nastaju sa znanjem analitiara, bez obzira da li je uzrok pojave greke sam analitiar, program ili
raunar. Analitiaru je u tom sluaju poznata injenica da e se u rezultatu pojaviti greka, ali
procenu njene veliine moe da vri samo na osnovu iskustva. Ovakve greke nastaju zbog
nemogunosti da se izvri pravilno modeliranje problema, zbog njegove sloenosti ili zbog
ogranienih mogunosti programa.
Greke
Greke Greke Greke raunara
idealizacije diskretizacije programa
4.1 Klasifikacija potencijalnih izvora greaka prema periodu njihovog nastanka
Mnogo opasnije su nesvesne greke koje nastaju iz bilo kog razloga, ali ih je analitiar nesvestan.
Njihova opasnost je u tome to, bez obzira na veliinu greke rezultata, analitiar veruje da su
rezultati tani.Najpodesnija osnova za klasifikaciju greaka je sam proces analize strukture. U
uslovima kada se koristi neki od komercijalnih programa, proces analize strukture metodom
konanih elemenata se moe podeliti na sledee faze:
priprema analize
unos podataka
proraun
interpretacija rezultata.
Svaka od ovih faza sadri niz razliitih potencijalnih izvora greaka koji e biti opisani u daljem
tekstu. Na sl. 4.1 je prikazan jedan pokuaj klasifikacije potencijalnih izvora greaka prema periodu
njihovog nastanka.
GREKE IDEALIZACIJE
Greke idealizacije nastaju zbog nemogunosti da se sva sloenost realne strukture i njenog
okruenja preslika na model. Naime, realne strukture su esto po svom obliku veoma sloene, a
ponekad sastavljene od vie delova razliitih materijala. Greke idealizacije se mogu podeliti na:
greke aproksimacije oblika strukture
greke aproksimacije graninih uslova
greke aproksimacije poetnih uslova
greke aproksimacije karakteristika materijala.
Greke aproksimacije oblika strukture nastaju zbog toga to nije uvek mogue nainiti model koji
e topoloki i geometrijski potpuno odgovarati realnoj strukturi.Ovo se najee dogaa kada
struktura ima nepravilne granine povrine. Ukoliko se pri tom koriste linerni konani elementi, ovu
greku je nemogue potpuno izbei.Poveanjem broja elemenata greka se smanjuje, ali ipak
postoji. Primer aproksimacije oblika etvrtine kruga linearnim konanim elementima, prikazan na
sl. 4.2. a i b, pokazuje da je greka aproksimacije pri korienju tri elementa (b) manja nego pri
korienju dva elementa (a).
Nekada je ovu greku mogue potpuno izbei korienjem elemenata vieg reda (kvadratnim ili
kubnim), kao na slici 4.2.c . Ovaj nain se preporuuje jer se sa mnogo manjim brojem elemenata
moe postii bolja aproksimacija.Sledei problem aproksimacije oblika se javlja kada se na
strukturi velikih dimenzija javljaju sitni detalji, kao to su npr. otvori i ispusti. Obuhvatanje ovih
detalja modelom zahteva komplikovanu mreu sa velikim brojem elemenata razliite veliine, to
stvara probleme u fazi diskretizacije i pripreme podataka a istovremeno poskupljuje proraun.Stoga
analitiari esto zanemaruju ovakve detalje. Pri tom se uvek unosi odreena greka, jer ovi detalji,
po pravilu, izazivaju lokalnu koncentraciju napona. Na slici 4.3. su prikazana dva modela kvadratne
ploe sa otvorom na sredini. Oigledno je, da je model koji uzima u obzir otvor (sl. 4.3.a), daleko
sloeniji sa aspekta pripreme podataka, nego model koji zanemaruje otvor (sl. 4.3.b). Greka
aproksimacija graninih uslova se javlja pri odreivanju interakcije izmeu strukture i njene
okoline. Posmatrana struktura je uvek podvrgnuta nekom dejstvu koje se definie graninim
uslovima. U nekim sluajevima je granine uslove vrlo teko odrediti, a jo tee obuhvatiti
modelom a da on ne bude isuvie sloen. Najvei problemi se javljaju kod viedelnih struktura kod
kojih je vrlo teko odrediti interakciju (mehaniku i termiku) izmeu pojedinih delova. Usled
aproksimacije graninih uslova mogu da se jave znatne greke u rezultatu.
