GLAVA 9.

POSLOVI ( UGOVORI)
PRIVREDNOG PRAVA

93. POJAM I KARAKTERISTIKE

POSLOVA PRIVREDNOG PRAVA

U dananjim izlaganjima ve je bilo rijei o odnosu izmeu graanskog i privrednog

prava i tom prilikom je reeno da poslovi privrednog prava, u odnosu na graansko
pravne ugovore, imaju takvih specifinosti koje opravdavaju izdvajanje poslova
(ugovora) privrednog prava u posebnu cjelinu.
Najznaajnije razlike izmeu ovih dviju vrsta ugovora uglavnom bile bi sljedee:
1. Naelo neformalnosti ugovora koje je i princip graanskog prava, jo vie dolazi do
izraaja u privrednom pravu. Ugovori robnog prometa bez izuzetaka su neformalni.
Ipak, injenica je da se ugovori u privredi redovno zakljuuju u pismenoj formi i da je
tu mnogo manje usmenih sporazuma nego li u graanskom pravu. No uinak pismene
forme je samo u lakem dokazivanju postojanja ugovora, a ne nikako i uslov
postojanja toga ugovora kao to je to ponekad u graanskom pravu (npr kod
kupoprodaje nepokretnosti);
2. Kod ugovora privrednog prava pootrena je meusobna odgovornost stranaka za
izvrenje ugovora. Stranke kod ispunjenja privredno-pravnih ugovora moraju
postupati sa panjom dobrog privrednika, a to je takav stepen panje koji polazi od
pretpostavke da stranke dobro poznaju ovu vrstu poslova koju meusobno zakljuuju
jer je to njihova redovna djelatnost. U vezi sa tim Zakon o obligacionim odnosima
poznaje i posebnu strunu panju;
3. Zbog pretpostavke da su stranke koje stupaju u privredno pravne odnose strune za
odnosnu vrstu poslova te poslove nije dozvoljeno raskidati zbog oteenja preko
polovine, kao to je to sluaj u graanskom pravu. Ustanova oteenja preko
polovine u graanskom pravu daje mogunost stranci, koja za svoju inidbu nije od
druge strane primila ni polovinu protuvrijednosti, da zatrai i od suda dobije raskid
takvog posla. Zakon o obligacionim odnosima ne poznaje ovo razlikovanje, to je
teko razumljivo, jer se ne moe prihvatiti da stranke u privrednim odnosima ne
poznaju vrijednosti prestacija, pa se oekuje da zbog toga nema raskida ugovora.
4. Pootrena odgovornost kod poslova privrednog prava u odnosu na poslove
graanskog prava dolazi do izraaja i u injenici to se kod izvjesnih poslova
privrednog prava (prije svega kod ugovora u transportu) odgovara i za sluajni
propast stvari, a isto tako i u injenici da se u privrednom pravu mnogo ee
zasnivaju solidarne obaveze nego u graanskom i da se solidarnost u privrednom
pravu esto uspostavlja zakonom.

1
94. UGOVORI ROBNOG PROMETA

Kod nas se poslovi privrednog prava nazivaju jo i ugovorima ili poslovima robnog
prometa i u te poslove prema ustaljenom shvatanju spadaju: ugovor o kupovini i prodaji
robe, ugovor o posredovanju, ugovor o trgovinskom zastupnitvu, ugovor o komisionu,
ugovor o pediciji, ugovor o uskladitenju, ugovori o prevozu (elejznicom, drumom,
rijenim i morskim putem i vazduhom), ugovor o osiguranju, a i neki noviji ugovori, kao
ugovor o kontroli robe i usluga.
Karakteristike ugovora o robnom prometu, vrstu i broj igovora kao i izdavanje ovih
ugovora u specijalne ugovore u odnosu na ugovore graanskog prava uslovila je injenica
da je robni promet u privrednom pravu, u odnosu na graansko pravni promet ogromno
uvean. Ovdje se, kao to smo ve istakli, radi o jednoj masovnoj pojavi prometa dobara,
koja je traila i specifine norme i specifine ugovorne oblike.
Najznaajniji ugovor robnog prometa jeste ugovor o kupovini i prodaji robe, a ugovori o
posredovanju, trgovinskom zastupnitvu, uskladitenju, kontroli kvaliteta i kvantiteta,
prevozu i osiguranju imaju zadatak da se tako izrazimo, da pogoduju i olakaju
zakljuenje i izvrenje ovog osnovnog ugovora, i to ugovor o posredovanju i ugovor o
trgovinskom zastupnitvu, kao i ugovor o komisionu imaju za cilj da omoguuje
zakljuenje osnovnog ugovora, ugovor o prevozu i ugovor o uskladitenju da omoguuje
lake izvrenje tog ugovora, a osiguranje i kontrola robe da prue odreenu sigurnost
ugovornim strankama. Naime, ovi ugovori pogoduju nesmetanom i brem odvijanju
kupoprodaje u sluajevima gdje su prodavac i kupac prostorno udaljeni meusobno. Na
kraju ugovor o osiguranju nastao je kao nadgradnja nad cjelokupnim robnim prometom i
odigrao veliku ulogu u savremenoj privredi prebacivi rizik sa ekonomski nedovoljno
jakog pojedinca, na ekonomski snane organizacije sa specijalnim fondovima namjenjen
za pokrivanje tih rizika, odnosno teta koje nastanu iz privrednog poslovanja.
Pored ovih ugovora privredno pravo poznaje izdavaki ugovor, ugovor o graenju sa
nekim izvedenim ugovorima, ugovor o licenci sa slinim ugovorima (know-now) i
ugovore o turistikim uslugama. Ovi ugovori i ugovori robnog prometa ine ugovore
privrednog prava.
Ugovori robnog prometa bili su predvieni Optim uzansama za promet robom (uz. Br I
str 3), sem ugovora o kontroli kvaliteta i kvantiteta robe koji prilikom donoenja optih
uzansi 1954. godine jo nije bio razvijen, a sada ih predvia Zakon o obligacionim
odnosima. Opte uzanse za promet robom sa svoje strane ostale su na snazi u dijelu u
kojem nisu suprotne zakonu.

95. ZAKLJUENJE, OBEZBJEENJE I ISPUNJENJE

UGOVORA O ROBNOM PROMETU

Zakon o obligacionim odnosima, kao to su to inile i Opte uzanse, prije nego to pree
na regulisanje pojedinih ugovora, sadri naela i opti dio iz kojih poizilaze i principi za
zakljuivanje, obezbjeenje i ispunjenje ugovora o robnom prometu.
Zakon ugovor o kupoprodaji regulie jedinstveno, a u ovom radu taj ugovor je izloen i u
dijelu o graanskom pravu. Meutim, pitanja zakljuivanja, obezbjeenja i ispunjenja

2
ugovora o robnom prometu ponajvie se odnose na ugovor o kupoprodaji kao privredni
posao.

95.1. Zakljuenje ugovora o robnom prometu

Za ugovore u robnom prometu vae opta pravila o zakljuenju ugovora obligacionog

prava o kojima je ve bilo rijei u odgovarajuem odjeljku. Na ovom mjestu ukazat emo
samo na neke specifinosti, koje su karakteristine za ugovore robnog prometa. Tu se
radi o specijalnim nainima zakljuivanj ovih ugovora preko telefona, telegrama,
teleprintera i telefaksa i na zakljuivanje ugovora o pristupu.
Zbog istaknute masovnosti robnog prometa, ugovori o robnom prometu esto se
zakljuuju preko telefona. U tim sluajevima uobiajeno je da privredne organizacije kod
kojih je najei sluaj da se ugovori zakljuuju preko telefona vode knjige telefonskih
razgovora u koje upisuju sve naloge dobijene u tom smislu. Nalog dat za zakljuenje
ugovora preko telefona obavezno se od strane nalogodavca potvrujr preporuenim
pismom.
Kod zakljuenja ugovora o robnom prometu uopte od znaaja je da se utvrdi vrijeme
kada je ugovor zakljuen i mjesto gdje je taj ugovor zakljuen. U tom sluaju valja
razlikovati da li je ugovor zakljuen izmeu prisutnih lica, ili izmeu odsutnih. Ako je
zakljuen izmeu prisutnih onda je to onaj momenat kada je ponueni prihvatio ponudu,
a on to po pravili mora uiniti odmah ili uz jedan krai normalan rok za razmiljanje.
Mjesto zakljuenja u tom sluaju je ono mjesto gdje su se prisutne stranke nalazile. Kod
odsutnih stranaka ugovor se smatra zakljuenim u trenutku kada je pojedinac primio
odgovor od ponuenog o prihvatanju ponude. Mjesto zakljuenja ugovora u tom sluaju
je poslovno sjedite ponudioca, odnosno mjesto iz koga je ponudilac poslao svoju
ponudu. Ovo su rjeenja koja usvajaju nae Opte uzanse za promet robe i treba rei da su
u skladu sa dispozitivnim karakterom normi obligacionog prava da se stranke mogu i
drugaije sporazumjevati.

Zakljuivanje ugovora preko telefona to se tie vremena zakljuenja ugovora smatra

se kao da je zakljuen izmeu prisutnih lica, a to se tie mjesta zakljuenja, kao da je
zakljuen izmeu odsutnih lica.
Radi sigurnosti pravnog prometa ugovor zakljuen preko telefona potrebno je potvrditi
pismenim putem, po pravili preporuenim pismom.
Zakljuivanje ugovora putem telegrama Kod zakljuivanja ugovora putem telegrama po
svemu se uzima kao da je ugovor zakljuen izmeu odsutnih stranaka. I u ovom sluaju
telegrafski datu ponudu, odnosno prihvat treba potvrditi preporuenim pismom.
Zakljuivanje ugovora preko teleprintera Ugovor zakljuen preko teleprintera smatra se
da je zakljuen izmeu prisutnih lica u odnosu na vrijeme zakljuivanja ugovora, a
izmeu odsutnih u odnosu na mjesto zakljuenja.
Karakteristino za ovaj nain zakljuenja ugovora u robnom prometu je to da stranka
nema pravo da osporava datu izjavu u njeno ime preko njenog teleprintera. Smatra se da
druga stranka nije u mogunosti da provjerava da li je teleprinter upotrebilo od vlasnika
ovlaeno lice ili ne, te da je vlasnij taj koji mora da vodi kontrolu nad svojim
teleprinterom.

3
Zakljuenje ugovora preko telefaksa Ugovor zakljuen preko telefaksa smatra se da je
zakljuen izmeu prisutnih lica u odnosu na vrijeme zakljuivanja ugovora, a izmeu
odsutnih u odnosu na mjesto zakljuenja.
Zakljuenje ugovora po pristupu Ugovori po pristupu ili adhezioni ugovori po pristanku
su vrsta ugovora specifina za privredno pravo i proizvod su brzine i masovnosti robnog
prometa, kada pojedinci uesnici u tom prometu svakodnevno zakljuuju veliki broj
ugovora iste vrste. Pored toga, ovi ugovori u robnom prometu su nastali kao rezultat
ekonomske nejednakosti pojedinih partnera koji stupaju u meusobne ugovorne odnose,
kada je ekonomski jai partner obino sa monopolistikim poloajem u odreenoj
privrednoj grani u mogunosti da diktira ugovornr uslove ekonomski slabijem partneru.
U ovim sluajevima ponudilac unaprijed odreuje sve ili pojedine uslove ugovora
ponuenome, a ovaj je u mogunosti jedina da tako ponuene uslove prihvati ili ne
prihvati.
Ugovore po pristupu treba razlikovati od formularnih ugovora zavisno od toga da li jr u
ponuenoj stranci ostavljeno da neto u tim ugovorima slobodno ugovara ili ne.
Kod formularnih ugovora postoji sloboda ugovaranja, ali zbog sloenosti samih ugovora
sklapaju se na unaprijed pripremljenim formularima.
U pomorskom pravu teretnice spadaju meu adhezione, a arter partije meu formularne
ugovore.

95.2 Obezbjeenje ugovora u robnom prometu

Kao i u graanskom pravu, tako i u privrednom stranke zakljuuju ugovore sa ciljem da

isti budu i izvreni, te zato i graansko i privredno pravo predviaju odreena sredstva
obezbjeenja kako bi do izvrenja tih ugovora stvarno i dolo, odnosno kako bi stranka
koja svojom krivicom nije izvrila ugovor za to snosila i odreene posljedice. Graansko
pravo poznaje dvije osnovne vrste obezbjeenja za izvrenje ugovora, zalogu kao stvarno
obezbjeenje i jemstvo kao lino obezbjeenje. Privredno pravo je prihvatilo obije vrste
ovih obezbjeenja, kao i kaparu koja je u osnovi preuzeta iz graanskog prava i uvelo niz
drugih obezbjeenje od kojih su, po naem miljenju, najznaajnija ugovorna kazna,
penali i pravo pridraja ili pravo retencije.
Ugovorna kazna je, moemo slobodno rei, najee sredstvo obezbjeenja koje
susreemo kod nas u ugovorima u robnom prometu. Ugovorna kazna ugovara se za sluaj
neispunjenja ugovora i za sluaj neurednog ispunjenja ugovora, a sastoji se po pravilu u
novanom iznosu koji se ugovara globalno ili u procentima, a rijee u nekim drugim
vrijednostima.
Na naplatiu ugovorne kazne povjerilac, po pravilu ima pravo bez obzira da li je uslijed
dunikovog neispunjenja ugovora ili neurednog ispunjenja pretrpio kakvu tetu ili ne.
Meutim, povezanost ugovorne kazne sa zaista pretrpljenom tetom ipak dolazi do
izraaja u pravu suda da smanjuje visoku ugovornu kaznu.

4
Ugovorna kazna duguje se samo za sluaj da je dunik kriv to je dolo do neispunjenja,
odnosno neurednog ispunjenja njegove obaveze.
Penali su nain obezbjeenja ispunjenja ugovora utvren zakonskim propisima i po tome
se razlikuju od ugovorne kazne, a zajedniko im je to se sastoje u novcu ili nekoj drugoj
vrijednosti.
Pravo pridraja ili retencije je sredstvo obezbjeenja ugovora slino zalozi, ali se od ove
razlikuje po tome to dralac stvari koji ima pravo pridraja na njoj, nema pravo da tu
stvar proda, ve samo zadravanjem te stvari i protiv volje druge stranke da od te druge
strane iznudi ispunjenje njene dospjele obaveze.

95.3. Ispunjenje ugovora u robnom prometu

Posebne karakteristike ispunjenja ugovora u robnom prometu u odnosu na ispunjenje

obligaciono-pravnih ugovora uopte odnose se slino kao i kod zakljuenja ugovora na
vrijeme ispunjenja, mjesto ispunjenja i nain ispunjenja tih ugovora.
1. U odnosu na vrijeme ispunjenja ugovora u robnom prometu treba voditi prije
svega rauna da li je vrijeme, odnosno rok ispunjenja odreen samim ugovorom
ili pak ugovor o tome ne sadri nikakve odredbe. U prvom sluaju ima se
postupiti shodno ugovoru i jedino Nae opte uzanse za promet robom daju
znaenje pojedinih izraza kao npr prompt, zatim odmah, poetak mjeseca,
sredina mjeseca, kraj mjeseca, itd. Ako je rok odreen oznakom da ispunjenje
ima biti promptno ili odmah, smatra se da ugovor ima biti ispunjen osmog dana
nakon njegovog zakljuenja. Izraz poetak mjeseca u ugovoru znai da ugovor
ima biti ispunjen prvog dana u mjesecu. Izraz sredina mjeseca znai da ugovor
ima biti ispunjen petnaestog dana u mjesecu, a izraz krajem mjeseca, da ima biti
ispunjen posljednjeg dana mjeseca, ukoliko to drugo ne proizilazi iz namjere
stranaka ili iz prirode ugovornog odnosa. Kada ugovorom nije predvien rok
ispunjenja, smatra se da je ugovoreno promptno ispunjenje, odnosno da se ugovor
ima ispuniti osmog dana po njegovom zakljuenju.
2. Kao mjesto ispunjenja ugovora uzima se prije svega, imajui u obzir pravnu
prirodu pravnih pravila u pitanju, ono mjesto koje su same stranke stranke
ugovorom odredile. Meutim, ako ugovorom nije nita predvieno, mjesto
ispunjenja odreuje se prema sjeditu dunika u trenutku zakljuenja ugovora,
odnosno prema prirodi posla ili drugim okolnostima.
3. to se tie naina ispunjenja od znaaja je opte pravilo da je dunik obavezan da
svoju obavezu iz ugovora ispuni onako kako je to samim ugovorom utvreno.
Kao to smo ve istakli osnovni je princip kod ispunjenja obligacija da moraju biti
ispunjene odjednom. No nae opte uzanse za promet robom dozvoljavaju
ispunjenje obaveza u ratama, a povjeriocu dozvoljavaju da odbije prijem takvog
ispunjenja samo ako svi djelovi obaveze ine jedinstvenu cjelinu ili ako ima neki
posebni opravdani interes da primi ispunjenje u cjelini. U odnosu na nain
ispunjenja ugovora u robnom prometu, odnosno uopte u vezi sa ispunjenjem tih
ugovora znaajno je naelo da jedna od stranaka moe traiti ispunjenje ugovorne
obaveze druge stranke tek poto je pristupila ispunjenju svoje obaveze ili je
spremna da tu obavezu ispuni. Posebno pitanje kod ispunjenja ugovora robnog

5
 prometa jeste pitanje odgovornosti zbog neispunjenja tih ugovora. Ovdje se u biti
radi o obligaciono pravnoj odgovornosti za ugovornu tetu. Do neispunjenja
ugovornih obaveza u privrednom pravu moe doi na nain to ugovorna stranka
uopte nee ispuniti svoju ugovornu obavezu, ili na nain to e je neuredno
ispuniti. U oba sluaja ako je stranka kriva to je do neispunjenja ugovora dolo
duguje drugoj, nevinoj stranci, naknadu sve tete koju je ona takvim
neispunjenjem pretrpjela.
Poseban sluaj odgovornosti zbog neurednog ispunjenja ugovora jeste odgovornost zbog
zakanjenja u ispunjenju. Ovuvrstu odgovornosti nazivamo docnjom. U docnju moe
zapasti kako dunik, tako i povjerilac, te razlikujemo duniku i povjerilaku docnju.
Dunik, odnosno povjerilac zapadaju u docnju kada svoju ugovornu obavezu, (kod
povjerioca se radi prvenstveno o povjerilakom pravu, a izuzetno o obavezi) ne ispune u
roku i kada im se to zakanjenje ne moe pripisati u krivicu.

96. UGOVOR O KUPOVINI I

PRODAJI ROBE

Ugovor o kupovini i prodaji robe je centralni i najvaniji posao robnog

prometa. To je osnovni posao u trgovini, bez koga se ona ne moe
zamisliti i s kojim stoje u vezi svi ostali poslovi robnog prometa. To je
ugovor kojim se prodavac obavezuje da stvar koju prodaje preda kupcu
tako da kupac stekne pravo svojine, odnosno raspolaganja, a kupac se
obavezuje da plati cijenu. Kupoprodaja robe u sutini je isto to i kupovina
i prodaja graanskog prava, ali se od nje razlikuje u nekim posebnostima.
Ovaj ugovor je neformalan i konsenzualan, a izuzetno kada se radi o
prodaji nepokretnosti, zakon zahtjeva pismenu formu.
Ugovor o kupovini i prodaji robe je dvostrani, teretni, komutativni ugovor.
Ugovor o kupoprodaju je dvostrani ugovor, to znai da i na strani
prodavca i na strani kupca postoje i prava i obaveze. Prema tome,
uzajamne prestacije kupca i prodavca ine sutinu ovog ugovora. Ugovor
o kupoprodaji je komutativan ugovor, to znai da se u momentu
zakljuenja ugovora tano zna roba koja se prodaje i po kojoj cijeni se
prodaje, prema tome, poznata su primanja, odnosno davanja obiju
stranaka.
Inae da bi se ovaj ugovor zakljuio stranke treba da se saglase sa bitnim
sastojcima ugovora. Bitni sastojci ugovora o kupovini i prodaji su roba i
cijena robe.
Pod robom se u privrednom pravu misli na stvari namjenjene tritu i
podobne za trite. Prema tome roba bi obuhvatila samo tjelesne pokretne
stvari, ukljuujui tu i hartije od vrijednosti. Meutim kako se promet
hartija od vrijednosti regulie posebno, to se pojam robe u privrednom
pravu ograniava samo na tjelesne pokretne stvari.
Roba koja je predmet ugovora mora biti ugovorom odreena. Kada se radi
o individualno odreenoj stvari, ona e biti odreena ako su u ugovoru
oznaene sve njene osobine po kojima se moe tano odrediti i razlikovati.

6
Dakle potreban je jedan detaljan opis stvari. Kada se radi o generalnim
stvarima, one e biti potpuno odreene ako se oznai njihiva vrsta koliina
i kvalitet. U privrednom pravu se ne trai da se svi ovi elementi izriito i
direktno odrede. Smatra se da je dovoljno samo odrediti vstu i koliinu
robe. Kvalitet robe ne mora biti ne mora biti ugovorom odreen, jer Zakon
o obligacionim odnosima predvia kako e se postupiti. Pod kvalitetom se
misli na fizika svojstva koja roba mora posjedovati. Odreivanje kvaliteta
moe se izvriti na razne naine, opisivanjem svojstva robe, upotrebom
odreenih tehnikih termina, pozivanjem na ranije isporuenu robu, na
standard, mustru i sl. Drugi bitan sastojak ugovora je cijena. Pod cijenom
se misli na novanu naknadu koju kupac daje prodavcu za ustupljenu robu.
Cijena mora biti odreena i u praksi stranke ugovorom odreuju cijenu u
fiksno preciziranom iznosu. Meutim zakon smatra da je cijena odreena i
kad ugovor sadri dovoljno elemenata pomou kojih se cijena moe
odrediti. Tako npr moe da bude ugovorena tekua cijena, srednja trina
cijena ili samo trina cijena.
U praksi se deava da neko porui robu bez naznake cijene po kojoj
kupuje. Postavlja se pitanje da li je u tom sluaju ugovor punovaan.
Zakon smatra da jeste i da se u tom sluaju ima uzeti cijena koju je
prodavac redovno naplaivao u vrijeme zakljuenja ugovora a u
nedostatku te razumna cijena, pod kojiom se misli na tekuu cijenu u
vrijeme zakljuenja ugovora, a ako se ona ne moe utvrditi, onda se uzima
cijena koju utvruje sud prema okolnostima sluaja. Ovakav stav vie
odgovara potrebama privrede i trita, nego stav graanskih zakona koji
idu za izriitim odreivanjem cijene.
Iz ovog ugovora proizilaze obaveze za prodavca i to:
o Obaveze isporuke robe i
o Obaveza garancije za svojstva stvari
Takoe proizilaze i obaveze za kupca, i to:
o Obaveza prijema isporuke
o Obaveza plaanja kupovne cijene

Obaveza isporuke robe Osnovna obaveza prodavca je predaja, odnosno

isporuka robe kupcu i prenos svojine. Pod isporukom robe se misli na
skup radnji koje je prema ugovoru ili prirodi posla prodavac duan izvriti
kako bi kupcu omoguio dravinu stvari. Koje radnje u konkretnom
sluaju ine isporuku zavisi od ugovora i prirode svakog posla. U pojam
isporuke ulazi uruenje robe kupcu, stavljanje robe kupcu na raspolaganje
na odreenom mjestu, pripremanje robe za isporuku, obezbjeenje
prevoznog sredstva i sl. Predaja ima obligaciono pravno dejstvo, pa je
zbog toga osnovna obaveza predaja stvari, a ne prenos svojine, iako sama
isporuka ima najee stvarno-pravno dejstvo.
Sa praktine strane najbitniji je momenat prelaska rizika, a ne sticanje
svojine. Kod isporuke, odnosno predaje robe, bitna su tri momenta i to: 1.
Mjesto isporuke, 2. vrijeme isporuke i 3. nain isporuke.

7
 1. Pitanje mjesta isporuke je najee rjeeno samim ugovorom i to
pozivanjem na neku transportnu (incoterms) klauzulu. Meutim, s
obzirom da se ne radi o bitnom elementu, u ugovoru moe da bude
i izostavljeno pitanje mjesta isporuke. U tom sluaju primjenjuju se
dispozitivne zakonske norme ili uzanse. Na osnovu lana 47
Zakona isporuka se vri u mjestu sjedita prodavca. Kada prodavac
i kupac nemaju isto sjedite, isporuka se vri na utovarnoj stanici
kod prevoza robe eljeznicom, u luci ukrcaja ili na pristanitu
prodavca jer se pretpostavlja da robu treba prevesti. Meutim, ako
je utovarna stanica, luka ili pristanite udaljeno vie od 10 km od
skladita prodavca isporuka se vri u samom skladitu prodavca.
Ako je prema ugovoru potrebno izvriti prevoz robe, a ugovorom
nije odreeno mjesto ispunjenja, roba se smatra predatom
uruenjem prevoziocu ili pediteru. Isporuka robe odreene po
rodu, koja se prema ugovoru ima uzeti iz odreenog stovarita ili
mase, ima se izvriti u mjestu gdje se to stovarite ili masa nalazila
u trenutku zakljuenja ugovora. Prodavac snosi sve trokove same
isporuke kao i one koji joj prethode, a trokove odnoenja stvari i
trokove poslije isporuke snosi kupac.
2. Pitanje vremena isporuke odreuje se ugovorom i to na razne
naine. Stranke mogu ugovoriti da se isporuka ima izvriti
odreenog dana, unutar odreenog vremenskog perioda (sedmica
dana, mjesec dana i slino) i upotrebom odreenih izraza
(poetkom mjeseca i sl.). Raunanje rokova vri se na osnovu
zakona ili uzansi. Ukoliko u ugovoru nije nita odreeno na
osnovu zakona se smatra da se isporuka ima izvriti u razumnom
roku poslije zakljuenja ugovora, zavisno od vrste robe.
3. Pitanje naina isporuke robe obuhvata one radnje koje su
neposredno vezane za stavljanje na raspolaganje, tj uruenje robe
kupcu. To su radnje koje treba da obavi prodavac da bi omoguio
kupcu da doe u posjed robe.
Roba se ima isporuiti na nain utvren ugovorom. Ukoliko nema
odredaba u ugovoru primjenjuju se zakonske odredbe ili uzanse. Kod
naina isporuke treba voditi rauna da li se radi o individualno odreenoj
ili generikoj robi i nadalje da li se radi o pokretnim ili nepokretnim
stvarima. Isporuka individualno odreenih stvari vri se na nain koji
odgovara okolnostima svakog pojedinog sluaja. Isporuka generikih
stvari, tj stvari odreenih po rodu vri se izdvajanjem na jasan nain radi
otpreme na skladitu prodavca, odnosno predajom prevozniku ili
pediteru. Kada se radi o isporuci nepokretnosti onda se predaja vri
upisom u zemljine knjige.
to se tie pakovanja robe dunost je prodavca da obezbjedi ambalau.
Ambalaom se naziva materijal u kome se roba pakuje, u kome se roba
otprema, omot u irem smislu itd. Navedena obaveza ne postoji ako
postoji drugaiji sporazum stranaka ili ako se radi o robi kod koje je
uobiajena isporuka u rasutom stanju, tj bez pakovanja, kao npr itarice.

8
Ako stranke nisu ugovorille vrstu ambalae, ili pak ne postoje propisi o
tome, prodavac je duan dati uobiajenu ambalau. Inae ambalaa mora
biti takva da:

titi upakovanu robu i da tako upakovana roba bude pogodna za
prevoz

Odgovara uslovima pod kojima se roba prima na prevoz na svim
prevoznim sredstvima koja se predviaju ugovorom, ili redovno
upotrebljavaju po prirodi posla
U poslovnoj praksi se smatra da prodavac treba da vodi rauna i o tome da
ambalaa ne bude skupa i luksuzna, ako to nije potrebno.
Obaveza garancije za fizika svojstva robe. Prodavac garantuje kupcu da
roba ima odreena svojstva, tj da nema nedostatke koji mogu biti fiziki
nedostaci i nedostaci pravne prirode. Naime, roba mora imati odreena
svojstva, tj mora biti saobrazna ugovoru, odnosno imati odreeni kvalitet.
Na osnovu zakona se smatra da roba ima nedostatke ako nema odlike koje
su izriito ili preutno propisane ili ugovorene, ako nema potrebna
svojstva za naroitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, ako je to bilo
poznato ili moralo biti poznato prodavcu, ako nije saobrazna uzroku ili
modelu, ako nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu i promet.
Da bi prodavac odgovarao za nedostatke robe treba da budu ispunjeni
odreeni uslovi, i to:

Nedostatak mora postojati u momentu prelaska rizika sa prodavca
na kupca, ali moe nastati i kasnije, ako je posljedica uzroka koji je
postojao prije prelaska rizika:

Da kupcu mane nisu bile poznate ili mu nisu morale biti poznate u
trenutku zakljuenja ugovora.
Nedostaci, odnosno mane mogu biti vidljive i nevidljive. Vidljive su one
koje se mogu vidjeti pri uobiajenom pregledu stvari, a nevidljive one koje
se pri uobiajenom pregledu ne mogu uoiti. Prodavac nee odgovarati ni
za skrivene mane ako su one bile poznate kupcu.
Obaveza garancije na pravna svojstva robe. Prodavac garantuje kupcu i
za pravna svojstva, tj garantuje mu da mu prodatu robu niko nee oduzeti i
uopte da ga u vrenju prava na stvari niko nee pravno uznemiravati, tj
javiti se sa jaim pravom treeg, kao i da ga titi od zahtjeva treih lica
kojim bi kupevo pravo bilo iskljueno ili sueno tzv obaveza zatite od
evikcije.
Obaveza prijema isporuke. Pored obaveze da plati kupcu cijenu kupac
ima obavezu da preuzme robu. Ova obaveza se sastoji u preuzimanju niza
radnji potrebnih da bi se omoguila predaja i odnoenje robe i ostale
trokove poslije prijema isporuke.
Za momenat prijema isporuke vezuje se niz posljedica od kojih je
najvanija ona koja se tie pitanja snoenja rizika za sluajnu propast ili
oteenje robe. Od vremena zakljuenja kupoprodajnog ugovora do
njegovog potpunog izvrenja prodata roba moe sluajno propasti ili biti
oteena. S tim u vezi postavlja se pitanje koja je od stranaka duna snositi
tetne posljedice tog dogaaja. Rizik se raspodjeljuje izmeu ugovornih

9
strana, tako da ga do odreenog momenta snosi prodavac, a od og
momenta kupac. Do momenta predaje stvari rizik je na prodavcu, a od
prijema robe na kupcu. Prema tome, rizik za sluajnu propast i oteenje
stvari do isporuke snosi prodavac, a poslije prijema kupac. Rizik prelazi
na kupca ne samo u sluaju prijema isporuke, ve i u sluaju docnje kupca
sa prijemom isporuke. U trenutku kada je kupac pao u docnju u pogledu
prijema isporuke prelazi na njega rizik isto kao i momentom prijema
isporuke.
Pitanje prelaska rizika ima posebnu vanost kada se roba ima
transportovati kupcu. Rizik za propast ili oteenje stvari predate vozaru,
pediteru ili drugom licu koje je odredio kupac ili prodavac prelazi na
kupca u trenutku predaje robe tom licu. Ako je mjesto isporuke mjesto
opredjeljenja rizik prelazi na kupca u trenutku kada je primio robu u
mjestu opredjeljenja.
Sa mjestom prelaska rizika obino je vezano i pitanje trokova prevoza
robe. Prodavac snosi trokove od mjesta isporuke do mjesta opredjeljenja.
Meutim, ove dvije stvari se ne moraju poklapati. To se najee rjeava
transportnim(incoterms) klauzulama.
Obaveza plaanja kupovne cijene. Osnovna obaveza kupca je da za
iporuenu robu plati prodavcu cijenu. Plaanje obino ne obuhvata samo
cijenu za robu, ve i cijenu ambalae, trokove u vezi sa robom do
isporuke i sl. U vezi sa plaanjem kupovne cijene postavlja se pitanje
plaanja ambalae. U praksi su u tom pogledu uobiajene izvjesne
klauzule koje imaju odreeno znaenje, npr dinara za kilogram neto znai
da se cijena odnosi na robu ne raunajui teinu ambalae, dinara za
kilogram bruto za neto znai da se cijena odnosi na robu i ambalau, pa
ambalaa ostaje kupcu jer je uraunata u cijenu. Stranke se mogu
sporazumjeti da prodavac daje ambalau uz posebnu naknadu. Ako
prodavac daje ambalau bez obaveze naplate to se obino izraava
klauzulom franko ambalaa, ambalaa gratis i sl.
Plaanje kupovne cijene vri se na osnovu fakture koju ispostavlja
prodavac. U pogledu plaanja kupovne cijene u praksi su poznata tri
modaliteta:

Plaanje prije isporuke robe

Plaanje istovremeno sa isporukom robe

Plaanje poslije isporuke robe
Plaanje kupovne cijene unapred, vri se prije prijema robe, pri samom
zakljuenju ugovora, ili u vremenu izmeu zakljuenja ugovora i isporuke
robe. Plaanje istovremeno sa prijemom isporuke postoji kod tzv kupovine
za gotovo. Ako nije ugovoren nain plaanja cijene, pretpostavlja se
prema zakonu o obligacionim odnosima da se radi o kupovini za gotovo.
Plaanje poslije isporuke biva kod tzv kupovine na poek ili na kredit,
kada se cijena plaa po isteku izvjesnog roka od prijema robe.

Posljedice neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora.

10
U praksi se deava da prodavac ili kupac ne izvrava uredno svoje obaveze
iz ugovora. Neurednost u ispunjenju povlai za sobom odreene posljedice
i to: odgovornost prodavca za neurednost u pogledu isporuke, to znai za
neurednost u pogledu koliine i kavliteta, i odgovornost kupca za
zadocnjenje ili neizvrenje obaveze plaanja ili prijema isporuke.

Odgovornost prodavca

Prodavac odgovara za neurednost u pogledu koliine i kvaliteta robe.

Neurednost prodavca utvruje se posebnim postupkom. Taj postupak se
vri redovno pri prijemu robe. U praksi se utvrivanje koliine i kvaliteta
robe naziva kvantitativni i kvalitativni prijem. Pod ovim se
podrazumjevaju radnje koje imaju za cilj da se utvrdi da li roba po
kvantitetu i kvalitetu odgovara ugovoru.
Utvrivanje koliine je prva radnja koja se vri kod prijema robe. Kupac
ako doe da preuzme robu sa prodavevog skladita tom prilikom utvruje
i njenu koliinu, a isto tako se roba vae, mjeri ili prebrojava prilikom
ukrcavanja u prevozno sredstvo. Koliina robe se kod nas oznaava
metarsko-decimalnim sistemom mjera. Kod utvrivanja koliine robe
vano je znati da se u robnom prometu doputa izvjesno odstupanje od
ugovorne koliine koja ide od 2% do 5%. Koliina robe se utvruje u
vrijeme i u mjestu gdje je prodavac duan izvriti isporuku. Ovo iz razloga
to prijemom isporuke na kupca prelazi rizik za sluajnu propast ili
oteenje stvari. Ako nije mogue koliinu robe utvrditi u mjestu i u
vrijeme izvrenja isporuke, onda kupac mora bez odlaganja utvrditi
koliinu im je to mogue.
S obzirom na mjesto u kome se vri isporuka postoje izvjesna pravila za
neke sluajeve utvrivanja koliine:

Kada prodavac i kupac imaju sjedite ili prebivalite u istom
mjestu, a isporuka robe treba da se izvri u tom mjestu na skladitu
prodavca, prodavac mora pozvati kupca ili njegovog predstavnika
da prisustvuju utvrivanju koliine. Ako prodavac to ne uradi,
pretpostavlja se da je isporuena koliina koju utvrdi kupac na
svom skladitu

Kada se roba otprema na drugo mjesto, kada se isporuka ima
izvriti u mjestu otpreme, ako kupac nije prisustvovao isporuci,
pretpostavlja se da je isporuena ona koliina koju je utvrdio
prodavac sa vozarom ili pediterom na utovarnoj stanici ili luci
ukrcaja. Kada je prodavac duan da pozove kupca da prisustvuje
utvrivanju koliine, pa to ne uradi, pretpostavlja se da je
isporuena ona koliina koju je utvrdio kupac sa vozarom, odnosno
pediterom u luci iskrcaja ili istovarnoj stanici

11

Kada se isporuka ima izvriti u mjestu opredjeljenja, a prodavac
nije prisustvovao isporuci, pretpostavlja se da je isporuena
koliina koju je utvrdio kupac sa vozarom ili pediterom na
istovarnoj stanici

Kada je roba upuena kupcu na adresu javnog skladita,
mjerodavna je koliina koju je utvrdilo javno skladite prilikom
uskladitenja

Kada kupac utvrdi da isporuena koliina robe ne odgovara ugovorenoj,

ima pravo ako je prodava za to odgovoran, da mu stavi prigovor. Da bi na
prigovoru mogao zasnovati svoje pravo, prigovor mora biti stavljen u
odreenom roku i na odreen nain, U naem pravu za prigovor je
uobiajeni naziv reklamacija. Prigovor se mora staviti u jednom
kratkom roku, bez odlaganja, a najdalje u roku od 6 mjeseci. Meutim
kada se koliina utvruje u prisustvu obiju stranaka, kupac mora svoje
prigovore staviti odmah.
Zakon o obligacionim odnosima predvia da je kupac duan, pri
obavjetenju o nedostacima, poblie opisati nedostatak i pozvati prodavca
da pogleda stvar, te mu dostaviti isporuku o utvrenoj koliini ako je ima.
Kupac koji je blagovremeno obavjestio prodavca o utvrenom manjku ima
pravo na raskid ugovora u pogledu koliine koja nedostaje ili u pogledu
cijele koliine. Kupac ima pravo da odbije prijem manje koliine robe i da
uskrati isplatu cijene za dio robe koji je primio.
Kupac da bi ustanovio da li roba ima odreena svojstva on po prijemu
isporuke vri ispitivanje svojstava robe, tj ispituje njen kvalitet. Kupac je
duan da bez odlaganja utvrdi kvalitete isporuene robe, tj im je to
mogue prema redovnom toku stvari. Ovaj kratak rok ustanovljen je zbog
zatite interesa prodavca, da bi se lake utvrdilo kada su mane nastale.
Utvrivanje kavaliteta zahtjeva detaljan i briljiv pregled stvari. To se po
pravilu vri komisijski ili na drugi vjerodostojan nain putem strunih
pregleda, uporeivanjem sa uzorkom, vaenjem uzoraka, hemijskom
analizom i sl. Stranke se mogu sporazumjeti o metodu i nainu utvrivanja
kvaliteta ili to prepustiti preduzeu specijalizovanom za te poslove, kao
to je kod nas Jugoinspekt.
Prigovor na kvalitet treba staviti u kratkom roku, radi lakeg utvrivanja u
kakvom je stanju roba stigla i kad su mane nastale. Kada su prodavac i
kupac prisutni kod utvrivanja kvaliteta kupac treba da stavi prigovor
odmah, a ako nisu prisutni, kupac treba da stavi prigovor odmah, a ako
nisu prisutni, kupac treba da stavi prigovor bez odlaganja, a najdalje u
roku od 6 mjeseci. Prigovor mora poslati na siguran nain, a najbolje
preporuenim pismom. Ako propusti da prigovor stavi na vrijeme, smatra
se da nema prigovora na kvalitet. U sluaju kada prodavac isporui robu
sa manom kupac stie odreena prava. Uslov za vrenje tih prava je da je
kupac uredno i na vrijeme stavio prigovor. U sluaju utvrenih mana robe
kupac moe po svom izboru zahtjevati od prodavca da nedostatk ukloni ili
da mu preda drugu stvar bez nedostatka, ili zahtjevati snienje cijene, ili

12
raskinuti ugovor. Pored toga u svakom sluaju kupac ima pravo i na
naknadu tete. Kupac moe sva gornja prava vriti po svom izboru, ali
alternativno, a ne kumulativno.

Docnja

S obzirom da je ugovor o kupoprodaji robe dvostrani ugovor, to znai da

se svaka od stranaka javlja i kao povjerilac i kao dunik, to obje strane
mogu zapasti i u duniku i u povjerilaku docnju. U dunikoj docnji e
biti kada na vrijeme ne ispunjavaju svoje obaveze i to prodavac kada ne
izvri isporuku, a kupac kada ne plati kupovnu cijenu. U povjerilakoj
docnji e biti kada neopravdano odbiju ispunjenje obaveze od druge
strane, prodavac kada neosnovano odbije prijem kupovne cijene, a kupac
kada neosnovano odbije prijem isporuke.
Docnja prodavca. Prodavac moe pasti u docnju u pogledu izvrenja
isporuke-dunika docnja, i u pogledu prijema kupovne cijene-
povjerilaka docnja.
Prodavac pada u duniku docnju neizvrenjem obaveze na vrijeme, ako
je ugovoren rok isporuke, protekom tog roka, a ako rok nije ugovoren
osmog dana od dana zakljuenja ugovora. Kada prodavac zapadne u
docnju kupac ima pravo da trai ispunjenje ugovora i naknadu tete zbog
zadocnje ili da trai raskid ugovora i naknadu tete zbog neispunjenja.
Kupac ima pravo izbora izmeu navedenih prava tj moe da bira koje
hoe, ali ih ne moe kumulirati.
Pravo kupca da trai ispunjenje ugovora je primarno pravo koje proizilazi
iz samog ugovora. Kupac koji hoe da raskine ugovor, mora najprije
zahtjevati naknadno ispunjenje ugovora, ostavljajui prodavcu naknadni
primjereni rok za isporuku robe. Kupac koji hoe da ostane pri ugovoru,
nije duan da ostavlja prodavcu naknadni rok za ispunjenje, jer mu pravo
na ispunjenje ugovora pripada i bez toga. Pored prava na izvrenje
ugovora, kupcu pripada i pravo na naknadu tete zbog zadocnjenja, pod
uslovom da je prodavac odgovoran to je zapao u docnju.
Kupac moe raskinuti ugovor, kao to smo ve rekli, ali samo uz davanje
naknadnog roka za izvrenje prodavcu. Ako prodavac ne ispuni ugovor ni
u tom naknadno ostavljenom primjernom roku, kupac ima pravo da
raskine ugovor. Kupac koji je raskinuo ugovor ima i pravo na naknadu
tete zbog neispunjenja. Naknada tete zbog neispunjenja moe se javiti
kao naknada apstraktne tete i kao naknada konkretne tete. Apstraktna
teta se sastoji u razlici izmeu ugovorene i trine cijene pogoene robe.
Naziva se apstraktnom zbog toga to se njen iznos odreuje apstraktno,

13
bez obzira na tetu koju je kupac pretrpio. Ova naknada tete je povoljna
za kupca, jer ne mora dokazivati da je stvarno pretrpio tetu. Apstraktna
teta je minimum odtetnog zahtjeva. Naknada apstraktne tete moe se
traiti samo ako je trina cijena u vrijeme isporuke vea od ugovorene
cijene. Pod trinom cijenom se podrazumjeva tekua cijena u mjestu
isporuke. Apstraktna teta se utvruje na dan raskida ugovora.
Konkretnu tetu kupac mora da dokazuje. Prema tome konkretna je svaka
ona teta koju je kupac stvarno pretrpio usljed docnje prodavca. Konkretna
teta obuhvata tetu, tj stvarnu tetu i izmaklu dobit.
Docnja kupca Osnovna obaveza kupca je da plati kupovnu cijenu.
Neispunjenjem te obaveze kupac pada u duniku docnju. Meutim
postoji i obaveza kupca da primi kupljenu stvar. Kada kupac padne u
duniku docnju prodavac ima pravo da trai ispunjenje ugovora i
naknadu tete zbog zadocnjenja, da trai raskid ugovora i naknadu tete
zbog neispunjenja. Sve to je ranije reeno o pravima kupca kada je
prodavac u docnji vai i za prodavca kada je kupac u docnji.
Kada je kupac primio robu ali je u docnji sa isplatom kupovne cijene,
prodavac ne moe odustati od ugovora, ve moe samo traiti isplatu
kupovne cijene i kamatu zbog zadocnjenja. Ako je kupac odgovaran za
docnju, prodavac ima pravo i na naknadu tete koju je pretrpio zbog
zadocnjenja.
Kupac se nalazi u povjerilakoj docnji kada neosnovano odbije prijem
isporuke robe, ili kada ne preduzme na vrijeme radnje koje je duan
preduzeti da bi prodavac mogao isporuiti robu. Kupac je u tom sluaju
duan prodavcu nadoknaditi tetu koju je ovaj zbog toga pretrpio, a na
kupca prelazi i rizik za sluajnu propast ili oteenje stvari.

97. TRANSPORTNE KLAUZULE-INCOTERMS, 1980

Pitanje rizika i trokova prevoza u praksi se najee regulie transportnim

klauzulama, koje ova pitanja precizno reguliu za niz vanijih situacija,
koje se u vezi sa isporukom i prijemom isporuke javljaju u prometu. Te
klauzule nose naziv transportne, jer se u njina reguliu odnosi izmeu
kupca i prodavca u vezi sa pitanjem prevoza robe. Ta pravila vae samo u
odnosu izmeu kupca i prodavca, a njima se ne regulie odnos izmeu
vozara i odgovarajue strane iz kupoprodajnog ugovora. U sluaju kada se
stranke izriito pozovu na neku od transportnih klauzula, onda se trenutak
prestanka rizika, pitanje trokova prevoza i dr, cijeni prema znaenju tih
klauzula.
Ove klauzule koje imaju opte usvojene nazive, dobile su u prometu
odreeno znaenje, i to ne samo u unutranjem nego posebno i u
meunarodnom prometu, to uveliko olakava promet robe, mada postoji
jo i niz razlika u znaenjima koja im se daju u pojedinim zemljama.
Najprije emo se osvrnuti na znaenje nekoliko najvanijih i

14
najuobiajenijih od tih kaluzula, i to prema znaenju koje im daju opte
uzanse. One se u tom pogledu ravnaju prema znaenju koje je tim
klauzulama dato u meunarodnom saobraaju pravilima o tumaenju koja
je donjela Meunarodna trgovinska komora u Parizu 1936 godine. Ta
pravila nazivaju se skraeno Incotrems (skraenica iz engleskog
Internetional Commercial terms). Pravila Incoterms su dopunjena tzv.
Meunarodnim pravilima 1967 godine. Mada su to samo uzorna,
neobavezna pravila, ija primjena zavisi od volje stranaka, ona imaju vrlo
veliki uticaj u meunarodnom prometu, specijalno u spoljnoj trgovini
evropskih kontinentalnih drava. Sada se primjenjuju Incotrems pravila
iz 1980 godine.
Naveemo najprije nekoliko vanih transportnih klauzula uobiajenih
naroito u unutranjem prometu:
1. izrazi u ugovoru franko, iz, sa, eks, ab, uz naznaku
fabrika, rudnik, mlin, Skladite, znae da je prodavac u
ugovorenom roku duan staviti kupcu robu na raspolaganje na
mjesto na kome se ima izvriti isporuka (fabrika, mlin,itd) i utovar
robe. Kupac je duan obezbjediti prevozno sredstvo. Prodavac
snosi sve trokove u vezi sa robom, kao i rizik, do trenutka do koga
je kupac bio duan da preuzme robu, a od tog trenutka kupac
2. Izraz u ugovoru franko vagon (FOT free on truck ili FOR free on
rail) uz naznaku utovarne stanice, znai da je prodavac duan
blagovremeno poruiti vagon i utovariti robu u vagon na odreenoj
utovarnoj stanici. Prodavac snosi trokove u vezi sa robom, kao i
rizik do izvrenog utovara u vagon
3. Izraz u ugovoru franko, uz naznaku mjesta opredjeljenja, znai
da je prodavac duan u roku i u ugovorenom mjestu staviti robu
kupca na raspolaganje u prevoznom sredstvu kojim je roba
dopremljena. Prodavac snosi trokove do mjesta opredjeljenja, kao
i rizik do trenutka kada je kupac bio duan preuzeti, a od tog
trenutka kupac. Ova je klauzula dosta esta u ugovorima.
Osvrnut emo se na nekoliko klauzula koje se najvie upotrebljavaju u
spoljnotrgovinskom prometu:
1. Izraz u ugovoru franko dravna granica uz naznaku o kojoj se
granici radi, znai da je prodavac u ugovoreno vrijeme duan robu
utovariti u vagon na otpremu za ugovorenu uputnu stanicu, koju
mu je kupac duan robu osigurati do odreene granice kao i snositi
trokove osiguranja, vozarine, carinske i druge trokove u vezi sa
robom do prelaska preko granice. Ovo dolazi otuda to je prodavac
duan osigurati robu do granice, te je kupcu obezbjeena naknada
ako roba sluajno propadne ili se oteti na putu od mjesta ugovora
do granice.
2. Izraz u ugovoru franko brod (FOB- free on board) uz naznaku
luke ukrcaja, znai da je prodavac u roku duan isporuiti robu na
palubu odreenog broda u ugovorenoj luci ukrcaja. Prodavac snosi
trokove i rizik do trenutka prelaska robe preko brodske ograde u

15
 luci ukrcaja. Brod je duan obezbjediti kupac. Unoenje ove
klauzule povoljno je kod uvoza tj. kada je kupac nae preduzee,
jer je po njoj kupac duan da obezbjedi brod, to znai da moe
sklopiti ugovor sa naim brodarom i platiti mu prevoz u naoj
domaoj valuti,ime se uteuju izdaci za devize i prua
mogunost zarade domaim brodarima.
3. Izraz u ugovoru franko uz bok broda (FAS free alongside ship),
uz naznaku luke ukrcaja, znai da je prodavac duan da o roku
postavi robu uz bok broda na dohvat brodske ili kopnene dizalice.
Prodavac snosi trokove i rizik do trenutka ostavljanja robe uz bok
broda. Brod je duan obezbjediti kupac. Unoenje ove klauzule
takoe je povoljno za nas kod uvoza poto kupac obezbjeuje
brod, te nae preduzee moe angaovati na brod i platiti mu u
naoj valuti.
4. Izrazi u ugovoru cijena, osiguranje, vozarina (CIF-eng cost,
insurance, freight ili CAF-francuski: coust, assurance, fret), uz
naznaku luke opredjeljenja, znai da je prodavac duan da robu
utovari na brod i plati vozarinu de luks opredjeljenja i da robu o
svom troku osigura do luke opredjeljenja. Prodavac snosi rizik do
prelaska robe preko brodske ograde u luci ukrcaja- dakle ne do
luke opredjeljenja iako dotle plaa vozarinu, to je dolo zbog
osiguranja robe. Da pomenemo da je ranije postojalo i suprotno
gledite o klauzuli CIF tj. da prodavac snosi rizik sve do prenosa
robe preko brodske ograde prilikom iskrcavanja u luci iskrcaja.
Unoenje ove klauzule, koja stvarno predstavlja najvie
upotrebljavani tip isporuke u svjetskoj trgovini, povoljno je za nas
kod izvoza, jer prodavac zakljuuje ugovor o prevozu i ugovor o
osiguranju, to znai da moe ugovoriti na brod i naeg
osiguraa, ime ovima omoguuje zaradu i uteuju se devizni
izdaci.

