ZF BIBLIOTEKA Brian Herbert i Kevin J.

Anderson
DINA BITKA ZA CORRIN
Urednik DamirMikuMil.
Naslov Izvornika
DUNE: The Battle of Corrin
Copvright 2004 by Herbert Properties, LLC
Prava za hrvatsko izdanje, IZVORI 2005.
Nakladnik IZVORI
Brian Herbert Kevin JL Anderson
DINA
BITKA ZA CORIN

Lektura Anelka Vidmar

Prevela Nada Miheli
Slog Jasmina Mikulii
ISBN 953-203-252-5
Zagreb, 2006.
Premda su misaoni strojevi pobili milijarde ljudskih bia, ne moramo te ljude zvat
i rtvama. Ne moramo ih zvati gubitkom. Kolebam se ak nazvati ih muenicima. Svaka os
oba koja umrla u tom Velikom Ustanku mora biti ni ta manje ve heroj.
- SERENA BUTLER, privatna pisma Vijeu D ihada

CIP - Katalogizacl Nacionalna i

- Zagreb
UDK821.111(73)-31=163.42
HERBERT, Brian
Dina : bitka za Corrin / Brian Herbert, Kevin J. Anderson ; prevela Nada Miheli.
- Zagreb : Izvori, 2006. - (ZF biblioteka)
Prijevod djela: Dune : the battle of Corrin.
ISBN 953-203-252-5 1. Anderson, Kevin J.
460217037
Ne zanima me koliko dokumenata mi pokazujete - koliko zapisa, razgovora ili prok
letih megabita dokaza. Ja sam vjerojatno jedina jo iva osoba koja zna istinu o Xav
ieru Harkonnenu i razloge njegova postupanja. utio sam sva ova desetljea, jer je X
avier tako tra io od mene, jer bi tako i Serena Butler eljela i jer je to bilo u in
teresu D ihada. No, ne pretvarajte se da je ono to govori va a propaganda ispravno, b
ez obzira koliko mnogo graana Lige vjeruje u nju. Prisjetite se, ja sam pro ivio te
dogaaje. Nitko od vas nije.
- VORIAN ATREID, privatni dopis Ligi plemia
Najte a pogre ka svake misaone osobe je vjerovanje da je jedna osobita verzija povij
esti apsolutna injenica Povijest je zabilje ena od strane niza promatraa, a ni jedan
od njih nije nepristran. Uz to, injenice su iskrivljavane i pukim tijekom vremen
a te - posebno u sluaju Butlerijanskog D ihada -tisua godina mranog doba ovjeanstva, n
mjerno pogre nim tumaenjem od strane vjerskih sekti te neizbje nim izoblienjem kakvo n
astaje kad se iz nehata akumuliraju pogre ke. Stoga mudra osoba gleda na povijest
kao na niz poduka koje treba upamtiti, izbora i posljedica koje valja uzeti u ob
zir i prodiskutirati, te pogre aka koje se vi e nikada ne bi smjele poiniti.
PRINCEZA IRULAN, iz predgovora Povijesti Butlerijanskog
D ihada
1. DIO 69. GODINA P.C. (PRIJE CEHA)
Stroj ne uni tava. On stvara, pod uvjetom da je uvijek nad njim ruka dovoljno jaka
da ga nadzire i njime vlada.
- RIVEGO, muralist sa Stare Zemlje
E
razmusu se ta dru tvena hijerarhija medu umiruim i beznadnim ljudima inila fascinant
nom, ak i zabavnom. Njihova reakcija je u cjelini bila dijelom eksperimentalnog p
rocesa i on je te rezultate smatrao vrlo vrijednima.
Odjeven u svoju grimiznu odjeu, taj je robot hodao hodnicima svojeg vrlo pa ljiv
o i do u detalje savr eno ureenog laboratorija na Corrinu. Ta je odjea sama po sebi
bila afektacija za kojom je posegnuo kako bi sebi dao to otmjeniji izgled. Na alost
, ove su rtve u svojim zapeaenim elijama polagale malo pozornosti toj njegovoj profi
njenosti, jer su bile usredotoene na vlastitu patnju. Tu se nije dalo ni ta uiniti,
jer su se ti zbunjeni ljudi vrlo te ko mogli usredotoiti na bilo to ako to nije izra
vno utjecalo na njih.
Desetljeima ranije, odredi uinkovitih graevinskih robota sagradili su ovo zdanje
pod visokom kupolom, strogo prema njegovim preciznim uputama. Te brojne, dobro
opremljene komore... od kojih je svaka bila posve izolirana i sterilna... sadr ava
le su sve to je Erazmusu bilo potrebno za njegove eksperimente.
Nastavljajui tako sa svojim redovitom inspekcijskim obilaskom, taj je neovisni
robot prolazio pokraj zastakljenih prozora zapeaenih elija u kojima su, vezani za
krevete, le ali oni na kojima je testirao kugu. Neki od njih su ve bili paranoini i
u deliriju, pokazujui simp-
tome djelovanja retrovirusa, dok su ostali bili u asnuti, a za to su imali sasvim
dobre i racionalne razloge.
Sada je ve testiranje na tom isplaniranom oboljenju bilo pri kraju. Postotak i
zravne smrtnosti iznosio je etrdeset i tri posto... nedovoljno dobro, no to je jo
uvijek bilo najsmrtonosnije virusno oboljenje zabilje eno u ljudskoj povijesti. To
e poslu iti svojoj svrsi, a Omnius nije mogao jo dugo ekati. Ne to se treba uiniti brz
.
Ljudski sveti pohod protiv misaonih strojeva vukao se ve gotovo jedno stoljee,
uz mnogo razaranja i smetnje. Ti stalni i fanatini napadi Armije D ihada nanijeli s
u Sinkroniziranom carstvu neprocjenjivu tetu, uni tavajui robotizirane ratne brodove
tako brzo kako su ih razliite inkarnacije sveuma mogle ponovno izgraivati. S Omni
uso-vim razvojem se neoprostivo otezalo. Na kraju je Omnius zahtijevao neko rje en
je. Kako se izravan vojni sukob nije pokazao dovoljno uinkovitim, tra io se drugi n
ain. Na primjer, kuga.
U skladu s izvedenom simulacijom, brzo irea epidemija mogla bi poslu iti kao super
iorno oru je pomou kojeg bi se mogli rije iti ljudske populacije... ukljuujui tu i njih
ove vojne snage... dok bi pobjednikim misaonim strojevima ostala netaknuta sva in
frastruktura i svi resursi. Kad bi ta posebno dizajnirana kuga obavila svoje, Om
nius bi se mogao oporaviti i sustavi bi opet proradili.
Erazmus je imao izvjesne sumnje glede te taktike, bojei se da bi ta stra na bole
st mogla zbrisati ljude ba sve do posljednjega. I dok bi Omnius mogao biti zadovo
ljan s takvim potpunim istrebljenjem, autonomni robot nije pokazivao elju za takv
im krajnjim rje enjem. Jo su ga uvijek poprilino zanimala ta stvorenja... posebno Gi
lbertus Albans, kojega je jo kao dijete bio izdvojio iz korala u kojem je dr ao zap
u tene i prljave zarobljene ljude i odgojio ga kao svojeg posinka. U posve znanstv
enom smislu, Erazmus je morao sauvati dovoljno organskog materijala za svoj labor
atorij i za sva podruja prouavanja ljudske prirode.
Nisu smjeli biti svi ubijeni. Samo veina njih.
Ali ta stvorenja su se nevjerojatno oporavljala. Sumnjao je da bi ak i najgora
epidemija mogla posve istrijebiti tu vrstu. Ljudi imaju udnu sposobnost adaptira
nja i oporavljanja, koristei se pritom posve neortodoksnim sredstvima. Kada bi ba
rem misaoni strpjevi mogli to nauiti...
Pritisnuv i svoju rasko nu odjeu tijesno uz tijelo, ovaj robot pla-tinske ko e u ao je
u sredi nju prostoriju gdje je njegov zatoeni
prebjeg s Tlulaxa stvorio savr eni RNK retrovirus. Misaoni strojevi su bili uinkovi
ti i predani svojem poslu, no bila je potrebna pokvarena ljudska ma ta da bi se Om
niusova osveta realizirala kroz ovako posve smrtonosnu akciju. Niti jedan robot
ili kompjutor ne bi mogao smisliti tako odvratnu smrt i uni tenje. Za to je bila p
otrebna imaginacija ovjeka koji udi za osvetom.
Rekur Van, in enjer biologije i genetiar, sada verbalno napadan od cijele Lige p
lemia, me koljio se u svojem za titnom odijelu, a nije mogao pomicati ni ta osim glave,
jer ruku i nogu nije ni imao. Ostatak tijela mu je bio privr en na cijevi za hranje
nje i pra njenje. Erazmus mu je, ubrzo nakon to ga je bio zarobio, odstranio udove,
jer je tako mogao njime mnogo jednostavnije upravljati. Njemu, za razliku od Gi
lbertusa Albansa, nije mogao vjerovati.
Robot je navukao vedar osmijeh na svoje lice od tekueg metala.
- Dobro jutro, Patrlje. Danas nas eka mnogo posla. Mo da emo
ak i zavr iti s na im osnovnim testom.
Tlulak aninovo usko lice bilo je jo naboranije nego inae. Njegove tamne, previ e bl
izu postavljene oi zvjerale su uokolo kao kod uhvaene ivotinje. - Bilo je i vrijeme
da doe ovamo. Ve sam satima budan i samo zurim.
- Onda si imao dovoljno vremena smisliti neke sjajne nove zamisli.
Jedva ekam da ih ujem.
Zarobljenik je umjesto odgovora promuklo zare ao. Onda je rekao.
- Kako ide s reptilskim obnavljanjem udova? Ima li kakvog napretka?
Robot se nagnuo do njega i podigao biolo ku oblogu kako bi pogledao golu ko u s o i
ljcima na Recurovim ramenima.
- Vidi li se ve ne to? - uzbueno je pitao Tlulak anin. Sagnuo je
glavu pod nekim udnim kutom, nastojei vidjeti detalje na patrljku
svoje ruke.
- Na ovoj strani nema.
Erazmus je provjerio biolo ku oblogu na drugom ramenu. - Tu bismo mogli imati n
e to. Tu se javlja neka kvrga ispod ko e. - Na svakom probnom mjestu bio je pod ko u u
brizgan drukiji stanini katalizator, u poku aju da se regeneriraju odsjeeni udovi.
- Procijeni iz podataka s kojima raspola e , robote. Koliko e po
trajati dok mi noge i ruke ponovo izrastu?
- To je te ko rei. Moglo bi potrajati nekoliko tjedana, a mogue
je da potraje i mnogo du e. - Robot je metalnim prstom protrljao
onu kvr icu ispod ko e. - S druge strane pak, ovo bi moglo biti i
-
ne to posve drugo. Malo je crvenkasto, mo da je to ipak samo neka infekcija.
- Ne osjeam nikakvu bol.
- eli li da ti to malo poe em?
- Ne. ekat u dok to budem mogao sam uiniti.
- Ne budi grub. Ovo bi trebao biti zajedniki napor. - Iako su
rezultati izgledali obeavajue, ovaj rad nije robotu bio prioritetan.
Imao je na umu ne to mnogo va nije.
Erazmus je malo podesio intravenoznu cjevicu i to je s onog uskog lica uklonil
o izraz nezadovoljstva. Rekur Van je, bez sumnje, upravo prolazio kroz jedan od
svojih razdoblja naglih promjena raspolo enja. Erazmus ga je pomno promatrao i odr
edio terapiju s lijekovima koji e omoguiti da ovaj uinkovito djeluje. Mo da je mogao
sprijeiti da Tlulak anin danas ne dobije onakav potpun napadaj bijesa. Znalo se dog
oditi da ga jutrom razbjesni bilo to. Drugi puta bi ga pak Erazmus namjerno izazi
vao, samo da bi mogao promatrati uinak.
Kontrola nad ljudima... pa ak i nad ovakvim odvratnim primjerkom... bila je zn
anost i umjetnost. Ovaj obogaljeni zatoenik bio je jednako toliko "objekt" kao i
bilo koji drugi ovjek u ovim oborima i komorama u kojima su krvarili. ak i kada je
Tlulak anin bio doveden do ruba, kad je nastojao golim zubima strgnuti cijevi sus
tava koji ga je odr avao na ivotu, Erazmus ga je uvijek mogao nagovoriti da i dalje
radi na kugi. Sreom, taj je ovjek prezirao ljude Lige ak i vi e no to je mrzio svoje
gospodare strojeve.
Desetljeima ranije, u vrijeme kad su Ligom plemia vladali veliki politiki nemiri
, otkrivena je opskurna tajna farmi organa na Tlulaxu, koja je izazvala u as i zgr
a anje slobodnih ljudi. U svjetovima Lige javno se mnijenje okrenulo protiv genetik
ih istra ivanja i pobje njele mase su razorile te farme organa, a veinu Tlulak ana, iji
je ugled bio nepovratno uni ten, natjerala na bijeg i skrivanje.
Bje ei, Rekur Van se zatekao u dijelu svemira pod vla u Sinkroniziranih svjetova, n
osei sa sobom ono to je smatrao neodoljivim darom... stanini materijal za izradu sa
vr enog klona Serene Butler. Erazmus je bio zadivljen i prisjetio se svojeg intrig
antnog razgovora s tom zarobljenicom. Oajni Van je bio siguran da e )e Erazmus htj
eti no, na alost, klonovi koje je stvorio nisu imali ni Serenina sjeanja niti i ta od
one njezine strasti. Bili su tek blijede kopije.
Usprkos tome to je tim klonovima nedostajala osobnost, Erazmus je, na u as ovog o
vjeuljka, otkrio da mu je sam Rekur Van
vrlo zanimljiv. Neovisni robot je volio biti u njegovom dru tvu. Eto konano nekoga
tko je govorio njegovim znanstvenim jezikom, istra ivaa koji mu mo e pomoi da shvatit
ne to vi e o tim bezbrojnim neoekivanim rezultatima koje je dobivao od slo enih ljudski
h organizama.
Prvih nekoliko godina bile su vrijeme izazova, ak i nakon to je Tlulak anu odstra
nio ruke i noge. Konano, pa ljivim obraivanjem, strpljivo razraenim sustavom nagrada
i kazni, pretvorio je Rekura Vana u prilino plodonosan istra ivaki objekt. Situacija
tog ovjeka bez udova bila je umnogome nalik onoj u kojoj su se prije nalazili Va
-novi vlastiti robovi na tajnim farmama organa. Erazmu se to inilo prekrasnom iro
nijom.
- eli li se ime poastiti prije negoli prijeemo na posao? - pre
dlo io je Erazmus. - Mo da koji mesni kolai?
Vanove su oi zasjale, jer to je bilo jedno od malobrojnih zadovoljstava koja s
u mu jo preostala. Spravljeni od laboratorijski uzgojenih organizama, ukljuujui i l
judske patrljke, mesni kolaii su na njegovom rodnom planetu Tlulaxu bili smatrani
poslasticom. - Hrani me, inae odbijam nastaviti raditi za tebe.
- Preesto se koristi tom prijetnjom, Patrlje. Povezan si s po
sudom u kojoj je hranjiva otopina. ak i ako bude odbijao hranu, ne
e skapavati od gladi.
- Ti eli moju suradnju, a ne samo moje puko pre ivljavanje... a
ostavio si me s malo toga ime se mogu cjenjkati. - Lice Tlulak anina
se razvuklo u grimasu.
- Onda u redu. Mesni kolaii! - povikao je Erazmus. - etiri
Ruke, pobrini se za to.
U lo je jedno od onih nakaznih ljudskih stvorenja koja su pomagala u laboratori
ju i na svoje etiri transplantirane ruke balansiralo s pladnjem punim slatkih org
anskih poslastica. Tlulak anin se pomakao u svojoj za titnoj odjei, kako bi gledao tu
jezivu hranu... i taj drugi par ruku koje su nekada bile njegove.
Koristei se izvjesnim znanjem o procesu transplantacije, kakvog su koristili s
tanovnici Tlulaxa, Erazmus je obavio presaivanje ruku i nogu ranijih robova na dv
a laboratorijska pomonika, dodajui umjetno meso, tetive i kosti kako bi udove pode
sio na odgovarajuu du inu. Iako je to bila tek proba i iskustvo na kojem je trebao
uiti, sve je obavio izuzetno uspje no. Stvor zvan etiri Ruke je bio posebno uspje an p
ri no enju stvari. Erazmus se nadao kako e ga jednog dana nauiti
onglirati, to bi se Gilbertusu moglo sviati. Ako ne to, onda bi etiri Ruke mogao trat
i kao antilopa u ravnici.
Uvijek kada bi se neki od pomonika pojavio, Tlulak anina je to grubo podsjetilo
na njegovu beznadnu situaciju.
Kako Rekur Van nije ima ruke, etiri Ruke je koristio dvije od svoje etiri... on
aj par koji je ranije pripadao zarobljeniku... i njima drobio mesne kolaie, stavlj
ajui ih u otvorena usta koja su ih lakomo ekala. Van je izgledao poput gladnog ptia
koji od majke ptice zahtijeva crve. Smee- ute mrvice klizile su s njegovih obraza
na crnu kutu koja mu je prekrivala torzo, a neke od njih su pale u hranjivu tekui
nu u kojoj e se taj materijal reciklirati.
Erazmus je podigao ruku i etiri Ruke je zastao. - Za sada je dovoljno. Dobit e j
o , Patrlje, ali najprije moramo obaviti posao. Daj, zajedno emo pregledati dana nju s
tatistiku umrlih koji su bili podvrgnuti razliitim testovima.
Zanimljivo, pomislio je Erazmus, kako je Vorian Atreid... sin onog izdajnikog
Titana Agamemnona... poku ao slinim sredstvima uni titi Omniusove kopije, staviv i komp
jutorski virus u kugle za a uriranje podataka koje je onda njegov kapetan-robot Se
urat nimalo mudro isporuio. Ali strojevi nisu jedini koji su osjetljivi na smrton
osne zaraze...
Nakon to se malo durio, Rekur Van je oblizao usne i bacio se na posao, prouavaj
ui rezultate. inilo se kako u iva promatrajui broj rtava. - Kako je ovo divno - mrmlja
o je. - Ove zarazne bolesti su apsolutno najbolji nain da se ubiju bilijuni ljudi
.
Veliina u sebi nosi svoju nagradu... i svoju vlastitu groznu cijenu.
- PIMERO XAVIER HARKONNEN posljednji unos u diktirani dnevnik
T
ijekom svoje natprirodno duge vojnike karijere, vrhovni zapovjednik Vorian Atreid
vidio je mnogo toga, ali rijetko je kada posjetio svijet ljep i od Caladana. Za n
jega je taj planet oceana bio krinja s blagom ispunjena uspomenama, ma tanjem o tom
e kako bi "normalan" ivot trebao izgledati... bez tih strojeva, bez tog rata.
Na Caladanu, ma gdje po ao, Vor je ugledao ne to to ga je podsjealo na zlatno doba
koje je tu proveo s Leronicom Tergiet. Ona je bila majka njegovih sinova blizana
ca, ena koja je bila njegov voljeni sudrug du e od sedam desetljea, mada se nikada n
isu slu beno vjenali.
Leronica je bila u njihovom zajednikom domu na Salusa Secun-dusu. Premda je ve
za la u rane devedesete godine, on ju je volio vi e nego ikada. Kako bi du e zadr ala ml
adenaki izgled, mogla je uzimati redovite doze mje avine zaina koji su imali mo pomlai
vanja i koji su postali vrlo popularni u bogatim plemikim krugovima, no ona je to
odbila, smatrajui to neprirodnim pomagalom. To je bilo tako tipino na nju!
Kao izrazita suprotnost, zato to ga je njegov otac, cymeh, silom podvrgnuo pos
tupku stjecanja dugovjenosti, Vor je jo uvijek izgledao kao mladi, kao da je njezin
unuk. Da ne bi izgledali ba toliko razliito, Vor je redovito dodavao svojoj kosi
po koju sijedu vlas. alio je to ju nije poveo sa sobom na ovo putovanje na svijet
na kojem su se upoznali.
Sada, gledajui van u mirno kaladansko more i promatrajui brodice koje su se vraa
le sa etve kelpe i lova na jednu vrstu debelih slasnih ribica, Vor je sjedio sa s
vojim ustrim mladim pomonikom, Abulurdom Butlerom, najmlaim sinom Quentina Vigara i
Wandre Butler. Abulurd je bio i unuk Vorovog bliskog prijatelja... ali ime Xa-v
iera Harkonnena se rijetko spominjalo, jer je bio nepovratno igosan
kao kukavica i izdajnik ljudskog roda. Pomisao na tu nepravdu koja je prerasla u
legendu zapela je u Vorovom grlu poput trna, ali on tu nije mogao ni ta uiniti. Ot
ad je ve pro lo gotovo ezdeset godina.
On i Abulurd su na li mjesto u lebdeem restoranu uz morske stijene, koji je pola
ko klizio du kaldanske obale tako da se stalno mijenjao pogled na obalu i more. S
voje vojnike kape su odlo ili na prozor. Valovi su se razbijali o goleme stijene na
obali i za sobom ostavljali uzane potoie koji su se povlaili poput bijelih uzica.
Kasnopopod-nevno sunce ljeskalo se na valovima.
Odjeveni u svoje zeleno-grimizne uniforme, obojica su gledali van u nadolazeu
plimu i pili vino, u ivajui u kratkom predahu od beskonanog D ihada. Vor je svoju odor
u nosio le erno, bez svih odlija, dok je Abulurd djelovao svje e i uredno poput onih
dobro izglaanih rubova njegovih hlaa. Ba poput njegovog djeda.
Vor je bio uzeo tog mladia pod svoje okrilje, motrei na njega i poma ui mu. Abulur
d nije nikada upoznao svoju majku... Xavierovu najmlau ker... koja je, dok ga je r
aala, do ivjela jak udar i pala u komu. Sada, napuniv i osamnaestu, mladi se posvetio
Armiji D ihada. Njegov otac i braa stekli su ugled i mnoga odlija. Na kraju se i naj
mlai sin Quentina Butlera takoer proslavio.
Kako bi izbjegao oevo osramoeno ime, Abulurdov otac je uzeo obeavajue i sretno pr
ezime po majinoj liniji, ponosan to se mogao smatrati potomkom same Serene Butler.
Otkad se, prije etrdeset i dvije godine, enidbom pridru io toj slavnoj obitelji, ra
tni heroj Quentin je jednom ironino komentirao svoje prezime: "Nekada je butler b
io ni i sluga koji je tiho izvr avao naredbe svojeg gospodara. Ali ja objavljujem no
vi obiteljski moto: mi Butleri vi e nismo niiji sluge." Njegova dva najstarija sina
, Favkan i Rikov, prihvatili su tu njegovu parolu i posvetili su svoje mlade ivot
e borbama u D ihadu.
Toliko mnogo povijesti u nekom imenu, mislio je Vor. I koliko prtljage to sa
sobom nosi.
Duboko uzdahnuv i, pogledao je unutra njost restorana. Na jednom zidu je visio tr
ansparent sa slikama Troje Muenika: Serene Butler, njezinog nevinog sinia Maniona i
Velikog Patrijarha Ginje. Suoeni s tako upornim neprijateljem kao to su misaoni s
trojevi, ljudi su spas tra ili od Boga ili njegovih predstavnika. Kao i bilo koji
religijski pokret, Muenici su imali svoje odane sljedbenike koji su strogo pazili
da se ovom palom trojstvu iskazuje tovanje.
Vor nije dijelio njihovo mi ljenje i radije se u naporu da se pobije-
di Omniuma pouzdavao u vojnu vje tinu nego da ljudska priroda, ukljuujui fanatizam,
ima utjecaja na njegove planove. Oni koji se ne bi u ime Lige borili, bacali su
se cvilei pred neprijateljske strojeve ako se od njih tra ilo da to uine u ime Seren
e ili njezinog djeteta. No iako su ti Muenici mogli i pomoi D ihadu, esto su mu samo
smetali...
Nastavljajui svoju dugu utnju, Vor je prekri io ruke i razgledavao restoran. Iako
mu je tek nedavno bio postavljen mehanizam za pokretanje, sam lokal je izgledao
isto kao i prije mnogo desetljea. Vor ga se dobro sjeao. Stolci, izraeni u klasinom
stilu, bili su mo da oni isti, samo je zamijenjen izlizan materijal kojim su bili
tapecirani.
U ti ini ispijajui svoje vino, Vor se prisjetio konobarice koja je neko ovdje rad
ila, mlade useljenice koju su njegove trupe spasile iz Peridot kolonije. Kad su
na tom planetu strojevi razorili svaku zgradu koja je bila podignuta ljudskom ru
kom, ona je izgubila cijelu obitelj i kasnije je primila odlije za pre ivljavanje k
oje joj je uruio sam Vor. Nadao se da se ona dobro sna la tu na Caladanu i da je im
ala lijep ivot. To je bilo tako davno... Sada je ona mo da ve mrtva ili je neka star
a ena okru ena mno tvom unuadi.
Tijekom ovih godina Vor je esto posjeivao Caladan, naizgled zbog kontrole osmat
ranice i ispostave koju su njegovi vojnici ovdje podigli prije gotovo sedamdeset
godina. Dolazio je uvijek kada je to bilo mogue kako bi pripazio na ovaj vodeni s
vijet.
Vjerujui kako ini dobru stvar, Vor je jo davno bio preselio Le-ronicu i njezine
sinove u sredi te Lige, jo dok su Estes i Kagin bili djeca; njihova je mati tada u iv
ala u svim onim udima, no blizancima se Salusa nije posebno sviala. Kasnije su se
Vorovi djeaci... djeaci? Sada su oni ve bili ezdesetogodi njaci!... odluili vratiti na
Caladan, nikada se ne uspjev i zagrijati za vrevu Saluse Secundus, za politiku Lig
e ili za Armiju D ihada. U predasima izmeu vojnih pothvata Vor je rijetko bio kod k
ue, i kad su stasali, djeaci su se vratili na svoj svijet oceana kako bi tamo zasn
ovali vlastiti dom i podizali svoju djecu... sada ve i unuke.
Nakon toliko vremena i tako malo kontakata, Estes i Kagin su Voru zapravo bil
i stranci. I upravo ih je juer, kada je Vorova vojna grupa stigla, po ao posjetiti
i onda saznao da su oni prije tjedan dana krenuli na Salusu, kako bi proveli nek
oliko mjeseci sa svojom ostarjelom majkom. A on to nije ni znao! Jo jedna propu ten
a prilika.
Zapravo niti jedan od njihovih susreta tijekom posljednjih godina nije bio po
sebno radostan. Svaki puta su blizanci bili vrlo pristojni,
sjeli bi sa svojim ocem za kakvu kratku veeru, ali inilo se da ne znaju
0 emu bi razgovarali. I ubrzo bi se posvetili neki svojim obvezama.
Vor bi osjetio nelagodu, rukovao se s njima i po elio im sreu i onda
se, sav sretan, posvetio svojim vojnim du nostima...
- Razmi ljate o pro losti, zar ne, gospodine? - Abulurd je dugo
utio promatrajui svojeg zapovjednika, no konano je izgubio
strpljenje.
- Ne mogu ne misliti. Mo da ne izgledam tako, ali prisjeti se da
sam ja starac. Ovdje me ve e mnogo toga. - Vorovo se elo namr tilo
kada je otpio gutljaj zincala, jedne od najpopularnijih vrsta kaladan-
skih vina. Kada je prvi puta bio ovdje, onda je u gostionici na doko
vima, iji su vlasnici bili Leronica i njezin otac, pio samo jako pivo
proizvedeno od kelpe...
- Pro lost je va na, Abulurde... a jednako tako i istina. - Vor je
skrenuo pogled s mora i usredotoio ga na svojeg sugovornika. - Ima
ne to o emu sam elio razgovarati s tobom, no morao sam priekati
dok ne postane dovoljno star. Mo da nikada nee biti dovoljno star.
Abulurd je pro ao prstima kroz svoju tamnosmeu kosu, otkrivajui u njoj onaj crven
kasti odsjaj kakvog je imao i njegov djed. Mladi je imao i onaj Xavierov zarazni
osmijeh i razoru avajui nain na koji je gledao ljude. - Uvijek me zanima ono emu me m
o ete nauiti, vrhovni zapovjednice.
- Neke stvari nije lako uti. Ali zaslu uje to znati. Tvoja je stvar
to e s time kasnije uiniti.
Abulurd se radoznalo zagledao u njega. Restoran je zaustavio svoje bono kretan
je i poeo se spu tati prema od vode pocrnjeloj litici, pribli avajui se moru i njegovi
m valovima koji su se razbijali o obalu.
- To je te ko, - rekao je Vor nakon dugog uzdaha. - Bolje je da
najprije popijemo na e vino. - Povukao je dug gutljaj tog jakog crve
nog vina, a onda ustao i s prozorske daske uzeo svoju vojniku kapu.
Abulurd ga je pokorno slijedio, uzev i svoju kapu i ostavljajui napola
punu a u vina.
Iza av i iz restorana uspeli su se poploenom stazom na vrh litice
1 tamo se zaustavili meu vjetrom oblikovanim bunjem i bijelim,
zvjezdolikim cvjetovima. Puhao je slan vjetar pa su morali pridr avati
svoje kape. Vor je pokazao prema jednoj klupi u zaklonu. Pod otvore
nim nebom ovo se mjesto doimalo kao golemo prostranstvo, no na
tom posebnom mjestu Vor je imao osjeaj privatnosti i va nosti.
- Vrijeme je da sazna to se zaista dogodilo s tvojim djedom, -
rekao je Vor. Iskreno se nadao kako e mladi to otkrie uzeti k srcu, posebno zato to
to njegova starija braa nisu nikada uinili, jer im je bila dra a obmana koju su uli u
slu benoj verziji nego neugodna istina.
Abulurd je te ko progutao. - Proitao sam dosje. Znam da je on sramota moje obite
lji.
Vor se namr tio. - Xavier je bio dobar ovjek i moj bliski prijatelj. Ponekad je
povijest, za koju misli kako je zna , tek ne to vi e od pogodne propagande. - Gorko se
nasmijao. - Ah, ti bi trebao proitati izvorne memoare mojeg oca.
inilo se da je Abulurd zbunjen. - Vi ste jedini koji ne pljujete na ime Harkon
nena. Ja... ja nikada nisam vjerovao da bi on mogao biti tako grozan. Konano, on
je bio otac Maniona Nevinog.
- Xavier nas nije izdao. On nije nikoga izdao. Iblis Ginjo je bio taj koji je
bio zao i Xavier se rtvovao kako bi ga uni tio prije negoli ovaj stigne uiniti jo vee
zlo. Djelovanje Velikog Patrijarha dovelo je do Serenine smrti, ba kao i ludi mi
rovni plan kojeg su smislili kogitori Kule od Slonovae.
Vor je bijesno stisnuo ake. - Xavier Harkonnen je uinio ono to nitko drugi nije
bio voljan uiniti... a spasio je na e du e, ako ni ta drugo. Ne zavreuje sramotu koja mu
se pripisuje. Ali za volju D i-hada, Xavier je bio voljan prihvatiti bilo kakvu s
udbinu, pa ak i ovaj no kojeg mu je povijest zabila u lea. Znao je da, ako bi se ta
kva golema pokvarenost i izdaja razotkrila u samom sredi tu D ihada, onda bi taj sve
ti pohod ljudi degenerirao u skandale i meusobna optu ivanja. Ne bismo vi e bili usre
dotoeni na pravog neprijatelja.
Suze su potekle iz Vorovih sivih oiju dok je gledao u Abulurda. - I cijelo ovo
vrijeme ja... ja sam pustio da moj prijatelj bude obilje en kao izdajica. Xavier
je znao da D ihad mora biti va niji od pranja vlastitog obraza, no ja sam ve umoran o
d tog hrvanja s istinom, Abulurde. Serena nam je, prije svojeg odlaska na Corrin
, obojici ostavila poruke, znajui da e najvjerojatnije biti ubijena... postati muen
ica. Objasnila je zbog ega osobni osjeaji trebaju biti ostavljeni po strani. Xavie
r je osjeao to isto... on nikada nije davao ni pi ljiv bob za odlija ili kipove koje
bi podizali u njegovu ast, niti kako e ga povijest upamtiti.
Vor je prisilio svoje prste da se opuste. - Xavier je znao da veina ljudi ne b
i razumjela ono to je on uinio. Veliki Patrijarh je bio previ e siguran na svojem po
lo aju, okru en monim D ipolom i
strunjacima za propagandu. Iblis Ginjo je desetljeima stvarao neuni tiv mit o sebi s
amome, dok je Xavier bio samo obian ovjek koji se borio kako je najbolje znao. Kad
a je saznao to je Iblis namjeravao napraviti jo jednoj ljudskoj koloniji... kada j
e otkrio plan kojeg je Veliki Patrijarh napravio s Tlulak anima i njihovim farmama
organa... znao je to mora uiniti. Nije brinuo o posljedicama.
Abulurd je zaneseno gledao u njega, s nekom mje avinom nevjeri-ce i nade. Izgle
dao je tako mlad.
- Xavier je bio velik ovjek koji je izvr io ono to se trebalo ui
niti. - Vor je nemono slegnuo ramenima. - Iblis Ginjo je tako bio
uklonjen. Tlulak anske farme organa bile su napu tene, njihova od
vratna istra ivanja zabranjena. A D ihad se obnovio i posljednjih est
desetljea je sve e i.
Mladi Abulurd je i dalje bio uznemiren. - Ali to je s istinom? Ako ste znali d
a sramota mojeg djeda nije utemeljena, za to to niste poku ali ispraviti?
Vor je odmahnuo glavom i tu no rekao: - To nitko nije elio uti. Takav ko mar bi sam
o znaio nazadovanje. ak i sada bi to odugovlailo na e ratne napore dok bismo gubili v
rijeme uperiv i optu ujui prst i vapei za pravdom. Obitelji bi zauzele razliite strane,
zaklinjalo bi se na krvnu osvetu... a tijekom svega toga Omnius bi nas i dalje
napadao.
Mladi asnik nije izgledao zadovoljno, no nije vi e ni ta rekao.
- Razumijem to osjea , Abulurde. Vjeruj mi, Xavier ne bi elio
da tra im reviziju povijesti u njegovu korist. To se sve dogodilo tako
davno. Sumnjam da je ikome vi e stalo do toga.
- Meni je stalo.
Vorov osmijeh pokazivao je oaj i beznae. - Da, a sada zna istinu. - Naslonio se
na naslon klupe. - Ali na a duga borba se dr i na tankim nitima herojstva i mitova.
Prie oko Serene Butler i Iblisa Ginje bile su pomno stvarane, a sljedba Muenika je
to dvoje pretvorila u ne to daleko vee nego su to oni ikada bili. Za dobrobit ljud
i, za snagu D ihada, oni moraju ostati besprijekorni kao simboli... ak i Veliki Pat
rijarh, premda on to ne zaslu uje.
Mladieva donja usna se tresla. - Znai, moj djed nije bio... nije bio kukavica?
- Daleko od toga. Ja bih ga nazvao herojem.
Abulurd je spustio glavu. - Ja nikada neu biti kukavica, - proti-snuo je, otir
ui suze s oiju.
- Znam da nee , Abulurde i elim da zna da si mi poput sina. Ponosan sam to sam bio Xav
ierov prijatelj i ponosan sam to poznajem tebe. - Vor je stavio ruku na mladievo r
ame. - Jednoga emo dana mo da moi ispraviti tu groznu nepravdu. Ali najprije moramo
uni titi Omniusa.

Roditi se na ovom tlu znai roditi se kao ratnik.

- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GROSS, svojim uenicima
Armija D ihada se sveano zaklela da e misaonim strojevima preoteti Honru, bez obzira
na to koliko e se krvi proliti. Nakon stoljea tijekom kojeg se vodio sveti rat Se
rene Butler, ljudi su ve navikli na krajnje rtve.
Quentin Butler, primero bome, stajao je na mostu svog zapovjednog broda i pro
matrao taj planet kojeg je Omnius zarobio i koji se sada prostirao ispred njega.
Izgovorio je tihu molitvu, spremajui se na suoenje sa svojim bezdu nim neprijatelje
m. Bio je krojen po kalupu sna nih ratnih heroja, izgledao je mnogo stariji od svo
jih ezdeset i pet godina; imao je valovitu, blijedo zlatnu kosu i fino isklesane
crte lica, vrstu bradu, tanke usne i prodoran pogled. Izgledao je kao da je bio i
sklesan po uzoru na klasine biste. Quentin je predvodio ovu ofenzivu, vodei ratnik
e D ihada prema pobjedi ovdje, na mjestu jednog od njihovih najranijih i najtragini
jih poraza.
etiri stotine ratnih brodova balista i preko tisuu kopljastih razaraa sada se ok
upilo kako bi oblikovali smrtonosnu omu oko tog planeta koji je nekada, prije Hon
ru Masakra, bio nastanjen slobodnim ljudima. No ovoga puta misaoni strojevi nisu
 imali protiv Quentina nikakvih izgleda, a da se i ne spominje silna vatrena mo k
oju je sa sobom doveo.
Tijekom svih godina D ihada, hrabri ljudski ratnici su Sinkroniziranim Svjetovi
ma nanosili stalne i znaajne gubitke, uni tavajui flote robota i razarajui njihove ve
jne baze. No neprijatelj je uvijek iznova obnavljao svoje snage.
Primero, koji je osjeao ovisnost o onoj navali adrenalina i u itku pobjede, je t
ijekom svoje duge vojne karijere ve izveo mno tvo junakih djela. Mnogo puta je pobje
dniki stajao na bojnom polju, usred ru evina koje su se jo dimile. Taj mu osjeaj nije
nikada dosadio.
- Omnius bi samo trebao izraunati koliki su mu izgledi pa iskljuiti sve svoje s
ustave - rekao je Favkan, Quentinov najstariji sin. -
To bi nam pri tedjelo i vrijeme i svu muku. - ak vi i od svojeg oca, Favkan je imao v
alovitu kosu kao i on, ali visoko postavljene kosti lica i mr ave obraze naslijedi
o je od svoje majke Wandre. Imao je trideset i sedam godina i bio je ambiciozan,
kako u svojoj vojnikoj slu bi tako i u politici Lige.
Stojei takoer na mostu zapovjednog broda, njegov brat Rikov je samo otpuhnuo: -
Ako je pobjedu ovako lako postii, onda e biti te ko opravdati veliko slavlje koje n
as eka kad ovo zavr i. Ja bih radije kada bi u ovome bilo malo vi e izazova. - Sedam
godina mladi od svojega brata, Rikov je bio za glavu ni i, sa irim ramenima i etvrta
stom donjom eljusti. Pune usne naslijedio je od obitelji Harkonnen, mada nitko pr
i zdravom razumu ne bi Rikova podsjeao na tu sramotu.
- Ja sam zadovoljan s bilo kakvom pobjedom koja e nas dovesti
korak bli e uni tenju ovih demona od strojeva. - Quentin se okrenuo
i pogledao u ta dva momka eljna akcije. - Biti e dovoljno slave za
oba moja sina... a malice e preostati i za mene.
Podsvjesno je stalno izbjegavao spomenuti svog najmlaeg sina, zbog onoga to je
Abulurd i ne htjev i uinio Wandri. Uvijek je prije polaska u bitku mislio na svoju
voljenu enu. Wandra je u svojim kasnim godinama plodnosti sluajno ostala trudna i
te koe pri poroaju su mu je odnijele. Oplakujui je, ignorirajui novoroene, odveo je
o dok je bila u komi u samou i mir Grada Introspekcije u kojem je njezina po tovana
tetka Serena provodila toliko vremena u razmi ljanju. Jedan dio njega je jo uvijek
krivio Abulurda zato to mu je oduzeo enu i premda mu je savjest govorila kako to n
ije po teno prema Abulurdu, srce mu je odbijalo povjerovati da to nije tako...
- Hoemo li samo ovako zuriti u Honru? - upitao je Rikov, ne uzi
majui cijelu stvar ozbiljno, stojei ve blizu izlaza. - Ili emo ovo
obaviti?
Ni i zapovjednici emitirali su preko sustava veze detaljne podatke, oznaavali sv
oje polo aje i javljali gotovost za puni napad. Omniusov sveum na ovom planetu isp
od njih sigurno je ve shvatio u kakvoj se katastrofalnoj situaciji nalazi. Obramb
eni sustav i roboti graeni za borbu ve su otkrili dolazei flotu D ihada, no misaoni s
trojevi nisu mogli ni ta uiniti protiv ovolike sile. Njihova sudbina je ve bila pred
odreena.
Quentin je ustao sa svog zapovjednog mjesta, strpljivo se smije ei svojim nestrp
ljivim sinovima. Osnovni plan bitke bio je napravljen u zapovjednom centru dalek
e Zimie, no u ratu se sve mo e promijeniti
i u posljednjem trenutku. - Poslat emo dolje petsto paklenih boraca, u dva vala,
svaki s tovarom pulsirajuih bombi za uni tavanje skremblera telekomunikacija, ali n
eemo koristiti one jake atomske bombe, osim ako ba sve ne pode po zlu. Treba nam p
recizan pogodak u sam sveumov centar, a onda e na e snage dolje na tlu demolirati p
odrune stanice i releje. Imamo mnogo komandosa s Ginaza.
- Da, gospodine - odgovorila su mu obojica.
- Favkane, ti e predvoditi prvi val. Ti e , Rikove, drugi. Nekoliko
detonacija impulsnih atomskih s visine trebalo bi poremetiti njihove
gel-krugove koji im slu e umjesto mozga, dovoljno, a da se ne pobije
svu ljudsku populaciju. To e strojeve dovoljno smek ati za na e trupe
na tlu da ih pometu i eliminiraju preostale. Ljudi Honrua bit e slobo
dni prije negoli padne no.
- Ako je jo itko od njih iv, - naglasio je Rikov. - Ve je gotovo
devedeset godina otkako su strojevi osvojili planet.
Favkanovo lice je bilo smrknuto i kao isklesano iz kamena - Ako ih je Omnius
sve pobio, onda je to jo jedan razlog vi e za osvetu. U tom sluaju, ja se ne bih sus
tezao i zasuo bih planet ki om atomskih bombi, ba onako kako je Armada uinila na Zem
lji.
- U svakom sluaju - ree Quentin - zaponimo.
Primero je pljesnuo rukama, dr ei ih ispred svojeg lica, napola u molitvi, a nap
ola salutirajui tim pozdravom kojeg su zapovjednici D ihada usvojili nakon smrti Se
rene Butler prije gotovo pola stoljea. Mada je govorio sinovima, te su se rijei pr
enosile sustavom za vezu diljem cijele bojne, ne samo kao rijei ohrabrenja nego k
ao njegovo iskreno uvjerenje. Danas e on uravnote iti vagu povijesti i zavr iti s tom
priom.
Favkan i Rikov su krenuli kroz zapovjedni brod prema glavnoj palubi za lansir
anje, odakle e povesti valove kindal borbenih letjelica. Quentin je ostao u zapov
jednom centru da bi tamo promatrao kako se odvija napad, imajui puno povjerenje u
svoje sinove. Nastavio je promatrati zaslon na kojem se vidio planet koji je iz
gledao bogato: smei i zeleni kontinenti, nje ni bijeli oblaci i tamnoplave mrlje ko
je su oznaavale velika mora.
Nema sumnje da je Omniusov upad ogolio pejza tijekom ovih devet desetljea, pret
voriv i prekrasne ume i livade Honrua u industrijsku nonu moru. Pre ivjeli ljudi bili
su zarobljeni i prisiljeni slu iti misaone strojeve. Quentin je stisnuo ake i promr
mljao jo jednu molitvu kojom je tra io snagu. Sva ta teta mogla se vremenom nadokna-
diti. Prvi korak je ponovo uspostaviti ljudsku vladavinu, osvetiti onaj prvi Mas
akr...
Pet godina nakon to je Serena Butler bila pokrenula veliki D ihad, armada ratnih
brodova Lige poku ala je osloboditi taj Sinkronizirani svijet Honru. Dobro naoru an
a armada, puna entuzijazma i poticana od Velikog Patrijarha Ginje, odletjela je
tamo. Ali pokvareni uhode koji su radili za misaone strojeve zaveli su armadu, n
e otkriv i im pravi broj neprijatelja koji ih je tamo ekao.
Deset tisua Omniusovih brodova ekalo ih je u zasjedi i onda ih okru ilo i posve p
replavilo. Ljudi su na to odgovorili oajnikom borbom, ali kamikazni robotski brodo
vi su na stazi oko planeta zbrisali ratne brodove D ihada. Valovi borbenih robota
su dolje na tlu potpuno razorili naselja ljudi koji su se nadali da e biti spa eni.
Tako se namjeravano oslobaanje Honrua pretvorilo u poraz i rasulo, u klaonicu
koja je trajala sve dok svi preostali brodovi koji su pripadali ljudima nisu bil
i uni teni.. Tako je u tom jednom jedinom potezu, osim nebrojenih rtava na tlu, bil
o masakrirano i vi e od pet stotina tisua slobodnih ljudi, vojnika D ihada.
Ve je odavno bilo vrijeme za osvetu, pomislio je Quentin.
- Eskadrile kindala su poletjele, primero - javio mu je njegov
porunik.
- Pripremite na e trupe za napad na tlo kako bi osiguravali na u
prethodnicu. elim da sve to tee glatko. Spustite sve osobne tran
sportere dok e ih iz zraka pokrivati koplja. - Dopustio si je jedan tu
an osmijeh koji je ipak pokazivao samopouzdanje.
Pet stotina kindala poletjelo je sa svojih matinih balista brodova. Flota robo
ta s Honrua je ve odgovarala, jedni lansiranjem letjelica u stazu, dok su se drug
i okupljali, dolazei iz svojih baza s rubova sustava.
- Pripremite se za bitku, - rekao je Quentin. Koristite sve Holtz-
manove titove, im se brodovi robota pojave unutar dosega vatre, ali
ne prije.
- Da, primero. vrsto emo se dr ati.
Bio je uvjeren da se njegova flota mo e rije iti robotskih ratnih brodova pa se s
toga usredotoio na aktivnosti svojih sinova. Favkan i Rikov su podijelili kindal
eskadrile i svaki je i ao vlastitim putem i stilom; takva mje avina strategija se u
ranijim borbama ve pokazala vrlo uinkovitom. Danas e slavna braa Butler dodati svoji
m biografijama jo jednu pobjedu.
I
 S bolom u du i po elio je da Wandra sada mo e vidjeti svoje djeake, no ona nije bila
svjesna niega to se dogaalo oko nje...
Prije osamnaest godina, Quentinova dva starija sina vidjela su kako mu suze t
eku niz obraze kada su je ostavili u Gradu Introspekcije. Bio je to jedan od rij
etkih trenutaka kada si je ratni heroj dopustio pokazati svoju ranjivost.
- Previ e je boli, oe - rekao je Favkan. - ma kamo se okrenuli.
Ali Quentin je bio odmahnuo glavom. - Ovo nisu suze tuge i boli,
sine moj, - posegnuo je rukom kako bi zagrlio obojicu djeaka. - To su suze radosn
ice zbog svega to mi je va a majka dala.
Quentin nije nikada napustio Wandru. Posjetio ju je svaki puta kada je do ao na
Salusu i u srcu je bio siguran da ga se ona jo uvijek sjea. Kada bi opipao njezin
puls i osjetio otkucaje njezinog srca, znao je da je njihova ljubav to to nju jo
dr i na ivotu. Nastavio se boriti u D ihadu i tiho joj je posvetio svaku pobjedu.
Sada je podigao pogled dok je s Honrua stizalo mno tvo izvje a, uzbuene poruke iz F
avkanovog i Rikovljevog kindala. Ratni brodovi su preletjeli iznad upori nih polo aj
a strojeva i ispustili rojeve pulsi-rajuih bombi koje su prouzroile eksplozije raz
orne Holtzmanove energije.
- Svi skrambleri su rasporeeni i spremni, primero, - javljao je
Favkan. - Glavni grad je spreman za na u sljedeu fazu.
Quentin se osmjehnuo. Na stazi se prva grupa robotskih ratnih brodova beskori
sno zalijetala u brodove D ihada, vi e kao neka dosadna napast nego ozbiljna prijetn
ja, barem tako dugo dok se Holtzma-nova za titna oplata na brodovima D ihada ne bude
pregrijala.
Prerasporedio je svoje snage. - Brodovi-koplja, spustite se u atmosferu. Neka
sve jedinice s projektilima budu spremne za bombardiranje odozgo. Recite udarni
m trupama s Ginaza neka pokupe svoj eksploziv i budu spremni oistiti grad. Oekujem
da oni oiste sve tragove otpora koje e misaoni strojevi dolje ostaviti.
Njegov podreeni je prenio zapovijed, a primero je ponovo sjeo na svoje zapovje
dno mjesto, dok su se golemi ratni brodovi pribli avali kako bi osiguravali napad.
OKLOPNO VOZILO QUENTINA BUTLERA probijalo se kroz ru evine u glavnom gradu strojev
a, vozei osvajakog zapovjednika naprijed.
Pregledavao poinjenu tetu, tu an zbog uni tavanja ovog prekrasnog planeta. Tvornice i
industrijska postrojenja prostirala su se pejza om, posvuda gdje je nekada bilo po
ljoprivredno zemlji te.
Osloboeno ljudsko roblje tralo je ulicama, izbezumljeni, tra ei zaklon, bje ei iz to
ova u kojima su bili zatvoreni, napu tajui svoja radna mjesta gdje su sada roboti-s
tra ari stajali ukoeni i neuporabivi, nakon bombardiranja pulsirajuim bombama.
Quentin se prisjetio oslobaanja Parmentiera, ranije tijekom njegove vojnike kar
ijere. Na Parmentieru osloboeni ljudi nisu mogli vjerovati da su roboti napokon p
ora eni. Sada, u godinama prosperiteta, otkad je prepustio privremeno vladanje tim
osloboenim planetom Rikovu, ljudi su Quentina i brau Butler obo avali kao svoje spa
sitelje.
Ali ovi ovdje, pre ivjeli na Honru, nisu im klicali kako je on to oekivao; izgle
dali su previ e iznenaeni da bi znali kako reagirati...
Skupine o trookih plaenika i majstora maevanja jurili su naprijed, u ona jo preost
ala podruja u kojima se vodila borba. Previ e neovisni, oni nikada ne bi tvorili do
bro organizirane borbene jedinice, no ti plaenici su bili uinkoviti samostalni bor
ci i postrojbe za uni tavanje. Pronalazili su svakog robota koji se jo mogao micati
.
Neza tieni radni strojevi i uvari, koje je sveum smatrao potro nom robom, bili su u
ni teni jo tijekom prvog udara pulsirajuih bombi. Ali sada su se pojavili roboti grae
ni za borbu i jo uvijek su se borili, mada su ve bili o teeni i dezorijentirani. Naor
u ani pulsirajuim maevima, brzi i smrtonosni plaenici eliminirali su svoje neprijatel
je jednog za drugim.
Iz vozila koje je poskakivalo po neravnom tlu, Quentin je mogao vidjeti oklop
ljenu citadelu odakle je Omnius bio povezan s gradom. Kako bi doprli do tog najv
a nijeg cilja, plaenici s Ginaza borili su se poput vihora, prilazei sve bli e i bli e,
ne obazirui se na opasnosti.
Quentin je te ko uzdahnuo. Kada bi barem imao vi e ljudi poput onih od prije petn
aest godina, u vrijeme druge obrane Ixa, onda ne bi trebao gubiti toliko boraca
i civila. Zaklinjui se da Omnius nee ponovo zauzeti niti jedan svijet kojeg je Arm
ija D ihada oslobodila, Quentin je potisnuo strojeve uz visoku, ali nu nu cijenu. I
sam je bio zaglavio u jednoj podzemnoj pilji i gotovo je iv izgorio prije negoli s
u ga odande spasili... Taje bitka bila pojaala njegovu reputaciju heroja i donije
la mu tolike pohvale i priznanja da vi e nije znao to bi s njima.
Sada, dok su se plaenici probijali kroz grad Honru sve bli e Om-
niusu, pojavila se jedna udna skupina ljudi i iznenadila ga. Nosili su na brzinu
sklepane transparente napravljene od krpa, boje i svega to su mogli nai u gradu. P
jevajui i kliui, izvikivali su ime muenice Serene Butler. Mada su imali neznatne kol
iine upotrebljivog oru ja, bacili su se u bitku.
Quentin je promatrao iz svojeg vozila. Ve je i ranije susretao Muenike.
Oito su i ovdje na Honru zarobljeni ljudi potajice razgovarali o sveenici D ihada
, njezinom ubijenom djetetu i o prvom Velikom Patrijarhu. Te vijesti su im vjero
jatno donijeli oni koji su bili kasnije zarobljeni i dopremljeni s drugih svjeto
va Lige. U zarobljeni tvu su se tajno molili Trojici Muenika, nadajui se kako e se nj
ihovi aneli mo da spustiti s neba i uni titi Omniusa. Na Nesvrstanim planetima, u slo
bodnim svjetovima Lige, pa ak i ovdje pod te kim pritiskom Omniusove vladavine, lju
di su se zaklinjali kako e se rtvovati za veliku stvar ljudskog roda... upravo ona
ko kako su to uinili Serena, Ma-nion Nevini i Iblis Ginjo.
Sada su Muenici, galvanizirani, srljali naprijed. Bacali su se na preostale st
rojeve. Prema Quentinovoj procjeni, za svakog robota kojeg su uspjeli onesposobi
ti ginulo je po pet tih fanatika, no to ih nije pokolebalo. Jedini nain na koji j
e primero mogao spasiti te ljude bio je to prije okonati sukob... a to je znailo ne
utralizirati Omniusa u njegovoj sredi njoj citadeli.
Ako bi sve drugo propalo, Quentinu je ostajala mogunost bacanja puls-atomskih
bombi na grad. Njihove bojeve glave bi istog trenutka uni tile Omniusa i posve raz
orile gel-umove misaonih strojeva... no to bi pobilo i sve ove ljude. Quentin ni
je elio pobijediti uz takvu cijenu. Barem ne tako dugo dok je imao i druge mogunos
ti.
Zavr iv i s napadom svojih kindala, Rikov i Favkan su prona li zapovjedno vozilo u
kojem je bio njihov otac i tamo su izravno njemu podnijeli izvje e. Vidjev i Muenike,
braa Butler su do la do istog zakljuka. - Potreban nam je napad komandosa, oe - rekao
je Rikov. - I to smjesta.
- Ovdje na boji nici ja sam tvoj primero, a ne tvoj otac - podsjetio
ga je Quentin. - I tako e me oslovljavati.
- Da, gospodine.
- Ipak je u pravu, - dodao je Favkan. - Dopusti mi povesti skupinu
plaenika izravno na citadelu. Postavit emo eksploziv i razoriti sveu-
ma.
- Ne, Favkane, ti si sada zapovjednik, a ne razuzdan vojnik. Takve avanture prep
usti drugima.
Rikov je ponovo progovorio. - Onda meni, gospodine, dopustite odabrati plaenik
e. Za sat vremena razorit emo Omniusa... Sam u ih predvoditi.
Quentin je ponovo odmahnuo glavom. - Ovi plaenici ve znaju to im je initi.
Jedva je primero izgovorio te rijei, a ve se zaula eksplozija od koje su se ru ili
udaljeni blokovi zgrada. Omniusova citadela se pretvorila u zasljepljujui bljesa
k svjetlosti, a podrhtavanje tla prouzroeno tim udarom na citadelu irilo se odande
u sve veim krugovima. Kako je bljesak postajao slabijim, tako se implozija pra ine
inila sve jaom. Od sveumove utvrde nije ostao ni kamen na kamenu.
Nekoliko trenutaka kasnije, voda plaenika je hodao prema zapovjednom vozilu. -
Taj problem smo rije ili, primero.
Quentin se smje kao. - Zaista ste ga rije ili. - Stisnuo je ruke Fay-kanu i Rikov
u, a onda podigao ruke u pobjedniki pozdrav. - Dobro obavljen posao. I jo jedna zn
aajna pobjeda nad Omniusom.
1
Staza prema pobjedi nije uvijek ravna.
-TLALOC Vrijeme za Titane
K
ada je do upori ta cvmeha na Richeseu stigla jo jedna Om-niusova ratna flota, Agame
mnon je re ei prokomentirao tu upornu sveumovu ludost. - Ako je taj njegov gel-moza
k tako napredan, kako to da Omnius nikada ni ta ne naui? - Kroz zvunike njegove zast
ra ujue hodalice, generalov sintetizirani glas je imao jasan prizvuk prigu enog nezad
ovoljstva.
Nije oekivao da e mu zarobljeni robot odgovoriti, ali Seurat je rekao: - Uporno
st esto predstavlja prednost misaonih strojeva. Ona nam je tijekom stoljea donijel
a mno tvo pobjeda... kao to vi to dobro znate, generale Agamemnone.
Premda Seurat naizgled nije pokazivao otpor... uostalom, on je ipak samo jeda
n prokleti robot, premda autonoman... njegovi odgovori i savjet nisu bili ni od
kakve pomoi. inilo se kao da se poigrava s cvmehima koji su ga zarobili, odbijajui
im dati odgovore, zadr avajui nu ne informacije. Nakon vi e od pet desetljea to je posta
lo vrlo frustrirajue. Ali Agamemnon ga jo nije mogao ubiti.
Taj Titan, general, hodao je velikim otvorenim prostorom, ljutei se zbog robot
ske flote koja je prilazila planetu. Njegova rakolika ho-dalica bila je znano vea
od onih tijela koja je nosio kada je bio tek Omniusov poslu ni psi, prije no to su
se on i pre ivjeli Titani pobunili i pobjegli sa Sinkroniziranih svjetova. Nakon t
oga misaoni strojevi su bili osakaeni na Bela Tegeuseu pomou kompjutorskog virusa,
kojeg je nehotice raznosio sam Seurat. Agamemnon i njegovi cvmehi su osvojili t
aj svijet, a onda su zauzeli Richese, koji im je sada slu io kao baza iz koje su d
jelovali.
General je mrmljao. - Ovo je sedmi puta da Omnius alje flotu, bilo ovamo, bilo
na Bela Tegeuse. Svaki put smo ih uspje no poslali natrag i on zna da raspob emo s
tehnologijom skremblera. Sam se uhvatio u zamku i jednostavno nije u stanju kren
uti dalje i ostaviti nas na miru. - Ipak, nije spomenuo kako je ova borbena skup
ina primjet-
no vea nego prethodna skupina koju je Omnius bio poslao protiv Ri-chesea. Mo da je
ipak ne to i nauio...
Seuratovo glatko bakreno lice bilo je uvijek mirno i bezizra ajno.
- Va i cvmehi su uni tili mnoge Omniusove kugle s a uriranim po
dacima i time Sinkroniziranim svjetovima prouzroili znaajnu tetu,
sveum mora na to odgovoriti, sve dok ne postigne eljeni rezultat.
- Volio bih kada bi on umjesto toga provodio vrijeme u borbi pro
tiv hrethgira. Mo da e se ljudska gamad i Omniusove snage meu
sobno istrijebiti i tako nama svima uiniti uslugu.
- Ja to ne bih smatrao uslugom, - rekao je Seurat.
S izrazom gaenja, Agamemnon je odtutnjio dalje na svojim nogama s pojaanim klip
ovima. Javio se automatski obrambeni alarm.
- Ne znam za to te jednostavno ne razmontiram.
- Ne znam ni ja. Mo da bismo trebali zajedno smisliti odgovor na
to pitanje.
General nije nikada dopustio da Seurat sazna ono to on zaista misli. Zarobio j
e tog neovisnog robota zato to je ovaj proveo mnogo vremena s Agamemnonovim izdaj
nikim sinom, Vorianom Atreidom. Vorian je ranije spadao u ljude kojima se vjerova
lo, imao je mnoge pogodnosti i prilino veliku mo. Ali zbog ljubavi jedne ene, Seren
e Butler, on je sve to odbacio, okrenuo se protiv misaonih strojeva i prebjegao
slobodnim ljudima.
Ovaj Titan general nije si godinama mogao objasniti za to je Vorian izdao njega
, vlastitog oca. Agamemnon je u njega polagao tolike nade, stvarao tolike planov
e. Sam je namjeravao pretvoriti Vora u cvmeha, kako bi ga uinio dostojnim nasljed
nikom Titana. Sada general nije vi e imao mogunosti nastaviti svoju lozu. Nee vi e ima
ti potomstvo...
Teoretski, Seurat mu je mogao pru iti uvid u Vorianove misli i nain pona anja. - el
ite li uti alu, generale? Va sin mi ju je jednom davno ispriao. Koliko hrethgira je
potrebno da bi se napunila jedna posuda za mozak?
Titan je zastao prolazei ispod luka prema izlazu. Je li to razlog za to dr i tog r
obota pokraj sebe, samo da bi slu ao prie iz pro lih vremena kada je Vorian bio robot
ov kopilot u letjelici Putnik Snova7. Ta besmislica je bila Agamemnonova slabost
koju nije smio pokazati.
- Nisam raspolo en za te stvari, Seurate. Moram se pobrinuti za
bitku. - Cvmehi e pokazati svoju snagu i lansirati brodove za napad.
Odluio se da e, kad jednom odbije tu dosadnu i napasnu Omniuso-
vu flotu, uni titi ovog robota i zapoeti nov ivot.
Unutar kontrolnog centra, Dante, jedan od trojice preostalih Tita-na, bavio s
e inventarom i sustavom komunikacija na instalacijama Ri-chesea. - Do sada su ve
doslovno pet puta ponovili svoje slu bene zahtjeve. To su isti oni zahtjevi koje s
u postavljali i prilikom njihovog prija njeg poku aja. ekaju na na u predaju.
- Daj da ih ujem, - zatra io je Agamemnon.
Iz zvunika se zauo monoton glas: "Titanima Agamemnonu, Ju-noni i Danteu. Va i cym
eh pobunjenici prouzroili su tetu na Sinkroniziranim svjetovima pa va u prijetnju mo
ramo potpuno ukloniti. Omnius je izdao naredbe da vas se odmah uhiti, a va e sljed
benike uni ti.
- Zar oni sada oekuju da se mi zbog toga osjeamo krivima? Ju-
nona ak nije ni ovdje. - Njegova voljena dru ica provodila je posljed
njih nekoliko godina kao kraljica Bela Tegeusea.
Dante je pomaknuo svoju hodalicu na udesno ljudski nain, kao da je htio slegnut
i ramenima. - Omnius nam je tisuu godina dopu tao slu iti misaonim strojevima. Prema
njegovoj raunici, mi bismo mu trebali biti na tome zahvalni.
- A meni se ini kako ti ui duhovitost od Seurata. Je li Beowulf
spreman? elim da on na sebe preuzme vei dio toga, ako i ta pode
po zlu.
- Njegova flota je spremna.
- Nitko od njih nam nije dragocjen i naoru ani su skremblerskim
projektilima?
- Da, sve su to neosi i imaju jasna upute.
Neocvmehi su bili stvarani od zarobljene ljudske populacije na Ri-cheseu i Be
la Tegeuseu. Od slabog ljudskog tijela se preciznom kirur kom intervencijom odvaja
o mozak, kojeg se onda stavljalo u mehanike hodalice. Uvijek oprezni i na sve spr
emni, Titani su osiguravali lojalnost ovih konvertita ugradnjom "mrtvac" prekidaa
i njihove sustave za odr avanje ivota te time osiguravali njihov slom ako Titani u
mru. ak su i neosi na drugim cymeh-planetima, daleko odavde, morali najmanje jedn
om tijekom svake dvije godine primati obnavljajui signal, jer bi inae bili mrtvi.
Ako bi general i njegova dva sudruga bili ubijeni, svi neosi bi poumirali. Nije
se radilo samo o tome da se sprijei izdaja, nego se tako u njima poticala i fanat
ina elja da za tite Agamemnona, Junonu i Dantea.
General je gunao. - Ne znam trebam li se nadati Beovvulfovom pre ivljavanju ili
uni tenju. Jednostavno ne znam to bih trebao uiniti
s njim. - Koraao je na svojim metalnim nogama, ekajui da se dogaaji ponu odvijati dok
on bude ovako hodao.
Beowulf je bio prvi neos koji se pridru io pobuni Titana protiv Omniusa. Kada j
e, temeljem informacija koje je sakupio od ljudskih uhoda koji su radili za misa
one strojeve, napao Rossak vje tica Zufe Cenve i Aureliusa Venporta, Beovvulf je d
o ivio vrlo te ka o teenja. Mehaniko tijelo mu se moglo lako zamijeniti ili popraviti, a
li bio je o teen i mozak. Titani su ga zadr ali uza se, ali sada je nespretni i nedos
ljedni Beowulf bio vi e obveza i teret nego ne to korisno.
- Mislim da u i sam otii tamo gore. Postoji li kakav ratni brod u
kojeg stane ova moja posuda za odr avanje ivota?
- Uvijek, generale Agamemnon. Hou li odgovoriti ovim strojevi
ma?
- Dat emo im dovoljno jasan odgovor kad ih budemo pogodili sa
skremblerskim projektilima.
Agamemnon je oti ao do mjesta za lansiranje. Mehanike ruke su otkvaile njegovu za t
itnu posudu i premjestile njegov mozak iz hodalice u sredi te kontrolnog sustava k
oji je povezivao niti za prijenos misli s izlaznim senzorima njegovog mozga. Kad
a je general lansirao svoj poput britve o tar ratni brod na stazu, bilo je to kao
neko sportsko letee tijelo iza kojeg se pu ila sirova snaga.
Nagomilana flota misaonih strojeva dr ala se predvidive taktike i Agamemnon se
ve umorio od slu anja prijeteih izjava borbenih robota. Tono je da sveum nije mogao p
obiti Titane, ali njegove flote robota su mogle prouzroiti znaajna o teenja i uni titi
sve ostalo. Zar je Omnius oekivao kako e se cvmehi jednostavno predati i, me-tafor
iki reeno, sami sebi prerezati vrat?
Ali to se dalje kretao, general vi e nije bio tako samopouzdan. Ova napadaka arma
da bila je znatno vea od onih prethodnih i da bi se od nje obranili cvmehi e morat
i potro iti mnoga obrambena sredstva.
Ako hrethgiri nisu tolikim svojim stalnim i agresivnim napadima uspjeli zauze
ti Omniusa, onda se ni aica Agamemnonovih pobunjenika nee moi obraniti od Omniusove
vojne sile ili ak od ljudske gamadi. Bilo koji od tih neprijatelja mogao je, ako
to po eli, poslati svoje goleme snage. General je znao da njegov polo aj na Richeseu
ubrzano postaje sve te e obranjiv.
Kad je dostigao ostale brodove cvmeha, izviai su brzo izlazili iz skloni ta tamne
strane planeta kako bi uhodili robotsku flotu.
- O... o... oni se pri... pri... pripremaju za na...napad - govorio
je Beowulf u asno sporo i zamuckujui kroz sustav za komuniciranje. Misli o teenog neos
a bile su toliko konfuzne da kroz svoje niti nije mogao poslati jasan signal. Do
k je stajao na tlu, Beowulf je jedva uspijevao pomaknuti svoju hodalicu naprijed
, a da se pritom ne spotie i ne udara o predmete oko sebe..
- Ja preuzimam zapovjedni tvo, - rekao je Agamemnon. Nema
smisla gubiti vrijeme, pomislio je.
- P...p...primljeno na...na... zzzz...znanje. - Beowulf se barem
nije pretvarao da je jo uvijek talentiran ili sposoban.
- Ra irite se prema sluajnom uzorku. Otvorite vatru pulsirajuim
projektilima.
Brodovi neosa pojurili su poput ustrih malih vuia, pokazujui svoje zube.
Robotska flota se brzo povukla i prestrojila u formaciju za napad, ali brodov
i cvmeha su bili znatno manji i bilo ih je te e pogoditi, a i raspr ili su se u svim
smjerovima. Agamemnonovi branitelji izbjegavali su vatru projektila kako bi mog
li izbaciti svoje mine za skrembliranje.
Te mine su bile male magnetne kapsule, pri emu su se koristili tehnologijom Ho
ltzmanovog polja, kopiranom iz naoru anja hrethgi-ra koje su ili zarobili na boji ni
ci ili su im ga dostavili ljudi uhode. Cvmehi su bili imuni na skremblirajua puls
iranja, ali Liga plemia se u borbama protiv misaonih strojeva koristila tom tehno
logijom ve stotinu godina.
Dok su ispaljivali mine, robotska je vatra pretvorila u paru vi e desetaka brod
ova neocvmeha, no mnogi su skrembleri poletjeli slobodno i uhvatili se za metaln
i trup neprijateljskih brodova, oda iljui ometajue valove. S izbrisanim gel-krugovim
a unutar njihovih mozgova, robotski su brodovi gubili kontrolu i sudarali se jed
an s drugim.
Vidjev i kako nema potrebe sebe dovoditi u opasnost, Agamemnon je u ivao ovako iz
blizine promatrajui bitku. Misaoni strojevi su bili uni tavani ak i bolje negoli je
on to oekivao.
Jo se jedan brod munjevito pribli avao iz grada ispod njih. Dok je grmei jurio pr
ema neprijateljskoj floti, Agamemnon se pitao nije li se i Dante odluio pridru iti
borbi, no to ba nije bilo vjerojatno. Taj birokratizirani Titan nije volio biti u
sredi tu akcije. Ne, to mora biti netko drugi.
Znao je kako mnogi od njegovih neocvmeha ude za borbom protiv Omniusa i to nij
e bilo ni ta iznenaujue. Omnius je toliko tlaio Richese jo dok su ti neosi bili samo l
judi i bilo je posve prirodno da
se ele osvetiti. Neosi se nisu alili to Titani njima vladaju jednakom silom, jer Ag
amemnon im je omoguio da postanu strojevi s ljudskim umom pa su mu dragovoljci op
ra tali njegove povremene brutalnosti.
Ovaj tajanstveni novoprido li brod uletio je u samo sredi te Om-niusovih snaga, a
li nije otvorio vatru. Izmicao se projektilima prolazei iza prvih linija o teenih le
tjelica koje su pripadale strojevima. U frekvenciji za komunikacije pi tali su sig
nali, neki od njih kodirani i na nerazumljivom jeziku strojeva, a drugi pak podr
ugljivo vikanje i zvi danje neosa.
- Naglo napadnite i uni tite onoliko Omniusovih brodova koliko
mo ete, - rekao je Agamemnon. - Otii e kui poni eni i posram
ljeni.
Neosi su krenuli naprijed, dok se onaj tajanstveni brod zavlaio sve dublje u s
kupinu pre ivjelih brodova koji su pripadali misaonim strojevima. Agamemnon je pov
eao domet svojih senzora i promatrao taj usamljeni neidentificirani brod kako gub
i igru. im je pri ao robotskim brodovima, bio je zarobljen i uvuen u skupinu, kao in
sekt kojeg je dohvatio dugi gu terov jezik.
Neosi su ispalili jo skremblerskih projektila. Strojevi su oito ponovo izraunali
koliki su im izgledi i zakljuili kako im se ovdje ne pru a mogunost za pobjedu. Sad
a se Omniusova flota, ve zbunjena gubicima, poela povlaiti, udaljavajui se od Riches
a i ostavljajui velike gomile svojih brodova na stazi, poput smea.
- Zakljuili smo kako su nam prioritetne neke druge bitke, - ob
javio je jedan zapovjednik neprijateljskog broda; to je zvualo kao
prilino bijedna izlika.
- Vratit emo se s daleko jaim snagama koje e na e gubitke svesti
na prihvatljiv broj. Pripazite se, generale Agamemnone, ona Omniu
sova osuda vas i va ih cvmeha je jo uvijek na snazi.
- Oh, naravno da je. A vi pripazite, - govorio je Agamemnon,
znajui da strojevi nee prekidati njegov provokativan i podsmje ljiv
ton, - da nas, ako se vratite, podsjetite da vam ponovo damo va
obrok batina.
Ostavljajui vi e od stotinu o teenih i onesposobljenih brodova u hladnom svemiru iz
nad Richesa, Omniusova flota je oti la. Ipak, cvmehi su shvatili da im kapetan rob
ota nije odaslao praznu prijetnju. Ti misaoni strojevi e se sigurno vratiti i slj
edeeg puta Omnius e se pobrinuti za dovoljno jaku vatrenu mo da si osigura pobjedu.
Aga-
memnon je shvatio da on i njegovi Titani moraju napustiti Richese i pronai neke d
ruge svjetove koje e osvojiti, planete koji su na izoliranom mjestu i gdje e moi po
dii neosvojive baze i iriti svoj teritorij. Tako bi, za sada, izbjegli Omniusa.
Razgovarat e o tome s Junonom i Danteom, ali moraju se brzo maknuti. Sveum mo da
i jest nespretan i predvidiv, ali jednako je tako i uporan.
Bog nagrauje one koji suosjeaju
- Izreka s Arrakisa

MNOGO KASNIJE, NAKON POVRATKA U GRAD i procjene tete prouzroene napadom robota, Ag
amemnon je, pun bijesa, otkrio kako pilot u onom osamljenom brodu ipak nije bio
neki od ambicioznih neocy-meha.
Nekako, nakon pedeset i est godina zarobljeni tva, neovisni robot Seurat je pobj
egao, odletjev i kako bi se ponovo pridru io floti misaonih strojeva.

M
ada bi i cijeli univerzum te ko mogao zadovoljiti njezinu ma tu, Norma Cenva gotovo
nikada nije napu tala svoj pretrpani ured. Njezin um je i ao bilo gdje kamo je treba
la poi.
Posve pribrana, stavljala je mno tvo svojih zamisli u nacrte i na elektronske c
rtae daske, a obli nji kolharski proizvodni pogoni su odzvanjali dok su radnici pre
tvarali njezine vizije u stvarnost. Brod za brodom, titovi, strojevi i oru ja. Taj
je proces bio beskonaan, jer Norma nije nikada stala. D ihad nije nikada stao.
Opazila je, bez mnogo iznenaenja, da je ve opet svanulo. Radila je cijelu no...
mo da i du e. Nije imala pojma koji je datum.
Vani, u brodogradili tima Kolhara, kojima je sada upravljao njezin najstariji s
in Adrien, ula je zvuke te kih strojeva. Bio je to neki... proizvodni zvuk koji joj
nije nimalo smetao. Adrien je bio jedno od petoro djece koju je imala s Aureliu
som Venportom, no ostala djece nisu naslijedila njegov prirodni dar za poslovnos
t. Oni su, dvojica sinova i dvije keri, bili uposleni u VenKee tvrtki i zauzimali
ne to ni e polo aje, radei kao predstavnici te kompanije. Sada je Adrien bio oti ao na A
rrakis kako bi nadzirao isporuku i distribuciju zaina.
Radnici su sastavljali trgovake i ratne brodove, ugraujui u veinu njih one sigurn
ije konvencionalne motore, ali neki su bili opremljeni onim izuzetnim motorima k
oji su imali mogunost nabiranja svemira, ime se letjelica mogla u tren oka premjes
titi s jednog mjesta na drugo. Na alost, taj je sustav ostao u biti rizian; postota
k gubljenja tih brodova bio je tako visok da je bilo malo ljudi voljnih letjeti
u njima, pa ak ni vojnici D ihada osim u sluaju krajnje nu de.
Usprkos mnogim ometanjima napredovanja - neka su bili prouzroena matematikom i
fizikom, a druga pak fanatizmom - Norma bi na kraju ipak prona la rje enje, samo ka
d bi joj dali dovoljno vremena. Niti jedan drugi posao nije joj bio va niji od tog
a.
Iza la je na svje jutarnji zrak, zurei u kaos gradili ta, uope ne primjeujui buku i
osjeajui smrad dima. Veina pogona na
Kolharu bila je namijenjena proizvodnji novih brodova kako bi nadomjestili staln
e gubitke u Ar*miji D ihada. Goleme koliine energije, materijala i rada utro ene su u
voenje tog rata koji je bio neshvatljiv ak i umu kakav je njezin.
Ona je ranije bila djevojka vrlo niskog rasta koju je njezina mati prezirala.
Sada je Norma bila fiziki prekrasna, s idejama i odgovornostima koje su zahvaale
cijeli univerzum i protezale se u daleku budunost. Sada kada se tako temeljito pr
omijenila i kada je, nakon to ju je muio Titan Xerxes, podigla svoju svijest na je
dnu vi u razinu, postala je neki kritini most izmeu sada njosti i vjenosti. Bez nje lju
dski rod ne bi mogao ostvariti svoje mogunosti.
Norma je, za sada, imala sree. Bila je voljena i voljela je. Aurelius, njezin
emocionalni i poslovni oslonac, poginuo je zajedno s njezinom egocentrinom majkom
i oboje su pali kao rtve rata. Normini odnosi s njezinom majkom, Zufom, bili su
te ki, ali dragi Aurelius je bio pravi dar s neba, dar koji ju je na tolike naine s
pa avao. I sada je svakodnevno bio u njezinim mislima. Bez one njegove bezrezervne
vjere u nju, Norma ne bi postigla svoje glavne ciljeve niti bi ostvarila svoje
snove. On je jo davno prepoznao njezine mogunosti i riskirao je svoj imetak kako b
i je podupro.
Zahvaljujui ugovoru kojeg je Aurelius bio sklopio sa samom Se-renom Butler, tv
rtka VenKee je zadr ala monopol na tehnologiju na-biranja svemira. Jednoga dana ta
nova generacija brodova postat e va nija ak i od Holtzmanovog tita... im Norma bude u
spjela rije iti ove navigacijske probleme. Ali svaki puta kada je uspjela pronai di
o rje enja, otvarali su se novi problemi uiniv i joj rje enje jo daljim, poput onih mnog
ostrukih odraza u dvorani ogledala. Poput lanane reakcije nepoznanica.
Dok je promatrala industrijski spektakl koji se pred njom odvijao, misli su j
oj lutale, stalno tra ei nedokuive odgovore. Letjelicama za nabiranje svemira moglo
se u trenu prijei iz jedne u drugu toku svemira - jer sam pogon je funkcionirao sa
vr eno - ali upravljanje tim brodovima tako da zaobiu prepreke koje su se isprijeile
u svemiru inilo se nesavladivim izazovom. Premda je svemir bio golem i veinom pra
zan, ako bi se dogodilo da letjelica pri nabiranju svemira naie na zvijezdu ili p
lanet, bila je uni tena. Nije bilo izgleda da zaobie prepreku ili da lansira manje
letjelice za spa avanje.
Otprilike ak svaki deseti let zavr avao je katastrofom. Taj je problem bio jedna
k kao da se s povezom na oima prolazi kroz minsko
polje. Niiji um ne bi mogao na sve te opasnosti reagirati dovoljno brzo, niti su
se s dovoljnom preciznosti mogli u karte ucrtati putovi kroz nabrani svemir koji
bi uzeli u obzir sve opasnosti. ak ni Norma to nije mogla uiniti, usprkos njezini
m nadljudskim umnim sposobnostima.
Prije mnogo godina bila je prona la privremeno rje enje koristei se brzim kompjuto
rima, analitikom aparaturom za dono enje odluka koja je unutar jedne nanosekunde mo
gla i predvidjeti pogre ke i odrediti novi kurs leta. Kriomice instalirana u ve pos
tojee letjelice za nabiranje svemira, takva kompjutorizirana navigacijska oprema
prepolovila je broj nesrea inei tu novu tehnologiju gotovo - gotovo -prihvatljivom.
Ali kada su kasnije asnici Armije D ihada otkrili te kompjutore, podigla se buka
zbog koje su se umalo na Kolharu prestali proizvoditi brodovi. Normi je bilo te k
o to razumjeti pa je, zbunjena i bespomona, navodila dokaze uspje nosti i ukazivala
na boljitak koji bi takvi brodovi donijeli D ihadu. Ali Veliki Patrijarh Tambir B
oro-Gi-njo bio je posve obuzet gnjevom zbog te Normine podmuklosti.
Njezin sin Adrien, vje t govornik i spretan pregovara poput svojeg oca, spasio j
e i Normu i brodogradili ta objaviv i vrlo poniznu ispriku, prihvativ i se vaenja i uni t
avanja navigacijskih sustava, a sve pod budnim okom slu benika Lige koji su to str
ogo i odluno promatrali. On se osmjehivao, a slu benici su oti li zadovoljni. - Ti e pr
onai neko drugo rje enje - apnuo je svojoj majci - znam da e ga nai.
Mada vi e nije smjela ugraivati kompjutore, Norma je sakrila na stranu nekoliko
tih navigacijskih sustava... onda je opet provela desetljea radei na tom problemu
tako da je iznova po la od samih poetaka, to je bio velik hendikep. Nije vidjela nain
kojim bi to mogla rije iti bez kori tenja raunala. Pilot bi trebao predvidjeti probl
eme i onda ih izbjei prije nego se dogode, a to se inilo nemoguim.
I tako su letjelice za nabiranje svemira ostavile u VenKee investicijama tako
duboku jamu daju se nije moglo zatrpati profitom uspje nih letova. Ta tehnologija
je radila upravo onako kako ju je Norma dizajnirala, no navigacija je i dalje o
stala problem.
Sreom, VenKee je svoj osnovni prihod ostvarivao prijevozom tereta, posebice pr
ijevozom tajanstvene zainske mje avine s Arrakisa. Za sada je samo Normina trgovaka
firma tamo ostvarila veze i znala izvor robe.
Norma je i sama koristila taj zain. Pokazalo se da je zaista vrlo bla-
gotvoran. Melange. Pripremajui se za novi radni dan, u mrknula bi iz crvenkastosmed
e kapsule bogat miris slian cimetu, stavila to na jezik i progutala. Vi e ni sama n
ije znala koliko je melangea uzela tijekom ovih posljednjih nekoliko dana. Onoli
ko koliko joj je bilo potrebno.
Uinak zaina koji joj je strujao krvotokom i mislima bio je dramatian. U jednom t
renutku Norma je gledala kroz prozor svojeg ureda u brodogradili tu, promatrajui ka
ko u blizini grade novi brod. Radnici su brzali skelama podignutim uz trup broda
ili su manevrirali du metalne oplate koristei se lebdeim pojasevima koje je sama d
izajnirala.
Sljedeeg je trenutka osjetila ne to, ne to nalik onoj trenutanosti nabiranja prosto
ra ali ipak drukije, drukije na nain koji jo nije razumjela. Tijekom posljednjih mje
seci poveala je dozu melangea koju je uzimala, eksperimentirajui sa sobom jednako
onako kako je eksperimentirala s brodovima, oajniki tragajui za rje enjem navigacijsk
og problema.
Naglo, u jednom mentalnom bljesku, na la se usred vizije koja ju je odnijela da
leko od Kolhara. Ugledala je visokog, mr avog ovjeka kako stoji u velikoj, suncem i
spijenoj pustinji, kako nadzire popravak vr alice kojom se slu e pri etvi zaina. Usprk
os pomalo nejasnoj viziji, jer sve je vidjela kao da promatra kroz debelo staklo
, Norma je zapazila aristokratski profil tog ovjeka i tamnu, valovitu kosu u kojo
j, usprkos tome to je imao ezdeset i etiri godine, nije bilo sijedih vlasi. I to je
bio jedan od rezultata konzumiranja melangea.
Adrien. Moj sin. On je na Arrakisu. Pomislila je to, prisjetiv i se sada kako j
e Adrien oti ao tamo sklopiti ugovor sa Zensunijima, sakupljaima zaina na tom pustin
jskom planetu.
Toliko je bio nalik svojem ocu, da je gotovo mogla zamisliti kako gleda Aurel
iusa. Kad je njezin sin pokazao poslovnu o troumnost, Norma mu je prepustila poslo
ve VenKee tvrtke kako bi se mogla posvetiti svojem poslu.
Je li ta vizija stvarna? Norn\a nije znala to bi o tome trebala misliti, niti
je li ono to ona eli vjerovati zaista mogue.
Dok je promatrala lik svojeg najstarijeg sina, o tra bol joj je prostrujala lub
anjom, kao da ju je probola neka nazubljena o trica, i ona je kriknula. Pred oima j
e vidjela samo bljeskove i boje. Naslijepo je posegnula za jo jednom kapsulom mje a
vine i progutala je. Postupno, bol je jenjavala, a njezina vizija se razbistrila
.
Onaj prizor kao iz sna sada se odmicao od Adriena, kao pogled
orla koji se obru ava nad beskrajnim dinama. Tada je Norma izgubi svijest i uroni
u tminu, poput slijepog crva koji uranja u pijesak...
KASNIJE JE STALA GOLA pred ogledalo. Jo od njezinog pobolj anja mentalnih sposobnos
ti, mogla je mijenjati svoje tijelo i postii savr eni izgled kojeg je genetski nasl
ijedila po majinoj lozi. Aureliusu se ona oduvijek sviala zbog toga to ona jest i k
ako izgleda, ak i u onom njezinom prvotnom deformiranom obliku, ali Norma se kori
stila tom sposobno u kako bi mu bila jo ljep a. Vi e nije starjela. Sada je pretra ivala
esprijekorne obrise svog enskog tijela, one prekrasne crte lica koje je jednom da
vno stvorila za ovjeka kojeg je voljela.
U sebi je osjeala izvjesnu nepovezanost s fizikim svijetom dok se njezino tijel
o jo vi e mijenjalo, izgleda prema svojem vlastitom izboru. Nije se inilo da to tije
lo umire ili da se raspada... ali ona je evoluirala i uope nije shvaala taj proces
.
Njezin fiziki izgled vi e nije bio va an, zapravo joj je samo smetao. Trebala je k
ontrolirati tu snagu, usmjeravajui je onako kako treba, kako su to radile arobnice
prije nje, samo s mnogo jaom skalom. Od svoje mentalne energije je tra ila vi e nego
puko formiranje jednog ljudskog tijela i mnogo vi e nego in razaranja kakav su mog
le proizvesti arobnice njene prethodnice.
Uvijek je potrebno vi e energije za stvaranje nego za razaranje.
Norma se osjeala umornom od tog stresa kroz kojeg je morala proi, iznurena tim
neprestanim stvaranjem slika, testiranjem... stalnim neuspjesima. A kada je bila
umorna, trebalo joj je jo melangea.
U ogledalu je promatrala kako njezino lijepo tijelo titra i treperi. Na jedno
m ramenu se pojavila crvena pjega. Silom, koristei se mentalnom snagom, obnovila
je savr enost svojeg izgleda. Nedostatak je polako nestao.
Odr avala je tijelo savr enim kao doprinos uspomeni na Aureliusa Venporta. Njega
vi e nije bilo, ali to je nee sprijeiti da postigne ono to je nu no.
U pustinji je ona crta koja dijeli ivot i smrt o tra i brza. - Upozorenje sakupljaim
a zaina
N
a vrhu vjetrom nanesene dine, Adrien Venport je stajao podalje od mehaniara i pro
matrao ih kako popravljaju stroj za etvu zaina, dok su ostali gledali ima li ikakv
og znaka pribli avanja pje anog crva. Nije znao u detalje kako taj stroj radi, ali zn
ao je da e pod njegovim stalnim nadzorom ovi ljudi raditi br e i jae.
Ovdje se, u suncem ispijenoj pustinji Arrakisa, inilo da vrijeme stoji. Ocean
pijeska bio je beskrajan, vruina intenzivna, a zrak tako suh da bi nepokrivena ko a
odmah ispucala. Osjeao se silno ranjivim i imao je udan osjeaj kako ga promatra ne
tko skriven i moan.
Kako bi itko mogao stajati bez strahopo tovanja na ovom planetu?
Jedan od manjih strojeva za vaenje zaina se pokvario i VenKee je gubio novac sa
svakim satom to ga je taj stroj proveo izvan pogona. Drugi njegovi sakupljai i di
stributeri ekali su u gradu Arrakisu na ovu po iljku. Tamo, jo dalje u ovom zlatnom
bazenu, dva golema ele-vatora kopala su pijesak, stvarajui od zainskog pijeska nar
anastu pjegu. Golema teretna letjelica kru ila je u niskom letu, dok su oni hrabrij
i mehanikim lopatama kopali naslage melangea koji je bio hr-davo crvene boje pa p
unili kutije i tovarili ih na letjelicu koja e zain odnijeti na daljnju preradu.
Kroz liniju za vezu u kojoj se ulo pucketanje statikog elektriciteta, neki je ov
jek viknuo: - Crv na vidiku!
Posada teretnog broda pohitala je prema letjelici, dok su se mehaniari nedalek
o Adriena ukoili od straha. - to emo uiniti? Ne mo emo ovaj stroj utovariti u zrakoplo
v i odnijeti ga odavde! - Jedan od tih pra njavih ljudi je bespomono gledao u dijel
ove stroja koji su le ali na komadu cerade razastrtom na pijesku.
- Trebali ste br e raditi! - povikao je jedan od tragaa za zai
nima.
- Prestanite nabijati po tome i budite tiho, - rekao je Adrien, os
tav i s nogama ukopanim u pijesku. - Stojte savr eno mirno. - Mah
nuo je glavom u smjeru gdje su se nalazila ona dva golema crva. -
Oni stvaraju daleko veu buku nego mi. Nema razloga za to bi ti crvi obratili pozorn
ost na nas.
S druge strane bazena se druga i trea skupina ljudi brzo penjala na te ko dizalo
koje je podizala onoliko tereta u letjelicu koliko se na nju moglo slo iti. Nekol
iko trenutaka kasnije to se dizalo podiglo s tla, ostaviv i dolje onaj onesposoblj
en stroj za etvu... vrlo skup stroj, pomislio je Adrien. Golemi crv je pojurio kr
oz pijesak ravno prema svojem rudniku. Napu teni stroj je mirno le ao na pijesku, al
i su oni motori koji su podizali radnike u letjelicu buili i brektali, a vibracij
e su stimulirale lovaki nagon crva. Kao ispaljena minobacaka granata, pje ani crv je
izletio iz svojeg zaklona u pijesku i ispru io se u zrak, sve vi e i vi e. Dizalo je d
obivalo na visini, motori letjelice radili su punom snagom u poku aju da izvuku di
zalo izvan opasnosti, a golema gubica crva se irom razjapila, bljujui mlazove pije
ska poput bijesne sline. Crv se propinjao i dosegnuv i najvi u toku za malo proma io di
zalo. Zvuk tog ugriza uzburkao je zrak i dizalo se zaljuljalo, di ui se i spu tajui do
k se crv sru io natrag dolje na dinu, lomei pod sobom one napu tene dijelove stroja.
Tada je pilot ponovo uspostavio nadzor nad svojim strojem i nastavio se uspinjat
i, kreui punom brzinom prema liticama koje su o tro dijelile taj prostor. Ostavljeni
radnici su, zajedno s Adrienom, s olak anjem mrmljali, vidjev i kako su njihovi dru
govi umakli, ali ostali su mirno stajati. Brod koji ih je trebao spasiti nije se
mogao vratiti po njih prije negoli crv ode.
Crv se sru io u onaj irok bazen, uni tiv i stroj za etvu, a onda je ponovo zaronio u
pustinju. Zadr av i dah, Adrien je promatrao kako gibanje crva mre ka pijesak na povr in
i, dok je ovaj odlazio prema obzoru, u smjeru suprotnom od onoga odakle je do ao.
Na prljavim sakupljaima zaina se vidjelo koliko im je laknulo i kako su zadovol
jni to su nadmudrili tog pustinjskog demona. Kad je strah popustio, tiho su se sm
ijali i estitali jedni drugima. Adrien se okrenuo kako bi promatrao te ki transport
er koji se nastavio udaljavati prema crnim liticama. Na drugoj strani litica, iz
a tog grebena, u kanjonu za tienom od otvorenog pijeska i crva, druga stanica VenKe
e e im ponuditi krevete i mjesto za odmor. I poslat e natrag posadu koja e pokupiti
Adriena i ostale.
Njemu se nije svialo kako je na onom mjestu gdje se sada nalazila letjelica i
iza linije stijena nebo promijenilo boju u tamno-zelenu. - Znate li vi, ljudi, to
je ovo? Sprema se oluja? - On je ve ranije uo
o nevjerojatnim pje anim olujama na Arrakisu, ali jo nikada ih nije vidio.
Mehaniari su prestali sakupljati alat i pogledali su gore, a dvojica sakupljaa
su rekli. - Da, sprema se. Malena, tek toliko, ni pribli no onako lo a kao to je Cori
olisova oluja.
- Letjelica ulazi ravno u nju.
- Onda je to jako lo e.
Dok je Adrien promatrao, letjelica se poela tresti. Svjetlosne signale za sluaj
opasnosti popratilo je pilotovo vikanje u kom-liniji. Nalik mekim pipcima, oko
letjelice se podigao pijesak i pra ina, kao nje ni ljubavni zagrljaj. Letjelica se t
rgnula i poela se nekontrolirano vrtjeti sve dok nije tresnula o crne stijene i i
za sebe ostavila samo kratko sukljanje naranastog plamena i crn dim koji se u ono
m kovitlacu brzo rasplinuo.
Ti prokleti crvi uvijek dobiju svoje zaine natrag, pomislio je Adrien. Na ovaj
ili na onaj nain.
Bila je to nesretna istina o rizinim poslovnim avanturama: bez obzira kakve mj
ere opreza i za tite poduzeli, neoekivana katastrofa vas uvijek doeka nespremne. - Z
avr ite sa svojim poslom to prije mo ete - rekao je tihim ali vrstim glasom - kako bis
mo mogli otii odavde i vratiti se u grad Arrakis.
KASNIJE, DOK JE, OKRU EN sakupljaima zaina, stajao na otvorenoj tr nici, Adrien se obr
atio ljudima od kojih su mnogi stalno poku avali prevariti tvrtku VenKee. Takav im
je bio obiaj, a on je pak bio dovoljno obavije ten i dovoljno je poznavao ljude pa
nije dopustio da im to i uspije.
- Previ e ste podigli svoje cijene, - bez oklijevanja je rekao gole
mom, bradatom sakupljau koji je bio gotovo dvostruko vei od njega.
Poput ostalih domorodaca i ovaj je sakuplja na sebi imao kabanicu
s uzorkom pustinjske kamufla e i za debelim pojasom oko struka
pra njav aiat. - VenKee to ne mo e podnijeti.
- Skupljanje zaina je opasno, - odgovorio mu je taj bradat ovjek.
- Za to trebamo primiti pristojnu nadoknadu.
Neki drugi sakuplja je dodao: - Mnoge skupine su se izgubile bez traga.
- Nije moja krivnja ako ljudi previ e riskiraju. Ne volim kad me se
vara. - Adrien je pri ao bli e skupini prijeteeg izgleda, jer je to bilo upravo supro
tno od onoga to su oni oekivali da e on uiniti. Morao se pokazati jakim i opasnim. -
VenKee vam je dao dugoroni ugovor. Sigurni ste za svoj posao. Budite posve zadov
oljni time. Ni starice ne prigovaraju toliko koliko prigovarate vi.
ovjek iz pustinje se ukoio uv i tu uvredu. Bradati je posegnuo rukom na svoj bok,
kao da e izvaditi oru je. - eli li zadr ati svoju vodu, do ljae?
Bez oklijevanja, Adrien je stavio oba dlana na tragaeva pra njava prsa pa ga nag
lo i silovito gurnuo, tako da je ovaj zateturao unatrag i pao. Njegovi prijatelj
i su izvukli no eve dok su mu, bijesnome, ostali pomagali ustati.
Adrien je prekri io ruke na grudi i uputio im samopouzdan, izazivaki osmijeh. -
A elite li vi zadr ati svoj posao s VenKee kompanijom? Zar mislite da nema drugih Z
ensunija koji jedva ekaju kako bi zgrabili ono to ja nudim? Potratili ste mi vrije
me dovodei me ovamo na Arrakis i sada mi opet tratite vrijeme s tim djetinjastim a
-lopojkama. Ako ste asni ljudi, ispunit ete uvjete oko kojih smo se svi slo ili. A a
ko niste asni, onda odbijam dalje poslovati s vama.
Premda se i dalje dr ao le erno, znao je da uope ne blefira. Pustinjska plemena su
se priviknula na sakupljanje i prodaju zaina. Tvrtka VenKee je bila jedini redov
iti kupac, a Adrien je zapravo bio VenKee. Ako on odlui staviti ove ljude na crnu
listu, oni e se morati vratiti onom bijednom ivotu kojeg je pustinja omoguavala...
a mnogi Zensuniji su ve zaboravili kako je to.
Pogledavali su jedan drugog na onoj ezi i smradu otvorene tr nice. Na kraju im j
e on ponudio neku neznatno vi u cijenu za njihov proizvod, tro ak kojeg e on prebacit
i na krajnje korisnike mje avine od kojih su mnogi bili bogata i. Njegovi e kupci bit
i voljni platiti, vjerojatno nee ni zapaziti razliku, jer je melange tako rijedak
i skup. Ljudi pustinje su sad odlazili, tek napola zadovoljni.
Kada su oti li, Adrien je odmahnuo glavom. - Neki perverzni duh je zagadio i po
kvario ovaj planet koliko god je mogao... a onda je usred toga stavio zaine.
Svemir se mo e promijeniti, ali pustinja ne. Arrakis se ravna po svojem vlastitom
satu. ovjek koji to ne prihvati, morat e se suoiti s vlastitom glupo u.
- Legenda o Selimu Jahau Crva
C
im je dnevna ega malo popustila, grupa Zensunija iza la je iz svojih skrovi ta i prip
remila se nastaviti svoj put niz Za titni Zid. Ismail nije previ e udio za tim da se
dokopa bune i smrdljive civilizacije, no nije elio da El'hiim ide bez pratnje do V
enKee posjeda. Taj sin Jahaa Crva se previ e esto olako upu tao u susrete s ljudima ko
ji dolaze s drugih svjetova.
Ismail je prekrio svoju golu ko u za titnom odjeom, pokazujui time zdrav razum, pre
mda to mlai lanovi njegovog plemena nisu inili. Preko isu enog lica nosio je masku ka
ko bi sprijeio gubitak vlage koja je izdisanjem zraka izlazila iz njega. Ni ta nije
olako gubio.
Ostali su bili nepa ljivi sa svojom vodom, jer su mislili kako uvijek mogu kupi
ti nove koliine. Nosili su odjeu strane proizvodnje, koja je bila krojena vi e po mo
di nego prema potrebama koje odgovaraju ivotu u pustinji. ak se i El'hiim rugao sv
ijetlim bojama i prezirao pustinjsku kamufla u.
Kad je bila na samrtnoj postelji, Ismail je djeakovoj majci obeao kako e paziti
na njega i poku avao je - mo da i previ e esto - urazumiti mladia. Ali El'hiim i njegovi
prijatelji bili su posve druga generacija i u njemu su gledali ostatak nekih da
vno pro lih dana.
Taj jaz izmeu El'hiima i Ismaila postajao je sve dublji. Kad je El'hi-imova ma
ti umirala, sin ju je preklinjao da potra i lijeniku skrb u gradu Arrakisu, ali Isma
il se odluno protivio utjecaju nepouzdanih stranaca. Marha je poslu ala svoga mu a, a
ne svoga sina. Prema mi ljenju El'hiima, to je izravno dovelo do njezine smrti.
 Mladi je pobjegao, ukrcav i se na jedan od VenKee brodova koji ga je odvezao na
daleke svjetove, ukljuujui i Poritrin, koji je jo uvijek bio poharan ustankom robov
a tijekom kojeg su Ismail i njegovi sljedbenici bili pobjegli na Arrakis. Na kra
ju se El'hiim vratio kui i svome plemenu, ali ostao je zauvijek oblikovan onim to
je vani vi-
dio i nauio. Njegova iskustva su ga uvjerila vi e nego ikad da Zensu-niji moraju pr
ihvatiti vanjski nain ivota... ukljuujui i sakupljanje i prodaju zaina.
Ismailu se to inilo poput prokletstva, poput pljuske misiji Selima Jahaa Crva.
No nije elio prekr iti svoje ranije obeanje Marhi pa je nevoljko slijedio El'hiima, a
k i u njegovoj nesmotrenosti.
- Pakirajmo se i preraspodijelimo teret, - rekao je El'hiim, a u glasu mu se
osjealo uzbuenje. - Do VenKee imanja mo emo stii za nekoliko sati, a onda emo ostatak
noi imati za sebe.
Zensuniji su se smijuckali i krenuli ustrije, ve razmi ljajui o tome kako e potro it
svoj novac. Ismail se namr tio, no svoj je komentar zadr ao za sebe. Ve im je toliko
puta to govorio da je zvuao kao neka krvopija koja stalno samo ne to guna. El'hiim,
koji je za seljane bio novi naib, imao je svoje vlastite zamisli o tome kako tr
eba voditi ljude.
Ismail je o sebi znao da je samo tvrdoglavi starac koji na svojim bolnim kost
ima nosi teret od stotinu i tri godine. Te ak pustinjski ivot, kao i stalno uzimanj
e zaina, odr avali su ga zdravim i jakim, dok su ostali postajali mek i. Mada je izgl
edao poput Metuzalema iz starih zapisa, bio je uvjeren kako jo uvijek mo e nadmudri
ti i pobijediti bilo kojeg od mladia, ako bi ga neki od njih izazvao na dvoboj.
No nitko ga nije izazvao. To je bio samo jo jedan od naina na koji su odbijali
slijediti stare obiaje.
Podignuli su svoj te ak teret koncentriranog, proi enog zaina melangea kojeg su poku
pili po pijesku. Mada se nije slagao s prodajom zaina, Ismail je na lea uprtio ter
et te ak barem onoliko koliko su i drugi nosili. Bio je spreman za polazak, dok su
mlai jo uvijek prtljali oko svoje opreme, pa je stoikim mirom ekao dok El'hiim nije
konano buno i vedro krenuo. Iza li su u zalaz sunca i krenuli niz strme obronke.
U ve dugim sjenama nadolazeeg mraka, treperavo svjetlo s VenKee imanja sjalo je
kroz otvore zida koji je titio od vjetra. Zgrade su bile zbrka udnih graevina podi
gnutih bez ikakvog plana. To je bilo nalik kanceroznoj nakupini monta nih kua i ure
da koja se rasula iz teretnih brodova.
Ismail je stisnuo svoje plave oi koje su bile jo vi e plave zbog uzimanja zaina i
zagledao se ispred sebe. - Moji ljudi su ovo podigli, nakon dolaska s Poritrina.
El'hiim se osmjehnuo i kimnuo. - Da, i prilino je naraslo, zar ne?
- Mlai naib je sada bio razgovorljiviji i s nepokrivenih je usta rasipao mnogo vl
age. - Adrien Venport dobro plaa i uvijek mu treba na eg zaina.
Ismail je koraao sporo i postojano, sigurnom nogom stajui na rahlo kamenje. - Z
ar se ne sjea vizija koje je imao tvoj otac?
- Ne, - o tro je odgovorio El'hiim. - Uope se ne sjeam svoga oca.
Dopustio je crvu da ga proguta prije nego sam se ja uope rodio i sve
to imam su samo legende. Kako mogu znati to je istina, a to mit?
- On je vidio kako e trgovina zainom uni titi na zensunitski
nain ivota i na kraju ubiti ai-Huluda... ako mi to ne sprijeimo.
- To bi bilo kao da poku ava sprijeiti pijesak da ti kroz vrata ula
zi u kuu. Ja sam odabrao drugi put i tijekom proteklih deset godina
do ivjeli smo veliki napredak. - Osmjehnuo se svojem pooimu - Ali
ti uvijek pronae ne to emu mo e prigovarati, zar ne? Nije li bolje
da mi, domoroci Arrakisa, skupljamo zain i na tome zaradimo mi, a
ne netko drugi? Ne bismo li mi trebali biti oni koji e po njeti zain
i donijeti je VenKee kompaniji? Inae e oni poslati ovamo strance,
svoje vlastite ljude...
- Ve su ih poslali, - rekao je netko.
- Ti pita koji je grijeh prihvatljiviji, - odgovorio je Ismail. - Ja ne
prihvaam nijedan.
El'hiim je odmahnuo glavom, gledajui svoje prijatelje, kao da eli pokazati kako
 za starca nema vi e nade.
Prije mnogo godina, nakon to je Ismail prihvatio El'hiimovu majku kao svoju enu
, poku avao je odgajati tog mladia u skladu s tradicionalnim vrijednostima, slijedei
vizije Selima Jahaa Crva. Mo da je Ismail vr io previ e jak pritisak na svojeg posinka
i ne ba mudro prisilio mladia da prihvati neki drugi smjer.
Prije no to je Marha umrla, prisilila je Ismaila na zakletvu da e tititi i savje
tovati njezinog sina, no kako su godine prolazile tako je i to obeanje postalo na
lik o trom kamenu u cipeli. Nije mogao drugo nego poduprijeti El'hiima da postane
naib. Od tada pa nadalje, Ismail se osjeao kao da klizi niz obronak strme dine.
Nedavno je El'hiim pokazao kako donosi lo e odluke kad je dogovorio da dvije ma
nje letjelice dou u jedan od skrivenih zensunijskih logora, duboko u pustinji. El
'hiim je u tome vidio pogodan nain za razmjenu dobara koja su bila previ e te ka da b
i ih se daleko nosilo, ali Ismailu su male letjelice bile previ e sline onim brodov
ima za prijevoz robova koji su ga zarobili kad je jo bio djeak.
- Uinio si nas ranjivim! - Ismail se trudio govoriti tiho kako ne bi
sramotio naiba. - A to ako nas ovi ljudi namjeravaju oteti?
' No El'hiim je odbacio njegove brige. - To nisu lovci na robove, Ismaile. To
su obini trgovci.
- Izlo io si nas riziku.
- Upustili smo se s njima u poslovni odnos. Tim ljudima se mo e
vjerovati.
Ismail je odmahivao glavom, pu tajui bijes da raste u njemu. - Zavela te vlastit
a potreba za udobno u. Trebao bi prekinuti svu tu trgovinu zainom i othrvati se toj
napasti koju pru a udobnost.
El'hiim je bio tada uzdahnuo. - Ismaile, po tujem te... ali ponekad si nevjeroj
atno kratkovidan. - Oti ao je pozdraviti se s nekim trgovcem iz VenKee kompanije,
ostaviv i bijesnog Ismaila...
Sada, dok se spu tala no, skupina ljudi je stigla do podno ja Za titnog Zida. Udalje
ne zgrade, kondenzatori vlage, solarni generatori pojavljivali su se jedno za dr
ugim ispred visoke litice.
Ismail je i dalje hodao svojim postojanim korakom, iako su drugi ljudi iz pus
tinje ubrzali hod, jedva ekajui da se i oni domognu civilizacije. U gradu se staln
o ula kakofonija zvukova kakvi se nisu mogli uti u pustinji: mno tvo ljudi je govori
lo, strojevi su nabijali i lupali, generatori su zujali. Svjetla i mirisi su ga
vrijeali. Vijest o njihovom dolasku se ve proula ulicama tog VenKee gradia. Zaposlen
ici tvrtke iza li su pred svoja boravi ta kako bi ih pozdravili, a bili su odjeveni
u udnu odjeu i nosili su neku neshvatljivu opremu. Kad je vijest stigla u VenKee u
rede, predstavnik trgovaca je iza ao na cestu, sretan to ih mo e primiti. Podigao je
ruke u znak dobrodo lice, ali Ismailu se inilo da mu je smije ak bio ljigav i namje ten
.
El'hiim se srdano pozdravio s tim ovjekom. - Donijeli smo jo jednu po iljku i mo da
te je kupiti... ako je cijena jo uvijek ista.
- Melange vrijedi kao i uvijek. A na e gradske atrakcije su vam na
raspolaganju, ako ih elite.
El'hiimovi ljudi su dali svoj buni pristanak. Ismailove oi su se sti-snule, ali
nije ni ta rekao. Ukoeno je s leda skinuo svoj paket zaina i spustio ga na pra njav p
od pokraj svojih nogu, kao da to nije ni ta drugo do hrpa smea.
Predstavnici VenKeea su veselo pozvali nosae kako bi oslobodili pustinjske lju
de njihovog tereta, odnosei pakete melangea u ured koji je slu io kao laboratorij u
kojem se roba mogla izvagati, stupnjevati kakvoa i onda platiti.
Dok je umjetna rasvjeta postajala sve jaom kako bi otjerala pustinjsku tminu,
do Ismailovih u iju je doprla previ e glasna, nepoznata glazba. El'hiim i njegovi lj
udi su u ivali tro ei novac dobiven od ove po iljke zaina. Promatrali su mlohavo debele
plesaice ija je ko a bila odbojno blijeda i pili velike koliine piva spravljenog od z
aina, dopustiv i si da postanu sramotno pijani.
Ismail nije u tome sudjelovao. Jednostavno je sjedio i promatrao ih, mrzei sva
ku ovdje provedenu minutu i elei se vratiti kui, u sigurnu i mirnu pustinju.
Kako ve stoljeima nije bilo povezanost i razmjene podataka izmeu mene i sveuma, Omn
ius ne zna moje misli od kojih bi se neke mogle smatrati nelojalnima. Ali to nij
e zato to elim da one budu takve. Ja sam jednostavno po prirodi radoznao.
- Emzmusovi Dijalozi
O
kru en gnojnom gnjile i i smru, krikovima od bola i svim moguim molbama za milost, Era
zmus je marljivo i s jednakom pozorno u vodio bilje ke o svakoj testiranoj osobi. Zna
nstvena tonost je tako tra ila. A onaj smrtonosni RNK retrovirus bio je gotovo spre
man za uporabu.
Upravo se vratio s posljednjeg od niza sastanaka s Rekurom Va-nom na kojima s
u raspravljali o tome koje bi metode irenja kuge bile najbolje, ali robot je bio
ljutit... onoliko koliko misaoni strojevi to mogu biti... jer je Tlulak anin staln
o mijenjao temu, prigovarajui zbog sporog napredovanja eksperimenta u vezi reptil
skog ponovnog izrastanja udova. Van je bio opsjednut pitanjem kakvi su mu izgled
i da mu ponovno izrastu udovi, ali robot je imao druge prioritete.
Kako bi ga smirio, Erazmus je popravio biolo ke obloge na Vano-vim ramenima i l
agao govorei kako su rezultati bolji nego su zaista bili. Ispod oba obloga su se
zaista bile pojavile sitne kvr ice sa sasvim jasnim dokazom kako tu raste nova kos
t, no brzina tog izrastanja bila je gotovo zanemariva. Mo da je to samo po sebi i
bilo zanimljivo, ali to je bio tek jedan od mnogo va nih eksperimenata koji su sad
a bili u tijeku. Tog jutra je zakljuio kako je nu no Vanu pojaati dozu lijekova, dov
oljno jaku da tog ovjeka bez udova usredotoi na ono to je najva nije, a ne na glupe o
sobne probleme.
Odjeven u jednu od svojih najdra ih luksuznih odjea, ovoga puta rasko no plavu, Er
azmus je i ao od sobe do sobe, s ljubaznim osmjehom na svojem licu od tekueg metala
. Infekcija je sada iznosila gotovo sedamdeset posto, uz oekivanu smrtnost od etrd
eset i tri posto. Ipak, mnogi od onih koji su se oporavili ostat e, zbog pucanja
tetiva, zauvijek bogalji, a to je bila jo jedna posljedica te bolesti.
Neke od rtava eksperimenata su se krile pred njim, povlaei se
prestra eno u kutove svojih prljavih elija. Drugi su pak prema njemu pru ali ruke i m
olili, a u bole u otupljenom pogledu vidio se oaj. Ti zatvorenici, zakljuio je robot,
sigurno su u deliriju ili haluciniraju. Ali, naravno, paranoja i iracionalno po
na anje su bili oekivani simptomi tog virusa.
Erazmus je instalirao i pojaao novu garnituru senzora koji registriraju mirise
, kako bi mogao razlikovati i usporeivati vrste groznog smrada koji se irio kroz n
jegove laboratorije. Osjeao je kako je to va an dio tog iskustva. Tijekom godina, n
eumornim izvoenjem testova i mutirajui sojeve virusa, Erazmus je bio ponosan na sv
oja postignua. Bilo je lako razviti bolest koja e ubiti ta krhka biolo ka stvorenja.
Trik je bio samo u tome da se pronae upravo ona koja e se brzo iriti meu populacijo
m, ubiti visok postotak rtava i koju je gotovo nemogue lijeiti.
Robot i njegov kolega s Tlulaxa su se slo ili oko genetiki modificiranog RNK ret
rovirusa koji se prenosi zrakom i koji se, mada ne to osjetljiv na vanjske uvjete,
lako prenosi preko sluznica ljudskih otvora i otvorenih rana. U av i u ljudsko tije
lo, virus je neoekivano zarazio jetra - za razliku od veine slinih oboljenja - i iz
nje se brzo irio, stvarajui enzime koji su mijenjali razliite hormone u otrovne mj
e avine koje jetra nije mogla preraditi.
Poetni simptomi oboljenja bili su ru enje kognitivnih funkcija, to je vodilo do i
racionalnog pona anja i otvorene agresivnosti. Kao da je hrethgirima uope i trebalo
da ih se gura u jo manje predvidive aktivnosti!
Kako je ta prva faza simptoma bila slabo uoljiva, zara ene rtve su jo danima funkc
ionirale u svom okru enju prije negoli bi shvatili da su bolesni i tako su irili bo
lest na mnogo drugih ljudi. A kad su se bole u nastali otrovi poeli razvijati u tije
lu i funkcija jetra se progresivno smanjivala, druga faza je bila brza, nezausta
vljiva i izravno fatalna za vi e od etrdeset posto testiranih osoba. A kada, u vrem
ensko roku od nekoliko tjedana, u Ligi plemia toliki postotak umre, ostatak dru tva
e se brzo raspasti.
Bilo bi sjajno moi to promatrati i dokumentirati. Erazmus se nadao kako e, kad
svjetovi Lige budu jedan za drugim padali, sakupiti dovoljno informacija iz koji
h e uiti za stoljea koja dolaze, dok e Omnius obnavljati Sinkronizirane svjetove.
Kad je u ao u drugi odjel, gdje su bile prostorije tako izolirane da u njih nij
e mogao ulaziti svje zrak i gdje se nalazila druga skupina
od pedeset primjeraka, robot je bio zadovoljan to vidi kako mnogi od njih ili le e
grei se u agoniji ili su ve le ali mrtvi, sklupani u smrdljivim mlakama bljuvotine i i
zmeta.
Pomno pregledav i svaku rtvu, Erazmus je zapazio i zabilje io razliite promjene na
ko i, otvorene rane (samoinficiranje?), dramatine gubitke na te ini i dehidraciju. Pr
omatrao je te le eve i njihove zgrene polo aje u smrti, elei otkriti skalu kojom bi kva
ntificirao razine agonije koje je svaka od rtava pretrpjela. Erazmus nije bio osv
etoljubiv; on je samo elio pronai uinkovita sredstva kojima bi eliminirao dovoljno
ljudi i zadao smrtni udarac svjetovima Lige. I on je, kao i kompjutorski sveum,
vidio jedinu korist u tome da ljudskome kaosu nametne red Sinkroniziranih svjeto
va.
Kuga je sada, bez sumnje, bila spremna za uporabu.
Mada mu to inae nije bio obiaj, sada je osmijeh na njegovom metalnom licu, koje
je moglo mijenjati oblik, postao jo iri.
Nakon mnogobrojnih konzultacija s Rekurom Vanom, Erazmus je primijenio svoje
in enjersko znanje kako bi dizajnirao odgovarajue posude za preno enje virusa, torped
a koja e se uputiti u atmosferu planeta. Ondje e se kuga osloboditi o za titnih kaps
ula te raspr iti diljem planeta koje nastavaju hrethgiri. Taj RNK retrovirus bit e
donekle ranjiv u zraku, ali ipak dovoljno otporan. A kad jednom prijee na ljude,
brzo e se iriti.
Bilje ei konaan broj ljudi koji su podlegli virusu, Erazmus je usmjerio svoje svj
etlucave optike niti prema jednom prozoru za promatranje. Iza prozora je bila mal
ena prostorija i robot je tu esto promatrao kroz staklo koje je s druge strane iz
gledalo kao ogledalo. Staklo je bilo prevueno tankim slojem pa su ljudi, sa svoji
m slabim vidom, u njemu vidjeli samo odraze. Promijenio je valnu du inu, vir-nuo u
nutra i skamenio se kada je ugledao Gilbertusa Albansa kako tamo u eliji gleda u
njega. Kako li je u ao unutra pokraj cijelog sustava osiguranja? Smije io se, znajui
da ga Erazmus mo e vidjeti.
Robot je reagirao s iznenaenjem i uzbuenjem koje je graniilo s u asom. - Gilbertus
e, ostani gdje jesi. Ne mii se! - Aktivirao je kontrole kako bi bio siguran da je
prostorija za promatranje zapeaena i potpuno sterilna. - Rekao sam ti da nikada n
e dolazi u ove laboratorije. Oni su za tebe previ e opasni.
- Peati su netaknuti, oe, - rekao je ovjek. Zbog estog vje banja bio je mi iav, ko
je bila ista i glatka, kosa gusta.
Erazmus je svejedno proistio zrak u komori, zamijeniv i ga istim,
filtriranim zrakom. Nije mogao riskirati da se Gilbertus zarazi. Ako to voljeno
ljudsko bie bude izlo eno samo jednom od minornih uzronika kuge, mogao bi u asno patit
i i na kraju umrijeti. Neovisni robot to uope nije elio.
Na trenutak zanemariv i sve pokuse i ne brinui hoe li upropastiti podatke koje je
sakupljao tjednima, Erazmus je projurio pokraj zatvorenih komora natrpanih le evi
ma koji su ekali na spaljivanje. Nije obraao pozornost na njihove oi koje su zurile
, na rastvorena usta, na udove nalik ukoenim isprepletenim insektima. Gilbertus j
e bio drukiji od svih ljudi, njegove su misli bile dobro organizirane i uinkovite,
toliko bliske kompjutoru koliko je to biolo ki mogue, jer ga je Erazmus osobno odg
ojio.
Iako mu je sada bilo ve vi e od sedamdeset godina, Gilbertus je jo uvijek izgleda
o kao daje u cvijetu mladosti, zahvaljujui tretmanu produ avanja ivota kojem ga je E
razmus bio podvrgnuo. Ljudi poput Gilbertusa ne trebaju degenerirati i starjeti,
a Erazmus se pobrinuo da ovaj ovjek ima svaku moguu prednost i za titu.
Gilbertus nikako nije smio riskirati dolazei u ove laboratorije s kugom. To je
bila neprihvatljiva ugroza.
Do av i do sterilizirane komore, Erazmus je razderao svoju debelu plavu odjeu i ub
acio je u cijev koja je vodila do pei za spaljivanje; takva odjea se uvijek mo e nad
omjestiti drugom. Poprskao je cijelo svoje metalno tijelo jakom dezinfekcijskim
sredstvom i antivirusnim kemikalijama, dobro pazei da zahvati svaki zglob i otvor
. Tada se dobro obrisao i posegnuo prema vrsto zatvorenim vratima. Oklijevao je.
Jo je jednom ponovio cjelokupan proces dekontaminacije, a nakon toga je sve to uin
io jo jednom. Samo zato da bi bio posve siguran. Ako se radilo o Gilbertusovoj si
gurnosti, nikada nije moglo biti dovoljno predostro nosti.
Kada je konano s olak anjem stajao pred svojim usvojenim sinom, robot je bio udno
gol, bez svoje uobiajene rasko ne odjee. Namjeravao je Gilbertusa prekoriti, upozor
iti ga na to kako je glupo riskirao dolazei na ovo opasno mjesto, no neka je udna
emocija smek ala njegove stroge rijei. Desetljeima ranije, on je psovao to divlje di
jete kad se lo e pona alo, ali sada je Gilbertus ve bio potpuno programirano i kooper
ativno ljudsko bie. Pravi primjer onoga to bi ta vrsta mogla postii.
Kada ga je vidio, ovjek je tako oigledno radosno ivnuo, da je robot osjetio val.
.. ponosa?
- Vrijeme je za na u partiju aha. Hoe li poi sa mnom?
Robot je osjeao potrebu da ga makne iz te laboratorijske zgrade.
- Igrat u s tobom ah, ali ne ovdje. Moramo se maknuti od ovih prostorija s kugom,
nekamo gdje e biti siguran.
- Ali, Oe, zar mi nisi tijekom onog tretmana za produ eni ivot
dao svaki mogui imunitet? Ovdje bih se trebao osjeati dovoljno si
gurnim.
- Dovoljno sigurno nije isto to i posve sigurno, - rekao je Eraz
mus, iznenaen vlastitom zabrinuto u koja je graniila s iracional
nim.
Gilbertus nije izgledao zabrinuto. - to je sigurnost? Zar me nisi uio kako je t
o zapravo iluzija?
- Molim te, nemoj se bespotrebno prepirati sa mnom. Nemam
vremena za takve stvari.
- Ali priao si mi o nekom starom filozofu koji je nauavao kako
sigurnost ne postoji, ni za biolo ke organizme ni za misaone strojeve.
Kakvog onda ima smisla otii odavde? Kuga e me ili zahvatiti ili me
nee zahvatiti. I tvoj vlastiti mehanizam mo e u bilo kojem trenutku
stati, zbog nekih razloga o kojima jo nisi razmi ljao. Ili mo e s neba
pasti meteor i obojicu nas ubiti.
- Sine moj, tienice moj, dragi moj Gilbertuse, hoe li poi sa
mnom? Molim te. Mo emo o tome razgovarati nadugo i na iroko, ali
negdje drugdje.
- S obzirom da si tako ljubazan, to je inae nain za kojim ljudi
pose u kada ele nekim manipulirati, uiniti u kako eli .
Iza li su iz te zgrade s kupolom kroz prolaz koji je, dobro zatvoren, predstavl
jao izvjesnu pretkomoru, a onda su iza li van i na li se pod blago crvenkastim nebom
Corrina.
Kad su ve malo odmakli, ovjek je ponovno poeo razmi ljati o onome to je vidio u lab
oratorijima s kugom. - Oe, mui li te ikada to to si pobio toliko ljudi?
- To sam, Gilbertuse, uinio za dobrobit Sinkroniziranih svjetova.
- Ali oni su ljudi... kao ja.
Erazmus se okrenuo prema njemu. - Ne postoje ljudi poput tebe.
Prije mnogo godina Erazmus je izmislio posebnu rije u ast Gil-bertovog brzog ra
zmi ljanja, njegovog izuzetno dobrog naina pamenja i sposobnosti za logiko mi ljenje. -
Ja sam tvoj mentor, a ti si moj mentalni vje benik. Poduavam te kako treba spoznav
ati, misliti i izvoditi mentalne vje be. Zato u te zvati nadimkom kojega sam
izvukao iz tih termina. Koristit u to ime uvijek kada budem izuzetno zadovoljan o
nim to bude radio. Nadam se da e to smatrati terminom koji iskazuje moje osjeaje.
Gilbertus se osmjehnuo uv i tu frazu. - Termin iskazivanja osjeaja? Kakva je to r
ije?
- Zvati u te mentat.
I tako je ta rije stvorena.
Zatim je Erazmus rekao: - Tebi je jasno da e Sinkronizirani svjetovi donijeti
korist ljudima. Zato su ovi ljudi na kojima se vr e testovi... investicija. A ja u
se pobrinuti, moj mentate, da po ivi dovoljno dugo da bude mogao u ivati u plodovima o
noga to planiramo.
Gilbertus se iroko osmjehnuo. - ekat u i promatrati kako se dogaaji odvijaju, Oe.
Stigav i do Erazmusove vile, u li su u tihi botaniki vrt, malen djeli svijeta sasta
vljen od uspje no uzgajanih biljaka, uma fontana i leta kolibria... u njihovo privat
no utoi te, mjesto gdje su uvijek mogli provoditi svoje zajedniko vrijeme. Jedva ekaj
ui poetak, Gilbertus je ve ranije bio pripremio ahovsku garnituru.
ovjek je pomaknuo pje aka. Erazmus je uvijek dopu tao Gilber-tusu povui prvi potez,
jer se inilo da je to fer i izvjestan oinski stav. - Uvijek kad me ponu muiti neke
misli, a elim da mi um bude sreen i da uinkovito djeluje, uvijek postupim onako kak
o si me uio. Udubim se u misli i izvodim slo ene matematike operacije. To mi poma e sm
iriti moje sumnje i brige. - ekao je da robot pomakne svojeg pje aka.
- To je savr eno, Gilbertuse. - Erazmus mu je podario onoliko
iskrenog osmijeha koliko je to mogao. - Zapravo, ti si savr en.
NEKOLIKO DANA KASNIJE, sveum je pozvao Erazmusa u Sredi nji toranj. Upravo je bio
pristigao raali brod koji je dovezao nekolicinu ljudi koji su bez ikakvih poslje
dica mogli putovati na glavni od Sinkroniziranih svjetova. Neki mr avi ovjek iza ao j
e iz svoje letjelice i stao pokraj paviljona,iji toranj se mogao mehaniki pomicati
. Ta graevina od tekueg metala u kojoj je Omnius boravio mogla je mijenjati oblik
poput kakvog ivog organizma pa se najprije izdu ila nagnuv i se ulijevo, a onda se sa
gnula.
Erazmus je prepoznao tog tamnoputog ovjeka maslinaste ko e.
Usko usaenih oiju i elav, bio je krupniji od Tlulak ana i nije izgledao tako tajanstv
eno. ak i sada, mnogo desetljea nakon svog nestanka i navodne smrti, Yorek Thurr j
e nastavio raditi na uni tenju ljudske rase. Potajice povezan s misaonim strojevim
a, on je Ligi plemia i tom glupom D ihadu Serene Butler ve nanio neizmjernu tetu.
Nekad davno, Iblis Ginjo ga je osobno izabrao za zapovjednika svoje D ihad poli
cije, takozvanog D ipola. Thurr je pokazao neobinu sposobnost za iskorjenjivanje si
tnih izdajica, ljudi koji su suraivali s misaonim strojevima. Naravno, te njegove
izuzetne sposobnosti dolazile su od injenice da je pru io Omniusu svoju lojalnost
u zamjenu za tretman produ ivanja ivota, premda je u to doba Thurrovo tijelo ve odav
no pro lo svoje najbolje godine.
Tijekom svih tih godina dok je bio na elu D ipola, Thurr je nastavio oprezno sla
ti izvje a na Corrin. Rad mu je bio besprijekoran, a ona rtvena janjad koju je pobio
bila je neva na, sitni pijuni rtvovani za vi u stvar, za porast Thurrove va nosti u Lig
i.
Nakon smrti Iblisa Ginje, Thurr je desetljeima radio na prepravljanju povijest
i, zlonamjerno izvrui ulogu Xaviera Harkonnena, dok je istodobno od Velikog Patrij
arha radio velikog muenika. Zajedno s Ginjovom udovicom vodio je Vijee D ihada, ali
kada je do lo vrijeme da on postane novi Veliki patrijarh, Ginjova udovica ga je p
olitikim malverzacijama izigrala i na to mjesto postavila svojeg sina, a kasnije
unuka. Osjetiv i kako su ga izdali ljudi kojima je slu io, Thurr je od-glumio vlasti
tu smrt i oti ao ostvariti svoja prava kod misaonih strojeva, a oni su mu dodijeli
li jedan od Sinkroniziranih svjetova, Wallach IX, gdje je mogao vladati onako ka
ko mu se svia.
Sada, opaziv i Erazmusa, Thurr se okrenuo i ispravio se. - Do ao sam uti plan za r
azaranje Lige. Znam da su misaoni strojevi spori i uporni, ali ve je pro lo vi e od d
eset godina otkada sam do ao s idejom da razvijemo kugu. Za to to traje tako dugo? el
im da se taj virus brzo pusti medu ljude pa da vidimo to e se dogoditi.
- Vi ste, Yorek Thurr, do li samo s idejom. Rekur Van i ja smo oba
vili sav onaj ostali, pravi posao, - rekao je Erazmus. elavac se samo
namr tio i odmahnuo rukom.
Zagrmio je Omniusov glas. - Ja u obavljati stvari prema svojem vlastitom ritmu
, a plan u ostvariti u pravo vrijeme.
- Naravno, Gospodaru Omniuse. Ali kako osjeam izvjestan po
nos zbog onog to sam predlo io, naravno da elim znati kako to na
preduje.
- Bit e zadovoljan napretkom. Erazmus me je uvjerio kako je,
za na e potrebe, podgrupa virusa s kojom se sada radi dovoljno smr
tonosna, premda ubija samo etrdeset i tri posto ljudi koji su joj
izlo eni.
- Thurr je iznenaeno uskliknuo - Tako mnogo! Tako smrtonosna
kuga nije nikada postojala.
- Meni to jo uvijek ne zvui dovoljno uinkovito, jer ne ubija niti
polovicu na ih neprijatelja.
Thurrove tamne oi su zatreptale. - Ali, Gospodare Omnius, ne smijete zaboravit
i da e biti mnogo nepredvidivih sekundarnih rtava zbog infekcija, izostanka njege,
gladi i nesretnih sluajeva. Ako na svakih pet ljudi dvoje umre od kuge, a jo mno tv
o njih bude oslabljeno i borilo se za oporavak, tada nee biti dovoljno lijenika ko
ji bi brinuli o onima koji su zara eni kugom... i drugim bolestima ili povredama.
Mislim da e zbrka koji e se time izazvati itekako utjecati na vlade, na dru tva i na
vojne krugove.
Izgledalo je kao da e se ugu iti vlastitim ushitom. - Na kraju, Liga vi e nee biti
u stanju poduzeti ikakvu ofenzivu protiv Sinkroniziranih svjetova, a niti e moi se
be obraniti... ili zvati pomo... ako ih napadne armija misaonih strojeva. etrdeset
i tri posto! Ha, pa to je smrtni udarac za ostatak ljudskog roda!
- Omniuse, ove ekstrapolacije Yoreka Thurra su dobre, - rekao
je Erazmus. - U ovom sluaju e upravo ta nepredvidivost ljudskog
dru tva prouzroiti daleko vi e ozbiljne tete nego to nam to poka
zuje stupanj mortaliteta kod ovog retrovirusa.
- Ubrzo emo imati empirijski dokaz, - rekao je Omnius. - Na
poetni plotun kapsula s kugom je spreman za lansiranje odmah, a
drugi se ve proizvodi.
Thurr je sav zasjao. - Izvrsno! elim vidjeti to lansiranje.
Erazmus se pitao nije li ne to po lo krivo tijekom procesa kojim je Thurru bio pr
odu en ivot pa mu je zato mozak tako izopaen ili je jednostavno oduvijek bio tako ga
dan i pokvaren.
- Poi sa mnom, - rekao mu je na posljetku, - pronai u ti mjesto
odakle e udobno moi promatrati lansiranje.
Kasnije su promatrali kako vatreni projektili lete u grimizno nebo, pod toplo
m svjetlo u Corrinovog crvenog diva. - Ljudski je u ivati tijekom promatranja vatrome
ta, - rekao je Thurr. - Za mene je ovo zaista prekrasan prikor. Odsad pa nadalje
, ishod je nezaustavljiv kao gravitacija. Vi e nas ni ta ne mo e zaustaviti.
Nas - to je zanimljiv izbor rijei, pomislio je Erazmus. Alija mu ne vjerujem u po
tpunosti. Um mu je ispunjen mranim planovima.
Robot je okrenuo svoje nasmije eno lice od tekueg metala gore prema nebu kako bi
promatrao jo jednu ki u kuginih torpeda ispaljenih prema onom dijelu svemira gdje
se nalazi Liga.
Ljudi me doekuju kao osvajaa i heroja. Borio sam se protiv cymeha i pobijedio sam
misaone strojeve. Ali neu dopustiti da tu bude kraj mojem doprinosu. Moj posao je
tek zapoeo.
- PRIMERO QUENTIN BUTLER Memoari o oslobaanju Parmentiera
N
akon to su od misaonih strojeva opet preoteli Honru, Quentin i njegove trupe su p
roveli jo mjesec dana radei na ra i avanju i obnovi te pru ajui pomo pre ivjelima. Po
aenika s Gina-za ostala je tamo nadzirui prijelaz vlasti i poma ui iskorijeniti svako
preostalo robotsko maltretiranje.
Kad su sve te pripreme bile obavljene, primero Butler je sa svoja dva stanja
sina i skupinom ratnih brodova D ihada odletio na obli nji Par-mentier. Borci su bil
i spremni za malo po teno zaslu enog odmora, a Rikov je jedva ekao povratak svojoj eni
i njihovoj kerki jedinici.
Prije negoli su se osvajanjem Honrua njihove granice zavukle dublje u Omniuso
vo podruje, Parmentier je bio onaj svijet Lige koji je bio najbli i podruju Sinkroni
ziranih svjetova. Tijekom nekoliko desetljea ljudi koji su ga naselili znaajno su
napredovali u ponovnom preuzimanju Parmentiera nakon godina devastacije koja se
provodila tijekom godina pod okupacijom misaonih strojeva. Sada su grube sinkron
izirane industrije bile uklonjene, kao i toksine kemikalije i otpad, ponovo je uv
edena poljoprivreda posaene ume, a korita rijeka produbljena i preusmjerena.
Premda je Rikov Butler provodio mnogo svog vremena u armiji D ihada, bio je tak
oer i obljubljen i uinkovit vladar ove ljudske naseobine. ekao je, zajedno sa svoji
m ocem, na zapovjednom mostu zapovjednog balista, osmjehujui se kada se taj miran
planet - njegov dom - pojavio na vidiku. - Jedva ekam ponovno vidjeti Kohe, - re
kao je tiho. - I upravo sam shvatio da e Ravna uskoro imati jedanaest godina. Pro
pustio sam toliko toga u njezinom djetinjstvu.
- Nadoknadit e to, - rekao je Quentin. - elim da ima jo djece,
Rikove. Meni nije dovoljna samo jedna unuka.
- A ne mo e imati vi e djece ako nikada nisi nasamo sa svojom
enom, - rekao je Favkan, bockajui brata.- Siguran sam da u gradu ima slobodnih sob
a, ako bi ti rado imao malo privatnosti.
Rikov se nasmijao. - Moj otac i brat su uvijek dobrodo li u na u kuu. Kohe bi me z
aista doekala s hladnim krevetom kada bih vas poslao noiti negdje drugdje.
- Obavi svoju du nost, Rikove, - rekao je Quentin tobo e strogim
glasom. - Tvoj stariji brat ne pokazuje nikakvu namjeru da si pronae
enu.
- Barem za sada ne, - rekao je Favkan. - Jo nisam prona ao
odgovarajue politike veze. Ali hou.
- Kakav romantik.
Tijekom godina Rikov i Kohe su si uredili lijepo imanje na bre uljku iznad Parm
entierovog glavnog grada Niubbea. Vremenom, i uz Riko-vu uinkovitu vladavinu, Par
mentier bi, bez sumnje, mogao postati sna an svijet Lige.
Kad se flota spustila i kada su vojnici i plaenici dobili izlaz, Quen-tin je o
tpratio svoje sinove do guvernerove kue. Nikada ne pokazujui u javnosti svoje osjea
je, Kohe je svojem suprugu dala samo obian poljubac. Ravna, djevojica plave kose i
iroko otvorenih oiju koja se radije dru ila s knjigama nego s vr njacima, iza la je poz
draviti se s njima. U njihovoj kui se nalazilo lijepo ukra eno malo sveti te posveeno
Trima Muenicima. Kao uspomena na Maniona Nevinog, u vazama su se nalazili svijetl
o-naranasti cvjetovi nevena.
No mada je Kohe Butler bila vrlo pobo na ena koja je ustrajavala na svakodnevnim
molitvama i odgovarajuim ritualima, nije bila fanatik poput onih iz sljedbe Mueni
ka koji su ovdje osnovali svoje upori te. Stanovni tvo Parmentiera se sjealo kako su
te ko ivjeli pod vla u misaonih strojeva pa su se lako okrenuli toj militantnoj religi
ji usmjerenoj protiv strojeva.
Kohe se takoer pobrinula da njezina obitelj i osoblje zaposleno u kui ne konzum
ira zain melange. - Serena Butler ga nije uzimala pa ga neemo ni mi. - Rikov je, k
ad je bio na vojnim pohodima, povremeno u ivao u tom popularnom poroku, ali kod kue
se pred enom pristojno pona ao.
Mala Ravna je sjedila za stolom tiho i pristojno, pona ajui se besprijekorno.
- Koliko dugo e ostati? - upitala je Kohe mu a.
Osjetiv i se velikodu nim, Quentin joj je ponudio odgovor. -Favkan nema pametnije
g posla nego ii sa mnom i pobjeivati mi-
saone strojeve, ali Rikov ima i druge du nosti. Previ e dugo sam ga dr ao daleko od te
be, Kohe. Vladanje Parmentierom je barem jednako va no kao i slu ba u Armiji D ihada.
Zato, koristei se autoritetom kojeg imam kao primero, dajem mu produ eni dopust...
barem godinu dana... tako da mo e ispuniti svoje du nosti koje ima kao politiki voa, k
ao suprug i kao otac.
Vidjev i odu evljenje i izraz iznenaenja i na Kohinom i na Ravninom licu, Quentin
je osjetio neku toplinu u du i. Potpuno zateen, Rikov nije znao kako bi reagirao. -
Hvala, gospodine.
Quentin se osmjehnuo. - Dosta s tim formalnostima, sine. Mislim da me u svoje
m vlastitom domu smije zvati ocem. - Odgurnuo je svoj tanjur, osjeajui se mirno i p
omalo pospano. Noas e se odmoriti u mekanom krevetu umjesto na skromnom le aju u kab
ini pri-mera. - A sada, to se tebe tie, Favkane, ovdje emo se tjedan dana odmoriti
i obnoviti zalihe. Vojnicima i plaenicima e to dobro doi. Strojevi nisu jedini koji
trebaju obnoviti svoje izvore energije. A onda moramo poi dalje.
Favkan mu se naklonio kao na dvoru. - Tjedan dana je zaista velikodu no.
TIJEKOM TIH DANA koje je provodio daleko od du nosti, Quentin je zabavljao Rikovu
obitelj priama o vojnikim zgodama tijekom obrane Ixa i kako je bio iv zakopan u pilj
i koja se uru ila. Priznao je kako se u malim, mranim i zatvorenim prostorima jo uvi
jek osjea neugodno. Zatim je priao kako je, vodei izviaku skupinu koja je po la spasit
ljude na zarobljenom planetu Bela Tegeuseu, susreo... i pobjegao joj... Titanku
Junonu.
Njegovi slu atelji su se stresli. Cvmehi su uvijek bili tajanstveniji i vi e zast
ra ujui nego tradicionalni borbeni roboti. Sreom, otkad su se okrenuli protiv Omnius
a, Titani nisu stvarali velike nevolje.
Sjedei tiho na kraju stola, Ravna je slu ala irom raskolaenih oiju. Quentin se osmj
ehnuo svojoj unuci. - Reci mi, Ravna, to ti misli o tim strojevima.
- Mrzim ih! To su demoni. Ako ih ne mo emo sami uni titi, onda
e ih Bog kazniti. Tako ka e moja mama.
- Osim ako nisu poslani protiv nas zbog na ih vlastitih grijeha,
- rekla je Kohe s opreznim tonom u glasu.
Quentin je gledao tu majku, ker i Rikova. - Ravna, jesi li ikada vidjela neki mis
aoni stroj?
- Strojevi su posvuda oko nas, - odgovorila je djevojica. - Te ko
je prepoznati koji od njih su zli.
Podigav i obrve, Quentin je ponosno pogledao Rikova. - Ona e jednoga dana biti d
obar borac.
- Ili mo da politiarka, - rekao je Rikov.
- Ah, dobro, pretpostavljam da Ligi trebaju i politiari.
KADA JE NJEGOVA BOJNA OTI LA, Quentin je odluio vratiti se na Sa-lusu Secundus. Uvi
jek je bilo poslova koje je trebalo obaviti s vladom Lige i Vijeem D ihada, a ve je
pro la godina i pol otkada je posjetio tihu Wandru u Gradu Introspekcije.
Jednog poslijepodneva plaenici i vojnici D ihada vratili su se a-tlovima natrag n
a velike brodove koji su ih ekali na stazi. Quentin je zagrlio Rikova, Kohe i Rav
nu. - Znam, sine, da udi za starim danima kada ste ti i tvoj brat bili neobuzdani
vojnici koji su se borili protiv strojeva. I ja sam to radio dok sam bio mladi. A
li mora uzeti u obzir svoje odgovornosti prema Parmentieru i prema svojoj obitelj
i.
Rikov se osmjehnuo. - Sigurno se neu buniti. Ostati ovdje, u miru, s Kohom i R
avnom... taj mi se zadatak jako svia. Ja upravljam ovim planetom. Vrijeme je da s
e smirim i uistinu ga uinim svojim domom.
Staviv i na glavu svoju vojniku kapu, Quentin se popeo u zapovjedni atl i krenuo
prema svome brodu. Skupina letjelica obavljala je posljednje provjere pripremajui
se za polazak. Svaki brod-balist i brod-koplje imali su potpuno obnovljene zali
he namirnica i goriva i bili su spremni za dugo putovanje natrag do glavnog svij
eta Lige. Kad su iza li iz staze i spremali se napustiti Parmentierov sustav, tehn
iari su zapazili nadolazeu ki u malih projektila, nalik meteorskoj oluji, koji su se
kretali kursom koji uope nije izgledao kao da je sluajan. - Moramo pretpostaviti
da su to neprijateljski objekti, gospodine.
- Okrenite se natrag i dajte uzbunu za planetarnu obranu! - po-vikao je Quent
in. - Svim letjelicama: Zapovijed. Natrag na Parmen-tier! - Mada se njegovi vojn
ici reagirali istog trenutka, vidio je kako nee moi stii na vrijeme. Ova torpeda ko
ja su posve oito bila proizvedena i gotovo sigurno su ih napravili strojevi, zapu
tila su se ravno prema Parmentieru.
Dolje na povr ini, Rikov je oglasio uzbunu, a senzori su otkrili staze nadolazei
h projektila. Iz mnogo vee daljine jurili su brodovi D i-hada, spremni razoriti nep
rijatelja.
Ali ti projektili su se u atmosferi raspali. Nisu prouzroili nikakvu tetu. Niti
jedan od njih nije se probio do tla.
- to je to bilo? - upitao je Favkan, naginjui se preko ramena
tehniara koji je radio na senzorima.
- Predla em da se zaustavimo i obavimo potpunu analizu - rekao
je Quentin. - Rikove, stavljam ti ove ratne brodove na raspolaganje.
No njegov sin je to odbio. - Nema potrebe, primero. Ma to to bilo, nije prouzr
oilo nikakvu tetu. ak i ako su ih strojevi proizveli, bili su neuspje ni, nisu uspjel
i ni eksplodirati niti pogoditi...
- Ipak radije sve provjeri - rekao je Quentin. - Omnius ne to
smjera.
- Parmentier ima moderne laboratorije i opremu, gospodine. Mo
emo to ovdje obaviti. I obrambene snage su nam u punom sastavu.
- inilo se da se Rikov time ponosi.
ekajui na stazi, Quentin se svejedno osjeao tjeskobno, pogotovo zato to mu je vla
stiti sin bio na cilju napada. Ti projektili su oito bili bez posade i nisu bili
navoeni. Tko zna za to, no za cilj su odabrali Parmentier, planet Lige koji je bio
najbli i Sinkroniziranim svjetovima.
- Mo da je to bio samo neki eksperiment navoenja - rekao je
Favkan.
Tijekom svoje karijere, Quentin je nazoio mnogo, mnogo gorim akcijama koje su
poinili misaoni strojevi. Sumnjao je da u ovome ipak ima ne to vi e od onoga to je vid
io.
- Uspostavite dolje status najvee budnosti, - prenio je Quentin
Rikovu. - Ovo bi mogao biti samo preludij.
Dva dana kasnije, Quentin je raspr io svoju flotu u opreznu obrambenu crtu na r
ubu samog sustava, no iz dubine svemira se vi e nisu pojavljivala torpeda strojeva
. Konano smiren, nije vi e vidio nikakvog smisla da i dalje ostane ovdje. Nakon jo j
ednog pozdrava Rikovu, poveo je brodove iz staze oko Parmentiera i vratio se na
Salusu Secun-dus.
Svemir nam stalno alje vi e protivnika negoli to mo emo podnijeti. Za to se onda sami to
liko trudimo stvoriti vlastite neprijatelje?
- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GOSS
P
remda je stra ni tsunami pobio veinu stanovni tva i zbrisao s arhipelaga svu vegetaci
ju, otoci Ginaza su, nakon gotovo est desetljea, ponovo bili prekriveni gustom pra u
mom. Ljudi su se malo-pomalo vraali, eljni nauiti vje tine majstora maevanja koje je r
azvio legendarni Jool Noret.
Ginaz je uvijek bio rasadnik odakle su stizali plaenici koji su se borili na s
trani D ihada, veliki borci koji su protiv misaonih strojeva ratovali na svoj vlas
titi nain i svojim vlastitim tehnikama, radije nego da se prikljue vojnoj birokrac
iji Armije D ihada. Plaenici s Ginaza su imali visok postotak rtava, ali i nerazmjer
no velik broj heroja.
Istian Goss se rodio na tom arhipelagu i bio je lan tree generacije onih koji s
u pre ivjeli onaj katastrofalni plimni val, hrabrih ljudi koji su se trudili ponov
o nastaniti svoj svijet. Ovaj mladi je namjeravao provesti svoj ivot borei se za os
loboenje ljudi koje su zarobili zli strojevi; to je bilo ono za to je on bio roen.
Ako prije nego u D ihadu pogine, uspije jo postati ocem i nekoliko djece, Istian e u
mrijeti zadovoljan.
Chirox, mnogoruki robot za borbu, uspravio je svoje fleksibilno tijelo i hoda
o pla om. Svoje sjajne optike niti usmjerio je prema grupi koju je sada uvje bavao. -
Svi ste uspje no zavr ili ovaj teaj. - Njegov glas je bio monoton i jednostavan, a n
e kao kod naprednijih modela strojeva. Bio je dizajniran tako da ima samo najosn
ovniju osobnost i sposobnost komuniciranja.
- Svi ste se vi pokazali doraslima borbi protiv mojih naprednih borilakih meto
da. Mo ete se ravnopravno upustiti u borbu protiv pravih misaonih strojeva. Onako
kako se borio Jool Noret. - Chirox je jednom od onih svojih ruku pokazao prema m
alenom humku gdje je od komada lave bila napravljena grobnica u kojoj je bio lij
es ukra en kristalnom plazmom. Unutra je le alo izubijano, ali naknad-
no ureeno tijelo Noreta, ovjeka koji je posve nesvjesno utemeljio novu borbenu kolu
majstora maevanja.
Svi uenici su se okrenuli kako bi pogledali u tom smjeru. Istian je kao znak p
o tovanja uinio jedan korak prema grobnici, a isto to je uinio i njegov prijatelj i
sparing partner Nar Trig. Glasom u kojem se osjealo divljenje, Istian je upitao:
- Zar ne biste po eljeli ivjeti prije nekoliko desetljea pa da mo emo uiti od samog Nor
eta?
- Umjesto od ovog prokletog stroja, - tiho je zare ao Trig. - Da, to bi bilo li
jepo, ali sretan sam to ivim sada kada smo mnogo bli i porazu na eg neprijatelja... u
svim njegovim inkarnacijama.
Trig je bio potomak doseljenika koji su napustili Peridot koloniju kada su je
, prije osamdeset godina zauzeli misaoni strojevi. Njegovi roditelji su bili meu
onim hrabrim ljudima koji su poku avali obnoviti tu koloniju, ali Trig im se nije e
lio pridru iti. Osjeao je trajnu i duboku mr nju prema misaonim strojevima i ulo io je
svoje vrijeme i energiju u uenje kako e se boriti protiv njih.
Za razliku od Istiana koji je imao zlaanu put i gustu kosu bakrene boje, Trig
je bio nizak, tamnoput, tamnokos, irokih ramena i jakih mi ia. On i Istian su se pod
jednako borili kao sparing-partneri, koristei se pulsirajuim maevima napravljenim t
ako da svojim djelovanjem strojevima pomute rad mozgova napravljenih od gel-ipova
. Kad se Trig borio s njihovim uiteljem, sansei robotom, njegov bijes i strast su
se rasplamsali pa se borio ljutito i bez zadr ke, to mu je donosilo rezultat bolji
nego bilo kojem od uenika iz njihove skupine.
Nakon jedne ustre borbe ga je ak i Chirox pohvalio rekav i:
- Samo si ti, Nare Trigu, otkrio tehniku Joola Noreta, to potpuno pre
pu tanje tijeku borbe, uope se ne obazirui na sigurnost i pre ivlja
vanje. U tom je bit.
Trig nije bio ponosan kada je uo tu primjedbu. Mada je Chirox bio reprogramira
n i sada se borio na strani ljudi, mladi je jo uvijek mrzio robote u svim njihovim
oblicima. Istianu e biti drago kada on i Trig napuste Ginaz pa e taj mladi moi svoj
bijes i ambicije usmjeriti protiv pravog neprijatelja umjesto protiv ovog pukog
surogata...
Chirox je nastavio govoriti toj skupini mladih i odlunih boraca.
- Svatko od vas se u borbi protiv mene pokazao vrijednim i sprem
nim boriti se protiv misaonih strojeva. Zato vas progla avam ratnici
ma svetog D ihada. - Borbeni robot je uvukao svoje udove s oru jem,
ostaviv i na svom gornjem dijelu samo dvije ruke pa je tako izgledao
mnogo ljudskije. - Prije nego vas po aljem slu iti D ihadu, slijedit
emo tradiciju Ginaza ceremonijom koja je uspostavljena mnogo prije vremena Joola
Noreta.
- Ovaj robot nema pojma to radi, - mrmljao je Trig. - Misaoni
strojevi ne mogu shvatiti misticizam i religiju.
Istian je kimnuo. - Ali dobro je da Chirox po tuje ono u to mi vjerujemo.
- On samo slijedi program, recitirajui rijei koje je uo kako ih
ljudi govore. - Trig je ipak koraknuo naprijed s ostalim uenicima,
dok je robot po ao kroz mekan, vapnenaki pijesak prema mjestu gdje
su stajale tri velike ko are pune rezbarenih okruglih ploica izraenih
od koralja, nalik nekoj zbirci novia. Svaki od tih malih diskova bio
je ili prazan ili je na njemu bilo urezano ime nekog od poginulih bora
ca s Ginaza. Tijekom mnogih stoljea borbi protiv Omniusa, borci su
vjerovali kako je ta sveta misija dovoljno jaka da duh ratnika doslov
ce odr i na ivotu. Svaki puta kada je neki od njih poginuo borei se
protiv robota, njegov duh se ponovo raao u nekom od potencijalnih
novih ratnika.
Tako se pretpostavljalo da i ovi uenici, ukljuiv i tu i Istiana Gossa i Nada Trig
a, u sebi nose usnulu du u nekog drugog borca, koja eka da bude probuena i nastavi s
e boriti sve dok se ne postigne pobjeda; samo tada e du e tih odanih ratnika moi poiv
ati u miru. Kako su se tijekom D ihada Serene Butler rtve gomilale, tako su se i ko a
re s tim diskovima sve vi e punile, ali poveavao se i broj dragovoljaca koji su ova
mo dolazili vje bati i svake godine su novi kandidati usvajali taj borbeni duh, ta
ko da je poticaj kod ljudi sa svakom generacijom bio sve vei, postav i nepomirljiv
i uporan kao i sami strojevi.
- Sada e svatko od vas odabrati jedan disk, - rekao je Chirox.
- Sudbina e voditi va u ruku koja e otkriti identitet duha koji u va
ma ivi.
Uenici su polako po li naprijed, uzbueni, nitko od njih nije elio biti prvi. Vidje
v i to oklijevanje svojih drugova, Trig je bacio jedan bezizra ajni pogled prema rob
otu za vje be, a onda se nagnuo nad najbli om ko arom. Zatvorio je oi i rukom posegnuo
duboko u ko aru, prebirui, a onda izvadio jednoga koji mu je sluajno do ao pod ruku. I
zvukao ga je, pogledao povr inu diska i samo kimnuo, niim ne pokazujui to misli.
Nitko nije oekivao da e prepoznati ta imena, jer iako je meu palim plaenicima bil
o mnogo legendarnih osoba, bilo je mnogo vi e onih koji su poginuli ostaviv i iza se
be samo svoje ime. Na Ginazu su
u sefovima bili pohranjeni podaci o svim palim borcima. Svaki novi plaenik mogao
je slobodno kopati po toj golemoj bazi podataka kako bi otkrio sve to je bilo poz
nato o duhu onoga koji je boravio u njegovom tijelu.
Kada se Trig odmaknuo od ko are, Chirox je zapovjedio sljedeem ueniku da izabere,
a onda sljedeem... Kada je konano do ao red na Istiana, a bio je medu posljednjima,
oklijevao je osjeajui kako ga istovremeno pro ima i radoznalost i nevoljkost. On ni
je znao ak ni identitet vlastitih roditelja. Mnoga djeca Ginaza bila su odgojena
u djejim domovima i bila podijeljena u skupine za trening, usredotoene samo na stv
aranje ratnika koji e proslaviti Ginaz i slu iti mu na ast. Sada e konano saznati ime
one nematerijalne, neopisive nazonosti koja je amila u njegovoj DNK, duha koji je
upravljao njegovim ivotom, njegovim borilakim vje tinama i njegovom sudbinom.
Posegnuo je duboko u drugu ko aru, miui prstima, poku avajui odrediti koji od diskov
a ga zove. Podigao je pogled prema Trigu, a onda pogledao bezizra ajno, metalno Ch
iroxovo lice, znajui da mora odabrati pravu ploicu. Konano mu se jedna glatka povr in
a uinila hladnijom od drugih i osjetio je neku vezu ispod jagodica prstiju. Izvuk
ao je tu ploicu.
One neodabrane ploice su zveckale dok je izvlaio ruku, a on je pogledao onu u r
uci kako bi vidio koga je izvukao... i u nevjerici ju je gotovo ispustio natrag
u ko aru. Zatreptao je. Grlo mu se osu ilo. To ne mo e biti! Uvijek se ponosio svojim
sposobnostima, osjeao je u sebi tu veliinu, ba kao to su i ostali uenici govorili da
je u sebi osjeaju. No iako je Istian Goss bio nadaren, nije imao nadljudske sposo
bnosti. Nije mogao ivjeti na razini ovakvih oekivanja.
Vidjev i kako Istian zapanjeno stoji, jedan drugi uenik se nagnuo kako bi pogled
ao ploicu koju je Istian dr ao. - Jool Noret! Izvukao je Joola Noreta!
Zauli su se povici i uzdasi, a Istian je promrmljao - To ne mo e biti. Sigurno s
am izvukao pogre nu ploicu. Takav duh je... previ e jak za mene.
Ali Chirox je okrenuo prema njemu svoj metalni torzo, a optike niti su mu jasn
o sjale. - Drago mi je da si se vratio medu nas kako bi se nastavio boriti, gosp
odaru. Sada smo daleko bli i pobjedi nad Om-niusom.
- Ti i ja emo se boriti rame uz rame, - rekao je Nar Trig svome
prijatelju. - Mo da emo uspjeti ak i nadma iti tu legendu kojoj mora biti dorastao.
Istian je te ko progutao. Nije imao drugog izbora nego slijediti vodstvo tog ..
. sve do sada tihog... postojanja u njemu.
Oni koji imaju sve, ne cijene ni ta. Oni koji nemaju ni ta, cijene sve.
- RAQUELLA BERTO-ANIRUL, Vrednovanja filozofskih spoznaja
R
ichese e biti osuen na propast im se Omnius bude vratio s veinom svojih vojnih snaga
. Pobjegav i, onaj prokleti Seurat je sigurno sveumu pru io sve vitalne informacije
o pobuni Titana. Procijeniv i svoje ranije neuspjehe, strojevi e proraunima ustvrdit
i nu nost slanja vee flote, prihvaanje veih gubitaka i povratka s dovoljno ratnih bro
dova i vatrene moi s kojima e moi uni titi instalacije cvmeha. Titani tu vi e nemaju iz
gleda.
General Agamemnon je sumnjao da ima na raspolaganju vi e od mjesec dana.
On i njegovi sljedbenici cvmehi moraju otii, ali nije mogao poput bijesnog psa
pobjei na prvi raspolo iv planet koji bi mo da zdu no branili hrethgiri ili ak drugi st
rojevi. Nije imao dovoljno informacija, a ni osoblja, da pronae i pokori neko nov
o upori te.
Temeljem svog tisuugodi njeg iskustva vojnog zapovjednika znao je kako je va na ton
ost sakupljenih podataka i potpuna analiza svih mogunosti. Kako je od svih Titana
jo samo njih troje ostalo ivo, Agamemnon si nije mogao dopustiti bespotrebne rizi
ke. Mada je ve ivio du e od jedanaest stoljea, bilo mu je, vi e no ikada, stalo da osta
ne iv.
Junona, njegova ljubavnica, imala je iste ambicije i ciljeve. Vrativ i se s Bel
a Tegeuse, planeta kojim su takoer vladali cvmehi, na la se s njim u njihovom upori t
u na Richesu, okrenula prema njemu svoju kupolu koja je slu ila kao glava kako bi
pokazala svoje blje tave optike niti. ak i u toj udnoj i nimalo ljudskoj konfiguracij
i, Agamemno-nu su njezin um i njezina osobnost bili prekrasni.
- Sada, ljubavi moja, kada smo pobjegli od Omniusa, potreban nam je nov terit
orij, novo stanovni tvo kojim emo vladati. - Njezin simulirani glas je imao punou. -
Brojano nismo dovoljno jaki da bi-
smo se mogli suoiti ni s hrethgirima ni sa Sinkroniziranim svjetovima. A misaoni
strojevi e se vratiti na Richese. Ubrzo.
- Ako ni ta drugo, Omnius nas barem ne smije ubiti.
- Slaba ti je to utjeha! Uni tit e sve to smo sagradili, pobit e sve
na e prista e i probu iti posude na na im hodalicama. ak i ako nismo
mrtvi, mogao bi nas li iti na e povezanosti i ostaviti nas u vjeitom
paklu senzorske oskudice. To je gore od smrti... bili bismo beskorisni.
- Nikada! Prije bih te sam ubio nego dopustio da se takvo to do
godi, - promrmljao je Agamemnon dubokim glasom od kojeg su stu
povi prostrane komore vibrirali.
- Hvala ti, ljubavi moja.
Kreui se nezaustavljivom brzinom, projurio je kroz kolonadu, ve izdajui naredbe n
eocvmehima da mu pripreme njegov najbr i brod. - Ti i Dante ostajete zasad ovdje.
Ja idem pronai nam neki drugi svijet kojim emo vladati. - Bljesnuo je svojim optiki
m nitima kojima je u svoje misli upio Junonin lik. - Budemo li imali malo sree, O
mnius nas neko vrijeme nee otkriti.
- Ja u radije raunati na tvoje sjajne sposobnosti, a ne na sreu.
- Mo da e nam biti potrebno oboje.
Udaljujui se od Richesa ubrzanjem koje bi ubilo svako krhko ljudsko bie, Titan
general je putovao na svoj tajni sastanak unutar carstva strojeva.
Wallach IX je bio neva an Sinkronizirani svijet na kojem je Yorek Thurr vladao
bijednim krdom zarobljenih ljudi. Ve desetljeima, Thurr je bio pouzdan, tajni izvo
r podataka i o Omniusu i o Ligi plemia. On je bio obavijestio Agamemnona o povrat
ku davno izgubljene Hekate i njezinoj neoekivanoj potpori koju je pru ila hrethgiri
ma, a otkrio mu je i plan puta Venporta i omra ene arobnice Cenve, tako da im je Be
owulf mogao pripremiti onu zasjedu kod sustava Ginaza. Thurr nije bio nimalo ner
vozan zbog toga to je sve tri sukobljene strane manipulirao jednu protiv druge.
Titan general se udobno smjestio u ekstravagantnoj letjelici sagraenoj u zastr
a ujuem vi ekutnom obliku, s mno tvom monog oru ja i sna nih ruku opremljenih kukama. Ta
letjelica imala dvostruku namjenu, jer mu je slu ila i kao letjelica i kao hodalic
a za kretanje po tlu. Kada se spustio na otvoreni trg na Wallachu IX, ispru io je
sna nu, plosnatu nogu, tijelo sada preslo eno u tijelo robota i uspravio se u zastra u
juem novom obliku. Thurrovi savjeti su mogli biti korisni, no general mu nije nik
ad potpuno vjerovao.
Gomila zarobljenih ljudi je ustuknula kad se Titan te kog koraka zaputio buleva
rom prema citadeli nametljivog izgleda, koju je Thurr dao izgraditi kada se je o
krunio za kralja tog planeta. Mada je Wallach IX naizgled ostao Sinkronizirani s
vijet, Thurr je tvrdio kako je izmaknuo sveumovoj vanjskoj kontroli. Koristei se
vlastitim programima, dr ao je svoju lokalnu inkarnaciju Omniusa izoliranu i u zab
ludi.
Agamemnon nije bio zabrinut. Da je sveum imao ovdje postavljene tajne stra ar-oi
koje bi dokazale podlost i prijevaru tog ovjeka, Thurra bi ekalo pogubljenje. Uos
talom, i cymeh pobunjenicima je ve bila izreena smrtna kazna.
Zato to mu je tijelo u kojem je sada bio bilo tako veliko, morao je svojim okl
opljenim rukama ru iti zidove i lukove graevina kako bi mogao ui u citadelu. S vojne
toke gledi ta bilo je dobro na takav nain demonstrirati svoju snagu i ovom prevrtlj
ivcu vrsto pokazati gdje mu je mjesto.
Kada je u ao u prijestolnu dvoranu koja je bila napravljena po Thurrovoj zamisl
i, taj se ovjek nije ni zbunio niti prestra io. Sjedio je zavaljen na svojem kiasto
ukra enom prijestolju i pogledom koji je odavao dosadu zurio u cvmeha. - Dobrodo li,
generale Agamemno-ne. Uvijek rado primam ovako uglednog posjetitelja.
Thurr je svoje prijestolje konstruirao na masivnom podiju. Sam stolac i njego
vo postolje bili su izraeni od polimerom ojaanih kostiju. Dugake bedrene kosti tvor
ile su oslonac, a zaobljene lubanje bile su kieni temelj. Dizajn se doimao bespot
rebno barbarskim, ali Thurr je u ivao u raspolo enju koje je time izazivao.
Uza zid su bile postavljene velike vitrine, a u njima je bilo izlo eno egzotino
oru je. Na trenutak zadivljen ljepotom jednog antiknog primjerka vatrenog oru ja, Ag
amemnon se zagledao u taj predmet. Vje tina izrade vidjela se na dr ci izraenoj od bj
elokosti, gdje je bio izrezbaren prizor nasilne smrti prouzroene tim oru jem. Agame
mnon je mnogo godina sakupljao takvo oru je, divei mu se vi e kao potencijalnim muzej
skim eksponatima nego kao nekoj stvarnoj prijetnji.
- Nudite li mi neku prigodu, generale? - oprezno upita Thurr. - Ili
ste do li ovamo zatra iti uslugu?
- Ja nikada ne tra im usluge. - Agamemnon je ra irio svoje sna ne
ruke i sredi nji dio tijela, napuhnuv i se kao neka ptica. - Od ovakvih
kao to si ti, ja bih zahtijevao suradnju, a vi biste bili sretni da mi je
mo ete pru iti.

