001

WALTER JON WILLIAMS

GLASOVI OLUJE

NASLOV IZVORNIKA
Voice of the whirlwind by Walter Jon Williams

Stewardu se inilo da može vidjeti kroz Griffithovu glavu, da su njegove o i crne rupe
iza kojih je praznina, mjesto gdje nevidljivi snijeg udara o stijenke lubanje i da glas oluje zavija u
njegovim ušima.
"Prošao sam kroz gadne borbe", rekao je Griffith. "Bio sam ranjen, omamljivan i
izgubljen u oluji. Ali nikad nisam bio uplašen kao u trenutku kada si to izgovorio. Zato što sam
znao da si ti jedina osoba, jedina od nas, koja je razumjela u kakvoj smo vrsti rata. I ti si to
prihvatio, i još si uvijek bio spreman boriti se. Bio si lud, mislim, sišao s uma od borbe i droga.
Ali znao sam da, ako želim izvu i živu glavu, imam tu šansu jedino uz tebe. I nisam bio jedini
koji je tako mislio. Ljudi su pokušavali pobje i iz drugih jedinica da bi se pridružili Kapetanu.
Tražili su isprike da bi bili s njim. Ljudi su shva ali da, ako netko ostane živ, to e biti on." Glas
mu se stišao, i nastavio je govoriti s mirnim autoritetom.
'Ti si bio oluja, Kapetane", re e. "Mi ostali smo te samo pratili. Ali ti si bio oluja. Ti si bio
Sheol."
 Poglavlje 1

Steward je visio u neizvjesnosti ispod neba boje mokrog škriljevca. Ispod njega tlo je bilo
tamno, tek naslutljivo. Osjetio je kretanje. Kao da nešto klizi kroz zrak. S vremena na vrijeme
njegov bi se želudac zgr io dok se spuštao sve bliže dnu tamnog nepoznatog ponora. Mogao je
osjetiti napetost živaca, sigurnost koja je bila sve stabilnija. Nebo se po elo okretati i mijenjati.
Daleko na horizontu vidio se plamen. Mreškanje dubine, crveno pulsiranje, poput arterije
probijene šrapnelom, umotane u prokisli crni ogrta . To nije bilo sunce, nešto je gorjelo...
Nikada nije bio uplašen ili zbunjen dok se budio. Probudio se osvježen. Njegovi udovi bili
su spremni za pokret, ples, borbu.
Znao je da je, što god bilo to što mu se približavalo pod hladnim sivim nebom, ono što je
tražio.
Ordinacija dr. Ashrafa nalazila se u kutu bolni ke zgrade i u nju je s dvije strane prodiralo
svijetlo neba Arizone. Etienne Njagi Steward sjeo je na udobni krevet i promatrao kroz staklene
zidove, preko Flafstaffa, planine: tri vrha izrezana u dijelove slojevima ogledala na zgradama,
koja su reflektirala zemlju, nebo, bolnicu, drhtavu svijetlu liniju autoputa koji se probijao izme u
tornjeva zgrada narušavaju i izgled okoliša svojom nepravilnoš u. Zgrade obložene zrcalima
reflektirale su stvarnost, iskrivljavaju i je, multipliciraju i, ine i je zanimljivijom.
Soba je bila savršeno zvu no izolirana. ak ni brzometna željeznica, koja je prolazila
ispod bolnice, nije inila ništa više od manjih vibracija na sobnom staklu. Steward je prou avao
svijet u tim ogledalima, bio izoliran od njega i uo samo neemocionalan Ashrafov glas, šaputanje
klimatizacije i udaljene vibracije brzometnog vlaka. Razmišljao je što Ashraf želi napraviti od
njega.
Ashraf je sjedio za stolom iza Stewarda. Na lije nikovom dijelu stola nalazili su se print-
papiri na kojima su, Steward je znao, bili rezultati senzora u krevetu, analizatora glasa, pulsa i
disanja, možda ak i senzori koji analiziraju znojenje i napetost miši a. Steward ih nikada nije
vidio, ali ponekad, kada bi bio okrenut prema Ashrafu, primijetio bi odsjaj crvenih LED-a u
doktorovim o ima.
Steward je bio obu en prevariti takve strojeve. Sjetio se dugih sati provedenih pod
dubokom hipnozom, drogama, biofeedback mehanizmima. Nije se mogao sjetiti nijednog realnog
razloga za upotrebljavanje tih sposobnosti, pa ih pretežno nije ni koristio. Upotrebljavao ih je
samo kada su pri ali o Natalie i to, kako je sam sebi objasnio, više da održi sebe mirnim nego da
prevari Ashrafa.
Jednom je spomenuo Ashrafu svoj san. "Možda je to uspomena na Sheol", rekao je.
"Paraofil assault ili nešto sli no."
"Znate da je to nemogu e", odgovorio mu je dr. Ashraf.
Ponekad se Stewardu inilo da ima u sebi toliko podvojenih osoba koliko i izlomljenih
slika svijeta koje su prikazivale zgrade poplo ene ogledalima, i da je on te osobe isprobavao kao
maske koje je došao kupovati u trgovinu, tek toliko da vidi da li mu koja od njih pristaje. Bilo je
ito da osoba koja je sanjala nije odgovarala Ashrafu.
Steward mu nikada poslije nije spomenuo san.
Na zidovima bolnice nalazile su se uske trake svijetlih boja koje su odgovarale
identifikacijskim bojama narukvica na pacijentima. Ukoliko bi se pacijent izgubio u prometnim i
labirintnim hodnicima, trebao bi samo pratiti to no usmjerene strelice na zidovima. One bi ga
dovele do njegovog odjela, gdje su zidovi obojeni u boju njegove narukvice i gdje bi ga do ekali,
kao dobrodošlica, poznati mirisi antiseptika i poznate medicinske sestre. Uniforme sestara imale
su tako er trake s bojom njihovih odjela. Žuta je bila za odjel s opekotinama, crvena za
intenzivnu njegu, nježno plava je ozna avala odjel za trudnice. Steward je imao narukvicu
ugodno zelene boje i ozna avala je njegov dom na psihijatarskom odjelu.
On nije bio mentalno bolestan, pa su mu dopuštali nositi civilno odjelo. Kad bi se odlu io
na šetnje kroz druge dijelove bolnice, uvijek bi nosio duge rukave, tako da je mogao zelenu
narukvicu gurnuti u rukav.
Nije želio da ljudi misle da je lud.
"U Marseillesu je trajao rat izme u tinejdžerskih bandi", re e Steward. "Doga alo se da
ponekad izbije takav rat. Ja sam bio lan Canard Croniquea, od moje dvanaeste. Dilali smo
naj eš e informacijama. Drogama tako er. Svime što bi Amerikanci nazvali kriminalom mladeži.
Bili smo pametni klinci." Sjetio se kako je s plavokosom djevoj icom sjedio na balkonu od
kovanog željeza, piju i whiskey i promatraju i Mediteran posljednji put. Srceparaju a ljepota,
more plavlje i dublje od o iju plavokose djevoj ice, plavlje od reflektiranog neba koje je mogao
vidjeti s Ashrafovog prozora. Sjetio se udaljenog zvuka automatskog oružja koji se odbijao od
sadrenih pro elja ku a i niskih betonskih žljebova. Sjetio se i svog saznanja da više ne želi živjeti
na taj na in. Previše dobro je poznavao tu igru. Bilo mu je dosta manipulacije ljudima.
Djevoj ica je podigla glavu i osluškivala: "Zvu i kao divlje žene koje se sva aju", re e.
"Tko sad napada?"
Etienne je trgovao tom informacijom zadnjih dvanaest sati. "Skin Samuraji", odgovori.
Djevoj ica slegnu ramenima. Na njezinim obrazima i nosu mogle su se uo iti blage
opekotine od prejakog sunca. Pogledala gaje. "Želiš li u i unutra?" upita ga.
Etienne Njagi Steward zapali cigaretu. "D' accord", re e. Nije namjeravao ponovo vidjeti
tu djevoj icu.
"Imao sam tada samo šesnaest godina", re e Steward, "ali znao sam da u životu ima boljih
stvari od umiranja za nekoliko zgrada starog kvarta."
Dr. Ashrafu je pretjerano nauljena kosa padala na ramena. Njegovo mesnato nepomi no
lice odavalo je blagu zainteresiranost. "Da li ste se tada odlu ili prijaviti?" upita ga.
"D'accord", odgovori Steward.
Kada se prvi put probudio, Steward je bio još slab. Pored njega nalazila se naprava koja je
regulirala njegovo disanje. Imao je cijev spuštenu niz grlo. Neke stvari su mu nedostajale: stvari
koje je imao ugra ene, priklju ak na potiljku radi kibernetskog interfacea. U njegovom pam enju
bila su pohranjena sje anja na snagu koja je na neki na in nestala dok on nije gledao.
Svakodnevno je provodio sate maltretiraju i se utezima, tr i po bolni kom pokretnom sagu,
istežu i nježne miši e na rukama, nogama, koljenima. U io je i borila ke vještine, u usamljenim
kutevima sobe za fizikalnu terapiju, vježbaju i udarce rukama, nogama i kombinacije, stalno ih
ponavljaju i u nekom hladnom i smišljenom nizu. Muškarci i žene koji su se oporavljali od
operacija ili starci koji su pokušavali napraviti prve nesigurne korake u svojim novim mladim
tijelima, okretali bi glavu vidjevši to okrutno divljaštvo koje je zaga ivalo zrak, njegove
uspomene, njega samoga.
Vježbe su ispunjavale duge sate, gradile miši e, izoštravale reflekse. One su zaokupljale
njegov mozak trenutnim senzacijama, stoje i htio. Imao je previše neiskorištenog vremena i nije
želio potonuti u sje anja.
Neprestano, u svom kutu, ponavljao je pokrete kojima je trgao kosti, kopao o i, lomio
kralježnice.
A opet nije znao ije.
U sobi do Stewardove nalazio se Corso, ovjek koji je morao živjeti s ludim polovnim
osje ajem krivnje i paranoje i koji je, probudivši se, otkrio da su njegove najgore no ne more
stvarnost, da je svijet njegovog alfe u komadi ima kao razbijeno zrcalo i da je sebe dugo mu io
prije negoli je odlu io okon ati to i baciti se s mosta. I sada kada je bio u novom tijelu, mora se
nastavlja; ispred sebe je vidio ralje užasa, moru kojoj nema kraja.
Lije nici su pokušavali ublažiti Corsove muke medikamentima, u initi njegov svijet
toplijim i prijaznijim bar dok terapije ne daju neki rezultat, ali Corso je svejedno svake no i budio
Stewarda svojim mumljanjem i vrištanjem. Ona su izranjala iz tame dok je Steward leže i u
krevetu promatrao oble zavjese magli astog sumraka, stvaraju i u glavi sliku izblijedjelog
sje anja na horizont u plamenu, na nebo ija je tama bila ve a od ove oko njegovog kreveta.
U sobi s druge strane bili su Thornbergovi. Oni su tokom života zaradili veliku koli inu
novca i investirali ga u nova, mlada tijela. Provodili su ve inu svog vremena vode i ljubav. Bili
su prijatni, ali su se njihovi razgovori svodili na rasprave oko investicija, novih mogu nosti,
sportova tipa sqash i golf. Steward je bio truba što se ti e investicija, a jedina vrsta sporta koja ga
je zanimala bila je ona u kojoj se mogao kladiti, jai alai, australski vatreni borila ki nogomet
kojeg je, u svom bivšem životu, mogao hvatati oko dva sata u no i s gusarskih satelita.
Thornbergovi su živjeli u nekakvoj prezbiterijanskoj naseobini u Californiji koja je branila stvari
kao što su prijem gusarskih satelita, kladionice, informativne emisije s druge strane svijeta,
pornografiju. Iako su im tijela bila mlada, razmišljali su stara ki. Steward jednostavno nije imao
ništa zajedni ko s tim ljudima.
Velik broj ljudi na tom odjelu bio je kao i Thornbergovi. Stewardu je izgledalo kao da
masku takve osobe nikada ne bi mogao prihvatiti. Pitao se da li e ga Ashraf tražiti takvo što.
"Jeste li se ikada zapitali zašto su baš vas izabrali?" upita ga dr. Ashraf.
"Zato što im je trebao ovjek kao ja", re e Steward.
"A da li vi znate kakvog je ovjeka tražio Coherent Light?" Ashraf je bio uporan. "Puno
ljudi vam je konkuriralo. Ali od sviju njih izabrali su baš vas. Obrazovali vas, hranili, udomili i
uvježbali. Vi i ostali iz redova Icehawksa koštali ste ih puno više nego obi ni vojnici. Zar se
nikada niste upitali zašto?"
"Prihvatili su me. To mi je bilo dovoljno."
"Vi niste osje ali nikakvu odanost prema Canardsima", re e Ashraf. "Prema njihovim
ciljevima, prema njihovom teritoriju."
"Takva nije bila etika Canardsa. Canardsi su bili svjesni anarhisti, promišljeni amoralisti.
Njihova je igra bila prodaja stvari. Nije bilo važno kome."
"Bili ste svjesni da to više ne želite raditi."
"Ne. Bio sam umoran od svega toga. Poslije nekog vremena više nije... pružalo ništa."
"Vidio sam ljude Coherent Lighta", re e Ashraf. "Potpuno su deklasirani. Pali su na
standard Outward Policorpsa." Ashraf je imao naviku lupkati vrhovima prstiju po svojim
usnicama, i Steward je znao, iako mu je bio okrenut le ima, da to i sada radi, znao je to po
isprekidanom Ashrafovom glasu.
"Tražili su ljude koji bi bili spremni potpuno se posvetiti ne emu, kojima je nedostajalo
nešto, neki smisao. Nisu htjeli kupovati nikoga. Htjeli su ljude - pametne, talentirane - koji bi dali
svoju dušu i tijelo za bilo što, što bi Coherent Light zahtijevao od njih. Tražili su ljude koji nisu
imali svoju lojalnost kome dati, koji se ekali nekog superheroja da ih spasi. Taj superheroj je bio
Coherent Light." Ashraf je zastao. Steward je buljio u planine izrezane reflektiraju im zrcalima.
"Što mislite o tome?" Ashraf ga upita.
"Pa, vjerujem da su našli koga su tražili", odgovori Steward.
Dr. Asharf je sugerirao Stewardu da je za kopanje po prošlosti na Sheolu još prerano.
Steward, znatiželjan, nije znao da li da prihvati taj savjet ili ne. Na kraju, odlu io se zadovoljiti
pozivaju i knjižnicu i traže i informacije o Powersima.
Rije "Powersi" prijevod je njihove rije i kojom nazivaju sebe. Imaju etiri noge, dvije
ruke, veli ine su manjeg ponija, a koliko je Steward mogao vidjeti na videu, kre u se prili no
brzo prave i pritom udne i brze pokrete tijelom, trzaj u i se i skaku i. Jezik im je kombinacija
kliktanja, dahtanja i organskog cvr anja koje zvu i kao nešto srodno glazbi.
Njihove glave nemaju kostiju tako da im stalno rastu i padaju sli no balonu koji se
napuhava i ispuhava.
Steward je promatrao zainteresiran. Ovo je, prema njegovoj bazi podataka, ono zbog ega
je došlo do rata.
Steward pusti video snimku još jednom te iza e iz filea. Bio je svjestan da oni nisu bili
glavni predmet doga aja na Sheolu.
"Što se dogodilo s njim?" upita Steward. Danas je sjedio na udobnoj stolici, okrenut
prema Ashrafu, sa staklenim zidom iza sebe.
"Poginuo je. Na podru ju Ricota."
"To znam. Kako?"
"Da li bi vam to nešto zna ilo?"
Zna ilo bi, pomisli Steward. Ali nije bio siguran da li da pokaže dr. Ashrafu koliko mu
zna i. Samo je slegnuo ramenima. Osjetio je u sebi snagu dovoljnu da potisne osje aje.
Upotrijebio ju je.
"Mogao bih naletjeti na ljude koji su ga poznavali. Bilo bi uputno da znam ponešto o
tome što mu se dogodilo."
Ashraf je trenutak razmišljao. Crvene LED su zasjale u njegovim o ima. "On je ubijen,
gospodine Stewarde."
Steward osjeti kretanje elektriciteta kroz svoj živ ani sustav. Nije bio iznena en - na neki
na in ta ga informacija nije za udila - ali bilo je tu još nešto. Nije smio biti previše znatiželjan.
"Kako?" pokušao je biti neobavezan.
"To sada nije važno."
"Tko ga je ubio?"
"Nepoznata osoba ili osobe."
Sada je bio iznena en. "I umro je na Ricotu?"
"Da."
"Neobi no. Ricot ima malu, strogo kontroliranu populaciju. Vrlo je temeljito osiguran.
Tamo ne bi trebao biti problem nalaženja ubojice."
"Kao što vidite, ubojice nisu na ene. Radio je u osiguranju. Možda je ubijen pri pokušaju
spre avanja zlo ina."
Možda oni znaju, pomisli Steward. Možda sve to znaju, a informacija je zabranjena.
Odlu io je više ne postavljati pitanja. Bilo je o ito da to Ashraf ne želi.
"Pali ste pod utjecaj njihovog programa." Steward je bio iznena en pronašavši prizvuk
osje aja u Ashrafovom glasu. Pokušao se sjetiti da li je Ashraf u bilo emu prije iskazao emocije.
"Coherent Light vas je nau io borila kim vještinama i zenu", re e Asharf. "Zenu posebne
vrste."
"Um kao voda", Steward po e citirati. "Besmislenost akcije. Jedinstvo mete i strijele.
Savršenstvo akcije odvojeno od bilo kojeg dijela tijela osim duha."
"Oni su vas programirali", re e Ashraf, "za stvari njima potrebne. Nau ili su vas kako
odvojiti akciju od posljedica, od konteksta. Od vas su napravili moralnog imbecila. Robota
programiranog istovremeno za sabotažu i špijunažu, plja ku, podmetanje bombi, ucjene."
Steward je bio iznena en oštrinom Ashrafovog glasa.
 Okrenuo se od prozora i pogledao ga.
Ashrafovi prsti bili su na ustima i mogao mu se vidjeti bijes u o ima.
"Ne zaboravimo ubojstvo", re e Steward.
"Da", re e Ashraf. "Ne zaboravimo." •
"Nikad se nisam pokušao pretvarati da sam nešto što nisam", re e Steward. "Uvijek sam
bio iskren prema onome što jesam."
"Ali kakve veze ima iskrenost s tim?" Steward osjeti napetost povodom ovog napada na
Coherent Light, na stvari koje su još uvijek zahtijevale odanost. Prisiljavao se opustiti. Coherent
Light je mrtav, mrtav u dalekoj prošlosti. Um kao voda, re e sam sebi.
"Bili se izvježbani razlu ivati zajedni ki moral od osobnog", re e Ashraf. "Vi ste zombi."
Steward ga mrko pogleda. "Mogu e", re e sarkasti no, "moral je jednostavno smrtonosan
u meni, ali vi ste prili no agresivni za jednog nau nika."
"Ja nisam ovdje da bih vas analizirao. Ja sam ovdje da bih vam dao kratak te aj o
stvarnosti i da bih vas poslao takvog u svijet." Ashraf oprezno opusti ruke na svom stolu.
Pogledao je u Stewarda.
Um kao voda, re e sam sebi Steward. Pokušavao se održati mirnim. Nije uspio.
"Moja žena je još uvijek živa?"
"Živi u orbiti. Ne želi vas vidjeti."
Steward se namršti gledaju i u sivi strop. "Zašto?"
"Ve smo o tome raspravljali."
"Znam da o tome znate više. Recite mi. Ona je morala imati neki razlog za to."
Ashraf napravi malo stanku razmišljaju i što bi u inio da njegov pacijent prihvati
situaciju, ono što je sam nazivao "realnoš u". Da li da stare duhove ostavi još malo po strani ili
da se pravi da nikada nisu ni postojali.
"Ona kaže", Ashraf se namjerno tako izrazio, "da ste je iskoristili. Gadno iskoristili. I da
vam više ne želi pružiti priliku za takvo što."
Steward osjeti toplinu u udovima. "Iskoristio? Kako?"
"Tu informaciju nemam."
"Da li je to isto rekla i druga žena? Kako joj je ime, Wandis?"
Opet kratka stanka. "Da. Rekla je da je on samo manipulirao njome, i da vas ne želi
vidjeti." "To nisam bio ja."
"Morate stvoriti vlastite naklonosti, gospodine Steward. Prošlost je iza vas. A Wandis je,
za vas, samo ime. Ne bi vam smjela išta zna iti."
Steward je osjetio kako ga nešto kopka u mislima, ukazuju i na nešto važno. Kad bi samo
mogao razumjeti što je to bilo.
"To nisam bio ja", re e još jednom.
"Upoznao sam nekoga", re e Steward. "Nekoga iz prošlosti." Duboko u sebi osjeti
fantomsku želju za cigaretom. Bio je prekinuo s pušenjem tijekom boravka na brodu Coherent
Lighta. Rekli su mu da je tako bolje za njega.
"Gdje?" upita dr. Ashraf. "Kada?"
"To je bilo slu ajno. Šetao sam zoološkim vrtom prije dva dana i vidio je. Prepoznala me.
Bila je tamo sa svojom - mislim da je rekla ne akinjom."
"Tko?" upita Asharf.
"Njeno ime je bilo - je Ardala. Njeni roditelji su bili naši susjedi u CL-ovom kompleksu u
Kingstonu, u to vrijeme smo Natalie i ja trenirali zajedno. Tada je imala, mislim, trinaest ili
etrnaest godina."
Steward se mogao sjetiti Natalienog lica, prostranog bijelog ela koje nije moglo
potamnjeti bez obzira koliko se ona trudila, tamne kose koja je davala poseban oblik njenoj jakoj
vilici, širokih obraza, zelenih o iju, pune, plemenite donje usne.
"Otišli smo zajedno na pi e nakon stoje,... nekome, vratila svoju ne akinju. Pri ali smo o
raznim stvarima. Radi za kontrolu leta."
"Nisi joj rekao?"
Natalie je sjedila na terasi spojenoj kovanim željezom, a njeno je lice bilo zaklonjeno
oblakom dima. Pucnjava je odjekivala od ruži astih sadrenih zidova.
"Rekao sam joj da sam razveden. Rekla je da me to pomladilo." Steward je gotovo osjetio
miris duhana.
"Trebali ste joj re i, gospodine Steward", Ashraf re e.
"Pitala me da li želim po i s njom ku i." Imala je Nataliene o i. "Rekoh joj, da." Ostatak
nje se pretvorio u Natalie, u dimu, tami, vatri.
"Gospodine Stewarde" - Ashraf je bio nezadovoljan. "Ovo je bio vaš prvi kontakt s
ljudima izvan bolnice." Kontakt? pomisli Steward.
"Ne možete dozvoliti da veza po ne na osnovu tako fundamentalne prevare", re e Ashraf.
"Osim toga, vjerujem da nije zdravo da se vaša prva veza zasniva na prošlosti koja postoji za sve,
osim za vas. Bolje je da ta veza bude s nekim potpunim strancem nego da se odano vežete za
neku zabludu."
"To nije nikakva zabluda", re e Steward. "I nitko nije nesretan."
Ashrafov glas je bio brutalan. "Ne možemo tu ženu ostaviti u uvjerenju", re e, "da ste
original, zar ne?"
 Poglavlje 2

Usijani tornjevi grada sjekli su tamno nebo, reflektiraju i vatreni zalazak koji sam po sebi
nije bio vidljiv tamo gdje je hodao Steward, me u pješacima. Svoju zelenu narukvicu gurnuo je
duboko pod svijetloplavi pamu ni rukav, dok je prolazio klimatiziranom pješa kom zonom iji je
krov bio umrljan golubljim izmetom. Lepršava kosa zelenooke Ardale lelujala se u moru
razli itih glava. Makeup oko njenih o iju bio je prenaglašen - izgledao je poput leptirovih krila,
nova moda pokrenuta negdje iza Marsove orbite.
Poljubiše se u znak pozdrava. Steward se pomalo šokirao shvativši koliko mu je ova žena
strana. Pitao se kako je uspio prona i Natalie u njenim o ima, u njenom osmijehu.
Krenuli su prema baru u kojem su se trebali na i. Tamna plišana sjedala, bijeli plasti ni
stolnjaci i konobarice u korzetima i kratkim haljinicama, stila od prije trideset godina, koje su
trebale izgledati zgodno. U kutu se nalazio ki asti piano/synthesizer, sav u sjajnoj crnoj plastici s
kromiranim žutim prekriva em. Stewardu se bar nije svidio. Izgledao je kao mjesto u koje ljudi
dolaze pušiti hašiš i raspravljati o investicijama. Steward nije htio razmišljati o tome, jer je na
neki na in i on sam bio investicija.
Naru io je Trailing willow i platio potvrdom o osiguranju koje e mu poduze e davati
slijede ih deset mjeseci. Mala nelagodnost isko ila je kao stati ka iskra s njegove kože. Ardala je
naru ila ašu vina. "Trebao bih ti nešto re i."
Podigla je veselo glavu. "Slušam te."
Rekao joj je sve, a ona je zatresla glavom namrštivši se. "Neka sam prokleta", re e. "Nije
ni udo što izgledaš tako mlad. Ti jesi mlad."
"Star sam tri mjeseca", re e on.
"I imaš njegova sje anja do prije petnaest godina? Prije rata i svega?"
Steward kimnu glavom. "Njega nazivaju alfa tijelom, njegova sje anja su alfa sje anja",
re e. 'Tako su me nau ili razmišljati o njemu. Ja sam beta."
"Jesam glupa." Ardala suzi o i. "Na trenutak sam pomislila da je poginuo u ratu, sa svima
ostalima. Ali nije moglo biti tako. Ti bi tada bio stariji."
"Poginuo je prije oko osam mjeseci, na Ricotu. Ubijen je. Ne znam kako. Nikad nije
dolazio nadopuniti svoja sje anja. Stvarno me zanima što se s njim dogodilo."
Podigla je svoju tanku preplanulu ruku i dotaknula njegove prste. Mogao je vidjeti
razumijevanje u njenim o ima. "Nisi ti kriv za to."
"Na neki na in osje am da jesam."
"Zna i, zadnje ega se sje aš", re e ona, "je ono prije nego si otišao. Još uvijek si bio u
braku s Natalie i tako to."
Steward uzdahnu duboko. "Stalno mi se po glavi mota ideja da možda oni nisu željeli da
znam što se dogodilo u ratu. Kroz što je sve prošao. Možda su me jednostavno poštedjeli bola."
Bilo je vjerojatnije, Steward je to znao, da njegovog alfu više nije bilo briga, ili je
zaboravio, da je prije nego se sve stoje volio srušilo, snimio svoja sje anja na traku i ostavio
komadi tkiva u kriogeni kom trezoru da bi ga se moglo klonirati u slu aju da pogine na Sheolu.
Tako da Natalie ne bi ostala udovica i da ne bi izgubila povlastice koje ima kao žena Icehawka.
Stigla su i pi a. Ardala je skinula sa svoje ogrlice kreditnu karticu i dala je konobarici.
Steward je otpio gutljaj svoga kineskog willowa. Vatra je gorjela duboko u njegovom grlu.
"Što sada namjeravaš?" upita ga ona.
"Tražiti posao."
 "Kakav posao?"
"Ne znam to no. Coherent Light me obu io nekim sasvim odre enim vještinama.
Pretpostavljam da nisu odgovaraju e za današnje tržište."
"Da probaš kao tjelesno osiguranje?"
'To je... upravo ono stoje radio on. Alfa. Nije mu išlo od ruke."
Ardala je grickala svoju pozamašnu donju usnicu. "Daj mi da razmislim. Mogu se kladiti
da imam nekoga tko te može negdje smjestiti."
Steward je nelagodno pogledao oko sebe. "Ne svi a mi se ovo mjesto", re e. "Svaki tren
bi netko mogao zasvirati na tom klaviru neku staru pjesmu od prije deset godina, a ja je se ne bih
sjetio. Možemo li dovršiti ova pi a negdje drugdje?"
Ona razvu e usne u osmijeh. "U mom stanu?" Duboko u trbušnoj šupljini osjetio je kako
tjeskobe nestaje. "D'accord", re e on.
Pogledala ga je u o i i dodirnula jezikom svoje zube. "Znaš, do prošle no i nisam nikada
bila s klonom."
Willow je ostavljao vatreni trag u njegovom grlu. "Na svu sre u", re e on, "ta vještina mi
je još uvijek u pam enju."
Kada se ujutro vratio u bolnicu, policija ga je ve ekala.
Zidovi prostorije za ispitivanje bili su ruži asti s primjesom kestenjasto sme e boje
uništene grafitima koje se nitko nije potrudio isprati. Steward se sjeti kako mu je netko rekao da
ruži asta boja podsvjesno smiruje nasilje. Osim njega, u prostoriji su bili prenosivi recorder-
kompjutor, zatvorski ležaj, krevet i dva detektiva. Lemercier je bio niski mladi agresivnog
izgleda, koji je radio mnogo naglih i ljutitih pokreta. Pri svojim kretnjama esto je pokazivao
zube. Hikita je bio stariji, sjedokos, sa etkastim brkovima, umornog izgleda. Ijedan i drugi su ga
pokušavali provu i kroz sito i rešeto, ali ni jedan nije obavljao ispitivanje punim srcem, bar ne
nakon što im je rekao gdje je proveo no .
Hikita je pijuckao kavu iz pjenaste šalice. "Provjerili smo vaš alibi", re e.
"Hvala", re e Steward. "Zna i i oko toga smo se složili."
"Izgledalo je o ito da ste vi krivac. Budu i da ste trenirani ubojica. Budu i da niste bili
tamo gdje ste trebali biti."
Steward slegnu ramenima. Nije volio murjake, slagali se oni s njim ili ne. To mu je bilo u
krvi. Lemercier pogleda u njega grizu i si usnu, dok mu usta postadoše tanka tamna any a.
"Da vi slu ajno ne znate tko bi želio ubiti dr. Ashrafa?" upita ga. 'Tek toliko da se zna."
"Ja sam tog ovjeka vi ao samo pet do deset sati tjedno, a ak sam i tada bio jedina osoba
koja je pri ala. Ne znam koga je još poznavao. Pregledajte njegovu kartoteku i snimke."
"Nije baš umro na lijep na in, gospodine Stewarde." Lemercier je opet pokazivao svoje
zube. "Bio je vezan za stolicu u svom uredu i mu en. Prvo ne im vrlo oštrim, poput skalpela.
Zatim kliještima za žicu. Nakon toga su ga zadavili ogrlicom. Gotovo da su mu glavu skinuli. Da
li bi željeli vidjeti fotografije?"
Steward ga pogleda. "Ne."
Lemercier se nagnuo bliže. Steward je razmišljao o zvu noj izolaciji Ashrafove sobe i o
tome kako ga nitko nije mogao uti ni da se derao poput brzometnog vlaka. Netko je toga bio
svjestan.
"Ispitivanje na licu mjesta", re e Lemercier. "Tako su to nazivali, zar ne? Kada su vas
obu avali za takve stvari. Da li su vas ikada nau ili služiti se kliještima za žicu?"
Steward je buljio u Lemercierove o i. "Da", re e. "Sje am se lekcije s kliještima. Morali
smo ak i hvatati bilješke." O ima je prelazio s jednog detektiva na drugog. "Još uvijek
pokušavate krivicu svaliti na mene? Provjerili ste mi alibi, ne zaboravite."
 Hikita i Lemercier izmjeniše bezizražajne poglede. Hikita se okrenu Stewardu. "Ne
možemo provjeriti Ashrafovu kartoteku", re e mrmljaju i u šalicu. "Netko se probio u glavni
bolni ki kompjutor i izbrisao je. Sve što imamo je njegov planer."
"Da li su vas u Icehawksima u ili kako brisati memorije kompjutora, gospodine
Stewarde?" upita, naravno, Lemercier.
"Mogu pretpostaviti da je moje znanje na tom polju zastarjelo", odgovori Steward.
Pogledao je prema grafitima na ruži astim zidovima. VLADAVINA LIJENOG
GUŠTERA. MANX MAN JE BIO OVDJE. Datumi. ECRASES L'INFAME. Ovaj zadnji je bio
njegov, ispisan prije dva sata dok su ga promatrali kroz metalizirano staklo na zidu. To je bio
moto Canardsa. Re e: "Nije li sino imao zakazanu neku seansu?"
"Ne."
"Baš nikakve tragove nemate, ha?"
"Ecrases l'infame", blago re e Hikita. "Potražio sam to u rje niku. Koje sramotne stvari
želiš uništiti?"
"Kakve sramotne stvari vi imate?"
Hikita spusti na stol svoju šalicu kave. "Možeš i i", re e mu.
Steward se podigao s ležaja, otvorio zvu no izolirana vrata i zakora io u hodnik, koji je
bio žut i smrdio na svježu boju.
Vani je pogled na planine bio izrezan na komadi e staklenim zgradama.
Steward je odabrao jedan dugi reflektirani kanjon, iji su odsjaj zgrade bacale na ulicu, i
krenuo njime ususret zelenom horizontu.
Odlu io je da je krajnje vrijeme da sazna što se dogodilo na Sheolu.
U bolnici su ga obavijestili da e morati pri ekati nekoliko dana da bi dobio novog
psihijatra. Dali su mu recepte za tablete za smirenje, u slu aju da mu u me uvremenu ne bude
dobro. Otišao je u knjižnicu potražiti dokumentaciju o ratu.
Nije bilo puno toga stoje prošlo kroz cenzuru osiguranja Outward Policorpsa. Nije bilo
mnogo preživjelih, a nakon stoje na svjetlo dana izbila odgovornost polikorporacija, oni rijetki
koji su ostali na svojim pozicijama radije su obeshrabrivali znatiželjne. Pogreška, poput prašine
gurnute ispod tepiha, na op u me uzvjezdanu sramotu.
Steward je imao osje aj da je bilo gore nego što to itko zamišlja. Rat je zapo et gotovo
istovremenim otkri ima triju planetarnih sustava, koji su bili prekriveni ostacima i dokazima
gradnje nepoznate me uzvjezdane rase koja je nestala ili bila uništena prije tisu u godina.
Powersima, iako tada toga nitko nije bio svjestan. Outward Policorps, sa svojim monopolom na
svemirska putovanja, bezglavo su jurnuli u neregulirani svemirski prostor žele i iskoristiti nove
tehnologije i tehnike koje su bile rezultat istraživanja i razumijevanja kulture nepoznate rase.
Tamo, na udaljenim podru jima, stvari su se komplicirale vrlo brzo, posebno na planetu
Sheolu koji je kružio oko smiješno male zvijezde nazvane Wolf 294. U sustavu se nalazilo
šesnaest razli itih oružanih snaga od kojih je svaka htjela dominirati i svaka bila komunikacijski
mjesecima odvojena od svojih stožera. Ono što je zapo elo kao znanstveno istraživanje,
pretvorilo se u masovno plja kanje stranih ruševina. Zapovjednici na terenu sklapali su i raskidali
privremene saveze, neovisno o svojim pretpostavljenima koji su sklapali svoje saveze u
Sun evom sistemu. Svaka smrtonosna, nedovoljno poznata vojna tehnologija bila je isprobana i
upotrijebljena: biološka oružja; uništavaju e zujanje; takti ko atomsko oružje; tehnike za
prilago avanje planeta koje su korištene za uništavanje tisu a kilometara šuma, ravnica i
ekosistema; asteroidi koje se hvatalo i upotrebljavalo kao oružje i s kojima se radilo velike
kratere na podru jima za koje se pretpostavljalo da bi mogla skrivati neprijateljske vojnike. Svo
to naoružanje koristilo se i da bi se uništio izvanzemaljski plijen protivnika, tako da bi vlastiti bio
od ve e vrijednosti. Rat je potpuno izmakao kontroli: uništeno je sve stoje trebalo istražiti.
I na kraju, još su uvijek postojale grupice preživjelih, koje su vodile bitke, odvojeni od
svojih nadre enih koji su bili u Sun evom sistemu i pokazali svoju potpunu nemo u vo enju rata
iz takve udaljenosti. Pove ao se broj bankrota, zavladale su "štednje". Usred svega toga, Powersi
su se, završivši svoj misteriozni posao koji ih je odvukao s ovih podru ja, vratili svojim
opustošenim domovima. Rat je bio završen.
Icehawksi su bili dovedeni sa Sheola powerskom letjelicom, kao neposlušna djeca, pred
ku ni prag. Coherent Light ih je ve odavno bio otpisao i prodao kompliciranim ugovorom
kompaniji Far Jewel. Pretpostavljali su da su svi mrtvi, ili ih uop e nije bilo briga jesu li živi.
Steward je trenutak razmišljao o licima kojih se sje ao. Brigadir de Prey. Wright.
Freeman. Mali Serenge, koji je sve ano zarezivao jagodice svojih prstiju svaki put kad bi oštrio
svoj kukri. Dragut. Stotine drugih. Koliko ih je preživjelo? Nekolicina, prema izvještajima, ija
imena nisu davali.
Prije mnogo godina. Svi ostali preživjeli imali su vremena zaboraviti, izgraditi sebi nove
živote, zapo eti ispo etka.
Svi osim Stewarda, koga je odanost još uvijek vezivala za kompaniju koja više nije
postojala, za suborce koji su ili mrtvi ili ruševine, za dijete koje nikada nije upoznao, a koje mu je
rodila žena koju je volio, koju u svome sje anju nema zadnjih petnaest godina, i od koje je bio
razveden.
Bio je izgubljen u vremenu, prepušten sudbini kao pilot u jedrilici ispod bezli nog neba, a
dolje neprozirno crnilo bez i ega što bi mu pokazalo put, osim plamena u daljini.
Slijede eg dana, poslije ru ka u bolni koj kantini, povukao se u svoju sobu. Na krevetu se
nalazio paketi - obi na sme a papirnata omotnica s njegovim imenom. Nema marke, zna i da
nije došlo poštom. Poderao je papir i u omotnici našao crnu metalnu video kazetu veli ine kutije
šibica. Pogledao je u omotnicu. Nije bilo više ni ega.
Uklju io je svoj video i ubacio kazetu u otvor. Sivi ekran snježio je par trenutaka, a onda
je šuštanje prestalo i za uo se glas. Hladno a se smjestila u Stewardovu kralježnicu.
"Bog!", re e. "Postoje neke stvari koje bi trebao znati." Slika je bila samo kombinacija
smetnji. Steward ju je pokušao namjestiti, ali nije uspio.
"Ako primiš ovu kazetu", re e mu glas, "zna i da sam mrtav. Ovo sam predao prijatelju
kojem se može vjerovati toliko da e ti je isporu iti. Nemoj ga pokušavati prona i. Ne e ti biti u
stanju niti malo pomo i."
Steward pogleda prema ekranu i vidje svoj odraz reflektiran od stakla, duh samome sebi:
upave tamne obrve, kratko podrezana kosa, o i poput igli astih sjena.
"Trenutno sam na Ricotu. Radim za Consolidated Systems i uvu en sam u nešto vrlo
komplicirano..." Glas se za sekundu izgubio u daljini, kao da su se usta udaljila od mikrofona.
Možda je odlu ivao koliko e re i ili kako re i. Zatim se opet vratio, ovaj put glasniji. Steward je
gotovo napravio korak nazad.
"Stvar je u tome da, kada postaneš važan na odre eni na in, više nikome ne možeš
vjerovati. To je lekcija koju su Icehawksi nau ili, to nas je sve na Sheolu nau ilo. Zato što smo
bili obu eni, otpremljeni na položaj, a zatim prodani od naše strane."
"I tako, kada ne možeš vjerovati nikome, po neš vjerovati sam sebi. To je ono što sam ja
bio prisiljen u initi. A kada ti daju službena pravila, sav njihov moral, sve to ispada kao tvornica,
tvornica..." Glas je opet nestao. Kada se ponovo vratio, bio je gotovo vrisak, svaka je rije
izgovarana takvim intenzitetom da je Stewarda zaboljelo grlo slušaju i to. Bilo mu je drago što
ne može vidjeti ovjekovo lice, izbo ene vratne miši e, vjerojatno buljave o i koje su gledale u
svoj odraz na kameri. "Kada su oko tebe sve laži..., tada moraš sam otkriti istinu. Na i sam svoj
moral. Napravi što moraš, kao što ja sada idem pokušati."
Steward za uje zveckanje vrlo "blizu mikrofona, zvuk dodira stakla sa staklom..
ovjek je drhtavim rukama to io pi e. Pogledao je u svoje ruke. Bile su savršeno mirne..
"Napravit u posao za Curzona, frajera koji mi je ovdje šef. Moram upasti u komplekse
Brighter Sunsa na Vesti i nešto napraviti... nešto što pomalo smrdi. Izgleda da bih se mogao
izvu i bez problema. A sada dobro slušaj."
Na zvuk ove komande, Stewardov pogled poleti prema ekranu. Ovaj mu se nervozni
pokret u inio smiješnim.
"Razlog zbog kojeg idem je brigadir de Prey. On je tamo. On je odgovoran za doga aje na
Sheolu. Sve je to bila njegova zamisao. A sada se vratio u posao na strani Brighter Sunsa."
Ne, pomisli Steward. Brigadir to ne bi... Osjetio je kako stiš e svoje šake, kako mu nokti
ulaze u meso dlana.
Brigadir je to napravio. Obu io je Icehawkse da bi ih potom prodao. On... drugi... ga ne bi
lagao u ne em takvom.
Stewardove su o i gorjele. Osjetio je bol u grlu. Izdaja je sada imala ime.
"Ali da bih došao do brigadira, morat u obaviti neke stvari... oko kojih se ne osje am
ugodno... o kojima ne želim govoriti na ovaj na in. Mogao bih završiti i mrtav zbog tih stvari, ali
ne vjerujem. Curzon je sve prili no dobro isplanirao."
"Ali zapamti što sam rekao. Ono što sada idem srediti je važno za Curzona, a to zna i da
ne mogu vjerovati u ono što mi govori. Može isto tako biti mogu e da ljudi na višim položajima
lažu njemu." Nastala je mala stanka. Za uo se zvuk spuštanja boce na stol, u blizini mikrofona. Iz
zagrijanog videa po eo se širiti smrad tople plastike.
"Ono što ti želim re i je to da ja želim de Preya, a Curzon nešto drugo, i toga smo
obadvojica svjesni. Tako da, nakon što ja sredim de Preya, Curzon me ne e imati ime zadržati
uza sebe, a to zna i da mu više ne u biti potreban. Može odlu iti da me stavi pod zemlju. Tako da
ukoliko završim pod zemljom, velika je vjerojatnost da su me sredili naši."
aša je metalno odjeknula blizu mikrofona, kao da ju je pokušao uzeti i umjesto toga
samo je pogurnuo dalje. Tajac je trajao taman toliko koliko mu je bilo potrebno da dohvati ašu i
otpije gutljaj. Kada se glas ponovo vratio, bio je umoran, stanke medu rije ima bile su duge.
"Ne znam zašto ti u stvari ovo šaljem. Osim da ti kažem da mi je žao. Za prošle godine.
Ovo je... tek toliko da imaš, pretpostavljam."
Opet stanka. Opet gutljaj. "Još jedna stvar na kraju."
Tri udarca Stewardova srca.
"Oprosti što mi je trebalo tako dugo."
Tišina, zvuk isklju enja odjeknuo je u dalekoj, mjesecima staroj komunikaciji. Zatim
ništa, osim dugog beskrajnog šuma.
Puštao je snimku nekoliko puta tog popodneva. Ostatak dana proveo je leže i na krevetu,
gledaju i odsjaj sun eve zrake od zrcalnog stakla, koje je on pomicao vrhovima prstiju, na
izlizanom bijelom stropu.
Nekoliko puta zazvonio je telefon i on ga je pustio tako.
Kasnije popodne presvukao se u sportsko odijelo i sišao u prostoriju za terapiju. Prije
svog odlaska zalijepio je video kazetu na stražnji dio pomi nih vrata kupaonice, zatim je poderao
do kraja papir kojim je bila zamotana i bacio ga u sme e u hodniku.
Svi bolni ari su imali slobodan dan. Prostorije su zaudarale na klor iz bazena i zvuk
njegovih sandala odjekivao je praznim prostorijama. Steward je za ugrijavanje napravio nekoliko
sklekova i njeva, potom je prišao pokretnom sagu i uklju io ga. Namjestio ga je na brzinu
sprintanja. Zvuk njegovog disanja bio je glasniji od zavijanja stroja, udaraca njegovih stopala.
 inilo mu se, na neki nejasan na in, kao da tr i k ne emu. Svakim udisajem javljala se bol u
njegovim plu ima. Pao je preko hladne metalne ograde, sabrao se, zatim nastavio tr ati dok se
stroj nije automatski zaustavio. Njegova ruka je neko vrijeme lebdjela iznad prekida a, zatim je
zakora io van.
Na trenutak je stajao mirno, hvataju i dah, ekaju i da mu soba kaže što dalje. Krenuo je
prema strunja ama. Po eo je s vježbama borila kih vještina, prva kata radi pronalaženja ritma,
zatim kratki, nasilni pokreti. Zamišljao je da je netko iza njega. Netko tko ga želi dodirnuti,
zarobiti, usporiti. Vrtio se, parirao, laktovima drobio kosti, prstima kopao o i. Pokreti su postajali
duži, ja i. Osjetio je plamen bijesa dolje u trbuhu, poga aju i svakim udarcem, vjeruju i svakom
svom udarcu. Opet rotacija, visoko podignuta noga, zatim nagli zamah. Zaljuljao se na trenutak
hvataju i ravnotežu. Uspio je... njegova vizija postajala je sve mutnija, tamna prazna soba je
iš ezavala. Zrak se poput vode spuštao niz njegovo grlo. Pokreti su preuzeli kontrolu nad njim,
nose i ga, pokre i ga kao neku smišljenu plimu. Opet je udario, vidio je lice, ili bar nešto poput
lica, na udaljenom rubu svoje zatamnjene vizije, upave obrve, prodorne o i, zvijezde u
pozadini... U inilo mu se da bi mogao strgnuti lice jagodicama prstiju, razbiti ga silinom svoje
nadlanice, ali izgubio ga je, lice ili što je to ve bilo, i pao udarivši le ima o strunja u.
Galaksije su se po ele stvarati u golemim eksplozijama svjetala, sve to u malom zvijež u
iza njegovih o iju. Prevrnuo se na le a i udahnuo zrak. Njegove o i su žmirkale poplavljene
znojem koji je odnosio viziju. Ispružio je ruku ne bi li dodirnuo što god to bilo, ali je ve bilo
predaleko. Ubrzo, pomisli.
Vid mu se polako vra ao, soba se pojavljivala polako poput spore zore. Digao se,
uspravio, poskakuju i na prstima dok se hladio, dok mu udisaj nije više bio krik u grlu.
Otišao je u svoju sobu, odbacio mokru odje u i istuširao se.
Dok se topla izmaglica dizala oko njega, javio se predosje aj. Pogledat e u ormari s
prvom pomo i kad se osuši, ne prije. Kao da ga nije briga.
Kada je pogledao, kazeta je još uvijek bila tamo. Zadovoljstvo se širilo njegovim prstima
dok je odljepljivao traku. Navukao je kratke hla e i majicu kratkih rukava i kazetu stavio u
stražnji džep hla a. Dok je izlazio iz sobe i zaklju avao vrata, telefon je po eo zvoniti.
Izašavši, odabrao je zrcalni kanjon i krenuo njime prema mutnoj sjeni planina. Bilo je
rano predve erje. Automobili su bešumno klizili kroz mrežaste ulice. Ljudi su se slijevali iz
stanova i restorana, kre i se betonskim stazama. Staze me u zgradama bile su pune života,
pune ljudi koji su tražili zabavu, nešto novo, guraju i se me usobno. U fast-food restoranu
Steward je kupio plasti nu bocu piva i morske ra e u chilli umaku. Pojeo je"ve eru u hodu.
Zgrade su postajale sve manje. Ovo je sada bio stari dio grada. Zavojite ulice bile su
ispresijecane površinama ostavljenim u prirodnom stanju, nešto poput parka. Ljudi su ovdje bili
druga iji, thvljijij vjerojatno siromašniji. Svirali su na instrumentima, poredanim bocama.
Steward je ušao u obližnju trgovinu i kupio bocu starog gina omotanog u pjenasti izolator koji bi
ga održavao hladnim danima. Pio je hodaju i i oživljuju i vatru iznutra, osje aju i toplo širenje
kroz prste. Planine su sada bile potpuno vidljive, tri vrha prekrivena sivim sumrakom. Nastavio je
hodati.
Automobili su prolazili pored njega mra nom ulicom. uli su se udaljeni valovi glazbe.
Miši i nogu su ga sigurno vodili uzbrdo. Mjesec se uzdigao, uski srp koje se probijao kroz
umjetne zvijezde satelite, pored energetskih stanica, orbitnih naseobina. Sjao je po metalnoj
kapsuli u kojoj je živjela Natalie sa svojim poslijeratnim djetetom. Hladni vjetri dotaknu
Stewardovo lice, njegove ruke. U zraku se osje ao miris borovine.
Nakon još jednog sata, nalazio se na brežuljcima, u pokretu. Otpio je gutljaj gina kad god
je osjetio da mu se vatra u želucu stišava. Bio je okružen prijateljskom, dodirljivom tamom koja
ga je omotavala poput mekanog pokriva a. Kroz borove koji su, kad ih se letimi no pogleda,
povremeno blistali, izranjale su udaljene ku ice, poput lutaka, na brežuljku. Hodao je u susret
mjesecu.
Kada je došao do mjesta odakle više nije mogao vidjeti ni tra ka svjetla, stao je. Otpio je
par gutljaja gina, okrenuo se i pogledao dijamantnu paukovu mrežu grada ispod. Bljeskaju a
crvena svjetla nalazila su se na vrhovima zgrada.
Motori koleoptera zavijali su negdje u daljini. Sjeo je na zemlju prekriživši noge ispred
sebe, pitaju i se da li negdje tamo dolje njegov telefon zvoni. Oprezno se prisjetio zvuka.
Dolazim tamo, pomjsli. Dolazim blizu središta. Osjetio je kako ga pritiska video kazeta u
stražnjem džepu hla a. Ignorirao ju je i popio još gina. Svjetla su se probijala kroz izmaglicu
nadolaze eg povjetarca. Vjetar se podigao me u borovima ne uspjevši mu zamrsiti kosu. Zvu ao
je kao radost milijuna ljudi koji su sjedili oko njega na nekom tamnom i velikom stadionu.
Radost koja je on postao.
Ujutro, neobrijan, neokupan, smrdjevši na gin od borovnice, imao je problema pri
hvatanju prijevoza natrag u grad. Spavao je na iglicama, pod pokriva em od granja, a u kosi je
imao borove smole koja mu je napravila mrlje i na odje i. Napunio je svoju praznu bocu svježom
vodom i ispijao je, jer je prehodao najve i dio puta do bolnice.
Mogao je uti glas dr. Ashrafa u zvuku klimatizacije u svojoj sobi. Kako protestira.
Govori mu da mora zaboraviti što je mislio da mu je važno, da mora izgraditi svoj vlastiti život
bez obzira na deformiranu, osaka enu prošlost.
"Zajebi to, doktore", rekao je naglas. "Izrezali su te nožem u dronjke, a mogu se kladiti da
ti nisu niti rekli zašto."
Ako želiš saznati pravu istinu, *re e u sebi, ne smiješ se optere ivati s tim što je dobro, a
što zlo. Sukobi dobra i zla su bolesti uma.
Najstarija zen pjesma. Svidio mu se njen zvuk.
Nazvao je Ardalu na posao i rekao joj da se odjavljuje iz bolnice.
"Što ti se dogodilo ju er? Zvala sam te. Opet policija?"
"Mogu li ostati kod tebe dok ne na em neki posao?"
Nasmijala se. "Zašto ne? Skokni do mene po klju ."
"Hvala. Bit u kod tebe za nekoliko minuta."
Steward se istuširao, presvukao i spakirao. Njegove stvari stale su u malu sportsku torbu.
Stavio je torbu na krevet i bacio posljednji pogled po sobi. Pogled mu se zaustavio na videu i na
trenutak je oklijevao. Njegova ruka nevoljko krenu prema stražnjem džepu, gdje je osjetio video
kazetu kroz izlizani materijal.
Ubijte Budhu, pomisli.
Stavio je kazetu u video i pritisnuo tipku za brisanje. Pomislio je na raznorazna
komplicirana vlakna koja su ispunjavala kazetu, na video kodiran na njihovoj molekularnoj
strukturi, a onda je zamislio kako se sve mijenja; kako poruka nestaje, postaje nedosežna. Kad je
pogledao u prazni ekran videa, u inilo mu se da i njegov odraz dijeli s njim tajnu.
Službenik je bio iznena en kada mu je Steward rekao da napušta bolnicu. "Vaš te aj
priprema još nije gotov", re e mu.
"Ja nisam bolestan. Prilago en sam." Steward prije e rukom preko srca. " asna rije ."
"Ali ve je pla eno unaprijed." "Možda se vratim kasnije. Ako zajebem stvar."
Potpisao je formular u kojem prihva a svu odgovornost, emu je dodao i otisak palca.
Prije nego stoje izašao iz predvorja, posegao je za narukvicom oko lijevog zgloba, zaka io je s
dva prsta i povukao. Razvukla se poput gumenog bombona, a zatim pukla. Ostavio ju je u
pepeljari i izašao na ulicu.
 Zvuci su kuhali oko njega. Popodnevna vru ina. Stvarnost reflektirana u sjajnim
ogledalima zgrada.
Steward se osje ao kao kod ku e.
 Poglavlje 3

Steward je prošao kroz dobro osigurani ulaz u naseobinu i prijavio se kao gost,
procedurom koja je zahtijevala ostavljanje otisaka prstiju i potpis na ugovoru kojim se obvezao
da e poštivati pravila ustanove. Kao i obi no, ovo se baziralo na "na elu samokontrole", stoje
zna ilo, koliko je Steward shvatio, da su se svi naseljenici obvezali ne razmišljati o zajedni ki
dogovorenim aspektima stvarnosti koji bi mogli izazvati nevolje. Steward je primijetio da su
pravila bila prili no slobodna, ali zabranjivala su posjedovanje ili upotrebljavanje oružja,
odre enih droga za opuštanje, nabrojanih vrsta religijskih ili politi kih knjiga, odre enih
softwarea i ekstremnijih vrsta pornovidea. Javna golotinja je bila zabranjena, zajedni ki život
dozvoljen. Gledanje gusarskih programa preko videa ili head-videa bilo je kažnjavano
izgnanstvom. Steward je dobio šestotjednu privremenu propusnicu i dizalom se popeo do
Ar alinog stana. Stigavši tamo, šetao se kroz male sobe, tek toliko da stekne orijentaciju.
Ure enje stana imalo je sva obilježja visoke pokretljivosti: ukusno odabran namještaj,
male stoli e od istog kristala, policu uredno popunjenu crnim kazetama s bijelim labelama, tanki
video display od teku ih kristala obješen na zidu.
Apstraktne slikanje na zidovima bile su u pješ anim bojama i odabrane tako da ne
ostavljaju nikakav dojam.
Struktura dekora - pažljiva mješavina raznih stilova - bila je nemarno narušena
posljedicama stanovanja: Ardalino rublje razbacano po namještaju, nekoliko plasti nih igra aka
tamo gdje ih je razbacala njena ne akinja, pored gomila prepunih pepeljara i upalja a, aša za
vino umrljanih prstima, prljavih printpapira, poluispunjenih križaljki i izgužvanih Gals and Guys
asopisa koji su izgleda bili tjedne šanse nezaposlenih oglašiva a da iskazuju svoje talente.
Robot- ista oblika kornja e bezuspješno je tumarao kroz nered. Jedino uredno mjesto bila je
kuhinja, koju ona o ito nikad nije upotrebljavala. Pogledao je u hladnjak i našao samo vino i
nekoliko komada povr a.
Steward se sjetio namještanja stana koji je u Kingstoneu dijelio s Natalie - kako su obišli
petnaest trgovina prije nego što su se složili oko kuhinjskog stola; prozirnog pravokutnika
postavljenog na spiralno postolje koje je još uvijek izgledalo preslabo da bi podnijelo težinu
stakla... To je bio prvi komad namještaja kojeg je Steward kupio novog.
Steward i Natalie su sve svoje stanove držali u savršenom redu, a stakleni je stoli bio
najsjajniji. Izgledalo je kao da je vojna stega o uvanju svoje opreme utjecala na njihov život.
Kada je prvi put bio ovdje, nije primjetio toliko nereda. Kad su ušli svjetla su bila ugašena
i, koliko se on sje a, nisu ih ni palili. Slijede i put bi mu to upalo u o i. Tada je još uvijek
razmišljao kao Icehawk.
Sada mu više nije smetalo. Sada je bio druga iji.
Zakora io je preko tepiha. Umjetna vlakna škakljala su mu stopala. Mozak mu je smireno
radio, a mrlje ideja, koje su tek trebale poprimiti oblik, kombinirale su se, spajale i raspadale bez
njegovog svjesnog razmišljanja, pokre i se u pozadini zvijezda.
S mislima tko zna gdje, izašao je po namirnice. Kupio je sve sastojke za salmon en
crouteizato stoje osjetio potrebu za proslavom - dvije boce šampanjca. Nije bilo istih aša, pa je
oprao su e.
Ardala je došla ku i s razmazanim makeupom u obliku leptirovih krila i tamnim mrljama
znoja ispod ruku. Steward joj je to io ašu šampanjcem dok je ona klela svog šefa, toplotni udar
koji Steward nije primijetio, užasno dosadne ljude koje je sretala po liftovima. Bacila je svoju
odje u u spavaonicu, napunila kadu hladnom vodom i ispijala šampanjac. Steward ju je, s bocom
u ruci, pratio do kupaonice. Sve je odisalo mirisnim uljima koje je Ardala dodala u kadu.
Promatrao ju je dok je to ila šampanjac, male preplanule grudi koje su se as pojavljivale, as
nestajale iznad površine vode, njena koljena koja su se izdizala kao otoci, tamni potonuli pubi ni
grm. Spustio je bocu i po eo skidati majicu.
Prisjetio se kako su ga po ramenima zapljuskivali valovi dok je ležao povrh Natalie na
slojevitom pijesku Port Royala, djelomi no skriven ruži astim i tirkiznim jamaj anskim amcima
koje su ljuljali valovi u toplom zaljevu... Oko stotinu metara dalje skupina lokalnih
pentakostalaca pjevala je pjesme o ushi enju i iskupljivanju i o slavi Gospoda, njihovi visoki
zvukovi slavljenja odjekivali su u Natalienim slanim uzdasima. Nasuprot zaljeva stajao je zigurat
Coherent Lighta sjaje i u svojoj samodopadnoj oholosti. Bezbolno, ribe su se bacakale po
njihovim nogama i butinama. No je izgledala ispunjena sigurnoš u i ljubavlju. Pored njih, dolje,
nalazio se Port Royal Henrya Morgana, izgra en u slavi i ratnom plijenu gusara, koje je backhand
udarac povijesti odbacio pravo u toplo dobrodušno more, upravo kako je oluja poput Sheola
odnijela Stewarda, Natalie i sigurnost Coherent Lighta, sigurnost i ponos koji je došao iz
injenice da je itav beskrajni svemir tu samo radi ovjeka...
"Hej", re e Ardala. "Ovako me bole le a."
"U redu", odgovori Steward. "Zamijenimo mjesta."
Iz tog se položaja Steward mogao diviti obliku Ardalinog vrata kad je ona zabacila glavu
unazad, zatvorenih o iju, koncentrirana na užitak. Njena tamna kosa ocrtavala je izbo ene
klju ne kosti, koš ate vrhove ramena. Dok je svršavala, provukla je svoju ruku ispod njegove
glave i povila se iznad njega, svijaju i le a došla je do njegovog uha i isprekidano hvatala zrak...
Zagrlio ju je, pritisnuo uza sebe. Osje aj njenog daha na uhu, zvukovi koje je ispuštala, doveli su
ga do vrhunca. uo je, na trenutak, glas oluje.
Iskapili su bocu šampanjca leže i u kadi. Ardala je ležala na njemu, njene su ruke još
uvijek bile ispod njega. Mala vlakna sperme gusto su plutala u vodi okružena duginim bojama
mirisnog ulja. Ardala se prstima igrala sa spermom u vodi. "Da ih barem još jednom provozam",
re e ona. "Prije nego odu niz slivnik."
"Salmon bi trebao biti gotov. Jesi li gladna?" upita je.
"Trebao si sa uvati novac", re e Ardala. "Znam da ga ne maš previše. Ubudu e ve eru
pla am ja."
"To je bila moja želja."
"Što da radim sa svim onim pšeni nim brašnom koje si mi kupio? Nikad ništa ne pe em."
Ustala je, voda joj se slijevala niz bokove u mlazevima duginih boja, a Steward se,
poljubivši je, izvukao iz kade i posegnuo za ru nikom. Otišao je do kuhinje, stavio ve eru na
tanjure, otvorio drugu bocu šampanjca. Donio je bocu do kupaonice. Ardala se ve umotala u
ru nik, dok je drugim trljala kosu. Nato io joj je ašu. Ona ispusti ru nik i uze ašu. Ispila ju je
ešljaju i kosu i krenula za njim u kuhinju.
"Pokušat u prona i posao u jednoj od polikorporacija", re e Steward nakon što su jeli.
Ardala ga pogleda prebacivši nogu preko noge. Iza mjesta na kojem je sjedila na bijeloj
plasti noj stolici, samopolariziraju i prozor je odolijevao suncu, zatamnjevši pogled na svijetlu
brzu prugu koja je jurila na jug, prema Phoenixu.
"Nemaš novaca da bi si kupio takav posao, zar ne?" upita ona. "Na pregledu bi dobro
prošao, ali je tvoje znanje od prije petnaest godina, zastarjelo je, i ti ne eš u i u onih dva posto
koje primaju besplatno. Ono što ti ostaje je ugovorom vezani brod na Zemlji, a to traje
godinama."
"Jedna od vanjskih polikorporacija, Starbright, izgleda kao dobar izbor. Bave se
prijevozom. Vjerujem da bi mi putovanje dobro došlo."
Ardala se namrštila i posegnula za Xanadusom na stolu, mješavinom marihuane i
mentoliziranog duhana. Kresnula je upalja em. "Nisi me uo?"
"Da, uo sam te. Ali jedino što želim je oti i u svemir. Ve u za to prona i na in."
Ona povu e dim i raspoloženo pogleda kroz prozor, gdje je svijetla zmija urezivala svoj
put Dolinom Sunca. Palcem je obrisala nevidljivu prašinu izme u obrva. "Zar je u svemiru tako
divno?" pitala je s cigaretom me u zubima.
"Tamo se doga aju stvari." Tamo su, pomisli, odgovori.
Pogledala gaje. "Tamo je Natalie?"
Steward nije odgovorio. Uzeo je cigaretu i duboko povukao dim, izražavaju i tako
dobrodošlicu invaziji THC-a i kancerogenih tvari. Xanadus je bila jedna od najgorih stvari koja
se mogla pušiti - dok je marihuana udarala u glavu, duhan je imao vremena uništavati plu a.
Canardsi, kakvi su bili, voljeli su Xanadus upravo iz tog razloga.
Ardala uzdahnu. "U redu", re e. "Imam nešto stru nog materijala u uredu. Možda e ti
mo i pomo i dok budeš u io za ispit. Možda ti se posre i i kvalificiraš se za odbacivanje sme a
na Ricotu."
Ime umjetnog planetoida izazvalo mu je invaziju hladnih iglica u predjelu kralježnice.
"Ricot je u redu", re e. Tamo su odgovori.
Slijede eg jutra, nakon što je Ardala otišla, Steward je vježbao u teretani obližnjeg kluba,
pa se istuširao, obukao i zaklju io da ne želi doru kovati sam. Nije volio izgled kafi a u
naseobini: previše prebojanog drveta, zvu na izolacija, ukusna glazba, konzervativno obu eno
osoblje koje ita videonovine dozvoljene propisima. Krenuo je u pravcu sjevera prema starom
gradu i tamo našao kafi s holografskim natpisom NAJ NJI K FI U GR U. Daš ara je bila
obložena jupiterovom plastikom kri avo naran aste boje, a konobarica je bila punašna žena koja
ga je pozdravila namrgo enom facom.
Nakon doru ka pušio je Xanadus uz kavu i promatrao kako se namrgo ena konobarica
sva a s nekom Kineskinjom koja je smatrala da pile i odresci imaju nekakve veze s piletinom.
Kineskinja je smatrala da su je prevarili, ali na svom slabom engleskom nije mogla dovoljno
izraziti svoj bijes.
Steward se naslonio i cerekao. I on je napravio istu pogrešku kada je prvi put došao u
Sjedinjene Države.
Problem je bio brzo riješen pojavom vlasnika kafi a, i Steward je dovršio svoju kavu.
Vucarao se po starom gradu, promatraju i stare trošne izloge, ljude, starca koji je prodavao
sre ke i videonovine. Mladi preprodava i u kratkim majicama s displeyima od teku eg kristala
reklamirali su svoje proizvode; software, literaturu koju je nemogu e na i u naseobinama, droge.
Sjetio se prizora iz Marseillesa, tamo su ulice izgledale dinami nije, dilanje opasnije - ak su i
boje tamo bile svijetlije. Osjetio je da ovi ljudi prolaze samo kroz jednu fazu - da im ovo ništa ne
zna i. Amerika nije imala rat u zadnjih sto godina. Ovi ljudi nisu bili mjesecima na rubu
gladovanja; nisu morali dilati da bi preživjeli. Nisu prošli Petit Galop.
Amerika je starjela, pomisli. Kao i ostatak Zemlje. Skupljali su trendove koji su doneseni
iz svemira, na ine života - pravila u naseobinama, ideologije - koji su bili imitacija vakuumskog
života. Stewardova maslinasta boja kože bila je moderna iz tog razloga jer je maslinasta koža bila
interesantna ljudima iz naseobina koje nikada nisu vidjele sun evu svjetlost. Iz istog razloga su
bili moderni i deblji slojevi šminke. Zemlja se ispucala. Važne su bile samo stvari iz svemira,
svidjelo se to nekome ili ne.
Kupio je videonovine, ušao ujedan od divljih parkova koji su presijecali grad i sjeo na
travnatu uzvisinu. Na svijetlom nebu bez oblaka mogao je primijetiti oblike umjetnih zvijezda,
orbitnih tvornica i naseobina. U jednoj od njih, znao je, sada živi Natalie. Pitao se koja je zvijezda
njena, kako izgleda sad, nakon petnaest godina, petnaest godina koje on nije proživio. Osjetio je
snažnu bol u grlu i nosu i spustio pogled na plo nik. Tuga ga je preplavila poput kiše.
"Reci mi kako si dospio u Canard Chronique?" Ardala ga je upitala kasnije.
"Canards Chronique", ispravi je. Ležali su na krevetu, Ardala na trbuhu, naslonjena na
laktove itaju i tjedno izdanje Guysa i vade i bilješke. On je itao stru ne materijale koje mu je
donijela. "Naziv ima dvostruko zna enje, ili Kroni ne Naiv ine ili Kroni ni Prevarnati, stoje
imalo jako puno s njihovom etikom."
"Nisi odgovorio na moje pitanje."
"Kako sam dospio? Sve je to bila pogreška moje afri ke bake."
"Ne drži me u neizvjesnosti, Stewarde", re e Ardala. Ostavio je ozna iva stranice i
odložio knjigu. "U redu. Moja afri ka baka je stekla obrazovanje u Kanadi i zaljubila se u hladne
klimatske uvjete, i zbog toga je postala arkti ki geolog. Onda se zaljubila u Škota koga je
upoznala u Novoj Zemlji, koji je tako er bio zaljubljen u Arktik, itd. Njihov drugi sin mrzio je
snijeg i stalno smrzavanje koje ga je okruživalo tokom itave mladosti, tako da se preselio na
Mediteran, gdje se oženio mojom majkom, koja je bila iz Marseille^-sa. Našao je dobar posao u
Nici, kao ekonomist ugovorom vezan za Far Jewel, dok se moja majka školovala." Steward se
namrštio prema suprotnom zidu. Pokušavao je odlu iti koji stav zauzeti, koji ton upotrijebiti.
"Poginuo je za vrijeme Petit Galopa", re e. " ula sam za to."
ula je, pomisli Steward. Kolaps Europe, anarhija kao posljedica neuspjelog pokušaja
preure enja sociologije prema napucima polikorporacija koje su obitavale u svemiru. Zemlja je
imala ve u populaciju i manje osjetljive ekološke sustave nego polikorporacije; ponekad su
polikorporacije isprobavale nove programe dolje na Zemlji, tek toliko da bi ih provjerile prije
nego što svoje podneblje podvrgnu ne em takvom. Sli nost podneblja je, pri ovakvim
neovlaštenim eksperimentima, bila jedan od razloga što su se polikorporacije uop e trudile oko
Zemlje.
Ali stvari su krenule drugim putem. Europa je bila suviše krhka, što nitko nije o ekivao, a
ljudi - ljudi polikorporacija i stanovnici i mnogi drugi za koje se pretpostavljalo da nisu krivi za
to - svi su oni platili visoku cijenu.
Kako, pitao se Steward, re i Ardali za sve to. Canard bi samo slegnuo ramenima. U
Marseillesu su svi bili pogo eni; svatko je imao oca ili majku koji su tada poginuli, ili brata ili
sestru ili nekog bližeg ro aka. Steward joj odlu i sve kazati. "Bilo je gadno, pogotovo dolje na
jugu. Neki od pobunjenika penjali su se na visoke ekodrome polikorporacija i bacali velika stakla
na ljude ispod njih. Stakla su eksplodirala poput granata. Tako mi je poginuo otac, on i nekoliko
tisu a drugih, svi u jednom popodnevu. Ne bi sve to preživio i da je izbjegao staklo - imao je
biološke dodatke, ruka mu je bila modificirana za rad s mikroprocesorima, a na glavi je imao
konektore za interface DNA kompjutora. Kapacitet lubanje mu nije bio pove an niti mu je
ugra eno dodatno moždano tkivo, ali je imao superpunja e u vratu što mu je pove avalo
kapacitet mozga. Bilo tko s takvim hardwareom ne bi mogao pro i kroz metal-detektore bandi
nezapaženo i završio bi pred strelja kim vodom."
"Isuse. Ovdje ljude nadogra uju ve stotinu godina. Što bi moglo biti loše u tome?"
Ovaj se put Steward nije mogao suzdržati da ne slegne ramenima. "Sve je to bio dio plana
Far Jewela, dio groznog plana. Modificirani ljudi bili su jedini ljudi koje je mafija mogla na i...
donositelji odluka su živjeli izvan domašaja, u asteroidnom pojasu. Pokretljivost Far Jewela u
Francuskoj bila je sužena i tako odjednom nije bilo dovoljno zaposlenja za sve njihove preživjele
ljude. Francuska je vlada bila otjerana u Portugal, tako da nije bilo pomo i ljudima poput moje
majke i mene. Preselili smo se kod moje tetke u Marseilles. ak smo i tamo skoro gladovah."
Steward je pogleda. "Je li ti ostalo onog Xanadusa?"
"U džepu moje košulje. ula sam da su se tamo neki ljudi doslovno izjedali. Je li to
to no?"
Steward se namrštio. "Vjerujem da jesu", re e. "Nije bilo puno slu ajeva tamo gdje smo
mi bili. Bande su održavale takvo stanje."
"Canardsi su krenuli spašavati?"
"Da." Steward je ustao, otišao do stolice gdje se nalazila Ardalina košulja. Našao je
zadnju cigaretu Xanadusa i po eo tražiti pepeljaru. "Tinejdžerske bande su, manje-više, vladale
gradom", re e. "Bar starim dijelom grada. Puštali su vodu i struju ljudima koji nisu živjeli na
ekodromima. Ve ina njih je imala smiješne francuske ideje o asti, prestižu, ideologiji. Isuse,
pola borbi izme u bandi nisu bile borbe, samo hrpetina klinaca koji bi dobacivali politi ke parole
jedni drugima. Naglašavanje svoje odanosti prema Societe Bijouxu ili New Rejuve Movementu
ili Genetic Behaviorismu. Canardsi nisu tražili takvu vrstu odanosti. Mi smo htjeli samo
preživjeti i obogatiti se, i kasnije se dobro nasmijati na ra un klinaca koji su to uzimali previše
ozbiljno."
Pronašao je pepeljaru i donio je do kreveta. Zapalio je cigaretu i zavalio se me u jastuke.
"Jesi li se obogatio?" upita ga Ardala.
Spustio je upalja na rub stola. "Ja sam bio dobar de ko i davao sav novac majci. Tim si
je novcem kupila mjesto u ekodromu u isto vrijeme kad sam ja ušao u CL."
"Dakle, bio si bogat na neki na in."
Sterward duboko udahnu, zatvorivši o i. "Canardsi su željeli biti posrednici. Shvatili su
gdje se najviše novaca može skupiti. Pokušavali su saznati tko radi kakve poteze, što namjeravaju
polikorporacije, gdje prona i vrijednu robu. Radili smo poslove mešetara, uzimali postotak.
Nikada se nismo ujedinjavali s drugim bandama. A znali smo i sabotirati druge bande, tek tako, iz
zabave. Dokazivali smo nadmo nad oznakama drugih bandi, i takve stvari."
"Što se dogodilo s njima?"
"Ve ina je poginula. Izbio je rat izme u bandi. Kako su bili posrednici, Canardsi su se
našli izme u dvije vatre. Kako nismo bili u savezu ni s jednom bandom, postali smo pokretne
mete. Pokupio sam što sam imao i zbrisao Coherent Lightu." Nacerio se. "Ostali bi vjerojatno
odobrili moj potez. Oduvijek smo se trudili donositi pametne odluke."
"I CL te je tek tako primio."
"Bio sam tip ovjeka kakvog su trebali."
"Tip ovjeka za uzbudljiv posao u polikorporaciji. Super!" Zatvorila je primjerak Guysa i
odbacila asopis s kreveta. "Ne mogu te zamisliti kao lana bande. Kada smo stanovali vrata do
vrata, bio si tako dobar vojnik. Poput, ..." - slegnula je ramenima - "... poput odapete strijele.
Znaš. Sve je bilo uredno i na svom mjestu. Uvijek si bio pun predavanja o namjerama Coherent
Lighta na ovu ili onu stranu. Kako e galaksija biti ljepše i sigurnije mjesto za život."
"Poslije onog što sam vidio u Nici i Marseillesu, Coherent Light mi je dao neki smisao.
Bar je to tako izgledalo." "Osim toga", dodao je, "nema puno razlike izme u dobrog vojnika i
dobrog lana bande. Sve je to, najviše, stvar stila."
"Hm." Posegnula je za cigaretom i uzela je iz njegove ruke. "Kako si izgledao tamo,
onda?"
"Mršav, žilav."
"Još uvijek si mršav i žilav. Da nemaš miši a, bio bi kost i koža."
"Žilav možda. Ali ovo tijelo je hranjeno. Tijelo mog prethodnika bilo je na rubu gladi
dugi niz godina. Ja sam razmažen na svilenim jaknama i tenisicama s crvenim lampicama sa
strane. U sobi sam imao dobar ku ni kompjutor s najnovijim ukradenim softwareom. Nisam se
skidao sa Xanadusa i putovao sam matirano crnim motorom na mikrogorivo. Obi ne stvari za
snobove."
Neobi no je bilo razmišljati o sebi kao bi u starom više od dvadeset godina. U sje anjima
se to nije inilo kao tako dug period.
"Auh. Goni se u kurac." Xanadus joj je dogorio do prstiju. Prebrzo je zdrobila cigaretu u
pepeljari, pepeo je letio po krevetu. Onda je klela svoje ruke i noge, sagnula se, bacaju i pepeo s
kreveta na pod. Steward je promatrao na in na koji se pomicala njena kralježnica duž sagnutih
leda, bedra dok je prebacivala težinu sjedne noge na drugu, savršeno zategnute miši e, igru
svjetla i sjene.
Sjetio se Natalie, na ina na koji se ona kretala, sigurna u sebe, elegantno, kako je samo
znala skliznuti u krevet, kao u ruke ljubavnika... Dovraga, pomisli, da sam bio pametan toliko
koliko vjerujem da jesam, ne bih sada bio bez nje. Glupost je nešto s im nau iš živjeti kao i s
bilo im drugim.
Jutro slijede eg dana. Steward je sjedio u NAJ NJI KFI U GR U i dovršavao svoju drugu
kavu. inilo mu se kao da osje a tijek kofeina kroz svoje tijelo, koji je polako uklju ivao, jednog
za drugim, sve sustave. Komadi i svjesnosti svjetlucali su poput roja semafora na kojima je bilo
upaljeno zeleno svjetlo. Napola pojeden kola nalazio se na tanjuru ispred njega. Oko njega
ranojutarnja graja, ljudi su buljili u svoje printpapire, itali novine, zijevali, ešali se.
Steward, digavši glavu da konobarici da znak da mu donese još jednu kavu, ugleda lice
koje se kretalo pored udaljenog otoka, izme u konobarice i njega, i odjednom zeleno svjetlo u
njegovoj glavi po ne žmirkati da bi lagano prešlo u žutu, pa u crvenu boju. Okrenuo je sjedalicu
da bi bolje prou io ovjeka koji je prošao pored otoka, smještaju i se u rubni separe, pra en
konobaricom koja je u ruci imala bokal s kavom. Steward se nagnuo ne bi li bolje vidio lice
ovjeka. Pogled mu je zaklanjala konobarica dok je to ila kavu. Osje ao se glupo. Neznanac u
kafi u bogu-iza-nogu, slu ajna sli nost, a njemu se ve pri vi aj u duhovi.
Konobarica se maknula s puta. Steward pogleda u ovjekovo lice i osjeti kako mu se suše
usta. Okrenuo se, dovršio kavu u jednom gutljaju i ustao. Zaljuljao se. Ravnoteža mu se malo
poremetila. Krenuo je pored otoka do ovjeka ija se glava okretala u njegovom smjeru. Znoj
po ne izbijati iz Stewardovih dlanova i tabana.
ovjek je pogledao u njegovom smjeru dok je dizao šalicu s kavom. Bio je tamnoputi
Europljanin, kose srednje dužine, uredno odjeven u tamni sako bez rukava, ispod kojeg je imao
svijetloplavu majicu bez okovratnika. Ruke su mu bile mršave, tanke. Koža mu je sli ila na
pergament prevu en preko kostiju, vezan na mjestima gdje su na površinu izbijale plave žile.
Nosio je prosijede brkove koji su bili nepoznati Stewardu. Steward osjeti tra ak nesigurnosti.
Njegova su mu sje anja govorila o drugom ovjeku, mla em, bolje gra enom, nasmijanom. Tada
je ugledao bijeli ožiljak na bicepsu, uslijed skidanja tetovaže, i nesigurnosti je nestalo. Osje ao se
kao da se ljulja na ivici ne ega, kao da e zemlja ispod njega svakog trenutka propasti, odvode i
ga na neko novo mjesto, koje je nesigurno, gdje su pravila nepoznata, i on e se morati snalaziti
kako zna.
"Griffith", re e Steward.
Šalica s kavom zaustavila se na pola puta do ovjekovih usta. O i, okružene crnim
linijama po ele su svjetlucati. Poprimile su novi izraz. Kao da su vidjele duha.
"Stewarde", promucao je, više sebi u bradu. Spustio je šalicu ne pogledavši gdje. Glas mu
je bio grub, promukao. Steward se prisjetio njegovog pjevanja, baritona koji je odzvanjao
metalnim zidovima Stewardova stana u orbitalnom kompleksu Coherent Lighta na Marsu. Pola
njegovih pjesama bilo je na velškom i zvu ale su poput himni dok su ostale bile bezobrazne
ragbijaške pjesmice. Glas je sada bio druga iji.
 "Isuse", re e Griffith. Smiješak se po eo kretati Griffithovim licem na neki neobi an
na in. Nije se odmah nasmijao, nego je smiješak preuzimao lice dio po dio. "Iznenadio si me.
Dobro izgledaš, Kapetane. Sjedni."
Kapetane, pomisli Steward.
Griffithov smiješak je nestao. Lice mu preplavi hladan oblak sje anja. "Nisam te vidio još
od Icehawksa", re e. "Otkad smo se vratili sa Sheola."
 Poglavlje 4

