Bib1ioteka

POSEBNA IZDANJA Branko Horvat

I
I
POLITIKA
l EKONOMIJA
SOCIJALIZMA

Recenzenti
dr ALEKSANDAR BAJT
dr IVAN MAKSIMOVIC GLOBUS/ZAGREB
 Branko Horvat
.Predgovor jugoslavenskom izdanju.
Naslov origiriala
The Political Economy of Socialism
M. E. Sharp e, Inc., Armonk, New York, 1982.

Ovo je jedini od mojih znaajnijih radova koji je prije objavljen

u inozemstvu nego u zemlji. . S obzirom na temu,osjeam potrebu da
tu inverziju normalnog slijeda dogaaja objasnim.
\ Znanstvena istraivanja na osnovi kojih je pisana ova knjiga zahtije-
vala su mnogogodinji rad koji pojedinac ne moe sam financirati.

1G1H ,~~;{
I
Imao sam sreu da budem suradnik Instituta ekonomskih nauka u Beo-
gradu, koji je iz svojih oskudnih sredstava niz godina odvajao odredene
svote to mi je omoguilo da se vei dio godine posvetim samo radu
na ovoj knjizi.
Sljedei problem bila je nuna literatura. Jugoslavenske biblioteke
tako su slabo opremljene da je bilo. Kakav ozbiljan rad na podruju
drutvenih znanostiu zemlji nemogu. Polazei s popisom od 1.00 knjiga
u zagrebaku" Sveuilinu biblioteku, vraao bih se sa 2-3 .knjige i
ostalih nije bilo. U Beogradu, ija je biblioteka bila razorena za vrijeme
rata, bilo je jo gore. Ako knjiga nema u domaim bibliotekama, one
se posuuju od stranih. No, meunarodne meubibliotene pozajmice
udno funkCioniraju u naoj zemlji. U Stockholmu bih na knjigu iz
druge zemlje ekao 10 do 20 dana, u Beogradu 6 do 12 mjeseci. Morao
sam se stoga, kao i nekada u partizanima, snalaziti, i pronai naine
vlastitog financiranja istraivanja u centralnim nacionalnim bibliote.-
kama u Parizu, Londonu, Berlinu, Stockholmu i Washingtonu. .
Nakon est godina takvih snalaenja knjiga se primicalazavret15u,
ali su sredstva Instituta presuila. Institut se stoga 1979. godine s mo~
jom Politikom ekonomijom socijalizma prijavio na natjeaj Fonda: za
izdavaku djelatnost i nauno istraivaki rad Predsjednitva CK SK].
Nakon nekog vremena od Fonda je stigao ovaj odgovor:
Rad je projiciran ti etiri knjige. Meutim, iz samih naslova knjiga
teko se moe razabrati teorijsko-metodoloki pris.tup problemati~i,
kao ni polazna hipoteza. Dodue, autor ve u prvoj knjizi vri
odreenu klasifikaciju sistema kao predmeta kritike. MeutiIii,
ograniavajui se samo na kapitalizam i etatizam autor "nije dao
istovremeno i dovoljno ubedljivo teorijsko i metodoloko obrazlo-
enje, odnosno teorijsko-istorijsku zasnovano st . svog stanovita.
Manje-vie eme ostalih knjiga izazivaju iste nedoumice. Stoga je
Upravni odbor ocenio da ne moe sufinancirati ovo isti:a.iv~nje.
Preveli s engleskog Sekretar UO Fonda"
DUBRAVKO MIHALJEK i MIA MIKle Vlado Cvjetianin .

5
 U nemogunosti da zavrim i objavim knjigu u Jugoslaviji, obratio
sam se dugogodinjem izdavau engleskih prijevoda mojih radova u
New Yorku, Myronu Sharpeu. Sharpe. se bez oklijevanja prihvatio izda-
vanja a da nije vidio rukopis, niti je traio recenziju. Odgovarajui
predujam omoguio je zavravanje rada, koji je zatim objavljen u
rekordnom roku u New Yorku i Oxfordu.
Ovo se izdanje neznatno razlikuje od engleskog, jedino je
kurtoaznu zahvalnost drugovima koji su u SIZ-u za znanstveni rad
donijeli odluku da se knjizi dodijeli najvea, prema propisima mogua,
subvencija, to je omoguilo objavljivanje. Takoer elim odati pri-
znanje izdavakoj kui Globus za ekspeditivan rad na objavljivanju,
a magistri Miji Miki i magistru Dubravku Mihaljeku na savjesnom
.prevoenju.
'--'.

djelomino popunjena jedna znaajna praznina. Da ne bih dalje odugo- Zagreb, 30. srpnja 1983.
vlaio objavljivanje knjige, u engleskom sam izdanju izostavio istrai- Dr Branko Horvat
vanje socijalistike transformacije meunarodnih ekonomskih odnosa.
U meuvremenu sam dobio poziv od Meunarodne ekonomske asocija-
cije da u prosincu 1982. sudjelujem u New Yorku na simpoziju Sko- .
ranji razvoj ekonomske znanosti s posebnim osvrtom na meunarodne
ekonomske odnose. Bilo je pozvano sedam ekonomista s namjerom
da predstavljaju teorijska gledita sedam karakteristinih regija svijeta.
Od mene se oekivalo da izloim socijalistike poglede na svjetsku
privredu. Taj poziv mi je omoguio da pripremim tekst koji je, s malim
izmjenama i dopunama, uao kao 19. poglavlje u ovu knjigu. Tako
je ovo jugoslavensko izdanje na neki nain ipak prvo potpuno izdanje.
Rukopis knjige zavren je i predan amerikom izdavau prije eta-
tistike krize u Poljskoj. U poglavlju 17 ta je kriza bila prognozirana,
i italac moe sam usporediti analizu provedenu u tom poglavlju sa
stvarnim tokom dogaaja. Poljska me odavno zanimala, esto vie
afektivno nego znanstveno. Mnogi znanci i poznavanje jezika omogu-
ili su mi da pratim drutvene procese u toj zemlji. Nisam ipak mogao
pretpostaviti da e - osim Papadopulosove Grke .....:... Poljska biti je-
dina evropska zemlja gdje e u poslijeratnom razdoblju biti uvedena
vojna diktatura. Jo se manje moglo pretpostaviti da e general Jaru-
zetski uiniti ono to ni predratni diktator maral Pilsudski - koji je
takoer bio socijalist - nije uradio, a nije uradila ni jedna meni
poznata diktatura: i formalno najaviti rat vlastitom narodu! Etatizam
je tako obogatio repertoar represije, i poljski dogaaji omoguuju da
se analiza etatizma u poglavljima 2 i 17 produbi. Budui da su stvari jo
u toku, ostavio sam to za drugu priliku.
Iako ova knjiga predstavlja pokuaj zasnivanja ope marksistike
teorije socijalistikog drutva, a profili prijelaznih drutava izraeni su
za tri osnovne grupacije zemalja koje danas postoje, bilo bi poeljno da
se za jugoslavensko izdanje izradi i specifini profil prijelaznog jugo-
slavenskog drutva. Predradnje za to izvrio sam u svojim knjigama
Ogled jugoslavenskom drutvu (Mladost, 1969), Jugoslavenski pri-
vredni sistem: Formiranje prve samoupravne privrede (Sharp e, 1976) i
Funkcioniranje jugoslavenske privrede (Liber, 1983), te u mnogobroj-
nim manjim radovima. Meut~m, dosad nije bilo ni vremena ni po-
voljnih okolnosti za sintetsku generalizaciju, pa i to ostavljam za drugu
priliku.
Englesko i ameriko izdanje knjige bilo je popraeno panegirinim
ocjenama u progresivnim publikacijama, knjiga je ubrzo proglaena
jednom od knjiga godine, priprema se kineski prijevod, a objavljeno je
i drugo ameriko izdanje. Kod nas, meutim, izdavai nisu pokazali
zanimanje za knjigu, osim dviju kua - koje su odustale jer su ustano-
vile da bi objavljivanje bilo preskupo. Zbog toga izraavam vie nego

6 7
 Predgovor engleskom izdanju

U odreenom smislu, ova knjiga predstavlja ivotno djelo. Ne u

smislu stvarnog pisanja - na njoj sam radio samo tokom posljednjih
est godina. Ali razmiljao sam o njenom sadraju u toku cijelog svog
ivota. Jo otkako je moj razred napustio srednju kolu u malom pro-
vincijskom gradiu u Hrvatskoj da bi se pridruio partizanima u jugo-
slavenskoj revoluciji, socijalizam je bio moja stalna preokupacija. Moja
generacija prihvatila se ostvarivanja onog na to je Marx pozivao
u svojoj slavnoj tezi o Feuerbachu: mijenjanja svijeta, ne samo njego~
vog tumaenja.
Pokazalo se da mijenjanje svijeta uope nije lak i jednostavan
posao. Nasuprot naim izvornim pogledima, .SOCijalizam se pokazao
prilino neuhvatljivim . i nejasnim. Iako tumaiti svijet nije bilo do-
voljno, bio je to jo uvijek neophodan uvjet da se on promijeni na
eljeni nain. Zanemarivanje ozbiljnog teoretskog istraivanja nuno
bi imalo razorne posljedice. Veina naih znanstvenih objanjenja
pala je na ispitu drutvene prakse. Pokazala su se naivnim r prostodu-
nim, ponekad mranjakim i jednostavno potpuno pogrenim. Vrlo
brzo - jedva tri godine nakon svretka oruane borbe - potreba za
temeljitim preispitivanjem primljene socijalistike teorije postala je
oigledna. Od tada, razmiljao sam o ovoj knjizL
Kad sam zavrio srednju kolu, neto vie od godinu dana nakon
revolucije, nije mi bilo jasno na koji bih nain mogao biti naj-
korisniji u izgraivanju socijalizma. Studirao sam tehniku i onda
se prebacio mi ekonomiju, filozofiju i sociologiju. Na kraju sam za-
kljuio da ekonomija, budui da se bavi bazom drutva, prua pri-
liku za dostojno zanimanje. Tako sam postao ekonomist.
Moj dugoroni program ukljuivao je stjecanje praktinog iskustva
iz planiranja privrednog razvoja i pisanje knjige od fundamentalnog
znaenja za teoriju socijalistike ekonomije. Iz poetka sam program
slijedio prilino pomno. Moja druga disertacija, poslije objavljena na
nekoliko jezika, bila je teoretsko istraivanje, Ekonomska. teorija. pla.n-
ske privrede. Izraz socija.listike ispustio sam iz naslova da ne bih
zastraio izdavae na Zapadu. U pogledu stjecanja praktikog iskustva,
pozvan sam da se pridruim Saveznom zavodu za privredno planiranje,
gdje sam postao odgovoran za metodologiju planiranja. Nekoliko godi-
na poslije, iz tog se odjela razvio Institut ekonomskih nauka, na ijem
sam elu bio iduih sedam godina. To je bilo razdoblje intenzivnog

9
empirijskog istraivanja problema ekonomskog i drutvenog razvoja,
i planiranja.
Rad na socijalistikoj ekonomskoj teoriji morao sam, meutim, od-
goditi, i pomicati sve dalje u budunost. Na kraju, postalo je apsolutno
jasno da se ekonomija ne moe prouavati bez istraivanja drutvenih
odnosa i politike, Na nesreu, studije socijalistikih politikih sistema
i drutvenog razvoja nisu se pojavljivale, te je tako postalo nuno
razviti istovremeno ekonomsku i drutveno-politiku teoriju. To je,
dakle, bila geneza ove Politike ekonomije socijalizma.
Moda je potrebno napomenuti da u mojoj upotrebi politika eko-
nomija ima donekle posebno znaenje. Izraz politika ekonomija.
izumljen je prije tri stoljea da bi se oznailo upravljanje narodnom
privredom nasuprot upravljanju obiteljskim domainstvima. Vreme-
nom, to je znaenje doivjelo promjenu. Klasina politika ekonomija
oznai,vala je ekonomiku specifinog drutva: ona je znaila teoriju
kapitalistikog naina drutvene proizvodnje. To je teorija koja je po-
stala cilj Marxove Kritike politike ekonomije. Pojavom neoklasine
ekonomije uklonjene su drutvene i politike dimenzije. Ostala je samo
ista ekonomija. Uskoro je ista ekonomska teorija poela znaiti
izgraivanje modela nepovezanih s bilo kakvim ekonomskim odlui
vanjem ili rjeavanjem problema realnog svijeta. Tek odnedavno na
Zapadu oivljava zanimanje za klasinim politiko-ekonomskim pri-
stupom, zamijenjenim, u meuvremenu, ekonomskom sociologijom.
Na Istoku politika ekonomija je ostala okamenjena na stupnju raz-
voja iz devetnaestog stoljea, kao da se u svijetu i u teoriji otada
nije nita dogodilo. Stoga se malo pomoi moglo oekivati iz bilo
kojeg od ta dva izvora. S druge strane, problem s kojim sam se uhvatio
ukotac zahtijevao je vrlo jasanneortodoksan pristup. Kako socijalis-
tiko drutvo - usprkos brojnim obeavajuim poecima - jo ne juu inflaciju; proizala drutvena i ekonomska nestabilnost, golema
postoji, klasian pristup bio je neprimjeren. I ekonomske i politike
institucije trebalo jc najprije skicirati, a tek potom prouavati njihovo
meudjelovanje. Prema tome, politika ekonomija zahtijevala je spa-
janje ekonomske i politike teorije u jednu jedinstvenu socijalnu teo-
riju. To je impliciralo brojne metodoloke probleme.
Prije svega, ideja o nacrtu novog' drutvenog sistema ima sve izglede
da bude prihvaena s velikom sumnjom. Ne mirie. li to na utopiju, na
zavaravanje samoga sebe? Joseph Schumpeter je vrlo nedvosmislen
kad takav pokuaj naziva neznanstvenim.l Za razliku od inenjera,
iji je zadatak graditi nove strojeve, od drutvenog znanstvenika ne
oekuje se da gradi nove drutvene sisteme; njegov je posao da ih
kritiki analizira i da ih objanjava. Ipak, logiki nema nikave razlike
izmeu ta dva zadatka - osim da je potonji mnogo tei. Konstrukcija
novog mosta, na primjer, moe biti jedinstvena, moe predstavljati
neto to nije nikada prije postojalo; svejedno, pouzdano moemo oe
kivati da se most nee sruiti ako su svi prorauni dobro napravljeni
i ako se koriste odgovarajui konstrukcijski materijali. Ili, da uzmemo
jedan drugi primjer, Einsteinova teorija mogla se 1905. godine initi
fantastinom, i jedva ju je itko bio spreman prihvatiti. Ali nitko je nije
nazvao utopijskom. I tek kad je prola na ispitu teoretske konzistent-
nosti i korespondencije sa stvarnou, bila je prihvaena.
Formiranje drutvenih institucija je razliito jer utjee na vrijed-
10
nosti za koje su ljudi spremni rtvovati ivot. Ono je takoer razliito
jer drutvena stvarnost okljuuje jednu dodatnu dimenziju ivotnog
znaenja - svijest. Za razliku od gradnje mosta, konstrukcijski ma-
terijali se i sami mijenjaju. Zbog toga je izgradnja drutva mnogo slo-
enija i tea. Povrh toga, drutvena teorija nije samo dio konstrukcije
nego takoer i sama postaje dio stvarnosti. Ova je knjiga ispitivanje
tog neistraenog podruja. Njena je namjera odgovoriti zahtjevu Ro-
berta Heilbronera za pretvaranjem ekonomije u instrument drutvene
znanosti ija svrha i opravdanje nije toliko rasvjetljavanje naina na
koji se drutvo stvarno ponaa, koliko formuliranje naina na koje bi
se ono trebalo ponaati ... utvrivanje nunih obrazaca ponaanja koji
e drutvu omoguiti postizavanje. postuIiranog cilja.2
Cijeli je problem mnogo znaajniji nego to bi akademska rasprava
o metodologiji mogla odavati. Tradicija zanemarivanja izgradnje l:mdu-
eg drutva - u stvari, otvorenog proglaavanja svakog pokuaja takve
konstrukcije utopijskim i protuznanstvenim - vrlo je duga i vrsto
ukOrijenjena u socijalistikom pokretu. Ona je poela s Marxom i En-
gelsom, kOjima se moda moe oprostiti, jer je drutvo u kOjem su
ivljeli - suprotno njibovim vlastitim uvjerenjima - bilo vrlo uda-
ljeno od socijalizma. Ali ta je tradicija jo iva, i s razornim posljedi-
cama. Kad je 1891. godine njemaka SOCijaldemokratska partija pripre-
mala svoj Erfurtski program, neki su njezini lanovi zahtijevali da
program sadri politiku i institucionalnu skicu za prijelazno razdoblje.
Karl Kautsky, vodei partijski teoretiar, odbacio je taj prijedlog kao
neopravdan, jer vrijeme jo nije bilo zrelo. Kad je, dva i pol desetljea
poslije, 1918. godine, vrijeme bilo zrelo, partija nije imala uope nika-
kav akcioni program. Teturala se kroz poslijeratni kaos, izgubila vlast,
sukobila razliite dijelove radnike klase i gurnula zemlju u galopira-
nezaposlenost i une borbe izmeu komunista i socijalista otvorile su
put Hitleru i nacistima. Povijest austrijskog socijalizma gotovo je
ista. Slino su ruski SOcijalisti 1917. godine bili iznenaeni jer ih
nita nije vodilo. Dakako, oni su eljeli vlast. Ali to initi kad se vlast
osvoji - bila je to zagonetka za koju se nitko nije zanimao. Krajem
1916. Lenjin - oigledno jedini koji je bio svjestan tog problema, a po-
taknut polemikom s Buharinom - prihvatio se ponovnog itanja Marxa,
Engelsa i Kautskoga u cirikoj knjinici da bi otkrio rjeenja koja bi
oni sugerirali. Na toj je osnovi, nakon povratka u Rusiju, Lenjin
grozniavo sastavio svoju Dravu i revolUCiju izmeu revolucija u
veljai i listopadu 1917. Meutim, njegov rad nije bio od velike koristi
jer se ideje iz te knjige nisu ili nisu mogle primijeniti na ruskoj pozor-
nici. Uskoro je Lenjin umro. Sluajni i nekontrolirani procesi koji su
poeli nakon njegove smrti zavrili su staljinistikom kontrarevolu-
cijom.
Navodei ta tri povijesna primjera, ne elim rei da bi znanstveno
razraeni akcioni program i institucionalna skica sutranjice revolucije
sprijeili nacizam i staljinizam. Na alost, drutveni sistem nije tako
jednostavan. Ali i nadalje tvrdim da je odsutnost svakog smislenog
dugoronog programa izuzetno pomogla kontrarevoluciji u tim slu-
ajevima.
Podnaslov ove knjige govori da je ona marksistiko istraivanje.
11
Izraz marksistiki takoer je potrebno tumaiti na, poseban nain.
On ne znai ponavljanje Marxovih zakljuaka koji su bili primjenjivi
u povijesnoj situaciji prije stotinu godina. To bi ilo u marksologiju,
ne u marksizam. On znai stav koji bi Marx vjerojatno zauzeo da ivi
danas. Netko e to glatko odbiti, naziv_ajui to hipotetskim koritenjem
izraza koje se ne moe provjeriti injenicama; napokon, Marx je mrtav
i ne moemo ga konzultirati. Kako se moja teorija razilazi s Marxovom
u nekim vanim pitanjima, a u drugima se bavi problemima koje Marx
_nije nikada susretao,:moe se tvrditi ~a s~ je~ino ja odgov.oranza.nj!l:
Meutim, kako je oito pod Marxovlm utjecajem, mogao bl se konst1ti
izraz s crticom, marksizam-horvatizam, koji je Benjamin Ward natuk-,
nuo mojem prijanjem ra.du. Ali ja jo uvijek vie volim svoj podnaslov.
Postoje bar dva razloga zbog kojih ovu knjigu treba' nazvati jedno-
stavno marksistikom. Jedan je liiti kritiare zadovoljstva trijumfalnog
otkria da je, na kraju krajeva, ovo marksistika rasprava, te se kao
takva moe odbaciti. Dobro je unaprijed znati da je ona marksistika,
tako da se njezini zakljuci ne mogu odbaciti bez podnoenja zadovo-
ljavajuih protudokaza. Drugi je razlog fundamentalniji. J edan moj
prijatelj, poznati marksistiki filozof, obiavao je rei da je Marx po-
stigao to je htio jer se mogao uspeti na ramena jednog intelektualnog
diva - Hegela. to se mene tie, slobodno sam se uspeo _na iroka
Marxova ramena. Ni jedna znanost ne poinje ni od ega, i nije lana
skromnost iskazati svoj dug velikim prethodnicima.
Sluajno je moje prvo tivo iz socijalne teorije bio Komunistiki
manifest. Isto je tako sluajno da sain, poto satri ga proitao, sudje-
lovao u jednoj od malobrojnih istinskih SOCijalnih revolucija naega
doba. Marx i revolucija lijepo su se slagali, i moj nevini duh primio je
ostatak kao neto samo po sebi razumljivo. Tako je Marxovo razmilja-
nje vrlo prirodno ulo u mene; postalo je dio mog vlastitog razmiljanja
i mojeg vlastitog pristupa drutvenim fenomenima. Nisu me ui1i
marksizmu, ja sam ga ivio. I upravo stoga to sam marksizam spon-
tano prihvatio kao svoj vlastiti nain razmiljanja, nisam osjeao ni-
kakve zapreke u ispravljanju primljene teorije kad god se nije slagala
s injenicama. Isto bi bio uinio' i Marx. ' jeta, on ga ne moe cijelog promijeniti najednom. U svijetu utvrenih
Marxovi citati brojniji su Ilego to sam to htio; u odreenoj mjeri
to se odnosi i na navode iz djela drugih autora. Za to postoje etiri
razloga. Marx je, kao i svi veliki mislioci, tako esto pogreno shvaen
i krivo tumaen da bi za one koji nisu upoznati s njegovim uenjem
moglo biti korisno upoznati izvornog mislioca. One koji poznaju Marxa,
Citati bi trebali upozoriti da odreena tvrdnja nije sluajna~ Trei
razlog za citate openito jest da je, ini se, yrijedno truda istraiti
intelektualno porijeklo pojmova koje koristimo. Vie puta sam se izne-
midio time to su do mojih otkria prije doli i drugi. to se tie nekih
drugih, na izgled suvinih, citata, njihova je svrha sprijeiti svaku
optubu o pristranosti. U podruju gdje su strasti prilino uzburkane,
gotovo je nemogue izbjei nesporazume. Ali, vrijedi pokuati. Mislim
da je John Kenneth Galbraith jednom rekao da se moramo uvijek
brinuti o svojim kritiarima i tititi ih da ne poine nerazumnu pogreku
tamo gdje je to mogue. ,-
Prihvatio sam naelo navoenja zapadnih pisaca prilikom kritizi-
ranja drutvenog poretka u kojem ive, i pozivanja na istocne pisce
12
prilikom ralanjivanja njihovih vlastitih drutava. Oni koji ive u odre-
enom drutvu trebali bi to drutvo najbolje poznavati, i mogu se
smatrati njihovim najboljim predstavnicima - ili sucima. To naelo
nisam mogao sasvim dosljedno slijediti - tabui postoje i u naim
drutvima, ne samo u primitivnim, te se stoga o nekim temama jedno-
stavno ne raspravlja - ali sam uinio sve to sam mogao, pretraujui
literaturu na dvanaestak jezika.
Da bih ideje koje sam razvio u knjizi izloio strunoj kritici, ras-
pravljao sam o njima na brojnim meunarodnim znanstvenim skupovi-
ma. To je iskustvo ponekad bilo vrlo udno: suoavali smo se s velikim
tekoama u uspostavljanju komunikacije. Prisjeao bih se jedne opaske
Karla Kautskog: Svaka nova zamisao unapreivanja institucija inila
se utopijskom onima koji su postojei poredak uzimali zdravo za go-
tovo. esto bi sudionici u raspravama izbjegavali svaku analizu i
jednostavno tvrdili da je odreena zamisao nestvarna, ako ne i pot-
puno nemogua. Poblie ispitivanje onoga to su mislili redovito je
pokazivalo da su oni podrazumijevali da sve drugo ostaje nepromije-
njeno. Oigledno, nije mogue provesti nijednu radikalnu promjenu ili
unaprijediti bilo koju vanu drutvenu instituciju - to jest jedan pod-
sistem - ako drutvenI sistem ostaje n'epromijenjen. Stoga moram
upozoriti itaoca na injenicu da je ovo pokuaj konstruiranja sistema.-
Postojei poredak ne samo da se ne uzima zdravo .za, gotovo; on se
preispituje u svakoj toki. Da bih to pokazao, pozivam itaoca da mi
1I~~se pridrui u istraivanju mogunosti transformacije i mijenjanja posto-
~ o~~~eih drutvenih sistema.
-~f~~7i,t,\\ Ova knjiga ima najmanje jedan veliki nedostatak: njena se institu-
_, \~C~~~~:< ~0bnalna skica zaustavlja na granicama nacionalne drave. Socijalizam
-'<;;''';_jc,~~'je, meutim, svjetski fenomen. Politika ekonomija socijalizma ne
-~ - moe biti zqokruena ako ne ukljuuje socijalistike odnose u meu-
narodnim razmjerima. To je osobito uoljivo u suvremenom podijelje-
nom svijetu. Postoje dva razloga zbog kojih sam se odluio ispitati
socijalizam samo u okviru jedne zemlje. J edan od njih je metodoloki
realizam. Ako je netko, kao marksist, zainteresiran za mijenjanje svi-
nacionalnih suvereniteta, promjene se mogu provoditi samo unutar
nacionalnih jurisdikcija. Stoga je primjereno poeti istraivanje svih
mogunosti izgraivanja socijalizma samo u jednoj zemlji. Drugi je raz-
log pragmatski. Pisanje ove knjige, takve kakva jest, trajalo je predugo.
Njeno bi izdavanje nuno bilo odgoeno da je jo trebalo istraiti i
sloeno podruje meunarodnih ekonomskih i politikih odnosa. Pri-
znajem da bi jedan openitiji, globalni pristup, vjerojatno izmijenio
neke zakljuke ove studije. Ali to e uiniti znanstvena kritika koju
oekujem. Jednom u budunosti, novo e izdanje sadravati poboljanja
i proirenja.
U pothvatu kao to je ovaj, autor se souava s velikom opasnou
upadanja u provincijalizam. Svi smo mi pod snanim utjecajem naih
vlastitih socijalnih i nacionalnih sredina, naih vlastitih iskustava i pre-
ferencija. Jedini nain da ovjek ne ispadne glup proglaavajui nacio-
nalne osebujnosti globalno vaeim istinama jest da izloi svoje ideje
meunarodnoj kritici. J a sam to inio, kao svaki znanstvenik, piui
knjige i lanke. Ali to je daleko od dovoljnog. ovjek mora takoer
13
ivjeti u razliitim drutvenim i nacionalnim sredinama da bi stvari
mogao promatrati iz razliitih uglova. U tom pogledu, imao sam sreu
PRVI DIO
da studiram i predajem u vie zemalja. Mnogo sam nauio od svojih
uitelja u Manchesteru, Londonu i amerikom Cambridgeu. Moji stu-
denti u Stockholmu i Parizu, u Washingtonu, Ann Arboru j Notre Da-
meu, Santiagu de Chile i Dar es Salaarnu, i, naravno, u mojoj vlastitoj
Kritika suvremenih
zemlji, koja je kulturni makrokozmos u malom, bili su moji prvi i
najpouniji kritiari. Teko je rei da li sam vie nauio kad su se
drutveno-ekonomskih sistema
slagali sa mnom ili kad se nisu slagali. To je iskustvo nadopunio i moj
rad na savjetovanju stranih vlada zainteresiranih za samoupravljanje
i socijalizam, te govori pred strunom publikom u ulozi pozvanog pre-
davaa na vie od pedeset sveuilita, akademija i istraivakih insti-
tucija u cijelome svijetu, neovisno od svih njegovih podjela. Ako nakon
svog tog proiavanja ideja neke od njih jo nose tragove upadanja Mislim na bezob zirnu kritiku svega postojeeg, bezobzirnu u dva
u provincijalizam, to se mora smatrati tvrdom jezgrom mojih' vlastitih pogleda: kritika se ne smije bojati svojih zakljuaka,
ogranienja. a isto tako ni sukoba s postojeim silama.
Takoer sam bio povlaten da pripadam skupini drutvenih znan-
stvenika koji se ve nekoliko godina sastaju u Zagrebu pod vodstvom MARX Arnoldu Rougeu (1843)
Eugena Pusia i Rudija Supeka. Tema kOja je ujedinjavala sve te sa-
stanke bila je ovjek i sistem. Veina ideja sadranih u ovoj knjizi
izloena je na sastancima grupe, i imao sam velike koristi od prijatelj-
Posjednika klasa i klasa proletarijata izraavaju isto ljudsko
ske ali bespotedne kritike svojih kolega.
Primio sam vrijedne sugestije (id Vuine Vasovia i Roberta Lanea, ~am?<:tuenje. ~, prv~ je klasa zadovoljna svojim poloajem
koji su proitali poglavlja 10 i 11, te od Josipa upanova koji je proitao IOSJeca se na njemu SIgurnom, razaznaje samootuenje kao
poglavlje 14. Naravno, oni ni na koji nain nisu odgovorni za sadanju vlastitu mo i stoga posjeduje u njemu privid ljudske
verziju tih poglavlja. Takoer zahvaljujem razliitim izdavaima i re- egzistencije. Druga se klasa osjea unitenom tim samootuenjem,
daktorima, koji su mi dopustili koritenje citata i mojih izdanih radova. vidi u njemu svoju nemo i stvarnost neljudske egzistencije.
ak i punokrvni socijalist treba imati slobodnog vremena' da raz-
milja i pie o socijalizmu. Zahvalan sam vedskom institutu za meu MARX I ENGELS, Sveta porodica (1844)
narodna ekonomska istraivanja i njegovu direktoru Assaru Lindbecku
na velikodunom pozivu da provedem sedam mjeseci na institutu bez
ikakvih obaveza. Promjena sredine - vedska je toliko razliita od
Jugoslavije - prijateljska i poticajna atmosfera na institutu, neposto-
janje pritiska administrativnih i ostalih dunosti i dobra biblioteka
pruili su mi sve to je bilo potrebno za dugo odlagani poetak rada.
Cijeli prvi dio knjige napisan je u Stockholmu. Najvei dio ostatka
knjige napisan je u Beogradu, na Institutu ekonomskih nauka. Htio bih
se iskreno zahvaliti institutu na pruenoj financijskoj i drugoj pomoi.
Posebnu zahvalnost dugujem Ljubi Martinovi, bibliotekarki Insti-
tuta ekonomskih nauka. Bez njezine pomoi, pisanje ove knjige bi se
znatno oduljilo, ili bi sadravala neprihvatljive propuste. Obiavao sam
dovoditi drugaricu Martinovi u oaj dugim popisima potrebnih krijiga,
od kojih se mnoge nisu mogle nabaviti u Beogradu pa ak ni u zemlji.
Mjesecima je strpljivo tragala za mojom obaveznom literaturom i, na
kraju, knjige bi se pojavile na mojem stolu. Ugodna mi je dunost
zahvaliti joj na nesebinoj brizi.
Beograd, prosinca mjeseca 1979.
Branko Horvat

14
_... -- ._ ... __. .....-----
--.-~-------------~--------.

