NONI APAT

Neobian je osjeaj rastereene due ekati smrt, pomislila sam povlaei zavrne poteze u jo mekom vosku koji je upravo zapeatio njegovu sudbinu. Moete ui., viknula sam. Ubrzo se na ulazu pojavio obris mukarca. Ispod vojne kacige zatitrale su krupne tamne oi. Odsjaj plamena svijee ostavljao je crvenkasto-utu boju na uvuenim obrazima. Recite Visosti, kako vam mogu pomoi, otar glas upili su zidovi tvrde zemlje. Mogli bi mi dati klju, ali nekako mi se ini da se to ipak nee dogoditi. Tkalac mi danas nije podario svoje sretne niti, a i zato bi kad je moje tkanje na kraju, samo to me ne odvoji od Tapiserije. Mukarac je samo stajao ne pomaknuvi se. Jo jedan bez imalo osjeaja i topline na licu. Zato bi danas bilo drugaije, pomislila sam. Vojnik ostaje vojnik, vrijeme ih nee uiniti pametnijima. Misliti je tako teko. Zato bi mislio kad drugi moe umjesto tebe? Lake je sluati naredbe. Ustaj! Jedi! Sjeci! Ubij! Spavaj! To je mnogo jednostavnije. Ono to pak moete uiniti je odnijeti ovo u gospodareve odaje i va je posao obavljen. Tamo e ve netko odluiti je li njihov sadaj uope dostojan njegovog vremena. Jedno mora zavriti na Izdajnikovom stolu, drugo njegove oi ne smiju ugledati, ili je sve propalo. I jo neto, ne ustruavajte se obavjestiti me to se dogodilo sa pismima. Ja u biti ovdje, i ekati na va odgovor. Ali ipak pourite, imam osjeaj da mi je ovo zadnje noenje. Oe, na ponovni susret sve je blii. Svakako Visosti. Bit e uinjeno to je bre mogue. Je li to sve?, rekao je straar. im sam odmahnula rukom nestao je iza ugla. Ostala je samo tiina, koju je u ritmu razbijalo kapanje vode u kutu. Uskoro odlazim u Damine dvore, pune raskoa i sjaja koji e zamjeniti ovo hladno mjesto, gdje je od zraka odvratnija jedino hrana. Moe li se ljigava juha i nekoliko komada, neega, uope nazvati hranom? Moje vrijeme na ovome svijetu sada se broji u satima. to uiniti s tim silnim vremenom? Kako ga potroiti? Da me to netko pitao prije nekoliko mjeseci brzo bih pronala odgovor. Duge etnje u rana jutra, druenja uz vatru ispod usamljenog mjeseca. Vjetar bi nosio 1

nae pjesme do najudaljenijih kronji, sve do mora gdje su se blagi tonovi gubili na puini. Ili jednostavno samo biti u druvu voljenih osoba. Naalost nijedno od ovih pisama nije namjenjeno njima. Ali tako mora biti. Ne mogu poslati misli svome dragom, ni na pergamentu ih sauvati. Mnogo je vremena prolo u njegovoj odsutnosti, bez njegovog dodira. Jeka njegova glasa sada odzvanja jedino u mojim sjeanjima, iako i tamo polako blijedi. Dani su ve izgubili broj otkako je moje ime prelo preko njegovih usana. Moja Napeya. Moja radost sa zorom u oima. Rijei koje vie nikad nee doprijeti do mene. I ti mi majko oprosti. Nisam bila dovoljno jaka. Razoarala sam te, i iznevjerila. Sada e ti netko drugi rei da te volim, i oprostiti se u moje ime. Ali moralo je biti tako. Drugi nain ne postoji. Jer samo e ovako zloinac biti doveden pred Damine dveri. Niti to ga veu za Tapiseriju ovoga svijeta biti e prekinute. Ja u zadati posljednji udarac. Pisma jednostavno moraju uspjeti. Previe toga sam rtvovala da bi na kraju sve bilo uzalud. Sve si mi oduzeo. Ubojico!! Nee se izvui nekanjeno! Neka nova snaga ponovo se pokernula u meni. ista mrnja zapalila je neto, nada se probudila, poput vjetra u jedrima na morima bez kraja. Hoe li plan uspjeti? Ne znam, ali ne elim mirno izdahnuti s ovoga svijeta. S novom energijom to kola u ilama, odluila sam. Ova e pria jo jednom biti ispriana. Istina e odjekivati u kutevima gdje jedino tama dopire. Duhovi koji lutaju ovim vlanim hodnicima postati e moje sluateljstvo i prenositi drugima, svima koji se ovdje zateknu, o dogaajima kojima e sada postati svjedoci. Uskoro e drugima aptati o cvijetu i bodeu, o glasnicima sumraka, o ubojstvu, i dugovima iz prolosti.

Sve je poelo kada sam upoznala njega, i spasila ivot. Toga sam se dana nala na raskriju, a sa sunevim zalaskom moj put je ve bio odabran. Nekoliko se zlatnih zraka probilo iza horizonta na istoku. Nedovoljno da ugrozi mraz koji je i dalje vladao okolnim breuljcima. Kroz ostatke magle, koja se jo lijeno vukla tik uz tlo, uurbano sam koraala naprijed. Rubove mojih izama ovjenalo je mnotvo ledenih iglica. Hladnoa mi nije smetala. Smee vunene hlae, rukavice od janjee koe, te teki krzneni kaput priskrbili su mnogo vie topline no to je trenutno bilo potrebno. Iza mojih lea, sada ve u daljini, ponosno je stajao orijaki Hrast. Parao je nebo uzdiui se stotinama metara uvis. Poput usamljenog straara motrio je okolicu. Valovi lia noeni vjetrom oplahivali su proplanak poput pustog otoka u moru bjeline koju je podario mraz. Iako je zima ve duboko pustila svoje korjenje, gaj 2

je jo uvijek vrvio ivotom. Ptice su ivahno slale odjeke svoga pjeva, putajui stablima da uivaju u njihovim jutarnjim prepirkama. Upravo je Hrast donosio vrevu i raznolikost umskoga svijeta, ublaavajui udarce inae otre klime zimskog razdoblja. Povezan sa sreditem zemlje vukao je ivotnu energiju ravno iz njenog izvora, dajui je na dar svima koji su pronali utoite i dom pod njegovim kronjama. Posebnu zahvalnost Hrast je gajio prema nama, njegovim skrbnicima, koji mu dajemo svu ljubav koja prebiva u nama, koji smo od njegova Klijanja, prije gotovo pet tisua jesenjih dolazaka, pratili njegov rast, uinivi ga tako kraljem Pandarinske ume. Kada je postao srcem moga naroda dolo je vrijeme da usluga bude uzvraena. Izrastao je u zatitnika umskog puka. Eonima godina nazivamo ga svojim domom. On je sve to vrijeme crpio prirodne sokove, njegovo korjenje sezalo je dublje i dublje, sve dok nije postalo kostima same zemlje. U savrenoj simbiozi moj narod nastanjuje ove prostore od naeg izlaska na ovaj svijet, ivimo s prirodom, u zajednitvu s najmonijim instrumentom njezine snage, izvorom nae dugovjenosti. Iako vrijeme koje provedemo na ovome svijetu uvelike nadmauje ono svih naih zajednikih predaka, ni moj narod ne moe odbiti dolazak Crne dame. Nitko nije odolio zovu njezine pjesme. Glavna cesta valovito se sputala niz obronke koje je podiglo hrastovo korjenje. Ve ju je od ranih jutarnjih sati ispunjavao amor glasova, tupo zavijanje bikova isprekidano kripom kolnih kotaa pod uredno sloenim teretom koji su vukli. Poput zmije to se provlai kroz zeleno raslinje svi su, iako skladnih i pomno odmjerenih pokreta, nekamo urili svojim poslom. Vjeto sam se provukla kroz gomilu, polako se pribliavajui glavnim dverima vanjskog bedema grada. Njega su inila dva koncentrina prstena, golemi trupci postrojeni poput vojnika branili su prilaz gradu. Meuprostor izmeu prstenova bijae ispunjen sitnim kamenom u nabijenoj glini iz koje je sada rasla trava utopivi bedeme u prirodnu okolinu. Meutim ono to me najvie oduevljavalo nalazilo se ispod zelenog pokrivaa. Odgovor sam pronala u jednoj staroj knjizi. Jednoj od mnogih koje sam morala proitati jer mi je majka tako zapovjedila. Keri znanje je poput rijeke., znala bi rei Valistra. Na izvoru je tek sitan potok, ali s vremenom ona odlazi u irinu, i dubinu. Prilaze joj mnoge pritoke, a ona postaje bra i snanija. S puno energije koju samo treba iskoristiti. Na tebi je samo odluka koliko e vode uzeti, ali i kako e ju iskoristiti. Jer rijeka e uvijek tei, ali vrijeme je ono koje nema naviku ekati nikoga. Knjigu koja mi je tada pala u ruke napisao je sam vrhovni druid. U njoj sam pronala tajnu neosvojivosti svoga voljenog grada. U bedemske nasipe druidi su posadili brljan koji danas pokriva vanjske zidine. Upravo je brljan djelovao kao vezino tkivo, ovijajui svoja ticala oko svakog debla, prodrijevi u svaku poru obrambene kostrukcije, veui je tako za samo tlo. Dvojica straara stajala su ispred vrata. Bezizraajnog pogleda promatrali su vrevu oko sebe kao da nisu svjesni svoje okoline. Njihov laki oklop od tavljene koe upijao je prve jutarnje zrake svjetlosti. Jedan od straara okrenuo se prema meni. Pun vojnike ukoenosti mrzovoljno me pogleda. Protrnula sam. Glupi 3

vojnici. Mrzila sam ih. Kako i ne bi, rat mi je oduzeo oca. Iako ova dvojica mladia nemaju nikakve veze sa boli koja mi lei na srcu, eljela sam se to bre udaljiti od njih. Samo da mi nisu pred oima. Ali teta je ve bila uinjena. Bujica osjeaja divljala je u mojoj glavi, aljui bljeskove bola, samo podsjetnik na davno minule dogaaje. Slika mukarca pojavila se u mislima, poput dima uzdigla se iz praznine. Niz duguljasto lice padali su valovi tamne kose. Obraze i eljust pokrivale su mrlje nekoliko dana stare brade. Samo odraz nemarnosti i ivota daleko od doma. Vojnikog ivota. U sivilu i boli koju sam osjeala bljesnule su smaragdne iskre. Oi mojega oca tinjale su u tami. Oi koje bi me smirile i utjeile u tim najteim trenutcima. Oi koje su i moje, koje sam od njega nasljedila. Jedina stvarna uspomena, dio njega samog. Guvu i zvukove grada zamjenila je tiina i mir. Ispred, na svega nekoliko stotina koraka, prualo se more drvea. Odjednom sam bila okruena stupovima svijetlosti koja je probijala umee kronje iznad mene. Ovo je bilo moje kraljevstvo. Pandarinska uma je uvijek pruala svoju dobrodolicu. Majka me tog jutra poslala po nove zalihe ljekovitog bilja i trava. Vodila je malu trgovinu u kojoj su se mogli pronai mnogi pripravci, od raznih mirisa za osvjeavanje, napitaka za bolje raspoloenje, sve do kojekakvih krema i ulja opojnih aroma za stanovnike Visokih kronji. Uz te luksuzne proizvode svakako su bitniji bili oni praktinije prirode poput tekuina za ublaavanje bolova ili masti i obloga za triau rana. Tako sam ve od malih nogu bila okruena silnim boicama i epruvetama, raznim posudama udnih oblika jo udnijeg sadraja. Jo i danas, nakon mnogo godina, mogu osjetiti opojnost mnotva mirisa u zraku male sobice u kojoj se sve to spravljalo. Moda je ta rapsodija mirisa jedan od razloga zbog kojeg sam zavoljela majin posao. Boravak u prirodi i povezansot s njom sigurno je najvaniji. Bila sam ponosna to u nastaviti majinim stopama, ne znajui da e me upravo odabir toga puta zauvjek oznaiti.

uma se sada inila tmurnom. Zrak je postao tei. Proteklo je nekoliko sati od moga dolaska u umu. Sunce je ve trebalo biti visoko na nebu iako se to ovdje ne bi moglo zakljuiti. Dapae, bilo je mnogo tamnije nego kad sam ujutro krenula u ovu ekspediciju. isto nebo se inilo obeavajuim, ali ovdje plavetnilu nije bilo ni traga. Zamjenili su ga tepisi magle i silna vlaga koje se osjetila u svakom udahu. Tlo se polako poelo uspinjati to je moglo znaiti samo jedno. Do jezera vie nema mnogo. Bilo je neto olakanja u toj spoznaji, ali sada nije vrijeme za oputanje. Sloj trulog lia vrlo je sklizak, inei tako svaki korak punim novih opasnosti. Stabla su ovdje bila mnogo vea. Mnogo starija. Kako sam napredovala dalje postajalo je sve hladnije. Otar vjetar ulazio je sve dublje u moju odjeu, svakim naletom ostavljajui sve vie hladnoe na koi. Prvo se se pojavljivali tragovi inja koje je dotaklo samo rubove listova. S vremenom, to sam 4

vie zadirala u samo srce stare ume, bivajui na sve veoj udaljenosti od velikog Hrasta njegova je mo postajala sve slabija. Sve dok zima nije u potpunosti zavladala. No ovim putem sam nebrojeno puta prolazila upamtivi svaki zavoj, svako drvo, svaki nagrieni panj. uma je u sri ostala ista, samo je njeno ruho bilo drugih boja. Jedino to sam sada mogla pratiti bio je brzi potok. Voda je i dalje ustro tekla ne dajui hladnoi da ju okuje ledom. Postajalo je sve hladnije. Snaga me polako naputala. um vode ve je otupio u mojoj glavi. Odjednom je buka postajala sve jaa. Pourila sam uz potok. Bila sam sasvim blizu. Krivudavi tok vode ulazio je u umu kroz vratnice koje je uma sama stvorila. Dvije breze vinule su se nad uboreu vodu. Njihove bijele grane u luku su se spajale tvorei ulaz prema istini koja se mogla nazreti u daljini. Blagi uspon koji me umarao zadnjih nekoliko sati ovdje je zavravao. Zaustavila ga je kamena litica koja je poput bijelog noa zabodena u zemlju. Izdanak planinskog lanca koji se nadalje uspinjao prema sjeverozapadu. Liticu je presjecao slap porinuvi se poput jata srebrnih strijela. um je prelazio u grmljavinu. Zvuk koji drobi misli u glavi. Silna energija rasprila se u vodenu paru pri udaru u povrinu jezera u podnoju litice. Jezero nije bilo neke zamjetne veliine. Litica, koja je obujmila gotovo tri etvrtine opsega obalne linije, prostirala se jo duboko ispod povrine vode. Voda je ispunila silne kanale i procjepe u kamenitom tlu. Vremenom je probila put kroz meke tlo, zarivi duboko u koru. Ako je Hrast tit i ma, uvar i zatitnik, jezero Kalamnir zasigurno je samo srce stare Pandarinske ume. Ovo usamljeno mjesto skrivalo je mnoge biljke koje se nisu mogle pronai u krugu od nekoliko stotina liga. A jedna je bila posebna samo za ovaj lokalitet. Stalna izloenost vjetru, dovoljno vlage za listove, zatita za osjetljivi korjen u kamenu, te vjean sjaj sunca na otrim liticama. No sve se to moglo pronai i na mnogim drugim mjestima. Ono to nije, ono to je inilo ovo mjesto posebnim, jedinstvenim, bile su tvari tamnih dubina zemlje koje su kroz paru kipue vode jezera padale na listove Nonog apata dajui mu brojna svojstva. Neka od njih vrlo plemenita, neka manje, i jedno kobno. Zima je najpogodnija za ubiranje ove biljke. Hladnoa usporava njezin ivotni ciklus, napada je svojom orinom pa biljka navlai svoj drveni oklop. Stabljika postaje vrsta, time pri njezinu rezanju uva vie svojstava. Izvukla sam bode duge otrice iz korica objeenih za pojas mojih hlaa. Dobar komad elika. Kovanje starih majstora davno izgubljenog znanja. Otac mi nije uspio ispriati porijeklo ove otrice, te kako je ona uope zavrila u njegovim rukama. Majka je na njezin spomen uvijek okretala glavu, izbjegavajui oito bolnu toku. Na spomen mojega oca Valistrino lice uvijek je doticala nelagoda. Jedno je bilo sigurno, predmet ove vrijednosti nije bio dostojan poloaja koji je otac imao u kraljevskoj vojsci. Bio je obian zapovjednik voda, a ne neki plemi koji je upravljao sudbinama tisua vojnika. esto sam se zapitala hou li ikada saznati istinu koja se krije iza jedinog predmeta koji mi je ostao u naslijee. Pa tako i 5

sada, razne su teorije o ovoj otrici kolale u mojoj glavi, dok je ona lako, kao da sijee povrinu vode, prolazila kroz drvenasto tijelo biljke. Bubnjanje vode proeo je snaan krik. Lepet krila zauo se u daljini. Trenutak kasnije ugledala sam jato vrana kako naputa kronje ubrzo nestajui u sjenama planinskog masiva. Strah se brzo uvukao pod kou. To nije bio obian krik. Nije bio ivotinjski. Razbojnici i lopovi. Ovdje? Tako blizu kraljevskog dvora? Ovi predjeli danju bi trebali biti sigurni. Pokuala sam biti to mirnija. Dii. Dii duboko. Ovladaj strahom, prihvati ga. Rijei moga oca uvijek su pomagale. Sljedei trenutci trajali su vjeno. Strah je ipak pobjedio. Misli su jurile mojom glavom poput roja pela u konici. Moda te uskoro opet ugledam oe. Nisam imala kamo pobjei. Nigdje se sakriti. Otri kameni bridovi za mojim leima, kipua voda s lijeva i desna. Mogla sam samo stati i ekati. I nadati se. Ali emu. Brzoj smrti? Crne misli pojaao je um sa zapadne strane. Pucanje granja. Udar vode na mojim leima. Stisak oko balaka bodea se pojaao. Pet prilika polako je izlazilo iz magle. Tri su bile u skupini dok ih je sa svake strane po jedna pratila napetih lukova sa strijelom meu prstima. Tanak metal presvuen koom bio je savrena kombinacija za lov. Ili za nagle prepade i brzo grabljenje pljena. Ali takva opremna bila je veoma skupa. To nisu bili obini razbojnici. Uhvatila me jo vea panika. Strane slike tada su mi prolazile kroz glavu. Udaljenost se sve vie smanjivala. Sada su bili na samo etrdeset koraka, u potpunosti izvan magle. Tada sam ugledala simbol hrasta izvezen na njihovim prsima. Tona kamenja pala mi je sa ramena, svjei zrak ponovno je prostrujio mojim pluima. Strah ini budale od svih nas. Odore kraljevske vojske. Kada je strah malo popustio mogla sam ih dobro promotriti. Slika pred mojim oima u potpunosti se promjenila. Dvojica su pridravala osobu u sredini dok se ona muila pri svakom slijedeem koraku. Njegova je odjea bila natopljena krvlju. Crvena mrlja se od prsa irila prema lijevom ramenu. Bio je teko ranjen, jedva pri svijesti. Po njegovoj odjei zakljuila sam da je neki plemi sa Dvora, u pratnji kraljevske garde. Osobe s njihove lijeve i desne strane motrile su okolicu, spremne odapeti strijele i na najmanji pokret ili zvuk. Dvadeset koraka udaljenosti. Strijelac s moje desne strane odloi luk i izvue kratki ma. Drugi je i dalje vrh strijele drao uperen prema meni. Poloite ga kraj vatre. Brzo u pregledati... Djevojko ostanite gdje jeste! Ne elimo vas ozlijediti. otro progovori vojnik s isukanim maem. Mnogo je nervoze bilo u njegovu glasu. Gospodaru blie ne smijete. Dok ne doznamo tko ste. 6