Griffith nije jeo svoj doru ak, on ga je uništavao, nervozno odvajaju i dijelove šunke i
jaja, trgaju i kruh, stavljaju i tu i tamo nešto u usta, a ostatak tek preme i po tanjuru. Steward
je razumio razlog Griffithove mršavosti. Gledaju i ovo maltretiranje doru ka, Steward mu je
ukratko objasnio kako je kloniran, i kako ima obuku svoga alfe, ali ne i sje anja na Sheol, niti išta
poslije njega.
Griffith ga pogleda. "On nije obnavljao svoja sje anja? Nije ti ostavio ništa?" Steward je
zatresao glavom. Griffith se zavali u naslonja s izrazom iznena enja. "Zašto?" upita ga.
"Nije mi ništa rekao u poruci."
"Sranje." Protrljao je svoje brkove. Zatim mu je iznena enje preraslo u zabrinutost.
"On je zna i, mrtav, zar ne? U suprotnom, ne bi sada razgovarao s tobom."
"Upravo tako."
Griffith je šutio na trenutak. Njegove vodenaste o i kao da su se okrenule na unutrašnju
stranu promatraju i krajolik sje anja otisnut u unutrašnjosti njegove glave. "Kako se to
dogodilo?" upita ga. "Jesu li ti rekli?"
"Ubijen je na Ricotu, možda na Vesti. Dok je lovio brigadira de Preya."
Griffith je opet na trenutak zašutio. "Da", re e. Glas mu nije niti opravdavao niti
osu ivao. "To je baš tipi no za Kapetana." A onda se vratio trganju svoje hrane, polako, niti ne
pogledavši u svoje ruke. Steward ga je promatrao ne željevši ga prekinuti u sanjarenju, osje aju i
su ut za nekoga koga nije izgubio.
Kapetan. Tako su sada nazivali njegovog alfu. To je ozna avalo in, autoritet kojeg
Steward nije imao, bar se toga nije mogao sjetiti. Nije bio ak niti asnik. Kapetanom je postao
na Sheolu.
Griffith je spustio nož i vilicu i duboko udahnuo. Odjednom je izgledao blijed. Ispri ao se
i odjurio u WC. Kada se vratio, opet je imao prirodnu boju. Pripalio je cigaretu i povukao dim.
"Imam neko sranje sa želucem", re e. "Ve me danima prati."
"Što ti radiš u Arizoni?"
"Stanujem u stanu svoje kompanije. Sad sam neka vrst trgovca", re e. "Za kompaniju
Lightsource. Pružamo razli ite poslovne usluge. Pronalazimo software namijenjene rješavanju
odre enih problema, komunikacijske sisteme za posebne potrebe, i sli ne stvari. Ti negdje
radiš?"
"Trenutno, ne. Imam neke stvari u planu. Probat u se ubaciti u Starbright."
Sjeta prije e preko Griffithova lica. "Vra aš se dakle u svemir?" Upita ga. "Da bar ja
mogu."
"Želim putovati. Vjerujem da bih bio nemiran da ostanem na jednom mjestu."
Griffith kimnu glavom otpuhuju i dim cigarete. "Želio bih ponovo vidjeti Powerse.
Živjeti s njima u pravom powerskom okolišu. To je ono što mi nedostaje kod svemira. Powersi
izgledaju kao jedina stvar vrijedna puta gore."
"Stvarno to misliš?"
Griffithovo lice dobi sjaj. "Kapetan je mislio kao ti. Nije vidio ništa posebno u njima.
Imao je neku vrstu sljepila." Zatresao je glavom. "Ali kada ih jednom sretneš, postaneš svjestan
kako su oni usredišteni. Kako su stvarni. I kad ih usporediš s ljudima, vidišJcako su ljudi
gotovo... prozirni. Kao da u stvari i ne postojimo. I tek onda vidiš koliki mi put još moramo
prije i." Pogledao je u tanjur i promrljao hranu. Namrštio se. "Mislim da znam nekoga u
Starbrightu", re e. "Oprema broda. Da na trenutak razmislim. Možtla te ona može progurati u
po etni ki program", kimnuo je glavom. "Morat u okrenuti nekoliko telefonskih brojeva."
"Bio bih ti zahvalan."
Griffith odmahnu rukom. "Nemoj mi još zahvaljivati. Ne znam da li e išta od toga biti."
"Griffithe." Steward osjeti kako mu adrenalin kre e kroz tijelo. Griffith ga pogleda
zate en njegovim tonom.
"Želim znati što se dogodilo na Sheolu."
Griffith pogleda u njegove ruke. Zatresao je glavom. 'Tebi to ništa ne bi zna ilo, frajeru."
Glas mu je bio dubok, upijao ga je stol i njegove prekrižene ruke. "To je nešto što moraš
proživjeti, žao mije, ali..."
"Važno mi je to."
Griffith obrisa rukom znoj sa ela. "Žao mi je", re e. "To nije mogu e ispri ati."
Steward osjeti kako mu zrak para plu a. "U redu je", re e.
"Ako ne možeš, ne možeš."
Griffith ponovo zatrese glavom. "Žao mije", re e. Pogledao je na sat. "Imam poslovni
sastanak, još malo. Trajat e itav dan."
"Možda bi se mogli na i ve eras? Oti i na pi e?"
"Ne mogu. Ve eras moram na ve eru s klijentom. Vjerojatno u ga morati i poljubiti za
laku no ." Podigao je pogled, povukao dim i ugasio cigaretu. Postojala je odre ena nesigurnost u
tim vodenastim o ima, i Stewardu se u inila udnom - kao da je Griffith rekao nešto protiv svoje
volje. Pitao se da nije i Griffith možda klon, iji je alfa poginuo na Sheolu, a on ne želi pri ati o
ratu, jer nije bio tamo.
"Doru ak sutra ujutro?" upita ga Griffith.
"Da. Zašto ne."
"Ovdje? Oko devet?"
"Dogovoreno."
Griffith iza e iz daš are i pritom uputi pozdrav sli an salutiranju. "Vidimo se sutra", re e
i ode dalje. Steward je gledao za njim, pažljivo promatraju i Griffithovu glavu koja je postajala
sve manja i manja u daljini.
Na pozadini Griffithove glave mogla se vidjeti ugra ena uti nica ispod kratke kose, i
osjetio je zadovoljstvo otkrivši da je to pravi Griffith, ne klon. Ugra ena uti nica je bila stvar
koju su imali Icehawksi, omogu avala im je da se priklju e na svoje oružje, prijevozno sredstvo
ili borila ko odijelo. Puno ljudi ih je imalo, ali prodava softwarea stvarno nije trebao takvo
nešto: on bi trebao biti u stanju svoju robu demonstrirati preko headseta, a za to mu nije trebao
dijeli sekunde koji bi mu priklju ak dodao. Dakle, Griffith je još uvijek imao uti nicu interfacea
i razne priklju ke za ubrzavanje refleksa, koje je mogao programirati za razne borila ke vještine
ili ak i male takti ke finte.
Steward je promatrao Griffitha dokle god ga je vidio. Osje ao se ponosnim, napetih
živaca, jer je veza bila uspostavljena u njegovoj glavi. Griffith je bio veza za nešto, nešto stoje
želio.
Griffith e ga odvesti do njegovog alfe.
Koliko god dugo razmišljao o tome, stvari su se svodile na Powerse. Oni su nastanjivali
planete na kojima se odvijao rat Rukotvorina; njihovim povratkom rat je bio završen. Na slikama,
koje je Steward vidio, bili su sve samo ne privla ni. Pa ipak, Griffith ih je volio; možda postoji
neki razlog za to. Steward dobije slobodan pristup biblioteci i u njoj pro ita sve što je mogao na i
o Powersima. Iako je tu bilo više podataka nego u bolni koj biblioteci, sve su te stvari bile
zasnovane na naga anjima. Kao da ljudi koji su se sretali s njima nisu željeli re i ništa konkretno.
 "Powersi" - to je bio prijevod naziva njihove rase s njihovog jezika. Njihov jezik je bio
kombinacija kliktaja i melodija koje su mumljali, koji je zalazio i ispod zvuka koji mi možemo
uti. Niti jedan ovjek nije prišao ni blizu svladavanju tog jezika u punom na inu izgovaranja.
Powersi su naselili Sheol i odre eni broj drugih planeta, koje su ljudi otkrili, i napustili ih.
Nakon tisu u godina, vratili su se i našli ovje anstvo kako puzi po njihovim ruševinama. Do
sada još nisu objasnili zašto su otišli i zašto su se morali vratiti. Samo su objavili da je široko
podru je neba, stožac kuta od osamdeset i šest stupnjeva s vrhom u Rossu 986, zabranjen za
istraživanja ljudi. Pretpostavlja se da tamo žive ostali Powersi ili da oni bar žele da ljudi tako
misle. ovje anstvo, željno trgovine i znanja, plaše i se posljedica ako bi se mislilo da se drži
neprijateljski, bilo je više nego susretljivo.
Powersi su bili sli ni kentaurima, imali su etiri noge i dvije ruke. Donji dio tijela im je
veli ine manjeg ponija, a gornji nešto manji nego u ovjeka. Izgled tijela ni na koji drugi na in
nije se mogao usporediti niti s ovjekom niti s ponijem: noge su im kra e, mo ne, s dugim
kandžastim prstima, ruke su im stabljikaste i ne mogu se usporediti ni s im na Zemlji. Glave su
im šuplje, miši no tkivo bez kostiju, s o ima i nosnicama na vrhu. O i su im oklopljene poput
gušterovih i mogu se okretati tako da pokriju itav horizont ili fokusirane naprijed i nazad radi
binokularnog gledanja. Mozak im se nalazi u grudima s malim mozgom na sredini leda. Izme u
prednjih nogu nalaze se usta proizvo zvuka, a straga složeni organ za lu enje sintetiziranih
hormona u obliku aerosola. Uzduž kralježnice, s obadvije strane, nalazile su se svijetle to kice,
poput salamanderovog tre eg oka, koje imaju funkciju primitivnih o iju, ušiju ili osjetila mirisa.
Kako izgleda, dobar dio njihove komunikacije odvija se preko osjetila mirisa: iz organa za
lu enje sintetiziranih hormona izlazi poruka koju drugi prima nosnicom na vrhu glave. Na taj
na in mogu prenositi raspoloženja, osje aje, mogu e i neke stvari koje su osobene samo njima.
Mogu prenositi više poruka odjednom - emocionalnu preko hormona, glavnu putem kliktaja iz
proizvo a zvuka i sekundarnu melodijicama koje su proizveli tjeraju i zrak kroz gornju
nosnicu.
Boja kože im je tamnoljubi asta, a varira od tamno purpurne do crne kod pojedinaca.
Koža im je glatka, osim dlakave trake koja se pruža od glave niz kralješnicu. Dlake su povezane
sa živ anim sustavom i ini se da i one imaju neku funkciju senzora. Powersi su svežderi i
toplokrvna bi a. Svi su biseksualci i liježu jaja, i bar neki od njih dugo žive - dokazi potvr uju da
su neki od voda stari nekoliko tisu a godina.
Kako se ini, ve inu svog života provode seksualno neaktivni, a u samom seksualnom
inu nema nikakvog emocionalnog kontakta. Jaja se uvaju u nekoj vrsti zajedni kih jaslica:
osje aj za odgoj pripada cijeloj grupi, a ne samo pojedinom biološkom roditelju. Neki sociolozi
tvrde da je to velika prednost, dok drugi u tome vide nebrojene nedostatke.
Socijalna organizacija Powersa je zbunjuju a i krajnje ritualna. Oni su ekstremno
autokrati ni. Me usobni kontakt je uvelike popra en jezikom tijela kojim se to no utvr ivao
status i titula pojedinca. Koliko se zna, odanost im je univerzalna, dok su nare enja i nagrade
stizale preko pojedinaca iz velikog zvijezdanog prostranstva, iz mjesta koje su Powersi zvali
Ku om. Ako je i postojalo nepoštivanje ili nezadovoljstvo me u njima, ništa od toga nikada nije
pokazano pred ljudima.
Slijede i izrazi nisu mogli biti prevedeni na jezik Powersa: vlada, poštenje, pojedinac,
prava, pravda, religija, napredak, zakon, sloboda. Sociolozi su se jednoglasno složili i od ljudi
tražili da ne sude Powerse po tome. Druga vrsta, druge potrebe.
Neki od odvažnih pretpostavljali su da su Powersi u rasnom raspadu, jer je njihova
ritualizirana i autokrati na socijalna struktura ukazivala na rasu koja je izgubila mogu nost
prilago avanja neophodnu za putovanje svemirom i širenje kulture. Drugi su govorili da
 ovje anstvo, ako nastavi s polikorporacijskom evolucijom, ide istim putem. Ipak, neki su to
pobijali jednostavno pokazavši u zabranjeni stožac svemira. Ako su Powersi u raspadu, onda to
zabranjena zona demantira.
Dolaskom Powersa kolabiraju Outward Policorps i kao posljedica toga je ekonomska
propast rata Rukotvorina. Preživjele polikorporacije pokupile su komadi e i srušile monopol
Outward Policorpsa na putovanje brzinom-bržom-od-svjetlosti i na ruševinama prethodnika
napravile dvije nove polikorporacije; Consolidated Systems, ije je sjedište na ljudskom rukom
napravljenom planetoidu Ricot Habitatu - projektu Coherent Lighta koji je nadživio svoje
graditelje - i Brighter Suns, koji su svoje sjedište imali na Vesti. Ova su dva sustava bila
djelomi no u vlasništvu polikorporacija koje su ih izgradile i postojala su isklju ivo radi trgovine
s Powersima. Kako se ini, i Powersi su imali financijskih interesa u postojanju ovih sustava,
budu i da su odbili bilo koji drugi na in trgovine, pa ak i one na ine koje je vlada Zemlje
predložila iako su bili nepovoljni za naš planet.
Na Zemlji više nije bilo Powersa. Nekoliko su mjeseci živjeli tu, a onda pani no otišli.
Kružile su glasine, koje Consolidated Systems i Brighter Suns nisu pobili, da su Powersi osjetljivi
na zemaljske bakterije. Sada su bili u dvije hermeti ki izolirane kolonije. Gotovo sve
komunikacije vršile su se elektronski, rje e licem u lice. Prodavali su nam lijekove, bakterije,
tehnologije za formatiranje planeta i znanje, sklapaju i ugovore s inteligentnom grabežljivoš u u
cilju dobivanja naših elektronskih ure aja, lijekova, bakterija, tehnologija za formatiranje planeta,
znanja. Ostali su zagonetni.
Steward je prou avao videosnimke o Powersima nakon njihovog prvog spuštanja na
Zemlju. Bili su brži nego što su izgledali. Pri hodanju su vukli noge, poskakivali i mahali rukama,
pri emu su davali do znanja svoj status i podru je rada. Miši ava glava mijenjala je oblik poput
balona uhva enog izme u dviju stezaljki. Bila je odbojna i fascinantna.
Griffith ih je volio. Steward nije mogao razumjeti zašto. Ali, osjetio je da je to važno i
svaki put iznova gledao video. Odgovor nije našao.
Slijede eg jutra vidio je Griffitha kako ga eka ispred kafi a puše i cigaretu. Izgledao je
energi no, gotovo napeto. Na sebi je imao izme, majicu s kratkim rukavima otkop anog
okovratnika i crne traperice.
Auto-robot je ne ujno prošao izme u njih reklamiraju i preko holograma Darwinove
dane.
"Bok", re e Griffith. "Nisam mogao uspostaviti kontakt s prijateljicom. Nije trenutno na
Zemlji."
"U redu je. Hvala ti što si pokušao."
"Uhvatit u ja nju. Vra a se slijede i tjedan." Griffith je glavom pokazao niz ulicu. "Želiš
li se malo prošetati? Imam ti nešto re i."
"Što da ne."
Hodali su niz ulicu ignoriraju i prodava a sre aka. Bilo je još prerano da bi se
preprodava i izvukli iz kreveta. Griffith skrenu prema jednom od neprohodnih parkova.
Prou avao je Stewarda od glave do pete.
"Dobro izgledaš. Vježbaš?"
"Da. Svaki dan."
"Ja sam se prepustio." Griffith posegnu za maramicom u džepu i obrisa si elo. Pumpica s
kompresnim plinom ispade mu iz džepa i metalno odjeknu na betonu. Griffith je digne i bez rije i
strpa nazad u džep. "Ti više nemaš frizirane živce?"
"Ne. Da sam htio neke dodatke, morao bih ih nadoplatiti."
"Pa" - Griffith zašuti na trenutak - "vjerojatno ti ne e ni trebati."
 Steward ga pogleda, ali Griffith se okrenu i po e se penjati travnatom uzbrdicom. Steward
suzdrži nezadovoljstvo i krene za njim. Kada su stigli do vrha, Griffith je teško disao. S brda na
kojem su stajali mogli su vidjeti zastave na proplancima, privremene šatore, modele brodova i
skulpture DNA. Udaljeni poja ani glasovi miješali su se u zraku. Neoimaginisti su imali svoju
proslavu Darwinovih dana.
Steward je ve bio umoran od Griffithove igre. "Griffithe, za što mi ne e trebati frizirani
živci?"
Griffith ga smiri pokretom ruke i pripali cigaretu. "U redu", re e. "Ne bavim se samo
trgovinom. Imam... drugu vrstu posla sa strane." Pogledao je u Stewarda i nervozno se
nasmiješio. "Možda ti mogu pomo i da zaradiš nešto novca koji ti treba za Starbright."
Osje aj poznate nervoze zasko io je Stewarda. Sjetio se kako je sjedio na svom motoru u
Marseillesu, skriven iza nao ala i velike bijele jakne, pri aju i s djevoj icom i dje akom koji su
dilali sumnjivu robu, vrstu robe koju je ve ina bandi smatrala ideološki neispravnom. Nudili su
mu udio u dilanju, ali on nije bio siguran želi li imati ikakve veze s tim.
Prisjetio se kako je nakit djevoj ice sjao obasjan sun evim zrakama, dje aka u borila kom
stavu, s rukama u džepovima i kaubojkama ukrašenim srebrnom žicom i mikro ipovima, a
najbolje se od svega sje ao okusa u ustima. Okusa ne ega što je želio, ali ga se istovremeno
bojao. Okusa ponude za koju nije bio siguran da je može prihvatiti.
Steward pogleda Griffitha i zapita se što se u stvari dogodilo na Sheolu. Pretpostavljao je
da je ono stoje znao o mladom Griffithu nešto na što se ne može osloniti. Možda se Steward
nekako zamjerio Griffithu i sada mu ovaj nešto namješta.
"Neoimaginacija", govorio je glas iz poja ala. "Više nego korak naprijed u evoluciji. Više
od vizije života izvan ljudskih normi. Više od vaših najljepših snova."
"U kakva si se sranja uvukao?" upita ga Steward.
Griffith ga pogleda s nervoznim osmijehom na usnama. "Imam hrpetinu bolni kih
ra una", re e. "Sheol nije bio zdrav za mlada tijela."
"Opet si postao ovisnik?"
Griffith je izgledao iznena en. Odmahnuo je glavom. "Ništa takvoga. Udahnuo sam neke
nervne otrove, neke gadne bakterije. Ošte enje jetre, ošte enje bubrega, upala guštera e.
Ošte ena plu a, za to služi pumpica." Nasmijao se. "Ovisnost. Isuse, sad razumijem kako si
došao do tog zaklju ka." Otpuhnuo je dim. "Ne, ja sam posrednik. Mala je to razmjena, u krugu
prijatelja."
"Kakva vrsta razmjene?"
"Ovisi." Griffith slegnu ramenima. "Stvar je prili no neredovita. Prijatelji i ja se raspitamo
što se traži, što je mogu e nabaviti. Uzimamo postotak. Sve na amaterskoj osnovi." Zaškiljio je u
sunce i krenuo dalje niz park. Steward ga je pratio.
"Ono što sad imam", re e, "je paketi kojeg trebam isporu iti u L.A. Namjeravao sam
tražiti nekog drugog da ga isporu i, ali budu i da si ti tu, mislio sam da bi te takvo što zanimalo."
"Što se od mene traži?"
"Letiš do Los Angelesa, potražiš jednog ovjeka, predaš mu paketi , pokupiš pare. Tvojih
je dva posto, što bi bilo oko dvije tisu e Starbrightovih dolara. To bi ti bilo dovoljno da upadneš
u Starbright, ako je to ono što želiš."
Steward se nasmijao. Ova mu je situacija bila sve poznatija. Mogao je osjetiti kako mu se
vra a stari Canardski refleks, obujmivši ga poput dobro skrojene jakne. "Dva postoje dvije tisu e
Starbrightovih dolara?" upita ga. "To mi baš ne sli i na amatersku ligu."
Griffith je izgledao nezadovoljan. "Malo mi vjeruj na rije , ovje e. Ja vodim ovu
operaciju i dobivam samo pet posto. Postoji jaka konkurencija. Za miloga boga, stvar je ak
legalna. Ne postoji zakon koji brani posjedovanje onoga što je u paketi u niti trgovanja njime.
Policija bi mogla pitati otkud ti to, ali ti im možeš, u skladu sa svojim pravima, re i da odjebu.
Sam bih odnio tu stvar, samo da nisam vezan ovdje itav tjedan."
"Dobro. U redu. Razumijem te." Steward pogleda u nebo sužavaju i zjenice zbog navale
tolike svjetlosti. Kontrail iz podorbitnog shuttlea parao je plavetnilo, pokazuju i put izme u
fiksnih orbitalnih zvijezda. "Zašto radiš kao trgova ki putnik kad možeš ovakav novac zara ivati
jednim letom u L.A.?"
Griffith se namršti. "Zato što se moram snalaziti, eto zašto. Ako ostanem nezaposlen i bez
veza, nitko ne e biti zainteresiran angažirati me. Ali velike ribe igraju po drugim pravilima. Da
ovo radim itavo vrijeme, na tragu bi mi bio svaki napuhani balavac. A takvi su brži od mene,
danas."
"Želim znati što je u paketu."
Griffith ga je gledao dugo, zatim je kimnuo glavom. "U pravu si. To je Grom."
Steward zatrese glavom. "Sje am se da sam itao nešto o tome, ali sam u zadnje vrijeme
malo izvan doga aja."
Griffith krenu preko trave. Otresao je pepeo cigarete na zelenu površinu. "U redu", re e.
"To je neurohormon kojeg je proizveo Pink Blossom prije nekoliko godina. Ime koje se koristi na
tržištu je Genesios Tre i, a zovu ga i vitamin B44. Na ulici ga nazivaju Grom ili Crni Grom.
Poti e živce da vrše popravke, pomo u njega mogu e je da i slomljena kralježnica sraste. Bogalji
mogu skakati pomo u toga."
"Zašto onda podzemlje trguje s tim?"
"Zato stoje narkotik. Fino te pukne. Istovremeno pove ava kvocijent inteligencije do
dvadeset posto ako ga uzimaš dovoljno dugo. Ali, nakon toga, Grom potiskuje koli inu
vasopresina i oxitocina u mozgu, što ograni ava njegove funkcije, tako da trebaš još vitamina da
bi to nadoknadio, što još više ograni ava mozak, itd."
"Negativna reakcija. Ovisnost."
"Pridruži nam se u velikoj avanturi." Glas iz poja ala javio se pozivom.
"Da", odgovori Griffith. "Kako sam rekao. Nisi fizi ki ovisan, bar ne u klasi nom smislu,
ali je stvar dovoljno gadna. U svakom slu aju, Pink Blossom je vrlo oprezan što se ti e
proizvodnje i prodaje ovoga. A stvar je toliko komplicirana i skupa da je podzemlje ne može
napraviti u dovoljnoj koli ini da je dostupna svakome. Ali ja imam prijatelja koji radi na Orlando
shuttleu i ima svoj sistem."
"I ti svako malo dobijaš paketi ."
Griffith kimnu. "Shvatio si ideju. Prihva aš li posao?"
"Zvu i privla no. Kome bih ja to trebao predati?"
Griffith je polako obrisao znoj sa ela. "Zove se Spassky. Klinac. Star oko petnaest
godina. Vodi nezavisnu mafiju i nosi urbanu kirurgiju." Pogledao je u Stewarda."Vidio si kako to
izgleda?"
"Preko videa." Novi stil, bizarna kirurgija lica u kombinaciji s tetovažama. Stil je dobar.
Namjerna odvratnost.
"Te male gadove ne možeš razlikovati", re e Griffith. "Zato to rade sebi. To je gradska
kamuflaža."
"Koriste sve što upali."
"Sranje. Ne mogu to gledati. Na Sheolu sam vidio što je pravo saka enje."
Steward je na trenutak oklijevao, osje aju i hladno u kroz svoje živce. Pogledao je prema
proslavi, zastavama. Boje i nebo izgledali su druga ije, kao da je oblak na trenutak zaklonio
sunce. Osjetio je kako se nešto u njemu pokrenulo, pokret poput preba ivanjaprekida a, i
odjednom je na stvari gledao druga ije, kao da je prešao na drugu stranu mosta ne primjetivši to."
"Odnijet u taj tvoj paketi ."
Griffith odbaci cigaretu i ugasi je nogom. "Dobro", re e.
"Želim nešto zauzvrat, Griffithe."
ovjek ga nije pogledao. Samo je stajao s rukama u džepovima i promatrao stakleni
urbani horizont, stakla koja su reflektirala izrezano nebo. Tjerao je Stewarda da kaže što želi.
"Sheol. Želim Sheol."
Na te rije i Griffith se naglo trgnuo, kao da su ga zaboljele.
"Da", re e on. "Znao sam da eš to tražiti."
Stewardova usta su odjednom bila suha. Pokušao je skupiti slinu, bezuspješno, te
progovori promuklo. "Koji je tvoj odgovor?"
Griffith je još uvijek gledao na drugu stranu. "Sutra", re e. "Kada ti dam paket."
Olakšanje prostruji Stewardovim tijelom. Mogao je osjetiti da se približava.
"Moram znati", re e. "Žao mi je."
Griffith pogleda u travu rfod svojim nogama. "Ne, nije", re e.
Steward posegnu za Xanadusom u džepu. Želio je da ovo raspoloženje potraje što duže.
"U pravu si, nije mi nimalo žao."
Steward je bio na krovu Ardaline naseobine. Bilo je ve dosta kasno no u. Tepih boje
trave, raširen preko armiranog betona, pucketao mu je pod nogama. Otvoreni krov bio je
osvijetljen plavo zlatnom bojom bazena i raznobojnim to kicama postavljenim iza metalnih
posuda s bezmirisnim biljem.
Znoj je kapao po tepihu.
Steward je upu ivao udarce, ponavljaju i pokrete svaki put ispo etka, pokušavaju i
posti i savršenstvo ravnoteže, glatkih pokreta miši a, ritam srca i disanja.
Bio je izvanredno usredoto en na protivnika ispred sebe, fantomski lik na koji je
usmjeravao svu svoju agresivnost.
esto je dolazio ovamo, obi no po no i, radi dugih temeljitih vježbi. Preko dana je bilo
previše ljudi, previše smetnji, previše znatiželjnih pogleda. No u, tu je bila samo tama, nuklearno
plavi sjaj iz bazena i hladni udaljeni zvukovi grada.
Steward je po eo kombinirati udarce nogama i rukama. Bio je pun adrenalina, ali budu i
da je ranije s Ardelom pio, bio je na rubu kolapsa od še era. Rezultat je bio neobi an.
Narušavaju i stanje u kojem je bio stalno na rubu gubljanja kontrole, adrenalin se borio protiv
inzulina za upravu nad tijelom. Osje aj je bio pomalo neugodan, ali uzbudljiv, neprestana borba
za svoje pokrete, nešto kao da na svom motoru ide isporu ivati robu, a ne zna da li e biti pla en
kreditnom karticom ili nožem u leda, ruke i noge daju signale za bijeg, a on sam s dje kim
osmjehom na licu, odagnavši nelagodu, postavlja pitanje o koli ini novca na njegovom jai
alaiju...
Boje su po ele treperiti na rubovima njegove vizije. Še erni kolaps je dolazio poput
udarnog vala ablativnog nosa komercijalnog shuttlea. Steward je odlu io suprotstaviti se, zajahati
udarni val kao zadnji pokušaj dostizanja zena, savršenstva. Sjeo je prebacuju i ravnotežu
naprijed, naginju i se prema protivniku. Koljeno mu je poletjelo u zrak, stopalo se ispružilo,
središte ravnoteže pomicalo se naprijed dok je zadavao udarac, jedna ruka udarila je ispred,
povukla se da bi omogu ila drugoj ruci da punom snagom pogodi protivnika koji je izgledao, za
halucinantno mali trenutak, obliven krvlju iz prerezane arterije na rubu smrznutog hropca, a onda
je udarac prošao kroz njega i lagano izmakao kontroli, vijugaju i dalje u tamu sna. Dok se vrtio,
na usnama mu je titrao osmijeh. Uspio je. Bio je u središtu.
 Poglavlje 5

L.A. No . Steward je pogledao kroz prozor aviona koji se spuštao i ugledao mrežu
zemaljskih zvijezda koje su se prostirale od planina do dubokih voda oceana, mrežu koja je
zra ila toplim vibracijama i obe anjima.
Avion se blago zatresao dok je njegov plasti no-metalni oklop mijenjao oblik, smanjuju i
brzinu sa supersoni ne na brzinu za spuštanje. Steward je osje ao kako Los Angeles pruža svoje
staklene prste prema njemu.
Nasmiješio se. Kod ku e, iako nikada nije bio ovdje.
Steward stavi paketi u džep. Trebao ga je predati Spasskyju sutradan nave er.
"Pivo je u hladnjaku", rekao mu je Griffith. "Osje aj se kao kod ku e."
Apartmani Lightsourcea u Flastaffu bili su namješteni vrlo prakti no, vrlo sli no
hotelskim sobama: krevet, krupne stolice, video, hladnjak, štednjak - poput stotina drugih
apartmana u vlasništvu raznih korporacija. Steward se spusti u jednu od stolica osjetivši grubu
sme u tkaninu na svojim le ima.
Griffith ugasi cigaretu i nestane u kupaonici. Steward je promatrao ašu vodke s ledom na
videu. Vodka je bila snimljena iz takvog kuta da je prozirna teku ina dobila boju teku eg kroma.
Griffith se pojavio nakon stoje zaustavio vodu u kupaonici. Velšanin uze duga ki Negro Modelo
iz kuhinjskog hladnjaka i otvori poklopac. "Ho eš malo?" upita.
Steward je odmahnuo glavom. Promatrao je Griffitha dok je ovaj prilazio stolici,
prekrivenoj odje om, pokraj videa. Sjeo je otpijaju i gutljaj svog tamnog meksi kog piva.
Steward je duboko uzdahnuo. "Pri aj mi o Sheolu", re e. Griffith ga je dugo promatrao.
"Ne volim pri ati o tome", re e. "Ti to znaš."
"Obe ao si da eš mi re i." Steward osjeti pritisak na vratu, poput udara lahora s udaljene
zvijezde koja je eksplodirala. "Moram znati što je Sheol u inio njemu - Kapetanu. Kakav sam bio
poslije."
Griffith pogleda na drugu stranu. "Znam. Nisam se namjeravao izvu i. Samo sam htio
naglasiti da e mi ovo biti teško pri ati."
"U redu. Oprosti."
Griffithov glas je bio dubok. Rije i su po ele izlaziti polako. "Vjerujem da ti to ne možeš
razumjeti. Ako ti sve i objasnim. To jednostavno nije... nije stvar koju možeš razumjeti iz druge
ruke."
Steward ga je samo promatrao. Na videu, malo se dijete gušilo hranom na ro endanskoj
proslavi. Odrasli su se kretali u panici tiho vrište i; druga djeca su plakala. Griffith naslijepo
pruži ruku i ugasi ekran. Pogledao je Stewarda. Lice mu je bilo blijedo. "U redu", re e. "Re i u
ti sve što znam."
Steward je ekao. Nije progovorio niti rije .
"Prvo što moraš razumjeti", re e Griffith, "je da nije sve u psihološkoj strani. Nije samo u
pitanju da ti to zaboraviš i prilagodiš se novim uvjetima života. Oženio sam se kada sam se
vratio«. Bila je dobra žena. Upravljala je sobom i svojim životom kako treba. Znao sam da je
ne u mo i dugo zadržati. Pokušavali smo imati djecu, ali svaki put je pobacila... a onda je ispalo
da je bolje tako, jer bi djeca bila monstrumi. Svi moji geni su zajebani. Od onoga što se tamo
dogodilo. Tamo je bilo biološkog i kemijskog naoružanja koje se zajebavalo s našim
kromosomima. Ve ina lijekova koje smo primali tamo bili su eksperimenti farmaceuta Coherent
Lighta, a upute o doziranjima bile su tek naga anja. Neki nisu uop e djelovali, neki su imali
popratne pojave, neki su uništavali kromosome. Coherent Lightu to uop e nije bilo važno. I
Icehawksi su tako er bili eksperiment. ak ako i ne bi uspjeli, dali bi im neke zanimljive
podatke."
Griffith je stavio ruku na svoje grudi. "Ja sam ozna en, gdje god krenuo, onim što se
dogodilo na Sheolu. Ne samo u mozgu, ve i na mikroskopskom nivou, u malim dijelovima DNA
od kojih sam gra en. Otrovane su. Mogao bih umrijeti od neke nove vrste raka i to bi bio Sheol.
Ili bi neka vrsta kemikalije, koju sam tamo udahnuo prije toliko godina, mogla skinuti myelinski
omota mojih živaca i osakatiti me. I to bi bio Sheol. To se ve doga alo drugima koji su
preživjeli. Kao da nosimo malu vremensku bombu u sebi." Griffith je bio obliven znojem.
Rukom ga je brisao. "Tako nešto nikada ne mogu zaboraviti, to da nosimo vremenske bombe. I te
male bombe nas podsje aju na sve ostalo." Pogledao je prema Stewardu. "Ti si sretan, ti takve
stvari više nemaš u svom tijelu."
"Zar ne možeš i ti nabaviti novo tijelo?"
"Nisam kupio klon-osiguranje kao što si to ti u inio. Ja nisam imao obitelj. Svoj sam
bonus za rizi ne poduhvate potrošio na velikom tulumu tjedan dana prije našeg polijetanja. A
sada si ne mogu priuštiti novo tijelo." Griffith ga pogleda. "Ali ti to ve znaš", re e.
Steward prstom dodirne svoju sljepoo nicu. "Ali ne iz osobnog iskustva, ve iz starih
snimaka."
Griffith teško uzdahne. "Da. Stalno zaboravljam. Ti si toliko mla i od mene, iako si ro en
prije."
Ardala se naslonila na Ustuke. Na sebi je imala bijelu majicu kratkih rukava i pušila je
Xanadus Guys je bio otvorep i ležao nepro itan na njenom trbuhu. "Dvije tisu e Starbrighta",
re e. "Nije loše za jednodnevni posao."
"Nije loše", Steward se složio. Pred sobom je imao otvorenu jednu od svojih stru nih
knjiga, ali ve duže vrijeme nije pro itao ni retka.
Ardala je ispružila nogu i pocešala se po lanku. "Pretpostavljam da je posao nezakonit."
"Nije. Provjerio sam u knjižnici pomo u tvog kompjutora."
"Ako nije nezakonito, onda je opasno."
Steward se namrštio. "Možda. Griffith mi je rekao da nije."
Ardala mu je dodala Xanadus. Povukao je dim. "Koliko dugo ti znaš tog Griffitha?" upita
ga.
"Svojevremeno sam ga vrlo dobro poznavao."
Premjestila se u sjede i položaj, naslanjaju i se laktovima na koljena. "Sam si rekao da se
jako promijenio."
"Da."
"Onda je opasno."
Steward je slegnuo ramenima i predao Ardali cigaretu. Ona ju je pogledala, a zatim
zaboravila na nju. "Za koju si kompaniju rekao da radi?"
"Lightsource, Limited."
Odmahnula je glavom. "Nisam ula za njih, ali u ih provjeriti. Možda otkrijem nešto."
Steward ponovo slegnu ramenima. Ardaline zelene o i na trenutak bijesnu. "Tebi", re e,
"kao da je svejedno ho e li te tvoj stari prijatelj zajebati ili ne e."
"On e mi dati nešto zauzvrat."
Primakla je ustima cigaretu, povukla, napravila razo aranu facu shvativši da je cigareta
dogorjela. Spustila ju je u pepeljaru. "Daje ti šansu da ponovo odeš u svemir, zar ne? Novac?-
Puno e ti to pomo i ako si mrtav."
Pogledao je u nju. "Sheol", re e.
 Rije je ostala lebdjeti u zraku poput meda koji treba pasti sa žli ice. Ardala zatrese
glavom i baci se nazad na jastuke. "Ti izgleda daješ Sheolu drugu šansu da te ubije. Kao da
jednom nije bilo dovoljno."
N=*<iiuo se naprijed i stavio joj ruku na koljeno. "Ne mogu birati izme u opasnog i
manje opasnog posla. Jedino što mi preostaje je biti spreman, a ja sam spreman."
Okrenula je glavu na drugu stranu i protisnula kroz zube. "Mrtav ovjek", re e. "Prokleti
mrtvi ovjek."
Steward je uzeo njenu ruku, pogledao u knjige na podu. "Bit u nazad za dan-dva", re e.
Ardala je još uvijek gledala u drugom smjeru. "To ti kažeš."
"U po etku je sve bilo jednostavno. Far Ranger su prou avali Sheol, ali je Coherent Light
poslao Icehawkse u sustav Wolf 294 prije svih ostalih. Mobilizirali su podru je, ozna ili
vlasništvo Outwarda i otišli. Samo su muške jedinice Icehawksa poslane u svemir; ženske su
bojne ostale unutar sustava radi spre avanja sabotaža ili zato da naprave koju. Žene nisu bile
sretne zbog toga - zašto su ih onda toliko obu avali? - a i veliki je broj muških bio ljut, jer su ih
odvojili od njihovih djevojaka.
Far Ranger je imao samo nekoliko istraživa a dolje, na sjevernoj hemisferi, i malu bazu
na velikom mjesecu. Zarobili smo im svo ljudstvo i prisvojili sve njihove dokumente i podatke.
Oja ali smo bazu na mjesecu, poslali nekoliko brodova u orbitu, spustili naše ljude dolje. Imali
smo Icehawkse plus dvije brigade saveznih gun ala, koji su bili regrutirani i poslani sa Zemlje u
zadnjem trenutku. Plus pomo no osoblje i nekoliko stotina arheologa, ksenobiologa,
znanstvenika raznih vrsta."
Griffith je spustio glavu i ona je pala naprijed. Prešao je rukom preko o iju, brišu i
nevidljivi znoj. Glas mu se promijenio, nestao u grubom sanjarenju. "Sheol je bio... lijep", re e.
"Bilo je ljeto u sjevernoj hemisferi kada smo se mi spustili. Planet je bio pripitomljen ve
tisu ama godina, od strane Powersa... uredili su ga poput vrta, daju i oblike planinama i
rijekama. Sve je bilo zaraslo i izmijenjeno, ali je glavna zamisao još uvijek bila tu. Postojala je
neka vrsta... harmonije u njihovom na inu postavljanja stvari."
Podigao je glavu. "Powersi - nisu poput nas." Griffithove vodenkaste o i dobile su neki
sjaj. "Oni su stariji", re e. "Bolji. Oni... znaju živjeti jedni s drugima. Ono što smo našli na
Sheolu, odražavalo je to. Gradili su kvalitetno, ali nakon svih tih godina njihovog odsustva, teško
da je na površini ostalo išta nedirnuto. Me utim, oni su živjeli jednako i na površini i u
podzemlju, pa je postojao podzemni svijet, tisu e tunela i soba, neke urušene i razorene, ali
ve inom netaknute, napunjene stvarima koje su bile pažljivo zapakirane radi skladištenja...
postojali su tuneli i na mjesecu, ispunjeni zrakom koji smo mi još mogli udisati. Powersi su
ostavili sve znakove da se vra aju, iako mi nismo trzali na to. Bio je... prekrasan. Zemlja snova."
Zatresao je glavom. "A mi smo vodili naš mali prljavi rat tamo. U svoj toj savršenosti, uništivši
svu tu ljepotu..."
Steward je sjedio tiho u udobnoj stolici, osje aju i grubu tkaninu na le ima. Osjetio je
napon u udovima, svjetlost, kao da se upravo ugrijao i bio spreman za pokret... osje ao se dobro.
Pokušao je zamisliti planet koji je ekao, zelenilo i plavetnilo naspram crnila i razbacanih
zvijezda, iznena eno osoblje Far Rangera, tunele koji ekaju i u kojima Icehawksi, viši od
Powersa, moraju sagnuti glavu da bi hodali...
Griffith je drhtavim prstima palio cigaretu. "Sje am se da si u po etku ti - Kapetan - rekao
da se previše raspršujemo, pokušavaju i držati pod kontrolom previše podru ja. Postojala su brda
rukotvorina svuda oko nas - nema smisla raspršiti se, rekao je. Mogli smo se koncentrirati na
jednom mjestu i imati više plijena nego što bi nam ikada trebalo. Ali, brigadir de Prey je rekao da
nemamo nikakvog izbora. Planovi su bili unaprijed izra eni, još u Sun evom sistemu, na osnovu
planova koje su naši agenti ukrali od Far Rangera. A onda je brigadir de Prey otišao nazad u
glavnu bazu s podacima koje smo osvojili. Rekao je da e se vratiti, s poja anjem, kada podnese
izvještaj svojim pretpostavljenima. Na mjesto svog zamjenika postavio je bojnika Singha."
Griffith je zatresao glavom. "Kapetan je bio u pravu. Kad je stigao slijede i val, to su bili ljudi
Far Rangera i gadno su nas pogodili."
Dok je Griffith govorio o doga ajima koji su slijedili, Steward je pokušao zamisliti
brodove Far Rangera kako izranjaju iz tame i iznenadne svijetle eksplozije u svemiru koje su
ozna avale mjesta gdje su brodovi Coherent Lighta bivali uništeni. Reza i atmosfere su ponirali
dižu i u zrak vlasništvo Coherent Lighta izbjegavaju i rakete obrane, podižu i i razaraju i
usporeni tracer ravnim trakama svjetlosti koje su bile razorne zrake... zvuk raketa i bombi koje
padaju, lizanje plamena koji je uništavao taj izuzetni pejzaž. Spusta»Ae.krodova s trupama u
bojama Far Rangera.. Zvuk oružja iz ruševina, iz tunela. Vojnici traže jedni druge usred
zapaljenog zelenila. O ajni ki pozivi na mikrovalnim kanalima.
A onda sve ispo etka - bezglasne eksplozije u zraku, zatim krik reza a, ovaj put
polikorporacije Derrotero, koja je došla pokupiti svoj dio Sheola. Novi sjaj na nebu prouzrokovao
je napad Gorkog na Far Ranger i Derrotero koji su bili ujedinjeni u kratkom savezu. Izdajstvo na
strani Far Rangera i sabotaža podmi enih došli su istovremeno s napadom Gorkog. Derrotero je
sabotažom skoro bio izba en iz igre, ali je jednim protunapadom prevlast u zraku ponovo bila
njihova. Jedinice Coherent Lighta, jedva postoje e, krenule su u ofenzivu protiv Far Rangera, s
Derroterom s kojim je savez sklopio Singh. Zatim nove poplave invazija - dolaze polikorporacije
Magnus i OutVentures, ujedinjene, izbacuju i Derrotero iz sustava i spuštaju i svoje dobro
obu ene trupe u ogromnom broju.
Svjetlost na licu najve eg mjeseca. "Stavili smo atomsko takti ko oružje pod bazu na
mjesecu, u slu aju da je izgubimo. De Lopez je s detonatorom bio skriven u jednom od tunela.
Tako je ubio mnogo ljudi. Uništio im je brodove koji su trebali ostati na planetu." Griffith je
gutao slinu. "Možda to nije bio dobar potez, da mi prvi koristimo atomsko oružje. Možda je to
bio znak da oni s nama više ne moraju postupati civilizirano."
A onda je došla zima.
Griffith je pio svoje drugo pivo. "Gun ala su pogibala poput muha. Bili su hrabri i
pametni, ali loše uvježbani, pa nisu znali djelovati jedni s drugima a njihovo loše pregrupiravanje
na po etku u inilo ih je idealnim metama, izoliraju i ih tako da se jedinice nisu mogle
me usobno pomagati. Jedino su Icehawksi imah neke šanse protiv brojno nadmo nijeg
neprijatelja, oružjem koje smo imali. Imali smo i izvježbanost, moral, sposobnost. Mogli smo se
boriti i podržavati gerilske napade u odre enoj mjeri, ali gun ala, im su izgubila svoje udobne
pjenaste bunkere, turbo vozila, videosetove, su jednostavno propala." Zatresao je glavom. "Isuse.
Oni nisu bili uop e spremni za zimsku borbu." Pergamentna koža njegovog lica bila je blijeda.
i su mu bile crne i prazne i bezizražajno buljile u horizont svojih sje anja. Dim je kuljao iz
cigarete u njegovoj ruci, ali on je zaboravio na nju.
"Zima je gadna na Sheolu. Zato su Powersi izgradili toliko tunela - da bi se sakrili pred
zimom. To je pretežno ravan planet, s puno oceana... Vjetrovi su postizali snagu uragana
pokrenutog rotacijom planeta ili tko zna ime i ni im se nisu mogli zaustaviti. Dolazili bi
zavijaju i iz prerije kao propast na pikniku. Oluje su znale trajati danima, ponekad tjednima.
Ljudi Far Rangera su se prvi put spustili u zimsko doba. Znali su o emu pri aju kad su ovu
planetu nazvali Sheol." Pepeo cigarete mu je pao na hla e. Pogledao je dolje i divlja kim
pokretom ugasio cigaretu.
"Svako malo dobivali smo poruke od ku e. Neka vrsta telefonske sekretarice, ispucala bi
poruke, a zatim prestala raditi. Ponekad bi brod s namirnicama probio blokadu. Ali su s
vremenom prštali pokušavati dovoziti nam bilo što. Nismo znali da CL potpomaže svim snagama
borbe Far Jewela u drugom sustavu. Dvije bojne ženskih Icehawksa i novi val gun ala bili su
poslani tamo, umjesto da nama pomognu. Morali smo živjeti od onoga što smo zarobili ili našli u
tunelima. Ili mogli uzgojiti u ba vama.
Mi smo im ipak još uvijek zadavali udarce. Iz tunela. Ulijetali smo u udaljene baze pod
okriljem oluja. Ponekad smo napadali samo da bismo se domogli njihove hrane. Morali smo ubiti
sve koji su se predali. Nismo ih imali gdje držati niti ime hraniti. Kada su neprijateljska
poja anja dolazila po nas, skrivali bismo se po tunelima."
Griffith se sav tresao. Ruke su mu drhtale i pivo se izlijevalo po rubovima boce. "Nisu nas
mogli istjerati iz rupa. Bilo im je preskupo iskopati nas. Tada su po eli koristiti plinove.
Samonavo ene bombe. I biološka oružja." Suze su mu curile niz obraze. Teško je progutao.
"Tada su se stvari prelomile. Tada smo shvatili da... da su nas žrtvovali. Da se Coherent Light
ne e vratiti po nas."
Topla no je izgledala ispunjena zvucima i svjetlom. Todo glazba je izbijala iz malih
trgovina popunjavaju i široku metalnu ulicu koja je odslikavala tijela prolaznika. Steward je
odjenuo jaknu boje ugljena preko kratke majice koja je imala LC display na prednjoj strani, na
kojem su se vrtjele rije i pjesme Jacka Totema, "551", sa slovima veli ine deset centimetara
preko Stewardovih grudi...
"Naši jezici su elektronski, kušamo silikonsko srce Amerike." arolija. arobne rije i.
Budi lokalne demone, poziva ih Stewardu u pomo .
Spiralno se približavao mjestu sastanka, pokušavaju i osjetiti ritam grada, povezati veze
koje ovdje postoje i prou iti tempo života. Nije se mogao mjeriti ni s jednim "lokalnim" u znanju,
ali je možda mogao osjetiti bar dio silikonskog srca, dio koji bi mu mogao otkriti kako stvari
ovdje funkcioniraju. Hodao je u tenisicama s crvenim lopticama sa strane, kojima nije mogao
odoljeti u zadnjem satu provedenom u Arizoni. To mu je bio podsjetnik gdje je bio i zašto je
ovdje.
Osje ao je težinu paketi a u svome džepu razmišljaju i da li da ga odnese na sastanak ili
ne. Griffith mu je rekao da je sigurno. Pokazivanje nepovjerenja moglo bi Griffitha koštati puno
novaca.
Nastavio je dalje kroz ulicu punu odbljesaka, odmjeravaju i situaciju.
Griffith je ležao na svom krevetu. Pušio je gledaju i u strop. Sada je lakše disao. Napadaj
drhtanja je prošao. "Poruka je prošla. Od brigadira de Preya. Naredio je Singhu da stupi u savez s
Far Rangerom i Gorkym protiv Magnusa i Out Venturesa. Naredba je bila da prije emo u
ofenzivu. Tamo ku i nisu niti znali da Gorky nije sletio."
"Živjeli smo pod biološkom maglom, dolje u tunelima. Ba ve s hranom bile su otrovane.
Kad god smo izlazili van, morali smo nositi naše svemirske skafandere, živjeti u njima svaku
minutu. Ljudi su se porazboljevali, umirali. Gun ala je ostalo oko tisu u, a izgubili su svo svoje
teško naoružanje... Prešli su na gerilsku borbu, kao i Icehawksi, samo ne tako dobro obu eni. Far
Ranger je bio u gorem stanju nego mi. Singh je odlu io poslušati naredbu. Ti - Kapetan - si se
posva ao s njim oko toga. Rekao si mu da je Coherent Light komunikacijski mjesecima odvojen i
da nema mogu nosti znati kakvo je stanje ovdje. Ali Singh je vjerovao brigadiru, rekao je da je
CL zasnovao naredbe na injenicama koje mi ne znamo, da je pomo vjerojatno na putu ovamo,
ili saveznici koji rade za nas, a mi ne znamo za njih."
Okrenuo se prema Stewardu. Steward je osjetio prepoznavanje u njegovim o ima, osjetio
je da više ne govori samom sebi, niti Stewardu ve mrtvacu. Govorio je Kapetanu.
uo sam kako se ti i Singh sva ate. Ali vidio sam te nakon razgovora, bio si miran.
Sje am se da si mi citirao Corman, našu staru u iteljicu borila kih vještina. Sje aš se kako je
Corman govorila o zenu. Rekla je da je svijet, stvarnost, poput oluje, da se zen ratnik ne
suprotstavlja oluji, da ona oluji nije dala ništa što se moglo slomiti, da je oluja prošla kroz nju i
ostavila je neošte enom, nedodirnutom."
Ti, pomisli Steward. Obratio mi se s "Ti", govorio je o Kapetanu. Zna i da sam dovoljno
sli an Kapetanu. Osje aj topao, a zatim hladan prošao je kroz njegove kosti.
"Bio si pomalo bolestan, kao što smo svi bili. Grozni av. Ili od biološkog oružja ili od
naših preventivnih injekcija, bili smo uvijek bolesni. Izgubio si na težini, nisi spavao danima,
stalno si se kretao pod drogarra. Izgledao si poput izjebanog fantoma. ovje e. Svi smo tako
izgledali. Rekao si da nije dovoljno da oluja pro e kroz nas ne uništivši ništa. Rekao si da je
jedini na in da preživimo ako postanemo oluja."
Izgledalo je Stewardu da može vidjeti kroz Griffithovu glavu, da su njegove o i crne rupe
iza kojih je praznina, mjesto gdje nevidljivi snijeg udara o stijenke lubanje i da glas oluje zavija u
njegovim ušima.
"Prošao sam kroz gadne borbe", rekao je Griffith. "Bio sam ranjen, omamljivan i
izgubljen u oluji. Ali nikad nisam bio uplašen kao u trenutku kada si to izgovorio. Zato što sam
znao da si ti jedina osoba, jedina od nas, koja je razumjela u kakvoj smo vrsti rata. I ti si to
prihvatio, i još si uvijek bio spreman boriti se. Bio si lud, mislim, sišao s uma od borbe i droga.
Ali znao sam da, ako želim izvu i živu glavu, imam tu šansu jedino uz tebe. I nisam bio jedini
koji je tako mislio. Ljudi su pokušavali pobje i iz drugih jedinica da bi se pridružili Kapetanu.
Tražili su isprike da bi bili s njim. Ljudi su shva ali da, ako netko ostane živ, to e biti on." Glas
mu se stišao, i nastavio je govoriti s mirnim autoritetom.
"Ti si bio oluja, Kapetane", re e. "Mi ostali smo te samo pratili. Ali ti si bio oluja. Ti si
bio Sheol."
Nije bilo taksija. Steward je to odmah primjetio. Puno osobnih automobila i bicikala, ali
nije bilo taksija.
Tu je postojalo puno malih susjedstava, naseobina manjih dimenzija. Imaju sve što im
treba i lako se odre uju granice izme u pojedinih naseobina. Zgrade su im stare, poneke i
stolje ima stare. Samo na prizemlju su fasade bile dotjerane. Jedino su klubovi, du ani, butici,
težili ne em novom.
Maska, pomisli Steward. Klinci koji stvarno upravljaju gradom rade ovdje. Nije bilo puno
ljudi starijih od dvadesetpet godina na ulici, bar ne u no no doba.
Ve ina malih susjedstava bila je puna ljudi u brokatu i bojama, makeup leptirovog oblika,
kosa upletena u ekstavagantne male pletenice, s draguljima usa enim u zglobove, obraze,
nadlanice. Glazba im je bila glasna, napadna, puna pobune i nekontroliranog veselja. Ali neki
drugi stil ju je inio sablasnom. Hladniji, tiši. Glazba se zasnivala na složenim ritmovima
pomiješanim na kompliciran na in, s dvosmislenim, prora unatim držanjem tijela.
Steward je ovdje vidio svog prvog pripadnika urbane kirurgije. Usa eni metalni zubi od
neke prethodno naoštrene kovine, uši zamijenjene nekim crnim kutijicama, audio skanerima.
Nao ale s kristalnim videom s unutarnje strane, tako da oni koji ih nose mogu sve vidjeti kao na
videu ili, ako nije vani dovoljno zanimljivo, mogu prebaciti na video program. O i zamijenjene,
ne s obi nim nadopunama, ve onim upadljivim: metalni skaneri, bistre plasti ne o i kroz koje se
moglo vidjeti. O i od teku eg kristala su imale mrvice koje su uzrokovale osje aj drhtanja,
apstraktne oblike koji su se razlijevali poput žive u o nim jabu icama. Ravnanje nosa je ovdje
izgledalo popularno jer je lice postajalo ravno poput platna za mnogobrojne tetovaže. itava je
glava bila ispunjena jednobojnim kružnim dijagramima, matemati kim formulama, gradskim
pejzažima.
Steward je osjetio nervozu. Nešto u njemu je tražilo da hitno ode odavde. Opirao se
potrebi za ubrzanjem. Ti ljudi su bili neumorni.
Fenomeni kratkog vijeka, zaklju i Steward. Ovaj ekstravagantni na in maltretiranja
samog sebe odražavo se na vijek ljudi. Ali bar dok je trajao bio je znak mo i.
Ponovo je osjetio težinu Groma u džepu i odlu io se. Ne e ulaziti s ne im što vrijedi
tisu e Starbrighta u klub pun ovakvih ljudi. Po eo je tražiti banku koja ima pristup stvarima cijele
no i.
Bilo ih je na svakom koraku. Izgledalo je kao da im posao ovdje cvjeta.
Griffithove o i su bile zatvorene. Ležao je na krevetu poput mrtvaca, a ruke i noge koso
su mu visjele. Glas mu je sada bio blag. Steward se morao napinjati da bi ga uo.
"Naša ofanziva raspala se u dva dana", re e Griffith. "Far Ranger je bio U gorem stanju
od nas i nije nam mogao pružiti podršku. Protuudar nas je razbio. Izgubili smo skoro dvije tisu e
ljudi. Zadnje naše teško naoružanje. Grupa pod Kapetanovim vodstvom je najbolje preživjela
napad. Nije izvršio nare enja. Izvršili smo prvi dio plana, zatim smo poletjeli i zarobili
neprijateljsku letjelicu prije nego se protuudar razvio. Ukrali smo i nešto biološkog oružja i
odletjeli do jednog njihovog komandnog središta probivši se pomo u lažnih propusnica koje smo
pronašli, ubacili bakterije u svaki ventilator koji smo našli, a zatim odletjeli. Stvar tipa udri-i-
bježi. To je bilo, u stvari, sve što smo mogli u initi. Nakon toga prošli su tjedni prije nego što
smo se uspjeli probiti do Singhovog komandnog središta. esto sam se pitao da lije Kapetan
uop e imao namjeru vratiti se tamo, jer je Singh nastavljao ofenzivu dok god je mogao, a
Kapetan nije poštivao nare enja. Možda se Singh nadao da e se Gorky vratiti i pomo i nam."
"Došla su nova nare enja od brigadira de Preya. Coherent Light je zaklju io da je Magnus
odlu io napasti OutVentures s le a. Bilo nam je nare eno da se udružimo s Derroterom i
Magnusom u novoj ofenzivi. ak i s ujedinjenim snagama teško da nas je bilo preko osam
stotina. Kapetan je na svojoj strani imao oko pedeset ljudi. Gun ala, pomo no osoblje i nau nici
su ili umrli ili se udružili s nama. Zima se trebala bližiti kraju, ali nije bilo nikakvih znakova
toga."
Griffith je zatresao glavom. "Bio je to još jedan obra un sa Singhom. Nije popustio.
Rekao je da mu je takva sudbina. CL zna što radi. Ovog puta Kapetan nije odustao. Preuzeo je
komandu, tek tako. Bojnik Singh je ostao sam. Svi su bili na Kapetanovoj strani."
"Preuzeo je tek tako?" re e Steward. Njegov vlastiti glas mu se u inio preglasnim u tišini
sobe. Nepristojan. Pomislio je na Singha. Inteligentan. Težak. Nezgodan za ljude koji ga poznaju.
Ali dobar borac. Siguran u sebe. Steward ga nije mogao zamisliti kao nekog tko bi se predao tek
tako.
"Ne, nije preuzeo tek tako." Griffith je otvorio o i i pogledao u strop. Steward nije mogao
vidjeti izraz njegovog lica.
"Bio sam tamo", re e Griffith. "Bio sam odmah iza Kapetana dok je ovaj uzimao pištolj i
pucao bojniku Singhu u glavu. Zatim sam ja držao osoblje na nišanu dok su ih ostali razoružavali,
dijelili oružje me usobno ili ga slali drugim jedinicama. Ni ja nisam vidio drugi izlaz. Oluja nas
je do tada sve zahvatila, a Singh joj se pokušao suprotstaviti. Nije osjetio da su se stvari
promijenile. Tada se Kapetan postavio za zapovjednika. Nakon toga on je bio jedini asnik. On je
bio jedini kojeg smo trebali. On nas je i izvukao iz svega toga."
"Neoimaginacija", uo se snimljeni glas. "Više, od filozofije. Više od na ina života."
Uli ni karneval neoimaginista bio je u punom jeku u jednoj od ulica. Mrzovoljne djevojke
u brokatnoj odje i dijelile su letke. Steward je pretpostavljao da pripadaju jednoj bratskoj bandi.
Displayi, uživo ili preko holograma, prikazivali su orbitna naselja druge faze, nasmiješene,
zalizane ljude nulte gravitacije prilago ene ovakvom okolišu, modele DNA spirala pomo u kojih
bi mogli ugraditi nove dodatke.
 Znak Pink Blossoma rotirao je posred ulice. Najve i dobro initelj za ovu organizaciju.
"Mi ponovo gradimo ljudsku rasu", govorio je glas. Bio je to ženski glas, prijateljski ali
autoritativan. Softverski proizvod, dizajniran da privu e pažnju i ulijeva povjerenje.
Dani Danvina. Steward je zamislio ljude na vrhovima ovih staklenih tornjeva kako bacaju
prozore na masu ispod, nesvjesne agente evolucije. Rekonstrukcija ljudske rase u njihovom
bestidnom trendu - zezanje s genetskim kodom je zadnja stvar koju bi Steward isprobavao na
sebi.
"Kapetan je znao da e Magnus udariti na OutVentures vrlo brzo, ujedinjen sa
Derroterom. Dao je do znanja Magnusu da im se pridružuje, i dok je kovao planove s Magnusom,
uspostavio je tajnu vezu s OutVenturesima i odao im Magnusove namjere. Magnus je primijetio
pripreme OV-a i ubrzao njihov rad. Tada smo se mi udaljili dok su se oni spremali sahraniti jedni
druge. Razorili su se me usobno dok smo se mi krili u tunelima. Mi nismo bili dio toga. Bili smo
u pokretu itavo vrijeme, izazivali smo neprijatelja, krali im opremu da bi preživjeli. Kada bi
krenuli na nas u tunelima, naletjeli bi na zamke, a zatim bi mi izletjeli negdje drugdje. Kapetan je
to nazivao hranjenjem lešinama. "
Na blagajni kom pultu se vrtio hologram. NAŠ POSAO JE VAŠE POVJERENJE, glasio
je. VJERUJEMO DA ETE PLA ATI UNAPRIJED. U vratnici se nalazio moderni skaner koji
bi otkrio bilo kakvo oružje koje nije bilo doslovno ugra eno u ovjeka, a na stropu su visjeli
precizni laseri.
Na ulazu je pisalo: ZAJAM, SPORTSKA OPREMA. Interijer je govorio,-zalagaonica.
Povjerenje, pomisli Steward. Kako da ne.
Mršava ženica s nekom kožnom bolesti, u svojim tridesetim, stajala je iza blagajne s
rukama prekriženim na prsima.
"Monožica", re e Steward pokazuju i prstom. "The Officer Suisse."
udno ga je pogledala zbog njegovog francuskog izgovora, zatim se sagnula iza pulta i
dohvatila oružje. Bilo je veli ine i oblika kuhinjskog noža. "Pri ekaj trenutak", re e ona. "Moram
uklju iti osiguranje. Ostani unutar trake."
"D'accord", re e on.
Stala je iza prozirnog plasti nog štita i nagazila nogom na prekida . U slu aju da sada
ponovo digne nogu, laseri sa stropa bi ga sasjekli u djeli u sekunde.
Steward je provjerio da li stoji unutar trakom obilježenog kvadrata na podu, zatim je
pritisnuo tipku za uklju ivanje na rubu žice, a potom palcem pritisnuo ru icu. Uravnotežena
jednosturka žica, s malim olovnim utegom na vrhu isko ila je do oko 70-tak centimetara dužine.
Steward je zamahnuo ma em kroz zrak.
Nije se uo nikakav zvuk.
"Ne u preuzeti nikakvu odgovornost za ono što se može dogoditi, mom e", re e žena.
"Možeš si odsje i glavu i to ne e imati ništa sa mnom."
Steward je po eo pokretati bi , prvo polako, zatim sve brže osje aju i kako mu se vra aju
refleksi, refleksi Icehawksa. Nikad nije imao hrabrosti ovako isprobati oružje dok je bio Canard.
Mogu nost povrede s nepredvidljivim oružjem bila je prevelika.
Po eo je ubrzavati pokrete, bi je u velikim krugovima plesao po zraku dok ga je Steward
mijenjao u ma i vra ao natrag u bi . Prodava ica ga je gledala bez ikakve reakcije.
"Kako prolazi kroz detektor?" upita Steward. Žena slegnu ramenima. "Ovisi o detektoru.
Nemoj pokušavati pro i kroz moj s tim u džepu."
Steward je bacio letimi an pogled na laser iznad glave. "U redu", re e. Spustio je kreditnu
karticu na pult pored monobi a, zatim odstupio korak da bi pogledao nešto pod staklenim pultom.
Nauti ke signalne rakete koje gore ak i pod vodom. "Uzet u i signalne rakete", re e. Ve se
uplašio da e morati i i po njih do obale.
U butiku u blizini kupio je platnenu torbu u kojoj ih je nosio. Bila je napravljena u
Maleziji. Od bijelog platna, s nekom apstraktnom crnom slikom na jednoj strani i s natpisom
ODLI NO PROCIJENJENI BIJELI KOMPLET KOTA A na drugoj. Prve tri rije i su bile crne,
a ostale su bile crvene. Steward nije imao pojma što to zna i.
Prebacio je platnenu torbu preko ramena. Njegova majica govorila je na ulicama.
Nastavio je spiralno približavanje klubu koji mu je bio odredište. Osluškivao je vibracije,
zen grada, dok je prolazio.
"Gorky se vratio, ujedinjen se Far Rangerom. To je bio samo pokušaj. Njihovo je
osiguranje za slijetanje bilo pametno, tako da su morali zauzeti mjesec i braniti ga. Zarobili su
sve asteroide pritiskiva ima mase i po eli ih bacati na planet im bi vidjeli i najmanji znak života.
Magnus i OutVentures su ih pokušali ga ati atomskim oružjem, ponekad su i uspjeli nešto
pogoditi. Na planetu je prolje e bilo presko eno. Previše je sranja bilo u atmosferi. Vrijeme se
svodilo na poluzimu, susnježicu umjesto ledenih oluja. S mrtvim ljudima u tunelima, složenim na
hrpe."
Steward je stavio platnenu torbu na ležište izvan ulaza u klub. Stroj je prihvatio torbu i
vratio mu karticu, komadi papira s magnetskim kodom. Stavio je karticu u džep i ušao u klub.
Zaklju io je da bi bilo ponižavaju e u i u klub i pri tom pokrenuti sve alarme. Takve stvari su
obvezno zna ile nepovoljan položaj. Tako je odlu io monobi pohraniti na ulazu.
Na hologramu izvana pisalo je CLUB BAG slovima koja su izgledala kao izlivena iz
bronce, a kroz otvorena vrata mogao je vidjeti interijer koji se sastojao od betonskih podova od
pjenastog materijala, sve u crnoj boji. Stolovi su bili od iste plastike s postoljima od kroma i
istovremeno su se koristili i kao kompjutorski terminali. Više od polovice ljudi unutra nosilo je
urbanu kirurgiju ili bar naginjalo tome.
Ljudi su ga pogledali dok je prolazio kroz vrata. Tetovaže, pi a udnih boja, glave koje se
ljuljaju u ritmu glazbe. Steward je na trenutak pogledao u masu, a zatim krenuo prema šanku.
ovjek za šankom je bio srednjih godina, masivnih grudi, širokih ramena, s konjskim glasom
starog boksera. "Zvjezdanu zvijer", naru io je Steward. Oštri zvukovi su odzvanjali zidovima.
Basovi su se gubili u mnoštvu. Ljudi su plesali ispred prazne bine. Nitko nije izgledao pretjerano
zanimljiv.
No je bila još u ra anju. Stvari se još nisu po ele odvijati.
"Pitam se zašto se nismo nikad predavali. To bi imalo toliko smisla." Griffith je protrljao
svoje brkove. "Pretpostavljam zbog naše odanosti. Icehawksi su imali duha. Nismo mogli
razo arati jedni druge predajom. A uskoro se nismo ni imali kome predati. Bili smo u tunelima
poput divljaka. Borili se za hranu. Nismo mogli prihvatiti one koji se predaju, jer nije bilo hrane
za zarobljenike, a nismo se mogli predati iz istih razloga. Tako smo ubijali sve na koje smo naišli,
nismo imali drugog izbora. Dobar dio njih su bila korporacijska gun ala, topovska hrana.
Djevoj ice iz Koreje, uli ni borci iz Ria. Bili su tamo da bi bili ubijeni." Zatresao je glavom. "S
vremenom bi po eli jesti jedni druge."
Steward je otpio gutljaj svoje Zvijeri i promatrao ljude. Došlo ih je ve poprili no. Zvu ni
nivo razgovora je porastao, ponekad je gušio ak i glazbu.
Pretpostavljao je da zna koji je Spassky - mali pokretni klinac obu en u jeans, polu izme i
svijetložutu jaknu bez rukava s puno patentnih zatvara a i muf džepova. Kosa mu je imala oblik
kukuruznih pahuljica koje se kasnije prerasle u neki oblik tetovaže koja se spuštala preko lica.
Imao je izbo eni metalni zub, izbrušen i oblikovan da bi savršeno ulazio u desni tako da se ne bi
ugrizao svaki put kad bi zatvorio usta. Nosio je nao ale s video ekranima s unutarnje strane.
Za istim su stolom sjedili i djevojka i dva mladi a. Djevojka se objesila na rame dje aka,
ignoriraju i injenicu da je ovaj ne primje uje. elo joj je bilo istetovirano, a preko sredine lica
imala je zavoj. Steward je pretpostavio da je nedavno bila na ravnanju nosa.
Mladi i su bili visoki, svaki preko dva metra. Istetovirane obrijane glave. Jedan je bio
debeo, drugi tanak. Debeli je nosio video nao ale, a tanki je imao jedno od onih ugra enih
prozirnih o iju kroz koje se mogla vidjeti unutrašnjost. Pitao se da li im je i borbenost
uprogramirana u mozak i zaklju io da vjerojatno jest.
Steward je primjetio kako lagano trzaju glavama svaki put kada zeleno svjetlo na ulazu u
klub zasvijetli ozna avaju i da netko ulazi. Nikada nisu direktno pogledali prema vratima. Tako
bi ispadali znatiželjni. Ali sigurno su ekali nekoga.
Glazba je naglo prestala. Ljudi koji su plesali zastali su, na trenutak oklijevali i na kraju se
izgubljeno vratili stolovima.
Blijedi dje ak, star oko petnaest godina, popeo se na binu. Imao je pristave udubljene
grudi i nije na sebi ništa nosio. U ruci mu se nalazila torba. Razlijegao se rastrzani pljesak.
Mikrofon se polako spustio sa stropa. Zaderao se u mikrofon: "Crvi smrti gmižu njihovim
srcima!" Glas ga je izdao na zadnjoj rije i. Iz svoje je torbe izvukao metalnu iglu duga ku
petnaestak centimetara. Držao ju je u desnoj ruci i zabio kroz palac lijeve ruke. Krv je po ela
kapati s igle. Pljesak je bio urnebesan.
Steward je osjetio metalni okus u ustima. Ovo je postajalo zanimljivo.
"U srcima horde pasa koji zavijaju suzama oplakanim ulicama", šaputao je dje ak.
Sagnuo se i dohvatio novu iglu iz svoje torbice. Koža mu je bila pastelno ruži asta.
Po ele su zdravice. Steward je pažljivo promatrao kako to izvodi. Bilo je mogu e da se
trik krije u pastelnim bojama. Dje ak je proveo iglu kroz opuštenu kožu ispod ruke, mumljaju i
svoju poeziju. Zabodeno je još mnogo igala. Steward je zaklju io da je sve stvarno. Nakon toga je
izgubio interes.
Umjesto da je bio tehni ar s interesantnim trikovima, mali je bio još jedna budala koja
nije smislila ništa pametnije da bi stekla slavu, do uništavanja samog sebe pred drugima.
Dani Darwina, pomisli. Prirodna selekcija, ovdje na bini.
Steward je naru io još jednu Zvjezdanu zvijer i pri ekao da je konobar donese. Pokazao je
na stol za kojim su sjedili ljudi koje je promatrao. "Je li'to Spassky?" upita ga.
Konobar mu je uputio oprezan pogled. "Ovisi o tome tko si", re e. Steward je uzeo svoje
pi e. "Hvala", re e i krene prema Spasskyjevom stolu. Video nao ale su se okrenule prema
njemu.
"Šalje me Griffith."
"Sjedni." Spasskyjev alt je bio toliko mlad da je iznenadio Stewarda. Prekorio se. Svi
refleksi se još nisu bili vratili. Kada je bio Canard, Spasskyjevih godina, s ovakvim se stvarima
svakodnevno susretao.
Steward je promatrao dje aka dok je sjedao. Primijetio je na nao alama dvije si ušne
kamere, koje su bile smještene iznad nosnog mosta, i interface moždanog pickupa u obrvama što
je omogu avalo Spasskyju da mijenja programe samom pomisli na to, bez dosadnih pokreta
rukom. Mozak i video srasli su zajedno.
Steward je otpio gutljaj Zvijeri. Vatra je kliznula niz njegovo nepce, u inila ga
opreznijim.
Na bini mladi se saginjao pokušavaju i probosti svoje stopalo. Prsti su mu postali skliski
od krvi i nije mu bilo lako. Glava mu je bila sagnuta i daleko od mikrofona, glas mu se polako
gasio, ali je još uvijek pri ao.
Djevojka navaljena na Spasskyjevo rame promatrala je zainteresirano predstavu. Steward
je primjetio modrice oko njenih o iju, ožiljke nedavne operacije.
 Pogledao je u Spasskyja. "Imaš li moje Starbrighte?"
Spassky je kimnuo glavom i odmaknuo stolicu. "Krenimo do moje ku e. Tamo je novac."
Steward je odmahnuo glavom. "Sve obavljamo na javnom mjestu. Tako je dogovoreno."
Spassky ga je udno odmjerio, kao da je spremao novu grupu glumaca za svoj spektakl,
razmišljaju i na koji na in ubaciti Stewarda.
"Nemam novac sa sobom."
"Možda ni ja nisam donio paketi ", re e Steward.
Mladi na bini je po eo teško disati. Bol u njegovom glasu bila je žestoka.
"Ti i Griffith", re e Spassky, "ste obojica prestari za ovaj posao."
"Imaš li novac ili ne?" upita ga Steward. "Po i sa mnom i dat u ti ga."
"Jebi se", re e Steward. Odgurnuo je stolicu. Isto su u inila dvojica velikih. Steward je
ustao i promatrao te ravne tetovirane face.
Spassky ga je još uvijek udno promatrao, kao da je Steward televizijski show koji ne
razumije.
"Ovo je moj grad, frajeru", re e.
Steward se okrenuo i pošao prema izlazu. Munje su sjevale kroz njegovo napeto tijelo.
Adrenalin je krenuo njegovim organizmom i ruke su mu drhtale dok je iz džepa vadio komadi
papira s magnetnom trakom, koji je, prošavši kroz detektor, stavio u stroj.
Debeli i tanki su ga pratili polako, bez panike. Na kraju krajeva, to je njihov grad. Vidio je
kartice u njihovim rukama spremnim da prisvoje sve što je stroj bio pohranio.
Iza njih je, obasjan pastelno plavom bojom, dje ak na svojoj bini s puno jecaja pokušavao
provu i iglu kroz kožu na elu.
Stroj je napokon ispljunuo Stewardovu torbu. Zgrabio ju je i potr ao.
Griffith je bio blijed. Kao da u njemu nije bilo krvi, emocija, osje aja. "Tada su došli
Powersi i sve je bilo gotovo. Došlo ih je na milijune. Stotine brodova, velikih. Brodovi Gorkog,
koji su bili u sustavu, nisu se usudili ništa pokušati protiv njih, samo su okrenuli le a i pobjegli. I
ostavili nas na planetu." Ruke su mu se tresle. Dohvatio je maramicu, ispuhao nos, dignuo se i
krenuo prema kupaonici. Steward je uo kako te e voda. Kad se Griffith vratio izgledao je bolje.
Boja mu se vratila. Sjeo je pored ugašenog videa i nekoliko puta duboko udahnuo.
"Tada su Kapetan i Icehawksi imali svoju posljednju predstavu. Kapetan se nije želio
predati, priznati da je sve gotovo. Rekli smo mu da je svršeno, da se ne namjeravamo boriti protiv
itave izvanzemaljske rase. Bio je poput lu aka, borio se da bi nastavio rat. Postao je oluja i nije
želio kraj te oluje. Pomislio sam da e biti isto kao i sa bojnikom Singhom, da emo nastaviti
borbu koju ne možemo dobiti. Ali tada sam se sjetio na ina kako da ga vratim, kako da ga
prizovem pameti. Rekao sam mu da, ukoliko nastavimo ovaj rat, više nikad ne e vidjeti Natalie."
Griffith je duboko udahnuo, a zatim polako ispustio zrak. "To ga je vratilo u stvarnost", re e.
Griffith je spustio glavu. "Bacio je pištolj i otišao u malo komandno središte. Vidio sam kako mu
se suze kotrljaju niz lice. Nakon nekoliko minuta je izašao, rekao nam je da uništimo sve naše
kodove i oružje. Prebacili smo se transporterom do mjesta na kojem su nas ekali Powersi."
Kratko se nasmiješio. "De Lopez je bio tamo. ovjek koji je pokrenuo atomsku bombu na
mjesecu. Samo je sjedio u svom tunelu i preko radija slušao sve što se doga a. Bio je debeo,
zdrav, nasmijan... Gledao nas je kao neku drugu vrstu.
Ne znam zašto nas Powersi nisu jednostavno potamanili kao kakve insekte, pogotovo
nakon onoga što smo napravili njihovom planetu. Mjesto je bilo izbušeno meteorima, oplja kano,
zatrovano. Ali oni su se pobrinuli za nas. Hranili nas nekom njihovom hranom, podijelili nam
zemaljskih lijekova i odje e stoje ostalo. ak su nas pitali kako da se riješe leševa. Bilo im je
važno da to naprave kako treba. U po etku sam ih se plašio. Njihovog izgleda, njihovih pokreta,
zvukova koji proizvode - poput disonantne glazbe. Tada još nismo mogli komunicirati s njima.
Ali sam primijetio, tijekom našeg putovanja, da su bolji od nas. Do kraja prvog mjeseca
putovanja nisam želio biti nigdje drugdje. Veliki broj nas je tako reagirao.
Kada smo se vratili, Coherent Light više nije postojao. Osobe odgovorne za njegovu
politiku bile su zatvorene. Nitko nije preuzeo brigu o nama, nikakve bolnice, nikakve potpore.
Bili smo ba eni na ulicu. Saznali smo kako su nas prodali.
CL nije imao namjeru pobijediti. Icehawksi su postali odsko na daska kojom se CL
poslužio da bi postao utjecajniji. Coherent Light je zaklju io da Far Jewel ima najve e šanse za
pobjedu u jednom drugom sustavu i dao mu je svu pomo koju mu je mogao dati, u zamjenu za
podjelu plijena. Sva nare enja koja smo primali imala su svrhu da zadržavamo neprijatelje Far
Jewela u sustavu Sheola, tako da ovi ne bi mogli napadati Far Jewel na drugim bojištima. Kada
sam saznao za to bilo mi je dosta ovje nosti i ovje anstva. Vrativši se na Zemlju, prihvatio sam
posao pri Powersima, kao i veliki broj drugih. Bio sam klasificiran kao prevodilac, iako u stvari
nisam imao znanja za to. Zatim su Powersi otišli s našeg planeta, a ja sam ostao bez posla. Na
neki na in, gubitak Powersa bio je teži nego Sheol. Ne znam kako bih ti to objasnio. Tjednima
sam ležao u krevetu. Bio sam doslovce bolestan."
Pojurio je niz bo nu ulicu, zatim kroz prolaz. Namjeravao je ravno izbiti na tratinu, ali
morao je tr ati u cik-caku da bi izbjegao njihovom pogledu. Posegnuo je u svoju torbu, izvukao
monožicu i ugurao je u džep jakne. Isklju io je kristalni display posebnim pokretom tijela.
Pogledao je iza sebe.
Gromade su se sada kretale brzo, doslovno gutaju i ulicu velikim koracima i teškim
izmama. Nije im promakao njegov pokušaj izbjegavanja njihovim pogledima, stoje upu ivalo na
kvalitetne skanere ugra ene u njihove o i. Zaustavili su se ubacivši kartice u detektor oružja na
ulazu u klub, a Steward nije želio znati s im e iza i. Možda ak i s pištoljima.
Stewarda je sada nosila poplava adrenalina, prvi šok je preživio.
Kretao se lagano. Teku ina je tekla njegovim udovima. Bio je spreman za zen.
Još jedan prolaz. Ovaj je bio stari betonski, u obliku slova T, sa zavojima umjesto pravih
kuteva. Bio je potpuni mrak. Nastavio je tr ati pokušavaju i pove ati prednost prije nego se
potjera pojavi iza ugla. Topli ljetni zrak palio mu je plu a dok je tr ao. Približio se spoju slova T,
naglo stao i skrio se iza hrpe sme a. Grubo je udario le ima o vlažni zid, što mu je izbilo zrak iz
plu a. Spustio je monobi na beton pored sebe, zatim izvadio iz torbe nauti ke rakete. Hladni
metal pržio mu je pal eve. Uzeo je u svaku ruku po jednu i ekao.
Teški koraci su nadolazili brzo, a zatim su usporili. Dobra oprema o iju, zaklju io je.
Znao je da e primijetiti toplinu tijela i topli dah koji je izbijao iz sme a i o ekivao ih. Noge je
skupio ispod tijela spreman na skok. Oprezni koraci su prilazili sve bliže. Deset metara? Osam?
Pet?
Steward osjeti kako mu znoj curi niz potiljak.
Udario je osigura ima o zemlju, vidio da su aktivirani i bacio rakete u ulicu, prema
napada ima. Istog je trenutka strahovit bljesak osvjetlio ulicu i prokuljao je dim. Za uo je dva
vriska uslijed svjetlosti koja je bila prejaka za skanere protivnika.
Steward zgrabi monobi i odsko i. Naran asti dim ispunio je ulicu. Gromade su se kretale
brzo, ve su naslijepo pucali po mjestu na kojem se Steward trenutak prije nalazio. Jedan od njih
u ruci je imao nervni ma , drugi neku vrst kratkog oružja. Refleksi su im bili frizirani
kombinacijom ugra enog tkiva i imitiranih živaca, do brzine kojoj se Steward nije mogao
suprotstaviti.
Zamahnuo je prema licu bližeg, omotao žicu oko glave, povukao. Vrisak je zaparao zrak,
krv potekla kroz dim. Drugi se izgubio u sigurnosti naran astog omota a. Nervni ma je fijuknuo
kroz zrak pored njegove glave i on je odsko io.
Zamahnuo je bi em još jednom, osjetio je kako se omotao oko ne ega, pritisnuo je ru icu.
Bi se trebao transformirati u ma , drobe i štogod omota, ali postojao je otpor. Možda se žica
omotala oko ne eg pretvrdog.
Vriskovi su se odbijali od ciglenih zidova. Suze su preplavile Stewardove o i.
Pritisnuo je ru icu još jednom, ali ovaj put mu je bi izletio iz ruke odbacuju i ga unazad.
Napipao je zid rukom, pratio ga do zaokreta i sko io iza njega. Bio je izvan dimne zavjese i
mogao disati. Udahnuo je vru i ljetni zrak, oprezno napravio nekoliko koraka da se ne bi
spotaknuo o nešto i usput obrisao svoje suzne o i. Daje udahnuo zrak itavog L.A., ne bi mu bilo
dosta. Vriskovi su ga pratili dok je nastavio bježati.
Posegnuo je u torbu i zapalio još jednu raketu. Vid mu se polako vra ao. Svjetlost je još
jednom zablistao na kraju ulice dok je odmicao sve dalje.
Uletio je u ulicu. Svjetla su mu nadraživala o i. Reklama Pink Blossoma se okretala iznad
glava.
Dani Darwina, pomisli. Dani Oluje.
Ispred njega se nalazio taksi. To je bio jedini kojeg je vidio u cijelom gradu. Otvorio je
vrata i doviknuo adresu hotela u kojem je odsjeo.
Iza njega iz ulice je istr ao mršavi. Monožica je još uvijek bila omotana oko oklopljenog
rukava njegove jakne. Podlanicom je brisao nos, bulje i u svjetla karnevala.
Taksije ve bio izvan domašaja.
"Nikada poslije nisam imao ništa sli no. Nakon nekog vremena, našao sam posao, oženio
se, pokušao imati djecu. Slomljeni kromosomi su više smetali mene nego moju ženu. Ona je
samo na neki na in slegla ramenima i rekla: u redu, ne emo imati djece. A ja sam htio zapo eti
nešto novo, nešto što nije zatrovano. Stalno sam padao, žena me je ponovo dizala na noge. Nakon
nekog vremena je prestala to raditi. Ne mogu joj zamjeriti. Pružila mi je puno više nego ja njoj."
Griffith se bešumno spustio na krevet.
Rukama je prekrio o i. Steward je polako ustao sa stolice, osje aju i kako mu je krv
jurnula u glavu. Razgibao je vrat i zatim se ispravio. "Hvala ti", re e.
"Da me je netko drugi tražio ovo, Kapetane", re e Griffith, "rekao bih mu da odjebe. Ali
tebi sam dužan, na neki na in." Glas mu je bio bezbojan i bez emocija. Zatvorenih je o iju
zatresao glavom. "Koliko je sati?" upita.
"Dva sata."
"Sranje. Imao sam poslovni sastanak u pola dva." Brzo se uspravio i posegnuo za
telefonom. "Oprosti."
"To je moja jebena pogreška. Prokletstvo."
Steward je osjetio paketi pod rebrima, sam izašao van dok je Griffith telefonirao, odšetao
se do Ardalinog stana i ušao unutra. Želio je biti sam na trenutak.
Sjeo je prekriženih nogu na krevet i razmišljao o Sheolu, vjetru koji nosi sve pred sobom
u preriji, nanosima snijega na ulazu u uske tunele... ljudima koji se kre u preko bjeline u
fluorescentnim amo odijelima koja su se s vanjske strane hladila do okolne temperature kako bi
prevarila infracrvene detektore, koji hodaju nagnuti naprijed nose i oružje, a na licima im maske
protiv bakterija i plinova... oluji koja se diže na obzorju ujedinjena sa zidom bjeline, napreduju i
poput oblaka. Oluju koju je pokrenuo Sheol, kojom je postao Steward.
Duboko je udahnuo pitaju i se može li pokrenuti oluju ovdje, zajahati ga daleko od
gravitacije potrebne njegovoj biti, daleko od domovine glasa kojeg je uo preko nejasnog videa,
fantomskog glasa koji je bio njegov, njegovog alfe, koji je prošao kroz svoj proces nastajanja,
pronalaženja svoje biti na hladnim prerijama i u hladnim tunelima koji su vodili do Sheolove
tajne maternice, u tim mjestima i u zavijaju em ludilu koje je postalo njegov um.
 Poglavlje 6