98. UGOVOR O POSREDOVANJU

Ugovorom o posredovanju obavezuje se posrednik da nastoji nai i dovesti

u vezu sa nalogodavcem lice koje bi sa njim pregovaralo o zakljuenju
odreenog ugovora, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati odreenu
naknadu, ako taj ugovor bude zakljuen.
U praksi najee dolazi do zakljuenja ugovora o posredovanju na
osnovu naloga komintenta upuenog posrednikom preduzeu. Ovim
nalogom komintent zahtjeva od posrednika posredovanje prilikom
zakljuenja nekog od ugovora robnog prometa.
Ugovor o posredovanju spada u neformalne ugovore, pa shodno tome
komintentov nalog moe biti dat pismeno, usmeno, telefonom,
teleprinterom itd. Meutim u praksi se nalog najee daje u pismenoj
formi, radi obezbjeenja dokaza da je ugovor o posredovanju zakljuen,

16
kao i radi utvrivanja sadrine ugovora i naloga. Posrednik mora odmah, u
jednom razumnom roku da odbije nalog, ukoliko ne eli da ga ispuni, jer
je u suprotnom odgovoran za svu tetu koja je prouzrokovana uslijed ovog
propusta.
U praksi postoji vie vrsta posrednika, pa samim tim i vie vrsta ugovora o
posredovanju. Najei su posrednici koji obavljaju svoju djelatnost
prilikom zakljuenja ugovora o kupoprodaji robe. Posrednik pronalazi
kupce i prodavce za odreenu robu, usklauje njihove zahtjeve i interese,
prenosi ponude, daje ovlaenja o stanju na tritu i sl. U stranim
zemljama veliki znaaj imaju berzanski posrednici koji obavljaju svoju
djelatnost na berzama.
Pored kupoprodajnih i berzanskih posrednika, poseban znaaj imaju u
savremenim uslovima posrednici kod osiguranja, transportni posrednici,
posebno pomorski i turistiki.
Iz ugovora o posredovanju proizilaze prava i obaveze za obje ugovorne
stranke.
Obaveze posrednika su:
1. da postupa sa panjom dobrog privrednika prilikom posredovanja
2. da uva poslovnu tajnu komitenta
3. da vodi posredniki odnosno meetarski dnevnik u kojeg upisuje
bitne podatke o ugovorima koji su zakljueni njegovim
posredovanjem
4. da izda posredniki ili meetarski list kao izvod iz posrednikog
dnevnika
5. da uva uzorke ukoliko ih dobije od nalogodavca
6. da nalogodavcu da potrebna objanjenja o svim okolnostima od
znaaja za posao
Prilikom ispunjenja ugovora o posredovanju posrednik mora da ispoljava
panju urednog strunjaka za obavljanje posrednikih djelatnosti. On mora
istupati objektivno i nepristrasno. Mora biti nepristrasan ne samo onda
kada su mu nalog za posredovanje dale obije budue ugovorne strane koje
ele da zakljue odreeni ugovor, nego i onda kada je posrednik dobio
nalog samo od jedne ugovorne strane.
Posrednik je obavezan da dri u tajnosti ugovore koji su zakljueni
njegovim posredovanjem. Ova njegova obaveza se odnosi na trea lica jer
je komitenet i njegov ugovorni partner koji su uzajamno zakljuili
konkretan ugovor imaju pravo da saznaju sve podatke u vezi tog posla od
strane posrednika.
Posrednik obavlja specijalizovanu privrednu uslugu koja ima za cilj da
olaka zakljuivanje ugovora robnog prometa. Zbog toga posrednik vodi
posebno knjigu posredniki ili meetarski dnevnik u koji biljei sve
bitne podatke iz ugovora koji su zakljueni njegovim posredovanjem.
Posrednik je duan da o zakljuenim ugovorima na osnovu njegovog
posredovanja izda posredniki ili meetarski list kao izvod iz
posrednikog dnevnika. Posredniki list je duan da izda svakoj
ugovorenoj strani iz ugovora do koga ja dolo njegovim posredovanjem,

17
bez obzira na injenicu da li mu je nalog za posredovanje dala samo jedna
ugovorena strana ili obije ugovorene strane.
Ukoliko je posredovanjem dolo do zakljuenja ugovora na osnovu
uzoraka, u poslovnoj praksi je sluaj da do izvrenja ugovora uzorke uva
posrednik, poto je on nepristrasan u konkretnom ugovornom odnosu. U
poslovnoj praksi se smatra da je autentian onaj uzorak koji je posrednik
izdvojio, zapeatio u potvrdio svojim potpisom, ukoliko postoji vie
uzoraka.
Posrednik ima obavezu da obavjetava svog nalogodavca o svim
okolnostima od znaaja za namjeravani posao, a koje su posredniku
poznate ili mu moraju biti poznate.
Prava posrednika su:
o pravo na naknadu ili proviziju
o pravo na naknadu trokova
Posrednik kao privrednik obavlja i prua posebnu privrednu uslugu u cilju
zarade. Pravo na naknadu odnosno proviziju je izraz ekonomske
ekvivalentnosti u odnosu na struno znanje i struni rad posrednika
prilikom posredovanja. Posrednik ima pravo na naknadu i kada ona nije
ugovorena jer obavlja svoju strunu privrednu uslugu u cilju zarade.
Posrednik stie pravo na proviziju kada je komitent zakljuio punovaan i
bezuslovni ugovor sa treim licem na osnovu posredovanja.
Osnovno je stanovite da su posrednikovi trokovi uraunati u
posrednikovu proviziju, te da samim tim naelno, posrednik nema pravo
na naknadu trokova u vezi posredovanja. Meutim, u odreenim
situacijama posrednik bi imao pravo na naknadu trokova i to kada je
izriito ugovoreno ili kada postoji odgovarajui mjesni poslovni obiaj u
mjestu sjedita posrednika. Posrednik ima pravo na naknadu trokova i
onda ako do izvrenja naloga za posredovanje nije dolo uslijed krivice
komitenta ili zbog toga to je komitent u meuvremenu opozvao nalog za
posredovanje, a posrednik je ve djelimino pristupio izvrenju naloga i
uinio odreene korisne trokove za komitenta.
Ugovor o posredovanju prestaje najee ispunjenjem naloga za
posredovanje i zakljuenjem ugovora posredstvom posrednika. Do
prestanka ugovora moe doi i ako je objektivno nemogue da se ispuni
nalog za posredovanje, ako je nemogue ispuniti nalog za posredovanje
zbog krivice komitenta ili posrednika, kao i zbog opoziva naloga od strane
komitenta ili otkazom naloga od strane posrednika.

99. UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU (agenturi)

Ugovorom o trgovinskom zastupanju obavezuje se zastupnik da se stalno

stara da trea lica zakljuuju ugovore sa njegovim nalogodavcem, i da u
tom smislu posreduje izmeu njih i nalogodavca, kao i da po dobijenom
ovlaenju zakljuuje ugovor sa treim licima u ime i za raun

18
nalogodavca, a ovaj se obavezuje da mu za svaki zakljueni ugovor isplati
odreenu naknadu (proviziju).
Ovim ugovorom se regulie zastupanje od strane specijalizovanih
samostalnih privrednih organizacija.
Ugovor o zastupanju (agenturi) je, po pravilu, neformalan. To znai da se
ugovor moe zakljuiti i usmeno, preko telefona ili na neki drugi nain.
Ovo je vladajue shvatanje u naoj i inostranoj pravnoj teoriji kao i u naoj
sudskoj praksi. Oblik ugovora o zastupanju, najee pismena forma,
moe biti predvien u zakonskim propisima za posebne vrste ovoga
ugovora. U praksi, iako je neformalnost ovoga ugovora osnovno pravilo,
ugovor o zastupanju se najee zakljuuje u pismenoj formi zbog
posebnog znaaja tanog odreivanja obima ovlaenja zastupnika za
relativno dui vremenski period.
Kod ugovora o zastupanju treba razlikovati dva odnosa, prvi je mandatne
prirode koji se zasniva izmeu vlastodavca i zastupnika (agenta) i koji se
regulie ugovorom o zastupanju (agenturi). Drugi pravni odnos je izmeu
zastupnika, tj. agenta i treih lica i on je punomonike prirode.
Do zasnivanja ovog ugovora dolazi izvrenjem vlastodavevog naloga za
zastupanje (agenta). Ovaj drugi pravni odnos se regulie ugovorom u
kome je zastupnik (agent) duan da naglasi da istupa u tom svojstvu, tj. u
tue ime i za tui raun. Ako agent jasno ne naglasi da ugovor sa treim
licem zakljuuje u svojstvu agenta on je lino odgovoran za zakljueni
posao.
Poslove zastupanja (agenture) u naem internom robnom prometu, kao
samostalnu privrednu djelatnost, mogu obavljati samo privredne
organizacije.
U veini kapitalistikih zemalja poslove zastupnitva (agenture), mogu
obavljati u cilju zarade i fizika lica ako ispunjavaju uslove za sticanje
svojstva trgovca. Vano je istai da u anglosaksonskom pravu agent nee
biti lino odgovoran za zakljueni posao ak ni onda ako nije u ugovoru
naglasio da istupa u svojstvu agenta pod uslovom da posao agenture
obavlja u jednom duem vremenskom periodu.
Obaveze zastupnika (agenta) iz ugovora o zastupanju (agenturi) su:

da prilikom izvrenja ugovora pristupi savjesno i poteno, panjom
urednog privrednika

da se pridrava i da ispuni dobijeni nalog za zastupanje

da obavjetava komitenta o svim znaajnim momentima prilikom
izvrenja naloga za zastupanje

da titi interese komitenta

da ne smije da radi za drugoga koji je u konkurentskim odnosima
sa vlastodavcem bez pristanka vlastodavca

da uva poslovnu tajnu komitenta

da vodi poslovne knjige

da sastavi zakljunicu

da komitentu poloi raun o zakljuenom ugovoru

19
Osnovna obaveza trgovinskog zastupnika (agenta) iz ugovora o
trgovinskom zastupanju je da prilikom izvravanja ugovora postupa sa
panjom dobrog privrednika. Poto zastupnici vre ove usluge kao
privrednu djelatnost u cilju zarade i to trajno i struno, duni su da
postupaju po principima profesionalne pootrene odgovornosti, iji je
osnov panja dobrog privrednika. Trgovinski zastupnik obavlja pravne
radnje u ime i za raun svog komitenta, pa je zbog toga duan da se
struno i profesionalno star o njegovim interesima.
Trgovinski zastupnik mora postupati po nalozima svog komitenta jer to
proizilazi iz same prirode ove uslune privredne djelatnosti. On ima
obaveze da uestvuje po uputstvima nalogodavca prilikom zakljuivanja
poslova i to do njihovog postupnog okonavanja. Ne smije prekoraiti
dobijena ovlaenja, jer prekoraenje ovlaenja, po pravilu stvara
obaveze za trgovinskog zastupnika a ne za njegovog komitenta. Ukoliko je
zastupnik ovlaen od strane komitenta da zakljuuje odreene ugovore,
on je istovremeno ovlaen i da obavlja sve one poslove koji se obavljaju
prilikom zakljuenja ugovora. Poto zastupnik posluje u ime i za raun
komitenta, on ne smije postupati nepristrasno, jer je duan da titi interese
komitenta s panjom urednog privrednika. Zastupnik koji nije izriito
ovlaen da za komitenta zakljuuje ugovore moe jedino da posreduje za
komitenta.
S obzirom da zastupnik posluje u ime i za raun komitenta on ga mora
obavjetavati o svim znaajnim injenicama i okolnostima prilikom
izvravanja naloga za trgovinsko zastupanje. On je duan da daje svom
komitentu sva potrebna obavjetenja o trinoj situaciji, posebno ona koja
su od znaaja za svaki pojedini posao. esto pored ovih obavjetenja on
vri i niz drugih potrebnih pripremnih radnji kojima utie na bolje
zakljuenje posla i zatitu interesa svog komitenta.
Trgovinski zastupnik treba da obavjesti svog komitenta o svim znaajnim
promjenama na tritu. Prilikom izbora poslovnog partnera mora da
strunom panjom provjeri poslovni ugled i kreditnu sposobnost treeg
lica, da istakne sve prigovore i reklamacije blagovremeno, te da na takav
nain zatiti interese komitenta prema treim licima.
Trgovinski zastupnik ne smije da radi za drugoga koji je u konkurentskim
odnosima sa njegovim komitentom bez pristanka komitenta. Obavljajui
struno i profesionalno svoju djelatnost trgovinski zastupnik, istupajui u
ime i za raun svog komitenta mora stalno da vodi rauna o njegovim
interesima. Ovi interesi mogu biti povrijeeni ukoliko bi trgovinski
zastupnik istovremeno zastupao i komitentovog konkurenta.
Trgovinski zastupnik je duan, da u cilju zatite interesa svog komitenta
uva u tajnosti sve podatke i injenice koje mogu da predstavljaju za
nalogodavca poslovnu tajnu.
Trgovinski zastupnik po pravilu zakljuuje vei broj ugovora i preduzima
niz drugih pravnih radnji koje je neophodno da konstatuje u cilju lakeg
utvrivanja. On to konstatuje u svom dnevniku koji ima slian znaaj kao i

20
posredniki dnevnik. U tom dnevniku moraju hronolokim redom biti
konstatovani svi elementi zakljuenih ugovora.
Kada je ugovor zakljuen agent ima obavezu da za svaki zakljueni
ugovor posebno i u ime komitenta sastavi zakljunicu u tri primjerka i da
ih potpie u ime komitenta, naravno, uz naznaku da ih potpisuje kao agent.
Tada se potpisani primjerci zakljunice dostavljaju drugoj ugovornoj
stranci i to bez odlaganja da bi i ona mogla potpisati zakljunice. Agent
jedan primjerak zakljunice zadrava za sebe, a drugi dostavlja svom
komitentu.
Trgovinski zastupnik je duan da na nalogodavca prenese sve to je primio
u vezi izvravanja naloga o zastupanju, s obzirom da posluje u ime i za
raun nalogodavca.
Prava zastupnika odnosno agenta iz ugovora o agenturi su:

pravo agenta na nagradu, odnosno proviziju

pravo na naknadu trokova

pravo na predujam

pravo zadraja i zalono pravo
Poto zastupnik obavlja poslove zastupanja kao privrednu djelatnost ima
pravo na nagradu i onda kada ona nije ugovorom predviena. Sporno je
pitanje kada zastupnik stie pravo na proviziju. U naoj sudskoj i
poslovnoj praksi prihvaeno je miljenje da stie pravo na proviziju u
trenutku kada je zakljuen ugovor sa treim licem, odnosno kada izvri
sve svoje obaveze iz ugovora o trgovinskom zastupanju. Ukoliko
trgovinski zastupnik nije mogao da izvri svoje ugovorne obaveze uslijed
uzroka koji su na strani komitenta, po pravilu ima pravo na ugovorenu
proviziju bez obzira to ugovor o trgovinskom zastupanju nije izvren.
Visina provizije odreuje se ugovorom ili na osnovu tarife zastupnika.
Trgovinski zastupnik po pravilu nema pravo na naknadu trokova jer se
smatra da su oni ukalkulisani u proviziju. Ipak ugovorom moe biti i
drugaije predvieno, a agent ima pravo na naknadu trokova ako postoji
odgovarajui mjesni obiaj u mjestu sjedita agenta. Na osnovu Zakona o
obligacionim odnosima trgovinski zastupnik bi imao pravo na naknadu
posebnih trokova koji je uinio u korist svog komitenta ili po njegovom
nalogu. Za takve trokove kao i za procenat agencijske provizije zastupnik
ima pravo na predujam.
Zastupnik esto ima u faktikom posjedu stvari koje pripadaju komitentu.
To su esto hartije od vrijednosti, pokretne stvari, uzorci, a ponekad i
svote novca koje je primio od komitenta. Zastupnik ima pravo zaloge i
pravo retencije u cilju obezbjeenja svojih ugovornih zahtjeva prema
komitentu. On ima sva prava i u sluaju kada to nije izriito ugovoreno.
To pravo mu pripada za obezbjeenje naplate svojih dospjelih
potraivanja iz ugovora o trgovinskom zastupanju.
Ugovor o zastupanju (agenturi) se zakljuuje na due vrijeme. Pored
prestanka ovog ugovora ispunjenjem naloga za zastupanje, u praksi dolazi
do prestanka ovog ugovora i zbog drugih razloga. Ugovorni odnosi
izmeu komitenta i agenta se zasnivaju na uzajamnom povjerenju i samim

21
tim do prestanka ovog ugovora e doi prestankom daljeg postojanja jedne
od ugovorenih strana, ako se ugovor preutno ne produi. Ukoliko je
predvieno vrijeme trajanja ugovora, ugovor prestaje protekom toga
vremena, iako se u praksi i takvi ugovori esto preutno produuju
(relacatio tacita).
Poto se radi o ugovornim odnosima trajnijeg karaktera otkazani rokovi su
relativno dui.

100. UGOVOR O KOMISIONU

Ugovor o komisionu je takav ugovor robnog prometa u kojem jedna strana

koja se zove komisionar u svoje ime, a po nalogu i za raun druge strane,
koja se zove komitent obavi, odnosno obavlja jedan ili vie poslova
(ugovora) robnog prometa. Komisionar je u naim uslovima privredna
organizacija, a u kapitalizmu to moe biti i pojedinac, ali uvijek trgovac.
Komisioni posao obavlja se u vidu razmatranja i uz nagradu, koja mu
pripada kod uspjeno obavljenog posla i za sluaj da nije posebno
ugovorena.
Komisiono poslovanje ima poseban znaaj u spoljnoj trgovini i najee se
radi o komisionoj kupovini ili prodaji robe. Budui da se ugovor robnog
prometa zakljuuje neformalno i to esto putem telefonskih i
teleprinterskih naloga. Ako se radi o trajnijim i znaajnijim (po vrijednosti
i sl) odnosima izmeu komisionara i komitenta, onda se sainjava pismeni
ugovor radi vee sigurnosti i lakeg dokazivanja.
Ugovor o komisionu treba uvjek razlikovati od ugovora o trgovinskom
zastupnitvu, odnosno agencijskog ugovora. Agent prema treim istupa u
tue ime i za tui raun, a komisionar u svoje ime i za tui raun.
Zbog njegove prirode kod komisionara postoje dva odnosa: interni i
eksterni. Interni odnos zasniva se izmeu komisionara i komitenta, a
eksterni izmeu komisionara i treeg lica, dakle stranke kojoj komisionar
prodaje komitentovu robu ili od koje robu kupuje. Eksterni odnos ulazi u
interni (dakle u sami ugovor) ili na nain to nakon to komisionar poloi
raune komitentu on na njega prenosi i sva prava i obaveze, tako da dalje
komitent stie direktna, izravna prava prema treem licu.
Prava i obaveze komisionara iz ovog ugovora su:

obaveza da postupa po nalozima komitenta i izvrava ih panjom
urednog privrednika

obaveza da titi interese komitenta

obaveza da uva komitentovu robu

obaveza da obavjetava komitenta o toku posla

obaveza da poloi raun komitentu

pravo komisionara na nagradu koja se redovno naziva provizija

pravo na naknadu trokova, jer se isti ne ukljuuju u proviziju

22

pravo na zatitu svojih potraivanja provizije i trokova prema
komitentu putem retencije, a ima i zakonsko zalono pravo
Komisionar kao uredan strunjak mora da se u svemu pridrava naloga
svog komitenta. Ukoliko je komitentov nalog nejasan, komisionar ne
smije sam da ga tumai, ve mora da zahtjeva od komitenta naknadno
objanjenje. Prilikom izvrenja komitentovog naloga komisionar mora da
titi interese komitenta jer posluje za njegov raun. Mora sa strunom
panjom da izabere tree lice i da sa njim zakljui ugovor. Ukoliko ga je
savjesno izabrao ne odgovara za djelatnost treeg lica sa kojim je
zakljuilo ugovor u svoje ime, a za raun komitenta. Prema tome, on ne
garantuje komitentu za tree lice. Prilikom izbora treeg lica mora da vodi
rauna o njegovoj kreditnoj sposobnosti i poslovnom ugledu. Ukoliko tako
ne postupi komisionar je odgovoran svom komitentu.
Komisionareva obaveza da titi interese svog komitenta proizilazi iz
sutine komisionog posla, jer se komisionareva usluga sastoji u tome da na
struan nain titi interese komitenta za iji raun posluje. Ova obaveza se
ispoljava u svakoj radnji komisionara prilikom izvrenja komisionog
posla.
Komisionar prilikom prijema robe od treih lica mora da utvrdi stanje robe
i da obezbjedi sva prava komitenta prema treim licima ukoliko roba ima
nedostatke. Komisionar esto uva robu prije prodaje za raun komitenta,
kod prodajnog komisiona, ili poslije kupovine za raun komitenta kod
kupovnog komisiona, sve do trenutka dok robu ne preda komitentu ili
treem licu. Odgovoran je za oteenje i propast robe koju uva samo
onda ako je do oteenja ili propasti robe dolo usljed njegove krivice.
Mora da uva robu sa panjom urednog privrednika.
Komisionar je duan da obavjesti svog komitenta o svim okolnostima koje
su bitne za izvrenje samog posla. Ovo zbog toga to je komitent
zainteresovan za cjelokupnu aktivnost komisionara jer komisionar posluje
za njegov raun tako da se efekat komisionarevog poslovanja ispoljava u
imovini komitenta.
Komisionar polae raun komitentu poslije ispunjenja komisionog naloga.
Komitent moe da zahtjeva od komisionara da mu poloi raun prije
izvrenja komisionog posla, a to prethodno podnoenje rauna ne oslobaa
komisionar obaveze da ponovo poloi raun komitentu poslije ispunjenja
naloga. Komisionar mora poloiti raun komitentu bez odlaganja po
izvrenom poslu. Komisionarev raun sadri sve izdatke i primanja koje je
komisionar imao u vezi izvrenja posla kao i potrebna obavjetenja vezana
za primanja i izdatke, i dokumenta kojima se dokazuju navodi u raunu.
Komisionar ima pravo na nagradu ili proviziju i onda kada ona nije
ugovorena jer je ugovor o komisionu teretni pravni posao. Visina nagrade
odreuje se ugovorom, a ako to nije uinjeno, onda na osnovu poslovnih
obiaja ili komisionareve tarife. Komisionar po pravu stie pravo na
nagradu kada je posao zavren. Ovdje se misli na posao koji je komisionar
zakljuio sa treim licem. Komisionar se nagrauje za uloeni trud i za
uspjeh posla. Komisionar ima pravo na nagradu i onda kada do uspjeha u

23
poslu nije dolo krivicom komitenta. Komisionar ima pravo na naknadu
svih izdataka koje je uinio za raun komitenta, a koji su bili potrebni i
korisni. Nunost i korisnost trokova dokazuje komisionar. Komisionar
ima pravo na naknadu svih trokova i onda kada nije izvren komisioni
nalog ili nije ostvaren poslovni uspjeh sa treim licem pod uslovom da za
to nije kriv. Bitno je da se radi o trokovima koji nisu rezultat redovnog
poslovanja komisionara, jer se pretpostavlja da su redovni poslovi
uraunati u komisionarevu proviziju.
Komisionar ima pravo retencije i zakonsko zalono pravo na komisionoj
robi za svoja potraivanja prema komitentu iz komisionog posla.
Komisionar ima ova prava samo onda kada ima dravinu komisione robe
ili kada moe sa tom robom da raspolae pomou konosmana, skladinice,
tovarnog lista i sl.
Posebne vrste komisiona su: konsignacija i komision stare del credere.
Konsignacija je prodajni komision sa elementima skladinog posla.
Uobiajen je u spoljnoj trgovini. Neocarinjenu robu komisionar skladiti i
otuda ima i prava i obaveze kao skalditar, i iz takvog konsignacionog
skladita robu prodaje u svoje ime, a za raun komitenta. Ako se roba
proda ona se i carini, a ako ne, neocarinjena vraa se komitentu.
Komision stare del credere je komision sa garancijom. Komisionar naime
garantuje da e druga strana(kupac, prodavac) ispuniti svoje obaveze, a
ako ne, da e to uiniti kao komisionar. Zbog toga komisionar ima pravo
na uveanu proviziju koja je obino dvostruka.
Pored kuprodajnih odnosa veliki znaaj privredni posao istupanja u svoje
ime, a za tui raun ima u transportu. To je otpremniki, odnosno
pediterski posao, koji je stoga poznat i kao komision u transportu.
Meutim, treba znati da takav pravni status ima pediter u kontinentalnim
zemljama Evrope dok u SAD i Engleskoj istupa kao agent (forjarding
egent).

101. UGOVOR O OTPREMNITVU (pediciji)

Ugovorom o otpremanju (pediciji) obavezuje se otpremnik (pediter)

da radi prevoza odreene stvari zakljui u svoje ime i za raun
nalogodavca ugovor o prevozu i druge ugovore potrebne za izvrenje
prevoza, kao i da obavi ostale uobiajene poslove i radnje, a
nalogodavac se obavezuje da mu isplati odreenu naknadu.
pediteri su specijalizovane privredne organozacije za obavljanje
pedicije i zbog toga kada ispune dobijeni nalog imaju pravo na
nagradu.
pediterska preduzea, pored posrednike djelatnosti, samostalno
obavljaju mnoge poslove koji su potrebni radi izvrenja transporta.
pediteri se esto pojavljuju i kao transporteri, naroito u drumskom
transportu. Bitno je da pediter obavlja sve sporne djelatnosti radi
zatite interesa svoga nalogodavca. Osnovne karakteristike savremene

24
pedicije su: 1. preteno meunarodni karakter djelatnosti 2. veliki
obim i raznovrsnost djelatnosti i 3. specijalizacija pediterskih
preduzea.
1. Oko 95% cjelokupnog uvoza i izvoza u mnogim dravama se
obavlja preko preduzea za meunarodnu pediciju
2. veoma razvijena razmjena dobara utie da je obim poslovanja
pediterskih preduzea mnogo vei nego to je to bio sluaj
ranije. Skoro je nemogue nabrojati sve eventualne djelatnosti
savremenih peditera. Pored posredovanja i izvravanja
transporta pediteri obavljaju sve radnje u vezi carinjenja robe,
ukrcaja i iskrcaja dobara iz transportnih sredstava, pakovanja i
spoljnog poboljavanja stanja robe itd.
3. Zbog naglog porasta privrednih zadataka pedicije, pediteri se
specijalizuju na razne naine: po obimu, vrstama i oblicima
transporta, prema teritorijalnom obimu poslovanja,
transportnim pravcima itd.
Kod posla pedicije treba razlikovati pravni odnos izmeu peditera i
nalogodavca od pravnih odnosa izmeu peditera i treih lica sa
kojima pediter stupa u pravne odnose radi izvrenja pediterskog
naloga.
Do zakljuenja ugovora o pediciji dolazi u onom trenutku kada se
pediter i nalogodavac saglase o bitnim elementima posla pedicije.
Posao pedicije u naem pravu mogu da obavljaju privredne
organizacije koje ispunjavaju zakonske uslove za obavljanje posla
pedicije i koje su ovu djelatnost registrovale kod nadlenog okrunog
privrednog suda. Nalogodavac je privredna organizacija ili fiziko lice.
Ugovor o pediciji u naem pravu je neformalan ugovor. Treba istai
da se ugovor o pediciji u praksi esto zakljuuje u pismenoj formi i da
na pismenoj formi insistiraju veina nacionalnih optih uslova
poslovanja peditera.
Obaveze peditera iz ugovora o pediciji su:
o pediterova obaveza da postupa kao savjestan, uredan
privrednik
o Obaveza peditera prije prijema stvari (davanje uputstva,
savjeta i sl)
o pediterova obaveza prijema stvari
o pediterova obaveza uvanja stvari
o pediterova obaveza izbora treih lica
o pediterova obaveza izbora prevoznog puta i vrste transporta
o pediterova obaveza zakljuenja potrebnih ugovora
o pediterova obaveza da osigura stvari
o pediterova obaveza polaganja rauna nalogodavcu
Osnovna obaveza peditera je da postupa kao savjestan i uredan
privrednik. Panja urednog privrednika se utvruje objektivno,
uzimajui u obzir poslovne obiaje pediterskih preduzea, opte
norme obiajnog prava i injenino stanje svakog konkretnog sluaja.

25
pediter je duan da se pridrava uputstva komitenta, a ako nije
mogue da postupi po tim uputstvima, duan je da komitenta upozori
na to i zahtjeva nova uputstva. Ako nema vremena za dobijanje
uputstva ili je to nemogue duan je postupati u interesu komitenta. U
sluaju kada pediter odstupi od komitentovih uputstava odgovoran je
i za tetu uslijed vie sile, osim ako dokae da bi teta nastupila i da se
pridravao komitentovih uputstava.
Poslije zakljuenja ugovora o pediciji, a prije prijema stvari, pediter
esto ima odreene obaveze. Kada su nalozi i uputstva komitenta
nejasni duan je da o tome obavjesti komitenta posebno ako to moe
dovesti do tete i poveanja trokova. Ova komitentova obaveza
najee se sastoji u pripremanju stvari i potrebnih dokumenata za
organizovanje otpreme i carinjenje kada je to izriito ugovoreno.
pediter mora imati dravinu stvari da bi je predao transporteru radi
transportovanja. Treba razlikovati da li pediter prima stvari od
komitenta ili treeg lica. Ukoliko prima stvari od treeg lica mora
uloiti vei oprez i obezbjediti sva prava komitenta prema treem licu.
Duan je bez odlaganja obavjestiti komitenta o oteenju stvari kao i o
svim drugim dogaajima koji su od znaaja za komitenta. pediter ima
obavezu da preda stvari transporteru u istom stanju u kojem ih je
primio.
Poslije prijema stvari, a prije predavanja transporteru, pediter ima
obavezu da uva stvari panjom urednog strunjaka. Na osnovu
ugovora o pediciji pediter ima ovlaenje da uskladiti stvari ako
smatra da je to u interesu zatite komitentovih interesa. Nema ovo
pravo ako mu komitent to izriito zabrani.
pediter ima obavezu da osigura uskladitenu robu samo ako postoji
izriit komitentov nalog u kome treba da su odreeni obim i vrsta
osiguranja. Ukoliko nije odreen obim i vrsta skladinog osiguranja,
robu treba osigurati od uobiajenih rizika.
Poto je pediter organizator otpreme robe u svoje ime, a za raun
komitenta, on ima obavezu da stupi u ugovorne odnose sa treim
licima koja treba da izvre odreene usluge u vezi transportovanja
robe. U vezi izbora treih lica pediter treba da vodi rauna o
interesima komitenta. Trea lica pediter treba da izabere sa panjom
urednog privrednika. pediter nema obavezu da o izboru treeg lica
obavijesti komitenta ve sam procjenjuje od sluaja do sluaja da li
konkretan izbor predstavlja znaajnu injenicu o kojoj treba
obavijestiti komitenta.
Kada komitent u svojoj dispoziciji ne odredi prevozni put i vrstu
transporta, pediter ima obavezu da ovaj izbor izvri panjom urednog
privrednika. Ako je pediterov komitent u svom nalogu odredio pravac
puta, sredstvo prevoza i nain prevoza, pediter ima obavezu da se
striktno pridrava komitentovog naloga. pediter mora da zna to u
konkretnom sluaju najvie odgovara komitentovim interesima, to
bri, to jeftiniji i to sigurniji transport stvari. pediter je slobodan u

26
strunom izboru i moe da izabere nain prevoza. U praksi je est
sluaj da komitent odredi samo pojedine elemente prevoznog puta i
vrste transporta. pediter tada ima obavezu da se pridrava ovakvog
naloga i sam izabere druge potrebne elemente.
Kada je pediter izvrio svoje obaveze izbora prevoznog puta, vrste
transporta i izbor treih lica ima obavezu da sa tim licima zakljui
potrebne ugovore u svoje ime, a za raun komitenta. Ima obavezu da
treem licu preda stvari u takvom stanju koje omoguava da se
blagovremeno izvre sve radnje iz ugovora sa pediterom. Takoe
mora predati i sva potrebna dokumenta.
Opte je pravilo da pediter nema obavezu da osigura robu. Meutim
ova obaveza postoji onda kada je izriito ugovorena.
Kada je pediter ispunio komitentov nalog mora da mu poloi raun,
jer posluje za raun komitenta, i to odmah poslije zavrenog posla.
Meutim komitent moe zahtjevati da pediter poloi raun i u toku
izdavanja naloga. pediterovo polaganje rauna predstavlja
istovremeno i obavjetenje komitenta o obavljenom poslu. Zajedno sa
raunom pediter prenosi na komitenta sve koristi iz obavljenog posla
poto je pediter poslovao za raun komitenta. Za pediterov raun se
ne zahtjeva nikakva forma iako se u praksi on redovno prenosi u
pismenom obliku, jer sadri veliki broj podataka, a i radi lakeg
dokazivanja uinjenih izdataka.
Prava peditera iz ugovora o pediciji su:
o Pravo peditera na nagradu
o Pravo peditera na naknadu trokova
o pediterova prava na sredstva obezbjeenja ugovornih
zahtjeva.
pediter ima pravo na nagradu i onda kada ona nije ugovorena. Sporno
je u kom trenutku pediter stie pravo na nagradu. Smatra se da stie
pravo na nagradu kada ispuni i posebnu obavezu iz ugovora o
pediciji, odnosno kada u potpunosti ispuni komitentov nalog. Ukoliko
pediter nije mogao u potpunosti da izvri sve svoje obaveze bez svoje
krivice, ima pravo na srazmjeran dio nagrade. Visina pediterove
nagrade odreuje se ugovorom, tarifom ili na osnovu mjesnih obiaja
sjedita peditera.
pediter ima pravo da zahtjeva od komitenta predujam za oekivane
budue trokove. Poslije izvrenja ugovora, pediter ima pravo da
zahtjeva od komitenta naknadu svih nunih i korisnih trokova koje je
imao za raun komitenta.
pediter ima zakonsko zalono pravo na robi i pravo retencije radi
obezbjeenja svojih ugovornih zahtjeva.
pediter odgovara za svoje postupke panjom urednog privrednika. U
naoj pravnoj teoriji i sudskoj praksi jedinstveno je prihvaeno da
pediter odgovara samo za struni izbor transportera a ne i za njegov
rad.

27
Ugovor o pediciji prestaje ispunjenjem, nemogunou ispunjenja,
steajem nalogodavca ili peditera, opozivom naloga od strane
peditera.
Kada pediter otkae nalog nalogodavcu on je odgovoran za naknadu
tete.

102. UGOVOR O USKLADITENJU

Ugovorom o uskladitenju obavezuje se skladitar da primi i uva

odreenu robu i da preduzima potrebne ili ugovorene mjere radi
njenog ouvanja u odreenom stanju, te da je preda na zahtjev
ostavodavca ili drugog ovlaenog lica, a ostavodavac se obavezuje da
mu za to plati odreenu naknadu.
Prilikom predaje robe ostavodavac je duan dati sva potrebna
obavjetenja o njoj i izjaviti kolika je njena vrijednost.
Skladini posao ima veliki privredni znaaj. Samostalno i
specijalizovano skladitenje tue robe prua ogromne utede
nacionalnoj privredi u cjelini.
Poto se roba koja se nalazi u javnim skladitima, ne moe
istovremeno pojaviti na tritu, skladina preduzea izdaju posebnu
hartiju od vrijednosti, skladinicu. Pomou skladinice se roba kupuje
ili prodaje na tritu, zalae radi dobijanja kredita ili na neki drugi
nain privredno iskoriava, iako je svo vrijeme uskladitena.
Dioba skladita na javna i privatna skladita je od posebnog znaaja.
Osnovna razlika izmeu javnih i privatnih skladita u veini
kapitalistikih zemalja se sastoji u ovlaenju javnih skladita da
izdaju skladinice. Privatna skladita nisu ovlaena da izdaju ovu
hartiju od vrijednosti. Privatna skladita izdaju samo potvrdu o prijemu
robe na uvanje na osnovu koje e se kasnije roba izdati sa skladita.
Ova potvrda nije hartija od vrijednosti i ne predstavlja uskladitenu
robu.
Danas se kod nas ne pravi razlika izmeu privatnih i javnih skladita.
Sva skladita preduzea se nalaze u poloaju javnih skladita.
Carinska skladita se mogu osnivati samo u mjestima gdje postoje
carinarnice. Za ostvarivanje carinskih skladita potrebno je odobrenje
nadlene carinarnice.
U carinska skladita se uskladitava privremeno uvezena roba koja nije
ocarinjena, neocarinjena tranzitna roba kao i roba koja je spremna za
izvoz a koja jo nije ocarinjena. Roba se u carinskim skladitima nalazi
pod stalnim carinskim nadzorom. Carinska skladita su skladine
privredne organizacije koje uvaju tuu robu u cilju zarade. Carinska
skladita imaju pravo da izdaju skladinicu na osnovu koje se roba
moe prodavati i zalagati sve vrijeme dok se neocarinjena nalazi u
carinskom skladitu.

28
Carinska smjestita se osnivaju u mjestima u kojima postoje
carinarnice. Carinska smjestita se mogu osnivati samo na osnovu
odobrenja carinarnice, kao i carinska skladita. U carinska smjestita
se uskladitava neocarinjena roba iz uvoza ili izvoza ili roba koja se
nalazi u tranzitu. Sutinska razlika izmeu carinskih skladita i
carinskih smjestita je u tome to se u carinska smjestita privremeno
smjeta neocarinjena roba privredne organizacije koja osniva carinsko
smjestite, tj. sopstvena roba. Carinska smjestita nisu dakle
samostalne privredne organizacije koje obavljaju skladine poslove u
cilju zarade. Carinska smjestita osnivaju spoljnotrgovinska preduzea
za sopstvenu robu koju uvoze ili izvoze. U carinskom smjestitu roba
se moe uvati najdue godinu dana. Privredna organizacija koja ima
carinsko smjestite mora voditi urednu evidenciju o ulasku i izlasku
robe iz smjestita.
Konsignaciona skladita osnivaju zastupnici inostranih firmi radi
privremenog smjetaja uvezene robe inostranih firmi koja nije
ocarinjena. Zastupnici inostranih firmi, tj. privredne organizacije koje
obavljaju ove poslove, mogu osnivati konsignaciona skladita radi
smjetaja neocarinjene robe inostarnih firmi koje zastupaju samo na
osnovu odobrenja uprave carina. U konsignacionim skladitima mora
biti omoguen carinski nadzor.
Ugovor o uskladitenju je realan i formalan ugovor. Ovaj ugovor se
smatra zakljuenim tek onda kada je roba predata skladinom
preduzeu na uvanje i kada je skladino preduzee izdalo pismenu
potvrdu o prijemu robe na uvanje.
U poslovnoj praksi ugovor o uskladitenju spada u grupu formalnih
ugovora, jer se zakljuuje na osnovu unaprijed pripremljenih
formulara od strane skladinih preduzea. Pored ovakvog formalnog
ugovora potrebno je da doe do predaje stvari skladinom preduzeu i
da skladino preduzee pismenom potvrdom konstatuje prijem stvari
radi uvanja. Tek tada e se smatrati da je ugovor zakljuen.
Skladino preduzee ima obavezu da pod istim uslovima prima na
uvanje robu svih zainteresovanih, bez diskriminacije pojedinih
deponenata, naravno, ako ima slobodnog skladinog posla. Ukoliko
skladino preduzee uini akt diskriminacije, u veini zemalja je
predvieno da se skladino preduzee tada kanjava. Zbog toga je
upravo i predvieno u veini zemalja da skladino preduzee mora da
ima tarifu i opte uslove poslovanja da bi na isti nain i po istoj
nagradi uvalo i odravalo robu raznih deponenata. U optim uslovima
poslovanja treba da se precizira kakvu vrstu robe skladino preduzee
prima na uvanje, jer opta obaveza prijema robe na uvanje od strane
komitenta, ukoliko ima slobodnog skladinog prostora, odnosi se samo
na onu vrstu koju to skladino preduzee prima na uvanje i
odravanje.
Obaveze skladitar iz ugovora o skladitenju su:

29
 1. da postupa kao uredan privrednik i da prilikom uvanja i
odravanja robe ispolji potenje i savjesnost
2. da primi robu na uvanje
3. da primljenu robu struno uva i da preuzme sve potrebne
radnje u cilju odravanja robe
4. da uredno vodi skladinu knjigu i matinu knjigu skladinica
5. da izda skladinicu
6. da osigura robu
7. da uva poslovnu tajnu svojih ostavilaca
8. da izda ovlaenom licu uskladitenu robu
Osnovna obaveza skladitara iz ugovora o uskladitenju ja da postupa
kao uredan privrednik i da prilikom uvanja i odravanja robe ispolji
potenje i savjesnost. Naelno skladitar mora da poznaje pravila
struke i da po njima postupa. U pravilu skladitar je duan da prilikom
prijema robe na uvanje provjeri njeno spoljno stanje, jer je naelno
obavezan da robu po proteku vremena za uvanje preda deponentu ili
nekom drugom licu u istom stanju u koje ju je primio. Skladitar je,
ukoliko ugovorom nije drugaije predvieno robu ostavioca duan
uvati odvojeno od robe drugih ostavilaca. esto je duan da uz
uvanje robe obavlja i druge uobiajene sporedne radnje, kao to su
utovar, istovar, pretovar, kontrola kvaliteta, slaganje u prevozno
sredstvo, pakovanje i sl.
Skladitar je obavezan da pod istim uslovima primi robu na uvanje
ukoliko ima slobodnog skladinog prostora i ako se radi o robi koju
skladino preduzee prima na uvanje.
Skladitar je obavezan da primljenu robu uva struno i da preuzme
sve potrebne radnje u cilju odravanja robe. Ova obaveza proizilazi iz
osnovne privredne funkcije skladinog posla jer skladitar postupa sa
panjom urednog privrednika. On je duan da privremeno pregleda
robu koju uva i da blagovremeno obavlja potrebne manipulacije i
radnje radi spreavanja ili otklanjanja kvara na robi. Prilikom uvanja
uskladitene robe skladitar je duan da se pridrava ostavioevih
instrukcija i naloga.
Skladitar ima obavezu da vodi skladinu knjigu i matinu knjigu
skladinica. Ove knjige mora da vodi tano, uredno i aurno. U
skladinu knjigu unosi detaljne podatke o ostavodavcu, robi koju je
primio na uvanje i eventualne prigovore na stanje robe prilikom
prijema, rok uvanja robe, podatke o radnjama u vezi sa uskladitenom
robom i podatke o eventualnom posebnom nainu izdavanja robe.
Matina knjiga skladinica sadri sve podatke o izdatim
skladinicama. U matinoj knjizi skladinica moraju biti konstatovane
sve vanije okolnosti u pogledu ugovora o uskladitenju, a isto tako i
sadraj skladinice.
Skladitar je obavezan da izda skladinicu kao posebnu vrstu hartije od
vrijednosti, na zahtjev ostavodavca. Skladinica kao hartija od
vrijednosti omoguava njenom imaocu da prenosom skladinice

30
prenosi pravo raspolaganja na robi na drugog subjekta ili da prenosi
svojinu na robi ili da robu zalae.
Skladitar je obavezan da osigura robu koja mu je predata na uvanje,
samo ako je to izriito ugovoreno i na ugovoreni nain. Ako ugovorom
nisu odreeni rizici koji treba da budu pokriveni osiguranjem,
skladitar je obavezan da osigura robu od uobiajenih rizika.
Skladitar je obavezan da uva poslovnu tajnu svojih ostavodavaca.
Ukoliko skladitar povrijedi ovu obavezu duan je da ostaviocu
nadoknadi tetu koju je on pretrpio uslijed skladitarevog propusta.
Skladitar je obavezan da ovlaenom licu izda uskladitenu robu. U
ugovoru o uskladitenju najee se odreuje rok uvanja robe.
Ukoliko takav rok nije odreen, niti se moe odrediti na osnovu optih
uslova poslovanja skladitara, rok uvanja robe iznosi godinu dana.
Ukoliko je u ugovoru odreen rok uvanja robe, to ne znai da
ostavodavac ili neko drugo ovlaeno lice mogu zahtjevati da im se
roba preda i prije isteka roka.
Skladinica je hartija od vrijednosti koju skladitar izdaje ostaviocu
robe kao dokaz da je primio navedenu robu na uvanje i koja
obavezuje skladitara da po proteku roka uvanja robe izda robu
imaocu ove hartije od vrijednosti. Normalno je u praksi da se na
osnovu skladinice zahtjeva izdavanje robe po proteku roka koji je
predvien za uvanje, ali imalac skladinice ju ovlaen da uvijek i
prije proteka ovoga roka zahtijeva izdavanje robe.
Skladitar ima pravo na naknadu odnosno proviziju. Visina naknade u
praksi se najee odreuje tarifom skladitara. Skladitar stie pravo
na nagradu u trenutku izdavanja robe.
Skladitar ima pravo zaloge i pravo retencije na uskladitenoj robi u
cilju obezbjeenja zahtjeva iz ugovora o uskladitenju kao i drugih
potraivanja nastalih u vezi sa uvanjem robe. Ova prava na
uskladitenoj robi prestaju u trenutku izdavanja robe sa skladita. Zbog
toga e skladitar odbiti izdavanje robe dok njegovi zahtjevi ne budu
podmireni.
U odreenim sluajevima skladitar ima pravo da proda robu. Ovi
sluajevi su najee predvieni u optim uslovima poslovanja
skladinih preduzea i to : kada ostavilac ne podigne robu u
odreenom roku, kada se uskladitena roba pokvari ili kada postoji
opasnost da roba u skladitu propadne i kada ostavilac ne podmiri
dospjela potraivanja skladinog preduzea. U svim ovim sluajevima
kada skladitar ima pravo na prodaju robe, ova prodaja se vri putem
javne prodaje. Kao uredan pivrednik skladitar je duan da
blagovremeno obavijesti ostavioca u svojoj namjeri da proda robu.
Ako tako ne postupi duan je da nadoknadi tetu koju je pretrpio
ostavilac zbog ovakvog skalditarevog propusta.
Ugovor o uskladitenju prestaje u trenutku izdavanja robe. To je
ujedno i najei sluaj prestanka ugovora. Ugovor moe prestati i

31
prodajom robe kao plaanjem vrijednosti robe ostaviocu od strane
skladitara kada je roba izgubljena.
Do prestanka ugovora o uskladitenju moe doi i uslijed prestanka
postojanja skladinog preduzea ili prestanka ostavioca.

103. UGOVORI O PREVOZU

Ugovori o prevozu takoe spadaju meu poslove robnog prometa.

Pod zajednikim nazivom ugovori o prevozu podrazumjevaju se
ugovori o prevozu u pomorskom i rijenom saobraaju, ugovor o
prevozu elejznicom, ugovor o prevozu drumom i ugovor o prevozu u
vazdunom saobraaju.
Svi ovi ugovori regulisani su specijalni zakonskom propisima ali i
pored svih specifinosti koje imaju pojedini ugovorni oblici i pojedine
vrste ovih ugovora, ugovor o prevozu pojmovno je mogue shvatiti i
kao jedinstveni ugovor. Od takve postavke ugovora o prevozu polazi
se u naoj pravnoj teoriji, a i na Zakon o obligacionim odnosima
prevoz posmatra kao jedinstveni ugovor i tako ga regulie u svom
drugom dijelu (Glava 14 Zakona). Prema zakonskoj definiciji
sadranoj u l. 648 Zakona, ugovor o prevozu je takav ugovor kojim se
jedna strana , koja se zove povjerilac, obavezuje da preveze na
odreeno mjesto neko lice ili neku stvar, a druga strana koja se zove
poiljalac odnosno putnik, obavezuje da za to prevoziocu isplati
odreenu naknadu.
Iz takve zakonske definicije uoljivo je da se ustvari radi o dvije
osnovne vrste ugovora o prevozu i to: o ugovoru o prevozu stvari koji
se zakljuuje izmeu prevozioca i poiljaoca, kao ugovornih strana, i o
ugovoru o prevozu putnika, koji se zakljuuje izmeu prevozioca i
putnika.
Prema tome, kao ugovorna strana koja izvrava prevoz uvijek se
pojavljuje prevozilac. Kod odreivanja pojma prevozioca Zakon o
obligacionim odnosima odreuje da je to u prvom redu lice koje se
bavi prevozom kao svojim redovnim zanimanjem, ali takvi smatra i
svako drugo lice koje se ugovorom obavee da izvri prevoz uz
naknadu. Kao druga ugovorna strana pojavljuju se poiljaoc ili putnik.
Kao poiljaoc u privrednim odnosima najee se javlja privredna
organizacija, ali to mogu da budu i pojedinci, dok ugovor o prevozu
putnika zakljuuje putnik kao pojedinac, mada u pojedinim granama
transporta kao npr. u vazdunom, taj ugovor moe da zakljui i u ime i
za raun putnika.

32
103.1 Vrste prevoza i podjela ugovora o prevozu

Kao to je reeno osnovna podjela svih ugovora o prevozu jeste na

ugovor o prevozu stvari, odnosno robe i na ugovor o prevozu putnika.
Meutim, ugovori o prevozu a posebno oni o prevozu robe mogu se
dijeliti i po mnogim drugim kriterijumima. Meunarodno i nacionalno
transportno zakonodavstvo poznaje i posebno regulie: ugovor o
pomorskom prevozu; ugovor o rjenom prevozu, odnosno prevozu
unutranjim plovnim putevima, ugovor o prevozu stvari eljeznicom,
ugovor o prevozu stvari drumom i ugovor o prevozu stvari
vazduhoplovom. Odgovarajui ugovori postoje i kada se radi o
prevozu putnika. Posebnu vrstu ugovora koji mogu da budu i sastavni
dio ugovora o prevozu putnika, ali i samostalni ugovori, ine ugovori o
prevozu prtljaga u pojedinim vrstama transporta.
Dalje, ugovore o prevozu je mogue podjeliti i prema trajanju prevoza,
a i prema nainu izvrenja tog prevoza. Prema trajanju prevoza, sve
ugovore o prevozu dijelimo na ugovore na vrijeme i ugovore na
putovanje.
Prema nainu prevoza element za meusobnu podjelu ugovora jeste
nain iskorienosti prevoznog sredstva. Ta vrsta ugovora od najveeg
znaaja je u pomorskom pravu, ali moe da se primjeni i na druge
grane transporta. Ovdje se radi o podjeli na ugovore za cijeli kapacitet
plovila ili vozila, za odreenu koliinu robe ili za prevoz pojedinih
stvari.
Sa stanovita organizacije prevoza treba istai da postoje dvije
osnovne vrste prevoza i to: linijski i slobodan prevoz. Zakon o
obligacionim odnosima ne bavi se definisanjem ove dvije vrste
prevoza, ali prevoziocu koji obavlja linijski prevoz namee obavezu da
redovno i uredno odrava objavljenu liniju, da na prevoz prima svako
lice ili stvar koji ispunjavaju uslove odreene u objavljenim optim
uslovima prevozioca, te da za sluaj da ne bude dovoljno mjesta za
podmirenje svih zahtjeva za prevozom unaprijede objavi red prvenstva
kako e se prevoz izvriti. Ovim zakonodavac odreuje karakter
linijskog prevoza kao javnog prevoza, te se ukazuje na ulogu linijskih
prevoznika koja se sastoji u vrenju odreene javne slube. Na ovu
osobinu saobraaja posebno se skree panja jer je ona jedinstvena za
sve prevoznike koji obavljaju linijske prevoze, a za eljeznicu kao
prevoznika vai kao opte naelo. Inae, linijski prevoz oznaavamo
kao vrstu prevoza koji prevozilac obavlja po unaprijed obavljenom
redu vonje. Taj prevoz odrava se stalno u jednakim vremenskim
razmacima, bez obzira na to da li u datom momentu na odreenoj liniji
ima dovoljno robe, odnosno putnika za prevoz ili ne.
Slobodni prevoz je vrsta prevoza kod koga prevozilac ide za robom i
vri se od sluaja do sluaja bez unaprijed utvrenog reda vonje,
odnosno plovidbe. Ova vrsta prevoza od znaaja je posebno u
pomorskom i vazdunom saobraaju, ali postoji i u drumskom. Ovi

33
prevozi u pomorstvu poznati su kao tramperski ili arter prevozi, a u
vazdunom saobraaju kao vanredni ili arter prevozi. Ugovori na
osnovu kojih se zakljuuju takvi prevozi poznati su kao arter ugovori.
U svijetu je uobiajeno da se svaki slobodni prevoz, bilo robe ili
putnika, naziva arter prevozom, mada uvijek ne mora da znai da u
formalno-pravnom smislu stvarno dolazi do zakljuenja ugovora o
arteru.

103.2 Glavne karakteristike ugovora o prevozu

Transportno odnosno saobraajno pravo ima odreene osobine i

karakteristike po kojima se razlikuje od drugih grana prava. Takoe i
ugovori o prevozu koji na izvjestan nain ine centralni dio
transportnog odnosno saobraajnog prava, imaju svoje posebne
karakteristike koje ih razlikuju od ostalih ugovora privrednog prava.