Uvod

u .drugoj polovici dvadesetog stoljea dva divovska bloka zemalja

bore se za prevlast u svijetu. Dva bloka identificiraju se s dva drutveno-
-ekonomska sistema: kapitalizmom i socijalizmom (ili komunizmom).
Kapitalizam karakterizira slobodno trite i privatno vlasnitvo nad
sredstvima za proizvodnju, socijalizam centralno planiranje i dravno
vlasnitvo. Raspravlja se da li je mogue - i nuno - da dva sistema
mirno koegzistiraju i da li putovi razvoja dva sistema moda konver-
giraju. Novoosloboene manje razvijene zemlje mogu birati samo iz-
meu trino orijentiranog kapitalizma i dravno kontroliranog soci-
jalizma.
To je pOPJllarna slika suvremene svjetske pozornice - u stvari tako
popularna da je ak i veina drutvenih znanstvenika prihvaa bez
ikakvog preispitivanja. Razlikuju se samo po odgovorima na postav-
ljena pitanja, osobito u predvianjima tko e biti konaan pobjednik
u toj borbi.
Takva je slika, meutim, pogrena. ak su i upotrijebljeni izrazi
pobrkani. Tono je, velike sile bore se za prevlast. Velike sile su se
oduvijek borile za prevlast: danas, u dva svjetska rata, u devetnaestom
stoljeu. .. Ali, sve je to imalo malo veze sa SOcijalizmom. Niti je
rije o socijalizmu u sadanjoj borbi. U stvari, jedini vaan interes,
zajed11iki i jednom i drugom bloku, jest sprijeiti pravi socijalistiki
razvoj bilo gdje u svijetu. este meusobno tolerirane intervencije i
vojne agresije u Grkoj, Kini, Vijetnamu, Latinskoj Americi, Maarskoj
i ehoslovakoj, zajedno s totalnom blokadom Jugoslavije od zemalja
Kominforma i Kube od Sjedinjenih Drava, s okupacijom Afganistana,
podravanom agresijom na Nikaragvu i pomaganjem vojnih diktatura
u ileu i Poljskoj - pokazuju to s vanjske strane. Brojni procesi i osude
progresivnih osoba pokazuju to s unutranje strane.
Mnoge prostodune ljude to zbunjuje. Zar nije oktobarska revolu-
cija bila prava socijalistika revolucija? Naravno da je bila! Budui da
je ta revolucija bila pobjedonosna, i da nije uslijedila kontrarevolucija,
jasno je da Sovjetski Savez mora biti socijalistika zemlja. Istina, Sta-
ljin je odgovoran za mnoge krupne pogreke - milijuni ljudi nestali
su u koncentracionim logorima - i za mnoga zastranjivanja. To je
bio nesretan ishod kulta linosti. Ali greke se mogu ispraviti i zastra-
njivanja dokinuti. Kad se to i uini, imat emo istinski socijalistiko
drutvo. Nakon kratkog razmiljanja, vidimo da se isto moe rei i za
kapitalizam. I naravno, to se neprekidno i govori. Buroaske revolucije
2 Politika ekonomija socijalizma 17
bile su inspirirane uzvienim idealima, ba kao i socijalistike revolu- Poglavlje l
cije. Na alost, njihovo oivotvorenje nije sasvim doseglo eljene stan-
darde. No. ipak, kad se uklone nedost~ci. kapi!alizma: os~~ri.t ~~mo
jedno pristojno drutvo koje, ako netko zeh, moze zvati socIJahsticko
(ili slobodno, iii kako god mu drago). .
Kapitalizam
Tekoa s takvim razmiljanjem je da nema mnogo veze sa stvarmm
svijetom. Da bi se uklonili ~lavni r:~~~staci kapit~1izma, ~ neophodno
je dokinuti~ - ponekad i nasilno. ums.tltl - kapltahzam sa~. ,!reb~lo
je dosta vremena - i ivotno djelo Jedn~g ~arxa -. da ljudi ~o~nu
shvaati tu jednostavnu istinu. Stoga ne zacuuJe da se Ista takva Istina
o staljinistikim reimima jC: dobro .n~ razu~ije. N~ odre~~ni ~a!~,
povijest se ponavlja. U proslom stoljecu burz?aska ldeo~o?IJa m~Sti~l
cirala je kapitalistiko drutvo kao utjelovljenje slobode l Jednak1h IZ-
gleda za sve. U naem stoljeu ideologija vladajuih birokracija misti- Kapitalizam je uz nas ve vie stoljea. Stoga moemo pretpostaviti
ficira njihova vlastita drutva kao najbolja od svih moguih. Sada - da su njegove manifestacije dobro poznate i, pristupajui donekle she-
kao i onda - demistifikacija je neophodno potrebna. . matski naem problemu, krenuti preacem.
Ponimo stoga nae istraivanje kratkim kritikim osvrtom na Kao to je Marx pokazao, razvoj proizvodnih snaga i antagonistiki
istaknute osobine dvaju suprotnih drutvenih sistema. klasni odnosi predstavljaju osnovne pokretake snage drutvenog raz-
voja. Kad proizvodne snage prerastu zastarjeli sistem proizvodnih od-
nosa - drutvenih odnosa meu ljudima koji sudjeluju u proizvodnji
- sukob se mora razrijeiti tako da se proizvodni odnosi preobraze
u jedan novi i primjereniji drutveni sistem. U pionirskim zemljama
taj se sukob obino razrjeava revolucijama koje mijenjaju klasnu
strukturu drutva.