...Soba je bila mra na osim kiše boja koje se razlijevala s videa. Steward je ležao na
krevetu bulje i u strop, kosa i tijelo su mu još bili mokri od tuša. Oblak dima koji se dizao od
zapaljene cigarete Xanadus polagano je ulazio u njegov vidokrug preuzimaju i razne boje sa
zidnog videa. Polagano se smirivao, osje aju i kako adrenalin gubi na svom djelovanju, izlijeva
se iz njega poput kiše iz oluka.
Telefonska slušalica toplo je prijanjala uz njegov mastoid, prilijepivši se uz još mokru
kosu. Signal prijemnika otišao je ravno u audio središte mozga, preska i nesavršenstvo uha.
Griffithov glas mu je odjeknuo u glavi savršenom akustikom. "Isuse, ovje e. Spassky je to
inio?"
"Nekog sam sjebao tamo, Griffith. Monožica mu je mogla otkinuti glavu."
"Isuse", Stewardu je odjeknuo u glavi Griffithov suhi puša ki kašalj. Trgnuo se. Kašalj se
nije dao prekinuti. uo je zvuk Griffithove pumpice. Kada se glas ponovo vratio bio je druga iji.
Brz. Prenaglašen. Ljut.
"Taj jebeni brzopleti klinac. Još uvijek imam utjecajne prijatelje. Zažalit e taj prokleti
dan."
"Meni se ini da ti još nisi siguran u to tko su tvoji prijatelji", re e Steward. Obojeni dim
je mijanjao oblike pred njegovim o ima. "Meni je izgledalo kao da je Spassky potpuno siguran u
sebe da me može ukloniti i još uvijek ostati tvojim prijateljem, ako mu tvoje prijateljstvo nešto
zna i."
Na trenutak je tišina prožela liniju. "Slušaj. Ti si u redu, zar ne?"
"Bez povrede." Sastojci marihuane su mu kolali miši ima, zamjenjuju i izblijedjeli
adrenalin, stvaraju i vrtoglavicu druge vrste.
"I još uvijek imaš Grom kod sebe."
"Ostavio sam ga u putni kom ormari u prije nego što sam otišao na sastanak. Nije mi se
svidjelo susjedstvo."
"Slušaj, ti više ne brini kako da do eš do te stvari. Sigurnija je tamo gdje si je ostavio."
"Meni odgovara."
"Dat u ti tvoju zaradu. Ti meni daš klju , a ja pošaljem nekog po to."
"U redu", re e Steward. "Samo obavimo to na nekom javnom mjestu, O.K.?"
"Sranje, kompa. Kako god ti želiš. Žao mi je što se ovo dogodilo."
Xanadus je opuštao miši e na stražnjoj strani Stewardovog vrata. Spustio je glavu na
jastuk, pronašavši tako pogodniji položaj za vrat. Kralješak je krenuo zvukom intimnijim od
promuklog Griffithovog glasa. Opustio se, osje aju i kako ga napušta briga i obuzima snenost.
"Nazvat u te sutra", re e Steward.
"Da. Slušaj. Nisam imao pojma da e onaj mali gad..."
"Sutra", re e Steward. Rukom je krenuo prema telefonu i prekinuo vezu, zatim posegao
za slušalicom na mastoidu. Slušalica je prijetila da e skinuti i koju vlas kose kako je bila
zalijepljena, pa ju je Steward morao odlijepiti vrlo pažljivo.
Uzeo je Xanadus iz usta i ugasio ga u hotelskoj pepeljari. Video boje su se sada
razlijevale po stropu.
Zatvorio je o i. Svjetlost je bljesnula po unutrašnjoj strani njegovih kapaka, kao neka
vrsta unutrašnjeg videa. Prisilio je svjetlost da postane homogena, da odražava njega, kako leži na
krevetu, raširenih ruku, zatvorenih o iju. U samom središtu, lebde i u zraku.
 Griffith je izgledao kao da ima gripu. O i su mu bile crvene, nos mu je curio. Sav se
tresao. Svaki put kada bi probao otpuhnuti dim cigarete, svladao bi ga nekontrolirani kašalj. Nije
ak ni naru io doru ak, samo kavu. Mrzovoljna konobarica izgledala je kao da mu želi iskopati
i.
"Izvoli." Griffith je gurnuo kreditnu karticu preko stola. "Dvije tisu e Starbrighta, plus pet
tisu a. Nazovi to naknadom za opasnost, O.K.?"
"Hvala." Steward je uzeo kreditnu karticu i otišao do javnog telefona pored muškog WC-
a. Ubacio je nov , povezao telefon s karticom i prebacio dolare na ra un koji je otvorio u
Canyonovom državnom trezoru. Nakon minutu vremena ponovo je nazvao da bi provjerio da lije
novac još uvijek tamo i da lije šifra ispravna. Cany ono va državna banka je tvrdila da je tako
nešto nemogu e, ali i to se doga alo.
Griffithov je novac bio u redu, zaklju i Steward, iako je njegovo znanje o takvim stvarima
bilo oskudno.
Vratio se do stola. Griffith je još uvijek kašljao.
"Možda bi ti bilo pametno da investiraš u novo tijelo", re e Steward.
Griffith se namrgodi. "To je preskupo."
"Kako mi se ini, imaš dobar vanjski izvor prihoda."
"Sve to tek prolazi kroz moje ruke. Imam prekora enja, dugove... Sranje, ne želim o tome
pri ati, u svakom slu aju."
Steward je posegnuo u džep i s prstena kreditnih kartica izvukao jednu. "Evo ti. Banka se
zove Source Bank, na Winnetki je. Šifra je MALAFIDES."
Griffith je u svom džepu tražio olovku. "Bolje je to zapisati", re e. Zapisao je na
plasti nom ubrusu i spremio ga u džep. Na drugoj strani prostorije konobarica ga je samo
promatrala.
"Ostatak dana u provesti u krevetu", re e. "Sutra odlazim. Ali svejedno u pokušati
nazvati prijateljicu u Starbrightu." "Bit u ti zahvalan."
Steward je iskapio svoju kavu. Osje aj paljenja zelenih svjetala polako se razlijevao
njegovim tijelom. Nadao se da je njegova prijateljica iz Starbrighta bolje raspoložena od prijatelja
iz L.A.
Legao je bez majice na pod Ardalinog stana s rukama ispruženim iznad glave. Upravo je
došao iz šetnje i ovo mu se inilo kao najpovoljniji na in da se rashladi. Alien Inquisitor }e
stvarao paniku na videu ispred njega.
Jedan od Ardalinih robota ista a krenuo je prema njemu, osjetio njegovo prisustvo i
okrenuo se. Naletio je na Ardaline odba ene traperice, na trenutak razmislio, opet se okrenuo i
krenuo u smjeru iz kojeg je došao. Steward je pretpostavljao da se robot navikao na ovakve
stvari.
Vrata su se širom otvorila i Ardala je ušla unutra. Odbacila je svoju akt-torbu i stala iznad
Stewarda. Sagnula se da bi otkop ala svoje cipele s visokom petom. Promatrao je njenu
namrštenu facu.
"Lightsource je vrlo zanimljiva kompanija", re e. "Nikoga ne zapošljava. Nisam našla
nikakvih podataka o njoj."
"Možda je premala", re e Steward.
Šutnula je jednu cipelu, a na drugoj radila nožnim prstima. "U privatnom je vlasništvu u
svakom slu aju. Toliko sam saznala. Sjedište joj je u Los Angelesu."
Šutnula je i drugu cipelu. Doletjela je ispred robota ista a, koje je na trenutak razmislio,
zatim krenuo drugim smjerom.
"Ipak traže pomo kada imaju probleme s komunikacijama.", re e. "Nazvala sam
prijatelja koji radi kod Macrodata i raspitala se."
"Hvala", re e Steward.
"Pa, reci mi zašto te je prijatelj poslao da odneseš paket u njegovu središnjicu? Mogao ga
je odnijeti osobno."
"Možda je bio u žurbi. Možda mi je želio u initi uslugu.." "Dobra neka usluga."
Steward je ustao, opustio ramena i vrat. Kralješak mu je opet krenuo, zvuk mu je
odzvanjao u glavi. Zapitao se kako bi bilo vježbati naporno kao što sada radi, ne osje ati krckanje
kostiju svaki put kada mijenja poziciju.
"Sada je sve ionako gotovo", re e. "Što god to zna ilo, ja više nemam ništa s tim."
"Dobio si Sheol. To je bilo ono što si želio, zar ne?"
Izvio se na prste. Alien Inquisitor je radio nešto oko nožnih noktiju zarobljene djevoj ice.
"Iznena en sam da uprava tvoje naseobine dozvoljava ovakve filmove."
"Alien Inquisitor dolazi sa stanice Noir, koju potpuno posjeduje podružnica stranke
Sudbina. Naša naseobina iznajmljuje odre ene termine u cilju razvijanja umjetne inteligencije na
ra un Marketplexa, a budu i da je Marketplex prihvatio ideologiju Sudbine... Stanica Noir je u
igri. Mi im dajemo termine, a oni to koriste i puštaju AI."
Steward je buljio u ekran. Stopala su bila mala, bucmasta, snimana kao ruži asti objekti
ljubavi. Tanki mlazevi krvi curili su umjetnim stazicama. " upanje nožnih prstiju služi filozofiji
Sudbine?" upita.
Ardala je slegla ramenima. "Demonstrira se krhkost tijela naspram tehnike. Idem se
okupati."
Steward je isklju io video i promatrao kako teku i kristali poprimaju nekakav slu ajni
kaleidoskopni oblik. Iz kupaonice se za uo zvuk vode. Steward je otišao do kuhinje i nato io si
ašu vina. Robot ista ga je preduhitrio. Izgledao je uhva en u zamku izme u Stewarda,
hladnjaka i kuhinjskih elemenata. Steward je sklonio stolicu s puta malog robota i ovaj se sretno
zaputio u dnevnu sobu. Steward ga je pratio. Iz kupaonice se više nije ula voda, samo zvuk
Ardalinog spuštanja u kadu. Promatrao je mekani tepih u kojem su se vidjele stazice kuda je
prošao robot, neobi an labirint puteva napravljen oko namještaja, sme a i raznih drugih objekata.
Kretao se poput štakora u labirintu. Programiran. Obavljaju i funkcije koje nije sposoban
shvatiti, u korist ljudi ije je znanje potpuno izvan njegovog domašaja, koji ga primjete kada ima
se slu ajno na e na putu.
Steward je kroz polarizirani prozor terase gledao piramide i zgrade naseobine. Svaka je
bila samostalna koliko je to tehnologija mogla omogu iti.
Stewarda odjednom obuzme loš predosje aj. Bio je gotovo siguran da mu je upravo
nestao novac s ra una. Zgrabio je telefon i nazvao Canyon državnu banku.
Novac je bio na ra unu, a iznos je, od kada je uložen, uve an za simboli nu kamatu.
Prekinuo je vezu i odšetao do kupaonice. Ardala je bila uronjena do brade, ekstravagantna
boja njene maškare naglašavala je iznena uju i kontrast o iju i potamnjelog tijela. Steward je
sjeo na rub kade i ponudio je vinom. Zahvalila seiotpila gutljaj.
"Sada imam novaca", re e. "Bogatstvo mi je sada pomnoženo brojkom deset u zadnjih
dvadeset i etiri sata."
"To ti još uvijek nije dosta za upad u Starbright."
"Dovoljno je da bih ti otplatio koliko ti dugujem."
Ardala je zatvorila o i i naslonila se na rub kade gdje je pjena oblikovala jastu . Izdigla
je koljeno iz vode i naslonila list na rub kade, dodirnuvši Stewarda mokrom nogom. "Ne duguješ
ti meni ništa", re e.
"Bar dva tjedna najamnine."
 "Uloži svoj novac u banku kod nas, u naseobini", re e. "Izvu i u ti bolje kamate, a i naše
osiguranje je jedno od najboljih."
"Ako ga uložim ovdje, ne u ga mo i di i kad mi zatreba."
Ardala je otvorila svoje zelene o i i pogledala ga. Gurkala ga je svojom nogom. Vlaga mu
je probijala kroz hla e. "Dakle, kamo ideš, bivši Canarde, gdje bi ti ubrzo trebao taj novac?" upita
ga.
"Svemir", odgovori.
"Sanjaš."
"Tamo su odgovori koje tražim." "Kako god ti želiš."
Steward joj je uzvratio pogled i ugledao pramenove njene kose koji su vodom bili
zalijepljeni za vrat. "Mislim da ti ipak dugujem neki novac, Ardala."
Na trenutak je izdržala njegov pogled, zatim se naslonila na pjenasti jastu zatvorenih
iju. "Kako god ti misliš da je pošteno", re e.
Steward je otpio gutljaj njenog vina. "Dani Darwina su zavladali svemirom", re e. " itave
kulture su selekcijom uništene. Outward Policorpsi su nestali, a s njima i njihov monopol, što
zna i da je svaka institucija, svaka ideologija ili filozofija koja je imala nekakve nade za
budu nost, potisnuta u me uzvjedzdani prostor. Tako da uvijek postoji opasnost od novog rata
Rukotvorina, ak s ve im brojem uklju enih kompanija, ve im brojem manipulacija. I s
Powersima u blizini da pokupe svoje.
Paranoja je postala životna navika. Imamo stotine malih naseobina u svemiru, udaljenih
desetine tisu a svjetlosnih godina, a izoliranost ih ini smiješnima. One su vrsto izolirane i
svjesne trgovine tajnama i osiguranjima, i boje se svih naseobina o kojima ništa ne znaju.
Neoimaginisti e radije uzgojiti svoju populaciju u umjetnim maternicama nego uvoziti ljude i
ideje od nekud izvana. Na ljude gledaju kao na kontaminaciju. A što su zemaljske naseobine do
imitacije tih na ina razmišljanja?
Imamo aparate, koji su pametniji od nas, i ljudi su njima sve povjerili. Nas odbacuju iz
razloga koje mi ne možemo niti zamisliti. Sada se evolucija ne odnosi samo na ljude, ve i na
njihove strojeve. Njihove institiucije. itava situacija je zastrašuju a. Ljudi traže zaštitu."
Ustao je, osjetivši pucketanje u kralješnici. Oslonio se rukama na rub umivaonika i
nagnuo naprijed promatraju i se u ogledalu. Tamna koža, debele tamne obrve. Rije i su tekle
polako i razumno. "Ve ina ljudi se skuplja u mravinjake, poput ove naseobine, radi sigurnosti.
Baziraju svoj život na strategiji investicija ili religiji ili povratku zastarjelim na inima života
poput feudalizma. Neoimaginisti pokušavaju evoluirati preko tih problema. Sudbinaši se
ukop aju u aparate koji e živjeti duže od njih i nadaju se da e umjetna inteligencija prekora iti
ponor izme u njih i onoga što ne razumiju. Misle da su sigurniji ako mogu obraditi podatke brže
od konkurenta. Ali podaci su tek brojke koje predstavljaju druga iji pogled na stvari. Sudbinaši to
miješaju sa stvarnoš u, a to nije to. To su samo njihove predrasude složene odre enim redom."
Steward je za uo pljuskanje vode dok se Ardala udobnije namještala. "Reci u emu nam
je spas, o Mudri ovje e?" upita ga. Glas joj je imao prizvuk pjesme, naglašavaju i svaki slog
silazno. "Biv-ši-Ca-nardse, Biv-ši-Ice-hawksu, Biv-ši-u-mo-bolni- e."
Pogledao se u ogledalu. "Ostani u središtu. Traži istinu koja tebi zna i. Gledaj vjetrove
promjene."
Ili možda postani vjetar koji mijenja. Izgledalo je kao da je glas došao iz ogledala, od
njegove tamnije slike. Steward je na trenutak zanijemio, pitaju i se da li je i Ardala ula taj glas.
Ardalin glas je bio prazan. "Tvoja je istina u svemiru. Prihva aš to?"
Steward se namrštio i okrenuo od ogledala. "Tako izgleda."
"Ništa od ovih besmislica o sigurnom životu nije za tebe. Želiš biti tamo u svemiru, sam
protiv svih, usred uragana."
"Sigurnost je varka. Ako sam išta nau io, to sam nau io." Nagnuo se iznad umivaonika i
ispio svoje vino. "Ve sutra bi se moglo dogoditi da investicije tvoje naseobine propadnu i da
banka izgubi svaki peni. Zatim je, recimo, preuzme Krishna Firm i ti se na eš pred izborom:
živjeti po pravilima ashrama ili izgubiti sve što si stekla u životu. Koji bi bio tvoj izbor?"
"Nau ila bih razmatrati svoj položaj. Na neki na in."
Steward se nasmiješio u ašu. Ardala se okrenula u kadi, sada je ležala na boku licem od
Stewarda. On je promatrao njeno golo rame, kosu pri vrš enu na vrhu glave...
"Filozofe, ja u malo odspavati", re e. "Nakon toga, budu i da si tako vrsto odlu io
odužiti mi se, možeš me odvesti na ve eru. Možda negdje gdje se može plesati, možda u South
Rim. Jesi li ikada plesao na staklenom podiju iznad kanjona dubokog milju?"
"Još ne."
"Možda e te nešto nau iti o sigurnosti. A i ve era je tamo prili no skupa. To bi te trebalo
smiriti što se ti e dugova prema meni."
Nacerio se i dovršio svoje vino. "D'accord", re e.
Griffithov glas je bio energi an, svaki znak bolesti je nestao. Steward je isklju io zvu nu
podlogu koju je Ardala snimila. " ovje e", re e Griffith. "Imam neke nove vijesti o Spassky u."
"Ništa dobro, nadam se."
Slušalica koja se prilijepi na mastoid nije bila u redu, pa ju je Steward morao pridržavati
rukama.
"Netko mu je prišao iza leda sa guss expresom kalibra .66. Kralježnicu mu je jednostavno
izbio kroz plu a, ravno kroz njegov neprobojni kaput."
"Izvedeno prili no dobro."
"Može se mjeriti sa standardima Icehawksa. Mali jeba e trebati sav Grom koji može
na i da bi mu kralježnica srasla. A ja mu ga ne u prodati."
"Pa, zahvaljujem ti što si mi uljepšao dan." Steward je sjeo na Ardalin ležaj.
"A razgovarao sam i sa svojom prijateljicom iz Starbrighta. Sada je na nju red predložiti
nekoga za po etni ki te aj i želi vidjeti tebe."
Steward se nagnuo naprijed. Osje ao je kako mu srce ubrzava ritam. "Gdje se ona
nalazi?"
"Njen shuttle je sletio na Gran Sabanu ju er ujutro. Dobila je dva tjedna odmora, a sada se
trenutno nalazi u Willemstadu, Curacao. U Sprindrift hotelu je. Zove se Resse. Nazovi je."
"Ho u. Tamo mogu sti i do sutra ako uhvatim podorbitalni od Vandenberga do Havane."
"Stewarde. Tek da ti napomenem" - prvi put je Steward osjetio nesigurnost u
Griffithovom glasu - "obi aj je, hm, ponuditi mali dar u ovakvim slu ajevima. Tisu u Starbrighta
bi bilo isto dosta."
"Imat u to na umu. Puno ti hvala."
"Ništa zato. Ionako me ništa ne košta napraviti uslugu prijateljima."
"Iznena en sam da ne želiš iskoristiti ovu priliku, s obzirom koliko želiš oti i s ovog
planeta."
"Ionako ne bih mogao pro i pregled. Imam u sebi previše smrtonosnih bakterija."
Na trenutak je zavladala tišina. "Žao mi je, kompa."
"Nije tvoja pogreška." Griffithov glas je izgubio na svojoj svježini. Morao se prisiliti
unijeti malo više energije u svoje rije i. " uj", re e. "Nazovi me za nekoliko dana i javi mi kako
se ti i Resse slažete. Ovo je broj na kojem me možeš dobiti."
Steward je dohvatio olovku kojom je pisao bilješke.
"Hvala, prijatelju", re e Steward.
 "Nema problema, kompa", re e Griffith, i prekinu vezu.
Steward je maknuo palac sa slušalice i osjetio kako mu je pala najprije na rame, a onda
niz grudi. Predvidio je to i rukom je uhvatio prije nego što je pala niže. Bio je to nesvjesni
refleks. Vratio je slušalicu na njeno mjesto.
Gledao je kroz prozor preko terase koja se ve kupala u jutarnjem suncu i preko krovova
zgrada naseobine zurio u nebo zatamnjeno polariziraj u im staklom. Tražio je svjetlost umjetnih
zvjezda orbitnih naseobina, ali ih nije bilo lako na i. Nije važno, pomisli.
Uz malo sre e, uskoro e biti gore.
Steward nije nikad prije bio u Willemstadu, ali mu je iz hydrofoila koji ga je dovezao do
lebde e zra ne luke, predio izgledao poznato - plavi zaljev okružen zgradama obloženim
staklom, turisti ke naseobine za one koji ne mogu podnijeti ideju života izvan okruženja tisu u
stranaca. Hydrofoil je usporavao sletjevši na vodu, popra en potmulim treskom, i uplovio u kanal
iji su rubovi odbijali zvukove letjeli inog motora. Lokalni stanovnici i turisti su to iz dosade
promatrali s obale. Razlomljena glazba stizala je iz okolnih zgrada. Kanal je vodio u Shottegat,
jezero ogra eno i zasjenjeno visokim tornjevima koji se se nalazili oko njega.
Carinarnica se nalazila u sjeni, na nasipu okruženom zastavama. Zajedno su stajali
Curacaov nacionalni stijeg i zastava Freconomicista. Još jedna mala nacija, pomisli Steward, koja
je pokupila ideologiju iz svemira, vjerojatno zanemariva sila, ali Freconomicisti nisu.
Od carinarnice Steward je taksijem došao do Sprindrift hotela. Hotel je bio malo izvan
grada, udaljen od gužve naseobine u zaljevu. Usprkos blizine i prisutnosti mora, otok je izgledao
sprženo, prepun šipražja i kaktusa. Zrak je bio svjež i oštar, nebo blago plave boje. Platio je
voza u svojim novim Starbright dolarima i, prošavši kroz divi-divi drve e, ušao u hotel. Hotel je
bio stara kamena gra evina s novim reflektiraju im polariziranim metalnim krovom i šumom
antena koje su sjekle nebo. Pasatni vjetar je hu ao izme u antena. Steward osjeti kako mu zadiže
majicu.
Recepcioner je bio težak ovjek s fosforescentnim bakterijskim mrvicama u kosi i
majicom koja je naglašavala njegovo lanstvo u Sint Kruis Conch Clubu. O i su mu bile mutne.
Slušalica mu je bila prilijepljena za mastoid, a tiha se glazba ula sve do Stewarda. Steward je
stavio svoju malu putnu torbu na pult, skinuo nao ale i stavio ih u džep na majici. "Ja sam
Steward", re e. "Rezervirao sam."
Recepcionar se nasmiješio. O i su mu ostale udaljene tisu ama kilometara. "Dobrodošli,
gospodine Stewarde. Za vas sam rezervirao sobu broj sedam. Na telefonu vam se nalazi poruka
od gospo ice Resse."
"Hvala."
"Restoran je otvoren od pola osam do pola devet." Uputio ga je u to no orbitno vrijeme
pretpostavi vši, budu i da je Ressein prijatelj, da se i on nedavno spustio na Zemlju.
Steward je uzeo svoju klju -karticu i, dok je uzimao torbu, primjeti nešto ispod staklenog
pulta. Za trenutak je razmišljao, zatim se namrštio. "Da lije u toj vre ici ono što piše na njoj?"
"Bolivijski kokain, gospodine. Osam dolara Lesser Antillesa ili dva Starbright dolara."
"Pravi je? Nije sinteti ki dobiven? Nije zamjena?"
"Stigao je ravno iz planina, gospodine. Dva grama?"
Steward je buljio u paketi sa zelenim omota em, koji je stajao ispod stakla, pored
pumpica za udisanje i žvaka ih guma. "Mislio sam da ga više nitko ne radi. Zar nije mogu a
ovisnost o njemu?"
"Ne bih znao, gospodine. Ja osobno si ne zamagljujem percepciju kemikalijama."
Steward pogleda u njegove mutne o i. "To ti je pametno", re e i uze svoju torbu s pulta.
"Bog je ljubav, gospodine."
 Steward je zaklju io, dok se penjao do svoje sobe, da je shvatio Curacao.
Soba je bila manja nego je Steward o ekivao, ali su zidovi bili bijeli da bi se stekao dojam
da je ve a. U sobi je bio vodeni krevet i ošte eni stol od jupiterske plastike, a na podu pleteni
tepisi. Gušter je bezvoljno obitavao na zidu. Video od teku ih kristala bio je ugra en u strop tako
da se mogao gledati leže i na krevetu. Do njega je bila ugra ena kamera, ukoliko želiš gledati
sebe. Telefon je svijetlio u svom laganom kalipso ritmu. Digao je slušalicu.
Za uo se duboki ameri ki srednjozapadni alt. "Bok. Ovdje Resse. itav dan sam na
ronjenju, ali ako želiš ve erati sa mnom, na i emo se pred restoranom u šest sati."
Steward pogleda na sat. Tri sata. Pogledao je guštera na zidu, osjetivši miris povjetarca
koji ga je zapljuskivao kroz prozor. Sjetio se Port Rovala, toplog dodira mora, pjeva a koji su
pjevali himne bogovima, zigurata koji je svojom tamom zra io iznad svjetlosti grada... Tamo je
io takti ke poteze zauzimanja i obrane položaja, prolaze i beskrajnim metalnim hodnicima,
vru im gradskim ulicama, u i stoje važno u gradskoj borbi.
Zauzeti i obraniti, pomisli. Misao mu se odavno urezala u pam enje, ali na neki na in, sve
stvari koje su tada nešto zna ile, izblijedile su prije mnogo godina, i sada kada je bio milijunima
kilometara od mjesta na kojem je želio biti, stajao je u ovoj bijeloj sobi promatraju i guštera na
zidu i nadaju i se barem jednom njegovom pokretu koji bi ga možda zabavio. Sve što je dosad
radio bilo je prikupljanje tu ih ruševina, u nadi da ih ima dovoljno da ih poveže u cjelinu koja bi
se zvala život.
Resse je puteljak do uspjeha, pomisli, kao što su bili i ostali: Ashraf, Ardala, Griffith.
Pre ke na ljestvama koje e ga odvesti izvan ruba zdenca, izvan domašaja karipskih švercera, do
mjesta gdje pušu drugi vjetrovi, gdje su ljudi koji mu nešto zna e. Natalie, de Prey, Curzon, su za
sada još uvijek samo imena. Ljudi u kojima e vidjeti odraz sebe, i odraz svoga alfe.
Gušter je još uvijek bio nepokretan. Steward je spustio torbu na krevet i okrenuo se
prozoru gledaju i u divi-divi drve e i ocean iza njega. Plaža je izgledala kao da se sastoji od
pijeska, kamenja i guštera. Ipak je odlu io prošetati do nje.
Steward je pogledao kazetu s Ardalinim predavanjem o pristupu osobama kod kojih se
želiš zaposliti. Bilo je preporu eno što nositi, kako se ponašati, kako se nasmiješiti. Sve su to
iznosila dva ovjeka u konzervativnim tamnim jaknama bez okovratnika jedan mla i, drugi
stariji. Stariji je nosio kožne sare, moda koja je došla i prošla za vrijeme poslijeratnih prilagodbi.
Steward se sjetio da je ono što je prevagnulo u razgovoru bio njihov zajedni ki interes za squash.
Predavanje je to nazvalo napredovanjem u razgovoru. Ve ina stvari kojih se Steward sje ao nisu
bile ni od kakve koristi pri razgovoru sa snabdjeva em broda koji se kretao unutar Sun evog
sistema, vo enog na terasi hotelbara na Karibima, niti je govorilo kako mu ponuditi mito.
Svejedno je, pomisli Steward. Podmi ivanje je vještina koja se najbolje nau i na poslu.
Kada je Resse stigla, Steward je, odjeven u bijelo, sjedio na terasi restorana piju i tre u
Pinu coladu. Resse je bila tridesetih godina, par centimetara viša od Stewarda, tanka i malih
grudi, duga kog koraka koji je odavao samopouzdanje. Kosa joj je bila kratka, tamno bron ane
boje koju je sunce pretvaralo u bakrenu. Nosila je hla e od bijelog pamuka, sandale i svijetlu
tropsku majicu bez rukava. Nazirale su se tamne pahuljice ispod ruku, srebrne naušnice s
kolutovima koji su sjali na njenim ramenima, blagi otisci na obrazima gdje je stajala cijev za zrak
maske. U ruci je nosila visoku vinsku ašu s pi em zlatno žute boje, punu leda.
"Preporu ujem ti lete u ribu s roštilja.", re e. "Ni salata od školjaka nije loša."
"Uzet u po jedno od svakoga", re e Steward. "Nisam jeo od jutra." Ustao je i rukovao se
s njom. Miši na nadlanici naglo joj se pokrenuo dok mu je stiskala ruku.
"Zar emo samo mi ve erati?" upita je.
Resse je pogledala platnene stoljnjake složene na hrpu. "Sada nije sezona", re e. "A osim
toga je i rano."
Zavalili su se u stolice. Sunce na terasi je bilo jako i Steward je nosio nao ale. Resse je
gledala u njega bez sužavanja zjenica. Steward je zaklju io da su joj tamne sive o i ugra ene.
"Prili no si mlad da bi bio tako dobar prijatelj sa Griffithom", re e Resse.
"Ovo mi je novo tijelo. Ja sam klon."
"Griffith bi trebao nabaviti novo tijelo", re e Resse. "Svaki put kad ga vidim izgleda sve
lošije."
"Kako ste se vas dvoje upoznali?"
Resse se nasmijala. "Bili smo zajedno izba eni na ulicu poslije rata Rukotvorina."
Steward osjeti kako ga nešto steže u grlu. "Bila si na Sheolu?"
"Ne. Bila sam na Archangelu. Ross 47, s Far Jewelom. Bilo je bolje nego na Sheolu."
Steward se zavalio u naslonja i otpio gutljaj svog pi a. "Griffith i ja smo bili u istoj
jedinici", re e.
"To mi je rekao." Spustila je pi e na stol i namrštila se na trenutak, a zatim pogledala u
njega. "Jesi li prošao obuku u vakuumu?"
"Da."
"Crveni skafander?" "Da."
"Prije koliko vremena?"
"Po mom sje anju, prije osam, devet mjeseci. Vremenski prije mnogo godina."
Resse je izgledala iznena eno. "Tvoj... prethodnik nije obnavljao sje anja?"
Steward je bio ugodno iznena en njezinim brzim zaklju ivanjem. "Izgubio sam otprilike
petnaest godina."
"Bože." Pogledala gaje. "Pretpostavljam da ti nije rekao zašto?"
"Bojim se da nije."
Zatresla je glavom. "Nadam se da nisi zaboravljiv poput njega."
"On nije zaboravio. Pretpostavljam da me je nekih stvari želio poštedjeti."
"Da." Resse se neugodno pomeškolji na stolici. "Svi mi nosimo takva sje anja." Otpila je
malo svog zlatnog pi a. "Pretpostavljam da nisi upoznat sa specifikacijama Fiat-Starbrighta
FSVII, s inertnim motorom? Jer to je stroj s kojim bi radio da dobiješ posao na Max Bornu."
Olakšanje prije e Stewardovim licem. "Poznajem FSVII", re e. "Brodovi Coherent
Lighta su ih koristili." Specifikacije koje je znao odnosile su se prvenstveno u sabotažne svrhe,
ali su ga bar upu ivale u sustav rada stroja.
Resse se nasmiješila. "Dobro. To nam olakšava posao."
"Uplašio sam se da imate neke nove, modernije sustave za koje nikad nisam uo."
"Ve ina brodova ima, ali Bora je izdržljiva zvijer. Star je šesdesetak godina, ali ga još
uvijek nadogra uju."
Uzela je svoju ašu. "Usput, htjela bih da nešto znaš. Born nije brod Starbrighta - to je
teretni brod, a vlasnik je kompanija Taler. Ali je vozni sustav Starbrightov i na neograni enoj je
usluzi vlasnicima. Zna i, piloti su Starbrightovi, a ostatak posade Talerov. Born barem ima svoj
kompjutor i sustav za telemetriju. U suprotnom bi na brodu bila još jedna grupa stru njaka."
Novosti nisu iznenadile Stewarda. Skupa oprema u službi velikih prijevoznih sustava
esto je bila iznajmljivana umjesto kupljena, posebno kad su u pitanju bile male, marginalne
kompanije.
"Pretpostavljam da to pilotima da je neku vrstu autonomije", re e Steward.
Resse kimne glavom. "Nešto tog tipa."
Steward prije e rukom preko nosa na mjestu gdje su ga nao ale žuljale. "Još nešto bih ti
spomenuo", re e. "Imam neku vrstu poslovne ponude koja bi te mogla zanimati."
 Ova igra je zabavljala Resse. Digla je nogu na jednu od stolica sa strane. "Kakva
ponuda?"
"To je neka vrsta specijalnog ra una u banci na kojem ti, za po etak, daju tisu u
Starbright dolara, a ti poslije možeš s njima raditi što želiš."
Resse se nasmijala. "O.K." Srebrne naušnice su bljesnule na suncu. "Jedan tvoj
prethodnik mi je ponudio tisu u tristo Pink Blossoma, ali sam ga trebala i obu iti. Vjerojatno tri
stotine vrijede toga da se s tim ne moram zezati. Hej!" Mahala je nekome iza Stewardovih le a,
vjerojatno konobarici. Pogledala je u Stewarda. "Umirem od gladi. Nemaš ništa protiv?"
Konobarica je mogla imati oko šestnaest godina, crnkinja, s izraženim aknama i jaknom
na kojoj su bili prikazani prizori s plaže, palmino liš e i Heineken pivo. Steward je promatrao
odraze tih slika preko Resseinog lica dok je naru ivala. Konobarica se nasmiješila, a zatim
otr ala u unutrašnjost hotela.
Resse je dovršila svoje pi e i nagnula se, preko platnenog stolnjaka, do Stewarda. "Glavna
stvar u ovome poslu je da zahtijeva od ovjeka da bude dovoljan sam sebi, bez ikoga, duže
vrijeme. Provodit eš mjesece u konzervi sa samo etvero ljudi. Ako si ovjek koji traži veliko
društvo, dovodit eš ostale do ludila."
Steward je slegnuo ramenima. "Nisam društven više od prosjeka."
"Griffith je rekao da, po tom pitanju, s tobom ne e biti problema, ali ponekad ne znam što
misliti o njegovim prijateljima."
Steward se nasmiješio. "Znam kako ti je."
Namrštila se. "Pripadaš li kojoj religioznoj sekti?"
"Ja sam neka vrsta zenovskog skeptika."
"Ljudi koji brbljaju o Bogu ine putovanja suviše duga kim. Kako stojiš s ideologijama?"
"Mislio sam da Starbright nema službenu ideologiju."
"I nema. A ti?"
"Ne."
"Pušiš li?"
"Da."
Njen je pogled postao hladan. "To je uvjet pri zapošljavanju. Alergi na sam na dim i
nemam ga namjeru podnositi."
"Prestajao sam i prije."
"Ovo mora biti za stalno. Nema skrivanja cigareta, nema potajnog pušenja, kao ni kad
sam ja u blizini. Radije bih bila s ovisnikom o drogi, nego s nikotinskim narkomanom. Onako je
sve u tvojim venama i ne zaga uje zrak."
"Odvikavanje ne e biti problem."
Resse nije izgledala uvjerena. "U redu. Što se ti e tvoje zarade i prava, prve tri godine bit
eš neka vrsta šegrta. Pla a je sranje, ali imaš gdje biti, u svemiru si i briga o tvom zdravlju je
osigurana. Nakon toga prelaziš na putni ki brod i dobivaš pravo na glas. Na taj te na in
kompanija veže uz sebe. Svakih deset godina dobivaš još po tri glasa. Ukoliko kupiš još akcija
kompanije, dobijaš odgovaraju i broj glasova. U na elu, s pedeset godina radnog odnosa, možeš
priložiti šesnaest akcija zdravlju naše plutokratske demokracije. Ali, naravno, radi ravnoteže,
predsjedavaju i ima desetine tisu a glasova, kao i ostali lanovi vije a i drugi vlasnici ve ine
akcija. Oni na taj na in upravljaju, ali to je ve politika. Kod Starbrighta su stvari puno liberalnije
nego drugdje, pa se ne možeš požaliti."
"Kakva je stvar s pla anjem unaprijed?"
"Nikakva. Ako želiš zaraditi, ne ulazi me u oprema e. Ovo je posao za ljude željne
putovanja." Nasmijala se. "Ali vjerujem da i to ulazi u kategoriju trgovina."
 "Osiguranje kloniranja?"
"Mogu e, ali skupo. Za to možeš uzeti kredit na trideset godina." Resse se nagnula bliže.
Postoji i druga mogu nost, na ve ini brodova, pod krinkom privatne kompanije. Ako ima
praznog mjesta u brodskim teretnim prostorijama, možeš prenijeti odre enu koli inu osobnih
stvari. To se zove kockanje. Platiš vlasniku broda po težini tereta. Ako prihvatiš takav rizik,
možeš prikupiti dovoljno novca za svoju mirovinu, za trideset ili etrdeset godina."
Djevojka s fotojaknom donijela je Stewardovu salatu od školjaka i Resseino drugo pi e.
Resse ju je ignorirala.
"Moram ti spomenuti još nešto", re e. "Ne jebem se s ostalim lanovima posade. Nitko od
ostatka posade to ne radi. To je pravilo. Ako misliš da si neodoljiv ili ako imaš potrebu dokazivati
sebi nešto zaska i svaku ženu na koju nai eš, ovo nije posao za tebe. Ako ne možeš smiriti
svoje hormone, imamo na brodu dovoljno droga koje e to u initi umjesto tebe."
Steward je pogledao konobaricu pokušavaju i otkriti da li uživa u prisluškivanju<u eg
razgovora. Pogled joj je bio bezizražajan. "Još jedno pi e?"
"Ne još, hvala."
Pokupila je Resseinu praznu ašu i otišla. Steward se okrenu prema Resse. "Mogu živjeti
s tim", re e. "Živio sam tako i prije, kao Icehawk."
"Velik broj ljudi ne može kontrolirati takve stvari. A kad se jednom posada me usobno
izmješa, dolazi do stvaranja grupica, što nije dobro za posao."
"Vidim smisao toga." Po eo je jesti svoju salatu.
"Samo želim biti sigurna da shva aš poantu."
"Ovo je prili no dobra salata. Hvala na preporuci."
Resse se namrštila i nije rekla ni rije i. Zatim se opustila, uzela pi e u ruku i zavalila se u
naslonja . Zatresla je glavom.
"Nisi uop e onakav kakvim sam te zamišljala. Ne znam kako bih te pro itala."
"Ako dobijem posao", re e Steward, "imat eš mjesece da me prou iš."
"Pretpostavljam da je tako." Pogledala je preko svog ramena, prema plaži. "Kako ti se
svi a Curacao?" upita ga.
"Hrpa guštera i kamenja. Druge stvari nisam uspio ni vidjeti."
"Ima dijelova otoka koji su predivni."
Steward je digao pogled. "Želiš li mi neke pokazati?"
Nasmijala se. "Hej", re e. "Imat emo dovoljno vremena popeti se jedno drugome navrh
glave, pa zašto ve po injati? Želim neke stvari još malo sa uvati za sebe."
"Kako god želiš."
Steward je promatrao Resse dok je pila svoj zlatni koktel i zaklju io da bi se s njom
mogao dobro slagati. Inzistirala je na tome da je njena rije zadnja - što je bilo u redu, ali nije bila
fanatik po tom pitanju - stoje bilo još bolje.
Svidio mu se i na in na koji je primila mito. Kao da je to dio posla, normalna stvar. Ali ne
i kao da se pla a nekoj glavešini, ak se i nasmiješila.
Steward je, poput Resse, imao standarde za ljude s kojima je živio.
Svijetla boja na Resseinu licu govorila mu je da se približava konobarica s njihovim
ve erama. Djevojka je spustila tanjure na stol i pitala treba li još štogod donijeti.
"Kavu", re e Steward. Ona se nasmiješila i kimnula glavom.
Kada se kasnije vratila s kavom, zahvalio joj se. "Nema na emu", odvratila je.
Slijede eg jutra, prije doru ka, Steward je vježbao na plaži. Neravnina pješ anog tla je
zamarala zglobove, ali je zato postizanje ravnoteže i koordinacija pokreta bilo zanimljivije.
Vježbao je kružne udarce, koje je bilo teže izvoditi na ovakvoj podlozi: okret, podizanje noge,
pogled preko ramena. Rezao je zrak svojim nepogrešivim pokretima.
Polagano je uhvatio ritam. Srce, plu a, tijelo, um, sve je radilo u harmoniji. Ravnoteža mu
je postala savršena, ak i na ovakvom tlu. More mu je bilo bijeli šum u glavi, buka u pozadini
praznog svemira, ništica ispunjena njegovim pokretima.
Okrenuo se, uspravio, pogledao i vidio Resse kako mu prilazi. Ispružio je nogu, sagnuo se
i ponovno uspravio.
Nosila je tamnozeleni jednodjelni kupa i kostim i tr ala bosonoga po pijesku.
Steward je napravio piruetu, okrenuo se, uspravio, zamahnuo. Sve u ritmu.
Ona je sprintala prema njemu.
Opet se okrenuo, zamahnuo. Pijesak je letio s njegovih nogu.
Prošla je pored njega ne obrativši mu se, nije mu ak ni dala do znanja da ga je
primijetila. Bila je usredoto ena na svoj ritam. Na njenoj bakrenoj kosi i tijelu nalazio se odsjaj
sunca.
Steward je nastavio zamahivati. Pijesak se lijepio na njegovo znojno tijelo.
Zaklju io je da je dobio posao.
Griffith ga je ekao na aerodromu u Los Angelesu, na koji je sletio direktnim coleopterom
iz Vandenberga. Na sebi je imao svilenu tamnu košulju ispod koje su se nazirale sportske hla ice.
Izgledao je zdrav, ak previše zdrav. " estitam ti na novome poslu", re e pruživši mu ruku. "Sve
si to ti sredio."
Griffith se nasmiješi. "Imao sam uzvišene motive."
Steward ga pogleda. "Molim te, samo mi nemoj re i da u ti morati nositi novi paketi na
Titan."
"Ne, ne u te to tražiti. Ovaj put eš ti meni donijeti neke paketi e." Primijetio je
Stewardov pogled pun upozorenja. "Ne", re e brzo. "Nije u pitanju ono što misliš."
"Razuvjeri me."
"Dodi sa mnom na kavicu i sve u ti ispri ati. Prvo mi reci da li znaš igrati šah?"
"Znam kako se kre u figure, ništa više."
"Bar imaš neku ideju u glavi. Dobro." Kafi je bio malo tamno mjesto gotovo napušteno u
jedan sat ujutro. Pola mjesta je bilo u ruševinama. Zvuk teških izama uo se iza zatvorenog
separea.
Griffith je naru io dvije šalice kave i odmah ih platio. Odveo je Stewarda do usamljenog
separea u kutu i zapalio cigaretu. "U redu. Slušaj dobro."
"Opet eš mi re i da je stvar legalna, zar ne?"
Griffith je izgledao iznena en. "Legalna je. Zar bi želio nešto ilegalno?"
Steward mu nije odgovorio. Privla io ga je duhan na stolu. Potisnuo je želju i srknuo
kavu.
"Vidiš, moji prijatelji i ja obi no razmjenjujemo informacije. Posredovanje stvari, kao
prošli tjedan. To nam je nešto kao zarada sa strane."
Steward ga pogleda. "Koliko je velika ta tvoja grupa?"
"Broje i privremene, oko par stotina. Ve inom su to veterani rata Rukotvorina. Ne
kontaktiram s puno njih, bar ne osobno."
"Ako vas je nekoliko stotina, ljudi vjerojatno znaju za vas. Postoje kartoteke, možda
veliki broj kartoteka na puno mjesta."
Griffith je slegnuo ramenima. "Pa što ako postoje? Koga briga? Mi ne kršimo nikakve
zakone."
"Biti oprema transportnog broda", re e Griffith, "nije baš neka karijera. To je posao bez
mogu nosti unapre enja, posao koji ljudi uzimaju zato što žele oti i u svemir i zato što ne mogu
na i nešto bolje."
"Razmjena informacija. To je poput špijunaže, zar ne?"
"Ti bi bio neka vrsta poštara. Poštar ne zna što piše u pismima koje nosi..On ne završi u
zatvoru nose i poštu."
Steward pogleda u šalicu. Miris duhana mu je potjerao slinu na usta. "Reci mi na in
rada", re e.
Griffith se nasmijao. "U redu, kompa. U stvari je vrlo jednostavno. Znaš kakvi su šahisti,
imaju svoje plo e s kompjutorima s bezbroj kombinacija, zar ne?"
"Ne bi me iznenadilo."
"E, sa3, velik broj ljudi stavi probleme u kompjutor da bi ih drugi ljudi rješavali, O.K.? Ili
igraju jedni protiv drugih preko kompjutora, ili sli no?"
"Za sada sve razumijem."
Griffith se nasmiješio, povukao dim iz cigarete i ispuhnuo ga. "U redu. Ovo je sistem.
Odeš u kompjutorsku sobu, na eš terminal ili telefon, uklju iš se u njihov šahovski kompjutor i
tražiš odre eni problem. Uzmeš memorijsku karticu i uklju iš je u terminal. Utipkaš odre eni
neispravan potez koji emo ti dati, a zatim šifru. Kompjutor e napuniti memorijsku karticu
nekim podacima. Izvadiš je, odeš do brodskog odašilja a, usmjeriš antenu i ispucaš podatke na
odre enu adresu na Antarktiku koju u ti dati. Nakon toga, informacija ide na tržište, a ti dobijaš
udio, deset posto, na bilo koji ra un odavde do Neptuna."
"Zašto ih onaj koji krade podatke ne može odmah i poslati?"
"Zato što nema neometan pristup opremi za transmisiju. Jako veliki broj naseobina je
zabrinut glede kra e informacija, tako da opremu uvaju vrlo pažljivo. Ne mogu ih poslati ak ni
preko antena brodova koji su slu ajno u bazi." Griffith se nacerio. "Prili no gadno, ha?"
Steward se namrštio, pokušavaju i razmisliti o problemu. "Ne moram ak niti vidjeti
ovjeka s kojim imam posla?" upita ga. "Niti on vidi mene?"
Griffith je potvrdio glavom. "To i je najljepši dio. Ako ti i u eš u šahovski problem preko
javnih linija iz stanice, a ne preko normalnog kompjutora s broda, oni ne mogu saznati tko si da
im je i itav sistem prisluškivan."
"Morat u razmisliti o tome."
Smiješak je naborao Griffithovo lice. "Javi mi svoju odluku prije nego odeš gore. Dat u
ti ime problema i šifru i dogovorit emo se oko mjesta ispla ivanja zarade. Moramo se dogovoriti
i oko na ina na koji ti mogu javiti slijede i problem i šifru."
"Razmislit u o tome. Steward je promatrao kako Griffith gasi cigaretu i znao je da je
odugovla enje, traženje vremena da bi razmislio, samo na in vra anja odre ene koli ine
samopouzdanja, i da e se na kraju složiti s Griffithovim planom. Ne e morati susretati
Griffithove prijatelje, osim ako ih sam ne bude tražio. A i zaradit e nešto novaca.
Što je najvažnije, ostat e u vezi sa stvarima koje se doga aju u stvarnom svijetu. Zadržat
e neke od svojih refleksa pritajenim, sa uvati ga od osvrtanja bar odre eno vrijeme. Tako, kad
se na e u svemiru pred ne im što mora napraviti, ne e biti nespreman.
Mogao bi to shvatiti kao besplatni trening.
No nim letom iz L.A.-a stigao je u šest ujutro. Uzeo je taksi na aerodromu. Pokušao je
zaspati na zadnjem sjedalu, ali mu je kofein još podražavao živce, održavaju i ga budnim.
Kada je otvorio vrata Ardalinog stana, ugledao ju je kako sjedi, obu ena za posao, ispred
utišanog videa sa slušalicom prilijepljenom za mastoid. Podigla je pogled i, ugledavši ga,
približila prste ustima. Steward je ušao u sobu i primijetio Ardalinu ne akinju koja je ležala ispod
jedne od jakni. Ardala je spustila slušalicu i prešla u hodnik gdje su mogli pri ati.
"Lisa e do i po nju prije nego što odem na posao", re e. "Htjela je iza i sino ."
 "Dobio sam posao", re e Steward.
Suzila je o i. " estitam. To je ono što si želio, zar ne?"
"Još uvijek moram pro i na pregledu. Ali sa potvr enim razgovorom za po etnika na
brodu moram pro i samo na tome, pa ne trebam upasti u onih dva posto. To mogu prili no lako."
"Svemir. Sloboda. Sudbina. Avantura. Vakuum." Ardala je mahala rukama. "Kako možeš
biti slobodan na mjestu na kojem ne možeš iza i van i nadisati se svježeg zraka?"
"Imam tjedan dana prije pregleda", re e Steward. Ardala ga pogleda. Promatrao je njezin
široki makeup, vidio trzanje ispod spuštenih kapaka.
"Mogao bi to biti lijep tjedan", re e Steward.
Na. trenutak je zavladala tišina. Ardala je pogledala u drugu stranu, u smjeru dnevne sobe.
"Da", re e. "Mogao bi."
Rukama je dodirnuo njena ramena. Smiješak neraspoloženja je zavladao njenim licem.
"Fino", re e. "D'accord."
"D'accord", ponovi on. Misli su mu ve bile negdje drugdje, na sku enom mjestu koje je
putovalo beskrajnom tamom, u pokretu, brzini, tamo u središtu savršene praznine.
 Poglavlje 7

Charter stanica. Nekada vretenasti Mitsubishijev Stalni Orbitni Kompleks na Laqrangeu

