B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.

BOJAN MUCKO

O IDENTITETU PRIMORSKIH BUNJEVACA:

PRIMJER KRMPOTA I SJEVERNOG VELEBITA

Bojan Mucko UDK:392(497.5 Hrv. Primorje)

Kreimirov trg 17 Pregledni lanak
HR 10000 Zagreb Ur.: 2008-12-29
naboj017@gmail.com

Iz perspektive suvremenih pristupa istraivanju identiteta razmatraju se procesi

konstrukcije i ivljenja identiteta bunjevakog stanovnitva u zaleu Novog Vinodolskog
i Svetog Jurja. U interakciji s urbanijim primorskim sreditima, Bunjevci iz zalea
predstavljaju ruralni pol simbolike opreke urbano/ruralno. Na temelju nje atribuiran im
je osjeaj "drugosti" kojeg oni u ovisnosti o lokalnim (objektivnim) odnosima moi ili
prihvaaju pasivno ili mu se aktivno (simboliki) odupiru. Vri se semantika analiza
lokalnih etnonima. U zakljuku se, unutar zajednikog teorijskog modela, sintetiziraju
rezultati oba istraivanja.
Kljune rijei: Bunjevci, Krmpote, sjeverni Velebit, identitet

1. UVOD
U sklopu kolegija Temeljni pojmovi hrvatske etnologije, kao student prve
godine etnologije i kulturne antropologije, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,
uz nekoliko kolegica i kolega studenata, imao sam priliku sudjelovati na
terenskom istraivanju pod vodstvom dr. sc. Milane erneli i asistentice
Marijete Rajkovi. Na terenu smo bili dva puta. U travnju 2007. boravili smo
etiri dana na podruju Krmpota (u zaleu Novog Vinodolskog), a u svibnju

213
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

iste godine smo na podruju sjevernog Velebita (u zaleu Sv. Jurja 1 ) proveli tri
dana. Predmet naeg istraivanja bio je primorski ogranak etnike skupine
Bunjevaca, a tema mog istraivanja je problematika bunjevakog identiteta.
Graa je prikupljena tehnikom polustrukturiranog intervjua koja se pokazala
efikasnom u istraivanju odabrane teme. Intervju je polustrukturiran u smislu da
se njime od kazivaa eli prikupiti tono odreena razina podataka, ali nain na
koji se dolazi do te razine nije strogo odreen, odnosno pitanja nisu fiksna; ona
su smjernice za razgovor, pa se prilagoavaju od kazivaa do kazivaa. Tako se
razgovor s jednim kazivaem moe strukturalno potpuno razlikovati od
razgovora s drugim (ovisno o cijelom nizu faktora: od kazivaeve dobi ili
trenutnog raspoloenja, pa do vremenskih uvjeta na terenu), a da je ipak u oba
razgovora dotaknuta ista razina informacija.
Kao to se struktura intervjua moe razlikovati od kazivaa do kazivaa
ukoliko se eli doprijeti do odreene razine informacija, tako se ona mora
razlikovati i od terena do terena ukoliko se na razliitim terenima ispituje isti
aspekt nekog predmeta. Kako bih naglasio razlike u pristupima istraivanju,
ovaj sam lanak koncipirao kao dvodijelan: u prvom dijelu iznosim rezultate s
terenskog istraivanja na podruju Krmpota, zalea Novog Vinodolskog, a
drugi dio sadrava rezultate s podruja okolice Sv. Jurja, dakle podruje
sjevernog Velebita. Oba terenska istraivanja ispituju iste razine identiteta
primorskih Bunjevaca, ali razlikuju se u tehnici intervjuiranja 2 . Nakon zasebne
analize rezultata istraivanja s oba podruja, u zakljuku iznosim komparaciju i
sintezu rezultata unutar zajednikog teorijskog okvira tumaenja.

2. KRMPOTE
2.1. Teoretska pozadina
Parafrazirajui Fredrika Bartha, Jadranka Grbi definirala je (etniki)
identitet kao "proces u funkciji socijalne interakcije". 3 Osnovna pretpostavka
ove definicije jest to da se etnika, ali i sve druge razine identiteta pojedine
grupe osvjeuje i izgrauje, ne u izolaciji, ve u interakciji s drugim grupama.
Prilikom drutveno-povijesno uvjetovanih interakcija, pripadnici dviju skupina
uoavaju meusobne razlike. Uoavanjem razlika izmeu sebe i pripadnika
neke druge skupine, a u kontekstu konkretnih drutveno-povijesnih interakcija,
u svijesti pojedinca stvara se i subjektivna slika o vlastitom identitetu. Iako

1
Zahvaljujem Gradskom muzeju Senj i prof. Blaenki Ljubovi na pokrivanju trokova
smjetaja tijekom boravka u Svetom Jurju.
2
Razliku u konkretizirat tijekom teksta.
3
J. GRBI, 1994, 26.

214
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

subjektivna, ova razina identiteta nastaje, dakle, u kontekstu objektivnih

drutvenih interakcija, uoavanjem materijalnih razlikovnih markera, ali
izotrava se autorefleksijom u dodiru s "drugim".
Upravo bi ovo subjektivno poimanje vlastitog identiteta pripadnika neke
grupe, prema Barthu, trebao biti sredinji predmet prouavanja identiteta u
cjelini. U ovakvom pristupu etnolog ne istrauje identitet pojedine grupe
prouavanjem samo "objektivnog sadraja" njezine kulture, nego pokuava
ispitati one razlikovne elemente koje navodi sam kaziva u pokuaju opisa
vlastite skupine kao oprene nekoj drugoj. U osnovi ovakve, subjektivne razine
identiteta grupe, stoji jednostavna struktura binarne opozicije: mi/oni 4 .
Nedostatak Barthovog interakcionistikog pristupa, primijenjenog na
istraivanje kompleksnih suverenih drutava je zanemarivanje odnosa moi
izmeu prouavanih grupacija 5 . Ili rijeima Nevene krbi Alempijevi:
"Nemaju sve zajednice jednak utjecaj u produkciji simbola i slika o 'drugima':
vrednovanje odreene skupine znatno ovisi o odnosima moi, pri emu
politike elite, u pravilu smjetene u administrativnim i gospodarskim centrima,
odreuju tko predstavlja 'druge' u datom trenutku". 6 Dakle, opreka mi/oni,
formirana na temelju odnosa moi izmeu dviju razliitih grupa u meusobnoj
interakciji, poprima oblik: mi "prvi" / oni "drugi". "Drugi" ovdje nisu samo
nositelji drukije identifikacije, nego i "manje vrijedni" pripadnici neke
"drugorazredne" kulture iji identitet nosi negativne konotacije.
Istraujui primorski ogranak bunjevake skupine na podruju Senjskog
bila u zaleu Senja, Nevena krbi Alempijevi upravo je tako formiranu
opreku prepoznala u odnosu izmeu graana Senja i bunjevakog stanovnitva
u zaleu. Njezin zakljuak ukratko glasi: "Bunjevci kao 'senjski drugi'". 7
Podruje mog prvog terenskog istraivanja, Krmpota, nalazi se neto
zapadnije od podruja Senjskog bila na kojem je svoja istraivanja na temu
identiteta izvrila Nevena krbi Alempijevi. Autoriini zakljuci ponukali su
me da se, u fazi pripreme za terensko istraivanje, zapitam koje bi vee mjesto
ili grad moglo za krmpotske Bunjevce imati istu onu ulogu u izgradnji njihove
identifikacije kakvu za susjedne, Bunjevce Senjskog bila ima Senj? No je li
takvo pitanje uope legitimno; nije li to pretkoncepcija kojom istraivanje
usmjeravam prema unaprijed zadanim zakljucima? Na ova pitanja pokuat u
odgovoriti u poglavlju "Krmpotski Bunjevci kao Novljanski drugi", no prije
toga potrebno je kontekstualizirati rezultate mog istraivanja.

4
J. GRBI, 1994, 27.
5
J. GRBI, 1994, 27.
6
N. KRBI ALEMPIJEVI, 2003, 426.
7
N. KRBI ALEMPIJEVI, 2003, 441.

215
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

U lanku "Pristupi istraivanju bunjevakih identiteta", Milana erneli

iznosi smjernice holistikog pristupa istraivanju vieslojnog bunjevakog
identiteta. Holizam se prvenstveno odnosi na komparativnu analizu razvoja
identiteta svakog od triju bunjevakih ogranaka. No holistiko je i autoriino
povezivanje problematike bunjevakog identiteta s istraivanjem bunjevake
etnogeneze. "Istraivanjem etnogeneze jedne takve grupe, zapravo, poinjemo
dobivati uvid u problematiku koja se tie pitanja njihova identiteta u
povijesnom kontekstu. Stoga je pitanje identiteta Bunjevaca kao etnike grupe u
prolosti vano, s obzirom na povijesne okolnosti koje su uzrokovale njihovo
razdvajanje u 17. stoljeu i na posljedice tog razdvajanja, koje su utjecale na
etnokulturni razvoj svih njihovih raseljenih ogranaka. Ako zanemarimo pitanje
njihove etnogeneze, ne moemo dobiti pravi i jasni uvid u oblikovanje njihovog
identiteta u prolosti". 8 Identitet je ovdje miljen u svoj svojoj
viedimenzionalnosti, kao kategorija s etnikim i kulturnim aspektom, kao
objektivna i subjektivna razina etniciteta. 9
Promatrano unutar ovog konteksta, diskurzivna razina identiteta koja je
predmet mog istraivanja, moe se dakle kategorizirati kao "subjektivna". Kao
to u pokuati pokazati, to je razina na kojoj se identitet, bez obzira na temelju
kojih objektivnih identifikacijskih markera bio stvoren, svodi na osjeaj
"prvosti" ili "drugosti".

2.2. Ciljevi istraivanja

S obzirom na to da i Senjsko bilo i Krmpote nastanjuju primorski
Bunjevci, te uzevi u obzir da iz slinih povijesnih, geografskih, klimatskih i
gospodarskih prilika Senjskog bila i Krmpota, mogu nastati i slini drutveni
odnosi s okolnim podrujima, pretpostavio sam da i za Krmpote postoji neki
centar moi i da e to vjerojatno biti neka od veih priobalnih mjesta zapadno
od Senja Novi Vinodolski ili Klenovica na to upuuje i naziv opine Novi
Vinodolski, odnosno naziv mjesnog odbora Krmpote Klenovica.
Dakle, kao prvi cilj istraivanja, odredio sam otkriti koje se mjesto za
krmpotsko podruje moe u administrativnom i gospodarskom smislu oznaiti
kao objektivan "centar moi", ali i kao generator osjeaja identiteta za
bunjevako stanovnitvo.
Vezano uz ovo pitanje, potrebno je odrediti jo dvije stvari. Ako postoji
jednoznano odreeni centar moi u smislu neke geografske toke i podruje
periferije upuene prema tom centru mora biti jasno definirano. Poklapaju li se

8
M. ERNELI, 2005, 27.
9
M. ERNELI, 2005, 28.

216
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

ili razilaze opinske, odnosno upanijske granice Krmpota s percepcijom

stanovnitva Krmpota o samim Krmpotama?
Kao drugo, ukoliko postoji neki centar moi i ukoliko je identitet
krmpotskog stanovnitva doista izgraen kroz povijest unutar konteksta
mnogostruke drutvene interakcije sa stanovnitvom tog centra, na kojim je to
razlikovnim elementima izgraena opreka mi / oni?
Nadalje, zanimalo me kakva je predodba krmpotskih Bunjevaca o
vlastitom podrijetlu i poklapa li se ta predodba sa znanstvenim spoznajama.

