1

Oblici izraavnja1

OPISIVANJE (DESKRIPCIJA)

Opisivanje je slikanje nekoga ili neega rijeima. Ono moe da bude subjektivno ili
objektivno, statino ili dinamino. Opisivati se moe spoljanji izled lika kao i njegov
unutranji svijet (unutranji opis ili karakterizacija lika). Opisom se mogu izraavati i ulni
doivljaji: opaaji, zvukovi, mirisi, dodiri, ukusi... Opis moe da sluu naunoj, umjetnikoj
ili nekoj drugoj svrsi.
Kada opisujemo izabrane pojedinosti onda to inimo izborom karakteristinih detalja,
tj. moramo imati mjeru kako ne bismo preturo ili preopirno opisivali.
Opisivanje je prikazivanje rijeima kako neko ili neto izgleda: osoba, stvar, pojava,
pejza, eksterijer, enterijer i dr.

VRSTE OPISA
PO NAINU (KAKO) objektivni (prikaz stvarnosti subjektivni (prikaz kako se
kakva jeste) autoru ini da jeste)
statini - prikaz slike u dinamini prikaz gibanja,
mirovanju (preovladavaju pokreta (preovladavaju
imenice, pridjevi i glagoli glagoli kretanja i radnje, te
mirovanja i stanja) krae reenice
PO PREDMETU (EGA) enterijera opis unutranjeg eksterijera opis posljanjeg
prostora prossora
unutranji opis lika spoljanji opis lika
karakterizacija, opis portretisanje, obino se
duevnih, paihikih osobina opisjuje odozgo prema dolje i
od blieg plana ka daljem

Opis najee ima uobiajen redoslijed opisivanja.

Ako se opisuje ljudski lik, obino se najprije opisuje fiziki izgled, a potom se daje
unitranja karakterizacija opis psihikih osobina. To se ini odozgo prema dolje, od detalja
prema cjelini, od blieg prema daljem planu. Lice se takoe opisuje odozgo prema dolje (prvo
oi, zatim nos i usta, a potom se od lica prelazi prelazi ka cijelom stasu).
Ako se opisuje prostor, najee se prvo opisuje unutranji prostor (enterijer) i to
poevi od visine oiju, a tek potom spoljanji (eksterijer).
Osim navedenog redoslijeda mogue je zapoeti i opisivanjem nekog karakteristinog
ili izrazitog detalja.
Kroz subjektini opis esto se ne prikazuje realna slika onog to se opisuje.
Subjektivni opis podloan je individualnom doivljaju pojedinca i prikaza onoga to on vidi, a
u manjoj mjeri onoga to jeste.
Kroz objektivni opis nastoji se sagledati objekat opisivanja sa to vie strana, tavie,
tei ka tome da se opie i ono to je skriveno, a poznato. Nastoji se, takoe, da se opiu
mogue promjene, djelovanje i dr.

1
Prema: Boua, D.; Gazzari, M.; Gazzari, .: Esej za 5... i drugi oblici pisanih uradaka, kolska knjiga, Zagreb, 2010.
 2

Primjer opisa lika

Ovakav opis primjenjuje se pri imterpretaciij nekog djela, u ovom sluaju rije je o
glavnom liku romana Lovac u itu J.D. Selindera. Uoite kako se lik Holdena opisuje samo
karakterno i kako se prikazuje sa vie strana.

Holden je izgubljeni romantik u svijetu bez razumijevaja, svijetu u kojem samo lai i
novac neto znae. On jo ima neiskvarenu, istu predstavu o uzvienoj ljubavi i ne prihvata
tek vulgarnu polnost koja mu se nudi u svijetu. Najvie se uasava kada na mjestu kao to je
osnovna kola njegove sestre vidi psovku kao natpis na zidu i pokuava da je izbrie. Pun je
ironije i cinizma (svaka druga rije mu je prokleti ili velika stvar naravno, u
ironinom smislu), ali je ipak veliki idealista. Odbacuje tradicionalnu i agresivnu ameriku
kulturu bljetavila i ezne za mirnim porodinim ivotom. Mrzi malograane i snobove, ali ne
voli da ide u kolu. Najvie ga ljuti to to se ljudi meusobno razdvajaju svako bi htio da
bude kao oni, a niko ti ne kae da bude svoj. Siromanima smeta kad si meu njima bogat,
katolici bi htjeli da bude katolik, ako si muko, mora razgovarati o sportu, autima ili novcu,
ako si ensko, o modi i ogovaranju itd. U situaciji potpune izgubljenosti jo jedino se ogleda
njegov herojski idealizam: jedino to eli je da bude uvar djece koja se igraju u itnom polju
kako ne bi pala preko ruba u provaliju lovac u itu!

