MJERE PREDOSTRONOSTI U LABORATORIJI

Da bi rad u laboratoriju bio to uspjeniji i postoji nekoliko openitih napomena kojih se treba
pridravati:

1. Prouiti eksperimente prije svake vjebe

2. Samostalnost u izvoenju eksperimenata

3. Kritinost

4. Organiziranost

5. Sudjelovanje u raspravi

Pravila oblaenja u laboratoriju

1. Tokom rada u laboratoriju student mora nositi zatitni mantil (kutu) .

2. Zatitni mantil titi gornji dio tijela i ruke do aka .

3. Obua mora zatiti stopala sa svih strana: u laboratoriju nije dozvoljeno nositi sandale ili
papue

4. Duga kosa mora biti skupljena.

5. Kontaktne lee ne nose se u laboratoriju. Materijal od kojeg su izraene kontaktne lee

moe apsorbirati pare hemikalija iz zraka te izazvati nadraivanje oka. Takoer, pare
hemikalija (npr. amonijaka) mogu trajno zamutiti neke kontaktne lee. U sluaju da
hemikalija dospije u oko, kontaktne lee onemoguuju brzo i efikasno ispiranje oka.
Preporuljivo je umjesto kontaktnih lea u laboratoriju nositi dioptrijske naoale, koje e
ujedno tititi vae oi od prskanja hemikalija.

6. Tokom izvoenja eksperimenata studenti su duni nositi zatitne naoale, a kod opasnijih
eksperimenata, lice je potrebno zatititi zatitnom maskom.

7. U laboratorij nije preporuljivo unositi nakit. Neke od hemikalija s kojima se radi u stanju
su nakit trajno otetiti a neki od plemenitih metala (npr. platina) djeluju kao katalizatori.

8. Tokom rada s hemikalijama drati se jednostavnog pravila: sve hemikalije su otrovne,

ovisno o koliini koja je uneena u organizam!
MJERE OPREZA I ZATITE U HEMIJSKOM LABORATORIJU

1. U laboratoriju se ne smije jesti, piti i puiti.

2. U laboratoriju se ne smiju primati posjete.

3. Pridravajte se uputa za izvoenje eksperimenata, upozorenja o mjerama opreza i

zatite pri radu s opasnim hemikalijama, te uputa o postupanju s otpadnim
hemikalijama.

4. Ne izvoditi eksperimente za koje upute nije dao asistent

5. Ne dozvoliti da reagensi dou u dodir s koom i odjeom. Za to postoje zatitne

rukavice, radni mantil, pinceta itd. U sluaju da hemikalija doe u dodir s koom, to
mjesto treba odmah oprati mlazom vodovodne vode. Daljnji tretman ovisi o prirodi
hemikalije. AKO HEMIKALIJA DOE U DODIR SA KOOM OZLJEDU
OBAVEZNO PRIJAVITI ASISTENTU

6. Ne smije se zavirivati u otvor posuda u kojima se odvija eksperiment.

7. Ako u oko doe hemikalija, treba ga odmah isprati mlazom vodovodne vode u trajanju
ne duem od 3 do 4 minute. Daljnje lijeenje poduzima se prema prirodi hemikalije.
OZLJEDU OBAVEZNO PRIJAVITI ASISTENTU

8. Kod eksperimenta gdje se trai poseban oprez obavezno je lice zatititi specijalnim
providnim titom za lice, a ruke gumenim rukavicama.

9. Uvijek je potrebno provjeriti naziv hemikalije na boci, jer pogreno uzeta hemikalija
moe izazvati nesreu.

10. Ukoliko treba mirisom ispitati hemikaliju, to se radi na nain da se boca odmakne od
lica i dlanom ruke priblie pare do nosa.

11. Prigodom otvaranja boce u kojoj je lako isparljiva tenost bocu treba drati podalje, da
se ne udiu pare.

12. Eksperimenti kod kojih se razvija otrovan plin, kao i eksperimenti kod kojih se razvija
previe plina ili para izvode se u DIGESTORU.