Ali va gospodar je vidno ozljeen. Prvo recite tko ste. Ne smijemo riskirati. Ime mi je Napeya. ivim u Istonim vrtovima. Mogu pomoi vaem gospodaru. Posjedujem znanje o ljekovitim pripravcima. Ve ste mu mnogo vremena oduzeli dok se njegov ivot sve vie rasplie. Maknite da mu pomognem ili me ubite dok to budem pokuavala. Moda nam se Tkalac danas smilovao i utkao vau nit u nae ivote. Bile su to rijei osobe koja je pridravala ozljeenog. Spustite oruje. Neka ova ena prie i pokua pomoi. Ona je izgleda jedina nada mojem roaku. Krenula sam prema ranjenom mladiu bacivi pogled i na ovjeka kojeg u od toga dana pozdravljati imenom Gerion. Osoba punijeg lica, i k tome sukladne grae. Veoma uredan i u ovim surovim uvjetima. Kada sam prila vatri vojnici su gospodara ve poloili na lea i poeli s uklanjanjem prsnog oklopa koji je pokazivao velika oteenja. Tri duboke brazde pruale su se od predjela lijevog ramena sve do gornjeg dijela trbuha. to je ovako unakazilo oklop vaeg gospodara. Nadajmo se da tijelo nije pretrpilo ni pliblino jednaku tetu. Gerion je bio taj koji je progovorio, upravo kako sam i oekivala. Danas smo bili u lovu na bijelog tigra, gospa je moda ula vjesti o njegovoj pojavi u ovim krajevima? Dok je on dolazio do sri prie ja sam napokon doprijela do rana svoga nenadanog pacijenta. Imala sam to i vidjeti. Tri linije gotovo jednake onima koje sada krase njegov oklop. Oko rana se irio meni nepoznat miris. Strah ini budale od svih nas. Samo miris krvi, znoja, metala i nauljene koe oklopa. I tako tigar, - Gerionova pria se bliila kraju - ipak uspije doprijeti do njegove Visosti, mojega roaka, unato etirima strijelama koje su strale iz tijela ove bijele zvijeri, uspio je nenjeti rane kojima i sami svjedoite. Sluajui priu sa pola uha, vie pozornosti pridajui poslu, zadnje Gerionove rijei imale su zvonak odjek u mojoj glavi, ...tigar ipak uspije doprijeti do njegove Visosti, mojeg roaka... Ovo bijee poput munje na olujnom nebu. Dolo je iznenada i udarilo silnom snagom. Sluge su mi odmah rekle da je gospodar pri svijesti i da normalno die. Vjerujui njihovim rijeima, pod utjecajem stresa ije sam posljedice tada jo osjeala, odmah sam svu panju okrenula prema njegovoj tjelesnoj rani, ne obazirui se na nita drugo. Ni u jednom trenutku nisam pogledala njegovo lice. Bojala sam se podii glavu. to u vidjeti? Prostrijelio me pogledom, modrim oima od stakla. Tih par trenutaka osjetila sam svu silinu vjetra koji je zapuhao. Osjeala sam se izloeno, usamljeno, poput ranjene srne na lividi pokrivenoj snijegom. U tih par udaha vrijeme je stalo. Uronjana u tiinu jedino to sam uspjela prepoznati bilo je snano kucanje srca u grudima. 7

Panika me opet uhvatila u svoj stisak. to ako skrivim kraljevu smrt? Ako ja budem ona koja e prekinuti njegovu nit s ovim svijetom? Uspjela sam se samo kiselo nasmjeiti, moda rei koju rije utjehe ili ohrabrenja, vie ni sama ne znam. Sve se dogaalo silovitom brzinom. Majko to mi se to dogaa? to mi je initi? Ako ubijem ovog... Gospo Napeya.......Gospo Napeya!! Neiji stisak na ramenu. Trgla sam se na trenutak ne znajui gdje sam. Nenadani krik ispod mene brzo me vratio u stvarnost. Oprostite, kako vam jo moemo pomoi? Vojnik je samo gledao u mene ekajui naredbe. Jedino to uvijek i ine. Lutke od krvi i mesa koje pleu u ritmu potezanja spona sabranih u gospodarevoj ruci. Skupite svu vodu koju imate, dotad u ranu pripremit za previjanje. Nisam mislila da u biljku, zbog koje sam se i nala u ovoj situaciji, zatrebati ve istoga dana. Poskidala sam cvijetove sa dvije ili tri stabljike te ih zgnjeila kamenom kako bi pustili sokove. Oni e usporiti krvarenje te priskrbiti dovoljno vremena dok ne doe pod njegu druida ija e Vjetina uiniti mnogo vie. Majka je u mene usadila svoju naviku spremanja manjeg zaveljaja s najpotrebnijim mastima i ljekovima. Ako posjeduje znajnje pobrini se da posjeduje i instrumente njegove primjene. Tek tada znanju daje mo. Jo jedna od Valistrinih mudrosti. Iz zaveljaja sam izvukla jelenju mast te par traka iste tkanine koje e posluiti kao oblozi. Cvjetove sam umjeala u mast dobivi kau snane ute boje slatkastog mirisa, koju sam potom nanjela na tkaninu. Vojnici su donijeli tri mjeine vode. Vino kneza Geriona tada nije bilo od pomoi. U vodu sam dodala prah koji e mu donijeti san i ublaiti bolove. Uzela sam oev bode te poela uklanjati odjeu natopljenu krvlju. Otvorene rane inile su se poput tri skrletne otrice divljaki utisnute u kou. Rubovi poderanog tkiva kretali su se u isprekidanom ritmu disanja. Krajikom oka ugledala sam Gerionovo mrtenje. Ustuknuo je par koraka. Valjda pretjeran prizor za njegov gospodski eludac., pomislila sam tada. Kada sam zavrila s previjanjem ponovno sam prila kralju nadajui se jo jednom pogledu tih plavih oiju. Vojnici su mu sigurno ve dali piti iz mjeine jer su mu oi ve bile zatvorene. Knee elite li kakav lijek protiv munine, mnogi nisu spremni na ovakve prizore a da se nihova utroba ne pobuni. Gospo danas ste spasili kraljev ivot i to ni vie ni manje no obinim cvijeem, a to je jedino to je sada bitno. Zahvaljujem na ponudi, ali moje probleme ostavite meni na brigu. Sada vas naalost moram ostaviti, ali se nadam naem ponovnom susretu. ree mekim glasom Gerion te naglo ubrza korak da pronae siguran put natrag prema Hrastu. 8

Nakon desatak koraka okrenuo se i samo dodao, Tkalac je njegovoj Visosti ukazao veliku milost, sasvim nenadano je poslao vas, na emu smo mu svi neizmjerno zahvalni. Ostala sam uz kralja poloenog u nosila kako bih putem pazila na njegovo stanje. Dvojica vojnika su bila zaduena za nosila. Trei je ostao na par koraka udaljenosti uvajui nam lea. U povratku je sve prolo u redu. Dan koji je poeo kao svaki drugi zavio je kao dan kada sam upoznala svojeg voljenog. Pred zalazak sunca stigao je jedan od kraljevih glasonoa s vijestima da se kralj probudio te su njegove rane poele zacjeljivati. Slijedeih nekoliko dana vratila sam se svojem ivotu i obavezama. Mislima udaljena, ponovno proivljavajui svaki trenutak. etvrtog jutra stiglo je pismo. Svitak boje bjelokosti leao je na stolu. Na njemu poet Velikog stabla jo nepolomljen. Za tebe je mala. ree Valistra. Glas joj je odavao dozu nestrpljenja. Prelomila sam peat polako odmotavajui svitak. Srce je kucalo sve bre. Svijetlost ja otkrivala prve tragove tinte.

Tko je osoba kraj umeih voda Kalamnira. Tko je ta mlada ena to pohvatae strune moga ivota, ne dopustivi im da se veu na Daminu harfu. Tko je ona, volio bih ju upoznati.

Ovim rijeima poinjalo je kraljevo pismo, a s njime i novo poglavlje moga ivota.

Sljedeu veer uputila sam se na Dvor. im sam prola kroz Jesenja vrata dobila sam pratnju. Dva pripadnika kraljevske garde poslana od strane kralja kako bi osigurali moj siguran dolazak. Odmah sam osjetila neki neugodan osjeaj kako se polako uvlai pod kou. Neu dozvoliti sitnicama da upropaste ovaj dan. Odluila sam pozornost okrenuti prema drugim stvarima, izbaciti zle misli iz glave i dopustiti okolini da ponudi vedrije teme za razmiljanje. Spiralni uspon svijao se oko hrastova debla. inio se beskonanim. to sam vie napredovala u visinu to je pogled na prostor unutarnje utvrde bio spektakularniji. Opsegom najmanji od tri prstenasta bedema iza svojih zidina sadravao je najvanije zgrade Kraljevstva umskoga puka, kao i palae, vile i kue najuzvienijih stanovnika. Taj se dan odravao tjedni sajam. Trgovaka etvrt s ove visine izgledala je poput mravinjaka, prepuna sitnih mrvica koje se uurbano 9

kreu, guraju, udaraju jedno drugo. Sva je ta zbrka proeta galamom, uzvicima nervoznih trgovaca ili energinim prepirkama oko neodgovarajuih cijena proizvoda. Priljev svijeta na Sajmeni dan mnogo je vei jer svoje proizvode dolaze ponuditi brojni obrtnici ije se radnje nalaze u periferiji grada. Mnogo su panje privlaile trgovine tkalakog ceha. Uskoro dolazi kraj vladavini zime te su se mnoga gospoda odluila pobrinuti da na vrijeme odaberu najfinije tkanine za njihova proljetna naetavanja brojnim vrtovima grada. Dan se polako bliio svome kraju. U zraku su se ve osjeali mirisi pripremljenih jela. Razgovori e sa ulica prijei u krme. Izloge i trgovake atore zamjeti e prostorije s vatrom u ognjitu, a zrakom e potei prvi zvuci glazbe. Sa krvavo crvenim nebom iza lea prola sam i zadnji zavoj uspona te zala u sjene kronje. Deblo se ovdje irilo poput otvorene ake. Njezini bezbrojni prsti odlazili su u nebo gubei se u lisnatom pokrivau. Meu granama, kao na dlanu prirodne ruke, nalazila se velika staklena kupola ovalnog oblika. Podnoje graevine tvorila je drvena konstrukcija obrasla brljanom koji se vezao za okolne grane poput paukove mree. Nazivana i Zlatnim vrtovima, zbog uinka koje su suneve zrake imale pri prolasku kroz njezinu kupolu, prijestolna je dvorana s punim pravom nosila to ime. im sam zakoraila na most koji se protezao od staze kojom sam dola do ulaza u dvoranu, moja pratnja me napustila. Pred vratima su stajala dva starara, ali ih se lako moglo zamjeniti sa kipovima. Teki oklopi maslinaste boje hvatali su zadnje zrake skrletnog sunca koje je polako tonulo prema vrhovima planina na istoku. Pozdravila sam ih, ili sam barem pokuala. Reakcije s njihove strane nije bilo. Neugodna tiina naglo je prekinuta kripom tekih metalnih arki. Simbol hrastova lista izrezbaren u tvrdom drvetu vratnica razdvojio se na dva dijela otkrivajui poznato lice. Gospo Napeya elim vam ugodnu dobrodolicu na Dvor., ree Gerion. Lijepo vas je ponovno vidjeti, sada u mirnijim okolnostima i mnogo lijepem ruhu, ako smijem dodati. Hvala vam, veoma ste ljubazni. Da, haljina je mnogo prikladnija za veeras, a morate priznati, i sami ovako uredno odjeveni, mnogo se bolje osjeamo kada smo odjeveni u ponajbollji izbor svojih ormara. Nasmjeio se pokuavajui jo malo uvui stomainu. Njegov svileni prsluk bijae popunjen na svim mjestima. Najmoderniji kroj oito nije bio i najbolji izbor za njega. Moda se Gerion nije na vrijeme uhvatio u kotac s opasnostima svoje uloge na dvoru. Silne gozbe i slavlja na kojima, kao glavni izaslanik kraljevstva mora prisustvovati, ne padaju mu tako teko na eludac kao krvavi prizor prije nekoliko dana. Ovdje moram priznati poraz i rei vam da ste u pravu., ree nareujui ovratnik ukraen izvezenim uzorkom cvijeta Velebilja, upadljive ljubiaste boje. 10

 Stiete nam u lijepom raspoloenju koje nadam se nisu pokvarila ova gospoda pred vratima. Ponekad znaju biti zastraujui, a zapravo su posve bezopasni. Okrenuo se prema jednom straaru a na licu mu je bljsnuo jo jedan smjeak. Izmjenili smo jo nekoliko rijei, kada je ljubazno rekao da se mora ispriati i prepustiti moje druvo kralju jer bi se u protivnom mogao nai zatrpan silnim obavjestima i poslovima koje su te veeri jo zahtjevali njegovo vrijeme i pozornost. Otac ne voli kada se kasni s obavljanjem preuzetih dunosti., dodao je. Vjerujem da bi vam knez Belum oprostio ako bi svoje dunosti odgodili za nekoliko sati, nadala sam se da e te i vi ostati na veeri., rekla sam vie iz pristojnosti nego iz stvarne elje. On nije razlog moga dolaska. Veoma ste ljubazni, ali ponovo vas moram odbiti, to je ustinu runo prema ovako lijepoj dami. Pronai u nain da vam se nekako iskupim za ovaj bezobrazluk. Bit e jo prilika, a prema onome to od kralja sluam proteklih nekoliko dana, a pria jedino o vama gospo, i nai e susreti biti sve uestaliji. Naalost sada vas zbilja moram napustiti jer ono to moj otac zapovjedi mora se odmah biti uinjeno. Ne elim uzalud posijati ovo malo povjerenja to mi je ponudio., lagano se zaputio prema mostu. Ostavi sama pred vratima kroila sam nesigurnih koraka u prijestolnu dvoranu. inila mi se jo prostranijom nego to je to odavao njezin vanjski izgled. Sve slabija svijetlost dana mjeala se sa isijavanjem nekoliko upaljenih ognjita brojnih kamina. Od njih dvadeset etiri, ravnopravno rasporeena uzdu dva bona zida, vatra je sada pucketala u samo njih pet. Njihovi dimnjaci poput rebara su presjecali kupolu spajajui se na vrhu. Na tom se mjestu nalazio otvor, koji je poput bunara usjeen u kronju velebnog hrasta, kako bi dim slobodno mogao izlaziti iz prostorije. Kada su mi se oi privikle na koliinu svjetla u prostoriji opazila sam etiri snana stupa koji su podupirali visoki strop. Bogato izrezbarene slike noroda u napornom radu pod areim sunevim diskom krasile su lijevi, dok je stup meni s desna prikazivao doba blagostanja, pjesmu, ples i siluete sada nasmijanih lica s aama u rukama visoko podignutim u zrak. Druga dva na suprotnom kraju ovalne dvorane prikazuju sline motive moga naroda, zajedno ocrtavajui godinji ciklus. Na udaljenosti su se stupovi Zime i Proljea inili poput straara na ulazu u najudaljeniji, ali najvaniji dio dvorane. Mjesto gdje se nalazi Hrastovo prijestolje. Kada sam se pribliila sredini prostorije vidjela sam da je prijestolje bilo prazno, ali nije me to iznenadilo, ve manji stol koji se nalazio ipred njega, pred stubama koje su vodile do najvanijeg sjedita u kraljevstvu. Na suprotnim krajevima stola svjenjaci su bacali svijetlo na teke stolice visokog naslona. Sredinji dio krasio je buket cvijea. Dobra veer gospo Napeya. ree kralj zvonkim glasom izlazei iz sjene Zime. Drago mi je to si dola. Nadam se da ti ne smeta to sam za nae druenje odabrao ba prijestolnu dvoranu. U sumrak ona postaje jedno od najljepih 11

mjesta u kraljevstvu, kada Sunce donosi zlato i okupa ju svojim sjajem. Ali sada mi je daleko najljepa, jer sam doekao dan kada e netko nadjaati njezin sjaj i baciti ga u sjenu. Prilazei mi plave su me oi ostavile bez daha, prolivi po meni svoj ledeni dodir.

