1. Kompleksne funkcije (1.

predavanje)
U kompleksnoj analizi radimo s poljem kompleksnih brojeva C. Svaki
kompleksan broj mozemo zapisati u obliku
z = x + iy, x, y R,
gdje je i imaginarna jedinica, i2 = 1. Imamo
(
x = realni dio od z = Re(z)
y = imaginarni dio od z = Im(z).

Mi cemo identificirati C s R2 na uobicajen nacin

z = x + iy C identificiramo s tockom (x, y) R2 .

Modul kompleksnog broja z definiramo s

p
|z| = x2 + y 2 ,
a ako je z 6= 0 onda definiramo i argument kompleksnog broja z kao realan
broj arg z (, ] kao kut od pozitivnog dijela osi x do zrake iz ishodista
koja prolazi kroz z s time da uzimamo negativnu vrijednost ako je z ispod
osi x tj. Im(z) < 0.

Postoje i drugi nacini definiranja argumenta, ali ovaj ce nam biti koristan
kod rada s (glavnom vrijednoscu) logaritma. Ako je z 6= 0, onda mozemo
pisati (vidi sliku nize)
(
x = Re(z) = |z| cos (arg z)
y = Im(z) = |z| sin (arg z).
Kratko mozemo pisati
z = |z|ei arg z
.
1
2

U analizi su vazne nejednakosti. Sljedece se vide s gornje slike (dokazite

ih strogo!) (
x |x| |z|
y |y| |z|.

Nadalje, udaljenost tocaka z1 , z2 C dana je s

q
|z1 z2 | = (x1 x2 )2 + (y1 y2 )2 .
Iz te cinjenice odmah izlazi nejednakost trokuta koju cemo dosta koristiti
|z + w| |z| + |w|.

Trebati ce nam i neki jednostavniji pojmovi iz topologije (koji su obradeni

u kolegiju Diferencijalni racun vise varijabli).

Otvoren krug s centrom u z0 C radijusa r > 0 je skup

def
K(z0 , r) = {z C; |z z0 | < r} .
Dakle, radi se o skupu svih kompleksnih brojeva z koji su udaljeni od z0 za
< r.

Zatvoren krug s centrom u z0 C radijusa r > 0 je skup

def
K(z0 , r) = {z C; |z z0 | r} .

Niz kompleksnih brojeva z1 , z2 , . . . konvergira prema kompleksnom broju

z0 , pisemo limm zn = z0 , ako za svaki  > 0 postoji prirodan broj n (ovisan
o ) tako da
n n = |zn z0 | < .
 3

Gornje mozemo reformulirati kao

n n = zn K(z0 , ).

Zadatak 1.1. Dokazite da limn zn = z0 ako i samo ako limn Re(zn ) =

R(z0 ) i limn Im(zn ) = Im(z0 ). (Uputa: Za = koristite nejednakosti
|Re(zn ) Re(z0 )| |zn z0 | i |Im(zn ) Im(z0 )| |zn z0 |.)

U kompleksnoj analizi najvazniji skupovi u C su otvoreni skupovi koje

definiramo na sljedeci nacin. Otvoren skup C je skup koji je ili prazan
ili za svaku tocku z0 postoji r > 0 tako da je K(z0 , r) sadrzan u .

Svaki otvoren krug je otvoren skup. U ovim predavanjima uvijek

oznacava otvoren skup. Zatvoren skup je komplement u C otvorenog
skupa. Uvjerite se da su zatvoreni krugovi zatvoreni skupovi. Iako su
otvoreni skupovi unije otvorenih krugova, zatvoreni skupovi nisu unije zatvorenih
krugova. Npr. segment [0, 1] je zatvoren skup u C, jer je komplement
otvoren, ali ne sadrzi nikakve zatvorene krugove.

Zadatak 1.2. Skup F C je zatvoren ako i samo ako za svaki konvergentan

niz (zn )n1 elemenata skupa F vrijedi limn zn F .

Skup S C je ograni
cen ako postoji M > 0 tako da

S K(0, M )

tj.
z S = |z| M.
4

Skup K C je kompaktan ako je zatvoren i ogranicen. Zatvoren krug

je primjer kompaktnog skupa. Takoder, kruznica {z C; |z z0 | = r} je
kompaktan skup.