Problemi u aproksimaciji graninih uslova su razliiti za razliite vrste analiza (statika, dinamika,
termika itd.), ali se greke generalno mogu podeliti na greke usled:
-definisanja graninih stepena slobode
-definisanja spoljnjeg optereenja.
Pri statikoj i dinamikoj analizi je potrebno definisati stepene slobode ije je kretanje ogranieno
(oslonci) i spoljnje optereenje.U sluaju definisanja oslonaca, greke mogu da se jave zbog:
a) netanog poloaja vorova iji su stepeni slobode ogranieni,
b) ograniavanja pogrenih stepena slobode
c) zanemarivanja uticaja elastinosti spoja posmatranog dela strukture sa okolnim delovima.
Prve dve greke (a,b) mogu lako da se otkriju i otklone, mada u suprotnom njihov uticaj na rezultate
moe da bude fatalan. Zanemarivanje uticaja elestinosti spojeva posmatranog dela strukture sa
ostalim delovima viedelne strukture je esta pojava. U takvim sluajevima je spojeve neophodno
aproksimirati elastinim elementima ija se krutost odreuje iterativno. Pokazano je da na
elastinost spoja utiu:
intenzitet i pravac optereenja,
vrsta spoja (klizni,valjani,konusni),
krutost spojenih delova strukture,
stanje i kvalitet obrade povrina u kontaktu,
stanje prednaprezanja i krutost elemenata za prednaprezanje.
Kao ilustracija greke nastale zanemarivanjem uticaja elestinosti spoja daje se primer stuba na slici
4.4., koji je vijcima privren za podlogu. Na slici je prikazan poloaj stuba pod dejstvom
optereenja dobijen merenjem.
Sl. 4.4 Greka usled zanemarivanja uticaja elastinog spoja pri proraunu deformacija
stuba
Korienjem metode konanih elemenata izvren je proraun za dva modela stuba. Prvi model
pretpostavlja krutu vezu izmeu stuba i podloge, a drugi uzima u obzir i elestinost spoja. Drugi
model daje rezultate vrlo bliske izmerenim. Greka u pomeranju izazvana zanemarivanjem
elastinosti spoja iznosi 43 %.U sluaju definisanja optereenja, pri statikoj analizi, mogu da se
jave greke zbog:
netanog poloaja optereenja
netanog intenziteta optereenja
netane distribucije optereenja (pritiska)
netanog temperaturnog polja.
Ako se vri dinamika analiza greka moe da se pojavi, pored gore navedenih razloga i zbog slabe
aproksimacije prinudne sile.Pri termikoj analizi, kako stacionarnoj, tako i nestacionarnoj,
aproksimacija graninih uslova je jo vei problem, jer je cela povrina strukture neprekidno
podvrgnuta promenljivom uticaju okoline tokom vremena.
Pri dinamikoj i nestacionarnoj termikoj analizi je, pored ostalog, potrebno zadati i vrednosti
promenljive polja za poetni trenutak vremena. Pri tom moe da se javi greka zbog aproksimacije
poetnih uslova. Krakteristika ove greke je da se smanjuje tokom uzastopnih vremenskih iteracija i
da, u nekim sluajevima, posle izvesnog vremena moe da se izgubi.Mehanike i termike
karakteristike materijala strukture direktno utiu na rezultate analize. Greke aproksimacije
karakteristika materijala nastaju zbog:
netanih podataka o karkteristikama materijala
zanemarivanja ortotropnosti karakteristika materijala
zanemarivanja promena karakteristika materijala sa promenom
temperature.