1. Buroaske revolucije i proces politike liberalizacije

Najpoznatija i najvanija buroaska revolucija bez sumnje je fran-
cuska revolucija. Namjera te revolucije nije bila uiniti mali pomak u
drutvu u odnosu prema feudalnom poretku. Revolucija je trebala
postii nita manje nego emancipaciju ljudskog rada. Voena je pod
trostrukim barjakom: 1iberte, ega1ite i fraternite. Njezini zagovornici
smatrali su da sve to treba uiniti da bi se postigli ti velianstveni
ciljevi jest razbiti feudalne barijere kako bi se omoguila slobodna ini-
cijativa pojedinaca koji su jednaki pred zakonom; tu inicijativu trebala
bi tititi predstavnika vlada. 1 Sloboda, jednakost i bratstvo uslijedili
bi iz toga sami po sebi. .
Zasnovana na politikoj teoriji osamnaestog stoljea, glasovita De-
klaracija prava ovjeka, koju je proglasila francuska revolucionarna
skuptina 1789: godine i uklopila u revolucionarni ustav iz 1793, istie
da se ljudi raaju slobodni i jednaki u odnosu na svoja prirodna i
neotuiva prava slobode, vlasnitva, sigurnosti i opiranja nasilju.2
Klauzula 4 definira slobodu kao biti u stanju ili biti ovlaten uiniti
sve to nije tetno za drnge. Openito, izraavanje prirodnih prava
svakog ovjeka nem~ nikakvih ogranienja, osim onog da drugim pri-
padnicima drutva omoguuje uivanje istih prava. Ta se ogranienja
mogu utvrditi samo zakonom, koji mora biti jednak za sve (klauzula 6).3
Uoavamo da jednakost nije spomenuta kao jedno od neotuivih
prava. Ljudi su jednaki samo u pravima i pred zakonom. Abbe Sieyes,
2'
19
i8
jedan od tvoraca deklaracije, predloio je dva lana koji bi razjasnili
da slobode ne moe biti ako se privilegiji zadre, ali da se jednakost
odnosi na podruje prava, a ne na sredstva. 4 Ustavotvorna skuptina
se potpuno s time sloila, ali iz nepoznatog razloga nije prihvatila taj
prijedlog. Tako je od samog poetka proputeno tono utvrditi to je
buroaska jednakost trebala znaiti.
Takoer postaje oigledno da su ciljevi francuske buroaske revo-
lucije bili negativno definirani - sloboda od, ne sloboda za - a da
njezini sudionici nisu bili svjesni te injenice. Nekako se pretpostav-
ljalo da e formalno slobodan ovjek biti sposoban potpt1I10 iskoristiti
svoju slobodu za svoje vlastito dobro. Takav negativno definiran liber~
lizam - koji je poslije postao sinonim za buroaski liberalizam -
umjesto da je automatski proizvodio jednakost i bratstvo, teio je
njihovu unitenju. 5 . karce, tajno glasanje i odgovornost vlade, onda je ona stara jedva
Politika slobQda se pokazala golemim napretkom u odnosu prema
feudalizmu. No ipak, nju su mogli upotrebljavati - i zloupotrebljavati
- samo bogati, ne bilo tko. Iz poetka je gotovo potpuno predstavljala
samo proklamaciju i zahtjev, ne i stvarnost. Razvoj dogaaja bio je
izuzetno polagan. Francuski republikanski ustav iz 1893. nije se pro-
vodio. Amerika usta.vna konvencija iz 1787. prepustila je poblie od-
redbe o glasanjupojedinimdravama, pa je tek sredinom devet-
naestog stoljea uvedeno pravo glasa za mukarce u. cijeloj zemlji.
.enama je doputeno da glasaju tek. nakpn I svjetskog rata. Puno
pravo glasa, bez diskriminacije prema ikome, ukljuujui i crnce, usta-
novljeno je u Sjedinjenim Dravama tek u toku posljednjeg desetljea.
Tako je, u ovom pogledu, trebalo proi gotovo dva stoljea da se primi-
jeni proklamacija politikih sloboda sadrana u Amerikoj deklara-
ciji nezavisnosti.
Pouno je i razjanjavajue primijetiti kako je sporo i postupno
tekao proces politike demokratizacije u Engleskoj. Zahtjev za pravom
glasa mukaraca postavila je prvi put u vrijeme revolucije iz 1640-ih
godina skupina vojnika. i civila poznatih pod imenom level eri. Leveleri
su pretrpjeli neuspjeh. 1832, neto manje od dva stoljea kasnije, ne-
redi i demonstracije preplavili su zemlju. Pod pritiskom masa srednja
klasa postigla je politiku pobjedu: izborna reforma (Reform Bill) iz
1832. ustanovila .je pravo glasa za vlasnike imovine. U to vrijeme la
novi Parlamenta bili su potpuno potinjeni velikim aristokratskim
zemljoposjednicima, koji, kako je primijetio jedan pisac, uope nisu
morali lanovima Parlamenta izdavati upute prije glasanja, tako su
revno njegovi~ lanovi prouavali sve njihove elje. Desetogodinja poloaju. Zakon u svojoj velianstvenoj jednakosti, govori poznati
artistika agitacija za proirivanje prava glasa zamrla je 1848. godine.
. Dva desetljea poslije, 1867. veina kvalificiranih radnika u grado-
vima dobila je pravo glasa, a 1885. pravo glasa proireno je i na rad-
nike sa sela. Godine 1911. Gornji dom je izgubio pravo veta, ali je
zadrao pravo odgaanja sve do 1948. enama je pravo glasa dano tek
1918. a ak i tada samo starijima od 30 godina. To je ogranienje
ukinuto 1928. godine. 1945. ukinuto je dvostruko pravo glasa za vlas-
nike imovine i fakultetski kolovane graane. Dobna granica prava
glasa pomaknuta je na 18 godina tek 1966.
Gornji dom i monarhija jo postoje. Prema istraivanjima Laskija6
i Nightingalea,1 za vrijeme trajanja laissez-faire etape kapitalistikog
20
razvoja, britanskim drutvom je vladalo samo oko 1000 obitelji, drei
u drutvu sve vodee poloaje. Komentirajui te prilike, Karl Mann-
heim zakljuuje: Socioloki govorei, Engleska je bila politika demo~
kracija kojom je vladala jedna oligarhija, postupno irei svoju bazu
selekcije.8
Iako je njihova postupnost bila manje izraena, putovi politike
liberalizacije slino su tekli i u drugim zemljama. U veem dijelu
Evrope sindikati su se morali boriti za pravo glasa. Do kraja devet-
naestog stoljea, vie od stotinu godina nakon francuske i amerike
buroaske revolucije, i vie od dvije stotine godina nakon engleske
revolucije, ope pravo glasa nije postojalo ni u jednoj zemlji svijeta,
a pravo glasa za mukarce je ustanovljeno tek u nekoliko zemalja.
Ako konvencionalnu demokraciju definiramo kao pravo glasa za mu-
stotinu godina. 9 Ako inzistiramo i na pravu glasa za ene --:- to bismo
trebali i uiniti - onda je demokracija mnogo mlaa. ene su stekle
pravo glasa u nekim razvijenim graanskim zemljama tek nakon I
svjetskog rata;10 u Francuskoj, Belgiji i Italiji nakon II svjetskog rata,
a u Svicarskoj 1971. godine. A pravo glasa je samo jedan nuan, ni u
kom sluaju i dovoljan, uvjet za smislenu demokraciju. ak i u naj-
uspjenijem sluaju, buroaska demokracija svela se na politiki ivot
kojim dominiraju politike partije, a politikim partijama partijske
organizacije i njihovi voe. Obian graanin ima privilegij da svake tre-
e etvrte ili pete godine izabere najmanje nepoeljnog politikog vou,
kOjeg su za njega probrali vladajui slojevi drutva. Buroaska demo-
kracija je politiki sistem koji transformira formalnu volju veine u
stvarnu volju manjine. l l
Ravnopravnost pred zakonom, s kojom je i poeo buroaski razvoj,
takoer je golem napredak u odnosu prema arbitrarnom pravosuu
feudalnog doba. U stvari, ona je bila prijeko potreban temelj za izgra-
ivanje politike slobode. Meutim, uskoro se pokazalo da se pred
sudom ne postupa ba potpuno jednako s bogatima isa siromanima.
Prvi dolaze iz iste drutvene klase kao i sudac, imaju isti sustav vrijed-
nosti i iste predrasude kao i sudac, i mogu kupiti visokokvalitetnu
pravnu zatitu. Buroasko drutvo, komentira Lj. Tadi; u stvari pri-
znaje samo privatne posjednike i lanove s punim pravima iako for-
malno proglaava opu jednakost.12 .
Poseban sluaj pravne jefinakosti je trina jednakost. Tu su poslo-
davci i posloprimci, bogati i siromani, oigledno u vrlo nejednakom
saetak buroaske ravnopravnosti Anatolea Francea, zabranjuje boga-
tima, jednak'o kao i siromanima, da spavaju ispod mostova, da prose
na ulicama i da kradu kruh. U toku cijelog devetnaestog stoljea, go-
milanje bogatstva na jednoj strani bilo je praeno gomilanjem bijede
na drugoj strani. U Engleskoj - gdje je industrijska revolucija zapo-
ela, realne nadnice ostale su nepromijenjene - ak su i padale - u
prvoj polovici devetnaestog stoljea - usprkos privrednom razvoju i
rastu produktivnosti. To je, naravno, prouzroilo nesrazmjeran porast
profita i privatnog bogatstva. Poetkom stoljta radni dan trajao je ak
15 sati- dvanaest sati za djecu. Nezaposlenost je povremeno bila
golema: do 33 posto za radnike u elianama, do 50 posto za tekstilne
21
radnike P Sirotinjske etvrti i geta, neishranjenost i glad, bolest i vi-
soka smrtnost, zastraujua prljavtina i bijeda - to je bila proleterska
strana kapitalistike industrijalizacije, koju je ivo opisao mladi EngelsU
polovicom stoljea i Marx. u historijskim poglavljima Kapitala.
Usprkos doktrine neotuivih prava, radnika klasa nije imala ni-
kakvu politiku partiju jer radnici nisu uivali niti najelementarnije
politiko pravo, pravo glasa. Povremena nezadovoljstva guile su poli-
cija i armija. Radnici nisu mogli osnivati sindiakte jer su se svi oblici
udrUivanja radnike klase u Engleskoj i drugim zemljama smatrali
zloinakom urotom. Francuska buroaska revolucija bila je u punom
zamahu kad je, u lipnju 1791. godine, Nacionalna skuptina izglasaJa
Chapelierov zakon, koji je ilegalnim proglasio radnike organizacije i
skupove. usmjerene protiv slobodnog odvijanja industrije. Preciznije,
zakon je propisivao da radnici i zanatlije, bilo koje djelatnosti ili za-
nata, ne smiju donositi ili sastavljati bilo kakve odredbe o onome
to smatraju svojim zajednikim interesom ... U skuptinskoj raspravi
Chapelier se namuio da sprijei mogue nesporazume: Nitko od nas
ne namjerava sprijeiti trgovce da raspravljaju o svojim zajednikim
interesima.15 Nekoliko godina nakon toga Engleska je uvela zakone
protiv nezakonitih prisega i udruivanja (Act Against Unlawful Oaths iz
1797. i Combination Act 1799) po kojima su prektitelji mogli biti ka-
njeni sa sedam godina robije. Slini zakoni doneseni su gotovo u svim
zapadnoevropskim zemljama. lan 415 belgijskog kaznenog zakona pro-
glasio je sindikalnu djelatnost kanjivom s dvije do deset godina za-
tvora. U sluaju sukoba izmeu poslodavca i radnika, poslodavcu se
vjerovalo na rije, a radnik je trebao podnijeti dokaze u korist svojeg
iskaza. 16 Do 1883. godine svaki belgijski radnik je prema zakonu morao
imaU radnu knjiicu koju je kod sebe drao poslodavac i u koju je
mogao upisivati razne primjedbe. Novo se zaposlenje nije moglo dobiti
bez predoenja radne knjiice. U Francuskoj je propis o radnim knji-
icama ukinut 1890. godine. 17 Taj prisilni reim je najprije olakan u
Engleskoj u toku 1824-25. UdrUivanje radnika je postalo zakonito,
ali je njegovo provoenje bilo ogranieno brojnim zakonskim restrikci-
jama. Kad je, osam godina poslije, ()venitski sindikalizam stvarno uzeo
maha, poslodavci i vlada su pokrenuli zajedniku akciju da ga unite.
Zakoni protiv trajka su ukinuti u Francuskoj 1863, a u Nizozemskoj
1872. godine. U Sjedinjenim Dravama udruivanje radnika smatralo se
urotom gotovo do polovice devetnaestog stoljea. U Engleskoj tek od
1871, u Francuskoj od 1884, a u drugim zemljama jo kasnije, sindikati
su legalizirani, a radnicima je dana sloboda strukovnog organiziranja.
U Sjedinjenim Dravama poslodavci su konano prihvatili sindikate
krajem tridesetih godina ovog stoljea; u Francuskoj nakon II svjetskog
rata (Ustavom iz 1946. godine).
Da italac ne bi stekao dojam da je okrutne i beskrupolozne klasne
eksploatacije bilo samo u prolom stoljeu, istaknuo bih da je ona pre-
ivjela poetne stupnjeve industrijalizacije i da je jo uz nas. Jo 1918.
ameriki Vrhovni sud donio je presudu kojom se ogranienje trajanja
radnog dana za djecu na osam sati, odobreno od Kongresa, proglaava
neustavnim. Ekonomski povjesniar Alexander Gerschenkron, ispriao
je ovu priu o carskom Beu (a isto je vrijedilo i za Njemaku) poet tog procesa dana je u tabeli 1. Na poetku razvoja industrijskog kapi-
kom ovoga stoljea:
22
Postojanje brojnih i brzo rastuih radnikih etvrti znailo je u kolama
da se radnika djeca fiziki odvajaju od djece koja dolaze iz srednjeg sta-
_ leao Radnicima je bilo zabranjeno hodati odreenim stazama koje su bile
rezervirane za one vie na drutvenoj ljestvici. . . Prva kola bekih tramvaja
redovito su koristili bolje odjeveni putnici, a radnici su sjedali u druga i trea
kola; taj je obiaj u odreenoj mjeri preivio ak i revolucionarne nemire
1918. godine... Osnova tih obiaja bila je kombinacija diskriminatorskog
zakonodavstva (npr. ugovori o radu), administrativnih mjera, sudske prakse
i drutvenih tabua.IB
Najgori oblici klasne eksploataCije sada se ponovo prakticiraju u
brojnim zemljama u razvoju svugdje u svijetu.
Neprekidan rast produktivnosti i pritisci politikih i profesionalnih
organizacija radnike klase doveli su do znaajnih poboljanja, pa tako
danas, u veini najrazvijenijih zemalja, uasi prvobitne akumulaCije
kapitala pripadaju vie ili manje prolosti. Meutim, ak i u najrazvije-
nijim kapitalistikim zemljama, raspodjela dohotka je jo vrlo neravno-
mjerna, a raspodjela imovine osobito nejednaka. Na primjer, u Uje-
dinjenom Kraljevstvu 1960. godine je 5 posto stanovnitva posjedo-
valo 75 posto osobne imovine i primalo 92 posto svih prihoda od
imovine.19 to se tie funkcioniranja sistema, moda je vie zabavno
nego vano istaknuti da britanski vii slojevi. posjeduju vie bogatstva
nego to je njihova nacija stvorila do danas! Naime, osim opipljivog
bogatstva, oni takoer posjeduju i nacionalno zaduenje.
Kad je jednakost jednom unitena, sloboda je izgubila mnogo
od svojeg znaenja, a bratstvo je, naravno, nestalo. Jasno je da potonje
nije bilo neotuivo pravo koje bi se moglo ukljuiti u ustav. U buroa-
skom svijetu jo se mnogo govori o slobodi - neprekidno nam ispiru
mozak priama o slobodnom svijetu - mnogo manje o jednakosti, a
bratstvo se gotovo uope i ne spominje. ak i apologetski nastrojenim
ljudima mora zazvuiti donekle apsurdno da se bratstvo asocira s kapi':'
talistikom trinom konkurencijom. 20 To nas ne treba iznenaditi.
Spomenuta tri ideala je proklamirala revolucija, a ne pobjednika
buroaska klasa. Buroazija je vjerovala u privatno vlasnitvo, slo-
bodno trite i obiteljsko nasljedstvo. Tri se ideala francuske revolucije
jo mogu nai zajedno - udne li simbolike - ispisani na francuskom
kovanom novcu.
ll. Eksproprijacija nezavisnih proizvoaa i koncentracija
ekonomske moi
Danas je dobro poznato da kapitalistiki razvoj dovodi do koncen-
tracije kapitala, zapoljavanja i moi. Donekle je manje poznato da
dovodi do gotovo potpunog unitavanja individualne ekonomske slo-
bode, do masovne eksproprijacije privatnih proizvoaa. Ilustracija
talizma u Engleskoj, veina stanovnika bili su svoji vlastiti gazde. Do
23
kraja liberalne faze kapitalistikog razvoja, oko 90 posto zaposlenih
(ako se iskljue direktori i najvii slubenici) moralo je prodavati svoju
radnu snagu poslodavcima, privatnim i dravnim. Drugdje se taj proces
odvijao sa zakanjenjem, ali je konaan rezultat bio isti. 21
TABELA 1
Struktura zaposlenosti u Engleskoj i Walesu (u postotku)
Kasno
17. stoljee 1921.
Poslodavci 14 4 prema ovom nesrazmjeru stvarna trina kontrola najveih poduzea
Posloprimci 34 90
Nezavisni 52 6 no ispreplitanje uprava djelovalo je u istom smjeru. To je znacilo da u
!zvor: W. F. Oakeshott: Commerce alld Society (Oxford: Clarendon Press, 1936)
str. 215.
Upravo opisani proces proleterizacije je posljedica kapitalistike
akumulacije. Gole brojke u tabeli skrivaju beskrajan niz ljudskih trage-
dija, izjalovljenih oekivanja, uzaludnih elja, unitenih domova. Kapi-
talistiki sistem funkcionira kao divovska eljezna ruka koja unitava
nezavisne, disciplinira devijantne, eksploatira slabe i svakoga prisiljava
da se podvrgne logici kapitalistike akumulacije. Slobodna igra tri-
nib snaga u konkurentskom kapitalizmu vodi u postupnu koncentraciju
(rast kroz akumulaciju) i centralizaciju (integracije) proizvodnje. Samo-
stalni proizvoai nestaju. Nestaju i mala poduzea - ili inae rastu.
Veliina prosjenog poduzea neprekidno se poveava. to je poduzee
vee, to je sposobnije preivjeti. Za to postoje bar tri razloga: prvi je
tehnoloki - (1) velika poduzea koriste se ekonomijama velikih raz-
mjera; druga dva razloga odnose se na trinu kontrolu - (2) veliko
poduzee moe kontrolirati svoje izvore opskrbe i moe utjecati. na
potranju za svojim proizvodima; (3) ono je financijski jae i stoga
manje zavisno; i to je posebno vano, ono raspolae sredstvima ne-
ophodnim za poduzimanje skupnog istraivanja i razvoja. Razlozi koji
doista objanjavaju kancerozni rast velikih poduzea su (2) i (3), a ne
vea produktivnost zahvaljujuCi. (1).22 Zbog (2)'i (3) veliko poduzee
moe izvriti pritisak na svoje slabije partnere i moe manipulirati
uvjetima kupovine i prodaje u svoju vlastitu korist. Takva trina
kontrola velikim poduzeima omoguava minimiziranje rizika i pro-
ivljavanje periodinih kriza. S druge strane, za vrijeme poleta inte-
gracije i ostali oblici udruivanja pokazuju se unosnima. Velika po-
duzea poveavaju svoj udio na tritu na tri razliita naina: unutra-
njim rastom, integracijom23 i konkurentskim odstranjivanjem slabijih
rivala. Ona se takoer udruuju da bi zasnovala trgovinska udruenja,
kartele i sindikate i provodila druge oblike vie ili manje od jav:aosti
skrivenih sporazuma. Tako trina konkurencija tei razaranju svojih
vlastitih temelja i postupno je zamjenjuje oligarhijsko planiranje go-
lemih korporacija.
Velike korporacije su se pojavile jo u drugoj polovici devetnaestog
stoljea' s gradnjom eljeznica. Nakon velike krize 1870-ih go-
24
dina, proirile su se i na industriju. U Sjedinjenim Dravama njihovo je
postojanje formalno priznato donoenjem zakona protiv trustova
_(Sherman Antitrust.Act) 1890. godine. Na prijelazu stoljea, neto vie
od jedne desetine svih radnika zaposlenih u industrijskim poduzeima
u Sjedinjenim Dravama radilo je u tvrtkama s vie od 100 zaposlenih;
u Francuskoj je neto vie od jedne desetine svih zaposlenih u nepoljo-
privrednim poduzeima radilo za tvrtke s vie od 500 zaposlenih.!!4
Izmeu dva rata, BerIe i Means zapanji1i su ekonomiste, opsjednute
konkurencijom, podatkom da je 1929. samo 200 najveih amerikih
korporacija kontroliralo oko polovicu ukupnog neifnancijskog kapitala,
a drugu je polovicu kontroliralo 300.000 manjih poduzea. U odnosu
bila je mnogo vea od upravljanja polovicom cijele privrede. Meusob
populaciji od 125 milijuna, oko 2500 ljudi neposredno iliposredno kon-
trolira funkcioniranje veeg dijela goleme amerike ekonomije.25 Od
1929. poduzea su, naravno, nastavila rasti. Dok je 1929. godine 100
najveih korporacija posjedovalo 44 posto osnovnih sredstava u indu-
striji, u 1962. taj se udio poveao na 58 postO.26 U Britaniji je 100 naj-
veih industrijskih poduzea povealo svoj udio u' neto proizvodu sa
10 posto 1880. na 26 posto 1930. i 50 posto 1972. godine.27
Odnedavno smo svjedoci jedne nove pojave: divovske korporacije
poinju planirati poslovanje u svjetskim razmjerima. Iako se kapital
poeo izvoziti jo na ranom stupnju razvoja, tek nakon posljednjeg
svjetskog rata manji broj multinacionalnih korporacija poeo je domi-
nirati svjetskom trgovinom. Godine 1969. vrijednost proizvodnje svake
od tri najvee korporacije - sve tri su amerike - bila je vea od
bruto proizvoda (bruto nacionalni proizvod i intermedijarna dobra)
ostvarenog u 120 suverenih drava.28 Procijenjeno je da e do 1985. go-
dine oko tri stotine kompanija kontrolirati oko 75 posto kapitalnih
dobara u kapitalistikom svijetu. Kljune industrije, kao to je automo-
bilska, elektronska i kemijska, praktiki e kontrolirati po etiri-pet
multinacionalnih kompanija. 29 Razlozi rasta transnacionalnih korpo-
raCija su tehno-ekonomski i institucionalni. Ako se, umjesto izvoza robe,
sam proizvodni kapacitet smjesti na stranom tritu, mogu se smanjiti
trokovi transporta, koristiti jeftinije lokalne sirovine; energija i radna
snaga, a proizvodnja se moe prilagoditi lokalnoj potranji. Nadalje,
proizvodei u vie zemalja, korporacija moe osigurati svoje vlastite
izvore opskrbe i moe se koristiti prednostima veeg trita. Meutim,
moda je glavna prednost institucionalno odreena. Korporacija moe
izbjei neugodnu vladinu kontrolu i manipulacijom internih cijena iska-:-
zati profite tamo gdje su porezi najniPO
Po obiaju, kvantitativni rast nosio je sa sobom i kvalitativne
promjene. Prvo, poduzea u vlasnitvu pojedinaca zaniijenjena su dio-
niarskim drutvima. Za to postoje bar dva razloga. Jedan je da su
korporacije jednostavno prerasle financijske mogunosti pojedinanih
obitelji. Drugi je da su porezi na nasljedstvo (uvedeni t:1 Britaniji 1894)
znatno oteali odravanje obiteljske kontrole od generacije do genera-
cije. S druge strane, prihodi od kapitala ili se nisu uope oporezivali
(pprezi na zaradu na kapitalu (capital gain) nisu u Britaniji uvedeni sve
do 1965), ili su se oporezivali po mnogo niim stopama od stopa poreza
25
na dohodak. Tako se isplatilo likvidirati obiteljsku imovinu osniva-
njem poduzea, Posljedica je bila razdvajanje vlasnitva od kontrole
poslovanja.
Od 200 najveih amerikih nefinancijskih k9rporacija bilo je samo.
12 obiteljskih poduze~a 1929. godine, a ni jedno 1963. U dodatnih 57
poduzea 1929. i 23 poduzea 1963. godine, poslovanje je kontrolirano
na temelju veinskog ili manjinskog udjela. Direktori su kontrolirali
poslovanje oko 88 poduzea 1929, a 169 poduzea 1963. godine.Sl U
Britaniji je kontrola uprave u 50 najveih rudarskih i industrijskih po-
duzea poveana sa 50 posto 1.936. na 72 posto 1951.32 Drugo, uprava
je postala velikim dijelom autonomna i samoobnavljajua oligarhija.
Napokon, korporacije tee internom stvaranju potrebnih sredstava. To
im daje najmanje dvije prednosti. S jedne strane, izbjegavaju se tro-
kovi prijenosa i neizvjesnosti oko izdavanja novih dionica na tritu
kapitala. S druge strane, dioniari su skloniji takvom poslovanju jer se
prihodi od kapitala oporezuju po mnogo niim stopama od raspo-
dijeljenih dividendi. Samofinanciranje ini korporacije financijski ne-
zavisnima, a uprava zadrava potpunu kontrolu izvora sredstava. Kao
posljedica te trostruke promjene, konkurentski _kapitalizam se pre-
obrazio u m011opolski kapitalizam.
Taj je izraz donekle dvosmislen. Monopol ovdje ne znai potpunu
kontrolu proizvodnje. U mnogim industrijama tri ili etiri poduzea
kontroliraju dvije treine ukupne proizvodnje, ili vie; samo u izuzet-
nim sluajevima jedna jedina tvrtka dominira. Prema tome, u strogom
smislu rijei, trebali bismo govoriti o oligopolu,33 ne o monopolu. Me-
utim, izraz monopol moemo ipak koristiti u smislu opadajue kri-
vulje potranje, to znai da poduzee vie ne prihvaa danu cijenu
kao konkurentska tvrtka. Ta situacija proizlazi iz veliine poduzea i
diferenciranosti proizvoda. No, tu je rije i o neem mnogo znaajnijem.
Kad cijelu granu kontroliraju tri ili etiri golema poduzea, konkurent-
sko sniavanje cijena postaje vrlo opasan posao. Ono moe -' i jest,
kad su u mladim danima neiskusni partneri s njim eksperimentirali -
prouzroiti opi krah. Stoga su planiranje i usklaivanje u svaijem
interesu. Karteli i drugi oblici otvorenih dogovora su obino na udaru
zakona protiv trustova. Ali preutni dogovori su mogui i iroko ras-
prostranjeni. Poduzea se meusobno vrlo paljivo prouavaju i vrlo
dobro znaju to mogu uiniti a da ne izazovu odmazdu. Cijene se utvr-
uju tako da odraavaju zajedniki interes. Konzultir~nje !!ije potrebno.
Preutni dogovor se najoiglednije izraava u odreivanju cijena:
p[~nati predvodnik uzima iPJcijativu u mijenjanju cijena, a druga ga
poduzea u tome slijede. Tada ponaanje oligopola poinje jako sliiti
ponaanju monopola. Statistiki podaci pokazuju da oligopolske cijene
opadaju znatno manje nego konkurentske cijene u vrijeme krize i da
su profiti velikih poduzea i poduzea u oligopolskim industrijama
openito vei od profita manjih poduzea i poduzea u konkurentskijim
industrijama.34
Koncentracija i centralizacija kapitala ujedno je prouzroila i omo-
guila koncentraciju rada. Suoeni s ekonomskom snagom poslodavaca,
radnici se sami organiziraju u sindikate. Da bi bili djelotvorni, sindikati
moraju biti velike organizacije, pa oni rastu sve dok ne dosegnu krajnju
granicu nacionalnih asocijacija. Na tom stupnju, monopol rada suoava
26
se s monopoiom kapitala. Svaki se bori za vei udio u nacionalnom
kolau. Taj je sukob, naravno, oigledan. Ono to je manje oito
.jest da ta dva monopola imaju iste vitalne interese. U mladim danima
kapitalizma, sindikati su bili smrtna opasnost za profite sitnih podu-
zetnika. Stoga se koristila mo drave da se sindikati stave izvan za-
kona. Velika korporacija je sigurna za svoje profite i plai se jedino
razornih posljedica nepredvidivog ponaanja radnika. Ako jedna orga-
nizacija eli potivati prerogative uprave i jamiti radnu disciplinu,
korporacija e biti presretna da moe s njom postii sporazum.3S Suvre-
meni radni ugovori izriito navode da je trajk zabranjen bez odobre-
nja sindikata. Danas, komentira Staughton Lynd amerike ugovore,
radnik koji samoinicijativno trajka moe oekivati otkaz uz asisti-
ranje, zapravo na inzistiranje, sindikata.36 I tako su se sindikati na
kraju uklopili u sistem; Nadnice rastu, rastu i profiti, a korporacije
mogu planirati i to.je najvie mogue smanjiti rizike. 37
III. Opi obrazac kapitalistikog razvoja
Kapitalizam je zasnovan na konkurenciji i neprekidno proizvodi
monopol. Utemeljen je na tritu i neprekidno pokuava unititi trite,
privatizirati sve trine odluke. Korporacije tee vertikalnoj integra-
ciji da bi kontrolirale cijene i druge uvjete opskrbe. Horizontalna inte-
gracija provodi se da bi se sprijeila konkurencija na prodajnim tri.,.
tima. Visok stupanj samofinanciranja ~ po mogunosti 100 posto -
osigurava nezavisnost od financijskih trita. Intenzivna reklama ko-
risti se za oblikovanje preferencija potroaa, ak i za stvaranje po-
treba koje se inae nikad ne bi pojavile. Prijavljivanje ekskluzivnih
prava na patente, zamorne parnice na sudu i specijalni zajedniki po-
pusti spreavaju ulazak drugih u proizvodnju. Stalno rastue korpora-
cije nastoje internalizirati sve odluke o proizvodnji, kupovini, prodaji
i financiranju. To zapravo znai totalno planiranje. Meutim, iako dvije
stotine poduzea upravlja cijelom privredom, te iako se u svakom
od njih racionalno planira, neto jo nedostaje. Privreda nije planska;
Nita u sistemu ne jami dostatnost ukupne potranje, stabilnost cijena
i, shodno. tome, odsutnost povremenih kriza. To je vrlo uvjerljivo
pokazala svjetska ekonomska kriza u ranim tridesetim godinama ovoga
stoljea, a to jednako pokazuje i sadanja kriza kasnih 1970-ih i ranih
1980-ih godina. Drava je morala nastupiti i ispuniti prazninu u procesu
planiranja. Uskoro su Woytinski, Wigforss i Kalecki, na socijaldemokrat-
skoj strani i John Maynard Keynes na drugoj, pokazali kako se to moe
provesti. I, kapitalizam je dobio jo jedan epitet: postao je poznat kao
dravni kapitalizam. Dva svjetska rata pomogla su da se ubrza proces.
I vlada i privreda priviknuli su se na suradnju u zajednikom pothvatu
upravljanja privredom i drutvom.
J edna kratka historijska digresija moe se pokazati korisnom.
Do uplitanja drave u kapitalistiki proces nije dolo prvi put u meu
ratnom razdoblju. Niti su se monopoli pOjavili tek nakon sedamdesetih
godina prolog stoljea. Kapitalizam je, u stvari, poeo i s jednim, i
27
s drugim. Njegova prva, pripremna faza je pozpatakao trgovaki ka-
pitalizam.
U Zapadnoj Evropi, ta je etapa razvoja trajala oko dvije stotine
godina, do ranog osamnaestog stoljea. Da bi proirili trgovinu i po-
digli nove manufakture, trgovci su traili - i dobili - monopole.
Mlade nacionalne drave, koje su se centralizirale sve dok nisu dostigle
stadij prosvjeenog apsolutizma, traile su nove izvore prihoda. Trgo-
vake kompanije, poslujui u uvjetima velike nesigurnosti, trebale su
zatitu drave. Simbioza izmeu trgovakog kapitala i drave bila je
prirodan ishod. Kraljevske manufakture u Francuskoj ministra Colberta
posebno su ilustrativan primjer. Meutim, irenje trgovine je moralo
potkopati ogranienja i, na kraju, monopole. Do kraja sedamnaestog
stoljea, regulirane kompanije su prestale biti dominantan oblik orga-
nizacije. u vanjskoj trgovini. U ranom osamnaestom stoljeu, sistem
proizvedi i prodaj poinje se zamjenjivati tvornikom proizvodnjom.
Pozornica za industrijsku revoluciju bila je pripremljena. Ona je poela
1760-ih godina s usavrenim parnim strojem i poboljanim tekstilnim
strojevima. Uskoro je industrijski kapitalizam bio u punom zamahu,
unitavajui preostale trgovinske barijere. Njegova konkurentska faza
zavrena je velikom krizom 1873-96, a ostatak prie ve znamo.
Kad jedno poduzee raste u odnosu prema odreenoj industriji, dosie
stupanj na kOjem dalja ekspanzija u sklopu te industrije smanjuje
unosnost poslovanja. Tada je prisiljeno izai iz te industrije i razvrstati
proizvodnju granski i geografski. 7>Tipina proizvodna jedinica u suvre-
menom razvijenom kapitalizmu je jedna golema korporacija koja je
i konglomerat (proizvodi u vie industrija) i multinacionalna kompanija
(proizvodi u vie zemalja).3B Mali broj takvih velikih korporacija, pot-
pomognutih i usklaenih od drave, dri zapravo sve konce u svojim
rukama.
Svaki od etiri stupnja razvoja vjerno se odraava u ekonomskoj
teoriji. Merkanti1izam je teorija trgovakog kapitalizma. On inzistira
na poistovjeivanju trgovakog profita i nacionalne koristi. Konku-
J:ep.tski stupanj industrijskog kapitalizma pokriva klasina politika
eRenomija. Njezini prvi pretee bili su William Petty (Political Arithme-
tic, 1672) i Richard Cantillon (Essai sur la nature du commerce en
general, 1755). Fiziokrati su popularizirali naelo laissez-faire, laissez-
-passer, a Adam Smith nevidljivu ruku. Posljednji originalni rad u
klasinoj tradiciji bio je Das Kapital (1867) Karla Marxa. On je u isto
vrijeme oznaio konaan poetak nove, antikapitalistike misli i raz-
voja.
Marginalistika revolucija Jevonsa, Mengera i Walrasa u sedamde-
setim godinama prolog i teorije imperfektne i monopolistike konku-
rencije u ranim tridesetim godinama ovog stoljea Ooan Robinson i
E. Chamberlin) odreuju granice ere neoklasine ekonomije. Poelo se
teorijom konkurencije, a zavrilo teorijom monoPQla. Godine 1936.
pojavila se Keynesova Opa teorija. Kejnezijanska teorija jo je uz
nas. A isto tako i drav1'li kapitalizam.
Druge su klasifikacije takoer mogue - na primjer, podjela u tri
stadija: trgova~i, industrijski i postindustrijski kapitalizam. Budui da
se usredotoujem na posljednje razdoblje, smatram shodnim da kon-
kurentski i monopolski kapitalizam stopim u jedan jedini - laissez-
28
-faire stadij - i da ga usporedim s reguliranim stadijem kapitalizma.
Meutim, opisana etiri stadija su tako dobro histOrijski razgranieni
-da moraju ui u svaku klasifikaciju. Oni rasvjetljavaju dinamiku siste-
ma. Oni takoer upozoravaju na ubrzavanje razvoja: svaki je stadij
'progresivno krai. Tabela 2 sumira pregled. Radi potpunosti dodajem
prijelazno razdoblje od feudalizma u kapitalizam, o kOjem neto vie
poslije (poglavlje 14, odjeljak I A).
Sada moemo saeti analizu dravnog kapitalizma.
TABELA 2
Klasifikacija kapitalistikog razvoja
Prijelaz iz feudalizma: . sitna robna proizvodnja, sredina 14.
do sredine 16. stoljea
Prvi regulirani stadij: trgovaki kapitalizam, do sredine
18. stoljea
Laissez-faire stadij: konkurentski, do 1870-ih,
monopolski, do 1930-ih, lJIndustrijski
kapitalizam
Drugi regulirani stadij: dravni, do 1970-ih,
transnacionalni (?) . Postindustrijski
kapitalizam,
prijelazni (?)
N~g~o rastua uloga drave dobro se iskazuje udjelom budetske
potrosn]e u bruto nacionalnom proizvodu. Na prijelomu stoljea taj
je udio dosizao 5-10 posto u naprednim kapitalistikim zemaljama.
Prije svjetske krize nije znaajno porastao.39 Meutim, od onda se
naglo poveavao, i 1970-ih godina je obuhvaao treinu, ili ak 40 i
50 posto, kao u Skandinaviji i Nizozemskoj. To je ve dovoljno velika
masa sredstava za efektivno koritenje u stabilizacijske svrhe. Veliki
javni sektor, u stvari, ispunjava dva razliita stabilizacijska zadatka:
budui da dravne kupovine nisu pod utjecajem sponatanih trinih
fluktuacija, one predstavljaju otok stabilnosti u moru kumulativnih
valova u vrijeme poleta ili padova proizvodnje; osim toga, fiskalna
i monetarna orua mogu se koristiti u anticiklike svrhe.
Unutar dravnog sektora, posebno znaenje pridaje se rashodima
za obranu. U amerikom sluaju ti su rashodi gotovo dvostruko vei
od vladine potronje. To je dovelo do stvaranja neeg to je poznato
pod imenom vojno~industrijski kompleks. Kao to je uoio predsjednik
Eisenhower, koga se teko moe smatrati radikalom, totalni utjecaj
vojno-industrijskog kompleksa osjea se u svakom gradu, svakoj drav-
noj zgradi, svakom uredu savezne vlade. Opiranje oporezivanju do-
nekle oslabi kad se novac troi za naoruavanje. Tako potronja vojske
pomae odravanje agregatne potranje. I vie od toga. Ona omogu-
uje ulaganje u naprednu tehnologiju i, shodno tome, sigurnost plani-
ranja za industrijske sisteme u podrujima koja bi inae bila iskljuena
zbog trokova i rizika.40 Tako je moderna kapitalistika drava mate-
rijalno zainteresirana za potronju vojske. Ali njezinu ulogu nije po-
29
trebno previe isticati. U tom pogledu svemirska utrka moe jednako organizacije, predlaem da se suvremeni stadij kapitalizma oznai kao
dobro nadomjestiti utrku u naoruavanju. A isto tako i izravno financi- organizirani ili regulirani kapitalizam. .
ranje istraivanja i razvoja. Moemo uoiti da je potronja vojske mala - ~osljednja ~va stadija kapitalizma vrlo su jasno razdvojeni meu
u Saveznoj Republici Njemakoj i zanemariva u Japanu, a te dvije ratmm razdobljem. Laissez-faire stadij zavrio je prvim svjetskim ra-
zemlje ostvaruju znatno vie stope rasta od Sjedinjenih Drava.41 Ope tom. Organizirani kapitalizam je potpuno utemeljen nakon II SVjetskog
nito, to je vei ukupni javni sektor, to je manje vana potronja rata .
vojske. . Izmeu dva rata, politika nestabilnost, ekonomska stagnacija,
Osim klasinih kejnezijanskih recepata, pokazalo se da je jedan SVjetska ekonomska kriza i pojava faizma oznaili su prilino ne-
od zadataka suvremene kapitalistike drave ubrzavanje tehnolokog ~i.rn~ evyol~ci~u jednog stadija kapitalizma u drugi. U analizi koja
napretka. A isto tako i opskrbljivanje strunom i kolovanom radnom slIjedI paznJU cemo usmjeriti ba potonji stadij, ili organizirati kapita1i- .
snagom. Drava takoer sudjeluje u investiranju i neposredno se anga- ~a~. Na tom stupnju, kao to smo vidjeli, drava igra izuzetno zna-
ira u prOizvodnji. Kapitalno intenzivnu inftrastrukturu - ceste, eljez- caJnu ulogu. U tom pogledu ona donekle nalikuje drugom suvremenom
nice, zraeni promet, energetiku - po pravilu osigurava drava. Drava dru~~nom s~stemu, u kOjem drava igra jo znaajniju - i za svaku
izvlai iz kripca korporacije u tekoama, subvencionira industrije praktienu aktIvnost apsolutnu -ulogu. Taj sistem je manje poznat i
koje nisu unosne, jami izvozne rizike. Kad zatreba, regulira nadnice stoga z:'lhtijeva neto detaljniju analizu, koju donosimo u sljedeem
i cijene. Openito, kad god privredni sistem zakae, nastupa drava. poglavlJU.
Stoga i ime ovakvom sistemu: dravno-monopolski kapitalizam.
Postoji jedan vaan posao koji nacionalna drava ne moe obav-
ljati. Ona ne moe planirati na meunarodnoj razini. Korporacija moe
prelaziti nacionalne granice, drava ne moe. Sadanja kriza meu
narodnog ekonomskog poretka odraava tu injenicu. Budui da su su-
vremene ekonomije jako meuzavisne, nacionalno planiranje ne moe
sprijeiti privredne fluktuacije ako se ekonomske .aktivnosti ne uskla-
uju u svjetskim razmjerima. InternaCionalizacija planiranja je vjero-
jatno sljedei korak institucionalnog razvoja. Stoga se on moe ozna-
iti kao transnacionalan.
Velika poduzea zahtijevaju veliku radnu snagu, oboje zahtijeva
jaku vladu. U kapitalistikom poretku, vlada se zasniva na politikim
partijama. Partije su, kao i sindikat, birokratski posrednici. Radnici
ne mogu pregovarati ili trajkati bez sindikata. Poslanici ne mogu
glasati ili djelovati bez odobrenja partija. Da bi vlada dobro funkcio-
nirala, mora biti stabilna. Da bi se stabilizirala, broj politikih partija
postupno se smanjuje, sve dok cijelim politikim ivotom ne ponu
prevladavati dvije glavne partije.42 Nadalje, postoji jaka sklonost tih
dviju partija da se meusobno poveu s druge dvije monopolske sku"
pine, i da predstavljaju njihove interese. Tako e vjerojatno postojati
jedna konzervativna partija, sklona interesima privatnog kapitala,
i jedna radnika partija, koju podravaju sindikati.
etiri diva dominiraju drutvenom pozornicom dravno-monopol-
skog kapitalizma: organizirani kapital, organizirani rad i dvije politike
partije. Ako se politike partije jasno identificiraju s dva antagoni-
stika drutvena interesa, oligopol etvorice. svodi se na duopol. ak i
da ne doe do te identifikacije, ostaje injenica da ljudskim poslovima
upravljaju divovske organizacije. Tehnostrukture43 i birokracije su in-
strumenti organizacijske kontrole, koordinacije i regulacije. Skupine
koje imaju pristup do upravljakih poloaja takvih organizacija dre
u rukama golemu vlast. Zajedno s konkurencijom i laissez-faire tri-
tem, individualizam nestaje pod golemom teinom organizacije. U
stvari, ivot svakog pojedinca regulira neka organizacija nad kojom
ima malo, ili uope nema kontrole. Zbog te nadasve velike vanosti