Iz diferencijalnog racuna funkcija vise varijabli znamo sljedece vazno svo-

jstvo kompaktnih skupova koje iskazujemo u obliku najpogodnijem za nas:

Neka je dana neka kolekcija otvorenih kurgova K(zj , rj ), j I, pri cemu je

K jI K(zj , rj ). Tada postoji kona
can podskup {j1 , . . . , jn } I tako
da K nk=1 K(zjk , rjk ).

Neka je D R, npr. D moze biti otvoreni interval (a, b) (gdje su moguci

slucajevi a = i b = ) ili segment [a, b]. Tada preslikavanje
:DC
mozemo rastaviti na realni i imaginarni dio: (t) = Re((t) i (t) =
Im((t). Kompleksno preslikavanje realne varijable je neprekidno ako
i samo ako su realne funkcije realne varijable i neprekidne. Slicno je s
pojmovima diferencijabilnosti i integrabilnosti koje ostavljamo da formuli-
rate sami. Imamo
d(t) def 0
(1.3) 0 (t) = = (t) + i 0 (t)
dt
Z d Z d Z d
def
(1.4) (t)dt = (t) + i (t).
c c c
Za sada necemo davati primjere ali kasnije cemo puno racunati s ovakvim
funkcijama.

Otvoren skup je povezan ako za svake dvije tocke z, w postoji

neprekidno preslikavanje : [a, b] (koje nazivamo put) tako da (a) = z
 5

i (b) = w. Otvoren skup naziva se podru cje ako je povezan. Uko-

liko nije povezan, moze se napisati na jedinstven nacin kao prebrojiva
(moguce konacna) unija disjunktinih podrucja (koje nazivamo komponente
povezanosti od .

Svaki otvoren krug je podrucje. Ali unija dva disjunktna otvorena kruga
nije podrucje, vec samo otvoren skup kojemu su ta dva kruga komponente
povezanosti:

Sada prelazimo na funkcije koje cemo proucavati u ovom kolegiju. Tipicna

funkcija biti ce f : C kojoj je domena otvoren skup , a kodomena C.
Mozemo pisati
w = f (z), z .
Funkciju f nazivamo kompleksna funkcija kompleksne varijable, jer je kodom-
ena C, a domena C, respektivno.
Iz takve funkcije mozemo definirati novu funkciju |f | : [0, ) formu-
lom:
|f |(z) = |f (z)|, z ,
koja se naziva modul funkcije f .
cena ako postoji M 0 tako da
Funkcija f je ograni
|f (z)| M, z .
Uocimo da je svojstvo ogranicenosti definirano preko funkcije |f |.

Kao u matematickoj analizi funkcija jedne varijable, definiramo pojam

neprekindosti funkcije f :
f : C je neprekidna u z0 ako za svaki  > 0 postoji > 0 tako da
K(z0 , ) i
|z z0 | < = |f (z) f (z0 )| < .
6

Drugim rijecima
z K(z0 , ) = f (z) K(f (z0 ), ).
Nadalje, f je neprekidna na ako je neprekidna u svakoj tocki skupa .

Takoder, definiramo pojam diferencijabilnosti analogno kao u matematickoj

analizi funkcija jedne varijable:
f : C je diferencijabilna (ili derivabilna) u tocki z0 ako postoji
kompleksan broj f 0 (z0 ) takav da
f (z) f (z0 )
(1.5) f 0 (z0 ) = lim .
zz0 z z0
(Ovaj limes se definira analogno odgovarajucem u matematickoj analizi
funkcija jedne varijable.) Broj f 0 (z0 ) naziva se derivacija funkcije f u tocki
z0 . Funkcija f je diferencijabilna ili holomorfna na otvorenom skupu
ako posjeduje derivaciju u svakoj tocki skupa . Kratko kazemo da je
f : C diferencijabilna.
Recimo nekoliko rijeci o terminologiji koju koristimo. Ako je f : C
diferencijabilna, onda imamo definiranu funkciju f 0 : C koju nazivamo
derivacija funkcije f . Ukoliko je ta funkcija diferencijabilna na mozemo
definirati drugu derivaciju f 00 : C itd. Notacija koju koristimo jednaka
je odgovarajucoj iz matematicke analize funkcija jedne varijable. Medutim,
uskoro cemo dokazati sljedeci vazan rezultat: Ako je f : C diferencija-
bilna, onda posjeduje derivaciju svakog reda na cijelom . Kada dokazemo
taj rezultat, diferencijabilnu funkciju zvati cemo holomorfna funkcija.