Nain zakljuivanja. Prva i osnovna karakteristika ovih ugovora jeste

odreeni formalizam koji je od znaaja kod njihovog zakljuivanja. U
principu svi ovi ugovori ili barem velika veina tih ugovora spada u
neformalne ugovore, kao to su i ostali ugovori robnog prometa. Ipak,
sve ove ugovore najee prate i odreeni, unaprijed predvieni
pismeni dokumenti. Zavisno od vrste prevoza kao prevozne isprave
izdaju se teretnica ili tovarni list. U linijskoj plovidbi i u linijskim
prevozima ugovori spadaju u red tzv adhezionih ugovora ili ugovora
po pristupu. Naime, transportni ugovori u linijskom prevozu po svojoj
prirodi su adhezioni uslijed monopola linijskih transportera, to utie
na mogunost izbora druge ugovorne stranke i samim time daje
mogunost linijskim prevoznicima da svoje uslove prevoza nameu
korisnicima prevoza. Pojavni formalni oblik preko koga se manifestuje
adhezioni ugovor u transportu, jesu pomenute prevozne isprave.
Kada govorimo o ugovorima koji se zakljuuju u slobodnim
prevozima, i oni imaju svoje posebne karakteristike. Ova osobina
najvie dolazi do izraaja u pomorskom pravu. Kod slobodnih ili
tramperskih prevoza u pomorstvu dolazi do zakljuenja arter ugovora
na dokumentima odnosno unaprijed pripremljenim ugovornim
formularima koji se nazivaju arter partije. Ovi ugovori odlikuju se
time to kod njih sloboda ugovaranja nije iskljuena, odnosno
umanjena kao kod adhezionih ugovora, ve se samo radi o posebnom
nainu zakljuivanja ove vrste ugovora. Ovdje se za svaki ugovor
priprema unaprijed sastavljeni i odtampani formular sa detaljno
regulisanim pravima i obavezama ugovornih strana. Otuda i njihov
naziv formularni ugovori. Oni su nastali kao rezultat pregovaranja,
dogovaranja i usaglaavanja suprotnosti interesa izmeu transportera i
korisnika njihovih usluga, te mnogih meunarodnih i nacionalnih

34
trgovakih organizacija i udruenja koja se bave poslovima od interesa
za unapreenje trgovine i transporta. Njihov osnovni zadatak je da
olakaju pregovaranje i zakljuivanje vrlo komplikovanih ugovornih
odnosa i samim tim da ubrzaju takvu vrstu ugovaranja koja bi se jako
odugovlaila ako bi svaki put iz osnova stranke morale da stvaraju
novi ugovor. Zbog toga su kod ove vrste ugovora, budui da su oni
inae neformalni, razne izmjene i dopune ne samo dozvoljene ve i
uobiajene.
Prevozne isprave. Zakljuivanje prevoznih ugovora redovno prati
odgovarajui dokument, odnosno prevozna isprava. Reeno je da
postoje dvije vrste prevoznih isprava u transportu i to teretnica i
tovarni list.
Teretnica je prevozna isprava koja se upotrebljava iskljuivo u
pomorskom transportu, a u novije vrijeme i u transportu unutranjim
plovnim putevima.
Tovarni list se upotrebljava kao prevozna isprava u svim ostalim
granama transporta, s tim to se u transportu unutranjim plovnim
putevima upotrebljava pored teretnice. U novije vrijeme praksa je
stvorila i pomorski tovarni list.
Osnovna svrha i porijeklo jedne i druge isprave su istovjetne. Nastale
su iz pisama koje su trgovci predavali vozarina da ih na odreditu
urue primaocima sa opisom robe, a obje isprave ujedno su sloile, a i
danas im je u tome svrha nepromjenjena, kao dokaz o primljenoj robi
na prevoz onako kako je opisana u prevoznoj ispravi i obeanju da e
u takvom stanju uruiti primaocu na odreditu. Glavna razlika izmeu
ove dvije prevozne isprave sastoji se u tome to je teretnica hartija od
vrijednosti, a tovarni list po pravilu nije. To je u uskoj vezi sa
sljedeom bitnom razlikom, a naime, da original tovarnog lista, ili
obavezno jedan primjerak tovarnog lista koji ima ulogu originala,
putuje zajedno sa robom, i sa njom se na odreditu predaje primaocu,
dok original teretnice ostaje u rukama poiljaoca, odnosno krcatelja u
pomorskom transportu, i ovaj njime slobodno raspolae kao hartijom
od vrijednosti, dok sa robom putuje samo kopija teretnice koja je
neprenosiva i nema karakter hartije od vrijednosti.
Dalja karakteristika prevoznih isprava sastoji se u tome to one daju
njihovim imaocima odreenu vrstu prava prema vozaru sve dok
ugovorni odnos traje. Vrenje mnogih prava vezano je iskljuivo za
posjedovanje prevozne isprave.
Jugoslovensko pravo kroz nae sadanje zakonodavstvo stalo je na
stanovitu da se da mogunost da se i tovarni list izdaje kao hartija od
vrijednosti i to u svim granama transporta. Takva mogunost,
meutim, dosta je ograniena u meunarodnom pravu i po pravilu se
trae posebni dodatni uslovi ako se eli tovarni list izdati kao hartija od
vrijednosti. Ovo se posebno odnosi na eljezniko pravo. Danas
takoe moe da se govori i o obratnom trendu koji postoji u pravu, a to

35
je da i u pomorstvu dolazi do izdavanja tovarnog lista koji je
neprenosiv.
Tovarni list se meusobno razlikuje u raznim granama transporta, pa
e i u svakoj grani transporta biti posebno obraen.
Posebne karakteristike odgovornosti prevozioca. Pored forme
ugovora o prevozu i prevoznih isprava, sljedeu specifinost ini
odgovornost prevozioca u saobraajnom pravu. Odgovornost
prevozioca da robu ili putnike uspjeno, bez tetnih posljedica i bez
zakanjenja preveze do odredita, vrlo je znaajna u saobraaju i zbog
toga ima svojih specifinih osobina po kojima se izdvaja iz opteg
sistema odgovornosti u graanskom i privrednom pravu.
Karakteristike odgovornosti u transportu bile bi:
Pootrena odgovornost koja se zavisno od grane transporta
manifestuje bilo kao objektivna, odnosno kauzalna
odgovornost ili kao odgovornost na osnovu pretpostavljene
krivice;
Ograniena odgovornost transportera u odnosu na obavezu
naknade tete do jednog unaprijed odreenog (limitiranog)
iznosa naknade tete. Ovo ogranienje kod prevoza stvari
utvruje se po jedinici tereta, a kod putnika po jednom putniku
(ogranienje odgovornosti per caputa);
Iskljuenje odgovornosti transportera u cjelosti u pojedinim
unaprijed odreenim sluajevima. Ovi sluajevi danas se
redovno odreuju propisima (meunarodnim i nacionalnim),
dok se to nekada, posebno u pomorskom pravu, radilo
unoenjem klauzule o iskljuenju odgovornosti ugovora o
prevozu, to se i danas djelimono radi, ali uvijek u okviru
postojeih propisa
Odgovornost transportera za radnje i propuste njegovog osoblja
i uopte za radnje i propuste lica kojima se u poslovanju slui,
kao za sopstvene radnje i propuste, jedna je od sljedeih
osobina ove vrste odgovornosti. Zbog prirode poslovanja u
transportu odgovornost za drugoga je bazini princip bez koga
bi transporterova lina odgovornost najee ostala mrtvo
slovo na papiru. U pomorskom pravu, a dijelom i u vazdunom
pravu, klasini sistem odgovornosti transportera za radnje i
propuste svojih pretpostavljenih dijelo se po liniji odgovornosti
za tzv nautike i komercijalne greke takvih lica, pa za
nautike greke transporter ne bi odgovarao obzirom da one ne
raspolae znanjima za upravljanje transportnim sredstvom, ve
samo lice koje za to ima kvalifikacije, a koje su po pravilu
meunarodno usaglaene, dok bi za komercijalne propuste
snosio cjelokupnu odgovornost, kako za sopstvene propuste,
tako i za propuste svojih potinjenih. Danas se meunarodno
zakonodavstvo kree u pravcu naputanja ove podvojenosti i

36
 uvoenja potpune odgovornosti transportera za radnje i
propuste svojih potinjenih kao za sopstvene radnje i propuste;
Vezivanje odgovornosti transporetra za prevoznu ispravu
takoe je karakteristika ove vrste odgovornosti, koja posebno
dolazi do izraaja kada dolazi do izdavanja prenosive prevozne
isprave.
Stopa in tranzitu Sljedea osobina transportnog prava u cjelini, a
vezana za izvrenje ugovora o transportu, jeste pravo poiljaoca, a i
primaoca pod izvjesnim uslovima, na davanje naloga koji se odnose na
preinaenje ugovora o prevozu, dok se roba nalazi u prevozu. Ovo
pravo iskazuje se u mogunosti da poiljalac robu koja je ve poslata
ka primaocu zaustavi u toku putovanja, pa otuda i naziv za ovaj pravni
institut stoppage in transitu, odnosno da da druge naloge za izmjenu
ugovora. Kada se radi o prevozu koji se vri na bazi prenosivih
prevoznih isprava, kada je u toku prevoza isprava prenesena na
primaoca, onda se i on moe koristiti takvim pravom. Sve ovo je zbog
toga to prevozni ugovori nisu sami sebi cilj, ve oni najee
omoguavaju dostavljanje dobara od prodavca do kupca i to u sluaju
kada su njihova sjedita u razliitim mjestima (distanciona
kupoprodaja). U takvim sluajevima prodavac je onaj koji u
prevoznom ugovoru ima ulogu poiljaoca, pa se zbog toga njemu mora
dati pravo poslovne transakcije. Naime ima dosta sluajeva da se
nakon zakljuene kupoprodaje i upuivanja robe od strane prodavca
kupcu okolnosti tako izmjene da prodavac vie nema interesa da roba
stigne do kupca kao to je npr bankrotstvo kupca, izuzetno veliki pad
cijena, neopravdano odbijanje kupca da robu primi i mnogi drugi
razlozi. U takvoj situaciji priznaje se pravo prodavcu da robu zaustavi
dok se ona nalazi u transportu, da zatrai povraaj te robe umjesto
otpreme, da da drugu vrstu naloga za izruenje, ukljuujui i izruenje
drugom licu itd. Prema tome stoppage in transitu u osnovi po svojoj
prirodi predstavlja pravo neisplaenog prodavca u odnosu na robu dok
jo nije isporuena kupcu.
Meusobni odnos prevozioca i primaoca. Od znaaja za pravna lica i
sutinu pravnih odnosa koji se javljaju kod ugovora u transportu jesu i
meusobni odnosi izmeu prevozioca i primaoca. Kod utvrivanja
ovog odnosa treba uvijek imati u vidu da po pravilu primalac nije u
ugovornom odnosu sa prevoziocem. Svoje pravo prema prevoziocu
primalac redovno ostvaruje na osnovu prevozne isprave, bilo na nain
to je kao primalac redovno ostvaruje na osnovu prevozne isprave, bilo
na nain to je kao primalac u toj ispravi naznaen, ili pak to on u
rukama dri ispravu i njome se legitimie vozar. Ako je primalac na
jedan od prednja dva naina oznaen i utvren, onda je vozar duan da
njemu izvri inidbu koja se sastoji u predaji tereta koji je prevozio.
Meutim iako se kod definisanja ugovora o prevozu kae da je
poiljalac taj koji kao drug ugovorna strana plaa vozarinu prevozniku,
odnosno vozaru, u praksi vrlo esto je primalac taj koji na odreditu

37
treba da plati vozarinu, a ponekad i neka druga davanja kao to su
prevozni trokovi, takse i sl. U takvoj situaciji kada prevozilac od
poiljaoca nije naplatio vozarinu, roba koja se prevozi predstavlja
prevoziocu garanciju da e mu vozarina na odreditu biti plaena, pa
zbog toga on nije duan da teret izrui primaocu sve do trenutka dok
ovaj prema njemu ne ispuni obavezu plaanja vozarine i eventualno
drugih postojeih sporednih obaveza. To pravo vozara, da ne isporui
robu prije plaanja vozarine, poznato je kao pravo zadravanja,
odnosno pravo retencije na koje je vozar ovlaen u svim granama
transporta. Isto tako ako u krajnjoj liniji primalac odbije da plati
vozarinu i druge trokove, ili ako se primalac na odreditu ne pojavi,
prevozilac ima pravo da teret izloi prodaji i da se iz dobijene prodajne
cijene namiri za svoja potraivanja. Ovo dodue ne treba bukvalno
shvatiti jer po pravilu prevozilac e prvo teret predati u javna skladita,
pa onda priekati da istekne rok za naplatu potraivanja, a tek poslije
toga pristupiti prodaji tereta. Meutim, sve to ne utie na izvrenje
osnovnog prava, a ovo pravo prodaje pripada prevoziocu po zakonu,
pa se zato kae da prevozilac na robu koju prevozi ima zakonsko
zalono pravo.
Polje primjene meunarodnog i nacionalnog prava. Znaajnu
karakteristiku transportnog prava i ugovora o transportu ini i odnos
izmeu primjene meunarodnog prava i nacionalnog prava svake
pojedine drave. Kada se radi o pomorskom pravu, onda vai pravilo
da se meunarodne konvencije koje je jedna drava potpisala i pristala
na njihovu primjenu, unose u nacionalno pravo te drave. To vai i za
pravo unutranje plovidbe, pogotovo kada se izjednaava sa
pomorskim pravom. U ostalim granama transporta karakteristino je
da se meunarodni prevozi direktno reguliu normama odgovarajuih
meunarodnih konvencija. Zbog toga uvijek treba voditi rauna o tome
da li je odreeni prevoz meunarodni ili nacionalni. Dananje
jugoslovensko pozitivno pravo sadri i odgovarajue opredjeljenje
prema tom razlikovanju. Naime u l. 1 Zakona o ugovorima o prevozu
u eljeznikom saobraaju i u istom lanu Zakona o ugovorima o
prevozu u drumskom saobraaju, te u lanu 222 Zakona o
obligacionim i osnovnim materijalno pravnim odnosima u vazdunoj
plovidbi sadrane su o tome identine, odnosno sline odredbe koje
parafrazirano glase, da se odredbe odreenog zakona primjenjuju na
odnose nastale iz ugovora o prevozu putnika i stvari u unutranjem
saobraaju, ali i u meunarodnom saobraaju ako meunarodnim
ugovorom nije drukije odreeno. Prema tome, jugoslovensko pravo
budui izjednaeno sa meunarodnim pravom, primjenjuje se i na
meunarodne prevoze kada do spora doe na jugoslovenskoj teritoriji
ili uopte kada se nae da se radi o nadlenosti jugoslovenskog prava.
Meutim, to ne iskljuuje obavezu opreza da se uvijek mora vidjeti i
biti siguran o tome da li u svakom konkretnom sluaju ne postoji
odreena suprotnost izmeu jugoslovenskog i meunarodnog prava,

38
jer u svakoj takvoj situaciji uvijek dolazi do direktne primjene
meunarodnih konvencija.

104. UGOVOR O PREVOZU ROBE MOREM I

UNUTRANJIM PLOVNIM PUTEVIMA

Transport robe morem i unutranjim vodenim putevima u Jugoslaviji

regulisan je Zakonom o pomorskoj i unutranjoj plovidbi iz 1998.
godine. Prema tom zakonu, transportni ugovori u pomorstvu oznaeni
su zajednikim nazivom- ugovori o iskoriavanju pomorskih brodova.
Svi ti ugovori o iskoriavanju pomorskih brodova dijele se na dvije
velike grupe i to na ugovore o pomorskim plovidbenim poslovima i na
ugovore o zakupu broda. Po klasinoj pravnoj definiciji zajednika
karakteristika ugovora o pomorskim plovidbenim poslovima sastoji se
u tome to su to ugovori o djelu i oni se suprostavljaju ugovoru o
zakupu kao vrsti ugovorne pogodbe kojom se centralno mjesto daje
iskoriavanju broda, odnosno brodskog prostora. To pitanje izmeu
elemenata vezanih za iskoriavanje broda i isto transportnih
elemenata uvijek je bilo dominantno u pomorstvu i najvie je uticalo
na kategorizaciju ugovora u transportu prvenstveno robe u pomorstvu.
To je imalo uticaja i na na zakon i polazei od takvih mogih podjela
on sve ugovore o pomorskim plovidbenim poslovima dijeli dalje u
dvije velike grupacije i to na tzv. brodarske ugovore i pomorsko
vozarske ugovore.
Kod brodarskih ugovora pored elemenata prevoza zastupljen je i
elemenat iskorienosti brodskog prostora, dok bi pomorsko vozarski
ugovor bio isti ugovor o transportu robe pomorskim putem.
Brodarski ugovori opet prema zakonu, dijele se na brodarske ugovore
na putovanje i brodarske ugovore na vrijeme, s tim to posebnu
kategoriju predstavlja brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod.
Brodarski ugovor na putovanje u svjetskoj pomorskoj praksi naziva
se voyage charter i redovno se zakljuuje za kapacitet cijelog broda,
mada na zakon dozvoljava mogunost da se takvi ugovori zakljuuju i
za srazmjerni dio broda, odnosno za pojedinani brodski prostor.
Ugovore koji bi se zakljuivali za manje od cijelog broda mogue je
realizovati samo u onim situacijama kada robe vie naruilaca imaju
istu polaznu i odredinu luku, to se u praksi stvarno rijetko dogaa.
Brodarski ugovori na putovanje u praksi zakljuuju se na unaprijed

39
pripremljenim formularima za tu svrhu i najpoznatiji svjetski formular
na kome se arter na putovanje zakljuuje jeste tzv. GENCON
CHARTER.
Brodarski ugovor na vrijeme za cijeli brod u svjetskoj pomorskoj
praksi naziva se Time Charter. Ovaj ugovor nije isto prevozna
pogodba ve putem njega brodovlasnik prua naruiocu svojim
brodom i svojom posadom kompletan struan servis prevozne usluge,
ali na nain to komercijalnu eksploataciju broda preputa naruiocu.
To ima za posljedicu da stvarne ugovore o prevozu robe morem
(ugovore o voyage charter-u ili ugovore u linijskom prevozu) brodom
koji je dat u time charter-u zakljuuje naruilac i on daje naloge, u
vremenu dok Time Charter traje, koje e prevoze brod da vri i na
kojim destinacijama, a vozarine od stvarno izvrenih prevoza
naplauje Time Charter, pa time i ostvaruje komercijalnu zaradu iz
cijelog posla. Ugovor o time charteru zakljuuje se na odreeni
vremenski period koji se najee a zavisno od potreba naruioca i
uslovima na pomorskom tritu zakljuuje na vrijeme od 6 mjeseci pa
do dvije godine, mada ima Time Chartera koji se zakljuuju i na krae
i due periode od navedenih. ak postoji mogunost da se ugovor o
Time charteru zakljui i za samo jedno putovanje i onda je takav
ugovor poznat pod nazivom Trip time charter.
Kako kod brodarskog ugovora na putovanje, tako i kod brodarskog
ugovora na vrijeme, naruilac toga ugovora duan je da brodaru,
odnosno brodovlasniku za izvreni prevoz, odnosno uslugu, plati
ugovorenu naknadu koja se zove vozarina. Kod ugovora o arteru na
putovanje vozarina se po pravilu plaa nakon izvrenog putovanja i
predaje robe primaocu na odreditu, ali u praksi esto se ugovara da se
vozarina plaa unaprijed, a posebno ako se pored zakljuenog ugovora
o arteru za teret koji se prevozi izdaje i teretnica. Vozarina kod Time
Chartera plaa se u mjesenim obrocima i to mjeseno unaprijed. To je
fiksna cijena usluge koju brodovlasnik prua naruiocu i cjelokupna
sudbina ugovora vezana je za uredno plaanje te vozarine, poto je to
cjelokupna zarada koju brodovlasnik ostvaruje iz ugovora o time
charteru. Zbog toga i njegovo pravo da raskine ugovor o Time
Charteru ako mu naruilac makar i jedan mjeseni obrok vozarine ne
plati uredno i na vrijeme.
Kod ugovora na putovanje, tako i kod time chartera postoje unaprijed
pripremljeni formulari na kojima se taj ugovor zakljuuje. U svjetskoj
pomorskoj praksi uglavnom su u upotrebi baltajin Time Charter i
NIPE Time Charter, koji se u posljednje vrijeme zakljuuje i pod
nazivom ACBA TAJM.
U pomorskoj teoriji i praksi naruilac iz brodarskog ugovora, ukoliko
mu to nije izriito zabranjeno samim ugovorom, ima pravo da sa
treim licima zakljuuje tzv. podbrodarske ili podprijevozne ugovore.
Kod ovih ugovora od znaaja je da njihovim zakljuenjem naruilac
po pravilu ne moe da povea brodovlasnikovu obavezu prema treim

40
licima, koju je ovaj preuzeo osnovnim ugovorom. Brodovlasnik, je
prema tome, prema treima, odgovorean saglasno odredbama
osnovnog ugovora, zatim saglasno odredbama prinudnih zakonskih
propisa, a saglasno odredbama podbrodarskog ugovora samo ako su
mu ti uslovi bili poznati.
Pomorsko vozarski ugovor koji se naziva jo i ugovor o prevozu
pojedinih stvari morem, jedini je klasini prevozni odnosno transportni
ugovor o prevozu robe pomorskim putem i vezan je za vrstu pomorske
plovidbe koju smo u prethodnim izlaganjima oznaili kao linijsku
plovidbu. Kod tog ugovora linijski brodovi u lukama u koje pristaju
ukrcavaju komadni teret pojedinih naruilaca koji se u ovom sluaju
nazivaju krcatelji i taj teret transportuju do odredine luke kao i u svim
ostalim granama transporta pod uslovima da linijski brod ima mjesta
za ukrcaj toga tereta i da teret nije takve prirode da je njegov prevoz
zabranjen ili da spada u prevoze pod posebnim uslovima. Pomorsko
vozarski ugovor zakljuuje se na bazi jednog dokumenta koji se zove
zakljunica i taj dokument ima karakter predugovora, odnosno
dokumenta kojim brodar obeava vlasniku tereta da e mu teret uzeti
na prevoz. Stvarni ugovor zakljuuje se od momenta kada je teret
primljen na prevoz, dakle ukrcan na brod. Nakon ukrcanja tereta na
brod brodar naruiocu, odnosno krcatelju u vezi sa ukrcanim teretom
izdaje teretnicu i to je jedini pismeni dokument koji slui kao dokaz o
zakljuenom ugovoru koji je inae neformalan.

Teretnica je prema tome najvaniji pismeni dokument, koji se kao

prevozna isprava izdaje u vezi sa zakljuenjem i izvrenjem ugovora o
pomorskom prevozu. U vezi sa pomorsko vozarskim ugovorom dolazi
redovno do izdavanja teretnice, a kod brodarskog ugovora na
putovanje, iako izdavanje teretnice nije obavezno, za cjelokupni teret
koji se prevozi ili za pojedine djelove toga tereta takoe se najee
pored zakljuenog ugovora o prevozu izdaje i teretnica. Izdavanje
teretnice uvijek je obavezno kada to krcatelj zatrai od brodara.
Terenica je dokument sa odreenom sadrinom i ona sadri: oznaenje
ugovornih strana, oznaenje i karakteristike broda kojim se prevoz
vri, oznaenje i to po pravilu vrlo precizno tereta koji je primljen i
ukrcan na prevoz na odnosnoj teretnici, zatim uslove prevoza i potpis
izdavaoca teretnice, a teretnicu izdaje ili sam brodovlasnik u kom
sluaju je potpisuje zapovjednik broda, ili agent u ime i za raun
brodovlasnika u kom sluaju uvijek mora da naznai da teretnicu
potpisuje kao agent, da ne bi za njega iz tog odnosa nastala samostalna
obaveza.
U teretnici je posebno znaajno oznaenje tereta po njegovim
karakteristikama. Podatke o teretu brodaru daje krcatelj odnosno
njegov predstavnik, a brodar ih unosi u teretnicu onako kako ih je
dobio od krcatelja, i to kako u odnosu na vrstu, tako i u odnosu na

41
koliinu tereta koji se krca. Otuda je krcatelj i odgovoran za tanost
ovih podataka koje daje brodaru. Meutim brodar je duan da se sam i
lino osvjedoi da je teret koji se krca na brod u dobrom stanju, te da
je sposoban da neoteen izdri pomorski transport. Zbog toga je on
duan da sa stanovita spoljnog izgleda izvri pregled tereta i
konstatuje da li je teret u dobrom stanju ili nije, a posebno sa
stanovita njegovog pakovanja, odnosno ambalae. Ako teret nije u
dobrom stanju, onda e brodar o tome u teretnici unijeti obrazloene
primjedbe, a ako smatra da je sa teretom sve u redu onda takvih
primjedbi nee biti. Teretnica u kojoj nema brodareve primjedbe
poznata je u teoriji i praksi kao ista teretnica i takva teretnica se u
pravnom prometu zahtijeva jer nju jedino primaju banke kod isplate
kupoprodajne cijene za robu, a takva teretnica je takoe jedina
garancija primaocu da moe uspjeno da zahtjeva izruenje robe u
neoteenom stanju.
Sljedea vana osobina teretnice kao prevozne isprave sastoji se u
tome to za razliku od ostalih prevoznih isprava u transportu ona ima
karakter hartije od vrijednosti i to tzv. stvarno pravne hartije od
vrijednosti, to znai da je vlasnik teretnice ujedno i vlasnik robe koja
je u teretnici oznaena. Sledstveno, teretnica ima sve one osobine koje
su karakteristine za hartije od vrijednosti i to posebno po nainu
izdavanja teretnice i mogunosti i pravu da se ona prenosi. Naime,
teretnicu je mogue izdati na sva tri poznata naina za izdavanje
hartija od vrijednosti, a to je: na ime, po naredbi i na donosioca. Otuda
teretnica se i prenosi kao to se prenose hartije od vrijednosti.
Teretnica na ime po pravilu je neprenosiva, ali se ipak moe sa jedne
stranke na drugu prenjeti putem ugovora o graansko pravnoj cesiji.
Teretnica po naredbi prenosi se putem indosamenta, a teretnica na
donosioca obinom prodajom iz ruke u ruku.
Kao to je reeno, teretnica se izdaje nakon to je roba ukrcana na
brod. Meutim, u linijskom prevozu esto iz praktinih razloga
teretnica se izdaje i prije nego to je roba ukrcana na brod. Takav
postupak mora biti vidljiv i zbog toga takva teretnica obavezno u svom
zaglavlju nosi naznaku primljeno za ukrcaj. Ukoliko teretnica ne
bude iskoriena u toj fazi, kasnije kada doe do ukrcaja robe na brod,
teretnica primljeno na ukrcaj, obavezno se zamjenjuje teretnicom na
koju se stavlja oznaka ukrcano.
Zakon o pomorskoj i unutranjoj plovidbi za pomorske prevoze
dozvoljava samo izdavanje teretnice, dok u unutranjoj plovidbi pored
teretnice dozvoljava i izdavanje tovarnog lista. Ovakvo rjeenje
svjetska pomorska praksa je prevazila i danas se i u pomorstvu izdaje
pomorski tovarni list, koji za razliku od teretnice nije prenosiv. Takoe
prodor informatike tehnike ni komjuterizacije u poslovni ivot i
poslovne transakcije, stvorio je tehnike mogunosti da se izdaje i tzv
elektronska odnosno komjuterska teretnica, pa je i ona danas zaivila u

42
praksi sa svojim posebnim pravilima koja su donijeta od strane
svjetske trgovake zajednice.

104.1 Odgovornost za izvrenje ugovora

Za ugovore o prevozu robe morem i unutranjim vodenim putevima
vae pravila o ogranienju i iskljuenju odgovornosti na nain kao to
su data u uvodnom dijelu. U tom pogledu treba rei da je pomorsko
zakonodavstvo bilo pretea i putokaz ostalim transportnim
zakonodavstvima za regulisanje odgovornosti u transportu. U
pomorskom pravu postoji cijeli niz iskljuenja brodara od
odgovornosti za teret i ako se bilo koje iskljuenje moe primjeniti, a
tu spadaju: via sila, akti vlasti, poar na brodu i mnogi drugi
sluajevi, onda brodar uopte nije odgovoran za tetu na teretu, a ako
opet bude proglaen odgovornim za gubitak, odnosno tete koje su se
dogodile na teretu on nee odgovarati do pune vrijednosti tog tereta,
ve ogranieno po jedinici tereta i to prema posljednjim izmjenama i
dopunama usvojenim u jugoslovenskom pravu, do 800 $ po jedinici. S
tim u vezi znaajno je objasniti pojam jedinice tereta. U pomortvu to
se radi o koletima, paketima, paletama ili kontejnerima, pa otuda dosta
visok nivo ogranienja. Kada se radi o rasutom teretu, onda se kao
jedinica tereta obino uzima metrika tona ili druga vea jedinica ako
je to posebno ugovoreno.

104.2 Izvrenje ugovora o prevozu robe morem

Izvrenje pomorsko prevoznih ugovora bilo u slobodnoj ili linijskoj

plovidbi (brodarskog ugovora na putovanje i pomorsko vozarskog
ugovora), vrlo je sloeno, zahtjeva prethodno precizno regulisanje i
kasnije od svih uesnika (a oni su brojni) potovanje ugovora,
zakonskih propisa i obiaja koji su na snazi u lukama ukrcaja i iskrcaja
morem standardnih uslova koji vae za ove ugovore.
Brod koji se daje za izvrenje ugovora (ugovoreni brod) mora da bude
sposoban u svakom pogledu za bezjednu plovidbu i adekvatan prevoz
tereta, kako se to u pomorskom pravu kae da je sposoban za
plovidbu(seaworty). Luka u kojoj brod krca ili iskrcava teret mora da
bude sigurna. Pod pojmom sigurna luka podrazumjeva se luka koja je
sigurna za pristajanje broda i vrenje ukrcaja, iskrcaja, operacija u
navigacionom pogledu, te politiki i zdravstveno.
Sigurnost u navigacionom pogledu znai da je luka bezbjedna u smislu
dovoljno gaza i zatite od nevremena.
Politika sposobnost oznaava sigurnu luku u smislu da ona nije
zahvaena ratom, nemirima ili da brod iz drugih politikih razloga ne
bude zadran u luci.

43
Konano zdravstvena sposobnost podrazumjeva da luka u pitanju nije
zahvaena zaraznim tj karantinskim bolestima.
Brod koji je doao u luku i/ili na mjesto odreeno za ukrcaj ima pravo
da preda pismo spremnosti. Nakon ovog poinje sa krcanjem. Za
proces krcanja bitna su dvije vrste pravila. To su nain i vrijeme
krcanja. Ova pravila su razliita zavisno od toga da li krcanje vri
linijski ili brod slobodne (tramperske) plovidbe. U prvom sluaju
linijski brod (Liner Ship) ove operacije vri po tzv linijskim uslovima
(Liner Terms). U skladu s tim uslovima brod prima i predaje teret
ispod brodske dizalice (ship crane), a vrijeme ukrcavanja odreeno je
redom plovidbe.
Prekoraenje odreenog vremena za ukrcaj vodi tzv. zadravanju
(detention) i za takvo prekoraenje do koga moe da doe samo
pristankom brodara krcatelj mora da plati puno obeteenja brodu.
U slobodnoj plovidbi vrijeme ukrcaja i iskrcaja tereta predvia se
ugovorom ili obiajima (uzansama) luke u kojoj se operacija vri. To
vrijeme predvieno za ukrcaj/iskrcaj naziva se stojnice (lay days). Za
korienje stojnica ne plaa se posebna naknada. Stojnice se raunaju
po radnim danima, odnosno djelovima radnog dana u koje se moglo
raditi, s time da se jedan dan rauna 24 asa. O nainu raunanja
stojnica postoji nekoliko razliitih klauzula koje preciziraju izloeno
osnovno naelo o raunanju stojnica. Nakon isteka stojnica brod, ako
ukrcaj/iskrcaj nije zavren moe da ue u tzv. prekostojnice
(demmurage).
Na ovo dodatno vrijeme ima se pravo ako je ugovorom predvieno.
Prekostojnice iznose polovinu vremena trajanja stojnica, ali se
raunaju po tekuim, a ne po radnim danima. Prekostojnice brodar
daje uz naknadu. Ugovorena naknada plaa se dnevno unaprijed, i
uredno plaanje uslov je korienja prekostojnica. Jugoslovensko
pravo spada meu rijetka prava koja predviaju i tzv. izvanredne
prekostojnice. Radi se o zakonskoj obavezi brodara da teret koji je
postavljen uz bok broda, a ostao je neukrcan do isteka stojnica ili
prekostojnica, ako ih je bilo, ukrca i tek nakon toga otplovi.
Naknada za izvanredne prekostojnice je za 50% vie od naknade za
prekostojnice.
Trokovi ukrcaja/iskrcaja u brod kod ugovora na putovanje (voyage
chartera-a) u principu su ukljueni u vozarinu. Meutim u praksi ovi
ugovori se redovno zakljuuju po tzv FIO uslovima. Skraenica FIO
dolazi od klauzule na engleskom Free in and out, (slobodno u brod i iz
njega), to znai da vozarina ne ukljuuje trokove ukrcaja i iskrcaja
tereta, ve da troak ukrcaja snosi krcatelj, a troak iskrcaja primalac.
Klauzula FIO, moe da se ugovori u dvije dodotane varijante i to kao
FIOS ili FIOT. Skraenica S stoji za rije stowed (sloeno) i ona se
predvia za vrste, ambalairane i komadne terete, u kom sluaju
krcatelj, pored trokova ukrcaja snosi i troak slaganja takvih tereta.

44
Skraenica T znai trimed (poravnano) i krcatelju namee obavezu
plaanja troka poravnanja rasutih tereta.
Klauzula FIO, sa svoje dvije dodatne varijante regulie snoenje
trokova ukrcaja i iskrcaja tereta, a snoenje rizika za ove operacije,
samo ako je to posebno u samoj kaluzuli predvieno. Pitanje snoenja
rizika, dakle pitanje ko snosi odgovornost za pravilno krcanje i
iskrcavanje i za tete koje otuda nastanu, regulisano je posebno za
linijsku i za slobodnu plovidbu.
U linijskoj plovodbi krcatelj snosi rizik do momenta postavljanja tereta
ispod ekrka, a brodar od momenta kada brodske dizalice (samarice)
zahvate teret. Tako i u iskrcaju, brodar snosi rizik dok ne spusti, ne
oslobodi teret pod bok broda, a od tog momenta primalac.
U slobodnoj plovidbi pravilo je da krcatelj snosi rizik dok teret ne
pree brodsku ogradu, a od tog momenta brodar, i obrnutim redom
kod iskrcaja. Ovo pravilo meutim vai ako u ugovor o prevozu nisu
uvrtene posebne klauzule kojima se ovo pitanje regulie. Pored
klauzule FIO, kojom moe i prelazak rizika da se regulie, to se ini i
klauzulama FAS i Heavy lift, koje se iskljuivo odnose na prelazak
rizika.
FAS (Free alongside ship) klauzula koja u predvodu znai slobodno
uz bok broda, ima istovjetan uinak sa klauzulom ispod ekrka, s
tim to se ona mora ugovoriti, dok ispod ekrka linijski brod bez
posebnog ugovaranja prima teret, a u jugoslovenskom pravu uvijek
kada nita posebno nije ugovoreno, ime nae pravo poveava
odgovornost brodara i u slobodnoj plovidbi.
Heavy lift clause (klauzula o tekim teretima) odnosi se na terete ija
teina prelazi 2.000 kg (2 tone). Takve terete saglasno ovoj klauzuli
brodar prima i predaje u brodskom skladitu, tako dase rizik
cjelokupne operacije ukrcaja/iskrcaja prevaljuje na krcatelja, odnosno
primaoca.

104.3 Predaja tereta primaocu i prestanak ugovora

Brodar u iskrcajnoj luci teret predaje licu koje je u ugovoru o prevozu

ili u teretnici, ako je izdata, oznaeno kao primalac tereta, a nakon to
mu je plaena vozarina i svi trokovi vezani za izvreni prevoz. U
praksi teret se najee predaje po teretnici i onda je dunost brodara
da zavisno od toga kako je teretnica izdana (na ime, po naredbi, i na
donosioca) teret preda zakonitom imaocu teretnice. Provjeru identiteta
primaoca i naplatu cijele ili preostale vozarine i trokova za brodara
vri njegov agent , pa kada je sve u redu izdaje potvrdu bez zapreka
na osnovu koje primalac vri prijem tereta. Ako po jednoj teretnici
teret treba da se izda nekolicini primaoca, onda se to ini putem
diobnih, odnosno naloga za izruenje teretnice (delivery order). Kada
na odreditu nema primaoca ili brodar primaocu koji se pojavio ne eli

45
da preda teret, brodar moe da preda teret u javno skladite i time
ispunjava svoju obavezu predaje ime izvrava ugovor. Ugovor o
prijevozu stvari morem prestaje ako je onemoguen djelovanjem vie
sile ili zbog odustajanja jedne od ugovorenih strana koja je kriva za
odustanak treba da obeteti drugu ugovornu stranu.
Jugoslovensko pravo na jedinstven nain regulie ugovore o
pomorskom prevozu i ugovore o prevozu unutranjim vodenim
putevima, dakle prvenstveno rijeni prevoz. Meutim kod regulisanja
rijenih prevoza pored zakonskih odredbi uvijek se mora voditi
posebno rauna o optim uslovima poslovanja svakog rijenog
prevozioca jer to opti uslovi predstavljaju osnovnu podlogu ugovorne
obaveze. Takoe, na pojedinim meunarodnim rijekama kao to je to
sluaj i sa Dunavom, zemlje korisnice i njihova brodarstva zakljuuju
mnoge ugovore i donose mnoga pravila poslovanja o kojima se mora
voditi rauna kod tumaenja prava rijene plovidbe, pa i utvrivanja
meusobnih prava i obaveza ugovornih strana.

105. UGOVOR O PREVOZU ROBE ELJEZNICOM

Transport robe eljeznicom dijeli se na meunarodni transport robe

eljeznicom i na odgovarajui nacionalni, odnosno domai transport.
Na meunarodnom planu transport robe eljeznicom regulisan je
Bernskom konvencijom o regulisanju meunarodnog prevoza
eljeznicom iz 1890 godine. Ova konvencija vie puta je mjenjana i
dopunjavana i poznata je pod skraenim nazivom CIM konvencija
Dok je postojao socijalistiki blok drava u Evropi, onda su te drave
imale svoj posebni sporazum o prevozu robe eljeznicom i on je bio
poznat pod skraenim nazivom SMGS. to se tie CIM konvencije u
Evropi toj konvenciji nisu pristupili tadanji SSSR i Albanija. Danas je
za oekivati da i ove drave, to e rei Albanija i drave koje su
stvorene na tlu biveg SSSR, pristupe meunarodnim sporazumima o
prevozu robe eljeznicom. Ovo tim prije, to je 1980.
donijeta nova meunarodna konvencija u ovoj materiji, poznata kao
COTIF konvencija, koja predstavlja odreene izmjene i dopune CIM
konvencije kao meunarodne konvencije o prevozu robe eljeznicom,
a u sebi obuhvata i putnike prevoze koji su do tada na meunarodnom
planu bili regulisani posebnom konvencijom.
to se tie jugoslovenskog prava, kod nas je u vie navrata donoeno
zakonodavstvo za oblast eljeznikih prevoza, a danas je na snazi
Zakon o ugovorima o prevozu robe u elejznikom saobraaju iz 1974
godine, to podrazumjeva potrebu revizije ovog zakonodavstva i
njegovog usaglaavanja sa COTIF konvencijom.
Prevoz robe eljeznicom vri se na osnovu ugovora o prevozu stvari
eljeznicom koji je po zakonskoj definiciji takav ugovor kod kojeg se
prevozilac obavezuje da stvar primljenu na prevoz preveze do uputne

46
stanice i da je preda primaocu, a poiljalac se obavezuje da prevoziocu
za to isplati ugovorenu prevozninu. Zakon ne istie obavezu eljeznice
da stvari primljene na prevoz uva, ali to se podrazumjeva, i samim
tim i obaveza uvanja ulazi u pojam ugovora o prevozu stvari
eljeznicom.
Ugovor se smatra zakljuenim kada prevozilac primi na prevoz stvari
sa tovarnim listom. Prijem se potvruje stavljanjem datuma i iga
otpremne stanice na tovarni list. Za utvrivanje sadrine i karakter
ovog ugovora bitno je istai da eljeznica kao privredna organizacija
vri javnu slubu, to podrazumjeva obavezu eljeznice da na prevoz
primi robu svih poiljalaca. Te obaveze eljeznica se moe osloboditi
samo ako nema raspoloivog prostora, odnosno ako su pojedine robe
takve da eljeznica nije duna da ih primi na prevoz zbog njihovih
nedostataka.
Naknadu koju eljeznica naplauje za prevoz nazivamo prevozninim i
ona se unaprijed odreuje tzv tarifom, tako da je stranke ne mogu
svojim sporazumom mjenjati. Visina prevoznine zavisi od vrste robe
koje se prevoze eljeznicom, kao i od vrste prevoza. Roba moe da se
preda na eljezniki prevoz, barem kada se radi o jugoslovenskom
zakonodavstvu i prevozima na jugoslovenskoj eljeznici, sporovozno,
brzovozno i ekspresno.
Pod sprovoznim prevozom podrazumjeva se kod denanih prevoza
prevoz od 200 km na svakih 24 sata, a kod kolskih 200 km za prvih 24
asa, a 300 km za svakih daljih 24 asa. Brzovozni prevoz je onaj
prevoz kod koga se kod denanih prevoza prelazi 300 km za 24 asa,
odnosno 300 km za kolske poiljke za prvih 24 asa i 400 km za
svakih daljnih 24 asa. Ekspresni prevoz podrazumjeva da poiljka
putuje zajedno sa poiljaocem, odnosno odgovarajuom brzinom. Za
ekspresne poiljke izdaje se i poseban prevozni list ekspresni list.
Sve robe koje se predaju na prevoz eljeznicom dijele se u dvije
kategorije: na denane i rasute, odnosno kolske poiljke. Ovo je vano
zbog toga to kod denanih poiljki eljeznica prima na prevoz te
poiljke u svojim prostorijama sa obavezom da ih ona utovari u
vagone, dok kod rasutih poiljki, posebno ako se radi o velikim
koliinama robe, potrebno je da se vri ugovaranje broja vagona
unaprijed, a obavezu utovara robe u vagon ima poiljalac.
eljezniko pravo, a time i ugovor o prevozu robe eljeznicom, tako je
sainjeno da vodi rauna o monopolskom ploaju eljeznice kao
prevozioca, pa zbog toga eljeznica namee i odreene stroije
obaveze kada se radi o pravima i obavezama eljeznice. Zbog toga su
njene obaveze po pravilu utvrene samim zakonom. Kao osnovne
obaveze eljeznice smatraju se: 1) izvrenje prevoza u utvrenom
prevoznom roku; 2) uvanje stvari u toku prevoza i 3) predaja stvari
oznaenom primaocu u tovarnom listu. Pored ovih osnovnih,
eljeznica moe da preuzme i druge obaveze kao to su vaganje robe,
obavljanje carinskih formalnoastu, isporuka robe pouzeem itd. to se

47
tie poiljaoca, njegova osnovna obaveza iz ugovora je plaanje
prevoznine.
Urednim i blagovremenim ispunjenjem ugovora i naplatom prevoznine
ujedno i prestaje ugovor o prevozu robe eljeznicom. Meutim ugovor
moe prestati jo i uslijed vie sile kada dolazi do nemogunosti
izvrenja, kao i otkazivanjem ve zapoetog izvrenja ugovora bilo
koje od strane eljeznice ili od starne poiljaoca.
Za karakter i prirodu ugovora o prevozu robe eljeznicom znaajno je i
pravo poiljaoca da u toku prevoza raspolae sa robom na nain to
moe da izda nalog da se roba u uputnoj stanici preda drugom
primaocu, a ne onom oznaenom u sprovodnom listu, da se roba u
toku prevoza zaustavi u nekoj od uputnih stanica ili da se roba povrati
u otpravnu stanicu.
Vidjeli smo da se ugovor o prevozu robe eljeznicom zakljuuje na
nain to eljeznica poiljaocu izdaje tovarni list za igom otpremne
stanice na tom mjestu. Tovarni list u eljeznikom pravu je formalna
isprava i izdaje se na obrascu eljeznice.
Tovarni list slui kao dokaz o zakljuenom ugovoru o prevozu stvari
elejznicom i kao potvrda da su stvari primljene na prevoz, uz
istovremenu obavezu eljeznice da te stvari uredno isporui primaocu
oznaenom u tovarnom listu.
Za eljezniki tovarni list karakteristino je da se izdaje u jednom
primjerku, te da taj primjerak po odredbama samog zakona nema
karakter originala, ve se radi o duplikatu tovarnog lista. Na tom
duplikatu eljeznica kao prevozilac je duna da potvrdi dan, a za lako
kvarljive stvari i ive ivotinje i as njihovog prijema na prevoz. Pored
isticanja da je primjerak tovarnog lista kod poiljaoca duplikat,
posebno se naglaava da duplikat tovarnog lista nema vanost
tovarnog lista koji prati poiljku to u prvom redu treba da znai da se
na osnovu duplikata tovarnog lista na odreditu ne moe da vri
prijem robe, odnosno poiljke.
Tovarni list izdaje se za svaku poiljku posebno, Isto tako, poiljalac
po jednom tovarnom listu moe da bude samo jedno lice.
Zakon odreuje da eljezniki tovarni list mora da sadri:
1. mjesto i datum sastavljanja
2. naznaenja uputne stanice koj mora da odgovara imeniku
eljeznikih stanica
3. ime i prezime ili naziv primaoca i njegovu adresu
4. naznaenje vrste i teine stvari
5. ime i prezime i naziv poiljaoca, njegovu adresu i potpis koji
moe da bude zamjenjan peatom
6. ig otpravne stanice
7. prevozne i druge trokove
8. spisak isprava koje se prilau uz tovarni list
U toku izvrenja ugovora o prevozu robe eljeznicom, moe da doe
do potpunog ili djeliminog gubitka poiljke, do njenog oteenja ili

48
do zakanjenja u predaji poiljke primaocu. Za gubitak ili oteenje
robe, kao i za zakanjenje eljeznica odgovara poiljaocu, odnosno
primaocu na bazi objektivne odgovornosti, to znai da se obaveze za
naknadu tete moe osloboditi samo ako je teta nastala usljed vie
sile, krivice poiljoca ili primaocu i prirodnih svojstava i mana same
robe.
Meutim, dodatno, kao to je to uobiajeno u transportu, predvieni su
sluajevi iskljuenja odgovornosti i to: za prevoz koji se vri u
otvorenim kolima na osnovu vaeih propisa ili sporazuma
postignutog sa poiljaocem i navedenog u tovarnom listu; za
nepostojanje ili nedovoljno pakovanje stvari koje su uslijed tih
nedostataka po njihovoj prirodi izloene gubitku ili oteenju; zbog
utovara stvari, nepravilnog tovarenja i istovara, kada utovar ili istovar
vri poiljaoc, odnosno primalac, na osnovu vaeih propisa ili
ugovora zakljuenog sa poiljaocem ili primaocem, zbog prirode stvari
koje su po svojim svojstvima naroito izloene potpunom ili
djeliminom gubitku ili oteenju, zbog lomljenja, ranja, truljenja,
mraza, toplote, curenja, suenja, rasipanja i sl, zbog predaje na prevoz
pod neispravnim, nepotpunim naznaenjem stvari koje su iskljuene iz
prevoza ili se primaju na prevoz pod posebnim uslovima ili ako
poiljalac ne preduzme mjere predostronosti koje su propisane za
stvari koje se primaju na prevoz pod posebnim uslovima, zbog
posebnih opasnosti kojima su izloene ive ivotinje prilikom prevoza
i prevoza ivih ivotinja ili drugih stvari koje se na osnovu tarife ili
sporazuma sa poiljaocem navedenih u tovarnom listu moraju da
izvre uz pratnju, ako gubitak ili oteenje nastanu zbog proputanja
pratioca da otkloni opasnost u vezi sa prevozom takvih poiljki.
U sluajevima kada je odgovorna za naknadu tete, eljeznica nastalu
tetu ne nadoknauje u punom obimu, ve ogranieno do jednog
unapred odreenog iznosa i to u visini koju odredi za to ovlaeni
organ po kilogramu bruto teine izgubljene ili oteene robe. Taj iznos
odreen je u visini od 23,3 $ po kilogramu bruto mase u dinarskoj
protuvrijednosti.
eljeznica odgovara i za zakanjenje u predaji poiljke i to 1/10 za
svaki dan prekoraenja, a najvie do 1/3 prevoznine. Meutim, ako je
zbog prekoraenja roka isporuke primalac pretrpio i tetu, naknada za
zakanjenje moe da iznosi do dvostruke vrijednosti prevoznine.

106. UGOVOR O PREVOZU ROBE DRUMOM

Drumski prevoz na meunarodnom planu regulisan je konvencijom o

ugovoru za meunarodni prevoz robe drumom, koja je donjeta u
enevi 1956. godine a koju je Jugoslavija ratifikovala 1958. godine.
Ova konvencija poznata je pod skraenim nazivom CMR konvencija.