2.3. O geografskom smjetaju Krmpota

Geografske granice krmpotskog podruja uglavnom se poklapaju s
predodbom samih Krmpoana o podruju na kojem ive. To je podruje
Primorsko-goranske upanije koje poinje zapadno od obalnog mjesta Povile,
iza malog poluotoka Velesa. Priobalna mjesta uz Jadransku magistralu koja
pripadaju ovom podruju jesu: Klenovica, Smokvica Krmpotska i Sibinj. Od
magistrale podruje se protee po brdovitom terenu sve do krajnje sjeverne
toke - sela Omar, nakon kojega, sa selom Komadine poinje podruje
Ledenica. Najistonija mjesta su Drinak prema Klenovici i Drsnik sjevernije.
Sa zapadne strane, najblie krivoputskom podruju, odnosno upaniji Liko-
senjskoj, smjetena su sela Zabukovac i Podomar. Selo Zabukovac je najvie
naseljeno mjesto podruja i nalazi se na nadmorskoj visini od 860 m. Ulogu
sredinjeg sela u prolosti je imalo selo Jakovo Polje u kojem su se nalazila
crkva i kola. Danas izuzetno rijetke naseljenosti 10 , ovo je podruje u prvoj
polovici 20. st., prema navodima kazivaa, imalo oko 3000 stanovnika.
Iako me zanimala prvenstveno ona razina identiteta koju su Krmpoani
izgraivali u interakciji s okolnim centrima moi, u razgovoru s jednim
kazivaem, naiao sam na pjesmu koja indirektno govori i o onoj razini
identiteta koja je izgraena interakcijom Krmpoana unutar samih Krmpota, ali
i interakcijom Krmpoana sa irom regijom. Ivan Butorac (1925.) iz Luke
Krmpotske, prisjetio se pjesme iz djetinjstva koju je poetkom 20. st. ili ranije
sastavila Ana Butorac, roena Vukeli, podrijetlom iz Alana: "Tati Jezerinci, /
Kola voze Brinjaci, / Dugu teu Alanari, / Kurvari Podbilari, / Laci Biljani, /
Drva gone Drinjani, / Oliti Klenovari, / Glad pate Poljari, / Komadine liine, /
Poprdljivi tevii, / aavi Luani, / Dugovrati Grujii, / Kilavi Jurii". U
svakom stihu ove pjesme rugalice etiketirano je jedno selo, i to na nain

10
Prema podatcima Dravnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske iz 2001., dananji
Mjesni odbor Grada Novog Vinodolskog: Krmpote Klenovica ima 508 stanovnika.
http://www.dzs.hr , pogledano 23. 01. 2009.

217
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

pripisivanja odreenih karakteristika nekih pojedinaca te grupe svim njezinim

lanovima. Neki stihovi govore o konkretnim, objektivnim karakteristikama
stanovnitva pojedinih sela, odnosno o nainu njihovog privreivanja. Tako
saznajemo da su se stanovnici Alana bavili stolarskim radom, da su stanovnici
Brinja vozili kola, a Drinjani bili umari. Objektivnost ovih podataka mogla bi
se provjeriti daljnjim statistikim ispitivanjima, jer generalizirane predodbe
stihova vjerojatno su nastale na temelju postojeih gospodarskih karakteristika
stanovnitva. Ali status lopova pripisan Jezerincima, 11 ili npr. epitet dugovratih,
dodijeljen Grujiima, govori nam i o stereotipima nastalim meusobnom
drutvenom interakcijom pojedinih sela. "Alternativno, susjedima se nadijevao
nadimak ili pria u kojoj su okarakterizirani kao lijeni, naivni, lopovi i slino
[...]". 12 U pjesmi su etiketirana i neka sela ire regije: Brinje i Jezerane
pripadaju Lici, Alan pripada Krivom Putu, a Komadine ledenikom podruju.
Spominju se, dakle, sela koja pripadaju graninom podruju oko Krmpota, ali
negativne etikete pripisane su podjednako i krmpotskim i okolnim selima, pa se
ne moe odrediti neki epicentar koji bi bio ishodina toka negativne evaluacije
okolnog podruja. Dakle, cijela je krmpotska regija s graninim selima
etiketirana "ravnopravno".
Poto su odreena sela okarakterizirana na temelju stereotipnih
(prvenstveno subjektivnih) karakteristika, a neka na temelju objektivnih,
nedosljednost u nainu karakterizacije pokazuje da je popis sela u pjesmi
"vaniji" od samih etiketa pripisanih pojedinanim selima. Odabir sela u pjesmi
vjerojatno oslikava mreu drutvene interakcije ove regije poetkom
dvadesetog stoljea, no to bi trebalo ispitati daljnjim istraivanjima.

2.4. "Krmpotski Bunjevci kao novljanski drugi" 13

U fazi pripreme za terenski rad pretpostavio sam da je za stanovnitvo
Krmpota od posebne vanosti grad Novi Vinodolski. To se moglo zakljuiti ve
i iz geografskog odnosa Novog Vinodolskog i Krmpota, uz pretpostavku
usmjerenosti ruralne periferije prema urbanom centru. No to je pretpostavka
koju u razgovoru s kazivaima nisam smio podrazumijevati. Zanimala me ona
razina identiteta koju su kazivai sagradili kroz interakciju s drugim drutvenim
skupinama. Zato je moj drugi set pitanja, nakon uvodnog o subjektivnoj slici

11
Misli se na Jezerane; potvrdio kaziva Zvonko Kalanj.
12
J. APO MEGA, 1997, 76.
13
Usporedi s N. KRBI ALEMPIJEVI, 2003, 441-442. Naslov je "citat" autoriine
sintagme "primorski Bunjevci kao 'senjski drugi'". Autorica se bavi Bunjevcima Senjskog bila, a
sintagmu "citiram" kako bih naglasio slinosti u procesima identifikacije koje u interakciji sa
stanovnitvom primorskih mjesta prolaze i krmpotski i Bunjevci Senjskog bila.

218
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

regije, bio usmjeren na detekciju konkretnih ivotnih situacija u kojima su

kazivai tokom ivota imali priliku ostvarivati takve kontakte. Pitao bih
kazivae u kojem su mjestu pohaali kolu, kamo su odlazili u crkvu, gdje su
radili i slino. Ukoliko su se takve, drutveno uvjetovane ivotne situacije
odigravale izvan podruja Krmpota, tada su one za kazivaa bile poprita
izgradnje vlastitog identiteta sueljavanjem s nekim regionalnim "drugim".
Ispostavilo se da su Krmpote doista orijentirane prema Novom Vinodolskom, i
to kao administrativnom, trgovakom, gospodarskom i obrazovnom centru. Tek
tada, nakon to sam od samih kazivaa saznao kontekst njihove interakcije sa
stanovnitvom Novog Vinodolskog, mogao sam nastaviti s daljnjim setovima
pitanja. Nisu me zanimale statistike ili povijesne pojedinosti vezane uz njihovo
kolovanje ili rad, nego opa slika o svojoj i drugim skupinama koju su kroz
takve situacije izgradili.
Kazivae kolovane u Novom Vinodolskom upitao bih jesu li
primjeivali kakve razlike izmeu uenika iz Novog Vinodolskog i krmpotskih,
a poto mi se nakon nekoliko intervjua potvrdila pretpostavka o regionalnoj
vanosti Novog Vinodolskog, upitao bih odmah na poetku intervjua: "Ima li
razlika izmeu Krmpoana i Novljana?". Kazivai su i na prvi i na drugi oblik
pitanja davali slian oblik generaliziranog odgovora u kojem se bunjevako,
krmpotsko stanovnitvo, prema stanovnitvu Novog Vinodolskog prikazuje kao
"drugotno". Evo odgovora Mate Butorca (1942.) iz Luke Krmpotske: "Velika
razlika izmeu nas i Primoraca dolje. Nas su uvijek zvali Bunjevci, kao
zaostali, s planine doli, stoari, je li, sirotinja, a bili smo najinteligentniji,
najbolji aci. Znai ima neka ica dole iz Hercegovine, jer Hercegovci su
oduvik bistri ljudi. Nae podrijetlo je od rijeke Bune, juno od Mostara. [...] Taj
svit u Novom, vite sa sela ono... kad je to bilo... prije pedeset godina... manje
vrijedan je li, nije gospodin sa asfalta. oban, panjak, stoar."
Iz ovog odgovora moe se oitati da je kazivaeva percepcija
stanovnitva Novog Vinodolskog bazirana na binarnoj opreci izmeu Primorca
i Bunjevca. Jedan je, dakle, "gospodin s asfalta", a drugi "oban s panjaka".
No vanije od otkria same opreke jest otkriti generatora te opreke. Kaziva
svoje svjedoanstvo zapoinje iskazom: "Velika je razlika [izmeu nas]", ali u
nastavku ne opisuje konkretne razlike, nego tretman Bunjevaca od Novog
Vinodolskog, a radi tih razlika. Njegov odgovor nema oblik tipa: "Mi smo takvi,
a oni su onakvi", nego: "Oni nas smatraju takvima, a sebe onakvima". Kaziva
koji je pripadnik Bunjevaca, o svojoj skupini govori iz perspektive skupine
Novljana. Ne upuuje li to na disbalans u odnosu moi izmeu dvije skupine?
Ona ista skupina koja je na nekoj objektivnoj, drutvenoj razini monija i o
kojoj je druga skupina iz nekog razloga ovisna, vri evaluaciju i simboliki