30 31
 Poglavlje 2
Etatizam
U trenutku kada su pisali Komunistiki manifest, njegove autore
dijelilo je od francuske revolucije manje vremena nego to autora ovog
rada dijeli od oktobarske revolucije. Sada kao i onda, novi drutveni
sistem dovoljno je sazrio da dopusti jednu sistematsku analizu i ocjenu.
Radi lakeg razumijevanja analize, ponimo odreivanjem privre-
mene definicije etatizma. Jedno drutvo nazvat emo etatistikim ako
njigovi vladajui slojevi zastupaju temeljne doktrine tradicionalne soci-
jalistike ideologije, kao to je ukidanje privatnog proizvodnog vlas-
nitva i emancipacija potlaenih klasa, ali revidiraju socijalistiki pri-
stup u pogledu jednog nadasve vanog pitanja: uloge drave. Socijalisti
po tradiciji smatraju dravu aparatom prisile. Njegova je bit u vla-
da.vini nad ljudima koju treba zamijeniti upravljanjem stvarima (Saint-
. -Simon, Engels). Da bi se spoznali kao pojedinci, proleteri moraju
odbaciti dravu (Marx i Engels, Njemaka ideologija). Svi vladini
namjetenici trebaju primati radnike nadnice, a s dunosti trebaju
biti opozivi u svakom trenutku (Marx, Lenjin). Sve politike dunosti
moraju biti privremene (Bebel, Lenjin). Potpuna kontrola nad politi
kim procesom mora poivati u narodu, a drava mora postupno odu-
mrijeti (Proudhon, Engels). Da bi se to postiglo, odluivanje mora biti
decentralizirano i zasnovano na komunama i udruenjima (anarhisti,
Parika komuna, Marx). Buroasku demokraciju, sa svim svojim dru-
tvenim ogranienjima, nadomjestit e mnogo osmiljeniji drutveni
poredak, u kojem e sloboda svakog pOjedinca biti preduvjet za slo-
bodu svih zajedno (Komunistiki manifest). Samo najira sloboda misli
omoguuje neprestani napredak koji je temeljni drutveni zakon. (Be-
. bel u Buduem drutvu, Rosa Luxemburg).1
U etatistikOj sredini, sve te ideje zamjenjuje potpuno suprotna
ideologija po kOjoj snana, centralizirana, autoritarna drava postaje
osovina oko koje se okree cijelo drutvo. Sva ekonomska i politika
mo koncentrirana je u rukama vladajue politike organizacije, koja
otvoreno polae pravo na monopol politike moi. Staljin je 1930. go-
dine dijalektiki obrazloio tu reviziju argumentom da bi drava
odumria, ona najprije mora ojaati,2 to je vrlo slino jednom dru-
gom dijalektikom otkriu, naime, da se izgradnjom socijalizma klasna
borba neminovno zaotrava. Ukidanje klasa ne postie se gaenjem
klasne borbe, nego njezinim razbuktavanjem. Odumiranje drave ne
postie se slabljenjem dravne vlasti, nego njezinim jaanjem ... 3
Na XVIII kongresu Komunistike partije, odranom 1939. godine, Sta-
32
Ijin je osudio poznatu Engelsovu hipotezu o razvoju drave. E~gels
je tvrdio da je prvi in kojim se drava pojavljuje kao zastupnik rnte-
. resa cijelogdrui:va - podrutvljavanje sredstava. za proizvodnju ~.
. ujedno i njezin posljednji samostalni in u tom svojstvu. UplItanje
dravne vlasti u drutvene odnose postaje suvino za sve vie
podruja i postupno nestaje. Staljin je tvrdio da ~e .ta~av pri.~tup
tie moe primijeniti u Sovjetskom Savezu jer je on b10 Jedrna socIJah-
stika zemlja, okruena neprijateljskim kapitalistikim svijetom. U me-
uvremenu,razbijena je kapitalistika opsada; zemlje u kojima je kapi-
talizam-dokinut nastanjuju treinu stanovnitva svijeta- pa ipak se
ta ista teorija potpuno i dalje prihvaa. 4
.
Prema tome, etatizam je, ukratko, mjeavina tradicionalnog socija-
lizma i autoritarne drave. Preostaje nam da istraimo kal\o je. dolo
do te apsurdne kombinacije i kakve su njezine posljedice. Da bismo
to uinili, potrebno se vratiti u prvu polovicu prologa stoljea.
~. Lane antinomije
Prizo.r nepotrebne bijede koja je u vrijeme prvobitne akumulacije
kapitala pogodila nemone i pr~ktiki . o~espravila !.a.c:lni~~ .kl~vs~
.nuno je naiao na snane reakcije. Na taj su se nacrn socIJahstickl
pokreti pojavili u devetnaestom stolJeu. Ka4 su proivjeli stvarnost
bespotedne eksploatacije, ljudi_su poeli gubiti vj~r~ u ideale bur-
oaske revolucije. Drutvo je negdje krenulo pogresmm putem. Brzo
je otkriveno da sloboda, (pravna) jednakost i privatno v!.asnitVo n~ _
stvaraju bratstvo, nego kapitalistiku eksploataciju. Analitiki umOVi
uskoro su doli do konzistentnog teoretskog zakljuka koji se moe
saeti u ove.tri tvrdnje: (1) Privatno vlasnitvo je glavni uzrok ekonom-
skih nejednakosti. Ekonomske nejednakosti dovode do politikih ne-
jednakosti i klasne eksploatacije. Prema tome, osnovni preduvjet bes-
klasnog drutva je podrutvljavanje sredstava za proizvodnju. (2) Lais-
sez-faire trita stvaraju periodike -padove u proizvodnjiinezaposle-
nost.. Da bi se osigurao posao svim lanovima zajednice j racionalno
iskoristili raspoloivi resursi, drutvo treba uvesti centralno planiranje.
(3)' Budui da u to vrijeme radnici nisu uivali ni najelementarnija p'oli-
tika prava, drutveni preobraaj reformom nije se inioizvedivim .
Stoga se inilo da je nasilna revolucija jedina alternativa na raspola-_
ganju. Komunisti.,. otvoreno izjavljuju da se njiliovi ~ciljevi mogu
ostvariti jedino nasilriim ruenjem cijelog dosadanjeg drutven~g po-~
retka. (Komunistiki manifest) - .
Na razini primjene - tj. kada su je prihvatili iroki -politiki po-
kreti - upravo izloena teorija doivjela je karakteristian psiholoki
obrat. Socijalisti su postali socijalisti ne iz teoretskih razloga, nego zato _
jer su se snano suprotstavljali tlaenju buroaskog drutva. Kao svaka
spontana reakcija na neto mrsko, socijalistika kritika naginjala je
naivnom, izravnom poricanju graanskih institucija i vrijednosti. Jo
jednom je temeljni pristup bio negativan. Ovoga puta to vi~ nisu bile
feudalne barijere, nego buroaske institucije koje je treb~lo razoriti,
za nesmetani razvoj ovjeanstva. Sve to je postojalo bilo je pogreno
- 3 Politika ekonomija socijalizma
33
i trebalo se nadomjestiti neim suprotnim. esto se. previalo da gra-
ansko drutvo nije bilo samo buroasko nego i rezultat ukupnog
razvoja ovjeanstva sve do tog vremena. Postojala je, stoga, potreba
za temeljitom analizom drutva - analizom usmjerenom na precizno
identificiranje i jasno razlikovanje izmeu fundamentalnih oblika pona-
anja i sluajnih pojava tipinih za buroasku etapu razvoja. Umjesto
toga, pogledi i razmiljanja izgledali su ovako:
- Kapitalistika eksploatacija zasnovana je na privatnom vlas-
nitvu. Stoga privatno vlasnitvo treba ukinuti i zamijeniti javnim
vlasnitvom. Budui da su nastavili razmiljati u terminima graanskih
pravnih kategorija - vlasnik je fizika iIi pravna osoba - socijali-
stiki ideolozi i njihovi sljedbenici mogli su si predoiti javno vlasnitvo
jedino kao dravno vlasnitvo. I tako se dogodilo da se stupanj razvoja
socijalizma u pojedinoj zemlji mjeri postotkom proizvodnog kapitala
u vlasnitvu drave.
- (Laissez-faire) trite dovodi do periodikih padova u proizvod-
nji, nezaposlenosti, neefikasne alokacije resursa i otuenja. Stoga se
trite kao takvo treba ukinuti - ponovo se nije shvaalo da kapita-
listiko trite nije jedino koje moe postOjati - i zamijeniti admistra-
tivnom alokacijom resursa. Trite se pOistovjeivalo s posebnim, lais-
sez-faire, oblikom kapitalistike privrede i bilo je u apsolutnoj suprot-
nosti - tj. smatralo se inkompatibilnim - s planiranjem.
- U privredi bez trita nije bilo mjesta za novac. U svojem
Buduem drutvu 5 njemaki radniki voa Bebel izrazio je tu ideju
na vrio jednostavan - i pOjednostavljen - nain: Gdje ne postOji
kapital ne postoji ni roba, pa prema tome, ne moe postojati ni novac.
Taj je zakljuak bio iroko prihvaen, i dolo je do brojnih pokuaja
ukidanja novca, uvoenja moralnih poticaja,6 itd. Tijesno povezane
s novcem su kamate, koje su se smatrale iskljuivo neradnim prihodom
- vrstom lihvarstva po shvaanju Katolike crkve"u srednjem vijeku.
Prema tome kamate je trebalo ukinuti. Vrio dugo socijalistiki ideolozi
nisu shvaali - a neki ne shvaaju ni danas - alokacionu funkciju
kamata. I tako im nije ni dopiralo do svijesti da kamate kao privatni
prihod mogu i moraju ukinuti, a kamate kao cijenu za upotrebu dru-
tvenog kapitala trebaju zadrati.
- Okrutan i egoistian individualizam (potaknut privatnim vlas-
nitvom i bespotednom konkurencijom) stvara neljudsku okolinu koju
karakterizira stanje Homo homini lupu8. Prema tome, individualizam
je zlo i mora ga nadomjestiti kolektivizam, u kojem prevladavaju inte-
resi drutva, a od pojedinaca se oekuje da se povinuju sudu drutva.
Interese drutva zastupa - i jedina ih moe zastupati - drava.7
Vrio slian je i zakljuak da je privatna inicijativa, zasnovana na gra-
anskom liberalizmu, uzrok eksploatacije siromanih od bogatih. Prema
tome, privatna inicijativa i liberalizam su antisocijalistiki i mora ih
nadomjestiti striktna dravna kontrola i nadzor. Nadalje, individualna
inicijativa je spontana. Dakle, spontanost je tetna. Njezine su poslje-
dice sitne buroaske strasti, neorganizirano drutvo i anarhija. Iz toga
slijedi da spontanost treba ustupiti mjesto svjesnoj sveobuhvatnOj
kontroli drave, koja osigurava jednoobrazno ponaanje. Jo samo
korak dalje i dolazimo do vie iIi manje potpune negacije vlastite
ovjekove osobnosti; posebno kod drutava skromnog materijalnog bo-
34
gatstva. Taj fenomen uoio je ve Marx i opisao ga kao primitivni
komunizam:
Taj komunizam - time to svagdj~ negira ovjekovu osobnost - upr~~o
je samo konzekventan izraz privatnog vlasnitv~, koj~ je. sam~ ta negaCIJa.
Opa zavist koja se konstituira kao sila samo Je s~ve~. oblik. u kome se
gramzivost uspostavlja i zadovoljava samo na drugt. naem. ~sao .svakog
privatnog vlasnitva kao takvog upravljena je bar protiv boga:~Je~ p~vatnog
vlasnitva kao zavist il tenja za niveliranjem, tako .da one v SaCID!aVaJU; t~~
rei bit konkurencije. Primitivni komunist samo Je dovrsavanJe te zaVISti
i te' nivelacije sa stajalita zamiljenog minimuma. Kako to ukid~je privat-
nog vlasnitva ima malo veze .~a zbiljskim p:isv.aj~j.e~, ~okazuJe upravo
apstraktna negacija cijeloga SVIjeta obr:u:ov:mJa l CIvilizaCIJe!. povratak ~e
prirodnom primitivizmU ovjeka siromasna. l b~z p~~eb~, kOJ~ n~ samo sto
v
nije prevladao privatno vlasnitvo nego do njega JOS IlllJe nI dOSpIO.
Popis takvih pogrenih, iako konzistentnih, antinomija moe se po
volji produljiti. One su postale grublje i ~estalije. od vremena ruske
revolucije. Rusija je bila nazadna i, kao j~dma ze.mlJa teyvrste, potpun~
okruena prijeteim kapitalizmom, pa Je razvd~ snaz~ ob~am~e~l
instinkt, koji sve to dolazi izvana. smatra kao ~rlm~ .ta~le antiSOcIJ~~I
stiko. Tako su teorija relativnostI, genetska bIologIJa I ~kon~metriJ~
. bile buroaski pronalasci, neznanstveni kao takvi, pa se msu m trebalI
prihvatiti u jednoj proleterskoj dravi. I, potpuno sukladn? Marxoyom
opisu povratka u neprirodni primitivizam, apstraktna umJetnos!, Jazz,
eksperimentiranje literarnim izrazom i atonalna glazba. ~~a~~l~ su s~
dekadentnima istoga zabranjenima. Umjesto toga, socIJah~tickI t;eah-
zam - kako je prozvan novi stil - s istinski malog~a"anskIm hOrI~pn
tima i ukusom, propisan je kao jedina ispravna umJetnost za radmcku
klasu. 9 l .. . l .
Jedna antinomija, potpuno razvijena tek ~ak0':1 revo uCIJe~.1II1~ a)e
tragine posljedice. Ona slijedi n~I?psredno lZ o~~sane negacIJ~. covJe-
kove osobnosti i odnosi se na POhtICku demokraclJu. DemokraCIJa, kao
graanski izum, mora biti loa sama pO' sebi; ona titi bogatae i.~st~~
lja proletere siromanima i potlaenima. St?ga ju je ?ot~e??o ZamljemtI.
ime? Diktaturom proletarijata kao oblIkom socIJahsticke demokra-
cije. Taj donekle d~osn;isleni izraz (?n.~zamjenjuj~ termin ~yl3ldavina
proletarijata upotnJebijen u Komumstl~kom ~amfestu) k9J~. Je M~
djelOmino naslijedio od Bl~quija~lO pndodavsI .mu drug~cIJl. sadrzaj,
zloupotrijebljen je - ne UVIJek sVjesno ~ da bl se stvo~la Jedn~ ~d
najveih mistifikacija naega stoljea. l! P:V0tnom zn~.cenJu. taJ Je
koncept predloen prije svega kao soclOloska kategOrIja kOJom. se
oznaava klasni karakter politikog sistema i podrazumijeva razhko-
vanje vladavine u korist proletaritata koji je.. predstyavljao v~liku ve-
inu stanovnitva i vladavine u kOrist burzoazlJe (burzoaske dIktature),
koja je, kao svaka vladajua klasa, preds~ayljala ~~k ~ali dio stanov-
nitva Izraz su koristile prije svega vladaJuce partiJe u Izvornom blan-
kistikom obliku da bi opravdale politiku diktaturuY To nije bil?
teko, jer je u revolucionarnom rad?iko.m pokr~tu, ~ uvjetim~ polI-
tike represije, postojala jaka struJa mIsaono I akcIono usmJeren~
prema istOj diktaturi. ak i prije Blanquija, babuvisti su razmatrah
3 35
-(o