49
Na osnovu te konvencije donjet je odgovarajui jugoslovenski Zakon o
ugovorima o prevozu u drumskom saobraaju 1974 godine.
Regulisanje drumskog prevoza u znaajnoj mjeri slino je sa
regulisanjem eljeznikog, meutim, za razliku od elejznikog
prevoza gdje eljeznica nastupa kao jedini transporter, dakle
transporetr monopolista, u drumskom saobraaju ima vie
transportera- vie privrednih organizacija i pojedinaca ija se osnovna
djelatnost sastoji u prevozu robe drumom. Zbog toga u drumskom
transportu u Jugoslaviji kao izvor prava, pored pomenutog Zakona, od
znaaja su i opti uslovi rada jugoslovenskih preduzea javnog
drumskog saobraaja u meunarodnom prevozu motornim vozilima iz
1959 godine, koje je donjela tadanja Savezna spoljnotrgovinska
komora kao i Opti uslovi poslovanja pojedinih drumskih preduzea u
oblasti drumskog transporta koji se jo nazivaju tarife.
Kada je rije o ugovoru o prevozu stvari drumom, na zakonodavac (l
34. Zakona) ugovor o prevozu stvari drumom definie kao ugovor
kojim se prevozilac obavezuje da stvar preveze u mjesto opredjeljenja
i da je u tom mjestu preda primaocu ili drugom ovlaenom licu koje
primalac odredi, a poiljalac se obavezuje da prevoziocu isplati
ugovorenu prevoznu cijenu koja se naziva prevoznina.
Ugovor o prevozu stvari drumom saglasno odredbama naeg prava je
neformalan, ali ima i suprotnih miljenja da je formalan, odnosno
realan, obzirom da se zakljuuje na bazi predaje robe na prevoz i
izdavanje tovarnog lista. Da je ugovor o prevozu stvari drumom
neformalnog karakter treba zakljuiti iz injenice to za razliku od
eljeznikog prevoza, gdje je izdavanje tovarnog lista obavezno, takva
obaveza u drumskom prevozu ne postoji. Naime, tovarni list izdaje se
samo u sluaju ako to stranke zatrae. Takoe pored tovarnog lista kao
pismena forma ovog ugovora javlja se i zakljunica, koja moe da
predstavlja sami ugovor o prevozu ali i vrstu predugovora ako se
kasnije tovarni list ipak izda. Treba skrenuti panju da se u
meunarodnom drumskom prometu trai da se ugovor o prevozu robe
drumom obavezno potvrdi u pismenoj formi, to podrazumjeva
izdavanje drumskog tovarnog lista.
Kada je ugovor zakljuen prvo na osnovu zakljunice, pa onda doe
do izdavanja tovarnog lista, zakljunica i tovarni list mora da se
podudaraju, a ako to nije sluaj, onda vae odredbe tovarnog lista,
obzirom da primalac dobija samo tovarni list. U prilog tome da je
ugovor o prevozu robe drumom neformalan govori i injenica da
neispravnost ili nepostojanje (gubitak) tovarnog lista nemaju uticaja na
postojanje i sadrinu ugovora koji moe da se dokazuje i drugim
dokaznim sredstvima.
Tovarni list u drumskom saobraaju ima iste funkcije kao u ostalim
granama, a naime, da slui kao dokaz da je roba primljena na prevoz,
uz obeanje da se prevoz uredno i na vrijeme izvri i da se stvari izdaju
primaocu u mjestu opredjeljenja. Drumski tovarni list slui i kao dokaz

50
o uslovima ugovora o prevozu. U tom pogledu saglasno naoj sudskoj
praksi, vai pretpostavka da je tano ono to je navedano u tovarnom
listu dok se suprotno ne dokae.
Ve je reeno da ne postoji obaveza izdavanja drumskog tovarnog
lista. Do njegovog izdavanja dolazi samo ako to zahtjevaju prevozilac
ili poiljalac. Po njihovom zahtjevu tovarni list se izdaje prilikom
prijema stvari na prevoz. Drumski tovarni list izdaje se u tri originalna
primjerka i to je jo jedna bitna razlika koja postoji u odnosu na
eljezniki tovarni list.
Prvi primjerak tovarnog lista predaje se poiljaocu, drugi prati stvari u
prevozu i predaje se primaocu, a trei ostaje kod prevozioca.
Ako stvari koje se primaju na prevoz treba da se utovaraju u razliita
vozila, ili ako se radi o razliitim vrstama stvari, ili ako su stvari
podjeljene u grupe, i poiljalac i prevozilac imaju pravo da zahtjevaju
da se za svako vozilo ili za svaku vrstu ili grupu stvari izda poseban
tovarni list.
Sve naprijed navedeno su strogo formalne odredbe naeg prava, pa je
zakonom odreeno da se ugovorne strane ne mogu sporazumjevati
suprotno tim odredbama, te da eventualno neki takvi sporazumi, ako
do njih i doe, ne proizvode nikakvo pravno dejstvo. Zakon odreuje i
sadrinu drumskog tovarnog lista.
Obavezni zakonski elementi drumskog tovarnog lista jesu:
1. datum i mjesto izdavanja tovarnog lista
2. ime ili naziv i adresa poiljaoca
3. ime ili naziv prevozioca
4. registarski broj vozila
5. datum i mjesto utovara stvari
6. ime ili naziv primaoca i mjesto istovara
7. uobiajeni opis stvari i nain pakovanja, a za opasne stvari
propisani opis
8. broj koleta, njihove oznake i brojane oznake
9. bruto teina stvari ili koliina izraena na drugi nain
10. trokovi u vezi sa prevozom stvari naknada za prevoz, dodatni
trokovi, carinske dabine i drugi izdaci uinjeni od zakljuenja
ugovora o prevozu do predaje stvari promaocu), kao i ko ih plaa
11. uputstva potrebna za carinske i druge radnje
12. spisak isprava koje se prilau uz tovarni list

Pored ovih obaveznih sastojaka, tovarni list moe da sadri i druge

neobavezne, kao npr podatke o zabrani pretovara stvari, podatke o
trokovima koje poiljalac preuzima na sebe, podatke o iznosu
pouzea, podatke o iznosu vrijednosti stvari ili iznosu posebne
vrijednosti stvari, podatke o uputstvima poiljaoca prevoziocu u
pogledu osiguranja stvari, podatke o ugovorenom roku prevoza, blie
podatke o nainu utvrivanja koliine stvari, kao i druge podatke od
znaaja za izvrenje prevoza.

51
Prevozilac izvrava obavezu iz ugovora o prevozu ako uredno i na
vrijeme preda poiljku primaocu u mjesto otpreme. Predaja mora da se
izvri ovlaenom licu. Karakteristino je da primalac moe da odbije
prijem u kom sluaju mu se daje mogunost da se naknadno izjasni o
prijemu, ako u meuvremenu nije na drugi nain raspolagao robom.
Ako nema primaoca, a u odsustvu drugih uputstava prevozilac e robu
predati u javno skladite i time izvriti svoju obavezu iz ugovora o
prevozu.
Drumski prevozilac odgovara za gubitak i oteenje robe u prevozu
kao i za zakanjenje. Odgovornost prevozioca i u drumskom prevozu
je objektivna, pa da bi se oslobodio odgovornosti mora da dokae
postojanje vie sile, propuste na strani korisnika prevoza ili da je do
tete dolo uslijed prirodnih svojstava, odnosno mana robe. Kada
odgovara za gubitak odnosno oteenje, njegova odgovornost je
ograniena. Drumski prevozilac, naime nastalu tetu ne nadoknauje u
punom obimu i iznosu, ve ogranieno do jednog naprijed odreenog
iznosa po kilogramu bruto teine izgubljene ili oteene robe. Ovaj
iznos utvren je na 12 USA $ po kilogramu bruto mase u dinarskoj
protuvrijednosti i podloan je promjenama.
Slino kao kod eljeznikog prevoza i drumski prevozilac ima pravo
na posebne sluajeve iskljuenja svoje odgovornosti i to ako je do
gubitka odnosno oteenja stvari dolo uslijed upotrebe otvorenih i
nepokrivenih vozila, ako je takav prevoz ugovoren i to naznaeno u
tovarnom listu, ako je teta posljedica loeg rukovanja poiljaoca ili
primaoca i ako na poiljkama nije uopte bilo ili su oznake bile
nepotpune, odnosno neitljive.
Prevozilac odgovara i za zakanjenje. Smatra se da je do zakanjenja
dolo ako nije potovan rok prevoza, a koji se utvruje prema
uobiajenom ili ugovorenom vremenu za koje treba da se izvri. U tom
sluaju prevozilac za svaki dan zakanjenja odgovara do 1/10
prevoznine, ali ukupno ne vie od 1/3 prevoznine.

107. UGOVOR O PREVOZU ROBE VAZDUHOPLOVOM

Kod prevoza robe vazduhoplovom, kao uostalom kod svih ugovora o

prevozu, od znaaj je podjela na meunarodne i nacionalne, odnosno
domae prevoze.
Meunarodna konvencija koja reguloe vazduhoplovni prevoz, jeste
konvencija za izjednaenje nekih pravila koja se odnode na
meunarodni prevoz vazdunim putem, donijeta u Varavi 1929
godine, a dopunjena Hakim protokolom iz 1955 godine. Odgovarajui
domai zakon je Zakon o vazdunom saobraaju iz 1998 godine.
Kada je rije o prevozu robe vazdunim putem, treba imati u vidu da
ova vrsta prevoza nema tako veliki znaaj kao to su to prevozi
kopnom ili vodenim putevima. Vazduni saobraaj je daleko znaajniji

52
kao putniki saobraaj. Ipak, sa sve izrazitijim poveanjem veliine i
nosivosti vazduhoplova, oni se osposobljavaju za prevoz sve
znaajnijih koliina robe. Tako vazduni prevoz postaje vrlo pogodna
vrsta prevoza za robe koje se hitno moraju da dostave iz mjesta u
mjesto, za robe koje nisu kabaste i za robe visoke vrijednosti, odnosno
za sve vrste roba koje mogu da podnesu relativno visoke cijene ove
vrste transporta. S pravnog stanovita ovo je od znaaja jer navedene
meunarodne konvencije, pa ni jugoslovenski zakon, ne odnose se
samo na prevoz robe i prtljaga, to je sluaj i sa naim zakonom.
Ugovor o prevozu robe vazdunim putem je ugovor koji se zakljuuje
izmeu vazduhoplovnog prevozioca i poiljaoca, kojim se prevozilac
obavezuje da plati naknadu koja se zove prevoznina.
I kod ugovora o prevozu vazdunim putem dolazi do izdavanja
tovarnog lista, meutim tovarni list slui samo kao dokaz o
zakljuenom ugovoru, a ugovor je sam po sebi neformalan i moe da
se dokazuje svim drugim dokaznim sredstvima. Saglasno odredbama
naeg prava prevozilac ima pravo da trai od poiljaoca da saini i da
mu preda vazduhoplovni tovarni list, a poiljalac ima pravo da trai od
prevozioca da primi tu ispravu. Zakonske odredbe o pravu da se trai
izdavanje tovarnog lista, odnosno pravo da se trai prijem te isprave,
prinudne su prirode i stranke se ne mogu odrei toga prava. Meutim,
samo izdavanje tovarnog lista nije obavezno, jer ako niko ne zatrai
njegovo izdavanje, prevoz se moe valjano izvriti i bez
vazduhoplovnog tovarnog lista.
Tovarni list, po pravilu, sainjava se za vie koleta, a prevozilac ima
pravo da trai od poiljaoca da saini tovarni list za svako koleto,
odnosno poiljaoc ima pravo da trai od prevozioca da primi posebni
tovarni list za svako koleto. to se tie broja primjeraka u kome se
tovarni list izdaje, vazduhoplovno pravo slino je drumskom, pa
poiljalac sainjava tovarni list u tri originalna primjerka i predaje ih
zajedno sa stvarima prevoziocu. Prvi primjerak zadrava prevozilac,
drugi primjerak prati stvari, a trei primjerak prevozilac predaje
poiljaocu, poto ga prethodno potpie. Prvi primjerak tovarnog lista
mora da sadri oznaku za prevozioca, a drugi za primaoca. Prvi
primjerak tovarnog lista potpisuje poiljaoc, drugi poiljaoc i
prevozilac, a trei samo prevozilac. Takvo rjeenje u vazduhoplovnom
pravu prihvaeno je zbog ubrzanja postupka oko izdavanja tovarnog
lista. Potpis prevozioca mora da se stavi prije utovara stvari u
vazduhoplov. Taj potpis moe da bude zamjenjen peatom, a potpis
poiljaoca moe da bude unaprijed odtampan, ali i zamjenjen
peatom.
Poiljaoc je odgovoran za tanost podataka i izjava u tovarnom listu
koje on unosi, ili koje na njegov zahtjev unosi prevozilac. Obzirom na
takav nain sainjavanja tovarnog lista u vazduhoplovnom pravu,
poiljaoc je odgovoran za svaku tetu koju prevozilac pretrpi ili za
koju prevozilac bude odgovoran prema treim licima, ako do tete

53
doe zbog neispravnih, netanih ili nepotpunih podataka ili izjava
poiljaoca u tovarnom listu.
Kada dolazi do izdavanja tovarnog lista, onda to izdavanje ima dejstvo
i na zakljuenje samog ugovora o prevozu. Naime, smatra se da je
ugovor zakljuen predajom treeg primjerka tovarnog lista poiljaocu.
U vazduhoplovnom pravu, slino kao u pomorskom, uvodi se
pretpostavka o tanosti podataka koji su navedeni u tovarnom listu o
teini, zapremini, dimenzijama, ambalai, kao i broju koleta koji su
predati na prevoz. Ovo se posebno odnosi na spoljanje stanje stvari i
ambalae onako kako su opisani u tovarnom listu. Ako se prevozilac
ne slae sa tanou ovih podataka, on je duan da u tovarni list unese
primjedbe o spoljanjem stanju stvari, odnosno ambalae, a kao te
primjedbe ne stavi vai pretpostavka da stvari i ambalaa nisu imale
spoljnih nedostataka u momentu predaje. Ovo je od znaaja za kasnije
zahtjeve stranaka, iako tovarni list u vazduhoplovnom prevozu, sem u
sluajevima kada je to posebno ugovoreno, ne predstavlja hartiju od
vrijednosti to je po svojoj prirodi teretnica u pomorskom transportu.
Tovarni list u vazduhoplovnom pravu mora da sadri odreene
obavezne zakonske sastojke i to:
1. mjesto i datum izdavanja tovarnog lista
2. mjesto polaska i mjesto opredjeljenja
3. ime ili naziv i adresu poiljaoca
4. idejni naziv i adresu primaoca
5. vrstu i koliinu stvari i
6. spisak isprava koje se prilau uz tovarni list
Pored ovog tovarni list u vazdunom prevozu moe da sadri: rok
isporuke, vrijednost poiljke kao i druge podatke od znaaja za
izvrenje ugovora o prevozu. Obavezni sastojci tovarnog lista u
vazduhoplovnom pravu nisu tako brojni kao kod odgovarajuih
dokumenata u drugim granama transporta. To je uinjeno pod uticajem
izmjena Varavske konvencije sadranih u Hakom protokolu, gdje je
naputeno taksativno nabrajanje svih obaveznih elemenata
vazduhoplovnog tovarnog lista i preputeno ugovornim stranama
njihovo odreivanje.
Za vazduhoplovni tovarni list u meunarodnim prevozima danas moe
da se kae da je standardizovan. Naime udruenje za meunarodni
vazduni transport (IATA) saglasno svojim optim uslovima
poslovanja priredio je formular vazduhoplovnog tovarnog lista koji u
meunarodnim prevozima koriste sve vazduhoplovne kompanije
lanice IATA, a po pravilu istovjetni su tovarni listovi i u domaim
prevozima. Taj tovarni list, pored obaveznih sastojaka koji su napred
navedeni, sadri i uslove ugovora o prevozu vazdunim putem.
Vazduhoplovni povjerilac odgovara za tetu nanijetu korisnicima
prevoza zbog gubitka ili oteenja robe u prevozu, kao i za zakanjenje
iste.

54
Prema Varavskoj konvenciji iz 1929 godine, vazduni prevozilac je
za gubitak i oteenje robe koju je primio na prevoz, odgovarao na
nain to se njegova odgovornost iskljuivala za sluaj tzv nautike
greke pilota vazduhoplova, dakle slino kao i u pomorskom pravu.
Meutim, protokolom iz 1955 godine ukinuto je ovo iskljuenje
odgovornosti, a vazduhoplovni prevozilac odgovara za tetu na teretu
ako je kriv to je do takve tete dolo i to za gubitak i oteenje tereta,
tako i za zakanjenje.
Vazduni prevozilac nastalu tetu ne naknauje u punom obimu, ve
ogranieno do jednog unaprijed odreenog iznosa od 20 USA $ po
kilogramu bruto mase u dinarskoj protuvrijednosti tereta koji se
prevozi.

108. UGOVOR O OSIGURANJU

Uspjean razvoj privrednog ivota ugroavaju mnogobrojni

nepredvieni dogaaji i okolnosti sa esto velikim moguim tetnim
posljedicama koje na ekonomskom planu mogu da oteaju,
onemogue ili to je najei sluaj, uine ekonomski neisplativom
odreenu, ili skup privrednih aktivnosti.
Zbog navedenog, privredne aktivnosti ugroavaju specifini vrlo veliki
rizici, kao uostalom i nesmetani ivot drutva kao cjeline i pojedinaca
u drutvu, pa se tako danas cjelokupno ivot ne moe da zamisli bez
osiguranja koje prua zatitu privredi i pojedincima protiv vanrednih
dogaaja koji ugroavaju njihovu aktivnost, imovinu ivot zdravlje i
druge vrijednosti koje se mogu materijalno izraziti.
Osiguranje kao organizovana djelatnost je ekonomska kategorija i
nastala je na odreenom steprnu razvoja drutva i njegovih
proizvodnih snaga, sa ciljem da na osnovama solidarnosti i
uzajamnosti zadovoljava potrebe pravnih i fizikih lica i drutva kao
cjeline za pruanje obeteenja u sluajevima kada su nastale tete
posljedica vanrednih dogaaja. Tu je uvijek potrebno razlikovati
nenadno i vanredno nastale tete u privredi od redovnog troenja
sredstava privrednih organizacija. Redovno troenje sredstava
privrednih organizacija nadoknauje se putem amortizacije, a
vanredne tete putem osiguranja.
Pravno, osiguranje se uspostavlja i realizuje preko ugovora o
osiguranju. U tom pogledu sva osiguranja su ugovorne prirode, bez
obzira na to da li se zakljuuju dobrovoljno, kao to je to najee
sluaj, ili se radi o obaveznom osiguranju, u koju kategoriju spadaju i
tzv zakonska osiguranja, a zato kao primjer moemo da uzmemo
obavezno osiguranje od odgovornosti vozila u drumskom saobaraaju.
Osiguranjem se bave za to specijalizovane organizacije, a mogu i
pojedinci. U kapitalizmu to su osiguravajua drutva i osiguratelji
pojedinci i oni se bave osiguranjem sa ciljem da za sebe ostvare

55
ekonomsku dobit profit. To e sve vie u budunosti biti i cilj naih
osiguravajuih drutava, koja se sve vie organizuju kao akcionarska
drutva ali naravno ona ne mogu da ostvare svoj cilj, a to je ostvarenje
profita, ukoliko ne zadovolje drutveni zadatak zbog koga su
osnovana, a to je da pruaju privredi i pojedincima potrebnu zatitu
njihove imovine i drugih vrijednosti protiv nepredvienih tetnih
dogaaja.
Savremeno osiguranje organizovano se ostvaruje kroz tzv rizine
zajednice. Da bismo bolje razumjeli pojam rizinih zajednica,
potrebno je da shvatimo i razumijemo i pojam rizika jer rizine
zajednice pruaju zatitu protiv osiguranih rizika. Pod rizikom u
osiguranju podrazumjevaju se vanredni dogaaji, jer dogaaji koji
izazivaju tete u normalnim okolnostima ne mogu da se podvedu pod
taj pojam. Poseban element koji se vezuje za pojam rizika uopte, jeste
i nepredvidljivost dogaaja koji izazivaju tetne posljedice. Tu
nepredvidljivost treba shvatiti tako to se ne moe sa sigurnou da
zna da li e odreeni dogaaj nastati ili ne u toku vrenja odreene
privredne aktivnosti, a i ako nastane onda se unaprijed ne moe da zna
kojeg e intenziteta takav dogaaj da bude. Iz ovoga proizilazi da pod
rizinim zajednicama treba razumjeti takve zajednice u koje se
udruuju subjekti koji se osiguravaju protiv istih ili slinih rizika. Tako
se rizine zajednice javljaju kao osnovne elije osiguranja u okviru
kojih se vri tzv izjednaenje rizika. Vee rizine zajednice razumljivo
su poeljne jer omoguavaju da se uz umjerene premije postigne
pokrie nastalih teta. Veliina rizine zajednice zavisi od portfelja
osiguranja te rizine zajednice. Pod portfeljom osiguranja opet,
podrazumjeva se skup homogenih rizika koje je osiguratelj formirao u
okviru jedne rizine zajednice.
Sredstva za pokrie tetnih dogaaja u osiguranju sainjavaju tzv.
fondove osiguranja. Fondovi se u prvom redu formiraju od premija
osiguranja, ali mogu i iz drugih izvora kao npr. doprinosa i dotacija.
Sredstva fondova osiguranja djele se na sredstva tehnike premije,
rezerve sigurnosti, sredstva preventive i reijska sredstva. Sredstva
tehnike premije su sredstva koja u toku jedne kalendarske godine
slue za pokrie vanrednih, izuzetno velikih teta. Visina sredstva
rezerve sigurnosti mora se pravilno planirati i ona se prenose iz godine
u godinu. Kod osiguranja ivota rezerve sigurnosti nazivaju se
matematike rezerve. Sredstva preventive slue za aktivnosti
osiguravajuih organizacija u pravcu spreavanja da do tete doe.
Tako npr. u materiji osiguranja od poara osiguravajue organizacije iz
tih sredstava mogu vatrogasnim drutvima da kupuju vatrogasna kola i
druga protivpoarna sredstva i time se postie cilj da se bolje i
efikasnije poari spreavaju. Reijska sredstva izdvajaju se u
odreenom manjem procentu za rad strunih slubi osiguranja.
Saosiguranje i reosiguranje su posebni oblici osiguranja putem kojih se
vri pokrie velikih rizika.

56
Saosiguranje predstavlja meusobno horizontalno povezivanje
osiguratelja koji preuzimaju po jedan dio vrijednosti osigurane
imovine, odnosno osiguranih sredstava. Npr. tri zajednice osiguranja.
Odnosno tri rizine zajednice, mogu zajedno da pokriju jedno
osiguranje i to na nain to bi svaka od tih zajednica preuzela bilo po
1/3 rizika u pitanju ili bi se podjela meu njima vrila po bilo kojoj
drugoj srazmjeri.
Reosiguranje je posebno znaajan institut u organizaciji osiguranja i
predstavlja meusobno vertikalno povezivanje pojedinih osiguratelja,
odnosno rizinih zajednica. Sutinski kroz reosiguranje vri se
osiguranje osiguratelja, kod drugog, po pravilu finansijski jaeg
osiguratelja. Zbog toga pored postojanja ugovora o osiguranju, postoji
i ugovor o reosiguranju koji se zakljuuje izmeu osnovnog
osiguratelja i reosiguratelja odreenih vrijednosti. Kao i saosiguranje,
tako i reosiguranje od posebnog je znaaja za osiguranje imovine
velike vrijednosti, pa do posebnog izraza dolazi u privredi uopte, a
posebno u transportu kod osiguranja transportnih sredstava, kao to su
npr brodovi ili vazduhoplovi. Saosiguranje i reosiguranje meusobno
se ne iskljuuju.
Saglasno oblastima, odnosno imovinskim vrijednostima kojima se
prua ekonomska zatita putem ugovora o osiguranju, osiguranje se
uobiajeno dijeli na osiguranje imovine, osiguranje lica i transportno
osiguranje. Po tom principu organizovane su i rizine zajednica, kako
kod osiguravajuih organizacija u svijetu, tako i kod nas, s time to
ako se ovo eli preciznije izraziti, onda se mora voditi rauna da ima i
drugih rizinih zajednica koje se formiraju po drugim posebnim
kriterijumima kao to su npr. rizine zajednice za ratna osiguranja ili
rizine zajednice za osiguranja od odgovornosti, koje opet imaju svoje
specifine izraze i organizacione forme u transportu, a posebno u
pomorskom osiguranju.
Reeno je da je osiguranje ugovorne prirode, odnosno da se pravno
izraava kroz ugovor o osiguranju. Ugovor o osiguranju zakljuuje se
izmeu osiguravaa ili osiguratelja ( u upotrebi je i jedan i drugi izraz,
a radi se o organizacijama ili pojedincima koji se bave osiguranjem) i
ugovaraa osiguranja. Saglasno tom ugovoru osiguratelj se obavezuje
da ugovarau osiguranja uz plaanje odreene naknade koja se zove
premija, izvri pokrie protiv ugovorenih rizika (ili protiv svih rizika
za odnosnu vrstu osiguranja) i da u momentu ostvarenja osiguranog
sluaja njemu ili licu koje on odredi, odnosno licu koje u trenutku
ostvarenja osiguranog sluaja ima interes na osiguranom predmetu,
isplati ugovorenu osiguranu tetu, odnosno nadoknadi tetu saglasno
uslovima osiguranja. Sa time ko moe da bude osiguratelj ve smo se
upoznali, a ugovara osiguranja je fiziko ili pravno lice koje sa
osigurateljem zakljuuje ugovor o osiguranju. Ugovara osiguranja je
najee ujedno i lice koje ugovorom o osiguranju osigurava
sopstvenu imovinu, odnosno sopstveni imovinski interes, ili ivot ili

57
zdravlje ako se radi o osiguranju lica, ali to uvijek ne mora da bude
sluaj. Ukoliko ugovara osiguranja zakljuuje osiguranje za sebe,
onda je on ujedno i osiguranik po tom ugovoru o osiguranju, meutim
ako to nije sluaj, osiguranik je neko tree lice i osiguranje se javlja
kao ugovor u korist treeg lica. To tree lice moe da bude unaprijed
poznato, jer ga je odredio ugovara osiguranja, ali i ne mora. Tako npr.
u transportnim osiguranjima est je sluaj da se zakljuuje osiguranje
robe u transportu bez odreivanja osiguranika koji e se tek kasnije
znati. Takva osiguranja poznata su kao osiguranja za raun koga se
tie. Ipak treba istai da se sutinski kod ugovora o osiguranju uvijek
pojavljuje i osiguranik kao ugovorna stranka. To je ono lice koje u
trenutku ostvarenja osiguranog sluaja moe da dokae da ima interes
na osiguranom predmetu i koje sledstveno ima pravo od osiguratelja
da zatrai nadoknadu nastale tete.
Ugovor o osiguranju je po pravilu neformalan ugovor i za njegovo
zakljuenje ne trai se posebna forma. Meutim, odmah treba rei da
kod svih vrsta osiguranja dolazi do izdavanja pismene isprave u vezi
sa zakljuenim ugovorom i da je taj pismeni dokument polisa
osiguranja. Neformalnost ugovora prirodna je i potrebna za mnoge
vrste osiguranja u privredi, a posebno za transportna osiguranja. U
praksi esto dolazi do zakljuenja ugovora o osiguranju preko telefona,
pa se onda smatra da je datum zakljuenja ugovora datum obavljenog
telefonskog razgovora. Ipak, odreeni ugovori o osiguranju i to oni na
koje se primjenjuje Zakon o obligacionim odnosima, formalnog su
karaktera, jer Zakon odreuje da se ugovor smatra zakljuenim kada
ugovorne strane potpiu polisu osiguranja ili dokument koji se zove
list pokria i koji prethodi izdavanju polise osiguranja. Meutim i u
tom sluaju od pismene forme u svemu ne zavisi postojanja ugovora,
ve se on moe dokazivati i na druge naine, a polisa osiguranja je
samo osnovno dokazno sredstvo.
Posebna panja poklanja se pravnoj prirodi ugovora o osiguranju.
Naime, u pravnoj teoriji uvijek se postavlja pitanje da li je ugovor o
osiguranju aleatorni ili komutativan ugovor. U jugoslovenskoj pravnoj
literaturi skoro bez rezerve se usvaja gledite da se radi o aleatornom
ugovoru. Meutim, i pored toga ini se da je ispravnije da se prihvati
stanovite da je to komutativan ugovor, jer su ipak prestacije
ugovornih strana unaprijed odreene. Takvom shvatanju u prilog treba
posebno istai injenicu da ukoliko se kod ugovora o osiguranju
dokae da se radi o osiguranju protiv nepostojeih rizika, onda se
smatra da osiguranja i nema, te da se duguje povraaj premije
osiguranja. Uostalom, cjelokupna djelatnost osiguranja, pa samim time
i ugovor o osiguranju, usmjereni su na restauraciju poremeenih
materijalnih vrijednosti u drutvu, iz ega proizilazi da je ugovor o
osiguranju po svojo pravnoj prirodi ugovor o naknadi tete.
Obeteenje se istie kao osnovni princip svih imovinskih osiguranja.

58
Dokument slui kao dokaz o zakljuenom ugovoru o osiguranju jeste
polisa osiguranja. U polisi osiguranja sadrani su i uslovi ugovora o
osiguranju.Polisa osiguranja je formalna isprava, meutim nema
karakter hartije od vrijednosti. Po svojoj pravnoj prirodi polisa se
oznauje kao isprava o dugu i legitimacioni papir.
Polisa osiguranja sadri ime ugovaraa osiguranja, oznaenje
osiguranog predmeta, vrijednost na koju se vri osiguranje ili kako e
se ta vrijednost utvrditi, rizike protiv kojih se osiguranje vri,uslove
osiguranja i potpis osiguratelja.
Pored zakonskih propisa za prava osiguranika iz ugovora o osiguranju
i za obaveze osiguratelja od posebnog su znaaja uslovi osiguranja.
Jugoslovenski osiguratelji imaju Opte uslove za osiguranje imovine i
lica i posebne uslove za mnoge vrste osiguranja. Kod tumaenja
ugovora o osiguranju treba imati u vidu da prvenstvo za primjenu ima
sve ono to je dogovoreno meu samim ugovornim strankama i unijeto
u polisu osiguranja, zatim primjenjuju se odredbe iz posebnih uslova
osiguranja, a tek onda odredbe optih uslova i zakonske odredbe, s
time da odredbe niti posebnih uslova, a niti optih, ne smiju biti u
suprotnosti sa onim zakonskim odredbama koje su prinudne prirodi.
Kod onih osiguranja koja su vie povezana sa potrebom reosiguranja u
inostranstvu, a posebno kod transportnih i pomorskih osiguranja, u
mnogome su u primjeni uslovi osiguranja koji vae na pojedinim
velikim svjetskim tritima osiguranja. Transportno i pomorsko
osiguranje u Jugoslaviji najvie se ravna i ugovori o toj vrsti
osiguranja zakljuuju saglasno uslovima osiguranja koji vae na
Londonskom tritu osiguranja. A osiguranje pomorskih brodova i
meunarodno osiguranje robe u transportu postoje i meunarodni
uslovi osiguranja, koji su doneseni u okviru organizacije UN.

109. PRIJEVOZ STVARI SA VIE

PREVOZILACA

Pod pojmom prevoza stvari sa vie prevozilaca podrazumjevamo one

prevoze kod koji se prevoz vri sa vie vozara. To je objektivna
potreba savremenog prevoza stvari a posebno meunarodnog prevoza.
Kada se roba prevozi sa kontinenta na kontinent onda se obino prvo
koristi eljezniki ili drumski prevoz, pa zatim dolazi do pomorskog
prevoza pa, opet ako se roba ima prevesti u unutranjost poslije
pomorskog prevoza, potreba meunarodnog prevoza i nekih drugih
razloga moe doi do toga da se roba prevozi jednom te istom vrstom
prevoznog sredstva, ali od strane vie vozara, gdje se takoe javlja
elemenat prevoza stvari sa vie prevozilaca.
U sluaju kada se prevoz vri jednom vrstom prevoznog sredstva npr.
samo eljeznicom, samo kamionom, samo brodom itd, a da vie
vozara uestvuje u tom prevozu onda takvu vrstu prevoza nazivamo
direktnom prevozom.

59
Ako se pak prevoz vri sa vie vrsta prevoznih sredstava i logino
samim tim od strane vie vozara, onda takvu vrstu prevoza nazivamo
mjeovitim prevozom.
Direktni i mjeoviti prevoz pravno su karakteristini po tome to
postoji potreba za ustanovljenjem meusobne odgovornosti vozara u
pitanju koji teret prevoze kao i njihove odgovornosti za izvrenje
prevoza tereta prema primaocu.
Vezano za mjeovite prevoze kao znaajno pravno pitanje postavlja se
i pitanje izdavanja jedinstvene prevozne isprave. To je poseban sluaj
kada se pomorski prevoz kombinuje sa nekom drugom vrstom
prevoza, jer isprava koj se izdaje u pomorskom prevozu redovno je
teretnica, a u drugim vrstama prevoza tovarni list.
Zbog naprijed navedenog u okviru meunarodne zajednice vreno je
vie pokuaja da se ustanovi jedinstven pravni sistem za mjeovite
prevoze. Rad na ovom zapoet je jo 1965 godine u okviru
Meunarodnog instituta za izjednaenje privatnog prava u Rimu, da bi
kasnije bilo jo nekoliko neuspjelih pokuaja, a onda je rad preuzet od
strane Ujedinjenih nacija pa je konano 1980 godine u enevi
usvojena Konvencija Ujedinjenih nacija o meunarodnom
multimodalnom prevozu. Ovom konvencijom multimodalni prevoz
uvodi se kao posebna vrsta meunarodnog prevoza robe sa posebnim
subjektima i pravnim reimom. Da bi dolo do primjene Konvencije
zahtijeva se: da se transport robe vri pomou najmanje dva razliita
naina prevoza; da se mjesto preuzimanja robe i mjesto njene isporuke
nalaze u razliitim dravama, i da se prevoz vri na osnovu ugovora o
multimodalnom transportu. Konvencija uvodi u ivot posebnog
multimodalnog operatora (MTO) koji se pojavljuje kao subjekt ove
operacije, a zatim jedinstvenu transportnu ispravu na cijelom
prevoznom putu i jedinstveno utvrivanje visine odgovornosti, bez
obzira u kon dijelu transportnog puta do tete dolazi.

110. LUKO-TRANSPORTNI UGOVORI

Morska ili rijena luka jeste saobraajno sredite u kome se

meusobno radi transporta roba sa pomorskim ili rijenim transportom
povezuju druge vrste transporta roba sa pomorskim ili rijenim
transportom povezuje druge vrste transporta, prvenstveno eljezniki i
drumski. Luka je privredno preduzee specijalizovano da vri krcanje i
slaganje tereta u brod (ili tegljenice), iskrcaj iz broda, utovar i istovar
iz jednog transportnog sredstva u drugo. U luci se vri i skladitenje
robe koja stie radi ukrcaja ili nakon iskrcaja sa broda eka na otpremu
za krajnje odredite.
Svi poslovi koje luka obavlja za pojedine naruioce obavljaju se na
osnovu ugovora koji se zakljuuju izmeu luke i korisnika njenih
usluga. Materija ovih ugovora kod nas nije zakonski regulisana budui

60
da je te ugovore stvorila poslovna praksa, pa su oni regulisani putem
optih uslova poslovanja, tarifa i lukih uzansi pojedinih luka.
Na bazi poslova koje luka vri oblikovale su se sljedee vrste luko
transportnih ugovora: slagaki ili kako se redovno u poslovnoj praksi
naziva tivadorskih ugovor, ugovor o skladitenju u luka skladita, sa
posebnim oblicima ovog ugovora skladite brod, skladite vozilo i
ugovorom o smjetaju tereta u obalna skladita, pretovarni ugovor i
ugovor s brodarom o korienju luke. Pored ovih ugovora kojima se
reguliu pravni odnosi u vezi sa osnovnim uslugama koje luke pruaju
nezaobilaznim lukim uslugama smatraju se i usluge tegljenja i
pilotae, ali ovi ugovori izuavaju se u okviru pomorsko pravnih
predmeta, pa su ovdje izostavljeni.
Prilikom ukrcaja i iskrcaja tereta, odnosno utovara i istovara, u luci se
vri utvrivanje koliine tereta brojanjem, vaganjem, te utvrivanjem
njegovog identiteta i kvaliteta. Ovaj posao, a posebno utvrivanje
kvaliteta tereta, zahtjeva visoku strunost, a i nepristrasnost u radu, pa
ga kako kod nas, tako i u svijetu, obavljaju za to specijalizovane
organizacije za kontrolu koliine i kvaliteta robe (kontrolne kue).
Inae, treba ukazati da je utvrivanje identiteta i koliine tereta
(brojanje i vaganje) redovni posao koji se vri u luci i to najee, ako
doe do spora u vezi sa koliinom. Ugovor o kontroli kvaliteta i
koliine vie je vezan za osnovni ugovor o kupoprodaji, ali kako se i
ova vrsta usluga najee prua u lukama tako se i taj ugovor obrauje
povezano sa ugovorima koji se odnose na luko poslovanje.

110.1 Slagaki (tivadorski) ugovor

Slagaki poslovi u luci su oni poslovi putem kojih se obezbjeuje

ispunjenje ugovora o prevozu robe morem, odnosno unutranjim
plovnim putevima. To su najvaniji luki poslovi za koje je zbog
njihovog znaaja bilo planirano da se zakonski reguliu kada se radilo
na donoenju Zakona o pomorskoj i unutranjoj plovidbi (Nacrt
zakona obuhvatio je taj ugovor u l 582 do 590) Meutim, do
usvajanja tih odredbi nije dolo ponajvie zbog protivljenja
predstavnika najveih jugoslovenskih luka.Ipak, danas te odredbe
nacrta predstavljaju znaajan putokaz kako treba da se regulie i
razumije slagaki ugovor.
Slagaki ugovor se zakljuuje na osnovu dispozicije (naloga)
naruioca slagakih usluga, a pravnu osnovu izvrenja sklopljenog
ugovora i prava i obaveza stranaka u vezi s tim izvrenjem ine opti
uslovi poslovanja luke, tarifa i luke uzanse. Predmet slagakog
ugovora, pa i slagaki posao kao cjelina moe se shvatiti ue i ire.
Prema pomenutom nacrtu bilo je utvreno da se slagakim poslovima
smatra naroito:

61
 a) iskrcaj tereta s broda, odnosno plovila u more ili na obalu i
njegov prevoz morem, vodom kopnom od broda do lukog ili
pristaninog skladita radi uskladitenja, ili do kopnenih
prevoznih sredstava i utovar u ta sredstva;
b) iskrcaj tereta u luci ili pristanitu iz kopnenih prevoznih
sredstava, njegov prevoz u luci ili pristanitu kopnom, morem
ili vodom od lukih ili pristaninih skladita do broda ili
plovila, ukrcaj tereta na brod ili plovilo i njegovo slaganje na
brodu;
c) prekrcaj tereta iz jednog plovila u drugo
Ovim, irim, utvrivanjem predmeta slagakog ugovora obuhvaeni su
i poslovi skladite brod i skladite vozilo, kao i pretovarni ugovor,
koji su u poslovnoj praksi utvreni kao posebni luko-transportni
ugovori. U uem smislu predmet slagakog (tivadorskog) ugovora
ine:
a) ukrcavanje tereta na brod
b) slaganje tereta u brodu i
c) iskrcavanje tereta iz broda
s time da svaka od ovih operacija posebno moe da bude predmet
slagakog ugovora.
Vana karakteristika slagakog posla sastoji se u injenici to slaga u
okviru prevoznog ugovora vri fizike radnje, koje ne utiu na prava i
obaveze stranaka iz prevoznog ugovora, na njihove odgovornosti i
posebno na znaajne pravne radnje, kao to su predaja i prijem tereta
za koje se vezuje momenat prelaska rizika za sluajnu propast stvari
izmeu prodavca i kupca robe koja je predmet prevoza.
Slaga (tivador) je struna, specijalizovana organizacija za obavljanje
ukrcaja, slaganje tereta u brod i iskrcaj tereta s broda. Otuda slagaki
ugovor po svojoj pravnoj prirodi je ugovor o djelu (locatio operis), pa
se glavna slagaeva obaveza sastoji u profesionalnom (strunom)
izvrenju naruene usluge koju je u svemu duan da izvri prema
dobijenom nalogu, upotrebom panje urednog slagaa i prema svim
pravilima njegove struke. Naruenu uslugu slaga je duan da izvri
uredno i na vrijeme. Ako je vrijeme izvrenja usluge odreeno
ugovorom (utvrene dnevne norme ukrcaja) onda je slaga duan da se
tih normi pridrava, a ako takvog ugovaranja nema onda je duan da
se pridrava normi ukrcaja/iskrcaja koje su za odgovarajui teret
predviene lukim uzansama.
Naruilac posla sa svoje strane, duan je da omogui slagau
nesmetano vrenje usluge na nain to e u u govoreno vrijeme i na
ugovoreno mjesto (odreeni luki gat) postaviti brod spreman za
krcanje, odnosno iskrcavanje, da preda slagau plan
krcanja/iskrcavanja, te druge dokumente (carinske, zdravstvene itd),
kojima se obezbjeuje nesmetani poetak rada slagaa.

62
Naruilac je duan da slagau za izvrenu uslugu prati ugovorenu,
odnosno tarifom predvienu cijenu usluge i to je njegova osnovna
obaveza iz ugovora o slagakom poslu.
Slaga je odgovoran za struno i pravilno krcanje, slaganje i iskrcaj
tereta. U naelu slaga prema naruiocu odgovara za ove svoje
obaveze neogranieno i na osnovu tzv. objektivne (kauzalne)
odgovornosti, to znai da se za postojanje obaveze naknade priinjene
tete ne trai postojanje krivice na strani slagaa, ve je dovoljna
uzrona veza izmeu slagaeve radnje, odnosno propusta i nastale
tete.
Po prihvaenim naelima graanskog i privrednog prava odgovornost
u sluaju postojanja objektivne odgovornosti na strani nekog subjekta,
u ovom sluaju slagaa, iskljuuje se samo u sluajevima ako je do
tete dolo uslijed:

vie sile u ta se ubrajaju posebno trajk i izbijanje ratnih
dogaaja

poara i eksplozije nastalih bez krivice slagaa

tete koju teretu prouzrokuje drugi teret, ako nije posljedica
loeg slaganja

teta nastalih uslijed prirodnih svojstava tereta, nedostataka
pakovanja i slinih nedostataka tereta
Ovim opte priznatim uskljuenjima odgovornosti dodaju se i druga
iskljuenja koja se redovno predviaju optim uslovima poslovanja
slagaa, ali dejstvo tih iskljuenja i njihovu opravdanost ocjenjuje sud
u svakom spornom sluaju.
Iz ugovora o prevozu robe morem za loe krcanje i slaganje odgovoran
je brodar broda. Za tu svoju odgovornost on ima pravo da naknadu
tete na teretu ogranii po jedinici tereta (koletu, paleti, kontejneru ili
toni) do odreenog novanog iznosa koji je razliit u raznim
zemljama, ali treba da bude otprilike protuvrijednost za 200 engleskih
funti, s time to u SAD ogranienje iznosi 500 USA dolara. Zbog toga
i slaga, kada se njegova odgovornost direktno ili indirektno odnosi
prema korisnicima prevoza ima pravo da se koristi ogranienjem
odgovornosti na koje ima pravo i brodar. U tom sluaju isti je i rok za
potraivanje naknade tete bilo prema brodaru ili slagau i iznosi
godinu dana.
Za sluaj meusobne odgovornosti izmeu slagaa i naruioca usluge,
meutim, ne vai ogranienje odgovornosti i slaga odgovara
neogranieno, a rok zastarjelosti takvog potraivanja iznosi tri godine.

110.2. Luko skladitenje

Meu skladinim poslovima luko skladitenje je vjerovatno

najrazvijenije. Luko skladini ugovor istovjetan je po svojim
osobinama sa ugovorom o uskladitenju uopte, ali ima i nekih svojih

63
specifinosti vezanih za luko poslovanje. Ugovor o uskladitenju u
luka skladita zakljuuje se u tzv. indirektnim operacijama, pod ime
se podrazumjeva da se teret ne iskrcava direktno iz broda u vozilo
(drumsko vozilo ili eljezniki vagon) i obratno, ve se iz raznoraznih
razloga izvjesno vrijeme zadrava u luci kada se po pravilu skladiti.
Ugovor o lukom uskladitenju zakljuuje se na bazi date dispozicije
za uskladitenje, to predstavlja ponudu, a ugovor se smatra
zakljuenim od trenutka kada je roba primljena u skladite. to se tie
uslova ugovora oni su propisani optim uslovima lukih skladitara pa
tako posmatrano ovi ugovori spadaju u ugovore po pristupu (adhezioni
ugovori).

110.3 Ugovor sa brodarem za

uskladitenje (skladite-vozilo)

Ovaj ugovor zakljuuje primalac s lukim skladitarom. Predmet

ugovora je predaja tereta primaocu koji je prethodno uskladitio
brodar. Kako ovaj ugovor ujedno predstavlja i primopredaju tereta, a
primalac nije lice koje je ostavilo robu na skladitenje on mora uz
dispoziciju za uskladitenje robe da priloi ispravu koja mu daje pravo
raspolaganja tom robom, odnosno teretom (isprava bez zapreke,
italijanski nula osta).
Samostalnost ovog ugovora ogleda se u tome to primalac prema
lukom skladitaru ne moe da istie one prigovore koje bi mogao da
istakne prema brodaru da je teret direktno od njega preuzeo. Moe
isticati samo one prigovore koji su vezani za stanje i koliinu tereta, te
lukom skladitaru moe uspjeno da prigovara za to kao i za
oteenje, gubitak i manjak tereta, ako ovaj nije utvrdio stanje i
koliinu tereta, kada je isti preuzeo od brodara.

110.4 Ugovor s brodarom za uskladitenje

(skladite brod)

Na bazi ovog ugovora brodar preuzima teret od lukog skladitara

radi ukrcaja u brod, a ne direktno od krcatelja kako bi bilo da nije bilo
prethodnog lukog uskladitenja. Zbog toga, brodar se prilikom
davanja dispozicije za uskladitenje mora lukom skladitaru da
legitimie ispravom kojom ga krcatelj ovlauje da moe raspolagati
sa tim teretom radi ukrcaja. Da se ovaj ugovor razlikuje od ugovora o
uskladitenju vidi se i po tome to brodar kao lice koje zakljuuje taj
ugovor sa lukim skladitarom plaa samo usluge uskladitenja, do
skladinicu i ostale usluge do momenta zakljuenja ugovora o
uskladitenju plaa krcatelj.

64
 110.5 Ugovor o smjetaju tereta u obalna skladita

Jedna od osobina ugovora o lukom uskladitenju sastoji se i u

potrebi razlikovanja da li se teret poslije iskrcaja odnosno radi ukrcaja
skladiti u redovna skladita koja postoje u luci ili u tzv. luka obalna
skladita.Luka obalna skladita naime nijesu namijenjena za
uskladitenje tereta koji treba due vrijeme da lei u skladitu. Ta
skladita koriste se za prihvat tereta s broda, njegovog sortiranja i dalju
otpremu. Teret se u takvim skladitima obino zadrava najvie do tri
dana pa se ili otprema kopnenim prevoznim sredstvima ili se prenosi u
redovna luka, tzv. pozadinska skladita.
Poto su ova skladita u stvari mjesta za prihvat tereta onda se na
njih ne bi u svemu trebao da primjenjuje pravni reim koji vai za
lukog skladitara kao javnog skladitara. Ovdje bi se luka pojavljivala
u funkciji obinog uvara, meutim, poto to nije regulisano
pozitivnim propisima luki skladitar treba da se stroe odgovornosti u
obalnim skladitima ogradi uslovima svoga poslovanja.

110.6. Pretovarni ugovor

Pretovarnim ugovorom luka se obavezuje da naruiocu usluge

izvri utovar ili istovar tereta iz kopnenih prevoznih sredstava (vagona
ili kamiona) i da za to naplati posebnu naknadu.
Ovom definicijom ogranien je predmet ovoga ugovora, meutim,
treba ukazati i na terminoloku razliku jer se operacije koje su
usmjerene prema brodu nazivaju ukrcaj, iskrcaj i prekrcaj, a
odgovarajue manipulacije prema kopnenim prevoznim sredstvima i
izmeu njih utovar, istovar i pretovar.
Naruilac pretovarnih usluga moe da bude poiljalac, krcatelj ili
primalac, a pretovarne poslove u luci redovno obavlja luka
organizacija koja obavlja i slagake poslove, dakle tivador. Obim
operacije po ovom ugovoru to ini njegov predmet obuhvata istovar,
stavljanje tereta pod ekrk broda i njegovo zakaivanje na tzv. brage ili
otkaivanje i utovar u kopneno prevozno sredstvo.

111. UGOVOR S BRODAROM O

KORIENJU LUKA

Ugovor o korienju luka ne spada meu luko transportne ugovore

ve se radi o ugovoru kojim se luka obavezuje da brodu ustupi dio
operativne obale ili drugi dio luke u svrhu iskrcavanja ili ukrcavanja
tereta ili putnika ili obavljanja bilo kojih drugih operacija, odnosno
djelatnosti sa brodom ili drugim pomorskim plovilom, a brodar se za
to obavezuje da mu plati naknadu koja je redovno utvrena tarifom.

65
Predmet ovog ugovora je davanje mjesta brodu u luci, dakle
omoguava da brod u luci moe da obavlja trgovake operacije.
Osnovno jeste obezbjeenje pristupa operativnoj obali u luci, ali to
moe biti pristup i na plutau, sidrite i slino.
Posebna karakteristika ovoga ugovora sastoji se u obavezi luke da
jednako postupa prema svim brodovima kod ulaska u luku i korienja
sredstava u luci, pa iz tog razloga i naknada se utvruje tarifom kako
se ne bi vrila diskriminacija meu pojedinim brodovima, a posebno
onih razliitih zastava.
Ovaj ugovor treba razlikovati od ugovora o zakupu obale. Zakup obale
zakljuuje se na due vrijeme i to na primjer mogu za sebe da
obezbjede pojedini linijski brodari, a samo korienje operativnih
obala daje se samo dotle dok potreba za takvim korienjem traje.

112. UGOVOR O KONTROLI ROBE I USLUGA

Ovaj ugovor regulisan je u glavi 23 Zakona o obligacionim odnosima i

to u lanovima 847 do 858. Pored zakonskog naziva ovaj ugovor
uobiajeno se naziva i ugovor o kontroli kvaliteta i koliine robe.
Saglasno zakonu utvruje se i pojam odnosno definicija toga ugovora.
Prema zakonskoj definiciji ugovorom o kontroli robe jedna ugovorna
strana koja se naziva vrilac kontrole obavezuje se da struno i
nepristrasno obavi ugovorenu kontrolu robe i izda sertifikat o tome, a
druga strana koja se naziva naruilac kontrole obavezuje se da za
izvreni posao isplati ugovorenu naknadu.
Predmet ovog ugovora sastoji se u kontroli robe koja se moe sastojati
u utvrivanju identiteta, kvaliteta, kvantiteta i drugih svojstava robe.
Ovaj ugovor zakljuuje se neformalno i ako nita nije reeno kontrolna
organizacija treba da izvri uobiajenu kontrolu prema pravilima
struke. Meutim, vrilac kontrole u tom pogledu duan je da postupa
po nalozima naruioca kontrole i ako takvih naloga ima onda da
kontrolu izvri u obimu i na nain kako se od naruioca zahtjeva.
Kontrola se smatra izvrenom izdavanjem sertifikata o izvrenoj
kontroli. Prava i obaveza stranaka u ugovoru se slobodno odreuju ali
po samom zakonu nitavne su one odredbe ugovora koje vriocu
kontrole nameu dunosti koje bi mogle da utiu na nepristrasnost u
vrenju kontrole ili na ispravnost sertifikata o izvrenoj kontroli.
Vrilac kontrole duan je da robu koju je naruilac predao radi
obavljanja ugovorene kontrole uva i obezbjedi od zamjene. Predane
uzorke na bazi kojih se kontrola vri duan je da uva najmanje est
mjeseci ukoliko posebno nije ugovoren krai ili dui rok. Takoe
vrilac kontrole je duan da o svim znaajnim okolnostima u toku
kontrole i uvanja robe blagovremeno obavjetava naruioca kontrole,
a naroito o nunim i korisnim trokovima uinjenim za njegov raun.

66
Za obavljenu kontrolu i uvanje robe vrilac kontrole ima pravo na
ugovorenu, odnosno uobiajenu naknadu, a pored toga ima pravo i na
naknadu svih nunih i korisnih trokova koje je uinio na raun
naruioca kontrole. Radi obezbjeenja ugovorene ili uobiajene
naknade i naknade nunih i korisnih trokova vrilac kontrole ima
pravo zaloge na robi koja mu je predata na kontrolu.
Ugovor o kontroli robe po svojoj prirodi je ugovor o dijelu pa bi bilo
prirodno da kontrolna kua mora taj ugovor sama da vri.Meutim,
praktini razlozi, a i injenica to su sve kontrolne kue na isti nain
profesionalne osposobljene i obavezane na nepristrasnost, daje pravo
vriocu kontrole da te poslove, ako se ukae potrebnim ili korisnim,
moe da povjeri i drugoj kontrolnoj kui izuzev ako mu naruilac
kontrole to nije izrazito zabranio. U sluaju povjeravanja kontrole
drugome vrilac kontrole odgovara naruiocu za rad kontrolne kue
kojoj je kontrola povjerena.
Poslovna praksa stvorila je i pojedine specijalne oblike kontrole a njih
regulie i na zakon. Tu se radi o pravu da se kontrola robe vri
zajedno sa vrenjem pojedinih pravnih radnji i u odreenim
sluajevima da se kontola robe vri sa garancijom.
Ako o tome postoji izriiti nalog naruioca kontrole, vrilac kontrole je
ovlaen da pored izvrenja ugovorene kontrole vri i pojedine pravne
radnje u ime i za raun naruioca kontrole. Na primjer da za njegov
raun vri prijem robe i slino. Za takve dodatne usluge vrilac
kontrole ima pravo na posebnu dodatnu naknadu.
Kontrola sa garancijom moe od strane vrioca kontrole da se daje za
nepromjenjivost svojstava kontrolisane robe u ugovorenom roku. I za
ovakvu vrstu usluge vrilac kontrole ima pravo na posebnu naknadu
koja moe biti ugovorenu ili uobiajena.
Kao to je reeno glavni posao kontrolnih kua odnosi se na kontrolu
koliine i kvaliteta u prometu. Meutim, vrenje kontrole moe da se
odnosi i na usluge ili stvari koje nisu namijenjene prometu. Ako se
zakljui takav ugovor i kontroli i u tom sluaju stranke iz ugovora
imaju ista prava i obaveze kao i kod kontrole robe.