219
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

potlauje drugu skupinu. Monija skupina evaluira inae neutralne razlike, na

temelju te evaluacije stvara opreku u kojoj sebe prikazuje kao "prvu", odnosno
podinjenu skupinu kao "drugu", a podinjena skupina na temelju takve,
nametnute opreke stvara i sliku o sebi. Kao generator opreke otkriva se, dakle,
stanovnitvo Novog Vinodolskog.
Jo je dvije stvari bitno primijetiti u iskazu ovog kazivaa jer se one
pojavljuju i u nekih drugih. Prvo bih elio naglasiti da kaziva, kao i veina
drugih koji su navodili sline primjere, naglaava da govori o vremenu od prije
pedeset godina, i to je vremenska distanca koja se mora uzeti u obzir. Kao to
u pokazati u nastavku teksta, razina bunjevakog identiteta koja je predmet
ovog rada, konstruirana je na temelju odreenih drutvenih interakcija
kontekstualno vezanih uz povijesno razdoblje mladosti mojih kazivaa. No,
iako se s kontekst drutveno povijesnih interakcija promijenio konstruirani
identitet je ostao.
Kao drugo, kaziva tvrdi da su Bunjevci inteligentniji od Primoraca,
odnosno pripadnika grupe kojoj su kulturalno bili podreeni. Slino uvjerenje
iznosi i sljedei kaziva koji je srednju kolu pohaao u Crikvenici, Zvonko
Kalanj (1949.) iz Klenovice: "Preko Povila ti si ve malo divliji nego to su
Crikveniari, ve graani, a jedan profesor je rek'o da smo mi koja su djeca
bili s ove strane, Bunjevci, da smo roeni s malom maturom, da smo puno
inteligentniji nego oni, a oni su nas obrnuto smatrali k'o poludivlji i tako".
Izjave o "bunjevakoj prirodnoj inteligenciji" u oba su primjera dana u
istom kontekstu, kao stav simbolikog otpora prema negativnoj predodbi
nametnoj od generatora opreke. I u jednom i u drugom primjeru kazivai
spontano navode ovu primjedbu kao protuprimjer, argument koji ima ulogu
neutraliziranja negativnog atributa dodijeljenog od dominantne drutvene
skupine. Zanimljiv je nain na koji se prvi kaziva, Mate Butorac pribliio
pitanju vlastitog podrijetla (vidi citat ranije u tekstu).
Parafraza njegovog citata moe se prikazati kao jasna logika struktura:
1. Iznosi opreku Primorac / Bunjevac.
2. Navodi negativne bunjevake atribute: zaostali, s planine doli,
sirotinja...
3. Navodi protuargument za negativne atribute: najinteligentniji, najbolji
aci.
4. Spominje bunjevako podrijetlo koje povezuje s Hercegovcima, uz
pretpostavku da su Hercegovci oduvik bistri ljudi. Dakle, on bunjevako
podrijetlo spominje radi verifikacije svog protuargumenta, odnosno ona postaje
temelj njegovog simbolikoga otpora negativnoj evaluaciji.

220
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

Osim to je simboline naravi, izjava da su Bunjevci bili bolji aci, do

odreene mjere mogla je i biti utvrena u stvarnosti. To je podatak koji bi se
moda mogao provjeriti statistikim istraivanjem, ali mislim da o tome, bez
nepotrebne generalizacije, vie govori komentar kazivaa Ivana Lonara
(1936.) iz Smokvice Krmpotske: "Djeca iz ovih zaseoka su tee ivjela i ona
su bila u sebi pripremljena, ponukana da malo bolje ue, da se izvlae, jer
nemate se kud vi vratit ovdje. [...] [N]e zato to smo mi iz Krmpota pametniji,
a oni iz Novoga bedastiji - nije to, ali da smo sigurno malo drugaije
razmiljali i zrelije - to sigurno".
U razgovoru s kazivaem Ivanom Lonarom doznao sam jo jednu
pojedinost vezanu uz kolovanje. Kaziva je spomenuo kako su oni krmpotski
osnovnokolski aci koji su se kolovali u Novom Vinodolskom, u pravilu i
ivjeli tamo u akom domu. Ali u domu su, uz njih ivjela i djeca iz svih
podruja oko Novog Vinodolskog, a tamo je bila smjetena i ratna siroad
(radi se dakle o 40-im godinama 20. st.). U takvim uvjetima nastala je opreka:
mi (iz Novog Vinodolskog) domai / oni (iz doma) - domljani. Pod
domljane podrazumijevali su se dakle i Bunjevci, iako ne i samo oni. Izmeu
domljana i domaih dolazilo je i do zadirkivanja i naguravanja. Iako kaziva
Lonar napominje da takve razmirice nisu prelazile granice djeje igre, one su
oito potvrivale jasno postavljene granice mentalnog razgranienja.
U Zabukovcu sam, u njegovu rodnom selu, razgovarao s kazivaem
Zlatkom Paveliem (1939.). Na pitanje o predrasudama prema Bunjevcima od
Novljana kaziva odgovara: "Recimo, tih 50-ih godina je bilo vrlo
karakteristino da njima ni bilo drago ako bi neki od tih, recimo brana, ne
samo Krmpoana nego i Ledeniara i tako dalje, igrao kolo s njima. Meutim
to danas, unatrag 20 godina, vie nije tako svi animoziteti su daleko iza
nas". Kaziva, kao primjer situacije u kojoj su se oitovale razlike izmeu
Novljana i Krmpoana, navodi okupljanje u kolu. Prethodni kaziva Ivan
Lonar naveo je situacije iz kolovanja. Oba primjera, i kola i kolo, primjeri
su drutvene interakcije izmeu perifernog stanovnitva i stanovnitva centra,
u samom centru. Da je interakcija ostvarena u takvim situacijama bila ujedno
i mjesto generiranja i simbolikog potvrivanja opreke mi/oni, pokazuju oba
primjera. Ali ono to je bitno primijetiti jest to da su i u jednom i u drugom
primjeru Krmpoani kao "drugi" poistovjeeni sa irom skupinom
stanovnitva okolne periferije. U kolu su, primjerice, i Ledeniari i
Krmpoani bili podjednako brani, podjednako nepoeljni. Za vrijeme
kolovanja domai su se podsmjehivali domljanima, dakle, podjednako i
Krmpoanima i ratnoj siroadi.

221
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

2.5. Predodbe o bunjevakom podrijetlu i "izgubljena kultura"

Budui da se o etnogenezi Bunjevaca u znanstvenoj literaturi ve dosta
pisalo, te budui da je literatura relativno dostupna, interesiralo me ne samo
poklapaju li se znanstvene spoznaje s pukim predodbama nego jesu li
eventualno i puke predodbe oblikovane prema znanstvenim spoznajama.
Ispalo je da su doista djelomino oblikovane i prema dostupnoj strunoj
literaturi i prema masovnim medijima. Sukladno rezultatima vie znanstvenih
istraivanja, krmpotski Bunjevci svoje podrijetlo i ime rado povezuju uz autore
koji njihovo podrijetlo veu uz rijeku Bunu, pri tome se pozivajui na Rikarda
Pavelia i Dragutina Pavlievia, poznatih hrvatskih znanstvenika, no koji su,
to sigurno nije bez znaaja, i podrijetlom iz ovoga kraja. Bitnim smatram iskaz
kazivaa Zlatka Pavelia: "Neto je to opisivao i Rikard Paveli u svojoj knjizi
o Bunjevcima, ali najkvalitetnije je to opisao Dragutin Pavlievi, sveuilini
profesor, povjesniar. On je to razradio i sa strune strane, ne samo sa ove,
puko-predajne". U izjavi ovog kazivaa moe se primijetiti opreka: struno,
znanstveno / puko-predajno. Vee povjerenje u spoznajnu legitimnost, u ovoj
opreci, kaziva pridaje znanosti.
Vezano uz etnogenezu Bunjevaca, kazivai su svoj krmpotski ogranak
obino suprotstavljali bakom, kao dva suprotna pola iste kulture. Ono to ih
ini suprotstavljenim jest bogatstvo kulturnog inventara s bake strane, a
nedostatak toga s krmpotske. Predodbu o bogatstvu bake kulture kazivai su
stekli posredstvom medija i strune literature, no zanimljivo je da bogatstvo i
rasko bako-bunjevake tradicijske kulture tumae kao "izvorni" bunjevaki
kulturni inventar. Bogatstvo tog kulturnog inventara se, prema kazivaima,
naprosto izgubio tijekom migracija njihova ogranka. Frane Butorac (1939.) iz
Grujia objanjava: "Velika masa je otila tih Bunjevaca u Sombor i Suboticu,
gore u Vojvodinu i zadrali su svoje obiaje i sve Bunjevci! A mi nismo nita
zadrali... onda to je bila manjina, onda upali smo tu... tako da mi nismo
zadrali nikakav obiaj svoj, mi nemamo ope neki svoj obiaj, je li! Mi samo
znamo da smo Bunjevci i tako, Hrvati, je li... a obiaje smo kopirali od
svakoga...". Isti osjeaj kulturne neimatine kazivaa Zvonka Kalanja (1949.) iz
Grujia izraen je rijeima: "Ovdje Krmpoani nemaju neto svoje da bi rekli:
'Ovo je nae!'". Ili rijeima kazivaa Zlatka Pavelia (1939.) iz Zabukovca:
"Naalost, s nama u tim migracijskim pokretima nije io taj kulturni dio... tako
da mi te obiaje - recimo narodne nonje - nemamo. Vjerojatno su ljudi
zanemarili to s obzirom na optereenje, jer muka ivalj je radila negdje vani,
zaraivala kruh, jer tu se nije imalo od ega ivjeti, a tu su ostala djeca i ene i
oni su obraivali zemlju, tako da se od toga ivjelo. Jedino to je ostala pjesma

222
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

ta bunjevaka i kolo koje se igralo nekada. Za razliku od Bunjevaca u

Tavankutu, ak se ovdje i govor izmijenio".
Na ova kazivanja smisleno se moe nadovezati i komentar sljedeeg
kazivaa koji ivi u Novom Vinodolskom, a roen je i odrastao u Tavankutu u
Bakoj. Ivan Balaevi (1949.) tumai: "Malo sam bio razoaran jer sam
primijetio da ovdanji Bunjevci nisu toliko prepoznatljivi, da tako kaem. Oni
nisu posebno prepoznatljivi, osim to se smatraju Bunjevcima, ali nemaju svoju,
niti posebnu nonju, niti posebne obiaje i tako je to za mene bilo malo
razoarenje. Mi smo tamo [u Tavankutu] imali ba sve posloeno, to smo mi i
to su nai obiaji." Kaziva navodi da slinosti s bakim Bunjevcima nema
"ak ni u govoru, jer njihov govor je drugaiji, u govoru ima vrlo malo slinosti
sa naim govorom tamo".
Kaziva Ivan Lonar (1936.) iz Smokvice Krmpotske u razgovoru je
precizirao po emu su Krmpoani Bunjevci. 14 Kao prvo po tokavskom jeziku
(za razliku od novljanskog akavskog), a kao drugo po nedostatku narodnih
obiaja i "narodne nonje". O nedostatku obiaja moe se govoriti jedino u
usporedbi s drugima, a kaziva je kao primjer pravih obiaja naveo "narodne
nonje" Novog Vinodolskog, Crikvenice i Senja te, primjerice, obiaj
mesopusta u Novom Vinodolskom. Prethodni kazivai doli su do istog
zakljuka kao i kaziva Ivan Lonar, ali usporeujui krmpotske s bakim
Bunjevcima. 15 Subjektivni osjeaj identiteta zasnovan je na markerima
identiteta, a ti markeri obino "predstavljaju spoj objektivnog kulturnog
nasljea i subjektivne percepcije njegovih nositelja". 16 Dakle, u sluaju
krmpotskih Bunjevaca ini se kao da temeljni identifikacijski marker nije neki
dio njima pripadajueg kulturnog inventara, nego upravo njegov "nedostatak".
Upuujem na jo jedan identifikacijski marker koji je, kao i prvi, sloen
kulturni fenomen. Vezan je uz pozivanje kazivaa na znanstvenu literaturu radi
potvrde zajednikog bunjevakog podrijetla. Ako se sloimo s Anthonyem D.
Smithom da su mitovi i povijesna sjeanja neke od temeljnih svojstava
zajednice 17 i uzmemo li u obzir prethodno razmatranje o "nedostatku"
kulturnog inventara krmpotskih Bunjevaca, njihovo pozivanje na strunu
literaturu moemo spoznati iz nove perspektive. Naime svijest o "nedostatku
kulturnog inventara" jedan je od uzroka slabljenja osjeaja grupnog identiteta.