- Uvijek. Mogu vas ponuditi s nekim osvje enjem, no mislim da bi

neko godi te dobre berbe bilo tu uzalud potro eno.
- Mi dobivamo svje elektrolit uvijek kada nam zatreba. Nisam ra
di toga do ao ovamo. Trebaju mi kopije tvojih pijunskih dosjea, tvoje
astronomske karte i geografske procjene drugih planeta. Ve je davno
pro lo vrijeme kada sam irio moje carstvo cvmeha. Moram odluiti
u osvajanje kojeg svijeta u sada krenuti.
- Drugim rijeima, planirate napustiti Richese prije negoli se Om-
nius vrati kako bi vas uni tio. - Pokazujui kako zna pravi razlog,
Thurr se bezobrazno nasmijao. - I dobro je to vi cvmehi planirate
unaprijed i jaate va u obranu, jer e Omnius uskoro konano porazi
ti hrethgire i apsorbirati ih u Sinkronizirane svjetove.
- To je smjela procjena, s obzirom da D ihad traje ve cijelo
stoljee.
- Ah, ali sada strojevi mijenjaju svoju taktiku, i to zahvaljujui me
ni. Mojoj ideji! - Thurr je pucao od ponosa. - Corrin im je nedavno
poslao jake viruse kuge. Oekujemo da e se epidemija pro iriti diljem
svjetova hrethgira i zbrisati cijelu populaciju.
Ova informacija je iznenadila Agamemnona. - Ti, Thurre, zaista voli ubijati i
prouzroiti veliku bol i tetu. U neko drugo vrijeme, sam Ajax bi te rado zaposlio.
Thurr je sav zasjao. - Vrlo ste ljubazni, generale Agamemnone.
- Zar te ne brine to to bi se i sam mogao zaraziti? Jednom kad
Omnius bude saznao za tvoju izdaju, bit e ostavljen umrijeti ovdje
na Wallachu IX. - Pomislio je na svog sina Voriana pitajui se bi li on
mogao podlei toj zarazi, ali onaj tretman za produ enje ivota sigur
no je uvelike pojaao njegov imunitet.
Thurr je odmahnuo rukom - Oh, ja nisam ni predlagao to slanje kuge sve dok ni
sam stekao imunitet. Od tog cjepiva sam nekoliko dana imao udnu groznicu, no od t
ada su mi misli nekako... bistrije, o trije. Smje kao se, gladei glatku ko u na svojoj e
li. - Drago mije to mogu u povijesti ostaviti trag za sva vremena. Ta kuga, vi e od
iega to sam prije uinio, pokazuje koliki je moj utjecaj. Konano mogu biti zadovolja
n s onim to sam postigao u ivotu.
- Thurre, ti si vrlo pohlepan ovjek. - Agamemnon je primakao
svoje golemo tijelo bli e k onim vitrinama s oru jem. - Uspio si u sve
mu ega si se prihvatio: najprije D ipol, pa zatim voenje Lige kada
si se krio iza suknje Camie Boro-Ginjo, a sada kao kralj u svojem vla
stitom svijetu.
- Ni ta od toga nije dovoljno! - rekao je Thurr, ustav i s prijestolja
napravljenog od lubanja. - Nakon samo nekoliko desetljea, vladanje
ovim planetom postalo je dosadno i besmisleno. Krijem se unutar
granica Sinkroniziranog carstva i nitko ak i ne zna to sam postigao.
Tamo na Salusi Secundusu sam godinama vodio policiju D ihada, no
nitko nije vjerovao da to ja radim. Svi su mislili kako je Veliki patrijarh
vrlo inteligentan. Ha! Nakon njegove smrti, sposobnost su pripisali
njegovoj udovici i onom mlakonji od njezinog sina. elim ostaviti svoj
vlastiti trag.
Agamemnon je to razumio, no ipak mu se ponosna ambicioznost tog ovjeuljka inila
i udnom i zabavnom. - Onda ti je najpametnije ako meni pomogne , Thurr, jer kad nas
tupi novo vrijeme Titana i kad se moje carstvo cvmeha bude sastojalo od mno tva pl
aneta, na a povijest e te pamtiti kao va an i savr en primjer.
Ponosnog dr anja, zaputio se do onih vitrina, strgnuo vrata s njihovih arki i po
segnuo u vitrinu.
- to to radite? - upitao je Thurr. - Budite pa ljivi. To su vrijedni
antikviteti.
- Platit u ti, bez obzira kolika je cijena. - Agamemnon je dohvatio
primjerak vatrenog oru ja kojem se onoliko divio.
- To nije za pro...
- Sve ima svoju cijenu. - Agamemnon je otvorio jedan pretinac
na svojem tijelu i gurnuo pu ku unutra. Tamo je dr ao i neke druge
uspomene, razliite stvarice koje slu e za ubijanje, a koje je poeo
sakupljati. Dok je Thurr u sebi bjesnio, cymeh je zatvorio svoj preti
nac. - Po alji mi raun.
ovjekove su oi zasjale. - Zadr ite to, molim vas, kao posebni dar kojeg vam dajem
. A sada, generale, to vam treba? Vi e planeta kojima biste vladali? Kad se moja ku
ga bude pro irila, imat ete i vi e nego dovoljno prilika za osvajanje i sreivanje svje
tova Lige. Uskoro e svi planeti naseljeni hrethgirima postati groblja i sva ta po
druja e se moi zauzeti. Moi ete birati to elite.
- To nije dovoljno dobro. Ja sam osvaja, a ne podlac i pljaka gro
bova. U ovom trenutku mi treba nova baza, negdje gdje nemaju jake
vlastite vojne snage. Moji razlozi te se ne tiu. Za tebe je va no samo
to da mi odgovori prije nego izgubim strpljenje i ubijem te.
- Dakle, Agamemnon se eli osjeati jakim i sigurnim. - Nimalo
zabrinut, Thurr j,e ponovo sjeo na ono svoje prijestolje napravljeno od
lubanja, razmi ljajui i pritom kuckajui prstima jedne ruke o prste
druge. Ubrzo mu se na licu pojavio irok osmijeh. - Ah, postoji i alternativa. Zna
jui vas Titane i va a dugotrajna neprijateljstva, mislim da bi vam se mogla initi pr
ihvatljivom.
- Tijekom stoljea smo si napravili mnogo neprijatelja. - Agamem
non je koraao onom svojom monstruoznom hodalicom, pod ijom
te inom su se drobile podne ploice.
- Da, ali ovo je ne to drugo. Za to ne biste oti li na Hessru i uni tili
onu kulu od slonovae u kojoj borave kogitori? Vrlo praktina stvar je
to to oni tamo imaju podignuta postrojenja za proizvodnju elektroli
ta koja e vam biti od koristi. Ali mislim kako e ve biti dovoljno i to
to ete ih uni titi.
Agamemnon je brzo nekoliko puta kimnuo glavom. Misli su silovito jurile njego
vim starim mozgom. - Tu si Thurre, posve u pravu. Napad na Hessru nee odmah privui
pozornost ni hrethgira niti Om-niusa. Uni tavanje kogitora e ve samo po sebi biti z
adovoljstvo.
Ljudska bia se trude stei ugled i dostojanstvo. To je zajednika tema u meuljudskim o
dnosima na svim razinama, od ulinih bandi do parlamenta. Zbog toga su se vodili v
jerski ratovi i to je u teoriji jednostavno, ali u praksi je vrlo slo eno.
- SERENA BUTLER, komentari iz njezinog posljednjeg inter
vjua
K
ao vrhovni zapovjednik armije D ihada, Vorian Atreid si je mogao priu titi krasan do
m za sebe i Leronicu, imanje s velikom kuom. Liga bi mu to rado ponudila kao zahv
alnost za njegovu slu bu koja je ve trajala du e od ljudskog ivota.
Prije mnogo godina, on je Leronici ponudio rasko an dom, no ona je radije htjel
a ne to manje i jednostavno, udobno ali ne i ekstravagantno. Prona ao je stan u inte
rplanetarnom distriktu Zimije, tom dijelu grada gdje su se mogle nai razliite kult
ure, to je Leronici oduvijek bilo fascinantno.
Kada je doveo svoju obitelj na Salusu, Vor joj je obeao sva uda koja je mogla z
amisliti. Ustrajao je na tom obeanju, ali elio joj je dati mnogo vi e od onoga to je
ona od njega htjela prihvatiti. Leronica je uvijek ostala onako dobroudne naravi
i puna ljubavi prema Voru. Uvijek je postojano ekala da se on vrati kui i uvijek s
e silno radovala kada su vrijeme provodili zajedno.
Smije ei se sada dok je hodao susjedstvom, nosei svje e namirnice i razne sitnice s
a svojeg nedavnog posjeta Caladanu, Vor je slu ao kako ljudi govore razliitim jezic
ima, jezicima koje je prepoznavao sa svojih putovanja: guturalan nain izgovora s
Kirane III, melodiozan govor izbjeglica s Chusuka, pa ak i dijalekte robova koji
su bili porijeklom s planeta kojima su ranije vladali strojevi.
Smije ei se i oekujui susret, uspinjao se stubama dobro odr avane zgrade i u ao u sta
na petome katu. Njihov stan sa etiri spavaonice bio je ist i jednostavan, ukra en s
amo s nekoliko antikviteta i holoima na kojima su bile prikazane Vorove najvee vo
jne pobjede.
U kuhinji, koja se nalazila u stra njem dijelu stana, ugledao je Le-
ronicu kako u rukama dr i vreice s namirnicama koje su izgledale prete ke da bi ih on
a mogla nositi u svojim rukama. Nedavno je proslavila svoj devedeset i trei roenda
n i na njoj su se vidjele sve te godine, jer nikada nije bila ena koja bi podlegl
a ta tini. No iako u tim godinama, ustrajavala je u tome da sama odlazi kupovati i
voditi svoj vlastiti dru tveni ivot u vrijeme kad je Vor bio na svojim dugim vojni
m zadacima. Kako bi se neim zaposlila, izraivala je stvari za ljude iz susjedstva,
ali im to nikada nije naplaivala, jer joj novac nije bio potreban. Kultura Salus
e cijenila je vje tine zanata i runo izraene stvari, za razliku od predmeta masovne
proizvodnje koji su te napaene ljude podsjeali na preciznost strojeva. Leroniini pr
ekrivai oslikani prizorima s egzotinog Caladana bili su vrlo tra eni.
Smije ei se, Vor je po urio zagrliti je, stavljajui vreice s kupljenom robom na rub
stola. Zagledao se u njezine oi boje tamnog lje njaka koje su, na njezinom izborano
m srcolikom licu jo uvijek izgledale mladenaki. Strasno ju je poljubio, jer u njoj
nije vidio staricu, nego enu u koju se jo davno zaljubio.
Dok su se grlili, pomilovala je njegovu kosu, umjetno obojenu u sijedu. - Otk
rila sam tvoju tajnu, Voriane. ini se da ti svoju starost kupuje kod frizera. - Na
smijala se - Nema mnogo mu karaca koji farbaju kosu zato da bi izgledali stariji.
Tvoja prirodna kosa je tako gusta i tamna kao to je bila kada sam te prvi puta sr
ela, zar ne?
Posramljen, nije poricao to to je otkrila. Mada izgledom nije mogao ni pribli no
pokazati starost svojih stotinu i petnaest godina, bojao je kosu kako bi nekako
smanjio tu golemu razliku izmeu njega i Leronice. Kratka bradica koju je pustio
uspjela ga je malo postarati, ali na licu nije imao bora.
- Premda cijenim tu gestu, ne mora se truditi. Ja te jo uvijek vo
lim, usprkos tvojem mladenakom izgledu. - Vragoljasto se osmjeh-
nuv i, ponovo se latila posla na pripremi slavlja koje mu je pripremala
kao dobrodo licu.
Do njega dopre zamaman miris hrane. - Ah, ne to bolje od vojnike prehrane! Kao d
a mi je potreban neki dodatni razlog da bih ti se uvijek vraao.
- Dolaze Estes i Kagin. Zna li da su ve dva tjedna ovdje?
- Da, i tek zamalo sam se mimoi ao s njima na Caladanu.
- Osmjehnuo se, njoj za volju. - Jedva ekam da ih vidim.
Posljednji puta kada su bili zajedno, Vor i Estes su se posvaali zbog neke pos
ve neva ne sarkastine primjedbe. Nije se vi e mogao
sjetiti o emu se zapravo radilo, ali takve epizode su ga uvijek rastu ile. S malo s
ree, ova bi veer mogla protei podno ljivo. On e se potruditi, no onaj jaz meu njima e
tati.
 Dok su jo bili u tinejd erskim godinama, Kagin je sluajno otkrio da im je Vor pra
vi otac pa je tu okantnu novost rekao bratu. Leronica im je poku ala ubla iti taj uda
rac, no to nije bilo lako. Oba djeaka davala su prednost svojim ugodnim uspomenam
a na Kalema Vazza, ovjeka koji ih je podizao kao da su mu vlastiti sinovi, sve do
k nije poginuo na moru.
Sada, dok je Leronica poslovala po kuhinji, Vor je otvorio vrata sinovima i p
ozdravio se s njima. Estes i Kagin su bili ezdesetogodi nja-ci, no usporavali su sv
oj proces starenja redovitim uzimanjem melan-gea, to je njihovim oima davalo onu p
lavkastu sjenu. Obojica su bili tamnokosi i imali su mr avo lice karakteristino za
Atreide, ali Estes je bio ne to vi i i vi e se isticao, dok je Kagin prihvatio ulogu t
ihog, povuenog ovjeka koji se povodio za svojim bratom. Mlad i na smije en, Vor je i
zgledao dovoljno mlad da bi mogao biti jedan od njihovih unuka.
Rukovali su se... nije tu bilo zagrljaja ni poljubaca niti nje nih rijei, samo p
oslu no iskazivanje po tovanja... prije ulaska u kuhinju. Tek tada im se ton promije
nio, jer su sav svoj arm i ljubav pru ali svojoj majci.
Jo davno, zaljubljen do u iju, Vor je doveo Leronicu i djeake u lijepu kuu na Salu
si. Tada je, ratujui na strani D ihada, oti ao na svoje vojne pohode, ostaviv i ih brin
uti same o sebi, nikada ne shvativ i kako to izgleda kao da ih je napustio nakon to
ih je spustio na strani svijet gdje nemaju niti jednog prijatelja.
Svaki puta kada se vraao kui, Vor je oekivao kako e ga djeaci doekati kao ratnog h
roja, no djeaci su se pona ali vrlo suzdr ano. Vor se pobrinuo da mu sinovi dobiju do
bro kolovanje i najbolje mogue veze i mogunosti. Oni su te pogodnosti prihvaali, ali
mu nisu zahvalili. Istina, prihvatili su njegovo prezime, ali tek na Leronicino
inzistiranje. Ipak i to je bilo barem ne to.
- Veliki rak i obalni pu evi, - najavila je iz kuhinje vedrim glasom. - Jedno o
d omiljenih jela va eg oca. - Vor je udahnuo mirise e njaka i trava koji su mu otvara
li tek i usta mu ispunili slinom. Sjeao se kada mu je na Caladanu ona po prvi put
a pripremila to jelo.
Leronica je u blagovaonicu unijela pladanj na kojem su bila etiri velika raka
i stavila ga na stoli za serviranje koji je pomou su-
spenzor-polja lebdio nad stolom. Prozirna ploa stola prekrivala je umjetno naprav
ljen bazen, minijaturni svijet morske vode, kamenja i pijeska. Uz kamenje su se
prilijepili mali pu evi konusnog oblika. Vor je taj stol dovezao ovamo s Caladana,
znajui kako e se Leronica tome radovati.
Prije negoli su sjeli, Vor je otvorio bocu jeftinog vina koje je Lero-nici bi
lo najdra e. Na drugim planetima se to suho ro e vino prodavalo pod razliitim imenima
, no u biti je uvijek bilo proizvedeno od iste vrste gro a i vrlo se dobro slagalo
s hranom iz mora. Leronici je bila posebno draga razumna cijena tog vina; uvijek
se ponosila time to uspijeva tedljivo voditi domainstvo.
Vor je odustao od poku aja nagovaranja neka tro i vi e i popravi svoj standard ivlje
nja. Nju je to ekonomiziranje radovalo i pru alo joj osjeaj sposobnosti, jer joj je
tako ostajalo vi e novca kojeg je mogla donirati u plemenite svrhe. Kako je mnogi
m ljudima bila potrebna pomo, jer je D ihad stvorio mno tvo izbjeglica, Leronica se u
luksuznom ambijentu uvijek osjeala krivom. Na neki nain ga je podsjeala na samu Se
renu Butler.
Vor je imao jedan raun s kojeg je plaao sve tro kove kuanstva, a od preostalog nov
ca davao je Leronici koliko je eljela, tako da je to mogla donirati onako kako je
htjela. Taj novac je naje e tro ila na siroma nu djecu, pa ak i na budislamske obitelji
koje gotovo nitko u Ligi nije volio, jer su odbijali boriti se protiv misaonih
strojeva. Takoer je svojim sinovima davala izda ne sume, kako bi im nekako nadoknad
ila oskudne mogunosti koje im je pru ao njihov ivot u ribarskim selima Caladana. Na
onom pladnju nasred stola otvorile su se etiri pregrade. Leronica je u ivala sjedei
na svojem stolcu, rukujui tim pladnjem pomou daljinskog upravljaa. Sa svake strane
je na tanjure kliznuo peeni rak koji je jo bio tako topao da se iz njega pu i-lo, a
onda se pladanj podigao do pretinca na stropu i ostao tamo kako ne bi smetao. Mi
ris hrane ispunio je zrak.
Dva mlaa mu karca izvadili su iz d epova kutijice s melangeom pa su ga posuli po h
rani koju je Leronica s toliko truda pripremila, a da prije toga nisu ni ku ali je
lo. Njihova mati nije odobravala preveliku uporabu tog zaina, no sada nije ni ta re
kla, oigledno ne elei pokvariti tu posebnu veer.
- Hoe li se ovog puta du e zadr ati na Salusi? - upitao je Estes
oca. - Ili opet mora otii zbog D ihada?
- Ostat u ovdje nekoliko tjedana, - odgovorio je Vor, kojem nije
-
promakla natruha sarkazma koja se osjeala u pitanju. - Bit e ovdje onaj uobiajeni n
iz politikih i vojnih sjednica. - Pogled mu se malo du e zadr ao na sinu.
- Na i deki ostaju ovdje tri mjeseca, - rekla je Leronica uz zado
voljan osmijeh. Unajmili su si vlastiti stan.
- Putovanja svemirom su tako duga, a put s Caladana je velik
pothvat, - rekao je Kalgan glasom koji je bio sve ti i. - inilo se da je
ovako najbolje.
Gotovo sigurno, Vor e ve otii prije nego njihovi sinovi budu odlazili. Leronica
je pomakla staklenu plou stola koja je slu ila kao poklopac i tako otvorila mali ak
varij. Dugakim klije tima upali su ive pu eve s kamenja, a onda malim vilicama vadili n
jihovo tijelo iz lju tura. Vor je svakog pu a umakao u maslac zainjen travama i jeo i
h, a onda se prihvatio glavnog jela, peenog raka.
Uhvatio je onaj Leronicin pogled smeih oiju i uzvratio joj osmijehom i to mu je
pomoglo da se smiri. Nakon jela je, kao i obino, slijedila kava i razgovor pa ig
re s Estesom i Kaginom, a onda se ona mazila s Vorom. Kasnije e, ako bude po eljela
, mo da i voditi ljubav. Njezine godine mu nisu nimalo smetale. Jo ju je uvijek vol
io, jo ju je elio.
njima ikada biti blizak. Ali imao je Leronicinu ljubav, a Abulurd mu je bio kao
vlastiti sin. I mo da...
D ihad me odvodi na daleka mjesta, mislio je. Poku at u pronai jo neku svoju djecu..
. ili unuke. Trebao bih ih nekako upoznati... a'i oni mene.
TE VEERI JE VOR LE AO UZ NJU BUDAN, sretan to je kod kue i razmi ljao je do dugo u no.
jegov odnos sa sinovima nije nikada postao blizak, a za to su bili krivi i oni,
a ne samo on. Prisjeajui se dana kada je radio kao povjerenik misaonih strojeva, V
or se pitao je li Aga-memnonu nekako po lo za rukom biti boljim ocem...
Mislio je na vrijeme kada je bio mlad i hrabar asnik D ihada i kako su ga u svak
oj luci opsjedale ene. Vor tada nije mogao ni zamisliti takvu ljubav i umjesto to
ga bio je zaokupljen brojnim osjeajima, s ponekom djevojkom na svakom planetu. Po
sebno se sjeao prekrasne ene s Hagala koja se zvala Karida Julan; znao je da je on
a rodila ker, ali otkako je, prije vi e od pola stoljea, susreo Leronicu, gotovo je
posve zaboravio tu enu...
Nije dovoljno to se, zbog uspomene na Xaviera, trudi pomoi Abulurdu. Izgubio je
vlastite sinove, i to jo davno. Nastavit e s poku ajima probijanja te barijere izmeu
njega i Estesa i Kagina, ali oni su sada bili ve stari i imali su svoje navike.
Sumnjao je da e odnos s
Serena Butler nas promatra s neba. Poku avamo biti dorasli njezinim oekivanjima, za
dai koju je postavila pred ljudsku rasu. Ali bojim se da ona sigurno jeca vidjev i
kako sporo napredujemo u borbi protiv na ih smrtnih neprijatelja.
- RAYNA BUTLER, Stvarne vizije
S
mrtonosni virus irio se Parmentierom stra nom brzinom. Prestra ena, Ravna Butler je p
romatrala iz guvernerovog doma na vrhu brijega, s kojeg se pru ao pogled na Niubbe
. Bila je previ e mlada da bi razumjela sve posljedice, dok se njezin otac sa svoj
im timovima strunjaka grozniavo borio protiv te po asti.
Nitko nije tono znao to se dogodilo niti to bi se trebalo poduzeti.
Djevojica je bila sigurna da je to kletva koju su na njih bacili demonski stro
jevi.
U POETKU JE BILO MALO ONIH koji su prepoznali simptome... neznatan gubitak te ine,
povi en tlak, utilo oiju i ko e, izbijanje akni i rana na ko i. Najvi e je zabrinjavala n
mirnost, rastresenost i paranoja koja je vodila do jo agresivnijeg pona anja. To se
manifestiralo kao novi pokret nekog nedefiniranog fanatizma, s ispadima divljan
ja koje nije imalo ni smisla niti svoj cilj.
 Prije nego su guverner i njegovo osoblje stigli zakljuiti kako su pojaana aktiv
nost svjetine i nasilje prouzroeni bole u, prvi val rtava je ve zahvatila sljedea faza
ove zaraze: ozbiljan i nagli gubitak te ine, iscrpljujui proljevi, slabost mi ia, puca
nje tetiva, izrazito visoka temperatura i zatim otkazivanje jetre koje je prouzr
oilo smrt. Nekoliko dana kasnije su ve nove tisue ljudi, zara ene tijekom perioda ink
ubacije, poele pokazivati poetne simptome.
Ta bolest bez presedana pojavila se gotovo istodobno u selima i gradovima dil
jem naseljenog dijela Parmentierovog kontinenta. Rikov
i njegovi struni savjetnici zakljuili su da je uzronik neka vrsta virusa koji se pr
enose zrakom, a koje su donijeli oni tajanstveni projektili koji su poput ki e pal
i u atmosferu planeta.
- To mora biti ne to to nam je Omnius poslao, - objavio je Rikov.
- Ti demonski strojevi su razvili genetiki skrojene viruse kako bi nas
jednostavno istrijebili.
Raynin otac nije oklijevao. Zanemario je sve ostale prioritete kako bi organi
zirao detaljan istra ivaki program, osigurav i najboljim znanstvenicima na planetu ne
ograniena financijska sredstva, resurse i radne uvjete. Znajui kako je nu no obavije
stiti ostale svjetove neka pripaze na projektile iz svemira, iz dalekih i usamlj
enih vojnih baza odabrao je nekoliko vojnika... za koje je bilo najmanje vjeroja
tno da su bili izlo eni virusu zaraze... pa ih je, zajedno s upozorenjem, poslao n
a najbli e svjetove Lige.
Tada je, premda je bio svjestan da mo da upravo izrie smrtnu kaznu svojoj obitel
ji i stanovni tvu svojeg svijeta, objavio kako od tog trenutka na snagu stupa potp
una karantena Parmentiera. Sreom, otkad je oti la bojna Quentina Butlera, nitko nij
e u ao u sustav. Ovamo, ovako daleko i na samom rubu dijela svemira pod nadzorom L
ige, teretni i trgovaki brodovi zalazili su neredovito, naje e tek jedan ili dva brod
a tjedno. Parmentier je jo uvijek bio smatran opasnim odredi tem.
Rikov je zatim zapovjedio strogu izolaciju svake osobe koja je pokazivala i n
ajmanje znakove zara enosti kugom. Dok su se ljudi zatvarali u svoje domove, a oni
koji su jo uvijek bili zdravi poku avali izbjei epidemiju hrlei u nenastanjena podruj
a, Rikov je odabrao skupine mu karaca i ena koji nisu imali obitelj i njih poslao k
ao posadu obrambenih vojnih stanica na stazi. Oni su trebali oboriti svakoga tko
bi poku ao napustiti Parmentier.
- Ako je to uope u ljudskoj moi, - izjavio je - neemo dopustiti
irenje ove bolesti diljem svjetova Lige. Na nama tu le i golema od
govornost. Ne smijemo misliti samo na sebe nego na dobrobit cijele
ljudske rase i moliti se da je Parmentier bio jedina meta.
Dok je Ravna slu ala kako njezin otac dr i govor, osjeala je ponos zbog njegove hr
abrosti i sposobnosti zapovijedanja. Kako je i ona bila lanica obitelji Butler, n
jezin otac je zahtijevao da i ona dobije potpuno obrazovanje iz politike i povij
esti pa je za nju unajmio najbolje instruktore i tutore. Ravnina mati je bila je
dnako tako vrsta u svojem zahtjevu da mala treba dobiti solidnu religijsku indokt
rinaciju. Ta tiha
djevojica je tako dobro uravnote ila obje grupe znanja da je njezin otac jedno reka
o: - Ravna, ti e jednoga dana moi postati ili privremena namjesnica ili Velika Glav
arica. - Djevojica nije bila sigurna eli li bilo koji od ta dva polo aja, ali znala
je da je on to izgovorio kao kompliment.
Boravei u svojoj kui zbog vlastite sigurnosti, Ravna je s udaljenosti promatral
a grad, vidjela je dim mnogih vatri i osjeala u zraku onaj u as napetosti. Njezin o
tac kao da se postarao i bio je duboko zabrinut, a svakoga je dana radio do izne
moglosti, sastajui se s medicinskim strunjacima i ekipama za spreavanje zaraze.
Njezina se mati, pokazujui jasne znakove panike, satima zatvarala u svoje priv
atno utoi te, molei se i palei svijee Trima Muenicima, molei ih za spas stanovni tva
ntiera. Vi e od polovice slugu ih je ve bilo napustilo, neki nestajui u noi kako bi n
apustili Niubbe, mada nema sumnje u to kako su neki od tih izbjeglica prenijeli
zarazu u poljoprivredna podruja. Bez obzira kako daleko bje ali, nisu mogli raunati
na sigurnost.
Paranoino i nasilniko pona anje onih koji su bili u prvoj fazi zaraze zdru ilo se s
a strahom i fanatizmom onih koji jo nisu postali rtvama virusa. Sekta Muenika organ
izirala je dugaku procesiju i kru ila gradom, nosei zastave i nudei Trima Muenicima mo
litve. Ali inilo se da duhovi Serene, Iblisa Ginje i Maniona Nevinog ne odgovaraj
u na njihove vapaje.
Kako je panika sve vi e rasla, Rikov je organizirao grupe za za titu i naoru ao ih
kako bi zaveo red na ulicama. Iz improviziranog krematorija u kojem su spaljival
i tijela onih koji su podlegli zarazi, dim se je vio i danju i nou. Usprkos dezin
fekciji i krajnje strogim mjerama izolacije, zaraza se jo uvijek irila.
Rikov je bio iznuren, oi su mu dobile podonjake. - Taj stupanj irenja zaraze je
nevjerojatno visok, - rekao je Kohi. - I gotovo polovica njih umire ako nemaju i
ntenzivnu skrb... a mi nemamo ni pribli no dovoljno osoblja, njegovateljica, lijeni
ka ili bilo kakvog medicinskog osoblja! Znanstvenici nisu prona li lijek, nikakvo
cjepivo, ni ta to bi bilo uinkovito. Samo mogu lijeiti simptome. Ljudi nam umiru na u
licama, jer nemamo otvorenih bolnica niti dragovoljaca koji bi barem donosili vo
du, posteljinu i hranu. Svaka postelja je zauzeta, po iljke ne sti u, sve se raspada
...
- Svi umiru od te kletve, - rekla je Kohe. - to se tu mo e osim pomoliti se.
- Mrzim te demonske strojeve, - glasno je rekla Ravna.
Kada su primijetili da ih djevojica slu a, majka ju je otjerala. Ali Ravna je ve u
la i previ e pa je razmi ljala o onome to je saznala. Milijuni ljudi e umrijeti od bol
esti koju su irili ti zli strojevi. Nije mogla zamisliti sva ta trupla, sve te pr
azne kue i napu tena radna mjesta.
Blokada planeta je ve vratila dva trgovaka broda prije negoli su se ovi uspjeli
spustiti. Njihove civilne pilote poslali su do drugih svjetova Lige kako bi pro i
rili vijest o medicinskoj krizi na Parmentieru, no nitko izvana tu vi e nije mogao
ni ta uiniti. Sada kada je guverner Butler zaveo tako strogu karantenu, taj je pla
net bio osuen da se kuga razvija svojim tijekom sve dok ne prestane. Mo da e svi pom
rijeti, pomislila je Ravna. Ako ih Bog ili sveta Serena ne uspiju spasiti.
Smrtonosna epidemija se ve rasplamsala i na jednoj od onih orbitalnih stanica
za blokadu. Bolest je poharala odanu vojnu posadu zatvorenu u stupici zapeaene sta
nice, zaraziv i sve koji su bili unutra, tako da su svi oboljeli u isti mah. Namje
ravajui pobjei, jedan od paranoinih, ljutitih vojnika preuzeo je brod... i oborile
su ga posade drugih stanica. Tijekom nekoliko dana je nekolicina iznemoglih rtava
koje su jo bile u postaji takoer preminula. Tako je ta stanica ostala samo beskor
isna toka u svemiru. Ostali vojnici koje je Rikov osobno odabrao, ostali su u svo
jim postajama i obavljali svoju du nost.
S terase svoje kue na vrhu brijega, Ravna je mogla osjetiti kako povjetarac no
si valove straha i beznaa. Majka joj je zabranila odlazak dolje u Niubbe, nadajui
se da e je tako za tititi od zaraze. Djevojica nije vjerovala da e joj to biti dovolj
na za tita ako je taj demonski bi zaista bio Bo ja kazna, ali uvijek je slu ala savjete
svojih roditelja...
Jednog popodneva Kohe je oti la u svoje privatno sveti te moliti i Ravna je satim
a nije vidjela. Kako se kuga i dalje irila Parmentierom, tako je Ravnina majka pr
ovodila sve vi e i vi e sati konzultirajui se sa svecima i s Bogom, postavljajui pitan
ja, zahtijevajui odgovore i molei za pomo. Svakog je dana sve vi e zvuala poput oajnic
.
Konano se Ravna osjetila dovoljno osamljenom i dovoljno zabrinutom da se pridr
u i svojoj majci u njezinom iskazivanju religioznih osjeaja. Djevojica se sjeala kako
su ona i Kohe zajedno molile; to su bili posebni, arobni trenuci koji su je tje il
i.
Kad je u la u privatnu kapelicu, zatekla je Kohe kako le i na tlu, slaba i shrvan
a groznicom. Tijelo joj se kupalo u znoju, a kosa se zalijepila za lice. Ko a joj
je bila vrua kao da gori, a ona je drhtala, a poluzatvorene oi su kolutale u delir
iju.
- Majko! - Ravna je pritrala kako bi je zagrlila, podi ui joj glavu. Kohe je poku a
vala ne to re'i, ali mala je nije mogla razumjeti.
Znajui da joj nekako mora pomoi, Ravna je prihvatila majine ruke i muila se da je
nekako odvue od oltara. Mr ava i trkljasta, Ravna nije bila sna na, ali adrenalin joj
 je dao odlunost koja joj je bila potrebna. Konano je dovukla majku do prostorije
koju je ova dijelila sa svojim mu em. - Pozvati u oca! On e znati to treba uiniti.
Dok je Kohe stenjala i borila se da nekako stane na noge koje su joj otkazale
poslu nost, Ravna joj je pomogla lei na nizak, mekan krevet. Njezinoj majci je pre
ostalo jo samo toliko snage da se tamo prostre poput kakve vree ko e bez kostiju. Ra
vna je odbila povjerovati da joj je majku zahvatio taj demonski bi, uvjeravajui sa
mu sebe kako nitko ne mo e nastradati dok se moli u kapelici. Kako su Bog ili svet
a Serena mogli ne to takvo dopustiti?
Rikov je izbezumljen poziv svoje keri primio u prostorijama vlade, dolje u gra
du, pa je ostavio sve po strani i napustio tu hitnu sjednicu. Hitajui kui, izvikiv
ao je prema nebu kletve. Na ovom se planetu nagledao ve toliko smrti i nesrea da s
e svakoga dana vraao kui potresen. Sada je zurio u svoju ker bijesnim pogledom malo
ukastih oiju, kao da je mala izazvala tu bolest.
Dr ao je Kohe, podi ui je na njezin krevet, no ona uope nije reagirala. Groznica ju
je iscrpila i ve je kliznula u dubok san. Znoj joj se slijevao niz lice i vrat.
Tijelo joj se u deliriju izvijalo, povraala je i to je sobu ispunilo odvratnim ki
selim smradom
Djevojica je stajala uz njih, eljna ne to uiniti. Gledala je svoje roditelje, a on
i su sada izgledali jednako tako ugro eni kao i svi drugi. Guverner je bio dovoljn
o suoen s realno u ove epidemije da bi znao kako s ovako te kim simptomima Kohe ima ma
lene izglede za pre ivljavanje; nije joj mogao osigurati ni lijeniku pomo niti ozdrav
ljenje. Ravna je na njegovom licu vidjela tu groznu spoznaju. A jo gore je bilo t
o to se on toliko usredotoio na mrane prognoze za ozdravljenje svoje supruge i na t
e ku situaciju koja je vlada cijelim Parmentierom da nije ni zapazio kako su se i
kod njega pojavili prvi simptomi...
KAD JE OSJETILA GLAD, Ravna si je sama iz smonice uzela jelo, jer nije mogla pron
ai nikoga od posluge. Nekoliko sati kasnije, kada je
osjetila muninu i nestabilnost na nogama, po la je do glavne spavaonice kako bi upi
tala oca to treba uiniti.
Na elu su joj izbijale kapi znoja i djevojica je jedva nekako odr avala ravnote u L
juljala se hodajui hodnikom, a kada si je dodirnula elo i obraze shvatila je da jo
j ko a jo nikada nije bila ovako vrua. U glavi joj je bubnjalo, a imala je i smetnje
vida, kao da joj je netko u trcao u oi zatrovanu vodu. Trebalo joj je mnogo vremen
a dok se prisjetila kamo je zapravo krenula.
Kad se konano dohvatila ruba vrata spavaonice, jedva se dr ala na nogama i vidje
la je svoju majku kako nepokretno le i na krevetu smotana meu znojem natopljenim pl
ahtama. Otac se bio sru io pokraj nje i ostao tamo le ati. Bacao se po krevetu i ste
njao, ali nije reagirao na po ive svoje keri.
I tada, prije negoli je mogla i ta uiniti, Ravna se nagnula naprijed i poela povr
aati. Kada je taj gr popustio i povraanje prestalo, kliznula je na koljena, ne moga
v i vi e stajati uspravno. Trebao joj je odmor, trebala je nekako vratiti snagu. Dje
vojica se iz iskustva svojih ranijih oboljenja sjeala kako ju je mati uvijek slala
u postelju i tamo je trebala le ati i moliti. Ravna je sad htjela sa sobom ponije
ti knjigu s religijskim tekstovima kako bi je itala i ponovo itala neke svoje omil
jene dijelove, no nije mogla izo triti vid. inilo se kao da ni ta vi e nema smisla.
Kada je dezorijentirana djevojica napokon do la do svoje sobe, na la je u a i pokraj
kreveta malo mlake vode pa ju je popila. Tada se, ne znajui ni to radi niti za to, u
vukla u pretrpan ormar, u skrovi te nalik maternici, gdje je bilo mrano, tiho i udo
bno.
Tihim glasom koji je izlazio iz suhog grla, djevojica je dozivala svoje rodite
lje, a onda je poku ala pozvati sluge, ali nitko joj nije odgovorio. Neko vrijeme
ju je nosila rijeka delirija, bila je prepu tena strujama i tra ila je ne to to bi je s
pasilo da ne padne niz velik vodopad koji se nalazio ispred nje.
uurila se tamo i pustila da je bolest nosi. Ionako je veinu svojih najdra ih stihov
a znala napamet. Ona i njezina majka su ih tako esto zajedno recitirale. Dok su j
oj u glavi lebdjele misli i slike, iskreno je i iz dubine du e mrmljala molitve, t
ra ei utjehu u tim svetim zapisima. Ona divlja vruica se sada pojaavala, osjeala je si
lnu vruinu i kao da gori iza u iju.
Napokon, kada se ve daleko odvojila od tog svijeta, od svoje sobe, tamnog orma
ra i od same realnosti, sanjala je o prelijepoj bijeloj eni,
o svetoj Sereni. Blistajui i osmjehujui se, ta je ena pokrenula usne i rekla joj ne t
o va no, ali Ravna nije mogla razabrati rijei. Molila je tu enu neka govori jasnije,
no upravo kada je pomislila kako je sad uje, ta vizija je zatreperila i izblijed
jela. Ravna je zapala u dubok, dubok san.
U znanosti ima neke arogancije, uvjerenja kako e ovladavanjem tehnologije i njezi
nim razvojem^ i na ivot biti bolji.
- TIO HOLTZMAN, govor pri primanju nagrade na Poritrinu
S
vaki put kada je rije ila dio problema navigacije kroz nabrani svemir, inilo se kak
o odgovor izmie jo malo dalje izvan dosega, ple ui sve dalje, kao to to ine sitna ums
mitolo ka bia u drevnim legendama. Norma Cenva je ve napredovala toliko da niti jeda
n drugi genij ne bi mogao shvatiti to ona radi, no nije namjeravala dopustiti tom
izazovu da je porazi.
Udubljena u svoj posao, Norma je ponekad zaboravljala jesti, spavati, pa ak i
pokretati i ta osim svojih oiju i pera kojim je pisala. Kako su dani odmicali, tako
je radila sve intenzivnije, ne konzumirajui gotovo ni ta osim melangea. inilo se ka
ko njezino preslo eno tijelo crpi snagu iz neeg drugog, a njezin je um tra io zain kak
o bi mogao razmi ljati na stratosferskoj razini, gdje su joj bile misli.
Davno prije, tijekom onog ljudskijeg dijela njezinog ivota, ona i Aurelius su
provodili zajedno sate, razgovarajui, jedui, do ivljavajui sitne ivotne radosti. Bez o
bzira na to to joj se dogaalo, Aurelius ju je uvijek vezao s takvom stranom ljudsk
e prirode. No u ovim godinama koje je provodila bez njega, misli su joj odlutale
, a njezine preokupacije su postale jo intenzivnije.
Njezino manipulirano tijelo prilagoavalo se njezinom zahtjevnom radnom vremenu
. Unutarnji sustav je radio usporeno kako bi sauvao energiju i usmjeravao je tamo
gdje je bila potrebna, kompenzirajui potro nju njezinih te kih misli. Nije se bavila
izravnim nadzorom svojih staninih interakcija. Normi su na pameti bUe mnogo va nij
e stvari.
Nezainteresirana za vremenske prilike g<a ak i za godi nja doba na Kolharu, Norm
a se rijetko kada potrudila pogledati kroz prozor. Bacila bi pogled na one aktiv
nosti oko gradnje brodova, tek kako bi se uvjerila da se taj posao odvija pod Ad
rienovim nadzorom, sada kad se vratio s Arrakisa.
Prostorije u kojima je radila svoje izraune bile su u sjeni golemog
novog broda za prijevoz tereta, smje tenog na suhom doku. U skladu s rasporedom, m
otori ove letjelice e se uskoro pokrenuti i pripremiti za probni let. Sunce je ob
asjavalo njegovu gotovo dovr enu oplatu.
Ljudi u bijelim radnim odijelima obavljali su posljednje preglede, motajui se
oko trupa i radei na lebdeim skelama. Tri tehniara su radila okrenuti naglavce, pod
e avajui ne to na donjem dijelu letjelice. Taj e brod koristiti konvencionalnu tehnolo
giju koja omoguava siguran let, ali je bio napravljen taka da se u njega mo e smjes
titi i Holtzmanov pogon. Norma je ve desetljeima tra ila da svi VenKee brodovi budu
spremni za neizbje nu budunost, spremni za dan kada ona rije i taj navigacijski probl
em.
Dosjetiv i se kako bi se moglo promijeniti jednu jednad bu, vratila se stolu za k
ojim je radila izraune. Koristila je kombinaciju primarnih brojeva i empirijskih
formula, unosei ih jednu do druge na elektronsku crtau dasku. Kako se osnovni prob
lem odnosio na na-biranje svemira i kako je poku avala matematiki reproducirati stv
arnost, Norma je fiziki presavila formule iznad njih samih, jednom ili vi e puta, p
obrinuv i se da si osigura pogled na.nekoliko razina koji joj je otkrivao intrigir
ajua poravnanja. Ali bilo id'j je nemogue koristiti se samo rijeima i brojevima kak
o bi zapisala to to je vidjela. Trebala je vizualizirati svemir i postaviti zagon
etku stavljajui svoje misli na njih same. Dugo je svje i melange pjevao kroz njezin
um, izo travajui joj misli i spoznaje. Zurila je u te izraune ispred sebe, nepomina
poput kakve statue koja je predstavljala Titane na Zemlji, prije nego su se ljud
i pobunili i sve ih poru ili.
 Jedva je i ula poznati zvuk koji je dopirao izvana, zavijanje te kih svemirskih
motora i promjenu u visini tog zvuka kad su testirali broj okretaja neposredno p
rije polijetanja. Postupno, kako je buka to je dopirala izvana postajala sve jaom,
Norma se povlaila u sebe, usredotoiv i se na svoju vlastitu mentalnu galaktiku. Jed
na od njezinih najveih sposobnosti, a i potreba, bilo je upravo to uzmicanje pred
bilo im to bi je moglo ometati.
Kako bi pojaale te napore, nesvjesno je posegnula prema pladnju i uzela jo tri
kapsule s melangeom, brzo ih ubadv i u probavni sustav. Miris cimeta ispunio je zr
ak kojeg je udisala i osjetila je kako je iznutra obuzima neki smirujui vjetar, k
ao da joj se tijelo nalazi u pustinji odakle taj zain dolazi i da je poela puhati
sna na proi avajua pje ana oluja. Misli su joj bile jasnije i bistrije, a oni zvui izv
oji su je ometali postajali su sve ti i.
I
Kako uoiti navigacijski problem prije nego do njega doe? Kako predvidjeti katastro
fu koja se dogaa u malom djeliu sekunde? Pri takvim brzinama ovjek treba biti sprem
an reagirati prije bilo kakvog dokaza o tome da se problem pojavio... ali to je
nemogue, to ru i svaku pretpostavku uzrono-posljedine veze. Ne mo e postojati nikakva r
eakcija prije negoli doe do same akcije...
U brodogradili tu se zauo sna an prasak eksplozije, popraen zvukom prskanja ploa pla
stike i zveketom metalnih ploa. Te ki sastavni dijelovi su popadali na tlo, o tetiv i z
grade skladi ta, a poploenim dvori tem je odjeknulo takvo silno cviljenje kao da su K
olhar napale jake snage cvmeha. Val zraka nastao eksplozijom silno je zatre-sao
zgradu Norminog laboratorija, potisnuv i vanjske zidove prema unutra. Od prejakog
pritiska popucali su plastini prozori na suprotnom zidu prostorije u kojoj je rad
ila svoje izraune.
Ona to nije ula. Papiri, pribor i njezina alica pali su na pod, ali ne i elektr
onska daska za crtanje koju je vrsto dr ala, ne skidajui oi s nje. Za nju je na cijel
om svijetu postojalo vrlo malo toga osim brojki i formula.
Oglasile su se sirene i trube, a brodogradili tem su odjekivale sekundarne eksp
lozije. Ljudi su vikali. Ekipe za spa avanje jurile su na mjesto nesree spa avajui ran
jenike, dok su ostali radnici bje ali. Poput ivog pokrivaa, plamen se irio preko cije
le zgrade, tvorei zavjese na Norminom prozoru, grijao je i odgrizao zidove... ali
Norma vi e nije gledala u tom smjeru. Premda joj se tijelo nije micalo, njezine s
u misli izvodile vrlo slo ene mentalne akrobacije, ispitujui razliite kutove, razne
mogunosti. Sve vi e ubrzavajui. Sve bli e i bli e...
Toliko mogunosti. AH koja od njih e biti ona prava?
Kroz nastale pukotine u zidovima u prostoriju se uvlaio smrdljiv dim, ulazio j
e i kroz raspuknute plastine prozore i vukao se nisko po podu prema njoj. Huk pla
mena koji je pro dirao kemikalije bio je sve jai. Vani su krici postajali sve glasn
iji.
Tako blizu rje enju, konano neki odgovor!
Norma je brzo upisivala nove podatke na crtau dasku, dodav i treu kolonu koja je
u sebi sadr avala faktor vremena u svemiru u odnosu na udaljenost i brzinu putovan
ja. U jednom trenutku joj je palo na pamet unijeti kao osnovu koordinate Arrakis
a, kao da je taj pustinjski svijet sredi te svemira. To joj je dalo novu perspekti
vu. Uzbuena, Norma je usporeivala tri kolone i na um joj je pala neoekivana misao.
Tri je sveti broj: Trojstvo. Je li to klju?
Takoer se prisjetila takozvanog zlatnog reza, jednog od kanona estetike sa sta
re Zemlje. U mislima je postavila tri toke na istu du inu iju je duljinu omeila tokama
A i B, a toku C je stavila izmeu njih tako da su udaljenosti AC/CB= (j). Taj simb
ol je staro grko slovo fi i oznaava omjer od pribli no 1,618. Bilo je ope poznato da
se taj segment du ine podijeljen s omjerom (j) mo e nabirati, uvijek ponovo stvarajui
taj omjer, beskonano mnogo puta. Jednostavan i oit odnos, ali temeljan. Elementar
an.
Ta matematika istina ju je upuivala na neku religijsku povezanost pa se pitala
gdje je izvor te spoznaje koja se u njoj odvijala. Bo ansko nadahnue? I znanost i r
eligija su te ile objasniti ezoterine misterije univerzuma, premda su tom rje enju pr
ilazile iz bitno razliitih smjerova.
Arrakis. Pria se kako su odande do li drevni Muadru ili da su se tijekom svojih
lutanja bili tamo smjestili na neko vrijeme. Njihov najsvetiji simbol je bila sp
irala.
Jedva dr ei uzbuenje pod kontrolom, nesvjesna cijelog tog kaosa koji je zahvatio
brodogradili te i pa i samu zgradu u kojoj je boravila, smotala je one tri kolone
u spiralu u ijoj je sredini bio Arrakis, a onda je nastavila dalje motati te kolo
ne. Dolazila je do sve slo enijih jednad bi i osjetila je kako se nalazi na samom ru
bu va nog otkria.
U njezinim opeenim rukama je elektronska crtaa daska poela tinjati, ali Norma je
samo jednom obinom pomisli poni tila ta o teenja koja su nastala na njezinoj ko i i na
opremi. Oko nje su lizali plamenovi, zahvaajui joj odjeu i kosu, pr ei joj ko u. Svaki
uta, ona se koristila tom energijom kako bi ponovo izgradila svoje stanice, kao
ne to to se tek kasnije dosjetila kako bi sve oko sebe odr ala stabilnim i kako bi mo
gla nastaviti s radom. Na samom rubu...
Svijet njezinih izraunavanja prekinulo je neko glasno i ustro kretanje. Neki ovj
ek ju je zgrabio za ramena i viui svojim dubokim glasom, izbio joj elektronsku crt
au dasku iz ruku i onda ju je grubo izvukao iz tog bo anskog mjesta u kojem su joj
bile misli.
- to to radite? Ostavite me na miru!
Ali ovjek se nije obazirao na te njezine rijei. Bio je neobino odjeven...odjea iz
raena od debelog crvenog materijala potpuno mu je prekrivala tijelo, a na glavi j
e nosio sjajnu, aom umrljanu kacigu. Izvukao ju je kroz plamenu zavjesu i mastan c
rn i purpuran dim. Konano je Norma postala svjesna povreda na svojem tijelu i ko i
i vi-
djela da je potpuno gola. Sva njezina odjea je izgorjela, kao da je u tom svojem
putovanju u srce svemira sluajno uronila u sunev kotao.
Koncentriranim naporom usredotoila se na svoju unutra nju kemiju osjeajui promjene
dok je, organ po organ, mijenjala svoje o teene stanice i dio po dio tretirala svo
je rane. Um joj je ostao netaknut, a tijelo je lako popravila, tu obinu organsku
posudu u kojoj su njezine sve vi e nerazumljive misli. No ipak nije mogla ponovo n
apraviti svoju odjeu... no to joj ionako nije bilo va no.
Kad je ve bila izvan njezine sobe koja se sada pretvorila u buktinju, medicins
ko osoblje ju je polo ilo na poljski krevet i zamotalo ju u plahtu za zacjeljivanj
e. Poeli su provjeravati je li jo iva.
- Nije mi ni ta. - Norma se poku avala osloboditi, no dvojica
sna nih mu karaca su je vrsto dr ali.
Dotrao je Adrien koji je bio sav izvan sebe. - Smiri se, majko. Dobila si opek
otine i mora dopustiti ovim ljudima da se pobrinu za tebe. Dvojica su poginuli po
ku avajui te spasiti iz tog pakla.
- To je bilo nepotrebno. Posve uzaludno. Za to bi oni riskirali
svoje ivote kad ja lako mogu ponovno preslo iti svoje tijelo. - Pogle
dala se je - Nisam opeena, samo ste me omeli. - Kako je popravljala
gornji sloj svoje ko e, tako je osjeala da joj tijelo vi e nije onako vrue
i to je ubrzalo katalizatore ugraene u plahtu za iscjeljivanje. - Pogle
dajte sami.
Lijenik je pozvao pomono osoblje. Ne to ju je ubolo u ruku, dobila je injekciju.
Izvela je kemijsku analizu te u trcane tekuine im je ova potekla njezinim venama...
brzo djelujui sedativ... a tada je upo-rabila svoju mo kako bi postigla suprotan ui
nak. Sjela je i odgurnula sa sebe onu plahtu za iscjeljivanje. Osoblje je pohita
lo kako bi je zaustavili, no ona je ispru ila ruke - Nigdje nema opekotina. Netakn
uta sam.
Zaprepa teno medicinsko osoblje je ustuknulo i dopustili su joj zavr iti to to je
zapoela. Norma se sada usredotoila na svoje lice i vrat na koje do tada jo nije dje
lovala punom snagom svoje moi pa je izbrisala duboke opekotine, a onda i onih nek
oliko povr inskih plikova. Dotaknula je grubu ko u lica, osjeajui kako postaje meka, g
latka i svje a.
- Moje tijelo je pod mojim nadzorom. Ve sam ga i prije rekon
struirala, kao to to dobro zna , Adriene.
 Norma je ustala, pu tajui onu plahtu da klizne na pod. Svi su s nevjericom zuril
i u nju. Osim kose, koju jo nije stigla obnoviti, njezi-
na mlijena ko a je izgledala gotovo savr eno, osim velike crvene mrlje na jednom rame
nu. Vidjev i tu mrlju, Norma je usredotoila svoju mo na taj dio pa je i ta uporna mr
lja nestala.
udno, pomislila je. Tjednima se ta crvena mrlja sve vi e irila pa je ponekad mora
la tome posvetiti svoju pozornost i ukloniti je. Ranije se sve obnavljalo automa
tski i nakon poetne metamorfoze to nije tra ilo nikakav svjestan napor.
Adrien je pohitao s onom plahtom pokriti majinu golotinju, dok su se timovi za
hitne intervencije borili da zadr e po ar pod nadzorom.
- Moram se smjesta vratiti svom poslu, - rekla je Norma. - Molim te, pobrini
se da me vi e nitko ne ometa. I, Adriene... sljedei puta mi vjeruj. Poneki moj izbo
r drugim ljudima izgleda udno, no sve je to nu an dio mojeg rada. Ne mogu ti to bol
je objasniti.
Ovdje vlada prevelika strka, pomislila je. Kako vi e nije imala ured u kojem bi
radila, Norma je namjerno oti la prema kamenitom bre uljku koji se uzdizao pokraj b
rodogradili ta, prema uzvisini gdje je mogla sjesti i u miru razmi ljati.
Od ljudi je bilo nesmotreno to su si stvorili konkurenciju - ali nisu mogli odolj
eti.
- ERAZMUS filozofske bilje ke
P
remda napravljen kao brod koji e misaonim strojevima raznositi obnovljene kopije,
Putnik snova je bila letjelica lijepog klasinog aerodinaminog izgleda, ni ta manje
korisna sada nego u vrijeme kada je Vor slu io Omniusu. Prije gotovo stotinu godin
a Vor je po prvi puta letio u tom crno-srebrnom brodu sa Seuratom. U Putniku sno
va je pobjegao sa Zemlje spa avajui Serenu Butler i Iblisa, i jo uvijek se njime kor
istio kad god nije morao biti na zapovjednom mostu ratnog broda. Putnik snova ga
je na neki udan nain smirivao.
Sada je letio u Putniku snova, udobno zavaljen za upravljaem. Nakon to se gotov
o puno stoljee borio u D ihadu, on je u svojim misijama u ivao daleko veu slobodu nego
bilo koji drugi asnik. Kada je rekao Leronici da opet odlazi sa Saluse, ona se j
ednostavno stoiki osmjehnula, naviknuta na njegov nemir. Sada je odlazio i zato d
a izbjegne daljnje neugodne susrete sa svojim sinovima tijekom tog njihovog dugo
g posjeta Zimiji, a i kako bi se upustio u potragu za svojim potomcima. Sve u sv
emu, to bi se trebalo smatrati dobrim potezom.
Nakon to je donio tu odluku, Vor je prekapao po detaljima svojih pro lih putovan
ja u slu bi D ihada. Ali sjeanja su esto bila iskrivljena i nepotpuna, pogotovo na svj
etovima koje su zlostavljali misaoni strojevi. Bilo je tu nekoliko ena i sve su o
ne eljele dati svoj doprinos jaanju ugnjetavane ljudske rase. Da ga nikada nisu ob
avijestile o njihovoj djeci koju su napravili prije toliko godina, on bi sada im
ao velikih pote koa pri naporu da im ue u trag.
Kao polazna toka mu je poslu ila poznata mu injenica da je s Ka-ridom Julan imao
na Hagalu kerku. Jednom davno, kad mu je ona to rekla, Vor je keri i njezinoj majc
i poslao veliku koliinu novca. Ipak, otkad je susreo Leronicu, nije s njima vi e od
r avao vezu.
Vor je i previ e esto zanemarivao svoje veze i obveze. Poeo je po-
lako sagledavati stazu svog ivota i kako je donosio nagle i dalekose ne odluke, a d
a prethodno nije razmislio o njihovim posljedicama. Kad bi samo uspio pronai tu ke
r koju je imao s Karidom...znao je da se zove Helmina Berto-Anirul... mo da bi, za
promjenu, mogao uiniti i ne to dobro.
Slijedei taj trag, Vor je na svoje zaprepa tenje otkrio da je Helmina poginula u
prometnoj nesrei, prije sedam godina. Ipak, za njom je ostala njezina ki Raquella
, Vorova unuka. Prema vjerodostojnom izvje u, Raquella je sada ivjela na Parmentieru
, svijetu kojeg su ljudi preoteli misaonim strojevima i kojim je upravljao Rikov
Butler.
Vor odlui posjetiti je prije negoli bude prekasno. Vijeu D ihada i Quentinu Butle
ru bilo je drago kada su uli kamo odlazi, jer e usput moi tamo dostaviti neke polit
ike dokumente i od Rikova pokupiti posljednje informacije. A to se opet sasvim do
bro uklapalo u Vorov vlastiti plan.
Dao je svojoj staroj letjelici najvee ubrzanje koje je ova mogla podnijeti. U
usporedbi s vojnim i trgovakim brodovima koji su imali pogon za nabiranje svemira
, Putnik snova je bio bolno spor, pa je na tom dugom putovanju Vor imao dovoljno
vremena pripremiti se za susret s unukom.
U svojim kasnim tinejd erskim godinama Raquella se udala za vojnika D ihada koji
je nepunu godinu kasnije poginuo. Zatim je studirala medicinu i posvetila se lij
eenju ratnih rana i olak avanju patnji onih koji su patili od smrtonosnih bolesti k
oje su jo uvijek harale. Sada joj je bilo dvadeset i devet i ve je nekoliko godina
radila s uglednim lijenikom i istra ivaem Mohandasom Sukom. Jesu li bili ljubavnici
? Mo da. Suk je bio praneak onog slavnog vojnog kirurga Rajida Suka koji je slu io u
vrijeme Serene Butler, tijekom one rane faze kada se D ihad zahuktao. Vor se osmje
hnuo. Njegova je unuka, ba kao i on, imala visoke aspiracije!
Kada je Putnik snova napokon pri ao planetu, kroz sustav za komuniciranje se zau
la glasna i o tra poruka: "Govori vam guverner ovog planeta, Rikov Butler. Prema m
ojoj naredbi, Parmentier je u strogoj karanteni. Pola na eg stanovni tva je podleglo
nekoj novoj vrsti kuge koju su vjerojatno stvorili misaoni strojevi. Stopa mort
aliteta je izuzetno visoka, negdje etrdeset do pedeset posto... dok je sekundarne
smrti i opi kaos nemogue kvantificirati. Odlazite prije negoli se zarazite. Prone
site ovo na e upozorenje diljem Lige plemia."
Zabrinut, Vor je aktivirao kanal za komuniciranje. - Govori vrho-
vni zapovjednik Vorian Atreid. Dajte mi vi e detalja o situaciji u kojoj se nalazi
te. - Nestrpljivo je ekao. Umjesto odgovora, Rikovljev glas je ponovio isto upozo
renje. Snimka! Vor je jo jednom ponovio svoj zahtjev, tra ei odgovor. Nitko nije odg
ovarao. - Ima li tu ikoga? Je li itko iv?
Instrumenti su mu ukazali na blokadu na stazi, blokadu iji je primarni zadatak
bio sprijeiti bijeg brodova s tog planeta. Bili su naikani oru jem i izgledali prije
tei, no sve je bilo tiho. Najbli a od tih stanica izgledala je poput kakvog debelog
kukca, golema i okrugla, s blje tavo osvijetljenim pu karnicama du cijele pojasne cr
te. Preko linija za komunikaciju emitirane su poruke i upozorenja na svim vodeim
jezicima galaktike, prijetei kako e uni titi svakoga tko namjerava napustiti zara eni
planet.
Vor je opetovano slao signale najbli oj stanici, ali nitko nije odgovarao. On j
e uvijek bio stra no uporan ako je odluio postii neki cilj. Sada kad je znao da je o
vdje nastupila kriza, morao se nai s Rikovom Butlerom. A kako je znao da je i Raq
uella ovdje, nije imao namjere okrenuti se i otii, a da je ne vidi.
Jedna od preostalih stanica je napokon odgovorila na njegove pozive. Na ekran
u se pojavilo lice neke ene iscrpljenog izgleda. - Vratite se! Zabranjeno je spu ta
nje na Parmentier...mi smo u strogoj karanteni zbog kuge koju nam je poslao Omni
us.
- Za ljudsko postojanje Omnius je oduvijek predstavljao kugu,
- rekao je Vor. - Recite mi ne to vi e o toj bolesti.
- Dolje hara ve tjednima, a nas su poslali na ove postaje kako bi
smo pojaali strogu karantenu. Pola nas je oboljelo. Neke od postaja
ve su napu tene.
- Riskirat u, - rekao je Vor. - On je oduvijek bio impulzivan, zbog
ega se njegov prijatelj Xavier esto znao uzrujavati. Onaj postupak
za produ enje ivota kojem ga je prije stotinu godina bio podvrgnuo
Agamemnon, titio ga je od bolesti; tijekom svih tih godina nije se
nikada ni prehladio. - Karantena je uvedena kako bi se sprijeio odla
zak ljudi, a ne dolazak.
Ona ena mu je opsovala, nazvala ga budalom, a onda prekinula vezu.
Nadao se da je njegova unuka prona la nekakvo sigurno skloni te. Kako je mogao tu
, gdje se radi o milijunima ljudi, brinuti zbog neke ene koju ak nije nikada ni vi
dio? Ako je bila lijenica i ako je radila s doktorom Sukom, onda su tamo dolje Ra
quelline usluge bile potreb-
nije nego ikada. Osmjehnuo se. Ako je njezinim venama zaista kolala krv obitelji
 Atreid, onda se vjerojatno nalazi u samom sredi tu zbivanja...
Spustiv i se u grad Niubbe, podignut na temeljima jednog starog Omniusovog indu
strijskog kompleksa, Vor je ve bio siguran da e pronai ive ljude, premda su mnogi meu
njima izgledali kao hodajui mrtvaci, kao da bi se mogli svakog trenutka sru iti. M
nogi su mrmljali sebi u brk i inilo se da su dezorijentirani ili ljutiti. Drugi s
u pak bili osakaeni, s toliko o teenim tetivama da su nisu mogli ni hodati ni stajat
i. Neka su tijela le ala na ulicama, poslagana poput cjepanica. Timovi iscrpljenih
ljudi su terenskim kombi vozilima odvlaili tijela, no oito su sve javne slu be bile
shrvane razmjerima ove epidemije.
Najprije je do ao do guvernerove zgrade. Golema je kua bila prazna, ali vidjelo
se daje nitko nije prekapao niti opljakao. Nekoliko puta je dozivao, ali nije bil
o odgovora. U glavnoj odaji je prona ao dva tijela, mu karca i enu... bez sumnje Riko
v i Kohe Butler. Dugo ih je promatrao, a zatim je pretra io preostale sobe, ali ni
je na ao nikoga, nije bilo ni traga njihovoj kerki Ravni niti slugama. Kuom su odjek
ivali samo njegovi koraci i ulo se zujanje muha.
U sirotinjskoj etvrti je prona ao zgradu podignutu od ljubiastih opeka, mjestimic
e obraslu br ljanom, mjesto koje se zvalo Bolnica za neizljeive bolesti. Izgleda da
su ovdje Mohandas Suk i Raquella podigli hostel i istra ivaki centar; Vor je itao o
tome u kratkom izvje u koje je imao.
Ako je jo iva, Raquella bi trebala biti ovdje.
Staviv i na usta masku, vi e zato da ne osjeti smrad nego to bi mu ta maska pru ala
za titu, Vor je u ao u dio zgrade gdje se nalazila neuredna recepcija. Premda je pri
lino nova, zgrada je bila intenzivno kori tena i slabo odr avana tijekom posljednjih
tjedana kada su horde bespomonih pacijenata upadale unutra poput osvajake vojske.
Pro av i pokraj prazne prijavnice, pretra ivao je katove, jednog za drugim. Odjeli
su bili tako natrpani i izgledali bijedno poput boravi ta za robove koje je robot
Erazmus nekada davno dr ao na Zemlji. Ljudi ranjeni neshvatljivom po asti pucanja te
tiva le ali su bespomono kao polomljene lutke; ak i oni koji su se oporavili od bole
sti ostali su nesposobni brinuti se o samima sebi ili pomoi drugima koji su bili
bolesni ili na samrti.
Sve medicinsko osoblje je nosilo maske za disanje kao i prozirne filmove prek
o oiju, poput nepropusnih povoja koji tite od zaraze do
koje bi moglo doi kroz vla ne opne. Neki su lijenici usprkos svojoj za titi izgledali
bolesno. Vor se pitao koliki je period inkubacije i koliko dana bi ovi medicinsk
i praktiari mogli izdr ati njegujui bolesnike dok i sami ne postanu neizljeivi bolesn
ici.
Kod svih tih iscrpljenih lijenika i sestara se raspitivao poznaju li Raquellu
Berto-Anirul. Kada ga je napokon netko uputio na esti kat, u ao je u prljav, smrdlj
iv odjel i spazio ju je ve izdaleka. Poku avao je u njoj vidjeti neke tragove njezi
ne bake, ali nakon tolikih godina nije se vi e mogao posve jasno sjetiti kako je K
arida Julan izgledala.
Dok se spretno kretala izmeu kreveta, inilo se da je Raquella sna na. Prozirna ma
ska koju je nosila preko nosa i usta, kao i jednako prozirna za tita oiju, dopu tali
su Voru da joj dobro vidi lice. Sjene ispod oiju ukazivale su na slabu prehranu i
premalo sna. Imala je prast nos i zlaano-smeu kosu zae ljanu u punu, kako joj kosa ne
bi smetala dok radi. Bila je vitkog stasa i kretala se graciozno, gotovo kao kak
va plesaica. Premda joj je izraz lica bio smrknut, nije se doimalo kao da je ve iz
gubila svaku nadu.
Raquella i neki mr av lijenik radili su neumorno na odjelu gdje se nalazilo stot
inu kreveta, zauzeti svatko sa svojim bolesnim ili umiruim pacijentom. Pomono osob
lje je odnosilo one koji su preminuli kako bi napravili mjesta izuzetno mr avim rtv
ama koje je shrvala smrtonosna groznica i koji su pali u komu.
Jednom je sluajno pogledala prema njemu i Vor je opazio da joj oi imaju svijetl
oplavu nijansu. Prije mnogo godina, dok je jo imao ljudsko oblije prije nego se pr
etvorio u cvmeha, njegov vlastiti otac, zloglasni Agamemnon, imao je tako plave
oi.
Vor je uhvatio njezin pogled i inilo se da je iznenaena to na svom odjelu vidi z
dravog stranca. Po ao je prema njoj i upravo zaustio kada je ona naglo uspanieno us
tuknula. Jedan od pacijenata je s leda skoio na Vora, zgrabiv i ga za masku kroz ko
ju je disao, a zatim je pao na njega, neprestano ga udarajui i pljujui mu u lice.
Instinktivno uzvrativ i, Vor je svojeg napadaa odbacio u stranu. Taj bijednik je ta
da zgrabio zastavice s likom Maniona, sina Serene Butler, i poeo tuliti izgovaraj
ui molitvu, preklinjui Troje muenika za spas njega i svih tih ljudi.
Vor ga je odgurnuo od sebe, a bolniko osoblje ga je brzo odnijelo na dijagnost
iki le aj. Poku avajui se sabrati, Vor je ponovno namje tao masku za disanje, ali Raquel
la je ve bila uz njega i prskala mu lice i oi.
- Antivirusno sredstvo, - rekla je nervozno, poslovnim tonom. - Ima ogranienu
uinkovitost, ali nismo prona li ni ta bolje. Ne znam je li vam i ta u lo u usta ili oi. R
zik od zaraze je velik.
Zahvalio joj je, ne rekav i kako vjeruje da je imun, samo gledajui Raquelline pl
ave oi. Nije mogao suspregnuti svoj osmijeh.
Bio je to udan nain da se susretne s unukom.
- VORIAN ATREID, - REKAO JE DOKTOR SUK. U nekakvom malenom, privatnom uredu preg
ledao je Vora ubrzo nakon onog napada, mada je imao mno tvo pacijenata koji su bil
i u daleko gorem stanju. - Vi ste onaj Vorian Atreid? Ludi ste to ste do li ovamo.
Sukova ko a je bila tako intenzivno smee boje da je bila gotovo crna. inilo se da
mu je negdje oko etrdeset godina, na licu je imao sitne bore i krupne smee oi. Djeak
e crte lica bile su jo vi e nagla ene divljom grivom tamne kose koju je dr ao podalje o
d lica zakopav i je srebrnom kopom i to mu je davalo izgled odraslog djeteta.
ak i u tom odvojenom uredu zrak je zaudarao po o trim sredstvima za dezinfekciju
. Vor nije elio spominjati onaj tretman za produ enje ivota kojemu je bio podvrgnut.
- Ili u pre ivjeti... ili neu.
- To isto vrijedi i za sve nas. Ova Bo ja kazna nam daje podjed
nake izglede za smrt i za pre ivljavanje. Suk je ispru io svoju ruku u
rukavici i rukovao se s Vorom, zatim je stisnu ruku Raquelli, toplom
kretnjom koja je pokazivala u kako su bliskim odnosima bili ve dugo
vremena. Ta kriza s kugom bi mnoge bacila u zajedniko oajanje, ali
Suk i Raquella su ve bili tim.
Nakon to je Suk urno oti ao dalje svojim poslom, Raquella se okrenula prema Voru
i procjenjujui ga pogledom upitala: - to vrhovni zapovjednik D ihada radi na Parment
ieru bez svoje tjelesne stra e?
- Uzeo sam dopust kako bih obavio jedan privatni posao... susreo
se s tobom.
Ovi tjedni borbe s epidemijom ostavili su joj malo mogunosti za izra avanje emoc
ija. - Za to?
- Bio sam prijatelj tvoje bake Karide, - priznao je Vor. - Vrlo dobar
prijatelj, no iznevjerio sam je. Izgubio sam je. Jo davno sam saznao da
je imala kerku, no sve do nedavno izgubio sam joj svaki trag. Ta ker se zvala Helm
ina i bila je tvoja majka.
Raquella je zurila u njega irom otvorenih oiju, a zatim kao da je sve odjednom
shvatila. - Da vi niste onaj vojnik u kojeg je baka bila zaljubljena? Ali...
Uputio joj je kratak, stidljiv osmijeh. - Karida je bila prekrasna ena i silno
mi je ao to je vi e nema. ao mi je to mnogo toga nisam uinio drukije, no vi e nisam
kao to sam tada bio. Zato sam i do ao ovdje kako bih te prona ao.
- Moja baka je mislila da ste poginuli u D ihadu. - Obrve iznad
njezinih plavih oiju su se nabrale. - Ime koje je ona meni rekla nije
bilo Vorian Atreid.
- Iz sigurnosnih razloga morao sam se koristiti drugim imenom.
Zbog mojeg visokog ina.
- Ili mo da zbog drugih razloga? Mo da zato to se niste namjera
vali ikada vratiti?
- D ihad je nepouzdan gospodar. Nisam mogao davati obeanja.
Ja...- Glas gaje izdao. Nije elio lagati pa ak ni samo iskriviti istinu.
Tijekom veeg dijela Vorovog dugog ivota, on je bio slobodna duha i sama pomisao
na zasnivanje obitelji ga je uvijek pla ila zbog okova i ogranienja koja su se tu
podrazumijevala. Ali usprkos nepostojanju bliskosti s Estesom i Kaginom, shvatio
je kako obitelj takoer i otvara neograniene mogunosti za ljubav.
 - Moj djed izgleda mlad poput mene. - inilo se da je Raquella
zainteresirana, ali bila je toliko obuzeta ovom epidemijom da su joj
reakcije izgubile britkost i ustrinu. - Rado bih vas prouila, uzela
genetske uzorke, dokazala na u krvnu vezu... ali u ovom asu to ne
mo e biti moj prioritet. Ne, uz sve ovo to sada radim. I ini mi se da je
tijekom ovakvih kriza osobni posjet kako bi se u lo u trag izvanbra
noj unuci pomalo... samozadovoljavajui potez.
Vor joj se vragoljasto osmjehnuo. - Ve sam pro ivio osam desetljea D ihada i uvijek
je nekakvo "krizno stanje". Sada kad vidim to se ovdje dogaa, drago mi je to nisam
ekao. - Primio joj je ruku s obje svoje. - Poi sa mnom na Salusu Secundus. Moi e pre
d parlamentom dati izvje e i prenijeti poruku. Aktivirat emo najbolje lijenike timove
Lige da rade na lijeenju i poslat emo ovamo svu moguu pomo.
Prekinula ga je. - Ako zaista vjerujete da sam unuka velikog Vo-riana Atreida
, onda ne mo ete ni zamisliti da bih oti la odavde kada
imam toliko posla i kada je tu toliko ljudi kojima treba pomo. - Podigla je obrve
, a on je osjetio kako mu je toplo oko srca. Naravno, nije ni oekivao drukiji odgo
vor.
Raquella se okrenula, promatrajui ga svojim bistrim, inteligentnim pogledom. -
A ne bih ni riskirala da sama prouzroim irenje kuge. Ipak, vrhovni zapovjednice,
ako vi inzistirate na odlasku na Salusu, onda izvijestite Ligu o tome s ime smo o
vdje suoeni. Potrebni su nam lijenici, medicinska oprema i istra ivai te bolesti.
Kimnuo je. - Ako su ovu epidemiju zaista osmislili misaoni strojevi, onda nem
a sumnje da ju je Omnius poslao i na druge planete, a ne samo na Parmentier. Ost
atak Lige mora biti upozoren.
Uzbuena, Raquella je ustala. - Dati u vam sve na e zabilje ke i rezultate testova.
Kuga je ovdje izmakla nadzoru, to je neki RNK re-trovirus. Na stotine tisua ljudi
umrlo je u kratkom roku, a pritom je izravna stopa smrtnosti iznad etrdeset post
o, a da se i ne spominju sve bolesti izazvane sekundarno, kao to su infekcije, de
hidriranje, otkazivanje organa i tako dalje. Mo emo lijeiti simptome, poku ati uiniti
sve da se pacijenti osjeaju ugodnije, ali zasad ni ta ne mo e iskorijeniti virus.
- Ima li ikakvih izgleda za izljeenje?
- Ne, u ovim na im uvjetima ne. Nemamo ni materijala niti osoblja
da bismo se mogli svakome posvetiti. Kad god uhvati koji slobodan
trenutak, Mohandas radi u laboratoriju. Ne vidimo uobiajen nain
razvoja virusa. Ovaj buja u jetrima, to je bilo posve neoekivano. To
smo otkrili tek prije nekoliko dana. Nikakvo lijeenje nije... - Zausta
vila se. - Uvijek se mo emo nadati.
Vor je mislio na one davne dane koje je proveo s misaonim strojevima i bio sl
ijep za sve zlo koje su oni prouzroili. Jo davno sam se trebao dosjetiti da bi mis
aoni strojevi mogli uiniti ne to ovakvo. Omnius... ili jo vjerojatnije Erazmus. Nako
n kraeg razmi ljanja, Vor je skinuo svoju masku za disanje. - To to ste ovdje postig
li i sve te nemogue stvari koje poku avate uiniti... to je vrlo plemenito.
Raquelline modre oi zasjale su novim arom. - Hvala... djede.
Vor je duboko udahnuo. - Ponosim se tobom, Raquella. Vi e nego to u to ikada moi i
zraziti.
- Nisam navikla da mi ljudi to govore. - inilo se da ona osjea
neko stidljivo zadovoljstvo. Primio ju je za ramena i zagledao joj se
u lice. - Bez obzira na to, ponosim se tobom. Trebao sam te ranije
potra iti.
- Hvala ti to ti je bilo dovoljno stalo da me i sada potra i .
- Njezina nelagoda je bila oita pa je s novim arom rekla: - Ako za
ista mo e otii s Parmentiera, onda poi odmah. Molit u se da se ni
si zarazio i da sretno stigne na Salusu. Budi vrlo oprezan. Ako... ako
si se zarazio, period inkubacije je dovoljno kratak da e se simptomi
javiti mnogo prije nego bude blizu najbli eg svijeta Lige. Bilo kako
bilo, ako zapazi ikakav znak zaraze, nemoj riskirati...
- Znam, Raquella. Ali ak i ako je ovdje bila na vrijeme postavljena
karantena i ako nikada nije bila nasilno probijena, bojim se da je Om
nius razaslao virus i na druge planete. Strojevi se oslanjaju na irenje
i umno avanje. - Vidio je kako je Raquella ustuknula kad je shvatila.
- Ako se to dogodilo, onda nikakav tvoj trud oko karantene nije mo
gao spasiti ovjeanstvo. To to e biti upozoreni i to e saznati sve
to ste doktor Suk i ti do sada saznali, to e im biti bolja za tita od bilo
kakve karantene.
- Onda po uri. Oboje emo se boriti protiv ove kuge kako najbolje
mo emo.
Vor se vratio na Putnika snova i podesio koordinate za put kui. Lako je pro ao k
roz onu barikadu stanica u kojima jedva da je i bilo ljudi pa se upla io da to ist
o nisu uinili i neki od zara enih ljudi. Dok se uspinjao, sve vi e se udaljujui od Par
mentiera, obuzela ga je tuga i nadao se da e ponovo vidjeti Raquellu.
Prisjeajui se, ponovo je na njezinom licu vidio onaj kratak bljesak zadovoljstv
a koji se bio pojavio kada joj je rekao kako se ponosi njome. Taj trenutak, tako
nebitan, ali predivan, bio je vrijedan cijelog tog putovanja.
Ali sada je trebao obaviti jedan drugi zadatak za ovjeanstvo.
Ako si dopustimo postati previ e humani, priznati slabosti ljubavi i suosjeanja u v
rijeme kada je to najopasnije, tada stvaramo ranjivost kojom nas misaoni strojev
i mogu do kraja uni titi. Da, ljudska bia imaju srce i du u, to demonski strojevi nema
ju, ali ne mo emo dopustiti da to bude uzrokom na eg istrebljenja.
- QUENTIN BUTLER, pismo sinu Favkanu
V
rativ i se kui nakon oslobaanja Honrua, Quentin Butler je oti ao provesti neko vrijeme
s Wandrom u Gradu Introspekcije. Njegova ena nije reagirala na vanjske podra aje i
bila je tiha, kao i uvijek, ali umorni je primero volio sjediti pokraj nje, tje ei
je svojom nazono u i crpei utjehu iz njezine blizine. Zagledan u Wandrino lice mogao
je vidjeti onu ljepotu, one tragove sretnih vremena. Govorio je naglas, tiho pr
iao o tome to je radio tijekom svojeg posljednjeg ratnog pohoda, priao joj o posjet
u Rikovoj obitelji na Parmentieru.
Na alost, bio je uz nju jedva sat vremena, a ve ga je prona ao neki mladoliki kvin
to. Taj je mladi asnik ustro upao u prekrasno po- ljunene predjele ovog vjernikog utoi
. Vodio ga je stari ueni metafiziar, odjeven u iroko purpurno ruho, kreui se previ e s
oro za mladog asnika kojemu se jako urilo.
- Primero Butler! Upravo smo primili slu benu obavijest s Par-
mentiera. Guverner je jo prije nekoliko tjedana poslao brod s hitnom
porukom. To je upozorenje!
Quentin je stisnuo Wandrinu nemonu ruku i ustao, uspraviv i se i smjesta obratio
pozornost na svoju du nost. - Neko upozorenje od Rikova? Dajte mi da vidim tog gl
asnika.
- Ne mo ete, primero. Hou rei, nije se spustio dolje na Salusu.
Emitira sa staze i odbija napustiti svoj brod. Boji se da e nas sve zara
ziti.
- Zaraziti nas? to se to dogaa?
- I to nije sve, gospodine... vijesti ve pristi u s drugih svjetova
Lige!
I dok je kvinto zamuckujui obja njavao, Quentin ga je zgrabio za ruku i odvukao s t
erena. Iza njih je ostao stari metafiziar, s mirnim izrazom na svojem duboko izbo
ranom licu. Tada je starac popravio nabore svoje purpurne ko ulje i poeo govoriti t
ihoj Wandri, kao da bi ona mogla biti dobro slu ateljstvo za njegove ezoterine idej
e.
NAMR TEN ZBOG TJESKOBE KOJU JE OSJEAO, Quentin je promatrao kako u Vijeu D ihada ponov
o pu taju Rikovljevu snimljenu poruku. Snimke je emitirao onaj izvia iz svojeg broda
koji je kru io na stazi i prikazivale su kako se epidemija irila kroz Niubbe i seo
skim predjelima Parmentiera, ljude koji su ve le ali mrtvi ili su umirali na ulici,
bolnike odjele ispunjene s daleko vi e ljudi nego to kapaciteti dopu taju... a sve j
e to bilo snimljeno jo prije nekoliko tjedana, kada je epidemija tek zapoela.
- Ove novosti su ve zastarjele - rekao je Veliki Patrijarh Xander
Boro-Ginjo. - Mo da su do sada ve prona li lijek. Tko zna to se u
meuvremenu dogodilo.
- Bio sam tamo kada su projektili eksplodirali u atmosferi Par
mentiera. Tada nitko od nas nije znao to to Omnius smjera. A sada je
Rikov tamo zagu en tom bole u.
- Tko ikada mo e rei to Omnius smjera? - rekao je namjesnik
Interima. Brevin O'Kukovi je esto davao komentare koji nisu znaili
apsolutno ni ta.
Quentin je ignorirao tog politiara. - Ako su misaoni strojevi razvili nekakvu
biolo ku po ast, morat emo stalno biti na oprezu. Ako po alju posude s kugom, moi emo ih
uni titi jo vani u svemiru, ali kad se jednom bolest raspr i u atmosferu, onda ni naj
rigoroz-nija karantena i medicinske mjere nee biti posve dovoljne. Ne postoje nik
akve garancije.
Mada je imao malo vremena prije hitne sjednice, Quentin je prikupio izvje a od n
edavno pristiglih brodova. Poslao je i Favkana da pojaa broj svemirskih ophodnji
u blizini Saluse Secundus, pro iri mre u sen-zora kako bi detektirali nadolazee proje
ktile. U normalnim uvjetima bilo bi, meu kamenim gromadama koje su se kretale unu
tar sustava, gotovo nemogue zapaziti tako malene objekte, ali kako je Armija D ihad
a sada imala tone snimke prvih torpeda ispaljenim na Parmen-tier, mogli su usporei
vati karakteristike i eliminirati la ne znakove.
- Morat emo provjeravati te novosti, - rekao je namjesnik Interi-
ma. - Morat emo poduzeti dobro smi ljenu akciju.
Quentin je ustao. Sada kada je vrhovni zapovjednik oti ao - na Parmentier, kakv
e li ironije - Quentin je privremeno preuzeo zapovjedni tvo. - Morat emo poduzeti t
renutnu akciju! Ako je Rikova interpretacija dogaaja tona, onda nemamo ni trenutka
za gubljenje. Meuzvjezdanom trgovinom i putovanjima ljudi kroz svjetove Lige i N
esvrstanih Planeta, epidemija bi ljudskoj rasi mogla nanijeti tetu bez presedana.
Oglasila se njegova osigurana linija za komunicinlhje, i Quentin je primio po
ruku. Kroz mali zvunik dopirao je Favkandv glas, dovoljno jasan da bi ga vijenici
mogli uti.
- Primero, tvoje su sumnje bile tone. Upravo kao to si i predvidio,
otkrili smo nadolazeu skupinu projektila, poput onih koji su udarili
na Parmentier.
Quentin je znaajno pogledao mu karce i ene koji su sjedili za vijenikim stolom - I,
jeste li ih presreli?
- Da, gospodine.
Jedan od vijenika je sugerirao: - Trebali bismo sauvati jedan takav projektil k
ako bismo ga mogli prouavati, kako bismo shvatili to to Omnius radi.
Favkan mu je upao u rije. - Sve smo ih uni tili, kako ne bismo riskirali pojavu
sluajne kontaminacije.
- Sjajno obavljen posao, - rekao je njegov otac. - Organiziraj stal
ni nadzor. Salusa je najva niji svijet Lige pa e Omnius u ovom smjeru
ispaliti vi e nego samo jednu salvu tih projektila.
Favkan se odjavio s kom-linije, a Quentin je pogledom kru io oko stola. - Tko j
o sumnja u to da je Omnius ve razaslao vi e torpeda na druge svjetove Lige? Moramo i
h zaustaviti i poslati obavijesti prije nego se kuga dalje pro iri.
- A kako to zapravo kanite uiniti? - upitao je namjesnik Interima,
O'Kukovi.
Quentin je brzo i jasno iznio svoj plan. - Raspr it emo armiju D ihada tako iroko k
oliko je to uope mogue. Odaslati izviae s upozorenjima i zahtjevom za pripremanje za
karantenu. Ovakva hitnost bi ak mogla opravdati uporabu brodova za nabiranje sve
mira, - rekao je, kao da mu je ta misao sinula tek naknadno. - Na svakih
I
od deset takvih brodova mogli bismo izgubiti jedan, ali ako se ne uspijemo pripr
emiti i bdjeti nad na im drugim planetima, mogli bismo izgubiti cijelu njihovu pop
ulaciju.
- Sve je to...uh... prilino drastino - izjavio je O'Kukovi nesigur
nim glasom, gledajui oko sebe kao da tra i potvrdu.
- Upravo tako... a takav je i Omniusov plan.
QUENTIN SE OSOBNO STAVIO na elo ophodnji, kao bilo koji od obinih asnika. Jurio je
od jednog sustava planeta do drugog, poma ui lokalnoj populaciji primijeniti za titne
mjere. Kod drugih svjetova Lige su zaustavljeni tuceti nadolazeih skupina projek
tila, no bilo je oito da su se neki i probili. Parmentier je bio ve zara en i izolir
an...a sada su vijesti o brzom irenju epidemije pristigle s jo pet planeta.
Quentin se bojao da je ve prekasno.
Bile su uvedene stroge karantene, no prestra enim ljudima je jo uvijek uspijeval
o pobjei i tako su prenosili tu po ast. Bilo je vrlo vjerojatno da e neki od njih po
tra iti utoi te i na Salusi Secundus. ak i uz drakonske mjere bilo bi gotovo nemogue za
ititi glavni svijet Lige. Kako bi mogli presresti svaki mali brodi oajnika? Morali
bi uoiti ba svaku letjelicu, blokirati ih i dr ati u karanteni tako dugo dok bi se
mogao pojaviti i najmanji znak zaraze. Sreom, ta daleka svemirska putovanja traja
la su dugo pa je do njihovog prispijea do Saluse ve bilo posve jasno koji je zara en
.
Quentin je koraao zapovjednim mostom, promatrajui iscrpljen izraz i zbunjenu na
petost na licima svoje posade. Njegovi tehniari koji su radili na senzorima bili
su uvijek budni i spremni, svjesni da ako dopuste da im pozornost popusti ma i z
a trenutak, ako samo jedan torpedo s kugom mugne mimo njihove stra e, cijeli bi svi
jet mogao umrijeti.
Nakon tolikih godina Sereninog D ihada, Liga je ve bila izmuena i nestabilna i na
okupu ih je jo dr ala zajednika mr nja prema misaonim strojevima. Quentin se pribojav
ao da bi ova kuga... i panika koja se irila jo br e od same bolesti...mogla dovesti
do rasula same civilizacije.
Ja sam sva groblja koja su ikada postojala, i svi obnovljeni ivoti... no to ste i
vi.
- RAYNA BUTLER, Istinite vizije
N
akon to su joj se grozniave vizije pretopile u ko mare i u tminu dubokog sna, Ravna
Butler je polako dolazila k sebi, grevito se dr ei za nit ivota tanku poput pree dudov
og svilca. To nije bilo nimalo nalik onim opisima raja koje je slu ala od svoje ma
jke.
Kada se napokon vratila u svoje tijelo, u svoj ivot i u svoj svijet, Ravna je
opazila da se sve promijenilo.
Jo uvijek stisnuta u mraku zagu ljivog ormara, zapazila je da joj je odjea prljav
a i kako se sve to ve skorilo i sasu ilo. Rukavi njezine izblijedjele bluze bili su
ru iasti od krvi koja je tijekom groznice bila izbijala iz njezinih pora zajedno s
a znojem. Mada je to otkrie bilo udno i uznemirujue, Ravna je osjeala emocionalnu pr
azninu i tupost svojih osjetila. Nije ni pomirisala tu svoju odjeu.
Jedva nekako ustav i na noge, Ravna je osjetila kako joj oslabljeni mi ii podrhtav
aju. Bila je nevjerojatno edna i nije mogla shvatiti kako je mogla pre ivjeti bez s
vje e vode. Nije poku avala ni shvatiti to jo uope ima smisla. Svaki korak i svaki udis
aj bili su mala pobjeda i znala je kako e doi jo mnogo te e stvari i da e ih morat sav
ladati.
Spustila je pogled na svoje tijelo i vidjela kako posvuda po odjei ima spetlja
nih pramenova svoje blijedo ute kose, duge vlasi kose koja joj je ispala. To nije
imalo nikakvog smisla. Ko a joj je bila blijeda i savr eno glatka.
Kreui se bolnim koracima, polako, bojei se da bi joj u bilo kojem trenutku tijel
o moglo prepui, djevojica je po la priati svojim roditeljima o svim onim grozniavim vi
zijama i religijskim spoznajama. Sama sveta Serena joj je govorila! Ravna je bil
a sigurna da e uspjeti shvatiti to joj je ta sjajna ena namjeravala rei.
Ipak, kad je stigla u glavnu prostoriju, Ravna je tamo zatekla svoje roditelj
e u onom istom polo aju u kakvom se sjeala da ih je vidjela,
samo sada su im tijela bila naduta i pocrnjela, u poetnoj fazi raspadanja. Mada j
oj je ovaj ok naglo aktivirao osjetila, Ravna je jo jedan dug trenutak ostala tamo
stajati i tek tada se okrenula i oti la.
U drugim hodnicima i sobama prona la je jo dva tijela, tijela slugu koji ipak ni
su napustili guvernerov dom, kako je ona to ranije mislila. Njezin dom je sada b
io posve tih.
Barem je jo uvijek tekla voda. U kupaonici je djevojica dugo istila tijelo tu iran
jem. Voda je izlazila iz otvora u zidu, a Ravna je strg-nula sa sebe onu prljavu
odjeu i dugo stajala pod hladnim mlazom, stalno iznova gutajui puna usta vode. Su
stav grijanja vi e nije radio, no njezina ko a ionako nije reagirala na promjene u t
emperaturi. Svi su je zglobovi boljeli i koili se kao da su joj se sve hrskavice
pretvorile u krhotine stakla. Odr avala je ravnote u i jednostavno otrpjela te mlazo
ve vode. Jo je mnogo spetljane kose ispalo iz njezinog vlasi ta i no eno malim potoiima
vode pohitalo u odvod kanalizacije.
Djevojica nije imala ime izmjeriti vrijeme koje je proteklo, a niti ju je to za
nimalo...
Kada je napokon iza la, mokra i osvje ena, Ravna je stala pred sjajno ogledalo u
kojem se mogao vidjeti cijeli stas... i ugledala strankinju. Njezino poput motke
vitko tijelo promijenilo se na nain koji nije mogla ni zamisliti. Sva kosa joj j
e otpala. Tjeme joj je bilo elavo, a nestale su ak i obrve i trepavice. Ruke, lice
i grudi ove jedanaestogodi -njakinje bili su posve glatki, a pri dnevnom svjetlu
koje je dopiralo kroz prozore, ko a joj je dobila neku odliku sjaja i prozranosti.
Kao u anela.
Nije znala koliko je vremena pro lo otkad je posljednji puta ne to pojela no, mad
a je ve skapavala od gladi, znala je da postoji ne to to mora prije toga obaviti. Od
jenula je istu odjeu i zaputila se u privatnu obiteljsku kapelicu u kojoj je ranij
e molila zajedno sa svojom majkom. Sjedei pred oltarom posveenom Trima Muenicima, d
ijete je molitvom tra ilo usmjerenje i prisjealo se onoga to joj je sveta Serena bil
a govorila. Konano, kad su joj se i misli i uspomene razbistrile, djevojica je ust
ala i napokon oti la u tihu kuhinju.
Hrana se veinom pokvarila, a dio zalihe namirnica bio je pokraden. Mora da je
u onom ormaru bila danima bez svijesti. Pokraj pulta za pripremanje hrane nai la j
e na tijelo jo jednog kunog sluge. Slab vonj raspadajueg tijela mije ao se s o trim smr
adom pokvarenih mesnih namirnica. Pitala se to li je kuhar namjeravao pripremiti
prije nego ga je ova bolest oborila.
Djevojica je najprije popila jo vode, svje e, bistre tekuine koja je dolazila iz c
isterne koja je pripadala zgradi. Tijelo joj je dehidriralo. Oi su joj upale, obr
azi se tijesno priljubili uz zube. Otpila je dug gutljaj i prestala piti tek kad
a joj se eludac pobunio. U ostavi je prona la ne to sira i pojela je malu zdjelicu hl
adnog gula a iz konzerve, no zaini su bili previ e jaki pa je povratila.
Jo uvijek slaba, ali svjesna da joj je hrana potrebna, popila je jo vode i pron
a la malen komad suhog kruha. Zasad je to bilo dovoljno dobro. Ta je hrana imala j
ednostavnu, svetu istou koja joj je dala nebesku snagu.
Mada se jo uvijek osjeala slabom, Ravna je zakljuila da se dovoljno odmarala. Na
pustila je guvernerovu rezidenciju okrenuv i se prema gradu u dolini. Ta kuga je b
ila kazna Bo ja, ali Ravna ju je pre ivjela. Bila je odabrana za velika djela.
Premda je bila samo dijete, bilo joj je posve jasno to sada treba uiniti. Ona l
ijepa vizija Serene Butler dala joj je upute... i sada je Ravna imala svoju misi
ju.
Bosonoga, uputila se niz bre uljak.
LJUDI KOJE JE SUSRETALA bili su mr avi i iscrpljeni i i li su za svojim poslom. Trza
li bi se na svaki iznenadni pokret. Svatko od njih je vidio mnoge prijatelje i la
nove obitelji kako umiru i, ako su to mogli, trudili su se njegovati bolesne. Mn
ogi od onih koji su se oporavili ostali su epavi ili drukije deformirani, i to je
bila okrutna ala kojom se bolest poigrala s onima dovoljno jakim da je prevladaju
. Takvi su se koristili nekim prirunim takama ili su puzali u potrazi za hranom, z
azivajui pomo. ak i oni pre ivjeli, koji su fiziki ostali netaknuti imali su slomljen
duh i nisu bili sposobni nositi teret odgovornosti radei za desetoricu.
Ravna je hodala sama, bistrih oiju, tra ei ono to je morala vidjeti. Iznad sebe je
zapa ala tajanstvene oblike, sjene na prozorima stanova i zatvorenih poslovnih pr
ostora. Iako samo djevojica, hodala je naprijed, uspravna i puna samopouzdanja, t
oliko blijeda da bi mogla biti ivi kostur... ili utjelovljenje Duha smrti. Biti e
dovoljno uskladi tene hrane koju e pre ivjeli moi nai, ali ne budu li sklonili mrtva ti
jela koja su se raspadala, ako se ne pobrinu za infekcije i ne poprave kvarove n
a infrastrukturi, tada e niz tih povezanih stvari
prouzroiti znatno poveanje smrtnih sluajeva i iznad broja onih koji su umrli zbog o
ve demonske po asti.
Ravna je iz jarka podigla odbaenu metalnu polugu. Sjetila se kako joj je otac
ranije priao o pobuni na ulicama, o ljudima koji su se meusobno tukli. Oni sljedbe
nici Muenika mar irali su u oajnikim povorkama i mnogi su ljudi... i sudionici povork
i i oni posve nevini... poginuli u tim estokim sukobima. Sada je u ruci osjeala tu
polugu, te ku i toplu, ma kojim se treba poslu iti pravedna mlada ena koja je od Sere
ne Butler primila izravne naputke.
Napokon je ugledala prvi cilj njezine misije.
Ta je krhka djevojica stala pred izlogom prodavaonice koja je prodavala mehanik
e sprave, kuanske aparate i bezazlene korisne stvari koje su nekako izbjegle valo
ve ulinih pobuna i pljake. Graani Lige su se slu ili ovakvim stvarima ne pitajui se o
njihovu porijeklu, ne obazirui se na injenicu da su ti predmeti visoke tehnologije
zapravo daleki Omniusovi roaci. Svi strojevi, sva elektronika, svi strujni krugo
vi predstavljali su izazov, nasljee zla. Uvlaili su se u svakodnevni ivot kako bi l
judi posve opu teno prihvatili tu ra irenu nazonost strojeva.
Tiho udahnuv i, Ravna je zamahnula polugom i razbila izlog prodavaonice, udaraj
ui polugom po osjetljivim kuanskim aparatima, a zatim je poela udarati metalne i pl
astine dijelove onih ve razbijenih. Bio je to prvi udarac protiv zla. Njezine vizi
je su joj govorile kako mora iznutra iskorijeniti tu najezdu strojeva i uni titi s
vaki trag misaonih strojeva, tako da e ljudi ubudue moi izbjei takve slabosti.
U tom svom zastra ujue stalo enom ispadu, Ravna je zdrobila sve to joj se na lo pred
oima. Kada vi e nije imala to razbiti, potra ila je jednu drugu zgradu, neku knjigovod
stvenu firmu koja je na drugom katu imala kalkulatore i raunala. Djevojica je i to
uni tila. Neki ovjek, koji se doimao slabim i prestra enim, do ao ju je zaustaviti, al
i se naglo povukao kada je Ravna zauzela odluan stav psujui ga za to je dopustio sta
vljanje tih strojeva u poslovni prostor.
- Ljudi e biti suoeni samo s bijedom ako ne iskorijenimo sve oblike tih mehaniki
h demona. ula sam Bo ji glas i djelovat u u skladu s njim!
Suoen s ovakvom strastvenom izjavom, ovjek je pobjegao, mada je to izgovorila t
ako sitna osoba.
Zasad, uz toliko posla koji ju je ekao, Ravna nije pravila razliku izmeu razliit
ih razina tehnologije, meu varijacijama sofisticirano-
sti kompjutora. Neumorno je i la od posla do posla sve dok je na posljetku nisu za
ustavila dva pripadnika parmentierske slu be sigurnosti. No bila je tek dijete, ker
preminulog guvernera pa su se, vidjev i je, znaajno pogledali. - Mnogo je propatil
a. Samo iz sebe izbacuje svu ljutnju na jedini nain na koji to mo e uiniti. Sada sam
previ e umoran da bih se pobrinuo za bilo to osim najhitnijih stvari.
- Pravit u se da pola ovoga nisam ni vidio, - rekao je jedan od njih upirui prs
tom prema Ravni. - Ovog puta emo te pustiti, djevojice, ali nemoj ponovo upadati u
nevolje. Vrati se kui!
Ravna je uvidjela kako je ve kasno. Umorna, uini kako joj je bilo zapovjeeno i v
rati se gore u guvernerovu rezidenciju.
Ipak, sljedeeg se dana ponovo vratila sa svojom metalnom polugom, tra ei nove met
e, razbijajui sve misaone strojeve i sline predmete.
Ovoga puta ju je pratila malena skupina promatraa, mnogi od njih pripadnici bu
ntovnih Muenika. U znak potpore poeli su pjevati, a onda su se i sami naoru ali tolj
agama...
Vjera i odlunost su najbolje oru je ratnika. Ali vjerovanje zna biti pokvarljiva ro
ba. Pripazite da se to oru je ne okrene protiv vas.
- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GOSS
N
apu tajui Ginaz, Nar Trig i Istian Goss su se nadali da e im prva ratna misija biti
izravna bitka protiv Omniusovih snaga. Umjesto toga, novi majstori maevanja na li s
u se u kompliciranoj policijskoj akciji obnove na ponovno osvojenom Honru.
- ovjek bi pomislio kako e onoga tko u sebi nosi duh Joola No-
reta poslati na prvu crtu boji nice, - gunao je Trig. - Za to sada, kad
su osloboeni, ovda nji ljudi ne bi mogli sami uspostaviti red?
- Sjea se to su ti govorili: va na je svaka bitka koja brani ljudski
rod, - odgovorio mu je Istian, suspregnuv i uzdah. - Ako je ovaj po
sao tako lak kako ti ka e , onda emo ga brzo zavr iti i otii u druge
bitke.
Nakon to je bojna Quentina Butlera napustila Honru, pre ivjeli biv i robovi su sad
a, pod utjecajem propagande sljedbe Muenika, djelomino zapali u stanje osvetoljubi
ve histerije i ko mara. Roboti-stra ari, lebdee stra ar-oi i svi podsustavi koji su slu i
i sveumu bili su razmontirani, memorijski ipovi i upani, strojevi rastrgani. Nar Tri
g je te vjerske fanatike promatrao s gladnom radoznalo u, slutei u njima bijes slian
njegovom vlastitom, bijes uperen protiv misaonih strojeva.
Na alost, mislio je Istian, pre ivjeli su se toliko usredotoili na tu svoju elju za
osvetom da su pri preuzimanju vlasti stvarali daleko vi e tete nego je to bilo nu no
. Da su tu svoju energiju i entuzijazam bili usmjerili ne u komadanje ve pobijeeno
g neprijatelja nego u ponovnu izgradnju Honrua, ova dva majstora maevanja bi se v
e borila u pravim bitkama i ne bi ovdje gubila vrijeme.
Sada su obori u kojima su ljudi bili dr ani u zarobljeni tvu ve bili sru eni i ljudi
su boravili u biv em upori tu strojeva, tu su podizali atore i skloni ta koja su se di
jelom oslanjala na postojee zidove, koristei se dijelovima tvornica nekada sjajnog
grada. Ekstravagantna
i arolika sveti ta posveena Trima Muenicima nicala su poput korova diljem cijelog gra
da i ogoljene unutra njosti. Na visokim zgradama vijorile su dugake zastave s likov
ima Serene, Maniona Nevinog i Iblisa Ginje. Umjesto povra, farmeri sljedbenici Mue
nika su zasadili polja naranastim nevenima koji su postali cvijet koji simbolizir
a Se-reninog ubijenog sinia.
Istian i Trig su oprezno koraali ulicama. Ugled Muenika je sve vi e rastao, a nji
hovi sljedbenici esto su odr avali nona slavlja ili se okupljali zbog molitve. Uzima
li su bilo kakav nedirnut ostatak Om-niusovih strojeva kojeg su mogli pronai meu k
r em polomljenog metala i onda ga simbolikim ritualima mrvili u komadie.
Ipak, pre ivjeli su se polako umirili i svakim danom se sve vi e okretali produkt
ivnom radu. Istian se nadao da e on i Trig moi otii im stigne prvi brod Lige.
Ovamo su hrlili mnogi iz drugih svjetova Lige, neki kako bi osvojili novi ter
itorij, dok su drugi iskreno eljeli pomoi. Filantrop lord Por-ce Bludd, praneak Nik
e Bludda, koji je bio ubijen za vrijeme velikog robovskog ustanka na Poritrinu,
pru io je veliku financijsku podr ku. Obnovi i izgradnji Honrua nije manjkalo novaca
, resursa i ljudske radne snage. Jedino to je nedostajalo bilo je cilj i inicijat
iva...
uli su povik. Istian se okrenuo i ugledao nekog ovjeka kako svom snagom tri prem
a njima. Bio je odjeven u odoru vojnog administratora ove ponovno osvojene kolon
ije. Usprkos relativno visokom vojnom inu, ovjek je bio plemike krvi i bio je vi e bi
rokrat negoli vojnik. Trig je stavio ruku na dugme kojim se aktivira energija u
njegovom pulsirajuem mau i onda ekao, spreman.
- Plaenici! Tra imo va u pomo. - Zaustavio se pred dvojicom
majstora maevanja. Od napornog tranja bio je crven u licu.
- Provaljujui u jedno skladi te, radnici su nai li na tri borbena robota
i oni su jo uvijek bili aktivni! Ubili su nam dvoje ljudi prije negoli smo
stigli ponovo zapeatiti prostoriju u kojoj se nalaze. Morate se otii
boriti s njima.
- Da! - Trig se osmjehnuo nekim vujim osmjehom i okrenuo se
svojem sparing partneru. - Moramo!
Istian je izgledao odluno i zadovoljno. - Pa onda idemo!
Dvojica majstora maevanja su trkom slijedili administratora i dvanaestak dobro
naoru anih ratnika D ihada kroz dio grada koji je bio pun identinih zgrada nalik koc
kama, a u kojima su se nalazila skladi ta. Mogli su uni titi robote koristei se ekspl
ozivom ili te kim
bacaima, ali u obnovi im je trebala uskladi tena roba i oprema. S druge strane, Ist
ian i Trig su ih se mogli rije iti bez popratnih gubitaka. Osim toga, vojnici D ihad
a su eljeli promatrati plaenike s Ginaza kako se bore u toj njihovoj najjaoj discip
lini prsa o prsa protiv neprijateljskih strojeva.
Kako su oni urili prema svojem odredi tu tako ih je gomila slijedila. Ljudi su k
licali. Neki od njih su nosili barjake s Tri Muenika. Trig je izazivakom gestom po
digao svoj pulsirajui ma, a prista e Muenika su to burno pozdravili. Istian je svu sv
oju pozornost usredotoio naprijed, mentalno se pripremajui za svojeg protivnika. P
risjetio se drevnih legendi o hrabrim oklopljenim vitezovima koji su po li ubiti z
majeve u njihovim gnijezdima, dok su u asnuti seljaci sve to promatrali i pretpost
avljao je da su on i Trig sada upravo u takvoj ulozi.
Kad su se zaustavili pred zapeaenim metalnim vratima skladi ta koje je svojim obl
ikom podsjealo na kocku, Istian je vidio kako se njihova polirana povr ina nabrala,
puna izboina, kao da je netko iznutra opalio topovske kugle. Oito su se zarobljen
i roboti poku avali probiti van.
im su otvorili vrata, visoki i robusni strojevi za ubijanje krenuli su naprije
d, izvlaei iz tijela svoje iljate dodatke, smrtonosno oru je, bacae plamena i minobaca
. Ta tri ratna stroja bila su poput bia iz none more... upravo onakve mete za kakv
e su majstori s Ginaza bili uvje bavani. Chirox im je obojici dao tu nu nu poduku.
Istian i Trig su istovremeno ispustili pokli i napali, podi ui svoje pulsirajue mae
ve. inilo se da su roboti bili iznenaeni ovako malenim protivnicima. Plamen je suk
nuo iz jedne od ruku koja je bila baca plamena, ali Trig se bacio ulijevo, otkotr
ljao i opet skoio na noge. Istian se bacio naprijed, zamahnuv i maem na tog istog ne
prijatelja. Jednim je udarcem poslao mlaz energije kroz jedan od dodatnih dijelo
va na robotu. Robotov baca plamena je pao, ostav i bez energije.
Preostala dva robota su se okrenula i spojila kada je Trig pojurio na njih. N
jegove su oi plamtjele i nije se ak potrudio ni izmaknuti se. Ljevicom je zgrabio
svoj pulsirajui ma, a desnicom mali energetski bode .
Bijesan na onog prvog robota, jer ga je gaao plamenom, Trig je navalio na njeg
a, udarajui i vitlajui maem. Pritisnuo je dugme na dr ci maa kako bi pojaao pra njenje
ergije i jednim od tih dobro naciljanih udaraca presjekao robotu osnovnu jezgru
memorije, izbri-sav i mu program za borbu i potpuno ga ugasiv i.
Istian se usredotoio na drugi, jo netaknuti borbeni stroj. Stroj je podigao svo
je dvije topnike ruke, ali Istian je potrao naprijed prije nego li ih je robot sti
gao usmjeriti na svoj cilj. Dvije robotske ruke ispalile su svoj eksploziv nakon
to je ve za ao robotu u mrtvi kut. Granate su eksplodirale ostaviv i krater koji se d
imio metar iza mjesta gdje je Istian stajao. A sada je on za ao u ranjivu zonu rob
ota.
Ratni stroj je uvukao svoje topnike ruke i umjesto njih izvukao oru ja sa sjeivom
, dodatke za ubadanje kojima je divlje vitlao oko sebe kao da ima pand e. Istian i
h je izbjegavao, pu tajui svoje misli neka teku, poku avajui osjetiti kako ga vodi ona
j duh Joola Noreta u njemu. Kada nije mogao osjetiti njegovu nazonost, pomislio j
e: Za to si tih?
Po prvi puta Istian se borio bez razmi ljanja, bez straha od povrede ili straha
od boli. Prije negoli je uope shvatio to radi, tri ruke tog stroja naoru ane o trim s
jeivima su se spustile, pale kao usahle vrbe.
Tek sigurnosti radi, Istian je udario pulsirajuim maem po spu tenom topnikom oru ju
kako bi sprijeio da robot ipak ispali prema fanatinim promatraima koji su srljali n
aprijed, kao da ele goloruki pomoi u borbi protiv neprijatelja. Istian je znao da e
se dogoditi masakr ako Muenici priu previ e blizu.
Urlajui poput kakvog divljaka, Trig je ve udarao po posljednjem ratnom robotu.
Stroj je mlatarao svojim rukama, poku avajui se poslu iti nekom drugom garniturom oru j
a. Bilo je oito da se brani, ne-pripremljen na ovaj bezgranini bijes agresivnog bo
rca. Promatrajui ga, Istian je s tugom pomislio kako je Nar Trig trebao biti onaj
u kome e se ponovo roditi duh Joola Noreta..
krguui zubima, nastavio se boriti jo e e.
Jedna od robotovih ruku sa sjeivom zahvatila ga je po ramenu, a druga o trica ga
je zare ala preko grudi. No Istian se istog trenutka nagnuo natrag, saginjui se po
d nevjerojatnim kutom, tako da je na njegovoj prsnoj kosti o trica ostavila samo t
anku krvavu crtu.
Odskoio je natrag poput opu tene opruge. Njegov pulsirajui ma, koji je takoer bio p
ode en na najjae pra njenje, udario je po oklopljenom torzu ratnog stroja. Impuls isp
u ten iz maa izvukao je sve iz robotovog akumulatora, paralizirajui mu mobilne susta
ve, umrtviv i mu ruke i noge, deaktivirajui njegovo oru je i jo mu se samo glava bespo
mono ljuljala naprijed-natrag.
Trig je svojega udarao po vratu, stvarajui ki u iskrica, udarcima koji su robota
inili nervoznim. Trig je ponovno zamahnuo, udarcem
dovoljno jakim da njime slomi glavnu cijev i one manje koje su je podupirale, pa
je tako uspio odrezati metalnu glavu. Te ko tijelo se skljo-kalo, mrtvo.
Osjeajui kako ga ona gotovo opipljiva nazonost adrenalina napu ta... je li to moga
o biti duh Joola Noreta?... Istian se sru io, pustiv i da mu njegov iscijeen pulsiraj
ui ma padne na tlo. Iscrpljeni mi ii su mu podrhtavali. Pokraj njega Trig je koraao po
put salu kog tigra u kavezu, tra ei pogledom nekog novog neprijatelja.
Prije nego su se stigli okrenuti prema onom prvom robotu na ijem se deaktivira
nom tijelu glava jo uvijek ljuljala amo-tamo, bijesni Muenici su nagrnuli naprijed
. Nosili su svoje vlastito oru je: toljage, pneumatske ekie i metalne ipke. Poput rul
je krenuli su iskaliti svoj bijes na ova tri pora ena ratna stroja, zamahujui i mla
tei, viui dok su udarali po palim truplima.
Letjele su iskre; pojavile su se komponente od kojih su roboti bili sastavlje
ni. Dijelovi s procesorima bili su zdrobljeni, provirili su gel-ipovi i pljusnuli
na tvrdi pod skladi ta. Rulja se nije zaustavila sve dok, nakon dugotrajne buke,
nisu zabili rapnele u ve neprepoznatljivu gomilu kr a.
- Mo emo iskoristiti taj metal, - vedro je rekao vojni upravitelj.
- Muenici su ve zapoeli s programom kori tenja otpada dobivenog
razaranjem ratnih strojeva kako bi se od toga radio graevinski mate
rijal, poljoprivredni alati i potrep tine za graevinarstvo. Stari zapisi
nam govore da od maeva treba iskovati plugove.
- Nije dovoljno samo pobijediti te sluge sveuma, - slo io se Nar
Trig dubokim glasom. - Pobjeda e biti slaa ako ih pretvorimo u
ne to to e nama slu iti.
- Kao to je Chirox, - spomenuo je Istian. Njegov partner nije od
govorio.
-
Zami ljao sam kako bi bilo kada bih ja bio Omnius i kakve bih tada dalekose ne odluk
e donosio.
- Erazmusovi Dijalozi
U
sprkos obeanjima Rekura Vana, nova verzija Serene Butler je bila veliko razoaranje
. Jo jedan brzopleto napravljen klon, jo jedan proma aj.
Erazmus se nadao kako teta nanesena takvim eksperimentiranjem sa Serenom nije
nepopravljiva. Koristei se sauvanim stanicama kao pregovarakim ulogom kada je pobje
gao iz Lige, ovaj zarobljenik s Tlulaxa je stalno poku avao i ponovno poku avao stvo
riti tu enu, no uvijek je nailazio na isti problem. Te prokrijumarene stanice imal
e su sauvan samo njezin genetski izgled, a ne nju, ne ono to je ona u biti bila. T
ajna nije bila u stanicama nego u njezinoj du i... kako bi to Serena mo da rekla.
I sada je taj trgovac ljudskim mesom koji je ostao bez udova durei se odbijao
brinuti se o drugim klonovima koji su se razvijali.
Mo da je to bilo u nekoj vezi s njegovim frustracijama vezanim uz eksperimente
reptilske regeneracije udova. Nakon obeavajueg poetka, oni izbojci novih kostiju na
njegovim ramenima su otpali, ostavljajui za sobom inficirane dijelove sirove ko e
vla ne od iscjetka. Tlulaksanac se zbog toga silno uzrujavao i takvo njegovo raspo
lo enje pridonijelo je neuspjehu kloniranja Serene. Erazmus je odluio sve to izbjei
pode avajui Rekur Vanovu terapiju lijekovima tako da ga dr i usredotoenim na va ne stvar
i i pru i mu selektivnu amneziju. To je iziskivalo stalno praenje stanja i modifika
ciju.
Ne smijem pobrkati eksperimente, mislio je robot.
Sada, dok je u svojem besprijekornom vrtu promatrao kloniranu Serenu, Erazmus
se nadao kako e u njezinim oima boje lavande naii na barem neki traak prepoznavanja
, pa makar to bio i strah. Gilbertus je poslu no stajao uz njega. - Oe, ona izgleda
ba onako kao i na svim arhivskim snimkama, - istaknuo je.
 - Izgled mo e varati, - rekao je Erazmus, birajui taj odgovor iz svoje zalihe pr
ikladnih kli eja. - Ona odgovara ljudskim standardima ljepote, no to nije dovoljno
. To nije... ono to ja tra im.
Sa svojom savr enom memorijom, robot je mogao ponoviti svaki razgovor kojeg je vod
io sa stvarnom Serenom Butler. Tako je mogao ponoviti sve one brojne rasprave ko
je su vodili dok je bila njegova robinja na Zemlji. Ali Erazmus je od nje elio ne
ka nova iskustva, nastavljeno razumijevanje, odgovarajui kontrapunkt, varijaciju
onakvog sjajnog uvida kakvog je dobio od Gilbertusa.
Ne, ovaj novi klon Serene jednostavno uope ne valja.
Bila je jednako bez emocija i nezainteresirana kao i njegovi ostali ljudski p
rimjerci, bez ikakve memorije i one iste tvrdoglavosti u kojoj je Erazmus u ivao. O
va je bila razvijena do pune zrelosti, ali bez tome odgovarajueg obrazovanja steen
og iskustvom.
- ini se da mi ona po godinama odgovara - rekao je Gilbertus.
Za to je on bio tako zainteresiran?
Prava Serena Butler odrasla je u Ligi plemia gdje je bila nauila vjerovati u za
nimljive gluposti, kao to je na primjer njezina ljudska superiornost i uroeno prav
o na slobodu i ljubav. Erazmus je sada alio to tu njezinu jedinstvenost tada nije
cijenio onoliko koliko je trebao. Sada je bilo prekasno.
- Vi me ne poznajete, zar ne? - upitao je novog klona.
- Vi ste Erazmus, - odgovorila je, ali u njezinom glasu se nije os
jetila iskra.
- I sumnjao sam da e to biti sve to ete rei, - odgovorio je, zna
jui to mora uiniti. Nije htio imati podsjetnik na pogre ke na nekom
mjestu gdje e stalno gledati u to.
- Oe, molim te, nemoj je uni titi, - rekao je Gilbertus.
Robot se okrenuo i automatski navukao onaj iznenaen izraz lica.
- Dopusti mi da s njom razgovaram, da je poduavam. Sjeti se
kako sam i ja bio neuk i divlji kada si me izvadio iz nastambe za roblje,
kako sam bio poput prazne ploe na kojoj se nije vidio moj potencijal.
Mo da bih brigom i strpljenjem mogao... ne to spasiti.
Erazmus je odjednom shvatio. - Tebi se Serena Butler svia!
- Zanimljiva mi je. Iz onoga to si mi rekao o izvornoj Sereni, zar
mi ova ne bi bila dobro dru tvo? Mo da i par.
Robot nije ovo oekivao, no ovakva permutacija svrhe inila mu se intrigantnom. -
I sam sam se toga trebao sjetiti. Da, moj Mentate, poku aj uiniti najbolje to mo e .
Prouavajui taj klon ene, Gilbertus je odjednom izgledao nekako prestra eno, kao da
je prihvaen izazov ipak prevelik za njega.
Robot mu je pru io podr ku. - ak ako taj eksperiment i ne uspije,

jo mi uvijek ostaje ti, Gilbertuse. Nikada ne bih mogao po eljeti bolje bie od tebe,
za pokuse... ili za dru benika.
KAKO BI MOGAO BOLJE PROUAVATI ono to ljudi vole, Erazmus je Gilbertusu dizajnirao
mno tvo strojeva za jaanje mi ia; neke vrlo jednostavne za primjenu, a neke znatno slo e
nije. Gilbertus je bio savr en primjerak, i fiziki i mentalno, a Erazmus je elio to
svoje po-svoje dr ati u besprijekornoj kondiciji. Kao i nekom dobro ugoe-nom stroju,
i ljudskom je tijelu bilo potrebno odr avanje.
Nakon tolikih ekstenzivnih programa vje banja, Gilbertus je postao pravi primje
r besprijekorne mu ke fizike kondicije. Kada se ljudi slu e svojim mi inim komponentama,
njihova se snaga pojaava; kad se robot slu i svojim mehanikim komponentama, poinju s
e habati. Pomalo udna, ali fundamentalna razlika.
Dok ga je Erazmus promatrao, taj je ovjek bez napora trao kilometrima i izvodio
razne druge vje be. Um mu je bio podijeljen na nevjerojatno mno tvo pretinaca koji
su mu omoguavali takvu vje tinu. Tijekom jednog tipinog dana, Gilbertus je znao kori
stiti i vi e od trideset zahtjevnih sprava za vje banje, ne odmarajui se previ e i pijui
samo vodu.
Kako je ta rutina oduzimala mnogo vremena, Erazmus je rekao: - Dok razvija svo
je fizike sposobnosti, mogao bi pobolj ati i mentalne, moj Mentate. Trebao bi popra
viti svoje pamenje, vje bati matematiku, rje avati zagonetke.
Gilbertus je zastao, te ko di ui. Znoj je blistao na njegovoj kosi boje slame, a n
a licu mu se pojavio izraz kojeg je robot interpretirao kao uenje. - Upravo to i r
adim, oe. Dok razvijam tijelo, razvijam um. U mislima prolazim bezbrojne izraune,
projekcije i jednad be, a svaka od njih mi pru a nov uvid koji nije dostupan obinim m
isliocima. - Zastao je pa onda dodao: - Takvim si me stvorio... ili te ja navodi
m na to da vjeruje da si me ti takvim stvorio.
- Ti mene ne mo e prevariti. Za to bi uope elio to uiniti?
- Uio si me kako se ljudima ne mo e vjerovati, oe, i ja sam tu
lekciju uzeo k srcu. ak ne vjerujem ni samome sebi.
Gilbertus je bio Erazmusov tienik ve sedam desetljea i Erazmus nije mogao zamisli
ti da bi se taj ovjek mogao potajno okrenuti protiv misaonih strojeva. On bi osje
tio promjenu u Gilbertusovoj ras-
polo enju, a i Omnius bi zapazio dokaze takve izdaje... njegove stra ar-oi bile su po
svuda. Robota je brinulo kako bi Omnius, ako ikada i pomisli na takvu sumnju, mo
gao predlo iti daje najpametnije eliminirati Gilbertusa prije nego uope doe u prilik
u prouzroiti tetu. Erazmus se morao pobrinuti da Omniusu ne padnu na pamet takve s
umnje.
Omnius me izazvao da od jednog divljeg djeteta stvorim inteligentno i civiliz
irano bie, pomislio je Erazmus. Gilbertus je tu nadma io ak i najsmjelija oekivanja.
Zbog njega razmi ljam o stvarima o * kojima nikada ranije nisam mislio. Naveo me d
a prema njemu gajim osjeaje na nain koji mi je bez njega bio nezamisliv.
Gilbertus je sada promijenio vje bu, istovremeno vje bajui i donji dio tijela. Pro
matrajui ga, robot se prisjetio da je Gilbertus ve izrazio svoju odvratnost prema
smrtonosnom RNK retrovirusu kuge koja se sada ve poela iriti meu svjetovima Lige. to
ako bude odluio pomoi svojoj vlastitoj vrsti umjesto Erazmusu?
Ta situacija zahtijeva budnost. Robot je shvatio kako i sam pokazuje izrazito
ljudsku osobinu: paranoju. Mi ljenje ne predstavlja uvijek realnost. Mora postoja
ti veza, dokumentiran dokaz koji povezuje sumnju i injenicu.
Uobiajen problem koji je dugo vremena bio muio ljudske znanstvenike bilo je pit
anje kako nazonost istra ivaa djeluje na eksperiment. Erazmus je odavno prestao biti
objektivni promatra Gilbertu-sova napretka. Pona a li se to njegov posinak na izvj
estan nain samo kako bi ne to dokazao svojem robotu-mentoru? Jesu li ove ekstravaga
ntne fizike vje be nain da se pohvali svojom superiorno u? Je li Gilbertus u svojem sta
vu zapravo bio vei buntovnik od onoga to je pokazivao?
Premda zabrinjavajue, ovakve su misli bile daleko kompleksnije i zanimljivije
od ovih posve nezanimljivih klonova Serene. Namjerava li je Gilbertus uiniti svoj
om saveznicom?
Napokon je ovjek odgurnuo svoju spravu za vje banje, skoio dvostruki salto i spre
tno doskoio. - Oe, ba sam se pitao, - rekao je glasom u kojem se jedva osjeala neka
zadihanost, - ini li me to to se koristim ovim strojevima slinijim strojevima?
- Istra i to pitanje pa e mi dati svoje analize.
- ini mi se kako na to pitanje ne postoji definitivan odgovor. Mo
gli bismo nai argumente i za jednu i za drugu stranu.
- Onda znai da je to sjajna tema za diskusiju. Uvijek sam u ivao
u tim na im razgovorima.
-
Erazmus je jo uvijek vodio dugake ezoterine debate s Omniu-som s Corrina, ali bi
lo mu je dra e provoditi vrijeme s Gilbertusom. Od njih dvojice, Gilbertus je u iz
vjesnom smislu bio zanimljiviji, mada Erazmusu jamano ne bi koristilo kada bi to
spomenuo u razgovoru sa sveumom.
Robot je promijenio temu. - Na e izviake sonde uskoro e se vratiti sa snimkama koj
e pokazuju rezultat poetne primjene kuge.
Zavr iv i s treningom, Gilbertus se uputio pod tu , usput svlaei sa sebe odjeu. Robot
ga je promatrao, analizirao i divio se golom tijelu, stojei ipak dovoljno daleko
da mu ovaj ne smoi rasko nu odjeu.
- Yorek Thurr e bez sumnje biti sretan zbog sve te smrti i jada, -
rekao je Gilbertus, trljajui se. - U iva u tome to je izdajica vlastitog
roda. On nema savjesti.
- Ni strojevi nemaju savjest. Smatra li to nedostatkom?
- Ne, oe. Ipak, kako je Thurr ovjek, ja bih trebao biti u stanju ra
zumjeti njegovo pona anje. - Stojei pod toplim tu em, Gilbertus je
sapunao svoju bujnu plavu kosu. - Ipak, vjerujem da konano, nakon
itanja tolikih drevnih zapisa, znam kako mogu objasniti Thurrove
poteze. - Osmjehnuo se. - Posve jednostavno, on je lud.
Gilbertus je zatvorio slavinu, stojei opu ten i osvje en. - Posve je jasno kako je
onaj tretman za produljenje ivota, kojeg je zahtijevao kao cijenu za svoje uslug
e, uinio njegov um nestabilnim. Mo da je tada bio ve previ e star. Mo da ta operacija ni
je uspjela.
- Ili sam mo da ja namjerno primijenio taj tretman... neadekvatno,
- rekao je Erazmus, iznenaen to je Gilbertus do ao do tako preciz
nog zakljuka. - Mo da mi se inilo da on ne zavreuje takvu nagradu,
a on ak ni sada ne zna tono emu je bio podvrgnut. - Robotovo lice
od tekueg metala oblikovalo se u osmijeh. - Ipak, mora priznati kako
je ta zamisao s kugom zaista dobra. Posve odgovara na oj potrebi za
pobjedom, a da se pritom ne prouzroi teta koja nije nu na.
- Tako dugo dok neki od nas pre ive. - Gilbertus se obrisao ru
nikom i prona ao istu odjeu koja ga je ekala.
- Posebno ti. Uio sam te da bude krajnje uinkovit, s visoko or
ganiziranim umom, sposoban memorirati i analizirati injenice upra
vo onako kako to rade kompjutori. Kad bi drugi ljudi mogli nauiti
takve vje tine, mogli bi bolje koegzistirati sa strojevima.
- Mo da bih ja mogao biti bolji od stroja ili ovjeka, - zami ljeno
je rekao Gilbertus. Je li to ono emu on te i?Detaljno u razmotriti ovu
njegovu opasku.
Obojica su napustili zgradu vje baonice.
Strojevi su ni vi e ni manje nego onakvi kakve ih napravimo.
- RAQUELLA BERTO-ANIRUL Eseji s ruba svijesti
A
gamemnon, Junona i Dante su letjeli du golemog niza postrojenih ratnika. General
je bio ushien ponovo planirajui vojni napad, odabirui mjesto koje je daleko od Rich
esa, mjesto gdje e biti sigurni od Omniusovih tupavih pljaka a. Mjesto gdje e se moi p
regrupirati, ojaati i planirati sljedeu fazu njihovog novog cymeh carstva.
U pratnji Titana bile su jake snage neocvmeha s njihovim brodovima, svaki od
njih s dodatkom jednog ljudskog mozga, meusobno povezani. Svi su ti neosi otvoren
o i s velikim entuzijazmom izjavljivali svoju lojalnost, posebno otkad su saznal
i da Agamemnon mo e selektivno aktivirati prekidae za pojedinano uni tenje i tako u hi
pu ubiti bilo kojeg od njih. On se ipak pouzdavao u njihovu lojalnost i predanos
t. Kad su im jednom mozgovi bili odvojeni od biolo kih tijela, neo-cimehima i nije
preostalo mnogo toga to bi mogli raditi osim slijediti Titane.
Napustiv i Richese, cijeli je roj brodova opakog izgleda skrenuo prema zaleenom
planetoidu Hessri, gdje su kogitori ve stoljeima ivjeli izolirani, boravei u svojoj
Kuli od slonovae.
- U skladu s na im oekivanjima, ovdje nee biti nikakvog otpo
ra, - rekao je Dante. - Ti kogitori se pretvaraju da ne sudjeluju ni u
kakvoj vanjskoj aktivnosti. Jednostavno se skrivaju i razmi ljaju.
Junona je ispustila neki podrugljiv, guturalan zvuk. - Mogu se oni pretvarati
koliko ele, ali kogitori nisu nikada bili tako neutralni kako oni to tvrde. Uvij
ek su morali nekamo gurati svoj nos.
- J-j-jednako su z-z-li kao i hrethgiri - emitirao je povrijeeni Be-
owulf svojim zamuckujuim glasom. Mada je bio tolerantan prema
Beowulfu zbog njegovih ranijih zasluga, Agamemnona je nerviralo
to taj neocvmeh stalno slu a privatne razgovore koje Titani vode
izmeu sebe.
S nagla enom strpljivo u, Dante je rekao. - elio sam rei kako
i
nam je pobjeda osigurana. Ne predviam ba nikakve vojne pote koe pri zauzimanju Hessre
.
- Ja u ipak u ivati u svakom trenutku tog zauzimanja. - Aga-
memnon je usmjerio svoje snage koje su se sastojale od brodova cy-
meha da opkole planet i onda se spuste. Staviv i naprijed brodove
neosa koje nije trebalo tedjeti, letjelice su se nagnule i iznad ledom
okovane utvrde drevnih filozofa skrenule u pro irenu formaciju za
izvoenje napada.
Mada su kogitori Kule od slonovae tvrdili kako su nezainteresirani za druge di
jelove Galaktike i dr ali se svoje izolacije, oni nisu bili posve samodostatni. Im
ali su ve dobro uhodan posao snabdijevanja cvmeha elektrolitom, ak i nakon to su se
Agamemnon i njegovi pobunjenici odvojili od Sinkroniziranih svjetova.
Ne elei potpuno ovisiti o Vidadu i njegovima, Dante je na Bela Tegeuseu i na Ri
chesu podigao postrojenje za proizvodnju elektrolita u vlasni tvu Titana. Dok je m
asovna proizvodnja te tekuine zadovoljavala neocvmehe, Agamemnon i njegovi Titani
zahtijevali su bolju kvalitetu, a niti jedan elektrolit nije bio bolji od onoga
koji se proizvodio za kogitore Kule od slonovae. Danas e Titan-general prisvojiti
tu proizvodnju, proglasiti Hessru svojim novim tabom i zapoeti svoj dugo odgaani m
ar na povijest...
Crni tornjevi izolirane citadele virili su iz debelog leda, gotovo opasani sp
orim rijekama leda koje su se stoljeima ovdje nabirale. Neko visoki tornjevi koji
su udomili te mozgove odvojene od tijela izgledali su kao da se utapaju u poplav
i nadirueg snijega i leda.
Agamemnon i Junona letjeli su na vodeim pozicijama i ushieno aktivirali svoje b
acae plamena iji je uinak bio jo vi e nagla en strujom kisika iz rijetke Hessrine atmos
ere. Plameni jezici su sukljali iz letjelica cvmeha i udarali o crne kamene zidi
ne, odlamajui goleme gromade leda i aljui impresivne oblake kamufla ne pare od koje s
e nije vidjelo nebo.
- Ovo e nam oistiti podruje djelovanja, - rekao je Agamem
non, spu tajui svoj brod.
Dante je suhim glasom izdavao zapovijedi neocvmehima. Njegove optike niti su z
apazile tri sveenika u utoj odjei kako tre prema prozorima i balkonima tornjeva. Ova
j neoekivan napad doekali su zinuv i, a onda potrali u zaklon koji im je pru ala zgrada
.
Neocvmehi su se nastavili spu tati poput strvinara oko golemog broda u kojem su
bili Titani. Agamemnon je premjestio posudu sa
svojim mozgom u malenu, ali sna nu hodalicu s kojom e se lako kretati hodnicima ovo
g utvrenja. Zapovjedio je skupini neosa neka predvode napad, raznesu zidove i raz
biju bona vrata. Nakon to su zamijenili velike letjelice malim hodalicama, umar iral
i su poput dobro naoru ane mehanizirane armije mrava. Iza njih ulo se trijumfalno z
veckanje Agamemnona. Pod o trim nogama njegove hodalice po kamenom su podu sijeval
e iskre.
Vani je nespretni neocvmeh Beowulf lo e procijenio svoje spu tanje na tlo, pao, o
tkoturao se niz liticu i bespomono se zaustavio u novonastaloj pukotini u ledu. K
ad su ga neocvmehi izvijestili o tome, Agamemnon se poigrao mi lju da Beowulfa jed
nostavno ostavi tamo gdje bi se mogao smrznuti i gdje bi ga moglo prekriti sporo
ali nezaustavljivo zatvaranje ledenih ralja.
Ali Beowulf je nekada bio vrijedan saveznik, daleko pouzdaniji i nadareniji o
d onog nesposobnog Xerxa koji je imao mnogo du i rezime svojih neuspjeha. Gunajui, g
eneral je izdao naredbu da se Be-owulfova posuda s mozgom prebaci iz o teenog dijel
a u mehaniku hodalicu kakvu su imali neocvmehi. Ve mi ponestaje isprika za to odr avam
Beowulfa na ivotu. Taj neocvmeh o teenog mozga vi e nije bio nikakva korist i postaja
o je sve vei teret i smetnja.
Unutar zaleenog utvrenja kogitora, neocvmeh ratnici su nai li na vi e desetaka sveen
ika u utim odorama i uni tili ih. Sam Agamemnon je ubio dvojicu, koristei se onim st
arinskim vatrenim oru jem koje je nabavio od Thurra na Wallachu IX. Radilo je savr e
no.
 Idui ispred svog generala, neocvmehi su nai li na knji nice i radne sobe u kojima
su pomonici nalik sveenicima provodili svoje dane presnimavajui i prepisujui. ini se
da su bili posebno fascinirani svim poznatim pojavljivanjima tajanstvenih Muadru
runa pronaenih po ra trkanim planetima. Dodatne prostorije, duboko u utvrenju, bile
su odreene za proizvodnju elektrolita. Ljudi odjeveni u odjeu boje afrana radili s
u tu u laboratorijima kad su neocvmehi nagrnuli unutra, prekinuv i njihov pjev, ta
j ritual pretvaranja vode u tekuinu koja podr ava ivot.
Agamemnon je izdao precizne naredbe i poslao Dantea neocvmehima kao pojaanje.
- Saznajte kako ta postrojenja rade, a onda po-bijte veinu ljudi koji tamo rade,
ali ne sve. Nekolicinu njih moramo ostaviti na ivotu.
Drugi ljudi su pobjegli u veliku sredi nju prostoriju gdje su se, na svojim pos
toljima, nalazili kogitori Kule od slonovae. Kad je napo-
kon i Agamemnon za ao u tu prostoriju i ugledao kogitore u njihovim blje tavim posud
ama, bio je zbunjen to je tamo zatekao samo pet mozgova koji su plutali u zasebni
m posudama punim plavkaste tekuine za odr avanje ivota.
Jedan mozak od njih est je nedostajao.
- Generale Agamemnone, va dolazak je nepotrebno destruktivan
i kaotian, - rekao je jedan od drevnih filozofa preko zvunika ugra
enih u pijedestalu. - Kako vam mogu pomoi? Jeste li do li ovamo
po po iljku elektrolita?
- To je samo djelomino tono. Namjeravam i zauzeti Hessru i uni
titi sve kogitore. Koji od vas nije ovdje? - Podigao je svoju mehaniku
ruku pokazujui njezinim o trim vrhom prema praznom postolju.
Naivni i puni povjerenja, mozgovi filozofa su iskreno odgovorili. - Vidad je
u svojem privremenom boravi tu na Salusi Secundus kako bi tamo savjetovao i promat
rao Ligu plemia. Potrebni su nam novi podaci da bi se diskusije mogle nastaviti.
- Nakon dana njega dana toga vi e nee biti, - rekla je Junona
koja je arogantno do etala svojim zastra ujuim tijelom i stala pokraj
Agamemnona. Uvijek je osjeala posebnu antipatiju prema tim zna
ti eljnim kogitorima, posebno prema jednoj koja se zvala Eklo i koja
je suraivala s Iblisom Ginjom kad su zakuhali onu pobunu na Zemlji.
To je bio poetak ovog odvratnog, destruktivnog D ihada.
Premda je ratni pohod Lige protiv strojeva omoguio cvmehima podizanje njihove
vlastite pobune i osloboenje od kontrole sveuma, Agamemnon je jo uvijek gajio dubo
ki animozitet i prijezir prema kogitorima. - Imate li nam za rei jo kakvo sjajno o
tkrie prije negoli vas pobijem?
Jedan od kogitora progovorio je enskim glasom u kojem se osjeao neki udan mir. -
Ima toliko podruja u kojima bismo vas mogli prosvijetliti, generale Agamemnone.
- Na va u nesreu, ne elim biti onaj kojeg biste vi smatrali pro
svijeenim.
Poslav i neocvmehe da i dalje pretra uju hodnike ovog zdanja na Hessri, Agamemnon
i Junona su krenuli naprijed. eljeli su to uiniti sami. Bio je to nain na koji su
ovo dvoje Titana pokazivali jedno prema drugome svoju ljubav.
Podi ui svoje sna ne mehanike ruke, pobacali su postolja, zdrobili prozirne posude
u kojima su bili drevni kogitori i silno se radovali
kada su mehanikim akama drobili drhtave mozgove u tenu pulpu, jednog za drugim. Sve
je to zavr ilo i previ e brzo.
Konano, stojei usred tog vla nog rasula, Agamemnon je izjavio kako je Hessra sada
njihova.
Znanost je stvaranje dilema pri poku aju da se razrije e tajne.
- DR. MOHANDS SUK, govor diplomantima
U
bilo koje drugo vrijeme Raquella bi posve drukije reagirala na susret sa svojim d
jedom; postavila bi mu tisue pitanja i priala bi mu o sebi. Vrhovni zapovjednik Vo
rian Atreid!
Njezinu bi majku mo da vi e zaintrigiralo to njegovo iznenadno pojavljivanje, ali
Helmina je sada bila mrtva, ba kao i Raquellin prvi mu . Pretpostavljala je kako j
e i bakin tajanstveni vojnik bio jo jedna od rtava i kako se ne mo e vratiti. D ihad j
e uni tio toliko ivota i nada.
Radije bi provela vi e vremena s Vorom Atreidom, radije bi radila gotovo bilo to
s njim, ali Raquella nije mogla okrenuti lea svim onim ljudima koji su je sada t
rebali. S ovom kugom koju im je Omnius poslao i koja je divljala du cijelog Parme
ntiera, ona i Mohandas su imali previ e ljudi koje su trebali spasiti. Morali su p
ronai lijek.
No za sada im je taj lijek izmicao. Mogli su lijeiti simptome, dati pacijentim
a dovoljno tekuine i sprijeiti visoku temperaturu, poma ui tako veini rtava pre ivjeti
o pri pandemiji takvih razmjera to nije bilo dovoljno. Umiralo je mnogo, mnogo l
judi.
Vor je obeao da e uiniti sve to bude mogao kako bi pomogao, da e pro iriti vijest m
druge svjetove Lige o epidemiji koja tu vlada. ak i ako se ne stigne vratiti na
vrijeme da bi pomogao Parmentie-ru, mogao je barem upozoriti ostale planete kako
bi ovi mogli budno doekati ovu stra nu novu taktiku strojeva. Ako to bude u njegov
oj moi, Vor e odr ati obeanje koje joj je dao. Znala je to, premda je pro lo tek nekoli
ko sati otkako je oti ao.
Bolnica za neizljeive bolesti. Taj se naziv, na nesreu, sada inio tako prikladni
m. Nije znala to bi uinila kada bi Mohandas podlegao toj bolesti. Mislila je kako
bi bilo bolje da bolest zahvati nju, a ne njega... Do sada su, od dvadeset i dva
lijenika koji su se okupili iz podruja oko Niubbe, trojica podlegli toj po asti, etv
oro ih se oporavljalo, no jo nisu mogli raditi, dok su nova dvojica pokazivali ne
po-
gre ive znakove prve faze oboljenja od virusa. Uskoro e ona morati lijeiti i njih.
Mohandas je dovoljno detaljno prouio tu bolest da bi mogao izvui neke osnovne z
akljuke, mada jo uvijek nije bio prona ao nikakav arobni tapi. Nakon to je zrakom pre
en virus preko sluznice u ao u tijelo i inficirao jetra, proizvode se goleme koliin
e proteina koji vlastite hormone tijela (kao to su testosteron i kolesterol) pret
varaju u mje avinu slinu anabolikim steroidima. Jetra ne mogu uinkovito razlagati tu
"mje avinu X" (Mohandas nije imao energije da za nju pronae neko kreativnije ime),
a niti je se mo e ukloniti iz krvotoka. Kako su prirodni hormoni bili reducirani i
promijenili se u smrtonosnu "mje avinu X", u tijelu dolazi do njezine hiperproduk
cije, a sve vee koliine te otrovne mje avine uzrokuju te ke mentalne i fizike simptome.
U zadnjoj fazi ove bolesti, smrt odnosi vi e od etrdeset posto od ukupnog broja
oboljelih. Dodatno se esto javlja otkazivanje jetra, a i srani udari, prouzroeni op
asnom hipertenzijom, esto su bili fatalni. U manjem broju sluajeva, tirotoksine kri
ze su esto prouzroile otkazivanje tijela zbog hormonalne neravnote e. U toj fazi jak
a groznica baca veinu pacijenata u duboku komu koja je znala potrajati nekoliko d
ana i tek tada su prestali disati. Kod visokog postotka oboljelih lako pucaju te
tive, to dovodi do invaliditeta...
Tijekom sljedeeg sata Raquella se pobrinula za etrdeset pacijenata. Tako se vi e
nije ulo stenjanje i paranoino mumljanje, niti se u oima pacijenata vidio u as ili ni
jeme molbe, niti se osjeala ona odvratna i nezdrava atmosfera bolesti i smrti. Ne
kim ljudima je trebalo du e vrijeme da bi podlegli virusnoj infekciji, neki su pat
ili vi e nego drugi. Neki su bili hrabri, dok su drugi bili kukavice, no na kraju
to nije bilo va no. Previ e njih je umiralo.
Iza av i na hodnik, Raquella je vidjela da joj Mohandas prilazi. Osmjehnula se to
m toplom, dragom licu, vidjev i ga kako iscrpljeno i umorno izgleda i kako su mu s
e oko maske za disanje usjekle bore iscrpljenosti. Imali su vrlo malo vremena ko
jeg bi mogli provesti zajedno samo kao dvoje ljudi ija je duboka uzajamna ljubav
pre la u ugodnu neraskidivu vezu. Ali nakon gledanja tolike bespomonosti i smrti Ra
quelli je bila potrebna utjeha, pa makar i samo na nekoliko trenutaka.
Kada su oboje pro li kroz kabinu za dekontaminaciju i za li u dio gdje su sobe bi
le sterilne, Mohandas i Raquella su konano mogli ski-
nuti maske za disanje zbog kojih se ranije nisu mogli poljubiti. Dr ali su se za r
uke, gledajui jedno drugo kroz onaj za titni sloj u oi, ne govorei ni ta.
- Ne znam koliko dugo u jo imati snage, - rekla je Raquella
umornim glasom. - Ali kako bismo se mogli zaustaviti, bez obzira na
to koliko smo umorni? - Nagnula se bli e k njemu, a on ju je uzeo u
naruje.
- Spa avamo onoliko koliko mo emo. A za one koje gubimo ini
barem to da im ovaj preostali dio ivota bude lak i i ugodniji, - rekao
je. - Promatrao sam te dok radi s pacijentima, gledao sam kako im se
lica razvedre kad te vide. Ima udesan dar.
Raquella se osmjehnula, no vidjelo se da joj je te ko. - To je ponekad tako te ko
, slu ati te njihove oajnike molitve. Kada ih mi ne mo emo spasiti zazivaju Boga, Sere
nu, bilo koga tko e ih uti.
- Znam. Upravo je na odjelu pet preminuo doktor Arbar. Znali
smo da se to moralo dogoditi. Dva dana prije toga pao je u komu, tre
sla ga je groznica i tijelo mu se nije moglo oduprijeti tom virusu.
Doktor Arbar se uzdigao iz jednog osiroma enog miljea Niubbe kako bi stekao dip
lomu lijenika i tako mogao pomagati onima koji su imali manje sree nego on. Lokaln
i heroj, ustrajavao je na ivotu bez pia i droge, odbijajui uzimati ak i melange zain
koji je bio tako popularan diljem svjetova Lige. Lord Rikov Butler... koji je sa
da zajedno s lanovima njegovog domainstva bio mrtav... prepustio je svoju obilnu z
alihu zaina bolnici, jer ih je, u skladu s religijskim uvjerenjima supruge, odbio
konzumirati. Veina lijenika u bolnici uzimala je zain melange svakodnevno, kako bi
odr avali potrebnu snagu i energiju.
- To je jo jedan lijenik manje. ovjek se upita... - Kad je pomisli
la na melange, za utjela je usred reenice. - ekaj trenutak. Mislim da
vidim izvjestan uzorak po kojem se stvari dogaaju. - Uvijek kada je
nai la na kakav vi ak u zalihama zaina, dala je to nekom od pacijena
ta kako bi mu barem nakratko olak ala fiziku bol.
- to je?
- Ne u ti ni ta govoriti dok ne budem sigurna. - Raquella se
ustrim korakom uputila niz hodnik, a on ju je pratio u korak. U la je
u prostoriju u kojoj je bila kartoteka s podacima o pacijentima. Brzo je
prebirala po kartonima, poku avajui povui neku paralelu. Tijekom
sljedeeg sata grozniavo je pregledavala bolesnike kartone, zapravo
odvojene liste s krugovima na kojima su bili otisnuti podaci koje je
propu tala kroz stroj za oitavanje. Oko nje su se gomilale te liste.
I dokaz je postao neupitan.
- Da... da! - Te ko di ui, pobjedonosno se zagledala u Mohanda-
sa. - Melange je zajedniki nazivnik! Pogledaj. - Provela ga je kroz
podatke jednog pacijenta za drugim. Zasula ga je bujicom rijei. - U
najveem broju sluajeva ljudi u velikom broju umiru u skladu s njiho
vim imovinskim stanjem i u prvi mah se ini kako to nema nikakvog
smisla. Kuga zahvaa siromahe u daleko veem broju nego bogate
plemike obitelji ili bogate poslovne ljude. Meni to nikada nije imalo
smisla, jer je nain prehrane i sanitarni sustav podjednak u cijeloj po
pulaciji.
- Ali ako netko tko konzumira zain ima vee sposobnost boriti
se protiv izlo enosti retrovirusu, onda e ljudi iz ni ih klasa, koji si
i ne mogu priu titi melange, umirati u veem broju! Pogledaj, ak su
i ovi pacijenti koji su dobili melange kad su ve bili zara eni kugom
pokazali bolji oporavak.
Mohandas nije mogao prigovoriti ovakvom dokazu. - A doktor Arbar nikada nije
uzimao tu stvar! ak ako melange mo da i nije lijek, ini se da ipak olak ava stanje. Po
veava otpornost. - Koraao je laboratorijem, duboko razmi ljajui. - Molekula zaina je i
zuzetno slo ena, golem protein kojeg VenKee nije nikada ni sintetizirao niti uspio
razlo iti. Posve je mogue da upravo ta molekula blokira onaj kritini protein s koji
m virus pretvara normalne hormone u mje avinu X. Bitno je to da ako je d ep na enzim
u obino ispunjen kolesterolom i testosteronom pa se tada promijeni u mje avinu X, m
o da je melange dovoljno blizak tim hormonima da ih dr i zatvorenima u d epu, deaktivi
rajui onaj enzim.
Raquella je osjetila kako ju je ovo posve obuzelo. - Nemoj zaboraviti da rani
stadiji ove bolesti ukljuuju paranoju, razne psihike poremeaje i agresivnost. Kori t
enje zaina poma e kod tih stanja, a mo da poma e ljudima i za tititi se od same infekcije
.
Primio ju je za ramena. - Raquell, ako si u pravu, onda je ovo veli napredak!
Mo emo obuhvatiti cijelu populaciju koja jo nije zahvaena bole u, imunizirati ih proti
v tog virusa.
- Tono, ali moramo se brzo dati na posao, - rekla je. - A gdje
emo nabaviti toliku koliinu melangea?
Mohandas je spustio glavu. - Problem je jo znatno vei. Sumnja li da je ova pokor
a ve zahvatila i druge planete? Ta epidemija bi se mogla kretati galaktikom poput
najezde skakavaca. Moramo po svaku cijenu proslijediti ovu novost Ligi.
Raquella je brzo udahnula zrak - Moj... Vorian Atreid... on to mo e uiniti.
Po urila je iz kartoteke do napu tene prostorije za komunikacije. Morala mu je po
slati signal prije nego njegova letjelica ubrza pri izlasku iz njihovog sustava.
Kao vrhovni zapovjednik armije D ihada mogao je inzistirati na tome da Liga drama
tino povea distribuciju zaina na bilo koji od planeta koji bi mogao biti rtvom Omniu
sove kuge.
Na njezino veliko olak anje on je, nakon duge odgode signala primio njezin pozi
v. Bez ikakvog odlaganja mu je dala puno obja njenje, a onda ekala povratni signal.
- Melange? Ako je to tono, onda e nam trebati gomila toga. Jesi li sigurna?
- Sigurna sam. Prenesi drugima tu poruku... i uvaj se.
- I ti, - rekao je. - Sredi te tvrtke VenKee na Kolharu je u blizini
moje rute kojom se vraam na Salusu. Mogu izravno razgovarati s lju
dima koji trguju tim zainom. - Dodao je jo ne to, no zaulo se puc-
ketanje prouzroeno statikim elektricitetom i veza se prekinula.
Uspje ni rukovodilac je poput igraa pokera, jer ili skriva svoje emocije ili pokazu
je la ne, tako da ih drugi ne bi mogli koristiti protiv njega.
-AURELIUS VENPORT
V
or je odluio ne gubiti vrijeme pa je gotovo dva tjedna tjerao Putnika snova takvi
m ubrzanjima kakva je samo robot mogao podnijeti, kako bi Ligi donio vitalne nov
osti. Tijelo ga je boljelo, ali znao je kako svaki trenutak mo e znaiti jo vi e izgubl
jenih ivota.
Ako je mogao, poveav i brzinu broda sve do granica izdr ljivosti svojega tijela, s
pasiti ma i jedan ivot, ta nagrada bi bila vi e nego vrijedna ovog njegovog kratkot
rajnog trpljenja. Agamemnon ga je tome nauio onda kada ga je bio podvrgnuo tretma
nu produ enja ivota: bol je mala cijena u zamjenu za ivot.
Tijekom tog dugakog putovanja nije pokazao simptome ili bolesti, ni ta od onih u
pozoravajuih signala na koje ga je Raquella upozorila. To je, u skladu s njezinim
iskustvom, znailo da je zaista imun na ovu Omniusovu kletvu. Zato se je, bez str
aha da e zaraziti druge i straha za vlastitu sigurnost, mogao odmah baciti na pos
ao kojeg je trebalo obaviti.
Vor je malo promijenio kurs leta kako bi oti ao u VenKee brodogradili ta na Kolha
ru. Mislio je daje, pod ovakvim okolnostima, va no razgovarati izravno s glavnim d
obavljaem zaina. Ovo neoekivano Raquellino otkrie bilo je zaista zapanjujue.
Na alost, nimalo iznenaen, im se pribli io Kolharu uo je preko radio-veze da se bole
st ve poinje iriti svjetovima Lige. Omnius im je tu bolest oda iljao nemilosrdnom uink
ovito u, zagaujui planet za planetom, usprkos svim naporima Lige da se zaraza sprijei.
Bile su postavljene karantene, no one obino nisu bile dovoljno striktne; a ak i k
ada je predostro nost uspjela dr ati epidemiju pod nadzorom, barem je polovina ljudi
unutar granica gdje se pojavila bilo ugro eno.
Samo je Vor mogao ponuditi nadu, a ona je ovisila o suradnji VenKee korporaci
je. Oni koji su konzumirali zain mogli su se bolje oduprijeti po asti.
Tvrtka VenKee je dr ala monopol na izvoz melqngea, tajei pred Ligom svoju tehnik
u snabdijevanja i dobavljae. Ta je trgovaka kompanija takoer imala monopol na upora
bu opasnih brodova kojima se mogao nabirati svemir, a koji su slu ili za transport
robe. U Vorovoj su se glavi poslo ili svi elementi prie: Kako bi se sprijeilo ovo b
rzo irenje virusa, bitno je brzo dostaviti lijekove, to pak zahtijeva letjelice za
 nabiranje svemira. A zain...
Vorian se zaklinjao da nee napustiti Kolhar dok ne dobije ono to mu treba.
NA KRAJU, NORMA CENVA pridru ila se Voru u Putniku snova i po la s njim na Salusu. B
ila je predvidjela njegov dolazak i znala je, nekom udnom i neobja njivom precizno u d
a on donosi hitne vijesti. Kada je napokon progovorio nekoliko reenica, Norma je
zakljuila tri stvari: da je situacija kritina, da su zaini bitni za pre ivljavanje lj
udske rase i da e poi s njim na Salusu kako bi se tamo obratila parlamentu Lige.
Prije negoli je napustila Kolhar, poslala je trojicu sjajno plaenih unajmljeni
h pilota, sve s istim porukama, da obavijeste Vijee D ihada tako da oni mogu poeti d
alje iriti te vijesti. U vrijeme kad Vor i ona stignu na Salusu, veina stvari bi s
e ve trebala poeti odvijati.
Tada je zapovjedila svojem sinu Adrienu da usmjeri sve aktivnosti tvrtke VenK
ee na porast proizvodnje zaina i to do najvi e mogue mjere. Tek je tada po la za Voria
nom u njegovu crno-srebrnu letjelicu.
Dok su uzlijetali, Vor je koristio samo umjereno ubrzanje, no nakon to ga je N
orma uvjeravala kako njezino tijelo mo e podnijeti vei stres nego njegovo, Vor je p
onovo ubrzao sve do granica izdr ljivosti. Brod je letio izravnim smjerom prema Sa
lusu Secundus.
Dok su tako putovali, Norma je bila zabavljena svojim mislim i izraunima, okru e
na bilje nicom, elektronskim crtaim daskama i ostalom opremom iz njezinog kolharsko
g ureda. No, zaudo, nije joj bila potrebno ni ta od tih stvari. Umjesto toga, bila
je u svojim mislima, apsorbirajui i obraujui goleme koliine podataka. Otkrila je kak
o joj se mentalni kapacitet poveao iznad svih zamislivih granica.
Vor jedva da je i osjetio da na ovom putovanju ima uza se ljudsko dru tvo, ali
bio je i navikao putovati sam. Tijekom tih dosadnih, tihih sati, s ljubavlju se
prisjeao dana kada je pravio dru tvo Seuratu. U
sada njoj klimi rata i irenja epidemije, Voru bi dobro do lo malo razonode i nekoliko
dobrih igara ili ak i oni robotovi traljavi poku aji da bude duhovit.
PUTNIK SNOVA SE TRGNUO KADA JE, usred dana, dotakao vjetrovito polje zrane luke u
Zimiji. Norma je iza la iz svojeg transa i kroz prozor kabine ugledala glavni gra
d. - Zar smo ve stigli?
Idui prema zgradi parlamenta, saznali su kako se situacija s epidemijom tijeko
m ovih nekoliko tjedana ozbiljno pogor ala i da se pro irila na jo desetak planeta. N
ajbolji znanstvenici Lige nisu znali kako se tome suprotstaviti, premda je poseb
ni izvia letei s pogonom za nabiranje svemira ve donio vijest o Raquellinom otkriu, t
je odmah prouzroilo golem porast potra nje za zainom. ak ni spoznaja da zain uinkovit
titi ljude u od kuge, premda je ne lijei, nije pomogla svim onim planetima koji n
isu mogli nabaviti dovoljne koliine melangea.
Norma se nadala da bi njezina izjava mogla to promijeniti.
Mentalnim izdavanjem zapovijedi, sredila je svoj vanjski izgled, uinila svoju
plavu kosu glatkom, a crte lica mek ima. Premda je njoj fizika ljepota malo znaila,
barem tako dugo dok je njezino tijelo u stanju izvr iti zadae koje mu ona postavlja
, ona je to uinila u ast svojem pokojnom suprugu. Kad se na vrhu stuba pridru ila sj
ajnom stasitom vrhovnom zapovjedniku, jasno je vidjela kakvo bitno mjesto e joj p
ripasti u upravo nastajuem dijelu povijesti ljudskog roda. Norma je sebe vidjela
samo u posve efemernom smislu, kao dah kisika koji odr ava plamen svijee. Nije joj
bilo stalo do toga hoe li je povijest zapamtiti; bilo joj je stalo jedino do posl
a. I do spa avanja ivota.
Jeste li spremna za ovo? - upitao ju je Vor. - ini mi se nekako dalekom.
- Ja sam... posvuda - trepnula je, a onda se usredotoila na visoku zgradu ispr
ed sebe. - Da, ovdje sam.
Dok su prilazili dvorani parlamenta, nai la je skupina uzbuenih ljudi u utoj odjei
, koji su se brzo kretali nosei prozirnu plastinu posudu u kojoj je bio mozak odvo
jen od tijela. Norma je sa zanimanjem gledala dok je skupina prolazila pokraj nj
ih. Premda sama nikada nije kontaktirala s nekim od tih drevnih mozgova, njezina
mati Zu-fa joj je priala o njihovim mistinim i opskurnim obiajima.
- Vidad, jedan od kogitora iz Kule od slonovae, - rekao je Vor, a u glasu mu s
e jasno osjetilo gaenje. Brzo su pro li ispod luka ulaznih vrata i za li u akustine dv
orane u kojima je vladala vreva. - Ovoga puta im neu dopustiti da se umije aju kao t
o su se bili umije ali sa svojim ludim poku ajem sklapanja mira.
Nakon to se Serena mueniki rtvovala da bi popravila tetu koju su nanijeli kogitori
, Vidad je proveo vi e od pola stoljea na Sa-lusi Secundus prouavajui povijesne zapis
e i novije filozofske traktate. Takoer je igrao i ulogu politikog obada koji se pe
tlja u poslove Vijea D ihada. Vor je elio da se ovaj vrati k svojim drugovima na zal
eenom Hessru.
Kad su stigli, sjednicom je predsjedao Veliki patrijarh Xander Bo-ro-Ginjo, n
osei oko vrata svoj upadljivo ukra en lanac, simbol njegovog polo aja duhovnog voe. Kr
aj njega je sjedio visok i mr av O'Kukovi, namjesnik u ovom razdoblju interregnuma.
Premda je bio na polo aju politikog vode Lige plemia, taj je ovjek zapravo imao vrlo
malo stvarne moi; uglavnom je tek fiziki zauzimao prostor, poput komada kita s ko
jim se ispuni neka rupa.
Vor i Norma su zauzeli dva rezervirana mjesta u prvom redu skup tinske dvorane.
Njihov ulazak u dvoranu prouzroio je zamjetno kome anje, mada je u tijeku bila dug
a sjednica na kojoj se raspravljalo o onoj po asti koja se tako brzo irila. Znalo s
e da je do tog trenutka ve bilo zara eno petnaest planeta i svi su se pribojavali d
aljnjih lo ih vijesti. Vijee D ihada je ve bilo predlo ilo ekstremnu vojnu strategiju ka
ko bi planet Salusu Secundus odr ali nezara enim i sigurnim.
Vor je prouavao tekst dnevnog reda i u njemu vidio dug popis izvje a i govornika,
a sve je to nosilo oznaku HITNO. Uzdahnuo je. - Ovdje emo biti prilino dugo.
Norma je ula paniku u glasovima govornika i vidjela ju je na njihovim licima.
Oko nje su se zastupnici nervozno do aptavali. Premda je u sebi nastavila razmi ljat
i i izraunavati, ipak je, slu ajui hitna izvje a koja su se nizala jedno za drugim, shv
atila razmjere ove katastrofe. Na Salusi Secundus jo nitko nije bio zara en, a pred
parlamentom je stajao ozbiljan prijedlog da se uvede potpuna blokada kako bi se
za titilo stanovni tvo tog planeta.
Norma je uspravno sjedila na svojem stolcu kada se nazonima obratio sljedei gov
ornik: predvodnica arobnica s Rossaka, njezina vlastita polusestra, Ticija Cenva.
Njezino lice, glatko poput alabastra,
nabiralo se pod utjecajem olujne strasti, njezina duga plava kosa i odjea boje ko
sti lagano su treperile na nepostojeem povjetarcu, a Ticija je zurila u potpunoj
ti ini, izazvav i va no u svoje nazonosti muk u slu ateljstvu.
Promatrajui je, Norma nije od svoje polusestre oekivala osmijeh u znak pozdrava
, pa ak ni lamanje kao znak prepoznavanja. Usprkos njihovoj izuzetnoj nadarenosti
, njezina je obitelj bila rascjepkana, svi dijelovi udaljeni jedan od drugog.
Godinama je Normina mati Normu smatrala neuspje nom i sav svoj rad je usredotoil
a na D ihad. Zbog njezinih moi koje je posjedovala kao velika arobnica, Zufa Cenva j
e dugo oekivala kako e i njezina ker biti savr ena, a kada je Zufa napokon rodila bes
prijekornu Ticiju, Norma se promijenila iznad svih majinih oekivanja. Zato je Zufa
napustila Ticiju, ostaviv i je na brizi drugim arobnicama na Rossaku, a ona je sad
svu svoju pozornost posvetila Norminom radu. A tada je Zufa poginula, zajedno s
Aureliusom.
Ticija je odrasla na Rossaku, pokazav i kako posjeduje sve one mentalne sposobn
osti za koje se njezina mati nadala da e ih imati, no ivjela je u svojevrsnom vaku
umu koji se konano ispunio ogorenjem.
Nekoliko desetljea kasnije do la je na polo aj vrhovne arobnice, ba kao to je to bil
i Zufa Cenva, no Ticija je bila jo tvra i stro a od svoje majke. Zaokupljena svojim
teorijama i izraunima, a da se i ne spominju poslovi tvrtke VenKee, Norma je rij
etko odvajala vrijeme da se vidi sa svojom polusestrom; niti jedna nije onu drug
u smatrala "prijateljicom", ak ni u naj irem smislu te rijei.
Ticija je ugledala Normu, jedan trenutak oklijevala prije nego e zapoeti svoj g
ovor, a onda je zagrmjela glasom koji kao da je u svakom njezinom dahu nosio -mu
nje. Slu ateljstvo je zadrhtalo od snage njezinog nastupa.
- Mi arobnice smo godinama rtvovale svoje ivote uvijek kada su se cvmehi obru ili
na ljudski rod. Promatrala sam mnoge od mojih sestara kako ginu, oslobaajui svoje
misli kako bi njima, osim samih sebe, uni tile cvmehe... ukljuujui i Titane... Bila
sam spremna uiniti isto to. Bila bih sljedea na redu... ako bi se neprijatelj poja
vio. Ali sada je, i to ve desetljeima, prijetnja od strane cvmeha sve manja.
 Brevin O'Kukovi je zapljeskao. - arobnice s Rossaka su uvelike zadu ile ljudski r
od.
Nezadovoljna to ju je prekinuo, Ticija mu je uputila prezriv po-
gled. - I mnogi drugi su ga jednako tako zadu ili, gospodine. Sada, gledajui tu epi
demiju koja bri e sve pred sobom, istiem kako mi arobnice imamo drugo podruje na koje
m se oituje na a strunost. Zbog grubog svijeta u kojem ivimo i zahvaljujui preciznim z
apisima o na em razmno avanju tijekom mnogih generacija, mi razumijemo krv, tu najva n
iju sirovinu ljudske rase. Ako se ova pokora koju nam je poslao Omnius jo pogor a,
mogli bismo ostati bez osnovnih ogranaka na e vrste... ne bismo samo pretrpjele si
lne gubitke, nego bismo ostale i bez vlastite budunosti. Sada, kako na jednom svi
jetu za drugim ostaju opusto ene obitelji i gradovi, ne mo emo reagirati, a da bi to
bilo previ e brzo ili previ e silovito. Na a vrsta je krajnje ugro ena. ak i sada dok se
borimo kako bismo prona li lijek za ovo odvratno biolo ko oru je, moramo poduzeti dra
stinu akciju za ouvanje najbolje DNK prije negoli bude zauvijek izgubljena... depo
nirati kljune markere nekih od najjaih linija, jer bi ih inae ova bolest mogla potp
uno zbrisati. Moramo ustanoviti program koji e za tititi genetsku informaciju svih
ljudi na svim planetima. - Podigla je bradu. -Mi arobnice imamo sposobnosti ostva
riti takav program.
Norma je gledala svoju ljutitu polusestru, pitajui se to ova eli postii takvim pr
ijedlogom. Kako vrhovna arobnica nije bila posebno suosjeajna osoba, i ona se, kao
i Zufa, svim arom posvetila D ihadu.
Ticija je svojim blijedim, elektrinim pogledom pre la po dvorani, namjerno ignor
irajui Normu. - Predla em da poemo na prostore kamo kuga jo nije doprla i spasimo zdr
ave kandidate. Mo emo voditi banku podataka o uzorcima krvi, spasiti osobine pojed
inih obitelji ako ve ne mo emo spasiti i same obitelji. Kasnije, kad pobijedimo ovu
epidemiju, moi emo se poslu iti tim golemim fondom pri obnavljanju populacije.
inilo se da ju Veliki patrijarh nije u potpunosti razumio. - Ali ak i ako ova p
o ast ubije polovinu... jo bi uvijek ostalo mnogo pre ivjelih. Zar je pothvat takvih
razmjera zaista nu an?
Nakon to je polako i duboko udahnula, Ticija je odgovorila: - Ali hoe li to bit
i ona prava polovina koja je trebala pre ivjeti? Moramo planirati ravnajui se prema
najgorem moguem scenariju, Veliki Patrijar e. Moramo to uiniti prije negoli nam vri
jeme istekne... poput onog drevnog Noe, no u daleko veem opsegu. Trebamo sakupiti
uzorke s najjaim karakteristikama sa svakog planeta i to moramo uiniti prije nego
se ta po ast pro iri jo dalje. Trebat e nam sva DNK
koju uspijemo sauvati kako bismo mogli jamiti dovoljnu raznolikost za jakost na e ra
se.
- Za to jednostavno ne bismo samo sprijeili tu prokletu bolest? -
povikao je jedan izuzetno uzrujan zastupnik.
- A to emo s ve zara enim planetima? Trebali bismo i njima
poslati nekakvu pomo. Tim ljudima to najvi e treba!
Veliki Patrijarh je zatra io da se dvorana smiri. - Ve sakupljamo golemu dragovo
ljnu pomo medicinskom osoblju na zara enim planetima. Mo da bi i arobnice mogle ondje
uzeti uzorke.
Ticija je pogledala ovjeka kao da ima posla s te kim glupanom. Za to je ve prekas
no. Neki dijelovi njihovog stanovni tva e pre ivjeti, ali izvor je ve zagaen. Trebali b
ismo na e napore usredotoiti tamo gdje mogu poluiti najbolji rezultat. Ni ta se ne mo e
postii na svjetovima gdje se zaraza ve manifestirala.
- Dobro, dobro - javio se namjesnik O'Kukovi, namjerno se za
gledav i u sat. - Ne vidim razlog zbog ega se arobnice ne bi mogle
pridru iti misijama koje ve djeluju u svjetovima Lige. Hoete li na
Rossaku pronai dovoljno ena koje bi to dragovoljno uinile?
- I vi e nego dovoljno.
- Izvrsno! A sada, kako vidim, sljedea stvar koju imamo na dnev
nom redu donosi nam vi e nade. Vrhovni zapovjednik Vorian Atreid?
I... netko tko se zove Norma Cenva? - Bilo je jasno da O'Kukovi ne zna
tko je Norma, no njegova memorija nije nikada bila posebno pouzda
na. - Imate vi e detalja o uporabi melangea protiv ove po asti?
 Vor je poveo Normu prema govornici i inilo se da je Ticiju nerviralo to je gurn
uta u stranu. Premda je izvje e primljeno ve tjednima ranije, Vor je na brzinu iznio
rezime svojeg putovanja na Par-mentier i onoga to je njegova unuka otkrila. - U
skladu s izvje ima koja obilato pristi u iz drugih zara enih podruja, postoji ne to to i
e svima zajedniko. Na svakom od tih planeta postoje neobja njivi d epovi imuniteta...
sa zajednikim nazivnikom. Oni koji konzumiraju zain melange imaju veu otpornost...
ako ne i imunitet. Zain. Skupa, osvje avajua droga. I mono oru je protiv ove po asti!
Vor se maknuo u stranu kako bi Normi prepustio govornicu. Ona nije okoli ala. -
Zato nam je potrebno mnogo melangea i moramo ga im prije distribuirati. U tu svr
hu vam nudim usluge tvrtke VenKee.
- To je samo trik sraunat na to da se pojaa potra nja za
zainom... da se poveaju va i profiti! - povikao je neki neprijateljski i
prijetee raspolo en ovjek iz etvrtog reda.
i
- Istina je da je VenKee glavni dobavlja melangea diljem svjetova
Lige i da takoer imamo u vlasni tvu brodove koji mogu nabirati
svemir, brodove koji mogu isporuiti melange dovoljno brzo da to u
znaajnoj mjeri djeluje na bole u zahvaene svjetove. - Norma je s
natruhom frustracije pomislila kako bi, da je nerazumno prestra eni
ljudi i oni koji su previ e savjesno obavljali svoju du nost unutar Lige
nisu prisilili ukloniti njezin kompjutorom pojaani navigacijski sustav,
sigurnost tih super brzih brodova do sada ve mogla biti dramatino
pobolj ana. Mo da bi nekako potajice mogla ubaciti poneki od tih na
vigacijskih ureaja natrag u letjelice...
Nastavila je vrstim glasom. - Ve sam izdala naputak da VenKee na Arrakisu pojaa
prikupljanje zaina koliko god je to mogue. U ime mojeg voljenog supruga, rodoljuba
Aureliusa Venporta, VenKee e, kao humanitarnu gestu, darovati melange kugom pogoe
nim svjetovima. - U dvorani se uo amor iznenaenih slu atelja. Usmjerila je pogled pre
ma onom bezobrazniku koji je izvikivao svoje optu be. - Pretpostavljam kako e ovo b
iti odgovor na sve sumnje i primjedbe kako mi iz ove tragedije stvaramo svoj pro
fit.
Sa svojim jasnim osjeajem za biznis Adrien bi se vjerojatno usprotivio ovakvoj
njezinoj odluci, branei to stavom kako je tvrtka VenKee ve dovoljno toga rtvovala.
Ali Normu u ovom trenutku nije zanimao profit. Ovako se, jednostavno, trebalo p
ostupiti.
Zastupnici su poeli klicati, ali Ticija Cenva, koja je sada sjedila u prvom re
du, nije im se pridru ila. Nagnula se naprijed i pomalo urotniki ne to govorila Velik
om Patrijarhu. Ma to bilo to to mu je rekla, oi bucmastog ovjeka su zasjale i ustro j
e kimnuo. Xander Boro-Ginjo je ustao i zatra io ti inu.
- Zahvaljujemo tvrtki VenKee na ponudi, ali u ovim te kim i za
stra ujuim trenucima ovakva ponuda nije ni izdaleka dovoljna. ak
ni uz nadljudske napore, jedna sama tvrtka ne mo e proizvesti dovolj
no zaina da bi umanjila ovu krizu, ukoliko taj melange zaista pru a
za titu od te po asti. Na neki nain, moramo poveati etvu melangea
za nekoliko redova veliina.
Proistio je grlo, a na debelom licu mu se pojavio neki lukav, neiskren smije ak.
- I zato, za dobrobit ljudskog roda i zbog opstanka na e vrste, ja ovim inom progl
a avam aneksiju Arrakisa, njegovo prikljuenje svjetovima Lige plemia i progla avam ga
otvorenim za svakoga tko je voljan struganjem crpiti zaine iz pijeska. Sada nije
vrijeme za oprezno i konzervativno pona anje prema tom resursu. Ljudskoj rasi je p
otreban svaki gram melangea.
Norma je opazila kako je Ticija izgledala zadovoljna ovakvim tijekom dogaaja,
kao da je postigla neku vrst pobjede. Svjesna hitnosti, Norma nije mogla zamjeri
ti to to je Veliki Patrijarh uinio, ali se nadala da time nije nanio i smrtni udar
ac tvrtki VenKee Enterprises.
Stanovnici udaljenog planeta Arrakisa nisu ni slutili to e im se dogoditi.
Neki ka u kako to to u meni kola Harkonnenova krv predstavlja moju sramotu, ali ja
ne prihvaam te la i koje sam uo, te poku aje kojima se eli okaljati uloga moga djeda. M
eni postupci Xaviera Harkonnena govore vi e o asti nego o kukaviluku.
- ABULURD HARKONNEN, pismo vrhovnom zapovjedniku Vorianu
Atreidu
O
mniusova po ast irila se s planeta na planet diljem Lige plemia br e negoli su stigli
uvoditi karantene ili otpoeti evakuaciju.
Slijedei program Ticije Cenve o ouvanju genoma, armija D ihada je razaslala brodo
ve za spa avanje i promatrake brodove na toliko nezara enih svjetova koliko je to bil
o mogue. Dragovoljke iz redova arobnica uzimale su od lokalnog stanovni tva reprezen
tativne uzorke genetskog materijala, tako da bi se barem krvne linije mogle spas
iti. Nekima je to izgledalo kao defetistika taktika, zastra ujui ustupak scenariju k
oji bi se razvijao prema najgoroj moguoj varijanti kad bi se zaraza pro irila posvu
da.
Mada je bio tek mladi kvarto, Abulurd Butler je predvodio jednu od tih misija
, u pratnji same nepopustljive vrhovne arobnice. Njegov vojni in je bio previ e niza
k da bi mogao oekivati bilo kakav zapovjedniki polo aj, ali Abulurd se na ao u ulozi n
ominalnog voe malene i brze ekspedicije na Ix, koja se, poput mnogih drugih razas
lanih skupina brodova D ihada, susretala s tisuama detalja ove krize.
Po njegovom prezimenu su neki ljudi iz Lige mo da mogli pretpostaviti kako mu j
e namijenjena ugledna vojnika karijera, ali primero Quentin Butler je te njama svoj
eg najmlaeg sina pru ao tek minimalnu potporu. Abulurd je pretpostavljao kako je vr
hovni zapovjednik Vorian Atreid umije ao svoje prste dodijeliv i mu ovu misiju, vjer
ojatno ne ba opasnu. Vorian je imao obiaj da ga, im bi se ukazala takva prilika, ma
lo gurne naprijed. Abulurd je pak elio pomoi onim ve zahvaenim planetima i dopremiti
im medicinsku pomo, dragovoljce i zalihu melangea.
Njegov, do samo najnu nijih stvari ogoljen, brod-koplje bio je poslan na Ix kak
o bi prenio upute za organiziranje karantene, zapoeo s pripremama za pre ivljavanje
i sauvao kljune uzorke krvi onih koji
su jedva pre ivljavali tijekom generacija dominacije strojeva. Prije gotovo sedamd
eset godina njihov planet je osloboen stiska Sinkroniziranih svjetova. inilo se da
je Ticija posebno zainteresirana, jer genetski materijal stanovnika Ixa jo nije
bio vrsto asimiliran u opu populaciju Lige.
Na nesreu, upravo kada je Abulurdov brod stigao, pokazali su se prvi simptomi
epidemije: iracionalna paranoja i vladanje tipino za pona anje rulje, gubljenje na
te ini te otvorene rane i depigmentacija ko e. Nije bilo jasno jesu li naboji s kugo
m bili eksplodirali u zraku ili su im tu po ast donijeli trgovci i izbjeglice koji
su pristigli na Ix s drugih planeta. Cijela sela su bila oborena na koljena, do
k su druga naselja bila na samom rubu da ih snae ista sudbina.
Na zapovjednom mostu koplja Abulurd je ljutito govorio. - Imamo samo jedan br
od! Kako emo spasiti sve te ljude?
Vrhovna arobnica se namr tila, preispitujui svoje prioritete. - Ix je jedini plan
et koji ima populaciju veu od one koju bismo ikada uspjeli spasiti. Nemojte ni po
ku avati. Trebali bismo jednostavno otii odavde. Ako im je stanovni tvo ve zara eno, ond
a tu ionako ne mogu ni ta obaviti.
No Abulurd je namjeravao ponuditi pomo Lige. - Otii? Pa proveli smo tjedne na p
utu samo da bismo do li ovamo.
- Nema smisla, kvarto Butler.
Pokraj ove zastra ujue ene izgledao je vrlo mlado i neiskusno, no pomisli na to to
bi Vor uinio. - Sreom, gospoo arobnice, ovdje sam ja zapovjednik. Va cilj ovog putov
anja nije i jedina svrha ove misije. - Mo da on i nije sagledao cjelovitu racional
nu sliku onako kako je to uinila arobnica, ali osjeao je kako je u ovakvoj ljudskoj
katastrofi suosjeanje potrebnije nego ikada. On je shvaao ljudske sudbine, dok mu
je dio koji se odnosio na sakupljanje gena bio manje razumljiv. - Ne vidim razl
oga za to im ne bismo ponudili svaku moguu vrstu pomoi koju im mo emo ponuditi. Za to se
ne bismo spustili u neki od udaljenih gradova, na neko mjesto gdje se jo nisu ja
vili znakovi zaraze. Onima koje neemo moi povesti sa sobom mo emo kao pomo podijeliti
svu raspolo ivu zalihu melangea. Sigurno ete i vi moi ne to spasiti.
 - To bi zahtijevalo intenzivno testiranje, izolacije, vrlo ekstremne
postupke.
Abulurd je slegnuo ramenima. - Tada e to zahtijevati te posebne mjere. Siguran
sam da emo to moi obaviti.
arobnica ga je ljutito pogledala, ali se nije upu tala u daljnju prepirku, jer j
e posada na mostu bila odaslala signal i primila najnovije podatke koje su im up
utili iz naselja ra trkanih na povr ini planeta. Pregledav i ta izvje a, Ticija je usredo
toila pozornost na jedno od tih naselja koje se veim dijelom nalazilo ispod povr ine
.
- Ako ve inzistirate da tako postupimo, kvarto, onda predla em da zaponemo tamo.
Izvje e govori da je selo isto, premda ja ne vjerujem u njihovu sposobnost uoavanja i
dokumentiranja onih prvih jo nejasnih simptoma ove po asti. Odabrat emo neke od tih
ljudi i izolirati ih sve dok ne zakljuimo da nisu zara eni. Dr at emo ih odvojeno, pr
ovoditi testove i tada odabrati one koji nisu zara eni. Osigurat u uzimanje uzoraka
krvi od mnogih drugih.
Abulurd je kimnuo i izdao naredbe. inio se previ e mladim da bi davao upute drug
im pripadnicima D ihada, ali on je bio Butler i vojnici su ga slu ali.
Prostorije za posadu bile su u zasebnom dijelu broda, iza debelih sterilnih z
idova i Abulurd je zapovjedio da se stisnu po dvojica kako bi napravili vi e mjest
a za ljude koje e povesti brodom. Nije sebi dopustio vjerovati da je taj napor to
liko besmislen kako se inilo da Ticija vjeruje, ali i s tako poveanim kapacitetom
na brod se moglo ukrcati tek pet stotina izbjeglica s Ixa. To se nikako nije mog
lo nazvati evakuacijom; bio je to samo in dobre volje.
Dok je brod-koplje napokon prilazio planetu, Abulurd je stajao i promatrao pr
izor. Nikada ranije nije bio na Ixu, ali znao je njegovu povijesnu va nost. - Moj
otac je branio Ix u vrijeme posljednje invazije strojeva i bio je iv zatrpan u je
dnom od podzemnih tunela - rekao je, ne gledajui izravno u Ticiju. - udo to je to u
ope pre ivio. - Quen-tin je zapravo rijetko kada govorio o tome, oigledno potresen n
apadom klaustrofobije uvijek kada bi se to spominjalo. Sada se Abulurd prisjetio
i pria koje mu je Vorian priao. - A moj je djed doveo ovamo prvu flotu, oslobodiv i
Ix od Omniusa. Bio je progla en herojem D ihada.
Ticija se namr tila pogledav i mladog asnika. - No Xavier Harkonnen se na kraju do
kazao kao budala, kukavica i najgori izdajnik.
Abulurd se razljutio. - Ne znate sve pojedinosti, arobnice. Nemojte dopustiti
da vas propaganda zaslijepi. - Glas mu je bio miran, ali tvrd poput metala.
Fiksirala ga je svojim blijedim pogledom. - Znam da je Xavier
Harkonnen ubio mog biolo kog oca, Velikog patrijarha Iblisa Ginju. Nikakvo obja njen
je niti nesporazum ne mo e biti dovoljno dobra izlika za taj zloin.
Uzrujan, Abulurd nije dalje forsirao tu temu. uo je kako arobnice s Rossaka man
je zanima moralna strana nego genetika. Ili je to Ticija dopustila svojim emocij
ama da utjeu na njezino razmi ljanje?
Ratni brod se spu tao nad svojom tokom za slijetanje. Relativno pust krajolik se
sada ispunio tokicama koje su oznaavale domove i razliite graevine iznikle uz ulaze
u pilje i tunele. Znajui da brod dolazi, oajni stanovnici Ixa su pokuljali iz podz
emlja kako bi okru ili otvoren prostor na koji e se brod spustiti. Gomila se kretal
a naprijed, viui, pozdravljajui Abulurda i njegovu posadu kao spasitelje i heroje.
Svi su oni eljeli otii s tog planeta prije negoli po ast bolesti stigne do njihovog
naselja.
Abulurdu se stisnulo srce. Vidio je izraz nade na njihovim licima, jer jo nisu
shvatili koliko im malo itko mo e pomoi. Cjelokupna zaliha zaina koju je imao na br
odu moi e ih za tititi tek na krae vrijeme. Tada se podsjetio da Ticija nije eljela do
ovamo i kako e sve to uspije biti ipak bolje nego da ih jednostavno napusti i pre
pusti na milost i nemilost bolesti.
Dr ei gornje prostorije broda dezinficiranima i zapeaenima, kvarto je medu plaenici
ma osobno odabrao nekolicinu stra ara. Premda se inilo da medicinska istra ivanja pok
azuju kako zrakom preno en virus mo e prodrijeti u organizam samo kroz sluzoko u i otv
orene rane, Abulurd je svojim ljudima zapovjedio neka odjenu kompletna za titna od
ijela i nose standardne osobne titnike. S takvim stvarima nikada dovoljno opreza.
 Jer ve je, nakon nemarno provedene procedure i nedostatne brige, na Salusu sti
glo jedno od spasilakih koplja transportirajui izbjeglice sa Zanbara, a na njemu j
e ve bilo zara eno pola putnika i treina posade; nisu uza se imali dovoljno melangea
kojim bi se za titili. Abulurd nije namjeravao dopustiti da se takvo to dogodi nje
govoj posadi.
arobnica se prilagodila situaciji i ekala Abulurda da joj se pridru i. Nije joj b
ila potrebna njegova pratnja... vjerojatno nije ni eljela da on bude uz nju... al
i Abulurd je bio elni asnik ove misije. Dok e posada dijeliti melange i ostali mate
rijal koji e stanovnicima pomoi u nadolazeoj katastrofi, ona e medu ovim ljudima pun
im nade odabrati neke .
Nosei maula pu ke i pi tolje s iglicama, skupina s broda je po la uspostaviti meu oku
pljenom gomilom neku ravnote u i red. Zatvoren u svojoj nepropusnoj za titnoj odjei,
Abulurd je zakoraio iz letjelice i na ao se pod do bola svijetlim nebom Ixa. U kopl
ju je tjednima udisao samo reciklirani, filtrima proi avani zrak; pod nekim drugim o
kolnostima sada bi sa udnjom duboko udahnuo svje i zrak. Ticija se, mada odjevena u
te ku, nezgrapnu odjeu, nastavila spu tati niz rampu gracioznim, kliznim koracima. G
lava joj se u kacigi pomicala lijevo-desno dok je pogledom u okupljenoj masi tra i
la pojedince vrijedne spa avanja.
Okupljena svjetina bila je nemirna i naizmjence su klicali i ozbiljno meusobno
razgovarali. Abulurd se odjednom zabrinuo, upitav i se hoe li ova aica njegovih naor
u anih plaenika biti dovoljna ako se ovi ljudi pretvore u rulju usmjerenu protiv nj
ih; konano, porast nasilja i iracionalnost bili su jedni od osnovnih simptoma prv
e faze oboljenja. Oni pak ne bi mogli pucati iz svojeg oru ja prije nego ugase oso
bne titove to bi ih, ve samim time, uinilo ranjivima. Morat e oprezno postupati.
- Kvarto, - pozvala ga je Ticija, kao da je odjednom ona preuzela zapovjedni tv
o. - Pobrinite se da primjerci koje odaberem budu otpremljeni na brod pa tamo oi eni
i pregledani. Dr ite ih u izolaciji sve dok ne budemo sigurni da se mo emo njima ko
ristiti. Ne mo emo dopustiti da zara ene osobe kontaminiraju one druge.
Abulurd je izdao naredbe. To je bilo ono to je Liga htjela, to je bilo ono zbo
g ega su do li ovamo. Spasit e barem neke od njih. Iz broda je iza lo jo deset pripadni
ka D ihada, takoer odjeveni u za titnu odjeu. Nosili su Liginu "utje nu po iljku" melange
, ali ona nee biti dostatna.
arobnica je etala kroz uznemirenu gomilu stanovnika Ixa, str e-i iznad veine njih.
Odabirala je mu karce, ene i djecu, one koji su izgledali zdravo, inteligentno i sn
a no. Mada se njezin odabir inio proizvoljnim, Abulurdovi vojnici su odvojili kandi
date i odveli ih, no ubrzo se ona uznemirenost gomile pretvorila u bijes. Mu evi s
u bili odabrani, ali ne i njihove ene; djeca su bila odvojena od roditelja. U asnut
i, stanovnici Ixa su shvatili da to nije posjet organiziran kako bi ih se spasil
o ili im pomoglo onako kako su to oni bili zami ljali.
Odzvanjali su bijesni povici. Abulurdovi plaenici stavili su oru je u stanje got
ovosti, uzdajui da e ih osobni titovi dostatno tititi od bilo ega ime ih budu gaali.
dna djevojica je vrisnula, ne
elei pustiti majinu ruku. U tom asu se umije ao Abulurd, ne elei ekati da se situaci
vi e zao tri. - arobnice, ovo nema smisla. Ta majka takoer izgleda zdravo. Za to ih ne b
ismo ostavili zajedno? Osjeajui gaenje prema toj rulji, arobnica je svoj blijedi pog
led usmjerila prema Abulurdu, a nabrane obrve pokazivale su nestrpljenje.
- Kakvu dodatnu korist bismo imali povedemo li i majku? Ako imamo
ker, onda imamo obiteljske gene. Bilo bi korisnije uzeti neku osobu
koja nije ni u kakvoj vezi pa tako sauvati jo jednu bitnu krvnu liniju.
- Ali razdvajate obitelji! To nije bila namjera Lige!
- Jedan uzorak je sve to nam je potrebno od svake krvne linije.
Za to uzimati duplikate? To je gubljenje na eg vremena i gubitak pro
stora na brodu. A vi ste svjesni da nemamo dovoljno prostora.
- Postoji li kakav drugi nain? Niste mi rekli da emo ovo morati
obaviti na takav grozan, nehuman...
Prekinula ga je. - Nisam vam rekla, kvarto, da uope mo emo obaviti sve ovo. Ali
vi ste inzistirali. Razmislite malo: u ovim obiteljima e, ovako i onako, izbiti k
uga. Vi e brinem o tome kako u sauvati rasu nego o nekim ganutljivim osjeajima. - Okr
enula se od Abulurda i nastavila se probijati kroz gomilu. Ne obazirui se na opas
nost, Ticija je odabirala jedan primjerak za drugim, odvajajui najbolje kandidate
iz mase onih koji su se tome nadali.
Sjedokosa starija ena i njezin proelav mu probili su se bli e.
- Uzmite nas. Dobro emo vam platiti za va trud.
arobnica ih je grubo odbila. - Previ e ste stari. - Tako je odbijala i druge, na
izmjence ih progla avajui neplodnima, psihiki slabima, nedovoljno inteligentnima pa a
k i neprivlanima. Ticija si je prigrabila ulogu genetskog suca koji ih sve ocjenj
uje.
Abulurdu se to zgadilo. A ona vjeruje kako je Xavier Harkonnen taj koji je poi
nio neljudska djela za koja nema isprike? Zatvorio je oi poku avajui se dosjetiti nai
na kojim bi je sprijeio u ovom igranju boga, no u svom srcu je znao da je ona u p
ravu. Ova misija, s tek jednim brodom, nije mogla spasiti sve ove ljude
- Poku ajte makar pronai nekakav po teniji nain odabira. Mogli
bismo im dati neka izvlae brojeve. Mora postojati neki...
Prekinula ga je, ne pokazujui ni zanimanje za ono to on govori niti po tovanje pr
ema njegovom asnikom inu. Upitao se bi li se ona drukije pona ala kada bi on imao in p
imera.- Jo od samog poetka znate da mo emo povesti samo aicu. A sada me pustite da oba
vim moj posao.

Nestrpljiva, krenula je brzo naprijed, dok su joj plaenici krili put. Ljudi su
se gurali naprijed, poku avajui se spasiti, dok su drugi iza li iz tog dijela i po uril
i prema mjestu gdje se bilo spustilo koplje, kao da ga na/njeravaju oteti i njim
e odletjeti. Kada je dio svjetine poku ao napasti plaenike odjeknuli su hici. Abulu
rd se brzo okrenuo u smjeru iz kojeg je dopirala pucnjava. Pi tolji na igle oboril
i su nekoliko predvodnika gomile, no ostali su viui pojurili naprijed. Ni pucnjevi
ih nisu zaustavili. Tek je sada zapazio kako su nekima po utjele bjeloonice i ko a -
prvi znakovi infekcije!
Oni stanovnici Ixa koji su bili odabrani nagurali su se uz rampu za ulaz na b
rod i prestra eno gledali iza sebe u ostatak gomile. Neki od njih su izgledali kao
da uope ne ele otii, nego bi radije ostali ovdje i umrli zajedno sa svojom obitelj
i.
Iako je Abulurd suosjeao s njima, nije znao kako bi im olak ao situaciju. Stra ari
ma je izdao naredbu neka ranjavaju, a ubijaju samo u sluaju kad je to nu no, no gom
ila se ve ra estila.
- Stanite, vi luaci, - povikala je Ticija, a glas joj je odjeknuo poput grmlja
vine, pojaan zvunicima koji su je pratili, a i njezinom osobnom telepatskom snagom
. Tako izgovorena zapovijed bila je dovoljna da gomila na trenutak zastane. - Ne
mo emo vas sve povesti, mo emo uzeti samo najbolje, najbolju krv i primjerke za raz
mno avanje. Ja sam ih odabrala. Ovaj va nemir nas sve ugro ava.
No ove njezine rijei su samo jo vi e razjarile gomilu pa su postali jo vi e nasilni
i po urili prema njoj i naoru anim stra arima. Abulurd je povikao tra ei da se uspostavi
red, no ni njegovi vlastiti ljudi nisu na to reagirali.
Vrhovna arobnica s Rossaka ispustila je nekakav zvuk gaenja. Kad je podigla svo
je ruke u rukavicama, Abulurd je na vr cima njezinih prstiju opazio svjetlost i uo
pucketanje statikog elektriciteta. Izvela je sna nu nevidljivu eksploziju koja je o
dbacila na stotine ljudi. Popadali su po tlu poput stabljika ita koje je otpuhao
olujni vjetar. Neki su le ali grei se, a spaljena ko a im je bila prekrivena bijelim p
likovima. Jedan ovjek je posve pocrnio, a iz oprljene kose i opeene ko e kuljao je d
im.
Oko Ticije je plesao statiki elektricitet, ostatak mentalne energije koju je b
ila oslobodila. Stanovnici Ixa su se napokon umirili. Oni koji su stajali podalj
e sada su se sa strahopo tovanjem jo vi e odmaknuli. arobnica ih je jedan dug trenutak
ljutito promatrala, a onda je vojnicima doviknula zapovjedi, tra ei da se sa poslj
ednjim kandidatima
upute na brod, gdje e ovi posljednji biti obraeni. - Hajdemo s ovog planeta.
Abulurd, kojemu se cijeli prizor zgadio, ekao je pokraj rampe broda. Bilo je oi
gledno da je Ticija bijesna. - Sebina gamad. Za to li se trudimo spasiti ovako infe
riorne ljude?
Dozlogrdio mu je takav njezin stav. - Ne mo ete ih kriviti... jednostavno se po
ku avaju spasiti.
- Ne alei pritom ivote drugih. Ja ovdje djelujem u interesu ljud
skog roda. Jasno je da vi nemate eludac za dono enje te kih odluka.
Suosjeanje kojem ovdje nema mjesta moglo bi nas sve pogoditi. -
Mrko ga je pogledala, jasno pokazujui namjeru da ga uvrijedi. - Pre
ma mojoj procjeni, kvarto Butler, vi ste slabi i nepouzdan ste u kriz
nim situacijama... vjerojatno nepodoban za du nost zapovjednika.
Ba kao to je bio i va djed.
Umjesto da se osjeti povrijeenim, Abulurd je bio ljutit i revoltiran. Od Voria
na je saznao za herojska djela Xaviera Harkonnena, mada ih povijest nije zabilje i
la. - Moj djed bi ovdje pokazao vi e sa aljenja nego vi. - Bilo je malo ljudi koje j
e zanimala prava istina, jer je pria o Harkonnenu bila prihvaena i ponavljala se g
eneracijama. Ali sada, vidjev i kako je ova ena arogantna i kako ne poznaje injenice
, donio je impulzivnu i hrabru odluku.
Premda su njegova braa i otac s nelagodom pognuli glave, Abulurd se nikada nij
e sramio svojeg obiteljskog imena. Prestat e se skrivati. ast mu nije dopu tala post
upiti drukije.
- arobnice, moj djed nije bio kukavica. Neki detalji su ostali taj
nom kako bi se za titio D ihad, ali on je uinio upravo ono to je bilo
nu no kako bi sprijeio Velikog Patrijarha da izvr i neoprostiv zloin.
Iblis Ginjo je bio taj koji je bio zlikovac, a ne Xavier Harkonnen.
Zaprepa tena, pogledala ga je s nevjericom i neodobravanjem. -Vrijeate mojeg oca
.
- Istina je istina. - Podigao je glavu. - Mo da je Butler asno pre
zime, ali to vrijedi i za Harkonnene. Odsad pa nadalje, sve do kraja
mojeg ivota, to je ime kojeg u nositi. Imam pravo na svoje pravo obi
teljsko nasljee.
- Kakva je sad to glupost?
- I zato ete me oslovljavati s Abulurd Harkonnen.
-
Rat je nasilni oblik poslovanja.
- ADRIEN VENPORT "Trgovaki plan za Operaciju zain na
Arrakisu"
L
iga plemia je to nazivala "zainskom groznicom". Kad se jednom proulo kako je melang
e koristan kao za tita od ove smrtonosne po asti, hrabri i robusni ljudi su se, u po
trazi za sreom, s udaljenih planeta zaputili na Arrakis. Dolazili su puni brodovi
tragaa i kopaa i svi su se oni, dolazei na ovaj nekada izoliran pustinjski svijet,
upustili u oajniko kockanje.
Ismail je jedva mogao vjerovati vlastitim oima kada je, nakon nekoliko desetlj
ea, ponovo do ao u u urbanu metropolu Arrakisa. Podsjetila ga je na ve napola zaboravl
jenu Stardu na Poritrinu, odakle je jednom davno pobjegao.
Na brzinu podignute zgrade irile su se ednim krajolikom, zalazei u kamenita podn
o ja planina, gomilajui se jedna iznad druge. U zranoj luci su brodovi dolazili i od
lazili u svako doba; lokalne letjelice i terenska vozila kretala su se amo-tamo.
Stizalo je na tisue putnika, zaklanjajui oi pred utim suncem Arrakisa, jedva ekajui
a se zapute meu pje ane dine, nesvjesni kakve ih smrtne opasnosti tamo ekaju.
Govorkalo se kako tamo ima toliko zaina da ovjek mo e samo staviti torbu preko ra
mena i sakupljati ga s tla... to je u izvjesnom smislu i bilo tono, ako je ovjek zn
ao gdje e pronai zaine. Veina tih ljudi e za nekoliko mjeseci biti mrtva; ubit e ih p
e ani crvi, su ni pustinjski uvjeti ili vlastita glupost. Bili su posve nespremni za
opasnosti koje su ih tamo ekale. - Mogli bismo ovo iskoristiti, Ismai-le, - rekao
je El'hiim, jo uvijek poku avajui uvjeriti svojeg pooima. - Ovi ljudi ne znaju to e z
tei ovdje na Arrakisu. Mo emo od njih zaraditi novac radei ono to nama posve prirodno
le i.
 - A za to bismo mi eljeli njihov novac? - zapitao je Ismail, iskreno ne shvaajui.
- Imamo sve to mo emo po eljeti. Pustinja zadovoljava sve na e stvarne potrebe.
El'hiim je odmahnuo glavom. - Ja sam naib i du nost mi je uiniti
sve da bi na e selo napredovalo. Ovo je prava prigoda da do ljacima ponudimo na u vje ti
nu kretanja pustinjom i tako im postanemo dragocjeni. Ti ljudi e i dalje dolaziti
ovamp, bez obzira na sve. Mi mo emo ili jahati na crvu ili dopustiti da nas on po d
ere. Zar mi nisi i sam priao tu priu kad sam bio malen?
Starac se namr tio. - Onda nisi razumio pouku te parabole. - Ali ipak je slijed
io svojeg posinka u grad. Odgajan u drugim vremenima, El'hiim nije nikada shvati
o pravi oaj i potrebu da se izbori i titi te ko steena sloboda. On nikada nije bio ro
b.
Ismail je smrknuto promatrao brbljave do ljake s drugih svjetova. - Mo da bi bilo
jednostavnije samo ih odvesti u pustinju, tamo ih orobiti i ostaviti neka umru.
El'hiim se tiho nasmijao, pretvarajui se kako je to shvatio kao Ismailovu alu,
premda je znao da se ovaj ne ali. - Na neznanju ovih uljeza mogli bismo zaraditi
cijelo bogatstvo. Za to ne bismo profitirali?
- Zato to bismo ih time ohrabrivali, El'hiime. Zar ti to nije jasno?
- Njima ne treba na e bodrenje. Zar nisi uo za kugu koju su oda
slali misaoni strojevi? Za Omniusovu po ast? Zaini pru aju za titu i
zato je nastupila opa potra nja. Mo e ti gurati glavu u pijesak dine,
ali oni nee otii.
vrst stav mladia inio ga je tvrdoglavim poput Ismaila.
Ismaila je ljutila ta istina, te promjene, i negdje u skrovitom kutku njegovo
g mozga bilo mu je jasno da je taj masovni dolazak stranaca nezaustavljiv poput
pje ane oluje. Osjeao je kako mu sva njegova postignua sada klize izmeu prstiju. Jo je
uvijek sebe i svoje pleme nazivao Slobodni ljudi Arrakisa, no ta ponosna titula
vi e nije imala onakvo znaenje kakvo je imala neko.
U gradu se El'hiim vrlo lako umije ao meu veletrgovce i sakupljae, govorio je nek
oliko dijalekata standardnog galaktikog jezika i radosno se upu tao u trgovanje sa
svakim tko je htio uzeti njegov novac. I stalno iznova, Ismailov se posinak trud
io nagovoriti starca da i on u iva u nekom segmentu luksuza kojeg si je pleme sada
moglo priu titi.
- Ma daj, Ismaile, vi e nisi odbjegli rob, - rekao je El'hiim. - Svi
mi cijenimo sve to si u pro losti uinio za nas. elimo da sada u iva .
Zar te ostatak svemira nimalo ne zanima?
- Dio toga sam ve ranije vidio. Ne zanima me.
El'hiim se tiho nasmijao. - Previ e si krut i nefleksibilan.
- A tebi se previ e uri stjecati nova iskustva.
-
- Zar je to ne to lo e?
- Na Arrakisu jest... ako zaboravi obiaje koji su nam pomogli da
tako dugo opstanemo.
- Neu zaboraviti te obiaje, Ismaile, aii ako pronaem ne to bolje,
onda u to pokazati na im ljudima.
Vodio je Ismaila krivudavim ulicama, pokraj tandova tr nica na otvorenom i bunih
trgovina. Dok su se probijali kroz skupinu prodavaa vode i hrane te trgovaca s li
jekovima s Rossaka i udnim drogama s drugih dalekih planeta, odgurnuo je d epara. I
smail je u tijesnim uliicama i na pragovima kua ugledao siroma ne, slomljene ljude k
oji su pristigli na Arrakis da bi se obogatili, a ve su izgubili toliko da vi e nis
u imali novca za povratak.
Da je imao novca, Ismail bi platio put svakome od njih, samo da odu odavde.
Napokon ugledav i ono to je tra io, El'hiim je povukao starca za rukav i po ao prema
nekim omalenom do ljaku s nekog drugog svijeta koji je kupovao sramotno skupu opr
emu za boravak u pustinji.
- Ispriavam se, gospodine - rekao je El'hiim - pretpostavljam da ste
vi jedan od na ih novih tragaa za zainom. Spremate li se za polazak
tamo medu dine?
Stranac je bio sitne grade, imao je usko usaene oi i o tre crte lica. Ismail se u
koio prepoznav i rasne znaajke omra enog Tlulaksanca.
- To je jedan od onih trgovaca mesom, - zare ao je El'hiimu, slu ei
se akobsa jezikom kako ga stranac ne bi razumio.
Posinak mu je dao znak neka u uti, kao da je kakav dosadan in-sekt koji zuji. I
smail nije mogao zaboraviti lovce na robove koji su ulovili toliko mnogo Zensuni
ja i odveli ih na mjesta kao to su Poritrin i Zanbar. ak i desetljeima nakon onog s
kandala s farmama organa na Tlulaxu, ti manipulatori genima bili su izopenici i d
rugi su ih izbjegavali. Ali na Arrakisu je tijekom tih prvih poletnih dana zainsk
e groznice novac izbrisao sve predrasude.
Prido lica s Tlulaxa se okrenuo prema El'hiimu, procjenjujui pra njavog naiba s oig
lednim skepticizmom i gaenjem. - to elite? Nemam vremena.
El'hiim je napravio kretnju kojom se iskazuje po tovanje, mada ovjek s Tlulaxa t
o nije zaslu io. - Ja sam El'hiim, strunjak za pustinje Arrakisa.
- A ja sam Wariff, ovjek koji gleda svoja posla i kojeg nimalo ne
zanimate.

- Ali trebao bih vas zanimati i nudim vam svoje usluge kao vodi.
- El'hiim se osmjehnuo. - Moj pooim i ja vam mo emo savjetovati
kakvu opremu trebate kupiti, a da izbjegnete tro ak koji nije nu an. A
to je najbolje od svega, ja vas mogu odvesti izravno do polja najboga
tijih zainom.
- Nosite se u onaj pakao u kojeg vjerujete. Meni ne treba vodi,
posebno ne nekakav lopovski Zensuni.
Ismail se uspravio i rekao na istom galaktikom jeziku: - Ironine rijei od jednog
Tlulak ana, od rase koja krade ljudska bia i anje dijelove ljudskih tijela.
El'hiim je gurnuo svojeg pooima iza sebe prije nego je ova konfrontacija mogla
uzeti maha.
- Doi, Ismaile, ima mno tvo drugih mu terija. Za razliku od ove
tvrdoglave budale, neki tragai za zainom e zaista zgrnuti bogat
stvo.
Prezirno otpuhnuv i, ovjek s Tlulaxa ih je ignorirao, kao da su ova dvojica ljud
i iz pustinje tek ne to to je sastrugao sa donova svojih izama.
Potkraj tog dugog i toplog dana, dok su ova dvojica odlazili iz Arrakisa, Ism
ail je osjeao muku i gaenje. Pona anje njegovog posinka koji se s tim strancima opho
dio ulizniki uzrujalo ga je i vi e no to je to mogao zamisliti. Napokon, nakon duge
i neugodne utnje, starac je te kim glasom rekao: - Ti si sin Selima Jahaa Crva. Kako
se mo e ovako poni avati?
El'hiim ga je s nevjericom pogledao i podigao obrve, kao da je njegov pooim po
stavio posve neshvatljivo pitanje. - Kako to misli ? Pa osigurao sam Zensunijima et
iri voika ugovora. Ljudi iz na eg sela e odvesti ove tragae tamo u pustinju i ostaviti
ih neka obave posao dok mi uzimamo polovicu profita. Kako mo e tome prigovarati?
- Mogu, jer to nije nain na koji mi obavljamo stvari. To je suprot
no onome emu je tvoj otac pouavao svoje sljedbenike.
El'hiim se silno trudio da ne izgubi ivce. - Ismaile, kako mo e toliko mrziti pro
mjene? Kad se nikada ni ta ne bi mijenjalo, onda bi ti i tvoji ljudi jo uvijek bili
robovi na Poritrinu. Ali ti si vidio neki drugi nain, pobjegao si, do ao si ovamo
nastojei stvoriti sebi bolji ivot. Ja poku avam uiniti to isto.
- Isto? Odrei e se cijelog napretka kojeg smo postigli.
- Ne elim ivjeti poput izgladnjelog izopenika kakav je bio moj
otac. Ne mo e jesti legendu. Od vizija i pretkazanja neemo se na-
-
piti vode. Moramo se pobrinuti za sebe i uzeti ono to ova pustinja pru a... ili e to
uzeti netko drugi.
- El'hiime, mi nikada neemo do kraja razumjeti jedan drugoga.
Mladi ovjek se suho i gorko nasmijao. - Napokon si rekao ime se i ja mogu slo iti
.
Strah i hrabrost i nisu tako meusobno iskljuivi kako to neki od nas vjeruju. Kad s
e naem u opasnosti, ja istodobno osjetim oboje. Je li hrabrost nadvladati strah i
li je to samo radoznalost vezana uz dosege ljudskih mogunosti?
- GILBERTUS ALBANS, Kvantitativna analiza emocija
K
ada je Omnius pozvao Erazmusa u Sredi nji toranj, Gilbertus je pratio svojeg uitelj
a i pritom se dr ao skromno i neupadljivo. Ostavio je Serenu klona u robotovim pro
stranim vrtovima; ve je otkrio kako ona voli promatrati ljupke cvjetove, mada je
nikada nije zanimalo znanstveno nazivlje vrsta.
Slijedei svog robota mentora u grad, Gilbertus je imao namjeru pozorno slu ati s
vaku razmjenu izmeu Omniusa i Erazmusa, promatrajui stil rasprave, to jest razmjen
u podataka. Iz toga e uiti. To je vje ba iz mentalne aktivnosti za ovjeka kojeg je Er
azmus nazivao svojim "mentatom".
Rijetko kada se inilo da sveum zapa a Gilbertusova nazonost; pitao se je li Omniu
s tako lo gubitnik, jer ljudski se tienik usprkos svojem traljavom poetku zaista pre
tvorio u superiorno stvorenje. Bilo je oito kako Omnius ne voli da mu se dokazuje
kako se prevario u svojim pretpostavkama.
Kad su stigli do Sredi njeg tornja, Omnius je rekao: - Imam izvrsne vijesti. -
Glas mu se orio iz zvunika u srebrenim zidovima glavne prostorije. - To je ono to
bi hrethgiri nazvali dobrom vije u.
Na zaslonima postavljenim na zidove, boje su se prelijevale poprimajui hipnotik
e oblike. Gilbertus nije znao kamo bi gledao. inilo se da je Omnius posvuda. Stra a
r-oi su se kretale prostorijom amo-tamo, lebdei i zujei. Na robotovom licu od tekueg
metala oblikovao se osmijeh. - to se dogodilo, Omniuse?
- Ukratko: na a retrovirusna epidemija djeluje devastirajue na ljudski rod, upra
vo onako kako smo predvidjeli. Armija D ihada je potpuno zabavljena samo time kako
e odgovoriti na tu krizu. Ve mjesecima nisu u stanju poduzeti nikakvu vojnu akcij
u protiv nas.
- Mo da emo sad napokon moi ponovo preuzeti neke od na ih
teritorija, - rekao je Erazmus, dok mu je na licu od platine jo uvijek
bio fiksiran osmijeh.
-1 vi e od toga. Razaslao sam mno tvo robotskih pijunskih letjelica, kako bi provj
erile ranjivost Saluse Secundus i drugih svjetova Lige. U meuvremenu, namjeravam
sagraditi jau i veu ratnu flotu negoli je postojala ikada tijekom ljudske povijest
i. Kako nam oslabljeni hreth-giri u ovom trenutku ne predstavljaju opasnost, poz
vat u sve svoje ratne brodove diljem Sinkroniziranih svjetova i okupiti ih ovdje.
- Stavit e sva jaja u jednu ko aru, - rekao je Erazmus, ponovo
odabirui odgovarajuu izreku.
- Pripremajui ofenzivne snage protiv kojih Liga plemia nema
nikakvih izgleda. Statistiki sam izraunao da su mi izgledi za neus
pjeh jednaki nuli. U svim na im ranijim sukobima, vojna je mo bila
previ e podjednaka da bi nam mogla jamiti pobjedu. Sada e na a
superiorna brojnost barem stostruko nadma iti otpor hrethgira. Sud
bina ljudske rase je zapeaena.
- To je bez sumnje jako impresivan plan, Omniuse, - rekao je ro
bot. Gilbertus je tiho slu ao sve to, pitajui se poku ava li ga to sveum
zastra iti. Za to bi se sveum gnjavio time?
- Je li to razlog zbog kojeg si nas pozvao? - upitao je Erazmus.
Glas kompjutora se dramatino pojaao, kao da ih eli zastra iti.
- Zakljuio sam kako se prije konanog napada na Ligu plemia sve moje komponente... m
oji "podanici"... moraju umre iti. Ne mogu si dopustiti nikakve anomalije niti div
erzije. Da bi Sinkronizirani svjetovi pobijedili, moramo djelovati sinkroniziran
o.
Erazmusovo lice je sada bilo glatko poput zrcala. Gilbertus je po tome nagaao
da je njegov mentor zabrinut. - Ne razumijem, Omniuse.
- Erazmuse, previ e dugo sam tolerirao tu tvoju neovisnost koja
nije nu na. Sada moram standardizirati tvoje programiranje i tvoju
osobnost s mojom. Vi e ne postoje nikakvi razlozi zbog kojih bi ti bio
drukiji. To mi samo predstavlja smetnju.
Gilbertusa je obuzela strepnja i silom je potisnuo svoje reakcije. Njegov men
tor e rije iti taj problem, onako kako je to uvijek do sada inio. Sigurno je i Erazm
us osjetio jednako jak ok, premda se na njegovom robotskom licu ni ta od toga nije
vidjelo.
- To nije nu no, Omniuse. Mogu nastaviti s vrijednim zadacima.
To nee dovoditi ni do kakvih smetnji.