Narednih nekoliko jeseni prolo je poput ljetne oluje. Brzo i energino. Nakon te veeri sve sam vie vremena provodila na Dvoru, u njegovom drutvu. Visoke kronje bile su mi drugi dom, dok nisu postale jedini. Uskoro mi je jedina poveznica sa starim ivotom ostala moja majka, i ljubav prema prirodi. Sada sam pronala jo jednu ljubav koja je svoje grane vrsto ovila oko srca i nikada ga nee pustiti. Valistra nije htjela otii iz nae.....njezine male kuice. Nije mogla napustiti neto to poznaje cijeli ivot. Ono to ju je najsnanije vezalo za te tri male sobice, bio je, naravno, moj otac i vrijeme koje su tamo proveli zajedno. Tri desetljea prije moga roenja i jo osam jeseni kada smo bili obitelj. Tih sitnih osam jeseni, do trenutka kada je otiao, i nije se vratio. Premalo je to vremena. Previe kako ga nema. Iako Valistra nije dola ivjeti na Dvor, pobrinula se da uvijek bude sa mnom, gdjegod ja bila. Pri mom odlasku iz Istonih vrtova darovala mi je malu boicu jasminovog ulja, najdraeg joj od svih cvijetova. Na oprotaju sam joj rekla, obgrlivi boicu rukama Ne brini se majko, uvijek e mi biti blizu, da uje bubnjanje u grudima, da zna da jo hodam nitima ovoga svijeta. To bijae i najblie istini, jer boica je postala gotovo jedini nakit oko moga vrata, izuzevi nekoliko posebnih prigoda. Ubrzo nakon svretka graanskog rata i rascjepa meu mojim narodom, stari kralj je umro, ostavivi enu i maloljetnog nasljenika. Krunu i privremenu vlast nad kraljevstvom preuzeo je kraljev mlai brat, knez Belun, sve dok mladi kralj ne dosegne muevnu dob. Skrbnitvo nad njim palo je na ramena njegove majke Zoje, koja se nikada nije pomirila sa smru svoga ivotnog suputnika, te se nakon nekoliko jeseni muke sa svojim ivotom pomirila sa putem koji joj je namjenio Tkalac. Otila je izvan granica koje su pod Hrastovim okrljem i povukla se u osamu. Tada je vrijeme za nju poelo tei sve bre, a nit postajala sve kraa, dok nije istekla. To bijae prije dvanaest jeseni. Nikad od nje nisam osjetio ljubav koju vidim izmeu tebe i Valistre., zapoinjao bi moj dragi razgovore dok bi leali u postelji. Znali bi potrajati do dugo u no. Znam da se trudila koliko je mogla, ali to ne bijae dovoljno. Oca nije bilo da me usmjeri kojim nitima ivota kroiti. A Belun je......uvijek e mi biti samo stric., ree gledajui kroz prozor u prazninu noi. to vie mogu rei o obinoj pijanici, iako je dio obitelji. esto se moram prisjeati koliko sam zapravo sretan. 12

Naravno da si sretan kad ima mene. Prstima sam prola kroz njegovu kestenjastu kosu i poljubila ga. Ja sam sve to ti treba. Ostalo u ivotu pronai emo zajedno. Sve u to nas Tkalac uplete, i dobro i loe, zajedno emo proivjeti. Poklonio mi je jedan osmijeh i vre me zagrlio, kao da je elio biti siguran da me nikada ne izgubi. Moja mala Napeya, moja srea sa zorom u oima. Neizmjerno sam sretan to te imam kraj sebe. Utihnuo je na nekoliko trenutaka. Dublje je disao. Tri oiljka na njegovim prsima dizala su se i padala svakim novim udahom. Ali sretan sam i zato jer Beluna ne moram nazivati ocem. Koliko je Gerion samo propatio zbog njega ne mogu ni zamisliti. Pokuao sam, ali ne mogu. Ne nakon svega to mi je ispriao, a siguran sam da nije rekao sve, da je neke stvari ublaio. Teko je biti tlaen od vlastitoga oca i priznati nemo, pogotovo meni koji sam tri desetljea mlaih od njega. Moda mu zato i nisam mogao pomoi. Nemoj ponovo o tome razmiljati. Uinio si sve to si mogao, i vjerujem da obojica to znate. Kako da ne mislim o tome kad vidim da i danas pati. Rat mijenja mladi um ostavljajui neizbrisive oiljke koji teko zacjeljuju. Zato ga je Belun uope poveo sa sobom? Da vidi sve te uase? Da osjeti miris smrti, uje krikove, da lei u krvavoj kaljui gmiui poput.... Dosta je bilo!!! kriknula sam. Prestani molim te, ne elim to vie sluati. Odmah je utihno i jedino to je iznemirivalo tiinu bilo je moje isprekidano disanje. Znao je da ne volim spominjati to mrano razdoblje nedavne prolosti. Jedino sam njemu rekla istinu o mom ocu, sve to sam i sama znala. Moda bolje rei istinu koju sam mislila da poznajem. Sada znam da sam bila prevarena.

ivot na ovoj visini, sada mislim na drutvenu ljestvicu i kompleksnost grana na kojima sam se odjednom nala, u poetku mi se uope nije dopao. Tko je ta seljaka djevojka? Koga to kralj vodi u postelju? to si ona umilja tko je? Moja je ki trebala tamo biti., samo su neka od pitanja koja su kolala meni iza lea, esto dovoljno glasna kako bi doprela i do mene. No ivot u oblacima ima i svojih prednosti. Mnoge djevojke mojih godina, neke i starije, imala sam sada na raspolaganju, u mojoj slubi. Sluba. Odvratna rije. Tako otra i nepotrebna. Neto to u stvarnosti postoji samo u vojnom rjeniku. Vojnici neka slue svojim generalima, gospodarima njihovih sudbina. Kao to si i ti oe sluio, i sada te nema. 13

Zato sam sebi rekla da mi nitko nee sluiti ve samo pomagati. A neki su postali i vie. Chessu i Danyu i dan danas smatram osobama od povjerenja. Jednostavne djevojke sa periferije grada koje su, kao i ja, imale sree dosei vie od svojih oeva i majki. Kao to sam rekla, zrak i nije tako ist kao to se to ini obinom puku koji svijet Dvora promatra iz korjenske perspektive i moe samo zamiljati to se zapravo dogaa meu Hrastovim kronjama. Sve je puno spletki, brojnih igara ija se pravila ue na teak nain, a mnogi ne ostaju dovoljno dugo da bi ih sve upamtili. Ono to sam vidjela u te dvije djevojke bio je odraz staroga ivota. Neega za to sam se uplaila da sam polako poela gubiti. One su mi pomogle da preivim prve godine toga meni nepoznatog i okrutnog svijeta. Chessa je ona vedrijeg duha i brza sa rijeima. Nije bilo glasina, sitnih pria koje bi pokraj nje prole nezapaeno. Oarana ivotom na dvoru odmah bi znala tko je kupio novu haljinu ili sjajni komad nakita, tko je na koga bacio oko ili s koliko se ljubavnica sastaje koji od mladih knezova. Znala sam ju u ali nazivati Kneginjom Beskrajnih Pria. Ali dalje od tih vanskih bedema njezin vid nije sezao. Sve dok joj Danya nije pokazala koliko se trulei krije ispod glamura i sjaja. Dok nas nije uvela u stvarni ivot Dvora. Tu lanu tvorevinu sainjenu od gomile gospodara i lordova, onih lanih koji misle da neto znae, kao i onih koji zapravo povlae sve konce stvarajui jednu veliku predstavu. Jedan od onih koji nije znao igrati te zakulisne igre bjae knez Belun. Nikada nije bio sposoban za sva ta silna pravila. Moda mu je i pie popilo preostali razum? Belun se po zavretku rata uvelike promjenio, blago reeno postao je druga osoba. U ratnom umjeu nije se imao ime pohvaliti. Veina bitaka pod njegovim zapovjednitvom zavrila je poraavajue. Jedina svijetla nit u takanju njegovog ratnog umjea, bila je pobjeda u prijelomnom sukobu Graanskoga rata. Bitka na uu rijeke Galmadin donijela je slavu njegovom imenu i vjerovatno ga spasila od konanog sloma. Ali njegov rat tada nije zavrio, i gdje su drugi vidjeli slavu i uspjeh, on je vidio vlastiti poraz. Usljedila je smrt staroga kralja, trenutak kada mo prelazi u njegove ruke. Ali ta je mo samo privid, poput magle to klizi kroz prste ostavljajui hladan dodir na koi da probudi elju za neim to on nikada nee imati. Vladao je kao regent zajedno sa kraljevom majkom Zojom, zaduen da titi osobu koja ga sprijeeva u ostvarenju ivotnoga cilja, potpune vlasti. Okusa neograniene moi. Da su okolnosti bile drugaije vjrujem da bi stric Belun bio bolja osoba., tvrdio je moj Dragi. Sada je samo sjena onoga to je mogao postati. Ja u tu promjenu nisam bila sigurna. Pohlepa teko izlazi iz ovjeka, a kada pusti korjenje para duu na pola dok ju u potpunosti ne uniti, ostavljajui samo praznu ljuturu da luta nitima ovoga svijeta, beskrajno lovei neostrvarivo. Samo te ast tada moe spasiti., rekao bi na to moj otac. Meutim asti u Belunu nije bilo ni trunke. Zato sam i bila uvjerena da se takava osoba ne mjenja, ak ni kada Dami gleda ravno u oi. 14

Jo jedna jesen je prolazila, peta od moga dolaska na Dvor, kada je stiglo prvo upozorenje. Vremena do etvene sveanosti sve je manje, vaa Visosti, a vi jo ne znate to ete odjenuti za tako vaan dogaaj. energino je izjavila Chessa na putu prema Glasnikoj kuli. Chessa koliko ti puta moram rei da me ne mora tako formalno oslovljavati, barem ne dok nema nikoga iz redova plemstva u blizini. Nikada ne znate tko bi sve mogao sluati, vaa Visosoti. ree Danya mirno, glasom punim razumjevanja. Ovdje rijei zapinju za svaku vlas trave, ostaju na listovima drvea. Zlim jezicima ne treba mnogo. Pogledala me ravno u oi i znala sam da govori istinu. Mnogi se jo nisu pomirili sa injenicom da je kralj odabrao ba mene za svoju ivotnu suputnicu. Takva govorkanja nisam mogla sprijeiti, ali trudila sam se ponuditi im to manje detalja za nova aputanja. Neko smo vrijeme utile i nastavile uspon prema kuli. Zatije bijae kratkoga vijeka, za to se pobrinula naravno Chessa nastavivi svoj monolog o skoranjoj proslavi ulaska u novi godinji ciklus, ali i o vanijem dogaaju za koje se spremalo cijelo kraljestvo. Na isti dan planirana je proslava obnove primirja izmeu nekad ujedinjenog naroda. Pregovore je s nae strane vodio knez Gerion, koji je zadnjih nekoliko mjeseci bio poasni gost na dvoru kralja Mikolasa, novoizabranog predstavnika poraenih u Graanskom rata. Budui da se Gerion nalazio izvan granica kraljevstva i vie nije bio pod Hrastovim okriljem, kao ni u blizini bilo kojeg od Velikih stabala preostalih est umskih gradova, njegov je ivot tekao znatno bre. Vjerujem da Gerionu to vrijeme uope nije bio problem. Neznatno skratiti svoju ivotnu nit za nekoliko mjeseci mira, daleko od Beluna, za njega vrlo povoljna pogodba. Jedan od razloga njegovom posjetu novom Rasinrinskom kraljevstvu bio je da ponudi mladicu jednog od velikih drvea bez kojih su ostali nakon gubitka rata. Moj Dragi je taj poklon Mikolasu odluio predati na dan etve, kao simbol novog poetka i bolje budunosti za sve nas. Gerionov se povratak sa pozitivnim vjestima oekivao svakoga dana. Hoe li ti Gerion donijeti neku sitnicu sa svoga pohoda u veliki svijet? u ali je dobacila Chessa. Ako je Danya u neemu bila vjeta onda je to sigurno bilo prikrivanje emocija, ali ovaj put joj to nije polo za rukom. Kao i svaki put kad bi bio spomenut Gerion. 15

Pa ta si se tako zacrvenila., nastavila je Chessa smjekajui se. Dobro ako se toliko boji da e netko uti onda u koristiti ono drugo ime, ono kojim ga ti voli nazivati. Moda ti tvoj Vallen neto donese, kao to u priama starih dariva Isminu. Crvenilo je prelazilo u purpurnu boju. Samo se ekao trenutak praska. Jel ti moe jednom zadrati usta zatvorenim?!! Nita ti se u povjerenju ne moe rei. Tko zna to sve pria okolo drugima dok ja i dalje mislim da su moje rijei kod tebe sigurne. Tkaleve mu pree, Danya pa smiri se, samo sam se alila. Da sam znala da e tako reagirati ne bi ni... Samo si se alila! Moda je u tome i problem. Ti se gotovo uvijek samo ali. Kad e vie odrasti?! Sad je dosta!, morala sam ih prekinuti. Prije nekoliko ste me trenutaka upozoravale na ponaanje a pogledajte to sad inite. Smirite se i svoje probleme rijeite kasnije. Pribliavamo se ulazu u kulu. Ne znam koga bi tamo mogli sresti stoga elim vidjeti vae najbolje ponaanje. Naravno Napeya...ovaj....hou rei, vaa Visosti., nespretno je odgovorila Chessa. Danya je samo potvrdno kimnula glavom, jo crvena od bijesa. Pribliavajui se Glasnikoj kuli, koja se nalazila u sklopu drugog prstenastog bedema, kretanje vrana postajalo je sve glasnije. Jo je netko urlao iz petnih ila, na trenutke nadvisujui krikove iz kaveza. Na ulazu u kulu doekao me smrad ptijih govana. Za moj istanani travarski njuh ovo bijae poput obarajueg udarca tono posred lica. Idiote glupi, emu ti ovdje uope slui. Da mi je do smijeha potraio bi onog klempavog dvorskog majmuna. ta si se zagledao? Zar se moram ponavljati? Belun je tako snano zamahnuo rukom i udario mladia da se pomicanje zraka oko njegove desnice moglo vidjeti. Praina i perje poletjeli su na sve strane. Mladac je od siline udarca skoro pao na tlo. Belune!!! to to radite?! Ostavite dijete na miru. Od jutra samo viem i uvodim red, to e biti do kraja dana? pomislila sam tada kao da sam slutila to me jo oekuje. Sada je shvatio da je dobio drutvo i da nije vie sam u prostoriji. Poslugu nikada nije smatrao osobama ve samo zrakom, u to sam se tren ranije i sama uvjerila. O, pa ko' nam je to stigao? Kraljeva mala ptiica i njezina dva vrapia. Danas mi je izgleda utkano biti okruen nesposobnom mlaarijom. Pazite na rijei Belune ili... Ili to? to e uiniti? Otrati plaui pod neakove noge i moliti ga da neto poduzme? A to sam trebao napravit' kad ova nitarija ne zna utisnuti moj grb na tri prokleta pergamenta. 16

Oprostite gospodaru, nisam namjerno., ree mladi uplaeno uperivi oi pune suza prema tlu. Desna strana lica sigurno je izgubila sav osjet. Ni mnogo krupniji od njega ne bi dugo izdrali Belunov pogled. Ti uti i radi neto korisno., otro mu odbrusi Belun. Grlo mi je suho od ovog kiselog zraka u usranom kokoinjcu. Donesi jo vina! Trkom! Sam u zavriti posao. Belune nije li vam dosta vina za sada, nije ni polovina dana? Do tada sam ve trebala nauiti da pijancu ne smije govoriti da je previe popio. To je bila prva greka u vezi ovog ovjeka koju sam uinila. Do kraja moga pripovjedanja uinit u jo dvije, a posljednja bi me, prema svemu sudei, mogla stajati ivota. Kae se moj KNEE Belune, i ne nije mi dosta. Vina nikad dosta. Samo si mi ti jo trebala da pone kvocati., ree teturajui prema kavezu. Visosti moda je bolje da doemo drugi put. ree plaho Chessa emu urba, zar niste vidjeli da su nova osvjeenja na putu. Ako se nekima ne uri zato bi mi morale trati. Zajebana si ti djevojura, ha? Kako sam i mislio. Od poetka si ti meni bila sumljiva., ree Belun klimajui glavom. Znam ja tebe odnekud. Vjeruj mi, mene nee prevarit'. Sigurno ste me zamjenili s nekim. Ja vas do prije nekoliko jeseni uope nisam poznavala, i sve vie alim dan kada se to promjenilo. Hhahaha! Pjevaj tu pjesmicu nekom ko' e ju sluati, nisam ja jedan od tih. Saznat u ja ve tko si ti. Zato uivaj dok jo moe. Idila nee jo dugo trajati. Kralj i onaj moj tupavi sin nakupili su ve previe sranja iza sebe, a hrpa se sve vie poveava. Ne'ko to mora oistiti. Kada krenem nee se svima svidjeti, ali neu dozvoliti da ono za to sam se borio u ratu samo tako propadne, u to budi uvjerena. Belune za ovo bih vas mogla dati uhitit. Ovo su teke optue protiv mene i kralja. KNEE!!! KNEE BELUNE!!! Zar si tol'ko glupa da ne moe upamtiti jednu jebenu rije?!! Pa tu seljaku gamad treba nauiti gdje im je mjesto. Ajde gonite se vie i pustite me na miru. Ovo je prevrilo svaku mjeru. Jesu li pisma vie poslana. Upitala sam. Danya uplaeno kimne. A vi, KNEE, ete jo uti za ovo. Djevojke idemo. Zrak ovdje toliko bazdi da samo elim izai van. Odcvrkutale su ptiice svoje. A sad brzo odleprajte kralju nek' uje to ste vidjele u svom odlasku iz gnjezda. Nek' on slua ta laprdanja. Gromko se nasmijao. Valovi smjeha proeti tekim kaljanjem postajali su sve tii kako smo odlazile sve dalje od kule. Uskoro se samo ulo neto slino jeki. Pa gdje je vie to prokleto vino!! 17