13. Pretakanje lako zapaljivih hemikalija ne smije se izvoditi u blizini plamena.

14. Tekuine u pipetu nikada usisavati ustima, nego propipetom. Na taj se nain titi od
sluajnog usisavanja hemikalije u usta, te mogunosti zaraze ako kraj pipete nije dobro
opran i dezinficiran.

15. Pri zagrijavanju tekuine u epruveti, zbog opasnosti od prskanja, otvor epruvete ne
smije se okrenuti prema sebi, niti prema drugim osobama.

16. Nikada ne dodavati vodu u koncentriranu kiselinu (nikad VUK), ve kiselinu u vodu
uz obavezno mijeanje. Dodavanje vode u kiselinu izazvati e prskanje
tekuine.Posebna panja mora se posvetiti razrjeivanju koncentrirane sumporne
kiseline(H2SO4). Prilikom njenog mijeanja s vodom oslobaa se velika koliina
topline, zbog koje otopina moe uzavrijeti i poeti prskati iz posude u kojoj se nalazi.
Zato je potrebno kiselinu uvijek polako i oprezno dodavati u vodu, dolijevanjem niz
tapi, u malim koliinama, uz stalno mijeanje i, po potrebi, hlaenje otopine.

17. Kod rada sa staklenim priborom potrebno je paziti da ne doe do loma istog i
ranjavanja ruku ili nekog drugog dijela tijela. U sluaju loma staklenog pribora
potrebno je odmah ukloniti krhotine, i ako je mogue, otre rubove ostatka pribora
ispolirati u plamenu. U SLUAJU OZLJEDE OBAVEZNO PRIJAVITI
ASISTENTU

18. Predmete od hemijskog stakla zagrijavati na azbestnoj mreici ili putem vodenog
kupatila.

19. Predmeti od obinog stakla ne smiju se zagrijavati jer lako pucaju.

20. Ne ostavljati zapaljen plamenik pri naputanju radnog mjesta.

21. Ako je crijevo za dovod plina do plamenika oteeno, ili doe do njegovog ispadanja s
plamenika ili plinskog pipca, postoji opasnost od zapaljenja plina. Ako do toga
doe,zatvoriti dovod plina na pipcu ili glavnom ventilu i vatra e trenutno prestati
OBAVEZNO PRIJAVITI ASISTENTU

22. Gorue ibice ne smiju se bacati u posude za otpatke.

23. Manji poari u laboratoriju gase se vlanim krpama ili pijeskom. Vei poari gase se
aparatima za gaenje poara.
24. Radni stol odravati u svakom trenutku istim. Prosute hemikalije najprije nekoliko
puta obrisati mokrom krpom, a tek potom stol obrisati suhom krpom. Radni stol
nipoto ne brisati mantilom

25. Nakon to je zavrio sve pokuse, student je duan oprati laboratorijsko posue i pribor
koji je koristio tog dana, te radno mjesto ostaviti u zateenom stanju.

26. Tokom rada u laboratoriju perite ruke to ee. Na kraju vjebe, prije izlaska iz
laboratorija, obavezno operite ruke sapunom.
VJEBA 1.

LABORATORIJSKI PRIBOR I POSUE

Laboratorijsko posue i pribor izrauju se od razliitih materijala ija osnovna fizika i

hemijska svojstva trebate poznavati kako biste posue i pribor mogli pravilno upotrebljavati.
U laboratoriju se najee koriste predmeti izraeni od stakla, porculana, eljeza i metalnih
legura, drva te plastinih masa.

Stakleni pribor

Staklo je najzahvalniji i najee upotrebljavani materijal u hemijskom laboratoriju. Staklo je

vrsta otopina razliitih neorganskih oksida koja ima slabu toplinsku i elektrinu vodljivost
Zagrijavanjem na visoku temperaturu omeka i u takvom stanju lako obrauje (savijanjem,
izlavaenjem, lijevanjem ili puhanjem). Hemijski je veoma otporno, otapa se jedino u
fluorovodoninoj kiselini i vrlo polako u jako bazinim otopinama. Staklo je materijal koji se
najee upotrebljava za izradu laboratorijskog posua i pribora. U tu se svrhu koristi obino
staklo, hemijsko staklo i stakla za specijalne namjene (kvarcno staklo, optiko staklo i sl.).