113. UGOVORI O OBLASTI TURIZMA

Masovna ekspanzija turizma, kao najire masovne razmjene ljudi, koji

privremeno putuju i borave u raznim mjestima, dovela je do nastanka
itavog niza pravnih poslova. Pravni odnosi koji se uspostavljaju u
domenu pruanja turistikih usluga mogu biti trojaki i to odnosi
izmeu korisnika turistikih usluga i turistike agencije, odnosi
izmeu davalaca turistikih usluga i turistikih agencija i odnosi
izmeu davalaca turistikih usluga i korisnika turistikih usluga. U
zavisnosti od ovih odnosa razvila su se i tri osnovna ugovora u oblasti
turizma i to:

67
 1. Ugovor o organizovanju putovanja
2. posredniki ugovor o putovanju i
3. ugovor o angaovanju ugostiteljskih kapaciteta

113.1 Ugovor o organizovanju putovanja

Ugovorom o organizovanju putovanja obavezuje se jedna ugovorna

strana, organizator putovanja, da prui turistiku uslugu u toku
putovanja drugoj ugovorenoj strani, putniku, a putnik se obavezuje da
organizatoru putovanja plati ugovorenu cijenu. Usluge koje se pruaju
ovim ugovorom su najee prevozne usluge, boravak, ishrana,
trokovi boravka i razgledanje znamenitosti i sl. Kod ovog ugovora se
pretpostavlja da su sve usluge dio cjeline i da se za njih plaa
jedinstvena paualna cijena.
Osnovnu karakteristiku ugovora o organizovanju putovanja ini skup
usluga za koje se plaa skupna, paualna cijena. Pod skupom usluga
podrazumjevaju se najmanje dvije usluge koje ine jedan
sinhronizovani uzajamni odnos i nisu samo izolovane usluge. Paualna
cijena je novani ekvivalent jedinstvenog skupa usluga. Kada ne bi
bilo tako, kada bi se radilo o zbiru usluga onda bi se govorilo o
posrednikom ugovoru o putovanju. Kod ugovora o organizovanju
putovanja organizator putovanja zakljuuje s putnicima i davaocima
usluga ugovore u svoje ime, bez obzira na to da li sam izvrava
pojedine usluge ili je njihovo izvrenje povjerio davaocima usluga.
Bitno je kod ovog ugovora da skupu usluga koje su obuhvaene
programom putovanja odgovara samo jedan ugovorni odnos izmeu
organizatora putovanja kao prodavca i putnika kao kupca koji za
paualnu cijenu kupuje putovanje kao cijelinu, a ne pojedine usluge od
kojih se ono sastoji.
Ugovorne stranke kod ovog ugovora su putnik i organizator putovanja.
Putnik moe da bude svako fiziko lice. Organizator putovanja moe
da bude svako pravno lice koje je registrovano za vrenje turistikih
djelatnosti (putnike agencije, autoprevozna preduzea i sl).
U poslovnoj praksi ovaj ugovor spada u adhezione ugovore iji sadraj
ine opti uslovi putovanja organizatora putovanja.
Ovaj ugovor je u naem pravu neformalan, iako organizator putovanja
ima obavezu da prilikom zakljuenja ugovora izda potvrdu o
putovanju.
Potvrda o putovanju treba da sadri:
 mjesto i datum izdavanja potvrde
 oznaku i adresu organizatora putovanja
 ime putnika
 mjesto i datum poetka i zavretka putovanja
 duinu zadravanja u pojedinim usputnim mjestima na
putovanju

68
  neophodne podatke o prevozu, boravku i drugim uslugama
koje su obuhvaene ukupnom cijenom
 najmanji broj putnika potreban da bi dolo do realizacije
putovanja
 ukupnu cijenu
 uslove koji moraju postojati da bi putnik imao pravo da trai
raskid ugovora
 druge znaajne podatke
Izdavanje potvrde o putovanju i programa putovanja ne ine ovaj
ugovor formalnim jer oni slue samo radi lakeg dokazivanja sadraja
ovog sloenog ugovornog odnosa i smanjuju mogunost nesporazuma
izmeu stranaka.
Potvrda o putovanju ima dejstvo dokaza o sadrini ugovora. Ako
organizator putovanja ne izda potvrdu, odgovoran je putniku za svu
tetu koju moe zbog toga da pretrpi.
Iz ovog ugovora proizilaze obaveze za organizatora putovanja i to:
1. da se brine o pravima i interesima putnika
2. da organizuje putovanje
3. da prui ugovorene usluge
Osnovna obaveza organizatora putovanja je da se brine o pravima i
interesima putnika u skladu sa dobrim poslovnim obiajima,
zahtjevima poslovnog morala, i da pri tome ispoljava panju dobrog
privrednika. S tim u vezi organizator putovanja je duan da putniku da
sva potrebna obavjetenja o uslovima korienja usluga, o kvalitetu
prevoza i smjetaja, o carinskim, monetarnim, sanitarnim i drugim
propisima koji bi mogli da budu vani za ispunjenje ugovora. Takoe
je duan da uva kao poslovnu tajnu sve podatke o linosti putnika,
njegovom prtljagu, saputniku i sl. U sluaju prekida putovanja,
organizator putovanja je duan preduzeti sve neophodne mjere u
interesu putnika brinui se posebno o njegovom smjetaju i povratku.
Organizator putovanja je duan da organizuje putovanje. Vezano sa
tim on najprije mora sastaviti program putovanja. To podrazumjeva
vrenje odreenog broja usluga i njihov raspored po redu pruanja u
funkciji organizovanog putovanja kao sinhronizovane cjeline. Vei
broj usluga predvienih programom putovanja nee izvriti sam
organizator ve davaoci usluga. Organizator putovanja mora
ispoljavati panju dobrog privrednika pri izboru davaoca usluga, jer
odgovara za njihov izbor. Pri tome je duan postupati po obiajima
profesije i traiti najbolji kvalitet usluga, kao i davaoca koji e ih
pruiti. Da bi sve to obavio organizator putovanja zakljuuje
pojedinane ugovore sa hotelima, vozarima i sl, tj licima koja e
sudjelovati u izvrenju organizovanog putovanja.
Organizator putovanja duan je da prui ugovorene usluge na nain
kako je to predvieno potvrdom o putovanju, odnosno programom
putovanja. Zbog toga organizator putovanja mora da se pridrava svih
tehnikih i pravnih standarda koji su vezani za izvravanje pojedinih

69
usluga, odnosno da vodi rauna da ih se pridravaju davaoci usluga.
Primjera radi, ako je programom putovanja odreen smjetaj u hotelu
A kategorije, duan je pruiti putniku usluge koje su obuhvaene tim
standardom.
Iz ugovora proizilaze i odreene obaveze putnika i to:
1. da organizatoru putovanja isplati ugovorenu cijenu
2. da preduzima ugovorene i propisane radnje u cilju izvrenja
putovanja i
3. da se pridrava odgovarajuih propisa
Osnovna obaveza putnika je da organizatoru putovanja plati
ugovorenu skupnu tj. paualnu cijenu za cijelo organizovano
putovanje i to na nain predvien ugovorom.
Prava i obaveze koje nastaju iz ugovora o organizovanju putovanju
proima meusobno povjerenje i saradnja putnika i organizatora
putovanja, to je neophodno za postizanje svrhe ugovora koja se
sastoji u neometanom i urednom pruanju usluga obuhvaenih
programom putovanja. Zbog toga je putnik obavezan da preduzme
radnje koje su neophodne za nastanak i odvijanje organizovanog
putovanja. Sve radnje se ne mogu predvidjeti s obzirom na
kompleksnost sadraja i raznolikost predmeta ugovora. U svakom
konkretnom ugovoru radnje putnika mogu biti veoma razliite. Ipak,
od putnika se uglavnom trai da dostavi organizatoru putovanja
istinite i potpune podatke potrebne za organizovanje putovanja, a
posebno line podatke za pribavljanje prevoznih karata, rezervacija
smjetaja i potrebnih isprava za prelaz granice. Putnik je duan da
vodi brigu da njegove isprave i prtljaga ispunjavaju uslove predviene
propisima.
Ugovor o organizovanju putovanja moe prestati sporazumom
stranaka, ponitenjem i raskidom.
Organizator putovanja je odgovoran na osnovu ugovora.

113.2. Posredniki ugovor o putovanju

Ovaj ugovor je posebna vrsta ugovora o organizovanju putovanja, pa

se na njega primjenjuju pravila koja vae za ugovor o organizovanju
putovanja.
Posredniki ugovor o putovanju je ugovor kojim se posrednik
obavezuje da u ime i za raun putnika zakljuuje ugovore u oblasti
turizma, koji proizvode pravno dejstvo prema putniku, kako bi se
omoguilo putovanje ili boravak putnika u nekom mjestu, a putnik se
za to obavezuje platiti posredniku odgovarajuu nagradu.
Posrednik putovanja posreduje i zakljuuje odreene ugovore za
raun putnika. Okvir pravnih poslova koje putnik moe preduzeti
preko posrednika putovanja vrlo je irok i obuhvata niz imenovanih i
neimenovanih ugovora kojima je zajednika osobina to za predmet
imaju neku od usluga koja omoguava da se ostvari putovanje ili

70
boravak kao to su: ugovori o prevozu putnika, ugovori o hotelskim
uslugama, ugovor o kampovanju i sl. Istim ugovorom moe biti
ovlaen posrednik putovanja na pribavljanje organizovanog
putovanja odreenog organizatora putovanja, sa kojim e u ime i za
raun putnika zakljuiti ugovor o organizovanju putovanja. Posrednici
su specijalizovana lica u oblasti turizma.
Ovaj ugovor je neformalan. Posredniki ugovor o putovanju smatra se
zakljuenim kada se usaglase nalog i prihvat naloga, tj. kada su se
stranke sporazumjele koji ugovor treba da zakljui posrednik
putovanja u ime i za raun putnika i pod kojim uslovima. Posrednik
putovanja izdaje putniku potvrdu prilikom zakljuenja ugovora.
Potvrda o putovanju sadri podatke koji se odnose na putovanje,
adresu i oznake organizatora putovanja, oznake posrednika putovanja,
kao i podatak da on istupa u svojstvu posrednika. Ukoliko ne naznai
da istupa u svojstvu posrednika smatra se da se radi o organizatoru
putovanja.
Zakljuenjem posrednikog ugovora o putovanju izmeu putnika i
posrednika putovanja zasniva se obligaciono pravni odnos iz kojega
proizilaze meusobna prava i obaveze stranaka. Od posebnog je
znaaja obaveza posrednika putovanja da zakljui ugovore u ime i za
raun putnika, ijim se izvrenjem ostvaruje cilj ugovora, pravni
odnos obligaciono pravne prirode izmeu putnika i davaoca usluge.
Iz njega proizilaze obaveze za posrednika i to:
1. izdavanje potvrde o putovanju
2. postupanje po uputstvima putnika
3. savjesno i struni postupanje pri izboru treih lica
4. zatita prava i interesa putnika u skladu sa dobrim poslovnim
obiajima
5. davanje putniku potrebnih informacija
6. uvanje tajne iz privatnog ivota putniku
Obaveze putnika iz ovog ugovora su da isplati posredniku naknadu i
da mu da potrebna uputstva za izvrenje ugovora.

113.3 Ugovor o angaovanju ugostiteljskih kapaciteta ( alotmanu)

Ovaj ugovor zakljuuje se izmeu turistike agencije i ugostitelja.

Ugovorom o alotmanu obavezuje se jedna ugovorna strana ugostitelj
da u odreenom vremenu stavi na raspolaganje drugoj ugovornoj
strani turistikoj agenciji, odreeni broj leaja i odreeni turistiki
objekt, da prui ugovorene ugostiteljske usluge licima koja uputi
turistika agencija i da plati turistikoj agenciji ugovorenu proviziju,
dok se turistika agencija obavezuje da preduzima sve mjere radi
popunjavanja kapaciteta ugostiteljskog objekta u ugovorenom obimu i
da u utvrenim rokovima obavjetava ugostitelja da nije u mogunosti
popuniti ugostiteljske kapacitete, a isto tako da plati cijenu pruenih

71
usluga ukoliko je koristila angaovane ugostiteljske i hotelske
kapacitete.
Ovaj ugovor spada u formalne ugovore, jer po naem pozitivnom
pravu mora biti zakljuen u pismenom obliku. Obino se ovim
ugovorom stvara jedan dui poslovni odnos izmeu turistika agencije
i ugostitelja. Ako nita drugo u ugovoru nije navedeno u pogledu roka,
smatra se da je zakjluen na godinu dana. Pogodan je za masovni
turizam i dobija sve vei znaaj u praksi.
Iz ugovora o alotmanu proizilaze obaveze za turistiku agenciju i to:
1. da nastoji popuniti ugovoreni broj leajeva u odreenom
objektu, odnosno da obavijesti ugostitelja da to ne moe uiniti
2. da izda upuenim putnicima posebnu pismenu ispravu
3. da plati ugostitelju pruene ugostiteljske usluge
Putnika agencija je duna da nastoji popuniti ugovorene kapacitete,
odnosno na vrijeme obavijestiti da to nije u mogunosti da uradi.
Agencija je duna da na vrijeme obavijesti ugostitelja o rokovima
slanja gostiju: da mu poalje tzv. rooming listu. Ukoliko ne moe da
popuni kapacitete, duna je da u roku od 7-15 dana prije poetka
korienja usluga obavijesti ugostitelja da ne moe da popuni
ugovorene leajeve. Ako ne popuni ugovorene leajeve duna je da
ugostitelju nadoknadi tetu, koja obino iznosi 2/3 vrijednosti
neiskorienih usluga.
Putnika agencija koja je zakljuila ugovor sa putnikom, prije nego to
ga uputi ugostitelju duna mu je izdati turistiku uputnicu ili tzv.
vauer. Vauer je pismena isprava izdata od strane agencije, koja
sadri nalog ugostitelju da prui putniku usluge koje su navedene u
ispravi. Vauer sadri sljedee podatke: naziv putnike agencije i
ugostitelja, ugostiteljske usluge koje treba pruiti i ime putnika,
odnosno broj putnika, ako se radi o grupi. Isprava je nepresnosiva,
izdaje se putniku, a upuuje ugostitelju. Vauer kao isprava ima
viestruki znaaj, njime se dokazuje da je zakljuen ugovor, on je
nalog ugostitelju i isprava na osnovu koje se vri obraun pruenih
ugostiteljskih usluga.
S obzirom da je ugovor o alotmanu teretan ugovor cijena usluge je
bitan elemenat ugovra, o kojem stranke treba da se saglase. Cijena je
naknada koju dobija ugostitelj za ustupljeni leaj i druge ugostiteljska
usluge koje prui putniku. Visina cijene je utvrena po osobi dnevno, i
to po pravilu za pansion ili polupansion.
Osnovne obaveze ugostitelja iz ugovora o alotmanu su:
1. da putnikoj agenciji stavi na raspolaganje odreeni broj
leajeva u odreenom objektu
2. da prui upuenim putnicima ugostiteljske usluge
3. da plati putnikoj agenciji proviziju
Na osnovu ugovora o alotmanu ugostitelj se obavezuje da e staviti
putnikoj aganciji na raspolaganje odreeni broj leajeva u odreenom
vremenskom razdoblju. Ovu obavezu ugostitelja stranke u poslovnoj

72
praksi ugovaraju tako da ugostitelj stavlja na raspolaganje radi
korienja putnikoj agenciji odreeni broj leajeva sa naznakom vrste
i broja soba, njihovog kvaliteta i objekta sa naznakom kategorije u
kojima se nalaze. Ugostitelj ne moe mijenjati sadraj ili obim svoje
obaveze niti moe privremeno ili u cjelosti odustati od ugovora. Za sve
vrijeme trajanja ugovora obavezan je drati na raspolaganju putnikoj
agenciji ugovoreni broj leajeva.
Predmet ugovora su usluge ishrane i smjetaja koje je ugostitelj
obavezan pruiti putnicima. Ugostitelj je obavezan primiti, smjestiti i
rasporediti putnike po rooming listi putnike agencije, a ako nje
nema na nain upisan u vaueru. Usluge koje ugostitelj prua moraju
svojim kvalitetom odgovarati opisu u ugovoru.
Turistika agencija upuivanje putnika ugostitelju obavlja uz naknadu.
Ugostitelj je duan po ugovoru o alotmanu isplatiti putnikoj agenciji
poviziju. Visina provizije utvruje se u vidu postotka ugovorom.

114. UGOVOR O HOTELSKIM USLUGAMA

Ugovor o hotelskim uslugama je ugovor kojim se hotelijer obavezuje

da e privremeno pruiti gostu smjetaj i druge srodne ugostiteljske
usluge, a gost se obavezuje da e za to platiti naknadu. Kod ovog
ugovora kao ugovorne stranke javljaju se gost i hotelijer. Gost moe
biti svako fiziko lice, bez obzira na to da li je samo zakljuilo ugovor
ili je to za njega uinilo neko drugo fiziko ili pravno lice. Hotelijer
moe biti svako pravno ili fiziko lice koje je ovlaeno da se bavi
pruanjem usluga smjetaja i drugih srodnih dopunskih ugostiteljskih
usluga. Hotelijeri objavljuju kuni red kojim se utvruju u skladu sa
poslovnim obiajima, usluge, uslovi za njihovo pruanje i cijena.
Po svojoj pravnoj prirodi kuni red predstavlja opte uslove
postojanja i ponudu hotelijera. Zbog toga se ugovor smatra
zakljuenim kada hotelijer prihvati zahtjev gosta za smjeatj sa
odreenim datumom. Danas se u poslovnoj praksi ovaj ugovor
uglavnom zakljuuje izmeu odsutnih lica, pa se govori o ugovoru na
osnovu potvrene rezervacije. Za njega vai sve ono to je prethodno
reeno o zakljuivanju ugovora izmeu odsutnih lica. Zakljuenju
ugovora na osnovu rezervacije prethodi zahtjev za rezervaciju koju
upuuje gost hotelijeru. Zahtjev moe biti upuen pismeno, telefonom,
telefaksom, telegramom, teleprinterom i uvijek mora sadravati
naznaku o vrsti ugostiteljske usluge, vremenu poetka i prestanka
korienja usluga i adresu stranke. Ako gost nije odredio rok u kojem
hotelijer ima odgovoriti na zahtjev, smatra se da treba odgovoriti u
roku od 24 sata, ako je zahtjev upuen pismom, a ako je upuen
telegramom, telefaksom ili teleprinterom u toku istog dana kada je
primio zahtjev.Trokovi obavjetavanja padaju na raun gosta.
Hotelijer je duan prihvatiti zahtjev rezervacije u granicama svoji

73
raspoloivih kapaciteta. Ugovor je neformalan i smatra se zakljuenim
kada naruilac primi potvrdu o prihvatanju zahtjeva za rezervaciju.
Ako su stranke uslovile punovanost ugovora plaanjem avansa,
ugovor se smatra zakljuenim pod odlonim uslovom koji se ispunjava
uplatom avansa, ili podnoenjem dokaza o uplati.
Iz ugovora o hotelskim uslugama proizilaze obaveze za gosta
1. da se koristi uslugama prema odredbama hotelskog reda i
2. da plati hotelijeru ugovorenu cijenu
Gost je obavezan da se pri korienju sobe i prostorija namjenjenih
optoj upotrebi ponaa kao dobar gost. To znai da svojim
ponaanjem ne smije remetiti tiinu, red ili na bilo koji drugi nain
ometati druge goste u normalnom i uobiajenom korienju hotelskih
usluga. Potvrda ove obaveze daje hotelijeru pravo na otkaz ugovora.
Nadalje gost je duan da se slui sobom, panjom briljivog i urednog
ovjeka, a po prestanku ugovora da je preda u stanju u kojem je
primio. Uz to gost je duan da se pridrava odredaba hotelskih pravila
kojima se regulie nain i vrijeme korienja pojedinih usluga. Tako je
npr duan pri izlasku iz sobe ostaviti kljueva na recepciji uzimati
obroke hrane u odreeno vrijeme i sl.
Osnovna je obaveza gosta da plati cijenu za prueni smjetaj i druge
ugostiteljske usluge. Ako gost ne namiri cijenu smjetaja i ostalih
ugostiteljskih usluga hotelijer ima pravo retencije na stvarima gosta
radi obezbjeenja svojih potraivanja.
Iz ugovora o hotelskim uslugama proizilaze i obaveze za hotelijera i
to:

da prui smjetaj i druge srodne ugostiteljske usluge

da uva stvari gosta

da se stara o linosti gosta
Osnovna obaveza hotelijera je da prui gostu smjeaj u vrijeme i na
nain kako je ugovoreno. Ako je ugovorena soba bez posebnih
naznaka, hotelijer je ispunio svoju obavezu ako smjesti gosta u sobu
koja odgovara kategoriji hotelskog objekta. Kada je ugovorena soba sa
specifikacijom, hotelijer je duan smjestiti gosta u sobu ugovorenih
svojstava. Povreda te obaveze daje gostu pravo na naknadu tete.
Sadraj ugovora o hotelskim uslugama sadri u sebi i brojne druge
dopunske usluge ije ispunjenje treba da uini boravak gosta to
udobnijim i ugodnijim. Vrsta i broj ovih usluga variria od kategorije
hotela i sadraja ugovora.
Meu posebne vrste ugovora o ostavi Zakon o obligacionim odnosima
uvrstio je i ugostiteljsku ostavu, institut kojim je regulisana
odgovornost hotelijera za stvari gosta. Naime hotelijer i drugi
ugostitelji odgovaraju za nestatnak ili oteenje stvari koje su gosti
unijeli u njihove objekte. Hotelijer odgovara odgovara ogranieno do
odreene cifre. Meutim, zakonom je predviena i neograniena
odgovornost hotelijera i to u tri sluaja: 1. za tetu nanjetu stvarima
koje je gost predao na uvanje hotelijeru, 2. za tetu nanjetu stvarima

74
koje je hotelijer neopravdano odbio da primi na uvanje, 3. kada je
teta na stvarima nastala krivnjom hotelijera ili lica za koja on
odgovara. Hotelijer nee odgovarati za tetu nastalu na stvarima gosta
ako je ona nastala uslijed vie sile, uslijed nekog uzroka u samoj stvari,
ponaanjem gosta ili ako gost ne prijavi tetu im je otkrije.
Hotelijer je obavezan da se stara o linosti gosta. Obaveza staranja o
linosti gosta proizilazi iz prirode i svrhe ugovora o hotelskim
uslugama koje trae da kod pruanja smjetaja i drugih pripadajuih
usluga u prvom redu bude zatien fiziki integritet gosta. Naime,
usluge koje prima gost ne mogu biti istovremeno i izvor opasnosti za
njegov fiziki integritet. Iz ugovora proizilazi da je hotelijer duan da
gosta koji mu se povjerava okrui punom panjom i da mu prui
sigurnost i udobnost kako to iziskuje gostoprimstvo. Pri tome treba da
ispolji panju dobrog hotelijera.

115. UGOVORI O PREVOZI PUTNIKA I PRTLJAGA

Pod ugovorom o prevozu putnika smatra se jedna stranka - prevoznik,

obavezuje drugoj stranci naruiocu prevoza, putniku obezbjediti
prevoz do odreenog mjesta i na vrijeme, odreenim prevoznim
sredstvom i na nain predvien ugovorom, a putnik za izvrenu uslugu
prevoza plaa odgovarajuu naknadu, prevozninu.
Ugovor o prevozu putnika je posebno regulisan u naem pozitivnom
pravu prema vrsti saobraaja, pa otud i razliiti reimi pravnog
regulisanja u pojedinim granama. Ugovora o prevozu putnika prati i
prevoz prtaljaga, ali se prevoz prtljaga izdvaja posebnim naelima u
regulisanju odnosa, s obzirom da se radi o posebnom objektu prevoza
iako je to samo jedna od ugovorenih obaveza kod prevoza putnika.

115.1. Ugovor o prevozu putnika i prtljage morem i unutranjim

vodama

Ovim ugovorom brodar se obavezuje naruiocu prevoza da e izvriti

prevoz jednog ili vie putnika, a naruilac da e platiti brodaru
prevozninu.
Brodar je lice koje zakljuuje ugovor o prevozu, ili u ije se ime
ugovor zakljuuje. Naruilac je lice kojem se brodar obavezuje izvriti
prevoz. Najee je naruilac putnik, ali u praksi to moe biti i
turistika agencija.
Najvanija obaveza brodara iz ovog ugovora je da uva tjelesni
integritet putnika. Pod tim se misli da obezbjedi putniku minimum
konfora na brodu, da mu obezbjedi hranu i sl. Zakon o pomorskoj i
unutranjoj plovidbi propisuje dunost da izda putniku putnu kartu,

75
ako to putnik zahtjeva. Putna karta je dokaz da je ugovor o prevozu
zakljuen.
Putna karta u prvilu nije prenosiva, a moe glasiti na ime i na
donosioca. Putna karta na ime se ne moe prenjeti na drugo lice bez
pristanka brodara. Ne moe se prenjeti ni putna karta na donosioca,
ako je putovanje ve zapoelo, a brodar nije odobrio prenos.
Putnik ima pravo da se ukrca na brod i bez putne karte, ali je duan da
se javi zapovjedniku broda odmah nakon ukrcaja i da plati kartu od
luke ukrcaja do luke iskrcaja. Ukoliko ne postupi tako duan je platiti
dvostruki iznos putne karte. Visina prevoznine utvruje se ugovorom,
tarifama brodara ili poslovnim obiajima.
Putnik ima pravo da odustane od ugovora. Po naem zakonu mogue
su dvije situacije i to kada putnik samovoljno izjavi da odustaje od
ugovora i kada putnik odustane uslijed odreenih okolnosti koje se
odnose na zakanjenje poetka putovanja ili na njegov prekid koji
potraje due vrijeme.
U prvom sluaju, putnika ija putna karta glasi na ime ima pravo da
trai od brodara da mu vrati prevozninu, ako je o odustanku od
putovanja obavjestio brodara est sati prije poetka putovanja u
granicama jadranskog mora, odnosno tri dana prije, ukolko se radi o
putovanju van tih granica.
Putnik koji ima putnu kartu na donosioca ima pravo na povraaj
prevoznine bez obzira na granice plovidbe, ako je svoju namjeru da
odustane od putovanja saoptio brodaru sat prije poetka putovanja.
Brodar ima pravo da zadri 10 % prevoznine.
U drugom sluaju putnik ima pravo odustati od ugovora o prevozu uz
povrat prevoznine, uslijed odreenih okolnosti koje postoje na strani
brodara, odnosno ako putovanje ne zapone sat poslije vremena
odreenog ugovorom ili redom plovidbe ako se radi o putovanju u
granicama jadranskog mora, odnosno dvanaest sati ako se radi o
putovanju van tih granica. Ako u toku putovanja nastupi prekid koji
traje vie od dvanaest sati u granicama jadranskog mora, odnosno tri
dana van tih granica, putnik ima pravo, pod uslovom da nije kriv za taj
prekid Zahtjevati:
1. da ga brodar zajedno sa prtljagom preveze do mjesta odredita
ili
2. da ga brodar zajedno sa prtljagom vrati u polaznu luku i da mu
vrati prevozninu ili da odustane od ugovora i trai da mu
brodar vrati prevozninu,ili
3. da odustane od ugovora i trai da mu brodar vrati prevozninu
Putnik je duan traiti povraaj prevoznine u roku od tri dana i to u
pismenom obliku.
Brodar odgovara za tetu koja je nastala uslijed smrti ili tjelesne
povrede putnika, za oteenje, manjak ili gubitak prtljaga, kao i za
docnju u prevozu putnika i predaji prtljaga. Odgovornost brodara se
bazira na pretpostavljenoj krivici, to znai na samom postojanju tete.

76
S obzirom da se radi o pretpostavljenoj krivici, on se moe osloboditi
odgovornosti dokazom da je do tete dolo krivicom putnika, drugog
lica, uslijed sluaja ili vie sile. Brodar odgovara na osnovu
pretpostavljene krivice kada su smrt ili tjelesna ozlijeda putnika
nastala zbog sudara, nasukanja, eksplozije, poara ili mana broda. U
svim drugim sluaqjevima brodar odgovara na osnovu dokazane
krivice, to znai da oteeni putnik mora dokazati krivicu brodara. Po
naem Zakonu brodar moe ograniiti svoju odgovornost do granica
utvrenih zakonom. Pravo na ogranienje nema samo u sluaju ako se
dokae da je do tete dolo nemjerno ili krajnjom nepanjom brodara,
odnosno lica kojima se on u svom poslovanju slui.
Reeno je da prevoz prtljage predstavlja jednu od ugovornih obaveza.
Pod prtljagom se misli na svaku stvar koja se prevozi na osnovu
ugovora o prevozu putnika. Treba praviti razliku izmeu prtljage i
rune prtljage. Runa prtljaga je ona koju putnik nosi sa sobom. U
naem pravu pravi se razlika kod odgovornosti izmeu rune prtljage i
prtljage odnosno stvari koje je brodar primio na prevoz. Za runu
prtljagu vae ista pravila o odgovornosti koja vae za tjelesni integritet
putnika.
Prtljaga se predaje na uvanje brodaru u toku prevoza. Brodar je duan
na zahtjev putnika izdati prtljanicu, koja moe da glasi na ime i na
donosioca. Prtljanica je dokaz da je brodar primio prtljagu na uvanje
i prevoz. Nakon zavretka putovanja moe da se desi da se prtljag
izgubi, pa je brodar duan da ga uva na troak i rizik putnika ili da ga
preda na uvanje nekom treem licu. Brodar se moe osloboditi
odgovornosti ako dokae da se teta desila uslijed radnji ili propusta
putnika ili vie sile. I ovu odgovornost brodar moe ograniiti do
granica predvienih zakonom.

115.2. Ugovor o prevozu putnika eljeznicom

Pod ovim ugovorom misli se na ugovor u kojem se prevoznik

eljeznica obavezuje da uredno i na ugovoren nain preveze putnika
do odreene uputne stanice, a putnika da plati prevozniku odreenu
prevozninu za izvreni prevoz. Prevoznik je eljeznica, a putnik svako
lice koje na osnovu ugovora o prevozu ima pravo na prevoz, bez
obzira da li posjeduje voznu kartu, koja nije uslov za punovanost
ugovora o prevozu putnika eljeznicom, ve samo dokaz da je takav
ugovor zakljuen. U praksi se prevoz putnika eljeznicom najee
regulie zakonskom propisima, eljeznikim tarifama ili optim
uslovima poslovanja, koji moraju biti objavljeni na uobiajen nain.
Opta obaveza eljeznice je da primi putnika na prevoz i da sa njim
zakljui ugovor o prevozu. Od svoje obaveze eljeznica se moe
osloboditi samo ako ne posjeduje raspoloive kapacitete ili ako je
privremeno obustavljen eljezniki saobraaj. eljeznica na osnovu

77
zakona ne smije zakljuiti ugovor o prevozu sa licem koje boluje od
neke zarazne bolesti.
Takoe ima pravo da iskljui iz prevoza lice koje se ne pridrava
javnog reda, a nema obavezu da mu vrati prevozninu.
Osnovna obaveza eljeznice iz ovog ugovora ja da uredno i
blagovremeno preveze putnika do uputne stanice onom vrstom voza i
u onom razredu, kako je to objavljeno u redu vonje. U sluaju
rezervacije eljeznica je duna putniku obezbjediti oznaeno mjesto u
odreenom vozu prema redu vonje. Red vonje mora biti istaknut na
svakoj stanici.
Putnik ima pravo da odustane od ugovora i da zahtjeva da mu se vrati
prevoznina ako eljeznica ne otpone sa prevozom u vrijeme koje je
odreeno redom vonje ili ugovorom. Putnik ima pravo da na uputnim
stanicama prekida putovanje, za sve vrijeme vaenja putne karte, a
ukoliko nije iskoristio voznu kartu zbog prekida moe zahtjevati da mu
se srazmjerno vrati prevoznina, s tim to eljeznica moe zadrati 10
% srazmjernog dijela.
Ukoliko putnik bez svoje krivice u sluaju prekida putovanja, izgubi
vezu za prikljuak, ili zbog nedolaska voza bude sprijeen da produi
putovanje, ima pravo zahtjevati od eljeznice da ga prvim sljedeim
vozom preveze do uputne stanice ili da ga zajedno sa prtljagom
besplatno vrati u polaznu stanicu uz povrat prevoznine ili moe da
odustane od daljeg putovanja.
Osnovna obaveza putnika je da plati prevozninu eljeznici. Prevoznina
se odreuje ugovorom ili eljeznikom tarifom. U eljeznikom
saobraaju je pravilo da se prevoznina plaa unaprijed. Prevoznina je
cijena vozne karte i obaveza je svakog putnika da je pribavi prije
poetka putovanja, odnosno pri ulazu u voz ako polazna stanica nema
putniku blagajnu.
eljeznica je odgovorna za tetu koja nastane zbog smrti, oteenja
zdravlja ili povrede putnika, kao i za tetu zbog prekida putovanja i
zadocnjenja u prevozu. Da bi eljeznica bila odgovorna za tetu uslijed
smrti, oteenja zdravlja ili povrede putnika, zakonodavac pravi
razliku s obzirom da li je teta nastala za vrijeme ulaska putnika u voz,
dok se nalazio u vozu ili uslijed nekog vanjskog uzroka koji se nije
mogao ni predvidjeti ni izbjei. Samo u ovom posljednjem sluaju
eljeznica se moe osloboditi odgovornosti. eljeznica moe ograniiti
svoju odgovornost, osim u sluaju da je teta prouzrokovana namjerno
ili iz krajnje nepanje. U sluaju da je teta nastupila kao posljedica
prekida putovanja ili docnje u prevozu, eljeznica se moe osloboditi
odgovornosti ako dokae da teta nije nastupila njenim namjernim
ponaanjem ili krajnjom nepanjom. Putnik moe u roku od 15 dana
eljeznici podnijeti pismenu reklamaciju, ili u roku od 30 dana tubu
sudu, ako na reklamaciju ne dobije odgovor.
Putnik ima pravo na besplatan prevoz rune prtljage. eljeznica je
duna nadoknaditi putniku tetu zbog gubitka ili oteenja runog

78
prtljaga, ako je teta nastupila njenom krivicom. Moe se osloboditi
odgovornosti ako dokae da je teta prouzrokovana radnjom samog
putnika ili uslijed vanjskog uzroka koji se nije mogao ni predvidjeti ni
izbjei ni ukloniti. Ako teta nije prouzrokovana namjerno ili iz krajnje
nepanje eljeznica moe ograniiti svoju odgovornost od zakonskih
granica. Putnik je duan podnijeti reklamaciju eljeznici u roku od 30
dana od dana zavretka putovanja.

115.3. Ugovor o prevozu putnika u drumskom saobraaju

Pod ovim ugovorom misli se na ugovor kod kojeg se drumski

prevoznik obavezuje uredno i na ugovoren nain prevesti putnika do
odreenog mjesta, a putnika se obavezuje da plati prevozniku
odgovarajui naknadu, odnosno prevozninu za obavljeni prevoz.
S obzirom na to ko zakljuuje ovaj ugovor, da li direktno putnik ili
naruilac prevoza , razlikuju se dvije vrste ovog ugovora. Drumski
prevoz putnika regulie se optim uslovima poslovanja i tarifama
drumskog prevoznika koje moraju biti obavljene na uobiajen nain
kako bi putnik mogao sa njima biti upoznat.
Osnovna obaveza drumskog prevoznika je da primi na prevoz putnike
i da sa njima zakljui ugovor o prevozu. Ove obaveze se oslobaa ako
ne raspolae slobodnim mjestima. Drumski prevoznik je obavezan da
putnika uredno i blagovremeno preveze do odreenog mjesta. Da bi
putnik imao odreeno mjesto u prevoznom sredstvu treba da izvri
rezervaciju. Ako je izvrena rezervacija, a prevoznik nije obezbjedio
putniku odreeno mjesto, odgovara za naknadu tete, po optim
pravilima o naknadi tete. Drumski prevoznik je duan objaviti i
pridravati se reda vonje. Putnik moe da odustane od ugovora i prije
poetka putovanja, u domaem saobraaju dva sata prije, a u
meunarodnom est sati prije. Pripada mu pravo na povrat prevoznine
umanjene za 10 %, koji postotak pripada prevozniku.
U sluaju prekida putovanja, za koji nije odgovoran, putnik ima pravo
da zahtjeva da ga prevoznik svojim ili drugim pogodnim sredstvima
preveze do mjesta opredjeljenja, ili da zahtjeva da ga prevoznik u
primjerenom roku vrati na polazno mjesto i da mu vrati prevozninu, ili
da odustane od ugovora i da zahtjeva da mu prevoznik vrati
prevozninu. Osnovna obaveza putnika je da plati prevoznu kartu koja
se odreuje tarifama prevoznika ili ugovorom.

79
Drumski prevoznik je odgovoran putniku za tetu koja je nastala zbog
smrti, oteenja zdravlja ili povrede putnika, kao i za tetu zbog
prekida putovanja ili zadocnjenja.
Da bi drumski prevoznik bio odgovoran za tetu putnik mora da se
nalazi u vozilu, ili da je teta nastala za vrijeme ulaska ili izlaska iz
vozila. Prevoznik se moe osloboditi odgovornosti ako dokae da je
teta nastala kao posljedica neke radnje putnika ili vanjskog uzroka
koji se nije mogao ni izbjei ni predvidjeti ni otkloniti. Prevoznik ima
pravo da ogranii svoju odgovornost od zakonskog ogranienja, ako
tetu nije prouzrokovao namjerno ili iz krajnje napanje. Drumski
prevoznik odgovara i za tetu koja je nastala kao posljedica prekida
putovanja ili docnje u prevozu. Oslobaa se odgovornosti ako dokae
da za zadocnjenje nije kriv, jer je do njega dolo zbog uzroka koji nije
mogao otkloniti ni panjom dobrog strunjaka.
Kod drumskog prevoza nije bitno za odgovornost da li prevoz kasni u
polasku, vee zakanjenje u dolasku. Prevoznik moe ograniiti
odgovornost na dvostruku cijenu prevoznine, u sluaju da za
zakanjenje nije kriv. Prevoznik je uz putnika duan prevesti i prtljagu
koju mu je putnik dao na prevoz. Prtljag se prevozi uz naknadu ili bez
nje, ako je uraunata u voznu kartu. Prevoznik daje potvrdu o prijemu
prtljage na prevoz. Putnik je duan preuzeti prtlajg po zavretku
putovanja
uz prezentaciju potvrde. U sluaju da putnik ne preuzme prtljag,
prevoznik je duan na troak i rizik putnika uvati prtljag, ili ga dati
treem licu na uvanje. Za runi prtljag putnika prevoznik odgovara,
samo ako je teta nastupila njegovom krivnjom.

115.4. Ugovor o vazdunom prevozu putnika

Pod ovim ugovorom se podrazumjeva ugovor kod kojega se vazduni

prevoznik obavezuje da uredno i na ugovoren nain preveze putnika
od mjesta polaska do mjesta opredjeljenja, a putnik da plati prevozniku
odreenu prevozninu za izvreni prevoz. Kao naruilac prevoza moe
da se pojavi putnik ili turistika agencija.
Iz ugovora proizilaze obaveze vazdunog prevoznika i to:
1. da izvri prevoz putnika za vrijeme koje je odreeno ugovorom
ili redom letenja
2. da izda pojedinanu ili grupnu putnu kartu
Pravilo je da karta glasi na ime. Ona se ne moe prenositi na drugo lice
bez saglasnosti prevoznika. Putna karta slui kao dokazno sredstvo da
je ugovor zakljuen. Ona mora da sadri mjesto polaska i mjesto
opredjeljenja, vrijeme i datum polaska itd.
Putnik ima pravo da odustane od ugovora prije poetka letenja i to u
domaem saobraaju 24 sata, a u meunarodnom 48 sati. Vazduni
prevoznik mu je duan vratiti prevozninu umanjenu za 10 %. Putnik, u

80
posebno opravdanim sluajevima, moe da odustane od ugovora i u
toku izvrenja prevoza ili u kraem roku od navedenog.
U sluaju da se poetak letenja u domaem saobraaju odlae za vie
od dva sata, a u meunarodnom 4 sata, putnik moe odustati od
ugovora i zahtjevati da mu se vrati prevoznina, ili zahtjevati da ga
prevoznik svojim ili drugim vazduhoplovom preveze do mjesta
opredjeljenja. Ukoliko putnik ne odustane od ugovora zbog
zakanjenja, prevoznik je duan da mu na svoj troak obezbjedi hranu i
smjeatj za odmor najdue 24 sata. Prevoznik se oslobaa ove obaveze
ako je do odlaganja putovanja dolo uslijed akta upravne vlasti ili iz
razloga za koje je odgovarao putnik.

Vazduni prevoznik se moe osloboditi odgovornosti ako dokae da je

preduzeo sve mjere da se teta izbjegne ili da nije bio u mogunosti
preduzeti sve mjere. Inae moe ograniiti svoju odgovornost do
zakonskog ogranienja, osim ako je tetu prouzrokovao namjerno ili
grubom nepanjom.
Putnik ima pravo, bez posebne naknade, prevesti svoj runi prtljag. U
pogledu obima, dimenzija i teine runog prtljaga postoje svjetski
standardi i meunarodni poslovni obiaji. Opti uslovi poslovanja
sadre precizne podatke o tome to se moe smatrati runim prtljagom.
Vazduni prevoznik je odgovoran za runi prtljag, samo ako putnik
uspije dokazati da je do gubitka dolo krivicom prevoznika. Pravilo je
da putnik sam uva runi prtljag i u naelu prevoznik za njega ne
odgovara. Prevoznik moe ograniiti svoju odgovornost, ako do tete
na petljagu nije dolo namjerno ili krajnjom nepanjom.
U vazdunom prevozu treba razlikovati registrovani prtljag koji je
prevoznik duan primiti i o tome izdati potvrdu. Takav prtljag podlee
standardnim normama u pogledu teine i dimenzije.

116. UGOVOR O LIZINGU

Ugovorom o lizingu obavezuje se jedna ugovorna stranka davalac

lizinga da ustupi ugovorenu stvar na korienje i da obavi ugovorene
radnje u vezi urednog privrednog iskoriavanja te stvari drugoj
ugovornoj stranki primaocu lizinga, koja se obavezuje da za izvrenu
uslugu plati ugovorenu naknadu.
Ugovor o lizingu treba razlikovati od ugovora o zakupu, jer kod
ugovora o zakupu zakupodavac se po proteku ugovorenog roka zakupa
nikada ne liava svojine na zakupljenoj stvari, do to kod ugovora o
lizingu ne mora biti sluaj. Ugovor o lizingu treba razlikovati i od
ugovora o kupoprodaji, jer kod kupoprodaje dolazi do prenosa svojine,
dok to ne mora biti sluaj kod ugovora o lizingu.

81
Osnovni cilj ugovora o lizingu je da omogui primaocu lizinga da
privredno iskoriava stvar koja mu je potrebna.
U praksi postoje vie vrsta ugovora o lizingu, a moemo ih podjeliti na
osnovu sljedeih kriterija:
1. prema osobinama lizing objekta
2. prema trajanju ugovora o lizingu
3. prema poloaju u kojem se nalazi davalac lizinga
Prema osobinama lizing objekta treba razlikovati:
lizing potronih dobara (automobili, tv aparati i sl)
investicioni lizing
lizing upotrebljenih stvari
Prema poloaju davaoca lizinga treba razlikovati:
lizing preko lizing drutva
koncern lizing
proizvoaki lizing
proizvodno finansijski lizing
U naem pozitivnom pravu ovaj ugovor nije regulisan, pa se na njega
primjenjuju pravila iz graanskog prava i opte uzanse za promet
robom iz 54. Kod nas davalac lizinga moe biti samo privredno
preduzee. Primalac lizinga moe biti svako lice. Lizing stvar moe
biti svaka stvar koja se nalazi u prometu i koja se moe ustupiti
drugome na korienje.
Iz ovog ugovora proizilaze odreene obaveze za davaoca lizinga i to:
da postupa kao svjestan i uredan privrednik
da ustupa privredno korienje lizing objekta
da uredno odrava objekt lizinga i
da prenese svojinsko-pravna ovlaenja na primaoca lizinga
Iz ugovora proizilaze i obaveze primaoca lizinga, i to:
plaanje lizing rate (ugovorene naknade)
obaveza u pogledu iskoriavanja lizing objekta
omoguavanje kontrole davaoca lizinga
povraaj lizing objekta po proteku ugovorenog roka
Ovaj ugovor prestaje urednim ispunjenjem obiju stranaka. Takoe
moe prestati i prenosom svojine na primaoca lizinga ili jednostranim
raskidom ugovora od strane davaoca lizinga zbog neodgovarajueg
iskoriavanja lizing objekta ili neurednog plaanja lizing rate.

117. UGOVOR O KNOW-HOW

Ugovorom o know-how obavezuje se jedna ugovorna strana da

prenese znanja i iskustva u pogledu tehnike i tehnologije, kao i
poslovna i finansijska iskustva i znanja na drugu ugovornu stranu, a
druga ugovorna strana se obavezuje da za to plati naknadu, kao i da
znanja i iskustva steena na osnovu ovog ugovora uva po principima
uvanja poslovne tajne.

82
Ugovor o know-how je tvorevina autonomnog privrednog prava, tako
da ga zakonski propisi direktno ne reguliu, ve kao izvor slue
adhezioni i tipski ugovori i opti uslovi poslovanja. Inae ovaj ugovor
se najprije pojavio u SAD, a u Evropi se poeo zakljuivati u veem
obimu tek poslije drugog svjetskog rata.
Odnosi koji se reguliu ovim ugovorom su vrlo sloeni pa se za
njegovo zakljuivanje najee trai pismena forma.
Ugovorom o know-how mogu se prenjeti tehnika, poslovna i
finansijska znanja i iskustva. Bitno je da se zakljuivanjem ugovora
stie pravo upotrebe tueg znanja i iskustva. Na taj nain moe da se
pojaa konkurentnost na tritu.

118. UGOVOR O FAKTORINGU

Ugovorom o faktoringu vri se realizacija knjigovodstvenih

potraivanja od strane banaka. To je zapravo prodaja potraivanja
banci od strane privrednih preduzea, nakon koje prodavac nema vie
nikakvih ovlaenja poslije prodatih potraivanja. Osnovni smisao
zakljuivanja ovog ugovora je da se malim privrednim preduzeima
odmah obezbjede potrebna gotova novana sredstva, jer se
ostvarivanje potraivanja moe ostvariti u relativno duem
vremenskom periodu u kojem je uvijek prisutan rizik naplate
potraivanja. Ovaj ugovor predstavlja samostalan bankarski posao.
Ugovor o faktoringu javio se u bankarskoj teoriji i praksi SAD krajem
devetnaestog vijeka, odakle se poeo primjenjivati i u Evropi
posljednje dvije decenije. Prvobitni oblik faktoringa javlja se u SAD
kao komisiona prodaja evropskih, ili bolje reeno engleskih
proizvoaa tekstila. Ameriki uvoznik je kao faktor, pored komisione
prodaje uvezene robe iz Evrope obezbjeivao u svoje ime, a za raun
evropskog komitenta realizaciju potraivanja prema amerikim
kupcima tekstila na veliko i malo. Kasnije se posao faktoringa javlja i
u svim drugim privrednim djelatnostima i nije vie specifian samo za
tekstilnu industriju. Na taj nain faktoring je iz oblika poslovne
saradnje prerastao u poseban sistem sa privrednim i pravnim
obiljejima.
Faktoring posao je tvorevina autonomnog privrednog prava, ili bolje
reeno autonomnog bankarskog prava. Najvaniji izvor prava za
faktoring posao su opti uslovi poslovanja faktoring drutava.
Postoje dvije osnovne vrste faktoring posla:
1. pravi faktoring posao
2. kvazi faktoring posao

83
Kod pravog faktoring posla ostvaruju se tri osnovne privredne funkcije
faktoringa i to:
1. del credere funkcija ili funkcija osiguranja kredita
2. usluna ili upravljaka funkcija
3. funkcija finansiranja
Del credere funkcija omoguava prodavcu robe da se oslobodi rizika
nemogunosti naplate prodajne cijene za isporuenu robu. Ova
funkcija omoguava komitentu faktora da ugovara sa kupcem plaanje
kupovne cijene u odreenom vremenskom periodu poslije isporuke
robe, jer tako poto faktorov komitent lake pronalazi kupca, kupci
esto od prodavca ili trgovca zahtjevaju kratkoroni kredit, koji moe
da da samo faktor.
Usluna funkcija, tj funkcija pruanja strunih usluga u pogledu
ostvarivanja potraivanja prema treim licima, sastoji se u nizu
uslunih djelatnosti faktora u pogledu evidentiranja, knjienja,
bilansiranja i realizacije prenjetih potraivanja faktorovog komitenta
na faktora. Uslunom funkcijom faktorov komitent se oslobaa
obavljanja niza strunih poslova koji su esto propisani zakonom. Na
ovaj nain posao je do kraja pojednostavljen za faktorovog komitenta,
jer se cjelokupno poslovanje ostvaruje na nain da se za svaku
isporuenu robu zaduuje tekui raun faktora, tj konto faktora. Faktor
obavlja grupisanje potraivanja prema uplati na kontu, prema vremenu
dospjelosti, prema dunicima, prema vrsti robe i sl.
Funkcija finansiranja se sastoji u tome da faktor finansira svog
komitenta do visine ugovorenih prodajnih cijena isporuene robe i to
od trenutka isporuke robe pa do trenutka realizacije potraivanja
prema treim licima.
Kod kvazi faktoring posla se ne ostvaruju sve tri osnovne privredne
funkcije faktoringa, ve samo jedna ili dvije.
Posao faktoringa je vrlo povoljan oblik poslovne integracije i zbog
toga ga treba stimulisati, iako kod nas jo uvijek nisu u punoj mjeri
afirmisani pojavni oblici ovog posla.

119. UGOVOR O ININJERINGU

Ugovor o ininjeringu je ugovor kojim se reguliu odnosi prilikom

izgradnje kompletnih objekata i isporuke kompletne opreme za te
objekte, kao i prenos znanja i iskustva u vezi upotrebe i funkcionisanja
opreme.
U pravnoj teoriji je sporno da li je ugovor o ininjeringu samostalan
posao robnog prometa ili se radi o kombinaciji veeg broja postojeih
ugovora, prvenstveno ugovora o graenju i ugovora o kupoprodaji. S
obzirom da u poslovnoj praksi ovaj ugovor dobija sve vei znaaj,
javljaju se i standardni i tipski ugovori, to se on esto odreuje i

84
posebnim propisima, iako do sada ni u jednom zakonskom propisu
ugovor o ininjeringu nije posebno regulisan.
Pod pojmom ininjeringa podrazumjeva se izrada investicionog
programa, izrada investicione tehnike dokumentacije, graenje
investicionog objekta, nabavka investicione opreme i stavljanje
izgraenog objekta u pogon. Ugovorom o ininjeringu izvoa radova
u poslovnoj praksi preuzima i druge obaveze, kao npr obavezu
osposobljavanja kadrova za upotrebu izgraenog objekta i postrojenja,
obavezu nadzora tehnoloko-tehnikog procesa za odreeno vrijeme
itd.
Ugovor o ininjeringu se u praksi uvijek mora zakljuiti u pismenoj
formi da bi proizvodio pravno dejstvo, s obzirom na sloenost odnosa
koji iz njega proistiu, kao i zbog velike vrijednosti predmeta ugovora
i trajnosti ugovornih odnosa.