Preostalim putem nazad carevala je tiina. Zato je meni je bjesnjela oluja. Neto je trulo i pokvareno u tom ovjeku. Osjetila sam to ve od prvog dana kad sam ga vidjela. Uvijek samo sjedi i promatra, samo nadgleda dok se garniture ljudi mjenjaju pred njegovim oima. Miruje na svome mjestu u prijestolnoj dvorani, u tiini, s desna svome neaku, na prividnom poloaju moi. I kuje svoje planove. Ako mu vino taj dan ostavi pamet netaknutom. U protivnom samo uti. Mnoga su mi pitanja tada prolazila kroz glavu. Ovaj susret bjae pun neobinosti. to ga je natjeralo na ovako burnu reakciju? Sve to je radio bilo je u brzini iako ga je alkohol inio smirenim. Zato me onako tjerao van? Jeli pokuao to sakriti? Bio je jako nervozan. Pitanja su navirala poput valova na puini. Bio pijan ili ne, onakve bi se rijei mogle protumaiti kao udar na vlast, poziv na revoluciju, naruito pred tako vaan dogaaj kao to je potvrda primirja. Tada mi je u svijesti zatitrala misao i sve se na tren inilo jednostano suludim i nezamislivim: Sprema li Belun politiki udar? U sljedeem je trenu bilo sve tako oito. Plima novih razmiljanja sve je silovitije kretala obroncima moje svijesti. Osjeala sam njen uspon dok su trnci jurili ivcima granajui se cijelim tijelom. to se nalazilo u porukama koje je slao? Je li u dosluhu s nekim za koga nitko ne smije saznati? Sumnji je odjednom bilo previe bez odgovora na vidiku. Po povratku u Visoke kronje pohvatala sam misli, iako ne sve. Nekoliko ih ostae neukroenim da moja mrnja ne bude uguena u trenutcima kada Beluneve rijei budem prenosila kralju. Ali bila sam sprijeena da to odmah uinim. Kada sam ula u nae odaje Tkalac je tako ispleo da kralja ne zateknem tamo. Sluajui ovo neki e odmahnuti rukom i kroz smijeh dodati: Tkalac nema svoje prste u tome. ivot je spoj nasuminih niti, sklop dogaaja bez ikakvog upletenog uzorka. Moj je ivot pun takvih sluajnosti i jednostavno ne mogu potisnuti misao da su svi ti dogaaji poput paukove mree u ijem sreditu sam uhvaena. Koju god nit dotaknem njezin e titraj ostaviti svoje posljedice na meni. Ono to slijedi, to sam ugledala na klupici iznad kamina, nee samo uznemiriti nekoliko niti moje mree, nego e ih poderati i natjerati me na napromiljene odluke, a novi e dogaaji uskoro upravljati mojim ivotom dok u ja samo promatrati, zarobljena, kako moja mrea polako puca. Ono to sam ugledala ne mislim da je sluajnost, ve dodir Tkaleve providnosti. Pergament poloen ispod sunevog diska na klupici kamina. Retci koji e mi donijeti mnoge neprospavane noi glasili su ovako:

U bjelini, pod oblacima Sjevera, skrivene duboko meu korjenjem znanja, pronai e odgovore na svoja pitanja. 18

Pronai e tajne koje je zadnji nositelj bodea odnio u svoju smrt. Najvee tajne najdublje su skrivene i uz odgovore donose mnoge opasnosti. I zato neka ovi zadnji retci slue kao upozorenje. Opasnost je na pragu, neprijatelj je blie no to bi mogla zamisliti, vremena je sve manje. Zato pomno biraj slijedee korake. Svakim okljevanjem ulog je vei, a istina sve vie izmie.

Ispod teksta nije bilo potpisa, samo znak. Krug, u ijoj se gornjoj polovici nalazila hrastova mladica. Donji su dio ispunjavali ukrteni pero i ma. Znak jednak onome na baleku bodea koji je leao uz poruku. Bodea koji se na kaminu nalazi jo od dana kada sam svoj ivot prenjela na Dvor. Ovo nije bila samo jo jedna sluajnost.

19

Noni apat. Zanimljivo ime zar ne? Gerionov je pogled bio usmjeren na kamin iznad kojeg su se nalazile dvije mramorne posude. Jedna bijela, druga tamna. Molim!? Oprostite, to ste rekli Visosti? Trgnuo se iz zamiljenosti. Noni apat. Ime biljke koja je pohranjena u tim posudama. Ve ih due vrijeme prouavate pa sam mislila da bi voljeli znati naziv sadraja kojeg skrivaju? Kako god vi kaete, vi znate najbolje. Mogao se zvati i Tkaleve suze ili biti obini zeleni korov to se mene tie. Meni je najbitnije da je kralj zbog njega jo uvijek iv. Nai stari govore da je jedan od razloga po kojem je ovaj cvijet dobio ime upravo njegova mo da vrati ivot. Druidi u svojim knjigama u vie sluajeva navode svjedoanstva osoba koje su ljeili i spasili od sigurne smrti. Oni koji su to doivjeli, i ostali da o tome pripovjedaju, navode da je u tim posljednjim trenutcima Damina pjesma bila toliko jaka da ih je jednostavno vukla prema kraju. Kada su ve mislili da je sve gotovo uli su jo neto. Drugaije od crnog zova koji ih je ve ispunio. Neki kau da je to bila pjesma ivota, drugi su uli Tkaleve rijei ili jeku molitvi uz postelju. Ali jednu stvar su svi ponovili. Sve to su uli bilo je veoma tiho, poput apata u mrkloj noi njihova postojanja, ali dovoljno da ih vrati u ivot. Stoga naziv Noni apat. Pogled i dalje nije micao sa kamina. Ima i drugih pria, ali ova je u narodu najpoznatija. Kad bih vam poela priati ostale bojim se da bi i vama ubrzo mogao pomoi jer bi umrli od dosade sluajui bapske prie. Mislim da ste ovdje u krivu. Veoma vas je ugodno sluati kad umijete svoje znanje pretoiti u tako lijepe prie. Prolost skriva mnoge odgovore, samo moramo znati postavljati prava pitanja. No kad smo ve kod prolosti, ja sam vam davno neto obeao. Obeeli? to to?, upitam iznenaeno. Rekao sam vam da u se iskupiti za ponaanje onoga dana kada ste prvi put doli na Dvor. Okrenuo se sa smjekom na licu poseui u dep prsluka. Iz njega je uzvukao malenu kutijicu od tikovine. Sitne rezbarije cvijea pokrivale su njenu gornju stranu. Bila je prekrasna. Skrivala je neto jo ljepe. Ovo je za Vas., ree polako otvarajui kutijicu. Biseri su u nizu bljesnuli mutnim sjajem. Nadam se da vas se svia. Najbolji rad risinrinkih majstora. ena poput vas ne zasluuje nita manje. Gerione niste se trebali toliko muiti zbog mene.....ali zbilja je prekrasna. 20

Smatrajte to onda kao zakanjelu ispriku ako hoete, negativan odgovor ne prihvaam. Obeanje jednom dano ne smije ostati ne ispunjeno. U protivnom za sobom povlai nesretne niti. Ako je tako, onda od srca prihvaam. Hvala vam na poklonu. Ogrlica je predivna. Oboje se nasmjeimo, vie protokolarno nego iz stvarne elje. Ta bolest visokog drutva, znana pod imenima pretvaranje, prenemaganje, preser....uglavnom znate na to mislim, polako je i mene uvlaila u svoju prodrljivu utrobu. Gerionu, njemu je to ve dolazilo prirodno. Tako je to kad gotovo cijeli ivot provedete meu umiljenim biljkama, htjeli ne htjeli postanete jedna od njih. Samo ivotarite i njiete se kako vjetar pue. Vjerujem da e nai novi prijatelji ogrlicu prihvatiti kao lijepu gestu i znak budueg prijateljstva. Ako naravno taj dan bude krasila bjelinu vaega vrata., dodao je Gerion. Nakon to sam odgovorila na njegovu primjedbu nastavio je priati kako e mi sve dame sa Dvora biti zavidne jer u imati neto ega se one nisu prve uspjele doepati. Uskoro smo se izgubili u vodama traeva gdje je, moram dodati, on vrlo vjeto plivao. Izgleda da se kralj ipak nije pojavio, a trebam s njime jo neto vrlo vano porazgovarati. Ponovo vas tako brzo naputam. Ovih dana nemam vremena ni za sebe. Ne znam kad sam zadnji put u miru sjeo i uz aicu ukusnog pia pregledao obavijesti koje bi pristigle tijekom dana. Navika koje sam se silom morao odrei. Sve e se to vratiti na dan etvene sveanosti kada pristignu silne estitke za ogroman posao koji obavljate za dobrobit naeg naroda. Hvala vam gospo Napeya, zbilja ste ljubazni, ali to mi je dunost, a zasluge nisu moje. Na dragi kralj uinio je najvanije korake. Ja sam bi samo instrument njegove vizije. Kada ve spominjete proslavu upravo zbog nje ga i trebam vidjeti. Volio bih da su dani dui, ali Tkalac nam je samo dao ove koje imamo, a oni su nedovoljni za sve stvari koje bi u ivotu trebali napraviti. I zato vas ponovo tako brzo moram napustiti. Nakon to sam mu jo jednom zahvalila na prekrasnom poklonu Gerion se samo naklonio i zatvorio vrata za sobom. im je izaao vrata susjedne prostorije naglo se otvore. Chessa je ve idueg trena bila uz mene. Ona i Danya sigurno su ule svaku rije otkako je Gerion stupio u moje odaje. Chessa je ve otrala nekoliko krugova oko mene kako bi ogrlicu mogla sagledati iz svih moguih kuteva, kada je Danya tek kroila u prostoriju. Iz ukoenih pokreta, blagog crvenila u licu te oiju koje su izbjegavale moj pogled, jasno se dalo naslutiti da je Danya mrzovoljna i ivana. Uzrok njene namrgoenosti nisam morala dugo pogaati. Chessa joj je cijelo vrijeme, dok su im ui bile gotovo prikovane uz vrata, dobacivala ale koje su se odnosile na nju i osobu koja je tek napustila prostoriju. Sigurno nije zaboravila spomenuti ljubavnu priu Vallena i Ismine, koja bi Danyu svaki put dovela do ruba. 21

Chessa je naravno inzistirala da joj sve ponovo ispriam, od rijei do rijei. Postavljala je gomilu pitanja o svakom, i najsitnijem, detalju kojeg bi ja spomenula. Danya je na susjednoj klupi, okruena brojnim jastucima, glumila dosadu, iako smo i Chessa i ja znale da pomno upija svaku moju rije. Pripovjedanje sam privela kraju. I dok je kneginja beskrajnih pria preuzimala svoju ulogu dosaujui Danyi sa porcijom svijeih traeva, ja sam se udaljila. Osjetila sam potrebu za samoom. Bila sam izgubljena. U mene je nenadano uao nemir. Misao koja se zavukla negdje duboko u podsvjest tek e kasnije izai na povrinu. Zato je Gerion gledao iznad kamina. Je li mogue da je on tajansvena osoba koja stoji iza one poruke?

Moda bi bolje bilo danas izbjei bijelu tkaninu. Ne zna kada bi oiljci ponovo mogli prokrvariti. Ima pravo. Ne elimo ostaviti krvav dojam. Nikako ne danas. Danas sve mora biti savreno., ree moj Dragi sa smjekom na usnama. Njegove plave oi nisu silazile s mene. Zato e ti danas blistati. Gerion zbilja nije pogrijeio darujui ti tu ogrlicu. Krivo mi je to to ja nisam uinio. Ma to su samo materijalne stvari, nisu vrijedne brige. Veeras e nam svima darovati neto uistinu vrijedno. Mir i blagostanje su darovi koje je najtee priskrbiti. Ako ti i to nije dovoljno, pogledam ga smjeei mu se, meni si ve darovao ono to mi je sada najpotrebnije. Do kraja ivota e za mene ostati tajnovitom. Mistinost koju kod tebe oboavam ne prestaje me oaravati, ali ovaj put mi zbilja nije jasno zato tako silno eli otputovati u tu ledenu zabit. I zato ve sutra odlazi. Ovdje poinje jesen, uivaj dok traje pa poslije odputuj ako ba... Moram!! Ve sutra moram otii i ne tjeraj me da ti ponovo govorim zato. Ne tjeraj me jer mi je i ovako teko stalno utiti o tome. Svakim okljevanjem ulog je vei, a istina sve vie izmie, muile su me te posljednje rijei poruke. Zato nije bilo vremena za premiljanje. Morala sam odluiti. Osjeaj da ulazim u klopku stalno je bio prisutan, ali nisam imala izbora. Zna da ne volim tajne izmeu nas. Rekao si da mi vjeruje i zato me sad ponovo uplie u te razgovore, sve to sam mogla sve... Rukom mi pokrije usne. VJERUJEM TI. Njegov je pogled i dalje bio na meni. Tajanstveno plave oi odisale su mirnoom, isijavale su istinu. One su sve govorile. Jedino su mi one trebale. Oprostite. Visosti... Da Chessa. to hoe! Ta je djevojka stvarno ponekad imala osjeaj za trenutak kada se ubaciti u razgovor. 22

Visosti gdje da ovo odloim sada kada vam nee trebati? U ruci je drala privjesak sa jasminovim mirisom kojeg mi je Valistra darovala. to? Aha da.... Moe ga ostaviti negdje uz kutijice Nonog apata, da tamo e biti najbolje. Poloi ga uz bijelu kutijicu, miris bolje pristaje cvijetu nego korjenu, nije li tako. U redu Visisti. Chessa ode u urbi. Uz sva dogaanja na Dvoru, ona i Danya su jo morale pripraviti sve za moj odlazak idueg jutra. Svome Dragom nikad nisam rekla za dogaaje onoga dana koji je sve pokrenuo. Za Belunov bijes, za upozorenje. Toga dana, nakon odlaska iz Glasnike kule, poeli su nicati planovi iji me put na kraju doveo tu gdje jesam, u okove. Put na koji sam se sama otisnula. Tada sam tako odluila i nije mi ao te odluke. Bojala sam se da On nee razumiti to moram uiniti, za svoga oca, za sebe, za ast. Zato sam o tome utila i lagala. Zato sam sada sama, ostavljena u sumraku ivota, bez ikoga da mi pomogne. No slijedi jedan od nekolicine svijetlijih djelova ove prie i nemam ga namjeru okaljati crnim mislima, jer njih e jo biti u dogaajima koji e usljediti. Dan Dogovora. Pod tim e imenom dogaaji sa etvene sveanosti ostati zabiljeeni u kronikama moga naroda. Slavlje pobjede, novoga saveza i poetka. Zlatni vrtovi te su veeri sjajili u svojoj punini. Brojni mirisi koji su se irili prijestolnom dvoranom navjetali su da e se glazba, gozba i ples protegnuti dugo u no. Vatra je gorjela u svih dvadeset etiri kamina. Du njihove visoke dimnjake pruali su se kraljevski stjegovi. umu grbova manjih velikakih obitelji u pravilnom je rasporedu presjecalo est Velikih stabala. Teke su tapiserije nakon mnogih jeseni ponovo izneene, slojevi praine skinuti, i sada su ponosno stajali da poput poasne strae uljepaju veliku veer. Maslina je pod svojim bogatim vezom okupljala najimunije trgovce kraljevstva. U odjei izraenoj od najboljih tkanina, okrueni oblakom preskupih parfema, promatrali su pridolice iz ostalih gradova. Za njih je svaki trenutak bio pogodan za procjenjivanje novih kupaca. Prelijetali su otim pogledama po gomili vlastele pod drugim grbovima i birali svoje nove rtve. Te veeri nije bilo vremena za sitnu ribu, samo za pripadnike ostalih pet velikih klanova, sada kada su svi na okupu. ega nema biti e istkano, glasilo je njihovo geslo. Drugim rijeima nije bilo neega to ne bi prodali ili mogli pribaviti. Za starce Brezinog klana najee su to bili pergamenti i tinta, te hrana. Za Bagrem su osiguravali rudu i orue te sve ostalo to bijae potrebno za izradu vrhunskog oruja i odravanje njegove mnogobrojne vojske. Usluge su takoer imale svoju cijenu. Maslinski su diplomati svojim klijentima iz Mandragovskog klana priskrbili povlastice za sigurnu plovidbu njihovih brodova. Dok nisu dobili odobrenje da usidre svoje jedrenjake meu korjenjem te plutajue luke, Maslinari su bili prisiljeni koristiti brodovlje Mandragova. Otkako plove pod grbom svoga grada prijevoz do Kestena znatno je 23

ubrzan te je tako smanjen rizik kvarenja cjenjenih namirnica iz kraljevstva.