Primjer tehnikog opisa u graevinarstvu

Uopite objektivnost opisa i kako se ne opisuje nita drugo osim onoga to je vezano
za tehnologiju gradnje.

Materijal izrade

Temelji i nadtemelji zidova izvedeni su od betona, ali svi ostali nosivi zidovi od poroterma,
blok opeke 30 cm irine, fabrike Wienerberger Ilovac.
Meuspratne i krovne konstrukcije su tipske MAP od ciglenih elemenata (gredica i
ispuna) s betonskom ploom.
Ploa iznad prizemlja, s obzirom na to da su u prizemlju poslovni prostori, monolitna je
armirano-betonska ploa debljine 20 cm radi akustinih svojstava.
Pokrov je od mediteran crijepa. Oluci za odvod atmosferskih voda, opivi dimnjaka,
ventilacija i sasatavi krova su od pocinanog lima.
Termoizolacija ravnih i kosih krovova sastoji se od staklene vune debele 5 cm s parnom
branom. Spoljanji betoni-serklai obloeni su heraklitom.
Spoljnji prozori i vrata na terasama su od PCV-a. Unutranja vrata su tipska i u boji.

GOVOR (ELOKUCIJA) DIJALOG/MONOLOG

U pisanom oblicima esto se direktno ili indirektno zapisuje govor u obliku dijaloga ili
monologa.
Dijalog je razgovor dvaju ili vie sagovornika. Dijalogom se sluimo svakog dana u
usmenoj komunikaciji. Kao oblik izraavanja, najei je u dramskim i epskim umjetnikim
djelima.
Monolog je govor samo jednog govornika. Poznati su neki uveni monolozi iz
klasinih knjievnih djela: Prometejev monolog u drami Okovani Prometej (Eshil), Hamletov
monolog Biti ili ne biti... (ekspir), Pometov monolog u drami Dundo Maroje (Dri) i dr.
 3

Posebna je vrsta monologa unutranji monolog tj. neizgovorene misli nekog lika.
Najpoznatiji unutranji monolozi su Raskoljnikove misli iz romana Zloin i kazna
(Dostojevski) ili Bendijev tok svijesti iz romana Krik i bijes (Fokner).
Ako se govor direktno zapisuje (upravni govor) treba vodiri rauna o pravopisu.
Najee se koriste navodnici (Doi emo, obeali su, sljedee ljeto.) ili dvije take s
navodnicima i velikim poetnim slovom (Hamlet: Biti ili ne biti, pitanje je sad!), ali
mogue je koristiti i crtu s razmacima:
Biti ili ne biti, pitanje je sad ree Hamlet.
Nikad ni bilo uzvrati Kerempuh da ni nekak bilo.

Ako se govor ne prenosi direktno uz glagole koji upuuju na govor mogu se

upotrijebiti rjece da, neka, prilog kako i sl.

Rekla mi je neka poisti sobu i pone uiti.

Priznao je da je cijelu no igrao igrice i da je umoran.
Objasnio sam im kako je nemogueraditi na taj nain.

PREPRIAVANJE (PARAFRAZIRANJE)

Prepriavanja je izlaganje nekog sadraja na drugaiji nain. Taj drugaiji nain moe
biti saetiji ili opirniji, ali i stilski drugaiji.
Npr. roman Zlatarevo zlato A. enoe moemo prepriati opirnije i saetije.
Opirnije prepriavanje ukljuuje puno vie detalja.

U 16. vijeku, tanije 1574. godine, ivio je u Zagrebu, u blizini Kamenitih vrata
udovac zlatar Petar Krupi i njegova ki Dora. Kad je Dora ve bila stasala u ljepoticu u nju
se zagledao gradski brico Grga okolin, zao i pokvaren ovjek sumnjive prolosti. Grga je
otiao starom Petru da mi trai ruku njegove keri, ali su ga i Dora i otac glatko odbili. U
svojoj zloj naravi, a osjeajui ponienje, Grga poinje razmiljati o osveti.
Nekako u to vrijeme u Zagrebu se zbivalo javno suenje i spaljivanje kue odbjeglog
izdajnika i poturice Franje Filipovia. Mnotvo ljudi se guralo na ulici posmatrajui
spaljivanje te kue kad je odjednom zapaljeni komad drveta pao konju na grivu. Konj u
panici projuru kroz gomilu, i ba kad se ustremio na Doru koja mu se nala na putu, dojuri
plemi Pavle Gregorijanac, i podigavi je u trku na svog konja, spasi joj ivot. U tom trenutku
izmeu Dore i njega rodila se ljubav. Ali toj ljubavi su na putu stajale brojne prepreke... itd.