Obino staklo je krhko i neotporno na nagle temperaturne promjene, stoga ga nikada ne

smijete zagrijavati. Za razliku od obinog stakla, hemijsko staklo ima veu vrstou i
otpornost na nagle promjene temperature. Predmete izgraene od hemijskog stakla moete
zagrijavati, pazei pri tome da se predmet zagrijava jednoliko, tj. da se izbjegava prejako
zagrijavanje, predmet se obino zagrijava preko azbestne mreice ili u kupelji. Od obinog
stakla izraene su: boce za tekue reagense, boce za vrste supstance, boce kapaljke, posudice
za vaganje, kristalizirke, Petrijeve zdjelice, satna stakla, eksikatori, lijevci za prelijevanje
hemikalija i filtraciju, lijevci za ekstrakciju, boce sisaljke, ispiralice za plinove, odmjerno
posue (menzure, pipete, birete, odmjerne tikvice) i stakleni pipci. Niti jedan od tih
predmeta se ne smije zagrijavati!!!

Od hemijskog stakla izraene su epruvete, laboratorijske ae, Erlenmeyerove tikvice i ostale

tikvice (okrugle, s ravnim dnom, tikvice za destilaciju), hladila, staklene aparature, staklene
cijevi i dugi pribori. Te predmete moete zagrijavati uz odreena upustva.

EPRUVETE

Raznih dimenzija i izvedbi ubrajaju se u najosnovniji pribor svakog kemijskog laboratorija.

Radi lakeg prelijevanja tekuina epruveta ima proireni rub. Epruvete pri zagrijavanju
drimo drvenom tipaljkom. Zagrijavanje tekuina u epruveti treba zapoeti odozgo, uz
neprekidno protresanje i postupno prelaenje prema donjem dijelu epruvete. U protivnom,
tekuina iz epruvete moe biti izbaena kada zavrije donji sloj.
 Slika 1. Epruvete

AE

Izrauju se u dva osnovna oblika. Postoji visoki i niski oblik ae a razlika je u omjeru visine
i irine. Svaka aa ima mali izljev koji omoguuje lake prelijevanje tekuina bez
podlijevanja. Hemijske ae kao i sve ostalo stakleno posue predvieno za zagrijavanje,
stavlja se pri zagrijavanju na azbestnu mreicu iznad plamenika. Prethodno je potrebno s
vanjske strane posua obrisati kapljice vode.

Slika 2. ae

ERLENMEYEROVE TIKVICE

Izrauju se u vie oblika i to s uskim, irokim i ubruenim grlom. Tikvica s irokim grlom u
potrebljava se pri titraciji otopina.

Slika 3. Erlenmeyerove tikvice

OKRUGLE TIKVICE

Mogu imati okruglo i ravno dno. Izrauju se takoer u vie oblika, i to s uskim i dugakim
grlom, irokim i kratkim grlom, s i bez ubruenog grla. esto se u laboratorijskom radu koristi
okrugla tikvica s dva ili tri grla. Takva tikvica slui u preparativne svrhe, kada je na istu
potrebno postaviti lijevak za dokapavanje, hladilo, termometar, mjealicu ili slino. Kada se
eli zagrijavati neki uzorak, onda je bolje koristiti okruglu tikvicu s okruglim dnom, nego s
ravnim. Pri zagrijavanju tekuina u tikvice se na dno stavljaju komadii porculana, staklene
kuglice ili staklene kapilare zataljena jednom kraju. To spreava zakanjelo vrenje tekuina.

Slika 2. Tikvice s okruglim dnom, tikvice s vie grla, okruglim dnom i ubruenim grlom

Evakuirati se smiju samo okrugle tikvice s okruglim dnom, i to one debljih stijenki i od
kvalitetnog laboratorijskog stakla.

LIJEVCI

Slue za prelijevanje tekuina i filtriranje. Imaju razliit oblik, ovisno o namjeni. Za

presipavanje prahova koriste se lijevci s kratkim i irokim vratom. Rebra u samom lijevku
spreavaju priljubljivanje filter-papira na stijenke, ime se osigurava bre filtriranje. U sline
se svrhe upotrebljava i rebrasti lijevak.