itnice

Najvie su problema imali sa Lipom. Moj je Dragi uvijek hvalio njihovu medovinu. To je muko pie, ali moram priznati da je bilo prigoda kada je i meni prijala. Lipari svoj proizvod nisu davali samo tako. Morao si se dobro pomuiti da bi uivao u zlatnoj kapljici. Mi iz Visikoih kronji smo naravno bez problema dobivali godinji udio, iako ga njegovi tvorci nisu lako isputali, uvijek dajui samo propisanu koliinu. Sami stanovnici Lipovog stabla ne piju previe, a i njihova je religija uplela svoje prste u te okolnosti. Ali da ne duljim o posebnim vjerovanjima i ostalim posebnostima koje ih ine pomalo drugaijima, vratimo se na sr ove digresije gdje je najbitnije spomenuti da su Maslinari rijeili sve te razlike i, slobodno se moe rei, uspjeli se uvui pod koru svakog od velikih stabala, pa tako i Lipovog, proirivi svoj utjecaj ak i izvan naih granica. Mrea njihovih ambasada zbilja je zavidna, kako u saveznim tako i u onim manje prijateljskim posjedima. Kako sam ve rekla, ti su se pohlepni trgovci zbilja znali urediti, ali te su veeri u tom aspektu dobili dostojnog takmaca. Kada su Risinrinani uli u dvoranu nastao je muk. Gomila se umirila. Svi su pogledi bili upueni prema otvorenim vratnicama. Djeca su se motala oko nogu svojih oeva kako bi i oni , barem na kratko, ugledali nekoga od uzvienih gostiju. Povorka je od ulaza produila dalje. Osjetila sam lagani gr u elucu, trnci su prolazili du ruke poloene na naslone kolajui sve do vraka prstiju. Morala sam isijavati sliku mirnoe iako mi se inilo da u svaki tren iskoiti iz vlastite koe. Uplaenija od mene bijae jedino moja majka. Valistra je dola u livadno zelenoj haljini iako je te veeri zapoinjala jesen. Nije joj bilo ugodno meu mnotvom nepoznatog svijeta i moda su joj boje proljea donosile olakanje. Nije se dugo zadrala, pie i jedan ples, nekoliko rijei izmeu majke i keri (normalni enski razgovori koji nisu bitni za ovu pripovijest). Zapazila je i ogrlicu i ugodno me iznenadila ne pitavi gdje je privjesak koji mi je darovala. Kada je otila Magliasti je mjesec tek dosegnuo svoj zenit i no je jo bila mlada. Razumjela sam svoju majku. Dvor bi iz nje samo izvukao ono najbolje. Ona je morala biti slobodna. Kralj je, za razliku od nas dvije, bio potpuno smiren. Ne znam kako mu je uspjevalo. Rijei koje e uskoro izgovoriti sluat e nekoliko stotina uiju i morat e biti veoma oprezan da niti jedno od njih ne protumai te rijei na neeljeni nain. Svi smo znali da se u tim trenutcima ispisuje povijest, da Tapiserija dobiva novu nit. Koliko e ona biti snana i do kada e se zadrati u tkanju naih, sada dvaju, naroda ovisi o buduim naratajima. Dolazili su sve blie. Gerion se ustao od dugog stola te priao trojici mukaraca i pozdravio ih uz propisan naklon. Dobar poetak. Nadam se da e veeras sve proi prema oekivanjima, kako naim tako i njihovim. Naalost elja mi ne bijae ispunjena. Kada su prili blie vidjela sam da jedan od njih ima veoma mlaahne crte lica koje jo nije zalo u punoljetnost. Jantarne oi upijale su sve oko njega. Mladac je 24

bio oaran blistajuim okruenjem u kojem se naao. Pitanje je li ope dosad bio prisutan na nekom od slinih dogaaja. Pogledom je preao sve nas za dugim stolom, lijevu pa desnu stranu, zatim zastao na sredini gdje dva mjesta bijahu upranjena. Jedno od njih pripadalo je Gerionu. Iza drugog se prualo drveno stubite ulateno do visokog sjaja. Ipak je ono vodilo do najvanijeg sjedita u kraljevstvu. Prijestolje se nalazilo na najudaljenijem kraju duge dvorane, u zidu od drveta, uklesano u koru jedne od grana Velikog stabla na koju ovo zdanje bijae prislonjeno. Tko je god pozorno sluao moje rijei dobio je uvid koliko je sam Hrast dio naega ivota i kulture. Kako bolje naglasiti tu simbiozu nego uiniti prijestolje dijelom Njega samog. Kralj ustane s prijestolja, prijee nekoliko koraka do stubita te zapone svoj spust prema meni i ostalina, prema drugom kralju koji ga je ekao. Sine nikad se nemoj uzdizati iznad drugih, i ti si, kao i ostali, Tkalevo stvorenje. To ne znai ni da se mora svima pokoravati. Sada si kralj, kao to je i tvoj otac bio, a to mora dostojanstveno i pokazati. Prijestolje ti prua sliku moi. Istinsku e snagu i bit svoje titule pronai meu pukom. Narod voli vidjeti snanoga kralja, pravoga voa, ali i onoga koji nije zaboravio da je kralj takoer i dio naroda. Ponovio mi je rijei svoje majke kada sam ga upitala zato na takav nain eli doekati risinrinko izaslanstvo. Imala sam svoje sumnje u njegovu odluku, vjerujem da su i ostali, ali kao to sam mu jednom rekla, sve u to nas Tkalac uplete, i dobro i loe, zajedno emo proivjeti, tako sam i sada stala uz njega kada nam se pridruio za velikim stolom. Svi su ustali od svojih pia. Neto me natjeralo da pogledam prema Belunu, koji je naravno au odluio zadnji. Mrmljao je neto sebi u bradu. Oito nezadovoljan kraljevim inom sigurno je neakov silazak sa prijestolja vidio kao znak slabosti i ponienja. Bolje da ne znam kako bi on to uinio, da je on kralj. Gerion istupi. Moj kralju, dozvolite mi da vam predstavim njegovo velianstvo, kralja Mikolasa uzvienog vladara Risinrina, njegovog ministra Khorasa, te mladog nasljednika krune, princa Atalvida. Budite pozdravljeni dragi gosti. Zahvaljujem Tkalcu na sigurnim putevima to ih je ispleo za va brz i nadam se ugodan dolazak. Hvala vama na ovako ugodnom doeku koji je otklonio umor s naih lica. Put bijae dalek ali zaista vrijedan truda. Smjeno je sluati mukarce kada su primorani koristiti takav kieni govor koji vie pristaje enama. Biti vlastela ponekad samo znai glumiti u predstavi dok oni iz publike pomno upijaju svaku tvoju napamet izgovorenu rije. To mi je drago uti, a za to treba i nazdraviti. Bio je to znak za sluge da se raspre po dvorani. Kalei koje su nosili bijahu brzo podjeljeni. Kralj je osobno preuzeo tri roga (iz kojih su u starini ispijali pie pri obnavljanju veza meu klanovima, to bijae dobro znano) i ponudio ih svojim gostima. 25

elim vam dobrodolicu pod Hrastove kronje. Mikolase podjeli ovu medovinu sa mnom. Nazdravimo novim vremenima. im su kraljevi podigli svoja pia zaorilo se dvoranom. Slavlje je moglo poeti. Dobar dio veeri bio je zaista ugodan. Medovina je uz razgovor tekla u potocima i moja je briga ubrzo postala neopravdana. Koliko god se dobro Risinrinani znaju obui, jo bolje umiju plesati. Uivala sam u svim okretima, brzim koracima i piruetama. Jedan me tajanstveni mukarac pokuao nauiti njihov narodni ples (ako se u tih dvadesetak godina neto uope moe nazvati narodnim). Htjela sam svog Dragog uiniti ljubomornim. Tamne oi ispod oboda crnoga eira sigurno su privukle sve enske poglede u dvorani. Kralj se ponaao kao da mu ne smeta, ak se i naalio rekavi mi da bolje pletem od Tkalca. Ali enu ne moe prevariti, naravno da ga je muilo. Po zavretku plesa mukarac me pohvalio te dodao kako je uvjeren da emo se ponovo vidjeti. Poklonio se, vratio crni eir na glavu i otiao. Trebalo je hrabrosti rei mi tako neto, jer nije izgledao glupo da ne zna s kime razgovara. Lagala bih kad bi rekla da mi nije godilo. Nadam se da nitko nije vidio crvenilo u obrazima. Kako je veer proticala dalje grazba je bivala sve bra ali ljudu sve umorniji i sve pijaniji. Neki naalost vie od drugih. Belun je mirno sjedio okruen upranjenim stolicama. Promatrao je goste kao da su na suprotnim stranama bojita. Polako je u alkoholu brusio otrice svojih rijei koje e kroz kiu uvreda izliti po svima na kraju ove velike noi. U trenutcima prije nego to e Belun to uiniti, njegov mi je sin govorio da su veeranji dogaaji nadmaili njegova oekivanja. Sve je proteklo prema njegovim eljama. Uskoro e se vratiti svome, kako je rekao, gotovo zaboravljenom ivotu. Knjigama, pisanju stihova uz au najboljeg simerinkog piva. Kada je Gerion s tragom alosti govorio kako su njegove zalihe skoro presuile zagrmio je glas njegovog oca. U ovom vinu su se psi kupali. Ali nisam ni oekivao vie. Kako' vino tako' i drutvo. Seljaci ne postaju gospodarima preko noi. Tko ste vi da pijete moju najbolju medovinu i briete svoje bezvrjedne guzice svilom. Vratite se u rupu iz koje se ispuzali. Strie kakve su to rijei. Odmah se ispriajte. Oni su gosti pod naim krovom. Donosite sramotu obitelji. Moj je Dragi tada, na kraju gotovo savrenog dana, ipak izabrao pogrene rijei. Sramotu! Ti mi pria o sramoti neae. Kakvu si to predstavu spremio. Ti i ovaj moj izrod koji ti je pomogao. Umjesto da sjedi na tom prijestolju i izdaje zapovjedi, ti se sputa meu tu gamad. Kakav si ti kralj koji dolazi pred noge niih bia. Loe sjeme svoga oca. Nisam ja proljevao krv, nisu mnogi ivoti uzalud prekinuti, kako bi ti sada lizao potplate izama poraenih. Strie ne ostavljate mi izbora. Strao otpratite....

26

Taj prizor ne' gledat, neae. Nastavite uivajti u svojoj paradi. Za mene je smrad stoke prejak. Gui zdrav razum. Uz tresak vratnica teturajui napusti dvoranu. Tiina koja je usljedila kao da se protegnula u vjenost. Kralj ju je prekinuo sa izvjesnom teinom u glasu, Ne pronalazim rijei kojima bih ublaio ovaj sramotan in. Nadam se da ovo nee nadjaati sve dobre stvari koje su danas uinjene. Neizvjesnost je visila u zraku. Svi su gledali u kralja Mikolasa. Jedino je Gerion pognuo pogled prema tlu oito skrivajui posramljenost koju mu je priskrbio njegov vlastiti otac. Kako se on sada osjea? Pogled sam ponovo prebacila na Mikolasa u trenutku kada je podizao kale da po ko zna koji put te veeri nazdravi. Ovaj je put bio najvaniji. Za prijanje i budue pogreke,, ree risinrinki kralj, neka ih je to manje u prijateljstvu koje je danas pustilo svoje korjenje. Srce mi je moglo nastaviti kucati. Kraljevi su ispili medovinu da zapeate to bijae izgovoreno. I Gerion se brzo pribrao. Kao pravi diplomat odmah pokuao djelovati. to je god lijepim rijeima mogao popraviti napravio je. Da je trud urodilo plodom pokazalo se nekoliko dana kasnije, dok sam ja putovala prema sjeveru. Otkrio je da Mikolas voli loviti. Gerion je uspio dogovoriti malo drukiji lov. Strijele i koplja zamjeniti e sokolovi. Prije samog povratka u svoje kraljevstvo Mikolas e okusiti ari sokolarenja. Nisam bila sigurna da e mu se svidjeti. Mom je Dragom takav razvoj dogaaja vie odgovarao. Zamrzio je klasian lov. Tri oiljka svakog su ga dana prisjeala zato je to tako. Kada sam se uvjerila da e poslije Belunovog ispada sve biti u redu mogla sam se povui u kraljevske odaje. Zamolila sam Dragog da me otprati. elim vam ugodan san Visosti, ree Gerion dok smo kralj i ja izlazili iz prijestolne dvorane. San te veeri nee doi. Na putu prema odajama ugledali smo skupinu straara. Priali su sa slugom, onim istim mladiem koji je trao Belunu po vino. Sada je traio svoga gospodara. Po njegovim rijeima Belun nikada nije stigao u svoje odaje. Sve je pretraio, sve osim kraljevskih odaja, gdje se bojao ui bez doputenja. Kralj naredi straarima koji su zaustavili slugu neka mu pomognu traiti Beluna. Tko zna to onako pijan moe uiniti. Samo neka ga to prije nau U trenutcima dok mi je to govorio, kralj otvori vrata naih odaja. Stvari su leale razbacane po podu. Svuda je bilo razbijenog stakla. Zastori su u trakama viorili na vjetru. Sve bjae okrenuto. Izvan mjesta. U kaosu.

27

Nadam se da nita ne nedostaje. Prema neredu kakvog je poinitelj ostavio moe se zakljuiti da je traio neto odreeno., ree zapovjednik strae. Ukoenost njegovih pokreta samo je naglaavala neugodu. I treba ga bit' sram. On je odgovarao za propust svojih ljudi. Kralj je odmah zapovjedio da se provede tiha istraga, ne elei da dogaaj dobije neeljenu pozornost sve dok su nai cijenjeni gosti jo na Dvoru. I ja sam imala svoje sumnje. Znam ja tebe odnekud, mene nee prevarit'., Belunove rijei ddzvanjale su oro, prijetee, kao i na dan kad ih je izrekao. Knez je svoju prijetnju odluio i pokazati. Samo su gnjev i pogaeni ponos mogli uiniti ovako neto. Bio je to Belun., rekla sam kralju im je zapovjednik napustio prostoriju. Nije me pitao zato to mislim. Nakon svega vjerovatno je i on pomislio isto. Druga greka u vezi Beluna koju sam uinila. Mom sam Dragom odmah trebala rei za Beluna, za Glasniku kulu. Sada ve bijae kasno i on mi nije mogao povjerovati da odmah uini vie, onako kako sam ja eljela. Ako to uistinu bio moj stric to bi znatno olakalo moje sadanje strahove. On i ja rijeit emo sve nesuglasice, siguran sam u to, ako one uope i postoje. Ovo je za njega bila teka no. Morao je gledati u oi ljudima koji su mu prije dvadeset jeseni skoro upropastili ivot. Iako je naa strana pobjedila, on je tada izgubio dio sebe. I sada se ponovo morao suoiti sa svojom prolosti. Nije izdrao. Priat u s njime ve sutra kada mu misli ne budu zamagljene. Ali njegov sluga ... Napeya rekao sam da u to rijeiti i tako e i biti. Ali tek sutra. Ovo je bio naporan dan za sve nas. Idi se odmoriti, treba ti sna. Ja u doi kasnije. Sutra emo u miru o svemu razgovarati sada kad tvoj put vie ne dolazi u obzir. Svi moji planovi u tom trenu skoro bijahu presjeeni u korjenu. Sutradan, nakon prijestolnice. neprospavane noi, svanulo je jutro moga odlaska iz

Plave sam oi ipak nagovorila da me puste iz vida, ali ne bez odreene cijene. Na putu e me pratiti udvostruena oruana pratnja. Nisam imala volje protiviti se toj odluci, zato bi kad sam bitku ve dobila. Usprkos poznavanju moga gledita prema vojsci, znala sam da je moj Dragi u svojoj odluci nepokolebljiv i da to ini samo kako bi bio siguran da mi se nita nee dogoditi dok me njegove oi ponovo ne ugledaju. Beluna prije odlaska nisam vidjela. Moda je tako bilo i najbolje. Napokon je dolo vrijeme da vam kaem gdje to zapravo odlazim. U bjelini, pod oblacima Sjevera, skrivene duboko meu korjenjem znanja, pronai e odgovore na svoja pitanja. Bijelo drvo velike Breze uistinu krije mnoge odgovore, ak i na jo nepostavljena pitanja. Knjinica pod njezinim kronjama naprestinija je u poznatom svijetu. Mjesto gdje se nadam da u pronai svoje odgovore i istinu o svome ocu. 28

No prije nego to ponem tragati za odgovorima trebalo je prvo doi do te koljevke znanja. Meu snjegovima, u planinama iji izdanci poinju na jezeru Kalamnir, a gube se u beskrajnim bijelim prostranstvima Sjevera, ponosno se na ledenom vjetru svija Brreza. Kada bijae posaena, svega nekoliko stotina jesenjih dolazaka nakon Hrasta, tu udolinu meu liticama, pokrivali su tepisi zelenila. Maleno jezero nedaleko od stabla utapalo je plavetnilo neba u svojim vodama. Od tada se mnogo toga promjenilo. Doba su prolazila. Planine sada pokriva snijeg. Jedino je udolina jo uvijek zelena, vode jezera jo uvijek nemirno titraju, poput Tkaleve suze meu bijelim nitima vjene zime. Vrhovni me druid obavjestio kako su svi poaeni mojim dolaskom. Mnoge su jeseni minule otkako ih je posjetila jedna kraljica. Teak put za vae krhke noge Visosti., ree on. Mnogi su mukarci imali potekoa sa usponom. Sigurno ste umorni. Vae odaje su spremne, a topla kupka lijepo e vam prijati. Ne! Kupka e priekati. Druidov namjeteni smjeak izbljedi. Neka nekoliko ljudi odnese moje stvari u odaje. Danya idi s njijma i pomozi im. Hou da sve bude na svom mjestu kada se vratim. Nas ostale ete, vaa Prosvjeenosti, odmah odvesti u Komore svjetlosti. Obavjestite ostale druide i novake neka nas tamo ekaju. Nemam vremena za gubljenje. U Komore!, ree panino druid. Ali ne moete... Uiniti ete kako sam vam rekla. Ogluiti se molbi vae kraljice zbilja ne bi bilo pametno. Pozvao je jednog od naunika koji je bio u blizini i neto mu apnuo. Dok je mladi ustrim korakom odlazio driud ree, Dobro. Slijedite me. Smjeak dobrodolice u potpunosti je ispario s njegovih usana. Poveo nas je do istone strane podnoja Brezinog stabla. Kamene su vratnice oznaevale ulaz u tunel koji se pruao uz korjenje i gubio u dubinama zemlje. Zidovi tunela sjajili su bijelom svjetlou koju je isijavalo kamenje poloeno u ovalne posude. Kako smo zalazili sve dublje svjetla su se ispred nas palila, kao krijesnice u noi. Po druidovoj zapovjedi. Tunel nas je na kraju doveo do hodnika koji se pruao dalje u tamu. Kraj mu se nije nazirao. Na svakih trideset koraka nalazi se ulaz. Prostorije je, kao i hodnik, osvjetljavalo ono isto bljetee kamenje. U Komorama, daleko od suneve svijetlosti i oiju obinih ljudi, nalaze se najstariji tekstovi i najbolje uvani dokumenti. Meu njima su negdje zagubljeni i odgovori. Kada sam im rekla to im je initi nitko od njih nije prigovorio. Kraljiinoj zapovjedi se ne protivi, ali njihova je utnja zraila nezadovoljstvom. Veina druida i njihovih novaka dobila je zadatak pretraiti knjige koje dokumentiraju vrijeme Graanskog rata, s naglaskom da izdvoje tekstove u kojima se spominje ime moga oca. Ime mu bjae uobiajeno, mnogi su sinove tako nazivali. Oekivala sam hrpu tekstova kojoj u se posvetiti kad bude konana. 29