- To mi govori ve mnogo godina. Vi e mi nije uinkovito dr ati

te drukijim od sveuma.
- Omniuse, tijekom svoga postojanja sakupio sam mno tvo ne
zamjenjivih podataka. Jo uvijek e neke od njih dr ati pounima i
oni ti mogu pru iti drukije putove spoznaje. Ako me jednostavno
asimilirate u svoju veu mentalnu bazu podataka, onda e moji putovi
odluivanja i pogledi biti usklaeni s tvojim.
U tom sluaju on bi umro!
- Nee, budem li dr ao sve tvoje podatke u jednom odvojenom
programu. Odvajat u zapise kako bih na odvojenom mjestu dr ao
tvoje nizove zakljuaka. I time je taj problem rije en pa Erazmus kao
zasebni entitet mo e biti eliminiran.
Slu ajui to, Gilbertus je te ko progutao. Na elu mu je izbio znoj.
Erazmus je utio dok su gel-spojevi njegovog mozga prevrtali na tisue mogunosti,
odbacujui veinu njih, tra ei neki nain kojim bi zaobi ao onaj zahtjev za kojeg je znao
a e konano doi.
- Zbog vee uinkovitosti na ih operacija moram zavr iti preosta
le poslove na kojima radim. Zato predla em da mi, prije negoli pohra
ni moje podatke i potpuno izbri e moju memoriju, ostavi jo jedan
dan kako bih zavr io nekoliko eksperimenata i sredio podatke. - Eraz
mus je bio okrenut prema jednom od onih zidnih zaslona bisernog
sjaja. - Nakon toga e Gilbertus Albans moi dovr iti moj posao, ali
moram pripremiti tu primopredaju i dati mu tone upute.
Gilbertus je osjetio gr u elucu. - Oe, hoe li jedan dan biti dovoljan? - Glas mu
je prepuknuo.
- Ti si vrlo vje t uenik, moj Mentate. - Robot se okrenuo ljud
skom biu koje je bilo njegov tienik. - Ne elimo odgaati Omniu-
sove planove.
Omnius je razmi ljao tijekom jednog dugog i napetog trenutka, kao da u svemu to
me sluti neki trik. - To je prihvatljivo. Tra im da mi, nakon to proe taj jedan dan,
preda svoju jezgru s memorijom kako bih te potpuno asimilirao.
Kasnije, u robotovoj vili, nakon to je cijeli posao bio obavljen i nakon to su
bili pripremljeni kasniji pokusi, Gilbertus se, pratei Eraz-musa u staklenik smje t
en u vrtu, borio sa silnom uznemireno u.
Autonomni robot je za ovu prigodu bio odjenuo najrasko niju odjeu ure eno la nim krz
nom kune, onakvim kakvo su nosili drevni kraljevi. Odjea je bila tamne grimizne b
oje koja je pod rumenim svjetlom gigantske zvijezde izgledala kao usirena krv.
Gilbertus je koraao uz njega, a mi iavo tijelo mu je bilo sakriveno pod nabranom
odjeom. itao je on one stare prie u kojima su nad ljudima bile izvr ne nepravedne egz
ekucije. - Spreman sam, oe. Uinit u onako kako ka e .
Robot je na svojem licu od tekueg metala uobliio oinski osmijeh. - Gilbertuse, n
e mo emo proturjeiti Omniusu. Moramo slijediti njegove zapovjedi... samo se nadam d
a nije odluio i tebe izbrisati, jer ti si moj najbolji i najuspje niji eksperiment
koji mi je donio najvi e zadovoljstva.
- ak i ako Omnius odlui uni titi me ili me bude poslao natrag
u obor za robove, zadovoljan sam s ovim lijepim ivotom kojeg si mi
pru io. - U Gilbertusovim oima su zablistale suze.
inilo se da iz robota zrae napete emocije. - elim da mi uini posljednju uslugu i d
a osobno isporui Sredi njem tornju jezgru s mojom memorijom. Ponesi je u svojim vlas
titim rukama. Nemam povjerenja u spretnost nekog od Omniusovih robota.
- Neu te razoarati, oe.
KAO JEDINI OVJEK U GLAVNOM ROBOTSKOM GRADU Corrina, Gilbertus je oti ao do mjesta g
dje je bio otvor stiliziranog tornja od tekueg metala. - Gospodaru Omniuse, donio
 sam ti jezgru s Eraz-musovom memorijom, onako kako si zapovjedio. - U rukama je
dr ao malenu, tvrdu kuglu, dr ei je tako da su je malene zujee stra ar-oi mogle vidjeti
Pod poput krvi crvenim dnevnim svjetlom, tekui se metal namre kao.
Meki zid od ive se naborao i onda rastvorio kako bi se pred njim poput usta po
javila vrata. - Ui!
Gilbertus je zakoraio u prostranu dnevnu prostoriju. Detalji su se razlikovali
od onoga to je bio vidio samo dan ranije i sada su zidovi bili ukra eni udnim oblic
ima nalik tajanstvenim krugovima ili hijeroglin-ma... jesu li to zaista dekoraci
je? Omniusovi zidni zasloni su jo uvijek tvorili kovitlace nalik kolutanju mlijeni
h, napola slijepih oiju.
Tiho i s po tovanjem, Gilbertus je stao u sredinu prostorije, u ispru enim rukama
dr ei onaj dragocjen dio robota. - Evo ono to ste zahtijevali, gospodaru Omniuse. J
a... vjerujem kako ete uvidjeti koristi od dr anja Erazmusovih misli u sebi. Iz nji
h mo ete saznati mnogo toga.

- Kako se ljudsko bie drznulo meni govoriti koliko ja mogu na

uiti? - zagrmio je Omniusov glas.
- Nisam namjeravao iskazati nepo tovanje.
U prostoriju je u ao neki robustan robot-uvar i ispru io svoje debele metalne ruke
prema kugli. Gilbertus je za titniki primakao kuglu bli e svojem tijelu. - Erazmus m
i je dao naputak da vlastitim rukama ubacim njegovu jezgru s memorijom, kako bih
bio siguran da nee doi ni do kakve pogre ke.
- Ljudi ine pogre ke, - rekao je Omnius. - Strojevi ne grije e.
- Omnius je ipak napravio prolaz u svojem unutra njem zidu.
Gilbertus je po posljednji puta bacio pogled na malenu kuglu koja je u sebi s
adr avala svaku misao i svaku uspomenu Erazmusa, njegovog mentora, njegovog... oca
. Pije negoli ga je Omnius stigao ukoriti zbog okoli anja, po ao je do otvora u zidu
i tamo stavio jezgru pa strpljivo ekao dok je sveum upijao sve uspomene i druge
podatke, odla ui ih u neki diskretan dio svojeg golemog i organiziranog uma. Onaj r
obot zastra ujueg izgleda gurnuo ga je od zida kada se, uz tih kljocaj, malena kugla
s memorijom ponovo pojavila iz otvora.
Sveum je kontemplativnim glasom progovorio. - Zanimljivo. Ovi podaci su... uz
nemirujui. Ne poklapaju se s onim racionalnim uzorcima. Imao sam pravo kada sam o
dluio dr ati ih posve odvojeno od ostatka svojeg programa.
Onaj robusni robot je podigao jezgru s memorijom. Gilbertus je s u asom promatr
ao, znajui to e se sada dogoditi. Njegov gospodar ga je bio pripremio za ovo.
- Sada kad je Erazmus potpuno pohranjen u meni, - objavio je
Omnius - neuinkovita je dvostrukost njegovog postojanja. Gilbertus
Albans, mo e ii. Tvoj posao s Erazmusom je zavr en.
Robusni je robot stisnuo svoje sna ne metalne ruke i zdrobio jezgru s memorijom
iji su djelii pali na pod sredi njeg tornja.
Misaoni strojevi nikada ne spavaju.
- Izreka iz vremena D ihada
D
ok su brojni brodovi s izbjeglicama skretali u ve zatrpani dio svemira oko Saluse
Secundus, donosei predstavnike genetskih ogranaka ljudskog roda, Glavni planet L
ige plemia dobio je nadimak "amac za spa avanje". Ipak, niti jednom brodu nije bilo
dopu teno slijetanje. Umjesto toga, ostajali su u karanteni kru ei oko planeta. Neoba
vljeni poslovi oko blokade prouzroili su gomilanje letjelica, gu vu na prometnim li
nijama koju su tvorile tisue, a onda i na desetke tisua svih moguih tipova letjelic
a s vi e od stotinu svjetova.
Po ast zaraze je do sada zahvatila dvadeset i osam svjetova Lige i javljalo se
o milijardama mrtvih.
Vraajui se sa svog te kog zadatka na bcu i znajui da su mnogi ljudi koje je tamo o
stavio sada ve mrtvi, Abulurd je sa svoji kopljem i s nestrpljivom Ticijom Cenva e
kao da proe period predvien za moguu inkubaciju bolesti. Svaka osoba spa ena s Ixa bi
la je izolirana, testirana i vidjeli su se rezultati; ak i u mete u gomile mjere za t
ite su funkcionirale. Tijekom tog dugog puta do Saluse nitko od izbjeglica niti
od lanova posade se nije razbolio.
Tijekom tog putovanja, a dr ei se svoje novodonesene odluke, Abulurd je svojoj i
znenaenoj posadi obznanio daje ponovo prihvatio prezime Harkonnen. Dao im je svoj
u vlastitu verziju dogaaja koji su od Xaviera bili napravili tako omra enu linost, n
o svima drugima je to predstavljalo daleku povijest, a mnogi su i sumnjali u tu
njegovu verziju. Naravno da su se udili za to kvarto sada nakon toliko vremena pote e
te probleme.
Kako je on bio zapovjednik koplja, nitko nije otvoreno dovodio u pitanje Abul
urdov izbor, no lica su im posve jasno govorila. Za razliku od toga, na Ticiju C
enva se takve formalnosti nisu odnosile pa je posve jasno pokazivala kako misli
da je mladi asnik posve izgubio zdrav razum.
Konano, kada je vrijeme odreeno za njihovu karantenu pro lo, Ticija je graciozno
napustila Abulurdovo dru tvo i pridru ila se
ostalim arobnicama, kako bi sreivala njihov golem nov katalog genetikih podataka. B
rzi brodovi knji nice prevozili su na tomove jo neobraenih informacija natrag na Ros
sak, u njegove gradove podignute na liticama. Abulurd nije znao to e arobnice zapoet
i sa svim tim podacima o linijama razmno avanja; to se njega tie, on je jednostavno
bio sretan to mu je ta gruba i egocentrina ena oti la s broda.
U Zimiji, u tamo njem vojnom sto eru, Abulurd se prijavio za podno enje izvje taja sv
ome ocu. Primero Quentin Butler je bio u alosti otkad je od Voriana Atreida sazna
o za Rikovljevu smrt. Jo se uvijek borio s osjeajem osobne krivnje za tu smrt zato
to je njegova bojna bila na Parmentieru kad su tamo stigli prvi projektili s vir
usom kuge. Da su barem njegovi bodovi D ihada uni tili ta torpeda koja su donosila z
arazu prije negoli su u la u atmosferu... No on je bio vrhunski uvje ban vojnik koji
se posve posvetio uni tavanju Omniusa. Primero e okupiti svoje trupe, prerasporedi
ti svoje resurse i nastaviti taj pravedni rat.
Umjesto da Abulurda po alje na neki drugi svijet Lige s kojeg bi doveo jo izbjeg
lica koji su bje ali pred kugom, Quentin je svojem najmlaem sinu zapovjedio ostanak
na Salusi, gdje e pomagati oko poslova vezanih uz karantenu i preseljenje ljudi.
Taj je zadatak ve postao silno velik, jer je mno tvo brodova s prestra enim graanima
Lige napu talo svoje svjetove i dolazilo na ovaj svijet koji je nosio nadimak amac
za spa avanje. Tu je bio lociran itav jedan kontingent armije D ihada kako bi sprijeio
bilo koju letjelicu koja je tu ekala istek roka karantene i na lijenike potvrde, d
a se spusti i iskrca svoje putnike.
Abulurd je ovu novu zadau prihvatio energinim kimanjem glave. - Jo ne to, oe. Nakon
dubokog razmi ljanja i pregledavanja svih povijesnih dokumenata, postalo mi je oit
o da je tijekom povijesti moje prezime pogre kom ocrnjeno. - Prisilio se nastaviti
govoriti. Bilo je bolje da mu to sada ka e, prije negoli primero o tome sazna iz
drugih izvora. - Kako bih ponovo vratio na u ast, odluio sam ponovo uzeti prezime Ha
rkonnen.
Quentin je izgledao kao da mu je njegov najmlai sin upravo dao pljusku.- Ti se
zove ... Harkonnen? Kakva je sad to idiotarija? Za to sada? Xavier je ve desetljeima
mrtav. emu ponovo otvarati stare rane?
- To je prvi korak u ispravljanju nepravde koja je trajala generacija-
ma. Ve sam predao na ispravak sve svoje dokumente. Nadam se da mo e po tovati tu moju
odluku.
inilo se da je njegov otac vrlo ljutit. - Butler je najpo tovanije i najmonije pr
ezime u cijeloj Ligi plemia. Na a obitelj potjee od loze Serene i guvernera Maniona
Butlera... a ti bi radije da te povezuju s imenom... izdajice i kukavice?
- Ne vjerujem da je Xavier Harkonnen bio takav, - izravno je izja
vio, suprotstaviv i se primerovom oitom nezadovoljstvu. Po elio je
da je sad Vorian Atreid ovdje i da mu mo e pru iti podr ku, ali ovo
je bilo izmeu njega i njegovog oca. - Ona pria koju su nam svima
ispriali je... iskrivljena i netona.
Iz starijeg ovjeka koji je stajao iza pisaeg stola zrailo je nezadovoljstvo. - P
unoljetan si, kvarto. Mo e donositi vlastite odluke, bez obzira na to to ja ili netk
o drugi misli o tome. I mora se suoiti s posljedicama.
- Svjestan sam toga, oe.
- U ovom uredu e me oslovljavati s primero.
- Da, gospodine.
- Mo e ii.
ABULURD JE SJEDIO NA ZAPOVJEDNOM MOSTU svojeg broda-koplja i usmjeravao rojeve b
rodova na linije za parkiranje i na dokove na stazama. Kontrolori prometa smje ten
i u visokim stanicama promatrali su sve letjelice i vodili evidenciju o tome kak
o dugo je svaka od njih bila u tranzitu. Kako se ti brodovi nisu koristili tehno
logijom nabiranja svemira, svako je putovanje sa zara enih planeta trajalo dva tje
dna, pa da je itko od putnika bio zara en, brzo djelujui virus bi se tijekom puta p
okazao.
Na brodovima za spa avanje Liga je izolirala skupine ljudi i dr ala ih u zapeaenim
prostorijama kao zamjenu ako negdje izbije epidemija. Nakon to bi proteklo odgova
rajue vrijeme i putnici bi pro li pregled, prolazili bi jo kroz dva dodatna procesa
dekontaminacije prije no to im je bilo dopu teno iskrcati se i smjestiti se u salu ke
logore za izbjeglice. Jednom kasnije vratit e se na svoje svjetove ili e biti ras
poreeni diljem Lige.
Nadzirui cijeli taj sustav, Abulurd je neoekivano nai ao na grupu dolazeih letjeli
ca, skupih svemirskih jahti graenih za bogate
plemie. Zapovjedio je promjenu kursa njegovog koplja i izmeu Sa-luse i nenajavljen
ih letjelica postavio vojne brodove.
Kad je uspostavio komunikaciju s vodeom svemirskom jahtom, Abulurd je zurio u
mr avog ovjeka bistrih oiju koji se pojavio na monitoru. Iza njega je stajala skupin
a dobro odjevenih ljudi. - Ja sam lord Porce Bludd s Poritrina i dovodim izbjegl
ice... svi su zdravi, to vam jamim.
Abulurd se uspravio, po aliv i to nije odjenuo slu benu sveanu odoru. - Ja sam kvarto
Abulurd... Harkonnen. Hoete li se podvrgnuti obveznoj proceduri karantene i lijen
ikog pregleda kako bismo mogli potvrditi va u izjavu?
- Spremni smo na to, - Bludd je sada zatreptao, iznenada shvati
v i. - Rekli ste Abulurd? Vi ste Quentinov sin, zar ne? Za to ste se
nazvali Harkonnen?
Zateen time to ga je ovjek prepoznao, Abulurd je uzdahnuo. - Da, ja sam sin prim
era Butlera? Otkud znate mojeg oca?
- Znam ga odavno. Quentin ja smo zajedno radili gradei Novu
Stardu na obalama rijeke Isana. Tamo je proveo godinu vojnog dopu
sta, radei kao in enjer D ihada. To je bilo jo prije negoli se o enio s
va om majkom.
- Je li se ova po ast od bolesti pojavila i na Poritrinu? - upitao je
Abulurd. - S tog planeta nisu primili nikakve vijesti.
- Pojavila se u nekoliko sela, ali mi smo relativno sigurni. Jo od
one velike pobune robova, naselja na Poritrinu su prilino ra trkana.
Odmah sam bio izdao dekret o izolaciji. Kod nas se zain konzumira
u velikoj mjeri... u tome smo na drugom mjestu u cijeloj Ligi... odmah
iza same Saluse.
- Pa za to ste onda do li ovamo? - Abulurd jo uvijek nije pomak
nuo svoje koplje s kursa ovih brodova. Bluddov konvoj je jo uvijek bio
okru en brodovima.
U oima plemia se odra avala velika tuga. - Ove obitelji su se slo ile i pristale rtv
ovati sve svoje akumulirano bogatstvo. Dodav i to mojem vlastitom kapitalu, namjer
avam sve to prilo iti humanitarnim naporima. Vjerujem kako obitelj Bludd ima mnogo
razloga za elju da se nekako iskupi. Ova po ast koju nam alje Omnius najvea je human
itarna kriza jo od vremena sukoba s Titanima. Ako je ikada postojalo pogodno vrij
eme u kojem bih mogao pripomoi, onda je to sada.
Abulurd je u sebi odao priznanje hrabrosti i odlunosti koju je vidio na Bluddo
vom licu. Pro ao je jedan dug trenutak i lord je postao
nestrpljiv. - Onda, Abulurde, hoete li nas propustiti? Nadao sam se kako u stii ras
pr iti sve moj putnike po ovim karantenama prije nego moje brodove povedem do drug
og planeta gdje u moi nastaviti pomagati ljudima.
- Izdaje se dopu tenje, - dao je zapovijed svojem navigatoru da se
povuku s obrambenog polo aja. - Propustite ih. Neka odu do reda u
kojem se eka za karantenu.
- Recite, Abulurde, je li va otac jo uvijek na Salusi? - upitao je
Bludd. - Rado bih s njime porazgovarao o mojim planovima. Uvijek
je imao dara za fino pode avanje operacija.
- Vjerujem da se on jo uvijek nalazi u sto eru u Zimiji. - Quentin
nije sa svojim sinom razgovarao jo od onda otkad ga je bio postavio
na ovu du nost patroliranja.
- Onda u ga nai. A sada, mladiu, ako biste bili toliko dobri i
otpratili me na stazu Saluse gdje bih mogao isporuiti ovo to mi je
bilo povjereno. Mogla bi mi zatrebati va a pomo kad se tamo budem
trebao probijati kroz birokratske zavrzlame.
- Razumljivo, lorde Bludd. Dok budete ekali, imat ete dovoljno
vremena da mojem ocu po aljete poruke. - Abulurd je okrenuo svoje
koplje u suprotnom smjeru i poveo stranca prema Salusi Secundus.
IZGLEDALO JE DA SU SE TRAGEDIJE poele dogaati svakodnevno. Meu izbjeglikim brodovima
naguranim iznad glavnog planeta, novosti su se irile poput umskog po ara: izviaki bro
dovi su se vraali donosei stra na izvje a o tome kako su jo etiri svijeta Lige zahvae
gom i kako su do ivjeli gotovo neshvatljivo visoke gubitke. U nekim gradovima su n
ekontrolirano divljali po ari, a stanovni tvo se, borei se ve s po asti kuge, nije moglo
uhvatiti u ko tac jo i s prirodnim katastrofama pa je umiralo gotovo devedeset pos
to stanovni tva.
Jo je gore bilo slu ati o jo veem zlu koje je zahvatilo jedan od pretrpanih brodov
a s izbjeglicama. Nakon to su pro ivjeli dugo razdoblje izolacije, umorni putnici s
u iza li iz svojih sterilnih komora kako bi obavili posljednji pregled. Putnicima,
koje je sada ve zahvatilo olak anje i odu evljenje, pridru io se kapetan i posada koja
se sastojala od boraca D ihada i njihovih plaenika, ponudiv i pie kojim e se to prosla
viti. Stiglo je medicinsko osoblje i rutinski obavilo
konanu verifikaciju testova krvi, toliko imajui povjerenja u koliinu vremena koje j
e pro lo da su se opustili, pomije ali meu putnike, razgovarali, smijali se i grlili.
Na opi u as, jedan je ovjek poeo polako pokazivati znakove RNK retrovirusa. Lijenic
i su se zaprepastili, ponovo i ponovo su pregledavali svoje rezultate koje su do
bili testiranjem krvi. Prije no to je taj dan do ao svome kraju, jo su tri putnika p
okazala simptome oboljenja.
Dotad je, zbog priprema za iskrcavanje, ve cijela rutina izolacije bila prekin
uta i mnogi su ljudi, izbjeglice, pripadnici D ihada, plaenici pa ak i neki od lijenik
og osoblja, ve bili izlo eni zarazi. Odlazak natrag u njihove komore za izolaciju v
i e ne bi imalo svrhe. Kordon vojnih letjelica okru io je taj brod, kako bi sprijeili
da s njega poleti ijedan atl.
Abulurd je svoju neugodnu du nost obavljao etiri dana, ekajui, slu ajui patetino i
iko dozivanje upomo onih koji su ostali blokirani u zara enom brodu. Doze melangea b
ile su im dostavljane kroz izoliranu medukomoru i putnici su se oko toga otimali
, oajno elei zgrabiti bilo kakve izglede za imunitet.
Ova tragedija mu je posebno pritisnula du u. Svi su ovi ljudi vjerovali kako su
zdravi, a sada mnogi od njih nee do ivjeti trenutak kada bi mogli nogom stupiti na
Salusu Secundus. A oni pripadnici D ihada i lijenici koji se nikada nisu ni trebal
i zatei u opasnosti, koji su ondje obavljali svoj posao titei druge od ove po asti, p
latit e visoku cijenu zato to su samo na trenutak bili manje oprezni. Nije postoja
lo ni ta drugo to bi Abulurd ili bilo koji od znanstvenika Lige mogao uiniti osim dr a
ti brod zapeaenim i ekati.
Razdiran tim mislima, naslonio se na svome stolcu slu ajui pisma koja su izbjegl
ice emitirali prije negoli su se razboljeli.
Abulurdova posada je bila duboko potresena i pao im je moral. Upravo se sprem
ao prekinuti emitiranje tih pisama, ali onda se zaustavio. Nee se oglu iti na patnj
e tih jadnih ljudi. Nee se pona ati kao da oni nisu ni postojali niti e ignorirati n
jihovo beznadno stanje.
Smatrao je to svojim malim doprinosom, neim to bi Xavier mogao predlo iti. Abulur
d se samo nadao da e jednoga dana njegova posada i njegova obitelj razumjeti zbog
ega je to uinio.
Tehnologija bi trebala ovjeka rasteretiti. Umjesto toga, ona ga je zarobila.
- RAYNA BUTLER, Prave vizije
P
roteklo je vi e od mjesec dana otkad je smrt poela harati Par-mentierom i neki su s
e ve poeli nadati da se ta epidemija bli i svojem kraju. Genetiki modificiran RNK ret
rovirus bio je u prirodnom okoli u nestabilan pa je tijekom tjedana gubio uinkovito
st. Sada su se novi sluajevi pojavljivali jo samo izravnim prijenosom od ranije ob
oljelih.
Omniusova je po ast je napravila svoj posao na planetu. Oni podlo ni infekcijama
bili su ve zara eni, a umrlo ih je izmeu jedne treine i jedne polovine. Vjerojatno se
konani broj rtava nikada nee saznati.
VE NEKOLIKO DANA NAKON to je otpoela sa svojim poslom, misija Ravne Butler je nadra
sla i nju samu.
Unutar svake zgrade, svakog doma, svakog poslovnog prostora i svake tvornice
otkrivala je zle strojeve; ponekad posve otvoreno, a ponekad su bili prikriveni.
Ali pronalazila ih je. Ruke su je boljele od metodikog udaranja toljagom. Ruke s
u joj bile prekrivene modricama i posjekotinama od komadia stakla i metala koji s
u letjeli na sve strane, a bose noge su joj bile izranjavane i bolne, no nije se
zaustavljala. Sveta Serena joj je rekla to mora uiniti.
Promatralo ju je sve vi e i vi e ljudi, koje je sve to najprije zabavljalo, a ond
a su se zbunjeno pitali za to ona usmjerava toliko destruktivnosti prema obinim i n
edu nim strojevima za kuanstvo. Naposljetku su i drugi poeli shvaati njezinu opsesiju
pa su i sami, s nekim radosnim bijesom, poeli uni tavati strojeve. Toliko dugo nis
u bili u stanju uzvratiti udarce, da su se sada okrenuli protiv svake manifestac
ije njihovog velikog neprijatelja. U poetku je Ravna samo nastavila
ii svojim putem, nimalo se ne trudei predvoditi one koji su je slijedili na tom nj
ezinom putu buenja. Kada su joj neoekivano pristupili pre ivjeli lanovi Muenika, koji
su ve bili silni fanatici i koji su bili voljni odbaciti vlastite ivote onako kako
je Serena Butler bila odbacila svoj, skupina oko Ravne postala je organiziranij
a i poela je brojano jaati. Na stotinama sablasnih ulica Parmentiera taj je novi po
kret postao nezaustavljiv.
Muenici su te kim korakom stupali iza krhke, eterine djevojke, ma ui trokutastim zas
tavama i dr ei svoje tapove visoko, sve dok im se Ravna nije zbunjeno obratila. Pope
v i se na neki ostavljen stari automobil, povikala je: - Za to tro ite svoje vrijeme i
snagu nosajui ove zastave? Za koga to inite? Ja ne elim gledati boje i zastave. Ov
o je pohod, a ne nekakav povijesni spektakl.
Skoila je dolje i umije ala se meu njih. Zbunjeni, odmakli su se kako bi joj dali
mjesta, kako bi ta blijeda djevojica bez kose mogla proi. Ravna je strgnula jednu
dugaku zastavu izraenu od tkanine, a motku vratila ovjeku. - Tako. Sada ovo uporab
i za razbijanje strojeva.
Tako dugo dok je njihova nazonost odgovarala njezinim ciljevima nije ju bilo b
riga ni tko su ti ljudi ni to ih je motiviralo. Njezin tanak glas poprimio je nek
u dodatnu grubost i tvrdou, neki ton nepokolebljive vjere. - Ako ste pre ivjeli ovu
kugu, onda ste odabrani da mi poma ete.
Nekoliko pripadnika Muenika spustilo je svoje zastave i onda ih strgnuli s mot
ki koje su sada mogli koristiti kao toljage ili poluge. - Mi smo spremni!
elava djevojica ih je gledala s djejim odu evljenjem, crpei osnovnu snagu iz svoje
prozirne, groznicom o teene ko e. Njezine rijei okru ivale su je poput aure i slu ateljst
o oko nje poelo je kimati. Ravna nije nikada vje bala govorni tvo, ali je s majkom od
slu a-la dovoljno propovijedi i dovoljno snimljenih govora karizmatinog Iblisa Ginj
e, ula je svojeg oca i svojeg djeda kako govore okupljenim vojnicima.- Pogledajte
oko sebe! Mo ete vidjeti prokletstvo tih demonskih strojeva. Pogledajte sve te pe
rfidne, te zle i opake oznake koje su ostavili na na em tlu i na im ljudima.
Okupljena gomila je agorila. Na praznim zgradama oko njih prozori su bili u mr
aku, mnogi od njih razbijeni. Ostaci nekoliko istrunu-lih i nepokopanih tijela l
e ali su po ulicama i uskim prolazima.
- ak i prije nego nas je ova demonska po ast pogodila, strojevi su
se, malo pomalo, uvlaili u na e ivote... tu, pred samim na im nosom, i dopustili smo d
a nam se to dogodi! Sofisticirani strojevi, raunski strojevi, mehanika pomagala...
da, pretvarali smo se da smo se rije ili svih robota i kompjutora, ali njihovi roa
ci su ostali posvuda oko nas. Ovo se vi e ne mo e tolerirati.
Ravna je podigla svoju polugu, a njezini sljedbenici su povikali.
- Kad je mene shrvala groznica, k meni je do la sama sveta Sere-
na i rekla mi je to moram uiniti. - Oi djevojice napunile su se
suzama i postala je puna tuge i neke udnje. - I sada vidim njezino
lice, prekrasno lice, lice koje zrai, okru eno bijelom svjetlo u. Jo
mogu uti njezine rijei kojima mi je otkrila glavnu Bo ju zapovijed:
"Ne smijete stvarati strojeve po uzoru na ljudski um." Zastala i podigla
glas, a da pritom ipak nije vikala. - Moramo im zatrti svaki trag.
Jedan od Muenika podigao je s poda komad arene zastave. - I ja sam vidio viziju
Serene Butler! Posjetila me.
-1 mene, - povikao je neki drugi ovjek. - Ona jo uvijek bdije nad nama i uva nas
.
Sljedbenici su poeli udarati tapovima jednim o drugi, jedva ekajui da se upuste u
uni tavanje. Ali Ravna jo nije bila zavr ila svoj govor. - I mi je ne smijemo razoara
ti. Ljudska rasa ne mo e odustati sve dok ne postignemo potpunu pobjedu. ujete li m
e? Potpunu pobjedu.
Neki ovjek je povikao: - Uni timo sve misaone strojeve!
Jedna ena kre tavog glasa, ije je lice bilo puno o iljaka kao da je sama sebi htjel
a pand ama iskopati oi, zavapila je: - Sami smo si krivi za svu ovu bol. Svoje smo
gradove ostavili irom otvorene toj demonskoj po asti, jer nismo bili voljni poduzet
i nu ne korake.
- Sve do sada. - Ravna im je priprijetila prstom. - Moramo uni ti
ti svaki kompjutor, svaki stroj, bez obzira kako on nevino izgledao!
Potpuno i posvema nje i enje. Samo na taj nain emo se moi spa
siti.
Povela je svoje uzbuene sljedbenike dublje u grad ispunjen smru. Vitlajui svojim
motkama, gomila je nasrnula naprijed. Njihova je uspaljenost sve vi e rasla dok s
u se obru avali na tvornice, industrijska sredi ta i knji nice.
Ravna je znala da je ovo tek poetak.
TO SE RAQUELE TICALO, ti vandali i fanatici su jo samo pridonijeli bijedi nastaloj
epidemijom i kasnijem slomu parmentierskog dru tva. Krivo usmjeravajui svoju mr nju
prema svim strojevima, ti divlji ekstremisti uzimali su kao svoju metu svaki tra
g tehnologije, uni tavajui ak i one korisne sprave koje poma u ljudima. Ukinuli su i o
naj neredovit sustav javnog prometa, zajedno s mnogim elektrinim i komunikacijski
m mre ama.
Borei se da, nakon to je u bolnici nestalo energije, pomogne posljednjima obolj
elima od kuge, Raquella nije mogla shvatiti takve zablude. Zar su ti luaci Muenici
zaista vjerovali kako mogu nauditi Omniusu koristei se kamenjem, polugama i tolj
agama, neprekidno mlatei njima po benignim strojevima?
Svakoga dana sve vi e njih se okupljalo ispred pretrpanog Medicinskog centra, m
otrei tu golemu zgradu s nekim udnim, gladnim pogledom. Mnogi su stisnutih aka dovi
kivali prijetnje. Kako bi za titio bolnicu, Mohandas je na svaki ulaz postavio ono
liko stra ara koliko ih je mogao unajmiti ili potkupiti.
U bunilu beskonanog kruga posla i nedostatnog odmora, Raquel-la je, nosei preko
usta i nosa masku za disanje, teturala hodnikom prema te kim vratima na drugom kr
aju. Do sada je dobro pazila da se za titi od oitih prijenosnika zaraze, ali tako j
e lako uiniti neku sitnu i smrtonosnu pogre ku. Njezino lice, kosa i odjea uvijek su
zaudarali po sredstvima za dezinfekciju. I ona i Mohandas uzimali su zain uvijek
kad su to mogli, ve zato da bi uope mogli raditi, no zalihe su se smanjile do got
ovo niega.
Nadala se da e se Vorian Atreid uskoro vratiti. Ovako izolirani na Parmentieru
, nisu imali pojma o tome to se dogaa tamo vani, u preostalim dijelovima Lige plem
ia.
Sada je Raquella u la u neku vrstu golemog sefa, u najsigurniju prostoriju u ci
jeloj bolnici. Vrata tog sefa su bila djelomice otvorena, to ju je iznenadilo. Pr
avilima bolnice bilo je strogo propisano da ona moraju biti zatvorena i zakljuana
. Sada je sve postalo tako proizvoljno i lampavo.
Oprezno je gurnula te ka eljezna vrata, a pante su tiho zastenjale. Unutra je je
dan prestra en ovjek podignuo pogled.
- Doktore Tyrj, to radite ovdje?
Iza njegove prozirne maske za disanje vidjelo se kako je pocrvenio dok je pok
u avao sakriti ono to je radio, ali Raquella je ve opazila
kako su mu d epovi na kuti bili puni doza zaina iz posljednje po iljke koja se uvala u
bolnici.
Svaki zaposlenik bolnice dobio je izvjesnu koliinu za osobne potrebe, jer ih j
e zain titio od zaraze, no ovo sada je bila daleko vea koliina od one na koju je nek
i pojedinac imao pravo.
Taj malen, ilav ovjek poku ao se progurati pokraj nje, - Ne znam na to mislite, a
sada mi se maknite s puta. ekaju me pacijenti.
Hladno ga je zaustavila, udariv i ga ukruenom rukom posred grudi.- Vi prodajete
zain, nije li tako?
- Naravno da ga ne prodajem! - Lijevom rukom je posegnuo u
d ep sa strane i spazila je kako je bljesnula neka stvar koju je poku ao
izvui.
Brzim udarcem koljenom u prepone, Raquella ga je natjerala da se sagne od bol
i. Iz ruke mu je ispao skalpel i zauo se zveket kada je pao na pod. Pozvala je u
pomo, dok je Tyrj le ao stenjui. ula je neke korake kako se trei pribli avaju hodnikom
pojavio se Mohan-das. Prestra eno je pogledao Raquellu, provjeravajui je li s njom
sve u redu. Pokazala je na zain koji je poispadao iz lijenikovih skrivenih d epova.
- Ja mogu ovo objasniti. - Tyrj je nespretno ustajao, poku av i vra
titi svoje dostojanstvo.
Mohandas je dotaknuo ploicu na zidu sefa, pozvav i tako skrivenog za titara dok je
Tyrj blebetao isprike, bijesan umjesto posramljen. Suk je grubo ispraznio lijeni
kove d epove, izvlaei iz njih jednog za drugim omote dragocjenog zaina. S nevjericom
je promatrao tu hrpu melangea koju je ovaj poku ao ukrasti.
- Odvratni ste - rekla mu je Raquella kad su stigla dva za titara.
- Ovo nije samo kraa nego je i sebina izdaja. Izdali ste ljude kojima
ste trebali pomagati. Napustite ovu bolnicu!
- Ne mo ete si dopustiti ostati bez mojih usluga, - protestirao je
Tyrj.
- Ne mo emo si dopustiti zadr ati vas. - Stojei pokraj nje, Mo
handas je primio Raquellinu ruku. - Vi e vas ne smatram lijenikom.
Ogrije ili ste se o va u zakletvu i niste ni ta bolji od kakvog ratnog
profitera. - Pogledav i za titare, rekao je. - Izbacite ovog ovjeka pa
neka potra i svoju priliku na cesti. Mo da e se prisjetiti svojeg poziva
i uiniti ne to dobro. Tamo jo uvijek ima mno tvo patnika.
Raquella i Mohandas su oti li do jednog otvorenog prozora na drugom katu i prom
atrali kako za titari guraju tog lopova iz zgrade
prema onoj svjetini koja je vani stajala. Tyrj je pao niz stube, a onda se osvrn
uo oko sebe i zagledao u ljutite Muenike. Njegovi oajniki povici bili su nadglasani
pokliima rulje.
- Sjetite se Maniona Nevinog!
- ivio D ihad!
Ispred svjetine je stajala blijeda, elava djevojka i pokazivala prema bolnici.
Raquella nije mogla uti to djevojica govori, no odjednom se ta masa ljudi pokrenul
a i zaputila prema bolnici. Na stubama im se Tyrj poku ao maknuti s puta, no fanat
ici su jurnuli naprijed i pregazili ga. Oni stra ari koji su ga gurnuli niz stube
sada su ustuknuli, bojei se za vlastite ivote.
Raquella je zgrabila Mohandasa za ruku i potrala hodnikom prema najbli em odjelu
. "Objava uzbune". Pritisnula je dugme u zidu i zaulo se zavijanje sirena i glasn
o trubljenje.
Njih dvoje su trali do najbli eg ulaza i poku ali zatvoriti vrata. Unajmljeni stra a
r koji je trebao uvati ovo mjesto sada je nestao, pobjegav i im je uzbuenje gomile bi
lo dosegnulo kritinu toku. Gomila fanatika je navalila na vrata, priti ui ih dok se ni
su rastvorila. Usprkos Raquellinim krajnjim naporima, silan pritisak svjetine br
zo ih je nadvladao. Ostali fanatici su porazbijali prozore i kroz ostala otvoren
a vrata nadirali u hodnike i na odjele.
elava djevojica je stala, poput mirnog sredi ta tornada, te oluje fanatika koji s
u odjednom bili pu teni s lanca. Promatrala je strojeve za dijagnostiku, monitore
i sprave za doziranje lijekova, a onda je prodornim glasom rekla. - Sofisticiran
e medicinske sprave... zli strojevi kamuflirani u korisnu opremu. Poku avaju nas z
arobiti!
- Stanite! - kriknuo je Mohandas kad su ti nasilni mu karci i ene
poeli ru iti dijagnostike ekrane visoke rezolucije. - Ove sprave nam
trebaju kako bismo mogli lijeiti rtve kuge. Bez njih e ljudi umrijeti!
Ali gomila je samo jo e e udarila. Udarali su instrumentima o zidove ili su ih bac
ali kroz prozore. Mada su sada bili usredotoeni samo na strojeve, brzo bi se mogl
i obru iti i na samo medicinsko istra ivako osoblje.
Dr ei Mohandasa za ruku, Raquella je pobjegla na krov gdje je spremna ekala letje
lica za medicinsku evakuaciju. Ispod njih, u bolnici, ve je planula vatra. Nekoli
cina pacijenata se nekako izvukla iz svojih kreveta, poku avajui pobjei iz bolnice,
dok su drugi ostali zarobljeni. Lijenici su ve pobjegli. - Ovo mjesto je osueno na
propast, - zastenjao je Mohandas. - Svi ti pacijenti!
- Samo smo poku avali pomoi, - rekla je Raquella glasom pre-puklim od nevjerice.
- Zar nisu mogli shvatiti da smo spa avali ljude? Kamo emo sada?
Mohandas je podigao letjelicu za medicinsku evakuaciju s krova bolnice. Uz zv
uk zavijanja uzdigla se iznad sve gu eg dima, dok je svojim bistrim smeim oima zurio
dolje. - Ovdje u gradu smo izgubili bitku, ali ja jo uvijek nisam spreman predati
se. A ti?
Uputila mu je slaba an osmijeh i stavila ruku na njegovu podlakticu. - Ne, ne a
ko mo emo biti zajedno. Vani, izvan gradova, ima mnogo mjesta gdje ljudi pate i po
trebna im je struna pomo. Ma koliko mi to bilo ao, ostatak Niubbe e se morati potrud
iti i pobrinuti sam za sebe.
Tehnologija ima zavodljivu prirodu. Mislimo kako napredak na tom podruju uvijek z
nai pobolj anje i donosi dobrobit ljudskom rodu. Zavaravamo sami se.
- RAYNA BUTLER Prave vizije
K
ad su naredbe stigle izravno od primera Quentina Butlera, Abu-lurd je bio razoara
n to mu otac nije uz to poslao i neku osobnu poruku, a ne samo kratki komentar.
"Otii e na Parmentier, tamo gdje je Rikov umro. Kako su se prvi znakovi te Omniu
sove po asti pojavili upravo tamo, medicinski istra ivai Lige oajniki ele imati sve mog
podatke. Bude li mogao potvrditi da ta zaraza ima neki rok trajanja nakon ega jen
java, imat emo barem nekakvu nadu. Zbog nekih svojih osobnih razloga, vrhovni zap
ovjednik Vorian Atreid eli poi s tobom. Uzmi svoj brod i odmah kreni."
Trenutak kasnije primio je poruku, njegov vezist mu je javljao da je atl s vrh
ovnim zapovjednikom ve krenuo. Abulurdu je bilo drago. Barem e Vorian biti s njim.
Kad je taj visoki asnik stupio na brod, Abulurd je pohitao pozdraviti ga. - Na
ovom zadatku ja sam samo jedan od putnik na brodu, -rekao je Vorian. Ti si zapo
vjednik i pravi se kao da me nema.
- Oh, kako bih to mogao, gospodine. Imate daleko vi i in od
mojeg.
- Ovog puta smatraj me civilom. Ovo je tvoj zadatak... ja sam
tu iz nekih osobnih razloga. elim vidjeti je li sve u redu s mojom
unukom i hrabrim poslom kojeg tamo obavlja s medicinskim timovi
ma. Ti sasvim dobro razumije to znae osobne obveze, zar ne, ter-
cero Harkonnen?
Abulurd nije vjerovao da je dobro uo. - Tercero?
Vor nije mogao prikriti osmijeh. - Zar sam zaboravio to spomenuti? Na terenu,
na licu mjesta dodjeljujem unapreenja. - Prekapao je po d epovima sve dok nije pro
na ao novi set s oznakama ina. - Bog zna da smo zbog te proklete kuge ve izgubili do
voljno asnika. Ne mo e zauvijek ostati kvarto.
- Hvala vam, gospodine.
- A sada prestani ovako blesavo zuriti u mene i pokreni ve jed
nom taj brod. Dalek je put do Parmentiera.
KASNIJE, U SVOJOJ KABINI, Abulurd se na ao s Vorianom na tihoj a ici pia i razgovora.
Nisu sjedili ovako zajedno jo od onda kada je mladi bio obznanio kako namjerava sk
inuti ljagu s imena Harkonnen i vratiti ast i ugled Xavierovim postupcima.
- Abulurde, svjestan si kako te to mo e stajati vojnike karijere. Da,
ostali asnici znaju da si sin primera Quentina Butlera, ali injenica
da eli promijeniti ime kako bi iskazao ast ovjeku kojeg svi oni
vrijeaju pokazuje ne samo otvorenu pobunu nego i slabu procjenu
situacije.
- Ili vee razumijevanje, - rekao je Abulurd. Oekivao je Voriano-
vu podr ku.
- To mo da ti zna , ali drugi to ne znaju. Oni su zadovoljni s onim
to misle da znaju.
- Meni to znai vi e od napredovanja u vojnikoj karijeri. Zar i vi
ne elite skinuti ljagu s njegovog imena? Bio vam je prijatelj.
- Naravno da elim... ali nakon vi e od pola stoljea kakvu svrhu
to ima? Bojim se da nikada ne bismo mogli pobijediti.
- Kad je to opasnost od neuspjeha spreavala asne ljude da slijede
istinu? Zar me niste sami uili tome, vrhovni zapovjednice? Nastojim
slijediti va savjet.
Kada je Vor shvatio kako Abulurd iskreno misli to to je rekao, u njegovim sivi
m oima su se pojavile suze. - Bogami je ve i vrijeme! Kad ova kuga prestane, nastu
pit e pogodan dan da im se istina saspe u grlo.
Abulurd se osmjehnuo. - Bolje je imati podr ku i od jednoga negoli ni od koga.
KAD JE OSAMLJENI BROD-KOPLJE stigao na Parmentier, stra arske stanice koje su kru il
e oko planeta bile su prazne i tihe; na njima su svi pomrli ili su se, pomireni
sa sudbinom, vratili na povr inu planeta.
Pravei dru tvo Abulurdu na zapovjednom mostu, Vor je zurio dolje prema planetu koji
je izgledao posve mirno. - Pro lo je gotovo etiri mjeseca otkad sam oti ao odavde, -
rekao je. - Sada je veina Lige devastirana rtvama i posljedicama. Hoe li stvari ik
ada biti kao prije?
Abulurd je podigao glavu. - Spustimo se dolje, gospodine, i pogledajmo s im e s
e svi ti zara eni planeti morati suoiti.
Novopeeni tercero i bri ljivo probrana posada preventivno su konzumirali znaajnu
koliinu melangea koja bi im trebala pomoi za tititi se od svakog ostatka ove po asti i
dati im dodatnu za titu od u asa koje e zatei na Parmentieru.
Umjesto onog glomaznog za titnog odijela kakvog je nosio na Ixu, Abulurd se odl
uio za masku za disanje koja mu je dobro prianjala uz lice. Testovi provedeni unu
tar Lige pokazali su da se nakon primarne zaraze retrovirus brzo raspada, a ovdj
e je sigurno ve pro lo dovoljno vremena. To je bila ona slamka nade za koju se Liga
eljela uhvatiti.
Abulurd je usmjerio atl prema vrhu uzvisine koja se uzdigla nad Niubbom, pokra
j sablasno tihe guvernerove rezidencije. Premda je otprilike znao to e zatei u Riko
vljevom domu, morao je najprije otii onamo. - Vi me razumijete, gospodine, zar ne
? - upitao je Vo-riana.
- I sam imam osobnih obveza, - rekao je Vorian, uzbuen i zabri
nut. - Ja idem u sredi te grada, do bolnice za neizljeive bolesti. Mogu
se samo nadati da je moja unuka jo uvijek tamo.
Kako je vrhovni zapovjednik oti ao sam, Abulurd je poveo ljude u bratovu kuu. Vo
jnici su se ra trkali kako bi pretra ili sobe goleme prazne zgrade. Ako ni ta drugo, A
bulurd je namjeravao dostojno pokopati bratovu obitelj. Brzo je prolazio prostor
ijama, provjeravao sobe, Koheinu privatnu kapelicu te prostorije za dnevni borav
ak kojih se sjeao jo od kad je povremeno posjeivao brata.
U sredi njim prostorijama prona ao je dva gotovo posve raspadnuta tijela za koja
je pretpostavio da su Rikov i njegova ena. Plaenici su prona li jo nekoliko tijela ko
ja su pripadala posluzi, ali nigdje nije bilo ni traga Abulurdovoj neakinji. Nagl
edav i se ve tolikih smrti, posebice tijekom posljednjih nekoliko mjeseci, vi e nije
osjeao ni u as niti gaenje promatrajui ostatke koji su bili ve gotovo goli skeleti. Os
jeao je samo duboku tugu i aljenje to nije bolje poznavao svoga brata.
- to bi ti, Rikove, mislio o mojoj odluci? - upitao je Abulurd
glasno, stojei ondje. - Bi li ti razumio za to elim da me znaju kao Harkonnena? Ili
bi te tvoji vlastiti mitovi ispunili s previ e ponosa?
Kasnije, kad su svi si li u centar grada, bili su iznenaeni silnim neredom za ko
jeg se inilo kako je izazvan divljanjem rulje, a ne samom bole u. Mnoge zgrade nisu
bile ni ta do goli zidovi i hrpe ru evina, prozori su bili porazbijani, a ru evine su
le ale razbacane po ulicama, trgovima i parkovima.
Kad su se momci razi li po tim ru evinama, Abulurd je slijedio tragove koje je ru
lja ostavila uni tavajui i tako se sve vi e pribli avao skupini spaljenih zgrada. Kod b
olnice za neizljeive bolesti zatekao je Voriana Atreida kako slomljen i bez nade
stoji na stubama ispred zgrade, pokraj jednog poru enog znaka. - Ona nije ovdje, -
rekao je. Unutra nema nikoga. Sve je razoreno.
Abulurd je iskreno suosjeao sa svojim prijateljem. Usred tog stra nog rata ak je
i vrhovni zapovjednik bio samo ljudsko bie, zabrinut za lanove svoje obitelji.
Riskirajui, Abulurd je u ao i vidio daje bolnica detaljno pretra ena i spaljena. -
Za to bi uni tili medicinski centar, - upitao je glasno, kao da mu duhovi mrtvih pa
cijenata mogu odgovoriti. Jesu li se to ljudi bili razljutili to lijenicima nije u
spjelo izlijeiti ih? Kakva je stra na teta bila uni titi jedino mjesto gdje se mo e orga
nizirati obrana protiv epidemije i olak ati posljednji dani umiruim pacijentima.
- Kad obavimo na osnovni zadatak, poslat emo timove ljudi da je tra e, - rekao je
Abulurd Vorianu. - Vi ih mo ete predvoditi.
Vrhovni zapovjednik je kimnuo. Po ao je na ulicu i tamo nastavio tra iti. Obojica
su znali da uz toliko uni tenih podataka ima vrlo malo izgleda pronai jednu osobu.
Kasnije toga poslijepodneva, Abulurd i njegovi plaenici su na bre uljcima uz dal
eku periferiju grada otkrili udnovatu skupinu koja se tu okupila kako bi podijeli
li otetu hranu. Ti su ljudi djelovali umorno i sa strahopo tovanjem su gledali pre
ma malenom liku koji je stajao na vrhu bre uljka.
Abulurd i njegovi ljudi su im pri li i vidjeli kako je to elava, vrlo mlada djev
ojka, ija je ko a bila tako blijeda da je izgledala kao prozirno mlijeko. Djevojka
im je doviknula: - Jeste li do li pridru iti se na oj stvari, iriti glas o tome to ljudi
trebaju uiniti da bi pre ivjeli?
Abulurd je pretra ivao po svojem sjeanju ne bi li prona ao to mu je to kod te djevo
jke bilo tako poznato. Bio mu je potrebno izvjesno vrijeme kako bi si podesio sj
eanje i prepoznao je, usprkos tome to
na glavi nema kosu i usprkos silnoj mr avosti njezinog tijela. - Ravna? Ravna Butl
er? - Po urio je naprijed. - Pre ivjela si! Ja sam Abulurd... tvoj ujak.
Djevojka ga je gledala. - Zar si do ao tako izdaleka da bi nam pomogao protiv m
isaonih strojeva? - Ra irila je ruke kako bi njima pokazala prema ranjenom gradu.
- Ova po ast se pro irila posvuda, Ravna. Tvoj djed me je poslao
ovamo da se pobrinem za tebe i tvoju obitelj.
- Svi su mrtvi, - rekla je. - Gotovo polovina ih je umrla od kuge, a
mnogi drugi kasnije. Ne znam koliko je ljudi ostalo na Parmentieru.
- Nadam se da je ovdje ono najgore pro lo, ako se virus pona a
onako kako se predvia. - Zagrlio ju je. U njegovom je naruju djelo
vala krhko i eterino, kao da bi se mogla raspasti.
- Na a borba tek poinje. - Glas joj je bio sna an poput elika.
- Ja sam ve razaslala poruku. Kult Serene je u zranoj luci Niubbe
prona ao brodove i oni su napustili Parmentier te oti li na druge svje
tove, nosei poruku koja govori to moramo uiniti.
- A kakva je to poruka, Ravna? - osmjehnuo se Abulurd. Jo ju je
uvijek do ivljavao kao stidljivu djevojicu koja je provodila toliko vre
mena predajui se religioznosti zajedno sa svojom majkom. - Kakav
je to Serenin kult? Nikada nisam uo za to. - Tek je sada opazio kako
ta po ast nije samo prouzroila njezino opadanje kose, nego joj je i
pridodala godine tuge i zrelosti. inilo se da ona predvodi ove ljude.
- Serena je i sama uni tavala misaone strojeve, - rekla je Ravna.
- Kad joj je Erazmus ubio njezino dijete, bacila je jednog robota-stra-
ara s visokog balkona. To je bio prvi udarac kojeg su ljudi zadali pri
stalicama Omniusa. Moj cilj je razoriti sve strojeve.
Abulurd je s rastuom zabrinuto u promatrao svoju neakinju, pitajui se to to ona smj
ra. Nije mogao ne prisjetiti se politikih makinacija i sebinih poteza Iblisa Ginje
protiv kojih se Xavier Harkonnen borio. Ipak, inilo se da Ravna nema nikakvih se
binih aspiracija. Ljudi su se okupili na bre uljku oko tog djeteta koje je zrailo za
dovoljstvom, a gomila je izvikivala njezino ime.
Abulurd je gledao iza sebe u one pocrnjele dokaze razaranja i rekao nadglasav
ajui gomilu: - Ti...ti si, Ravna, sve ovo prouzroila?
- To je bilo nu no. Serena mi je rekla da moramo oistiti na e
planete i uni titi sve tehnolo ke artefakte. Moramo uni titi sve to
je kompjutorizirano, tako da misaoni strojevi vi e nikada nee moi
preuzeti vlast. Tim demonima se ne smije dopustiti nikakav oslonac ili
1
e ljudska rasa opet doi u istu opasnost. Dovoljno smo propatili i jo smo uvijek ivi,
- nastavila je Ravna, gledajui ga svojim prodornim, zabrinutim pogledom. - Mo emo i
vjeti i bez nekih... udobnosti.
Izgledala je kao model nekoga tko se rtvuje, ne nosei uza se ni ta od osobnog vla
sni tva. Vjerojatno je uzimala samo minimum onoga to joj je najnu nije, ostavljajui mn
ogo toga u napu tenoj guverner-skoj rezidenciji.
Uzrujan, Abulurd je posegnuo kako bi dotaknuo neakinjino sitno, ko ato rame. - eli
m, Ravna, da se sa mnom vrati na Salusu. Uklo-pit u te u ostatak na e obitelji.- A u
jedno je elio i maknuti je od ove svjetine.
- Salusa Secundus... - promrmljala je Ravna snenim glasom, kao da je ve zamisl
ila taj scenarij.- Tono je, moji sljedbenici znaju to ovdje trebaju initi. U redu,
ja sam ovdje na Parmentieru zavr ila sa svojim poslom. - Zapazio je blijesak u nje
zinim oima. - Do lo je vrijeme da svoj posao nastavim negdje drugdje.
Armija D ihada se mo e poku ati pripremiti za sljedei Om-niusov plan, ali uvijek emo bit
i iza misaonih strojeva, jer oni mogu svoje zle misli razvijati kompjutorskom br
zinom.
- PRIMERO QUENTIN BUTLER privatna pisma za Wandru
K
ad je Abulurd oti ao s vrhovnim zapovjednikom Atreidom na Parmentier, Quentin Butl
er je osjetio teret odgovornosti znajui da mora za tititi glavni svijet Lige. Odluk
om Vijea D ihada primero je bio vrhovni asnik salu kog sustava. Nikada nije osjetio po
trebu da odvoji trenutak vremena za sebe ili uzme ma i dan odmora. Sada je ve nek
oliko mjeseci, jo od onog dana kada je pouzdan glasnik stigao od Rikova donosei vi
jest o po asti koju im je poslao Omnius, osjeao opasnost u kojoj bi ljudi mogli bit
i izlo eni velikoj pogibelji.
Zato je Quentin sebe svakoga dana tjerao sve vi e, prihvaao se zadataka koje nij
e nu no trebao obaviti ba on i elio je u isto vrijeme biti na svakom mjestu. Vojnici
D ihada kojima je zapovijedao mogli su u vrijeme stalnog kaosa, karantena i brodo
va za spa avanje stanovni tva koristiti svoje slobodno vrijeme, ali Quentin to nije
koristio. Njegov sin Favkan bio je isto takav. Radije nego da iskoristi svoj ite
kako zaslu en odmor, ponudio je provesti te dane birajui patrole po rubnim podrujima
salu kog sustava.
- Ti i ja predstavljamo lijep primjer na im vojnicima. Zamisli sa
mo... primero zajedno s visoko rangiranim i esto odlikovanim segon-
dom provode na stra i dosadne sate.
Iz komlinije se zaulo Favkanovo tiho smijanje. - Ne dogaa se ba esto da nam misao
ni strojevi dopuste osjetiti dosadu, primero. Za sada nemam i ta protiv.
- Bojim se da Omnius ima i drugih zamisli, osim irenja kuge. Sada
smo tako ranjivi.
- Morat emo budno pripaziti, - rekao je Favkan.
Ta dva mu karca su modificirala dalekometne kindal letjelice i u komuniciranju
ih je dijelilo tek nekoliko svjetlosnih sekunda meusobne udaljenosti pa su tako b
ili dovoljno blizu da bi mogli voditi
duge razgovore. Primero je u ivao u tim jednostavnim razgovorima vi e nego u bilo ka
kvom odlasku u kakvo ljetovali te Lige prilagoeno razma enim plemiima. Na izvjestan nai
n, mada je priznavao da je nepravedno o tar prema Abulurdu, smatrao je Favkana svo
jim jedinim preostalim sinom.
Jo od vremena kada je bio mladi, Quentin je bio ratni heroj, a tu svoju reputac
iju zaradio je u armiji D ihada nakon uspje nog osvajanja Parmentiera, jedne od onih
pobjeda D ihada koje su najvi e iznenadile. Premda je tada bio tek porunik, porazio
je daleko jae snage borbenih robota koristei se lukavstvima kojima se ponosio ak i
sam vrhovni zapovjednik Vorian Atreid. Kasnije se nikada nije uspio otarasiti na
dimka "Osloboditelj Parmentiera". Tijekom sveanosti mu je prekrasna Wandra Butler
svojeruno privrstila odlija. Zaljubljen do u iju, Quentin joj se poeo udvarati. Bili
su savr en par i kad su se naposljetku vjenali prihvatio je, umjesto vlastitog prez
imena, slavno ime Butlerovih.
Premda je u njezinom tijelu i sada bilo ivota, pitao se kakav bi im ivot bio da
ona nije pri roenju Abulurda do ivjela udar i da mu je tako bolest nije oduzela. N
apravio je grimasu pri pomisli na tog njihovog najmlaeg sina koji je sada za sebe
odabrao omra eno ime. Harkotmen!
Wandrina obitelj je desetljeima postojano nastojala prevladati tu sramotu koju
im je njihov pokojni patrijarh nanio. Radili su ekstravagantna djela, rtvovali s
u se, odricali se svojih ivota u korist tog beskonanog D ihada. A sada je taj a avi Abu
lurd... i to svojim vlastitim izborom!... odabrao poni titi sav taj uinjen trud pod
sjeajui svakoga na neoprostive zloine koje je poinio Xavier Harkonnen.
Gdje li je to Quentin pogrije io? Abulurd je bio inteligentan i imao je dobro o
brazovanje, trebao bi postupati drukije. Ako ni ta drugo, barem je o tim stvarima t
rebao najprije raspraviti sa svojim ocem, ali sada je ta agresivna odluka bila p
rovedena u djelo.Quentin se nije mogao suoiti s njim, a nije si mogao dopustiti n
i posve se odrei najmlaeg sina. Mo da e se Abulurd jednoga dana iskupiti. Quentin se
samo mogao nadati kako e ivjeti dovoljno dugo i do ivjeti taj dan...
Za sada je imao samo Favkana.
Njih dvojica su provodili su sate askajui o starim vremenima. U mladosti su i F
avkan i Rikov bili vragoljasti pa su ta slavna Braa Butler bila dokaz oevog mota "
Butlerovi nisu niije batleri". Ti impulzi-
vni mladii su znali iskriviti dobivene naredbe, ignorirali su izravne zapovijedi
i ostavili su svoj trag u povijesti D ihada.
- Nedostaje mi, oe, - rekao je Favkan - Rikov se mogao boriti jo
mnogo godina. Da mu je barem bila pru ena prilika poginuti u bitci,
a ne da ovako umre u krevetu, od tog prokletog virusa.
- Ovaj sveti rat je oduvijek bio neka ku nja, - rekao je Quentin.
- Ili nam kali karakter i ini nas jaim ili predstavlja pe u kojoj e
izgorjeti oni slabi. Drago mi je, Favkane, da ti spada meu ove pos
ljednje. - Rekav i to, upitao se bi li Abulurd spadao u neku drugu ka
tegoriju. Da nije bilo te dobronamjerne mentorske skrbi vrhovnog za
povjednika Atreida i moi obitelji Butler, Abulurd bi bez sumnje bio
nekakav inovnii koji bi organizirao dostavu namirnica na izolirane
postaje.
U posljednje vrijeme Favkan je poeo ivjeti smirenije, vi e zagledan u prostrane p
olitike pejza e Lige nego u avanture. Rekao je kako bi radije vodio ljude i dru tvo n
ego svojim naredbama slao vojnike u smrt.
- I ti si se, oe, promijenio, - istakao je Favkan. - Znam da ti nika
da ne bi izbjegavao du nosti, ali promatrao sam tvoj stav. ini mi se
da vi e nisi srcem u tim bitkama. Jesi li se umorio od rata?
Quentin je oklijevao du e negoli je trajala stanka potrebna za prijenos njegovi
h rijei. - Kako se ne bih umorio? D ihad ve toliko dugo traje, a i te smrti Rikova i
njegove obitelji su me te ko pogodile. Otkad se ova po ast pojavila, to vi e nije rat
koji je meni razumljiv.
Favkan je ispustio nekakav zvuk kojim je izrazio slaganje. - Ne bismo se ni t
rebali truditi shvatiti Omniusa. Ali moramo ga se bojati i stalno biti na oprezu
, ekajui kada e se pojaviti s nekim novim planom.
Quentin i Favkan su polako irili svoju mre u ophodnji. Mada je primero polako kr
stario hladei besposlene motore svoje letjelice i uvuenih titnika, ipak nije drijem
ao. Pustio je da mu misli lutaju, zaokupljen uspomenama i aljenjima. Ipak, cijeli
ivot proveden u ratovanju... to na tlu, a to na zapovjednom mostu broda... nauilo g
a je spremno reagirati na i najmanju neobinost. Samo blijesak nekog neoekivanog po
kreta mogao je znaiti napad.
Mada njegov skener velikog dometa nije otkrio nikakve neobine aktivnosti, samo
nekoliko sitnih treptaja ispod praga pogre ke instrumenta, Quentin je otkrio neki
svjetlucav metalni objekt. Reflektirana svjetlost bila prejaka da bi taj predme
t mogao biti jednostavno
1
neki kamen ili ak komet. To je bio geometrijski oblik s glatkim metalnim oklopom.
.. plosnate i glatke stjenke nekog umjetno proizvedenog objekta kojeg njegovi se
nzori nisu oitali.
Quentin je promatrao svoje zaslone i lagano pokrenuo svoje kin-dal motore, po
veavajui ubrzanje samo toliko da smanji udaljenost i ustanovi to je to vidio. elio j
e to javiti Favkanu koji je takoer bio unutar dometa komunikacija, ali bojao se d
a bi ak i emisija preko osigurane linije pobudila pozornost ovog tihog uljeza.
Tajanstvena letjelica je upravo napu tala sustav, ubrzanjem tek dovoljnim da na
djaa gravitacijsku silu zvijezde. Kako taj uljez nije proizvodio nikakvo umjetno
pulsiranje energije, tako nije bilo ni vjerojatno da e ga zapaziti na dalekometni
m skenerima Lige. Ali Quentin ga je zapazio i primicao mu se sve dok konfiguraci
ja nije bila nepogre ivo prepoznatljiva: brod misaonih strojeva, robotizirana izviak
a letjelica poslana sa zadatkom pijuniranja Salusu Secundus.
Oprezno se kreui, kao da se boji da bi i neki tih zvuk u njegovom kokpitu mogao
upozoriti neprijatelja koji se ovako lukavo kree, napunio je brzometne topove i
dva samonavodea raketna sustava. Quentin je pa ljivo fiksirao koordinate mete.
Tada je zapazio nagli porast energije neprijateljskog broda, kao da je ne to po
sumnjao. Jedna zraka za aktivno istra ivanje zatitrala je du trupa Quentinovog brod
a. Poku ao je zarobiti odraznu zraku, no neprijateljski brod ju je odmah ubrzao. Q
uentin je silno pojaao brzinu, to ga je bacilo natrag na njegovo sjedalo i ote alo m
u ak i podizanje ruku kako bi njima dohvatio ureaje za upravljanje brodom.
Uvuenih usana i osjeajui pritisak u pluima, Quentin je poslao izravni signal Favk
anu, ma gdje ovaj u tom trenutku bio. - Prona ao robota... pijunsku letjelicu! Poku a
la je pobjei iz sustava. Moram... poku ati zaustaviti je. Tko zna... kakve podatke
su pokupili.
Naglim poveanjem brzine Quentin je napola zatvorio prolaz, ali robotska je let
jelica jurnula takvim ubrzanjem kakvo ni jedno ljudsko bie ne bi moglo pre ivjeti.
Prije no to je odustao, Quentin je ispalio svoje brzometne topove. Ti projektili
su letjeli daleko br e nego je to mogla Quentinova kindal letjelica i irili su se k
ao roj smrtonosnih osica.
Quentin je zadr ao dah promatrajui kako te tokice skreu... prema zadanoj meti. Ali
u posljednjem trenutku je robotska letjelica nestala ostaviv i tek zapanjujui neja
sni prizor koji je posve sigurno nadilazio materijalne granice metala iz kojih s
e tradicionalno proizvo-
di trup broda. Granate koje je Quentin bio poslao eksplodirale su, pronosei valov
e energije i vibracije kroz prazan prostor. Robotski brod je nastavio ubrzavati,
mada je poeo i nepredvidivo vrludati, kao da ili poku ava izmicati ili je na neki
nain o teen.
Quentinu je po lo za rukom jo ubrzati, mada se gotovo onesvijestio, premda je sh
vatio da nikada nee sustii robota. Srce mu je jo vi e ote alo kad mu je olovna te ina gr
vitacije pritisnula grudi. Robotski pijunski brod e umaknuti! Nije bilo naina da ga
se zaustavi. Proklinjui to to nije uspio, smanjio je brzinu i ponovo duboko udahn
uo borei se protiv vrtoglavice.
Na trenutak je pomislio kako je to halucinacija, a onda je prepoznao Favkanov
 kindal kako juri prema uljezu.
Robotska letjelica ga je prekasno spazila. Favkan je ve otvorio vatru. Dvije o
d sedam projektila koje je njegov sin ispalio pogodili su cilj i detonirali udar
iv i o trup broda. Eksplozije su usmjerile snagu u nekoliko razliitih smjerova, a l
etjelica se prevrtala dok je iz nje sukljao plamen i kugle rastopljenog metala.
Svjetlost njegovog pregrijanog stroja je bljesnula i onda se ugasila.
Robotska se letjelica vrtjela posve izvan kontrole, dok su joj se dva kindala
Lige pribli avala, poku avajui je zrakama stabilizirati. Radei zajedno, vukli su letj
elicu kao to bi grabe ljiva vukli soan komad mesa.
- Budi na oprezu, - poruio je Quentin kroz komliniju. - Mo da
se samo pretvara da je mrtav.
- Pogodio sam ga dovoljno jako da e se zauvijek pretvarati da je
mrtav.
Letei jedna uz drugu, kindal letjelice su napokon zaustavile krivudanje neprij
ateljskog broda. Quentin i Favkan su u svojim kokpitima na brzinu navukli za titna
odijela. Misaoni strojevi nisu imali potrebe za takvim sustavima za odr avanje ivo
ta pa je bilo malo vjerojatno da je unutra njost neprijateljskog stroja bila pod d
ovoljnim tlakom.
Quentin i Favkan su iza li iz svojih kindala i lebdjeli privr eni za zarobljenu let
jelicu. Suraujui, poslu ili su se alatom kako bi presjekli otvor u trupu broda i uvu
kli se u unutra njost. Kad su konano napravili otvor dovoljno velik da se mogu u sv
ojim nezgrapnim odijelima provui kroz njega, pred njima se pojavio opaki borbeni
robot. Nekolicina njegovih udova bila je naikana raznim oru jem i okretali su se kak
o bi to bolje mogli zahvatiti ovu dvojicu ljudi.
Quentin je ve pokraj sebe imao spreman impuls-generator za
skrembliranje pa je mlaz uperio prema rupi koju su probili u trupu broda, no ost
atak se odbio i probio se kroz robota. Robot, graen za borbu, poeo se griti i trzat
i, nastojei nekako resetirati svoje sustave izraene od gel-krugova.
Favkan se uvukao unutra. Koristei se masom vlastitog tijela, on je u tom podruj
u niske gravitacije izbacio robota iz ravnote e. Robot je zateturao, jo uvijek se t
rzajui, nesposoban da se resetira.
- Nabasali smo na pravu nagradu, - rekao je Favkan. - Mo emo
mu promijeniti sustav pa ga reprogramirati za poduavanje majstora
maevanja na Ginazu, ba kao to je onaj robot kojeg tamo imamo ve
generacijama.
Quentin je malo porazmislio o tome, a onda je odmahnuo glavom. Ve sama pomisao
na to ga je ljutila. - Ne, ne sla em se. - Pojaao je pulsiranje skremblera, to je r
obota pretvorilo u nepokretnu gomilu metalnog otpada. - Daj da sada pogledamo je
li ovaj prokleti stroj zaista nju kao oko Saluse.
Jo davno, kad je Quentin polazio osnovni asniki teaj kod Vo-riana Atreida, nauio j
e one najosnovnije stvari o sustavima podataka pohranjenih u misaonim strojevima
. Smatrajui sebe savr enim, sveum stoljeima nije mijenjao svoj operativni sustav, ta
ko da su Vo-rove informacije vrijedile tijekom cijelog trajanja D ihada.
Sada je Quentin po ao do kontrola deaktivirane pijunske letjelice. Favkan je smr
knuto promatrao taj sustav, poku avajui shvatiti svrhu goleme konveksne sprave post
avljene s vanjske strane letjelice. - To su senzori irokog dosega i projektori za
izradu karata. Ovaj brod je snimao praktiki sve to se odnosi na sustav Saluse.
Quentin je promijenio smjer tijeka energije kako bi mogao pregledati sustav p
odataka unutar robotizirane letjelice. Trebalo mu je malo vremena dok je shvatio
sve to to je vidio, a onda i jo nekoliko dodatnih trenutaka dok je procijenio zas
tra ujuu veliinu onoga to je robotizirana letjelica uinila.
- Ovo je prepuno podataka o Ligi Svjetova: o na oj obrambenoj
moi, o na im resursima... i o tome koliko jako nas je ova po ast po
godila. Ovdje su sakupljeni svi podaci o na oj ranjivosti! Ovaj brod je
promatrao desetak svjetova Lige i provjerio cjelokupni plan invazije.
ini se da e glavni cilj biti Salusa Secundus. - Pokazao je na trodi
menzionalne karte, na brojne rute koje su strojevi automatski ucrtali
pronalazei putove s najslabijim vojnim otporom. - Ovdje je sve to
je Omniusu potrebno za planiranje totalne invazije!
Favkan je pokazao na jedno polje u tim zapisima. - Sudei po ovome, diljem Lige je
poslano stotinjak ovakvih brodova.
Quentin je kroz svoju prozirnu kacigu pogledao sina i shvatio da je ovaj do ao
do istog zakljuka. - Sada, kad nam je i vojska i stanovni tvo devastirano ovom po ast
i, sada bi Omniusu bilo idealno vrijeme za zapoinjanje njegovog konanog opeg udara.
Favkan je kimnuo. - Misaoni strojevi su slobodnom ovjeanstvu namijenili ne to vrl
o neugodno. Dobro je to smo ovoga uhvatili.
pijunska je letjelica bila prevelika da bi je kindal izviaki avioni mogli teglit
i natrag u unutra nji prostor. Quentin je odvojio jezgru kompjutorske memorije i p
onio je sa sobom, dok je Favkan na trup onesposobljenog broda privrstio jasnu ozn
aku kako bi se tehniari Lige mogli vratiti ovamo i analizirati letjelicu.
U ovom trenutku oba su mu karca imala samo jedan prioritet: vratiti se u Vijee D i
hada i tamo podnijeti izvje e o novostima.
Naueni smo ratovati maevima, snagom i krvlju. Ali kako emo obraniti sebe i ostatak o
vjeanstva kad u borbu protiv nas misaoni strojevi po alju nevidljivog neprijatelja?
- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GOSS
K
ada su nakon pojave kuge Istian Goss i Nar Trig do li na Ix, tamo nije bilo stroje
va protiv kojih bi se borili, a gotovo dvije treine stanovni tva je pomrlo. Poljopr
ivredna polja i skladi ta hrane bila su spaljena tijekom pobuna; kolera se zavukla
u sustave opskrbe pitkom vodom. Oluje, koje su dolazile jedna za drugom, ostavi
le su ve oslabljene pre ivjele bez krova nad glavom. Mnogi od onih koji su se opora
vili od bolesti sada su jedva mogli hodati, jer su ih posljedice bolesti pretvor
ile u invalide.
Ljudska rasa je bila obogaljena, borila se za goli opstanak i imali su vrlo m
alo energije i resursa za organiziranje bilo kakvog napada na stvarnog neprijate
lja.
Tijekom ovih mjeseci otkada su napustili Honru, ova dva novopeena majstora maev
anja su dva puta ulijetali u manje svemirske bitke s misaonim robotima. Zajedno
su s Armijom D ihada opkolili i napali dva golema Omniusova ratna broda koje s kas
nije zaplijenili i preuredili u brodove za ljudsku uporabu. Ali po ast koja ih je
zahvatila ubila je tolike vojnike i prisilila na odgaanje toliko pomno planiranih
vojnih operacija da su ova dva plaenika veinu svojeg vremena provodila sudjelujui
u operacijama spa avanja i pomoi pri oporavku.
Nasreu, onaj retrovirus brzo se irio meu svojim rtvama, a onda se naglo gasio. Sa
da, mjesec dana nakon pojave posljednjeg prijavljenog sluaja oboljenja na Ixu, Is
tian i Trig su mogli pomagati ne izla ui se nepotrebnom riziku da se i sami zaraze.
Niti jedan od njih vi e nije imao ni najmanju zalihu melangea.
U samom poetku je posada na Ixu uzimala te ku opremu za kopanje pa su brojna tij
ela umrlih bacali u pilje, a onda bi otvore u takve pilje raznijeli eksplozivom te
ih tako zatvorili. Nedavno su se, pak, pripadnici fanatinog pokreta Muenika pobun
ili, prigovarajui ak i zbog posjedovanja takve vrste strojeva kakvi su bili ti nam
ijenjeni ko-
panju, obarajui se na te te ke strojeve kao bolne podsjetnike na razaranja koja su
prouzroili misaoni strojevi.
Kad bi Istian znao izjaviti kako je pona anje Muenika nerazumno i kratkovidno, T
rig ga je uglavnom samo promatrao onim bezizra ajnim pogledom. Skrivena snaga D ihad
a je oduvijek bila emocionalna, motivirajua snaga koja je ljude gurala naprijed.
- Njihova slijepa vjera je nadjaala njihovu potrebu da ih se u ne to uvjeri,- rekao
bi Trig.
- Oni su jaki na neki sebi svojstven nain.
- Ti ljudi su svjetina, i to bijesna svjetina, - Istian je stavio svoje
ruke na bokove, a svoje bronano lice okrenuo prema nebu. Zrak je
bio pun dima koji je dolazio od vatri to su ih stanovnici Ixa morali
paliti kako bi oistili kugom zara ena skloni ta i spalili ostatke otpada
dobivenog uni tavanjem strojeva. - Nee biti nikoga tko bi ih nadzi
rao. Mo da bi bilo bolje da ih pustimo osloboditi taj njihov bijes tako
da i on, poput ove po asti, sagori u nekom svom vlastitom plamenu.
Trig je, obuzet nekom tu nom frustracijom, odmahnuo glavom.
- Mogu razumjeti potrebu tih ljudi, ali to nije ne to za to je jedan
majstor maevanja kolovan. Mi nismo niije dadilje...
Kasnije toga dana nai li su na skupinu Muenika staklastih pogleda koji su nosili
cijelu zbirku zaplijenjenih pulsirajuih maeva i runog oru ja od kojeg je mnogo izgle
dalo o teeno i popravljano na vrlo jadan i primitivan nain. Za ostatak oru ja se inilo
da uope ne funkcionira, ali su ga ljudi grabili kao da su se domogli kakvog blaga
.
- Gdje ste se domogli ovog oru ja? - upitao je Istian. - To je bilo
izraeno za majstore maevanja koji se obuavaju na Ginazu.
- Mi smo majstori maevanja kao i vi, - odgovorio je voa. - Ovo
smo oru je prona li meu mrtvim tijelima. Ruka Svete Serene nas je
tamo odvela.
- Ali odakle je to do lo? - upitao je Istian, izbjegavajui religioznu
konotaciju. Bilo je oito da su oni voljni napraviti izuzetak i koristiti
se tehnologijom tako dugo dok su je mogli okrenuti protiv misaonih
strojeva.
- Tijekom godina ovdje je poginulo mnogo plaenika, - istakao je
Trig. - Od prvog osvajanja Ixa kada je Jool Noret razorio Omniusa
pa do druge obrane kada je Quentin Butler odbio napad misaonih
strojeva pa sve do sada, do ove po asti. Mora daje ovdje ostalo mnogo
plaenike opreme za koju se ne zna ija je.
- Na a je - rekao je voa. - I mi smo majstori maevanja.
Istian se namr tio, ne elei vidjeti kako ovi ovdje bagateliziraju
I
ponosno ime njegove brae. - Tko vas je poduavao da biste postali majstori maevanja
prema visokim standardima Ginaza? Tko je bio va senseP.
ovjek se namr tio i pomalo arogantno i svisoka pogledao Istia-na. - Nas nisu tre
nirali pripitomljeni strojevi, ako je to ono to elite znati. Mi samo slijedimo na v
lastiti put i viziju uni tenja strojeva ba onako kako i vi to mo ete!
Trigje iznenadio Istiana uzev i ozbiljno ovu zbrda-zdola okupljenu skupinu. - M
i ne dovodimo u pitanje va u odlunost.
- Pojednostavni to svoje taktiziranje, - dodao je Istian o trim to
nom. - Ovi ljudi e rukovati sofisticiranim pulsirajuim maevima tek
malo bolje nego da u ruci dr e kuku i motiku.
- Troje Muenika su nam inspiracija i oni nas vode, - zare ao je
voa. - Znamo kamo trebamo ii. Na Ixu vi e nema tih demonskih
strojeva, ali mi emo na im brodom otii izravno na Corrin u borbu s
Glavnim Omniusom i njegovim zlim slugama.
- Niti govora! Corrin je sredi nje upori te misaonih strojeva. Ta
mo e vas uni titi, a bez ikakve svrhe. - Istian se prisjetio to se
bilo dogodilo nakon prvog napada robota na Peridot Koloniju, odakle
potjee Trigova obitelj. Jedna grupa vojnika D ihada, puna entuzijaz
ma, odbila je poslu ati naredbe i sama se uputila napasti Corrin. Sve
su ih pobili obrambeni roboti.
- Ako elite, slobodno mo ete poi s nama, - rekao je voa, izne-
nadiv i Istiana.
Prije negoli se stigao s nevjericom nasmijati, opazio je kod svog prijatelja
tvrd izraz lica. - Nemoj ni pomisliti na to, Nar.
- Pravi majstor maevanja e uvijek porazmisliti kad mu se pru i
prilika boriti se protiv stvarnog neprijatelja.
- Sigurno bi vas pobili, - rekao je Istian.
inilo se da se Trig razljutio na njega. - Svi znamo da emo jednoga dana umrijet
i. Bio sam spreman na to jo kada sam trenirao na Gi-nazu... a bio si i ti. Za to bi
se bojao opasnih situacija ako u sebi nosi duh Joola Noreta?
- Ne radi se samo o opasnosti, Nar... to je samoubojstvo. Ali ak niti
to nije ono zbog ega se protivim, protivim se jer je to stra no besmisle
no. Da, mo ete pobiti aicu borbenih robota prije nego oni vas uni te,
no kakva je korist od toga? Tim neete uiniti ni ta za ovjeanstvo, a
Omnius e jednostavno ponovo napraviti svoje strojeve. Nakon tjedan
dana sve e biti kao da nikada i niste oti li na Corrin.
- To e biti udarac koji e pomoi D ihadu, - bio je ustrajan Trig.
Bolje nego ostati ovdje i promatrati kako se pre ivjeli valjaju u bijedi
i prljav tini. Ovdje im ne mogu pomoi, ali mogu uiniti ne to borei
se protiv Omniusa.
Istian je odmahnuo glavom. inilo se da je voa Muenika u svojoj odluci vrst poput
stijene i pun strasti kao i ranije. - Rado emo povesti sa sobom jednog majstora m
aevanja, ako ne i obojicu. Imamo svemirski brod. Ovdje su ostali mnogi brodovi ka
d je Ix bio u karanteni i kada su mnogi piloti umrli. Bilo nam je zabranjeno let
jeti na ostale, nezara ene planete Lige, ali sada to vi e nije va no.
Istian se nije mogao prisiliti da mu prestane proturjeiti, - Znai, elite uni titi
sve strojeve, osim pulsirajuih maeva i svemirskih brodova, jer su vam ovi korisni.
Va plan je jednostavno ludost...
- Istiane, zar te je strah pridru iti mi se? - Trigov glas je zvuao
razoarano.
- Nije me strah, ali sam previ e razborit da bih to uinio. Uz duh
Joola Noreta ne idu samo borbene vje tine i nepokolebljiva hrabrost,
nego i mudrost. Mene ovo ne privlai.
- Ali mene privlai, - bio je ustrajan Trig, - i ako poginem u borbi
protiv tih demonskih strojeva moj duh e ojaati i ponovo u se roditi
u sljedeem nara taju Ginaz boraca. Mi se mo emo ne slagati s ovim
ljudima, Istiane, ali oni vide istinu i put kojeg ti ne eli priznati.
Rastu en, Istian je mogao samo kimnuti. - Plaenici s Ginaza rade neovisno. Oduvi
jek smo tako postupali i nije sada moje govoriti to mora uiniti, a to ne. - Gledajui
ovu udnu skupinu entuzijasta koja je vrsto dr ala svoju kolekciju spa enog oru ja, olako
je predlo io. - Mo da e ih tijekom puta na Corrin stii nauiti kako se s ovim rukuje.
- I namjeravam to uiniti. - Trig je ispru io ruku i stisnuo prija
teljevu desnicu. - Ako Sveta Serena bude tako htjela, ponovo emo se
sresti.
- Ako Sveta Serena bude tako htjela. - Ali u dnu du e Istian je
znao kako za to postoji slaba nada. - Dobro se bori i neka tvoji nepri
jatelji brzo pokleknu. - Nakon trenutka oklijevanja kratko je i sna no
zagrlio svog starog prijatelja, znajui da mo da nikada vi e nee vid
jeti Nara Triga.
Dok je njegov prijatelj odlazio vrstim korakom i uzdignute glave, predvodei sku
pinu samoukih boraca, Istian mu je po posljednji puta doviknuo: - ekaj, moram te
ne to pitati! - Trig se okrenuo i pogle-
dao ga kao da pred sobom ima nekog stranca. - Nikada te nisam pitao koje je ime
bilo ispisano na koraljnoj ploici koji si na Ginazu ti izvukao iz ko are? iji duh ivi
u tebi?
Trig je oklijevao kao da ve dugo vremena nije razmi ljao o tom pitanju, a onda j
e posegnuo u vreicu koja mu je visjela za pojasom i iz nje izvukao disk. Okrenuo
ju je tako da je Istian mogao vidjeti njezinu poliranu povr inu... posve praznu, b
ez ikakvog imena na njoj. Kao da baca novi, dobacio je ploicu Istianu, koji ju je u
hvatio na svoj dlan.
- Nemam duha koji bi me vodio, - rekao je Trig. Ja sam novi majstor maevanja.
Stvaram svoje vlastite odluke i svoje vlastito ime.
Razvoj je sluga Smrt.
- NAIB ISMAIL, parafraza zensunijske sutre
B
ez obzira na to koliko se svijet oko njega mijenjao, pustinja je ostajala jasna
i smitena, golema, otvorena i vjeito ista. Ipak, ovih dana se inilo da Ismail mora,
samo da bi prona ao svoj mir, u nju zalaziti sve dublje i dublje.
Te ak ivot na Arrakisu i njegova izoliranost stoljeima su odbijali uljeze. No sad
a je, zbog kuge, zain predstavljao previ e jak izazov pa se stranci vi e nisu mogli d
r ati podalje. Ismailu se to nije nimalo svialo.
Crv kojeg je dozvao svojim upornim udarcima udaraca bio je malen, no Ismailu
to nije smetalo. Nije se mislio na njemu otisnuti na dalek put. Trebalo mu je sa
mo da pobjegne od ove bune glazbe s drugih svjetova i od tih stranih tkanina kriav
ih boja kojima su ga sada okru ivali i njegovi vlastiti ljudi. Bilo mu je potrebno
odvojiti malo vremena za sebe kako bi proistio svoje srce i misli.
Pomou kuke i u eta popeo se na crva, vje tinom koju je usvojio mnogim desetljeima v
je be. Nakon to je s ostalim odbjeglim robovima pobjegao s Poritri'na i brod im se
sru io ovdje, beskrajno strpljiva Marha mu je pokazala kako se ja i na crvima, ustra
javajui na tome kako je to nu an dio da bi se mogla razumjeti legenda o Selimu Jahau
Crva. Kako mu je nedostajala...
Sada, u bojama prvog svitanja, Ismail se dr ao za grubu, ljuskavu povr inu lenih d
ijelova kolutia crva, nalik golemim prstenima. Godio mu je topao vjetar pun pijes
ka koji mu je puhao u lice, onaj u tav zvuk struganja pijeska koji je pratio kretan
je crva. Te dine, ta golema pusto , nekoliko stijena i vjeiti vjetar, osamljene bil
jke i ivotinje. Svaka dina se spajala sa sljedeom, pusto s pusto i. Vjetrom uskovitla
n pijesak zamaglio je obzor, zamraio izlazee sunce.
Nemajui u vidu neki odreeni cilj, samo elei biti sam, pu tao je ivotinji na volju d
sama bira smjer. S njim su jezdile i uspomene dok je razmi ljao o desetljeima te koa
i promjena... i naposljetku sree.
i
Bezbrojni duhovi su pratili Ismaila kroz pusto krajolika, no njegove uspomene nis
u bile zastra ujue. Prihvatio je gubitak prijatelja i obitelji i bio je zahvalan na
vremenu koje je proveo s onima koje je volio.
Prisjeao se sela podignutog na movarnom tlu Harmonthepa kad je bio malen djeak,
a onda vremena odrastanja kada je bio rob na Poritrinu, a prije bijega na Arraki
s bio je prisiljen raditi na poljima, na imanju izumitelja Holtzmana i u brodogr
adili tima. Dvije od tih sablasti uspomena bile su nejasne, jer je dugo vrijeme uin
ilo svoje: uspomena na enu i na mlau ker. Trebao mu je asak da bi se prisjetio njiho
vih imena, toliko je ve vremena pro lo. Ozza i Falina. U vrijeme robovskog ustanka
bio je prisiljen ostaviti ih. Nasukan ovdje, konano je uzeo drugu enu... a ni Marh
e vi e nema. Osjetio je kako ga u oima bocka pijesak, ili suze. Nije elio na ovakav
nain rasipati tjelesnu tekuinu.
Ismail je preko lica i cijele glave navukao tkaninu kako bi se za titio od dnev
ne ege. Nisu mu bile potrebne nikakve karte terena, jer kru it e uokolo i pronai put
kui. Nakon tolikog vremena, Ismail vi e nije sumnjao u vlastite sposobnosti.
U zraku se osjeala jaka aroma zaina, probijajui se ak i kroz epove kojima je zatvo
rio nosnice. Crv ga je nemilice razbacivao prolazei kroz crveni pijesak. Mada je
veinu svojeg ivota proveo ja ui te divovske crve, Ismail nije razumio njihovo pona anje
. Nitko to nije razumio. ai-Hulud je imao svoje vlastite misli i putove koje obini
ljudi nisu mogli dovoditi u pitanje.
Pri zalasku sunca uputio se prema dugom nizu stijena i odluio se tu ulogoriti.
Kad je stigao na to osamljeno mjesto, njegove su se o tre oi stisnule i onda je ud
ahnuo brzo i ljutito, ugledav i sjajan metal i okrugle oblike... u tom osamljenom
kamenom otoku izniklo je malo selo. Ismail se nije mogao sjetiti da gaje zapazio
tijekom svojih ranijih dolazaka ovamo. Naglim pokretom trznuo je kuke kako bi s
krenuo crva od te mrlje civilizacije pa skrenuo uokolo, na suprotnu stranu grebe
na, desetak kilometara dalje. Iz grada bi ga, pri ovim rasko nim bojama sutona, ne
tko mogao vidjeti kako je objahao ovu grdosiju. Nije va no. Prie o Selimu Jahau Crva
i njegovim banditima bile su ope poznate... meu ovim rojevima do ljaka s drugih svj
etova irile su se i postigle stupanj praznovjerja.
Na udaljenom kraju grebena pustio je umornog crva da utone medu plitke dine.
Ismail je skoio podalje od grube povr ine ko e te ivotinje, a crv se ukapao dublje isp
od dina. Usprkos svojim godinama, Ismail
je osjeao kako ga kretanje pomlauje. Koraao je neujednaenim korakom i popeo se meu st
ijene gdje e biti na sigurnom.
 Tamo je prona ao.-tokaste li ajeve i korov koji je rastao iz pukotina; zorni dokaz
kako je ivot ilav i kako se lako oporavlja. Nadao se da e njegov narod stei iste sp
osobnosti i da nee postati slabi i razma eni, usprkos El'hiimovim poku ajima da ih na
mami da napuste tradicionalni nain ivota.
Kad je Ismail prona ao mjesto za spavanje i plosnat kamen na kojem e pripremiti
hranu, odjednom je ostao zapanjen primijetiv i znakove koji su ukazivali na to da
su i ovuda pro li ljudi. Ove tragove nije ostavio netko iz pustinje, nikakav ekspe
rt za zensunitski nain ivota i tehnike pre ivljavanja. Ne, ovo su bili glupavi i nep
romi ljeno ostavljeni tragovi do ljaka, nekoga tko nije znao ni ta o Arrakisu.
Nakon to je trenutak porazmislio, ljutito je poeo slijediti taj trag... otiske
nogu koje su se vukle po pijesku, nekoliko odbaenih komada alata, precijenjene me
talne stvari kupljene u Arrakis Citvju. Ismail je pokupio kompas koji je bio sja
jan i nov i nije se iznenadio kada je vidio da ne radi. Ne to kasnije nai ao je na p
raznu uturu za vodu, a onda i na rastrgan ambala ni papir za zamatanje hrane. Mada
je znao kako e pustinja i vrijeme izbrisati sve te tragove, gadilo mu se kada je
vidio kako ti stranci prljaju djeviansku istou pustinje. Ubrzo je nai ao na razderanu
odjeu. Fina tkanina nije bila stvorena za ovakve vremenske uvjete i neumorno pr en
je sunca.
Konano je Ismail do ao i do samog uljeza. Spustio se niz stijene i do ao do pijesk
a gdje je mogao pratiti rub grebena pokraj oceana dina. inilo se da je taj ovjek p
oku avao pronai put natrag do onog novog naselja koje je kilometrima daleko. Ismail
je stajao pokraj gotovo golog, suncem opeenog mu karca koji je stenjao i ka ljao, jo
uvijek iv, ali vjerojatno ne jo dugo.
Barem ne ako mu se ne pomogne.
Stranac je podigao crno lice puno plikova, otkrivajui o tre crte lica i oi izmeu k
ojih je bio vrlo malen razmak, gledajui u Ismaila kao da gleda u nekog demona pun
og udnje za osvetom... ili u anela koji e ga spasiti. Ismail se sjetio. Bio je to o
naj ovjek s Tlulaxa kojeg su on i El'hiim sreli u Arrakis Citvju. Wariff.
- Potrebna mi je voda, - jedva je izustio ovjek. - Molim vas, po-mozite mi.
Svi mi ii na Ismailovom tijelu su se ukoili. - Za to bih? Vi ste Tlulak anin, lovac n
a robove. Va i ljudi su mi uni tili ivot...
NH i
inilo se da ga Wariff ne uje. - Pomozite mi. U ime va e... va e vlastite savjesti.
Naravno, Ismail je uza se imao sve nu ne namirnice. Nikada ne bi krenuo na put,
a da nije posve opskrbljen. Imao je malo toga to je bilo vi ak, ali uvijek je u ze
nsunijskom selu mogao nabaviti jo . Ovog Tlulak anina je na Arrakis namamila pomisao
na laku zaradu i ve je zalutao prije negoli je i zapoeo svoj put!
Ismail je proklinjao vlastitu radoznalost. Da je jednostavno ostao u logoru,
ne bi ni nai ao na tragove ove budale. Tlulak anin bi umro kao to je to i zaslu io i ni
kome ni ta. Nije imao nikakve odgovornosti niti obveza prema Wariffu. Ali sada, ka
d je Ismail bio suoen s tim bespomonim patnikom, nije mu mogao jednostavno okrenut
i lea.
Sjeao se drevnih sutri iz Kurana kojima ga je uio njegov djed: "ovjek se mora po
miriti unutar samoga sebe prije nego bude mogao pronai mir u vanjskom svijetu." I
li ona druga: "Djela nekog ovjeka su mjerilo njegove du e." Je li ovdje sada bila n
eka lekcija koju se treba nauiti?
Uzdi ui i bijesan sam na sebe, Ismail je otvorio svoju naprtnjau i izvukao uturu s
vodom, uliv i samo malo u Wariffova suha usta. - Ima sree to ja nisam monstrum... ka
o to su tvoji vlastiti ljudi.
ovjek s opekotinama od sunca lakomo je posegnuo za vodom, no Ismail je odmaknu
o uturu. - Samo onoliko koliko ti je dovoljno da ostane iv.
Ovaj neiskusni traga za zainom skrenuo je sa staze i pustinja ga je zgrabila. T
amo u Arrakisu Wariff je bio grubo odbio El'hiimovu pomo i savjete, ali Ismailov
posinak, na stranu sada sve njegove pogre ke i razoaranja, ne bi nikada dopustio da
taj ovjek napravi tako glupave pogre ke kao to je ova.
Kada je Wariff otpio i drugi tedljivo dodijeljen gutljaj vode, Ismail mu je da
o komadi krekera napravljenog od mje avine zaina koji mu je istog trenutka vratio en
ergiju. Konano je povukao ruku omalenog ovjeka na svoje rame i ustao, natjerav i tak
o Wariffa da stane na vlastite noge. - Ne mogu te nositi sve ove kilometre do na
jbli eg naselja. Mora sam sebi pomoi, jer si sam prouzroio vlastitu nevolju.
Wariffje zateturao. - Odvedi me do sela i mo e si uzeti svu moju opremu. Meni ni
je do nje stalo.
- Te bezvrijedne igrake s drugih svjetova meni ne znae ni ta.
Hodali su. Pred njima se spustila no, ve osvijetljena s dva iza la mjeseca. Svaki
zdrav ovjek bi se danju mogao ovuda kretati. Ismail
nije namjeravao pozvati crva, mada bi to znatno ubrzalo njihovo putovanje. - Pre i
vjet e . U gradu koji pripada kompaniji pru it e ti lijeniku njegu.
- Dugujem ti svoj ivot, - rekao je Wariff.
Ismail ga je smrknuto pogledao. - Za mene tvoj ivot nije ni ta vredniji od te tv
oje beskorisne opreme. Samo napusti moj svijet. Ako ne zna biti oprezniji i prila
goditi se pustinji, onda ti i nije mjesto na Arrakisu.
Proces mi ljenja: Gdje zapoinje i gdje prestaje?
Erazmusovi Dijalozi
K
ada se na vojnoj paradi Erazmus pojavio u svojem tijelu, sa svojim memorijama i
sa svojom posve nedirnutom osobno u, Omnius je zaista bio iznenaen. Kao da se ni ta ni
je dogodilo, ovaj neovisni robot je do ao promatrati inove novih borbenih robota i
flotu nedavno konstruiranih ratnih brodova.
Namjerno opona ajui pompozne sveanosti kakve prireuju ljudi, Omnius je zapovjedio
elitnim robotima neka pozorno ostanu na promatranicama, dok su mehaniki vojnici ma
r irali, vozili se ili prolazili u mimohodu. Sve je to bila priprema za njegovo ve
liko pokoravanje hrethgira. Parada se kretala ulicama i zranim prostorom grada Co
rrina, njegovim irokim bulevarima i sredi njim tornjem. Ovo pokazivanje superiornog
naoru anja inilo se ekstravagantnim, impresivnim... i nepotrebnim.
Erazmus je zauzeo mjesto u prvom redu tribine i promatrao. Je li se od tisua l
judskih robova oekivalo klicanje? Sto se njega tie, on bi radije bio s Gilbertusom
. ak je i klon Serene Butler bio mnogo zanimljiviji od ovog... spektakla.
- to ti radi ovdje? - upitao je Omnius. - Kako to da jo uvijek
postoji ?
- Trebam li iz ovoga zakljuiti da si prestao sa svojim neprekid
nim nadziranjem koje su stra ar-oi vr ile u mojoj vili? Inae bi ti bilo
posve jasno to se dogodilo. - Mno tvo robot-oiju je poput ljutitih
str ljena zujalo oko robotovog lica koje je mijenjalo oblik. - Nisi od
govorio na moje pitanje.
- Tra io si od mene da prouavam ludilo ljudske religioznosti.
ini se da sam ustao iz mrtvih. Mo da sam nekakav muenik.
- Muenik!? Pa tko bi oplakivao gubitak nekakvog neovisnog ro
bota?
- Iznenadio bi se da zna .
GILBERTUS JE BIO IZNIMNO ZADOVOLJAN svojim rje enjem dileme. Sam Erazmus je pak, v
rativ i se, bio silno zadovoljan vidjev i kako u stakleniku, meu cvijeem i bujajuim bil
jkama, pred njim stoji mi iav ovjek.
- Sto je Omnius uinio? - izravno je upitao, vidjev i na Gilbertu-
sovom licu irok osmijeh. I to si ti uinio, moj mentate?
- Omnius je u sebe ukopirao tvoju jezgru s memorijom. A kada je
zavr io, uni tio je jezgru. Tono onako kako si to predvidio.
Nedaleko od njega, klon Serena je ubrala arkocrveni cvijet ljiljana i prinijel
a ga je licu, glasnim nju kanjem udi ui miris. Nije se obazi-rala na njih.
- Onda kako to da sam ja jo uvijek ovdje?
- Ovdje si zato, oe, jer sam ja pokazao malo inicijative. - Ne mo-
gav i se obuzdati, Gilbertus je potrao naprijed kako bi zagrlio robota.
- Predao sam Omniusu jezgru s tvojom memorijom, onako kako je
to i bilo zapovjeeno. Ipak, te upute nisu govorile ni ta o tome da ne
smijem napraviti kopiju.
- Izvrsno si to zakljuio, Gilbertuse.
- ZNAI, TVOJE USKRSNUE je bilo vi e trik negoli neka religijska
pojava. Stoga te to nee kvalificirati da se uvrsti meu muenike.
- Stra ar-oi su kru ile oko Erazmusove glave. Sve aktivnosti vezane
uz paradu strojeva su se zaustavile. - I sad ja u sebi imam izoliranu
tvoju uznemirujuu osobnost i memoriju, a ti jo uvijek postoji izvan
mene. ini se da nisam postigao ono to sam htio.
Robot je formirao osmijeh, mada je takva demonstracija emocija Omniusu malo z
naila. Ipak, kako je sada sveum imao Erazmusov identitet unutar sebe, mo da se neko
m od tih dijelova to svialo. -Nadajmo se da e tvoja kampanja protiv Lige Svjetova
postii bolje rezultate.
- Sada, nakon unutra njeg prouavanja tvoje opsjednutosti s um
jetnikom nadareno u ljudi, vidim kako je u tvojem radu bilo neke
vrijednosti. Zato u, zasad, tolerirati tvoje daljnje postojanje.
- Drago mi je to sam... ostao iv, Omniuse.
Iz malih zvunika kojima su bile opremljene stra ar-oi, Erazmus
je zauo zvuk kakvog Omnius nikada ranije nije ispustio, gotovo neko prezrivo frkt
anje: - Muenik!
Neovisni robot je bio fasciniran vidjev i kako je sveum sav obuzet svojom golem
om istrebljivakom armijom povuenom sa svih Sinkroniziranih svjetova. Otkud Omniusu
ova zamisao o organiziranju ovog spektakla i parade. I kome je to namijenjeno?
Oito je to preuzeo od Armije D ihada i smatrao je to nu nim dijelom priprema za konano
osvajanje.
Erazmus je sa svojeg ula tenog platinastog tijela otresao zrnce pra ine. Lice od
tekueg metala sjalo je pod crvenim korinskim suncem. Ponovo se upitao ima li glav
ni sveum neke sitne pogre ke u svojem programu, neke uroene osobine koje nisu mogle
biti utvrene pregledom gel-sfere memorijske jezgre. Omnius je povremeno poinio ne
sumnjive i neporecive pogre ke i pona anje mu je bilo udno... ak nekako poremeeno. Sada
, kad je u sebi sadr avao osobu posve odvojenu od svojeg programa, mo da je postao j
o opasniji.
Omniusov glas se zauo iz vidljivih zvunika smje tenih posvuda oko njega i diljem
grada: - Ljudi su slabi i pora eni, na a kuga ih je pobila na milijarde. Pre ivjeli su
sada zaokupljeni time da nekako odr e na hrpi ostatke svoje civilizacije. U sklad
u s podacima dobivenim od pijunskih letjelica koje su se vratile, njihov broj je
uvelike smanjen, a vlada im je neuinkovita. Armija D ihada je u kaotinom stanju. Sad
a u dovr iti njihovo uni tenje. Kako neprijatelj vi e nije u stanju pokrenuti protiv me
ne ofenzivu, okupio sam svoje ratne bodove sa Sinkroniziranih svjetova kako bih
pripremio konani napad. Sve tvornice pojaano proizvode naoru anje, robote za borbu i
ratne brodove. Ve su gotovo sve te snage na stazi iznad Corrina. Time u posve uni t
iti vlast ljudi, a Salusa Secundus e ostati prazan planet.
Upravo onako kako je to armada Lige nekad davno uinila sa Zemljom, pomislio je
Erazmus. Kao i obino, Omnius nije imao originalnih zamisli.
Omnius je nastavio: - Kasnije, kada ostatak Lige bude dezorganiziran i bespom
oan, lako u uspostaviti red. Tada u moi sustavno istrijebiti tu rasu koja je jednom
urednom svemiru prouzroila toliko mnogo nepotrebne tete.
Ovo je Erazmusa zabrinulo. Omnius je shvaao samo to da ljudi predstavljaju opa
snost za njega i njegovo carstvo; zato je sveum zakljuio da ih treba masakrirati.
Sve njih. Ali ljudi su tako zanimljiva
genetska skupina, sposobna za tako irok raspon emocionalnog i intelektualnog djel
ovanja u njihovom relativno kratkom ivotu.
Erazmus se nadao da nee ba svi ljudi biti uni teni.
Dok je zurio u nebo, tamo su se, u bri ljivo koreografiranom nastupu, letei stro
jevi sukobljavali s onima koji su glumili neprijatelje. Koncentriranim napadom r
azorili su la ne neprijatelje, a gorei dio nekog rapnela poletio je prema tlu.
Kakav blesav prikaz, pomislio je Erazmus.
A gore, iznad njih, gigantska je flota bila puna goriva i potpuno naoru ana, go
tovo spremna za pokret na njezino mjesec dana dugo putovanje iji je cilj zbrisati
Salusu Secundus.
Ako ne preostaje neka izvjesna nada za pre ivljavanje, je li onda bolje znati da s
mo nastradali negoli do samog kraja jednostavno postojati u savr eno sretnom nezna
nju?
- PRIMERO QUENTIN BUTLER vojni dnevnici
I
nformacija koja se otkrila u zaplijenjenoj robotskoj pijunskoj letjelici bila je
neporeciva. Po svojem povratku na Zimiju, ne uzev i si ni toliko vremena koliko im
je potrebno za presvlaenje odore, Quen-tin i Favkan su zatra ili razgovor sa svim
dostupnim lanovima Vijea D ihada. U prostoriji iza dobro zatvorenih vrata, Quentin i
m je pokazao kompjutorsku jezgru sa svim njezinim uznemirujuim podacima koji su b
ili izvianjem sakupljeni i govorili o ranjivosti Lige. Favkan je tiho stajao, pu ta
jui svoga oca da govori. lanovi Vijea e iz toga izvui oite zakljuke.
- Omnius nas namjerava napasti. Moramo saznati kako i kada.
- Dok su lanovi Vijea sjedili zateeni i u nevjerici, Quentin je posta
vio svoj smjeli zahtjev. - Zato predla em malenu, ali va nu izviaku
ekspediciju duboko u samo srce teritorija Sinkroniziranih svjetova... i
na sam Corrin, ako se to poka e nu nim.
- Ali s ovom po asti koja vlada, i karantenama...
- Mo da bismo trebali priekati povratak vrhovnog zapovjednika
Atreida. On bi se sada svakoga dana trebao vratiti s Parmentiera...
Quentin ih je prekinuo. - /, zbog hitnosti koju je nametnula ta ro-botska piju
nska letjelica, predla em da uporabimo izviake brodove koji mogu nabirati svemir. Na
glasio je svoje rijei ustrom kretnjom ruke. - Moramo saznati to Omnius radi!
Privremeni namjesnik O'Kukovi je tiho sjedio, a na licu mu je bio izraz duboke
usredotoenosti. ak i na sjednicama Vijea D ihada obiavao je saslu ati sve strane i ek
dok se postigne konsenzus prije no to bi objavio rezultat, kao da on ima i ta s ti
m. Quentinu se privremeni namjesnik nije sviao, smatrao gaje ovjekom bez inicijati
ve.
Velik patrijarh Xander Boro-Ginjo izgledao je zadovoljno odboj-
no, mada pomalo nesvjestan prave ozbiljnosti ove prijetnje s kojom se ovjeanstvo s
uoilo. Okru io se prijetvornim laskavcima i finim stvarima pa se inilo kako je vi e im
presioniran onim lancem koji mu je visio oko vrata i koji je oznaavao njegov polo a
j nego odgovornostima i moi koju je taj polo aj podrazumijevao. - Ali ja sam mislio
da su te letjelice koje nabiru svemir opasne.
Favkan mu je mirno odgovorio: - Ipak ih se mo e koristiti onda kada situacija t
o zahtijeva. Postotak gubitaka je otprilike deset posto, a tim letjelicama obino
upravljaju dobro plaeni piloti. Tvrtka VenKee je isporuila mnoge hitne po iljke zains
ke mje avine u kugom zahvaene svjetove koristei teretne brodove opremljene Holtzmano
-vim pogonom. Takvi izviai su jedini nain da vitalne poruke stignu na vrijeme.
- U ovom sluaju to je apsolutno nu no, - inzistirao je Quentin.
- Pro lo je mnogo godina otkad smo bili poslali promatraa tako du
boko u prostor Sinkroniziranih svjetova. Sada imamo izravan dokaz
da strojevi namjeravaju protiv nas poduzeti vojni napad. Kako emo
znati kakve su planove razvili... osim ako sami ne pogledamo?
Presreli smo jedan pijunski brod, - rekao je Favkan, - ali znamo da ih je Omni
us lansirao mnogo i razaslao prema raznim svjetovima Lige. Strojevi ve znaju gdje
nas je ta njihova po ast najte e pogodila. Sveum sad sigurno priprema konani napad n
a ljudski rod.
- To je ono to bih i ja uinio kada bi mi neprijatelj bio oslabljen,
dezorijentiran i zauzet drugim brigama, - promrmljao je Quentin.
- Moramo vidjeti to se dogaa na Corrinu. Jedan ili dva izviaa koji
nabiru svemir mogli bi se u uljati onamo, stei detaljnu sliku i onda
umaknuti prije negoli nas strojevi stignu presresti.
- Zvui vrlo rizino, - promrmljao je privremeni namjesnik, po
gledom tra ei potporu drugih lanova Vijea. - Zar ne?
Quentin je prekri io ruke na grudi. - Upravo zato inzistiram da osobno odem tam
o.
Jedan od visokorangiranih birokrata Vijea D ihada s namr tio.
- To je smije no! Ne mo emo riskirati asnika s tolikim iskustvom
i starje instvom kao to ste vi, primero Butler. ak ako i pre ivite
let, takva bi ekspedicija mogla dovesti do va eg zarobljavanja i ispiti
vanja.
Quentin je ljutito odbio sve takve brige. - Navest u primjer vrhovnog zapovjed
nika Atreida koji je esto uzimao male letjelice za nabi-ranje svemira i u njima i a
o na neprijatelja. Gospodo, kako se to iz
mojeg vojnikog dosjea jasno vidi, ja nisam tip generala iz fotelje i kabineta...
da se poslu im tim starinskim frazama. Ja ne zapovijedam slu ei se ploama za skiciranj
e taktike i ratnim igrama. Ja se stavljam na elo mojih ljudi i osobno se suoavam s
opasno u. U ovu misiju neu povesti posadu, nego samo jednog ovjeka... mojeg sina Fav
kana.
Ovo je prouzroilo jo vei amor. - elite riskirati dva istaknuta zapovjednika? Za to
e biste sa sobom poveli nekoliko plaenika?
Stojei uz njega, Favkan je iznenaeno reagirao. - Ja se ne bojim poi, gospodine,
ali je li to mudro?
- To sakupljanje podataka je silno va no. - Pogledao je svojeg sina. - Trebamo
dvostruko sakupljanje podataka, jar ako jedan od nas poginu, mo da drugi pre ivi.
Prije negoli je Favkan stigao proturjeiti ocu, Quentin je uinio nekoliko brzih
i jedva primjetnih pokreta prstima, koristei se tajnim kodiranim nainom sporazumij
evanja kojim su se visoko obrazovani asnici D ihada slu ili tijekom bitaka. On i Favk
an su ga esto koristili u bitkama, ali nikada pred politiarima. Ostali lanovi Vijea
su osjetili kako ne to nije u redu, ali nisu mogli razumjeti.
Brzim pokretima prstiju Quentin je poruio: - Mi smo Butleri. Posljednja dva Bu
tlera. Otkad je Abulurd odluio nabiti nam u grlo svoje harkonensko nasljee! Ovo mo
ramo mi uiniti, ti i ja. Favkan je ostao krut, kao da je zaprepa ten, a onda je kim
nuo: - Da, gospodine. Naravno. - Bez obzira na to koliko opasnom ta ideja mogla
izgledati, on bi uvijek slijedio primera. On i njegov otac su se uzajamno razumj
eli, a razumjeli su i kolika je cijena. Quentin Butler ne bi nikada povjerio taj
zadatak nekome drugom.
Quentin je okrenuo lice prema lanovima Vijea. - Liga nije bila pokrenula pohod
protiv neprijatelja jo otkad je epidemija zapoela. Svi na i svjetovi su bili sru eni n
a koljena, a alarmantno je koliko smo ranjivi na mogu napad izvana. Ve su milijard
e i milijarde ljudi pomrle i istrunule pod brojnim suncima. Zar ste oekivali da e
strojevi samo mirno sjediti i ekati da ta po ast uzme svoj danak i da nee imati prip
remljenu drugu fazu svojega plana?
Veliki patrijarh je tako problijedio kao da mu mogunost neke daljnje ugroze od
strane strojeva uope nije bila pala na pamet. Zgrabio se za svoj du nosniki lanac k
ao za pojas za spa avanje. Dok je Quentin promatrao lica lanova Vijea, vidio je kako
su ovi bili previ e zaokupljeni epidemijom da bi stigli razmi ljati o iem to bi moglo
biti gore od toga.
Kada su prigovori polako splasnuli do onog oklijevajueg prihvaanja, privremeni nam
jesnik se osmjehnuo i objavio svoju odluku. - Idite s na im blagoslovom, primero.
Vidite to Omnius radi. Ali vratite nam se brzo i sigurno.
OBOJICA SU IMALI OVLA TENJA za upravljanje letjelicama koje nabi-ru svemir, premda
se Armija D ihada rijetko slu ila tim udnim i opasnim brodovima. Quentin je odluio da
e on i njegov sin putovati odvojeno kako bi poveali svoje izglede. Ako jedan od n
jih do ivi havariju kakve se dogaaju takvom tipu letjelica, drugi e se ipak netaknut
vratiti na Salusu.
Dvije izviake letjelice za nabiranje svemira jurnule su kroz zakrivljenu neshva
tljivost nabranog svemira i vi e nisu bile u meusobnom kontaktu. Kliznule su izmeu d
imenzija, idui preacem kroz tkivo Galaktike. U svakom trenutku mogli su projuriti
kroz neku zvijezdu ili se sudariti s kakvim planetom ili mjesecom koji bi im se
sluajno na ao na putu. Kad su jednom odredili svoj cilj i pokrenuli Holtzma-nov pog
on, nije preostalo drugo do priekati nekoliko trenutaka dok ne izau na drugom kraj
u van... ili nestanu zauvijek.
 Ako bi u ovoj misiji Quentin ili Favkan poginuli, bi li povijest D ihada zaista
zabilje ila taj gubitak? ak su i dva ratna heroja bili previ e beznaajni u usporedbi
s tom kugom koju im je Omnius bio poslao. Od te grozne epidemije je umrlo vi e lju
di negoli kad se zbroje oni u Vremenu Titana i tijekom cijelog Sereninog D ihada.
Omnius je posve promijenio parametre tog rata, upravo kao to je to bila uinila i S
erena kada je pokrenula D ihad.
Taj sukob vi e nije o jednostavna borba, ne to to se mo e razrije iti. To je bila posv
ema nja borba za opstanak i pobjeda je mogla doi samo potpunim istrebljenjem one dr
uge strane Broj rtava na ljudskoj strani nije se mogao procijeniti. Nikada niti j
edan povjesniar nee moi odrediti magnitudu ove katastrofe, nikakav spomenik nee biti
dostatan da bi oznaio gubitke. Od sada pa nadalje, nikakvo stra no oru je ne mo e biti
dovoljno stra no u usporedbi s ovim. Protiv tih zlih misaonih strojeva ovjeanstvo j
e moralo upotrijebiti svako najrazornije sredstvo koje je moglo smisliti.
Ljudska rasa, ako pre ivi, vi e nikad nee biti ista.
Ovo putovanje na Corrin bilo je toliko kratko koliko i zastra ujue.
Quentinov izviaki brod se pojavio iz nabranog svemira, a oko njega su blistala zvj
ezdana polja, crni pli posut dijamantima. Taj pogled je ulijevao mir i spokoj, nii
m ne pokazujui da se Quentin nalazi duboko unutar onog dijela galaktike kojeg nad
ziru misaoni strojevi.
U toj ti ini je kru io pogledom po navigacijskog slici konfiguracije ovda njeg neba
, prepoznavajui zvije a oko Corrina. to se tie navigacije, letjelice za nabiranje svem
ira nisu bile posebno precizne, ali barem je stigao u pravi zvjezdani sustav. Qu
entin se poslu io svojim vje tinama triangulacijske provjere svojeg polo aja. Bilo je
izvan svake sumnje i posve oito da je crveni div u ovom sustavu Corrinovo na-brek
lo, preveliko sunce.
Kad mu se u prostoru pridru io Favkan, brzo su se i oprezno uputili prema plane
tu na kojem je glavna i osnovna inkarnacija Omniusa upravljala svojim carstvom s
trojeva.
Quentin i Favkan su planirali brzo se uvui, izvidjeti i sakupiti informacije p
a onda otii prije negoli ih ijedan neprijateljski brod bude stigao presresti. Bio
je to jedini nain koji je pru ao vjerojatnost da e se vratiti u Ligu i donijeti svj
e e informacije od vitalnog znaenja. Dou li u situaciju da im se misaoni strojevi ta
ko pribli e da bi mogli zarobiti izviake letjelice za nabiranje svemira, Quentin i n
jegov sin bi mogli aktivirati Holtzman pogon i uskoiti natrag u teritorij Lige. N
e imajui brodove za nabiranje svemira, misaoni strojevi ih nikada ne bi mogli uhv
atili.
Ova dvojica uope nisu bili pripravni na scenu na koju su sada nai li.
Prostor oko Corrina bio je praktiki pretrpan te kim ratnim brodovima svih zamisl
ivih veliina i oblika. Omnius je okupio zastra ujuu armadu te kih krstarica, robotizir
anih razaraa, automatizira-nih bombardera, goleme ratne strojeve i letjelice. Bil
o ih je na stotine tisua.
- Je li to... sve? Konana suma svega ime Omnius raspola e? -
Favkanov je glas preko transmitera zvuao suho i potreseno. Kako je
mogue da ih bude ovoliko?
Quentinu je dugo trebalo da uope pronae svoj glas. - Ako Omnius po alje ovu armad
u na Ligu, onda nam je odzvonilo. Nema izgleda da im se odupremo. - Zurio je tak
o intenzivno da su ga oi zapekle. Konano se ipak sjetio trepnuti.
- Strojevi nisu mogli sve to ovdje izgraditi. Omnius je sigurno sve
to dovukao s drugih Sinkroniziranih svjetova, - rekao je Favkan.
- A za to i ne bi? Nismo bili u stanju pokrenuti se protiv njega jo
od poetka kuge.
Za Quentina, zakljuak je bio neizbje an. Nesumnjivo e svi ti brodovi biti poslani
razoriti Salusu Secundus, zdrobiti samo srce ovjeanstva. Nakon toga bi samo proju
rili preko planeta Lige, gdje su pre ivjeli od kuge jedva uspijevali same sebe pre
hraniti, a ne se braniti od ovakve sile.
- Tako nam Boga i Svete Serene, - rekao je Favkan. - Znao sam,
oe, da su strojevi svjesni slabosti Lige, ali nikada nisam pomislio da
bi Omnius ve mogao pripremati napad.
 Corrin je izgledao kao nabreklo gnijezdo bijesnih str ljena koji e se rojiti. Na
kon kuge, ljudska je populacija bila na svojoj najni oj toki. Snage koje su imali i
koje su stajale spremne kako bi ih branile od misaonih strojeva nisu jo nikada b
ile toliko oslabljene.
A ova Omniusova armada Sudnjeg dana inila se spremnom za pokret.
Nada i ljubav mogu vezati dva udaljena srca, ak i preko cijele galaktike.
- LERONICA TERGIET, privatni dnevnik
U
rano predveerje Zimijin interplanetarni distrikt je obino vr-vio aktivnostima dok
su se ulini prodavai glasno cjenkali s kupcima, dobroudno gnjavei jedni druge, kori
stei se psihologijom i vje tim ulagivanjem dok su poku avali prodati svoju robu.
Vor nije bio kod kue ve vi e od mjesec dana. Abulurd je letio veom brzinom od uobia
jene pa su tako stigli na Salusu dan ranije. Kao i uvijek, Vor je jedva ekao da p
onovo vidi Leronicu. Ona mu je bila upori te, njegova vrsta toka, uvijek kada se vraa
o sa zadatka.
Oekivao je da e Estes i Kagin jo uvijek biti tu. Jo mjesecima ranije namjeravali
su se vratiti na Kalgan, ali karantene i nesigurnost prouzrokovana ovom po asti ko
mplicirali su sve planove za putovanja. Na Salusi su bili sigurniji nego bilo gd
je drugdje... a bilo mu je drago to su blizanci bili u Zimiji zato to su pravili s
vojoj majci dru tvo dok je Vor bio na putu. Jo jedanput.
Te veeri, dok je ovako, ranije od oekivanog, ponosno koraao, osjetio je u zraku
neku lo u atmosferu, neki udan nedostatak energije i entuzijazma. inilo se kako to p
ristaje i njegovom vlastitom raspolo enju, jer je morao napustiti Parmentier ne sa
znav i novosti o Raquelli. Mada su mu Abulurd i njegova posada dva dana pomagali u
potrazi za njom, nisu prona li nikakvog traga Vorovoj unuci niti njezinom medicin
skom timu. inilo se kao da su ona i Mohandas Suk nestali s lica planeta.
Abulurd je jedva ekao povratak na Salusu, jer je nosio svoje izvje e o zadnjem st
adiju epidemije i posljedicama, onako kako mu je to bilo zapovjeeno.
Ove noi, u interplanetarnom distriktu Zimije, inilo se da su ljudi poti teni; nis
u kao obino avrljali na svojim egzotinim jezicima. Umjesto toga samo su tiho meusobn
o razgovarali i okrenuli se pogledati kada su uli Vora kako prolazi. Ljudima iz n
jegovog susjedstva
nije bilo neobino viati ga, no ovoga puta nitko nije pozdravio vrhovnog zapovjedni
ka ili poku ao s njime zapodjenuti razgovor. Ostavili su ga na miru.
Ne to nije bilo u redu. Ubrzao je korak.
Na petom katu zgrade u kojoj je stanovao, u stanu na petom katu, zatekao je E
stesa i Kagina s njihovim enama, djecom i unuadi, ljudima koje je Vor rijetko viao.
Zar mu je Leronica jo jednom priredila iznenaenje? Sumnjao je u to, jer nije znal
a toan datum njegova povratka.
Smije ei se, nje no je pogledao svoju unuad, ali inilo se da ga oni ne prepoznaju. R
adoznalo je pogledao dvojicu svojih sinova koji su ga doekali s jo manje topline n
egoli inae, zaokupljeni nekom drugom brigom. Izgledali su daleko stariji od svoje
g oca. - to se dogaa? - upitao je Vor. - Gdje vam je majka?
- Ve je bilo i vrijeme da se vrati , - rekao je Kagin, baciv i pogled prema svojem
bratu.
Estes je uzdahnuo, odmahujui glavom. Podigao je malu, glasnu i neobuzdanu djev
ojicu i, dr ei je, poku avao je smiriti. Tada je bradom pokazao prema spavaoj sobi. - R
adije poi onamo. Mo da joj vi e nije preostalo mnogo vremena, no nikad se nije presta
la nadati da e joj se vratiti.
Osjetiv i pravi napad panike, Vor se probio do spavaonice. - Leronica! Nije ima
o isprike za svoje prioritete, a Leronica mu nikada nije stajala na putu pri oba
vljanju njegovih du nosti prema D ihadu. A to ako joj se ne to dogodilo?
Vor je u ao u sobu koju je tolike godine dijelio s njom. Misli mu je preplavila
neka posve nekarakteristina zabrinutost. Osjetio je miris lijekova, bolest... ku
gu? Zar se Leronica, usprkos svim mjerama predostro nosti, nekako zarazila? Openito
uzev i, ona je uvijek odbijala uzimati zain, to ju je inilo ranjivom. Je li on sam b
io prijenosnik, osobno imun, ali jo uvijek sposoban prenijeti zarazu na nekog dru
gog?
 Vor je zastao pokraj samih vrata i zastao mu je dah u grlu. Leronica je le ala
na njihovom prostranom krevetu i inila se starijom i krhkijom nego ikada prije. L
ijeio ju je neki poduzetni mladi lijenik koji je isku avao razliite naine terapije.
Kada je spazila Vora kako stoji pokraj vrata, oi su joj zablistale. - Ljubavi
moja! Znala sam da e doi! Pridigla se u sjedei polo aj, kao da je upravo primila punu
dozu stimulansa.
I
Zapanjen, lijenik se okrenuo i na licu mu se vidjelo kako mu je laknulo. - Oh,
vrhovni zapovjednice, drago mi je to...
- to joj je? Leronica, jesi li dobro?
- Stara sam, Vor. - Lagano je odgurnula lijenika. - Ostavite nas
malo nasamo. Moramo si toliko toga ispriati.
ovjek je ustrajao na tome da ostane jo trenutak kako bi joj pro-tresao jastuke
i provjerio rezultate jo jednog skeniranja. - Toliko joj je udobno koliko je to u
mojoj moi, vrhovni zapovjednice, ali postoji...
Odavno se bojei ovog dana, Vor nije ni uo ostatak onoga to mu je lijenik govorio.
Umjesto toga usredotoio je cijeli svoj svijet, svu svoju pozornost na nju. Hrabr
o mu se osmjehnula, blijeda od bolesti
- ao mi je to te nisam mogla ra irenih ruku doekati na kunom
pragu.
Kada je podigao njezinu toplu, suhu ruku, inilo mu se da dr i figuricu izraenu od
papira. - Trebao sam se ranije vratiti, Leronica. Uope nisam smio ii na Parmentie
r. Abulurd je mogao sve to obaviti. Nisam znao...
elio je da mo e pobjei od ovoga to vidi, ali znao je da je to nemogue. Ovo promatra
nje ljubavi njegovog ivota kako klizi prema smrti bilo je za njega daleko gore od
ijedne bitke protiv misaonih strojeva. Od oaja mu se vrtjelo u glavi. - Pronai u n
=ki nain kako bih ti pomogao, Leronica. Ne brini zbog zdravstvene situacije. Sigu
rno postoji neko rje enje. Ja u ga pronai.
Preplavila su ga razmi ljanja o propu tenim mogunostima. Kada bi se barem i ona mo
gla podvrgnuti tretmanu produ enje ivota. Da ju je ranije barem mogao nagovoriti na
redovito konzumiranje zaina. Kada bi barem njih dvoje jo imali pred sobom nekolik
o zajednikih godina. Kada bi barem njegova bri na praunuka Raquella mogla biti ovdj
e i njegovati Leronicu. Ako je Raquella uope iva...
Leroniine papirnate usne formirale su osmijeh i stisnula mu je ruku. - Voriane
, meni su devedeset i tri godine. Ti mo da jesi prona ao nain kako prevladati godine,
ali meni je to jo uvijek misterij.
- Pomnije ga je pogledala pa posegnula rukom kako bi malo obrisala
make-up kojim je dobio bore oko usana. Ti njegovi poku aji su je
uvijek znali razvedriti. - Nisi se nimalo promijenio.
- I ti izgleda upravo onako divno kako si uvijek izgledala, - odgo
vorio je.
TIJEKOM TE NOI I SLJEDEEG DANA Vor se rijetko kada odvajao od nje. Estes i Kagin i
njihove obitelji ispunili su kuu i svatko je poku avao nekako nadvladati vlastitu
uznemirenost. ak su i blizanci mogli vidjeti kako Leronica izgleda mnogo bolje ka
d je Vor bio uz nju.
Nije tra ila mnogo, tek ponekad je htjela ne to slatko i Vor se trudio da joj sve
to pru i, usprkos neodobravajuim pogledima njihovih sinova koji su se strogo pridr a
vali naputaka lijenika. Vor se sada dr ao jo samo onih slabih traaka nade, traaka koji
su iz sata u sat bili sve slabiji.
U samo predveerje sljedeeg dana, dok se rumeno sunce kroz prozore probijalo u s
pavau sobu, Vor je promatrao staricu koja je nemirno spavala. No ranije on je zadr
ijemao na jednom uskom neudobnom le aju i sada ga je cijelo tijelo boljelo. Prisje
tio se vremena kada je bolje spavao dok je bio sklupan u kakvom tijesnom skloni tu
nekog kvrgavog i neravnog bojnog polja.
Sada, dok su suneve zrake dodirivale Leroniino izborano lice, Vor se prisjetio
kako je izgledala kada ju je prvi puta susreo u taverni na Caladanu. Nemirno se
pomaknula u krevetu i otvorila oi. Vor se nagnuo nad nju i poljubio je u elo. U pr
vi tren ga nije prepoznala, no tada joj se pogled izo trio i uputila mu je melanko
lian osmijeh. Njene oi boje tamnog lje njaka ostale su prekrasne... odra avale su dubo
ku, nesebinu ljubav koju je prema njemu osjeala tijekom svih tih desetljea.
- Zagrli me, najdra i, - rekla je, a glas joj je prepukao od napora kojeg je za
htijevalo izgovaranje tek tih nekoliko rijei. Tada je, dok mu je srce bespomono ri
dalo, osjetio kako mu je kliznula iz ruku. U tom trenutku, kada je posljednji pu
ta udahnula, pro aptala je njegovo ime, a on je odgovorio izgovarajui njezino, pola
ko i nje no, kao daje miluje.
Kada vi e nije mogao zadr ati suze, Vor je poeo tiho plakati.
Na vratima se pojavio Kagin. - Do ao je Quentin Butler i eli te vidjeti. Ne to u v
ezi D ihada, ka e da je vrlo hitno. - A tada, vidjev i svoju majku Vora kako nad njom
plae, shvatio je to se dogodilo. Lice mu je problijedjelo. - Oh, ne! Ne! - Kagin j
e potrao prema majci i kleknuo uz njezinu postelju, no ona se nije ni pomaknula.
Vor se nije micao od nje.
Kagin je poeo glasno i grevito jecati, izgledajui pritom tako jadno da se Voi od
vojio od Leronice i zagrlio ga. Jedan trenutak ga je sin
promatrao, dijelei s njim tugu. Estes je u ao u sobu, a onda zateturao i ustuknuo,
kao da se nadao da e tako za jo nekoliko sekundi odgoditi realnost.
- Oti la je, - rekao je Vor. - Tako mi je ao. - U nevjerici je zurio
u ta dva tamnokosa mu karca koji su si bili toliko slini.
Estes je izgledao poput ledenog kipa; nepokretan. Kagin je hladno promatrao s
vog oca. - Idi obaviti svoje vojnike poslove s primerom Butlerom. To je uvijek ta
ko pa za to bi i sada bilo drukije, sada kad je ona mrtva? Pusti nas da budemo nasa
mo s na om majkom.
Tup od bola i jedva sposoban pomaknuti se, Vor je ustao i te ka koraka krenuo u
dnevnu sobu. Djelujui umorno od vlastitog oka, Quentin Butler je stajao u stavu m
irno, odjeven u besprijekornu zele-no-grimiznu odoru D ihada.
- Za to ste ovdje, - pitao je Vor tupim glasom. - Sada trebam
samou.
- Nastupilo je krizno stanje, vrhovni zapovjednice. Favkan i ja smo
se upravo vratili s Corrina i na e najvee bojazni su se pokazale opra
vdanima. - Duboko je udahnuo zrak. - Mo da nee proi niti mjesec
dana i cijela e Liga biti uni tena.
Ljudi koji su izumili misaone strojeve nisu ni pomislili da e ovi postati neumorn
o oru je okrenuto protiv nas. A dogodilo se upravo to. Mehaniki duh je pu ten iz boce
.
- FAYKAN BUTLER
T
ijekom na brzinu sazvane sjednice na kojoj se odluivalo kakvu strategiju e Vijee D ih
ada primijeniti s obzirom na nadolazeu krizu, Quentin Butler je osjetio kako pani
ka raste. Vidio je to na izrazima lica politikih voa, na nezdravo blijedom licu Ve
likog Patrijarha i po onom tajanstvenom izrazu na licu privremenog namjesnika. N
azoili su toliki lanovi, eksperti i gosti parlamenta pa su te skupine bile prisilj
ene sastati se u dvorani za primanja umjesto u njihovim uobiajenim privatnim odaj
ama. Raspola ui tako katastrofalnim vijestima, Vijee je znalo da ih nee moi dugo tajit
i.
- Ova po ast nije bila dovoljna, - rekao je Quentin glasno u ti ini
punoj zabrinutosti koja je vladala. - Sada Omnius namjerava biti si
guran da e posve zatrti ljudski rod.
Od onog trenutka kada su prvi lanovi Vijea vidjeli snimke Om-niusove nevjerojat
ne istrebljivake flote, znali su da se Liga nikada ne bi mogla obraniti od takve
sile.
- Oh, to dolazi u najgorem moguem trenutku, - rekao je napokon
Veliki Patrijarh. inilo se da ga sada onaj lanac kao simbol polo aja
te ko priti e. - Katastrofa za katastrofom. Polovica populacije nam
je ve pomrla ili umire od virusa. Dru tva i vlade su ve posve posu
stali, posvuda su izbjeglice i nemamo naina kako bismo zadovoljili
njihove potrebe... a sada se i ta ratna flota sprema napustiti Corrin. to
emo uiniti?
Quentin i Favkan su se nervozno me koljili na svojim sjedalima. Veliki Patrijar
h je trebao poslu iti drugima kao nadahnue, a ne aliti se i zanovijetati.
Sada su pred veim gledateljstvom pokazali one snimke koje su u izviakim letjelic
ama za nabiranje svemira snimili kod Corrina samo nekoliko dana ranije. Stratezi
D ihada i eksperti iz redova plaenika s Ginaza urili su kako bi napravili analize,
no zakljuak je bio oit. Om-
nius je namjeravao sve ulo iti u konanu ofenzivu protiv ve oslabljenog ljudskog roda
. Meta strojeva je bila savr eno jasna: Salusa Se-cundus. Politiari su zanijemjeli
i nisu prona li nain kako bi izrazili svoj oaj.
Iza podija s govornicom, holoprojekcije osvijetljenih planeta pokazivale su k
olika je snaga preostale vojne sile Lige, dok su zatamnjene zone pokazivale sust
ave koji su jo uvijek bili u vrstoj karanteni. Gubitci izavani epidemijom uni tili s
u armiju D ihada. Jo od osvajanja Honrua nije bilo koordinirane ofenzive protiv Omn
iusa i mada je vojska imala mno tvo praznih brodova, raspolagala je s premalo zdra
vih vojnika i zato ih nije mogla sve koristiti. Usred ove krize s kugom, pripadn
ici armije D ihada koji su jo uvijek bili zdravi bili su ra trkani na sve strane u ka
rantenama ili sudjelujui u naporima oporavka.
- Mo da bismo trebali zatra iti od kogitora Vidada da jo jednom
raspravi... termine primirja, - sugerirao je predstavnik s Hagala.
Vidadova posuda s mozgom stajala je na posebnom pijedestalu na jednom kraju v
ijenikog stola i uz njega su bila dva sveenika; jedan od njih vrlo star, imenom Kea
ts, dok je drugi bio mlad poetnik Roda-ne. Sada je Keats apatom rekao: - Kogitor v
e mnogo godina nije napu tao Zimiju, ali rado e se vratiti na Hessru i konzultirati
se s ostalim kolegama kogitorima.
Veliki Patrijarh Boro-Ginjo se s nevjericom okrenuo prema predstavniku Hagala
. - Zar se namjeravate predati Omniusu?
- A ima li itko neku bolju zamisao kako bismo mogli pre ivjeti?
- Nemamo vremena za takve stvari, - ljutito je rekao Favkan But-
ler. - Pogledajte ove slike! Omnius je spreman pokrenuti tu flotu!
Dok mu je od mo dane aktivnosti elektrolit postajao sjajno modar, kogitor Vidad
je preko zvunika emitirao rijei: - Onda vam preporuam evakuaciju Saluse Secundus.
Snagama strojeva bit e potrebno barem mjesec dana da stignu s Corrina ovamo. Napu
stite ovaj planet i kad strojevi stignu, Omnius nee izvojevati pobjedu.
- Tu se radi o vi e od milijardu ljudi! - zare ao je privremeni
namjesnik.
Predstavnik plaenika s Ginaza se glasno naka ljao. - Nakon kuge je ostao mno tvo p
raznih svjetova kamo mo emo poslati mno tvo izbjeglica.
- To je neprihvatljivo! - povikao je Quentin, ne mogav i povjero
vati u to to uje. - Ne mo emo se jednostavno kriti. ak i kada bi
smo uspjeli na vrijeme pobjei sa Saluse, ni ta ne bi moglo sprijeiti
Omniusa u osvajaju na ih oslabljenih svjetova, jednog za drugim. Liga e nestati ono
g trenutka kad budemo evakuirali na e sredi te. - Stisnuo je ake kao da eli ne to ugu iti
a onda se prisilio na mirnou.
- Sada... ako je ikada vrijeme za to... sada moramo poduzeti oajniku,
odlunu akciju.
Svi pogledi su sada bili usmjereni prema vrhovnom zapovjedniku Vorianu Atreid
u koji je kruto sjedio na jednoj strani podija. Usprkos njegovom vjeito mladenakom
izgledu, sada se inilo da iz njega zrai bol zbog gubitka njegove ene, ali se konano
ipak sabrao. - Moramo ih uni titi, - rekao je ledenim glasom koji je bio tvrd kao
elik.
- To je jedino to mo emo uiniti.
ulo se kako su neki lanovi Vijea zastenjali, a privremeni namjesnik se gotovo hi
sterino nasmijao. - Ah, fino! Znai, rje enje je savr eno jednostavno! Samo razorimo mi
saone strojeve. Trebali smo se toga ranije sjetiti!
Vrhovni zapovjednik je samo stajao, uope ne reagirajui. Quentin ga je alio i pri
tom pomislio na svoju vlastitu ljubav prema Wandri. Da, Leronica je sada mrtva.
Ali nadao se da e Vora tje iti spoznaja da je pro ivjela dug i pun ivot, okru ena ljubav
lju svoje obitelji... prava rijetkost u ovim burnim vremenima. Nakon stotinu god
ina D ihada i ove sada nje po asti, svi su imali vi e muke i gubitaka negoli su to mogli
podnijeti.
Vor je utonuo u svoju tugu, tra ei ne to to bi mogao povrijediti ili uni titi, neki n
ain na koji bi se rije io te boli u svom srcu. Njegova odora, inae uvijek ista i ured
na, danas je bila izgu vana i umrljana. Kao onaj koji vjeruje u strogu formalnost
postupanja u vojsci, Quen-tin je na svako pomanjkanje discipline gledao s neodob
ravanjem, ali sada je to previdio.
- Na ovaj ili onaj nain, ovo e morati biti na a posljednja bitka.
- Vorian je koraao podijem, a onda zastao i priekao; dug trenutak
pun agonije. utnja ga je pritiskala dok je sabirao misli, poku avajui
pronai ravnote u izmeu svoje ljutnje i tuge. - Nakon to smo vi
djeli ove slike prikupljene izvianjem, tko jo mo e sumnjati u to da
su se okupile sve vojne sile strojeva? Tijekom posljednja dva dana
poslali smo na sluajno odabrane Sinkronizirane svjetove jedanaest
izviakih letjelica koje mogu nabrati svemir, a izvje a koja smo
primili podupiru tu tezu. U toj smo akciji izgubili dvije izviake
letjelice... vjerojatno zbog navigacijske pogre ke... ali informacije koje
su ostale donijele bile su od bitne va nosti. - Saznali smo da su sa
Sinkroniziranih planeta povuene sve obrambene snage. Omnius je sve raspolo ive snag
e okupio na Corrinu kako bi s njima izveo taj jedan jedini sna an udar.
Veliki Patrijarh je alosno kimnuo - Od nas se oekuje da strepimo pred tom uboji
tom flotom.
- Ne, od nas se oekuje da umremo. - Sada se Vor osmjehnuo i
govorio znatno jaim glasom. - Ali Omnius ne shvaa da se ta njegova
taktika mo e pokazati i kao lo potez... budemo li mi to znali iskori
stiti.
- O emu vi to govorite? - upitao je privremeni namjesnik
O'Kukovi.
Umjesto da odgovori politiaru, Vor se zagledao izravno u Quenti-na. Sive oi su
mu sada imale neku novu o trinu, poput krhotina razbijenog stakla. - Zar ne shvaate
? Koncentrirajui svoje snage za masovni udar, uinio se ranjivim svagdje drugdjel D
ok se misaoni brodovi budu u svojim golemim i tromim ratnim brodovima kretali ov
amo, armija D ihada mo e napasti sve njihove Sinkronizirane svjetove koji su ostali
zapravo nebranjeni!
- A kako emo to uiniti? - povikao je Veliki Patrijarh, piskutavim
glasom kao u djeteta.
- Moramo uiniti ono to je neoekivano. To je jedini nain na
koji ljudi mogu pobijediti. - Quentin je svojim glasom nadglasao gla
san amor, poku avajui uvesti red medu lanove Vijea. Znao je da
Vor ima neki plan, a ovo je praktiki bio jedini plan kojeg su ljudi
mogli prihvatiti. - Objasnite nam, kako, vrhovni zapovjednice. Kakvo
naoru anje mi imamo kojim bismo se mogli suprotstaviti misaonim
strojevima?
- Atomici. - Vor je pogledom pre ao preko uzbuenog slu atelj
stva. - Imamo golemu koliinu nuklearnih bojevih glava. Mo emo
svaki od tih svjetova pretvoriti u radioaktivni prah i pepeo, upravo
onako kako smo prije devedeset i dvije godine ostavili Zemlju. Ako
je ljudska rasa dovoljno hrabra da se ponovno lati atomskog oru ja,
moi emo Omniusu sustavno oduzimati svijet po svijet. Razarat
emo svaku inkarnaciju kompjutorskog sveuma, ba onako kako on
namjerava uni titi nas.
- Ali nemamo vremena, - ponovo je zavapio Xander Boro-Ginjo,
tra ei podr ku od ostalih zateenih lanova Vijea. - Strojevi e si
gurno ubrzo krenuti! Vidjeli smo to po slikama.
- Za sada ta silna flota ostaje na Corrinu i jo se uvijek dopunjava.
Mo da imamo jo nekoliko tjedana prije nego krenu prema Salusi. A ak i kad ve budu kre
nuli, trebat e im mjesec dana dok dou ovamo... kako je to kogitor ve istakao, - rek
ao je Vor, ekajui.
Quentin je odjednom pogledao Favkana. Obojica su odjednom poela shvaati to je vr
hovni zapovjednik mislio. - Omnius nema ni ta osim letjelica klasinog tipa!
- Ali mi imamo druge mogunosti, - rekao je Vor, a glas mu je bio
monoton i bez emocija. - Mjesec dana nam je i vi e nego dovoljno da
razorimo sve Sinkronizirane svjetove... poslu imo li se letjelicama koje
nabiru svemir. Na svakome od tih svjetova mo emo ponoviti na u
konanu pobjedu kao na Zemlji, uiniv i je jo mnogostruko uspje
nijom. Uni tit emo svakog pojedinanog sveuma, jednog za drugim,
bez milosti i oklijevanja.
Quentin je glasno udahnuo zrak, dok je u glavi razmi ljao o implikacijama. - Al
i te letjelice s Holtzmanovim pogonom su ve po svojoj prirodi nepouzdane. Statist
ika koju vodi tvrtka VenKee pokazuje gubitak od gotovo deset posto. Svaki puta k
ad e na a flota odlaziti na Sinkronizirane svjetove gubit emo brodove. Postoji na st
otine Om-niusovih upori ta. Gubitci e biti... jezivi!
Vor je ostao miran i sabran. - Bolje i to nego potpuno istrebljenje. Dok e flo
ta s Corrina polako puziti prema Salusi Secundus, mi emo kliznuti oko njih i napa
dati nebranjene Sinkronizirane svjetove, metodiki uni tavajui svaki od tih planeta i
konano se probiti do njihovog primarnog svijeta. Tada, u trenutku kad doemo do sa
mog Corrina, njihova e flota ve biti previ e daleko da bi mogla odgovoriti na vrijem
e.
Xander Boro-Ginjo ga je prekinuo. - Ali to e biti sa svim onim zarobljenim ljud
ima koji ive na Sinkroniziranim svjetovima? Zar se od nas ne oekuje da ih izbavimo
iz ropstva? Ako se upustimo u taj nuklearni holokaust, svi e izginuti.
- Barem e umrijeti slobodni.
- No, siguran sam da e im to biti zbilja velika utjeha, - promrm
ljao je O'Kukovi, no opazio je kako se raspolo enje u dvorani sada
promijenilo u Vorovu korist pa je brzo u utio. inilo se da su lanovi
Vijea u asnuti, ali opet nekako i puni nade. Ako ni ta drugo, sada su
barem imali plan koji im je nudio neku mr avu nadu.
- Mnogo vi e ljudi e pomrijeti ako ne budemo odluno djelovali.
- Vorova odlunost i samopouzdanje bili su zastra ujui. A Salusa Se
cundus e u svakom sluaju biti uni tena. Nemamo boljeg izbora.
-
- Ali to emo sa Salusom? Zar emo je napustiti? - Glas privre
menog namjesnika imao je neugodan jecajui prizvuk.
- rtvovanje Saluse Secundus moglo bi biti rtva koju moramo
platili da bismo zauvijek zavr ili ovaj D ihad. - Namr tio se pogleda
v i prema posudi u kojoj je bio Vidadov mozak. - Kogitor je u pravu:
moramo u meuvremenu evakuirati ovaj planet.
Quentin je osjetio kako mu se okree eludac, no poku avao je biti objektivan. Ovaj
bi se plan mogao ostvariti. Bilo je to opasno kockanje koje e u svakom sluaju ost
aviti duboke o iljke na du ama ljudi. - ak i ako flota strojeva uspije udariti na Sal
usu, nee vi e biti nikakvog sveuma koji bi ih dr ao zajedno kada jednom budu obavili
to za to su programirani. Nee ih imati tko voditi niti e imati inicijative. Tada emo
ih lako potui.
- Oni e biti sve to e preostati od Sinkroniziranih svjetova, -
rekao je Favkan.
Poput Voriana Atreida, Quentin je sada osjetio kako je voljan poduzeti sve to
se bude pokazalo nu nim da se taj konflikt zavr i ili da se pogine pri poku aju da se
to postigne. ak ga je i ovaj posljednji dogaaj, taj udesni povratak njegove unuke R
avne, podsjetio kako su njezini roditelji umrli na Parmentieru, a i na sve one m
ilijarde ljudi koje je Omnius do sada ve pobio. - Sla em se s vrhovnim zapovjedniko
m. To je na a najbolja prilika i ne smijemo ne iskoristiti tu mogunost da si osigur
amo goli opstanak. Moji vojnici u armiji D ihada bit e dragovoljci kao posade letje
lica za nabiranje svemira, ak i svjesni golemog rizika... premda ih je ve toliko p
odleglo ovoj po asti od bolesti da vi e i nisam siguran hoemo li ih imati dovoljno. P
omislite samo koliko je kindal bombardera za koje emo trebati pilote.
Veliki Patrijarh je napuio usne. - Siguran sam da emo pronai dovoljno ljudi meu la
novima Muenika koji e biti voljni popuniti upra njena mjesta. Oni su tra ili priliku z
a rtvovanje u borbi protiv tih strojeva. - On je to vidio kao nain da se jednim po
tezom rije e dva problema.
- Za poetak, oni bi mogli pilotirati izviakim letjelicama za na
biranje svemira, - predlo io je Favkan. - To je rizino, ali trebat e
nam redovite informacije s Corrina. Nema drugog naina na koji bi
smo mogli pratiti kada e snage robota krenuti prema nama. Kad se
jednom ta flota pokrene, na e sat poeti otkucavati.
Quentin se zamislio, napamet raunajui. - Iz podataka pronaenih
u onom zarobljenom pijunskom brodu znamo da postoje pet stotina i etrdeset i tri S
inkronizirana svijeta. Kako bismo izvojevali pobjedu morat emo poslati dovoljno j
ake borbene snage na svaki od tih planeta. To to su sakupili glavninu svojih snag
a na Corrinu ne znai da se ipak nee boriti.
- Trebat e nam na tisue brodova s najnu nijom posadom i
mno tvo eskadrila bombardera koji e bacati pulsne atomike, - rekao
je Favkan. inilo se da mu je ve sam opseg toga plana oduzeo dah.
- Skok za skokom, skok za skokom i svakog puta mo emo izgubiti do
deset posto snaga. - Jedva je to nekako uspio progutati.
- Nema smisla ekati. Odmah emo lansirati sve ime raspola emo
i zapoeti to Veliko i enje. - Vor je podigao glavu. U meuvremenu
moramo iskoristiti svaki pogon Lige kako bismo mogli zapoeti s
proizvodnjom potrebnih atomskih glava. Imamo nekakve zalihe, ali
treba nam vi e pulsnih atomika nego ih je ljudska vrsta ikada proizve
la... i potrebni su nam odmah. Takoer trebamo u sve raspolo ive
letjelice ugraditi nove ili aktivirati stare pogone za nabiranje svemira.
Za na e prve zadatke morat emo se koristiti takvim letjelicama one
generacije koje smo za vojne potrebe Xavier i ja nabavili prije ezdeset
godina.
U dnu dvorane su dva sveenika odjevena u ute halje brzo ustala, podigav i posudu
s Vidadovim mozgom. - Kogitor je vrlo zabrinut, - rekao je stari Keats. On e se v
ratiti na Hessru kako bi ovaj obrat dogaaja raspravio sa svojim kolegama kogitori
ma iz Kule od slonovae.
- Raspravljajte o tome koliko vas je volja, - rekao je Vor s prizvu
kom prezira u glasu. Kad vi konano donesete svoj zakljuak, sve e
ovo ve biti gotovo.
Pustimo neobuzdane ljude i misaone strojeve neka nastane ugodne svjetove ove gal
aktike. Nama su dra i oni izolirani, oni koji su malo postrance, jer oni na e organs
ke mozgove pro imaju energijom i ine nas nepobjedivima. ak i onda kad moji cy-mehi o
svoje cijeli svemir, ove nepo eljne lokacije ostat e na a obljubljena mjesta.
- GENERAL AGAMEMNON, Novi memoari
T
itani su prebrzo pobili onih pet kogitora i sada je general Aga-memnon po alio tu
svoju previ e naglu osvetu. Nakon to sam se tolika desetljea osjeao proganjanim i nem
onim, trebao sam polako u ivati u svojem osvajanju.
Sada, kad je ve bilo prekasno, razmi ljao je kako bi bilo dobro tanko rezuckati
te stare mozgove, odstranjujui malo pomalo srebr-nastu materijalnu osnovu mentaln
og, bri ui one tanke kri ke s mislima skrivenim u svakom naboru mozga. Ili je Junona
mogla na neki zanimljiv nain kontaminirati onaj elektrolit u kojem je poivao mozak
kogitora pa su mogli zajedno promatrati neobine reakcije.
Ali svi su kogitori ve bili uni teni. Glupa kratkovidnost.
Sada su tri Titana konsolidirali svoje osvajanje Hessre i bili su prisiljeni
zabavljati se muenjem sveenika, ljudi koji su svoje ivote posvetili njegovanju kogi
tora. Svi su oni sada bili osloboeni tereta svog vlastitog mesa, mozak im je, pop
ut zrelog voa, bio i upan iz lubanja i bez njihove privole instaliran u posude kakve
su koristili cvmehi. Robovi, kuni ljubimci, pokusne ivotinje.
Budui da su u poetku odbili suraivati s osvajaima, ovi hibridni sekundarni neosi
bili su podvrgnuti torturi zabijanja igala u ogoljeno tkivo mozga.
S tornja, visoko gore u blokovima leda, general Titan je fokusirao svoja optik
a vlakna, rotirajui svoju kupolu kako bi sagledao svoje hladno i mrano osvojeno po
druje. Tamo gdje se ne to sivo ili crno pojavilo iz gleera, pojavile su se i udne pla
ve mrlje. Neki li ajevi i na studen otporne mahovine na le su svoj ivotni prostor na
starom le-
denom zidu, pretvarajui slabu sunevu svjetlost u dovoljno energije za podr avanje sv
ojih ivota. Povremeno bi se odvalio kakav komad gleera i plavkast li aj s mnogim "og
rancima" brzo bi, izlo en studenom zraku, pobijelio.
Agamemnon je na brzinu prouio neke zapise o elektrolitu, zapise koji su kogito
ri vrlo detaljno vodili ve cijelo tisuljee. Oito su se minerali i jo neki elementi u
tragovima iz tih li ajeva kombinirali s izvorskom vodom koja se ulijevala u Hessri
ne podzemne tokove. U dnu drevnih crnih tornjeva, unutar duboko ukopanih laborat
orija i tvornikih hala, sveenici su se pri proizvodnji hranjivog elektrolita koris
tili tom vodom.
Tisuu godina su Agamemnon i njegovi cvmehi nabavljali tu tekuinu kako bi im ouva
la mozgove svje im i budnim, a kogitori su uspostavili neki tjeskoban i neutralan
odnos s cvmehima, dopu tajui da se, usprkos ivotu u izolaciji kakvu su sami odabrali
, upu taju u ilegalnu trgovinu s tom tekuinom za odr avanje ivota.
Ali Agamemnon nije elio biti ikome du an. Titani osvajai su sada konfiscirali pro
izvodne pogone i "toplo preporuili" sekundarnim neosima da nastave s proizvodnjom
te sjajne tekuine.
Uz klepetanje izazvano metodikim koraanjem, jo se jedan Titan popeo na promatrani
cu smje tenu visoko u tornju. General je pri-do licu identificirao zakljuiv i da je to
Dante, a ovaj je pak zastao i ekao da general prvi progovori. - Zavr ili smo s proua
vanjem posljednjih snimaka koje su na i izviai neocvmehi napravili snimajui Richese i
Bela Tegeuse. - Zastao je, provjeravajui u iva li punu pozornost svojeg voe. - Novo
sti nisu dobre.
- Ovih dana vijesti openito nisu dobre. O emu se radi?
- Nakon to smo se povukli, Omniusove snage su se vratile pa
poharale oba planeta i pobile ostatak ljudske populacije koji nam je
nekada slu io. Svi neosi su istina pobjegli, ali bez na ih ljudskih zarob
ljenika vi e nemamo zalihu iz koje emo stvarati nove cvmehe.
Agamemnon je osjetio bijes i neraspolo enje. - Sada kad se hreth-giri gre i umir
u od te proklete kuge koju im je poslao Yorek Thurr, Omnius bi mogao ponovo usmj
eriti svoju pozornost na nas. Ovo su crni dani, Dante. Misaoni strojevi su uni til
i na posljednji veliki svijet, ostaviv i nas ovdje, u zamci i bez sljedbenika, bez
stanovni tva koje bismo mogli porobiti, sa samo stotinjak neosa, s nekolicinom kon
vertiranih sveenika... i tri Titana.
Njegove ruke u obliku topova stalno su se trzale, kao da nesvjesno
eli izbu iti rupe kroz zid tornja. - Namjeravao sam pokrenuti novo Vrijeme Titana,
ali progonili su nas i misaoni strojevi i ljudi i one njihove proklete arobnice.
Pogledaj to je ostalo od nas! Tko e sada voditi na u veliku pobunu?
- Postoji mno tvo neosa meu kojima mo ete birati.
- Oni mogu izvr avati naredbe, ali ne mogu stvarati pobjedniku
strategiju. Niti jedan od njih ne pokazuje sposobnosti potrebne za voj
nog zapovjednika. Odrasli su u zatoeni tvu i dragovoljno su se prija
vili zato da bi dobili mogunost da im se mozak i upa iz njihovih lu
banja. Kakva je korist od takvih? Potreban mi je borac, zapovjednik.
- Zasad smo ovdje sigurni, generale. Omnius ne zna gdje bi nas
mogao pronai. Mo da bismo trebali jednostavno biti zadovoljni na
Hessri.
Agamemnon je zarotirao kupolu koja mu je slu ila kao glava, a optike niti su div
lje zasjale. - Povijest rijetko kada zabilje i one koji su ostali zadovoljni.
Dok su dva Titana zurila u ocean zvijezda, Agamemnonova se mre a povezala s van
jskim senzorima i zaula signal nekog dolazeeg, neoekivanog broda. Radoznalo se usre
dotoio na taj signal i ekao potvrdu.
Junona se nalazila u centru za cymehe koji je bio uspostavljen u glavnoj pros
toriji, tamo gdje su pobili onih pet kogitora Kule od slonovae. Kao to je i oekivao
, njezin sladak sintetiki glas dopirao je iz izravne komlinije koja je vodila u n
jegovu posudu s mozgom.
- Agamemnone, ljubavi moja, imam za tebe pravo iznenaenje... ne
kog posjetitelja.
Dante, koji se nalazio na istoj frekvenciji, odgovorio je hladno:
- Zar nas je Omnius ve prona ao? Zar ponovo moramo krenuti i
skrivati se?
- Meni je ve dosta tog skrivanja, - rekao je Agamemnon. - Tko
je to, Junona?
Glas joj je bio poput glazbe i odavao radost. - To je onaj posljednji od na ih
kogitora Kule od slonovae... Vidad se vraa kui. Upravo emitira pozdrave petorici sv
ojih drugova. Naravno, nitko od njih mu ne odgovara.
Agamemnon je osjetio pravu poplavu uzbuenja koja je strujala sjajnim elektroli
tom. - Ovo je zaista neoekivano. Vidad ne zna da su ostali kogitori mrtvi.
- Tvrdi kako nosi hitne novosti i zahtjeva odmah razgovor.

- Mo da je napokon otkrio dokaz za neki stari matematiki teo

rem - sarkastino je primijetio Dante. - Jedva ekam da to ujem.
- Postavite mu zasjedu, - rekao je Agamemnon. - elim zarobiti
posljednjeg kogitora. Onda... onda se mo emo pozabaviti njime.
TIJEKOM DUGOG PUTOVANJA sa Saluse Secundus, Vidad je bio duboko zaokupljen neves
elim mislima. U samom temelju postojanja kogitora Kule od slonovae bilo je upravo
to da ostanu izolirani, da se ne upliu. I misaoni strojevi i ljudi bili su svjes
na bia, inteligentni oblici ivota, mada utemeljeni na potpuno drukijim naelima. U ov
om njihovom ratu kogitori se nisu mogli opredijeliti. Kad su bili dopustili Sere
ni Butler da ih odmakne od takvog dugo odr avanog stava, dogodila se katastrofa. K
ao posljedica toga, D ihad se sljedeih ezdeset godina nastavio jo jaim intenzitetom.
Sada je Vidad znao da ljudi namjeravaju uni titi sve inkarnacije Omniusa. Zahti
jeva li neutralnost posvema nje nemije anje i kad se radi o totalnom istrebljenju? I
li se tu dopu ta intervencija u smislu pomnog uravnote enja snaga?
Vidad nije mogao samostalno odluiti o tome. est kogitora je tvorilo zajednicu,
skupinu za raspravu koja je raspolagala s praktiki cjelokupnom mudro u ljudskog roda
. urio je na Hessru kako bi potaknuo to pitanje. Nakon dugotrajne rasprave kogito
ri e postii konsenzus o tome to se treba poduzeti.
Vidad je po ao na put im je Vijee D ihada donijelo svoje zakljuke. Nije znao koliko
vremena ima na raspolaganju. Dvojica njemu odanih sveenika upravljali su ovim brz
im brodom. Rodane je bio novak kojeg je Vidad obuavao tijekom godina koje je prov
eo na Zi-miji. Keats, ve stra no star, jo je uvijek dobro obavljao posao, a Patrijar
h Ginjo ga je bio odabrao jo davno i slu io je kogitore Kule od slonovae ve gotovo se
damdeset godina; inilo se da je on sad ve pri kraju svojeg korisnog ivota i da e mu
ovo putovanje na Hessru biti i posljednje/Mnogi od onih koje je Ginjo bio osobno
odabrao su ve pomrli i bili sahranjeni u otvorenim pukotinama gleera koji se spor
o pomicao. Vidadovim kogitorima e uskoro zatrebati novi dragovoljci.
Putujui, Vidad je svakoga dana sve sate provodio razmi ljajui o tom te kom problemu
planiranog udara pulsnim atomskim oru jem. Sve dok nisu pri li ovom ledenom planeto
idu, nije smislio nikakvu
razumnu odluku. Emitirao je izravnu poruku ostaloj petorici kogitora koji su ekal
i u svojoj citadeli, ali zaudo, nije bilo nikakvog odgovora. Dok je Rodane piloti
rao njihovim brodom, spu tajui ga prema odabranom gleeru, Keats je virkao kroz prozo
re. - Ovdje se ne to dogodilo, - rekao je svojim hrapavim glasom. - Led oko tornje
va je sav razrovan. Vidim kratere koji kao da su nastali... eksplozijom. Predla em
da nastavimo oprezno.
- Moramo ustanoviti to se dogodilo, - rekao je Vidad.
Mladi pilot je kru io pribli avajui se citadeli, tamo gdje bi se pod normalnim oko
lnostima spustili. Premda su mu oi bile stare i suzne, Keats je prvi opazio zasje
du. - Strojevi, topovi... cvmehi! Mii nas odavde!
Zbunjen, Rodane je bacio pogled prema posudi s mozgom kogitora, kao da oekuje
dodatne naredbe. Rukovao je kontrolnim ureajima, ali ne dovoljno brzo.
im se kurs malene letjelice promijenio, cvmehi su se pojavili iz svojih tajnih
skrovi ta u ledu i ispod citadele. Poletjele su letjelice, a iz skrovi ta su sada n
adirale liodalice opremljene za borbu pa podigle svoje topovima naoru ane ruke i o
tvorile paljbu.
Dok su oko njih eksplodirale granate, eksplozije svjetlosti su kroz letjelicu
slale paralizirajue ok-valove. Mladi pilot se nesigurno izmicao amo-tamo, ali tad
a je Keats preuzeo kontrole i poeo manevrirati daleko o trije. - Rodane, tvoj oprez
e nas ubiti.
Naposljetku se iz komlinije zaulo grozniavo emitiranje, tamo otkud je Vidad oeki
vao da e mu se javiti kolege kogitori. Glas se praktiki svodio na pulsirajui signal
koji se jedva razabirao. Stari filozof nije prepoznavao ni glas ni naglasak, al
i rijei koje je uo bile su zapanjujue. Govorio ih je jedan od sveenika.
- Titani su zauzeli Hessru! Pobili su svih pet kogitora i mnoge
sveenike... osim neke od nas, a ni mi nismo ivi. Transformirali su
nas u cvmehe i prisilili nas da im slu imo. Kogitore Vidad, vi ste pos
ljednji. Bje ite! Vi morate ostat iv, to je najva nije od svega... - Tada
su se zauli zvukovi borbe i vri tanje, jeka pulsiranja agonije emitirane
u otvoren i indiferentan svemir.
Tri letjelice cvmeha su ubrzano letjele prema njima, ispaljujui projektile, po
ku avajui ih oboriti s neba. Sada su se na otvorenom ledu pojavile i one vee hodalic
e. Jedno od tih monstruoznih tijela ratnika bilo je toliko golemo da je to morao
biti jedan od Titana. Posvuda u zraku oko njih odjekivale su eksplozije.
Keats je iz male letjelice izvlaio sve to je mogao, ne tedei gorivo, nastojei postii
aksimalno ubrzanje koje e ih osloboditi Hes-sre. Za tien u svojoj posudi, Vidad je z
nao da e nemilosrdno ubrzanje biti previ e za Keatsovo staro i krhko tijelo. - Umri
jet e .
- Ali vi... ete ivjeti, - uspio je nekako protisnuti Keats prije no
to je utonuo u nesvijest. Nije imao snage nastaviti disati pod ovakvim
neprekidnim i brutalnim ubrzanjem. Popucalo je nekoliko njegovih
krhkih kostiju.
Rodane je lak e podnosio ovo ubrzanje. On bi mogao pre ivjeti. Vidadu e biti dovol
jan i samo jedan njegovatelj. Letei vektorom koji omoguuje automatski bijeg, udalj
avali su se od zaleene Hessre, letei duboko u svemir i sve dalje od Hessrinog sust
ava. Potjera cvmeha imala je kratak domet pa su se povukli, a u primopredajniku
su se ule ljutite psovke.
U svojem sjedi tu u kokpitu Keatsovo je staro tijelo le alo u onoj sivoj ukruenost
i smrti, dok se mlai pomonik, te ko di ui, jo uvijek borio. Kad su dosegli vanjski rub
ustava, ubrzanje se automatski poelo smanjivati i Rodane se osvijestio. irom otvor
enih oiju i u oku od tuge, gledao je svog mrtvog kolegu koji je dao svoj ivot samo
da bi kogitor mogao pobjei.
- A kamo emo sada, Vidad? - upitao je pomonik, a u glasu mu
se osjeao prizvuk panike.
Kogitor je pomislio na petoricu svojih kolega koje su pri osvajanju Hessre cv
mehi pobili u svojem oitom poku aju da se sakriju pred Omniusom. Vidad je bio jedin
i filozof koji je mogao odluiti o tom kako e reagirati na prijetei nadolazei atomski
holokaust kojeg je Vorian Atreid elio pokrenuti. Bio je objektivan, neutralan, i
nteligentan... A i nekada davno bio je ovjek. Znajui to su cvmehi uinili svim njegov
im kolegama kako je mogao ne osjetiti eho odavno zaboravljene emocije? Je li to.
.. elja za osvetom? Sada je imao jo jedan razlog za razgovor sa sveumom.
- Uzmi kurs prema Corrinu, - zapovjedio je.
Tijekom svih ovih godina D ihada, znali smo da moramo biti spremni za svaku vrst n
apada. Na kraju se ipak vidi kako spremnost nije dovoljna. Moramo biti voljni dj
elovati.
- VRHOVNI ZAPOVJEDNIK VORIAN ATREID, obraanje Vijeu D ihada
I
ako je Leronicina smrt ostavila u njemu osjeaj praznine, Vor nije imao vremena za
tugovanje. Imao je samo vremena biti vrhovni zapovjednik.
I spasiti ljudski rod.
Armija D ihada je ve bila zaokupljena hitnim i golemim naporom. Brodovi za nabir
anje svemira, kojima su uglavnom pilotirali Muenici, letjeli su potajno do Corrin
a i redovito donosili izvje a o okupljanju goleme Omniusove flote. Onog trenutka ka
da te robotske horde budu napustile sustav crvenog diva Corrina, ljudi e znati da
je odbrojavanje zapoelo.
Drugi brodovi za nabiranje svemira letjeli su od svijeta do svijeta, pronosei
vijesti i pozivajui pre ivjele ljude na akciju; desetci takvih brodova su nestali b
ez traga, no ostalo ih je dovoljno da bi odr avali linije komuniciranja. Planeti L
ige nikad ranije nisu bili ovako redovito izvje tavani.
Vraajui se s Parmentiera izmuenog kugom, Vor i Abulurd su u Zimiju doveli mladu
Ravnu.
Favkan, njezin stric, ju je brzo uzeo pod svoje okrilje. Bio je vrlo blizak s
njezinim ocem Rikovom pa je to to je mala uope ostala iva smatrao pravim udom. Dodu e
, ispala joj je sva kosa, ali je barem pre ivjela virus. U trenucima cinizma, Vor
je mislio kako se ini da je Favkanu najva nije to da se s djevojkom poslu i kao s pol
itikim oruem za svoje vlastite svrhe, kao simbolom koji pokazuje da ljudi zaista m
ogu pre ivjeti kugu koju im je Omnius poslao.
Mo da e to pomoi.
Dok su se dijelovi Velikog i enja sastavljali, velika se flota okupljala, na kart
ama zvijezda iscrtan je taktiki plan i koordinate svakog od Sinkroniziranih svjet
ova, a vrhovni zapovjednik je stavio Favkana
i Abulurda na elo nemogueg zadatka evakuacije Saluse Secundus. Pobrinuo se da njeg
ovi sinovi blizanci i njihove obitelji budu meu prvima koji e biti odvedeni negdje
na sigurno. Tada se Vor, znajui kako je preostali dio posla u sposobnim rukama,
usredotoio na primarni cilj.
Tamo daleko, u brodogradili tima na Kolharu, radilo se danonono kako bi se brodo
vi tipa balista i koplje opremili novim pogonom. Norma Cenva, koja nikada nije i
zgubila povjerenje u pogon za nabiranje svemira, godinama je ustrajavala u zahtj
evu da mnogi od tih najva nijih brodova budu sagraeni tako da se ostavi mogunost tak
ve ugradnje, bez obzira hoe li se ikada koristiti tom moguno u ili ne. Sada je Vor est
itao na toj njezinoj dalekovidnosti.
Sve zalihe atomika bile su tu sakupljene i utovarene na postojee letjelice D iha
da, dok su se na svim industrijaliziranim planetima Lige grozniavo proizvodile bo
jeve glave.
Trebali smo to bolje isplanirati. Trebali smo predvidjeti takve potrebe. Treb
ali smo ovo doekati spremni!
Prvi tucet ratnih brodova za nabiranje svemira, onih koji su ve bili opremljen
i tim udnim Holtzmanovim pogonom, bili su natovareni pulsnim bombama, a posade dr
agovoljaca letjele su na kindal bombarderima. Oni su bili prethodnica, odmah oda
slana kako bi otpoela sa sustavnim uni tavanjem svih sveumovih inkarnacija.
Napokon, tri tjedna i tri dana nakon to su se Quentin i Favkan po prvi puta vr
atili s Corrina i alarmirali Ligu, jedan od Muenika, koji je pilotirao izviakim bro
dom za nabiranje svemira, vratio se u Zimiju. Bio je toliko izbezumljen da je pr
i poku aju slijetanja gotovo razbio svoj brod. Dva su broda za nabiranje svemira ur
ila donijeti tu vijest, a samo jedan je stigao na odredi te.
- Strojevi su krenuli! Omnius je pokrenuo svoju flotu.
uv i to izvje e, Vor je blokirao krizu nevjerice koja se pojavila kod drugih asnika
D ihada u njegovom tabu. Samo je kimnuo i pogledao na kalendar, oznaiv i koliko im je
vremena ostalo.
Jesu li kogitori zaista posve neutralni, onako kako to oni tvrde? Ili je ta "neu
tralnost" samo eufemizam za jedan od najveih kukaviluka u cjelokupnoj povijesti lj
udskog roda?
- NAAM STARIJI Prvi slu beni povjesniar D ihada
N
akon to je odreen polazak smrtonosne flote, Erazmus i sveum vi e nisu imali nikakvog
posla na Corrinu. Golema i nepobjediva armada robotiziranih brodova bit e za est
dana na svom putu, neumoljivo slijedei svoj uprogramirani put prema Salusi Secund
us. Te su letjelice bile spore, ali uporne i nezaustavljive.
Omnius nije vidio potrebu za nekom urbom. Plan je bio pokrenut i njegovi su re
zultati bili neizbje ni.
 U robotovoj grandioznoj vili, on i Omnius su raspravljali o slikarstvu, proma
trajui jedan posebno zanimljiv planinski pejza . - Ovo je originalno djelo koje je
stvorio jedan od zarobljenih ljudi. Vjerujem da taj ovjek posjeduje velik talent.
- Erazmus je bio iznenaen vje tinom toga roba, nainom na koji je mije ao boje i odabi
rao motive. Sada, kad je Omnius u sebe ukopirao robotovu neovisnu osobnost, mo da
bi mogao poeti razumijevati fine nijanse.
Promatrajui sliku kroz jedno od svojih leteih stra ar-oiju, Omnius nije mogao vidj
eti za to se robot tome toliko divi. - Ilustracija je fiziki netona u etiri stotina i
trideset jednom detalju. U odnosu na specifian proces imaginacije, sam akt slika
nja je inferioran gotovo u svakom pogledu. Za to smatra vrijednom ovu... umjetnost?
- Zato to je to te ko izraditi, - odgovorio je Erazmus. - Proces
stvaranja je kompleksan, a ljudi su u tome pravi majstori. - Usmjerio
je svoje optika vlakna prema tom majstorskom djelu, analizirajui
svaki potez kistom. - Svakog dana promatram tu sliku i divim joj se.
ak sam i secirao mozak tog umjetnika, kako bih to bolje razumio
sam proces kreacije, no nisam nai ao ni na kakvu posebnost.
- Lako je stvarati umjetnika djela, - rekao je Omnius. - Pretjeruje
pridajui im toliku va nost.
- Prije negoli izjavi ovako ne to, predla em da se sam oku a
u aktu stvaranja. Poku aj stvoriti ne to oku ugodno i originalno, ne kopirajui ni ta od
onoga to postoji u tvojoj bazi podataka. Tada e vidjeti koliko je to te ko.
Na nesreu, Omnius je prihvatio ovaj izazov.
Dva dana kasnije, Erazmus je stajao unutar zapanjujue transformirane inkarnaci
je promjenjivog Sredi njeg tornja, koji je sada stajao kao vrlo upadljiva palaa sa
zlatnom kupolom. Kako bi se pravio va an sa svojim novootkrivenim umjetnikim darom,
sveum je toranj ispunio kipovima strojeva i raznim artefaktima izraenim od blje ta
vih materijala u duginim bojama. Nigdje nisu bili prikazani ljudi. Omnius je sve
to izradio vrlo brzo, kao da je time htio podvui svoj stav kako je kreativnost p
osve obina sposobnost koja se mo e procesuirati i nauiti.
No ipak je tu nedostajalo inovacije i, znajui da sveum nije ak niti uoio razliku
izmeu ovog svog uratka i stvarnog umjetnikog djela, Erazmus nije bio uvjeren. Gil
bertus, koji se nikada nije smatrao umjetnikom, bi to mogao bolje uiniti. Mo da ak i
onaj klon Serene Butler...
Glumei kako ga je to zainteresiralo, neovisni robot je promatrao drugi unutra nj
i zid ove palae s kupolom. Na njemu se, uokviren zlatnim okvirom nalazio golem vi
deo prikaz Omniusove novostvorene umjetnosti strojeva, kaleidoskop u kojem je te
kui metal poprimao razliite forme. Iz vlastitih datoteka i iz iskustva, Erazmus je
prepoznao kako je taj posve umjetniki projekt bi izraen po uzoru na one divlje kr
eativne prikaze koji su kod ljudi bili izlagani po muzejima, galerijama i u bolj
im kuama. Ipak, meni ovo nije nimalo stimulirajue. Samo imitiranje, bez ikakve ins
piracije. Konano je robot s neodobravanjem odmahnuo glavom.
- Zar ti se ne svia moja umjetnost? - Omnius ga je iznenadio
prepoznav i znaenje ove kretnje.
- Nisam to rekao. ini mi se... zanimljivom. - Erazmus se nikada
nije smio opustiti, jer uvijek su tu bile stra ar-oi koje su ga promatra
le. - Umjetnost je subjektivna. Ja se samo borim, na svoj nedostatan
nain, da shvatim tvoje djelo.
- I nastavit e se i dalje boriti. Moram pred tobom skrivati neke
tajne. - Sveum je sada ispustio buan, ali nekako metalan i nekvalite
tan smijeh kojeg je nabavio snimajui smijeh nekog roba. Erazmus mu
se pridru io.
- Osjeam neiskrenost u tom tvom cerekanju, - rekao je Omnius.
-
Robot je znao da mo e modulirati svaki ton kojeg ispu ta, da mo e proizvesti upravo
onakav ton kakvog eli. Zar me to Omnius poku ava uhvatiti u zamku ili me zbuniti?
Ako je tome tako, onda mu to ba i ne polazi za rukom.
- Poku avao sam biti jednako iskren kao i ti, - Erazmusov je ko
mentar bio dovoljno neutralan.
Prije no to se razgovor mogao nastaviti, Omnius je preusmjerio svoju pozornost
. - Neki vanjski brod prilazi Sredi njem tornju.
Nenajavljena letjelica je uletjela u sustav izuzetno velikom brzinom, emitira
jui signale neutralnosti, usprkos svojoj konfiguraciji karakteristinoj za brodove
Lige. - Kogitor Vidad donosi Omniusu va ne vijesti. Od vitalne je va nosti da on to u
je. .
- Prije nego uinim ikakve ekstrapolacije, saslu at u to to kogitor
ima rei, - izjavio je sveum. - Ubiti ga mogu i kasnije, budem li tako
odluio.
Uskoro su masivna ulazna vrata Zlatnog tornja kliznula u stranu i otvorila se
, a kroz njih je, u pratnji robota-stra ara, dr ui u ao ovjek u utoj sveenikoj halji.
e bio sav u modricama i umoran, nakon to je du e od tjedan dana proveo trpei najopak
ije ubrzanje koje je njegovo krhko tijelo bilo u stanju podnijeti. Sada je jedva
nosio posudu s elektrolitom u kojoj je bio mozak starog filozofa, iako je to la
ko mogao ponijeti i neki od robota. ovjek u utoj halji izgledao je toliko slab i u
moran da je jedva mogao stajati na nogama.
- Pro lo je mnogo godina otkad ste posljednji puta razgovarali s
nama, kogitore Vidad, - rekao je Erazmus, istupiv i pred njega poput
kakvog veleposlanika. - A rezultati tada njeg razgovora nisu se poka
zali korisnima po nas.
- Nisu bili nikome korisni. Mi, kogitori Kule od bjelokosti, bili smo
uinili ozbiljnu pogre ku u procjeni. - Glas je izvirao izravno iz opne
zvunika smje tene na stjenci posude.
- Za to bih vas sada ponovo slu ao? - Omnius je podesio jainu
svojeg glasa tako da su od buke vibrirali zidovi.
- Zato to donosim relevantne podatke koji vama nedostaju. Ne
davno sam se vratio na Hessru samo zato da bih otkrio kako su tamo
Titan Agamemnon i njegovi cymeh sljedbenici postavili svoju novu
bazu. Pobili su mojih pet kolega kogitora, preuzeli na e laboratorije za
proizvodnju elektrolita i zarobili na e pomonike.
- Znai, tamo su se Titani oti li sakriti nakon to su napustili Ri-
chese, - rekao je Erazmus Omniusu. To je zaista vrijedan podatak.