4, ija je silueta postala ve a i složenija stogodišnjim tehnološkim novitetima kao što su: novi
dokovi za brodove, laboratoriji, solarni kolektori, poplava brodova koji ekaju na pristajanje,
ogromna bestežinska naseobina drugog reda. U bezra nom prostoru od crnog baršuna zasijanog
dijamantima, Charter se nalazio okupan sjajnom svjetloš u. S jedne strane njegova je srebrna
koža ocrtavala plavetnilo Zemlje, a s druge sivilo Mjeseca.
Charter je postojao kao složena legalna ustanova, kod kojeg je pitanje vlasništva i
registracije bilo razumljivije nego sama gra evina. Dijelovi stanice i njena oprema bili su
iznajmljeni ili posu eni na duže vrijeme polikorporacijama ili poduzetnicima;, ostale dijelove je
koristila sama Charter kompanija pri svojim, ne tako mutnim, poslovima. Za ve inu ljudi bio
je>prolazna stanica, mjesto gdje bi presjedali ili obavljali poslovne dogovore.
Osje ala se disciplina, svrsishodnost, a to je poljuljavalo kaoti an ugo aj koji su stvarali
vlasnici, zakupci, naseljenici. Tu su se nalazili ozbiljni ljudi koji su obavljali ozbiljne poslove;
osje aj nevažnosti posla ovdje je potpuno nestao, za razliku od stanja na Zemlji. Steward se
prisjetio da je i on jednom bio uhva en u takvu kolote inu, dok je bio u Coherent Lightu; gledao
je u odre enom smjeru, imao svoju disciplinu, mjesto... Dobivao je neku zadovoljštinu vidjevši
sebe unutar kompliciranog mehanizma ija je svrha širenje ljudskih mogu nosti, evolucija do
slijede eg stupnja postojanja. Sada je stajao izvan toga, promatrao gužvu, slušao zvuk
zaposlenosti, zamršenu mrežu transakcija, pokreta, suradnji, natjecanja... mrežu života izvan
planeta.
Stvari, koje su na Zemlji bile dio trenda, ovdje su bile dio posla izvan gradske vreve.
Umjetni dijelovi tijela urbane kirurgije, dodaci, senzori, alati ugra eni u meso - ovdje nisu
postojali zato što je to moderno, ve su imali svoju svrhu, bili su na in da se posao dobro obavi.
Bilo je stila u na inu na koji su se ljudi razmetali njima, koristili ih, ali sve je to bilo bazirano na
prakti nosti. Drugi stilovi, koji su se rje e vi ali na Zemlji, ovdje su bili dio sredine. Postojale su
kirurški evoluirane individue s lubanjom blago proširenom da bi primile ve i dio moždanog
tkiva. Njihova je prisutnost uvijek bila popra ena cviljenjem turbo-punja a, koji su bili
pri vrš eni na njihove vratove kako bi mozgu osiguravali dovoljno kisika. Kompjutorski
interfacei, ponekad i itavi kompjutori, bili su ugra eni u lubanje gdje su složenim procesima
sura ivali s mozgom. Drugi pojedinci su imali dodatne ruke ili prste, bilo ugra ene bilo kao
posljedicu eksperimentiranja s DNA. Postojala je itava kolonija mutiranih ljudi druge
generacije, geneti ki prilago enih životu potpuno bez gravitacije, kojima je dodan jedan par ruku
na ramena i još jedan tamo gdje bi se trebale nalaziti noge. Ti su ljudi izgledali poput insekata bez
kostiju i kretali su se kao žabe dok su letjeli kroz vakuum.
Max Born još nije bio priklju en na stanicu i lebdio je na odre enoj udaljenosti dok ga je
aerodromska banda zadržavala zbog papirologije. Bio je to stariji brod ije su kontrolne plo e i
vanjština bile udna kombinacija novog i starog, od dijelova ugra enih prije Stewardova ro enja
do najnovijih dostignu a ugra enih na zadnjem remontu. Born nije nikad prevozio putnike i nije
imao razloga za uljepšavanje da bi ih što više privukao; nije se trudio sakriti svoje godine.
Snopovi svjetlovoda obrubljivali su leta eve kontrolne prostorije. Stari pokriva i koji su
prekrivali ve inu tvrdih ploha bili su zalijepljeni ljepljivom trakom, a na zidovima Stewardove
kabine bilo je nekoliko slojeva pornografskih slika i holograma koje je ostavio njegov
prethodnik.
 Dok je trajao zastoj zbog dokumenata, prostorije za osoblje bile su podvrgnute estoj
dekompresiji, tako da su Stewarda i Resse zatvorili u jeftine ali prijatne male prostorije,
heksagonalne'u presjeku i složene po osamnaest u visinu, okružene nogostupima i skelama.
Svaka je prostorija sadržavala ležaj, preklopni stol, toalet, video i pristup kompjutoru. S njima se
nalazila još jedna lanica posade Borna, zvala se Cairo, koja je bila glavni inženjer. Stewarda su
upoznali s njom dok je dolazio na brod, ali je otada nije vidio.
Iako nije bio na brodu, imao je malo slobodnog vremena. Prošao je obvezne testove da bi
ušao u Starbright ali je sada morao puno u iti o stroju koji e morati održavati. Kod Resse je
stvorio dojam da zna više nego što zna i nije je želio razo arati. Proveo je ve inu vremena u
krevetu, nafilan drogama koje pomažu kod pam enja na duže vrijeme, prou avaju i pojedinosti o
Bornu, njegovim sustavima i na inu poslovanja. Starbright je bio polikorporacija bez ideologije
gotovo potpuno orijentiran prijevoznim sustavima, organizacija sigurna i pravocrtna, poput jedne
od njihovih letjelica za atmosferski prostor. Posao im je bio preživljavanje, a preživljavali su
proizvode i najbolje sustave, brodove i ljudstvo.
ak i kada je imao slobodnog vremena, Steward nije previše lutao. Nije se nikada mogao
u potpunosti riješiti droga koje su imale neobi no negativan utjecaj na njegovu percepciju. Sje ao
se malih stvari, koje bi u normalnim okolnostima zaboravio, i ta sitna prisje anja su bila nekako
neugodna. Na in na koji je Resse pomicala jezik iza blistavog osmijeha; njegov vlastiti odraz
izobli en u komadu oblog metala; uznemiruju a harmonija zvuka superpunja a suradnika; profil
tamnokose žene koju je promatrao u vježbaonici i koja se iznenada okrenula prema njemu i
pogledala ga o ima, oko kojih se nalazilo puno žutih ožiljaka, punim neizrecive mržnje...
Radio je naporno, po petnaest sati dnevno, i prošao sve testove u rekordnom vremenu.
Zbog droga mu je san bio nelagodan, dijelovi mozga su mu radili itavo vrijeme, pa je spavao
malo - ostatak vremena je provodio u i šah, spremaju i u memoriju prošle partije, razmišljaju i
o strukturi igre, zatvorenoj prirodi plo e, o sistemima koji su izgledali otporni na entropiju i
rušenje reda. Svaka je figura na svom mjestu nešto ozna avala. To je sistem mogu nosti koje
postoje u jedinstvenim odnosima s drugim figurama, odnosima koji su se mijenjali pri svakom
pomaku figure. Prou avaju i igru, po eo je osje ati svoj položaj u ovoj heksagonalnoj hotelskoj
sobi, zaklju an u promjenjivim odnosima s ljudima oko sebe. Osje ao se neobi no blizu svog
alfe, koji je bio figura u nekoj drugoj, možda sli noj partiji.
Droga ga je napokon napustila i spavao je dva dana. Probudio se s informacijom
pohranjenom u pam enju, ali je osje aj da je usred neke partije iš ezao. Zamijenio ga je šum
stanice, zaposlenosti, složen i zbunjuju i, tako da je inio tek nešto više od bijelog šuma, šuma
bezna ajnih informacija u pozadini. Osjetio je da je smisao svega toga, povezanosti sa svim tim
nepovratno izgubljen, kao da je zaboravio razlikovati signal od šuma.
Neko vrijeme je lutao stanicom, pokušavaju i povratiti ono što je izgubio. Mjesto mu je
izgledalo udno, namještenici bizarni. Komunicirati je izgledalo nemogu e, rije i su postajale
buka. Zaustavio se u restoranu i naru io kavu, pile i batak, kukuruznu tortillu, i bio je iznena en
što ga je konobar razumio. Prolio je pola kave dok ju je nosio do stola. Pokušao ju je uhvatiti
tanjurom za hranu, ali nije uspio - nije još bio spreman na život pod umjetnom gravitacijom. Dok
je jeo, promatrao se u metalnom zidu, nesposoban pogledati negdje drugdje. Zelena svjetla su se
po ela paliti, polagano se uklju ivao u vanjski svijet; šum je nestajao u pozadini. Popio je još
malo kave, ovaj put izbjegavši prolijevanje. Ve se osje ao bolje. Možda bi bilo bolje prvo se
istuširati, a zatim i i istraživati. Vratio se u svoju kabinu i tamo pronašao Resse koja je sjedila na
krevetu. Na sebi je imala istrošeni sivi ogrta i vrsto stegnute izme.
"Zar nikada ne itaš jebene poruke, Stewarde?" pitala je. "Born slije e za etrdeset
minuta."
 Uputio je dug pogled prema aparatu za poruke na kojem se palila i gasila crvena LED:
"Oprosti", re e.
Ustala je, sagnuvši se pritom zbog niskog stropa. "Kre emo taksijem s doka šezdeset i
jedan", re e. "Stvaraš loš dojam o sebi."
Tijekom slijetanja Boma, Steward se trudio suspregnuti zijevanje, ali nije uspio. Sjedio je
u oprema kom dijelu, u sredini broda, nose i na glavi headset koji je, s jednog od analognih
senzora, prenosio informacije u vizualna moždana središta i pratio rad unutarnjeg sustava
napajanja, kojeg je sam pokrenuo i pripremio za pogon. To je bio zadatak kod kojeg nije moglo
biti iznena enja. Glavni generatori i motori nisu bili potrebni za ovaj manevar, a goriva je trebalo
tek toliko da bi se pokrenuli radari, glavni kompjutor i sustavi za održavanje života. Resse, koja
se nalazila iza njega, i nosila isti takav headset, promatrala je pokretanje motora i nonije, zadatak
koji nije zahtijevao ništa više pažnje. Prisutni su bili samo oni, pretpostavljao je Steward, jer ih
ugovor sa Starbrightom obvezuje prisustvovati bilo emu što bi moglo ugroziti njihove
dragocjene strojeve.
"Hvataljke uklju ene", javljala je Cairo, glavni inženjer. U odsutnosti kapetana, koji je još
uvijek bio na dopustu, ona je upravljala brodom za vrijeme spuštanja. "Vrata se zatvaraju.
Spremite se za niski stupanj gravitacije. Vrata zatvorena. Zaštita priklju aka za slijetanje skinuta.
Pogon za spajanje uklju en." Na trenutak je zavladala tišina. Gravitacija je pritiskala Stewardovo
srednje uho. Prostorija se na trenutak zanjihala, a zatim smirila.
"Sve je u redu", re e Cairo. "Ugasimo ovu ku ku."
"Ostavi etiri-A i sedam uklju ene", re e Resse.
etiri-A i sedam uklju eni", Steward ponovi, kao u priru niku. Znao je savršeno koje su
tipke pomo nog generatora kod sustava za održavanje života. Svjetla u njegovom pam enju i na
plo i ispred njega zasvijetlila su zeleno, zatim su polako krenula prema jantarnom stand-by
modu. "Prebacujemo na napajanje sa stanice." Svijetla u prostoriji su ja e zasvijetlila.
"Isklju ivanje završeno. etiri-A i sedam u položaju sigurnosti" Steward se javio. Izvukao
se iz svog skafandera i pustio ga da slobodno lebdi. Pogledao je iznad sebe u kablove svjetlovoda
koji su ispali iz svog ležaja i vratio ih na mjesto.
"Svi van iz kabine za slijetanje", re e Cairo. "Za trideset minuta po inje ukrcavanje tereta.
Prije toga bih htjela vidjeti Stewarda u predvorju."
Cairo je bila niska žena ro ena u svemiru i ponosna na injenicu da nije stupila nogom na
ništa ve e od planetoida. Bila je pretjerano mršava, grubog lica i kratke crne kose koju je nosila
na na in na koji je nose ljudi u sredini bez gravitacije. Dijamanti s Marsa bili su joj ugra eni u
meso obraza, a rubini su ocrtavali eksploziju sunca na njenim nadlakticama - ljudi koji su živjeli
bez gravitacije esto su imali uljepšanja ovog tipa, iako su dragulji znali biti opasni jer se njima
moglo lako zapeti za nešto. Kad je Steward ušao, Cairo je sjedila na trakom slijepljenoj površini
stolice u predvorju, ispijaju i kavu iz šalice. Steward se zaljuljao nenaviknut na nisku gravitaciju,
na trenutak provjerio svoju putanju, zatim se lagano, kontrolirano spustio u stolicu do nje."
"Željeli ste me vidjeti?"
Cairo ga je pogledala svojim tamnim, prodornim o ima. "Stewarde" upita ga, "jeste li vi
nemirni duhom?"
Iznenadilo ga je to pitanje. Za trenutak se zapitao da lije buka pozadine ovdje zna ajno
narasla, da li je ovo pitanje imalo neki kontekst kojeg on nije znao. "Ne", re e.
"Taler me je postavio za asnika morala", re e Cairo, "što zna i politi ki savjetnik. Ja sam
odgovorna za ideološku indoktrinaciju i seanse samokritiziranja."
"Ja sam namještenik Starbrighta, ne Talera", re e Steward. "U našem ugovoru piše da ne
moramo slušati vaša predavanja."
 Nezadovoljstvo bijesnu u Cairinim o ima. "Znam što piše u ugovoru", re e.
"Samo sam smatrao da bih vam to trebao napomenuti."
"Nisam tražila od tebe da se pojaviš na seansama. Ali od mene se o ekuje da te uputim na
postojanje takvih stvari. Tek u slu aju da imaš nekih problema i ako ti treba podrška i
razumijevanje."
"U redu", re e Steward. "Hvala."
Cairo pokaza na fascikl smješten pored Stewardove glave. Bio je ispunjen papirima
pri vrš enim spajalicama. "Ovo je Freconomicist literatura", re e. "Možeš je itati. Nitko te na to
ne e tjerati, ali ako želiš, tu je."
"Pretpostavljam da je mogu itati preko kompjutora."
Pogledala ga je bezizražajno. "Ovo ti ne u više ponavljati. Sada mogu upisati u izvještaj
za moj dosje u Taleru, da sam ti skrenula pažnju na neke stvari."
"Ako želiš, mogu ti potpisati izjavu da si napravila sve što si trebala."
Lice joj je ogrubjelo. "U ugovoru tako erpiše da ne moraš biti prisutan pri utovaru robe.
To zna i da idem odraditi svoju šesnaestosatnu smjenu. Vidimo se za dva dana."
"Možda u prebaciti svoje stvari na brod", re e Steward. Trudio se iz sve snage ne zijevati
ponovo. "Ve mi je dosadio hotel."
Cairo slegnu ramenima. "Kako god želiš. Ali imat eš dovoljno vremena da ti iza e na
nos tvoja prostorija u slijede ih etrdeset tri dana do Veste."
Hladna struja znoja zapljusnu Stewarda pri spominjanju tog imena. Svaka želja za
zijevanjem ga naglo napusti. "Vesta?" upita.
"Primarni test bestežinskih kristala, tj. jedini teret. Budu i da e ostati mjesta, možeš
ponijeti nešto svoje ako želiš. Nare enja su stigla u zadnja dvadeset i etiri sata. Mijenjamo
putanju izvan sustava i kompanija dobiva ve u zaradu." Nasmijala se. "Ti stvarno ne itaš
poruke, Stewarde?"
"Malo sam se zanio prou avaju i pogonski sustav."
Zatresla je glavom. "Obi no ljudima treba malo više. Nemam ideju ime eš se zanimati
na putu do Veste. Možda ti mogu donijeti nešto svoje literature."
"Postoje i druge solucije, npr. droge."
Cairo se uspravila, pažljivo prilago avaju i ravnotežu slaboj gravitaciji. "Da sam na tvom
mjestu", re e, "priredila bih tulum prije odlaska."
"Možda i ho u", re e Steward, ali Cairo je ve izlazila iz predvorja i išla prema vratima za
teret, ne davši nikakav signal da je ula što je Steward rekao.
Stewardovo društvo za proslavu odlaska bila je studentica imenom Torner, koja je morala
nekako utopiti etrdesetosam sati prije nego što ode u rudarsku školu Seven Moons na Mjesecu.
Za svojih prvih dvadeset etiri sata boravka ovdje, prou ila je sve što ju je zanimalo na
stanici i sada je tražila društvo.
Imala je dugu tamnu kosu vezanu u pletenicu, ten boje maslina, dijamant u jednoj od
nosnica i tetovažu jezgrine ovojnice oko gležnja. Steward ju je sreo im se iskrcao s Borna, u
kafi u Sniženi Mi u kojem je želio popiti neku kombinaciju kofeina i alkohola. Kada je ušao,
Torner je igrala poker na automatu, odjevena u samtaste hla ice, prugastu majicu i jaknu bez
okovratnika. Dok je naru ivao, primijetio ju je kako poskakuje u nekom svom unutrašnjem ritmu
nabijaju i po tipkama. Na licu joj se vidio odsjaj boja s ekrana. Iz stroja se za uo zvuk kao da je
nešto dobila. "Sranje", re e s ga enjem. Imala je akcent koji je naglašavao s. Pogledala je oko
sebe i vidjela Stewarda koji ju je promatrao.
"Isplata stroja je u cigaretama", re e. "Pušiš li?"
"Upravo se pokušavam odviknuti."
 "Sranje. Kakav jeftin na in poslovanja." Strpala je paketi cigareta u džep, a zatim
pogledala u njegovu šalicu. "Što piješ?"
"Irsku kavu."
itavo ve e pijem Zavijaju e tigrove. Možda bih za promjenu trebala probati tu irsku
kavu."
Sjela je na stolicu do njega i kuckala kreditnom karticom po šanku ne bi li dozvala
šankera. Sjedili su dugo i izmjenjivali životne pri e. Bila je iz bivše naseobine Mennonite na
prostorima koji su uništeni u fazi prilago avanja nakon rata Rukotvorina i odlu ila se prijaviti u
Seven Moons. Ovo joj je bila prva prilika da napusti dom. Imala je namjeru nadoknaditi sve što je
prije propustila.
"Slušaj", re e. "Ti si sa Zemlje. Želim te nešto pitati. Kad god nekom postavim to pitanje,
uvijek me ismije."
"Pitaj me."
Namrštila se, koncentriraju i se. "Želim te pitati o vjetru. Nikad nisam bila na mjestu na
kojem ima vjetra. Na Zemlji, da li vjetar puše itavo vrijemeT
"Pretežno. Ponekad je zrak miran, ali ne zadugo."
"Reci mi kakav je to osje aj? Izgleda li kao da stojiš ispred ventilatora?"
"Na neki na in, da." Nikad nije razmišljao o tome. "Razlika je u tome što se brzina vjetra
stalno mijenja, dok je kod ventilatora brzina uvijek ista."
"Hmmm." Podigla je glavu i pogledala ga. "Da li - što ja znam ima druga iji miris? Ili
vjetar puše suprotno od mirisa, tako da oni nikada ne stignu do tebe?"
"Vjetar ima miris onoga što je u blizini. Drve a, cvije a, tla, sme a ili mora."
"Organske stvari." Namrštila je nos.
"Što god je u blizini."
"Wow. Nedostaje ti?"
Na trenutak je razmislio. "Da. Nedostaje mi. Sada, kad si to spomenula."
Dovršila je pi e, obrisala šlag s usana, pa ponovo pogledala u njega. "Idemo negdje
plesati?"
Steward nije morao o tome razmišljati. "Zašto ne", re e.
Otišli su do drugog kafi a, do niskogravitacionog diskokluba na rubu Mitsubishijevog
vretena. Torner im je platila pi e, a zatim skinula svoje tenisice i plesala u todo ritmu. Tetovaža
je blještala dok su njene zakovice na trapericama poskakivale. Kasnije popodne prebacili su se u
Stewardovu sobu, nose i gove e šnicle i topli umak od kikiriki maslaca. Torner je zaspala na
Stewardovom krevetu, dok su joj bose noge visile preko ruba, a tenisice virile iz džepova.
Kofein je održavao Stewarda budnim. Sjeo je za svoj stol i promatrao Torner dok je
spavala.Tada je vidio u njenim dijamantima odsjaj svjetla sa svog stroja za poruke i odlu io
poslušati ih.
Dvije su poruke bile od Resse, obadvije o tome kako primarni teret ide na Vestu i o
slijetanju koje je on zamalo prespavao. Automatizirani glas ga je obavjestio kada se mora odjaviti
iz hotela. Bila je tu još jedna poruka, koja nije bila zvu na. Uklju io je terminal i vidio da je to
njegov šahovski problem i šifra, a s njima i Griffithovi pozdravi.
Problem se zvao Tsiolkovskyev demon.
Rješenje koje je Griffith predložio, bilo je ak i Stewardovom lai kom oku neispravno.
Šifra je bila "Maršal Staljin." Štogod to zna ilo. Pitao se da li je "Maršal" titula ili ime.
Steward je zatražio od svog terminala pregled Charterovih direktorija, potražio šahovske
probleme i stao ih listati. Broj problema je bio jako velik.
Jedan do njih je bio i Tsiolkovskyev demon. Stewardova usta su bila suha.
 Prekopao je torbu traže i memorijski karticu, a zatim je utaknuo i utipkao poru eni potez.
Kompjutor mu je dojavio pogrešku. Otipkao je "Maršal Staljin."
Kompjutor je bio neodlu an, zatim je svjetlo do kartice zasvijetlilo ozna avaju i da je
informacija snimljena. Steward je promatrao uko eno.
Zašto na Charteru? pitao se. Charter je bio otvorena slobodna luka: tu nije bilo potrebe za
špijunažom; ništa nije bilo povjerljivo. Možda je netko prolazio ovuda brodom i ostavio usput
informaciju ovdje. Možda je sama komunikacija pošiljatelja bila pod prismotrom i nije se mogao
poslužiti odašilja em.
Ali zašto onda taj netko nije mogao upotrijebiti antene Chartera za odašiljanje poruke?
Bilo je na desetke odašilja a, ve ina od njih bila je dostupna pu anstvu. Možda taj, koji je slao
poruku, nije imao antarkti ku adresu. Ako nije, zašto nije?
Bilo kako bilo, Stewardova kartica je bila puna, a kada se jednom napuni, odmah mu
zarada kaplje u džep. Svjetlo se ugasilo i kompjutor mu se zahvalio i pitao ga da li želi pokušati
još jednom riješiti problem. Steward mu je negativno odgovorio i izašao iz direktorija.
Uzeo je karticu u ruku, osje aju i ravnotežu na palcu. Bogatstvo zara eno na raznoraznoj
trgovini, potencijal budu nosti. Poslati informaciju povezalo bi karticu i Stewarda s ne im što on
nije razumio - uklju ilo bi ga u Griffithove sheme, u itavu mrežu ljudi povezanih s kra om
informacija i prodajom na crnom tržištu, s ljudima koji nemaju veze sa Stewardovim planovima...
a on nije znao što uraditi. Ako odlu i pozitivno, ho e li se ikada mo i izvu i iz toga?
Torner je nešto promrmljala u snu i prebacila se na le a. Steward je skupio šaku u kojoj je
bila kartica i spustio je niz tijelo. Torner je stavila ruku ispod svoje glave i otvorila o i. "Bok.
Izgleda da si zaspala." Sjela je i zatresla glavom. Zakop ala gumb na majici. "Pretpostavljam da u
ovom hotelu ne postoji dostava u sobu?"
Steward se nasmiješio. "Ovo nije takva vrsta hotela."
"Mislila sam da nam donesu bocu ne ega ili nešto za pojesti." Pogledala je prema
upaljenom monitoru. "Trebaš nešto raditi?"
"Šahovski problemi." Odmahnuo je glavom. "Ali popio sam malo previše da bih ih sada
rješavao." Sagnuo se i spustio karticu u torbu, zatim isklju io monitor. Torner je posegnula za
ventilatorom i namjestila smjer strujanja zraka.
"Evo", re e. Pogledala je u njega. Kosa joj je lepršala po elu. "Vjetar. Neka vrsta."
Steward je ustao sa stolice i legao do nje na uskom krevetu. Snažan povjetarc mu je
okupao lice. Njene tamne o i su bile vrlo blizu. "Možemo se pretvarati da smo na plaži, ha", re e
mu. "Tamo na Zemlji. Misliš da bi mogli tako nešto zamisliti?"
"Zašto ne", re e on. Približila mu se i poljubila ga. Nije zatvorila o i. Nije ni Steward.
Nije nimalo sli ila na Natalie i Steward nije znao da li da zbog toga bude zahvalan ili ne. Ali
sje anja su došla bez obzira na sve, kao poljupci leptira... pijesak, ocean, povjetarac, dva zelena
oka vrlo sli na njegovim. Zatvorio je o i i prepustio se sje anju.
Za kratko vrijeme, postao je vjetar.
Na kraju krajeva, nije imao razloga ne u initi to.
Adresa u Zemlji Marie Byrd nije trenutno bila vidljiva s antene Borna, tako da je Steward
odlu io poslati poruku preko Pink Blossomovog satelita na GEO-u iznad Južnog Atlantika.
Ubacio je karticu u otvor, usmjerio antenu i pritisnuo tipku TRANSMIT. Pogled mu se zalijepio
za sliku Everesta iji je ogromni vrh prodirao kroz gustu maglu oblaka, fotografiju koju je tu na
zidu ostavio odsutni asnik Commo.
Prije nego što se Stewardov prst odvojio od tipke, prijenos je bio obavljen.
Veza koja je potencijalno postojala, sada je pretvorena u stvarnost. Kakva god ona bila.
Što god ona zna ila.
 Sklopiva vrata iza njega su se otvorila s treskom. "Što to radiš s mojom opremom?" glas
je zahtijevao odgovor. Steward je pogledao preko ramena i jedva potisnuo želju da izvadi karticu
iz proreza.
Plave o i s preplanulog lica buljile su u njega. Zelena tropska majica kao da je ispunila
itavu Bornovu radio-sobu.
"Šaljem svoju poštu", re e Steward.
"To sam i mislio." Ogromna pjegava ruka se pojavi ispred njega. Steward je prihvati i
rukovaše se. "Ja sam Fischer Commo." Mogao se primijetiti blagi srednjoeuropski naglasak.
"Steward. Pomo nik snabdjeva a broda.."
"Shvatio sam." Fisher se nagnuo preko konzole i Steward je primijetio interface na
pozadini njegove lubanje. Fischer je vjerojatno mislima mogao komunicirati sa svojim
odašilja ima.
"Koristio sam antenu dva."
"Onda je u redu. Nemoj je koristiti ubudu e." Pokazao je svoje zube. Bilo je to
upozoravaju e cerekanje vuka. "Mogli bismo propustiti poruku od šefova", Fischer je zarežao.
"Zna ajno nare enje da prou imo novi broj tjednika Freconomicist zbog važnih naslova. Da li
Seven Moon namjerava ideološki zaštititi raznu metalnu opremu ili pojavljuju li se znakovi
debilne odanosti? Vijesti koje bi zatresle itav svemir, znaš ve kako je."
Steward je izvukao karticu i spremio je u džep. Fischer je promatrao displaye i izgledalo
je kao da nije primijetio ovaj pokret. Steward je gledao u njegovo oljušteno elo. "Bio si na
plaži?"
Fischer je odmahnuo glavom. "Aljaska. Veliki gle eri. Poznaješ nekoga u Asuncionu?"
"Rije je o Antarktiku."
"Aha." Lupio se prstom po glavi. "Zbunili su me prefiksi prijenosa." Zagledao se u
Stewarda. "Tko je, dakle na Antarktiku?"
"Ovo je poruka prethodnica. Imam prijatelja koji putuje. Poput nas."
Fischerove o i poprimiše slabašan sjaj, dok je gledao na mjera dužine poruke. " etrdeset
i etiri nanosekunde. Malo je predugo za pismo."
Hladni signal opasnosti, tih ali jasan, po eo se širiti Stewardovim tijelom. Namjeravao je
uništiti sve što se nalazi na kartici im stigne do svoje prostorije. "Šaljem prijatelju snimku
emisije koju sam skinuo s programa stanice."
"Nadam se da je ideološki ispravna, što god to bilo. Pink Blossom je briga neoimaginista.
Oni ne vole da neke udne stvari idu preko njihovog satelita."
"Meni su neoimaginisti prili no udni."
Fischer se nacerio. "To mi je nekako poznato."
eprkao je po konzoli iza Stewardovog ramena, vra aju i antenu u prijašnji položaj.
"SuTopo je na brodu. Možeš oti i zakucati mu na vrata. Ali mu daj prvo vremena da se
raspakira."
"U redu." Znak opasnosti je još uvijek bio uklju en, slabašan, ali razumljiv.
Kapetanovu kabinu ispunjavao je pomiješani miris pet bonsai stabala koja su stajala
nasuprot udaljenog zida. Njihove kerami ke vaze bile su osigurane protiv promjena u gravitaciji i
bile povezane sa stropom priljepcima.
Kapetan Borna je bio niski, srednjovje ni Japanac, tijela napuhanog miši ima. Imao je
složene tamne rane od tetovaže oko ru nih zglobova. Nosio je službenu jaknu s okruglim oko
vratnikom od nekog tamnog materijala i crni pitji šešir s bedžom, koji je ozna avao titulu. Na
njemu je bilo zvijež e, od tri etverokrake zvijezde na crvenoj trokutastoj pozadini Talera. Nokat
na srednjem prstu lijeve ruke bio mu je zamijenjen monitorom od teku eg kristala. O i su mu
vjerojatno bile izmijenjene da bi mogao itati tako mala slova. Steward se pitao gdje se nalazi
tastatura: u SuTopovoj glavi, ugra ena u mozak? U ne ijoj tu oj glavi, tako da SuTopo može
primati poruke od druge osobe? Steward je primijetio da postaje paranoidan više nego stoje to
potrebno. Nije bilo potrebe staviti prijemnik u nokat, kad ga je bilo mogu e postaviti na zvu ni
živac.
"Dobrodošli na brod", re e SuTopo.
"Hvala. Drago mi je da sam ovdje."
SuTopo se uspravio i stavio ruke na bokove. O i su mu bile poluzatvorene, glas blag.
"Cairo mi kaže da ste se naporno pripremali."
"To je nešto na što sam naviknut."
SuTopo se namrštio. "Korisno. Ali najve a je vrlina, na ovakvom brodu, besposli arenje u
kojem možeš uživati."
Zbog toga je, zaklju i Steward, bonsai drvce tako dobro ure eno. "To mi uop e nije
problem", re e. "Malo odmora mi ne e škoditi."
Kapetanove o i su se blago otvorile. "Ti imaš vojnu obuku." Prazno je razjasnio.
"Specijalnu obuku visokog stupnja." Steward nije mogao pro itati SuTopovo mišljenje o tome,
ako je imao ikakvo mišljenje i ako je ovo bilo više od obi ne konverzacije.
"Da", re e Steward. "Ali me to više ne zanima." "Ah", re e SuTopo. Život usmjeravaš u
potpuno novom smjeru."
"Da." Pitao se da li ga SuTopo želi regrutirati za nešto.
SuTopo je kimnuo glavom kao da nešto sebi potvr uje. "Dobro", re e. Lagano se okrenuo
i posegnuo iznad glave ne bi li namjestio jednu od grosvjetiljki. Izgledalo je kao da želi govoriti
op enito, ne misle i ni na koga posebno. "Poznato je da jedna polikorporacija zna podmetati
svoje agente drugoj polikorporaciji. Prijevozne kompanije kao Starbright i Taler su im
najomiljenije - omogu uju agentu pokretljivost. Bila bi šteta da Max Bom bude uvu en u
probleme zbog toga što je jedan od zaposlenih izlazio na stanicu i radio zabranjene stvari."
"To se ne e dogoditi", re e Steward.
"Drago mi je to uti." Okrenuo se prema svom bonsai zidu. "Razumijete li se u bonsai?"
upita ga. 'To je moja strast."
"Ne znam detalje", re e Steward. "Ali se divim rezultatima."
SuTopo se približio jednoj od vaza, sagnuo se da bi pogledao u drvo koje je tuVaslo.
"Ovo je sivokori brijest", re e. "Zasadio ga je moj djed. Star je gotovo stolje e. Ovaj stil se zove
chokkan. Ravno ponosito deblo trebalo bi predstavljati neumornost."
"Prili no je lijepo. Neumorno, kako biste vi rekli."
SuTopo se okrenu prema drugom bonsai drvetu. O i mu postadoše mekše. " empres
Arizone", re e. "Dar moje žene. Ona živi u naseobini Apolo u kompleksu Moskva. Kad god se
vidim s njom, odnesem joj jedno drvce. Izmjenjujemo ih, tako da gledaju i u njih, mislimo jedno
na drugo."
Steward je promatrao mala drvca, jednostavne vaze s njihovim prekrasnim stanovnicima.
"Imate li još nekoga od obitelji?" upita ga.
"Dvije k eri. Odrasle su u Talerovim naseobinama, sada imaju dobra zaposlenja. I sina,
koji je poginuo na Archangelu." SuTopo je na trenutak zašutio.
"Oprostite mi. Nisam znao da je Taler bio umješan."
"Nije." Glas mu je bio nježan. "Moj sinje sam birao put." Posegnuo je kao da e dodirnuti
jednog od svojih patuljaka, ali mu je ruka ostala za centimetar prekratka. "Ovu Yeddo omoriku
uvam kao uspomenu na njega", re e. "Nešto ipak živi u njegovo ime."
SuTopo je bio još jedna žrtva rata, a nije ak ni sudjelovao u njemu. Živio je u sje anjima
poput Stewarda, na nešto ega nije bio dio. 'To je jako lijepo od vas", re e Steward. SuTopo ga
pogleda preko ramena, a njegove su o i bile grube. Srdit na nešto što je zvu alo kao Stewardov
sud o njegovim uspomenama.
Okrenuo se prema njemu sav poslovan dok su mu ruke brisale nevidljivu prašinu s jakne,
izravnavaju i bore. "Nadam se da ete me ispri ati. Moram pregledati Cairine izvještaje. I
prekontrolirati uskladištenje tereta."
"Naravno. Drago mi je da sam vas upoznao, gospodine", re e Steward.
Razmišljao je, dok se hodnikom približavao svojim prostorijama, o postojanju pojedinih
fileova i o njihovoj rasprostranjenosti. Griffithovi prijatelji sigurno ve imaju stotine dosjea,
prošvercanih pored osiguranja svake polikorporacije u svemiru, a šifra šahovskih problema
vjerojatno nije bila tako velika tajna kako je vjerovao Griffith. Da lije postojalo crveno svjetlo na
Stewardovom dosjeu, šifra koja je zna ila: Griffithov poznanik, mogu i posrednik?
A zatim u djeli u sekunde shvati kako je bio glup. U šahovski je problem ušao preko
terminala u hotelskoj sobi, registriranog na Starbrightovo ime. Ako je netko pazio, Stewardovo bi
ime, budu i da se kao jedan od malobrojnih Starbrightovih namještenika nalazio na stanici,
svjetlucalo na ekranu osoblja osiguranja.
Ali Charter nije radio takve stvari, bar ne koliko je Steward znao. Mjesto je bilo
nezašti eno - Charterovo je osiguranje bilo šala ve godinama, još dok je Steward bio u
Icehawksima. Taler je bio ve druga pri a - mogli su provjeravati Starbrightove namještenike
koji rade na njihovim brodovima u cilju sprije avanja neugodnih situacija, ali vjerojatno ne bi
odlazili tako daleko da bi pregledavali sve šahovske probleme zbog opasnosti da ih netko poznat
ne ulovi u tome. Taler je, pomisli Steward, bio siguran. SuTopo mu je održao govor koji izvergla
svakoj novoj Starbrightovoj faci na brodu.
Po eo je lakše disati. Njegova je pogreška vjerojatno prošla neopaženo, ali na osiguranoj
polikorporacijskoj naseobini poput Veste ovakva pogreška bila bi fatalna. Starbright ne bi bio
nimalo sretan s namještenikom kojeg je zatvorila jedna od glavnih polikorporacija. Mogli su ga
ak poslati na Zemlju bez mogu nosti zaposlenja - možda ga regrutirati - i dati mu loše ocjene
preko cijelog dosjea.
Prokleti Griffith, pomisli Steward. Zbog njega su me mogli uhvatiti.
Ne. Steward se ispravi. Zbog mene su me mogli uhvatiti.
Došao je do svoje kabine, ubacio karticu u terminal i formatirao je. Ako bi sada
osiguranje pretraživalo njegove stvari, ne bi našlo ništa. Pogledao je po zidovima. Vagina ve a od
njega nalazila se razjapljena pred njim, na pornografskim slikama koje nije imao vremena skinuti
sa zidova. Na neki na in njegovo olakšanje i nelagoda pomiješali su se u želji za cigaretom, a
usta su slinila za njom. Potisnuo je želju i pokušao se koncentrirati na svoju viziju slobode pod
izoliranim pokriva em vakuuma. U slijede ih etrnaest sati pomagat e nagariti Borna do Pojasa,
a onda mu nitko više ne e biti ravan.
Vatra je gorjela u Stewardovim mislima. Born je ubrzavao pri stabilnoj gravitaciji od 1.5
g dok je pravio luk oko mjeseca, koriste i njegovo slabo gravitacijsko polje - po sustavu uhvati
povoljan vjetar - koje e ga usmjeriti iza Marsove atmosfere, prema Pojasu. Motori e nastaviti
svoje izgaranje još tri dana, pružaju i stalnu akceleraciju.
Ako bi nešto pošlo krivo, to bi vjerojatno bila posljedica stresa prvih nekoliko sati pod
ve om gravitacijom. Kriti nih prvih dvanaest sati Steward i Resse su bili vezani uz motore,
prostoriju za izgaranje, pumpe za hla enje pod visokim pritiskom, kontrolne plo e, monitore
napajane gorivom, sigurnosne mjere... grafovi svih analognih sustava bili su im u glavi, gorjeli u
senzorskim središtima mozga. U ustima su imali okus goriva, pred o ima su im bili elektroni, a
jednoli an bijeli zvuk fuzije ispunjavao im je uši.
 Resse je prihvatila prvu etverosatnu smjenu dok je Steward gledao, promatrao na in na
koje Resse daje precizne naredbe ogromnim strojevima oko sebe. Steward je preuzeo drugu
smjenu, s Resse za le ima, spremnom isklju iti glavnu sklopku ukoliko Steward ne bi mogao
ovladati situacijom ili bi napravio neki pogrešan korak.
Steward se pokušao opustiti u zaštitinoj mreži, kliziti sa ženom u svojoj glavi. Reakcije su
dolazile automatski, s lako om njegova dugotrajna memorija zadržala je potrebne informacije, a
odluke su lagano dolazile same po sebi. Isklju io je nonijski motor koji se bio potpuno zaglavio,
kompenzirao pove ano pištanje preciznim ukop avanjem drugog nonija, obavijestio kompjutore
visine o promjeni, promatrao ostale nonijske motore, tako da ne bi ponovo iskrsao problem.
Osnovne stvari koje bi obavljao bez problema i bez obuke. U Icehawksima je neko vrijeme imao
obuku s atmosfersko-padaju im napadnuto-letjeli nim simulatorima, što je ovdje bilo
primjenjivo, u stvari i olakšano, nedostatkom atmosfere i slabom Mjese evom gravitacijom. Bilo
je nekog propuštanja u cijevima s hydrazinom i prebacio je tok hydrazina na pomo ni sustav.
Jedna od pumpi za gorivo se grijala i pažljivo je motrio njenu tepmeraturu.
Iako je sve bilo lagano, po završetku smjene je odahnuo. Osje ao je kako mu se miši i
vilice opuštaju i tek tada je, po grubim udubljenjima na jagodicama palca, shvatio kako je jako
stiskao mrežu. Legao je, odvojen od akcije, promatraju i kroz poluzatvorene o i Resse kako
nastavlja njegov posao, sretan što je ona sad ta koja mora donositi odluke i odlu ivati što je
prioritetnije.
"Idem u krevet", rekla mu je Resse na kraju svoje druge smjene. Bilo mu je udno uti
bilo što važno ušima, a ne preko headseta. "Ako nešto gadno isko i, samo isklju i itav sustav.
Možemo si dopustiti gubljenje vremena rješavanjem problema. Pumpa se sada ohladila, ali drži je
na oku."
Steward je podigao ruku otežanu ve om gravitacijom i mahnuo u znak razumijevanja.
Resse je kimnuo glavom i ušla u debelo postavljenu dizalo-stolicu koja je brzo krenula gore, kroz
neprobojnu pregradu, nose i je prema njenoj sobi. Ljestve su bile preopasne pod velikom
gravitacijom - u slu aju pada zglobovi bi pukli poput gran ica.
U Stewardovoj glavi vatra je još uvijek buktala. Osje ao je kako ponovo postaje napet,
bore i se protiv gravitacije od 1.5 g, dok je sve redom pregledavao, ekaju i mogu u katastrofu.
Primjetio je preforsiranu energetsku pumpu na jednom od komunikacijskih lasera i uklju io
pomo nu pumpu, a zatim, dok je sustav nesmetano radio, dva sata promatrao savršeno
stabilizirano izgaranje pri napuštanju Zemlje i njenih nekoliko desetaka metalnih mjeseca...
Po eo je osje ati kako mu se miši i opuštaju, prepuštaju i se gravitaciji, smanjenju napetosti.
A onda je nešto krenulo naopako. Osjetio je to prije nego što su to senzori dojavili -
pulsiranje sustava koje ga je ispunjavalo neugodom. Snaga se prenosila negdje drugdje, samo na
trenutak, ali sasvim dovoljno da utje e na druge sustave kao val, šire i se sustavom koji ju je
pokušavao apsorbirati i automatski stabilizirati tok energije. Steward po e pažljivo promatrati
posljedice takvog ponašanja ne bi li vidio gdje je došlo do premoš ivanja, gdje se i kakva veza
uspostavila. Vizija drugog problema mu se iskristalizirala u glavi i dva problema su se preklopila.
Po eo je izdvajati sustave, dok su mu se problemi i rješenja pojavljivali i nestajali u glavi, kad je
primijetio kvar.
Pumpa za gorivo se i dalje grijala, do bijelog usijanja, gotovo da se po ela rastapati, a tada
bi izlila svoj litijski sadržaj po dijelovima stroja. Na neki je na in senzor, koji je to pratio bio
onesposobljen, vrlo vjerojatno istopljen, možda ak neispravan od po etka, te niti jedan od
sistema, koji su to trebali dojaviti, nije bio obaviješten. Istopljeni senzor je slao impulse sustavu,
ali oni nisu bili dovoljno jaki da bi aktivirali alarmne ure aje.
Steward je aktivirao pomo nu pumpu i isklju io pregrijanu. To je bilo sve što je bilo
potrebno, jednostavna naredba, i problem proizveden neispravnoš u dvaju instrumenata bio je
otklonjen. Netko e poslije morati obu i vakuum odijelo, iza i izvan broda, zamijeniti istopljeni
senzor i donijeti pumpu na popravak, ali je to moglo ekati kraj izgaranja. Bio je to minimalan
problem u usporedbi s rezultatima fuzije izmakle kontroli uslijed neispravnog dotoka goriva.
Ostatak smijene se nije nikako mogao smiriti.
"Rekla bih da si zaradio svoju pla u", re e Resse kada je došla u svoju smjenu.
"Hvala."
"Zbog ovakve vrste intuicijske akcije mi i jesmo ovdje", Resse je brbljala dok se smještala
u mrežu. Konektor interfacea joj je ve bio priklju en na utika u pozadini lubanje; preuzela je
provjeru u svoje ruke. "Oprema koju si Starbright može priuštiti umjesto nas, ne može zamijeniti
ovakve poteze."
"Hvala", re e Steward. Iako je skinuo svoj headset, zeleni displayi su mu još uvijek
blještali u opti kim središtima. "Mogu li sada oti i u krevet?"
Resse se nasmiješila. "Slatko sanjaj, kompa."
"Uživaj."
Nakon prva tri dana izgaranja i malog ispravljanja putanje kroz let, bilo je malo stvari
koje bi Starbrightove namještenike inile zaposlenima tijekom dugog leta prema Pojasu, osim
popravljanja neispravnih dijelova pokvarenih tokom akceleracije. Nakon izgaranja, gravitacija je
došla na osamdeset posto Zemljine sile teže, stoje potrajalo nekoliko dana, stvaraju i olakšanje
medu posadom, da bi se nakon toga popela na sto posto Zemljine gravitacije.
Nekoliko dana nakon po etka putovanja, Stewardu je stigla kodirana poruka od njegove
banke u Ulan Batoru: 1500 dolara Seven Moonsa ležalo je na njegovom ra unu. S njom je stigla i
Griffithova poruka od dvije rije i koja nije bila šifrirana. Glasila je: "Po etni ka sre a."
Steward je gledao video, u io kuhati kinesku hranu u Bomovoj dobro opremljenoj kuhinji
i puno vježbao, prolaze i ponovo kroz borila ke pokrete i vježbaju i miši e u teretani. On i Resse
su esto vježbali zajedno, pariraju i u Bomovoj maloj dvorani. Steward je usavršavao svoje
reflekse protiv protivnika koji je bio nešto više od utvare... Resse je bila bolja od njega, brža,
potpuno iskorištavaju i metalne spone koje su joj bile ugra ene u živ ano tkivo i mozak radi
poboljšanja borila kih refleksa i friziranja tjelesnih reakcija. Steward je bio prisiljen postati
lukaviji u svojim napadima i nau io je multinapadima izbacivati Resse iz obrambenog stava, ali
ak i tada je morao primiti puno udaraca prije nego što bi uspio.
I drugi su vježbali: održavanje kondicije je bio jedini na in preživljavanja efekata visokog
gravitacijskog izgaranja. Ali Fischer je bio više zainteresiran za aerobik i bildanje, što mu je
trebalo u njegovom alpinizmu, Cairo je više cijenila razli ite vrste gimnasti kih vježbi, a SuTopo
je tr ao beskrajno dosadne kilometre na pokretnom sagu, lica nepromijenjenog, pokreta stalno
istih. Svakodnevno, od deset do jedanaest, a ponekad ponovo nave er. Tada ga je Steward jedino
i vi ao bez pitjija. Steward je po njegovim dolascima u dvoranu mogao namještati sat.
Fischer je bio prijateljski raspoložen i dosadan, uvijek pokušavaju i usporediti
Stewardovu mladost na Zemlji sa svojom u orbiti. Nosio je široku odje u i uvijek se smijao
široko otvorenih usta, pokazuju i etvrtaste žute zube. Njegovo blijedo skandinavsko lice bilo je
nepogodno za svemir; uzimao je karotenske tablete ne bi li svome licu dao neku boju. Cairo je
bila neodre eno daleka, uvijek prezauzeta, uvijek s vrsto stisnutom šalicom kave. SuTopo je bio
više pojava nego osoba, mirna autoritativnost, monarh na vlasti.
Osim dok su parirali jedno drugome u dvorani te u toku radnog vremena, Steward je
rijetko vi ao Resse, ali kada su bili zajedno, pariranje je prelazilo na itav njihov odnos; njihov
razgovor je uvijek bio ispunjen verbalnim zamkama, bodljama, insinuacijama... Usprkos injenici
da su radili zajedno, Steward je znao jako malo o njoj. Znao je o SuTopovim bonsai stablima,
Fischerovoj ljubavi prema planinama, ali sve što je Resse radila u trenucima kada nije bila s njim
ostalo je nepoznato. esto je bila u svojoj sobi i tada su vrata bila zatvorena. Stewarda nije nikada
pozivala unutra. Usprkos njihovoj udaljenosti, usprkos injenici da je znao jako malo o njoj,
osje ao je da mu je ona najbliža. Koliko god opreza bilo me u njima, koliko god se me usobno
malo poznavali, postojalo je neko prijateljstvo me u njima, neko obostrano poštivanje. Steward
je pazio da ne prije e tu granicu, da ne povrijedi njenu privatnost. Tako, zaklju io je, postupaju
prijatelji.
Steward je bio iznena en brojem slojeva pornografskih slika na svojim zidovima - izgleda
da ih je bilo šest do osam - i postupak skidanja papira i li enja plasti ne podloge bio je duga ak.
Nakon dva tjedna u svemiru, po eo je žaliti stoje skinuo sve te slike. Porno slike bi mu
davale poticaj, bar do neke granice, da razmišlja o ne em lijepom.
Nakon etiri tjedna bio je sretan što je skinuo sve te gadosti. Iste slike iz dana u dan
postale bi mrke i frustriraju e. Po eo je razumijevati zastoje prijašnji stanovnik stalno lijepio
nove slike.
Steward je razmišljao o SuTopovim bonsai stablima, Fischerovoj slici Everesta. Bonsai
stabla su predstavljala ono stoje SuTopo želio, za im je žudio - obitelj, prošlost, sje anja...
Everest je, za Fischera, bio objekt želje. Steward je razmišljao koja bi stvar najbolje služila toj
svrsi u njegovoj sobi, što bi moglo definirati to za im je on žudio.
Nije imao sliku Natali, nikakvu podsjetnicu na prošla vremena. Asharf ga je u tome
obeshrabrio. Želio je imati njenu sliku kako bi ga podsje ala na ono što je izgubio i što želi
povratiti.
Ali postojala je još jedna vizija za kojom je žudio, video ekran, ispunjen smetnjama, a iza
njega, lice, glas koji je pripadao njemu, znanje koje je bilo izvan njegovog domašaja, ali mu se
približavao svakom sekundom Bornovogputovanja prema Pojasu... lice koje je postajalo sve
prepoznatljivije što se više približavao Vesti, svetom asteroidu na koji je njegov alfa krenuo u
potjeru za brigadirom de Preyem.
Preko kompjutora je zatražio sve zemljovide i povijest Veste. Koli ina podataka ga je
iznenadila. Postojale su detaljne mape, s najnovijim obavijestima kao što su glavno napajanje,
opskrba vodom, zrakom, komunikacijski sustavi, lokacije prirodnih rezervata i osiguranih
podru ja, detalji o procedurama osiguranja i tamošnjim zakonima. Sve ga je to puno više
podsje alo na upute Icehawksa, nego na turisti ku brošuru, i Steward je zaklju io da je Talerova
obavještajna služba postala kvalitetna i da joj se mora odati priznanje.
Vestu su istražili odredi Far Rangera, koji je najprije na nju nahrupio pod izgovorom
kopanja ruda, a ubrzo ju je pretvorio u glavnu naseobinu Pojasa. Jedno vrijeme se na ovom
planetu nalazilo ak osamsto tisu a ljudi. Taj se broj smanjio za tre inu nakon rata Rukotvorina,
kada su Brighter Suns nastali na ruševinama Outward Policorpsa. Osim toga, ljudi su bili iseljeni
iz polovice naseobine koju su nastanili Powersi iza sigurnosnih zidova i bioloških štitova.
Centar za razmnožavanje je bio prepravljen za slijetanje i održavanje brodova, generiranje
energije, razli ite oblike industrije, primarnu proizvodnju i preradu metala i kristala. Dobar dio
proizvodnje, prvenstveno generiranje energije i talionice, pomaknuti su na površinu asteroida.
Tamo se sada nalazila velika kolonija od šest tisu a kolonista druge generacije, koji mogu živjeti
bez gravitacije. Svi su uklju eni u proizvodnju artikala za bestežinsko stanje. Standardna ljudska
populacija bila je koncentrirana u jednom dijelu kolonije, u kojem su se nalazile tri ogromne
centrifuge koje su stvarale gravitaciju Zemlje.
Kopanje rude se još uvijek obavljalo - Vesta je veliki asteroid, promjera ve eg od tristo
kilometara, a samo je mali dio bio naseljen. Ali je rudarstvo sada za uvoz-izvoz bilo sporedno: s
polovicom trgova kog prometa izme u ljudi i Powersa, Vesta je postala najzaposleniji asteroid u
Pojasu.
O Powersima je malo toga bilo re eno ili znano. Pristup njihovim prostorima strogo je
kontroliran trima hermeti ki zatvorenim vratima: dvoja su bila za osoblje, jedna za teret.
Osiguranje je bilo vrsto na itavoj planeti, svaka javna površina je pod nadzorom Ala, a s
bogatstvom koje osigurava trgovina s Powersima, Brighter Suns mogu sebi priuštiti najbolje ljude
u svemiru. Policajci polikorporacije Brighter Suns bili su poput drugih ljudi, ali njihove dužnosti
su im bile jasne: sve je podre eno osiguranju i dobrom životu Powersa i trgovine koju oni
predstavljaju. Sve unutarnje komunikacije su bile prisluškivane, a pristup vanjskim
komunikacijama strogo kontroliran. Postojalo je nekoliko nivoa u birokraciji osiguranja, a najviši
se zvao Renseiqnement General, što je jednostavno zna iolo General Information. To je
izmamilo smiješak na Stewardovim usnama. Prisjetio se špijunskih romansi iz svog djetinjstva.
Desna ruka RG-a bio je Pulsar Division, elitna protuobavještajna služba. Bornovkompjutor je
imao detaljnu strukturu Pulsarove organizacije.
Postojala je i druga, tajnovitija organizacija, koja je bila zadužena za vanjsku obavještajnu
djelatnost i industrijsku špijunažu. Zvali su ih Group Seven. Kompjutor nije imao karte njihove
strukture, nikakve informacije koje bi potvrdile njihovo postojanje.
Brighter Suns su bili polikorporacija sastavljena od drugih polikorporacija u cilju brzog
pokretanja trgova kih odnosa s Powersima, kontroliraju i pristup do izvanzemaljaca, tako da
nikakav novi trgova ki rat ne može izbiti. Brighter Suns su držali upravu samo na Vesti - tako im
je bilo propisano zakonom - ali su bili jedna od najbogatijih polikorporacija u povijesti i imali su
jednu od najve ih trgova kih flota. Postojalo je više namještenika Brighter Sunsa izvan Veste,
nego na njoj samoj, i oni su zauzimali sve trgova ke centre i luke ljudskog svemira.
Brigadir de Prey je nekada živio ovdje, Steward je to znao, kao namještenik Brighter
Sunsa. Alfa ga je našao i vjerojatno ubio, a zatim je njega ubio Curzon. Ove dijelove Vestine
novije povijesti Talerov kompjutor nije imao zabilježene.
Steward je razmišljao o tome i pokušavao planirati svoje poteze, a zatim odustao od toga.
Informacije koje ima ovdje mu nisu bile dovoljne za donošenje odluka. Morao je potražiti fileove
na Vesti prije bilo kakvog zaklju ka.
A kombinacije s Griffithom? S tako kontroliranim komunikacijama ovdje bi bilo opasnije
nego igdje drugdje igrati takvu igru. Odlu io je da ne e startati šahovski program dok je na Vesti,
bar dok ne otkrije sumnjaju li na njega ili ne.
Nije želio biti pohlepan.
Zatim je došlo na red deceleracijsko izgaranje, koje je trajalo tri dana, ozna eno
etverosatnim smjenama izme u njega i Resse, ostavljaju i ih izmorenima i potpuno bezvoljnima
u njihovoj mreži, zahvalnima za bestežinsko stanje.
Steward je planirao spustiti se na Vestu im bude mogao, ali nakon usporavanja, više nije
imao snage za to, ve je odlebdio do svoje sobe i utonuo u san. Resse ga je pratila dok je išao u
svoje odaje. Ispred Stewardovih vrata našli su SuTopa, koji je visio naglava ke, još uvijek sa
svojim pitjijem na glavi.
"Ako mi date svoje putovnice", re e SuTopo, "riješit u vas sve papirologije."
"Hvala."
"Morate se javiti Cairo radi analize krvi. Fanati ni su što se ti e kontaminacije i ne
puštaju nikoga od nas dolje dok ne dobiju uzorke krvi svih ljudi s broda."
"Pomislio bi ovjek da uvaju rezultate stare analize", gun ala je Resse.
Stewardova je putovnica bila crna plasti na omotnica s polikorporacijskim znakom na
prednjoj strani. Sadržavala je dozvolu za permanentna trgovanja raznom robom s njegovom
slikom, otiscima prstiju, zapisom oka i jedinstvenim medicinskim sažetkom koji bi, u slu aju
ozljede, lokalni lije nici željeli znati. Kako izgleda, nije bilo podataka o krvi, koji su oni tražili.
Steward je donio putovnicu iz sobe i predao je SuTopu.
"Sretno vam spuštanje", re e Steward.
"Vi ete, vjerujem, prije mene si i dolje", re e SuTopo dok je spremao Stewardovu
putovnicu u džep i zatvorio ga. "Ja sam nadležan za istovar."
"Zao mi je", re e Steward dok je pokušavao iz petnih žila iskopati malo simpatije. Krenuo
je prema lije ni kom odjelu s Resse, gdje mu je Cairo stru nim pokretom zabila iglu u ruku i
uzela uzorak krvi, nakon ega se vratio do svoje sobe, gdje se zavalio u krevet i ogradio
zaštitnom mrežom.
Zatvorio je o i. Pulsiranje motora mu je odzvanjalo u glavi. San mu se spustio na o i prije
nego stoje stoti put udahnuo.
Spavao je oko sedam sati, istuširao se, navukao na sebe majicu kratkih rukava, hla e od
kordsamta i traper jaknu i prije nego što je otišao provjerio je poruke - nije želio dva puta
ponoviti istu grešku. Postojala je mrmljaju a poruka od Fischera, kratka i s puno glasova i
smijeha u pozadini, o dobrom tulumu u bircu pod nazivom Time Zero, i ništa više. Odlebdio je
prema izlazu za osoblje, koji je vodio prema hermeti ki zatvorenom prolazu ulaza u Vestu.
Pretpostavljao je da je njegova putovnica prošla kroz sve birokratske procedure, pa je
pritisnuo palac na bravu s oznakom Brighter Sunsa i vrata su se otvorila. Prošao je kroz njih i
opet pritisnuo bravu, daju i time do znanja da je unutra, i vrata su se uz šum zatvorila. Svjetla su
bacala zelenkastu svjetlost na unutrašnja vrata. Uletio je u bu nu gužvu usmjerenu prema
mra nom prolazu, gdje je teret premještan u bestežinskim kutijama, popra en glasnim trubama i
potmulim zvukovima kontrolnih letjelica.
Steward je promatrao holograme koji su ga upu ivali kojim smjerovima se kre u ljudski
posjetioci Veste, a zatim se odgurnuo od vrata prema tunelu udaljenom kojih stotinjak metara.
Dok se polagano kretao, uo je šum iza sebe i sa svoje desne strane vidio dva ovjeka
koja su lebdjela prema njemu. Obojica su nosila tamne vatirane jakne zakop ane do grla, i svaki
je imao mali ru ni jet pomo u kojeg je lakše manevrirao u ovom bestežinskom prostoru. Jedan od
njih je držao ruku u džepu jakne. Gledali su u njegovom smjeru blagim, nezainteresiranim
pogledom. Putanja im se sjekla sa Stewardovom, ali on nije bio zabrinut. Oni su mogli
kontrolirati svoje pokrete bolje od njega, a osim toga znao je da su ga vidjeli. Ali dok su prilazili
bliže, primijetio je da su jakne, iako ra ene u stilu civilnih, bile onog tipa kakve su nosili ljudi iz
osiguranja, s unutarnjim džepovima koje su mogli napuniti metalnim i kerami kim dodacima koji
bi zadržali metke.
Adrenalin je nahrupio poput poplave i mogao je osjetiti naglu promjenu svoje percepcije u
tijelu i živcima i mozak mu je po eo ubrzano raditi. Ovi ljudi su ga hvatali. Mogao je gubiti
vrijeme pokušavaju i smisliti razlog, ali je takav tijek misli bio nepotreban, potisnut injenicom
da su lovci ve ovdje.
Pogledao je okolo, promatraju i široku prostoriju. Nije bilo nikoga u njegovoj blizini, a
ona su se dvojica približavala. Mogao sije davati lažne nade razmišljaju i o pokušaju mijenjanja
putanje, ali je dvojac u jaknama mogao mijenjati svoju kako je htio, dok bi on imao prednost
samo u onom trenutku kada bi njih dvojica ostala bez pogona. Morao je preživjeti prvi udar, a
zatim na i oslonac u zidu. Tek e tada imati neke šanse.
Pogledao je prema njima. Sada su mu se približili na deset metara, i mogao im je na licu
pro itati da znaju da ih je primijetio. O i su mu blistale dok je prora unavao putanju, kuteve.
Skupio je ruke i noge. ekao je. Približavali su se bešumno, bez žurbe.
Pokušavao je udariti prvoga, u nadi da e ga pogoditi i razdvojiti ih, ali je ovjek to
ekivao i Steward je zamahnuo u prazno. Drugi je dohvatio lisice i izvukao svoju skrivenu ruku
iz džepa. Na ruci mu je bila zap rukavica i Steward je osjetio kako ga obuzima panika. Zamahnuo
je nogom i uspio se osloboditi lisica, a zatim je ugledao trijumfalan osmijeh na licu drugoga koji
se približavao i preciznim udarcem pogodio Stewarda u koljeno.
Laserska svjetlost prostruji Stewardovom glavom dok mu je svaki neuron krivo reagirao,
gr i se od elektri nog šoka, a zrak izletio iz plu a u jednom vrištavom izdahu. Suze su mu
preplavile o i. Pokušao je vrisnuti, pomaknuti se, ali tijelo mu je bilo kao oduzeto, dok su živci
bili po utjecajem šoka, i ništa nije mogao u initi da obuzda svoj strah. Dvojac ga je sada vodio
prema tunelu.
Jedan od njih je imao hypo u ruci. Pogledao je u Stewarda i nacerio se. "Bye-bye,
govnaru", re e. Osjetio je bol uslijed prodiranja igle u butinu i vatru dok su mu ubrizgavali drogu.
Na kraju ih je želio pitati zašto, ali se predomislio. Zaklju io je da mu to uskoro ne e biti
važno.
 Poglavlje 8

Steward je isprekidano disao kroz nate ena i suha usta. Pokušao je obliznuti usne, ali nije
imao nikakve teku ine u ustima. Imao je osje aj da mu se jezik raspada pri svakom pokretu. Kroz
glavu mu se razlijegala okrutna bol. Stražnja strana vrata bila mu je natopljena znojem. Oprezno
je otvorio o i.
Izgledalo je gore nego stoje o ekivao. Nalazio se u metalnoj kocki brida tri metra, kojoj
su zidovi bili od srebrnkaste kovine s tamnim mrljama. Jedan od zidova predstavljao je vrata s
otvorom za ubacivanje hrane, s debelo zašti enim ventilatorima, s dvije sjajne svjetiljke - tako er
iza zaštite - upravljane odnekud izvana. Ležao je skupljen na prekratkom madracu, omotanom u
tamnu plastiku, koji se nalazio na podu. Preko njega su bila preba ena dva pokriva a. Namještaja
nije bilo osim neke vrste umivaonika-toaleta. Na sebi nije imao odje e.
Osjetio se prili no teškim. Soba je bila pod velikom gravitacijom, otprilike 1.3 g,
napravljena tako da bi zatvorenicima otežala bilo kakve pokrete.
Vjerojatno su ga promatrali. Usne su mu bile suhe do boli. Prou avao je stvari oko sebe,
pitaju i se da li oni znaju da je budan, a zatim zaklju io da nema svrhe biti tih. Oprezno je ustao,
dok su mu kralježnica i koljena kr kali. Na plasti nom madracu nalazila se mokra površina gdje
je iznojio drogu. Primijetio je dva okrugla ožiljka iznad desnog koljena gdje su ga dodirnule
elektrode zap rukavice. Za disanje mu je trebalo prili no truda. Možda je koli ina kisika u
prostoriji bila smanjena u namjeri da se brže izmori. Približio se umivaoniku da bi navlažio usne.
Bio je jako žedan. Usne je prislonio na slavinu i dugo pio. Voda je bila bezukusna, svježe
pro iš ena.
Par kapi mu je palo na prsa dok se ispravljao. Obrisao ih je rukom. Gravitacija mu je
umarala udove, kralježnicu, bubrege.
Približio se madracu i po eo istezati, ispravljaju i kralježnicu, cijelo tijelo. Pokušao je
smiriti um, izgraditi neku vrstu mentalnog oklopa.
Završio je s istezanjem bez prekidanja. Osje ao se bolje, glavobolja je jenjavala.
Zašto da ne, pomisli. Odgurnuo je madrac i pokriva e u stranu i po eo gimnasticirati. Nije
mogao smisliti ništa pametnije.
Nakon šezdesetog skleka, po eo je razmišljati o prekidu, ali bilo je ve prekasno i nije
želio promatra ima pružiti zadovoljstvo da ga vide kako odustaje. Tako je izdržao još etrdeset,
trude i se da mu pokreti budu sigurni, a zatim je ustao i napravio nekoliko krugova po prostoriji
ska i iz nja.
"Zatvorenice Steward." Metalni muški glas dolazio je iza vratne pregrade. "Spusti se na
koljena, licem prema zidu nasuprot vratima, s rukama iza le a."
"Samo trenutak", re e Stewad i nastavi sa svojim vježbama.
"Spusti se na koljena." Glas je bio prazan kao i maloprije. "Okreni se licem od vrata. Stavi
ruke na le a."
"Devet. Deset." Steward se pitao koliko e puta ponoviti nare enje prije nego što unutra
pošalju ljude sa zap rukavicama. Zaklju io je da ovo baš i nije najbolje vrijeme za takva
istraživanja. Poslušao je naredbu i kleknuo s rukama na le ima.
Vrata su se otvorila. Po zvukovima izama na metalnom podu, zaklju io je da su dvojica,
možda trojica. Ruke su ga zgrabile za ramena. Osjetio je kako mu navla e neku tkaninu preko
ramena, a zatim su mu na zglobove ruku pri vrstili lisice. Isprobao ih je. Imale su metalnu šipku
izme u kolutova, umjesto pomi nog lanca.
 "Ustani." Glas je bio udan, na neki na in isfiltriran, kao da ga uje preko telefona.
Dok je ustajao, promatrao je stražare, dva ovjeka i jednu zenu. Žena je stajala iza dvojice
muškaraca sa zap rukavicama na obje ruke promatraju i ga o ima našminkanim u obliku
leptirovih krila. Oba su muškarca bila viša od njega, bolje razvijeni, kamenog lica, odjeveni u
sive uniforme s velikim neprobojnim prslucima. Nosili su male plasti ne kacige sa spuštenim
štitom za lice. Ukoliko bi ih Steward pokušao udariti, jedino što bi mogao u initi bilo je slomiti
ruke. Neobi nost stražarevog glasa bila je posljedica zvu nika na njegovom ramenu koji je bio
povezan s mikrofonom u kacigi.
Prije nego što su mu stavili lisice, preko le a su mu prebacili tanki pamu ni ogrta . Jedan
od stražaraje došao ispred njega, navukao mu ogrta na ostatak tijela i zavezao ga remenom.
Steward je prou io ogrta . Bio je blijedoplave boje s njegovim brojem i imenom napisanim crnim
slovima.
Stražar je spustio ispred Stewarda papu e i on ih je obuo.
"Okreni se", re e stražar.
"Pretpostavljam da ne bi imalo svrhe pitati zašto sam ovdje". Ovakva primjedba, Steward
je to znao, u dvije tre ine zatvora dobila bi kao odgovor backhand preko lica. Želio je saznati
kakva su bila njihova nare enja.
"Okreni se", re e mu stražar bez ijednog trzaja. Možda im je nare eno vježbati intenzivnu
njegu. Pokušavao je zapamtiti svaki slijede i trenutak.
"Po i za mnom."
Hodnik je bio metalno blistav s fluorescentnim svjetiljkama na stropu. Stražar je sproveo
Stewarda pored sli nih vrata šest drugih elija - Steward ih je pažljivo izbrojao - a zatim su prošli
kroz oklopljena vrata. Tamo se nalazio stol za kojim je sjedio drugi stražar bez kacige, s rukama
punim papira koje je trebao potpisati netko iz Stewardove pratnje. Pretpostavio je da su ga predali
njemu pod nadzor. Iza stola su se nalazila vrata dizala. Da bi ga pokrenuo, jedan od stražara je
morao ubaciti svoju identifikacijsku karticu u procijep pored tipki. Dizalo se popelo etiri kata.
Steward se osjetio lakšim dok se kretao prema gore u ovoj masivnoj centrifugi. Zglobovi koljena
su mu kr kali.
Ovaj hodnik je bio prometniji, ispunjen stražarima i zaposlenim, nezanimljivim ljudima u
civilnoj odje i. Strop i pod su bili metalni, zidovi plastificirani i obojeni žuto-sivo. Bilo je puno
zatvorenih soba, sve su bile numerirane, s bravama koje su se otvarale pomo u elektroni kih
brojevnih šifri. Natpisi na zidu upozoravali su na osiguranje, zaštitu, važne procedure, a postojala
je i oglasna plo a. Do nje se nalazio ekran na kojem su se poruke - vjerojatno stalno iste -
neprestano vrtjele.
Pratnja je Stewarda dovela do ogromne sobe prepune stolova i ljudi. Primjetio je
kvalitetan tepih na podu, zvu no izolirani strop i zakovane stolove. ulo se mrmljanje
sugovornika i tipkanje po konzoli. Automati za kavu i bezalkoholna pi a bili su ugra eni u zid.
"Stani" re e stražar iza Stewarda, povukavši šipku koja je razdvajala njegove ruke. Steward se
naglo zaustavio.
Stražar, koji je bio na elu povorke, produžio je sam prema praznom stolu. Podigao je
štitnik lica da bi mogao razgovarati sa ženom za susjednim stolom, koja je kimnula glavom i
pokazala na ovjeka koji je stajao pored suprotonog zida i tipkao na automatu za kavu. Stražar
mu je prišao. ovjek se okrenuo prema stražaru. Bio je srednje visine, star oko etrdeset godina, s
blago izbo enim trbuhom, obu en u svijetloplavu majicu i tamne hla e, pokriven neprobojnim
prslukom. Na potiljku mu se mogao primjetiti nedostatak kose. Stražar je stao pored njega i
obratio mu se s poštovanjem. ovjek je otpio gutljaj kave, napravio grimasu i zatim pogledao
preko sobe u Stewarda.
 Upozorenje je sijevnulo Stewardovim tijelom. ovjekove o i su bile ljute, inteligentne,
gotovo divlja ke, hladne poput sun anog vjetra. Slomit u te poput gran ice. To je bila poruka
koju je Steward primio iz tog pogleda. Kao da gledaš u prazninu.
ovjek je ponovo kimnuo, zatim krenuo prema svom stolu. Uzeo je klju -karticu iz kutije
prepune papira, koja se nalazila na stolu i stavio je u džep. Otipkao je neki broj na svom telefonu
i obavio kratak razgovor, zatim je uzeo fascikl i krenuo prema mjestu na kojem ga je Steward
ekao. "Broj dvanaest", rekao je stražarima i prošao pored Stewarda ne pogledavši ga. Naglasak
mu je bio neprepoznatljiv.
"Okreni se", re e mu stražar odozada. Steward se polako okretao dok nije bio usmjeren
prema vratima kroz koja je ušao, a zatim je dozvolio da ga vuku u smjeru suprotnom od onog
kojim su došli.
Mogao je osjetiti miris kave pro elavog. Mamila mu je slinu na usta.
Pro elavi je izvadio iz džepa svoju karticu i ubacio je u jednu od brava. Otipkao je šifru i
elektronska vrata su se otvorila. Odstupio je korak od vrata i spremio karticu u džep.
"Posjednite ga u stolicu", re e. Stražar je pomaknuo Stewarda i naredio mu da sjedne.
Stolica je bila od crne plastike, bez naslonja a, zalijepljena za pod. Šipka na Stewardovim
lisicama bila je zavezana za metalnu izbo inu na stražnjoj strani stolice.
Ispred Stewarda se nalazio mali stol. Pro elavi ovjek je sjeo iza njega. Steward je
primjetio odsjaj LED-a u njegovim o ima. Snimali su Stewardovo ponašanje preko lisica i preko
stresindikatora, koji je analizirao njegov glas.
Snimali su ga. Steward je pokušao skupiti nešto sline u svojim ustima, ali nije uspio.
Nije posjedovao ništa, znao je, osim sebe. Nitko mu drugi ne e mo i pomo i. Nije imao
oklop ni oružje. Morao ih je nekako napraviti.
Nemam nikakvu taktiku, pomisli. Ja održavam svoju egzistenciju, praznina taktiku.
Zenova pjesmica.
Nemam dom. Stabilni duh je moj dom.
Nemam ma a. Iz stanja koje je iznad i izvan, iz misli, ja kujem svoj ma .
Svemir je bio neprijateljski raspoložen: zato e, odlu io je, napraviti svoj. Gradit e
zvjezdane sustave u svojoj glavi. Prisje ao se zvijež a i njihovog rasporeda u prostoru. Jedna po
jedna, dok si nije složio nebo u glavi. Prvo zvijež e je Škorpion. Pokušavao se sjetiti koliko ima
zvijež a i kakav im je raspored. Antares, M4, M7, upravo tako. Sve ih je nau io na svojim
satovima navigacije.
"Ostavite nas", re e pro elavi. "Javit u vam kada bude gotovo."
Stražari su izašli. Metalna vrata su se zatvorila za njima. Steward je razmišljao o
zvijezdama dok ga je pro elavi promatrao u hladnoj tišini ispijaju i svoju kavu. Steward je
namjerno duboko disao, opuštaju i zglobove na rukama, prou avaju i granice svojih pokreta.
Pokušavao je održati misli negdje drugdje, daleko od prodornog pogleda koji je osje ao na sebi,
daleko od ove metalne kutije koja ga je zarobila. Nastojao je ne reagirati kada je, nakon dugog
vremena ispunjenog brujanjem ventilatora, ovjek napokon progovorio.
"Ja sam brigadir Angel", re e. "Radim za Pulsar Division. A ti si moja lovina."
Archernar, pomisli Steward. Na kraju Eridanusa. Wolf 294, pomisli. Sheol.
Angel mu je pokušao uhvatiti pogled. Aldebaran, pomisli Steward. U Orionu. Krivo. U
Biku.
"Kao prvo", re e Angel, "Dostavlja je tvoj slu aj ozna io me unarodnim kodom. To
zna i da emo te ovdje zadržati koliko želimo i da e sve snimke biti zape ene bez mogu nosti
naknadnog otvaranja. Nemaš pravo razgovarati ni s kim, pa ni s odvjetnikom. Ni s kim. Nema
habeas corpusa, nema zatvorske kazne. Jednostavno si propao u zemlju, a ja sam jedina osoba
koja ti može spustiti ljestve."
Steward ga je pogledao. Iz prostranstva u kojem se nalazio, Angel se inio jako daleko.
"Pretpostavljam da ti taj kod ne da je pravo re i zašto sam ovdje."
Na Angelovom vratu se mogla vidjeti jedna pulsiraju a vena. "Višestruko ubojstvo, za
po etak."
Više od jednoga? pomisli Steward.
"Sabotaža. Špijunaža. Napad na povjerljive lanove Powerske Trgova ke Naseobine.
Manje stvari poput kra e i izbjegavanja propisa."
"A kada se to to no trebalo dogoditi?"
"Devetnaestog velja e. Ove godine."
Steward se natjerao na smiješak. "Tu sam te našao. Bio sam negdje drugdje."
Angel nije izgledao impresioniran. "Pretpostavljam da to možeš dokazati. Svjedoci i nešto
sli no, zar ne? Da nisi ni napustio Ricot."
"Ja nikada nisam ni bio na Ricotu. Prošle velja e bio sam komadi tkiva u Flafstaffu,
Arizona, U.S.A." Angel nije reagirao.
"To je na Zemlji, izvanzemalj e", re e Steward.
"Kloniranje je svakodnevica. Vidim da si mla i nego što bi trebao biti."
"Nemam nikakva svoja sje anja nakon dvadeset i druge godine. A ti me bacaš u rupu
zbog ne ega što uop e nemam pohranjeno u sje anju." Steward se opet nacerio. "Pretpostavljam
da eš ispasti prili no glup pred svojim Dostavlja em."
"Consolidated bi bili glupi kada ti ne bi dali novi identitet, nakon onoga što si u inio."
"Consolidated mi nisu dali novi identitet. U tome je stvar. Moj alfa - to je ovjek kojeg
tražite - umro je na Ricotu u ožujku. Consolidated Systems nisu zainteresirani za mene. Nisu mi
dali novi identitet. Da još uvijek radim za njih, zar mi ne bi dali novo ime i otiske, bar to?"
Izraz Angelovog lica ostao je nepromijenjen. "Taktika odugovla enja ovdje ne e upaliti,
Stewarde", re e. "Tvoja jedina šansa za izlaz odavde je suradnja."
"Pogledajte. Zatražite moj karton iz bolnice." "Karton može biti lažan."
Steward je slegnuo ramenima koliko su mu to dopuštale lisice. Vrata iza Angela su se
otvorila i u prostoriju je ušao još jedan ovjek. Tisu e oštrih iglica prošlo je Stewardovim
želucem kad je pogledao tog ovjeka. Strah mu se trenutno pretvorio u bijes. ovjek je bio
ogroman, oble glave, kosih o iju. Steward je u njemu prepoznao ovjeka koji ga je pri hvatanju
dohvatio zap rukavicom. ovjek se bez rije i naslonio na bo ni zid. Ruka mu je bila u džepu kao
da još uvijek ima zap rukavicu.
Da mi te bar na trenutak propustiti kroz šake, pomisli Steward. Minutu bez rukavice, bez
jeta, ili bilo ega drugog što imaš ugra eno u živce. Ne bi mi bilo važno ni da me opeteretiš s
dvadeset kila.
LED-e su zasvijetlile crveno u Angelovim o ima.
Steward je duboko udahnuo. M44 u Raku.
Tehnika ispitivanja, pomisli. Prvo pravilo je uvijek bilo izoliranje pojedinca: to je bilo
prva stvar. Stvoriti osje aj usamljenosti, kao da je sam na svijetu. Skinuti ga golog u metalnoj
prostoriji. Usmjeriti reflektor ravno na njega, tako da ne zna je li no ili dan, tako da jedna od
prvih stvari koje izgubi bude osje aj za vrijeme. Prošetati ga kroz osiguranu stanicu, tako da bi se
osje ao još usamljenije, pojedinac uhva en u golemi stroj. Zatim ga staviti u malu sobu, re i mu
da je jedini na in da iza e odavde poslušnost, i osigurati još jedno dodatno punjenje straha
stavljaju i ga u blizinu golemog ovjeka koji mu je u bliskoj prošlosti nanio bol...
Kao suprotnost velikom, Angel bi postao pozitivac, Steward bi bio ovisan o njemu, želio
bi mu ugoditi, povjeriti mu se, re i mu sve što želi, a on bi velikog držao na udaljenosti.
 Steward je to no znao što Angel radi. To nije zna ilo da njegovi sistemi ne e upaliti.
Jedini na in preživljavanja ovoga je ostati kompaktna, nedjeljiva cjelina, daleko od svega. Unutar
svemira ije je zvijež e sam gradio.
Ovo je bilo više od ispitivanja, pomisli Steward, i on je bio jedini svjestan toga. Angel i
njegov partner su znali što se dogodilo ovdje, na Vesti, i pokušavali su na i odgovore koje nisu
imali. Steward je znao manje od njih i nije im mogao re i ništa novo. Ali sama pitanja, koja e
mu postavljati, mogla bi mu nešto re i, tako da ih je morao prisiliti da ih postavljaju. Morao je
braniti svoju nedužnost zato što bi izgledalo udno ako ne bi. A u stvari je želio da se ispitivanje
nastavi, želio je od Angela i onog drugog saznati što oni misle da Steward zna. Da bi to u inio,
morao ih je nekako zainteresirati, uvjeriti da ima odgovore koje traže od njega. Morao se ponašati
kao da zna više nego što zna.
Angel je zdrobio svoju ašu i spustio je na stol. Uzeo je fascikl i otvorio ga, pogledao po
listovima. Steward je mogao vidjeti natpis na njemu: DOSJEOSIG:STEWARD.l. "Što si
namjeravao napraviti, Stewarde?" upita ga. "S kim si se trebao susresti? S nekim koga poznaješ?
Ili si samo izašao van pogledati efekte svog zadnjeg posla?"
"Krenuo sam u birc Time Zero."
"Susresti se s nekim?"
"Tamo me ekao Fischer. On je komunikacijski asnik na Bornu. Nazvao me na brod i
javio mi da je tamo dobar tulum." Pogledao je u Angela i nacerio se. "Pretpostavljam da ste
razgovore ionako snimili. Preslušajte ih. Možda to uvjeri Dostavlja a u to da znate što radite."
Angelov partner izvadi ruku iz džepa. Na njoj se nalazila zap rukavica. U ruci na kojoj mu
je bila rukavica imao je malu pumpicu. Prinio je pumpicu ustima i istisnuo jednu dozu.
Divno, pomisli Steward. Astmati ni siledžija. Angelov glas je ispunio tišinu. "Koga
poznaješ na Vesti, Stewarde?"
Steward je pogledao Angela i pokušao u rije i unijeti što više otrova. "To ti meni reci. Ti
si nekakav jebeni stru njak."
"Koga si vidio u velja i?"
Steward ga je samo gledao.
"Po ijim naredbama si bio ovdje?"
Mira. U Cetusu. Angelov partner je skidao jaknu.
"Da li je nare enje stiglo odnekud odozgo? Ili je to bio samo Curzon?" Steward osjeti
kako je spominjanjem tog imena nešto posko ilo u njemu. Angel e vjerojatno, primijetivši to na
svojim senzorima, pomisliti da tu ima nešto.
Angelov partner je, nose i u ruci jaknu, polako kružio oko stola, prema Stewardu.
Procyon, pomisli Steward, na Malom psu.
"Da lije Curzon radio na svoju ruku? Da lije vrhovništvo znalo? Predsjednik?"
Angelov partner je sada stajao iza Stewarda. Stewardu se od njegove blizine naježila koža
na tjemenu. Odjednom je ovjek prebacio jaknu preko njegove glave i vrsto je stegnuo. Steward
je osjetio smrad znoja, plastike, svog suhog daha. Osjetio je kako ga obuzima panika. Pokušao je
progristi put do zraka dok je Angelov glas nastavljao bez promjene tonaliteta.
"Da li je Prime to znao? Da li je to bila Primeova ideja?" Stewardu je pulsiralo u ušima.
Osjetio je dodir zap rukavice na ramenu, dvije tvrde elektrode koje su ga dodirivale kroz tanašnu
tkaninu. Borio se protiv jakne koja ga je gušila i pokušavao se sjetiti u kojem je zvijež u
Fomalhaut.
Pogodak u prazno, pomisli Steward.
"Odjebi, Angel."
Svjetla su se ugasila.
 Nakon nekoliko ispitivanja Steward više nije mogao spavati na le ima zbog rana od zap
rukavice. Desna ruka mu je trnula. Razmišljao je o mogu im povredama živaca od stalnog
izlaganja elektro-šokovima.
Angel se stalno vra ao na ista pitanja. Za koga je na Vesti radio? Tko ga je poslao na
Vestu i s ijim planovima? Da li je Prime bio uklju en u to? Angel nikada nije koristio trikove,
nikada retoriku, nego se jednostavno vra ao na ista pitanja. Monotono. Sa svojim partnerom koji
je bio spreman igrati se svojom zap rukavicom kada Angelu dosadi ispitivanje.
Steward im nije mogao pružiti odgovore ni da je htio. A nisu ga pitali ništa novo.
Pitao se zašto nisu koristili droge u ispitivanju. Kao Icehawk imao je obuku za ispitivanje
hipnozom i drogama radi uspješnijeg otpora. Ali takav otpor bi se slomio ako bi mu se posvetilo
dovoljno pažnje. Iako je ispitivanje pod drogama sumnjivo - onaj koga ispituju bi mogao ne samo
izlanuti nešto što zna, ve bi mogao pažljivo izmisliti ili re i ispitiva ima ono što oni žele uti -
droge bi u svakom slu aju pokazale ve u u inkovitost, a pažljivo bi ispitivanje moglo razlu iti
istinu od izmišljenoga. Možda je Angel bio ovisnik o ovakvim metodama.
Možda je mislio da je korištenje metoda s drogama varanje.
Možda je jednostavno volio miris spaljenog mesa.
A onda mu je palo na pamet: možda su probali s drogama, odmah, im je došao, još dok
je bio vani. I nije bilo nikakvih rezultata.
Prime, pomisli Steward. To je bilo sve stoje uspio iz njih izvu i. Jedina nova stvar. Pitao
se da li je Prime netko od Consolidated Systemsovih namještenika osiguranja.
Pogledao je po svojoj eliji, razgibao malo ramena, i zgr io se na proteste spaljenog mesa.
Ovo je bio jedan od rijetkih dana kada ga stražari nisu probudili povicima da klekne licem
okrenutim prema zidu s rukama na le ima.
Možda bi trebao pokazati malo prkosa. Otkotrljao se s madraca i po eo raditi sklekove.
Na šakama. Viknuvši svaki put kad bi došao do najviše to ke. Na kraju je, hvataju i zrak, uperio
prst, prema kamerama skrivenim iza pregrade u zidu i rekao: "Što kažeš na ovo. Angel?"
Popio je malo vode iz umivaonika i po eo svoju borbu sa sjenama. Dvije zrake s
reflektora bile su mu izvrsni protivnici. Obadvije su mu izgledale pijano. Nešto nije bilo u redu s
njegovom ravnotežom.
Elektri na brava na njegovim vratima ispusti bu ni zvuk. Vrata se otvoriše. Steward se
zarotirao, osjetivši vrtoglavicu pri ovom naglom pokretu. Stajao je ravno, šake su mu još uvijek
bile stisnute, i ugledao jednog od svojih stražara, ženu koju je prvi put vidio na vratima. Štitnik za
lice joj je bio podignut, a njen oklopni prsluk otkop an, tako da joj se vidjela uniformna bluza.
Bila je plavuša etvrtastog lica s o ima koje su izgledale udaljene ispod makeupa u obliku
leptirovih krila. U naru ju joj se nalazila njegova odje a uredno složena.
Dobacila mu ju je. "Obuci ovo", re e. "Slobodan si."
Polagano je opustio tijelo, ne vjeruju i svojim ušima. "Zašto?" 'To nije moj posao."
Povukla se korak nazad i izašla iz sobe. "Pogledaj svoje džepove, provjeri je li sve u njima. Morat
eš potpisati da si sve dobio nazad. Pokucaj kad završiš." Zatvorila je vrata za sobom.
Steward je stajao teško dišu i, u glavi mu je šumjelo, o i su mu bile preplavljene bujicom.
Na trenutak je razmišljao, zatim je polako obukao donje rublje i arape, navukao hla e i obuo
izme. Provjerio je džepove, pogledao jaknu i majicu i pomislio: ako budem imao prilike.
Prebacio je majicu i jaknu preko ramena i pokucao.
Vrata se se otvorila i Steward je zaklju io da nije ni bio zaklju an. Žena ga je odmjerila
od glave do pete. "Ne eš obu i majicu?"
"Svi a mi se kako izgledam, sa zap ranama po le ima."
Stražarica se namrštila. "Kako god želiš."
 Pratio ju je do stola u prolazu i potpisao za svoje stvari. Povela ga je u lift i zatim niz dugi
žuto sivi hodnik, pored sobe dvanaest, u veliku sobu u kojoj su ljudi tipkali po konzolama i
uzimali kavu iz automata na zidovima.
Steward je zastao, pogledao u njih i zapitao se koliko njih zna za stvari koje se doga aju u
sobama poput dvanaestice. Možda svi. Možda je sve to bio dio njihovog svakodnevnog posla,
jedno mu enje prije ru ka. "Ovuda." Njegova pratilja se okrenula prema njemu. Steward je
polako pogledao oko sebe. Angel i njegov partner nisu bili tamo. Možda nije bila njihova smjena.
"Želio bih popiti kavu", re e i okrenu se.
"Hej", re e stražarica.
"Brighter Suns mi duguje barem kavu, pi ka mu materina." Steward je graknuo, glas mu
je bio vrlo jak. Ljudi su pogledali prema njemu; vidjeli zap rane; svrnuli pogled dolje. Nikome
nije bilo posebno neugodno. Prošao je pored Angelovog stola i prou io ga. Ono stoje tražio, bilo
je tu, na istom mjestu na kojem je stajalo i prvog dana kada su ga doveli ovama. Stajalo je na
hrpama papira, fascikala s oznakama strogo povjerljivo.
Steward se polagano njihao dok je hodao. Ravnoteža mu se još uvijek nije sasvim vratila.
Malo je pretjerivao u pokretima, zatekavši se u polukoraku, zamalo je pao, na vrijeme je
uspostavio ravnotežu. O.K., pomisli. Samo polako.
Uzeo je kavu s puno šlaga i pogledao po sobi. Ljudi su svi gledali dolje, iznenada zauzeti
svojim podacima na monitoru. Nasmijao se. Uzeo je kavu i pravio se nadmo nim dok se vra ao
na prijašnje mjesto. Promatrala ga je jedino stražarica; morao je oprezno skriti pogled od nje.
Prinio je šalicu usnama i prišao Angelovom stolu, kao slu ajno je lupio koljenom u rub
stola i prolio kavu po papirima na njemu. "Sranje", re e, i baci jaknu i majicu na mrlju, kao da je
želio upiti. Pipao je po stolu dok nije našao ono stoje tražio, zgrabio to, i naglo povukao ruke k
sebi kao da je tek tada shvatio što radi.
"Jebi ga", re e glasno. "Da mu bar, nakon svega, malo smo im stol."
Pratilja je požurila prema njemu. Pogledala je Stewarda, zatim stol, pa opet Stewarda.
"Jesi li završio?" upita ga. "Prolio sam kavu." "Želiš li ti odavde iza i?"
Zgrabio je praznu šalicu i bacio je u obližnji koš. "U redu", re e. "Idemo."
I, dok je hodao za stražaricom, morao je upregnuti svu svoju snagu da se ne nasmije.
U ekaonici stanice Steward je mogao vidjeti posadu Borna kako ga eka. Svi su bili u
uniformama, Resse u svijetloplavoj Starbrightovoj, a ostali u tamnosivim Talerovim. S njima je
bio još jedan ovjek u Starbrightovoj uniformi, kojeg Steward nije poznavao. Na oko vratniku je
nosio ljubi aste oznake koje su mu bile potpuno nepoznate. Ustali su kad je doveden.
Resse im je prišla i rukom dotakla Stewarda, trljaju i mu rame prstima. U o ima joj se
mogao primijetiti šok, koji je naglo zamijenjen bijesom. "Bilo ti je gadno unutra?"
Pokušao je biti opušten. "Ovisi o tome što smatraš gadnim." Pogledao ih je svakog
posebno. "Koliko sam bio unutra?"
"Šest dana."
"Izgledalo je duže."
Pogledom mu je skrenula pažnju na stranca u Starbrightovoj uniformi. "Ovo je gospodin
Lal", re e. "On je Starbrightov poslanik."
Lal mu je srda no protresao ruku. Uniforma mu je savršeno pristajala. "Drago mi je da
sam vas uspio izvu i."
"Ne vjerujem da ste vi mogli puno u initi oko toga.", re e Steward. "Izgleda da su odlu ili
povjerovati mojim podacima."
Trenutak neodlu nosti pojavio se u Lalovim o ima.
"Želio bih da mi slikate le a", re e Steward. "Prošao sam kroz svašta tamo unutra."
 "Ne smijemo se miješati u stvari unutrašnjih organa Brighter Sunsa", re e Lal.
"Zato da se oni ne bi mogli miješati kad vi zarobite i mu ite jednog od njihovih?" upita
Steward. "Jebeš vas. Sam u podnijeti tužbu. I objavit u sve." Pogledao je u ostale. "Idemo
odavde."
Steward je projurio pored Lala i prošao kroz vrata. Kraji kom okaje primijetio Ressein
smiješak. Svi su krenuli za njim.
Vrata su bila neprobojna, prekrivena kamerama, a na sredini su imala neku eksplodiraju u
zvijezdu, koja je gorjela u sredini svoje spiralne galaksije. Oznaka Pulsar Divisiona. Vani, ulica
je bila tamna, hladna, metalna, sa svijetlim stropom na kojem su se reflektirale osobe ispod.
Nekoliko je ljudi prolazilo ulicama. Na Vesti je baš bilo vrijeme izme u dvije smjene.
"Lal je bio beskoristan", re e Resse. "Morala sam stajati nad njim itavo vrijeme. Kada je
saznao da je rije o Pulsar Divisionu, rekao je da nema šansi."
"Nisam iznena en", re e Steward.
"Trebao si vidjeti kapetana." Resse je pogledala u SuTopa. "Nikad ga nisam vidjela
lju ega. Lupao je šakama po stolu i mrmljao nešto o zbrci u rasporedu."
Steward se okrenuo. "Hvala."
SuTopo se samo nasmijao. 'To mi je posao", re e.
"Nije vaš. Lalov."
"Što je to u inio tvoj alfa da si im takav trn u oku?" upita Resse.
"Ubio je neke ljude. Tako kažu."
"Pretpostavljam da ih je to razljutilo."
Resse mu je išla ukorak sjedne strane, malo iza. Steward je pogledao na drugu stranu i
ugledao Fischera, koji se cerekao ispod svojih novih plavih brkova. Išao je otkop ane uniforme,
ispod koje se nazirala tropska majica crvenih i zelenih boja. SuTopo je marširao odmah iza
Stewarda sa sve anim izrazom lica ispod pitji šešira. Cairo je bila s druge strane Resse.
Poput klina, pomisli Steward, marširamo poput klina po tre em nivou Vestine glavne
centrifuge. Steward kao oštrica, probija se kroz mnoštvo Brighter Sunsovih podanika. Osjetio je
svoju pripadnost ovome, neki sjaj prijateljske sigurnosti koja ne e dugo potrajati - njegovi ciljevi
nisu i njihovi i obrnuto - ali ipak, bilo je dobro znati da ima ljudi koji bi upali u nevolju zbog
njega, koji bi se borili za njega, bar u nekim stvarima.
A postojao je i još jedan razlog Stewardovog zadovoljstva. U ruci je još uvijek držao
karticu brigadira Angela, klju koji e mo i koristiti za pristup tajnim podacima, sobi dvanaest,
njihovim zape enim fileovima. Osiguranje je, Stewardu su to jednom rekli, kvalitetno koliko i
ljudi koji to rade. Angel je bio neoprezan sa svojim klju em i Steward e njime otvoriti onoliko
vrata koliko bude mogao.
 Poglavlje 9

"Daj mi nešto za ublažavanje bolova" re e Steward. "Onda u i i spavati." Cairo je

pritisnula bešumni okida fotoaparata iza njegovih le a, kodiraju i rane na njegovim le ima u
molekularnu strukturu raznih geometrijskih oblika. Premjestila se na drugu poziciju i tamo
napravila još jedan snimak.
"Da", re e Resse. "Prvo se ti pobrini za sebe."
"Podnijet u tužbu kad se probudim", re e Steward. "Možda e emitirati slike preko neke
televizijske stanice na Zemlji. Možda neka od njih želi izvršiti kakav pritisak na Brighter Suns."
"Ho eš li možda da te lije nik pregleda?" upita ga Cairo.
Steward je razgibavao desnu ruku, u kojoj je još uvijek osje ao trnce. "Možda", re e.
"Vidjet u kako u se osje ati kad se probudim."
Cairo se uspravila, a zatim pogledala kroz objektiv svog fotoaparata provjeravaju i broj
snimaka. "Snimila sam šest fotografija", re e. "To bi trebalo biti dosta, što ti misliš?"
Steward je kimnuo glavom. "Pretpostavljam." Protrljao je nos i zijevnuo. "Lije ni ki
odjel", re e. "Zatim krevet."
"Da ti prvo previjemo ove rane", re e Resse prilaze i.
"Toliko previjanja meni ide na živce", re e Steward. "Ja u ih malo isprati tušem, pa u u
krevet." "Joj", re e Cairo.
Resse ga pogleda upitno. "Jesi li siguran?"
Opet je kimnuo i zijevnuo. "Samo malo sna", re e. "To je sve što trebam."
Polagano je kimnula glavom. "U redu. Ali ako nešto zatrebaš..." "Ne e mi ništa trebati.
Si i na Vestu i dobro se zabavi. Proslavite. Popijte koju za mene."
Odšetao je do lije ni kog odjela. Uzeo je nešto za dezinfekciju i zavoje za kasnije, zatim
stavio sredstvo za ublažavanje bolova u pneumatsku injekciju, pritisnuo je na rame i ubrizgao.
Nakon toga je otišao do druge prostorije i uzeo neke pilule.
Morao je ostati budan neko vrijeme.
Progutao je pilule na suho i produžio do svoje sobe. Tamo se istuširao, obrijao svoju
šestodnevnu bradu ostavivši tamne brkove i pokupio petnaestak memorijskih kartica. Obukao je
hla e koje su oko lanaka bile skupljene tankom uzicom. Navukao je dol evitu, pokušavaju i
suspregnuti bol, zatim obuo tenisice i odjenuo jaknu bez kragne, koja je iz daljine podsje ala na
uniformu bez oznaka. Promotrivši se u ogledalu, zaklju i da bi mogao pro i kao mladi
namještenik Brighter Sunsa. Okrenuo se prema terminalu i printeru i isprintao mapu Veste koja je
bila u memoriji brodskog kompjutora. Napravio je kopije nekih mapa koje bi mu mogle zatrebati
i isklju io kompjutor. Memorijske kartice je spremio u neprimjetnu kožnu vre icu, zajedno s
Angelovom karticom, a zatim je prišao vratima, blago ih otvorio i oslušnuo.
Brod je šaputao kroz ventilaciju. Nije bilo drugih zvukova.
Steward kliznu kroz vrata i pažljivo ih zatvori. Tablete su po ele obavljati svoju zada u.
Nacerio se, krenuo prema donjem izlazu iz broda, otvorio ga i ušao u prostor za pakete, gdje nije
bilo gravitacije. Odgurnuo se od vrata, odlebdio do glavnog izlaza i pogledom potražio svoje
vakuum odijelo. Kad ga je ugledao uzeo ga je i krenuo prema manjem izlazu za osoblje. Cairo je
ponekad koristila glavni izlaz radi vanjskih popravki na brodu, a nije želio naletjeti na nju. Ispred
izlaza je stavio svoje tankove sa zrakom pod kompresor tek toliko da se uvjeri da su dovoljno
puni.
Otvorio je vanjska vrata i izašao van, prepuštaju i o ima da se naviknu na tamu. Vesta je
bila udaljeni sjaj duboko ispod njega. Zrake svjetlosti su doticale površinu, reflektirane od sjajne
kože desetaka transportnih brodova koji su poput tankova sa zrakom bili prikop ani na asteroid.
Vlastito disanje mu je odzvanjalo u ušima. Droga iz tableta opuštala mu je miši e. Polagano je
ponirao uhva en blagom gravitacijom asteroida.
Orijentiraju i se pažljivo, palio je i gasio svoj jet pogon, protrnuvši svaki put kada bi mu
zatvara na ramenu dodirnuo ranu. Prolazio je izme u velikih, sjajnih transportera, pored prostora
za spuštanje i iznad crne kamene površine asteroida. Mreža crvenih i bijelih svjetala širila se
preko kože ove kamene površine, svaka signaliziraju i svoju kombinaciju koja upu uje na
pojedino podru je, radarsku postaju, vrata. Orijentirao se po sje anju, a zatim se uputio prema
jednoj od bijelih svjetlosti koja je ozna avala ulaz. Sletio je na mucastu podlogu koja je
okruživala vrata, stopalima se vrsto prizemljio dok su koljena amortizirala udarac. Vrata su bila
ozna ena crnim latini nim slovima: NIVI, J 33, PRISTUP 7. Ovaj ulaz e ga odvesti u glavni
transportni tunel, jug 33, stoje bolje nego osigurano industrijsko podru je na kojem e ga
identificirati na samom ulazu. Sagnuo se prema kontrolnoj plo i za otvaranje vrata pra en
neobi nim zvukom odvajanja od mucaste podloge i zatražio ulazak. Zahtjev mu je odobren bez
problema.
Kroz vrata je kro io u široko predsoblje, zašti eno od radijacije, koje bi se trebalo koristiti
u slu aju dekompresije J 33. Dva vakuum odijela za opasnost visjela su na vješalici. Svoje odijelo
je objesio pored odijela Brighter Sunsa, ispravio jaknu i otvorio teška siguronosna vrata. Ljudi su
se nalazili svuda uokolo, kre i se po stropu ili skaku i od jednog mucastog podloška do
drugog. Steward se uklju io u promet na stropu i kretao se tako dok nije došao do tunela u kojem
su pojedinci ekali prijevoz do glavnih velikih centrifuga naseobine. Droga mu se razlijevala
kralježnicom. Kretao se tunelom od jedne hvataljke do druge, sretan zbog svoje aktivnosti.
Prošao je kroz glavna vrata i našao se u središnjem centrifugalnom podru ju.
Stigavši tamo, našao se na pristupnoj gravitaciji od 0.8 g. Ovaj je dio bio pretežno
ispunjen prostorijama koje su pripadale razli itim polikorporacijskim birokracijama. Druga
smjena je bila u punom jeku, tako da je oko njega bilo malo ljudi. Droga je u inila da je htio
zaplesati hodnikom. Smiješak mu se razlijegao licem iako je pokušao izgledati ozbiljno.
Ušao je u prostoriju u kojoj su iznajmljivali kompjutorski hardware i ubacio karticu u
njega. Pozvao je novine Brighter Sunsa i po eo pregledavati naslove od devetnaestog velja e,
dana kada je, kako mu Angel re e, umro brigadir de Prey. Nije bilo nikakvih nasilnih smrtnih
slu ajeva niti osmrtnica, nikakvog spominjanja nekog imenom Steward.
Ono što je Steward našao bili su naslovi o kontaminacijskoj uzbuni u powerskom dijelu
planeta. Nije bilo nikakvih detalja, ali powerski dio je bio odsje en, ekipe za biološku
dekontaminaciju aktivirane, i sva trgovina je morala stati. Objavljeno je nešto o rasnom zakonu, a
onda opozvano nakon pet dana. Video novine su bile cenzurirane više nego obi no, ali novine
dobivene u fileu preko drugih polikorporacija, koje su tada isto bile cenzurirane, ali je ovo
nadodano kasnije, obavještavale su o nekoj zemaljskoj bakteriji koja je na neki na in prošla kroz
sigurnosne prolaze i zarazila Powerse. Steward se sjetio podatka da su Powersi napustili Zemlju
zato što su bili osjetljivi na neke zemaljske bolesti.
Prema vijestima, nikakva trajna šteta nije bila na injena. elnik poslanstva, Power
imenom Samuel, izrazio je zahvalnost djelatnicima Brighter Sunsa na brzoj i uspješnoj akciji
koju su poduzeli za vrijeme opasnosti. Prolazi su ponovo otvoreni dvadeset etvrtog i trgovina je
nastavljena.
Tako, pomisli Steward. Alfu je vjerojatno poslao Curzon da izazove neku epidemiju u
dijelu powerske naseobine. Ali kakva god to kontaminacija bila, nije trajala dugo - normalna
trgovina je uspostavljena za nekoliko dana. Naravno, s obzirom na potpuno zabranjeni pristup
powerskom dijelu, mogla je to biti epidemija ogromnih razmjera koje je pobila stotine
izvanzemaljaca, a vijesti su jednostavno mogle biti cenzurirane.
Netko je šutnuo hrpu printpapira iza Stewardovih le a i on je skoro sko io iz stolice.
Droga ga je inila nervoznim.
Dobacio je samouvjereni smiješak preko ramena i vratio se svome stroju.
Steward tada shvati da se trgovina nije vratila na prijašnju razinu, da je izjava o vra anju
na normalno stanje pretjerana. Prešao je s novinskih lanaka na podatke o dolasku i odlasku
brodova. Broj brodova naglo je pao, kako se moglo i o ekivati, a zatim sko io naviše nakon što je
uzbuna bila završena. Prebacio se na pojedine dane i brojao dnevni odlazak brodova, našavši
prosjek od tridest pet do etrdeset brodova, a zatim napravio isto za razdoblje nakon dvadeset
etvrtog.
Naišao je na zamjetljiv pad, pet do šest brodova manje je kretalo s Veste nego ranije, ak
tjedan dana nakon prekida uzbune.
Steward se pitao da li je pad proizvodnje na Vesti bio dovoljan da motivira Consolidated
Systems za njihov napad. Gubitak za Bright Suns je vjerojatno bio jako velik, ali ak i s novim,
manjim postotkom, u igri je bila zavidna koli ina novca i smanjenje bi sigurno prestalo im bi
Powersi mogli poslati više osoblja. A naravno, takav podmukli napad je pozivao na osvetu.
Steward se pitao da lije biološka obrana Consolidated Systemsa bila bolja od ove, kad su oni bilo
tako sigurni u obranu od napada Brighter Sunsa.
Možda je u igri bilo nešto više od toga, pomisli Steward. Možda je svrha napada bila
navesti Powerse da posumnjaju u biološki obrambeni sustav Brighter Sunsa. Možda bi Powersi
nakon toga radije sklapali poslove s Consolidated Systemsima.
Steward se odjavio, izvadio karticu iz stroja i odšetao tihom ulicom druge smjene.
Nastavak njegovog plana je zahtijevao malo intimniju atmosferu.
Prolazio je tamnom ulicom prou avaju i imena i znakove korporacija koje su je
ispunjavali. Zaklju ivši da Satellite Office Four iz NovaDiv Communications Subsidiarya najviše
obe ava, hrabro je ušao u zgradu, kimaju i glavom starijem stražaru u uniformi dok je prolazio. I
stražar je njemu kimnuo u znak pozdrava.
Unutrašnjost Satellite Office Foura bila je sastavljena od malih kockastih prostorija, svaka
je imala stol i terminal na njemu. Ve ina ih je bila prazna. Odabrao je jednu nasumce, zatvorio
vrata i uklju io terminal.
Prvo je ubacio Angelovu karticu u terminal, zatim zatražio ispis podataka s nje. Na njoj se
nalazio složen identifikacijski broj i serija od dvanaest telefonskih brojeva preko kojih je mogao
stupiti u vezu s raznim uredima ili fileovima Pulsar Divisiona.
PERSONFILE, je bio jedan od njih, numeriran brojem šest, i zvu ao je obe avaju e.
Steward je naredio kompjutoru da odabere broj šest. Droga mu se širila tijelom i stalno je
pritiskao pogrešne tipke. Napokon je primijetio žicu interfacea i ljepljivi disk, koji je odmah
priljepio iza uha. Mentalne naredbe e u svakom slu aju biti brže.
NovaDivov kompjutor je završio biranje broja i ekran se ispraznio da bi ustupio mjesto
poruci: DOBRO DOŠLI U FAR RANGER C-71. Kursor je neko vrijeme titrao da bi napokon
ispisao: IDENTITET POTVR EN. ODABERITE OPCIJU I UNESITE ODGOVARAJU U
ŠIFRU. Nije bilo nikakve liste opcija. Bilo ije traženje pogrešne datoteke pozivalo je na liniju
operatera koje bi se raspitivao o namjerama korisnika.
Sustavi Far Rangera, znao je, zasnivali su se na skupini jezika C-Matrix. Steward nije
poznavao C-Matrix, osim nekoliko naredbi koje su mu se urezale u pam enje tokom obuke, ali se
nadao da bi ga one mogle odvesti tamo gdje je želio.
Steward je stroju dao naredbu DIVE, standardnu naredbu koja operatera uvodi u samu
jezi nu jezgru. Kursor je za trenutak treperio i u slijede em trenutku je iznenada dobio slobodan
pristup podacima. Kako je izgledalo, Angel je dobivao slobodan pristup podacima pozvavši
naredbe C-Matrixa.
Val oduševljenja je preplavio Stewarda. Posumnjao je da je ovo najdalje što bi mu kartica
mogla pružiti, ali Far Ranger C-17 je bio starog tipa, datirao je iz doba kada su Outer Policorps
okupirali Vestu. Njegova Icehawk obuka e biti dovoljna za probijanje ovakvog sistema.
Dao je naredbu LDC koja mu daje pristup popisu naredbi. Na trenutak je prošao kroz
itavi file - kolona s naredbama i programima vrtjela se u njegovoj glavi, projeciraju i se na
opti ka središta žicom interfacea. Ekran monitora je bio nepotreban. Postojala je lista fileova s
prefiksom PULSAR. Jedan od njih je bio PULSAR FILESECUR.
Steward je odjednom postao svjestan bubnjanja svojih pristiju po butinama, cupkanja
svojih nogu po tepihu. Droga je trzala njegovim tijelom kao lutkom. Ignorirao je taj efekt i
zatražio od kompjutora pristup FILESECURU.
Veli ina programa osiguranja je uvijek pitanje ravnoteže. U glavi mu je odjekivao glas
njegovog instruktora. Svaki lile se može osigurati dodavanjem više i više stupnjeva osiguranja,
ali ubrzo osiguranje po inje zauzimati sve više i više prostora, i po inje smetati pri svakodnevnim
pristupima. Na nekoj razini osiguranje postaje samo smetnja. Uravnoteženje osiguranja i
pristupa je umjetnost. Za jednog provalnika koji pokušava dobiti pristup, poznavanje te ravnoteže
je sudbonosno.
Pulsar je bio institucija koja se svojoj naravi mora sadržavati veliku dozu paranoje, tako
da je FILESECUR vjerojatno ispunjen zamkama, programima koji bi ili prekinuli njegovu
potragu ili dali signale nekome u Pulsarovoj hijerarhiji da im netko kopa po datotekama i na taj
na in omogu ili pronalaženje provalnika. Ali zamke ne bi trebale biti suviše složene, jer bi to
Angelu stvaralo previše problema u pristupanju sistemu.
Ravnoteža, pomisli Steward. Osiguranje nasuprot korisnosti. Koliko je FILESECUR bio
dobro osiguran?
Steward se oprezno prošetao kroz C-Matrixove naredbe. Grupe simbola dobijale su neki
suvisli smisao u njegovoj glavi. Napravio je mape programa, najpažljivije stoje mogao,
pronalaze i svaki pristup i izlazak iz fileova s prefiksom PULSAR. Bio je obu en prepoznati
neke od stvari koje je tražio, if/then izjave koje su sadržavale zamke. Svaki put kada bi došao do
takve zamke, podmetnuo bi odgovor Angel koji bi, kada bi ga otkrili, mogao dovesti brigadira u
nevolju.
Njegove preinake zamki ne e dugo trajati. Organizacija poput Pulsara ima podršku svoje
C-Matrix jezgre, tako da se svakih nekoliko dana ili možda svake smjene, vrši provjera programa.
Pri provjeri progama Stewardove bi se izmjene otkrile i dala bi se uzbuna.
Radio je naporno, u transu, pokušavaju i ostati koncentriran. Kada je došao sebi,
zaklju io je da se s Matrixom mu io dva sata. Osje ao je miris znoja. Le a su ga boljela. Opustio
je noge, skinuo jaknu i bacio je na naslonja stolice. Ponovo je sjeo dolje, stavljaju i jednu od
svojih memorijskih kartica u terminal.
Obrisao je znoj sa ela, izašao iz C-Matrixa i vratio se na login rutinu. Zadao je svoju
šifru Angel i zatražio pristup FILESECURU: STEWARD. 1. Kada mu je odobren pristup,
Steward se nasmijao punim grlom. Nije ga želio sada pregledati, ve ga je jednostavno presnimio
na karticu. Zatražio je listu FILESECUR fileova i tamo našao DEPREY. CURZON.AC.A i
CURZON.CD.l koje je tako er presnimio. Nije bilo ni ega na ime PRIME. Našao je ANGEL. 1 i
presnimio ga.
Ponovno je prošao kroz listu direktorija. FILESECUR:PERSONNEL. 1, - .2 i - .3 su
izgledali zanimljivo, pa je i njih presnimio. Vjerojatno je to bila lista špijuna, a možda i
povjerljivih podataka o osiguranju. Kartica mu je signalizirala da je puna, pa ju je izvadio i
zamijenio novom.
Bilo je na stotine fileova. Kopirao ih je bez nekog reda, popunjavaju i svoje kartice i
nastavljaju i dalje. Odlu io ih je poslati Griffithu, pa neka on odlu i što e s njima.
Kada je napunio zadnju karticu, opustio se u stolici i buljio u zagrijani monitor nekoliko
minuta. Razmišljao je da li da vrati svoje šifre u prijašnji oblik i zaklju io je da ho e, iako bi bilo
zanimljivo izazvati paniku u Pulsarovim redovima, pogotovo kod Angela, kada bi se saznalo za
Stewardov upad. Ipak, svaki podatak ukraden bez znanja Brighter Sunsa bio bi od ve e
vrijednosti. Vratio se nazad u C-Matrix i vratio sve u prijašnje stanje. Zatim se zavalio u stolici i
odlijepio interface s lubanje.
Stvarnost se po ela po ela vra ati u njegov um. Boljele su ga rane. Droga je polagano
izlazila iz njegovog tijela, tako da je ostao samo svrab pod kožom. Grlo mu je bilo potpuno suho.
Svaki udisaj ga je bolio. Lijeva ruka i rame potpuno su mu utrnuli i opet se pitao o povredi
živaca. Ubacio je kartice u džep i zatvorio ga, zatim je prebacio jaknu preko ramena i otišao
potražiti WC.
Mjesto je bilo gotovo potpuno napušteno, a svjetla prigušena. Vjerojatno je tre a smjena
bila na poslu. Našao je toalet i prišao ogledalu.
i su mu bile upale u debele ljubi aste podo njake. Okrugli otisak žice interfacea i
njegovog ljepljivog diska jasno se ocrtavao iza uha. Mrlje znoja nazirale su se na majici, ispod
ruku i na grudima. Umio se, prošao prstima kroz kosu i popio još jednu tabletu da izdrži put
natrag. Oprezno je navukao jaknu zbog otvorenih rana i odskakutao predvorjem imitiraju i
uživanje zbog slabe gravitacije.
Na vratima se sada nalazio mladi uvar. Kimnuo je glavom dok je Steward prilazio
vratima. "Naporno ste radili?", upita ga. Steward mu je uputio umorni osmijeh. "Inventura", re e.
Zakora io je prema vratima i gurnuo ih. Nisu se otvorila. Uzbuna je zatulila u njegovom tijelu.
Pogledao je uvara. ovjek je petljao nešto oko pojasa. "Moram ovo otklju ati", re e.
Uzbuna se polagano stišala. uvar je otvorio vrata i Steward je izašao na ulicu. Poželio je
uvaru laku no i jedva se suzdržao da ne prasne u glasan smijeh.
Kasnije, pored širokog pravokutnika, spustio je presavijenu Angelovu karticu i nogom
stao na nju. Pukla je na pola. Bacio je ostatke u kantu za sme e. Angel ne e primijetiti njen
nestanak do drugog dana i nakon toga bi bilo opasno za bilo koga da je posjeduje. Software
Pulsara e biti namješten za traženjem bilo koga tko koristi tu karticu.
Memorijske kartice e sakriti u prostore s teretom koji su ve bili popunjeni. Ne e ih
dirati dok ne napusti Vestu.
Nije namjeravao ponovo napuštati brod. Bar dok ne pristane na nekom mjestu na kojem
ga Angel ne bi mogao uhvatiti.
 Poglavlje 10