Postupak saimanja u prepriavanju znai da treba ispriati samo glavne motive.

Zlatarevo zlato je istorijski roman koji se temelji na nekim istinitim dogaajima u

Zgarebu, Medvedgradu i Samoboru u razdoblju od 1574. do 1592. goidne. Sastoji se iz dvije
fabule koje se prepliu. Jedna je istorijska, druga ljubavna. Prva pokazuje sukobe
Zagrepana sa Stjepkom Gregorijancem oko posjeda i privilegija, kao i politike spletke oko
izbora hrvatskog bana, a druga nesrenu ljubav izmeu Pavla Gregorijanca i Dore
Krupieve, koja se nala izmeu dviju zavaenih strana.
Gradeki zlatar Krupi imao je kerku Doru koja se zaljubila u plemikog sina Pavla
Gregorijanca. Kako su bili iz zavaenih, neprijateljskih drutvenih grupa (plemstvo i
graanstvo), morali su skrivati svoju ljubav. Da nesrea bude vea, oboje su bili rtve zle
poude: Dori je htio za enu gradski brija, spletkar, licemjer i laljivac Grga okolin, no
htio ju je za svoju poudu i Pavlov otac Stjepko. Pavla je pak, za sebe htjela Klara
Gruberova, gospodarica Samobora. Kako nikome od njih namjere nijesu uspjele, odlue se
 4

da ubiju Doru. Grga je na prevaru otruje, a avke ode u rat protiv Turske u kojem ubrzo
pogine.

Prepriavanje moe biti i toliko saeto da se cijela radnja spomene samo u naznakama.

Zlatarevo zlato je pria o nesrenoj ljubavi graanske djevojke Dore Krupieve i

plemia Pavla Gregorijanca. Kako su dolazili iz razliitih i zavaenih drutvenih sredina,
njihova se ljubav nije mogla ostvariti. Na kraju, sticajem nerenih okolnosti i ljubomorih
neprijatelja, Dora bude otrovana, a razoarani Pavle pogine u borbi s Turcima.

PRIPOVIJEDANJE (NARACIJA)

Pripovijedanje je postupak izlaganja dogaaja u nekom vremenskom slijedu.

Dogaaji mogu biti ispripovijedani iz prve ruke, kao svjedoansktvo tada se
pripovijedanje naziva izvjetavanje, koje je u kraem obliku vijest, a u duem izvjetaj.
Dogaaji mogu biti ispriani stvaralaki (kreativno). Tada se pripovijedanje naziva
prianje. Ako pripovjeda izvorno pria tada se to naziva jednostavno priom, a ako je rije o
prenoeju druge prie, onda je po srijedi prepriavanje.
U stvaralakom pripovijedanju dobro je voditi rauna da pria ima jasnu kompoziciju:
od uvoda preko zapleta i vrhunca do raspleta ili zakljuka.
Pripovijedati se moe hronolokim redoslijedom tj. onim redom kojim su se dogaaji
u stvarnosti i desili. Meutim, hronoloki redoslijed moe se preokrenuti pa tada
pripovjedanje tee retrogradno tj. unazad (npr. istraga ubistva na nain odmotavanja
klupka). Mogui je i kratko vraanje u prolost to se naziva retrospekcija. Mogue je
pripovijedati i tako da se simultano prepliu dvije ili vie fabula.

Funkcionalni stilovi

Jezik u konkretnoj realizaciji nije homogen ve se raslojava, pa se razliito govori u

razliitim situacijama i na razliitim mjestima. Predmet funkcionalne lingvistike jeste
funkcionalnostilsko razgraivanje jezika. To je lingvistika disciplina koja prouava upotrebu
i funkcionisanje jezika u pojedinim oblastima ljudskog ivota, odnosno funkcionalno
raslojavanje jezika u obliku stilskih formacija sistemskog karaktera funkcionalni stilova.
Usmjerena je na upotrebu jezika, a ne na njegovu strukturu i sa analize jezikog sistema
preusmjerena je na analizu funkcionisanja tog sistema.
to je ljudski ivot bivao sloeniji, sve vie je umnoavao sfere duhovne i praktine
djelatnosti koje trae specifinu upotrebu jezika. Ta okolnost je poveavala raslojavajuu
tendenciju jezika i umnoavanje funkcinalnih stilova i podstilova. Funkcionalni stilovi su,
prema tome, vezani za ljudske djelatnosti koje su se tokom istorije razvile i izdiferencirale,
zavisno od ciljeva koje je ljudska zajednica imala. Nema ih koliko i ljudskih djelatnosti, jer se
jedan funkcionalni stil koristi u cijelom spektru srodnih djelatnosti. Osim toga, on se dalje
grana na podstilove i ulazi u kombinacije sa drugim stilovima.
Standardni jezik razliito se koristi u zavisnosti od okolnosti, uzrasta, pola,
obrazovanja sagovornika i u zavisnoti od namjene teksta ili usmenog kazivanja. Zato u jeziku
postoje razliiti funkcionalni stilovi:
knjievnoumjetniki stil,
nauni stil,
novinarsko-publicistiki stil,
administrativno-poslovni stil,
razgovorni stil.
 5