- Za to ste do li ak ovamo da biste nam otkrili tu informaciju? -

pitao je sveum.- Nije logino da se upliete u na konflikt.
- elim da uni tite cvmehe, - rekao je Vidad. - Vi to mo ete
uiniti.
Erazmus je bio iznenaen. - Zar tako govori jedan prosvijeeni kogitor?
- Nekada sam bio i ja ovjek. Ostala petorica kogitora bili su moji
kolege filozofi i sudrugovi du e od jednog tisuljea. Titani su ih po
bili. Zar iznenauje to to elim osvetu?
Umorni pomonik se muio da nekako dr i te ku posudu s mozgom.
Omnius je u sebi vagao ovu informaciju.- Trenutano je moja ratna flota zaokupl
jena neim drugim. Kad pobijedimo, zapovjednici robota e se vratiti ovamo kako bi b
ili iznova programirani. Tada u im dati upute da odu na Hessru. Oni imaju trajne
instrukcije da uni te svakog neocymeha i zarobe preostale pobunjene Titane. - inilo
se da sveum u iva u ovoj novoj situaciji. - Uskoro, kad hrethgiri i cvmehi budu p
ora eni, svemir e moi nastaviti racionalnim i uinkovitim putem, pod mojim mudrim vods
tvom.
Bez promjene u tonu svog simuliranog glasa, Vidad je nastavio:
- Situacija je daleko kompleksnija od toga. Liga je jo prije mnogo
tjedana otkrila va u golemu flotu. Kada sam napustio Zimiju, oni su
ve promatrali kako napredujete. Oni znaju i to da su vam svi drugi
Sinkronizirani svjetovi ostali nebranjeni. - Ukratko im je iznio plan
Vijea D ihada kako ljudi namjeravaju izvesti cijeli niz blitzkriega i
nuklearnih napada, koristei se pritom izuzetnim pogonom za na-
biranje svemira koji trenutno savladava meduzvjezdane udaljenosti.
- Zapravo, prvi od tih atomskih udara se vjerojatno dogodio nedugo
nakon to sam ja oti ao, a ja sam na ovom putovanju od Saluse
preko Hessre do Corrina ve du e od mjesec dana. Naravno, to Ve
liko i enje se odvija i sada dok mi tu razgovaramo. Zato morate
biti spremni za atomski napad u bilo kojem trenutku, na bilo kojem
mjestu.
S rastuom panikom Erazmus je razmatrao mogue scenarije i posljedice. Oni su ve o
davno posumnjali da su hrethgiri uspjeli ostvariti neku vrst trenutanog putovanja
svemirom. A ratna flota ljudi, naoru ana pulsnim atomicima, zaista je ve mogla uni t
iti mnoge Sinkronizirane svjetove. Sada, kad je golema i ubojita Omniusova flota
oti la, ak je i Corrin bio izlo en opasnostima takvog napada.
- Zanimljivo, - izjavio je sveum, obraujui te podatke. - Za to
biste nam vi otkrili takve podatke? Kogitori tvrde kako su neutralni,
ali sada se ini kako ste vi na na oj strani... osim ako to nije neki trik.
- Ja nemam nikakav tajni plan, - rekao je Vidad. - Kao neutralni,
mi kogitori nismo eljeli vidjeti istrebljenje niti jedne od zaraenih
strana, ni strojeva ni ljudi. Moja sada nja odluka je posve u skladu s
takvom filozofijom.
Erazmus je promatrao kako, posvuda oko njega, u cijelom tornju svijetle ona u
mjetnika svjetla i znao je da je Omnius ve odaslao poruke svojim podreenima i da se
ve provode obrambene pripreme i da se van alju najbr e letjelice s kojima raspola u.
- Ja sam izvorni Omnius. Zbog svojeg vlastitog ouvanja moram opozvati svoju flotu
i zatra iti da se vrate i brane Corrin. Cijelu flotu. Ako ostali Sinkronizirani s
vjetovi budu pru ali dovoljan otpor i uspore napredovanje ljudi, onda e vjerojatnos
t da se neki od mojih najbr ih brodova vrate prije negoli bude prekasno biti razlii
ta od nule. Protiv tih neracionalnih hrethgira ne mogu riskirati. Kada bi se ova
mo vratili svi moji brodovi, ljudi se ne bi usudili napasti me.
Erazmus je znao da e potrajati dok poruka ne stigne do goleme flote koja je ve
osam dana bila na putu i da e jo du e potrajati dok se ti spori brodovi okrenu i doj
ure natrag.
Nee biti dovoljno vremena.
U emocionalnom ko maru rata caki okorjeli ratnik mo e proliti suzu nad onim to mora ui
niti.
- VRHOVNI ZAPOVJEDNIK VORIAN ATREID,
Ratna sjeanja
D
ok je flota robota napredovala prema Salusi Secundus, armija D ihada je nastavljal
a sa svojim Velikim i enjem kako bi posve uni tila nebranjene Sinkronizirane svjetove.
Prije nego konanica ove igre doe svome kraju, netko e biti posve uni ten. Ili ljudi,
ili misaoni strojevi. Drukijeg ishoda nije moglo biti.
Kad su Holtzmanovi motori proradili, na zapovjednom mostu svojeg preureenog br
oda Serena Pobjeda, kapetan Vorian Atreid je bio napet. - Pripremite se za polaz
ak. Tamo vani eka nas Omnius.
Prije prvog skoka, brojni pripadnici Muenika koji su inili posadu izgovarali bi
gorljivu molitvu. Vorianu je pak bilo dra e pouzdavati se u pojaane i zapeaene navig
acijske sustave koje je Norma Cenva bila kri om ugradila u aicu njegovih najboljih b
rodova. On je oduvijek bio pragmatini zapovjednik.
- Za Boga i Svetu Serenu! - unisono je kriknula posada. Vrhovni zapovjednik j
e ohrabrujue kimnuo blijedom ovjeku koji je sjedio za kormilom. Ovaj je izdao zapo
vijed, a onda nehotice za mirio im su uronili u opasnu divljinu nabranog svemira. U
vijek je bio spreman poginuti u bitci protiv strojeva. Ipak, nadao se kako nee doe
kati svoj kraj izgubiv i se u svemiru ili u sudaru s kakvim asteroidom.
Jo prije nekoliko desetljea Normin prototip kompjutoriziranih sustava navigacij
e je drastino popravio izglede za siguran let s motorima za nabiranje svemira, al
i je prevrtljivo i nervozno Vijee D ihada zabranilo uporabu tog sustava. Ipak, u Ve
nKee brodogradili tima, gdje su se u brodove D ihada ugraivali Holtzmanovi motori, Vo
r je s njom obavio privatni razgovor. Na izravnu zapovijed vrhovnog zapovjednika
, Norma je u navigacijske sustave odabranih brodova kriomice instalirala onih dv
anaest preostalih navigacijskih kompjutora. Vor nije imao namjere dopustiti da m
u praznovjerje umanji izglede za pobjedu.
 Sada je ve tijekom posljednjih nekoliko tjedana grupa za grupom nasrtala na Si
nkronizirane svjetove, im bi brodovi, naoru anje i posada bili spremni. Sve u svemu
, armija D ihada je za Veliko i enje sastavila vi e od tisuu brodova. Cijela ta flota bi
a je podijeljena u devedeset skupina s po dvanaest velikih brodova, a svaka takv
a skkupina dobila je svoj popis ciljeva koje treba napasti. Uzleti ta odakle su ih
lansirali bila su pretrpana stotinama kindal bombardera u kojima su bile pulsne
atomske bombe. Nekima od njih e upravljati vje ti ratni veterani, a ostalima drago
voljci Muenici koji su pro li samo ubrzani teaj.
Svaki puta kad su se za skok iz jednog zvjezdanog sustava u drugi koristili H
oltzmanovi motori, neki od brodova su nestajali negdje u limbu, uni teni nekim nep
redvidivim rizikom. Trpei desetpostotne gubitke, ovakve su skupine mogle izvesti
samo sedam ili osam skokova, a nakon toga vi e nisu mogle biti sigurne u uspjeh. D
ragovoljci su pilotirali mnogim izviakim letjelicama s kojima su odr avali presudnu
vezu izmeu borbenih formacija raspr enih diljem Sinkroniziranih svjetova.
Ukljuujui tu i Corrin, bilo je vi e od pet stotina neprijateljskih planeta. Liga e
, jednom zauvijek, uni titi sve Omniusove inkarnacije. Barem statistiki gledano, ar
mija D ihada je za taj posao imala sasvim dovoljno brodova...
Kad bi barem ovo putovanje, ovih nekoliko uzbuujuih trenutaka ve zavr ilo. Iz koor
dinata sektora koje su iscrtane le ale na upravljakoj konzoli, kao i iz jasnoe zvije
zda koje je vidio oko sebe, Vor je znao da je njegov brod uspio. Mada su i uz de
taljne koordinate skokovi esto bili neprecizni, njegovi su brodovi sada stigli us
red sustava koji je bio pod nadzorom strojeva.
- Devetnaest planeta koji se okreu oko para malih utih sunaca.
Ovo je sigurno Yondair sustav, vrhovni zapovjednice, - rekao je ovjek
za navigacijskim sustavom.
Meu posadom na mostu zauli su se glasni uzdasi olak anja. Muenici su opet izgovara
li molitve.
- Krasno. Dajte mi izvje e o tome ima li u na oj skupini kakvih
gubitaka.
Njegovi prvi i drugi asnik, Katarina Omal i Jimbav Whit ekali su u blizini. Oma
l je bila visoka i tamnoputa, jedna od najboljih asnica u floti. Whit se iskazao
ve u dobi od dvadeset i pet pa je za vrijeme izbivanja Abulurda Harkonnena bio Vo
rov autant. Potjecao je iz ugle-
dne vojnike obitelji i imao je ratniko iskustvo koje je uvelike nadilazilo njegove
godine. Prije mnogo desetljea, u onom konanom atomskom napadu na Zemlju, Vor se j
e borio rame uz rame s njegovim djedom.
- Ostali smo bez jednog broda, vrhovni zapovjednice, - rekla je
Omal.
Vor je prihvatio taj gubitak suspregnuv i ikakav vidljiv znak ne-vjerice dok je
upisivao identifikacijski kod nestale letjelice. Ovo je jo dobro, ako se uzme u
obzir postotak gubitaka s kojima treba raunati.
Vor je duboko uzdahnuo, a onda izdao komandu da izvedu svoj ubitani udar.
- Vrijeme je da uinimo ono zbog ega smo do li ovamo. Odmah
zaponite bombardiranje Yondaira. Svi brodovi trebaju lansirati svoje
kindal eskadrile s pulsnim atomicima prije negoli se strojevi pripreme
za obranu.
ak i bez one svoje goleme ratne flote, Sinkronizirani svjetovi su ipak imali s
voju lokalnu obranu, a mogli su jo uvijek imati borbene stanice u stazi oko mnogi
h neprijateljskih upori ta. Svaki napad na "nebranjeni" planet strojeva zahtijevao
je barem jedan dan da brodovi D ihada dou u povoljnu poziciju iz koje e lansirati s
voje brze bombardere s teretom pulsnih atomskih bombi i da bi se uvjerili da je
njihova zadaa bila uspje na. Usprkos njihovom gotovo trenutanom prelasku puta od jed
nog cilja do sljedeeg, pripadnicima D ihada je ipak trebalo mnogo vremena da proe ljaj
u cijelo Omniusovo podruje.
S preostalim ratnim brodovima iza sebe, Vor ih je poveo prema najveem svijetu,
prema Yondairu, planetu okru enom prstenom. Njegove eskadrile naoru ane bojevim gla
vama razi le su se od mjesta lansiranja i u bri uem letu se obru ile ispod tih prstena
pa ispustili bombe koje su se rasprskavale u zraku, gaajui najprije ogranke strate k
ih ciljeva, a onda e uporabiti sekundarne atomike kako bi po pejza u ispod njih pro i
rili razaranje. Puls za pulsom uni tit e svaki gel-mozak na planetu.
Svaki ljudski zatvorenik koji se sluajno zatekao dolje, postao je, na alost, ono
to se naziva usputnim rtvama, ali nu nost za uni tenjem svakog sveuma dopu tala im je d
a se ne obaziru na suut.
Gledajui naprijed, Vor je blokirao svaku pomisao na osjeaj krivnje i onda izdao
naredbu za pregrupiranje na samom rubu Yondairo-vog sustava. Nakon to su potvrdi
li svoju pobjedu, njegovi brodovi su se zaputili prema sljedeem svijetu koji je p
ripadao strojevima.
A zatim prema sljedeem.
Ako imaju imalo sree, onda druge skupine brodova Lige rade isto to na ostalim
svjetovima koji su pod nadzorom Omniusa. Nuklearna destrukcija irila se poput pod
ivljalog vala, prekrivajui teritorije koje je Omnius bio osvojio. Najprije su oda
birali ona lak a upori ta strojeva, ostavljajui Corrin za kraj.
Nije bilo naina na koji bi se sveum mogao oduprijeti ljudima, nikakvog naina da
se na vrijeme po alju poruke s upozorenjem. Poput brzih ubojica, brodovi D ihada na
oru ani atomicima su naglo do-lijetali, udarili i onda opet nestali. Omnius e biti
uni ten prije negoli i shvati to ga je sna lo.
Barem je takav bio plan...
Sutra emo mo da poginuti, ali danas se moramo nadati. Mada nam to nee produ iti ivote,
uinit e nas barem znaajnijima.
- ABULURD HARKONNEN, Kronika posljednjih dana Saluse Secundus
U
nato tome to je stanovni tvo Saluse Secundus zdu no suraivalo u naporima, jedan mjesec
nije bio ni izbliza dovoljan za evakuaciju itavog planeta. Morali su se pripremit
i za najgore.
Iako je primarni zadatak Lige bio formiranje dovoljno velike flote, okupljanj
e dragovoljaca koji e tvoriti njezinu posadu i proizvodnja nuklearnih bojevih gla
va, Abulurd Harkonnen je bio ostavljen kao pomo svojem bratu pri organiziranju to
g velikog egzodusa s glavnog svijeta Lige.
Vrhovni zapovjednik Atreid je okupio takvu flotu letjelica koje mogu nabirati
svemir kakvu ljudski rod jo nije vidio. Jedna bojna formacija za drugom aktivira
le su te svoje posebne motore i nestajale. Proi e neko vrijeme dok se u Ligu vrate
potpuna izvje a, no Abulurd je vjerovao u ovaj oajniki plan. Svakog jutra kada je, n
akon samo nekoliko.sati sna ustajao, znao je da je zasigurno pora eno i zbrisano s
karte carstva misaonih strojeva jo nekoliko Sinkroniziranih svjetova.
Na temelju onih snimaka koje su Abulurdov otac i brat bili donijeli vrativ i se
s Corrina, svi su oni znali kakva vrst prijetnje se zaputila prema glavnom svij
etu Lige. ak i kad bi se Veliko i enje pokazalo uspje nim u uni tavanju neprijatelja u s
mom njegovom sredi tu, Sa-lusa Secundus e ipak gotovo sigurno posve nastradati.
Abulurd nije mogao spasiti sve ljude, ali je radio danju i nou kako bi ih spas
io to je vi e mogue. Favkan je iz Zimije slao zapovijedi, vodei rauna o svakom brodu i
svakoj zdravoj i sposobno; osobi.
Upravo tog jutra je Abulurd premje tao svoju komatoznu majku iz Grada Introspek
cije i smje tao je u brod za evakuaciju. Kako nije bilo dovoljno mjesta za sve lju
de da ih se odveze prije negoli vrijeme istek-ne, neki su s ljutnjom gledali tog
mladog ovjeka i bilo je oigledno kako se ude od kakve e to koristi biti ako Wandra
bude spa ena
po cijenu drugih. Njegova mati nije bila niega svjesna i nije znala ni kakvoj je
opasnosti izlo ena niti da e biti spa ena.
Abulurd je shvaao apsurdnost tog izbora pa je ak i razmi ljao o tome da je ostavi
u utvrenom skloni tu koje se u Gradu Introspekcije nalazilo ispod razine tla. No n
itko se nije mogao o njoj brinuti. Toliko se stvari trebalo uzeti u obzir i doni
jeti toliko kritinih odluka. Svaki dah kojeg je njegova mati udahnula bio mu je v
a an i ostavio je otvorenu mogunost... ma kako malenu... da bi ona mogla pre ivjeti.
Nije ju mogao ostaviti. Takve vrste odluka podsjeale su ga na Ix gdje se Ticija C
enva bila igrala boga odluujui o tome tko e biti spa en, a tko e ostati...
Konano je odluio ne obazirati se na sve one prigovore i optu be o favoriziranju.
Ona je moja mati, govorio je samome sebi, i ona je Bu-tler! Pozivao se na Favkan
ov autoritet, izdavao zapovjedi i pobrinuo se da se one izvr avaju.
Abulurd je svakoga dana promatrao kako gomile ljudi ure preko zrane luke kako b
i se ukrcale u prvi brod kojeg se domognu i kako se u putniki i u teretni prostor
trpa daleko vi e ljudi negoli su ti prostori inae primali. Vidio je paniku na njih
ovim licima i znao je kako nee moi spavati dok sve ovo ne zavr i. Zatekao je samoga
sebe kako redovito uzima doze zaina... ne vi e zato da bi sebe za titio od bolesti, n
ego kako bi si dao dovoljno energije da mo e ustrajati u ovome.
Gledao je u nebo, pratei kako brodovi jedan za drugim napu taju zranu luku Zimije
. Mnogi od ovih kapetana e se ponovo vratiti po putnike, a ostali e se, bojei se fa
talnog dolaska Omniusove flote, jednostavno dr ati podalje, ostavljajui Abulurdu sv
e manje i manje mogunosti da spasi stanovni tvo.
Favkan je obavljao golem administrativni posao, a stalno ga je pratila njegov
a vrlo blijeda neakinja, koja je bila uz njega jo otkad je stigla s Parmentiera. ak
i usred ove grozniave evakuacije inilo se da Ravna Butler ima svoj vlastiti plan.
Govorila je glasno i jasno pred bilo kime tko ju je elio slu ati, a kako je prebol
jela tu groznu bolest, mnoge graane Lige je zanimalo to im ona ima rei. Ta je djevo
jka imala udesan glas koji se daleko uo. Govorei masama, Ravna je prenosila ono to j
e postalo njezina misija kojoj se strasno posvetila: uni tavanje misaonih strojeva
. - S Bogom i Serenom Butler na na oj strani, mi ne mo emo izgubiti.
uv i to, Abulurd je pomislio kako se nemaju ega bojati. Po elio je da mo e nekako nad
ahnuti Favkana i Ravnu da usmjere svjetinu da
poma e ili da ne to grade, umjesto pustog proklamiranja svojih krutih uvjerenja i iz
azivanja kaosa.
To nije bio razuman nain da se uspostavi red u ovom egzodusu koji se oteo nadz
oru. Unutar dva tjedna oti li su svi koji su eljeli napustiti planet i koji su imal
i pristup brodovima, no mnogi od tih brodova nisu bili tehniki opremljeni da bi m
ogli otii vrlo daleko ili nisu imali dovoljne zalihe koje bi putnicima bile dosta
tne za sve vrijeme trajanja emigracije, jer nitko nije tono znao kada bi ta Omniu
sova flota mogla stii.
Posve zaseban napor predstavljala su ukopavanja i nadanja kako e ipak sve biti
dobro. In enjerske jedinice armije D ihada kopale su, radei golema podzemna skloni ta
i armirali ih mre ama izraenim od slitina metala i podupiraima. Oni koji ne uzmognu
na vrijeme otii s planeta po urit e u ta skloni ta koja e ih za tititi od prvog udara ka
ih pone bombardirati Omniusova flota.
Iz ranijeg iskustva su znali da e Omniusova flota napasti i onda se vjerojatno
povui. Ako roboti ipak odlue uni titi sve one preostale ljude na glavnom svijetu Li
ge i ovdje uspostaviti novu Omniusovu mre u, onda e pre ivjeli biti uhvaeni u podzemno
j zamci s malim izgledima za pre ivljavanje. ak ako i bude tako, nisu imali drugog
izbora.
Mnogi ljudi iji su pretci generacijama ivjeli na Salusi nisu sada eljeli otii. Od
luili su ostati i riskirati, mada je Abulurd vjerovao kako e oni promijeniti svoje
mi ljenje im budu spazili dolazee ro-botske ratne brodove. No tada e biti prekasno.
Zadatak se inio nemoguim i beznadnim. Ali Abulurd je odluio uiniti sve to bude mog
ao. Vorian Atreid mu je povjerio taj zadatak... to je bio dovoljan poticaj koji
je Abulurdu trebao.
Brodovi kojima se obavljala evakuacija nastavili su odlaziti iz zi-mijske zran
e luke i ostalih diljem Saluse. U poetku su timovi i promatrai nastojali bilje iti t
ko je oti ao i kamo, a tko jo uvijek eka na odlazak. No golemi brojevi su ubrzo skr il
i takve poku aje. Abulurd i njegovi kolege su provodili dane jednostavno miui ljude
s tog planeta. Pre ive li, moi e kasnije srediti sve te podatke.
Bude li Veliko i enje dobro teklo, a sve inkarnacije sveuma uni tene, Abulurdov ota
c, vrhovni zapovjednik Atreid i sve ono to je D ihadu preostalo od flote brodova ko
ji mogu nabirati svemir, vratit e se ovamo na posljednju bitku protiv sada obezgl
avljenih robotskih istrebljivakih snaga.
Za sada je na stazi ostalo tek nekoliko brodova bez Holtzmanovih motora, kao
posljednja tanka crta obrane, bijedni obrambeni kordon oko ovog svijeta. Svi pre
ostali vojnici D ihada e tu poginuti. Znali su dimenzije te silne flote koju je Omn
ius pokrenuo protiv njih.
Ali Abulurd nije imao namjere odustati... jo ne. Negdje tamo vani, Vorian Atre
id i Quentin Butler vodili su i enje. Dan za danom, svijet za svijetom.
Promatrao je kako novi brodovi odlaze. U svakoj od tih letjelica bila je aica l
judi koji e vjerojatno pre ivjeti Omniusov bijes i kaznu. To bi trebalo biti dovolj
no. Nekako e, zajedniki, izboriti pobjedu nad ovim trenutcima beznaa.
Ljudska mo imaginacije je beskrajna. Ni najrazvijeniji strojevi to ne mogu razumj
eti.
- NORMA CENVA misli koje je zabilje io i de ifrirao A
drien Cenva
N
a samoj granici transa, ali jo ne utonula u njega, Norma je vakala jo dvije kapsule
melangea. Aroma zaina ispunila joj je usta i nosnice i natjerala joj suze na oi.
Tada je, u mislima, putovala s Kolhara...
Veliko i enje se nastavljalo diljem Sinkroniziranih svjetova. Znala je da se munj
evitim atomskim napadima uni tavaju Omniusove inkarnacije na manje znaajnim podrujim
a. Planeti kojima su vladali strojevi umirali su jedan za drugim, prije nego su
ostali sveumi uope saznali to se dogaa.
To je bilo omogueno njezinom tehnologijom nabiranja svemira.
No umjesto potpunog ponosa, Norma je u du i osjeala duboku uznemirenost. Njezini
m, zainom potaknutim, vizijama valjali su se udni odjeci katastrofe i imala je str
ahovit osjeaj krivnje.
Kako nikada nije uspjela adekvatno rije iti taj problem s navigacijskim ureajem
za pogon koji nabire svemir, mnogi vojnici su izgubili ivot. Svaki puta kad su bo
rbene jedinice skakale od jednog cilja do drugog bilo ih je za desetinu manje. I
onda, prije negoli su dosegli sljedei cilj, opet za desetinu manje. Oh, kakva ne
vjerojatna cijena!
Sa svojim savr enim, prelijepim tijelom, izgledajui poput kakvog anela osvete, No
rma je stajala sama na golemom ravnom krovu tvornice u kojoj su se sastavljali m
otori za nabiranje svemira. Zagledala se u nono nebo ispunjeno treperavim zvijezd
ama. Neki od njih su bili svjetovi Lige, dok su drugima dominirali misaoni stroj
evi... a ovi drugi su sada bili radioaktivno zgari te, posvema mrtvi.
Te goleme udaljenosti su je dozivale. Njezina duga, plava kosa se vijorila na
svje em povjetarcu. Norma je smislila nain kako e, preklapajui tkivo svemira, premos
titi itavu galaktiku. Svaki zvjezdani sustav kojeg je sada vidjela, a i oni udalj
eniji, le ao je sada unutar dosega ljudskih istra ivanja. Holtzmanovi motori su radi
li, upravo
onako kako je ona i znala da e raditi. Ali ne to to je bilo te ko odrediti ostalo je i
zvan njezinog dosega.
Moji brodovi su jo uvijek nesavr eni.
S tijelom potpuno zasienim melangeom, gotovo da vi e i nije spavala, ne na nain k
ako je to inila kao dijete u toplim piljama Rossaka. U to je doba odlazila na poina
k imajui u mislima vrlo malo problema, premda joj je njezina majka rijetko kada p
osveivala pozornost. Kako bi nekako kompenzirala Zufino neodobravanje, tada nja se
djevojica povukla u druge sfere, uroniv i u matematiku tako ezoterino da je za la u pr
ostore izmeu fizike i filozofije.
Uz pomo i ohrabrenje Aureliusa, uskoro su va ne zamisli poele kapati u Normin gla
dan mozak kao prve kapi vode u ono to e na kraju prerasti u ocean. U doba kad joj
je bilo sedam godina, dok se spremnik njezinog uma punio, uvijek je odlazila na
poinak prepuna problema i izazovnih mentalnih vje bi; mnoga rje enja su joj bila bli a
u onom polubudnom stanju netom prije no to bi je san obuzeo i rijetko se kada bud
ila, a da ih nije detaljno razmotrila.
Sada je negdje iza sebe zaula zavijanje jednog Holtzmanovog motora kojeg su ra
dnici testirali u nekoj od ovih zgrada. Kako se usredotoila na zvuk, tako je on p
ostao dalji. Pulsirajui kroz njezina tkiva, doza melangea ju je smirila, prigu ila
perceptivne senzore, a napela ostale sposobnosti. Postupno je taj zvuk koji se s
ti avao potpuno nestao, a nije vi e osjeala ni onaj svje povjetarac. inilo se da je odl
utala gore, u svoje misli, medu zvijezde.
 A tamo je brod za brodom flote D ihada nabirao svemir i skakao s jednog Sinkron
iziranog svijeta na drugi. Sada je, u svojim mislima, ula kako jo jedna posada nes
taje i umire, kako im se du e dijele... a sve to zato to im ona nije mogla pronai pu
t. alila je to vrhovni zapovjednik nije mogao instalirati njezin zabranjen kompjut
orski sustav u vi e, a ne samo u dvanaest glavnih brodova. Je li kompjutor koji je
bio dizajniran kako bi pomogao uni titi Omniusa ipak u svojoj biti samo zao misao
ni stroj?
Ili ih je ona mo da ipak trebala usmjeriti, uiniti te skokove flote kraima, preko
mnogo predvidivijih ruta u prostoru. To bi bilo ne to nalik sprintu, kada se sigu
rne udaljenosti prelaze munjevito brzo, a onda se, preko onih neucrtanih skokova
, ide polaganije. Ali takav oprez bi im oduzeo mnogo vremena. Vrijeme! Armija D ih
ada nije imala taj luksuz.
Vizija joj je bila jasna, dopu tala joj je vidjeti nuklearne oluje koje
su izbacivali brodovi D ihada, orkane koje su stvarale pulsne atomske bombe koje s
u uni tavale Omniusova upori ta... Ljudi, koji su na tim planetima ivjeli kao zaroblj
enici, su u prvi tren to doekali sretnim klicanjem, a tada su shvatili kako je to
i njihov kraj.
Jo je jedan svijet strojeva nestao, jo je jedan Omnius zbrisan. Ali sa svakim p
remje tanjem kroz preklopljeni svemir ostajalo je i sve manje i manje brodova D ihad
a.
Vraajui se iz tog svog gotovo nesvjesnog stanja, Norma je zapazila kako se gole
mi krov na kojem je stajala kupa u umjetnom svjetlu koje je dolazilo od sjajnih
kugli. U blizini je stajao Adrien i promatrao je, a na licu mu se vidjelo kako j
e zabrinut. Pitala se koliko dugo on ve tu stoji. Oni zvukovi proizvodnje i testi
ranja su sada naglo postali o tri i glasni i odjekivali su cijelim brodogradili tem.
- Toliko je rtava. - Grlo joj je bilo suho i hrapavo. - Ne mogu znati kamo e ih
brod za nabiranje svemira odvesti pa su izgubljeni. Previ e hrabrih boraca D ihada,
previ e nevinih zarobljenika na Sinkroniziranim svjetovima. Moji brodovi. Moj neu
spjeh. Kada ovaj D ihad konano zavr i, moi emo se vratiti poslu.
Ipak je tijekom cijele te noi slu ala krike umiruih, kako odjekuju kroz prostor..
. i izmeu njega.
Nain na koji ratnik ivi je, iz trenutka u trenutak, uvje bavanje umiranja.
- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GOSS
P
rema planu kojeg je Vor napravio s primerom Quentinom Bu-tlerom prije nego su na
pustili Salusu Secundus, nakon svakog napada na neki od Sinkroniziranih svjetova
izmeu borbenih skupina kretali su se brzi glasnici. Zbog poznatih gubitaka u sva
kom skoku pri nabiranju svemira, flota D ihada se nije usuivala slati sve svoje dij
elove na neki sastanak; ipak dragovoljci iz redova Muenika u izviakim letjelicama z
a nabiranje svemira smatrani su lako zamjenjivima.
Prava ki a takvih malih letjelica pribli avala se mjestu ranije dogovorenom za sa
stanak, oda iljui svoje iscrpne dnevnike pomou svjetlosnih signala, a oni su tada bi
li primljeni, kopirani pa su ih dalje raznosili glasnici drugih borbenih skupina
, dr ei zapovjednike u toku zbivanja i obavje tavajui ih o svakom napredovanju i o svi
m gubitcima. Vorian Atreid je taj model razradio ugledajui se na Om-niusovu shemu
oda iljanja letjelica s najaktualnijim podacima diljem Sinkroniziranih svjetova k
ako bi tamo nji sveumi bili stalno a urirani. Ta ironija mu je pru ala zadovoljstvo.
Kako su tehniari upisivali te podatke, tako su informacije zauzimale mjesto do
tada njih nepoznanica, svako izvje e o izvojevanoj maloj pobjedi, neka indikacija o p
re ivljavanju, razlog su nadanju. No jednako su tako pristizala i ona druga izvje a.
Stotinu osamdeset i etiri izgubljena broda... dvije stotine i sedamnaest... dvije
stotine trideset i pet... dvije stotine sedamdeset i devet. Svaki let kroz nabr
ani svemir u tom nuklearnom blitzkriegu bilo je grozno i nepredvidivo igranje ru
skog ruleta: ako je sve bilo u redu, slijedio je svjetlosni udar, ali ako nije b
ilo u redu, slijedila je munjevita smrt.
Vor si je na trenutak dopustio tugovati za izgubljenim brodovima, za LB Zimij
a i njegovim kapetanom, sjajnim vojnikom i prijateljem s kojim je esto znao popit
i po a icu. Uzajamno su podijelili mnoge prie o bitkama i o enama, u brojnim zranim lu
kama diljem Lige. U
mislima su mu se rojila i druga lica i ljudi, svi mrtvi heroji, ali onda je, za
volju ove misije, sve te misli gurnuo u stranu.
Razmi ljao je o mladom Abulurdu tamo dolje na Salusi kako se nalazi na sigurnom
u odnosu na ovo grozno iskustvo, ali je ipak i tamo suoen s prijetnjom koja je j
ednako tako grozna. On i Favkan e morati evakuirati cjelokupno stanovni tvo.
Psujui ispod glasa, Vor se pitao koliko jo tih skokova njegova flota mo e pre ivjet
i. Taj je broj mogao procijeniti samo oslanjajui se na statistiku - ali to je nain
na koji bi strojevi analizirali svoje izglede. Ni ta u svezi s ratom nije savr eno
predvidivo. Kad ovo Veliko i enje zavr i, koliko e brodova ostati? Hoe li i on pre ivje
Ove navigacijske sprave koje je Norma Cenva ugradila davale su im bolje izglede
negoli ih je veina imala, no hoe li to biti dovoljno?
A kada jednom zavr e s uni tavanjem nebranjenih Sinkroniziranih svjetova i nakon
toga Corrina, ostatci flote D ihada morat e po uriti natrag na Salusu. Tamo e organizi
rati obranu protiv dolazeih ro-botskih bojnih brodova koji e jo uvijek bili program
irani za napad, makar sveum i bude zbrisan. Bojna flota D ihada nanijet e robotima
onoliko tete koliko bude mogla, ginut e u plamenu i u nadi da e uspjeti neprijatelj
e sprijeiti u totalnom uni tenju Saluse.
I on i njegovi borci su oekivali da e poginuti prije nego sve to bude zavr ilo. A
li on bi se sa zadovoljstvom rtvovao kada bi znao da je napokon kompjutorski sveu
m pora en. Mo da bi se ak na nebu opet na ao s Leronicom, ako su vjerska uvjerenja Mueni
ka tona...
Na mostu svoga broda Vor je odmahnuo glavom gledajui u najnoviju taktiku projek
ciju. Znao je da se tamo vani, na prostranom, ali tihom boji tu praznog prostranst
va, nastavlja bitka za bitkom. Do sada je ve sigurno uni teno tri etvrtine od ukupno
petsto etrdeset i tri Sinkronizirana svijeta.
Kako je svaka skupina glasnika donosila sumarna izvje a iz devedeset borbenih fo
rmacija, tako je Vor nadopunjavao sliku njihovog napredovanja kroz neprijateljsk
i teritorij. Razmatranjem tih nepovezanih izvje a zapazio je kako su neki od Sinkro
niziranih svjetova pru ali daleko jai otpor nego se to oekivalo. Pet skupina iz D ihad
ovog Velikog i enja nije zabilje ilo uspjeh na pojedinim ciljevima, a to je onda tra ilo
ponavljanje napada na istim koordinatama. U drugom sluaju pak, zbog nekog hira p
rirode nabiranja svemira, jedna skupina je pri samo jednom skoku ostala bez etiri
broda i samo su dva od brzih glasnika pre ivjela i donijela svoja tragina izvje a.
Morat emo to nekako nadoknaditi.
- Moja grupa e to uiniti, - uo se glas Quentina Butlera. Glas
je zvuao sumorno, kao da mu vi e nije bilo nimalo stalo hoe li osta
ti iv ili ne. - Ako mi da dva tvoja broda, vrhovni zapovjednice, mi
emo se vratiti i pomesti one mete koje su bile proma ene.
Quentinov zapovjedni brod je pre ivio jedan od katastrofalnih skokova. Ve desetk
ovan, imajui u svojoj skupini jo samo est velikih brodova, izgubio je tada jo tri, i
to u samo jednom jedinom skoku prema zadanom cilju. Tamo je zapazio robotske ob
rambene snage, napravio izraun svojih izgleda i uvidio da tu nee moi uni titi Om-nius
a. Razoaran, okupio je svoja preostala tri balista broda i oti ao na sastanak s Vor
om na ranije dogovorenoj lokaciji vrhovnog zapovjednika. Okupili su svoje brodov
e, zajedniki uni tili jo jedan od Sinkroniziranih svjetova i onda zastali kako bi pr
ocijenili situaciju. Quentin je jedva ekao da ponovno napadne.
- U redu, primero. Idite s mojim blagoslovom. Ne smijemo ni
jedan neprijateljski svijet ostaviti neuni tenim.
Prvi planetni sustavi uni teni u nuklearnim napadima Lige bili su zapravo sveum
ova vojna upori ta na kojima su se Omniusove snage snabdijevale sa svime to im je b
ilo potrebno. Sada je Vor s ostatkom svoje skupine napadao va nije Sinkronizirane
svjetove koji e zavr iti konanim napadom na Corrin. Tada e sve zavr iti.
Kada je Quentin oti ao, Vor je sa svojom preustrojenom skupinom izveo novi skok
. Svemir se omotao oko njegovih snaga, tvorei ne to to e biti ili zagrljaj ili kobno
gu enje. to e se od toga dogoditi, znat e kroz nekoliko trenutaka...
Kad se u dometu njegovih brodova ukazao golem planet Quadra zajedno s njegovi
m srebrnim mjesecima, Vor je izdao naredbu da se brodovi ra trkaju i priu planetu u
 polukru noj formaciji na ijem jednom kraju je bio LB Serena Pobjeda, a onda je lan
sirao svoju prvu eskadrilu bombardera. Skeneri su zapazili projektile koji su se
kretali prema njima pa je Vor zapovjedio podizanje Holtzmanovih titova.
Iako se Veliko i enje odvijala ve tjednima, niti jedan od protivnikih sporih brodov
a nije mogao otii do nekog drugog Sinkroniziranog svijeta dovoljno brzo da bi mog
ao prenijeti upozorenje. Ali Omnius s Quadra imao je postavljen automatski obram
beni sustav koji je reagirao na dolazak flote D ihada.
Projektili koje su roboti ispalili udarili su u Holtzmanove titove, odbili se
i bezopasno odletjeli nekamo u svemir. Prije no to je lokalni
sveum stigao lansirati novi val, Vor je zapovjedio svojima da uzvrate vatru svoj
im pulsirajuim tr ni i opali" nainom, spu tajui tit tek na tren da bi ponovo opalili,
birui vi estruke atomske bojeve glave. Nekoliko trenutaka kasnije, deset umjetnih m
jeseca se raspuklo od pogodaka i to je bilo popraeno srebrnim vatrometom koji se
zatim izgubio negdje u vakuumu okolnog prostora. Ve je nazirao kako bi ova bitka
mogla trajati satima, ako ne i danima...
Nakon to su gaali umjetne mjesece, a jo uvijek se nisu mogli probiti pokraj obra
ne sa samog planeta i Omniusovih upori ta na Quadri, Vor je iznenaeno ustuknuo kad
se njegov monitor na zapovjednom mostu zatresao od statikog elektriciteta. Njegov
vezist mu je javljao: - Vrhovni zapovjednice, ljudi odozdo su stupili s nama u
vezu... Bit e da su dolje zauzeli komunikacijsku mre u.
Zaslon se ispunio nizovima prizora, izvjestan prikaz kontinenata i gradova ta
mo dolje. Vor je promatrao poveane snimke, oito napravljene bliskim nadzorom stra ar
-oiju u jednom od gradova Quadre. Znao je to mora uiniti. - Ne mo emo ih spasiti. Nas
tavite prema planu, s punim napadom bojevim glavama.
Jedan od dragovoljaca iz reda Muenika je kimnuo. - Bit e primljeni u raj ako rtv
uju svoje ivote za D ihad.
- Kad dana nji dan zavr i, raj e biti pretrpan, - promrmljao je Vor, zurei u ekran.
GORE, NA DIMOM ISPUNJENOM nebu iznad Quadre, srebrni su mjeseci visjeli nisko na
d metropolom ovog Sinkroniziranog svijeta. Roboti koji su mar irali ulicama nisu o
braali pozornost na te goleme ratne mjesece, ali zarobljeni ljudi su osjetili kak
o ih promatraju. Bez obzira na to to su svi ratni brodovi bili povueni na Corrin z
bog konanog napada na Ligu, ovdje je ostala prijetnja.
No neki od robova su apatom skovali planove, uvijek se nadajui...
Kad su na umjetnim satelitima zapazili erupcije bljeskova i iskrenje, ljudi n
a ulicama grada su zastajali i promatrali. Mnogi su naglo pogledali u nebo, a ta
da nervozno usredotoili svoju pozornost na svoje poslove, odbijajui povjerovati.
Ipak, ovjek imenom Boris... raniji majstor maevanja s Ginaza kojeg su zarobili
prije dvadeset i jednu godinu u beznaajnom sukobu
na Ulardi... tono je znao to se sada dogaa. Nade su mu poele bujati i spustio je ala
t na pominu traku za pakiranje na kojoj je bio prisiljen raditi. Povikao je, znaj
ui da ne smije oklijevati: - To je ono to smo ekali! Stigli su na i spasitelji. Moram
o sad odbaciti na e lance i boriti se zajedno s na im osloboditeljima prije negoli b
ude prekasno.
Meu radnicima su se poput vala poeli iriti uzdasi i apati. Boris je istog trena z
grabio jedan od svojih te kih alata i zaglavio njime mehanizam koji je pokretao pr
oizvodnu traku. Poletjele su iskre i pojavio se dim. Slo en sustav se zaustavio uz
cviljenje koje je zvualo kao da strojevi trpe bol.
Oko njega su roboti-uvari, ba kao i oni modeli izraeni za ratovanje, zastali pri
majui hitne nove upute od Quadra-Omniusa. Boris nije mislio da e to njegovo sitno
ometanje privui pozornost sveuma: ne to tamo gore na stazi privlailo je svu pozornos
t tog golemog kompjutora.
Tijekom ovih godina zatoeni tva, Borisovi kolege plaenici, koji su zajedno s njim
bili zarobljeni na Ulardi, bili su poubijani; neki od njih s dobrim razlogom, a
drugi posve besmisleno. Boris je ostao posljednji od ljudi iz njegovog tima i g
ajio je najvee nade. Sada, dok je okupljao ljude koji su radili na ulicama, shvat
io je kako im je on posljednja nada.
Boris nije nikada prestao meu porobljenim ljudima iriti svoje planove i procjen
jivati ostale zarobljenike. Kao majstor maevanja koji je slijedio tehniku Joola N
oreta, bio je odgajan za borbu i trenirao je borilake tehnike sa sanseijem, robot
om Chiroxom. Boris je bio svjestan svojih sposobnosti i svojih ogranienja. Pomno
je odabirao one koji su bili voljni boriti se za slobodu, odvajajui ih od onih za
robljenika koji su bili previ e prestra eni da bi se usudili riskirati. Sada su se p
orunici, koje je on bio osobno odabrao, ve ra trkali po cijeloj Quadri.
Na liniji za pakiranje se iz zvunika ulo grozniavo komuniciranje. Inae su se robo
ti slu ili tim razglasom kad bi izdavali stroge zapovjedi, ali sada se iz zvunika z
auo ljudski glas. - Ovo je armija D ihada! Brodovi balisti, koplja i brze borbene l
etjelice! - Boris je prepoznao taj glas, nekog njegovog komandosa stacidniranog
na jednom od umjetnih mjeseca. - Pojavili su se niotkuda... nevjerojatna vatrena
mo. Jedan od ovih borbenih mjeseca je ve pogoen i onesposobljen.
Boris je na nebu vidio furiozne bljeskove, kao da iskre sijevaju iz zaglavlje
nog zama njaka. Vatra je bila usredotoena na te srebrne ku-
gle nisko u stazi. Kako se intenzitet napada pojaavao, Boris je brzo udahnuo vidj
ev i kako se jedan od umjetnih satelita uz zaglu nu eksploziju rasprsnuo. Komadi su
se razletjeli poput ljuske od jajeta.
Do ivjev i ovo razaranje kao jasan znak njihove odlune pobjede, neodluni radnici su
sada dobili poticaj. Odbaciv i sav svoj strah, ljudi su poeli trati, klicati svojoj
dolazeoj slobodi razbijati sve do ega su stigli.
Ovakav kaos i njegova nepredvidivost onemoguili su uinkovitu reakciju robota-st
ra ara pa su misaoni strojevi pribjegli kori tenju sile i superiorne vatrene moi. I d
ok se gore u stazi nastavljala estoka bitka, dolje, na ulicama Quadre su se robot
i-stra ari dali u potjeru za pobunjenim robovima, pucajui po svjetini. Krvoprolie i
krici bili su stra ni.
No oajni ljudi su se opirali i ne mislei na osobnu sigurnost, pa je Boris na tr
enutak osjetio val ponosa. Proveo je godine pripremajui ih za ovo. Mnogi robovi s
u to smatrali tek pukom fantazijom, pukom vje bom, ali sada se dogodilo. Ponovo im
se vratila nada.
- Moramo se dobro dr ati! Brodovi Lige e uskoro biti ovdje. Moramo im raskriti pu
t.
Kao majstor maevanja, Boris je mogao ni iz ega napraviti oru je. Slu io se metalnim
polugama i elektrinim pra njenjima. Uni tavao je automate i pronalazio naine kako e pr
eopteretiti generatore. U samo jednom satu uni tio je mnogo misaonih strojeva i su
raivao s jednim timom koji je postavljao eksploziv kako bi raznio sekundarno zapo
vjedno sredi te. No mada je Quadra-Omnius suprotstavio floti D ihada male snage, iz
okolice grada pristizali su novi roboti. Bilo je mnogo tih smrtonosnih strojeva
i bili su predobro naoru ani, a da bi potlaeni robovi mogli pobijediti borei se ovak
o goloruki ili s tek najprimitivnijim oru jem.
Boris nije sebi dopu tao luksuz nevjerice. Nastavio se nadati kako e se ljudi us
koro spustiti na povr inu planeta i dovesti pojaanja. Sve se vi e robova upu talo u bit
ku, pa ak i aica onih u koje su roboti imali povjerenja i koji su dotad bili na str
ani Omniusa, borei se konano za slobodu.
Kad se konano probio do komunikacijskog sredi ta, Boris je emitirao poziv za raz
govor s bilo kojim zapovjednikom Lige, molei za spas. Kindali i oklopljeni bombar
deri obru avali su se poput jata orlova. Vidjev i ih, pre ivjeli su robovi poeli klicat
i, a Boris je podigao aku u zrak.
A onda su poele bljeskati pulsne atomske bombe, najprije tamo daleko, na obzor
u. Intenzivna bijela svjetlost parala je nebo poput munja. Valovi toplinske nukl
earne energije prelazili su preko grada, zasljepljujui plameni nakon svake runde
uni tavajuih nuklearnih eksplozija.
Boris je pustio da njegovo priruno oru je padne na tlo, okrenuo je lice prema ne
bu iznad svoje glave i shvatio za to nitko nije odgovarao na njegov apel. Ipak nis
u do li ovamo da bi nas spasili, uzdahnuo je duboko i rezignirano, dok mu se nad g
lavom rojila armija D ihada. Liga je do la ovamo kako bi uni tili ovda njeg Omniusa, a n
e spa avala aicu zarobljenih ljudi. Mi smo samo kolateralna teta.
Ali shvaao je to Liga radi, ak je osjetio izvjesnu dozu ponosa to mu se pru a prigo
da poginuti u borbi... mo da i u posljednjoj bitci ovog groznog rata. Prije ovoga,
Boris se nije mogao dosjetiti nikakvog pogodnog naina za vlastitu smrt. Ako gore
 ova armada bude uspjela, tada e strojevi biti uni teni. Borite se dobro i neka nep
rijatelj brzo poklekne - promrmljao je sebi u bradu.
Brze letjelice su parale atmosferu planeta. Intenzivni bljeskovi svjetlosti b
ili su zauujue tihi. Plimni val razarajue snage pre ao je preko Borisa, preko svih lju
di i robota prije negoli su ovi uope imali priliku uti ga kako dolazi.
prijateljskih svjetova i tijekom tog procesa izgubio je jo dva broda. Istovremeno
su njegove eskadrile bombardera izvodile svoje napade. Sve e i ratnici D ihada prelaz
ili su od upori ta do upori ta, sve vi e ste ui podruje oko Corrina, sredi njeg svijeta m
onih strojeva. Svi osim jednog preostalog sveuma bili su uni teni. Svakom svojom u
spjelom misijom flota D ihada je za sobom ostavljala devastirane svjetove, bez da
je na njima ostalo ikakva traga ljudi ili strojeva.
Konano se susreo s ostatkom flote, onako kako je to bilo i planirano, pa su pr
ebrojili pre ivjele. Sada je tu bilo jo samo dvije stotine i ezdeset i est brodova. S
pojio ih je u jednu jedinu borbenu skupinu pod svojim zapovjedni tvom i s Quentino
m Butlerom kao svojim zamjenikom.
S onom njegovom odluno u, Vor nije imao vremena za tugu i suze. Jo ne. Vor e postii
pobjedu, po bilo koju cijenu. Tu sad nije moglo biti aljenja ni kolebanja.
Sada se vi e nisu usuivali zaustaviti se. Ona monstruozna flota strojeva bila je
na svojem putu prema Salusi Secundus. Bez zastajanja da bi oslu nuo svoju savjest
, Vor je okupio svoje brodove i pripremio ih za sljedei skok.
Prema Corrinu.
SKUPINA SA ZAPOVJEDNIM BRODOM opet je nabrala svemir odlazei do sljedeeg sustava.
Sreom, ovoga puta Vor nije izgubio niti jedan od glavnih brodova. U skladu s poda
cima koje su mu donijeli posljednji glasnici, od poetnih D ihadovih oko tisuu brodov
a tipa balista i koplje, sada je preostalo svega ne to manje od tri stotine.
Vor je provjeravao aktivnosti na povr ini Sinkroniziranog svijeta koji je sada
bio ispod njih, njihove sljedee mete koja nije predstavljala ni ta vi e doli jo jedno
ime i mre u koordinata. Moram o tome razmi ljati na taj nain. Samo cilj i nu na pobjeda
. ak ako mu je dolje porobljeno puanstvo i klicalo, morao je izdati naredbu za bac
anje pulsnih atomskih bombi. Posvema nja sterilizacija svakog pojedinog Sinkronizi
ranog svijeta. Nakon to je samoga sebe uvjerio kako je to nu no, prestao je razmi lja
ti o tome. Ovrsnuo je svoje srce i volju, jer nije imao drugog izbora.
Sustavno je skakao kroz nabrani svemir, napadajui sve vi e ne-
Ne postoje dva ljudska mozga koji bi bili identini. Misaonim strojevima je to te ko
shvatiti.
- ERAZMUS Razmi ljanja o biolo koj osjetljivosti
S
gotovo pregrijanim motorima i koristei posljednje koliine goriva za naglo koenje i
zatim ubrzavanje, prva skupina najbr ih robotskih ratnih brodova vratila se sa svo
jeg namjeravanog bojnog pohoda na Salusu Secundus. Velika istrebljivaka flota se
sada rasula, prioriteti su izmijenjeni nakon izravne intervencije Omniusa. Ta gr
upa robotskih bojnih brodova poslu it e kao izravni za titni sloj obrane protiv Velik
og i enja to ga provode hrethgiri. Svaka projekcija davala je jednake rezultate. Sigu
rno je da e ljudski brodovi natovareni atomicima uskoro stii.
Nakon to je od Vidada saznao zapanjujue novosti, Omnius je bio razaslao deset s
uperbrzih letjelica s motorima za jednokratnu uporabu kako bi golemu robotsku fl
otu vratili natrag na Corrin. Brodovi Lige su krenuli ovamo. Je li mogue...vjeroj
atno?... da je ostatak Sinkroniziranog carstva ve uni ten?
Brodovi su urili, tro ei sve gorivo na stalno ubrzanje, brekui u svom stalnom napre
dovanju, ne tedei snagu za povratak. Kad su Omniusovi brzi glasnici nakon pet dana
sustigli glavninu flote, nisu je mogli usporiti niti zaustaviti. Umjesto toga,
isprijeili su im se na kursu kojeg se flota uporno dr ala, emitirali Omniusove zapo
vjedi i reprogramirali brodove.
Flota misaonih strojeva se ra trkala kako bi svaki brod imao dovoljno manevarsk
og prostora za okretanje. Oni najbr i imali su prioritet i bili su prvi u grozniavo
m povratku kako bi postavili za titni kordon oko glavnog Sinkroniziranog svijeta.
Ti najbr i brodovi toliko su forsirali svoje motore da su mnogi od njih bili o teeni
kad su se napokon parkirali u stazu oko Corrina. Oni vei i sporiji robotski brodo
vi stii e kasnije, im to bude mogue.
U meuvremenu, Omnius je prebacio svu svoju industriju na proizvodnju oru ja i ro
bota za borbu. Za nekoliko dana uspostavio je
poetke obrane. Polako je pristizao i drugi dio goleme flote koju je pratio i jeda
n brod za a uriranje najnovijih podataka iji je kapetan nosio kompletnu kuglu s pod
acima Omniusa s jednog od uni tenih svjetova. Mjesecima prije toga, nakon to je pob
jegao iz dugotrajnog zatoeni tva kod Titana, Seurat je ponovo bio na svojoj staroj
du nosti koju je vje to obavljao. Sada je bio jedva umakao s jednog obli njeg Sinkroni
ziranog svijeta, jedne od prvih ciljeva Velikog i enja. Donosio je Prvom Omniusu izr
avnu potvrdu da se ratna grupacija D ihada pojavila u svemiru, niotkuda, napala s
golemom koliinom pulsnih nuklearnih bojevih glava i onda opet naglo nestala, kao
da ulazi i izlazi iz nekih rupa u tkivu prostorvremena.
SVE JE BILO UPRAVO ONAKO kako ih je kogitor Kule od slonovae bio upozorio. Nakon t
o im je prenio informacije, Vidad je smatrao da su time njegove obveze ispunjene
. I dok je, kao reakciju na sve te novosti, misaone strojeve zahvatio pravi ko mar
, kogitor i njegov osamljeni poslu itelj su odmah oti li, le erno se vraajui na Salusu.
Omnius ih nije ni poku ao zaustaviti; sada mu je kogitor iz Kule od slonovae bio po
sve neva an.
Saznav i za Seuratov dolazak, Erazmus je odmah odluio posjetiti tu letjelicu i s
usresti se s njezinim kapetanom.
- elio bih poi s tobom, oe - rekao je Gilbertus, ostavljajui mi
ran Serenin klon u vrtu, medu cvijeem.
- Tvoj jasan uvid je uvijek koristan.
Lebdeim vlakom su se prebacili u dio grada gdje je bila zrana luka u ijem je nov
om dijelu, nedaleko od blje tave zgrade terminala bio parkiran lijep crno-bijeli b
rod. Kad se susreo s njegovim kapetanom, Erazmus se na ao suoen s neovisnim robotom
kakav je i sam bio. to je dublje uranjao promatrajui njegove mentalne podatke, to
su neke zanimljive injenice poele izranjati na povr inu.
Robot-pilot je bio upravo primio novu kopiju s aktualnim podacima i spremio s
e napustiti taj Sinkronizirani svijet, kada se niotkud pojavila neprijateljska f
lota i u svojem blitzkriegu uni tila tamo nju Omniusovu inkarnaciju i onda u samo je
dnom bljesku opet nestala u svemiru, bez sumnje s namjerom da i drugdje izvede i
sto takve napade. Nakon toga Seurat je punom brzinom bio pojurio na Corrin, goto
vo posve iscrpiv i mogunosti motora svoje letjelice.
Erazmus se sada povukao iz veze uspostavljene meu njima dvojicom kako bi mogao
obraditi ove zapanjujue vijesti. Okrenuo se prema Gilbertusu: - Ove akcije armij
e D ihada su posve neoekivane. Ubijaju milijune i milijune ljudi koji se nalaze na
Sinkroniziranim svjetovima.
- Ne mogu vjerovati da bi ljudi svjesno odluili pobiti toliko pred
stavnika vlastite vrste, - rekao je Gilbertus.
- Moj mentate, oni su uvijek tako postupali. Samo ovoga puta
uni tavaju i strojeve.
- Stidim se to sam pripadnik njihove vrste.
- ine sve to je nu no da bi nas istrijebili,- ree Erazmus - bez
obzira na cijenu.
-Oe, ti i ja smo jedinstveni. Slobodni smo od ne eljenih utjecaja kako ljudi tak
o i strojeva.
- Nikada nismo slobodni od na eg okru enja ili od na eg unu
tra njeg ustroja. U mojem sluaju mislim na programiranje i unesene
podatke, a u tvojem je to genetika i ivotno iskustvo. - Dok je ovo
govorio, Erazmus je zapazio par Omniusovih blistavih stra ar-oiju
kako plutaju u zraku, prikupljajui i oda iljui podatke. - Obje na e
sudbine ovise o ishodu ovog velikog rata. Mnoge stvari utjeu na na e
pona anje i na okolnosti, bez obzira jesmo li mi toga svjesni ili ne.
- Ja ne elim umrijeti kao rtva toga to oni mrze misaone strojeve,
- rekao je Gilbertus. - A isto tako ne elim ni da ti umre .
Erazmusu se inilo da je njegov usvojeni sin vrlo tu an i posve odan. Ali pred ne
koliko desetaka godina i Vorian Atreid je isto tako izgledao. Promijenio je foku
s svojih misli i stavio svoju te ku metalnu ruku oko Gilbertusovih ramena, opona ajui
ljudsku gestu.
- Dovoljan dio na e flote se vratio da nas mo e za tititi, - rekao
je kako bi ohrabrio svojeg tienika, mada nije imao podataka koji bi
potkrijepili takvu empatiku izjavu. Misaoni strojevi e se ovdje na
Corrinu morati ukopati i uspostaviti svoje upori te iza takve nepro
bojne barijere kakvu ljudi nee moi probiti.
- To se tra i, - rekao je Omnius prislu kujui. - Mo da sam ve
postao posljednja inkarnacija sveuma.
Kada bih mogao pisati vlastiti epitaf, mnogo toga ne bih rekao, mnogo toga ne bi
h nikada priznao. Imao je srce ratnika" To je najbolji epitaf kojem se mogu nadat
i.
- VRHOVNI ZAPOVJEDNIK VORIAN ATREID,
nekom biografu
U
tmini dubokog svemira, ostaci flote D ihada koja je mogla nabi-rati svemir letjel
i su u pomalo le ernoj formaciji dok je posada grozniavo pripremala svoje ratne bro
dove za konani napad na Cor-rin. Obavljali su se popravci, pripremale bojeve glav
e, Holtzmanovi titovi i motori pode avali su se za posljednju bitku.
- Za nekoliko sati uni tit emo i posljednjeg Omniusa, - govorio je vrhovni zapov
jednik Atreid preko komlinije koja je povezivala brodove. - Za nekoliko sati lju
dska e rasa biti slobodna, prvi puta nakon vi e od tisuu godina.
Slu ajui taj govor na mostu svojeg balista, primero Quentin But-ler je kimnuo. S
vuda oko njega u svemiru iskrila su se slaba na svjetla udaljenih zvijezda, a unut
ra nja rasvjeta na preostalim brodovima za nabiranje svemira, kao i zelena boja nj
ihovih senzora za izbjegavanje sudara, pru ali su utje an sjaj. Slu ao je preko komlin
ije postojanu struju brbljanja, pa nastavak vijesti o tome kako napreduju pripre
me te izvje a budnih stra ara na obodu flote. Muenici su nudili himne, zahvalnice i mo
litve za osvetu.
Uskoro je sve gotovo. Corrin e biti posve nebranjen, robotska golema flota tol
iko je daleko da se to mo e mjeriti tjednima.
Quentinu je bilo te ko pri du i, jer ga je muila spoznaja da je upravo pobio milij
arde nevinih ljudi koje je Omnius dr ao u zarobljeni tvu, no nastojao je ne dopustit
i da mu takve u asne misli mue savjest. U trenutcima kad mu je bilo najte e, nadahnul
o ga je ono to je vrhovni zapovjednik Atreid rekao o te koj odluci koju je nametnuo
armiji D ihada: Mada su ve prouzroili u asne gubitke, daleko vi e ljudi bi poginulo da
nisu bili odluni u odluci da idu do kraja i prihvate odgovornost za ono to se mora
postii.
Potpuna pobjeda nad misaonim strojevima, bez obzira na cijenu.
Quentinu se nije svialo to sada mora samo ovako sjediti na svojem brodu. elio je
opet biti u pokretu, zavr iti ovu stra nu zadau. Budu li predugo ekali, svi e poeti pr
vi e razmi ljati...
Corrin, glavni Sinkronizirani svijet... jedini Sinkronizirani svijet... bio j
e va niji od svih ostalih. A sada je to bio jedini preostali bastion sveuma, ulog
je ovdje bio najvei, opasnost vea nego ikada. Ako je ikakav dio one goleme robotsk
e flote ostao ovdje kako bi za titio Glavnog Omniusa, misaoni strojevi nee tedjeti s
voje resurse samo da bi sauvali i obranili vlastitu egzistenciju. Kako su se brod
ovi tijekom Velikog i enja ve o tetili, flota Lige se smanjila, a ovo e sigurno biti na
pogibeljnija bitka od svih.
Ako prije atomskog uni tenja Omnius uspije sauvati svoju kopiju ili ako je neki
od kapetana kao to je Seurat, koji su diljem Sinkroniziranih svjetova prenosili a u
rirane podatke, uspjeli pobjei s gel-kuglom koja sadr i memoriju sveuma s nekog od
svjetova... tada bi sve bilo izgubljeno. Misaoni strojevi bi se mogli ponovo opo
raviti i pro iriti.
Vorian Atreid je predlo io inovativno rje enje. Medu oru jem kojim je raspolagala a
rmija D ihada bili su i puls-skrembler oda iljai koje se moglo instalirati na tisue sa
telita. Prije negoli e se ostaci ljudske flote suprotstaviti neprijatelju na Corr
inu, razastrt e mre u Holtzmanovih satelita oko planeta i uinkovito zarobiti sveuma.
..
Sada, prije konanog udara, Quentin je promatrao svoje asnike i tehniare kako u urb
ano obavljaju svoje du nosti. Njegov privremeni adutant stajao je u blizini, mlad
i napet kao pu ka, spreman prenijeti zapovjedi svojeg nadreenog ili obaviti kljune z
adatke, kako bi se Quentin mogao posve usredotoiti na predstojei sukob... hoe li to
zaista biti posljednja bitka?
Otkad pamti, nije znao ni za to drugo osim za D ihad. Rano u svojoj karijeri pos
tao je ratni heroj, o enio se pripadnicom obitelji Bu-tler i postao ocem trojici s
inova koji su takoer slu ili u borbi protiv misaonih strojeva. Njegov cijeli ivot bi
o je posveen nepokolebljivoj borbi. Sada je samo elio da taj rat konano zavr i. Osjeao
se poput mitskog Sizifa. Ako se ikada bude vratio na Salusu...ukoliko Salusa bu
de pre ivjela ovu bitku... posvetit e se usamljenikom ivotu u Gradu Introspekcije i z
avr iti svoje dane sjedei uz Wandru, zurei slijepo u zrak...
Ali ovo je ratno vrijeme i Quentin se prisilio uzdii se iznad ovakvih misli. O
ne su ga i emocionalno i fiziki inile slabijim. Kao
osloboditelja Parmentiera i branitelja Ixa obo avali su ga bezbrojni pripadnici D ih
ada i plaenici. Bez obzira na to koliko umornim se osjeao, bez obzira koliko obesh
rabren bio, primero to nikada nije mogao pokazati.
Do sada je kampanja s nuklearnim bombardiranjem bila uspje na, ali pobjede su b
ile postignute uz visoku cijenu. Nakon tolikih uzastopnih skokova kroz nabrani s
vemir, cijela flota je sada bila tek etvrtina one svoje prvobitne snage. Mnogi od
njegovih najboljih boraca, od kojih je s mnogima prijateljevao, bili su sada mr
tvi. I toliko je nevinih bilo pobijeno na Sinkroniziranim svjetovima, dezintegri
rani u izmaglici atomskog napada.
Sada kad su toliki oti li, Quentin je osjeao dvojak teret: breme odgovornosti i
onaj osjeaj krivnje kojeg imaju pre ivjeli. Jednoga dana, kad bude imao vremena, mo
rat e napisati pisma i posjetiti lanove obitelji... ako ostane iv. Mnogi od brodova
koji su se nalazili u skupini za zavr ni napad ve su bili o teeni i onda uspje no popra
vljani kako bi poslu ili kao letjelice koje e ispaljivati bojeve glave, mada vi e nis
u imali neke od va nih ofenzivnih i defenzivnih sposobnosti. Na nekima su bila o teen
a topnika orua, dok su drugi imali ve neuporabljive Holtzmanove titove. Desetak brod
ova je jo uvijek moglo nabirati svemir, ali nisu imali nikakve napadake sposobnost
i. Njima su se samo mogli koristiti pri operaciji spa avanja ili se s njima, u ogr
anienoj mjeri, mogla tek popuniti grupacija kako bi snage armije D ihada izgledale
vee nego zaista jesu.
Svaka olupina je morala odigrati svoju ulogu.
Slu ei se komlinijom, Quentinov bistrooki autant je preostalim ratnim brodovima e
mitirao one upute koje se izdaju u posljednji trenutak. Kada je Quentin objavio
da je sve spremno, vrhovni zapovjednik Atreid je koordinirao polazak brodova za
nabiranje svemira za posljednju ofenzivu protiv Omniusa.
- Kurs prema Corrinu!
Kao odgovor, zaulo se klicanje asnika i trupa, a od huke motora koja je ispunil
a zvunik Quentin je osjetio kako mu kralje nicom prolaze trnci. Do toga su ga dovel
a desetljea ratovanja. Ako armija D ihada eli u ovom sukobu pobijediti, trebat e joj
svaka tehnika vje tina koju su borci nauili u ratu i svaki usvojen instinkt.
Svemir se preklopio.
Tada, kao ribe koje iskau iz povr ine oceana, o teena ljudska flota izronila je iz
svemira. Iza goleme kugle Corrina, Quentin je spazio
rumeno sunce koje je bacalo krvave zrake, kao da predvia kako e se danas ovdje izg
ubiti ljudski ivoti.
NEPRIJATELJSKI SU SE BRODOVI poeli pojavljivati, naizgled niotkuda. Vi e od dvije s
totine letjelica, sve s oznakama armije D ihada. - Do li su nas eliminirati, Gilbert
use, - rekao je robot.
- Na a obrana e izdr ati, - ustrajao je sveum, iji je glas grmio sa zaslona na zidu
.- Proveo sam simulacije i proraune.
Jedan za drugim, prvi val brodova flote misaonih strojeva koja se vraala zauzi
mali su obrambene polo aje oko Corrina, formirajui nizove prstena i zamki. Ipak, gl
avnina te flote jo se uvijek nalazila na putu. Nije izgledalo da e brodovi koji su
sada zauzeli polo aje biti dovoljni da bi zaustavili ljudske fanatike. Erazmus je
zurio u hrethgir napadae kako su se usmjerili prema Corrinu i znao je da su do v
rha natovareni pulsnim atomskim oru jem.
Bilo je jasno da je Omnius jo jednom podcijenio ljude, svoje neprijatelje. Era
zmus je jednako tako uoio i da na brzinu organizirana obrana, koja se sastojala o
d aice robotskih ratnih brodova koji su se vratili, nije dovoljna da bi se mogla s
uprotstaviti ovoj sili.
Statistiki gledano, hrethgiri bi ak mogli i pobijediti.
KADA JE PRISTIGLO PRVO taktiko izvje e, Quentin je pri ao kako bi izbliza pogledao pro
jekcije. - Obrana im je jaa negoli smo oekivali. to ovdje rade svi ti ratni brodovi
? Mislio sam kako je ta golema flota napustila Corrin jo prije nekoliko tjedana.
Zar su ovdje ostavili snage koje e stra ariti?
- Mogue je. Ili je mo da Corrin-Omnius bio upozoren. - U kom-
liniji se uo glas Voriana Atreida. - Ali jo uvijek se mo emo probi
ti...ukoliko unesemo svu snagu u taj posljednji udar. Samo e biti te e
od onih pobjeda koje smo do sada izvojevali.
Quentin je brojio svoje brodove. Sreom niti jednog nije izgubio u ovom posljed
njem skoku od mjesta njihovog sastanka u dubokom svemiru i to mu je sada pru ilo m
alo ohrabrenje.
- Najprije emo postaviti na u mre u satelita za skrembliranje.
Primarni cilj nam je sprijeiti Omniusov bijeg. - Vor je zapovjedio
brodovima D ihada neka po alju svoje na brzinu konstruirane nosae od kojih je svaki b
io opremljen s po dva pulsirajua generatora. Znanstvenici su isplanirali najuinkov
itiju mre u, tijesnu i destruktivnu, koja e tu barijeru uiniti neprobojnom za gel-mo
zgove misaonih strojeva. To je bio obrnut proces od koncepta energetskih titova T
ia Holtzmana.
Brodovi robota nisu po li naprijed da bi napali brodove D ihada, nego su dr ali svo
je tijesno povezane poziciji nisko u stazi, kao da izazivaju ljude da im priu. Sa
teliti za skrembliranje bili su porazbacani svuda oko Corrina, poput sjemena.
- To e ih srediti, - rekao je Vor. - Pripremite se da na moju zapo
vijed aktivirate mre u skremblera.
Na Quentinovom komandnom mostu prvi je asnik vikao sa svoje promatrake postaje.
- Gospodine, sti e jo neprijateljskih brodova! Jo mnogo njih!
- Tako mi boga i svete Serene, pogledajte koliko ih je! - povikao je
jedan od Muenika dragovoljaca. - Njihova flota za uni tenje Saluse
se vratila.
- Imaju stotinu puta jau vatrenu mo nego to je na a, - rekao
je netko drugi. Nije nam ostalo dovoljno brodova da bismo se mogli
boriti s njima.
Quentin se okrenuo od one male skupine robotskih brodova koja se bila nagural
a oko samog Corrina. Iza Corrina se pojavio jo dio goleme flote, a iza nje se uka
zalo nabreklo sunce. Mada to jo uvijek nije bio onolik broj brodova koliko ih je
Favkan vidio tijekom svoje nedavne ekspedicije, brodovi su i dalje pristizali, s
ve vi e i vi e ispunjavajui prostor. Motori su im bili pregrijani, bili su ra trkani i
neorganizirani no jurili su svom snagom natrag u sustav Corrina.
Quentin je zurio, poku av i procijeniti koliko ih je. - Prokletstvo! Aktivirajte
Holtzmanove titove. Preblizu su., a mi smo previ e neprecizni... da bismo sada tu n
abrali svemir.
Sa zapovjednog broda vrhovni zapovjednik Atreid je emitirao. - Znali su da do
lazimo. Nekako su saznali. Corrin-Omnius ih je pozvao natrag kako bi se spasio p
rije nego mi uspijemo doi ovamo.
Golemi robotski brodovi nagurali su se jedan do drugoga kako bi u zastra ujuem k
ordonu titili posljednjeg Omniusa. Bilo je jasno kako je to oajniki potez i inilo se
da sveum zna koji ulog je u igri. Ali s flotom Lige koja je sada bila tek na etv
rtini svoje prvobitne snage i koja je ve bila te ko o teena, Quentin je zakljuio... ma
koliko mu
se to nije svialo., da nemaju dovoljnu vatrenu mo kojom bi se mogli probiti kroz t
aj kordon.
Usprkos tome, duboko je udahnuo i emitirao zapovjednom brodu:
- Do li smo predaleko da bismo sada odustali. Hou li izdati naredbu
za napad? Mo da e nas se dovoljno probiti da spustimo na u pulsnu
atomsku mre u prije nego se oni uspiju organizirati.
Vor je jedan trenutak oklijevao. - U ovoj situaciji je to uzaludan potez, pri
mero. Niti jedan od na ih brodova ne mo e se probiti u atmosferu i izbaciti nuklearn
i teret. Ne elim gubiti ivote ljudi.
- Mi se javljamo dragovoljno, vrhovni zapovjednice. To nam je po
sljednja prilika.
- Ne, stanite. Ne napadajte.
Quentin nije mogao vjerovati da je to uo. - Barem nam dopustite aktivirati sat
elite sa skremblerima. Tada im se nee moi prikljuiti pojaanje.
- Ba suprotno, primero. Ja elim da se svi oni okupe uz Corrin.
- U glasu mu se osjeala neka natruha samozadovoljstva. - Imam
ideju.
S planeta ispod njih robotska obrana je pucala prema njima, spremni odr ati sam
oubilaku barijeru ako brodovi Lige krenu naprijed. Brodovi robotske flote su se i
dalje okupljali skreui u luku prema unutra njosti sustava, gomilali se nad Corrinom
poput najezde skakavaca, zauzimajui polo aje nisko u stazi i tvorei tako neprobojnu
barikadu.
Sada je Quentin shvatio. - Ah, tako, pu tate misaone strojeve da sami gurnu vla
stite glave u omu.
- Pa, mo emo pustiti da obave na posao umjesto nas, primero.
Val za valom, robotski brodovi koji su se vraali formirali su
obrambeni sloj iznad Corrina. Quentin je znao da se pre ivjeli sudionici Velikog i enj
a ne bi mogli boriti protiv te sile. Niti bi ikakva obrana Saluse mogla podnijet
i napad takvog neprijatelja, ali ovi su se barem vratili ovamo. Promatrao je kak
o se pojavljuju posljednji, najsporiji brodovi koji su posve zatvorili obranu po
sljednjeg preostalog Sinkroniziranog svijeta.
- U redu, - rekao je vrhovni zapovjednik Atreid. - Sada aktivirajte
mre u skremblera. - Zvuao je kao da se osmjehuje.
Iznad Corrina su se ukljuili mali Holtzmanovi sateliti, tvorei smrtonosnu mre u o
ko cijelog planeta. Svaki robotski brod koji bi poku ao proi kroz tu energetsku mre u
bio bi uni ten. Bila je to linija koju niti jedan gel-mozak nije mogao prijei.

- Nismo ih uni tili, - rekao je Vor, - ali sada su svi preostali misa
oni strojevi uredno spakirani na Corrinu. Ovi sateliti sa skremblerima
e ih za sada sprijeiti da nam ne stvaraju probleme.
- Ovo i izgleda kao nerije en ishod, - rekao je Quentin kad mu je
pristiglo izvje e sa skenera. - Glas mu je zvuao beskrajno umorno i
razoarano. - Stjerani su u kut kao takori.
Vor je procijenio situaciju i znao je kakve su mu anse. - Sada moramo ovdje os
taviti gotovo cijelu na u flotu kako bismo bili sigurni da strojevi ne mogu nikamo
otii... dok ne smislimo neki nain kako ih dokrajiti. - Odvagnuo je svoj sljedei kor
ak, znajui da misaoni strojevi pojaavaju svoju obranu tijekom svake sekunde njegov
og oklijevanja. Ali sateliti sa skremblerima e ih zadr ati. Konano je Vor odmahnuo g
lavom.
- Sada, kad smo ovdje zarobili posljednjeg Omniusa, moramo tu
uspostaviti svoju vlast i dovesti toliko brodova koliko ih uope mo e
mo odvojiti za ovaj planet... prije negoli Omnius uspije proizvesti po
jaanja. Corrin je posljednje upori te, za misaone strojeve, ali i za lju
de. - Stisnuo je aku i udario njome o naslon za ruku na svojem stolcu.
- Primero Quentin, uzmite atl i doite na moj brod. Vi i ja emo se
vratiti u Zimiju i tamo podnijeti izvje e.
- Da, vrhovni zapovjednice. - Quentinova lea su bila pogrbljena,
a ramena su mu se objesila pod teretom poraza. rtvovali su tolike
ivote, tako naporno su radili... odjednom je brzo i naglo udahnuo
zrak, jer ga je posve preplavila jedna spoznaja. Ovaj nerije en ishod
sukoba ipak je podrazumijevao neku vrst pobjede. Kako bi razveselio
svoje vojnike, objavio je preko komlinije: - Razmislite malo o tome,
ljudi... pogledajte tamo i vidjet ete tu cijelu stra nu flotu! Prisiliv i
Omniusa da sve te brodove pozove natrag, spasili smo ivote svih
onih ljudi na Salusi Secundus.
- Ja bih radije da smo uni tili te misaone strojeve, - promrmljao
je njegov prvi asnik, udariv i akom o naslon stolca, oito frustriran
neobavljenim poslom.
- Jo uvijek imamo vremena za to, - rekao je Quentin. - Pronai
emo neki nain. Pripremite se za povlaenje na sigurnu udaljenost,
ali zadr ite polo aj u kojem mo ete sprijeiti svaku njihovu akciju.
-
Pobjeda. Poraz. Sve je to la no i iluzija. Kroite prema vlastitoj smrti hrabro se b
orei pa vas ivot nee moi svrstati u svoje horde robova.
- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GOSS
V
eina o teene flote za nabiranje svemira, jo uvijek naoru ane preostalim pulsnim-atomski
m naoru anjem, ostala je uz Corrin kako bi dr ala misaone strojeve u ovom nezavidnom
polo aju. Dan za danom, budno su tra ili i najmanju pukotinu u postavljenoj klopci.
Zahvaljujui gustoj mre i satelita za skrembliranje, snage su bile izjednaene, barem
za sada, ali ta je ravnote a bila nestabilna.
Vorian Atreid i Quentin Butler urili su na Salusu Secundus. Tamo, u glavnom sv
ijetu Lige, vrhovni je zapovjednik sastavio jo jednu flotu ratnih brodova, odvlaei
i one koji su u stazi oko Saluse bili posljednja crta obrane ak i kada su se evak
uirani poeli vraati. Tra io je i posljednje velike brodove, ak i one koji nisu bili o
premljeni motorima za nabiranje svemira, tra ei da bez odlaganja krenu prema Cor-ri
nu. - Trebam svako koplje, svakog balistu. Svaki brod.
- To e nas ostaviti bez ikakve obrane! - povikao je privremeni
namjesnik, koji je bio jedan od prvih koji su oti li sa Saluse, a vratio
se meu prvima, im se vi e nije smatralo da bi planet mogao biti u
opasnosti. - Je li to u vojnikom smislu... ili u politikom... mudro?
- U ovom asu nemamo ni ta drugo. Ako nam ne uspije barem
zadr ati Omniusa na Corrinu... ako ne pronaemo nain kako uni titi
jedinog preostalog sveuma... tada nam niti jedna obrana nee biti do
voljna, - rekao je Vor. - Ja sam vrhovni zapovjednik armije D ihada,
a ovo je vojna odluka: Ja u uzeti te brodove.
Ruke su mu bile uprljane krvlju milijarda ljudi, cijena koju je morao prihvat
iti kako bi obavio Veliko i enje. Nije imao namjeru zaustaviti se sada. Quentin je b
io uz njega, mranog izraza lica, ali uvijek kada je uzeo rije glas mu je bio tih.
- Ne mo emo postati samozadovoljni... ni sada niti ikada. Iako su zarobljeni na Co
rrinu, satjeranim uza zid, misaoni strojevi su opasniji nego ikada.
- Nemamo vremena za gubljenje. Zadnji sveum se povukao na si-
gurno, a strojevi e koristiti sve svoje resurse kako bi napravili novo oru je i osn
a ili svoju obranu, kako bi nas sprijeili da prodremo kroz njihov kordon - govorio
je Vor pred Vijeem iji lanovi su zaprepa teno slu ali. - A tijekom sljedeih tjedana ili
mjeseci, za svaki brod kojeg Omnius bude sagradio mi moramo sagraditi drugi koji
e mu se suprotstaviti. Nije va no po koju cijenu, ali ne mo emo dopustiti da se stro
jevi opet oslobode.
Quentin je promatrao potresene politiare. - Onog asa kad primijetimo i najmanju
pukotinu u Omniusovoj obrani, morat emo biti spremni prodrijeti unutra. - Izgled
ajui umorno i slomljeno, duboko je udahnuo. - Za ovu smo pobjedu prodali na e du e i
ne elim vidjeti da su sve te rtve bile uzaludne.
VRATIV I SE OPET KUI U ZIMIJU, Vor je zurio u golemo izlazee zlatno sunce koje je ob
asjalo lijepe kue od kojih su mnoge jo uvijek bile prazne. Vraao se brod za brodom,
vraajui evakuirano stanovni tvo koje se krilo u sigurnim zaklonima izvan sustava Sa
luse. Tijekom Velikog i enja Abulurd i Favkan su obavili golem posao pripremajui Salu
su za ono najgore, a sada su ta dva Butlerova sina pogledavala svog oca, a onda
i vrhovnog zapovjednika.
Leronica je ve bila ovdje pokopana, mada je Vor elio da ju je mogao sahraniti n
a Caladanu. Estes i Kagin su se evakuirali na Caladan i Vor je sumnjao da e se on
i ikada vi e vratiti na Salusu. Nisu vi e imali nikakvog razloga za to.
Dok su se prvi povratnici radovali ovoj gotovo postignutoj pobjedi, Liga je o
tpoela sa te kim i zamornim zadatkom izraunavanja uspjeha i gubitaka u Velikom i enju.
rojne izviake ekspedicije su u letjelicama za nabiranje svemira oti le dokumentirati
razaranje Sinkroniziranih svjetova. Dragovoljci iz redova Muenika su skeni-rali
i u karte ucrtavali devastirane svjetove, jednog za drugim, kako bi potvrdili da
misaoni strojevi nisu nigdje ostali. Za nekoliko dana poela su pristizati detalj
na izvje a i holofotografije koje su prikazivale crne svjetove s jo tinjajuim po arima.
To je izgledalo kao da je svaki od tih planeta bio uronjen u kakav kotao pakla
i onda ponovo baen u svemir.
Sada sveumu nije preostao nikakav teritorij osim Corrina, niti jedan od njego
vih vi e od pet stotina Sinkroniziranih svjetova. Stano-
vni tvo Lige - oni koji su pre ivjeli po ast kuge i njezine posljedice kao i sva ova s
toljea Omniusovih napada - je sada klicalo i nazivali su to blagoslovom. Muenici s
u to nazivali osvetnikim maem Serene...
Tijekom prvog slu benog sastanka novog saziva Vijea D ihada, Vor je odmah predlo io,
a i progurao, zamisao da se sagradi vi e stra arskih brodova kako bi se provodio da
nononi nadzor nad snagama misaonih strojeva. Bojao se da bi brodovi Omniusa mogli
uspjeti u koncentriranom oajnikom poku aju bijega kroz Holtzma-novu mre u skremblera
i uni titi obranu Lige koja je bila stacionirana iznad planeta. Jo vi e svemirskih mi
na, jo vi e satelita sa skrem-blerima, vi e oru ja i jo vi e vojnih letjelica Lige sprije
e bijeg Omniusa.
Armija D ihada dr at e Corrin pod opsadom mjesecima, godinama... koliko god bude p
otrebno.
- Danas, devedeset i tri godine nakon to nas je Serena Butler pozvala u borbu
protiv misaonih strojeva, progla avam da je D ihad zavr en! - objavio je Veliki Patrij
arh Boro-Ginjo dvorani parlamenta iji lanovi su to doekali radosnim klicanjem, dvor
ani koja je bila pretrpana ljudima to su s trga hrlili unutra. - Uni tili smo Omniu
sa za sva vremena!
Stojei pokraj njega, vrhovni zapovjednik Vorian Atreid je osjeao prazninu i isc
rpljenost. Svuda oko njega ljudi su slavili, no za njega taj rat nije bio zavr en
tako dugo dok je jo postojao i jedan jedini misaoni stroj, tako dugo dok je Omniu
s imao barem jedno upori te.
U blizini je bio i Quentin Butler koji je izgledao uzrujano i malo-du no. Proma
trai bi i mogli shvatiti njegovu opu klonulost, ali tu je bilo i mnogo vi e od toga.
Izgubili smo daleko previ e ivota da bismo postigli ovu pobjedu. Molio se da ljuds
ki rod nikada vi e ne bude prisiljen opet se slu iti ovakvim oru jem...
VOR SE VOZIO ULICOM U otvorenom automobilu, a svjetina mu je pljeskala. Vi e od eti
ri milijuna ljudi mahalo je arenim zastavama D ihada i bljeskalo projicirajui hologr
amske snimke njega, Serene Butler i njezinog djeteta, Iblisa Ginje i drugih ratn
ih heroja.
Jedan nedostaje. Mislio je na Xaviera, svojeg biv eg druga po oru ju. Mo da Abulurd
ima pravo. Trebali bismo barem poku ati ispraviti pogre ke iz povijesti. Ali ne dok
su u svijesti ljudi rane D ihada
jo tako svje e. Postoji vrijeme kada rane trebaju zacijeliti, vrijeme za zaborav i
vrijeme za ponovnu izgradnju.
Kada se automobil zaustavio u sredi tu Zimije, iza ao je meu gomilu koja mu je s o
bo avanjem klicala. Mu karci su ga tap ali po ramenima, a ene su ga ljubile. Za titari su
mu krili put i on se nastavio kretati prema tribini podignutoj u samom sredi tu ve
likog trga u sjeni golemih vladinih zgrada.
Na Vorov ustrajan zahtjev, na jednoj strani pozornice sjedio je, odjeven u od
oru, tercero Abulurd Harkonnen pa je izgledalo da mu je taj mladi adutant, mada s
u Abulurd i njegov stariji brat Favkan takoer trebali primiti odlija kao priznanje
zbog posla kojeg su obavili ovdje na Salusi. Veliki Patrijarh je postavio pitan
je je li ba pametno stavljati jednog Harkonnena na ovako poasno mjesto, ali mu je
Vor uzvratio takvim hladnim i gnjevnim pogledom da je Boro-Ginjo istog trenutka
povukao tu svoju primjedbu.
 Nakon devet desetljea provedenih u vojnoj slu bi, Vor je ve imao tolika odlija da
ih nije mogao nositi sve odjednom. Na odori je nosio samo nekoliko traka i medal
ja. Vrhovni zapovjednik nije imao potrebe brojem odlija zasjeniti ikoga. Niti Ler
onici nikada nije bilo stalo do tih njegovih odlija; ona bi radije da ga je imala
uza se, da je vi e vremena provodio kod kue umjesto na bojnom polju.
Mada je bilo tako, ljudi su ipak osjeali potrebu pokazati mu koliko ga cijene,
iskazat svoje divljenje. I politiari su eljeli sudjelovati u toj proslavi. Ja sam
najslavniji ovjek u Ligi plemia, a ne dajem ni pi ljivog boba za ikakve nagrade i s
lavu. Samo elim mir i ti inu.
I tako je Vor primio odlija i pohvale koje mu je dao bucmasti i samozadovoljni
Veliki Patrijarh. Ovaj je ak odr ao i kratak, ali uzbudljiv govor, hvalei svakoga t
ko je slu io u armiji D ihada i sve one koji su nestali tijekom Velikog i enja.
Voru je bilo potrebno vrijeme koje bi proveo daleko od ove proslave, vrijeme
u kojem bi porazmislio o svojem ivotu. Trebao je ponovo upoznati samoga sebe i ot
kriti je li mu tijekom njegovog dugog ivota ostalo i ta to bi jo elio uiniti.
OKRU ENI ZASTRA UJUIM ZIDOM ratnih brodova koji su se kretali stazom oko njihovog pos
ljednjeg bastiona u svemiru, Omnius i Eraz-mus su procjenjivali situaciju. Iznad
Corrina, u ravnote i s obrambe-
nim ratnim brodovima strojeva lebdjeli su brodovi Lige, uvijek spremni da iskori
ste bilo kakvu priliku za lansiranje svojih preostalih bojevih glava.
Ovi odvratni hrethgiri e se vratiti s pojaanjem, - rekao je Om-nius. - Hoe li im
ati strpljenja i upornosti da u potrebnom roku sastave potrebne snage? Ljudi se
ba ne odlikuju izuzetnom sposobno u za dugorono planiranje i izvedbu kakva je ovdje p
otrebna.
- Bez obzira na to, mi emo sagraditi nove brodove i postaviti superiornu obran
u. Na najvei prioritet je da ovdje ostanemo na sigurnom i da budemo neprobojni. Na
neogranieno vrijeme, ako se to poka e potrebnim. Strojevi mogu trajati du e nego lju
di.
2. DIO
88. GODINA P. C. (PRIJE CEHA) DEVETNAEST GODINA KASNIJE
Strojevi imaju ne to to e ljudima uvijek nedostajati: beskonano strpljenje i dugovjeno
st koja to podupire.
- VRHOVNI ZAPOVJEDNIK VORIAN ATREID Rano vrednovanje D ihada (Peta revizija)
D
va desetljea relativnog mira je konano dopustilo malobrojnim ostacima ljudskog rod
a pokupiti krhotine, obnoviti njihove svjetove i dru tvo... i zaboraviti na veliinu
prijetnje.
Svi Sinkronizirani svjetovi osim Corrina bili su nenastanjive pusto i. Ljudi su
dokazali kako i oni mogu biti jednako nemilosrdni kao bilo koji od misaonih str
ojeva. Pre ivjeli su se stalno uvjeravali kako je rezultat bio vrijedan tog truda.
Mada su neki planeti ostali isti, samo je ona po ast od kuge koju im je poslao Omn
ius bila pobila cijelu treinu ukupne ljudske populacije: Sada su mnoga djeca bila
roena, ureeni su novi gradovi i poljoprivredna zemlji ta, obnovljene su trgovake mre e
. Liga je promijenila nekoliko vladara, a ljudi su svoju pozornost usmjerili pre
ma svojim uskim interesima i pre ivljavanju.
Corrin je ostao gnojna rana u svemiru, neprobojna barikada ro-botskih ratnih
brodova, pritije njena pod mre om satelita opremljenih skremblerima i pod stalno bud
nim oima ljudi koji su tu stra arili u svojim brodovima. Misaoni strojevi su se ope
tovano nastojali osloboditi, no ljudi su im se svaki puta usprotivili. Bio je to
pravi orkan materijala, vojnika, oru ja i brodova.
Posljednja inkarnacija Omniusa krila se pritajena iza armiranih zidova, ekajui.
..
ABULURD HARKONNEN JE, sa svojim novoutemeljinim vojnim inom batora, bio stacionir
an sa stra arskom flotom iznad Corrina. Tamo je jo uvijek mogao obavljati vitalne p
oslove za Ligu, mada je sumnjao u to da je ovu sada nju njegovu du nost predlo io njeg
ov brat Favkan kako bi neugodnosti oko imena Harkonnen maknuo s oiju i poslao ga
podalje od glavnog svijeta Lige.
Nakon zavr etka D ihada, Favkan je napustio vojnu slu bu i poeo graditi uspje nu polit
iku karijeru pa je na kraju bio izabran za privremenog namjesnika i to nakon to su
se na tom polo aju smijenila estorica od kojih je svaki bio slabi i bez ikakvog nad
ahnua, isti onakvi kakav je nekada bio Brevin O'Kukovi. Favkan je, ako ni ta drugo,
ostavljao dojam vrstog voe kakvog je uskrsla Liga ekala.
Abulurd je ve vi e od pola godine bio zapovjednik stra arske flote nad Corrinom i
pazio je da se Omnius ne probije kroz obrambenu barikadu. Nadao se da graani mirn
ije spavaju znajui da odani vojnici brinu o tome da misaoni strojevi opet ne napa
dnu.
Sveum je nastavio s dizajniranjem i izgradnjom novih brodova, jo veeg i jaeg oru j
a, te jae oklopljenih probojnih brodova za bijeg kroz ove elektronske zatvorske r
e etke. Precizno poput satnog mehanizma, strojevi su nastojali probiti obranu ljud
i - nastojali su probiti mre u skremblera, nastojali omoguiti bijeg letjelicama koj
e su ranije raznosile a urirane kopije, poku avali su sve ime bi omoguili razno enje kop
ija sveuma na nove svjetove. Do sada se Omnius daleko e e bio slu io grubom silom nego
inovacijama, no svaki je poku aj bio metodiki, uz postupno pomicanje parametara i
poku aje pronala enja tehnike koja e biti uinkovita. Taktika sveuma se s vremena na vr
ijeme mijenjala, ali ne znaajno - izuzmemo li nekoliko divljih poku aja proboja koj
i su sve iznenadili.
Niti jedan od tih neprijateljskih napada nije bio uspje an, ali Abulurd je stal
no morao budno paziti. Pa nja Armija ovjeanstva nije ni na trenutak smjela popustiti
.
Tijekom devetnaest godina, dok su svjetove Lige polako pro imale povijesne, pol
itike i dru tvene promijene, brodovi flote koja je stra arila pred Corrinom bili su o
dbili brojne samoubilake poteze. Sveum je isku avao i stare i nove tehnologije, lan
sirajui jednu letjelicu za drugom prema mre i skremblera, lansirajui navoene projekti
le pa ih onda usmjeravajui na brodove koji su vr ili redovnu ophod-
I
nju, razbacujui mete-mamce u svim moguim smjerovima. A kada ti robotizirani brodov
i nisu uspjeli i kad su bili oboreni, strojevi su jednostavno sagradili nove.
Na povr ini planeta robotska ratna industrija nije nikada posu-stajala; proizvo
dili su oru je i brodove koje e usmjeriti protiv brodova Lige. Prostor oko Corrina
bio je prepun dijelova uni tenih brodova. Istodobno, na svim svjetovima Lige su tv
ornice i brodogradili ta proizvodili i slali zamjenske letjelice onako brzo kako i
h je Omnius uspijevao uni tavati.
No ljudi u Ligi su uglavnom posveivali vrlo malo pozornosti toj tako dalekoj b
oji nici.
Mnogi su lanovi Parlamenta Lige negodovali zbog tih stalnih tro kova koji su nas
tajali sada kad je D ihad i slu beno bio progla en "zavr enim". Prioriteti ponovne izgra
dnje i naseljavanja zahtijevali su golema sredstva i resurse, a ova flota na mrt
voj stra i ih je stalno cijedila. Stoljee ispunjeno borbom i masakrima uinilo je Lig
u plemia slabom i dovelo je do ruba strpljenja zbog milijardi mrtvih ljudi i indu
strije koja se orijentirala na proizvodnju ratnog materijala na raun zadovoljavan
ja svih ostalih potreba.
LJUDI SU UDJELI za promjenama.
Kada je, dvije godine nakon Velikog i enja, Vorian Atreid bio predlo io ambicioznu
novu ekspediciju kojom bi iskorijenio i zadnje poznato upori te cvmeha na Hessri,
etiketirali su ga kao ljubitelja rata i u skup tinskoj dvorani su ga doslovno nadv
ikali. Toliko o zahvalnosti i divljenju prema najveem ratnom heroju u povijesti,
pomislio je Abulurd. Otad je s tugom promatrao kako su njegovog mentora postupno
istisnuli i odbacili kao simbola krvave pro losti i kao prepreku do neke naivno s
vijetle budunosti.
Kad barem ne bi bilo Corrina kao tako neugodnog podsjetnika.
Prestankom D ihada, armija je bila reorganizirana i prozvana Humanitarnom armij
om. Kao simbol te promjene izmijenjeni su ak i stari nazivi inova. Mjesto uinkovito
g naina napredovanja uz pomo rednih brojeva, sada su inovi uzeti iz davnih armija z
latnog doba ljudske vrste, koji su datirali jo iz Starog carstva pa ak i prije tog
a... levenbre, bator, burseg, ba ar...
Premda mu je uzimanje prezimena Harkonnen usporilo karijeru,
Abulurdov dobar vojni dosje i tiho pomaganje vrhovnom ba aru Atreidu donijeli su m
u in koji je bio ravan pukovniku ili segundu. Tijekom posljednjih petnaest godina
bio je slu io na est razliitih svjetova, bavei se uglavnom graevinarstvom i obnovom.
Sada se, zapovijedajui ovom flotom koja je stra arila pred Corrinom, barem nalazio
u sredi tu nekakvih dogaanja. I nakon mjeseci provedenih ondje, Abulurd nije osjeao
dosadu na nain na koji su je osjeali neki drug mladi vojnici. Veinom su ti borci, d
odijeljeni stra arskoj floti, bili premladi da bi se sjeali vremena kada su Sinkron
izirani svjetovi vladali veim dijelom galaktike. Oni se nikada nisu borili u D ihad
u. Za njih je to bila povijest, a ne ne to to bi im donosilo none more. Bili su prva
generacija djece roene nakon velike po asti, roeni iz zaliha zdravog rasplodnog mat
erijala i bili su otporniji na bolesti. Znali su prie o D ihadu i njegovim stalnim,
neizljeivim o iljcima; uli su za hrabre bitke u kojima je ljude predvodio Vorian At
reid - sada vrhovni ba ar - i Quentin Butler; znali su i za Tri Muenika i jo su uvij
ek, vjerujui propagandi, govorili o "kukavikoj izdaji" Xaviera Harkonnena.
Za vrijeme relativnog mira, Abulurd je ispisao nekoliko slu benih zahtjeva da s
e ponovno otvori istraga o navodnoj izdaji koju je poinio njegov djed, no sve je
to nai lo na gluhe u i. Od toga je pro lo ve gotovo osamdeset godina i liga je sad imal
a daleko va nijih briga...
Ponekad su mladii iz Abulurdove posade pritisnuli svojeg vou tra ei da im pria prie
iz rata, ali nije mu promakao njihov tih prezir zbog toga to on nije postigao ne to
izuzetno. Abulurd je bio za tien od odlaska u neke od najva nijih bitaka, a titio ga
je Vorian Atreid. Neki su, pokazujui predrasude koje su nauili od svojih roditelja
, tiho komentirali kako od jednog Harkonnena i nisu oekivali ni ta drugo. inilo se k
ako su ostali vojnici iz flote bili najvi e impresionirani injenicom da je on s Par
mentiera spasio Ravnu Butler, koja je bila na elu divljeg kulta Serene Butler.
Gledajui s mosta svog promatrakog broda dolje, na posljednje Omniusovo upori te,
Abulurd je ostajao uporan. Znao je to ovdje ima prioritet.
Imao je etiri stotine balista i vi e od tisuu kopalja, impozantnu i dobro naoru anu
silu koja e tu zadr ati neprijatelja, mada je sama Holtzmanova mre a inila prvu linij
u. S druge strane, glavna obrana strojeva koja je pokrivala Corrin - i Omniusa -
bila je neprobojna. Nikakvi napadi brodova Lige nisu mogli u njoj otvoriti dovo
ljno veliku pukotinu da bi kroz nju pro le njihove atomske bombe. ak se
ni suicidalno uporni lanovi Kulta Sereninih bombardera nisu mogli probiti.
Upravljajui svojom stra arskom flotom s uporno u i disciplinom, Abulurd je odr avao j
ednu vje bu za drugom kako bi odr ao svoje vojnike u punoj budnosti i spremnosti za
bitku. Zastra ujui ro-botski brodovi bili su postavljeni oko planeta poput bodljika
ve ogrlice, dr ei ga izvan dohvata. Kako li Abulurd samo elio nasrnuti naprijed i un
i titi ih, jednom zauvijek, dokazati svoju vrijednost u pravoj bitci! Ali za to bi
mu trebalo jo tisuu najsna nijih brodova Lige... a ljudski rod, umoran i pun o iljaka
, jednostavno nije bio voljan poduzeti taj napor.
Mogu li nas misaoni strojevi uljuljkati u osjeaj samozadovoljstva? Natjerati n
as da povjerujemo kako nemaju nikakvih uinkovitih inovacija?
NA ALOST, POKAZALO SE KAKO je bio u pravu, i to ak i prije negoli je to oekivao.
Vojnici iz flote su se nasmrt dosaivali i odbrojavali dane kada e ih zamijeniti
novi, a oni biti poslani kuama. Odjednom se oglasila sirena za uzbunu. Abulurd j
e pojurio na most svog zapovjednog broda.
- Jo tri robotska broda su probila obrambeni prsten, batore
Harkonnen - javio je vojnik koji je radio za skenerom. - Kreu se ne
ovisnim putanjama i jure prema mre i skremblera.
- To su poku avali ve i prije... nee im uspjeti.
- Ovo sada je ne to novo, gospodine. Ne odvija se na uobiajeni
nain.
- Gledaj kakve to motore imaju!
- Dajte znak za uzbunu. Puna obrambena formacija. Pripremite se
za presretanje, ako se i ta bude uspjelo probiti. - Abulurd je prekri io
ruke na grudima. - Nije va no kojom brzinom lete, skrembleri e im
zbrisati gel-krugove. Omnius to zna.
Ovaj novi proizvod misaonih strojeva bili su sjajni projektili, metalni bode i
koji su se zabili u satelitsku mre u, prolazei kroz Holtz-manove barijere koje su i
m trebale zbrisati gel-krugove s uprogrami-ranom memorijom. No probili su se i n
astavili i dalje ubrzavati.
- Pripremite oru je i otvorite vatru! - povikao je Abulurd preko
radioveze. - Zaustavite ih... mo da je tu kugla sa sveumom.
- Kako su se probili? Je li to neka nova vrst tita?
- Ili je mo da u raketama neki standardni automatski mehanizam
bez gel-krugova. - Nagnuo se naprijed, prouavajui ono to se moglo
oitati sa skenera. - Ali to onda znai da u tim letjelicama nema misa
onih strojeva. to onda pilotira s tim stvarima? Zar je Omnius skinuo
pra inu s kakvog starog tipa kompjutora?
Brodovi na stra i su otvorili vatru, ali novi projektili su letjeli tako brzo d
a ih projektili koje su ljudi prema njima ispalili nisu mogli pre-sresti. Sad su
i drugi brodovi Lige skrenuli i poeli ustro i konfuzno pucati bara nom vatrom, shva
tiv i da bi jedan od projektila mo da mogao umaknuti. Ali taj nije mogao nositi kopi
ju sveuma, ne nakon prolaska kroz mre u sa skremblerima.
- Dr ite i Corrin na oku! - povikao je Abulurd. - Ne vjerujem
da Omnius nee poku ati jo ne to dok mi tu budemo jurili za ovim
mamcem.
- Nikada neemo uhvatiti ove rakete, batore...
- Vra ju mater neemo! - Abulurd je brzo identificirao taj trio
letjelica koji je vrlo brzo odmicao vanjskim dijelom obrambene mre e.
- Brodovi s vanjskog dijela neka krenu punom brzinom u presretanje.
Zaustavite ih po svaku cijenu. Nikada tijekom svoje vojnike karijere
niste imali va niji zadatak. ak ako im je elatinozna masa gel-krugo
va i uni tena, moglo bi se dogoditi da nose viruse kuge.
Ova primjedba je u vojnicima potaknula hladnu paniku pa su po urili izvr iti njeg
ove naredbe.
- Batore! Strojevi su prema satelitima lansirali jednu od svojih
udnih letjelica. Sada se svi poku avaju probiti.
Abulurd je stisnutom akom udario o dlan druge ruke, - Sumnjao sam da je to nek
akva smicalica. Primaknite se bli e Corrinu! Potisnite te njihove ratne brodove jo
ni e! - Promatrao je oba niza podataka koji su se oitavali i odjednom se zabrinuo s
lijedi li mo da pogre an mamac. Koji od njih je pravi? Ili je Omnius sve investirao
u oba?
Brodovi Lige su se pribli avali pucajui, izvikujui robotima izazove i uvrede. Prs
ten za prstenom brodova iz flote koja je pripadala ljudima grupirao se iznad pla
neta u poku aju da nekako blokiraju neprijateljske brodove koji su jo uvijek ubrzav
ali.
Svaka od tri neprijateljske letjelice letjela je svojim smjerom, kreui se divlj
im stazama kao da pokazuju da se nadaju da e tako barem jedna od njih uspjeti pob
jei. Brodovi s ljudskom posadom su s lakoom razorili prvu od njih, prije negoli je
ova dobila dovoljno ubrzanje da pobjegne od Corrina.
U meuvremenu se glavna bitka vodila pokraj mre e skremblera. Neki robotski brodovi
su upali u smrtonosnu pulsirajuu mre u, nastavljajui dalje; premda su im gel-mozgovi
bili uni teni, gigantska veliina broda pretvorila ih je u goleme projektile. Flota
Lige je upora-bila svoja najmonija oru ja kako bi im sasjekla trup u komadie. Na st
otine novih malih skrembler-satelita bilo je ubaeno kao zamjena, kako bi pokrpali
energetske rupe u mre i prije negoli bude prekasno.
Druga superbrza raketa bila je praena estokom vatrom dok je jurila prema crveno
m divovskom suncu. Prije nego je brod strojeva mogao zaci pod okrilje tog solarn
og okoli a, koji bi bio smrtonosan za svaki biolo ki organizam, vatra s brodova Lige
pretvorila ga je u sjajne krhotine.
Trea superbrza raketa jurila je punom snagom svojih motora, udaljavajui se od C
orrina i od flote koja je ovdje stra arila. Oni najudaljeniji brodovi flote Lige,
koje je Abulurd postavljao u koncentrinim prstenima sve dalje i dalje od blokiran
og planeta, sada su konano do li, presjekli joj put i otvorili vatru.
Slijedio je pogodak za pogotkom, ali nisu mogli probiti oklop letjelice. Jo je
sedam brodova flote Lige skrenulo i na vanjskom rubu solarnog sustava obru ilo se
na osamljeni brod.
U posljednjem trenutku, prije nego mu se trup slomio, prednji dio te superbrz
e rakete otvorio se poput cvijeta i povratio cijeli oblak manjih dijelova koji s
u se samostalno kretali i koji nisu bili vei od dimenzija pogrebnog kovega. Poput
iskri, ovi su se dijelovi razletjeli u svim smjerovima i time iznenadili flotu L
ige.
- Omnius ima neki novi trik, - rekao je u komliniju jedan od pilo
ta.
Abulurd je vidio to se dogaa i zakljuio kako su ovi mali fragmenti pravi razlog
lansiranja sve tri rakete. - Zaustavite ih! - zapovjedio je. - To je ili neko st
ra no oru je ili nove kopije Omniusa koje se trebaju posvuda pro iriti. Ako sada ovdje
ne uspijemo, ljudska bi rasa to mogla stoljeima plaati!
Vojnici su nastavili pucati svim raspolo im oruima. Uni tili su veinu tih predmeta
koji su se samostalno gibali. Ali ne sve.
Prisjetiv i se torpeda s kojima je bila raspr ena kuga i koji su poput ki e padali
na Parmentier i ostale svjetove Lige, Abulurd je duboko u svom srcu osjetio u as.
- Slijedite ih prije negoli nestanu iz dometa senzora! Slijedite im
staze! - Tjeskobno je ekao dok su njegovi vojnici poku avali ui u
trag tim predmetima. - Prokletstvo! Morat emo jo vi e stegnuti na u obranu tako da se
to vi e ne dogodi! - Za krgutao je zubima. Vo-rian Atreid e se razoarati kad sazna kak
o mu je ovakva potencijalna opasnost procurila kroz prste.
- Batore Harkonnen, jedan roj tih predmeta se usmjerio prema Sa-
lusi Secundus! - rekao je vojnik zadu en za taktiku. - ini se da su se
ostali usmjerili prema... Rossaku.
Ne previ e iznenaen, Abulurd je kimnuo. Usprkos riziku, znao je to mora uiniti; je
dino ime je mogao pobijediti te male sprave koje su punom brzinom jurile prema sv
ojim ciljevima.
- Uzet u brod koji mo e nabrati svemir i vratiti se u Zimiju kako
bih dao znak za uzbunu. Samo se molim da se oni stignu pripremiti
na vrijeme.
Yore/< Turr je znao rei kako bi, kad bi ljudi imali zupanike i klipove, njegovi bi
li izglodani i labavi.
- Kronika D ihada pripisuje se Erazmusu
U
sprkos osjeaju da mu je Corrin spasio ivot kada je armija D ihada uni tila Wallach IX,
Yorek Thurr je po alio to je ikada do ao ovamo. Sada, nakon devetnaest beskonanih i f
rustrirajuih godina, Thurr je bio zarobljen i posve beskoristan na ovom jedinom p
reostalom Sinkroniziranom svijetu.
Omnius je taj planet pretvorio u oajniki bastion, u fantastino naoru an logor. Thu
rr je teorijski bio slobodan. No kakva je korist od toga? Kako da ostavi svoj sn
a ni trag u povijesti kada su mu ruke ovako sputane?
Nosei na oima za titu koja ga je titila od crvenog sunca, taj je elav i ilav ovjek
raao izvan obora u kojem je bilo zatvoreno ljudsko roblje i pogledavao prema viso
kom Centralnom tornju u kojem je obitavao sveum.
im su brodovi za nabiranje svemira u svojem Velikom e enju bili stigli do Wallacha
IX, Thurr je odmah pogodio to ljudi smjeraju uiniti. Prije no to je prvi kindal poe
o bacati atomske bombe, Thurr je otrao do broda za bijeg i pre ao dalek put, nosei s
a sobom kopiju lokalnog sveuma kao eton s kojim e se kasnije moi cjenjkati. U tom j
e asu jo lako mogao pronai neko drugo mjesto gdje bi se mogao skrasiti. Za to li je d
o ao upravo na Corrin? Glupa, nimalo pametna odluka!
Sa svojom imuno u na retrovirus kuge i s tretmanom za produljenje ivota kojem se
bio podvrgao, Thurr je trebao biti nepobjediv. Instinkt je bio taj koji gaje dov
eo natrag u samo sredi te Sinkroniziranih svjetova. Naravno, s letjelicom koja je
bila opremljena motorima za standardna svemirska putovanja, stigao je prekasno,
nakon to je cijeli holokaust ve pro ao i kada su ljudi ve stegnuli svoju omu oko poslj
ednjeg sveuma. Iz svojeg broda, koji je imao oznake Lige, Thurr je emitirao konf
liktne naredbe pilotima koji su ve bili iscrpljeni i pod
stresom i koji su se trudili uspostaviti blokadu. Oni nisu obraali pozornost na n
ekoga tko bi poku ao izvana letjeti na Corrin. Dok je Omnius smi ljao i okupljao svu
svoju mehaniku obranu na povr ini i u niskim stazama, Thurr je emitirao svoj vlast
iti tajni identifikacijski kod koji mu je omoguavao prolaz, a onda i utoi te.
Ali sada nikada nee moi otii! Koga je vraga mislio? Bilo je pogre no vjerovati da e
strojevi ipak na neki nain pobijediti. Omnius je du e od tisuu godina vladao Sinkro
niziranim svjetovima... Tko bi mogao i pomisliti da e cijelo carstvo misaonih str
ojeva pasti u samo mjesec dana?
Trebao sam otii nekamo drugamo... bilo kamo.
Sada, kad je tu ova stra arska flota koja nadzire cjelokupni sustav Corrina, ni
Thurr niti sila misaonih strojeva nije se mogla probiti kroz tu opsadu. To je b
ilo takvo traenje njegovog vremena i talenta koje je bilo jo vi e frustrirajue od pri
ja njeg ivota u onoj bijednoj Ligi. Umoran od ka njavanja samoga sebe, ve je dugo elio
povrijediti nekog drugog. Ovaj nerije eni ishod trajao je ve desetljeima i Thurr je
zaista ve bio umoran od toga.
Kada bi samo mogao otii tu gore, suoiti se s asnikom snaga Lige i nekako ga izbl
efirati, tek toliko da uspije izai. Nakon svih onih poslova koje je obavio za D ipo
l, nakon svih njegovih postignua, sigurno su njegovo lice i ime jo uvijek poznati,
ak i nakon toliko vremena. Camie Boro-Ginjo si je pripisala veinu zasluga, premda
je Thurr obavio posao oklevetav i Xaviera Harkonnena i pretvoriv i Ginja u sveca. A
li Camie ga je nadmudrila i prisilila ga da napusti Ligu. Mo da nije trebao tako d
obro odglumiti smrt.
Thurr je stalno radio pogre ne korake.
U Erazmusovim laboratorijima je u Rekuru Vanu prona ao srodnu du u. On i taj istr
a iva s Tlulaxa koji je ostao bez vlastitih udova, zdru ili su svoje znanje i destruk
tivne instinkte u grozno smi ljenoj shemi protiv oslabljenih ljudi - i oh, kako li
su samo ljudi zaslu ili svoje sudbine. Kad je Erazmus izjavio da je eksperiment s
regeneraci-jom Rekurovih udova propao, ovaj je prestao razmi ljati o bijegu. Ali
Thurr je mogao biti slobodan i lutati nastanjivim planetima i tamo ostaviti svoj
trag... ako ikada uspije otii odavde.
Zurio je gore u nebo. Nije se inilo vjerojatnim da e mu to u doglednoj budunosti
poi za rukom. Posjetio ga je onaj zanimljiv i ne-predvidiv robot Erazmus koji je
doveo i svojeg pratitelja Gilbertusa Albansa. inilo se da robot shvaa Thurrove fr
ustracije, no nije mu
mogao ponuditi nikakvu nadu u vezi oslobaanja Corrina. - Mo da biste mogli razviti
neku novu zamisao koja bi prevarila ovu stra arsku flotu Lige.
- Kao to sam to uinio s kugom? Kao to sam to nedavno uinio
s brzim raketama? uo sam da je nekima uspjelo probiti kordon. -
krto se osmjehnuo - Ne bih ja trebao rje avati sve na e probleme...
ali hou, budem li mogao. Ja elim otii odavde i to vi e negoli to eli
bilo koji od va ih strojeva.
Erazmus nije bio uvjeren. - Na alost, sada e ljudska armija biti jo vi e na oprezu.
- Naroito kad ti mehaniki pro dirai dou do svojih ciljeva i ta
mo ponu djelovati. - Vi e od svega, Thurr je elio biti tamo, kako bi
u ivao u nastalom kaosu.
Erazmus se okrenuo k onom svom prijatelju koji je imao kosu nalik slami. Ovaj
robotov "kuni ljubimac" je bio Thurru antipatian, jer je svoj tretman produ avanja i
vota oito primio u puno mladoj dobi nego je to bio sluaj s Thurrom pa je od toga i
mao i vee koristi.
- A to ti misli , Gilbertuse? - upitao je robot.
Ovaj se mirno okrenuo i pogledao elavog ovjeka kao da to nije ni ta vi e do li neki
neuspjeli eksperimentalni uzorak. - Mislim da u Yoreku Thurru ima previ e ljudsko
g pona anja.
- Sla em se, - rekao je Erazmus, oito vrlo zadovoljan takvom
ocjenom.
- ak ako je i tako, - ljutito se obrecnuo Thurr. - Ja sam jo uvijek
unutar ljudskosti, a to ti, robote, nikada nee razumjeti. - Kada je
vidio kako je Erazmus ostao zateen, osjetio je veliko zadovoljstvo.
To, naravno, nije bila sloboda, ali barem je postigao malenu pobjedu.
Sve dok Zemlja, ta na a Mati i na e rodno mjesto, postoji u sjeanju ljudi, ona nije p
otpuno uni tena. Barem se mo emo poku ati uvjeravati da je tako.
- PORCE BLUDD, Kartiranje o iljaka
A
tomski udari po planetima zauvijek su ostavila traga na Quen-tinu Butleru. Gotov
o dva desetljea kasnije, taj biv i zapovjednik jo uvijek nije mogao provesti no bez s
nova o nebojenim milijunima ljudi koje je zbrisao, a sve samo zato da bi se pobi
jedilo misaone strojeve.
Nije bio jedini koji se pitao nisu li najsretniji vojnici D ihada bili oni koji
su poginuli brzo i isto, izgubljeni u tajanstvenom labirintu nabranog svemira. Q
uentin je mislio kako je daleko gore morati ivjeti s takvom spoznajom, stalno zur
iti u ruke uprljane krvlju.
Bila je to cijena koju je morao platiti. I morao ju je izdr ati, u ast svim onim
svojim rtvama. I nikada zaboraviti.
Ljudi su ga jo uvijek zvali herojem, no to ga vi e nije ispunjavalo ponosom. Pov
jesniari Lige su se sjeali doslovno svega to je postigao u svojoj karijeri i jo su t
o uljep avali.
Ali pravi Quentin Butler bio je malo vi e nego prazna lju tura, otvrdnula i uplja
statua stvorena od uspomena, oekivanja i groznih gubitaka. Nakon svega onoga to je
bio prisiljen raditi, napustili su ga i srce i du a. Gledao je kako Favkan i Abul
urd nastavljaju ivjeti. Favkan se o enio i zasnovao krasnu obitelj, dok je njegov m
lai brat ostao samac. Mo da Abulurd ipak nee imati potomaka koji bi nastavili ime Ha
rkonnen.
Quentin se osjeao praznim kao i njegova obamrla ena Wandra koja je godinama ost
ala u Gradu introspekcije, sama i nesvjesna iega oko sebe. Ponekad ju je posjeivao
. Quentin je tada gledao u njezino prazno, ali prekrasno lice i zavidio joj.
Nakon to je toliko toga iskusio i donio toliko te kih odluka, bilo mu je dosta v
ojne slu be. Predvodio je i previ e napada, poslao je previ e boraca u smrt, zajedno s
a svim onim nedu nim zarobljenicima koje je
trebao moi osloboditi iz zarobljeni tva u kojem su ih dr ali misaoni strojevi. U stva
ri, oslobaao ih je od Omniusa samo ubijajui ih.
Quentin nije mogao dalje ivjeti s tim. Jo godinama nakon Velikog i enja slu io je na
neva nim polo ajima, a onda je okirao najstarijeg sina svojom odlukom da se povue.
Kao odgovor na to, poku avajui tog ratnog heroja koji mu je bio otac dr ati uza se
, Favkan je predlo io da prihvati mjesto veleposlanika ili zastupnika u parlamentu
.
- Ne, nije to za mene, - odgovorio je Quentin. - U ovim mojim godinama ne zan
ima me zapoinjanje neke nove karijere.
Ali Veliki Patrijarh... jo uvijek Xander Boro-Ginjo... je proitao unaprijed pri
premljenu izjavu, koju mu je bez sumnje netko drugi napisao, a u kojoj je odbio
prihvatiti primerovu ostavku, nudei mu u zamjenu po teno zaslu en i vremenski neogran
ien dopust. Quenti-nu nije bilo stalo do semantikih finesa, bilo mu je va no da je k
rajnji rezultat isti. Na ao je novo zvanje.
Njegov prijatelj Porce Bludd, sjajan prijatelj iz Quentinovih sretnijih dana
u in enjerskoj jedinici, pozvao ga je na hodoa e i da mu se pridru i u ekspediciji.
U ovim godinama nakon Omniusove kuge i nakon Velikog i enja taj plemi filantrop po
stao je opsjednut idejom da pomogne planetima. Na Walgisu i Alfa Corvusu, na ta
dva spr ena svijeta koja su ranije pripadala strojevima, prona ao je ne to malo pre ivje
lih koji su ivjeli u krajnjoj bijedi. Tim ljudima je oajniki trebala pomo, bolovali
su i gladovali, oboljeli su od razliitih vrsta raka prouzroenog slijeganjem nuklea
rne pra ine. Njihova civilizacija, tehnologija i infrastruktura bili su uni teni, no
oni najvr eg duha jo su se grevito dr ali ivota, uzajamno se poma ui.
Bludd se vratio u Ligu tra ei dragovoljce i organizirajui zrani promet koji je obu
hvaao spasilake konvoje koji su pre ivjelima dostavljali potrebne stvari. U najte im s
ituacijama preseljavali su itava sela u podruja manje zahvaena radijacijom ili su i
h premje tali s tog planeta na neki gostoljubiviji svijet Lige. S tako ra trkanom i
uni tenom populacijom u ovom je porau bila po eljna svje a krv, posebno ona od arobnica
s Rossaka.
Neki kruti politiari bili su ustrajni u stavu kako je svima pre ivjelima najbolj
a kompenzacija koju mogu tra iti upravo samo osloboenje od strojeva. Quentin je sve
vi e uviao kako su ti ljudi isti oni koji se nikada nisu sami ponudili rtvovati...
Bludd, koji nije imao nikakve potrebe skupljati politike poene, jednostavno je
okrenuo lea parlamentu Lige kad su ovi odbili pomoi. - Ja u dati pomo koja mi se ini
nu nom - izjavio jednom prilikom u Zimiji. - Ba me briga budem li potro io i zadnji
cent svojeg imetka. Ovo je moj ivotni poziv.
Mada je mnogo tog nevjerojatnog obiteljskog imetka propalo tijekom pobune rob
ova koja je uni tila vei dio Strade i ubila Bluddo-vog praujaka, goleme svote su i
dalje pritjecale od brzorastue prodaje osobnih titova. inilo se da ih sada svi u Li
gi nose, bez obzira na to to nije bilo nikakve prijetnje od neprijateljskih stroj
eva.
Saznav i da je Quentin na dopustu, plemi ga je potra io i prona ao.
- Ne znam hoe li eljeti pogledati vlastitim oima, - rekao je
Bludd, a na licu mu se vidjelo suosjeanje - ali ja namjeravam obii pla
nete devastirane tijekom Velikog i enja. Biv e Sinkronizirane svjeto
ve. Te atomske eksplozije su bile dovoljno jake da uni te ekosustave i
iskorijene onu po ast koju je Omnius poslao, ali neka ansa ipak po
stoji, - oi su mu zasjale kad je ispru io prst - neka ansa, ka em ti, da
su neki ljudi pre ivjeli. A ako je tako, moramo ih nai i pomoi im.
- Da,- rekao je Quentin, osjeajui kako mu nestaje onaj teret s
du e. U asavao se obila enja nuklearne pusto i tamo gdje je sam stva
rao atomsku oluju. Ali ako je postojao i neki nain da barem i malo
ispravi uinjeno zlo...
Na Bluddovoj luksuznoj svemirskoj jahti bilo je znatno komfornije nego u ratn
im brodovima Lige; tu je bio i dnevni boravak, a i veliko skladi te puno lijekova
i razne druge potrebne robe, te jedan mali izviaki jednosjed u hangaru. U poetku je
Quentin odbijao koristiti se svim tim komforom za kojeg je smatrao da ga nije z
aslu io, no na kraju je nekako nagovorio samoga sebe da u iva u tom putovanju. Tijek
om svoje vojnike karijere obavio je dovoljno misija, posvetiv i etrdeset i dvije god
ine svog ivota D ihadu Serene Butler.
Na tom svojem dugom putovanju Quentin i Bludd su putovali od toke do toke koje
su nekada na karti bile oznaene kao Sinkronizirani svjetovi; sve su bile radioakt
ivna ari ta. Prije devetnaest godina Quentin je letio od planeta do planeta, istova
rujui tovar smrti. Sada nja je misija odisala suosjeajno u i prisjeanjem.
Quentin je zurio dolje u razrovan pejza Ularde, spaljeno tlo, poko ena stabla i
biljke koje su rasle na kontaminiranom tlu. Veinu zgrada su razru ile pulsne atomsk
e eksplozije, ali aica pre ivjelih je
od ru evina podigla barake i kolibe, preslaba skloni ta za oluje koje su nastupile n
akon holokausta i prolazile ravnicama bri ui sve pred sobom.
- Navikne li se ovjek ikada na ovakve prizore? - Quentinu se stegnulo u grlu.
Bludd ga je iz svojeg pilotskog stolca pogledao s oima punim emocija. - Nadajm
o se da ne. Za volju na e vlastite humanosti, ne usuujemo se navikavati na takve st
vari.
Iz zraka su vidjeli kako dolje ljudi poku avaju orati zemlju tapovima i ostacima
metala. Quentin nije mogao ni zamisliti kako oni ive. Ovi su pak zastali u svoje
m radu i zurili gore - neki ma ui i kliui, a drugi odbacujui alat i bje ei u zaklon, b
se da ovaj udan brod oznaava povratak snaga strojeva koji e sada dokrajiti ljudsku
rasu.
Suze su tekle s lica plemia s Poritrina. - Kada bih barem mogao sve te ljude u
zeti u brod i izravno iz isporuiti u neki svijet Lige gdje bi imali izglede za no
rmalan ivot. Sa svim mojim bogatstvom i utjecajem, trebao bih moi sve njih spasiti
. Pre ao je rukom preko oiju i ruka se ovla ila. - Zar ne misli i ti tako, Quentine? Z
a to ih ne mogu sve spasiti?
Quentinu se srce stisnulo, a krivnja mu je poput raka izjedala utrobu.
 Premda je sekundarna radijacija djelovala na njihov sustav za ske-niranje, Bl
udd je mogao otkriti tri zapu tena naselja. Sve u svemu, manje od pet stotina ljud
i je pre ivjelo bombardiranje. Pet stotina... od koliko milijuna?
Ove su misli kod vojnog zapovjednika potaknule jo jednu neugodnu misao. Ako je
petstotinjak krhkih ljudi moglo izdr ati atomski holokaust, to ako je i dobro za tien
a kopija sveuma ostala neo teena? Quentin je odmahnuo glavom. Morao je vjerovati da
su ti atomski napadi bili uspje ni... jer ako se barem jedan netaknuti sveum moga
o iriti preko drugih planeta, onda su sve ove smrti i razaranja bila uzaludna.
vrsto je stisnuo oi kada je Bludd spustio brod u jedno od ona tri naselja. Odje
nuli su za titnu odjeu i iza li van kako bi pogledali ta jadna zapu tena stra ila kojima
je po lo za rukom opstati na neem to je nekada bilo Sinkronizirani svijet. Ovdje su
mogli opstati samo oni najjai. Veina ljudi je umrla mlada i to na stra an nain.
Bilo je to iznenaujue, ali njih dvojica nisu bili prvi koji su u godinama nakon
Velikog i enja do li na Ulardu. Nakon sastanka s mje-
snim starje inama - starje inama? Najstariji je izgledao kao da mu je jedva etrdeset
godina - Quentin je otkrio da je i ovdje Kult Serene uhvatio korijen, a irila su
ga dva misionara koji su uporno preobraali ljude, a koje je obuila njegova unuka R
avna. ak i pod ovim te kim okolnostima ti su se ljudi odbijali slu iti tehnologijom,
shvaajui atomski napad kao kaznu za misaone strojeve.
Na ovakvim mjestima, gdje je malena populacija najvi e trpjela i vi e nije imala t
o rtvovati, fanatine religije su lako uhvatile korijen. Kult Serene se razvio od i
zvornog kulta Muenika i davao je ovim pre ivjelim ljudima neki fokus za njihovu lju
tnju i oaj. Ravnina poruka koju su donosili posjetitelji, zapovijedala im je da m
oraju uni titi sve strojeve i da nikada ne smiju dopustiti kompjutorskoj misli da
se razvije ili da se ljudi opet njome slu e.
Quentin je po tovao njezinu filozofiju uenja ljudi da ive slu ei se vlastitim umom i
prirodnim izvorima. Ipak ga je ta gruba i nefleksibilna poruka brinula. Tijekom
dvadeset godina, ak i na planetima Lige koje je bila zahvatila po ast, ali ne i nu
klearno razaranje, antiteh-nolo ka kampanja je bila prihvaena s velikim arom. Ljudi
su izbjegavali bilo koju vrstu strojeva. Svemirski brodovi s kojima su se slu ili
u svojem pohodu protiv strojeva bili su u tom fanatizmu oigledna iznimka.
Sada, u ovom malenom selu na Ulardi, stanovnici su nosili prljavu i otrcanu o
djeu, kosa im je otpadala u upercima, a lica i ruke bila su im puna rana i izrasli
na.
- Donijeli smo vam hranu i lijekove, namirnice i alat s kojim si mo
ete pobolj ati ivot - rekao je Bludd. Dok se kretao, njegovo za titno
odijelo je u kalo. Ljudi su ga gledali gladno, kao da bi mogli potrati
naprijed poput kakve izgladnjele gomile. - Donijet emo vam jo , im
to budemo mogli. Razdijelit emo pomo Lige. Vi ste ve samim time
to ste pre ivjeli dokazali svoju hrabrost i sposobnosti. Obeavam da
e od sada pa nadalje stvari biti mnogo bolje.
Tada su on i Quentin iskrcali sanduk u kojima su bili koncentrati hrane, vita
mini i lijekovi. Zatim su izvadili vree s visokorodnim sjemenom itarica te gnojivo
i poljoprivredne alate. - Obeavam da e biti bolje, - ponovio je.
- Zar ti zaista vjeruje u to? - upitao ga je Quentin kad su se ka
snije vratili u brod, umorni i izbezumljeni od onoga to su vidjeli.
Bludd je oklijevao, ponovo izbjegavajui lagan odgovor. - Ne... ne vjerujem - a
li oni moraju u to vjerovati.
MO DA JE TO BILO SIMBOLIKO putovanje, potreba da se pogleda prvo veliko bojno polje
bitke protiv strojeva u rodnom mjestu ljudske rase. Bludd je rekao kako namjera
va otii na Zemlju.
- Sumnjam da e tamo biti pre ivjelih, - rekao je Quentin. - To je
bilo previ e davno.
- Znam, odgovorio je plemi s Poritrina. - Obojica smo bili prem
ladi za tu prvu pobjedu... poetak ovog iscrpljujueg D ihada. Ipak,
kao pripadnik ljudskog roda, moram to vidjeti vlastitim oima.
Quentin je pogledao svog prijatelja u oi i tamo je vidio silnu potrebu. I on j
e isto to osjeao u svom srcu. - Da, mislim da bismo obojica trebali otii u to rodn
o mjesto ljudskog roda. Mo da mo emo ne to nauiti. Ili emo, gledajui u tamo nje o iljke
onai naina da dobro obavimo preostali dio na eg posla.
Ali na Zemlji ivota vi e nije bilo.
Dok su svemirskom jahtom klizili iznad tihog i izranjavanog pejza a, Bludd i Qu
entin su pogledom tra ili bilo kakvu ljudsku enklavu koja je uspjela izbjei nuklear
no bombardiranje. Ovdje, gdje su cy-mehi i Omnius metodiki zatirali svaki trag lj
udskog roda, armada Lige je pobacala dovoljno atomika da sterilizira povr inu cije
log planeta. Nitko nije ostao iv. Stalno su iznova kru ili, nadajui se kako e uspjeti
pronai neki razlog za sumnju u ranija izvje a, ali Zemlja nije bila drugo do grozan
spaljen o iljak.
Quentin je napokon napustio most. - Poimo nekamo drugdje. Negdje gdje bi moglo
biti nekog traka nade.
Neki ka u kako je bolje vladati u paklu nego slu iti u raju. To je defetistiki stav.
Ja namjeravam vladati posvuda, a ne samo u paklu.
- GENERAL AGAMEMNON, Novi memoari
N
astupilo je vrijeme za promjene... zapravo su i predugo odugovlaili. Mo da su i ima
li sve strpljenje ovog svemira, ali devetnaest godina je sasvim sigurno bilo dov
oljno dugo.
Agamemnon je dovukao svoju izuzetno veliku hodalicu na vrh gleera po kojem je
brijao vjetar. Grub snijeg i vjetar kovitlali su se neravnim terenom i odra avali
zvijezde pod modrim nebom Hessre. Svjetlo na tom zamrznutom planetoidu bilo je s
labo, ba kakva je bila i budunost cvmeha. Sve do poetka Velikog i enja.
Junona se popela do Agamemnona, a njezin golem oblik jasno je odra avao njezinu
mo i ambicije. Metalne noge su se dizale i spu tale, opremljene izdr ljivim motorima
. Zato to su ivjeli toliko dugo, Titani su znali biti strpljivi, pu tajui da dani pro
tjeu pokraj njih, no sada je vremena bilo sve manje.
On i njegova dru ica stajali su tu, imuni na negostoljubivu studen. Iza njih, n
apola zameteni i ledom okovani tornjevi utvrde koja je pripadala kogitorima izgl
edali su kao spomenik koji se raspada i koji je odavno izgubio svoj sjaj... pods
jeajui Agamemnona kako je bio prisilio robove na Zemlji da njemu podi u sjajna sveti t
a i spomenike.
- Ti, ljubavi moja, postaje gospodar svega ega se dotakne , - rek
la je Junona.
Nije znao ruga li mu se ili mu se divi zbog ove sitne pobjede. - Ovo je jadno
. Konano, nemamo se ega bojati. Liga si jedva zna obrisati vlastiti nos, a istrije
bili su Omniusa sa svih Sinkroniziranih svjetova osim Corrina, gdje se od njih k
rije iza sveg svog oru ja.
- Ovako kako se mi krijemo ovdje?
- Za to? Vi e nema razloga za skrivanje. - Udarcem svog te kog
metalnog uda napravio je krater u ledu ispred sebe. - to nas sada
mo e zaustaviti?
Negdje duboko u Agamemnonovom mozgu misli su odzvanjale poput daleke grmljavine.
inilo mu se sramotnim to je dopustio da njegovi vlastiti snovi izblijede... mo da j
e trebao jednostavno umrijeti kao i toliki njegovi suzavjerenici. Nakon gotovo p
unih devet desetljea njihove nove pobune protiv Omniusa, general i njegova aica pre i
vjelih cvmeha postigli su malo i krili su se u rupama poput takora.
- Umoran sam od svega ovoga, - rekao je Agamemnon. - Od sve
ga!
On i Junona su se uzajamno vrlo dobro razumjeli. Iznenadilo ga je to je ona, t
ako ambiciozna, ostala uz njega ve du e od tisuljea. Mo da je to bilo samo zato to nije
imala nikakvu drugu dobru mogunost... ili joj je mo da zaista bilo do njega stalo.
- Reci mi tono, ljubavi moja, to to zapravo eka ? Ovakvo samo
zadovoljstvo nas je i uinilo ovako apatinima, ba kao i stanovni tvo
Starog carstva koje smo toliko prezirali. Sve ove godine smo samo
sjedili kao... - glas joj je sada bio pun poruge na vlastiti raun. - Kao
kogitori! Galaktika je za nas otvoreno polje - posebice sada.
Agamemnon je svojim optikim nitima promatrao planine na kojima nije bilo znako
va ivota, nesmiljene i nezaustavljive plime leda.
- Nekada je postojalo vrijeme kada su misaoni strojevi slu ili nama.
Sada je Omnius gotovo uni ten, a hrethgiri su oslabljeni i... trebali bi
smo to iskoristiti. Ali jo je uvijek velika mogunost da ne uspijemo.
Junonin glas, pun prijekora, bockao ga je kao i obino. - Kada si ti to postao
prestra eno dijete, Agamemnone?
- Ima pravo, gadi mi se moje vlastito pona anje. Nije dovoljno biti
vladar samo zato da bi se gnjavilo nekolicinu podinjenih. Dobro je
imati na raspolaganju robove, ali ak i to dojadi.
- Da, pogledaj samo kako se pona ao Yorek Thurr na Wallachu IX.
Gospodario je cijelim planetom, ali ni to mu nije bilo dovoljno.
- Wallach IX sada je radioaktivna krasta, - rekao je Agamemnon.
- Kao i svi ostali Sinkronizirani svjetovi. Posve je neva an.
- Niti jedan planet koji je nekada bio u sustavu Sinkroniziranih
svjetova ne mo e nikada biti neva an, ljubavi moja. Mora uzeti neki
drugi primjer.
Zajedno su promatrali pejza Hessre, be ivotan kao i toliki spr eni i isu eni Sinkron
izirani svjetovi koje su nakon Velikog i enja istra ili i odbacili. - Mi bismo trebali
potaknuti dogaanja, umjesto da pasivno ekamo to e nam povijest dobaciti, - rekao je
Agamemnon.
Dva Titana su okrenuli kupole koje su im slu ile umjesto glave i
onda, gazei preko grubog leda, oti li natrag prema tornjevima kogi-tora. - Vrijeme
je za jedan nov poetak.
BEOWULF NIJE NI TA SUMNJAO, iako je njegova sudbina ve neko vrijeme bila dijelom ge
neralovog plana, plana koji se brzo razvijao. - Njegov o teen mozak ne mo e vi e razlik
ovati nijanse niti izvlaiti zakljuke, - rekao je Dante.
- Taj tupan jo jedva hoda hodnikom. Dovoljno sam dugo odgaao
to s njim.
- Mo da bismo ga trebali pustiti da odluta van pa naglavce padne
u kakvu ledenjaku pukotinu, - rekla je Junona. - To bi nam pri te-
djelo mnoge nevolje.
- Ve je bio pao u takvu pukotinu im smo do li na Hessru. Bili
smo blesavi to smo ga spa avali, - dodao je Agamemnon.
Tri Titana su pozvala tog teturavog neocvmeha u sredi nju dvoranu u kojoj su ne
kada stajali pijedestali kogitora. Muadru rune, uklesane u zidu, bile su i arane o
pscenim krabotinama.
Kreui se sitnim koracima zbog hodalica u kojima je hodanje bilo ogranieno, porob
ljeni sekundarni neosi odlazili su na svoju du nost u laboratorij, gdje su nadzira
li proizvodnju elektrolita za njihove cy-meh vladare.
Agamemnon je imao sve to mu je bilo potrebno.
Beovvulf je u ao te ka koraka, a niti za misaone procese bile su mu nestabilne. S
ignali su se iskrivljavali i preklapali pa je hodao poput opijenog ovjeka koji se
poku ava kretati iz jedne toke u drugu. - D... d... da, Agamemnone. Zva... zvao si
me?
General je pazio da mu glas zvui neutralno. - Uvijek sam ti bio zahvalan na tv
ojem doprinosu kojeg si dao poma ui pri oslobaanju cvmeha od Omniusa. Sada se nalazi
mo na prekretnici. Sada e se okolnosti pod kojima ivimo, Beowulfe, dramatino okrenu
ti nabolje. Ali prije toga emo morati obaviti ono to se esto naziva veliko posprema
nje.
Agamemnon je pomaknuo svoju hodalicu. Povukao je jedno od starinskih oru ja koj
a je dr ao u vitrini na svojem tijelu. inilo se da se Beowulf zainteresirao.
Dante se ispru io kako bi deaktivirao motore i izvor energije na tijelu robota i
ji je mozak bio o teen.
- ... t... to...
Junoni glas je zvuao milo i vrlo razumno. - Beowulfe, prije nego krenemo dalje
moramo se rije iti nekog starog smea.
- Hvala bogovima u svim njihovim inkarnacijama to Xerxes nije
jo uvijek s nama i da nam ne poku ava pomoi. Ali ti, Beowulfe... ti si
katastrofa koja samo eka kada e se dogoditi.
Titani su se okupili oko deaktivirane hodalice, pru ajui svoje artikulirane ruke
i pu tajui da potrebni komadi alata zaponu proces demontiranja. Agamemnon se nadao
kako e sad ponovo moi isprobati neke od antiknih predmeta iz svoje kolekcije.
- N... n... neeee....
- ak sam i ja dugo ekao na ovo, generale Agamemnone - rekao je
Dante. - Titani su spremni za ponovni uspon koji e dugo potrajati.
- Ono to je najva nije jest to da irimo svoju mo, grabei sve
vi e teritorija i dr ei ga elinom akom. Dugo vremena sam izgu
bio elei planete nastanjene hrethgirima, ali nakon Velikog i enja
postoje mnogi bastioni koje cvmehi trebaju osvojiti. Vrlo rado u sa
graditi na e carstvo na grobovima Omniusa. Prije, kad sam odbaci
vao takvu pomisao, nisam ni pomislio kako bi mogla biti ironina i
kakav izvor zadovoljstva bi predstavljala. Radioaktivna prostranstva
ne predstavljaju nikakvu ugrozu na im za titnim oklopima, niti na im
za tienim posudama s mozgom. Vladanje paklom bit e tek na prvi
korak. Tu emo ojaati i onda udariti na svjetove Lige.
- Nema nieg lo eg u tome da budemo novo carstvo meu ru e
vinama, ljubavi moja. - Kao da komada kakvog velikog raka, Junona
je skinula prvi par nogu s Beowulfove hodalice. - Za sada je to tek
poetak.
O teen neocvmeh je nastavio cviliti i vapiti, a glas mu je bio sve manje i manje
artikuliran kako je strah u njemu rastao. Napokon je Agamemnon s gaenjem razmont
irao sustav zvunika povezan s posudom za ouvanje mozga. - Eto, sada se mo emo koncen
trirati i zavr iti s ovom eutanazijom.
- Na alost, - rekao je Dante, - ostali smo jo samo nas troje Tita
na. - Neki od na ih neosa su na svoj nain prilino odani, ali uvijek su
bili pasivni. Regrutiramo ih iz redova pokorenog stanovni tva.
Agamemnon je prerezaoa jedan od snopa neuronskih vlakana s Beowulfove hodalic
e. - Trebamo razviti novu tiransku hijerarhiju, ali ne mo emo se snabdjeti iz ovih
na ih smanjenih resursa. Svi ovi neosi su ovce.
- Onda emo jednostavno morati potra iti negdje drugdje, -
uskoila je Junona. - Mada je Omnius dao sve od sebe kako bi ih
istrijebio, ostalo je jo mnogo hrethgira. A meu pre ivjelima su oni
najjai.
- Ukljuujui i mojeg sina Voriana. - Radei na tome kako bi
razmontirao sve komponente koje su dr ale Beowulfa na ivotu, ge
neral se sjetio dana kada je njegova lojalna uzdanica Vor s ljubavlju
i metodino istio, polirao i obnavljao osjetljive cymeh komponente
svojega oca, na nain koji je sezao sve tamo do osvita povijesti kada
je bio obiaj prati noge voljenom voi. To su bili najintimniji trenuci
izmeu oca i sina.
Agamemnonu su nedostajali ti dani i po elio je da se odnosi s Vo-rianom nisu po
kvarili. Njegov sin je Agamemnonu bio najbolja prilika za savr enog nasljednika, n
o ljudi su ga pridobili za sebe.
Junona nije osjetila da su mu misli odlutale. - Odabrat emo meu njima, uzeti na
darene kandidate i pridobiti ih za na u stvar. Sigurna sam kako imamo i sredstava
i naina da postignemo ne to tako jednostavno. Kad jednom od tijela odvojimo mozak,
tada je vrlo malo toga to ne mo emo manipulacijom postii.
Titan general je malo porazmislio. - Kao prvo, obavit emo izvianja ozraenih plan
eta i odluiti gdje bi bilo najbolje uspostaviti na u bazu.
- Wallach IX bi bio dobar prvi korak u tom smjeru, - rekao je Dan
te. - Blizu je Hessri.
- Sla em se, - odgovorio je Agamemnon, - i zasjest emo na osta
tke trona onog iritantnog Yoreka Thurra, ma koliki ti ostaci bili.
Sada je Beowulfovo mehaniko tijelo bilo rastavljeno u komade i sada su te razb
acane komponente ekale da budu reciklirane i opet negdje upotrijebljene. Sekundar
ni neos je tiho pri ao pa pokupio i odnio te ostatke.
Dok je Agamemnon razmi ljao o svim tim uni tenim Sinkroniziranim svjetovima, sinu
lo mu je da je Vorian predvodio cijelo to nuklearno razaranje. Mo da bi ipak, na n
eki nain, upravo on mogao biti odgovarajui nasljednik Titana.
Ako se osvrnemo kako bismo promotrili davnu povijest, jedva je uspijemo i nazrij
eti, toliko je nezamjetljivom postala.
- MARCEL PROUST, stari autor
V
or je stajao u uredu koji mu je, unutar glavnog sto era Armije ovjeanstva, simboliki
pripadao i zurio kroz otvoren prozor u veernju ki icu. Nakon vrueg poslijepodneva li
cu mu je godila ova svje a vlaga, jer je tijekom ovog tjedna Zimija bila nepodno lji
vo vrua i vla na. Ova blaga ki a je bila ugodno osvje enje, ali ne dovoljno da se vrhov
ni ba ar osjeti mnogo bolje.
inilo mu se da svakoga dana gubi bitku protiv stagnacije, letargije i nesposob
nosti za dono enje va nih odluka kakvu pokazuje ova vlada. Predstavnici Lige su se b
ojali dovr iti posao koji je nu no morao biti prljav, a sa svakom godinom koja je pr
olazila oni su sve vi e i vi e toga zaboravljali. Zaokupljeni lokalnim problemima i
politikim prioritetima, uspjeli su sami sebe uvjeriti da e stalne prijetnje zvane
Omnius i cvmehi same od sebe nestati. Nije ih mogao natjerati da po-vjeruju kako
, mada su se Titani ve godinama pritajili, Agamemnon nije odustao od svoje tirans
ke vladavine.
Vorov dugi rat je bio zavr en. Quentin Butler nije bio jedini visoki asnik koji
je nakon Velikog i enja potra io dug i miran bijeg. Bilo je previ e lako dati najvei pri
ritet oporavku i ponovnoj izgradnji. Drugi ljudi su eljeli cijeli taj D ihad poslat
i u povijest.
Ali realno gledajui, taj rat nije bio gotov. Ne jo , sve dok su i Cor-rin i cvme
hi ostali kao vrlo stvarna prijetnja ljudima. No inilo se kako je Vor jedini koji
to shvaa. Liga je odbila odobriti ofenzivne snage, pa ak i ono redovito pijunsko i
zvianje Hessre za koju se znalo da su se tamo sklonili posljednji Titani. Samozad
ovoljne budale!
Veliki Patrijarh i plemstvo usmjerili su svoju energiju na rje avanje internih
problema irenja njihove administracije na Nesvrstane planete, kako bi stvorili vee
carstvo s tje njim, jae centraliziranim nadzorom nad svakim od svjetova. Veliki Pa
trijarh je svojem lancu na vratu pridodao jo nekoliko zveckavih karika.
Osloboeni Sinkronizirani svjetovi ostat e stoljeima nenastanji-vi, ali neki od a
gresivnijih lanova smatrali su Nesvrstane planete zrelim voem. Potra nja za melangeo
m diljem svjetova Lige nije jenjavala ni nakon prestanka kuge. Program ponovnog
naseljavanja izvodio se ve godinama prema uputama vrhovne arobnice Ticije Cenve.
Sada, kad su bili zabranjeni napredni kompjutorizirani strojevi, projekt javn
ih radova zahtijevao je izvore ljudske radne snage. A to je znailo ljudsko roblje
, veinom budislamiste sa zaostalih planeta. U sabornici Lige uli su se neki protes
ti protiv tretiranja drugih ljudi "ba onako kako su ih i strojevi tretirali", ali
takav je stav imao vrlo slabu podr ku.
Kako su njegove vojnike du nosti bile zamijenjene s uglavnom administrativnim po
slovima, javnim govorima i pojavljivanjem na paradama, Vor je ve odavno odluio kak
o e nastaviti sa potragom za svojom unukom na Parmentieru. Nakon est mjeseci tra enj
a, konano ju je prona ao.
Pobjegav i iz Bolnice za neizljeive bolesti, Mohandas Suk i ona su se smjestili
u jednom udaljenom selu koje je veinom bilo naseljeno izoliranom grupom ljudi, sl
jedbenicima nevjerojatno stare religije judaizma. Tamo im je ona za vrijeme po ast
i pomagala brinui se o njihovim potrebama, sve dok i tamo nije banula neka parano
idna rulja koja se povodila za jo starijim predrasudama i spalila im gradi, tvrdei
kako su idovi jednako tako krivi za kugu koliko i misaoni strojevi.
Tako su ona i Mohandas morali krenuti dalje i nastaviti svoj posao, a pratila
ih je nekolicina stanovnika idovskog naselja, krijui svoj identitet. ak i kada je
epidemija kuge pro la, Parmentieru su trebale godine i godine da bi se oporavio.
Kada ju je Vor prona ao, Raquella je radila u primitivnim uvjetima. Veina njezin
e medicinske opreme bila je uni tena pa joj je Vor velikodu no poslao sve to joj je b
ilo potrebno pa i vi e od toga, kao i stra are koji su se trebali pobrinuti da ona b
ude na sigurnom. Ubrzo nakon toga Vor ih je oboje uzeo da mu pomognu osnovati Hu
manitarnu medicinsku komisiju - takozvani HuMed - koji je sada zamijenio Medicin
sku komisiju D ihada. Vor im je tada, s vlastitim sredstvima, kupio svemirski brod
-bolnicu. Taj novi brod je omoguio Raquelli i njezinim suradnicima putovanje gala
ktikom i uinkovitije obavljanje njihova posla. Trebalo je pomno motriti na svjeto
ve Lige kako ne bi ponovo izbila kuga, iako je pro lo ve toliko vremena...
Netko je morao biti na oprezu.
Nisu sve investicije donosile takvu korist graanima Lige. Osvijetljenu reflekt
orima du trga u Zimiji, Vor je vidio zapoetu zgradu Serenine katedrale, rasko nu i n
ametljivog izgleda, jedan od mnogih projekata koje je u posljednje vrijeme Ravna
Butler zajedno sa svojim sljedbenicima Kulta uspjela progurati kod vlade. Kad b
ude dovr ena, ta zgrada e biti najvea i najskuplja sakralna graevina ikada sagraena. M
ada je Vor po tovao i volio Serenu... onu pravu Serenu... vi e nego ikog ivog, ipak j
e osjeao kako bi se ta energija mogla bolje usmjeriti nekamo drugdje.
Kult Serene je rastao previ e brzo i to iz sve samih pogre nih razloga. Iako je R
avna ostala vjerna svojem neprijateljskom pohodu na sve strojeve, inilo se kako s
u mnogi od njezinih sljedbenika eljeli iskoristiti tu blijedu djevojku kao odskonu
dasku za izgradnju svog vlastitog polo aja. Vor je to jasno sagledao, iako se inil
o da drugi to ne primjeuju.
Nitko nije elio slu ati kada je Vor, taj "ovjek eljan rata", isticao oigledne probl
eme. Parlamentarni i vojni voe i li su dalje sa svojim vlastitim planovima i izosta
vili vrhovnog ba ara iz procesa dono enja odluka. Njegov in je postao vi e ceremonijala
n nego funkcionalan. Mada je Vor jo uvijek izgledao kao mladi, ak mu je i Favkan Bu
tler savjetovao neka prihvati odavno zaraenu mirovinu. Vor ne bi oti ao na vrhuncu
slave, kao to je oti ao Xavier Harkonnen. Ovo je bilo jo gore. Vorian Atreid je nepr
imjetno blijedei tonuo u mrak.
Svakog je jutra rano ustajao i dok je odlazio u grad na posao prisjeao se tren
utaka osobnih kriza kroz koje je pro ao. Serena, Le-ronica... ak i Seurat, kojeg je
zvao Limeni mozak.
Mrzio je to je bio ovako neuinkovit.
Voru je sada bilo stotinu trideset i pet godina, no osjeao se znatno starijim.
Kada je zavr io sa svojim dnevnim du nostima u sto eru Armije ovjeanstva, nije bilo vi e
nikoga tko bi ga kod kue ekao. Njegovi sinovi su sada bili starci s velikim vlasti
tim obiteljima i svi su oni ivjeli na dalekom Caladanu.
Voru je nedostajao njegov prija nji autant Abulurd Harkonnen koji je u njemu vid
io svojeg mentora i oca i to znatno vi e negoli su to Estes ili Kagin ikada osjeali
. Ali Abulurd je ovu posljednju godinu proveo u sustavu Corrina, dr ei Omniusa u za
robljeni tvu.
Kao da je tim mislima dozvao svojeg prote ea, Vor spazi Abulurda koji je odluno
kroio prema zgradi i kojoj je bio smje ten vojni sto er.
Odjea mu je bila u neredu, a urio je bez ikakve pratnje i uvukav i glavu kako bi se t
itio od lagane ki ice. Po kretnjama se je vidjelo da ima hitnog posla.
Tek napola uvjeren kako taj Abulurdov lik nije samo privienje, Vor je po urio ho
dnikom pa grabei po dvije stube odjednom po urio prema vratima i tamo iznenadio ono
g drugog koji je namjeravao ui. - Abulurde, to si ti!
Mladi asnik se sru io, jer je zadnjim snagama do ao ovamo. - Gospodine, dolazim ra
vno s Corrina. Poslu io sam se izviakom letjelicom koja mo e nabirati svemir, jer sam
morao stii prije strojeva. Ali ne znam koliko jo vremena imamo.
PREMDA SU I VOR I ABULURD imali isti osjeaj hitnosti, ostali lanovi parlamenta ima
li su dojam kako je ta kriza pomalo pretjerana.
- to bi se, nakon tolikih godina, misaoni strojevi mogli nadati da
e postii? Oni su pobijeeni! - uskliknuo je predstavnik svijeta Geidi
Prima.
- A ako su ti projektili pro li kroz mre u skremblera, zar onda nije
sigurno da je svaki gel-krug trebao biti izbrisan? Zato nema nikakvog
razloga za zabrinutost - kruti veleposlanik Honrua se udobno naslo
nio na svojem stolcu, a na licu mu je lebdio onaj samozadovoljni izraz.
- Uvijek ima razloga za zabrinutost, tako dugo dok postoji ma i
jedna inkarnacija Omniusa. - Vor nije mogao razumjeti odakle im to
liko samopouzdanje. Ali taj njihov stav nije bio ni ta iznenaujue:
uvijek kada su bili suoeni s nekim te kim problemom, zastupnici su
o njemu raspravljali dok sve nije postalo tako konfuzno i zbunjujue
da se iz tog nije moglo ni ta zakljuiti.
Nakon Abulurdovog povratka, Vor je proveo vi e od tjedan dana ugovarajui sastank
e, razgovarajui izravno s ostalim ni im asnicima. Abulurd je predao svoje snimke koj
e je donio, a koje su bile napravljene na stra arskoj floti pred Corrinom i na koj
ima su se vidjeli ti udni projektili. Konano je vrhovni ba ar bio ustrajan u svojem
zahtjevu da se govorom obrati izravno parlamentu. Prema njegovim predvianjima, ov
isno o ubrzanju i o rezervama goriva, ti superbrzi projektili mogli bi za koji d
an stii na Salusu.
- Jeste li sigurni, vrhovni ba are, da ne pretjerujete s takvom
prijetnjom kako bi razjarili ljude i time ojaali Armiju ovjeanstva?
- upitao je neki sitan ovjek s Ixa. - Svi smo mi uli va e ratne prie.
- Budite sretni to ih niste morali sami i pro ivjeti, - zare ao je
Vor.
ovjek s Ixa se smrknuo. - Odrastao sam tijekom kuge, vrhovni ba are. Mi mo da nema
mo toliko ratnog iskustva kao vi, ali svi smo mi pro li kroz te ka vremena.
- Za to bismo se bavili progonom sjena, - mrmljao je jedan drugi
ovjek kojeg Vor nije prepoznao. - Po aljite nekoliko izviakih bro
dova neka presretnu projektile prije negoli ovi dosegnu Salusu. Ako
ikada i dou. Na taj se nain Quentin Butler bio pobrinuo za one
projektile koji su raznosili kugu.
Vei dio jutra sastanak je protekao u tom stilu. Napokon, kad mu se ve zgadilo s
ve to to je uo pod velikom zlatnom kupolom dvorane parlamenta, Vor se iskrao van.
Zastav i na vrhu kamenih stuba, pogledao je u oblano nebo i duboko uzdahnuo.
- Jeste li dobro, gospodine? - Abulurd je po urio prema njemu,
prolazei izmeu ure enih stupova prema isklesanim stubama.
- Ona ista stara glupost. Zakonodavci su zaboravili kako treba raz
govarati o bilo emu osim cijenama nekretnina, regulaciji svemirskih
putovanja, rebalansu bud eta i opse nim javnim radovima. Sada na
pokon razumijem za to je Iblis Ginjo formirao Vijee D ihada kad je
pro li rat bio u punom jeku. Ljudi su s pravom progovarali drakonskoj
moi tog vijea, ali ono je barem donosilo brze i uinkovite odluke. -
Odmahnuo je glavom. - ini se da je sada najvei neprijatelj ljudskom
rodu upravo taj osjeaj samozadovoljstva i birokratizam.
- Svu na u pozornost smo ograniili na dugorone prijetnje ili
projekte - istakao je Abulurd. - Na e dru tvo se toliko usredotoilo
na povratak normalnom ivotu da ne mo emo usmjeriti pozornost na
prijetnju za koju smo ve povjerovali kako smo je se rije ili.
Sada je ponovo poela ki a, jaa nego prije, ali veteran se nije pomaknuo. Netko je
poslao lebdei ki obran nad Vorovu glavu kako bi ga za titio od te vlage. Bio je to o
pet Abulurd. Vor mu se osmjehnuo, ali bator je ostao zabrinut.
- to emo poduzeti u svezi s ovim, gospodine? Ti projektili idu
ovamo. - Prije nego je Vor stigao odgovoriti, jak nalet vjetra odnio je
ki obran vukui ga niz kamene stube, a Abulurd je potrao za njim
kako bi ga uhvatio.
Upravo su se obojica namjeravala vratiti u dvoranu kad je Abulurd,
konano svladav i ki obran, pokazao rukom nekamo u daljinu. Ki obran se, no en vjetrom, po
novo oslobodio. Ovoga puta mladi nije potrao za njim.
Poput tragova koje ostavljaju pand e kakve grabljivice, srebrno-naranaste pruge
parale su nebo. - Pogledajte... oni projektili s Corri-na! - zavapio je Abulurd,
ispunjen jednako toliko stidom koliko i panikom, jer nije bio u stanju nikoga n
avesti da ozbiljno shvati hitnost njegovih upozorenja.
Vor je stisnuo zube. - Ta Armija ovjeanstva vjeruje svojoj vlastitoj propagandi
. Ljudi misle kako nas neprijatelji vi e nee napast jednostavno zato to smo mi dekre
tom proglasili D ihad zavr enim.
Duboko je uzdahnuo, ivo se prisjeajui to to znai biti ratni zapovjednik. - Izgleda
 da e mi ustrebati neija pomo,- rekao je okre-nuv i se Abulurdu. - Ti i ja emo morati
obaviti taj posao.
Norma Cenvaje znala rei kako se o njoj ne mo e suditi temeljem njezinog vanjskog iz
gleda. Ni njezini fiziki nedostaci, niti ona klasina ljepota koja ih je kasnije za
mijenila, ne predstavljaju bit te ene. Ona je prvenstveno i iznad svega bila mo dan
a energana.
- PRINCEZA IRULAN, Biografije Butlerijanskog D ihada
K
ad se vratila na Rossak, sivo-grimizne pra ume u dubokim kanjonskim dolinama pokre
nule su u Normi lavine sjeanja na djetinjstvo. Nebo je jo uvijek bilo i arano toksini
m dimom iz udaljenih vulkana. Pra ume su vrvjele najneobinijim oblicima biljnog i iv
otinjskog svijeta, flora i fauna su se borile za opstanak u za tienim, plodnim puko
tinama.
Norma se sjeala kako je kao djevojica odlazila u ekspedicije s Aureliusom i nje
govim botaniarima i kako su tragali za biljkama, gljivama i bobicama, ak i za kukc
ima i paucima koje se moglo koristiti u farmaciji. Tvrtka VenKee je jo uvijek ubi
rala velike profite od njihovih sirovina za lijekove, sakupljanih na Rossaku, ma
da je melange postao glavni proizvod tvrtke.
No u svojoj nedavnoj vrlo ivoj viziji Norma je vidjela kako e ovdje gotovo sve
biti razoreno. Uskoro. Ne to u asno e se dogoditi Rossaku, arobnicama, svima. Nadala s
e kako e moi uvjeriti svoju polusestru u hitnost, premda e Ticija tra iti da joj za t
o pru i neki dokaz, neki detalj ili obja njenje. Norma nije mogla ponuditi ni ta od to
ga... samo vrlo sna an predosjeaj kojeg je imala tijekom svog intenzivnog, melangeo
m izazvanog sna.
Ticija sigurno nee gorjeti od elje da joj povjeruje samo na rije.
Prije mnogo godina, Ticija je bila oti la na jedan od posljednjih pohoda na cvm
ehe; ona i njezine kolegice arobnice bile su tad spremne osloboditi svoju mentaln
u snagu i, dok budu umirale, sa sobom u smrt povesti i cvmehe. Sve njezine koleg
ice su se rtvovale i Ticija je trebala biti sljedea na redu. No tada su se cvmehi
povukli, ostaviv i Ticiju kao jedinu pre ivjelu, njezinu rtvu koja vi e nije bila potre
b-
na... i nekako je uvijek alila to nije dobila svoju priliku. Ticijina osobnost bil
a je sazdana od aljenja, okrivljavanja i odlunosti. Znala je pronai mnogo naina koji
su joj zagorali ivot i jednako toliko ljudi koje je krivila za to.
Vrhovna arobnica je uvijek ignorirala Normu, sve do te mjere da se pona ala kao
da ova i ne postoji, pu tajui je neka sama radi na Kolharu, okru ena svojim brodovima
i motorima za nabiranje svemira. Bila je odana vlastitim projektima jednako tol
iko koliko je Norma bila odana svojim. To je na neki udan nain pomoglo Normi razum
jeti njezinu polusestru.
Sada, kad je D ihad zavr io, nije vi e bilo poziva enama Rossaka da se koluju kako bi
razvile onu golemu samoubilaku mentalnu snagu. Sada su arobnice posvetile svoju e
nergiju prouavanju i usmjeravanju svih onih linija krvi koje su tijekom generacij
a sakupljale, zajedno sa svim onim genetikim materijalom kojeg su sakupile u vrij
eme kad je Omniusova kuga naj e e harala.
- Meni se ini da ta tvoja inspiracija i tvoji predosjeaji dolaze
vi e od toga to ti je psiha izobliena prevelikom konzumacijom za
ina nego iz nekog stvarnog predosjeaja, - rekla je Ticija, nakon to
je saslu ala Norminu poruku. Stajale su zajedno na jednoj litici, pro
matrajui dolje ispod sebe gustu pra umu.
Kao vrhovna arobnica, Ticija nije eljela imati posla sa zainom i umjetnim stimul
ansima. Po njezinom sudu su samo slabii bili prisiljeni ovisiti o drogama. Tvrtka
VenKee je stvarala enormne profite destilirajui egzotino bilje pra ume kako bi iz n
jega dobili stimulativna i halucinogena sredstva i lijekove. Ticiji se sve to ga
dilo, ba kao i ta oita ovisnost njezine polusestre o zainu s Arrakisa.
Obje ene su posjedovale onu ledenu ljepotu, bile su visoke i blijede puti, s p
latinasto plavom kosom i pravilnim crtama lica. U sebi, Norma je sebe jo uvijek v
idjela kao patuljasto stvorenje, zbrkanih crta lica, kao enu koja bi se lako dala
prestra iti od dominantne arobnice kao to je bila Ticija.
 -To nije bilo nikakvo puko ma tanje - rekla je Norma. - To je bilo upozorenje.
Znam da se medu arobnicama pretkazivanja povremeno manifestiraju kao talent. Ti s
igurno ima zabilje ene sluajeve koji to dokazuju.
- Javit u ti ako se tvoje dragocjeno predvianje bude ostvarilo. Ti
se samo vrati na svoj Kolhar i bavi se svojim poslom. - Ticija je kraljev
skom kretnjom podigla glavu. - Mi ovdje imamo vrlo va nih obveza.
Norma je svojim blistavim modrim oima, koje su izgledale kao da u sebi kriju cije
li svemir, pogledala svoju polusestru. Dodirnula je vlastitu sljepoonicu i zadovo
ljnim glasom rekla. - Stalno radim na tim proraunima. Mogu to ovdje obavljati jed
nako lako kao i na Kolharu.
- Onda emo vjerojatno obje vidjeti hoe li se tvoji lo i snovi ostvariti.
No DANIMA SE NIJE NI TA dogaalo, a Norma nije mogla dodati nikakav novi detalj o sv
ojem predosjeaju.
Svakog jutra tijekom njezinog ve produ enog posjeta, Norma je sama odlazila u na
jgu e predjele pra ume i tamo odabirala korijenje, bobice i li e pa sve to odnosila u sv
ojim d epovima, nikada ne obja njavajui za to to radi. Ona je tako udna osoba, mislila j
e Ticija promatrajui izdaleka svoju polusestru.
Odsjaj prigu ene suneve svjetlosti blistao je na Norminoj neprirodno zlatnoj kos
i i mlijenoj ko i dok se kao u transu kretala strmom stazom s dna pra ume prema visok
oj udubini u litici gdje je stajala vrhovna arobnica. Tako udubljena u to to je ra
dila, tako odsutna duhom. Kako bi bilo zgodno kada bi se Norma sada spotaknula i
otkotrljala niz tu strminu u smrt...
Njihova mati je napustila Ticiju jo dok je bila posve maleno djete ce kako bi mo
gla sve svoje vrijeme provoditi s Normom, birajui tu... udakinju, a ne nju, za sav
r enu arobnicu. Padni, prokleta bila!
Kad se Norma kliznim koracima popela do otvora pilje, Ticija je i dalje nepomin
o zurila u nju. Norma se odmah izravno obratila vrhovnoj arobnici, kao da nastavl
ja razgovor kojeg su ve neko vrijeme vodile, vjerojatno u njezinoj glavi. - Gdje
vam stoje kompjutori?
- Zar si poludjela? Pa mi ovdje nemamo misaone strojeve! - Ticija je bila okir
ana kako je njezina polusestra otkrila njihovu tajnu. Zar ona zaista... mo e predv
iati? Jesam li trebala ozbiljno uzeti ono njezino upozorenje?
Norma ju je pogledala bez ljutnje, ne vjerujui joj ni na trenutak. - Morate se
slu iti vrlo sofisticiranim sustavom kako biste obradili toliku golemu koliinu gen
etskih podataka, osim ako vam va i umovi nisu uvje bani tako da su ravni organiziran
osti i kapacitetima kompjutora. - promatrala je Ticijino lice intenzitetom nekog
instrumenta za dubinsko skeniranje. - Ili obavljate traljav posao samo zato to s
e
bojite poslu iti se nu nim alatom, a ne izgleda mi kao da bi bila takav tip.
- Uporaba kompjutora je nelegalna i opasna, - rekla je Ticija,
nadajui se kako e to biti dostatan odgovor.
Norma se, kao i obino, usredotoila na problem i nije odustajala. - Ne mora se bo
jati moje sumnjiavosti ili paranoje prema strojevima - samo sam radoznala. I sama
se koristim prednostima kompjutorskih sustava pri naporima da rije im navigacijsk
e probleme kod motora za nabiranje svemira. Na alost, Liga nije priznala prednosti
tih motora pa sam morala prekinuti taj izuzetno vrijedan posao. Ja tebi ne bih
uskratila mogunost da se poslu i s njima za tvoja vlastita istra ivanja.
Prije negoli je Ticija uspjela smisliti nekakav uvjerljiv izgovor, odjednom j
e zaula piskutav zvi duk neega stoje brzo pojurilo zrakom. Gledano u cjelini, to je
na oblanom jutarnjem nebu izgledalo kao da su se prema dolje usmjerile srebrne tr
anice, gaajui duboke, za tiene rasjedne doline. Neki projektili su udarili u vrhove st
abala pa propadali kroz kro nju sve dok nisu udarili o tlo.
Norma je zagrizla donju usnu i polako kimala glavom. - Mislim da je to poetak
onoga to sam vidjela u svojoj viziji. - Okrenula se prema Ticiji - Mislim da bi t
rebala oglasiti uzbunu.
arobnice odjevene u bijele halje su, uv i kako vani ne to udara, po urile iz svojih p
ljskih prostorija i motale se uokolo. U podno ju litice jedan se projektil zabio u
mekanu zemlju, poeo vibrirati i onda se otvorio kao ljuska jajeta. Iz njega je p
oletjela prava ki a metalnih dijelova koji su se zabijali u zemlju i uvis podizali
prah, ljunak i ostali materijal.
Usprkos svojem zastra ujuem snovienju, Norma je sve ovo promatrala s nekom mirnom
radoznalo u. - To mi izgleda kao neka au-tomatizirana tvornica, premda nije tako s
ofisticirano kao pravi misaoni stroj, koja se slu i lokalnim izvorima da bi ne to sa
stavila.
- To je stroj, - rekla je Ticija. Ukrutila se i bila je spremna u svom
tijelu proizvesti onaj izvor snage koji e joj omoguiti boriti se na je
dini nain na koji je znala. - ak i ako to nije cymeh, ipak je na ne
prijatelj.
Dolje, na tlu pra ume, nekoliko je ljudi u VenKee odorama pri lo mjestu na koje j
e projektil pao. Neki blijedi mladi pratio ih je poput kakvog ivahnog psia; imao je
izbuljene oi i deformirano tijelo, udovi te kojeg je bilo te ko i pogledati, pa se Ti
cija, ugledav i ga sa
svoje visoke osmatranice, smrknula po eljev i da su ti deformirani naprosto umrli kad
a su ih bili protjerali u pra umu.
Tada, kad je ta skupina znati eljnika pri la projektilu, iz njega su kao iz neke
automatske tvornice, izletjeli prvi sastavljeni proizvod: male sivkaste kuglice
koje su letjele kao oklopljeni, gladni insekti. Podigle su se u roju, osmotrile
podruje i onda masovno jurnule prema grupi iz VenKeeja. Onaj deformirani mladi je
iznenaujuom brzinom strugnuo natrag i nestao u gustom grmlju, ali ljudi iz tvrtke
VenKee nisu se maknuli dovoljno brzo.
- Kuglice su malene, a izgleda da su im i senzori prilino nepreciz
ni, - rekla je Norma, u ijem glasu se jo uvijek osjeao onaj analitiki
prizvuk.
Ti mali metalni letei crvi kru ili su oko svojih rtava kao oblak bijesnih osica,
a onda su napali kao malene pile, re ui ljudima odjeu i ko u i odjednom je ikljala krv
i letjeli komadii ljudskog mesa. Ljudi su vri tali i bje ali udarajui oko sebe, no mal
i strojevi-pirane su ih progonili trgajui s njih komadie, uni tavajui im tijela.
Tada su se ti crvi s krupnim onjacima zaputili prema ulazima u pilje. - Ustremi
li su se na nas, - rekla je Norma.
Ticija je doviknula drugim arobnicama pa su te mone ene s Rossaka stale zajedno
i suoile se s nadolazeim rojem. One male zu-jalice su poletjele naprijed kao metci
. Ticija se poela tresti u nastojanju da dozove svoje mentalne sposobnosti.
Iza arobnica su se djeca i mu karci s Rossaka povukli, nagurav i se u sigurne pros
torije. Ticija i njene dru ice podigle su svojim mislima vjetar koji je pucketao,
izbacujui ispred sebe male udare telekinetike sile poput kakvog mentalnog orkana.
Skupine nadolazeih mehanikih crva su se raspr ile, a onda se u zraku pretvorile u
prah. Tada su do li drugi. Onaj projektil-tvornica proizvodio ih je na tisue.
- Ovo ne zahtijeva toliko napor kao uni tavanje cvmeha, - rekla je
jedna od arobnica, - ali ipak na svoj nain pru a zadovoljstvo.
- Omnius je prona ao nain kako e poslati novo oru je protiv
nas, ak i dok se ovako nalazi iza barikade koju mu je Liga postavila,
- rekla je Norma. - Ovi mali strojevi su programirani da nas love i
uni tavaju.
U potrazi za rtvama, metalni oblaci umjetnih insekata ispunili su zrak ispred
gradova u liticama. arobnice su bile okru ene ozonom i nevidljivim vjetrom. Njihova
svijetla kosa je lepr ala, a odjea se nabi-
rala od telepatski stvorene struje. Ticija je podigla ruku i koncentriranom silo
m uni tila jo jedan val mehanikih crva. Tada su arobnice zdru enim naporom raznijele i
samu tvornicu i mehanizam projektila je implodirao pretvoriv i se u debelu grudu m
etala.
- Po aljite dolje ljude s bacaima plamena i eksplozivom, - rekla je
Ticija. - Moraju uni titi taj cilindar prije negoli se bude sam popravio.
- Osjeala se sretno i zadovoljno, ak do te mjere da je svojoj poluse
stri odala priznanje to je predvidjela moguu katastrofu.
- Rat nije gotov, - rekla je Norma. - Mo da tek poinje. Opet.
Ako je tono da misaoni strojevi nemaju imaginaciju, kako je mogue da nastavljaju s
mi ljati takve u ase koje nam alju?
- BATOR ABULURD HARKONNEN, "Izvje e o incidentu u Zimiji"
S
vi inspektori za sigurnost na Zimiji, kao i svi radoznali promatrai koji su po uril
i do mjesta gdje je pao projektil bili su mrtvi. U samo nekoliko sekunda nestale
su i sve slike s mjesta dogaaja, jer su te smrtonosne letee spravice derale sve to
im se na lo na putu. Sve veze su bile prekinute.
Oekujui od Omniusa samo najgore, Vor je pozvao jedinice civilne za tite i zapovje
dio borcima neka okru e podruje gdje je pao projektil. Abulurd Harkonnen je bio uz
njega i pomagao je izvr iti svaku zapovijed svojeg zapovjednika. Vrhovni ba ar je bi
o poput bijesnog salu kog bika i nitko se nije usuivao stati mu na put.
- Rekao sam im da trebamo ostati na oprezu, - gunao je Vor
Abulurdu. - Rekao sam im neka ne popusti pozornost. ak si i ti do
ao s izravnim upozorenjem, ali oni nisu slu ali.
- im provedu nekoliko godina u miru, ljudi brzo zaborave kako
je kada stalno mora biti na oprezu, - slo io se Abulurd.
- A sada, kad smo suoeni s novim napadom Omniusa, pona amo
se kao takori! - rekao je Vor, a u glasu mu se osjetila primjesa gaenja.
ak i prije negoli su saznali sve detalje ove prijetnje, Abulurd je koordinirao
jedinice stacionirane u gradskim etvrtima koje su bile najbli e mjestu gdje je pro
jektil pao. Koristei se ovla tenjima koje je imao u izvanrednim situacijama, ponovo
je aktivirao i rasporedio sve plaenike koji su imali ugovor s Armijom ovjeanstva.
Ti projektili, veliine mrtvakog kovega, pali su u irokoj zoni. Iz njih, iz tih au
tomatskih tvornica, u rojevima su izlazili nezasitni ureaji veliine kuglinog le aja.
Svaki od njih je imao izvor energije, jednostavan program i o tre ralje. Poput pir
ana, tra ili bi bilo kakav ljudski oblik i onda ga napali i grizli.
Dok su ljudi bje ali, ti mehaniki letei crvi su se rojili na svome zadatku nezaus
tavljivog kidanja oko rtve od koje su ostajali tek
komadii vla nog mesa i djelii pro vakanih kostiju. inilo se da su im posebno zanimljivi
vojnici u odorama i graani s tijesno pripijenom odjeom. ene i sveenici u njihovoj k
omotnoj odjei nakratko bi izmakli pozornosti, no nezasitne malene letee nemani su
se vraale kako bi jo jednom pregledale teren i onda bi i njih dohvatile.
Ljudi su vri tei bje ali ulicama i padali prije no to bi se uspjeli domoi nekog sklo
ni ta, a pirane-crvi bi nasumice rovali kroz njihova tijela, bljujui izmrcvareno me
so. im bi rtva pala, odlazili su progoniti nekog drugog.
Prvi val vojnika koji je do ao intervenirati bio je vrlo brzo uni ten. Ove pirane
-crvi obru ili su se na njih poput pela-ubojica, no neki od boraca su aktivirali sv
oje osobne titove. Drugi nisu bili tako brzi i kad su ih crvi pogodili, sru ili su
se kao da su bili po trcani otrovnim plinom. Runo naoru anje im nije bilo ni od kakve
koristi protiv ovo-likog broja sitnih mehanikih napadaa.
ak su se i oni za tieni titom morali na kraju predati, jer su mehaniki crvi udarali
o Holtzmanovu barijeru poku avajui, istra ujui, sve dok nisu nai li na mogunost sporog
rodiranja, protiv kakvog je Holtzmanova barijera bila beskorisna. Ispod sjajnog
oklopa briznula je krv i stanino tkivo. Crvi koji su se uspjeli uvui u trenu su un
i tili mehanizam tita, mjehurii tita su poeli nestajati, a prema van su poletjeli okrv
avljeni komadi tkiva.
U zraku se rojilo sve vi e i vi e tih napadaa, obitelji su bje ale u zgrade i vozila
i vrsto se unutra zatvarali, ali male nemani koje su ih progonile uvijek su znal
e pronai put unutra. Nije bilo mjesta gdje bi se ovjek mogao sakriti.
Sprava za sakupljanje raspolo ivog metala, koja je takoer do la s projektilom, sku
pljala je raspolo iv metal i vraala ih procesoru koji je proizvodio nove metalne le
tee crve. Cilindri palih projektila su se jae otvorili, dublje ukopali i iz njih s
u izlijetali crvi poput oblaka same. Ti proizvodi pokretne tvornice su demolirali
Zimiju, uni tavajui resurse i ru ei zgrade kako bi se domogle novog metala i ostalih
nu nih sirovina.
Opseg razaranja se irio.
ABULURD JE SLIJEDIO VRHOVNOG ba ara koji je urio prema najbli em takvom mjestu. Kad j
e Vor izvikivao zapovijedi, neiskusni vojni-
ci Zimije bili su previ e prestra eni da bi oklijevali. On i Abulurd su osnovali pri
vremeni zapovjedni centar koji je bio smje ten nedaleko mjesta gdje je pao prvi pr
ojektil. Na ulicama je vladao paklenski kaos. Graani su se zakljuavali u za tiene sob
e i ormare, poku avajui se sakriti od ovih metaka koji su imali o tre zube i koji su
se samostalno kretali.
Od prvog spu tanja projektila proteklo je manje od sat vremena, a ve je bilo na
tisue mrtvih.
Napokon se i artiljerija Lige pojavila dovoljno blizu da je pali projektil bi
o unutar dometa njezine vatre. Abulurd je pregledavao izvje a. "Granate su napunjen
e sna nim eksplozivom. Topnici izvje tavaju da su spremni za paljbu. Jedan izravan p
ogodak trebao bi raznijeti "tvornicu", a onda mo emo poistiti sav taj nered."
Vor se smrknuo. - Izdaj naredbu za otvaranje vatre, ali ne oekuj da e to ii tako
glatko. Nema sumnje da je Omnius tu ugradio brojne za titne sustave. - Odmahnuo j
e rukom. - Ipak, to prije saznamo s kakvom to za titom raspola u, br e emo pronai i nai
ako emo tu za titu zaobii.
Zapoela je bara na vatra koja je gaala u kratkim parabolama, gadajuu ravno ispred
sebe u najbli u takvu ukopanu tvornicu. Dok su topovske granate letjele prema meti
, oblaci onih malih metalnih pirana kovitlali su se poput dima oko tvornice. Te
gladne male sprave stisnule su se zajedno, kao da namjeravaju napraviti barikadu
protiv granata. Horde tih malenih crva meusobno su se povezale ljepljivim vezama
, grupirajui se u razliitim oblicima i tvorei krupne prepreke.
Tada su se u skupinama zalijetali na svaku dolazeu granatu, poput mehanikih pij
avica. U zraku su razmontirale svaku granatu, skidajui s nje tanke djelie metala k
oje su ubacivale u otvor svoje tvornice, gdje se taj materijal mrvio i onda se i
z njega proizvodilo novo mno tvo ubojitih crva.
Bez ikakve naredbe, jedan od svojeglavih plaenika nadlijetao je taj prostor ma
lenom oklopljenom letjelicom, a kuglice iz projektila su se ustremile na njega.
Tisue njih se skupilo u gomilu du trupla letjelice i odatle poele skidati metal, sp
ojeve i elektronske sustave.
Kao svoj zadnji potez, plaenik je uspio baciti samo jednu bombu. Taj projektil
je aktiviran u zraku prije negoli su ga kuglice stigle do kraja razmontirati. U
dar od eksplozije je samo malo pomije ao bijesne kuglice i prouzroio tek neznatnu te
tu.
Plaenikova letjelica se raspala. Taj nesretnik je kratko vrijeme le-
tio zrakom, nekontrolirano se okreui, a tada su ga mehanike pirane rastrgle u komad
ie. Bio je mrtav prije nego su jadni ostaci njegovog tijela udarili o tlo.
Suoeni s ovakvom groznom prijetnjom, neki od vojnika nisu po-slu ali naredbe vrh
ovnog ba ara pa su desetci njih pobjegli sa svojih polo aja. Vorian je izgledao ljut
ito, ali Abulurd je rekao: - Neiskusni su i nisu naviknuli na sve grozne stvari
koje strojevi mogu uiniti.
Vor mu je na trenutak uputio slaba an osmijeh. - Drugi su se mo da malo opustili,
Abulurde, ali ti u svojim vje bama nisi nikada popustio. Mi moramo pronai rje enje..
. ti i ja. Ne to uinkovito to emo moi odmah primijeniti.
- Neu vas razoarati, vrhovni ba aru.
Vor ga je gledao s toplim i dubokim osjeajem ponosa. - Znam, Abulurde. Na nama
dvojici je da spasimo sve ove ljude.
.v,
Kad ljudi u ovom ivotu postignu raj, onda je ovaj rezultat neminovan: postanu mek
ani, izgube svoje vje tine i svoju britkost.
- Zensunijska sutra, Stavovi o Arrakisu
N
akon to je stari Tuk Keedair umro, Ismail je bio najstarija osoba u Zensunijskom
naselju. Keedair, robovlasnik, je izgleda bio zatvorenik bande Selima Jahaa Crva.
Mada je sigurno bilo mogunosti da pobjegne i vrati se u civilizaciju Lige, taj t
rgovac robljem s Tlulaxa je prihvatio svoju sudbinu ivota uz Ismaila i njegove pu
stinjske Zen-sunije.
 Ismail ga nikada nije nazvao prijateljem, ali vodili su mnoge zanimljive none
razgovore, ispijali kavu od zaina i promatrali zvijezde. Premda neprijatelji, ipa
k su se meusobno razumjeli. Pomalo ironino, ali oni su imali vi e toga zajednikog neg
o to je imala grupa koja je trenutno bila na elu tog naselja.
Sada je Ismail nakon veere slu ao kako starje ine, a meu njima je bila i njegova ker
, meusobno razgovaraju. ak je i Chamal govorila o gradskim stvarima, o spravama i
luksuzu kojeg Ismail nije imao niti ga je elio. ivot ovih slobodnih ljudi bio je i
spunjen s vi e luksuza nego to su ga imali sluge u domainstvu znanstvenika Holtzmana
. Sve je to bilo tako nepotrebno... i opasno.
Ali sada su se potomci osloboenih robova s Poritrina po enili s pre ivjelim lanovim
a Selimove bande. Ismailova vlastita ker Chamal si je uzela jo dva mu a i petero dje
ce; sada je bila prihvaena kao jedna od cijenjenih seoskih starje ina, kao mudra st
arica.
Ismail je elio biti siguran da nitko od njih nije zaboravio kako su ranije ivje
li i ustrajno je zahtijevao da ti ljudi koji su izvan zakona razvijaju svoje vje t
ine i svoju neovisnost, tako da nikada vi e ne bi postali plijenom trgovaca roblje
m. Mada Arrakis nije bio neka obeana zemlja kakvoj su se bili nadali kada ih je p
oveo u oajniki bijeg, Ismail je ipak elio da oni zadr e taj svijet, bez obzira po koj
u cijenu.
Drugi su pak u njemu vidjeli tvrdoglavog, ogorenog starca kojem su dra e te koe iz
pro losti nego moderna pobolj anja. Prije dvade-
set godina je zainska groznica zauvijek promijenila Arrakis i sada ovi do ljaci s d
rugih svjetova vi e nikada nee otii, nego su, naprotiv, dolazili u sve veem broju. Is
mail je znao da on to ne mo e zaustaviti i te ka srca je shvatio kako je vizija Seli
ma Jahaa Crva bila posve tona: trgovina zainima je uni tavala pustinju. inilo se da vi
ne postoji mjesto gdje bi on i njegovi ljudi mogli ivjeti nesmetano i u miru.
Jo je dvaput tijekom proteklog mjeseca naib El'hiim pozvao trgovake brodove da
se spuste nedaleko njih, dajui im koordinate tog zensunijskog sela za koje se pre
tpostavljalo da treba ostati skriveno i sigurno, a to im je dao samo zato kako b
i mogli mijenjati zaine za raznu robu.
Izgubljen u svojim mislima, Ismail je prezirno frknuo. - Ne samo da smo posta
li ovisni o trgovini iz gradova, nego smo ak postali i previ e lijeni da bismo do t
amo oti li!
Jedan od staraca pokraj njega slegnuo je ramenima. - Za to bismo odlazili na na
poran put sve do grada Arrakisa kad mo emo prisiliti ove iz vanjskih svjetova da,
za promjenu, malo oni rade?
Chamal je ukorila starje inu zbog tona kojim je govorio i u kojem nije bilo po to
vanja, ali Ismail ih je oboje ignorirao, namr tiv i se i ostav i pri vlastitom stavu.
Ljudi su ga, bez sumnje, smatrali starim fosilom, previ e krutim da bi mogao prihv
atiti napredak. Ali on je znao gdje le i opasnost. Zbog zavr etka D ihada, a i zbog gu
bitka tolikih radnika koje je pokosila kuga, ropstvo se je jo jednom poelo iriti i
postalo je ope prihvaeno. A trgovci robljem bi se uvijek okomili na budislamiste..
.
Usprkos svojim godinama, Ismail je jo uvijek imao o tar vid. Za-viriv i van u no, b
io je prvi koji je opazio dolazak brodova. Njihova svjetla su ih jasno obasjaval
a i kretali su se prema selu putanjom ravnom poput strijele... ne nikakvim nesig
urnim vrludanjem, nego ravno prema zensunijskom selu. Odmah ga je pro eo onaj o tar
osjeaj tjeskobe. - El'hiime, zar si pozvao jo neke od tih bunih i ne eljenih posjetit
elja?
Njegov posinak, koji je tu sjedio i razgovarao sa starje inama, odmah je odgovo
rio: - Ne oekujem nikoga. - Oti ao je do ruba pilje, a letjelice su dolazile jo veom b
rzinom. Buka motora je podsjeala na zvuke udaljene pje ane oluje.
- U tom sluaju se trebamo pripremiti na najgore. - Ismail je podigao glas, pri
zivajui onaj .svoj autoritet kojeg je imao kad je prije mnogo godina predvodio ov
e ljude.- uvajte svoje domove! Sti u stranci.
El'hiim je uzdahnuo. - Nemojmo pretjeravati, Ismaile. Mo da je posrijedi posve obia
n razlog...
- Ili neki jako opasan. Bolje je biti spreman. to ako su to lovci na
robove?
Bijesno je zurio u svojeg posinka pa je El'hiim naposljetku slegnuo ramenima.
-Ismail ima pravo. Nije zgorega biti oprezan. - Zensuniji su po li zajedniki pripr
emiti svoju obranu, no nisu djelovali kao da im se silno uri.
Ovi udni brodovi su sad kru ili i pribli avali se, izmjenino ubrzavajui i usporavaju
. Kada su dosegli litice, neki ljudi u tamnim odorama su se nagnuli kroz otvore
i otvorili vatru iz kratkog oru ja. Zensuniji su poeli vikati i bje ati u zaklon svoj
ih pilja.
Po stijenama su odjekivale eksplozije, ali samo je jedan projektil u ao u pilju
i uinio tetu pokrenuv i malu lavinu kamenja. Trenutak kasnije brodovi su se spustili
na mjestu uz samu liticu gdje je pijesak bio ravan. Iz letjelica je potekla buj
ica ljudi u otrcanim odorama. Kretali su se poput bubica po vruem kamenju, bez ik
akve organizacije ili plana. Ipak, oru je im je bilo posve novo.
- ekajte, ovo su obini sakupljai zaina! - povikao je El'hiim.
- S tim ljudima smo ve ranije trgovali. Za to nas sada napadaju...
- Jer ele sve ono to mi imamo, - rekao je Ismail. - Oko njih je
i dalje plju tala prava ki a metaka, malene eksplozije pa povici i kon
fuzne naredbe.
- El'hiime, jesi li se hvalio koliko smo zaina ovdje uskladi tili? Jesi
li ovim trgovcima govorio koliko vode imamo u na im cisternama?
Jesi li spominjao koliko zdravih mu karaca i ena ovdje ivi?
Lice njegovog posinka imalo je zapanjen i nesretan izraz. Toliko dugo mu je t
rebalo da bi pobio ove optu be da je Ismail shvatio koji je pravi odgovor i to se z
aista zbilo.
Dok je promatrao kako stranci istovaruju svoju opremu... pojaseve za omamljiv
anje, mre e i zamke nalik lasu... Ismail je znao da ovo nije obina pljaka. Zgro en, u as
nuto je povikao iznenaujue sna nim glasom - Trgovci robljem! Ako vas uhvate, odvest e
vas u roblje.
ak je i El'hiim ustuknuo. Sigurno je uvidio kako su ovi do ljaci izigrali njegov
o povjerenje i sada zaslu uju smrt.
Chamal je stajala uz svojeg oca i dovikivala drugima. - Morate se boriti za s
voje ivote, za svoj dom i svoju budunost! Ne dopustite da itko od njih pre ivi.
Ismail ju je pogledao i kruto se osmjehnuo: - Porazit emo ove
ljude kako bismo dali pouku svima drugima koji bi mo da krenuli na nas. Oni misle
da nismo dovoljno vrsti. Blesavi su i nisu u pravu.
Mada prestra eni, Zensuniji su mu klicali. Po urili su u svoje sobe, grabili maul
a pu ke, toljage, i koplja kojima su se slu ili pri jahanju crva, sve to se moglo upo
rabiti kao oru je. Skupina starijih Zensunija koji su bili medu prvim odmetnicima
Selima Jahaa Crva ponosno su pokazivali kristalne bode e izraene od zuba pje anih crva.
Chamal je dovela skupinu ena, bijesnih i divljih oiju, koje su nosile vlastite za
krivljene o trice koje su bile pomno izraene od ostataka metala.
Ponovno osjetiv i onu toplinu oko srca, Ismail je na njihovim licima vidio odlun
ost. Izvukao je svoj vlastiti kris-no kojeg je zaslu io kada je nauio jahati pje anog c
rva. I Marha je imala jedan takav i nakon njezine smrti naslijedio ga je El'hiim
. Sada se Ismail okrenuo svojem posinku pa je napokon i El'hiim izvukao svoj no .
Ljudi koji su trebali postati robovlasnici sada su se uspinjali strmim stazam
a na litice, juri ajui i viui, kli ui se po kamenju. Imali su i previ e povjerenja u sv
bolje naoru anje. Poznavajui naiba El'hii-ma, oekivali su da e njegovi sumje tani biti
slabi pustinjski strvinari.
Ali kad su do ljaci navrli kroz otvore u piljski grad, bili su potpuno nespremni
za otpor na kojeg su nai li. Urliui poput akala, pustinjski nomadi su napadali iz sv
akog sjenovitog kuta, natjerav i do ljake u izbe iz kojih nije bilo drugog izlaza pa
ih tamo pobili.
- Mi smo slobodni ljudi! - urlao je Ismail. - Nismo robovi!
Vri tei kao ranjena djeca, etvorica trgovaca robljem uspjela su se sjuriti stazom
prema svojim brodovima, nadajui se da e uspjeti pobjei. Ali aica dragovoljaca Zensun
ija se ve bila iskrala s popri ta gdje se odvijala glavnina borbi, si la s litice i u
vukla se u brodove. Krijui se unutra, doekali su svakoga tko je u ao i prerezali mu
vrat.
 Kad su svi nesueni trgovci robljem bili poubijani, Zensuniji su se pobrinuli z
a svoje ranjenike i prebrojili svoje mrtve: etiri. Kada se El'hiim oporavio od oka
i silnog iznenaenja, poslao je posadu u prazne brodove. - Pogledajte! Konfiscira
t emo ove brodove od ljudi koji su nas eljeli porobiti. To je sasvim po tena nagodba
.
Ismail je stao ispred naiba, a lice mu je bilo rumeno od ljutnje. - El'hiime,
govori kao da je to neka trgovaka transakcija! Kupovanje i prodavanje robe, ba kao
i prilikom svakog drugog putovanja u Ar-rakis. - Upro je svojim kvrgavim prstom
. - Kad si, usprkos mojem upozorenju, dovodio te ljude ovamo, ugrozio si sve na e i
vote i sada se, na alost, pokazalo da sam ja u pravu. Nisi spreman...
Starac je napeo mi ie i napola podigao ruku kako bi o amario svojeg posinka, no to bi
bila smrtna uvreda. El'hiim bi bio prisiljen reagirati i izazvati Ismaila na dv
oboj sa smrtnim ishodom. Jedan od njih dvojice zavr io bi mrtav na podu pilje.
Ismail nije mogao dopustiti da doe do podjele unutar plemena, a i obeao je Marh
i da e paziti a El'hiima, pa se prisilio da se suzdr i. U oima mladog ovjeka opazio j
e bljesak straha.
- Imao si pravo, Ismaile, - tiho je rekao El'hiim. - Trebao sam po
slu ati tvoja upozorenja.
Prestav i zuriti u mladog ovjeka, Ismail je odmahivao glavom, a Chamal je pro la i
kretnjom rje enja stavila ruku ocu na rame, premda je pritom gledala El'hiima. -
Ti nikada nee znati, El'hiime, kakva je to nona mora kada ivi kao rob. Mi smo riskira
li na e ivote da bismo se oslobodili i do li ovamo.
- Neu ti dopustiti da proda na u slobodu, - rekao je Ismail.
Izgledalo je da je njegov posinak previ e potresen da bi mu odgo
vorio. Ismail se okrenuo i te kog koraka se udaljio.
- To se vi e nikada nee ponoviti, - povikao je El'hiim za njim.
- Obeavam ti to.
Ismail nije niim pokazao da ga je uo.
Kretanje ljudske civilizacije je stalna mijena dostignua i pote koa i stalno je u uz
laznom kretanju. Nevolje nas mogu uiniti jaima, ali ne ine nas sretnijima.
- VRHOVNI BA AR VORIAN ATREID, Rane procjene D ihada (Peta revizija)
N
jihove sljedee odredi te je na starim kartama bila upisano kao Wallach IX. Quentin
nije nikada uo za taj svijet. Taj planet nije zauzimao nikakvo mjesto u ljudskoj
povijesti, barem koliko je on znao. Bilo je oito kako ga ni Omnius nije smatrao n
ekim va nim dijelom svojeg Sinkroniziranog carstva.
Ipak, taj je planet bio meta Velikog i enja. Jedna od vojnih grupacija D ihada do la
je ovamo, pu tajui eskadrile bombardera da tu ispuste bojeve glave koje e uni titi sve
uma i onda su u trenu nestali, a udarni valovi su pojurili atmosferom...
Na Wallachu IX je malo toga ukazivalo na to da je ikada bio civiliziran, ak i
prije napada... nije bilo vee industrije, samo manja naselja. Netko je domoroce s
tjerao do samog ruba egzistencije jo prije negoli se armija D ihada obru ila na njih
poput anela osvete.
Ali Wallach IX je bio sljedee odredi te ucrtano u dobro razraen i iscrtan plan ob
ilaska i poratne pomoi Porcea Bludda. Poritrinski plemi je letio svojom svemirskom
jahtom u brzom izvianju. Kraj njega je Quentin promatrao o teen i zatrovan pejza koj
i je ispod njih bivao sve vei. - Te ko bih mogao vjerovati da emo ovdje pronai ikog p
re ivjelog.
- Nikada ne znamo to mo emo oekivati, - izjavio je Bludd sa
svojim zaraznim optimizmom. - Ali uvijek postoji nada.
Letjeli su nad sravnjenim ru evinama nekoliko starih naselja, ali nisu zamijeti
li nikakav znak ivota; ni obnovljene zgrade niti znakove da se negdje obrauje zeml
ji te. - Pro lo je ve gotovo dvadeset godina, -naglasio je Quentin. - Da je itko pre iv
io, do sada bi se vidio neki trag.
- Moramo to temeljito obaviti, zbog osjeaja ovjenosti.
A na najvea razaranja su nai li u gradu gdje su bile najvee zgrade.
- Razina radijacije je jo uvijek visoka, - rekao je Quentin.
- Ali nije izravno smrtonosna, - dodao je Bludd.
- Ne, nije.
Iznenaujue, ali opazili su znakove novih gradnji, ukljuujui tu i goleme stupove i
te ke lukove koji su bili nevjesto ukra eni. - Za to bi pre ivjeli gubili vrijeme gradei
ovakve spomenike, kad ne znaju ni kako bi se prehranili? - upitao je Quentin. -
Je li to neki nain da se prave va ni?
- Opazio sam nekoliko ra trkanih izvora energije, - Bludd je prsti
ma prelazio preko kontrolnih ureaja. Ali jo je previ e radijacije da
bih ih mogao tono pokazati. Znam da bih morao investirati u malo
bolju opremljenost ove jahte. Ona nije bila dizajnirana kao vozilo za
pre ivljavanje.
- Za to ja ne bih koristio onu malu izviaku letjelicu? Tako bismo
mogli pokriti veu povr inu terena.
- Prijatelju moj, zar ti se uri? Kad napustimo Wallach IX, moi
emo oekivati samo duge tjedne koje emo provoditi putujui do
druge lokacije.
- Kad smo ovako blizu... osjeam se nekako tjeskobno. Ako ovdje
nema niega, onda bih radije da im prije obavimo posao i odemo
dalje.
Quentin je letio u malenom izviakom brodu, dizajniranom za kratke izlete iznad
povr ine planeta. Bluddova je jahta bila rasko no opremljena i nije se moralo ni ta ra
diti ve samo sjediti i pustiti komande da se pobrinu same o sebi. Ovdje je bilo d
aleko zanimljivije. Bio je dobar osjeaj biti ovako sam vani, pretra ivati podruje i
upravljati letjelicom. Upravo onako kako je bilo i kada je prvi puta vodio napad
na Parmentier, jo davno...
Lord s Poritrina spustio je svoju veliku jahtu u devastirano podruje, pokraj o
noga to je nekada bila vladareva palaa. Poslao je poruku u Quentinov kokpit. - Odi
jevam se i izlazim pogledati one nove tornjeve. Idem pogledati tko ih je gradio
i za to.
- Budi oprezan. - Quentin je kru io u sve veim krugovima. Nije
vidio nikakvo drvee, biljke ili neki pokret. Kao i Zemlja, Wallach IX
je bio potpuno mrtav, potpuno steriliziran. Ali podsjetio se da je to i
bio cilj armije D ihada. Ako ni ta drugo, onda ovdje barem nije bilo
nikakva traga Omniusu.
Bez ikakva upozorenja oglasio se hitac i bio je pogoen, a o teena letjelica se poe
la nekontrolirano okretati. Quentin je viknuo, nadajui
se da e komlinija automatski prenijeti njegov glas. - Porce, napadaju me! Tko...
Borio se da ponovo ovlada kontrolama letjelice. Druga eksplozija mu je oderal
a krilo i jedino to je Quentin mogao uiniti jest da se nekako dr i. Prizor kojeg je
vidio stalno se mijenjao i izmjenino bi ugledao uni teno tlo pa onda opet otvoreno
nebo. Odjednom je dolje spazio neki pokret, neke velike mehanike predmete s pokre
tljivim tijelima. Roboti za borbu? Je li to Omnius nekako pre ivio? Ne, nije se ini
lo vjerojatnim. Nekako je stabilizirao let, iako je naglo gubio visinu. Jedan mo
tor se zapalio. Jedva je jo odr avao visinu toliko da se jo koju minutu dr i podalje,
da povea razmak izmeu sebe i napadaa. Barem toliko vremena koliko je Bluddu potrebn
o da ponovo ue u svoj brod, ako bude sree.
Poku ao je iscijediti jo malo udaljenosti i snage letjelice, Drugi eksplozivni p
rojektil upuen od tih bizarnih strojeva eksplodirao je blizu njega. Zani udar mu j
e uni tio neke od kontrola.
Sada je Quentin napokon prepoznao svoje napadae. Goleme ho-dalice, poput onih
kakve se vide na povijesnim prikazima... ili poput onih koje su ga nekad davno n
apale na Bela Tegeuseu: Cvmehi! - Porce, pripremi se za odlazak. Vraam se na tvoj
brod. - Ali nije znao da li komlinija jo uope radi.
Sru it e se.
Ona golema stvorenja su dolje stupala potamnjelim pejza om, pojavljujui se iz sv
ojih brloga i nastavljajui pucati u neoekivanog izviaa. Krupnim su koracima prelazil
i preko otopljenog radioaktivnog tla, urei da ga presretnu.
Sa stra nje strane njegove letjelice kuljao je mastan dim, kao da krv iklja u ne
bo. Kokpit je zveckao i silovito se tresao. Tlo mu se brzo pribli avalo. Za nijans
u je izmakao jo jednom pogotku ispaljenom iz letjelica koje su bile iznad njega,
ali samo toliko da pree liniju nazub-ljenih crnih ru evina, a onda je pao u meku ud
ubinu u tlu.
Doji dio trupa letjelice se uz cviljenje i kripu spustio na razmrvljeno i ster
ilno tlo. Podi ui mno tvo iskri i oblake pra ine, letjelica se gotovo prevrnula, ali Qu
entin ju je nekako uspio odr ati u ravnom polo aju. Polovica lijevog krila mu je otp
ala kad je uz glasni tresak udario o tlo.
Udarac u grudi bio je toliko jak da je gotovo ostao bez daha. Prozor izraen od
plazme sada se rasprsnuo kao prema shemi paukove mre e, a masna pra ina je spreavala
da vidi oko sebe. Napokon je
ovaj ko marni let zavr io i smrtno ranjen izviaki brod se sru io na otvoreni teren.
Quentin je odmahnuo glavom, shvativ i da je na nekoliko trenutaka bio izgubio s
vijest. U u ima mu je zvonilo i osjeao je miris dima, ulja za podmazivanje, spaljen
og metala, kratkih spojeva na elektronici... i goriva koje je polako curilo. Kad
mu nije po lo za rukom raskopati remenje kojim je bio privr en, izvadio je no i razrez
o ga. Tijelo ga je sada boljelo tek onoliko koliko je moglo biti naznaka bolova
koje e imati kad ok proe. Znao da je u nevolji kad je shvatio da mu je lijeva noga
vjerojatno slomljena.
Slu ei se snagom za koju vi e nije ni slutio da je ima, uspjelo mu je izvui glavu i
ramena iz letjelice. I spazio je kako cvmehi idu prema njemu.
BLUDD JE PRIMIO HITAN POZIV odjeven u svoje proturadijacijsko odijelo, dok je st
ajao ispred jednog ukra enog obeliska. Bio je podignut pokraj vladareve dvorane, k
ao neka vrst smije nog spomenika periodu Zlatnog doba. Okrenuo se kad je u unutra nj
osti svoje kacige zauo Quentinov signal. U daljini je vidio izviaku letjelicu kako
gori i kako ponire, daleko od njega. Letjelica je klizila tlom derui ga, a onda s
e zaustavila u hrpi ru evina.
Prestra en, Bludd je potrao prema svojoj svemirskoj jahti, nespretan u onom svom
debelom odijelu. Osjeajui kako ga obuzima strah, okrenuo se jo jednom i ugledao st
ra ne hodalice nalik onima koje su nekad davno napale Zimiju. Titani su se vratili
! Cvmehi su postavili bazu ovdje meu radioaktivnim ru evinama Sinkroniziranog svije
ta.
Poput kakvih golemih lju tura rakova, hodalice cvmeha su gazile preko ru evina ga
zei sve to im je bilo na putu do izviakog broda. Bludd je s nevjericom zurio, posve
paraliziran. Nikako ne bi stigao do sru enog broda na vrijeme, da bi mogao spasiti
prijatelja.
I nakon pada letjelice, Quentin je bio pri svijesti pa je u komliniju kratkog
dometa koja je bila ugraena u odijelo vikao: - Odlazi odavde, Porce! Spasi se.
Bludd se brzo popeo u svoju jahtu, vrsto zatvorio ulaz i skinuo kacigu. Nije s
e ni potrudio skinuti preostale dijelove za titne odjee. Bacio se na pilotsko sjeda
lo, aktivirao jo uvijek zagrijane motore i vinuo se jahtom u kontaminirani zrak.
CYMEHI SU PRILAZILI oborenoj izviakoj letjelici.
Quentin ih je gledao kako dolaze i znao je da ima manje od minute vremena. Na
sebi je imao samo letako odijelo, bez onog koje bi ga titilo od tetnih zraenja, pa
ne bi ni mogao du e vrijeme ivjeti u zatrovanom okoli u.
Dok su mu neprijatelji prilazili, um mu je radio strelovitom brzinom, prisjeaj
ui se svega to je nauio tijekom vojne obuke i kasnijim iskustvom, razmatrajui sve mo
gunosti. Izviaka letjelica nije bila opremljena nikakvim naoru anjem. Nije se mogao b
raniti... ne ni na kakav konvencionalan nain.
Ali nije se namjeravao predati bez borbe. - Butleri nisu niije bat-leri, - mrm
ljao je, ponavljajui to stalno u sebi kao mantru. elije u kojima je bilo pogonsko
gorivo broda su napukle i sada je opasna tekuina curila iz njih i tekla posvuda o
ko oborenog broda. Njezin miris je bio o tar i neugodan.
Mogao je to zapaliti, mogao je izazvati eksploziju spremnika i mo da bi time na
tjerao cvmehe da se povuku. Ali to bi morao uiniti rukom. Eksplozija bi i njega z
ahvatila i izgorio bi. ak i to bi bilo bolje nego dopustiti da ga cvmehi uhvate.
U onom mirnom, mrtvom zraku, Quentin je zauo neki pokret. Te ki koraci su odjeki
vali po tlu i goleme hodalice su prilazile, njihova hidraulika je umjela i ulo se
zujanje njihovog oru ja koje se pripremalo za paljbu. Mogli su sada ispaliti jedan
rafal i spaliti ga tu gdje je uao u zaklonu iza olupine svojeg broda.
Ali oni su ne to htjeli.
Zanemarujui o tar bol u slomljenoj nozi, Quentin je grozniavo rukama prebirao po
prirunom alatu kojeg je uzeo iz pretinca u kok-pitu. Kad je odvrnuo poklopce s eli
ja i otvorio ih, gorivo je pljusnulo van. Osjetio je kako mu oi suze i kako ga pe
ku, ali nastavio je raditi. Od jednog jedinog elektrinog pulsirajueg signala ne bi
imao mnogo koristi. Prona ao je primitivan signal koji mo e izazvati vruu iskru, int
enzivan pljusak.
Ne jo .
Prvi cymeh je pri ao oborenom brodu i poeo silovito udarati po stra njoj strani tr
upa. Quentin se zavukao natrag u pilotsko sjedalo, skupljajui ostatke rasjeenog re
menja, povezujui te trake na grudima to je bolje mogao.
Drugi mehaniki stvor mu je pri ao s lijeve strane, podi ui dugake noge nalik onima u pa
uka. uo je kako mu prilazi jo jedan cymeh.
Usprkos uzbuenju koje je u njemu raslo, hladnom je precizno u aktivirao vru signal
i bacio ga iza sebe prema rezervoaru iz kojeg je istjecala tekuina, a onda, uz b
rzu molitvu Bogu ili Svetoj Sereni ili bilo kome tko bi ga u tom asu slu ao, pritis
nuo je dugme za izbacivanje pilotskog sjedala. Izletio je iz kokpita, dok su dol
je ispod njega eksplodirali ostatci broda.
Prevrtao se u zraku, zahvatio ga je vjetar, kosa i lice su mu gorjeli. Pogled
je bio nestvaran i vrtjelo mu se, ali je spazio kako jedna hodali-ca cymeha le i
u goruoj olupini broda. Druga je odlazila, a oigledno o teena noga ljuljala se udaraj
ui o tlo i podi ui iskre.
Tada je opet silovito udario o tlo. Bol je bio gotovo nepodno ljiv i mogao je ut
i kako mu u tijelu pucaju kosti: rebra, lubanja, kralje nica. Ono remenje koje gaj
e dr alo uz stolac sada je popucalo dok se sjedi te kotrljalo, a tijelo mu je palo n
a jednu stranu, kao odbaena lutka.
Promatrajui mjesto na kojem je eksplodirala izviaka letjelica, jedva da se i mog
ao usredotoiti na mno tvo mehanikih hodalica. Cymehi su se koristili laserskim rezaim
a i te kim o trim oru jem kako bi rastrgali i otvorili nekoliko nedirnutih dijelova tr
upa, poput iz gladnjelih stvorenja koja poku avaju iz konzerve izvaditi slasne zal
ogaje. Tada je jedan od Titana rastrgao ostatke olupine u komadie, dok su se drug
a dva zaputili prema njemu.
Crvena izmaglica mu je pomutila vid i Quentin je jedva vidio i jedva se mogao
pomaknuti, kao da su mu kod mnogih mi ia bile pokidane veze. Lijeva mu se ruka lju
ljala o runom zglobu pod nekim beskorisnim kutom. Njegovo letako odijelo bilo je n
atopljeno njegovom vlastitom krvlju. Ipak prisilio se kleknuti i onda puzati pre
ma naprijed, u agoniji, poku avajui pobjei u bilo kojem smjeru.
Iza njega bio je sve bli i zveket hodalica koje su mu prilazile i taj je zvuk b
io sve glasniji i sve vi e zastra uju. Cymehi su bili poput monstruma iz njegovih naj
stra niji snova. Nakon to se jednom davno na Bela Tegeuseu jedva spasio, Quentin ni
je elio nikada vi e vidjeti cy-mehe.
uv i razne zvuke, podigao je glavu i vidio kako se tamo u daljini brod Porcea Bl
udda di e i nestaje na nebu.
Dr uom rukom Quentin je izvukao obredni bode . Dok su mu ljuti cymehi prilazili, sp
remao se za borbu. Hodalice cymeha oborile su se na njega, samog ovjeka, bespomono
g i neza tienog u deva-stiranom podruju.
Konana analiza mogla bi pokazati kako sam ja pobio jednako toliko ljudi koliko ih
je pobio i Omnius... mo da i vi e. ak ako i je tako, to mene ne ini jednako lo im kao t
su misaoni strojevi. Moji motivi su bili posve drukiji,
- VRHOVNI ZAPOVJEDNIK VORIAN ATREID, Nimalo sveti D ihad
N
akon nekoliko neuspjelih poku aja izvianja, vrhovni ba ar je napokon imao kompletna i
razoaravajua aktualna izvje a: svih devet proj^ktila-automatskih tvornica ostalo je
netaknuto; na njih nije djelovalo ni ta od svih onih mjera koje su ljudi poduzimal
i protiv njih. Nastavile su izbacivati na desetke tisua novih pirana-spravica.
Kako su ti pirana-crvi razorili gotovo sve promatrake instrumente, uzimajui nji
hove komponente kao sirovinu u proizvodnji novih vlastitih kopija, Abulurdu i Vo
ru su bile dostupne samo letimine snimke koje su prikazivale koliko su se te robo
tizirane tvornice, koje su se ukopale u svoje kratere, pro irile.
Vor je koraao amo-tamo oajniki tra ei neko nadahnue. - A kako bi bilo da u njihovo
odruje po aljemo neku izuzetno nagriza-juu kiselinu? Ako bismo im mogli uni titi te nj
ihove ljuske, kiselina bi ih tada lako izgrizla.
- To bi moglo biti dobro, vrhovni ba aru, ali bilo bi izuzetno te ko
pogoditi mete, - rekao je Abulurd, jo uvijek zurei u snimke. - Ne
mo emo se dovoljno pribli iti da bi se koristili cijevima i crpkama
kojima bismo trcali kiselinu na jame u kojima su ukopani.
- Kad bismo im mogli prii bli e, mogli bismo koristiti i samohod-
ne topove s plazmom, - rekao je Vor. - Ali i to je nekakav poetak.
Osim ako ti nema neku bolju ideju.
- Radim na tome, gospodine.
Abulurd je promatrao snimke nainjene oko najbli e jame, zbunjen proturjejem onoga
to je vidio. Sve ono ime se napadalo te razorne spravice bilo je uni teno, njihov m
etal ukraden i cijela posada masakrirana. Zgrade i strojevi bili su rastavljeni
na komadie. Oko razjapljenog otvora tvornikog cilindra bile su razbacane visoke hr
pe materijala od ru evina. Uokolo su le ala unaka ena ljudska tijela u kr-
vi, sa vakana, izgledala su kao da su tuceti malih projektila eksplodi-rali unutar
svakog tijela.
- Ovi mehaniki crvi su premaleni da bi mogli u sebi imati neki
sofisticirani program za selekciju, ali oni ipak nekako odabiru svoje ci
ljeve. Mo da su programirani tako da napadaju svaki organski mate
rijal na kojeg naiu.
Abulurd je promatrao te oskudne informacije. Zaudo, rasko ni pojas parka, grmlje
i visoko drvee ostalo je netaknuto, posve nedirnuto. Ptice su se dr ale podalje od
zujeih rojeva pirana-crva, no ovi uope nisu obraali pozornost na ptice.
- Ne, vrhovni ba aru. Gledajte, oni ostavljaju stabla i ivotinje na
miru. Napadaju ljude. Zar je mogue da su navoeni na... aktivnosti
mozga?
- To je suvi e sofisticirano, a znamo i da nemaju AI tehnologiju
gel-ipova. To bi bilo uni teno jo dok su prolazili kroz mre u skrem-
blera na Corrinu. Ne, to mora biti ne to jednostavno i oito.
Abulurd je nastavio pregledavati snimke. Te kuglice napadaju ljude i tra e upor
abiv metal i minerale kako bi proizvele jo vi e svojih kopija. Celuloza, cerade od
tekstila i drvena graa te stabla i ivotinje ostaju nedirnuti.
Zagledao se u neobinost jedne snimke snimljene u nekom parku Zimije. Park je b
io ukra en uobiajenim vodoskocima i kipovima, ali jedan spomenik nekom palom zapovj
edniku D ihada bio je posve razoren, sve do samog postolja. to je bilo jo bizarnije,
na drugom spomeniku, koji je prikazivao heroja kako ja e na salu kom pastuhu, mehan
ike pirane uni tile su samo ljudsku figuru, a dio s konjem ostavile netaknut. A obj
e figure tog spomenika bile su izraene od istog kamena.
- ekajte, vrhovni ba aru! Mislim... - zadr ao je dah, prisjetiv i se
neoekivanog, ali vrlo primjetnog oklijevanja kad su kuglice napadale
ene i sveenike u komotnoj odjei koja je oko njih lepr ala. Koja je
prikrivala njihovo ljudsko oblije.
Vor ga je gledao i ekao. Za sve vrijeme Abulurdove vojne naobrazbe uili su ga k
ako ne smije bubnuti ono to mu prvo padne na pamet... iako je u ovoj krizi vrhovn
i ba ar elio uti bilo kakvu sugestiju, bez obzira koliko luda bila.
- To je jednostavna selekcija prema obliku, gospodine. Usaen im
je u memoriju oblik, obrazac po kojem te pirane napadaju sve to mu
je slino: dvije ruke, dvije noge i glava. Pogledajte ove kipove!
Vor je brzo kimnuo. - Jednostavno, izravno i ne ba stra no elegantno... upravo o
nako kako bi Omnius to uinio. A to otvara vrata slabosti koju mo emo iskoristiti. S
ve to trebamo uiniti jest prikriti, kamuflirati na ljudski oblik i onda mo emo neprim
ijeeni proi pokraj njih.
- Ali ipak, one uzimaju svaku vrst materijala koji im mo e koristi
ti.
Vor je podigao obrve: - Misli li rei da bismo trebali napraviti drvene letjelic
e s kojih bismo bacili bombe?
- Ne to daleko jednostavnije. Mogli bismo se prekriti dekama ili
ceradom, neim to oni ne smatraju uporabljivim. Tako bismo se mo
gli pri uljati tim tvornicama dovoljno blizu da mo emo napraviti neku
ozbiljnu tetu. Ipak, to nam nee pru iti nikakvu fiziku za titu. Ako
taj trik propadne... to e biti fatalno.
- Morat emo prihvatit taj rizik, Abulurde. Svia mi se pomisao na
to da ih tako nasamarimo. - Vor je te rijei popratio krtim osmijehom.
- Hoemo li tra iti dragovoljce ili i ti misli ono to ja mislim?
- Vrhovni ba aru, vi ste previ e dragocjen da bi...
Vor ga je prekinuo. - Sjea li se kako su me u parlamentu Lige prezreli i progla
sili me beskorisnim starim fosilom? Jesi li vidio kako mladi vojnici nevjesto re
agiraju na ovu krizu? Koliko ih je kojima bi ti povjerio neki opasni zadatak?
- Ja vjerujem sebi, vrhovni ba aru.
Vor ga je potap ao po ramenu. - I ja vjerujem u tebe... i u sebe. A dalje od to
ga ne elim govoriti. Aktivirajmo sada taj plan, ti i ja.
VOR JE PRENIO SVOJE OVLASTI zapovjednika na skupinu lokalnih asnika, od kojih je
svaki zapovijedao napadom na po jedan projek-til-tvornicu. Otvoreno im je objasn
io to on i Abulurd namjeravaju uiniti i kako e, bude li taj plan uspio, i oni moi od
mah to primijeniti. A ako ne uspiju, onda e barem ostati jasan podatak o tome to s
u poku avali uiniti pa e oni koji nastave moi poku ati s neim uinkovitijim.
Vor je bio odu evljen Abulurdovom zamisli. - Prouavao si moju vojnu strategiju,
zar ne?
- Na to mislite?
- Ovaj plan je uz bok nekima od mojih, - odgovorio je Vor,
izvlaei neku debelu, nabranu odjeu. - Mislim na varanje misaonih strojeva, na triko
ve kojima se zavaraju njihovi senzori... onako kako sam ih ja zavarao s onom uplj
om flotom iznad Poritrina.
- Ovo se uope ne mo e usporediti s va im uspjesima, vrhovni
ba aru. Ove pirana kuglice su tupavi protivnici.
- Reci to ljudima koji su izginuli. Poimo van.
Imali su malo vremena i malo mogunosti, ali Vor i Abulurd su pod danim okolnos
tima inili ono najbolje to su mogli. Ostali vojnici su im pomogli kamuflirati dvij
e lebdee platforme, presvukav i ih slojevima tkanine nalik atorskom krilu i plahtama
, a sve je to bilo iz prirodnih materijala koje kuglice nisu dr ale posebno vrijed
nom sirovinom koju bi dostavljale svojim valjcima-tvornicama. Tada su se i Vor i
Abulurd odjenuli u isto takvu iroku odjeu, tako da su, kreui se sa svojom opremom,
izgledali kao neka iroka, bezoblina masa.
Na Abulurdovoj platformi se nalazila velika posuda s vrlo koroziv-nom tekuinom
, povezana s mlaznicom za raspr ivanje. Vorian je pak imao baca plazme koja e spalit
i tvornicu... ako im uspije prii joj dovoljno blizu.
Dva su asnika krenula naprijed, jedva mogav i razabrati prostor kamo idu. Premda
su suspenzori dr ali njihove platforme iznad tla, svejedno su morali prolaziti kr
oz ru evine i gomile rastrganih ljudskih tijela.
Abulurdu je bilo zlo od zadaha mrtvih tijela, ali stisnuo je zube i nastavio.
Lice je prekrio tankom mre astom tkaninom, tako da je mogao gledati ispred sebe.
S lijeve strane mu se pridru ila bezoblina gomila, vrhovni ba ar. Abulurd je znao kak
o moraju glupo izgledati dok se ovako kamuflirani kreu naprijed, golemi i kvrgavi
ispod tih atorskih krila. Pirana-kuglice su lako mogle taj tekstil razderati u k
omadie... ako bi znale da trebaju napasti. Ali taj tanak sloj tkanine pru ao im je
sigurnost pred primitivnim selektivnim programom. Tiho zujanje prerastalo je u s
ve glasniji huk i taj se zvuk poput elektrinih noktiju zabadao Abulurdu u kralje ni
cu. U tom trenutku nije mogao zamisliti strasniju smrt od ovakve, kada sitni str
ojevi mehanikim zubima bu e ljudsko tijelo... no mislio je i kako bi daleko gore bi
lo iznevjeriti Voriana Atreida. To Abulurd ne bi uinio.
Napokon su stigli do jame u kojoj je le ao valjak-tvornica koja je postajala sv
e irom. Pokretna tvornica je, poput cvijeta biljke meso derke, sve vi e i vi e otvarala
 svoje ralje. Roboti su sakupljali su metalne dijelove i ubacivali ih u otvor, k
ao sveenici koji prinose rtve nekom glad-
nom bogu. Kroz strmo postavljen oluk, nalik cijevima za ventilaciju, izbacivao s
e otpadni materijal i opasni plinovi. Kroz druge otvore u tom neprestano rastuem
proizvodnom kompleksu kuljale su nove srebrne i zubate kuglice koje su odlazile
u potragu za novim rtvama.
- Ako to ubrzo ne zaustavimo, - vikao je Vorian, nadglasavajui
okolne ^vukove -ovo e postati previ e veliko da bismo to mogli uni
titi naoru anjem koje mo emo ponijeti u rukama.
Abulurd je stajao na rubu jame dr ei pod neprozirnom odjeom crpku i cijev za rasp
r ivanje korozivne tekuine. Progurao je sapnicu kroz prorez koji je u tu svrhu bio
napravljen na tkanini. - Spreman sam, vrhovni ba are.
Vor, koji je bio jo nestrpljiviji od mladog batora, aktivirao je svoju samohot
ku pa obasuo tvornicu golemom koliinom plazme. Slijedei njegov primjer, Abulurd je
poeo trcati korozivnu tekuinu.
Bilo je to kao da si benzinom polio mravinjak s mravima koji grizu. Plamen i
kiselina su istog trenutka prouzroili golema o teenja na proizvodnom postrojenju: me
tali su se otapali, a energetski krugovi i proizvodne komponente su korodirali i
pucali. Otrovni dim se dizao uvis. Sive pirana kuglice su kaotino zujale oko nji
h. Abulurd je dr ao cijev kroz koju je trcala smrdljiva korozivna tekuina, pazei prit
om da ne polije sebe. Usmjeravao je mlaz na razjapljene otvore tvornice. Nakon s
amo nekoliko trenutaka mobilna je tvornica zastenjala i uru ila se, kotao iz kojeg
se jo samo dimilo i u kojem se otapao materijal.
Vorov baca plazme zahvatio je plamenom one robote koji su sakupljali materijal
, uni tavajui i sve drugo. Plamen je zahvatio korozivnu tekuinu i tako se pro irio po
ve devastiranoj jami.
- Plan je uspio! - trijumfalno je emitirao Abulurd obli njoj vojnoj
postaji gdje su asnici promatrali njihovo napredovanje. - Razorili
smo ovu tvornicu. Svi ni i zapovjednici neka slijede na primjer. Sada
prelazimo na onih preostalih osam.
- A kad budete zavr ili s time, - dodao je sada Vor, govorei u
sustav za komunikaciju, - jo uvijek e nam ostati na stotine tisua
pirana-kukaca koje moramo uni titi.
LETEE KUGLICE SU JO UVIJEK stvarale kaos zujei ulicama i napadajui svakoga tko se us
udio izai iz kua kako bi provjerio razmjere
I
poinjenog masakra. Ali sada, kad je tvornica bila eliminirana, nisu se vi e proizvo
dile nove pro drljive pirane.
Sreom, individualni izvori energije ugraeni u kuglice brzo su ga-snuli, pa su o
ve bile poput kakvih insekata kratkog vijeka, no pro lo je jo nekoliko groznih i du
gih sati prije nego su se kuglice ugasile i popadale po tlu kao srebrne razasute
pikule.
Iscrpljeni, Vor i Abulurd su sjeli na stube zgrade parlamenta. Vi e od trideset
lanova parlamenta bilo je pobijeno zajedno s tisuama drugih rtava u gradu. Tijela
su im bila uklonjena, no na zidovima i stubama jo su se vidjele jezive mrlje.
- Svaki puta kad samoga sebe uvjerim kako ne mogu te strojeve
mrziti vi e negoli ih ve mrzim, - rekao je Vor - dogodi se ne to ova
kvo to potakne jo veu mr nju i odbojnost.
- Ako Omnius bude vidio ikakvu priliku, opet e se poku ati po
krenuti protiv nas. Mo da je ve prona ao nain kako e se osloboditi
zarobljeni tva na Corrinu.
- Ili je ovo poslao iz iste zloe, - rekao je Vor. - Usprkos svim gu
bicima i boli koju su ovi mali metalni monstrumi poinili, ne vjerujem
da je Omnius zaista vjerovao da bi pomou njih zaista mogao uni titi
Salusu Secundus.
Bator je kimnuo, jo uvijek silno potresen. - Mre a Holtzmanovih satelita ostaje
i dalje oko Corrina. Omnius ne mo e umaknuti, osim ako nema neki drugi plan.
 Vor je mladia vrsto zgrabio za rame. - Ne mo emo dopustiti glupavim politiarima da
predlo e popu tanje na e pa nje.
Sagnuo se i pokupio jednu kuglicu koja je le ala u pukotini kamene stube. Le ala
mu je nepokretno u ruci, a zubi su joj bili o tri poput britve. - Njihovi mali izv
ori energije su potro eni, Abulurde, ali elim da pokupi stotinjak tih primjeraka. Mo
rat emo ih rastaviti i analizirati, kako bi Liga mogla razviti odgovarajuu obranu,
za sluaj ako bi Omnius odluio ponovo se poslu iti njima.
- Dat u to u zadatak na im najboljim ljudima, vrhovni ba are.
- Stavi to sebi u zadatak, Abulurde. elim da ti osobno bude na
elu tog projekta. Uvijek sam se ponosio tobom, ali danas se pokazalo
kako u tome nikada nisam pogrije io. elim da si uz mene. Nekada
davno uzeo sam te pod svoje okrilje, jer sam osjeao da ti je potrebna
podr ka. Danas si najbolji od svih ovih vojnika u Zimiji. Tvoj djed bi
se ponosio tobom.
Abulurd je osjeao kako ga je zbog te pohvale obuzela neka to-
plina. - Nikada nisam po alio to sam ponovo uzeo svoje prezime, vrhovni ba are, ak ni
onda kada su se drugi zbog toga na mene nabacivali govnima.
- Onda je mo da do lo vrijeme da to ispravimo. - Vor je stisnuo
svoje sive oi. - Pro la su desetljea otkad sam ti rekao pravu istinu o
Xavieru. Mislio sam kako e to biti dovoljno, ali trebao sam znati da
nee biti. Postoji stara izreka kako se ne treba akati po nevoljama.
Sve u svemu, zakljuio sam da je Xavier odabrao svoj put i da je dobro
znao kako e ga povijest kasnije prikazati.
Ne mogu ak ni nagovoriti Ligu da investiraju dovoljno u vatrenu mo kojom bismo
mogli razoriti Omniusa s Corrina i preostale cy-mehe. Mislio sam kako nemam izgl
eda uvjeriti Skup tinu da prepravi povijest, rehabilitira Xaviera i razotkrije Ibl
isa Ginju kao pravog nega-tivca. - Oi su mu sijevnule. - Ali nije po teno ostaviti
da moj stari prijatelj plati takvu cijenu. Ti si, Abulurde, bio hrabriji od mene
.
Abulurd je izgledao kao da e se ugu iti od silnog napora da zaustavi suze. - Ja
sam... samo sam uinio ono to mi se inilo da trebam uiniti, vrhovni ba are.
- Kad mi se trenutak uini povoljnim, pokrenut u to pitanje i ba
rem iznijeti svoje mi ljenje o tome. - Gledao je oko sebe po krvlju
umrljanim ulicama Zimije. - Mo da e napokon slu ati.
Pljesnuo je Abulurda po ramenu.- Ali najprije ti mora dobiti ono to si zaslu io.
Jo od Velike istke nisi dobio promaknue u skladu s tvojim zalaganjem. Mada drugi asn
ici to poriu, uvjeren sam kako si bio ka njavan zbog tog svojeg Harkonnen prezimena
. Od danas se to mijenja. - Vor je sada stajao, a izraz lica mu je bio ozbiljan
i odluan. - Dajem ti sveano obeanje da e primiti in ba ara s etiri zvjezdice...
- Ba ar! - povikao je Abulurd. - Time bih preskoio dva ina. Ne
mo ete samo...
Vor ga je prekinuo. - Nakon ovoga danas rado bih vidio kako bi mi se oni supr
otstavili.
Usprkos svojim biolo kim nedostacima, ljudi i dalje vide stvari koje ni na i najsavr e
niji senzori ne mogu opaziti, a razumiju udne pojmove koje gel-umovi ne mogu shva
titi. Stoga nije nikakvo udo to mnogi od njih polude.
- Erazmusovi Dijalozi
N
epromijenjena pat pozicija na nebu iznad Corrina, izmeu flote robota i ratnih bro
dova hrethgira koji su im stalno prijetili, nakon gotovo dvadeset godina nije dj
elovala nimalo hitnom pa je Eraz-mus bio daleko vi e zainteresiran za malu dramu u
svojim vlastitim vrtovima.
Tu nije bilo potrebe za kompleksnim i rafiniranim pijunskim ureajima; jednostav
no je mogao neometano promatrati. Posve usredotoen na razgovor s posljednjim klon
om Serene Butler, Gilbertus nije ni primijetio njegovu nazonost. inilo se da je Er
azmusov tienik ushien njezinom nazono u, mada robot nije mogao razumjeti za to. Nakon
deset godina Gilbertus se ve morao umoriti od poku aja da iz nje sebi stvori vrijed
nu dru icu. Ovaj klon je bio s pogre kom, imao je mentalne nedostatke i nekako o teen d
ok je Rekur Van stvarao njezino meso.
Ali njegov je tienik zbog nekih neobja njivih razloga bio posebno vezan uz toga k
lona.
Gilbertus je izgledao kao privlaan i strpljiv mladi dok je ovako sjedio s otvor
enom slikovnicom. Serena je promatrala slike i obraala pozornost na neke njegove
rijei, ali neki drugi puta bi zurila u cvijee i kolibrie koji su okolo oblijetali i
odvlaili joj pozornost.
Iza ivice od hibiskusa Erazmus je bio vrlo miran, kao da bi je njegova nepokre
tnost mogla uvjeriti kako je i on samo kip. Znao je da klon-Serena nije glupa...
samo je nezainteresirana.
Gilbertus joj je dodirnuo rame. - Molim te, pogledaj ovo. - Svr-nula je pogle
d na knjigu, a on je nastavio glasno itati. Tijekom ovih proteklih godina te kom ju
je mukom nauio itati. Serena je imala pristup svakoj knjizi i svakom zapisu unuta
r goleme knji nice na Cor-rinu, ali rijetko bi se kada odluila otii onamo. Obino su j
oj misli bi-
le zaokupljene manje znaajnim stvarima. Ipak, Gilbertus nikada nije sustajao.
Pokazao je klon-Sereni velika umjetnika djela. Pu tao joj je glazbu najveih majst
ora i izlagao joj mnoge filozofske teorije. Serenu su vi e zanimale zgodne slike i
smije ne prie. Kad joj je ta slikovnica dosadila, Gilbertus je opet etao s njom kro
z vrtove.
Promatrajui te njegove slabe i beskorisne tehnike poduavanja, Erazmus se prisje
tio kako se prije mnogo godina i sam nalazio u takvoj ulozi s jednim neposlu nim,
divljim djetetom. Taj zadatak je zahtijevao neprestan trud i usredotoenje kakvo s
amo strojevi mogu pokazati. Naposljetku se sav taj robotov trud oko Gilbertusa A
lbansa ipak isplatio.
Sada je promatrao svog tienika kako poku ava napraviti istu stvar. Bio je to zani
mljiv obrat. Erazmus nije mogao zapaziti nikakav nedostatak u njegovoj tehnici.
Na alost, rezultati jednostavno nisu bili jednaki.
Medicinskom analizom Erazmus je ustvrdio da Serenin klon ima biolo ki potencija
l kojeg njezin genetski kod pru a, ali nedostajale su joj mentalne sposobnosti. A t
o je jo va nije, nedostaje joj koliina znaajnih iskustava, onih pote koa i izazova s ko
ima je prava Serena bila suoena. Ovaj klon je uvijek bio previ e uvan, previ e za tien..
previ e bez emocija.
Odjednom se Erazmus sjetio kako bi mogao spasiti ovu situaciju. Namjestiv i irok
osmijeh na svojem licu od platine, robot se progurao kroz pukotine u ivici i nag
nuo se nad Gilbertusa, koji je smije kom uzvratio na osmijeh svog mentora. - Zdrav
o, oe. Upravo smo raspravljali o astronomiji. Planiram veeras izvesti Serenu na ra
zgledavanje nonog neba i prepoznavanje zvije a.
- To si ve radio i ranije, - naglasio je Erazmus.
- Da, ali veeras emo ponovo poku ati.
- Gilbertuse, odluio sam ti dati dobru ponudu. Imamo jo stani
ca i mogunosti mno tva klonova koji e vjerojatno biti daleko bolji
od ovog. Vidim koliko si se trudio kako bi ovu verziju Serene podigao
do svoje razine. Nisi ti kriv to nisi uspio. Zato predla em da ti po
klonim drugog takvog klona. - Ra irio je svoj osmijeh kojeg je formi
rao tekuim metalom. - Zamijenit emo ovog klona novim, tako da
mo e poeti iznova. Sigurno e sljedeeg puta imati bolje rezultate.
Mladi ga je pogledao, a na licu mu se vidio u as i nevjerica. - Ne, oe! Ne mo e to u
niti. - Zgrabio je Sereninu ruku. - Neu ti to do-
pustiti. - Privukao je Serenu k sebi i aptao joj, tje ei je. - Ne brini, ja u te titit
i.
Mada nije shvatio ovakvu reakciju, Erazmus je brzo povukao svoju ponudu. - Ne
ma potrebe da se ovako uzrujava , Gilbertuse.
Pogledav i ga preko ramena, kao da ga je robot upravo izdao, Gilbertus je brzo
odveo Serenu. Robot je stajao razmi ljajui, analizirajui ono to je upravo iskusio.
KASNIJE TE NOI, POD TAMNIM nebom Corrina, robot je nastavio uhoditi Gilbertusa i
klona koji su sjedili ispred vile i zurili u nebo. Mada su tragovi brodova koji
su se stalno premje tali bili jasno vidljivi na tamnom nebu, Gilbertus je pronalaz
io zvije a, tra io obrise i identificirao ih na staroj karti zvjezdanog neba. inilo se
da Serenu to silno zabavlja pa je i ona iscrtavala neke svoje obrise po nebu.
Erazmus je bio nekako udno uznemiren, ak zabrinut. Provodei godine u prouavanju G
ilbertusa, barem je dobivao pozitivne povratne informacije i nagradu kroz napred
ak kojeg je njegov tienik ostvarivao. ak je i originalna Serena Butler, svojim o trim
jezikom i emocionalnim raspravama bila vrijedan mentalni sparing partner.
Ali ovaj klon nije Gilbertusu ponudio ni ta od toga.
Bez obzira na to koliko puta je Erazmus iznova pu tao te misli kroz svoj gel-mo
zak, to nije imalo nikakvog smisla. Bila je to zagonetka koju bi jedan sofistici
ran i neovisan robot trebao moi rije iti. Ali iako je te noi satima promatrao to dvo
je ljudi, nije nakon toga bio nimalo bli e rje enju.
to Gilbertus vidi u njoj?