120. UGOVOR O FRANIZMU

Ugovorom o franizmu obavezuje se jedna ugovorna strana-davaoc

franizinga da vri periodine isporuke i pojedine privredne usluge,
kao i da prenese svoje znanje i iskustvo u proizvodnji i poslovanju na
drugu ugovornu stranu primaoca franizinga, a druga ugovorna
strana se obavezuje da isplati naknadu za izvrene usluge. S obzirom
da se zakljuenjem ovog ugovora stvara dua poslovna saradnja, on se
u praksi uglavnom zakljuuje u pismenoj formi.
Ovaj ugovor se najprije javio u poslovnoj praksi SAD, a kasnije se
prenio i u Evropu. Njime se ostvaruje poseban oblik poslovne
integracije koja je zasnovana na standardnim uslugama i na posebnom
nainu standardizovanja robe. Davalac franizinga osposobljava
primaoca franizinga za obavljanje utvrene poslovne tehnologije.
Primalac franizinga obino ustupa davaocu franizinga ugovoreni
procenat ostvarenog prometa ili ostvarene dobiti kao nagradu.
Ugovor o franizingu je vrlo pogodan za mala trgovinska preduzea jer
ih davalac franizinga svojim znanjem, iskustvom, isporukama i
uslugama ini konkurentnijim na tritu sa veim i jaim trgovinskim
preduzeima. Davalac franizinga na ovaj nain iri svoju poslovnu
mreu.
Kod ovog ugovora je bitno da se radi o davanju standardne usluge i o
prodaji standardnih proizvoda, a da bi se to ostvarilo dolazi do prenosa
znanja, iskustva i osposobljavanja kadrova za ostvarivanje osnovne
privredne funkcije i stvaranje posebne vrste poslovne integracije.
Postoje dvije osnovne vrste ugovora o franizingu i to:
1. robni franizing kod kojega je bitno da se ostvaruje ugovoreni
nain prodaje standardizovane robe. Na osnovu ovakvog

85
 ugovora stie se iskljuivo pravo prodaje odreenih proizvoda
na odreenom tritu
2. Poslovni franizing kod kojega se daju standardizovani nain
poslovanja i pruaju standardizovane usluge
Ugovor o franizingu je tvorevina autonomnog privrednog prava i u
praksi je regulisan optim uslovima poslovanja davaoca franizinga.

121. UGOVOR O LICENCI

Ugovorom o licenci obavezuje se jedna ugovorna strana, davalac

licence da drugoj ugovornoj strani, sticaocu licence, ustupi u cjelini ili
djelimino, pravo iskoriavanja pronalaska, tehnikog znanja i
iskustva, iga, uzorka ili modela, a druga ugovorna strana, sticalac
licence, preuzima obavezu da za to plati davaocu licence ugovorenu
naknadu.
U naem privrednom pravu ugovor o licenci spada u imenovane
ugovore jer je regulisan Zakonom o obligacionim odnosima iz 1978.
Ovo je jedan od rijetkih ugovora u privredi koji spada u formalne
ugovore, jer zakon za njegovu valjanost predvia da bude zakljuen u
pismenoj formi.
Ovim ugovorom stvaraoci ekonomski iskoriavaju rezultate svog
stvaralatva jer su njime regulisani odnosi izmeu stvaraoca i subjekta
koji privredno iskoriava pronalaske stvaraoca. Jako je vano da se
ovim ugovorom moe prenositi iskoriavanje prava industrujske
svojine, a ne samo patenata i drugih oblika pronalazaka. Najei oblik
ugovora o licenci sadri obavezu prenosa i omoguavanje
iskoriavanja zatienog pronalaska.
Postoje razni oblici stvaralatva, a takoe su raznovrsna i pravna
pravila kojima se ostvaruje pravna zatita stvaralatva u pojedinim
dravama. Meutim ipak su uglavnom dva najosnovnija oblika zatite
stvaralatva i to zatita pronalazaka i tehnikih unapreenja i zatita
autorskih prava. Ugovorom o licenci pravno se regulie iskoriavanje
tehnikih unapreenja i pronalazaka, dok se autorska prava najee
pravo reguliu putem izdavakog ugovora.
Ugovor o licenci se zakljuuje izmeu davaoca licence koji je najee
sam stvaralac tj fiziko lice i sticaoca licence koji je najee privredni
subjekt, a moe biti ili pravno ili fiziko lice. Sticalac i davaoc licence
mogu takoe biti i strana lica. Kako bi se ovaj ugovor, a i zatita
uopte to bolje ostvarila, osnovan je Evropski patentni zavod sa
sjeditem u Minhenu.
U pravnoj teoriji postoji vei broj kriterijuma na kojima se zasnivaju
pojedine vrste ugovora o licenci. Moemo poi od unutranjeg robno-
novanog prometa u kojem ugovor o licenci moe biti prostorno
ogranien, ili neogranien. Kada je prostorno ogranien treba voditi
rauna da se tima ne naruavaju propisi o jedinstvenom

86
jugoslovenskom tritu. Prostorno ograniena mogunost
iskoriavanja predmeta licence postoji samo ako je tako izriito
ugovoreno. Najee je prostorno neograniena, u kom sluaju se
odnosi na cijelu teritoriju nae zemlje. Ako nita nije ugovoreno u
pogledu teritorije, smatra se da je ona neograniena.
Iskljuiva licenca postoji kada je ugovorom o licenci sticalac stekao
iskljuivo pravo iskoriavanja predmeta licence. Iskljuiva licenca se
mora uvijek izriito ugovoriti, jer se u suprotnom nee smatrati
takvom. Iskljuiva licenca nai da predmet licence moe jedino da
koristi sticalac licence, iskljuujui pri tome iz mogunosti korienja
ak i davaoca licence.
Pojedine vrste ugovora o licenci se mogu utvrivati u pogledu obima
prenjetih ovlaenja iskoriavanja predmeta licence. Najee se ne
prenose, ili se ne mogu prenjeti sva ovlaenja u pogledu predmeta
licence, jer to mogu biti i pojedina lina i neprenosiva ovlaenja.
Uvijek se pretpostavlja da se prenosi samo onaj obim ovlaenja u
pogledu iskoriavanja predmeta licence koji je izriito ugovoren. Ono
to nije ugovorom prenijeto na sticaoca licence i dalje predstavlja skup
ovlaenja davaoca licence.
Pravilo je da se ugovorom o licenci moe prenjeti iskoriavanja
patentiranog pronalaska, uzorka ili modela, samo u roku trajanja
zakonske zatite tih prava. Meutim u okviru tog roka ugovor o licenci
moe sadravati prenos iskoriavanja predmeta licence za ugovorom
predvieno krae vrijeme. Inae ugovor o licenci moe biti vremenski
ogranien ili neogranien, ali i kada je neogranien u sutini je
ogranien na vrijeme trajanja zakonske zatite predmeta licence.
Moe da postoji i podlicenca u sluaju da sticalac licence prenese
steena ovlaenja na drugo lice. Podlicenca postoji samo ako je
izriito ugovorena. Inae, podlicenca se pretpostavlja kod iskljuive
licence, osim ako nije izriito suprotno ugovoreno. U svakom sluaju
za davanje podlicence potrebna je dozvola davaoca licence. Ugovor o
podlicenci se zakljuuje izmeu prethodnog sticaoca licence i novog
sticaoca licence. U pravilu izmeu novog sticaoca licence i davaoca
licence ne postoji nikakav pravni odnos.
Ugovor o licenci je dvostrani ugovor, pa iz njega proistiu obaveze i
prava za obje ugovorne strane na nain da to je za jednu stranu pravo
za drugu je obaveza i obratno. Obaveze davaoca licence iz ugovora o
licenci su:
1. obaveza prenosa iskoriavanja predmeta licence
2. obaveza davanja potrebnih uputstava i obavjetenja
3. obaveza garantovanja iskoriavanja predmeta licence
Osnovna ugovorna obaveza je obaveza prenosa iskoriavanja
predmeta licence, jer se ispunjenjem ove obaveza ostvaruje ekonomski
cilj zbog kojega je sticalac licence i zakljuio ugovor.
Davalac licence mora preduzeti sve potrebne mjere radi omoguavanja
ekonomskog iskoriavanja predmeta licence. U praksi se to svodi na

87
davanje potrebnih uputstava i obavjetenja u pogledu predmeta
licence.
Obaveze sticaoca licence iz ugovora o licenci su:
1. obaveza da iskoriava predmet licence kako je to ugovoreno
2. obaveza isplate naknade
3. obaveza u pogledu podnoenja izvjetaja
Sticalac licence na osnovu ugovora o licenci stie ovlaenje
iskoriavanja predmeta licence na ugovoreni nain, u ugovorenom
obimu i u ugovorenim granicama.
Ugovor o licenci spada u teretne ugovore, jer se uvijek zakljuuje uz
naknadu. Ovo je jako vano jer se naknada pretpostavlja i onda kada
nije izriito ugovorena. Naknada se odreuje na osnovu poslovnih
obiaja, posebno visina, vrijeme i nain isplate i sl.
Sticalac licence iskoriava predmet licence koji pripada drugome i
zbog toga ga mora obavjestiti o iskoriavanju izvjetajima, koji su
posebno vani zato to se njima provjerava ispravno iskoriavanje
predmeta licence.
Ugovor o licenci najee prestaje ispunjenjem ugovornih obaveza od
strane davaoca i sticaoca licence. U sluaju da je ugovor zakljuen na
odreeno vrijeme, on prestaje istekom ugovorenog vremena. Nadalje
ugovor moe prestati jednostranom izjavom volje davaoca i sticaoca
licence, ako nita nije ugovoreno. Takoe do prestanka ugovora o
licenci moe doi u sluaju prestanka davaoca ili sticaoca licence.

122. UGOVOR O GRAENJU

Ugovorom o graenju stvara se osnovna obaveza jedne ugovorne

strane izvoaa radova, graevinara, da izgradi odreeni graevinski
objekt ili da izvri odreene graevinske radove drugoj ugovornoj
strani, a druga ugovorna strana, naruilac gradnje investitor se
obavezuje da obavi sve radnje kojima se omoguuje izvrenje
graevinskih radova i da za izvrene radove plati izvoau radova
odreenu cijenu. Izgradnja graevinskog objekta ili samo odreenih
graevinskih radova i plaanje cijene za izvrene radove su bitni
elementi ovog ugovora. Meutim, pored tih elemenata postoji niz
drugih nebitnih elemenata koji prizilaze iz zakonskih propisa.
Sredstva za izgradnju graevinskog objekta i investicioni program
obezbjeuje naruilac radova, ali postoje i takvi ugovori koji
predviaju da je to obaveza izvoaa radova. Vrlo blizak ugovoru o
graenju je ugovor o projektovanju. U praksi su esti sluajevi da se
na osnovu ugovora o graenju izvoa radova obavezuje da pored
graevinskih radova napravi i odreene projektantske usluge. U praksi
kod ovih ugovora poseban znaaj imaju opti uslovi poslovanja
graevinskih preduzea i standardni ugovori. Poseban znaaj imaju
meunarodni opti uslovi za izvoenje graevinskih radova iz 1957.

88
Ugovor o graenju je veoma sloen posao robnog prometa. U ovom
poslu uestvuje veliki broj lica sa razliitim stepenom ovlaenja i
odgovornosti. Postoji vie vrsta ugovora o graenju. Oni se dijele po
graevinskom objektu koji se gradi ili po vrsti graevinskih radova.
Tako postoji ugovor o izgradnji stambenih zgrada, ugovor o izgradnji
objekata drutvenog standarda, ugovor o izgradnji poslovnih zgrada,
ugovor o izgradnji fabrikih hala i sl. S obzirom na vrstu graevinskih
radova moe biti ugovor o vrenju graevinskih radova u uem smislu,
rudarski radovi, geoloki radovi, instalacioni, montani i sl. Meutim,
od pravnog znaaja je razlikovanje ugovora po tome da li izvoa
radova prihvaa obavezu izvrenja pripremnih radnji i prethodnih
radnji ili ne, u kom sluaju je to obaveza naruioca radova. Pripremni
radovi su oni koje je potrebno izvesti radi izgradnje investicionog
objekta, i to ili prije poetka graenja ili u toku graenja. Ugovori o
graenju mogu se razlikovati i prema nainu utvrivanja cijene za
graevinske radove. Cijene se odreuju na dva naina i to: na osnovu
jedininih cijena po vrsti i koliini radova, koje se utvruju definitivno
tek poslije izvrenih graevinskih radova, i na paualan nain.
Paualna cijena se odreuje unaprijed i odnosi se samo na ugovorene,
a ne i na naknadne radove. To je ugovor o graenju sa tzv klauzulom
pod kljuem, jer se simboliki ukazuje da se cijena odnosi na sve
radove koji prethode predaji kljuava naruiocu.

122.1 Zakljuenje ugovora o graenju

Da bi dolo do zakljuenja ugovora o graenju mora da se obavi niz

radnji administrativno pravnog karaktera. Investitor mora prethodno da
pribavi odobrenje za graenje, tj graevinsku dozvolu, potrebna
finansijska sredstva za graenje, da obezbjedi tehniku dokumentaciju
i sl. U naem pravu se insistira na tome da su sredstva za gradnju u
potpunosti obezbjeenja. Ustupanje izgradnje se najee vri preko
javnog nadmetanja. Javno nadmetanje je obavezno kada se radi o
javnim radovima. Uslove za ustupanje izgradnje propisuje investitor.
Oglas o javnom nadmetanju, odnosno prikupljanju ponuda se mora
objaviti. U oglasu je naznaen rok za slanje ponuda i visina kaucije za
uestvovanje na nadmetanju, ako se ona trai. Kaucija obino iznosi
10% vrijednosti investicionog objekta. O javnom nadmetanju se vodi
zapisnik kojega potpisuju lanovi komisije i prisutni ponuai.
Ukoliko javno nadmetanje ne uspije, onda se vri prikupljanje ponuda.
To je u stvari ogranieno nadmetanje koje je mnogo jeftinije.
Ugovor o graenju je jedan od rijetkih formalnih ugovora robnog
prometa, jer da bi bio pravno valjan mora biti zakljuen u pismenoj
formi. Ugovor se smatra zakljuenim kada se stranke usaglase o
bitnim elementima i to potpiu.

89
122.2. Obaveze izvoaa radova iz ugovora o graenju

Obaveze izvoaa radova su administrativno pravne i imovinsko

pravne prirode. S obzirom da su obaveze admonistrativno pravne
prirode detaljno regulisane zakonima, njih ne treba detaljno regulisati
ugovorom, kao to je to sluaj sa imovinsko pravnim obavezama.
Obaveze izvoaa radova su da prilikom izvoenja radova postupa sa
panjom dobrog privrednika, da obavi sve radove koji su predvieni
ugovorom i to na nain odreen ugovorom, da obavjetava naruioca
radova o svim znaajnim dogaajima prilikom izvrenja ugovorenih
radova, da se pridrava rokova za izvrenje radova, da vodi
odgovarajue knjige graenja objekta, da obezbjedi gradilite i da
osigura gradilite, da kontrolie kvalitetnost upotrebljenog materijala,
plaanje ugovorne kazne ako uredno ne izvri u predvienom roku
graevinske radove i da preda objekat investitioru.
Prava izvoaa radova su da zahtjeva od investitora blagovremeno i
uredno obavljanje svih zakonskih i ugovornih radnji kojima investitor
omoguava izvoau radova obavljanje graevinskih radova, pravo na
ugovorenu cijenu, pravo da zahtjeva od naruioca radova da sprovede
nadzor nad izvrenjem graevinskih radova.
Najei nain prestanka ugovora o graenju je ispunjenje ugovora.
Do prestanka ugovora moe doi i na osnovu naknadnog sporazuma
stranaka ili zbog nemogunosti ispunjenja koje moe biti
prouzrokovano prirodnim dogaajima, ekonomskim smetnjama ili
zabranom dalje gradnje.

90
 GLAVA 10. INDUSTRIJSKA SVOJINA

123. PRAVO INDUSTRIJSKE SVOJINE

Pod industrijskom svojinom misli se na pravo pronalazaa da

iskljuivo primjenjuje i iskoriava svoj pronalazak, pravo pronalazaa
uzoraka i modela stvorenih za oblikovanje industrijskih proizvoda da
primjenjuje i iskoriava svoj uzorak i model i pravo fabrikih i
trgovakih igova, tj pravo fabrika da svoje proizvode, odnosno robu
oznaavaju odreenim igom radi razlikovanja od robe drugih
preduzea. Prema tome, pod pravom industrijske svojine
podrazumjeva se pronalazako pravo, pravo uzorka i modela, pravo
fabrikih i trgovakih igova i zatita firme.
Sam naziv industrijska svojina potie iz francuskog prava. Prvi put je
upotrebljen u Pariskoj konvenciji o zatiti industrijske svojine 1833.
Konvencija je novelirana 1900, 1911, 1934 i 1967. Jugoslavija je
ratifikovala 1974.

124. POJAM PRONALASKA

Prema zakonskoj definiciji, pronalazak predstavlja novo rjeenje

odreenog tehnikog problema koji se moe primjeniti u industrijskoj
ili kojo drugoj privrednoj djelatnosti.
Da bi pronalazak uivao zakonsku zatitu, mora da odgovara
zahtjevima koje zakon postavlja. On prije svega:
1. mora da je nov
2. mora da predstavlja izvjesno rjeenje odreenog tehnikog
problema i
3. mora da je primjenjiv u industrijskoj ili kojoj drugoj privrednoj
djelatnosti
Od pronalaska valja razlikovati nauno otkrie koje se ne moe zatiti
ti patentom. Nauno otkrie je utvrivanje nekih postojeih, a do tada
nepoznatih zakonitosti. Otkrivanje ljekovitog dejstva nekog lijeka je
nauno otkrie, a nain njegove industrijske proizvodnje u vidu robe je
pronalazak. Smatrae se da je pronalazak nije nov ako je prije
donoenja njegove prijave radi zatite bio:
1. u zemlji ili inostranstvu putem tampe ili na drugi nain
objavljen i opisan tako da su ga strunjaci mogli upotrebiti
2. u zemlji isti pronalazak javno upotrebljavan, izlagan ili
prikazivan, da su ga strunjaci mogli upotrebiti i ako je

91
 3. u zemlji ili inostranstvu bio izdat ili data zatita u drugom
obliku za isti pronalazak.

124.1. Zatita pronalaska

Pronalasci se zatiuju patentom. Podnoenjem prijave radi dobijanja

patenta, odnosno izdavanjem patenta stiu se prava koja se utvruju
zakonom. Prijavljeni ili patentom zatieni pronalazak moe se
iskoriavati pod uslovima koji su predvieni u zakonu i u skladu sa
propisima kojima se regulie pravo na proizvodnju i stavljanje
proizvoda u promet. Pod iskoriavanjem pronalaska podrezumjevaju
se njegova primjena u proizvodnji i putanje u promet predmeta
izraenih prema prijavljenom, odnosno patentom zatienom
pronalasku, kao i svaka druga upotreba pronalaska u privredne svrhe.
Pravo na iskoriavanje prijavljenog ili zatienog pronalaska pripada
prijaviocu, odnosno nosiocu patenta. Druga lica mogu iskoriavati
pronalazak samo na osnovu ugovora ili prinudne licence, ili ako je
patent oduzet ili eksproprisan. Za iskoriavanje pronalaska stvorenog
u organizaciji vae posebne odredbe.

124.2. Zatita pronalaska u inostranstvu i iz inostranstva

Zatitu pronalaska u inostranstvu jugoslovenski graani, organizacije i

graanska pravna lica mogu traiti samo ako prethodno u zemlji
podnesu prijavu radi dobijanja patenta. Pronalasci inostranih zemalja
uivaju u pogledu zatite pronalazaka ista prava koja po naem zakonu
pripadaju jugoslovenskim graanima ako to proizilazi iz
meunarodnih ugovora i konvencija ili iz primjene naela uzajamnosti.
Postojanje uzajamnosti dokazuje lice koje se poziva na uzajamnost. U
postupku pred jugoslovenskim sudovima i organima uprave pripadnici
inostranih zemalja ostvaruju prava iz naeg zakona preko
punomonika koji je jugoslovenski dravljanin i koji se bavi
zastupanjem u vidu zanimanja. Pojedine drave su donijele, neke prije,
a neke poslije zakone kojima su regulisale pitanje prava pronalazaa, tj
pitanje industrijske svojine. Tako je nastao pokuaj da se ovo pitanje
jednoobrazno regulie u meunarodnim razmjerama, odnosno da se
pristupi unifikaciji prava industijske svojine. Izmeu tih 11 potpisnika
nalazila se i ondanja Srbija. Konvencija Pariske unije od 20. marta
1883 godine za zatitu industijske svojine revidirana je u Briselu 14
decembra 1900. godine, u Vaingtonu 2 juna 1911 godine, u Hagu 6
novembra 1925 godine, u Londonu 2 juna 1934 godine, u Lisabonu 31
oktobra 1958 godine. Sredinom 1967 godine u tokholmu je odrana
diplomatska konferencija radi osnivanja nove svjetske organizacije za
cjelokupnu intelektualnu svojinu (industrijsku svojinu i autorsko

92
pravo). Osnovana je Meunarodna unija za zatitu industrijske svojine
i sjedite joj je u enevi.

124.3. Pronalazak vie pronalazaa

1. Ako je isti pronalazak stvorilo vie lica nezavisno jedno od

drugog, pravo na patent pripada prvom podnosiocu prijave. To
znai da ostali pronalazai, i ako su i oni nezavisni autori
pronalaska, ne mogu vie traiti zatitu za svoj pronalazak niti
svoj pronalazak iskoriavati.
2. Ako je pronalazak stvoren zajednikim radom, iskustvom i
praksom u organizaciji, pa nije mogue utvrditi odreeno lice
kao pronalazaa, pravo na patent pripada organizaciji u kojoj je
pronalazak stvoren. Pronalaza koji u prijavi nije oznaen,
moe, u toku postupka za izdavanje patenta ili kad patent bude
izdat, traiti da njegovo ime bude oznaeno u registru patenata,
ispravi o patentu, patentnom spisu i u objavi o izdaavanju
patenta. U sluaju spora odluuje sud.

124.4. Pronalasci storeni u organizacijama

O pronalasku stvorenom u organizaciji i o njegovim bitnim tehnikim

odlikama pronalaza je duan bez odlaganja pismeno obavjestiti
organizaciju. Organizacija je duna bez odlaganja pismeno potvrditi
pronalazau prijem njegovog obavjetenja. Pronalaza i organizacija
duni su uvati tajnost pronalaska do podnoenja prijave radi
dobivanja patenta. Uzajamna prava i obavze pronalazaa i organizacije
u kojoj je stvoren pronalazak ureuju se ugovorom. Ako do
zakljuenja ugovora ne doe ili ako ugovorom nije drugaije
odreeno, pravo na dobivanje patenta pripada pronalazau.
Organizacija je duna u roku od tri mjeseca od dana primljenog
obavjetenja o stvorenom pronalasku izjaviti da li e korisititi svoje
pravo na dobivanje patenta. Ako pronalaza propusti da obavijesti
organizaciju, rok od tri mjeseca za organizaciju tee od dana kada je
ona saznala za pronalazak. Pravo na dobivanje patenta pripada
pronalazau i onda kada organizacija u roku od tri mjeseca od dana
njene izjave da e korisiti pravo na dobivanje patenta ne podnese
prijavu. Ugovorom izmeu organizacije i pronalazaa regulie se
pitanje pronalaska u inostranstvu.
U sluaju pronalaska u organizaciji, pronalaza se na svaki nain
utvruje kao autor pronalaska i njemu pripadaju sva prava koja su u
vezi sa ovom injenicom. Meutim, organizacija u kojoj je pronalazak
ostvaren moe postati kvazivlasnik ili posebni drutveni vlasnik
patenta, ukoliko ona patent ne prepusti autoru pronalaska.

93
Organizacija koja dobije patent duna je pronalazau platiti naknadu,
ako se pronalaza ne odrekne naknade poslije stvorenog pronalaska.
Organizacija je duna da plati naknadu i u sluaju ako pone da
iskoriava pronalazak prije dobivanja patenta. Visina naknade
odreuje se sporazumno, a ako do sporazuma ne doe organizacija je
duna da u roku od mjesec dana od podnijetog zahtjeva pronalazaa
trai da visinu naknade odredi nadleni sud. Pri odreivanju naknade
sud e uzeti u obzir naroito: tehniki i privredni znaaj pronalaska,
korist koje organizacija moe postii primjenom pronalaska, vrijednost
sredstava koja organizacija moe postii primjenom stvorenog
pronalaska, okolnost da li je redovni posao pronalazaa u organizaciji
bio rad na ostvarenju pronalaska, kao i druge okolnosti koje su od
vanosti za utvrivanje visine naknade.
Pronalaske za koje je dobila ili zatraila patent jedna organizacija
mogu iskoriavati i druge organizacije:
1. ako se taj pronalazak u zemlji ne iskoriava dovoljno
2. ako je iskoriavanje tog pronalaska od strane druge
organizacije od posebnog znaaja za privredu
3. ako jedna organizacija ne moe u potpunosti ili djelimino
iskoriavati neki pronalazak bez iskoriavanja pronalaska
stvorenog u toj drugoj organizaciji, a zatienog patentom
U iskoriavanju pronalaska u prednjem sluaju organizacije
zakljuuju ugovor. Ako se organizacije ne mogu sporazumjeti o
iskoriavanju pronalaska, o naknadi za iskoriavanje ili o drugim
uslovima iskoriavanja, odluku o tome donosi arbitrano vijee na
zahtjev organizacije koja hoe da iskoriava pronalazak. Arbitrano
vijee e odluiti da jedan dio naknade za iskoriavanje pronalaska
pripada pronalazau.
Arbitrano vijee sastoji se od predsjednika, dva stalna lana i dva
povremena lana. Predsjednika i stalne lanove, kao i njihove
zamjenike, imenuje Vlada, a po jednog povremenog lana biraju
stranke sa liste arbitara privredne komore.Ponitaj odluke Arbitranog
vijea moe stranka zahtjevati ako ono nije bilo sastavljeno prema
zakonu, kao iz razloga notavnosti prema zakonu o parninom
postupku. U pogledu rokova za podnoenje tube za ponitaj odluke
Arbitranog vijea vae takoe propisi Zakona o parninom postupku.
Za odluivanje po tubi za ponitaj odluke Arbitranog vijea
nadlean je Vrhovni privredni sud.

94
125. PATENTI

Patent je pismena isprava nadlenog organa (Savezni zakon za

patente) o tome da je neko prvi podnio dokumentaciju da je otkrio
novo rjeenje odreenog tehnikog problema primjenjivog u
industrijskoj ili kojoj drugoj privrednoj djelatnosti. Zakon predvia ta
se ne moe zatititi patentom a to su:
1. Pronalasci ija je svrha ili upotreba suprotna zakonu ili moralu
2. nauna pravila i naela
3. ljekovi
4. materije proizvedene hemijskim putem
5. materije koje slue za ljudsku i stonu hranu, sredstva za
uivanje pia i zaini

Patentom se dakle mogu zatititi samo tehnoloka pravila, ali ne i

nauni metodi, tj. metodi za nauna istraivanja ili nauni principi,
odnosno utvrene objektivne prirodne zakonitosti, radi iskoriavanja
u privredne svrhe ( u prvom redu primjene u proizvodnji pa zatim
putanje u promet izraevina po patentiranom postupku i sl), a radi
ostvarenja dobiti u vezi sa snienjem trokova proizvodnje ispod
prosjenih, to jedan novi patent redovito donosi sobom.
Patent se moe dobiti samo za nov pronalazak ili izum. Kako se i
ranije navedeno objanjava, ako je rije o ljekovima, sintetikim
materijama ili materijama koje slue za uivanje, o piima i zainima,
patentom se moe zatititi samo novi postupci (tehnoloka pravila) za
dobijanje tih materija a ne i same te materije kao takve (te bi ih onda
samo vlasnik patenta mogao staviti u promet). Ovo je dakle po naim
propisima zabranjeno, jer bi to znailo zatitu monopola u korist
zemalja sa jakom hemijskom i farmaceutskom industrijom i koila bi u
toj oblasti na tehniki nauni razvitak.

125.1. Dobijanje patenta

Pravo na dobijanje patenta pripada pronalazau, njegovom nasljedniku

ili drugom pravnom sljedniku (npr, na osnovu nekog pravnog posla).
Prvi podnosilac prijave radi dobijanja patenta smatra se pronalazaem,
odnosno njegovim pravnim sljednikom, dok se protivno ne dokae.
Nosilac patenta moe biti fiziko ili pravno lice, tj ovjek, pojedinac ili
udruenje, organizacija, ustanova i sl. Patent se moe izdati na ime
vie lica ako ona zajedno podnesu prijavu, ali se u patent nee

95
odreivati prava pojedinih lica, nego e se njihovi meusobni odnosi
regulisati po naelima graanskog prava. Lice koje je pronalazau
ukazivalo samo tehniku pomo, ne smatra se pronalazaem.
Ako je nosilac patenta jedno fiziko lice, tj individualni ovjek, onda
patent u naim drutvenim uslovima predstavlja linu svojinu. Ako je
nosilac patenta jedna privredna organizacija, patent se smatra
osnovnim sredstvima, tj patent je kvazi svojina privredne organizacije.
Ako je nosilac patenta jedna neprivredna organizacija, npr nauna
ustanova, patent je posebna drutvena svojina te neprivredne
organizacije. Kao to ni fiziko lice tako ni neprivredna organizacija
ne moe sama iskoriavati patent u proizvodnji ili udruge privredne
svrhe. Ukoliko ovakvi pravni subjekti otue svoj patent, oni dobijaju
naknadu u novcu koju oni mogu pretvoriti samo u sredstva za
potronju.

125.2. Trajanje patenta

Patent traje petnaest godina, raunajui od dana kada je rjeenje o

izdavanju patenta slubeno objavljeno. Po isteku toga roka patent se ne
moe obnoviti niti se moe produiti rok njegovog trajanja.
Patent prestaje da vai i prije isteka roka od petnaest godina:
1. ako se nosilac patenta pismeno odrekne patenta
2. ako se patent poniti
3. ako se ne plate propisane takse u odreenom roku

meutim, ako je u registru patenta upisano odreeno pravo u korist

treih lica (licenca, zaloga ili drugo) nosilac patenta se ne moe
punovano odrei patenta bez pismene saglasnosti lica na ije ime je
upisano odreeno pravo u registru.
Ako nosilac patenta u odreenom roku ne plati propisane takse, a u
registru obavijestie ova lica da taksa nije plaena i ona mogu u roku
od tri mjeseca od dana prijema obavjetenja platiti propisane takse i
odrati patent na snazi.
U sluaju spora o obezbjeenju upisanih prava treih lica odluuje sud,
koji moe rijeiti da se patent prenese na lice na ije je ime upisano
odreeno pravo.

125.3. Dopunski patent

Ako podnosilac prijave, odnosno nosilac patenta dopuni ili usavri

pronalazak za koji je traio ili dobio patent (osnovni patent) za
izvrenu dopunu ili usavravanje on moe traiti dopunski patent. Sa
prestankom vaenja osnovnog patenta da vai i njegov dopunski
patent. Dopunski patent moe biti proglaen za osnovni ako je osnovni
patent oduzet ili poniten, ili ako se nosilac patenta odrekao patenta.

96
Ako nosilac dopunskog patenta ne podnese zahtjev za njegovo
proglaenje za osnovni u roku od tri mjeseca od dana prijema
pravosnane odluke o oduzimanju ili ponitenju osnovnog patenta,
odnosno od dana podnoenja podneska o odricanju od osnovnog
patenta, dopunski patent prestaje da vai.
Dopunski patent proglaen za osnovni ne moe da vai due nego to
bi trajao njegov osnovni patent. Ako se neki od vie dopunskih
patenata proglasi za osnovni, ostali ili novi dopunski patenti mogu se
vezati za novi osnovni patent. Za odravanje vanosti dopunskog
patenta koji je proglaen za osnovni, plaaju se takse kao za osnovni.

125.4. Prenos patenta i prava iz patenta

Prava podnosioca prijave, odnosno nosioca patenta prelaze na njegove

nasljednike po optim propisima o nasljeivanju.
Podnosilac prijave, odnosno nosilac patenta moe svoja imovinska
prava prenjeti na drugoga u cjelini ili djelimino ugovorom ili po
drugom pravnom odnosu. Ugovor o prenosu ovih prava punovaan je
ako je sastavljen u pismenom obliku. Ako su prenjeta prava iz prijave
radi dobivanja patenta, patent e se, ukoliko bude odobren upisati u
registar patenata na ime pribavioca.

125.5. Oduzimanje patenta

Patent se moe oduzeti ako se davanjem prinudne licence nije moglo

postii dovoljno iskoriavanja pronalazaka u zemlji, a to zahtjeva
opti privredni interes. Postojanje opteg privrednog interesa za
oduzimanje patenta utvruje privredno vijee. Zahtjev za oduzimanje
patenta podnosi u ime drave savezni organ uprave nadlean za
odgovarajuu granu privrede. Zahtjev za oduzimanje patenta ne moe
se podnijeti prije isteka dvije godine od dana izdavanja prinudne
licence. O zahtjevu za oduzimanje patenta rjeava Vrhovni privredni
sud u vijeu dvojice sudije i trojice povremenih sudija. Rjeenjem
kojim se oduzima patent odreuje se i pravna naknada koju je drava
duna platiti nosiocu patenta za oduzeti patent. Danom oduzimanja
patenta prestaje njegova vanost: svako stie pravo da iskoriava
pronalazak bez naknade. Kod institucije oduzimanja patenta treba,
dakle imati u vidu da je pretpostavka oduzimanja patenta postojanje
prinudne licence na tom pronalasku i da je ta licenca neefikasna.
Oduzimanje patenta treba razlikovati od eksproprijacije patenta po
kojoj se patent prenosi na drugo lice, dok kod oduzimanja patenta
patent uopte prestaje.

97
125.6. Eksproprijacija patenta

Patent se moe eksproprisati ako to zahtjeva opti interes. Postojanje

opteg interesa za eksproprijaciju patenta utvruje Privredno vijee.
Zahtjev za eksproprijaciju patenta podnosi savezni organ uprave
nadlean za odgovarajuu granu privrede. O tom sluaju rjeava
Vrhovni privredni sud u vijeu od dvojice sudija i trojice povremenih
sudija. Rjeenje kojim se eksproprie patent odreuje se i visina
naknade koju je drava duna platiti nosiocu patenta za eksproprisani
patent. Organ iji je zahtjev za eksproprijaciju usvojen moe na
osnovu ugovora ili na drugi nain dati pronalazak na korienje nekoj
organizaciji. Ako je u zahtjevu za eksproprijaciju naznaena neka
organizacija kao korisnik i ako je uz zahtjev podnesen pismeni dokaz
da je ona time saglasna, rjeenjem o eksproprijaciji odredie se
pravilna naknada koju je ta organizacija duna platiti ranijem nosiocu
patenta. Patent se moe eksproprisati od dana njegovog upisa u
registar patenata.
Organizacija koje je eksproprijacijom dobila patent postaje tim aktom
kvazi vlasnik patenta. Pravina naknada o kojoj se govori u gornjem
tekstu jeste svakako po zakonu vrijednosti tj. ekonomski ekvivalent
patenta, jer je samo takva naknada pravina.

125.7. Prava na osnovu ranije upotrebe patenta

Lice koje je u Jugoslaviji nezavisno od pronalazaa iskoriavalo neki

pronalazak ili pripremilo sve to je potrebno za njegovo iskoriavanje
prije podnijete prijave radi dobivanja patenta, ali ne javno, zadrava
pravo daljeg iskoriavanja tog pronalaska bez obaveza na naknadu
lica koje bi za takav pronalazak kasnije dobilo patent. Ovo pravo
pripada samo licima koja su savjesno dola do pronalaska. Pravo
iskoriavanja ovakvog pronalaska moe se upisati u registar patenata
po sporazumu stranaka, a ako do sporazuma ne doe, o upisu odluuje
sud. Ovo pravo iskoriavanja moe prei na drugoga samo zajedno sa
organizacijom tj njenom jedinicom u kojoj je taj pronalazak ranije
iskoriavan ili u kojoj je bilo pripremljeno njegovo iskoriavanje.
Ovdje se radi o iskoriavanju jo nezatienog pronalaska tj.
pronalaska za koji jo nije dobiven patent. Autor pronalaska koji se
ovako iskoriava bez patenta moe biti lice koje kasnije dobije patent,
a moe biti i neko drugo lice, koje je izvrilo pronalazak nezavisno od
lica koje je trailo i naknadno dobilo patent. Inae je ovakvo pravo
iskoriavanja po svom sadraju slino prinudnoj licenci.

98
125.8. Upis patenta i prava iz patenta

Patent i prava iz patenta stiu se upisom u registar patenata, i od dana

upisa vae prema treim licima. Prvenstvo ovih prava odreuje se po
redu prijema pismenog zahtjeva za njihov upis, a ako su zahtjevi
istovremeno podnijeti imaju isti red prvenstva. Meusobna prava
stranaka odreuju se na osnovu ugovora ili pravosnane sudske
odluke.
Patentni registar je javna knjiga. Prava se stiu tek upisom u registar te
upisi imaju konstitutivan znaaj. Pretendenti na patent koji imaju isti
rang moraju se meusobno sporazumjeti o iskoriavanju patenta ili od
suda traiti da odlui o njihovim meusobnim pravima i dunostima u
pogledu iskoriavanja patenta. U ovom sluaju nastaje situacija slina
onoj kada vie lica zajedniki podnose zahtjev za izdavanje patenta i
koji su suvlasnici patenta.

125.9. Postupak za dobijanje patenta

Postupak za dobijanje patenta pokree se pismenom prijavom, koja se

podnosi Upravi za patente. Za svaki pronalazak podnosi se posebna
prijava radi dobijanja patenta. Prijava treba da sadri: ime prijavioca
patenta, njegovo zanimanje, mjesto stanovanja sa adresom, oznaenje
predmeta i zahtjev za izdavanje patenta. Ako je prijavilac pravno lice u
prijavi e se naznaiti naziv, firma i sjedite tog pravnog lica. Uz
prijavu se uvijek podnosi opis pronalaska, a ako je to potrebno i nacrti
pronalaska. Opis i nacrti podnose se u dva potpisana primjerka. Ako se
prijava podnosi preko punomonika potrebno je priloiti i punomoje.
U Upravi za patente na prijavi e se zabiljeiti dan i as kada je prijava
podnesena. Na zahtjev primaoca izdae mu se potvrda da je prijava
primljena odreenog dana i asa.
Pronalazak mora biti u opisu izloen jasno i potpuno tako da se vidi u
emu je sutina i novost pronalaska. Pronalazak treba da bude opisan
tako da ga strunjaci prema opisu mogu primjeniti. Na kraju opisa u
jednom ili po potrebi, vie patentnih zahtjeva, mora se posebno
istaknuti ta je u pronalasku novo i ta prijavilac zahtjeva da se zatiti
patentom.

99
125.10. Pravo prvenstva

Od dana i asa kada je primljena uredna prijava podnosilac prijave ima

pravo prvenstva prema svakom licu koje isti pronalazak prijavi
kasnije. Ako uz prijavu nije podnijet opis pronalaska, pravo prvenstva
raunae se od prijema opisa. Ako se naknadno pronalazak bitno
izmjeni, pravo prvenstva raunae se od prijema opisa bitnih izmjena
pronalaska. Ako prijava sadri dva ili vie pronalaska pa se takva
prijava kasnije podijeli, pravo prvenstva rauna se od vremena
podnoenja prve prijave.
Lice koje izloi neki pronalazak na zvaninoj ili zvanino priznatoj
izlobi meunarodnog karaktera u Jugoslaviji ili kojoj zemlji lanici
Meunarodne unije za zatitu industrijske svojine, moe u roku od tri
mjeseca po zatvaranju izlobe za taj pronalazak traiti zatitu s pravom
prvenstva od dana izlaganja predmeta izraenom prema pronalasku.
Ako takvo lice hoe da se koristi pravom prvenstva od dana izlaganja,
duno je podnijeti uz prijavu radi dobijanja patenta pismenu potvrdu
organa izlobe, mjestu njenog odravanja, danu otvaranja, danu
zatvaranja i prvom danu izlaganja pronalaska, odnosno predmeta
izraenog prema prijavljenom pronalasku. Priznanjem prava prvenstva
za predmete izloene na takvoj izlobi ne produuju se rokovi prava
prvenstva. Odluku o priznanju izlobe u Jugoslaviji donosi i objavljuje
Uprava za patente, po prijedlogu organa izlobe.
Pripadnicima zemalja lanica Meunarodne unije za zatitu
industrijske svojine koji su u kojoj zemlji lanici Unije uredno
podnijeli prijavu radi dobijanja patenta, a zatim zatraili za isti
pronalazak dobijanje patenta u Jugoslaviji, priznae se pravo prvenstva
od dana podnoenja prve uredne prijave u kojoj zemlji lanici Unije,
ako ovo pravo prvenstva zatrai u roku od dvanaest mjeseci od dana
podnoenja prijave.
Umjesto priznanja prava prvenstva na sad opisan nain, pripadnici
zemalja lanica Unije mogu traiti da im se pravo prvenstva samo
rezervie i u tom sluaju nije potrebno da se podnese dokaz o
podnijetoj prijavi u kojoj od zemalja lanica unije.
Za priznanje prava prvenstva podnosilac prijave duan je uz prijavu ili
kasnije, u roku koji mu bude odreen, podnijeti prepis prve prijave
ovjeren od strane nadlenog organa zemlje lanice Unije u kojoj je ta
prijava prvo bila podnijeta. Ako je pravo prvenstva samo rezervisano,
podnosilac prijave, odnosno nosilac patenta nije osloboen od obaveza
da u sluaju potvrde, na traenje Uprave za patente ili nadlenog suda,
naknadno podnese ovjeren prepis prve prijave u zemlji - lanici Unije,
koji izdaje nadleni organ te zemlje.
Za podnoenje gore navedenih dokaza rokovi ne mogu biti krai od tri
mjeseca. Prepisi prijave u ovim sluajevima ne moraju biti
legalizovani.

100
125.11. Prethodno ispitivanje

Po prijemu prijave prethodno se ispituje da li su prijava i njeni prilozi

uredni. Ako se prethodnim ispitivanjem utvrdi da prijava ili njeni
prilozi nisu uredni, pozvae se podnosilac da ih u odreenom roku
ispravi ili dopuni. Ako se ispitivanjem uredne prijave nae da se patent
ne moe izdati u zatraenom obimu, izvjestie se o tome pismeno
podnosilac prijave, uz navoenje razloga zbog kojih se ne moe izdati
patent i pozvae se da se u odreenom roku izjasni o navedenim
razlozima.
Gore pomenuti rokovi mogu se iz opravdanih razloga produiti. Pri
odreivanju rokova uzee se u obzir i priroda utvrenih nedostataka i
mogunosti podnosioca prijave da ih otkloni.
Ako podnosilac prijave u odreenom roku ne ispravi ili ne dopuni
prijavu, tj ako se ne izjasni o razlozima zbog kojih se ne moe izdati
patent, a ne zatrai do isteka odreenog roka, smatrae se da je odustao
od prijave.
U postupku za izdavanje patenta nee se ispitati korisnost pronalaska.
Do donoenja rjeenja o izdavanju patenta podnosilac prijave moe
mijenjati opis pronalaska i patentne zahtjeve.

125.12. Prigovor protiv izdavanja patenta

Svako lice moe u roku od tri mjeseca od dana objavljivanja rjeenja o

izdavanju patenta staviti prigovor da ne postoje uslovi za izdavanje
patenta iz razloga:
1. to pronalazak nije nov
2. to se pronalazak prema opisu ne moe primjeniti od strane
strunih lica
3. to se pronalazak ne moe zatititi patentom
Obrazloeni prigovor sa potrebnim dokazima podnosi se pismeno
Upravi za patente.
Ako lice koje je podnjelo prigovor, u toku postupka od istog odustane,
postupak e se obustaviti, osim u sluajevima ako podnosilac prijave
ne zatrai da se postupak nastavi ili ako Uprava za patente ne smatra
da iz opravdanih razloga treba nastaviti postupak po slubenoj
dunosti.
Po prigovoru Uprava za patente donosi rjeenja kojim se prigovor
potpuno ili djelimino usvaja ili ga potpuno odbija. Istim rjeenjem
kojim se odluuje o prigovoru po potrebi e se izmjeniti ili ukinuti
rjeenje o potpunom ili djeliminom usvajanju zahtjeva za izdavanje
patenta.

125.13. Rjeenje o zahtjevu za izdavanje patenta

101
Po zavrenom prethodnom ispitivanju donosi se rjeenje kojim se
zahtjev za izdavanje patenta potpuno ili djelimino usvaja ili se u
potpunosti odbija. Ako se utvrdi da je podnijeta prijava potpuna i da
postoje zakonsko uslovi za izdavanje patenta u zatraenom obimu,
donosi se rjeenje kojim se djelimino usvaja zahtjev za izdavanje
patenta.
Rjeenje o potpunom odbijanju zahtjeva za izdavanje patenta donosi se
ako se zahtjev za izdavanjem patenta sam ili djelimino usvaja ili
potpuno odbija i mora biti obrazloeno.
Rjeenje o izdavanju patenta donosi se u granicama postavljenih
zahtjeva. Obim priznate zatite odreuje se usvojenim patentnim
zahtjevima.
Rjeenje kojim se potpuno ili djelimino usvaja zahtjev za izdavanje
patenta objavljuje se u slubenom biltenu Uprave za patente. U objavi
e se naroito naznaiti ime podnosioca i pronalazaa, predmet
pronalaska i njegova sutina prema patentnim zahtjevima, datum
podnoenja prijave i datum od koga se rauna pravo prvenstva.
Na zahtjev podnosioca prijave za dobijanje patenta objava se moe
odloiti za est mjeseci od dana prijema rjeenja, a ako postoje
opravdani razlozi ovaj rok moe se produiti za daljih est mjeseci.
Poto se objavi rjeenje, opisi i nacrti pronalaska mogu se razgledati.
Od dana objavljivanja rjeenja nastupaju privremena zakonska dejstva
patenta.

125.14. Upis u registar

Ako u prethodnom roku ne budu stavljeni prigovori protiv izdavanja

patenta, ili ako prigovori budu odbijeni, patent se upisuje u registar
patenta, a podnosiocu prijave izdaje se patentna isprava. Ako ima vie
nosilaca patenta, svakom od njih izdaje se patentna isprava u kojoj se
naznauju svi nosioci patenta.
Registar za patente vodi Uprava za patente. Registar je javan. U
registar se upisuju izdati patenti sa potrebnim podacima, a naroito :
broj patenta, predmet pronalaska, ime, firma ili naziv nosioca patenta,
zanimanje, mjesto stanovanja tj sjedite, ime pronalazaa, dan
objavljivanja, dan podnoenja prijave i dan od koga se rauna
prvenstvo.
U registar se upisuju i sve kasnije nastale promjene u pogledu vaenja
patenta ili pojedinih prava u vezi sa patentom, kao to su oduzimanje,
prenos licence, zaloge i drugo.
Registrovani patenti objavljuju se u slubenom biltenu Uprave za
patente. Objavljivanje registrovanog patenta sastoji se iz registra
izdatih patenata, nacrta i usvojenih patentnih zahtjeva i objavljivanja
patentnog spisa ( opisa pronalaska, nacrta i usvojenih patentnih
zahtjeva).

102
125.15. Ponitaj i osporavanje patenta

a) Ponitaj patenta
Svako lice moe za sve vrijeme trajanja patenta traiti da se izdati
patent potpuno ili djelimino poniti iz razloga: to pronalazak u
vrijeme podnoenja prijave nije bio nov, to se pronalazak nije mogao
zatititi patentom, to se pronalazak prema opisu ne moe primjeniti
od strane strunih lica.
Ako lice koje je podnijelo zahtjev za ponitenje patenta u toku
postupka odustane od zahtjeva, postupak e se obustaviti, osim u
sluajevima ako nosilac patenta ne zatrai da se postupak nastavi ili
ako Uprava za patente ne smatra da iz opravdanih razloga treba
nastaviti postupak po slubenoj dunosti.
Po zahtjevu za ponitaj Uprava za patente donosi rjeenje kojim
zahtjev potpuno ili djelimino usvaja ili ga potpuno odbija. Istim
rjeenjem kojim se odluuje o zahtjevu za ponitaj, po potrebi e se
odluiti o potpunom brisanjku ili o djeliminom ogranienju patenta.
Kad se patent potpuno poniti, smatrae se da nije ni postojao.

b) Osporavanje patenta
Pronalaza, njegov nasljednik ili drugi pravni sljednik moe tubom
kod suda traiti za sve vrijeme trajanja patenta da se on oglasi za
nosioca patenta, ako je patent izdat na ime koje nije pronalaza, njegov
nasljednik ili drugi pravni sljednik.
Ova tuba prema savjesnom nosiocu patenta zastarjeva za dvije godine
od dana upisa izdatog patenta u registar patenta.
Pronalaza, njegov sljednik ili drugi pravni sljednik moe u roku od tri
mjeseca od dana prijema pravosnane odluke kojom mu je to pravo
priznato traiti da se on upie kao nosilac patenta u registar patenta i
da mu se izda patentna isprava. Ako takav zahtjev u ovom roku ne
podnese, smatrae se da se je odrekao prava na patent.
Licenca koju je tree lice savjesno pribavilo od ranijeg nosioca patenta
ostaje u vanosti i prema novom nosiocu, ako je bila upisana ili
pravilno prijavljena za upis u registar prije zabiljeke pokrenutog
spora.
Naknada koju bi ubudue imao da plaa savjesni imalac licence
pripada novom nosiocu patenta i odreuje se sprazumno, a u sluaju
spora odluuje sud.
Tuba za osporavanje patenta moe se podnijeti im je objavljeno
rjeenje o izdavanju patenta. Ova tuba ne obustavlja postupak oko
izdavanja patenta.
Po zahtjevu zainteresovanog lica zabiljeie se u registar patenta svi
sporovi koji se odnose na patent ili na prava iz patenta. Zabiljeka
spora ima dejstvo da odluka u sporu vai i prema licima na ije ime je
izvren ma koji upis u registar patenata poslije upisa zabiljeke spora.

103
126. LICENCE

U najirem smislu se pod licencom podrazumjeva mogunost da se

neko moe koristiti nekim oblikom (ili formom) industrijske svojine
neke druge osobe. Ova mogunost korienja obavlja se putem
zakljuivanja ugovora u vidu tzv licence kojom se dozvoljava pravo
iskoriavanja odreenog oblika svojine. Ve je istaknuto da se pod
industijskom svojinom obuhvataju odreena prava koja tite izvjesne
nematerijalne vrijednosti, iao te vrijednosti mogu da budu veoma
znaajan inilac djelatnosti subjekata privrednog prava. Te vrijednosti
uivaju i pravnu zatitu.
Ugovorom o licenci se obavezuje jedna ugovorna strana davalac
licence da drugoj ugovorenoj strani sticaocu licence, ustupi, u cjelini
ili djelimino, pravo iskoriavanja pronalaska tehnikog znanja i
iskustva, iga, uzorka ili modela, a druga ugovorna strana sticalac
licence, preuzima ugovornu obavezu da za to plati davaocu licence
ugovorenu naknadu.
Ugovor o licence u unutranjem i spoljnom trgovinskom prometu ima
izuzetan znaaj, jer se ovim ugovorom pravno reguliu odnosi izmeu
stvaraoca i organizacija koje privredno iskoriavaju pronalaske
stvaraoca.