Slika 6. Lijevci
LIJEVCI ZA ODJELJIVANJE I DOKAPAVANJE

Imaju krukolik ili cilindrini oblik. Ubrueni ep omoguuje mukanje tekuina u lijevku.
Ukoliko se u lijevku nalaze dvije tekuine koje se meusobno ne mijeaju, mogu se na osnovi
razliitih gustoe i odijeliti. Lijevci za odjeljivanje imaju neto krai vrat. Lijevak za
odjeljivanje u toku mukanja dri se tako da se jednom rukom pridrava ep a drugom pipac.

Slika 6. Lijevci za odjeljivanje i dokapavanje

SATNO STAKLO

Slui za pokrivanje aa, vaganje i dr.

Slika 3. Satno staklo

ZDJELICA ZA UPARAVANJE

Slika 4. Zdjelica za
uparavanje
Slui za uparavnje veih koliina otopina. Izrauju se u vie razliitih oblika: niske, visoke,
cilindrine i ovalne, kao i od stakla, porculana, propilena, teflona.i dr.

MENZURE

Dugi uski cilindri a slue za mjerenje volumena,

pretakanje i dranje tekuina te za sakupljanje
plinova. Mogu biti graduirani i negraduirani. Koriste se
za neprecizno odreivanje volumena. Mogu biti
razliitih volumena.

Slika 5. Menzure
PIPETE

Obina ili Mohrova pipeta je dugaka uska cijev s proirenjem u sredini koje se naziva trbuh.
Donji dio pipete je suen u kapilaru s otvorom promjera 0,5 do 1 mm. U gornjem dijelu pipeta
ima krunu oznaku koja oznaava razinu do koje treba pipetu napuniti tekuinom. Taj
volumen tekuine je oznaen na trbuastom dijelu pipete (pipete slue za precizno
odmjeravanje volumena). injenica da je neko odmjerno posue badareno na istjecanje,
odnosno izlijevanje tekuine, oznaava se oznakom EX , to u latinskom znai iz; a oznaka
EX+15 s da se ostaci tekuine ocijede sa stijenki.

Slika 6. Pipetiranje

PROPIPETE

Pipeta se moe napuniti tekuinom na vie naina. U savremenom laboratoriju za pipetiranje

svih tekuina upotrebljavaju se propipete. Ima ih razliitih izvedbi, u obliku gumene loptice ili
pumpice na elektrini pogon. Propipeta omoguuje da se bez opasnosti za zdravlje pipetira
bilo koja tekuina.

Slika 7. Propipeta
BIRETE

Birete su duge uske cijevi jednolikog presjeka, najee kalibrirane (badarene) u mililitrima
ili desetinkama mililitara. Na donjem dijelu bireta se suzuje i prelazi u pipac koji se dalje
produuje u kapilaru. Prema izvedbi skale razlikuju se dvije vrste bireta. Birete s graduiranom
skalom na obinoj prozirnoj cijevi nazivaju se birete po Mohru. Takve se birete vie ne
izrauju. Birete koje nasupraot skali imaju mlijenu pozadinu na kojoj se nalazi plava crta,
nazivaju se birete po Schelbachu. Plava crta slui za lake oitavanje razine tekuine u bireti.
Birete sa stakelnim pipcem mogu se upotrebljavati za otopine svih tvari osim baza (stakleni
pipci se zapeknu pa ih je potrebno rastaviti, temeljito oistiti i namazati istim vazelinom).
Ovisno o namjeni, birete imaju razliite konstrukcije. Za lunate otopine obino se
upotrebljavaju birete koje umjesto staklenog pipca imaju gumenu cijevicu na koju se
nastavlja staklena cijev izvuena u kapilaru. Takva se bireta zatvara Mohrovom tipaljkom.
Kad se tipaljka olabavi pritiskom prstiju, tekuina istjee iz birete. Mohrova tipaljka
omoguuje precizno reguliranje istjecanja tekuine. Pri radu s biretama s gumenim nastavkom
treba imati na umu oksidirajua sredstva, kao to su otopine joda ili kalijeva permanganata,
razaraju gumu. Takve se otopine ne smiju due vrijeme ostavljati u bireti s gumenim
nastavkom jer se zbog kemijske reakcije s gumom mijenja koncentracija reagensa. Birete se
uvruju na stalak posebnom hvataljkom koja zaklanja vrlo mali dio skale. Oitavanje
volumena u bireti prikazuje slika