Dok ostali budu eljali povijesnu grau zamolila sam vrhovnog druida (ovaj puta pristojno, kako ovjek njegovog statusa, i godina, zasluuje) da mi pomogne pronai to se krije iza mladice, maa i pera. Uspjeha u prvim danima nije bilo. Hrpa je svakim danom dobivala na visini. Koliko mi vremena preostaje? Hou li ga dostajati? Ni na drugom frontu nije bilo bolje. Vrhovni druid nita nije znao o grbu koji sam nactala. U starim se knjigama pojavio tek na nekoliko mjesta i to u fragmentima, najee kao znak na oruju, na nekoiliko privjesaka ili pod tekstom karatkih poruka. Kad god bi mislili da imamo neki trag on bi se brzo ohladio. U tom besciljnom lutanju pomo su mi pruale misli na moje voljene. Donjele su samo novo razoaranje. Otkrila sam da je majin privjesak ostao na Dvoru. Ve sam gubila svaku nadu u napredak kada sam na svom nonom ormariu pronala drugu poruku:

Visosti moda je bolje da se prestanete baviti heraldikom i svoje napore uloite u prouavanje vojne povijest. Vojni dnevnici imaju to za ispriati i nakon dvadeset jeseni utnje. Moda Latanska polja urode nekakvim plodovima. Ovo nije prijetnja, ali bilo bi Vam bolje da poruku nikome ne pokaete. Zato bi vlastiti ivot bespotrebno dovodili u opsanost. I ne zaboravite, vrijeme uvijek tee, ono ne eka nikoga.

Tekst bijae potpisan istim znakom. Druga je poruka donjela znatno vie nemira. Osoba koja ju je ostavila provukla se pokraj moje strae iako su bili na veem oprezu nego obino, ipak smo se nalazili daleko izvan prijestolnice. Osamljenost ovoga mjesta pojaala je moj strah. Je li mogue da me netko pratio cijelim putem? Ili me je ve ekao ovdje? Ali to bi...... to bi znailo da ih je vie, ili jo gore, netko od ljudi koji su doli sa mnom. Ljudi koji su zadueni za moju sigurnost. Tkale u to si me to upleo? Panika je harala mojom utrobom, na elu je izbio hladan znoj. Nemir me doveo do suza. Ne znam koliko su jecaji trajali. Vrijeme se izgubilo. Poslije, te iste veeri, kada sam pohvatala vlastite niti i pribrala se mogla sam bistre glave jo jednom razmisliti: Ako su me htijeli ubiti ve bi to uinili. Oito su za to sposobni. to onda hoe? Samo je jedan nain da to saznam. Napustila sam istragu o znaku te svu panju usmjerila prema spisima o Graanskom ratu. Upravo kako su moji tajni neznanci htjeli. Sve to je napisano 30

u te dvije poruke nije se tamo sluajno nalazilo. Svaka je rije bila na svome mjestu. Ako su eljeli da pogledam ratne dnevnike tako sam i uinila. To me dovelo do bitke na latarinskim poljanama, malenog okraja koji se zbio nekoliko dana nakon Galmadinske bitke (u kojoj je Belun dobio svoju slavu, poslije i rat). Zato se ova manja bitka koja je usljedila, jo k tome poraz, utopila u znaenju sukoba koji joj je prethodio. Bijae to poraz koji je odmah zaboravljen, kao da se nije ni dogodio. Poraz koji e okrenuti moj svijet naopako. Kroniar je o Lataranskoj bitci vrlo kratko napisao: Deseti je dan nakon pobjede na uu. Uspjeno smo preli rijeku Galmadin i ulogorili se. Oekujemo dolazak pomonih snaga u slijedeeih dva do tri dana kako bi nastavili potiskivati neprijatelja dublje u njihov teritorij. Vojnici su odmorni. General je prije tri dana pripremio malu gozbu u ast pobjede. Tada je odrano i vijeanje o danima koji dolaze. Jedanaesti dan: Izvidnici su opazili skupinu od oko dvije stotine neprijateljskih vojnika. General izdaje zapovjed da se okupi laka konjica (500 konjanika, 200 strijelaca na konjima) i da se odmah krene u napad dok se neprijatelj ne pregrupira. Uli su ravno u klopku. Uz teke gubitke (534 poginulih, 72 ranjenih) primorani smo ekati pojaanje za daljnje napredovanje. Slijedi popis poginulih. Dogodilo se ono ega sam se najvie bojala. Ugledala sam njegovo ime u crvenoj tinti. Tuga me cijelu obuzme. Bez zraka u pluima, u izgubljenosti kojom sam lutala potpuno se udaljih od svega. Od ove vlane prostorije u koju toplina ne ulazi. Svijetlost bijae samo privid boje bez stvarne topline. Usljedio je konaan udarac. Na dnu stranice ugledala sam Belunovo ime. Tuga se u bijesu mjeala i u suzama klizila niz obraze. On je zapovjedao tom vojskom. On je odobrio tu operaciju. On je kriv za neuspjeh. UBIO MI JE OCA. Kada se Hrast ve nazirao u daljini plan je ve bio iskovan. U mojim je mislima on ve bio mrtav. Ni stvarnost nije bila daleko.

Probudila me kripa vrata tamnice u koju sam baena. U kojoj i sada trunem. Kokofonija koraka odjekivala je u daljini. Visosti uhieni ste zbog ubojstva kneza Beluna., rijei straara koji su me ekali na ulazu u Grad jo uvijek su strujale u mojoj glavi. Gdje je sve polo krivo. Ovdje je sada trebao biti on, ne ja. Belun se vratio zemlji, gdje mu je i mjesto, ali ja sam ga trebala tamo odvesti. Plan je bio dobar. Netko je morao znati. Tko?

31

Bila sam toliko uvjerena da je Belun krivac. Trea, i najvea, pogreka koju u vezi tog ovjeka uinila. A uskoro bi me moja prevelika samouvjerenost mogla dovesti pred vrata smrti. Veinu svijetlosti, koja se u nekoliko snopova uspjela uvui u prostoriju zaklonila je tamna prilika. Otar cvijetni miris irio se zrakom. Gerone! To nisam bila ja. Tkaleve mi pree nisam ga ja ubila Nekoliko trenutaka samo je stajao na ulazu. Zakoraio je u prostoriju, zatvorio teka vrata, a sa treskom ugasio i ono malo sunca to je bljesnulo iza njegovih lea. Jedino to je sada tjeralo tamu bio je otvor visoko iznad moje glave, te svijetlost uljanice u Gerionovoj ruci. Okruglo lice arilo se nad plamenom. Obrazi su se slijevali prema eljusti i velikom podbratku uspod nje. Vie nije bilo osmjeha na njegovim usnama. Sitne oi prijetee su titrale iz silne mase koja ih je okruivala. Nravno da nisi., rekao je glasom hladnim kao led, potpuno smireno. Ligama udaljena od prijestolnice sigurno to nisi mogla uiniti. I ja ti vjerujem. Dapae, poinitelj mi je ve poznat, ali njegov identitet mora ostati tajan. Usne mu se iskrive u blagi smjeak. No budui da netko uvijek mora biti okrivljen za tako uasan zloin, a ovoga puta ta uloga pripada tebi, mogu ti otkriti da pravi poinitelj upravo stoji pred tobom., rekao je ponosno. Ostala sam zgromljena na mjestu, bezizraajno samo gledajui u njega. Izgovorivi te rijei Gerion si je dopistio jo jedan smjeak, ovaj put malo izraeniji. Na licu mu se moglo proitati zadovoljstvo. Zato izgleda tako zaueno, nije li upravo smrt moga oca ono to si eljela. Ali.... Ne..... Nije mogue?! Ubio si vlastitog oca. Kako si mogao? Usta su mi bila suha, rijei su kidale grlo poput hravih noeva. Svijet kroje ubojice, a ne oni to ostaju iza njih. Oni ostaju mrtvi. Stari je prdonja posluio svrsi. Rijei su lakoom izale i zvonile u polumraku vlane prostorije. On uiva i ovome! Mrzio sam ga mnogo vie no to sam to smio pokazati. Uvijek je bio samo osoba od puno rijei, bez mnogo dijela koja bi stajala iza njih. A njegova duga jeziina, njegov ponos i bahatost samo su dizali prainu. Sada e on postati dio povijesti. Budala kojeg e se sa alosti prisjeati. Ljutnja je polako navirala u rijeima sve vee otrine. Potpuno nezaslueno priat e se o knezu Belunu samo zato to je imao tako slavnu osobu koja je prekinula njegov ivot. Prijezir je bljesnuo u njegovim oima. Dobio je i vie nego to je zasluio. Ja to nisam uinila, neka mi Tkalac oprosti eljala sam, ali moje ruke su iste, a to u i dokazati. Napokon sam uhvatila malo zraka, koliko god bio ustajao i zaguljiv, polako sam dolazila k sebi. Kada se kralj vrati istina e biti otkrivena. On e mi povjerovati, a to on kae vjerovati e i narod. Vjerovati e istini. 32

O, vjerovati e oni istini, vjerovat e u neto. Istina ili la samo su varijacije percepcije. Jedno i drugo samo su sjene dok se na njih ne baci svijetlo, a i tada je upitno hoe li svijetlo pokazati pravu istinu ili samo drugo lice lai. Ljutnja se polako topila u njegovu glasu, dok se on vraao svojoj toki u predstavi koju je pripremio. Tko je ta osoba pred mojim oima? Osoba? Ne, ubojica. Tkalac mu niti presjeko, on je UBOJICA. Ona upozorenja postaju istinita! Tkogod poslao one poruke naalost je bio u pravu. Uinila sam sve to to je bilo u mojoj moi, ali to bijae nedovoljno. Da sam saznala tko se krije iza znaka mladice, maa i pera moda bih mogla uiniti vie. Tada bi sve bilo drugaije. Moda? Znala bih s ime se suoavam. Pomo je ipak izostala, a ja sam ostala sama u rijeavanju tih zagonetki tajanstvenog poiljatelja. Kada se kralj vrati iz lova ti e ve biti mrtva, nastavio je Gerion, a rijei mrtvih ne mogu se uti iz Daminih dvorova kako bi donijele pravdu. Kralj e povjerovati ono to mu ja kaem, njegov najvjerniji prijatelj i savjetnik. Uloga oaloenog sina odagnat e svaku sumnju uperenu prema meni. A pomoi e i boica s otrovom pronaena pored mrtvog tijela moga lajavog oca. Predmet koji svi dobro poznaju. Koji si uvijek tako ponosno nosila oko svoga vrata. Ti si je ukrao, ali... Kada? Ma zna ti to. Pametna si ena, to ti moram priznati, iako meni nisi dorasla. To je moralo biti za vrijeme onog cirkusa dan prije mog odlaska.Na dan obnavljanja primirja?! Tako je. A u svemu mi je pomogla ona pijana budala. Kako je samo bio predvidljiv. Pobrinuo sam se da mu toe jako vino i samo sam trebao ekati kada e se njegova aa preliti. Njegovi urlici odzvanjali su do kraljevskih odaja gdje je onaj koga sam poslao u miru mogao pronai sve to je trebao. Slike su navrle nepozvane. Onaj mladi, Belunov sluga, zapravo slui drugom gospodaru, i ta ogrlica, sve su to djelovi njegovog plana. Na neka sam pitanja spoznala odgovore, no bojim se prekasno. Zato si mi to uinio? Jesmo li te ili ja ili kralj ikada ime povrijedili? Volio te, smatrao vlastitim bratom, pomagao ti koliko je mogao, da zaboravi prolost, zaboravi oca, a ti mu ovako vraa, bez trunke milo... Zbilja misli da e taj tvoj mali govor neto promjeniti. Sve to sam stvorio u ivotu sam sam zasluio, glasno je povikao Gerion. Vrijeme za naplatu onoga to mi je po roenju trebalo pripasti napokon je stiglo. Oi su mu ponovno bljesnule mutnim sjajem. Godinama sam gledao oca kako neprestano samo jadikuje, izgovara rijei bez stvarne teine, bez hrabrosti da uini neto konkretno. Uvijek je ivio u bratovoj sjeni. Desetljea su prolazila, a kralj je jo uvijek bio bez nasljednika. Moje roenje bila je Belunu slaba utjeha dokle god je brata morao gledati na prijestolju. Najtei je udarac primio kada se kralju ipak 33

rodio sin. Dan kad je mene prokleo. Dan kada je poeo zaboravljati da postojim. Usljedio je graanski rat gdje je nizao greku za prokletom grekom. A jednu od tih greaka iskoristio je tvoj otac, a sada mi mladune iz njegovog okota ponovno kvari planove. Moj otac?! to ti ima s njim? Ubojico!! On je bio as... Zadri taj ravasti jezik u ustima! Zmijo prokleta! Nisam ti dozvolio da govori. Oi su mu naglo postale krupnije, kao da e svaki tren prsnuti. ile su mu poiskakale na elu pulsirajui brzim ritmom. Ve si mi svojim vjetijim trikovima i varkama nanjela previe tete. Proklet bio dan kad sam te sreo. Onaj tamo dolje, u crnim dubinama zemlje, vezao me za ovaj svijet samo radi svoje zabave. Trebao je to biti dan moga triumfa. Sve je teklo dobro, savreno posloeno, ekala se samo jo njegova smrt. A onda si se pojavila ti i sve je propalo. Dan na obali Kalamnira, pun osjeaja i iznenaenja, raskrije moga ivota. Dan pun straha. Strah ini budale od svih nas. Miris to se irio oko rane! Ti si ga ve taj dan pokuao ubiti. to god da si stavio na njegov oklop sigurno je izazvalo tigra da mu nanese onakve ozljede. Ovaj put me nije pokuao uutkati i sam ostavi zateen, ali iznenaenje je kratko trajalo. Vidi da nisam pogrjeio kada sam rekao da ima neto mozga ispod te lijepe crne kose. Pojava bijelog tigra otvorila mi je savrenu priliku da uklonim svog roaka te prisvojim Hrastovo prijestolje. Moji prijatelji tada su se pokazali veoma korisnim. Rasinrinki druidi stvorili su tekuinu kojom sam pokropio njegovu koulju. Pod oklopom je ona brzo upila znoj koji je prikrio tragove neobinog mirisa. Taj miris je neto poput njihovog potpisa. ista glupost ako se mene pita. Jesam li ja kriva? Trebala sam neto rei kad sam osjetila miris. Ali to? Tko bi me posluao? Vojnici? Samo je Gerion bio tamo, a on bi brzo reagirao. Glupao, moda ti je jezik za zubima produio ivot. Izdajico! Gori si nego to sam mogla zamisliti. Umjesto da pomae kraljevstvu ti s neprijateljem plete mreu nae propasti. Samo Tkalac zna koliko ve to dugo traje. Nisam ja nikakav izdajica, rijei ti iz usta iezle, ne zovi me tako. Ve od samih poetaka Graanskog rata odluio sam pravilno postupiti; od vremena kada si jo trala oko majinih suknji, a tvoj se dragi igrao drvenim maevima, ja sam proljevao krv pravim elikom. A ve kada sam poeo priu o Ratu mislim da u i nastaviti. Prestani! Ne elim vie sluati tvoje lai. Gadi mi se. Odlazi! Meni nitko vie ne zapovjeda! Ponajmanje ti! Smrdljiva seljaka derita uskoe u finu odjeu i misle da mogu initi to im se prohtije. Vie ne! Svi ste vi blato i korjenje, svi ste ispod mene. Dovoljno sam te trpio zadnjih godina. I opet si uspjela sve pokvariti. Mislio sam u miru porazgovarati s tobom. Majka mi je uvijek 34