Sljedeci zadatak se rjesava koristeci metode analogne onima iz matematicke

analize funkcija jedne varijable.
Zadatak 1.6. Neka su f, g : C funkcije. Tada vrijedi:
(i) Ako je f diferencijabilna u tocki z0 , onda je neprekidna u toj tocki.
Posebno, ako je f diferencijabilna na onda je neprekidna na .
(ii) Ako su f, g diferencijabilne u tocki z0 i ako su , C, onda imamo
(1) (f + g) je diferencijabilna u z0 i (f + g)0 (z0 ) = f 0 (z0 ) +
g 0 (z0 ).
(2) f g je diferencijabilna u z0 i (f g)0 (z0 ) = f 0 (z0 )g(z0 )+f (z0 )g 0 (z0 ).
(3) Ako g(z0 ) 6= 0, onda je f /g je diferencijabilna u z0 i vrijedi
f 0 (z0 )g(z0 ) f (z0 )g 0 (z0 )
(f /g)0 (z0 ) = .
g 2 (z0 )
(iii) Neka je h : 0 C, gdje je 0 otvoren skup koji sadrzi f (). Ako je
f diferencijabilna u tocki z0 i h diferencijabilna u w0 = f (z0 ), tada
je h f diferencijabilna u z0 i vrijedi
(h f )0 (z0 ) = h0 (w0 )f 0 (z0 ).
 7

Polinomi su primjeri funkcija koje su diferencijabilne na cijelom C. Poli-

nom je funkcija f : C C oblika

f (z) = an z n + an1 z n1 + + a1 z + a0 ,

gdje su a0 , a1 , . . . , an zadane konstantne (koeficijenti polinoma f ). Ako je

an 6= 0, onda govorimo o polinomu stupnja n 0. Medutim, ako su svi
koeficijenti jednaki nuli govorimo o nulpolinomu: f (z) = 0. Stupanj nul
polinoma ne definiramo.

Zadatak 1.7. Neka je f polinom. Tada je f diferencijabilna funkcija na C

(te posebno i neprekidna funkcija tamo prema Zadatak 1.6 (i)!). Nadalje,
ako je f zapisan kao gore, onda

f 0 (z) = nan z n1 + (n 1)an1 z n2 + + a1 .

(U racunima s polinomima stavljamo 00 = 1.) (Uputa: koristeci Zadatak

1.6 i indukciju svedite se na dva osnovna slucaja f (z) = 1 i f (z) = z kada
je tvrdnja ocita.)

Zadatak 1.8. Racionalna funkcija je kvocijent dva polinoma f ig, pri cemu
g nije nulpolinom: h(z) = f (z)/g(z), domena funkcije h je skup =
{z C; g(z) 6= 0} koji je otvoren jer g posjeduje samo konacno nultocaka.
Pokazite da je h diferencijabilna na h i da je derivacija opet racionalna
funkcija
f 0 (z)g(z) f (z)g 0 (z)
h0 (z) = .
g 2 (z)

Sada cemo proucavati vezu diferencijabilnosti definiranu sa (1.5) i difer-

encijabilnosti realnih funkcija dviju realne varijable. U tu svrhu koristiti
cemo, pomalo neprecizno ali korisno jer pojednostvaljuje notaciju, identi-
fikacije z = x + iy = (x, y) i z0 = x0 + iy0 = (x0 , y0 ). Funkciju f : C
mozemo rastaviti na realni i imaginarni dio:

f (z) = f (x, y) = u(x, y) + iv(x, y),

gdje su u, v : R zadane kao realan i imaginaran dio od f :

(
u = u(x, y) = Re(f (z))
v = v(x, y) = Im(f (z)).