Onima koji znaju kamo treba gledati, povijest daje jasne pokazatelje koje trebam
o slijediti na na em putu u budunost.
- Povijest tvrtke VenKee
V
rativ i se s Rossaka, gdje niti je oekivala niti je dobila ikakvu zahvalnost zbog u
pozorenja koje im je bila donijela, Norma je, gola i radoznala, stajala pred ogl
edalom. Premda nije bila ta ta, provela je vi e od sat vremena razgledavajui svoje ti
jelo. Klasina grada kostiju i mlijena put trebale su je initi vizijom savr enosti, al
i nesavr enosti su se javljale nesretnom uestalo u: sve vee crvene otekline, mre kanje k
, kao i mijenjanje crta, kao da su joj kosti i mi ii bili nainjeni od plastike. Crve
ne mrlje su prekrivale velike povr ine grudi i trbuha. ak se inilo da joj je i stas
sada ni i. Deformiran.
To je tako udno. Uvijek je, ako je to eljela, mogla obnoviti svoj izgled, ali n
edostaci bi se ponovo pojavili. Norma je eljela shvatiti to se to dogaa.
Adrien je to opazio, ali ona mu nije mogla objasniti. Na njegovo uporno nagov
aranje, razgovarala je s jednim lijenikom u brodogradili tima, jednom starijom lijen
icom, specijalistom. Nakon pregleda, lijenica se namr tila i stigla je brza dijagno
za. - Alergijska reakcija, vjerojatno izazvana prekomjernim konzumiranjem melang
ea. Va sin mi ka e da ga uzimate u enormnim koliinama.
- Hvala vam, lijenice. Molim vas, ohrabrite Adriena. - Njezine rijei u kojima n
ije bilo nikakvog komentara poluile su eljeni uinak i lijenica se okrenula i po la iz
prostorije.
Normi bi bilo dra e ostati sama kako bi se mogla usredotoiti na svoj posao, a ni
je ni imala namjeru smanjiti koliinu melangea koju je uzimala. Ovaj posljednji po
sjet Rossaku i vidovito upozorenje na pojavu piranskih kuglica uznemirio ju je.
Ako su ti strojevi na Corrinu zaista uzbunili i pripremali nove u ase protiv ljudi
, onda ona mora svoj um stalno dr ati budnim i spremnim.
Zato joj je trebalo jo vi e zaina.
Eksperimentirala je s razliitim nainima uzimanja melangea: u
komadima, u prahu, kao tekuinu i plin. Ona se ve i fiziki i mentalno razlikovala od
bilo kojeg drugog ljudskog bia.
Mogla se rije iti ovih mrlja koje su se pojavile na ko i, ali emu taj trud? Sada j
e, jo uvijek stojei pred ogledalom, uinila da jedna mrlja na gornjem dijelu tijela
izblijedi, a onda ju je namjerno vratila natrag. Za to? Za koga? Samo gubljenje vr
emena i energije. To to e dopustiti svojem tijelu da se mijenja nee nimalo umanjiti
onu ljubav koju je u svome srcu osjeala prema Aureliusu.
Marketin ke studije koje je provela tvrtka VenKee pokazale su da neki ljudi odm
ah reagiraju na melange, dok se kod drugih ta reakcija razvija vremenom. Norma j
e znala da velike koliine zaina otvaraju neka vrata u njezinom duhu i u univerzumu
, dopu tajui joj spoznaju puta do nemogueg. Zapravo, obratno od onog to joj je lijenic
a savjetovala, namjeravala je uzimati jo vee koliine zaina, pomiui granice svojih spo
obnosti.
Jo od Velikog i enja Norma je ivjela pod teretom vrlo slo enog osjeaja krivnje, jer
toliko letjelica koje su mogle nabirati svemir bilo izgubljeno zajedno s njihov
im lanovima posade. Naravno, od tada je napredovala u rje avanju tog problema, ali
krajnje rje enje joj je jo uvijek izmicalo. Bilo je krajnje vrijeme da udvostrui svo
je napore i jednom zauvijek rije i taj problem navigacije.
Iz spremi ta u svojoj privatnoj sobi izvadila je posebno dizajniranu masku za d
isanje koju je stavila tako da joj vrsto prianja prekrivajui joj usta i nos. Kad j
e pritisnula dugme, plin je za i tao kroz cijev, nosei sa sobom o tar miris melangea. N
aranasto-smei kovitlaci obojili su joj pogled. Jedva je mogla vidjeti i ta izvan seb
e, ali je zato mogla vidjeti ono unutar.
Zahvaljujui visokoj koncentraciji zaina koji se ve otprije nalazio u njezinom ti
jelu, uinak je bio gotovo trenutaan. Do ivjela je zapanjujuu viziju... konano, sjajno
prosvjetljenje uma u kojem je ugledala rje enje za navigaciju... sredstva s kojima
e s punom sigurno u izbjei rizike koje je nosio svemir.
Klju nije le ao u nekom ureaju ili u izraunima nego u predvianju, u mentalnoj sposo
bnosti da se unaprijed predvide sigurni putovi kroz golemi prostor. Onako kao to
je bila njezina posljednja vizija o opasnosti na Rossaku. Ponovno uzimajui melang
e u dovoljno jakoj koncentraciji mogla je otvoriti daleko vi e sposobnosti negoli
je itko vjerovao da bi ih ljudsko bie moglo imati. Njezini ranije kompjutorski iz
rauni bili su najsiroviji poku aj u tom smislu. Jer sa zainom,
njezin je vlastiti um mogao postati daleko superiorniji ureaj za navigaciju.
Predvianje.
Oporavljajui se od ovog otkria, Norma je spazila da joj se tijelo vratilo natra
g u ne to to je podsjealo na onu raniju zbijenu formu, na izvorni izgled, samo sa si
rovijim izgledom i veom glavom. Za to? Povratak organizma u raniji oblik? Neka dale
ka stanina memorija? Podsvjesni izbor?
Ali um joj se irio, pr tao od energije kada se usredotoio na ono to je zaista bilo
va no: Melange. Navigacija. Nabrani svemir. Predvianje.
Napokon odgovor!
KAKO JOJ JE TIJEKOM VIZIJE tijelo odabralo nov oblik, Norma ga je takvim i ostav
ila, tu grubu pribli nost onom tijelu u kakvom je bila odrasla, zbrkanom i zbijenom
, a s glavom znatno prevelikom za taj njen patuljast stas.
Nije ni poku avala preoblikovati svoju pojavnost. Bilo bi to zaista nepotrebno
tro enje energije. Njoj je cijelo to fiziko traganje za ljepotom izgledalo plitko,
beskrajno beznaajno u usporedbi sa svemirom.
Va an je samo zain, predvianja i nabiranje svemira...
Kad bi na brodu za nabiranje svemira bio um koji mo e predvidjeti dogaaje, on bi
predvidio katastrofe znatno prije nego bi se one zaista dogodile i imao bi vrem
ena zacrtati neki drukiji put kroz nabrani svemir. Ipak, to to je ovako samo u gla
vnim crtama znala svoj odgovor, nije joj jo bilo jasno kako tu metodu i fiziki pri
mijeniti. No to je sada bilo samo pitanje vremena.
Svaki je eksperiment vodio Normu sve bli e njezinom cilju. inilo joj se sjajnim
to to je melange jednako dobar kao sredstvo u prevenciji kuge i za putovanja nabr
anim svemirom. Ve je i sama ta tvar bila udesna... ekstremno slo ena molekula.
Sada je njezin posao zahtijevao stalno poveanje doza melangea, a kroz tvrtku V
enKee mogla ju je nabaviti onoliko koliko joj je trebalo. Cijena melangea je na
otvorenom tr i tu vrtoglavo rasla. Prije dvadeset godina je znaajan postotak ljudske
populacije pre ivio Omniuso-vu kugu uglavnom zahvaljujui upravo tom zainu. Na alost, k
asnije su njihovi prohtjevi porasli i mnogi od pre ivjelih su ak postali ovisnici.
Ta epidemija je promijenila i ekonomiju Lige i tvrtke VenKee i to na dramatian nai
n kojeg nitko nije mogao predvidjeti.
L..
Njezin najstariji sin je bio ambiciozan i pametan, upravo onakav kakav je bio i
Aurelius. Norma nikada nije za sebe tra ila ni mo niti bogatstvo, uzmiui pred svom to
m slavom koju su joj njezina izuzetna otkria donosila, ali uvidjela je kako e njez
ino rje enje navigacije te mogunost sigurnog leta brodovima za nabiranje svemira om
oguiti Adrienu i njegovim potomcima irenje ve ionako bogate VenKee tvrtke u pravo t
rgovako carstvo koje e biti jednako mono kao i sama Liga.
Znala je da je za njezine potrebe najbolji melange u plinovitom stanju, jer j
e bio intenzivniji, jer je vodii njezine misli do ranije nedodirljivih visina. S
ada je jedva ekala kada e prenijeti svoju zamisao u slijedeu fazu.
Posve je utonula u zaine, posve im se predala i postala potpuno ovisna.
OPSJEDNUTA SVOJIM PLANOM, Norma je na njega prebacila radnike i tehniare koji su
u brodogradili tima radili na drugim projektima. U usporedbi s golemim brodovima s
a slo enim Holtzmanovim motorima i generatorima tita, njezin je projekt bio relativ
no malen i jeftin. Ali njegova va nost bi bila najdalekose nija od svega to je do sad
a napravila.
Mada je poku avao s njom razgovarati, Adrien nije u potpunosti shvaao to se to nj
egova majka nada da e postii, a ona nije ni poku avala artikulirati svoje razloge. K
asnije se inilo da je njoj te ko govoriti njegovim jezikom, no on nije prigovarao n
jezinim zahtjevima. Znao je da se i oblik cijele galaktike mijenja uvijek kada N
ormu obuzme neka od njezinih velikih zamisli.
Tehniari su konstruirali prozirnu, za zrak nepropusnu komoru opremljenu ventil
ima koje su spojili s velikim bocama zainskog plina pod tlakom. Kada je komora bi
la dovr ena, Norma se zatvorila unutra, unosei tek jednostavan jastuk na kojem e sje
diti. Sama. Zatvoriv i oi otvorila je sklopku kojom se regulira upumpavanje naranast
og zainskog plina. Duboko je udisala ekajui na uinak, dok se taj zatvoren prostor pu
nio s vi e plina negoli ga je ikada prije konzumirala. Tako jaka koncentracija pli
na ubila bi neku nepripremljenu osobu, no ona je imala visok prag izdr ljivosti, a
i potrebu za tim zainima.
I dok su je radnici s Kolhara promatrali irom rastvorenih oiju,
ona je duboko udisala onaj naranasti dim koji se kovitlao... osjeala je kako tone
i kako joj se misli ubrzavaju. Stanice njezinog deformiranog tijela su plivale u
tom plinu koji je mirisao na cimet i mije ale se s njim. Totalna koncentracija, p
otpun mir.
Ovo iskustvo ju je povelo izvan tehnologije nabiranja svemira, izdignulo je n
a razinu iste duhovnosti. Za Normu je bit ljudskog le ala u njezinoj eterinoj prirod
i. Osjeala se poput kiparice na nekoj kozmikoj skali, radei s planetima i suncima k
ao da su komadi gline za modeliranje.
Bio je to kraljevski i oslobaajui osjeaj.
Ostala je zapeaena u toj komori bez hrane i vode... samo s tim hranjivim zainima
. Oni prozirni plastini zidovi bili sada pro arani hravo-smeom bojom i jedva da je jo
la ono neprekidno i tanje plina iz mlaznica oko nje.
Napokon je plutala na mjestu na kojem je zaista mogla misliti.
Ljudskost se ne mo e shvatiti bez dovoljno dugog promatranja. Sreom, mi smo u sjajn
om polo aju da to mo emo ostvariti.
- XL ARHIVE ROSSAKA "Manifest o svrsi"
K
rvne linije ljudskog roda tvorile su intrigantnu i prekrasnu tapiseriju, ali sam
o za one koji su to mogli vidjeti. Petlje i niti DNK povezivale su obitelj s obi
telji, generaciju s generacijom. Nizovi dijelova nuklearne kiseline spajale su s
e i razdvajale, mije ajui gene i stvarajui gotovo beskonaan broj ljudskih uzoraka. Ni
Omniusov sveum ne bi mogao shvatiti potencijal koji je le ao u biima koja su nical
a iz te molekule oblika dvostruke zavojnice koja izaziva strahopo tovanje.
Ticija Cenva i arobnice s Rossaka preuzele su taj projekt kao svoju odgovornos
t i svoj cilj.
Duboko unutar grada u stijeni, daleko od svih zvukova i mirisa srebrno-grimiz
ne pra ume, daleko od o iljaka koje su ostavili nedavni napadi rojeva pirana-kukaca,
Ticija je stajala s jednom od svojih visokih sestara, pregledavajui njihove siln
o va ne... i posve ilegalne... kompjutore. Te naprave za pohranjivanje podataka su
za Ligu plemia predstavljale prokletstvo, dok su ovdje bile apsolutna nu nost. ene
Rossaka nisu imale druge mogunosti za sortiranje i baratanje takvim mno tvom geneal
o kih sakupljenih podataka. arobnice su od ostatka ovjeanstva krile mnoge duboke tajn
e, a ovo je bila jedna od najhrabrijih.
arobnice su generacijama vodile zapise o krvnim vezama na ovom planetu. Okoli R
ossaka se poigravao s ljudskom DNK, izazivajui este mutacije... od kojih su neke p
redstavljale strahovitu sramotu, dok su druge pak popravljale vrstu. Sreivanje ti
h informacija tijekom trajanja Omniusove kuge pru alo im je golemo mno tvo podataka
koje je trebalo slijediti i prouiti.
Okrenuv i se eni koja je stajala pokraj nje, jednoj mladoj arobnici koja se zvala
Karee Marques, Ticija je rekla: - Sada kad smo sakupile osnovne krvne linije i
slijedile mnoge od moguih permutacija, po-
misli samo to mo emo uiniti s takvom zapanjujuom koliinom informacija. Sada to konano
o emo iskoristiti. Stisnula je svoje blijede usne i divila se kompjutorima. - Pred
vianje. Savr enstvo. Tko zna kakav nov ljudski potencijal mo emo otkriti. Na a ogranienj
a mogu biti prevladana. Zapravo, za to bismo se zaustavile pri poku aju pronala enja s
amo onog super-ljudskog. Mo da postoje sposobnosti o kojima nismo ni sanjale.
Ticija i Karee su napustile prostoriju ispunjenu podacima i umom generatora ko
ji su proizvodili struju za kompjutore za obradu njihovih genetikih programa. Sve
je to bilo na sigurnom i skrovitom mjestu.
Obje su ene u le u jednu od zajednikih blagovaonica gdje se, uz malen obrok i tih
i razgovor, okupila skupina arobnica i njihovih mladih vje benica. Ticija je uredil
a ovo mjesto kako bi ene mogle zajedno jesti i porazgovarati o tekuim zadacima, a
da pritom ne moraju trpjeti isprazne mu ke razgovore o poslovnim stvarima. im je gl
avna arobnica sjela, ostale ene i njihove uenice su podigle pogled i kim-nule joj u
znak po tovanja.
Ovo ugodno raspolo enje bilo je naru eno nekom bukom iz predsoblja, povicima i ne
kim nerazgovjetnim mu kim glasom. U ao je nizak mladi irokih ramena, poma ui pri hodu ne
om drugom ovjeku. Mladieve noge su bile kratke, a ra upana uta kosa neuredna. - Treba
pomo. ovjek bolestan.
Ticijine usne su se stisnule u tanku crtu neodobravanja. Jimmak Tero je bio j
edan od Krivoroenih, od onih s uroenom manom koji su pre ivjeli. Lice mu je bilo irok
o i okruglo, elo se strmo uzdizalo, a pogled plavih, iroko razmaknutih oiju bio je
nevin. Imao je krasnu narav koja mu ipak nije nadoknaivala tupavost uma. Usprkos
njezinom stalnom preziru, Ticija nikada nije uspjela uvjeriti Jammaka da on jedn
ostavno nije dobrodo ao u grad usjeen u stijenu, grad u kojem su ivjeli normalni lju
di. On je stalno ovamo navraao.
- ovjek bolestan. Treba pomo, - ponovio je Jimmak.
Jimmak je napola hodao, napola vukao ovjeka do stolca za jednim od stolova u b
lagovaonici. ovjek je licem tresnuo o stol. Bio je odjeven u trenirku tvrtke VenK
ee s mno tvom d epova i vreica za uzorke. Bio je jedan od onih koji su lutajui pra umama
Rossaka tragali za sirovinama za farmaceutske pripravke. Jimmak, taj mali divlj
ak, esto je pomagao takvim ljudima, vodei ih nadsvoenim labirintom najtamnijih razi
na pra ume.
Ticija im je pri la. - Za to si ga doveo ovamo? to se dogodilo?
Karee Marques je stajala pokraj Ticije. Jimmak im je pomogao okrenuti ga na lea.
Karee je uzdahnula kad je vidjela lice tog ovjeka. Nitko od njih nije ve gotovo dv
adeset godina vidio te simptome, ali znakovi su bili posve jasni. - Omniusova ku
ga!
Mnoge od nazonih ena su brzo ustale i povukle se. Ticija je brzo zadr ala dah koj
i joj je sada su io jezik i grlo. Prisilila se da joj glas zvui mirno i analitiki. N
ije si mogla dopustiti da drugi vide kako je ustuknula od straha. - Mo da. Ali ako
je i tako, onda je to neka mutacija tog virusa. Vidi mu se rumenilo na obrazima
, a oi su izgubile boju. Ali ove mrlje na licu su drukije... - Duboko u sebi je os
jetila ono za to bi joj trebali sati vremena dok bi to ustanovila. - Ali, u biti,
vjerujem da je to isti virus.
Ticija je znala da prijetnjama od misaonih strojeva nema kraja. Iako ih je Om
nius napao s metalnim krvo ednim kukcima, Normino upozorenje bilo je izuzetno jako
i ukazivalo je na daleko veu katastrofu nego to su bile te male mehanike ubojice.
Mo da su i ti sru eni projektili bili zara eni RNK retrovirusom... ili je, to je jo vjer
ojatnije, virus sada na Rossaku u latentnom stanju, ovdje gdje bi u pra umi mogao
provesti godine zrijui, mutirajui i postajui sve smrtonosnijim.
- On umire, - rekla je, gledajui u tragaa za ljekarijama, a onda
je usmjerila svoj strogi pogled na Jimmaka. - Za to se sam nisi pobri
nuo za njega? Mogao zaraziti sve vas Krivoroene pa vas rije iti svih
va ih muka. - U njezinoj blijedoplavoj kosi se zaulo pucketanje ener
gije, znak da joj je bijes izmakao nadzoru. Ali Ticija se ponovo sabrala.
- Nisi ga smio donositi k nama, Jimmak.
Mladi je zurio u nju onim svojim teleim pogledom i djelovao je povrijeeno i razoa
rano.
- Odlazi! - rekla mu je o tro. - I bude li na ao jo ovakvih bole
snika, ne donosi mi ih ovamo.
Jimmak se udaljavao kratkim, brzim koracima, kreui se unatrag nespretnom gracio
zno u. Kad se okrenuo, korak mu je postao neodluan, a glavu je spustio kao da se pok
u ava sakriti.
Gledajui za njim, Ticija je odmahivala glavom, na trenutak zanemariv i rtvu kuge.
Ljutila se na Krivoroene to su tamo vani u pra umi sebi organizirali svoj bijedni iv
ot, umjesto da su zbog svojih nedostataka jednostavno umrli. Nitko nije znao kol
iko takvih tamo ima. Ona bi ih sve prezrela da jedan od njih - Jimmak - nije bio
njezin vlastiti sin.
U svijetu postoji neka izluujua ravnote a. Svaki trenutak sree dobiva svoju ravnote u j
ednakom mjerom tragedije.
- ABULURD HARKONNEN, privatni dnevnici
Z
a vrijeme dok se njegovo unapreenje u in ba ara probijalo kroz birokraciju Armije ovj
eanstva, Abulurd Harkonnen je ve vlastoruno odabrao ekipu koja e analizirati pirana
kukce. Pregledavao je dosjee i postignua ovda njih znanstvenika, mehaniara i in enjera
, birajui samo one najbolje. Pozvao se na ime vrhovnog ba ara Voriana Atreida i pri
vremeno rekvirirao najsuvremenije opremljen laboratorijski prostor nedaleko upra
vne zgrade Velikog Patrijarha.
Naeno je na tisue malenih nepokretnih spravica to su poput zrnaca solike bile ra
zasute po tlu diljem Zimije. Abulurdov istra ivaki tim ih je razmontirao vi e od stot
inu, kako bi u njima otkrili jednostavno programirane ipove i siu ne, ali uinkovite,
izvore energije koji su kuglicama davali energiju da se mogu kretati... i ubijat
i.
Kako je i sam bio znanstvenik, Abulurd je redovito nadzirao napredak u labora
torijima. - Imate li ikakvu ideju kako bismo se protiv toga mogli boriti? - pita
o je svakog mu karca i svaku enu dok je prolazio pokraj njihovog radnog mjesta u la
boratoriju. - Kako da ih sljedei puta zaustavimo? Ornnius je vrlo uporan.
- Mno tvo ideja, gospodine, - rekla je jedna in enjerka, ne di ui
pogled s jakog poveala kroz koje je promatrala minijaturni mehani
zam. - Ali prije nego i ta odreeno poduzmemo, moramo mnogo
bolje shvatiti kako djeluje ovo maleno ubojito oru je.
- Bi li Holtzmanovi generatori pulsova poluili kakav uinak?
Jedan drugi in enjer je odmahnuo glavom. - Vjerojatno ne bi. Ove
sprave su vrlo jednostavne. Ne koriste se tehnologijom gel-ipova, tako da ih Holt
zmanovi pulsovi ne bi mogli o tetiti. Ipak, kad jednom shvatimo motivacijski progr
am onda emo, vjerojatno, moi smisliti jednako uinkovit program koji e ih odvraati od
njihove akcije.
- Nastavite s radom, - rekao je Abulurd. Kad je bacio pogled na
kronometar ispriao se i po urio u privremen stan kako bi se tamo
pripremio za ceremonijal. Danas e mu tijekom slu bene sveanosti biti dodijeljen novi
in.
Abulurdova mala soba bila je jednostavna i sumorna. Otkad se nedavno vratio n
akon godine provedene na stra i iznad Corrina, ovdje je dr ao ono malo svojih osobni
h stvari. Nije slu ao ni glazbu koja bi ga relaksirala. Njegov je ivot bio u Armiji
ovjeanstva i imao je malo vremena za kupovanje, hobije, razne luksuze ili bilo to
drugo.
Premda mu je ve trideset i osam godina i povremeno se uplitao u neke romantine
avanture, nije se o enio niti imao djece. Nije razmi ljao o vremenu kad bi se mogao
smiriti i usredotoiti na druge prioritete. Smije ei se, odjenuo je pa ljivo izglaanu sv
eanu odoru. Jedan dugi trenutak promatrao se u ogledalu. Uvje bavao je svean izraz l
ica, ali srce mu je lupalo od uzbuenja. alio je to njegov otac sada nije mogao biti
 ovdje. Na dan kao to je ovaj, ak bi i Quentin Butler bio ponosan na svog najmlaeg
sina.
Ali umirovljeni primero je prije nekog vremena oti ao s Porceom Bluddom u proma
traku misiju na Sinkronizirane svjetove. Tako je, za izbivanja njihova oca, Favka
n pristao uiniti Abulurdu ast i privrstiti mu na odoru njegov novi in.
Jo je jednom pred ogledalom provjerio svoj izgled i zakljuio kako su mu kosa, o
dora i izraz lica besprijekorni i u savr enom skladu s postojeim propisima, a onda
se zaputio na sveanost.
NA TOJ JE SVEANOSTI sedamdeset i osam vojnika trebalo primiti unapreenja i priznan
ja za zasluge pa je Abulurd na svojem mjestu strpljivo ekao da ni i inovi i mlai ljud
i prime svoja priznanja. Promatrao je starije asnike, ratne veterane pune o iljaka,
uspje ne politiare, sjajne taktiare koji su usmjeravali D ihad i kasnije godine obnov
e. Vidjelo se kako su ponosni to sada predvode jo jedan nara taj mladih.
Kad se Favkan u posljednjem trenutku predomislio, bio je to za Abulurda bolno
razoaranje, iako, zaudo, ne i neoekivano. Namjesnik je poslao slu benu ispriku izjav
iv i kako nee moi biti nazoan i svojem mlaem bratu uruiti oznake novog ina. Nije deta
ije obrazlagao tu svoju ispriku, ali Abulurd je znao da su razlozi njegovog brat
a politike naravi. Ako ni ta drugo, barem nije lagao.
U golemoj akustinoj dvorani asnici su sjedili u ti ini. Iako mu je
srce u tom asu bilo kao od olova, Abulurd nije dopustio da se to vidi. Takvo pona a
nje bi mu nanijelo sramotu. To to je ponovo uzeo prezime Harkonnen nije znailo da
i dalje ne po tuje ime Butlerovih.
Pokraj mjesta gdje se odvijala sveanost stajao je pijedestal na kojem je bila
prozirna posuda sa ivim mozgom Vidada, posljednjeg ivog kogitora iz Kule od slonov
ae. Vidad se bio vratio na Salusu ubrzo nakon Velikog i enja i objavio da su mozgovi
svih drugih drevnih filozofa bili pobijeni kad su cvmehi osvojili njihovo boravi t
e. Vidad je malo govorio o tome to je jo radio tijekom svog dugog putovanja; Abulu
rd je uo kako je Vorian Atreid promrmljao kako se, za sluaj da silna flota robota
ipak udari po svjetovima Lige, kogitor vjerojatno elio maknuti s puta. Sada je os
amljen kogitor ostao na Salusi, radoznao i voljan ili pomoi ili umije ati se, ovisn
o o njegovim ezoterinim raspolo enjima.
Kako je sveanost protjecala, Abulurd je ukoeno sjedio, prisjeajui se svojih posti
gnua, kako je precizno slijedio zapovijedi, po tovao svoje zapovjednike. Uvijek je
osjeao svojom du no u uiniti sve to se od njega tra ilo i to ne zbog pohvala, odlija i
ugih priznanja. Ali kada je promatrao ove druge asnike kako primaju te znakove nj
ihovog unapreenja, a njihovi prijatelji i obitelji to prate s rado u i klicanjem, sh
vatio je kako to mo e biti lijepo. Suspregnuo je uzdah.
Unapreenje Abulurda u ba ara bilo je posljednje u ovom dugotrajnoj i ve pomalo za
mornoj sveanosti. Kada je konano do ao i na njega red, po ao je ukoenog dr anja na pozor
icu, sam. Voa ceremonijala je proitao njegovo ime, a publikom se, uz pristojan plj
esak, poelo iriti tiho do aptavanje. Tada se kod asnike klupe zaulo neko kome anje. Vo
remonijala je objavio: - Oznake novog ina Abulurdu Harkonnenu dodijelit e druga os
oba.
Abulurd se okrenuo kad su se otvorila vrata. Lice mu je zasjalo, a usne se ra
zvukle u osmijeh i osjeao se kao da e mu srce iskoiti. Stigao je vrhovni ba ar Vorian
Atreid.
Osmjehujui se, Vor se na pozornici pridru io Abulurdu. Taj ratnik veteran podiga
o je insignije ba ara kao da podi e neko ueno blago. Abulurd je stajao savr eno ravno, p
rema propisima. Vor je zakoraio naprijed. Iako je izgledao gotovo upola mlai od Ab
ulurda, dr anje mu je bilo puno tovanja i samopouzdanja.
- Abulurde Harkonnenu, u znak priznanja za juna tvo, inovacije i hrabrost koju
ste pokazali tijekom nedavnog napada na Zimiju... a da i ne spominjemo bezbrojne
druge situacije u kojima se pokazalo
koliko ste tijekom va e karijere vrijedili armiji D ihada... drago mi je to vas mogu
unaprijediti iz ina batora u in ba ara etvrtog stupnja. Ne znam niti jednog drugog vo
jnika armije D ihada koji to zaslu uje vi e nego vi.
Uz te rijei vrhovni je ba ar privrstio oznake na Abulurdove grudi i okrenuo ga ta
ko da je ovaj bio licem okrenut prema nazonima. - Dobro pogledajte va eg novog ba ara
, - rekao im je, zadr av i ruku na Abulurdovom ramenu. - On jo uvijek pred sobom ima
mnoge velike stvari koje e postii za Ligu plemia.
Pljesak je bio pone to prigu en i tek mjestimian, no taj mladi nije obraao pozornost
ni na to drugo osim na onaj izraz oinskog zadovoljstva na Vorianovom licu. Niije d
rugo mi ljenje mu nije bilo toliko va no, pa ak ni oevo ili bratovo.
Sada se Vor okrenuo licem prema drugim vojnim zapovjednicima, prema du nosnicim
a Lige pa ak i prema Vidadu. - A nakon to sam svjedoio hrabrosti ba ara Harkonnena u
na oj posljednjoj krizi, prisjetio sam se isto takvih djela koja je izveo njegov d
jed Xavier Harkonnen. - Zastao je, kao da namjerno izaziva neka prigovore. -Bio
sam Xavierov prijatelj i znam onu pravu lojalnost koju je nosio u srcu. I jednak
o tako znam, i to kao injenicu, da je njegovo ime bilo zlonamjerno uprljano i da
je iz politikih razloga prava istina o njemu ostala skrivena. Sada, kad je D ihad z
avr io, vi e ne postoji nikakav dobar razlog da bi se u tim la ima i dalje ustrajavalo
i titilo ljude koji su odavno mrtvi. Predla em da komisija Lige skine ljagu s Hark
onneno-vog imena.
Prekri io je ruke na grudi. Abulurd je po elio zagrliti ga, ali ostao je stajati
mirno.
- Ali, vrhovni ba are... to je bilo prije osamdeset godina! - rekao je
Veliki Patrijarh Boro-Ginjo.
- Prije tono sedamdeset i est. Zar je to zbog toga va no? - Vor
mu je uputio hladan pogled. Xanderu Boro-Ginju se jamano ne bi
svidjeli nalazi komisije. - Ve sam predugo ekao.
Tada, kao da se u gluhoj noi neoekivano razbio prozor, Abulur-dova je radost bi
la uzdrmana. Neki neuredni ovjek zajapurena lica gurao se kroz okupljene ljude. -
Gdje je vrhovni ba ar? Moram nai Voriana Atreida! - Abulurd je prepoznao poritrins
kog plemia Porcea Bludda. - Donosim grozne vijesti.
Vorian se istog trenutka prebacio na onaj svoj nain na koji je djelovao u hitn
im sluajevima, upravo onako kako ga je Abulurd ve vidio
i ranije, u vrijeme krize s mehanikim piranama. - Napadnuti smo na Wallachu IX, -
povikao je Bludd. Moja svemirska jahta je o teena...
Vrhovni ba ar ga je prekinuo, poku avajui natjerati tog ovjeka da se sabere. - Tko
vas je napao? Misaoni strojevi? Zar je na nekom od tih devastiranih svjetova Omn
ius jo uvijek iv?
- Ne Omnius... cvmehi. Titani! Gradili su meu ru evinama svoju
novu bazu. Quentin i ja smo svratili obii planet, a Titani su nas na
pali. Pogodili su nas, oborili izviaku letjelicu u kojoj je bio Quentin.
Raskomadali su mu brod. Poku ao sam ga spasiti, ali cvmehi su me
napali, znaajno mi pritom o tetiv i brod. Tada sam vidio kako su se
obru ili na Quentina.
- Cvmehi! - izustio je Vor, ne mogav i vjerovati.
- Bez obzira na to koliko neprijatelja pobijedimo, - rekao je Abulurd
drhtavim glasom, zami ljajui svojeg oca kako se poku ava boriti s tim
strojevima, - uvijek se na njihovom mjestu pojave neki drugi.
Zajedni tvo ovjeka i stroja pomie granice znaenja pojma ljudskosti.
- GENERAL AGAMEMNON, Novi memoari
P
siha mu je plivala u bljeskovima sjeanja, iskriavim elektrinim impulsima koji su ka
pali iz njegovog uma. Quentin Butler je vjerovao da umire.
Cvmehi su ga lako mogli raskomadati, onako kako su to uinili s trupom njegove
sru ene letjelice. Dok se u onoj radioaktivnoj atmosferi borio da nekako umakne, r
adioaktivna pra ina mu je ve pr ila meso, plua... a tada gaje jedna golema hodalica zd
robila...
Zadnji prizor kojeg je vidio bio je pun nevjerice i nade: poku avajui spasiti sv
og prijatelja, Porce Bludd leti prema njemu, a tada s o teenim brodom nekako uspije
va umaknuti cvmehima. Kad je Porce pobjegao, Quentin je znao da sada mo e umrijeti
s izvjesnim olak anjem.
Eksplozija boli, ubodi, posjekotine, opekotine... A sada su mu i misli bile z
arobljene u tom beskonanom krugu i stalno mu iznova vraale posljednje prizore. Ko ma
ri, uspomene... ivot je kopnio.
S vremena na vrijeme, poput mjehuria to se uzdi u u kipuem loncu, vidio je Wandru,
mladu i prelijepu, inteligentnu enu punu ivotne radosti. Smijala se njegovim alama
, etala s njim rukom pod ruku parkovima Zimije. Jednom su i li pogledati golem spom
enik napravljen od pokidanog mehanikog tijela nekog titana. Oh, ta jasnoa percepci
je, ta o trina savr enog prisjeanja.
Njih dvoje su podijelili tolike radosti, no to je vrijeme bilo prekra-tko. On
i Wandra su bili savr eni par, ratni heroj i pripadnica obitelji Butler. Tako je
bilo prije negoli se sve promijenilo, prije bolesti, prije Abulurdovog roenja.
U ponovnim bljeskovima sjeanja...eksplozija kemijskih podataka u njegovom mozg
u, osloboenih u njegovim posljednjim trenutcima prije smrti?... Ponovo je vidio P
orceov uspje an bijeg pred cvmehima. Quentin se vrsto uhvatio za tu iskricu radosti
, znajui da je na samom svom kraju postigao ne to dobro.
No tmina i zaborav su ga gu ili. Unutra nji oaj je to samo pogor ao, kao da iznova p
ro ivljava one grozne, beskonane sate obrane Ixa, borei se protiv ratnih robota u na
jdubljim kanalima pilja. Jedna eksplozija je sru ila strop i stijene oko njega tako
da bio je iv zakopan, ostavljen umrijeti poput sedmorice njegovih drugova. No na
kraju se kamenje pomaknulo, a Quentin ga je gurao i rovao sve dok si konano nije
ra istio malo prostora za disanje. Vikao je i kopao rukama, sve dok mu glas nije p
repukao, a prsti se raskrvarili. I onda konano, konano, kopao je prema gore i izvu
kao se na svje i zrak i na slabu svjetlost... i oni zapanjeni povici suboraca koji
vi e uope nisu oekivali da e ga zatei ivog.
Sada je takva okrutna tmina bila posvuda oko njega i u njemu. Vikao je, krik
za krikom, ali to mu nije pomagalo, niti je odagnalo tamu...
Nakon nekog vremena bol se promijenila i postao je posve dezorijentiran. Nije
mogao otvoriti oi. Nije uo nikakve zvukove. inilo mu se da su mu sva osjetila bila
oduzeta. Boravio je u nekakvom limbu. To nije odgovaralo opisima smrti niti odl
aska na nebo kakve je itao u religijskim traktatima i zapisima. No, opet, kako bi
itko od tih proroka mogao sigurno znati takve stvari?
Nije mogao osjetiti niti jedan dio svoga tijela, nije mogao vidjeti sjaj stva
rne svjetlosti, mada su povremeni bljeskovi preostalih neurona nakratko sinuli u
tami njegovog nesvjesnog neba.
Najednom je uslijedio nagli trzaj i inilo mu se da se okree u beste inskom stanju
, da pluta... pada. Vraali su mu se iskrivljeni zvukovi i odzvanjali oko njega u
tako silnoj buci kakvu nikada ranije nije uo. elio je rukama prekriti u i, ali nije
mogao pronai ruke. Nije se mogao pomaknuti.
Tada je zauo gromovit enski glas, kao da govori kakva bo ica. - Mislim da je to d
io toga, moja ljubavi. On bi sada morao biti pri svijesti.
Quentin je poku avao postavljati pitanja, zahtijevati odgovore, vri tati upomo...
ali nije mogao ispustiti nikakav zvuk. Mentalno je vikao, vikao je toliko glasno
koliko je to uope mogao zamisliti, ali nije mogao pronai ni svoje glasnice niti s
voja plua. Poku avao je duboko udahnuti, ali nije osjeao ni kucanje srca niti disanj
e. Da, uistinu mora da je mrtav ili gotovo mrtav.
- Nastavi s ugradnjom preostalih komponenata, Dante, - rekao je neki grub mu ki
glas.
- Jo e malo potrajati dok ne budemo mogli komunicirati s njim,
- rekao je drugi mu ki glas. Je li to glas onoga kojeg zovu Dante? Poz
nato mi je to ime!
Quentin je bio radoznao, zbunjen, prestra en. Nije imao naina kojim bi mjerio ko
liko je vremena proteklo, samo je s vremena na vrijeme osjetio neke posve nerazu
mljive zvukove, neke zloslutne rijei.
Napokon mu se, uz pucketanje statikog elektriciteta i zasljepljuju-u svjetlost,
vratio vid. Vid je postajao sve o triji, sve dok Quentin nije ispred sebe ugledao
grozne prikaze. Cvmehi!
- Sada bi te on trebao vidjeti, Agamemnone.
Agamemnon! Titan general!
Oko sebe je vidio malene hodalice koje nisu bile dizajnirane za borbu ili za
zastra ivanje, ali su ipak izgledale monstruozno. Posude s mozgom bile su postavlj
ene u za titne kaveze ispod kontrolnog sustava hodalica.
Quentin i cvmehi su bili u nekoj vrsti sobe... nisu bili vani pod otvorenim n
ebom kakvog se sjeao s Wallacha IX. Kamo su ga to odveli? U podruju koje je pokriv
alo njegovo vidno polje jedan je cymeh i dalje ne to radio, podi ui tanke, o tre ruke o
d kojih je svaka zavr avala nekim udnim kirur kim instrumentom. Quentin je poku avao op
sovati i pobjei, no bio je jednako neuinkovit i nepokretan kao i prije.
- A ovo bi trebalo uspostaviti kontakt sa svim osjetilnim zavr eci
ma koji su ostali nedirnuti.
- Ukljuiv i i receptore za bol?
- Naravno.
Quentin je zaurlao. Nikada nije osjetio takvu agoniju. Ovo je bilo jo gore od
onog mraka u kojem se gu io. Sada se probadajua bol probila do dna du e kao da su mu
sa svakog centimetra tijela gulili ko u usijanim tupim no evima. Preglasan krik se ir
io zrakom i Quen-tin se pitao je li to on na neki nain proizveo taj zvuk.
- Ugasi izlaz glasa, - rekao je grubi mu ki glas. - Ne moram jo
slu ati tu dernjavu. - Agamemnon.
Stroj sa enskim glasom za ao je u Quentinovo vidno polje, kreui se glatko i bez ik
akvih pote koa, kao da ini zavodnike pokrete, ali izgledao je poput opakog pauka. - T
o je samo neurolo ki izazvana bol, igrako moja. Nije stvarna. Naviknut e se na to i o
nda e ti to biti samo mentalno uzbuenje.
Quentin se osjeao kao da su mu u mozgu eksplodirale atomske
bojeve glave. Poku avao je oblikovati rijei, ali njegov glas je odbio poslu nost.
- Mo da jo ne zna gdje si, - rekao je onaj enski cymeh. - Ja sam
Titanka Junona. uo si za mene.
Quentin se stresao od straha, ali nije odgovorio. Prije mnogo godina poku avao
je osloboditi porobljene stanovnike Bela Tegeusea, no oni su se obru ili na njega
i poku ali izruiti svog zarobljenika Junoni. Oni nisu eljeli biti osloboeni, eljeli su
samo zaslu iti "nagradu" da budu pretvoreni u neocymehe. Sjeao se kako je njezin s
intetiziran glas zvuao kao struganje metala po staklu.
- Uzeli smo te kao uzorak i donijeli sa sobom na Hessru, jednu od
na ih baza u kojima djelujemo. Gradimo nova upori ta na napu te
nim sinkroniziranim svjetovima kao to je Wallach IX gdje smo pro
na li tebe, milo moje. Ali zasad je na e glavno upori te ovdje, gdje su
nekada ivjeli kogitori Kule od slonovae. - Glas joj je melodino za-
treperio, ne to to je mo da bio smijeh. - Ve smo obavili onaj najte i
dio. Odrezali smo i odbacili polomljene kosti i meso tvojeg tijela, osta
viv i tvoj krasni mozak netaknutim.
Quentinu je bio potreban jedan dug trenutak da bi shvatio gdje je... i to je.
Odgovor je bio oit, ali on je sebe prisilio na poricanje, dok je onaj ti i mu ki cyme
h... Dante?... prilagodavao njegove optike senzo-re.
- Koristei se neuronskim vlaknima, sam e nauiti baratati sa
svim tim, vremenom i ovisno o tvom izboru mehanikih tijela. Ali ti
bi sada vjerojatno elio po posljednji puta vidjeti ovo.
Quentin je na stolu prepoznao krvavo, mlitavo tijelo koje je ranije bilo njeg
ovo vlastito. Bilo je izubijano, puno modrica, rastrgano... pokazivalo je kako s
e bio estoko borio do posljednjeg trenutka. Tijelo je tu le alo kao kakva prazna od
jea napravljena od mesa, kao kakva potrgana i odbaena marioneta. Tjeme glave bilo
je odsjeeno.
- Uskoro e postati jedan od nas, - rekla je Junona. - Mnogi
od na ih podanika to smatraju najveom nagradom. Tvoja vojnika
strunost bit e nam od velike koristi... primero Quentine Butleru.
Mada mu senzori glasa nisu bili spojeni, Quentin je zaurlao od oaja.
Uspje na kreativna energija podrazumijeva i postojanje kontroliranog ludila. U to
sam uvjeren.
- ERAZMUS, Nepostojanost organskih oblika
N
akon to je cijeli dan uvje bavao svog vjernog tienika, Erazmus je stajao sam u Korido
ru ogledala na glavnom katu svoje kue. Premda je bio ulovljen u ovoj stupici na C
orrinu, s dubokim sumnjama u sudbinu Omniusa i svih misaonih strojeva, jo su ga u
vijek uvelike zanimala ezoterina pitanja.
S velikom pozorno u je promatrao odraze na svojem licu od tekueg metala, gledajui
kako ono mo e opona ati razliite ljudske izraze lica. Radost, tuga, bijes, iznenaenje
i jo mnoga. Gilbertus ga je umnogome usmjeravao dok je robot prolazio kroz cijeli
taj repertoar. Posebno mu se svialo kada je pravio zastra ujue izraze kojima je tre
bao izazivati strah, tu emociju koja potjee od ljudske vlastite slabosti i smrtno
sti.
Kada bi samo mogao bolje razumjeti one suptilne naine na koje su ljudi bili su
periorni, tada bi mogao u svoje tijelo inkorporirati sve one najbolje sastojke l
judi i strojeva, to bi zatim postalo uzorkom za naprednije serije misaonih stroje
va.
Prema jednom scenariju, njega bi se moglo tretirati kao nekog boga. To je bil
a zanimljiva mogunost, no nakon svih njegovih prouavanja nije ga posebno privlaila.
Nije imao nekog velikog strpljenja niti empatije prema iracionalnosti religije.
Erazmus je tra io samo osobnu mo kako bi kompletirao svoje fascinantne pokuse koje
je provodio na hrethgirima. Taj neovisni robot uope nije namjeravao u dogledno v
rijeme prekinuti postojanje sebe kao stroja, niti je zami ljao kako bi mogao biti
izbaen iz uporabe i zamijenjen nekim boljim modelom. Nastavit e raditi na vlastito
m pobolj anju, a to bi ga moglo odvesti u smjeru kojeg sada nije mogao predvidjeti
. Evoluirat e. Kako to zvui organiki. Kako to zvui ljudski.
Stojei pred ogledalom robot je isprobavao jo neke izraze lica, posebno u ivajui u
onima gdje je izgledao kao neki divlji monstrum
precrtan iz kakve stare knjige u kojoj se opisuju imaginarni demoni. Mada je to
smatrao jednim od svojih najboljih, svi izrazi lica su mu bili previ e jednostavni
. Njegovo lice od tekueg metala nije bilo pogodno za pokazivanje suptilnih, sofis
ticiranih emocija.
Onda mu je ne to palo na pamet. Mo da bi mogao svoje biolo ke ekspertize dati Rekur
u Vanu pa da ovaj smisli neko pobolj anje, sada kad su svi eksperimenti s udovima
reptila propali. To bi za tog Tlu-lak anina bez udova bio zanimljiv posao.
Dok se kretao svojom ukra enom kuom prema vanjskim zgradama, posvuda oko njega s
u lebdjele radoznale stra ar-oi, poput silno zainteresiranih promatraa. Robotovu poz
ornost je sada privuklo djelo holo-arta i glazba... treperavi poput tekueg metala
, stilizirano prikazani ratni brodovi strojeva u simuliranoj svemirskoj bitci. U
pozadini se ula "Metalna simfonija" Claudea Jozzinvja, jedno od najveih djela sin
tetizirane klasine glazbe koju u potpunosti izvode samo strojevi. Erazmus je s ve
likim zadovoljstvom promatrao kako simulirani brodovi, projicirani kroz lee posta
vljene u razne sobe njegove kue, ple u posvuda oko njega, pogotke njihovog oru ja dok
uni tavaju neprijateljske brodove i planete. Kada bi barem pravi rat bio ovako je
dnostavan.
Omnius je nastavio gledati ono svoje lo e umjetniko djelo, koje je opona alo Erazm
usove napore ili rad onih majstora iz ljudske povijesti. Sveum, za sada, nije sh
vatio pojam suptilnog nijansiranja. Mo da nekad ranije ni Erazmus to nije mogao, p
rije negoli mu je Se-rena Butler pomogla nauiti to je to suptilnost.
Mentalnom zapovijedi, robot je zatvorio ovu svoju kulturnu izlo bu i onda oti ao
u veliku sredi nju prostoriju susjednog laboratorijskog kompleksa gdje je onaj tor
zo s Tlulaxa bio, kao i uvijek, povezan s cijevima koje su ga odr avale na ivotu.
Robot se zaudio kad je pokraj tog stupa od ovjeka spazio malenog tamnoputog Yor
eka Thurra. - to ti radi ovdje?
Yorek je ljutito odgovorio. - Nisam znao da moram tra iti dopu tenje za ulazak u
laboratorij. Nikada prije mi nitko nije prijeio ulazak.
ak i nakon dvadeset godina, Thurr je jo uvijek najradije nosio elegantnu odjeu k
oju si je odabrao kad je jo bio despotski vladar Wallacha IX. Nije se volio tolik
o sirovo epuriti kao to je to inio Erazmus, no ipak je odabirao fine tkanine, arke b
oje i impresivne sitne dodatke. Nosio je remen ukra en dragim kamenjem, na elavom
tjemenu imao je zlatni obru, a o boku dugaak ceremonijalni.bode kojim je poubijao m
noge bespomone ljude, kad god bi ga netko oneraspolo io. Ovdje na Corrinu je jo uvij
ek bilo na milijune zarobljenih ljudi meu kojima je mogao birati.
 - Mislili smo da e biti zauzet u svojim sobama za kirur ke ek
sperimente, - rekao je Rekur Van podrugljivim tonom. - Komadajui
kakvog ivog ovjeka ili rekonstruirajui mu tijelo. - Kao da je ubo-
den alcem, Tlulak anin je smrknuto pogledao prema etiri Noge i
etiri Ruke, koji je hodao u pokrajnjim odajama promatrajui opremu
za dugorona istra ivanja.
- Zar je moje pona anje tako predvidivo? - upitao je Erazmus. Ta
da je spazio kako je Thurr uspje no izbjegao poetno pitanje. - Nisi
mi odgovorio. to radi u ovom odjelu s laboratorijima?
ovjek se pomirljivo osmjehnuo. - elim otii s Corrina ba koliko i ti to eli . elim
iti Ligu i oduzeti im ovo to e naizgled biti njihova pobjeda. Prije mnogo godina b
ili smo prilino uspje ni s na om epidemijom izazvanom retrovirusom, a i nedavno su se
na i mehaniki derai probili kroz barikadu. Do sada su se ve sigurno probili na neke o
d svjetova gdje ive ljudi. - Protrljao je ruke. - Rekur Van i ja jedva ekamo zapoet
i s neim novim.
-To i ja jedva ekam, gospodo. Da, zato sam i do ao. - Erazmus se zagrijao za stv
ar. Thurr bi tu vrlo lako mogao biti od pomoi, premda mu jo od onog tretmana za pr
odu enje ivota um ba i nije bio posve stabilan.
- Ima li ve neku ideju? - Rekur Van je od silnog oekivanja po
eo sliniti, a nije si mogao obrisati usta.
- Imam mnoge zamisli, - rekao je robot, sasvim fino opona ajui
ponos. Ljudska mu je nestrpljivost bila vrlo zanimljiva i pitao se ima
li to neke neposredne veze s konano u njihova ivota, s nekim uro
enim znanjem o tome da moraju sve postii u vremenu koje im stoji
na raspolaganju.
- Pogledajte ovo. - Erazmus im je pokazao razliite izraze lica,
mr tei se i razvlaei umjetna usta puna o trih metalnih zuba.
Tlulak anin je izgledao posve zbunjen time to je ugledao, dok je Thurr samo izgl
edao kao da mu to samo ide na ivce.
Napokon im je Erazmus objasnio. - Zakljuio sam kako su ti izrazi lica, zapravo
kako je cjelokupan moj izraz nezadovoljavajui. Vjerujete li da biste mogli stvor
iti proces gibanja tekueg metala koji bi djelovao malo vi e ivo? elio bih da me se mo e
zamijeniti s izgledom nekog
od ljudi, da mogu, kad god to po elim, izgledati kao da sam jedan od njih. Tako ih
onda mogu promatrati, a ne biti zamijeen.
- Mhmmmm, - rekao je biv i trgovac robljem. - Sada bi se on poe ao po glavi, samo
da je imao ruke s kojima bi to mogao uiniti. Erazmus je uinio svjesni napor da ne
odbrojava dane ovog ekanja kako bi to uinili nestrpljivi ljudi. - Ja bih to morao
moi uiniti. Da, moglo bi mi biti zabavno tako provoditi dane. Yorek Thurr me mo e op
skrbiti genetikim materijalom za eksperimentiranje... - Nasmije io se - Njemu su do
stupni mnogi izvori.
Najsmrtonosniji od svih otrova ne mogu se analizirati u laboratorijima, jer se n
alaze u umu.
- RAQUELLA BERTO-ANIRUL, Biologija du e
P
ro lo je gotovo dvadeset godina otkad je Omniusova kuga harala svjetovima Lige, os
taviv i stanovni tvo u ru evinama, a ugasila se kad su oni koji su jedva pre ivjeli razv
ili imunitet i za titili se zainom melangeom. Ipak, s vremena na vrijeme neki zaost
ali d epovi zara eni retrovirusom su se ponovo otvarali zahtijevajui nagle i izvanred
ne mjere kako bi se sprijeilo ponovno jaanje i irenje.
Nakon desetljea prilagodavanja bogatom, kemijom ispunjenom okoli u, punom gljivi
ca, li ajeva i svakakvog bilja, iz pra uma i kanjona Rossaka pojavio se novi soj...
mutirani supervirus kuge koji je uvelike nadma io smrtonosnost ak i onog najboljeg
genetikog proizvoda Rekura Vana.
Bili su pozvani lijeniki timovi Lige, podijeljena sredstva dekontaminacije i on
i lijekovi kojih je ve ponestalo. Strunjaci su se i dalje suoavali s velikim riziko
m kako bi iskorijenili svaku mogunost neke nove manifestacije te Omniusove po asti.
 Otkad su prije mnogo godina jedva umakli onoj antitehnolo ki raspolo enoj rulji n
a Parmentieru-i onda, nakon Velikog i enja, ponovno uspostaviv i vezu s Vorianom Atrei
dom, Raquella Berto-Ani-rul i njezin kolega dr. Mohandas Suk putovali su diljem
Lige, neumorno obilazei ari ta. Za HuMed - Humanitarnu medicinsku komisiju - je ovaj
par lijenika, koji su putovali darovanim im medicinskim brodom Oporavak, slu io ka
o ona najelementarnija pomo. U svojim naporima oko lijeenja rtava kuge obi li su vi e o
d trideset planeta. Nitko nije bolje od njih poznavao razliite oblike te po asti.
Nakon prvih primljenih izvje a, HuMed je Raquellu i dr. Suka poslao da se suoe s
onim to se proulo kao Rossak epidemija.
Ako se izuzme proizvodnja i distribucija lijekova, Rossak se uvijek dr ao po st
rani. arobnice su bile okrenute same sebi, zabavljene samo vlastitim radom i uvje
rene kako su superiorne veini ljudi. Odmah prepoznav i opasnost u kojoj se nalaze,
Ticija Cenva je uspostavila
drakonski strogu karantenu, odbiv i dopustiti odlazak ak i brodovima tvrtke VenKee
koji su prevozili farmaceutske proizvode. Rossak je bio potpuno odsjeen od ostatk
a Lige.
- To e karantenu uiniti uinkovitijom, - rekao je Mohandas, br
zo pre av i dlanom po Raquellinoj ruci. - Tako je pametnije.
-Ali to tim ljudima tamo nee pomoi - istaknula je Raquella.
- Vrhovna arobnica je izdala stroge naredbe o tome kako e svatko
tko se spusti na povr inu planeta morati tamo i ostati, sve dok epide
mija ne bude slu beno progla ena zavr enom.
- To je rizik kakvog smo ve i ranije prihvaali. - Njihov je brod
zauzeo svoje mjesto kru ei na stazi oko planeta gdje bi se moglo do
goditi da zadugo i ostane.
- Ti bi s laboratorijima trebao ostati ovdje gore, - rekla mu je.
- Nastavi raditi na testovima uzoraka koje u ti slati. Ja mogu, s nekim
od volontera HuMeda, otii dolje i obavljati na e lijeenje. Ni ta to
su oni do sada razvili nije se pokazalo pravim lijekom, ali mo da e se
vremenom i upornim lijeenjem razjasniti ta tajanstvena komponenta
X u krvi rtava pa se pacijentu omogui vrijeme u kojem e se othrvati
infekciji jetra i ostati iv.
Osim to su bili ljubavnici, nakon tolikih godina zajednikog rada, nju i dr. Suk
a je vezala i jaka zajednika veza nastala u poslu. Na brodu je dr. Suk mogao proua
vati taj novi Omniusov retrovirus i obavljati svoj posao bez da ga netko prekida
i bez straha od zaraze. No, za sada, sve su indikacije ukazivale na to da je ov
a mutacija s Rossaka daleko, daleko gora od one izvorne kuge.
Raquella je bila vi e naklonjena pomaganju ljudima koje je zaraza zahvatila. On
a i njezina asistentica Nortie Vandego su se atlom spustile dolje u.gradove na st
ijenama iznad kanjonskih dolina gdje je ivot bio mogu. Vandego je bila mlada ena oko
ladno smee ko e i blagog glasa; pro le godine je diplomirala kao najbolja u klasi i o
tad je volontirala na ovoj opasnoj du nosti.
Stigav i u prostorije na tlu, i same su pro le kroz cijeli sustav testova prije n
ego im je bilo dopu teno zapoeti s radom. Nakon svog dugog i lo eg iskustva, Raquella
je znala poduzeti dostatne mjere opreza, za tititi njihovu sluzoko u, prekriti oi, u
sta i nos i svaku ogrebotinu kao i uzeti profilaktike doze zaina.
- Sve to nam je omoguila tvrtka VenKee, - rekao je jedan od
lijenika koji ih je doekao. - Te po iljke s Kolhara sti u nam svakih
nekoliko dana. Norma Cenva nam to nikada ne naplauje.
Primajui dozu zaina koja joj je bila namijenjena, Raquella je uputila zahvalni osm
ijeh. - Sad radije krenimo u grad na stijeni kako bih se upoznala s razmjerima o
vog problema.
Ona i Vandego su se, svaka nosei dugaki zapeaen omot s dijagnostikom opremom, zapu
tile gustim umskim podrujem. Na rukama su imale privr ene ambleme na kojima je bio pri
kazan grimizni kri na zelenoj podlozi, simbol HuMeda. Visoko iznad njih, u stazi,
Mohandas Suk e ekati na povratak atla koji e mu donijeti uzorke zara enih tkiva koje
on tada moi uzgajati i usporeivati s antitijelima dobivenim od onih koji su se op
oravili od oboljenja ranim oblikom virusa kuge.
 Zrak je bio ispunjen udnim o trim mirisima. Ljudi su se kretali unutar ni a i staj
ali na otvorima u piljski grad. Tuneli su izgledali kao da su ih kroz stijenu pro
kopale gladne larve.
Raquella je zaula zujanje neke svijetlozelene bube kad je ova sletjela s purpu
rnog li a, preletjela nisko iznad polimeriziranog li a i kro nji, a onda se, uhvativ i sv
jim tvrdim oklopljenim krilima uz-gon vjetra, uzdigla visoko iznad stabala. Nako
n posljednjeg tropskog pljuska, zrak je jo uvijek bio o tar i vla an. Ovo mjesto je o
bilovalo biolo kim pogodnostima, jer je truljenjem stvaralo plodno tlo. To je bilo
savr eno tlo za razmno avanje uzronika bolesti kao i onoga od ega su se mogli raditi
lijekovi.
Premda je njihov dolazak, zajedno s ostalim lanovima HuMeda, bio oekivan, nitko
iz naselja u stijeni nije do ao doekati ih. - Mislila sam da e i nas i robu koju do
nosimo doekati dobrodo licom, - rekla je Vandego. - Prema izvje ima koja smo primili,
oni ovdje ive posve izolirani i masovno umiru.
Raquella je za kiljila gledajui u jako dnevno svjetlo. - arobnice ba i nemaju puno
iskustva u tra enju... ili prihvaanju... tue pomoi. Ali ovo je jedan od izazova na k
ojeg one ne mogu utjecati svojom mentalnom snagom, osim ako nisu u stanju tako k
ontrolirati svoje tijelo da to rade stanicu po stanicu.
Raquella je sa svojom mr avom asistenticom urno koraala prema piljama. Kad su do le
do najvi eg nivoa otvora u stijenama, stalno se dr ei postojeih staza i mostova, raspi
tale su se gdje je podruje bolnice. inilo se kako su svaki tunel i svaka prostorij
a napravljeni kao da pripadaju bolnici. Vi e od pola stanovni tva je ve bilo zara eno,
ali simptomi te nove Rossak epidemije bili su razliiti pa ih je bilo te ko predvidj
eti ili lijeiti. inilo se da je postotak smrtnosti znaajno vi i
od onih etrdeset i tri posto koliko je iznosio kod izvornog oblika te Omniusove p
o asti.
ene iz HuMeda u le su u lift koji ih je spu tao du kanala uz vanjski rub litice; to
poniranje je bilo dovoljno brzo da se Raquelli okrene eludac, kao da je i lift n
estrpljivo ekao da one ponu raditi. im su iza le iz lifta, usred goleme prostorije vi
sokog stropa, doekala ih je neka mala i ljepu kasta ena u dugoj crnoj halji bez kapu
ljae. Iznad njih su se jo uzdizali katovi, tranice i balkoni.
ene, poput kipova u crnim odorama, urile su hodnicima, ulazile u sobe i izlazil
e.
- Hvala vam to nam poma ete ovdje na Rossaku. Ja sam Karee
Marques. - Mlada ena je imala svijetlu kosu do ramena, visoko po
stavljene kosti lica i smaragdno zelene oi.
- Jedva ekamo da ponemo raditi, - rekla je Raquella.
Vandego je promatrala oko sebe svu tu tmurnu crnu odjeu. - Mi
slila sam da se arobnice tradicionalno odijevaju u bijelo.
Karee se namr tila. Ko a na njenom licu bila je prozirna i pokazivala je samo mal
o mesa. - Crno odijevamo kad smo u alosti. Sada se ini da tu boju neemo prestati no
siti, ako se ta umiranja ovako nastave.
Mlada arobnica ih je provela kroz sredi nji hodnik, prolazei pokraj soba prepunih
pacijenata koji su le ali na improviziranim krevetima. inilo se da je cijelo ovo m
jesto isto i dobro voeno, sa enama odjevenim u crno koje su brinule o pacijentima,
ali Raquella je nepogre ivo osjetila onaj kiseli zadah bolesti i trulog mesa. Kod
ovog devastirajueg oblika te bolesti o iljci su postupno prekrivali ko u cijelog tije
la, razarajui membrane stanice ko e, sloj po sloj.
Najvea je pilja bila ispunjena stotinama, mo da i tisuama, pacijenata u raznim sta
dijima bolesti i Raquella je samo zurila, osupnuta veliinom posla koji se tu treb
a obaviti. Prisjetila se Parmentiera i kako se Bolnica za neizljeive bolesti bila
borila da bi stala na kraj prvim znakovima epidemije. No to je bilo kao da si u
zela krpu ne bi li njome obrisala plimu.
Vandego je te kom mukom progutala. - Zar ih je toliko? Gdje zapoeti?
Pokraj nje je stajala mlada arobnica i gledala, a oi su joj bile vla ne od frustr
acije i muke. - Kod ovakvog zadatka nema mjesta gdje je poetak... i nema kraja.
TJEDNIMA JE RAQUELLA TE KO radila provodei duge sate s pacijentima, olak avajui im vrue
boli hladnim plinom melangea koji je djelovao kroz pore. Taj tretman su zajednik
i razvili ona i Mohandas. Kad je prije mnogo godina epidemiji do ao kraj, nadala s
e kako joj to vi e nikada nee trebati...
Vrhovna arobnica i dalje se dr ala po strani, rijetko kada se trudei posjetiti ih
ili zahvaliti im. Ticija Cenva je bila tajanstvena, te ko shvatljiva osoba koja j
e djelovala kao da plovi zrakom. Jednom, kad su im se pogledi susreli na kakvih
tridesetak metara udaljenosti, Raquelli se uinilo da je nazrela neprijateljstvo i
li neki udan strah na licu te ene koja je zatim po urila dalje.
Te ene na Rossaku su uvijek bile same sebi dostatne, demonstrirale su svoje me
ntalne sposobnosti i bile spremne proglasiti svoju superiornost nad drugima. Raq
uella je pomislila kako mo da vrhovna arobnica ne eli priznati kako je nesposobna za t
ititi svoje vlastite ljude.
Tijekom zajednikog obroka za sve dragovoljne medicinske radnike, Raquella je p
itala Kareeju o Ticiji. Mlada ena joj je tihim glasom odgovorila: - Ticija ne vje
ruje drugima, pogotovo ne strankinjama kao to ste vi. Ona se vi e od samog virusa b
oji toga da e arobnice ostaviti dojam slabosti. A osim toga... na Rossaku ima stva
ri koje bismo radije dr ale podalje od radoznalih oiju.
Prije negoli je zatra ila hitnu pomo od HuMeda, Ticija Cenva i njezine arobnice s
u se cijeli tjedan borile protiv kuge, koristei se vlastitim misaonim i genetskim
sposobnostima. ak su se i priklonile prirodnim travama i ljekarijama koje su im
osigurali farmaceutski istra ivai tvrtke VenKee koji su takoer bili ostavljeni na pl
anetu tijekom karantene. Ali niti jedan od tih poku aja nije bio uspje an.
Glavni tab VenKee na Kolharu im je slao goleme koliine melangea u nadi da e zaini
sprijeiti izbijanje zaraze diljem Lige. Dok je Mohandas Suk marljivo i uporno ra
dio u svojem orbitalnom laboratoriju smje tenom na Oporavku, Raquella mu je redovi
to slala uzorke zajedno s osobnim porukama, esto mu govorei koliko joj nedostaje.
On joj je povremeno slao izvje a, sumirajui varijacije koje je opazio na mutiranom v
irusu s Rossaka i te koe zbog otpornosti koju je taj virus pokazivao prema onom jed
va uinkovitom tretmanu kojim su se koristili pro log puta...
Raquella je postala poznata po svojem ljubaznom ophoenju s pacijentima, po tom
e kako im olak ava boli i kako se prema svakom od njih odnosi kao prema va nom pojed
incu. Ona je to nauila jo davno, u Bolnici za neizljeive bolesti. Ovdje su pacijent
i e e umirali nego ostajali ivi. Takva je bila priroda ove nove epidemije. Spustila j
e pogled na neku stariju, po tovanu arobnicu koja je udahnula zadnji dah i onda uto
nula u mir. Bio je to spokojan kraj, toliko drukiji od onih greva i psihikog u asa ko
d nekih od rtava koje su prije gubljenja svijesti iskusile te ak delirij.
- Ako je to najbolje to mo ete uiniti, onda to nije dovoljno. - Ti-
cija Cenva je stajala neposredno uz nju, a na licu joj se vidjela frustri-
ranost i ljutnja; tragovi suza su ve davno usahnuli na njezinim obra
zima.
- ao mi je. - odgovorila je Raquella, ne znajui to bi drugo mo
gla rei. - Pronai emo neki bolji tretman.
- Bilo bi bolje da to uinite im prije. - Ticija je pogledom pre la
preko pretrpane prostorije kao da je do cijele te epidemije do lo Ra-
quellinom krivicom. Lice joj je otvrdnulo i po ko atim crtama pod
sjealo na gavrana.
- Do la sam pomoi, a ne dokazivati neku svoju superiornost. -
Raquella se ispriala i brzo oti la na drugi odjel, gdje je nastavila s ra
dom.
Sjeanja su na e najjae oru je, a ona pogre na bodu dublje od svih.
- GENERAL AGAMEMNON, Novi memoari
B
io je zatvorenik bez tijela, ulovljen u limbu. Jedini predah u toj monotoniji po
lupostojanja dolazio je od naglih napada boli, slika ili zvukova kad su se drugi
cvmehi udostojali spojiti njegove niti za mi ljenje s njegovim senzorima.
Ponekad je Quentin mogao oko sebe vidjeti stvarni u as, a drugi puta bi se, u s
vojoj kupki od istog elektrolita, na ao kako besciljno luta s uspomenama i sablasti
ma u moru elja.
Pitao se je li Wandrin ivot bio nalik ovako neemu, ulovljen u zamku i odvojen o
d ostatka, nesposoban reagirati i komunicirati s okru enjem. iv zakopan, onako kako
je on to bio na Ixu. Ako je njezino iskustvo bilo imalo nalik ovome, onda mu je
ao to joj jo odavno nije uinio uslugu i ivot joj na miran nain priveo kraju.
Nije bilo naina da procijeni protok vremena, no inilo mu se da je ve pro la vjenost
. Titan Junona je nastavljala govoriti, istovremeno ga ismjehujui i tje ei, vodei ga
kroz ono to je ona nazivala "tipinim prilagoavanjem". Naposljetku je ipak nauio blok
irati najgore fantomske boli prouzroene podra ajem ivaca. Ipak, mada se jo uvijek osj
eao kao da mu se ruke, noge i grudi kupaju u rastopljenoj lavi, on zapravo nije i
mao tijelo koje bi moglo osjeati patnju. Svi su podra aji bili umi ljeni... sve dok A
gamemnon nije primijenio izravno induciranje koje je slalo valove agonije kroz s
vaku vijugu Quen-tinovog bespomonog, od tijela odvojenog mozga.
- Kad se konano prestane boriti protiv onoga to jesi, - rekla mu je Junona - kad
konano prihvati da si cymeh i dio novog carstva, onda u ti moi pokazati druge moguno
sti. Jednako ovako kako sada osjea bol, ima i centre za u itke... i vjeruj mi, oni za
ista mogu biti izvor u ivanja. Na primjer, sjeam se svog ljudskog oblija i u ivanja u
seksu... zapravo sam prilino esto u ivala u tome, prije nego je nastupilo vrijeme Ti
tana... ali Agamemnon i ja smo otkrili mnoge tehnike
koje su neusporedivo superiornije. Jedva ekam da ti ih poka em, milo moje malo.
udni sekundarni neosi, koji su nekada brinuli o kogitorima u Kuli od slonovae,
sada su se tromo vukli u svojim hodalicama, prebijeni i obeshrabreni. Oni su se
prilagodili svojoj novoj situaciji, ali Quentin se zakleo da se on nikada nee pre
dati. Ni ta nije elio vi e nego da mo e poubijati sve te cvmehe oko sebe, ak i kada bi t
o vodilo u njegovu vlastitu smrt. Vi e mu nije bilo stalo do ivota.
- Dobro jutro, milo moje malo, - zagrmjele su mu Junonine rijei
u mozgu. - Opet sam se do la poigrat s tobom.
- Igraj se sama sa sobom, - odgovorio joj je. - Mogu ti ponuditi
mno tvo prijedloga, ali svi su anatomski neizvedivi, jer vi e nema or
gansko tijelo.
Junoni je ovo bilo zabavno. - Oh, ali sada smo slobodni i od tjelesnih nedost
ataka i slabosti. Ogranieni smo samo svojom ma tovito -u pa zapravo ni ta nije "anatomsk
i neizvedivo". eli li isku ati ne to neobino i ugodno?
-Ne.
- Oh, vjeruj mi, nikada to ne bi mogao izvesti u onom svom sta
rom mesu, ali jamim ti da e ti se sviati.
Poku ao je odbiti, ali Junonine su se ruke podigle prema njemu i ne to je petljal
a oko inputa za niti koje su povezivale mozak. Odjednom je Quentina oblio kovitl
ac egzotinih u itaka koji su mu oduzimali dah. Nije mogao ni uzdahnuti niti zastenj
ati, nije joj ak mogao ni rei neka prestane.
- Najbolji seks je ionako veinom u mislima, - rekla je Junona. - A
ti si sada samo misao... i moj. Ponovo mu je pustila jedan udar, a lavina
ekstaze bila je ak te e podno ljiva od boli koju su mu zadavali u onoj
ranijoj fazi ka njavanja.
Quentin se sad vrsto prihvatio sjeanja na Wandru. Kad su se zaljubili, bila je
tako puna ivota i tako prekrasna i premda je to bilo prije nekoliko desetljea dr ao
se tih sjeanja kao prekrasnih niti vrpce nekog dara koji nema cijene. Nije osjeao e
lju ni za kakvim oblikom seksualne veze s ovom zlom enom Titanom, ak niti ako se s
ve to dogaa samo u njegovom mozgu. To je vrijealo njegov osjeaj asti i postidjelo ga
je.
Junona je osjetila njegovu reakciju. - Ako eli , mogu to izvesti jo bolje, - rekl
a je. Odjednom je, s uvjerljivim osjeajem buenja ponovo vidio svoje tijelo okru eno
stvarima uzetim izravno iz njegove pro lo-
sti. - Mogu ti pomije ati uspomene, milo moje malo, probuditi misli spremljene u t
vojem mozgu.
Kad mu je obnovljen val orgazma zapljusnuo samo sredi te mozga, on nije zami ljao
ni ta osim Wandre, mlade, zdrave i vitalne, toliko razliite od one smrznute lutke
koju je gledao u Gradu Introspekcije tijekom posljednjih trideset i osam godina.
Ve samo to to ju je sada vidio pred sobom onakvu kakva je bila, pru ilo mu je vei
u itak nego sve one erupcije stimulansa koje je Junona tako zaigrano i sadistiki pu t
ala u njegov mozak. Sada je Quen-tin sa udnjom posezao za Wandrom... a Junona mu
je zlonamjerno uskratila sve osjeaje i slike, ostaviv i ga ponovo povezanog samo s
mranim limbom. U studenoj prostoriji nije mogao nazrijeti ni cvmeh hodalicu.
Samo je dopirao .njezin glas, gromoglasan, a potom zavodljiv - Zna , Quentine B
utleru, ti bi nam se zaista trebao dragovoljno pridru iti. Zar ne vidi kakve su pre
dnosti kad si cvmeh? Ima mnogo toga to mo emo raditi. Sljedei puta u mo da i sebe dodat
i tim prizorima pa emo se zbilja fino provesti.
Quentin je nije mogao u utkati, poslati je odande pa da ga ostavi na miru. Bio
je neodreeno vrijeme ostavljen u ti ini bez prikljuenih senzora, dezorijentiran vi e n
ego ikada, a bijes mu je tonuo pred nepremostivom barijerom.
Stalno si je iznova ponavljao to to je upravo iskusio, kako je elio opet tako b
iti s Wandrom. To je bila perverzna misao, no toliko silno privlana da ga je isto
vremeno i pla ila i odu evljavala.
INILO MU SE DA SU NJEGOVE MUKE trajale stoljeima, ali Quentin je znao da se ne mo e
pouzdati u svoj osjeaj za vrijeme i realnost. Njegova jedina vrsta veza s realnim
svijetom bila je pomisao na njegov raniji ivot u armiji D ihada... i njegovo strast
veno tra enje naina kako bi napao Titane, kako bi im naudio barem onoliko koliko su
oni naudili njemu.
Kao rtva koju su odvojili od tijela, on im nije mogao pobjei, nije to mogao ni
poku ati. Vi e nije bio ovjek, izgubio je tijelo i nije se vi e mogao vratiti ivotu kakv
og je prije poznavao. Nije elio vidjeti svoju obitelj i prijatelje. Bit e bolje da
povijest samo zabilje i da su ga cvmehi ubili na Wallachu IX.
to bi Favkan sada pomislio kad bi mogao vidjeti kako od njegovog hrabrog oca n
ije ostalo drugo do mozak koji pluta u posudi? ak i Abulurd bi se stidio kad bi g
a sada vidio... a to bi Wandra? Usprkos tome to samo vegetira, bi li u asnuto reagir
ala vidjev i da joj se mu prometnuo u cvmeha?
Quentin je sada bio uhvaen u toj zamci na Hessri i Titani su vr ili pritisak na
njegove misli i lojalnost. Usprkos svojim najveim naporima koje je ulagao odupirui
im se, nije bio siguran koliko je bio uspje an u uvanju svojih tajni. Ako mu Junon
a iskljui vanjske sen-zore i umjesto toga kroz nervne niti ubaci la ne prizore i po
dra aje, kako e ikada vi e moi biti siguran u sebe?
Cvmehi su ga napokon postavili u malu hodalicu nalik onima koje su neosi kori
stili za obavljanje poslova u tornjevima na Hessri. Junona je podigla svoje arti
kulirane ruke i stavila Quentinovu posudu u za to predvieno mjesto u mehanikom tij
elu. Koristila se svojim nje nim i preciznim prstima kako bi podesila kontrole i n
ervne niti. - Mnogi od na ih neosa dr e ovaj trenutak svojim ponovnim roenjem, trenut
ak kad ponovno mogu zakoraiti u novi ivot.
Premda je njegov sintesajzer za glas bio posve spojen, Quentin je odbio odgov
oriti. Prisjetio se onih jadnih i zavedenih ljudi na Bela Te-guseu koji su davno
mogli biti spa eni, a umjesto toga oni su se ustremili na svoje spasitelje, pozva
li Junonu i bili voljni rtvovati ak i svoje drugove samo da bi im se pru ila mogunost
da postanu cvmehi... ovakvi.
Jesu li ti glupani uope znali to rade? Kako bi netko mogao tra iti ovakvo to? Vjer
ovali su kako e im to to postaju cvmehi ponuditi neku vrst besmrtnosti... ali to n
ije nikakav ivot, samo beskonani pakao.
Agamemnon je, u svojem manjem tijelu za hodanje, u ao u prostoriju. Junona je s
tala pokraj tog Titana generala. - Ljubavi moja, gotovo sam zavr ila s instaliranj
em. Na prijatelj e upravo napravit svoje prve korake, kao novoroene.
- Dobro. Tada e sagledati cjelokupni potencijal svoje nove situacije, Quentine
Butleru, - rekao je Agamemnon.- Junona ti je do sada pomagala, a i ja u nastaviti
biti tvoj dobroinitelj, ali zatim emo zatra iti zauzvrat malo ljubaznosti.
Junona je spojila posljednje neuronske niti. - Sada si povezan s ovom hodalic
om, milo moje malo. Ovo je malo drukije tijelo od onoga na koje si navikao. Svoj
raniji ivot si proveo zarobljen u jednoj
trapavoj hrpi mesa. Sada e morati iznova uiti hodati, rastezati ove mehanike mi ie. Al
ti si pametan djeak. Sigurna sam da mo e nauiti...
Quentin se pomaknuo naglim, nekontroliranim pokretom, nemajui pojma kako bi vo
dio i usmjeravao svoje tijelo. Bauljao je na mehanikim nogama, klimajui se na sve
strane. Udovi glomaznog tijela nisu se pokretali onako kako je on mislio da e se
pokretati. Mozak mu je bio navikao upravljati s dvije ruke i dvije noge, ali ova
hodalica je imala oblik pauka. Sluajni impulsi prouzroili su trzanje njegovih ilja
tih nogu, iskorak ili hod u pogre nom smjeru. Sluajno je udario Junonu i pokrenuo s
e opet naprijed, ravno u Agamemnona, a njegovi maleni uspjesi bili su posve sluaj
ni.
Titan general je opsovao, ne od straha nego zato to ga je to ljutilo i nervira
lo. Junona se brzo i spretno pomaknula naprijed. Artikulirane ruke su joj se isp
ru ile i, dok je Quentin jo uvijek glavinjao u svim smjerovima, iskljuila one nervne
niti koje su njegovom tijelu davale motivacijsku energiju.
- Tako si me razoarao, - ukorila ga je. - Pa to si se nadao
postii?
Shvativ i da mu je nehotice iskljuila sintesajzer glasa, ponovo je ukljuila odgov
arajue kablove, a Quentin je zaurlao: - Kujo! Rasko-madat u te i probosti taj tvoj
prokleti mozak!
- Sada je zaista dosta, - rekao je Agamemnon i Junona je ponovno
iskljuila sintesajzer.
Njezina se hodalica primaknula bli e njegovim optikim nitima. - Sada si cymeh, m
ilo moje malo. Pripada nama, i to prije bude prihvatio tu injenicu, to e manje morati
patiti.
Quentin je negdje duboko u sebi znao kako nema izgleda za spas, za bijeg. Nik
ada vi e nee moi biti ljudsko bie, ali bilo mu je zlo od same pomisli na to to je sada
postao.
Junona je hodala uokolo, a glas joj je bio topao i koketan. - Sve se promijen
ilo. Ti ne bi elio da te tvoji hrabri sinovi vide ovakvog, zar ne? Tvoja jedina an
sa je u tome da nam pomogne uspostaviti novu epohu, novo vrijeme Titana. Od sada
pa zauvijek, mora zaboraviti svoju raniju obitelj.
- Sada smo mi tvoja obitelj, - rekao je Agamemnon.
Jo od vremena kad je na staroj Zemlji ivio Aristotel, ljudi su tra ili sve vi e i vi e z
nanja, smatrajui to dobrim za svoju vrstu. Ali postoje iznimke, stvari koje ovjek
nije smio nauiti nikada raditi.
- RAYNA BUTLER, Prave vizije
B
ila je to njezina ivotna zadaa. Ravna Butler nije mogla zamisliti drugu strast, ne
ki drugi cilj koji bi se mogao usporediti s ovim. Ta aktivna ena nije nikada sebi
dopu tala povjerovati kako je neki izazov prevelik. Tijekom dvadeset godina ona j
e svaki svoj dah bila posvetila uni tavanju svakog preostalog djelia sofisticiranih
strojeva.
Kad su u Velikom i enju Sinkronizirani svjetovi konano bili pobijeeni, Ravna i njez
ini fanatini sljedbenici su odluili dovr iti taj iscrpljujui posao unutar Lige plemia.
Nije smio ostati ni komadi stroja. Ljudska bia e sama obavljati svoj posao, sama r
je avati svoje vlastite probleme.
Jo uvijek blijede ko e i bez kose, hodala je na elu sve vee gomile koja je koraala
rokim kolnicima Zimije. Visoke zgrade uzdizale su se visoko iznad kompleksnih sp
omenika kao da su drsko pokazivale pobjedu ljudi nakon stogodi njeg D ihada. No jo je
uvijek bilo mnogo toga to je trebalo uiniti.
Ravna je koraala na elu, izgledala je mr ava poput bakalara, ali puna karizme. Za
njom su nahrupili pripadnici Kulta, njezina promrmljana odlunost postajala je sv
e glasnijom to su vbili bli e zgradi parlamenta, njezinom odredi tu. Premda je predvo
dila sve te ljude, Ravna je bila odjevena u obinu odjeu, bez ikakvog posebnog znak
ovlja kojim bi isticala svoju mo. Za razliku od Velikog Patrijarha, Ravna nije bi
la zainteresirana za mo. Bila je jednostavna i predana svom svetom cilju. Vodila
je svoje sljedbenike i njihovu strast usredotoila na to da slijede bijelu, sjajnu
viziju Serene.
Ljudi iza nje su klicali i pjevali, podi ui barjake koji su bili izvezeni ili os
likani likovima Serene i Maniona Nevinog. Ravna je dugo vremena odbacivala te ik
one i stilizirane slike, jer su joj bili mnogo dra i oni
L,
konkretniji pokazatelji njezine misije. No tada je shvatila da je mnogim fanatini
lojalnim sljedbenicima kulta Serene potrebna neka stvar koja e im pru ati utjehu.
Napokon je prihvatila te standardne simbole, tako dugo dok e dobar dio njezinih l
judi jo uvijek nositi toljage i oru je kojim e moi obavljati ono nu no za uni tavanje st
ojeva.
Sada je nastavljala svoj mar irokim bulevarom, predvodei svjetinu. Pridru ili su i
m se i ljudi koji su dolazili iz sporednih ulica, neki samo radoznali, dok su dr
ugi iskreno eljeli pridru iti se Ravninom pohodu. Nakon godina planiranja, ovdje u
srcu Lige plemia, na Sa-lusi Secundus, zaviajnom planetu njezine obitelji, Ravna B
utler je konano mogla ostvariti svoj san.
- Moramo nastaviti onemoguavati misaone strojeve, - pozivala ih je. - Ljudi mo
raju zacrtati svoje vlastite smjerove. To nije ne to to bi strojevi mogli uiniti. Lo
gika i argumenti ovise o programiranju, a ne o hardveru, a mi smo daleko najbolj
i program.
No prije negoli je mogla prii dovoljno blizu, grupa zimijskih stra ara nervoznog
izgleda blokirala je trg ispred zgrade parlamenta. Te trupe za osiguranje nosil
e su osobne titove koji su tiho zujali i sjajili se u onoj ti ini koja je naglo nas
tala kada se Ravna pred njima zaustavila. Zadr avajui dah, sljedbenici su se meusobn
o sudarali da bi se uspjeli zaustaviti.
Medu pripadnicima Kulta se sada uo ljutit amor. Dr ali su svoje toljage i metalne
ipke, jednako nestrpljivi da njima lupaju i nevjernike i strojeve. Bilo je jasno
da stra ari, blijedi od straha i uzbuenja, nisu nimalo sretni zbog te naredbe da m
oraju zaustaviti Ravninu gomilu, ali izvr avali su svoj zadatak.
Da je Ravna u tom asu zapovjedila svojim sljedbenicima da se rtvuju kako bi ost
avili jai dojam, ne bi bilo dovoljno vojnika da sprijee napad. Ali stra ari u Zimiji
su imali suvremeno naoru anje pa bi mnogo Ravninih ljudi poginulo... osim ako bi
to ona mogla nekako rije iti. Izravnala je ramena i podigla svoje blijedo lice.
Usred kordona vojnika neka je ena, po inu burseg, uinila jedan korak bli e blijedo
j mladoj eni. - Ravna Butler, moji vojnici i ja dobili smo naredbu da ti blokiram
o prolaz. Molim te, reci svojim sljedbenicima neka se raziu.
Pripadnici Kulta su ljutito mrmljali, a asnica je sti ala svoj glas govorei tako
da ju je samo Ravna mogla uti. - Ispriavam se. Razumijem za to to radite... moji rod
itelji i sestra su umrli od one demonske po asti... ali moram slu ati naredbe.
Ravna ju je dobro pogledala i znala je da burseg i misli to to govori, znala j
e da ta ena ima dobro srce, ali nee oklijevati zapovjediti svojim vojnicima da puc
aju. U prvom trenutku Ravna nije odgovorila nego je vagala mogunosti, a tada je r
ekla: - Ti strojevi su do sada ubili ve dovoljno ljudi. Nema potrebe da jo i ljudi
ubijaju druge ljude.
Burseg nije zapovjedila svojim ljudima da spuste oru je. - Ipak, draga eno, ne s
mijem vam dopustiti prolaz.
Ravna se osvrnula i pogledala svjetinu na ulici. Ona je sa svojim sljedbenici
ma bila na mnogim devastiranim svjetovima Lige i tek su se nedavno vratili. Vidj
ela je stotine, ak i tisue lica i na svima je bila mr nja prema Omniusu. Svaka od ti
h osoba imala je potrebu zadati udarac tim demonskim strojevima. Ako sada da zna
k, mogla bi pokrenuti svoje fanatine sljedbenike da raskomadaju ove stra are...
Ali nije to eljela uiniti.
- ekajte ovdje, moji prijatelji, - doviknula im je. - Prije nego krenemo dalje
, moram ne to obaviti sama. - S mirnim osmjehom na licu okrenula se prema zapovjed
nici. - Za sada ih mogu obuzdati, ali morate me otpratiti u zgradu parlamenta. Z
ahtijevam privatnu audijenciju kod mog strica, privremenog namjesnika.
Osupnuta, burseg pogleda svoje vojnike pa onda onu gomilu na ulici... tamo su
ljudi jo uvijek pjevali, mahali zastavama i vrsto dr ali svoje hladno oru je. Mudro j
e zakoraknula natrag i kimnula. - Sredit u to. Molim vas, poite za mnom.
Jo OTKAD JE BILA DJEVOJICA na Parmentieru, Ravna je predvodila destruktivne pohode
na misaone strojeve. Sada joj je bila trideset i jedna godina i godinama se oko
nje izgraivao Kult Serene, naroito otkad se proulo kako je ta ena, mr ava poput duha
i zastra ujueg pogleda, u krvnom srodstvu sa Serenom Butler. Njezin pokret dobio je
na snazi i brzini kojom se irio, najprije preko kugom zahvaenih svjetova, a kasni
je posvuda.
Malodu ni ljudi u kojima je ve bilo ugaslo srce slu ali su njezinu poruku, vidjeli
vatru u njezinim oima... i vjerovali su joj. Civilizacija im je bila uni tena, sta
novni tvo desetkovano, a Ravna je od njih tra ila da uni te sve sprave koje bi im pomo
gle obnoviti njihove ivote. Ali ti pre ivjeli su bili ono najjae to je ljudska rasa m
ogla ponuditi i oni su pod njezinim sna nim vodstvom pokupili krhotine i vlastitim
rukama ponovno organizirali svoje dru tvo. Ravnina strasna poruka ih je uvjerila.
Premda su bili suoeni s pote koama, klicali su i molili, zazivali ime voljene Serene
.
Kad su njezini sljedbenici, uz imena troje muenika zapjevali i njezino ime, Ra
vna ih je odluno poku ala zaustaviti. Nije eljela da u njoj gledaju proroka ili pret
endenta na bilo kakav tron. Protestirala je kad ju je Kult uzdigao i kad su je p
roglasili najveim ljudskim biem nakon Serene Butler. Jednom, kad je Serena na svoj
u sramotu otkrila kako joj takvo obo avanje pru a neoekivani u itak, svukla se i cijelu
no provela gola na hladnom krovu, u ueem polo aju titei se od ljutog vjetra i molei
pro tenje i providnost koja e je voditi. Postojala je jasna opasnost da e postati sn
a na osoba koju e i previ e ljudi bez pitanja slijediti.
Konano se na la u uredu privremenog namjesnika Favkana But-lera. Ravna je znala
da je njezin stric vje t politiar i da e njih dvoje nekako pronai neko prihvatljivo r
je enje. Ta mlada ena nije bila toliko naivna da bi pomislila kako mu jednostavno m
o e postaviti svoje zahtjeve, a niti je eljela natjerati Favkana da zapovjedi masak
r kojeg bi onda po alio. Ravna se bojala to bi se moglo dogoditi s njezinim svetim
poslanstvom ako bi je pretvorili u jo jednu muenicu nalik Sereni.
Iza zatvorenih vrata njegovog privatnog ureda Favkan je zagrlio svoju neakinju
, a onda ju je dr ao pred sobom, udaljenu za du inu njegovih ruku i pogledao je. - R
avna, ti si ker mojeg brata. Silno te volim, ali radi mi svu silu nevolja.
- A namjeravam i nastaviti s tim stvaranjem problema. Moja po
ruka je va na.
- Tvoja poruka? - Favkan se osmjehnuo i vratio se natrag za svoj
pisai stol, ponudiv i joj hladan napitak, to je ona odbila. - Mo da je
i tako, ali tko mo e uti tvoju poruku uz sve ove krike i povike, uz svu
buku nastalu lomljenjem plastike i metala?
- To se mora uiniti, strie, - Ravna je ostala stajati, mada je
Favkan sjeo na svoj luksuzan namjesniki stolac. - Vidio si to misao
ni strojevi mogu uiniti. Zar me namjerava zaustaviti sa svojim tru
pama? Radije bih da ne bude moj neprijatelj.
- Oh, ne prigovaram ja rezultatima tvojih elja. Samo imam pro
blema s tvojim metodama. Imamo civilizaciju o kojoj treba voditi
rauna.
- Moje metode su do sada bile uspje ne.
-
Namjesnik je uzdahnuo i otpio dugi gutljaj pia. - Dopusti mi iznijeti jedan pr
ijedlog. Toliko e mi valjda dopustiti.
Ravna je utjela, skeptina, ali voljna razmotriti to to e njezin stric rei.
- Mada je tvoj glavni cilj uni tavanje misaonih strojeva, mora
priznati kako se tvoji sljedbenici esto... otmu nadzoru. Uine goleme
koliine usputnih teta. Osvrni se malo ovdje u Zimiji pa pogledaj ko
liko smo toga ponovo izgradili nakon napada cvmeha i robota, nakon
oni malih metalnih pirana. Ovo mjesto je sredi te Lige Svjetova i jed
nostavno ne mogu dopustiti tvojoj nekontroliranoj svjetini nasilniko
pona anje na ulicama, razbijanja i paljenja.
Stisnuo je svoje prepletene prste, jo uvijek se osmjehujui. - Zato te molim, ne
tjeraj me uiniti ne to to e svima nanijeti zlo. Ne elim da moji stra ari otvaraju vatr
na tvoje sljedbenike. ak i ako bih poku ao minimalizirati rtve, to bi ipak bio krva
vi masakr.
Ravna se ukoila, ali znala je da su Favkanove rijei istinite. - Nitko od nas to
ne eli.
- Mogu li onda predlo iti povoljniji slijed dogaaja? Dopustit u
da pronese svoje objave diljem Saluse. Mo e zatra iti od ljudi da
predaju svoje navodno zle strojeve i kune aparate. Moi e ak i odr
ati veliki miting na kojem ete te strojeve uni titi. Imaj toliko velik
skup koliko eli ! Ali kada prolazi ulicama Zimije, onda to trebate i
niti mirno i pristojno.
- Nee se svi ljudi dragovoljno odrei svojih uvjerenja. Strojevi su
ih previ e zaveli i natjerali na zlo.
- Da, ali daleko vi e e ih stradati u emocionalnom paklu kojeg
ti pokree , mlada damo. Ja mogu uvesti odgovarajue propise koji
e zabranjivati razvoj svih sprava ili ipova koji bi ak izdaleka mogli
podsjeati na kompjutore s gel-krugovima.
Ravna je vrsto stisnula eljusti i nagnula se preko stola. - ula sam tu zapovijed
izravno od Boga: Ne smijete stvarati strojeve po uzoru na ljudski um.
Favkan se osmjehnuo. - Dobro, dobro. Mo emo takvu formulaciju koristiti u zakon
ima koje predla em.
- Bit e iznimaka, ljudi e odbijati...
- Tada emo ih kazniti, - obeao je Favkan. Vjeruj mi, Ravna, osob
no u se pobrinuti za to.- Oi su mu se stisnule, a na licu mu se pojavio
proraunat izraz. - Ipak, ima ne to to ti mo e uiniti za mene kako
bi mi osigurala da imam dovoljnu mo da bih ti mogao pomoi.
Ravna je utjela, a Favkan je nastavio. - Na samom poetku ovog D ihada, Serena Butler
je uzela samo titulu privremenog namjesnika, tvrdei kako ne zaslu uje i formalno t
u titulu "do vremena kada misaoni strojevi budu uni teni". Da, strojevi na Corrinu
su nam jo uvijek trn u oku, ali D ihad je zavr en. Neprijatelj je pora en. - Upro je p
rstom prema Ravni. - Sada, mlada damo, ako bude stala uz mene, kao moja neakinja i
kao voa Kulta Serene, ja u si uzeti titulu stalnog namjesnika. To e biti velik dan
za ljudski rod.
- I to e ti omoguiti da budu prihvaeni zakoni koji zabranjuju
misaone strojeve posvuda unutar Lige? Izdat e takve zakone?
- Apsolutno. Posebno ovdje na Salusi Secundus, - sveano je
obeao Favkan. - A na onim primitivnijim granicama Lige Svjetova,
ti i tvoji sljedbenici mo ete nastaviti s tvojim radom onako kako ti se
bude inilo najpogodnijim.
- Prihvaam tvoje uvjete, strie, - rekla je Ravna. - Ali uz ovo upo
zorenje: ne bude li uinio to to si obeao, vratit u se ovamo... s
mojom armijom.
-
Nije sve onakvo kakvim se ini.
- Dr. MOHANDAS SUK, medicinski dnevnici
B
ojim se da emo se morati slu iti metodama poku aja i pogre aka, - rekao je dr. Suk, a g
las mu je izlazio iskrivljen kroz membranu za komuniciranje na njegovom odjelu k
oje ga je posve titilo od kontaminacije. Iz svojeg sterilnog laboratorija u Opora
vku koji je kru io na stazi, dr. Suk se atlom spustio na povr inu planeta. Pod zvjezd
anim nebom susreo se s Raquellom ispod polimerizirane nadstre nice uz uzleti te koje
se nalazilo nasuprot gradovima u piljama. - Nemamo nikakvog izbora. Gotovo ezdese
t posto zara enih e umrijeti, ak i nakon konzumiranja melangea.
Okrenuo se prema Raquelli koja je tu hrabro stajala, bez ikakve osobne za tite
osim maske za disanje. Gledala je njegove tamne, vla ne oi i razmi ljala o svim tijes
nim vezama koje su ih povezivale, o toploj ljubavi kao i o prijateljstvu koje se
meu njima stvorilo. Sada su bili odvojeni tankom, neprobojnom tkaninom dekontami
nacijske odjee. Nikada prije se nije toliko izlagala riziku.
S rukama u rukavicama, lijenik joj je pru io prozirnu posudu u kojoj je bilo des
et staklenih boica sa cjepivima. - Razne varijante s RNK tretmanima kakvima smo s
e slu ili ranije. Neki od njih bi mogli biti djelotvorni... neki smrtonosni.
Raquella je stisnula usne i kimnula. - Onda moraju biti oni koji su djelotvor
ni.
- Analiziranje ovog retrovirusa ti je kao da poku ava rije iti neko ubojstvo u koj
em ima milijarda osumnjienih, - rekao je. - Prema ovim na im testovima se mo e zakljui
ti da mutant zapravo kamuflira otisak svoje DNK. Tra io sam neki ustaljeni uzorak
pona anja, poku avao sam grafiki odrediti genome i projicirati statistiki vjerojatne k
omponente tog virusa koje bi se bazirale na dostupnim dokazima. Molekule melange
a vi e nisu toliko uinkovite pri blokiranju reCepto-ra kroz koje virus prodire u or
ganizam.
Raquella je u njegovim suosjeajnim smeim oima vidjela zabri-
nutost. Neke od njegovih debelih crni vlasi su se oslobodile i sad su se slobodn
o gibale unutar za titne kacige, dajui mu neuredan izgled. Po eljela je zagrliti ga.
Mohandas nije uspio razviti tehniku koja bi se bazirala na sposobnosti samost
alnog djelovanja gena, ali nastavio je s takvim poku ajima. Ako se izuzme preventi
vno konzumiranje velikih koliina zaina koje je spreavalo da neki retrovirusi pretvo
re tjelesne hormone u otrovnu komponentu X, onda je jedini uinkovit postupak lijee
nja filtriranje krvi u posebno prilagoenoj aparaturi kakva je prvotno bila namije
njena dijalizi. Kao i onaj prvi, i ovaj se retrovirus zavlaio u jetra, ali spor i
te ak proces dijalize nije bio dostatan da bi odvajao toksine br e no to ih tijelo m
o e proizvoditi.
Gledajui jedno drugog, on i Raquella su raspravljali o pokusnom cjepivu. Jedna
od boica s cjepivom bila je ispunjena neim obojenim bogatom nijansom tamnoplave b
oje, onako kako su izgledale oi ovisnika o mje avini. Kroz svoju za titnu kacigu Moha
ndas ju je promatrao sa udnjom. inilo se kao da joj eli rei mnogo vi e. - Uzima li dov
ljno melangea da bi se za titila? Upravo je stigao jo jedan brod kompanije VenKee s
Kolhara.
- Da, ali, kao to i sam zna , zain nam ne jami potpuni imunitet.
Dovoljno pazim na sebe.
Ali on nije bio uvjeren. - Ne daje valjda svoje doze melangea nekim pacijentim
a?
- Uzimam dovoljne koliine, Mohandase. Podigla je posudu u
kojoj su bile staklene boice s cjepivima. - Odmah u poeti raditi na
ovome. Moram ustanoviti koji ljudi su u najveoj opasnosti.
PA LJIVO VODEI BILJE KE, Raquella je, uz pomo Nortie Vandego i jo uvijek zdrave arobnic
Karee Marques provodila pokusno cijepljenje. Izgledalo je kao gorka ironija, al
i inilo se kako su mone arobnice ak podlo nije obolijevanju od tog retrovirusa nego to
je to bilo ostalo puanstvo Rossaka.
Dok su radili, Raquella je primijetila kako ih neki djeak udna izgleda radoznal
o promatra, ali se dr i na sigurnoj udaljenosti. Viala ga je i ranije kako tiho i u
porno radi istei odjel i donosei hranu ili potrep tine za ostalo medicinsko osoblje.
Znala je da su razne mutacije i kemijska zagaenja na Rossaku
w\
prouzroili mnogo uroenih malformacija i razne mentalne retardi-ranosti, posebice u
mu ke djece. Karee je opazila Raquellinu zainteresiranost za tog tihog i povuenog,
ali i radoznalog mladia. - To je Jimmak Tero, jedan od Ticijinih sinova... mada
ga ona, naravno, ne priznaje, zbog tih njegovih oitih nedostataka. Ka e da on pripa
da Kri-voroenima.
Mladi je vidio kako ona gleda u njegovom smjeru pa je pocrvenio i brzo se makn
uo. Raquella je brzo uzdahnula. - udi me da ga nije ubila odmah po roenju. Znai li
to da Ticija Cenva ipak ima srce?
- Sigurna sam da je postojao neki drugi razlog, - rekla je Karee uz
slab osmijeh.
Raquella je domahnula Jimmaku, zovui ga tako natrag dok je blagim, uvjerljivim
glasom govorila: - Doi ovamo, Jimmak, trebam tvoju pomo.
Stidljivo joj je pri ao, ispitivaki je promatrajui svojim okruglim modrim oima. Bi
o je ushien to je zatra ila njegovu pomo. - to trebate, Gospoo Doktor? - Rijei su mu
alo zapinjale zbog slabog izgovora.
- Gospoo Doktor? - Osmjehnula se, poku avajui procijeniti nje
govu dob. Moglo bi mu biti petnaest ili esnaest, pomislila je. - Molim
te, mo e li nam donijeti iz sterilizatora malo pitke vode? Nortie i ja
toliko naporno radimo da ve satima nismo ni ta popile.
Nervozno se osvrnuo oko sebe, kao da se boji da ne uini ne to nedopu teno. - elite
li i ne to pojesti? Hranu vam mogu donijeti iz pra ume. Znam gdje se to mo e pronai.
- Za sada trebamo samo vodu. Hranu mo da kasnije. - Istog tre
nutka je vidjela koliko ga je taj odgovor razveselio.
Nakon to je obavila sva pokusna cijepljenja, Raquella je redovito analizirala
uzorke krvi kako bi provjerila uinkovitost tretmana, no rezultati su bili razoarav
ajui. Niti jedan od potencijalnih lijekova doktora Suka nije obeavao mnogo.
Mno tvo pacijenata je u dugim redovima bilo prikljueno na ve previ e upotrebljavane
aparature za filtriranje krvi, gdje im se iz ruke isisavala krv iz koje se tada
odstranjivala otrovna komponenta X, a zatim se tako proi ena opet vraala krvotoku ti
jela. No zara ena jetra su i dalje proizvodila tu smrtonosnu komponentu pa se paci
jent ve nakon nekoliko sati morao opet podvrgnuti dijalizi. Broj aparata koje su
im bile na raspolaganju nije bio ni pribli no dovoljan.
Raquella je opazila Ticiju Cenvu kako hoda du redova pa-
cijenata, grabi ploice s podacima, na brzinu ih pregledava, ustro razgovarajui s dv
ije arobnice koje su bile pokraj nje. Doimala se nervozno, jedva suspre ui strah. To
nom u kojem se osjetila poruga, rekla je: - Ta va a medicina nije bolja od molitav
a pripadnika nekog kulta. Uzaludan trud.
Raquella nije reagirala na ovu provokaciju. Dovoljno je osjeala vlastitu krivn
ju da joj glavna arobnica nije trebala ni ta dodavati. - Bolje je poku avati pa ne us
pjeti, nego samo pustiti neka sve ide svojim tokom. Da se ljudi nisu borili i ka
d su izgledi bili nikakvi, bili bismo Omniusovo roblje.
Ticija joj je uputila superioran osmijeh. - Da, ali mi smo se uinkovito borile
.
- HuMed nas je poslao ovamo zato to vi niste imale nikakvog
uspjeha.
- Mi vas nismo zvale. HuMed vas nam je silom nametnuo. Ovdje
nema od vas nikakve koristi... zapravo, otkad ste do li, kuga je jo vi e
uzela maha. Prebrojite rtve. - Glas vrhovne arobnice bio je pro et
nervozom i napeto u. - Mo da ste sa sobom donijeli neku novu mu
taciju. Ili je mo da ta va a navodna terapija samo ubrzala irenje te
bolesti.
- To je smije no praznovjerje, - rekla je Raquella. - Ako su va e
metode bolje, za to je toliko tvojih najboljih arobnica umrlo?
Ticija je ustuknula kao da joj je Raquella dala pljusku. - Umiru one koje su
slabe. One jake su do sada ve mogle rije iti taj problem. - Rekav i to, Ticija se, za
jedno sa svojim pratiljama, okrenula i oti la.
Jimmak se vratio, donosei pun pladanj na kojem je osim posude s vodom bilo mno t
vo svje e ubranih voaka i gljiva, no stisnuo se uz jedan od kamenih zidova ekajui da
njegova hladna i suzdr ana majka ode. Ticija ionako nije opazila djeaka koji se sti
snuo. Ali kad mu se Raquella osmjehnula, mali je po urio k njoj i pokazao svoj dar
. Neke tamne, dlakave bobe, veliku dinju i ne to to je imalo oblik kru ke i imalo nim
alo privlanu zelenkasto-crnu boju.
- Ja najvi e volim ove, - rekao je, pokazav i na dlakave bobe.
Raquella je uzela voe. - Sauvat u ih za kasnije. Izgleda da su vrlo
ukusne.
Nije imala povjerenja ni u to od onoga to bi djeak mogao ubrati u dubokoj pra umi.
Jimmak je urotniki spustio glas. - Moja mama vas ne voli.
- Znam. Ona misli da ne pripadam ovamo. Ali ja poku avam
pomoi.
- Ja bih vam mogao pomoi. - rekao je Jimmak bez daha, a lice mu
je zasjalo. - Neke stvari iz pra ume ine da se ljudi osjeaju bolje.
- Zanimljivo. - Znala je za sve lijekove i ljekovite tvari koje su rad
nici tvrtke VenKee brali tamo vani u divljini. - Morat e mi to jed
nom pokazati.
li e kako bi ona to mogla pogledati, a za neke joj je ak i govorio njihove ljekovite
osobine koje je nauio poma ui tragaima koji su radili za tvrtku VenKee.
Ipak, pra ume Rossaka nisu nudile neki magian lijek koji bi pomogao lijeiti ovu l
okalnu epidemiju. Ljudi su i dalje umirali.
TIJEKOM SLJEDEIH NEKOLIKO DANA SU Raquella i njezin mladi prijatelj proveli vi e vr
emena zajedno, a ona je, nakon to je sve pomno oprala, ak poela slagati uzorke onog
a to joj je on donosio iz pra ume. Jimmak je posjedovao neku udnu, divlju inteligenc
iju koju ona isprva nije razumjela. Kao izopenik, bio je prisiljen brinuti se sam
o sebi i ivjeti vani u divljini.
Konano se upitala mo e li on ponuditi kakvo zanimljivo rje enje. Niti jedna od tih
monih arobnica nije uzimala tog "Krivorodenog" djeaka ozbiljno, a Raquella je sada
ve poela oajavati.
Izmuena i frustrirana zbog tapkanja na mjestu u bolnici, ponekad je uzimala kr
atke odmore i etala s Jimmakom stazama koje su bile prosjeene kroz gustu vegetacij
u koja je nad stazama tvorila svod. Jedna od tih staza ju je posebno ispunjavala
nekim strahopo tovanjem i uenjem, jer su suneve zrake probijajui se kroz guste kro nje
na tlu tvorile ne to nalik dugi, s bojama koje su plesale onako kako su se grane p
omicale.
- Ne osjeam da tu ima ikakvog vjetra, - rekla je Raquella - a i ne
vidim kako bi vjetar mogao doprijeti ovamo. Ali ove kro nje gore se
miu i tako pomiu ove boje na tlu.
- Drvee je ivo, - ustvrdio je Jimmak. - Ono pomou sunca za
mene tvori ove boje. Ponekad razgovaram s tim stablima. - Ispred
njega je bljesnula duga, a onda se uinilo da je promijenila oblik i po
stala nalik prizmatinoj kugli, razbacujui boje u svim smjerovima sve
dok nisu nestale u kro njama.
Zadivljena, Raquella je postavljala pitanja, ali Jimmak joj nije ni ta vi e rekao
. - Mnoge tajne u pra umi. - to je ona nasrtljivije pitala, to je on bio sve ti i. Od
luila je kako e, za sada, ostaviti tu temu po strani.
Jimmak joj je pokazao gljive velike poput lokvi vode, udne li ajeve i bobice koj
e su samostalno puzale. Uvijek je zaigrano otrao u najdublja mjesta sjenovite pra u
me vraao se donosei neobine biljke i
Ako se nitko ne sjea velikih djela koja sam uinio, onda je, to se tie povijesti, pit
anje jesam li ih uope uinio? ini se kako je onda jedino rje enje da moram postii ne to
aista spektakularno ili prouzroiti neki dogaaj kojeg niti jedna verzija povijesti
nee nikada moi ignorirati.
- YOREK THURR, tajni korinski dnevnici
M
isaoni strojevi su mo da imali bezgranino strpljenje, ali ne i Yorek Thurr. Ovaj eg
zil na Corrinu bio je beskonaan. Premda mu je ivotni vijek bio na umjetni nain prod
u en, ovo mu se jo uvijek inilo izludujuim gubitkom vremena... desetljea!... samo besp
osleno sjediti iza obrambenih zidova koje su inili brodovi strojeva i brodovi Lig
e.
Za razliku od Omniusa i Erazmusa koji su bili zadovoljni time da izdr e to vrij
eme ekanja i u tome nadma e hrethgire te onog Rekura Vana, ovjeka bez udova koji i n
ije imao kamo otii, Thurr je svoju mentalnu energiju posvetio tra enju izlaza... ba
rem za sebe ako ve ne za ikoga od njegovih kompjutorskih saveznika.
Pod arkim crvenim suncem koje je, poput kakve divovske logorske vatre, ispunja
valo pola neba, Thurr je pazio da, hodajui uz Seurata, stalno nosi posebnu za titu
za oi. Ovaj robot je ve stoljeima slu io Omniusa i bio je blizak prijatelj Voriana At
reida. A to je jo va nije, Seurat je vi e od pola stoljea proveo kao Agamemnonov zatoen
k.
- Ispriaj mi malo detaljnije kako si to uspio pobjei od Titana, -rekao je Thurr
.
Robot ga je radoznalo pogledao. - Moji fajlovi su dostupni za detaljan pregle
d kad god to bude htio, Yorek Thurr. Je li ti to po neemu posebno zanimljivo?
Thurr je stisnuo oi. - elio bih otii odavde, a neke od tvojih ideja bi mi mogle
biti korisne. Da li i ti jedva eka bijeg s Corrina? A i dizajniran si da upravlja b
rodom koji raznosi najnovije vijesti i slobodno leti meu Sinkroniziranim svjetovi
ma... a nisi iza ao odavde ve dvadeset godina. To sigurno mora ivcirati ak i robota.
 - Kako vi e nema Sinkroniziranih svjetova, nisam vi e ni potre
ban za obavljanje tih letova koji su moja osnovna svrha, - odgovorio
je Seurat. - A svoju posljednju du nost sam obavio donosei kopiju
Omniusove kugle na Corrin, nakon to su ljudi uni tili veinu Sinkro
niziranih svjetova.
- I ja sam donio kopiju Omniusa, - rekao je Thurr. - Ali to mi ne
pru a neko veliko zadovoljstvo.
Seuratovo bakreno lice je ostalo spokojno. - im Omnius bude odluio kako mo e na n
ajbolji nain iskoristiti moje vje tine, primit u nove upute.
- Ljudi nisu tako... dostojanstveni.
- To znam. Moje iskustvo s Vorianom Atreidom me je mnogoemu
nauilo. - Zna li kakvu alu?
- Ne znam neku koja bi bila smije na.
Thurr je detaljno pregledao zapis o Seuratovom bijegu s Richesea,
0 tome kako je cvmehima umaknuo ispred nosa. Za uspjeh je bilo
potrebno da napad izvana skrene pozornost. Mo da bi i sada upalilo
ne to slino.
Sreom, golema barikada koju su strojevi postavili bila je ustrojena
1 postavljena tako da Ligu dr i na vanjskoj strani, a ne da nekog poput
Thurra dr i unutra. A ona Holtzmanova mre a skremblera nee initi
ni ta to bi na kodilo njegovom ljudskom mozgu. Thurrov najvei
problem bi bio stvoriti dovoljno veliku zbrku koja bi mu omoguila
neopa eno uzeti brzi brod i njime kliznuti kroz mre u koju su po
stavili ljudi. Ljudi e sada, nakon primjene onih mehanikih pirana,
bdjeti daleko budnije. Ali kad se jednom bude uspio probiti u otvoren
svemir, njegovi e izgledi za uspjeh biti daleko vei.
Vrijedilo je o tome razmisliti. Ako ni ta drugo, Thurr je sada imao obilje vrem
ena razmotriti sve mogunosti, planirati i uvje bati svoje akcije.
Oti ao je u jednu od sporednih soba Sredi njeg tornja, pro ao galerije koje je komp
jutorski sveum onako napadno i neukusno ukrasio. Omnius je sada bio smje ten dubok
o u toj monolitnoj zgradi, u skrivenim gel-krugovima i strukturama tekueg metala.
No unutar zgrade bile su spremljene jo dvije sveumove inkarnacije: kugla koju je
Seurat donio i ona kopija koju je donio Thurr kada je pobjegao s Wallacha IX.
Sveumove inkarnacije su trebale biti gotovo identine, ali Omnius je, to inae nij
e bilo u njegovom stilu, odbio osobno sinkronizirati
te dvije kopije. Dr ao je te dvije srebrne gel-kugle odvojene, bojei se da bi one m
ogle u sebi imati kakav tajni destruktivni virus, onakav kakvog je Seurat jednom
davno bio isporuio. Thurr je osobno esto prtljao po Omniusu s Wallacha IX, kako b
i prikrio svoje nedopustive aktivnosti. Nije vjerovao da je pritom i ta pokvario,
no uvijek je postojala i takva mogunost...
Sada su ove dvije dodatne kopije, neznatno zaostale za aktualnim dogaajima, za
dr ale svoj neovisni identitet. Glavni sveum Omnius je naivno vjerovao kako se one
, s obzirom da su sve tri inkarnacije zajedno i pretpostavlja se da zajedno pro iv
ljavaju sve dnevne dogaaje, nee nastaviti razliito razvijati. No Thurr je vjerovao
kako e se taj trio odvojenih sveuma nastaviti sve vi e i vi e uzajamno udaljavati.
Zapravo je s tim i raunao, jer bi se tako stvari razvijale njemu u korist.
Kada je stigao do kopije sveuma koju je on donio s Wallacha IX, stao je ispre
d kruga s mikrofonom, trudei se da mu glas zvui vrlo racionalno. - Corrin je i dal
je suoen s te kom prijetnjom. Jasno je da je ovakav izazov prevelik za samo onu mo p
rocesuiranja kojom raspola e Glavni Omnius.
- Ja sam identian Glavnom Omniusu, - rekao je sveum.
- Ekvivalentan si mu kad je rije o vje tinama i talentima. Ali vi e
niste identini. Kad biste se vas dvojica istovremeno prihvatili nekog
problema, rje avali biste ga s dvostrukom snagom uma. Hrethgiri to
me ne bi mogli doskoiti. Ovdje u Sredi njem tornju obojica imate
pristup istim sustavima. I dok Glavni Omnius sla e neprobojnu obra
nu, kako je to inio i tijekom ovih devetnaest godina, ti bi mogao pla
nirati neku novu ofenzivu usmjerenu protiv ove stra arske flote koja
pripada ljudima. Jer sigurno imamo sasvim dovoljno robotskih bro
dova u stazi.
- Ve je do lo do znaajnog habanja pa se Corrin mora napregnu
ti kako bi te dijelove zamijenio. Na i su brodovi poduzimali brojne
ofenzive, ali ne mo emo se probiti kroz mre u skremblera. to bi se
postiglo jo jednim poku ajem?
Thurr je s nestrpljenjem uzdahnuo. Mada je kopija sveuma raspolagala golemom
koliinom informacija, imala je vrlo ogranien uvid u stvari.. kao i veina misaonih s
trojeva. - Kada bi ti mogao posvetiti sve na e brodove zadatku probijanja te linij
e koju dr e hrethgiri pa raskomadati tu mre u skremblera, bez obzira na to koliko to
ratnih brodova zahtijevalo, tada bismo odmah mogli lansirati vi e kopija
Omniusa. Sveum bi bio slobodan i mogao bi se iriti, a tada bi misaoni strojevi mo
gli ponovo zauzeti Sinkronizirane svjetove ili ak i uspostaviti baze na novim pla
netima. Kao kada bi sjeme palo na plodno tlo. Ali samo ako bismo uspjeli pobjei..
. samo ako bi ti mogao stvoriti dovoljno veliku rupu u barijeri.
Osmjehnuo se. - S druge strane pak, ovako zatvoren ovdje, vrlo si ranjiv ako
hrethgirima poe za rukom probiti se s tek nekoliko brodova i baciti pulsne atomsk
e bombe. Zbog toga je imperativ da se sveumi Omniusa raspr e i pre ive.
- Stupit u u vezu s Glavnim Omniusom i s njime raspraviti tu
stvar. Mo da bi se takav plan mogao ostvariti.
Thurr je odmahnuo glavom, stavio ruke na bokove i popravio svoj pojas i bode o
ptoen draguljima. - U tom sluaju bi ti rtvovao svoju neovisnost koja trenutno u ovo
j krizi predstavlja prednost. Zar ne bi bilo bolje kada bi Glavnom Omniusu nedvo
smisleno pokazao da ima inovativnih zamisli koje on nije razmatrao? Jednom kad se
tvoj napad bude pokazao uspje nim, Glavni Omnius nee moi porei vrijednost tebe kao z
asebne jedinice.
Kopija s Wallacha IX je razmislila i onda donijela odluku. - Analizirao sam n
ain na koji su rasporeene neprijateljske stra arske snage i izraunao najuinkovitije vr
ijeme za neoekivan sna ni kontranapad, jai od ijednog kojega smo dosad poku ali. Najbo
lja mogunost e se pojaviti unutar sljedeih devet sati.
- Sjajno, - rekao je Thurr, brzo kimajui glavom. elio je odmah
otrati u svoje odaje, no nije se usuivao pokazivati nestrpljivost, ma
da je sumnjao da je sveum u stanju proitati i jednostavne naznake
nijansi ljudskog raspolo enja. Devet sati. Odluio se za brzo hodanje.
Morao je jo toliko toga pripremiti.
KAD JE IZNENADNI NAPAD ZAPOEO, roboti na povr ini Corrina su reagirali jednako neor
ganizirano i panino kao i oni stra arski brodovi u stazi koji su pripadali ljudima.
Sredi nji toranj se silno tresao gubei vrstinu, jer je puna pozornost Glavnog Omniu
sa bila posveena drugim zadacima pa se struktura tornja od tekueg metala poela uru a-
vati.
Odjednom je cijeli kontingent robotskih branitelja ukljuio svoje oru je, promije
nio svoju konfiguraciju i pojurio van u dramatinom
frontalnom juri u, napadajui brodove na stra i. ak je i to izgledalo upravo onako kako
su to radili ve mnogo puta tijekom ova protekla dva desetljea. Zaustaviv i se na sa
moj granici gdje poinje smrtonosna mre a satelita sa skremblerima, lansirali su pre
ma stacioniranim brodovima ljudi pravu ki u eksplozivnih projektila, a zatim pojur
ili naprijed, u zonu skremblera. Holtzmanovi sateliti su na njih ispraznili svoj
e smrtonosne impulse, a mine sa skremblerima su gaale brodove, uni tavajui sve kontr
ole misaonih strojeva. Ali kako su se ta mrtva trupla robotskih brodova gomilala
u prostoru, to je sve vi e i vi e brodova naikanih Omniusovim kopijama guralo naprije
d, prema mjestu gdje se blokada trebala probiti. Nekoliko njih se provuklo kroz
rupe u mre i skremblera.
Thurr nije oekivao da e to biti i ta vi e od besmislene i destruktivne diverzije, a
li za trenutak je sve to izgledalo kao da bi se gotovo moglo ostvariti...
im je ta iznenadna ofenziva u stazi zapoela i im je flota hreth-gira bila potpun
o zaokupljena vlastitom obranom, pojurio je prema poletno-sletnom prostoru. Odab
rao je dobro odr avan, ali nekori ten brod za razno enje najnovijih podataka kojim je
Seurat bio doletio na Corrin u vrijeme Velikog i enja. To je bio brz brod sa sasvim
pristojnim obrambenim sustavom, najosnovnijim naoru anjem i minimalnim sustavom za
odr avanje ivota kojeg je Thurr prije nekoliko godina vlastoruno ugradio... uvijek
planirajui unaprijed. To je bio upravo onakav brod kakvog je Thurr trebao.
Brod za razno enje informacija bio je spreman za polijetanje i nitko od robota
ga nije uvao. Thurr je ve ranije prouavao njegov upravljaki mehanizam i znao je da b
i mogao njime upravljati. Uzeo je samo minimalnu koliinu namirnica, bojei se da e a
ko napuni brod to biti jasan znak to namjerava uiniti. Trebalo mu je samo onoliko
hrane i zraka da mo e stii do neke druge baze.
Dok se u stazi nastavljala ljuta borba, a brodovi ljudi i robota napadali jed
ni druge, Thurr je aktivirao lansirnu rampu i po urio na brod.
Unutra su ga doekali Erazmus i njegov ljudski tienik. - Vidi li, Gilbertuse, da s
am dobro interpretirao udno pona anje Yoreka Thur-ra. Namjerava nas napustiti.
Zaustaviv i se, Thurr je procijedio kroz zube: - to vi ovdje radite?
Gilbertus Albans se maknuo u stranu, kimajui. - Da, oe. Ti sasvim dobro razumij
e ljudsku prirodu. Znakovi su bili jedva vidljivi,
ali kad si mi ukazao na njih, postali su posve oiti. Thurr je re irao diverziju na
stazi kako bi ukrao ovu letjelicu i pobjegao.
- Razumijem toliku ljutnju. - Erazmusovo lice od tekueg metala
razvuklo se u osmijeh, - ali u ovom trenutku dovodim u pitanje tvoju
mudrost.
- Moja je stvar to u odluiti, - obrecnuo se Thurr. - Corrin e bi
ti uni ten im Liga plemia odlui poo triti mjere. Misaoni strojevi bi
takoer trebali porazmisliti o tome kako e otii odavde. Ti se, Eraz-
muse, stalno suoava s prijetnjama Omniusa kad on poku ava pro
mijeniti tvoju osobnost. ini se da on nikada nee shvatiti. - Smije ei
se, Thurr je pri ao bli e odjevenom robotu. - Za to ti i tvoj tienik
ne biste po li sa mnom? Mo emo odletjeti nekud daleko i ostaviti na
vlastiti trag na ovoj galaktici. Povijest nas nikada nee zaboraviti.
- Misaoni strojevi vode tonu evidenciju o svim dogaajima, -
rekao je Erazmus. - Povijest ionako nee zaboraviti moja djela.
Thurr je napravio jo jedan korak. - Ali zar ne shvaa prekrasnu logiku mojeg plan
a? Ovaj brod bi se lako mogao probiti kroz flotu hrethgira, sada, tijekom ove bo
rbe. Mo emo otii odavde. Zapravo, drugi ovakav brod bi mogao iskoristiti ovu prilik
u i ponijeti sa sobom nove primjerke Omniusa. Sinkronizirani svjetovi bi se opet
mogli pro iriti.
- To je jedna od mogunosti. Ipak, napravio sam izraun kolike bi
bile anse za uspjeh i one su neprihvatljivo niske. ak i ako bih odvojio
svoj mentalni dio i stavio ga pod debeli za titni sloj, moglo bi se dogo
diti da ne pre ivim prolaz kroz mre u skremblera. Ne elim to riski
rati, naroito ne ako to znai ostaviti Gilbertusa samog.
Thurr se pomaknuo brzinom zmije u napadu. Privukao je roboto-vu pozornost pri
maknuv i se, ali zapravo je namjeravao no em zasjeci ranjivo ljudsko bie. Iznenaujue br
zom kretnjom izvukao je iz pojasa obredni bode i bacio se lijevo, obuhvativ i svojo
m ilavom rukom vrat iznenaenog Gilbertusa. Gurnuo je koljeno u mi iava Gilbertu-sova
lea, a no premjestio naprijed i pritisnuo ga na grlo svoje rtve.
- Onda se bojim da u morati utjecati na tvoju odluku na malo
vi e... ljudski nain. Ako me ne pusti pobjei sada, prije nego bude
prekasno, ubit u ga. Nemoj ni posumnjati da neu.
Pritisnuo je bode jo vr e. Gilbertus je ostao skamenjen, napet, napinjui svoje mi i
spremajui se sada iskoristiti sve one godine marljivog treniranja. Erazmus je mog
ao sasvim dobro vidjeti kako se ovaj namjerava boriti, riskirati sebe...
- Gilbertuse, prestani! -rekao je povi enim tonom. - Zabranjujem
ti taj rizik. On e te povrijediti.
- Tono tako, - rekao je Thurr uz udan osmijeh. Gilbertus je sa
mo jedan trenutak oklijevao, a onda se opustio, povinovao se roboto-
voj elji.
- Mi ne elimo poi s tobom, - rekao je robot. Njegovo lice od
tekueg metala postalo je glatka maska. Tek se na trenutak, kao da re
agira instinktivno, pojavila nesretna i zabrinuta bora, a onda je izraz
lica postao potpuno prazan. - Ako ga ubije , neu te pustiti pobjei.
Ja mo da nisam podlo an nekom osvetnikom bijesu, ali u Gilbertusa
Albansa sam investirao mnogo vremena i truda. Ako o teti moj uzo
rak, nemoj ni posumnjati da ja neu uni titi tebe.
Nalazili su se u pat poziciji. Thurr se nije micao. Robotovo lice se mijenjal
o prema onoj njegovoj irokoj lepezi uvje banih izraza.
Gilbertus je zurio u sjajno robotovo lice, tra ei tamo ohrabrenje, s oiglednom na
dom da e ga ovaj neovisni robot spasiti. - Ovaj ovjek me je stra no uznemirio, oe. Ul
a em strahovit napor ne bih li svoje misli dr ao dobro organiziranima, ali ipak se in
i da je taj ovjek...
Erazmus je umjesto njega dovr io reenicu. - Utjelovljenje kaosa?
- Prikladna procjena, - rekao je Gilbertus.
Naposljetku je robot predlo io Thurru. - Pusti li Gilbertusa i obea da ga nee povri
editi, dopustit emo ti da sam ode s ovim brodom. Mo da uspije pobjei, a mo da te ubiju.
To se nas vi e nee ticati.
Thurr se nije ni pomaknuo. - Kako mogu znati da mi ne la e ? Mogao bi zapovjediti
svim robotskim snagama da se okrenu protiv mene i raznesu moj brod i prije nego
doem do staze.
- Nakon duge vje be i prouavanja, ja sam zaista nauio lagati,
- priznao je Erazmus, - ali ne namjeravam to uiniti. Moja ponuda
je po tena. Mada se ne sla em s tvojim motivima i planovima, ne
mam nikakvog posebnog razloga zbog kojeg bih riskirao nevolju po
ku avajui zaustaviti te. Menije malo va no hoe li pobjei s Corrina
ili ne. Na boravak ovdje prisilile su te samo okolnosti, a ne nikakva za
povijed Omniusa.
Thurr je razmi ljao o reenom, a misli su mu letjele silnom brzinom. Imao je vrlo
malo vremena. Nije znao koliko e potrajati ovaj napad robota prije nego Glavni O
mnius bude ponovno uspostavio nadzor nad situacijom.
- to ti misli , - hrapavim je glasom rekao u uho svojeg zarob
ljenika. - Mo da bih te trebao povesti sa sobom kao taoca.
Gilbertusov je glas bio miran. - Mo e vjerovati Erazmusu ako ti je dao svoju rije.
- Vjerovati Erazmusu? Sumnjam da je bilo mnogo ljudi koji su to
izrekli tijekom povijesti Sinkroniziranih svjetova. Ali u redu. - Popu
stio je stisak kojim je dr ao Gilbertusa, ali samo neznatno.
- Erazmuse, ti napusti brod. im se bude odmaknuo od rampe
za ukrcaj, oslobodit u Gilbertusa. Onda vi obojica otiite, a ja u po
letjeti. Ne moramo se vi e nikada vidjeti.
- Kako mogu biti siguran da ga ipak nee ubiti? - upitao je Eraz
mus.
Thurr se smijuljio. - Za jednog robota, brzo ui . Ali po uri, inae e cijeli dogovor
propasti.
Robot je odlazio, a rasko na odjea mu se napuhnula kad je po zadnji puta pogleda
o Gilbertusa i si ao niz rampu. Thurr je razmi ljao bi li ipak ubio svojeg zatoenika,
samo da poka e tom neovisnom robotu kako ljudska bia znaju biti kapriciozna. I dok
je ta nerazumna misao jo strujala njegovim tijelom, uspio se suzdr ati. Time ne bi
ni ta postigao, a Erazmus bi se zasigurno okrenuo protiv njega. I kad bi poletio,
vojne snage robota koje su djelovale s povr ine planeta jo uvijek bi ga mogle obor
iti s neba. Nije to bilo vrijedno tog rizika.
Grubo je odgurnuo svojeg zarobljenika, tako da je ovaj zateturao. Dok je Gilb
ertus hitao pridru iti se neovisnom robotu koji ga je ekao na uzleti tu, Thurr je her
metiki zatvorio otvor i po urio prema upravljakom mehanizmu.
GILBERTUS I ERAZMUS SU PROMATRALI brod koji je na nebu postajao sve manji. - Mog
ao si sprijeiti njegov odlazak, oe, ali si umjesto toga odluio spasiti mene. Za to?
- Usprkos svojim vrijednostima koje je u pro losti pokazivao, Yo-rek Thurr nam
ubudue ne bi bio ni od kakve koristi. Osim toga, on je alarmantno nepredvidiv, ak
i kad se uzme u obzir da je ovjek. - Erazmus je na trenutak utihnuo. - Razmotrio
sam mogue posljedice i zakljuio da je povoljan ovakav ishod. Bilo bi neprihvatljiv
o vidjeti te povrijeenog. - Odjednom je robot opazio crvenu mrlju nastalu neznatn
om posjekotinom na Gilbertusovom vratu. - Ranjen si. Pustio ti je krv.
ovjek je dotaknuo bolno mjesto, pogledao malu, grimiznu kapljicu na vrhu svog
prsta i onda slegnuo ramenima. - To je beznaajno.
- Niti jedna rana nanesena tebi nije beznaajna, Gilbertuse. Od sa
da pa nadalje morat u budnije paziti na tebe. Pobrinut u se da bude
siguran.
- I ja u uiniti to isto za tebe, oe.
Svemir je teren za improvizacije. On se ne ravna ni po kakvom vanjskom uzorku.
- NORMA CENVA, otkrivenja, u prijevodu Adriena Venporta
Z
apeaena u spremniku punom melangea u plinovitom stanju, Norma vi e nije znala ni za
kakve granice. Ni ta vi e nije bilo konkretno, a taj osjeaj... osjeaj ivotne radosti, t
oliko sna an da je oduzimao dah... sve se to doimalo krajnje prirodnim. Sami zidov
i je vi e nisu mogli zadr ati. Ve danima nije napu tala tu svoju komoru, a ipak je oti la
na nevjerojatno putovanje puno otkria.
U njezinim mislima se uzdizao i padao cijeli spektar neobinih sposobnosti, pop
ut mjehuria mogunosti, veinom izvan njezinog nadzora, kao da ih joj je neki bog sta
vio na raspolaganje pokazujui joj iroka prostranstva udesnih mogunosti. Provela je iv
ot poku avajui razotkriti tajne svemira, a sada su se prekrasne niti, strune i zami
sli omotale svuda oko nje.
Bila je u stanju izdaleka promatrati Adriena, poput kakvog dobronamjernog anel
a promatrala ga je kako za tvrtku VenKee obavlja svoj zahtjevan posao koji izisk
uje mnogo ulo enog vremena. Kako to obavlja inteligentno, sposobno i vizionarski..
. prava sinteza nje i Aure-liusa.
Sada, tik uz stjenke spremnika i di ui normalan zrak, Adrien je virio kroz pruga
ste, prozirne plastine zidove. Nastojao ju je unutra vidjeti, uvjeriti se da mu j
e majka jo uvijek iva. Znala je da je zbog nje strahovito zabrinut i da nije u sta
nju shvatiti za to ona odbija izai iz tog zatvorenog prostora, za to nee jesti ili odg
ovoriti... i za to se ini da joj se fiziko tijelo mijenja. Kad si je uzela vremena i
kada se usredotoila, mogla je slati van signale kojima ga je hrabrila, komunicir
ala s njim, mada se inilo sve te im iriti tu energiju. A i bilo ju je te ko shvatiti..
. ne samo Adrienu, nego svakome osim nje same.
S kontrolama na vrhovima prstiju koji su postajali udno elastini... na akama su
joj se pojavile naznake... plivae ko ice? ... stalno je osjeala kako se oko nje zatv
ara onaj plin melange u sve jaem koncen-
tratu. Taj plin se kovitlao oko nje, naranasta juha s jakim mirisom cimeta.
Kako joj je misao postajala sve jaom, veom i dominantnijom, tako je ostatak nje
zinog tijela atrofirao. Ta se transformacija nastavljala u udnim smjerovima - tor
zo, ruke i noge su se poeli smanjivati, dok se mozak poveao. Zanimljivo je da joj
se lubanja nije pona ala kao ne to to predstavlja ogranienje, nego se i ona poveavala.
Odjea joj je spala, uni tena jakom koncentracijom zainske mje avine. Ali Normi vi e n
ije ni trebala odjea: njezino novo tijelo bilo je glatko i bespolno, tek ne to vi e o
d kakve posude koja sadr i njezin rastui mozak.
Odmarala se na jastuku kojeg je donijela sa sobom, ali Norma vi e nije osjeala s
voje okru enje. Neke normalne funkcije su prestale: vi e nije morala jesti i piti, n
iti iz sebe izbacivati izluevine tijela.
Znajui da je njezin sin poku ava vidjeti, nagnula se naprijed prema plastinom zid
u. Mogla je osjetiti Adrienovu nazonost, njegove misli, njegovu zabrinutost. Mogl
a je vidjeti kako je stisnuo oi i veliinu njegovih zjenica, znakove zabrinutosti k
oji su se usjekli u njegovo elo i oko usta, kao da ih je tamo naslikao kakav majs
tor umjetnik. elo mu se od straha orosilo kapljicama znoja.
Mogla je identificirati svaki izraz na licu svoga sina i to ju je podsjetilo
na razgovore koje su ranije vodili. U svom sve veem mozgu, Norma je katalogiziral
a cijeli njihov odnos. Mogla je spariti svaku misao koju joj je u pro losti sin ot
krio s izgledom njegovog lica svaki puta kad je govorio.
Ah. Shvatila je. Sada se Adrien pitao to uiniti da joj pomogne. Tri su pomonika
stajala uz njega i mogla im je itati s usana. eljeli su provaliti u ovaj prostor u
kojem je boravila kako bi joj se mogla pru iti lijenika pomo. Slu ao ih je to govore,
li jo se nije slo io s njima.
Imaj povjerenja u mene. Znam to radim.
Ali on nije mogao uti njezine jasne misli. Adriena Venporta je muila neodlunost,
a to je za njega zaista bilo neuobiajeno.
U svojim ma tanjima potaknutim zainskom mje avinom, Norma je opazila suptilne nazn
ake njegovog raspolo enja, sjaj u njegovim oima, zakrivljenost njegovih usana. Je l
i se on prisjeao jednog starog razgovora? Vlastite misli su joj doplutale natrag
do nje - Melan-ge e pospje iti moju upornost i omoguiti mi... i ostalima koji e to sl
ijediti... precizno upravljanje letjelicama za nabiranje svemira. Mogu predvidje
ti rizike prije negoli se dogode, mogu ih izbjei. Ovo je jedini
nain da se dovoljno brzo odgovori. Holtzmanovi motori vi e nee biti nesigurna sredst
va za brza putovanja svemirom. To e promijeniti... sve.
Imam klju svemira. Ali mora me pustiti da to dovr im.
Poku ala se prisjetiti kako nadzire izraz vlastitog lica, kako e napraviti svoj
najopu teniji, smiren izraz. Adrien je morao stei utisak kako ona dr i sve pod kontro
lom. Kad je poku ala govoriti, vlastite su joj rijei zvuale kao da vibriraju prolazei
kroz duboku vodu.
- Ovo je mjesto gdje ja elim biti, sine moj. Svakog trenutka sam sve bli e svoje
m cilju, savr enom stanju kojeg moram postii da bih mogla sigurno upravljati na im br
odovima. Ne brini zbog mene. Vjeruj mojoj viziji.
Ali odaja sa zainskim plinom nije imala sustav zvunika... to je, kako je shvatil
a, bio propust za koji nije bilo isprike... i on ju nije mogao jasno uti. Ipak, n
adala se kako e on shvatiti osnovni smisao njezine poruke. Adrien ju je gotovo uv
ijek uspijevao nekako razumjeti.
Meutim, on je bio jednako logian i pragmatian. Znao je koliko je vremena pro lo ot
kad njegova mati nije ni jela ni pila. Bez obzira na to koliko ga je ona poku aval
a ohrabriti ili to mu je govorila prije njezinog ulaska u ovaj spremnik, on je do
izvjesne mjere ipak bio zabrinut.
Bilo je jasno da je njegovi mi iavi pomonici ele silom izvaditi iz tog prostora. N
osili su te ko orue s kojim su mogli ili otvoriti ili razbiti spremnik. Nekoliko li
jenika je ve jasno izrazilo svoje mi ljenje kako je nemogue da je Norma pre ivjela ve i
ovoliko vremena. Njegova je mati jo jednom postigla ne to to nitko drugi nije dr ao mo
guim.
No to je imalo svoju cijenu. Zurei u nju kroz proziran zid, mogao je vidjeti k
ako joj se tijelo dramatino promijenilo. Vi e nije bila ljudsko bie.
inilo se da je Adrien bio uzrujan zbog onoga to je vidio na njezinom licu. Izmue
n, mahnuo je svojim pomonicima koji su podigli alat. Ako sad silom provale kroz z
id, sav e plin pojuriti van iz spremnika pa vjerojatno ubiti njih, a mo da i ugu iti
Normu. Iza njih Norma je kroz zid nejasno nazirala kako tamo stoje lijenici s opr
emom za reanimaciju, koje je Adrien tamo postavio.
Prije nego su se ljudi stigli pomaknuti, ona je podigla svoje ruke tanke popu
t tapova kako bi ih otjerala. Ako uine takvu ludost, mogli bi sada svijetlu budunos
t programa nabiranja svemira nepovratno uni titi.
Analizirala je Adrienove misli. On je donio svoju odluku, uvjeren kako e to to i
ni spasiti njezin ivot. Zurila je u njega, tiho pledirajui, elei da on shvati. Tada,
kad ju je po posljednji puta pogledao, vidjela je kako su mu se mi ii lica naglo o
pustili, kao kad olujno more zahvati nagla utiha.
Ka iprstom, koji je izgubio svoj oblik i koji je sada bio poput u eta, povukla je
po stjenci zida, dodirujui skorenu povr inu zainske mje avine koja se tamo nakupila.
Nastojei se prisjetiti nekog primitivnijeg naina komuniciranja, Norma je pomaknula
prst, ostaviv i trag na povr ini. Ravne crte, precizni kutovi. Jednostavna rije.
NE.
A Adrien je jasno vidio ne to u majinim poveanim, od zaina plavim oima koje su kroz
debelu barijeru zurile u njega... neku sablasnu, hipnotiku spoznaju. Tiho, pokaz
ujui potpuno povjerenje u svoju vlastitu viziju, Norma je sinu govorila neka ode
i nadala se da e on to razumjeti. Sada joj je morao vjerovati. Ne ometaj me. Ja s
am dobro. Odlazi.
I upravo kad su ljudi krenuli sru iti zid, Adrien ih je zaustavio. Njegovo patr
icijsko lice bilo je maska koja se sastojala od nesigurnosti i proturjenih emocij
a. Nazoni lijenici su poku ali nagovoriti ga da se predomisli, no on im je rekao nek
a idu. Tada se slomio i poeo jecati.
- Nadam se da inim pravu stvar, - rekao je kroz plastiku, a ona ga
je savr eno razumjela.
- Da, postupio si kako treba.
Za El'hiima se govori da ne voli ni svojeg oca niti pooima i da nije odan svome n
arodu.
- Komentar zensunijskog starje ine, nepouzdan izvor
B
ila je to posljednja Ismailova prilika da spasi ovjeka kojega je bio podizao kao
da je njegov vlastiti sin. Najprije je tra io, a onda gotovo preklinjao naiba da p
ode s njim na hodoa e u duboku pustinju, u Tanzerouft. - Jednom davno spasio sam te
od korpiona, - rekao je naposljetku Ismail, nesretan to je ovako prisiljen pozivat
i se na stare zasluge.
inilo se da El'hiima mui sjeanje na taj dogaaj. - Bio sam brzoplet i nesmotren, a
ti si gotovo umro od svih onih uboda.
- Sada u paziti na tebe. Kada ovjek zna kako treba ivjeti u pustinji, onda se ne
mora bojati onoga to ona krije.
Naposljetku je mladi ovjek kapitulirao. - Sjeam se kad si odlazio sa mnom u dru
ga sela i u grad Arrakis, iako znam koliko mrzi ta mjesta. I ja mogu uiniti isto t
akvu rtvu za mojeg pooima. Ve odavno nisam vidio kako je te ak bio ivot izopenim sljed
enicima Selima Jahaa Crva.
Svojim sumje tanima je El'hiim ostavljao dojam kako samo eli ugoditi starcu. Nje
govi mladi sljedbenici, skloni lagodnom ivotu i odjeveni u svoju udnu, arenu odjeu,
su se alili i za eljeli El'hiimu ugodan provod.
Ali Ismail je u naibovim oima zapazio nesigurnost, pa ak i kratak bljesak strah
a. To je dobro.
Pro la su ve desetljea otkad je El'hiim zaboravio kako treba po tovati pustinju. Be
z obzira na to koliko su luksuzne robe Zensuniji kupili od trgovaca s drugih svj
etova, tamo vani u pustinji je ipak suvereno vladao ai-Hulud. Taj Starac Pustinje
je imao vrlo malo strpljenja za one koji su prezirali vjerske zakone.
El'hiim je svojim pomonicima ostavio upute. Njegovo putovanje s Ismailom potra
jat e nekoliko dana i za to vrijeme e oni nastaviti s isporukom zaina trgovcima tvr
tke VenKee, odnosno bilo kojim stra-
nim trgovcima koji ponude najvi u cijenu. Premda je ve bila stara, Chamal je jo uvij
ek nadzirala veinu ena u piljskom stanu, a pripa-zit e i da svi drugi obavljaju svoj
e zadatke. Poljubila je oca u onu isu enu ko u na njegovom obrazu.
Kad su njih dvojica napu tali selo u stijeni, Ismail nije ni ta rekao; gledao je
sa udnjom u one prostrane i iste dine. Kad su, hodajui pod mjeseevom svjetlosti, za li
u podruje otvorenog pijeska, Ismail je rekao: - El'hiime, dozovi nam crva.
naib je oklijevao. - Ne elim ti oduzeti tu ast, Ismaile.
- Zar si nesposoban uiniti ono to je od tvojeg oca stvorilo legen
du? Sin Selima Jahaa Crva se boji pozvati ai-Huluda?
uo se El'hiimov nestrpljiv uzdah. - Zna da to nije istina. Zvao sam mnogo crva.
- Ali ve dugo to nisi radio. Uini to sada. To je nu an korak na
ovom na em putovanju.
Promatrao je kako naib postavlja bubanj i udara o njega svojim batom. Promatr
ao je svaki njegov pokret, gledao je kako je postavio opremu i pripremao se za s
usret s monstrumom, naibove kretnje su bile brze i u trzajima, oiti znak nervoze.
Ismail ga nije kritizirao, ali bio je spreman pomoi ako i ta bude krenulo po zlu.
Dozivanje pje anog crva bila je opasna zadaa ak i za majstora, a El'hiim je ve goto
vo zaboravio kako se ivi s opasno u. Njihovo putovanje e ga sada podsjetiti na to i n
a mnoge stvari.
Kad je ivotinja stigla, njezini krivudavi pokreti bili su popraeni glasnim sikt
anjem, razbacivanjem pijeska u oblak o trog, aromatinog mirisa. - Golem je, Ismaile
! - Divljenje i uzbuenje u njegovom glasu gotovo su posve potisnuli njegov strah.
Dobro.
Crv se propeo, a El'hiim je potrao naprijed, sada posve pribran. Ismail je bac
io svoje kuke i u ad, penjui se i poma ui pri usponu. inilo se da mlai mu karac ne obra
zornost na to koliko je posla Ismail obavio za njega, a njegov pooim nije to nagl
a avao.
Radostan i uzbuen, El'hiim je jahao na leima crva, pogledavajui starca koji je s
jedio pokraj njega. - A kamo emo sada? - inilo se da se prisjetio mlaih dana. Napok
on.
Dok mu se sijeda kosa vijorila, Ismail je prstom pokazao prema ravnom, sjenov
itom obzoru. - Tamo, u najdublju pustinju, gdje mo emo biti sami i na sigurnom.
Crv je orao meu dinama, grabei kroz no u daljinu. Selim Jaha Crva je u poetku odve
o svoju skupinu odmetnika duboko u posve
ogoljenu divljinu gdje su se mogli kriti, a onda ih je Marha odvela jo dalje u eg
zil. Ali otkad je Jaha Crva mrtav, mnogi su, izlo eni napastima lagodnog ivota, izgu
bili tu svoju odanost pustinji.
Selim bi bio razoaran kada bi znao kako se utjecaj njegove vizije toliko smanj
io tijekom samo jedne generacije, a on je bio rtvovao itav svoj ivot tako da e se nj
egova legenda pamtiti za sva vremena. Kao prvi naib nakon legendarnog osnivaa, Is
mail je inio sve to je mogao kako bi nastavio tim putem, ali kada je vlast predao
Selimo-vom sinu, osjetio je kako je sav napredak kliznuo kroz njegove ulje-vite p
rste.
Dvojica mu karaca su jahala sna nog crva sve do zore, a onda su skupili svoje stv
ari i si li s crva pokraj jedne hrpe kamenja koja im je za taj dan nudila zaklon.
Dok je El'hiim po urio pronai pogodno mjesto gdje bi mogao staviti svoje mekane jas
tuke i podii njihov ator da se skloni u njegovu sjenu, s nelagodom se osvrnuo na t
uroban okoli .
Sjedei sa svojim pooimom na ezi sve jaeg sunca, El'hiim je odmahnuo glavom - Ako
smo bili navikli ivjeti sa samo ovoliko komfora, onda su na i ljudi, starje ino Ismai
le, tijekom posljednjih godina napravili znaajan napredak. - Bio se protegnuo kak
o bi rukom dohvatio grubi, tvrdi kamen.
Ismail ga je pogledao, a modre su mu oi unutar modrila imale o tar pogled. - Ne
mo e ni zamisliti koliko se za tvojeg ivota Arrakis promijenio... a naroito tijekom p
osljednja dva desetljea otkad je Veliki patrijarh otvorio na planet hordama onih to
su se dali u potragu za zainima. Diljem cijele Lige ljudi tro e melange, na melange
, i to u golemim koliinama, jer se nadaju da e ih to za tititi od bolesti i ouvati im
mladost. - Ispustio je zvuk kojim je iskazao svoje gaenje.
- Nemoj biti toliko zaslijepljen da ne vidi koliku smo korist imali
od toga, - istakao je El'hiim. - Sad imamo vi e vode, vi e hrane. Na i
ljudi ive du e. Lijenici Lige su izlijeili mnoge bolesti koje su bespo
trebno uzimale na e ljude... kao moju majku.
Sjetiv i se Marhe, Ismail je osjetio tugu. - Tvoja mati je sama odabrala i to j
e bio jedini astan izbor.
- Bespotreban! - El'hiim ga je ljutito gledao. - Ona je mrtva zbog
tvoje tvrdoglavosti.
- Ona je mrtva zato to je tada do lo njezino vrijeme za umiranje.
Njezina je bolest bila neizljeiva.
Mlai mu karac je bijesno bacio kamen daleko od njihovog logo-
ri ta. - Primitivne zensunijske metode i praznovjerje nisu je mogle izlijeiti, ali
dobar lijenik u Arrakisu je mo da mogao ne to uiniti. Postoje tretmani, lijekovi s Ros
saka i s drugih planeta. Mogla joj se pru iti prilika!
- Marha nije eljela takvu priliku, - uznemireno je odgovorio
Ismail. On je osobno osjeao silnu muku znajui da mu ena umire,
ali ona je posvetila svoj ivot filozofiji i ciljevima Selima Jahaa Crva.
- To bi bila izdaja svega za to se ona zalagala.
El'hiim je dugo vremena sjedio i duboko razmi ljao. - Takva vjerovanja su samo
dio velikog jaza koji nas razdvaja, Ismaile. Ona nije trebala umrijeti, nego ju
je ubio njezin ponos i tvoje ustrajavanje na starim obiajima.
 Ismail je smek ao svoj glas. - Meni ona nedostaje jednako koliko i tebi. Da smo
je otpremili u Arrakis, mo da bi po ivjela koju godinu du e, vezana uz medicinske apa
rate. Ali kad bi Marha prodala svoju du u za takvo to, onda to ne bi bila ona ena ko
ju sam volio.
- Jo bi uvijek bila moja mati, - rekao je El'hiim. -Svojeg oca nisam
nikada ni poznavao.
Ismail se namr tio. - Ali naslu ao si se dovoljno pria o njemu. Trebao bi ti biti
tako poznat kao da je ivot provodio uz tebe.
- To su samo legende, prie po kojima se prouo kao heroj ili kao
prorok ili ak i kao bog. Ne vjerujem u takve besmislice.
Ismailovo se elo namr tilo. - Trebao bi moi prepoznati istinu kad je uje .
- Istinu? Otkriti istinu je te e nego prosijati prah melangea iz sit
nog pijeska.
Neko su vrijeme sjedili utei, a tada je kao znak primirja Ismail ponovo ispriao
sve prie s Poritrina. Odmakao se od onih grandioznih mitova o Jahau Crva govorei sa
mo stvari za koje je mogao izjaviti da su ista istina.
Nekoliko dana su se njih dvojica dobro slagali. Bilo je oito da se El'hiim osj
ea jadno u tim te kim ivotnim uvjetima, no trudio se. Ismail je cijenio te napore. P
odsjetio je svojeg posinka na stare naine razonode i na vje tine koje je El'hiim da
vno prestao prakticirati, vje tine kao to su pronala enje vode i hrane u pustinji, ka
ko napraviti zaklon, kako po mirisu vjetra predvidjeti vremenske prilike. Ismail
je govorio o razliitim vrstama pijeska i pra ine i kako se sve to pokree i mijenja.
Mada je cijelog svog ivota znao sve o tome, inilo se da El'hiim
L
ipak zaista slu a. - Zaboravlja na najva niju tehniku pre ivljavanja, -rekao je mladi. -
Budi oprezan i prvenstveno nemoj ni dopustiti da upadne u bezizlazne situacije.
Tijekom tih nekoliko dana Ismail se opet osjeao mladim. Pustinja je bila tiha
i nije vidio nikakvih tragova koji bi uputili na blizinu tragaa za zainom. Kad su
se napokon slo ili da podu natrag do jednog od udaljenih sela u stijeni, starac je
osjeao kao da se meu njima stvorila neka nova veza.
Dozvali su drugog crva, jednog manjeg, i njime krenuli do ju nog ruba Za titnog Z
ida, gdje je postojalo jedno od ranije podignutih odmetnikih naselja. Tamo su ivje
li lanovi Chamaline ire obitelji, zajedno s potomcima prvotnih izbjeglica s Poritr
ina. El'hiim je takoer imao prijatelje u tom naselju, no inae se dolazei ovamo kori
stio tradicionalnijim transportnim sredstvima. Svojeg su crva ostavili u pijesku
i po li pje ice uz Zid, kreui se s dugim poslijepodnevnim sjenama.
Kad su do li do grada, mogli su ve i prije ulaska kroz otvore osjetiti smrad spa
ljenih trupla. urei, Ismail je trao po tlu gdje mu se kamenje izmicalo ispod nogu,
kroz jo uvijek tinjajue ostatke onoga to su nekada bili domovi i stvari. El'hiim, k
ojem se cijeli prizor zgadio, hitao je za njim. Kad su u li u pilje koje su neko bil
e naseljene miroljubivim Zensunijima, obojica su zurili i osjetili muninu.
Ismail je uo stenjanje pre ivjelih, prona ao je nekoliko djece i jednu staricu kak
o narie pokraj tijela pobijenih seoskih starje ina. Svi mladi i zdravi Zensuniji, m
u karci i ene, bili su odvedeni.
- Lovci na robove. - Ismail je ispljunuo te rijei. - Tono su znali
gdje e pronai to naselje.
- Imali su sa sobom mnogo oru ja, - rekla je starica, uei pokraj
raskomadanog trupla njezinog mu a. - Poznavali smo ih. Prepoznali
smo neke od tih trgovaca. Oni...
Ismail se okrenuo, a gorina mu se skupila u grlu. El'hiim je ustuknuo pred ovi
m u asom i krvoproliem, teturao je odajama nailazei na jo nekolicinu mladih djeaka koj
i su pre ivjeli ovaj napad. Spaziv i ih, Ismail se prisjetio kako je i sam nekad dav
no bio samo mali djeak na Harmonthepu...
Disanje mu je postalo te ko i ubrzano, no nije se mogao sjetiti niti jedne klet
ve koja bi dostojno izrazila ono to je osjeao. El'hiim se vratio trepui, s udnim izra
zom lica. Dr ao je krpu nekog razderanog arenog komada tkanine na kojoj je bojama b
io izvezen zanimljiv uzorak. - Lovci na robove su odnijeli svoje mrtve i ranjene
, no ostavili
su ovaj materijal koji je oito zanbarski proizvod. To je tradicionalni proizvod s
tog planeta.
Ismail je stisnuo oi, jer ga je ibao vjetar. - I to se mo e ustvrditi samo jednos
tavnim gledanjem u komadi poderane krpe?
- Ako zna to tra i . - El'hiim se namr tio - Neki prodavai u Arrakisu prodaju isti ta
av uzorak, ali ovaj dolazi sa Zanbara. - Mahnuo je tkaninom. - Nitko ne mo e krivo
tvoriti ovu boju... zanbar crveno. A i gledao sam vani oznake nastale spu tanjem s
tajnog trapa napadake letjelice.
Ismail se pitao ne poku ava li se to naib sada hvalisati svojim znanjem. - A to
mi imamo od toga? Hoemo li sada mi zaratiti s planetom Zanbarom?
El'hiim je odmahnuo glavom. - Ne, ali to znai da ja tono znam tko je to uinio i
gdje ti ljudi obino logoruju.
Bog Znanosti mo e biti neugodno bo anstvo.
- TLALOC, Vrijeme za Titane
A
gamemnon je osjeao da razgovor s njegovim kandidatom za cy-meha tee dobro. Zajedno
s Junonom i Danteom razvio je zanimljiv nain kako e slomiti misli i lojalnost Que
ntina Butlera, a onda ga iznova sazdati na nain kako to odgovara Titanima.
Pokazalo se da je to pravi izazov, ali od onih koji su generala privlaili.
U posljednje vrijeme je Agamemnon, na svoju sramotu, shvatio da su mu ambicij
e popustile - ba kao to je to bio sluaj i s onim budalama iz Starog Carstva koje su
on i vizionar Tlaloc zbacili s vlasti. Premda su neocvmehi napokon poeli harati
diljem Sinkroniziranih svjetova, njihova je slava postala beznaajna, samodopadna
iluzija. Novi neosi su bili stvoreni od najprihvatljivijih zatoenika s napu tenih p
laneta i to su gotovo uvijek bili dragovoljci, kandidati koji su jedva ekali da d
obiju mehanika tijela i produ en ivot.
No Quentin Butler je bio posve drukija pria. Agamemnon je to saznao od svojih pi
juna koje je imao u Ligi plemia. Takav vojni asnik bi bio od velike koristi u sve
veim planovima Titana... samo kada bi ga mogli nagovoriti na suradnju. General je
znao da rezultati nee biti tako dobri ako Quentin bude olako i brzo pristao. To
bi nagovaranje moglo malo potrajati.
Pa ljivim manipuliranjem njegovih senzora, kao i izravnim stimuliranjem njegovi
h centara za bol i vizualni dio korteksa, Quentinov osjeaj za vrijeme i ravnote u b
ili su posve izokrenuti. Agamemnon je zlorabio njegove sumnje, a Dante mu je dav
ao la ne podatke, dok ga je Junona nje no uvjeravala, igrajui zavodniku i tje iteljsku u
logu uvijek kada bi se on osjetio samim i izgubljenim.
Kao odvojeni mozak smje ten u posudi za odr avanje ivota, Quentin je potpuno bio p
repu ten milosti i nemilosti Titana. Sekundarni neos koji je vodio laboratorije za
proizvodnju elektrolita dodavao je kemijske aditive za otopinu u kojoj je le ao Q
uentinov mozak,
poveavajui mu dezorijentaciju i ubrzavajui mu proces mi ljenja. inilo mu se da svaka n
o traje godinama. Jedva se jo mogao sjetiti tko je i samo je jo nejasno mogao razli
kovati realnost svojih uspomena od onih pogre nih informacija koje su mu slali. Bi
lo je to sofisticirano pranje mozga u svojem naji em i doslovnom smislu.
- Ali za to elite mene? - doviknuo je Agamemnonu posljednji
puta kada je njegov zvunik bio ukljuen. - Ako je to va e novo car
stvo tako slavno i imate na desetke tisua neocvmeh dragovoljaca,
za to gubite vrijeme na pojedinca poput mene koji ne eli sudjelovati?
Nikada neu postati odan va im ciljevima.
- Ali ti si Butler, a to je mnogo vei trofej, - odgovorio mu je
Agamemnon. - Ostali su dragovoljci odrasli u zarobljeni tvu, ga eni
izmom misaonih strojeva ili dresirani od strane politiara Lige. Osim
toga, ti si vojni zapovjednik i strunjak za taktiku. Ti bi se mogao po
kazati jako korisnim.
- Neu vam ni ta rei.
- To e pokazati vrijeme. A vrijeme je jedan od resursa kojeg ima
mo u izobilju.
 Obojica su bili smje teni u robusne hodalice kad je general Titan poveo Quentin
a na ekspediciju u smrznute ravnice, a onda gore, uz obronak gleera do vi eg terena
s kojeg se pru a pogled na napola zatrpane tornjeve, nekada nje boravi te kogitora.
- Nema potrebe da mi, ljudi i cvmehi, budemo smrtni neprijatelji,
- rekao je Agamemnon. Kad je Omnius u klopci na Corrinu, imamo
vi e teritorija nego nam mo e trebati i mno tvo dragovoljaca za ob
navljanje na ih redova.
- Ja nisam nikakav dragovoljac, - rekao je Quentin.
- Ti si... iznimka u mnogoemu.
Agamemnon je bio smje ten u golemoj dvono noj hodalici u kojoj se kretao kao u da
vna vremena i u gotovo zaboravljenom ljudskom tijelu. To je zahtijevalo ravnote u
i finese pa se osjeao kao golem ro-bot-gladijator. Quentin, koji se jo ni izbliza
nije tako prilagodio, kretao se u jednoj koja je zahtijevala vrlo malo koordinac
ije. Oko njih su, u onom stalnom sutonu koji je vladao na Hessri, lepr ale snje ne p
ahuljice, no oni su mogli podesiti optike niti tako da pojaaju osjetljivost na oko
lno osvjetljenje.
- Obiavao sam odlaziti u etnje, - rekao je Quentin. - U ivao
sam u tome da malo protegnem noge. Sada vi e nikad neu moi os
jetiti to zadovoljstvo.