GREKE DISKRETIZACIJE
Pod diskretizacijom se podrazumeva deljenje modela strukture na niz odgovarajuih konanih
elemenata, pri emu se posmatrani domen sa beskonanim brojem stepena slobode zamenjuje
diskretizovanim modelom, koji ima konani broj stepena slobode. U procesu diskretizacije je
potrebno:
izvriti izbor vrste konanih elemenata kojim e se izvriti diskretizacija
odrediti veliinu i oblik pojedinih elemenata, odnosno poloaj vorova
izvriti numeraciju elemenata i vorova.
Prvi korak u diskretizaciji posmatranog modela je izbor vrste konanih elemenata kojim e se
izvriti diskretizacija. Najee se mrea sastoji od vie razliitih vrsta konanih elemenata. Izbor
zavisi od dimenzionalnosti problema (linijski, ravanski, osnosimetrini ili zapreminski) i od
geometrijskog oblika strukture. Greke izbora vrste konanog elementa koje mogu da se jave u ovoj
fazi analize su:
kombinovanje elemenata razliite vrste (npr. osnosimetrini i zapreminski)
izbor elementa koji ne odgovara obliku strukture (npr. primena
zapreminskih elemenata umesto tanke ljuske za diskretizaciju tankozidnih
struktura).
Greka aproksimacije promenljive polja vezana je za izbor tipa, odnosno vrste konanih elemenata,
ime se automatski bira i interpolaciona funkcija. Promenljiva polja se unutar konanih elemenata
aproksimira interpolacionim funkcijama, koje su najee polinomi. Stepen polinoma kod
izoparametarskih elemenata, koji se najee koriste, zavisi od vrste elemenata, odnosno od broja
vorova na elementu. Vii stepen polinoma znai i bolju aproksimaciju promenljive polja, ali i vei
broj stepena slobode, a time i skuplju analizu.S druge strane, izbor elemenata sa niim stepenom
polinoma (npr. sa linearnom interpolacionom funkcijom), pri istoj gustini mree, dovodi do velike
greke. Zbog toga pod pojmom fina ili gruba mrea ne treba podrazumevati samo gustinu mree
elemenata nego i stepen polinoma interpolacione funkcije. Finija mrea je ona koja bolje
aproksimira promenljivu polja u strukturi. Sa pofinjenjem mree dolazi do konvergencije rezultata
dobijenih metodom konanih elemenata tanom reenju.Problemu izbora optimalne mree i
konvergenciji reenja posveen je itav niz radova.Za sada, meutim, jo ne postoji metod kojim bi
se a priori odredila optimalna mrea ili mrea koja bi garantovala neku limitiranu greku u
rezultatu. Veina predloenih metoda omoguuje da se na osnovu izvrene analize sa jednom ili
vie razliitih mrea oceni greke i da se eventualno dobiju smernice za pofinjenje
mree.Nedostatak veine predloenih metoda je to zahtevaju veliko raunarsko vreme i to se
teko implementiraju u postojee programe.
Poto se proces modeliranja zavri, potrbno je izvriti pripremu podataka u obliku definisanom
ulaznim formatom programa za analizu. Priprema podataka moe da se vri:
runo
poluautomatski
automatski.
Runa pripema podataka, koja se gotovo svuda u svetu naputa, je izrazito podlona grekama. U
ovom sluaju se runo vri proraun koordinata vorova i numeracija vorova i elemenata. Greke
koje pri tome mogu da se jave su:
greke u proraunu koordinata vorova
greke u numeraciji vorova i elemenata
greke u definisanju topologije elemenata
greke u definisanju ostalih podataka (optereenje, granini uslovi,
materijal)
greke pri unoenju podataka (lapsusi)
greka zaokruivanja nastala ogranienim ulaznim formatom.