126.1. Ugovorna licenca

Podnosilac prijave, odnosno nosilac patenta moe ugovorom, u cjelini

ili djelimino, ustupiti pravo iskoriavanja pronalaska (ugovorna
licenca) drugom licu. Ugovor o licenci punovaan je ako je sastavljen
u pismenom obliku, a treba naroito da sadri odreivanje i visinu
naknade za iskoriavanje pronalaska, vrijeme trajanja licence, njen
obim i oznaku da je licenca iskljuiva ili ograniena.
Ako je organizacija pribavila iskljuivu licencu, a ugovorom izmeu
nosioca patenta i organizacije nisu stavljena posebna ogranienja,
arbitrano vijee na zahtjev zainteresovane organizacije moe
dozvoliti da pronalazak iskoriavaju i druge organizacije u granicama
i pod uslovima pod kojima je licenca dobavljena. Organizacija koja je
na taj nain dobila pravo korienja pronalaska duna je naknaditi
prvoj organizaciji dio trokova oko pribavljanja licence i platiti
naknadu prodavcu za iskoriavanje pronalaska po pribavljenoj
licenci, srazmjerno svom ueu u korienju pronalaska po licenci. Za
spor nadleno je Arbitrano vijee.

126.2. Prinudna licenca

104
Prinudnom licencom daje se pravo iskoriavanja pronalaska drugom
licu na odreeno vrijeme i u odreenom obimu, uz pravinu naknadu
nosiocu patenta. Prinudna licenca ne moe biti iskljuiva.
Prinudna licenca moe se dati ako nosilac patenta, sam ili preko
drugoga, bez opravdanih razloga ne iskoriava ili nedovoljno
iskoriava svoj pronalazak u zemlji. Zahtjev za prinudnu licencu ne
moe se postaviti prije isteka roka od tri godine od dana upisa patenta
u registar patenata. Prinudna licenca se moe dati samo licu koje
dokae opravdani interes i podobnosti za iskoriavanje pronalaska.
Prinudna licenca moe se dati i ako se pronalazak zatien patentom
ne moe u cjelini ili djelimino iskoriavati bez upotrebe nekog
pronalaska zatienog ranijim patentom, ako je kasniji pronalazak od
nariitog znaaja za privredu i slui istoj svrsi. Takav zahtjev se ne
moe podnijeti prije isteka tri godine od dana upisa patenta u registar
patenata. U sluaju davanja ovakve licence, nosilac prava po ranije
izdatom patentu moe takoe traiti prinudnu licencu za iskoriavanje
pronalaska po kasnijem patentu.
O davanju prinudne licence odluuje nadleni sud. On odluuje i o
visini naknade nosiocu patenta, ako naknada nije sporazumno
utvrena. Pregovori ili sporovi o visini naknade ne mogu biti smetnja
za korienje pronalaska zatienog patentom.

127. PRAVO ZNAKOVA RASPOZNAVANJA (uzorci i modeli)

Pod znakovima raspoznavanja misli se na uzorke i modele. To su

intelektualne tvorevine kojima autori daju novo estetsko obiljeeje, da
bi se prema tom obiljeju mogao proizvesti industrijska ili zanatski
proizvod.
Uzorak je slika ili crte koja moe posluiti za uzor i prenjeti se na
industrijski ili zanatski proizvod, a zatien je prema zakonu. Model je
oblik pravne zatite za spoljni oblik industrijskog ili zanatskog
proizvoda koji je zatien zakonom. To je geometrijsko tijelo koje
predstavlja industrijski ili zanatski proizvod ili se na njega moe
primjeniti.

127.1. Zatita uzoraka i modela

Slika crte i tijelo, koji se odnose na uzorak ili model, mogu se zatiti
samo ako su novi. Novim se smatraju ako se prema svojim spoljnim
obiljejima bitno razlikuju od onih koji su poznati i od onih koji su
zatieni kao uzorci ili modeli. To znai da prije toga ne smiju u zemlji
ili inostranstvu biti objavljeni i opisani tako da bi se mogli upotrebiti,
odnosno da se nisu upotrebljavali, izlagali ili prikazivali.

127.2. Pravo na uzorak ili model

105
Pravo na uzorak ili model ima autor ili njegov nasljednik, odnosno
drugi pravni sljednik. Nosilac prava ima iskljuivo pravo da
iskoriava uzorak ili model. Da bi se steklo pravo na uzorak ili model,
treba podnijeti prijavu Zavoda za patente. Uz prijavu se podnosi slika,
crte i njihov opis, tako da se jasno vidi o emu se radi. Od dana
prijave Zavodu podnosilac ima pravo prvenstva za prijavljenu skicu,
sliku, odnosno crte. Kada se utvrdi da postoje uslovi za priznavanje
prava, donosi se rjeenje o priznavanju. Na osnovu rjeenja upisuje se
pravo u registar zatienih uzoraka, odnosno modela. Pravo na uzorak
ili model stie se danom upisa u registar, a traje 10 godina.
Nosilac prava na uzorak ili model moe svoje pravo ugovorom prenjeti
na drugo lice. To moe biti ugovor o kupoprodaji ili ugovor o
darovanju i sl. Ugovor mora uvijek biti zakljuen u pismenom obliku,
jer u protivnom ne proizvodi pravni uinak.
Pravo na uzorak ili model prestaje ako se nosilac prava pismeno
odrekne prava, istekom vremena od 10 godina, ponitenjem i
opozivom.

128. ROBNI I USLUNI IGOVI

U privrednom prometu privrednici ele da na svoju robu stavljaju svoj

ig po kome su prepoznatljivi. Meutim, moe da doe do zloupotrebe
iga, pa zbog toga postoji zatita iga koja sprijeava neovlaenu
upotrebu tueg iga.
Postoje pravne norme meunarodnog i nacionalnog prava koje se bave
zatitom iga. Pariska konvencija o zatiti industijske svojine sadri i
odredbe o zatiti iga. Opta naela konvencije obavezna su za drave
koje su prihvatile konvenciju, meu njima je i Jugoslavija, a mi imamo
i na Zakon o robnim i uslunim igovima. Naim zakonom uvedeni
su pojmovi robni i usluni ig, dok se u svijetu govori o fabrikom i
trgovakom igu.
Pod robnim igom podrazumjeva se znak upotrebljen u privrednom
prometu ili namjenjen tom prometu da bi se razlikovala roba jedne
privredne organizacije od druge robe iste ili sline vrste druge
organizacije. U privrednom prometu neposredno se pojavljuju
proizvodi odreenog proizvoaa pod istim igom, pa se s vremenom
prema samome igu zna od koje firme potie roba.
Pod uslunim igom podrazumijeva se znak koji upotrebljava
organizacija za obavljanje usluga u privrednom prometu, kako bi se
razlikovale njene uslune djelatnosti od istih ili slinih djelatnosti
druge organizacije i koji je zatien prema odredbama zakona.
Svaka organizacija bira znak koji e se zatititi kao ig. Znak se
podeava prema djelatnosti, ali mora da se pazi i na izgled. Zakon
doputa da se kao ig zatiti svaki znak koji je pogodan za razlikovanje

106
 robe. To mogu da budu slike, crtei, vinjete, ifre ili kombinacije tih
znakova.
Prijava za zatitu iga podnosi se Zavodu za patente. Uz prijavu se
podnosi primjerak za koji se trai zatita. Od dana i sata kada je
primljena uredna prijava, podnosilac prijave ima pravo prvenstva na
prijavljeni znak. Nakon provedenog postupka, Zavod izdaje rjeenje o
pravu na ig i to pravo upisuje u registar zatienih igova.
Nosilac prava na ig ima iskljuivo pravo upotrebe iga na svovoj robi
ili za svoje usluge.

BANKE I BANKARSKI POSLOVI

129. BANKE

Banke su samostalne i specijalizovane organizacije koje se bave

novanim poslovima i vre kreditne i druge bankarske poslove.
Naziv banka potie od italijanske rijei banco, to znai klupa, jer su
u srednjovjekovnim italijanskim gradovima mjenjai na trnicama
zakupljivali klupe na kojima su trgovali novcem.
Bankarstvo je vrlo staro i prve ustanove sline banci postojale su jo u
Vavilonu od VII-V vijeka prije n.e. Meutim, pravo bankarstvo razvija
se u srednjovjekvnim gradovima Evrope. Ono je bilo najrazvijenije u
Italiji, pa su bankari iz Lombardije ak preli i u Englesku i razvili tu
vrstu poslovanja. I danas u Londonskom sitiju postoji poznata
poslovna ulica pod nazivom Lombard street.
Banke u socijalizmu su dravne ustanove i za njih je karakteristino da
su ukrupnjene da raspolau veinom dravnim kapitalom, ukoliko se u
socijalizmu uopte moe govoriti o postojanju kapitala. Takve su
banke bile i u sosijalistikoj Jugoslaviji, s time to su u vremenu
razvoja samoupravnog drutva u Jugoslaviji i one bile samoupravno
organizovane na nain to su klijenti banaka upravljali bankama preko
upravljakih tijela. U tom periodu smatralo se da su i banke u
drutvenoj svojini.
U kapitalizmu banke su najvie u privatnom vlasnitvu i to po pravilu
u vlasnitvu pojedinaca ili porodinom vlasnitvu, a vrlo esto su
organizovane i kao akcionarska drutva. Danas u Jugoslaviji takoe je
sve vie privatnih banaka kao i onih koje su organizovane kao
akcionarska drutva, to je po pravilu sliaj skoro sa svim bankama
koje su u prethodnom periodu bile u vlasnitvu drave ili pak
samoupravno organizovane.

107
Prema vrsti poslova koje obavljaju banke se dijele na one opteg
karaktera i na specijalizovane banke. Od specijalizovanih banaka treba
pomenuti emisione, depozitne hipotekarne, poljoprivredne i sline
banke.
U bankarskom sistemu svake drave postoji jedna nacionalna banka ili
kako je kod nas nazvana Narodna banka Jugoslavije. Te banke poznate
su kao banke banaka i to su institucije koje su odgovorne za
stabilonost nacionalne valute, za optu likvidnost plaanja u zemlji i
prema inostranstvu za sprovoenje zajednike novane i devizne
politike, posebno za odreivanje koliine novane mase u opticaju itd.
Bankarstvo u svijetu na izvjestan nain povezano je u svjetski
bankarski sistem ili svjetski sistem kapitala. Postoji niz meunarodnih
bankarskih organizacija univerzalnog ili regionalnog znaaja. Meu
njima najznaajniji su Meunarodni monetarni fond (MMF) osnovan
1945 godine sa sjeditem u Vaingtonu i Meunarodna banka za
obnovu i razvoj osnovana istovremeno sa MMF, takoe sa sjeditem u
Vaingtonu.
Banke se bave i strunim savjetovanjem (konstalting) svojih klijenata
u njihovim poslovnim poduhvatima itd.

130. BANKARSKO PRAVO

Razvijeno bankarstvo u svijetu doprinjelo je i razvoju i stvaranju

pravnih propisa koji su se oblikovali u bankarsko pravo. Tu se radi o
propisima koji se odnose na osnivanje banaka, na bankarsko
poslovanje, na osiguranje uloga ulagaa, na likvidnost banaka, na
obavezne rezerve, na obavezu javnog polaganja rauna, na udruivanje
banaka i uopte organizaciju bankarskog sistema.
U dijelu bankarskog prava postoje i meunarodni propisi koji se u
prvom redu odnose na meunarodno regulisanje hartija od vrijednosti
sa kojima banke posluju, a postoje i nacionalni propisi koji ureuju
organizaciju bankarskog sistema, poslovanje banaka i poslove koje
banke vre. Poslovi koje banke vre u optem smisli spadaju u
trgovako i meunarodno trgovako pravo, a izdvojeno posmatrano u
bankarsko pravo.

131. BANKARSKI POSLOVI

Bankarski poslovi su pravni poslovi koji se zakljuuju izmeu

bankarskih organizacija u vezi s pravnim regulisanjem prometa novca
i obavljanja privrednih usluga sa novcem.
Bankarski poslovi dijele se na:
a. Aktivne bankarske poslove

108
 b. Pasivne bankarske poslove
c. Neutralne bankarske poslove i
d. Ostale bankarske poslove
Aktivni bankarski poslovi su bankarski ugovori i to su poslovi kod
kojih se banka pojavljuje kao povjerilac, dakle kada daje razne vrste
kredita odnosno zajmova. Krediti koje banka daje mogu se
klasifikovati prema raznim kriterijima i to:
1. prema tzv ronosti, odnosno duini na koju se krediti daju na
kratkorone ( s rokom vraanja do jedne godine), srednjorone
( s rokom vraanja od 1 5 godina) i dugorone kredite ( s
rokom vraanja preko 10 godina)
2. prema vrsti kredita, krediti se mogu podjeliti na eskontne,
lombardne, hipotekarne, kredite po tekuem raunu itd.
3. prema namjeni za koju se krediti daju, oni se obino dijele na
proizvoake i potroake tzv konzumne kredite, a kod nas je
bila uobiajena i podjela kada su se davali krediti privredi na
kredite za obrtna i osnovna sredstva
4. prema nainu osiguranja kredita sve kredite mogue je podjeliti
na personalne kredite koji se jo nazivaju otvorenim kreditima i
na realne kredite ili pokrivene kredite, dakle na one kredite kod
kojih je kreditiranje obezbjeeno garancijom kreditnog dunika
na njegovoj imovini redovno putem hipoteke
5. prema nainu upotrebe sve kredite mogue je podjeliti na
redovne ili stalne i vanredne ili sezonske kredite
6. prema vrsti dunika, nosioca kredita, kredite je mogue
podjeliti na industrijske, trgovake, poljoprivredne, zanatske,
dravne, komunalne itd
7. prema nainu vraanja krediti se dijele na jednokratne, kada se
vraanje vri odjednom i tzv obrone kada se vraanje vri u
obrocima nejee mjeseno, ali moe i kvartalno,
estomjeseno, a kod dugoronih kredita trane vraanja mogu
biti i godinje
8. prema cijeni kredita ili kako se kae prema kamatama, sve
krdite mogue je podjeliti na kamatne i beskamatne, s time to
treba istai da u principu banke ne daju beskamatne kredite

Pasivni bankarski poslovi su poslovi u kojima se banka pojavljuje kao

dunik. I ovi poslovi, odnosno ugovori, mogu da budu kratkoroni i
dugoroni. Najvaniji kratkoroni pasivni bankarski poslovi su:
1. primanje sredstava na tekui raun i na iro raun preduzea,
ustanova i graana
2. primanje uloga na tednju
3. izdavanje blagajnikih zapisa
Dugoroni pasivni bankarski poslovi su:
1. dugoroni ulozi
2. izdavanje obveznica

109
 3. izdavanje zalonica
Bankarski poslovi regulisani su kod nas Zakonom o obligacionim
odnosima (l. 1035 do 1087) i to su ugovor o kreditu, novani depozit,
ulog na tednju, bankarski tekui raun, deponovanje hartije od
vrijednosti, ugovor o sefu, akreditiv i bankarska garancija. Podjela
bankarskih poslova na ovaj nain data je prema kritrijumu funkcije
banke u pojedinim poslovima, saglasno emu se podjela tih poslova
vri na kreditne, depozitne i uslune bankarske poslove. Ovakva
podjela smatra se savremenijom. Ipak, to ne iskljuuje i ve naprijed
datu podjelu na aktivne, pasivne i neutralne bankarske poslove.
Ovakva podjela smatra se savremenijom. Ipak to ne iskljuuje i ve
napried datu podjelu na aktivne, pasivne i neutralne bankarske poslove
kod kojih se u prvi plan istie odnos banke prema njenim klijentima. U
osnovi kreditni poslovi su aktivni bankarski poslovi, depozitni poslovi
su pasivni, a neutralni poslovi uglavnom se poklapaju sa uslunim
poslovima saglasno funkcionalnoj podjeli.

131.1. Kreditni poslovi

Ugovor o kreditu. Zakon (l.1065 ZOO) definie ugovor o kreditu kao

ugovor kojim se banka obavezuje da korisniku kredita stavi na
raspolaganje odreeni iznos novanih sredstava, na odreeno ili
neodreeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrene nemjene, a
korisnik se obavezuje da banci plaa ugovorenu kmatu i dobijeni iznos
novca vrati u vrijeme i na nain kako je utvreno ugovorom.
Ugovor o kreditu odgovara ugovoru o zajmu graanskog prava.
Osnovna razlika izmeu ove dvije vrste ugovora je. U subjektu
davaoca kredita, odnosno zajma, predmetu i formi ugovora i u pravu
na kamatu. Davalac zajma moe biti svako fiziko lice ili pravno lice,
a davalac kredita samo banka, odnosno druga organizacija ako je
zakonom ovlaena za davanje bankarskih kredita. Predmet yajma,
pored novca, mogu da budu i druge zamjenjive stvari, a kredita samo
novac. Ugovor o zajmu je neformalan, a ugovor o kreditu formalan
ugovor, jer zakon nalae da mora biti zakljuen u pismenoj formi.
Konano, kod zajma se duguje kamata samo ako je ugovorena, dok je
kredit teretni ugovor kod koga se obavezno duguje kamata. U sluaju
da njena visina nije ugovorena onda bi se dugovala zakonska ili
uobiajena (trina) kamata.
Ugovori graanskog prava su supsidijarni pravni izvor za privredne
ugovore, pa bi se odredbe ugovora o zajmu primjenile na ugovor o
kreditu ukoliko bi se desilo, to bi inae bio zaista izuzetan i teko
zamisliv sluaj, da se kredit odobri bez odreenog roka vraanja. Za
takvu mogunost primjenilo bi se rjeenje sadrano u l 562 st.2 ZOO,
a to ja da se kredit mora da vrati, ali nakon to prethodno davalac
kredita da korisniku kredita primjeren rok za vraanje koji ne moe da
bude krai od dva mjeseca.

110
Zakonodavac odreuje i sadrinu ugovora o kreditu, a to je visina
novanog iznosa koji se daje (odobrava) kreditom, zatim uslove
davanja, korienja i vraanja kredita.
Pod uslovima davanja u prvom redu podrazumjeva se visina kamate po
kojoj se kredit daje, dakle cijena kredita. Osnovni uslov korienja bio
bi namjena kredita, a pod uslovima vraanja podrazumjeva se ronost
kredita, naime da li je kratkoroni, srednjeroni ili dugoroni kredit.
Pored ovih moe biti i dosta drugih uslova pod kojima se zakljuuje
ovaj ugovor. Banka moe da odobrava kredit pod uslovom da korisnik
kredita prethodno poloi odreeni depozit, zatim mogu da se zatrae
razne vrste obezbjeenja za vraanje kredita, kao to su jemstvo ili
upis hipoteke na nekretninama. Krediti se mogu vraati u ratama ili
odjednom i moe biti mnogo drugih modaliteta po kojima se
zakljuuje ova vrsta ugovora.
Zakon (l.1069 i 1070 ZOO) posebno regulie ugovor o kreditu na
osnovu zaloge hartija od vrijednosti. Ovdje se prije svega radi o
dobijanju kredita uz zalaganje mjenice kao obezbjeenja. Ali to mogu
da budu i druge hartije od vrijednosti kao napr dionice (akcije).
Korisnik kredita moe da zaloi sopstvene hartije ili to za njega da
uini neko trei.
U ovaj ugovor pored ve naznaenih elemenata koje u pismenoj formi
sadri svaki ugovor o kreditu moraju biti pismeno unijeti i podaci o
vrsti i vrijednosti hartija, koje se zalau sa svim podacima o vlasniku
hartija. Zakon odreuje da se zaloene hartije mogu od strane banke
prodati ako korisnik ne vrati kredit po dospjelosti.
Ugovor o kreditu prestaje ispunjenjem obaveza obje ugovorne strane u
cjelosti. Meutim, ugovor moe prestati i otkazom davaoca kredita.
Banka moe da otkae ugovor o kreditu i prije isteka roka ako je kredit
korien suprotno namjeni za koju je odobren, zatim u sluaju
insolventnosti korisnika, te u sluaju pretanka pravnog lica ili smrti
korisnika, ako bi zbog injenica banka dola u bitno nepovoljniji
poloaj.
Korisnik kredita moe da odustane od ugovora prije nego to je poeo
da koristi kredit. Korisnik kredita ima pravo da kredit vrati prije roka
odreenog za vraanje. Kada korisnik vrati kredit prije roka, plaa
kamatu samo do dana vraanja.
Drugi kreditni poslovi. Pored ugovora o kreditu, kreditnim poslovima
smatraju se i ugovor o faktoringu u ugovor o forfetiranju. Ovo su
ugovori vieg stepena bankarske saradnje izmeu banke i njenog
klijenta.
Ugovor o faktoringu je noviji bankarski posao, koji je stvorila
razvijena bankarska praksa, prvo u SAD, a poslije je prihvaen i u
ostalim zemljama. To je ugovor, odnosno bankarski posao, kojim se
banka koje se u tom ugovoru naziva faktor, obavezuje da preuzme
potraivanja svoga klijenta, koja on ima u okviru svoga poslovanja
prema treim licima, a radi njihove naplate, a u okviru ukupnog posla

111
kojim banka takoe kreditira svoga klijenta i eventualno za njega
obavlja i druge poslove u okviru njegovih poslovnih transakcija.
Obzirom da banka u ovom ugovoru vri itav niz poslova, koje bi
inae trebao da vri klijent, odnosno komitent banke, za tu vrstu usluge
banka svom klijentu naplauje odgovarajuu naknadu u vidu provizije,
kao i trokove koje u izvrenju tih poslova ima.
Ugovor o forfetiranju je bankarski posao vezan za poslove uvoza i
izvoza. Zakljuenjem tog ugovora banka preuzima obaveze naplate
dugoronih potraivanja svoga klijenta, koja jo uvijek nijesu dospjela
i snosi rizik njihove naplate. Klijent se obavezuje da banci ustupi ta
potraivanja, sa potrebnom dokumnetacijom za njihovu naplatu i za
uslugu koju mu banka prua plaa proviziju.

131.2. Poslovi bankarskog depozita

Bankarski depoziti mogu da budu novani i nenovani depozit. U
depozitne poslove ili bankarske pasivne poslove spadaju jo ulog na
tednju i bankarski tekui raun.
Novani depozit Ugovor o novanom depozitu smatra se zakljuenim
kada se banka obavee da primi, a deponent da poloi kod banke
odreeni novani iznos.
Novani depoziti mogu da budu po vienju ili oroeni, sa ili bez
otkaznog roka, sa namjenom i bez posebne namjene. Ako nita nije
ugovoreno smatra se da je depozit po vienju.
Zakljuenjem ugovora banka stie pravo raspolaganja deponovanim
novcem i duna je da ga vrati kako je to ugovorom predvieno. Za
deponovana sredstva banka otvara raun deponentu preko koga
regulie kako svoje odnose sa deponentom, tako i njegove odnose sa
treim licima (uplate i isplate).
Obaveze banke u vezi sa raunom novanog depozita su: da vri
isplate sa rauna u granicama raspoloivih sredstava, da bez odlaganja
obavijesti deponenta ako je raun u pasivi, da obavjetava deponenta o
svakoj promjeni na raunu, da krajem svake godine, ili ee ako je
ugovoreno, alje izvjetaj o stanju rauna (tzv. saldo).
Deponent je duan da svoj raun dri pozitivnim i da na opomenu
banke odmah preduzme mjere u cilju otklanjanja dugovnog salda.
Na deponovana sredstva, sem ako nije drukije ugovoreno, a ako
visina kamate nije ugovorena, onda zakonsku.
Ako isti deponent ima kod jedne banke vie rauna, svaki takav raun
je samostalan i banka nema pravo da sredstva iz jednog rauna koristi
za pokrie obaveza po drugom bez saglasnosti, odnosno naloga
deponenta.
Nenovani depozit. Banka moe da prima u depozit i razne tjelesne
pokretne stvari, kao to su npr umjetniki predmeti, dragocjenosti,
dokumenti, hartije od vrijednosti itd. I nenovani depozit je ugovorni
odnos kojim se banka obavezuje da primi odreene predmete u
depozit, da te predmete uva profesionalnom panjom i da ih saglasno

112
uslovima ugovora vrati deponentu, koji je duan da za ovu baninu
uslugu plati ugovorenu odnosno odreenu naknadu. Nenovani
depozit, sem depozita hartija od vrijednosti, nije posebno regulisan
Zakonom o obligacionim odnosima, pa se na takve depozite
primjenjuju odredbe ugovora o ostavi.
Depozit hartija od vrijednosti. Zakljuenjem ugovora o deponovanju
hartija od vrijednosti, banka, uz naknadu, preuzima deponentove
hartije od vrijednosti. Dunosti banke u vezi sa primljenim hartijama
jesu: obezbjeenje da se hartije uvaju briljivou koja se zahtjeva od
ostavoprimca koji radi za naknadu (dakle, profesionalno, kao dobar
privrednik); preuzimanje za raun deponenta svih potrebnih radnji radi
ouvanja i ostvarivanja njegovih prava iz deponovanih hartija od
vrijednosti.
U redovne obaveze (poslove) banke u vezi sa deponovanim hartijama,
a pod uslovom da meu strankama nije to drugo ugovoreno, spada
naplaivanje dospjelih kamata, glavnice, odnosno svake sume na koje
deponovane hartije daju pravo, tano i uredno im ospije svaka takva
suma. Naplaene sume stavljaju se na raspolaganje deponentu, a ako
on ima i raun kod iste banke, to je uobiajeno u praksi, onda se sve
dospjele i naplaene sume uplauju na taj raun.
Hartije od vrijednosti koje su deponovane mogu sadrati i takve
odredbe, uslove i sl. Koje podrazumjevaju i odreena prava treih lica
na njima. Zbog toga na Zakon (l 1048 i 1051 ZOO) propisuje da u
nedostatku suprotnog dogovora, banka moe da vri prava iz
deponovanih hartija, iskljuivo za raun deponenta, i takoe, ima
obavezu da o svakom zahtjevu koje tree lice istakne u pogledu
deponovanih hartija odmah izvjesti deponenta.
Banka je duna da na zahtjev deponenta u svako doba vrati hartije od
vrijednosti. Meutim, ugovorom odeponovanju u svako doba vrati
hartije od vrijednosti. Meutim, ugovorom o deponovanju moe da
bude predvieno da umjesto hartija banka moe da vrati odgovarajui
novani iznos i da tome ispuni svoju obavezu vrtaanja, ime prestaje
ugovorni odnos meu strankama. Mogunost ovakvog naina
ispunjenja banine obaveze, a to je predvieno i u naem pravu (l.
1050 st.3 ZOO), ustvari je vezana za, u svjetskoj bankarskoj praksi,
dva naina davanja hartija od vrijednosti bankama u depozit. Prvi
nain je do sada izloeni, koji je regulisan u naem ZOO i koji polazi
od ouvanja individualnosti predatih hartija. Drugi nain je da banka
vrijednosti primljenih hartija odmah upisuje na tekui raun
deponenta, ime se momentom deponovanja gubi njihova
individualnost, odnosno vri tzv dematerijalizacija.
Hartije od vrijednosti vezane su za njihovog vlasnika (deponenta), pa
je banka duna da ih vrati vlasniku (deponentu) ili licu koje on odredi,
ili nasljednicima za sluaj smrti vlasnika. Naravno, ako je deponovanje
izvreno na osnovu punomoja, onda se hartije vraaju punomoniku

113
kao deponentu, a vlasnik, odnosno nasljednici duni su da s njim
rasprave svoje odnose.
Ulog na tednju. Novani depozit moe da bude primljen od strane
banke i kao ulog na tednju. Kada je zakljuen takav ugovor izmeu
banke i deponenta, banka, odnosno tedni kreditna organizacija izdaje
deponentu tednu knjiicu. tedna knjiica izdaje se ili na ime
deponenta ili na donosioca.
U tednu knjiicu unose se sve uplate i podizanja novca. Upisi u
tednoj knijici dokaz su u odnosima izmeu banke i deponenta, pod
uslovom da su uredno ovjereni potpisom i peatom banke, pa je svaki
sporazum takvom postupku nitavan.
Ulozi na tednju mogu da budu po vienju i oroeni i sa i bez otkaznog
roka. Na uloge na tednju bez obzira da li su po vienju ili oroeni
plaa se kamata.
Bankarski tekui raun otvara se zakljuenjem ugovora o tekuem
raunu, kojim se banka obavezuje da odreenom licu otvori posebni
raun i da preko njega prima uplate i vri isplate u granicama njegovih
raspoloivih sredstava ili odobrenog kredita (l.1052 ZOO). Saglasno
Zakonu ovaj ugovor je formalne prirode jer se mora zakljuiti u
pismenoj formi. Njegova svrha jeste pojednostavljenje plaanja meu
raznim imaocima tekuih rauna. To je osnov savremenog bankarskog
poslovanja, ime se izbjegava nepotreban promet gotovog novca.
Banka moe da raspolae sredstvima sa tekueg rauna svoga klijenta,
ali istovremeno mora biti spremna i uvijek da izvri i njegove naloge u
okviru sredstava koja postoje na tekuem raunu. Visina sredstava na
tekuim raunima je poslovna tajna i moe se saoptiti samo na bazi
pravovaljnog zahtjeva nadlenog dravnog organa. Pravilo je da tekui
raun mora uvijek da ima dovoljno sredstava za pokrie obaveza,
meutim, ugovorom sa bankom predvia se i jedan odreeni iznos tzv
minus, do kojeg e banka vriti isplate po nalogu svoga klijenta, iako
na tekuem raunu u tom momentu nema dovoljno ili nema uopte
sredstava.
Ugovor o sefu. Ovim ugovorom obavezuje se banka da stavi na
upotrebu korisniku sef za odreeni period vremena, a korisnik se
obavezuje da za to plati banci odreenu naknadu.
Banka je odgovorne za dobro stanje sefa i za nadzor nad njim.
Sef je poseban boks ili kaseta po pravilu ugraen u zid i nalazi se u
posebno odreenoj, posebno obezbjeenoj prostoriji banke. Kljueve
prostorije dri banka, a kljueve sefa korisnik.
Sef je u potpunoj aprehenziji korisnika sefa dok ugovor traje. Pravo da
se koristi sefom ima samo korisnik ili njegov punomonik, a banke ne
smije drati kod sebe duplikat kljueva od sefa.
Ipak, i pored potpune slobode korienja sefa, postoji i ogranienje
korienja koje se sastoji u zabrani stavljanja u sef predmeta ili
proizvoda koji mogu da ugroze sigurnost banke ili drugih sefova kao
to su eksploziv i sl.

114
Ugovor o iznajmljivanju sefa zakljuuje se samo na odreeno vrijeme i
on prestaje istekom ugovorenog roka. Ovo sve pod pretpostavkom da
korisnik uredno, po pravilu mjeseno, plaa ugovorenu naknadu.Ako
propusti uredno plaanje makar i jednog obroka, banka ima pravo da
ga preporuenim pismom opomene na naplatu i ako korisnik u roku od
mjesec dana po opomeni ne plati banka moe da raskine ugovor. Poto
raskine ugovor banka poziva korisnika da isprazni sef i vrati kljueve.
Ako korisnik tako ne postupi sef se otvara uz prisustvo suda, pa se
onda naene stvari u sefu predaju u sudski depozit ili se povjeravaju
banci na uvanje. Banka nad ovim predmetima ima prvenstveno pravo
naplate neizmirenih potraivanja iz ugovora o sefu.

131.3. Usluni bankarski poslovi

Bankarska garancija. Ve smo ukazali na znaaj bankarske garancije

meu neutralnim bankarskim poslovima. Po svojoj pravnoj prirodi
bankarska garancija je jemstvo banke koje ona prua svome komitentu
u nekom njegovom poslovnom poduhvatu. U veim poslovima, gdje u
ugovorne odnose stupaju partneri iz raznih drava, gdje se po pravilu
radi o zajednikim ulaganjima (joint venture) investicionim poslovima,
znaajnim kupoprodajama, velikim graevinskim poslovima,
bankarska garancija je takorei nazaobilazan nain kojim se poslovni
partneri obezbjeuju da e obaveze (posebno finansijske) iz
zakljuenog posla biti ispunjene. Bankarska garancija je formalni
pismeni dokument, kojim se saglasno naem pravu (l 1083 ZOO),
banka obavezuje prema primaocu garancije (korisniku) da e mu za
sluaj da mu tree lice ne ispuni obavezu o dospjelosti izmiriti
obavezu ako budu ispunjeni uslovi navedeni u garanciji.
Iz navedene zakonske definicije vidljivo je da se u vezi sa izdatom
bankarskom garancijom pojavljuju najmanje tri lica. Nalogodavac ili
trailac garancije, koji je dunik u poslu koji treba da se obezbjedi
garancijom. Banka kao davalac garancije, odnosno kako se naziva
banka garant korisnik, odnosno primalac garancije, kao lice koje je
povjerilac u osnovnom poslu. U spoljnotrgovinskim poslovima ili
poslovima veoma velike vrijednosti dosta esto se u davanju garancije
angauje vie od jedne banke. U tom sluaju uspostavljaju se posebne
veze kako izmeu banaka i korisnika garancije, tako i izmeu samih
banaka. Banke mogu da budu u odnosu garanta i supergaranta, kada
obje banke daju garanciju korisniku, s time to je banka koja je izvorni
prvi garant stupila u vezu sa jednom ili vie jaih banaka koje izdaju
supergaranciju. Korisnik se u tom sluaju za izmirenje svoga
potraivanja moe direktno da obraa i banci supergarantu.
U nekim sluajevima jedna banka trai od druge ili drugih banaka da u
odreenom poslu izdaju garanciju, s time to ona sama ne uspostavlja
nikakav odnos sa korisnikom garancije, ve samo sa bankom
garantom, kojoj izdaje tzv kontragaranciju. U ovom sluaju u obavezi

115
je samo banka garant, meutim ako se aktivira data garancija, onda
automatski se aktivira i kontragarancija iz koje se u krajnjoj liniji
nastala obaveza namiruje.
Bankarska garancija moe da bude uslovna i bezuslovna. Zakon o
obligacionim odnosima definie je kao uslovnu. Kod bezuslovne
garancije radi naplate ovog prava po istoj korisniku je dovoljno da
podnese banci zahtjev za isplatu uz dokaz da je protekao rok za
isplatu, odnosno izvrenje iz osnovnog posla, a da dunik nije ispunio
svoju obavezu. Bezuslovna garancija je povoljnija za korisnika, pa je
zato i poznata kao prava bankarska garancija. Na zakon regulie tzv
garanciju bez prigovora (l 1087 ZOO). Tu se radi o bezuslovnoj
garanciji ukoliko je ona oznaena izrazima bez prigovora, na prvi
poziv ili drugim rijeima istog znaenja. Takvu garanciju banka je
duna da plati bez prava da istu povezuje sa mogunou davanja
nekih progovora na koje bi nalogodavac imao pravo iz osnovnog
posla. Meutim, nakon takve isplate po garanciji ne gasi se pravo
nalogodavca da zahtijeva isplatu natrag, ako korisnik nije imao, iz
razliitih razloga, pravo da je naplati. Ovo tim prije to je nalogodavac
u svakom sluaju duan da banci plati svaki iznos koji je ona platila po
bezuslovnoj garanciji. Garancija bez prigovora zbog svojih osobina
esto se koristi u spoljnotrgovinskim poslovima i kao ugovorni nain
plaanja.
Garancija se daje da se u osnovnom poslu popravi poloaj korisnika
garancije, pa je zato moe samo on i koristiti. Meutim, ako on sva
svoja prava i obaveze iz konkretnog posla prenese na tree lice, onda
prenosei na njega cijeli posao moe da prenese i garanciju.
O garancijama Meunarodna trgovinska komora u Parizu donijela je
jednoobrazna pravila za ugovorene garancije 1978 godine. Ova pravila
u prvom redu reguliu bankarske garancije, ali i druge ugovorne
garancije kao to su garancije osiguravajuih drutava i sl. Ova pravila
reguliu licitacione, avansne i garancije za dobro izvrenje posla.
Licitaciona garancija izdaje se investitoru od strane uesnika na
licitaciji kojom se garantuje da e uesnik u licitaciji u sluaju uspjeha
ispuniti obaveze koje iz toga proistiu.
Garancija za dobro izvrenje posla daje izvoau radova, izvriocu
usluga ili isporuiocu robe kojim garantuje izvrenje posla, odnosno
plaanje za sluaj neizvrenja. Avansna garancija je garancija koja se
daje za sluaj neplaanja obaveza iz ugovora o isporuci robe ili
izvrenja radova.
Akreditiv. Akreditiv je jedan od najeih i najznaajnijih naina
plaanja u prvom redu u spoljnotrgovinskim poslovima, ali i u
ugovornim odnosima izmeu domaih preduzea. Akreditiv je
sutinski ugovorni odnos, za koji se saglasno naem pravu zahtijeva da
bude sainjen u pismenoj formi, koji se zasniva prihvatanjem zahtjeva
nalogodavca za otvaranje akreditiva od strane kreditivne banke.
Prihvatanjem, banka se obavezuje da e korisniku akreditiva isplatiti

116
odreenu novanu svotu ako do odreenog vremena budu ispunjeni
uslovi navedeni u nalogu o akreditivu (l. 1072 ZOO).
Poslovna praksa stvorila je dvije osnovne vrste akreditiva: obini i
dokumentarni akreditiv.
Obini ili neuslovni akreditiv temelji se na linom odnosu izmeu
nalogodavca, banke i korisnika.
Da bi mogao da polae pravo na novana sredstva iz odreenog
akreditiva takve vrste od korisnika se zahtjeva da dokae svoju aktivnu
legitimaciju, jer se odreeni korisnik upuuje na korienje akreditiva.
Ovi akreditivi mogu da budu lini akreditivi vezani za odreenu
linost, odnosno za lina svojstva korisnika akreditiva; budetski,
preko kojih se finansiraju dravni organi i budetske organizacije i
akreditiv kod koga se isplata vri na osnovu kreditnog pisma. Obini
akreditiv moe da se otvori za jednu isplatu, ali moe da bude i
permanentan, tj otvoren za vie isplata u duem vremenskom periodu.
Kreditno pismo esti je oblik preko koga se realizuje obini akreditiv.
Ono se uobiajeno izdaje od strane banke, a za raun kupca kod
kupoprodajnog posla, kojim banka obeava da e platiti donosiocu
pisma (dakle prodavcu) sumu u njemu naznaenu, a nakon to kupac
uredno primi robu koja je bila predmet kupoprodaje.
Dokumentarni ili robni akreditiv ustvari je pravi akreditiv, odnosno to
je akreditiv na osnovu kojeg se vri oko 80% svih plaanja u
meunarodnoj trgovini.
Zbog tako velikog znaaja ove vrste akreditiva meunarodna
trgovinska komora sa sjeditem u Parizu jo 1933. godine donjela tzv
jednoobrazna pravila i obiaje za dokumentarne akreditive. Ova
pravila iako nemaju zakonsku snahu ili snagu meunarodne
konvencije, poprimaju na izvjestan nain snagu obaveznosti, obzirom
da ih na taj nain primjenjuju skoro sve vodee svjetske banke. Pravila
su od njihovog donoenja imala vie revizija. Danas su na snazi i
obavezno se primjenjuju od svih jugoslovenskih banaka revidirana
Jednoobrazna pravila iz 1983. godine sa poetkom primjene od 1.
oktobra 1984 godine.
Dokumentarni ili robni akreditiv, kao to mu samo ime kae, postoji
onda kada je banka kod koje je otvoren akreditiv uslovljena da isplatu
korisniku akreditiva moe da izvri samo ako joj budu podnijeti robni
dokumenti, kako je to utvreno akreditivom.
Dokumenta koja se trae zavise od vrste posla u pitanju, odnosno
najee od vrste meunarodne distancione kupoprodaje u pitanju.
Osnovna robna dokumenta koja moraju da se priloe radi naplate
dokumentarnog (robnog) akreditiva prema Jednoobraznim pravilima i
obiajima za ovu vrstu posla jesu:
1. trgovaka faktura (commercial invoice)
2. transportna isprava, i to u prvom redu teretnica (bill of lading)
ili potvrda odnosno sertifikat pote (post receipt or certificate
of posting) i

117
 3. polisa osiguranja
U trgovakoj fakturi mora se precizno dati opis robe i taj opis robe
mora da odgovara opisu u akreditivu. Takoe cijena robe naznaena u
fakturi, po pravilu ne smije da bude via od sume na koju je akreditiv
otvoren, mada pravila sadre mogua rijeenja za prevazilaenjem
takve situacije.
Ukoliko nije drukije ugovoreno trgovaka faktura mora da glasi na
ome nalogodavca po akreditivu, a to je kupac, odnosno naruilac
radova i sl. U osnovnom poslu teretnicom ili drugom transportnom
ispravom ili potvrdom (sertifikatom) poto dokazuje se da je roba
ukrcana na prevozno sredstvo, odnosno primljena od pote, dakle da e
biti u takvom stanju i predana primaocu na odreditu. Transportni
dokumenti, u prvom redu teretnica, moraju da budu isti (CLEAN
BILL of lading, clean transport document) da bi ih banka prihvatila
kao valjane, pa pravila preciziraju znaenje tog pojma. Dalje, pravila
odreuju i druge elemente koje transportna dokumenta mora da sadre,
ko moe da bude njihov izdavalac, kakav je odnos prema teretnicama
primljeno na ukrcaj i drugim dokumentima sa slinim naznaenjima,
koji su uslovi da bude prihvaena teretnica sa naznakom da je teret
ukrcan na palubi i sl.
Trei obavezni dokument u set-u dokumenata koji se podnose banci
radi naplate akreditiva je polisa osiguranja. Obzirom da se naplata
kupovne cijene putem robnog akreditiva, jo figurativno naziva
kupovnom uz prezentaciju robnih dokumenata ili ak kupovinom
dokumenata, koja se izjednaava sa kupovinom same robe, bitno je da
ova kupovina garantuje kupcu da nee pretrpjeti tetu robe u
transportu, pa e sledstveno osiguratelj naknaditi eventualne tete
odnosno gubitke. Da bi banka prihvatila polisu osiguranja ili drugi
dokument predvien u samom akreditivu ( npr potvrdu pokria cover
note se ne priznaje ukoliko to izriito ne predvia akreditiv) saglasno
Pravilima potrebno je: da polisa, odnosno drugi osiguravajui
dokument bude potpisan od osiguravajue kompanije, osiguratelja ili
njihovog agenta, da nosi datum prije ili na dan ukrcaja, odnosno
odailjanja robe, da ukoliko nije drukije ugovoreno; bude u valuti u
kojoj je i faktura, da osigurana suma odgovara CIF vrijednosti robe
uveanoj za 10% da vrsta (tip) pokria bude u skladu sa zahtjevom iz
akreditiva, te da banka ne snosi rizik za dodatna i dovoljno neprecizna
pokria, te da e banka prihvatiti i polise koje u sebi sadre ugovorene
franize.
Banka ispituje valjanost podnijetih dokumenata saglasno naznaenim
uputstvima u jednoobraznim pravilima i saglasno posebnim nalozima
nalogodavca, i ako je tako postupila ne snosi nikakvu odgovornost u
vezi sa eventualnim nedostacima.
Akreditiv je pravni posao izmeu nalogodavca i banke koji je
nezavistan od osnovnog posla u vezi s kojim se vri plaanje putem
akreditiva. Banka ne ispunjava obavezu prema korisniku akreditiva

118
kao obavezu iz osnovnog ugovora, ve kao obavezu iz ugovora o
akreditivu i saglasno uslovima akreditiva. Ipak, svaka veza sa
osnovnim poslom se ne prekida i banka e uvijek voditi rauna npr. O
eventualnim prevarnim radnjama korisnika, a koje potiu iz ili su u
vezi sa osnovnim poslom.
Dokumentarni akreditiv moe da bude opoziv ili neopoziv. Pravilo je
da akreditiv opoziv, pa ak i onda kada je odreen njegov rok trajanja.
Opozivost podrazumjeva da dokumentarni akreditiv ne vezuje banku
prema korisniku, te da to u svakom trenutku moe da izmjeni ili
opozove na zahtjev nalogodavca ili po sopstvenoj inicijativi ako ocjeni
da je to u interesu nalogodavca.
Neopozivi dokumentarni akreditiv sadri samostalnu i neopozivu
obavezu banke prema korisniku akreditiva. Kod ovog akreditiva moe
doi do njegovog potvrivanja od strane neke druge banke, ime i ta
banka preuzima samostalnu i neposrednu obavezu prema korisniku.
Potvrdu akreditiva treba razlikovati od notifikacije. Notifikacija je
obavjetavanje korisnika preko banke (notificirajua banka) da je
akreditiv otvoren i name karakter potvrde akreditiva.
Akreditivi su, po pravilu, neprenosivi i nedjeljivi. Ipak, na bazi
izriitog uputstva nalogodavca banka moe da izvri prenos akreditiva
drugom ili drugim korisnicima. Za djeljenje akreditiva banci nalog
daje ovlaeni korisnik da isplatu iz akreditiva izvri u cjelini ili
djelimino jednom, ili veem broju treih lica.

131.4. Poslovi platnog prometa

Pored prednjih poslova, kao klasinih i redovnih bankarskih poslova,

vezano za novano poslovanje uopte, potrebno je jo i poznavanje
funkcionisanja platnog prometa i uloge banaka na tritima kapitala.
Platni promet. Platni promet jeste izmirenje finansijskih obaveza u
privredi i drugim aktivnostima preko za to ovlaenih organizacija.
Platni promet mogu da obavljaju banke, to je po mnogima ispravniji
nain vrenja ovog posla, ali ako drava eli da ima veu kontrolu nad
platnim prometom onda to povjerava odreenoj banci ili
specijalizovanoj organizaciji za vrenje platnog prometa kao to je to
sluaj u Jugoslaviji.
Platni promet moe da bude gotovinski i bezgotovinski. Gotovinski
promet ine plaanja u gotovom novcu (cash plaanja). Radi
smanjenja novane mase u prometu i izbjegavanje pekulacija sa
gotovim novcem gotovinski promet se strogo kontrolie, pa se pravnim
subjektima namee obaveza dnevne uplate gotovog novca na njihov
tekui raun, a podizanje gotovine radi raznih isplata, takoe se
ograniava na tzv. blagajniki maksimum.
Bezgotovinski platni promet je pravilo u meusobnim isplatama u
privredi, pa i uopte meu pravnim subjektima. Ovaj promet vri se na
nain to se sa rauna nalogodavca vri prenos sredstava na raun

119
korisnika, a saglasno datom nalogu i pod uslovom da na raunu
nalogodavca postoje raspoloiva sredstva. Ova vrsta prometa sigurnija
je, ekonominija, ne vodi poveanju novane mase u prometu,
spreava krae i utaje i uopte postoji mogunost bolje kontrole
finansijskih tokova.
Bezgotovinski platni promet uobiajen je kako za plaanja u zemlji,
tako i za plaanja u inostranstvu i iz inostranstva. Kod nas takav nain
plaanja je i obaveza za sve registrovane pravne subjekte. Meutim,
bez obzira to se u spoljnotrgovinskim plaanjima skoro bez izuzetka
vri bezgotovinski transfer izmeu rauna nalogodavca (dunika po
obavezi) i korisnika povjerioca nije uobiajeno da se plaanje ugovara
gotovinski (cash). U vezi s time treba znati da pod takvim nainom
ugovaranja svjetska poslovna praksa podrazumjeva i priznanje
komercijano poznati metod prenosa sredstava koji korisniku
omoguava bezuslovno pravo momentalne upotrebe tako prenijetih
sredstava.
Pored svih pobrojanih poslova banke se sve vie pojavljuju na tzv
primarnom i sekundarnom tritu kapitala gdje se vri emitovanje
(primarno trite) i promet (sekundarno trite) hartija od vrijednosti,
kao posrednici u tom poslovanju, odnosno agenti (brokeri) svojih
klijenata, pa i kao staratelji nad imovinom i vrijednostima koje im se
povjere (trast kompanije).
Iz svega do sada reenog vidljiva je iroka skala bankarskih poslova
putem kojih se graanima i privredi prua servis u njihovim novanim
potrebama i transakcijama, kao i pomo, posebno u
spoljnotrgovinskom poslovanju.
Kompenzacioni, klirinki i inkaso poslovi spadaju u uslune poslove
banaka. Meutim, ukoliko postoje posebne institucije koje se bave
platnim prometom, onda ti poslovi ine dio poslovanja tih institucija,
odnosno banaka koje olakavaju i pojednostavljuju platni promet.
Kompenzacioni poslovi spadaju u uslune poslove banaka kod kojih
banka u ime i za raun svojih komitenata vri prebijanje potraivanja i
dugovanja, uz isplatu komitentu pozitivnog ostatka salda.
U odnosima meu domaim privrednim organizacijama kompenzacije
mogu da budu ugovorne prirode, ali i zakonske kada zakonodavac, a
radi postizanja likvidnosti u privredi, odreuje obavezu kompenzacije
uvijek kada se za to steknu uslovi.
U spoljnoj trgovini kompenzacioni poslovi se esto ugovaraju,
meutim takoe je uobiajeno da podleu prethodnom odobrenju od
strane drave, obzirom da dolazi do smanjenja priliva strane valute u
domau dravu.
Klirinki poslovi su oni kompenzacioni poslovi kod kojih se kao
uesnici prebijanja (kliringa) potraivanja i dugovanja u
spoljnotrgovinskoj razmjeni pojavljuju drave. Kada se meu
dravama potpiu spoljnotrgovinski sporazumi koji predviaju kliring
kao nain meusobnog plaanja, onda se u svakoj dravi odrede

120
ovlaene banke, preko kojih se vode zbirni rauni preko kojih se vri
prebijanke meusobnih potraivanja. Ugovori o klirinkom nainu
plaanja najee se zakljuuju izmeu dvije drave (dvostrani
kliring), ali mogue je da to u svojim meusobnim spoljnotrgovinskim
poslovima dogovori vie drava (viestrani kliring). Ponekad drava za
svoju spoljnotrgovinsku razmjenu moe da rspie obavezu naplate svih
potraivanja u razmjeni sa inostranstvom preko zbirnog rauna
ovlaene banke, s ciljem ostvarenja deviza u korist drave, a isplate
domaih preduzea u domaoj valuti i takva praksa poznata je kao
jenostrani kliring.
Inkaso poslovi su banini poslovi slini akreditivu, ali suprotnog
dejstva. Dok kod akreditiva banka realizuje dugovanje svoga
nalogodavca, kod inkasa ona u ime svog nalogodavca i za njegov
raun naplauje neko njegovo potraivanje. Banka ovaj posao vri za
proviziju koju dobija iz izvrenih naplata (inkasa).
Inkaso poslovi dijele se na novani i dokumentarni inkaso, s time to
ovaj posljednji moe da bude robno dokumentarni ( u vezi sa
teretnicom, skladinicom, tovarnim listom i sl.) i novano
dokumentrani inkaso, kada se radi o inkasu mjenica, ekova dionica,
dividendnih kupona i sl. Dokumentarni inkaso u spoljnoj trgovini
javlja se kao nostro inkaso kod kojeg domaa banka prima od
domaeg klijenta inkaso naplatu, i loro inkaso kada inostrani banin
klijent (obino banka iz inostranstva) dostavlja domaoj banci
dokumenta (hartije od vrijednosti) na naplatu.
I ova vrsta bankarskog posla regulisana je Jednoobraznim pravilima za
dokumentarne naplate Trgovinske komore u Parizu ija je posljednja
revizija stupila na snagu 1. januara 1979. godine.

121
 GLAVA 12. HARTIJE OD VRIJEDNOSTI
132. POJAM I VRSTE HARTIJA OD VRIJEDNOSTI

Hartije od vrijednosti su vrlo znaajne isprave u privrednom pravu.