Prošla su etiri dana otkada ga je Pulsar pustio. Steward je ležao na krevetu i gledao TV-
dramu prema Kawaguchijevom etvrtom tisu lje u. To je klasi na vizionarska drama imaginista
iz prošlog stolje a, postavljena u proljepšanu budu nost u kojoj genetski poboljšano postljudsko
društvo dolazi u sukob s agresivnim ljudskim primitivizmom zaboravljene kolonije, komedija
pristojnosti nasuprot otrova i zastrašuju eg terora. Neoimaginisti ka polikorporacija Pink
Blossom je nedavno proizvela razra eniju verziju tog djela, s namjerom politi ke propagande
njihovog pogleda na budu nost, s kabuki glumcem Kataoka XXII., koji je odrastao u
bestežinskom stanju. Brighter Suns ju je, kao neideološka polikorporacija, prikazivao preko
Vestinog satelita. Steward je uživao u drami, ali je pretpostavio da se interpretacijom da je prejaki
naglasak na postljudski pogled na svijet, koji je bio diktiran trenutnom politi kom stvarnoš u.
Pink Blossom je pokazao suzdržanost u vezi razvoja postljudske rase i moglo se zaklju iti da
njihova vizija sutrašnjice treba neka finalna dotjerivanja što se ti e entuzijazma borbenih jedinica.
Steward je skupio desnu šaku dok je gledao video. Osje aj je bio u redu. Nema trajnog
ošte enja, pomisli.
Za ulo se kucanje na vratima. "U i", re e, namještaju i svoju video jedinicu na snimanje.
Ušla je Resse.
Na licu joj se mogao vidjeti izraz razo aranja. "Van iz kreveta, kompa", re e. "Dobili smo
nare enje da se moramo spustiti na Vestu za sat vremena. Idemo u powerski dio naseobine."
Steward je ustao. Alarmi su se po eli paliti. "Zašto?" upita.
"Na pristaništu je jedan Starbrightov brod", re e Resse. "Ljudi koji su bili zaduženi za
teret razboljeli su se, a automatski istovariva i su se pokvarili. Teret je specijalan i Starbright ne
želi da itko drugi osim njihovih namještenika ima veze s tim. Nas dvoje smo dobili nare enje da
idemo pomo i ru no istovariti stvari."
"Zašto mi?"
"Na osnovu onih krvnih slika koje smo dali. Rezultati su nam pozitivni, što zna i da
možemo raditi s Powersima."
Steward je isklju io video. Bijes ga je po eo obuzimati. "To je samo na in da me ponovo
domame na stanicu", re e. "Isprovocirat e neki incident pa e me opet strpati u konzervu, možda
e me ak pokušati i ubiti."
Resse se naslonila i prekrižila ruke. "Ne vjerujem", re e. "Kada su te ve jednom pustili,
zašto bi te ponovno hvatali?"
Steward je na trenutak oklijevao. Morao je smisliti nešto, pored kra e Angelove kartice,
kao izgovor. "Možda nisu znali što žele do sada", re e. Sko io je na noge i po eo šetati gore-
dolje. "Ili me jednostavno žele mrtvoga, pa im je trebalo neko vrijeme da smisle na in. Tako da
izgleda kao nesretan slu aj." U glavi mu je zavladala oluja. "Slušaj", re e. "Idem do ljekarne i
uzet u neke pilule od kojih e mi biti zlo, a ti reci da ne mogu i i jer sam bolestan."
Resse je zatresla glavom. "Opusti se", re e. "Obvezni smo našim pretpostavljenima. Ako
se ne pojaviš, Starbright bi to moglo koštati milijune dolara."
Pogledao ju je. "Ako se pojavim, to bi Starbright moglo koštati mladog namještenika koji
je obe avao."
Resse je opet zatresla glavom. "Ja u se pobrinuti oko toga. Nazvat u i raspitati se od
koga su stigla ta nare enja. Razgovarat u s poslanikom."
"S Lalom? Tim idiotom?"
 "Ne prekidaj me." Steward pogleda prema njoj iznena en gor inom u njenom glasu.
Buljila je u njega. "Nabavit u neke garancije od Vestinog osoblja. Oni e se brinuti o tebi."
Steward se nasmijao. Resse je uperila prst u njega, "/a u se pobrinuti oko toga, Stewarde,
i ako te vidim blizu ambulante, prijavit u te. Stavila sam ruku u vatru da bih te izvukla iz
Pulsarovih kandži i ne u dozvoliti da ponovo nestaneš, ali nemam namjeru praviti veliku
nov anu štetu našoj kompaniji. Pakiraj se za tri dana odsustva dok ja obavim nekoliko telefonskih
poziva. Javit u ti kako su stvari ispale."
Pogledao ju je. "Oni e me tamo dolje ubiti, Resse."
"Nemam im namjeru to dozvoliti."
"Ne vjerujem da ti tu išta možeš u initi."
Pogled joj je bio zagonetan. "Tada ne u biti u pravu, zar ne?" Zatvorila je vrata za sobom.
Steward je ostao bulje i u jednu to ku. Nešto ovdje nije bilo u redu, nešto je neobi no u njenom
ponašanju. Ona je vidjela u kakvom se stanju vratio iz Pulsarovih ruku. Razmišljao je da li su njoj
platili da ga ubije.
Zgrabio je ruksak iz svog ormara i pakirao stvari bijesno prvih nekoliko minuta, a onda
po eo kora ati poput lu aka, hodaju i naprijed-natrag u sobi dugoj jedva nekoliko koraka,
savijaju i prste kao da stiš e tanki Angelov vrat.
Zatim se polako po eo smirivati, primoravaju i um da se pomiri s ne im što je izgledalo
neizbježno. Odao je plan o trovanju samog sebe te iako je to mogao u initi u svakom slu aju,
droga bi ishlapila iz njegovog tijela i poslali bi ga dolje kasnije.
Sve što mu je ostalo je spremnost, morao je biti spreman. Skinuo je remen s hla a i
zamijenio ga drugim, s ve om kop om, u slu aju da mu zatreba kao oružje. Zataknuo je nož za
remen. Nije namjeravao uzeti nikakvo drugo oružje - noževi snabdjeva a brodova nisu bili ništa
neobi no, i nitko ga zbog toga ne e dva puta pregledati, ali da ima nešto drugo, ve bi bilo
ispitivanja. Jednostavno je morao biti spreman na sve što bi Pulsar mogao koristiti, zap rukavice,
pištolje sa strelicama, otrovne plinove.
Promijenio je jaknu u nešto težu, koja bi bolje izdržala napad. Navukao je par izolatorskih
rukavica koje bi odoljele napadu zap rukavica. Dok je kopao po ormarima posade, našao je staru
ratni ku kacigu s metalnom mrežom koja je padala na vrat i prozirnim štitom koji se mogao
spustiti preko lica.
Sjeo je na krevet i ekao, slušaju i je svoje disanje, osje aju i krv u žilama. Pokušavao se
pripremiti za trenutak uništenja kada do e. Po i stopama svoga alfe nešto ranije nego što je
ekivao.
Jedna strijela, pomisli, jedan život. Kratak put od luka do mete.
Prošlo je pola sata od kad je Resse otišla. Kada se vratila, imala je papir u ruci. Pogledala
je njegovu kacigu i nacerila se. "Samuraju, pogledaj ovo", re e i pruži mu papire.
Bila su to dva dokumenta. Prvi je bio izjava Starbrightovog poslanika - Steward je
okrenuo o ima vidjevši Lalov potpis - da ima uvjerenje Brighter Sunsa da Steward više nije
objekt ispitivanja. Drugi je bio izjava osiguranja Brighter Sunsa da nemaju više nikakvog interesa
za Stewarda, da je završena istraga nad njim i da može slobodno do i i oti i s Veste kad god želi.
Napravio je grimasu, presavio papire i stavio ih u unutrašnji džep jakne. "Dobro e
izgledati kao epitaf."
"Silazi s kreveta, Stewarde", re e Resse. "Dosta mi je tvog nepovjerenja."
Digao se i prebacio ruksak preko le a. "Vodi", re e. "Ja u uvati odstupnicu."
Dok se spuštao prolazom, Vestina gravitacija mu je razarala želudac i na trenutak je
osjetio paniku, osje aj kao da naglava ke pada u ponor. Kiselina mu se skupila u ustima.
Progutao ju je divlja kim bijesom i pokušao vratiti hladnokrvnost. Prije nego stoje uspio, pisak
sirena, buka i razbijanje teretnog doka zarežaše oko njega. Glava mu se po ela kretati mahnito,
traže i stvari koje nisu bile na mjestima, ljude u debelim uniformama.
"Ja u se držati zida, u redu?" re e, sje aju i se nemo i u širokom prostoru, ali Resse je
zatresla glavom i pokazala na usko tunelno vozilo sa Starbrightovim znakom sa strane, koje je
stajalo pored zgrade iji su zidovi bili ispunjeni elektromagnetima. Osam sjedala iza voza a bilo
je prazno. Vozilo je podsje alo na bob.
"Ovo nam je prijevoz", re e Resse.
Steward se odvojio od zida i pretr ao razmak od deset metara do vozila. Apsorbirao je
udarac u vozilo rukom i presko io vrata smjestivši se unutra na sjedalo iza voza a. Voza ga je
pogledao preko ramena.
"Krenuli ste negdje gasiti požar?"
"Ja sam samo oprezan."
"Kako god želite."
Resse se elegantno prebacila preko ograde i sjela iza Stewarda. Zavezali su se i voza je
krenuo. Davši zvu nim signalom ostalima do znanja da se uklju io u promet, preveo lagano
vozilo preko piste i ušao u uski jednosmjerni tunel. Tada je upisao odredište u terminal vozila,
dao je naredbu Vestinom prometnom kompjutoru, prebacio na automatskog pilota i prekrižio
ruke na grudima. Steward je osjetio kako tone u naslonja dok ih je Vestin prometni kompjutor
vozio kroz tunel poput metka kroz puš anu cijev. Vjetar je zavijao pored Stewardove kacige.
Sjajni dijelovi metalnog tunela blistali su pod svjetlima vozila. Osjetio je kako s napetoš u
ekuje eksploziju ili razbijanje vozila. Jednostavna nezgoda, to je sve što je bilo potrebno.
Pogreška u upravljanju vozilom iz središnjeg kompjutora priljepila bi ih uza zidove ove tamne
metalne zmije.
Vozilo je po elo usporavati uz šuštanje zraka. Stewardu su se remeni usjekli u meso na
ramenima i oko pojasa. Voza je isklju io automatskog pilota i povezao ih preko velike prazne
prostorije do zra nih vrata.
"Dalje ne smijem", re e voza . "Nije mi dozvoljen pristup njihovoj naseobini - prenosnik
sam bakterija, pretpostavljam. Vaš posao je istovar tereta s powerskog teretnog broda, prebacite
ih na palete, zatim do velikih hermeti kih vrata. Tamo nastupamo mi." Znoj se slijevao niz
Stewardovu glavu pod šljemom dok je još uvijek tražio neprijatelja, iako je prostorija bila prazna.
"U redu", re e.
"Dekontaminaciju ete izvršiti na drugoj strani zgrade", re e voza . "Ne morate se brinuti.
To je tek mjera sigurnosti, da ne bi prenijeli nešto na koži ili odje i."
Na vratima se upalilo zeleno svjetlo. Unutra je zrak imao složen miris antiseptika.
Kromne cijevi su virile iz zidova poput cijevi automatskih pušaka, a emiteri ultravioletne
svjetlosti su bili iza zidova. Metalni glas im je rekao da skinu odje u i ubace je u za to predvi ene
ormari e. Male predmete su trebali staviti u posudu pored malog sklopivog poklopca.
Stewardu se znoj razlijevao po elu u slanim, sjajnim prugama dok je skidao kacigu i
bacao je u ormari . Kao da je pao na oklopljenu podlogu. U ovoj situaciji bio je kao u zamci,
unutar aparata koji e ga, prije ili kasnije, pokušati ubiti, a on nije imao drugog izbora nego
prolaziti kroz sve ovo i biti spreman na sve.
Stvarnost je dobivala oštre, nadrealisti ke konture. Sve je oko njega djelovalo prijete e:
miris kemikalija, red blistavih cijevi, mala oklopljena prostorija s indirektnim osvjetljenjem kao u
zatvorskoj prostoriji Pulsar Divisiona. Srce mu je divlja ki lupalo i imao je problema s njegovom
kontrolom. Oboje su se skinuli i sve su im stvari bile u za to predvi enim ormari ima. Teško se
odvojio od noža - držao ga je kod sebe do zadnjeg trenutka i kada ga je trebao odložiti, morao je
nekoliko puta duboko udahnuti. Osje ao je Ressein pogled dok ga je odlagao.
 Metalni glas se ponovo javio. Naredio im je da stave UV nao ale koje su se nalazile
pokraj njih i da do u do sredine prostorije s visoko podignutim rukama. Kada su bili spremni,
trebali su to re i.
Poslušali su ih i podvrgnuli se UV svjetlosti, kratkoj, intenzivnoj dozi ubijanja bakterija
na koži. Zatim su se kromirane cijevi usmjerile prema njima i po ele ispuštati nježnu maglu
dezinfekcijskog sredstva po njihovim tijelima. Steward se pokušavao ne naježiti pri svilenom
dodiru oblaka. Maglica je prestala izlaziti iz cijevi. Odjednom se uklju iše snažni fenovi koji su
je otpuhali toplim strujanjem zraka, suše i ih. Okrenuo se u gotovo nepostoje oj gravitaciji drže i
ruke visoko, tako da je podsje ao na usporenog kliza a koji radi piruetu.
Fenovi su se isklju ili i vrata se otklju aše bu nim zvukom. Metalni glas im je rekao da se
obuku i krenu kroz vrata ozna ena plavim žmirkaju im svjetlom. Resse se odbacila od zida,
odlebdjela do brave jednih od vratašca i otvorila ih. Izvukla je dijelove svoje odje e i po ela ih
navla iti na sebe. Steward primijeti stari ožiljak na donjem dijelu leda.
Odje a je bila suha i topla i mirisala je na dezinfekciono sredstvo. Sve je bilo uredno
složeno. Svi džepovi su bili prevrnuti. Netko od osoblja - ili možda robot - ih je pretražio
tragaju i za opasnim stvarima. Ništa nije nedostajalo.
Steward je, suhih ustiju, posegao za bravom svog ormari a i otvorio ga. Nož ga je ekao
na istom mjestu. Kreditna kartica je lebdjela. Zgrabio je prvo nož, a zatim svoju odje u. Resse ga
je pogledala, pokazuju i mu neke otvore u zidu. "Izgledaju mi poput emitera rentgenskih zraka",
re e. "Vjerojatno su tražili dodatke."
"Nemam ja toga", re e Steward.
"Ja imam nekoliko kop i koje mi drže zglob na nozi", re e Resse. "Pitam se da li e oko
toga stvarati probleme."
Resse se nespretno okretala pokušavaju i navu i hla e. Dohvatila se jednog od zidova,
smirila svoje pokrete, a zatim usmjerila svoj let. "Što se ti e bakterija vjerojatno smo isti", re e.
"Ne pregledavaju nas detaljno."
"To e možda raditi u susjednoj sobi."
Završili su s obla enjem i Resse je pritisnula tipku kojom su se otvarala unutarnja vrata.
Vrata su se bešumno pomakla u stranu, a izvanzemaljski miris se po eo širiti prostorijom. Zrak
powerske naseobine je bio bogat i gust, hladniji od zraka na Vestinom dijelu, ali punjen drugim
mirisima, zra nim sapunom od kojeg se Steward ježio. U ustima mu je bio neki ružni okus. itao
je da Powersi komuniciraju preko hormona, ali nije o ekivao da e ih biti tako puno u zraku, da
e imati oblik maglice.
Steward je krenuo za Resse u drugu sobu. Srce mu je presko ilo kad je ugledao ovjeka u
uniformi osiguranja Brighter Sunsa, koji je stajao pored zida, s nogama na ljepljivoj podlozi.
Steward je, napet, spreman za borbu, iznenada postao svjestan težine noža za svojim remenom.
Policajac je u ruci držao detektor. Koža mu je imala svijetlonaran astu boju, pa je Steward
zaklju io da je pretjerao s karotenskim pilulama.
"Resse?" re e policajac. "Želio bih pogledati vaš gležanj." Steward se malo povukao,
upiru i se rukama u jedan zid, a nogama u drugi. Resse je došla do policajca i popela se na zid do
njegovih nogu. On je za trenutak pregledao njezin gležanj traže i eksplozive ili naoružanje ili
rezervoar sa zašti enim bakterijama, a zatim se nasmijao i spustio detektor.
"Sve je u redu", re e. "Prijevoz vas eka s druge strane vrata." Steward se snažno odbacio
od zida, u nadi da e iznenaditi policajca, pritisnuti tipku za otvaranje vrata i, prije nego što ovaj
shvati što se doga a, šmugnuti kroz poluzatvorena vrata. Zvuk se razlijegao poput najdubljeg
tona neugo enog instrumenta. Dla ice na vratu su mu se naježile. Slijede a prostorija je bila
ogromna i puna Powersa.
 Nešto se pobunilo u Stewardovoj utrobi. Osje ao se intenzivan miris koji je bio
profiltriran u prethodnoj prostoriji. Powersi ga nisu primje ivali, dok su njihova kentauroidna
tijela jurila velikom brzinom po hali, oslanjaju i se na stražnje noge. Njihove prednje noge i ruke
bile su ispružene prema naprijed radi smanjenja otpora zraka, a o i su im se neprestano kretale u
njihovim fleksibilnim glavama. Zvukovi koje su proizvodili svojim gornjim nosnicama odbijali
su se od tvrdih, metalnih zidova. Steward nije o ekivao da e biti toliki. Iako su bili niži od njega,
njihova je tjelesna masa bila barem dvaput ve a od ljudske. Veli ina im je bila zastrašuju a.
A bili su i brzi. Njihove su glave mijenjale oblike, a njihova tijela i udovi, kroz koje je
protjecala ljudima nepoznata teku ina, prolazili su jedni pored drugih na milimetar, izvode i
svoje udne rituale poslušnosti i mo i.
Resse je lagano prošla kroz vrata. Glava joj se pomicala kao da je uko ena, promatraju i
stranom bukom ispunjenu prostoriju. "Isuse", re e.
"Mislio sam da si navikla na njih. S obzirom da si bila na Archangelu."
Lice joj je poprimilo blijedu boju. "Ne volim Powerse. ak i pored injenice da su nam
spasili guzice u ratu."
Powerski zvuk je zaparao Stewardove uši. Pomislio je na Griffitha. "Neki ih ljudi vole."
"Ja ne."
Policajac je ušao kroz vrata za njima, na licu mu je bio pogled razumijevanja. Steward je
pomislio koliko je puta policajac vidio ovakve izraze ljudi koji su se prvi put sreli s powerskom
naseobinom. Policajac napravi neki nerazumljivi znak rukom, zatim krenu prema izlazu iz
prostorije ozna enom svijelonaran astim hologramskim brojem. Za uo se zvuk sirene, dvaput.
Resse pogleda na stranu i povu e Stewarda za rukav. "Evo nam prijevoza", re e. Skinuo je
pogled s Powersa i ugledao vozilo sli no prošlome, samo etverosjed, kako eka na njih. Vozio
ga je nestrpljivi ovje uljak sa Starbrightovim oznakama na ovratniku.
"Žao mi je što vas požurujem", re e dok su se smještali unutra, "ali smo u gužvi ovdje."
Naglasak mu je zvu ao ameri ki, ali mogao je biti ro en bilo gdje u ljudskom dijelu svemira.
"Automatski istovariva i Powersa su se potpuno pokvarili, a dobar dio naših ljudi obolio je od
dizenterije zbog loše hrane u kantini."
"Nema problema", re e Resse. "Ionako nisam namjeravala ništa raditi." Steward joj
dobaci mrzovoljan pogled.
Voza se okrenuo. Koža mu je bila plavocrna, s dijamantima ugra enim u obrve i obraze i
crnim plasti nim radio prijemnikom na mjestu na kojem mu je nekada bilo lijevo uho. "Da se
upoznamo. Ja sam Colorado", re e.
Steward pogleda u Coloradove o i pitaju i se da lije možda on ubojica. ovjek je
izgledao premekan za te stvari, ali nikad se ne zna. "Drago mije", re e Steward.
Colorado je dao znak trubom i pokrenuo svoje vozilo. Odvezao ih je do izlaza iz
prostorije ozna enog blistavo zelenim hologramskim znakom.
Slijede a hala je bilo veliko, kilometrima dugo istovarište, tako da se, od izmaglice
powerskih izlu evina, u daljini nisu vidjeli zidovi. Izvanzemaljci i roboti su prenosili ogromne
pakete pri približno nultoj sili gravitacije. Vozilo je ušlo u neautomatsko podru je prometa i dalo
zvu ni znak, negdje na polovici prostorije, prije nego što je po elo ko iti. Elektromagneti vozila
su ih zaustavili na željeznim pragovima u blizini vrata za istovar veli ine dvadesetak kvadratnih
metara.
Miris je ovdje bio druga iji. Oštriji.
Steward se po eo opuštati. "Sav teret je Starbrightov", re e Colorado. "Svi powerski
nosa i su uništeni - pri a se da e zbog toga razapeti svog asnika za održavanje, ili glavnog
mehani ara, ili kako se god to zove. Morat emo u i u brodove, njihove teretne prostorije i ru no
pokupiti kontejnere, izgurati ih nekako kroz prolaz do ovdje, zatim ih poslati na palete. Odavde ih
preuzimaju namještenici stanice." Pogledao je u Stewarda i nacerio se. "Dobra ti je ideja ovo s
kacigom. Mi ostali emo ih morati naru iti iz skladišta."
Steward je odradio smjenu i pol, znoje i se pod svojom jaknom i kacigom, a da ga nitko
nije pokušao ubiti. Osje ao je ozon u zraku i mogao je osjetiti kako mu dlake na tijelu pucketaju
od stati kog elektriciteta akumuliranog na njemu. etiri Powersa su radila u kombinaciji s
devetoricom ljudi. Izvanzemaljci su radili poput strojeva, kre i se u potpunoj tišini osim
trenutaka kada bi im došao pretpostavljeni. Tada su izmjenjivali neke informacije svojim
neobi nim organima za komunikaciju.
Teret, što god on bio, nalazio se u standardnim kontejnerima u koje se moglo pustiti
dezinfekcijsko sredstvo i koji su bili propusni za rentgenske zrake. Sve se to koristilo kada su
kontejneri prolazili kroz ljudske ruke kao što je to sada bio slu aj. Metalne šipke koje su se
nalazile sa strane svakog kontejnera koristile su se pri prijenosu elektromagnetskim transportnim
vozilima. Stewardov zadatak je bio da malim peroksidnim jetom doleti do kontejnera, isklju i
magnete koji su ga držali, iznese ga iz brodskog skladišta i kroz tunel donese do stanice na paletu
koja je bila pri vrš ena na podlogu. Bio je to gadan posao; neki od kontejnera težili su i do šest
tona. Gravitacija se mogla isklju iti, ali masa kontejnera nije, i ako bi kontejner takve veli ine
udario u rub powerskog postrojenja, mogao bi prouzrokovati gadna ošte enja. Steward je vrlo
pažljivo premještao svoje kontejnere.
Na kraju druge smjene ostalo je još prili no posla za obaviti. Ispraznili su jedno brodsko
skladište, po eli prazniti drugo, a tre e još nisu ni otvorili.
Nakon posla, Colorado je odbacio Stewarda i Resse do ljudskog dijela powerske
naseobine. Dobili su na korištenje mali dvosobni stan koji su koristili gosti, a dali su im i metalne
bonove za kantinu. Ovdje je bogat powerski miris potisnut u pozadinu.
"Rado bih ostao i pokazao vam okoliš, možda vas poveo na pi e", re e Colorado, "ali sam
mrtav umoran. Radio sam dvije i pol smjene. Zao mi je što sam tako nedruštven."
"Ne eš nam se pridružiti ni u kantini?" upita ga Steward.
Odmahnuo je glavom. "Nazvao sam s doka svoj stan i javio im da mi skuhaju ve eru.
Pojest u nešto, pa odmah u krevet."
"Vidimo se sutra."
Kantina je bila u redu, pomisli Steward. Sve je bilo potpuno automatizirano. Hranu je
odabrao nasumce, namjeravaju i izbje i otrov. Sjedio je le ima oslonjen na zid i oprezno jeo.
Resse ga je promatrala, potajno se zabavljaju i njegovim strahom. Njeno ponašanje ga je
iritiralo. "Namjeravaš li i spavati s tom kacigom?" upitala ga je.
"Možda."
"Da su htjeli", re e, "mogli su se popeti na Born i tamo te ubiti. To znaš."
Na trenutak je razmišljao o tome, a zatim kimnuo glavom. Resse je bila u pravu.
To ga nije sprije ilo da zaklju a vrata kad je išao spavati. Nož je stavio pod jastuk.
Slijede eg dana Steward je morao odraditi dvije smjene, s jednosatnom stankom za jelo
izme u njih. Za vrijeme odmora Colorado i njegova prijateljica Navasky pridružili su im se u
kantini. Navasky je bila visoka djevoj ica od oko šesnaest godina, blijeda plavuša, sa savršenim
crtama lica i izuzetnom pojavom, malo genetski dotjeranom. Bojala je lice u žuto, s crvenom
prugom uzduž nosa.
Rani imaginisti su se duboko zavukli pod kožu genetskog inženjeringa, u nadi da e
pobje i iz zatvora nesavršenog ljudskog tijela u savršenu nevi enu budu nost, razdoblje u kojem
e se vinuti u božanske prostore, u "postljudsku jedinstvenost" kao glavni dio "postljudskih
jedinica". Na inili su bi a pove ane inteligencije i ve e razine shva anja i odgojili ih za uvjete
izvanzemaljskog života, kao prave naseljenike svemira. Kretali su se prebrzo potcijenjuju i
lomljivost ljudske DNA. Njihove superinteligentne, superintuitivne kreacije pokazale su
pretjeranu sklonost shizofreniji, epilepsiji, napadima paranoje. Imunološki sustav im je postao
osjetljiv ak i na svakodnevne bakterije. Imaginisti nisu shvatili ograni enost ljudskog
organizma, kao i to da poboljšavanje jednih ljudskih osobina može oštetiti druge. Ljudi druge
generacije su dobro živjeli u bestežinskom okolišu i bili korisni pri poslovima u bestežinskom
stanju, ali su njihovi zaostaliji preci pokazali nešto više izdržljivosti pri velikim pritiscima kod
izgaranja prilikom uzlijetanja transportnih brodova koji su prevozili robu od Pojasa do Zemlje, do
Saturna i dalje.
Neoimaginisti su bili skromniji. Navasky na izuzetnost je ukazivala na to da joj je um
vjerojatno bio nešto malo poboljšan, ali je još uvijek bila dovoljno izdržljiva da se pridruži
Coloradu i Stewardu u poslovima poput istovara powerskog broda. Pridružila se Starbrightu na
osnovu stipendije, stoje zna ilo da je bila u onih dva posto ovje anstva. Krenula je s najniže
to ke ali je imala namjeru progurati se do brodskog kapetana.
Prije nego što su po eli jesti, zatekla je Stewarda naginju i se preko svog tanjura i
predlažu i molitvu. Steward nije znao kome.
"Preradili su mi lingvisti ka središta u mozgu", rekla je tokom jela raspravljaju i o svojim
genima na na in na koji drugi ljudi raspravljaju o cipelama, "i imala sam posebnu obuku o teoriji
socijalizacije. Moji genetski inženjeri su namjeravali napraviti od mene dobrog diplomatu, a to je
ono što kapetan broda esto mora biti. Uvijek su komunikacijski mjesecima udaljeni od svojih
pretpostavljenih, i ako im je zadatak otkrivati nova podru ja, esto moraju sklapati saveze s
drugim polikorporacijama. Možda ak i s izvanzemaljcima, ako su oni poput Powersa."
"Razumiješ li njihov govor?" upita je Steward.
Navasky se namrštila, otpijaju i gutljaj svog aja dok je smišljala odgovor. "Dobar dio",
re e. "Ali ne u svakom smislu i u svim kontekstima. Samo jednostavne stvari. Idiomi Powersa
puni su izgovora i oblika koje ljudi još nisu dešifrirali, ak ni s njihovom pomo i." Njezino
mrštenje prije e u osmijeh. "Ali ima vremena. Ja sam još po etnik - bila bih još u u ionici da ne
moram ovo istovarivati." Slegnula je ramenima i napravila grimasu. "Nisam navikla na posao
prijevoznika."
"Usadili su ti krive gene." Colorado se nasmijao. Navasky se tako er nasmijala i prebacila
ruku preko njegovog ramena. Steward se osmjehivao. Sada su svi bili opušteni i možda njegova
pitanja ne e biti udna. "Sje am se", re e, "prije nekoliko mjeseci sam pro itao nešto o biološkoj
uzbuni ovdje na Vesti. O kontaminaciji."
Colorado je napravio grimasu. Navasky je spustila svoju šalicu na stol. U o ima joj se
mogla itati uznemirenost. Nakon stoje Orbital Soviet upao u nevolje zbog biološke
kontaminacije, svemirske su naseobine postale paranoi ne pri samom njenom spomenu, a
Navaskyno neoimaginisti ko podrijetlo ju je, pomisli Steward, u inilo još opreznijom kada je
rije o bakteriološkim opasnostima. "U to vrijeme sam bila na drugoj strani asteroida", re e,
"nisam još imala dozvolu za ulazak u powersku naseobinu." Pogledala je Colorada. "Ali
Colorado je bio ovdje."
Pogledao je u tanjur ispred sebe. "Gadno je bilo", re e. "U najgore vrijeme nisam bio
ovdje."
"Je li bilo ljudskih žrtava?" upita Steward.
Colorado je odmahnuo glavom. "Nije puno. Kontaminacija je najviše pogodila Powerse.
Ovdje se stalno uvježbavaju za slu aj kontaminacije. Kada se alarm oglasio, svi su znali da
moraju ostati u svojim odajama ili potražiti zaklon u nekoj od hermeti ki zatvorenih prostorija.
Posade powerskih brodova su se jednostavno zape atile u svojim kabinama, ali su ostali koji su
živjeli na Vesti bili strašno pogo eni. Kažu da je powerska policija jednostavno ubila svakog
zaraženog. U svakom slu aju, bilo ih je puno mrtvih, netko mi je rekao. itava je naseobina
smrdjela" - pokušao je na i pravu rije , a onda slegnuo ramenima - "na mrtve Powerse,
pretpostavljam. Gadno. Vjerojatno ih je bila gomila."
"Nije nam dozvoljeno pri ati o tome", re e Navasky. Bacila je zabrinut pogled preko
ramena.
"Nekoliko ljudi je nastradalo. Izgaženi su do smrti, stampediraju im Powersima,
pretpostavljam. Kažu da su Powersi jednostavno poludjeli shvativši da su zaraženi. Napravili su
veliku štetu. Kada smo se vratili na posao, ak su i dokovi bili uništeni."
"Nije to dugo trajalo", re e Navasky.
"Samo nekoliko dana. Kako kažu, svaki Power koji je zaražen umro je u roku od nekoliko
sati, tako da je zaraza iskorijenila samu sebe. Sada više ne puštaju niti jednog ovjeka u svoje
odaje, tek toliko da bi bili sigurni da ne prenosi nešto."
Steward je požalio što ovo ne može snimiti. Mozak mu je naporno radio pokušavaju i sve
to upamtiti. Poželio je da nije toliko umoran.
"A onda se pojavio novi Samuel", re e Navasky. Mali elektri ni šok je prostrujao
Stewardovom glavom, kao da se uklju io prekida . Na neki je na in znao da je ovo važno.
Colorado je s iznena enjem pogledao Navasky. Okrenula je svoje tamne o i prema Stewardu i
objasnila mu.
"Samuel je glava powerske naseobine", re e. "Gledaj, Powersi nemaju imena na svom
jeziku - imaju samo titule, nešto kao Drugi-Ro ak-Zadužen-Za-Bacanje-Sme a." Nasmijala se, a
Steward se nasmijao s njom, pokušavaju i je ohrabriti da pri a dalje. "Svim glavnim Powersima
dana su ljudska imena", nastavila je, "zato što sa sobom imaju ljude zadužene za odnose s
javnoš u, koji im pokušavaju dati neke ljudske osobine, kako bi postigli njihovo lakše
prihva anje. Sada, budu i da sam provela neko vrijeme s njima i prou avala ih, mogu razlikovati
jedne od drugih. Vidjela sam snimke Samuela prije kontaminacije, a vidjela sam i sadašnjeg
Samuela i to nije isti ovjek - mislim Power."
Steward se nagnuo prema njoj. "Misliš da je umro?" Navasky je bila zate ena njegovom
znatiželjom. Naslonio se nazad, duboko udahnuo i pokušao se opustiti, olabaviti miši e vrata i
ramena, ponašati se kao da mu ovaj odgovor ne e ništa zna iti.
"Takav odgovor bi djelovao razumno" re e, pomalo se povla i.
Navasky je bila potpuno obu ena i genetski prilago ena za razumijevanje ljudskih
pokreta, reakcija i na ina razgovaranja, a u Stewardovim je reakcijama vidjela nešto udno.
Morao ju je nagovoriti da pri a prije nego što stigne pomisliti na to da je on neki Starbrightov
špijun koji provjerava osoblje. Nasmijao se ne bi li otklonio sumnju. "Želio bih znati nešto o
powerskoj društvenoj organizaciji. Što se doga a kada glava naseobine umre?"
"Potpuno su hijerarhijski raspore eni." Izraz Navaskyjinih o iju bio je ispituju i i
oprezan. Rije i su joj bile odmjerene, kao da se cenzurirala, pokušavaju i ne odati ništa važno.
Steward se prokleo stoje bio toliko direktan. "Samo Samuel ima ovlaštenje dati neka nare enja.
Ukoliko bi iskrslo nešto veliko, ovdašnji Samuel bi za daljne poteze morao konzultirati svog
pretpostavljenog u powerskom dijelu svemira."
"A njihovi su šefovi komunikacijski mjesecima udaljeni", re e Steward.
Navasky je kimnula. Zaklju io je da je ovo najviše što može izvu i iz nje. Pio je iz svoje
šalice i razmišljao. Alfin biološki napad im je uzdrmao hijerarhiju, ostavljaju i ih bez rješenja za
neke velike probleme koji bi mogli iskrsnuti. Istovremeno je smanjio njihov broj na Vesti,
smanjuju i time i efikasnost kolonije kao cjeline, usporavaju i razmjenu dobara i pokretljivost
brodova. Iako je zamjena osoblja bila ve na putu u me uvremenu su morali izvu i što više
brodskih posada da nadoknade gubitke. Steward se pitao koji bi razlog Curzon i Consolidated
Systems mogli imati da naprave takvu stvar. Usporili su Starbright bar za godinu. Što se, pomisli,
tako važno trebalo dogoditi tijekom ove godine?"
Coloradov glas ga je probudio iz razmišljanja. "Da li ti sva ta pitanja nešto zna e? Zašto
to pitaš?"
Steward je pokušao neobavezno slegnuti ramenima. "Imam prijatelja na Zemlji koji je bio
neko vrijeme s Powersima, koji ih stvarno voli. A ne može se otisnuti u svemir jer ima neku
bolest."
Navasky ga je još uvijek gledala pokušavaju i pro itati njegove pokrete, ton glasa. Ali
Colorado je izgledao opušten. "Da. Poznajemo mi neke ljude ovdje koji ih vole. To i nije ljubav,
to je kao da su Powersi nešto što trebaju."
Navasky je bešumno spilstila ruku sa svoje šalice i položila je na Coloradovo bedro.
Pogledao ju je s iznena enjem. Napu ila je usne i blago zatresla glavom. Colorado je izgledao
zate en. Izgledalo je kao da mu je za epila usta. Spustio je glavu i prihvatio se jela.
Steward je imitirao Colorada. Bio je svjestan još jednog para o iju. Resse ga je itavo
vrijeme promatrala, ak i dok se zabavljao svojim obrokom, i izvla ila svoje zaklju ke.
Nalazili su se tamo u grupi, svaki je od njih imao jaknu krojenu sli no Starbrightovoj,
samo bez ovratnika, ljubi aste boje, za razliku od Starbrightovih koje su bile sive, i svijetlocrvenu
traku koja je bila našivena preko grudi i le a poput trake nekog viteškog reda. Nalazili su se na
susjednom doku zaokupljeni srednje velikim metalnim transportnim konetejnerom. Kontejner je
bio otvoren, a oni su se nagurali oko njega, razmi i zaštitni stiropor i vade i iznutra neke
plasti ne kutije.
Steward ih je primjetio dok se mu io sa šesttonskim teretom. Naginjao je glavu
pokušavaju i usmjetiti teret svojim malim jetom povremeno daju i signal trubom, da bi upozorio
sve ostale na svoju prisutnost. Ljudi u tamnoljubi astim uniformama su se pri vrstili za strop
vakuumskim hvataljkama, jedva ga primje uju i. Jedan od njih, mali crni bradati ovjek, izvukao
je plasti nu kutiju iz kontejnera, odnio je do izlaza iz prostorije i otvorio je. Nije bio zadovoljan
sadržajem.
Iznenada, Stewarda zapljusne poplava sje anja, a likovi se po eše pojavljivati u njegovoj
glavi u zbrkanoj repeticiji. Sereng. Icehawks. Izvanjski treninzi. Penjanje uz mornarske ljestve
koje je ljuljao vjetar od trideset vorova, s nepalskim izmamam opremljenim kukama koje su se
nalazile na milimetar od njegovog nosa. Zamalo je pokupio Serenga, sa smješkom na usnama,
svojim teretom. Za pojasom mu se nalazio nož zavinut prema unutra, koji je podsje ao na
pretpovijesnu kost, naoštrenu i obloženu metalom. O i su mu svjetlucale oštrinom noža.
Toplina se razlila Stewardovim tijelom. Nelagodnosti je nestalo. Pogled mu je stalno
putovao od paketa do Serenga i nazad; teret je sada s lako om premjestio, zaustavio mu kretanje i
lagano ga spustio na paletu. Daju i do znanja jednom od lanova posade da elektromagnetima
pri vrsti kontejner, osjetio je kako teret stabilno liježe na metalne šine. Zatim je otkva io svoj alat
od sebe i pojurio ravno prema mjestu gdje je Nepalac promatrao sadržaj kutije. Malo se ljuljao u
letu okre i se, da bi sletio kako treba, ispred Serenga.
ovjek ga je pogledao. Lice mu je bilo punije nego prije. O i su mu bile udaljene,
zauzete, bez imalo iznena enja u njima. Pustio je brkove. Glas je bio isti. "Kapetane", re e.
"Bog", re e Steward. "Dugo se nismo vidjeli. Što ti radiš ovdje?"
Sereng je bešumno zatvorio kutiju. Nešto je sjajilo iz nje, sa spiralom pored koje je bilo
dosta mjesta za jednu dozu goriva, mali hladnjak, ne ve i od kutije cigareta.
"Ja sam lan powerske naseobine", re e Serenge. "Powerski asnik, zar se ne vidi po
uniformi?"
 Steward se iznenadio. Sereng je uvijek bio vojnik, niti trgovac, niti diplomat. Nije mogao
shvatiti kakvu su korist Powersi imali od njega.
"Još ne poznajem sve uniforme Brighter Sunsa. Ja sam pri Starbrightu. ista je slu ajnost
da sam ovdje."
Sereng je kimnuo. Izgledao je vrlo iznena en stoje Steward ovdje. "Ovo je dobar posao",
re e. "S Powersima sam cijelo vrijeme. To je ono što želim."
Nešto nije bilo u redu sa Serengovim o ima. Bile su nekako zamagljene, okrenute prema
unutra. To nisu bilo o i kojih se Steward sje ao.
Iznad Stewardovog lakta za uo se zadihani glas. Odsko io je. Pored njega se nalazio
izvanzemaljac, njegov glas je dopirao iz donjih nosnica, obrazovano i razgovjetno, poput
novinara na televiziji.
"Prekršaj", rekao je. Ruke je pokretao u naglim zamršenim trzajima.
Steward je ustuknuo od mirisa koji je okruživao bi e. "Nije dozvoljeno komunicirati s
osobljem naseobine. Ovo je kršenje vašeg ugovora. Vaša polikorporacija e o tome saznati."
"Ja se ispri avam. Poznajem ovog ovjeka jako dugo i nisam bio svjestan da je lan vaše
naseobine."
"Zar vas nisu upoznali s bojama uniforme? Ovaj ovjek je garantirano lan naše
naseobine. Priložit u žalbu Starbrightovom poslaniku."
Genijalno, pomisli Steward. Samo bi mu trebalo da bude u središtu još jednog incidenta
koji e pro i Lalovim stolom.
"Najiskrenije se ispri avam. Vjerujem da žalba ne e biti potrebna nakon vašeg
upozorenja." Pogledao je preko ramena. "Oprosti na smetnji, Sereng", re e, ali Nepalac je ve bio
okrenut u drugom smjeru, kre i se prema grupici oko kontejnera.
"Gubi se, gubi se", rekao je Powers. Njegove duge stabljikaste ruke su inile pokrete
sli ne škarama u smjeru Stewardovih koljena, kao da su mu namjeravale ponuditi besplatno
smanjivanje visine. Steward je primijetio Colorada kako se približava, kre i se izuzetno
velikom koracima preko ljepljive podloge.
"Da, da. Ispri avam se", ponavljao je Steward dopuštaju i Poweru da ga dalje tjera.
Coloradova velika ruka ga je zgrabila za rame. "Jesi li ti normalan?" upita ga. Gotovo je
odvla io Stewarda. "Zar baš ništa ne znaš o tim jebenim crvenim prugama?"
"Ne. Ne znam. Što nije u redu?"
Colorado je bio bijesan. "Netko je zajebo stvar, to nije u redu. Trebali su ti održati
predavanje o nepri anju s powerskim namještenicima."
"Jedan od njih mi je bio stari prijatelj. Zar su oni stvarno powerski namještenici?"
Colorado je pogledao preko ramena još uvijek drže i ruku na Stewardovom ramenu.
"Budi prokleto siguran da jesu. Oni su jedina ljudska bi a kojima je dozvoljen pristup njihovim
odajama. Oni su lu aci o kojima smo pri ali."
"Oni ih vole."
Colorado pijunu. Mjehuri pljuva ke odletio je u prostoriju i nestao u maglici. "To su oni
kojima se misao odbija od stijenki lubanje dok ne prona e ono malo mozga", re e.
Steward pogleda u veliki obris koji je zaklonio svjetlost. Bila je to Resse s teretom koji je
iznosila na dok.
"Problemi, Stewarde?"
Steward je pogledao. "Poznavao sam jednog od onih. Bili smo zajedno u Icehawksima.
Ali sada su oni neki tabu."
"Oni u ljubi astim uniformamam s prugom", re e Colorado. "Drži se što dalje možeš od
njih." Naborao je elo. "Icehawksi, kažeš?" re e.
 "Stariji sam nego što izgledam."
Resse se malo zanijela s teretom promatraju i ljude u ljubi astim uniformama. "Poznajem
i ja jednog od njih", re e iznena eno. "Visoki crvenokosi. Bio je u mojoj jedinici na Archangelu."
Na trenutak je zašutjela. Kada je pogledala Stewarda, njene o i su pitale. "Možda su svi oni bivši
vojnici?" pitala se. "Što Powersi mogu dobiti od njih?"
"Rade za Samuela", Colorado re e. "Grade mu medijski image, dogovaraju prijenos
informacija iz powerskog dijela svemira, vrše posebne pregovore."
"Zašto moraju imati vojnu obuku?" Resse je dalje navaljivala. "To ne znam", re e
Colorado. "Nikada ne napuštaju naseobinu, koliko ja znam."
Steward nije rekao ništa. Razmišljao je o Serengovim o ima.
 Poglavlje 11

Steward je sada imao nešto novo u svojoj kabini. Kao što je SuTopo imao svoje bonsai
drve e, Fischer svoju planinu, a prijašnji stanovnici njegove kabine veliki izbor ljepotica na
zidovima, Steward je pretopio svoje želje u jedan jedinstveni obris. Izrezao ga je iz asopisa na
dan kad su napustili Vestu.
Bila je to slika video-ure aja u plavoj plasti noj kutiji. Slika je bila puna interferencijalnih
smetnji. U pozadini smetnji mogao se naslutiti, ili ak zamisliti, obris ljudskog tijela.
Nešto emu je Steward težio.
Slika mu je bila u glavi, išarana smetnjama koje su još uvijek bubnjale u njegovom
mozgu, obrisi koji nisu nestajali ni nakon šestsatnog sna. Visoko gravitacijsko izgaranje koje ih je
izvelo iz Pojasa je završeno i Born je na svome pedesetdvodnevom putovanju stigao nazad na
stanicu Charter - Zemlja i Vesta su sada bile udaljenije nego kada su kretali u drugom smjeru,
tako da e putovanje biti duže. Da bi se svi pomalo opustili nakon trodnevnog pritiska od 1.5 g,
Bomova centrifuga je bila isklju ena i Steward je lebdio bez težine u mreži, s rukama i nogama
koje su lebdjele oko njega kao da pripadaju nekom mrtvom kukcu.
Bio je žedan. Svaki miši ga je bolio. Nije mogao iz glave izbaciti slike brodskih
instrumenata.
Ali bio je živ. Ubojice se nisu pojavile, i Steward je uživao bez obzira na bolove, že i
hladnu vatru svoga drugog ja iza interferencija ekrana. Uspio je u i i iza i s Veste i imao desetke
kartica punih neprocijenjivih informacija. Osje ao je ruku svoga alfe na ramenu, vidio njegov lik
iza smetnji pred o ima neprijatelja. Po eo se približavati odgovorima.
Bilo je ve i vrijeme. Vrijeme da se vidi što se to nalazi na karticama.
Zatvorio je vrata svoje sobe i zaklju ao ih, zatim odvojio kompjutoru svojoj kabini od
središnjeg kompjutorskog sustava, tek toliko da bude siguran da Taler nema neku vrstu nadzora
nad Starbrightovim namještenicima na njihovim brodovima. Tada je ubacio prvu karticu i po eo
istraživati dok nije našao file pod imenom FILESECUR: STEWARD. 1. Mogao je osjetiti kako
mu se prsti trzaju na tastaturi. To je bilo ono što ga je najviše zanimalo na Vesti.
Duboko je udahnuo i zatražio njegov ispis na ekranu.
Prva strana je bila upozorenje kakve posljedice ekaju - zatvor, terapija modificiranja
ponašanja, smrtna kazna - sve one koji se neovlašteno služe ovim podacima. Neke od informacija
su bile dostupne samo osobama na najvišem stupnju osiguranja.
Na usnama mu je zasjao osmjeh. Ovo e biti dobro.
Prvi dio je bio nezanimljiv, medicinska^povijest, statistika vitalnosti, ranija biografija.
Tekst je bio ispunjen napomenama koje su upu ivale na medicinsku i psihološku analizu koje su
se nalazile negdje drugdje u njegovom dosjeu, a zatim je na red došla postsheolovska biografija.
Steward je nije mogao itati dovoljno brzo.
Alfa Steward je obavljao hrpetinu poslova po povratku sa Sheola, niti jedan od njih nije
bio uspješan. Cesto je imao sukobe sa zakonom, završavaju i pretežno s tjelesnim ozljedama.
Nešto poslije ro enja djeteta, Natalie je dobila posao kod New Humanitya i prešla u Mjese evu
orbitu. Godinu dana kasnije razvela se od njega.
Sje anja su ga preplavila poput morskih valova: Natalien smijeh, koji se odbijao od dugih
lukova bestežinskog Ricotovog teretnjaka, kosa koja joj je padala na lice, o i zelene i prodorne.
New Humanity je bio bestežinski svijet, Steward se sje ao, nekadašnja imaginisti ka naseobina
druge generacije, koja je polako kružila u orbiti Zemljinog Mjeseca.
 Sada je znao gdje e je na i. Da se više ništa nije nalazilo na tim karticama, ova
informacija je bila vrijedna truda.
Nastavio je itati.
Alfa je prihvatio posao osiguranja za kompaniju Sonnen-System Elite. Oni su se bavili
pružanjem svojih sposobnosti kompanijama koje se još nisu probile i nisu si mogle priuštiti svoje
osiguranje, ve su iznajmljivale ljudstvo potrebno za špijunažu i zaštitu svojih informacija. Alfa
je bio dodijeljen maloj kompaniji Sivi Source, koja se specijalizirala za dodatke koji bi
omogu avali prevo enje s jedn6g ljudskog ili strojnog jezika na drugi. Njegov zadatak je bio
penetracija u sigurnosne sustave konkurentskih kompanija. Konkurencija na tom podru ju je bila
jaka, i ne uvijek ugodna. Nakon nekoliko vrlo uspjelih i iskorištenih prodora, Sivi je prodana
Consolidated Systemsima, a njihovo osoblje se prebacilo u orbitu, u cilju poboljšanja ljudsko-
powerskih komunikacija. Alfu je regrutirala Consolidated Systemsova služba osiguranja navodno
se pokazao neprocjenjivim pri odbijanjima protivni kih prodora. Njegova efikasnost u obrani
Sivia je upala u oko Consolidated Systemsa. Otkupili su njegov ugovor za SonnenSystems i
prebacili ga do svog vrhovništva na Ricotu.
Od te to ke prati se njegovo polagano uzdizanje kroz službu sigurnosti Consolidated
Systemsa, jer je alfa, vjerojatno, dobro obavio niz rutinskih zadataka. Izumio je nekoliko
poboljšanja u osiguranju powerske naseobine. Smislio je na in kako provjeriti veliki broj stranih
gra ana u bilo koje vrijeme. Oženio se djevojkom imenom Wandis, koja je bila inženjer
specijaliziran za rast Penrosetilingovih kristala. Nedavno je diplomirala na Ricotovom koledžu i
bila deset godina mla a od alfe.
U dosjeu se nalazila njena fotografija. Wandis je bila plavuša, kratke kose, tamnih o iju.
Iznad lijevog oka su joj bili ugra eni razbacani dijamanti koji su oblikovali supernovu. Smijala
se, a oko nje se stvarao ugo aj krhkosti.
Steward je dobro promotri i namršti se. Na to lice nije imao nikakve reakcije. Alfa je
pronašao nekoga tko je bio razli it od Natalie koliko je to najviše mogu e.
U nekoliko godina alfa je promaknut dovoljno da bi zaokupio pažnju Brighter Sunsa. De
Prey, sada ve brigadir u Pulsar Divisionu, prepoznao ga je po fotografiji i imenu i zapo eo
proceduru za regrutiranje. Sam je dodao dosjeu skicu plana regrutiranja.
Leden znoj obli Stewarda dok je itao de Preyove rije i. Mogao je uti brigadirov glas
kako mu odzvanja u ušima dok je prelazio preko stranice, upijaju i svaku hladnorazumsku
re enicu.
Pri regrutiranju za jedinice Icehawksa tražila se posebna vrsta regruta, dovoljno
inteligentnih za razmišljanje, djelovanje i preživljavanje u odsutnosti pretpostavljenih, a opets
punom odanosti ciljevima i zamislima Coherent Lighta. Icehawksi nisu bili pla enici, vojnici, ni
ubojice, ve inteligentni ratni ki fanatici, sposobni razmišljati jedino za dobrobit Coherent
Lighta. Posebno se nastojalo regrutirati ljude bez korijena. Pretežno su to bili gra ani
nekorporacijskih zemaljskih nacija, koji nisu primili nikakvu indoktrinaciju drugih
polikorporacija, koji su došli iz podru ja na kojima su nasilje i kaos nešto svakodnevno i koji bi
zbog toga mogli prihvatiti Coherent Light kao uto ište koje e im pružiti stabilnost i mir.
Icehawksovska indoktrinacija je, umjesto da se koncentrira na klasi ni misti ni trening, po ela s
kultivacijom religiozno-militantne kulture. Misticizam žena, sa svojom koncentracijom na
prou avanje lažne "istine" u biti svih stvari, s istinom odvojenom od koncepcije moralnog
poretka bio je korisno oru e u indoktrinacijskom programu.

Steward pomisli na dr. Ashrafa, prisje aju i se psihijatrovog bijesa pri naglašavanju žena
u treninzima Icehawksa. Ovdje su bile Ashrafove ideje, hladno i precizno parafrazirane rije ima
pukovnika de Preya.
Uspjeh ovakve indoktrinacije vidi se pri prou avnju povijesti rata na Sheolu, u kojem su
Icehawksi, prema svojoj obuci, nastavljali samoubila ki napadati neprijatelje Coherent Lighta,
dogo nakon što je pitanje preživljavanja po elo diktirati svoj tempo života. To što je subjekt
Steward prekršio svoja nare enja i postao središtem pobune protiv asnika, koji su još uvijek bili
odani CL-u, nije pogreška indoktrinacije, ve rezultat drugog utjecaja koji je bio u igri. Subjekt

Steward je jedan od preživjelih za vrijeme civilnog kaosa koji je bio posljedica neuspjeha
FarJewelovog programa u Europi i namjernog plja kanja vlasitih i europskih zaliha i izvora
prihoda te polikorporacije.

Na Sheolu se subjekt Steward vratio svom prethodnom obliku ponašanja, baziranom na

preživljavanju, a ne na odanosti. Ovo se može smatrati pogreškom indoktrinacije, ali u krajnjim
okolnostima rata na Sheolu, indoktrinacija je bila osu ena na propast.

Steward se namrgodio. De Preyovi izgovori su previše razra eni i nepotrebni. Njegova

indoktrinacija je uspješno poubijala devedeset posto njegovih vlastitih ljudi.
Iako mu je koncentracija na ideologiju preživljavanja dobro poslužila na Sheolu, izgleda
da je bila manje uspješna kada se vratio na Zemlju. ini se da je, barem za Stewarda, bezobziran
na in života zasnovan na preživljavanju bio neadekvatan pri šoku uzrokovanom nedostatkom
statusa, zahtjevima njegove obitelji, raspadom CoherentLighta, pojavom Powersa na Zemlji i
njegovim osobnim povratkom na rodni planet u jadnom stanju, ne pretjerano razli itom od stanja
u kojem ga je napustio. Njegova frustriranost se mogla okrenuti protiv njega, i osu uju i sebe
zbog svoje nesre e, mogao je razoriti brak i svoj novi život, s odlu nim motivom izbje i teret
obiteljske odgovornosti.

Kapljice znoja su se po ele skupljati na Stewardovom elu. "Bezosje ajno govno", re e.

De Preyovo lice mu se stvori pred o ima. Nevidljive kandže su ga trgale u dijelove.
Njegov posao kod SonnenSystemsa izgleda da je zna io prekretnicu. Subjekt se, u
nedostatku drugih obveza, baca na posao. Njegov posao u SonnenSystemsu isticao se dovoljno da
privu e pažnju službe osiguranja Consolidated Sistemsa. Prihva aju i njihovu ponudu za
regrutaciju, subjekt Steward se mogao nadati da e se vratiti onaj stari osje aj obveze i odanosti
prema Coherent Lightu. Ali izvještaji o njegovom radu u ConsoHdated Systemsu ukazuju, ne toH-
ko na novi poticaj kome se nadao, koliko na seriju nenadahnutih radova izvedenih ako ve ne s
entuzijazmom, onda bar s kompetencijom.

Napori regrutacije Brighter Sunsa fokusirat e se na osje aj svrsishodnosti kojeg je

subjekt imao pri poslovanju za Coherent Light. Regrutirani bi trebao pokušati oživjeti tu
obvezanost ili bar biti nostalgi an zbog nje. Oprezno spominjanje imena de Prey a moglo bi
subjekta prisjetiti starih obveza i starog prijateljstva...

Steward se nasmijao primjetivši kako de Prey spominje samog sebe u tre em licu.
Prisjetio se kako se postavlja prema njemu, kao netko tko je više u itelj nego zapovjednik,
zapovjednik potpuno posve en traženju na ina poboljšanja svojih ratnika... a ovdje se nalazio
ovjek koji se otkrivao u svojoj potpunoj ništavnosti, koji je svoju pojavu koristio u svrhu
manipulacije vlastitih ljudi. U Stewardovim je ustima bio gorak okus. Nastavio je itati i uko io
se od iznena enja zbog onog što je pro itao.
 Trebalo bi se uložiti truda za potvrdu subjektove vee ovisnosti, i da lije zbog toga
zahvalan Consolidated Systemsima, ili im to predbacuje.

Vee ovisnosti. Rije i su mu se iskristalizirale u glavi dok ih je promrmljao, osje aju i

njihovu težinu na jeziku. Puis mu se ubrzao. Vratio se na prethodnu stranu, gdje su se nalazili
medicinski podaci. Upala slijepog crijeva, šarlah, malarija... ah. Vee podložnost. Vee ovisnost.
Pored tih pojmova nalazilo se p, pozitivno. I bilješka na kraju, odmah ispod, koja je upu ivala na
upalu slijepog crijeva.
Poznavanje egzistencije i na ina djelovanja vee ovisnosti strogo je zabranjeno ovisnicima
XVI-tog stupnja ili XII (medicinskog) i višeg stupnja. Oni koji prekrše ovu naredbu bit e
podložni krivi nom gonjenju i mogu biti osu eni na zatvorske kazne, mentalnu rehabilitaciju,
egzekuciju ili nešto gore. Svatko tko bude širio znanje o vee ovisnosti mora biti odmah prijavljen
Pulsar Divisionu ili nekom drugom Brighter Sunsovom organu osiguranja.

Egzekucija ili nešto gore? Pomisi na trenutak, a zatim se nasmije. Misli su mu grmjele u
glavi poput aviona pri polijetanju. Sko io je sa stolice i po eo šetati po sobi, osje aju i potrebu za
kretanjem, koje bi smirilo oluju u njegovoj glavi.
Prva misao mu je bila da je vee ovisnost posljedica neke nove droge koju je razvijao
Consolidated, nešto što nije stiglo do tržišta, ve je isprobavano na njihovom osoblju, možda i
bez njihovog znanja, i da je to, možda i namjerno, izazvalo ovisnost. Ali kako se ovisnost
jednako javljala i kod Brighter Sunsa i kod Consolidated Systemsa, postoji mogu nost da je
uvezena od Powersa. Nakon što su obje vidjele što imaju držali su je u tajnosti, možda zato što
daje ljudima u polikorporacijama neke nevi ene sposobnosti. Postoji mogu nost da droga
radikalno pove ava inteligenciju, intuitivnost i sigurnost u samog sebe, ili mijenja ponašanje na
neki iskoristiv na in.
Vee podložnost, pomisli, a onda, "meni nije dozvoljeno u naseobinu - imam bakterije,
pretpostavljam." Rije i njihovog voza a na Vesti.
Kada mu se misao javila, stigla je poput udarca, fitilj koji dogorjeva uz kralježnicu do
bombe koja se nalazila u glavi, valovi ideja i predosje aja zamotanih u ono malo injenica koje je
znao. Morao je na trenutak zastati da bi sredio misli i razmotriti imaju li one smisla ili ne.
Powersi su napustili Zemlju, navodno zbog kontaminacije.
Svi koji silaze na Vestu moraju dati krv na pregled. Da bi se ustanovila vee ovisnost?
Nekim ljudima je, zbog nepoznatih medicinskih razloga, zabranjen pristup powerskoj
naseobini.
Neki ljudi vole Powerse preko svake granice. Neki od njih se smatraju i powerskim
gra anima. I po rije ima ljudi nikada ne napuštaju njihov dio naseobine.
Serengove o i su bile udne.
Powersi, shvatio je, šire oko sebe nekakvu ovisnost. Okruže okolinu svojim izlu evinama
i neke od njih imaju nenamjerne popratne pojave na ljudima. Kada su Powersi dovezli Icehawkse
na zemlju, ljudi su dovoljno dugo bili izloženi njihovim hormonima da bi postali ovisni. Griffith
je bio ovisnik, a da toga nije bio svjestan. Život mu je bio u raspadu otkad se vratio, a nije znao
zašto. Sereng je tako er bio ovisnik , ali je imao kvalitete koje su Powersi mogli iskoristiti, tako
da su ga poveli sa sobom. Podložnost ovisnosti se morala o itovati genetski, zbog toga krvna
analiza, vee podložnost, da se može zaklju iti tko ima kromosom zbog kojeg dolazi do ovisnosti.
Vee podložnost. P.