Slika 8. Oitavanje volumena u bireti

Automatske birete koriste se kad je titriranje nekom odreenom otopinom svakodnevan ili
est posao. Utiskivanjem zraka gumenom lopticom u rezervoar s otopinom, bireta se
automatski puni kroz dodatnu cijev koja zavrava kao teglica. Pri tome treba prstom zaepiti
mali otvor (A) koji se nalazi na cijevi kroz koji se utiskuje zrak. Kad je bireta napunjena, prst
se odmakne s toga otvora. Bireta se sada prazni preko teglice do razine odreene poloajem
cijevi teglice.
 Slika 9. Automatska bireta.

Porculanski pribor

Predmeti od porculana imaju znatno veu vrstou u odnosu na staklene predmete, a podnose
i vie temperature. Otpornost na hemikalije porculana slina su staklu. Neki uobiajeni
porculanski predmeti koji se susreu u laboratoriju su Bchnerovi lijevci (za filtraciju pri
snienom pritisku), tarionik sa tukom (za mrvljenje vrstih supstanci), porculanski lonii,
porculanske zdjelice i porculanske laice. Porculanske lonie, zdjelice i laice moete
zagrijavati direktno na plinskom plameniku bez upotrebe azbestne mreice.

PORCULANSKI LONII

Upotrebljavaju se za spaljivanje i arenje uzoraka raznih materijala ili filtrirnog papira s

talogom. Lonii se mogu ariti na otvorenom plamenu plinskog plamenika ili u elektrinim peima.
Zagrijavanje uvijek treba zapoeti s malim aavim plamenom. Porculanski lonii su redovito
glazirani i mogu se zagrijavati najvie do 1100 oC. Za zagrijavanje uzoraka na vie temperature
upotrebljavaju se lonii od aluminijeva oksida, Al 2O3, cirkonijeva dioksida ZrO2 i drugih vatrostalnih
oksida. Ti lonii nisu glazirani.

Slika 14. Porculanski loni

BUCHNEROV LIJEVAK

Slui za filtriranje veih koliina taloga i kristala. Lijevak ima ravno rupiasto dno na koje se
stavlja kruno izrezani filter papir neto manjeg promjera od promjera lijevka. Lijevak se s
pomou gumene ploice ili epa uvrsti na bocu za odsisavanje, filter papir se navlai vodom
te se ukljui vodena sisaljka. Kad papir dobro prilegne na dno lijevka, dolijeva se tekuina
koju elimo filtrirati.

Slika 15. Bchnerov lijevak

Metalni pribor

Za privrivanje pojedinih dijelova i slaganja aparatura koriste se eljeni stalci (stativi),

spojke (mufe) i hvataljke (kleme). Spojke slue za privrivanje hvataljki na stalak . Dio
hvataljke u koji dolazi stakleni predmet mora biti obloen mekim materijalom (gumom ili
plutom), kako prilikom stezanja predmeta ne bi dolo do pucanja stakla. Hvataljki ima vie
vrsta: hvataljke za cijevi, za tikvice, za hladila i za birete. Hvataljka za birete se privruje
izravno na stalak, bez upotrebe spojke. Od metala se izrauju i prstenovi za filtraciju,
plamenici, tronoci, kaike, stezaljke za gumene cijevi, pincete, laboratorijska klijeta, metalni
lonii i drugi metalni pribor.