7idiktaturu revolucionarnog vodstva. U svojim Jamstvima harmonije
i slobode, Weitling je uoio da veliki dio francuskih komunistanaginje
diktaturi, jer vrlo dobro zna da suverenitet naroda ... ne pristaje raz-
doblju-p~elaska iz stare u potpuno novu drutvenu organizaciju.12
Godine 1848. u Pragu Ba:kunjin je razvio planove za poredak s neogrfl-
nienim diktatorijalnim ovlatenjimal3 - to nalikuje Lenjinovbj -for-
mulaciji iz 1920. godine vlast zasnovana na nasiljuj niim ogranien,a.
Godine 1864. Bakunjin je izradio dokumenat za svoju -tajnu organiza-
ciju, osnovanu u Italiji, u kojem je odredio: " -
Sve lanove nacionalne Hunte postavlja centralni direktorat, kojemu na-
cionalna Hunta duguje apsolutnu pokornost u svim okolnostima.14
Nakon uspjene revolucije njegova je organizacija trebala provesti
7inevidljivu diktaturu.l5 to se tie blanki~,ta, njihove poglede moda
j(;: najbolje opisao Friedrich Engels: BlanquUeva pretpostavka, da revo-
luciju nfoepovesti jedna manja revolucionarna grupica, pretpostavlja
- sama:p6 sebi neophodnost diktature, ne diktature cijele revolucionarne
- klase, proletarijata, nego one manjine koja je provela revoluciju, i koja
se prethodno organizirala pod diktaturom jednog ili nekoliko pojedi-
naca.l6 , ,,
Marks.istiki pristup je, naravno, vrlo razliit. Sljedei dijalog pojas-
nit e taj p~stup. Komentirajui 1891. godine Prijedlog Erfurtskog pro-
grama ~Njemake socij~ldemokratske partije, Engels je zapisao: Ako
je jedna stvar sigurna,_onda je to da naa Partija i radnika klasa mogu
doi-na vlast samo pod okriljem demokratske republike. To je l::).k
specifian oblik diktature proletarijata.l7 Jo jednom, Staljin i, zajedno
s njim Komunistika partija Sovjetskog Saveza, odvajaju se od pogleda
-Engelsa i socijalistikog pokreta openito:
Prije druge ruske revolucije (velja~a 1917) marksisti svih. zemalja smatrali
su da je parlamentarna republika najpogodniji oblik politike organizacije
u raidoblju prelaska iz kapitalizma 11 socijalizam .. Engelsova autoritativna
tvrdnja u kritici Erfurtskog programa iz 1891, naime, da dem6kratska
republika. .. predstavlja specifian oblik diktature proletarijata nedvo-
smisleno je pokazala da marksisti i nadalje smatraju d~mokratsku republiku
politikim oblikom diktature' proletarijata. ' d~o~o.
... to bi se dogodilo Partiji, naoj revoluci1i, marksizmu, da je Lenjin, imao
- strahopotovanje prema slovu marksizma i da nije imao ~rabrosti izmijeniti
jednu staru postayku marksizma ~ .. novom postavkom koja se tie republike
Sovjeta' ... 18 ' , _
Staljin je -dosta lako prokrio svoj put. Moemo zapaziti jedan
zanimljiv povijesni paradoks: simbiozu izmeu mazohistiki nastro-
jenih intelektualaca i vladara ednili vlasti. U siromanom i nepraved-
nom drutvu, intelektualci --..:.. i sami privilegirana skupina - naginju
razv!janju akutnog osjeaja krivice, koji se onda olakava bezuvjetnim
potinjavanjem autokraciji revolucionarnih voa. Taj je fenomen bio
iroko rasprostranjen. A-Staljin je dobro znao kako g:itreba iskoristiti.
Kad je demokracija jednom hrabro pretvorena u diktatUru, nuno
su, po logici stvari,slijedil~ i ostale posljedice. Graanska demokracija
36
pretpostavlja nekoliko politikih partija; prema tome, SOCijalistika de-
mokracija moe pretpostavljati samo jednu partiju., Razmiljajui
tipino graanski, socijalistiko-komunistiki ideolozi nisu mogli za-
misliti bespartijsko' ureenje. Na kraju su hirovi politikog razvoja
doveli ne do uklanjanja nedostataka graanske demokracije, nego do
odbacivanja demokracije kao takve. Zahtjev za demokracijom poeo
se prezirno oznaavati kao anarholiberalizam, kao malograanska, sla-
bost koju disciplinirani komunist ne smije tolerirati. l9 .
Rodio se jedan vrlo specifian politiki sistem. Poljski marksist
Wlodzimierz Brus opisao ga je kao totalitarizam i naznaio njegove
etiri, glavne karakteristike:
1. prevlast birokratskog aparata nad formalno izabranim tijelima
u svim dijelovima politike strukture;
2. zamjenjivanje normalnih izbora imenovanjem kandidata za par-
tijska, dravna i sindikalna mjesta odozgora, iz viih redova biro-
kracije;
3. vodea uloga za partiju, kOja se oituje u potpunoj subordinaciji
svih ostalih institucija partijskom aparatu i totalnOj zabrani svih samo-
stalnih politikih inicijativa; _
4. ,monopol kontrole masovnih medija, ukljuujui univerzalnu pre-
ventivnu cenzuru.
Tako se u svim podrujima drutvenog ivota, zakljuuje Brus,
pripadnici drutva suoavaju sa svemonim dravnim aparatom i svo~e
se na atomizirane pojedince kojima su uskraep.a politika i pravna
sredstva izraavanja ili kontrole.20
II. Religiozna struktura svijesti
U prethodnoj glavi vidjeli smo kako puka negacija nije izmijenila
graanski nain razmiljanja. Puka negacija ostaje unutar bitno iste
strukture svijesti. Pretpostavimo sada da se socijalistika revolucija
odigrala unazadnom, predburoaskom drutvu. U takvom ,sluaju
moemo oekivati da e se kao socijalistiki opisivati ne samo bur-
oaski nego i predburoaski stavovi. A to je upravo ono to se i
'
Za predburoaski svijet karakteristina je religiozna struktura svi-
jesti.21 Pod time razumijevam predracionalan i neracionalan nain raz-
miljanja, usmjeren prema autoritetu --..:.. ne premaokazima - i zasno~
van na vjerovanjima- ne na injenicama. Povrh toga, predmeti vjero-
vanja smatraju se' svetima. Orijentacija autoritet-vjerovanja dovodi
do naina razmiljanja koji nije samo iracionalan, nego ima jednaku
strukturu kao i stavovi vjerskih sekti. Namjesto spoznajne komponente
dolaze druge dvije. Prvo, postoji identifikacija s voom organizacije.
Neija vlastita osobnost je uronjena, rastvorena u predmetu oboava-
nja. Drugo, kao posljedica, potonji se smatra svetim. Svaka religija
jasno naznauje razliku izmeu svetog i svjetovnog. I obrnuto: kad god
je neka osoba, organizacija ili ideja stavljena izvan domaaja kritike,
stavljena je u domenu svetosti koja podrazumijeva religiozne stavov~.
37
 Budui da su se prve socijalistike revolucije odigrale u nazadnim
zemljama, socijalizam koji je iz njih proizaao proet je religioznom
svijeu i podsjea na religiozno orijentirana srednjovjekovna drutva.
Marx i Engels oekivali su dolazak autentinog ljudskog drutva. Ono
to se pojavilo bio je opredmeeni i ideoloki otueni socijalizam.
Oni i njihovi sljedbenici inzistirali su na znanstvenom socijalizmu. Ono
to se pOjavilo bio je vrlo razliit, teoloki socijalizam. Taj teoloki
SOCijalizam i nadalje nazivaju znanstvenim.
Zato se teologija preruava u znanost, prilino je jasno: (a) istine
imaju veu snagu poticaja nego puka subjektivna uvjerenja,tl2 i
(b) ~znanstvena ideologija prua opravdanje i time efikasnu zatitu
uspostavljenih interesa. Zato je ta teoloka maskerada mogua, nije
ba lako utvrditi, pa e to biti predmet idue analize.
A. EKLEZIIASTICIZAM
Teologija, naravno, podrazumijeva religiju ove ili one vrste. Mo-
emo uoiti da postrevolucionarne vladajue partije nisu bile religiozno
usmjerene, nego, naprotiv, ateistiki. Odista, one su bile ateistike i to
ratoborno ateistike. Ali ateizam znai negaciju teizma, pa tako njegovi
poborI!ici ostaju zarobljenici teizma. Ateizam je bio propisan kao
dogma za lanove, uoio je jo davno Marx u vezi s bakunjinistima.23
Antireligiozni ar zahtijevan od lanova partije ima zajedniko sa
svojim pandanom to to se odnosi na religiju, i to to je ar. Ateizam
se moe propovijedati - i propovijedalo ga se - s isto toliko reli-
giozne gorljivosti kao i bilo koja druga religija, a esto ga prate i
brojni oblici praznovjerja, upravo kao i kod nekih primitivnih religija.
Religiozne karakteristike paraSOcijainih ideologija i pokreta zapa-
ene su do sada ve vie puta. Citirat u, kao primjer, stavove dvo-
jice vrlo razliitih ljudi - Bertranda Russella, engleskog filozofa, i
Juliusa Nyererea, afrikog dravnika. Russell istie da '>tok povijesti
Zidova ... snano apelira na potlaene i nesretne u svim razdobljima.
Sveti Augustin prilagodio je taj obrazac povijesti kranstvu, a Marx
socijalizmu.24 Zakljuak je izazovan ali vrlo neuvjerljiv. Glavni razlog
slinQsti nije u psihologiji potlaenih kao takvih - slino nastrojeni
pripadnici povlatenih klasa, voe i stanovnitvo u velikoj su mjeri
imali istu psihologiju - nego u religioznom sustavu svijesti, koji za
postizanje spasenja (kako je zamiljeno razrjeavanje drutvenih su-
koba) zahtijeva transcendentalnu koncepciju religije, a ne racionalnu
analizu drutvenih meuzavisnosti.25
Nyerere se ograniio na opisivanje onoga to je zapazio, a to je
uinio vrlo precizno:
Postoji ... kod pojedinih socijalista oigledna sklonost poI.-uaju utemelji-
vanja jedne nove religije - religije samog socijalizma. To se obino naziva
znanstvenim socijalizmom, a radovi Marxa i Engelsa se smatraju svetim
pismom u skladu s kojim treba prosuivati sve ostale misli i akcije socijalista.
Naravno, tu se doktrinu ne predstavlja kao religiju; njezini pristae esto
najrevnije ocrnjuju religiju kao opijum naroda, a svoja uvjerenja predo-
38
uju kao znanost. Pa ipak, oni govore i ponaaju se jednako kao i naj-
zagrieniji teolozi. Nalazimo ih, u dananjim uvjem;na, ykak9 jedan ru:ugO?~
optuuju zato jer im postupci nisu u skladu s orum sto su propOVjedniC1
znanstvenog socijalizma utvrdili kao ispravno znaenje knjiga napisanih
prije vie od stotinu godina. Doista se brzo pribliavamo :vrem.en~ kada :
raspre izmeu raznih kranskih sekti o pravom znaenju Biblije postati
beznaajne u usporedbi sa svaama izmeu onih koji se proglaavaju pravim
interpretima marksizma-lenjinizma.26
Mogli bismo navesti jo desetak autora koji dolaze do slinih. za-
kljuaka. Meutim, ni jedan od njih ne istrauje taj problem detaljno.
U nastavku pokuavamo ispuniti tu prazninu.
. Religija treba crkvu. Tu ulogu zadivljujue ispunjava vladaju~
partija. Crkva nikada ne grijei, pa tako ni partija. U dobro pozn~toJ
Povijesti Svesavezne komunistike partije boljevika, pripremljenoJ za
ivota Staljina, nije zabiljeen ni jedan jedini sluaj. ~ogrene o?luke
partije u cijeloj njezinoj povijesti od nekoliko desetljeca. ~lanoVl pat;-
tije grijee, ali ne i partija.27 Kada su sekreta~ .ehosloyva~ke ~om';lru:
stike partije Rudolf Slansky i ostali rukovodlOCl optuzeru za lzdaJu 1
pogubljeni,2S upitali su partijskog vo~u !<leme!1ta .c0ttwa~~a 2~ome ~e
moe vjerovati nakon toga. OdgovorlO Je: VJeruJte partiJl. Kad Je
Hruov 1956. godine optuio Staljina kao zloinca, nije uputio ni
jednu rije kritike na raun partije, u ije su ime svi zloini. izvr~eni.
Crkva mora imati svojeg vrhovnog sveenika. Tu ulogu lspunJava
voa partije, koga zovu predsjednik ili generalni sekretar. Kao i papa,
predsjednik je nepogreiv. On nikada ne grijei, ba: ne d,?k Je !l~
funkciji. Njega se nikada ne kritizira javno. U stvan, svakl pokusaJ
da ga se kritizira ocjenjuje se kao ozbiljan politiki prekraj, podmuklo
djelo zakletog neprijatelja socijalizma, pa se prekritelj. odgovarajue
kanjava. ak se i zbog privatne kritike, izreene u pismu prijatelju,
moe zaraditi karta za GULA G-ov arhipelag, to je meu ostalim
otkrio i mladi oficir Aleksandar Solenjicin.
Predsjednik je genije, esto ga se smatra etvrtim. klasikom. Njegovi
govori, referati i zdravice objavljuju se u debelim knjigama i proua
vaju na partijskim skupovima i u kolama. Za prostodunije ljude pri-
premaju se izvodi iz njegovog djela - poput Staljinovih Pitanja lenji-
nizma ili male crvene knjiice Maovih citata koju je sastavio Lin ~iao
(skriveni neprijatelj kako je poslije otkriveno) - u obliku saetih
katekizama koji se izdaju u milijunima primjeraka. Predsjednik nije
samo genije nego i potovani i obljubljeni voa i predvodnik svoga
naroda. aD Njegovi portreti su u uionicama, uredima, izlozima proda-
vaonica ak i u privatnim stanovima odanijih graana. Oni 'zamjenjuju
kranske krieve i kraljeve portrete iz prijanjih razdoblja. U zemlji
mu se na svakom koraku jo za ivota podiu spomenici; ulice i gradovi
nose njegovo ime. Izdaju se potanske marke s njegovim likom. Njegov
roendan je svojevrstan nacionalni praznik. Kada veliki voa umre,
njegovo se tijelo balzamira - kao u M.oskvi i Sofiji - i izlae u sta-
klenom lijesu za dobro odanih graana. Oni dolaze u velikom broju
da odaju poast svojim oboavanim voama.
Gdje postOji jedan veliki voa, mora postojati mnogo malih voa.
U Kraljevstvu Bojem vlada striktna hijerarhija, s razliitim katego-
39
I:
rijama svetaca i anela, sve do najgorih grenika u paklu. Kako u nebu,
tako i na zemlji. U srednjem vijeku hijerarhija se zasnivala na roenju;
u vijeku etatizma zasniva se na zaslugama ...,- to god to znailo - i isto
je tako striktna. U dvanaestom stoljeu opatica Heloiza pisala je Abe-
Iardu, svojem bivem ljubavniku i muu koji je postao redovnik, da
je bila iznenaena kad je naputajui obiaje i prirodni poredak Odmah uoavamo da svi ti zloini predstavljaju uobiajene politike
stavio njezino ime ispred svojega. Kad piemo viima od sebe ili sebi
jednakima, podsjetila ga je, red i uljudnost nalau da se njihovo ime
stavlja ispred naega; kad se pak obraamo niima od sebe, poredak
imena mora odraavati red asti.31 Taj navod moe se bez smetnje po-
staviti iznad ulaza bilo kojeg birokratskog ureda. To je pravilo ije se
nepotivanje strogo kanjava. Kad Se itaju novine, dovoljno je samo
uoiti poredak imena da bi se znalo koji relativan (politiki) rang za-
uzima pojedina osoba. Iz malih promjena u poretku imena, politiki
analitiari izvlae zakljuke o dalekosenim promjenama u politici.
B. RELIGIOZNA SVIJEST
U ovom e trenutku biti korisno obratiti panju na neka obiljeja
religiozne svijesti koja je uoio ve Emile Durkheim. Kad god naiemo
na veliku koncentraciju moi, tvrdio je Durkheim, uzrok te pojave ne
treba traiti u posebnom poloaju vladara, nego u prirodi drutva kojim
vladaju. Individualna superiornost pojedln9gvoe igra tek drugoraz-
rednu ulogu. Ona objanjava zato ba on, a ne netko drugi,. ima vlast
-:-a1i ne i zato je vlast koncentriian:a.~2 Vlast je koncentrirana zato
jer je svijest religiozno strukturirana. Za to postoje. bar dva razloga.
Kad god jedna zajednica u neto vrsto vjeruje, ta uvjerenja neizostavno
poprimaju religiozna obiljeja. Ona usauju Jednako strahopotovanje
kao i religiozna uvjerenja. 33 Budui da revolucije izuzetno snano dje-
luju na osjeaje i uvjerenja, one predstavljaju vrlo plodno tlo za pojav-
ljivanje religioznih stavova. 34 . je navodno rekao da Kraljevstvo nebesko pripada siromanima. Sveti
Drugi razlog treba traiti u onome to Durkheim naziva mehani
kom solidarnou manje razvijenog drutva. U takvom drutvu - koje
raa primitivni komunizam prije opisan u Marxovu citatu ....,- drutve-
ne se mase sastoje od jednolinih elemenata, iz ega proizlazi da je
kolektivan tip vrlo razvijen, a individualni tipovi - proizvodi drutve-
ne podjele rada, koja dovodi do organske solidarnosti - jo su
u zaetku razvoja. Pojedinac ne pripada sebi samom, on je neka vrsta
predmeta kojim drutvo raspolae. 3s Neizbjeno, psihiki ivot drutva prilikama i da su slino reagirale. Politiki pokreti mogu takve rane
religiozno je struktuiran36 Osnovna moralna dunost pojedinca je da
bude kao i svi drugi, da se uzdrava od bilo ega osobnog ili indivi-
dualnog u pogledu uvjerenja iIi ponaanja.37 Gdje drutvo ima reli-
giozna, nadljudska svojstva - iji je izvor u odgovarajuoj strukturi
svijesti - ona se prenose na vou, koji visoko odskae od obinih
ljudi. Koncentracija J:p.oi nije rezultat neke potrebe za vrstom vlada-
vinom; ona prOistjee iz kolektivne svijesti,3S a velika je zato jer je
kolektivna svijest visoko razvijena. 39 - .
Posebna osobina religiozne sredine je krajnja hipertrofija kaznenog
zakonodavstva. Bilo koji in - tj. bilo koji oblik nonkonformizma _
moe se smatrati kanjivim prekrajem, od neodgovarajue frizure u
40
drevnoj Sparti do devijantnog seksualnog po~a~anj~ ~ g?tovo syi~
drutvima sve do naih dana. Osobito su brOjm rehglOzm prekrsaJ1.
Vrijeanje (tj. kritiziranje) vlasti, javni -(i. privatni) go~ori prot~v
proklamiranih doktrina, neslaganje s utvremm poretkom 1 osmv~Je
organiziranih pokreta da se on promijeni - idu u tu vrstu prekrsaja.
aktivnosti u razvijenom drutvu. Meutim, u religioznoj sredini oni
predstavljaju povredu zakona. Durkheim je stoga bio u pr~~ kad je
uoio da je najvanije saimanje kaznenog prav~ pro?-zrocll0 nest~
janje prekraja protiv religije. 40 esto se izraava c?-enJe. z~og strog1h
kazni za politike delikte, u usporedbi s kriminalmm dehkt1ma u eta-
tistikim drutvima. Prethodna analiza trebala bi pridonijeti razjanja-
vanju toga fenomena. ak i u tako prosvjeenoj sredini kao to je bila.
drevna Atena, svetogre se kanjavalo kaznom ne manjom od smrtne.41
Prije nego to nastavimo, bit e korisno dodati dva razjanjenja
da bi se izbjegaO mogui nesporazum. Fenomen koji ovdje analiziram
je kolektivna, ne individualna svijest. Bilo je i uvijek e biti pojedinaca
s religioznim osjeajima i mistinim iskustvima. Zbog toga ih ne treba:
niti kuditi niti hvaliti. Pjesnik i raunovoa, metafiziki filozof i agent
osiguravajueg drutva strahovito se razlikuju. I dobro je da se raz-
likuju. To pridonosi raznolikosti u ivotu i omoguuje lake~ pronal~
enje pogodne osobe za razliite poslove. Meutim, isti- postot~k m1-
stika u aktivnom stanovnitvu spojiv je s vrlo razliitim oblicima ko..:
lektivne svijesti, ovisno o kolektivnom iskustvu, izraenom preko
razine razvijenosti i drutvenog sistema. Drugo, slinosti.izme.u (rane)
Crkve i (ranih) komunistikih partija ne proistjeu samo iz sline struk:"
ture svijesti nego i iz slinih revolucionarnih stavova. Obje su te orga--
nizacije okupile potlaene u borbi protiv monika svijeta. Krilatica
okupljanja, Tko ne radi ne treba ni jesti, koja se neprekidno dovodi
u vezu s radnikim pokretom, izravno potjee od svetoga Pavla. Isus
Ambrozije Milanski (340-397) izjavio je da je priroda stvorila pravo
zajednikog vlasnitva, a nasilje je stvorilo pravo privatnog v~asnitva.42
Slinih navoda moe se nai i kod nezapadnih crkava. Takvi stavovi
proizlaze iz injenice da su se rana kranska crkva (prije nego to
je postala dominantna crkva i sastavni dio institucionalnog poretka)
i rane komunistike partije (prije nego to su postale vladajue partije
dobro uvrene na vlasti) suoavale s revolucionarnim drutvenim
revolucionarne tradicije iskoristiti za stjecanje legitimiteta a i u .druge
taktike svrhe. To, meutim, nije predmet analize u ovom poglavlju.
C. SEKULARIZACIJA RELIGIJE I ULOGA AVLA-NEPRIJATELJA
Crkva mora imati Boga. To je Povijest. Partija, pod vodstvom
Predsjednika X, poznaje i tumai Zakone Povijesti i vodi radne mase
prema raju svijetle budunosti. . .
Gdje postOji Bog, mora postojati i Vrag. Neastivi se pojavljuje pod
razliitim krinkama. Sotona, Belzebub, vjetice, antikristi, avlom
41
opsjednuti, zavodnici, heretici, demoni, zli duhovi, zli ljudi openito,
pripadaju tom kraljevstvu. Od posebnog je interesa istai da je sve to
je novo - novo orue, novo otkrie, nova vjetina - esto opisivano
kao djelo Vraga, pa su izumitelji bili vrlo sumnjivi i povremeno kanja-
vani zbog arobnjatva ili vraanja. U etatistikoj postavi avo se
zove Neprijatelj (premda se termin neprijatelj esto upotrebljava i u
srednjovjekovnoj skolastikoj literaturi). Budui da je, usprkos svim
slubeno objavljenim uspjesima, ivot prilino neugodan i ima dosta
promaaja, netko mora biti odgovoran za to to se sjajne ideje ne-
pogreivog rukovodstva ne ostvaruju kako je predvieno. Budui da
rukovodstvo ne moe napraviti pogreku, teret odgovornosti snosi Ne-
prijatelj. Neprijatelj se ne imenuje; pojam se obino ne odnosi na
konkretne osobe. On je jednostavno personifikacija svega zlog. Stoga
se najee ne govori o neprijateljima, nego o Neprijatelju. Ako mi-
nistar unutranjih poslova eli istai mnotvo neprijatelja, upotrijebit
e izraz :.pripadnici neprijatelja.43 Neprijatelj se takoer pojavljuje pod
raznim krinkama, brojnijim ak od onih srednjovjekovnog avla.
avo-Neprijatelj utjelovljen je u zlim pojedincima poput desnih i lijevih
devijacionista, revizionista, antipartijskih elemenata, provokatora, sa-
botera i ruilaca, kozmopolita, dogmatiara, lijevih i desnih oportunista,
tehnokrata i birokrata, buroaskih elemenata, imperijalistikih agenata
i sluga, kontrarevolucionara, plaenika, sektaa i frakcionakih eleme-
nata, karijerista i konspiratora. On se takoer moe pojaviti s crticom
u imenu, kao kripto-kulak, anarho-sindikalist, anarho-liberal, i lijevo-
-sekta. Sljedbenici krivih voa - trockisti, staljinisti, maoisti, revizio-
nisti kao Hruoy44 - predstavljaju posebno opasan ogranak Neprija-
telja (naravno nisu svi oni u istoj sredini). Na osnovi javnih istupa vlasti
i novinskih izvjetaja moe se sastaviti popis od nekoliko tuceta razli-
itih vrsta Neprijatelja. Obini kriminalci se rijetko, praktiki nikada
ne oznauju kao Neprijatelj. Neprijatelj ima veliku upotrebnu vrijed-
nost u etatistikOj sredini. Njegovo postojanje je, zapravo, jedino oprav-
danje za svojatanje rukovodstva od politokracije. Bez Neprijatelja,
po lito kracij a bi izgubila svoj raison d'etre. Da Neprijatelj ne postoji,
trebalo bi ga izmisliti. 4s
Na taj nain Neprijatelj ima znaajne mobilizatorske i legitimiza-
torske funkcije. On ima jo jednu upotrebnu vrijednost. Budui da se
Neprijatelj niti ne definira naroito precizno, niti raspoznaje jasno -
jueranji heroj moe postati dananji Neprijatelj - svakoga se moe
proglasiti za Neprijatelja, ovisno o hirovima partijske politike. Zbog
toga je egzistencija pojedinca nesigurna, neodreena, nestabilna, nepred-
vidiva i puna neizvjesnosti. U takvim prilikama, pojedinac je spreman
prihvatiti, prilagoditi se, slijediti. Prema tome, mogunosti za stvarnu
manipulaciju su goleme. 46 Pozivanje na bezgrenu vlast posluit e u
tu svrhu.
Osim Boga i Vraga, crkva e imati Sveto pismo i, uz malo sree, e
tiri evanelista. Svetim pismom se oznaava znanost marksizma-Ienji-
nizma. 47 Izraz znanost je lingvistiki ekvivalent izrazu vjera jer je
ne moe nadomjestiti ili porei druga znanost. 48 Dok je Kominterna jo
bila u ivotu, etiri klasika-evanelista bili su Marx, Engels, Lenjin
i Staljin. Nakon Staljinove smrti mnogi su mu porekli status klasika
i nadomjestili ga odgovarajuim lokalnim evanelistima. Crkva je pre-
42
stala biti potpuno univerzalna, i u skladu sa srednjovjekovnim naelom
cuieus regio eius rellgio, lokalne su crkve stekle odreeni stupanj auto-
nomije, a povremeno ak i punu autonomiju. Postojanje Biblije omo-
guuje relativno lako sreivanje kontradiktornih pitanja. Kopernik nije
bio u pravu jer je Biblija rekla da se Sunce okree oko Zemlje. Dovoljno
je pronai odgovarajui citat. Empirijski dokaz je nevaan jer ne moe
porei tvrdnju jednog klasika.
Crkva ima posebne kole za sveenike: sjemenita. Partijski akti-
visti i budui funkcionari odgajaju se u posebnim partijskim kolama.
Teoloka egzegeza ustupa mjesto ideolokoj. Razlika izmeu teologije
i ostalih aspekata ideologije, smatra uro unji, je da se teologija
poziva na Nebo, a ideologija na budunost. 49 Cistu vjeru periodiki
odreuju i definiraju ekumenski koncili. Opu partijsku liniju povre-
meno odreuju partijski kongresi. 5o Oboje su nepovrediva svetinja.
D. DOKTRINA PARTIJNOSTI
Glavna osobina religioznog vjerovanja, u smislu koji ovdje ko-
ristimo, jest da postoji samo jedan Bog i samo jedna istina. Budui da
religija govori o dobru i zlu, religiozan ovjek je u osnovi netolerantan.
Da su se idovstvo i kranstvo meusobno jednako potivali, Kristovo
bi raspee bilo nepotrebno. sl Skretanje s pravovjernosti naziva se he-
rezom u teolokom rjeniku, a revizionizmom u partijskoj termino-
logiji. U oba se sluaja skretanje ne moe tolerirati, pa se krivovjerci
istrebljuju. Ponekad je ak i terminologija identina. Tako se protivnici
unutar iste vjere nazivaju renegatima. 52 Protivnik samo zato to se
usudio protusloviti najedanput postaje izdajica, oportunist, plaenik,
primjeuje Ignazio Silo ne, talijanski pisac i partijski aktivist. Dobro-
namjerni protivnik je nezamisliv ...53 Neslaganje i kritika su nepri-
jateljske aktivnosti, i stoga, sudei po slubenim izjavama, ima toliko
neprijatelja u besklasnim etatistikim drutvima. 64 .
U toku cijeloga srednjeg vijeka religija se pOistovjeivala s drutvom
i politikom. Osniva skolastike, Sveti Anzelmo (1033-1109), nadbiskup
kanterberijski, proglasiO je Credo ut inte11igam (Vjerujem da bih
znao). Pod tim je vjerojatno mislio da vjera prethodi znanju. 5S Sljedee
generacije, potpomognute ostalim njegovim maksimama, protumaile
su ideju na mnogo prozainiji i pragmatiniji nain, i preobrazili je
tako da slui potrebama odreenog trenutka. Ako misao protuslovi
utvrenoj istini, ona je pogrena jer, da je ispravna, ne bi protuslovila
istini. Filozofija, budui da je predstavljala znanost toga vremena, pro-
glaena je za anei11a theologiae. Cinjenica je da je jo u petnaestom
stoljeu Nicoletto Vernia, profesor u Padovi, izrazio miljenje da je
znanstvena istina nezavisna od teoloke istine. Pa ipak, nekoliko je sto-
ljea prolo prije nego to se ta ideja openito prihvatila. Teoloki
socijalizam preokrenuo je taj trend proglaavajui da se dvije stvari
ne mogu i ne smiju razdvajati - da je svaka istina ideoloki determi-
nirana istina,56 i da znanstveno istraivanje mora biti u slubi politike.
To je poznato kao doktrina partijnosti (partijska nastrojenost, tj. ideo-
loki determinirano rezoniranje i aktivnost iz kojih proizlazi bezuvjetno
43
 podvrgavanje partijskom vodstvu). Ta, se doktrina obino dovodi u
vezu sa Staljinom i staljinistima, meutim, ona je mnogo starija i ire
rasprostranjena. Trocki ju je ovako formulirao: U pravu se moe biti
samo s Partijom i kroz Partiju (vidi biljeku 27). . samo slijediti.
U neto izobHenijem obliku, ta doktrina moe ozbiljno zakoiti
razvoj znanosti i tehnologije. Kao to smo prije spomenuli; neko su
vrijeme teorija relativiteta, Mendelova genetika, moderna sociologija
i kibernetika smatrane za proizvode graanske dekadencije. Inae
ispravan zakljuak, da su znanstvenici - i svi ostali ljudi - skloni
pristranosti zato jer na formiranje njihOvih stavova utjeu drutveni
poloaj i iskustvo, preokrenut je naglavake. Ispravan zakljuak, kako
ga je formulirao austrijski komunist Ernst Fischer57 - da je jedna klasa
progresivna ako. istina odgovara njezinim interesima - njegovi su
drugovi preveli u: net<;> je istinito ako pogoduje interesima progresiv-
ne klase. 58
U apsolutno politiziranom ivotu, sve se aktivnosti procjenjuju na
temelju politikih kriterija. Stoga se partijnost ne odnosi samo na po-
litiku nego i na znanost, umjetnost, profesije, sve. Kandidati za sve-
uilina znanja moraju ispovijedati slubenu ideologiju i priznati vodeu
ulogu partije;59 sama uenost i moralna estitost nisu dovoljne. Znanost
je obino bila ancil1a theologiae, isto tako i umjetnost, to je formalno
potvrdio i Tridentinski koncil iz 1563. godine. U modernijim vreme-
nima, one su postale ancil1ae politicae. Stoga je prirodno da partijsko
rukovodstvo odreuje koja' je umjetnost socijalistika, a koja nije.
Isto je tako prirodno da socijalistika drava,slijedei praksu Kato-
.like crkve (koja je 1559. ustanovila Index Librorum Prohibitorum),
odabire za dobro svojih graana knjige koje se ne smiju unositi u
zemlju ili itati bez posebnog doputenja. GO
Posebna odlika partijnosti je neprekidno prekrajanje povijesti.
Samo je budunost sigurna; prolost se neprekidno mijenja. To uklju-
uje djelovanje stare rimske institucije damnatio memoriae - nasta-
janje ne-osoba~61 Ta institucija ima svoj pandan u srednjem vijeku62
i kod totalitarnih ideologija. 63 . prezire javno mnijenje; <in prezire i mrii postojeu drutvenu etiku u svim
E. POTISKIVANJE VLASTITOG JA
~ Vladajua partija organizirana je kao samostanski redovi. Bu~
dui da ima karakter militantne organizacije, vrlo je slina militantnim
samostanskim redovima, kao to je na primjer Druba Isusova, osno-
vana u esnaestom stoljeu. 64 Jezuiti su striktno centralizirani red;
generalna kongregacija reda ima vrhovnu vlast. Ona odabire" generala
a moe ga i opozvati. Redovnici su pod posebnom prisegom potpune
pokornosti. Posljedica te pokornosti je prihvaanje svakog dodijeljenog
posla. Vladajua partija slino je organizirana, a princip organizacije
naziva se demokratski centralizam. .to to znai, nedvosmisleno je
objasniO Mao Zedong: Organizacija mora biti postavljena iznad po:
jedinca, veina iznad manjine, vii partijski funkcionari iznad niih,
a centralni komitet iznad cijele partije.G5 lanovi reda, kao i lanovi
partije, potiu se na izvjetavanje o sumnjivim djelima koja poine
njihovi kolege i oni sami. Pravila reda i partijska praksa zahtijevaju
44
potpuno podreivanje vlastite volje i vlastitog miljenja volji i miljenju .