Veinu ovih greaka nije jednostavno uoiti, a u sluajevima velikih struktura je praktino i
nemogue otkriti. Veina programa za analizu zato ima detaljnu proveru ulaznih podataka.
Meutim, ovakva kontrola ne moe da ukae npr. na greku u vrednosti koordinate ili greku u
topologiji. Ukoliko zbog neke od navedenih greaka ne doe do prekida rada programa (fatalne
greke), postoji postoji opasnost da analitiar ostane u uverenju da su rezultati analize tani. Veliku
pomo u kontroli ulaznih podataka imaju programi za vizuelizaciju mree (bilo na ploteru ili na
grafikom terminalu).Poluautomatski nain pripreme podataka podrazumeva postojanje pre-
procesora, kojim se definie oblik, geometrija strukture kao i optereenje i granini uslovi. Ukoliko
je prethodno model dobro pripremljen, greke koje mogu da se jave ovim nainom pripreme
podataka su:
greke pri unoenju ulaznih podataka (lapsusi)
greka zaokruivanja nastala ogranienjem ulaznog formata.
Tokom automatskog naina pripreme podataka mogu da se jave iste greke kao i pri
poluautomatskom nainu. Ukoliko se za generisanje mree konanih elemenata koristi neki CAD
paket, mogue je da doe i do greke u fazi transfera podataka iz formata CAD
GREKE PRORAUNA
GREKE PROGRAMA
Program za analizu metodom konanih elemenata treba posmatrati kao kodirani algoritam
(korienjem nekog programskog jezika npr. FORTRAN, PASCAL), za neku vrstu analize
struktura (statiku, dinamiku, termiku), zasnovan na metodi konanih elemenata. Kao takav,
program ne generie samo greke koje proistiu iz prirode metode konanih elemenata. Dakle,
greke programa je dalje mogue podeliti na:
greke kodiranja i
greke metode.
Greke kodiranja su posledica propusta u fazi programiranja ili implementiranja programa na
odreenom raunaru. Ovakve greke su este kod novih izdanja programa, ali se veina njih moe
otkriti u fazi testiranja programa. Greke kodiranja mogu biti:
lapsusi (bugs) i
greke instalacije, koje najee potiu zbog razliite interpretacije
Greke metode nastaju zbog aproksimativne prirode metode konanih elemenata. Mada su
evidentna stalna poboljanja ove metode, greke nastale zbog prirode metode i dalje mogu bitno da
utiu na tanost rezultata. Greke metode se mogu podeliti na:
greke formulacije metode konanih elemenata
greke u integraciji distribuisanih optereenja (linijskih, povrinskih i
zapreminskih)
greke interpolacije nelinearnih karakteristika materijala
greke integracije nelinearnih karakteristika
greke reavanja (posebno pri nestacionarnim analizama kada je proces
reavanja iterativan).
GREKE RAUNARA
Poznato je da raunar prilikom obrade realnih brojeva koristi odreen memorijski prostor kojim je
definisan broj znaajnih cifara nekog broja (recimo sedam). Zbog toga prilikom obrade dolazi do
odsecanja vika cifara (zaokruivanja). Ovo odsecanje obino nije opasno. Meutim, kada se radi
oduzimanje i sabiranje brojeva sa velikom razlikom u redu veliina, moe da se izazove
slabouslovljenost sistema zbog zaokruivanja cifara.Greka izazvana slabouslovljenou sistema
moe da bude vrlo velika i karakteristina je za modele kod kojih su elementi vrlo mali ili postoji
velika razlika u dimenzijama elemenata.