Knjievnoumjetniki stil kao stil pojedinca, individualni stil, najbogatiji je i

najsloeniji vid knjievnog jezika i jezika zajednice uopte. Ne spada u deskriptivnu ve u
genetiku stilistiku. Svoju grau crpi sa svih stilskih podruja izraza zajednice, pa i iz
argona. Umjetnik prerauje jeziku i stilsku grau poniranjem u najdublje i najskrovitije
slojeve rijei, trai svojim senzibilitetom paralelizme meu tim rijeima i asocijacije-slike
kojima stvara nove vrijednosti i neponovljiv sklad. Izraajnost rijei u knjievnoumjetnikom
stilu dostie nov kvalitet: ljepotu. Ljepota je, meutim, nadlingvistiko podruje do kojeg nas
lingvistika stilistika sigrno vodi, ali nas tada preputa senzibilitetu i intuiciji.
Nauni stil vid je i kvalitet knjievnog jezika u slubi razliitih nauka. U njemu
preovladava terminologija odreene nauke. Odlikuje se preciznim izraavanjem u naunim
tekstovima. U poreenju sa drugim stilovima najvee razlike postoje izmeu njega i
knjievnoumjetnikog stila. Dok jezik knjievnog djela karakterie bogatstvo slika i stilskih
figura, za stil naune literature bitna je upotreba rijei u njihovom osnovnom znaenju, kako
bi se iskljuila dvosmislenost. Poto je za nauku veoma vano logino miljenje i izraavanje,
osloboen je subjektivnosti i emocionalnosti.
Nauni stil karakterie jasnost, preciznost, tanost, konciznost. U njemu preovlauju
sloene reenice, iznoenje injenica, podataka, upotreba rijei stranog porijekla i termina od
kojih su mnogi poznati samo uskom krugu strunjaka. Radi bolje preglednosti upotrebljavaju
se razliite tamparske tehnike (izdavajanje poglavlja, paragrafa, naslova, podnaslova, godina,
fusnota, podvlaenje i isticanje brojki, slova, rijei i slino). Postupnosti i loginosti izlaganja
mogu doprinijeti pojedine rijei (npr. najprije, prvo, drugo, zatim, s jedne strane, s druge
strane...), takoe doprinose ublaavanju kategorinosti tvrdnji ili njihovom pojaavanju (npr.:
vjerovatno, znai, prema tome, svakako, iskljuivo, dakle...).
Poslovni ili administrativni stil, kao i nauni, tei preciznosti.Taj stil je stereptipan i
bezlian. Izraz mu je ablonski saet, konstrukcije ustaljene i graene po istom tipu. Leksika
varira prema sadraju spisa/akta/dokumenta/izvjetaja/zapisnika osnovnih oblika u kojima
se ovaj stil manifestuje.
Stil koji se upotrebljava u novinarstvu naziva se novinarsko-publicistiki. Karakterie
ga saoptavanje injenica i informacija. Jezik novinarstva treba da bude jednostavan i
precizan, ubjedljiv, saet, konkretan i razumljiv. Njega oblikuju i lektori vrei jezike
ispravke rukopisa, ali vodei rauna o tome da se zadri individualnost novinara. Novinarski
tekst namijenjen je iroj publici, razliitim uzrastima i stepenima obrazovanja, tako da je
veoma vaan izbor rijei i jasnoa reenica.
Razgovorni stil, kojim se sluimo u svakodnevnom ivotu, u kui, na ulici, stil je
prostih i eliptinih reenica, te nezavisnosloenih konstrukcija. Leksika je relativno
raznovrsna, jer se razgovornim stilom obuhvataju sva podruja ljudskog ivota, pa se u njemu
mijeaju elementi leksike svih stilskih podruja: naunog, poslovnog, argonskog i drugih.
Artikuklacija u razgovornom stilu je nemarna, ali su govorne vrjednosti (ritam, intonacija,
pauza, pokret, mimika i konetkst) veoma naglaene.