Ako shvatimo C kao R2 , f postaje funkcija R2 zadana sa

(1.9) (x, y) (u(x, y), v(x, y)).

8

U tocki z0 = x0 + iy0 = (x0 , y0 ) , parcijalne derivacije definiramo na

sljedeci nacin:
u u(x, y0 ) u(x0 , y0 )
ux (x0 , y0 ) = (x0 , y0 ) = lim
x xx0 x x0
u u(x0 , y) u(x0 , y0 )
uy (x0 , y0 ) = (x0 , y0 ) = lim
y yy0 y y0
v v(x, y0 ) v(x0 , y0 )
vx (x0 , y0 ) = (x0 , y0 ) = lim
x xx 0 x x0
v v(x0 , y) v(x0 , y0 )
vy (x0 , y0 ) = (x0 , y0 ) = lim .
y yy0 y y0

Funkcija u : R je diferencijabilna u tocki (x0 , y0 ) ako postoje

realni brojevi A i B te ako vrijedi
|u(x, y) u(x0 , y0 ) A(x x0 ) B(y y0 )|
lim q = 0.
(x,y)(x0 ,y0 )
(x x0 )2 + (y y0 )2
Ako je u diferencijabilna u (x0 , y0 ), onda postoje parcijalne derivacije i vri-
jedi A = ux (x0 , y0 ) i B = uy (x0 , y0 ). Tako da imamo:
|u(x, y) u(x0 , y0 ) ux (x0 , y0 )(x x0 ) uy (x0 , y0 )(y y0 )|
lim q = 0.
(x,y)(x0 ,y0 )
(x x0 )2 + (y y0 )2

Koristan prakti can test za ispitivanje diferencijabilnosti od u u

(x0 , y0 ): pretpostavimo da parcijalne derivacije postoje na nekoj okolini
tocke (x0 , y0 ) te da su neprekidne u tocki (x0 , y0 ), tada je u diferencijabilna
u tocki (x0 , y0 ).

Slicno vrijedi i za v. Konacno, funkcija zadana sa (1.9) je diferencijabilna

u (x0 , y0 ) ako su u i v diferencijabilne u (x0 , y0 ) . Diferencijal
funkcije (1.9) je matrica:
 
ux (x0 , y0 ) uy (x0 , y0 )
(1.10)
vx (x0 , y0 ) vy (x0 , y0 )

Sada dokazujemo sljedeci teorem:

Teorem 1.11. (CauchyRiemannovi uvjeti) Neka je f : C funkcija
i z0 . Tada je f diferencijabilna u tocki z0 (tj. postoji limes (1.5)) ako i
samo ako je funkcija R2 zadana sa (1.9) diferencijabilna u tocki (x0 , y0 )
i vrijede CauchyRiemannovi uvjeti:
ux (x0 , y0 ) = vy (x0 , y0 )
uy (x0 , y0 ) = vx (x0 , y0 ).
 9

Dokaz. Dokaz ovog teorema vrlo jednostavno sljedi iz gornjih razmatranja i

definicija, ali zahtjeva dosta pisanja.
Dokazimo = . Najprije, definicija (1.5) zapravo znaci
 
 f (z) f (z0 ) 0

0 = lim   f (z0 )
zz0 z z0
(1.12)
|f (z) f (z0 ) f 0 (z0 )(z z0 )|
= lim
zz0 |z z0 |
Uocimo da (x, y) (x0 , y0 ) zapravo znaci z z0 te da vrijedi
q
|z z0 | = (x x0 )2 + (y y0 )2 .

Nadalje, direktnim racunom nalazimo:

f (z) f (z0 ) f 0 (z0 )(z z0 )2 =
 

2
= u(x, y) u(x0 , y0 ) Re(f 0 (z0 ))(x x0 ) + Im(f 0 (z0 ))(y y0 ) +

2
+ v(x, y) v(x0 , y0 ) Im(f 0 (z0 ))(x x0 ) Re(f 0 (z0 ))(y y0 ) .