GREKE INTERPRETACIJE
ak i kada se analiza izvri korektno moe se govoriti o grekama u rezultatu, jer pod rezultatom, u
stvari, treba poimati analitiarevo vienje rezultata. Ovde treba razlikovati sluaj kada analitiar
interpretira rezultate, od sluaja interpretiranja post-procesorom.U sluaju kada ne postoji post-
procesor, analitiar na osnovu numerikih rezultata stvara sliku o polju promenljive. Meutim, kod
sloenih struktura ovo je vrlo teak posao, pre svega zbog obimnosti rezultata. Tom prilikom se
mogu nainiti razliiti previdi, pa se ovaj nain interpretacije naputa.Korienje post-procesora,
osim to skrauje vreme analize rezultata i olakava izradu izvetaja, zbog prirode ljudskih
percepcionih mogunosti, daje pravu sliku o polju promenljive. Meutim, prilikom interpretacije
rezultata u vizuelnom obliku moe da doe do pojave greaka zbog:
nesavrenosti grafike opreme (npr. konaan broj boja na terminalu ili
ploteru)
uzorkovanja veliina polja u pogrenim takama i
Na osnovu napred iznete klasifikacije greaka mogue je nainiti njihovu analizu. U tu svrhu
nainjena je tabela potencijalnih izvora greaka pri statikoj analizi struktura metodom kananih
elemenata. Ova tabela je prikazana na slici 5.26. Prvi cilj analize je da se vidi izvor pojedinih vrsta
greaka. Kao mogui izvori oznaeni su analitiar (A), program (P) i raunar (R).Iz tabele se vidi da
je uzrok svih greaka u procesu idealizacije analitiar. to se tie procesa diskretizacije, glavni izvor
greaka je opet analitiar, mada je pri automatskoj generaciji mree, program za generaciju
odgovoran za pojavu greaka vezanih za oblik i veliinu konanih elemenata. Ono to ovde treba
posebno podvui je da greke analitiara u fazi pripreme podataka mogu da budu fatalne po
rezultate.Nakon pripreme i unosa podataka, uticaj analitiara na tok analize je zanemarljiv. To je i
razlog to odgovornost za pojavu greaka u fazi unosa podataka, prorauna i interpretacije
uglavnom snose program i raunar.Zajednika karakteristika greaka izazvanih programom i
raunarom je da su one predvidljive i u procesu reavanja istog problema daju jednake greke u
rezultatu.Nasuprot tome, greke izazvane od strane analitiara su nepredvidljive i zavise od
njegovog iskustva, ali i od njegovih eventualnih previda. To dovodi do toga da greke koje potiu
od analitiara nisu predvidljive i mogu da se razlikuju od sluaja do sluaja.Zbog toga posebnu
panju treba posvetiti metodama pripreme podataka koje e smanjiti mogunost pojave greaka u
toj fazi, to je i cilj ovog rada.Poseban problem predstavlja mogunost procene uticaja pojedinih
pogrenih aktivnosti na veliinu greke u rezultatima analize. Analizom literature moe se doi do
zakljuka da se samo u malom broju sluajeva greka moe proceniti pre analize. Iz tabele se vidi
da je to mogue uglavnom za greke raunara i greke interpretacije. Nakon ove analize mora
se postaviti pitanje mogunosti i metoda eliminacije generacije greaka. Moe se oekivati da e se
veina greaka nastalih zbog raunara smanjiti ili eliminisati daljim razvojem raunara. Poveanje
brzine rada raunara, sa druge strane, omoguuje i primenu tanijih algoritma i metoda za
interpolaciju i integraciju, koje do sada nisu koriene zbog velikog potrebnog procesorskog
vremena.Na taj nain e se izmenama programa doprineti smanjenju veine programski izazvanih
greaka.Kao najozbiljniji problem ostaju greke izazvane od strane analitiara. Obzirom da je ceo
proces pripreme podataka, a posebno proces idealizacije, baziran na iskustvu analitiara, jedini
nain da se smanji uticaj analitiara na pojavu greaka je da se ukljui vetaka inteligencija kao
pomo u procesu odluivanja tokom faze idealizacije. U tu svrhu se predlae izgradnja ekspertnog
sistema, koji e imati znanje eksperta - analitiara i koji e moi da generie kvalitetan model za
analizu metodom konanih elemenata.
Slika 4.5 Analiza potencijalnih izvora greaka