organiiacije. 66 Takozvanu partijsku liniju ne moe se preispitivati, nego
.
Potiskivanje vlastite volje za dobro nekih transcendentalnih ciljeva
je; naravno, dobro poznati religiozni fenomen. Meutim, moe se nai
i u drugim predburoaskim sredinama kao politiki zahtjev. ak, to-
vie, neto to je ~kao vjerska dunost prirodno; poprim,a nakazne
razmjere' kad postane politika prisila. Erich' Fromm citira indikativne
izjave dvojice nacista (nacionalnih socijalista kako su se slubeno zvali),
Hitlera i G6bbelsa. U knjizi Mein K?mpf Hitler izjavljuje -da arijevac .
uporno podreuje. svoj ego ivotu zajeJlnice i, ako' je potrebno ...
rtvuje ga. G6bbels je rekao: Biti sOcijalist,znai podrecliti koncept
ja konceptu vi; socijalizam je rtvovanje pojedincaza zajednicu;67.lan
sovjetskog Politbiroa Lazar Kaganovi izjavio je jednoni prilikom da
boljevik mora' biti spreman rvovati se Partiji. Da, spreman rtvovati
ne samo svoj ivot nego i. svoje samopotoyanje i osjetljivost.28
Sve je to lijepo saeo Benito Mussolini: Vjeruj, pokoravaj se, bori se!
Vlastito samoporicanje tijesno je povezano spartijskom nastroje-
nou. Oboje su meusobno konzistentni; imaju zajedniko porijeklo i
upuuju na razaranje obine etike. U SOcijalistikoj literaturi ta su dva
zahtjeva prvi jasno formulirali ruski anarhisti, Bakunjin i Neaev. U
prvom paragrafu njihovog Revolucionarnog katekizma :- naslov oi
gledno nije sluajno ,izabran - zapisano je:
'Revolucionar ... nema svojih vlastitih interesa, 'nema svojih vlastitih -raz-
loga, nema osjeaja, nema obiaja, nema imovine; 'on ak nema ni imena..
Sve to je u njemu, ispunjeno je jedtiim jedinim interesom, jednom jedinom
milju, jednom jedinom strau - revolucijom.
U paragrafu 4 nai autori izjavljuju da revolucionar,
njezinim zahtjevima i izrazima; za njega je sve to omoguuje pQbjed!l re-.
volucije moralno, a sve to joj stoji na putu je nemoralno.89,. . .
To mistiko samoporicanje fma ozbiljne posljedice. Ako je poje-
dinac potpuno stopljen sa svojom partijom, ako je potpuno predao
svoju duhovnu slobodu, onda ne 'moe snositi nikakvu osobnu odgovor-
nost za svoje postupke. Bilo to se moe dogoditi: Bacilek, ministar
sigurnosti u Novotnyj evoj vladi u ehoslovakoj, objasnio je to vrlo
uvjerljivo: .
Podravao sam tezu da je partijska odluka najvii zakon. Na ze.maljskoj
konferenciji 1952. godine rekao sam da partija odreuje tko je, a tko nije
pogrijeio. Time sam samo opisao stvarno stanje stvari. Nisam mogao pod-
nijeti svu tu odgovornost ... Napokon, ja sam. se samo pok?ravao partiji.70
U Boga se moe vjerovati ili ne vjerovati, ali ga se ne moe kriti-
zirati. Budui da Crkva tumai Boju volju, ne moe se net~o Crkvi
protiviti - i ostati u njoj. Protiviti se partiji koja ne moe grijeiti nije
politiki, nego moralni in; on je moralno nedolian, on je svetogre.
45
Ako ga netko poini, mora se javno ispovijediti. Od 1926. godine, kada
su Zinovjev, Kamenjev, Trocki, Pjatakov, Sokoljnjikov i jevdokimov ob-
javili u Pravdi izjavu kojom priznaju da su poinili greke ida se zbog
njih kaju, preko kineske kulturne revolucije, hapenja kubanskog pje-
snika Herberta Padille i njegova poricanja svoje kontrarevolucionarne
poezije, javno odricanje od vlastitih nazora postalo je uobiajeno. Ka-
tolika crkva izumila je isti postupak jo prije mnogo stoljea. Nisu
samo jezufti prireivali javne opomene, iji su sudionici pojedinano
primali ukore od sebi ravnih i od nadreenih; Crkva je zahtijevala da
i istaknuti pojedinci javno priznaju svoje grijehe. Sluaj Galileja je
moda najpoznatiji. Sveta inkvizicija optuivala ga je da priznaje Ko-
pernikovu teoriju i da je u isto vrijeme lo katolik i dvolian. To se
isto dogodilo i na moskovskim procesima tridesetih godina ovoga sto-
ljea - s tom razlikom da je Galileo poteen, a Buharin i njegovi
drugovi su pogubljeni. Openito, rtve crkvenih i partijskih inkvizicija,
bile one odrijeene od grijeha iIi pogUbljene, bile su spremne priznati
svaku grekU ili zloin, osim neiskrenosti ili nevjere prema svojoj
sekti. Da su potonje priznali, bili bi moralno i psiholoki potpuno
uniteni, bez obzira na primljenu kaznu. Drava organizirana na opi-
sanim naelima pojavljuje se kao teokracija. Njezin je prototip Kalvi-
nova eneva iz esnaestog stoljea.
U knjizi Institutio re1igionis christianae iz 1536. godine, Kalvin
odbacuje um i vodiem ljudskog ponaanja proglaava Eibliju. Dravni
slubenici i izborni kandidati biraju se na temelju ispunjavanja crkvenih
kriterija. U skladu s tim, komentira Barrington Moore, Crkva je nad-
zirala doktrinarnu 'lojalnost' i prihvatljivost svjetovnih slubenika ...
Protivljenje kandidatima koje je predloilo sveenstvo smatralo se inom
urote.71 Ako se rije crkva zamijeni rijeju partija, taj opis savreno
pristaje suvremenoj etatistikoj dravi. Staljin je 1925. godine jasno
dao do znanja da je partija vrhovna vladajua snaga drave.72 Poput
boljevika, zakljuuje Moore, pravi kalvinisti smrtno su se bojali
greke i njezinih drutvenih posljedica, vjerujui da svaku greku treba
sasjei u korijenu.73
F. FUNKCIONALNA RAZMA1RANJA
Moglo bi se tvrditi da je, u odreenim sredinama i s odreenog
aspekta, teoloki sOcijalizam funkcionalno svrsishodniji od znanstvenog
socijalizma. Ako se svo znanje odreuje egzistencijalno - kao to tvrdi
Karl Mannheim74 - onda u izuzetno heterogenom drutvu nema mo-
gunosti za smislenu komunikaciju izmeu sastavnih drutvenih sku-
pina. Nikakav konsenzus nije mogu. Nepismeni seljak i obrazovan
gradski stanovnik obino ne mogu komunicirati, prvi je podanik, a
drugi graanin. Dodajte tome jo klasni interes, i rezultat je nepomir-
ljivi klasni sukob. Klasni konflikti mogu se djelomino razrijeiti, i kon-
senzus postii, postupnom homogenizacijom drutva, kontinuiranom.
vie ili manje nasilnom, klasnom borbom. Tako se razvijalo graansko
drutvo. Konsenzus, koji je neophodan za uredan drutveni ivot, moe
se, meutim, postii i vjerom. U tom sluaju, nije potrebno razum-
jeti, dovoljno je vjerovati. Tako su funkcionirala srednjovjekovna
46
drutva. Tako su takoer vladajue skupine u etatistikim drutvima,
sluei se naslijeenom religioznom strukturom svijesti, postigle kon-
senzus zasnovan na vjeri u karizmatske voe i institucije. 75 Empirijski
dokaz vitalnosti i efikasnosti te strategije moe se nai u politikoj sta-
bilnosti i visokoj stopi privrednog razvoja u suvremenim etatistikim
zemljama.
Onog trenutka kad se konsenzus prenese u podruje izvanrazum-
skog, nestaju sve tekoe; drugim rijeima, sve se kontradikcije mogu
tolerirati. Kranska ljubav za svako ljudsko bie - Ljubi blinjega
svoga kao samoga sebe - logiki je nespojiva s nasiljem, eksploata-
cijom i ratom. Kranski robovlasnici,16 kranski feudalni gospodari
i ratni zapovjednici predstavljaju contradictio in adjecto. Pa ipak, te
kontradikcije postoje bez tekoa - one su, u stvari, pravilo; i, kad
su mrtve, spomenute asne osobe sveano se pokapaju u kranskim
crkvama. Slino tome, socijalistika jednakost nespojiva je s autori-
tarnom hijerarhijom, odsutnou osobne slobode i politikom sile. Auto-
ritarna narodna vlast, demokracija bez neslaganja, znanstvena ideolo-
gija i sline institucije ili koncepti su, naravno, logike nemogunosti,
ali su u isto vrijeme i vrlo realni. Religiozni i racionalni um razliito
funkcioniraju. .
Znanstvena ideologija ne samo da uspjeno pomiruje logike kon-
tradikcije nego takoer i nadaleko iri iluziju o spoznaji svijeta. Opisu-
jui svoju vlastitu poljsku sredinu, Leszek Kolakowski je uoio:
Marksisti pedesetih godina znali su da je Lisenkova teorija nasljednosti
ispravna i da je Hegelova filozofija bila reakcija aristokracije na francusku
revoluciju, da Dostojevski nije bio nita doli dekadencija i .. takoer, da
je teorija rezonancije u kemiji reakcionarna besmislica. Svaki je marksist
pedesetih godina znao te stvari, iako nikad nije nauio to su kromosomi,
nije imao pojma u kojem je stoljeu ivio Hegel, nije proitao ni jednu
knjigu Dostojevskog, ili prouio srednjokolski udbenik iz kemije. Za
marksista je sve to radila Sluba.7i
Osoba neoptereena protuslovljima, u posjedu apsolutnog znanja,
ima osjeaj potpune sigurnosti koji joj daje znaajnu prednost pred
sugraanima. U odnosu prema kolebjivima, zbunjenima i neukim lju-
dima oko sebe, ona djeluje sasvim nadmono. Time se moe objasniti
popularnost i uspjeh znanstvene ideoiogije<!.
Srednjovjekovni je ovjek bio lan Crkve i nekog udruenja; on
nije jo postao individuum. Ako je bio kmet, bio je jo beznaajniji.
Imena srednjovjekovnih arhitekata i umjetnika koji su stVorili zna-
ajna umjetnika djela nisu zabiljeena. Drutvo je bilo potpuno auto-
ritarno. Otac u obitelji, feudalni gospodar i kralj u graanskom ivotu,
papa ili drugi visoki sveenik u vjerskom ivotu, i Bog u nebu, drali
su svijet u svojim rukama. ovjek-pojedinac ne samo da je bio bez-
naajan nego i a priori grean. Zakonsko pravilo glasilo je da je optu-
eni kriv sve dok se ne dokae njegova nevinost. (Francuska je revo-
lucija preokrenula to pravilo, ali je ono opet primjenjivano u Rusiji
Viinskoga i Solenjicina). jo u esnaestom stoljeu veina obrazova-
nih ljudi je vjerovala da je demokratska republika privlana samo za
gunala i subverzivne elemente. ak i u osamnaestom stoljeu jedva
47
 da je bilo autora koji su vjerovali da bi zemlja velika kao Francuska
mogla dulje preivjeti kao republika. 78 A njihov je skepticizam na-
izgled bio opravdan. Slino tome, 9anas se smatra da iroke radne
mase.nisu sposobne za politiko samoupravljanje i samoodreenje. _
Osim nekoliko iznimaka, republikanizam i politika demokracija su .
dostignua devetnaestog stoljeea, omoguena uspjenim btiroaskim
revolucijama. Revolucije su temeljit.o po_tresle staro drutvo. Liberte i
egaIite -:bar na tritu - omoguile su razvoj individualnih osoba' i
odgovoJ:'nosti. .Polako, ali sig{1rno triteje Iiagrizalo stare institucije i
~ta~ svijest. Da bi moglo pravilno funkcionirati, trite je zahtijevalo _
striktno potivanje zakona. Da bi bili uspjeni, poslovni su ljudi morali
racionalno p<:)stupati, proraunavati dobitke i gubitke imaksimirati
pozitivnu razliku: Mijeanje drave nije bilo niti poeljno, niti po-
trebnOi osim. u ulozi uvara i zatitnika poslovnih interesa zemlje u
inozemstvu. Time je znaajno sijJanjen opseg politike vlasti. Isto je
bilo J s vjerskom vlau. Cr:kva je odvojena Od drave i potisnuta u
podruje- privatnog ivota. Novac nerpa nikakvih religioznih uvjerenja.
Obrazovanje, umjetnost i znanost su odvojeni od crkve. Nova klasa
u usponu trebala je pozitivno znanje dabi mogla prosperirati. Poto
su stari autoriteti razvlaeni, borba razliitih drutvenih i politikih
skupina. za svoje interese stvorila je politiku demokraciju - dodue
ogranienu i klasno obojenu, ali ipak temeljito razliitu od srednjo-
vjekovnih politikih ureenja - nezamislivu jo do prije dva stoljea.
Budui da. su kasnila u svojem privrednom i drutvenom razvoju, eta-
tistika drutva nisu prola kroz racionalizatorsko Iskustvoburmis~og
razvoja. 79 .U Rusiji, naj~tarijem etatisti.kom drutvu, kmetstvo je uki-
nuto tek. prije~ stotinu godina; a carska autokracija tek prije ezdeset-
godina, i. to samom revolucijom. (U Skandinaviji je, npr., kmetstvo
. jedva: i postojalo. U Engleskoj iu nekim vicarskim kantonima ukinuto
je J<rije pet .stoljeq.. U Njemakoj i AustrO-Ugarskoj prf!ivjelo je, me-
utim, sve ao revolucija iz 1848, pa su izmeu dva svjetska rata ove
tri zemlje do~ivjele neugodna politika iskustva): Ni jedna etatistika
ze.!lllja (o.siI!l ~hoslovake) nije imala neko dulje iskustvo spolitikim
dembkraCij~m. Skok iz predburoaskog u postburoaski svijet stvorio'
je oblik svijesti o kojem smo prije govorili. Proganjanje lanova partije
imalo je isti taj uinak. so U PQlure1igioznoj sredini nije sluajno dolo
do preinake izvorne SOcijalistike teorije u odnosu prema dravi. Ona
se morala oekivati. Drava i partija bile su neophodne da nadomjeste
kralja i crkvu. Kako vrijeme prolazi, suvremena tehnologija, opa pis-
menost i rastua vanost znanosti neminovno utjeu racionalizatorski
. na svijest. Karizmatski pristup bit e nadomjeten procjenjivalljem
stvarnog injeninog stanja. Da bi birokratski aparat. mogao funkcioni-
rati; individualIlU arbitrarnost-mora zamijeniti pravni formalizam pra-
vila, a to mora proizvoditi racionalizatorske uinke sline onima s
kapitalistikog trita. Rastue blagostanje pojedinaca pridonijet e
razvijanju njihovog samopotovanja, samouvjerenosti i individualne
emancipacije. Napokon, etatizam nije nasljednik kapitalizma, on nije
napredniji drutveni sistem. On je jedan alternativni oblik organizacije
drutva koji u biti treba postii isto to i kapitalizam: razviti proiz-
vodne snage i drutvenu svijest do toke u kojoj socijalizam postaje
m~~~ .
48
III. Novi drutveni sistem
A. KONTRAREVOLUCIJA IZNUTRA
RazmilJanje i .stav?vi l!~ koji~a se ~zasnivaju lane antinomije opi-
san.~ u.glavI. I ImajU zaJedmcke dVIJe op ce karakteristike. Jedna je da se
:?cIJahzam Jednostavno definira kao negaCija kapitalizma, i ~toga isklju-
CIVO u odnosu prema kapitalizmu. SOcijalizam kao takav u osnovi
ostaje unutar obzorja graanskog Svijeta. Drugo je da su ciljeve istis-
nu~a sred~tv~ ..Socijalizam vie nije prije svega besklasno drutvo u
~oJem pOJedmcI mogu potpuno razviti svoje vlastite sposobnosti u ko-
~e~ je prisilu zamijenila drutvena odgovornost, a sloboda svak'og poe
Jedmc~~ postala preduvjet za slobodu svih zajedno - nego dravno
:vlasmcka, centralno-planska privreda i jednopartijska vladavina. Pa
Ipak, k.~d su navedene ideje provedene nakon uspjene oktobarske
revolucIJe, gotovo svi - i na ljevici i na desnici - prihvatili su novi
J<0~~d~k kao soc~jali~tiki. Ne, dodue, idealan, ali u osnovi ipak socija-
!IStICk1. Tr~ndovI opls~ni u tabeli 1 koriteni su kao empirijski dokaz
~spravn~stl !a~vog ~rISt:upa. K~~centracijom kapitala i eksproprijaci-
Jom pr01ZVO?ac~ ~~pltahzamkrcl put prema socijalizmu. Sve to pobje-
dono~na socIJahsticka revolucija treba uiniti jest to darazvlastiti pre-
ostah~ 4. posto. poslod~~aca ::- prema~ shvaanju istunaca, jo i 6 posto
nezavlsmh - l orgamzlra CIjelo drustvo kao jedno veliko, centralno-
:plansko poduzee. Svatko postaje radnik, proleter; klase se ukidaju
l drutvo postaje SOCijalistiko. . . '
. lak? ~u gotovo svi takav sistem nazivali socijalistikim, svi nisu
p~lh~acal! takav socijalizam kao poeljan ili kao OIlaj koji dovodi do
oceklvamh rezultata. Anarhisti82 i sindikalisti kritizirali su takav sistem
davno J<rije nego to je uope imao priliku da z.aivi. Jo 1891. godine
Engels Je u kome~ta~u nacrta Erfurtskog programa Njemake socijal-
demo~r~tsk~ par~IJe Istakao da proirivanje dravnog vlasnitva znai
kom~~n~ranJe m?c~ ~konomske eksploatacije i moi politike represije.
OzbilJm markSIsti l pojedini humanistiki orijentirani znanstvenici
~ogli su prorei razvojne posljedice takvog sistema jo od samog po-
~et~a ..83. l ruski su revolucionari bili svjesni kritika njihove strategije
l nJezml~ .uro~~ih opa.snos~i. U knjizi izdanoj 1921. godine i. korite,noj
kao partijsko st1vo, NIkolaj Buharin - vodei partijski teoretiar -
:azmatra tvrdnju R. Michelsa da e u socijalizmu administracija imati
Jednaku vlast kao i bogatai u kapitalizmu. Buharin je dokazivao da se
ta tvrdnja zasniva na pogrenoj pretpostavci da e mase vjeno ostati
n~~posobne. ? drut:'u budunosti kada e obraz..9yanje i kultura svima
bl~. ~ostup~: .postoJ.at e nevjerojatna hiperprodukcija organizatora,
kOJ~ C~ pomsti~ stabl1n<!~t vla~aju.e ~kupine. U sljedeoj reenici Bu-
harm Je, meutIm, ublazlO SVOjOptImlZam: .
Meut!m, . pitanje prijelaz~lOg razdoblja iz kapitalizma u. socijalizam, tj.
razdoblja d~a~:e proleta.:?jata, mnogo je sloenije. Neizostavna e posljedica
to~ razdoblJa bIti tendel~ClJa prema degeneriranju, tj. izluivanje vodeeg
sloJa..u obh1.<I zametk~ Jedne kl~e. Tu e tendenciju usporavati dvije ten-
de~cIJe. suprotnog smjera kretanja; prvo, rast proizvodnih snaga, i drugo,
ukidanje monopola obrazovanja. Poveana reprodukcija tehnologa i orga-
4 Politika ekonomija socijalizma
49
-I
 nizatora openito, i to iz redova sanle radnike klase, potkopat e mogunost
novog klasnog svrstavanja. Rezultat te borbe ovisit e o tome koja e se
tendencija pokazati jaom.84
Nakon pola stoljea povijesnog iskustva, znamo da su tendencije
prema raslojavanju bile neusporedivo jae. Budui da je hijerarhija
prihvaena kao temeljno naelo drutvene organizacije, takav nas raz-
voj dogaaja ne iznenauje. Osim toga, ako se malo paljivije razmisli
o onome to je reeno, mora se zakljuiti da takvo SOcijalistiko dru-
tvo, iako oigledno razliito od graanskog, ne nadilazi njegova ogra-
nienja. ss Ono je stvoreno kao negativna zrcalna slika kapitalistikog
drutva. Ono je preokrenuti kapitalizam. Kao takvo, ono nije socijali-
zam nego etatizam.so
Znaenje posljednjeg odlomka je mnogo ire nego to se to na prvi
pogled ini. Svjedoci smo jedne od najveih drama u ljudskoj povijesti.
U jednom jedinom odlunom pokuaju, uz goleme napore i uz cijenu
nebrOjenih rtava, jedno se veliko drutvo pokualo osloboditi zaosta-
losti i siromatva; razbiti okove koje su skovali povijest, tradicija i
podijeljeni interesi: emancipirati sebe i time cijelo ovjeanstvo. Takva
se revolucija nije mogla provesti kroz postupne reforme ili se zasnivati
na leernOj analizi sredstava i ciljeva. Ona se nije mogla zaustaviti na
pola puta. Ona je mogla prihvatiti samo najplemenitiju i najuzvieniju
ideologiju epohe - ideologiju socijalizma. I nije se mogla zaustaviti
prije nego to se socijalizam postigne. Nade milijuna ugnjetenih, eks-
ploatiranih i ponienih ljudskih bia u cijelome svijetu ovisile su o
uspjehu oktobarske revolucije. Ona je morala uspjeti, ak i da nije
uspjela - ak i da nije mogla uspjeti! Druge bi revolucije uslijedile.
Od neprocjenjive je vanosti bilo odrati nadu na ivotu. Jednog emo
dana imati socijalizam - bratsko, besklasno drutvo, u kojem e ugnje-
tavanje i iskOritavanje nestati jednom zauvijek. Nije bilo te rtve koja
se ne bi mogla podnijeti za ostvarivanje toga cilja. A on e se sigurno
ostvariti, jer socijalizam preostaje kao jedina alternativa jednom kad
se kapitalizam uniti. s7 To je u grubim crtama ljudsko znaenje etatiz-
ma, znaenje koje ukljuuje nadu, rtvovanje i razoaranje.
Povijest je, meutim, bila drugaija. Njezina je presuda bila jedno-
stavna i nemilosrdna. Koliko ja vidim, ona sadri tri glavne lekcije.
Prvo, u ljudskim stvarima nema jednostavnog determinizma. Osim
kapitali~ma i SOcijalizma mogue su i druge alternative. U sluaju
Rusije, materijalna zaostalost uvjetovala je mentalitet koji, kako je
prije spomenuto, ne samo da nije prevladao privatno vlasnitvo nego
ga nije ni dosegao. Tako je gomilanje - sredstava za proizvodnju
za drutvo i potronih dobara za pojedinca - postalo primarni cilj
novoga drutva, zamjenjujui sve ostale ciljeve. Zbog neprekidnih pri-
jetnji neprijateljskog kapitalistikog svijeta izvana, izuzetno su ojaale
stalno prisutne autoritarne tendencije drutva ije je jedino politiko
iskustvo bilo u znaku carske autokracije. Politika autokracija bila je
najvjerojatniji ishod. Akumuliranje uz autoritarnost je pretpostavljalo
svemonu dravu. I tako je etatistika alternativa postala -povijesna
injenica.
Druga se lekCija sastoji u, na izgled, proturjenom dokazu da i jedna
uspjena revolucija moe propasti. Prije se smatralo da je jedina stvar-
50
na opasnost nakon revolucije mogua kontrarevolucija. Takoer se
smatralo da kontrarevolucija podrazumijeva restauraciju. Tako je sva
panja bila usmjerena na konsolidiranje i jaanje vlasti. To je opet
podrazumijevalo pretjerani razvoj dravnog aparata sa svim njegovim
mehanizmima prisile, kao to je birokraCija i tajna policija. Iskustvo
staljinistikih sistema pokazalo je da ouvanje vlasti nije bilo jamstvo
uspjeha socijalizma. U stvari, apsolutna vlast pokazala se jednako
kontrarevolucionarnom kao i uspjena buroaska kontrarevolucija. Ona
dovodi do kontrarevolucije, ali ne nuno i do restauracije.
Napokon, trea lekcija takoer prua dokaze za obaranje pogrenih
postavki o determinizmu. Nepobitna je injenica da socijalizam pri-
donosi ostvarivanju objektivnih (katkada zvanih povijesnih) interesa
radnike klase mnogo vie od bilo koje druge raspolOive alternative.
Iz te injenice, dakako, ne slijedi da radnika klasa mora nuno biti
nosilac socijalizma. Ona moe podravati razliite drutvene poretke.
Gotovo je izvan svake sumnje da suvremeni sovjetski radnici podra-
vaju sovjetski sistemS8 i odbacuju ameriki, a ameriki radnici podra-
vaju ameriki sistem i odbacuju sovjetski. Prvi je poredak etatistiki,
a drugi kapitalistiki. S druge strane, autoritarizam se moe zasnivati
na bilo kojoj drutvenoj klasi. Tradicionalni autoritarizam se zasniva
na vioj klasi (aristokracija u Evropi prolog stoljea, ze;nljoposj~~nici
i buroazija u Latinskoj Americi). Srednja je klasa podrzavala faslzam
u brojnim zemljama. Radnika je klasa podravala staljinizam i pero-
nizam, koji su se proirili u brojnim zemljama. Potonji je antikapitali-
. stiki populistiki i nacionalistiki pokret, obino povezan s vojskom.
Poslije emo ga detaljnije razmotriti (vidi poglavlje 14, odjeljak. II B).
Vjerojatno e se svi sloiti da se sistem u kojem drava igra apso-
lutno dominantnu ulogu moe dobro opisati izrazom etatistiki ili
dravni. Meutim, manje je oigledno zato bi etatizam trebao biti
nezavisan drutveno-ekonomski sistem, odvojen od kapitalizma ili soci-
jalizma. U tom pogledu prisutne su dvije tendencije: svoenje etatizma
ili na kapitalizam, ili na socijalizam. .
Kad su jednom shvatili da novo drutvo nije ostvarilo ciljeve soci-
jalizma, prirodno je bilo oekivati da ga socijalisti odbiju smatrati soci-
jalistikim. Budui da su u sklopu naslij~enog, determini.stikog ~~i~a
razmiljanja bila poznata samo -dva drustvena poretka, slstem kOJl Ulje
bio SOcijalistiki mogao je biti samo kapitalistiki. Zbog dominantnog
poloaja drave, takav je sistem prozvan dravnim kapitalizmom.
Mnogi radikali u cijelom svijetu - ukljuujui i sovjetske disidente -
dijele to miljenje. Socijalistika revolucija samo je na izgled bila uspje-
na. U stvari, Staljin je sa svojim suradnicima, prisvojivi diktatorsku
vlast, proveo krvavu kontrarevoluciju, te je tako sistem degenerirao
u dravni kapitalizam. Osnovna karakteristika tog sistema je da drava
posjeduje sav kapital, zapoljava radnike i izvlai viak vrijednosti
jednako kao i privatni kapitalisti. s9
Taj se zakljuak moe kritizirati uz obrazloenje da je izveden iz
jedne neopravdane pretpostavke: naime, da je klasno drutvo u kojem
drava igra glavnu ulogu nuno dravni kapitalizam. Lako je pronai
primjere iz povijesti gdje to nije bilo tako. Na primjer, u drevnom
Egiptu drava je posjedovala sredstva za proizvodnju - u ono vrijeme
to su u prvom redu bili zemlja i irigacijski sistemi, ali i zanatlijske
4 51
 radionice -:- pa ipak Egipat nije bio kapitalistika drava. Ekonomske B. POSUEDICE
kru:a~teristike (centralno administrativno planiranje), socijalne karak-
~erxstlke (nema privatnog bogatstva,drugaija socijalna stratifikacija) Cudna smjesa SOCijalistikih i antisocijalistikih osobina etatizma
l. pO!itike ka.rakteristike (posebne osobine komunistikih partija) raz- dovela je do podjednako udne smjese rezultata. 91 Ponimo s onima
hkuJu.. te~.eljlto ~tatizam od k.apitalizm.a. Poslije emo te zakljuke koji su posljedica socijalistikih sastojaka.
po.tknJ~p~tj do!<azu;na komparatlv~.e anahze. ~sim toga, kapitalizam _ Nema nikakve sumnje da je etatizam u velikoj mjeri razvio pro-
pnvatnl dl drzavm - podraZUmIjeVa postojanje kapitalista. Malo je izvodne snage. Ranih tridesetih godina, dok je cijeli kapitalistiki svijet
tee identificirati kapitaliste u etatistikim drutvima. proivljavao svoju najteu ekonomsku krizu, Sovjetski je Savez donio
Drugi pogled - identificiranje etatizma sa SOCijalizmom ili -bar s svoje prve petogodinje planove i postigao stope razvoja nezabiljeene
prvom, dravnom, etapom socijalizma - mnogo je raireniji Presudan prije u ekonomskoj povijesti. Nakon otprilike pola stoljea neprekidno
ispit socijali~ma j~. nepostojanje drutvenih klasa, vladara i O~ih kojima visokih stopa rasta, nekad zaostala, polufeudalna privreda pretvorila
~e vlad~, .o~lh kOJI ~oredak stvaraju i onih koji ga prihvaaju. Poslije se u modernu privredu, drugu u svijetu pO' veliini proizvodnih snaga.
cemo VI~~eti da etatlz~m n~'prolazi na ovom ispitu, pa tako i otpada LanSiranje sputnika simboliziralo je' tu preobrazbu. Podjednako impre-
pn:-~ vanJ anta. Dr.ug~ Je vanJ an ta produhovljenija. Ona poinje konsta- sivan bio je i razvoj drugih etatistikih zemalja. _
tacIJo~ d.a se .~apltahzam ne ~oe pretvoriti u SOcijalizam preko noi. Posljedica privrednog razvoja moe biti poveana nejednakost
P.ostoJ~t cepnJelazno razdoblje, potaknuto bilo parlamentarnom pobje- u raspodjeli dohotka, proireni jaz izmeu bogatih i siromanih. Ali se
d?m. bIlo pobjedonosnom revolucijom, u kojem e drava nacionali- moe upotrijebiti i za poboljanje poloaja prije nedovoljno povlate-
zIratl. sva sreds.tva za proizvodnju i provesti potrebne institucionalne nih. Upravo se potonje dogodilo u etatistikim drutvima. Empirijski
promJ.ene. ~o Je drav~i ~?ci~alizam, p~~etni stupanj socijalistikog dokaz za tu tvrdnju prua nedavno istraivanje osnovnog blagostanja
ra~oJa. TOJ, ~aoko UVJerlJIVOJ, koncepCIJI mogu se uputiti ove pri- prosjenog ovjeka, koje sam proveo u razliitim zemljama. Osnovno
mJ~dbe: (1) df::ayno vlasnitvo nije nuna stanica na prelasku iz kapi- blagostanje definirano je kao raspoloivost triju temeljnih dobara: i-
t~lZma u..so~~Jahzam; (2) pOtpuni dravni monopol ekonomske i poli- vota (mjerenog oekivanim trajanjem ivota prilikom roenja), obrazo-
tic.~e mOCI mje pr~duv}et. ~a prelazak~ (3) .ako je dravni SOCijalizam vanja (mjerenog brojem studenata na sveuilitima u odnosu prema
-prgelazno raz~obIJ?: ?l~ ~e k~atak, .s lzra~ltomtendencijom svoenja ukupnom stanovnitvu) i zdravlja (mjerenog opsegom zdravstvenih
~rz~ve .~ okVIr kOJI JOJ Je prxstao I raZVIjanja tipinih SOCijalistikih usluga, tj. relativnim brojem lijenika i bolnikih kreveta). Kako bi se
lDStltuCIJ~. ;Ko~. suvremenih etatistikih drutava nije "tako. Ono to je izbjegle razlike u ekonomskoj razvijenosti, ezdeset najrazvijenijih ze-
trebal~ biti pnJel~zno= dravno SOCijalistiko razdoblje, iskristaliziralo malja poredano je po veliini bruto nacionalnog proizvoda po stanov-
se u cvrst? .e~~bhram pored~k kOji' ne pokazuje nikakvih sklonosti niku, a zatim je popis tako poredanih zemalja usporeen s popisom
prema znacaJmJlm strukturalmm promjenama. " zemalja poredanih po vrijednosti socijalnih indikatora. Ako je ~jesto
.. Na oV.~I1! mjestu moemo istaknuti da je Marx, iako on sam nikada
mje razmlsijao ? p.osebnom drutvenom poretku koji bi postojao isto- TABELA 3 _
vreme?-o s k.apI!~hzm?m - a koji sam ja nazvao etatizam - ipak
etatistikim i kapitalistikim
postulu;ao kntenJ~ ~oJi nepogreivo identi~iciraju takav sistem. Njegov Osnovno blagostanje stanovnika u zemljama
~snoym" pokazat~~! Je kontrola vika rada proizvoaa. Osnovna raz-
"hka Izmeu razhcltih ekonomskih oblika drutva, izmeu, naprimjer,
v GNP
Oeki- Zdrav- Osnov-
Obrazo- stvene no bla- Razlika
dr~stv~ zas~ovano~. na radu robova i drutva zasnovanog na" radu 1970
vanje
vanje
najammka, Je u naClDU na koji se u pojedinom sluaju prisvaja viak ivota usluge gostanje
"rada stvarn,?g proizvo?a~a-radnika.90 U svakom hijerarhijski organizi- 1 2 3 4 5 (1)--:.(5)
ranom drustvu vladajuca klasa moe prisvajati i kontrolirati viak
ra~a. Osnovna r~zlik~ izmeu drutva zasnovanog na kapitalistikom Etatistike zemljea 26,6 24,4 " 25,7 16,3 22,1 4,5
~aJan:;~9m rad~ I dr~:tva zasnov.anog na etatistikom najamnom radu Drave blagostanjab 11,3 11,9 15,5 13,6 13,7 -.2,4
Je ,!laClD, na kOJI se Visak rada pnsvaja: privatno vlasnitvo u prVom a
drzavno u dru~OI~ slu~ju od~euju taj nain. Drava ne samo da osi- Razvijene kapita-
gurava obnavlJanJe prolzvodmh odnosa nego prije svega i obnavljanje listike
zemljeC 7,0 10,3 13,4 18,3 14,0- -7,0
?dnosa domin~cije i hijerarhije.Ta~va -samo~bnavljajua drava, koja
Je progutala c~Je~~ ~rus!:,o, odreUje -.:. kao sto je istaknuo Henri Le- Izvor: B. Horvat, "Welfare of the Common Man in Various Countries, World _
febvre _:- etatlstlckl naClD proizvodnje. Development, June 1974, pp. 29-39.
a Ukljuene: Njemaka Demokratska Republika, ehoslovaka, SSSR, Maarska,
Poljska, Rumunjska, Bugarska, Albanija, Kuba
b Ukljuene: vedska, Danska, Norveka, Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo, Finska,
Izrael, Austrija
e Ukljuene: Sjedinjene Drave, Kanada, Francuska, Australija, Savezna Republika
Njemaka, Belgija, Nizozemska.