Uocimo da je u tom izrazu lijeva strana veca ili jednaka od svakog sumanda
na desnoj strani. Kako su ti sumandi nenegativni, (1.12) povlaci

|u(x, y) u(x0 , y0 ) Re(f 0 (z0 ))(x x0 ) + Im(f 0 (z0 ))(y y0 )|

lim q = 0,
(x,y)(x0 ,y0 ) 2 2
(x x0 ) + (y y0 )
|v(x, y) v(x0 , y0 ) Im(f 0 (z0 ))(x x0 ) Re(f 0 (z0 ))(y y0 )|
lim q = 0.
(x,y)(x0 ,y0 )
(x x0 )2 + (y y0 )2

Dakle, u i v su diferencijabilne i vrijedi

ux (x0 , y0 ) = Re(f 0 (z0 ))

u (x , y ) = Im(f 0 (z ))

y 0 0 0
v (x , y ) = Im(f 0 (z ))


x 0 0 0
vy (x0 , y0 ) = Re(f 0 (z0 )).

Ovim je dokaz od = gotov.

Dokazimo sada =. Najprije, pretpostavljeni CauchyRiemannovi uvjeti
pokazuju da mozemo definirati kompleksan broj

a + ib,

a = ux (x0 , y0 ) = vy (x0 , y0 )
(1.13)
b = uy (x0 , y0 ) = vx (x0 , y0 ).
10

Pokazati cemo da je f 0 (z0 ) = a + ib. Pretpostavka da je u diferencijabilna u

(x0 , y0 ) moze se u ovim oznaka napisati kao:
|u(x, y) u(x0 , y0 ) a(x x0 ) + b(y y0 )|
lim q = 0.
(x,y)(x0 ,y0 ) 2 2
(x x0 ) + (y y0 )
Slicno je i s v
|v(x, y) v(x0 , y0 ) b(x x0 ) a(y y0 )|
lim q = 0.
(x,y)(x0 ,y0 ) 2 2
(x x0 ) + (y y0 )
Jos jednom istaknimo da je ovo moguce zahvaljujuci relaciji (1.13). Sada,
kao u prvom dijelu dokaza raspisemo izraz kod limesa, te dobivamo
 
 f (z) f (z0 ) 
lim 
 (a + ib) = 0.
zz0 z z0
Odakle, f 0 (z0 ) = a + ib. 

U sljedecem korolaru dajemo formulu za racunanje derivacije f 0 (z0 ). Dokaz

korolara sljedi iz dokaza Teorema 1.11.
Korolar 1.14. Neka je f : C funkcija i z0 . Ako je f diferencija-
bilna u tocki z0 , onda vrijedi
f 0 (z0 ) = ux (x0 , y0 ) + ivx (x0 , y0 ) = vy (x0 , y0 ) iuy (x0 , y0 ).

Prakticno, imamo sljedeca dva kriterija:

Korolar 1.15. Neka je f : C funkcija i z0 . Pretpostavimo da
parcijalne derivacije funkcija u i v postoje na nekoj okolini tocke (x0 , y0 ),
neprekidne su u (x0 , y0 ), i zadovoljavaju CauchyRiemannove uvjete:
ux (x0 , y0 ) = vy (x0 , y0 )
uy (x0 , y0 ) = vx (x0 , y0 ).
Tada je f diferencijabilna u tocki z0 i vrijedi
f 0 (z0 ) = ux (x0 , y0 ) + ivx (x0 , y0 ).

Korolar 1.16. Neka je f : C funkcija. Pretpostavimo da su parcijalne

derivacije funkcija u i v postoje in neprekidne su na te zadovoljavaju
CauchyRiemannove uvjete:
ux = vy
uy = vx
na cijelom . Tada je f diferencijabilna na i vrijedi
f 0 (z) = ux (x, y) + ivx (x, y), (x, y) .
 11