14
U ovom odlomku radi jasnoe teksta saeto parafraziram, a ne citiram kazivanje Ivana
Lonara.
15
Usporedi s M. ERNEL, 2005, 32-34; takoer i N. KRBI ALEMPIJEVI, 2003,
433.
16
N. KRBI ALEMPIJEVI, 2003, 426.
17
Smith, prema J. GRBI, 2005, 41.

223
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

"Mit o zajednikom podrijetlu" skupina konstruira upravo radi produbljivanja

osjeaja identiteta, a za mnoge moje kazivae ulogu produkcije mita ima
upravo struna literatura. Drugim rijeima: sadraj znanstvenih publikacija
postaje vanim identifikacijskim markerom zajednice. 18

2.6. Identitet kao subjektivna kategorija

Kaziva Ivan Lonar (1936.) iz Smokvice Krmpotske, u jednom trenutku
intervjua, izrazio se zanimljivo: "Mi se svi osjeamo Bunjevci". Znakovitom mi
se ini fraza "osjeati se Bunjevcem", jer upravo je subjektivni osjeaj taj koji
odreuje pripadnost nekoj grupi. A da je identitet subjektivna kategorija koja
funkcionira po proizvoljnoj "logici" osjeanja pripadnosti, najbolje govori iskaz
mlaeg kazivaa Marija Matijevia (1980.) iz Starog Sela, koji je u Krmpotama
ivio do desete godine, a od tada ivi u Novom Vinodolskom. Njegova majka je
Krmpoanka, a otac mu je Zadranin. Na moje pitanje je li on Bunjevac, evo
kako odgovara: "Iskreno, ja kada me god netko pita, ja kaem da sam
Dalmatinac... osjeam se nekako vie Dalmatinac, dok moj brat drukije,
mislim ko Bunjevac, vie je povezan s njima".
Dva brata od kojih se jedan "osjea Dalmatincem", a drugi Bunjevcem,
potvruju mogunost subjektivne i proizvoljne izgradnje identiteta, ako
uzmemo u obzir pretpostavku da su oba brata na raspolaganju imala jednak
pristup i dalmatinskom i bunjevakom kulturnom inventaru, a kao temelj
izgradnje vlastitog identiteta svaki je odabrao svoj.

2.7. Vieslojnost problema

ini mi se da se iz jednog isjeka intervjua s kazivaem Zlatkom
Paveliem (1939.) iz Zabukovca mogu oitati gotovo svi fenomeni vezani uz
vieslojni problem identiteta krmpotskog ogranka primorske skupine
Bunjevaca. : "Ima neto, recimo tipinog (govori o obiajima i pjesmi Novog
Vinodolskog) koje se ne hvata uhu recimo ljudi odavde, ali mi smo to prihvatili
kao jedno kulturno blago, vrijednost tog grada... [i] onda smo se prilagoavali.
Ali vrlo je malo Bunjevaca koji su se ukljuivali kompletno u to, nekako
odgojeni tako materinski jezik moj. Ne da to podcjenjuje akavski, akavski je
isto lijepi jezik, dapae... Nama nije nametana niija kultura, mi smo prihvaali

18
Sve kulturne fenomene i probleme koji slijede iz ovog zakljuka zasad ostavljam
otvorenim. Napomenuo bih samo, da ovaj zakljuak donekle sloenijim ini odnos istraivanja
etnogeneze i identiteta zajednice, jer pokazuje da rezultati istraivanja etnogeneze zajednice
izravno utjeu na formiranje identiteta njezinih lanova.

224
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

i podravali, dapae, ja sam i kao gradonaelnik [podravao kulturu Novog

Vinodolskog], jer to je jedno bogatstvo".
U ovom iskazu kaziva, kao prvo, potvruje postojanje kulturne razlike
izmeu stanovnitva Krmpota i Novog Vinodolskog, kao drugo, govori o
svjesnom prilagoavanju obiajima Novog Vinodolskog, kao tree, otkriva
materinski jezik, odnosno ikavsko narjeje kao objektivni marker identiteta, ija
je uporaba sprijeila potpunu asimilaciju bunjevakog stanovnitva od njima
"superiornije" kulture Novog Vinodolskog, kao etvrto, napominje da im strana
kultura nije nametana silom, nego su je dobrovoljno prihvaali i podravali.
Ovdje je bitno zapitati se nije li u procesu prihvaanja tue kulture, zanemarena
vlastita kultura?
I to me vraa ponovno na temeljni marker identiteta krmpotskih
Bunjevaca, a to je "nedostatak" vlastitog kulturnog inventara. Kultura Novog
Vinodolskog prihvaana je kao bogatstvo koje sami nisu imali, pa se ini da
prihvaanjem obiaja tue kulture, vlastitu nisu naputali i potiskivali, nego
naprosto popunjavali njezine praznine. To izraava i ve navedeni citat
kazivaa Frane Butorca: "...a obiaje smo kopirali od svakoga". Da se ne
zapletem u neprecizne i pregrube generalizacije, ovaj proces kulturne
asimilacije potrebno je jo podrobnije objasniti. Kopiranje i prihvaanje tue
kulture u ovom se kontekstu ne odnosi na kopiranje konkretnih novljanskih
obiaja ili aktivno sudjelovanje u njima. Proces asimilacije u ovom kontekstu
podrazumijeva prvenstveno naputanje ruralnog, kao posljedicu prihvaanja
gradskog naina ivota. Prihvaanjem gradskog ivota, novodoseljeno
stanovnitvo iz periferije pasivno prihvaa i zateene obiaje gradskog
stanovnitva. To postupno dovodi do naputanja ruralnih ivotnih obrazaca, a
taj proces, u sluaju krmpotskih Bunjevaca, bio je dodatno ubrzan stanjem
njihovoga kulturnog inventara koji je ve otprije "osiromaen" povijesnim
okolnostima.
Svjedoanstvo kazivaa Zlatka Pavelia ima i jednu dodatnu, simboliku
vrijednost s obzirom na to da je ovaj kaziva do prije nekoliko godina bio
gradonaelnik Novog Vinodolskog. injenica da je krmpotski Bunjevac bio
gradonaelnik dominantnog centra moi, jo jednom zahtijeva da se stvaranje
primijeene opreke izmeu Bunjevaca i Novljana stavi u pravi vremenski
kontekst, jer u protivnom se navedeni primjer ini proturjenim: potlaeni
"drugi" nalazi se na samom hijerarhijskom vrhu "prvih". Identitet Krmpoana
stvoren je kroz analiziranu opreku, ali drutveni konteksti unutar kojih je
opreka kroz povijest generirana vie ne postoje. U drugoj polovici 20. st.
naputanje ruralnog, a prihvaanje i asimiliranje gradskog naina ivota
uzrokovalo je i postupni nestanak onih drutvenih interakcija, poput plesa u

225
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

kolu nakon mise ili ivota u akom domu, 19 koje su bile poprita izgradnje
bunjevakog identiteta. Generatori su nestali, ali simbolika opreka je ostala.

3. PLANINA
3.1. Subjektivna / slubena slika regije
Drugo terensko istraivanje odvijalo se na podruju primorske strane
sjevernog Velebita, izmeu Sv. Jurja i ivih Bunara. Cilj prvog seta pitanja bio
je dobiti uvid u predodbu kazivaa o podjeli geografske regije u kojoj ivi. Ta
se subjektivna predodba regije ne mora poklapati sa slubenim, dravno
definiranim regionalnim granicama podruja. Podruje Podgorja, prema
slubenim podatcima 20 , naziv je za dio Hrvatskog primorja izmeu grada Senja
i rijeke Zrmanje.
Kazivae bih prvo upitao za naziv regije na kojoj se nalazimo; ukoliko bi
odgovorili da smo u Podgorju, zamolio bih ih da odrede gdje je Primorje i
obratno. Dobio sam odgovore ijom se klasifikacijom podruje na kojem sam
provodio istraivanje moe podijeliti na dva dijela. Prvi dio ine Sv. Juraj sa
svojim istonim zaleem selima smjetenim na obroncima Velebita koja su
orijentirana prema Sv. Jurju. Sela u kojima sam razgovarao s kazivaima, od
najblieg Sv. Jurju pa prema sjeveroistoku jesu: Lopci, Matei Pod, Pandore i
Markovii, najvie selo koje granii s Likom. Od veih priobalnih mjesta,
istonije od Sv. Jurja, ovdje spada Lukovo. Kazivai iz navedenih mjesta
nazivaju se Primorcima, a Primorje, dakle, poinje kod Senja, a zavrava sa Sv.
Jurjem. 21
Nakon Sv. Jurja, uz magistralu, poinje podruje koje kazivai nazivaju
Podgorjem, a rasprostire se do Karlobaga. S ovog podruja razgovarao sam s
kazivaima iz Gornje Klade, Starigrada i ivih Bunara. Navedena distinkcija
Primorja od Podgorja potvrena je i na jednoj i na drugoj strani, to znai da je
tako dobivena dvodijelna slika regionalne podjele stabilna i obostrana. U
slubenoj, dravnoj verziji, naziv Podgorje pokriva, dakle, cijeli priobalni dio
Velebita, ukljuujui i Sveti Juraj, dok se za kazivae iz navedenih mjesta taj
naziv odnosi samo na ono priobalno podruje Velebita koje poinje nakon Sv.

19
Kao primjer sam naveo samo one momente drutvene interakcije koje su navodili i moji
kazivai.
20
Slubene internetske stranice Liko-senjske upanije / www.lickosenjska.com/?page=
podgorje / pogledano 2. 01. 2008.
21
Naravno ove granice nisu fiksne, razlikuju se od sela do sela, ali Sv. Juraj jednoznano
pripada Primorju; postoje jedino varijante u kojima je granica Primorja pomaknuta neto
zapadnije, nakon Sv. Jurja, oko Ai Lokve.