52
53

.1
neke zemlje na potonjem popisu vie - tj. ako je rezultirajua razlika
pozitivna - onda dotino drutvo svojim prosjenim lanovima prua
vie osnovnih dobara nego druga drutva. Najboljem rezultatu za svaki
indikator dodijeljena je vrijednost 1, najloijem 60. Zemlje su svrstane
u tri skupine: etatistike zemlje, drave blagostanja (razvijene kapitali-
stike zemlje, s radnikim partijama na vlasti u toku vie godina) i
ostale razvijene kapitalistike zemlje. Rezultati su prikazani u tabeli 3.
Usporedba rangiranja po pojedinim kriterijima pokazuje da u eta-
tistikim drutvima iroke mase stanovnitva ive dulje, dobivaju vie
obrazovanja i uivaju mnogo bolju medicinsku zatitu nego bi to ope Drave blagostanjab
nito bilo u nekom drugom drutvenom poretku na istom stupnju pri-
vredne razvijenosti. Njihovo osnovno blagostanje (prosjena vrijednost
22,1) vie je nego per capita dohodak (prosjena vrijednost 26,6). Kod
druge dvije skupine zemalja situacija je, meutim, drugaija. Ako uspo-
reujemo razlike u blagostanju, onda su, u prosjeku, etatistike zemlje
po osnovnom blagostanju stanovnitva 6,9 mjesta (4,5 + 2,4) ispred
drava blagostanja, i 11,5 mjesta ispred tradicionalnijih kapitalistikih
drutava. Te su razlike donekle pretjerane, jer su etatistike zemlje
manje razvijene nego druge dvije skupine zemalja, i zato jer je na
mjerni sustav blago naklonjen manje razvijenim zemljama. Ipak su
one dovoljno velike da odraze stvarne razlike. Moe se zakljuiti da
briga za blagostanje masa u etatistikim zemljama nije bila prazna
parola.
Taj zakljuak potkrepljuje i komparativna analiza raspodjele do-
hotka. Raspoloivi podaci jo su vrlo grubi i meusobno nisu potpuno
usporedivi, ali ipak upozoravaju na red veliina razlika. Kao mjeru
prosjene nejednakosti raspodjele dohotka moemo uzeti Gini koefici-
jent nejednakosti (odnos izmeu povrine iznad Lorenzove krivulje i
ukupne povrine trokuta; veliina koeficijenta varira izmeu O i 1,
to je vei koeficijent vea je i nejednakost), a kao mjeru raspona u
dohotku udio gornjih S posto u ukupnom dohotku. Rezultati su prika-
zani u tabeli 4. Kod oba kriterija znaajna je razlika izmeu etatistike
i kapitalistike skupine zemalja. Unutar potonje skupine, laburistiki
reimi su oito uspjeli poboljati raspodjelu dohotka i smanjiti razliku
izmeu najvie i ostalih razina dohotka.
Da bi se postigla savreno jednakomjerna raspodjela dohotka, u
etatistikim zemljama bi trebalo redistribuirati i dati siromanijim slo-
jevima stanovnitva oko 16 posto ukupnog dohotka, ali dvostruko vie
- oko 30 posto - u razvijenim kapitalistikim zemljama. Posebno je
zanimljivo istai da dohodak od imovine ne poveava vrijednost Gini
koefiCijenta vie od 0,03 do 0,06 92 i da stoga temeljna razlika u nejed-
nakosti raspodjele dohotka proizlazi iz nejednakosti u zaraenim doho-
cima. 93 Prema tome, etatistika su drutva,- openito, postala ravno-
pravnija. To je upravo nasljee socijalistike revolucije. Dodatne do-
kaze za tu tvrdnju razmotrit emo u poglavlju o etatistikoj stratifi-
kaciji.
Politika strana ivota u etatizmu bila je sasvim razliita. Sovjetski
znanstvenik Andrej Saharov izvjetava nas da je u Sovjetskom Savezu
za Staljinove vladavine tajna policija zatvorila i otpremila na prisi1an
rad.ll logore izmeu 10 i 15 milijuna Ijudi.9 4 Tridesetih godina, dva de-
setlJea nakon revolucije, zatvorska populacija u Sovjetskom Savezu
54
TABELA 4
Raspodjela dohotka prema veliini
Postotni udio
Gini omjer
gornjih 5 posto
Raspon Medijan Raspon Medijan
0,21 9,2-12,2 10,9
Etatistike zemljea 0,19-0,26
0,33-0,47 0,36 13,3-20,9 15,1
Razvijene kapita-
listike zemlj eC 0,32-0,52 0,40 13,7-24,7 17,4
Izvor: S. Jain, Size Distribution of Income (Washington, D. C.: World B~ 1975)
Podaci se odnose na posljednju godinu- za koju su u razdo~lju 1962-72. ISkazaru:
Veina koeficijenata odnosi se na domainstva, a ostatak na pnmaoce dohotka; podaCI
za Poljsku i Bugarsku odnose se na radnike, podaci za Maarsku odnose se na
stanovnitvo.
a Ukljuene: Njemaka Demokratska Republika, ehoslovaka, Maarska, Poljska,
Bugarska
b Ukljuene: vedska, Danska, Norveka, Novi Zeland, Ujedinjeno Kraljevstvo,
Finska, Izrael
e Ukljuene: Sjedinjene Drave, Kanada, Francuska" Australija Savezna Republika
Njemaka, Nizozemska.
bila je dvadeset puta vea od one u, na primjer, Sjedinjenim Dra-
vama. oa Nakon okupacije istone Poljske i malih baltikih drava u
1940. godini, na desetine tisua Poljaka, Litvanaca, Latvijaca i Esro-
naca - prije svega intelektualaca - deportirano je i ubijeno. Cijeli
narodi (Krimski Tatari, Volki Nijemci, Mesheti, Kalmici i drugi) su
deportirani. Milijuni su pogubljeni ili su umrli. Jo je teko razumjeti
kako su takvi nakazni zloini mogli biti poinjeni u ime socijalizma.
Ruski pisac Aleksander Solenjicin (u svojem romanu-kronici)96 i jugo-
slavenski komunist Karlo tajner (u svojim memoarima)97 - obojica
godinama zatvoreni u logorima - pruaju bezbroj primjera besmislene
patnje rtava svedenih na robove, besmislene okrutnosti progonitelja
koji su izgubili osnovne ljudske osobine, paklenske naravi GULAG-a,98
divovskog poduzea represije, koje bi, da nije stvarno postojalo, zahti-
jevalo matu jednog Dantea da bude opisano.
Sve je to jednostavno objanjavala teorija zaotravanja klasne
borbe. Teko je ve zamisliti zato bi se - budui da su pripadnici
bive vladajue klase ve napustili zemlju za vrijeme revolucije - cije-
lih 10 posto stanovnitva tako estoko opiralo socijalizmu da ih se
trebalo fiziki ukloniti ili unititi. Meutim, spomenuta teorija se pot-
puno slama u trenu kad se klasnim neprijateljem prQglaavaju upravo
oni koji su iznijeli revoluciju. Saharov navodi da je samo u godinama
1936-39. zatvoreno vie od 1,2 milijuna lanova Komunistike partije
_ to je polovica ukupnog lanstva. o9 Samo je 50.000 ponovo puteno
na slobodu; 600.000 je pogubljeno. Od 1962 delegata na 17. kongresu
Komunistike partije 1108 je ubijeno, jednako kao i 98 od 139 la
nova i kandidata Centralnog komiteta. 10o Najvie politiko tijelo u
Sovjetskom Savezu bio je partijski Politbiro. Osnovan je u listopadu
55
1917. pod predsjedavanjem Lenjina. Do 1951. godine lanom Politbiroa
postalo je oko 27 voa. S vremena na vrijeme, neki su od njih optueni
za kontrarevolucionarnu aktivnost, ubojstvo, terorizam, izdaju, pijuni-
ranje, diverzije, ili pokuaje potkopavanja vojne moi zemlje. Od njih
27,v. est ih je umrlo, dvanaest- je pogubljeno -ili ubijeno; a jedan je
pocrnio samoubojstvo neposredno prije hapenja. lOl Staljin se oigledno
namjeravao otarasiti dvojice od preostale osmorice, sudei po referatu
Nikite Hruova na 20. kongresu Partije. 102 Budui da je gotovo polo~
vica najviih partijskih funkcionara pogubljena, a isto toliko lanova
partije zatvoreno, namee se zakljuak da je cijela jedna polovica re-
volucionarne avangarde bila klasni neprijatelj. To je, naravno, udaJ1.
zakljuak. Zdravorazumsko objanjenje je da sve to nije imalo nikakve
veze sa socijalizmom, a puno veze s bespotednom borbom za apso-
lutnu vlast, neogranienom bilo kakvim moralnim normama. IIi pre-
ciznije, s borbom za apsolutnu vlast u uvjetima totalitarizma, koji
potjee iz kombinacije religiozne strukture svijesti i suvremene tehnike
efikasnosti.
Staljinistiki teror nije bio usmjeren samo protiv osoba koje su se
aktivno opirale nego i protiv potencijalnih protivnika, a takoer i
protiv irokih slojeva stanovnitva u sklopu preventivne zatite. Sve
nezavisne osobe, svi oni koji su svoje poloaje stekli zahvaljujui vlas-
titoj revolucionarnoj aktivnosti, predstavljali su potencijahiu opasnost
i morali su biti uniteni. Njih su zamjenjivali novi ljudi, koji su sve
dugovali diktatoru i koji su bili potpuno zavisni. Od dvadeset i jednog
lana Centralnog komiteta, koji su izabrani na 6. kongresu Partije
1917. godine i predvodili oktobarsku revoluciju, jedini koji je ostao na
ivotu nakon velike istke bio je Josif Staljin. Vodei armijski koman-
danti bili su jednako opasni pa ih se moralo istrijebiti (trojica od, pe-
torice marala, trinaestorica od petnaestorice komandanata prvog i dru-
gog ranga). Osim toga, 90 posto generala i 80 posto pukovnika izgubilo
je, svoju slubu.lo3 Vojna dezorganizacija koja je uslijedila pridonijela
je lakoj pobjedi njemakih invazijskih armija. ini se da ako suod-
metnici, imperijalistiki agenti, faistiki pijuni uope postojali, razumljivo.lo~ To objanjenje ne treba smatrati cinikim, ono je is-
onda su tom opisu najbolje odgovarali ba Staljin' i njegove vjerne
sluge. Uskoro je Staljin potpisao pakt s Hitlerom'- pakt s tajnim do-
datkom. Strani komunisti takoer nisu bili poteeni, Prije sporazuma
Staljin-Hitler o razdiobi Poljske, rasputena je Poljska komunistika
partija, a njezini su rukovodioci sazvani u Moskvu i poklani. Brojni
maarski, jugoslavenki, bugarski i njemaki komunisti nestali su u
istkama. Nakon sporazuma s Hitlerom neki od preivjelih njemakih
komunista predani su Gestapou. istke - djelomino rezultat svjesne
akcije i djelomino posljedica revolucionarne histerije koja se sama
od sebe pojaavala -..,.. zajedno s opim sustavom uhoenja i preventiv.,
nih denuncijacija, ne samo da su zastraile stanovnitvo nego 'su i
unitile moralne i ideoloke sprege koje su ujedinjavale razliite dru-
tvene skupine. Drutvo je syedeno na bezlinu masu pojedinaca. -Gra-
ansko drutvo je nestalo, sve to je preostalo bili su drava i podanici.
Fiziko unitavanje revolucionarnih kadrova, zajedno s milijunima nevi-
nih ljudi, ini od kontrarevolucije koju je proveo Staljinov reim najkr-
vaviju kontrarevoluciju u povijesti. Njezinu pravu narav najbolje poka-
zuje jedan zlokobno simbolian in, koji je poinila sama sovjetska
56
vlada: ubojicu Lava Trockog - koji je meu -voama oktobarske
revolucije bio odmah do Lenjina, a Lenjin je umro ubrzo nakon revo-
lucije- odlikovala je sovjetska vlast kao heroja Sovjetskog Saveza!
Takav unutranji razvoj dogaaja morao se odraziti i u vanjskim
odnosima. Napad Kominforma na Jugoslaviju vrlo je slian stavu Sje-
dinjenih Drava prema Kubi. Nekoliko godina poslije uslijedila je oru- ;i
ana intervencija u Maarskoj, kojom su uniteni maarski radniki
savjeti. Godine 1968. trupe Varavskog pakta okupirale su ehoslo
vaku i razorile poetke socijalistikog razvoja u toj zemlji. Deset
godina nakon toga Vijetnam, i sam rtva uasnog rata, napao je svojeg
manjeg susjeda, Kambodu. Politika i, povremeno, vojna konfront~
cija Sovjetskog Saveza i Kine postala je stalan sukob. Godine 1968.
ehoslovaki student J an Palach iv se spalio u Pragu u znak protesta
jer su u njegovoj zemlji socijalistike armije okrutno razorile slobodu.
etiri godine poslije toga litvanski student Romas Kalanta zapalio se
na trgu u Kaunasu uzvikajui: Sloboda Litvi!
Policijsku represiju nuno slijedi moralna dezintegracija drutva.
Opa nevjerica, meusobno uhoenje, nepotivanje osobnog dostojan-
stva i denunciranje institucionalizirano kao openarodni sistem, karak-
teristike su takvog drutva. Politika policija postala je vrhovni moralni
autoritet. Filozofi svih zemalja i svih epoha teili su kultiviranju kriti
kog duha i humanistikom pristupu problemima drutva. Tako nije
bilo i u etatizmu. Godine 1962. etvorica vodeih sovjetskih filozofa
- svi lanovi Akademije znanosti i partije - koji su tridesetih godina
pridonijeli fizikom unitenju skupine njihovih mlaih kolega, objasnili
su svoj stav ovako: Naravno, u ono smo vrijeme time bili uasnuti
i revoltirani. Vjerovali smo, potpuno ispravno, da je injenica da su
organi sigurnosti protiv njih pokrenuli mjere dokaz da su poinili teke
zloine protiv sovjetske otadbine. Ako se uzme u obzir da smo, kao
veina partijskih lanova, vjerovali organima sigurnosti i drali da je
njihovo djelovanje u to doba bilo ispravno i neophodno, onda nae
dranje i stav prema onima koji su zatvoreni kao neprijatelji postaje
kreno. Godine 1978. u Maarskoj je izdan udbenik iz ?>marksistike
etike u kojem stOji da ovjek, bez obzira na prinudu, ne smije nikada
ubiti svoju majku, osim ako ona ne postane klasni izdajica!105 Meu
uhapenima bilo je ena (Kalinjin, Molotov, Kuzinen), sinova (Mikojan,
Kuzinen) i brae (Ordonikidze) vodeih sovjetskih funkcionara, od kojih
su neki bili lanovi Politbiroa. Pa ipak oni nikada nisu javno prosvje-
dovali, nisu ak niti ponudili svoje ostavke; oni su odobravali hapenje
tih neprijatelja naroda, oajniki privreeni svojim birokratskim slu-
bama, i nastavili su glorificirati Staljina. Velikim istkama tridesetih
godina prethodile su sjednice Centralnog komiteta, na kojima su lanovi
CK jednoglasno osuivali svoje prijanje kolege jo prije nego to im
se sudilo, meusobno se natjeui u prostakom govoru i zahtjevima
za okrutne kazne.
inilo se da se nakon tajnera i Solenjicina vie nita novoga he
moe rei o moralnoj atmosferi istki i o GULAG-u. To, meutim, nije
istina, to e pokazati i ova pria - o kojoj sluajno imam informaciju
iz prve ruke. Za vrijeme rata slavni maarski filozof Gyorgy Lukacs
ivio je u Moskvi. Njegov pastorak, inenjer, takoer je emigrirao u
57
Moskvu. Na nesreu, mladi je govorio njemaki, to je bio dovoljan
dokaz za otpremanje u koncentracioni logor. Luk::ics je pokuao upo-
trijebiti sve svoje veze s birokratima na visokom poloaju da bi spasio
svojeg pastorka, ali uzalud. Godine 1945. Lukacsu u ast upriliena je
neka vrsta slubene proslave. Iskoristio je priliku da zamoli za pomo
u pokuaju da se izmjeri stupanj politike demokracije u razliitim
zemljama, Svedskoj je nedvosmisleno dodijeljeno prvo mjesto; Sjedi-
njene Drave bile su na osmom mjestu od deset zemalja koliko ih se
prouavalo. loa :
Da zakljuimo, nesretne povijesne okolnosti - krajnja zaostalost; , ,

najistaknutijeg prisutnog partijskog funkcionara. ovjek se pokazao vojne intervencije, stalne prijetnje i meunarodna izolacija zemlje; pa-
pun razumijevanja i rekao da e idue srijede, po obiaju, igrati brid toloka linost voe; nedostatak tradicija ili iskustva politike demo-
s Berijom. Ako Berija sluajno dobije, mogao bi biti dobro raspoloen, kracije; nepostojanje odgovarajue ekonomske i socijalne teorije socija-
pa bi se onda moglo postaviti pitanje njegovog pastorka. Karta je ila lizma i prianjanje uz jednu antisocijalistiku politiku teoriju -
Beriji, ime Lukacsevog pastorka je spomenuto, ef MVD-a je poginuo odredile su u velikoj mjeri sve grozote koje se danas oznaavaju kao
telefonsku slualicu - i maarski inenjer je puten iz logora! ovjek, staljinizam. Etatizam nije nuno trebao dovesti do staljinizma. Etatizam
se prisjeti Neronova Rima. je spojiv s mnogo demokratskijim politikim sistemima.
Sprdnja s politikom demokracijom i uzdizanje vlasti do neba, u Ipak, socijalizam je apsolutno nespojiv' sa staljinizmom, totalitar-
sprezi s dravnim vlasnitvom i misionarskim poletom, proizveli su, nom dravom iIi bilo kOjim drugim sistemom politikog ugnjetavanja.
sasvim prirodno, jednu totalitarnu dravu. Potonja, pie Leszek Ko- Kult linosti, kako se staljinizam uljepano naziva, nije pogreka ili
lakowski, znameniti poljski filozof i bivi lan partije, sastoji se u skretanje koje se moe ispraviti izmjenom linosti. On pripada jednom
neprekidnom nastojanju da se unite sve postojee drutvene veze i strukturalno razliitom sistemu. Ako je besklasnost test za socijalizam,
svaka spontana kristalizacija drutvenog ivota i da se nadomjeste onda se politika dominacija mora ukinuti jednako kao to se mora
organizacijama nametnutim od drave. U savreno totalitarnom drutvu i bilo koji drugi oblik dominacije.
nije doputen nijedan oblik ljudske aktivnosti - ekonomski, intelek-
tualni, politiki - ako ga drava nije planirala ili odobrila, a ljudi -
pojedinci se smatraju nacionaliziranim vlasnitvom drave.lo6 Budui
da je totalitarna, takva drava nalikuje faistikOj dravi. Ali, etatizam
nije isto to i faizam, on pripada drugoj vrsti drutva. Politike sli
nosti ne bi trebale zasjeniti temeljne sistemske razlike. Drevne i suvre-
mene politike demokracije su sline u mnogo emu, ali su odgovarajui
drutveni, sistemi oigledno razliiti. Takoer, faisti su inzistirali na
rasi, veliali militarizam i pozivali se na nesvjesne i iracionalne motive.
Staljinisti i druga njihova etatistika braa uzvisuju klasu, inzistiraju
na politikoj dominaciji i usmjeravaju svoju propagandu na racionalne
motive.
Da bismo procijenili sve te dogaaje, potrebno je odabrati odgova-
rajui standard za usporedbu. Nema mnogo smisla, na primjer, uspore-
ivati Sovjetski Savez tridesetih godina s Engleskom istog vremena.
Usporedbu je potrebno uiniti s Engleskom u vrijeme industrijske revo-
lucije, kada iroke mase stanovnitva nisu imale nikakva politika ili
socijalna prava, ivjele su u prljavtini i bijedi i trpjele su ugnjetavanje
monih. Od onda se Engleska strahovito promijenila. I Rusija se mije-
nja, takoer. Teko je vjerovati da e se uasi staljinizma ponoviti.
Neke druge etatistike zemlje - Maarska, ehoslovaka, Bugarska,
Rumunjska, Albanija - imale su svoje vlastite moskovske procese, naj-
ee montirane uz pomo agenata GPU-a,17 ali to nisu bile redovite
pojave (osim u Albaniji). Kina je mnogo nazadnija zemlja nego to je
1917. godine bila Rusija, .pa ipak je izbjegla masovna hapenja, po-
gubljenja i stvaranje jednog. GULAG-a.
Prema tome, u budunosti se moe oekivati poputanje politike
prisile i razvijanje ljudskijih odnosa. Jako su mona drava i centrali-
zirana dravna kontrola ekonomskih i drugih aktivnosti uvijek poten-
cijalno ,opasni, oni ne moraju nuno proizvesti politiki opresivan
sistem. U Svedskoj, na primjer, dravna kontrola i uplitanje mnogo su
vei nego u Sjedinjenim Dravama i u veini drugih zemalja. Svejedno,