- Mo emo to simulirati u tvom mozgu. Ili mo e odabrati meha

niko tijelo koje svakim korakom prevaljuje velike udaljenosti, onakvo
kakvo te mo e prevesti kroz vodu ili kakvim mo e letjeti. Tvoje ranije
tijelo u kojem si bio sputan ne mo e se ni izbliza usporediti s time.
- Generale, ako ne razumije u emu je razlika, onda si tijekom
proteklog tisuljea mnogo toga zaboravio.
- ovjek se mora znati prilagoditi novim okolnostima. Budui da
nema povratka u staro stanje, radije razmi ljaj o mogunostima koje ti
se sada pru aju. U Ligi si imao va an polo aj, ali zavr etak toga se ve
mogao nazrijeti. Uzeo si samo vojniki dopust, ali znao si da se vi e
nikada nee vratiti u armiju D ihada i boriti se. Sada vi e ne mora
razmi ljati o umirovljenju, jer ti mi pru amo drugu priliku. Poma ui
nam uvrstiti na e novo carstvo cvmeha, mo e osigurati mir i stabi
lnost u cijeloj galaktici. Omnius je neva an, i sada ljudi i cvmehi mo
raju ostvariti su ivot. Ti mo e u tome predstavljati onu kljunu spo
nu. Postoji li pogodnija osoba od tebe za taj posao? S nama mo e vi e
pridonijeti miru nego to si to mogao ikada dok si bio na elu borbene
flote D ihada.
- Meni su upitni va i motivi.
- Dovodi ti njih u pitanje koliko god eli , tako dugo dok si objek
tivan i dok namjerava uti istinu kada ti se ona ka e.
Razmi ljajui, Quentin je utio.
- U obnovljenim laboratorijima na Bela Tegeuseu, mi cvmehi
dizajniramo nove borbene hodalice... naravno, iskljuivo zbog na e
obrane. Premda nikada ne bismo mogli poslati na e snage u boj protiv
zastra ujue Armije ovjeanstva, moramo biti spremni za obranu.
- Da niste prouzroili toliko boli i patnje, nitko u Ligi vas ne bi
elio napasti.
- Za dobrobit civilizacije moramo zaboraviti pro lost i izbrisati
prastare sukobe koji su se vjeito ponavljali. Moramo poeti iznova.
Ve vidim dan kad e cvmehi i Liga suraivati radei na opem dobru.
Quentin je poku ao ispustiti zvuk nalik smijehu, ali nije jo imao sposobnosti po
trebne za to. - Vea je vjerojatnost da e sve zvijezde sagorjeti, nego da se to dog
odi. Ni tvoj vlastiti sin Vorian se nikada nee pomiriti s tobom.
Razljuen, Agamemnon je utonuo u utnju. - Ja se ipak jo uvijek nadam. Mo da emo se j
ednoga dana Vorian i ja ipak moi sporazumjeti i oprostiti jedan drugome i tada bi
mogao zavladati mir i s ostatkom ovjeanstva. Ali u ovom trenutku moji cvmehi su j
o uvijek pri-
siljeni razvijati nove naine obrane. Kako nam Ligini Holtzmanovi titovi prijee da l
judske bojne brodove gaamo projektilima, morat emo proizvesti mnogo laserskog naor
u anja. Nadamo se da e zrake takve energije biti mnogo uinkovitije.
U svojoj te koj hodalici koja je nalikovala traktoru, Quentin je oklijevao. - T
ijekom mnogih stoljea nitko se nije koristio laserom. To nije mudro.
- Nema veze. Za to ne bismo poku ali? To e, ako ni ta drugo, biti
neoekivano.
- Ne. Ne bi to smio upotrebljavati.
Osjetiv i kod svojeg zarobljenika neuobiajenu razinu uzrujanosti i namjeru da pr
estane komunicirati, Titan je nastavio s pritiskom. -Zar postoji ne to u vezi lase
ra to ja, nakon svih ovih milenija ne znam? Pa lasera se nitko ne boji.
- Oni su... oni su se pokazali neuinkovitima. To vam je gubitak
vremena.
Agamemnon se zainteresirao, ali nije vi e ustrajavao na toj temi. Ali znao je d
a e morati od Quentina izvui taj odgovor, bez obzira kakvu vrst torture ili manipu
lacije to zahtijevalo.
KADA JE QUENTINOVA POSUDA S mozgom bila odvojena od hodalice i ponovno postavlje
na na postrojenje za ouvanje ivota, Junona se dala na posao kako bi mu iskljuila se
nzore za vrijeme i jo vi e ga dezorijentirala ubrizgavajui kemikalije i pulsirajuu bo
l u njegove centre za u itak. To je tako potrajalo pet dana, ali Quentin je naposl
jetku izlanuo sve to je znao, a da ak nije ni bio ni svjestan da je to uinio.
Prema mi ljenju primera, tek je aica asnika najvi eg ranga znala kako svaki kontakt
Holtzmanovog tita s laserskim zrakama proizvodi stra no veliku povratnu eksploziju
koja jako podsjea na detonaciju atomske bombe. Kako se u ratovima lasersko oru je v
e stoljeima nije koristilo, tako su i izgledi da se ne to takvo dogodi bile zanemari
vo male.
Titani su bili zaprepa teni takvom neoekivanom slabo u Lige koja je bila tako bri lji
vo skrivana tijekom dugog trajanja D ihada, pa je sada Agamemnon jedva ekao da to i
skoristi. - To e napraviti znaajan korak naprijed u na im snovima o irenju i obnavlja
nju osvajanja.
Kako je meu preostalim Titanima Dante bio najvi e metodian i uinkovit, Agamemnon je n
jemu dodijelio u zadatak provjeru te nevjerojatne informacije. Dante je s ponovn
o zauzetih Sinkroniziranih svjetova dao lansirati brodove s neocvmehima u niz pr
ovokativnih napada na kolonije hrethgira, koje su se jo uvijek borile za svoj pun
i oporavak nakon po asti kuge.
Jo od vremena Velikog i enja, Agamemnon je smi ljao, planirao i oda iljao izvidnice d
prouavaju najbli e planete, da uoe njihove slabosti i da ustanove koje od njih bi s
e lako moglo pokoriti sa samo nekoliko dominantnih cvmeha. Liga je bila jo uvijek
u kaosu, a trgovina i vojna snaga tek dio ranijih.
Mnogi od tih svjetova bili su zreli za etvu.
- Dante, tvoj zadatak je dvojak, - rekao je general. -Treba ispro
vocirati izravan sukob s hrethgirskim ratnim brodovima za tienim
Holtzmanovim titom. Samo jedan bljesak iz lasera e nam ve poka
zati jesmo li saznali vrlo va nu tajnu.
- Ako mora osvojiti deset novih svjetova prije negoli oni opaze to
radimo, onda tim bolje! - rekla je Junona uz sjajno simuliran smijeh.
Dante je oti ao s cymeh-brodovima u kojima su bili neosi puni entuzijazma i koj
i su jedva ekali da pod svojim mehanikim nogama samelju ljude. Na zvjezdanim karta
ma su ve bile oznaene najbolje mete. Mehanizirane letjelice su poput malja udarale
s neba po malim naseljima... Relicon, al-Dhivar, Juzzubal. Ljudi nisu imali nik
akvu obranu pa su molili cvmehe za milost. Meutim, Dante nije primio nikakve pose
bne instrukcije vezane uz to tra enje milosti. Svaki puta je pustio da poneki brod
s ljudima pobjegne, tek toliko da netko mo e javiti Armiji ovjeanstva pa da ovi po al
ju nekoliko ratnih brodova u pomo.
Na svjetovima koje je bilo lako savladati, Dante je ostavljao snage neocvmeha
kako bi uvrstili svoju dominaciju i pro irili carstvo Tita-na. Neosima su, kao dik
tatorima na planetu, bile ostavljene slobodne ruke i tamo su meu oajnim stanovni tvo
m skupljali dragovoljce koji su se javljali za nove cvmehe. Dante je znao da e ge
neral Agamemnon biti zadovoljan dobivanjem tolikog novog teritorija.
 A to je najva nije, ekao je da se pojave brodovi balisti i koplja pa da cvmehi mo
gu izvr iti svoj laser- tit eksperiment. No Agamemnon im je dao strogo upozorenje. -
Ako moj sin Vorian bude zapovijedao bilo kojim od ratnih brodova hrethgira na k
oje naiete, ne smijte ga uni titi... sve druge, samo njega ne.

- Da, generale. On mora ispa tati za mnogo toga. Razumijem

za to elite s njim osobno obraunati.
- I to... ali nisam jo posve izgubio nadu. Zar on nije nadreen i
samom Quentinu Butleru?
- Bojim se, generale, da nam nee uspjeti preobratiti ni jednoga
niti drugoga.
- Mi Titani smo ve uspjeli u mnogim nemoguim zadacima,
Dante. to znai jedan zadatak vi e?
Napokon, nakon to su u potpunosti razorili jo dvije malene kolonije hrethgira i
krenuli prema treoj, Dante i njegovi ratni brodovi neocvmeha naletjeli su na dva
nova modela balista i pet brodova tipa koplje koji su urili za tititi nedavno pale
kolonije.
Nakon to je poslao izazov njihovim zapovjednicima i uvjerio se da tu nema Vori
ana Atreida, Dante je svojim fanatino odanim neosima zapovjedio da formiraju obra
mbenu liniju. Iz takve formacije jasno se vidjelo da su brodovi Armije ovjeanstva
brojniji od aice brodova cvmeha, no Dante je svojima zapovjedio lansiranje projekt
ila prema te ko oklopljenim ratnim brodovima ljudi.
Kao to se i moglo predvidjeti, zapovjednici Lige su aktivirali Hol-tzmanove tit
ove. im su mu njegovi senzori pokazali da su protivnici ne ba mudro ispunili uvjet
e potrebne za eksperiment, Dante je neocvmehima zapovjedio neka pripreme svoje l
asersko oru je. Poslao ih je naprijed dok je sam ostao otraga, na polo aju s kojeg j
e mogao dobro promatrati.
Ti laseri nisu bili posebno sna ni, jedva kao uobiajeni kalibar oru ja. Pod normal
nim okolnostima, takvi pogodci ne bi mogli biti naroito uinkoviti.
Jo uvijek se dr ei dovoljno daleko od zone u kojoj se odvijala bitka, Dante nije
bio razoaran. Nimalo.
Laseri su pogodili titove, pokrenuv i kaskade pseudo-atomskih detonacija. U roku
od samo nekoliko sekundi, cijela flota koja je pripadala ljudima je isparila. B
rodovi su, jedan za drugim, nestali u zasljepljujuim bljeskovima.
Reakcija na ovakav susret lasera i titova bila je tako sna na da je bila uni tena
i veina neocvmeh topnika. I njihovi su se brodovi raspali u istom trenu kao rezul
tat simultanog uni tavanja obje strane.
Izgledalo je kao da je iznenada neko novo sunce osvanulo iznad planeta kojeg
su hrethgiri poku ali obraniti. Taj sjaj je blijedio onako kako se energija irila g
ubei se u hladnom svemiru. Za Dantea i onih
nekoliko pre ivjelih neosa taj je prizor bio itekako vrijedan cijene koja se za nj
ega platila...
AGAMEMNON JE BIO IZUZETNO zadovoljan. Kako nitko od ljudi koji su sudjelovali u
bitci nije pobjegao, vrhovno zapovjedni tvo hrethgira nije moglo saznati da su cvm
ehi otkrili njihovu golemu slabost. - Ovo je za nas prekretnica! ak i ovako malob
rojni, mo emo diljem Lige za sobom ostaviti trag smrti i razaranja. Na cilj nam je
nadohvat ruke.
Svi uvjeti ovog sukoba su se promijenili i Titan general je slutio da e se on
i njegov sin suoiti prije nego sve to zavr i.
I
Znanost je izgubljena u vlastitim mitovima i udvostruuje svoje napore uvijek kada
zaboravi svoj cilj.
- KREFTER BRAHN, specijalni savjetnik D ihada
M
utirani RNK retrovirus irio se piljama Rossaka poput otrovnog dima. Standardna za ti
tna sredstva su se pokazala neuinkovitima, proces steriliziranja je znao koji put
a podbaciti, a ak ni jake doze melangea nisu jamile sigurnost. Tijekom vremena, za
razilo se tri etvrtine stanovni tva naselja u stijenama i veina zara enih je umrla.
Raquella Berto-Anirul i dr. Mohandas Suk nisu uspjeli u svojim naporima da iz
lijee bolest. Za sada niti jedno od pokusnih cjepiva doktora Suka nije dalo pozit
ivne rezultate i epidemija je nastavila divljati zajednikim piljama, gutajui preost
ale zdrave lanove stanovni tva Rossaka.
Svakoga dana sve do duboko u no, Raquella je radila u pretrpanim prostorijama p
ilje koje su slu ile kao bolniki odjeli. Svaki krevet i svaki prazan prostor poda b
io je zauzet bolesnim mu karcima, djecom i arobnicama. Uzimajui svoje svakodnevne do
ze melangea koje im je dostavljala tvrtka VenKee, Raquella je forsirala svoje ti
jelo preko svake mjere. Mada je imala sterilnu masku za disanje i za titnim filmom
premazane oi, samo ozraje bolesti uz stalni kaos patnji i umiranja optereivalo joj
je psihu. Ali vrsto je ostala pri svojoj odluci da pobijedi taj virus.
Tijekom prija njih godina ratnici D ihada i suicidalne arobnice upu tali su se u suk
obe i onda kad su izgledi bili nikakvi, borei se s mno tvom misaonih strojeva i ne
mislei pritom na vlastito pre ivljavanje. Raquella, borei s na svoj nain, nije eljela
uiniti ni ta manje. "Pobjeda po svaku cijenu."
Jimmak Tero slijedio je Raquellu poput sporog, ali dragog psia koji jedva eka d
a bude od neke pomoi. Svakog dana joj je iz pra ume donosio svje u hranu: srebrnasto
voe, dlakave gljive i bobice prepune soka. Za nju je od trava radio neku udnu, ali
ugodno kiselkastu
otopinu iza koje je ostajao neki neobian okus, ali se inilo da je Jimmak upravo na
to vrlo ponosan. Gledao ju je svojim bistrim oima i irokim, prostodu nim osmijehom.
Nakon iscrpljujueg dana u vla noj, vruoj klimi, nakon to je za njezinog de urstva um
rlo jo dvanaest pacijenata, Raquella se i fiziki i psihiki osjeala iscijeenom. Jedna
od tih rtava bilo je nedono e izvaeno iz majine utrobe nakon to je ova podlegla kugi.
ako je na glavnom bolnikom odjelu Raquella bila jedini lan medicinskog osoblja, sj
ela je na hladan kameni pod i zaplakala.
Nastojei pronai snagu za nastavak rada, Raquella je obrisala suze sa svojih ve m
okrih obraza. Vrtjelo joj se i bilo joj je vrue, no ipak je nekako ustala... i go
tovo izgubila ravnote u. Priekala je trenutak da doe do daha, pomisliv i kako je prena
glo ustala, no neugodan osjeaj se jo pogor ao i osjetila je kako pada...
- 'Ste dobro, Gospoa Doktor?
Pogledala je Jimmakovo okruglo, zabrinuto lice. Svojim ju je sna nim rukama dr ao
za ramena.
- Onesvijestila sam se... preumorna sam. Trebala sam vi e jesti i
opet uzeti dozu melangea...
Tek tada je shvatila da le i na krevetu, da prima infuziju i da je prikljuena na
mjerne instrumente. Koliko je vremena pro lo? Dotaknula je svoju ruku, prepoznala
aparaturu za dijalizu koja se pokazala barem malo korisnom za najte e pacijente o
boljele od ove nove kuge.
Njezina tamnoputa asistentica Nortie Vandego stajala je pokraj postelje, kont
rolirajui rad aparature. Vandego ju je pogledala svojim tamnim oima u kojima se po
javio bljesak straha. - Upravo si pro la svoje prvo ispiranje krvi. Zaustavili smo
razvoj komponente X prije nego ti je o tetila jetra, ali... zara ena si. Primila si
jednu dodatnu dozu melangea.
Raquella je odmahnula glavom, a onda poku ala ustati iz kreveta -Nortie, ti bi
trebala njegovati na e pacijente, a ne mene.
Asistentica joj je stavila ruku na rame, gurnuv i Raquellu natrag na krevet - S
ada si ti pacijent. Zavreuje isto onakvu njegu kakvu ti pru a svima drugima.
Raquella je znala da su, ako je zaista zara ena, njezini izgledi za pre ivljavanj
e mali. Skupila je hrabrost. - Mo da je to samo alergijska reakcija na onu hranu i
z pra ume koju sam jela. Previ e sam se nara-dila i potreban mi je odmor.
- Mo da je zaista tako. Sada se samo odmaraj.
Raquella je jako dobro poznavala taj ton: ula ga je ve toliko puta kada je slu al
a svoju asistenticu kako tje i umirue.
DVA DANA KASNIJE NORTIE VANDEGO je i sama oboljela i odveli su je na drugi odjel
. Raquellu je sada njegovala on sitna arobnica Karee Marques koja je propisivala
brojne lijekove i neprovjerene tretmane, kao da je Raquella neki objekt na kojem
se vr e testiranja. Raquelli to nije smetalo, mada je vjerovala kako je vjerojatn
ije da e Mohandas pronai lijek. Zna li on uope da je ona bolesna?
Noi u tim piljama bile su posebno mrane. Tamo vani, iz pra ume, dopirali su zastra u
jui i tajanstveni zvukovi. Raquella je le ala napola uspavana koktelom lijekova koj
e su joj dali, kad je u blizini zaula glasan i ljutit glas. Sasvim malo otvoriv i oi
, vidjela je Ticiju Cenvu kako psuje Karee i govori joj neka provodi vrijeme uz
druge pacijente. - Ovu pusti umrijeti. Ona nije na a, a i to njezino uplitanje mog
lo bi samo pogor ati ovu epidemiju.
- Pogor ati? Pa ona je sebe potpuno iscrpila poku avajui nam
pomoi.
- A kako mi mo emo zasigurno znati je li ona ikoga spasila? Kuga
e jedino poharati one najslabije meu nama. - Ticija je ostala ustrajna,
tvrdog glasa i divljeg sjaja u oima. inilo se da je Vrhovna arobnica
sada jo vi e u strahu, da se jo manje mo e kontrolirati. - Ova po ast
e iskorijeniti one koji joj nisu dorasli i tako e arobnice biti jae.
- Ili e nas sve pobiti.
Dok je Raquella le ala borei se sa svojim bolovima, sa svojom iscrpljeno u i muninom
, usredotoila se na jedan dio tog razgovora. One misle da umirem. To je nelagodna
pomisao za lijenika, za onoga koji lijei druge. Mo da je to istina. Nagledala se do
voljno smrti da bi bila spremna za neizbje no, za ono to je njezina sudbina, mada j
e bila duboko razoarana to nije uspjela dovr iti ovaj svoj posao ovdje.
Ali njezino se tijelo nije lako predavalo. Danima se hrvala s tom bole u, borei s
e da ostane pri svijesti, da ostane iva. Nakon prvih nekoliko tretmana nisu je vi e
prikljuivali na onaj aparat za proi avanje krvi i znala je da se toksina komponenta X
razvija velikom brzinom. Ko a joj je bila uta, puna ranica; bila je oajniki edna!
arobnice su odustale od Raquelle, ostaviv i je umrijeti.
Samo ju je jo Jimmak htio njegovati. Sjedio je uz nju i hladnim
ubrusom brisao joj elo. Davao joj je svoj gorki aj, hranio ju je sitnim komadiima v
oa i pazio da uvijek bude dobro pokrivena i da se osjea udobno. Jednom je ak pomisl
ila da vidi Mohandasa, no to je bila halucinacija izazvana vruicom. Kada su poslj
ednji puta razgovarali... dodirnuli se?
Ta epidemija na Rossaku je ve beskonano trajala.
U onome to joj se inilo kao drugi ivot, prizvala je u sjeanje one tihe, privatne
dane s njim, kad su imali vremena biti ljubavnici kao sva druga normalna ljudska
bia, na drugim svjetovima i u drugo vrijeme. Nedostajala joj je ona milina njego
vog osmijeha, toplina njegovog zagrljaja i one diskusije koje su s mnogo strasti
vodili kao kolege po struci.
- Kako je Nortie? - upitala je Jimmaka u jednom od svojih lucid
nih trenutaka.
- Visoka gospoa umre. ao mi.
Raquella nije eljela povjerovati u to. Mentalno zaostali djeak se nagnuo bli e k
njoj i znojem ovla enim plahtama na kojima je le ala. Na njegovom glatkom okruglom l
icu vidjela se odlunost. - Ali zato Gospoa Doktor nee umrijeti.
Brzim je koracima nekamo oti ao i vratio se s bolnikim le ajem na kotaima kakvog su
ovda nji radnici koristili za odvo enje le eva. Gurao je pred sobom ta kolica kao da
tono zna to e uiniti. Uzeo je lebdeu platformu i spustio je do Raquellinog kreveta.
- Jimmak, to to radi ? - upitala je, poku avajui ispravno misliti.
- Zovite me Deko Doktor! - Sna nim rukama ju je prevrnuo na
pokretni le aj, a ispod nje je na policu nagurao odjeu, runike i deke.
- Kamo... me vodi ?
- Pra uma. Ovdje nitko ne brine za vas. - Gurao je kolica ispred
sebe.
Nastojei se pridii toliko da se osloni na lakat, vidjela je Ticiju Cenvu kako s
toji u hodniku i gleda pano. Jimmak je sagnuo glavu, kao da se nada da ga njegov
a hladna i nepristupana mati nee opaziti. Raquella je nastojala susresti pogled te
u crno odjevene vrhovne arobnice koja je izgledala razoarano. Je li se mo da ponada
la da Jimmak odvozi njezino mrtvo tijelo? Ta stroga ena nalik gavranu nije prozbo
rila niti rije, samo ih je pustila proi.
Dok se nad Rossakom spu tao mrak, djeak je Raquellu stavio u lift i spustio se s
njom dolje, sve do tla pra ume. Nije se obazirao na one zastra ujue zvukove, na sjen
e i debele poviju e nego ju je gurao duboko u gustu, nepoznatu divljinu.
Nikada nisam ni pomislio da u ponovo vidjeti Salusu Secun-dus; te sjajne dvorane
vijenice Lige, te velike spomenike Zimije. Na alost, nisu toliko divni kako su mi b
ili ostali u sjeanju.
- YOREK THURR, tajni korrinski dnevnici
K
ad je uspio pobjei s Corrina, trebalo mu je jo dva mjeseca putovanja da stigne u r
anjivo srce Lige plemia.
Tijekom tog vremena Thurru je po lo za rukom s jednog od kugom pogoenih planeta
na samom rubu podruja Lige ukrasti drugu letjelicu. Kako je osobno bio imun na ku
gu, srce mu je zaplesalo od radosti kada je vidio kako je populacija devastirana
i koliko je velikih naselja i gradova propalo tijekom tog velikog umiranja.
Od planeta do planeta, ljudska civilizacija je bila svedena na ostatke ostata
ka. Nakon dva desetljea minimalne vanjske trgovine, te aice pre ivjelih su se pona ale
poput le inara koji se bore oko preostalih namirnica, kua i alata. U nekim sustavim
a pogoenim nizom katastrofa pomrlo je, to od kuge, a to od sekundarnih posljedica,
osamdeset posto stanovni tva. Bit e potrebne generacije da se ovjeanstvo oporavi od o
ve katastrofe.
A sve je ovo bilo moja originalna zamisao!
Putem se zaustavio na jo dva svijeta, skupljajui novosti, kradui novac, prilagoav
ajui svoju priu i kamufla u. udio je za tim da uje koliko se sve promijenilo nakon nje
gove odglumljene smrti i egzila provedenog meu misaonim strojevima.
Meu tim promjenama najvi e se isticao porast vjerskog fanatizma s Kultom Serene
koji onako glupo uni tava korisne sprave i opremu. Thurr nije mogao ne osmjehnuti
se dok je promatrao s kakvim entuzijazmom ti ljudi izvode svoju beskorisnu destr
ukciju. On nije predvidio takav ishod, ali sada nije imao ni ta protiv toga. Ljudi
su samo samima sebi nanosili tetu.
Kad je stigao u Zimiju nadao se kako e otkriti daje i druga njegova dijabolina
zamisao... one male, gladne mehanike bubice... takoer izazvala stra an u as meu stanovn
i tvom. Suprotno onome to je
Erazmus vjerovao, Thurr nije u ivao u smrti zbog nje same, on je jednostavno volio
postii ne to.
Kad je napokon stigao na Salusu Secundus, Thurr se ve posve srodio sa svojim n
ovim identitetom izbjeglice s Baluta, jednog od kugom desetkovanih planeta. Salu
sa je postala sredi nji svijet za distribuciju izbjeglica, za ponovno naseljavanje
planeta i jaanje rasnih linija uporabom onih zaliha uzoraka koje su arobnice s Ro
ssaka bile sakupile. Thurr se osmjehnuo. U izvjesnom smislu, pomogao je pobolj ati
ljudsku rasu.
Bio je zadivljen spomenicima i uporno u kojom je Liga poku avala vratiti stvari da
budu "onakve kakve su uvijek bile", umjesto da prihvate promjene i krenu dalje.
im zauzme polo aj kakav mu po pravdi i pripada, Thurr e uiniti ne to u tom smislu. Vid
jev i kako je Liga konfuzna i oslabljena, nije oekivao da e mu biti potrebno mnogo v
remena da bi postigao svoj cilj. Bez D ihada koji bi ih usmjeravao, pre ivjeli ljudi
su djelovali besciljno. Bio im je potreban.
Thurr je prouavao povijesne podatke, prouavao propagandom pro etu povijest D ihada
i uzrujao se vidjev i kako je njegovo ime jedva spomenuto. Nakon svega to je postig
ao... nakon golemog posla kojeg je obavio u vrijeme dok je slu bovao! On je bio ta
j koji je utemeljio tzv. D ipol, policiju D ihada, on je pomogao Velikom Patrijarhu
Ginji da svoj ured pretvori u ustanovu od najvee va nosti. Sam Thurr je trebao post
ati Veliki Patrijarh, ali najvea mu je pogre ka bila to je vjerovao onoj podloj Cami
ei Boro-Ginjo. Sada, nakon njegovog izbivanja, inilo se da gaje Liga jednostavno u
tnula, odgurnula u stranu.
Kad je dobio potvrdu kojom je mogao dokazati da nema kugu niti ikakvu drugu b
olest, Thurr je stupio nogom na tlo Zimije, po prvi puta nakon nekoliko desetljea
. Grad se umnogome promijenio. Sa svih visokih zgrada visjele su zastave Serene,
 Maniona Nevinog i Iblisa Ginje. U svakoj slijepoj ulici nalazila su se mala sve
ti ta zatrpana naranastim cvjetovima nevena. Na svoje zaprepa tenje i ljutnju, Thurr
je saznao da se D ipol podijelio. Otkad je, gotovo prije dva desetljea, rat prestao
, slu ba sigurnosti Lige postala je smije no opu tena. Nakon to je promotrio okoli i smi
slio nain, Thurr je vrlo lako zaobi ao nadzorne toke postavljene na putu do samog sr
edi ta grada.
Sada je Xander Boro-Ginjo bio Veliki Patrijarh, kao neak i nasljednik Tambira.
On se rodio samo godinu dana nakon to je Thurr odglumio svoju smrt. Prema svemu
se inilo da je Xander samo ma-

rioneta, mekana i debela marioneta s kojom je trebao manipulirati neki bolji maj
stor.
Osjetio je toplinu u grudima. Sada je vi e nego ikada zavrijedio biti Veliki Pa
trijarh. Znao je biti vrlo uvjerljiv i nadao se da e to ostvariti istim, jednostav
nim potezima. U pravom e trenutku obznaniti svoj pravi identitet i udesan povratak
, ispriati hrabre i ma tovite prie o zarobljeni tvu i torturama kojima je bio podvrgnu
t pod Omniusom. Tada e zatra iti ono to je po teno zaslu io. Ljudi e prepoznati svoje vl
stite potrebe i shvatiti mudrost onoga to im on nudi.
Potajice je motrio administrativnu zgradu koja je pripadala Velikom Patrijarh
u, promatrao njegovu svakodnevnu rutinu i njegove poteze. Prouio je raspored cent
ara za istra ivanje, uredskih zgrada i glavnog sto era Armije ovjeanstva, te utvrdio o
dgovornosti politikih tijela. Oit porast birokracije ukazivao je na to da je Liga
poela stagnirati, da su krenuli stranputicom koja e ih sprijeiti da postignu bilo to
veliko.
Thurr je stigao ovamo upravo na vrijeme i znao je da mo e popraviti situaciju.
Nije mu trebalo dugo da iskuje plan kako e se uvui u urede Velikog Patrijarha.
Odbacujui krinku izbjeglice s Baluta do ao je do prihvatljive odjee slu benika Lige i
tada se probijao kroz dvorane i urede upravne zgrade.
Thurr je zami ljao kako e, im bude Xanderu Boro-Ginju otkrio svoj identitet, biti
doekan kao kakav izgubljeni junak. Na ulicama e biti parade, ljudi e aplaudirati e
pskoj prii njegovog ivota i po eljeti mu dobrodo licu prigodom njegovog povratka u Lig
u. Thurrove su oi blistale dok je pun oekivanja zami ljao sve to.
S mnogo opreza je do ao do sobe koja je imala pogodan prilaz te se iskrao kroz
prozor pa graciozno pre ao uskom izboinom do prozora u stra njem dijelu tra enog ureda
i onda se kroz njega popeo unutra.
Thurr se isprsio i osmjehnuo, ekajui da bude primljen s dobrodo licom. Veliki Pat
rijarh, ometen u svom poslu za pisaim stolom, podigao je pogled u kojem se umjest
o straha ili bijesa vidjela samo zbunjenost. O vratu mu je visio te ak lanac koji
je simbolizirao njegov polo aj i status. - Tko ste vi i za to ste ovdje? - Pogledao
je u te ku knjigu koja mu je stajala na stolu. - Imate li dogovoren sastanak?
Thurrove tanke usne formirale su osmijeh - Ja sam Yorek Thurr, biv i zapovjedni
k policije D ihada. Ja sam va em djedu bio desna ruka i glavni savjetnik.
Proces produ enja ivota kojem se Thurr podvrgnuo rezultirao je time da je sada izgl
edao kao ovjek u poznim srednjim godinama, premda je tijekom ovih posljednjih pet
godina poeo osjeati udne tikove i drhtavice pa ga je to natjeralo upitati se je li
ga Omnius nekako prevario. Ovaj debeli, tupavi voa nee nikada povjerovati koliko
Thurr zaista ima godina.
- Siguran sam kako je to vrlo zanimljivo, ali za nekoliko minuta
imam va an sastanak.
- U tom sluaju, Xander Boro-Ginjo, morate redefinirati znaenje
rijei va no.
Thurr mu je pri ao opasno blizu. - Ja sam trebao naslijediti Iblisa Ginju, ali
umjesto toga je tvoja baka prigrabila lanac ureda i onda je tvoj ujak Tambir pos
tao Veliki Patrijarh. Tako mi je ponovno bilo oduzeto ono to mi po pravu pripada.
Sada sam mnoge godine bio ostavio to moje pravo po strani, no do ao je as kada mor
am povesti Ligu u smjeru u kojem ona mora poi. Zahtijevam da date ostavku na va po
lo aj i prepustite ga meni.
 Xander ga je gledao zainteresirano i pomalo sumnjiavo. Lagodan ivot mu je dao d
vostruk podbradak i mekane obraze, a pogled mu je otupio od droge, pia ili jednos
tavno zbog pomanjkanja inteligencije. - Za to bih ja to uinio? I ponovite, kako ste
ono rekli da se zovete? Kako ste u li?
Pomonik je otvorio vrata. - Gospodine, va sastanak je... - Iznenaeno je zatrepta
o pogledav i Thurra, koji ga je bijesno pogledao. Thurr je po alio to nema uza se svo
j bode . - Oh, oprostite gospodine, nisam znao da imate posjetitelja. Tko je to?
Xander je ljutito ustao. - Ne znam i niste ga smjeli pustiti ovamo. Recite st
ra i neka ga izbaci.
Thurr ga je ljutito gledao. - Upravo radi veliku pogre ku, Xanderu Boro-Ginjo.
Sluga je povikom pozvao stra are koji su dotrali i opkolili Thurra. Ovaj je s gae
njem konstatirao da ih je mnogo i kako sada nee moi lako i jednostavno iznijeti sv
oj zahtjev. - Uzev i u obzir sve to sam uinio za Ligu, oekivao sam bolji doek. - U gla
vi mu je bubnjalo i na trenutak je jedva shvaao gdje se nalazi. Za to ovi ljudi ne
razumiju?
Veliki Patrijarh je odmahnuo glavom. - Ovaj ovjek pati od razoaranja i bojim se
da bi mogao biti nasilan. - Opet je pogledao prema Thurru. - Nitko ne zna tko s
te vi, gospodine.
Ve je sama ta izjava dovela Thurra do ubilakog bijesa i morao se
itekako potruditi da se obuzda, ne elei ovako besmisleno riskirati ivot. Kad su Thu
rra stra ari grubo odveli, Boro-Ginjo i njegov pomonik su se zadubili u pripreme te
ma za predstojei sastanak. Thurr se pretvarao da surauje, mirno dopu tajui stra arima d
a ga izvedu iz upravne zgrade.
Frustriran vlastitom glupo u, shvatio je da je predugo ivio s misaonim strojevima
. Bio je vladar na Wallachu IX s apsolutnom moi da postavlja zahtjeve. Zaboravio
je kako hrethgiri znaju biti glupi i te ki. Psovao je samoga sebe zbog te pogre ke i
obeavao sebi kako to vi e nee ponoviti. Plan... bio mu je potreban neki bolji plan.
Stra ari su bili obini vojnici, nenavikli na sofisticirane, uvje bane ubojice kaka
v je Thurr. Ipak, odluio je kako nee pobiti te ljude, jer bi to privuklo previ e poz
ornosti. Sada je morao smisliti planove i nije se mogao gnjaviti jo i s tim da ga
istovremeno i progone.
Iskoristio je prvi trenutak nepa nje stra ara, umaknuo im je i brzo se izgubio u
ulicama Zimije. Stra ari su vikali i trali za njim, no on im je lako pobjegao. Mada
su ovi tra ili pojaanje i uporno tragali jo satima, biv i zapovjednik D ipola je brzo p
rona ao skrovi te i usredotoio se na to da smisli bolji pristup cijelom problemu.
Sve je to samo stvar vremena i pa ljivog planiranja, a tada e Thurr dobiti sve to
je zaslu io.
Razmi ljao sam kako je to kad si Omnius. Kakve dalekose ne odluke bih ja mogao donij
eti na njegovom mjestu?
- Erazmusovi Dijalozi
N
eovisni robot je stajao u jednoj od prostorija u kojima je u Sredi njem tornju bil
a postavljena umjetnika izlo ba i ekao audijenciju. Mada je sveum mogao s njim razgo
varati na bilo kojem mjestu, inilo se kako Omnius posebno namjerava biti siguran
da e Erazmus vidjeti njegovu novu galeriju. Sve te bizarne elektronske slike, sku
lpture, geometrijski oblici dragulja bili su grozno nema toviti. inilo se da Omnius
vjeruje da hiperprodukcijom tih djela postaje sve kreativniji.
Otkad su one tri gotovo identine, ali ipak odvojene inkarnacije sveuma poele "s
uraivati", stvari su se samo pogor ale.
Zajednikim radom tri su Omniusa stvorila iritantne rasporede kriavih boja u slua
jnim, nepravilnim oblicima, turo prevoenje kazali nih djela praenih disonantnom, sint
etiziranom glazbom. Nigdje nikakve estetike i harmonije.
Napu tajui tu izlo bu to je br e mogao, platinasti je robot uzeo sa stalka na zidu cr
nu kocku, neku vrst vodia. Kocka je zasvijetlila, potvrdila njegov identitet i ta
da pokazala robotu u kojem smjeru treba ii. Nikada niti jedan put kroz Sredi nji to
ranj nije ostajao isti, jer se ta graevina od tekueg metala stalno mijenjala, ovis
no o Omniusovom kreativnom nadahnuu.
Slijedei crvene strelice na povr ini kocke, Erazmus je u ao u veliku prostoriju i
stao na eskalator koji ga je spiralnim kretanjem podizao sedamdeset katova. Neov
isnog robota su ve zamorile te beskonane i nepotrebne varijacije.
Kad je stigao na najvi i kat Tornja, zatekao je tamo tri Omniusa usred nimalo e
mocionalne rasprave, ali u kojoj su se ipak pona ali vrlo zainteresirano. U ljudsk
oj psihologiji takva bi se situacija mogla opisati kao vi estruki poremeaj linosti.
Onaj Glavni Omnius je nastojao ostati dominantan, dok su kopije koje su na Corri
n donijeli Yorek Thurr i Seurat razvile neke drukije poglede. Taj trio sveuma je
namje-
ravao djelovati kao jedna elektronska jedinica, ali sada su razlike medu njima p
ostale previ e ozbiljne. Mada su se lako mogli povezati i pomije ati, oni su ostali
razdvojeni, razgovarajui jedan s drugim samo kroz crne rupe zvunika postavljene uo
kolo po prostoriji od tekueg metala
- Do ao sam na vrijeme, kako smo se dogovorili - rekao je Eraz-mus, poku avajui pr
ivui pozornost na svoj dolazak. - Omnius je tra io da budem nazoan. Jedan od vas je
to tra io.
Omniusi se nisu obazirali na njega, ak ni kada je Erazmus ponovo izrekao sve t
o. On je ranije, sasvim onako iz zabave, izmislio nadimke za dva prido la sveuma,
ba kao to je Gilbertusa zvao Pametnjakovi, ili kako je Glavni Omnius podrugljivo na
zvao Erazmusa "Muenikom" nakon njegovog "uskrsnua" poslije potpunog brisanja memor
ije. Onog sveuma kojeg je donio Seurat, Erazmus je u sebi potajno nazvao SeurOm,
a onog kojeg je Thurr donio s Wallacha IX zvao je ThurrOm. Erazmus je ovu troji
cu mogao razlikovati ve samo slu ajui ih, prema njihovom tonu, stavovima i informaci
jama kojima su se koristili kako bi poduprli svoje argumente.
Svi su Omniusi bili zabrinuti zbog ovog zatoeni tva na Corrinu, ali nisu se mogl
i slo iti oko toga to bi trebali uiniti. Onaj neuspje an ofenzivni potez kojeg je Thur
rOm bio pokrenuo, nakon to ga je Thurr na to naveo, doveo je do uni tenja preko etir
i stotine veih brodova koji su pripadali strojevima, dok je stra arskim brodovima f
lote koja pripada hrethgirima bilo naneseno vrlo malo tete. Sve u svemu, Thurr je
umakao, a cijela ta gu va nije donijela Omniusu nikakve koristi, nego je samo lju
dske stra e uinila jo budnijima.
Dok je slu ao njihovu monotonu, ali brzometnu debatu, Erazmus je uoio kako su ne
ki od njihovih postulata nelogini i kako pokazuju potpuno nerazumijevanje naina na
koji ljudi reagiraju i odreuju svoje prioritete. Bilo je oito kako ak ni Glavni Om
nius nije konzultirao one unutra nje priuve znanja i uvida koji su mu bili na raspo
laganju u kopiji Erazmusove osobe. Ove tri kopije su u svojim zakljucima bivale s
ve ekstremnije u svojim zakljucima i sve manje fleksibilne. Robot bi ih vrlo rado
ispravio, ali oni ga ne bi slu ali.
Taj trio se u nekim stvarima ipak slo io. Znali su da nije pametno jedine kopij
e sveuma dr ati na Corrinu. Glavni Omnius je zastupao mi ljenje o elektronskom bijeg
u, emitiranje kopije kompjutorovog golemog uma daleko u svemir, pustiti takvu st
ruju podataka u potrazi za odgovarajuim ciljem. ThurrOm je istakao kako nema pozn
atih
prijemnika za toliku po iljku podataka, a s rastuom udaljeno u signal bi samo postajao
difuzniji pa se malo pomalo smanjivao do neprepoznatljivosti. Besmisleno tro enje
truda i energije.
Seuratov Omnius je ustrajavao na mnogo lak e izvodljivom rje enju. SeurOm je elio
kolonizirati dvadesetak ili vi e Nesvrstanih planeta. im bi misaoni strojevi uvrstil
i svoja nova upori ta, "uskrsnuli" bi Omnius mogao nastaviti prema novim planetima
i tako obnoviti Sinkronizirani imperij. Posve le erno je pretpostavio da bi se mo
gao pronai nain kako se provui kroz smrtonosnu mre u skrem-blera, ali nije objasnio n
a koji nain bi se to moglo postii.
Kao da mu je ona njegova prva neovisna ofenziva razbuktala napadake strasti, T
hurrOm je zagovarao slanje kompletne flote strojeva protiv stra arske flote ljudi.
Bio je voljan prihvatiti goleme gubitke uz nadu da e jedan dio ratne flote pre ivj
eti. Ali ako ne bi uspjeli, tada bi fanatini hrethgiri mogli cijeli Corrin bombar
dirati svojim pulsnim atomskim bojevim glavama i uni titi zadnje tragove kompjutor
skog sveuma. ThurrOm je priznao kako bi to mogao biti problem.
Svi su ti planovi imali beskonano malene izglede za uspjeh. Eraz-musu je bilo
zanimljivo promatrati kolike probleme je Glavni Omnius imao u svojoj bizarnoj ra
spravi sa svojim sekundarnim inkarnacijama.
Brodovi robota su mjesec za mjesecom izvodili napade bacajui se na mre u skrembl
era i barikadu Lige, stalno trpei predvidive valove razaranja. Tijekom tih devetn
aest godina Omnius je izorao cijeli Corrin, derui metale i sirovine s kore planet
a pa ih onda reciklirajui i ponovo obraujui. Do sada je planet bio ve gotovo posve i
scijeen. Ve je postalo te ko nabaviti pojedine rijetke elemente i molekule nu ne za st
varanje gel-mozgova misaonih strojeva. Poela se usporavati proizvodnja brodova ko
ji trebaju zamijeniti one uni tene. Erazmus je predviao kako e, zahvaljujui stalnim n
apadima njihove flote, ovo njihovo upori te uskoro postati opasno pusto.
Morao je pronai nekakvo rje enje... barem za sebe i Gilbertusa... prije nego se
to dogodi.
Erazmus je ve godinama razmi ljao o mnogim mogunostima za bijeg. Daleko od Corrin
a, on i Gilbertus bi se mogli posvetiti mentalnim traganjima, bez ometanja i upl
itanja sve vi e ekscentrinog sveuma.
Neovisni robot je napustio odjel u svojoj vili gdje je Gilbertus nastavio rje a
vati neku te ku intelektualnu zagonetku, a klon Serene Bu-
tler je sjedio uz njega. Taj mi iav i dobro uvje ban ovjek mogao je slijediti vijuge u
svojem mozgu, ekstrapolirajui varijable pedesetog reda i njihove posljedice. Ve j
e mnogo godina bio u stanju memorirati svaki detalj svojih dnevnih iskustava, dr ei
sve to u svojem mozgu dobro organizirano i "nadohvat ruke".
Poku avajui privui pozornost onih sveuma dok su ga oni upor--no ignorirali, Erazm
us je poeo udarati svojom metalnom akom o zid, opona ajui pona anje koje je jednom vidi
o kod Gilbertusa, dok je ovaj jo bio malen, divlji djeak. - Ovdje sam. to ste to za
htijevali da treba raspraviti sa mnom?
Razmi ljao je o tome da o pod zvizne onu kocku s uputama za kretanje, no umjest
o toga samo ju je vr e dr ao na svojem dlanu od tekueg metala. To je bila samo glumljen
a ljutnja, ali se inila dobrom prigodom da istra i ljudske emocije koje je nauio.
Tri harmonizirana glasa su mu unisono zapovjedila: - Prestani biti tako nestr
pljiv, Erazmuse! Pona a se kao hrethgir.
Robotu je na pamet palo nekoliko o trih i svadljivih odgovora, no odluio se pre ut
jeti ih. Umjesto toga, stavio je na pod onu kocku koja pokazuje smjer. Tekui meta
l poda je progutao kocku, a onda se na tom mjestu opet izravnao kao povr ina vode
u koju je bio ubaen kamen.
Omniusi su nastavili svoju raspravu.
Odjednom je u prostoriju u ao Rekur Van, a gurao ga je jedan naoru ani robot koji
je u ruci takoer dr ao kocku za pokazivanje smjera. - Sada je vrijeme za moj dogov
oreni sastanak! - rekao je ovjek bez udova, podigav i glas kako bi ga se ulo u onoj
raspravi koja se zahuktala.
- Ja imam prednost, Patrlje, - rekao je Erazmus bez ljutnje i zlo-namjernosti,
samo podigav i glas koliko je trebalo da ga se uje.
U pozadini su jo uvijek glasovi tri sveuma zvuali posve neemo-cionalno, ali nji
hovi sintetizirani glasovi bili su sve glasniji i odzvanjali su prostorijom tako
jako da je pod poeo vibrirati. Tri omniusa su se meusobno optu ivali za neuinkovitos
t i sklonost ka pogre nim potezima, prebacujui krivnju jedan na drugog. Rasprava je
tekla sve br e i br e, a Erazmus i Rekur Van su to potajice slu ali, sa sve veom radoz
nalo u i uzrujano u. Naposljetku je postalo jasno kako je Glavni Omnius uspio samoga s
ebe uvjeriti da je on jedini pravi bog univerzuma; u skladu s njegovim analizama
i projekcijama koje mu je dao Erazmus, zakljuio je kako on potpuno odgovara toj
definiciji. Posjedovao je vrhunsko znanje i vrhunsku mo.

- Progla avam vas dvojicu la nim bogovima, - odjednom je zagr

mio Omnius.
- Ja nisam la ni bog, - rekao je SeurOm.
- Nisam ni ja, - ustrajavao je ThurrOm.
Takvo udno trojstvo. inilo se ironinim da upravo Omnius, koji je o tro kritizirao
emocijama nabijenu religioznost ljudi, sada prihvaa svoj vlastiti sustav religioz
nog vjerovanja na ijem je vrhu misaoni stroj.
 Bez ikakvog upozorenja, sveumski trio je dosegnuo kritinu toku. U sobi je zavla
dala oluja puna vi ebojnih elektrinih bljeskova, sijevajui od zida do zida i od poda
do stropa. Erazmus se uspio spretno maknuti s puta povukav i se do ulazne rampe i
odatle je promatrao kako se prostorija rasvijetlila.
arka uta svjetlost pogodila je robota stra ara koji je pratio Reku-ra Vana pa je
ovaj Tlulak anin bez udova kriknuo kad su mu se o tri komadi metala arili u meso. Nje
gova kolica s aparaturom za odr avanje ivota su se prevrnula i pala na robota koji
se dimio.
S velikim razoaranjem Erazmus se prisjetio da je Rekur radio na projektu biolo k
ih strojeva koji bi mogli mijenjati oblik. Taj je projekt bio toliko obeavajui.
Odjednom je u prostoriji zavladala ti ina. Sada je jedan od sveuma prijetei izgo
vorio: - Niti jedan od nas nije la ni bog.
I tako je Glavni Omnius bio uni ten u elektronskoj bitci. Glavni sveum, kojeg j
e Erazmus toliko dugo poznavao, vi e nije postojao na Corrinu. Zidovi su se poeli m
re kati i silovito tresti pa se Erazmus bojao da bi se, dok je on jo unutra, cijeli
Sredi nji toranj mogao sru iti ili promijeniti oblik.
Na njegovo iznenaenje, Rekur Van je jo bio iv, stenjao je i poeo bespomono puzati.
urei mu upomo... samo zato da bi sauvao svoj vrijedan izvor... Erazmus je pokupio T
lulak ana i njegova kolica i iza ao iz tornja koji se savijao. im su se oni na li na si
gurnom, na trgu, iza njih je cijela graevina dramatino promijenila oblik kad su no
vi vladari sveumi donijeli zajedniku odluku. Toranj je sada postao jo vi i i zavojit
iji.
- Ovo je zaista bilo neoekivano i zanimljivo, - rekao je Erazmus.
- Izgleda da su sveumi poludjeli.
Bespomoni Tlulak anin je okrenuo svoje opeeno lice kako bi pogledao te bizarne kr
etnje Omniusove glavne zgrade. - Bilo bi nam bolje oku ati sreu s hrethgirima.

Tijelo se mo da i ne mo e osloboditi zakona fizike, ali um nije tako okovan. Misao n

adma uje fizike osobine mozga.
- "Nastanak Svemirskog Ceha" (jedna publikacija Lige)
P
remda je odluio da ne razbije tank u kojem je njegov mati boravila okru ena zainom u
plinovitom stanju, Adrien je nervozno koraao amo-tamo. Njegovi braa i sestre, koj
i razasuti diljem Lige obavljaju poslove za tvrtku VenKee, nisu mu sada mogli po
moi. Sumnjao je da bi oni uope mogli razumjeti njegovu dvojbu.
U unutra njosti zamagljene komore Norma je mogla osjetiti neodlunost i zabrinuto
st svojeg sina. Njegove brige su ga ometale u obavljanju vitalnih poslova tvrtke
. Sasvim dobro je znao da ako bi njegova udna i ezoterina majka mogla zaista sigur
no upravljati brodovima za nabiranje svemira, VenKee bi zapravo imala kontrolu n
ad cjelokupnom buduom trgovinom izmeu zvjezdanih sustava. No ona je ovisila o njem
u, o tome da on odr i tu trgovaku kompaniju jakom, jer joj je njezina infrastruktur
a bila nu na za sljedei veliki korak.
Ona bi mu morala potisnuti te njegove nerazumne strahove. Za-vr iv i sa svojim gl
avnim poslom, Norma je znala da je vrijeme za promjene. Adrienu se trebalo pru iti
dovoljno odgovora za ohra-brenje... i ak dati dodatnog elana.
Svoj um koji se irio tjerala je natrag u stvarni svijet, usredotoiv i se na svoje
tijelo i na neposredno okru enje Norma ga je dozivala. Sporim i bolnim naporom nj
ezina su usta formirala rijei pomou usana koje nisu eljele suraivati, krabala je slov
a po mrljama nasta-lim talo enjem zaina na plastinim stjenkama, uvjerila je Adriena
kako eli da joj se on pridru i u tanku... pod uvjetom da stavi titnike za oi i masku
za disanje.
Njezin sin nije taj zahtjev dovodio u pitanje. Istrao je iz laboratorijske zgr
ade izvikujui naredbe. Vratio se za manje od pola sata, potpuno odjeven u za titno
odijelo. Oito nije elio riskirati izla ui ak ni ko u tom koncentriranom zainskom plinu
orma je shvatila kako je to vjerojatno mudro.
Mentalnom zapovjedi, slu ei se moima arobnice koje je rijetko
prakticirala, Norma je dopustila da se dio prostorije u kojoj je boravila djelom
ino otvori, stvarajui unutra nji centripetalni vrtlog koji je tako veinu zainskog plin
a zadr ao unutra. Mada oito zastra en, Adrien je podigao glavu i stupio unutra. Vrata
su se iza njega brzo i vrsto zatvorila, a ona je progutala velik gutljaj plina g
ledajui ga kako hoda kroz mrak.
- Oh, taj svemir kojeg sam vidjela, Adriene! - uskliknula je. - A
ima jo toliko toga to treba tek istra iti!
Bio je presretan to opet mo e biti blizu nje. - Trebali bismo instalirati sustav
zvunika, majko. Bilo je nemogue... tolika pitanja, a nismo mogli doprijeti do teb
e. - Kleknuo je pokraj njezinog napola rastopljenog jastuka na podu tanka.
- Sustav 7vunika je prihvatljiv, ali ti Adriene... mo e i ulaziti ova
mo kad god ti ja ka em da je sigurno.
- Kada to ne bi bilo sigurno ui u tvoj tank? - upitao ju je
zaueno.
- Kada budem koristila moj um, moja predvianja, kako bih izra-
unala siguran kurs kroz nabrani svemir. Zar si zaboravio svrhu ovog
projekta?
Njezin glas je ak i njoj samoj zvuao sablasno dok je nadugo i na iroko govorila,
obja njavajui kako joj je obilje melangea pojaalo sposobnost zami ljanja buduih dogaaja
i kako treba zaobii katastrofalni kurs leta. - U mislima sam ve razradila sve do z
adnjeg detalja.
Kroz njegovu masku od prozirne plazme vidjela je kako su njegove crte lica na
pete od zabrinutosti. -Razumijem, majko, ali moram biti siguran da si ti izvan o
pasnosti. Dopusti da te medicinsko osoblje pregleda kako bismo ustanovili jesi l
i zdrava. Izgleda kao da si potpuno izgladnjela.
- Bolje sam nego ikad, - rekla je s pomalo odsutnim osmijehom
na irokom, ko atom licu. - I zdrava sam. - Njezino je tijelo sada
degeneriralo u oblik koji te ko da bi bio sposoban podupirati njezinu
smije no veliku glavu. Ko a joj se borala, a udovi su izgubili svoj oblik
i postali tanki poput uzica. - Mijenjam se u ne to... i prema neemu.
Svojim je rukama obuhvatila njegove mnogo vee ake i stisnula ih vrsto, s ljubavl
ju. Pogledala ga je prodornim pogledom svojih od zaina plavih oiju - Ukrcaj moju k
omoru u jedan od brodova za preklapanje svemira, kako bih mogla demonstrirati sv
oje nove navigacijske sposobnosti. Znat u upravljati brodom.
- Jesi li sigurna da to nije opasno?

- Adriene, ivot je ve sam po sebi opasan, krhak poput cvjetnog

pupoljka u oluji. Ali ba kao i pupoljak, i on sadr i nevjerojatnu ljepo
tu. Je li nabiranje svemira sigurno? U usporedbi s ime? Po ansama,
vjerojatno je sigurnije nego da ena pre ivi porod, ali... da, mnogo je
opasnije od ne micanja dalje od vlastitog kunog praga.
- Zaista nam treba neko va no i dalekose no otkrie, - slo io se,
ponovno razmi ljajui kao poslovan ovjek. Zatim je tvrdoglavo pre
kri io ruke na grudima, dok se plin kovitlao oko njega. - Ali ako je to
tako sigurno kao to tvrdi , onda inzistiram na tome da i ja poem s
tobom kako bih pokazao koliko povjerenje imam u tvoje sposobnosti.
Polako je kimnula, a njezina poveana glava se klimala gore-dolje na onom tanan
om stalku vrata. - S tobom je jednako te ko pregovarati kao to je bilo i s tvojim o
cem. Onda, u redu. Pokazat u ti svemir.
POD NORMINIM NADZOROM i Adrienovim budnim okom kojim je pratio svaki detalj, dov
r ene su pripreme za njezin prvi let s nabira-njem svemira. On e za Normu biti ne to
novo, uzbudljivo i konkretno, a ne samo teorijski rad. Bit e to test, dokaz... os
loboenje.
Stotine radnika na Kolharu pobrinulo se da jedan teretni brod srednje veliine
i komora sa zainskim plinom budu izraeni tono prema dobivenim specifikacijama. Jeda
n sustav zvunika bio je instaliran unutar tanka kako bi Adrien mogao razgovarati
sa svojom majkom, mada je esto imao problema kako privui njezinu pozornost ili dob
iti od nje informaciju u nekom korisnom obliku.
Kad su sve komponente za to predvieno putovanje bile spremne, samo se dvoje lj
udi ukrcalo na brod: Norma, unutar zapeaene komore i Adrien u posebnom odjeljku ko
ji je omoguavao normalne ivotne uvjete, a bio je smje ten na istoj palubi gdje i Nor
min tank. Znao je da ovim jednim jedinim letom stavlja na kocku budunost tvrtke V
enKee, jer nitko od njegovih brae i sestara nije mogao ni pribli no obavljati ma i
djeli njegovih poslova.
Ali Adrien je vjerovao svojoj majci. Kroz prozirne pregrade svojih prostora u
kojima su boravili mogli su vidjeti jedno drugog i razgovarati slu ei se izravnom
komlinijom. Holtzmanovi motori e nabrati svemir i transportirati ih od Kolhara do
nekog drugog mjesta. Norma e odabrati pravi kurs.
Ona je prije polaska pojaala koncentraciju plina u tanku i upala u trans kojim je
otvorila svemir kao rastvarajue latice neke prekrasne ru e. Svaki puta kada bi bac
ila pogled u svemir, on je bio ljep i nego kad ga je prethodni put vidjela. U tim
je prilikama Norma izvela skok brodom, vodei ga putem kojeg je ve ranije jasno pre
dvidjela u svojoj glavi.
Usredotoila se na budunost, vidjela je vrtlog boja svemira i svoj beskonano male
n brod u njemu. Bio je to nekakav kozmiki rebus, ali ona ga je potpuno razumjela.
Svemir e se u zagrljaju punom ljubavi omotati oko broda, kao to bri na mati uzima d
ijete u zagrljaj. Duboko u du i osjeala je sna no bezvuno zujanje i, bez da se je zais
ta okrenula i pogledala, spazila je vibracije Adrienovog ivota unutar njegove za ti
tne kabine.
Kad su Holtzmanovi motori poeli nabirati svemir, savijajui jednu koordinatu za
drugom, putovanje je otpoelo i brod je klizio slojevima daljina i prostora. Adrie
n se tresao, to zbog vibriranja broda, a to od straha da bi mu se tijelo moglo ras
pasti, ali nije po alio to se odluio ovo iskusiti.
Tada su se na li na onoj strani svoga odredi ta. Vidjela je kako Adrien postoji u
nutar jednih koordinata, a onda se pojavljuje unutar drugih. U tom jednom trenut
ku svemir je postao vrlo malen.
- Uspjeli smo, majko! Pogledaj dolje!- Zadivljen, virio je kroz pro
zor teretnog broda i prepoznao suhi planet pun rasjeda. Odavde, iz
staze, izgledao mu je kao bazen pun zlata. - Arrakis? Bio sam ovdje
mnogo puta.
- Mislila sam da bi za moje prvo, u mislima ve ranije sagledano
putovanje bilo posve u redu otii do mjesta izvora melangea.
Arrakis ju je privukao kao mjesto u kojem se sa imaju sva njezina proroka iskust
va, mjesto gdje e moi sagledati sve ono to jo treba doi, to se treba dogoditi njoj, A
rienu, cijelom ljudskom rodu.
- Ovo je zapanjujue i to ne samo u jednom smislu, - rekao je.
- Ovakvim gotovo trenutanim pristupom do izvora zaina, VenKee
mo e imati jo veu dobit.
- Nisu sve dobiti novane. Arrakis je poput zaina koje sadr i; ne
shvatljivo slo en i bezmjerno vrijedan.
Norma je znala da su zain i navigacija usko povezani. Isporuka melangea morala
je biti zajamena. Moglo bi se dogoditi da e VenKee tvrtka morati ovdje postaviti
vlastite vojne snage kako bi branili ovaj zainski pijesak. Arrakis nije bio od on
ih mjesta gdje bi se ponosili
?i I
po tivanjem zakona. Bio je to sirov, divlji svijet u kojem su pre ivljavali samo oni
najjai.
Iz svoje zapeaene, zainom impregnirane pilotske kabine ona je svojom mentalnom s
nagom vodila transportni brod svoje tvrtke, koji je sada rabio konvencionalne mo
tore, nisko nad ogoljelim planetom. U odnosu na ocean dina, njezin je brod za na
biranje svemira izgledao zaista patuljast. Svojim monim umom Norma je promatrala
velike pje ane crve, oblake pra ine i zastra ujue Coriolisove oluje. Misli su joj bile o
tvorene istovremeno u dva smjera, prema pro losti i prema budunosti vidjela je skup
ine ljudi kako se kreu pejza om... neki pje ice dok su drugi doslovno jahali na crvim
a.
- Kad bismo samo mogli pronai neko drugo nalazi te zaina, tako
da ne moramo toliko ovisiti o ovom jednom jedinom svijetu koji je ve
preplavljen tragaima za zainom, - rekao je Adrien, dok mu je glas
lebdio prema komori s plinom. - Nakon Omniusove kuge svi znaju
kako ih ovdje eka bogatstvo i Arrakis vrvi od tragaa, pa ak i lovaca
na robove.
- Melange je srce svemira, - rekla je. - A postoji samo jedno srce.
Lebdei brodom nad golemim pustinjama, vidjela je budunost trgovine. Adrien mo da
ne bi mogao shvatiti kakvu monu organizaciju e stvoriti.
- Povijest e govoriti da je tvoj otac razvio ove sjajne brodove, -
rekla je. - Aurelius Venport bit e upamen kao vizionar izumitelj,
kao veliki rodoljub cijelog ljudskog roda. Kako vrijeme prolazi i svi
veliki sudionici dogaaja umiru, nitko nee moi razlikovati injenice
od mitova. Ta me pomisao ini vrlo sretnom i zadovoljnom. To je
moj posljednji dar ovjeku kojeg volim. elim da ti, kao voda tvrtke
VenKee, to shvati , jer e ta tvrtka sudjelovati u neem jo veem.
Kimnuo je. - Ti to radi iz ljubavi i zahvalnosti, jer je moj otac bio jedini k
oji je vjerovao u tebe. Razumijem to, majko.
Nakon to se inilo da su proveli mnogo vremena iznad divljeg Ar-rakisa, Norma Ce
nva je okrenula svoj teretni brod natrag prema prostranstvu, kreui prema Kolharu.
Na Arrakisu ivot znai manje nego zrnce pijeskana otvorenoj rani.
- Legenda o Selimu Jahau Crva
P
retueni ljudi koji su pre ivjeli upad u zensunijsko selo slijedili su Ismaila i El'
hiima natrag u glavno naselje na najudaljenijim liticama. El'hiim je predlo io da
najte e ranjenike odnesu u obli nji grad kojeg je podigla trgovaka kompanija i da im
se tamo pru i medicinska pomo.
Ismail nije htio ni uti za to. - Kako to uope mo e predlo iti? Ovi ljudi su jedva iz
bjegli sa ih ne ulove i pretvore u robove. A sada bi ih ti isporuio ravno u ralje
onih koji su stvorili potra nju za robovima.
- Nisu svi oni lovci na robove, Ismaile. Poku avam spasiti ivote.
- Suradnja s njima je kao igranje s napola pripitomljenom zvijeri.
- Tvoje miroljubive geste su ove ljude ve ko tale njihovih najmi
lijih i njihovih domova. Nemoj poku avati isisati jo vi e krvi iz njih.
Mi emo se sami pobrinuti za njih, s onoliko opreme i namirnica ko
liko imamo.
Kad je ta grupa izbjeglica stigla do naselja u pilji, vijest o njima irila se m
eu ljudima kao po ar. Sa svojom vrstom osobno u i nepokolebljivima zahtjevima, Ismail s
e pona ao kao njihov voa.
Pu tajui starcu na volju, El'hiim, pravi naib, je rekao: - Ja strance razumijem
bolje nego ti, Ismaile. Poslat u glasnike u gradove VenKee kompanije i ulo iti u gr
adu Arrakisu slu beni protest. Oni to ne mogu initi neka njeno.
Ismail se osjeao kao da je njegova vlastita srd ba slomila ne to u njemu. - Smijat
e ti se. Lovci na robove su uvijek progonili Zensu-nije, a ti si upravo u ao u nji
hovu zamku.
Kad je njegov posinak oti ao u te pretrpane gradove, Ismail je pozvao sve Zensu
nije kojima tijelo nije bilo ranjeno da se sastanu s njim u velikoj dvorani za s
astanke. Kao jedina ena koja je bila starje ina sela, Chamal je predstavljala ene ko
je su bile jednako tako edne krvi kao i mu karci. Mnogi buni i energini mladii, koji s
u se divili
legendama o Selimu Jahau Crva, zahtijevali su ka njavanje tih kriminalaca.
Bijesni i postieni, prisjeajui se koliko puta se nisu obazirali na Ismailova upo
zorenja, najsna niji medu njima su se dragovoljno javili prikupiti oru je i formirat
i takozvanu kanla, skupinu vojnika-koman-dosa koji e pronai lovce na robove i krva
vo im se osvetiti.
- El'hiim mi je rekao da zna gdje su, - rekao je Ismail. - On nas mo e odvesti
tamo.
KAD SE EL'HIIM VRATIO dobiv i od za titarskih snaga Arrakisa neka vrlo neodreena obean
ja o uvoenju stro ih propisa glede otmica ljudi, doekala ga je ve naoru ana kanla eljna
borbe. Vidjev i izraz na njihovim licima i shvaajui osjeaje u njihovim srcima, nije m
u bilo druge nego pridru iti im se kao njihov naib.
Mada je bio znatno stariji od bilo kojeg od tih boraca, Ismail je pratio grup
u osvetnika. Usprkos tome... ili mo da upravo zato, zbog tog gaenja i muke zbog sve
ga to se dogodilo mnogim njegovim prijateljima Zensunijima i ak i nekoj od Chamali
ne unuadi, Ismail se osjeao pun energije, kao da je netom uzeo veliku dozu zaina. B
io je spreman udariti na one koji su iskvarili ovaj svijet za kojeg se je on mor
ao tako te ko boriti da bi ga mogao nazvati domom.
Mo da e ovo biti moja posljednja bitka. Mo da u umrijeti. Ako je i tako, ne mogu se
potu iti.
Prelazili su pustinju kreui se brzo i tiho. Klizei kao sjene preko od sunca blij
edih stijena, kanla je sljedeeg poslijepodneva prona la logor lovaca na robove. Skl
onili su se iza kamenih gromada kako bi promatrali te lovce i planirali svoj nap
ad.
Jedan od boraca je predlo io da se nou uvuku u logor i pokradu im svu vodu i nam
irnice. - To bi bila dobra osveta! Ostali bi u pustinji i tu polako umirali od ei.
- I postali hrana ai-Huludu.
Ali Ismail nije imao strpljenja za tako sporu i dugotrajnu osvetu. - Jednom d
avno je moj prijatelj Aliid rekao: "Ni ta ne pru a toliko zadovoljstvo kao kad na pr
stima osjeti krv svog neprijatelja". Ja namjeravam osobno ubiti te demone. Za to bi
h Arrakisu prepustio to zadovoljstvo?
Kad je pao mrak i kad je ve prvi mjesec utonuo iza obzora, kanla
L
se poput pustinjskih korpiona uljala naprijed, nosei kris-no eve
umjesto alaca. Lovci na robove... izbrojio ih je vi e od deset... ukljuili
su generatore koji su jasno osvijetlili cijeli logor, ne zbog za tite nego
zbog njihove udobnosti. Nisu se ni potrudili postaviti stra e. <
Zensunijski osvetnici su posve opkolili logor. Premda su lovci na robove naiz
gled bili naoru ani boljim oru jem, kanla je bila gotovo dvostruko brojnija. Bit e to
pravo krvoprolie.
Ismail nije elio da se koriste svojim maula pu kama, jer su bile previ e nespretne
, a i inile su borbu bezlinom, no El'hiim je sugerirao da iskoriste prednost vatre
nog oru ja kako bi njime pogasili svjetla. S tim se Ismail slo io. Kad se kanla na la
na eljenom polo aju dao je znak, a bara na vatra maula je uz buku svojim projektilima
ispunila zrak, uni tiv i svjetlee kugle i ostaviv i cijelo podruje u mraku.
Ljudi pustinje napali su poput vukova, sa svih strana. Potpuno zateeni, do ljaci
s drugih svjetova nespretno su se izvlaili ispod pokrivaa. Neki su dograbili oru je
i zapucali, no uope nisu mogli vidjeti napadae.
Zensuniji su se dr ali nisko pri tlu, koristei svaki raspolo iv zaklon. Njihov je
duh predugo bio zatoen i sada su u tom uzbudljivom krvoproliu pustili emocijama na
volju. Skakali su na svoje rtve i svetili se koljui ih bode ima napravljenim od zub
a pje anih crva.
Usred svega toga Ismail je koraao logorom u potrazi za nekim neprijateljem koj
eg bi kaznio. Spazio je ovjeka niskog rasta koji je tra io zaklon meu balama nekog t
ekstila. Ta kukavica nije ni poku avala braniti svoje drugove ili tititi svoj vlast
iti ivot.
Ismail ga je podigao dok je ovaj puzao. Kad su mu se oi prilagodile svjetlosti
koja je dopirala samo od zvjezdanog neba potpomognutog bljeskom vatrenog oru ja,
vidio je da je to neki Tlulak anin, karakteristino uskog lica i jedva malo razmaknu
tih oiju. Spoznaja gaje silno pogodila. Bio je to Wariff, onaj tako slabo priprem
ljen i opremljen traga kojem je Ismail prije dvadesetak godina spasio ivot.
Tlulak anin je podigao pogled i oslovio Ismaila imenom, sjeajui ga se nakon tolik
og vremena. Ismail je potegnuo svoj bode , britke i zakrivljene o trice. - Spasio sa
m ti ivot, a ti mi to vraa napadajui moje ljude i odvodei ih u roblje? Proklinjem i t
ebe i cijelu tvoju odvratnu rasu.
Nasilje i povici oko njih dosegli su vrhunac. Wariffse otimao, ma ui svojim mali
m ruicama kao ptica krilima. - Molim te, nemoj me ubiti. Ispriavam se. Nisam htio.
..
 - Povlaim sve ono to sam ti odavno dao. - Ismail je povukao
o trim bode om preko tananog vrata lovca na robove, re ui mu grk
ljan. Povukao je Wariffovu glavu unatrag, tako da je krv slobodno ik-
ljala. - Ovo je pravda Slobodnih Ljudi. Tvoju vodu darujem pustinji.
Krv svih ostalih uzet u za na e pleme.
S gaenjem je odgurnuo tijelo meu razbacane stvari lovaca na robove. Shvatio je
kako bi pod ovakvim okolnostima njegov ljutit prijatelj Aliid mogao biti u pravu
. Tamo na Poritrinu, dok su jo obojica bili mladi, Ismail je uvijek ustrajavao na
tome da poku aju pronai miroljubivo rje enje. Sada se konano suoio s Aliidovim stavom.
Ponekad nema nieg uzbudljivijeg od osvete.
Nad dinama se zaorio El'hiimov glas. - Sada prestanite! Preostale moramo ive d
ovesti u Arrakis gdje e im se suditi. Moramo imati dokaz njihovih zlodjela.
Zbunjeni, neki Zensuniji su stali, dok su se drugi nastavili boriti kao da ni
su uli svojeg naiba. Ismail je zgrabio svojeg posinka za odjeu na prsima - Zar e ih
vratiti strancima, El'hiime? Nakon svega to su nam uinili?
- Poinili su zloin. Pusti neka budu ka njeni prema njihovim vla
stitim zakonima.
- Medu njihovom vrstom porobljavanje ljudi se ne smatra zloi
nom! - prosiktao je Ismail. - Pustio je El'hiima i dopustio mu da za-
teturav i vrati ravnote u. El'hiim vi e nije mogao svoje osvetoljubive
ljude dr ati pod kontrolom. Ismail je podigao svoju krvlju poprskanu
ruku i zaurlao tako da su ga svi mogli uti. - Ovi ljudi su nam du ni
toliko da nam to nikada nee moi vratiti. Na ovom svijetu jedina va
luta je zain i voda... i zato nas pusti da im uzmemo krv, destiliramo
njihovu vodu i to damo obiteljima koje su povrijedili.
Ostali ljudi su gledali u Ismaila, oklijevajui da to uine. Na El'hii-mu se vidj
elo koliko se zgrozio.
- Voda je voda, - Ismail je bio ustrajan. - Voda je ivot. Kad su
napali na a sela, ovi su ljudi oteli ivote na ih prijatelja i roaka. Pre
re ite im grkljane i pustite neka iskrvare, a njihovu krv dr ite u posu
dama. Mo da e Bog smatrati da su na neki nain platili za svoje zlo
ine. Nije moje da im sudim.
Lovci na robove su nastavili vikati dok su se poku avali obraniti. Zensuniji su
pojurili na njih, urlajui i koljui, ubijajui jednog za drugim.
Moj je otac bio progla en herojem D ihada. Neka ljudski rod nikada ne zaboravi tu inj
enicu, ak ako se i svi ostali povijesni podaci pretvore u prah i pepeo.
- NAMJESNIK FAYKAN BUTLER, rezolucija predlo ena parlamentu Lige
M
onotonim i loginim glasom Dante ga je izvijestio o uspjelom pokusu izvedenom prot
iv flote Lige. Laseri, titovi... i potpuno uni tenje.
Dok je Quentin to zapanjeno slu ao, nesposoban iskljuiti svoje niti za audio vez
u, Junona mu je objasnila kako je on sam nesvjesno odao kako je sustav titova pos
ve neotporan na laserske zrake. Posve je pobjesnio i izgubio nadzor nad sobom, a
kad su ga iskljuili i maknuli iz hodalice zapao je u oaj, nesposoban izraunati kol
ike ivote vojnika je upropastio slabo u svog uma. A koliko e ih jo umrijeti?
Titani su mu sprijeili pristup bilo kakvom mehanikom tijelu. Instinkt mu je gov
orio da se bori i pogine, no bio je posve nemoan. Cy-mehi su mu oduzeli ruke i no
ge. Oduzeli su mu oi, sluh i glas. Nije bio ni ta drugo do nemoan trofej. Ne raspola ui
nikakvim podacima o tome koliko traje taj njegov limb, Quentin nije znao koliko
dugo je bio izoliran.
Kada bi samo mogao iskljuiti ovaj sustav za odr avanje mozga na ivotu, kad bi mog
ao prisiliti se umrijeti, tada bi mogao biti siguran da nikada vi e nee otkriti nik
akvu informaciju od vitalnog znaaja.
Ali Quentin je morao izdr ati to svoje prokletstvo, sve dok je vjerovao kako po
stoji i najmanja ansa koja bi mu omoguila uzvratiti udarac, naroito sada kada je zn
ao kakvu vitalnu informaciju im je odao. On nije kukavica poput Xaviera Harkonne
na. Bio je posve voljan dati svoj ivot u borbi protiv ovih hibridnih neprijatelja
, ali nee uzalud rasipati trud. Mora biti siguran da ima barem nekakvu ansu na kodit
i Titanima.
Kad mu se iznenada sa zasljepljujuim svjetlom vratio vid, njegove ponovno uklj
uene optike niti su mu pokazale jednu aerodinaminu hodalicu i posudu s mozgom za ko
ju je znao da pripada Junoni. Nije
znao bi li ustuknuo ili bi je napao. Kada bi mogao mozgom stvoriti sna ne ruke, pr
u io bi ih naprijed i zadavio je, ali Quentin nije imao tu mogunost.
- elimo te povesti sa sobom, - rekla je. - Letjet e .
BILO JE PREKRASNO, kako su cvmehi i obeali, i Quentin ih je zbog toga mrzio. Prem
da mu je Junona mnogo puta lagala, nije pretjerala kad je govorila o ovom osjeaju
.
Neosi su instalirali njegovu posudu s mozgom u sjajni, dobro odr avan brod diza
jniran za prijevoz cvmeha do meduzvjezdanih boji ta. Kako su ubrzavali udaljavajui
se od Hessre, tako se Quentin osjeao poput orla sa elinim krilima. Mogao bi se strm
oglavo obru avati poput kakve grabljivice na svoj plijen, a onda prema svojoj elji
mijenjati kurs i letjeti u bilo kojem smjeru u kojem po eli.
- Mnogi neosi iskuse ekstazu letenja, - rekao je Dante javiv i se preko oda iljaa,
jer je letio na elu njihove male eskadrile. - Da ste suraivali, primero Butler, m
ogli ste to ve odavno osjetiti.
U jednom ludom trenutku Quentin je zaboravio na sav u as svoje situacije. Ipak,
sada je skratio svoj estetski do ivljaj i osjeao se bijedno, letei u tijesnoj forma
ciji s ostalim cymeh brodovima. Sada je mogao pobjei, promijeniti kurs i usmjerit
i letjelicu izravno prema najbli em u arenom suncu, upravo onako kako je to uinio i i
zdajnik Harkonnen, povev i sa sobom u smrt i Iblisa Ginju.
Ali emu bi to slu ilo? Jo je uvijek elio unijeti razdor meu cy-mehe. Svakog je dana
razlog za osvetu postajao sve vei.
S Hessre je letio s Danteom, a sve oru je na Quentinovom brodu bilo je deaktivi
rano. Bio je poput ptice grabljivice kojoj su potkresali pand e, no Quentin je jo u
vijek mogao promatrati i nadati se da e ugrabiti priliku.
Agamemnon i Junona su oti li na druge planete njihovog carstva koje se tako nag
lo razvijalo, dok je Danteov posao bio malo bolje pogledati pet vrijednih planet
a koje je nedavno napao i vidjeti kako napreduju diktature neosa koje je tamo po
stavio kao vladare. Nakon to su toliko propatili od napada misaonih strojeva koji
su trajali vi e od jednog stoljea, a onda i od kuge, bilo je za oekivati da e se lju
di na tim osvojenim planetima grevito uhvatiti za svaku la nu nadu. Cvmehi su im po
nudili mo i besmrtnost.
Bilo je potrebno tek nekoliko konvertita pa da se uru i cijelo dru tvo. Nisu svi lju
di imali tako jaku snagu volje kao to je to imao Quentin.
Kad je flota brodova cvmeha pri la rubovima Reliconovog sustava, Dante se iznen
adio susrev i Ligine ekspedicijske snage sa Saluse koje su do le pogledati pre ivjelu
ljudsku koloniju i pomoi im. Oni nisu znali da su jo prije mjesec dana cvmehi zauz
eli taj planet.
Danteovi brodovi su se istog trena prestrojili u borbeni formaciju, aktiviral
i svoje oru je, stavili projektile u cijevi za lansiranje i pripremili svoje laser
sko naoru anje.
- Izgleda da se netko do ao poigrati s nama. - Titanove rijei u
komliniji bile su upravljene Quentinu, no zaulo se klicanje neosa koji
su jedva ekali borbu.
Quentin nije elio susret s brodovima Armije ovjeanstva, pogotovo kad je vidio da
je brod koplje koje ih je predvodilo bio sto erni zapovjedni brod. To je neki vis
oki politiar bio u inspekcijskoj ophodnji, nudei tim ljudima pomo i obnovu.
- Pripremite se za napad, - rekao je Dante. - Ovdje nam se nudi
neoekivana nagrada.
Quentin je tra io neko rje enje. U svojem ogoljenom brodu nije imao naoru anja, ali
ako ne upozori brodove Lige da cvmehi znaju kako laser djeluje na Holtzmanove ti
tove, doi e do masakra.
Razmi ljajui o svemu dostupnom, otkrio je da bi mogao manipulirati komunikacijsk
im sustavom.
Tada je preko irokopojasnog otvorenog kanala do ao signal s broda na elu flote Li
ge. - Cvmehi, neprijatelji ljudskog roda, govori vam namjesnik Favkan Butler. Na
pali ste naselja ovih ljudi i sada se morate suoiti s na im izvr enjem pravde.
Quentin je osjetio silnu nadu, a onda u as. Favkan! Nije elio da ga njegov najst
ariji sin vidi ovakvog. Ali to je bio sebian strah... sada kad je toliko toga bil
o na kocki.
Dr ei se pa ljivo planiranog teksta, Dante je sada govorio snagama neocvmeha: - Sv
im neosima! Otvorite paljbu s projektilima.
Prema zapovjednom brodu Lige i razaraima koji su ga okru ivali pojurila su torpe
da i granate poput prave meave eksploziva. Quentin je i dalje nastojao promijenit
i frekvenciju u komunikacijskom sustavu svoje letjelice, no nije znao kako se to
radi. Prebacivao ju je im bi mu misli malo skrenule.
Dante je i dalje govorio, a glas mu je bio zadovoljan i pun samopouzdanja. -
Podigli su titove. Sad ukljuite lasere. Priprema...
i
Napokon je Quentin ini se nabasao na tajnu frekvenciju koja se u armiji D ihada
dugo rabila za komuniciranje meu visokim asnicima. - Favkane! Odmah spusti titove!
To je trik.
- Tko je to?
Naravno, signal kojeg je Quentin emitirao iz svog mozga nije imao prepoznatlj
ivu boju glasa. - Favkane, namjeravaju uporabiti lasersko naoru anje... a ti zna to
to znai. Spustite titove prije negoli bude prekasno!
Favkan mu je oito povjerovao. Samo je nekoliko asnika i politikih voda iz zapovj
edne strukture Lige znalo tu tajnu o ranjivosti Holtzmanovih titova. - Spustite ti
tove! Svima podreenima: odmah spustite titove!
Mada su mnogi negodovali, namjesnik je jo jednom vrstim glasom ponovio naredbu.
titovi su nestali samo koji tren prije negoli su zrake slabe i neuinkovite energi
je poele plesati po trupovima letjelica, prouzroiv i tek ogrebotine i povr inska o teenj
, ni ta znaajno, tek poneka osmuena povr ina. Laser je ponovno pro arao, sada su zrake b
ile intenzivnije, ali niti jedan brod Lige nije podigao svoj tit.
Favkan je u trenutku shvatio da ih je neije misteriozno javljanje spasilo od u
ni tenja. - Tko je to na liniji? Zar meu cvmehima imamo nekog saveznika? Identifici
rajte se.
Dante jo uvijek nije shvatio to je Quentin uinio. - Ne to je po lo po zlu, ali mi im
amo naina kako emo to ispraviti. - Napadaka flota cvmeha je ponovo napunila svoje o
ru je projektilima. Ti e projektili biti smrtonosni ako se Favkanovi brodovi ne pos
lu e titovima.
- Miite se odavde. Ja... ili ete biti... - Quentin je zastao, bojei se
da e se odati. Vjerujte mi. Uinite... da ponovo lijem suze radosnice.
- Quentin se nadao da e to njegovom sinu biti dovoljno da shvati
o emu se radi. Nije mogao podnijeti pomisao da prizna sve... ne u
ovom asu.
Bilo je grozno i pomisliti da bi Armija ovjeanstva mogla poslu ati neiji lo savjet
i krenuti u akciju kako bi ga spasili, kako dolaze na bazu cvmeha na Hessri kako
bi ga spasili. Quentin to nije elio. elio je samo da Favkan makne svoje brodove p
rije nego ih Dante sa svojim monim brodovima sve zarobi.
- Oe! - ponovo se javio Favkan na privatnoj frekvenciji. - Prime-
ro... jesi li to ti? Mislili smo da su te ubili!
- Butleri nisu nikome batleri! - povikao je Quentin. - A sad odla-
zi\
Kad su Danteovi sljedbenici ispalili prve plotune, Quentin je odjednom shvatio k
ako njegov brod mo e poslu iti kao oru je. Promijenio je kurs, zaglavio motore na najv
eem ubrzanju... i odjednom je jurio kroz redove cvmeha, rastjerav i ih kao to bi pas
prestra io jato golubova. Brodovi cvmeha su se vrtjeli uokolo poku avajui izbjei suda
r. Quentin ih je kroz komliniju uo kako brbljaju i svaaju se oko toga to trebaju uin
iti.
Quentin se kolebao kojeg od njih bi napao, ali cvmehi su se bolje od njega pr
ilagodili svojim mehanikim tijelima. Izmiui mu se, poeli su ga gaati tako da mu onesp
osobe sustav za upravljanje. Njihove su rijei naglo postale nerazumljive, jer su
pre li na ifriran nain komuniciranja.
Pogodci koji su ga trebali onemoguiti odbijali su se od njegovog trupa, a Quen
tin je sve vi e urio prema Danteu. Bio je voljan polo iti svoj ivot kako bi uni tio jedn
og od preostala tri Titana.
Dante se sa svojim veim brodom izmaknuo, tako da ga je Quentin uspio samo ogre
psti dok je prolazio pokraj njega. Kako su vibracije prolazile njegovim metalnim
tijelom, Quentin je osjetio da je o teen, no nije bilo nikakve fizike boli. Sada je
njegov brod mnogo slabije reagirao na komande pa se pitao koliko je tete nanio s
vojem umjetnom tijelu.
Bilo mu je lak e kada je vidio kako se ekspedicijske snage Lige povlae, mada to
jo uvijek nije bilo potpuno povlaenje. - Idite! Odlazite odavde ili ete svi izginut
i, - ponovio je u oda ilja.
- Sigurno im je primero Butler ne to rekao! - javio se Dante. - Onemoguite njego
v signal!
Jake smetnje su onemoguile daljnje emitiranje. Quentin nije mogao ni ta objasnit
i, nije mogao moliti za opro tenje, pa ak ni svojem sinu rei zbogom. Ali uinio je ono
to je bilo nu no. I sada e Liga znati da je on jo uvijek iv.
Pogodci cvmeha nisu bili dovoljni da uni te Quentinov brod, ali uinili su dovolj
no da mu onemogue rad motora i ostave ga lebdjeti u svemiru. Bespomonog i neuinkovi
tog. Kako sramotan nain umiranja, pomislio je...
CYMEHI SU GA MORALI TEGLITI na Hessru, dok ga je Dante psovao ga zbog njegove gl
uposti. Ipak, Quentin je bio zadovoljan zbog ono-
ga to je uspio uiniti. Nakon to je toliko dugo vremena bio posve bespomoan, zadao im
je u ime ljudskog roda dobar udarac. Pri ovom susretu nije bio izgubljen niti j
edan ljudski ivot.
Kad ga budu dovukli na Hessru, general Agamemnon e ga bez sumnje zatoiti u posu
di za odr avanje mozga i podvrgnuti ga bolnim podra ajima, ako ga uope i ostavi na ivo
tu.
Ali ono to je postigao bilo je vrijedno toga.
Najbolji planovi se razvijaju usput Kad plan zaista uspije, on poinje ivjeti svoji
m vlastitim ivotom, posve odvojeno od bilo ega to je njegov izvorni tvorac namjerav
ao.
- VRHOVNI BA AR VORIAN ATREID
V
or je uvijek znao da su Titani jo uvijek moni i da njegov otac nee vjeito mirno sjed
iti, posebno sada kad je Omnius zatvoren. Otkad je D ihad zavr io, Vor je sedamnaest
puta govorio u parlamentu Lige, ustrajno tra ei da se pokrene vojna operacija kojo
m e se zbrisati cvmehe s Hessre, no nitko drugi nije vidio nikakvu potrebu da s t
ime po uri. Uvijek su se lako pronalazili drugi prioriteti.
Oni su uvijek bili skloni podcijeniti Agamemnona.
Nakon to je dojurio s Wallacha IX donosei novosti o tome kako su ih cvmehi napa
li i o tome kako je Quentin Butler vjerojatno mrtav, Porce Bludd je alarmirao lj
ude. Neposredno nakon u asa s malenim pirana ubojicama - na koje je Vor takoer bio
upozoravao Ligu - te pojave jo goreg oblika kuge na Rossaku, Vor je bio siguran d
a bi vlada napokon mogla biti izbaena iz svog samozadovoljstva.
Sada ga barem nisu vi e otvoreno odbijali. lanovi parlamenta su znali da je on s
taroga kova, da je usprkos svojem mladolikom izgledu veteran koji je nad ivio sve
svoje drugove po oru ju. On je zahtijevao trenutanu akciju koja je onda prerasla u
mjesece jalovih rasprava.
Nestala je cijela jedna eskadrila Armije ovjeanstva i pretpostavljalo se da su
ti brodovi uni teni. Sada se namjesnik Favkan Butler vratio s alarmantnim izvje em ka
ko Titani sada znaju za onu pogibeljnu laser- tit slabost, za tajnu koja je bila t
ako dobro uvana tijekom trajanja D ihada.
A Favkan je izvijestio i da je njegov otac pretvoren u cvmeha!
Nakon ove posljednje novosti, Voru je prekipjelo. Napokon ih se moglo trgnuti
da ne to poduzmu, no sumnjao je da e to za, njegov ukus, biti dovoljno brzo i dovo
ljno znaajno.
Dok je ekao na instrukcije vlade morao se nekamo maknuti od ludila svakodnevni
h manifestacija Ravninog Kulta i beskrajnih sjednica parlamenta Lige, kao i od s
vojih svakodnevnih beznaajnih obveza
koje je imao kao vrhovni ba ar Armije ovjeanstva. Kako je do lo do ovoga? Jedan dio nj
ega udio je za danima otvorenog ratovanja i jasnim, nedvojbenim neprijateljima, z
a vremenom kada je bio u stanju sam donositi odluke, pokrenuti razorni napad i o
nda pustiti da se posljedice toga same sreuju. Uvijek je zafrkavao Xaviera, jer s
e ovaj tako strogo pridr avao propisa i naredbi...
Kad ga je ba ar Abulurd Harkonnen pozvao da posjeti jedno staro arheolo ko nalazi t
e izvan grada, Vor je to radosno prihvatio. Novopeeni asnik je obeavao mir, svje zra
k i mjesto gdje e moi razgovarati, a to im je obojici itekako trebalo.
Mada su naizgled to vrijeme uzeli kako bi se posvetili sebi, obojica su bili
u mranom raspolo enju. Abulurd je sad ve izgledao stariji od svojeg mentora koji se
prema njemu odnosio kao da mu je Abulurd mladi brat. Otkad je Leronica umrla, Vo
r se vi e nije trudio oko toga da kozmetikim pomagalima po tara svoj izgled. Samo su
mu se oi postarale, naroito sada kada je znao to Agamemnon zapravo radi.
Arheolo ko nalazi te je bilo na sunanoj strani bre uljka, udaljeno od Zimije svega j
edan sat vo nje automobilom. Vojni ofer, ratni veteran iz vremena D ihada koji je na
Honru pretrpio nekoliko te kih ranjavanja grudnog ko a, stalno im je govorio kako bi
elio da jo uvijek mo e ratovati i kako se svakoga dana moli svetoj Sereni. Imao je
malen, napola sakriven bed koji je pokazivao da je simpatizer Rayni-nog pokreta.
Iskrcao ih je i odvezao kola u sjenovito podruje gdje e ih priekati.
Njih dvojica su etali pustim arheolo kim nalazi tem. itajui natpise i izbjegavajui v
astite misli, Abulurd je rekao: - Ovo je podruje nekada bilo naseljeno budislamis
tima, prije nego su se oslobodili generacijskog ropstva i po li naseliti Nesvrstan
e planete.
- Tvoj otac nee nikada biti osloboen iz ovog svog ropstva, -promrmljao je Vor,
spu tajui nad njih oblak ispunjen utnjom. Kao cymeh, Quentin se vi e nikada ne bi moga
o vratiti kui.
Obojica su zurili u vremenom uni tene arheolo ke ostatke i Abulurd je uinio nekoli
ko slaba nih poku aja itanja natpisa i oznaka, povremeno zastajui u tom recitiranju, o
nako kako mu se njegov vlastiti oaj probijao kroz tu fasadu. - Nakon to su okrenul
i lea na oj civilizaciji, Zensuniji i Zen ijiti su za li u dugo mrano razdoblje; sve do
ovih dana veina njih ivi kao primitivci na udaljenim planetima. - kiljio je gledajui
ploicu obasjanu suncem. - Ovdje je pronaena i muadru lonarija.
- Kogitori su na neki nain bili povezani s Muadruima - rekao je Vor. - A Vidad je
jedini pre ivjeli kogitor. - Spominjanje Vidada podsjetilo ga je na Serenu i njez
inu smrt.
Nitko iv nije imao toliku pro lost i toliku ogorenost na Titane kao to ju je Vor i
mao. Agamemnon ga je podigao, obuavao da, nauio ga taktici... svemu ime bi Vor jedn
oga dana mogao tlaiti ljudsko roblje. Ali on je tijekom D ihada to svoje tako steeno
znanje okrenuo protiv misaonih strojeva, stalno ih pobjeujui koristei se unutra njim
informacijama. Sada je Vor imao jo vi e informacija o Aga-memnonu i namjeravao ih
je iskoristiti na posve drukiji nain.
Sjeo je s Abulurdom na gomilu ru evina i tu su podijelili zamotane sendvie napra
vljene od kruha i jako zainjenog mesa. To su zalili bocama hladnog salu kog piva. V
or nije mnogo govorio, jer je bio zabavljen va nim brigama. Stresao se prisjetiv i s
e grozne "nagrade" koju mu je general cvmeha jednom bio obeao. Da nisam sa Sereno
m i Ginjom pobjegao sa Zemlje, Agamemnon bi i mene pretvorio u cy-meha. Prema on
om: kakav otac, takav sin.
Kao vojskovoa, Vor je za Ligu uinio sve to je mogao. Iscrpljena ljudska rasa nij
e imala ni energije ni entuzijazma za jo jednu dugu borbu. Jo dugo nakon ovih kriz
a mnogi su se voe u asavali i same pomisli na nuklearni holokaust kojeg je on vodio
protiv Sinkroniziranih svjetova, stidei se onoga to su uinili. Veina ljudi se nije
sjeala va nosti, u asa i nu nosti tih opasnih dana. Samo su pognuli glave pri sjeanju na
milijarde porobljenih ljudi koji su tijekom uni tavanja Omniusa poginuli kao uspu
tne rtve. Nisu mislili na one milijarde ljudi koji bi stradali da su tada pobijed
ili strojevi. Vor je i previ e puta vidio kako se povijest mo e lako preoblikovati.
Sada kad se Agamemnon napokon vratio kako bi ponovno prouzroio posvema nji kaos,
Vor je osjeao da je pred njim jo jedna bitka... u koju e se upustiti sam, bez ikog
a tko bi donosio ocjene o njegovim postupcima.
Stisnuv i zube, pogledao je Abulurda i rekao. - Znam to moram uiniti. Potrebna mi
je tvoja pomo i tvoje potpuno povjerenje.
- Naravno, vrhovni ba are.
A tada je Vor nastavio govoriti kako bi Abulurdu rekao na koji nain se namjera
va jednom zauvijek rije iti Agamemnona.
Uvijek imaj na umu neumitnost svojeg kraja. Tek kada prihvati injenicu da e umrijeti
, moi e dosegnuti veliinu i postii najveu ast.
- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GOSS
U
impozantnoj dvorani zgrade parlamenta Abulurd Harkonnen je sjedio u prvom redu
pozvanih gostiju, ponosno nosei na ramenima i grudima oznake ba ara. Uzvanici na ov
oj ceremoniji bili su mje avina politikih i vojnih lidera koji su tu sjedili i mrml
jali bez nekog oitog entuzijazma.
Vrhovni ba ar Vorian Atreid je zatra io da se obrati skup tini, obeavajui neku va nu o
znanu... kao to je to i ranije esto radio. Ipak, kako je do sada ve godinama donosi
o te ka upozorenja pesimistinog sadr aja, ovi asni ljudi vi e nisu pokazivali veliko zan
imanje za to to on govori. Znali su za nove pljaka ke pohode cvmeha, a one pirana ub
ojice su ih podsjetile kako je i Omnius ostao prijetnja pa su oekivali kako e im s
tari veteran sada predbacivati zbog njihove nesposobnosti predvianja dogaaja.
No Abulurd je znao pravi razlog zbog kojeg je vrhovni ba ar htio odr ati govor. S
jedio je mirno, disao je plitko i onako miran bio je slika i prilika dostojanstv
enosti.
Veinu tog jutra Abulurd je proveo zadubljen u svoj posao u laboratorijima pokr
aj administrativne zgrade Velikog Patrijarha. Slijedei naputke velikog ba ara, njeg
ov tim in enjera je nastavio s rastavljanjem i analiziranjem onih smrtonosni piran
a kukaca, aktivirajui neke od njih pod strogo kontroliranim uvjetima. Njegovi ist
ra ivai su mislili da sada imaju nekoliko moguih naina obrane ako bi Omnius odluio pon
ovo se poslu iti tim malim ubojitim strojevima.. Dvojica Abulurdovih in enjera su ve
projektirali prototip blokade... ne ni ta nalik Holtzmanovim pulsnim generatorima,
nego mnogo jednostavniji signalni ureaj koji e unositi zbrku u program navoenja ku
kaca.
Abulurd je za ovaj dana nji dogaaj skinuo laboratorijsku odjeu i odjenuo vojnu od
oru. Mada se nije zahtijevalo slu beno odijevanje, on je to uinio iz po tovanja prema
vrhovnom ba aru.
Sada, im su se velika vrata otvorila i kad je bio najavljen dolazak Voriana Atrei
da, Abulurd je skoio na noge i vojniki pozdravio. Vidjev i to, ostali asnici Armije ov
jeanstva uinili su to isto i trenutak kasnije je i ostatak dvorane poeo ustajati, n
ajprije tek poneki, a zatim u jednom valu.
Dok je Vorian ponosito kroio sredi njim prolazom, izraz na njegovom licu bio je
nedokuiv. Odluio je pojaviti se u punom sjaju, s impresivnim izborom po teno zaslu eni
h lenti, odlija i oznaka ranga, sakupljenih tijekom mnogih desetljea vojne slu be. D
ok je koraao, sve je to na njemu zveckalo i izgledalo je da e te ina sveg tog odlija
poderati materijal njegove odore. inilo se da njegova uniforma, premda netom izgl
aana, u svojoj strukturi ima utkano blato i krv i da, kao i sam taj ovjek, nikada
nee moi biti posve ista.
Bacio je pogled prema mjestu gdje je bio Abulurd; pogledi su im se sreli i ml
ai asnik je osjetio kako mu srce radosno kuca.
Vrhovni ba ar je dr ao glavu visoko uzdignutu i ispravio je ramena penjui se stuba
ma na pozornicu gdje je predsjedao guverner Favkan Butler koji je sjedio pokraj
Velikog Patrijarha. Odjea Xandera Boro-Ginja bila je nepotrebno nakiena.
- Vrhovni ba are Voriane Atreide, pozdravljamo va dolazak na
sjednicu, - rekao je Favkan. - Pozvali ste nas ovamo zbog neke va ne
obavijesti? Sve nas zanima to ete rei.
- I bit ete mi zahvalni ako budem to krai, - rekao je Vor. Nekoli
cina predstavnika iz prvog reda se tiho smijuckala. - Ovog mjeseca se
navr ilo stotinu i trinaest godina koje sam proveo kao vojnik, borei
se za ljude. - Zastao je, pustiv i da ta brojka ostavi dojam. - To je
vi e od stoljea borbe protiv neprijatelja i pomaganja Ligi plemia.
I mada jo uvijek mo da izgledam jak i sna an, i premda odr avam
svoje zdravlje i sposobnosti, sumnjam da ovdje postoji i jedna osoba
koja bi mogla rei da nisam dovoljno dugo slu io D ihadu i u Armiji
ovjeanstva.
Polako je pre ao pogledom preko slu ateljstva, zaustaviv i svoj pogled na namjesnik
u. - elim da odmah stupi na snagu ostavka na moj polo aj u Armiji ovjeanstva. Prije d
evetnaest godina D ihad je progla en zavr enim. Moje vrijeme ratovanja je pro lo. Neko v
rijeme u se posvetiti sebi, a onda u se vratiti zadatku da sperem ljagu s imena Xa
viera Harkonnena.
Favkan je reagirao brzo i glatko, kao da je cijelo vrijeme znao to Vorian namj
erava. - Govorim u ime svih koji su se ovdje okupili.
Uvijek imaj na umu neumitnost svojeg kraja. Tek kada prihvati injenicu da e umrijeti
, moi e dosegnuti veliinu i postii najveu ast.
- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GOSS
U
impozantnoj dvorani zgrade parlamenta Abulurd Harkonnen je sjedio u prvom redu
pozvanih gostiju, ponosno nosei na ramenima i grudima oznake ba ara. Uzvanici na ov
oj ceremoniji bili su mje avina politikih i vojnih lidera koji su tu sjedili i mrml
jali bez nekog oitog entuzijazma.
Vrhovni ba ar Vorian Atreid je zatra io da se obrati skup tini, obeavajui neku va nu o
znanu... kao to je to i ranije esto radio. Ipak, kako je do sada ve godinama donosi
o te ka upozorenja pesimistinog sadr aja, ovi asni ljudi vi e nisu pokazivali veliko zan
imanje za to to on govori. Znali su za nove pljaka ke pohode cvmeha, a one pirana ub
ojice su ih podsjetile kako je i Omnius ostao prijetnja pa su oekivali kako e im s
tari veteran sada predbacivati zbog njihove nesposobnosti predvianja dogaaja.
No Abulurd je znao pravi razlog zbog kojeg je vrhovni ba ar htio odr ati govor. S
jedio je mirno, disao je plitko i onako miran bio je slika i prilika dostojanstv
enosti.
Veinu tog jutra Abulurd je proveo zadubljen u svoj posao u laboratorijima pokr
aj administrativne zgrade Velikog Patrijarha. Slijedei naputke velikog ba ara, njeg
ov tim in enjera je nastavio s rastavljanjem i analiziranjem onih smrtonosni piran
a kukaca, aktivirajui neke od njih pod strogo kontroliranim uvjetima. Njegovi ist
ra ivai su mislili da sada imaju nekoliko moguih naina obrane ako bi Omnius odluio pon
ovo se poslu iti tim malim ubojitim strojevima.. Dvojica Abulurdovih in enjera su ve
projektirali prototip blokade... ne ni ta nalik Koltzmanovim pulsnim generatorima,
nego mnogo jednostavniji signalni ureaj koji e unositi zbrku u program navoenja ku
kaca.
Abulurd je za ovaj dana nji dogaaj skinuo laboratorijsku odjeu i odjenuo vojnu od
oru. Mada se nije zahtijevalo slu beno odijevanje, on je to uinio iz po tovanja prema
vrhovnom ba aru.
Sada, im su se velika vrata otvorila i kad je bio najavljen dolazak Voriana Atrei
da, Abulurd je skoio na noge i vojniki pozdravio. Vidjev i to, ostali asnici Armije ov
jeanstva uinili su to isto i trenutak kasnije je i ostatak dvorane poeo ustajati, n
ajprije tek poneki, a zatim u jednom valu.
Dok je Vorian ponosito kroio sredi njim prolazom, izraz na njegovom licu bio je
nedokuiv. Odluio je pojaviti se u punom sjaju, s impresivnim izborom po teno zaslu eni
h lenti, odlija i oznaka ranga, sakupljenih tijekom mnogih desetljea vojne slu be. D
ok je koraao, sve je to na njemu zveckalo i izgledalo je da e te ina sveg tog odlija
poderati materijal njegove odore. inilo se da njegova uniforma, premda netom izgl
aana, u svojoj strukturi ima utkano blato i krv i da, kao i sam taj ovjek, nikada
nee moi biti posve ista.
Bacio je pogled prema mjestu gdje je bio Abulurd; pogledi su im se sreli i ml
ai asnik je osjetio kako mu srce radosno kuca.
Vrhovni ba ar je dr ao glavu visoko uzdignutu i ispravio je ramena penjui se stuba
ma na pozornicu gdje je predsjedao guverner Favkan Butler koji je sjedio pokraj
Velikog Patrijarha. Odjea Xandera Boro-Ginja bila je nepotrebno nakiena.
- Vrhovni ba are Voriane Atreide, pozdravljamo va dolazak na
sjednicu, - rekao je Favkan. - Pozvali ste nas ovamo zbog neke va ne
obavijesti? Sve nas zanima to ete rei.
- I bit ete mi zahvalni ako budem to krai, - rekao je Vor. Nekoli
cina predstavnika iz prvog reda se tiho smijuckala. - Ovog mjeseca se
navr ilo stotinu i trinaest godina koje sam proveo kao vojnik, borei
se za ljude. - Zastao je, pustiv i da ta brojka ostavi dojam. - To je
vi e od stoljea borbe protiv neprijatelja i pomaganja Ligi plemia.
I mada jo uvijek mo da izgledam jak i sna an, i premda odr avam
svoje zdravlje i sposobnosti, sumnjam da ovdje postoji i jedna osoba
koja bi mogla rei da nisam dovoljno dugo slu io D ihadu i u Armiji
ovjeanstva.
Polako je pre ao pogledom preko slu ateljstva, zaustaviv i svoj pogled na namjesnik
u. - elim da odmah stupi na snagu ostavka na moj polo aj u Armiji ovjeanstva. Prije d
evetnaest godina D ihad je progla en zavr enim. Moje vrijeme ratovanja je pro lo. Neko v
rijeme u se posvetiti sebi, a onda u se vratiti zadatku da sperem ljagu s imena Xa
viera Harkonnena.
Favkan je reagirao brzo i glatko, kao da je cijelo vrijeme znao to Vorian namj
erava. - Govorim u ime svih koji su se ovdje okupili.
Uviamo da ste vjerno slu ei dali cijeli jedan ivotni vijek. Sada su pred nama novi iz
azovi s cvmehima i s Omniusom, no tom poslu ionako nikad kraja. ini se da emo uvij
ek morati imati posla s neprijateljima ovjeanstva. Jedan ovjek ne mo e rije iti sve te
probleme pa ma koliko se trudio. Voriane Atreide, mo ete se opustiti, povui u mirov
inu i initi to vam je volja, a taj posao prepustite nama. Zahvaljujem vam na va em p
rimjernom vr enju slu be. Zaslu ujete svaku ast i po tovanje koje vam mo emo pru iti.
Namjesnik je poeo pljeskati, a za njim i Veliki Patrijarh i uskoro su se svi u
dvorani ustav i pridru ili ovacijama. Ponesen gromoglasnim aplauzom, Abulurd je pro
matrao svojeg mentora, osjeajui kako bi se mogao utopiti u emocijama, istodobno i
od ponosa i od tuge. Veliki Patrijarh je Voru dao svoj slu beni blagoslov.
Vrhovni ba ar ih je sve pozdravio lamanjem glave, a samo je Abulurd znao da se
on namjerava i dalje boriti, iako na nain kojeg Liga nikad ne bi dopustila.
Dok su Vora iz velike, akustine dvorane parlamenta ispraali poklicima, estitkama
i pljeskom, Abulurd je po ao za njim, nadajui se prigodi da e se moi osobno oprostit
i s ovjekom koji je toliko za njega uinio.
Sve u svezi s tom objavom i njezinim prihvaanjem bilo je na odgovarajuoj razini
, no Abulurda je takva reakcija ipak boljela. Nakon svih dobrih stvari koje je V
or uinio za Ligu i usprkos injenici da se njegove vje tine nisu nimalo smanjile, nit
i jedna od nazonih osoba nije uinila ni najmanji poku aj da ga odgovori od umirovlje
nja i odlaska. Bilo im je drago to odlazi.
Smrt mo e biti prijatelj, ali samo ako njen poziv doe u pravo vrijeme.
- Navakristijanski tekst (dvojbeni prijevod)
I
zgubljena u vruici, Raquella je sanjala o snovima, o slikama i na-danjima svojih
predaka, tako sjajnim u mladosti, a tako otrcanima u gruboj stvarnosti. ak je i n
jezin tajanstveni djed Vorian Atreid bio tamo, kao i Karida Julan, njezina baka,
ta ena koja je voljela Voria-na... kao i brojni mu karci, ene, junaci, kukavice, li
deri i sljedbenici. I Mohandas Suk.
ula je kako odnekud kaplje voda... ili neka druga tekuina, kucajui poput protjec
anja vremena. Osjeala je kako joj se fiziko tijelo su i, kako se pridru uje bezvremeno
m ekolo kom sustavu tog planeta.
Rossak.
Nikada nije pretpostavljala da e umrijeti na tako udnovatom svijetu. Raquella n
ije bila ovdje roena niti je imala ikakvih veza s Ros-sakom, nikada ne bi ovamo d
o la da se tu nije ponovno pojavila kuga i da nije morala pomoi. Osjeala je kako tup
o lebdi, bez ikakvog taktilnog osjeaja na svojoj ko i, bez ikakve sposobnosti da se
pomakne. Osjeala se kao da joj je ne to debelo i te ko prekrilo tijelo i silom iz nj
e cijedi ivot. Je li to bio taj retrovirus? Ili njezine nemogue odgovornosti? Uz v
elike pote koe uspjela je udahnuti dubok, okrepljujui obrok zraka.
Jimmak Tero ju je nekamo odveo, na neko skrovito mjesto duboko u srebrno-grim
iznu pra umu. Tada je jedva bila pri svijesti i sjeala se samo zvukova i vlage, zbu
njujuih mirisa. Sada nije imala pojma gdje se nalazi.
Usprkos stalnom nemiru u duhu i tijelu, Raquella se poku avala smiriti. Sve je
u redu. Zapravo sam prilino dobro. Mohandas i ja smo pomogli rtvama kuge. Isplatil
o se rtvovati moj ivot za njihovo dobro.
Mnogo ranije, na Parmentieru, Vorian Atreid joj je rekao da se ponosi njome;
sve otad dr ao ju je taj komentar, pokazivao joj emocije koje je taj stranac, njez
in djed, osjeao prema njoj. U meuvremenu ju
je Vor posjetio mnogo puta i nudio joj svoju ljubav i pomo. Sada kad ga je poznav
ala i kad joj je bilo stalo do njega, ponos i po tovanje koje je njezin junaki djed
osjeao prema njoj znailo joj je mnogo i vi e nego ikada. Vrhovni ba ar Armije ovjeanst
a bio je va an, slavan ovjek. Silno se namuio dok ju je prona ao i konano ju je prona ao
ba u vrijeme kuge.
Dok se borila da obuzda valove boli koji su joj kidali tijelo, Raquelli je tr
ebala sva energija kako bi nastavila disati. Usredotoila se na one zvukove kapanj
a, pridr avajui se tog ritma, balansirajui na samoj o trici svjesnog stanja i ivota. Ka
p. Udah. Kap. Udah.
Raquella se u mislima vraala unatrag, prisjeala se oaza radosti u pustinji uzne
mirenosti. Veinu ivota provela je radei, tragajui, posti ui, a tek vrlo malo u ivajui
im divnim radostima koje je Bog rasipao. Ali Raquelli je to bilo va no i to bi za
jednu osobu trebalo biti posve dovoljno. Osjeala se umornom i gotovo spremnom isp
ustiti one tanane niti koje su je jo vezale s postojanjem.
Onaj zvuk kapanja postao je glasniji. Osjetila je ne to na licu, svje u vla nost i
nehotice je progutala. Shvatila je da to sada nije uinila prvi puta. Kako dugo je
ve tu? I gdje je to uope? Ta voda joj je ne to inila... ili je ona radila ne to s njom
. udan osjeaj.
Raquella se pomaknula, otvorila oi i ugledala iroko, nevino lice Jimmaka koji j
e kleao pokraj nje i umivao joj obraze i elo. Kad je opazio da se probudila, lice
mu je poprimilo izraz ushienja. - Ja sam Deko Doktor. Ja radim dobar posao.
Vidjela je da le i ispru ena na tlu pokraj jezerca mirnog poput ogledala. Korijen
je, stijene i zemljani strop govorili su joj da se nalazi u slabo osvijetljenoj p
ilji. Zrake svjetlosti lomile su se prodirui kroz rupe na krovu, filtrirajui se kr
oz pra inu. S niskog stropa pa sve do poda spu tale su se paukove mre e i dlakavo kori
jenje bilja.
Fluorescentno plavkaste gljivice bile su pripijene uz zidove pilje. Voda je ka
pkala sa stropa i onda mirno tekla u jezerce, a da pritom nije nimalo uzburkala
njegovu povr inu. ula je odjek glasova i s druge strane vode ugledala dvoje udnih lj
udi. Oboje su imali savinuta, deformirana tijela. Jedno od njih, djevojica mr ava p
oput motke, pokazala je prema njoj.
- Mislim da je Gospoa Doktor izlijeena. - Jimmakove su rijei dolazile polako. -
Vruica je pro la, ali ste nastavili spavati. Stavio sam na vas jo mineralne vode. ak
ste malo i popili. To je jako pomoglo.
Raquella je drhtala shvativ i da joj je bolnika kuta posve mokra.
Primijetila je kako u blizini, posve zaboravljena, lebdi ona platforma sa stvari
ma koje je Jimmak uzeo iz bolnice. itala je o ovakvim vap-nenakim udubinama. Poku al
a se sjetiti kako se to ka e... vrtaa.
S natruhom isprike u glasu Jimmak je rekao. - Stavili smo vas u vodu koja lij
ei. Moji prijatelji i ja. Pustili smo vas da se tako kupate cijeli dan. Ta vam je
voda sprala vruicu.
- Ljekovita voda? - Raquella je shvatila kako se osjea udnovato
ispunjena energijom.
- Posve posebno mjesto. - Osmjehnuo se. - Samo Krivoroeni
znaju za njega.
- Jimmak, vrlo si pametan. - Jedva je protisnula te rijei, no inilo
se kako postaje sve jaom. - Tono si znao to treba uiniti da bi mi
pomogao. Nisam vjerovala da u pre ivjeti.
- Donio sam suhu odjeu i pokrivae, - rekao je Jimmak. - Za
vas.
- Hvala. Mislim... osjeat u se bolje u suhoj, istoj odjei. - Od
jea na njoj bila je hladna i mokra.
Uz pomo nekoliko ena, takoer Krivoroenih, koje su se tako uoljivo razlikovale od v
isokih i ledeno savr enih arobnica, Raquella se zaputila u mrani boni hodnik i presvu
kla se u udobnu, istu crnu odjeu. Odlo ila je svoju staru odjeu i ponovo odteturala d
o svog mjesta pa legla na ugodno hladno tlo i omotala se suhim pokrivaem.
Pokazala je na skupinu radoznalih i stidljivih Krivoroenih. - Tko su ovi ljudi
? Za to ive ovdje?
- arobnice nas bace ovamo u pra umu. Nadaju se udovi ta nas
pojesti. - Osmjehnuo se. - Ali mi imamo na a tajna mjesta. Poput
ovog.
Zrake sunca su plesale preko vrtae ispunjene vodom, stvarajui udesan ambijent to
liko drukiji od onog koje su savr ene arobnice ispunile mr njom i prezirom.
- arobnice ne dolaze ovamo. ak ni ljudi iz VenKee, koji beru bi
ljke i gljive, ne dolaze, - rekao je Jimmak ustav i. - Ova voda posebna.
Sada arobnice umru, a Krivoroeni ostanu ivi.
Raquella nije mogla porei da ju je ne to izlijeilo, a to je vjerojatno bila ta vo
da iz vrtae. Lijeila je mnoge bolesnike i znala je stadije te bolesti pa je znala
i to da nitko nikada nije pre ivio ako je do ao do stadija u kojem je ona bila. Bila
je posve sigurna da ju je retrovirus ubacio u fatalnu spiralu prije nego ju je
Jimmak odveo iz grada na litici. Tamo bi ona umrla.
Ali nije se moglo rei kakve su se kemijske tvari natalo ile u vodi tog podzemnog
jezerca. Nije od Jimmaka oekivala struno obja njenje. Ne bi bilo nikakvo udo da se n
eka kombinacija toksina i prirodnih nusproizvoda pokazala smrtonosnom za retrovi
rus kuge.
Ta je voda ponudila klju rje enja. Mohandas i njegov tim su bez odmora radili u
svojem izoliranom laboratoriju broda Oporavak na stazi oko Rossaka, no svi dosad
a nji poku aji bili su bezuspje ni. Ako bi on mogao analizirati tu vodu i izdvojiti lj
ekovite sastojke te ih kao lijek podijeliti ljudima koja je patila u gradovima n
a litici, tada bi mnoge rtve mogle biti spa ene.
Taj nagli osjeaj kako ipak ima nade izazvao je u njoj vrtoglavicu i dezorijent
aciju oslabljenog tijela. Nesigurnim je koracima po la prema rubu jezerca. - Mo emo
ovamo dovesti ostale bolesne ljude i lijeiti ih. Hvala ti, Jimmak, to si mi ovo po
kazao.
Krivoroeni su odbili ovaj njezin prijedlog krijui se u sjeni, apu-i i stenjui. Uzr
jan, Jimmak je silovito odmahivao glavom. - Oh ne. Ne mo ete to uiniti. Ovo je na e p
osebno mjesto gdje se lijeimo.
Raquella se namr tila. - ao mi je, Jimmak... ali svi oni ljudi umiru. Ovo nam pr
u a priliku za izljeenje. Ja sam lijenica. Ne mogu ne iskoristiti ovakvu mogunost.
Jimmak je pocrvenio. - arobnice e ukrasti arobnu vodu. Ubit e nas jer smo je kril
i.
- Ne, Jimmak. Nee...
- arobnice nas uvijek ele ubiti. One ele oistiti ... - Borio se
da se prisjeti izvjesne rijei koju mu je njegova mati vikala. - Oistiti
gene.
Raquella se eljela prepirati s njim, ali vidjela je Ticiju Cenvu i znala je ka
ko ta arobnica mo e biti hladna i okrutna.Kad bi se saznalo za ovaj tajni podzemni
izvor, arobnice i tragai za ljekovitim biljem tvrtke VenKee masovno bi se obru ili i
uni tili jedno od rijetkih mjesta koja ova jadna odbaena stvorenja imaju za sebe.
Mjesto gdje oni viaju svoje rane.
Na Raquellinom licu se vidjelo razoaranje. - Umiru deseci tisua ljudi, ne samo a
robnice nego svi ljudi Rossaka. Svi. Vidio si ih, Jimmak. Ne znamo kako bismo ih
spasili... ali ne to u ovoj vodi ima ljekovit uinak. - Uzdahnula je. - U redu, mor
am doktoru Suku dati uzorak ove vode. Tako ih neu morati dovoditi ovamo u tu tvoj
u svetu vrtau.
Mohandas bi morao moi iz te vode izolirati sve bitne kemijske sa-
stojke prije nego preostaloj ivoj populaciji Rossaka istekne vrijeme. Nitko drugi
ne mora znati za ovu vrtau i njezina ljekovita svojstva. Ona nikada nee otkriti o
tkud ta voda dolazi... barem toliko mo e uiniti za Jimmaka.
U rastuem bijesu Jimmak je povikao: - Ne mo ete nikome rei! Oni e htjeti znati oda
kle vam voda. Ne! - Pogledao ju je oajniki.
Raquella je gledala to Jimmakovo nedu no lice. Znala je da ga nikada ne bi mogl
a nagovoriti da promijeni mi ljenje, a ona je tom mladiu dugovala svoj ivot. A opet,
bilo je jo toliko drugih rtava...
- Obeajte, Gospoda Doktor. Obeajte!
Ostali Krivoroeni su nervozno gledali u nju, neki od njih agresivnim pogledom,
kao da bi mogli razmisliti i o tome da je ubiju prije nego ih ona stigne izdati
. Ako ih ne uvjeri, nikada je nee pustiti otii odavde. A tom sluaju nee moi rei Mohan
asu za lijek.
- U redu, Jimmak, obeavam. Neu dovesti ljude ovamo.
Ali koji je bio poziv kojem je trebala biti lojalna... spasiti bolesne i umir
ue ili sauvati povjerenje? Tu je previ e ivota bilo na vagi. Nije eljela ponijeti se n
easno, a opet... njezina konana odluka nije se uope mogla dovoditi u pitanje. ak i a
ko ga je morala obmanuti i prevariti, nije mogla ne obazirati se na sve one bole
sne koji su sada imali ansu za izljeenje.
Sigurno je da su potrebe umirueg puanstva cijelog Rossaka pre-tegnule nad eljama
aice Krivorodenih. Za titit e Jimmaka i njegove drugove onoliko koliko to bude mogla
, ali nije mogla uskratiti Mohandasu ovaj trag. Ako ni ta drugo, morala mu je dati
uzorak ove vode.
A postojao je nain.
Krivoroeni su okom sokolovim pazili na nju, dr ei je podalje od jezerca kao da se
boje da bi mogla ukrastibocu te tekuine. Raquella je uzdahnula, legla na on lebd
eu nosiljku i rekla mu da je spremna. Jimmak joj je stavio povez preko oiju i osje
tila je kako je izvodi iz pilje.
- Obeajte da neete nikome rei za ovo mjesto, - zamolio je, a
usta su mu bila tako blizu njezinom uhu da je mogla osjetiti njegov
topao dah.
- Ima moju rije, - izgovorila je u mrak.
-
KAD SE RAQUELLA VRATILA U pretrpane odaje na litici, u crno odjevene zapanjene ar
obnice su se okupile oko nje. ak je i Ticija Cenva pokazala veliko iznenaenje to je
vidi jo uvijek ivu.
- Vratila si se iz mrtvih... i izlijeena si! - rekla je mlada Karee Mar-
ques, ne obazirui se na ostale. Ali kako?
- Nije va no, - odgovorila je Raquella, primijetiv i Ticijin pogled
nezadovoljstva. -Mo da sam prona la klju kako u moi spasiti i vas
ostale.
Dobar plan je fleksibilan i neoekivani rezultati su prihvatljivi... pod uvjetom d
a su dovoljno znaajni.
- YOREK THURR, tajni korinski dnevnici
N
akon tolikih godina provedenih meu misaonim strojevima, Yo-rek Thurr je gotovo za
boravio kako je uzbudljivo primijeniti one njegove posebne vje tine uhoenja i infil
triranja.
Jer, tijekom svojeg "prvog ivota" u Ligi plemia, on je za potrebe D ipola razvio
napredne tehnike obmanjivanja i promatranja. Mogao je uhoditi gdje god je to po el
io i mogao je ubiti ovjeka na stotinjak razliitih naina. Ali nakon to je kao apsolut
ni vladar vladao Walla~ ehom IX., a onda kao za tien zarobljenik boravio na Corrinu
, njegove su sposobnosti atrofirale.
I zato mu je bilo drago kada je, u uljav i se kasno nou u administrativnu zgradu V
elikog Patrijarha, vidio da jo uvijek vlada svim tim nu nim znanjima. Po tlu su pat
rolirali stra ari, dok su primitivni alarmni sustavi nadzirali prozore i ulaze. Al
i njihove senzore je bilo lako zavarati.
Dok je vodio D ipol, stekao je obiaj da se nikada ne budi i da nikada ne zaspe u
isto doba dana. Mijenjao je svoj raspored ostajui danima budan, zadovoljavajui se
tek s nekoliko sati sna u bunkerima. Iblis Ginjo je mislio kako je to zanimljiv
primjer paranoje, ali Thurr se nije alio.
Jedan od malih visokih prozora bio je otvoren i Thurr je uspio ispu-zati du st
rehe i spustiti se do ravnine tog prozora i kroz uski otvor ubaciti unutra noge.
Uvukav i ramena kliznuo je unutra poput jegulje i tiho se spustio na mramorni pod
. Pre ao je dvoranom do otvorenih prostorija Xandera Boro-Ginje.
Kad je prona ao spavaonicu Velikog Patrijarha, ta je budala tamo bila sama, tih
o hrui u svom krevetu pokraj fontane koja je svojim mrmorenjem prigu ila zvuk tihih
Thurrovih koraka. Mo da Xander jednostavno nije bio dovoljno zanimljiv da bi imao
kakve komplicirane poroke. Thurr se namr tio. Svaki pristojan voa morao je imati
izvjesne granice. Ovaj teto eni Veliki Patrijarh, koji se pomou politikih makinacija
svoje bake dokopao poasnog lanca kao simbola svojeg polo aja, nije zaslu io biti na e
lu pre ivjelih ostataka ovjeanstva. Njima je trebao vizionar poput Yoreka Thurra, ne
tko hrabar, netko s vizijom i inteligencijom.
Thurr se nagnuo nad zaspalim krupnim ovjekom poput matere koja se sprema dati
poljubac za laku no. Odagnao je iz svoje glave ono uporno zujanje i usredotoio se
na ono to mora uiniti. - Probudi se, Xanderu Boro-Ginjo, da se mo emo prihvatiti pos
la. Ovo je najva niji sastanak kojeg si imao u ivotu.
Veliki Patrijarh je, sad ve budan, ispustio jo jedan zvuk slian hrkanju i onako
gol pridigao se u sjedei polo aj. Kad je otvorio usta kako bi mogao postaviti pitan
je, Thurr je mirno uzeo u ruke mali sprej i trcnuo mlaz smrdljive tekuine ovjeku ra
vno u usta. Xander je ka ljao i i lo mu je na povraanje dok se rukama dr ao za grlo. Oi
su mu se irom otvorile, kao da se prestra io da je upravo proboden bode om atentatora
.
- To nije otrov, - rekao je Thurr, - nego jednostavno sredstvo koje
ti neutralizira glasnice. Moi e aptati pa emo ipak voditi na ugod
ni razgovor, samo nee moi zazivati upomo. ak bi nam i tvoji ne
spretni stra ari smetali. - Rukom je protrljao svoju glatku elu. Xan-
der je hvatao zrak i aptao, napokon nekako protisnuv i promukle
rijei: - to? Tko...
Thurr se namr tio. - Rekao sam ti tko sam. Kako si mogao to zaboraviti u svega
nekoliko dana? Razgovarali smo u tvojem uredu. Zar me se ne sjea ?
Oi Boro-Ginja su se razrogaile. apatom je pozvao stra u, no rijei su bile tek tiho
cviljenje.
- Prestani tro iti moje vrijeme. Veeras e doi do velikih pro
mjena. U analima Lige to e biti zabilje eno kao prekretnica u ljud
skoj povijesti. - Thurr se osmjehnuo. - Ne bi me trebao odbijati dok
ne uje to nudim. Proveo sam mnogo godina na Corrinu i donosim
vrlo va ne informacije o Omniusu. Znam takve tajne o misaonim
strojevima koje bi se mogle pokazati kljunima za na opstanak.
Xander je otvorio i zatvorio usta, kao riba na suhom. - Ali... ti strojevi ni
su vi e nikakva prijetnja. Zarobljeni su tamo na Corrinu.
Thurr je po elio pljusnuti ga. - Omnius je uvijek prijetnja. Nemoj to nikada za
boraviti. - Tijekom cijelog Thurrovog ivota, itav izvor njegove moi i razlog njegov
a postojanja temeljio se na postojanju
L-..
D ihada. I sada, ako Liga zaista vjeruje da su i posljednji misaoni strojevi neutr
alizirani, on e morat pronai ne to drugo gdje e ostaviti svoj trag. Jer, vi e od bilo e
a, Thurr nije elio postati neva an.
Xander je ponovo apnuo zovui svoju gardu, a Thurr ga je plju-snuo preko onog de
belog lica, ostaviv i jasan crveni trag. Veliki Patrijarh se tresao od bijesa. Pre
ma tom razma enom momku se vjerojatno nikada ranije nitko nije ovako pona ao.
Mirno, Thurr je oti ao do ormaria koji je stajao nedaleko Xande-rove postelje i
uzeo lanac kojeg je Veliki Patrijarh obino nosio oko vrata kao oznaku svojeg polo a
ja. - Vidi , sam sam ga dizajnirao, zajedno s udovicom Iblisa Ginje, - rekao je, p
ogledav i prestra enog ovjeka koji je mirno i utke sjedio u krevetu.
- Nakon to je Harkonnen ubio Iblisa, sazvali smo hitnu sjednicu
da odluimo kako emo voditi D ihad i odr ali Ligu plemia na njezi
nom jasnom putu. Zbog te politike i zato da bi je ljudi lak e prihvatili,
Camie je ustrajala na zahtjevu da ona naslijedi svojeg mu a, obeav i
da u je ja naslijediti. Ali nakon deset godina predala je lanac svojem
sinu Tambiru. Nije se konzultirala sa mnom, jednostavno je sama do
nijela slu benu odluku o tome. - Dok je to govorio, nosnice su mu se
irile.
- Bio sam stra no bijesan i prijetio sam joj da u je ubiti. Samo
mi se nasmijala. Nakon svega to sam bio uinio za armiju D ihada,
nakon to sam ljudsku rasu odr ao sna nom u borbi protiv misaonih
strojeva, ona me izdala! I tako sam... promijenio saveznike. - Namr ti-
v i se, zveknuo je lancem. - Ali sada imam puno pravo nositi ovo. Ti
mora podnijeti ostavku.
- Ja... kao duhovni voda Lige ne mogu podnijeti ostavku, - rekao je
Xander onim svojim jedva ujnim glasom. - Nasljeivanje se ne od
vija na takav nain, gospodine. Vi ne razumijete politiku.
- Onda u te maknuti na neki drugi nain. Ali najprije upitaj sa
moga sebe to si ti uinio za ljudski rod. Jesi li ti kao Veliki Patrijarh
od koristi Ligi? Odgovori su posve oiti.
Gol, Xander se nekako izvukao iz postelje i poeo trati poput kakve trapave krav
e. No Thurr se rnunjevito pokrenuo i presjekao mu put. Jakim udarcem u grudi bac
io ga je natrag na rub kreveta gdje se ovaj sapleo i pao koliko je dug i irok. -
Hmm... znai tako si odluio.
Thurr je sjeo pokraj debelog Velikog Patrijarha koji se tresao od straha. Skl
upav i se u gotovo fetalni polo aj, Xander je djelovao bespomono, spreman zaplakati. O
nim starim arogantnim nainom pro-

tisnuo je: - Vi me ne pla ite. Ne mo ete me ubiti... ja sam Veliki Patrijarh.

Thurr je za kiljio, nabrav i onu svoju elu. - Nisi me razumio. Ja sam taj koji je
izmislio one pirana deralice koje je Omnius poslao na Zimiju, a zaslu an sam i za k
ugu. Osobno sam odgovoran za vi e smrti nego bilo koje drugo bie tijekom povijesti.
Mora da sam do sada pobio stotinu milijarda ljudi.
Veliki Patrijarh je ponovno ustao u patetinom poku aju bijega, no Thurr je poseg
nuo rukom i zgrabio ga za runi zglob. Povukao ga je natrag dolje, a onda stavio r
uku oko njegovog debelog vrata u nekom le ernom, gotovo nje nom pokretu. Kad je Xand
er zakrkljao, jo je vi e stegnuo taj zagrljaj, a onda iznenada trgnuo unatrag, sve
dok nije uo da je kralje nica pukla. Dr ao je debeljka u tom polo aju sve dok se ovaj n
ije prestao trzati.
- Tako, sad vas je sto milijarda ijedan.
Nakon to je pustio da glava Velikog Patrijarha tresne natrag na krevet, Thurr
je ponosno stavio lanac oko svojeg vrata i onda iza ao u no. Kad je, satima kasnije
, sirena u gradu napokon oznaila uzbunu, on je jo uvijek bio rumen od uzbuenja i pu
n planova o promjenama koje e uvesti kad sve bude imao pod nadzorom. Kao prvo, mo
rat e se pojaati osiguranje.
Da bi moglo doi o izdaje, najprije treba postojati povjerenje.
- VRHOVNI BA IR VORIAN ATREID, privatna poruka Abulurdu Harkonnenu
V
orian Atreid je sam po ao u potragu za svojim ocem tiraninom. Znao je da ne mo e ima
ti povjerenja u letarginu Ligu, ak ni u ovakvoj oitoj krizi. On e se pobrinuti za ov
u prijetnju cvmeha. Osobno.
Te ka srca je ostavio Abulurda s uputama neka nastavi raditi na obrani od piran
a kukaca i istovremeno prikuplja povijesne zapise koji bi mogli pomoi da se spere
ljaga s imena Xaviera Harkonnena. Zasad su tu snage Lige uinile vrlo malo.
 Poletjev i u Putniku snova, po elio je da jo jednom mo e otii na Caladan, samo da vid
i svoje sinove. To je bilo odredi te kamo je ljudima iz Lige rekao da odlazi, no t
o nije bilo mogue. Ako bi Estes i Kagin osjetili da ne to nije u redu, oni bi se os
jetili du nima da ga odgovore od njegovog plana. Ili bi mo da samo formalno prihvati
li njegov posjet, porazgovarali o nebitnim stvarima i onda ekali da on ode kako b
i se mogli vratiti rutini svoje svakodnevice.
Ako ni ta drugo, barem ga nisu mrzili onako kako je on mrzio svojeg oca.
Vor nikada nije vidio neko mjesto koje bi bilo tako sumorno kao Hessra. Za vr
ijeme koje je proveo na osamljenom putovanju u Putnika snova, dozvao je u sjeanje
povijesne prikaze posjeta Serene But-ler kogitorima u Kuli od slonovae, no i te
snimke ga nisu bile pripremile za tako sumoran i oajan prizor.
Vor je bri ljivo odabrao koordinate za slijetanje, mjesto odakle se vidio zamak
utonuo u led u kojem su prije boravili Vidad i njegovi drugovi, pa je spustio s
tari brod u veliku zaleenu dolinu ispod strmih kamenitih vrhunaca. im je iza ao iz b
roda, dobro odjeven kako bi se za titio od studeni i vjetra, udahnuo je rijedak, n
imalo prijateljski zrak.
Duboko sam usred teritorija cymeha. Mogli bi me jednostavno raz-nijeti. Kroz
nekoliko trenutaka u to saznati. Ali znao je da e njegov
otac htjeti osjetiti samozadovoljstvo, a zatim e ga ispitivati ili muiti. Nitko od
cvmeha nee poduzeti ni ta bez zapovijedi Titana generala.
Osjeajui kako mu se zamrznuto tlo pod nogama trese, podigao je pogled na ledom
pro ete tornjeve utvrde koja je pripadala kogitorima. Ispod zatrpanih tornjeva zja
pila su otvorena golema vrata. Poeli su se pojavljivati strojevi, grozna mena erija
letjelica i te ko oklopljenih ho-dalica nalik rakovima. U svakoj od njih nalazila
se posuda s mozgom neocvmeha. Kroz ledeni zrak se uo te ak korak mehanikih koraka,
zavijanje sna nih motora i onaj sveopi zveket oru ja.
Okrenuo se nadolazeim snagama strojeva s ljudskim umovima, sam i neustra iv. Pre
kri io je ruke na grudi i malo vr e stao, znajui da izgleda samouvjereno i nimalo impre
sioniran.
Cvmehi u letjelicama su brujali oko njega, a zagrijani motori su im grmjeli p
o mranom nebu. Nespretne borbene hodalice kretale su se prema njemu, a kroz kupol
e su provirile cijevi. Jo od vremena kad je s njima boravio na Zemlji Vor je bio
navikao na najrazliitije oblike i dizajne. Bilo je to vrijeme kada je vi e od svega
elio postati jedan od njih.
Jedna letjelica o trih bridova lebdjela je iznad njega i Vor je spazio svjetlos
t holo-kamere fokusirane na njegovo lice i koja je bez sumnje emitirala sliku ko
ntrolnim centrima unutar tvrave. Vor je pomaknuo glavu i viknuo gore: - Ja sam Vo
rian Atreid! Recite Agamemnonu da mu se sin vratio. On i ja imamo o mnogoemu razg
ovarati.
Lebdea letjelica je spustila kuku i njome obuhvatila Vora oko grudnog ko a. On n
ije napravio ba nikakav poku aj da se odupre, jer je znao da ga taj neo samo poku ava
zastra iti. Ako bi ga itko od ovih poku ao povrijediti, taj bi se morao suoiti s Aga
memnonovim bijesom i kaznom. Morao je raunati na to.
Sti ui Vora u metalom zagrljaju tako da je ovaj jedva udisao taj ionako rijedak z
rak, neo je letio natrag u citadelu kogitora. Na zaleenom polju koje je ostalo iz
a njih, cvmehi su okru ili Putnika snova i zauzeli ga. Jedna od manjih hodalica ma
nipulirala je senzorima na vratima, nastojei ui u brod. Vor se nadao da ga nee o teti
ti. Ali ako ga i o tete, bio je spreman i na to da e ostati bez sredstva kojim bi m
ogao pobjei. Spa avanje vlastitog ivota mu je sada bila sekundarna briga.
Neo-cymeh ga je uveo kroz rotirajua vrata do iskopane pilje ispod utvrenja. Cvme
hi su tu maknuli stoljeima nagomilani led le^ denjaka, otvoriv i prostorije i ureaje
kojima su se kogitori odavno
bili prestali koristiti. Neocvmeh je spustio Vora na noge unutar tog akustinog pr
ostora. Ta prostorija je, ini se, bila nekakvo skladi te i tu su pod i zidovi bili
prekriveni injem. Posvuda je vidio gomile rezervnih hodalica za cvmehe, letjelic
e i ostale mehanike oblike u kojima sada nisu bile privr ene posude s mozgom.
Vor je popravio odjeu, duboko udahnuo i sabrao se. Ignorirajui tu letjelicu koj
a ga je bez velikih ceremonija spustila na pod, okrenuo se prema velikom tunelsk
om ulazu odakle je dopirala jeka koraka dolazeeg Titana. Mirno i s odlunim izrazom
lica, Vor se pripremio za ponovni susret s ocem. Proveo je stoljee zami ljajui ovaj
susret.
Agamemnon je iza ao na svjetlo, njegove sna ne metalne noge bile su, kao i uvijek
, prenatrpane oru jem. Smije ei se, Vor je podigao pogled prema kupoli koja je stajal
a na mjestu glave i gdje se nalazila cijela galaktika sjajnih optikih niti.
- Onda, oe, je li ti drago to me vidi ?
Cymeh je stajao nadvit iznad njega poput kakvog tornja, barem dvostruko vi i i
vi estruko krupniji od Vora. Dvije mehanike ruke ljudske veliine pojavile su se ispr
ed oklopa i otvorile jednu plou tono ispred posude s mozgom.
- Dovoljno sretan da te razderem u masu mesa i kostiju, - Aga-
memnonov kolerian glas zvuao je kao da kamen puca. - Za to si
do ao ovamo?
Vor se nastavio osmjehivati, a glas mu je bio miran. - Je li to ona bezuvjetn
a ljubav oca prema sinu? Kako si ve pobio sve svoje potomke, mislio sam da e htjeti
najprije uti to ti imam rei. Gdje mi je dobrodo lica?
- Doekati te dobrodo licom je jedno, a vjerovati ti je ne to posve
drugo. U ovom trenutku ne namjeravam ni jedno ni drugo.
Vor se prisilio na tiho kikotanje. - Reeno upravo u stilu generala Agamemnona.
- Podigav i ruke dotaknuo je svoje glatko, mladenako lice. - Pogledaj me, oe. Zahva
ljujui tvom postupku produljenja ivota, nisam ostario. Zar ne vjeruje da sam ti na
tome zahvalan?
Golema hodalica se arogantno i polako kretala zaleenim podom, a pod njom su s
kamenja sijevale iskre. - Uinio sam to jo onda kada si mi bio odan.
Vor je tu brzo uskoio. - Ah da, jo onda kada si ti bio odan Om-niusu. Stvari se
mijenjaju.
- Ti bi mogao do ivjeti i milenij... kao cymeh. Ali tu si moguost
odbacio.
- Odvagnuo sam svoje mogunosti i odabrao najbolju. Ti to sigur
no mo e razumjeti, oe... to je upravo onako kako si me ti uio. Uo
stalom, ja sam se uspio osloboditi Omniusa desetljeima prije negoli
je to tebi po lo za rukom.
Agamemnon nije bio zadovoljan, a nije ni bio sazdan od strpljenja. - Za to si o
vdje?
- Donio sam ti dar. - Neos je ustuknuo, kao da oekuje da bi Vor
mogao izvaditi neku skrivenu bombu. - Sebe.
Agamemnon se od srca nasmijao, a jeka toga smijeha se orila dvoranom. - A za to
bih ja to elio?
- Dovoljno sam dugo ivio meu gubitnicima i sada sam spreman
obnoviti na odnos.
Cymeh je otrovnim tonom odgovorio: - Zar oekuje da ti to povjerujem? Izdao si m
isaone strojeve kako bi pomagao ljudima u njihovom D ihadu.
- To je tono, ali ti i tvoji cvmehi ste mijenjali strane, i to vi e nego
jednom. - Vor je zabacio svoju tamnu kosu. - Oekujem da saslu a
moje razloge i vidi hoe li i ti doi do istog zakljuka.
Borei se da se ne pone tresti od hladnoe u toj ledenoj prostoriji, izlo io mu je s
voju litaniju o neuspjesima Lige, punu pretjerivanja, govorei o tome kako su ljud
i odbili dati nu an pristanak da se jednom zauvijek na Corrinu uni ti Omnius i kako
su se prema njemu pona ali kao prema nekoj staroj relikviji koja izgleda kao mlad
i neiskusan ovjek.
- ena mi je umrla, a vlastiti sinovi su mi kao stranci. Liga nam je
stalno iznova davala do znanja kako im ubudue nee trebati islu ene
rage. Marljivo su poni tili sve te pobjede... sve moje pobjede... protiv
Sinkroniziranih svjetova. Oni ne mogu misliti na du e od nekoliko
desetljea i uope ih ne zanima budunost koja nadilazi njihov kratak
ivotni vijek. Za razliku od Titana, koji u svojim ambicijama pokri
vaju i vi e od tisuu godina. Ali pogledaj sebe: aica cvmeha krije se
na zaleenom planetoidu jo dugo nakon to je Omnius bio pora en.
Iskreno govorei, tebi i tvojima bi mogla dobro doi moja pomo.
 Agamemnonov glas je zvuao uvrijeeno. - Mi imamo mnoge svjetove!
- One mrtve, radioaktivne, koje nitko drugi ne eli. I nekoliko no
vih kolonija koje su ve bile oslabljene kugom.
- Gradimo na e baze.
- Da? Valjda ste zato zarobili Quentina Butlera i pretvorili ga u cv-
meha. Oito vam je potrebna svje a krv, talentirani zapovjednici koji bi ti pomogli.
Zar ne bi radije imao mene umjesto taoca koji ne eli suraivati?
- Za to ne bih mogao imati obojicu? - Titanova se hodalica jo
malo odmaknula, pokazujui jo jedan set vatrenog oru ja. - Nedav
no smo gotovo uspjeli slomiti Quentina.
- Ima izgleda da ti i u tome pomognem. - Vor je pri ao bli e tom
monstrumu, na av i se tako unutar dometa monih metalnih pand i.
- Oe, ne krivim te to si tako sumnjiav prema meni... napokon, ti si
me poduavao. Ali ja sam tvoja krv, tvoj sin... tvoj posljednji sin. Vi e
ne mo e imati djecu. Ja sam tvoja posljednja prilika da si stvori do
stojnog nasljednika. eli li iskoristiti tu mogunost ili e je odbaci
ti?
Kad je poruka doprla tamo gdje treba, Vor je promatrao igru elektrinih naboja
po mozgu u posudi. Agamemnon je posegnuo i podigao Vora u zrak. - Protiv svojeg
uvjerenja, povjerovat u ti... za sada. Sine moj, ponovo smo obitelj.
ETIRI DANA KASNIJE stajali su vani na studenom gleeru, na izoliranoj Hessri, pod n
jezinim nebom bez zvijezda. Zrak je bio previ e rijedak i hladan za Vorovo ljudsko
tijelo pa je navukao jo jedno od Li-ginih odijela uskladi tenih na Putniku snova i
namijenjenih ovakvom okoli u. Za titna odjea je blistala ledenim odsjajem.
Iznad njih je preletio meteor, na trenutak ih osvijetlio i onda zauvijek nest
ao. - Kad jednom postane cymeh i pomogne meni, Juno-ni i Danteu uspostaviti sljedee
Vrijeme Titana, tvoja perspektiva e umjesto desetljea obuhvaati milenije.
Vor je po urio kako bi odr ao korak s brzinom kretanja mehanike hodalice. To ga je
pomalo nostalgino podsjetilo na dane vlastite mladosti i nevinosti, kada je rado
sno slijedio oca ulicama stare Zemlje. Tada, slijep i neiskusan, nikada nije u O
mniusovoj tiraniji vidio ni ta lo eg. Vor je bio ponosan na to to kao ljudski povjere
nik slu i Sinkroniziranim svjetovima i nikada nije ni pomislio da bi njegov veliki
otac uope mogao biti pokvaren.
- Sjea li se, tako sam te svaki puta ekao da se vrati iz borbe protiv hrethgira7.
Njegovao sam te, slu ao tvoje prie, istio sve tvoje dijelove i sustave?
- A onda si me izdao, - zare ao je Agamemnon.
Vor nije zagrizao mamac. - Zar bi ti bilo dra e da sam nastavio letjeti za Omni
usa? U svakom sluaju, bio bih na pogre noj strani.
- Barem si konano do ao k mozgu. Samo bi mi bilo drago da ti
nije trebalo vi e od stoljea da me potra i . Veina razmetnih sinova
bi ve odavno umrla od starosti,
Vor se kikotao. - to se toga tie ja tu imam oitu prednost.
- Imao sam jo trinaest sinova, a ti si najnadareniji od svih.
Postav i mnogo ozbiljniji, Vor je rekao: - Kad sam bio sa Seuratom
prije nego sam... promijenio svoju lojalnost, otkrio sam u bazi podataka da si t
i pobio sve te ostale sinove.
- Svi su oni imali poneku manu.
- Imam je i ja. To otvoreno priznajem. Ako si elio savr enstvo,
mogao si nastaviti slu iti misaonim strojevima.
- Tra io sam osobu dostojnu da mi bude nasljednik. Sjeti se, sru io
sam Staro carstvo borei se uz velikog Tlaloka. Takav svoj polo aj ne
bih mogao prepustiti nikome tko bi pokazao slabost ili nesigurnost.
- I niti jedan od tih tvojih sinova nije imao nikakvih sposobnosti?
- Neki nisu bili previ e inteligentni, drugi nisu imali ambicija, a
nekolicina njih bila je previ e nelojalna. Nisam to mogao podnijeti pa
sam ih pobio i poeo iznova. Proces uklanjanja korova. Stoljeima ra
nije, prije nego sam se transformirao u cvmeha, uskladi tio sam ve
liku koliinu svoje sperme pa nije bilo razloga da prihvatim nekakvog
mediokriteta za svog nasljednika. Ali ti si, Voriane, posljednji. Kao
to zna , sva moja sperma je uni tena za vrijeme atomskog razaranja
Zemlje. Ti si moj jedini pre ivjeli sin... a tijekom mnogih desetljea
sam vjerovao da sam te izgubio.
- Ovaj svijet nije statian, oe.
- A ti se nisi vratio niti trenutka prerano. Ranije sam gajio velike
nade vezano uz Quentina Butlera, no on se opire onome to je neiz
bje no i protivi se svim na im naporima. On nas mrzi, premda njego
va budunost le i uz nas, jer se on vi e ne mo e vratiti u Ligu i vi e
nikada ne mo e biti ovjek. Mo emo nastaviti manipulirati s njim i
mogli bismo konano ipak od njega napraviti saveznika. Ali ako imam
tebe, onda mi vi e ne trebaju Quentinove vje tine. im te pretvorim u
cvmeha, postat e moj nasljednik i sljedei general Titana.
- Oe, povijest je nepredvidiva. Mo da si precijenio to to bih ja
mogao postii.
- Ne, Voriane, ja te ne precjenjujem. - Golema hodalica je podigla
jednu ruku i nje no potap ala malo ljudsko stvorenje. - Kao cymeh, bit e nepobjediv ka
o i ja. Mogu te sigurno provesti kroz mnoge na e ponovno zauzete svjetove i nainit
te kraljem onog planeta kojeg bude po elio.
Vor nije bio impresioniran. - Mogao sam postati guverner bilo kojeg svijeta L
ige.
- Kad jednom postane cymeh, tvoje e novo postojanje ve samo
po sebi biti basnoslovna nagrada. Ako se dobro sjeam, kad si bio na
povjerenik molio si me za takvu mogunost. Oekivao si dan kada u
te podvrgnuti operaciji i uiniti te sna nim poput ostalih Titana.
- Ja se jo uvijek tome nadam, - rekao je Vor, progutav i gorku
slinu u grlu i dobro pazei da u glas unese entuzijazam. Idui jedan uz
drugog, napokon su se vratili u napola zakopane tornjeve. - Nadam
se da e se to uskoro dogoditi.
- Prije nego maknemo tvoj biolo ki oblik, on jo uvijek ima jednu
prednost, resurs kojeg sam ja davno izgubio.
- to je to, oe?
Gigantska hodalica se nastavila kretati preko leda. - Ti si mi sin, moj potom
ak, jedini preostali iz drevne kue Atreus. I mada je na Zemlji uni tena sva moja sp
erma, ti jo uvijek ima mogunost nastaviti na u lozu. Trebam tvoje sjeme. U sobi kogit
ora Junona ve ima spremnu aparaturu. To je du nost koju mora izvr iti prije negoli dop
ustim da postane cymeh.
Vorianu se stegnuo eludac, ali znao je da nee moi odgovoriti oca od te zamisli.
I zato e morati dati spermu koju je Titan zahtijevao. Pomislio je na Estesa, Kagi
na i na Raquellu. Oni e ostati njegovi pravi nasljednici, bez obzira na to to se o
vdje bude dogaalo. Grlo mu se osu ilo od uzbuenja, ali nije dugo oklijevao. - Uinit u
sve to bude od mene tra io, oe. Do ao sam ovamo kako bih ti dokazao svoju lojalnost. Da
ti ne to moje sperme za budue generacije Atreida... to je sitnica.
Dok su tako stajali pred tornjevima kogitora, golema vrata koja su gornjim di
jelom pratila oblik luka i vodila u tamne prolaze izgledala su kao razjapljene g
ladne ralje. Zakoraio je unutra, spreman na sve na to e ga Junona prisiliti.
A to se istine tie, je li bolje pamtiti ili zaboraviti? Trebamo pa ljivo odvagnuti o
dluku izmeu povijesti i na e ljudske prirode.
- BA AR ABULURD HARKONNEN, privatni zapisi
U
bojica Velikog Patrijarha prouzroio je veliku strku u Ligi plemia. Sumnje i optu be
plju tale su na sve strane, dok je namjesnik Butler poku avao zavesti mir i stabilno
st. Svi monici su imali neke svoje politike rivale, ali bezlini Xander Boro-Ginjo n
ije nikada bio od one vrste ljudi koji bi izazivali takvu strasnu mr nju koja bi d
ovela do toga da ga se ubije. Bilo je te ko vjerovati da je iija reakcija na njega
mogla ii dalje od toga da ljudima ide na ivce.
Premda je Favkan iskazao svoj ok i ljutnju zbog tog ubojstva, nije se posebno u
rio objaviti potrebu za izborom novog Velikog Patrijarha. Zasad je Abulurdov bra
t imenovao samo nekoliko zamjenika koji e preuzeti Xanderove du nosti koje su, kad
su obveze bile tako delegirane i raspodijeljene, postale uglavnom ceremonijalne
i beznaajne.
aica onih koji su se nadali da e biti izabrani za sljedeeg Velikog patrijarha tra i
li su brzo izja njavanje. Namjesnik je iznio vrsti stav o tom kako se svi iz neposr
edne blizine Xnadera moraju automatski smatrati sumnjivima i kako nee imenovati n
asljednika sve dok se ne zavr i istraga. Abulurd je sumnjao da njegov brat ote e s v
remenom, mada nije mogao razumjeti za to.
Novi ba ar je veinu svojih in enjera usmjerio na istra ivake radove koji su bili u ti
jeku u laboratorijskim prostorijama uredske zgrade Velikog Patrijarha, koja je s
ada pak bila izolirana zbog istrage. Jedan od njegovih laboranata urio je iz jedn
og vanjskog ureda, a na licu mu se vidio izraz pun panike. - Ba are, trebali biste
vidjeti to se dogaa na ulici. Okupili su se pripadnici Kulta Serene. Silna gomila
ljudi.
- Zar opet? - Kako je laboratorij bio zbog za tite izoliran, nije znao to se van
i dogaa. Abulurd je imao vrlo malo kontakata sa svojom neakinjom Ravnom jo otkad su
rtve kuge doveli na Salusu, ali znao je za njezinu sklonost prema razbijaju opre
me. - Ostanite ovdje i
zabarikadirajte vrata. Za titite va posao po svaku cijenu, jer ako pripadnici Kulta
udu unutra, znate to e uiniti.
Ove su rijei prestra ile one laboratorijske tehniare i in enjere koji nisu pro li obu
ku samoobrane ili ratovanja. - A ako... udu unutra?
- Uinite najbolje to budete mogli, - rekao je, vidjev i njihov pre
stra en izraz. Iza ao je van, pogledati to je to danas izvuklo gomilu
na ulice.
Na ulicama je Ravna Butler... sada mr ava ena tridesetih godina, jo uvijek blijed
a i elava... stupala na elu svojih sljedbenika. I li su ulicama nosei zastave i trans
parente, pjevajui, ma ui oru jem. Njezina sljedba, puna entuzijazma i nasilja, razvila
se na uni tenim planetima na kojima je ostalo jo vrlo malo zakona. Ovdje, u Zimiji
, Ravna je, dr ei se svojeg dogovora s Faykanom, ipak dr ala svoje ljude pod vr im nadzo
om. Abulurd se ipak bojao da je to tek privremena mjera. Kult Serene bio je kota
o u kojem se ljudski rod koji je ostao bez nade sve vi e pribli avao toki ljutitog vr
enja.
Mnogi od tih fanatika nosili su slike herojskih linosti medu kojima su bile i
one Triju Muenika i glasnim su povicima zahtijevali pravdu. Vlasnici kua i prodava
onica su s osjeajem tjeskobe promatrali te povorke, bojei se da bi toj gomili bila
dovoljna tek iskra pa da otponu s nasilnim pona anjem.
- Znate li to ih je ovog puta pokrenulo? - upitao je Abulurd nekog
vlasnika prodavaonice kraj kojeg je zastao.
- Parlament je juer objelodanio sliku ovjeka koji je ubio Velikog
Patrijarha, - odgovorio je trgovac, gledajui vojne inove na Abulur-
dovoj radnoj odjei.
- Znai, ulovili su ga? Znaju li tko je?
- Nitko ne zna. Nitko ga ne prepoznaje.
- Pa za to su ovi iz Kulta tako pobje njeli? - Abulurd je promatrao
sljedbenike Kulta koji su zahtijevali krv i pravdu. - Nikada ranije ih
nije bilo briga za Velikog Patrijarha.
- Sada kad je mrtav, tvrde da je bio svetac koji je prihvatio Ravninu
viziju.
Abulurd se namr tio. Taj Kult Serene je stalno nastojao nai razloge koji bi im p
omogli da poveaju svoj utjecaj. Vlasnik prodavaonice mu je pru io sliku snimljenu n
adzornim kamerama postavljenim u poslovnoj zgradi Velikog Patrijarha. Podudarala
se s ostalim slikama snimljenim u uredima Xandera Boro-Ginje. Abulurd se smrknu
o vi-
djev i lik elavog ubojice maslinaste ko e. Nekako mu je bio poznat. Tekst je ukratko
govorio kako se ta osoba najprije ubacila u urede Velikog Patrijarha i prouzroila
zbrku pa ga je stra a izbacila, no pobjegao je prije negoli su ga stigli uhititi.
Nekoliko noi kasnije se vratio, uvukao se u spavaonicu Velikog Patrijarha i tamo
 ga ubio. Pretpostavlja se da je to plaeni ubojica. Nitko ga nije prepoznao meu uo
biajenom skupinom rivala ili znanaca Velikog Patrijarha.
Ve su plju tale optu be zbog nesposobnosti. Neki su ak predlagali da se ponovno uve
de stroga policija D ihada kako bi ona zavela red. Abulurd se prisjetio svih onih
navodnih uhoda u slu bi strojeva koje je D ipol uhvatio i brojnih istki koje je D ipol
izveo u vrijeme Xaviera Harkonnena, u vrijeme koje je on prouavao kako bi otkrio
istinu o svome djedu. Bi li Xanderov ubojica mogao biti jedan od onih perfidnih
ljudi koji su bili lojalni Omniusu? Je li itko od njih jo uvijek iv, ili su nestal
i jo davno prije negoli je nestao i sam D ipol?
A onda gaje, poput udarca, pogodila jedna posve nemogua pomisao. Za kiljio je i
malo bolje pogledao lice s potjernice. Te crte lica se nisu mnogo promijenile...
izgledao je gotovo posve isto kao na slikama iz povijesti. Zapovjednik D ipola Yo
rek Jhurrl
Kako je Vor to tra io od njega, Abulurd je prouavao zapise o karijeri svojeg dje
da i o njegovom padu. Thurra je znao vrlo dobro. Premda je taj zapovjednik D ipola
bio tajanstvena osoba i izbjegavao je snimanje kad god je to bilo mogue, Abulurd
se domogao pristupa povjerljivim dokumentima Lige i to mu se lice usjeklo u mem
oriju. Thurr i Camie Boro-Ginjo su nastavili s uinkovitom i nemilosrdnom kampanjo
m kako bi diskreditirali Xavierova golema postignua i oslikali ga kao kukavikog iz
dajicu. ak i Vorian Atreid nije mogao okrenuti tu plimu koja je bila sraunata na d
emonizaciju njegovog prijatelja.
Ali Thurrov svemirski brod je eksplodirao prije ezdeset i pet godina i taj je o
vjek jamano mrtav. Sve to nije imalo smisla. Za to bi se netko drugi kamuflirao tak
o da izgleda poput te mrane, sve samo ne zaboravljene povijesne linosti?
Okrenuo se prema vlasniku prodavaonice. - Mogu li zadr ati ovaj letak?
ovjek je slegnuo ramenima. - Jasno. Planirate uhvatiti ubojicu i predati ga ov
oj svjetini? To bi bilo zgodno vidjeti.
Neodreeno kimnuv i, Abulurd je po urio u dvoranu zgrade parlamenta. Pokazat e Favka
nu usporedbu slika i postaviti mu pitanje,
mada nije mogao ponuditi nikakvu teoriju o tome kako bi Thurr mogao jo uvijek bit
i iv ili za to bi netko drugi odabrao takvu slinost.
U foajeu su ga obavijestili da je namjesnik na nekom sastanku i nee biti dostu
pan jo barem sat vremena. Abulurd mu je ostavio poruku da mora razgovarati s njim
im to bude mogue.
Frustriran, ba ar se udaljio mramorom oblo enim hodnikom sve dok nije do ao do mjes
ta gdje se na ukra enom postolju nalazila posuda s kogitorom Vidadom. Posljednji o
d drevnih kogitora izgledao je pomalo izgubljeno i patetino dok je razmi ljao ovako
osamljen u svojim beskonanim danima.
Abulurd se zaustavio pred tom posudom. Taj je mozak silnim trudom apsorbirao
sve strane ljudske povijesti otkad su se u vrijeme Se-rene Butler kogitori Kule
od slonovae izvukli iz svoje izolacije. Abu-lurdu je bio potreban trenutak dok je
otkrio gdje se nalaze kogitorovi optiki senzori. Nije znao bi li pokucao na zaob
ljenu stjenku posude kako bi privukao kogitorovu pozornost. - Kogitore Vidad, ja
sam ba ar Abulurd Harkonnen. elim razgovarati s vama.
- Mo ete razgovarati sa mnom, - odgovorio je Vidad kroz zvunik
na postolju. - Ali samo nakratko, jer danas moram razmi ljati o va
nim stvarima.
Abulurd je dr ao onu sliku blizu Vidadovih optikih senzora i objasnio svoju teor
iju. Tra io je da kogitor konzultira vlastite povijesne podatke i prizove u sjeanje
svaki relevantan podatak povezan s ranijim zapovjednikom D ipola.
- Slinost je zaista velika, - priznao je Vidad - nevjerojatna. Meni
se ini da je ta osoba namjerno uinila da bude toliko slina Yoreku
Thurru ili je mo da njegov klon. Ti odmetnici s Tlulaxa postali su zai
sta vje ti u tim stvarima.
- Izgleda gotovo potpuno isto kao to je izgledao Thurr na pos
ljednjim snimkama prije svoje navodne smrti, - rekao je Abulurd.
- Ili je to pravi Thurr pre ivio i prestao starjeti, ili je netko sa starih
holograma kopirao njegov izgled.
- Postoje mnoga mogua obja njenja, - rekao je Vidad. - Nekada
davno, u vrijeme Starog carstva, ljudi su bili razvili tretman protiv sta
renja. Mi kogitori smo se time slu ili kako bismo milenijima sauvali
na mozak. Postojao je i drugi nain...
Abulurd je uzdahnuo. - Mislite kao Vorian... kao vrhovni ba ar Atreid. General
Agamemnon ga je podvrgnuo tretmanu produ enja ivotnog vijeka pa jedva da je nakon s
vojih dvadesetih godina imalo ostario.