Vee ovisnost. P.
 Stewarda je oblio hladan znoj. Osje ao je kako izbija iz kože, skupljaju i se u kapljice.
Podložan je, a bio je izložen tri dana njihovim izlu evinama.
Zato Pulsarovi ljudi više nisu bili zainteresirani za njega kao zatvorenika. Umjesto toga su
ga izložili powerskim hormonima i ekali preobražaj, ili ovisnost, da u ini svoje. Nakon toga bi
on bio spreman u initi sve, samo da se domogne Powersa.
Po ela ga je obuzimati panika. Nekoliko je puta brzo udahnuo, a zatim sjeo ispred
monitora. Hladna svjetle a slova su izrekla kaznu za poznavanje vee tajne. Ili možda nešto gore.
Steward je po injao shva ati što zna i ta fraza.
Zatim, polako, strah se povukao u pozadinu, a njegov mozak se uklju io u raspravu. Nije
se osje ao omamljenim u powerskoj naseobini, ili bilo kako druga ije. Obavio je jako puno
fizi kog posla bez imalo usporavanja ili nemo i. Što god bila ta vee ovisnost, morala je imati vrlo
skrivene efekte.
Steward naglo pogleda u monitor ugledavši svog vlastitog duha na tamnom zaslonu. Nije
se osje ao nimalo druga ije. Powersi mu nisu nedostajali niti je želio biti u njihovoj blizini.
Nije bio ovisan, a to zna i da je njegova teorija pogrešna.
Stewardu se vrtjelo u glavi. Spustio ju je izme u nogu i nekoliko puta duboko udahnuo.
Znoj je kapao po ljepljivom podu pokraj njegove stolice. Steward nije znao da li da bude
zahvalan za ovu konstatciju ili ne. Njegova razmišljanja su se savršeno slagala do odre enog
dijela, a taj dio je bilo njegovo iskustvo, iskustvo kontradiktorno svim zaklju ima, tako da ih je
sjeklo u korijenu.
Nije mogao zanemariti svjedo anstvo vlastitog tijela.
Vee ovisnost je bilo nešto drugo. Steward, razmislivši o tome, postavi dijelove svoje, ve
bivše, teorije ispred sebe. Ništa od toga više nije imalo smisla.
Steward zaklju i da vee ovisnost ima neku vezu s Powersima, možda s nekim proizvodom
koji se uvozi od njih. Možda se Powersi bave proizvodnjom nekih droga, za Consolidated
Systemse i Brighter Sunse, koje uzrokuju ovisnost kod ljudi koji sudjeluju u toj proizvodnji.
Možda Powersi eksperimentiraju s ljudima, daju i im odre ene doze ne ega, pokušavaju i na i
sistem rada ljudskog organizma, da bi ga lakše kontrolirali. Možda Consolidated i Brighter Suns
znaju za to, ali ne smiju ništa napraviti, da ne bi prekinuli trgova ku vezu s Powersima, njihov
jedini razlog za postojanje, i da samo pokušavaju smanjiti broj ljudi izloženih takvim
ispitivanjima.
Zaklju io je da njegova naga anja mogu i i unedogled. Vratio se svom fileu.
Nakon prethodnog izvještaja, brigadir de Prey je predao molbu Komesarijatu
Korporacijske Sigurnosti Brighter Sunsa traže i dozvolu da Pulsar Division pokuša alfino
regrutiranje. Iako je de Prey nazna io da je posao regrutiranja prvenstveno zadatak jedinica
Group Seven, zatražio je specijalnu iznimku na osnovu ranijeg poznavanja sa subjektom. Zatim
je slijedilo pismo protesta elnika Group Sevena, nakon ega je slijedila dozvola de Preyu da
izvrši svoj naum. Pulsar Division se, pomisli Steward, previše kockao ostavljaju i u fileu ovakva
pisma unutar sustava Brighter Sunsa.
Nakon toga su slijedila brojna izvješ a o alfinom kretanju u naseobini na Ricotu. Alfa
Steward je, izgleda, bio nezadovoljan životom na Ricotu, pa se prepustio više pi u, a manje
svojoj ženi Wandis. Oprezan kontakt bio je pokušan, i nije odbijen. Agent Brighter Sunsa je
ohrabren. Alfa je izgledao zadovoljan pri spominjanju ponovnog rada s de Preyem. Agent je
naglasio da Consolidated Systems upravlja njegovom ovisnoš u, kako bi postao potpuno ovisan o
njima. Iznio je injenicu da su namještenici Brighter Sunsa mnogo manje ograni avani, a žive
dinami nije od ljudi Consolidated Systemsa. ak je spomenuo mogu nost detoksikacije, tj.
osloba anja alfe njegove ovisnosti, na stoje alfa uzvratio skepticizmom.
 Povremeno bi zatražio od alfe da ukrade nešto, ime bi dokazao iskrenost svojih rije i o
prebacivanju. Alfa je poslušno prekopirao nekoliko dokumenata koje je njegova žena donijela
ku i s posla, povjerljivih dokumenata o novoj metodi zaštite powerskog okoliša, na što je
Consolidated odgovorio uplativši etiri tisu e Starbright dolara na ra un na Antarktiku. Potvrda o
koli ini novca i broju ra una je predana Stewardu. Naglašeno mu je da je, iako može tom novcu
pristupiti kad želi, bolje to ne pokušavati, jer je nadzor nad komunikacijskim sredstvima toliko
jak da bi se doveo u opasnost.
Slijedili su tjedni natezanja. Napokon je alfa pristao prebje i Brighter Sunsu uz naknadu
od deset tisu a Starbrightovih dolara, dodanu na prije spomenuti ra un, unapre enje u višeg
asnika Puslar Divisiona i transport do Veste. Zauzvrat je sa sobom trebao donijeti ve u koli inu
povjerljivih dokumenata od svojih pretpostavljenih i od Wandis kao i svoje poznavanje viših
asnika Consolidated Systemsa. Alfa je još napomenuo, da je pri organiziranju sustava Sivi
Sourcea ostavio sebi prolaz u taj sustav. Sivi je bio velika zvijer, što se ti e nekih vrsta
prijevodnih sustava, tako da su u Brighter Sunsu trljali ruke jedva ekaju i te informacije. Neki
od lanova Pulsar Divisiona su se ak po eli ponašati ponosno i bahato. Upali su u o i Group
Sevenu.
Tehni ke stvari prebjega bile su sre ene i alfa je preba en do Pojasa u malom teretnom
shuttleu. Molba o prebacivanju njegove žene je bila glatko odbijena. Wandis e zauvijek biti
obilježena kao žena izdajnika.
Izvještaj agenta koji ga je pratio govorio je o nelagodnosti alfinog putovanja zbog
ovisnosti, ali sedativi su ublažili situaciju. Kada je stigao, odmah je preba en u powerske odaje
gdje se ubrzo oporavio, i pregledali su ga, pod drogama, specijalisti Brighter Sunsa.
Pregledali su ga pod drogama. To je, shvati Steward, razlog zastoje Angel koristio zap
rukavice. Droge nisu upalile prvi put, pa je Angel pristupio direktnijim metodama.
Ostatak teksta je pokušaj objašnjenja i zataškivanja nadolaze e katastrofe. Alfa je, kao
novopridošli visoki asnik jedinica osiguranja dodijeljen powerskoj naseobini, zatražio razzgovor
s glavom powerske naseobine, Primeom...
Da lije Prime to znao? Je li to bila Primeova ideja? Dva Angelova pitanja koja je stalno
ponavljao.
...Alfa je dobio svoj razgovor sa Primeom, i tamo je ispustio hormon, koji je, za nekoliko
sati, prisilio Primea da ispušta hormon koji je signalizirao biološki napad. Drugi su tako er bili
zaraženi, i kad se hormon proširio po naseobini, Powersi su se po eli nekontrolirano tresti. Prime
i ostali lanovi powerske naseobine napali su i poubijali jedni druge. Kad je došlo do ove to ke,
uzbuna je ve bila razglašena i ljudi su bili skriveni u svojim skloništima. Jedna tre ina powerske
naseobine je pomrla u dva dana, koliko je harala ova pošast. Prije izbijanja ove epidemije, alfa je
ušao u ured de Preya i pogodio ga etiri puta velikokalibarskim oružjem. Kloniranje de Preya nije
uspjelo. Na in na koji je alfa pobjegao s Veste ostao je nepoznat.
Šteta na injena Powersima ublažena je injenicom da je zamjenik Primea, Primes-desna,
krenuo u powerski dio svemira nekoliko dana prije katastrofe. Šteta na injena ubojstvom de
Preya ostala je nenadoknadiva. Njegova klon-osiguravaju a kompanija, LifeLight, prethodnika
Coherent Lighta na Zemlji, nije uspjela usaditi njegova sje anja u klon uslijed neke pogreške. De
Prey je ostao mrtav.
Dobar si posao napravio, Curzon, pomisli Steward. Alfa nije mogao srediti i pogrešku pri
kloniranju de Preya. To je morao u initi netko od Consolidateovih agenata na Zemlji.
Nasmiješio se. Njegova kompanija klon osiguranja je bila druga grana Coherent Lighta,
ali da je bio osiguran preko LifeLighta, mogao je pro i kroz oživljavanje istovremeno s de
Preyom. Što bi de Prey rekao da na istom mjestu gdje njega stavljaju na noge, istovremeno
oživljuje i njegov ubojica?
Prelistao je ostatak teksta. Slijedio je duga ak izvještaj Angelovog ispitivanja, koji je
preko unutrašnjih veza provjerio Stewardovo kloniranje bez obnavljanja sje anja. Zadnju naredbu
o otpuštanju Stewarda potpisao je Angel grubom ljutitom kretnjom. Steward se nacerio.
Izašao je iz svoga filea i ušao u de Preyev. Medicinski uvod. Vee podložnost. N. Ocjene
psiholoških i vojnih karakteristika sa St. Cyra, škole specijalizirane za proizvodnju
polikorporacijskih pla enika. Slika mladi a blagih crta lica i opreznog pogleda s beretkom na
glavi. Znanstvena radnja: Ratni ki fanatizam: Prou avanje borbe bez mentalnih ograni enja.
Kvaliteta znanstvenog rada i uspješna kratka karijera u sastavu Far Jewelovog projekta u Seuzu,
rezultirali su de Preyevim prebjegom u Coherent Light. To je bio samo jedan od prebjega što je
trebala biti opomena Far Jewelu da e njegov projekt u Europi propasti i uzrokovati užas Petit
Galopa.
Površna prou avanja de Preyove indoktrinacije, kombinirana s borbama polikorporacija
na Zemlji nakon Far Jewelovih kolapsa, dokazala su de Preyevu kvalitetu. De Prey je bio u
visokom elništvu Coherent Lighta. Želio je uvjeriti druge neodlu ne polikorporacije da CL ima
namjeru osvojiti Sheol. Kako se ini, nagla eskalacija rata bila je dio de Preyevog plana.
Namjeravao je Sheol što više uništiti tako da bude bezvrijedan polikorporaciji koja ga na kraju
osvoji. Nakon CL-ovog raspada, de Prey je prebjegao Seven Moonsima, s informacijama koje su
im omogu ile pokupiti ve inu dijelova Coherent Lighta.
Seven Moons su jedna od polikorporacija koje su pomogle ra anju Brighter Sunsa, i de
Prey se tada prebacio u Pulsar Division. Njegov posao su bili protunapadi, kontrašpijunaža i
sabotaže, sasvim suprotno od onoga stoje radio s Icehawksima, i neki od dokumenata ukazuju na
to da je imao direktnog utjecaja u stvaranju zajedni kog poslovnog ugovora koji je spajao Pulsar
s Renseignement Generalom protiv Group Seven. Tada bi de Prey mogao ponovo složiti jedinice
Icehawksa kao njegovo i Brighter Sunsovo oružje u polikorporacijskim razmiricama.
Stewardu je ovo bilo zanimljivo. Koliko je razumio politiku Brighter Sunsa i
Consolidated Systemsa, oni su zabranili formiranje bilo kakvih borbenih jedinica koje bi bile
nešto više od malih, strogo ograni enih unutarnjih policijskih jedinica, kao i posjedovanje
podru ja izvan Veste i Ricota. Na neki na in su Brighter Suns odlu ili promijeniti politiku koju
su sami stvorili i napraviti od sebe vojnu silu. Kako su mogli o ekivati da e druge
polikorporacije to dozvoliti? Da li je alfin napad trebao tako nešto osujetiti?
Stewardu je palo na pamet da bi ovakve informacije bile od velike vrijednosti drugim
polikorporacijama.
Steward pogleda sliku na zidu, simbol koji je postavio iznad svog kreveta. Pitao se što je
Curzon namjeravao. Što je to Brighter Suns namjeravao, a Consolidated morali zaustaviti?
De Preyev file je završavao još jednom raspravom o neuspjelom kloniranju, i Steward je
prešao na file pod imenom A. C. Curzon. Ona je bila trgova ki posrednik pri manjim
iskopavanjima u Pojasu i Steward odmah prije e u file Carlosa Dancera Curzona, koji je bio
brigadir-direktor u External Directorateu Consolidatedove policije. Kratko re eno, vodio je
špijunski dio.
File je bio razo aravaju e kratak. Curzon je taj posao imao u krvi jer su mu i otac i majka
bili na visokim položajima u jedinicama osiguranja Outward Venturesa. Oboje su pali s
Venturesima i pretpostavljalo se da su mrtvi. Nakon kolapsa, Curzon je dopremljen na Zemlju s
ostalom neposlušnom djecom, ali je odmah na Charteru presko io na drugi brod i otvorio
licitaciju za podatke Outward Venturesa. Nestao je sa Chartera, a glasine su govorile da su ga
ubili ostaci Venturesa, koji su divlja ki tragali za onima koji su ih izdali, ali je tri godine kasnije
uskrsnuo na Ricotu kao upravitelj External Directoratea.
 Našao je nekoliko fotografija koje su pokazivale punašnog ovjeka etvrtastog lica,
upavih obrva i kratke sme e kose. To na Curzonova starost bila je nepoznata, ali se vjerovalo da
je u dubokim etrdesetima. Seksualna orijentiranost i bra ni status bili su nepoznati. Ideološka i
religiozna uvjerenja nepoznata. Imena neposrednih suradnika i sponzora u hijerarhiji
Consolidated Systemsa nepoznata. Bilo kakva genetska nadogradnja ili dodaci bili su nepoznati,
a ako su i postojali, nisu bili o iti. Prora un njegove organizacije nepoznat.
Steward je masirao svoje sljepoo nice. Došao je do podataka, ali je sve to bilo nevažno.
Ostatak fileova je pregledavao biraju i naslijepo, ali vjerojatnost da e tamo nešto na i bila je
manja nego u ona tri filea.
Ponovo je prišao Curzonovom fileu i programu za traženje dao nalog da ozna i na svim
mjestima rije i "Curzon", "Prime" i "Primes-desna". Pustio ga je da obavlja svoj posao i zavalio
se u mekani naslonja .
Slijede ih nekoliko dana e jako sporo prolaziti.
Slijede eg je dana Steward ušao u komunikacijsku prostoriju dok je Fischer bio u
vježbaonici i pomo u antene tri poslao Griffithu kodiranu poruku da nije našao Tsiolkovskyjevog
demona na Vesti, ali da je došao u posjed nešto malo povjerljivih dokumenata. Kodirao je prvih
pedeset fileova i poslao mu ih, osiguravaju i se brisanjem svih mogu ih podataka s Fischerovih
instrumenata koji bi ga mogli odati, što nije bilo teško - odašilja je bio jednostavno komercijalno
sranje, namijenjeno normalnoj upotrebi, ali je bio preure en za brodske potrebe.
Steward je prou io sve fileove i nije uspio više ništa saznati. Poru io je Griffithu da ih ni
po koju cijenu ne smije prodati Brighter Sunsima ili Consolidated Systemsima. Tako er je
napomenuo da bi file o de Preyu mogao nešto zna iti klijentima/vlasnicima Brighter Sunsa i
uputiti ih u zbivanja u Pojasu kao o dugoro nim planovima Brighter Sunsa.
Slijede eg dana je dobio odgovor koji je bio sadržan u jednoj jedinoj rije i: Strašno.
Dva dana nakon toga, Steward je pogledao svoje stanje na ra unu. Bio je pove an za
nekih osam tisu a Starbrightovih dolara.
Ponovo je pregledao fileove, ovaj put traže i povezanost de Preya, Powersa i sebe.
Saznao je puno toga o bizantskoj politici Brighter Sunsovih unutarnjih jedinica i razli itim
shemama po kojima su drugi pokušavali i obi no propadali pri pokušajima trgovine s Powersima.
Neki su fileovi sadržavali popis ljudi koje su smatrali špijunima. Steward je slao fileove u
grupicama od pedeset i promatrao kako mu se bogatstvo gomila.
Nakon isporuke zadnjih pedeset fileova na ra unu mu se nalazilo pedeset i šest tisu a
Starbrightovih dolara i nešto sitniša. Bio je bogat i spreman za nezavisan život. Više nije bilo
svrhe ostajati na ovom poslu, osim ako je stvarno želio putovati; otpust s broda je mogao otkupiti
bez problema. Prebacio je novac na razne ra une po itavom planetu i velik dio uložio u sigurne i
vrijedne polikorporacijske dionice.
Po eo se povezivati sa stvarima. Dionice, novac, sve što je bilo povezano s njegovim
ugovorom s Griffithom.
Bio je to udan osje aj, gotovo nestvaran. Nikada prije nije bio bogat.
Otišao je do kabine za slijetanje i kroz njena poja ana prozorska stakla promatrao
zvijezdani pokriva . Sada je izgledao bliže. Prodirao je pogledom dalje, pronašavši Zemlju,
Mjesec i njihovo zvijež e umjetnih zvijezda, i na trenutak pomislio na New Humanity gdje živi
Natalie, i kako je to blizu stanici Charter, samo stotinu dolara interorbitalnim shuttleom.
Sje anja ga zapljusnu, smijeh, udaljena pjesma, njena glatka koža. Tijelo u duga kom
kontroliranom padu kroz bezra ni tunel. Fantomski okus kojeg ne može zaboraviti.
Pitanja su ga obuzela istovremeno sa sje anjima. Sada je nešto više znao, imao je znanje
kupljeno bolom i lukavstvom. Dovelo ga je bliže mjestu na kojem je želio biti. Ali se pitao da li
znanje odmah povla i i akciju budu i da se toliko približava alfi koji ga je obvezao dovršiti
njegov posao.
Za uo je kucanje na izlaznim vratima. Znak pristojnosti u slu aju da radi nešto neobi no
ovdje, pluta u baršunastoj tami ili masturbira ili nešto drugo. Podigao se sa svoje sjedalice i
pritisnuo tipku za otvaranje vrata iznutra. "Slobodno."
Na vratima je bila Cairo, s bocom paprene vodke. Vrata su se uz šum zatvorila iza nje.
Pogledala ga je svojim dubokim tamnim o ima. "Imaš problema sa nemirnim duhom,
Stew'arde?"
Nasmijao se. "Ne mogu re i da imam."
Dijamanti u njenim obrazima nježno su blistali. "Šteta", re e. " esto se doga a da ljudi
kada su nemirni do u ovdje potražiti mir gledaju i zvijezde." Osigurala se mrežom na susjednoj
sjedalici i pogledala ga. "Ja sam ro ena ovdje, Zemljanine", re e. Zabacila je glavu unazad,
pronašavši pogledom zvijezde. Pogled je bio predivan, mirne i hladne to kice svijetla.
"Što misliš o mome domu?" upita ga.
Sje anja na Natalie izazvaše žmarce niz njegovu kralježnicu. Ovo je sada bio i njen dom.
"Mislim da ima svojih prednosti", re e. "Ali ipak postoji problem prostranstva."
Ponudila ga je vodkom, na stoje odmahnuo glavom. "Sve je to pitanje gledišta,
Zemljanine", re e Cairo. "Ako se u životu želiš kretati naprijed, moraš proširivati vidike."
"D'accord." Stewardu se njegova perspektiva inila sasvim dobrom. U ušima su mu
pjevala sje anja. To su bila sje anja oko kojih e se poslije morati odlu iti - ili prekinuti s njima
ili ih na neki na in razraditi. Ali trenutno su bila baš ono što mu je trebalo.
U tihoj tami, sje anja su i dalje pjevala.
 Poglavlje 12

Likovi su se izmjenjivali u Stewardovoj glavi. Snop kablova ga je o ešao po licu.

Zataknuo ih je na mjesto, ali su oni opet skliznuli.
"Prebacivanje na napajanje stanice", javila je Cairo. "Sve je u redu."
"ISKLJU ITE SVE POGONE." SuTopov je glas odjeknuo previše jasno preko
Stewardovog interface diska, a njegova intonacija, preglasna, prenesena mu je direktno na audio-
živce u glavi, kao invazija na prethodnu tišinu. Steward se trgnuo. Kabel ga je opet dotaknuo.
etiri-A i sedam gore", re e Steward. Mentalno je primio komandu i stišao ja inu
interfacea. "Stanica preuzima napajanje."
Resse je ve skidala svoj skafander. "Ovoga puta Indijski ocean, kompa", re e. "Kenija,
oto je Seychelles, zatim Zapadna Australija. Možda Barrier Reef za desert. Provest u barem
polovicu vremena pod vodom." Pogledala ga je upiru i prstom. "Ti", re e, "nisi pozvan."
Odlijepio je plasti ni disk s mastoida. "U redu, govno jedno. I meni je tebe navrh glave."
Resse se nasmiješila. "Bez uvrede?"
I Steward se njoj nasmiješio. "Nema uvrede."
Resse, plutaju i izvan sigurnosne mreže, na ini neobi an okret koji je odavao frizirane
živce i jake kosti. "Bože, kako mrzim gravitaciju", re e. O i je zadržala na Stewardu dok je
završavala svoj neobi ni, usporeni skok. "Gdje ti namjeravaš provesti dopust?"
Imali su pred sobom šest slobodnih tjedana i nešto džeparca za potrošiti. Posada je jurila
iz broda, umorna od višemjese nog putovanja, poput krda bizona u trku.
"Prvo u odspavati jednu turu, a zatim u razmisliti što u."
"O emu si razmišljao ova pedeset i dva dana?"
Steward se ispetljao iz mreže, protegnuo utrnule miši e i krenuo prema izlazu. "O svojim
investicijama", re e.
Steward nije vidio kada je Resse otišla, ali mu je ostavila podrugljiv pozdrav na automatu
za poruke zajedno sa trenutnim stanjem na burzi u slu aju da je ozbiljno mislio ono o
investicijama. Prijatelj kojeg je srela na stanici prišapnuo joj je da bi vrijednost dionica Brighter
Sunsa mogla pasti. Ve su izgubile nekoliko bodova vrijednosti, i prijatelj, koji je burzovni
mešetar, spomenuo joj je kako shuttle, s glavešinama Brighter Sunsa na Zemlji, kre e prema
Pojasu velikom brzinom. Resse je preporu ila Stewardu da sve brzo proda.
Brz posao, pomisli Steward. Ti su dosjei pokrenuli cijelu gomilu pitanja o tome zašto su
Brighter Suns trebali toliku vojsku. Steward je zaklju io da e svim svojim dioni arima morati
isplatiti velik novac kako bi ih uvjerili da si mogu priuštiti itavu vojsku. Brzo prodati bi mogla
biti pogreška.
Steward se prebacio do bara i uzeo videonovine ne bi li našao neku novu atrakciju koji bi
Charter mogao ponuditi. U na elu, sve je bilo isto kao i prije šest mjeseci.
Još uvijek je osje ao bol u miši ima od velike gravitacije usporavanja izgaranjem, tako da
je odlu io prona i mirno mjesto na kojem bi mogao prou avati burzovne izvještaje preko ruba
aše Trailing willowa.
Zvuk zaposlenosti ga je okružio im je sišao s Borna na Charter. Gravitacija je bila slaba,
a okolina ispunjena posadom i profesionalnim putnicima, koji su uživali u svojoj kratkotrajnoj
slobodi, odlaze i iz bara do preno išta, pa opet iz preno išta do drugog bara. Bridge i Todo
glazba odbijala se od metalnih zidova stanice. Smijeh je parao zrak.
Ovo mu je izgledalo kao prenagla promjena - Steward se želio bezžurbe priviknuti na
život stanice. Stao je na ljepljivu pomi nu traku koja je vodila do Mitsubishijevog vretena. Ne iji
superpunja i su ga zamalo pogodili u glavu dok je prelazio na drugu traku. Hologrami su
bliještali iznad glava dok su najavljivali neke od atrakcija stanice. Gravitacija je polagano padala
dok nije došla do vrijednosti 0.9 g. Refleksi s Veste još su uvijek radili; zatekao se kako gleda
naprijed i nazad traže i siluete ljudi u uniformi. Izašao je iz tunela pogledavši u umjetno
zakrivljeno nebo iznad svoje glave, široki krov šatora podijeljen na etverokute koji su lomili
slike dana i no i, ponegdje s odsjajem zelene boje. Svijetla letjelica lebdjela je pored zrcalom
obloženih zidova. Ovoliko otvorene naseobine se više ne rade. Kad je ponovo stao na pokretnu
traku, znao je da ga neko prati.
Netko ga je pratio, i hladan šum mu se javljao u glavi, šum poput Charterovog brujanja,
buke koja je ozna avala da se nešto doga a. Pratio ga je najmanje jedan ovjek, srednje visine u
tamnoplavoj jakni s prevelikim brojem patentnih zatvara a, stoje ukazivalo na zemaljsko
porijeklo: ljudi koji žive u svemiru pretežno koriste ljepljive trake na džepovima, koje ne mogu ni
za što zapeti.
Steward se nasmijao. Refleksi s Veste su još uvijek bili u pogonu, ali ovo nije bila Vesta,
ovo nije bilo neprijateljsko podru je.
Primijetio je bar na rubu ulice, nešto što se zvalo Kafe Kola. Imao je velik broj izlaza.
Ušao je i sjeo le ima oslonjenim na zid. Žena dva stola dalje je pušila i taj miris je izazvao u
Stewarda želju za cigaretom. Potisnuo ju je i naru io Trailing willow.
ovjek u tamnoplavoj jakni je ušao za njim, sjeo za stol na drugom kraju prostorije, pod
kutem pod kojim mu je Steward mogao vidjeti samo profil. Imao je etrdesetak godina, sme u
kosu, tamnu kožu i svježe obrijanu bradu tako da je izgledao sasvim obi no. Nešto u njegovim
rukama je odavalo geneti ku preradu, a uši su mu izgledale previše pravilno da bi bile prave, ali
liceje bilo normalno, bilo je dovoljno dobro i bez preure enja. Naru io je šalicu kave i kekse.
Kada ih je dobio, uzeo ih je u ruku i krenuo prema Stewardu.
"Primijetili ste me", re e.
"Da."
I lice mu je bilo ure eno, Steward je to tek sada vidio, ali s vidljivo uloženim trudom.
Napravljen je s namjerom da izgleda što obi nije, da bi se mogao pomiješati s obi nim ljudima.
Ro en u svom poslu, pomisli Steward. Kao i Curzon.
"Zovem se Stoichko. Ionako sam namjeravo razgovarati s vama. Ako nemate ništa u
planu."
Steward je otpio gutljaj. "O emu?"
"Mogu li sjesti?"
Steward spusti pi e na stol. "O emu?" upita ga ponovo.
Stoichko ga je pogledao mirno i pažljivo, ne zamjerivši mu. "O onim fileovima koje ste
ukrali na Vesti."
Steward se nacerio i u glavi mu se po eo stvarati put koji su prošli fileovi od trenutka kad
ih je poslao brzinom svjetlosti do Zemlje Marie Byrd. "Sjednite", re e i nogom odmaknu stolicu
od stola.
Stoichko je sjeo i pored sebe stavio kavu i kekse. "Kao prvo", re e, "uop e me nije briga
što ste uzeli te fileove. U stvari, ljudi za koje radim cijene vašu domišljatost."
Trailing willow palio mu je grlo stvaraju i ugodnu vatru u želucu, koja se nastavila širiti
dalje po tijelu. Posao. Veze. Sve je to predstavljalo Tsiolkovskyjevog demona.
"Kad ste ve spomenuli", re e Steward, "za koga radite?"
ovjek je odmahnuo glavom i nasmijao se. "Ti fileovi koje ste ukrali doživjeli su
nevjerojatnu distribuciju, Stewarde. Vaši prijatelji na Antarktiku su napravili akciju i pol. Jedna
cijena za direktna prava na informaciju, druga cijena za informaciju ispod ruke. To je vjerojatno
trajalo danima. Ljudi Pulsar Divisiona doživljavali su sr ane udare. Stalno su pokušavali otkupiti
svoje informacije."
"Pulsar Division nije trebao saznati za to."
"Aukcija je bila previše javna. Naravno da su saznali. Nakon nekog vremena ljudi za koje
ja radim su im rekli."
Sve se uklopilo na svoja mjesta. "Radite za Group Seven", re e Steward.
Stoichko je još uvijek bio u svojoj pri i, sa smiješkom na licu.
"Pulsar je dobio što je zaslužio. Oni su samo grupa glupih kauboja. Oplja kao ih je
oprema broda. Pametniji ste od svih onih kauboja zajedno." Suze zadovoljstva skupile su mu se
u o ima. "Trebali ste vidjeti tu paniku." Zatresao je glavom. "Na Vesti trebaju biti kvalitetniji
ljudi, ne svi ti bivši vojni tipovi. Polikorporacija na Vesti mora imati profinjenije ljudstvo."
Steward je pokušao potisnuti smiješak. Stoichko je bio previše smiješan da bi bio pravi.
"Group Seven", ponovi. "Zar ne?" Stoichko podiže keks kao da salutira. "Profesionalna
obavještajna služba Brighter Sunsa."
"I vi me želite regrutirati. Da radim za ljude koji su me mu ili."
Stoichko se nasmijao. "Pulsar te mu io, ne mi." Zagrizao je svoj keks. "Ti si predobar da
bi ostao u Starbrightu, to znaš. A što se ti e tvojih prijatelja na Antarktiku - oni su još amateri.
Nikada ne bi uspjeli do i sami do ovih podataka." Zavalio se u svoj naslonja . "Mi vas ne želimo
u stalni sastav. Previše ste samostalni, i vaša nadarenost bi na taj na in bila upropaštena. Želimo
vas privremeno, za neke specijalne poslove. Uvijek možete re i ne."
"Mogao bih se sada povu i. Zaradio sam prili nu koli inu novca onim fileovima."
Stoichkov izraz lica ostade blagonaklon, ali Steward primijeti nekakav sjaj u njegovom
pogledu. "Mogao bi", re e. "Ali onda više nikad ne bi vidio Powerse."
Upozorenje krenu Stewardovim tijelom, drmaju i mu svaku kost. Ovo je bilo važno.
Spustio je pogled da sakrije to saznanje od Stoichka, zatim otpio gutljaj svoga pi a da bi dobio na
vremenu. "Da", re e. "Želio bih ih ponovo vidjeti." Steward je dozvolio svojim o ima da otputuju
preko Stoichkovog ramena u daljinu, prisje aju i se kako je to Griffith radio dok se pri alo o
izvanzemaljcima, kako su Serengove o i izgledale zamagljene, okrenute prema unutra. Pokušao
se postaviti u takvo stanje, stanje sna.
"Slušajte, Stewarde", Stoichko zapo ne. Steward se trgnu, pogleda odsutno u Stoichka,
kao da ga je sada probudio. Agent je nastavio. "Ne zanimaju me vaši planovi dok ste na dopustu.
Vjerojatno se želite malo provesti i opustiti. Evo vam." Otvorio je jedan od svojih džepova i
izvukao svijetli pravokutnik od ugla anog aluminija omotan u tamnu plasti nu izolaciju. Gurnuo
ga je preko stola Stewardu. Steward je posegao za njim i dohvatio ga. Predmet je bio hladan na
dodir. Osje aj prepoznavanja pro e kroz njega kao odgovor na hladno u predmeta. Vidio je to
prije u kutiji koju je Sereng imao otvorenu ispred sebe. Bila je to pumpica s drogom, sli na onoj
koju je nosio Griffith, ali je imala ugra eni mali hladnjak s baterijama koje su se mogle dopuniti.
"Ponesi to tamo gdje eš se zabavljati", re e Stoichko. "Provedi se dobro. Ne želim vršiti
nikakav pritisak na tebe. Ali ako želiš zaraditi puno novaca i pritom vidjeti Powerse, nazovi me."
Steward je uzeo pumpicu i stavio je u unutrašnji džep. Osje ao je hladno u ak i preko plasti nog
izolatora. Razmišljao je koliko bi došlo kad bi iznajmio nekog kemi ara.
"Hvala", re e. Ponovo je pokušao na lice navu i onaj sanjarski pogled i pogledati preko
Stoichkovog ramena.
"Još nešto, Stewarde", re e Stoichko. "Prvi posao za koji bi bio pla en je ubojstvo."
U Stewardovim ustima prevladala je gor ina. "Nisam siguran da bi me to moglo
zanimati."
 "Moglo bi, ako bih ti rekao ime žrtve. Brigadir de Prey."
Stewardovo srce je stalo. Odjednom je postao svjestan sitnih detalja, koji su nekako
postali važni - Stoichkova odmjerenog pogleda, ne više toliko naivnog, ritma paljenja i gašenja
fluorescentne svjetiljke iznad njihovih glava, odsjaja hologramske reklame na površini njegova
Willowa. Steward je pogledao Stoichka i kontrolirano rekao: "On je mrtav. Nisu ga uspjeli
klonirati."
Stoichko je odmahnu glavom. "On je mrtav za Vestu. Tri tjedna prije incidenta na Vesti,
Consolidated Systems su uložili odre enu koli inu novca na tajni kontrolni ra un Life-Lighta,
kao sastavni dio prijateljske razmjene dobara. Kada je de Prey umro, uspješno je kloniran, samo
što šu prava na njegovo tijelo i snimke imali Consolidated Systems. Oni su rekli Pulsaru da
kloniranje nije uspjelo." Nasmijao se. "Consolidated su na taj na in prikupili neke od najboljih
ljudi iz projekta Coherent Lighta. Ponekad su, ukoliko im je informacija o ajni ki trebala,
oživljavali betu iako alfa nije umro. To je dobar sistem. Pulsar o tome ništa ne zna."
Stewardova usta su bila potpuno suha. Pokušao je skupiti nešto sline u ustima. "Razmislit
u o tome", re e.
"Hej", nasmijao se Stoichko. "Nisam ti imao namjeru upropastiti zabavu. Uživaj. Potroši
ovo što sam ti dao. Nitko živ na stanici nema nešto poput ovoga u pumpici, pa ga iskoristi u
cjelini." Uhvatio je Stewarda za ru ni zglob. "Razgovarat emo", re e. "Ja sam u hotelu
Xylophone. Samo nazovi kada misliš da si odlu io."
Steward je oblizao usne. "U init u to", re e. "Sigurno."
Stoichko se nasmijao i pojeo svoj zadnji keks. Zatvorio je džep na jakni. "Vidimo se",
re e i odvrluda iz kafi a.
Stoichko, pomisli Steward. Lice koje ovjeka stavlja na muke. Geni su mu proizašli iz
desetak generacija trgovaca. Prijateljski, naivan, laskav, a iznutra ista bomba. Oko o iju bi
trebao nositi znak upozorenja.
De Prey, pomisli. Još uvijek je živ. Nagla promjena raspoloženja ga zapljusnu. Bilo mu je
loše. Osje ao je težinu pumpice u džepu. Pitao se da li je otrov u njoj, da li je sam trebao izvršiti
Vestinu osvetu.
Otišao je ne ispivši svoje pi e i pažljivo se ogledavao kako bi bio siguran da ga nitko ne
prati. Nije nikoga primijetio.
Charterov terminal mu je dao popis kemi ara. Ubacio je kreditnu karticu u prvi broj.
"Zanimljivo." Zhou je promatrao svojim bistrim plasti nim o ima trodimenzionalni
hologramski prikaz složene molekule. Model molekule izgledao je kao geometrijski modificirana
stanica sperme, s prstenastom glavom i ugljikovodi nim repom. Nešto duboko u Zhouovim
ima svijetlilo je srebrnom bojom.
Zhou je imao dvadeset godina i bio je student farmacije. Jedan od kemi ara, koje je
nazvao, preporu io mu gaje. Živio je u tubastom stanu pretrpanom aparatima, s kompjutorima,
kriogeni kim jedinicama i kemijskim sintetizatorima. Na obrazima i elu imao je blještave trake
fluorescentne boje. Kemi ar je malo pogledavao na printpapire, malo na model molekule.
"To je neka vrsta neurohormona", re e Zhou. "Sli na onom koji se dobija kombinacijom
hormona i vitamina B. Ovaj nije registriran. Rekao bih da imate u rukama eksperimentalni
hormon koji još nije dovoljno ispitan da bi bio registriran. Vrlo je složen i njegova sintetizacija bi
bila jako skupa."
"Da li je umjetno napravljen ili je prirodan?" upita Steward.
Zhou slegne ramenima. "Ne bih znao re i. Ali ne vjerujem da se ovakvo nešto može na i
u prirodi. Kasnije u vam pokazati zašto."
Steward mu je rekao da je pumpicu dobio od prijatelja snabdjeva a koji nije znao što bi s
njom. Znao je da mu Zhou nije povjerovao, ali ako je i bio skepti an, to nije djelovalo na njegov
rad. Trebalo mu je deset minuta da izvrši analizu, ali dva sata da shvati što je analizom dobio.
"Imate li kakvu predodžbu kakvi bi bili efekti?"
Zhou mu je uputio napet i zadovoljan osmijeh. Sagnuo se nad tastaturom i pritisnuo
nekoliko tipki. Pojavila se nešto druga ija molekula. "Evo", re e. "Ovo je Genesios Tri, novi
neurohormon Pink Blossoma. B-44, ili Crni Grom." Iznena enje obuze Stewarda. Prisjetio se
zvižduka neuro-ma a, odsjaja Spasskyjevog zuba, eli ne igle oblivene krvlju. Zhou je uzeo
olovku i po eo objašnjavati. "Glava ovoga što se donijeli je ista, ali je uglji na funkcionalna
grupa zamijenjena nitritnom. A struktura repa je nešto druga ija. Ima iste aromatske grupe, samo
su druga ije raspore ene" - olovka je gotovo ostala lebdjeti me u hologramskim atomima -"a ima
i još jedna bitna razlika. Gledajte ovdje. Pokazat u vam." Pritisnuo je jednu tipku na tastaturi i
pokazala se stara struktura, koju je ubrzo zamijenila nova i tako naizmjence.
"Vidite?" upita Zhou. "Ova strana molekule je prisutna u vašem sastojku, dok kod
Genesiosa Tri toga nema. U tome je pretpostavljam, glavna razlika."
"Što to prakti ki zna i?"
"Genesios Tri je stabilan. Raspad se ne e dogoditi pri normalnim temperaturama. Zato je
savršena uli na droga - možete je nositi mjesecima u plasti noj vre ici i ostat e upotrebljiva. Ali
ovo" - prebacio je na prvu molekulu - "ovaj dodani dio ini je nestabilnom. itav rep ima
pretenziju lomljenja struktura. Toliko je nestabilan da je upotrebljiv samo nekoliko dana.
Posebno je osjetljiv na toplinu, svjedost i zrak.
To je razlog zastoje vaš prijatelj to držao ohla eno - za tjedan dana e ova droga biti
beskorisna."
Ritam udaljene glazbe dopro je do njih iz susjednog stana. Zhouov izraz lica se nije
mijenjao. Steward je promatrao molekulu koja se polagano rotirala oko svoje osi.
"Što mislite, kakve efekte ima?"
"Pretpostavljam da su efekti sli ni efektima Genesiosa Tri: poboljšanje rada mozga,
stimulacija povezanosti živaca. Ali se lakše razgra uje, tako da ga treba ve a koli ina."
"Da li bi bilo nekih depresivnih efekata u moždanoj neurotransmisiji?"
"Teško je to re i, no ne bi me iznenadilo." Zainteresirano se zagledao u reprodukciju.
Nešto je, u dubini njegovih o iju, reflektiralo zelenkastu sliku holograma. Nasmijao se i iz džepa
izvukao nikotinski štapi . "Rado bih zadržao uzorak", re e. "Zbog nekih pokusa."
"To ne bi bilo pametno", re e Steward. "Ako je ovo neki eksperimentalni hormon, neki su
ljudi uložili mnogo novaca u njegovu proizvodnju, a budu i da nije zašti en zakonom, mogli bi
biti spremni i ubiti zbog njega."
Zhou je izgledao uvrije eno. "Nisam ni ja budala", re e. "Možda ima nekih podataka u
literaturi o tome. Ako povezem neke podatke sa svojim znanjem, možda uspijem zbrojiti dva i
dva i dobiti neke rezultate." Povukao je fini dim svoje cigarete i nasmijao se hladno. "Postavili
ste mi zanimljiv problem."
"Nazvat u sutra", re e Steward. 'Trenutno nemam mjesto boravka."
Kao odgovor na Stewardovu laž, Zhou je uputio smiješak. Steward je zaklju io da mu nije
važno - problem ili novac bili su mu dovoljan poticaj.
"Kako god želite."
Uzeo je pumpicu za Zhouovog stola i pohranio je u džep. Na prstima je osjetio hladno u.
"Nazvat u", re e.
Zakora io je u uski hodnik izme u stanova. Život na stanici je izgledao jako dalek. Droga
mu je bila teška u džepu. Stoichko mu je predložio da se provede, stoje i namjeravao u initi. Alije
prije toga morao odlu iti što e s ovim u džepu.
 Najprije je otišao u restoran u kojem su služili zemaljsku hranu, a ne neka jela od povr a
naglo pržena u litrama ulja. Zaklju io je kako bi se mogao naviknuti na injenicu da je bogat i
naru io je roti de veau au celeri-rave. Odrezak je bio svjež, dovezen sa Zemlje u skupocjenim
pretincima dnevnog shutllea. Prije nego stoje konobarica donijela vino, otišao je do toaleta, umio
se, izvadio pumpicu iz džepa i zagledao se u nju.
Vee ovisnost. P.
O ovome je alfa bio ovisan, pretpostavi, o neurohormonu koji su Powersi donijeli iz
svojih laboratorija. Znao je da je podložan vee-u, što god to zna ilo, i da je ovaj hormon još
uvijek djelotvoran. Sje anja na Powerse preplave njegovu glavu, duge proporcionalne ruke i
živ ani pokreti, težak miris hormona koji je ispunjavao prostorije, daleki Serengov pogled. Ako
proba drogu, znat e stoje Sereng vidio.
Morao je to vidjeti. Ovisnost ne može pote i od jedne doze - to nije sistem rada opojnih
droga. A ako je to bio otrov, postoji i puno lakših na ina da se on napravi - Vesta je mogla
odabrati jedan od njih. Promatrao je svoj odraz dok je pumpicu prinosio licu. Naježio se pri
dodiru hladnog metala na gornjoj usnici. Ispucao je po jednu dozu u svaku nosnicu.
Jak miris ispunio mu je nosnice. Bol u nosu natjerala mu je suze na o i, ali je kroz
hladno u mogao osjetiti miris Powersa, njihov težak miris. Sje anja su ga ponovo zapljusnula:
udni pokreti izvanzemaljaca, neobi an govor, brze siluete koje su se mimoilazile u izmaglici,
ispuštaju i svoje neharmoni ne zvukove kroz nosnice. Steward se ponovo naježio. Krv mu je
jurila venama dok je u ušima osje ao udarce srca.
Ritam srca je usporio. Ništa se nije dogodilo. Pogledao se u ogledalu i vidio jedno
iznena eno lice. Poticaj moždanih funkcija, poboljšanje me uživ ane veze - to je trebao osjetiti.
Adrenalin mu je tada pojurio tijelom, popratna pojava straha, a mogao je osjetiti i drhtanje
u koljenima. Obuzdao ga je nagnuvši se preko umivaonika i oslonivši se na drhtave ruke.
Neurohormon nije imao nikakvog efekta, bar ne onakvog kakvog je mogao osjetiti.
Uputio je nesiguran osmijeh liku u ogledalu, ponovo podigao pumpicu i okinuo.
Ništa.
Ve era je bila dobra.
Steward je društvo našao kasnije, poslije ve ere, kada je otišao u bar sa slabom
gravitacijom u blizini dokova. Želio se smijati, plesati i našao je partnera u Pink Blossomovom
regrutu Darthamae, koja je bila ve pri kraju svog tridesetšestsatnog dopusta. Genetski joj je bilo
dodano ultraefikasno srce i plu a koja su se lagano privikavala na situacije pod slabim pritiskom,
a biofeedback tehnikama je dobila svjesnu kontrolu nad pokretima pod vodom. Ruke i noge su joj
bile duga ke i kvalitetne, lice tamne boje, neprirodno mirno, poput statue. Bila je iznena ena
kada je nije odveo do sobe u jednom od jeftinijih hotela, ve su krenuli prema starom vretenu, u
George V i tamo zauzeli sobu u potkroviju sa sniženom gravitacijskom silom i staklenim
zidovima, tako da se itava stanica mogla vidjeti kao na dlanu. Na jednoj strani vretena bila je
no , a no ne svjetiljke stvarale su dojam novog zvijež a.
Darthamae se kretala s elegancijom koju posjeduju samo prilago eni, i kad je pri ala,
ruke su pri ale s njom, jezikom koji se koristio u njezinoj bestežinskoj okolini. Izgledalo je kao
da uop e ne diše. Kad je pri ala, esto je morala prvo udahnuti, da bi u plu ima imala dosta zraka
da kaže ono što želi. Ruke su joj esto znale prete i usne i objasniti ono što je željela izgovoriti.
Bila je ista suprotnost Natalie. Stewardu je to više odgovaralo. Dopadala mu se
Darthamaeina smirenost, njena sigurnost. Ona je bila njegov egzorcist. Nadao se uspješan.
Nebo iznad njih postalo je sve svjetlije, dobilo je nove nijanse zelenih i sme ih
pravokutnika. Steward je naru io šampanjac zajedno s doru kom, isko io iz kreveta i protegnuo
se. Stalna bol javljala mu se iz ligamenata. Slaba gravitacija je bila spas. Darthamae ga je
promatrala iz kreveta.
"Kako je netko, bogat poput tebe, završio kao snabdjeva ?" upita ga.
"Posre ilo mi se. Dobio sam neku preporuku na tržištu dionica."
Ruke su joj plutale po zraku, elegantno opisuju i prozirni strop, udaljene naseobine.
Udahnula je. "Stvarno imaš dobrog prijatelja."
Nasmijao se. Na vratima se za ulo kucanje. "Da li si ikada prije pila šampanjac?" upita je.
"Iz aše, ne."
'Tako je bolje. Daje posebnu aromu, mi to zovemo buke." Njenim mirnim licem se
polagano razlio osmijeh, stoje prešlo u otvoreni smijeh. "Onda u morati zapamtiti da moram
udahnuti dok pijem", re e.
Nakon što se Darthamae vratila na svoj brod, Steward je otišao do telefonske govornice.
Predstavljaju i se kao satnik Schlager iz Direktorata osiguranja, nazvao je kontrolu putovnica i
saznao da je Stoichko došao na stanicu translunarnim shuttleom koji je letio iz Tangiera. Stoichko
je bio državljanin Uzbekistana. Na karti je pisalo da je krenuo u Tangier iz Maoa u središnjoj
Africi.
Nitko se na kontroli putovnica nije niti zapitao postoji li satnik Schlager. Charter stanica
je živjela od povjerenja svojih stanovnika.
Steward je preko terminala ušao u knjižnicu i zatražio sve podatke o Maou. To je mali
izolirani gradi u Sahari, pogodno mjesto za istraživanja. Njegova jedina industrija je proizvodnja
laboratorijskih proizvoda u Expres Biolabsima, koji su vlasništvo Brighter Sunsa. Kako je
Brighter Sunsima bilo zabranjeno posjedovati neko podru je, Expres nisu bili ograni eni
njihovom ideologijom ili obi ajima. Bili su samo jaka privatna investicija.
Steward je spustio slušalicu i zarežao na terminal koji se automatski prebacio na dnevni
raspored Charterovih atrakcija. Stoichkova pri a je izgledala u redu. Možda je bilo vrijeme da ga
nazove i vidi kakvi su mu planovi.
Xylophone je bio srednje skup hotel poput onih koji su imali ugovor s brodovima o
smještaju njihove posade. Predsoblje je bilo puno holograma minijaturnih ultrasvjetlosnih
letjelica, koje su izgledale kao da su u punoj brzini, te snimki leta a ovih ultrasvjetlosnih naprava,
koji su letjeli u niskoj gravitaciji središta vretena. Steward osta zaprepašten kada mu je jedan od
pilota sa slike mahnuo.
Na desnom ramenu je osjetio lagani dodir. Napetih živaca okrenuo se na desnu stranu, da
bi nakon toga s lijeve za uo smijeh.
"Bog, kompa." Resse se cerekala, drže i u ruci putnu torbu. Na sebi je imala foto-jaknu na
kojoj je bila prikazana neka egzoti na plaža, bijeli pijesak, plavo nebo i Heinekenovi proizvodi.
Zapitao se da li ju je kupila od konobarice iz Spindrift hotela.
"Jesi li poslušao moj savjet oko dionica Brighter Sunsa?"
"Još ne." Pogledao ju je s blagim iznena enjem. "Pretpostavljao sam da je tvoj shuttle ve
otišao."
"Malo sam promijenila planove. Naletjela sam na starog prijatelja i odlu ila malo odgoditi
put."
"Pa, ako ti dojavi ponešto oko dionica, javi mi."
i su joj odavale svježinu, odražavaju i plavetnilo oceana s jakne. "Bodeš li štogod,
misteriozni ovje e?"
"Naišao sam na simpati nu osobu."
"Dobro. Tražila sam te prošle no i na Bomu. Prijateljica ima prijateljicu koja bi te mogla
zanimati. Ali je jutros odletjela u Španjolsku."
"Vidim, misliš na mene. Hvala."
 Resse ga blago udari po rebrima. "Moram i i. Idem na ru ak sa svojim financijskim
savjetnikom."
"Vidimo se kasnije, kompa."
Steward je promatrao Resse kako svojim sigurnim dugonogim korakom prilazi izlazu.
Foto-jakna je prošla kroz vrata i ubrzo nestala iza najbližeg ugla. Steward je potražio telefon i
nazvao Zhoua.
Kemi ar mu je rekao da je pretražio svu literaturu, ali nije našao ništa niti sli no onome
stoje Steward donio. Steward mu je spomenuo da je hormon vjerojatno izašao iz Expres Biolabsa.
'To e biti teško", re e Zhou. "Od tamo se ne mogu i vu i nikakve informacije. S vladom
su sklopili ugovor p. kojem mogu s tisu ama kvadratnih kilometara raditi što žele. To je kao
Vesta u malom, u srcu Afrike, iako zemlja službeno ne pripada Brighter Sunsu. Oni su tip ljudi
na kakve ste me ju er upozorili. Tko bi se s njima natezao."
"Nisam nimalo iznena en."
Steward je prepoznao zvuk uvla enja dima. "Saznat u što mogu. Ali ne vjerujem da u
imati što za otkriti."
"Napravite što možete. Nazvat u sutra."
Javio se Stoichkou, a zatim se popeo stepenicama do drugog kata, gdje su hologrami živih
boja ukrašavali podlogu. Kada je izašao u hodnik, tišinu je narušavao jedino zvuk robota- ista a
koji je ulazio u sobu. Pronašao je Stoichkova vrata i zakucao.
Stoichko je bio odjeven u hla e od bijelog platna, preko kojih je visjela majica prepuna
zakop anih džepova. Korištenje dugmadi je još jednom odavalo ovjeka ro enog na Zemlji.
Stoichko se nasmješio. Steward se uhvatio kako mu uzvra a smiješak. Geni trgovca.
"U ite. Sjednite. Konjak? Kavu?"
"Kavu, hvala. Crnu, bez še era."
U sobi se nalazio automatski aparat za room-service s teškom posudom za kavu na
toplome. " ašu ili šalicu?"
"Šalicu. Hvala."
"Pijete kavu kao ovjek sa Zemlje. To je dobro." "Ja jesam ro en na Zemlji, ali vi to ve
znate."
Steward je prihvatio ponu enu šalicu kave i zavalio se u fotelju obloženu jastucima.
Stoichko si je ve nato io konjak. "Možda ovo ne ete vjerovati", re e približavaju i stolicu
Stewardu, "ali ja jednostavno uživam u hotelskim sobama. Tek tako, sjedim daleko od svega, u
miru i tišini, gledaju i video, slušaju i glazbu, pijuckaju i konjak." Zatresao je glavom. "Prijatna
promjena tempa života."
"Daleko od strke zadnjeg naru enog ubojstva."
Stoichko se blago nasmijao. Prst mu je kružio po rubu aše. "Nešto poput toga." Kimnuo
je glavom. "Moj primarni posao nije ubijanje. Zato sam razgovarao s vama."
"Da me nagovorite da vam ubijem de Preya."
"U stvari ne. Svu štetu koju je mogao u initi Brighter Sunsima, u inio je. On nam više
nije važan. Bio je samo" - podigao je obrvu - "mamac. Nešto ime bismo privukli vašu pažnju."
Zagonetno je pogledao Stewarda. "Nisam bio siguran osje ate li jednaku mržnju prema de Preyu
kao i vaš alfa. Kako se ini, osje ate."
Steward se nasmijao. "Curzon je ponudio alfi de Preyovu glavu ako mu pomogne
kontaminirati Powerse na Vesti. Sada mi i vi nudite de Preya ako nešto u inim za vas." Otpio je
gutljaj kave. "Ako de Prey stvarno umre, kako ete me vi dobiti da radim za vas?"
Stoichko se nagnuo prema njemu i namignuo. "Da li e vas novac zadovoljiti?" pitao je i
zatim se nasmijao. Smijeh mu je bio sr an i smrdio je na konjak. Bio je to smijeh koji je tražio
društvo. Izvla io je iz vas smijeh iako za to nije bilo razloga. Ovaj ovjek je znao što radi.
Steward je potisnuo veselje. "Ovisi o poslu. Recite što o ekujete od mene."
Stoichko se namršti, zatim ustane elegantnim pokretom koji je podsjetio na Darthamae.
Prera ena struktura unutarnjeg uha, možda radi bolje ravnoteže ili koordinacije pokreta. Stoichko
je prošao do druge strane sobe i pogledao kroz prozor. Steward je vani mogao vidjeti samo
vrhove drve a. Zelene površine nisu postojale u naseobinama.
Stoichko se okrenuo. U nacije imao kratku cigaretu. "Smijem li zapaliti?"
"Samo naprijed."
Zapalio ju je šibicom - još jedan dokaz zemaljskih navika - i otpuhnuo dim. "Jednom sam
zapalio cigaretu u koloniji Marcus", re e, "i pokrenuo sve alarmne sisteme. Za nekoliko sekundi
lice mi je bilo prekriveno pjenom za gašenje požara iz automatskih naprava." Polagano je prišao
Stewardu.
"Što osje ate", Stoichko ga oprezno upita, "prema Powersima?"
Steward je na inio dugu stanku prije nego što je odgovorio. "Mislim da su ... bolji... od
nas, na neki na in. Vidim" odglumio je nesigurni smiješak - "vidim u njima naše spasioce."
Stoichko je potvrdio glavom. "Možda ste u pravu", re e. Uvukao je dim u plu a i
izdahnuo. "Consolidated su naru ili napad na našu naseobinu na Vesti", re e. "Nitko od nas ne
zna zašto. Powersi su umirali u najgorim mukama. Pro itali ste fileove i znate što je bilo."
Steward je kimnuo. "Znam."
"Vesta se boji da bi ovo mogao biti prvi metak u vrlo neugodnom ratu", Stoichko re e.
Moramo im pokazati da ovakav na in kaubojskog ponašanja ne emo tolerirati." Sjeo je na krevet
preko puta Stewardowe stolice i pokušao stvoriti prijateljsku atmosferu. "To bi zna ilo žrtvovati
nešto, ali bi ta žrtva uvela novu ravnotežu. Spasila bi mnoge živote u budu nosti, ljudske i
Powerske."
Hladno a se po ela širiti Stewardovim grudima. "Protuudar", re e. Stoichko ga zagonetno
pogleda ispod obrva. "Da li vas ova ideja užasava? Mene da."
Steward proguta knedlu. Imao je dobru ideju o tome što bi trebalo re i. "Powersi, oni... e
umrijeti."
Stoichko tužno sagnu glavu. "Da." Prsti su mu plesali oko aše konjaka. "Ali e ta žrtva
sprije iti nastavak razvoja novog sveop eg rata. Bolje da ih umre nekoliko sada, nego milijuni
kasnije, u apsolutnom ratu. Moramo pokazati Consolidatedu da njihov biološki obrambeni sustav
nije savršen i da ne mogu pobje i posljedicama svog ina."
Steward je zatresao glavom. "Morat u o tome razmisliti."
Sugovornik mu je prijateljski spustio ruku na rame. "Razmišljajte koliko god ho ete. Ali
znajte da je oružje koje emo mi upotrijebiti puno milosrdnije, nego ono koje su oni koristili.
Naši Powersi su umirali u agoniji. Me usobno su se rastrgali. Uslijed djelovanja našeg oružja
samo zaspu. A ljudima ne ini ništa."
Steward je pokušao izgledati nestrpljivo. "To uop e nije važno."
Stoichko slegnu ramenima. "A ako biste smirili de Preya, to bi bilo samo još jedno
upozorenje njihovoj hijerarhiji. Da smo i mi na tragu njihovim mu kama."
Steward je ustao i prošetao po sobi. Želio se izvu i iz Stoichkovog pogleda. Iskrenost je
izgledala tako uvjerljiva, a opet je njegov pogled bio previše oprezan. Duboko je udahnuo,
stisnuo šake i gurnuo ih u džep. Nije znao kako da sada postupi. Pitao se, da li bi, u slu aju da
odbije ponudu, iz ove sobe izašao s nogama naprijed.
Došao je do prozora i promatrao zelenu površinu vani. Do njegovog je uha dopro slabašni
dje ji vrisak. Staro je Mitsubishijevo vreteno bilo namijenjeno ljudima sa Zemlje, kojima je bilo
potrebno drve e i trava. Danas se u naseobinama to smatra nepotrebnom rasipnoš u.
 "Raspravimo pitanje novca", re e, pokušavaju i dobiti na vremenu dok je razmišljao o
svojim budu im potezima.
"Deset tisu a Starbrightovih dolara unaprijed", Stoichko je mirno rekao. "Trideset nakon
izvršenog posla."
"Dvadeset i pet unaprijed", re e Steward.
"Dvadeset."
"Razmislit u."
Dim Stoichkove cigarete je ispunjavao prostoriju. Steward ga je udisao. "Sredit emo vam
pristup", Stoichko re e. "Poslat emo važan teret za Ricot preko Chartera i pobrinuti se da ga
Taler stavi na Borna. Dozvolit emo da Taler utovari. Tako e izgledati prirodnije."
"Pomo ? Podrška?"
"Nabavit emo vam planove Ricota i njegovog osiguranja. Oružje ete dobiti. Treba li
vam još nešto? Ako obavite sve kako treba, izvu i ete se bez problema. Nemaju nikakvog
razloga sumnjati u vas."
Nema drugog izlaza sa stanice, samo Born. "Usamljenog sabotera lako je zanijekati."
"Naravno."
Mlada, tamnokosa žena je prolazila parkom ispod prozora. Sagnula se nad malim
djetetom koje je radilo svoje prve korake. Stewardu se javila bol u grlu. Okrenuo se prema
Stoichku. "Trenutno ne mogu donijeti odluku", re e.
Stoichko je kimnuo glavom. Steward ga je pažljivo promatrao traže i upozorenje u
njegovim o ima, neki signal, sužavanje ili širenje zjenica, što bi zna ilo Stewardovu brzu smrt,
ovdje u hotelu. Pokušao je stajati stabilno, bez upadljivog stava, s nogama i rukama spremnim za
obranu. Vjerojatno, pomisli Steward, Stoichkovo uvježbano oko primje uje ovu spremnost tijela.
Pokušao se opustiti. Stoichko je gasio cigaretu pogleda fiksiranog u pepeljaru. Digao je pogled.
"O puno toga morate razmišljati", re e. "Možemo li se vidjeti sutra? Za ve erom?"
"U redu. Ali možda još ni tada ne u imati odgovor."
"To bi bilo razumljivo", re e. "Ako se sjetite još sitnica i trebate još nešto pitati, sve je u
redu. Ali postoji još jedna stvar koja ne bi bila u redu, što se ti e Veste. Ako nešto nekome
kažete."
Steward je slegnuo ramenima. "Nisam ni ja glup", re e.
Stoichkov pogled je bio leden. Steward je sada napokon vidio njegovu pravu stranu, znao
je da to nije nikakav trgovac. "Nemojte misliti da bi vaši prijatelji s Antarktika mogli prodati ovu
informaciju bez našeg znanja i da bi vi u tom slu aju mogli na i mir bilo gdje u Svemiru."
"Malo mi vjerujte na rije ", re e Steward.
"Tek toliko da bude re eno."
"Pošteno." Steward pro e rukom po elu brišu i nevidljivi znoj. Ne e umrijeti, bar ne
ovdje, u hotelu.
'Tek toliko da znate." Stoichko se nasmijao. Steward osjeti neodoljivu želju da se nasmije
s njim. Geni trgovca.
"Dobro ste se proveli?" upita ga Stoichko. "Je li pumpica bila dobra?"
Steward se nasmijao. "Sve sam potrošio", re e. "Da li slu ajno imate još toga?"
Stoichko se nasmijao i otišao do kov ega. "Neka vam je ovo zadnja", re e. "Ovo je sve
što imam."
Steward je primio hladnu pumpicu u ruku. "Hvala."
Stavio ju je u džep i krenuo prema vratima. Odglumio je neodlu nost. "Znate", re e,
"potrošio sam je s prijateljicom. Na nju uop e nije djelovalo. Znate li možda zašto?"
"Možda je imuna na ovakve hormone", re e. "Kemija mi nije ja a strana."
 "Da, možda." Steward je krenuo prema vratima. "Vratit u se sutra. Oko šest popodne?"
"Bit u ovdje. Dobro se provedite." Stavio je ruku na Stewardovo rame i otvorio vrata.
"Nemojte se previše zamarati oko ovih stvari. Ako do e do kakvih problema, ve emo smisliti
nešto." Dok je prolazio hodnikom, a zatim i izvan hotela, Steward je osje ao kako ga oprez hvata
svojom hladnom rukom za kralježnicu, za potiljak. Pitao se da li ga tko prati. Da li e sada biti
ne ija meta. Tko je još pratio njegov prijenos podataka s Borna na Zemlju, tko bi još mogao
tražiti njegove usluge?
Odjavio se iz King George V, te se vratio na brod. Zaklju io je da mu Born pruža ve u
sigurnost. Legao je na krevet i izvadio pumpicu iz džepa. Držao je hladnu metalnu kutijicu prema
svijetlu i pitao se što taj hormon predstavlja, kako on ulazi u igru. Imunost na hormone? Trebao
je i u tom slu aju nešto osjetiti. Dotaknuo je gornju usnicu pumpicom pitaju i se da li da još
jednom proba, ali ga obuze hladno a. Misao mu pro e moždanim stanicama.
Ovaj put je pumpica mogla biti ispunjena otrovom. Možda mu je Stoichko dao otrov im
nije oduševljeno prihvatio ideju o masakriranju Powersa. Obuzdao je iznenadnu želju za
bacanjem pumpice u suprotni kut sobe i pažljivo je stavio na policu.
Prihvatiti misiju na Ricotu, pomisli Steward. Na i de Preya. Na i Curzona.
I usput ubiti mnoštvo izvanzemaljaca koji nisu imali veze s tim, ni sa im što mu se
dogodilo. To nije želio.
Pogledao je svoju sliku na zidu, video-sliku prepunu snijega. Alfa je prihvatio takvu
misiju, prihvatio je de Preya kao mamac i masakrirao Powerse. Morao je imati razlog za tako
nešto - bar se nadao tome - ali on nije imao nikakvih osje aja prema izvanzemaljcima, niti ljubav,
kojom ga je Griffith gnjavio, niti mržnju, koja bi ga tjerala na takav in.
Stewardu se nije svidjela Stoichkova ponuda. Ali je htio znati što se krije iza nje, koliko je
Stoichko znao o Consolidatedu i o vezi izme u Curzona i de Preya.
Odlu io je razgovarati sa Stoichkom o tome. Oti i tamo ispunjen ženom, prihvatiti ili
odbiti misiju prema instinktu.
Otišao je do svog terminala i zatražio red leta shuttleova. Jedan je kretao za Zemlju u
devetnaest i trideset.
Ukoliko odbije Stoichka odlu io je požuriti na shuttle u nadi da ne e umrijeti na putu do
uzletišta.
Tog je jutra Steward nazvao svog mešetara i rekao mu da proda sve dionice Brighter
Sunsa i, u slu aju da padnu više od deset bodova, da ih ponovo kupi. Na brodu je pojeo ru ak i
otišao do Zhoua. Sadržaj druge pumpice je bio identi an prvoj: Stoichko mu nije dao pištolj
kemijskog oblika. Kemi ar nije našao nikakve informacije o hormonu niti o svrsi u koju bi
mogao služiti.
Pogledao je u Stewardovo blijedo, gotovo bezbojno lice i uputio mu hladan smiješak.
"Mogli bi ga ponuditi ljudima na nekom tulumu i promatrati reakcije", re e.
Steward odmahnu glavom.
Zhouov smiješak se nesigurno povu e s lica. "Nisam ni mislio da ete dozvoliti."
Steward uzme obadvije pumpice i spremi ih u putnu torbu. Vratio se do hotela Xylophone
i prošao kroz predvorje. Hologrami ultralighta obasjavali su mu lice dok se penjao stubama. Ovaj
put nitko nije mahao.
Tiho je prošao hodnikom. Vrata Stoichkove sobe bijahu blago odškrinuta, poput poziva
unutra. Svjetlost videa obasjavala je sobu. Osje ao je miris cigare, toplinu. Nešto nije bilo u redu.
Postao je oprezniji.
Trenutak se zadržao na hodniku, zatim dohvatio kvaku i oprezno odgurnuo vrata. Nešto
mu šapnu da ne ulazi.
 Stoichko je sjedio na svojoj stolici s jastu ima, potpuno vidljiv s mjesta na kojem je
Steward stajao. Bio je pogo en u srce i plu a. Glava mu je visjela na grudima, a o i su mu bile
širom otvorene. Svijetla arterijska krv je napravila mali bazen u krilu. Cigara je još uvijek
gorjela u pepeljari iza njega.
Misija je otkazana, pomisli Steward.
Boje sa videa glupo su se prelijevale preko mrtvog žutog lica. Ideja o bijegu sijevne
Stewardovim rukama i nogama. Ubojica je možda još u sobi.
Pomislio je na povezanosti, komunikacijske veze s Vestom, Antarktikom, ovdje sa
Charter stanicom, na Tsiolkovskyjevog demona koji eka u kompjutorima s javnim pristupom.
Veze koje su sada bile pokrenute, i koje nije mogao dohvatiti niti im pristupiti bez informacija.
Možda je mogao na i podatke koje je trebao, ovdje, u Stoichkovoj sobi. Steward pogleda torbu u
svojoj ruci. Omotao je remen oko ruke i bio spreman baciti je u glavu svakome tko ga pokuša
iznenaditi.
Bešumno je zakora io u prostoriju.
 Poglavlje 13

Svako malo, pomisli Steward, mogu e je zaboraviti na stvarnost i povu i se u svoj svijet.
Sada nije bio takav trenutak.
On i Stoichko bijahu sami u sobi. Na videu je žena, obu ena u crnu kožu, ru nim baca em
plamena obra ivala crnomanjastog muškarca u kožnim ga icama. Vrisci i zvukovi plamena pod
pritiskom ispunjavali su sobu. Steward lagano spusti torbu na pod i nogom zatvori vrata.
Uzbu enje mu je kolalo venama. Um mora biti praznina, pomisli. Citat Musashija.
Pokušao se sjetiti što je sve dirao prošlog dana. Vrata, šalicu kave, stolicu, možda i
prozor. Šalice za kavu su bile mijenjane od ju er - dvije šalice su se nalazile na aparatu, obadvije
još uvijek zamotane u papir. Skinuo je svoju jaknu i njome se poslužio pri brisanju prozora, zatim
obrisao vrata i kvaku. S rukom u jakni pritisnuo je tipku kojom se s vanjske strane pali znak ne
uznemiravaj.
Soba je bila ispunjena mirisom smrti. Gusta crvena teku ina kapala je sa stolice na parket.
Odjavna špica potmulo je odzvanjala s videa. Steward pokuša izbaciti sve iz sebe, ostati potpuno
prazan za sve dojmove koje mu mogu pružiti Stoichko i njegove stvari. Po eo je prekopavati po
Stoichkovim stvarima brišu i svoje otiske sa svakog predmeta koji je pritom dotaknuo.
Group Sevenov agent je posjedovao prili no pokretljivu prtljagu. Uza se je imao samo
jednu torbu - na injenu od iste kože, sa eli nom konstrukcijom - i Steward ju je našao u
ormaru. Sadržaj je istresao na krevet. Iz nje je ispao veliki izbor prljave odje e, mala futrola s
alatom - odvija i, klju evi za popravke i sli ne stvari i torbica s etiri pretinca namijenjena
prenošenju bo ica s alkoholnim pi ima, ali koja je u ovom slu aju imala samo jednu bo icu
konjaka. Vjerojatno je Stoichko u preostalim pretincima nosio pumpice. Veli ina je bila približno
ista.
U ormaru se nalazila samo odje a. Steward je prisvojio jedan rup kojim je brisao
otiske. Ništa nije bilo skriveno u pregratku ladice u stolu. U kupaonici nije našao ništa neobi no.
Zubnu pastu i dezodorans strpao je u džep, da bi ih kasnije pregledao, u slu aju da je nešto
skriveno unutra.
U stoli u pored kreveta bio je triler u dijelovima i nekoliko uredno ozna enih
memorijskih kartica. Steward je zaklju io da je to glazba koju je Stoichko slušao, ali ih je
svejedno strpao u džep.
Stewardove o i još jednom preletješe sobu. Stoichko je krvario u svojoj stolici. Cigara mu
je dogorjevala. Na videu je žena maslinaste boje kože, našminkana u obliku leptirovih krila,
ljubila azijata u bijelom svilenom kimonu.
Group Seven e misliti da sam ga ja ubio, pomisli Steward. Bit e bolje da se izgubim što
brže, kada po nem bježati.
Osoblje hotela ne e otkriti njegovo tijelo do sutra. Možda i kasnije obrate li pozornost na
znak Ne uznemiravaj.
Vjerojatno Gruop Seven nema drugih ljudi na Charteru - morat e dolaziti sa Zemlje, tako
da ne e biti trenutne potjere. Osim ako Stoichkov ubojica trenutno ne zove policiju i javlja im da
se dogodilo ubojstvo. Nelagoda mu pro e kralježnicom.
Sigurna stvar, pomisli, ništa ne mogu izgubiti. Um mora biti prazan.
Pokušao se opustiti, dozvoliti sobi da mu pri a.
Pitao se emu služi alat i gdje je etvrta bo ica, ako je uop e postojala.
Ponovo je pogledao Stoichka i osjetio bakren okus u ustima. Znao je što slijedi.
 Tijelo mu je još bilo toplo, krv teku a, i ta je okrutna injenica preplavila Stewarda poput
mu nine. Oluja mu je zavijala u ušima. Spustio ga je dolje, primijetio pune džepove i ispraznio
one koje je mogao dosegnuti. Kreditna kartica, etvrtasti klju sobe, prsten nekog drugog klju a.
Pobacao ih je po podu. Uspravio se, posegao za remenom i povukao, pokušavaju i pomaknuti
teški leš. Težina mrtvaca je bila ve a nego stoje o ekivao. Remenje pukao uz hrapavi zvuk.
Bazen i krvi na podu po eli su se brže puniti. Steward se ,brzo odmaknuo, da ga ne bi zaprljali,
i obišao leš. Stražnji džepovi su bili prazni.
Praznina, pomisli Steward. Neka me misao vodi.
emu je koristio alat? pitao se Steward.
Ponovo je pogledom pretražio sobu. Sa videa je dopirao zvuk pucanja hrskavice. ovjek u
crnom kimonu je upravo smjestio nogu na lice plavokosog diva.
Isklju io je video, izvukao utika iz zida i Stoichkovim alatom skinuo stražnju plo u.
Unutra se nalazila metalna bo ica zalijepljena na neravnoj površini. Bo ica je bila lagana,
veli ine Stewardovog dlana. Preko nje se nalazila papirnata traka s upozorenjem: BIOLOŠKI
ZATVORENO. OTVARATI SAMO U STERILNOJ ATMOSFERI.
Steward je stavio bo icu u džep i obrisao sve stoje mogao dirati, zatim vratio stražnju
plo u na mjesto i ponovo sve obrisao.
Stoichkova krv polagano se razlijevala po parketu. Steward oprezno zaobi e lokvu.
Praznina u njemu je polagano prelazila u bol. Bilo je vrijeme polasku.
Zhou nije bio kod ku e. Steward se zaustavio kod poštanske postaje, zamotao bo icu u
paket zajedno s porukom i dodatnim novcem i poslao ju je Zhou. Krenuo je prema dokovima za
shuttleove, paze i da ga netko ne prati, pokušavaju i biti što neupadljiviji i ne tr ati. Gravitacija
mu je polako vratila krvotok u normalno stanje. Holo-reklame su ga napadale. inilo mu se kao
da primje uje stalne pokrete sa svoje lijeve strane, ali kada bi se okrenuo, nije bilo ni ega. Iznutra
je još uvijek osje ao prazninu i to ga je brinulo. Trebalo ju je ne im ispuniti.
Starbrightov shuttle za Zemlju ve je odletio. Pogledao je blještavu reklamu za shuttle
DEPARTED i pitao se da li je Resse u njemu.
Prou avao je svijetlim slovima ispisani raspored letova shuttleova i primijetio žuti
raspored koji je ozna avao red letova trgova kog shuttlea. Prevozio je trgovce iz jednog hotela u
drugi. Iz SOLONA, PORT ARTHURA. Za PRINCE, NEW HMTY, KEYSTONE, SOLON,
PORT ARTHUR.
New Humanity. Tamo u bestežinskom gradu živjela je Natalie s alfinim djetetom. Cijena
karte je bila apsurdno mala.
Ona mu je bila slabost, znao je to. Možda e joj stvoriti neke neprilike. Ali trebao je svoju
prazninu ispuniti ne im realnim, ne im drugim osim nasilne smrti u maloj hotelskoj sobi,
krvavog i potpuno tužnog ovjeka, koji se polagano hladi pokraj glasnog videa. A i nije o ekivao
susret s Group Seven još neko vrijeme.
Osim toga, ako ga uhvate za nekoliko dana, ovo bi mu mogla biti posljednja prilika.
Odlu io je oti i u New Humanity.
 Poglavlje 14

Da bi zbunio pratioca, ukoliko je on postojao, kupio je kartu skroz do Port Arthura.

Ve ina putnika se me usobno poznavala, pa su se smijali, pozdravljali pridošlice i pri ali dok su
se ukrcavali. Promatrali su Stewarda s izvanrednom znatiželjom. On je odbio njihove ponude
hranom i pokušao se odmoriti.
Misli su mu tutnjale kroz glavu poput vatre potjerane ljetnom burom. Kada bi zatvorio
i, ugledao bi oblike poput svježih kapljica krvi projektiranih s unutrašnje strane. Složenost ga
je izlu ivala. Znao je da mu Tsiolkovskyjev demon leži za vratom. Odustao je od razmišljanja i
naru io scotch.
Kada ga je dobio, po okusu je zaklju io porijeklo proizvodnje: Japan. Napravio je grimasu
i ispio ga.
Potreba je sve više rasla u njemu. Znao je da je to ludilo, ali se borio logikom,
Ashrafovim rije ima:"Nema to nikakve veze s tobom." Rije i su bile mrtve, poput vlasnika, i
zvu ale besmisleno u Stewardovoj glavi.
Šest sati i tri Stewardova pi a kasnije, New Humanity je po ela rasti ispred shuttleovog
nosa. Bila je to sjajna gra evina, široka nekoliko kilometara, bez prstenastog ili vretenastog
oblika budu i da nije trebala umjetnu gravitaciju, labirint jednodijelnih cijevi i tunela, satelitskih
tanjura, kolektora sun eve energije. Steward se jedini iskrcao na toj stanici.
Prije osamdeset godina etvorica imaginista sagradila su New Humanity kao završnu fazu
svoje ideologije, naseobinu za ljude druge generacije, potpuno napu enu pojedincima odgojenim
za život u svemiru, bez gravitacije.
Kada je sišao sa shuttlea, postalo je o ito da zamisli etvorice za etnika nisu ispale kako
je trebalo. Zrak je bio suh, kao da su pro iš iva i bili kontaminirani nekom vrstom nametnika,
virusa. Bezvoljna šesteroruka žaba-žena, koja se kretala izme u svojih video terminala u uredu za
posjetioce, bila je nemalo iznena ena ugledavši ga. Tuneli i hodnici bili su prazni, nije bilo niti
izmijenjenog stanovništva koje živi ovdje. Grafiti su prekrivali zidove tunela. Proizvodnja se još
uvijek održala ovdje, ali je konkurencija, što se ti e metalnih proizvoda i lijekova, bila gadna, a
moderni pogoni podržavani svojim polikorporacijama, otežavali su stvar. etvorica osniva a su
odavno umrla. New Humanity je u zajedni kom vlasništvu svih polikorporacija i potpuno sama u
borbi za opstanak.
Na stanici se nije moglo primjetiti nikakvo osiguranje. Vjerojatno ni eg, što bi se moglo
ukrasti, ovdje nema.
Darwinovi dani su stigli u New Humanity. Naseobina je gubila svoj smisao.
Vre a za bestežinsko spavanje, nužnik, tuš i kompjutorski terminal sve u sivoj zaštitnoj
boji kompanije - tako je izgledala Stewardova multi-polikorporacijska soba. Na zidu se nalazio
trodimenzionalni poster sretne žabe-djece u igri u istoj, svijetloj naseobini. MI GRADIMO
BUDU NOST, pisalo je na posteru. Torbu je pri vrstio na ljepljivi zid. Lokalno vrijeme je
upu ivalo na smjenu radnika za sat vremena. Uvukao je noge u drža e na podu, sjeo za terminal i
zatražio pristup naseobinskom kompjutoru.
Nataliena adresa blještala mu je pred o ima. Osjetio je suho u u ustima, napetost poput
stati kih iskri koje ska u s njegove kože. Bio je blizu svojoj težnji.
Zatražio je od kompjutora uputu kako da do e do Natalienog stana. Stanovala je u ku i na
suprotnoj strani naseobine, u blizini tvornice u kojoj je radila. Zapamtio je puteve kojima mora
pro i da bi stigao do nje, izašao iz hotela i odgurnuo se prema izlaznom tunelu.
 Najkra a putanja nije se pokazala i najboljom. Kada je Steward krenuo prvim tunelom,
bio je mra an. Svaka tre a svjetiljka je svijetlila, druge su bile skinute. Tunel je završavao kod
mra nog stambenog predjela. Široki put je prolazio kroz stambeni predio heksagonalnog oblika,
sa šest nizova stanova otvorenih na šest strana. Zrak je bio zagušljiv i Steward zaklju i da je
klimatizacija ovdje isklju ena. Stambeni predio je bio napušten. New Humanity je polako
odumirao.
Par svjetiljki je ipak svijetlio duž glavnog puta. Steward se odbacio, namještaju i se
prema udaljenom zelenom svjetlu koje je ozna avalo prolaz do zgrade u kojoj je živjela Natalie.
Stewardova putanja polagano se pomakla, tako da je prolebdio pored ku a. Neka od
ulaznih vrata bila su razvaljena, druga jednostavno skinuta. Pod nejasnim svjetlom moglo se
primijetiti unutrašnjost stanova, koja je bila razbacana, s vodovodnim cijevima i dodacima koji
vire iz razbijenih zidova. Grafiti su bili preko svih imalo ravnih površina. Sme e se nalazilo
svuda. Steward se uhvati za jedan zid, zaustavi i ponovo odbaci popravljaju i putanju.
Nešto je zaklonilo zeleno svjetlo ispred njega. Steward se zagledao bolje i ugledao priliku
kako mu se približava. Nešto nije bilo u redu s tom siluetom, i dok se približavao, primijetio je
nepravilnu lubanju pokrivenu sijedom kosom, šest udova od kojih su etiri rasla iz bokova i inila
ruke. Visokotonski kikot oštro je odjekivao u tišini napuštenih ulica, odbijaju i se od praznih
zidova. Stewardu se od tog zvuka dizala kosa na glavi. Dok se približavao, ugledao je o i
staklene od ludila kako bulje u njega.
Stvorenje se s dvije ruke uhvatilo za stup, okrenulo se oko njega i usmjerilo prema ulazu u
jednu od ku a. Ostali udovi su bili tek štapovi, laktovi su podsje ali na kvrge. Veliki mozak je
sakupljao hranu i kisik, zanemaruju i tijelo. Žaba- ovjek nije bio viši od desetogodišnjaka.
Još jedan kikot zapara tišinu. Udovi su posegli za vratima i žaba- ovjek je upuzao unutra,
kre i se brzim neprirodnim pokretima, poput žohara koji odlazi u kanalizaciju. Plavo svjetlo je
sijalo kroz vrata, bacaju i ažurnu boju na golu kožu žabe- ovjeka, na kompjutorsku opremu koja
je lebdjela izme u velikih hrpa sme a, praznih limenki pi a, fast-food papirnatih kutijica,
zastarjelih Rom kutija, na parolu na vratima, COVALENCEOVA VLADAVINA. Jedna od
parola pripadnika New Rejuve Movementa.
Žaba- ovjek gurnu svoju glomaznu glavu kroz prozor i pogleda Stewarda svojim
lu kim pogledom. "Znaš, bakterije", re e visokim glasom i zatvori prozor s treskom. Steward
se nastavio kretati kroz tamu.
Gradimo budu nost, pomisli. Darwinovi dani.
Slijede i tunel vodio je do Natalienog dijela grada, identi nog onom prethodnom, samo
što je ovaj bio naseljen i jarko osvijetljen. Oduševio se ponovno osjetivši kretanje zraka, uvši
dje ji smijeh iz igraonice nadogra ene na jednoj od zgrada. Bilo je vrijeme smijene i ljudi su
polagano odla žili ku ama ili na posao. Ve ina ih je bila žabljeg oblika, a tek nekolicina su bili
modificirani ljudi. Kre i se u smjeru hologramskih strelica, došao je pred Nataliena vrata.
Krv mu je klju ala u venama, znoj palio o ne jabu ice. Stupio je nogom na ljepljivi otira
i sagnuo se prema zvoncu. Miris svježe skuhane kave širio se iza vrata. Sje anja se javiše iz
želuca.
Natalie otvori vrata. Lebdjela je u stanu glavom usmjerenom prema njemu i pogledala ga
ima koje je poznavao. Polagani impuls šoka krene njegovim tijelom. Nije znao što o ekivati,
kakvu kombinaciju novog i starog, ali što god da je predvi ao, nije pretpostavio ovo.
Kosa joj je sada bila kratka, crna, prošarana pokojom sijedom. Na sebi je imala sive hla e
i kratku majicu bez rukava, s metalnim prstenovima koji su joj omogu avali da se zaveže za stol
na radnom mjestu. Noge su joj bile bose. Šalica kave u ruci.
Koža joj je bila bijela i opuštena, na mjestima posuta crvenim plikovima, oznakama
života bez svježeg zraka. Lice joj je bilo okruglije. Predugo je bila bez gravitacije koja održava
miši e kože i lica napetim.
Pogledala ga je iznena eno, duboko uzdahnula i ispustila zrak iz plu a. Prstima se vrsto
uhvatila za okvir vrata.
"Trebala sam pretpostaviti da eš do i", re e.
Glas joj je ostao isti i na njegov zvuk Steward osjeti ja e kucanje srca. "Smijem li u i?"
upita.
Odmjerila ga je o ima. "Izgledaš tako prokleto mlad."
Steward slegnu ramenima. "Tako izgledam."
vrsti de ko. Bez grama sala. Sje am te se takvog."
"Takvog si me voljela", re e Steward. "Koliko se sje am."
Ona ga je promatrala, bez rije i. Smetalo ga je to što joj ne može pro itati pogled, što su
ga sje anja uskratila za klju koji je otvarao vrata njenog razmišljanja.
"Rado bih ušao", re e.
"Moram na posao za nekoliko minuta."
"Želio bih u i. Bar na nekoliko minuta."
Sjena neodlu nosti pro e njenim licem. Odgurnuvši se od vrata, propustila ga je.
Zaustavila se na suprotnom zidu, sprije avaju i gibanje mase, i ekala gledaju i ga. Odvojio je
svoje noge od ljepljive podloge otira a i odbacio se prema unutra dok nije uspio uhvatiti rub vrata
i zagospodariti svojim pokretima. Zatim se odgurnuo prema zidu gdje je bila Natalie.
Soba je bila mala i uredna. U bestežinskom stanju nije bilo podova ni stropova, samo šest
zidova. Mali stolovi i klupe su bili pri vrš eni na zidovima. Postojala je i mala kuhinja i ku ni
terminal s pomo nim remenima za pri vrš ivanje uz tastaturu. Knjige, asopisi, numerirane
memorijske kartice bili su na policama. Vrata su vodila u zatamnjenu spavaonicu. Mali robot,
pri vrš en na zid, pokušavao je istiti. Nije bilo nikakvog znaka prisustva djeteta. Steward se
pitao gdje je. Možda u školi, ili negdje izvan grada.
Stewardova usta su bila suha. "Mogu li dobiti šalicu kave?", upita.
"Posluži se." Pažljivo ga je promatrala. Bio je iznena en takvim ponašanjem. Potpuno
neobavezno, kao da ga prvi put vidi. Kao da joj ništa ne zna i.
Uzeo je šalicu, okrenuo se prema kuhinji da bi gledao prema njoj, i kušao kavu. Nije bila
loša.
"Pio si", re e ona. "Osje a se."
"Da. Japanski scotch, u shuttleu. Bio je odvratan."
"Piješ li esto ujutro, u zadnje vrijeme?"
"Što se mene ti e, tek je prošla pono ."
Raširila je ruke, naglašuju i samu sebe, stan, New Humanity. Pokret je bio elegantan,
siguran, upravo onakav kakvog se sje ao. "Nadam se da je vrijedno ostati budan do u ovo doba",
re e.
Promatrao ju je, traže i nešto u njenom pogledu, pokretu, nešto za što bi se mogao
uhvatiti, osloniti. Nije mogao na i ništa. "Ja tako er."
Natalie je podigla glavu i pogledala ga. "Zaboravila sam žestinu. Malo je sazrila, u
odnosu na prvoga. Ali ju je mogao opozvati kad je htio."
"Alfa."
"To tebe ini betom, pretpostavljam?" Osmijeh joj se razlio usnama. "Ta terminologija
baš ne uzdiže samopoštovanje."
"Trudim se oko toga."
Njene o i su ga promatrale. "Trudiš oko ega? Oko toga da postaneš alfa?"
 Steward se zagrcnu. Tražio je odgovor i nije ga našao. Slegnuo je ramenima. "Vjerojatno
tražim sebe."
"A tvoj dolazak ovdje, ide li i to u rok službe?"
Pogledao ju je i izdržao njen pogled. "Vjerujem da je dolazak ovdje dio moje nade."
Pogled joj je nervozno skliznuo u stranu. "Mislim da si me pogrešno opisao, beta", re e.
"Ja više nisam onakva kakvom me se sje aš."
"To ne možeš znati."
Odvojila se od zida i krenula prema spavaonici. "Moram se spremiti za posao", re e,
pokazuju i mu prema vratima.
"Ti ne možeš znati", Steward nastavi, "kakve su moje nade."
Natalien prigušeni glas dolazio je iz susjedne sobe. "Znam kakve su mogu nosti za nešto
medu nama."
Steward se zarotirao oko svoje osi i odgurnuo u smjeru vrata. Natalie je stajala pored
ogledala. Pritisnula je prekida tako da ju je obasjala snažna svjetlost. Bilaje okrutna. ak i preko
itave sobe mogao je primijetiti njene opuštene miši e, nedostatke.
Sjetio se pijeska, oceana, sunca u daljini. Progutao je kavu. "Zar ne možeš javiti svojim
ljudima da eš zakasniti?"
Krenula je prema ogledalu i odmahnula glavom. "Ne bi išlo." Zatvorila je o i i posula po
licu neki sprej koji joj je kožu u inio tamnijom, a miši e življim, tako da nije izgledala poput
stiropora.
Pri ekala je trenutak da se teku ina osuši i po ela trljati lice ne im što joj je vratilo
prirodni ten. Uzela je drugi sprej i po obrazima si nanijela zelenu boju.
"Nemoj me olako odbacivati", re e Steward. "Bogat sam. Spreman za život."
Natalie se okrenu prema njemu. Umjetna boja dala joj je neki sjaj. "Ne treba mi novac."
Glas joj je bio realan. "Ne želim znati kako si došao do njega. Ništa mi ne duguješ.
Nemaš nikakvih obveza prema meni. Sve obveze su umrle" - lice joj se naglo smra i - "s
nekim drugim."
Steward je tražio rije i. "Osje am se... druga ijim od njega."
Pogled joj je bio izravan. "Žao mi je zbog toga. Žao mi je što ti Etienne... tvoj alfa... nije
ostavio sje anja koja bi ti pomogla da shvatiš zašto ovo govorim. Ali ta sje anja nisu bila lijepa."
Ponovo se okrenula zrcalu.
Iznena enje ga je ostavilo sle enim. "Ti znaš za moja sje anja?"
Natalie je bila zaposlena oko ogledala. Glas joj je zvu ao uznemireno, kao da je govorila
svom odrazu. "Da. Razgovarala sam nekoliko puta s tvojim lije nikom. Ashley, ili kako se ve
zvao."
"Ashraf."
"Taj. Nije želio da razgovaram s tobom. Složila sam se s njim."
Bijes je obuzeo Stewarda. Po eo je škripati zubima. "Ashraf sije previše toga dozvolio",
re e. "Netko gaje, na kraju, ubio."
Natalie ga na trenutak pogleda, zatim se vrati ogledalu. "Nisam ja to napravio", re e
Steward. "S tim nisam imao nikakve veze."
"Nisam ni rekla da jesi."
Ugrizao se za usnicu. Pokušao je savladati bijes. Ovdje mu nije bilo mjesto. Dohvatio je
okvir vrata i krenuo prema Natalie, dohvatio njenu vre u za spavanje i radno odijelo i zaustavio
se iza nje, tako da ju je mogao vidjeti u ogledalu. Oblikovala je leptirova krila oko o iju.
"Zašto ne nazoveš na posao?" re e. "Reci im da ti je došao prijatelj izvana."
Okrenula se prema njemu. Maslinasto obojeno lice, iskrivljeno emocijama, izgledalo je
poput bolne karikature Stewardovih sje anja. Bilo je u potpunom kontrastu u odnosu na bijeli
vrat i ruke. Trudio se ne ustuknuti.
"Imam druge stvari o kojima moram brinuti u slobodno vrijeme", re e. Ljutnja je prekinu
u pola re enice. "Pokazat u ti." Pomaknula se'malo po malo do vrata i u susjednoj sobi upalila
terminal. Steward ju je pratio. "Evo", re e, pritisnuvši tipku. Sintetizirani zvukovi razlijegoše se
iz skrivenih zvu nika. Zatim se pojavila i slika. Steward je prišao bliže.
Na ekranu se vidio dje ak. Lebdio je bez težine u prostoriji, s klavijaturama privezanim
na grudima. Debeljuškasti prsti su spretnim pokretima klizili po tipkama. Zvukovi su udno
odjekivali u Stewardovoj glavi. Srce mu je posko ilo svaki put kad bi uo neki krivi ton.
Liceje bilo glatko, okruglo, spokojno, nasmijano. Možda nikada nije ni imalo druga iji
izraz. Glava je bila blago predimenzionirana, o i zatvorene i skrivene iza debelih obrva. Noge
patuljaste, kao polovica normalnih nogu.
"Moj sin", re e Natalie. "Spinal bifida, brojne retardacije središta za govor, grani ni
autizam. Jako veliki broj njegovih kromosoma je razbijen na Sheolu. Zove se Andrew."
Glazba je bila bez ritma, polagana, napadna. Virtuozna. Steward je promatrao lice, njegov
iskrivljeni izraz, i osjetio hladno u iznutra, kombinaciju strave i bola. Pitao se može li voljeti
ovakvo dijete.
"Gravitacija bi ga ubila. Preživjet e jedino ostane li u svemiru", re e Natalie. "Treba
intenzivnu njegu dvadeset i etiri sata dnevno. Ova slika stiže iz gradske bolnice."
Steward jedva istisne malo glasa, pogledavši u Natalie. "Ho e li biti u redu?"
Natalie slegnu ramenima. "Nikada ne e nau iti govoriti, ali ostatak mozga je u redu. Brzo
i, ukoliko ga mogu za nešto zainteresirati, ali privu i njegovu pažnju je prili no teško. Ako
bude mogao prona i posao, radit e ga preko daljinskih upravlja a iz bolnice, tako da e mo i ak
i zara ivati za dio svog izdržavanja."
"Zna li da ga gledamo?"
"Na kameri se pali crvena lampica, tako da zna kada ga promatramo. Ali je sada previše
zaokupljen glazbom da bi to primijetio." Okrenula je lice ekranu. "Bavit e se glazbom satima.
Glazba ga zanima više od i ega na svijetu." Dje akovi prsti pritiskali su akorde koji su zvu ali
žalosno. Nataliene o i se ovlažiše. "On je razlog mog boravka u New Humanityju. Nitko me
drugi nije htio prihvatiti, bar ne ako do em s Andrewom. New Humanity je o ajni ki trebao
biologe, zbog projekta izrade novog tipa lišaja koji bi se mogao koristiti pri razbijanju sastojaka
asteroida, apsorbiraju i pri tom kisik i vodu za kasnija kopanja. Ekipa je došla jako blizu
rješenju." Ugrizla se za usnicu. "Ali New Humanity nije mogao kapitalizirati ideju. Nismo imali
dovoljno novaca da bi to sami izveli, tako da sada imam novi posao, bez mogu ih rezultata. Ali
bar Andrew ima svoj dom. New Humanity nam još nije zanijekao tu povlasticu. Dobar dio
klasi nih dodataka zna zakazati - bolnica je vrlo dobra."
Steward pomisli na žabu- ovjeka kojeg je vidio u napuštenom dijelu, njegovu otu enost,
visoki glas: Znaš, bakterije. Duboko u sinusima javila se bol. Ponovno je pogledao Andrewa i
pokušao se ne naježiti. Njegovi kromosomi, razbijeni. Njegova ljubav, u komadima. "Želio bih
pomo i", re e Steward.
Natalie zatrese glavom. "To nije tvoj problem, zar ne?"
"To su moji geni."
"Krivo. Tvoji geni i polovica Andrewovih gena dolaze iz istog izvora. On ti nije sin, on ti
je nešto poput polubrata. To je sve."
"Nije to tako jednostavno."
Pogled joj je bio hladan. "Ne želim biti uzrok još jednom od tvojih križarskih ratova,
Stewarde", re e. "Nemam nikakvog interesa biti objekt tvog trenutnog rata za dobrobit
 ovje anstva. Tvoj... alfa je prelazio iz jednog križarskog rata u drugi. Uvijek je pokušavao
istjerati pravdu, na jedan ili drugi na in. Izjedna avaju i rezultate utakmica koje su odavno
završene za sve, osim za njega. itavo vrijeme" -glavom je pokazala na monitor - "bilo je to ono
s im se nije mogao pomiriti. Krivio je sebe što se vratio s razbijenim kromosmima sa Sheola.
Uvidio je da biti brz i snažan nije dovoljno, da su postojali dijelovi zena koje nije mogao
pobijediti. Mislio je da je trebao umrijeti tamo. Zato je jurio za svakim razlogom kojeg je mogao
na i, tako da ne bi morao živjeti s onim što je donio Andrewu."
Pritisnula je tipku na monitoru i isklju ila ga. Glazba je prestala u pola tona. Steward je
gledao u prazni ekran, osje aju i kako dijelovi njega - njegove nade, njegov život umiru.
Sjetio se glasa s video snimke, dodira boce i aše. Sirovi vrisak u njegovom glasu.
Natalie je iskapila svoju kavu, prešla preko sobe i stavila šalicu na policu. Okrenula se
prema Stewardu. "Ja sam se pomirila sa svim tim prije mnogo godina. Nemam više energije ni
emocija da bih se s njim ponovo borila, s onim stoje bilo. Nemam više nikakav... osje aj za
njega. On mi više ništa ne zna i. Ni ti mi više ništa ne zna iš."
"Ja nisam on", re e Steward, pitaju i se da li je to istina.
"Što onda radiš ovdje?"
"Mogu pomo i."
Natalie je odmahnula glavom. "Mi te ne trebamo, ni ja ni on. Nama je ovako sasvim
dobro. Kada se alfa ubio, imao je neko osiguranje koje smo dobili. A kada je radio, slao nam je
novac, tako da smo uvijek bili na sigurnom."
"Ali može vam biti bolje."
Ona nije odgovorila. Steward pomisli na obrise ozrcaljenih zgrada koje su reflektirale
ljude poredane u redove, o ajne u nadi za dobitkom u ovoj Darwinovoj lutriji. Makeup opran
kišom pokazivao je neka sasvim nova lica. Boca koja leti prema staklu razbija i staklo i sebe.
Zvukovi su odzvanjali u njegovoj glavi poput dje jeg zbora.
"Moram po i na posao", rekla mu je nježno.
Šalica kave ohladila se u njegovim rukama. Odlebdio je prema kuhinji, ostavio tamo
šalicu, krenuo prema izlaznim vratima i izašao van.
Veliki otvoreni središnji prostor bio je ispunjen ljudima koji su se vra ali ili išli na posao.
Njihov razgovor zvu ao je poput cvr anja cvr aka. Steward se odgurnuo prema hologramskoj
strelici koja ga je upu ivala u tunel koji je vodio prema njegovom hotelu.
Dohvatio je stup, okrenuo se oko njega i na trenutak neodlu no stao. Sjetio se tamnog
dijela grada, plave svjetlosti na bijeloj koži, udaljenog kikota. Osjetio je kako se ježi.
Okrenuo se oko stupa, naslonio se nogom na njega i odgurnuo. Krenuo je drugim putem.
Trebao mu je duži put natrag.
 Poglavlje 15