Slika 16. Metalni stativi i spojke

Pribor od ostalog materijala

Od plastinih masa izrauju se razliite cijevi, boce za dranje hemikalija, boce trcaljke i
drugo posue, obino kao jeftinija zamjena za staklene predmeta ili za rad sa hemikalijama
koje nagrizaju staklo. Plastino posue se ne zagrijava!!! Od gume i lateksa izrauju se
gumene cijevi i epovi. Azbest podnosi visoku temperaturu i loe provodi toplinu, pa se
koristi kao toplinski izolator u peima za arenje i suionicama. Drvo slui kao materijal za
izradu stalaka za epruvete, radnih ploa, polica, stolova i drugog. Papir se koristi kao papir za
filtraciju, hromatografski papir, lakmusov indikatorski papir i dr.

Slika 17. Azbestna mreica i drvena tipaljka

PRANJE I IENJE LABORATORIJSKOG POSUA

Pravilna priprema posua i pribora jedan je od preduslova za uspjeno izvoenje

eksperimenata. Prije izvoenja svakog eksperimenta dobro oprati svo laboratorijsko posue i
pribor koji ete koristiti. Posue se pere prvo vodovodnom vodom i deterdentom, nakon toga
ga isprati velikom koliinom vodom a zatim dva do tri puta s malom koliinom destilovane
vode iz boce trcaljke. Nakon to se posue i pribor isprali destilovanom vodom, preokrenuti
ga na istu krpu da se voda ocijedi. Ako je postupak ienja uspio, na staklu nee biti
vidljivih mrlja, a voda e se po njemu razlijevati u tankom i neprekidnom sloju. Ako na staklu
ima mrlja ili se voda na njemu zadrava u obliku kapljica, staklo nije dobro oieno i
postupak ienja treba ponoviti. Oprano posue nikada ne briite krpom sa unutarnje strane
jer ete ga na taj nain ponovo zaprljati. Ako vam je za eksperiment potrebno suho posue,
moete ga brzo osuiti ispiranjem malom koliinom etanola ili acetona (ti organski rastvarai
su lako isparljivi) a zatim ga do kraja osuiti strujom zraka iz vodene vakuum sisaljke.
Laboratorijsko posue se pere za to predvienim etkama, bez struganja mehanikim
sredstvima.

ZAGRIJAVANJE PREDMETA

Zagrijavanje nekog predmeta moete izvesti direktno, zagrijavanjem predmeta plamenikom ili
na elektrinoj grijaoj ploi ili indirektno preko vodene kupelje ili azbestne mreice. Kod
direktnog zagrijavanja uvijek postoji opasnost nejednakog zagrijavanja predmeta i njegovog
pucanja uslijed naprezanja izmeu toplijih i hladnijih dijelova predmeta. Da biste postigli
jednoliko zagrijavanje predmeta, potrebno je plamen pomicati jednoliko po cijeloj povrini
predmeta. Predmeti od stakla u pravilu se zagrijavaju indirektno, preko azbesne mreice ili u
kupelji (grijana posuda napunjena vodom u koju uronite predmet koji trebate zagrijati. Kupelji
punjene parafinskim ili silikonskim uljem, metalne i pjeane kupelje omoguuju i
zagrijavanje predmeta i na daleko viim temperaturama. Epruveta se moe zagrijavati izravno
u plamenu plinskog plamenika i pri tome treba paziti da se epruveta zagrijava jednoliko
pomiui je kroz plamenik. Tekuina u epruveti se nikada ne zagrijava tako da se grije dno
epruvete, ve epruvetu zagrijavati pri vrhu stupca tekuine, uz obavezno protresanje epruvete
kako bi se tekuina u njoj mijeala i jednoliko zagrijavala. Kada bi ste zagrijavali samo dno
epruvete, najintenzivnije bi se zagrijavala tekuina na dnu epruvete i taj dio tekuine bi se
zagrijao do vrenja. Pare koje bi nastale vrenjem tekuine na dnu epruvete potisnule bi ostatak
tekuine i ona bi izletjela iz epruvete. Zbog toga je bitno da uvijek kada zagrijavate epruvetu
pripazite da otvor epruvete nije okrenut prema vama ili nekom od studenata u laboratoriji.
Idealno bi bilo kada biste otvor epruvete koju zagrijavate mogli okrenuti prema zidu.

Slika 18. Zagrijavanje epruveta