- Takav bi tretman sauvao Thurra sve ovo vrijeme. Ako je jo

uvijek iv.
Dr ei fotografiju, Abulurd je koraao ispred pijedestala. Osjeao se slabim dok je p
relazio na drugi korak. - Ali ako su strojevi jedini kojima je dostupan taj post
upak za produ enje ivota, kako se zapovjednik D ipola toga domogao? Zar vjerujete da
je netko od na ih znanstvenika uspio ponoviti taj proces?
- Takva mogunost uvijek postoji, ali nije ba vjerojatno. Zar vjeru
jete da bi taj tretman mogao ostati tajnom kada bi zaista bio dostupan
Ligi plemia? Sposobnost usporavanja starenja kakvu daje melange
izazvala je eksponencijalno irenje u ivanja te droge. U Ligi plemia
takav savr eni tretman za produ enje ivota ne bi nikada uspio ostati
tajnom. Trebate razmisliti o nekoj jednostavnijoj moguosti.
Abulurd je znao da Vidad govori istinu. - Ali... vi mislite... - Zaustavio se
- Ka ete da je zapovjednik D ipola vjerojatno bio u vezi s misaonim strojevima ili
cvmehima?
- To je posve logino razmi ljanje, - rekao je Vidad. - Ako je to
zaista Yorek Thurr.
Dok je bijes u njemu rastao, Abulurd je gu vao onu sliku. Cijelo to vrijeme dok
je blatio lik Xaviera Harkonnena, Thurr je mo da bio u savezni tvu s Omniusom! Abul
urd je bio bijesan i osjeao se izdanim.
- A sada se, ini se, vratio kako bi ubio Velikog Patrijarha, - rekao
je Vidad.
Dok se tiho kleo kako e se osvetiti, Abulurd je napustio kogitora. Ba aru vi e nij
e bio potreban sastanak s Favkanom; morao je poi u lov na tog preobraenog ubojicu.
Osjeam kako me obuzima neki mit ili je to zaista vizija? Velike stvari e doi od moj
ih Sestara, pod uvjetom da ih se mo e pomno odabrati.
- ASNA MAJKA RAQUELLA BERTO-ANIRUL
R
aquellin povratak u ivot nakon zamalo fatalnog oboljenja od mu-tiranog virusa kug
e, pru io joj je novu priliku i jedan neoekivani izvor kojim mo e spasiti umiruu popul
aciju.
Jimmak je sjedio uz nju pokraj kamenog zida pretrpane prostorije za oporavak,
dijelei hranu koju je donio iz pra ume. inilo se kako on vjeruje da se sve opet vra
tilo u normalu. Raquella se jedva usuivala pogledati tog smirenog mladia, bojei se
da e njezin osjeaj krivnje biti jasno vidljiv, jer je planirala iznevjeriti njegov
o povjerenje... njegov jednostavan zahtjev. Ali, s moralnog stanovi ta, nije imala
izbora. Svaki novi dan ko ta sve vi e i vi e ivota.
- Jimmak, molim te, bi li mi napravio jo onog tvojeg posebnog
aja?
- Gospoda Doktor jo uvijek bolesna?
- Ne, bolje mi je. Ali ipak bih rado malo tog aja.
Radosno je oti ao. im je nestao, Raquella je maknula jo uvijek mokru odjeu koju je
dr ala skrivenu. Pazei da sauva svaku kap te vlage, umotala je tu odjeu u nepropusta
n film, zapeatila i spremila u posudu za uzorke.
Tada je, radei sama u malenom laboratoriju, izvadila malo vlastite krvi. Meu ke
mikalijama koje su u primjesama u vodi vrtae i antitijelima u njezinoj krvi, Moha
ndas e mo da moi pronai neki klju. Poslala je te uzorke brzim atlom u laboratorij na b
odu Oporavak, a uz to i poruku u kojoj ga moli neka brzo radi. Kako nikakav vi ak
ne mo e koditi, pridodala je tome jo i molitvu.
Jimmak se vratio sa alicom gorkog biljnog aja, a za sebe je donio a u vode. Sjeo j
e uz nju, osmjehujui se. - Drago mi, to sam mogao pomoi.
- Mo da bi mogao pomoi i ovi ostalim bolesnim ljudima, - glas
joj je bio te ak.
Prestra eno ju je pogledao. - Ne, ne mogu odvesti nikog drugog do vode. Obeali s
te.
S hladnim osmijehom Raquella je pokazala kako je njezin strah od Ticije Cenve
bio opravdan. Ta ena je bila daleko od toga da osjeti olak anje zato to se Raquella
oporavila i zapravo je izgledala ljutito i sumnjiavo. Da je mogla i posumnjati k
ako e Krivoroeni pronai lijek, mrzila bi ih zato to mogu uiniti ono to ona ne mo e. I
je razlog le ao u osnovi njezine sve jae iracionalne odbojnosti prema lijenicima i
istra ivaima HuMeda.
- Da, obeala sam. - Ali jednako tako sam se bila zaklela kako u pomagati onima
kojima bude potrebna moja lijenika pomo...
Kasnije te veeri Mohandas se javio i, zaprepa ten onim to je na ao, u urbano javljao
preliminarne rezultate. Nije jo ustanovio specifian kemijskih sastav komponenti ti
h alkaloida, minerala i dugo-lananih molekula koje su bile u vodi tog podzemnog j
ezerca. inilo se nemoguim proizvesti ih... ba kao to se to nije moglo uiniti ni s mel
angeom.
Iz uzoraka krvi je zakljuio kako se ne to udno dogodilo u Raquel-linom tijelu, ne
ka biokemijska transformacija kakvu nikada ranije nije vidio. Ta bitka izmeu retr
ovirusa i udnih kemikalija u vrtai uinila je ne to njezinoj biokemiji, bitno je mijen
jajui.
Nadajui se da e uspjeti proizvesti cjepivo ili lijek, tra io je od nje da mu po alj
e mnogo vi e litara te vode iz vrtae, no nije mu mogla pomoi.
Frustriran time to mu se rje enje nalazi tako pri ruci, Mohandas je rekao: - Raq
uella, svako odgaanje predstavlja izricanje daljnjih smrtnih kazni za ove ljude.
S malom koliinom ove vode koju sam dobio iz tvoje odjee gotovo je nemogue provesti
sve testove koje moram uiniti. Kako u izolirati i sintetizirati taj uinkoviti sasto
jak? -Lice mu je izgledalo jednako blijedo i umorno kao i njezino. Pitala se je
li on uope spavao, tamo gore u njegovom sigurnom orbitalnom laboratoriju. - Zar n
as ne mo e povesti do tog izvora? Potrebno mi je jo mnogo litara. Odakle dolazi ta v
oda?
Njezina ljubav i divljenje prema njemu bilo je jasno i nije se nimalo smanjil
o... a ipak ve je i do sada rekla dovoljno za izdaju. Sumnjala je da bi sama bila
u stanju ponovo pronai to jezerce. Naravno, Jimmak joj nikada ne bi u tome pomog
ao. - Ja... Mohandas, ne mogu.
Ali svaki puta kad je zaula stenjanje bolesnika iz velike bolesnike sobe, svako
ga dana kada je gledala nove mrtve, dok je osjeala vonj
pogrebnih vatri kada su hrpe mrtvih tijela bile spaljivane na golom platou iznad
pra ume, njezina savjest joj je dovikivala kako mora ne to uiniti.
Otkad se vratila, visok je postotak preostalih arobnica... vi e od polovine njih
... naglo bio poko en kugom, kao da ih je imunitet organizma istovremeno izdao. S
vi e nepovjerenja nego ikada prije, Ticija Cenva je stajala, mr ava i tvrdoglava, ka
o da eli pokazati kako e njezina vlastita vrsta odlunost i mentalna mo nadii najgore
nke epidemije.
Raquella nije osjeala nikakav osobni animozitet prema vrhovnoj arobnici, osim to
joj je zamjerala kako se pona a prema svome sinu. Njezin grubi nain mogao je koris
titi zajednici tijekom D ihada, kada su se mnogobrojne ene s Rossaka morale rtvovati
kako bi uni tile neprijateljske cvmehe. Ali ponovna pojava epidemije bila je ne to
protiv ega se Ticija nije mogla boriti.
Dok je Raquella razmi ljala, na um joj je pala jedna udna misao, ali koja se upo
rno nametala. Sada kad sam se oporavila, Ticija me gleda kao prijetnju. To je ra
zlog za to ne eli da ostale budu pokraj mene. Zar je pomislila kako bih ja eljela po
stati voom arobnica? Ako bih ja ovdje uspjela, onda bi to po njezinom znailo da je
ona podbacila.
Samo su ene roene na Rossaku pokazivale tu izuzetnu mentalnu snagu koja ih je s
vrstavala meu slavne arobnice. Nitko s drugih planeta nije nikada smatran dovoljno
vrijednim da ga one prihvate. Ipak, Raquella je sada u ivala izuzetan utjecaj na
tom planetu, bila je izlijeena u tajanstvenoj pilji, a kemija njezinog tijela se p
romijenila sve do razine stanica tkiva. Mogla je to osjetiti u sebi, u mentalnoj
metamorfozi koja je uslijedila nakon to je fiziki preboljela mutirani virus.
Nadala se kako e Mohandas Suk uskoro ne to pronai, makar i neki pokusni serum kak
o bi spasio nekoliko bole u najte e pogoenih ena.
Pogledav i dolje u Jimmaka, opazila je kako ju on promatra s divljenjem s kakvi
m dijete promatra svoju majku. To je za Raquellu bio udan osjeaj. Taj malo usporen
i mladi se toliko rtvovao kako bi joj pomogao i toliko riskirao ne brinui se za svo
ju osobnu sigurnost. Odjednom joj je na pamet pala jedna misao. Moram provjeriti
da mu nije na kodilo to to sam uinila.
Raquella je promatrala svjetla za slijetanje to su bila upaljena na atlu koji s
e spu tao iz staze prema vrhovima kro nji. Prepoznala je
,
obrise HuMedovog transportera pa joj je srce poelo jae tui. - Moram doekati doktora
Suka.
Jimmak joj je, uzrokujui pravu agoniju zbog neodlunosti, dobacio kratak pogled,
veseo i nedu an. - Trebate pomo?
- Ne, elim da ode do Krivoroenih i zamoli ih neka jo jednom
razmisle. Ta voda iz vrtae mogla bi spasiti tolike...
Njegov izraz lica koji je sada bio pun panike osjeala je kao ubod no a u srce.
- Oni se nee predomisliti!
Stisnula mu je rame, pokazujui suosjeanje. - Molim te, poku aj jo jednom. Mene rad
i. - Kako ga je dotaknula, tako mu je na njegovu iroku ko ulju postavila siu an oda ilja
Kad otri u gustu pra umu, oda ilja e jasno pokazivati put do vrtae.
Otrao je.
Te ka srca po urila je za njim u tajanstvenu no Rossaka, gazei ispod spu vastih kro an
a. Svjetla na polju za spu tanje letjelica kupala su kro nje uto-bijelim svjetlima. N
itko od stanovnika Rossaka nije do ao doekati letjelicu; dolaskom epidemije potpuno
su nestali svi obiaji.
Kad su se vrata medicinske letjelice otvorila, pojavio se ovjek u zeleno-bijel
oj odjei za dekontaminaciju, ure enoj grimiznim kri em HuMeda. Prepoznala je Mohandas
a po njegovim kretnjama. Nosio je zapeaene kutije i ustro joj mahao, smije ei se ispod
vizira kacige. ak je i preko te kacige mogla nazrijeti njegov izraz svje eg entuzi
jazma. - Ovo je novo pokusno cjepivo... pomalo je obeavajue, ali samo bi ona tvoja
udesna voda bila dovoljno uinkovita.
Raquella je skrenula pogledom. - Ja... to bi se moglo uskoro promijeniti. - G
ledajui u njegove tamnosmee oi, vidjela je u njima nadu i entuzijazam. eljela ga je
poljubiti, vratiti se s njim na stazu i jednostavno provesti dan grlei ga, osjeajui
ga uza se u njihovoj kabini na brodu Oporavak. Ali to nije bilo mogue. Ne dok ov
oj epidemiji ne doe kraj.
- To se mo da nee dogoditi tako skoro, Raquella. Moramo sve
poku ati. Stupio sam u vezu s vrhovnom arobnicom i dogovorio da
ona pomogne oko podjele ovih novih uzoraka.
Raquella se zabezeknula: - Zar je Ticija zaista pristala pomoi?
- Namjerava osobno dijeliti cjepivo. - Govorio je autoritativnim
glasom. - Mislim da to ima politiku stranu. eli se nai u sredi tu
pa nje.
Raquellu to nije iznenadilo. Prihvatila je torbu s epruvetama. - Javit u ti ako o
vo bude imalo ikakvog uinka.
- Ovdje ima toga dovoljno za desetak ispitanika, - rekao je. - Ali
spreman sam u orbitalnom laboratoriju pokrenuti punu proizvodnju.
Ne mo emo ekati...
Ticija Cenva je iza la iz otvora litice i pre la istinu, a pratile su je dvije u c
rno odjevene arobnice. - Ja u to preuzeti. Ovdje sam ja na vlasti.
Raquella se nije eljela usprotiviti toj hirovitoj eni. - Pomoi u ti podijeliti se
rum. To bi nam mogla biti najbolja prilika za ozdravljenja. - Dok ja ne pronaem v
rtau i njezinu ljekovitu vodu.
 - Ne treba nam tvoja pomo. - Bljesak jedva prikrivenog neprija
teljstva pojavio se u Ticijinim oima.
- Tako govori ve tjednima. - Raquella je poku avala ubla iti
o trinu u svojem glasu. - Ali vidjela si moje simptome... Jasno je da
sam imala izuzetno te ak sluaj zaraze i bila sam ve u zadnjoj fazi iz
koje se nikada nitko nije vratio. Osim mene.
- Mo da je tvoj oporavak samo privremen. - Visoka, blijeda ena
uzela je torbu s uzorcima i kurtoazno kimnula Mohandasu koji je
stajao ispred svog atla. - Bude li ovaj serum dao rezultate, slobodni
ste napustiti Rossak im prije to bude mogue.
Ona i njezina pratnja zaputile su se do ulaza u liticu. Raquella je udahnula,
ali se jo uvijek itekako nadala. Ako ni ta drugo, Jimmak e ih uskoro nehotice odves
ti do vrtae.
Kada drugi stave ovjeka pred prevelike zadatke, on mora redefinirati svoje ciljev
e i krenuti vlastitim putem. Tako e barem jedna strana biti zadovoljna.
- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GOSS
T
ijekom ovih dvadeset godina otkako je veina snaga misaonih strojeva bila uni tena,
potra nja za majstorima maevanja s Gi-naza je opala. Stoljeima su na arhipelagu cent
ri za obuavanje stvarali vrsne borce, u prvom redu za uni tavanje borbenih robota.
Mada nitko od plaenika nije prigovarao to je taj Serenin krvavi D ihad okonan, preost
ali majstori maevanja su bili na gubitku, jer nisu vi e imali kome staviti svoje vj
e tine na raspolaganje.
Istian Goss je pre ivio svoje bitke, pro ao je s o iljcima, ali ostao relativno net
aknut. Zadr ao je svoj pulsirajui ma, ali nije bilo neprijateljskih strojeva protiv
kojih bi ga koristio. Umjesto toga, putovao je s planeta na planet, koristio sna
gu svojih mi ia i znanje pa pomagao izbjeglicama da se oporave od kuge i obnove kol
onije.
Svjetovi Lige su sada imali jedva treinu svoje ranije populacije. Obitelji su
dobivale podr ku u nastojanju da imaju to vi e djece kako bi se ljudskom rodu pru ile to
bolje anse da ponovo procvjeta, ali nije bilo dovoljno radne snage koja bi podig
la poljoprivredu i industriju. Svi su morali raditi dvostruko vi e nego prije.
Mnoge loze plemenita a su izumrle i sada su se poeli javljati novi centri moi kad
su meu pre ivjelima oni ambiciozniji poeli graditi svoja vlastita carstva, deklarir
ajui se kao svje i ogranci plemenita kih porodinih stabala i poeli zahtijevati svoja pr
ava i privilegije. Kako je mnogo takvih sjedilo i u parlamentu, one najstarije p
lemenita ke obitelji se nisu imale kome aliti zbog tako nelegitimne promjene strukt
ure monika.
Istian Goss se prije pet godina vratio na Ginaz, kako bi tamo postao instrukt
or. Mada je u sebi nosio mentorski duh Joola Noreta, shvatio je kako nikada nije
postigao ni ta zbog ega bi njegovo ime u povijesnim knjigama upadljivo sjalo. Nije
se osramotio kao to su to bili uinili otkriveni Tlulak ani ili kao Xavier Harkonnen
, ali nije
stekao ni poseban ugled. Nitko nije na glas komentirao kako su od Istiana Gossa
vi e oekivali, ali razoarao je samoga sebe. alio je to nije mogao zapoeti s praznom pl
com, onako kako je to njegov izgubljeni prijatelj Nar Trig zapoeo. Tada ne bi na
pleima osjeao toliki te ak teret i tada bi se mo da i istaknuo.
Kad je D ihad bio progla en zavr enim, civilizacija i dru tveni odnosi unutar svjetov
a Lige promijenili su se na vrlo temeljit i nepredvien nain. Kako je primjena Holt
zmanovih titova bila u irokoj uporabi, svatko tko je bio imalo va an nosio je takav
tjelesni tit kako bi se obranio od kriminalaca, atentatora i nesretnih sluajeva. T
akva je praksa uinila uporabu vatrenog ili baenog hladnog oru ja, poput strijele, po
sve zastarjelom.
Protiv protivnika koji je nosio takav tit jedini uinkovit nain borbe bila je kra
jnje precizna uporaba bode a ili kratkog maa. Predmeti su mogli proi kroz za titno pol
je samo ako su se kretali dovoljno polako, pa su se novi naini maevanja i borbi no e
vima razvijali tako da iskoriste prednosti te male ranjivosti.
Zato je instruktor, mehaniki robot Chirox promijenio svoje standardno programi
ranje i trenirao s Istianom Gossom tako da stvore majstore koje e moi iznajmiti ka
o ubojice ili tjelesne uvare onim plemiima kojima se prijetilo. I mada se plaenici
vi e nisu morali boriti s hordama borbenih robota, Ginaz nije dopustio da se njego
vi standardi i oekivanja smanje. Oni koji su sada ovdje zavr ili obuku majstora maev
anja bili su jo uvijek najbolji kakve je Liga mogla ponuditi.
Istian je promatrao kako dolaze novi uenici, mada ih je sada bilo daleko manje
nego ranije. Bez stalnog zahtjeva za sve veim brojem boraca protiv Omniusa, mlad
ii i djevojke su za sebe potra ili neku drugu profesiju. Nakon vi e od tisuljetne tira
nije strojeva, ljudska je vrsta imala dovoljno poslova koje je trebalo obaviti.
Jednog dana se Istian iznenadio vidjev i malen brod koji je stigao na Ginaz nos
ei poruku i poziv. Brod je na sebi imao grb namjesnika Favkana Butlera, a donosio
je poziv za trenera-robota Chiroxa i, ako se do njega mo e doi, za majstora maevanj
a Istiana Gossa. inilo se da je namjesnik pozvao robota kako bi mu bila uruena pri
znanja koja je zaslu io nakon dugih godina su enja D ihadu. Istianovo zaprepa tenje je b
ilo najvee onda kada je vidio potpis ovjeka koji je poslao tu poruku. Potpis majst
ora maevanja Nara Triga.
Svih ovih godina Istian je pretpostavljao da je njegov sparing part-
ner oti ao s onim neupuenim fanaticima koji su bili krenuli na Cor-rin kako bi se b
orili protiv misaonih strojeva. Ali, naposljetku, Trig je bio iv! to li je taj ovje
k radio tijekom protekla dva desetljea? Za to nisu ve ranije stupili u vezu? Iz ove
je poruke bilo jasno da je njegov raniji kolega znao da je Istian opet na Ginazu
i tu uvje bava nove uenike.
Istian je po urio do Chiroxa kako bi mu rekao novosti. - Moramo ii na Salusu Sec
undus. Tamo nas trebaju.
Metalni sensei se nije bunio niti se raspitivao za razloge. - Kako vi ka ete, m
ajstore Istian Gossu.
Odanost je kristalno jasna stvar samo onima koji su priglupi i bez ma te.
- GENERAL AGAMEMNON, Novi memoari
U
sprkos prijateljstvu dugom jedanaest stoljea, Junona i Dante se nisu uvijek slaga
li s Agamemnonom. Frustriran, general cymeh se nije mogao smiriti nego je koraao
sa svojom hodalicom, tra ei ne to to bi mogao razbiti. Njegova te ka metalna stopala o te
ila su pod prostorije.
- Ne, ja mu ne vjerujem potpuno, premda mi je sin, - rekao je
branei se. - Ali nisam vjerovao niti veini od dvadesetorice Titana.
Sjetite se Xerxa.
- Zar ti to ne vidi ? Previ e je jednostavno da se Vorian jednostav
no pojavi ovdje i pone tvrditi kako je opet promijenio stranu kojoj e
biti lojalan, nakon to je stotinu godina slu io D ihadu. - Junonin glas
ga je obino smirivao, ali sada je imao neku hrapavu o tricu.
U Agamemnonu je sve kuhalo. - Zar ti ne bi poludjela ivei tako dugo meu tim ljud
ima? Vorian je odrastao i bio odgajan na Sinkroniziranim svjetovima. Zapamtio je
moje memoare i divio se mojim postignuima, sve dok ga nije zbunila ona ena... ako
hoe , nazovi to mladenakom pobunom. Vjerujem da su njegovi razlozi dobri i dostatni
. Upravo onako kako bih i ja uinio.
Junona je ispustila neki la an smijeh. - Znai, Agamemnone, na kraju ispada kako
je tvoj sin zapravo jako nalik tebi?
- Nikada nemoj podcjenjivati snagu krvne povezanosti.
- Nemoj to nikada ni precjenjivati, - odgovorila mu je.
VOR JE IZGLEDAO VRLO MALEN i ranjiv dok je stajao u sredi njoj prostoriji koju su
nekada nastavali kogitori Kule od slonovae i zurio u zastra ujui lik svojeg oca.
- Zbog ega misli da bi ti mogao uvjeriti Quentina Butlera da se
ve e uz nas, kad mi u tome nismo uspjeli premda smo se slu ili svim na im tehnikama pr
isile? - upito gaje Agamemnon.
- Upravo zato, oe, - odvratio je Vor. - eli li da vojni genij okre
ne kabanicu i prikloni se strani cvmeha... na oj strani, onda ga ne
mo e jednostavno muiti. Jednom si ga prevario, a on je visokoobra
zovan vojni zapovjednik. Kad se uzme u obzir rezultat kojeg ste htjeli
postii, metode su bile potpuno pogre ne.
Vor je promatrao za tienu prozirnu posudu u kojoj se nalazio stari mozak njegovo
g oca, a i brojni rasko ni pregradci u kojima je Agamemnon izlo io svoju udnu kolekci
ju antiknog oru ja.
General se nagnuo naprijed kao kakva tarantula spremna za skok.
- Ja ti jo uvijek ne vjerujem niti imam povjerenja u tebe, Voriane.
- I za to ima razloga. Niti ti meni nisi dao puno razloga da bih
ja tebi vjerovao. - Mirno je zurio u monstruoznu hodalicu u kojoj se
Agamemnon kretao amo-tamo. To njegovo mehaniko tijelo bilo je
gipko i jako i mogao je bez problema raskomadati ovjeka, od po ud.
Danas ipak ne. - Ipak, voljan sam se kockati. Ili me se boji ?
- Dovoljno sam dugo ivio da se vi e niega ne bojim!
- Dobro, onda smo se dogovorili. - Vor nije nikada dopu tao da
izblijedi njegova arogancija i samopouzdanje.
Titan je pomaknuo svoju hodalicu, oito ljutit zbog smjelosti svog sina, ali ip
ak se suzdr ao. - I ti misli kako e s Quentinom Butlerom postii vi e nego mi?
Vor je prekri io ruke na grudima. Pazio je da pred ovim Titanom niti ne trepne.
- Da, ja tako mislim, oe. Quentin i ja smo bili prijatelji. Bio sam mu nadreeni as
nik. On me po tuje i zna kako sam se po rtvovno borio na strani D ihada. ak ako se i ne
bude slagao s mojim izborom, barem e me saslu ati. To je vi e od onoga to ste vi do s
ada postigli.
Cvmehov zvunik je brujao i vibrirao dok je Agamemnon mrmljao neizgovorene prit
u be. - Mo e poku ati,- rekao je naposljetku. - Ali imaj na umu, Voriane, da je to jedn
ako toliko test za tebe koliko je i za njega.
- Sve u ivotu je nekakav test, oe. Onog trenutka kada te opet bu
dem iznevjerio, nee oklijevati da me kazni .
- Tvoja sljedea kazna bit e ti i posljednja. Nemoj to zaboraviti.
- Ali u Agamemnonovim rijeima nije se osjealo ono vrsto
uvjerenje. Kraj toliko propalih nada, generalu se nije nimalo urilo da
se tako brzo odrekne Voriana Atreida.
Poslije svih ovih stoljea, mislio je Agamemnon, nisam oekivao da e u meni ostati vi e
ikakva ljudska emocija. Nadao se da se niti jedna od njih nije vidjela.
ZRAK JE POD NASLAGAMA LEDA bio tako hladan da je Vorian mogao vidjeti vlastiti d
ah. Jedan od neocvmeha odveo ga je do neke hladne prostorije, tamo gdje je, od o
nog dana pobune tijekom napada cvmeha na Favkanovu grupu brodova, bila uskladi ten
a posuda s Quen-tinovim mozgom.
Nekada sjajni primero, osloboditelj Parmentiera i Honrua, zapovjednik snaga D i
hada, sada nije bio vi e od inertne mase naboranog mo danog tkiva u plavom elektroli
tu. Njegova je posuda bila na polici poput nekog odbaenog komada opreme. Nakon nj
egove zapanjujue opomene Favkanu bio je doveden natrag na Hessru i demontiran, a
njegova posuda s mozgom vi e nije imala pristup nikakvom tijelu namijenjenom cvmeh
ima. Bio je ovdje u klopci.
Kad ga je Vor ugledao, rijei su mu zastale u grlu. - Quentin? Quentin Butler!
Zgroziv i se, pri ao je bli e posudi s mozgom i upravo je htio postaviti pitanje sv
ojem neocvmeh pratitelju kad je vidio da se ta zvec-kajua hodalica povlai iz prost
orije i odlazi hodnikom. Vor se nadao da su Quentinovi senzori spojeni na mo dane
niti i da e moi komunicirati.
- Ne znam, Quentine, koliko dobro me mo e prepoznati. Ja sam
vrhovni ba ar Vorian Atreid.
- Aha. Razumijem. - Glas je dopirao iz zvunika na zidu, nedaleko
od posude s mozgom. - Vidim da je to jo jedan od jeftinih trikova.
- Ja nisam iluzija. - Vor je znao da e Titani itekako prislu kivati
svaku rije koja bude izgovorena pa da zato mora biti oprezan. Svaka
nijansa i svaka rije bit e sumnjivi. A morao je nekako Quentinu na
glasiti istinu, a da pritom ne otkrije svoje planove.
- Titani su se s tobom igrali i muili su te, ali ja sam stvaran. Bo
rio sam se zajedno s tvojim sinovima. Ja sam onaj koji je oti ao na
Parmentier i vratio se s vijestima da su Rikov i njegova ena umrli od
kuge. Jednom sam te pratio kada si i ao posjetiti Wandru u Grad in
trospekcije. Bilo je proljee u punom cvatu. Rekao sam ti kako mi je
Wandra uvijek bila slaba toka, jer je Xavierova najmlaa ker. Nalju-
-
tio si se na mene, jer sam tako uveo Harkonnenovo ime u na razgovor. Sjea li se tog
a dana, Quentine?
Mozak umirovljenog ratnog heroja ostao je tih, a onda je konano rekao. - Cvmeh
i znaju za interakciju laser- tit. Ja... ja sam im to rekao. Gotovo su uni tili Fayk
ana.
Znajui da bi se ova tema mogla pokazati opasnom, Vor je otvorio jednu drugu. -
Favkan je sada namjesnik Lige. Jesi li to znao? To se dogodilo kada si ti bio n
a putu s Porceom Bluddom. Bio bi vrlo ponosan na njega.
- Ja... uvijek sam se ponosio njime.
- A tvoj najmlai sin, Abulurd, -Vor je pri ao jo bli e posudi s
mozgom. - Pobrinuo sam se za to da on bude unaprijeen u ba ara
etvrtog razreda. Sam sam mu privrstio te oznake ina. Mislim da je
to bio najradosniji dan u njegovom ivotu, ali bio je jako tu an to nisi
mogao biti tamo vidjeti ga.
- Abulurd... - rekao je Quentin, kao da je to ime pokrenulo neku
nesigurnost u njegovom umu.
Vor je znao da je ovaj ratni veteran uvijek bio hladan prema svom najmlaem sin
u. - Nisi bio po ten prema njemu, Quentine. - Vor je osjetio kako bi tu strog ton
mogao biti najuinkovitiji. - On je nadaren, inteligentan mladi... i u pravu je to s
e tie Harkonnenovog imena. Mogu ti rei da su te legende koje si uo u vezi s Harkonn
enom bile uglavnom la i. On je bio rtveni jarac da bi se spasio D ihad. imenovao sam
ekipu koja treba sve to preispitati. Vrijeme je da te rane zacijele. A Abulurd..
. Abulurd u svom poslu nikada nije uinio ni ta ime bi izazvao tvoje razoaranje.
- Bio sam nepravedan prema sinu - slo io se Quentin, - ali sada
je prekasno. Ne mogu ga vi e nikada vidjeti. Ovdje nisam imao to
drugo raditi nego razmi ljati... i aliti zbog svih pogre aka koje sam u
pro losti uinio. Mrzim ovo to sam postao. Ako si zaista odan nama,
ako u tebi ima imalo ljubavi ili po tovanja prema meni, Voriane Atrei-
de, onda e sada ovu moju posudu razbiti o pod. Poku avao sam im
se opirati, no oni su mi uni tili svaku ansu. elim umrijeti. To je sve
to jo mogu uiniti da im ote am njihove planove.
- To bi bilo previ e lagano, Quentine. - Vorov je glas postao o tar.
Sada se slu io onim tonom kojim se koristio pri izdavanju zapovijedi
i kojeg je razvijao du e od stoljea u armiji D ihada. - Sada si cy-
meh. Pru a ti mogunost boriti se uz generala Agamemnona. Da ne
ma tebe i mene, cymehi bi sada vjerojatno navalili na bespomone
ljude, postav i im nova prijetnja, jednako stra na kao to su to bili misaoni strojevi
. esto si mi znao rei kako Butleri nisu niiji batleri. I to je tono. Mi smo voe, ti i
ja. Ako se odluimo za suradnju, tada mo emo pomoi pri odreivanju odnosa izmeu ljudi i
cymeha tako da ti odnosi postanu bolji.
Vor je zvuao uvjerljivo, ak i svojim vlastitim u ima. - Ali Titani nee biti voljni
pregovarati prije nego si osiguraju poziciju moi. Mnogo puta sam i sam zagovarao
da ih se uni ti. Oni imaju dobar razlog da budu zabrinuti zbog Lige. Ali ono to mi
znamo mo e se pokazati kao kljuno. Ako im ti pomogne s onim to ti zna , ljudi e imati
ajvee anse za mir i prosperitet. Na dugu stazu, ako pomogne cvmehima, spasit e ljudsk
e ivote. Uvia li to? - Znao je da je dovoljno vatreno govorio da bi uvjerio Junonu
i Agamemnona koji sigurno ovo prislu kuju. - Mora prestati dr ati se tako vrsto svojih
predrasuda. D ihad je zavr io. eka nas jedan drugi svijet.
Dok je podizao ruke kako bi naglasio svoje rijei pazio je da bude okrenut prem
a senzorima iz kojih su neuronske niti vodile u Quen-tinov mozak. Napravio je br
zu, vje tu kretnju prstima, vojniki znak kojeg su na razini zapovjednika i on i Que
ntin desetljeima koristili u armiji D ihada. Bilo je malo vjerojatno da bi cymehi,
koji su ve tako dugo ivjeli odvojeni od slobodnih ljudi, koristili ili uope prepozn
ali to udnovato sredstvo komuniciranja, ali Quentin e to sigurno prepoznati. Vor s
e nadao kako e biti dovoljno dokazati kako on zapravo nije promijenio stranu nego
ima nekakav drugi plan. Vor e pronai nain da odr i pobunjeniku iskru duboko u ovom mo
zgu koji je ve pomislio da je pobijeen, nadmudren i zaglavljen u nemoi. Pokazat e Qu
entinu da postoji i drugi nain... ako e moi koordinirati plan.
Quentin je tako dugo utio da je Vor ve poeo misliti kako ovaj nije ni opazio onu
kretnju. Konano je taj ogoljeli mozak progovorio kroz pojaalo. - Dao si mi mnogo
materijala za razmi ljanje, vrhovni ba are. Ne mogu rei da se sla em... ali razmislit u
o tome.
Vor je kimnuo. - Izvrsno. - Oti ao je iz te studene prostorije, siguran da e sad
a njih dvojica pronai nain za Agamemnonov pad.
Najvei kriminalci ljudskog roda su oni koji se zavaravaju mislei kako su napravili
"pravu stvar".
- RAYNA BUTLER, prodike na Salusi Secundus
P
remda je Veliki Patrijarh bio slab voda, bez ikakve jasne vizije, Ravna je iskor
istila priliku da ubijenog ovjeka pretvori u heroja, u uzor kojemu bi se svi treb
ali diviti. Ima ironije u tome kako se ona pobrinula da Xander Boro-Ginjo postig
ne vi e toga nakon svoje smrti nego je postigao tijekom dugogodi njeg obavljanja du no
sti.
To ubojstvo je moglo biti ona iskra koja e razbuktati razmirice i sukob s onim
a kojima je bilo dra e vidjeti stari pokvaren nain vladanja, dok je Pokret kljuao i
na Salusi Secundus se uzdizao do novih visina. Ravna je oistila mnoge svjetove Li
ge, oslobaajui ih od svih tragova kompjutoriziranih strojeva, svakog odbaenog dijel
a sprava koje su opona ale rad svetog ljudskog uma.
Mada je ve pro lo mnogo dana, namjesnik Favkan Butler je jo uvijek izbjegavao pro
glasiti nasljednika Velikog patrijarha, a Ravna je pomislila kako bi naposljetku
taj polo aj trebao pripasti njoj. Lanac koji je bio simbol te slu be mogao joj je p
oslu iti za daljnje irenje Kulta Serene, dajui mu privlanost kakvu i zaslu uje. Bio bi
samo kao vizija bijele gospe koju prikazuje.
Ta se vijest poela tiho iriti meu onima koji su joj bili skloni. Zi-mija je sa s
vojim suvremenim nainom ivota inila neke od njezinih sljedbenika nervoznim, a ipak
je sve vi e novih ljudi dolazilo vidjeti Ravnu, uti je... a onim najsretnijima se p
osreilo i dotaknuti je.
Bilo je gotovo sigurno da njezin stric ima uhode meu pripadnicima Kulta. Neki
od njezinih najodanijih prista a otkrili su neke koji su se infiltrirali u Pokret
pa su ih bez mnogo buke likvidirali. Saznav i za to, Ravna je bila u asnuta, jer ona
nikada nije zagovarala otvoreno nasilje protiv ljudskih bia, nego samo ono proti
v monstruoznih strojeva. Zapovjedila je da takve aktivnosti moraju odmah prestat
i i njezini su se pobonici oklijevajui slo ili s tim, mada ni sami nisu ba
ostavljali neki dojam vrste discipline. Mo da joj, pomislila je Ravna, oni samo vi e
ne namjeravaju govoriti o svojim tajnim ubijanjima.
I upravo je toga dana Kult odluio ne govoriti javno o svojim namjerama, dr ei sve
u potpunoj tajnosti. Isplanirani pohod je trebao biti potpuno iznenaenje, tako d
a garda Zimije nee imati vremena na brzinu organizirati obranu. Te demonstracije e
biti daleko uinkovitije nego generalni trajk.
Kult Serene je imao daleko vi e pristalica nego je to Favkan Butler pretpostavl
jao. Sada, dok je Ravna, odjevena u svoju bijelu sveeniku halju, hodala na elu svje
tine, izlazee sunce joj je kupalo blijede obraze. Mora da je sada izgledala kao o
na sjajna vizija Serene Butler koju je Ravna vidjela prije mnogo godina, jo dok j
e bolovala od kuge.
Kad je sve otpoelo, zvui slomljenog stakla, zdrobljenog metala i trijumfalni po
vici tvorili su u njezinim u ima simfoniju. Prvo su jednostavno pomeli napola praz
ne bulevare i onda nagrnuli kroz kompleks stambenih zgrada. Neki mu karci i ene zam
agljenih pogleda poku avali su obraniti svoje prodavaonice i domove. I mada je Rav
na dala izrazite upute neka paze da ne doe do ranjavanja nevinih ljudi, Kultisti
nisu bili mi ljenja da je nevin netko tko se njima opire.
Kako je svjetina postajala sve brojnija, tako su i sa sve manje oklijevanja u
bijali. Neki okirani graani su bje ali, napu tajui svoje domove i poslovne prostore. Dr
ugi pak, obuzeti arom, odjednom su se zaklinjali na lojalnost Kultu Serene.
Zimijska garda je istrala, poku av i organizirati nekakav uinkovit odgovor, o mnogi
od njih su istovremeno bili i tajni lanovi Kulta Serene.
Ravna je predvodila povorku, napredujui prema zgradi parlamenta. Na njezinom b
lijedom licu titrao je bo anski osmijeh. Kada su pri li golemoj vladinoj zgradi, gaz
ei poploenim ulicama do trga punog elegantnih fontana i kipova, Ravna je bila razoa
rana to Favkan nije iza ao kako bi se suoio s ovom naelektriziranom situacijom. Oito
je namjesnik odluio kako nee biti na tom mjestu, kao da je zauzet nekim drugim pos
lom. Mo da je on ipak imao uhode medu njezinim ljudima.
Ali ak ni Favkan Butler ne bi mogao zaustaviti ovaj plimni val.
Onaj beznaajan kordon stra ara je odustao kada su vidjeli kakva skupina gnjevnih
ljudi napreduje prema njima. Politiari i zastupnici napustili su prostorije zgra
de kroz bone i stra nje izlaze.
Ravna se iznenadila spaziv i pet hrabrih ljudi, mu karce u utoj
odjei koji su se pojavili iz arkada na prednjem ulazu. Izlazili su, a jedan od nj
ih je nosio prozirnu posudu i to na nain kao da nosi svetu relikviju. Druga dvoji
ca nosila su postolje.
Ni ne zaustavljajui se, Ravna je podigla pogled. Sunce joj je smetalo oima, ali
prepoznala je posljednjeg kogitora iz Kule od slonovae. Gomila iza nje je imala
previ e ustaljeno gibanje da bi se mogla naglo zaustaviti pa ona nije ni usporila
korak kada se poela uspinjati dugim, plitkim stubama pred ulazom u dvoranu parlam
enta.
Sveenici koji su brinuli o kogitoru podignuli su pijedestal i na njegovu ravnu
povr inu stavili posudu s mozgom. Kad su prikljuili njegov zvunik, Vidadove rijei su
zagrmjele. - Obraam se va oj ljudskosti! Molim za trenutak zdravog razuma. Razmisl
ite o tome to radite.
Ravna mu je uzvratila jasnim glasom. - Provela sam godine razmi ljajui o ovome,
kogitore Vidad. Dobivam nadahnue od Boga, jasnu viziju koju primam od same Serene
Butler. Tko mo e to dovesti u pitanje?
- Jednom davno osobno sam razgovarao sa Serenom, - rekao je Vi
dad. - Nije od vas mudro to je glorificirate. Ona je bila samo obina
ena.
Ravna se popela za jo jednu stubu. - Vi kogitori iz Kule od slonovae posredoval
i ste u jednom glupom sklapanju mira s misaonim strojevima, pod tako odvratnim u
vjetima daje Sveta Serena oti la u smrt kako bismo svi mogli vidjeti pravu Omniuso
vu prirodu. - Glas joj je ostao sablasno miran. Vi ste, Vidade, bili Jude. Ovoga
puta vas neemo poslu ati. Moramo uiti na na im pogre kama i znati kako emo se boriti.
- Primijenite racionalni nain mi ljenja, - rekao je kogitor. - Zar
ste zaista superiorni Omniusu ako u ime istoe provodite nasilje nad
svojim sugraanima? Ti strojevi koje vi uni tavate ne mogu vam na
uditi. Promatrajte objektivno. Vi morate...
- On brani strojeve, - povikao je netko iz gomile, - a i izgleda
kao cymeh! Cvmehi ili kogitori, kakva je razlika... svi su oni misaoni
strojevi!
Buka i povici postajali su sve jai. Ravna se nastavila uspinjati kamenim stuba
ma. - Dosta nam je hladnog, racionalnog naina razmi ljanja, Vidade. To je nain na ko
ji se pona aju strojevi. Ali mi smo ljudi, sa srcem i s na im strastima, i mi moramo
obaviti tu bolnu istku koju su Bog i Sveta Serena postavili pred nas. Ti nam nee s
tajati na putu.
i
Ostatak svjetine se gurao iza nje, viui, vitlajui tapovima i toljagama, hitajui prema
dvorani parlamenta.
Ona petorica koji su se brinuli o Vidadu poku ali su ostati mirni i vrsti, no u
posljednji as su dvojica izgubila samopouzdanje i pobjegli u svojim utim haljama,
dok su se preostala trojica uzaludno borili da nekako za tite ranjivog kogitora na
njegovom pijedestalu. U tom uzbuenju i strci Vidad je nastavio pledirati za zdra
v razum, no glasovi iz pozadine ubrzo su nadjaali njegov glas koji je dopirao iz
zvunika.
Ravna se zaustavila pred kogitorom, ali njezini strasni sljedbenici gurali su
se naprijed. Netko se gurnuo i posuda s mozgom se ozbiljno zaljuljala. Tada su
se ostali, sada ve izvan nadzora, poeli namjerno i grubo gurati. Te ka posuda s mozg
om se preokrenula i pala, udarila o kamene stube i raspukla se. Koturala se i od
skakivala, a gomila je radosno klicala. Trali su za njom udarajui je svojim cijevi
ma i toljagama dok se nije posve smrskala.
Ravna je razmi ljala o tome bi li ih zaustavljala, ali ona je i predobro razumj
ela cijelu situaciju. Ovi sljedbenici su kogitore vidjeli kao anatemu, kao ne to v
rlo slino onim zlim Titanima: mozgovi bez ljudskog tijela, koje dijabolika tehnolo
gija odr ava na ivotu. Gust plavi elektrolit tekao je po tlu kao krv.
Zatim se Ravna okrenula i sa svojim odanim sljedbenicima po la u dvoranu parlam
enta.
Pravda mo da i jest nepristrana, ali pravednost je duboko osobna.
- BA AR ABULURD HARKONNEN, privatni dnevnici
G
ovorei s mjesta kamo se povukao u sigurnost dok su Ravna i njezini sljedbenici ma
hnitali ulicama, namjesnik Butler je proglasio izvanredno stanje. Ali stra a u Zim
iji nije bila dovoljno brojna da bi mogla ponovno uspostaviti red. Nisu imali nai
na kojim bi zaustavili najezdu fanatika osim da dopuste opu klaonicu, slu ei se svim
oru jem koje im stoji na raspolaganju.
Liga plemia je odr avala velike arhive elektroniki pohranjenih podataka. Premda n
ositelj tih arhiva nije bila umjetna inteligencija odnosno misaoni strojevi ve sa
mo obini programi obrade podataka... bitna razlika koju veina ljudi nije shvaala...
sama ta nazonost kompjutorskog sustava bila je Ravni trn u oku. Omniusova kuga j
e ve bacila civilizaciju Lige u ko mar pa je velik dio znanstvenih i vojnih, kao i
obiteljskih i povijesnih podataka u njoj bio izgubljen. Sada je Ravna istila ono t
o je jo bilo preostalo.
Podaci stari tisuljeima bili su pobacani u vatru, a veliina tog gubitka bila je a
k i vea od one kada je uni tena aleksandrijska knji nica na staroj Zemlji. Ako se ova
ko nastavi, ljudska e se rasa zasigurno suoiti s razdobljem nalik na produ eni mrani
srednji vijek, ako se ikada uope od toga oporavi.
Dakako, nisu tu svi podaci bili toni, mislio je Abulurd Harkonnen. Kada bi svi
la ni povijesni podaci bili uklonjeni, onda bi mo da bilo lak e ponovno vratiti djeda
na mjesto koje mu, kao heroju D ihada, pripada.
Ne elei postati uoljivom metom, Abulurd je svukao svoju ba ar-sku odoru i odjenuo
civilnu odjeu. Da je vjerovao da bi to moglo biti uinkovito, iza ao bi na ulice naor
u an svojim punim naoru anjem. Ali pripadnici Sereninog kulta bili su savr eno voljni r
tvovati svoje ivote. Jedan sam ovjek im se niim ne bi mogao suprotstaviti.
Ali nadao se da e biti u stanju za tititi svoj laboratorij.
Kad je nakon zalaska sunca stigao do tamo, neke od zgrada koje su okru ivale admin
istrativnu zgradu Velikog Patrijarha su bile u plamenu, dok je zgrada u kojoj su
se provodila istra ivanja bila netaknuta... za sada. Abulurd je istovremeno osjet
io i olak anje i razoaranje kada je otkrio da nitko od njegovih znanstvenika i in enj
era nije do ao braniti prostorije u kojima su provodili istra ivanja. Mo da su svi bil
i kod kue i titili svoje obitelji.
U av i u zgradu, izvadio je sve podatke i rezultate testiranja svih pirana kukaca
. U laboratoriju je jo uvijek, nakon obavljanja nekoliko zavr nih testova, na stolu
stajao prototip ureaja za smetnje koji neutralizira funkcioniranje tih mehanizam
a, a kojeg su razvili njegovi in enjeri. Morat e ukoriti osoblje to nisu spremili ta
ko vrijedan ureaj kojeg su Kultisti mogli pronai i razbiti u komadie.
Prije negoli je stigao spremiti ureaj, uo je kako se netko mie u prostorijama. A
bulurd je zadr ao dah kako bi bolje osluhnuo. Mo da se ipak pojavio netko od njegovi
h in enjera kako bi branio njihova istra ivanja. Ponovo je odlo io prototip ureaja za s
metnje na laboratorijski stol pa oprezno pri ao. Jo niti jedno od svjetala nije bil
o upaljeno. Sjene su bile dugake, a nezvani do ljak se, sudei prema zvuku, kretao op
rezno i u urbano. Znai, nije to netko od in enjera. To je netko tko ne bi trebao biti
tu. Mo da netko od Muenika?
 Zastav i kako bi, za sluaj da bude napadnut, ukljuio svoj osobni tit, upalio je sv
a svjetla, zaslijepiv i stranca. ovjek je rukom za titio oi i kretao se poput gu tera po
vruem kamenu. Ispalio je dva brza hitca iz maula pi tolja, ali Abulurdov je tit zau
stavio metke. Provalnik je bje ao tra ei zaklon iza ormara s laboratorijskim instrume
ntima. Abulurd je uoio ovjekovu maslinastu boju ko e i elu, izgled koji mu je bio poz
nat. Bio je to ovjek za kojim je tragao.
Abulurd je s boka povukao pi tolj i drugom rukom zgrabio paradni bode . Nije moga
o ispaliti iglice iz pi tolja tako dugo dok mu je osobni tit bio aktiviran, a nije
se usudio sada iskljuiti tu za titu. - Znam tko si, Yorek Thurr,- rekao je.
Provalnik se nasmijao, ali u tom smijehu se osjetila nervoza. - Ako ni ta drugo
, barem moje ime ide ispred mene! Bilo je ve i vrijeme.
uei, Abulurd se kru no kretao. - Drago mi je to sam imao priliku susresti se s tobo
m lice u lice. Istra ivako povjerenstvo Lige sumnja da bi nakon svih tih godina jo u
vijek mogao biti iv, ali ja nisam podcijenio tvoje sposobnosti.
Koristei komparativne tehnike pri usporedbi starih slika zapovjed-
nika D ipola sa slikom snimljenog ubojice Velikog Patrijarha, Abulurd uope nije sum
njao u identitet ubojice Velikog Patrijarha. Kasnije, kada je iznio rezultate te
analize svojem skeptinom bratu, Favkan je obeao da e to prouiti, ali oito to nije uz
imao za ozbiljno.
U svojem lovu na tog ovjeka Abulurd se bio slu io vlastitim vezama kako bi prouio
podatke o ljudima koji su nedavno stigli na Salusu Secundus, slijedei unatrag tr
agove izbjeglica i pritom se poma ui njihovom dokumentacijom. Prona ao je nekoliko sn
imaka koje je snimila slu ba nadzora i te su snimke pokazivale upadljivu slinost s
ve napola zaboravljenim zapovjednikom D ipola, no njegov se trag ve izgubio. Premda
je Liga na iroko razastrla mre u kako bi ulovila ubojicu Xandera Boro-Ginje, ta je m
re a imala daleko previ e rupa.
- Svi su se dali u potragu za ubojicom Velikog Patrijarha, - rekao
je Abulurd - ali samo sam ja tragao za tobom. A sada, dok traje ovo
ludilo na ulicama, ti si do ao ravno k meni, poput kakvog dara.
Thurrovo je lice izgledalo barem pedeset godina mlade nego bi to smjelo biti.
Dok se bezbri no smje kao, inilo se kako u iva u ovoj konfrontaciji i ne pokazuje nika
kvu zabrinutost.
Pod svjetlom istra ivakog centra Thurr se latio svojeg maula pi tolja, premda je b
io nekoristan protiv Abulurdovog tita. I Thurr je imao tit, ali ga jo nije koristio
, jer se oito radije koristio slobodom uporabe vatrenog oru ja nego da se koristi z
a titom koju bi mu pru alo Holtzmanovo polje.
- Mladiu, emu dugujem tu ast da si tako opsjednut mnome? -
zapitao je Thurr. - Mo da bi mi dobro do ao u mojim buduim pla
novima. Zar ne bi elio postati dijelom povijesti? - Kretao se poput
pantere koja se prikrada plijenu.
- Ti si se i do sada sasvim dovoljno koristio ljudima. Moj djed je
bio Xavier Harkonnen... junak u ratu protiv misaonih strojeva... a ti
si uni tio njegov ugled. Manipulirao si istinom i uni tio ugled moje
obitelji.
- Da, ali zar ne vidi kako je za sve to postojao dobar razlog.
- Ne, ne vidim. - Abulurd mu je pri ao bli e dr ei svoj bode
kojim se mogao koristiti i dok je bio pod za titom tita. - Za to si do
ao u moj laboratorij?
- Zar to nije ono mjesto gdje uvate preostale uzorke mojih sla
tkih mehanikih ljubimaca? Male derae koje sam osmislio na Cor-
rinu. - Thurr je podigao obrve. Povijesni zapisi su ga oslikali kao ne
milosrdnog i hladnog inteligentnog ovjeka, ali sada je divlji pogled u
L....
izdajiinim oima imao dodatnu o trinu kao da mu se u glavi ne to okrenulo. Jo je bio mal
iciozan i tajnovit kao uvijek, no inilo se da polako gubi razum.
- Oh, kakav sam uinak ja imao radei za Omniusa... povijesno
gledano daleko znaajniji od iega to sam uinio kao zapovjednik
D ipola. ak i dok sam radio za D ipol, obavljao sam poslove za Om
niusa koji mi je dao svoj udesni tretman za produ enje ivota. Oh,
jo sam uvijek pred strojevima krio mno tvo va nih tajni, ali uvijek
sam ostavio neki mamac, izbacio kakav la ni trag za Velikog Patrijarha
Ginju i njegove zaluene obo avatelje. Sve bi bilo u najboljem redu,
samo da mi je njegova ena dala ono to mi je pripadalo. To bi bilo
krunsko postignue jedne blistave karijere. Moja vlastita vrsta povije
sne besmrtnosti! Ali kad mi je to bilo ukradeno, morao sam uiniti
ne to drugo. Ti gladni mali metalni kukci bili su samo mali pokus. Na
pravio sam ih, jer mi je bilo dosadno za vrijeme mojeg beskonanog
zatoeni tva na Corrinu. No onaj retrovirus kojeg sam predlo io bio
je daleko najgori od svega. Zar ne?
- Ne mogu pojmiti magnitudu tvoje pokvarenosti, - rekao je
Abulurd.
- To samo dokazuje koliko si nema tovit.
Abulurd je vrsto dr ao dr ku bode a, elei ubiti tog ovjeka prije nego prizna jo ne
a to mi govori sve to. Zar ti je toliko te ka savjest pa se poku ava ovako olak ati?
- Ne budi smije an. Imam puno pravo hvaliti se to sam sve posti
gao. A osim toga, ionako te namjeravam ubiti pa mi dopusti prije toga
ovu zadovolj tinu.
Mada je jo uvijek u jednoj ruci dr ao pi tolj, Thurr je podigao ruku u kojoj je dr a
o malu, prozirnu kutijicu. Abulurd je prepoznao jednu od laboratorijskih posudic
a za dr anje uzoraka. Peat je bio skinut, a bravica slomljena. Thurr je prstom podi
gao poklopac. - Razoaran sam to ste zadr ali samo dvanaest mojih malih prijatelja ne
taknute... ali i tih dvanaest e sigurno ovdje obaviti svoj posao na tebi.
im su bili aktivirani, mali ustri derai su poeli zujati i sudarati se. Thurr je ot
vorenu kutiju bacio prema Abulurdu. Kutija je udarila o tit, a male su se pirane
rasule zrakom poput izgladnjelih str ljena. Abulurd se bacio unatrag, pogledom tra ei
zaklon, ali metalne pirane su se raspr ile i progonile ga.
Stisnuv i se uza zid, skriven meu sjenama i zbunjujuim obrisima opreme, Thurr je
to promatrao i tiho se smijao.
Zujee mini-ubojice su kru ile zrakom, skenirajui prostoriju, identificirajui Abulu
rdov ljudski oblik kao najoitiju pristupanu metu. Jurile su za njim, a male krista
lne eljusti su bile spremne progri-sti kroz meso. Jedna od tih malih pirana se su
darila s nevidljivom barijerom Abulurdovog tita, udariv i o njega brzinom metka. Od
bila se, a ostale su sada kru ile pribli avajui se znatno sporije. Abulurd uope nije s
umnjao u to da e one uskoro otkriti kako zaci u Holtzma-novo polje. Kako se povlai
o prema jednoj od onih prostorija u kojima su Abulurdovi in enjeri radili, bacio j
e pogled dolje i ugledao svoj spas. Zgrabiv i prototip, sjeo je na laboratorijski
stol i ukljuio ureaj za smetnje.
Ta previ e jednostavna sprava nije mogla spaliti siu ne motore kukaca, ali odjedno
m je Abulurdov oblik postao nejasan i nevidljiv njihovoj rutini prepoznavanja. Z
bunjene, zujale su i kru ile u sve irim krugovima, tra ei drugu rtvu i onda odjednom ne
stale.
Oklijevajui, Abulurd je podigao ureaj za smetnje i napravio dva koraka naprijed
, prema sredini laboratorija. Letee pirane nisu reagirale na te pokrete. Sa svoji
m rotirajuim ustima i lebdeim motorima koji su ih nosili u raznim smjerovima, one
uope nisu reagirale na njega.
Ljutit zbog tog obrata, Thurr je upitao: - to si to uinio? Kako si...
Odjednom, pirane su ga spazile. Promijenile su kurs leta i usmjerile se prema
svome tvorcu. Thurr je aktivirao svoj osobni tit. Tucet malenih ubojica je kru ilo
uokolo njega, udarajui o polje, odbijajui se i poku avajui ponovo. Bile su poput le in
ara kada se obru e na strvinu. Abulurd je aktivirao sigurnosnu bravu na vratima. P
repreke su se odmah pojavile na svojem mjestu i automatski se oglasio znak za op
asnost kako bi dozvao pojaanje, ali uz ovu Ravninu svjetinu na ulicama, sumnjao j
e da e itko ubrzo odgovoriti.
- Sam si sebi odredio sudbinu, Yorek Thurr.
Prva od malih pirana si je polako probila tunel kroz nevidljivu barijeru izda
jiinog tita. Na av i se unutar za tienog podruja, poela je divljaki napadati njegovo
 Uskoro je i svojim malim kolegicama signalizirala kako probiti tit. Pa su se ove
dale na posao, sve se sporije pribli avajui, sve dok se nisu probile unutar tita.
Poele su otkidati komadie Thurrekovog tijela, zaglaviv i svoje mehanike eljusti na
njegovim rukama, na vratu, na obrazima. Branio se bezuspje no. Dok su ga izjedale,
izdajica je vri tao i mahao
rukama. Mada mu je krv sukljala kroz progrizene rupe na ramenima i bokovima, inil
o se da je bio vi e bijesan nego u asnut zbog smrti koja mu je prijetila.
Jedna od tih spravica kru ila mu je nad glavom i tu iroko zagrizla kroz njegovu
tamnu ko u, ogoliv i bijelu kost lubanje. Ostale su mu bu ile trbuh i stegna. Jedna se
opet pojavila, zakrvavljena, i vidjelo se kako je slomila svoj umjetni zub dok
se probijala kroz rebra u grudni ko , malo je kru ila, a onda ponovo uronila po svoj
sljedei obrok. Iz rupa su letjeli sitni komadii mesa.
Thurr je urlao. Pao je na koljena i oajnikom kretnjom uspio je u ruku uhvatiti
jednu od tih sivkastih kuglica. Dok je gledao svoj uspjeh, ona mu se ve probila k
roz stisnutu aku, o tetiv i mu lanke toliko da su mu prsti otpali.
Abulurd je s u asom to promatrao, osjetiv i muninu, ali se istovremeno i prisjetio
kako je taj neovjek izdao ljudski rod pobiv i milijarde ljudi i oskrnaviv i uspomenu
na Xaviera Harkonnena. To mu je pomoglo da postane gluh na te krikove.
Kako je malih pirana bilo svega dvanaest, trebalo im je nekoliko dugih minuta
da uine dovoljno fizike tete koja e ubiti njihovu rtvu. ak i nakon to je pao i pres
se trzati, kuglice su mu probu ile lubanju, a onda pretra ivale prostoriju u potraz
i za kakvom drugom metom. Abulurdu je ureaj za smetnje pomogao da ostane ne-primi
jeen. Tada su se metalni kukci vratili do Thurrovog tijela i nastavili ga komadat
i.
Abulurd nije mogao otrgnuti pogled s tog prizora. Pustio ih je da nastave, sv
e dok izdajica ovjeanstva nije bio posve raskomadan u neprepoznatljivu masu. Napok
on su se izvori energije metalnih kukaca potro ili pa su poput usijanog ljunka popa
dali na pod prostorije.
Kada su napokon, i prekasno, tri blijeda i uzrujana stra ara odgovorila na alar
mno zvono koje je Abulurd bio pritisnuo, zurili su u asnuto u ostatke mesa koje je
bilo na gomili poput sastruganih otpadaka s poda kakve mesnice.
- Znam da to nije na najva niji prioritet tijekom akcije ove svjeti
ne, - rekao im je Abulurd,- ali ovo je bio ubojica, ovjek koji je ubio
Xandera Boro-Ginju.
- Ali... ali tko je on bio? - upitao je jedan od stra ara.
Abulurd je dugo razmi ljao prije nego je odgovorio, a onda je napokon rekao: -
Nitko ije ime bi vrijedilo upamtiti.
Droga s Rossakaje samo jedna staza do beskonanosti. Postoje i druge... i jedna, j
o neotkrivena, koja je vea od svih.
- ASNA MAJKA RAQUELLA BERTO-ANIRUL
U
mrle su sve arobnice koje su primile novo pokusno cjepivo doktora Suka. Ukupni po
stotak smrtnosti okirao je Raquellu. Povi enim glasom, glavna arobnica je to okarakt
erizirala kao jo jedan potpuni proma aj koji je samo pokazivao nestrunost istra ivaa Hu
-Meda koji su ljudima Rossaka nametnuli svoje usluge.
Ticija Cenva je sama njegovala bolesne, odbiv i prepustiti ih Raquellinoj "tort
uri". Poslala je jednu od arobnica da doktoru Suku odnese uzorke, ali ovaj ni nak
on svih analiza nije mogao shvatiti za to se taj tretman pokazao tako smrtonosnim.
Jer, u najgorem sluaju, trebao se pokazati tek neuinkovitim.
Raquella se poela pitati nije li se tu umije alo ne to drugo, mo da i sama Ticija.
Vrebajui u onoj svojoj crnoj alobnoj odjei poput kakvog le ina-ra, vrhovna arobnica
je mrkog pogleda gledala onih est mrtvih ena, rtve probnog seruma, kao da nije bil
a zadovoljna njihovim nedostatnim pokazivanjem agonije. Svoju je ljutnju usmjeri
la na Raquellu. - Tvoji su napori besmisleni. Svaka budala mo e vidjeti kako nisi
ni od kakve pomoi.
- A to eli da uinim? Da ih samo gledam kako umiru?
- ini se da ti to najbolje polazi za rukom.
- Barem smo poku ali.
 inilo se da to Ticiju ne zanima. - Najjai e pre ivjeti, a one slabe e stii sudbina
akvu su zaslu ili. Tako su na Rossaku krvne loze oduvijek djelovale. Zato su Krivo
roeni i protjerani u pra umu. Oni koji se ne mogu uhvatiti u ko tac s izazovima priro
de nestat e. Iz na e DNK banke mo emo dobiti zamjenski priplod, im odaberemo po eljne ka
rakteristike.
Raquella se obazrela oko sebe po odjelu punom mrtvih, vidjela golem broj paci
jenata i osjetila onaj smrad bolesti. Sada je bila no pa je
veina ili spavala ili su mo da bili mrtvi. - Genetski uzorci ne mogu nadomjestiti p
rijatelje koje e izgubiti ako odbije na u pomo.
Do sada je najvei dio stanovni tva ve bio izlo en mutiranom re-trovirusu. Gore, u b
rodu Oporavak, Mohandas jo uvijek nije mogao identificirati onaj osnovni sastojak
u uzorku vode iz vrtae kojeg je manje-vi e reproducirao. Bilo mu je potrebno jo te
vode.
Kako su se svi probni serumi pokazali fatalnim, Raquella vi e nije imala izbora
. Onaj mali oda ilja kojeg je postavila na Jimmakovu odjeu pokazao joj je put do vrt
ae. Kad jednom medicinski tehniari i arobnice budu imali slobodan pristup toj vodi
moi e lijeiti sve oboljele, spasiti stanovni tvo.
Krivoroeni e patiti. Mo da e ih ak i ubiti. No, s druge strane, bilo je daleko vi e
tanovnika Rossaka i ona vi e nije mogla opravdavati svoju utnju. Bilo joj je jasno t
o joj je du nost.
Ve bolesna i iscrpljena od borbe oko dono enja te odluke, Raquel-la je oti la potr
a iti nekoliko sati sna. Kada svane, povest e ekspediciju do vrtae kako bi tamo uzel
i ono to su toliko oajniki trebali...
PRI PRIGU ENOJ SVJETLOSTI panela izraenih od jantara, ena odjevena u crnu halju kret
ala se pokraj zaspalih pacijenata od kojih su se mnogi sklupali le ei pod pokrivaima
na golom podu. Ve tjednima nisu imali dovoljno postelja.
Borila se protiv sve jaeg djelovanja svoje bolesti. Mogla je osjetiti kugu pa
je koristila svaki traak svoje mentalne energije kako bi potisnula simptome, ali
znala je da su u njoj. Bez obzira na to koliko ih je uporno poricala i koliko zai
na je konzumirala, dokazi o njezinoj bolesti vri tali su iz svakog mi ia njezinog tij
ela.
Ali Ticija Cenva je imala zadau, morala je ne to obaviti.
U av i u susjednu prostoriju, zastala je ekajui da joj se brzo disanje smiri, trudei
se da bude posve neujna. Ove su prostorije bila namijenjene lijenicima, sestrama
i ostalom medicinskom osoblju HuMeda. Zaustavila se pokraj jednog kreveta u ensko
m dijelu, jednog od nekoliko njih u dugakom nizu. Le ei na boku, Raquella Ber-to-Ani
rul je, iscrpljena, spavala dubokim snom i ritmiki disala.
Ticijine oi su se stisnule i osjetila je kako se u njezinom mozgu skuplja ener
gija, ona snaga dugo obuzdavane destrukcije. Kao kerka velike Zufe Cenva, bila je
uvijek spremna dati svoj ivot u onom
konanom bljesku slave, no nikada joj se nije za to pru ila prilika. Bila je slabi, n
euspjeh... neuporabljeno oru je koje vi e nema nikakve svrhe. Onaj unutra nji svaalaki g
las ju je, oslanjajui se na onaj osjeaj krivnje kojeg imaju pre ivjeli, nazivao kuka
vicom.
Rossak-epidemija ubijala je sve njezine ljude, a ona tu nije mogla ni ta uiniti.
Samo su je jo ljutnja i odlunost dr ale na nogama. Tijelo joj se ukrutilo dok je bi
jesnim pogledom promatrala enu koju je mrzila. Raquella je mislila kako mo e odneku
d doi ovamo i dokazati kako su arobnice glupe, slabe i neuinkovite. Takvo to se nije
smjelo dopustiti.
Najslabiji pacijenti e svi pomrijeti, to je nu na cijena da bi se na Rossaku pono
vno mogla uspostaviti snaga krvnih linija. Sve je bilo zabilje eno, dokumentirano
i odlo eno u skrivene kompjutore u kojima se vodio kompletan DNK trag ljudske rase
. ak i da je serum doktora Suka bio uinkovit, to bi samo odgodilo ono neizbje no i o
stavilo pre ivjele pacijente da tu dovijeka trunu. Nije mogla probaviti injenicu da
su njezini ljudi toliko mlitavi da se bez neke pomoi izvana nisu mogli odr ati na i
votu. Bit e bolje da umru sada i ovdje, tako da povijest mo e za to okriviti ove li
jenike koji se upliu u stvari koje ih se ne tiu, a ne da se pronalaze slabosti u Ti
cijinom vodstvu.
 Kao iz daljine, vrhovna arobnica je bila svjesna simptoma prve faze bolesti u
sebi, koji ukljuuju iracionalne misli, paranoju i srd bu. Ali taj poetak bolesti se
u njezinom tijelu kretao sporo, sputavan njezinom mentalnom snagom i nikada nije
zastala i preispitala svoje motive. Njoj je bio posve razumljiva njezina ljutnj
a i okrivljavanje drugih.
Nagnuv i se iznad usnule Raquelle, Ticija je znala da ovo mora brzo obaviti. Ni
tko nije sumnjao ni da je ona ovdje, a niti da su se i kod nje pojavili znakovi
zaraze. Morala je uiniti jo jednu stvar prije negoli utone u vruicu koja ju je obuz
imala. Ko a joj je na dodir ve bila vrua, crvena od vruice i napornog hodanja.
Posegnuv i rukom pod crnu odjeu, izvukla je malenu apotekarsku boicu i skinule s
nje poklopac. Raquella je duboko disala i usne su joj se malo razdvojile. Prstim
a koji su se tresli, Ticija je petljala oko boice, a onda kapaljkom izvukla nekol
iko kapi opake tekuine koja je izgledala kao ulje. Miris je bio o tar i neugodan i
dobro je ilustrirao kakav smrtonosan uinak mo e imati.
Prije mnogo godina su Aurelius Venport i njegovi tragai za lijekovima otkrili
jedan nevjerojatno jak otrov, kemikaliju tako otrovnu da
L
su je jednostavno nazvali 'droga s Rossaka'. Ta kemikalija nije imala nikakve le
gitimne uporabe, osim to su se njome slu ili ubojice. Nikada nije bio pronaen protuo
trov. Jednom dana nekome, ta droga je uvijek bila fatalna, ak i u najmanjoj dozi.
Raquella se lagano okrenula, pomakla glavu i jo malo otvorila usne. Kao da sur
auje.
Zgrabiv i tu priliku, Ticija je kapnula tekuinu na enina usta. Otrov je kliznuo g
latko i lako, ba kao i kad je Ticija njime ubijala one na kojima je bio testiran
serum doktora Suka. Sada e napokon svi povjerovati kako je Raquellino izljeenje bi
lo tek la na nada i kako su Raquelline neoekivane sposobnosti oporavka bile samo il
uzija te da ju je brzo vraanje u prvobitno stanje konano ipak ubilo.
To je ovoj eni slu ilo prvenstveno zato da bi pred arobnicama pokazala svoju supe
riornost. Raquella nije nikada trebala doi ovamo.
Kad je Ticija do la do vrata, ula je kako se Raquella probudila, kako ka lje i krk
lja poku avajui se ve boriti protiv otrova. Nije va no. Sada vi e ni ta ne mo e promijeni
njezinu sudbinu. Vrhovna arobnica je nestala meu sjenama.
UM JOJ JE ISTOG TRENUTKA u asnut ustuknuo pred gorkim okusom koji joj se irio u ust
ima. Kiseo okus smrti. Raquellina memorija koja se gubila govorila joj je kako s
u ove kapi koje je osjeala na usnama tako razliite od one ljekovite vode iz tajne
vrtae kamo ju je Jimmak bio odveo. Ono je bilo poput kr tenja koje daruje ivot. Ovo
je bilo ne to posve drugo. Ovo je oduzimalo ivot.
Otrov.
Ve se gubila, lebdei u tamnoj nesvjestici. Odjednom je u njezinoj svijesti sinu
la svjetlost i pokazala joj nov nain obrane, oru je za koje nije ni znala da ga pos
jeduje. Dok se borilo protiv kuge, tijelo joj se promijenilo nakon to je primilo
onu neshvatljivu mje avinu kemikalija. Raquella je sada, duboko u svojim stanicama
, dobila neoekivane sposobnosti i izvore.
Obuzeo ju je posvema nji mir i u mislima je vidjela veze koje su vodile do sred
i ta njezinog mozga... dendrite koji su se granali prema venama, tetivama, mi iima, u
pravljajui svim funkcijama, bile one voljne ili automatske. Sve je to bilo tako j
asno, kao da promatra slikovni prikaz ljudskog tijela. Spor, ali opasan, otrov ir
io se po njezinoj kr-
vi, organima i imunolo kom sustavu. inio se gotovo ivim, zlobnim i sigurnim u svojoj
zloj namjeni.
Ne, on sam po sebi nije bio zao... ali trova jest.
- Neu odustati, - mrmljala je Raquella. - Odupirat u se. Sada bi me samo strah
mogao ubiti.
Okrenuv i se duboko u sebe, zapoela je unutarnji rat.
Podr avala je obranu svog tijela i podigla biokemijski zid protiv napada tog ot
rova. Tada se izravno sukobila s neprijateljem. Analizirajui molekulnu strukturu
otrova, porazmjestila je elemente i nanovo povezala slobodne radikale, odbaciv i s
lobodne proteinske lance. Oduzela je tome otrovu oru je.
Tijekom tog procesa strpljivo je transformirala otrov, razla ui ga sve dok nije
oslabio. Sada joj vi e nije mogao nauditi. Kako je to radila po prvi puta, istra iva
la je svoje sposobnosti i shvatila da ima potpun nadzor nad svakom stanicom i na
d svakom nebitnom molekulom svog tijela. Njezin um, naviknut razmi ljati na nain na
koji je to tra ila medicina, bio je zadivljen tom injenicom. Bila je gospodarica ak
i onih najkompliciranijih funkcija tog slo enog biolo kog stroja.
Poput sveuma Omniusa.
Ta ju je pomisao uznemirila i zainteresirala. Koliko su ljudska bia slina tim s
trojevima koje su stvorili? Mo da i vi e nego bi to itko ikada elio priznati.
A unutra, duboko u svojem genetskom kodu, vidjela je jo ne to, ne to nalik prekras
noj knjizi bajki. U poetku joj je to dolazilo tek kap po kap, onako kao to voda ka
pa u Jimmakovo jezerce, a zatim u pravoj bujici podataka, kao da ju je preplavil
o nasljedno sjeanje njezinih predaka. Znala je da je ta riznica znanja oduvijek b
ila tu, preno ena iz nara taja u nara taj, zapeaena i nedostupna... a sada, potaknuta ov
im otrovom kao katalizatorom, primila je klju i otkljuala ta vrata.
To je bilo kao da poku ava popiti gutljaj iz bujice. Mnogo toga joj je ulazilo
u mozak preplaviv i joj svijest mada je cijelo vrijeme bilo tu... vrebajui, krijui s
e, ekajui. Zaudo, te mentalne mogunosti bile su ograniene samo na ensku lozu.
A onda je, usred te njezine euforije, sjeanje nekamo kliznulo, muei je i ostajui
izvan dosega. U poetku, kad su je svi ti prekrasni predci napustili, osjeala se ka
o siroe. A tada je polako shvatila da e joj oni povremeno dolaziti, pomoi joj i ope
t se vratiti u nepovratnu pro lost.
U toj nastaloj praznini zapazila je da mutirani virus kuge u njezi-
nom organizmu vi e nije aktivan. Zauvijek ga je neutralizirala, stvarajui na tom mj
estu nepobjediva antitijela. Raquella je mogla kroz staninu strukturu slijediti t
rag bilo koje bolesti, progoniti je u osvetnikom pohodu i otjerati neprijatelja.
Vi e se nije morala bojati da e ponovo oboljeti.
U najdubljim predjelima svojih stanica radila je s onim to joj je stajalo na r
aspolaganju, posti ui rezultate koje doktor Suk nikada ne bi mogao postii u svojem l
aboratoriju. Ona je sada imala svoj vlastiti laboratorij koji se nalazio unutar
njezinog tijela i tu je stvarala upravo ono to je htjela: precizna antitijela nu na
za sintetiziranje brzog i jakog seruma koji e s Rossaka zbrisati ovu epidemiju.
Nije joj vi e trebala voda iz vrtae. Vlastite stanice i imunolo ki sustav bili su
joj tvornica, daleko kompleksnija od svih instrumenata koje je Mohandas Suk rabi
o na brodu Oporavak. Mogla je proizvesti onoliko seruma koliko je bilo potrebno.
Otrov je nije ubio nego ju je, naprotiv, oslobodio. Ovo e spasiti sve ljude na
tom planetu. Upravo obratno od onoga to je Ticija Cenva planirala.
TESTOVI SU, BA KAO I RAQUELLINO novosteeno intuitivno znanje, pokazali kako bi ori
ginalni serum doktora Suka ojaao imunolo ki sustav rtava epidemije. Raquella je takoe
r shvatila i da su oni koji su primili to cjepivo umrli ne zato to je zakazala me
dicina, nego zato to su bili ubijeni.
Ticija Cenva.
Sa svojim novim sposobnostima Raquella se nije usredotoila na osvetu nego na l
ijeenje. Katalizatorima proizvedenima u svome tijelu mogla je izmijeniti postojee
koliine seruma i obogatiti ih antitijelima iz vlastite krvi. Nije joj trebala vod
a iz vrtae, niti je trebala upropastiti Krivoroene i njihovu bijednu egzistenciju.
Sve to joj je bilo potrebno imala je u vlastitom tijelu.
Poela je propisivati kuru umiruim pacijentima koji su ispunili prostorije gradu
na litici. Preostali lijenici i osoblje HuMeda pohitali su joj pomoi. Kako je sve
vi e ljudi bilo izlijeeno, tako su oni napu tali postelje i pomagali, a Rossak epide
mija je slabila, stagnirala i napokon se povlaila.
inilo se ironinim da je vodu dobivala od svojeg vlastitog lijeenja
kojem su je podvrgli odbaeni, ljudi koje su arobnice smatrale bezvrijednima. Sada e
njezina promijenjena unutra nja kemija spasiti te ene koje su se prema Krivoroenima
odnosile gotovo kao prema ivotinjama ili kao prema pogre kama.
Daleko od toga da bi slavila njihov spas od virusa, Ticija Cenva se dr ala poda
lje i nije ju se moglo vidjeti. Raquellu, koja jo jednom nekim udom izbjegla smrt,
 nije udilo to se vrhovna arobnica bila povukla. Raquella i njezin sve vei krug zdra
vih pomonika dijelili su ampule s cjepivom i davali ih bolesnima.
Kad je Raquella vidjela da su serum dobili ve gotovo svi kojima je bio potreba
n, tra ila je da joj se ka e to se dogodilo s vrhovnom arobnicom. Je li Ticija izbjegl
a virus ili mu je podlegla? Kako su ostale ene izbjegavale Raquellina pitanja, on
a je osjetila izravne ili neizravne la i. ene s Rossaka su krile ne to va no.
Na vlastitu inicijativu i ne bojei se niega, premda je znala da ju je ta arobnic
a poku ala otrovati, Raquella je oti la u privatne odaje Ti-cije Cenva. Nikada nije
htjela uzurpirati autoritet vrhovne arobnice; namjeravala je samo boriti se s epi
demijom i zatim napustiti Rossak. Ali Ticija e je sada vjerojatno do ivjeti kao zad
ovoljnu pobjednicu koja u iva u tome to je porazila svog rivala.
Kad je stigla do ulaza u privatne prostorije, Raquella je nai la na prolaz blok
iran iskriavom barijerom... zid sile projicirane ljutitim i delirijskim umom, a n
e generatorom Holtzmanovog tita. Na drugoj strani te neprolazne barijere vidjela
je silno uzrujanu mladu Karee Marques. Slijeva, jedva vidljiva iza valova sile,
stajala je Ticija Cenva sjajei poput psihikog oru ja koje samo to nije eksplodiralo.
Sada bi me samo strah mogao ubiti, bodrila je Raquella samu sebe, a onda pose
gnula za najsmirenijim dijelom svojeg duhovnog bia, za onim mjestom koje joj nitk
o nije mogao oduzeti. Iz tog osobnog upori ta, iz te citadele svoje du e, Raquella j
e netremice zurila u barijeru stvorenu energijom, aktivirajui sile koje niti jedn
a arobnica nije nikada otkrila.
Barikada je nestala poput posljednje iskrice pri nestanku elektrinog naboja. T
icija je grozniavo nastojala rekonstruirati taj zid, no svaki je poku aj zavr io samo
tihim cvranjem i nije se mogao odr ati. Pri tim poku ajima vrhovna je arobnica izgubi
la svoj psihiki sjaj, kao da su ga sprali valovi oajanja. Konano pobijeena, Ticija C
enva je stajala drhtei, a njezino prekrasno lice je sada bilo samo maska na kojoj
se vidjela krajnja uzrujanost i bolest.
Raquella je u la i stala nasuprot svojoj ogorenoj protivnici koja se ljuljala na no
gama i znojila se, a lice joj je bilo crveno. Oiti znakovi kuge su joj prekrivali
lice i ruke, a ko a i oi su joj bile ukaste. Prestra ena ovim nadmetanjem moi koje je
pravo vidjela, Karee Marques im se maknula s puta. Pet drugih arobnica se sada po
javilo iz dubine ovih privatnih odaja, zapanjene oitim neuspjehom... i bole u... ene
koja im je bila voa.
- Reci mi to to skrivate - zahtijevala je Raquella nekim glasom
koji nije bio potpuno njezin. Svi njezini predci enskog roda, prava
horda, govorile su s njom, iz pro losti u sada njost i budunost. Rijei
su odzvanjale kroz prostor i vrijeme pa se ponovo vraale.
- Ne mogu... - rekla je Ticija. - Ne mogu...
- Reci mi! Govori o svim na im predcima na koje si bacala krivnju,
o ivotima koje si oduzela, o budunostima koje si ukrala! Bio je to
opet taj Glas koji je ovoga puta izlazio iz Raquellinog grla jo jai, jo
uporniji. Bilo je nemogue suprotstaviti mu se.
U bujici svojih priznanja, Ticija je otkrila kako je spreavala Raquel-line pok
u aje da pomogne ljudima Rossaka, kako je poubijala one koji su sudjelovali u test
iranju cjepiva i poku ala otrovati Raquellu. U toj dezorijentiranoj i paranoinoj ra
noj fazi bolesti njoj su razlozi bili posve razumljivi i zahtijevali su njezinu
akciju.
Sa svojom novom sposobno u razumijevanja vrhovne arobnice, Raquella je shvatila d
a Ticija Cenva krije daleko vi e, a njezina tajna je daleko nadma ivala beznaajni riv
alitet. - Sada mi reci to to ovdje skriva . - Opet je onaj Glas iza ao na povr inu.
Ticija mu nije mogla odoljeti. Kreui se uz trzaje, kako kakva lo e voena marioneta
, Ticija je povela Raquellu do goleme piljske prostorije ispunjene kompjutorima i
drugom elektronskom opremom, u golem izvor informacija. Kompjutori su tiho zuja
li procesuirajui podatke, izmjenjujui ih uzajamno i stalno ih nadograujui, podi ui ih
a vi e, razumljivije razine: DNK od milijarda ljudi razliiti rasa, najdetaljnije ra
zraeni genetski podaci ikada sakupljeni, i to ne samo tijekom izvorne kuge nego i
tijekom mnogih generacija ovdje na Ros-saku.
Negdje u svojoj podsvijesti Raquella je ve znala za ovo mjesto. Dok je kugom p
ogoena vrhovna arobnica na zahtjev Glasa priznavala, Raquella je osjetila kako su
predci unutar nje same vodili nju u tu situaciju, kao da su to unaprijed znali i
vodili su ljudska bia kao pijune u nekoj igri. to bih ja morala ovdje raditi?
Odgovorila je na svoje vlastito pitanje i to joj je dalo neki udan osjeaj kada
je istovremeno osjeala i nelagodu i ohrabrenje. ene, koje su se ve odavno bile pret
vorile u prah i pepeo, su je sada promatrale, savjetovale je pri va nim odlukama k
oje e tek morati donijeti.
Odjednom je Ticija zaka ljala i posrnula. Kliznula je i koljenima pala na hlada
n kameni pod.
Raquella je pohitala prema njoj. Dok je Karee Marques vrsto dr ala Ticiju i poku a
vala je utje iti, Raquella je iz svojeg d epa izvadila ampulu sa serumom. - Tvoja bo
lest je ve u uznapredovalom stadiju, ali ovaj lijek e je svejedno izbaciti iz tvog
tijela i to tako to e neutralizirati virus.
Le ei na tlu i previjajui se od bolova, Ticija je ka ljala. Njezine plave oi su sada
bile vla ne i pro ete crvenim venama; bio je to prozor u njezinu du u koji je sugerir
ao da je mnogo starija od njezinog broja godina. Sada je ve neko vrijeme konzumir
ala velike koliine zainske mje avine i to joj je davalo mladenaki izgled i intenzivnu
, zainski plavu boju oiju. Sada, dok joj je virus kuge kolao obrambenim sustavom,
se sve to promijenilo.
Zadnjim snagama je odgurnula Raquellu od sebe. - Ne elim tvoju pomo! Sada zna za
gensku banku podataka. Za kompjutore. Dovest e Kult Serene da razore sve to na emu
smo radile.
- Ne elim uni titi va rad, - rekla je Raquella. - elim mu ne to pridodati. Fanatina
vjetina je na Parmentieru razorila Bolnicu za neizljeive bolesti. Ne podr avam ih.
Ticija je postala ti a, ali mr nja u njezinim oima postala je jo jaa. Kad je izvukla
ruku iz svoje tamne, znojem natopljene halje, dr ala je u ruci malu otvorenu boicu
gorke, smrdljive tvari. Prsti su joj bili umrljani time. Raquella je istog tren
utka identificirala tu tekuinu i znala je da je to droga s Rossaka koja ju je got
ovo otrovala.
Posegnula je prema vrhovnoj arobnici, ali ju je ova svojim zadnjim ostacima me
ntalne snage odgurnula. Boica je pala na pod i razbila se. Prije nego ju je itko
stigao zaustaviti, vrhovna arobnica je svoje umrljane prste prinijela usnama. Jed
na jedina kap bila je dovolj-
na.
Onaj koji daje i onaj koji prima "nagradu" mogli bi je posve razliito definirati.
- KOGITOR KWYNA, arhiva Grada introspekcije
D
ante se, miran, ali skeptian, naslonio u svojoj metalnoj hodalici i taksativno na
brajao, kao da ita s nekog popisa. Preostala dva Titana su ve svoje rekli i sada s
u slu ali njegov sumarni komentar.
- I zato, Generale, - zakljuio je Dante - ako zaista vjerujete kako
je Vorian Atreid do ao ovamo svojom slobodnom voljom i da e po
magati pri na em irenju i okrenuti se protiv hrethgira, onda ga mo
ramo pretvoriti u cvmeha prije nego se predomisli. - Optike niti na
njegovoj kupoli su brzo bljesnule i ugasile se, to je bio mehaniki
ekvivalent namigivanju.
- Sla em se, - rekao je Agamemnon sav sretan. -Odstranit emo
to neva no meso i tada e njegova nova lojalnost prema nama biti vi e
nego intelektualna. Bit e neopoziva.
- Oh, kad se radi o takvoj odluci onda tu nema nieg intelektual
nog, - rekla je Junona. - Pripremit u operacionu salu, a na dragi lju
bimac Quentin e mi asistirati. To e biti va an test njegove vlastite...
preusmjerene odanosti.
- Butleru se to nee nimalo sviati, - rekao je Dante.
- Znam. Ali to e pokazati je li on, ili nije, stvarno sagledao razlo
ge, onako kako to Vorian tvrdi za sebe, - nasmijala je Junona. - Njezi
na hodalica je odskakutala iz sredi nje prostorije i oti la potra iti
njihovog novog konvertita.
-
 -
ivot je brzo nestajao iz Ticijinih oiju i ona se zagledala u beskonanost.
- DA, OE, ELIM postati cymeh. elim to vi e nego i ta. - Vor je morao stalno iznova uvje
avati tu la . - Sanjao sam o tome jo dok sam bio va ljudski posrednik. Uvijek sam zn
ao kako e mi, ako se bude ponosio sa mnom, jednoga dana biti dopu teno postati cvmeh
om. Poput tebe.
- Onda je sada to vrijeme do lo, sine moj. - Agamemnonova enor-
mno velika borbena hodalica stajala je pred njim na ledenom mostu
izvan utvrde. Ta generalova hodalica bila je dvaput vi a od Voriana,
ukra ena pletivom od zlatnih lanaca. - ekaju te u operacionoj sali.
Dok su njih dvojica hodali prema ulazu u staru utvrdu kogitora, Vora su opsje
dale sumnje. U jednom kratkom trenutku je pomislio i na to da uzme Putnika snova
i njime pobjegne prije nego cvmehi kirurzi stignu izvesti svoju jezivu vivisekc
iju. No, nakon to je toliko predano radio na svojem planu, sada nije mogao odusta
ti. Uz njega je paradnim korakom gazila krupna hodalica. - Obeavam ti da e ti se s
viati biti cymeh. Tada mo e biti to god po eli i nisi omeen nedostacima slabog biolo k
lika. Ma to mi zamislili, uvijek mo emo stvoriti pogodno tijelo koje e tome odgovara
ti.
- Ja mogu zamisliti mnogo toga, oe. - Iznad njih, ledeno nebo
je djelovalo kao produ etak povr ine Hessre, kao da su se snijeg i led
podigli iznad njih, a u sredini ostavili sloj zraka.
Vor se protegnuo kako bi bio to je mogue vi i, jo uvijek izgledajui mlad i sna an, n
u sebi se osjeao prastarim. Prisiliv i sebe da uini ono to se treba uiniti, u ao je u
olemu graevinu. Dok je prolazio hodnicima, bilo mu je hladno usprkos za titnim sloj
evima odjee.
- Prije nego se podvrgnem kirur kom zahvatu, rado bih te jo jed
nom njegovao onako kako sam to ranije obiavao raditi.
- Za volju starih vremena? Neki stari kli eji su jo uvijek ostali
prikladni, zar ne?
Vor se nasmijao i taj je zvuk uplje odjeknuo u onoj golemoj praznini koja ih j
e okru ivala. - Naravno, ti sebe uvijek mo e transformirati u neku drukiju, istu formu
stroja, ali ja bih to elio jo samo jednom osjetiti u mojem starom tijelu prije neg
o ga se zauvijek odreknem. I to bi bilo ne to u emu emo obojica u ivati.
- Krasna zamisao... i onda u se diviti samome sebi. - Kad je za
koraio u hladne, zatvorene hodnike koji su bili sagraeni prije mno
go stoljea, Agamemnon je zazveckao svojim ukrasom od ispletenih
lanaca. Ta se dekoracija inila toliko udnom i odskakala od ambijen
ta ba koliko i razne sprave, no evi i vatreno oru je sa zatvaraem koje
je imao spremljeno u vitrinama oko svoje hodalice.
Vor je osjeao navalu adrenalina i silinu oekivanja pa ga je to tjeralo dalje, c
ijelog zajapurenog i u i ekivanju. Ali on i titan general su oekivali posve razliite
stvari...
Sada, dok je Junona pripremala operacionu salu, njegov ga je otac poveo gore meu
nizove zidina koje su uvali neo-cymehi s prozirnim posudama za odr avanje ivota udob
no smje tenim u donje metalne dijelove koji su izgledali kao kakve udne mehanike gen
italije. Popeli su se u toranj koji je jo uvijek bio napola ukopan u ledenjakom le
du i pru ao se visoko nad zamrznutim pejza om.
- Ve je pro lo i previ e vremena od mojeg posljednjeg njegovanja,
- rekao je, nasloniv i svoju krupnu hodalicu na opremu za obavljanje
popravaka koju su cvmehi tu slo ili. - U ivat u u tome, Voriane. Za
pravo, mislim da u osobno izvr iti taj kirur ki zahvat na tebi, kako
bih ti se nekako istom mjerom odu io za i enje i la tenje.
- Ja ne bih ni elio da je drukije.
Na vrhu studenog tornja u li su u golemu sobu punu ogledala u kojoj su etiri pra
zne hodalice bile slo ene oko malog slobodnog prostora, razliiti oblici najdra ih hod
alica kojima se Agamemnon slu io u borbama. Oprema za i enje i poliranje bila je uredn
o slo ena u ormariima i na policama. Kroz irok prozor pru ao se pogled na polumrano, le
deno prostranstvo Hessre. Vor se nehotice stresao.
Dok je promatrao instrumente i sprave za renoviranje, prisjetio se kako je bi
o mlad i nedu an u onim danima kada je bio povjerenik cy-meha. Vjerovao je general
ovim krivim sjeanjima, njegovim priama i teorijama. Nije mu tada palo na pamet i ta
od toga dovesti u pitanje. Sada, ini se, nije vi e ni ta vjerovao.
Mnogo je toga nauio i iskusio.
- Eh, a sada oe, - rekao je okrenuv i se cvmehu koji je ekao, -
ponimo!
Podupri brata svojega, bio on u pravu ili ne. - Zensunijska izreka
N
akon uspje nog kanla prepada, Ismail se obratio ljudima okupljenim u najveoj dvoran
i za sastanke unutar piljskog grada. Ponovo se osjeao ivim, opet mu je vrua krv kola
la ostarjelim tijelom. On i "previ e civilizirani" pustinjski ljudi pobili su svoj
e neprijatelje i zaposjeli ostatke logora lovaca na robove. Uzeli su od do ljaka v
odu, hranu, opremu i novac. Ali Ismailu niti to nije bilo dovoljno... nikada ni ta
ne bi bilo dovoljno da bi se naplatilo ono to su trgovci robljem uinili ostalim s
elima koja su napali.
Sada kad je sve to zavr ilo i kada su se vratili kui, El'hiim je bio silno uzruj
an onim to je vidio, posebice onim cijeenjem neprijateljeve krvi da bi se oduzela
voda. - Zbrisali smo sa sebe stoljea civilizacije, - tiho je rekao Ismailu. - Pre
tvorili smo se u zvijeri i sada nema tog zakona na Arrakisu koji bi stao na na u s
tranu. Izgubili smo vi e negoli smo dobili.
- Ne, samo smo vratili ono to je na e, - odgovorio je Ismail. Uvijek smo se poko
ravali zakonu pustinje, tom zakonu opstanka... zakonu Budalaha! Briga mene za pr
avila koje su postavili civilizirani ljudi u svojim udobnim domovima.
El'hiim se smrknuo. - Mene je briga, Ismaile.
Ali Ismail nije htio da meu ljudima stvari ostanu onako kako su bile. Kad su s
e starje ine okupile, govorio je vatreno pa su se mnogi nestrpljivi mladi ljudi za
ustavili kako bi ga slu ali. - Lovci na robove su napali na e selo, ali smo ih odbil
i. Osvetili smo sve one koji u bili izgubljeni kad su udarili na drugo selo... a
li na i neprijatelji e se opet vratiti, i opet i opet! Otvorili smo im na a vrata. Do
pustili smo da nas akali iskoriste. - Podigao je svoju kvrgavu aku. - Na a najbolja
nada za budunost je da se vratimo na obiaje Selima Jahaa Crva. Moramo spakirati sam
o one stvari koje su nam potrebne za pre ivljavanje pa se povui u najdublju pustinj
u gdje e nas lovci na robove ostaviti na miru.
Neki od ljudi su, puni entuzijazma, poeli klicati; ostali su izgleda-
li zabrinuto. Izvjestan broj mladih Zensunija eljelo je pokrenuti jo nekoliko osve
tnikih napada, kao u onim starim odmetnikim danima.
Ali sada je naib El'hiim, koji je izgledao zabrinut, ustao i poku ao ih smiriti
, - Ismaile, nema potrebe biti tako estok. Oni koji su napali neza tieno selo bili s
u kriminalci i dobili su zaslu eno kaznu. Mi smo se pobrinuli za taj problem.
- Taj problem je sama sr na eg dru tva, - rekao je Ismail.- Zato
i moramo otii i ponovo pronai na u du u. Moramo se sjetiti pro
roanstava Selima Jahaa Crva i initi onako kako nam je on govorio.
El'hiim je rekao: - Ja sam naib, a Jaha Crva je bio moj otac. Nemojmo se previ e
pouzdavati u snove i vizije koje je on imao nakon to je konzumirao pretjerano ve
like koliine melangea. Zar nemamo svi udne vizije ako popijemo malo previ e zainskog
piva? Neki od Slobodnjaka su se nasmijali, a Ismail se namr tio.
- Probleme neemo rije iti bje ei od njih, Ismaile. Tvoje rje enje
je... naivno jednostavno.
- A tvoje je slijepo i lijeno, naibe, - brzo i o tro mu je odgovorio
Ismail. - Vidio si kako ti do ljaci zarobljavaju i ubijaju na e ljude, a
ipak eli s njima uspostaviti poslovne odnose i praviti se kao da se ni
ta nije dogodilo. Misli da mo emo ostvariti sasvim miran su ivot s
njima.
El'hiim je prekri io ruke - Da, mislim da mo emo! Svi moramo koegzistirati.
- Ja nemam nikakvog razloga biti tetoinama dobar susjed! -
Ismail se nadao kako bi, stekav i oitu i veinsku podr ku, mogao
svojeg posinka prisiliti na promjenu mi ljenja. No sada je vidio kako
mo e postojati samo jedno rje enje, ono koja se razvijalo ve godina
ma. Zbog toga to je odgajao El'hiima i zato to je Marhi dao svoje
obeanje, Ismail je odbijao razmi ljati o oitoj, nu noj akciji. Sada...
zbog dobra svojih ljudi i budunosti Arrakisa... nije to vi e mogao
izbjegavati.
Okrenuo se prema svojem posinku kojeg je bio spasio od najezde korpiona, kojeg
a je pouavao i kojeg je titio. Sada je bilo va nije za tititi njihove ljude. Ta odluka
ga je razdirala i bojao se da e se Marhin duh vratiti i progoniti ga zbog prekr en
og obeanja koje joj je dao. Ali morao je to uiniti. Mora Zensunije odr ati ivima i sl
obodnima. U dnu du e je znao da bi ih El'hiim poveo u slabost i uni tenje.
- Ismaile, treba razmisliti o mnogim imbenicima, - rekao je El'hi-
im, poku avajui ga smiriti.- Svi mi znamo koliko su ovi posljednji dogaaji bili uzne
mirujui. Ali ako jednostavno opet postanemo odmetnici, izgubit emo sav onaj napred
ak kojeg smo ostvarili tijekom protekle polovice stoljea. Mo da zajedno mo emo...
- Izazov, - rekao je Ismail, a njegov je glas zagrmio piljom.
El'hiim ga je pogledao. - Ma kakav...?
Ismail je zamahnuo i pljusnuo naiba posred lica da je sve zazvonilo i pred sv
ima. - Izazov, prema zensunijskoj tradiciji. Okrenuo si leda velikom dijelu svoj
e pro losti, El'hiime, ali ljudi ti nee dopustiti da i ovo ignorira .
U dvorani su zaulo kako su ljudi kolektivno udahnuli zrak. El'hiim se povukao,
ne mogav i povjerovati to je starac upravo uinio.
Podigao je ruke. - Ismaile, prestani s tim besmislicama. Ja sam tvoj...
- Ti nisi moj sin, a nisi ni sin Selima Jahaa Crva. Ti si tetan, po
kvaren kukac koji izjeda srce zensunijskog naroda.
Prije negoli se mogao zaustaviti, Ismail ga je ponovo pljusnuo, jo jae, po drug
om obrazu. Smrtna uvreda. - Izazivam te i elim ti oduzeti titulu naiba. Izdao si
nas, prodao si nas zbog profita i udobnosti. Izazivam te na dvoboj koji e odluiti
tko preuzima vodstvo svih Zen-sunija i odluuje o na oj sudbini.
El'hiim je izgledao vrlo uzrujano. - Ja se neu... ne mogu se boriti protiv teb
e. Ti si mi pooim.
- Poku avao sam te odgojiti prema nainu na koji bi to uinio Se
lim Jaha Crva. Uio sam te zakonima pustinje i uio sam te svete zen-
sunijske sutre. Ali osramotio si me, a osramotio si i uspomenu na tvog
pravog oca. - Podigao je glas. - Pred svim ovim ljudima odriem te se
kao svojeg posvojenog sina... neka mi moja ljubljena Marha oprosti.
Ljudi nisu mogli vjerovati to to su upravo slu ali. Ali Ismail je bio nepokolebl
jiv u svojoj odluci, premda je na El'hiimovom licu zapazio zapanjen i prestra en i
zraz.
- Zensunijski zakon je jasan, El'hiime: ako se ne eli boriti sa
mnom onako kako to tradicija nala e, onda emo pustiti neka sam
ai-Hulud odlui.
Sada je mladi naib izgledao zaista u asnut. Ostali Slobodnjaci u dvorani su samo z
urili, dobro znajui to je Ismail time htio rei. Dvoboj pje anih crva odluit e njihovu
dunost.
Toliko se toga temelji na percepciji. Dogaaje vidimo kroz filtar na eg okru enja pa n
am je te ko znati radimo li pravu stvar. U ovom groznom zadatku kojeg moram izvr iti
... a koji je po svaijim mjerilima grje an... taj problem postaje oitiji nego ikada.
- VRHOVNI BA AR VORIAN ATREID
T
ijekom samog procesa, Quentin nije bio prisiljen gledati stra nu kirur ku operaciju
koja ga je bila odvojila od njegovog ljudskog tijela. Cvmehi su vivisekcijom izv
adili mozak iz njegove lubanje prije negoli se osvijestio. Sada, s optikim nitima
koje je imao, bit e prisiljen promatrati sav taj u as koji se pripremao Vorianu.
inilo se da je Junona posebno ponosna na sve te instrumente opakog i zloslutno
g izgleda smje tene u studenoj operacionoj sali. Zasad su ti instrumenti sjali sja
jem ula tenog metala i plastike; uskoro e biti umrljani krvlju.
 ak i ovako izoliran u svojoj posudi s mozgom, Quentin nije mogao suspregnuti a
psolutno gaenje koje je osjeao. Molio se da vrhovni ba ar zna to radi...
Dvojica hibridnih sekundarnih neosa kretala su se neodluno po prostoriji, spre
mna pomagati pri operaciji koja e promijeniti Voriana Atreida. Ba kao i Quentin, i
ti su neosi bili tu protiv svoje volje, no sumnjao je da bi mu oni pomogli. Tih
o su pripremali salu za operaciju.
Krupna zglobna aparatura bila je povezana sa zidovima i stropom prostorije, b
ile su to razne bu ilice i laseri za rezanje, sonde, pile s dijamantnim zupcima i
priruni kripci. Na tlu pokraj stola koji se sjajio bile su poredane metalne kante
u koje e se bacati odstranjeni udovi i organi. Operacioni stol je imao duboke ljeb
ove za odvod tekuine koji su vodili do odvodnih kanala kanalizacije.
- Stvari znaju postati malo neuredne, - vedro je istaknula Junona.
- Ali krajnji ishod uvijek opravdava sredstva.
- Cvmehi uvijek opravdavaju to to ine, - rekao je Quentin.
- ujem li ja to neku ogorenost, du ice moja mala?
- Zar to porie ? Meni je bilo te ko to opravdati, ali vrhovni ba ar
-
mi je rekao da moram poku ati. - Po alio je te rijei jo dok ih je izgovarao. - Ja nika
da nisam elio postati cymeh. Ne mo e od mene oekivati da u to lako prihvatiti... premd
a poinjem uviati neke prednosti.
- Znam koliko mu karci mogu biti tvrdoglavi. Provela sam vi e od
tisuu godina uz Agamemnona. - Ponovo se smijuljila.
Zbog njegovog sudjelovanja u cijeloj ovoj operaciji, Quentinu je bilo odobren
o kori tenje malene hodalice s pokretnim rukama, maleno tijela koje nije predstavl
jalo nikakvu prijetnju Junoninoj mnogo veoj i naprednijoj hodalici. Bila je Titan
i mogla je s lakoom zdrobiti bilo kojeg neosa.
Dok su mehaniki sveenici sterilizirali kirur ke instrumente, Ju-nona je u ivala opi
sujui kako e Vorian biti doveden unutra i polo en na stol. - Razmi ljala sam o tome da
mu dadem dovoljno anestetika kako bih olak ala operaciju. Ipak, na neki nain, post
oji ne to isto i prirodno u onoj sirovoj fizikoj boli. Ovo je posljednja prilika kad
a e Vor imati mogunost osjetiti je. - Nervozno se nasmijala. Quentin je pomislio k
ako je vjerojatnije da je zlobna nego nervozna. - Mo da bismo ga trebali rezati be
z ikakvog anestetika... i tako mu dopustimo zadnju uspomenu na istinsku agoniju.
- Meni to zvui vi e kao sadizam nego kao usluga, - rekao je
Quentin, nastaviv i igrati svoju ulogu rezigniranog sudionika, kako
ona ne bi ni ta posumnjala. - Ako je Agamemnonov sin dragovoljno
pre ao na va u stranu, ne vidim za to bi ga htjela razljutiti. - Pomak
nuo se naprijed, prouavajui kirur ke lasere, te "prste" dizajnirane za
precizno manipuliranje prilikom kirurgije mozga.
Junona se postavila tako da je mogla paziti na osnovnu kirur ku opremu. Dr ala je
Quentina podalje od sna nih rezaa i ostale jezovite opreme ove kirur ke sale, mada n
ije mislila da bi ovaj potueni asnik D ihada uinio i ta tako ludo kao to bi to bio napa
na nju. Nikada se ne bi mogao domoi nekog od veih instrumenata.
Ali to je bio Junonin najvei previd. Previdjela je nu nost da razmisli i o sitni
m stvarima. Quentin je uoio slabosti o kojima Titani nisu razmi ljali. Cvmehi su im
ali i vi e nego samo jednu Ahilovu petu.
Tijekom njegovih ranijih silovitih poku aja da se pobuni, Junona ga je lako pok
orila neutralizirajui niti za prijenos misli koje su povezivale njegov mozak s nj
egovom hodalicom. Jednostavno bi ga iskopala i tako ga uinkovito paralizirala. Tit
ani su se slu ili tom tehnikom kao
lakom i nimalo destruktivnom metodom iskljuivanja Quentina kad bi postao previ e ne
obuzdan.
Upravo zbog toga mu sada nije trebalo nikakvo mono orue, nego samo finese. Quen
tin je samo trebao iskoristiti svoju priliku. Radei sa svojim mehanikim rukama, do
k je Junona i dalje brbljala o torturi kojoj e povrgnuti Voriana Atreida, pokupio
je jedan mali laser niskog intenziteta. Osjeao se poput nekog malog djeaka koji j
e odabirao kameni kojim e napasti Golijata, likovi iz knjige pria koje su Rikov i Ko
he itali svojoj kerkici na Parmentieru.
Quentin je najvi e brinuo hoe li s tom malom spravom znati precizno nani aniti. Ju
nona nije brinula o njemu. Barem jo sada nije.
Kreui se vrlo marljivo i tiho, sekundarni neosi su oistili kirur ki metalni stol i
aktivirali onu te ku opremu pokraj njega. Uskoro e pozvati Voriana. Ali jedan od t
ih trapavih pomonika se sluajno spo-taknuo i prouzroio glasno zveketanje. Junona je
brzo okrenula svoju kupolu prema mjestu odakle je dolazio zvuk i tako mu naglo
pru ila pristup jednom od svojih vanjskih otvora. Pokrenuo se strelovitom brzinom
i svojim krupnim rukama strgnuo za titnu plou s njezine mre e dotad za tienih vlakana po
vezanih s mozgom.
Junona se pomaknula unatrag, ali Quentin je uperio dijagnostiki laser u jedan
od njezinih vrlo osjetljivih receptora, zasljepljujui joj senzore. Zahvaljujui svo
jim intenzivnim vje bama i prouavanju konfiguracije tijela cvmeha, Quentin je tono z
nao kamo treba gaati.
Taj udar energije je bio dovoljan da preoptereti i iskljui jednu od veza koja
je Junoninu posudu za odr avanje mozga na ivotu povezivala s energetskim krugovima
za pokretanje hodalice. Zateena, tr-gnula se i povukla unatrag, poku avajui ponovo u
spostaviti nadzor, ali Quentin je sada ispustio mali dijagnostiki laser te svojom
metalnom rukom kao grabljama povukao preko jo tri njezina spoja nerv-nih niti ko
je su i le prema mozgu i uni tio ih.
Kratki spoj na Junoninim energetskim krugovima prouzroio je da su joj noge kli
znule prema tlu kao da su izgubile fiziki integritet. Ali za razliku od ljudi koj
i se onesvijeste, Junona je ostala pri svijesti. Bila je tako bijesna da je njez
ina posuda s elektrolitom sjala jasnim modrim sjajem. Jednostavno se nije mogla
pomaknuti.
- Kakva je sada to glupost? - Jedna od nogu joj se trzala. - Pa zna da se nerv
ne niti brzo regeneriraju. Nee me zaustaviti na neko du e vrijeme, du ice moja mala.
Djelovao je vrlo brzo, ponovno se latio dijagnostikog lasera i nji-
me spalio preostale niti koje su upravljale hodalicom. Privremeno paralizirana,
Junona je vikala i psovala, no bila je potpuno prepu tena na Quentinovu milost i n
emilost.
Prona ao je niti koje su vodile do njezinog zvunika, a pokraj njih bili su stimu
latori koji su vodili do njezinih osjetilnih centara. Centara za bol. - Rado bih
te uo kako vri ti , Junona, i ostavio bih te tako vri tati, ali sada si to ne mogu pri
u titi. - Sljedeim je udarcem iskljuio njezin zvunik tako da Junona vi e nije mogla isp
u tati glasove. - Jednostavno u se morati zadovoljiti samo time da zamislim svu tu
bol koju bude morala izdr ati.
Radei u urbano, ali oprezno, prije nego se nervne niti budu mogle same ponovo sp
ojiti i Junona opet zadobije kontrolu nad tijelom, Qnentin je odvojio njezinu po
sudu s mozgom od hodalice. Svojim sna nim metalnim rukama podigao je posudu i stav
io je na operacio-ni stol na kojem je Vorian Atreid trebao biti pretvoren u cvme
ha.
AGAMEMNON SE NESPRETNO nagnuo do dijela gdje je stajala oprema za njegovanje, je
dva ekajui da nastave s aktivno u koju je nekada toliko volio. - Oh, Vodane, zaista s
i razmetni sin. Vi e od stoljea nisi se obazirao na svoju sudbinu, ali sada si konan
o do ao pameti. Uskoro e sve biti savr eno, upravo onako kako sam se uvijek i nadao.
- Zar jedno stoljee igra ikakvu ulogu ako smo besmrtni. To je
tek tokica na vremenskoj traci na ih ivota. - Vor mu je pri ao, pri
sjeajui se svi oni slo enih koraka pri procesu i enja i odr avanja
ovog slo enog stroja. - No svejedno, ipak se ini da je pro lo mnogo
vremena otkad sam ti ovo posljednji puta radio. - Prisjetio se ekstra
vagantni gradova na Zemlji, golemih spomenika vremenu Titana. Go
tovo je zaboravio da je tada bio sretan...
- Pro lo je i previ e vremena, sine moj. - Poput kakvog golemog
poslu nog psa, Titan je svukao svoj vanjski, pancirnom mre om ure
en oklop hodalice i onda se udobno smjestio u prostoru za i enje.
Gotovo je preo od zadovoljstva kad se njegov sin oprezno popeo na
vrh hodalice, istei i la tei vanjske dijelove.
- Titan treba pobuivati strahopo tovanje i mora izgledati veli
anstveno, - rekao je Vor. - To to ste vi cvmehi ovdje na Hessri sami,
nije nikakva isprika da mo ete izgledati lampavo.
Dok je istio mehanike dijelove i obavljao vanjske popravke na
hodalici, sustavu za odr avanje ivota i na vezama s posudom u kojoj je mozak, Vor j
e osjetio nostalgiju. Tada se prisjetio za to je ovdje.
Jedna smrt e osvetiti sva ubojstva koja je ovaj okrutni tiranin poinio.
SEKUNDARNI NEOSI SU STAJALI i promatrali sve to je Quentin radio. Nisu komentiral
i, nisu ni pobjegli. A nisu ga ni poku avali zaustaviti. Sada kad je imao posve sl
obodan pristup i onoj te koj kirur koj opremi, Quentin se poslu io dijamantnom pilom k
ako bi prepilio Ju-noninu posudu s mozgom koja je imala debele stjenke i iz koje
se razlijevao plavi elektrolit. Napokon se ukazao mek i ranjiv mozak ovog enskog
Titana.
- Kad se uzme u obzir sav strah kojeg si prouzroila, - glasno je
govorio Quentin, znajui da ga ona s iskljuenom mre om senzora ne
mo e uti, - uope ne izgleda zastra ujue... sada vi e ne, milo moje
malo.
Tada je uzeo te ke kirur ke lasere i podesio ih na najveu snagu. - Stvari bi mogle
postat malo neuredne, - rekao je parafrazirajui njezinu raniju izjavu. Tada je p
ustio da zasljepljujue vrue zrake sa-sijeku Junonin mozak na male sive hrpice iz k
ojih se pu ilo. Potoii tekuine i itke organske tvari slijevali su se u one ljebove, ba
nako kako je Junona rekla.
Odmaknuo se kako bi pogledao pocrnjelu masu, bezoblinu i nimalo impresivnu.
Sada kad je jedan od preostala tri Titana bio mrtav, Quentin je okrenuo svoju
kupolu i vidio da ga sekundarni neosi jo uvijek promatraju. - Onda? Namjravate l
i mi se suprotstaviti ili ete mi pomoi?
- Mi mrzimo Titane koji su pobili na e gospodare kogitore, - od
govorio je jedan od tih udnih hibrida.
- estitamo ti na ovome to si uinio, Quentine Butleru. Neemo
te ometati i ti samo nastavi s tim zanimljivim poslom, - dodao je dru
gi-
Napokon, nakon stanke, onaj trei je rekao: - A i izgledat e kao
zanimljiv cymeh kad se smjesti u Junoninu superiornu hodalicu.
Ovi mehaniki pomonici su sada poradili na tome da premjeste posudu s Quentinovi
m mozgom iz malenog i slaba nog mehanikog tijela i instaliraju je u sna nu titansku h
odalicu koja je donedavno pripadala Junoni.
Kada su sve nervne niti bile prespojene i kad je njegov novi sustav bio aktiv
iran, Quentin se osjeao sjajno. Zapravo i vi e nego sjajno. Ju-nonino je tijelo ima
lo puno naoru anje i neometan pristup svim Hes-srinim obrambenim sustavima. Taj po
tencijal za konano uni tavanje inio ga je presretnim.
to se Quentina ticalo, Agamemnon, Dante i svi cvmehi su mogli umrijeti. Tim bo
lje po galaktiku.
KAKO BI NA SVOM OCU obavio to bolji posao, Vor je na hodalici otvorio skladi ne odj
eljke u kojima je general dr ao zanimljive predmete sakupljene na svojim putovanji
ma. Bilo je tu jezivih trofeja, arenih triarija i antiknog oru ja. - Molim te, pomak
ni se malo da mogu oistiti i ovaj pregradak.
Cymeh ga je poslu ao, pomaknuv i lju turu svog mehanikog tijela. - Zaista sam trebao
sauvati dva-tri pomonika kogitora u njihovom ljudskom obliju, kako bi mi mogli oba
vljati ovakvo servisi-ranje. Posve sam zaboravio kako to mo e... pru ati zadovoljstv
o.
U pregratku je Vor prona ao ono to je tra io, antikni bode , neuinkovit predmet koji
nikada ne bi mogao nauditi titanskoj ratnikoj hodalici.
- Prije mnogo stoljea, u vrijeme na e najvee moi, - rekao je
Agamemnon sanjarskim glasom, - koristili smo se ljudskim robljem
da obavljaju ovo to ti sada radi , ali kao pobunjeni cvmehi vi e ne
raspola emo time.
- Razumijem, oe. Obavit u ovaj posao bolje nego ikada.
Odvojio je posudu za odr avanje mozga od hodalice. Onako kako
je to uvijek inio.
Znajui da ova studena utvrda ima malenu vojsku neocvmeha koja ne bi ostavila V
oriana ivog ako bi ovaj i ta poku ao, Agamemnon je zapoeo priati o svojim slavnim danim
a kada je bio vladar svih ljudi i o svojim snovima kako bi, sada kad je Omnius p
otuen, on i njegov sin mogli upravljati jednim novim carstvom.
I dok je njegov otac utonuo u nostalgiju, Vor je radio. Ve odvojena od mozga,
hodalica je bila neuporabiva; Vor jo nije iskljuio optike niti, a i vanjski senzori
su jo bili povezani s nervnim nitima. Usprkos tome, Agamemnon je sada bio posve
ranjiv.
Polirajui posudu s mozgom, Vor je rekao: - Samo u pomaknuti ovu ventilacijsku plou
kako bih poistio oko nje.
I kako je general nastavio brbljati o svojim danima slave, Vor je neopazice o
tvorio uski pregradak na posudi i ugledao u njoj mo danu masu. vrsto je primio anti
kni bode . Jedan brz potez e zabiti vrh bode a duboko u spu vaste obrise Agamemnonovog
mozga. Tada e sve biti gotovo.
I upravo u tom trenutku vrata prostorije su se s treskom otvorila i u ao je mon
struozni Titan. Zapanjen, Vor je ispustio bode koji je uz zveket pao na pod. Juno
na? Ili Dante? Ni jedno od njih nije vjerovalo u njegovu navodnu promjenu strana
i priklanjanju cvmehima.
Ovaj mehaniki ratnik je izgledao zastra ujue, naikan oru jem i bodljikavim oklopom.
Mislio sam da bih ovdje mogao pronai Aga-memnona, - rekao je sintetiziran glas.
- I Voriana.
Titan im je pri ao, uzeo Voriana i maknuo ga podalje od ranjivog mozga koji je
le ao u posudi. Samo nekoliko decimetara dalje. A bio je tako blizu...
Bez obzira na in koji ima, glavna briga ratnika je kako e se pona ati u trenutku kad
mu prijeti smrt.
- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GOSS, uvodne opaske njegovim uenicima
S
kenirajui prostoriju svojim nitima, general Agamemnon se zaustavio u svojim uspom
enama. - Ti nisi Junona. Za to ima njezinu hodalicu? Tko...
Drugi Titan je blago stavio Vora na stranu. - ono to si ti naumio, Voriane Atr
eide, bilo bi prebrzo. Ni izbliza dovoljno bolno. Ja imam bolju ideju.
-Voriane, spoji me opet s mojom hodalicom! - zahtijevao je Agamemnon preko zv
unika.
Zbunjen, Vorian je podigao pogled prema hodalici koja se nadvila nad njim. Pr
epoznao je konfiguraciju slinu Junoninoj, ali nije znao rei to je to drukije.
- Zar me ne prepoznaje , vrhovni ba are? - upitao je Titan. - Ne
to je u kadenci tih rijei zazvonilo poznato.
Vor je u nevjerici mirnuo oima. - Quentine? Zar si to ti?
Bespomoan u svojoj posudi s mozgom, general je postao glasniji sa svojim zahtj
evima, no Vor se nije obazirao na njega. Jednako tako nije se obazirao i drugi c
ymeh dok je obja njavao. - Da. Ubio sam Ju-nonu. Uni tio sam joj mozak, sasjekao sam
ga u komadie iz kojih se pu ilo.
- Junonu? - zavapio je Agamemnon preko zvunika. - Mrtva je?
Quentin se u Junoninom monom tijelu nagnuo naprijed i podigao
posudu za ouvanje ivota u kojoj se nalazio Agamemnonov mozak. Dr ao je posudu ispred
svojih sjajnih optikih vlakana, a ru iaste i sive membrane su pulsirale kao da ele u
maknuti. - Da, Junona je mrtva. A i tebe eka ista sudbina.
Vor je stajao nepokretno, osjeajui oluju konfliktnih emocija, ali elio je zavr iti
zadatak. Agamemnon je cvilio, ali zvunici nisu mogli prenijeti tugu koja je prol
azila Agamemnonovim mozgom za enom iji ljubavnik je bio du e od tisuu godina.
Quentin je nastavio govoriti, znajui da ga Agamemnon mo e uti. - Za to to ste mi uinil
i, generale, za to to ste mi ubili tijelo, to ste me preobrazili u cvmeha, zbog to
ga to ste me prijevarom natjerali odati tajnu o ranjivosti na ih titova... namjerava
m da ovo potraje lijep komad vremena.
U la su dva sekundarna neosa koja su slijedila Quentina u visoki toranj. Vor je
bacio pogled prema njima, ali opazio je kako ih ti cvmehi, koji su nekada bili
sveenici u slu bi kogitora, ne namjeravaju napasti.
Ipak, u citadeli je bilo jo mnogo lojalnih cvmeha. - Quentine, zavr imo s tim. N
itko ne porie da Agamemnon za svoja zlodjela zaslu uje smrt. Nisam namjeravao muiti
ga...
- To nije dovoljno dobro, vrhovni ba are. - Sekundarni neosi su
do li u sobu za i enje i njegovanje. Quentin je stavio posudu s
mozgom bespomonog Titana na postolje gdje bi ga Vor nastavio is
titi. - Namjeravam prikljuiti Agamemnonovu posudu s mozgom na
pojaiva osjeta boli kakve je instalirao u hodalice ovih jadnih svee
nika. Bude li izdr ao samo sekundu boli za svaki ivot kojeg je tijekom
ovih stoljea oduzeo, jo e uvijek desetljeima trpjeti bol. A to je sa
mo djeli patnje koju zaslu uje.
Kao biv i zapovjednik D ihada, Vor nije imao prigovora na pravdu kakvu je Quentin
imao na umu. Ali usprkos svim poznatim Agamemnonovim zlodjelima, on je ipak bio
Vorianov otac. Kroz zvunike je dopirao generalov vrisak. - Sine moj! Kako mi to
mo e uiniti?
- Kako ne bi mogao? - Vor se prisilio odgovoriti. - Zar se nisi po
nosio svim zlodjelima koja si poinio... sa svim ugnjetavanjima i do
miniranjem? Htio si me prisiliti da ti se zbog toga divim.
- Poku ao sam od tebe napraviti svojeg nasljednika koji bi me bio
dostojan. Jednog Titana sna nog duha. Odgajao sam te tako da bude
velik, uio sam te po tovati svoj vlastiti potencijal, da tuje povijest i
da u njoj napravi svoje vlastito mjesto. - Generalov glas je bio ljutit i
agresivan, nimalo u panici. - Ja sam taj koji te uinio ovakvim kakav
jesi, ponosio se ti time ili ne.
Vor se borio kako bi zadr ao svoju vrstu odlunost. Nije elio u oevim rijeima uti i
nu, nije elio shvatiti kako su njegove vlastite odluke pro imale ivote Abulurda, Raq
uelle, Estesa i Kagina. Niti on sam nije bio neki savr en otac.
- Quentine, nije va no to e uiniti niti koliku e torturu pri
mijeniti, jer nikada nee biti dovoljno... i to nikada nee moi ni vratiti
ni promijeniti povijest.
Hodalica namijenjena Titanima, a u kojoj je sada bio Quentin, lju-tito se pom
aknula. - Pogledaj, vrhovni ba are, to je meni uinio! Ja zahtijevam osvetu...
- Uzeo ti je tijelo, Quentine. Nemoj dopustiti da ti oduzme i lju
dskost.
U sebi je osjeao studen i to ne zato to su se nalazili u hladnoj prostoriji tor
nja. - Tijekom D ihada smo si previ e esto dopu tali da se pretvorimo u monstrume kako
bismo postigli svoj cilj. S time bismo sad trebali prestati, s ovom malom gestom
.
- Ja to odbijam!
Vor je kru io oko Junonine ukradene hodalice. - Quentine Butle-ru, jo sam uvijek
tvoj nadreeni asnik! Cijeli tvoj ivot bio je posveen vojsci D ihada i kasnijoj Armiji
ovjeanstva. Vi estruki si heroj... nemoj sve to odbaciti. Dajem ti izravnu naredbu,
kao tvoj vrhovni ba ar.
Jedan dugaak trenutak Quentin uope nije reagirao i inilo se da to mehaniko tijelo
podrhtava od ko mara i nedoumica.
Vor je objasnio to je elio uiniti s Agamemnonom. Napokon je Quentin u svojoj gol
emoj hodalici oti ao do prozora tog visokog tornja. Sna nim zamahom metalne ruke zdr
obio je prozorsko staklo iz-baciv i ga iz okvira. Sasule su se krhotine stakla i l
eda, a u sobu je u ao hladan zrak.
Osjeajui studen na svojoj ko i, Vor je podigao posudu u kojoj se nalazio Agamemno
nov mozak i onda pogledao u optike niti, znajui da ga njegov otac jo uvijek mo e i uti
i vidjeti. - Sada shvaam da sam ono to si ti od mene uinio. Od tebe sam nauio donos
iti te ke odluke koje se nitko drugi nije usuivao donijeti i onda prihvatiti i njih
ove posljedice. Zahvaljujui tome, mogao sam voditi Veliko i enje iako nas je ko tala to
likih ljudskih ivota. A to je razlogom i za to moram obaviti ovu zadau na koju sam s
e odluio.
- itao sam tvoja op irne memoare, oe. Znam kako si za sebe za
mi ljao velik i herojski kraj, da si oekivao kako e se suprotstaviti
velikim armijama i poginuti u nekoj grandioznoj bitci.
Ponio je posudu do razbijenog prozora, trepui zbog studenog zraka koji mu je bo
ckao oi i obraze.
 - Umjesto toga, - nastavio je Vor,- e se ti, moni Titan Aga-
memnon, susresti s najsramnijom moguom i najbjednijom smrti.
Agamemnon je zaurlao. - Ne, Voriane. Ne smije to uiniti! Mi mo emo stvoriti novo
Vrijeme Titana. Mi...
Vor nije obraao pozornost na generalove stalne proteste. - Dat u ti ono to si zaslu i
o... kraj koji je apsolutno beznaajan.
Gurnuo je posudu preko prozorskog okvira i bacio je. Elektrolit se prolijevao
, a posuda se okretala kroz zrak sve dok nije tamo duboko dolje udarila o led tv
rd poput elika, razbila se, a ne to sivo i mekano se razletjelo na sve strane.
KAD JE TO BILO OBAVLJENO, Quentin i Vor su oti li u hodnik. - Neosi e zahtijevati t
voju krv, - rekao je cvmeh Quentin - a i moju... ako je ja uope imam.
Neko e vrijeme neosi na nedavno osvojenim svjetovima nastaviti i ne znajui da j
e njihova zapovjedna struktura eliminirana. Ipak, Vor je znao da e preostali cvme
h pobunjenici patiti zbog izvjesne mekoe u vodstvu, zbog slabosti u redovima onih
koji donose odluke. To je bio pravi razlog i za to su uope oteli Quentina i namjer
avali ga uiniti jednim od svojih zapovjednika. Bez Agamemnonove vizije koja je bi
la pokretaka sila, ova nova generacija cvmeha nije bila u stanju odr ati carstvo. N
jihov e utjecaj biti sve manji i konano e posve nestati.
Vor je trao vodei ih kroz tunele. Quentin ga je slijedio onoliko brzo koliko se
uspio kretati, jo uvijek se privikavajui na hodalicu koju je oduzeo Junoni.
Oglasio se znak za uzbunu. - im otkriju na ih ruku djelo brzo e shvatiti sve deta
lje, - bez daha je rekao Vor. - Moramo nekako doi do brodova. Postoji li kakva le
tjelica za cvmehe s kojom bi ti mogao upravljati? Ja imam Putnika snova.
- Ne brini za mene, vrhovni ba are. Postoje brojne mogunosti.
Hodnikom su se kretala tri neocvmeha koji su u svojim hodalica-
ma imali ugraene bacae projektila. im su ugledali Voriana Atrei-da, to jedino ljuds
ko bie u zamrznutoj tvravi, prebacili su svoje prekidae na polo aj u kojem im je oru je
bilo spremno za uporabu, no tu je bio i Quentin koji je pojavom bio mnogo vei od
neosa. Oni su pak prepoznali robotsko tijelo koje pripada Titanima.
- Junona, dr i li ti pod nadzorom ovog zatoenika? - upitao je
jedan od neosa.
Kao odgovor, Quentin je podigao svoje daleko superiornije oru je i u smjeru cvm
eha lansirao jaka torpeda. Precizni pogodci raznijeli su im posude s mozgovima i
tri su tijela tresnula na pod.
- Ova moja kamufla a e mo da biti posve dovoljna, - rekao je
Quentin.
- Nemoj previ e raunati na to. Doi.
Poveav i korake svog mehanikog tijela, Quentin je sada i ao br e od Vora, kreui se s
amopouzdanjem. - Ima naina kako se sve ovo mo e okonati. U svojoj vlastitoj paranoji
, general Agamemnon je posijao sjeme zalaza cvmeha.
Prije nego ga je Vor stigao upitati to je time mislio rei, nai li su na nekoliko
uni tenih tijela cvmeha koji su le ali u tunelu nadomak uzleti ta na kojem je bio Putn
ik snova. - ini se da je jo netko zaratio s cvmehima.
Iz sporednih prolaza su na uzleti te iza la tri neosa. Quentin je bio spreman raz
nijeti ih, no uskoro je postalo jasno da ti cvmehi od neeg bje e.
Za njima su se pojavila etvorica sekundarni neosa, biv ih sveenika koji su ranije
brinuli o kogitorima i koji su protiv svoje volje bili pretvoreni u neose. Oni
su bili uzeli dijelove drugih hodalica i spojili ih u neobine nove konfiguracije.
Dijelovi namijenjeni za borbu, kao npr. komadii razmontiranog cvmeha Beowulfa, b
ili su uskladi teni kako bi ih se kasnije popravilo i ponovo uporabilo u nekoj dru
goj ho-dalici. Ovi prisilni Agamemnonovi sluge sada su otpoeli svoju vlastitu pob
unu.
Pucajui za onim neosima koji su bili lojalni Titanima, utrali su na teren za sl
ijetanje. Kad su tako u zamku uhvaeni neosi ugledali golemu titansku hodalicu kak
o ih eka, izgledalo je da su se ohrabrili. Pomislili su kako je pred njima njihov
a saveznica Junona.
Premda su sekundarni neosi nastavili pucati iz oru ja koje su oteli, Quentin je
podigao svoju artiljeriju i raznio neocvmehe. Posvuda su se razletjele krhotine
 i plavi elektrolit. Oni sekundarni su samo trenutak oklijevali, a onda pucajui p
ojurili naprijed.
- Vidjeli su me kako sam uni tio Junonin mozak, - objasnio je
Quentin Voru. - Mora da ih je to napokon gurnulo preko ruba pa su
prihvatili nasilje.
Sekundarni su sada jurili medu krhotinama i komadima metala kao le inari kroz b
ojno polje. Provjeriv i jesu li posude s mozgovima neosa zaista potpuno uni tene, uz
imali su oru je koje je dotad pripadalo neosima i stavljali ga na sebe.
Quentin je okrenuo svoju kupolu i zaputio se prema sekundarnim cvmehima koji
su ga strpljivo ekali. - Kako vam ide? - upitao ih je.
- Desetorica na ih su poginula. Ostali smo samo etvorica, ali
ve smo pobili mnogo neosa. Tuneli su puni njihovi uni tenih hoda
lica. Uni tili smo laboratorije za proizvodnju elektrolita, prolili rezer
ve i uni tili postrojenje koje je nu no da bi se mogle proizvesti nove
koliine. Svi cvmehi koji pre ive ovu borbu uskoro e itekako trebati
tu tekuinu koja ih odr ava na ivotu.
Vor se osjeao kao da mu je netko skinuo velik teret. - Sjajno!
- Ostao je jo jedan veliki problem, - rekao im je Quentin. - Zna
li itko gdje je Dante? On je posljednji Titan.
- Negdje je unutar ovog kompleksa, ali ne znamo tonu lokaciju.
- Moramo ga nai, - rekao je Quentin Voru. - Uni tenje Dantea je
mnogo va nije negoli to mo e zamisliti.
Putnik snova je bio tu, spreman za polijetanje. Bilo bi tako lako pobjei i vra
titi se na Salusu Secundus s ovim vijestima, ali Vor se odupro takvom jednostavn
om rje enju. - Quentine, armija D ihada je pogrije ila prije dvadeset godina kada smo
jedan svijet strojeva ostavili netaknut. Tada nismo dovr ili posao i sve od tada z
bog toga plaamo. Ne namjeravam ovdje ostaviti nedovr en posao.
- Hvala ti, - odgovorio je kroz zvunik Quentin tihim glasom. -
Hvala ti.
DANTE JE ODUVIJEK BIO NE TO vi e od obinog administratora; vodio je cijelu stvar oko
ru enja Starog carstva. I Agamemnon i Junona su daleko vi e od njega bili skloni rat
ovanju. im je otkrio ubojice svojih kolega Titana, shvatio je da se nalazi u stra n
oj nevolji. Nije tono znao kako su Agamemnon i Junona bili ubijeni, ali nije elio
ostati tu i boriti se s tako uinkovitim neprijateljem.
Hessra nije bila najjae upori te novog titanskog carstva. Mnogo vi e neosa i porob
ljene ljudske populacije bilo je uzeto s okupiranih svjetova kao to su Richese, B
ela Tegeuse i drugi; na tim planetima je i obrana bila mnogo opse nija. Agamemnona
nije nikada jako brinulo hoe li izgubiti Hessru ili nee.
Sada, dok su se Titanima lojalni neosi nastavili boriti protiv samoubilakih se
kundarnih cvmeha, Dante je pro ao kroz visok luk izlaznih vrata citadele i zaputio
se preko zaleenog pejza a prema zranoj luci gdje su spremni ekali brodovi Titana. Da
nte se koristio upravo tim letjelicama onoga dana kada je demonstrirao fatalno m
eudjelovanje
laserskih zraka i Holtzmanovog tita. Po urio je preko pustog tla po kojem je vijao
vjetar i, stigav i do jedne od robotskih letjelica, podesio je cijeli mehaniki sust
av tako da je svoju posudu s mozgom prebacio iz hodalice i instalirao je u letje
licu u kojoj e imati funkciju mozga cijelog broda. Morao je otii odavde.
Dante je sada bio jedini pre ivjeli od dvadeset izvornih Titana. Nakon to su se
neuronske niti povezane s mozgom automatski povezale s upravljakim mehanizmom, up
alio je motore. Sada je mogao odletjeti s ovog zaleenog planetoida, mogao se spas
iti.
Dante nije bio kukavica, ali bio je pragmatian. Ovda nja pobuna je prouzroila mno
go tete. Namjeravao se vratiti i dovesti jake snage s Richesea ili s kojeg od ned
avno osvojenih svjetova cvmeha. Tada e s tim svojim snagama lako potui preostale p
obunjenike i dalje e sve moi ii po planu.
Brod mu se podigao u prazno nebo i Dante se osjeao slobodnim i sigurnim.
UDOBNO SE SMJESTIV I za upravljaem Putnika snova, Vor je aktivirao sustav i priprem
io ga za lansiranje. Skeneri su radili i bili su spremni fiksirati se na zadanu
metu im on otkrije gdje se Dante nalazi. Sekundarni neosi su mu javili da su vidj
eli Danteovu hodalicu na gleeru i da se Titan popeo u jedan od ratnih brodova.
Quentin se sa svojim golemim tijelom nagnuo naprijed. Zvunik mu se naduo, a gl
as je zagrmio. - Apsolutni je prioritet da nam on ne pobjegne! Mo e li ubrzo krenut
i, vrhovni ba are? Mo e li ga pretei?
- Putnik snova je brz, ali nije ba najbolje naoru an. Ipak, i to ime
raspola emo moglo bi mu zadati posla. Ima li jo to?
- Ti ga samo uspori. Ja u poi za vama im budem mogao. A
onda Dante nee moi bje ati. Nikako mu ne smijemo dopustiti da
pobjegne.
Vor je shvaao tu primerovu potrebu za osvetom. Putnika snova, je odmah poletio
s uzleti ta, slijedei trag Titanova broda.
QUENTIN JE STUPAO PODZEMNIM prostorijama prema mjestu gdje je bila uskladi tena jo
jedna golema letjelica. Vi e puta je promatrao ge-
nerala Agamemnona, dok je Junona bila presretna to mu je mo e pokazati kao dokaz pr
ednosti cvmeha nad slabim ljudskim biima. Sada se Quentin mogao time poslu iti kori
stei je za mnogo pametnije svrhe.
Bio je to Agamemnonov osobni ratni brod.
PUTNIK SNOVA JE POLETIO U zvjezdano, uvijek sumrano nebo. Ispred njega je Danteov
brod ubrzavao kako bi iza ao iz Hessrinog sustava.
Kad je posljednji pre ivjeli Titan spazio da ga progoni samo jedna malena letje
lica, zapravo Omniusov po tanski brod za razno enje aktualnih informacija, okrenuo s
e i po ao natrag. Bio je opomenuo Agamemnona neka ne vjeruje svojem sinu i njegove
sumnje su se pokazale tonima. - Vorian Atreid. - To je ime bilo izgovoreno glatk
o, kao da Titan ope nije bio iznenaen. - Jesi li ti odgovoran za sav ovaj kaos?
- Ne mogu si prigrabiti sve zasluge. Ja sam samo jedan ovjek. Po
vijest Titana je sakupila toliki dug da ga jedan jedini ovjek sigurno ne
mo e naplatiti.
- Poznato ti je da ja vrlo lako mogu razoriti taj tvoj brod, - rekao
je Dante kao da je samo trebao zaprijetiti. - Putnik snova nije graen
tako da bi mogao podnijeti napad nekog ratnog broda cvmeha.
- Mo da, ali ja imam mnogo bolje manevarske sposobnosti. - Za
suo je trup Danteova broda mno tvom malih projektila, a zatim pro
mijenio kurs radikalnim stra njim iupingom kako bi izbjegao Dante
ove osvetnike hice iz te kih oru ja.
Vor je pojurio i napao Titanov brod s repa, lansirajui etiri rakete i o tetiv i jed
an od Danteovih motora za manevriranje. Titan se okrenuo i ponovo otvorio vatru,
a ovaj puta je njegov hitac okrznuo oklo-pljeni trbuh Putnika snova.
Vor se okretao u divljoj spirali, slijepo ubrzavajui sve dok nije ponovno uspo
stavio kontrolu i mogao opet ravno letjeti. Okrenuo se i namjerno kroz komliniju
provocirao preostalog Titana, nadajui se da e ga time zadr ati kako je to Quentin t
ra io. Dante je jo jednom opalio i projektil je eksplodirao ispred Vorovog broda.
Upravo se tada pojavila golema letjelica koja je izgledala kao da dolazi iz k
o marnih snova... poput kakve divovske praptice... i obru ila se izravno na Danteov
brod. Taj letei kolos trokutastog oblika pojavio se niotkud i otvorio vatru koja
je prisilila Dantea na povlaenje.
U Vorovom sustavu za komuniciranje zauo se Quentinov glas koji je govorio pose
bno kodiranim jezikom koji se tijekom rata bio razvio u armiji D ihada. - Moram ti
rei za to je tako va no maknuti Dantea. Kad je general Agamemnon stvarao svoje armij
e cvmeha, bojao se da bi oni mogli otkazati poslu nost pa je u njihove posude za o
dr avanje mozga dao ugraditi prekidae pomou kojih ih se moglo jednostavno usmrtiti.
Ako bi u bilo kojem trenutku posumnjao da se radi o izdaji, mogao je potezom pre
kidaa prouzroiti individualnu smrt.
I kao konano osiguranje, Agamemnon, Junona i Dante su postavili "mre u mrtvog ovj
eka" gdje kao dodatno osiguranje u posudi za mozak svakog Titana postoji kodiran
signal. Barem jedan od tri Titana mora se redovito vraati u domet prijamnika neo
cvmeha ili se ti neosi zauvijek gase. Mehanizmi za odr anje ivota postupno otkazuju
i svi oni umiru.
 Vor nije mogao vjerovati to to je uo. - Zar eli rei kako emo, uni timo li Dantea,
ravo zbrisati sve neprijateljske snage, samo tim jednim jedinim udarcem?
- U glavnim crtama je to tako, iako bi se mogao pojaviti i neki
faktor odgode. Lokalni neosi e se sru iti odmah nakon prestanka si
gnala nakon to i posljednji Titan bude uni ten. Agamemnon je bio
poprilino paranoidan.
- Znam.
- Ostali cymehi u udaljenim bazama e se slomiti i umrijeti u pe
riodu od otprilike godinu dana, kada u dogovoreno vrijeme ne budu
primili verifikacijski signal. Zato nam je Dante toliko va an.
Vor se tek na trenutak osmjehnuo pratei svoje misli do jednog jedinog mogueg za
kljuka. - Ako sada ovdje uni timo Dantea, tada e i ti, Quentine, umrijeti. To je nepo
sredna posljedica.
- Vidio si me, vrhovni ba are. Zna to sam postao. Nemam na
mjeru dopustiti ikome u Ligi da me vidi ovakvog. Ni Favkan ni...
Abulurd. Ne elim se vratiti.
- Ali to u poruiti Abulurdu? On mora shvatiti...
- Znat e to mu treba rei, vrhovni ba are. Uvijek si u tome bio
bolji od mene. Pusti me da obavim tu posljednju stvar.
Vor je podigao glas. - Ne, mo emo pronai i neki drugi nain. Za-robit emo Dantea. M
i emo...
- Sjeti me se, vrhovni ba are. Nikada nisam odabrao to da budem
cymeh i svakog trenutka sam samo tra io nain kako da ih ubijem.
Konano znam to trebam napraviti.
Monstruozna letjelica dizajnirana za Agamemnona napravila je luk i poletjela pre
ma Danteu. Posljednji Titan je ubrzao nastojei velikom brzinom umaknuti sna nom bro
du cvmeha.
Ali jedan od Danteovih motora je bio o teen, a Agamemnonova je letjelica bila i
daleko superiornija. Kako je sve vi e smanjivao udaljenost meu njima, Quentin je la
nsirao projektil za projektilom, pogaajui Titanov brod koji je bje ao.
Mada se pribli avao svojoj meti, Quentin nije usporavao. Motori su se naprezali
punom snagom, pogaajui brod kao da ga udara usijanim ekiem... dok napokon, ba kad se
Danteov brod deformirao od posljednje runde eksploziva koji ga je pogodio, Agam
emnonova letjelica nije udarila u njega, jo uvijek poveavajuu brzinu. Svjetlost je
bila zasljepljujua. Oba broda su eksplodirala, pretvoriv i se u sve iri oblak plamen
a.
Vor je bespomono promatrao te posljednje trenutke. Osjetio je kako mu je grudi
pritisnula silna tuga zbog gubitka hrabrog Quenti-na Butlera... a istovremeno s
e u njemu irila i toplina pobjede, jer je znao da je i posljednji od okrutnih Tit
ana, a time i svi cimehi, sada bio uni ten.
Zlo se ne ograniava ni na strojeve ni na ljude. Demoni se mogu nalaziti na obje s
trane.
- MAJSTOR MAEVANJA ISTIAN GOSS
K
ad su Istian i mehaniki sensei stigli u salu ki sustav i poeli se spu tati u zranu luku
Zimije, majstor maevanja je mogao vidjeti koliko se toga promijenilo. U ovoj imp
resivnoj metropoli bio je samo jednom, nakon to je zavr io s obukom na Ginazu, a pr
ije nego su ga poslali u udaljene svjetove Lige. Salusa Secundus je uvijek izgle
dala grandiozno sa svojim visokim zgradama koje su bile prikaz najbolje arhitekt
ure i kiparstva Lige kako bi svi mogli vidjeti superiornost ljudske du e nad logik
om misaonih strojeva.
No sada je u zranoj luci vladao kaos. Kako se njegova letjelica spremala za sl
ijetanje, premda ni na ponovljene zahtjeve nije primio potrebne upute, spazio je
da su neke ulice u plamenu i da iz kua kulja dim. Gomile ljudi su besciljno hoda
le bulevarima. S onim osjeajem hladnoe u trbuhu, prisjetio se sline scene kojoj je
nazoio na Honru i Ixu.
Konano se kroz brodsku komliniju zauo poznat, ali neoekivan glas. - Vidim, Istia
ne da si stigao tono prema rasporedu. Uvijek si savr eno predvidljiv. Je li Chirox
s tobom?
- Nar Trig! Tako je dobro ponovo uti tvoj glas.
- Spremni smo doekati te u zranoj luci.
Spustiv i brod na jedan malen komad slobodnog prostora na tlu, Istian je upitao
: - Hoe li nam namjesnik poslati pratnju? to se to dogaa u Zimiji? - Dok je majstor
maevanja postavljao sva ta pitanja, Chirox je utio.
- Namjesnik je zauzet drugim stvarima. Ovo je va an i velik dan za
Kult Serene. Tvoj dolazak e biti jedno od na ih vrhunskih postignua.
Istian se osjeao neugodno, iako ne bi znao rei za to. Vrata su se otvorila pa je
zajedno s Chiroxom iza ao. im je ugledao svjetinu koja ih je ekala, zauo je gnjevne p
ovike i ugledao razvijene zastave svete Serene i njezinog djeteta Maniona, shvat
io je da Chirox nee od namjesnika primiti nikakve pohvale i priznanja.
- Namamili su nas trikom, - rekao je. - Morat emo se boriti.
Sensei je stajao visok i sna an, a njegove sjajne optike niti upijale
su nove detalje. Okrenuo je glavu. - Ne elim se boriti protiv nevinih civila.
- Napadnu li nas, mo da neemo imati izbora. Mislim da je po
ruka od namjesnika bila la na i da je poslana kako bi nas namamili
ovamo. - Istian je uza se imao svoj pulsirajui ma kao i svoj omiljeni
ratni bode kojim je vje bao obranu. Mislio je da e mu oni poslu iti
kao sveani ukras, a sada se pokazalo da mu je to jedino oru je. - Chi-
rox, ovo izgleda vrlo lo e.
Mehaniki sensei je ekao. - Na emo odgovor planirati u skladu s potrebama trenutka
.
Voda gomile je istupio naprijed. Arogantan momak irokih ramena ija crna kosa je
bila protkana sjedinama. Njegove poznate crte lica ogrubjele su tijekom godina.
Dugaak o iljak od opekotine uinio je da mu lijeva strana lica izgleda glatko i vo tan
o. - Bojao sam se da u te zatei na strani demonskih strojeva, - rekao je Nar Trig.
- Pridru i nam se, Istiane i du a ti se mo e spasiti.
- Moja du a je moja stvar. Je li ovo taj odbor za doek kojeg si
okupio da doeka Chiroxa kao heroja? On je trenirao tisue majstora
maevanja, a ukupno gledano, oni su pobili stotinu puta toliko misa
onih strojeva.
- Ali on je stroj! - povikao je neki pripadnik Kulta koji je stajao
iza Triga. - Ravna Butler ka e da moramo eliminirati sve sofisticirane
strojeve. Chirox je jedan od posljednjih. Mora biti uni ten.
- On nije uinio ni ta ime bi to zaslu io. - Istian je polako
izvlaio svoj pulsirajui ma i bode , stojei hrabro ispred Chiroxa i
ekajui. - Zar vam je do te mjere ponestalo neprijatelja da si sami
morate stvarati nove? To je smije no.
- Chirox je i mene obuavao. - Trig je podigao glas kako bi ga
svi okupljeni fanatici mogli uti. - Znam sve njegove trikove no nad
ma io sam njegove sposobnosti. Postao sam prosvijetljen... znam da
su ljudi superiorni bezdu nim strojevima. Imam temeljnu prednost
pred svakim prokletim robotom. Izazivam te na borbu, Chiroxe. Bori
se sa mnom! Lako bih mogao pustiti da te ova gomila raskomada, ali
radije bih te uni tio u po tenom dvoboju.
- Nare, prestani s tim, - rekao je Istian.
Chirox je koraknuo naprijed, progurav i se pokraj Istiana. - Bio sam izazvan na
borbu i moram to prihvatiti. Robotov je glas bio posve monoton. Izvukao je cije
lu garnituru svoje borbene opreme.
Trig je imao dva dugaka pulsirajua maa, po jednoga u svakoj ruci. Visoko je podi
gao to oru je, a svjetina je klicala. - Dokazat u superiornost ljudi. Ti si me podua
vao, Chiroxe, nekad davno. Ali sve to ti sad dugujem jest tvoje uni tenje.
- Oito je da te nitko nije uio po tenju i zahvalnosti, - rekao je
Istian, dr ei se tijesno uz Chiroxa. Podigao je svoje oru je, nimalo ne
hajui to e svjetina vidjeti da namjerava braniti stroj. A to je drugo
i mogao uiniti?
 Izraz prezira iskrivio je Trigovo vo tano lice s o iljkom. - Je li to glas mojeg
prijatelja Istiana ili to iz tebe govori unutarnji duh Joola Noreta?
- Ima li neke bitne razlike?
- Mislim da nema.
Chirox je istupio naprijed, licem okrenut svojem biv em ueniku. Trig je vrsto sti
snuo svoja dva pulsirajua maa. Istian je promatrao, ali nije mogao sprijeiti taj be
skoristan dvoboj. Protivnici su ostali nepokretni, prouavajui jedan drugog.
Gomila koja je stajala iza njih samo je ekala da robot bude rastrgan. Kad ta p
rimarna meta njihovog bijesa bude eliminirana, moi e se ustremiti na druge, kao na
primjer na Istiana Gossa.
Uz jedan neartikuliran krik koji je mogao biti molba za bo ansku pomo, ali isti
tako i izraz bijesa koji se cijelog ivota u njemu skupljao, Nar Trig se bacio na
Chiroxa. U sijevanju metala koje je nastupilo, sensei je kontrirao i parirao, a
mnogobrojne ruke su mu se vje to kretale poput paukovih udova. Imao je iza sebe ti
sue ovakvih duela sa svojim studentima tamo na Ginazu, ali samo se jednom tijekom
njegove stogodi nje slu be dogodilo da je ubio ovjeka. Bila je to ona nehotina, sluajn
a smrt oca Joola Noreta.
- Ne bih se trebao boriti s tobom, - rekao je robot.
Par Trigovih maeva je pogodio pa se odbio od metala i onda ponovo udario, no r
obot je te udarce brzo odbijao zaustavljajui ih svojim mehanikim rukama. Na Trigov
om licu s o iljkom jasno se je vidio bijes, a napadao je s velikim entuzijazmom, p
retvarajui svoje frustracije u snagu.
Istian je vrsto dr ao svoj bode . - Nare, prestani s tim... ili u se ja boriti s to
bom!
Onaj drugi se samo na trenutak iznenaeno okrenuo. - Ne, ti se ne bi...
Slijedei svoj program, robot je spazio prazno mjesto i napao
tik....
rukom naoru anom o tricama. Na Trigovim prsima se pojavila tanka crta krvi. ovjek je
zaurlao i ponovo se bacio na svog mehanikog protivnika.
- S tobom u kasnije obraunati, Istiane... ti ljubitelju strojeva!
Gomila je zare ala opasno se pomiui, no inilo se da su hipnotizirani borbom.
Nakon svih tih godina, Trig mora da je samoga sebe uvjerio kako je superioran
borac. Oekivao je da e ova borba kratko potrajati. Ali Chirox je bio daleko bolji
od kakvog prosjenog robota namijenjenog borbama. Tijekom mnogih generacija, on j
e pobolj avao svoju vje tinu i u borbama protiv najboljih boraca Ginaza usavr avao je
nain na koji je bio programiran. U dnu srca Istian nije elio vidjeti svojeg davno
izgubljenog sparing-partnera ranjenog, ali nije ni elio vidjeti svojeg robota-uite
lja o teenog ili uni tenog.
Kako se dvoboj nastavljao, tako se Chirox kretao s nekim oklijevanjem, pokreui
svoje ruke sa sjeivima prema Trigu. No robot je uvijek u posljednjem trenutku usp
orio, dopu tajui svom protivniku da se izmakne. To je bila tehnika koja se inae kori
stila protiv protivnika sa titom, ali Trig nije imao takvu za titu i Chirox je to z
nao. Istian se pitao za to se sensei bori na taj nain i onda je zakljuio da robot ne
eli povrijediti svojeg biv eg uenika.
Dok se borio, robot je govorio i time dekoncentrirao Triga, ali on sam nije o
braao pozornost na borbu. - Sjeam se jo jednog ovakvog dvoboja, jo prije mnogo godin
a, kad sam isprobavao svoje mogunosti borei se protiv Zona Noreta. Zapovjedio mi j
e da se slu im najvi im stupnjem svojih sposobnosti, punim intenzitetom. Vjerovao je
da me mo e potui.
Bilo je jasno da Trig slu a to on govori, no istovremeno je udarao po svojem pro
tivniku jae no ikad. Svjetina je klicala kad je jedan od njegovih pulsirajuih maeva
onesposobio robotov donji produ etak sa sjeivima. Metalna je ruka be ivotno visjela.
Istian je znao da robot mo e sebe resetirati u roku od minute, ali ako bi se Trig
borio onako kako treba, nastavio bi deaktivirati robotovu obranu br e no to bi se
ovaj stigao oporavljati.
Istian je elio intervenirati, uiniti ne to kako bi se zaustavila ova nerazumna ek
shibicija, no stvari su ve oti le predaleko. Pripadnici Sereninog kulta su klicali.
Neki su poeli gaati robota kamenjem i jedan je kamen pogodio bok Istianova broda,
 dok se drugi odbio od robotovog metalnog torza. No Chirox se nastavio boriti i
govoriti.
- Zona Noreta je njegova prekomjerna samouvjerenost odvela u
smrt. Nisam ga namjeravao ubiti, no onesposobio mi je fajlove za si
gurnost pa se nisam mogao zaustaviti. Zonovom smru Ginaz je iz
gubio nadarenog majstora maevanja koji je mogao onesposobiti jo
mnogo neprijateljskih strojeva. Bio je to gubitak jednog dobrog izvo
ra.
- Ubit u te, demone! - ponovio je Trig, udarajui pulsirajuim
maevima po metalu. - Ne mo e se mjeriti sa mnom.
- ekaj! - povikao je Istian. - Kamen kojeg je bacio netko od Kul-
tista pogodio ga je u elo, to ga je vi e iznenadilo nego zaboljelo. Iz
posjekotine na elu potekla je krv.
Chirox nije promijenio svoj polo aj iz kojeg se branio. - Prisilio si me na dvo
boj kojeg ja nisam elio. Tra io sam da prestane , ali ti si to odbio. Nisi mi ostavio
nikakav izbor, Nare. Ovo, - munjevito je pomaknuo svoju savitljivu ruku omev i Tr
iga koji je poku avao dr ati korak s njime navaljujui i odbijajui bone udarce, - ovo je
namjerno.
Koncentriranim zamahom dviju ruku s dugim sjeivima, Chirox je, umjesto da poku a
ubosti svojeg napadaa ili izbjei njegovo oru je, sna nim udarcem pogodio Trigov debel
i vrat i odsjekao mu glavu. Glava je poletjela zrakom i tresnula na zemlju. Krv
je ikljala, a tijelo fanatinog majstora maevanja se grilo odgovarajue na nervne impul
se. Iz be ivotnih ruku su na zemlju pala oba pulsirajua maa. Tek je tada tijelo kliz
nulo na koljena i onda se sru ilo, a iz vrata je kuljala arterijska krv.
Istian je osjetio kako mu niz kralje nicu prolazi jeza. Trig je sam sebi odabra
o sudbinu. Istian nije mogao uiniti ni ta ime bi to sprijeio. Misli su mu se kovitlal
e dok je preispitivao vlastite postupke.
Kultisti su dugo zadr avali dah i sada je nastupio vakuum ti ine. Vidjev i izraz nj
ihovih lica, Istian je osjetio zebnju.
Chirox je mirno stajao, kao da je izraunao da je patnji do ao kraj. Pobijedio je
svojeg protivnika i s tom je pobjedom namjeravao otii.
- Ovo je bila po tena borba, - viknuo je Istian gomili. - Nar Trig je
bio asno pobijeen od svojeg protivnika. - Istian ba nije bio uvjeren
da kod pripadnika Kulta ast i po tenje visoko kotiraju.
- Ovaj misaoni stroj je ubio na eg majstora maevanja!
- Ubio je ovjeka!
- Sve strojeve treba uni titi.
- On nije na neprijatelj, - povikao je Istian.
- Misaoni strojevi ne mogu biti drukiji nego jesu! Smrt strojevi-
ma!
Chirox je ispravio svoj metalnu torzo i uvukao krvlju po kropljena sjeiva. Izvuk
av i svoje oru je, Istian je stao pokraj robota. - Chirox nije ni ta skrivio. Obuio je
bezbroj majstora maevanja i pokazao nam je kako se treba boriti protiv misaonih s
trojeva. On je na saveznik, a ne na neprijatelj.
- Svi strojevi su na i neprijatelji, - doviknuo je netko.
- Onda trebate malo bolje porazmisliti o svojim neprijateljima.
Ovaj mehaniki trener je prijatelj svim ljudima. On je pokazao kako
nam strojevi mogu poslu iti i kao ratnici.
Ali bijesan pokli iz gomile Kultista govorio je drukije. Ljudi su bili naoru ani
samo primitivnim oru jem. Palicama, toljagama i nekakvom zamjenom za prave maeve il
i no eve. Diljem cijele Zi-mije irio se val pobune, jer su fanatici zapalili i uni ti
li sve tehnike proizvode do kojih su mogli doi, ak i nevina korisna pomagala.
- Mo ete osvojiti cijeli grad, - rekao je Istian, - ali ne mo ete do
biti Chiroxa.
- Smrt strojevima! - ponovio je netko iz gomile, a Istian je, dr ei
svoje oru je, stao ispred robota.
- On je na na oj strani. Ako ste previ e slijepi da biste to vidjeli,
onda niste vrijedni biti lanovima ljudske rase. Otjerat u svakoga tko
e ga poku ati o tetiti. I ubit u, ako to moram.
Netko se nasmijao. - Zar ete nam se usprotiviti... jedan majstor maevanja i jed
an robot?
- Moje djelovanje se povodi osjeajem asti.
Chirox je ponovo progovorio. - Istiane Gossu, nemoj se rtvovati radi mene. Zab
ranjujem ti to.
- To nije ne to o emu se mo e pregovarati, - uzvratio je Istian,
podigav i svoj pulsirajui ma. U borbi protiv ovakve rulje pulsirajui
ma nije bio najpogodnije oru je, ali on e ga ipak uporabiti kako
najbolje bude mogao. - To je ono... ono to bi Jool Noret uinio.
Kultisti su se poeli gurati kako bi do li to bli e Trigovom obezglavljenom tijelu,
osjeajui svoj vlastiti bijes i e za osvetom. Premda njihovo primitivno oru je ne bi mo
glo biti uinkovito u borbi protiv robota, njihov zastra ujue velik broj bio bi dovol
jan. Istian je ve vidio kakvo e ovo biti krvoprolie.
- Ja u te braniti, - rekao je vrstim glasom, baciv i kratak pogled
preko ramena prema robotu. titei robota, namjestio je hrabro lice i okrenuo se gnj
evnoj svjetini.
- Ne, ti e umrijeti. Mnogi od ovih ljudi e umrijeti, - rekao je
robot. - Ne mogu to dopustiti.
Leima okrenut robotu, Istian se suoio s gomilom. Iza njega Chi-rox je stajao us
pravan, sa svim oru jem spremnim za borbu. - Ne, ovo mora prestati... prestati.
Razdiran pogledom na gnjevne ljude i spoznaje to sensei namjerava uiniti, Istia
n je pogledavao iza sebe i vidio kako naoru an robot stoji mirno, kao skamenjen. R
obot se nagnuo nad krvlju umrljanim, obezglavljenim truplom Nara Triga. Ruke su
mu bile ispru ene, a na vrhu svake je bilo oru je od tekueg metala, no le alo je nepokr
etno i beskorisno.
- Neu... dopustiti... da umre branei mene, - rekao je robot, a
glas mu je bio nerazumljiv i sve sporiji. - To se... ne sla e ... s krite
rijima. - Robotov se glas gubio i onda je posve umuknuo, izgubljen
u hladnoj ti ini, a sjajne optike niti na Chiroxovom licu sada su bile
blijede i be ivotne.
Istian se okrenuo i zurio u nepokretnog robota. Nakon tolikih godina tijekom
kojih je obuavao majstore maevanja i uio obiaje ljudi, ovaj robot je samostalno doni
o te ku odluku... bio je to njegov slo-bodan izbor, ne to to mu nije bilo programiran
o.
Obuzet mukom i zbunjeno u, Istian se trudio shvatiti ovu tragediju. Oru je koje je
dr ao u rukama osjeao je kao neke hladne, beskorisne tapove. Robot je sada bio isto
tako mrtav kao to je to bio i Nar Trig. Obojica su sebe rtvovali za svoje ideale.
Mo da, mislio je Istian, i mi moramo mnogo toga nauiti od strojeva.
- Danas smo izgubili dva velika borca... bez ikakvog razloga, -
rekao je Istian tihim glasom. Nije bio siguran mo e li ga ijedan od ovih
fanatika uti.
Sok proteklih dogaaja bla io je onu destruktivnu napetost svjetine. Izgledalo je
da su splasnuli i ostali frustrirani, jer im je rtveni jarac izmaknuo.
Tada su istupila dvojica s oitom namjerom razbijanja ve deak-tiviranog robotovo
g trupa, a Istian je uvao nepokretnog Chiroxa dr ei u jednoj ruci svoj pulsirajui ma,
a u drugoj obredni bode , a oi su mu sjale ubilakim pogledom. Najljui pripadnici gomi
le su ga
bijesno gledali, oklijevali i napokon se povukli, ne elei se suprotstaviti tom vet
eranu i majstoru maevanja.
U gradu se nastavio Ravnin revolt, a fanatici su se postupno razi li kako bi po
tra ili nove predmete mr nje.
Istian Goss je jo mnogo sati proveo uz ugaslog robota i obezglavljeno truplo s
vojeg nekada njeg prijatelja Triga. I premda su jo prije mnogo godina atomskim napa
dima zbrisana sva upori ta misaonih strojeva, mogao je vidjeti kako u ljudskim src
ima taj D ihad jo ni izdaleka nije zavr io.
Nemojte se zavaravati. Na rat protiv misaonih strojeva - a ni moje sumnje - nee pr
estati sve dok bude postojao i najmanji trag Omniusa.
- VRHOVNI BA AR VORIAN ATREIDES
N
akon pogibije Quentina Butlera i uni tenja Dantea, Vor je sam i zaprepa ten sjedio u
svojem Putniku snova. Pustio je brodu da slobodno plovi svemirom, dok se on pre
pustio moru uspomena koje su ga gu ile.
Dovoljno se divio Quentinu da sada nije tugovao zbog samo rtvo-vanja koje je ov
aj poinio. emu se jo mogao nadati veliki vojni voa nakon to je bio odvojen od vlastit
og ljudskog oblija? Vor je barem bio poku ao natjerati primera da konano shvati svog
a sina Abulurda. Sada e tom mladom ovjeku prenijeti poruku i rei mu to je njegov ota
c uinio.
Vor se brodom zatim vratio na Hessru, spustiv i se na zaleenu ravnicu u podno ju t
amne, napola ukopane utvrde kogitora, gdje su posljednji Titani bili uspostavili
svoju bazu. Iza ao je iz Putnika snova i stajao onako sam, jedino ljudsko bie na c
ijelom planetu. Iako je bio odjeven u svoje letako odijelo, osjeao je kako kroz nj
ega prodire studen. Oko njega je fijukao o tar vjetar, a zvjezdano nebo iznad njeg
a obasjavalo je grub pejza mlijenom svjetlo u.
Dok je prilazio biv oj utvrdi kogitora, uvjerio se kako je Quentino-vo obja njava
nje Agamemnonova "prekidaa za mrtvaca" bilo tono. Prelazei led, Vor je nai ao na neko
liko ra trkanih mehanikih tijela koja su pala tamo gdje ih je smrt zatekla. S metal
nim ekstremitetima okrenutim pod udnim kutom, od kojih su se neki jo trzali, izgle
dali su poput mrtvih insekata. Posude s mozgovima tih neosa bile su tamnocrvene,
jer se modri elektrolit pomije ao s tkivom i krvlju mozga koji je eksplodirao.
Jedan od neosa koji se jo uvijek grevito dr ao one trunke ivota u sebi, pojavio se
iz tame ulaznih vrata u podno ju citadele. Ljuljao se i posrtao, kreui se u krugovi
ma, jer mu je samo jedna noga radila
onako kako treba. Vor je tiho stajao i promatrao taj stroj koji se nagnuo naprij
ed i onda sru io.
- Da sam znao kako da produ im tvoju agoniju, uinio bih to -
rekao je Vor, pro av i pokraj stroja koji se jo uvijek micao, i onda je
u ao u utvrdu.
Dva su izmuena i dezorijentirana sekundarna neosa posrtala. Vor se divio njiho
voj odlunosti da ostanu ivi. Vor ba nije osjeao neku veliku ljubav prema kogitorima,
ija naivnost i nespretna politika su doveli Serenu do toga da je sebe rtvovala, a
li osjeao je simpatiju za ove jadne njihove pomonike koje su cvmehi silom natjeral
i u mehaniko ropstvo. - Jo ste ivi.
- Jedva, - odgovorio je jedan od sveenika pretvorenih u neose.
Zvukovi koji su dopirali iz zvunika bili su te ko raspoznatljivi - ini
se... da smo... mi... sekundarni neosi... razvili vi i... prag boli.
Ostao je uz njih satima, sve dok nisu umrli.
Ovakva umiranja e se dogaati i na aici drugih svjetova u vlasti cvmeha, tijekom s
ljedeih nekoliko godina, jer pre ivjeli neosi nee primiti nu an kontrolni signal koji
ih treba ostaviti na ivotu. Vor se pitao hoe li neki od njih saznati to se dogodilo
Titanima i grozniavo poku avati pronai neki nain na koji bi se spasili. Sumnjao je d
a bi mogli u tome uspjeti... u takvim je stvarima general Agamemnon bio jako tem
eljit.
Vor je tu no odmahnuo glavom. Nema kraja vjerovanju u iluzije...
Nakon to je vidio sve to je trebao vidjeti, znajui da e svi cvmehi umrijeti, hoda
o je natrag prema Putniku snova. Osjeao se poput kakve ribarske brodice na Calada
nu, koja besciljno luta morem.. D ihad je tako dugo bio njegov ivot i jedini fokus.
to je on bez tog ratovanja? Toliko toga je ve bilo izgubljeno, tolike milijarde iv
ota. A sada je ubio i vlastitog oca. Patricid. Stra ne li rijei za to u asno djelo. P
ozlilo mu je dok je razmi ljao kako je to bilo nu no, kako je sve to to se dogodilo b
ilo nu no.
Brodei oceanom svog ivota, Vorian je stalno za sobom ostavljao krvavu brazdu, a
li svaka ta tragedija i pobjeda bila je nu na zbog sveukupnog ovjeanstva. Posredovao
je u padu misaonih strojeva... od Velikog i enja Sinkroniziranih svjetova pa do uni t
avanja Tita-na.
Ali jo uvijek nije bilo gotovo. Ostala je jo posljednja zadaa.
ast mi je ponovo aktivirati vas u va em vojnom inu u Armiji ovjeanstva.
TIJEKOM POVRATKA NA SALUSU SECUNDUS emitirao je poruke u kojima se nije osjealo s
lavlje. Nije mu trebao aplauz i privlaenje pozornosti, mada je namjeravao ustraja
ti u tome da se Quentinu Butleru iska u poasti kao pravom heroju.
Premda je jo prije dva mjeseca napustio Armiju ovjeanstva i oti ao iz Lige, lako j
e odmah po povratku dogovorio sastanak s namjesnikom. Nitko osim Abulurda nije z
nao pravi razlog zbog kojeg je Vor bio napustio svoj polo aj, ali sada e znati da j
e zapravo bio oti ao u lov na cvmehe. I da je u tome uspio...
Prolazei Zimijom, vidio je tragove nedavnih nereda. Prozore preko kojih su bil
e zabijene daske, ukrasna stabla na bulevarima bila su pocrnjela i iskrivljena o
d vatre, dim je ostavio prljav trag na vladinim zgradama i njihovim zidovima od
alabastra. Vatre su bile uga ene i Kultisti su se razi li, ali teta je ostala. Dok je
prilazio zgradi parlamenta, gledao je oko sebe s nevjericom.
Bitka koju sam ja vodio nije bila jedina.
Unutra, ometan skupljanjem krhotina, tje ei potresene ljude i inei dovoljno ustupa
ka Ravninom rastuem pokretu da bi ih na neki nain ipak dr ao pod nadzorom, namjesnik
Favkan Butler je u nizu grozniavih sastanaka napravio pauzu kako bi mogao primit
i vrhovnog ba ara. - Moram ti priati o tvojem ocu, - rekao je Vor.
Favkan je bio zaprepa ten, no bilo mu je drago uti da su Titani mrtvi, a onda ga
je rastu ila pria o traginom i herojskom kraju njegova oca. - Godinama sam bio vrlo
blizak s njim, - rekao je Favkan, sjedei vrlo slu beno i ukoeno za svojim radnim st
olom. Kao politiar, nauio je savladavati svoje osjeaje. - Priznajem da sam saznav i d
a je iv, ali pretvoren u cvmeha, po elio da je mrtav... a oito se i on tako osjeao.
Rukom je poravnao hrpu dokumenata koji su na stolu ekali njegov potpis. - Sada
, kad sam ovo uo... pa pretpostavljam kako je to najbolje emu smo se mogli nadati.
ivio je i umro je ravnajui se prema istom kredu... govorio je kako Butleri nisu n
iiji batleri. - Duboko je uzdahnuo. Favkan je sada govorio glasnije, kao da samog
a sebe uvjerava - Moj otac si ne bi dopustio postati slugom tim cvmehima.
Namjesnik je proistio grlo i inilo se da ponovno na lice stavlja onu svoju mask
u politiara. - Hvala vam na va oj usluzi, vrhovni ba are Atreid. Slu beno emo objaviti t
e va ne vijesti o kraju Titana.
MADA ABULURD NIJE IMAO blizak odnos sa svojim ocem, inilo se da je tog mlaeg ovjeka
daleko vi e potresla vijest o Quentinovoj smrti. Bio je osjeajna osoba pa je svim
srcem osjeao bol i tragiku, doim je Favkan ve bio nauio kako e se ograditi od ne eljen
h reakcija na" u ase rata ili neugodnosti koje donosi ivot.
Abulurd se osmjehnuo i na trenutak mu je tuga nestala s lica. - alim za svojim
ocem, gospodine... ali, iskreno reeno, daleko sam se vi e brinuo zbog vas.
Vora je stegnulo ne to u grlu i pomislio kako je to udan obrat okolnosti: ovaj n
adareni asnik bio je Quentinov sin, a Quentin ga nije prihvaao... a Vorovi sinovi
na Caladanu pak nisu eljeli blizak odnos s njim. Gledajui Abulurda, Vorian je vidi
o svoj pravi razlog za to je ostao dijelom Lige. - Tvoj otac je uvijek bio heroj.
Povijest e ga dobro upamtiti. Ja u se pobrinuti za to.
Abulurd je oklijevao i pognuo je glavu. - Kada bi barem Xavier Harkonnen imao
isto takvu mogunost. Bojim se da ona radna skupina nije postigla nikakav napreda
k u skidanju ljage s njegovog imena. Sada su mnogi od povijesnih zapisa uni teni..
. kako emo ikada dokazati istinu? Ili e nam to mo da olak ati posao?
Vor se uspravio. - Ve je odavno bilo vrijeme da skinemo tu nepravednu mrlju s
Harkonnenovog imena. Mo da mi sada, kad smo pobijedili Titane, poe za rukom progura
ti neku rezoluciju.
Abulurdovo olak anje je bilo oito.
- Ipak, - rekao je Vor elinim glasom, - postoji jo jedna stvar
koju namjeravam obaviti. I na nama je ostala jedna velika strate ka mr
lja. Misli da bi, uz dovoljno vrstoe i odlunosti, Armija ovjeanstva
mogla uspjeti tamo gdje ranije nismo uspjeli. Ako sada ne iskoristim
tu mogunost, bojim se da Liga to nikada nee uiniti.
Abulurd da je zaueno pogledao. - to to namjeravate uiniti, vrhovni ba are?
- Planiram otii natrag do Corrina i potpuno ga uni titi.
Abulurd je iznenaeno trznuo glavom. - Ali vi znate kakvo su
mno tvo obrambenih brodova roboti stavili u stazu oko planeta. Nikada se neemo prob
iti.
- Mo emo se probiti... ako donesemo dovoljno velik bat i zamah-
nemo s dovoljno snage. Ta bi rtva mogla biti skupa... i to se tie
brodova i to se tie ljudskih ivota. Ali kako je Omnius zarobljen na
Corrinu, to bi mogla biti na a posljednja prilika. Ako misaoni strojevi
ikada pobjegnu i opet se ra ire onda emo biti tamo gdje smo bili i
prije stotinu godina. Ne mo emo dopustiti da se takvo to dogodi.
Abulurd se me koljio. - Kako ete ikada uvjeriti Parlament? Jesu li vojnici jo uvi
jek voljni boriti se i umirati zbog takve neizvjesne prijetnje. ini se da nitko u
tome ne vidi dovoljno veliku opasnost, ak ni nakon onih pirana kukaca. Mislim da
su izgubili svoju odlunost.
- Godinama sam slu ao njihove isprike, ali sada u ih natjerati da
shvate - rekao je Vor. - Znam Titane i cvmehe i razumijem opasnost
od misaonih strojeva bolje nego bilo tko drugi. Neu se smiriti dok
ljudski rod ne bude siguran. Na a najbolja ansa je u masovnom na
padu. Moram dovr iti taj posao. Nemoj podcijeniti moju mo uvjera
vanja u ne to to meni osobno toliko znai.
Jo su dugo njih dvojica hodali izgubljeni u kontemplativnoj etnji, sve dok Abul
urd nije napokon upitao. - Otkad ste vi postali takav jastreb, vrhovni ba are? Ran
ije ste se u strategiji prema neprijatelju oslanjali na trikove i prijevaru, a s
ada vam je taktika masovan i otvoren napad. To me podsjea na...
- Podsjea te na Xaviera? - osmjehnuo se Vor. - Premda smo se,
dok je bio iv, znali razilaziti u mi ljenju, pokazalo se da je moj prija
telj bio u pravu. Da, postao sam jastreb. - Potap ao je Abulurda po
ramenu. - Od sada pa nadalje, jastreb e biti moj simbol. Uvijek e me
podsjeati na ono to mi je du nost.
k...,
Svako dru tvo ima svoj popis kardinalnih grijeha. Oni su ponekad uvjetovani prezri
vim djelima koja nastoje uni titi tkivo dru tvene organizacije; ponekad grijehe defi
niraju vode koji ele zadr ati svoje vlastite polo aje.
- NAAM STARIJI, Prvi slu beni povjesniar D ihada
K
ao da su zaboravili svoje nedavne burne demonstracije, ljudi su na sva zvona pro
slavljali povratak Voriana Atreida. Cvmehi su bili mrtvi, posljednji Titani su b
ili uni teni i tako je jo jedna prijetnja ovjeanstvu bila uklonjena iz svemira.
Kad se njegov automobil kretao ru evinama zatrpanim bulevarima Zimije, doekali b
i ga paliri ljudi koji su mu klicali i zasipali ga naranastim nevenima. Mnogi su n
osili transparente na kojima je, uz njegov stiliziran pristali lik, pisalo "Hero
j D ihada", "Branitelj ljudskog roda", "Pobjednik nad Titanima"...
Ravna Butler se radovala "pravednoj egzekuciji" nad posljednjim strojevima s
ljudskim mozgom i radosno prihvatila Vora... "tog pravog prijatelja i sljedbenik
a Serene Butler"... kao dio svog Pokreta.
Vrhovni ba ar se nikada nije osjeao ugodno kad je bio ovako u sredi tu pozornosti.
Bez obzira na svoj vojni in, uvijek je radio svoj posao za Serenu i njezin D ihad,
ne mislei ni na kakvu osobnu korist i ugled. elio je samo uni titi neprijatelja i n
i ta vi e.
Gledajui te ljude koji su se okupili njemu u ast, sjetio se kako nije vidio ova
kvo odu evljenje jo od zavr etka Velikog i enja. Mo da bi sada, kad mu je to zaista potr
o, mogao svu tu njihovu energiju okrenuti u svoju korist. Koristit e se svakim or
u jem nu nim da bi se postigla konana pobjeda.
Oni Kultisti koji su ak i jednostavne kuanske aparate dr ali prijeteim strojevima,
nisu nikako mogli podnijeti pomisao da bi se Omniusu moglo dopustiti ostati sta
lnom prijetnjom ljudskom rodu i pustiti ga da slobodno boravi u svojem upori tu na
Corrinu. Za njih je Corrin bio brlog u kojem su boravili svi demoni.
Sada, dok se njegovo vozilo pribli avalo zgradi parlamenta, Vor je
ugledao jo veu gomilu okupljenu na memorijalnom trgu. Neki od njih su nosili ukra en
e transparente, dok su drugi svima uruivali letak na kojem je bila tiskana neki m
anifest. U svojem divljem slavlju su nasred trga postavili hrpe elektronskih spr
ava i kompjutoriziranih aparata pa ih polili gorivom kako bi sve to mogli zapali
ti.
Za titarske snage Zimije dr ale su se na sigurnoj udaljenosti od takvih demonstra
cija pa su se usredotoili na to da u podno ju stuba zgrade parlamenta osiguraju pro
laz automobilu. Kad su demonstranti spazili automobil, uputili su mu glasan pokl
i. Iza av i iz automobila i uspinjui se stubama, Vor je gledao ravno ispred sebe. Pro ao
je ko-lonadom stupova i zastao na glavnom ulazu u zgradu gdje je spazio velik p
lakat grubo pribijen na vrata. Na njemu je bila ona ista poruka koja je bila oti
snuta na letku.
itajui, Vor je pomislio kako je to, sudei po estokom i nimalo uvijenom stilu, zas
igurno napisala sama Ravna. Na dnu se nalazio i njezin potpis.
MANIFEST RAYNE BUTLER
Graani slobodnog ovjeanstva! Proglasimo diljem cijele Lige Plemia da NEMA bezopas
ne uporabe misaonih strojeva. Premda bi oni mogli prikrivati svoju zlou obavljajui
svojim korisnicima poslove kojima bi im u tedjeli vrijeme, oni su opasni na svako
j razini.
Ovaj manifest je nacrt prema kojem se ljudsko dru tvo mo e posve oistiti od najgor
ih grijeha. Svaki graanin Lige e se strogo pridr avati ovih pravila i potpadati pod
ove kazne:
Ako neka osoba zna gdje se nalazi neki stroj i ne uni ti ga ili to ne prijavi P
okretu, dotini krivac bit e ka njen vaenjem oiju te upanjem u iju i jezika.
Ako neka osoba poini te ak grijeh uporabiv i misaoni stroj, osoba e biti ubijena.
Ako neka osoba poini jo te i grijeh pa posjeduje misaoni stroj, osoba e biti ubije
na na najbolniji nain.
Ako neka osoba poini najgori od svih grijeha pa stvori ili proizvede misaoni s
troj, tada e taj krivac, svi njegovi zaposlenici i svi lanovi njihovih obitelji bi
ti ubijeni na najbolniji nain.
Svatko kome nije jasno koji su to strojevi opasni, treba se obratiti Pokret i
zatra iti Slu beni stav. Kad se jednom dobije
takvo Struno mi ljenje, opasni stroj e se smjesta maknuti iz uporabe i uni titi. Kazne
za neposluh e se odreivati prema gore navedenoj specifikaciji.
Po eljnije je proizvoditi robu koristei se radom robova nego vjerovati misaonim
strojevima.
Ne smijete graditi strojeve iji je um na sliku i priliku ljudsku.
Zaprepa ten irinom manifesta, kao i silnom ludo u njegova sadr aja, Vor je u ao kroz g
avni ulaz i u ao u sabornicu. Da, jo je uvijek postojao jedan neprijatelj. Da, misa
oni strojevi su jo uvijek postojali. Ali ovi Kultisti su ni anili u pogre nu metu.
Corrin. Moramo krenuti na Corrin.
Prije negoli su ga najavili, Vor je vidio da su zastupnici ve ustali na noge,
kliui i aplaudirajui. Ali ne njemu. Za govornicom u sredini dvorane stajao je namje
snik Butler, dr ei visoko podignut primjerak Manifesta. Oko njega su zakonodavci us
tajali u valovima.
- Neka bude tako! - kliknuo je Favkan. - Manifest moje uva ene
neakinje je ovdje prihvaen aklamacijom i ja u mu svojim potpisom
namjesnika dati zakonsku snagu. Stupa na snagu sutia ujutro i bit e
zakon Lige, a svi koji se s time ne sla u, bit e progonjeni i ka njeni
zajedno s misaonim strojevima koje tite. Nee biti nikakvih kompro
misa! Smrt misaonim strojevima!
Te su rijei poput jeke prelazile od usta do usta svih zakonodavaca, kao neka n
ova mantra.
- Izgradit emo novo dru tvo i ljudskom rodu postaviti nov smjer
nice, - povikao je Favkan jo glasnije. - A nas ljude mislit e ljudi,
za nas e raditi i odrediti na u sudbinu. Bez misaonih strojeva! Teh
nologija uz pomo strojeva je samo taka, a vrijeme je da se pri hodu
slu imo samo vlastitim nogama.
 Prepoznav i Vora, neki zastupnici su poeli pokazivati prema njemu i do aptavati se
. Napokon je i namjesnik podigao ruke pokazujui radosnu dobrodo licu. - Vorian Atre
id, vrhovni ba ar Armije ovjeanstva! Na i ljudi vam ve duguju najveu zahvalnost za mnog
stvari koje ste uinili... a sada nam dodajete jo jednu. Posljednji Titani su mrtv
i! Ona udovi ta od cvmeha vi e ne postoje. Neka vas povijest zauvijek bilje i kao Heroj
a ovjeanstva!
To je nai lo na jednodu no odobravanje u cijeloj dvorani. Dok je Vor i ao prema gov
ornici osjeao je kako se dogaaji oko njega valjaju
poput one male grude snijega koja prerasta u lavinu i kako e ga na svom putu zbri
sati. Ali imao je svoju ast, svoj osjeaj du nosti i obeanja koja je dao sebi i ljudim
a. Mogao je plivati protiv tog vala... a mogao je i jahati na njemu, cijelim put
em do Corrina.
Kad je pogledao oko sebe, dvorana je utihnula. Usredotoio se na neka poznata l
ica, a onda pogledao prema najudaljenijim dijelovima dvorane gdje su Ravnini slj
edbenici mahali golemim, arenim zastavama.
- Da, mo emo slaviti kraj cvmeha, - rekao je. - Ali jo nismo za
vr ili! Za to gubite vrijeme i energiju pi ui manifeste, uni tavajui
kuanske aparate i ubijajui jedni druge... kada je Omnius jo uvijek
iv? - Ovim je tako zaprepastio slu ateljstvo da su se u nastaloj ti ini
uli samo uzdasi.
- Prije dvadeset godina proglasili smo D ihad zavr enim, a jedan
od Sinkroniziranih svjetova ostavili smo netaknut. Corrin je kao po
stavljeni eksploziv kojeg treba demontirati. Ta rak-rana Omnius ostaje
kao mrlja na budunosti ljudske rase.
Ljudi nisu oekivali takvu strastvenost u njegovom glasu. Bilo je oito su oekival
i da e veteran vrhovni ba ar primiti svoje nagrade, nakloniti se i pustiti namjesni
ka da nastavi sa svojim govorom. Ali on nije odustao.
- Smrt misaonim strojevima! - doviknuo je fanatino netko s vi
sokog balkona.
Vorov glas je ostao glasan i vrlo ozbiljan. - Dugo smo vremena izbjegavali uin
iti ono to nam je du nost. Napola izvojevana pobjeda uope nije pobjeda.
Namjesnik ga je pogledao i bilo je oito da mu je neugodno - Ali, vrhovni ba are,
znate da se ne mo emo probiti kroz Omniusovu obranu. Desetljeima smo to poku avali.
- To samo znai da se trebamo vi e potruditi. Pristati na sve nu ne
gubitke. ekanje nas ko ta milijarde ivota. Sjetite se kuge koju nam je
poslao, pa onih pirana kukaca. Sjetite se D ihada! Znajui to smo sve
morali rtvovati kako bismo stigli tu gdje smo sada, samo bi se budala
sada zaustavila! - Favkanove su rijei dale naslutiti da e Liga ponovo
oklijevati pa je Vor namjerno provocirao Ravnine fanatike. Glas mu
je bio bridak poput plaenikog maa. - Da, smrt misaonim strojevi
ma... ali za to gubiti vrijeme na surogate kada mo emo uni titi one
prave? I to zauvijek.
Gomila je zaurlala, usprkos tjeskobnim izrazima na licima mno-
gih predstavnika. A onda je postupno nastupio tajac dok se eterina, blijeda mlada
ena pribli avala govornici. Ravna Butler je zraila mirom i samopouzdanjem, kao da j
ednostavno mo e ui u zgradu parlamenta i prekinuti sjednicu kad god to za eli. Na seb
i je imala novu zeleno-bijelu odjeu s ucrtanim krvavo crvenim profilom Serene.
- Vrhovni ba ar je u pravu, - rekla je. - Prerano smo zaustavili
Veliko i enje. Nismo zatrli zadnje ostatke eravice onda kada smo
imali priliku zauvijek ugasiti vatru. Bila je to skupa pogre ka, pogre ka
kakvu vi e ne smijemo ponoviti.
U velikoj dvorani irio se agor entuzijazma, kao da je i sama grada iza la iz dugo
g zimskog sna. - Smrt Corrinu!
- Za svetu Serenu, - rekla je Ravna povi enim glasom. Njezine su
se rijei pronijele dvoranom. I kao to se val mre ka irei se morem,
tako je i taj poziv bio ponavljan, sve glasnije, sve dok se nije pretvorio
u grmljavinu povika "Za svetu Serenu!", "Za troje muenika!"
Vor se prepustio tom entuzijazmu gomile. Ovo bi trebalo biti dovoljno. Ovoga
puta, ii e do kraja.
Bez obzira na strategiju, uvjeibanost ili molitve, samo Bog odluuje o pobjedi ili
porazu. Svaki drukiji stav je bahat i nerazuman.
- Zensunijska sutra
U
vrijeme kad se Ismail suoio sa svojim rivalom na otvorenom pijesku, taj sukob je
ve podijelio Zensunije.
Na dan bitke pje anih crva, Ismail je nosei svoju opremu umorna koraka gazio du cr
te odakle je poinjalo kamenito tlo, a jutarnje sunce postajalo sve jae. Njegovi ko
nzervativni sljedbenici urili su za njim, nudei mu podr ku i no enje njegovog tereta,
ali starac se nije obazirao na njih. On e to uiniti sam, za budunost Zensunija i ouv
anje njihove svete pro losti.
Bio je iznenaen i ujedno mu je bilo drago kada je vidio koliko broj ranijih od
metnika je bio nezadovoljan civilizacijskim promjenama i stavovima naiba El'hiim
a te kako su njegovali stvari iz pro losti. Ismailu se pridru ila veina drugih starje i
na, ukljuujui tu i Cha-mal, a isto su to uinili i izravni potomci izbjeglica s Pori
trina koje je Ismail oslobodio ropstva. Zahvalni su mu bili i mladi sna ni ratnici
, eljni uzbuenja i borbe s neprijateljem... s bilo kojim neprijateljem. Ti mladi l
judi su idealizirali prie o Selimu Jahau Crva i dodatno ukra avali avanture velikih
zensunijskih ratnika koji su se borili za svoj opstanak na Arrakisu. Bez obzira
na njihove razloge, Ismailu je bilo drago vidjeti kako mu pokazuju svoju podr ku.
S druge strane, El'hiim je uza se imao brojne "civilizirane" mu karce i ene koji
su znali esto odlaziti u gradove i naselja tvrtke VenKee. Ljude koji su bili vol
jni pronai kompromis s do ljacima s drugih svjetova, pomije ati kulture i rtvovati svo
j identitet... ljude koji su mirno vjerovali onima koji su trgovali s ljudskim iv
otima.
Ismail je duboko udahnuo vru, pra an zrak, popravio svoje epove za nos, provjerio
sve veze i kope na svojoj prozranoj odjei i onda vrsto privezao svoju kabanicu tako
da mu ne bude smetala pri radu. Okrenuo se prema okupljenim ljudima koji su ekal
i na stijenama.
S one druge strane udoline El'hiim i njegovi su isto tako promatrali. Znali su d
a se bli i as.
- Ako pobijedim, ekajte me, a ako izgubim, sjeajte me se, - rekao je Ismail.
Nije uo amor glasova podr ke i negiranja. Usredotoio je svoje misli i zakoraio na m
ek i pijesak, uspinjui se uz laganu uzbrdicu do najvi e obli nje dine. Ovo je bila njeg
ova vlastita bitka i bez obzira na posljedice morat e samo misliti na ovaj dvoboj
. Odabrao je dobar polo aj, pogledao otvorenu pustinju oko sebe i procijenio kutov
e pje anih obronaka. To je bilo savr eno mjesto za promatranje pojavljivanja crva i m
jesto s kojeg se mogao popeti na tog monstruma kad dojuri.
Uinio je to ve mnogo puta, ali to nikada nije bilo ovako va no. Sjeao se kako ga j
e Marha pouavala toj vje tini koju je ona nauila od samog Selima. Marha mu je silno
nedostajala... ba kao i njegova prva ena Ozza. Na kraju e im se i on pridru iti. Ali
ne danas.
Ismail je uao na kresti dine, leima okrenut prema promatraima ispunjenim nadom ko
ji su ga ekali tamo otraga na kamenitom tlu. Nakon to je iljati kraj svojeg bubnja
za dozivanje zabio duboko u pijesak dine, poeo je po njemu ritmiki udarati dlanovi
ma. S dalekog kraja udoline uo je slabu jeku El'hiimovog bubnjanja.
Crvi e doi... i bitka e poeti.
Ovakvu vrst borbi uveo je Selim kako bi meu svojim sljedbenicima iskorijenio n
ezadovoljstvo. Takvi titanski dueli dogodili su se samo etiri puta u povijesti; o
njima su ispredane velianstvene prie, ali bile su grozna realnost. Bez obzira na
to kako e ovaj dana nji sukob zavr iti, Ismail i El'hiim e ui u legende.
Nakon to je svoje ljude doveo s Poritrina ovamo, Ismail je o eniv i Marhu tjeskobn
o krenuo stopama velikog Selima. Ali El'hiim se aktivno borio kako bi iza ao iz sj
ene svojeg ve mitskog oca i riskirao slijedei lo e savjete. Ni Ismail, a niti njegov
posinak, nisu dobro obavljali posao voe.
Sada su se nalazili na raspuu. Hoe li Selimov san posve umrijeti pa e narod Zens
unija postupno nestati, apsorbiran u ogavnu slabost nevjernike civilizacije? Ili e
 oni ponovno otkriti svoju du u i kralje nicu, jo jednom prihvatiti izazov i nastavit
i se boriti sve dok ne budu pobjednici i slobodni... bez obzira na to koliko bi
im stoljea moglo za to trebati.
Izgubljen u svojem sanjarenju, Ismail nije opazio crva sve dok iza
svojih lea nije uo tihe povike promatraa. Svojim starim oima je vidio slabo mre kanje
pijeska prouzroeno gibanjem duboko ispod dina. Udario je o bubanj jo sedam puta...
sveti broj... i pripremio se, skupiv i svoju u ad i opremu. Crv je pojurio prema nj
emu.
Tamo daleko, na suprotnoj strani udoline, spazio je neko kretanje, pomicanje
sitnih figura, a zatim se tamo pojavio drugi crv. ai-Hulud je odgovorio na njihov
poziv.
Ismail je, napet, uao. Mi ii su mu bili stari, kruti i bolni, no on nije sumnjao u
svoju vje tinu. Mogao se popeti na ta stvorenja i dr ati ih pod kontrolom jednako d
obro kao i El'hiim.
Rastvaranje pijeska je popratio oblak pra ine i onda se podiglo zmijoliko tijel
o, a Ismail se pognuo naprijed. U svom ivotu je dozvao mnogo crva koji su bili vei
od ovog, no i ovakav je bio dostatan. Da mu je Budalah poslao kakvog golemog, s
vi bi to protumaili kao jasan bo ju znak pa je sada shvatio da se bitka nee odluiti t
ako lako. Morat e se boriti za ono za to je znao da je ispravno.
Ismail je bio spreman na to.
Bacio je svoje kuke i zgrabio u ad, penjui se rebrastim prstenastim segmentom pr
ije nego je ivotinja opazila neoekivanog jahaa. Polugom je razdvojio lanak otkriv i os
jetljivo meso koje e sprijeiti crva da ponovo zaroni ispod grubog, hrapavog pijesk
a. Tu tehniku je razvio Selim prije vi e od stotinu godina. Postao je prvi jaha crv
a, a imao je samo neku metalnu ipku i smotak u eta.
Sada se crv izvijao i borio protiv tog parazita koji mu je smetao, no Ismail
se dr ao. - Radim ovo u ast uspomeni na tebe, Selime, za pre ivljavanje na ih ljudi i z
a slavu Budalaha i ai-Huluda.
Kad se dobro osigurao omotav i u e oko struka i usidriv i ga u mekom mesu pokraj sa
me glave crva, pokrenuo je ivotinju koja ga je nosila preko pijeska otvorene udol
ine do mjesta gdje e se sukobiti s El'hiimom. Dok je crv jurio naprijed, trenje s
pijeskom je stvaralo visoku temperaturu i osjeao se jak miris cimeta. Vatre u gr
lu crva bile su sve jae. Razjapljena usta su blje tala od sjaja igliastih zuba.
Spaziv i kako im preko ravnice prilazi drugi crv, znatno vea ivotinja na kojoj je
jahao El'hiim, Ismail je zgrabio u e i omotao ga oko ruke kako ga ne bi ispustio.
Vikao je izazivajui crva i bodui ga izmeu lanaka.
Crvi su poput ratnih strojeva jurili preko dina jedan prema drugom. Ti pje ani c
rvi s Arrakisa imali su izuzetan osjeaj za teritorij i im bi jedan nanju io nazonost
drugog, odmah bi se zaula rika iza-
zova koju su ispu tali iz svojih grla zajedno s jakim zadahom melan-gea. Crvi bi s
e tada skupili poput opruge pa se bacili u borbu.
Ismail se vrsto dr ao i instinktivno je stisnuo oi kada su se ta golema stvorenja
sudarila. Od silnog sudara je gotovo izletio iz onih uzdi koje je napravio od k
onopa i omotao oko sebe. Golema usta puna iljati zuba udarila su jedna o druga. N
astale vibracije su kao trzaja pro li i Ismailovim tijelom.
Na drugom je crvu mogao vidjeti El'hiimovo u asnuto lice dok se mladi vrsto dr ao u a
di, stalno se pritom privezujui. Vrlo nesmotreno. Bio bi posve bespomoan i izgublj
en kada bi se crv okrenuo na lea. Ismail je osjetio kako ga prolazi jeza. Nije eli
o vidjeti da El'hiim umire...
Shai-Hulud e odluiti.
Crvi su se povukli kako bi se pribrali i onda su ponovo navalili. Debeli, kam
enjem pro eti prsteni oko segmenata crva su pukli i popustili. Dvoboj je otpoeo i s
ada e se ta stvorenja s osjeajem za pripadnost teritoriju boriti na svoj vlastiti
nain. Ismail vi e nije mogao upravljati kretanjem svojeg crva; jedino to je jo mogao
uiniti bilo je da se vrsto dr i.
Sikui i vrlo oprezni, crvi su se povlaili i onda kru ili, spu tajui i podi ui pijes
pra nom kovitlanju. A onda su se ponovo pograbili, omatajui se jedan oko drugog tvo
rei vor kojim kao da su htjeli stisnuti i zadaviti jedan drugog. Kristalni zubi su
 sjekli oklopljeno meso. Sve je vi e segmenata crva bilo otrgnuto i odbaeno. Iz zja
peih rana tekla je elatinozna sukrvica.
Nakon ponavljanih sudara, crvi su se iscrpili, ali nisu izgubili volju za bor
bu. Ismail se vrsto dr ao crvu za lea, jer se bojao da e ga ovaj zdrobiti ako se bude
, usprkos otvorenom mesu, okrenuo na lea. U posljednjem trenu se ispravio i nagnu
o natrag pa onda opet naprijed, klatei se poput ekia na nakovnju.
Na svojem crvu, El'hiim je bio gotovo bez svijesti, no ve se toliko puta prive
zivao uzetom da ga sada vi e nije mogao osloboditi sve da je i htio. Njegov krupni
ji crv udario je o Ismailovog tolikom estinom da je manja ivotinja bivala odbaena n
atrag. Ismail je kriknuo i gotovo ispustio konopce, ali je svoje debele izme dobr
o ukopao pa se na taj nain nekako usidrio.
Jedan od njegovih konopa je pukao.
Kako su se crvi nastavili udarati, tako se Ismail osjeao poput zrnca pijeska u
oluji. Padajui i ta ei naslijepo nekakav oslonac, udarao
je o jedan prsten ivotinje, a onda u drugi... Crvi nisu obraali pozornost na te be
znaajne ljude. Njihova usta su se sudarala. Kristalni zubi su se odlamali poput t
ankih siga.
Ismail se nastavio kotrljati konano je udario o mekan, od onog ko-vitlanja rah
li pijesak. Upao je u njega i plivajui poku avao se nekako domoi povr ine i zraka. Ka lj
ao je, a onda zamahnuo rukama dok je poku avao stati na noge.
Svaki puta kad su se crvi valjali pa onda ponovo pograbili, uni tili su sve oko
sebe. Ismail je poeo bje ati onoliko brzo koliko je mogao, zaboraviv i na onaj ponek
ad "zamuckujui" korak kojega je nauio koristiti kad se kretao po pijesku. ivotinje
su se ponovo pograbile, ispreplev i tijela u golem vor. Kad su se povukle na njegov
u stranu, brzo se bacio u udubljenje izmeu dina. Mr av rep njegovog crva, vru od tre
nja, pre ao je iznad starca, nabaciv i na njega pijesak.
Gu ei se, Ismail je opet kopao rukama kao pand ama kako bi iza ao na povr inu, a crvi
su nastavili s borbom i sada su se odmakli od njega. Ismail je epajui krenuo prema
zaklonu u stijenama. Te ko di ui, sam, jedva u stanju odr ati se pri svijesti, zurio j
e kako El'hii-mov crv pobjedonosno odbacuje Ismailovog crva jo dalje.
Spustio je glavu. Dvoboj je bio zavr en...
U POBJEDNIKOM STILU, El'hiim je dojahao na svojem crvu. Obje ivotinje su bile potp
uno iscrpljene. Ismail nije vidio je li onaj njegov crv bio ubijen ili se jednos
tavno tiho iskrao i duboko zakopao.
Ismail se sru io, te ko di ui i tresui se. Pri li su mu njegovi ljudi, ali on nije el
s njima razgovarati. Ne sada. Okrenuo je pra njavu glavu na drugu stranu. Srce mu
je jo uvijek udaralo i dah u prsima mu je bio topao, ali uinak je bio oit. Pre ivio j
e, no to ga nije nimalo radovalo.
Izgubio je svoj izazov i budunost za Slobodnjake Arrakisa.
Vojna pobjeda ne bi smjela biti predmetom tumaenja ili pregovora. Trebala bi biti
kristalno jasna i nedvojbena, bez kompro-
misa.
- VROVNI BA AR VORIAN ATREIDES, iz niza predavanja koja je odr ao kao gost
O
svetnika flota se spremala napustiti Salusu Secundus i krenuti prema Corrinu. Pos
ade brodova sainjavali su veterani D ihada, redovna vojska Armije ovjeanstva i vatren
i pristalice Kulta Serene.
Brze izviake letjelice koje su mogle nabirati svemir odjurile su do flote koja
je stra arila pred posljednjim od Sinkroniziranih svjetova i obavijestili ih da st
i e golema ratna flota. Jedna konana bitka i njihovom bi stra arenju mogao doi kraj.
Misaoni strojevi nisu ni ta znali o uni tenju koje im se pribli ava.
Prisiljen da bude nazoan kienoj opro tajnoj sveanosti u vrijeme kada se mogao poza
baviti mnogo va nijim detaljima, Vorian Atreid je u stavu mirno stajao na poploenom
uzleti tu i promatrao utovar u posljednji brod. Liga je ve postala pravi ovisnik o
pompi i fanfarama.
Okrenuo se kad mu je pri ao namjesnik Butler, nosei malenu plavu kutiju omotanu
zlatnim vrpcama. Namjesnik je bio odjeven u slu benu odoru koja mu je po polo aju pr
ipadala i na njoj malen, ali uoljiv bed koji je oznaavao njegovu povezanost s Kulto
m Serene. Vor nije mogao vjerovati da je sin Quentina Butlera prihvatio tu in-st
ant antitehnolo ku slu benu poruku svoje neakinje i njezin Manifest, ali Ravnin pokre
t je ve imao toliku snagu da je namjesnik jasno vidio u kojem smjeru pusu politiki
vjetrovi.
Favkan jo uvijek nije dopustio imenovanje novog Velikog Patrijarha, sada pod i
zlikom kako ofenziva protiv Omniusa ima prioritet. Vor je sumnjo da taj ovjek ima
neki drugi plan i da samo odugovlai.
Blijeda Ravna Butler je sjedila ispred tribine i napeto promatrala. Fanatici
sjajnih oiju i puni iskrenih dobri elja popunili su plato, nosei bijele zastave ure e
ne krvavim siluetama Serene Butler. Gomila je klicala i izvikivala Vorianovo ime
, zajedno s kletvama upuenima Omniusu.
Poput ovjeka koji se penje uzbrdo, Vor je usredotoio svoj pogled u jednu toku is
pred sebe, u vrh, u cilj uni tenja posljednjeg sveuma. Premda mu se nije svialo ono
to su Kultisti zastupali, nije se libio iskoristiti svakog borca i svaki izvor b
orbenosti. Sve to je postigao tijekom stoljea D ihada kulminirat e u ovoj posljednjoj
bitci i misaoni strojevi vi e nikada nee predstavljati prijetnju ljudskoj rasi. Al
i po onome to je vidio u nemirnoj i ljutitoj gomili Ravninih sljedbenika, nije su
mnjao u to da e oni nastaviti pronalaziti neprijatelje i rtvene jarce kako bi zadr a
li svoju razinu adrenalina.
Voda eskadrile balista, Ligin brod LB Serena Pobjednica na kojem je Vor letio
i tijekom Velikog i enja, uzdizao se uz rub uzleti ta, zajedno s jo nekoliko kljunih b
odova. Veina onih glavnih ratnih brodova ekala ih je ve na stazi oko planeta.
Uza sve to, bez obzira na to koliko je zaposlen bio, Vorian nije zaboravio sv
oje nedavno obeanje Abulurdu da e, im se vrate, sprati ljagu s Harkonnenova imena.
Poasna garda Armije ovjeanstva je za nazone izvela vrlo ekstravagantnu toku. Stupa
jui svojim tradicionalnim paradnim korakom formirali su streljaki stroj i opalili
rafale u slike misaonih strojeva koje su bile privr ene na stupove. Simulacije robot
a treptale su svojim senzorima, kao da mole da im se po tede ivoti. Ti la ni roboti b
ili su, jedan po jedan, uni tavani i to je bilo popraeno divljim klicanjem. Taj dra
matino re iran dogaaj bio je u ivo emitiran na cijeloj Salusi Se-cundus i spremljen ka
ko bi se to poslalo i drugim svjetovima Lige, gdje su velike mase ljudi takoer su
djelovale u slavljima.
- Ovo je samo zagrijavanje prije slanja nove Osvetnike flote, -rekao je Favkan
Butler glasom koji je grmio cijelom zranom lukom. Ravna je sjedila uz svog ujaka
, kao da je njezina mo ravna njegovoj.
Ovo dvoje predstavlja opasnu kombinaciju, pomislio je Vor pogledavajui as Favka
na, as Ravnu.
Ratni veteran je po elio jednostavno otii odavde i boriti se s misaonim strojevi
ma u izravnoj bitci, ali to se nee tako dogoditi. Ovaj a avi namjesnik i njegova neak
inja namjeravali su i sami pratiti flotu u svojoj vlastitoj diplomatskoj letjeli
ci, to e samo komplicirati ionako kritinu bitku. Sada Vor nije morao brinuti samo o
misaonim strojevima nego i o tome hoe li ti Butleri ili nee poduzeti kakvu glupu
akciju usred bitke.
Neki od Kultista su eljeli koristiti Holtzmanov pogon kako bi Osvetniku flotu o
dmah lansirali na Corrin. Ali ak ni njegova
odlunost i nestrpljenje nisu Vora uinili toliko ludim da bi riskirao u skoku izgub
iti desetinu svojih snaga. Norma Cenva, koja je neprekidno radila na tom problem
u, tvrdila je da je otkrila siguran nain upravljanja brodovima, no bilo je oito ka
ko je samo ona to u stanju. Samo jednu po jednu letjelicu.
To nije bilo dovoljno dobro. Dvadeset godina flota je stra arila i dr ala Omniusa
zatoenog na Corrinu. Ti posljednji misaoni strojevi nisu imali razloga misliti d
a e se sada ta situacija promijeniti. Vor e suzdr ati svoje nestrpljenje i vlastiti
bijes. Jo samo mjesec dana i sve e biti gotovo...
Nakon to im je priredba tako dobro uspjela, Favkan je skinuo zlatne vrpce i ot
vorio plavu kutiju pa je pru io Voru koji je ugledao blje tave zlatne oznake vojnog i
na pa je suspregnuo uzdah. Jo jedna nova vojna triarija koju e morati nositi.
Svojim istim, njegovanim prstima, namjesnik je izvadio oznake i ponosno ih urui
o svojem vrhovnom ba aru. Favkanov se glas orio iz zvunika postavljenih oko uzleti ta
 .- Voriane Atreide, u ast na eg novog vojnog pohoda na Corrin, dodjeljujem ti jo je
dnu titulu: Prvak Serene, ovjek koji zastupa interese Lige plemia, Kult Serene i s
veukupno slobodno ovjeanstvo!
Svjetina je klicala kao da ta nova titula ini neku razliku. - Hvala vam, namje
snice. - Vor je zadr ao hladan izraz lica. - A sada je bilo dosta tih ispraznih ce
remonija. Vrijeme je da na i brodovi krenu. Om-nius eka. - Gurnuo je oznake u jedan
unutra nji d ep, tamo gdje ih se ne vidi.
Namjesnik je visoko podigao ruke. - Do Corrina! Do pobjede!
- Do Corrina, - rekla je Ravna.
Svi Ravnini sljedbenici ustali su na tribinama poput jata ptica koje se sprem
a poletjeti. Oni su njezin pokli ponovili glasnom rikom. -Do Corrina!
Vor nije mogao doekati da se s njima slo i.
NJEGOV ZAPOVJEDNI BROD je poletio prvi, a slijedili su ga ostali brodovi koji su
bili na sveanosti i sada su se i li pridru iti velikoj masi vojne opreme i ljudstva
koja se ve nalazila na stazi. Tvrdog pogleda i napetog izraza lica, Vor je koraao
zapovjednim mostom dok ga je njegov izvr ni asnik, ba ar Abulurd Harkonnen, promatrao
. Voru je
bilo drago to uza se ima nekog hladne glave, to na svojoj strani ima jednog asnika
na kojeg se mo e osloniti.
- Spremni smo za polijetanje, vrhovni ba are... htio sam rei... pr
vak Atreid.
Vor se smrknuo. - Dra e mi je koristiti se inom kojeg sam zaista zaslu io, Abulurd
e. Ostavi ti tog 'prvaka' svome bratu i njegovim glamuroznim spektaklima. - Jo je
uvijek oznake novog ina nosio u d epu odore i nije imao nikakve namjere privrstiti
ih na mjesto gdje bi ih trebao nositi.
- Da, gospodine. To e biti kraj jedne ere. - Abulurdove oi su se
malo zamutile. - A kasnije emo Xavieru dati ono mjesto u povijesti
koje mu s pravom pripada... ako mi jo uvijek elite u tome pomoi.
- Ima moju rije. Bio sam nazoan samom poetku D ihada i
imam namjeru vidjeti i zadnji detalj tog zavr etka. Samo tada u, Abu
lurde, moi budunost prepustiti tebi i tvojoj djeci. - Vor je kroz
zaslon zurio u zvijezde, usredotoiv i misli na posljednji, udaljeni
Sinkronizirani svijet. - Zapovjedi Osvetnikoj floti da krene.
Ova potpuno nova generacija boraca, mada eljna ratovanja i potaknuta vjerskim a
rom, nije tijekom ovih dvadeset godina, otkad su misaoni strojevi bili zarobljen
i na Corrinu, vidjela borbu u ivo. ak su i Abulurdu sjale oi dok je slu ao prie o slavi
, usprkos... ili mo da upravo zbog te kih gubitaka koje je njegova obitelj ve pretrpj
ela.
Nedaleko odavde, u stazi, diplomatska letjelica nosila je namjesnika i Ravnu
Butler. Mada je bio opremljen svim onim to je predstavljalo zadnju rije tehnologij
e i naoru anja, Favkanov brod bi bolje pristajao kakvoj izlo bi nego borbi. Veinu nje
gove posade i putnika inili su neuvje bani plemii i zastupnici bez ratnog iskustva,
gledateljstvo koje je htjelo nazoiti bitci, ali ne i sudjelovati u njoj, tako da
mogu kasnijim generacijama priati kako su bili tamo. Vor je namjeravao ne obraati
pa nju na njih. Jasno je svima dao na znanje kako ovu operaciju vodi on, a ne Favk
an ili Ravna.
to se pak nje tie, Ravna je bila zagonetka, hodajui sudar ideologija i akcija. Z
agovarala je mr nju prema tehnologiji i eljela uni titi ak i one najjednostavnije stro
jeve, bez obzira imali oni ugraen kompjutorski sustav ili ne. Ipak je, usprkos sv
ojim vatrenim uvjerenjima, gunajui pristajala na putovanje svemirskim brodovima ko
ji su vrlo slo eni strojevi. Na takvo bi pitanje nakon kraeg razmi ljanja odgovorila:
- Svemirski brod je nu no zlo s kojim se slu im kako bih mogla iriti svoje poruke. S
igurna sam da nam Bog i Sveta Serena to nee
uzeti za zlo. U krajnjoj liniji, kad bude pogodan trenutak i kad mi takva letjel
ica vi e ne bude od koristi, dat u i nju uni titi.
Takvi planovi nisu Voru ulijevali povjerenje.
Uzev i u obzir silnu vatrenu mo Osvetnike flote i pribrojiv i tome ratne brodove ko
je su ve bili stacionirani na stazi oko Corrina, Vor je s velikim pouzdanjem vjer
ovao u pobjedu. U ovom trenu, nakon tolikih godina slu be, nee se ustruavati uporabi
ti bilo to i sve e staviti na taj konani udarac. Sve.
Ove protekle dvije dekade Liginog oklijevanja i neuinkovitosti jasno su pokaza
le kako mu se nikada vi e nee pru iti mogunost kao to je ova.
No sve u svemu, ova bitka nee biti jednostavna. Mnogi od ovih brodova i posada
stradat e kad se suoe s izuzetnom obranom flote strojeva. Ovaj nadolazei sukob bit
e starinski buni ko mar... krvoprolie.
Privatno, Vor je izgovorio molitvu i vrsto i odluno stisnuo svoje vilice. Osvet
nika flota krenula je prema Corrinu.
Misaoni strojevi nisu u stanju shvatiti pojmove zla, etike ili ljubavi. Oni stva
ri vide samo u svjetlu svog vlastitog opstanka. Ni ta drugo im nije va no.
- SERENA BUTLER, sveenica D ihada
D
va je desetljea trajao posve neodluan ishod. Omnius nije mogao pobjei, a Armija ovjea
nstva nije mogla prii bli e. Snage strojeva formirale su jedan obrambeni zid za dru
gim, tvorei tako obrambenu lju turu oko Corrina, a unutar neprobojne Holtz-manove m
re e skremblera, dok je stra arska flota ljudi svojim te ko naoru anim brodovima tvorila
neprobojni vanjski luk.
Uz Corrin su robotski brodovi kru ili unutra njim rubom mre e skremblera i koristil
i se skenerima dalekog dosega s kojim su promatrali vanjske rubove sustava. Dvij
e pre ivjele inkarnacije sveuma zapovjedile su pojaan nadzor, jer je, ak i nakon dva
deset godina, SeurOm izraunao mogunost da je drugi Omnius pre ivio i da bi mogao doi
spasiti ih. Ratni brodovi strojeva su poput gustog jata morskih pasa neumorno kr
u ili po svojim preklapajuim koncentrinim stazama.
Povremeno je dolazilo do sporadine vatre. Iz stra arskih brodova Lige bi smjesta
na to odgovorili preciznom paljbom. Jedan brod-kop-lje koje je pripadao hrethgi
rima bio je ozbiljno o teen, dva robotska ratna broda bila su uni tena. Tada je pak s
tra arska flota ljudi zgusnu-la svoje redove, poveala broj praktinih vje bi i slala vi e
izvidnica. Ne to su ekali.
A onda se, neoekivanom promjenom taktike Lige, sve promijenilo.
Iz unutra njeg pojasa misaoni su strojevi opazili nagli dolazak golemog broja n
ovih brodova, balista i kopalja. Jednim jedinim potezom ljudi su utrostruili broj
svojih snaga koje su se tu ve nalazile.
Izviai misaonih strojeva koji su se dr ali unutar te zamr ene satelitske mre e postav
ljene da bi se razorili gel-mozgovi misaonih strojeva ako bi poku ali izai iz nje,
emitirali su svoje podatke do sredi njeg kompleksa na Corrinu. Brojevi koje su jav
ljali bili su alar-
mantni i neupitni. Ljudi su namjeravali poremetiti ovu ravnote u snaga.
Nakon obavljenih statistikih analiza, par pre ivjelih sveuma zakljui kako su suoen
i s dovoljnom vatrenom moi koja bi mogla predstavljati ozbiljnu prijetnju njihovo
m daljnjem postojanju. Vjerojatnost da e biti uni teni bila je velika.
Erazmus je s marljivim Gilbertusom Albansom stajao na trgu, tiho slu ajui kako d
va sveuma razmatraju svoje mogunosti u ovom nenadano promijenjenom scenariju. Otk
ad su se rije ili Glavnog Omniusa, ove dvije njegove divergentne kopije su rijetko
tra ile savjet neovisnog robota, ali sada su shvaali svu te inu situacije u kojoj se
nalaze.
- Vrlo je te ko rei kako e to zavr iti, moj mentate, - tiho je rekao
Erazmus.
Gilbertus ga je uzrujano gledao. - Onda bih trebao biti sa Sere-nom. Ona je j
o uvijek u vili.
Erazmus ga je pogledao. - Ti bi trebao biti sa mnom, poraditi na rje avanju ove
krize. Nije ba vjerojatno da e taj neuspjeli klon Se-rene Butler ponuditi kakvu p
ametnu ideju. - Obojica su slu ali brzometni dijalog dvojice sveuma.
Za razliku od palog Corrin-Omniusa, SeurOm i ThurrOm nisu, sreom imali umjetnik
ih pretenzija. Jedna od najvidljivijih promjena koje su uveli odnosila se na onu
silnu ukra enost sredi njeg tornja. Skinuv i sve pretenciozne ukrase i poku aje umjetnik
og djelovanja, jednostavno su smanjili cijeli toranj i ugurali ga pod veliki za ti
tni svod ispod glavnog trga. Na vrhu toga svoda, vani u centru grada, stajala su
 dva pijedestala, a svaki je bio prekriven prozirnim kupolastim pokrovom.
D ovog trenutka su se zamisli ThurrOma i SeurOma vrloo razlikovale i u tome s
u nadma ivali njihovog odbaenog druga. Ali dolazak Osvetnike flote usredotoio je sveu
me na zajedniki problem.
- U skladu s raspolo ivim podacima, sada si ljudski ratni brodovi
brojniji od na ih, - rekao je SeurOm. Ako im je naoru anje uobiajene
snage, onda se ni na a obrambena flota nee moi oduprijeti punom
napadu... budu li voljni posegnuti za svim ime raspola u i rtvovati
se.
- Ne ini mi se da bi se oni tako rtvovali, - usprotivio se Thur
rOm. Podaci koje imam i koji su sakupljeni prije dvadeset godina ne
govore tome u prilog.
Erazmus je osjetio potrebu umije ati se u razgovor. - Mi smo ovdje
izolirani i ne znamo kakav je pritisak doveo do ovakve promjene stava hretgira.
Moram pretpostaviti da je to opet neki strasni entuzijazam posveen kakvoj novoj i
nkarnaciji njihova religioznog ludila. Nemojte od njih oekivati pona anje koje bi b
ilo u skladu s va im prihvaenim naelima.
- Postavite vi e brodova. Pojaajte na u obranu.
- Vi e ne mo emo. Resursi su potro eni, mada na i rudarski roboti
i skeneri minerala jo uvijek pretra uju koru planeta tra ei dodatne
ile sa zalihama nu nih, a rijetkih elemenata. U svakom sluaju, do
segnuli smo svoj limit. Corrin je presu io. Ve smo postavili sve ras
polo ive letjelice. Vi e ih nemamo ime zamijeniti.
ThurrOm mu je brzo odvratio. - Onda moramo mi napasti prvi, kako bismo promij
enili odnos izgleda. ak i bez dodatnih gel-mozgo-va, posjedujemo superiorno naoru a
nje.
- Ve i ranije smo to poku avali. Na a pojaanja su se vremenom
istro ila i ne mo emo izdr ati stalne napade. Njihovi brodovi su za
tieni titovima, to im pru a znatnu sposobnost da izdr e na e na
pade. Sateliti sa skremblerima e uni titi previ e na ih brodova. Nji
ma je lako popravljati tu Holtzmanovu mre u.
Roboti-izvidai su iz staze emitirali detaljne procjene vatrene moi ove pojaane l
judske flote. Erazmus je sve te zbirne podatke razmotrio sa svojim ljudskim tienik
om. to su podaci bili toniji, to su omoguavali bolje procjene... i situacija je pos
tajala sve gora.
SeurOm je nastavio. - Moramo vi e brinuti o tome da pre ivi bilo koji od Omniusa,
nego o svojoj osobnoj sigurnosti. Jedan silan napor s na e strane stvorit e neke p
ukotine u mre i skremblera. Nekoliko brodova bi se moglo provui i pobjei. Neke simul
acije pokazuju da je takav ishod mogu.
- To je neuvjerljiv argument koji se temelji na minimumu poda
taka, - rekao je ThurrOm. - Veina simulacija daje razliite rezultate.
A to je jo va nije, koji od nas bi postao temeljni sveum? - Ova dva
sveuma su postali toliko ljutiti da su kodirani elektrini impulsi dobili
na intenzitetu i sijevali kao munje, a elektronski proizvedeni glasovi
su odjekivali trgom.
- Mo emo poslati kopije obojice.
- Time nimalo neemo za tititi nas ovdje na Corrinu, - rekao je
Erazmus. Morao je pronai neki nain kako spasiti svojeg tienika
i sebe. Iako bi osiguravanje pre ivljavanja sveuma trebalo biti priori
tetnim zadatkom svakog misaonog stroja, Erazmusu to nije bilo do-
voljno. - Ljudi su nepredvidivi, Omniuse. Bude li svoju strategiju temeljio na go
lim numerikim analizama, do ivjet e neuspjeh. Neprijatelj e te iznenaditi.
- Ponavljani napadi pokatkad pokazuju nepredviene pogre ke.
Beznaajno je malena vjerojatnost da bismo mogli uspjeti, ak i da lju
dima nisu do la ova pojaanja. No, ne preostaje nam drugo nego po
ku ati.
Erazmus je na svojem licu od tekueg metala formirao osmijeh.
- Oh, imamo, imamo, ako razumijemo nain na koji hrethgir raz
mi lja. Imamo oru je koje bi se protiv Armije ovjeanstva moglo po
kazati uinkovitim... ne to to oni nikada ne bi od nas oekivali. -
Okrenuo je svoje optike niti prema svojem tieniku. - Imamo ne to
to e ih razbjesniti.
- Objasni, Erazmuse, - jednoglasno su zahtijevala oba sveuma.
- U mojem oboru za robove i u gradovima diljem Corrina imamo
brojne zatoenike i objekte na kojima se vr e testiranja. U skladu s po
sljednjim popisom, ovda nja populacija hrethgira broji negdje oko tri
milijuna. Liga mo e protiv nas postaviti velike Holtzmanove titove...
ali mi se mo emo koristiti ljudskim titom. Tako bi svaka akcija Ar
mije ovjeanstva zasigurno rezultirala milijunima nepotrebnih smr
ti. To e neprijatelja natjerati da dvaput razmisli prije nego zaponu sa
svojim napadom.
Gilbertus ga je prestra eno pogledao, ali nije ni ta rekao. Koristei se ve po obiaju
tehnikom smirivanja, skrenuo je misli i usredotoio se na druge stvari i poeo onak
o napamet obavljati raunske operacije.
- To je pogre an zakljuak, - rekao je SeurOm. - Tijekom Velikog
i enja ljudi su bili voljni rtvovati nevine robove. Taj tvoj prijedlog
je besmislen.
- I sami ljudi esto rade besmislene stvari. Sada je situacija dru
kija, - istakao je Erazmus. - Prisilit emo ih da te svoje nevine rtve
gledaju u lice. To e ih natjerati na oklijevanje.
- Jasno reeno, kakvu to alternativu predla e ?
- Robove po aljemo na stazu u teretnim kontejnerima, ak ih i
naguramo oko slabijih bojnih brodova. Tada zaprijetimo kako emo
ih pobiti ako Armija ovjeanstva povue ikakav potez protiv nas.
- Erazmus je popravio nabor na svojoj luksuznoj odjei, ponosan na
taj svoj plan i na svoj dobar uvid u ljudsku prirodu.
- Takav plan nema strate kog smisla, - rekao je ThurrOm. - Ako
Armija ovjeanstva ve namjerava osvojiti Corrin, onda i oekuju ljudske rtve. Za to bi i
to obeshrabrilo?
Erazmusov je osmijeh postao iri. Okrenuo se prema Gilbertusu. - Mentate moj, o
bjasni im za to e to imati uinka.
ovjek je te ko progutao, kao da se nije htio suoiti s realno u te prijetnje. inilo s
da upada u neki trans, zaranjajui duboko u sebe kako bi prona ao mirnou i organizir
ati svoje misli, a trenutak kasnije se pojavio s odgovorom. - Prouzroiti kolatera
lne rtve je jedna stvar, a posve je drugo ako si izravno odgovoran za pokolj mili
juna upravo onih ljudi koje namjerava osloboditi. - Zastao je. - Razlika je mo da p
revi e suptilna da bi je strojevi mogli shvatiti, ali to je znaajno.
- Bio sam siguran da je moje obja njavanje ljudske prirode bilo
tono, - vedro je izjavio Erazmus. - Nakon to napunimo na e bro
dove nevinim ljudima, obavje tavamo zapovjednika Lige da emo po
gubiti te taoce ako njegovi prijeu jasno odreenu granicu. To e biti
most kojeg se oni nee usuditi prijei.
- Most napravljen od hrethgira, - promrmljao je Gilbertus. - S
malo sree, to bi moglo upaliti.
- U na im projekcijama nema mjesta za sreu, - rekao je Thur-
rOm.
Dva sveuma su sada raspravljala o strate kim stvarima, a impulsi su blje tali amo
-tamo tvorei zasljepljujui prizor. Na kraju su do li do zakljuka i Erazmus je bio vrl
o ponosan na samoga sebe.
- Dogovoreno. Ne smije biti nikakvog odgaanja. Flota hrethgira
ve dogovara svoj napad. - Dok su sveumi jo ovo govorili, ve su
emitirali zapovijedi armijama robota namijenjenih borbama, nadgle
dnicima ratnih brodova, kao i robotima-stra arima, kako bi zapoeo
masovni pokret.
Gilbertus je izgledao vrlo nesretno, no robot se okrenuo svojem tieniku. - Gilb
ertuse, mo da je ovo jedini nain da neki od nas pre ive.
SAMO SU STROJEVI SA SVOJOM nepokolebljivom uinkovito u i uporno u mogli obaviti takav n
emogu zadatak.
Teretni kontejneri bili su ispunjeni redovima ljudi istjeranih iz prostora u
kojima su ih dr ali zatoene. Jedan za drugim su se glomazne i jedva i ta vrijedne let
jelice podizale kroz atmosferu do svojih polo aja
nisko u stazi. Vei dio flote strojeva ostao je neposredno ispred pojasa skrembler
a, dok su se neke letjelice spustile kako bi ukrcale one koji ni najmanje nisu el
jeli tu biti.
Premda su u tim teretnim kontejnerima i pretrpanim brodovima ureaji za odr avanj
e ivota bili minimalni, jo je te e bilo s hranom i ostalim namirnicama koje milijuni
ma taoca nee dugo potrajati. Erazmus nije bio previ e optereen brigom za njihovu dob
robit. Situacija se ve kroz nekoliko dana mogla dramatino promijeniti, ako e zapovj
ednici ljudi reagirati onako kako je on to procijenio.
Dok su se te aktivnosti odvijale nesmanjenom ustrinom, Erazmus je u mirnom i s
pokojnom botanikom vrtu svoje vile u ivao u dru tvu Gilbertusa Albansa. ovjek se raspi
tivao za Serenu koju se nigdje nije moglo vidjeti. Robot je na lice navukao ohra
brujui osmijeh. - Ti i ja smo najbolje opremljeni za ovu krizu, mentate moj. Zaht
ijevam tvoju punu usredotoenost.
Gilbertus je pocrvenio i odgovorio uz slaba an osmijeh. - U pravu si. Ona ponek
ad mo e djelovati vrlo destruktivno.
Dan nakon to je stigla Osvetnika flota Lige, brodovi koji su pripadali ljudima
konsolidirali su svoje snage i oti li na svoje polo aje odakle e napasti. Bilo je oito
da su spremni za pokret. Erazmus se nadao da e "Most hrethgira" biti postavljen
dovoljno brzo da ih onemogui u akciji.
Oko njih su blage fontane stvarale ugodne i utje ne zvuke. Biljke su bile u cva
tu, a kolibrii su lebdei obilazili cvijet za cvijetom. inilo se da je na Corrinu sv
e mirno, osim te goleme flote gore u zraku. Erazmus je silno u ivao u tom vrtu.
- Oe, zar ete ih zaista sve pobiti? - upitao je Gilbertus tihim glasom. - Ako A
rmija ovjeanstva bude ignorirala na u prijetnju i preu granicu, hoe li ti biti taj koj
e izdati zapovijed da se taoci pobiju? Ili e to biti Omnius?
Mada e rezultat u oba sluaja biti isti, neovisni je robot mogao vidjeti da je t
o pitanje Gilbertusu vrlo va no. - Netko to mora uiniti, moj mentate. Mi smo misaon
i strojevi pa e tako ljudi znati da ne blefiramo. Oni ne vjeruju da smo mi to u s
tanju. Ako ka emo da emo to uiniti, onda moramo biti spremni ii do kraja.
ovjekovo lice je ostalo mirno. - Mi nismo tra ili ovu nestabilnu situaciju. Ja b
ih radije... uinio njih odgovornima. Ne elim da po-bijete tolike taoce, oe. Stavi o
kida u ruke zapovjednika Lige, tako da on bude izravno kriv za to, odlui li krenut
i naprijed.
- Kako? Objasni.
- Mo emo okrenuti situaciju tako da pojas s Holtzmanovim sate
litima okrenemo u liniju smrti koja funkcionira na obje strane. Treba
mehanizme za razaranje u svim kontejnerima povezati sa senzorima
u mre i ljudskih skremblera. Kad Armija ovjeanstva bude prolazila
ispod svojih satelita, ti e senzori emitirati aktivacijski signal za ek
sploziju. - Gilbertus je izgledao kao da ga moli. - Ako oni prouzroe
smrt i destrukciju, znajui da je to cijena njihove akcije, to e njiho
vom zapovjedniku dati dodatan razlog za oklijevanje.
Premda se Erazmus izrazito trudio shvatiti razliku, bio je zadovoljan ovim po
tankim Gilbertusovim poja njenjem. - Nikad nisam sumnjao u tvoju intuiciju. Onda d
obro, prepustit u tebi programiranje sustava okidaa tako da sami brodovi Lige zapon
u masakr. S moje strane nee biti izravne akcije.
inilo se da je ovjeku mnogo lak e. - Hvala ti, oe.
U ratovanju uvijek ima dogaaja koji se ne mogu predvidjeti u vojnim planovima, iz
nenaenja koja postanu prekretnice povijesti.
- PRIMERO XAVIER HARKONNEN
D
ok se pripremao da se po posljednji puta suoi s misaonim strojevima, Vorian Atrei
d je razmi ljao koliko puta je tijekom svoje karijere ve bio u slinim oajnim situacij
ama. Ve su vi e od stotinu godina njegovi uspjesi bili legendarni, ali pretjerana a
mbicioznost opisana u starim tragedijama podsjeala ga je kako jedna jedina pogre ka
mo e izbrisati sve i ostaviti njegovo ime na smetli tu povijesti.
Zato je, stigav i s Osvetnikom flotom na odredi te, nastavio oprezno. Premda je uz
a se imao ono to je dr ao golemom vatrenom moi, znao je da ne postoje nikakve garanc
ije. Sa svakim porazom kojeg su pretrpjele od ruke ovjeanstva, misaoni strojevi su
sve vi e uili i poduzimali protumjere kako bi sprijeili ponavljanje istih pogre aka.
Dodavali su sve vi e i vi e robotskih brodova. Povijest D ihada... i cijelog dotada njeg
ratovanja bila je prepuna ljudske inventivnosti, kreativni odluka koje su vojni
vode donosili kako bi iznenadili i nadvladali protivnike. No ipak, mada su stro
jevi imali pristup golemim arhivama s podacima o takvim stvarima, Vor je sumnjao
daje Omnius u potpunosti shvaao proces kojim su ljudi donosili takve odluke koje
su se temeljile na intuiciji.
Kao vrhovni ba ar i novoimenovani Prvak Serene, Vor je pripremio brojne mogue st
rategije napada pa onda s time, onako usputno, upoznao kapetane svih brodova svo
je Osvetnike flote.
Otkad su cvmehi otkrili onu pogubnu osjetljivost Holtzmanovih titova na lasers
ko oru je, neki od Vorovih asnika su se upla ili da su mo da i neki od uhoda strojeva s
aznali za to. Kada bi to bilo tako, Omnius bi mogao jednom jedinom salvom iz las
erskog oru ja uni titi cijelu oklopljenu flotu za tienu tim titovima. Upravo je ta pomis
ao bila dovoljna da zastra i mnoge kapetane brodova. Ipak, Vor nije vidio mnogo to
ga to bi i lo u prilog takvoj tvrdnji. Cvmehi su ve dugo vre-
mena bili neprijatelji Corrina i nije ba bilo vjerojatno da su izmjenjivali obavj
e tajne podatke. A osim toga, Omnius je ve desetljeima bio tu zarobljen pa je Vor bi
o siguran da bi strojevi ve poku ali koristiti se laserom, istog trenutka kada bi z
a to saznali.
Ako bi zapovjedio Armiji ovjeanstva da podu u bitku ne koristei se titovima, mnog
i bi zbog toga bili uni teni. Vrhovni ba ar je to ocijenio nepotrebnom rtvom ranjivih
brodova i boraca. Umjesto toga, on i Abulurd su odluili organizirati ovu posljed
nju ofenzivu u valovima i to tako da svaki prednji red brodova koristi titove, do
k bi oni iza njih aktivirali svoje tek u trenutku kad i sami budu izlo eni neprija
teljsko vatri.
Ovo njihovo putovanje bilo je nevjerojatno dugo. Omnius nije mogao ni na koji
nain saznati da mu se pribli ava Osvetnika flota i da je kraj strojeva blizu.
Stigav i u sustav Corrina, Vor se sastao sa zapovjednicima brodova koji su ovdj
e bili stra arili. Zahvaljujui podacima koje su primili od izviaa u letjelicama koje
mogu nabrati svemir, ti brodovi na stra i su obavili sve pripreme brodova i ljudst
va jo dok su ekali na dolazak Osvetnike flote iji brodovi su se koristili konvencion
alnim motorima. Sve je bilo spremno.
Sa zapovjednog broda, LB Serena pobjednica, Vor je promatrao planet okupan kr
vavo crvenom svjetlo u njegovog nabreklog, golemog sunca. Nakon to je uni tio Titane i
zadobio podr ku Ravninog fanatinog Kulta Serene, konano je dobio svoju ansu. Sumnjao
je da bi mu je Liga plemia ikada vi e ponovo pru ila. Zato je Omnius morao biti uni te
n, bez obzira koliko ivota to ko talo. Sada e se stvoriti heroji i muenici. Kraj jedn
e duge i mrane ere bio je nadohvat ruke.
Toan i pouzdan kao i uvijek, njegov izvr ni asnik Abulurd Har-konnen nadzirao je
okupljanje svih brodova i zapovjednika. Zahtijevao je potpun spisak oru ja, boraca
i brodova koji e sudjelovati u posljednjoj ofenzivi. Sve je moralo biti spremno
i u savr enom redu.
U meuvremenu, iz svojeg diplomatskog broda, daleko od mjesta na kojem e se odig
rati bitka, namjesnik Favkan Butler je dr ao inspi-rativne govore. Emitirajui ih kr
oz otvorenu komliniju, Ravna je vojnike vodila kroz molitvu.
Premda je vladalo uzbuenje, Armija ovjeanstva nije morala uriti. Omnius nee nikamo
pobjei, ali strojevi su jasno sagledali svoju propast. S one strane koja je bila
bli a planetu, unutar smrtonosne mre e skremblera, zarobljeni strojevi su djelovali
grozniavom brzi-
nom. Roboti izviai letjeli su amo-tamo poput poludjelih str ljena, a bojni su se bro
dovi spu tali na povr inu planeta i nekoliko sati kasnije opet uzlijetali. Golem bro
j brodova, kontejnera nalik sanducima i prevelikih satelita bilo je poslano na s
tazu.
- to li to oni rade, vrhovni ba are? - upitao je Abulurd. - Tu ima
svega i svaega. Je li to neki teaj postavljanja prepreka? Nekakve ba
rikade?
- Ma tko bi razumio te proklete strojeve, - mrmljao je jedan od
vojnih taktiara na mostu.
U stazu su podignute neke krupne, te ko pokretne stvari nalik teretnim kontejne
rima, velika skupina njih, poput kakvog otoka ... skladi ta namirnica? Vor je odma
hnuo glavom. - To je nekakav oajniki potez. Nemam pojma to im to znai.
Ravnin glas se i dalje uo u eteru, kao neki zvuk iz pozadine. Vor je po elio pre
kinuti to njezino beskonano brbljanje, no ve je previ e lanova posade potpalo pod utj
ecaj te samoprogla ene vizionarke. Njezini poticaji davali su im onu samoubilaku od
lunost koja e mnogima zatrebati budu li eljeli doekati kraj bitke.
- Abulurde, daj mi izvje e skenera, - rekao je Vor. - Daj da vidi
mo to mo emo pronai. Tu mi se ne to ne svia.
DOK SU SE I PROSTORI za dr anje robova i ljudska naselja praznili, Gi-lbertus se k
oristio svojim znanjem programiranja kako bi se postavili prijemnici na mnogo ko
mponenti takozvanog Mosta hrethgira. Konstantno emitiranje signala koje su oda ilj
ali sateliti sa skremblerima sada je imalo ulogu okidaa za sustav za samouni tenje
instaliran u sve brodove i kontejnere koji su nosili ljudski tit. Ako bi se satel
itski signal prekinuo, aktivirao bi se sustav za samouni tenje. Bio je to prilino j
ednostavan zadatak. Sada je upravo ta Holtzmanova mre a koja je dr ala u zatoeni tvu mi
saone strojeve postala i prvi sustav upozorenja i virtualni detonator.
Gilbertus ve dva dana nije vidio klona Serene Butler, ali barem ga nije dekonc
entrirala. - Nemoj biti zabrinut, - rekao mu je Erazmus. - Ako uspijemo zaustavi
ti Armiju ovjeanstva, onda e ona biti spa ena, kao i svi mi.
- Ja sam svoj dio uinio, oe.
- A sada ja moram uiniti svoj, kako bih te dr ao na sigurnom.
-
- Mada su Omniusove stra ar-oi lebdjele uokolo, neovisni robot je razvio posebno pr
ogramiran sustav kako bi ih omeo. Erazmus nije vjerovao Omniusu s Corrina jo otka
d ga je ovaj "uni tio", a ove dvije kopije tog sveuma doimale su se jo manje stabil
nima. Erazmus je elio imati vi e nego samo jedan plan koji e osigurati njegov opstan
ak... i Gilbertusov.
Kad su u li u vilu, potajice je po urivao ovjeka kroz uske, senzo-rima blokirane h
odnike i onda niz stube, sve dok nisu do li do elektroniki za tienog dijela za koji ni
SeurOm niti ThurrOm nisu znali da postoji. Namjeravao se tim dijelom slu iti kao
privatnom izoliranom zonom ukoliko ikada bude odluio izvoditi eksperimente za koj
e ne bi elio da ih sveum promatra... ne to to mu je Yorek Thurr jednom bio predlo io.
Sada se nadao kako e to biti dovoljno sigurno mjesto u kojem e dr ati Gilbertusa dok
kriza ne proe.
- Ostani ovdje - rekao je. - Osigurao sam ti dovoljne zalihe hrane
za dosta dugo vrijeme. Vratit u se po tebe kako bih te odveo na sigur
no kad se ovo vani rije i.
- Za to Serena ne mo e biti ovdje?
- Sada bi bilo opasno voditi je ovamo. Sveumi bi to vidjeli. Pred
la em ti da ovo vrijeme iskoristi za mentalne vje be.
Gilbertus ga je pogledao svojim krupnim, izra ajnim oima - Nemoj zaboraviti na m
ene.
- To bi bilo posve nemogue, sine moj. - Gilbertus ga je zagrlio, a
robot je opona ao tu kretnju prije nego su se urno udaljio. Nije elio
da ovaj dvodijelni Omnius postane sumnjiav.
Sada kad je Gilbertus bio na sigurnom imao je drugih planova koje je trebao p
rovesti u djelo. Oti ao je potra iti istra ivaa s Tlulaxa, Rekura Vana.
Nekim ljudima je oklijevanje u krvi. U mojoj krvi je odlunost.
- VRHOVNI BA AR VORIAN ATREID, iz poruke emitirane Osvetnikoj floti
P
rije nego je Vor mogao izdati zapovijed za konani napad koji e donijeti pobjedu na
 Corrinu, nagli je nalet statikog elektriciteta u glavnoj komliniji prekinuo moli
tve Ravne Butler i zamijenio ih ugodnim glasom stroja.
- Obraamo se novoprido loj grupi ljudskih osvajaa. Jasno je da
ste do li ovamo kako bi nas uni tili. Prije nego ponete djelovati mo
ramo vas upozoriti na neke posljedice.
Glas je bio upalj, no osjeala se kolovanost i malena natruha samozadovoljstva. V
or je prepoznao taj glas - Erazmus! - Stisnuo je zube i tiho slu ao, kretnjom upoz
oriv i posadu mosta koja je poela gunati neka se smire. Na svim zaslonima skenera po
javila se u zumi-rana slika robotskog obrambenog sustava i poveana aktivnost posv
e blizu u stazi.
- Ovo nisu na e snimke, vrhovni ba are - izjavio je Abulurd. -
Prikljuili su se na na sustav za skeniranje.
- Da li Holtzmanovi sateliti jo uvijek funkcioniraju? - upitao je
Vor, odjednom se prestra iv i da im se prednja linija obrane raspala.
- Da, jo je uvijek sposobna, ali nekako njihov signal upada u
na e vlastite komlinije. Upravo tragam za alternativnim vezama po
ku avajui ih preusmjeriti.
- Poslu ajmo to nam to Erazmus ima za rei, a onda emo ih sve
uni titi, - zare ao je Vor.
Dok su se prizori na ekranu smjenjivali, robotov glas je govorio. - Va a istra iv
anja su vam ve pokazala postojanje prstena kontejnera oko Corrina. Mi smo ta nova
teretna vozila, a i mnoge od na ih ratnih brodova, napunili nevinim ljudskim taoc
ima. To su robovi, njih vi e od dva milijuna, pokupljeni iz na ih logora i obora.
Ekran se nakratko zamutio, a onda su se pojavile gomile lica ljudi koji, nasi
lu okupljeni, zapoma u. Smjenjivao se jedan prizor za drugim, dug niz oajnikih izraz
a lica.
- U svaki od tih teretnih kontejnera i brodova postavili smo
eksploziv. Okida za njihovo uni tenje povezan je s va om vlastitom
mre om skremblera postavljenih oko Corrina. Ako ijedan brod Ar
mije ovjeanstva proe ispod tih pograninih senzora, eksploziv e
automatski eksplodirati. Ako se ne budete dr ali na udaljenosti od
nas, pogubit ete dva milijuna nevini ljudi.
Sada je Erazmus pokazao svoje lice od tekueg metala. Robot se smije io. - Nama n
ije ao tih talaca. A vama?
Povik nevjerice i psovki uo se medu posadom LB Serena Pobjednica, a njegova je
ka se ula i sa svakog broda osvetnike flote kao i sa stra arski brodova otprije stac
ioniranih nad Corrinom. Svi su gledali u Vora i oekivali neko rje enje.
Stisnuo je usne i prisjetio se svih bitaka u kojima se borio, svih prijatelja
koje je izgubio, krvi koju je ve imao na svojim rukama. Skupio je hrabrost i rek
ao sporim, ledenim glasom. - To ne ini nikakvu prokletu razliku i ne mijenja ni ta
na stvari. - Okrenuo se svojoj posadi - Ovo samo jo jae pokazuje razlog za to moramo
napokon uni titi te misaone strojeve.
- Ali, vrhovne ba are, - promucao je Abulurd. - Vi e od dva mi
lijuna ljudi!
Umjesto da mu odgovori, Vorian se okrenuo svojem asniku za veze, kako bi zapoeo
s davanjem odgovora. im je njegova slika bila emitirana, Erazmus je zadovoljno r
eagirao - O, Vorian Atreid... na stari neprijatelj! Ne bih se trebao uditi to sam u
pozadini ove agresivne igre nai ao na tebe.
Vorian je prekri io ruke na prsima - Zar misli da e razrije iti moje dvojbe postavlj
anjem tog kukavikog ljudskog tita?
- Voriane Atreide, ja sam robot. Zna me dobro. Zna da ja ne ble
firam. - Razvukao je lice u neki maloumni osmijeh.
Vor se ponovo prisjetio onih lica ljudi koje su natrpali u meusobno povezane t
eretnjake, lica prestra ena i bez nade. Usmjerio je misli na onaj krajnji cilj i t
o ga je uinilo jaim. Ako danas to ne uini, sumnjao je da e ikada ponovo imati prilik
u.
- Onda je to tu na, ali nu na cijena pobjede. - Okrenuo se i
Abulurdu izdao naredbu - Pripremi Osvetniku flotu za puni napad.
ekajte na moju zapovijed.
 Njegova posada je uzdahnula, a onda su tiho mrmljali prije no to su se ponovo
odano i nepokolebljivo vratili svome poslu. Abulurd je stajao skamenjen, kao da
nije mogao vjerovati ono to je njegov men-
tor rekao. Tono je da su bili spremni prihvatiti rtvovanje nevinih kao nu nih i aljen
ja vrijednih rtava rata... ali ne ovako.
Nakon stanke ponovo se zauo Erazmusov glas koji je sada bio glasniji, ali je i
pak zvuao posve mirno. - I mislio sam kako e se mo da te ko dati uvjeriti. Zato, Vorian
e Atreide, imam za tebe jo jedno iznenaenje. Pogledaj malo bolje.
Na Vorov u as, nakon jo nekoliko prikaza gomila zatoenika, kamera se usredotoila n
a prostoriju u kojoj je sjedila ena koju su uvala dva robusna robota raena za borbe
. Svima iz Lige plemia je njezino lice bilo poznato, mada su ga tijekom desetljea
obo avanja malo idealizirali i stilizirali. Vor ju je osobno poznavao, ak ju je i v
olio. Nikada nije imao priliku oprostiti se s njom prije negoli je naglo otputov
ala na Corrin izazvati Omniusa i predlo iti mu mirovni plan.
Serena Butler.
Sada se kroz komliniju zauo kriav glas. - Ja sam sveta Serena. Izgledam upravo
kao na slikama!
Vor je zurio. Izgledala je ne to mlaa od one kakvu je upamtio, ali pro lo je osam
desetljea od njezine smrti. Previ e dobro ju je poznavao, svaki njezin izraz lica,
njezine usne, svaki pogled njezinih oiju boje lavande. Toliko puta je gledao one
posljednje slike, arhivske snimke dok se penjala u svoju diplomatsku letjelicu p
raena svojim serafinskim uvaricama i krenula prema Corrinu, na sastanak s misaonim
strojevima... gdje je bila jezivo muena i zatim pogubljena.
- Ovo nije mogue, - rekao je, prisiliv i se svojem glasu dodati hla
dnu smirenost. - Svi smo vidjeli snimke njezinog pogubljenja. Osob
no sam vidio izmrcvareno tijelo za koje je genetskom analizom bilo
utvreno da pripada Sereni Butler. To je neki trik!
- Ali, Voriane Atreide, koje od ovoga je trik? - Sada je Erazmus na
zaslonu pokazao jedno drugo poznato lice, omra enog tlula kog izda
jicu Rekura Vana. Kamera je snimala izbliza, pokazujui samo lice tog
"genetskog arobnjaka".
Trgovac mesom je ironinim glasom rekao: - Omnius nije toliko blesav da bi odba
cio osobu s takvim potencijalom kakvog ima Serena Butler. Paljeno i mueno tijelo
koje smo poslali natrag u Ligu bilo je klon Serene Butler, uzgojen u onim na im po
sudama na Tlulaxu. Zna da smo dr ali njezine genetske uzorke na na im farmama organa.
Cijeli taj plan je osmislio Veliki Patrijarh Iblis Ginjo.
EFazmus je dodao: - Voriane Atreide, vjeruj mojoj izjavi: Omnius
nije ubio Serenu Butler. Snimke koje su toliko razjarile ljudsku rasu bile su fa
lsifikat Iblisa Ginje.
Vor je u sebi osjeao neku prazninu i muninu. Ostao je stajati iako je osjetio k
ako su mu noge odjednom oslabile. Na alost, te su optu be zvuale i vi e nego vjerojatno
.
Robotove oi su se suzile i lice mu je dobilo zavjereniki izraz.
- Iblis je zapravo izveo mnoge trikove. Jesi li svjestan da je ono mrtvo
djete ce koje ste s toliko ponosa izlo ili u Ligi takoer la no?
Vor nije odgovorio. On je zapravo znao da je ono tijelo djeteta izlo eno u Grad
u Introspekcije lutka, no malo ih je koji su to znali.
Sada se slika ponovo vratila na Serenu, a jedan od onih robota koji ju je uvao
podigao je maleno djete ce i prijetei ga zaljuljao. Nitko od promatraa nije mogao p
revidjeti prijetnju koja je tu bila implicirana.
- Razmisli: to ako smo mogli zadr ati Serenino djete ce u nepro
mijenjenom stanju? - upitao je Erazmus. - Mislio sam kako bismo,
uz znatne kirur ke napore, mogli popraviti veinu o teenja. A sada,
Voriane Atreide, razmisli o svojoj ansi da napadne Corrin.. Ako do
pusti da nam tvoja armada prie bli e, svi e ti taoci biti pobijeni...
ukljuujui Serenu Butler i njezino djete ce. Sumnjam, Voriane Atrei
de, da bi ti elio da se to ponovo dogodi.
- Ne mogu vjerovati da si mi to pokazao, - rekao je Vor tihim i
prijeteim glasom.
Rekur je rekao: - Ovo je Sveenica D ihada glavom i bradom.
Ravna Butler se kre tavim glasom javila u komliniji - udo! Serena Butler nam se
vratila... a i Manion Nevini!
Preko dobro uvane komunikacijske linije Vor je uo bijesan i uspanien glas namjes
nika Favkana. - to emo sada uiniti? Moramo spasiti Serenu ako za to postoje ikakve a
nse! Prvae Atreide, odgovorite mi!
Vor je zaprijetio. - Namjesnice, skinite se s tog kanala. U skladu s propisim
a o svemiru i Armiji ovjeanstva ja zapovijedam ovom vojnom operacijom.
- to namjeravate uiniti? - Favkanov je glas zvuao vrlo tjeskob-
no. - Moramo o svemu razmisliti.
Vor je duboko uzdahnuo znajui da jo jednom mora donijeti te ku odluku. Inae vi e ne
bi mogao ivjeti u miru sam sa sobom.
- Namjeravam obaviti svoj zadatak, namjesnice. Kao to je i sama Se
rena znala rei, moramo po svaku cijenu postii pobjedu.
Vor je blokirao ulaznu komliniju, sprijeiv i tako svako mije anje
izvana. Tada je emitirao svim svojim brodovima i posadama - Ne zaboravite da je
Erazmus onaj koji je ubio Maniona Nevinog, ba-civ i dijete s visokog balkona. Upra
vo je on pokrenuo cijeli D ihad. Vjerujem kako je cijeli taj njegov ljudski tit sam
o varka smi ljena da bismo odustali.
Vorove su oi bile suhe, a pogled o tar. inilo se da i ova zapanjena ti ina oko njeg
a zaglu no odjekuje u njegovim u ima. Vidio je kako Abulurd zuri u njega s izrazom l
ica kojeg nikada ranije nije vidio, ali Vor je skrenuo pogled u stranu. Sada je
imao posla i morao ga je obaviti.
Mnogo je slinosti izmeu ljudi i strojeva koje su oni stvorili, i mnogo je razlika.
Spisak razlika je relativno malen... ali one su silno znaajne. Upravo one su sr s
vih mojih frustracija.
- Erazmusovi dijalozi, jedna od posljednji poznatih bilje aka
N
akon to je iznio svoj ultimatum Liginoj Osvetnikoj floti, Eraz-mus se upustio u jo
te i pothvat. Barem je Gilbertus bio na sigurnom.
Slijedei kru nu stazu, autonomni robot se zaputio u sustav tunela koji se protez
ao ispod trga i dopirao do mjesta gdje je bio odlo en uni teni Prvi Omnius, postavlj
en ispod ranije lokacije sada uvuenog sredi njeg tornja. Zidovi te prostorije bili
su, kao i mehanizam samog tornja, napravljeni od najboljeg tekueg metala, ali nji
hov raniji sjaj je potamnio. Ovi razdvojeni sveumi nisu imali "umjetniku icu" uni te
nog Prvog Omniusa... imali su samo neke od onih mana koje su i le na ivce.
Robot nije bio siguran koliko vremena ima na raspolaganju. Pretpostavljao je
da e Vorian Atreid i njegovi praznovjerni i fanatini hreth-gir sljedbenici zakljuit
i da su uvjeti neprihvatljivi pa e se Armija ovjeanstva povui. Mislio je kako e ono z
a to su oni vjerovali da je prava Serena Butler biti u svemu tome odluujui faktor.
Rekur Van se oporavio od ozljeda koje je zadobio kad su Thur-rOm i SeurOm neu
tralizirali Prvog Omniusa pa je nastavio raditi na biolo kim robotima kojima se mi
jenja oblik tijela, onako kako mu je Erazmus rekao da to radi. Nadao se da e se m
oi koristiti novim tekuim metalom koji je izgledao poput mesa, kako bi zavarao lju
de, ali ti novi biometali su esto pokazivali nedostatke pa se je probnim robotima
lice esto "curilo". Neki od tih probnih robota uspijevali su opona ati Serenine iz
raze lica i pokrete, no jedna pogre ka bi upropastila cjelokupnu iluziju.
To je znailo da Erazmusov plan ovisi o Sereninom klonu. Gilbertus bi se sada j
amano uzrujao no to je nu no. Nije sumnjao u to da e hrethgiri ve smisliti neki drugi
nain na koji bi uni tili posljednji
od Sinkroniziranih svjetova. Neovisni robot nije vjerovao onoj dvojici sveuma da
e pronai pobjednosna rje enja. Odluio je poveati anse.
Poslu iv i se pristupnim kodovima, Erazmus je provalio u lju turu starog tornja i u
samom njegovom sredi tu prona ao je ono to je tra io: malen komadi metalstakla u krista
lnoj kugli. Zbaeni Cor-rin-Omnius bio je te ko o teen, ali Erazmus je mo da mogao spasit
i ne to od njegovog mentalnog sadr aja.
 Pa ljivo je podigao staklenu kuglu. Riskirajui i radei ono to je ranije odbio, Era
zmus je ubacio kuglu u za to odreen otvor u svojem torzu od tekueg metala i tako j
e "progutao". Mo da e uspjeti asimilirati neke sitne ostatke golemog sveuma. Morao
je riskirati. Sve je ovisilo o tome... budunost misaonih strojeva... budunost jedn
og carstva.
Robotova ulazna jedinica se sama podesila prema veliini i obliku ubaenog predme
ta i vibrirala dok je njegov sustav prihvata podataka poku avao aktivirati sveuma.
SeurOm i ThurrOm verzije su oito bile pokvarene pa premda su Erazmus i Prvi Omni
us imali mnoge i znaajne nesporazume i neslaganja, Erazmus je ipak odluio poku ati a
ktivirati ga stvarajui kopiju.
Sveum je pokazivao zamjetne znake oporavljanja, neki sauvani fajlovi bi trebal
i ostati nedirnuti ak i nakon znaajnih o teenja. Erazmus se nadao da e ga nekako potak
nuti na samooporavljanje. - Uspije li ovo, vi e nee imati razloga nazivati mene "Muen
ikom", rekao je naglas, a onda shvatio kako zapravo opona a staru ljudsku naviku s
amozadovoljnog pona anja.
Njegov poku aj nije uspio.
Razoaran, robot je namjeravao zapoeti s postupkom oporavljanja vlastitog proces
ora, no ni ta se nije dogodilo. Bit e da je sveum bio previ e o teen pa se nije bio u st
anju pokrenuti i prebaciti se u sustav Erazmusovih gel-krugova. Mrtav. Beskorist
an.
Konano je ipak izazvao iskricu odgovora, nekoliko prvih, traljavih pokreta rek
onstrukcije podataka.
Odjednom je Erazmus spazio stra ar-oko kako lebdi pokraj njegove glave i zuri u
njega. Mada su ThurrOm i SeurOm bili zaokupljeni prijetnjom vojnog prodora, zna
o je da je ovaj maju ni elektronski uhoda jo uvijek povezan s parom sveumova, bez o
bzira polagali oni tome pozornost ili ne. Izraunao je kako ba ne bi bilo mudro da
se ova njegova akcija vidi i interpretira. Brzo je zamahnuo, namjeravajui zdrobit
i stra ar-oko svojom metalnom rukom.
Ali glas koji je iza ao iz siu nog zvunika nije pripadao Omniusu. - Oe, prona ao sam
e. - Signal je bio slab i iskrivljen, ali bilo je jasno da dolazi od Gilbertusa
Albansa!
Erazmus je zabio iglu sonde iz svoje ruke u stra ar-oko uporabiv i vlastito progr
amiranje da bi filtriranjem popravio prijem. Stvarica je zasjala i upalila se hol
o projekcija, prepuna informacija. Erazmus je brzo pro ao kroz mno tvo iscrpnih poda
taka, pregledavajui slike.
Ekstremnom je brzinom skenirao na tisue i tisue prizora naguranih stvorenja, uh
vaenih i zbijenih tijesno jedno do drugog kao da ih je ta jednostavna blizina dod
ira mogla za tititi od nadolazee eksplozije. Tada je Erazmus ugledao ne to to je do sr i
potreslo njegovu unutra nju programiranost. Ne. To mora biti neka pogre ka.
Vidio je Serenin klon. / pokraj nje Gilbertusa! Gilbertusa koji je emitirao i
z jednog od onih kontejnera u kojima je bio postavljen eksploziv, tamo gore, na
Mostu hrethgira.
Gilbertus je dr ao jedan od senzora postavljenih na teretni kontejner. - Ah, tu
si, oe. Povezao sam ovaj sustav s jednim od stra ar-oiju.
- to radi ondje? Trebao si biti na sigurnom mjestu. Sam sam se
bio za to pobrinuo.
- Ali Serena je ovdje. Bilo ju je lako pronai pa sam do ao s po
sljednjim kontejnerom.
Ovo je bilo ne to najgore to je robot mogao zamisliti. Nije zastao ni toliko da
bi vidio kako su ekstremi njegove reakcije daleko nadma ili normu za misaone stroj
eve. Obavio je toliko posla na Gilbertu-su, obuavao ga je, pretvorio ga je u supe
riorno ljudsko bie... samo zato da bi vidio kako e umrijeti sa svim drugim ljudima
. Umrijeti zajedno s bezvrijednim klonom prema kojem je pokazivao toliko ludu lj
ubav i odanost.
Usprkos svemu to je Erazmus iskusio i znao, ni ta od toga mu vi e nije bilo va no os
im jedne jedine stvari: uinit e sve to je potrebno da bi spasio svog sina.
Na vanjskim zaslonima s podacima vidio je kako se Osvetnika flota, nakon to je
jedno kratko vrijeme bila oklijevala, sada primakla usprkos prijetnji.
- Gilbertuse, spasit u te. Budi spreman.
 Vi e nije mogao gubiti vrijeme na djelomino oporavljen sadr aj Prvog Omniusa. Bije
sno je to ostavio po strani i odjurio u podzemnu komoru.
MORAM SE PROBUDITI.
Podaci su poeli tei, no ostalo je jo posla prije nego se gel-me-morija bude mogl
a u potpunosti oporaviti. Ona dva nesinkronizirana Omniusa su mu te ko o tetili sust
ave, no nisu se potrudili dovr iti taj posao. Odbacili su njegove kibernetske osta
tke usred sredi njeg tornja i onda se pozabavili drugim stvarima.
Zbog njih e sada Corrin pasti.
Prije nego su ga te dvije manjkave kopije uni tile, Prvi Omnius je razvio savr en
o prihvatljivo sredstvo za bijeg, nain koji e dopustiti da bitna kopija njegovog s
veuma pre ivi. Imao je sposobnost kodiranja svih informacija koje su komprimirale
njegov entitet u golem paket podataka. Samo kao signal, a ne kao konstrukcija do
gel-ipova, moi e proi kroz mre u skremblera. Omnius e letjeti galaktikom dok ne prona
neki prijemnik, ne to to e moi skinuti te podatke. Bilo to u emu e se moi nastaniti.
Ova dva uzurpatorska sveuma mogu ostati ovdje i boriti se. No, bit e uni teni, a
li Prvi Omnius ne mo e dopustiti da se to njemu dogodi. Sada najprije treba regene
rirati svoje sustave.
Samo mislei strojevi vide odluke iskljuivo u crno-bijelom svjetlu. Svatko tko ima
srce ima i sumnje. To jednostavno ide uz ljudskost.
- BA AR ABULURD HARKONNEN, privatni dnevnici
P
ritjecala su izvje a iz stra arskih brodova i s paluba zapovjednog broda. Vojnici Arm
ije ovjeanstva osjeali su se vrlo tjeskobno. Ako je tako, ljudska bi rasa mogla izg
ubiti rat. Na zapovjednom mostu, potpuno usredotoen na zadatak koji je bio pred n
jima predstojao, Vor je rekao: - Ako Omnius vjeruje da emo se sada povui, onda se
te ko prevario! Ova taktika samo pokazuje koliko misaoni strojevi podcjenjuju ljud
sku odlunost.
Preko sigurnog komunikacionog kanala namjesnik se ponovo obratio Liginom brod
u Serena Pobjednica i sada je zvuao pomirljivo
- Mo da sam bio malo brzoplet, prvae Atreide. Bili ste potpuno u
pravu. Mada smo se tijekom D ihada vi i ja borili rame uz rame u mno
gim bitkama, ja sam sada namjesnik Lige. Vi e nisam vojnik pa zato
perem ruke od dono enja ove odluke. Vi ste sami na elu ove operacije.
Vojni autoritet i sva odgovornost sve je to va e, uz moj blagoslov.
Nakon to se ogradio od prijetee tragedije, namjesnik je zapovjedio da se njegov
a diplomatska letjelica dovoljno udalji od mjesta koje e postati bojnim poljem na
d Corrinom, povev i sa sobom na sigurnu udaljenost svoju neakinju Ravnu i predstavn
ike plemstva.
- On se samo pozicionira, - s gaenjem je promrmljao Abulurd.
- Sve to moj brat radi svodi se samo na politike poteze, ak i ovdje.
Vorian je svoj kameni pogled usmjerio ravno ispred sebe; Abulurd je znao da n
jegov zapovjednik daje primjer ovim uzrujanim, ali odanim lanovima posade na zapo
vjednom mostu. Komlinija vrhovnog ba ara bila je povezana s brojnim brodovima koji
su do li na svoju zadnju smjenu.
- Ii emo naprijed, bez obzira na prijetnje koje e izrei misaoni
strojevi. Nemam namjere sada stati. Prokleti bili ti strojevi i njihova
izdaja.