226
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

Jurja, a rasprostire se do Karlobaga i gotovo je upola manje od onog dravno

definiranog.
U nekoliko sluajeva kazivai nisu mogli odrediti jasnu razliku izmeu
Primorja i Podgorja, tj. te su nazive koristili kao sinonime. Tome najbolje
svjedoi dio razgovora s kazivaima iz ivih Bunara, najistonijom tokom
mog terena, Marijom i Vladimirom Balen. V.B: "E, jedni (ovo) zovu Primorje,
a Primorje se, po mom zove tamo Novi i od Senja prema Novom". M.B: "A i
ovo je, sve pod Hrvatsko primorje spada...". V.B: "Da i ovo zovu Hrvatsko
primorje, kao to i jest". M.B: "Ali je zapravo ovo Podgorje". V.B: "A mi smo
Podgorci".
Zapoinjanje polustrukturiranog intervjua o identitetu ispitivanjem
kazivaeve predodbe o regiji pokazalo se opravdanim iz nekoliko razloga.
Uvidom u kazivaevu "mentalnu mapu" regije dobio sam prve, grube skice
simbolinog razgranienja izmeu stanovnitva. Drugi razlog iz kojeg se
ispitivanje kazivaeve predodbe o regiji pokazalo korisnim u ovom kontekstu
je to, to kazivaeva refleksija o regiji vrlo spontano dovodi i do refleksije o
stanovnitvu regije, a time i do osvjetavanja regionalnog identiteta.
Osvjetavanje regionalnog identiteta moe biti dobra ishodina toka za
usmjeravanje razgovora u istraivanje drugih razina identiteta. U namjeri da
definiraju granice neke regije, kazivai u svom osvrtu esto ne krenu od samog
podruja, nego od stanovnitva regije. Na primjer, na pitanje: "Gdje je
Podgorje?", kazivai su esto odgovarali indirektnim odgovorom tipa:
"Podgorci ive tamo i tamo". Na primjer kaziva Ivan Mikulin (1936.) iz
Razbojita odgovara: "Podgorje vam je ve tamo od Ai Lokve, tamo je
Podgorje, mi raunamo dalje [...] prema Karlobagu. Da, kao Podgorci, recimo
to se broji Podgorci, a mi smo Primorci, recimo je li, do Senja". Na taj nain,
spominjui ostale regionalne skupine, kaziva dolazi do momenta u kojem
spontano dotakne i pitanje vlastitog etnonima ili na neki drugi nain vrlo jasno
ogradi vlastitu od drugih regionalnih skupina.
Kao primjer navodim i kazivaicu Vesnu Babi (1943.) iz Sv. Jurja, koja
na moje pitanje nalazimo li se sada u Podgorju odgovara negativno i nastavlja
razgovor opisujui kako reagira stanovnitvo Sv. Jurja kad ih se nazove
Podgorcima: " [M]i smo se uvijek ljutili ovde u Svetom Jurju jer mi ne spadamo
u te ljude!". Emocionalno reagiranje poput ljutnje, kao reakcija na neije
pogreno baratanje etnonimima upuuje na postojanje vrlo jasnih mentalnih
razgranienja unutar regije. Oito je da je opreka (mi ne-Podgorci / oni
Podgorci) na kojoj je formiran ovaj odgovor vrijednosna i da nadilazi puko
nabrajanje tipa: "Mi ivimo ovdje, a oni ive tamo...". Navedeni primjer svjedoi
o spontanosti kojom kaziva sam, kroz razgovor, prelazi u proces osvjetavanja

227
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

vlastitog identiteta. Jer na ovaj razini intervjua logino je postaviti pitanje tipa:
"Zato bi se ljutili... kakva je razlika izmeu vas i Podgoraca?" ili: "A kako oni
zovu vas?". Ukoliko se kazivae navodi na osvjetavanje vlastitog identiteta
ovakvim indirektnim nainom, preko refleksije o podjeli i nazivu regije,
minimalizirana je mogunost nepravilne etnoloke interpretacije istog.

3.2. Seljari / Bunjevci, Podgorci (Mi nismo ti ljudi.)

Analiza intervjua s kazivaicom Vesnom Babi iz Sv. Jurja koju sam
spomenuo gore u tekstu, dobra je ishodina toka za izlaganje koje slijedi, jer
kazivaica kroz razgovor spontano ocrtava sliku vlastitog identiteta, i to kroz
dva koraka, ograujui se prvo od Podgoraca, a zatim i od stanovnitva
zalea Sv. Jurja, da bi na kraju definirala vlastiti identitet koji ukazuje na
poseban regionalni status stanovnitva Sv. Jurja. Uzrok spomenute ljutnje s
kojom bi stanovnici Sv. Jurja doekali onog koji bi ih nazvao Podgorcima
lei u tome to je podruje Podgorja u prolosti bilo poznato po velikom
broju prosjaka. 22 Podgorci su prosili pruajui ruku i molei: "Podaj majko".
Etnonim Podgorac tako je dobio jedan negativan atribut od kojeg se, kroz
perspektivu stanovnika Sv. Jurja, potrebno oito jasno ograniiti.
Upitavi kazivaicu poznaje li pojam Bunjevci, dobio sam odgovor:
"Da, kaem vam, od poetka sam vam odma rekla da to treba odijeliti: mi smo
Seljari, a ono sve dalje gore su Bunjevci". Svojim odgovorom kazivaica je
podvukla i drugu granicu koja Sv. Juraj razgraniuje od okolnih podruja,
ovog puta od zalea nastanjenog Bunjevcima. U ovom odgovoru kazivaica
ne samo da se ograuje od Bunjevaca nego u opreci s njima jasno deklarira i
vlastitu pripadnost Seljarima 23 . Moje daljnje pitanje ticalo se razlika izmeu
Bunjevaca i Seljara. Prema rijeima kazivaice Seljari su oni stanovnici Sv.
Jurja koji tamo ive "najmanje 200, 300 godina", ali svoje podrijetlo vuku
takoer iz Planine. Primijetio sam da izraze Bunjevci i Planinari koristi kao
sinonime, pa sam ju upitao je li znaenje tih naziva isto. Njezino objanjenje
glasilo je: "Da, dobro sad... Planinari to je jedna malo ljepa verzija..."
Upitao sam postoji li i neka runija verzija. "Pa Bunjevci to je malo
uvredljiva... i dan danas veli: 'Ma ta e, on je Bunjevac.'" Zanimalo me zato
bi se netko na to uvrijedio. "Pa tobo zato da je on sa sela, da je doo, da je
ta ja znam, mmm, da je... Pa sluajte [...] mi smo se ovdje smatrali kao vie

22
U doba socijalizma prosjaenje je bilo zabranjeno, pa se kazivanja vezana uz prosjaenje
Podgoraca odnose vjerojatno na razdoblje izmeu dva svjetska rata.
23
Kazivaima nije bilo poznato podrijetlo naziva Seljari kojim se naziva stanovnitvo Sv.
Jurja. Povezivali su ga uz Sv. Juraj kao veliko selo, odnosno mjesto.

228
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

graani... Ne graani mjetani! A ovo su gore sa sela ljudi, jel, koji su imali
ustvari loije uvjete za ivot". Kazivaica nije mogla izdvojiti nikakve
konkretne razlike izmeu Seljara i Planinara osim "naina ivota", a pod tim
je mislila na razlike u nainu privreivanja okrenutost Sv. Jurja prema
moru, a zalea prema stoarstvu i poljoprivredi, te na one razlike koje iz toga
proizlaze. U razgovoru je primijetila da je tokavski jezik jednako prisutan,
kako u Sv. Jurju, tako i u Podgorju i na Planini. Takoer je bitno spomenuti
njezino opaanje o nevelikim razlikama u obiajima ovih meusobno
oprenih strana. No, da su one doista oprene potvruje i njezino sjeanje na
tunjave izmeu mukaraca koje su se redovito odvijale za vrijeme blagdana
kada bi se stanovnici okolnih obronaka okupili u Sv. Jurju radi odlaska u
crkvu. Tue su esto zapoinjale zbog individualnih razmirica uzrokovanih
ponajprije pijanstvom, zavravale bi obino bez veih posljedica, ali
napominje da je to bila "tua ba izmeu naih Seljara i [njihovih]
Bunjevaca".
Sumirat u ukratko bitne elemente prethodno analiziranog materijala.
Kazivaica Seljare vrlo jasno razgraniuje i od Podgoraca i od Bunjevaca. S
Bunjevcima Seljari dijele i zajedniko narjeje i obiaje, pa i podrijetlo. 24
Zakljuujem da je opreka, osim na temelju uoavanja objektivnih razlika u
oblicima tradicijskog gospodarstva, izgraena i na temelju mentalnog,
simbolikog razgranienja: Seljari kao elitna skupina mjetana. Opreka
Seljari / Bunjevci u svojoj biti opreka je oblika: urbano / ruralno i ima
vrijednosni karakter; Bunjevci su ovdje drugi.
Opreka Seljari / Podgorci ima takoer vrijednosni karakter, a drugi su
ovog puta Podgorci. O konkretnim razlikama izmeu Podgoraca i Seljara
nisam od kazivaa saznao mnogo, osim da je slika o Podgorcima izgraena na
temelju vrlo grube stereotipizacije Podgoraca kao prosjaka. Opreka Seljari /
Podgorci izgraena je kroz proces osvjetavanja identiteta regionalne razine,
za razliku od one izmeu Sv. Jurja i njegova zalea koja se tie identiteta
lokalne razine 25 .

24
Kazivaica se poziva na istraivanja iz Senjskog zbornika: "ja ne znam koliko je vama
poznat Senjski zbornik? U Senjskom zborniku - svake godine on izlazi i u njemu imate, na
primjer, cijelo objenjenje za svako prezime, odkud su ljudi doli i kolko su se naselili...".
25
Pod lokalnom razinom podrazumijevam intenzivne, infrastrukturalne odnose kakvi su
primjerice postojali i izmeu Senja i Senjskog bila ili Novog Vinodolskog i Krmpota, a pod
regionalnim manje intenzivnu, iru drutvenu interakciju susjednih grupacija koje meusobno
nisu bile vezane gospodarstveno "simbiotiki" u mjeri kao lokalno povezane zajednice. Termini
"lokalno" i "regionalno" definirao sam opisno za potrebe lanka, nisu fiksne kategorije.