govorila: Mo ima mnogo bolji okus kada je posluena sa pravom mjerom dostojanstva. A sada se ponovo pojavio i On. Ime sam mu zaboravio, ali lice nikad neu. Pronaao je nain da me te njegove lopovske oi progone i dalje. Kriju se u drugom tijelu i predstavljaju drugim imenom, ali i dalje su tu da me progone. No ja jo nisam gotov. Ni priblino. Mnogo toga jo imam za rei, a ovu priu e ipak posluati. Nju sam uvao za kraj i nadam se da e uivat, znam da ja hou, jer e ti ona biti zadnja koju e uti na ovome svijetu. Svi znamo to je uzrokovalo rat. Nove ideje i razvoj vie nisu mogli izdrati pod tekom akom tradicije i mirovanja. to e nam svo to znanje kada ne koristimo njegov pun potencijal. Izazivamo smijeh niih stvorenja koji nam pljuju u lice govorei: Prije e se pustinje nai pod vodom nego to Drvoljupci odlue djelovati. Tome je trebalo stati na kraj. Sasjei problem u korjenu, oistiti na narod od korova. Ja sam samo odluio djelovati. Pokrenuti se. Sukob je bio neizbjean. Kada je aka podignuta, i sva ta energija, zadravana stoljeima mirovanja i inercije, napokon putena na slobodu, nisam dvojio ni trenutka trebam li je prihvatiti. Moja prilika da dokaem svoju vrijednost, da ustanem iz Belunove sjene, da ga ponizim i naplatim dugove koje je stvarao godinama. Poeo sam prenositi informacije, ponajvie oeve planove. Redao je poraz za porazom, poslije svakog sve vie tonuo. Sve zahvaljujui meni. Sjena je pala preko oiju. A tada je iz blata izronio tvoj usrani otac. Sve do odlaska u smrt vjerno je sluio Belunu ak i kad je shvatio da ga ovaj poslao prema sigurnom kraju. A kao gospodarev pas pretvorio je ve siguran oev poraz u velianstvenu pobjedu koja e donijeti prevagu u ratu. Pokupio je oeve pohvale i zahvalnost, njegovo potovanje, sve to ja nikad nisam primio. Gozba je pripremljena u njegovo ime, a bilo je i darova... Darova?! viknula sam. Jedino to mu je Belun darovao bila je smrt. Prokleti plemiki kukavice. Zato ne vodite svoje ratove iz prvih redova? Sad neka i sam uiva u svojim darovima. Samo da zna kakvog je nasljednika ostavio sigurno bi i ranije sam prekinuo svoju nit na Tkalevoj tapiseriji, da vie ne trpi sramotu koju mu sin donosi na obiteljsko ime. Dolo je vrijeme da se ja nasmijem. Tada jo nisam znala zato, ali sada sam sigurna. Zbog ponosa. Zbog asti moga oca. Rijei posjeduju najotrija sjeiva. Ranjavaju bre i prodiru dublje od maeva. Ali ponekad dobre stvari ine mnogo vie tete. Obian osmijeh sada e biti dovoljan. Vlastiti otrov najbolje djeluje. Pa neka uiva. Znam da ja hou. Izostala je bujica novih uvreda. Nekako je uspio ukrotiti jezik, ali lice ga je iznevjerilo postavi arko crveno od bijesa. ak mu je i glas ostao hladan i odmjeren, to nije zvualo na dobro. Samo se ti smij. Uskoro u ti maknuti taj cer s lica. ekao sam ovaj trenutak jo od onog prokleto hladnog dana kraj uparene bare. I napokon je stigao. ista je zloba bila utkana u ove posljednje rijei. Kao to sam spomenuo, tvoj je otac za 35

svoj uspjeh primio nekoliko darova. Najsjajniji od njih bijae jedan bode. To je sigurno bio Belunov dar. Tko bi jo bio toliko glup da neto tako vrijedno pokloni nekom tako bezvrijednom. Uinio je to kako bi uzdignuo svog novog miljenika iznd drugih, uinio je to da mene jo vie ponizi. Mislim da oboje znamo na koju otricu mislim. Znala sam na to misli. Naravno da jesam. Tragove osmjeha brzo je zamjenila kamena maska. Moje je lice postalo nepokretno. Htjela sam vrisnuti. Htjela sam mu oi iskopati. Unakaziti ga, poderati te masne obraze sve dok mu krv ne bi oprala lice. Ali tijelo me vie nije slualo. Glas me napustio. Mislima sam lutala u potrazi za zaklonom. U potrazi za zelenim oima. to on to pria oe? Neistine! Sve neistine. Saznati priu o bodeu, da, ali ne iz usta ovog laljivca i izdajice. Ubojice!! Sve su to lai. Gerion je nastavio. to se na Kalamniru odigralo onoga dana blijeda je slika rata koji sam preivio. Par kapljica krvi i nekoliko posjekotina nisu uzrok koji je tada donio nelagodu na moje lice. Bila je to otrica koja mi je nenadano bljesnula pred oima. Proklrti bode za kojeg sam mislio da je izgubljen. Taj sam trenutak bio uasnut, no ubrzo sam shvatio da je e moja osveta napokon biti potpuna, a svi moji protivnici duboko vraeni u blato. Dan je iz katasrofe u nekoliko otkucaja preao u pobjedu. Samo sam trebao ekati. I planirati. Tvoj odlazak u Sveuilite omoguio je da jednim potezom poreem sve podivljale grane svoje prolosti. Oekivao sam da e kad tad poeti kopati po povjesnim knjigama, iako moram priznati nisam se nadao da ese odma baciti na posao. Jel' ti nitko nikad nije rekao koliko je to opasno? Bilo je samo pitanje vremena kada e mi moje ptiice u sveuilitu donijeti poruku da zagleda u vojne dnevnike. Nekoliko konih knjiurina punih podataka, zapovijedi....i tajni. Punih tajni kojih sam se zadnjih desetljea svim snagama pokuao rijeiti. Osoba mnogih tajni ne poznaje ast., kao da je kroz mene govorio moj otac. Neto to ti nikad nee imati, kao ni Belun prije tebe. U tvojoj krvi nema joj ni traga. Kod takvih kao vi, ubojica, to je nemogue. Samo se zakopavaj u svoje tajne, uskoro bi te mogle doi glave. Glupo dijete. Svi imaju tajne, ni kralj nije iznimka. Kome e se on pojadati ako ne svom savjetniku, svome bratu. Koliko god tvoj dragi bio iskren prema tebi, mora znati da neke stvari ipak nisu ni za tvoje ui. Znao sam da e mi ta kraljeva aputanja kad tad posluiti. Ali ni to vie nee biti bitno. Ti e se po njegovom povratku ve ohladiti i moje e tajne ostati duboko skrivene. Uvrede vie nemaju razloga zvoniti ovim zidovima. Tvoja ih je zloba sve prerasla pa vie neu na njih gubiti dah. Odlazi da ne moram gledati tvoje runo lice, postaje umor za oi. Udjeli mi bar malo asti i dokai da sam bila u krivu. I vie se gubi. Nisam vie imala snage. Nestajala je zajedno sa suncem koje je tonulo na zapad. Moje otrice su slomljene. Vrijeme se vuklo u nadiruoj tami, sve dok nije stalo. Tada je on ponovno progovorio. 36

Naravno, pitanje asti, jednostavno ga ne moe pustiti. Dostojna ki svoga oca. ast je gotovo izgubila vrijednost. Tvoj je otac mogao birati, ili ast ili ivot. Budala je pogreno izabrala. to je ast ako ju ne doivi. Samo prazna rije koju e batiniti u njegovo ime. Piam ja sad na njegovu ast! to bi on bio bez mene? Samo jo jedan vojnik meu tisuama jednakih. Meni bi trebao zahvaliti. Izrastao je iz moje greke. Ja sam zasluan za njegov uspjeh. No to bre raste bre e biti pogaen. A zgazio sam ga poput crva. Belun je samo bio moje orue, izma koja ga je dokrajila. On ga zapravo nije elio poslati u bitku, no ast tvoga oca nije putala da miruje dok drugi krvare i gube ivote, pa se uskoro i sam naao pred Daminim dverima. Budale su poslani u sukob iji sam ishod ja otprije znao, novi poraz koji sam priredio. Gdje su popadali poput lia u jesen, i tvoj otac meu njima. Da Napeya, ja sam ga ubio. Dobio sam svoju osvetu, a on posljednje poivalite, u blatu, gdje i pripada. Rijei nisu bile potrebne. Moje lice sve je govorilo, a njime su potekle suze. Koljena su popustila. Sav teret koji su drala samo se prolio po hladnoi tvrde zemlje. Lanci su zvonili poput grmljavine. Snaga me u cijelosti napustila. Gledati te ovakvu najlijepa je nagrada. Nakon toliko vremena pretvaranja napokon mogu biti slobodan od svojih maski, te kao pravi gospodar zasjesti na Hrastovo prijestolje. Ostavljam te s razmiljanjima o ovoj mojoj priici. Uivaj u ovih nekoliko sati ivota to su ti preostali Samo je stajao, u tiini, ne pomaknuvi se. Ono to e uslijediti jo je uvijek zavijeno maglom boli i nemoi. ula sam jedino udarce njegovih sve daljih koraka. Osjetila strujanje vjetra na koi. Miris kie u zraku. Sol na usnama. Blage boje sumraka plovile su zidovima. Struganje metala o kamen. Njegov podli smijeh. Jo je samo jedno preostalo. Prihvatiti njegovu igru, spustiti se na njegove grane. Progovoriti rijeima kojih se silom elio nasluati no one mu bijahu uskraene svih ovih godina. Ovo je posljednji udarac koji zadajem. Moja jedina nada da doekam dostojan kraj. Gospodaru Gerione, moj kralju, podarite mi jo malo vaeg vremena. Doavi ve na izlaz prostorije Gerion se prene. Kroz irom otvorena vrata mogle su se nazreti crvene odore tamniara. Molim? to si to rekla?, ree iznenaeno. Jo je uvijek bio okrenut prema izlazu pa mu nisam vidjela izraz lica, ali dranje tijela pokazivalo je dovoljno. Niz ukoena ramena slijevali su se slojevi finih tkanina vjeto skrivajui Gerionove slabosti koje su se skupljale dugi niz godina. Strujanje zraka kroz otvorena vrata tamnice uznemiravalo je rubove njegova kaputa. No on je stajao skamenjen. Nepokretan. Kralj Gerion.- ree. Kralj! KRALJ GERION!- ponovi glasnije. Snano zvui. Odvano dapae. 37

Tada se u skladnoj kretnji, ako se takvo to uope moe tvrditi za osobu njegove grae, ponovo suoi sa mnom, oi u oi. to je uzrok ovim rijeima?, upita u nevjerici. to je dovelo do ovako nenadane promjene? To zvui nestvarno. Gotovo je nemogue da tako neto izae iz tvojih usta. Osim ako se ne radi o jo jednoj od tvojih lai i prevara. Nije la gospodaru, ve samo istina koju ste iznjeli danas pred mene. Bio je potreban ovaj ok koji sam sada doivila da uvidim punu snagu vae vizije. Vae moi. Odrijeili ste me zabluda i zastora satkanih od lai to pokrivae moje oi i na tome vam zahvaljujem.. Vratili ste me na pravi put, gdje napredak i blagostanje lee. Put koji je poploen snanim odlukama nepogreivog predvodnika. Vaim odlukama, moj kralju, koje e donijeti novu svijetlost naem narodu. Zahvaljujem vam to sam na kraju ivota ponovo ugledala pravu stazu i pronala nain da njome iznova kroim. Sve ona proroanstva o opasnostima to prijete samo su me trebala navesti na krivi.... Proroanstva! Kakve prokleta proroanstva. O emu to pria glupao, ti se potpuno poludila. Zadri te vjetije gluposti za sebe i reci vie to eli da mogu otii iz ove smrdljive rupe. Zahvaljujem vam to ste tako obzirni, vae Velianstvo, i samo vas molim, ponizno i na koljenima, teki lanci opet zazvonie, dozvolite mi da se oprostim od svojih voljenih. Traim samo nekoliko komada pergamenta i malo tinte. Pokaite milost, da u miru napustim.... Dobro, dobro prestani cviliti. Dobit e pergamente i tintu. Napii svoje pozdrave, nije me briga. Pisma e naravno biti pregledana ako si imala neto podlo na umu, u to ne sumnjam. Usljedio je njegov podli cer. to god pokuala nee uspjeti. Do ponoi e ionako biti hrana crvima. To ti obeajem. A zna da ja drim do svojih obeanja.

38

Nakon to je izdajnik otiao bila sam preputena sebi, tiini i mislima. Izvukla sam sitnu pobjedu, ali gorak okus stvarnosti i dalje je bio prisutan. Nije jo sve bilo izgubljeno. Sada sam znala da planove nitko nije otkrio. Gerion je samo igrao svoju dugo isplaniranu igru, neovisnu o mojim namjerama. Zamka je i dalje jednaka, samo se pljen promjenio. Osveta e ipak biti posluena. Potvrda mojih misli uskoro je stigla. Tamniar je donio goruu svijeu, tintu, pero. I etiri pergamenta. Vie nego dovoljno za ono to sam imala na umu. Ali osveti je prethodio onaj tei dio. Ruka tada padne na papir. Tanko pero meu prstima ostavljalo je trag. Rijei i suze istodobno su navirale.

Draga Chessa piem ti u nadi da e te ove rijei pronai. One su moda posljednje koje ti upuujem. Rijei koje sa sobom donose nesnosnu teinu. Ti si jedina osoba koja ju moe preuzeti. Pozdravi moju brinu majku i reci joj da u je uvijek nositi u srcu. Oprosti se, kad ja ne mogu, od moga Voljenog. Porui mu da e zora nae sree jo jednom osvanuti, a sa Suncem u na nju ekati i ja. Danyu naravno nisam zaboravila. Za nju e uiniti neto posebno....

Piui zavrne retke prvoga pisma oi su ponovno bile suhe. Suze su stale. Pergament sam dvaput prelomila, dopisala kome je poruka upuena i odloila ga na stranu. Uzela sam novi, mnogo vei pergament, uronila pero u boicu sa tintom i pustila da se dobro napije. Vrh pera dotakao je nevino-bijelu povrinu. Ruka bijae osloboena. Nakon svakog otrog poteza potekla je crnina. Uskoro je pergament krvario tintu, a njegova je koa bila okaljana osvetom. Po svretku sam presloila poruku tako da su se svi kutevi pergamenta spajali u sredini. Mjesto gdje ih je crveni vosak u krvi spojio. Preostao je samo zavrni in. Osiguranje da ova rtva ne bude uzaludna. Neobian je osjeaj rastereene due ekati smrt, pomislila sam povlaei zavrne poteze u jo mekom vosku koji je upravo zapeatio njegovu sudbinu. 39

Kapi voska plovile su glatkim tijelom svijee. Dogorila je do polovine. ena zelenih oiju nadvila se nad izvor svjetlosti. Posljednje rijei njezine prie nestale su sa jekom u daljini. U ovom zatvoru, na kraju svih stvari, plameni jezik svijee inio se jedinom nadom, jedinim znakom da i dalje ustraje. Ali boja je polako istjecala iz tog malog kutka njezina svijeta. Svijetlost je gubila svoj dosag, oaza je postajala sve manja. Skoro je iezla. No taj trenutak jo nije stigao. Ne jo. Ali bliio se, svakim preostalim udisajem. Sve bijae tako usporeno. Vrijeme je klizilo postojanjem poput kinih kapi na prozoru, ostavljajui tek neznatan trag. Prolo je nekoliko trenutaka, ili minuta, moda cijeli sat. Vie nije bilo bitno. Plamen je slabio. Voska je skoro nestalo. Poput krvi se razlio po kamenu.Tama je tankim prstima polako zadirala u blistajuu oazu obavijajui njezin svijet u svoj zagrljaj. Ponovno je uronila u svoja sjeanja. Jedino su ona preostala. Njih nitko ne moe oduzeti. Dvije siluete, kao iz zraka stvorene, gledale su ravno kroz nju. Njihovi pogledi prodirali su kroz tkaninu, kroz kou, kroz meso, kosti, do sri. Nije im mogla pobjei. Siluete su bjeale od nje. Svakim trenom bivale su sve udaljenije. Gusti pepaljasti zastori guili su njezin pogled prema tim oima. Jednim modrim poput Oceana, drugim smaragdnim poput Ljetnih jezera. Vremena je sve manje. Njihov sjaj svakim je trenom sve vie kopnio dok nije postao modra i zelena maglica na suprotnim stranama nitavila. A ona bijae razapeta u sredini. Ponovno se nala na raskriju. Koje oi e prije ugledati? Ovaj put ona ne donosi odluku. Dama ili Tkalac. Sve su niti u njihovim rukama. Svako dri jednu stranu. Oni raspliu sudbinu. Samo je pitanje trenutka. BUUUUUUUUUUUUUUUUM!!!! Tresak je proparao zrak. Sve se zaljuljalo. Tiina usljedi. BUUUUUUUUUUUUUUUUUM!!!! ena zelenih oiju odjednom se nala usred snanog vrtloga. Magla, vjetar i dim mjeali su se u meteu Svijeta. BUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUM!!!! Sve je nestalo. Uplovila je u potpunu tamu. 40

Mrtva sam. Na tren je to i pomislila. Crnina je peela blijediti. Svijet je polako dobivao svoje obrise na mjeseini. BUUUUUUUUUUUM!!! Straar je lupao po vratima. ena zelenih oiju napokon shvati gdje je. Dim tek ugasle svijee osjetio se u zraku Jo uvijek lei na hladnom kamenu kraljevske tamnice tri duine u zemlji. iva je. Straar se umirio tek kada je rekla da je dobro. Ve je htio ui bez doputenja. Obavijestio ju je da ima posjet. Napokon je doao. Pomislila je gledajui kako svijetlost ulazi dok su se vrata kripajui otvarala. Sada kad je On tu znala je da e sve biti dobro. On e se pobrinuti za nju. Sjena se pojavila na ulazu. Otra cvjetna aroma mjeala se sa mirisom izmeta i mokrae iz suprotnog kuta elije. Zakoraio je u prostor. Straar za njim, nosei upaljenu uljanicu. Straar je potom izaao uz posljednji tresak vrata. eni zelenih oiju srce je tuklo sve bre. Doao je. Spaena sam. I onda je sve stalo. Na tren je srce prestalo kucati. VI, TO VI HOETE?! Pridolica skine crni eir s glave i pokloni Visosti. Doao sam vam pomoi ali vremena vas posjetio, stoga me pozorno sluajte., spomenuo urbu. Moda je odmah trebao rei se. Nemate se ega bojati, vaa je malo. Uskoro e saznati da sam ree mirnim glasom kao da nije da ju je doao izvui iz tamnice.