- Ali, gospodine, tolika cijena! - povikao je Abulurd. - Toliki ne

vini ivoti. Sada kad su se okolnosti promijenile trebali bismo ponovo
razmisliti... razmisliti o nekom drugom nainu.
- Ne postoji neki drugi pametan nain. Budemo li ekali, rizik e
biti previsok.
Abulurd je o tro udahnuo zrak. Nikada jo nije vidio svojeg mentora tako odlunog i
tako nesmiljenog. - Omnius je logian. On to nee uiniti ako zna da e biti uni ten.
- Njegovo uni tenje uope nije predmet za raspravu, - rekao je
Vorian. - Ve smo prolili toliko krvi i voljan sam proliti jo koju kap
vi e kako bih osigurao na u pobjedu.
- Koju kap?!!
- To je nu no. Njihova sudbina je bila zapeaena ve kad smo sti
gli ovamo.
- Ne sla em se, gospodine. Druge rtve D ihada su mo da i bile
neizbje ni gubici, ali ne i ovi ljudi. Situacija je dovoljno stabilna da si
mo emo uzeti malo vremena i ponovo preispitati na e mogunosti.
Mogli bismo se sastati s drugim asnicima i vidjeti imaju li neko...
Vor se okrenuo mlaem asniku. - Jo razgovora? Tijekom ovi dvadeset godina naslu ao
sam se u Ligi beskonanih i beskorisnih rasprava! Oh, to e opet poeti kao kratka odg
oda, a onda e namjesnik ponovno razmisliti i tra iti od nas da po aljemo glasnika nat
rag na Salusu. Tada e se umije ati plemii svojim doprinosom. - Stisnuo je ake. - U pr
o losti smo napravili previ e pogre aka, Abulurde, i platili smo stra nu cijenu za taj n
edostatak odlunosti. To se danas mijenja jednom zauvijek.
Zapovjednik je fiksirao pogled na zaslon, na zloudni tumor na Corrinu koji tre
ba biti odstranjen iz svemira. - Sva oru ja spremna, svi brodovi punom snagom napr
ijed!
- Ali, vrhovni ba are! - Abulurd je uporno stajao na mostu. - Zna
te da Omnius ne blefira. Ako prijeete granicu, aktivirat e se detona
tori. Uni tit ete sve te ljude... ukljuujui Serenu i njezino djete ce.
Vor se inio dalekim. - Ve sam to i ranije radio. Ako aica rtava mora ovdje postati
rtveno janje za buduu slobodu ljudske rase, onda neka tako i bude.
- aica? Gospodine, tamo ih je vi e od dva milijuna...
- A pomisli na one milijune vojnika koji su ve mrtvi. Serena je
shvatila da ponekad nevini promatrai postanu rtvama rata. - Sada
su se njegove sive oi usredotoile na Abulurda, a mladi je pomislio
-
kako pred sobom ima stranca - Nemoj se zavaravati, Omnius e njih pogubiti, a ne j
a. Ja nisam stvorio ovu situaciju i odbijam prihvatiti da je odgovornost na meni
. Imam ve dovoljno krvi na svojim rukama.
Abulurdovo je srce silno kucalo, a dah mu je postao kratak. Nije ga bilo brig
a slu aju li ovo i drugi lanovi posade. - Mo emo odvojiti onoliko vremena koliko nam
treba da bismo to pa ljivo razmotrili, gospodine. Misaoni strojevi su na Corrinu z
arobljeni ve dvadeset godina. Za to moramo napasti sada... kad riskirate ivote vi e od
dva milijuna ljudi? Samo zato to su na e snage ovdje? Omnius danas ne raspola e neko
m veom prijetnjom nego juer ili prekjuer.
Vorovo mladenako lice postalo je poput kamena i hladno, a to je bio jedini nain
na koji si je on dopustio pokazivati vlastito nezadovoljstvo. - Na kraju Veliko
g i enja dopustio sam Omniusu da ivi. Patili smo zbog fatalnog nedostatka odlunosti, m
ada su na i vojnici D ihada bili spremni uiniti posljednji napor i platiti tu konanu c
ijenu. Nismo tada smjeli gubiti pouzdanje, a ja ne namjeravam to initi ponovo sad
a.
- Ali za to barem ne poku ate razmotriti neku soluciju, pronai
neki nain kojim biste spasili neke od tih ljudi? Mo emo izvesti mali
proraunati udar, na nain kako su to radili moj otac i moja braa kad
su oslobaali Honru. Na i brodovi su puni bombardera natovarenih
pulsirajuim bojevim glavama, a imamo i tolike plaenike s Ginaza.
Mo da bi ih se moglo provui dovoljno da bace bombe i uni te Om-
niusa.
- Da bi to uinili, ipak moraju prijei tu liniju razgranienja. - Po
gled vrhovnog ba ara bio je hladan poput leda. - Nema vi e daljnjih
rasprava, ba are. Nastavit emo koristei se svim naoru anjem kojim
raspola emo. Povijest e zabilje iti daje ovo bio posljednji dan misao
nih strojeva. - Vor se nagnuo naprijed u stolcu na svom zapovjednom
mjestu i koncentrirano se zagledao u zaslone s prikazom taktike.
Abulurd je elio viknuti. To nije nu no! Osjeao se kao da mu je srce i upano iz grudi
. Zadr ao je miran glas. - Ne mogu dopustiti da ovako odbacite svoju vlastitu ljud
skost, vrhovni ba are. Mo emo ovdje dr ati liniju. Imamo na u Osvetniku flotu na mjestu.
Mo emo dr ati strojeve prikovane za Corrin jo dvadeset godina dok ne smislimo ne to dru
go. Molim vas, gospodine, suraujte sa mnom dok ne pronaemo neku alternativu.
 Vorian je ustao sa stolca i s hladnim bijesom se okomio na svojeg izvr nog asnik
a. Na posadi mosta se jasno vidjela tjeskoba zbog to-
liki nepotrebnih smrti, a Abulurdovo prigovaranje je samo produbilo njihove sumn
je.
Vor se uspravio i bijesno rekao. - Ba are Harkonnen, donio sam svoju odluku i i
zdao sam naredbe. Ovo nije debatni klub. - Podigav i glas, grubo se obratio ostali
m lanovima svoje posade - Pripremite oru je i spremite se za konani napad.
- Ako to uini , Voriane, - rekao je Abulurd, ne marei za poslje
dice, - onda nisi ni ta bolji od svog oca. Takvo ne to bi uinio Titan
Agamemnon.
S Vorianovog lica su nestale sve emocije. Lijepe crte lica pretvorile su se u
tvrdu masku, a glas koji je iz njega iza ao bio je miran i hladan kao one ledene
ravnice na Hessri. - Ba are Harkonnen, ovim vas oslobaam va e du nosti. Ostanite u va oj
prostoriji na ovom brodu sve do zavr etka ove bitke za Corrin.
Zaprepa ten, Abulurd je zurio u njega, osjeajui kako u njemu kuha oaj, a oi su mu s
e napunile suzama koje su ga pekle. Jednostavno nije mogao vjerovati.
Vor mu je okrenuo lea i upitao. - Zar vam je potrebna stra arska pratnja?
- To nee biti nu no, gospodine. - Abulurd je napustio most, osta
viv i iza sebe i sve svoje nade i svoju karijeru.
Ljudski ivoti nisu na prodaju.
- BA AR ABULURD HARKONNEN privatni dnevnici
M
aknut sa svih du nosti i sa zabranom napu tanja svojih prostorija, Abulurd je osjeao
kako zapovjedni brod Serena Pobjednica ubrzava u svoj konanu bitku prema Corrinu,
prema sudbonosnom liniji koju je tvori Omniusov Most hrethgira.
Preko brodskog interkoma vrhovni ba ar Atreid odr ao je poticajni govor, bodrei lj
ude uoi nesmiljenog napada. - Omnius smatra da mo e sprijeiti na u pobjedu postavljanj
em ljudskog tita u stazu oko Corrina. Misli da e podizanjem 'Mosta hrethgira otupi
ti na u odlunost i ostaviti ga da nastavi svoje otrovne planove. No on je u velikoj
zabludi.
- Sveum je postavio milijune nedu nih ljudi na mjesto gdje e sigurno biti ubijen
i. To samo iznova potvruje nu nost njegova uni tenja, bez obzira na cijenu! Misaoni s
trojevi se valjaju u kalu svoje nehu-manosti, jednako kao to mi u ivamo u na oj prave
dnosti. Neka to bude na e posljednje bojno polje! Slijedite me u pobjedu, zbog na e
djece i svih buduih generacija ljudi.
Abulurd je znao da e Vor, golom snagom svoje volje, dr ati vojnike Armije ovjeanst
va fokusirane na njihove du nosti umjesto na njihove sumnje, sve dok ne obave svoj
u du nost. A nakon toga vi e nema povratka. Inercija ga nosi naprijed prema groznome
kraju. Vojnici nee biti u stanju misliti o tome to ine sve dok vi e ne bude prekasno
. To je bio Vorov plan.
No Abulurd je morao razmatrati sve posljedice. Prokletstvo, smrt tolikih ljud
i je nepotrebna. Nepotrebna! Favkan se povukao podalje, na mjesto s kojeg e on nj
egovi plemii samo promatrati i ostati istih ruku. Vor e po du nosti prihvatiti svu od
govornosti za to klanje. No Abulurd Harkonnen nee.
Pogledao je na znamenja ina na svojoj odori. Bio je tako ponosan kad mu je Vor
osobno stavio ba arski in. Mladi asnik ulo io je sve nade i svu odanost u Voriana Atr
eida. U plemenitost i ast svoga mentora.
A sada je sve to propalo. A zbog ega? Svi ti ljudi nisu trebali umrijeti. Ranije,
za vrijeme D ihada, Vorian je stvorio sebi reputaciju s nekim originalnim rje enjim
a, poput obmanjivanja misaonih strojeva s la nim brodovima mamcima postavljenima o
ko Portrina ili pak sa tetnim kompjutorskim virusom kojeg je i ne znajui irio njego
v 'prijatelj' Seurat. Sada pak vrhovni ba ar zove sebe jastrebom. Nemiran i osveto
ljubiv, vodi on sad svoju vojsku u jednu suvi nu bitku.
S bolom koja je gotovo bila fizika, Abulurd je skinuo svoje asnike oznake i pogl
edao se u zrcalo. ovjek bez ikakvog ina. Samo ovjek sa savje u. Bilo ga je sram to je
io ove vojne operacije.
No mo da bi mogao jo spasiti situaciju prije nego preraste u tragediju, prisilit
i Voriana da stane, do dobije vremena za razmi ljanje. Abulurd je znao da u vrhovn
om ba aru jo ima velikodu nosti. Morat e zaustaviti ovu suludu akciju na bilo kakav nai
n.
Napustio je svoje prostorije, namjerno prekr iv i naredbu. Bio je tek poetak.
Hodao je niz hodnike, osjeajui u sebi odlunost koja mora biti jednaka Vorianovoj
, samo suprotnog predznaka. Prije dvadeset godina nije sudjelovao u Velikoj istki
koja je pobila toliko milijardi porobljenih ljudi.. On je bio ostao na Salusi S
ecundus zbog nadziranja evakuacije i organiziranja posljednje linije obrane glav
noga grada Lige. Vorian Atreid mu je dodijelio tu du nost kao znak pa nje, da za titi
osjetljivog mladog asnika od tolikog krvoprolia i groza.
Sada e mu Abulurd vratiti tu uslugu. Uinit e pravu stvar i spasiti vrhovnog ba ara
od grozne odluke. Bio je voljan rtvovati za to svoju cijelu vojnu karijeru. Bio
je siguran da e na kraju Vor uvidjeti mudrost u onome to Abulurd ini.
Po urio je prema prostoriji za upravljanje vatrom iz topnikih i raketnih sustava
. Iz ovog vornog zapovjednog mjesta, kojem je kao ba ar ima pristup, upravljalo se
vatrom svih brodova cijele flote. Sve je bilo koordinirano iz ove toke, premda je
svaki brod imao i mogunost nezavisnog otvaranja vatre, uz prethodno odobrenje za
povjednog broda Serene Pobjednice.
Na poetku ovog ratnog pohoda, kad su krenuli sa Saluse Secundus, Vorian Atreid
je imao puno povjerenje u svog izvr nog asnika. Uvijek realan, pripremajui se za sl
uaj da se njemu to dogoditi, Vor je dao ba aru Abulurdu Harkonnenu set glavnih kodov
a, niz pristupnih kodova kojim su se stavljali u automatsku funkciju svi oru ni su
stavi na brodovima flote za konani obraun kod Corrina... jo jedan
znak njegovog obeanja da e ponovno vratiti ast i po tovanje imenu Harkonnen. Ti su or
u ni sustavi istina imali i mogunost za runu nezavisnu paljbu, no za prebacivanje na
runo nije bilo vremena, a tako se ne posti e ni dovoljno dobra preciznost vatre.
A jednako tako kako je set kodova omoguavao Abulurdu uporabu svih oru ja Osvetnik
e flote, mogao je poslu iti i posve drugoj svrsi.
Mno tvo je tehniara radilo za svojim monitorima, pripremajui oru ja za skora nju borb
u. Zapovjedni brod-balista i ostali ljudski brodovi pribli avali su liniji, prelas
kom koje e zapoeti besmisleno ubijanje milijuna ljudi unutar 'Mosta'. Zadubljen u
svoje strate ke planove i ne elei tetiti moralu vojske, vrhovni ba ar jo nije obznanio
ijeloj posadi ka njavanje Abulurda.
Stoga se ovdje nazoni asnici i tehniari, vidjev i ba ara, nisu zapitali za to je do a
vamo, a u aru priprema za bitku nisu obraali pa nju ni na to da na odori nema oznaka
ina.
Automatski otpozdravljajui na njihove vojnike pozdrave, Abulurd se uputio prema
glavnoj konzoli. Za nekoliko minuta, vrhovni zapovjednik dat
e floti naredbu da otvori vatru.
im je ukucao potrebni pristupni kod, Abulurdu je bio otvoren pristup svim nadz
ornim sustavima oru ja. Zurio je u ekran, zastra en i s osjeajem strahopo tovanja prema
akciji koju je upravo poduzimao. Prije negoli je jo stigao promijeniti mi ljenje,
upotrijebio je svoj kodni klju tako da je pristupni kod izmijenio u novi niz, sam
o njemu sada znan.
Kad se pribli i borbenoj zoni, Vor e otkriti da vi e ne raspola e oru jem potrebnim za
bitku. Nee biti u stanju... pucati. Bez vatrene moi, nee imati drugog izbora do li
povui se. To e mu dati vremena da predahne i pronae neki drugi pristup u ovoj bitc
i.
apui u sebi molitvu, Abulurd je napustio prostoriju. Nee potrajati dugo dok ne ot
kriju to je uinio.
Armija ovjeanstva jurila je ususret dramatinom sukobu, i ne znajui da je milosrdn
o onemoguena za borbu
Rat je kombinacija umjetnosti, psihologije i znanosti. Uspje an zapovjednik zna ka
ko upotrijebiti svaku od tih komponenti, i kada.
- VRHOVNI BA AR VORIAN ATREID
7
'a sam jastreb. To je moj simbol. Divovsko naduto sunce provirivalo du ruba Corri
na, bojei mrlje krvi na trupovima najbli ih brodova sa svojim tmurnim svjetlom. Isp
od mre e satelita-skremblera, Omnius je okupljao svoje obrambene brodove i teretne
kontejnere pune nevinog ljudskog tita, na brzinu podignutog u svemiru. Prvi valo
vi Osvetnike flote opremljene titovima moraju se probiti kroz tu prepreku, ali i s
nositi posljedice svoga ina.
Nakon to je taj izazov misaonih strojeva bio postavljen, oblaci su igrom sluaja
prekrili veinu povr ine planeta. Vor je tu i tamo vidio bljesak poneke munje, no m
nogo gora oluja dogodit e se uskoro ovdje u gore u svemiru.
Ispred njega, mre a satelita-skremblera tvorila je liniju smrti za vi e od dva mi
lijuna talaca. Ukljuiv i Serenu Butler. Ne mogu donijeti drukiju odluku. Ako je ondj
e doista Serena, iva nakon svih tih godina, ona e razumjeti... u stvari, ona bi za
htijevala da tako postupim.
A ako ondje nije Serena Butler, zar je to uope va no. On je ve preispitao svoj um
.
Kako je flota napredovala, ubrzavajui i zatvarajui zamku, vojnici su postajali
sve zabrinutiji. Neki su molili da se misaoni strojevi povuku u posljednjoj minu
te prije odluke. No Vor je znao da se to nee dogoditi. Nebrojene milijarde zasu nje
nih ljudi ve su stradale tijelom nuklearnih isti Sinkroniziranih svjetova. Ono to e
se sada dogoditi je za aljenje, ali ne gore od onoga to se ve dogaalo. A bit e to kon
ano kraj misaonih strojeva.
ak i kad je saznao za ljudski tit na 'Mostu', njegova se odlunost nije pokolebal
a. Ve i injenica da se strojevi uinili takav oajniki potez otkrivala mu je da su i oa
nikom polo aju gubitnika. Cijena pobjede je visoka... ali prihvatljiva.
Abulurdov usmeni prigovor Voru ipak je bio te ko razoarenje.
Ako itko, barem je Abulurd znao kakva je va nost ovog napada... za Vora i za cijel
o ovjeanstvo. Trebao bi biti od pomoi vrhovnome ba aru, a ne mije ati se u odluke nadre
nog asnika ... i svog prijatelja.
Osjetio je kamen u elucu. Xavier se ne bi nikada kolebao u takvoj situaciji. O
n bi donio ispravnu odluku.
Sa svog sigurnog mjesta na palubi diplomatskog broda, Ravna je emitirala svoj
e molitve, oito razapeta izmeu mr nje prema misaonim strojevima i elje da spasi udom i
u Serenu Butler i njeno dijete. Vor se udio kako to da voditeljica Kulta ne vidi
nikakav paradoks u tome. Ako je Ravna doista vjerovala da se duh Serene Butler d
oista pojavljivao u njenim grozniavim vizijama, kako bi mogla vjerovati da je stv
arna Serena jo uvijek iva? To nije imalo smisla.
Osvetnika flota stigla je u domet satelita-skremblera. - Pripremite se za susr
et s neprijateljem. Topniki asnici, ponite opslu ivati svoje podstanice. Pripremite s
ve sustave za paljbu i budite spremni otvoriti vatru na moju zapovijed. Udarit em
o poput plamenog maa s neba.
Progutao je slinu u suho grlo. Ako je pogrije io u svojem nagaanju da Omnius nij
e saznao o meudjelovanju lasera i Holtzmanovih titova, za nekoliko sekundi e prva l
inija ratnih brodova Lige u trenutku ispariti u pseudo-atomskoj eksploziji.
- Dok se pribli avamo, izaberite svoje kljune ciljeve, - rekao je
preko zapovjedne linije.
- Gospodine, to ako na robotskim ratnim brodovima ima ljud
skih talaca?
Vor se naglo okrenuo, zamijetiv i da je topniki asnik koji je to izgovorio poskoio
na njegovu reakciju. - A to ako ih nema7. Ne brinite
0 tome. Radite svoj posao, batore. Njegov glas zazvuao je nekako u
plje. Kad eksplodira Most hrethgira, nee biti vi e nieg to e zadr ati
Armiju ovjeanstva od bijesa odmazde. Na izvjestan nain, po elio je
1 da tako ide razvoj dogaaja, da se flota mo e bolje koncentrirati na
glavnu zadau koja je pred njom.
Spreman za otvaranje vatre te da uradi ono to se mora uraditi, polako je primi
cao svoje prste bli e tastaturi putem koje e zapovjediti poetak otvaranja vatre. elio
je nauditi misaonim strojevima koliko su oni naudili ovjeanstvu tijekom mnogo gen
eracija.
- U dosegu su, vrhovni ba are, - javio je asnik za prostornu koor
dinaciju zapovjednog broda.
- Zaponite s paljbom. Smek ajmo ih malo!
elei uputiti osobno prvi projektil, Vor je dodirnuo tipku na komandnoj ploi, no
ni ta se nije dogodilo. Poku ao je ponovno. Opet ni ta. - Prokletstvo! - uzviknuo je.
Oko zapovjednog mosta, topniki asnici su zbunjeno mrmljali i dizali uzbunu. Kom
linija je brujala od razgovora.
- Gospodine, sva oru ja u cijeloj floti su mrtva. Ne mo emo ispa
liti ni jedan jedini projektil.
Njegovi asnici su tra ili odgovore, aljui iz svojih brodova upite zapovjednom brod
u to se to dogaa. Kad je ubrzo do lo obja njenje, bilo je kao kiselina baena Voru u lic
e.
- Ovdje Abulurd Harkonnen, eksplodirao je glas u zvuniku.
- U elji da sprijeim nepotrebno ubijanje milijuna nevinih ljudi, one
moguio sam sustave nadzora paljbe na svim topnikim baterijama
flote. Vrhovni ba are Atreide, moramo pronai bolje rje enje od ovog.
Nemate sada drugog izbora osim uzmaka.
- Dovedite mi ga hitno ovamo! - rekao je Vor. - Topnikim as
nicima: Prikljuite ponovno oru ja na sustave nadzora paljbe!
- Ne mo emo to izvesti bez poznavanja sigurnosnih kodova... a
ba ar Harkonnen ih je promijenio.
- Sad nam je jasno za to je uzeo ime Harkonnen, procijedio je kroz
zube jedan od topnikih asnika. - Strah ga je boriti se sa strojevima.
- Dosta. - Vor je zaustavio sebe da ne ka e ne to vi e. Vrtjelo mu
se u glavi, nije mogao razumjeti kako je njegov tienik mogao uiniti
takvo to, za to bi Abulurd doveo u opasnost ivote svih njih, ometav
i ih u ovom najkritinijem trenutku. - Premostite sve sisteme koje
mo ete, unesite sve elemente za runo gaanje i upravljanje paljbom,
snaite se kako znate. Inae, mo ete otvoriti vrata i bacati rukama
rakete na neprijatelja.
- Trebat e nam za to nekoliko minuta, vrhovni ba are.
- Gospodine, da li da nastavimo naprijed, - zapitao je navigator.
- Gotovo smo stigli do Mosta.
Misli su se vrtjele Vorovim umom, preplavljene bukom izdaje koju je Abulurd oi
gledno poinio. - Ako sada usporimo, strojevi e znati da ne to nije u redu.
- Ne smijemo oklijevati! - povie jedan od Kultista lanov posade.
- Demonski strojevi e smatrati to znakom da nismo predani na em
svetom cilju.
Vor je bio siguran da Omnius ne misli na taj nain. - Vjerojatnije
je da e posumnjati u neki tehniki problem, to je i tono. - Glas mu je bio hladan, be
z emocija. - Nastavite. Morat emo to obaviti na te i nain. - Imao je samo nekoliko m
inuta da uvjeri Abulurda da vrati sustave u pogonsko stanje. Mo da bi uspio obavit
i to na vrijeme.
Abulurda Harkonnena je bilo lako nai, a nije se ni opirao uhienju. Bio je zapra
vo ponosan na samoga sebe kad su ga stra ari doveli na zapovjedni most. Nije nosio
oru je, no odluan izraz na njegovom licu ubo je Vora poput bode a. Na Abulurdovoj od
ori nije bilo oznaka ina.
Oiju iz kojih je sijevala vatra, Vor je krenuo prema njemu. - to si uinio? Tako
ti boga i Serene, reci mi to si uinio?
Drugi ovjek ga je gledao kao da se nada razumijevanju. - Spasio sam te da ne p
oini stra nu pogre ku. I spasio sam milijune ivota.
Vor je pograbio Abulurda za kaput odore. - Ti si lud! Ako ne dovr imo to sada,
danas, osudio si sve nas ljude i otvorio vrata za sljedeih tisuu godina robovanja
strojevima.
Onaj topniki oficir je ponovno povikao: - Kukavica, ba kao i njegov djed.
- Ne kao Xavier. - Vor je gledao u Abulurda i njegove frustracije
uni tavale su sva ona lijepa sjeanja na vrijeme koje su bili proveli
zajedno. - Ovaj je ovjek u svom vlastitom prostoru kukaviluka, ba-
tore. Ne usporedujte ga ni s kim drugim.
Abulurd je ostajao miran i nije se otimao iz Vorova zahvata. Ve je samo nastav
ljao svoje. To se ne mora raditi na ovaj nain. Kad bi samo...
 Vorov glas je postao leden. - Ba are Harkonnen. Zapovijedam ti da mi preda nove
kodove. Nemamo mnogo vremena.
- ao mi je, ali ne mogu to uiniti. To je jedini nain da prie
problemu na drugi nain. Morat emo se povui.
- Dovodi u opasnost ivote svih ljudi Osvetnike flote!
Mlai ovjek ini se da time nije bio zastra en. - Ti si taj koji ugro ava ivota, Voria
e, ne ja.
- Da se vi e nisi usudio izgovoriti moje ime. Ono pretpostavlja
prijateljstvo koje vi e ne postoji. - Zgaen, Vor ga je odgurnuo i
Abulurd se jedva nekako odr ao na nogama. Vor je znao da nee po
moi ni prijetnja muenjem. Ne kod Abulurda. - Izdao si budunost
ovjeanstva!
Uzbuena glasa, navigator je pozvao preko komlinije. Sti emo do granice satelitsk
e mre e, vrhovni ba are. Da smanjim brzinu?
- Ne! Nastavljamo s napadom, bez obzira...
Abulurd se zgranuo. - Ne mo ete! Morate sada stati, pregrupirati se! Poku ati pre
govarati s Omniusom. Va i brodovi nisu naoru ani...
- Strojevi to ne znaju. A za razliku od Erazmusa, ja mogu blefira
ti. - Grobni mir zavladao je u prostoriji i u Voru. S onesposobljenim
oru jima dalekog dometa, Osvetnika flota se pribli avala snagama
strojeva. Vor je razmi ljao o tome kako se ve previ e anga irao da bi
sada odustao. - Osim toga, dok imam svoju ma tu, nisam nikada bez
oru ja.
Okrenuv i se od sablasno blijedog Abulurda, Vor je rekao: - Maknite mi ga s oiju
i dr ite ga pod stalnom stra om. - Tri krupna stra a prijeka pogleda do la su do Abulur
da, tra ei samo bilo kakav povod da ponu tui izdajnika. No on je mirno stajao. - Kasn
ije u odluiti to s njim... ako do ivimo to kasnije.
Ml
Povijest ratovanja je satkana od trenutaka... i odluka... koje su mogle biti ova
kve i onakve.
Erazmusovi Dijalozi Zavr ni korinski unos
K
olikogod pretra ivao memoriju u svom dugom ivotnom trajanju, Erazmus nije mogao nai
neko drugo vrijeme u kojem je bio tako duboko zabrinut kao to je sada. Tako blizu
... panici i oaju? Da se izbjegne velika nesrea, morao je djelovati hitno: spasiti
Gilbertusa.
Zanimljivo, pomislio je s takvim bljeskom shvaanja da je bio gotovo izbezumlje
n zbog iznenadne opasnosti. Mo da mije sada jasnije za to je Serena Butler bila tako
fanatino titila svoje dijete.
Kao neovisni robot i savjetnik Omniusovih inkarnacija, Erasmus je imao pristu
pa u svaki sustav Corrina. U oklopljenoj prostorima duboko ispod glavnog grada,
u ao je u jednu sobu ispunjenu holografskim koordinatama. Taktike vojne karte prika
zivale su model obrane planeta, ukljuivo robotske bojne brodove s te kim naoru anjem
te mnogobrojne teretne i zatvorske spremnike koji su stvarali Most od hreth-gira
- medu njima i spremnik u kojem su bili Gilbertus i klon Serene. Mogao je takoer
vidjeti i Osvetniku flotu ovjeanstva koja je klizila u blizinu ove mre e koordinata.
Svakoga trenutka hologram se mijenjao, ve kako su u stvarnosti brodovi mijenjali
polo aje pribli avajui se granici satelitske mre e koja bi aktivirala eksploziv i pobi
la ljudski tit.
Robotov um od gel-sklopova spojio se na zapovjednu mre u. Brzo je analizirao pr
ogramiranje koje je ovdje bio ugradio njegov briljantni tienik Gilbertus.
Brodovi Lige su i dalje ubrzavali, s oitim namjerama. Kad su prispjeli u niije
podruje, nisu pokazivali nimalo kolebljivosti. Ni ta ih vi e ne bi moglo okrenuti nat
rag. Vorian Atreid, sin Titana Agamem-nona, bio je voljan rtvovati sve ove zarobl
jenike. Oni ga nee zaustaviti.
Gilbertus e umrijeti odmah im ljudski brodovi prijeu liniju.
Osim holo-modela u njoj, soba je bila puna kompjutorski pristup-
nih vorova i s robotima poslu iteljima koji su obavljali slo ene zadatke za dva sveum
a. Erazmus nije na njih obraao pa nju, zauzet svojim vlastitim mentalnim procesima.
U svim svojim projekcijama raznih vjerojatnosti, nikad nije bio predvidio dog
aaje koji su se upravo odvijali pred njim. Da je Erasmus bio ovjek, njegovo sada nje
djelovanje bi se zasigurno moglo nazvati suicidalnim i izdajnikim. Odstranjivao
je zadnju oajniku obranu koju su strojevi imali, jedini nain da zadr e ljudsku vojnu
silu... premda nije sigurno da bi i to pomoglo.
Preostale su jo dvije sekunde.
Robot je prouavalo hologram obrambene mre e, vidio je kako se sve vi e i vi e i vi e n
eprijateljskih brodova pribli ava polumjeru na kojem se aktivira eksploziv. U ovoj
prostoriji bili su to samo treptaji svjetlosti. Ali ondje vani, u svemiru oko p
laneta, bijahu to stvarni brodovi, u stanju uni titi Corrin atomskim napadom, im pr
ijeu Most i ubiju sve one taoce na njemu.
/ oni za nas ka u da smo neljudski1.
Bez daljnjeg kolebanja, Erazmus je preuzeo upravljanje nad sustavom obrane. J
antarna svjetla plesala su ispred njegovih optikih niti i on iskljui vezu izmeu sat
elitske mre e i eksploziva.
I zatim je promatrao kako treptaji koji su oznaavali neprijateljske brodove pr
elaze onesposobljenu barikadu. Nije bilo vi eg to e ih zaustaviti.
Ne bojim se smrti. Bojim se samo neuspjeha.
- SERENA BUTLER Vrhovna sveenica D ihada
V
or je imao plan ili barem jedan njegov dio. Misli su mu jurile. Razmatrao je sva
sredstva koja je imao na raspolaganju.
Abulurd je istina onesposobio te ko naoru anje ugraeno u glavne brodove Osvetnike f
lote, ali lansirne ni e brodova tipa balista i koplje bila su jo uvijek puna kindal
bombardera, a svaki od njih natovaren pulsnim atomskim bombama. Prema prvobitno
m planu, on je te ko naoru anje flote namjeravao upotrijebiti da njime raznese barik
adu od robotskih brodova, a nakon toga da Corrin obaspe nuklearnim detonacijama
koje e uni titi mozgove misaonih strojeva. Sada, zbog Abulurdovog izdajstva, bit e p
risiljen potro iti neke od atomika na proboj barikade. Nadao se da e mu ostati dovo
ljno bombi da dokraji Omniusa, koristei precizne udare svojih plaenika s Ginaza.
Izraunao je dakle da ak i bez naoru anja njegovi oklopljeni brodovi mogu izvesti
proboj. Sve to je morao uiniti je da dovoljno svojih bojnih brodova provede kroz r
obotsku barijeru.
U svome umu, ve je izabrao platiti proboj rtvovanjem nevinih talaca na Mostu hr
ethgira.
S posadom zgranutom od u asa zbog tog masakra, zapovjedni brod Serena Pobjednic
a stigao je do granice s koje vi e nije bilo povratka. Vor nije skidao svoje oi s e
krana, jer osjeaj krivnje i istodobna odlunost prisiljavali su da gleda posljednje
trenutke milijuna talaca koje je upravo osudio. Pre ao je crtu.
No nije bilo detonacije, svjetlosnog bljeska, nije bilo uni tenja dva milijuna r
tava.
Most hrethgira stajao je i dalje ondje.
Vor nije mogao povjerovati. - Prokleti robot je ipak blefirao!
- Ljudi su spa eni! - vikao je njegov navigator.
- Sveta Serena je izvela jo jedno udo.- Glas Ravne Butler zauo
se preko komlinije. - I ona e nas voditi do konane pobjede nad de-
monskim strojevima. Pobjednice Atfeide, krenite u uni tavanje Omniusa!
Vor je mrmljao. - Iskljuite taj glas! Na ovome zadatku ja izdajem zapovijedi.
Zbog Abulurdove izdaje nisu na brodu imali upotrebljivo oru je. Za Vora nije bi
lo nieg goreg od izdaje - posebno je od strane tako voljenog druga, mladog ovjeka
kojeg je bio uzeo pod svoje okrilje. Bilo bi od strane Abulurda ljubaznije da je
jednostavno probo Vora bode om u srce.
Vrhovni ba ar se zakleo da e uspjeti na ovom zadatku unato toga to je uinio Abulurd
.
- Idemo dalje, da ne izgubimo ovu priliku. - Prouavao je podat
ke o najbli em bojnom brodu robota. Zatim se okrenuo. - Dajte mi
ba ara Harkonnena! Opasnost po ljude na Mostu sada je pro la. ak
ni on ne mo e sada odbiti ponovno uno enje kodova za aktiviranje
oru ja.
Prolazile su sekunde i Vor je povikao u komliniju. - Gdje je Abulurd. Treba m
i...
- alim, vrhovni ba are, no kukavica je ... u ambulanti. - Glas voj
nika na komliniji zvuao je pokajniki. - Na putu do svoje sobe, on se
... malo opirao. Ne oekuje se da e uskoro doi do svijesti.
Vor je opsovao, znajui da je to trebao predvidjeti. Okrenuo se prema taktikom as
niku. - Dajte mi bilo kakvo oru je koje imamo na brodu, rakete, topove. Naroite min
e za skrembliranje.
Brod je nastavio kliziti neometan kroz mre u satelita i u prostor ispunjen snag
ama Omniusa.
Poeo je dobivati izvje taje iz svoje flote da su neki od oru nih sustava ponovno p
okrenuti, no bez tonosti algoritama za gaanje to ih je onesposobio Abulurd. Topniki a
snici i dragovoljci Kulta preuredili su neke lansere tako da su sada mogli gaati
i aktivirati ih runo.
Prva linija Omniusovih brodova dolazila im je ususret. Vor je prouavao obrambe
ne parametre svojih protivnika i zamijetio da se jo brodova podi e na vi u stazu kao
pojaanje u borbi. U ovom trenutku, ak i s djelomino osposobljenim borbenim sustavim
a, Osvetnika flota bila je u oru ju nadmonija u odnosu na prvu liniju brodova misaon
ih strojeva. A imala je i titove.
- Mo emo ih preventivno napasti, vrhovni ba aru, - predlo io je
njegov novi drugi asnik. - Ako odmah sad zapucamo.
- Uinimo tako. - Vor je zurio u neprobojnu blokadu i zatim je za-
-
grmio u komliniju: - Kult Serene, borci D ihada, plaenici i sve druge osobe koje se
bore uz mene u ovo velikoj bitci, podsjeam vas za to vodimo ovaj Sveti rat. Zato d
a osvetimo smrti na e voljene Serene, Maniona Nevinoga i milijarda drugih muenika.
Zato da zaustavimo neprijatelja. Zato da izvadimo 'misao' iz misaonih strojeva!
Neobino, prvi brod strojeva koji se bio pribli io Vorovom zapovjednom brodu nije
bila neka borbena jedinica ve neki malen i zastarjeli brod. Umjesto da otvori va
tru, brod je poslao poruku: - Tako dakle, Vbriane Atreide. Ovo je mnogo slo enije
od strate kih igara koje smo obiavali igrati. - Na ekranu se pojavilo bakrenasto li
ce Seurata koje ga je gledalo, robotsko lice mirno i bezizra ajno kao i uvijek. -
Jesi li me do ao uni titi? Bit u prva rtva ovog tvog napada.
- Stari Metalume! Nisam ni znao da si jo uvijek...!
Dobro poznata slika Seurata ispunila je itav ekran; Vor je oekivao od njega izl
jev nespretnog humora ili podsjeanje zapovjednika koliko je puta Seurat spasio lj
udski ivot. - Nismo bili uvijek na suprotnim stranama u sukobu, Voriane Atreide.
Smislio sam novu alu o tebi: Koliko je puta nekom ovjeku dopu teno da se predomisli?
Vor je prekri io ruke na grudi. - Kako mo e biti siguran da sam se ja predomislio,
a ne samo krio svoje prave osjeaje od tebe?
Vor je sebe oeliio prihvaanjem mogueg masakra vi e od dva milijuna talaca u ljudsko
m titu, no sada, ironije li sudbine, pokolebao se vidjev i ovog robota, svog nekada n
jeg pratitelja. Od sve svoje obitelji i prijatelja koje je imao u svom dugom ivot
nom vijeku... Serena, Xavier, Leronica, ak i Agamemnon... preostao je jo samo Seur
at.
- to radi ovdje, Seurate? Ostani dolje.
Stari brod je priao jo bli e. - Za to mi ne bi dopustio da se ukrcam pa mo emo popria
i o starim vremenima? Zar ja nisam prihvatljiv posrednik za raspravu i rje avanje
tog pitanja?
Vor se sledio, borei protiv svog prvog nagona. Zar to nije bilo tono ono to je A
bulurd bio elio? Vjerojatno ne bi mogao pregovarati s misaonim strojevima. Ali Se
urat...
Njegov drugi asnik se javio tihim glasom. - Gospodine, na a oru ja jo uvijek nisu p
otpuno spremna. Mo da da dobijemo na vremenu?
- Stari Metalume, je li to neki trik?
- Ti si me poduavao trikovima, Voriane. to ti misli ?
 Vor je koraao zapovjednim mostom. Seuratov brod se nastavio pribli avati bez zas
toja. Ako bi im to pru ilo priliku da dobiju na vre-
menu i pripreme vi e oru ja, je li to vrijedno rizika? - Iskljuite tit, -rekao je Vor.
- Seurate, mo e nastaviti. No bolje za tebe ako si spreman ponuditi nam bezuvjetnu
predaju Omniusa.
Seuratovo bakrenasto lice nije se izmijenilo. - Sad si ti taj koji pria ale, Vo
riane Atreide. - Robotov brod ubrzao je prema zapovjednom brodu.
- Vrhovne ba are, njegovi topovski izlazi su se otvorili!
Bez upozorenja, Seuratov zastarjeli brod otvorio je vatru, udar je prostrujio
kroz trup broda, lomei tek djelomino pode eno brodsko naoru anje. Bez tita koji bi sma
njio udar, eksplozije su potresle trup Serene Pobjednice na dva mjesta. Zrak iz
njega i tao je u svemir kao iz mno tva raketnih mlaznica, bacajui zapovjedni brod izva
n kursa. Brod se tresao, alarmi su zvonili. Istodobno, prva linija robotskih bro
dova krenula je napad.
- Aktivirajte opet titove! Dignite punu za titu!
U tom sveopem kaosu, robot Seurat je emitirao hinjeni srnijeh. - Sjeam se reenic
e koju si me nauio, Voriane Atreide. Uhvatio sam te sa spu tenim hlaama. Slabo si na
predovao nakon svih tih godina ivota meu hrethigirima.
- Otvorite vatru! - Voru se steglo grlo i proklinjao je sebe zbog
nedostatka odlunosti. Nije me briga stoje to Seurat...- Dovedite brod
u operativno stanje.
Zatvorio je oi dok je vi e runo upravljanih oru ja zapucalo. Zapovjedni brod se tak
o okrenuo tako da bi topnici imali bolji pregled i vojnici su zdu no otvorili vatr
u iz svojih improvizirano pode enih topova. Val naciljanih granata preplavio je ma
li robotov brod.
Nemajui vremena za ljutnju ili neodlunost, ljutit na sebe zbog svoje ludosti, n
esmotreno sentimentalan, Vor se u sebi pripremio za skora nje krvoprolie. Prva lini
ja robotskih branitelja do la im je domet.
Tijekom mnogo godina i mnogih intenzivnih vje bi, nauio sam Gilbertusa Albansa kako
da organizira svoj um, kako da priprema svoje misli na sustavan nain tako da se
njegove sposobnosti pribli e ak onima misaonih strojeva. Na alost, bilo je nemogue naui
ti ga kako da ispravno odabere.
Erazmusovi Dijalozi
V
ani, na glavnome trgu, iznad oklopljene kupole koja je titila njihove memorijske
kugle, dva su sveuma treperila od kome anja na svojim pijedestalima. Tisue struja p
odataka teklo je u njih s bojnog polja iznad Corrina, prenosei novosti i upozoren
ja.
Osvetnika flota ovjeanstva se je ra irila i u valovima sa svih strana napadala pos
ljednji Sinkronizirani svijet. Sve do posljednje trenutka neprijateljski zapovje
dnik nije prezao od prela enja linije smrti, osuujui tako sve one nevine taoce ukrca
ne na Most hrethgira. Pa ipak, Most nije bio eksplodirao.
SeurOm i ThurrOm to nisu mogli razumjeti..
Dvojac sveumova slao je nizove instrukcija robotskim bojnim brodovima, obasip
ajui svakoga posebno s bezbroj planova od kojih su mnogi bili meusobno kontradikto
rni. Kao rezultat toga, obrana strojeva na stazi baena je u nepredvidljiv kaos.
Erazmus je bio savr eno zadovoljan nastalom zbrkom. Trebao je postii svoj cilj b
ez uplitanja od strane dva sveuma.
Njegov nesiguran kontakt s Gilbertusom se prekinuo kad su brojne eksplozije i
izboji energije na bojnom polju pokvarili ionako lo e sustave za vezu na teretnim
spremnicima punim hrethgira na stazi. Erazmus je dr ao sada prazno stra arsko oko u
svojoj metalnoj ruci, a zatim ga je zgnjeio o tlo. Ljutnja?
Nezavisni robot je pri ao upravljakom pultu povezanom s nekima od malenih obramb
enih brodova koji jo nisu bili upueni u bitku. Erazmus je prisvojio jednoga od nji
h, upravljajui njime daljinski s povr ine Corrina.
Kad mu je izravna linija s podsustavima strojeva dala pristup bro-
du, odveo je brod na mjesto dogaanja te izdao naredbe borbenim robotima na njemu,
 a da to ni SeurOm ni ThurrOm nisu zabilje ili.
Prona ao je jedini njemu va an teretnjak i poveo malen robotski brod prema njemu.
Gilbertus je bio ondje. Brod je pristao.
SMRAD JE BIO GROZAN, zrak jedva prikladan za disanje, kisika je nedostajalo. Met
alni pod i oplatne ploe kao da su usisavale svu toplinu iz zraka, a ipak je stisa
k gomile tolikih prljavih tijela proizvodio zagu ljivu vruinu.
Gilbertus je sjedio tik uz Serenu klona. Dr ao je njene ruke, a ona mu se naslo
nila na mi iave grudi. Do ao je ovamo po svojoj vlastitoj volji; mo da to nije bio najl
oginiji izbor u ovim okolnostima, no on je ustrajavao u svojoj odluci. Bez obzira
na to hoe li trik s kori tenjem ljudskog tita uspjeti ili ne.
U srcu, zamjerao je Erazmus to ga je prevario dopustiv i da Se-rena bude odveden
a zajedno s ostalih taocima. Kad je postao jasniji ostatak plana i kad su slike
Serene bile emitirane prema prijeteoj Armiji ovjeanstva, Gilbertus je razumio... al
i samo umom. Sve je to logiki imalo smisla; dodatak ovom osobitog taoca mogao se
pokazati kao odluujui faktor.
- Da samo to nisi trebala biti ti, - aputao joj je.
Drugi taoci u spremniku su samo gunali i alili se. Nitko od njih nije zapravo z
nao to se dogaalo. Neki su irili glasine da slobodni ljudi dolaze kao spasitelji; d
rugi su se pak pribojavali da je posrijedi jo jedan masovni psiholo ki eksperiment t
o ga je osmislio Erazmus. Gilbertus je poku avao objasniti potanko situaciju dvoji
ci ljudi koji su se sklupali pokraj njega i Serene, no oni nisu vjerovali njegovi
m rijeima ni ta vi e negoli tucetu drugih pria.
Rekur Van je bio takoer dovuen gore, zatvoren u svoju posudu za odr avanje ivota.
SeurOm i ThurrOm si oito prihvatili naelo da sve svoje ljudske zarobljenike stave
u te ke uvjete. Bezruki i beznogi Tlulax je toliko cvilio i alio se te glasno brblj
ao da je Gilbertus oti ao sa Serenom u udaljeni dio teretnjaka, samo da ga ne slu a.
Ovdje, zajedno su ekali svoj kraj.
Bilo je oito da bi se sve ve trebalo odluiti do sada. Ka njenje je bilo dobar znak
: gotovo sigurno, zapovjednik Lige se pokolebao i povukao se. Inae bi Gilbertus i
svi ostali taoci ve bili mrtvi.
No za to je, meutim, vidio kroz male prozore teretnjaka toliko borbe? Posvuda su
bljeskale eksplozije, a dijelovi svemirskih brodova letjeli na sve strane. Nije
prepoznavao velik broj brodskih amblema.. jesu li to ljudski bojni brodovi. Ali
oni su bili duboko unutar linije skrembliranja pa bi Most hrethgira trebao eksp
lodirati.
Gilbertus je prestao gledati u svemir. Bilo je samo va no da je ovdje sa Sereno
m.
- Ovo nee trajati jo dugo, - rekao joj je blago. - Uskoro e se
cijela ta stvar razrije iti. - Znao je, takoer, da milijuni ljudi ukrcani
u dijelove Mosta imaju hrane, vode i zraka za ne vi e od nekoliko da
na, a samo posve logistiki problemi iskrcavanja natrag na povr inu
zahtijevaju nekoliko dana.
Osjetio je jezovitu vibraciju kad je neki brod pristao uz prepun te-retnjak i
spojio se s njim. Manevar je nespretno izveden, kado da je brod vodila neiskusn
a ruka. Gilbertus je prolazio u mislima po svim mogunostima, zauen da su mo da to lju
di do li da ih spase. To pak nije bilo ono to je on elio.
Kad su se otvorila vrata prelazne komore, sedam krupnih borbenih robota u lo je
u unutra njost teretnjaka. Njihova te ka stopala udarala su po oplati palube. Taoci
su im se micali s puta, nastojei da im ne privuku pa nju. Roboti su, meutim, bili z
aokupljeni neim drugim.
Gilbertus se podigao na noge. Sada je shvatio. Erazmus mu je bio dao dovoljno
podataka prije negoli je zakazala komunikacijska veza stra arskih oiju.
Roboti su se zaustavili ispred njega, neumoljiva sila, poput zatvorske stra e k
oja je do la po zatvorenika za egzekuciju. - Do li ste me spasiti, - rekao je.
- To je naredba Erazmusa.
- Ljudi koji su bili stisnuti oko njih buno su tra ili da se i njih spa
si. Svi su osjeali kako je kisika sve manje, a mnogi od njih nisu dobili
hranu gotovo dva dana. Gilbertus se sagnuo i povukao Serenu na noge
da stane uz njega.
- Neu se odupirati, ali Serena ide sa mnom.
Roboti su se kolebali. - Ne. Samo ti i samo jedan od nas se mo e vratiti na Cor
rin.
Gilbertus se namr tio poku avajui dokuiti za to bi to Erazmus uinio. Tada je uvidio d
je neovisni robot vjerojatno prevario dvije Omniusove inkarnacije; bilo mu je l
ak e preurediti programiranje jednog jedinog borbenog robota negoli svih sedam ist
odobno. Eraz-
musu je bilo potrebno vrijeme da dovede Gilbertusa natrag u dvojbenu sigurnost p
ovr ine.
- Neu otii bez Serene. - Gilbertus je prekri io svoje mi iave
ruke na grudi u prkosnoj pozi. Oni je gledala u njega s oima boje la
vande punim povjerenja.
- est je robota zakorailo korak natrag. Mi emo ostati ovdje na
palubi teretnjaka i uvati klona Serene Butler.
- uvati je protiv ega?
Roboti su zastali, primajui nove instrukcije. Njihov predvodnik je rekao: - Er
azmus tra i od tebe da mu vjeruje .
Ramena mladog ovjeka su se opustila i on pusti Sereninu ruku.
Prihvaanje neke nove informacije i njeno kori tenje u svrhu promjene na eg pona anja -
u tome prepoznajemo ljudsko svojstvo zvano misao. A razmi ljajui, pre ivljavamo, ne s
amo kao pojedinac ve kao vrsta. No hoe li ovjeanstvo ustrajati u pre ivljavanju? Hoemo
li ispustiti iz ruke stvari koje ivot ine vrijednim ivljenja, tople i ispunjene oni
m to zovemo ljepota? Neemo imati to trajno ovjeanstvo ako se odreknemo cijelog na eg b
ia - ako se odreknemo emocija, misli i tijela. U njima imamo trono ac na kojem je u
ravnote i sva vjenost. Odreknemo li se emocija, gubimo svaki dodir sa svemirom. Od
reknemo li se carstva misli, ne mo emo razmi ljati o onome to dodirujemo. A usudimo l
i se odrei se tijela, skidamo kotae s vozila koje nas sve nosi.
- KREFTER BRAHN Posebni savjetnik D ihada
C
im je Osvetnika flota projurila kroz skremblersku mre u postavljenu za ometanje ra
da mozgova misaonih strojeva, na la se pod najgu om koncentracijom neprijateljske vat
re. Robotski bojni brodovi napravili su koncentrine slojeve za za titu Corrina i ni
su imali namjeru dopustiti ljudima prolaz.
Strojevi su upuivali beskrajnu ki u dobro naciljanih projektila. Eksplozija za e
ksplozijom za eksplozijom bezopasno su se razlijevale po Holtzmanovim titovima. N
o prednje linije flote Armije ovjeanstva su bile preoptereene. Sa svog zapovjednog
broda Vor je procijenio da e se, nastavi li se ovako estoka paljba, titovi pregrija
ti i za oko sat vremena prestati biti djelotvorni.
Druga linija brodova tipa balista i koplje stizala je odmah nakon njih, a zat
im trea i etvrta. vrsto se uhvatio rukama za svoj zapovjedni stolac, s bezizra ajnim
izrazom lica. Sad je bilo samo pitanje koja e strana dulje izdr ati.
- Nastavite s paljbom, - rekao je Vor, premda je znao da topnicima
to ni ne treba govoriti. - Udrite sa svime to imamo.
- Ciljniki sustavi su jo uvijek neupotrebljivi, vrhovni ba aru.
Zbog toga gubimo mnogo streljiva. - Nakon Seuratovog izdajnikog napada, na brod S
erena Pobjednica brzo je popravljeno sve to se moglo da brod opet bude borbeno sp
reman, no Vor je u eksplozijama izgubio vi e od stotinu lanova posade.
- Gaajte kako najbolje znate. - Mahnuo je glavom. - Pogledajte
na sve te brojne robotske brodove. Kako mo ete uope proma iti?
uma neprijateljskih brodova zaklonila mu je pogled na cilj. Vor prokune u sebi
! A trebala je to biti tako jednostavna i lagana operacija! Abulurd je uni tio tol
iko mnogo planiranja i ovaj napad je sad postao mnogo kompliciraniji i neizvjesn
iji.
Kad Most hrethgira iz neobja njivih razloga nije eksplodirao ak ni nakon to je Vo
r bio pre ao liniju smrti, dva milijuna talaca je dobilo odgodu smaknua. Ako snage
Lige postignu pobjedu, svi vojnici imaju naredbu da spase to je mogue vi e talaca. P
osebno Serenu Bu-tler, ako je meu njima.
 Premda su brodovi Osvetnike flote imali minimalne posade te stoga mnogo dodatn
oga prostora, nikako ne bi mogli ponijeti milijune izbjeglica. Bijahu to relativ
no spori brodovi i trebalo bi im dogo vremena dok ne stignu do nekog nastanjivog
planeta. Jedino rje enje za izbjeglice bio bi njihov povratak iz tih spremnika za
teret natrag na povr inu Corrina.
Ali ne ako Vor pretvori planet u radioaktivnu ljaku, kao to je to uinjeno s drug
im Sinkroniziranim svjetovima u Velikoj isti.
Sada, kad se pokazalo da je Most hrethgira ini se dobro razraen paklenski trik,
ne mo e samo tako osuditi na propast dva milijuna ljudi. Ova epska pobjeda ne bi
bila tako ista i tako jednostavna kako se bio nadao, no on je usprkos tome mora p
ostii.
Dok je Vor nastavljao dalje, preoptereenim brodovima na prvoj liniji poe e otkazi
vati titovi. Mnogi zapovjednici su se poeli povlaiti kako bi na njihova mjesta do li
novi brodovi iz druge borbene linije, no neki su odbili povlaenje premda su im Ho
ltzmanovi titovi opasno treperili. Neza tieni, ljudski brodovi su jedan po jedan pad
ali kao rtvo neprekidnih udara protivnikih projektila. Na ekranima pred Vorom niza
li su se brojevi.
- Krenite s eskadrilama kindala. - Do ao je trenutak za poetak
drugog dijela plana. - Recite pilotima da budu spremni upotrijebiti
svoje pulsne atomike.
- Ali, vrhovni ba are, jo smo daleko od povr ine!
- Ne, nismo, a do nje uope neemo ni stii ukoliko se ne
prokrimo put kroz cijelu tu gu vu. - Duboko je udahnuo. - Sauvajte ipak dovoljno boj
evih glava za zavr ni coup de grace i recite majstorima maevanja s Ginaza da e nam b
iti potrebni za neke poslove kirur ke preciznosti.
- Da, gospodine.
Kako ga je Xavier pouio mnogo puta ranije, zapovjednik mora na bojnom polju bi
ti fleksibilan. Mnogi putovi vode cilju. Neka pulsni atomici obave posao prokriv i
im put do Corrina, jer on ne mo e postii svoj glavni cilj, uni tenje Omniusa, ako ne
prodre na planet. Svaki korak u svoje vrijeme.
Ovako izmijenjena taktika spasila bi i ivote. Ne samo onih milijuna natrpanih
na teretnjake Mosta hretghira i ve i mnogih vojnika koji bi poginuli ako bi vrhov
ni ba ar ustrajao na udaranju po robotima konvencionalnim naoru anjem.
- Nema nieg dobrog u spa avanju na ih atomika, budu li svi na i
brodovi uni teni ovdje na stazi.
Rojevi kindala napusti e svoje bazne hangare na velikim balista brodovima, tisue
borbenih lovaca i bombardera. Bili su sitni, poput pahuljica baenih na krdo divo
vskim ivotinja. Ali nosili su u sebi sjeme goleme ru ilake snage.
Kindali ispusti e svoje atomske bombe, baciv i ih na iroko raspr ene prema zbijenoj f
ormaciji koju su postavili misaoni strojevi da zaustave Armiju ovjeanstva.
- Evo, sti e, - viknuo je Vor nikome posebno. - Svi titovi na punu
snagu. Prednje linije, povucite se odmah ako mo ete.
Vidjev i neoekivanu promjenu u redovima ljudskih brodova, ro-botski brodovi poma
knu e se jo vi e naprijed, eljni opet ovladati prostorom koji su ranije bili izgubili.
Val blje tavih eksplozija pulsnih atomika ispuni prostor, plima silne energije
one vrste koja bri e gel-umove robota. Pratea fizika teta je samo sekundarna.
Za titiv i svoje oi od bljeska, Vor je prouavao automatski zamraene zatamnjene ekran
e svog zapovjednog broda. Gledao je blje tavi sjaj koji je upravo harao kroz robot
ske borbene linije, paralizirao brodove, ubijao misaone strojeve na njima, a do
ovog trenutka neprobojnu obrambenu liniju pretvarao u hrpe starog eljeza.
Ne, pomisli Vor, to nije beskorisno rasipanje na ih atomskih bombi. Dobro je po
stupio.
Nema sumnje, na tim neprijateljskim ratnim brodovima bili su
zatoeni i mnogi nesretni ljudi s Corrina i poginuli su zajedno sa svojim robotski
m uzniarima, i Vor nije prestajao misliti o tim gubitcima. No bili su nu ni, neizbj
e ni. Mo da e jednoga dana povijest dati cjelovitu sliku. Ali tu povijest pisat e ljud
i kada, i ako, izau kao pobjednici iz ove Corrinske bitke.
- Punom snagom naprijed, u prodor, - uzviknuo je. - Ako vam se
 titovi jo dr e, podignite ih zbog svih ovih krhotina. Idemo!
Kao borbeni ovan, Armija ovjeanstva uni tavala je sve pred sobom, probijajui se kr
oz mrtve robotske brodove, sve dok nije stigla do unutarnje crte obrane misaonih
strojeva. Iznenaeni, robotski bojni brodovi zbili su svoje redove.
Vor je poslao van sljedei val kindal bombardera i anihilirao i tog neprijatelj
a koji im se na ao na putu. A zatim treu, posljednju liniju obrane. Do trenutka kad
su se napokon probili do rubova atmosfere Corrina, Osvetnika flota potro ila je go
tovo sve svoje zalihe atomika.
Sada, kad su potro ili veinu svojih bombi, napokon je cilj bio nadohvat, izlo en i
ranjiv.
- Moramo dolje dovr iti taj posao. - Vor poka e rukom na po
sljednji planet strojeva, koji se pru ao blago zakrivljen sedamdesetak
kilometara ispod njih.
OSTATCI PROTIVNIKE FLOTE jo su se zalijetali u borbu, ispaljivali projektile, okre
tali se i opet vraali kao bijesne osice. No bojne brodove Osvetnike flote vi e ni ta n
ije moglo zaustaviti. Vor je vodio svoj balista brod u boj kao da je za komandam
a lovca jednosjeda, kao da je opet neki mladi asnik elja samodokazivanja. Sjetio s
e prve velike bitke D ihada iznad Zemlje.
Njegova flota je ve u la duboko u gornju atmosferu. Pratei brodovi uokolo Vorovog
zapovjednog preuzimali su na sebe te ke udarce ultrazvunih zranih torpeda, a kad bi
se neki od sru io u plamenu, drugi bi zauzimao njegovo mjesto da za titi vrhovnog b
a ara.
Neprijateljska vatra pogodila je obli nji brod i ve pregrijan tit Vorovog broda j
edva je izdr ao udarce njegovih krhotina. Vor se na-mr tio vidjev i ljudska tijela kak
o ispadaju iz olupine u visok, rijedak zrak.
A jo vei gubitci tek su slijedili. Osobno se nije bojao smrti i bio je
ponosan na posadu svoga broda, kako su besprijekorno obavljali svoje du nosti. Vi e
od toga nije mogao tra iti.
Artiljerijski udari izbrisali su napokon misaone strojeve u njihovim bojnim b
rodovima i na tlu. Eksplozije su se rascvjetavale i na nebu i na tlu. Dolje, Omn
ius je dalje bio netaknut.
Sada, kad je bio siguran put sa satelitske staze prema planetu, diplomatski b
rod Namjesnika krenuo je prema vanjskog rubu ratnog djelovanja. Iz njega je pole
tjelo nekoliko atlova koji su se poeli polako spu tati prema sredi tu naj e ih borbi koj
u se jo uvijek ovdje vodile. Preko komlinije, Vor je uo strastven glas Ravne Butle
r. - Milo u Svete Serene, probili smo se! Rekla sam vam, uspjet emo!
Ljutit, Vor je otvorio izravni kanal. - Namjesnice Butler, to vi i Ravna radit
e ovdje. Ja nisam dao odobrenje za to! Ostanite izvan vatrene linije.
Favkan je odgovorio. - Nije to bila moja zamisao, vrhovni ba are, ini se da ...
Ravna ima svoj zadatak. Bila je vrlo uporna.
Blijeda mlada ena javila iz svog atla. - Corrin je brlog na ih neprijatelja. On j
e, i oduvijek je bio, moj ivotni poziv. Moji sljedbenici i duh Svete Serene e me z
a tititi.
Ogoren, Vor je duboko udahnuo. Na neki nain, ova je ena bila u stanju pomiriti u
sebi bilo kakvu kontradikciju. Ravna je vjerovala da je Serena iva i na Mostu, a
li je istodobno osjeala da je vodi duh Serene, Ili, eljela je uni titi sve tehnike sp
rave, a ipak je letjela svemirom u svemirskom brodu koji joj omoguio da doe ovamo
na Corrin. I da uni timo Omniusa.
No on je trenutka imao va nijih briga od Ravnine psihe. Uostalom, sad e se ona i
njeni sljedbenici barem moi boriti protiv stvarnog neprijatelja, umjesto protiv
bezopasnih korisnih strojeva Lige. Neka samo ti antitehnolo ki fanatici prime na s
ebe glavni udar Omniusovih branitelja, a bolje je da iska u ovdje svoju estinu nego
li kod kue.
Dok su se pre ivjeli brodovi Armije ovjeanstva spu tali sve dublje prema glavnome c
ilju na Corrinu, snage strojeva pregrupirale su se oko sveumove tvrave u sredi tu g
rada. Vor je okupio sve majstore maevanja i plaenike, a mnogi od njih bijahu iskus
ni i proku ani veterani uvje bani za borbene situacije ba kakva je ova. Oni su tijeko
m dugog putovanja bili oekivali ovaj trenutak.
Na kraju, nije va no to si ve tko si.
- Erazmusovi dijalozi, zavr ni unos
P
remda je bio omamljena i tijela i duha, majstor maevanja Istian Goss nastavio je
borbu. Corrin je, uostalom, bio pravo bojno polje na kojem je mogao iskazati svo
je vje tine.
Tijekom tjedna svemirskog putovanja do posljednjeg Sinkroniziranog svijeta bi
o je emocionalno zbunjen, nemiran i osamljen. Na brodu je bio susreo mnogo lanova
Kulta, tih fanatika koje je toliko mrzio. Da ih se nije klonio, mogao bi doi u n
apasti da ih ritne i polomi im kosti.
Stoga je vje bao sam u zatvorenim sobama, tjerajui sebe do krajnjih ljudskih gra
nica, pobolj avajui svoje borbene vje tine i vi e nego to je uinio Jool Noret. No bez ob
ira koliko je naporno radio, Istian jo uvijek nije osjeao u sebi duh velikog heroj
a. Ipak, bio je zadovoljan svojim uspjesima i do ao je do zakljuka da ga unutarnja u
tnja Joola Noreta ini jo uinkovitijim. Bio je uvje bani majstor maevanja zadovoljan sv
ojim umijeem.
Nakon pobuna i nasilja na Zimiji, u kojima su stradali i Nar Trig i robot ins
truktor Chirox, Istian se odmah dobrovoljno javio za ovaj zavr ni napad na Corrin.
Borba protiv Omniusovih snaga bila mu je dra a nego da u svom osjeaju ljutnje i kr
ivnje ubija ljudska bia.
Kad se Osvetnika flota sudarila s neprijateljem iznad posljednjeg Omniusovog u
pori ta, Istian i njegovi drugovi po oru ju pripremili su se za borbu. Ali svemirska
bitka nije bila dio borbe majstora maevanja. Istian se samo nervirao na brodu, ek
ajui da zavr i topniki sudar, nestrpljiv da upotrijebi svoj pulsni ma u borbi s robot
ima prsa u prsa.
Napokon, kad su olupine snaga misaonih strojeva ispunile prostor na stazi, za
jedno s mnogim sada mrtvim brodovima Osvetnike flote, vrhovni ba ar Atreid pustio i
h je s lanca. Istina Goss i ostali plaenici ukrcali su se na brzi putniki atl, spre
mni za posljednji napad na glavni grad Corrina. Nedaleko od njih vidio je pratee
koplja brodove pune plaenika kako eksplodiraju od paljbe strojeva.
No neki su pre ivjeli. Dovoljno njih da obave taj posao.
Njihov atl jurnuo je kroz atmosferu, praen s jo dvadesetak istih. Zadatak Istian
a i njegovi drugova po oru ju bio je da osvoje teritorij, oiste ostatke misaonih st
rojeva i precizno postave atomske bombe koje e uni titi posljednjeg sveuma.
Malo podalje, u susjednom atlu, spu talo se dvadeset tri drugih majstora maevanja
, veterana iz starih bitaka, poput njega. Nakon D ihada, mnogi od njih su na li drug
a ivotna zanimanja, no sad su se ponovno vratili u borbu. Posljednja prilika da p
rovjere svoje borbene vje tine.
Kad se atl Istiana Gossa klizei zaustavio u strci koja je ve vladala u gradu str
ojeva, otvori e se hitro vrata i majstori maevanja po-kulja e van sa spremnim pulsnim
maevima u rukama. Nedaleko su se spustila i dva atla koja su umjesto znakovlja Ar
mije ovjeanstva nosila diplomatske oznake. Puni entuzijazma, iza li su nespretni lano
vi Kulta nosei su toljage i lo e imitacije pulsnih maeva, eljni uni tavanja neprijatelj
a im ga nau.
Dok mu je srce tuklo, Istian se okrenuo od njih, ne elei da ga zasmeta gomila b
udala sada kad je imao stvarnog protivnika u borbi. Neprijatelja koji je va an.
Ipak, shvatio je da Kultisti nisu brinuli o tome hoe li izgubiti dva ili tri b
orca za svaki stroj kojeg uspiju onesposobiti. To je za njih bio isti sveti rat,
vi e negoli za druge borce Armije ovjeanstva. Za razliku od pro lih dogaanja, kad su na
padali bespomone strojeva poput Chiroxa, sada i ovdje ti fanatici su bili zapravo
Istianovi saveznici. Zaudio se to misli o njima na taj nain...
Nakon to su Istian i njegovi drugovi po oru ju urno bili iza li, pilot atla opet je
uzletio, dok je protuzrana vatra arala nebom. Eksplozije su potresale ulice glavno
g grada Corrina. Borbeni roboti po-kuljahu iz svjetlucajuih geometrijskih komplek
sa. S glasnim poklikom, majstori maevanja potra e prema njima.
eljan borbe, Istian je i ao prvi. Ispred njega, Omniusovi borbeni roboti stajali
su licima okrenutim prema majstorima maevanja, ra irenih oru nih ruku i iskrama u op
tikim nitima, kao da iz njih izvire mr nja, kad bi je strojevi mogli utjeti.
A svaki od njih bija e sablasno slian Chorixu.
 Nakon to je bio vidio kako se njegov sensei rtvuje radije negoli da ozlijedi lj
udsko bie, Istian se sada pokolebao, osjeajui neku te inu u grudima. Po elio je da Chir
ox sada bude ovdje uz njega. S mnogo
vi e utjecaja na njega negoli duh Joola Noreta negdje u nutrini, ovaj reprogramira
ni borbeni robot bio je upravljao Istianovim ivotom.
Tapkao je naslijepo za Joolom Noretom u nutrini svoga srca... i napokon na ao e
mocionalnu, duhovnu vezu. A suelice njemu, ovi borbeni roboti bijahu jednostavni
borci gole snage. I morali su pasti. U trenutku kad se njegov pulsni ma sudario s
borbenim robotom, shvatio je da je svaka slinost s Chiroxom bila iluzija.
Nakon to ga je uvje bao vjerni Chirox, Istian im se mogao suprotstaviti. Ve s prv
im udarima raskomadao je dva protivnika i zatim se ne razmi ljajui bacio na sljedeeg
najbli eg, koji je upravo bio ubio jednog razbje njenog lana Kulta. Dok je krv jo kap
ala s njegovih o trih udova-oru ja, Istian mu je spr io sustav gel-ipova i ve se okretao
oko sebe, tra ei novog neprijatelja.
I nastavio se boriti, ostaviv i za sobom sve svoje sumnje i duhove.
Istian je dosegnuo konanu razinu opu tenosti duha i vrstine tijela, onu istinsku
tajnu borbenog stila Joola Noreta. Osjeao se nabijen energijom. Bilo je to ono st
anje kojem je posvetio svoj ivot. To e zauvijek ostati fokusom njegovog srca i uma
.
On i njegovi drugovi po oru ju probijali su sebi put prema sredi njem prostoru Om
niusove jezgre, ekajui od svoga zapovjednika naredbu za postavljanje atomika i tim
e zavr etak svoga zadatka. Ma ui svojim pulsnim maem, Istian se osjeao kao da bi se ova
ko mogao boriti zauvijek - a ovdje je bilo zasigurno dovoljno misaonih strojeva
da ima pune ruke posla.
DOK JE ZAVR NA BITKA bje njela uokolo grada, Erazmus jer u miru slu ao tihe umove vode t
o je tekla iz brojnih umjetnih izvora i vodoskoka, um koji je bio prekidan odjeci
ma bitke u pozadini, na nebu iznad glavnoga grada. Shvativ i nesretni ishod bitke
- no i bez ikakvog osjeaja krivnje zbog svoga udjela u tom groznom gubitku -neovi
sni robot se bio povukao ovamo gdje je mogao potra iti utjehu zbog svojih nevolja
i ekati kraj. Ili uni titi samoga sebe.
No, im se osvjedoio da se njegov voljeni tienik vratio, Erazmus je naglo promijen
io svoje mi ljenje. U grimiznoj odjei koja ga je pratila vijorei se oko njega, robot
je pohitao naprijed kako bi zagrlio uzdrmanog Gilbertusa Albansa, spa enog s tere
tnih kontejnera Mosta hrethgira. Unato injenici da je posljednji Sinkronizirani sv
ijeta propadao oko njega, on je mogao misliti samo na jednu stvar. - Ti
si spa en, moj mentate. Izvrsno. - Izraz radosti na njegovom licu od tekueg metala
nije bio hinjena ve izvorna nesvjesna reakcija.
Zagrljaj dobrodo lice bio je tako estok da je vrsto graen mu karac jedva prodahtao:
- Oe, molim te, ne s toliko odu evljenja!
Erazmus je oslabio svoj zagrljaj i koraknuo korak natrag da bi se divio ovjeku
kojeg je podigao, kolovao i brinuo se o njemu toko desetljea. Gilbertus je bio prl
jav i umoran nakon svih muka, ali neozlijeen. A to je bilo najva nije. - Nikad nisa
m mislio da e ponovno vidjeti, - rekao je robot.
- I ja takoer. - Gilbertusove velike maslinasto-sive oi su se za
maglile. - No istodobno sam bio siguran da e smisliti neki nain
kako me vratiti. Ne bi dopustio da me ozlijede. - A zatim se namr tio.
- No Serena je jo uvijek gore. Moramo je spasiti.
- Na alost, u ovom trenutku joj ne mogu pomoi. Glavnina na e
obrane je zbrisana ljudskim pulsnim atomicima. Bojim se da je Corrin
za nas izgubljen, - rekao je Erazmus. - Flota Lige e se uskoro pojaviti
ovdje.
- Barem nije bila na nekom od brodova strojeva, - ree Gilbertus,
eljan bilo kakve utjehe. -U tim bi sluaju ve bila mrtva.
Neovisni robot mu nije htio lagati. - Ako Vorian Atreid ne promijeni svoju do
sada nju taktiku, ni tebi ni meni, moj Mentate, ne pre-ostaje jo mnogo vremena. Ste
rilizirat e Corrin kao to je bio uinio s drugim Sinkroniziranim svjetovima, i mi emo
biti zbrisani. Gore na Mostu, tvoja Serena mo e pre ivjeti.
- Ne vjerujem da e besciljno poslati ki u atomskih bombi koja
bi nas ubila, oe. Vidio sam kako se njihove kopnene trupe spu taju i
ulaze u grad. Istina, njihov je zapovjednik nedavno bio dokazao da je
voljan rtvovati milijune talaca kako bi pobijedio. No ne mogu razu
mjeti kako se dogodilo da je zakazao eksploziv na Mostu hretghira.
- Nije zakazao, Gilbertuse. Ja sam ga deaktivirao... zato da spasim
jednu osobu.
Gilbertus je zanijemio. - Uinio si to za mene? rtvovao si Corrin, cijelu civili
zaciju strojeva? Ja nisam vrijedan toga!
- Meni jesi. Proveo sam opse ne procjene iz kojih je proiza lo da
e jednoga dana postati vrlo va an ovjek. Jednoga dana, kad misao
nih strojeva mo da vi e ne bude, moi e poduiti neke druge ljude
kako da misle uinkovito. Inae je sav moj trud bio niza to.
- Ti si me nauio kako misliti, oe, - Iskazat u ti ast time to u
im objasniti da sam te tehnike nauio od tebe.
Robot je kimnuo glavom. - Ni jedan stroj nee pobjei danas sa Corrina. ak ni ja. Bit
ka je izgubljena. Mogao bih ti pokazati projekcije stanja na terenu kad bismo mo
gli aktivirati jednog od Omniuso-vih zidnih ekrana. Na e linije obrane su se slomi
le. Flota Lige upravo je uputila jo jednu cijelu borbenu skupinu prema povr ini. Vr
lo je malo jo upotrebljivih na ih brodova na stazi. Hrethgiri su ve probili sve na e l
inije. Mogu se samo nadati da su odluili djelovati precizno te po tedjeti ne to od lj
epota ovoga svijeta... i spasiti tebe. Zagledao se u daljinu odakle su stizali p
otmuli zvukovi bitke i slagali neugodan kontrapunkt s nje nim zvukovima vrta.
- Ovo je pravi sumrak misaonih strojeva. No ne i za tebe, Gilbe-
ruse. Od sada pa nadalje mora se kretati meu ljudima i prekinuti
svaku vezu sa mnom. Ja sam ubio dijete Serene Butler i potaknuo ma
sovnu histeriju protiv strojeva. Nikad ne spominji moje ime ni tvoju
vezu sa mnom. Dragocjeni trenutci to smo i proveli zajedno mogu se
samo odr ati u tvom udesnom umu. Mora se pretvarati da si bio tek
obian ljudski rob ovdje na Corrinu. Promijeni odjeu. S malo sree,
hrethgiri e te spasiti i povesti natrag u Ligu plemia.
- Ali ja ne elim ii. - Oito uzbuen, Gilbertus je nastavio: -
Ako ja pre ivim, tada ima ne to to moram zauzvrat uiniti za tebe.
- Polo io je ruke na robotova metalna ramena. - Ima li povjerenja u
mene?
- Dakako. Nelogino je ak i postaviti mi takvo pitanje.
DUBOKO ISPOD GLAVNOG trga opsjednutoga grada, ispod plamena, ru evina i sve vee gom
ile ljudi osvajaa, oporavljeni glavni Omnius poeo je micati tekui metal koji ga je
okru ivao, materijal koji je neko predstavljao njegov Sredi nji Toranj.
Sada ponovno potpuno funkcionalan, prvi sveum, kojeg su odbacili SeurOm i Thu
rrOm, namjeravao je ponovno zadobiti vlast nad planetom.
Oru je je va an imbenik u ratu, no ne i odluujui imbenik. Ljudi su odluujui.
- MAO CE TUNG, filozof sa stare Zemlje
N
e mogav i vjerovati da je napokon do la pobjeda nakon vi e o stoljea muka i krvoprolia,
vrhovni ba ar Vorian Atreid upravljao je svojim zapovjednim atlom prema sredi tu glav
noga trga glavnoga grada planeta Corrina. Pobjeda, koja je visjela o koncu, imal
a je metalni okus u njegovim ustima, zamuena stalnom ljutnjom na Abulurda. U najv
a nijem kriznom trenutku, on nam je skoro sve uni tio. A jednako tako ga je izdao i
Seurat.
Imat e vremena da se kasnije pozabavi s tim emocijama, nakon to se na svoje oi u
vjeri da je do ao kraj kompjuterskom sveumu.
Gledajui ih odozgo dok se spu tao prema sredi njem trgu, ro-botski vojnici izgleda
hu poput djejih igraaka rasporeenih po pravilnom bojnom polju obavijenom dimom. Ost
atci ostataka mehanike armije nagomilali su se u obrambenu formaciju uokolo sredi n
je ok-lopljene kupole. Premda pora eni, nisu se predavali ve neumorno pucali po mal
im kindal letjelicama i transporterima Lige koji su vladali nebom.
Progovoriv i u svoju zapovjednu vezu, Vor je poslao val napadakih kindala na pos
ljednju tvravu Omiusa, slamajui tako obranu ro-botskih vojnika da bi se plaenici s
Ginaza mogli pribli iti kupoli i obaviti svoj kirur ki zadatak. Zahvaljujui nekoj svo
joj uspje noj tehnolo koj inovaciji, sveum je odmah popravljao o teenja na kupoli nakon
svake eksplozije, nanosei sloj tekueg metala preko razorenog mjesta, poput nekog i
vog bia kojem bi stalno iznova raslo uni teno tkivo.
Oprezan, Vor je pozvao neke od preostalih brodova balista da izvedu te a bombar
diranja i oni su se spustili sa staze kroz brojne gorue olupine da zaspu te kim bom
bama posljednju utvrdu sveuma. Pod tako jakim udarima, za titna kupola se napokon
poela uru avati u sebe, ne mogav i dovoljno brzo samu sebe obnavljati tekuim metalom.
Kad je atl aterirao, Vor je okupio pre ivjele plaenike s Ginaza i poslao ih naprijed
, opremljene oru jem koje e jednom za svagda odstraniti i posljednju mrvicu sveuma.
Moram nazirati zavr ni udar. I tom posljednjem inu stoljetnog D ihada, kad su stva
ri stajale tako lo e po njih, misaoni strojevi jo uvijek mogu izai s nekim svojim lu
kavim posljednjim naporom, s neim iznenaujuim i razornim.
Kad je Vor dugim koracima zakoraio u grad strojeva, prisjetio se nacrta i mre e
ulica velike Omniusove metropole na Zemlji, ondje gdje je proveo mladost. Namjes
nik Favkan Butler se takoer spustio svojih atlom i epirio se bojnom polju okru en bro
jnim plemiima koji su htjeli da povijest zabilje i da su oni bili osobno ovdje na t
om va nom dogaaju.
Mahniti lanovi Kulta Serene jurili su gradom u orgiji uni tavanja i Vor ih je pu
stio da zadovolje svoju sklonost prema kaosu. Cinino je pomislio da bi ga jedna j
edina ispravno postavljena pulsna atomska oslobodila i Ravne i njenog bijesnog K
ulta i politiki ambicioznog Namjesnika i sveuma, i to sve njih odjednom. Trebalo
bi ovamo jo samo dovesti izdajnikog Abulurda Harkonnena pa da se okupe svi neprija
telji ovjeanstva na jednome mjestu...
No Vor je odgurnuo u stranu te mrane misli. Iblis Ginjo bi mo da odobrio takav p
lan, ali ne i Vorian Atreid. Zakleo se da e ostaviti u naslijede ba tinu asti nakon
ovih va nih dana pobjede.
Ugledav i Vora, jedan od Butlerovih plemikih pratitelja potri prema njemu. - Zapo
vjednice Atreid! Ravna i nekolicina njenih ljudi nalazili su se u blizini tvrave
prije poetka bombardiranja! Bojim se da su zakopani pod ru evinama. Treba poslati l
jude da ih se iskopa. Sada je ondje Namjesnik.
Vor nije mogao vjerovati u ono to je uo. - Za to je bila ona ondje? Zar nije znal
a da bombardiramo Omniusa? Ovo nije mjesto za civile. Corrin je ratna zona.
- Mo da je jadna djevojka mislila da e je za tititi Sveta Serena, -ree plemi s primj
esom sarkazma u glasu. - Molim vas po aljite radnike i medicinsko osoblje, to je i
zravni zahtjev Namjesnika.
Vor je kipio, ogoren to mora vrijedne mu ljude odvajati od njihovih va nih zadata
ka zato da pomognu u spa avanju Ravne. Ipak, zato-miv i svoje negodovanje, okupio je
spasilaku ekipu graevinaca, vojnika i bolniara.
Dok su majstori maevanja juri ali u ru evina utvrenja, borei se
protiv robota koji su ostali itavi ak i nakon bombardiranja, Vor se uputio prema s
redi tu razaranja. Zamijetio je da su plaenici s Ginaza bacali granate za skremblir
anje, iji su pulsovi Holtzmanove energije brisali gel-mozgove robota.
Pokraj uru ene kupole tvrave vidio je Namjesnika kako stoji zabrinut i prati isk
opavanja. Njegovi su ljudi iz ru evina ve izvukli desetak tijela. Mahnuv i, Vor mu se
pribli i. - Jesu li na li va u neakinju?
- Ne jo . No i dalje se nadam.
Vor je kimnuo. - Da, pretpostavljam da ima mjesta za nadu.
Na tome je mjesto neko stajao Sredi nji toranj Omniusa. Ovdje je takoer poginula
i Serena Butler, dajui svoj ivot za ovjeanstvo. Malo podalje, po rubovima trga, in enj
erci su tragali za moguim skrivenim otvorima koji bi vodili u podzemlje. Snopovim
a detektora arali su po ru evinama i ostatcima razbacanih ploa. Plaenici su bili spre
mni, opremljeni pulsnim atomicima.
Jedan od Vorovin izviaa poslao mu je preko komlinije poruku. - Prona li smo ne to i
spod ovoga to je preostalo od spomenika od plaz-materijala koji je bio unutar kup
ole, - rekao je ovjek. - ini se kao neka novija konstrukcija, a detektor mi otkriv
a i neke uplje prostore ondje dolje. Uz rubove su takoer i neki prolazi, a u sredi
ni velika praznina.
- Spektralna analiza otkriva neobine metale, - ree drugi vojnik.
- Kopajte ondje, - zapovijedi Vor.
Iznenada, trg se zatresao od udara, to natjera u bijeg Vora i njegove in enjere.
Poput neke zmije koja se podigla iz svoje rupe, srebrna-sta izraslina oblika pi
pka Sredi njeg tornja ritnula se iz ru evina i trc-nula uvis.
Vojnici su zapucali, a Kultisti rukama po zraku crtali za titnike znakove protiv
uroka. Toranj od srebrnastog tekueg metala se uvijao i mijenjao oblik, naduv i se
na svome kraju u oblik izokrenutog ki obrana, neku vrstu parabolinog tanjura. Oda ilj
a!
S hukom poput neke umirue morske nemani, Sredi nji toranj se grio i zatim izbacio
bljesak svjetlosti, ispucavajui signal uvis kroz atmosferu, poput vriska u nebo,
gdje se zatim raspr io po putu od mnogo svjetlosnih godina. Zatim je Sredi nji tora
nj propao, izgubio svoju vrstou i raspljeskao se u bezobline grude po prostranog tr
gu ve ionako punom krhotina.
- Za ime Serene, to je to bilo? - vikao je Favkan.
- Ni ta dobroga, - rekao je Vor. - U to mo ete biti sigurni.
Zauo je klicanje i nedaleko od mjesta gdje je stajao vidio je vojnike i neuredne
Kultiste kako vuku slaba no tijelo Ravne Butler iz ru evina. Mlada je ena bila pokriv
eno pra inom i prljav tinom, ali iva. Nakon nekoliko trenutaka stala je na svoje noge
, ma ui i istresajui sa sebe pra inu. iroka traka krvi bila je na njenoj odjei, no ona
e rekla da nije njezina. Jo nesigurna hoda, popela se na obli nju hrpu razlomljenih
ploa s trga, duboko udahnula i kriknula: - Sveta Serena me je za titila!
- Sveta Serena je dosta uinila za jedan dan, - promrmljao je Vor Favkanu. - Od
vedite svoju neakinju i sve va ljude odavde, jer di emo u zrak ovo to je jo ostalo.
Dobio je potvrde od plaenika da su svoje tri pulsne bombe postavili na tono odr
eena mjesta. Zahvaljujui ranijem bombardiranju iz zraka po Sredi njem tornju, robots
ka obrana je bila smrvljena. Ostatak je bio lagan poput vje be. Svi ljudi su se za
tim povukli na sigurnu udaljenost.
Bljesak nije bio ni ta sjajniji od ranijih, ali uzvici odu evljenja iz brojnih lj
udskih grla bio je glasniji. Omnius je oti ao. Zauvijek.
GILBERTUS ALBANS JE ODVOJIO memorijsku jezgru od tijela neovisnog robota, istu o
nu malenu kuglicu koju je neko spasio kad je Omnius bio zahtijevao brisanje Erazm
usa. Zamotao ju je u tkaninu koju je zatim vezao s punom pa njom, kao to se ini za v
oljeno bie. Maleni smotuljak dobro je pristajao u njegov d ep, gdje ga nitko nee tra i
ti. U kuglici je bio potpun zapis Erazmusovog znaajnog ivota, njegov um... njegova
du a.
Robotovo metalno tijelo, sada prazno i iskljueno, ostalo je usred njegovog vol
jenog vrta za kontemplacije, okru eno blagom klasinom glazbom i mirnim uborom fontan
a. Njegova pli ana odjea visjela je na njemu u te kim naborima. Erazmus je izgledao p
oput kipa.
Sad je Gilbertus odluio pronai Serenu Butler klona. Njegov je prvi izazov bio s
pasiti je, ako je jo iva. Bilo je toliko toga to jo nije znao.
Baciv i posljednji pogled na tijelo svoga mentora, Gilbertus je otrao iz vile i
utopio se mno tvu ljudskih vojnika u odorama, plaenika s Ginaza i Kultista koji su
razbijali sve to bi vidjeli. Jedan od njih je ispalio raketu na bogato ukra enu vil
u u vrtu koje je stajalo platinasto
tijelo Erazmusa. Gilbertus se lecnuo od boli, a zatim skrenuo pogled kad je vila
buknula u plamenu. Gomila fanatika je radosno povikala, a zatim otrala prema slj
edeem cilju.
Satima, Gilbertus se pravio da poma e ljudima u uni tavanju misaonih strojeva i s
trukture jedinog dru tva kojeg je bio poznavao. Trao je s ljudima, posrui i zgaen svim
e time, ali uvjeravajui samoga sebe da je sve to nu no da bi do ao na sigurno.
A to je ono to bi elio Erazmus.
Ponekad su uspomene sigurnije od stvarnosti.
-VRHOVNI BA AR VORIAN ATREID
N
akon uni tenja posljednjeg Omniusa, i nakon to je podijelio svoje borbene skupine d
a dovr e preostale ratne operacije diljem planeta, Vor je sve preostale brodove na
Most hrethgira. Kapetan svakog broda morao je napraviti selekciju prema priorit
etima hitnosti, tako da prvo spa avaju ljude iz kontejnera koji su u najjadnijem s
tanju.
/ nai Serenu. Kako pronai jednu jedinu enu meu toliko mnogo talaca?
Vorovi tehniari su pregledali snimke koje je svojedobno bio emitirao Erazmus i
koje su pokazivale obinu enu i njezino dijete, te analizirajui pojedinosti nastoja
li usporeivanjem napipati neki trag koji bi im ukazivao na to u kojem bi se od be
zbrojnih kontejnera ona mogla nalaziti.
Drugi e alon Armije ovjeanstva raspr io se po Mostu na stazi. Balista brodovi krcat
i spa enim taocima bez prestanka su prebacivali ljude na povr inu i vraali se opet na
trag po nove. Misaonim strojevima je trebalo manje od dva dana da smjeste sve nj
ih na ljudski tit, no to su inili na grubi nain prepun pogibelji, no Vor je dobivao
procjene zapovjednika s lica mjesta da e brodovima s kojima je Osvetnika flota jo
raspolagala trebati najmanje jedan tjedan da spase dva milijuna ljudi i prebace
ih na sigurno. Nije vjerovao da mnogo njih mo e pro ivjeti toliko dana.
Provizorni kontejneri i teretnjaci bili su naime graeni za potrebe robota, dak
le bez sustava za odr avanje ivota. Tek naknadno su im roboti ugradili spremnike za
zrak i vodu i bez dovoljno sanitarija, a sve to je bilo napravljeno na brzinu i
bez svih sigurnosnih mjera. U mnogim teretnjacima smrad je bio grozan i neizdr iv
, a poelo je po-nestajati i zraka. asnici Flote izvje tavali su o pote koama na koje na
ilaze. Neki su zarobljenici ve umrli, a mnogi su bili vrlo slabi. Ni na jednom ko
ntejneru vi e nije bilo ni hrane ni vode.
- Vrijeme istjee, - gunao je Vor. - Moramo ubrzati tu operaciju.
Kad su Vorovi tehniari suzili svoje traganje za Serenom na jedan od teretnjaka
na kojem se najvjerojatnije ona nalazila, izdao je naredbu da se njegov zapovje
dni brod pribli i tom teretnjaku. - elim je osobno vidjeti. Odmah u znati je li to d
oista ona.
Kad je zapovjedni atl pristao uz teretnjak, vor je uzeo sa sobom malu skupinu
naoru anih vojnika i in enjeraca. Otvarajui vrata prijelazne komore, bili su preplavl
jeni oajnim ljudima, no on i njegovi vojnici uspjeli su ih odgurnuti natrag. Nako
n to su nekako smirili izluene ljude upucavajui u gomilu malene strijele natopljene
sedativima, vojnici Lige zapoe e urednu evakuaciju. Jo se est drugih atlova prikopalo
na druge kontejnerske izlaze. Dva su in enjerca po urila provjeriti stanje sustava z
a odr avanje ivota i pogonski sustav, procjenjujui koliko dugo e jo taj teretni brod m
oi izdr ati.
Vor je imao drugi prioritet. Ukljuio je svoj osobni tit i ostavio strunjake da r
ade svoj posao. Nakon to su pregledali gomilu koja se gurala prema ulazima u spas
ilake atlove, on i etiri vojnika koje je poveo sa sobom potra e kroz spojnu cijev u sl
jedei kontejner. Zatvorenici su se ovdje gurali prema njima, podi ui ruke, kliui svoji
m spasiteljima, molee za pomo. No njegova malena skupina samo je jurila dalje, upo
rna u svome tra enju.
Veliki teretni kontejneri bijahu podijeljeni u vi e prostranih odjeljaka, krcat
ih smrdljivim i bunim ljudima. Dok je Vor naprezao svoj vid da ugleda poznato mu
lice, pozvao ga je jedan od njegovih in enjeraca: - Vrhovni ba are, ovaj kontejner n
ee jo izdr ati dugo. Na njemu je smje teno previ e eksploziva. Neemo sve to moi odspoji
na vrijeme.
- Ako su stavili dodatne koliine eksploziva na ovaj teretni kontej
ner, onda bit e da je to ba onaj pravi za kojim smo tragali, - odgovori
brzo Vor.
Glas vojnika na komliniji odavao je zabrinutost. - Ne mo emo izai na kraj s kask
adnim otkazivanjem funkcija. Zapovjednice, morate odmah natrag na svoj brod.
- Ne dok ne naem Serenu Butler. Nastavite raditi na problemu.
- Zatim je poveao irinu i domet veze.- Poziv svima. Javite mi, je li
netko vidio Serenu i dijete.
Javio se jedan vojnik. - Mislim da su to oni ovdje, vrhovni ba are... ali ne to n
ije u redu. U poetku je nisam vidio, a onda se sve promijenilo. I to pred mojim oi
ma. I... ovdje ima vi e od jedne Serene!
Vor je izvije ten o lokaciji i krenuo tamo probijajui se kroz gomi-
lu, ne mislei na opasnost eksplozije. Njegovi strunjaci znaju to im je raditi.
U dalekom kutku mrane i smrdljive prostorije napokon je ugledao Serenu kako sj
edi na klupi pokraj malog djeaka. Pogledala ga je onim poznatim mu oima boje lavan
de, no kad su im se pogledi sreli, nije pokazivala nikakve znakove prepoznavanja
.
Zatim je ugledao i drugu Serenu, koja je izgledala ne to mlae od prve, ali inae s
u bile identine. A zatim jo dvije, i sve su one oite bile Serene Butler. Kopije, va
ralice.
Jedna od tih ena ustane i pode prema Voru. Pru ila mu je ruku i Vor dodirne njen
e prste. Ko a nije bila ljudska ve je imala teksturu gume. - Ja sam Serena Butler.
Molim vas, ne ubijte me. Molim vas, ne ubijte moje dijete. - Simulacija glasa bi
la je takva da je bio gotovo isti kao Serenin.
Zatim se njeno lice poelo trzati i izobliavati. Posve se izmijenilo, izgubilo i
ntegritet i poelo se spu tati, otkrivajui tekui metal i vrstu strukturu ispod. Robot s
nekom vrstom maske od la noga mesa.
Zgro en, Vor se omaknuo korak natrag i tada zauo smijeh s druge strane kontejner
a. Okrenuo se od preru enog robota i vidio lice koje je odmah prepoznao, premda ga
godinama nije vidio. Rekur Van, trgovac ljudskih organa s Tlulaxa. No Van sad n
ije imao ni ruku ni nogu. Njegov torzo bija e smje ten u neku kutiju povezanu s ureaj
em za odr avanje ivota. Ostali taoci su se odmaknuli od njega, sretni to e ih vojnici
Lige evakuirati atlovima.
Rekur Van je mrko gledao sa svojim tamnim takorskim oima.
- Jesam li vas zavarao na trenutak, jesam li? Ja sam stvorio taj si-
mulakrum, biolo ki tekui metal koji izgleda poput ko e. Izgleda kao
Serena.
Bolestan od razoarenja, Vor pogleda Tlulak anina. Sada je shvaao koliko je mnogo
nade bio polagao na nemoguu mogunost: da je Serena jo iva. Njemu sa strane, etiri voj
nika su se postavila u polo aje obrane vrhovnog ba ara, spremnih oru ja.
- Gubimo vrijeme ovdje, - ree Vor vojnicima. - Odvedite preo
stale ljude odavde. Mogao sam si i misliti da strojevi sami nikad ne bi
smislili takvu la . Trebala im je pomo ovjeka.
- Ja sam ipak savr eno stvaran. - Rekur Van se smijao. - Tko bi
kopirao tijelo poput ovog mojeg?
Vor je pogledao na umno ene Serene. - Jesu li sve one preru eni
roboti?
- O ne, ne to mnogo bolje. Ona tamo jedna je klon, nastao iz sta
nica stvarne Serene Butler, uzgojen specijalnim postupkom... jo ne
dovoljno razraenim postupkom. Tijelo je ispalo potpuno identino,
um nema iskustva originala, ni njegova sjeanja ni osobnost. U stva
ri, sumnjam da uope i ima du u, proces nije tekao dobro kako sam
se ja bio nadao, jer prva i najbolja oprema za pokuse mi je na mome
svijetu... Trebao sam ostati na Tlulaxu. Sveumi su poludjeli. Bilo ih je
tri, zatim su preostala dva. Ili ste ih ve sve uni tili? Za to su me samo
poslali ovamo gore zajedno s tim beskorisnim ljudima?
- Gdje je Gilbertus?, - zapita Serena klon.
- Zapovjednice, - prvi in enjer viknuo je preko komlinije. - Ne
mo emo vi e odr ati kontejner u komadu. Morate ga odmah napusti
ti.
Tlulak anin je zaviknuo: - Povedite me sa sobom. Imam za vas vrijedne informaci
je koje...
est borbenih robota, koje je Erazmus ovdje bio ostavio kad je spa avao Gilbertus
a,
u lo je s druge strane prostorije. Detektirajui naoru ane ljude, otvorili su vatru
. Zrna su udarala u Vorov osobni tit. Taoci koji jo nisu oti li baci e se na pod. Jeda
n od njegovih vojnika koji nije imao ukljuen tit bio je pogoen u rame i pao je, dr ei
se za otvorenu ranu.
Vor i ostala tri vojnika nisu mogli zapucati na robote, a da prije toga ne is
kljue titove. Roboti su se pribli avali brzo i buno, stalno pucajui. Serena klon stupi
la je pred njih, poku av i ih zadr ati zbog nekog nedokuivog razloga? Da li se ona, ipa
k, sjea?
Vor je poku ao jurnuti naprijed, no prije negoli se i pomaknuo, roboti su bjeso
munom paljbom raskomadali tijelo Serene klona. Zgro en, promatrao je kako misaoni s
trojevi po drugi puta ubijaju Se-renu Butler.
Jedno od te kih zrna iz robotovih oru ja o tetilo je oplatu ve ionako klimavog konte
jnera. Zrak je poeo i tati kroz nastalu pukotinu u svemir.
Bijesan, Vor je na trenutak iskljuio svoj tit te ispalio velikokali-barsko zrno
na dolazee robote. Dva borbena stroja su time baena natrag, dajui mu upravo toliko
vremena da dohvati ranjenog vojnika i pone ga vui za sobom. - Miimo se odavde, - p
ovie ostalima.
Ukljuiv i ponovno svoj titi, Vor se vi e nije osvrtao. Teglio je ranjenika izmeu tij
ela po podu kontejnera i trao prema izlazu, dok
su njegovi ostali vojnici, povlaei se, naizmjence pucali na robote i ponovno ukljui
vali svoje titove.
In enjerci su u komliniju javljali da je postupak razaranja u zavr noj fazi. Vor
je trao, no osjeao se umrtvljeno. Ni jedna Serena nije bila stvarna. Dijete nije b
ilo stvarno. Sve je to bila glupa, oajnika ob-
mana.
S preostalim borbenim robotima jo uvijek za petama, Vor je u ao u spojnu cijev z
apovjednog atla. Priekao je svoje ljude koji su i dalje pucali iz pozadine, a zati
m su se svi zajedno zakotrljali kroz cijev u a-tl. Predao je ranjenog vojnika u r
uke posadi i ispru io se na pod atla.
- Odvajaj!
Nedugo nakon to se zapovjedni atl odvojio od na uni tenje osuenog teretnjaka, eksp
loziv na njemu je eksplodirao, razoriv i i Tlu-lak anina i njegove grozne kreature.
ak se i Norma Cenva borila da postigne savr enstvo, no nikad ga nije postigla.
- Porijeklo Svemirskog ceha
ivot u spremniku... ali um bez granica. Tko mo e po eljeti veu slobodu?
Stalno ovisna o zainskom plinu koji se kao naranasta magla vrtlo io uokolo nje, i
mpregnirajui svaku njenu poru, svaku stanicu, ona vi e nikad nee napustiti svoju zap
eaenu komoru. Norma ak nije bila ni sigurna bi li je i mogla napustiti. Pre ivljavanj
e vani mo da za nju nije ni mogue. Ne vi e.
Tijekom dugog ivota punog dogaanja, Norma je pro la mnogo toga, od zanemarenog i
ne eljenog patuljka do matematikog genija... do predivne ene i majke. A sada, sljedea
faza... ne to mnogo, mnogo vi e.
U zapeaenom zainskom spremniku mogla je otputovati kamo god joj se prohtjelo. Mo
gla je voditi VenKeeove brodove sigurno kroz labirint nabranog prostora Cijeli j
e svemir le ao otvoren pred njom.
Sve potrebne hranjive sastojke dobivala je iz samoga zaina. Njena izravna fizi
olo ka osjetila bijahu umrtvljena i Norma nije vi e brinula o okusu, mirisu i dodiru
. Jo uvijek je koristila svoj vid i sluh, ali samo komuniciranje s Adrienom i nje
govim suradnicima u tvrtki, koji su ispunjavali sve to je od njih tra ila.
No bila je tako te ko razgovarati na toj niskoj razini.
Njezin izmijenjen, dubok nain vienja stvari i pojava bija e mnogo va niji i zanimlj
iviji od onoga to ga je izgubila. Potaknuta transformacijom kojoj je bila podvrgn
uta prigodom Xerxesove torture godinama ranije, Norma se razvila izvan fizikih gr
anica, s one strane ljudskog.
Bilo joj je zanimljivo kad je vidjela da je izrasta ko ica izmeu no nih i runih pro
stiju, poput plivajue opne. Njeno lice, neko bezizra ajno, a zatim besprijekorno lij
epo, imalo je sada malena usta i sitne oi okru ene blagim borama. Glava joj natprir
odno narasla, dok je ostatak tijela atrofirao u beskorisni dodatak.
No sve se to nju ni najmanje nije ticalo.
Obdarena sada vidovito u, Norma je vidjela budunost, poput misli unutar misli unutar
misli, odjekujui u budunost. U svome umu mogla je vidjeti... i obuhvatiti... itav
svemir. I znala je da nema granica onome to je mogla postii. Promatrala je put koj
im e ovjeanstvo poi, put prema interplanetarnom carstvu povezanom brodovima za nabir
anje svemira... krvotok trgovake razmjene za bilijune ljudi.
D ihad Serene Butler i iz njega proiza ao fanatizam usmjeren protiv misaonih stro
jeva - zajedno s dugotrajnim terorom biolo kog oru ja od strane Omniusa te u asni atom
ici kori teni u Velikom i enju - sve to ostavilo je jo tisuljeima neizbrisiv znak na
stvu.
No ovjeanstvo e pre ivjeti i stvoriti irok prostor djelovanja, politikog, poslovnog
vjerskog, filozofskog, a sve dr ano zajedno na okupu zahvaljujui zainu melangeu.
Sa svojom novom vidovnjakom vizijom mogla je voditi VenKeeove brodove kroz nab
rani svemir na trenutna putovanja preko velikih udaljenosti. Ali Norma ne mo e sam
a obaviti sav taj posao. Mora osposobiti i druge koji e biti navigatori brodova z
ahvaljujui svojoj vidovitosti, pobolj anoj konzumiranjem velikih koliina zainskog pli
na...
NIKAD NIJE ZAPITALA ADRIANA svojih prvih deset dragovoljaca. Ka basnoslovno boga
t direktor tvrtke VenKee i njene najnovije tvrtke-keri Prijevoz nabranim svemirom
, Adrien je imao brojne veze. Vrlo brzo, kandidati su bili zatvoreni u sobe ispu
njene s postupno poveavanom koncentracijom plina melangeu. Poeli su se mijenjati,
mutirati vrlo slino Normi. Jednoga dana, ti ljudi, Navigatori, upravljat e brzim t
vrtkinim brodovima kroz svemir Lige i Nezavisnih planeta, no Norma je znala da o
ni nee nikad imati tako dalekose ne vizije kakve ima ona.
Norma je osjeala nestrpljenje dok je i ekivala kada e mutacije njenog tijela doi do
kraja svog genetskog putovanja. Ona je predviala politike, trgovake, filozofske, r
eligijske i tehnolo ke sutra njice kako se razmataju u beskonano udaljenu budunost.
Ona bi utrla put u svemir. Ni jedna druga osoba, otkad postoji ovjek, nije jo i
mala taj jedinstveni skup nadarenosti.
No ak i sa svojom neusporedivom moi predvianja, Norma nije mogla odrediti to e na
kraju postati od nje.
Ima izvjesne pakosti u oblikovanju dru tvenog poretka. Despoti-zam se nalazi na je
dnom kraju spektra, a ropstvo na drugom.
-TLALOC Vrijeme za Titane
K
ad se Armija ovjeanstva vratila na Salusu Secundus nakon pobjede nad misaonim stro
jevima, delirijska slavlja irom Zimie i diljem svjetova Lige nadma ila su ak i gorlj
ivost fanatinih mrzitelja strojeva Ravne Butler.
Prie o bitci su se priale i prepriavale, uz stalna dodatna uljep a-vanja. Hrabro i
skazivanje snage od strane vrhovnog ba ara na Mostu hrethgira preokrenulo je gotov
o-katastrofu u potpuni trijumf, izbri-sav i zauvijek neprijatelja. Svi djelii sveum
a Omniusa su nestali, zavr ilo je vi e od tisuu godina tlaenja od strane strojeva. ovje
nstvo je napokon bilo slobodno, u stanju sada koraati nesmetano u budunost, na svo
j nain, na svoju slavu.
Vorian Atreid, junak Bitke za Corrin, zauzeo je svoje mjesto uz Namjesnika Bu
tlera i Ravnu na proslavi na glavnome trgu Zimie. Vrhovni ba ar odjenuo je svoju k
ompletnu odoru, ukljuiv i i nova odlija te ukrase koji su runo izraeni za njega. On se
bio posvetio vojnom pozivu zbog svojih vlastitih razloga, jo otkako ga je Serena
bila uvjerila u uroenu snagu ovjeanstva. Sada pak, gledajui na ovo neposlu no mno tvo,
osjeao je zabrinutost punu dvojbi o budunosti kakvu bi ovjeanstvo moglo stvoriti za
sebe.
Uokolo Zimie, jo uvijek je viao o iljke nedavnih divljanja lanova Kulta: spaljene
zgrade, razbijena proelja, razbacane olupine neko korisnih strojeva. Kult Serene b
io je ovdje meu slu ateljstvom, njegovi fanatici nosili su transparente i toljage.
Za cijelo to vrijeme, Favkan se smje kao svojoj neakinji i stajao tik uz nju, u iv
ajui u sjeni njene slave. Vor je i predobro uviao kakvi su njegovi planovi.
Na dugom putu kui, Vor je shvatio da je namjesnik bri ljivo kovao planove sa svo
jom ustrom neakinjom, premda se ona jo bila oporavljala od ozljeda. Favkan joj je p
onudio polo aj Velike Ma-
trijarhe, no blijeda mlada ena zaudo nije eljela taj naslov. eljela se samo obeanje o
d svoga strica da e provoditi i pomoi u provoenju potpunog dru tvenog i enja Lige kakv
e ona zamislila.
Vor, meutim, nije gajio tako velike nade. Ako Ravna nastavi svoje istke, neobuz
dano uni tavanje tehnologije e se pro iriti na sve naseljene svjetove. Svatko je moga
o lako zakljuiti da e to stvoriti novo mrano doba... no sada i u ovom trenutku, boj
ao se Vor, ini se da Favkana najvi e brine kako osigurati bazu svoje moi. U sada njoj
klimi, namjesnik ne bi mogao stvoriti sekularnu dr avu bez emocional-no-religijski
h ukrasnih vanjskih znakova.
Iznenada osloboeni svojih neljudskih neprijatelja, ljudi su se okrenuli svojim
vjerovanjima, u zahvaljivanje i nadu. Slijepa bespogovorna vjera bija e izvor ene
rgije koju je Liga trebala iskoristiti. Ljudska rasa e se suoiti sa stoljeima obnov
e, ali Favkan oito nije vjerovao da bi sama mogla obaviti taj zahtjevan posao u o
kviru politike nu nosti. Trebalo im je ne to drugo to e ih goniti naprijed.
Na nesreu, ostav i bez svojih demona, Ravnina sljedba bila je prinuena da se opet
uznemiri, im se euforija Bitke za Corrin potro i. Vor je bio duboko zabrinut za vr
emena koja su pred njima...
Okupan svjetlo u prelijepoga dana, namjesnik Butler podigao je ruke prema mno tvu.
Slavljeniki povici nabujali su u zaglu ni kre en-do, a zatim naglo splasnuli u potpu
nu ti inu. Favkan je nekoliko trenutaka utio, pustiv i da mno tvu poraste znati elja. Zat
im je povi-kao: - Ovo su vremena za velike promjene! Nakon tisuu godina velikih k
u nji, ubrali smo plodove neizbje ne pobjede, od Boga obeane. Platili smo za na u pobje
du neizmjernu... ali i nezaboravnu... cijenu. Ne mo emo dovoljno naglasiti va nost B
itke za Corrin i divne mogunosti koje nam se pru aju u budunosti.
- Da obilje im taj veliki dogaaj, zajedno s mojom neakinjom Ravnom Butler i vrhov
nim ba arom Vorianom Atreidom, objavljujem da u Ured namjesnika spojiti s du nostima
Velikog patrijarha, koje je mjesto prazno nakon ubojstva Xandera Boro-Ginja. Od
danas pa nadalje, umjesto da dr avna vlast bude podijeljena i razvodnjena, vlast e
biti skupljena u rukama jedne osobe, mene odnosno mojih nasljednika. Mnogo posla
treba obaviti na preoblikovanju na e umorne Lige plemia u uinkovitiji oblik vladavi
ne. Utemeljit emo novo carstvo ovjeanstva koje e moi rasti i opet zadobiti slavu Star
og Carstva... a izbjegavajui pritom njegove fatalne pogre ke.
Na dogovoreni znak, gomila je poela odu evljeno klicati. Premda
iznenaen objavom, Vbr se nije posebno zabrinuo. Od Ureda Velikog patrijarha on io
nako nije nikada imao neke koristi, jer je bio osnovan zbog provoenja cilja Iblis
a Ginja. Sada, u smijehu i oima Favkana Butlera Vor je mogao zamijetiti jeku Sere
ne kad je bila naj uljiviji borac.
Kad se buka sti ala, Favkan je polo io ruku na Ravnina mr ava ramena. - Kako nitko
ne bi zaboravio koliko su se tvari promijenile, odsad se ja vi e neu zvati imenom B
utler. Potjeem iz velike i asne obitelji, ali od ovoga dana pa nadalje elim da se z
a mene zna po Bitci za Corrin, mom vrhunskom postignuu kojim su dokrajeni misaoni
strojevi.
Vidi, vidi, pomisli Vor, sakriv i cinini smije ak. / on je sve to sam uinio.
- Od sada pa nadalje neka me ljudi zovu Corrino, tako da se svi moji nasljedn
ici sjeaju te bitke i ovog velikog dana.
U O TROJ SUPROTNOSTI s USHIENJEM i slavljima, vladalo je otu no tmurno raspolo enje slj
edeeg jutra kad je zatvorenik Abulurd Har-konnen doveden u podzemnu sobu Parlamen
ta da se suoi s optu bama koje ga terete. U poetku, Favkan je bio namjeravao dovui sv
oga mlaeg brata u lancima u glavnu skup tinsku dvoranu, no Vorian je bio protiv tog
a, iskazujui posljednji trag samilosti prema ovjeku koji je bio neko njegov prijate
lj. - On nosi lance svoje vlastite krivnje. Vea je te ina na njegovoj savjesti nego
bilo to to bismo mu mi mogli uiniti.
Vani na ulici, tra ei bilo koga da na njemu iskali svoj bijes, svjetina je urlal
a i proklinjala izdajnika. Kad bi joj se pru ila prilika, rastrgala bi Abulurda na
komadie. On je onemoguio Osvetniku flotu u trenutcima najveih potreba. Ni ljudi ni
povijest mu to ne mogu oprostiti.
Unutar sobe, predstavnici Lige i vojni asnici gledali su kako hoda do sredi ta p
rostorije, gdje su ga zaustavili. Tijekom povratnog putovanja s Corrina zacijeli
le su gotovo sve Abulurdove rane i otekline, no on je i dalje izgledao iscrpljen
i izudaran. Nazoni su gledali u njega pogledima u kojima gotovo da se mogla napi
pati mr nja i bijes. Premda su znali za ranije ba arovo primjerno slu enje Armiji, bil
i su poput sveru ilake sile koju ni te nije moglo pokolebati u osudi njegovog ina.
Favkan je bio takoer ovdje, suelice asniku sramotna pona anja, njegov vlastiti brat,
premda ve godinama nisu dijelili obiteljsko ime.
- Abulurd Harkonnen, biv i asnik Armije D ihada, stoji ovdje
optu en za najveu izdaju protiv ljudske rase. Bilo zbog dosluha s ne
prijateljem bilo zbog lo eg procjenjivanja, svejedno, tvoje djelovanje
zamalo je nanijelo neizmjernu tetu na oj floti... i, preko nje i cijeloj
ljudskoj rasi. Hoe li i dalje kaljati svoju ast nudei isprike za svoje
pona anje?
Abulurd je podigao glavu. - Moji su motivi poznati iz ranijih izjava. Ili ih
prihvatite ili odbijte. Uostalom, koji god da bio razlog, nije bilo nu no ubiti dv
a milijuna nevinih talaca. Ako zbog te odluke moram ispa tati, neka tako bude.
Ljudi u sobi su mrmljali. Za njih, nema tih muka koje bi bile dovoljne da se
kazni ovaj izdajica.
- Kazna za izdaju je jasna, - rekao je Favkan. - Ako odbija dati
nam drugi mogunost, tada ova Skup tina nema drugog izbora ve
osuditi te na smrt.
Abulurd je spustio glavu i vi e ni ta nije rekao. U sobi je zavladao grobni muk.
- eli li itko govoriti u ime ovog ovjeka? - zapitao je namjesnik,
gledajui sve uokolo. Namjerno je odbio nazvati Abulurda svojim
bratom. - Ja ne.
Abulurd je zadr ao svoj pogled prikovan za pod. Izdr ao je ku nju da ne gleda u lic
a nazonih u sobi. Ostao je zakljuan u svojem umu. inilo se da ti ina traje vjeno.
Na kraju, upravo kad je namjesnik bio podigao ruku da izrekne presudu, vrhovn
i ba ar Vorian Atreid polako se digao na noge u prednjem redu stolica.
- Predla em da povuemo tu bu za izdaju protiv Abulurda
Harkonnena i ograniimo je na optu bu za ... kukaviluk.
U sobi se zaulo te ko disanje. Abulurd je napokon digao pogled.
- Kukaviluk? Ne inite to, molim vas!
Favkan je mirno rekao: - Ali kukaviluk pravno gledano nije ispravan opis njego
ve zloinake radnje. Njegovo djelovanje ne potpada pod kriterije...
- Bez obzira na to, tereenje za kukaviluk dublje e ga povrijediti
negoli bilo koje drugo. - Njegove rijei bijahu o tre kao iglice leda.
Vor je nastavio, sada sna nijeg glasa. - Abulurd je neko slu io Ar
miji hrabre se borei protiv misaonih strojeva. Za vrijeme Omniuso-
ve po asti rukovodio je evakuacijom o obranom Saluse Secundus, a zajedno sa mnom s
e borio kad su pirana kukci napali Zimiu. No odbio je boriti se protiv misaonih
strojeva kad ga je na to pozvao njemu pretpostavljeni asnik. Kad se bio suoio sa s
tra nim posljedicama jedne odluke, pokazao je sramotan strah i dopustio je strah u
mjesto du nosti upravlja njegovim djelovanjem. Kukavica je, i kao takav mora biti
protjeran iz Lige.
- To je gore od smrti, - povikao je Abulurd.
Vor je suzio svoje sive oi i nagnuo se naprijed. - Da Abulurde, vjerujem da je
.
Potpuno slomljen, skupljenih ramena, Abulurd se poeo tresti. Nakon sveg truda
da izbri e la ne optu be protiv svoga djeda Xaviera, ova osuda pogodila ga je u sam iva
c.
Favkan je iskoristio priliku. - Izvrsna zamisao, vrhovni ba are! Progla avam da j
e predlo ena formulacija prikladna i stoga nareujem da se provede. Abulurd Harkonne
n, osuen si kao kukavica... mo da i najvea kukavica u povijesti... zbog tete koju si
poinio, a prije svega zbog tete koju bi bio poinio da je zbog tebe Bitka za Corrin
po la drugim tijekom.
Vor se obratio Abulurdu, kao da nikog drugo osim njega nije bilo u velikoj pr
ostoriji. - Ostavio si me u trenutku kad sam te najvi e trebao. Nikad vi e neu pogled
ati u tvoje lice. Kunem se. - Dramatinom kretnjom, Vorian Atreid mu je okrenuo lea
. - Od ovoga dana pa nadalje, neka svi oni koji nose ime Atreid pijunu na ime Ha
rkonnen.
Ne okreue se vi e, vrhovni ba ar je iza ao iz sudnice, ostaviv i Abulurda samog u svoj
j bijedi. Nakon kraeg kolebanja, Favkan Cor-rino takoer je okrenuo lea svome bratu
i napustio dvoranu bez rijei.
Mrmljajui, svi okupljeni vojni asnici i predstavnici parlamenta slijedili su nj
egov primjer, ustajui u skupinama i ostavljajui Abulurda njegovoj sramotnoj sudbin
i. Prostorija se brzo ispraznila.
Abulurd je stajao, tresui se u sredini prostorije koja je jo odzvanjala od kora
ka. Nije se opirao kad su ga stra ari odvodili iz prostorije, da ga po alju u do ivotn
o progonstvo.
Ne mo emo se kretati naprijed bez pro losti. Nosimo je sa sobom, ne kao prtljagu ve k
ao sveti blagoslov.
-ASNA MAJKA RAQUELLA BERTO-ANIRUL
P
remda nije bila roena na Rossaku, Raquella je zadobila po tovanje onog malog broja a
robnica koje su pre ivjele epidemiju. Pomou cjepiva kojeg je izmijenila tako to je k
oristila antitijela iz svoje vlastite krvi, spasila je tisue ivota, premda e se ova
j pra um-ski svijet jo dugo vremena oporavljati od stravinih uinaka mutant-nog virusa
.
Nakon smrti Ticije Cenve, druge ene su predlo ile Raquelli da ih vodi.
Prosvijetljena svojim novim udnim otkrivenjem, ona je prihvatila ponueni joj po
lo aj, ali ne zbog dobivanja osobne moi. Njena unutarnja preobrazba joj je takoer po
kazala vlastitu genetiku povijest. Zainteresirala ju je golema koliina genetskih p
odataka koje su a-robnice bile skupile. Toliki potencijal ljudske rase!
Tajna nezakonitih strojeva-raunala za spremanje i obradu genetskih podataka bi
ja e skrivena duboko u kamenim piljama grada na klisuri. Valu mr nje svega to je u vez
i strojeva, a koji se valjao diljem svjetova Lige, nije se smjelo dopustiti da u
ni ti neizmjerno vrijedne podatke o krvnim vezama koje su ene Rossaka prikupljale t
ijekom bezbrojnih generacija. Izvrsna zamisao da se misaoni strojevi koriste za
pobolj anje ovjeanstva!
Preboljev i zarazu i otrov, Raquella je postigla duboko razumijevanje svoje sta
nine grae. Nadala se sada podijeliti svoja iskustva sa zapanjenim pre ivjelim arobnic
ama. Bi li i one mogle nauiti kako da upravljaju svojim biokemijskim procesima i
bi li to i za njih zahtijevalo sline te ke ku nje kroz koje je ona pro la? Kakvim grozn
im poduka-ma i testovima se one moraju podvrgnuti?
Proiza le iz redova najmonijih arobnica, mogle bi biti elitni red s posebnim nada
renostima, povezane s dalekom pro lo u i dalekom buduno u. Sve e to zapoeti ovdje.
NAKON RAQUELLINOG UDESNOG ozdravljenja na Rossaku, Mohan-das je po urio dolje iz sv
og medicinskog broda na stazi. Do la je pozdraviti ga na sleti u, osjetiv i kao da se
izmeu njih pojavi veliki ponor. No meu svim ivotima i sjeanjima koje je dr ala unutar
sebe, imala i takoer i svoje vlastito vrijeme, svoju vlastitu povijest. A mnogo o
d toga bija e pro ivljeno zajedno s Mohandasom Sukom.
im je stupio iz atla, zagrlio ju je i vrsto privio uz sebe. - Ve sam mislio da sa
m te izgubio.
- Da bila sam izgubljena... no putem natrag na la sam mnoge
neoekivane stvari.
- Nagnuo se nad nju, poljubiv i joj vrat, usredotoen samo na
injenicu da je opet s njom. Bujica njenih sjeanja izae joj je na po
vr inu uma, i ona ih upotrijebi kao sidro da zaustavi sva druga unutar
nje. Ona i Mohandas nisu nikad bili u vezi punoj neke divlje strastve-
nosti, no njihova ljubav i profesionalna povezanost dr ali su ih zajed
no tijekom etvrt stoljea.
- Ovdje je jo mnogo ljudi kojima treba pomoi, - ree ona. - Bo
lesnici se jo oporavljaju. Moram jo brinuti o tisuama pojedinosti,
tijela treba sahraniti, potrebni su nam hrana i ista voda, zatim...
Mohandas ju je vrsto dr ao, ne pu tajui je. - Oboje smo zaslu ili malo svoga vremena,
samo za nas. Samo sat i ne to.
Raquella se nije mogla tome usprotiviti. Kad su na li jedno skrovito privatno m
jesto, istra ivali su jedno drugo, prisjeajui se to to znai biti ovjekom. Vodili su lj
bav, i ona se osjeala opet svje om i puna radosti, slavei ivot, okreui lea smrti koje
 nagledala. Bila je to njihova mala, ali znaajna pobjeda.
Bila je o alo ena to se njih dvoje vi e nikad nee vratiti u nevinu pro lost, jer Raqu
a vi e nije bila ona ista osoba. Otkljuavanje starih sjeanja unutar nje pro irili je p
ovijest koju je mogla dosegnuti, pokazujui joj sagu o njenim enskim predcima i omo
guiv i joj da vidi kako je daleko ljudska rada do la... i koliko e jo daleko ii.
Uz novu sposobnost nadzora nad svojim tijelom, mogla je upravljati svojim rep
roduktivnim sustavom. Raquella je promatrala svojim unutarnjim oima, zadivljena ud
om kako je zaela dijete. Le ei uz nju, Mohandas to nije znao. Ona ga je zagrlila, no
usredotoila se na tajnovite dubine unutar sebe. Bit e to ker...
Kasnije, Mohandas joj je priao o planovima koje je napravio.
- Pro li smo stoljee D ihada, zatim Omniusove kuge i sada ove nove epidemije. ovjeanstv
o mora biti pripremljeno za suoavanje sa svim moguim tragedijama koje jo za nas sve
mir dr i u priuvi. Kad je na kocki na a vrsta, va ne pobjede se moraju izvojevati jedna
ko tako u bolnicama kao i na bojnim poljima. Moramo okupiti najbolje meu nama, na
jnadarenije istra ivae, najsposobnije lijenike, te utemeljiti medicinsku kolu kakvu L
iga jo nikad nije vidjela. Moramo osigurati da na i lijenici i na i bolniki odjeli budu
takvi da nam ne mogu vi e nauditi nikakvi strojevi, rat i zaraza.
Ponesena njegovom entuzijazma, Raquella se smje kala. - Ako to itko mo e uiniti, M
ohandase, onda e to biti ti. Bit e uspje niji ak i od svoga velikog strica Rajida. Ti
i uvelike nadma io njegova umijea cijenjenog vojnog kirurga.
Njegove tamne oi su zasjale. - Mora poi sa mnom, dakako. Bez tebe, nitko od ovih
ljudi ne bi bio izlijeen.
Polako je odmahnula glavom. - Ne, Mohandase. Ja... ja moram ostati na Rossaku
. S ovim enama ovdje moram dovr iti jedan va an posao.
inilo se daje iznenaen ovakvim odgovorom. - Ali to bi to moglo biti va nije, Raque
lla? Pomisli samo to bismo mogli uiniti zajedno...
Prekinula gaje, priti ui mu nje no prste na usne. - Moj umje sada nadopunjen, Mohan
dase. Stvari koje sam vidjela, nadarenosti koje sada posjedujem, sadr e mnoge tajn
e, mnoga uda. Ovim enama ovdje, s njihovim velikim moima, potreban je racionalan i
vrijedan voa za doba promjena, netko tko ih mo e povesti u obeavajuu budunost. - Mo da,
pomislila je Raquella, bi mogla sada uiniti ne to i za Jimmaka i ostale takve.
Mohandas je tresao glavom u nevjerici, a tada su se njegove oi ispunile emocij
ama. Premda njih dvoje nisu esto izra avali svoje osjeaje jedno prema drugome, vidje
la je koliko je jaka njegova ljubav prema njoj. Meutim, njeni su se osjeaji zauvij
ek promijenili, pro irili u novu dimenziju. Dr ala ga je, stavila glavu na njegovo r
ame tako da ga ne mora gledati u lice. - ao mi je... moja budunost mora biti ovdje
.
JEDNOG POSLIJEPODNEVA, nakon to je Mohandas odletio iz staze oko Rossaka slijedei
svoje planove, Raquella je okupila ene Rossaka
na vjetrom ibanom vrhu klisure. Sazvala je ovdje sve arobnica da na ovom visokom m
jestu oznai poetak njihove nove organizacije.
Zbog dosada nje potrebe, arobnice su bile usko povezana skupina nadarenih ena koj
e su vrsto dr ale tajne i bile pune meusobnog povjerenja. I sada im je ona obeala da e
njihovo 'Sestrinstvo' biti utemeljeno na prilagodbi, toleranciji i dugoronom pla
niranju. Sa svojim novim pogledom, koji je obuhvaao sve ranije generacije, Raquel
la je sada mogla sve to razumjeti.
Ako ljudi ispravno pristupaju svome potencijalu, posjeduju beskrajne sposobno
sti adaptacije na neobine, ak i tegobne okolnosti. Slijedee postavljene ciljeve D iha
da, i vi e od tisuu godina zloupo-rabe strojeva, ljudska rasa je sada bila u stanju
da poduzme slijedei, najva niji korak.
Raquella se obratila okupljenim enama. - Jedan glas mojih enskih predaka zvao m
e je iz nutrine i rekao mi to nam je initi. Taj glas je zamjetljiv po svojoj harmo
niji, kao da tisue ena govori istodobno. Rekao mi je da se od sada pa nadalje mora
mo zajedno povezati da bismo postigli na zajedniki cilj, a to je jaanje nasljednih
linija ovjeanstva.
Ona i njene sljedbenice jo su uvijek nosile crnu odjeu, no sada slobodnijeg kro
ja za razliku od alobne stroge odjee u vrijeme vrhunca epidemije. Imale su visoke
ovratnike i e ire koji su im, kad bi bili stavljeni na glavu, davali izgled nekih e
gzotinih ptica.
- Mi emo premo ivati generacije i zvjezdane sustave te dr ati
stra u nad jakostima i slabostima ovjeanstva.
Karee Marques, koja je stajala uz Raquellu, okrene se prema njoj. Povjetarac
je napuhivao njenu odjeu i mrsio dugu plavu kosu. Ova mlada ena, meu najsposobnijim
a od novih Sestara, progovori: - Neke od plemikih obitelji... posebice Butleri -
ve nastoje prekrajati povijest tako to e izbrisati genetsku povezanost s kukavikim H
arkonnenima, Xavierom i Abulurdom. Za nekoliko generacije, nitko vi e nee znati nji
hovu povezanost. Kako da budemo sigurni da e se istina sauvati?
- Mi emo voditi na e vlastite datoteke, i to tone, - ree Raquel-
la.
Bacila je pogled na srebro-grimizni biljni pokrov kojeg su tvorili vrhovi pra u
mskih stabala, a ispod kojih je sve vrvjelo od ivota skrivenog pogledu... ukljuiv i
Jimmaka i njegove. inilo joj se da naj-vrjednije stvari u prirodi imaju te nju same
sebe sakriti od otkrivanja,
kao to je to bio sluaj s idealnom genetskom mje avinom koju je tra ila. Ona i njezine
Sestre kreu u epsku potragu koja e zahtijevati beskonano strpljenje i posveenost.
Ali s nestalim carstvom misaonih strojeva i dalekose nim novim carstvom ljudi j
o u embrionalnom stupnju razvoja, ovjeanstvo je bilo pro eto stvaralakom energijom jo
evienom u povijesti, pravom renesansom. Netko mora dr ati stra u.
- Putovat ete do udaljenih svjetova, promiui na e politike ci
ljeve tako da na e Sestrinstvo, na Red, ostane stoljeima sna no. Ra
spr ite se u svaku vladarsku kuu. Zamislite samo koliko mnogo mo
ete promotriti i nauiti kao tamo nje namje tenice, ene, ljubavnice,
borci, dok va a primarna lojalnost ostaje prema krilu Sestrinstva.
ene su se smje kale, s nestrpljenjem oekujui svoje nove zadatke.
Nakon sastanka, kad su se ene u crnom vraale svojim domovima u klisuri, Karee s
e pribli ila Raquelli. - Nakon ove epidemije, zar ne bi na prvi prioritet bio obnov
a na e vlastite populacije ovdje na Ros-saku? Izgubile smo toliko mnogo obitelji,
toliko mnogo oploivaa meu mu karcima.
Raquella pomisli na svoju ker iji zametak je sada nosila, stanice koje su se u ur
bano dijelile u njenoj maternici. Osjetila je gorkasti alac tuge pri pomisli da M
ohandas nee nikada znati da je imao dijete. - Kao i uvijek nakon velikih gubitaka
na e e Sestre dolaziti u isku enje da pristanu na neprovjerenu reprodukciju. Ali mi
moramo odbirati samo najbolje partnere i bri ljivo voditi datoteke. Genetska baza
podataka pomoi e na pri izboru pravilnog partnera. To ne smije nasumian izbor.
Mlada arobnica izgledala je snu deno. - Moramo se rasploivati samo u skladu s kar
tama krvnih veza? Ne mo e li ovdje biti ni najmanjeg ustupka ljubavi?
- Ljubav. - Raquella je kotrljala rije u svojim ustima. - Moramo
biti na oprezu s tom posebnom vrstom emocije, jer ona zavede enu
u razmi ljanje o samo jednoj osobi prirasloj joj srcu, umjesto da raz
mi lja dalje i ire. Ljubav uvodi u igru toliko mnogo nasuminih
imbenika. Sada, kad su nam na raspolaganju DNK karte putovanja u
budunost, mo emo se uputiti ispravnim putom.
- Ra... urnijem. - Mlada je ena zvuala razoarano. Zar je ve
imala nekog svog dragog meu pre ivjelim mu karcima?
Raquella je prouavala njezine klasino lijepe crte lica i tijela te rekla: - Raz
umijevanje je samo poetak.
Bez obzira kamo po ao, svemir me uvijek nae.
Vrhovni ba ar Vorian Atreid
Razmi ljanja na Lossu
U
svemirskoj luci Zimije jedan je ovjek hodao oko nekog broda starinskog tipa, oba
vljajui posljednji pregled prije polijetanja. Svje e obojen i generalno obnovljen,
stari crno-srebrni brod reflektirao je zlatne zrake zalazeeg sunca. Te ko da e vi e ik
ad ovdje vidjeti, kad sada ode.
Vorian vi e nije nosio vojnu odoru. Poku ao je zamisliti kako e izgledati potpuna
sloboda, ivot bez du nosti i obveza koje su ga zarobljavale desetljeima. Bile je ve v
rijeme da sve to napusti i ode daleko odavde, prema Nesvrstanim svjetovima i dal
je. Nee po aliti to ostavlja sve za sobom. Oti le su brige sa D ihadom, a rijetko kad e
isliti na Abulurda, Agamemnona, Omniusa ili bilo koga od onih koji su mu zadali
toliko bola.
Njegova karijera ratnika bila je zavr ena, i nije znao kakav je ivot pred njim.
Ve je pro ivio koliko su dva ljudska ivota, a lako je mogue da je jo vi e nego toliko o
talo u njegovim prenabijenim genima. Poeo je pokazivati neke blage znakove staren
ja... izgledao je ve kao tridesetogodi njak... ali u kostima i u svojoj du i nosio je
umor od tisuu godina. D ihad i sve njegove tragedije odnijele su dio njega i nije
znao kada e se, i hoe li se, ikad oporaviti.
Mo da bi mogao svratiti nakratko do Rossaka i posjetiti svoju po rtvovnu unuku Ra
quellu koja je ondje radila s pre ivjelim arob-nicama. Nije imao pojma o tome to to
one ondje rade, ali s veseljem je oekivao da e ustanoviti. Mo da bi ak oti ao opet na C
aladan. Ako zbog nieg drugog, da ka e zbogom sinovima i unuadi.
Osjeao se kao galaktiki turist bez ikakvog plana putovanja, bez ikakvog pritisk
a na kakvog je bio naviknut tijekom proteklog stoljea.
Za putovanja u divljine planeta ponio je sa sobom amac za napuhavanje i lebdee
platforme, sve oprema koja je zauzimala malo mjesta u prtlja nom prostoru Putnika
snova. Skitat e se gdjegod po eli, otkrivajui sve to mu se svia. Veinu svog ivota pos
io je uenju
i usavr avanju umijea ratovanja, no za takve vje tine sad vi e nema potrebe.
Ironijom sudbine, sad mu je dobro do lo znanje kojim je ovladao jo rano u ivotu,
davno prije negoli je postao slavni heroj D ihada, u onim mirnim danima kad su on
i Seurat obilazili Sinkronizirane svjetove prenosei a urirane kopije svemira. Bijah
u to dani jednostavnosti. Ovaj brod, neko pun kompjutorskih sustava, sada je imao
samo runo upravljanje. Uz dodatnu zalihost opreme, koju je Vor ugradio tijekom r
ekonstrukcije, brod e ga dobro slu iti. Manje dijelova i manje sofisticiranih susta
va znailo je i ve pouzdanost, manje zakazivanja.
Ukrcao se na Putnika snova i poletio dan prije plana, ime je izbjegao bilo kak
ve fanfare i otpozdravljanja. Dok se uspinjao kroz atmosferu, s plea kao da mu se
podigao velik teret, a nadomjestio ga osjet istog uzbuenja, kao da je, iznova roen
, ponovno stupio u ivot pun obeanja.
Za dono enje lo e odluke dovoljan je samo trenutak, no budue generacije mogu zbog trp
jeti stoljeima.
-VRHOVNI BA AR VORIAN ATREID Zavr na ocjena D ihada (Peta revizija)
A
bulurd Harkonnen protjeran je u galaktiku zabit, na hladan planet Lankiveil.
Obasut porugama i otjeran iz Lige kao kukavica, prihvatio je svoju sudbinu na
ovom nezgodnom mjestu. No nije ni elio ni ta drugo ve povui se u sebe, daleko od svi
h oiju.
Premda je bio elio samo to da spasi nevine milijune ljudskog tita Mosta hrethgi
ra
i premda su na kraju strojevi ipak bili pobijeeni, Vorian mu nikad nije mogao
oprostiti nepo tivanje zapovijedi. Vrhovni ba ar nije taj in samo smatrao izdajom voj
nikih du nosti ve i izdajom njihovog prijateljskog odnosa.
Nakon njegovih ranijih zasluga, ne mogav i se oporaviti od ove sramote, Abulurd
je sada bio ogoren na Ligu plemia, na svoga brata Favkana i njegovu sitniavu polit
iku... no iznad svega na Voriana Atreida, ovjeka kojeg je bio volio, ali koji se
pokazao da je jednako nehuman kao i Titan Agamemnon.
Abulurd je oekivao da e mu biti opro teno, no kameno srce Voriana Atreida nije im
alo u sebi nimalo samilosti.
Najgore od svega, Vorian vi e nee odr ati svoje obeanje da e otkloniti nepravednu lj
agu s imena Xaviera Harkonnena. Da se Abulurd vratio iz Bitke za Corrin kao hero
j, on i Vor zajedno bi rehabilitirali posthumno Xaviera, tako da se Liga plemia s
jea njegovog djeda kao velikog ovjeka kakav je doista i bio. No im je Abulurd protj
eran, bija e raspu teno i parlamentarno povjerenstvo koje je Vor bio osnovao da prei
spita taj sluaj Xaviera Harkonnena.
Uoi suenja, vrhovni ba ar je nakratko bio posjetio Abulurda u eliji istra nog zatvor
a u Zimiji. Nekoliko je dugih trenutka u ti ini promatrao zatvorenika, a Abulurd j
e ekao, pripravan izdr ati ono to mora.
Pa ljivo mjerei svoje rijei, Vor je rekao: - Xavier mi je bio prijatelj. No vi e nije
mogue ozdraviti ime Harkonnen. Ljudi e rei da krv nije voda, da je moralna pokvaren
ost s tvoga djeda nasljedno pre la na tebe. Zbog tvoje izdaje, izgubljena je i pro l
a slava to ju je tvoja obitelj imala. - S prezirom na licu, napustio je eliju.
Susret je trajao manje od minute, no usjekao se kao kiselina u Abulurdovo pame
nje. Tada je bio duboko povrijeen; sada, prisjeajui se tih Vorovih rijei, osjeao je k
ako u njemu kipti bijes.
Premda prognan iz Lige plemia, Abulurd je imao dovoljno prihoda za opstanak na
Lankiveilu. Namjesnik Favkan Corrino, omotav i se u za titniki i slavni pla t moi, obja
vio je da Abulurd i svi njegovi nasljednici moraju zadr ati pogrdno ime Harkonnen.
Vremenom, rijetki e se sjeati da su Harkonneni i Corinni neko bili u rodbinskoj ve
zi...
Abulurd je sagradio svoj novi dom u sredi tu nekog jadnog sela u dnu jednog fjo
rda strmih stijena na Lankieveilu. Ljudi ondje bijahu ribari i seljaci koji su iv
jeli izvan utjecaja Lige i nezainteresirani za politiku. Nisu obraali pa nju na sra
motu svoga novog gospodara i uskoro su nauili ivjeti s njim, uvjereni u njegovo pr
avedno postupanje u Bitci za Corrin.
Prolazile su godine, on se o enio jednom mje tankom i dobio s njom tri sina. Kad
im je ispriao o svojoj pro losti, njegova ena i djeca ma tala su o bogatstvu koje je u
kradeno njihovoj obitelji i zakipjeli su zbog mogunosti koje su zauvijek uskraene
Harkonnenima. Osjeali su tu nepravdu pri svakoj pomisli na Voriana Atreida. Abulu
rdovi sinovi su sebe do ivljavali kao prineve u egzilu, odrezani od svog plemikog na
sljedstva, premda oni sami nisu nikad uinili ni ta lo e.
Jednoga dana, jedan od Abulurdovih sinova, Dirdos, nae oevu staru zeleno-grimiz
nu odoru Armije ovjeanstva, uredno slo enu i spremljenu, te se odjene u nju. Abulurd
a je zaboljelo kad je vidio svoga sina u neko cijenjenoj odori te je odmah uzme o
d njega i spali. No to je mlade Harkonnene samo jo vi e inspiriralo da dodaju nove
prie o izgubljenoj slavi.
Desetljeima kasnije, kad su Abulurd i njegova ena umrli od neke groznice koja j
e pomela ribarsko naselje, pre ivjeli sinovi Harkonneni optu i e za to Atreida. Bez ik
akvog dokaza koji bi podr ali njihove navode, sinovi su rekli da je Vorian Atreid
osobno ubacio klice te bolesti zato da istrijebi njihovu familiju.
Abulurdovi sinovi prenosili su prie o svojoj pro losti na svoju
djecu, a ovi dalje na svoju, stalno pretjerujui u va nosti koju je navodno imala fa
milija Harkonnen i kako je zatim duboko. A sve to zbog Voriana Atreida.
Izolirani na Lankiveilu, kasniji nara taji Harkonnena zakleli su da e se osvetit
i svojim smrtnim neprijateljima Atreidima. Tijekom stoljea koja su slijedila, do
u vrijeme kad su Harkonneni poeli poduzimati prve pokusne korake za povratak u no
vo carstvo Corrina, njihove prie poe e se prihvaati kao injenice. A Harkonneni nisu ni
kada zaboravili.
Duboka pustinja nije prognanstvo. Ona je samoa. Ona je sigurnost.
-NAIB ISMAIL Vatrena poezija s Arrakisa

smail se oporavio od borbe s pje anim crvom, ali ne i njegovo sr-

Ism; ce.
Premda je bio izgubio sok izazova, nije prihvatio poraz, jer znao je koliko m
nogo toga poiva na njegovoj sposobnosti spa avanja Zen-suni naroda, za tite njihove t
radicije suoene s napastima vanjskoga svijeta.
Nakon to se njegovo ostarjelo tijelo zalijeilo od fizikih ozljeda, Ismail je odl
uio prikupiti ne to zaliha i uobiajenu opremu te se uputiti sam u duboku pustinju...
kao to je neko uinim Selim Jaha Crva nakon prognanstva iz naselja naiba Dhartha.
Kad je obznanio svoj naum, vi e mladih ratnica te neki razoarani stariji pitahu
ga mogu li poi s njim, zajedno s Chamal i jednim brojem potomaka s Poritrina. Ti
stariji su bili jo djeca u vrijeme Jahaa Crva, ali nisu zaboravili. Svi su oni elje
li slijediti viziju Selima, nastavljajui njegovo djelo i sjeajui se legende o njemu
. Kad je Ismail vidio da ga toliko mnogo ljudi namjerava slijediti i ostaviti la
godan ivot, nezadovoljni nainom vladanja El'hiima, osjetio je radost u srcu.
Tijekom najveeg dijela vremena, njegov ga je posinak izbjegavao te nije zlurad
o u ivao u svojoj pobjedi... barem ne u Ismailovoj nazonost. Ali raspolo enje mje tana
se oito bilo promijenilo. Mnogi od onih koji su bili razma eni nepotrebnim komforom
eljeli su sada poi iz svog usamljenog naselja to bli e gradu Arrakisu. Neki odlui e sv
je druge domove unutar VenKee naselja.
Ismaila je boljelo zbog toga srce, jer je bio siguran da e ti Zensuniji naposl
jetku izgubiti svoju neovisnost i samobitnost kao narod. Nee vi e biti nomadi, po tov
ani Zensuniji. Ismail nije elio biti dio toga.

S ponosom koji ga je odr avao na ivotu jednako koliko i stalnu uzimanje melangea
, pobrojao je svoje sljedbenike i rekao im da skupe svoje najnu nije stvari. Morat
e ostaviti beskoristan luksuz, opremu stana i odjeu koja ne mo e izdr ati grube uvjet
e Arrakisa. Nai e sebi mjesto u dubokoj pustinji.
Ismail, daleko najstariji od svih ivuih Zensunija, suoio se s El'hi-imom malo pr
ije odlaska. - Vodit u moje ljude odavde... daleko od tebe i daleko od svih pokva
renost koje stranci donose.
El'hiim se prvo zabuljio u njega, a onda kao se nasmijao. - Budi razborit, Is
maile. Svi ete izginuti tamo vani.
Starac se nije pokolebao. - Neka tako bude, ako je takva volja Bu-dalaha. Vje
rujemo da e se pustinja pobrinuti za nas, ali ako inimo pogre ke, izginut emo. Ako po
stupamo ispravno, napredovat emo kao Slobodnjaci, odreujui sami na u zajednicu. Bilo
ovako ili onako, ti to El'hiime vjerojatno nee nikada saznati.
bijesne pje ane oluje brisale sve na svome putu. Tragai za zainom dolazili su i odlaz
ili, no crvi su uzimali k sebi mnoge nedovoljno pripremljene nametljivce.
Ali uljezi su nastavljali dolaziti, privueni mamcem i legendom o zainu melangeu
.
I kako su carstva nastajala i propadala, pustinjski planet Arrakis pokazivao
je svoje lice svemiru i trajao.
POPUT NEKOG ZBJEGA, Ismail i njegovi krenu e iz iskvarenog naselja. Ostavili su ro
dbinu i prijatelje, pro li kroz prolaz u Za titnom zidu i van u divljinu, u opasnu p
ustinju poznatu kao Tanzerouft.
Dok mu je topao vjetar milovao lice, Ismail je zaklanjao oi pogleda uprtog u d
aljinu, u nemiran, negostoljubiv krajolik. No umjesto da mu izgleda kao ne to prij
etee, veliko more dina uinilo mu se kao da ga zove i nudi mu beskrajne mogunosti.
Okrenuo se ljudima koji su hodali za njim. - Ondje vani, nitko nam nee smetati
. Sagradit emo za tiene nastambe i ivjeti u miru, bez mije anja s onima koji imaju prev
i e povjerenja u strance.
- Bit e te ko, - ree jedan od starijih koji je hodao uz njega.
Ismail je kimnuo. - Da, no tegobe e nas uiniti jaima, i jednoga dana Arrakis e ci
jeli biti samo na .
VELIKO PROSTRANSTVO PIJESKA ima svoje vlastito vrijeme. Kako su plime promjena p
ohodile planet za planetom diljem Galaktike, beskrajna pustinja na Arrakisu odst
ranjivala je sve poku aje njenog pripitomljavanja ili upravljanja. Suha klima uvala
je artefakte, dok su

IZVORI, Trnjanska 64, 10000 ZAGREB,

Tel.: 01/611 -2576; 611 -7714; Tel/Fax.: 01 / 611 -2576
e-po ta: izvori@izvori.com www.izvori.com
NA ZAHTJEV ALJEMO VAM BESPLATNO KATALOG SVIH NA IH IZDANJA
Knji nica Zelina
540026144