229
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

3.3. Seljari / Bunjevci (Odma sam vam rekla da to treba odijeliti!)

Tek nakon transkripcije i analize intervjua svih kazivaa uoio sam da je
struktura lokalne i regionalne podjele prve kazivaice potvrena i od Planine.
Drugim rijeima, i Bunjevci sa svog pola opreke aktivno promatraju i vrednuju
Seljar. U ovom poglavlju iznosim seljarsku perspektivu o Bunjevcima, a u
nastavku zasebno iznosim i bunjevaku perspektivu o Seljarima. Naglaavam
da se ova opreka odnosi na onaj dio regije koje su kazivai nazvali Primorjem,
jer se i Planinari i Seljari smatraju Primorcima. Rezultate istraivanja iz
Starigrada, Gornje Klade i ivih Bunara, to jest podruja koje kazivai nazivaju
Podgorjem, ne iznosim u ovom lanku jer specifinosti podgorskog identiteta
zahtijevaju prostor koji prelazi okvire i koncepte ovog lanka 26 .
Svejedno, bitno je preliminarno se osvrnuti na znaenje etnonima
Podgorac. Iako su i podgorski obronci Velebita (dakle zapadno od Sv. Jurja)
naseljeni istom skupinom primorskih Bunjevaca (kao i istono), za primorske
kazivae (Sv. Juraj i zalee) etnonim Bunjevac, na regionalnoj razini rezerviran
je za stanovnike zalea Sv. Jurja. Dakle niti Seljari, niti Bunjevci iz zalea
Podgorce ne identificiraju s Bunjevcima. to se tie evaluacije Podgoraca od
Seljara, pokazao sam da je ona negativna, jednako kao i evaluacija Bunjevaca,
bez obzira to ih se smatra nepovezanim grupacijama. Bunjevaki kazivai iz
zalea Sv. Jurja prema Podgorcima su bili relativno indiferentni, odnosno nisu
imali neki odreen evaluacijski stav. Pretpostavljam da je razlog tome to su
Bunjevci i Podgorci bili u manje intenzivnoj povijesnoj interakcije nego
primjerice Bunjevci i Seljari.
Na pitanje: "Tko su Bunjevci?", Ivan Mikulin (1936.) iz Razbojita
odgovara: "Pa to smo kao mi Bunjevci. [...] Prije mi [silazili] dolje k mai,
dolje nam je crkva, 27 onda Seljari reci: 'Evo Bunjevaca.' Mi smo kao Bunjevci".
Odgovorom na moje pitanje koje mu je upueno u jednom potpuno openitom,
indirektnom obliku kao da se njega samog uope ne treba ticati, kaziva
spontano razotkriva cijeli mehanizam izgradnje identiteta jedne drutvene
skupine, a posredstvom druge. On je, kao prvo, precizirao drutveni kontekst i
mjesto u kojom je njegova drutvena skupina dolazila u interakciju s nekom
drugom: misa, dolje u Sv. Jurju. 28 Iz njegova se iskaza, kao drugo, moe vidjeti
da je kaziva upravo na temelju ovakvih interakcija sa Seljarima usvojio vlastiti

26
Nakon spomenutih istraivanja u Primorju godine 2007., ije rezultate iznosim ovdje,
projekt je tijekom 2008. proiren i na Podgorje. Rezultate tih istraivanja kanim iznijeti u
zasebnom lanku.
27
Rije je o crkvi u Sv. Jurju.
28
Kazivaica iz Sv. Jurja ranije u tekstu spominje tunjave koje su se dogaale za vrijeme
takvih okupljanja.

230
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

etnonim ("Seljari reci: 'Evo Bunjevaca'") i predodbu o identitetu vlastite

drutvene skupine ("Mi smo kao Bunjevci"). Prema nainu na koji je formirao
svoj odgovor, ini se kao da bez drutvene interakcije sa Seljarima, kaziva
naprosto ne bi ni znao da je Bunjevac. Kao tree, njegov odgovor svjedoi o
jednoj distanciranosti prema vlastitom etnonimu, jer njegov iskaz ne glasi:
"Bunjevci to smo mi", nego: "Bunjevci to smo kao mi". Tu distanciranost
moe se oitati i iz razgovora s drugim kazivaima. Vinko Vrban (1957.) iz
Matei Poda: "Sveti Juraj zove nas gore Bunjevci; ovo sve gore tobo da smo
Bunjevci, jel!". Niti ovaj kaziva nije rekao: "Mi smo Bunjevci". Drugim
rijeima, oni jesu Bunjevci, ali samo kada su imenovani od stanovnika Sv.
Jurja.
Ili rijeima Ivana Lopca (1940.) iz Lopaca: "E, nitko nee re za sebe da
je Bunjevac, jel! To se kae tako, Bunjevac, jel, a sad kolko mi jesmo ili nismo,
to bi ja teko odgovorit znao... Uglavnom, mi smatramo se, da Bunjevci; to se
zove Bunjevci, al kolko je to istinito, kolko je to tono, to ne znam." Ovo
kazivanje potvruje neke interesantne, ve spomenute fenomene. Parafrazirat
u ovaj citat: zovu nas Bunjevcima, ali mi ne znamo jesmo li stvarno Bunjevci,
pa se sami tako ne nazivamo. Ta se nesigurnost u vlastiti identitet, zbog
nemogunosti njegove verifikacije ini kao oiti uzrok distanciranosti u
upotrebi vlastitog etnonima. Iz analize kazivanja Ivana Lopca ini se kao da je
terminom "Bunjevci" obuhvaeno stanovnitvo zalea Sv. Jurja, a na temelju
njihovog zajednikog podrijetla. Reklo bi se da je distanciranost prema tom
etnonimu kod stanovnitva ovog podruja nastala zbog nemogunosti
verifikacije zajednikog podrijetla. Ali ako se ovdje doista radi o bunjevakom
podrijetlu, zar je mogue da Seljari o njemu znaju neto vie od samih
Bunjevaca, poto ga koriste s takvom sigurnou? Mislim da to ovdje nije
sluaj, pa u u nastavku pokuati odrediti uzrok navedene distanciranosti i
ocrtati znaenje naziva Bunjevac.
Da bih poblie objasnio u kojem smislu Seljari upotrebljavaju naziv
Bunjevci, moram se ponovo vratiti na onu temeljnu opreku: urbano / ruralno,
primijeenu jo kod kazivaice iz Sv. Jurja, ali ovog puta vienu iz perspektive
Bunjevaca.
Budui da su, odgovarajui na moje prvo openito pitanje o Bunjevcima,
kazivai u pravilu sami spomenuli Seljare, moje drugo pitanje bilo je vezano uz
razlike izmeu njih. Ivan Lopac: "Recimo oni su kao mjetani se osjeali, Sv.
Juraj, da su oni kao mjetani malo vei, a mi u brdo malo vie smo Bunjevci. Tu
nije bilo nekih razlika izmeu nedruenja ljudi i druenja, al se ba govorilo:
'Ja sam mjetan, ti gore Bunjevac'". Ivan Mikulin istu stvar izraava rijeima:
"Nije tu bilo razlika, ujte oni su bili vie kao [...] da su, recimo oni vie kao

231
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

gospoda! Jer nita ne rade, doli su oko mora [...] ajde radili su dakako [...]
mislim bila je razlika u tome to smo mi odzgar doleteli...". Pitao sam ga to
znai da su oni bili vie kao gospoda, a kaziva je odgovorio: "E, e mislim u
tome, kao da su oni vie svesniji, svesniji da su; oni vie da smo mi kao
Bunjevci gori zaostali po ovim planinami i to, zna, to ti je tako. [...] Mislim
oni... recimo sa mnom pria, veli: 'blesavi Bunjevac!', a sa mnom je i vani,
tobo da je pametan, on nije s nama blesav! [smijeh]". U nastavku razgovora
kaziva mi je kao primjer prepriao jednu anegdotu: njihova Planinarka rodila
je vanbrano dijete, a stanovnici Sv. Jurja komentirali su: "Malo omulila se...".
Uskoro se isto dogodilo i nekoj Seljarki, pa su Planinari prokomentirali: "Pa i
vaa je... omulila se". A Seljari su odgovorili: "A malo trefilo se je...". Kaziva
kroz smijeh primjeuje: "Njoj se trefilo, a ovoj nije se trefilo! A i ona isto ima
vanbrano dite!".
Osvrnut u se na prethodna kazivanja. Razlika izmeu Seljara i
Planinara oituje se kao prvenstveno mentalna, simbolika, a izraena kroz
meusobno suprotstavljene pojmove: more / uma, svjesniji / zaostaliji, pametni
/ blesavi. Te opreke moe simbolizirati i toponimija same regije: more, urbano
dolje / gore planina, uma, ruralno. Prostorno razgranienje izmeu ovih
suprotnosti je magistrala koja Sv. Juraj odjeljuje od obronaka Velebita.
Sada se vraam na problematiku koritenja etnonima Bunjevac. Analiza
seljarske ocjene "Ja sam mjetan, ti gore Bunjevac" (vidi ranije u tekstu)
pokazuje da se rije Bunjevac ne koristi kao ime (etnonim), nego negativan
atribut, odnosno "kao pridjev". Kazivaica iz Sv. Jurja objasnila je da je
Planinar ljepa verzija za Bunjevac, to je potvrdio i bunjevaki kaziva Ivan
Mikulin koristei izraz "naa Planinarka". Izjava : "Ja sam mjetanin, a ti
Bunjevac", sastoji se zapravo od dvije tvrdnje:
1. "Seljari su mjetani" i
2. "Planinari su bunjevci". 29
Izrazom "bunjevci", Planinarima se zapravo od Seljara pripisuju svi ovi
negativno evaluirani atributi kao to su "zaostalost" ili "nesvjesnost". Etnonim
Bunjevci u zaleu Sv. Jurja koristi se dakle prvenstveno kao etnonim
alternativnog tipa koji vie govori "o osjeaju razlike, vlastitom/tuem osjeaju
drugog i drugaijeg identiteta", nego to identificira "jasno razluive, homogene
etnike skupine". 30

29
U terminu "bunjevac" namjerno sam stavio malo poetno slovo kako bih naglasio da se
on u biti koristi poput pridjeva, a ne imena zajednice (etnonima).
30
R. JAMBREI, 1992, 226.

232
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

3.4. Bunjevci / Seljari (To ti je vol, e vole!)

Jedna od bitnih injenica koje su Planinari navodili kao razlikovnu
izmeu Sv. Jurja i Planine je to da su Seljari do (okvirno) pedesetih godina 20.
st. bili siromaniji. Tek razvojem drvne industrije u Sv. Jurju i razvitkom
pomorstva, a kasnije i turizma situacija se mijenja. Seljari nisu drali stoku i
nisu se bavili poljoprivredom, a primarna gospodarska djelatnost bila je
ribarstvo. Kada sam kazivaa Niku Vrbana (1957.) iz Matei Poda pitao za
razlike izmeu Seljara i Planinara, on mi je razlike oslikao sljedeom
anegdotom: "Bunjevci Planina, on je ima vole kirija je. Vole, krave, ovce i
to, ima je mlika i to... On [Seljar] nije! Nego je moga kupit malo ribe u Svetom
Jurju, jel i od ega? Veli 31 : 'Bunjevac goni, gle etiri vola, to mu malo jednu
niclu ne odree, a?' [smijeh] On bi ia na gradele! I zamisli to! A, da isto dalje
vol more ii! [smijeh] E, da je bedast, da je Bunjevac bedast!"
Ova anegdota pokazuje nekoliko bitnih stvari. Oito je da je Bunjevac
ovdje u ekonomski dominantnijem poloaju. On raspolae stokom, resursima
nedostupnim Seljarima. Cijela ta groteskna slika: Seljarov prijedlog da se
jednom od volova odree komad mesa kako bi se ljudi mogli najesti (a velikom
volu to i ovako ne bi smetalo) pokazuje njegovo potpuno nerazumijevanje
stoarstva. ak ako je i izreena u ali, misao da je Bunjevac bedast jer se ne
hrani volovima (a ima ih kao nekom pukom sreom) pokazuje da mjetanin
Seljar ne percipira ulogu vola unutar ruralne gospodarske "infrastrukture". Za
njega vol nema vrijednost kao prijevozno, teglee sredstvo, nego je to naprosto
neki neiskoriteni prehrambeni resurs.
U nastavku navodim sline anegdote u kojima je upravo vol, odnosno
neka druga ivotinja, biljka ili predmet ije je poznavanje dio objektivnog
kulturnog inventara Planinara, postao simbolom Seljarevog nerazumijevanja
ruralnog naina ivota. Ivan Lopac: "Svetojuranin je ima curu gore... [u
Planini], i sada hoda pjeice, jer nije bilo prevoza, ide preicom, vraa se
nazad i susrea je jedno stado. [Kad se vratio u Sv. Juraj] pita ga netko to, kako
je proa: 'Bija bi jako dobro proa, ali da me nije mu od one krave sreo!'
[smijeh]".
Istu priu prepriao je i kaziva Niko Vrban, uz komentar: "Mu od
krave, a malo? To ti je vol, e vole!". Dakle, kaziva je bio zgroen nad
injenicom to stanovnik Sv. Jurja nije znao ak niti naziv ivotinje. Niko
Vrban nastavlja s primjerima... Jednom prilikom netko je zamolio jednog
Seljara da ode pogledati to volovi rade u tali: "A jedan ti stoji, a jedan lei,