Steward je lebdio u svojoj praznoj sobi. Na zidu su, još uvijek, nasmijana djeca jurila u
sretnu budu nost. Stewardova želja za toplinom se povukla uslijed šoka i osje ao je kako se
polagano raspada, reakcija na nekoliko minuta koje je proveo s Natalie tjerala ga je u tisu u
suprotnih smjerova.
Uspravio se, kružni tok zraka polagano ga je smirivao, guraju i ga u spori besmisleni
krug. Pokušao je smiriti svoju muku. Želio je da instinkt bude ist, ispravan.
Zatvorio je o i i pomislio na svoju ikonu na zidu kabine Borna, na nevidljivi lik koji se
pjenio od bijesa, dok se lik briljantne duge raspao, inkarniraju i se u kaos. Osje ao se blizak
tome, od toga ga je dijelilo samo nekoliko pojedinosti, nešto što se moglo lako presko iti.
Ništa, što je znao, više nije moglo stajati izme u njega i alfe. ak ni najbolje uvana
tajna.
Nije ostalo ništa, što bi ga održalo živim.
Znao je da ne e mo i spavati, pa je radno proveo vrijeme za koje je New Humanity
odra ivala prvu smjenu. Gorivo mu je bila šalica kave koju je ukrao iz hotelskog restorana kada
su mu rekli da ne donose hranu ni pi e u sobe.
Znanje, pomisli, zahtijeva akciju. Nije bio siguran kakav bi to potez trebao poduzeti, ali je
znao da se kre e.
Pregledao je sve stoje uzeo iz Stoichkove sobe. U pasti za zube i dezodoransu nije bilo
ništo osim nazna enog sadržaja, što je bilo razoružavaju e, ali o ekivano. Na memorijskim
karticama je bila glazba, ali na jednoj kartici je izgledalo da ima više prostora zauzetog, nego što
je potrebno, i Steward se puna tri sata mu io da bi podatke iznio na svjetlo dana.
Prva karta koja je zablijesnula na ekranu bila je odmah prepoznatljiva. Bili su to detaljni
planovi Ricota, s informacijama o položajima osiguranja tamo gdje je to bilo poznato.
Topli ugo aj prepoznavanja smjestio se u Stewardovim grudima dok se smiješio
planovima na ekranu. Dobro je poznavao Ricot - proveo je osam mjeseci na planetoidu Coherent
Lighta, obavljaju i vježbe sabotaže i prodora. Promatrao je planove koji su se pojavljivali na
ekranu: infracrveni i toplinski senzori, sheme Wolfa model 18, kibernetskih ista a, koji su
patrolirali zabranjenim hodnicima. Preplavio ga je osje aj ispravnosti, osje aj pravog puta.
Ricot. Bilo bi to poput vra anja ku i.
Zhouov glas hladno je šaputao preko telefona. Charter je bio s druge strane mjeseca, pa je
postojala sekunda zakašnjenja pri telefonskom razgovoru dok je signal putovao do stanice Prince,
pa tek onda do New Humanityja.
"Da", re e. "Pregledao sam. Sadržaj li i na sme u prašinu. Ono, što se nalazi unutra, je
živi virus u zamrznutom i isušenom inertnom plinu. Ako plin do e u dodir s vodom, virus oživi i
po ne vršiti svoju zada u."
"Imate li kakvu ideju, kakva je to zada a?" Steward se nalazio u javnoj govornici
trgova kog središta New Humanityja. Hologrami s reklamama pojedinih proizvoda nalazili su se
svuda oko njega. Glazba je curila poput ljepljive teku ine. Kofein je još uvijek upravljao
njegovim organizmom.
"Nemam pojma", re e Zhou. "Nemam potrebnu opremu za tako detaljnu analizu. Ovi
virusi su veli ine dva milijuna milimikrona, a to je malo ak i za virus. A struktura je vrlo udna -
nukleoprotein koji nosi genetski materijal. Takvo nešto nikada nisam vidio. Nije da sam neki
stru njak - virologist bi vam znao nešto više re i." "Je li zarazan?"
 "Sumnjam. Virus ima ograni enu toleranciju za prostore s kisikom - ukoliko ne u e u
žrtvu u toku nekoliko sati najviše, umre. Ali ne znam kakvoj žrtvi je namijenjen. Stavio sam virus
u pokusne štakore i preživjeli su. Možda pH nije bio dobar ili nešto sli no. Morat u obaviti neka
stru na ispitivanja."
"Štakorima se ništa nije dogodilo?"
Zhou odmahnu glavom. "Oni su oduševljeni. Ludo se zabavljaju, ovdje u sterilnim
kutijama. Ubit u ih nekon što ispitamo dugotrajne u inke."
Svjetlo-hologrami su tjerali Stewarda na trošenje novaca. Lebdio je udaljen od telefona
dužinom kabla od slušalice. Žabe-ljudi su prolazili pored njega.
"Nemojte se više truditi oko testova.", re e. "Ali morate se jako dobro potruditi za bo icu.
Moram vam nešto re i - ovo u boci je prili no vru a stvar. Ako bilo kome kažete - bilo kome -
umrijet ete. Na vrlo neugodan na in, to je sigurno."
Zhou tiho progovori. "Da li vi to meni prijetite?"
"Ja ne. Ako progovorite, umrijet u i ja s vama."
"Ah." Steward za u zvuk uvla enja dima cigarete. Zhouov glas, kada se vratio, imao je
fiozofski prizvuk. "U tom slu aju u šutjeti."
"Tako je najbolje za obojicu, vjerujte mi. Ne e me biti nekoliko tjedana. Vi ete položiti
ovu bo icu u banku i meni poslati klju pretinca. Poslat ete na moju adresu u Moskvi."
"Dat ete mi svoje pravo ime i adresu? To ne mogu vjerovati."
"Ionako je svejedno. Ako netko od nas progovori, umrijet e i drugi bez obzira koje ime
koristio. Zar ne?"
Zhou se kiselo nasmiješio. "Znate", re e, "mislim da u nakon ovoga morati podi i cijenu
ovakvih svojih usluga."
Steward se nasmijao. "Ne mogu ti tu ništa predbaciti", re e.
"Želio bih popri ati s nekim u vezi otvaranja ra una", re e Steward.
Iz New Humanitiya je doletio u Solon. Solon je bilo mirno mjesto, ispunjeno žamorom
lagane konverzacije, zvukova s ekrana i digitalnim zvukom prebrojavanja novca. Solon je
bankovno središte i znatna bogatstva zemaljskih i mjese evih naseobina esto su ovdje odležala
svoje, pod šifriranim pozicijama.
Odavde je Steward mogao hvatati shuttle za Zemlju. Prou io je zadnje video-novine i
primijetio kako ga još uvijek služi sre a - ništa nije pisalo o mrtvacu u hotelskoj sobi. Koliko je
znao, potraga još nije po ela.
Steward se sada nalazio u Stone banci, koja mu je pružala najbolje mogu nosti za njegov
naum. Nije bilo prozor a izme u službenika i klijenta niti skrivenih kamera kojima bi
osiguranje prou avalo klijentelu. Na podu se nalazio tamni vuneni tepih uvezen sa Zemlje i
krupni mahagonijevi stolovi, a u zvu no izoliranim prostorijama službenici su mogli u miru
raspravljati o poslovnim potezima sa svojim klijentima. Steward je ovakve banke posje ivao još
dok je bio u Canardsima. Uvijek je bio iznena en pristojnoš u koju je ovdje nalazio.
Žena za pultom bila je obu ena u tamnu svilenu košulju i pažljivo skojeni sako s bijelim
ukrasima. Interfaceov konektor, koji joj je virio iz tjemena, povezivao je njen mozak s trenutnim
tijekom informacija. Odmjerila ga je od glave do pete, jer je na sebi imao staru jaknu i izlizane
traperice. "Nisam sigurna" - zapo e ona.
Steward je držao u ruci karticu. Bacala je odsjaj poput starog izgla anog srebra. "Trideset
tisu a Starbrighta", re e tek toliko da uspostavi konverzaciju.
Žena je uzela karticu ne promijenivši izraz lica. Za nju je to bio tek još jedan podatak koji
e joj s hrpom ostalih biti pohranjen duboko u mozgu. Steward se nasmijao na taj inovni ki stav.
"Pretpostavljam da bi se trebali javiti Janice Weatherman, ona e biti prava osoba za vas."
 Janice Weatherman je imala oko dvadeset i pet godina, izuzetnu figuru i plavu kosu.
Steward se divio njenoj skupocjenoj ogrlici i zlatnoj narukvici. Prema Stewardu se ponašala vrlo
prijazno i pomogla mu je srediti papire za otvaranje ra una na ime Andrewa Stewarda, s
trenutnom adresom u Gradskoj bolnici New Humanityja. Natalie ne e imati nikakve veze s
novcem - ona time ne e profitirati, ali ga ne e mo i ni odbiti - niti jedan dolar ne e mo i nikako
dospjeti na njen ra un. Službenik banke e trošiti novac za Andrewovo dobro i konzultirat e se s
lije nicima o koli ini potrebnog novca u nekim novim terapijama i sli no. Osoblje je dužno
podnositi ra une Natalie, tako da u slu aju neke pogreške može imati uvid u Andrewov ra un.
Kada Steward potvrdi ugovor s bankom otiskom prsta, ne može prekinuti ovaj postupak.
Steward i Janice Weatherman su u znak proslave podijelili komadi kola a i on je krenuo
prema shuttleu za Zemlju, koji ga je trebao odvesti do vodene luke Trincomalee.
Od tamo kre e za Uzbekistan. Tamo su postojale bolnice koje su mogle srediti ono što je
trebao, legalno.
Instinkt, pomisli, je ist. Potezi ispravni.
Nitko ga sada nije trebao.
Nije bio obvezan ni prema kome, slobodan poduzeti potrebne korake.
I odjednom, kao da je njegovo saznanje o ispravnosti istisnulo neku novu sintezu, pojavila
se u njegovoj glavi ideja, sra unata i savršena, ista poput dijamanta. Prou io je detalje svog
saznanja i nije mogao prona i nedostatak.
Ni on niti alfa nisu bili podložni vee-u. Nije mogao postati ovisnik o Powersima niti o
njihovim aerosolima. Alfa je lagao. Rekao je špijunu Brighter Sunsa da je ovisnik o Powersima,
samo da bi mogao do i u blizinu Primea, da bi bolje obavio svoje prodiranje u srce powerske
naseobine, ali to nije bila istina i to Pulsar nije provjerio - nije mislio da je to potrebno. To nisu
stvari o kojima bi onaj koji bježi lagao. A kada je on - beta dao svoju krv na analizu na Vesti,
nisu ni pri ekali rezultate, jer je podignuta tolika uzbuna, da su ga odmah samo zgrabili, ne
provjerivši podatke. U njegovom fileu je pisalo da je podložan Powersima - tako da po drugi put
nisu provjerili što se u stvari doga a.
Steward je zatvorio o i i nasmijao se. Ispod kapaka je vidio sjenu sna, pulsiraju e crvenilo
na horizontu, pomicanje Zemlje pod nebom boje škriljevca. On se polako spuštao. Prisjetio se
Hagakurinih stihova:
Kad netko misli da je otišao predaleko, nije daleko od istine.
Rije i po kojima treba živjeti.
Gravitacija mu je pritiskala grudi dok ga je shuttle nosio prema Zemlji, ostavljaju i
vatreni trag iza sebe.
 Poglavlje 16

Steward je, napetih živaca, kro io na Charter stanicu iz moskovskog shuttlea, kre i se
me u Talerovim namještenicima koji su se vra ali s odmora. Dvije velike putne torbe visjele su
mu na ramenima. Holo-oglasi su ispunjavali bojama ulice kojima su prolazili. Hodao je bezbrižno
promatraju i ljude koji su došli shuttleom. Miris hrane dopirao je iz obližnjih restorana. Radinost
je ispunjavala zrak.
Prošao je starim dijelom vretena, prema dokovima za teret. Gravitacija je oslabila i torbe
su izgubile na svojoj težini. Stao je na pomi nu traku. Preska i preko prolaznika, holo-reklame
su se kratko zaustavljale na njihovim licima. Teret na ramenima mu je još više olakšao. Izgledalo
je kao da ga nitko ne prati.
Kad je prišao Bornu, upravo su ukrcavali teret. Dok je bio osvijetljen jakim reflektorima,
a Cairo je, okrenuta le ima Stewardu, prebrojavala nekoliko udaljenih sjena nadgledaju i utovar.
Buka utovara se odbijala od metalnih zidova. Mali standardni kontejneri ulazili su u brod u
beskrajnom lancu. Steward je napregnuo o i, pogledao uokolo po doku, i nije vidio nikog drugog.
Prišao joj je bliže.
"Inženjerice", re e.
Okrenula se i podarila mu smiješak. Reflektor je dao svjetliji sjaj dijamantima u njenim
obrazima. "Bog, Zemljanine", re e. Obuhvatila ga je oko struka i lagano zagrlila.
"Donio sam ti nešto", re e Steward.
Otvorio je jednu od torbi i izvukao bocu šampanjca. "Jedan od najboljih proizvoda
planeta", re e. "Ali ovo moraš piti iz aše. I to ne iz plasti ne."
Podigla je bocu prema svjetlu i nacerila se. "Sintetizirat emo to mi ovih dana i onda ne e
biti potrebno švercanje iz gravitacijskih prostora."
"Da. Kako da ne. Malo sutra."
Vratila mu je bocu. "Možeš li mi je odnijeti do sobe?"
"Naravno."
Cairo ga pogleda poprijeko. "Puno te stvari eka na krevetu. Sva pošta. Puna torba."
"Pretpostavljam da mi svi zemaljski prijatelji šalju darove."
"Da li ve ina tvojih prijatelja živi u Uzbekistanu? Nisam mogla ne primijetiti poštanske
marke."
Steward slegnu ramenima. "Uzbekistanci su velikodušni ljudi." Krenuo je s teretom na
brod.
Cairo pogleda za njim i dovikne mu da bi je uo. "Pripremi se za dugo izgaranje. Idemo
transpojasnim putem."
Steward zastane, osjetivši znoj na dlanovima. "Gdje?"
"Jupiterov svemir. Ricot. Odredište je odlu eno u zadnjem trenutku. Vrlo važna isporuka
narkotika."
Osje aj ispravnosti pro e Stewardom, poznavanje situacije. Znao je, na neki na in, da je
ovo neizbježno. Pitao se da li su tu Vestini prsti, da li su zaklju ili da se Stoichkov plan nastavlja.
Nije bilo važno. ak i da je ovo slu ajnost, Born ide na Ricot. On ide ku i.
Dok je bio na Zemlji, gledao je vijesti s Charter stanice. Stoichko je prona en drugog
dana nakon ubojstva, ali Charterova policija nije objavila popis osumnji enih i nazna ila je da
Stoichkovo podrijetlo nije poznato. Moglo se zaklju iti da je Stoichkovo ubojstvo rezultat nekog
posla koji nije imao nikakve veze s Charterovim radom, pretpostavka u kojoj su Charterovi
policajci bili potpuno u pravu. Steward je iz tih izvještaja zaklju io da Charterova policija nema
nikakvih tragova, što im je bilo zajedni ko.
Steward se oprezno kretao po Zemlji, ska i s mjesta na mjesto, sve pla aju i gotovinom
i posje uju i bolni ke ustanove pod lažnim imenima. Nije se javljao Griffithu niti svojim
ljudima, nije znao koliko veza Tsiolkovskyjev demon ima na Vesti. Group Seven je, koliko je
Stewardu bilo poznato, možda želio osvetiti svog mrtvog agenta, a jedini na in za to je bila
Stewardova smrt. Na aparatu za poruke bila je upaljena crvena lampica. To su bile etiri poruke
od Natalie. Nož sje anja parao mu je srce. Pustio ih je i zaklju io da su sve žalbe zbog ugovora
koji je Steward sklopio za Andrewa. Steward je itao fosforne poruke dok su prolazile ekranom i
zaklju io da na njih nema smisla odgovarati. On je svoje napravio. Ono što je pokrenuo živi svoj
život bez njegovog utjecaja.
Paketi koje si je slao iz Uzbekistana bili su na krevetu, osigurani mrežom. Oprezno ih je
otvarao, provjeravaju i zaštitne folije koje bi otkrile da li mu je netko prekapao po stvarima.
Unutra nije bilo ni eg neo ekivanog. Ve ina paketa sadržavala je memorijske kartice koje su
pretstavljale klju eve - do kutija, informacija, novca, na ina na koji su se stvari odvijale. Ostala
postaje sadržavala razli ite suvenire - indijske religiozne kipi e, rusku umjetnost, tibetsko
obredno odijelo, stvari koje su se mogle ra unati pod privatnu robu koju je Taler dozvoljavao.
Sve te stvari bile su pomiješane s dijelovima koji se, sastavljeni, pretvaraju u ru no izra eni
dugocijevni pištolj, cijeli napravljen od suvremene plastike, koji prolazi kroz gotovo svaki
detektor i koji ispucava bestrzajne, skoro bešumne paketi e koji djeluju zasebno. Municiju je
donio sa sobom zemaljskim shuttleom. U paketima su se nalazile i kemijske potrepštine koje se
koriste pri izradi plasti nih eksploziva i detonatora iz Bornovih kemikalija koje se upotrebljavaju
za iš enje toaleta, punjenje stanica gorivom i skidanje stare boje sa zidova. U jednoj od torbi se
nalazilo jednodijelno odijelo koje smanjuje tjelesnu temperaturu na temperaturu okoliša,
ometaju i time infracrvene detektore. Jedna od kartica je sadržavala shemu za ultrasoni ni
potiskiva zvuka, koji bi smanjio glasno u njegovih pokreta, disanja i kucanja srca, što e mu
trebati za bijeg s Ricota. Kupio je i najnoviji model no nih nao ala s poja avanjem oblika,
ugra enim IC i UV detektorima i s interface priklju cima ugra enim u obrve, tako da im je
mogao izdavati naredbe mislima. Izgledale su poput težih sun anih nao ala. Na Zemlji su bile dio
urbane kirurgije, modni trend. Ovdje su predstavljale nešto korisno.
Steward je proveo pola sata spremaju i sve te stvari. Kabina e mu biti prenatrpana na
putu do Ricota i mu ilo ga je to što nije znao koliko e mu toga biti potrebno.
Prikupljao je opremu i istovremeno se usavršavao, postaju i brži, bolji, tvr i. Pokušao je
izbaciti svoje manje funkcionalne dijelove, nepotrebne za trenutni zadatak. Sada je mogao
pogledati sebe u reflektiranim kanjonima ozrcaljenih zgrada zemaljskih naseobina ili u
metaliziranim staklima svojih turbo nao ala razumjevši ono što vidi.
Dan za danom pretvarao se u ono što želi.
Resse je stigla sutradan, s kosom posvijetljenom od sunca, to no na vrijeme da bi zapo eli
etverodnevni pregled strojeva prije polijetanja. Nakon pregleda prvog motora, bore i se u
dvorani s njom, Steward joj je petom dotaknuo usnu školjku povratnim udarcem noge, na stoje
Resse iznena eno odsko ila, cerekaju i mu se.
"To prije nisi mogao u initi", re e ustima punim zaštitne plastike.
Steward je ispljunuo svoj štitnik u rukavicu. "Dostojanstvo, nepokolebljivost,
postojanost", re e. "Vrline po kojima živi umjetnik borila kih vještina."
"Zajebi dostojanstvo", re e Resse. "Frizirao si živce. Nitko nije prirodno toliko brz."
"Dosadilo mi je stalno dobivati batine od tebe", re e Steward. "Sada smo izjedna eni."
Ponovo je stavio plastiku u usta i krenuo u petopotezni napad koji mu je preporu en u
ovih nekoliko tjedana izbivanja. etvrtim udarcem se probio kroz njen obrambeni sustav prije
nego što je ona uspjela postaviti blokadu i povukao se prije nego što ga je obezglavila udarcem
noge. Nasmijao se. Šest tjedana prije morao bi primiti takav njen udarac kako bi mogao završiti
napad.
Vlakna koja su mu bila ugra ena u mozak i povezana sa živcima imala su kodirane
umjetne reflekse, poznavanje borila kih vještina, tehnika i varijacija, oružja i manjih solo
takti kih poteza, sve zašti eno uzbekistanskom licencom. Dodatak, razra en i poboljšan u odnosu
na standardni koji su imali alfa i Resse, davao je Stewardu reflekse o kojima je sanjao. Ukoliko
mu se ti dodaci pokažu nedostatnim, malim je interfaceom, priklju enim na tjemenski priklju ak,
mogao još toga nadograditi. Izgledalo je kao da u svojoj glavi nosi malu vojsku spremnu za borbu
po potrebi.
Odlu io je prepustiti Resse zadovoljstvo otkrivanja te vojske, vojnika po vojnika.
Ricotov srebrni oklop reflektirao je, uz malo iskrivljenje, sme u Jupiterovu sferu.
Izgledalo je kao da vatra gori na umjetnom satelitu. Born je kružio oko stanice ekaju i svoj red
na pristajanje. Steward se jedva othrvao potrebi si i u kabinu za slijetanje i rukom dodirnuti
metalni planetoid. Potreba mu je izgarala u žilama.
Ricot je bio najbolji, opsesivni proizvod Coherent Lightove nadutosti, relikvija pokušaja
psihološkog premještanja ljudske budu nosti izvan Pojasa gradnjom strukture toliko opsežne i
razra ene, da je i strahopoštovanje dovoljno da bi budu e generacije ostale ovdje. ovje anstvo
e ga smatrati svojim hramom, a Coherent Light svojim Mesijom, a bogatstvo i tehnologiju e
prebaciti iz pojasnog podru ja i unutrašnjih ekonomija u podru ja kojima dominiraju Outer
Policorps.
Koliko god bio velik, to je imalo i jednu prakti nu stranu. Jupiter je bogato podru je:
ogromne letjelice-skuplja i sakupljaju iz atmosfere sirovine za novu vrstu plastike, a okolina
planeta je bogata raznim rudama. Minerala ima napretek na Jupiterovim mjesecima.
Ali mjesto je opasno. Jupiterova veli ina je prouzrokovala gadnu borbu za svaki
centimetar njihovog razmaka. Radijacija je konstanto! problem. Veliki potresi drmaju po svim
njegovim mjesecima, opasno ugrožavaju i život na stanici. Pametni su odavno uložili sve u Pojas
- tamo je razvoj sigurniji.
Ricot je bio izgra en kao odgovor, velika stanica na granici Jupiterove gravitacije.
Umjetni satelit je bio dalje od bilo kojeg Jupiterovog mjeseca, izvan domašaja glavnih potresa,
oklopljen kamenim i metalnim slojem koji spre ava prodiranje radioaktivnih zraka. Bio je
dovoljno velik ne samo za popravak i pretovar skuplja a ve i za njihovu izgradnju. Namjeravalo
se svu rudarsku djelatnost prebaciti na Ricot.
Planetoid je bio izgra en da bi to izdržao. Bio je oblika lopte za ragbi, dug dvanaest
kilometara i širok tri kilometra na najširem mjestu. Njegove tupe polarne kape bile su bez
gravitacije, dok se dio na sredini rotirao. Tri do pet milijuna ljudi je nastanjivalo njegove
hodnike. Oblik je napravljen tako da bi se izbjegla svaka nevolja, od epidemije do kolizije. Iz
njegovih oklopljenih komandnih središta dolazili su najbolji ratnici u pomo Coherent Lightu u
borbi za budu nost ovje anstva.
Ali Coherent Light se bacio u velike dugove grade' i ovakvog giganta, i bez obzira kako
dobro išao posao, bilo je teško održavati Ricot. Udomljeno je sto i pedeset tisu a ljudi, sa svim
proširenjima stambenih blokova: ve ina ku a ostala je samo zapo eta i prazni interijeri s
ostavljenim alatima ekaju tamo na dovršenje do kojeg nikada ne e do i. Rat Rukotvorina je sve
velesile doveo do ruba bankrota; s Ricotom i ratom za vratom Coherent Light je bio u gadnim
problemima. Pred kraj rata, CL gra ani su živjeli raskalašeno i dobar dio pomo nih sustava nije
funkcionirao. Glavešine su uskoro, zahva ene panikom, prebjegle drugim polikorporacijama. Na
kraju rata, Ricot je bio dom skeletnih rudara koji su obavljali svoje poslove vezane ugovorom za
druge kompanije, ekscentri nih nau nika i degradiranih politi ara koji nisu bili nigdje poželjni,
izgubljenih, usamljenih i nekolicine starih vjernika. Tek pojava Powersa i bogatstva koje su oni
nosili, uz rudarske djelatnosti, u inili su Ricot profitabilarnim. Consolidated Systems ubiru
nezamislivu zaradu.
Steward je gledao dugi briljantni planetoid, koji je stajao kao sjajni zid usamljeno i
bezizražajno u svemirskoj tami. Sje anja na tijesne hodnike ispunila su mu glavu zajedno s
melodijom ventila, hidraulu nih vrata koja su se stalno prilago avala rotaciji i gravitaciji
planetoida, glasovima koji su mu govorili eznutljivo i popustljivo.
Bio je spreman za svoje postupke. Napravit e sve ispravno.
Born e iskrcati svoj teret, zatim provesti dva tjedna lebde i u jednom od Ricotovih
velikih garažnih prostora. Steward zaklju i da e mu to biti dovoljno za njegov naum.
Nekoliko dana se samo muvao po Ricotu pokušavaju i uhvatiti ritam planetoida, na in na
koji su ovdje stvari funkcionirale. Topla sje anja preplavila bi ga na svakom koraku i morao se
protiv toga boriti, ekaju i da sve vidi svojim novim o ima, istim, nedodirnutim sje anjima.
Služba osiguranja je bila vrsta, mnogostruka. esto je nailazio na kamere iznad vrata,
naoružane ljude ispred važnih objekata. Consolidated su si mogli priuštiti najbolje. Ponekad je
bilo i trenutnih pregleda prolaznika. Ljudi u oklopima, naoružani do zuba, kontrolirali bi
iskaznice. Život na Ricotu je bio kao život u vojsci. Nakon nekog vremena, uniforme i osiguranje
ti postanu svakodnevica. Stewarovi dokumenti su bili u redu, tako da nikada nije imao problema.
Po eo je premještati svoju opremu na stanicu, dio po dio, smještaju i je na neprimjetna
mjesta, u šahtove, ventile, prostore s teretom, nedovršene ku e. U blizini sjevernog pola, daleko
od Powersa, gdje je osiguranje bilo slabije.
Zanimaju i se, potražio je Wandis. Živjela je u malom stanu stambenog objekta u kojem
su prije živjeli mnogi Icehawksi. Steward se motao po rekreacijskoj dvorani do sat vremena prije
završetka smjene, zatim ju je ugledao kako izlazi iz stana i pratio je do posla. Wandis je bila
visoka plavuša tridesetih godina, širokih ramena i širokih bokova. Dragulji su joj blistali oko
lijevog oka. Bila je Nataliena ista suprotnost i Steward se pitao da li je upravo ta injenica
privukla alfu. Radila je u nekoj metaloprera iva koj tvornici na sjevernom polu. Steward se
okrenuo da ga osiguranje na ulazu u tvornicu ne bi vidjelo. Posao nije izgledao pretjerano dobar,
a i stan joj nije bio u traženoj etvrti. Pitao se da li je Consolidated Systems kažnjavaju za
dokumente koje je ostavljala kod ku e, iako je alfa postupio po njihovim nare enjima pri prodaji
tih dokumenata. Pitao se, tako er, da lije Wandis to znala ili je sve to bilo iznena enje za nju.
Još uvijek znatiželjan, pratio ju je nakon završetka smjene do ku e. Ni s kim nije pri ala.
Kada je ušla u stan, Steward je ekao neko vrijeme, ali ona nije ponovo izašla.
Steward nije osje ao ništa prema njoj, što ga je za udilo. Jedino što je osjetio bila je neka
vrsta zainteresiranosti, ili privla nosti, ali je u seksualnom pogledu bio potpuno indiferentan.
Relativno privla na žena srednjih godina koja živi sama, tako praznim životom, tako dosadno, da
se nije mogao oteti pitanju: da li se sama povukla u osamu?
Nedostatak reakcije ga je zabrinuo, tako da je pratio Wandis puna tri dana. Njeno je
ponašanje bilo isto. Napokon je odustao od toga. Imao je važnijih stvari na pameti.
Glavnina Ricotovog osiguranja bila je koncentrirana na uvanje Powersa od sabotera koji
bi sa sobom donio infekciju. Steward nije bio zainteresiran za Powerse - Stoichkov virus je još
uvijek bio pohranjen na Charteru. Ostatak osiguranja je ve inom bio razmješten oko pro iš iva a
zraka, napajanja, dokova za pretovar - kao klasi nih mjesta za sabotažu, a Steward nije bio
zainteresiran niti za njih.
Zanimale su ga Consolidatedove jedinice sigurnosti.
 Kompanija se zvala Iapetus, a njega je najviše zanimalo tko je osoba koja je sagradila tu
novu strukturu, modul nedavno dodan ve postoje em okviru uvanja Ricotove unutrašnjosti.
Steward je obukao vakuum odijelo i ispitao modul izvana, primije uju i velike kompresore i
gustu mrežu rashladnih cijevi koje uvaju genetski materijal u kriogeni koj fazi. Zabilježio je
mjesta na kojima bi mogao postaviti eksploziv, iako je odbacio tu ideju kao neelegantnu i
nepotrebnu... bu nu, zaklju io je, bu nu u smislu da privla i previše pažnje.
Lutao je okolo tijekom svih smjena i zaklju io da je Iapetus otvoren za rad samo tijekom
prve. Tijekom druge dvije, dva naoružana uvara uvala su predvorje, jakne su im bile debelo
oklopljene, oklopi puni skanera. Na ovom mjestu radilo je jedva desetak ljudi - svako
oživljavanje se obavljalo vani, u bolnici i uvari vjerojatno znaju svakog po imenu.
Toliko o prednjim vratima. To ga uop e nije smetalo. Dostojanstvo, pomisli,
nepokolebljivost i postojanost.
Imao je u pri uvi još dosta toga.
Kroz prste na rukama i nogama mogao je osjetiti spojeve planetoida kako pucketaju oko
njega. Vlastito mu je disanje bilo previše glasno. Kretao se glavnim zra nim ventilom, znoje i se
u opuštenoj jednodijelnoj borbenoj kabanici koja je štitila od IC senzora. Izolacija mu se petljala
oko udova.
Stoichkovi planovi uop e nisu pokrivali ovaj dio Ricota, zanimao ga je jedino južni pol
gdje su se nalazili Powersi. Ali dizajneri Ricota bili su vjerni modularnom konceptu - blještavi
tuneli monotonih oblika, glavno napajanje, zrak i hidrauli ki izvori i njihov prolaz pomo u tunela
koji su kružili, nastavljaju i se jedan na drugi u strukturi, sve do neprobojnog zida koji je
napravljen radi osiguranja Powersa od kontaminacije.
Stewardu je bilo vru e u zaštitinom odijelu. Znoj mu je curio niz nos. Namjerno se kretao
podru jem od 0.9 g traže i nao alama alarme ili senzore koji su mogli biti ugra eni. Cyberdroni
su ovuda prolazili s naredbom ubiti svaku nepoznatu osobu. Vjerojatnost da e naletiti na jednoga
bila je minimalna - ve ina ih se nalazila oko powerskih dijelova i oko prostorija važnih osoba.
Nekolicina je prolazila glavnim ventilacijskim vodovima, ali njih ima puno. U glavnim vodovima
tako er se nalazilo i dosta neobi nih oblika, koji su tamo postavljeni s razlogom. Interfacei s
pogonskim ili komunikacijskim izvorima, udne izbo ine uslijed prilago avanja nekim vanjskim
dijelovima namještaja, oklopljeni zidovi, veze s nemodularnim zgradama koje su postavljeni
nakon gradnje glavnog ventilacijskog sustava. Ako dronovi pomisle da je Steward mrtav, možda
e ga zanemariti kao nešto što pripada ovdje.
Žohar prije e Stewardu preko puta i izmami mu smiješak. Isti su problemi bili u njegovo
vrijeme.
Došao je do malog šahta, koji je vodio u LifeLineov sustav za ventilaciju, i skanirao
njegove detektore. Nije bilo nikakvih radarskih valova u tunelu, nema sonarnih detektora.
Polagano je ušao u ventilaciju, zatim se krenuo probijati. Znoj mu se po eo razlijevati
unutrašnjoš u maske. U ovom dijelu, ako i nai e na drona, ne e ga mo i izbje i. Prolaz je bio
premalen, pa bi ak i dronov imbecilni mozak zaklju io da nešto nije u redu. Klaustrofobija ga je
po ela hvatati. Žnojenje se poja alo.
S nelagodnoš u Steward primjeti da je prolaz preširok za potrebe Iapetusa - Ricotovi
inžinjeri su predvidjeli više od jednog drona za ovo podru je. Hladan zrak strujao mu je niz
odijelo. Mirno se penjao. Polako se penju i došao je do kraja tunela i prebacio se u prolaz s lijeve
strane. Nastavio je napredovati kre i se na le ima opreznim pokretima ramena. Slabašno
svjetlo dolazilo je sprijeda. Prišao mu je. Ventilatorska rešetka je bila samo pritvorena. Zrak se
kroz nju kretao popra en jakim, gotovo ultrasoni nim zviždukom. Steward skine rešetku prstima
i pogleda dolje: Iapetusova ulazna prostorija. Ispod njega je bio glavni stražar, kaciga se ljuljala u
ritmu ne ujne glazbe koja je ispunjavala stražarevu glavu. Drugi je stažar gledao kroz staklena
ulazna vrata. Steward zatvori šaht i nastavi dalje.
U glavi mu se upalila crvena žaruljica. Kroz interface kabanica mu je dojavljivala da je
pohranila svu tjelesnu toplinu koju je mogla i da e ubrzo biti potrebno ventiliranje. Za nekoliko
minuta e odijelo po eti vra ati tijelu toplinu radije nego da ga uništi snizuju i temperaturu za
desetak stupnjeva. To e mu dati IC odraz koji nije ljudski, ali je svejedno zamjetljiv.
Pomo ni tuneli su ulazili dublje u zgradu, ali su njihove dimenzije bile premale. Ostavši u
glavnom prolazu, prošao je do slijede e prostorije, skinuo rešetku i provirio: neka vrsta ureda.
Nastavio je do slijede eg otvora: toalet. Vratio se do drugog ventiltora. Pažljivo je pretražio sobu
radi alarma i nije našao ništa.
Alat je bio skriven u prednjim džepovima kabanice. Steward je zamijenio ljepljive strane
džepova, zbog buke koju prave, izoliraju om trakom. Otvorio je džep, izvukao alat i skinuo
metalnu konstrukciju koja je nosila vetilatorsku rešetku. Posegnuvši van, hvatao je vijke koji su
je držali. Ostavio je zadnji vijak kako rešetka ne bi pala i izazvala buku. Pažljivo ju je smjestio
unutar tunela.
Pitao se da li postoje drugi alarmi u protoriji. Upalio je svoju UV svjetiljku i spektar
nao ala postavio na UV. Jedan senzor se nalazio u gornjem kutu sobe. Infracrveni, zaklju i,
vjerojatno služi u protupožarne svrhe - na stropu se nalazila protupožarna prskalica - ali možda
služi i za otkrivanje ljudi. Pomaknuo se dublje u tunel i naredio odijelu da provjeri tijelo. Na
trenutak pomisli na toplinu koju upravo osloba a, koja bi mogla privu i drona i jeza, koja nema
nikakve veze s odijelom, pro e mu niz kralježnicu. Vrati se nazad do prolaza i prou i njegove
dimenzije. Izgledao mu je premalen za njega. Odlu i pokušati prvo nogama.
Tijekom prvog pokušaja zaglavio je u kukovima, prošao je jedino zahvaljuju i skliskoj
površini kabanice, zatim se opet zaglavio kad su ramena došla na red. Bešumno je ispraznio
džepove, prokleo sve i pokušao još jednom. Opet su ramena zapela. Njegova zašti ena izma na
trenutak je dosegnula stol, da bi zatim zalepršala po zraku. Pokušao je provu i rame po rame, ali
ni to nije uspjelo. Stavio je obje ruke iznad glave i pokušao naglava ke. Osjeti bol dok je
pokušavao ugurati svoje tijelo kroz ventilacijski šaht. Koža na le ima i grudima mu se polagano
gulila. Pošteno se zaglavio.
Znoj mu je curio niz lice kao vodopad, skupljaju i se na rubovima nao ala. Zrak u maski
bio je odvratan. Sjetio se stražareve glave kako se ljuljala u ritmu glazbe i zamisli kako bi se
ljuljala od smijeha kad bi ga našli ovako zaglavljenog.
Na trenutak se odmorio, hvataju i dah. Pokušao je primijeniti zen. Disanje mu je postajalo
normalno, osje ao je gravitaciju u nogama, na in na koji ga je ventilator dizao. Postao je njegov
dio. Svaki izdisaj opuštao mu je tijelo sve više. Punio je plu a zrakom osje aju i vlažnu toplinu,
koja je ispunjavala masu dok je pokušavao isprazniti sve iz sebe, postati obi na plasti na stvar
bez kostiju, bezosje ajno bi e koje ne osje a vrisak poderanog tijela dok je klizio prema dolje, a
metalni rubovi rezali dalje kožu ne prolaze i kroz zaštitnu kabanicu...
Opusti se, pomisli. Izdahnuo je. Tama je pomutila njegov pogled. Vrtjelo mu se u glavi.
Pao je na pod izvla i iz miši a svu snagu dok ih je prebacivao iz opuštenog stanja u
punu spremnost. Stražnjim dijelom lijeve noge je pao na stol i gotovo se prebacio na le a.
Zvijezde su mu zablještale pred o ima. . Zahvalno je ponovo udahnuo. Za stotinjak udaraca srca,
svijet je opet dobio svoju boju.
Izvukao je alat iz ventilatora i krenuo istražiti senzor u kutu. Izgledao je namješten na IC
svjetlost, ali nije mogao znati na koju osjetljivost, da li može locirati ovjeka ili ne. Izvadio je
komadi plasti nog izolatora iz džepa, oblikovao ga u pravokutnik i zalijepio preko senzora.
Skinuo je sa sebe zaštitnu kabanicu i radosno udahnuo svježi hladni zrak. Majica i kratke
hla e su mu bile natopljene znojem. Naredio je kabanici da se oslobodi dijela topline i otišao
pregledati sobu zbog drugih senzora. Nije našao ništa.
Prema plo ici na stolu, ured je pripadao Morrisonu Falayeu. Na stolu se nalazila holo-
slika dvoje djece i dvoje starijih ljudi, vjerojatno roditelja. Ovaj je bio oprezan sa svojim šiframa i
nije ih ostavio na stolu, u ladici ili medu papirima.
Zato su tu tajni laboratoriji Uzbekistana.
Na Vesti, Steward je imao Angelovu karticu kao klju za pristup Pulsarovim podacima.
Ovdje nije imao ništa osim pla eni kog talenta odmetni kih kompjutorskih genija s obala
Aralskog mora. Provjerio je njihove programe na Zemlji prije nego što je krenuo na Charter i bio
zadovoljan rezultatom. Njihov uslužno oblikovani provalni ki software specijalno je prilago en
njegovim potrebama i obe ali su mu da ga legitimne polikorporacije ne e mo i otkriti još godinu
dana.
"Brutalna mo ", rekli su mu, "kombinirana s dozom elegancije. Brutalnost za prodiranje i
elegancija za neopaženi rad."
Steward je sjeo za terminal i u njega utaknuo tri igle interfacea koji mu je bio spojen s
priklju kom na glavi. Terminal je uklju io pomislivši na to. Na ekranu su se podaci po eli
prebrzo mijenjati, fosforni oblici po eli su slabije svijetliti nakon što su uslužni programi obavili
svoj posao. Jedan prikaz podataka pojavio se u njegovoj glavi projeciran preko interfacea.
Prolazio je kroz podatke uz programsku podršku, gledaju i aroliju na djelu, spreman
intervenirati u slu aju da nešto iskrsne.
Ništa nije iskrsnulo.
U vremenu od dvadeset sekundi, program je pronašao Iapetusovu banku podataka, prodro
u njen visoko osigurani file, pronašao podatke o Curzonu i de Preyu, njihove fileove i sve ih
pohranio. Duga ke kolone podataka, koje su predstavljale specifi nu konfiguraciju dva uma,
njihovih sje anja, refleksa i znanja, automatski su proglašene beskorisnim.
Biografske informacije koje su predstavljale de Preya i Cuzona bile su kodirane na
memorijskim karticama utaknutim s druge strane terminala. Morao je doznati kojim se imenom
de Prey koristi.
Na ekranu je pisalo: READY.
Odlu io je napraviti nešto više od prikupljanja podataka. Preko interfacea je tražio šifre
genetskih materijala koji su predstavljali potencijalne Curzone i de Preyove, koji ekaju na svoj
trenutak u hladnim kadama od teku eg dušika. U duboko smrznutim magli astim spremištima,
robot koji upravlja sustavom održavanja, po eo je djelovati. Potencijalni Curzoni i de Preyovi
preba eni su u file pod imenom OTPAD i odba eni poput ve ine organskog sme a. Genetski
materijali novostvorenih Curzona i de Preya posu eni su od drugih uzoraka. Nije postojao
nikakav dokaz da se bilo što premještalo.
Povezanost tijela i uma je kompleksna stvar. Svijest - sje anja, sposobnosti, mogu nosti -
je previše integrirana u specifi noj konfiguraciji mozga da bi bila uspješno rekonstruirana bez
tijela u kojem je nekad bila. ak i da Curzon i de Prey obnove svoja sje anja i prebrišu zamjenu
sje anja koju je Steward napravio, ugra ena sje anja teško bi uspjela u krivo kloniranom tijelu.
Hladno a pro e Stewardovim tijelom.
Upravo je izvršio hladnokrvno ubojstvo.
Pomalo je uživao u osje aju. Osigurao je, možda ne ubrzo, smrt dvojice ljudi, od kojih je
jedan ubio alfu, a drugi stvari koje su mu zna ile nešto u životu. Uop e nije osje ao krivicu.
Sukobi izme u dobra i zla su bolesti razuma, pomisli. udno, ta stara zen pjesmica, koju
ga je de Prey nau io, pomogla mu je da izbaci de Preya iz kruga inkarnacije.
Motaju i tu misao po glavi, Steward je zadao zadnju naredbu preko interfacea: LOGOUT.
 Rije naredbe mu je još neko vrijeme svijetlila u glavi, a zatim je iš ezla.
Navukao je IC kabanicu, skinuo plasti nu masku s detektora, napunio džepove alatom i
zalijepio ih. Morao je stati na Falayevu stolicu da bi se domogao otvora za ventilaciju - brutalna
sila, pomisli, kao suprotnost eleganciji. Provla enje ga je koštalo puno kože. Osje ao je kako mu
se krv slijeva niz bokove, natapaju i majicu dok je namještao mrežicu šahta na njeno mjesto,
pri vrš uju i je brzostežu im cementom na mjestima na kojima su stajali vijci.
Nadao se da se Falaye ne e pitati zašto mu je stolica pomaknuta.
Na trenutak je pri ekao prije nego stoje krenuo kroz tunel, slušaju i svoje disanje, ja aju i
um. Uzbu enje nakon dobro obavljenog posla je najgora faza: ima tendenciju prerasti u preveliku
samouvjerenost, poti e na razmišljanje o povratku kao sretnom epilogu, a ne kao o mukotrpnoj
vještini jednako teškoj kao i sam ulazak. U glavi mu se prikazao put nazad, regulirao je disanje,
smirio lupanje srca. Prisjetio se uvara koje mora pro i, kacige koja se njiše u ritmu glazbe koju
nikada ne e uti.
Po eo je puzati tunelom. Krv mu je toplo tekla griju i tijelo. Mogao je osje ati kako mu
znoj po inje izbijati po elu. Pruge žutog svijetla preplavile su mu tijelo dok je prolazio
predvorjem koje je ujedno i stražarnica. Po eo je lakše disati.
Crveno svijetlo mu se upalilo u glavi. Adrenalin je nahrupio u sustav.
Radarska zraka ispred njega, iz prilaza koji je vodio prema glavnom izlazu. Cyberdron u
tunelu.
Odjednom mu je postalo jako vru e. Srce je pokušavalo pobje i iz kaveza. Pokušao je
smiriti paniku dok se kotrljao prema drugoj strani kopaju i po džepovima. Ljepljiva traka mu se
petljala po prstima. Razmišljao je o karakteristikama Wolfa 18, o senzorima koji mogu uti
kucanje žrtvinog srca ili okusiti njen znoj, o oklopljenom tijelu paukovog oblika s elasti nim
nogama koje obavija oko žrtve zabijaju i u nju iglu sa smrtonosnim otrovom. Za nešto ve u
udaljenost ima pištolj koji bi ispunio tunel oblakom stotina otrovnih strelica koje bi trgale meso
do kostiju.
A bio je i brz, brži od ovjeka. Produhovljeno programiranje, pri kojem dron uspore uje
konture žrtve sa zadanim oblikom, moglo je usporiti stroj. To kod Wolfa 18 nije bio slu aj. On je
programiran da ubije sve stoje udno izgledalo ili mirisalo, a zatim pojuri u glavno središte i tamo
dojavi svoje otkri e. Svode i programiranje na jednostavne rutine, dron je bio smrtonosniji.
Kompanije Wolf i Ceres predlagale su njegovu upotrebu samo u kriti nim podru jima u kojima
su se pogreške mogle svesti na minimum.
Consolidated Systems su sva svoja podru ja smatrali kriti nima. Ukoliko je bilo potrebno
popraviti odre eni dio, dronovima je bilo nare eno kretanje drugim podru jima. Consolidated
nisu puno brinuli o pogreškama. One su se ionako doga ale u tunelima.
Steward nije imao pristup naredbama koje bi drona usmjerile drugim putem. Mijenjale su
se svakog sata, a sustav komunikacija je bio bolje branjen od ovih tunela.
Crveno svjetlo je svijetlilo sve ja e, pulsiranja su bila sve redovitija. Dron se približavao.
Drže i oštricu u izoliraju om rukavicom zašti enoj ruci, pokušavaju i se ne ujno
pomaknuti, Steward je puzao na koljenima i rukama. Disanje mu je odzvanjalo u ušima. Sheme
Wolfa 18 listale su se u njegovoj glavi, u vlaknima ugra enim u mozak. Hladan vjetar ga je
oplakivao poput plime.
Sada je bio u sporednom tunelu u odnosu na tunel kojim je dron dolazio. Stroj ga nije
mogao zamijetiti dok je iza ugla. Možda ima neke šanse napraviti zasjedu, ako dron odlu i
produžiti dalje, a ne u tunel u kojem se nalazio Steward.
Dronov hodnik je završavao baš iznad Stewardovog tunela. Da li je to bilo uprogramirano
u dronovu memoriju ili se jednostavno, kad udari u kraj prolaza, okre e nazad?
 Usta su mu bila suha. Povukao se dublje u tunel, ekaju i trenutak, svjestan grebaju eg
zvuka drona koji se monotono kretao. Mentalna crvena žaruljica radarskoga detektora palila se i
gasila, potiskuju i sve ostalo u tunelu, ve inu zvukova i toplinu vlastitog pulsa.
Jedna šansa. Barem e smrt biti brza. Zajebi takvo razmišljanje.
Jedna šansa, pomisli, jedna strijela.
Prvo su provirile antene, senzori okusa na duga kim štapovima. Sva sre a da vjetar puše
prema njemu. Zatim je jedno stopalo stvorenja zagrabilo u Stewardov tunel dodirnuvši ga po
ramenu. Jedva se suzdržao da ne odsko i.
Koncentriraj se, pomisli. Sve je spremno za jedan udarac desne ruke. Tijelo poput opruge,
smotano, spremno ispucati ruku, poput strijele, svom Stewardovom težinom, svom njegovom
sigurnoš u. Bilo mu je zavijalo u ušima poput vjetra.
Slijedile su o i, buljooke le e koje su virile iz oklopljene glave koja je sadržavala
smrtonosnu iglu. Tupaste antene nalazile su se pored o iju. Wolf se kretao brzo, prema naprijed,
pun smrti i neljudske biti.
Strijela se zabila, jedna ruka je poletjela i ga ala tankom metalnom oštricom izme u
Wolfove glave i cilindri nog tijela. Nešto je zablještalo, iskre su poletjele kroz zrak ozna avaju i
kontakt koji je bio uspostavljen. Stewardov mozak se uspani io kada je shvatio da ništa ne vidi,
da je omamljen. Nešto ga je pogodilo u lice i zaljuljao se. Nestalo je crvenog svjetla u njegovoj
glavi.
Vid mu se povratio. Wolf je umirao, njegova otrovna igla virila je iz glave ispuštaju i
otrov u tunelu. Steward je osjetio kapanje po ruci.
Olabavio je ruku i dron je pao kroz šaht. U daljini se ulo razbijanje metala. Kondenzatori
njegovog odijela su signalizirali da su iscrpljeni. Stavio je nož nazad u džep i pojurio kroz šaht.
Stewardovi živci su bili ispunjeni adrenalinom, što mu je i bilo potrebno dok je zgrabio drona i
vukao ga za sobom tunelom. Nije želio da ga na u u blizini ovog mjesta. Dronov radio signal je
bio izgubljen. Nakon što se ne javi po rasporedu, drugi dronovi i njihovi gospodari e pojuriti do
mjesta na kojem se nalazi.
Kolonija žohara bježala je pred njegovim stopalima. Tr ao je niz glavni tunel, zatim ispod
vertikalnog šahta, pa ispod još jednog. Koraci su odjekivali tunelom. Podigao je drona i bacio ga
niz drugi šaht, zatim izvadio iz džepa odvija i bacio ga za njim. Možda e pomisliti da je netko
od radnika zaboravio alat, pa se dron na neki tajanstveni na in povrijedio. Ako ništa drugo, to je
bilo logi nije. Osiguranje e radije to re i nego poslije ispunjavati hrpetinu formulara i
objašnjavati zašto nisu znali gdje im je dron.
Izlazna vrata su bila u blizini. To nisu bila ona vrata kroz koja je ušao, ali je želio brzo
iza i. Na brzinu je otvorio vrata, provirio kroz tamnu sobu punu aparata za održavanje. Isko io je
i zatvorio vrata za sobom, a zatim skinuo zaštitno odijelo.
Zrak je bio hladan. Zamotao je odijelo, zalijepio ga trakom i izašao iz sobe.
Krv se polako sušila pod njegovom majicom. Nitko to nije primje ivao.
Slijede eg je dana opet lutao, hodaju i gore-dolje po Ricotu, pokušavaju i na i ritam.
Nije se promijenio. Nije bilo nikakve reakcije kojom bi Consolidated naglasili da su našli jedno
od svojih udovišta razbijeno u šahtu.
De Preyovo ime je bilo St. Cyr, tako su mu bar podaci, koje je naknadno pogledao, rekli.
Nazvao se po svom koledžu. Sre a za njega, pomisli Steward, da nije išao na West Point.
Steward je bio siguran da ne e mo i u i u ku nu jedinicu u kojoj su Curzon i de Prey
sasvim sigurno živjeli. Osiguranje je bilo prejako, a ak da se pokuša uvu i kroz ventilaciju,
zaustavili bi ga još na ulici. Zaklju io je da e ih morati hvatati na poslu.
Consolidated Security Directorate nalazio se u istom dijelu planetoida u kojem se nalazila
Coherent Lightova inteligencija. U blizini sjevernog pola. Zgrada ima dva tunela, a okružena je
podru jem prepunim zamki i jednostavno programiranih samoubila kih robota. Ulazi u tunele su
bili dobro uvani. Jedan je tunel vodio do bestežinskog polarnog industrijskog podru ja koje je
uklju ivalo i tvornicu u kojoj je radila Wandis. Drugi je vodio do široke metalne Metan ulice - u
kojoj su se nalazili butici, specijalni restorani i barovi u kojima su stolovi bili me usobno
odvojeni ultrasoni nim pregradama. Odavde do njihove ku ne jedinice bio je kratki put pješice.
Da bi se lakše uklopio u okoliš, Steward je kupio odje u u Metan ulici. Kupio je i aktovku
s prenosnim kompjutorom i po eo kružiti po okolnim barovima igraju i se kompjutorom, kao da
mu je to dio posla. Ve inom je igrao igre i gledao kroz prozor. Kada je bila smjena, izlazio bi na
ulicu i tražio poznata lica. Nakon dva dana je dobro poznavao ritam ulice. Policija je patrolirala
po Metan ulici, ali nikada nije ulazila u njene rupetine. Po eo je nositi pištolj ispod kompjutora.
Tražio je lica skupljaju i snagu. ekaju i trenutak.
Informacije su tražile akciju. Akcija je bila smrtonosna u njemu, u njegovoj aktovki.
Jedan život, jedna strijela.
Kada je trenutak napokon došao, bio je spreman na njega, pa iako ga je iznena enje
dotuklo, bilo je to poput popratne pojave. Iznenada su se na ulici, ispunjenoj dobro odjevenim
ljudima koji se vra aju s posla, našla dva poznata lica koja je vidio samo na slikama - Curzonovo
etvrtasto lice, uokvireno debelim obrvama, hodalo je pored mladog de Preya ije je lice Steward
prepoznao iz dosjea o St. Cyru, tamno nepoznato lice koje je hodalo korak-dva iza svog šefa.
Lica je ugledao u prolazu i nije bila potrebna ponovna provjera... Umjesto toga, tražio je njihove
uvare znaju i da moraju biti u blizini tako važnih osoba.
Pronašao je barem dvojicu - mladi i u debelim jaknama - jedan, srednje visine, kretao se
iza njih, drugi, prili no visok, ispred. Svi su bili ozna eni uko enim robotnim kretnjama glave,
stoje upu ivalo na opsežne sustave u o ima. Ruke su im se nalazile u džepovima. Šapat trijumfa
odjekne Stewardovom glavom. S njima se nalazio tre i ovjek koji je štitio Curzonovu bo nu
stranu, stariji prosijedi ovjek koje je pušio kratku cigaru. Prije je izgledao kao izvršilac naredbi
nego kao profesionalni ubojica.
Steward nije mogao primijetiti nikog drugog. Masa je bila prevelika, previše razli ita.
Nekoliko njih je izgledalo napeto, ve ina nije. Zaklju io je da to nema veže. Ovakva prilika - de
Prey i Curzon zajedno - više mu se ne e pružiti.
Krenuo je za njima, s aktovkom pod rukom, spremnom za otvaranje. Oprez mu je inio
tijelo napetim. Njegove poboljšane veze izme u živaca izgledale su kao da se produžuju izvan
njegovog tijela dodiruju i ljude okolo, dvojicu uvara, Metan ulicu. Nikada nije namjerno birao
svrhu, kretao se po instinktu, po polusigurnom osje aju što bi alfa namjeravao u initi, putuju i
poput zen strijele svjesne svoje mete i kraja putovanja. Sada je svjesna odluka trebala biti
donesena i bio je samo malim dijelom iznena en kada je otkrio da je ta odluka donesena ve
davno i da je pogled na ovu dvojicu, koji hodaju jedan do drugoga, samo potvrdio ispravnost te
odluke. On, strijela, dolazi do kraja svoga puta. Spremnost je izgarala duboko u njemu.
Prije nekoliko dana ležao je u tunelu, skupljaju i snagu, formiraju i od sebe oprugu
fokusiranu na oštricu u ruci, postaju i dio te oštrice. Sada je osje ao neku drugu vrstu pripreme,
pripreme za kraj svoga puta. Iako ga nije još mogao dodirnuti, osje ao je njegovu težinu pod
rukom, postajao je dio pištolja, napeti mehanizam, municija... potencijalno nasilništvo u
samoizgaraju oj ambalaži.
Na slijede em raskrižju de Prey i Curzon su se razišli, de Prey je s prosijedim produžio
desno, a Curzon i dvojica uvara lijevo. Steward to nije o ekivao, ali nije brzopleto reagirao.
Mogao je raditi i tako. Spuštenom glavom je prou avao lijevu i desnu stranu, ne bi li uo io neke
nepravilnosti... Nije pronašao ništa. Sa sredine ulice krenuo je dijagonalno, približavaju i se de
Preyu. Sporedna ulica se zvala Molybdenum Way. Spustio je torbu. U inilo mu se da osje a
dodir vjetra na licu.
Stru no prora unate putanje, udaljenosti. Ricot je bio toliko velik da je Molybdenum Way
bila ravna ulica, s gotovo neprimjetnim zakrivljenjem. De Prey vjerojatno nosi neprobojni kaput,
zna i njemu metak u glavu. Steward, sa svojim prera enim vlaknima u mozgu, bio je siguran u
precizan pogodak na udaljenosti od šezdesetak metara, ako mu je meta dobro postavljena.
Ljudi su se gurali oko Stewarda, zaokupljeni vlastitim problemima. Osje ao je po etak
oluje u sebi. Odluka je bila vrsto donesena. Ovo e biti dobar zen.
Posegnuo je u torbu, izvadio pištolj, gotovo prirodno ga podigao u razinu nišanjenja i
ispalio jedan metak s udaljenosti od tridesetak metara. Samoizgaraju a ahura je napravila
ne ujan šum/poput šaputanja vjetra. Mehanizam pištolja je napravio jedan tihi klik dok je novi
metak ulazio u cijev. Kada se de Preyova glava rasprsla bacaju i krv na sve strane, pištolj je ve
bio u aktovki i Steward se na peti okrenuo prema novoj žrtvi.
Pištolj je odzvanjao u torbi. Kretao se prema Curzonu. Pojedinci u masi oko njega i dalje
su hodali za svojim poslom.
isti zen, pomisli. Pokret je bio toliko prirodan da ak ni u tolikoj gužvi nije izgledao
udno. Pištolj nije napravio nikakav zvuk koji bi probudio ljude iz njihovog postposlovnog
sanjarenja. Trebat e nekoliko sekundi da ljudi shvate njegov pokret ruke, zatim e reagirati... Do
tog trenutka, Steward e biti na drugoj strani. Bit e drugi ovjek, druga silueta, drugi metak.
"Hej." Bijes obuhvati Stewrada zbog ometanja. Ovo je bilo prebrzo. Netko je morao
gledati ravno u njega.
"Hej. Hej, ti." Mladi glas je još uvijek bio ispunjen iznena enjem. Stvarao je nemir iza
njega.
"Hej, vidio sam to!" Inzistirao je, s upitnikom u svom glasu. Kao da je pitao Stewarda da
potvrdi ono stoje vidio.
Steward je još uvijek osje ao ispravnost u svojoj duši. Okrenuo se i približio prst ustima.
Ugledao je tamnoputog mladi a s dijamantom ugra enim u elo. "Šutil" Steward mu re e,
ugledavši zbunjenost u njegovim o ima. Okrenuo se dalje, osje aju i neodlu nost mladi a dok je
napravio prvi korak, drugi, tre i... nakon toga je postao nevidljiv, kre i se u masi za Curzonom.
Pola sekunde poslije, za uo je uzvik: "Hej, ekaj malo. Upravo je ubio nekogal" Ali ve je bio
stranac izgubljen u gomili.
Nataknuo je svoje nao ale i otkop ao plavu jaknu otkrivaju i žutu majicu, mijenjaju i
svoj izgled bar malo. Kretao se brzo kroz mnoštvo, gotovo je letio, nošen olujom iznutra.
Ispred njega je bilo nekog komešanja. Jedan od uvara je pogledavao okolo, stoje i na
prstima da bi gledao iznad glava. Curzonova nezgrapna glava izvirivala je iz mase, kao da je bila
iznena ena. Visoki uvar je imao ruku prislonjenu na uho, možda da bi što bolje uo unutrašnji
glas.
Još jedno sranje. Onaj s cigaretom, de Preyev suputnik, vjerojatno je komunikacijski
povezan s Curzonovim pratiocima.
Curzon se okrenuo i kretao natraške. Idealna, neodlu na meta. Steward je napravio pokret
torbom. uvar je tada zgrabio Curzona i po eo ga gurati u obližnji du an. Steward je osjetio kako
mu trenutak izmi e iz ruke, vjetar je jenjavao u glavi. Frustracija mu pojuri žilama kad je
povla io ruku nazad. Da nije morao utišavati neznanca, drugi metak bi ve bio u tijelu žrtve.
Steward je nastavio kretanje, namjerno, još uvijek se kre i prema mjestu na kojem je
Curzon stajao. uvari bi primijetili bilo kakvu promjenu putanje, njihove o i su bile u tu svrhu
napravljene. Odlu io je pokušati pucati naslijepo.
Na izlogu trgovine hologramska boca se izdigla iz zamrznutog planeta da bi ispraznila
svoj sadržaj u ogromnu ašu. Curzon je stajao na ulazu i izgledao pomalo raš upano,
za ešljavaju i kosu rukom. uvari su držali ruke u džepovima, pogledavaju i ulicu zadnji put.
Steward je lagano usporio, prolaze i pored zadnjeg ovjeka koji ga je dijelio od uvara. Dok je
hvatao pištolj, odlu io je kojim e redom ubijati. Prvi uvar, drugi uvar, Curzon. Manje
elegantno nego njegov prvi plan, ali ako bi uvarima dao kakve šanse, ubili bi ga bez oklijevanja.
Osim toga, uvare se može klonirati bez oklijevanja, ako su se osigurali...
Oluja je zavijala u njemu. Podigao je pištolj i okrenuo se kre i se paralelno s pješacima,
drže i se izvan vidokruga uvara. Bijes ga je obuzeo kada je primjetio da Curzon nestaje iza
tamnog stakla trgovine, iza holograma koji je uvao njegovo tijelo. Ugledao je o i dvojice uvara
koji su gledali u njegovom smjeru. Podigao je lagano ruku s pištoljem u namjeri da prvi metak
smjesti me u o i prvom uvaru i tada, kad je mozak ve poslao impuls prstu da povu e okida ,
Stewardovo rame je bilo pogo eno s desne strane.
Stewardov pogodak je završio negdje u trgovini. Pokušao je obuzdati ruku.
Bez ikakvog razmišljanja, okrenuo se nalijevo i potr ao namjeravaju i se izgubiti u masi,
u nadi da e ga vjetar ponijeti. Aktovka je odjeknula na metalnom podu, u ruci mu je još uvijek
visio pištolj.
Tre i uvar, onaj kojeg nije vidio, dohvatio ga je ponovo nakon jedva tri koraka. Pao je na
koljena osje aju i kako mu ne ija peta prodire do lijevog bubrega. Na koljenima se okrenuo
pokušavaju i upotrijebiti svoju zdravu ruku, ali slijede i udarac primio je u rebra, tako da mu je
rujca poletjela u prazno. Tre i uvar je bila žena, primijetio je, mala crnkinja u bezazenoj odje i,
s gornjom usnom iskrivljenom u sarkasti an osmijeh. Vjetar je zavijao u Stewardovoj glavi.
Zamahnuo je nogom, dohvatio je lankom i srušio na pod, ali prije nego što je stigao dalje
reagirati, primijetio je dvojicu Curzonovih stražara, sa zap rukavicama, kako se približavaju.
Izmakao se prvom udarcu, legao na metalnu ulicu i otkotrljao se dalje. Bol iz slomljene
ruke bila je nepodnošljiva. Ponovo se uspravio ga aju i nogom jednog uvara u trbuh. Izbio mu
je zrak iz plu a, ali je ovaj zgrabio Stewardove hla e usporavaju i ga u slijede em potezu.
Steward je izgubio dijeli sekunde, tako da je drugi uvar uspio blokirati njegov udarac i, na svu
sre u, promašiti ga zap rukavicom. Primijetio je kako se crnkinja diže spremna za nastavak
borbe, i odjednom je visoki uvar krenuo prema njemu pokušavaju i smioni udarac u glavu.
Udarac ga je složio prije nego stoje uspio izmaknuti glavu, a zatim ga je ženska noga pogodila u
koljeno trgaju i ga.
Jedan život, jedna strijela. Sranje.
Nakon susreta s hladnim metalom ulice mogao je osjetiti samo vjetar i nije mogao vidjeti
ništa osim zap rukavice koja se približavala njegovim grudima, spajaju i ga s Molybdenum
Wayom poput leptira prikucanog sjajnom iglom na podlogu.
 Poglavlje 17

Steward je osje ao iglu - još jednu iglu - kako mu se zabija u butinu. Plimni val razbijanja
stakla krenuo mu je tijelom. Živci su se razbudili i pjevali pjesmu bola. Usta su mu bila suha,
usne ispucale, u daljini se uo zvuk ventilatora. Otvorio je o i.
Iz mra nog tunela gledalo ga je smireno žensko lice, uokvireno plavom kosom. Oko
lijevog oka bili su joj ugra eni dragulji. Mozak mu je po eo raditi. Prepoznao ju je.
"Wandis", re e. Rije ga je zaboljela.
Usne su joj se razvukle u nešto nalik osmijehu. "Stewarde", re e. "Evo, popij malo."
Porculanska šalica mu je dotakla usne. Zahvalno je pio. Toplina mu se širila tijelom kao
tisu e mrava u pokretu. Pokušao se po ešati i zaklju io da se ne može pomaknuti.
Dok je ispijao šalicu, vid mu se, u razmazanim bojama, po eo vra ati. Bio je omotan u
nekakav pokriva i vezan za metalni stol. Na stolu nije bilo tragova krvi. Osje ao je elektrode
pri vrš ene na glavi, a u priklju ku za interface mu se nalazilo nešto što mu je onemogu avalo
upotrebu friziranih živaca. Iza Wandis su se nazirale siluete ljudi. Prepoznao je Curzonovu široku
priliku izme u vitke namrštene žene i ovjeka sa stetoskopom u bijeloj kuti. Stewardova odje a,
uredno složena, nalazila se na stolu.
Bol mu je probadala ruku, slomljena rebra, bubrege. Pogledao je u Wandis. "Žao mi je što
sam te uvukao u ovo", re e.
Odmaknula mu je šalicu od usta i slegnula ramenima. "Ja sam ovdje kako bih pomogla pri
izvještaju. Zato što te poznajem."
Tek je sada primijetio na njoj plavu jaknu s identifikacijskim holobedžom na ovratniku.
Na njemu je pisalo SECDIV.
"Radiš za Curzona", re e slabašno.
Pogled joj je bio neobavezan. "Radila sam itavo vrijeme", re e. "Sada radim na
osiguranju tvornice."
Steward se pokuša nasmiješiti, ali ga probode bol, pa je samo uzdahnuo. U njenim o ima
se mogla primijetiti zabrinutost. "Izvještaj", re e. "Zar ispitivanje nije bolja rije za to?"
"Kako god želiš", re e. Kada se odmaknula, jaka reflektorska svjetlost zapljusnula mu je
lice. Morao je okrenuti glavu. Za uo je korake, a zatim i drugi glas.
"Stewarde." Glas je bio blag, bezbrižan. Imao je blagi naglasak. Pretpostavio je da pripada
Curzonu. "Mi smo ovdje da bismo saznali istinu."
"Ecrasez 1' infame", re e Steward. "Ho e li to biti dovoljno?"
Stanka. "Saznat emo istinu, Stewarde. Imamo droge, mo nad tobom. A najviše imamo
vremena. Imamo vremena napretek za saznati ono što želimo." Pro istio je grlo. "Ti si ionako
osu en. Troje ljudi je ovlašteno kao porota. Ve je odlu eno o tvojoj kazni. Sve što ostaje je
srediti papirologiju." Opet je pro istio grlo. Glas mu je zvu ao hladnije. "Na žalost, puno
papirologije. Nestandardne procedure, ali legalne, uvijek moraju biti provedene kroz izvještaje."
"Imate moju su ut", re e Steward. Još uvijek se osje ao kao da mu mravi hodaju tijelom.
"Osu en si na smrt."
Steward ga pogleda i uputi mu smiješak. "To bi me trebalo prestrašiti?" Kroz
poluzatvorene o i vidio je da govori s Curzonom. Stajao je najbliže, pod svjetlom, dok su drugi
bili iza njega, za stolom. Vjerojatno su pratili Stewardove reakcije na monitoru.
Curzonova ruka je bila omotana zavojima i visjela je u povezu. Onaj zadnji metak u
trgovinu ga je izgleda pogodio. Steward ga je promatrao, njegovo blijedilo, male trzaje koji su
odavali bol. Vjerojatno mu je ruka bila slomljena i izgubio je odre enu koli inu krvi.
"Zakonski sam obvezan re i ti presudu", re e Curzon. "Sada je to u zapisniku. Nije me
uop e briga da li te to plaši ili ne. Tvoj problem je samo birokratski." Stanka. "Tako er ti moram
re i da se kazna može ublažiti, ukoliko budeš sura ivao, itd. Razumijete, gospodine Stewarde?"
"Tra ak nade. Kako je to lijepo."
Zbog jake svjetlosti o i su mu po ele suziti. Pogledao je u stranu. Trnci su mu ušli
duboko pod kožu. Pokušao se premjestiti, ali nije uspio.
"Je li vam loše, gospodine Stewarde?" Drugi glas. Steward je pokušao na i vlasnika. Bio
je to visoki ovjek u bijelom odijelu.
"Da", re e Steward.
"Droga koju smo koristili, da bismo vas doveli k svijesti, može izazvati nelagodnost. Brzo
e pro i." "Hvala."
"Nisam vam davao niti ublaživa e bolova. Oni bi vas u inili mamurnim. Možete o ekivati
i bol."
"Bit u na oprezu. Hvala još jednom." Zatvorio je o i.
Curzonov glas se vratio. "Možemo li, dakle, po eti?"
Steward nije odgovorio. Poželio je da je druga ije omotan, da bar može slegnuti
ramenima.
"S kim si povezan na Ricotu?"
Smiješak tipa: i da znaš istinu, ne bi mi vjerovao. "Nema veze."
"Za koga radiš?" "Za sebe."
"Zna i li to da si pla enik?" "Zna i da radim za svoj ra un." "Nitko ti nije platio da ubiješ
St. Cyra?" "Nitko."
Na trenutak je zavladala tišina. "To su sve odgovori koje smo o ekivali, Stewarde."
Steward se nacerio kroz plimu bola. "Onda vas nisam razo arao", re e.
"Ovo su tipi ni odgovori koje bi dao jedan agent - da radi za svoj ra un, da nema posebna
nare enja."
Steward je opet suspregnuo želju da slegne ramenima.
"Neistiniti odgovori e povu i za sobom posljedice", re e Curzon. "Bez obzira na njih,
saznat emo istinu. Možeš odugovala iti koliko želiš."
Steward ga pogleda. "Imamo vremena koliko želimo. Ništa drugo nisam imao u planu." U
glavi mu se javila bol uslijed jakog svjetla.
"Zašto si ubio St. Cyra?" Pitanje je došlo brzo, kao protuudarac.
Steward ponovo zatvori o i pred navalom svjetla. Jaka bol javila mu se u potiljku. Trnci
su postajali ja i, pokušao ih je ignorirati. "Zato što je on pokušao ubiti mene. Tada se još uvijek
zvao de Prey. Prodao je moju jedinicu, i puno je mojih prijatelja umrlo."
"Icehawksi."
"Upravo tako."
"Zašto si mene pokušao ubiti?"
Steward je pogledao prema svjetlima. "Zato što si ti ubio mene, Curzone. Doveo si me s
Veste samo da bi me smirio."
Uzdah se za uo odnekud iza reflektora. Steward je pokušao prona i Wandis iza izvora
svjetla. "Zar je to iznena enje za tebe, Wandis? Nisi znala da je Curzon ubio tvog muža?"
"To", re e Curzon, "je laž."
Steward se nasmijao. Droga je dala bolan prizvuk njegovom smijehu. "Tko sada ne govori
istinu?"
Curzonov glas je bio smiren. "Steward je umro na Vesti. Napad nije prošao kako treba.
Nazad smo dobili samo tvoje tijelo."
"Rien n'est beau gue le vrai", Steward re e poslovicu. Zbog Wandis ju je preveo na
engleski. "Ništa nije ljepše od istine. Tvoja laž smrdi, Curzone."
"Željela bih saznati nešto više o tome", oštro je zatražila Wandis.
"Netko mu je napunio glavu glupostima", re e Curzon. U glasu mu se nije moglo
primijetiti nimalo uzbu enja, ništa što bi moglo nagovijestiti da bi se o Stewardovoj izjavi moglo
razmisliti. "Netko tko je želio moju smrt." Pro istio je grlo. "Wandis, pokazat u vam izvještaje.
Možete razgovarati s pilotom ako želite."
"Rado."
"Wandis", re e Steward. "Pilot laže. Izvještaj laže."
Curzon je ponovo pro istio grlo. Steward se pitao je li možda prehla en. "Prema našim
informacijama, tvoj mozak je popunjen podacima starim petnaest godina. Ne možeš se sje ati
ni ega prije rata. Da li je to to no?"
"Da."
"Od kuda si, onda, dobio ovakve podatke, gospodine Stewarde?"
Steward se nasmijao. "Od samog sebe. Od mojeg bivšeg ja. Poslao mi je poruku u kojoj
mi poru uje da eš ga ti dati ubiti."
"Povjerovao si mu."
"Wandis." Steward je o ajni ki gledao u tamu iza reflektora. "Poslao mi je poruku im se
vratio s Veste." Laž. Steward je znao da e to njihovi senzori primijetiti, ali više nije bilo važno -
u goru se poziciju ne može staviti.
"Stvar je u tome da su željeli de Preya", re e Steward. "Ja sam ga ubio na Vesti, a
Consolidated su ukrali njegovog klona i pam enje kada su preuzeli kompaniju LifeLight. On im
je zna io puno više od mene i ukoliko bih seja vratio s Veste i zatekao njega na Ricotu, mogao
bih postati... Što ja znam, buntovan... kompliciran. Tako me je Curzon dao ubiti. Nagrada za
dobro obavljeni posao."
Wandis nije odgovorila. Iza njega se odmah oglasio Curzon. "Primio si poruku od svog -
bivšeg ja..."
"Mog alfe."
"Od svog alfe. On ti je javio da ga je de Prey izdao i da sam ga ja ubio. I to ti je bio
dovoljan poticaj da nas pokušaš ubiti?"
"Pretpostavljam da sam te informacije mogao povezati s ubojstvom lije nika u Flafstaffu.
Ali ne vjerujem da je to moglo imati bilo kakvog utjecaja."
Steward je dobio dojam da ljudi za stolom nešto raspravljaju. Da pokušavaju ocijeniti
istinitost njegovih iskaza preslušavaju i ponovo razgovor preko monitora.
Osje ao je miris duhana. Netko je u sobi pušio. Miris je tjerao Stewardu vodu na usta. Bio
je zahvalan na tome.
Curzon se opet nakašljao. "Vjerujem", re e, "da Wandis i dr. Nubar mogu oti i. Steward i
ja emo nastaviti raspravljati o stvarima koje oni nemaju ovlaštenje uti."
Steward se nasmijao. "Tako. Odrasli moraju pri ati. Djeca neka idu u krevet."
Curzon je nesmetano nastavio. "Obadvoma se zahvaljujem. Wandis, vi možete i i ku i.
Dr. Nubar, molio bih vas da ostanete još neko vrijeme na klinici u slu aju da vas zatrebam."
Za uo se zvuk koraka, otvaranje vrata i opet koraci, zatvaranje vrata. Bol je ispunila
Stewardove o i, mozak. Pitao se je li upravo uništio Wandisinu karijeru. Ako je Curzon stekao
dojam da mu je povjerovala, postojala je mogu nost da e biti osumnji ena za pokušaj
osve ivanja svoga muža ili izazivanja skandala u vezi njegove smrti.
Bilo je to glupo od njega, ako je to ono što je upravo napravio. Morao je pokušati
uspostaviti bolju kontrolu nad sobom. Sa svjetlom i bolom, koji ga svaki as razdire, bit e to
teško posti i. Po eo je duboko disati, pokušavaju i zavladati sobom.
Ja nemam taktike, pomisli. Pokušavam živjeti bez taktike. Njihova svjetlost je još uvijek
blistala u njegovoj glavi. Bol u glavi popusti malo. uo je Curzona kako hoda, sjeda u stolicu na
kojoj je Wandis sjedila, opet pro iš ava grlo.
Nemam talenta. Brzina je brzo razmišljanje. To je moj talent. Svjetlost je polako jenjavala
u Stewardovom mozgu. Otvorio je o i i ugledao Curzona kako se mršti pred njim. Na glavi je
imao pri vrš enu plasti nu kapicu, elektrode su izlazile iz njega, dozvoljavaju i mu pratiti
podatke s monitora koji su analizirali Stewardovo tijelo i mozak.
Nemam dvorca. Neobuzdani duh je moj dovrac.

