You are on page 1of 2

Vremenske reenice sa znaenjem posteriornosti

Znaenje posteriornosti ima ona vremenska reenica u kojoj se radnja zavisne klauze realizuje posle
radnje nadreene klauze. U savremenom srpskom jeziku znaenje posteriornosti sadraja zavisne
klauze u odnosu na sadraj nadreene klauze moe se izraziti vremenskim reenicama s tri veznika:
pre nego to, kad i dok. Svi navedeni veznici samo u specifinim morfosintaksikim uslovima
izraavaju znaenje posteriornosti.

Tako vremenska reenica sa veznikom pre nego to ima znaenje da se radnja zavisne klauze
ostvaruje posle radnje nadreene samo kad su obe klauze potvrdne, npr. (Pre nego to je poeo da
pie, saekao je da mu se drhtava ruka smiri), jer ako je predikat nadreene klauze negiran, zavisna
klauza ima znaenje anteriornosti u odnosu na radnju nadreene klauze (npr. Nikad one nisu
zaspale pre nego to on doe prvo on doe, pa tek posle toga zaspe). Dok se negiranost predikata
zavisne klauze s veznikom pre nego to ne moe smatrati ni sa normativnog ni sa logiko-
semantikog aspekta opravdanim, npr.: (Pre nego to dokument ne bude zvanino publikovan, ne
moemo otkrivati ta u njemu pie).

Postoje dva podtipa reenica sa veznikom kad u znaenju posteriornosti. Prvi podtip podrazumeva
da predikati obe klauze moraju biti potvrdni i svrenog vida, s tim da predikat nadreene klauze bude
u pluskvamperfektu i da u njoj uvek postoji mogunost navoenja partikule ve, a da predikat
zavisne klauze bude u perfektu ili aoristu (npr. Kad sam krenuo, mrak je ve bio pao). Ako je npr.
osnovna klauza negirana ili u njoj ne postoji mogunost navoenja partikule ve, onda reenica
nema znaenje posteriornosti, nego anteriornosti npr.: Ne bee se razdanilo kad su krenuli; Ali kad ti
ljudi upoznae enu u njoj, toliko se behu otuili [? ve behu otuili] od nje.

Drugi podtip vremenskih reenica s veznikom kad i znaenjem posteriornosti ima uvek znaenje
iznenadne preuranjenosti. Ovaj podtip podrazumeva prisustvo potvrdnog predikata svrenog vida u
obe klauze, upotrebu perfekta, krnjeg perfekta ili pluskvamperfekta u predikatu nadreene klauze, i
upotrebu aorista, perfekta ili prezenta u predikatu zavisne, kao i prisustvo (eksplicitno ili implicitno)
modalnih partikula sa znaenjem vremenske bliskosti u glavnoj klauzi (taman, tek, ve, samo to, tek
to, jedva da i sl.), npr.: Taman smo zakljuili da nema pravih mukaraca, kad pojavi se Saa).

to se tie veznika dok sa ovim znaenjem, postoje tri podtipa tih reenica. Prvi podtip ima iste
uslove kao i prvi podtip kad-reenica sa znaenjem posteriornosti, npr.: (Dok smo mi stigli do
pozorita, predstava je ve bila poela). Drugi podtip podrazumeva mogunost zamene veznika
dok sa veznikom pre nego to , npr.: (Dok se ti vrati, sve e biti sreeno Pre nego to se ti
vrati sve e biti sreeno). Trei podtip podrazumeva upotrebu predikata svrenog vida u obe klauze,
potvrdnu osnovnu klauzu i negiranu zavisnu, s tim da ta negacija ima status pseudonegacije, npr.:
(On e prei kod prijatelja dok se ne snae za stan). Ukoliko su predikati obe klauze negirani,
reenica oznaava anteriornost a ne posteriornost zavisne u odnosu na radnju nadreene klauze,
npr.: (Nee se vratiti u staru kuu dok ne grane prolee) .

Literatura:

Kovaevi, Milo (2011). Gramatika pitanja srpskog jezika, Jasen, Beograd.

You might also like