31
Kaziva kroz smijeh, priguenog glasa, ribarskim argonom imitira Seljara, starog
"maka s mora".

233
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

zna! A ovi je doa, Seljar isto doa k njima, veli: 'Jedan ti malo sedi, jedan
malo ui.' [smijeh] A jedan lei, jedan stoji!". Kaziva se gotovo previjao od
smijeha.
U jednom od primjera mladi Svetojurac je bio sa curom Planinarkom u
njezinom sjeniku: "A on ti je jadnik, slab pod bija pa ti je propa. [smijeh]
Propa dole u talu [...] i ubija 32 se na samar od konja. Zna, samar ti je ono...
[to se stavi] na konja kad goni drva. [kroz smijeh] I ubija se; a kae: 'A san se
ubija na, ono malo na ... ma na ono to ie konju oko vrata!' [smijeh] A on pao
na samar, nabi se, Bog te! Al ko ti zna, ko ti u [Matei] Podu daje sijeno, ipak
e poi di je tvre, na gredu; a ono gnjila daina i on propa [smijeh] i ubija
se...".
Seljar koji je propao kroz sjenik i nabio se na samar, jer se nije znao
pravilno kretati unutar stranog radnog prostora, kao da najbolje simbolizira
njegovo nesnalaenje u Planinarevu svijetu, u kojem se on susree i sudara s
nepoznatim pojavama. Te nepoznate pojave, koje za Planinare imaju jasnu
funkcionalnu vrijednost, Seljar tumai vlastitim rijeima: "mu od krave", "vol
sjedi", "ono to ide konju oko vrata". Sjeanje na takva slobodna tumaenja u
mojim je kazivaima izazivalo smijeh. Primjer u kojem drvo badema ima slinu
simboliku ulogu kao i vol, odnosno konj iz prolih primjera, navodi i Ivan
Lopac: "Gore svinju kolju, kae: 'Perica, kak ste, jeste li imali gdje za objesit?'
Kad se svinja zakolje, treba ju objesit. Kae: 'Je, je, kako da ne, na mendulu!'
Mendula je badem, a s obzirom da mendula gore ne moe rast... [smijeh] Nije
razumio ta je klen, jasen, hrast, grab i ostalo, bukva, jela, smreka i tako
dalje... Njemu je sve bila mendula".
Navedeni primjeri imaju nekoliko zajednikih karakteristika. "Mjesto
radnje" svih ovih pria konkretni su primjeri drutvene interakcije izmeu
Seljara i Planinara: kirijanje, predbrani ivot, svinjokolja. Svaka od ovih
anegdota temeljena je na sjeanju na neki konkretni dogaaj u kojem je "glavni
lik" bio odreeni Svetojurac ije se ime u veini sluajeva s vremenom
izgubilo, a dogaaj je estim prepriavanjem poprimio gotovo oblik vica. Takvi
vicevi sada su primjeri iz kojih se mogu oitati mehanizmi generalizacije i
stereotipizacije Seljara od Bunjevaca.
Ranije sam u tekstu, na temelju analize koritenja pojma Bunjevac,
pokuao dokazati da se radi o alternativnom etnonimu koji se koristi s
negativnim konotacijama. Alternativni etnonimi javljaju se u pravilu kroz
interakciju onih drutvenih skupina izmeu kojih vlada neuravnoteen odnos
moi. Ona skupina koja je monija, simboliki podreuje drugu skupinu

32
"Ubija se", odnosno "nabio se", ozlijedio, nije poginuo.

234
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

pripisujui joj negativne elemente preko etnonima alternativnog tipa. Ali to

simboliko podreivanje obino je samo refleksija nekog oblika zbiljskog
drutvenog podreivanja, na primjer, kulturnog, ekonomskog ili
administrativnog. Iz toga bi se moglo zakljuiti da su Bunjevci bili podreeni
Seljarima, ali prethodni primjeri pokazuju da bi to bilo pogreno. Kada je jedna
drutvena skupina monija od druge i kada se manje monoj skupini atribuira
negativan identitet, tada ga ona i prihvaa. Kod Bunjevaca u ovom primjeru to
nije sluaj. Ta distanca koja je isprva bila povezana s njihovim podrijetlom, a
sada je samo nositelj negativnih atributa dovodi i do distanciranog odnosa
prema vlastitom identitetu. To je vidljivo i na primjeru kazivaa koji kae:
"Bunjevci; to se zove Bunjevci, al kolko je to istinito, kolko je to tono, to ne
znam." ini se kao da je distanciran prema svom identitetu i kao da trai
njegovu verifikaciju, a zapravo je distanciran prema atributima koji su
dodijeljeni njegovu etnonimu. Njegova distanciranost upuuje dakle na otpor.
Da Bunjevci nisu pasivno prihvatili negativne atribute, nego su i sami vrili
aktivnu distribuciju negativnih atributa Seljarima, pokazuju, kao drugo, i vicevi
o Seljarima koje su kroz smijeh priali Bunjevci.
Ukoliko se u ovom momentu u obzir uzmu teorijske postavke s poetka
lanka, simboliki meuodnos Seljara i Bunjevaca moe se dovesti u vezu s
objektivnim razinama njihove drutveno-povijesne interakcije. Pretpostavka da
odnos moi izmeu skupina u interakciji utjee na produkciju njihovih slika o
sebi, potvrdila se na primjeru krmpotskih Bunjevaca i Novljana. Podsjeam:
neuravnoteen odnos moi, odnosno "nadmo" Novljana na mnogim
drutvenim razinama 33 i atribuiranje Bunjevaca negativnim atributima
uzrokovalo je da i sami Bunjevci prihvate negativnu sliku o sebi. Na ovom
primjeru vidljivo je, dakle, na koji nain objektivna razina drutvene interakcije
utjee na simboliku.
Ukoliko se objektivna razina na temelju naznaenih pravilnosti
preslikava na simboliku, moemo li tada, uvidom u simboliku razinu nekog
odnosa, dobiti i povratnu informaciju o njegovoj objektivnoj razini? Ukoliko
da, to nam otkriva primjer Seljara i Bunjevaca? Poto je njihovo meusobno
simboliko podreivanje obostrano, uz zadravanje pozitivne slike o sebi,
mogli bismo zakljuiti da je odnos moi izmeu Seljara i Bunjevaca
uravnoteen. Preciznije: na nekim razinama u strukturi drutveno-povijesne
interakcije izmeu te dvije skupine bila je nadmonija jedna, a na nekim druga
skupina. Seljari su bili nadmoniji, npr. kao administrativni i religijski, odnosno

33
Od ekonomske i administrativne, do obrazovne i "kulturne" razine.

235
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

obrazovni centar, ali gospodarski, u smislu proizvodnje i dostupa

prehrambenim resursima, nadmoniji su bili Bunjevci. 34

3.5. Upotreba regionalnih etnonima

Stanovnici Sv. Jurja nazivaju se Seljarima, a tako ih nazivaju i Bunjevci.
Stanovnici Sv. Jurja taj naziv za sebe koriste kao zamjenski etnonim 35 bez
negativnih konotacija. No u bunjevakim vicevima Seljarima se pripisuju
negativne karakteristike koje ih simboliki ine drugorazrednima, odnosno
podreenima Bunjevcima. Drugim rijeima, promatrajui bunjevaki nain
koritenja naziva "Seljar", taj etnonim mogli bismo kategorizirati kao
alternativan. Dakle, ovisno o perspektivi koritenja kazivaa, isti naziv poprima
drugaije konotativne razine (pozitivne ili negativne), a sukladno tome, etnonim
je podloan i drugaijoj etnolokoj interpretaciji. Za stanovnika Sv. Jurja biti
"Seljarom" znai biti "mjetaninom", biti urbaniji od stanovnika okolnih
zaseoka. No, kao to sam pokazao, Bunjevci takvu "urbanost" ili "seljarstvo"
interpretiraju prema vlastitom semantikom kodu: ismijavajui Seljare koji se
ne snalaze u ruralnom okruenju, oitavaju ga naprosto kao praktino neznanje.
Temeljna razlika u oznaavanju, nadijevanju imena stanovnitvu zalea
od stanovnitva Sv. Jurja i obrnuto je u tome to za stanovnitvo Sv. Jurja
postoji jedan zamjenski etnonim koji nosi i pozitivne i negativne konotacije
(Seljari), dok za stanovnitvo zalea, uz zamjenski naziv (Planinari) postoji i
drugi, alternativnog tipa s negativnim konotacijama (Bunjevci)

4. ZAKLJUAK
Istraivanju identiteta krmpotskih Bunjevaca pristupio sam elei
provjeriti interakcionistike spoznaje o mehanizmima koji sudjeluju u izgradnji
identiteta. Krmpotski Bunjevci prolazili su one oblike povijesne interakcije sa

34
O objektivnoj razini drutveno-povijesne interakcije vie bi reklo istraivanje povijesnog
tipa. Za potrebe ovog teksta fokusiranog na simboliku razinu odnosa, dovoljno je i u ovako
grubim crtama naznaiti one segmente odnosa moi koje su ocrtala kazivanja i sa seljarske i
bunjevake strane.
35
Usp. R. JAMBREI, 1992, 226. Autorica razlikuje tri tipa etnonima: legitimni,
alternativni i zamjenski. Prvi termin odnosi se na one etnonime koji su legitimizirani slubenom
upotrebom bez konotacija. Alternativni su vezani uz atribuiranje uglavnom negativnih atributa
radi naglaavanja razlike izmeu skupina u interakciji, dok je trei vezan uz ekspresivna, arhaina
imena bazirana uglavnom na parodiziranju skupine na temelju neke od njezinih karakteristika
(npr. podruja na kojem ive ili rekvizita kojim se slue). Primjeri koje navodim u tekstu
pokazuju da te kategorije nisu strogo odijeljene. Npr. etnonim "Seljar" po postanku bi bio
zamjenski, no ovisno o kontekstu, koristi se i kao alternativan.