"U jednoj stvari si u pravu", re e Curzon. "Ubio sam tvoga alfu." Stewarda preplavi
iznena enje, popra eno sumnjom. Ako je Curzon ovako otvoren, mora za to imati razlog.
"Nadam se da vas nije koštao previše papirologije", re e Steward.
"To je bilo zbog viših razloga", Curzon re e, "koje ti ne možeš cijeniti."
Nemam ma a, pomisli Steward, i misao je bila trijumfalna. Iz stanja koje je iznad i iza, iz
misli, ja kujem svoj ma .
Steward se cini no nasmije. "Mogu cijeniti biološki napad na izvanzemaljce. Mogu
cijeniti vrijednost cini nog ovjeka kao što je de Prey." Gledao je u Curzona. "Ja nemam
nedostatak poštovanja prema tvom poslu. Reci mi svoje razloge. Možda u i njih poštovati."
Curzon posegnu svojom zdravom rukom u džep, izvadi rup i ispuše nos, zatim se
zavali u svoj naslonja i pogleda Stewarda. Još uvijek je na licu imao blago apstraktni namršteni
izgled, podsje aju i na sredovje nog ubojicu koji se mu i isto intelektualnim problemom.
"Tvoj alfa", re e Curzon, "je otišao u grob s odre enim dostojanstvom. Smrt je bila ono
stoje želio, Stewarde - nikada se nije uspio pomiriti s tim što je preživio Sheol. Želio je
dostojanstvenu smrt, a prije nje je želio obaviti neke stvari. Ubiti de Preya, prvenstveno. Mislim
da je umro sretan."
"Lijepo od vas što ste mu pomagali itavim putem. Kada mene ubijete, vjerojatno ete i
meni u initi uslugu."
"Možda te i ne u ubiti. Možda ne." Izgovoreno je intrigantno. Geni trgovca, pomisli
Steward. Laži usa ene duboko u DNA.
"Ako budem sura ivao."
Curzon slegnu ramenima. "Tvoja suradanja je nevažna. Mi imamo svoje metode i
neograni eno mnogo vremena. Odgovore koje tražimo od tebe dobit emo na jedan ili drugi
na in. Ne" - lagano odmahivanje glavom - "želio bih te regrutirati."
Steward se nasmijao. Oštrica bola presjekla mu je smijeh, tako da se za uo samo kašalj.
Curzon nije bio iznena en smijehom, niti ga je to uznemirilo. Nastavio je istim tonom.
Steward je opet po eo normalno disati, bore i se za kontrolu. Droga mu je jurila tijelom poput
koprivinih listova.
"Vjerujem da se tvoj alfa želio prikloniti našoj stvari, ali bio je previše rastrgan osobnim
traumama, da bi imao hrabrosti izgraditi nešto ovdje. Pljuvao je po cini nim, pla eni kim
stavovima za koje ja imam vrlo malo strpljenja. Ljudi ija se odanost može kupiti ne zanimaju
me. De Prey, na primjer. Želio je raditi za mene, za Vestu, za Powerse, ako su mu pružali ono
stoje želio. Bio je ograni eno vrijedan - nismo mu mogli vjerovati. Mogao je ideologije trpati
drugima u glavu, ali sam nije imao nikakvu." Glas mu je zvu ao zamišljeno. "Pitam se da li je
tvoj alfa shvatio koliko su ga njegovi stavovi inili sli nim ovjeku kojeg je htio ubiti."
Steward je zatresao glavom. "Vi ste dragulj, Carlos Dancer Curzon. Pravi dijamant."
 Curzon ga je pogledao. "Ne, ak što više, ja sam jednostavno ovjek savršeno prilago en
svom poslu. Kao što si i ti." Pogledao je ženu u uniformi. "Kao što je brigadir Godunova, koja
sjedi za stolom." Vratio je pogled na Stewarda. "Kao što je naš Prime, gospodine Stewarde.
Neosporan kralj svojih ljudi."
Steward nije rekao ništa. Curzon je nagnuo glavu, promatraju i ga s druge strane. Pokret
mu je bio ometen kada se iznenada zakašljao. Pro istio je grlo i ispuhao nos. "Bronhitis", re e.
"Upravo ga prebolijevam." Zataknuo je rup u džep na košulji, zatim se ponovno nagnuo prema
Stewardu. Bilo je ne eg veselog u njegovim o ima. Poput Svetog Nikole.
"Što znaš o Powersima, Stewarde?"
"Da su hijerarhi ni. Izvanzemaljci. Komplicirani. Nisu poput nas. Znam da si poslao mog
alfu da ubije Vestinog Primea i još puno njih i da je Primes-desna pobjegao. Znam da ljudi mogu
postati ovisni o njima. One koji su podložni vee-u njihov aerosol ini toliko ovisnima da misle da
su Powersi bogovi."
Curzon je iznena eno ušmrknuo, Godunova je ustuknula. Steward je uživao u tome stoje
izvukao neku reakciju iz njih.
Kad je Curzon progovorio, glas mu je bio zamišljen. "Bit e te teže održati u životu nego
što sam o ekivao, Stewarde. Ve ina ljudi koji znaju ovakve stvari jednostavno nestanu."
"Možete li mi olabaviti pokriva preko ramena? Rado bih bio u mogu nosti slegnuti
ramenima." Ugrizao se za jezik na ove rije i. Droga ga je u inila komunikativnim, a svaka rije
koju je izgovorio bila je snimana, uspore ivana s drugim rije ima i bit e korištena u drugim
usporedbama njegovih reakcija. Uvijek su ga u ili da pri ispitivanju odgovara jasno i kratko i da
nikada ne ulazi u duge rasprave. Ispitivanje se zasnivalo na tome da se ispitanici opuste i postanu
razgovorljivi. Time daju više podataka kojima e biti pritisnuti. Po eo je duboko disati,
pokušavaju i se koncentrirati na nešto drugo. Zvijež a, kao što je radio na Vesti. Stvaranje
svemira unutar glave. M44, pomisli. Gdje je, dovraga, ona?
"Pitam se, smijem li doznati izvor tvojih informacija?" Curzonov glas je poticao na
konverzaciju.
Rak, pomisli. Merde. Nije mogao razmišljati. Nije bilo razloga zašto to ne bi rekao
Curzonu. "Born je bio na Vesti prošle godine", re e. "Pulsar Division je mislio da sam ja alfa, pa
su me pokupili. Ispitivanje mi je otkrilo puno toga što nisam znao. Radio sam u naseobini kao
lan istovariva ke ekipe. Tamo su se nalazili neki od starih Icehawksa. Powerski gra ani. Uspio
sam ih malo pogledati."
"I sve si povezao iz toga."
"Savršeno sam prilago en poslu. Ili mi to samo pojedinci kažu." Pogledao je Curzona.
"Pulsarovi ljudi nisu nimalo nježni. Brutalni su. Ne vole kad im netko ubije Primea tek tako."
Curzon je ukrutio usne. "Ni meni se to nije svidjelo. Operacija je izvedena vrlo brzo iz
razloga koji ni meni nisu sasvim jasni. To nije bila moja ideja. Upravo je naš Prime na tome
inzistirao. Mi smo tu operaciju izveli kao uslugu njemu."
Steward je pokušavao izgraditi Orion kada je slika nestala uslijed vala iznena enja koji je
odzvanjao kao cijevasta zvona unutar njegovog živ anog sustava. "Powersi truju jedni druge?"
upita. "Mislio sam da su svi disciplinirani i savršeni." Orion, pomisli još jednom. Rigel ovdje,
Betelgeuse tamo. Curzonov glas je dolazio izdaleka.
"To je pri a za koju smatramo da ju je zgodno proširiti, da bi ljude natjerali da budu više
kao oni. Stabilni, inteligentni, kooperativni."
Poslušni, doda Steward u mislima.
"Istina je da postoje... nacije unutar powerske zajednice. Podijeljeni su kao i mi."
Slika Oriona ponovo je nestala. Ideja je bljesnula kroz Stewardov mozak poput barutnog
praha i na trenutak se zamislio ne bi li nekako povezao stvari. Ako su Powers! podijeljeni kao i
ljudi, ako se rat Rukotvorina vodio na podru jima dviju powerskih nacija... to bi objasnilo
potrebu dviju luka, Veste i Ricota, i objasnilo bi se zašto su ljudi iz tih podružnica toliko
sumnji avi jedni prema drugima. Uspjeh im ovisi o uspjehu njihove powerske nacije. To
objašnjava injenicu da je jedan Prime naru io napad na drugoga.
Steward pomisli na širok svemirski prostor koji je za ljude zabranjen. Nije bilo ni udo što
su ga zabranili. Postojale su i druge powerske nacije koje bi željele dio svega ovoga.
"Ma, hajde." Curzon je govorio brigadiru Godunovoj. "Steward ionako zna dovoljno toga
što bi opravdalo njegovo trostruko ubojstvo. Dajem mu samo malo više informacija. Možda e
nam znati nešto više re i o našim prijateljima s Veste."
Stewardu je palo na pamet da'možda Curzon nije pod utjecajem ublaživa a bola i da
možda pri a malo previše. Nije ni udo što je tako veseo. Curzon se okrenuo Stewardu. "Da?"
re e. "Vidim da si razmišljao o tome."
"Nisam siguran", re e Steward. Slika Oriona je postojala sve vrš a. "Ono što sam
zaklju io na Vesti bilo je da je sve podijeljeno. Pulsar i ona druga jedinica."
"Group Seven?"
"Oni zauzimaju suprotne stavove oko nekih stvari. Mene, na primjer. Pulsar je bio
zainteresiran za ono što ja znam o ' Ricotu. Možda su bili zainteresirani i za odmazdu."
Miši na Curzonovom licu' se trgnuo. "Da. Upozorio sam Primea na to. Ali on je rekao da
Powersi s Veste moraju biti zaustavljeni. Njihovi izvori su im dojavili da Vestini Powersi
planiraju nešto veliko i da ih se mora upozoriti da odustanu."
Orion je sjao u Stewardovoj glavi, lovac sa svojim dobro opremljenim pojasom.
"Što je još gore", Curzon re e, "napad nije postigao svoj cilj. Glavna žrtva je trebao biti
Primes-desna, a ne sam Prime. Tako su nam rekli, ali ne i zašto." Namrštio se prema podu.
"Jebeno loše izvedena operacija. Imali smo sre u da smo i ovo postigli." Izvukao je rup i
iskašljao se u njega. Opet se namrštio, ali mu se na licu mogao primijetiti smiješak. ovjek je bio
do vrha napunjen ublaživa ima bola i njihov utjecaj se miješao s genima trgovca. Iz misli kujem
svoj ma , Steward ponovi, i nastavi ga promatrati.
"Nema veze kad je rije o dugoro nim planovima, koja je od naših strana uspjela što
obaviti. Jedni od nas e zapovijedati budu noš u."
Potakni ga, pomisli Steward. Orion je sjao u njegovoj glavi poput dijamanta. Dijamanta
koji mogu rezati. " uo sam to prije", re e. "Od Coherent Lighta, Derroterroa, Gorkog, Far
Rangera."
Curzon je izgledao blago iznena en. "Ah", re e, "prepoznajem tvoj ratni ki cinizam."
Pro istio je grlo. "Nekad sam i ja tako mislio. Da su polikorporacije samo svadljive tvornice koje
pokušavaju živjeti na istom mjestu, svaka poticana tu im nedostacima i željom za mo i. Da svi
oni traže ono nešto ime bi dokazali povijesti da su bili potrebni. Ja sam... odgojen za odre ene
vještine. Prilago ene mojim genima. Vrlo sam dobro obavljao taj posao. Ali nedostajala mi je...
inspiracija!"
"Pretpostavljam da je sada imaš."
Curzon se izgleda dobro zabavljao. "Simpati an mi je tvoj pogled na stvari, stvarno
simpati an. Dok je postojao Orbital Soviet, postojao je najviši autoritet koji je vladao
polikorporacijskim poslom. Ali Soviet je pao kao žrtva podmetnutih plinova i bakterija i od onda
su ga napustili."
"Darwinovi dani", re e Steward. Postajalo mu je vru e u ovom pokriva u. Usta su mu se
po ela sušiti.
Curzon se nasmijao. "Da. Polikorporacije su se po ele boriti me usobno za prevlast.
Svaka za sebe. I u nedostatku nekog drugog odgovornog autoriteta, u prisustvu korumpirane etike
na visokim položajima, ti Stewarde, postavio si iznad svega svoj osje aj osobnog morala. Vladao
si se po de Preyovim nare enjima, po mojim nare enjima, i bilo ti je to neoprostivo. Ali to je
vrlo... usamljen... na in postojanja, zar ne?
Možda ak i sociopatski. Nisi mogao na i nikoga vrijednog svog društva, osim sebe."
"Imam puno prijatelja", re e Steward. "A što se ti e sociopatije, prijatelje nisam ubijao,"
"Tvoj alfa jest", re e Curzon. "Na Sheolu je ubio svog pretpostavljenog." Curzon je
uperio prst u njega i opalio. "Bang" Curzonove o i jedva su trepnule. "Jednim metkom. Nadalje
je davao sam naredbe, u bitkama, što je uzrokovalo velikim brojem mrtvih prijatelja. Bio je na
odgovornom mjestu, a odgovorni ljudi moraju ponekad odlu ivati o takvim stvarima." Curzon ga
pogleda. "Slobodno možeš biti najbolji zato što si oslobo en onog dijela da ti je netko za vratom.
Tvoj alfa nikada nije bio te sre e. Bio je odgovoran zajedno ljudsko bi e i ta odgovornost je
najve i dio njegove tragedije."
"To nije morala biti tragedija", re e Steward dok mu je znoj izbijao po elu.
"Slušaj", re e Curzon. "Kada su Powersi došli, znao sam odmah da želim raditi s njima.
Znao sam da je veza izme u ljudi i njih pravo mjesto za mene, tamo gdje se gradi naša zajedni ka
sudbina."
Zajedni ka sudbina, pomisli Steward. Orion se valjao od smijeha.
"Powersi su podijeljeni", re e Curzon. "I mi smo tako er. Consolidated Systems i
Brighter Suns namjerno se oslabljuju, ali nas to ne zabrinjava. Druge polikorporacije znaju što mi
ovdje namjeravamo i nadaju se da to kontroliraju. Ne e u tome uspjeti." Odmahnuo je glavom.
"Sinteza Powersa i ljudi pokazat e se boljom nego svaka rasa posebno. Powersi su to uo ili
odmah. Zato su se Powersi preselili u ljudski dio svemira. I oni traže smisao svog postojanja. I
znaju da e ga na i zajedno s nama."
"To ih ne ini boljima", re e Steward. Znoj mu je curio niz lice. "Niti tebe ne ini boljim."
"Možda ne", re e Curzon. Bio je sav ozaren.
"Ne na na in na koji ti misliš. Ne na moralan na in, ili pristojniji. Ali ini nas boljima u
drugom smislu, evolucijskom. Zato što smo mi budu nost, a sve drugo e propasti."
Orion je obasjavao no , poput svjetionika, poput opasnog lovca. Znoj, koji mu je curio niz
lice, imao je okus krvi. "Tvoja pobjeda je neizbježna, zato te to ini sigurnim u vlastitu
ispravnost", re e. " uo sam to ve prije. Tako je de Prey govorio."
"Vee podložnost i vee ovisnost - to je bila slu ajnost", re e Curzon. "Ali to nam je dalo
klju svega. Powersi su pametni poput nas, jednako maštoviti. Ali zašto su oni tako disciplinirani,
tako... kooperativni? Stvar je u aerosolima, Stewarde. Vrhunsko društveno oružje. U njihovom
društvu ne postoji otpadništvo, nema poreme aja. I pazi ovo Stewarde - njihova inteligencija nije
suspregnuta. Pametni su, jer aerosol podiže kvocijent inteligencije. Ali inteligencija je porasla
nauštrb društvenog dobra. Potraga za sre om kod njih nije problem - oni su je pronašli. Rade i za
dobrobit svoje vrste."
"Zvu i dobro. Zašto im se onda šefovi me usobno truju?"
Curzon je gledao prema brigadiru Godunovoj. "Znam, brigadiru", re e. "Ubit emo ga u
svakom slu aju, zašto mu ne bismo rekli?"
"Neke stvari je bolje ne govoriti glasno."
Steward je bio pomalo iznena en njenim glasom. Bio je zadihan, iznena uju e dje ji glas.
Takav glas ne bi o ekivali od nekog kome je zanimanje mu enje.
Curzon se zakapljao, hrop i u izva eni rup . Odmahnuo je rukom i uhvatio zrak. "Ja
provodim ovo ispitivanje na svoj na in. Bilo to po knjizi ili ne. Budu i da sam ja napisao knjigu,
mogu je i promijeniti. Imamo vremena koliko želimo i Steward nam može re i nešto novo."
Godunova je po ela nešto govoriti, ah je Curzon brzo presje e. "Da, znam, možemo provjeriti da
lije ovaj razgovor iskren. Imamo droge, zar ne? Zajebi ta sranja." Okrenuo se ponovo prema
Stewardu. "Brigadir Godunova je stru njak. I ja sam tako er. Njezina obuka dovodi je do
zaklju aka razli itih od mojih, koji su postignuti višegodišnjim iskustvom."
"Uložit u protest u moj zapisnik", re e Godunova.
"Uloži. Mene nije briga."
Steward se pitao da li je razmjena ovakvih rije i ozbiljna ili je u igri opet stara dobra pri a
dobar policajac - loš policajac. Curzon je bio nafilan drogama, pa ipak se tu osje alo još nešto -
neki prizvuk lažnosti - koji je upu ivao na mogu nost druge solucije.
"Powersi", Steward zapo e, otresaju i znoj sa ela, "ubijaju jedni druge."
Curzon se približi. "Da. S našeg gledišta, njihov evolucija je nesretna. Aerosol je trebao
pomo i njihovim nacijama - plemenima, to je možda bolja rije - njihovim plemenima u izgradnji
zajedni kog društva. Oni se još uvijek sva aju me usobno. To je nešto u emu im možemo
pomo i."
"Isuse", re e Steward. "Po et ete koristiti aerosol na nama, zar ne? Napraviti nas
pametnim sretnim narkomanima."
Godunova se po ela nakašljavati iz pozadine. Curzon ju je ignorirao. "U init emo da
ovje anstvo bude ono stoje oduvijek željelo biti. Kooperativno. Miroljubivo. S ljepšim
pogledom u budu nost. Savršena zajednica. Radnici u raju. Svi jednaki, bratski. Podijeljeni po
sposobnostima, itd. Sve stare parole e se ostvariti." Mahnuo je rukom. "Nakon toga, možemo
pomo i Powersima s njihovim plemenskim problemima. Naši Primeovi e na i smisao u sintezi s
njihovima. Darwinovi dani e biti završeni. Na kraju ne e biti važno tko je pobijedio, Vesta ili
Ricot, njihov Prime ili naš, ovje anstvo ili Powersi. Bit e to sinteza." Ispreplitao je prste zdrave
i bolesne ruke. "Složna zajednica, složna budu nost."
"Ne možeš ovakvu stvar sa uvati kao tajnu. Bar ne zadugo. Stotine ljudi to ve zna."
Curzon je izgledao zadovoljno. "Uskoro nam ne e biti potrebno osiguranje. Za ovo zna
manji broj ljudi nego što ti o ekuješ. Par stotina zna za vee ovisnost, ali samo mali broj ljudi zna
itavu pri u. Samo desetak ljudi zna, uklju uju i i Vestu, što se ovdje doga a."
"Imamo velike koli ine novca, najbolje biokemi are ljudskog svemira, a svaki radi na
posebnom dijelu slike. Imamo powersku društvenu organizaciju kao primjer. Deset godina,
možda petnaest i imat emo ono što želimo. Na po etku emo morati raditi vrlo naporno. Nakon
što drugi vide naš uspjeh željet e dio našeg smisla, a mi emo zauzvrat tražiti jedino da nam se
pridruže."
"I ti sada želiš da vam seja pridružim."
Curzon se nasmiješio. "Da. Možda za neki potpuno specijalizirani posao."
"Nikada ne odustaješ?"
"Možda e te zanimati kako Powersi treniraju svoje špijune, nekoga tko treba prodrijeti u
neprijateljsko pleme i otkriti što namjeravaju. Moraju se osloniti na biološku kirurgiju. Moraju
odvojiti odre ene organe prijemnike, oštetiti neke od živaca. Špijun im mora biti imun na aerosol
koju pušta protivni ka strana. Takav šok je prejak za ve inu njih. Jednostavno polude. Izmjena
ini njihovog agenta... individualcem. Više od toga, ini ga neopredijeljenim, sociopatom,
odmetnikom." Curzon je ispružio ruke prema njemu. "Ne im poput tebe, Stewarde."
Steward ga je sa zanimanjem slušao. "Na taj na in želiš da radim za tebe. Kao odmetnik
me u radnicima raja."
"Kao odmetnik za radnike raja."
Steward se nacerio. "Razmislit u o tome."
Curzon je ustao. Gestikulirao je šakom. "Ne želim da razmisliš o tome", re e. "Želim da
to osjetiš. Da osjetiš ispravnost toga. Potrebu za tim." Steward primijeti znojne mrlje pod
njegovim rukama. "Želim da osjetiš ovo, Stewarde, da je za to vrijedno živjeti."
"Ne mogu osjetiti ništa ovako zamotan, brigadir-direktore."
Curzon se glasno nasmijao i odmaknuo od njega. Prošao je do stola, dok se Stewardu znoj
slijevao niz lice. Došao je do stola brigadira Godunove, skinuo kapicu s glave i zadržao je u ruci.
Glas mu je bio zamu en zvu nom izolacijom prostorije. "Ne trebam ovaj headset da bih utvrdio
tvoju odbojnost prema svemu ovome. U tebi ima malo previše tvrdoglavog ponosa. Mogu e je da
u tvoj mozak sa uvati za neka budu a vremena, u slu aju da mi bude potreban netko poput tebe,
Jednom kada budu nost bude sadašnjost, možda eš se Ovjeriti u istinitost mojih rije i. A nakon
što ti skaniramo mozak i uzmemo uzorak tkiva, više nam ne eš trebati. Brigadir Godunova može
s tobom... napraviti sve što želi. Saznati da li si me itavo vrijeme samo špijunirao "
Strah krene niz Stewardovu kralježnicu. Oni bi to stvarno mogli u initi. Njegova vizija
Oriona po ela je blijediti. Ispljunuo je sol iz usta.
Na vratima se za ulo zvonce i crveno svjetlo se upalilo iza Curzona. Prišao je vratima i
pritisnuo tipku na interfonu.
"Da?"
Ženski glas, ameri ki, graknuo je iz zvu nika.
"Uzbuna, gospodine. U powerskoj naseobini. Moram razgovarati s vama." Curzon baci
brzi pogled prema zatvoreniku. Steward je znao da se ovaj sada pita koliko on zna o ovome i da li
je trebao ispitivanje druga ije usmjeriti.
Kroz vrata koja je Curzon otvorio ušao je visoki asnik osiguranja pod punom spremom -
neprobojni prsluk, kaciga, izolatorske rukavice, štit spušten preko lica.
Glas je dolazio iz zvu nika na njenom ramenu. Steward pomisli na Orion kako jedri preko
zvjezdanog neba. Morao je misliti na bilo što, samo da sakrije iznena enje.
"Mislimo da je u naseobini zapo ela biološka kontaminacija. Možda je rije i o nekom
oružju."
Curzon se okrenuo prema brigadiru Godunovoj.
"Telefon", re e. "Objavi uzbunu."
"Ve je objavljena", re e žena i neobi an zvuk ispuni prostoriju. Zvuk Darwinovih dana.
Curzon je teško padao, dok je njegova zdrava ruka pokušavala dohvatiti telefon za uzbunu
kad mu se crvena crta po ela spuštati niz trbuh. Glava brigadira Godunove je eksplodirala,
razbacuju i mješavinu crvenih i sivih ostataka dok je padala iza stolice. Žena je prišla njenom
stolu i po ela nešto pr kati po tastaturi. "Izbrisat u ovo ispitivanje", re e. "Ne emo im ostaviti
više podataka nego što je potrebno."
Steward se slabašno nasmiješio. "Bog, Resse", re e. "Nisam o ekivao da u te više
vidjeti."
"Pomislila sam da ti nešto dugujem."
Njen dugonogi hod je, ak i pod teškom opremom, bio prepoznatljiv. Prišla je
Stewardovoj stolici i po ela odvajati elektrode s njegove glave.
"Ruka mi je slomljena negdje ovdje, pazi na to, molim te." Resse je po ela odvezivati
njegov pokriva . "Vidim da imaš kateter. To si sam izvadi."
"Hvala."
Ruku su mu stavili u plasti ni gips i podvezali rebra prije nego što su ga obmotali. Kada
ga je odmotala, ustao je, zateturavši se. Znoj mu je svjetlucao na mokroj koži. Dohvatio je odje u
i uz njenu pomo je navukao. Resse mu je nešto nabila u gips.
"Fragmentarna granata", re e. "Ako nas uhvate, izvuci osigura i legni na nju. Ne bi bilo
previše pametno da te ponovo zgrabe."
Pogledao je u njene o i skrivene iza zaštitne plastike. "Ti si šef, re e.
Na o ima je imala makeup u obliku leptirovih krila.
 Poglavlje 18

"Ti si'iz Group Seven, zar ne?" re e Steward. Osje ao je gravitaciju u grlu. U ustima okus
gor ine.
Resse ga je pogledala licem zaklonjenim mrežom. "Ne mogu ti re i."
"Ti si njihova. A ja sam itavo vrijeme radio za tebe." Teretni brod je pove ao
akceleraciju nakon stoje izašao iz Ricotovog podru ja. Steward se morao boriti za zrak kad se
gravitacija broda pove ala na 6 g. Letjeli su prema nezavisnoj rudarskoj koloniji duboko ispod
Regio Galilea na Ganymedu, od kuda e, objasnila je Resse, za tjedan dana hvatati teretni brod
koji ide direktno za Pojas.
Bol ga je obuzimala oko pojasa. Stisnuo je zube i borio se protiv nje. Suze su mu izbijale
na o i.
Resse ih je izvela iz Ricotovog osiguranog podru ja bez ijednog incidenta pokazuju i
svima ispravne dokumente. Niti jedan alarm nije bio pokrenut. Za nekoliko minuta Steward je
ponovo bio na Metan ulici, hodaju i u tišini metalnim plo nikom. Resse ga je odvela do prolaza,
koji je vodio u unutrašnjost malog Jupiterovog teretnjaka. Pilot teretnjaka, niski, dobro gra eni
ovjek šezdesetih godina, propustio ih je bez rije i. Teretnjak je bio star, pregrade poluuništene,
plo e sa strelicama potpuno izbrisane, žice, koje su visjele posvuda, zalijepljene ponegdje
izoliraju om trakom. Resse je uzela nazad svoju granatu. Stewarda i nju su ispratili do male
putni ke kabine, gdje su se osigurali mrežom. Za sat vremena krenuli su prema Regio Galileo.
Motori su se ugasili i Steward je po eo lebdjeti u svojoj mreži. Resse se po ela osloba ati
mreže. Pogledao ju je. "Alarm u powerskoj naseobini", re e. "To je istina, zar ne?"
"Bit e", re e Resse. "Željeli smo da Powersi u u u svoje brodove. Virusu treba neko
vrijeme da po ne djelovati. Puno e se alarma pokrenuti u slijede a dvadeset i etiri sata."
Nasmijala se pokvareno. "To im ne e puno pomo i."
Droga je još uvijek lutala njegovim tijelom. Nije mogao prestati razmišljati, koliko god
pokušavao. "Iskoristila si me kao paravan", re e. "Dozvolila si mi da razvijem svoju misiju, a
kada je osiguranje bilo zauzeto sa mnom, ti si imala više šanse za prodor u powersku naseobinu
svojim poslom."
Resse je trgala vezove. "Tako nešto."
"Zato si rekla da mi duguješ. Zato si me izvukla. Olakšala si dušu."
Slobodno je lebdjela. Kosa joj je lepršala oko glave. Pogledala gaje. "Naši poslodavci nisu
uvijek asni ljudi. Oni ne pla aju svoje dugove. Zaklju ila sam da se ljudi poput nas mogu
ponašati bolje." Slegnula je ramenima. "A imala sam dokumente, uniformu. Mogla sam u i i
iza i bez problema. Imala sam bolju podršku od tebe."
"Ti si dakle pla enik. Radiš za Group Seven."
Zabacila je glavu. "Pla enik u svakom slu aju."
"Griffith je bio dio svega ovoga. Tsiolkovskyjev demon je bio samo na in da mi
namaknete nešto novca, da bih mogao planirati svoje dalje poteze. A onaj posao u Los Angelesu -
je li to stvarno krenulo loše ili ste samo željeli provjeriti moje reakcije?"
"Morali smo provjeriti da li još uvijek imaš muda za tako nešto. Imao si. Potezi su ti bili
prvorazredni."
"Ubio sam nekoga." Bol ga probode ispod rebara. "Tako ste namjestili." Prisjetio se kako
je žica ležala u njegovoj ruci, vriska u uli ici prepunoj dima. Zatresao je glavom. "A ja sam se
pitao zašto ljudi skrivaju tajne na mjestima poput Chartera, odakle se može nesmetano poslati
bilo što. To nisu ni bile tajne. Stavili ste tog Demona u kompjutor im sam stigao na stanicu. A
kada sam probio Vestin kompjutor i po eo slati prave tajne, to je moralo izazvati neke
komentare."
Nasmijala se. Krenula je prema poja anoj pregradi iznad nje i tamo se zaustavila. "Da.
Možeš zamisliti koje sam pranje glave zbog toga dobila."
"A dvije hitne vožnje za Vestu i Ricot. Opet Group Seven, osiguravali su da idem tamo
kud treba. Bio sam toliko oduševljen da se nisam nikada upitao zašto idemo baš tamo. A ti si
podmetnula informacije o Vesti u kompjutor." Bol u kralježnici natjera ga na smijeh. "A ja sam
se pitao zašto toliko inzistiraš na silasku u Vestinu powersku naseobinu. To su sredili tvoji šefovi
na Vesti. Trovanje hranom, kvar na robotima za istovar."
"Dobila sam nare enje da te moram izložiti Powersima, što više mogu. ak i ako bi te to
dovelo u opasnost."
"Tako sam povezao stvari. udi me da su oni tako željeli." "Možda nisu htjeli da saznaš
toliko. Ljudi te esto podcjenjuju."
"Zašto ste me, uop e, slali na Vestu? Zašto me niste poslali ravno na Ricot?"
"Oružje - virus - nije mogao biti gotov još mjesecima. Tako smo ubijali vrijeme."
Pogledala ga je blesasto. "Ho eš li da te izvu em iz mreže?"
Nasmijao se. "Ne. U prokletoj sam mreži itavo vrijeme. Vašoj mreži. Prebacivali ste me
s mjesta na mjesto, tako da bih ja mogao otrovati itavo powersko stanovništvo."
Resse je slegnula ramenima. "Oni su po eli prvi. Tako su mi bar rekli."
Obuze ga bijes. Zamahnuo je zdravom rukom po zraku. "Prokleta pla enica. Prokleta
pla eni ka ku ka."
Pogledala gaje, zadržavaju i pogled na njemu. "Nazivali su me i gore."
"Ima vremena, tek sam po eo."
Odgurnula se od zida i poletjela prema vratima. Otvorila ih je širom, a zatim se okrenula.
"Biti ku ka je još uvijek bolje nego biti ovca", re e. "Takav je moj izbor, tako sam oduvijek
gledala na stvari."
"Sranje." Po eo se ispetljavati iz mreže, bez prave ideje što e u initi kad se iz nje izvu e.
Kad se ispetljao, Resse je bila daleko, a njegova glava potpuno prazna.
Resse se vratila kad je bilo vrijeme za usporavanje i slijetanje. Uvukla se u mrežu bez
rije i.
"Oprosti", re e joj.
"To je samo posao", re e Resse. Glas joj je bio tvrdoglav. "Radim za svakakve ljude.
Polikorporacije, odmetnike, bande, policiju. Ne vidim preveliku razliku medu njima."
"Ne vidim niti ja. Zato ne želim raditi ni za jednog od njih." Knedla mu se penjala grlom.
"Nisam želio, bolje je tako re i. Jer sam ti danas pomogao ubiti nekoliko tisu a."
Pogledala gaje. Još je uvijek nosila uniformnu jaknu i hla e. Nije joj mogao pro itati izraz
lica. "Vjerojatno bih mogla upasti unutra i bez tebe. Ali što to sada vrijedi."
Steward je pogledao u ošte enu pregradu. "Ne vrijedi baš puno."
"Mi nismo po eli ovako", izleti Resse, kao da se željela opravdati. "Po eli smo kao
grupica veterana, pokušavaju i pomo i jedni drugima. Svi smo se me usobno poznavali. Bili
smo prijatelji. A zatim su stvari krenule svojim tokom i odnos je postao složeniji."
"Složeniji", ponovi Steward. Ta mu rije nije ništa zna ila.
Pomislio je na Powerse, na zvukove koje proizvode. Pitao se kako zvu e kad umiru, u
agoniji.
Vatra je suknula iz motora. Gravitacija se vratila i zgrabila Stewarda za grlo.(
Ganymade je bio hladni crni komad kamena. Jupiter je izgarao visoko u fokusiranom
nebu, ne pružaju i toplinu. Resse mu je dala putovnicu s novim imenom. Sada je bio gra anin
Uzbekistana. S putovnicom je dobio i kreditnu karticu s pet tisu a Pink Blossomovih dolara.
"Pritegla sam ih da daju više novaca zato što sam i tebe izvukla", re e.
"Hvala." Pogledao je putovnicu i još jednom pomislio na koji ju je na in zaradio.
Resse je gurnula ruke u džepove. Sada je na sebi imala odijelo posu eno iz rudarskog
du ana. Neki su je ljudi poznavali.
"Želiš li malo vježbati?" upita ga. "Slaba gravitacija e to u initi zanimljivijim. Bit e ti
lakše za ruku."
Steward je odmahnuo rukom. "Ne. Hvala ti. Mislim da u malo odspavati."
"Bio je naporan dan."
"Da. Bio je."
Želio je odspavati. To bi mu malo uljepšalo dan.
NaGanymeduje Steward ve inu vremena provodio u svojoj sobi, itaju i što god je našao
u biblioteci ili gledaju i video. Isto je radio i na dugom povratku ku i.
Nedostajao mu je Bom, neformalna prijateljstva, strukturirani život, osje aj
svrsishodnosti. Pitao se da li ih je SuTopo pokušao na i, da lije zaklju io da su Steward i Resse
zatvoreni tamo negdje. To bi bilo tipi no za njega.
Resse je pokušala biti prijateljski raspoložena, ali iako je Steward bio pristojan, nije više
reagirao na to prijateljstvo. Odlu ila ga je pustiti na miru. Kada su sletjeli na Pojas, rukovali su se
- on je ležao, primaju i hormonsku infuziju koja je izazivala sraš ivanje kostiju za nekoliko dana
- i otišla je svojim dobro poznatim dugonogim korakom. Nije se okrenula dok je odlazila.
uo je o zarazi na Ricotu. Umrlo je tisu e Powersa. Bilo je toliko mrtvih, da Consolidated
to nikako nije mogao zataškati.
Za tri mjeseca je bio na Zemlji. Iznajmio je mali stan s pogledom na Aralsko more i
provodio sate gledaju i stepski vjetar kako uzburkava vodu. Pokušavao je odlu iti što e sa
životom. Pitao se koje bi ga zanimanje moglo u initi anonimnim.
Jednog dana mu je sinulo. Ideja koja kao da je pala s neba. Dar iz svemira. Shvatio je
svoju pogrešku. Sve je bio krivo povezao.
Po eo se spremati. Znanje je zahtijevalo akciju.
 Poglavlje 19

L.A. No .
Jedna od naseobina na obzoru Orange Coutyja bila je okrunjena rotiraju im laserom,
savršenstvom drskosti. Odande je prodorna bijela svjetlost svakih nekoliko sekundi osvjetljavala
krevet, stolicu, svjetiljku, pretvaraju i ih u uko ene monokromatske likove, u srebro i sjenu.
Steward je mirno sjedio okružen tamom u dubokoj sjeni, dišu i polako, slušaju i zavijanje svojih
živaca, svog mozga. Nije bilo drugog zvuka osim zraka koji je strujao preko tijela. Zvu ao je
poput udaljenog pljeska. *
ekao je, grade i svoju mo . Strpljenja je imao napretek.
U glavi mu je zavijalo. Beskrajni pljesak zraka mu je prelazio tijelom. Na vratu je osje ao
dodir oluje.
Napokon se za uo novi zvuk, zvuk zatvaranja elektromagnetskih vrata. Zatim koraci.
Šum ispuštanja zraka pod pritiskom, šmrcanje. Ponovo koraci. Škljocanje prekida a za svijetlo.
Svjetlost udaljene naseobine ispunila je prostoriju.
Griffithovo opušteno lice buljilo je u cijev Stewardovog pištolja. Uko io se. Pumpica mu
se, u svom izoliranom paketi u, još uvijek nalazila u ruci. Na metalnoj kutijici mogli su se vidjeti
svježi tragovi zamrzavanja.
"Uzeo si dozu, kompa?" upita ga Steward. Podigao se sa stolice i krenuo prema Griffithu.
Ovaj je samo pomaknuo o i, odmjeravaju i Stewarda od glave do pete, njegove ruke,
položaj tijela. "Imam frizirane živce, kompa", re e mu Steward. "Mogu te ubiti prije nego li
uspiješ u initi bilo što. Zato ništa ne pokušavaj, O.K.? D'accord."
Iznenada je svojim desnim stopalom punom snagom pogodio Griffithov solarni pleksus.
Zrak je pobjegao iz plu a nižeg ovjeka, presavinuvši ga. Pao je svom težinom, udarivši glavom
o pod. Prsti su mu problijedjeli vrsto stežu i pumpicu.
Steward ga pretraži radi oružja i ne našavši ništa, odstupi korak. Griffith je hvatao zrak.
"Hej", re e mu Steward, "ovo je milovanje naspram onog što si u inio Ashrafu. Zar ne?"
Griffith pokuša odgovoriti. Suze su mu tekle niz obraze. Steward ga je promatrao. "Bez
žurbe", re e. "Imamo itavu no pred sobom." Odmaknuo se korak i sjeo na krevet.
Griffith se uhvati za okvir vrata, podižu i se polako i oslanjaju i se punom težinom na
okvir. Ruke je držao presavijene preko trbuha, suzbijaju i bol.
"Gotovo sam sve progutao, prijatelju", re e Steward. "Bio sam iskorišten kao paravan za
akciju u powerskoj naseobini na Ricotu. Mislio sam da je Resse iz Group Seven - što je imalo
smisla. Ali sam onda shvatio da nešto ne valja." Griffith je polako hvatao zrak. Steward ga
pogleda. "Želiš li cigaretu ili nešto takvo? Posluži se."
Griffith je skopio o i. "Isuse."
"Slušaš li me, kompa? Vidiš, prava Group Seven mi je prišla na Charteru, pokušavaju i
me privoljeti za sli nu akciju. Zvao se Stoichko i netko ga je ubio nakon što mi se približio.
Nisam mogao shvatiti zašto sve donedavno."
"Ubila ga je Resse. Bila je u istom hotelu kao i on. Rekla mi je da mijenja planove zbog
nekog prijatelja, ali tog prijatelja nikada nisam sreo. I zato sam zaklju io da su se stvari ovako
dalje odvijale: Resse je primijetila kako me Stoichko prati i prepoznala ga. Znala je da e me
probati pridobiti za neki posao, ali nije znala kakav. Javila je to svojim šefovima, i oni su joj
naredili da ga ubije." Steward se nasmijao. "Morali ste joj vjerojatno dodatno platiti zbog toga,
zar ne?"
 Griffith je progutao slinu. "Krivo, ovje e. S... krive si strane uhvatio stvari."
Hladni se vjetar bijesa poja ao u Stewardu. "Ne vrije aj mi jebenu inteligenciju", re e.
Griffith se ponovo uko io, osjetivši namjeru u njegovom glasu.
"Sje am se nekoliko stvari", re e Steward. Glas mu je zvu ao poput rafala. "Sje am se
našeg prvog susreta u Flaf-staffu, kako ti se stanje pogoršavalo što si duže bio tamo. Rekao si da
je to gripa, ali nije bila, zar ne? Bio je to nedostatak droge. Tresao si se, nos ti je curio, svi
simptomi su tu. Podložan si vee-u, i ovisan o tome." Griffithovo liceje izgubilo boju. Njegov je
užas bio o it. Odmahnuo je glavom. "Ja...", po eo je.
"Imao si svoju pumpicu sa sobom. Sje am se kako si odlazio u kupaonicu i zvukom vode
pokušao prikriti doziranje aerosola. Ali powerski hormoni brzo gube svoju snagu. Tvoje pumpice
nisu bile novijeg tipa, s hladnjakom, nisi imao sre e. Vjerojatno si bio sretan kad si mi vidio
le a."
Griffith je pritisnuo ruke na o i. "Isuse", re e. Glas mu je bio suh. "Ovo se ne doga a
meni."
"Ti si bio iza cijele ove stvari", re e Steward s gor inom u glasu. "Dobro si me poznavao.
Znao si moje stavove o odanosti, povjerenju. Znao si na koji smo na in trenirali, imao si pristup
de Preyevom programu, na inu na koji je on manipulirao nama. Sprije io si Ashrafa da mi kaže
podatke o meni, i tome gdje leži moja odanost. Rekao ti je da imam nezdrav interes za svog alfu,
i da se putem alfe može upravljati mnome. Tako si na inio onu snimku, onu zvu nu snimku. Nisi
bio siguran da li e sa slikom upaliti, pa si snimio samo glas. I postigao si željeni u inak."
Griffith se le ima oslonio na vrata. Došao je do zraka i o i su mu se razbistrile,
razmišljaju i. "Zašto bih, dovraga, to u inio? Nemam" - zakašljao se - "nikakav razlog pobiti
hrpetinu Powersa. I kako bih saznao da je Kapetan mrtav? Nismo bili u kontaktu godinama."
Steward se ljutilo nasmija. "Saznao si iz svog izvora, Griffithe. Iz istog izvora iz kojeg si
dobivao svoje hormone i novac." Griffithove o i su odavale blistavo žuti užas.
"Pratim te ve tjedan dana, kompa", re e Steward. "Znam za zgradu kod brane u kojoj
provodiš svaku ve er. Znam da je tvoj izvor tamo." Nasmiješio se, osje aju i kako mesožder u
njemu kezi zube. "Primes-desna, Griffith", re e. "On je na Zemlji. Gradi svoju organizaciju,
ustrojava trupe. Radi planove što e u initi s najve om postoje om ljudskom populacijom. To je
plan koji je Ricot tako o ajni ki želio razbiti. I to je razlog zašto ga nije briga ako Ricot pokuša
novi napad na Vestu. Zato stoje on tu, upravo gdje treba biti."
Griffith je zatvorio o i. Suze su mu tekle niz obraze.
Steward se ponovo nasmijao. "Sve sam povezao, zar ne?" re e. "I imam tebe, kompa.
Veteranski prijatelju."
Griffith je posegnuo za svojom pumpicom. "Što želiš od mene, ovje e?" upita ga. Uzeo
je dozu hormona. "Da si me želio ubiti, ubio bi me. Koji kurac od mene ho eš?"
Osmijeh prije e Stewardovim licem. Osje ao je svoju nadmo . "Želim u i u igru,
prijatelju", re e. "Želim upoznati Primeas-desna i raditi za njega. Kao u dobra stara vremena. Kao
ti i Resse."
 Poglavlje 20

Griffith ga je dugo prou avao. "Želiš nam se pridružiti", re e. Izgledalo je kao da je prvi
put izgovorio rije i, kao da isprobava njihov zvuk.
"Želim raditi za pobjednika, a Primes-desna e pobijediti", re e Steward. "Pametan je,
povla i prave poteze. Sada kada sam mu vidio protivnike, znam da nemaju šanse."
Griffith je prešao rukom preko o iju. "Ovo je udno", re e.
"Primes-desna treba ljude koji nisu vee podložni", re e Steward. "Resse nije vee
podložna. Treba ljude koji nisu ovisnici radi akcija na ve e udaljenosti."
Boja se polagano vratila u Griffithovo lice. Izvukao je cigaretu iz džepa i zapalio je.
"Ljudi bez vee ovisnosti ne znaju za Primea. Možemo vjerovati samo ovisnicima."
Steward se nasmijao. "Meni možete vjerovati. Saznao sam za ovo i nisam nikome rekao. I
ne u, ako me uklju ite u igru."
Griffith je izgledao ozbiljno. "Kako to misliš?"
Steward se opet nasmijao. "Siguran si da ne možeš sam povezati stvari? Recimo da imam
prijatelja u orbitnoj naseobini koji e pustiti u tisak odre ene informacije ako mu se ne javljam
svakih nekoliko sati s odre enom šifrom. Šifra se svaki put mijenja i samo ja znam kako se
mijenja. Ne ete biti u stanju sprije iti mog prijatelja jer je previše sati putovanja do mjesta gdje
stanuje. I ne e predati te podatke nikome osim meni osobno. To zna i, ak i da upotrijebite, ah,
Ashrafovu tehniku na meni, ne ete imati dovoljno vremena da ga sprije ite u objavljivanju tih
podataka. A bit e objavljeni i ako se ja osobno tamo ne pojavim u odre enom roku."
Zadovoljstvo se širilo Stewardovim mozgom. Najbolje od svega je da je to istina. Samo je
zamjenica on bila laž, jer je bila rije o Janice Weatherman, koja radi u Stone banci na Solonu.
Podijelili su kola kao znak dobro obavljenog posla. Ona se prema takvom zahtijevu odnosila kao
da svaki dan izvršava takve zadatke. Možda to i ini.
Miši na Griffithovom licu po eo je plesati. Pogled mu je bio leden. "Opasan si,
Stewarde", rekao je tiho.
"Zato ste me i uzeli, da za vas obavim zadatak", re e Steward, smiju i se. "Hej, ionako
sam obavio posao za vašeg šefa. Zašto ne bih želio obaviti još koji? Samo ho u da mi drugi put
plati više."
"Morat u razmisliti o tome."
"Neka Primes-desna odlu i umjesto tebe. Njemu to puno bolje ide." Steward je gurnuo
ruku u džep, izvadio komad papira i bacio ga prema Griffithu. "Ovdje ti je nacrtan put do
telefonske govornice dolje niz ulicu. Budi tamo u devetnaest sati, sutra. Nazvat u te i re i eš mi
kakva je odluka."
Griffith pogleda gdje je pao papir i dohvati ga, prstima punim nikotinskih mrlja.
Steward je ustao. "Idem ja sada. Razgovaraj sa šefom."
Griffith je još uvijek gledao u papir kad je Steward prošao pored njega prema vratima.
"Ne znam kako u mu ovo objasniti."
"To je bar lako, kompa", re e Steward. "Reci mu da si zajebao stvar."
Rotiraju e svjetlo koje se vidjelo iz Stewardove hotelske sobe, okretalo se u bešumnom
ritmu njegovih misli. Slušao je zvuk telefonske linije. Griffith se javio nakon drugog zvona.
"Steward?"
"Baš ja, kompa."
Zvuk uvla enja cigaretnog dima. "Dobio si svoj razgovor." "Kada?"
 "Sada, ako si zainteresiran."
Steward se nasmijao. Kraji kom okaje ugledao rotiraju i reflektorski snop. "D'accord",
re e. "Znam gdje se nalazi. Na emo se tamo." Spustio je slušalicu prije nego stoje Griffith mogao
prigovoriti, zatim posegao za zamrznutom bo icom, onom istom koju je usput podigao iz
sigurnosnog pretinca na Charteru dok je bio na putu prema Solonu, prema sastanku s
Weathermanovom. UPOZORENJE, pisalo je. BIOLOŠKI ZAPE ENO. OTVORITI SAMO
U STERILNOJ OKOLINI.
Steward je skinuo plasti nu foliju koja je štitila pe at, a zatim okrenuo ep. Pe at se
slomio uz šum dekompresije. Podigao je bo icu i po eo po sebi sipati sme u prašinu. Prosuo je
dio po svojim džepovima, a zatim zasuo rup i spremio ga u stražnji džep hla a. Provjerio je
pištolj u futroli ispod ramena, navukao na sebe jaknu i uzeo klju eve od auta koji su visjeli na
zidu.
Napustio je sobu ostavljaju i je u tišini rotiraju eg reflektora.
Roj moljaca je opsjedao halogenu svjetiljku ispred Light-source Limiteda. Zgrada je bila
preure ena dvokatnica, sagra ena pored skladišta kojeg je od Pacifika dijelio samo debeli zid.
Dok je prilazio ulazu, Steward je primijetio Griffitha koji je pušio naslonjen na zid. Tetovirani
de ko, Spassky, ekao je s njim, smješkaju i se iza video nao ala. Njegov visoki razbija , poput
zlonamjerne svjetiljke, ekao je u sjeni iza njih.
Steward je ostavio svoj iznajmljeni automobil u susjednoj ulici, s mapom na sjedištu koja
je upu ivala kako do i do Lightsourcea. Trag za lokalnu policiju u slu aju da nestane.
Krenuo je prema Griffithu, naježene kože, spreman, osje aju i zadah nasilja za vratom.
Napada nije bilo.
Zaustavio se ispred Griffitha i nasmijao. Griffith je bio bezizražajan. "Bog, kompa."
Steward je pogledao Spasskya. "Gdje je tebi djevojka?"
Spassky ga je pogledao. "Umrlaje", re e. "Bog dao, Bog uzeo." Nacerio se svojim
metalnim zubima.
Griffith je zgazio svoju cigaretu. "Idemo."
Ured je blago odisao organskim mirisom Powersa, konstantna doza koja se pušta kroz
ventilaciju. Kosa na zatiljku mu se po ela dizati.
Steward je išao za Griffithom kroz neprobojna vrata preplavljena senzorima i kamerama,
a zatim kroz duga ke hodnike koje je uvalo mnoštvo naoružanih stražara. Stražari su bili u
srednjim i kasnim tridesetim godinama, veterani rata Rukotvorina. Spassky i njegov razbija
hodali su iza Stewarda, kre i se malo preblizu za njegov ukus. Hodnici su bili obloženi debelim
slojem izolacije i zatvorenim vratima prostorija. Zvukovi njihovih koraka gubili su se u debljini
izolacije. Griffith je prišao vratima na kojima je pisalo njegovo ime i otvorio ih pritisnuvši palac
na senzor. Steward i ostali ušli su za njim u veliku prostoriju. Unutra se nalazio stol, baršunaste
stolice, kompjutor, globus promjera jednog metra. Griffith je prišao stolu i dohvatio ru ni
detektor.
"Skini odje u sa sebe", re e. "Moramo te provjeriti zbog oružja."
Steward je slegnuo ramenima. "Kako god ti kažeš." Uzeo je svoj pištolj s dva prsta i
pružio ga Spasskyu. "Ovo je sve što imam."
Dok su ga pretraživali, Griffith mu je objasnio pravila. "Pri ekat eš nas u prostoriji pored
dok mi pregledamo tvoju odje u. Bit e ti omogu eno nazivati prijatelja. Imat eš pratnju za
vrijeme izlazaka, ali možeš birati telefon koji god želiš."
"Samo da se to ne oduži previše", re e Steward.
"Prime dobro prosu uje ljude. Ne e trajati duže od... nego stoje potrebno."
"Prime. Zna i, njegovo veli anstvo je unaprije eno kada je ubijen Prime na Vesti, zar
ne?"
"Ona je unaprije ena. Prime je trenutno ženskog roda. Biološki neaktivna." Griffith je bio
tvrdoglavo uporan, kao da je Steward povrijedio njegov osje aj za pravednost. "Osim toga, to
nije unaprije enje, ve sukcesija. Powersi to prora unavaju desetlje ima unaprijed. Prime je
proizveden desettisu godišnjom manipulacijom. Ona nije mogla biti ništa drugo." Pogledao je u
Stewarda, u o ima mu se mogla vidjeti zlovolja. "I ona nije veli anstvo. Samo Prime. Tako joj se
obra aš. S Prime se kaže sve što je potrebno."
Steward slegnu ramenima. "D'accord." Po eo je navla iti odje u nazad na sebe.
"Oni žive stolje ima, Stewarde. Powerska krema. Možemo i mi tako - bez kloniranja.
Mogli bi život u našim tijelima neograni eno produžiti."
"Dobro zvu i."
Griffith ga je pogledao. Steward je poželio ustuknuti pred njegovim pogledom.
"To je nešto puno bolje", re e Griffith. "To je biti poput božanstva."
Steward se nagnuo prema Griffithu, pokazuju i zube. "Biti Bog zvu i dobro", re e.
"Želim to biti.-"
Nemam strategiju. Bljesak misli niotkuda. Slobodno ubiti i slobodno vratiti u život - to je
moja strategija.
Nesigurnost je zasjala na Griffithovom licu. Okrenuo se na drugu stranu. "Ne znaš ti
koliko je to dobro." Uzeo je karticu sa svog ramena i utaknuo je u prorez na kompjutoru. Utipkao
je neku šifru i dio zida se odmaknuo otkrivaju i privatno dizalo.
"Idemo dolje", re e Spassky. Na licu mu je titrao smiješak dok je prebacivao pištolj iz
ruke u ruku.
Steward je ušao u lift, a nakon njega su to u inili i ostali. "Powersi", rekao je Griffith.
"Znaš li zašto su napustili Sheol i sve ostale planete?"
Dizalo se bešumno spuštalo. Steward je promatrao Spasskyjevo cerekanje, razbija evo
bezizražajno lice, Griffithov polet. "Reci mi", re e.
"Birali su novog vo u", re e Griffith. "Ne Primea, ve Glavnog Primea. Glavni Prime
vlada tisu e godina, a kada umre, svi se Powersi skupljaju u središtu svog svemira radi Diranja
slijede eg Glavnog Primea, i sa sobom dovedu što Više Powersa mogu."
"Rat za nasljednika."
Griffith je odmahnuo glavom. "To je još jedna stvar u kojoj su jolji od nas", re e. Vrata
dizala su se otvorila. Iza njih se nalazio hodnik obojen blijedozeleno i osvijetljen fluorescentnim
svjetiljkama. Hodnik je ponirao i nije mu se mogao naslutiti kraj. Po eli su hodati njime.
"Ne rat", re e Griffith. "To je bila politi ka i ekonomska borba. Postoje pravila u tome.
Nekada to traje i stolje ima. I kada se Glavni Prime napokon izabere, on Primeovima podijeli
bogatstvo i svemir. Naš Prime je bio na strani koja je izgubila, kao i Prime s Ricota. Ali oni su i
me usobno neprijatelii. Glavni Prime im je dao teritorije jedan do drugoga, tako da se ne bi
mogli udružiti protiv njega. I tada su zatekli nas."
"I", re e Steward, "za tisu u godina..."
"Za tisu u godina" - Griffithove o i su bljesnule - "naša Prime e imati sve što joj treba.
Imat e na svojoj strani ovje anstvo i svoje Powerse. Pobijedit e pri izboru novog Glavnog
Primea. I to e nas staviti u središte zbivanja." Prstom je potapšao Stewarda po ramenu. "Bogovi,
kompa", re e. "Bit emo bogovi."
"Bogovi", ponovi Steward, pokušavaju i odvagati težinu rije i. Prošli su pored teškog
dizala koje je vjerojatno bilo povezano sa skladištem iznad.
Spreman, pomisli Steward. Bio je spreman na ovo. U sintezi sa ženom prepustio se
doga ajim, skupljaju i podatke koji e ga dovesti do krajnjeg zaklju ka.
 Hodnik više nije ponirao. Steward je osje ao da se nalazi ispod Pacifika. Ispred njih su se
nalazila hermeti ki zatvorena vrata.
"Primea smo smjestili kao potonulo blago", re e Griffith. "U po etku smo morali posuditi
puno novaca i powerskih proizvoda da bi dobili ovaj prostor. Sada su Powersi smjestili bazu u
blizini Plutona. Našli su neki veliki asteroid i od tuda nam u velikoj koli ini šalju svoje
proizvode. Ako proizvodi imaju pravilnu oznaku, nitko ne može znati da li idu preko Veste ili
Ricota. Sada ve imamo kompanije na Zemlji koje po inju ostvarivati veliku zaradu. Možemo se
ve sami financirati. Ubrzo emo biti preveliki za bilo koju vladu da nam se suprotstavi. Najviše
za nekoliko desetlje a. A to nije ništa s obzirom na vremenska razdoblja o kojima mi ovdje
pri amo."
Hermeti ka vrata su bila velika, kroz njih je mogao prolaziti teret. Griffith je otipkao šifru
i grupica je ušla unutra. Oštar miris Powersa ispunjavao je prostoriju, ja i nego ranije. Griffithovo
lice je postalo razdragano nakon što je nekoliko puta udahnuo zrak.
Unutrašnjost kov ega odjekivala je zvukovima Powersa. Potpornji koji su držali strop
pružali su se iznad Stewarda poput rebara neke zvijeri. Fluorescentne svjetiljke bacale su svjetlost
sa stropa. Na svakoj svjetiljci nalazila se žica. Transportni kontejneri bili su na paletama,
zaklanjaju i pogled na ostatak prostorije. Prostorija je bila zanimljiva koliko i svako drugo
skladište.
Prava pala a za boga, pomisli Steward.
Pokušao je potisnuti povla enje pred nadolaze im Powerom. Zaboravio je koliko su brzi.
Power je podigao glavu, dva oka su mu bila fokusirana naprijed. "Ovo je Steward", prosiktao je.
"Da, ro e", re e Griffith.
Kralježnica Powera se savila i rukama je pokazao na prostor iza sebe. "Do i", re e.
Steward je krenuo za Powerom, kre i se brzo kako bi sustigao uvara. Došli su do
otvorenog dijela. Pod je bio prekriven plasti nim vre ama. Mali grija i i prijenosni kompjuteri su
povezani zmijolikom kablovima. Tri su ga Powera tamo ekala. Jedan od njih pri e Stewardu.
Drugi su inili brze trzave pokrete. Miris Powera bio je prili no jak.
"Ja sam Prime", re e Power. Miši i na tijelu ritmi ki su mu se micali.
Steward pogleda u pod i pomisli na Vestu, Ricot, Sheol i planete iza, na mjesta u kojima
je Primeova rije bila zakon, u kojima milijuni Powersa plešu po zvuku Primeovih nosnica.
Pomisli o stogodišnjim borbama za vlast, o hordama powerskih asnika koji marširaju u
drogiranom križarskom ratu.
O sjaju Griffithovih o iju kada je pri ao o Powersima, njegovoj razdraganosti powerskim
mirisima. Pomisli na Ashrafa mrtvog u svom uredu, na Stoichkovu krv koja se širi po podu
osvijetljenom svjetloš u videa, na svog alfu koji se okre e prema metku kojeg ve dugo
ekuje...
"Drago mi je da sam vas upoznao", re e Steward, izvadi rup i kihnu u njega.
Zvukovi iz nosnica sad su se promijenili. ulo se neobi no krkljanje iz njih, nešto stoje
Steward osjetio u ustima, i znao je onog trenutka kada su se vrata otvorila, o emu je rije .
Bio je vani na svom drugom telefonskom razgovoru s Janice Weatherman. Spassky i
razbija su ga otpratili do telefonske govornice i stajali na udaljenosti od pet-šest metara dok je
Steward otipkavao kod.
Prime je dvaput preslušala Stewarda. Govorio joj je o svojim kvalifikacijama, o tome
kako je prodro do kompjutora na Vesti i Ricotu i kako bi mogao poboljšati Primeovo osiguranje
na Zemlji. Govorio je o budu nosti, o sintezi Powera i ljudi, kojoj je su eno vladati na oba
podru ja. Sjetio se Curzonovih oduševljenih govora na istu temu, na ina na koji je gestikulirao i
pokušavao ga je oponašati. Prime je puštala Stewarda da govori i promatrala ga svojim
oklopljenim o ima. Drugi su se Powersi kretali u pozadini. Steward je zaklju io da ih možda ima
i desetak. Grupice ljudi su se pojavljivale s vremena na vrijeme, upadaju i nepovjerljivo u
prostoriju, udišu i drogom ispunjeni zrak. Neki od njih su, izgleda, živjeli ovdje, u nezgrapnim
barakama u pozadini.
Za vrijeme razgovora izgledalo je kao da zen govori umjesto Stewarda. Potpuno se
prepustio tome. Postao je oluja, sila ve a od njega samoga, kretao se perfekcijom samo njemu
sli nom.
Sada kada su se vrata otvorila, uo je visoke tonove iz nosnica Powersa, kao da ih je
proizvodila oluja.
Griffith je stajao pored vrata, s panikom u o ima. "Nešto se doga a", re e. Obrisao je znoj
sa ela. "Powersi se razboljevaju." Pogledao je Stewarda suženih o iju, široko otvorenih usta.
Steward je napravio korak nazad i desnu nogu smjestio u Spasskyjev solarni pleksus. Mali
Rus, pomisli, mi nije trebao stajati tako blizu. Zgrabio je Spasskyjevo tijelo i postavio ga izme u
sebe i razbija a koji je po eo polako reagirati dok je Steward hvatao pištolj koji se nalazio za
Spasskyjevim pojasom.
Razbija eva šaka je zamahnula. Steward se odbacio izvan domašaja, osje aju i utješno
dodir pištolja u ruci. Skupio je prste, podigao pištolj i osjetio sigurnost. Griffith se kretao po
periferiji njegovog vidokruga. Steward je gurnuo Spasskya prema razbija u kao da je lopta.
Steward je opalio dvaput: prvi put u razbija eva prsa, drugi put u Spasskyev vrat.
Neprigušeni pucnjevi su u maloj prostoriji odzvanjali poput eksplozije. Izba ene ahure su
udarale u vrata. Steward je uperio pištolj prema Griffithu i ugledao ga s pištoljem u rukama.
Griffithovi frizirani živci su neljudskom brzinom podigli ruku s pištoljem...
Steward se odbacio unazad, dvaput opalivši iz pištolja. Jedan metak ga je pogodio,
glavom je udario u zid. Sjedio je, naslonjen na zatvorena vrata, i promatrao Griffitha kako
polagano klizi na pod ispuštaju i pištolj. Griffith sjede na pod s iznena enjem u mokrim o ima.
Powersi su vrištali negdje iza vrata. Steward je pogledao Grifitha i podigao pištolj. Mogao je
osjetiti kako mu krv u mlazovima te e niz lijevi bok. Na Griffithovu licu bio je urezan osmijeh.
"Sheol, Kapetane", re e Griffith. "Sheol."
"To sam i sam shvatio, govno jedno", re e Steward. Prije nego stoje stigao opaliti,
Griffith je bio mrtav.
Krikovi Powersa zavijali su poput oluje u njegovim ušima. Posegnuo je za kontrolnom
plo om vrata, hermeti ki ih zatvorio i pustio svježi zrak u prostoriju u kojoj se nalazio. uo je
korake ljudi kojima su zatvorena vrata onemogu avala prolaz.
Osjetio je svježi zrak na svom licu. Otkop ao je jaknu i pogledao ranu. Griffithov metak
ga je pogodio u lijevu stranu, slomivši mu pritom barem dva rebra. Izlazne rane nije bilo, pa je
metak u njemu vjerojatno lutao dok se nije smirio. Krv mu je natopila majicu i hla e. Izgledalo je
prili no gadno.
Sheol, pomislio je, je nešto što nikada ne e završiti. To je proces koji završava izdajom ili
smr u.
Pritisnuo je rup na ranu i ustao. Bol se još nije javljala. Iz Spasskyjevog džepa je
izvukao pun okvir, napunio pištolj i pri ekao da se izlazna vrata otvore. Kad su se otvorila,
podmetnuo je Spasskyjevu nogu tako da se ne mogu zatvoriti, onemogu uju i izlaz iz powerske
prostorije.
Tijekom dugog hoda zelenim hodnikom, pojavila se bol, toliko jaka da mu je na trenutak
nestalo zraka. Suze su mu navrle na o i. Po eo je oprezno disati, pune i plu a i pažljivo izdišu i.
Osje ao je slomljena rebra. Pokušao je zaokupiti mozak disanjem, hodanjem, ritmom. Bol je
polagano jenjavala. Krv mu se slijevala niz nogu.
 Mogao je osjetiti blizinu svog alfe. Njegov dah, njegov glas. Pokušao se nasmiješiti.
Griffithov ured je bio napušten. uo je viku i komešanje u vanjskom hodniku. Prekopao
je po ormarima i pronašao Griffithovu jaknu, kroz koju krv ne e probrti. Posr i zbog ja ine
bola, odbacio je svoju jaknu i navukao Griffithovu. Stavio je jedan od Griffithovih rup a preko
rane, zataknuo pištolj za pojas i zakora io u hodnik.
Ljudi su bili u panici. uvari su besciljno hodali gore-dolje s oružjem u rukama. Glava je
bila odrezana i tijelo nije znalo što treba initi. Pitao se da li panika u redovima Powersa djeluje
na neki na in na njih. Možda se koli ina hormona u zraku smanjila.
Prisilio se hodati. Sada je to ve bilo teško, morao je šepati.
Pokušao je uspostaviti ritam disanja i pokreta, uklju uju i šepanje u taj ritam. Ovo je,
pomisli, dobar zen. Pljuva ka u oku gomile.
Ja nemam svrsishodnost, pomisli. Šansa je moja svrsishodnost.
U ustima je osjetio krv. Sranje. Pogodak u plu a.
Ja ne stvaram uda. Zakon je moje udo.

Zaboravio je sve u pjesmi osim kraja. Alfa ga je preuzimao.

Jaka svjetlost pomutila mu je vid. Staklena vrata su bila ravno ispred njega. Prošepao je
pored tri tajnice i izašao na ulicu. L. A. je bio dovoljno vru da mu još jednom ponestane zraka.
Sunce je bilo tako sjajno da je jedva vidio. Posegnuo je za nao alama i umjesto njih izvukao
pištolj. .Zastao je za trenutak.
Merde, pomisli. Krenuo je niz ulicu. Korak po korak. uo je kako ljudi oko njega vi u.
Na raskrš u je primjetio telefonsku govornicu. Slobodnom rukom je pokušao dohvatiti
kreditnu karticu u stražnjem džepu hla a. Krv mu je prokuljala grlom i pokušao je povra ati. Sjeo
je na plo nik.
U daljini je za uo sirene. Skupio je krv iz usta i pljunuo. Još jednom.
Postao je svjestan ljudi oko sebe. Buljili su u njega. Pokazao im je srednji prst. "Ecrasez
l'infame", re e.
uvar je bio pred njegovim vratima i još jedan s vanjske strane. uo je kako se policija
sva a s lije nicima ispred vrata. "Powersi", netko je rekao. "U podzemlju." Nije mogao uti što
dalje pri aju jer mu nešto nije bilo u redu s transfuzijom i na monitoru je nešto pištalo. Napokon
je prestalo.
Osje ao je da lije nici pobje uju u raspravi. Nasmiješio se i zaspao.
Probudili su ga koraci. Nekako je znao da koraci nisu u redu.
Otvorio je o i i ugledao svijetlu bakrenu kosu, tamnu kožu, široki kaput, pištolj. Resse.
Zataškava svoje tragove. Vjerojatno nije imala druge mogu nosti.
"Oprosti", re e i podiže pištolj.
"Hej", želio je nešto re i, "ionako sam ti to dužan." Ali grlo ga nije poslužilo, pokušao se
nasmiještiti.
Alfa mu je prišao snagom oluje. Sjetio se zavijanja Powersa, Griffithovog osmijeha,
zvuka okršaja usred sun anog dana, Sheola za vrijeme snježne oluje. Glas alfe mu je nešto
šaputao na uho. Krv na vatrenom horizontu se po ela polako približavati, osvjetljavaju i no ...
Ono što je pokušavao dose i svo ovo vrijeme.
 Poglavlje 21

Steward osjeti ravnomjeran ulazak zraka u plu a. Cjev icu i toplinu u nosu. Hladno a je
nestajala dok su ga punili toplim teku inama. uo je šum stroja koji je disao umjesto njega.
Znao je, po aparatu za disanje, da je bio mrtav. Pitao se kako se to dogodilo, kako je sve
na kraju ispalo. Poginuo u LA-u, pomisli. Zadnja stanica vrlo dugog putovanja.
Jedan život, pomisli. Jedna strijela.
Nadao se da je beta sve dobro obavio.
Prva osoba koju je vidio, osim medicinskog osoblja, bila je Janice Weatherman. Donijela
je paketi kola a i paketi jako dobre kave, zajedno s aparatom za pripremanje. Na sebi je imala
tanku bež jaknu. Srebro je blistalo na njenim rukama i vratu.
"Donosim vam estitke od banke", re e. "Nadamo se da ete i dalje poslovati s nama."
"U drugom životu", re e Steward. Morao je šaptati. Aparat, pomo u kojeg je disao, nije
dozvoljavao promjenu tonaliteta.
Janice Weatherman se približila. "Nisam vas ula", re e.
Stewardu nije ostalo gotovo ništa novca, bar koliko se sje ao. Gotovo sve je otišlo na
klon-osiguranje. Nije imalo smisla govoriti joj to.
"D'accord", re e joj.
Nasmijala se. Na ušima je imala platinaste naušnice. Primila ga je za ruku. "Otvoreni
ra un sasvim je dobro poslužio", re e mu. "Andrew savršeno odgovara na terapiju Genesiosom.
Kralježnica mu je srasla i pokretna je. Pomo u biofeed mehanizma pokušavaju mu utjecati na
opti ke živce ne bi li mu potpuno povratili vid, a radi se i na njegovim središtima za govor. Ve
i koristiti sintetizator glasa. To ve sasvim dobro napreduje. Glazba mu pritom jako pomaže."
Kimnuo je glavom. Nešto je dobro na kraju ispalo od svega toga. Zadovoljstvo ga
preplavi.
"Pustila sam informacije u opticaj kad vaša šifra nije stigla. Policija Los Angelesa ve je
pronašla tajno skrovište za Powerse na Zemlji, s puno mrtvih izvanzemaljaca u njemu. Sve vlade
Zemlje su poludjele. Traže odgovore na sve to."
Steward se pokušao nasmijati. Zaboljelo gaje, pa je jedva izvukao smiješak i stisnuo njenu
ruku. Odgovorila je osmijehom.
"Puno vas ljudi želi vidjeti", re e Janice Weatherman. "Diplomacija, policajci. Misle da
ste u stanju sve im to objasniti. Ali morat e odustati od svega toga. Bankovne kompanije imaju
svoje privilegije, bar one na Solonu."
"Zato mi se svi ate", Steward je prošaputao. "Svatko zna što je važno." I zato je beta
kupio upravo ovdje klon-osiguranje, prije nego što se spustio na Zemlju da bi se sastao s
Griffithom. itava banka je bila prezašti ena i prepuna paranoidnih milijunera-kriminalaca koji
su skrivali svoje blago. Do Stewarda ne e mo i do i nitko nepoželjan.
"Tu su i razni reporteri. Pretpostavljam da ete zaraditi dosta novaca na pravima za ove
informacije, ako to želite. Mogu razgovarati s njima o tome."
"Kasnije."
i Janice Weatherman pogledale su u suprotni kraj sobe, kao da nekome nešto
signalizira. Ispravila se. "Javljaju mu da moram oti i", re e. "Vidimo se kasnije."
"Bog."
Nasmijala se, stisnula mu ruku i otišla.
Genijalno, pomisli Steward. I nasmija se.
 Steward je naknadno saznao što je L.A. policija mislila da se dogodilo i složio se više-
manje s tim. "Zašto nam niste vi - vaš beta - jednostavno rekli?' želio je znati njihov predstavnik.
"Mogli smo pretražiti to jebeno mjesto."
"Nije bio siguran", re e Steward. Do tada se ve navikao govoriti o beti u tre em licu. "A
osim toga, neke su stvari bile... osobnog porijekla. Nešto izme u Icehawksa. Izme u ljudi koji su
bili na Sheolu."
"Beta", upita ga policajac, "nije bio na Sheolu?"
"Sheol", re e Steward, "je bila oluja."
Policajac nije razumio. Nakon toga je Steward izbjegavao razgovor s njim.
Videonovine su govorile o "powerskoj panici" na Zemlji. Ricot i Vesta bili su zaposleni
pišu i poricanja, ali nitko im nije vjerovao. Njihove dionice su pale u bescijenje. Steward je
naglasio diplomatima i ostalima da želi samo potvrditi betin stav, ne obrazlagati ga, želio je
pitanja napismeno i unaprijed. Imao je privremeno solonsko državljanstvo koje mu je davalo
pravo uskratiti odre ene odgovore.
Protestirali su, ali su morali igrati njegovu igru. Odgovorio je samo na ono što je htio.
Janice Weatherman se pobrinula za provo enje aukcije prava na informacije medijima i
dobivala je deset posto od apsurdne svote novca. Steward trenutno nije želio razmišljati o
bogatstvu koje e ste i.
Razmišljao je o Ashrafovim rije ima: Nema fo nikakve veze s tobom. Bio je u pravu
itavo ovo vrijeme. Jedina je pogreška bila u tome što jr govorio pogrešnom klonu.
Janice Weatherman je pi uvodila više vremena s njim nego stoje bilo potrebno. To je bila
još jedna stvar o kojoj Steward nije želio razmišljati, bar ne zasada. Morao je jedno vrijeme
preležati sve ovo.
Okružen uvarima, otišao je do Solonovog središta. Ušao je u prostoriju u kojoj je mogao
lebdjeti ispred kristalno istog okna i promatrati zaposleni svijet stanice. Zemlja mu je mutila
pogled. Hladno a usred praznine.
Njegov prethodnik, beta, snimao je svoja sje anja i ostavio komadi tkiva, a zatim se dao
u potjeru za svojim alfom. Našao ga je, pomisli Steward, u podvodnom Sheolu sagra enom u
Kaliforniji. Završio je ono stoje alfa zapo eo. Postali su zajedno oluja i zatim skon ali,
eksplodirali.
Štogod su alfa i beta imali u planu, to je bilo gotovo. Steward ih je izgubio obojicu.
Osje ao je pulsiranje praznine duboko u grlu.
Beta, pomisli Steward, je bio napravljen u cilju dovršenja alfinog zadatka, otpla ivanja
karmi kog duga. Zaklju ili su sve poslove s de Preyem, Curzonom, Sheolom, Andrewom. On,
gama, bio je nešto drugo. Uglavnom na drugom kolosijeku.
On je, pomisli sa smiješkom na usnama, zen svetac. Ostao je bez karme, bez posljedica,
bez želje. Sav u krhotinama. Beta je obavio dobar posao.
Steward je lebdio usred hladne svjetlosti zemlje. Okruživale su ga široke pregrade postaje.
Novi život, pomisli. Nova strijela.
Pitao se kuda je usmjerena.

KRAJ
 Najava
Alien 002

THE OCTOBER COUNTRY

... Tamo gdje je uvijek kraj godine. Gdje sa mra na brda i zamagljene rijeke, podne
prolazi brzo a sumrak i praskozorje se dodiruju... ... Tamo gdje vlada vje na pono . Izme u
vlažnog podzemlja i mra nih podruma. Izme u prašnih tavana i ostava zaboravljenih daleko od
sunca...
... Tamo gdje žive mra ni ljudi zaokupljeni mra nim mislima i poput sjenki lutaju no u
praznim putevima uz zvuke jesenje kiše... ... Tamo je MRA NA ZEMLJA. ... Tamo je
OCTOBER COUNTRY.

NE PROPUSTITE DRUGU KNJIGU ALIEN SF-A

PIR UDA I STRAVE IZ PERA NAJVE EG SF PISCA NAŠEG STOLJE A RAYA

BRADBURYA