Smaragdne oi mukom se nasmjee. I vi bi priali neku priu, ha. Dosta mi je sluanja pria. Previe sam toga ve ula. Dosta mi je svega. Odlazite. Neu vam smetati ako vi to ne elite. Rei u vam samo tri rijei. to dalje.....vaa je odluka. Kao da ste znali, ba mi je toliko vremena ostalo. Kaite te svoje tri rijei. to ih bre izgovorite bre ete otii Mladica, ma i pero. to?! Tko ste vi? to vi znate o tome? Vi ste mi poslali one poruke! Vi ste me natjerali na ovo. Vi ste krivi to se ovdje nalazim. Da je ovjek sa crnim eirom nije prekinuo ena zelenih oiju bi, kako se inilo, do smrti postavljala pitanja, ali je nekako doao je do rijei i poeo priati. O svakoj od te tri rijei, o mladici, o mau, o peru, napisane su stranice i stranice drugih rijei koje opisuju njihovu funkciju, uzgoj, izradu. Svaka od te tri rijei odvojeno predstavlja neto u svim drutvima svijeta. Samo jedna knjiga govori o 41

te tri rijei zajedno. ovjek sa crnim eirom proitao je tu knjigu. Morao je. Ona je temelj njegoovg reda, njegova bit. Bez nje Legija sumraka ne bi postojala. ovjek sa crnim eirom mogao bi o te tri rijei priati do svoje smrti. Mogao bi priati o zaecima reda, o osnivau, mladom princu iji je otac zasadio mladicu velikog Hrasta jo u vremenu Izlaska umskog naroda. Mogao bi priati o zadacima koje je princ postavio pred red. O zadatku ouvanja jedinstva i dobrobiti umskoga naroda, o zadatku tajnosti Legije, o zadatku brige za budunost. Mogao bi priati o znaenju iza svake od tri rijei. O mau kao vojnom aspektu reda. O velikim vojskovoama umskog naroda, od kojih su mnogi bili i lanovi ovoga tajnoga drutva. O njihovom sudjelovanju u svim vanim vojnim odlukama, ali i velikom znanju kojeg su vojna lica omoguila i prenjela redu. Mogao bi priati i o ljudima od pera koji su sve to znanje sakupili, zapisali, sauvali i prenose ga jo i danas. Mogao bi govoriti o uenjacima, mudracima i druidima. A mogao bi priati i o predstavnicima Velikog hrasta, o plemstvu, koje je poput mladice drveta raslo i granalo, postajalo pohlepnije. A ako bi priao o njima sigurno ne bi zaboravio rei da jedan predstavnik po generaciji visokog plemstva mora biti lan Legije sumraka. Priao bi i o Legijinoj moi i utjecaju, o radu iz sjene. ovjek sa crnim eirem mogao bi priati o svim tim stvarima. Ali sada e ispriati samo nabitnije, jer zbilja nema mnogo vremena. Izdajnikovi ljudi svaki bi as mogli pokucati na vrata i samo ih ostaviti zakljuanima. Dok bude priao Mjesec e dva puta nestati. Njegova pria poinje naravno ratom, onim Graanskim, ve spomenutim. ena zelenih oiju okrenula je glavu na njegov spomen a po licu joj se prolio gadljiv izraz. To nije zasmetalo ovjeku sa crnim eirom koji je samo nastavio svoje pripovjedanje. Ve za vrijeme rata Liga je sumnjala na krticu na visokom poloaju vlasti, ali nita nisu mogli dokazati. Zavretkom rata i kralj i kraljica umiru. Liga nenadano ostaje bez lana plemstva u svojim redovima, a neprijatelj i dalje kuje svoje planove. Veoma nepovoljna situacija za nas., ree ovjek sa crnim eirem. A onda ste se pojavili Vi, vaa Visosti. Ja?, zelene oi ispuni uenje. Pa ja nisam ni plemenitog roda. Ali ste posjedovali neto emu se nismo nadali. Dimalin. Trnov ubod. Dimalin? Trnje? Za takvu biljku jo nisam ula, a poznajem ih mnogo. 42

Nije to biljka, bljesne osmjeh ispod oboda eira i sigiran sam da znate to je, samo mu niste znali ime. Zadnji ga je posjedovao va otac, a potom je nestao zajedno s njim, dok se nije pojavio u vaem vlasnitvu. Tada mnoga naa pitanja bjahu odgovorena, a meu njima i ono tko ste vi. Vjerujem da nasluujete o emu se radi. I drugi put u svega nekoliko sati ena zelenih oiju dala je isti odgovor, ali nasuprot joj sada nije stajalo masno Izdajnikovo lice, ve ono skriveno crninom. Ne radi se o nikakvoj biljci, ve o odreenom oruju. Naravno., odgovorio je njezin tajanstveni sugovornik. Sada kada je ispriao kako je Ona utkana u ovu priu htio ju je nastaviti, ali nova salva pitanja u tome ga je sprijeila. ena zelenih oiju eljela je saznati to vie o svom ocu. eljela je znati sve. eljela je znati odmah. Kako su pitanja postajala brojnija glas ju je sve vie naputao. Uskoro su jecaji pretvorili rijei u kau izgubljenih zvukova. ovjeku sa crnim eirom nije preostalo drugo nego potratiti jo vremena, a stvarno ga nije imao na bacanje. Ona ga je imala jo manje. Oblaci pokrie Mjesec zavivi svijet tamom. Iz tame je progovorio. Govorio je ono to ona jo nije ula, to joj je bilo oduzeto, ono to je bilo skriveno. Govorio je istinu. A istina je da njen otac bjae pripadnik Legije sumraka, da se bode Dimalin nije sluajno naao u njegovom posjedu ve ga je batinio kao i mnogi drugi prije njega. Naalost je i njegova smrt istinita. Neke istine esto prelaze u neistine, a ono to je izgubljeno bijae naeno. To je jedna od svjtlih niti ove prie. Kada se nakon toliko godina Dimalin ponovno izronio iz zaborava to se nije moglo dogoditi u boljem trenutku, kako to u pravim priama obino i biva. Bilo je to u vrijeme kada je ena zelenih oiju dola na Dvor. Ili su Tkalac ili srea tako ispleli dogaaje da je upravo Ona, nova uvarica Dimalina, postala kraljicom umskoga puka. Legija je kroz te okolnosti vidjela priliku otkrivanja Izdajice umskog naroda. Odluili su enu zelenih oiju iskoristiti kao mamac koji e izdajnika izvui iz rupe. Njezina motivacija za traganjem istine bila je ono na to su rainali. Zato su se odluili za tajne poruke kao smjernice. Potpuno otkrivanje njihovog postojanja bilo je prerizino, iako su zbog njenog porijekla gajili nade da bi i Ona uskoro mogla postati lanicom Legije, a oni bi ponovo imali predstavnika visokog plemstva u svojim redovima. to se dogodi kada neprezno priete zmijskom brlogu? Velika je vjerojatnost da budete ugrieni. Isto je i sa tajnama. Ako zadirete gdje ne bi smjeli, velika je vjerojatnost da vam je kraj blizu. Nitko od Sumranih nije mogao predvidjeti da je Izdajnik cijelo vrijeme bio tako blizu i da e djelovati tako brzo. Ovdje pria dobiva svoj neoekivani rasplet koji nas preko drveta nauke dovodi u ovo hladno i odurno mjesto u zemlji.

43

Kucnuo je as da ovjek sa crnim eirom izgovori rijei zbog kojih je i doao: Ako ikad vie elite udahnuti svje zrak sada me pozorno sluajte. Dat u vam neto to ete uzeti im izaem iz tamnice. To e pokrenuti snanu.... Naglo je pogledao prema otvoru iznad nje. Mjesec je ponovo nestao. Na tren ga je zaklonilo ljudski obris. Tama bjae trenutna, samo bljesak sjene. ena zelenih oiju osjeti otar ubod u vrat. Blagi miris. Ve ga je osjetila, ali samo jednom. Davno. Sada se inilo tako davno. Strah ini budale od svih nas. Sada nije osjetila strah kao onoga dana na jezeru. Sada je znala da je njeno vrijeme isteklo. U daljini se ula pjesma. Obeanje bijae ispunjeno.

Gospodaru za Vas je ovaj dan bio proet samo sretnim nitima. Vidi vam se na licu. Takav dan zasluuje i dostojnu veer, zar ne? Sluga nije ekao na odgovor ve je u istom dahu zavrio misao. Pronaao sam jednu bocu simerinkog piva. Odlino! Nije mogla doi u bolji trenutak., zadovoljno ree Gerion. Napokon je onaj dolje u crnim dubinama zemlje pokazao i meni malo naklonosti. Odmah donesi da se prisjetim gotovo zaboravljenog okusa. Mladi po imenu Bjalas gotovo potri kako bi to bre ispunio zapovjedi svoga novog gospodara. Nije htio upropastiti priliku za boljim ivotom, naruito otkad se rijeio starog gazde. Jo uvijek nosi sjeanje na udarac koji mu je Belun udjelio krajem ljeta u glasnikoj kuli. Nikad ga nee zaboraviti. Nekad je sluio oca, sada slui sina. Drugo sedlo za istoga konja, rekli bi mnogi. Ali ne bijae tako. Bjalas je oduvjek bio vjeran samo jednom gospodaru. Onom mlaem. S godinama su pronali zajedniki korjen. Obojica su mrzila Beluna. Kada mu je Gerion, prije gotovo osam jeseni, priao sa zadaom da stalno prati Beluna, da bude njegova sjena, Bjalas je znao da e mu se jednoga dana taj trud isplatiti. Kada je osvanuo, Bjalas je toga dana, nakon to ga je ubio, samo morao poloiti odreenu staklenu boicu pored mrtvoga tijela ovjeka kojeg je toliko mrzio. Tada mu se to inilo poput nagrade za osam jeseni boli, muke i ponienja. Napokon je dobio zadovoljtinu. Do suneva zalaska dobio je neto jo vrijednije. Poloaj Gerionovog osobnog pomonika. Postao je njegova desna ruka. Barem je on to tako sebi zamiljao. Nakon to mu je usipao gustu tamnu tekuinu u kale, obavjestio je gospodara o pismima i obavijestima za taj dan. Gerion tome nije pridavao ni upola toliko pozornosti koliko sadraju svoga kalea. Hmm. Bogatijeg je okusa nego prije. Aroma bilja je mnogo jaa. Sjajno se vee uz gustou i bogatsvo pijene. Zbilja je posebno. Moda bi i idue godine jo nekoliko boca trebao dati zametnuti, tako 44

da poslije mogu noekivano uivati u sazrjeloj i gotovo zaboravljenoj kapljici. Uzme jo jedan dug gutljaj. Gospodaru sigurno vas zanima to je zatvorenica pisala iz svoje elije?, ree pokorrno Bjalas. Znao je da ne smije spominjati njezino ime. Pa ne ba pretjerano. Rekao sam joj svoje, jebe mi se za tu glupau. Sada je sigurno ve i mrtva, ako moji prijatelji dre do svoje rijei. Tako je nebitno to je nakrabala. Ne bi me udilo da je napisano u krvi. Majka mi je priala da su u prolosti vjetice tako radile kad bi nekoga htjele prokleti. Reci, ali ukratko, ne elim se zamarati time. U kraljevskoj igri kraljicu je najtee ukloniti sa bojne ploe. Uinivi reeno sada bi se rado pozabavio uklanjanjem posljednje prepreke, moga dragog roaka. U redu gospodaru., hitro odgovori Bjalas im je Gerion zautio. Dva su pisma. Druidi su oba pregledali. ista su od moguih opasnosti. Prvo je upueno slukinji, nekoj Chessi. Govori joj da se ona u njeno ime oprosti sa majkom i kraljem. Potom joj zapovjeda da nekoj drugoj, Danayi ili Daliji, spremi neto posebno. Opisuje neku priu o Vellenu, Ismini i ljubavnom napitku. Bit' e da si je ta Danaya umislila da je neka kraljevna iz starih pria i da e tim napitkom privui nekog svog junaka. Na kraju spominje da e tajni sastojak napitka pronai u krinjici pod zalazeim suncem, gdje se nalazi korjen rjeenja svih njezinih problema. Gospodaru oprostite na ovakvom izrazu ali to je hrpa konjskih govana, ne oprotajno pismo. Ma zaboravi to. Glupaa je i meni priala te izgubljene prie kad god je stigla. Dijete koje ivi u bajci. Zbilja jadno. Ono ludilo moda i nije glumila. Kraljestvu sam uinio uslugu i na vrijeme ju uklonio., ree Gerion ponosno. U potpunosti se slaem s vama gospodaru. Mislim ak da ste bili i preblagi prema njoj., zavrio je Bjalas u sebi. Jo uvijek nije u tolikoj milosti da bi gospodaru govorio to bi on uinio na njegovom mjestu. Rekao si da je to prvo pismo. Ne moram ni pitati to je u drugom. Zadnja tuopojka za izgubljenom ljubavlju. Neprocjenjivi retci magliaste tinte na suzama natopljenom pergamentu., ree cinino Gerion. Iskapi kale tamnoga piva i podrigne. Eto to mislim o tom pismu. Sada sam pun ljubavi. Prava ljubav tee kroz eludac. Istinska mo tee kroz vene. Dok je krv gusta i ista samo se tada narod moe nadati snanom kralju. Upravo e takvoga i dobiti. Dosta je bilo tetoina koje su zagaivale kraljevsku liniju. Gospodaru oprostite to vas prekidam, ali drugo pismo je ovdje i namjenjeno je Vama. Meni!!, Gerion se zaudi. Va se znak Velebilja nalazi na poleini pergamenta, i neto to mu slii ucrtano je u sam vosak na mjestu gdje je poruka zapeaena. Zato pismo nisam htio otvoriti bez vaeg znanja. 45

to meni vie ima za rei. Moda e mi ponovo estitati na pobjedi. Glupaa, ulizivanje joj vie ne moe pomoi, sada je zasigurno ve na putu prema Daminim dvorima. Ajde otvori to vie i itaj, da je se rijeim vie, jednom za svagda. Bjalas je stao gospodaru iza lea, s njegove desne strane, na tri koraka udaljenosti, kako to uvijek ini kada naglas treba itati vijesti. Njegov se gospodar ponovo vratio svojoj veernjoj rutini. Gerion je itanja pretvorio u ceremoniju, u mali privatni obred. Jedino to je Bjalas mogao uiniti je pokorno sluati gospodareve naredbe, ako i dalje eli sauvati glavu na ramenima, naravno. Tako je uinio i ovaj put, te poeo itati.

Pred tobom stoji posljednja pria koju priam meu nitima ovoga svijeta. No prije nego to ponem s pripovjedanjem, treba se zahvaliti onima koji su tu priu i omoguili. Ovoga puta su to obine slukinje ili seljaka derita, kako ste ih ti i tvoj otac voljeli nazivati. Ali ta seljaka derita vrijede mnogo vie nego bilo koji od vaih sluga. Jer to su osobe kojima bih povjerila svoj ivot. Osobe koje me nikad nee iznevjeriti, kao to ni sada nisu. Koje e znati to im je initi iako im se govori neto sasvim suprotno. Jer da nema tih osoba ne bi bilo ni ove prie. Sve u ivotu ima dvije strane. Dvije su strane svake prie. Ovo je pria o Nonom apatu. Jedna strana te prie ve ti je ispriana. Ona narodu poznatija. Sada je vrijeme za njezinu skoro izgubljenu polovicu. Ako jo netko slua nije zgorega ponoviti to je znano. Prema predaji, za svoje nazivlje ova biljka ima zahvaliti svojim iscjeliteljskim svojstvima. Ona otklanja zov Damine pjesme i donosi svjetlo u mrkloj noi postojanja. Taj uti cvijet donosi ivot. A to je s njezinim korjenom? Sada ulazimo u nepoznato. Ono to bi jezici mudrosti esto preutili a narod poklapao ui ne elei uti ni glasa o tome. Jer dobro je poznato da Noni apat ima brojna svostva. Neka od njih vrlo plemenita, neka manje.... i jedno kobno. Cvijet moda donosi ivot, ali ivot ne bi bio toliko vrijedan da u svom korjenu ne sadri smrt kao opreku. Jer kao to sam rekla, sve ima dvije strane. Dolazimo do sri druge strane ove prie. Ovo je pria o biljci iji korjen donosi smrt. Smrt kroz pjesmu koja u poetku dolazi kao 46

apat. apat u posljednjoj noi tvoga bjednog ivota na nitima beskrajne Tkaleve tapiserije.

Dok je Bjalas zavravao itanje apati su prelazili u glasove, glasovi u stihove. Uskoro ciijela dvorana bijae preplavljena prekrasnim napjevima. Jedino je Gerion mogao uivati u toj harmoniji. Njegova ruka klone, izgubivi snagu u prstima. Kale zazvoni prazninom pri dodiru sa starom hrastovinom prolivi po njoj gustu, tamnu tekuinu smrti. Kad je Bjalas shvatio to se dogaa bilo je ve kasno i on je to znao. Opet je ostao sam. Samoa mu nije stran osjeaj. Dobro ju poznaje, to moe zahvaliti svojim roditeljima kada su ga napustili. Mrzio je samou. Mrzio je njezino nitavilo. No ovaj ga gospodar nije ostavio bez niega. Zadao mu je posljednji zadatak, a tren njegove smrti znaio je odobrenje. Gerion se pobrinuo da njegova smrt ima svrhu. Bjalas e se pobrinuti da tu svrhu i ostvari. No ubiti nikada nije jednostavno. Osobito ako je meta mladi kraljevi koji je s ocem tek nedavno stigao na Dvor. Djete koje je svojim ostankom na Hrastovu dvoru trebalo osigurati primirje, otvoriti e stare rane.

47