236
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

stanovnitvom Novog Vinodolskog koji su usporedivi s interakcijom Bunjevaca

Senjskog bila i Senjana. Zanimalo me jesu li i Krmpoani, sukladno tome, svoj
identitet izgradili na slinim temeljima kao i Bunjevci Senjskog bila. Naime i
Senj i Novi Vinodolski su autonomna, urbana kulturna arita koja su se kroz
povijest prema svom bunjevakom zaleu odnosila kao dominantni centri moi
u gospodarskom, politikom, administrativnom i kulturnom smislu. U
razgovoru s kazivaima pokuao sam otkriti one konkretne ivotne situacije
koje su djelovale poput generatora opreke na temelju koje je stvoren osjeaj
njihova identiteta. Kada bih detektirao konkretnu situaciju, traio bih suaktere u
stvaranju njihova identiteta i njihove identifikacijske razlikovne markere.
Rezultati istraivanja pokazali su da pretpostavka stoji; kao i u sluaju
Bunjevaca Senjskog bila, i krmpotski Bunjevci svoj identitet temelje na
snanom osjeaju "drugosti" stvorenom kroz drutvenu interakciju s graanima
Novog Vinodolskog. Kao markere identiteta Krmpoana izdvojio sam svijest o
"nedostatku" kulturnog inventara, te upozorio na zamjenu nestalog intrinzinog
mita o podrijetlu skupine s ekstrinzinom znanstvenom spoznajom radi
ouvanja identiteta zajednice.
Svijest o vlastitoj kulturnoj "neimatini" nastala je na temelju
usporeivanja s okolnim reprezentativnim kulturnim centrima poput Novog
Vinodolskog 36 i Crikvenice, a pogodovala je i djelominoj asimilaciji sa
stanovnitvom Novog Vinodolskog (uz zadravanje simbolikih granica). No
svijest o kulturnom "manjku" kazivai su izgradili usporeujui se i s kulturno
"bogatijom" Bakom, kao regijom u kojoj obitavaju baki Bunjevci 37 .
Profiliranje ove razine identiteta na kojoj su primorski Bunjevci suprotstavljeni
bakim kao "autentinijim" vri se prvenstveno posredstvom masovnih medija i
kazivaima dostupne strune literature.
Za razliku od prvog terena, na podgorski sam teren izaao bez unaprijed
odreenih hipoteza; bez elje za usporedbom. Kroz razgovor o neto
kompliciranijoj simbolikoj podijeli regije, kazivai su spontano spominjali
svoj etnonim i time u razgovoru sami otvarali prostor za osvjetavanje vlastitog
identiteta. Iako su se strategije pribliavanja problematici identiteta razlikovale
izmeu dva terenska istraivanja, graa dobivena kazivanjima s oba terena
moe se promatrati kroz isti aspekt, a rezultati se mogu komparirati. Usporedit
u opreke uoene na terenu, na temelju kojih je strukturiran osjeaj
bunjevakog identiteta.

36
Usp. N. KRBI ALEMPIJEVI, 2003, 433.
37
Usp. N. ERNELI, 2005, 33, 40-44.

237
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

Opreka s prvog terenskog istraivanja glasi: Novljani / Bunjevci, a s

drugog: Seljari / Bunjevci. Dane u ovakvom obliku, na temelju svoje binarne
strukture, opreke na prvi pogled izgledaju isto. Meutim, one se na vrijednosnoj
razini ipak razlikuju. U prvoj opreci, Novljani koji zauzimaju pol suprotan od
Bunjevaca, ujedno su i generatori opreke. Odnos moi izmeu krmpotskog
zalea i Novog Vinodolskog u svakodnevnom ivotu bio je toliko
neuravnoteen da su na simbolikoj razini i sami Krmpoani sebe prihvatili kao
"druge". Vrijednosni moment opreke dakle glasi: Novljani prvi / Bunjevci
drugi. U drugoj opreci situacija je drugaija, jer je i odnos moi u svakodnevnoj
drutvenoj interakciji bio drugaiji. Na nekim su razinama, na primjer,
gospodarskoj bili moniji Bunjevci, a na drugim, poput administrativne i
obrazovne, bili su moniji Seljari. Takav "uravnoteen" odnos moi moe se
iitati i iz simbolike razine jer je negativna evaluacija na razini opreke
obostrana. Iako Seljari koriste naziv Bunjevac iskljuivo kao alternativni tip
etnonima preko kojega je Planinarima atribuirana negativna konotacija,
kazivanja pokazuju cijeli niz anegdota u kojima je Seljar od Bunjevaca
prikazan kao njihov potlaeni, ismijavani "drugi". Vrijednosni moment ove
opreke dakle nije jednoznaan; iz seljarske perspektive ona glasi: Seljari prvi
/ Bunjevci drugi. Ali iz bunjevake perspektive ona je obrnuta: Bunjevci
prvi / Seljari drugi.

Literatura
Jasna APO MEGA, Objektivni i subjektivni imbenici identifikacije sa
zajednicom, Studia ethnologica Croatica, 20, Zagreb, 1997, 69-82.
Milana ERNELI, Pristupi istraivanju bunjevakih identiteta. Studia ethnologica
Croatica, 17, Zagreb, 2005, 23-49.
Jadranka GRBI, Identitet, jezik i razvoj, Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb,
1994.
Jadranka GRBI, Primordijalno, esencijalno, apstraktno, imaginarno, konstruirano,
sporno, ili...? Modeli i pristupi istraivanju identiteta, u: ur. N. Rittig Beljak,
Zaviajni muzej, osnovati ili spaliti, Zajednica Nijemaca u Hrvatskoj, Zagreb,
2005, 36-48.
Renata JAMBREI, Etnonimska analiza banijskih rukopisnih zbirki Instituta za
etnologiju i folkloristiku, Narodna umjetnost, 29, Zagreb, 1992, 219-252.
Nevena KRBI ALEMPIJEVI, Prilozi poznavanju primorsko-bunjevakog
identiteta, Senjski zbornik, 30, Senj, 2003, 424-444.

238
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

POPIS KAZIVAA
Zvonko Kalanj (1949.) / Grujii (roen u Klenovici)
Ivan Butorac (1925.) / Novi Vinodolski (roen u Luki Krmpotskoj)
Mato Butorac (1942.) / Grujii (roen u Grujiima)
Frane Butorac (1939.) / Grujii (roen u Grujiima)
Mario Matijevi (1980.) / Jakov Polje (roen u Jakovom Polju)
Marica Matijevi (1948.) / Staro Selo (Vrbovec)
eljko Matijevi (1947.) / Staro Selo (Senj)
Frane Vukeli (1923.) / Vukeli Draga (Vukeli Draga)
Zlatko Paveli (1939.) / Zabukovac (Zabukovac)
Ivan Lonar (1936.) / Smokvica Krmpotska (Smokvica Krmpotska)
Mira Butorac / Dubrava (Dubrava)
Eduard Cvitkovi (1934.) / Klenovica (Klenovica)
Ivan Balaevi (1949.) / Novi Vinodolski (Tavankut)
Vesna Babi (1943.) / Sv. Juraj (roena u Sloveniji)
Ivan Vukui (1934.) / Gornja Klada (roen u Gornjoj Kladi)
Luka Dragievi kipina 38 (1938.) / Gornja Klada (roen u Gornjoj Kladi)
Vinko Dragievi (1942.) / Gornja Klada (roen u Gornjoj Kladi)
Mladen Vrban (1964.) / Pandore (roen u Pandorama)
Ivan Mikulin (1936.) / Razbojite (roen u Razbojitu)
Nikola Markovi (1941.) / Markovii (roen u Markoviima)
Niko Vrban (1957.) / Matei Pod (roen u Matei Podu)
Ivan Lopac (1940.) / Lopci (roen u Lopcima)
Vladimir Balen (Vladan) Juri, (1922.) / ivi Bunari (roen u Balenskoj Dragi)
Marija Balen, dj. Dundovi, Ivanovi, (1924.) ivi Bunari (roena u ivim
Bunarima)
eljko Lukanovi (1948.) / Starigrad (roen u Starigradu)

38
Obiteljski nadimci navedeni su kod kazivaa koji su ih spomenuli tijekom razgovora.
Velik dio kazivaa ne pridaje znaaj obiteljskim nadimcima. Pojedini kazivai u lokalnoj
zajednici diferenciraju se prema varijacijama osobnog imena.

239
B. Mucko: O identitetu primorskih Bunjevaca... Senj. zb. 35, 213-240 (2008.)

ABOUT IDENTITY OF COASTAL BUNJEVCI:

EXAMPLES FROM KRMPOTE AND NORTHERN VELEBIT
Summary
In this paper were considered the processes in the construction of the identity of Bunjevci
inhabitants in the hinterland of Novi Vinodolski and Sveti Juraj from the prospective of the
modern approach of identity research. In the interaction with urban coastal centres, Bunjevci
from the hinterland represent a rural pole of symbolic opposition rural/urban. On this basis the
feeling of "otherness" is attributed to them and they accept it passively or resist it actively in
according to local (objective) power relations.
In the text similarities are referred with the results of Nevena krbi Alampijevi's research
conducted in the area of Senjsko Bilo and Krivi Put: noted processes of Bunjevci identification
and auto identification are not locally specific; they are rather characteristic of the wider region of
Primorje (coastland) where a coastal branch group of Bunjevci live.
A semantic consideration of local ethnonyms was conducted. Analysis of ethnonyms
reveals multiple meanings of names: using ethnonyms as ones personal name, a group evokes
one level of connotations and when marked with the same ethnonym from an opposing group,
another level of connotations is evoked. Whether or not it comes to this kind shift depends on the
power relationships within a society. For example, between the inhabitants of the town of Novi
Vinodolski and Bunjevci inhabitants in the hinterland (in the middle of the 20th century) an
unbalanced relationship of power occurred: Novi Vinodolski was a centre on which Bunjevci
from the hinterland depended economically and administratively and culturally. In the case of
Sveti Juraj and its hinterland, the power relationships were more balanced: the inhabitants of
Sveti Juraj were in an administrative and educative centre but the Bunjevci from their hinterland
were economically more powerful. This kind of situation in both cases reflected on the semantic
of the ethnonym. In the first case, subordinated Bunjevci also accepted the attributed "otherness"
and with their own ethnonym they relate negative connotations. In the second case Bunjevci from
the hinterland of Sveti Juraj refusing to call themselves by the name "Bunjevci" which had
negative connotations. They prefer to call themselves "Planinari" (Mountaineers) to which they
relate more positive connotations. At the same time, they negatively attributed the inhabitants of
Sveti Juraj. Their name "Seljari" which the inhabitants of Sveti Juraj express their "urban"
character, negatively put in connotation with numerous jokes where they laughing about Seljari"s
incapability to manage to organise themselves out their "urban" and coastal area, in the Bunjevci
rural hinterland, in the forest, in the mountains.
This work can be contextualised as a contribution to understanding the subjective level of
identity of the mentioned local groups of widespread coastal branch of Bunjevci.
Keywords: coastal Bunjevci, identity, Krmpote, northern Velebit.

240