Za itanku za vie razrede - Hans Magnus Enzensberger
Ne itaj ode, sine, ve redove vonje:
oni su toniji. Razmotaj pomorske karte, dok nije prekasno. Budi budan, ne pjevaj. Dolazi dan kad e opet pribiti liste na vrata i oporbenjacima na grudi naslikati znak. Ui hodati neprepoznat, naui vie nego ja: mijenjati etvrt, paso, lice. Upoznaj se s malom izdajom, svakodnevnim prljavim spasom. Enciklike su korisne za potpaljivanje vatre, manifesti: da se umota maslac i sol za bespomone. Treba bijesa i strpljenja da se u plua moi upue fini smrtonosni prah, samljeven od onih koji su mnogo nauili, koji su toni, samljeven od tebe.
Ljudska mjera stope - Nelly Sachs Iza usnica eka ono neizrecivo potee pupane vrpce rijei Muenika smrt slova u urni usta duhovno uzaae iz reske boli - Ali dah unutranjeg govora kroz zrani zid plaa izdie ispovijed lienu tajni tone u azil rane svjetova i u propasti oslukuje Boga -
Ljubav na prvi pogled - Wisawa Szymborska Oboje su uvjereni da ih je povezao iznenadan osjeaj. Lijepa je takva sigurnost, ali nesigurnost je ljepa. Dre, budui da se prije nisu poznavali, da meu njima nikad nita nije bilo. A to bi na to ulice, stube, hodnici na kojima su se mogli davno mimoilaziti? Htjela bih ih zapitati ne sjeaju li se moda u krunim vratima neko licem u lice? neko oprostite u guvi? glas pogreno u slualici? - ali znam njihov odgovor. Ne, ne sjeaju se. Jako bi ih zaudilo da se ve dulje vrijeme poigrava s njima sluaj. Jo ne posve spreman da se za njih prometne u sudbu, pribliavao ih je i udaljavao, presretao ih je na putu i priguivi hihot odskakivao u stranu. Bilo je znakova, signala, pa to ako neitkih. Moda prije tri godine ili u proli utorak neki je listi preleprao s ramena na rame? Neto se izgubilo i podiglo. Tko zna, moda ve lopta u zelenilu djetinjstva. Bile su kvake i zvonca na kojima se preuranjeno dodir stavljao na dodir. Kovezi jedan uz drugi u garderobi. Moda je neke noi bio isti san, odmah poslije buenja izbrisan. Ta svaki je poetak samo neki nastavak, a knjiga dogaaja uvijek otvorena po sredini.
Sreli smo se... - Jovica Leti
Sreli smo se negdje izmeu svjetova u malom prolazu gdje sudbine se ukrtaju u vremenu kada svemir utihne da se apati dua uti mogu...
Igras se svakog dana - Pablo Neruda Igra se svakoga dana svjetlou svemira. Profinjena uzvanice, stie u cvijetu i vodi. Vie si no ova bijela glavica koju steem svakoga dana poput grozda. Ne slii nikome otkako ja te volim. Dopusti da te poloim meu ute vijence. Tko ti zapisuje ime dimnim slovima meu junim zvijezdama? Ah, daj da se sjetim kakva si neko bila, kad jo nisi postojala. Iznenada, vjetar zavija i udara u moj prozor zatvoreni. Nebo je mrea ispunjena mranim ribama. Ovamo svi vjetrovi neba stiu, svi. Kia halju odbacuje. Prolijeu ptice. Vjetar. Vjetar. Ja se mogu boriti protiv ljudske sile. Oluja tamo lie kovitla i odvezuje sve barke to su ih sino vezali za nebo. Ti si ovdje. Ali ti ne bjei. Do posljednjeg krika ti e mi odgovoriti. Kao da te strah, sklupaj se uz mene. Pa ipak, ponekad ti je neka udna sjena oima prohujala. Sada, takoer sada, malena, cvijetak mi kozje krvi prua, i ak ti grudi njima odiu. Dok alobni vjetar huji ubijajui leptire, ja te ljubim, i radost moja grize ti ljivu usta. Nije ti bilo lako priviknuti se na mene, na duu moju usamljenu i divlju, na ime moje koje svi izbjegavaju. Toliko puta vidjesmo kako zornjaa plamti dok smo se ljubili u oi i dok su se nad naim glavama sumraci rasplitali u razigrane lepeze. Moje su te rijei zasipale, milovale. Odavna sam volio tvoje tijelo od blistavog sedefa. Za mene ti si vladarka svemira. Cvijee u radosno, na copihue, s planine donijeti, ljenjake zagasite i koare umskih poljubaca. elio bih uiniti s tobom ono to proljee s trenjama ini.