Ve smo vidjeli da se u pomorskom pravu posebno istie znaaj
teretnice kao hartije od vrijednosti, a od znaaja su takoe tovarni list i
polisa osiguranja, koje nisu hartije od vrijednosti, ali imaju veliku
slinost sa njima. Zbog navedenog bie potrebno da se u najkraim
crtama upoznamo sa optim pojmom hartija od vrijednosti, kao i sa
nekim drugim najznaajnijim hartijama od vrijednosti meu koje
svakako spadaju mjenice, ek, dionice , skladinica itd.
Ako elimo da utvrdimo pojam hartije od vrijednosti, treba rei da su
to isprave u kojima je utelovljeno odreeno imovinsko (graansko)
pravo i da se sa stanovita vrste prava hartije od vrijednosti dijele na
stvarno-pravne i obligaciono-pravne hartije od vrijednosti.
Stvarno-pravne hartije od vrijednosti imaocu daju svojinsko pravo na
robu, odnosno stvarima koje su oznaene u toj hartiji, a obligacione
hartije od vrijednosti najee se odnose na obavezu isplate odreene
sume novca.
Pravo koje je sadrano u samoj hartiji najtjenje je sa njom povezano i
bez posjedovanja hartije se ne moe ostvariti. Vrenje prava uslovljeno
je dranjem same hartije, pa se zato pored prava iz hartije, a koje je,
kao to smo vidjeli neko stvarno ili obligaciono pravo, govori i o pravu
na hartije, odnosno potrebi da odreeno lice dri hartiju po valjanom
pravnom osnovu da bi moglo ostvariti pravo koje je sadrano u hartiji.
Taj osnov moe da bude svojina na hartiji ili pak zalono ili
punomoniko pravo na hartiji.
Zakonom o obligacionim odnosima obuhvaene su i hartije od
vrijednosti u odredbama o izvorima obligacija i to u okviru odjeljka
posveenog jednostranoj izjavi volje. Tim zakonom utvren je pojam
hartije od vrijednosti i pod njim se podrazumjeva pismena isprava
kojom se njen izdavalac obavezuje da ispuni obavezu upisanu u toj
ispravi zakonitom imaocu. Hartije od vrijednosti su strogo formalne
isprave. Formalnost se ogleda u zahtjevu da one budu sainjene u
pismenoj formi i da mora da sadre bitne elemente koje zakon trai da
bi mogle da se smatraju odreenom vrstom hartije. Pod pojmom
formalnosti hartije od vrijednosti podrazumjeva se i to da se kod tih
isprava kida veza sa osnovnim pravnim poslom iz koga su nastale, te
da se ispunjenje obaveza iz hartije zahtjeva na bazi posjedovanja same
hartije, a ne na osnovu posla iz koga su proistekle.
Saglasno pravnim propisima hartije od vrijednosti imaju i svoje bitne
sastojke odnosno bitne elemente. Bitni sastojci koje mora da sadre
hartije od vrijednosti jesu: 1) oznaenje vrste hartije od vrijednosti; 2)
firma, odnosno naziv i sjedite, odnosno ime i prebivalite izdavaoca
hartije od vrijednosti; 3) firma, odnosno naziv ili ime lica na koje,

122
odnosno po ijoj naredbi hartija od vrijednosti glasi, ili oznaenje da
hartija od vrijednosti glasi na donosioca; 4) tano oznaenu obavezu
izdavaoca koja proizilazi iz hartije od vrijednosti;5) mjesto i datum
izdavanja hartije od vrijednosti, a kod onih koje se izdaju u seriji i njen
serijski broj 6) potpis izdavaoca hartije od vrijednosti, odnosno
faksimil potpisa izdavaoca hartije od vrijednosti koje se izdaje u seriji.
Sve hartije od vrijednosti po naelu izdavanja djelimo na: hartije od
vrijednosti na ime, hartije od vrijednosti po naredbi i hartije od
vrijednosti na donosioca.
Sa nainom izdavanja hartije od vrijednosti usko je povezana jedna
njihova znaajna osobina, a to je njihova prenosivost, odnosno tzv.
negocijabilnost.
Hartije od vrijednosti na ime glase na odreeno lice ije je ime
upisano na hartije i samo ono ima pravo na ostvarenje prava iz hartije.
Hartije od vrijednosti na ime po pravilu se ne mogu prenositi na druga
lica, dakle to bi bile neprenosive hartije. Meutim, i njih je mogue
prenositi o to se ini pomou graansko pravnog ugovora o ustupanju
potraivanja koji se zove ugovor o cesiji potraivanja.
Hartije od vrijednosti po naredbi su najznaajnije hartije od
vrijednosti i najtipinije. I kod ovih hartija pravilo je da glase na ime
odreenog lica, ali to lice ima pravo da hartiju stavljajui na poleini
same isprave tzv klauzulu o prenosu, prenese na drugo lice. Klauzula o
prenosu naziva se indosament, prenosilac indosant, a lice na koje se
hartija prenosi indosatar. Indosament moe da bude puni indosament i
blanko indosament. Puni indosament je onaj indosament koji sadri
sve elemente prenosa (ime indosatera, klauzulu o prenosu i potpis
indosanta), a blanko indosament je indosament samo na bazi potpisa
prenosioca (indosanta). Prema tome, hartije od vrijednosti po naredbi
nose taj naziv zato to se one prenose naredbom jednog lica, imaoca
hartije, na drugo lice, sticaoca hartije.
Hartije od vrijednosti na donosioca su hartije u kojima nije upisano
ime njihovog vlasnika i koje se na ove vlasnike, odnosno imaoce
prenose bez ikakvih formalnosti tzv. obinim prenosom iz ruke u ruku.
Kada govorimo o podjeli hartije od vrijednosti, istakli smo da su
najznaajnije hartije od vrijednosti obligaciono pravne hartije i stvarno
pravne hartije od vrijednosti. Meutim, pored ove dvije vrste hartija od
vrijednosti, znaajno je pomenuti jo i hartije od vrijednosti sa pravom
uea, obzirom da se danas u Jugoslaviji privredni subjekti sve vie
organizuju kao akcionarska, odnosno dionika drutva, uz izdavanje
hartija od vrijednosti koje daju pravo uea u poslovima preduzea.
Te hartije od vrijednosti zovu se dionice.

123
133. MJENICA

Pojam mjenice. Mjenica je obligaciona hartija od vrijednosti na

osnovu koje njen imalac moe da trai od dunika oznaenog u
mjenici isplatu odreene sume novca.
Mjenica se u privrednom drutvu smatra kreditnim sredstvom za
razliku od eka, koji se smatra sredstvom plaanja. Meutim, u
meunarodnom prometu mjenica je takoe i sredstvo plaanja.
Po samom zakonu mjenica je hartija od vrijednosti po naredbi. Ne
moe da se izda na donosioca, a unoenjem u mjenicu klauzule ne po
naredbi, koja se zove rekta klauzula, mjenica se pretvara u hartiju od
vrijednosti na ime.
Danas je mjenino pravo u svijetu unifikovano i to donoenjem tzv.
enevskih konvencija o mjenici 1930 godine. To su:
1. konvencija o jednoobraznom (uniformnom) mjeninom
zakonu;
2. konvencija za regulisanje izvjesnih sukoba zakona u oblasti
mjeninih prava;
3. konvencija o pitanju taksi u oblasti mjenica. Saglasno prvoj
konvenciji zemlje potpisnice su se obavezale da e svoja
nacionalna prava izjednait sa odredbama te konvencije.
Jugoslavija je tako postupila donijevi svoj zakon o mjenici 1946.
godine.
Vrste mjenica. Postoje dvije vrste mjenica i to trasirana mjenica i
sopstvena mjenica.
Kod trasirane mjenice koja se jo zove vuena mjenica, pojavljuju se
tri lica i to: izdavalac mjenice, koji se zove trasant i koji mjenica
predaje imaocu koji se zove remitent i upuuje ga treem licu da mu
isplati mjeninu svotu, koja se zove trasat. Trasirana mjenica sadri
bezuslovni nalog trasanta trasatu da od dospjelosti mjenice isplati
svotu naznaenu u mjenici remitentu, kao mjeninom povjeriocu.
Meutim, sve dok trasat ne prihvati isplatu mjenice, odnosno mjenine
svote naznaene u mjenici, trasant svojim potpisom na mjenici
garantuje da e on mjeninu svotu isplatiti.
Sopstvena mjenica je takva mjenica kod koje u mjenino pravnom
odnosu ne postoji tree lice. Kod ove mjenice trasant ne upuuje
remitenta za isplatu treem licu, ve mu sam obeava da e u trenutku
dospjelosti mjenice on isplati mjeninu svotu.
Mjenina naela. Mjenica je strogo formalna hartija od vrijednosti i
poiva na odreenim osnovnim naelima, koja su prije svega vezana
za mjenicu i mjenino pravo, ali veinom karakteriu i druge hartije od
vrijednosti. Osnovna mjenina naela su naelo formalnosti, odnosno
pismenosti mjenine obaveze, naelo mjenine strogosti, naelo
samostalnosti mjenine obaveze, naelo mjenine solidarnosti i naelo
neposrednosti mjenice.

124
Naelo formalnosti. Odnosno pismenosti je zajedniko naelo za sve
hartije od vrijednosti koje su punovane jedino u sluaju kada su
izdate u pismenom obliku. Ovo naelo protivi se naelu neformalnosti
koje vai za ugovore u privrednom pravu, a posebno za ugovore
robnog prometa. Pored toga, naelo formalnosti podrazumjeva da je
mjenica valjana samo ako ima sve bitne mjenine sastojke koje
propisuje zakon.

Naelo inkorporacije vai za sve hartije od vrijednosti i iskazuje

neodoljivost prava iz hartije i prava na hartije, kako je ve napred
istaknuto. Isto tako, bez posjedovanja hartije, pravo iz nje ne moe da
se ostvari i ne moe da se prenese na drugoga.
Naelo fiksne mjenine obaveze znai da mjeninu obavezu u pogledu
obima i sadrine predstavlja samo ono to je naglaeno u samoj
mjenici, kao i to da se ta obaveza ne moe dokazivati drugim
dokaznim sredstvima, ve samo samom mjenicom.
Naelo mjenine strogosti vezano je za realizaciju mjenice i odnosi se
na povjerioca i drunika po mjenici. Ovo naelo ini mjenicu jednim
od najsigurnijih instrumenata kreditiranja i plaanja, kako kod
domaih, tako posebno kod meunarodnih plaanja. Mjenini dunik
mora svoju obavezu da ipuni onako kako je naznaeno u mjenici i po
pravilu bez mogunosti isticanja prigovora prema mjeninom
povjeriocu. U krajnjoj liniji ovo naelo u odnosu na dunika znai da
on pravo mora da isplati mjenini iznos, pa tek onda da se ventualno
spori u vezi sa njim. Prema tome, eventualni prigovori u vezi sa
poslom iz koga je mjenica proizala, dozvoljeni su samo kasnije, a ne
u momentu dospjelosti i plaanja mjenice. Mjenini povjerilac takoe
je podloan naelu strogosti mjenine obaveze. Naime, ukoliko se ne
pridrava svih propisanih mjeninih radnji i rokovi, izlae se riziku da
izgubi svoje mjenino pravo.
Naelo samostalnosti mjenine obaveze odnosi se na pojedine
potpisnike na mjenici. Svaki potpis na mjenici predstavlja samostalnu
mjeninu obavezu, a svaki potpisnik je samostalni mjenini dunik.
Eventualna nevaljalost obaveze jednog od potpisnika mjenice ne utie
na ostale potpisnike.
Naelo mjenine solidarnosti znai da svaki mjenini dunik
solidarno odgovara sa drugim mjeninim dunicima za ispunjenje
mjenine obaveze, to znai da nakon dospjelosti mjenice mjenini
povjerilac moe da se obrati prema bilo kom od mjeninih dunika i da
od njega naplati cjelokupnu mjeninu svotu.
Konano, naelo neposrednosti mjenice znai da se mjenini
povjerilac moe svakom od mjeninih dunika neposredno i traiti od
njega izvrenje mjenine obaveze.

125
Mjenini elementi sastojci mjenice
Zakon odreuje bitne mjenine elemente (sastojke) mjenice i
nedostatak bilo kojeg od ovih elemenata ini mjenicu nevaeom.
Bitni mjenini elementi jesu: izriito oznaenje da se radi o mjenici;
bezuslovni uput, odnosno obeanje za isplatu odreene sume novca:
ime trasata, dakle lica koje treba da plati mjenicu; oznaenje
dospjelosti mjenice; oznaenje mjesta plaanja mjenice; ime remitenta,
dakle lica kome treba da se isplati mjenina svota, odnosno po ijoj
naredbi se ona isplauje drugom licu, datum izdavanja mjenice; mjesto
izdavanja i potpis lica koje je izdalo mjenicu, a koje se, kao to smo
vidjeli, naziva trasant.
Oznaenje da je to mjenica vri se upotrebom rijei mjenica i to mora
da je upisano u mjenici. Ako takve naznake nema, preuzeta obaveza
nema karakter mjenine obaveze. Ovo je vrlo vano jer je mjenica
strogo formalni pravni posao sa strogim pravnim posljedicama za
izdavaoca mjenice.
Mjenica mora da sadri bezuslovni uput, ili ako se radi o sopstvenoj
mjenici obeanje za isplatu odreene sume novca. Uput, odnosno
obeanje moraju da budu bezuslovni opet radi formalnosti mjenine
obaveze u kojoj nije dozvoljeno postavljanje bilo kakvih uslova.
Svaki uslov, koji bi bio postavljen u mjenici, ustvari bi ponitavao
mjeninu obavezu. Takoe nema mjenice ako u njoj nije upisana svota
novca na koji mjenica glasi i koju trasat treba da isplati. Pod
oznaenjem mjenine svote podrazumjeva se da je u mjenici precizno
oznaeno o kojoj se vrsti novca radi, dakle o kojoj valuti i o kojoj
koliini, odnosno iznosu novca.
Mjenica mora da sadri ime, odnosnu firmu trasata (obzirom da se
najee radi o nekoj banci) onog lica koje treba da isplati mjenicu.
Samim takvim oznaenjem trasat i nije postao obavezan da mjeninu
svotu isplati, ve se on vuenjem mjenice samo poziva da prihvati
mjeninu obavezu i da tako postane mjenini dunik. Bez oznaenja
imena, odnosno firme trasata, ne moe se znati kome mjenica treba da
se podnese na isplatu. U mijeninom pravu dozvoljeno je da se u
mjenici oznae vie trasata, ali samo kumulativno, tako da praktino
svaki od trasata ima samostalnu i cjelokupnu obavezu po izdatoj
mjenici. Nedozvoljeno je odreivanje trasata alternativno, jer onda
postaje neizvjesno ko e mjenicu da plati, a time se i gubi jedan
mjenini element, a mjenica u nedostatku bilo kojeg bitnog elementa
prestaje to da bude.
Trasant, kao izdavalac mjenice moe da sebe oznai kao trasata i tada
nastaje sopstvena trasirana mjenica.
Oznaenje dospjelosti mjenice takoe mora da bude sadrano u
samom mjeninom slogu, dakle u pismenom tekstu mjenice. Ipak, ovaj
mjenini element moe da se pretpostavi i po samom zakonu da uvijek
postoji, jer mjenica koja je izdata bez oznake dospjelosti po samom

126
zakonu smatra se da dospjeva po vienju. Inae, mjenica moe
dospjevati na odreeni dan, na odreeno vrijeme od dana izdavanja i
po vienju, odnosno na odreeno vrijeme po vienju. Mjenica koja
dospjeva na odreeno vrijeme po vienju naziva se jo i rona
mjenica. Takve mjenice pretpostavljaju prethodnu obavezu njihovog
podnoenja na akcept.
Mjesto plaanja mjenice takoe se obavezno unosi u njen slog i obino
se upisuje ispod oznake trasata. Mjesto mora biti oznaeno precizno,
jer povjerilac po mjenici mora da zna gdje se nalazi dunik, obzirom
da mu on donosi mjenicu za isplatu.
Ime remitenta je vaan bitni mjenini element, obzirom da je remitent
lice koje treba da se plati mjenica. Dakle, to je mjenini povjerilac.
Remitent moe da bude kako pojedinac, fiziko lice, tako i neko
preduzee, pa se u mjenicu unosi ili ime tog pojedinca ili firma
preduzea koje je povjerilac po mjenici. Ako mjenica ima vie od
jednog reminenta, onda se govori o tzv. sureminentima i oni ne mogu
da vre svoja mjenina prava pojedinano, ve samo zajedniki, to se
odnosi i na sve ostale mjenine radnje.
Remitent je lice na koje se mjenica vue i kao takav je prvi imalac
mjenice, pa obzirom da je mjenica sama po zakonu hartija po naredbi,
on moe ve saglasno svojim potrebama ili sam da naplati mjenicu ili
pak, da je dalje putem indosiranja prenosi na druga lica, koja tada
takoe postaju reminenti.
Datum izdavanja mjenice je bitni mjenini element koji mora biti
precizno naznaen u mjenici, jer od njega moe da zavisi punovanost
mjenice npr. Prema tom datumu utvruje se sposobnost trasanta da
izdaje mjenicu. Zatim odreuje se dospjelost mjenice, ako ona
dospjeva na odreeno vrijeme poslije izdavanja, a to bi sve moglo da
vodi nevanosti mjenice. Pored datuma izdavanja, potrebno je oznaiti
i mjesto izdavanja i uvijek se pretpostavlja da je mjenica izdata u
onom mjestu koje je oznaeno pored trasatovog imena. Mjesto
izdavanja mjenice ima pravni znaaj, jer saglasno tom mjestu, dakle
gradu odnosno draavi u kojoj je mjenica izdata odreuje se formalna
ispravnost mjenice i uopte kako njena valjanost, tako i valjanost
odreenih mjeninih radnji.
Na kraju mjenica mora da sadri potpis trasanta, izdavaoca mjenice.
Bez tog potpisa mjenica ne bi bila valjana i ne bi postojala mjenina
obaveza, obzirom da sve dok trasat ne prihvati mjeninu obavezu
putem akceptiranja, trasant figurira kao glavni mjenini dunik po
izdatoj mjenici.
Pored bitnih, mjenica moe da ima i nebitme sastojke. U nebitne
mjenine sastojke, odnosno nebitne mjenine elemente spadaju nebitne
mjenine klauzule i nebitna mjenina lica. Mjenica pored bitnih
mjeninih elemenata moe u sebi da sadri i mnoge klauzule koje
utiu na nain realizacije mjenice, ali ne utiu na valjanost mjenice kao
hartije od vrijednosti. Meu vie takvih kaluzula, od kojih neke

127
mjenice mogu da imaju neke od njih, a neke opet uopte da nemaju
posebne klauzule, treba spomenuti klauzulu o prezentaciji mjenice,
klauzulu o broju mjeninih primjeraka, valutnu klauzulu, klauzulu o
pokriu, klauzulu o adresatu po potrebi, ve pomenutu rekta klauzulu,
klauzulu o domiciliranju mjenice i sl. Klauzula o prezentaciji mjenice
namee obavezu mjeninom duniku da prije njene dospjelosti
mjenicu prvo prezentira na tzv akceptiranje, a tek kasnije i na naplatu.
Takoe moe postojati prezentaciona klauzula u obliku zabrane
podnoenje mjenice na akcept i to kao potpuna zabrana podnoenja
mjenice na akcept do jednog odreenog roka. Klauzula o domiciliranju
je specifinost mjeninog prava i njom se odreuje da e mjenicu
isplatiti neko drugo lice, a ne trasat i u nekom drugom mjestu a ne u
mjestu odreenom pored trasatovog imena. Ovo je mogue kod
mjenice, obzirom da trasat u trenutku njenog izdavanja ne mora kod
sebe da ima pokrie za plaanje mjenice. Od znaaja moe da bude i
tzv. avizna klauzula, kao klauzula o obavezi da trasat ne plaa mjenicu
dok od trasanta ne dobije izvjetaj pod kojim uslovima i kada e
izvriti njenu isplatu.
Mjenica se obino izdaje u jednom primjerku, a ako je izdata u vie
primjeraka onda mora da postoji klauzula o broju mjeninih
primjeraka. Mjenica se obino isplauje u valuti zemlje u kojoj je
izdata ili u valuti zemlje gdje je naplativa, ali ako se ugovara posebna
valuta u kojoj se mora platiti u svakom sluaju, onda takva mjenica
sadri valutnu klauzulu.
Za razliku od eka, mjenica u trenutku izdvajanja ne mora da ima
pokrie bilo kod trasata ili trasanta. Pokrie mora da postoji u
momentu dospjelosti mjenice, meutim, klauzulom o pokriu moe se
regulisati da to pokrie mora da postoji i ranije. Klauzula adresatu po
potrebi moe da odredi mjeninom povjeriocu i drugo lice na koje se
on moe obratiti bilo za isplatu mjenice ili za ispunjenje neke druge
mjenine radnje u sluaju da mu je glavni dunik nedostupan itd.
U nebitne elemente mjenice, pored nebitnih mjeninih klauzula,
spadaju i nebitna mjenina lica koja se pojavljuju u vezi pojedinih
nebitnih mjeninih klauzula ili kod pojedinih mjeninih radnji. Prema
tome, sva ona lica koje zakon izriito ne nabraja kao bitna za
postojanje mjenice, a to su trasant, trasat i remonent, su nebitna
mjenina lica.

128
Mjenine radnje

Naplata mjenice kao strogo formalne hartije od vrijednosti vezana je

za niz mjeninih radnji. Ukljuujui i izdavanje mjenice kao prvu i
osnovnu mjeninu radnju, kao znaajne mjenine radnje treba
pomenuti jo akceptiranje mjenice, mjenino jemstvo, intervenciju kod
mjenice, prenos mjenice, prezentaciju mjenice na isplatu, odnosno
naplatu mjenice.
Ve je reeno kako se izdaje trasirana, a kako sopstvena mjenica i ko
ih izdaje.
Akceptiranje mjenice ili kako se jo jednostavno zove, akcept ili
mjenini prijem, je mjenina radnja koja se sastoji u izjavi trasat koju
on stavlja u pismenom obliku na samu mjenicu o prihvatanju obaveze
da e platiti mjenini iznos po dospjelosti mjenice. Takvim svojim
potpisom trasat postaje akceptant mjenice, odnosno od momenta
akcepta on je glavni mjenini dunik po mjenici, a ne vie trasant i on
prihvata bezuslovnu obavezu plaanja mjenice o dospjelosti.
Mjenino jemstvo u mjeninom pravu poznato je jo kao aval i to je
mjenino pravna radnja kojom neko lice svojim potpisom na mjenici
jemi po pravilu za glavnog mjeninog dunika, ali moe i za nekog
drugog od potpisnika mjenice, da e isplatiti oznaeni mjenini iznos u
roku dospjelosti mjenice.
Intervencija je mjenina radnja koja moe biti po pozivu ili spontana.
Do intervencije po mjenici dolazi kada o dospjelosti mjenice nije
izvjesno da li e dunici po mjenici biti u stanju da isplate mjeninu
svotu i onda neko od mjeninih dunika moe da pozove tree lice da
intervenie i isplati mjeninu svotu i to je pozivna intervencija ili neko
tree lice, zbog svojih interesa prvenstveno u poslovnom odnosu u
pitanju, moe bez poziva da intervenie i isplati mjeninu svotu i to je
spontana intervencija.
Prenos mjenice vri se redovno putem indosiranja, jer kao to je ve
reeno, mjenica je po samom zakonu hartija od vrijednosti po naredbi
ili pak putem graansko-pravne cesije, ukoliko je izdata mjenica sa
oznakom ne po naredbi, dakle tzv. rekta mjenica.
Indosiranje mjenice vri se kao i kod svih drugih hartija od vrijednosti
putem indosamenta i sastoji se u davanju izjave, kojom imalac mjenice
prenosi mjenicu na drugo lice zajedno sa svim pravima iz te mjenice.
Mjenica moe da se indosira na bilo koje lice, dakle na lice koje
prethodno nije bilo u nikakvoj mjenino-pravnoj obavezi i kada se taj
prenos izvri, to lice postaje mjenini povjerilac. Mjenica se moe
indosirati i na nekog od postojeih mjeninih dunika, dakle na lice
koje ve na neki nain ima obavezu po postojeoj mjenici. Indosiranje
se moe izvriti npr na lice koje je izvrilo aval mjenice ili se
pojavljuje kao garant irant po toj mjenici i u tom sluaju kada se

129
mjenica indosira na takvo lice izvreni indosamnet naziva se povratni
indosament.
Isplata mjenice moemo rei da je najznaajnija mjenina radnja jer se
mjenica i izdaje da je njen imalac moe naplatiti. U mjeninom planu
vri se obavezno prezentacija mjenice na isplatu i to je uslov naplate
mjenice, obzirom da je mjenica formalna hartija od vrijednosti i da bez
nje ne postoji ni mjenina obaveza. Mjenini povjerilac je taj koji
donosi mjenicu na isplatu duniku. Vrlo esto prije isplate mjenice vri
se podnoenje mjenice i na akcept, ali ako ta mjenina radnja nije
predviena i mjenica dospjeva po vienju, akcept ne mora da postoji,
meutim prezentacija mjenice na isplatu je obavezna i zavrana
mjenine radnja. Mjenicu na isplatu podnosi remitent, koji to svoje
pravo dokazuje formalnim legitimisanjem ili kao prvo lice koje je
oznaeno u mjenici ili neprekinutim nizom indosamenata. Isplatu
mjenice najee vri akceptant, dakle ono lice koje je prethodno u
odreenom roku prihvatilo mjeninu obavezu i samim time postalo
glavni mjenini dunik. Akceptant je najee sami trasant, ali moe
biti i neko drugo lice, a ako akcept nije predvien onda mjenicu uvijek
isplauje trasat.
Mjenino pravo u svakom sluaju nastoji da mjeninom povjeriocu
obezbjedi naplatu mjenice u svakom sluaju. To se postie na nain to
su svi potpisnici na mjenici solidarni mjenini dunici. Svaki potpisnik
na mjenici u stvari je preuzeo obavezu da e on isplatiti mjenicu
ukoliko trasat odbije njeno akceptiranje, bilo isplatu, a ve kako je to
samom mjenicom odreeno. Ti drugi potpisnici na mjenici zbog toga
se nazivaju regresni mjenini dunici i duni su da isplate mjenicu
ukoliko se steknu zakonski uslovi, a pravo mjeninog dunika da
takvu svoju mjenicu naplati naziva se regresno pravo.
Da bi mjenini povjerilac mogao da ostvari svoje regresno mjenino
pravo, on je duan da prethodno izvri protest mjenice. To je
prethodna radnja radi regresne naplate mjenice ili ostvarenja drugih
mjeninih prava, npr zahtjeva akcepta i sl, koja se preduzima pred
nadlenim sudom i sud izdaje protestnu ispravu kao jevnu ispravu,
ime udovoljava mjeninom povjeriocu da moe izvriti odreenu
mjeninu radnju.
Mjenini prigovori su opet za razliku od mjeninog protesta oblik
zatite interesa mjeninog dunika. Dunici po mjenici uvijek
odgovaraju samostalno, nezavisno jedan od drugoga, pa svaki od
dunika ima i pravo da samostalno daje odreene mjenine prigovore.
Mjenini prigovori mogu se odnositi bilo na samu valjanost mjenice i
proizilaze iz mjenine isprave, kao to je npr. povreda mjenine forme,
nedostatak nekog bitnog mjeninog elementa i sl. A mogu da se
odnose i na lini odnos izmeu mjeninog dunika i povjerioca i ti
prigovori mogu da se odnose na to da nije primljeno mjenino pokrie,
da nije stavljen potpis na mjenici, a ponekad ali samo u direktnom
odnosu izmeu odreenog mjeninog povjerioca i dunika, dozvoljeno

130
je stavljati i prigovor da meu strankama nije izvren osnovni posao
zbog kojeg je mjenica nastala, odnosno izdata.
Mjenica se moe umnoavati na nain to e se izdavati vie
primjeraka mjenice iz praktinih razloga, moe se izdavati i duplikat
mjenice, ali ako je u mjenicu unijeta tzv. solo klauzula izdavanje
duplikata nije dozvoljeno. Ove radnje preuzimaju se iz praktinih
razloga da bi mjenica bila operativnija, meutim naplatom jednog
primjerka mjenice svi ostali primjerci prestaju da vae.
Moe se vriti i prepis mjenice, tzv kopija mjenice, ali onda takva
kopija nema znaaj, niti duplikata niti mjenice koja je izdata u vie
primjeraka.
Amortizacija mjenice je mjenina radnja koja je predviena za sluaj
da imalac mjenice isto izgubi ili na drugi nain ostane bez nje. U tom
sluaju, a posebno da bi se sprijeila zloupotreba mjenice predvien je
postupak amortizacije mjenice. Taj postupak predvia se
zakonodavstvom nacionlnih drava i amortizaciju vre sudovi u
vanparninom postupku u kome se mjenica na bazi sudske odluke
moe da ostvaruje svoja mjenina prava samo prema odreenim
mjeninim dunicima, po pravilu prema glavnom mjeninom duniku.
Zastarjevanje mjenice. U mjeninom pravu postoje razliiti rokovi
zastarjelosti. Rok zastarjelosti za glavnog mjeninog dunika iznosi tri
godine od isteka dana dospjelosti mjenice. Protiv trasanta i indosanta,
rok zastarjelosti je godinu dana raunajui od dana podizanja protesta,
odnosno upisivanja mjenice u protesni registar. Rok zastarjelosti za
meusobna regresna potraivanja iznosi est mjeseci itd.

134. EK

Pojam, osobine i bitni elementi eka. ek je hartija od vrijednosti

ijim izdavanjem njen izdavalac, koji se takoe naziva trasant, daje
nalog trasatu, koji je redovno neka banka, da izvri isplatu odreene
svote novca reminentu. Bitna razlika izmeu mjenice i eka sastoji se
u tome to kod mjenice u trenutku njenog izdavanja kod trasanta ne
mora da postoji pokrie, a kod eka ovog pokria mora da postoji od
momenta izdavanja eka. Izdavanje eka bez pokria predstavlja
krivino djelo. Takoe smo istakli da je ek sredstvo plaanja i on
takvu osobinu ima kako u domaim transakcijama, tako i u
meunarodnim.
ekovno pravo je danas u svijetu unificirano. Naime, 1931. godine
donijeta je konvencija o jednoobraznom ekovnom zakonu, te
konvencija o regulisanju izvjesnih sukoba kod eka i konvencija o
taksama u materiji eka. Na osnovu ovako unificiranog meunarodnog
prava o eku u naoj zemlji 1946. godine, donjet je zakon o eku,
obzirom da je naa zemlja ratifikovala odnosne meunarodne
konvencije.

131
ek je stroga i formalna hartija od vrijednosti, kao to je to i mjenica,
pa i za ek vae sva ona naela koja vae i u mjeninom pravu. To su
naelo formalnosti, naelo inkorporacije, naelo samostalnosti, naelo
neposrednosti, naelo strogosti, naelo solidarnosti, naelo
apstraktnosti i naelo obaveznosti iskazivanja eka u odreenoj vrsti
novca.
ek je formalna hartija od vrijednosti koja nije punovana ukoliko nije
izdata u zakonskoj formi i ukoliko ne sadri bitne elemente jesu:
oznaenje da se radi o eku, bezuslovni nalog za isplatu naznaene
svote novca iz transantovog pokria kod trasata, ime odnosno firmu
trasata (banke), mjesto plaanja eka, datum i mjesto izdavanja eka,
potpis izdavaoca eka.
U samom slogu eka mora se oznaiti upotrebom rijei ek da se radi
o eku, na jeziku na kojem se ek izdaje. Sa ovim nema veih
potekoa, obzirom da odreene ovlaene institucije emituju ekove u
vidu formulara blanketa. Kod nas to radi sluba platnog prometa, ali
i poslovne banke, kako kod nas, tako i u svijetu po pravilu izdaju svoje
ekovne blankete.
ek, kao i mjenica, mora da sadri bezuslovni nalog za isplatu
odreene svote novca. Sem ove naznake nije dozvoljeno dodavati
dodatne sume novca eku, kao to su npr. Kamate. Meutim, ako je to
uinjeno, ek nije nevaan, jer po samom zakonu, ako se odredi i
kamata u eku, smatra se kao i da nije napisana. Takoe zabranjeno je
uslovljavanje isplate eka na bilo koji drugi nain.
Ime ili firma trasata moraju da budu upisane u samom eku. Za razliku
od mjenice po samoj enevskoj konvenciji, kada se radi o eku, trasat
moe da bude samo neka banka. Meutim, u meunarodnom platnom
prometu, ek moe da se vue i na neko drugo lice, dakle koje nije
banka ukoliko je po zakonu gdje se ek plaa, dozvoljeno da ta lica
mogu da budu trasati.
ek mora da sadri i potpis trasanta, izdavaoca eka. Po pravilu to je
jedno lice, ali dozvoljeno je da i vie lica izdaju jedan ek, pa se onda
radi o sutrasantima. Trasant je glavni ekovni dunik po izdatom eku,
i to ostaje sve do momenta dok ga trasat, dakle banka ne isplati. Kod
ovoga jo jednom je znaajno podvui da trasant ne smije da izda ek,
ukoliko u momentu njegovog izdavanja nema pokrie kod trasata.
U ekovnom slogu moraju da budu oznaeni i mjesto i datum
izdavanja eka. to se tie mjesta izdavanja, ako ono nije posebno
oznaeno, pretpostavlja se da je to mjesto pored trasantovog potpisa.
Datum izdavanja eka je takoe bitni ekovni element i bez njega ek
bi se smatrao nevaeim. Ovo s toga to se punovanost eka i pravo
da on bude podnesen nekoj banci na isplatu vremenski odreuje od
momenta njegovog izdavanja. Takoe prema tom datumu utvruje se i
obaveza postojanja ekovnog pokria. Znaaj datuma u eku je toliki
da postoji obaveza njegovog upisivanja kako brojevima, tako islovima,
te u zabrani antidatiranja eka.

132
Konano mora biti odreeno i mjesto plaanja eka i to kako u
geografskom pogledu ( u kojem gradu, u kojoj dravi), tako i putem
odreivanja banke u kojoj e se ek naplatiti.
Zbog osnovne namjene eka da se radi o hartiji od vrijednosti kao
sredstvu plaanja za promet ekova i prezentaciju na isplatu odreeni
su zakonski rokovi u kojima ek treba da se naplati i to: u roku od 8
dana ako je ek izdat za naplatu u okviru Jugoslavije, u roku od 20
dana ako je izdat u nekoj od Evropskih zemalja; u roku od 40 dan ako
je izdat u nekoj zemlji izvan Evrope, a na obalama Sredozemnog ili
Crnog mora i pripadajuim ostrvima i u roku od 70 dana ako je izdat u
bilo kojoj drugoj zemlji izvan Evrope.
Kao i mjenica i ek je prenosiva hartija od vrijednosti i moe da glasi
na ime, po naredbi ili na donosioca. Prema tome, ek nije kao mjenica
po samom zakonu hartije od vrijednosti po naredbi, ve je njegovom
izdavaocu ostavljena sloboda kako e ga izdati. Ipak, najee se
izdaje ek po naredbi, tako da je indosiranje redovni i uobiajeni nain
prenosa eka. ek na ime prenosi se graansko-pravnom cesijom, a to
se odnosi i na ek po naredbi ukoliko sadri rekta klauzulu, dakle
klauzulu ne po naredbi. ek na donosioca prenosi se prostom
predajom iz ruke u ruku.
Kao i kod mjenice mogue je regresna naplata eka, jer su svi ekovni
dunici, dakle svi potpisnici na eku, solidarni dunici. Prema tome,
ako ek ne isplati trasat, pa ni njegov izdavalac kao glavni ekovni
dunik, imalac eka moe da zatrai isplatu od ostalih potpisnika na
eku kao regresnih dunika, po svom izboru od bilo kojeg od njih. Da
bi ovo svoje pravo koristio imalac eka treba prethodno da izvri
notifikaciju regresnih dunika, da bi se oni pripremili za plaanje eka.
Naravno, kao i kod mjneice, prethodna radnja jeste ulaganje ekovnog
protesta kao uslova za vrenje regresnog prava.
U odnosu na mjenicu kod eka postoji jo jedna bitna razlika, a to je
da se ek moe opozvati, dok jednom izdata mjenica ne moe. Naime,
izdavalac eka trasant ima pravo da opozove ek koji je izdat na ime
ili po naredbi prije roka za njegovu prezentaciju na isplatu. Da bi
opoziv proizveo dejstvo uslov je da on stigne trasatu prije
prezentiranja eka na isplatu.
Kao i mjenica i ek zastarjeva. Meutim, rokovi zastarjelosti u
ekovnom pravu su znatno krai, obzirom na to da ek dospjeva po
vienju. I nakon roka odreenog za prezentaciju eka na isplatu,
ustvari trasantu i indosantima ukoliko je na propisan nain pokrenut
regresni postupak, zastarjevaju u roku od 6 mjeseci od isteka roka za
prezentaciju eka na isplatu.

133
Vrste ekova. ek je u vrlo rasprostranjenoj upotrebi i poslovna,
odnosno bankarska praksa poznaje mnoge vrste ekova kao to su:
1. isplatni ek, koji je redovni, odnosno uobiajeni ek sa
nalogom za isplatu u gotovom novcu
2. obraunski ek ili virmanski ek kod kojeg se isplata ekovnog
iznosa ne vri u gotovom novcu, ve prenosom sredstava sa
rauna izdavaoca eka u korist rauna imaoca eka
3. barirani ek ili ek sa precrtajem, jeste ek na ijem se licu
nalaze dvije paralelene linije dijagonalno prevuene preko
njega
U precrtaju naznaava se neka banka kojoj sredstva treba da se uplate,
a koja istupa kao punomonik imaoca eka, dakle kao punomonik
remitenta.
Dokumentarni ek je takav ek kod kojeg se isplata ekovne svote
uslovljava prezentacijom odreenih robnih dokumenata.
Pored nabrojanih, praksa je stvorila i mnoge druge vrste ekova kao
to su: akreditivni ek, koji je slian dokumentarnom, putniki ek koji
je u upotrebi kod turistikih agencija prvenstveno za kruna turistika
putovanja, cirkularni ek koji cirkulira samo izmeu banaka, odnosno
novanih institucija, vizirani ek, sertificirani ek kao ekovi sa
odreenim potvrdama, odnosno garancijama.

ekovne radnje

I kod eka budui da se radi o strogo formalnoj hartiji od vrijednosti,

postoje odreene ekovne radnje i to su izdavanje eka, zatim prenos
eka, aval eka, prezentacija eka na isplatu i isplata eka. Za sve ove
ekovne radnje vai sve ono to je reeno za iste radnje kod mjenice.

Nebitni ekovni elementi

Takoe, pored bitnih elemenata ek ima i neke nebitne elemente,

odnosno klauzule, kao to su oznaka remitenta, avizna klauzula,
klauzula bez obaveze, klauzula bez trokova, odnosno bez protesta.
ek na ime i po naredbi uvijek sadri oznaku remitenta, ali ek na
donosioca je bez te oznake, odnosno koliko u eku nije naznaen
remitent, pretpostavlja se da je izdat ek na donosioca. Ukoliko je u
ek unijeta avizna klauzula, to znai da trasant upozorava trasata da ne
isplauje ek sve dok mu ne stigne odreeni izvjetaj sa njegove
strane. To je tzv. ek sa izvjetajem i ukoliko trasat takav ek isplati
prije primitka izvjetaja, to ini na svoj rizik. Suprotno, klauzula bez
izvjetaja daje pravo trasatu direktne isplate eka. Klauzula bez
obaveze je klauzula koja u ek ima pravo da unese indosant jedan od
prenosioca eka. Unoenjem te klauzule on se oslobaa obaveze
plaanja eka. Naravno izdavalac eka kao glavni ekovni dunik

134
nema pravo da takvu klauzulu za sebe u ek unosi. Ako ek sadri
klauzulu bez trokova, odnosno protesta, njome se iskljuuje
protestovanje eka i plaanje protestnih trokova. Meutim, poto se
na protest uvijek po samom zakonu ima pravo, jer se inae ne moe
ostvariti regresna naplata eka, dejstvo ove klauzule sastoji se ustvari u
izbjegavanju plaanja protesnih trokova. Konano, odreene klauzule
nije dozvoljeno unositi kod eka. Ovdje se ustvari radi o nekim
razlikama izmeu mjenice i eka. Tako kod eka nije dozvoljena
klauzula prezentacije eka na akcept, jer se ek ne akceptira, obzirom
da on dospjeva po vienju i podnosi se direktno na isplatu. ek se ne
moe domicilirati kod nekog drugog lica, jer se vue samo na trasata.
Ovo stoga jer trasat mora kod sebe da ima pokrie iz ega e ek
platiti. Zabranjene su i klauzule o dospjelosti, jer se zna da ek
dospjeva po vienju i znaju se rokovi dospjelosti svakog odreenog
eka i zabranjena je klauzula o neodgovornosti trasata, jer je on uvijek
po samom zakonu glavni mjenini dunik i u krajnjoj liniji odgovoran
za isplatu ekovne obaveze.

135. DIONICA (AKCIJA)

Dionica, odnosno akcija je hartija od vrijednosti koja se izdaje

prilikom osnivanja dionikih drutava i koja njenom vlasniku daje
pravo na uee u dijelu dobiti drutva koji je poznat pod nazivom
dividenda, a zavisno od vrste dionice i pravo na sudjelovanje u
upravljanju drutvom.
Dionica se moe izdavati na ime ili na donosioca i mora glasiti na
novac. Saglasno jugoslovenskom pravu dionice glase na jednake
novane iznose. Dionice se mogu izdavati na svoju nominalnu
vrijednost, te iznad i ispod njihove nominalne vrijednosti. Kod hartije
od vrijednosti dionice su u prometu i mogu se prodavati kako iznad
tako i ispod svoje nominalne vrijednosti.
Dionice mogu biti redovne (obine) ili prioritetne (povlaene).
Redovne dionice su one koje imaocu daju pravo na uee u
upravljanju dionikim drutvom i pravo na dividendu. Prioritetne
dionice svojim imaocima obezbjeuju i odreena prioritetna prava kao
to je prvenstvo naplate u odnosu na imaoce redovnih dionica,
prvenstveno naplate u sluaju likvidacije drutva i eventualno druga
prava predviena pravilima drutva.
Dionica se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu oznaavaju se osnovni
elementi dionice i to: Oznaenje da se radi o dionici u oznaenju vrste
dionice; firmu i sjedite izdavaoca dionice, firmu, odnosno ime i
prezime kupca dionice, odnosno oznake na donosioca, ukupan noveni
iznos na koji se dionica izdaje, oznaenje procenta od nominalne
vrijednosti po kome e se obraunavati dividenda, rokove isplate

135
dividende, mjesto, datum izdavanja i serijski broj dionice, te faksimil
potpisa ovlaenih lica izdavaoca.
Drugi dio sastoji se iz kupona za isplatu dividende. Kupon za isplatu
mora da sadri slijedee elemente: redni broj kupona za isplatu
dividende, broj dionice, naziv izdavaoca, godinu u kojoj se dividenda
isplauje i faksimil potpisa ovlaenih lica izdavaoca dividende.
Interna dionica. Interne dionice su dionice s popustom koje izdaje
preduzee u drutvenoj svojini radnicima zaposlenim u preduzeu i
drugim osobama odreenim zakonom. Interne dionice ne mogu biti u
prometu na tritu vrijednosnih papira.
Preduzee u drutvenom vlasnitvu moe, radi pribavljanja dodatnog
kapitala ili prodaje preduzea izdavati interne dionice. Na sadraj i
osnovne elemente internih dionica primjenjuju se odredbe Zakona o
vrijednosnim papirima. Interne dionice dobijaju svojstvo dionica iz
Zakona o vrijednosnim papirima pod uslovom da su uplene u cjelini i
da je udovoljeno ostalim uslovima utvrenim tim zakonom. Dok to
svojstvo dobiju, one imaju pravno i ekonomsko znaenje kakvo im je
odreeno Zakonom o drutvenom kapitalu.
Interna dionica je isprava o vlasnitvu na sredstvima uloenim u
preduzeu u iznosu na koji glasi interna dionica (nominalna vrijednost)
iako je prvi kupac dionicu kupio s popustom. Preduzee u drutvenom
vlasnitvu moe odluiti da, radi pribavljanja dodatnog kapitala ili
prodaje preduzea, izdaje dionice s popustom (interne dionice), s tim
to u sluaju prodaje internih dionica radi pribavljanja dodatnog
kapitala ukupni popust ne moe biti vei od vrijednosti drutvenog
kapitala, odnosno ako izdaje interne dionice radi prodaje preduzea,
ukupna nominalna vrijednost internih dionica ne moe biti vea od
vrijednosti drutvenog kapitala.
Popust kupcima internih dionica zavisi od odnosa osoba koje kupuju i
preduzea. U zakonu se razliku radnici zaposleni u preduzeu i osobe
koje su bile zaposlene u preduzeu i osobe koje su bile zaposlene u
preduzeu ili sloenom obliku organizovanja u kojem je to preduzee
bilo lan i penzionisani radnici preduzea, koji su u tom preduzeu bili
najmanje dvije godine. Interne dionice se prodaju s popustom od 30 %
od nominalne vrijednosti dionice, uveanim za 1% nominalne
vrijednosti internih dionica za svaku godinu rada u preduzeu, s tim da
ukupni popust ne moe biti vei od 70% od nominalne vrijednosti tih
internih dionica.
Interne dionice se plaaju u novcu i mogu se otplatiti odjednom,
viestruko ili u vie rata. Ako kupac otplauje interne dionice u
ratama, duan je da svoje obaveze izvri najkasnije u roku od 10
godina od dana donoenja odluke o izdavanju internih dionica, u
skladu s tom odlukom. Ako imalac internih dionica ne uplati u cjelini
njihovu vrijednost, gubi pravo na dio internih dionica koje nije otplatio
i odgovarajui dio popusta.

136
Interna dionica se moe prenositi punim indosamentom ako odlukom o
izdavanju dionica nije drukije odreeno.
Imalac interne dionice ima pravo na dio u dobiti preduzea srazmjerno
uplaenom dijelu vrijednosti tih dionica, uveanom za srazmjerni
iznos odobrenog popusta.
Imalac interne dionice ima pravo sudjelovati u upravljanju preduzeem
srazmjerno nominalnoj vrijednosti tih dionica.

136. SKLADINICA

Skladinica je hartija od vrijednosti koju skladitar izdaje ostaviocu

robe kao dokaz da je primio navedenu robu na uvanje i koja
obavezuje skladitara da po proteku roka uvanja robu izda imaocu
ove hartije od vrijednosti. Normalno je u praksi da se na osnovu
skladinice zahtjeva izdavanje robe po proteku roka koji je predvien
za uvanje, ali imalac skladinice je ovlaen da uvijek i prije proteka
ovoga roka zahtjeva izdavanje robe.
Skladinica sadri: detaljne podatke o ostaviocu, opis robe kao i
naznaenje roka uvanja robe, opis manipulativnih radnji u cilju
odravanja robe za vrijeme uvanja, druge podatke iz ugovora o
uskladitenju robe, broj skladinice u matinoj knjizi skladinica, ako i
oznaku skladita gdje je roba smjetena, podatke o osiguranju robe,
podatke o pravilima skladitara u vezi robe koja se uva, mjesto i dan
izdavanja skladinice kao i potpis skladitara. Skladinica moe
sadravati i druge podatke i svi podaci moraju biti tani jer za tanost
podataka odgovara skladitar. Izdavanje skladinice i naznaenje
sadrine skladinice se unosi i matinu knjigu skladinica, a izdavanje
skladinice mora biti konstatovano i u skladinoj knjizi.
Skladinica spada u grupu prezentacionih i tradicionih hartija od
vrijednosti. Prava koja su konstatovana na skladinici u vezi
uskladitene robe se prenose prenosom skladinice, to je tzv.
tradiciono svojstvo skladinice, jer predaja skladinice u potpunosti
zamjenjuje faktiku predaju robe prilikom prenosa svojine na robu.
Skladinice ostvaruju prezentacijom tj. podnoenjem skladinice ili
nekom drugom ovlaenom licu.
U praksi se u skladinici izriito navodi da se radi o skladinici, a esto
i da je to hartija od vrijednosti.
Kod nas se skladinica sastoji iz dva dijela koja su uzajamno povezana
i koji se mogu lako odvojiti. Jedan dio se zove priznanica, drugi dio se
zove varant ili zalonica i koristi se radi zalaganja uskladitene robe u
cilju obezbjeenja dobijenih kredita i zajmova. Skladinica se izdaje
uvijek u jednom primjerku, a skladino preduzee smije da izda samo
oba dijela skladinice zajedno.
U naem pravu skladinica, i to oba dijela skladinice, moraju glasiti
po naredbi.

137
Skladinica se moe prenositi jedinstveno, tj. oba dijela zajedno, a
mogu je prenos savakog dijela skladinice odvojeno. Jedinstvenim
prenosom skladinice lice koje dobije skladinicu ima potpuno pravo
raspolaganja sa uskladitenom robom. Ukoliko imalac skladinice eli
da odvojeno prenosi pojedine dijelove skladinice, onda se prvo mora
prenijeti varant. Prenos varanta se mora konstatovati na priznanici i
matinoj knjizi skladinica, takoe se mora tom prilikom naznaiti
iznos kojim se optereuje roba izdavanjem varanta. Varantni iznos
ograniava pravo svojine imaoca priznanice u naznaenom obimu, a
isto tako stvara obavezu skladinom preduzeu da ne smije izdati robu
imaocu priznanice ukoliko ne deponuje novanu vrijednost varanta.
Priznanica i varant, bez obzira da li se prenose zajedno ili odvojeno,
prenose se indosamentom.
Indosament je pismena izjava o prenosu hartije od vrijednosti koja se
konstatuje na samoj hartiji od vrijednosti.
Indosiranjem priznanice se prenosi svojina na uskladitenoj robi.
Prvim indosamentom priznanice ostavilac prestaje da bude vlasnik
robe. Skladitar izdaje robu imaocu oba dijela skladinice. Tom
prilikom javno skladite, po pravilu, povjerava samo formalnu
legitimaciju imaoca skladinice.

137. OSTALE HARTIJE OD VRIJEDNOSTI

Pored do sad obraenih hartija od vrijednosti ima i drugih manje

znaajnih hartija od vrijednosti, ali sa istim osobinama, a to je da
imaocu takvih hartija daju pravo na ostvarenje odreenog graanskog
prava. Tu bi spadale: obveznica, blagajniki zapis, setifikat o
udruenim novanim sredstvima, potvrda o deponovanju sredstava itd.
Zakon definie obveznicu kao pismenu ispravu kojom se njen imaoc
obavezuje da e licu oznaenom u obveznici ili po njegovoj naredbi,
odnosno donosiocu obveznice, isplatiti odreenog dana iznos naveden
u obveznici, odnosno iznos anuitelskog kupona. Obveznice su obino
dravne hartije od vrijednosti, a mogu ih izdavati i drugi subjekti i
predstavljaju vrlo znaajan oblik prikupljanja slobodnoh novanoh
sredstava prvenstveno od graana, a u cilju finansiranja drutvenog i
privrednog ivota.
Blagajniki zapisi su posebne hartije od vrijednosti koje se koriste
izmeu bankarskih organizacija radi regulisanja koliine novca u
opticaju i zatite likvidnosti bankarskih organizacija. Blagajniki
zapisi su istovremeno hartije od vrijednosti koje su pogodne za
prikupljanje kratkoronih novanih sredstava. Osobina blagajnikih
zapisa sastoji se i u tome to se ne mogu izdati na rok dui od godinu
dana i ustvari taj njihov kratak rok predstavlja sigurnu garanciju za
njihovo blagovremeno unovavanje.

138
Sertifikat o uloenim novanim sredstvima je hartija od vrijednosti
koja se izdaje prilikom udruivanja novanih sredstava u odreene
privredne organizacije ili banke i predstavlja kapital tako udruenih
privrednih subjekata koji se moe dalje prenosom unovavati na
tritima novanih sredstava.
Potvrda o deponovanim sredstvima je hartija od vrijednosti koja se
izdaje od strane banaka i koja glasi jedino na ime. Ova hartija od
vrijednosti izdaje se deponentu ukoliko su njegova sredstva kod banke
deponovana bez namjene i ukoliko su kod banke deponovana na rok
dui od godinu dana. Za sada prema zakonu pravo na takve hartije od
vrijednosti imaju samo privredne organizacije i druga drutveno
pravna lica. Njima je na njihov zahtijev banka duna da izda potvrdu o
deponovanim sredstvima, ako ispunjavaju zakonom predviene
uslove.

139