Kao primjer proucimo eksponencijalnu funkciju z 7 ez definiranu na

sljedeci nacin
def
ez = ex+iy = ex (cos y + i sin y) .
Odmah vidimo da je (prirodno podrucje defincije) domena C. Kako je
|ez | = ex > 0, x C,
iz trigonometrijskog zapisa kompleksnog broja i gornje definicije zakljucjujemo
da je eksponencijalna funkcija surjekcija na C {0}. Takoder, restrikcija
eksponencijalne funkcije na R je uobicajena eksponencijalna funkcija.
Na kraju uocimo sljedece svojstvo: eksponencijalna funkcija je periodicna
s periodom s periodom 2i:
ez+2i = ex+i(y+2) = ex (cos (y + 2) + i sin (y + 2)) =
= ex (cos y + i sin y) = ez , z C.
Dakle, njezina restrikcija na skup R < , ] je bijekcija na C {0}:
w = ez , z R < , ].
Inverzna funkcija te restrikcije naziva se (glavna grana) prirodnog logaritma
i oznacava na uobicajen nacin
z = ln w.
Iz trigonometrijskog zapisa kompleksnog broja odmah nalazimo formulu za
inverznu funkciju:
z = ln w = ln |w| + iarg w.

Iz korolara1.16, odmah nalazimo da je eksponencijalna funkcija diferen-

cijabilna na cijelom C te da je derivacija dana s
(ez )0 = ez .
Zaista, imamo u = ex cos y i v = ex sin y. Zato
ux = ex cos y
uy = ex sin y
vx = ex sin y
vy = ex cos y.

Ocito su ove parcijalne derivacije neprekidne na cijelom C i vrijede

ux = vy
uy = vx
na cijelom C. Dakle ez je diferencijabilna na cijelom C i derivacija je dana s
f 0 (z) = ux (x, y) + ivx (x, y) = ex cos y + iex sin y = ez .
12

Vratimo se sada na logaritamsku funkciju koja je definirana s

ln z = ln |z| + iarg z,

cija je domena C {0} a kodomena skup R < , ]. Lako ustanovimo

da preslikava skup < , 0 > (preciznije < , 0 > {0}) na R {}:

ln (x) = ln | x| + iarg x = lnx + i, x > 0.

Medutim prirodni logaritam nije neprekidan u tockama < , 0 > kao sto
slika pokazuje:

Na slici vidimo da ako tocka z2 iz donje poluravnine tezi u x, onda imagi-

narni dio od ln z2 ne tezi prema imaginarnom dijelu od x koji je .
Dakle, kako prirodni logaritam nije definiran u 0, onda je razumno gledati
restrikciju na skup C < , 0]. Geometrijski, taj skup je ravnina iz koje
je izbacena jedna zraka:

Na tom skupu bi smo mogli izracunati u i v za z 7 ln z te ustanoviti

koristeci korolara1.16 da je ta funkcija diferencijabilna na C < , 0] i da
 13

vrijedi uobicajena formula:

1
(ln z)0 =.
z
Medutim, nesto kasnije cemo pokazati elegantan nacin da se izvede ta for-
mula koristeci integraciju.

Zavrsimo s iducim vaznim teoremom:

Teorem 1.17 (Lokalna konstantnost). Neka je f : C diferencijabilna
funkcija takva da f 0 (z) = 0 za sve z . Tada je f konstantna u okolini
svake tocke z (tj. na nekom krugu oko z koji je sadrzan u ). Nadalje,
ako je podrucje, onda je f konstantna na cijelom .
Dokaz. Kako korolar 1.14 daje
0 = f 0 (z) = ux (x, y) + ivx (x, y), z ,
to nalazimo ux = vx = 0 na . Sada, CauchyRiemmanovi uvjeti pokazuju
da vrijedi uy = vy = 0 na . Ovim smo reducirali tvrdnju na odgovarajucu
iz diferencijalnog racna funkcija vise varijabli: u diferencijailna, te ako je
ux = uy = 0 na , onda je u lokalno konstantna na i posebno ako je
podrucje (tj. jos i povezan) onda je u konstantna na . Slicno vrijedi i za v
i tvrdnja teorema sljedi iz relacije
f (z) = u(x, y) + iv(x, y), z .


Gornji teorem pokazuje da ako f 0 = 0 na , onda je f konstantna na

svakoj komponenti povezanosti od , ali ako imamo vise od jedne kompo-
nente povezanosti funkcija nije nuzno konstantna kao sto iduca slika pokazuje.