58 59

l
 Poglavlje 3
Drutvena stratifikacija u kapitalizmu
i etatizmu
1. Drutvena klasa
Poet emo nau analizu konceptom drutvene moi. To je naj-
openiti koncept u sklopu stratifikacije,1 koji e nam omoguiti izvo-
enje drugih analitikih kategorija i opisivanje uoenih meuodnosa.
Pod drutvenom moi mislim na sposobnost mobiliziranja resursa,
neophodnih za djelovanje drutvenog sistema pomou donoenja od-
luka koje znaajno utjeu na ivote drugih ljudi. Oni koji su tim odlu-
kama pogoeni procjenjuju to je za njih znaajno. Ta definicija odra-
ava i funkcionalni aspekt konflikta u pojmu moi. Mo je funkcionalna
jer je neophodna za funkcioniranje drutvenog sistema. Kao takv?, ona
nije koncept igre s nultom sumom. Drugim rijeima, nije sluaj da u
drutvu - ili u drutvenom podsistemu - postoji utvreni iznos_ moi,
koji se moe raspodijeliti na sudionike tako da vei udio jedne skupine
znai:manji udio druge. Ukupna mo moe se poveati ili smanjiti, to
jest, svi sudionici mogu istovremeno stei vie ili manje moi ovisno
o institucionalnom poretku.2 Nedovoljna mo moe potpuno onemo-
guiti izvravanje odreene skupine zadataka. Iz injenice da je mo
neophodna za funkcioniranje sistema, dakako, ne proizlazi da mala
skupina ljudi mora prisvojiti vlast - to se u pravilu zakljuuje. Mo
se moe podijeliti, decentralizirati i deprofesionalizirati. Posljednja
mogunost znai da podjela rada u kojoj se mala skupina ljudi specijali-
zira za profesionalno obavljanje vlasti nije prirodna nunost nego povi-
jesno odreeno i promjenjivo drutveno ustrojstvo.
Oito da mo nije jedini mogui izbor za temeljnu analitiku kate-
goriju u prouavanju stratifikacije. Ako pretpostavimo da su drutveni
sistemi odreeni ekonomskim snagama, kao to je Manc to uinio,
onda se vlasnitvo pojavljuje kao glavno sredstvo stratifikacije. Ako se
prednost da politikim snagama, kao to su uinili Mosca i Pareto, pri-
rodno postaje govoriti o vladajuoj klasi, politikoj vlasti i kruenju
elita. Mo je, meutim, openitija kategorija, u kojoj vlasnitvo i vlast
ili vladavina predstavljaju samo posebne sluajeve. Oni jednostavno
postaju ekonomske i politike moi. Tako, sve to mogu objasniti hipo-
teze o vlasnitvu i vlasti, moe objasniti i hipoteza o moi - i k tome
jo bolje, jer, kao to emo vidjeti, ona moe rastumaciti i neke do-
datne fenomene.
-Prethodna razmatranja takoer pokazuju zato je mo potencijalan
izvor sukoba. Drutveni sistemi mogu se izgraditi na razliite naine,
za promicanje razliitih interesa. Skupine s vie moi su sposobnije
zatititi svoje interese od skupina s manje moi. U tom smislu mo je
60
relacijski koncept. Ako dvije osobe imaju isti opseg moi, onda jedna
u odnosu prema drugoj ne posjeduje nikakvu mo. Obiilo se iz kon-
teksta razaznaje da li se o moi govori u apsolutnom ilL urelacijskom
smislu. U analizi stratifikacije, koncept obino podrazumijeva viak
moi u odnosu prema nekom drugom.
Kako je viak vlasti jednosmjeran, on stvara hijerarhiju. U drutvu
s nejednakom raspodjelom moi skupine s vie moi imaju povlasticu
da utjeu na ivote onih s manje moi. Tako se drutvo poinje rasloja-
vati i vii slojevi dobivaju mogunost da nameu svoju volju niim
slojevima. Ako tom voljom upravlja mje odreuje koristoljublje, onako
kako ga shvaa nosilac volje - to je zasigurno realna pretpostavka
o ljudskom ponaanju u jednom raslOjenom drutvu - onda nametanje
volje znai eksploataciju. Eksploatacija se moe definirati kao svaki
drutveno uvjetovani oblik asimetrine proizvodnje ivotnih prilika,
gdje potonje znai prilike koje se pruaju pojedincu da sudjeluje u
drutveno stvorenim ekonomskim i kulturnim dobrima.3 Eksploatirane
skupine nee biti zadovoljne takvim stanjem stvari, i njihovi e se
pripadnici nastojati zatititi i ak uzvratiti. To je poznato kao klasna
borba, koja odraava nepomirljivi drutveni sukob izmeu onih koji
stvaraju poredak i onih kojima je on zadan, izmeu vladara i onih
kojima se vlada, izmeu upravljaa i upravljanih, izmeu dominantnih
i podreenih skupina, izmeu ugnjetaa i ugnjetavanih, izmeu eks-
ploatatora i eksploatiranih.
Mo se -moe klasificirati na razliite naine. Oigledan nain je
klasifikacija na osnovi sredstava koja se koriste. Pojedinca se moe
prisiliti na slaganje, ili se njega ili nju moe navesti na .pristajanje;
Potonje se moe postii materijalnim nagradama; nematerijalnim sta-
tusom koji simbolizira:nagrade, ili uvjeravanjem. Tako se kontrola nad
ponaanjem pOjedinaca moe postii fizikim sredstvima prisile, eko-
nomskim sredstvima nagrade i ustezanja, simbolikim sredstvima na-
grade i ustezanja, i normativnim sredstvima manipulacije. U prvom
sluaju, vladajua skupina koristi grubu silu; u druga dva nagrade koje
donose korist; u posljednjem, ideje. Shodno tome, mo moe biti pri-
silna, ekonomska, simbolina ili mo uvjeravanja. 4 Prosjeni pojedinac
istovremeno to osjea kao poredak opresivne moi. Taj poredak simbo-
liziraju zatvor, novani poticaji, iskazivanje poasti i odlikovanja i ispi-
ranje mozga.
Obino se previa razlika izmeu simboline moi i moi uvjera-
vanja. Prva se sastoji u alociranju nematerijalnih, statu-snih, simbolikih
nagrada kao to su odlikovanja (osobito u armiji), publiciteta (od tvor-
nikih zidnih novina do nacionalnih masovnih medija), titula (kao sir
u Engleskoj ili heroj u Sovjetskom Savezu), gradacija u rangu (uni-
forme, ureenje ureda, ili tipovi slubenih kola), - pristupa uglednim
skupovima (uglavnom ispraznim proslavama) i mjestima (klubovi, od-
maralita), sudjelovanja u -javnim dogaajima (stajanje -na tribini), ita.
Mo uvjeravanja odnosi se na manipulaCije informacijama i idejama.
Kako i jedno i drugo predstavlja pSiholoku- opresiju (nasuprot fizikoj
ili ekonomskoj opresiji), uzimaju se obino zajedno :kaopersuazivria, -
normativna, manipulativna ili moralna mo. Tijesno povezano s tim je i
ideoloko inzistiranje, u nekim zemljama, na moralnim poticajima kao
plemenitijim i bitno razliitim od materijalnih poticaja. Moralni po-
61
ticaji se smatraju socijalistikima, a materijalni poticaji kapitalisti
kima. Ipak, obje vrste poticaja su upravo to - poticaji - i nemaju
nita zajedniko s istinskim moralnim osjeajima. Oni koji su u stanju
manipulirati poticajima - bilo materijalnim m moralnim - imaju
mo nagraivanja ili utilitarnu mo.
U sreditu ovog prouavanja nije mo kao takva, nego drutvena
mo~ Stoga smatram prikladnijim primijeniti neto drugaiju klasifika-
ciju, koja neposrednije odgovara stvarnim oblicima institucionalizirane
drutvene moi. Razlikovat u politiku, ekonomsku i manipulativnu
mo. Odnos izmeu ta tri tipa moi i odgovarajuih sredstava za
postizavanje suglasnosti mogu se shematski ovako prikazati:
Nain postizanja suglasnosti
Tipovi moi
l Bkonomska
I Fizika prisila (sila) Politika
II Poticaji: (a) statusni }. . . Agitprop vladajue partije.) Moemo parafrazirati Marxa i rei da je
(b) materijalni utilitarru
(c) normativni ideoloki
J(Uvjeravanje)
Manipulativna
Politika mo je najpoznatija i obino se podrazumijeva kad se
govori o moi. Bitna osobina tog oblika moi temelji se na upotrebi.
mna prijetnji da e se upotrijebiti fizika sila. Takva se mo moe kori-
stiti kao batina - tada govorimo o moi prisile; iIi se moe koristiti kao
pero - tada je to simbolika mo. Nije sluajno to se statusni simboli,
kao to su inovi i odlikovanja, vie. koriste u posvemanje prisilnoj
organizaciji - vojsci - nego u drugim organizacijama.
Drugi oblik, ekonomska mo, PO tradiciji je glavni predmet drutve-
ne analize marksista. U graanskom drutvu uglavnom prevladava eko-
nomska mo i ona oblikuje politike institucije i kulturno okruenje.s
Ekonomska mo se zasniva na vlasnitvu ili kontroliproiZYodnog bo-
gatstva (sredstva za proizvodnju) koje slui kao instrument odnosa
moi. Stoga je ona posredna, a ne neposredna. Naredboprimci su for-
malno slobodni da ne prihvate naredbe, i teoretski mogu osnovati svoja
vlastita poduzea. Ali za to im treba novac, dobre veze, dobra kreditna
sposobnost i odgovarajua naobrazba. Osim toga, suvremeno buroasko
drutvo je tako organizirano da tek oko jedne desetine aktivnog sta-
novnitva moe postati poslodavac ili samostalni prOizvoa robe i
usluga. Preostalih osam ili devet desetina moraju primati nareenja od
onih koji kontroliraju proces proizvodnje, ili openitije, od onih koji
kontroliraju drutveni proces rada. . Jednom kad se mo primijeni, ona postaje prisila. 10 Tri oblika moi
Manipulativna mo je manje uoljiva od druga dva oblika moi
i takoer manje poznata. Ona je jo posrednija od ekonomske moi i
sastoji se u kontroli umova drugih ljudi. Vjerojatno je njezin najbolji
primjer Menenije Agripa, koji je 503. pr. n. e. kazivao odmetnutim
plebejcima basnu o dijelovima tijela koji su se pobunili protiv trbuha.
Openitije, svako drutvo je jedna moralna zajednica, a vladajue nor-
me brane iste instituCije koje sankcioniraju i kontroliraju. Drugim rije-
ima, svako drutvo nagrauje suglasnost koja ga podrava, tj. onu
koja podrava valdajuu skupinu.6 Kako je Marx uoio, vladajue ideje
drutva su ideje njegove vladajue klase, a oni koji primaju naredbe
62
navedeni su da vjeruju kako je njihov poloaj sasvim prirodan. I Ari-
stoteF i Tobovi vjerovali su da ropstvo odgovara ljudskoj prirodi i da
j~ korisno objema stranama: gospodar je trebao nekoga tko e mu
raditi, a rob nekoga tko e mu nareivati. U modernom graanskom
drutvu ista se ideja izraava u teoriji poduzetnitva: izuzetni pojedinci,
poduzetnici, unajmljuju rad (ak ne ni radnike!), i druge inio ce pro-
izvodnje i organiziraju poduzea u kojima izdaju naredbe koje koriste
syima kojih se to tie. I opet, kao u Aristotelovo doba, i oni koji
upravljaju, i oni koji rade vjeruju da je to jedino prirodno stanje
stvari.8 Ista ideologija vladajue klase ogleda se i u teoriji, opeprihva
enoj u etatistikim drutvima, da je povijesna misija avangardne par-
tije i njezinog vodstva izdavati direktive i voditi proletarijat u njego-
vom interesu. Oni koji imaju manipulativnu mo mogu uvjeriti druge
da je u njihovom interesu raditi stvari koje im zapravo mogu tetiti.
Jedna posebna institucija koja se specijalizirala za mo uvjeravanja
je crkva. (U etatistikim zemljama crkvu je u velikoj mjeri nadomjestio
dominantna crkva bila uvijek crkva vladajue klase. U nekim privredno
razvijenim zemljama - u Skandinaviji, na primjer - ak je i danas do-
minantna crkva dravna crkva.
Za razliku od politike i ekonomske moi, manipulativna mo ili
mo uvjeravanja manje je samostalna i vie je izvedena iz druga dva
oblika moi. Samo jedna drutvena skupina je potencijalno samostalan
izvor moi uvejravanja: intelektualci. Meutim, budui da je obrazo-
vanje u klasnom drutvu povlastica, veina intelektualaca dolazi iz
obitelji koje pripadaju vladajuoj klasi ili su s njom tijesno povezane.
Oni ije je pOrijeklo drugaije obino se podmiuju novcem, titulama
i poloajima koje je inteligentna vladajua klasa spremna ustupiti spo-
sobnim i ambicioznim pridolicama. Time se progresivni ili reforma-
torski potencijal intelektualaca drastino smanjuje. No ipak, ono to
ostaje jo je jedan vrlo vaan izvor promjene - qsobito zato jer in-
telektualci, budui da su intelektualci, imaju sposobnost nadilaenja
svojeg klasnog porijekla, to esto i ine. Kako je latentnim interesima
potrebna artikulacija da bi se mogli izraziti ...c-. klasi an sich potrebna
je svijest da bi postala klasa fUr sich, kao to bi Marx rekao hegelov-
skim jezikom - progresivni intelektualci odigrali su presudnu ulogu
u stvaranju ideologije potlaene klase. Dovoljno je spomenuti Marxa,
Lenjina i Maoa. 9 Kako sve iri i iri dijelovi drutva stjeu pristup
povlasticama visoko obrazovanih, samostalna mo uvjeravanja intelek-
tualaca e se vjerojatno poveati.
stvaraju tri vrste prisile. Politika mo se koristi da bi se fiziki pri-
sililo druge na suglasnost s naredbama onih koji imaju mo. Drugi
je nain njenog koritenja dodjeljivanje statusnih simbola radi iznui
vanja suglasnosti. Drava, sa svojim represivnim aparatom je institucija
namijenjena obavljanju obaju zadataka. Ekonomska mo prisiljava
gtau. Ona pojedincu nudi na izbor: ili e se sloiti, ili e biti
bez pristojnog standarda ivota. Za razliku od politike moi ekonom-
ska mo je uglavnom prikrivena;l1 graanskim ideolozima se stoga
prua sjajna mogunost da drutvo slobodnog trita prikau kao slo-
bodno drutvo. Politika mo koristi prije svega batinu, ekonomska
63

mo u prvom redu pero. Prolo je dosta vremena prije riego to su
graanska drutva nauila da pero moe biti djelotvornije od batine.
Tako su u Engleskoj tek nakon 1834. ukinuti posebni zakoni koji su pri-
siljavali siromane na rad jer je otkrivena uspjenija metoda za stva-
ranje radne - i politike discipline. 12
Manipulativna mo se koristi za psihiku prisilu. Nastavnici se
unajmljuju da oblikuju umove mlaih narataja. Stvaraoci kulture se
plaaju da proizvode kulturu koja odgovara potrebama i ukusima vla-
dajue klase. Industrije zabave kontroliraju slobodno vrijeme. M.asovni
mediji dobivaju doputenje za rad, dotacije, itd. u skladu sa selektiv-
nim kriterijima. Politike partije i poslovni interesi troe gol~me svote
novca na reklamne kampanje, na propagandu ove ili one vrste, na
neprekidno ispiranje mozgova javnosti. Crkve -'- vjerske iIi svjetovne
---, bore se za duu ovjeka. Karizmatska vodstvo je poseban oblik
prisilnog uvjeravanja. 13 Tako su reklama, indoktrinacija, propaganda;
uskraivanje informacija ili davanje odabranih informacija i kariz-
matska vodstvo sredstva prisiljavanja ljudskog uma na slaganje.
Sve te manipulativne djelatnosti mogu se decentralizirati i labavo ko-
ordinirati pomou sredstava koja je vladajua klasa voljna potroiti
da bi sauvala svoje ekonomske, politike i statusne interese. Ili ih
vladajlia klasa, koja ima monopol politike moi, moe strogo kontro-
lirati. U oba sluaja, na izgled slaba i bezazlena manipulativna mo
pokazuje zadivljujuu snagu. Zarobljujui umove ljudi, ona ih navodi
. da slue vladajuoj klasi i vjeruju da je to u njihovom najboljem
interesu. . koji se relativno lako pretvaraju jedan u drugoga. 16 Ali, to isto vrijedi
Cesto se postavlja ovo pitanje: ako zaista postoji fundamentalni
klasni sukob u drutvu i ako je eksploatirana klasa mnogobrojnija,
zato ona- osobito u uvjetima suvremene graanske politike demo-
kracije - ne zbaci vladaoce? Sada moemo izravno odgovoriti na to
pitanje: zatQ jer su politiki, ekonomski i ideoloki pritisci tako jaki
da .podreeni ne vide nikakvu pravu alternativu.
~ejed!1aka raspodjela moi stvara druge dvije znaajnije drutvene
nejednakosti: u potronom bogatstvu (i/ili raspoloivom dohotku) i
u drutvenom prestiu. Pridjev potroni upozorava da se ovdje bavimo
samo jednom od dvije razliite dimenzije bogatstva koje se obino
mijeaju i tretiraju bez pravljenja razlike. Naime, bogatstvo se moe
upotrijebiti za iskazivanje moi nad radom drugih (kad postane kapital
i pripadne prostoru moi), ili se Ilioe preobraziti u predmete potronje
i omoguiti posjedniku usvajanje odreenog stila ivota. Jasno odva-
janje tih dviju dimenzija bogatstva ima ne samo vane analitike poslje-
dice nego i izravno odraava proces funkcionalne diferencijacije koji
se dogaa u stvarnom ivotu. Budui da smo ve razmotrili dimenziju
moi bogatstva, ppreostaje nam da se osvrnemo na dimenziju stila i-
vota. Tu dimenziju moemo pogodno oznaiti kao ivotni standard.
Premda stil ivota podrazumijeva: vie od ivotnog standarda, potonje
odreuje ono prvo. Visok dohodak i, shodno tome, visoka razina po-
tronje, omoguuju obrazovanje i oblikovanje ukusa i navika koje onda
karakteriziraju specifian stil ivota.
Drutveni presti ovisi o vrijednosnom sustavu i o funkcionalnoj
vanosti rada koji pojedinac obavlja. On je u velikoj mjeri odreen
opsegom ekonomske i politike moi kojom jedna osoba raspolae,
64
.1
rI
I
ali on ovisi i o porijeklu i zanimanju kao takvom. Suci u Engleskoj,
sveuilini profesori u Njemakoj, kreativni umjetnici II Poljskoj i
lijeniCi u Jugoslaviji i Sjedinjenim Dravama na vrhu su ili nedaleko
od. vrha u pogledu drutvenog prestia iako je njihova politika ili
ekonomska mo prilino slaba, a dohodak im varira izmeu srednjeg
i vrlo visokog. Openito, presti sve vie postaje funkcija obrazovanja
i znanja. Jedan nezavisan izvor pozitivnog ili negativnog prestia je
drutveni status obitelji u kojoj se osoba rodila. Iako je u normalnim
uvjetima presti posljedica moi i doliotka, on je ujedno i njihov vrijed-
nosni preduvjet. Ako r~spodjela asti ne bi bila sukladna s raspo-
djelom materijalnih prednosti, sistem nejednakosti bio bi bez. svoje
normativne podrke. (...) poredak prestia slui da bi se nejednakosti
uvrstile i ozakonile koritenjem pojmova drutvene pravde koji brane
postojee klasne povlastice.14 Ako jedna drutvena skupina pone gu-
biti drutveni presti - na primjer, zbog prestanka obavljanja funkcija
koje se smatraju drutveno vanima - ona e uskoro izgubiti i mo
i bogatstvo.
Nejednakosti u moi, dohotku i prestiu u drutvu obino su vrlo
tijesno povezane. Kumulativna raspodjela poeljnih vrijednosti stvara
objektivnu nepomirljivost interesa razliitih skupina i subjektivnu svi-
jest o sukobuP Zbog toga skupina ljudi koji zauzimaju slian poloaj
u pogledu oblika moi, ivotnog standarda i drutvenog prestia tvori
drutvenu klasu. Unutar odreenih granica, tri su spomenuta faktora
meusobno zamjenjiva. To se osobito odnosi na razliite oblike moi,
i za druga dva faktora. Stupanj konzistentnosti tih triju faktora ogleda
se u drutvenom statusu pojedinca. Osobe koje sainjavaju sr vlada-
jue klase odlikovat e se visokim vrijednostima svakog od tih faktora,
pa e stoga imati visok drutveni status. Prevelike razlike .izmeu
faktora mogu jednu osobu deklasiratiP Slinost poloaja u odnosu na
tri najpoeljnija drutvena !fobra raa osjeaj sklonosti koji stvara svi-
jest pripadnosti posebnoj klasi.
Drutvena klasa, okarakterizirana s tri upravo opisana faktora, od-
reena je ulogom koju velika skupina ljudi ima u drutvenOj organiza-
ciji rada. Drutvena organizacija rada ukljuuje i ekonomske i politike
djelatnosti. Unutar mikroorganizacija - poslovnih poduzea, vladinih
ureda - drutvene su klase odVOjene. linijama vlasti. Izvan njih, one
su obino odvojene mjestom stanovanja, krugom prijatelja, kulturnom
sredinom i brakom.
Osim tog opeg znaenja pojma klase, postoji i drugo, specifino
znaenje koje se esto pripisuje tom pojmu. U tom znaenju klasa -
kao otvorena skupina - suprotstavlja se kasti, koja je zatvorena sku-
pina i ija je pripadnost iskljuivo nasljedna, te staleu ili redu, koji je
skupina s osebujnim zakonski utvrenim pravima i dunostima. Postoji
i trea, uglavnom nekritika upotreba koncepta klase, koja klasu pove-
zuje s postojanjem privatnog proizvodnog vlasnitva,18 i vezuje je samo
uz kapitalistiko drutvo. Prema tome, u svom openitom znaenju,
klasa se odnosi na veliku drutvenu skupinu u stratificiranom drutvu,
bez obzira na prirodu toga drutva. U svom specifinom znaenju,
klasa se koristi za oznaavanje specifinih karakteristika drutvenih
skupina koje postoje samo u specifinim drutvima (u odnosu prema
5 Politika ekonomija socijalizma
65
posjedovanju bogatstva ili prema otvorenosti). Kad bismo prihvatili
samo to znaenje, morali bismo iznai neku drugu rije za oznaavanje
proizvoda stratifikacije u etatistikom drutvu. Analitiki gledano, ini
se da to nije potrebno. Teorijski gledano, to bi zapravo moglo stvoriti
zabludu. Kasta, stale i red pripadaju sukcesivnim drutvenim pore-
cima. Kapitalizam i etatizam, nasuprot tome, postoje istovremeno.
tovie, differentia specifica tih triju koncepata je razliiti stupanj
otvorenosti, a ne bogatstva ili neeg drugog. I kapitalistika i etati-
stika . stratifikacija zasniva se na postizanju, ne na dodjeljivanju,
pa su stoga oba drutva otvorena. Stoga se koncept klase mora kori-
stiti i u etatistikom kontekstu.
Budui da je drutvena klasa zakonski otvorena. skupina, pojedinci
u odreenoj klasi ne morajo nuno u njoj i ostati. to je drutvo otvo-
renije, to je vei stupanj vertikalne drutvene pokretljivosti preko
klasnih granica. Glavna sredstva drutvene pokretljivosti prema gore.
su akumulacija bogatstva, zauzimanje politikog poloaja i obrazovanje.
Ne iznenauje da su to zapravo razliiti obUci drutvene moi.
II. Drutvena stratifikacija u kapitalizmu
Da bi se shvatio proces drutvene stratifikacije u odreenom dru-
tvu, najbolje je analizirati drutvenu situaciju u njegovim temeljnim
proizvodnim jedinicama. Ako osnovu ljudske egzistencije predstavlja
namjenska proizvodna aktivnost, pie Miroslav Peujli, tad je ovla-
davanje uvjetima rada osnovni inilac koji odreuje poloaj u procesu
proizvodnje.lo Ovladavanje uvjetima rada pretpostavlja hijerarhijski
organiziran proces proizvodnje i egzistencijalno znaajnu podjelu rada.
Osnovna proizvodna jedinica u graanskom drutvu je poduzee.
Poduzee je tipina hijerarhijski strukturirana organizacija: vlasnik ili
njegovi predstavnici smjeteni su na vrhu, osoblje u sredini, a radnici
na dnu hijerarhijske piramide. Kako su sva poduzea organizirana na
isti nain, postoji prirodna sklonost istih slojeva razliitih piramida da
kontaktiraju, povezuju se, razvijaju i tite zaejdnike interese. Tako se
stratifikacija osnovne proizvodne jedinice prenosi na drutvo u cjelini
(vidi sliku 1). Horizontalna stratifikacija stvara tri dobro poznate klase:
vladajuu klasu, srednju klasu i radniku klasu.20 Ponimo nau ana- .
lizu sa srednjom klasom, ija je definicija najmanje odreena.
Radnici
Poduzee
Poduzee Poduzee
Slika 1: stratifikacija u kapitalistikom drutvu
66
r-
I Srednju klasu s poetka 19. stoljea sainjavali su zanatlije, sitni
trgovci i bogatiji seljaci. Njihova je zajednika osobina bila vlasnitvo
I).ad prOizvodnim sredstvima, no manjeg opsega. Marx i socijalisti oe
kivali su da e privredni razvoj i kapitalistika konkurencija u velikoj
mjeri izbrisati te skupine, i da e se drutvo' polarizirati na malu klasu
kapitalista i veliku radniku klasu. Stara srednja klasa zaista se sma-
njila, ali nije dolo do polarizacije, jer se pojavila i strahovito rairila
nova srednja klasa. Nova srednja klasa nastala je kao rezultat funk-
cionalne diferencijacije. Vlasnitvo se odVOjilo od upravljanja, a u
sklopu upravljanja dolo je do diferencijacije funkcija na izdavanje
naredbi i stvaranje osnovne politike, strune djelatnosti, kontrolu i
nadzor. Iz tog razloga Ralf Dahrendorf, po ugledu na austrijskog mark-
sista Karla Rennera,21 s pravom naziva novu srednju klasu opslunom
klasom (die Dienstk1asse). .
Opsluna klasa sastoji se iz dva odvojena slOja. Vii sloj ine stru
njaci; nii ukljuuje bijele ovratnike zaposlene u uredima i admini-
strativno osoblje. Da su strunjaci povezani s vrhom upravljake
strukture potpuno je jasno. Ali zato su inovnici koji primaju nare-
enja od pretpostavljenih i obavljaju vie manje rutinske poslove, raz-
liiti od radnika, te ih treba svrstati zajedno sa strunjacima, manje je
oigledno, pa zahtijeva posebno objanjenje. Kao i obino, to je ob-
janjenje povijesno. .
Povijesno gledano, osnovni drutveni rascjep pojavio se izmeu
manualnog i nemanualnog rada. Slobodan ovjek u antikOj GrkOj,
mandarin u Kini, gentleman u suvremenoj Engleskoj, hidalgo u panjol-
skoj, ili pripadnik vladajue klase bilo gdje na svijetu, nikad nije tre-
bao prljati ruke fizikim radom. U GrkOj, na primjer, rije kola
oznaavala je dokolicu, pa je obrazovanje nedvosmisleno bilo nami-
jenjeno klasi dokoliara. Fiziki proizvodni rad nametnut je robovima
zato jer je otupljivao um i inio ovjeka nesposobnim za razvijanje
vrlina. U idovsko-kranskoj tradiciji rad je kuluk i predstavlja kaznu
za grijeh. Sve do nedavno u povijesti ovjeanstva, vrlo je malo ljudi
znalo itati i pisati, pa ak i danas veina je svjetskog stanovnitva ne-
pismena. Tako su poznavanje pisanja i kOritenje knjiga donosili po-
sebni drutveni status. Budui da su inovniki poslovi traili pisme-
nost - i nisu prlja1i ruke - donosili su vii drutveni presti.
inovniki rad nije samo rezultat diferencijacije upravljakih (i vla-
dinih) funkcija nego su plaeni inovnici takoer u bliskom dodiru s
poslodavcem to im poveava ovlasti. Openito govorei, inovnika
zanimanja karakterizira delegiranje ovlasti. Kao rezultat, poloaj pla-
enih namjetenika razliit je od poloaja radnika. Oni uivaju veu
sigurnost slube i imaju znatno vee mogunosti napredovanja. Njihov
je radni tjedan krai. Njihove se plae obino poveavaju s duljinom
slube i iskustvom, a manualni radnici mogu ak pretrpjeti smanji-
vanje sposobnosti zaraivanja u drugoj polovici svojeg proizvodnog i-
vota.22 inovnici uivaju razliite dodatke koji se ne proteu i na rad-
nike (nadoknade za bolovanje, pogodniji uvjeti za mirovinu, dulji go-
dinji odmori). Posao je ugodniji (obroci, sanitarije, radna sredina). Slu-
ajevi nezaposlenosti su rjei,23 Zbog svega toga plaeni namjetenici
koji ne rade fizike poslove skloni su osnivanju sindikata, povezivanju
s interesima poslodavaca, koji takoer smatraju da ih s njima veu
S'
67
zajedniki interesi, i razvijanju odgovarajuih drutvenih vrijednosti
kOje ak i inovnike koji obavljaju rutinske poslove pridruuju opslu-
noj klasp4 U politici, oni se izjanjavaju za konzervativne partije.!;;
Budui da se opsluna klasa povezuje s vladajuom klasom, tro-
struka klasna struktura drutva svodi se na dihotomnu strukturu: rad-
!li~.ka kl~:a i druge. ~~nija razgrania~anj~ povuena je izmeu fizikog
1 clllovmckog rada, Ih posla za nadm cu 1 posla za plau. Do otprilike
I svjetskog rata dva su sloja strogo odvojena u evropskim drutvima:
fiziki radnici i inovnici bili su dvije odVOjene klase bez ikakvih dru-
tv,:~i~ odnosa. 2G E posljednjih pola stoljea, meutim, ta se je linija
prosmia u podruCJe, u neku vrstu tampon zone. Najvei dio mobil-
nosti ukljuuje kretanje u i iz te zone, ali ne i preko nje. Drutvena
pokretljivost preko linije razgranienja ili zone u drugu klasu praktiki
je zaustavljena. Jezik radnike klase odraava te injenice. U Brita-
niji, to su them up there i us down here; uSvicarskoj ceux qui sont en
haut nasuprot ceux qui sont en bas; u Njemakoj, die da oben i wir
hier unten. Vie empirijskih studija utvrdilo je postojanje te dihotomne
klasne podjele.:!7
. Sada moemo prijei na krae prouavanje kapitalistike vladajue
klase. Bilo bi oito netono - iako se to esto radi - poistovjetiti
direktore, ili vlasnike, ili bogate ljude s vladajuom klasom. Bilo bi
jednako neispravno - iako se to isto tako esto ini - iskljuiti ih
uz obrazloenje da pripadnost vladajuoj klasi pretpostavlja posjedo-
vanje politike moi, a direktori se specijaliziraju za voenje poslova,
ne za upravljanje dravom. Moda bi najprikladniji pristup bio raz-
motriti posredni koncept elite. Elita se moe definirati kao skupina
s najviim drutvenim statusom unutar jedne ire funkcionalne skupine.
U feudalizmu je odreivanje vladajue klase bilo vrlo jednostavno.
Ista je skupina ljudi upravljala, vodila imanja," dijelila pravdu i obav-
ljala rudimentarne javne usluge, te komandirala VOjskama. Kao to je
T. H. Marshall uoio: " Oni pohaaju stare privatne pripremne kole i idu u ispravne kolede, gdje
Feudalna aristokracija bila je doslovno vladajua klasa. Moderni kapitali-
sti to nisu ... kapitalist koristi na ekonomskom podruju mo koja je djelo-
mino politika, po tome to je izvedena iz zakona i institucija drutva. Ako
je jedna klasa dovoljno jaka da osigura ili ouva te institucije koje favorizi-
raju njezine djelatnosti, moe se rei da ona u tom opsegu 'vlada' .28
To se zapaanje moe dalje razraditi.
. U kapitalizmu su stvorene etiri razliite odvojene funkcionalne
skupine. Jedna se od njih bavi privredom, a druge tri obavljaju dravne
poslove. To su direktori poslovnih poduzea; politiari; javni slube-
nici, koji se karakteristino nazivaju civil servants; i vojno osoblje.
Unutar svake skupine jedna mala elita vri kontrolu. etiri specijalizi-
rane elite obavljaju etiri odvojene funkcije koje su se izdiferencirale
iz prvobitne upravljake funkcije. Tako u suvremenom kapitalistikom
drutvu etiri funkcionalne elite - vodei poslovni ljudi, politiki
voe, visoki civilni slubenici i vojni komandanti - sainjavaju vlada-
juu klasu. Sve elite ne moraju biti jednako razvijene u svim zemljama.
Na primjer, vojna elita igra beznaajnu ulogu u zemlji kao to je Novi
Zeland ili Kanada. Zbog sistema da politike stranke daju dravne
68
slube svojim pobornicima i zbog nemogunosti postizavanja velike
karijere u javnim slubama, posebno na viim razinama, administra-
-tivna elita "nije se razvila u Sjedinjenim Dravama. Ali sve kapitali-
stike zemlje imaju dobro razvijenu poslovnu elitu, koja je dominantna
elita u smislu Marshallovog opisa, i politiku elitu koja, s pojavom
drave blagostanja i potrebe za vladinom intervencijom radi ouvanja
pune zaposlenosti, postaje sve vanija.
U bilo kOjem asu, jedna osoba po pravilu pripada samo jednoj
eliti. Meutim, kretanje iz jedne elite u drugu je i esto, i lako. po-
slovni ljudi postaju ambasadori i politiari. VOjni komandanti ulaze u
vladu ili postaju predsjednici drava. Bivi lanovi vlade i generali u
mirovini postaju lanovi odbora direktora velikih korporacija.29 To
stalno kruenje pojedinaca izmeu upravljakih elita pridonosi ou
vanju odgovarajuih klasnih vrijednosti i klasne svijesti. Te vrijednosti
i svijesti stvaraju se na ranijem stupnju, budui da se kandidati za
lanstvo u eliti veinom regrutiraju iz obitelji vladajue klase30 i od-
gajaju se u istim ekskluzivnim kolama,sl gdje se upoznaju; vjenaju
se unutar svoje vlastite klase, i, pripadajui istim klubovima i dobro-
tvornim i kulturnim organizacijama, socijaliziraju se sa svojom klasom.
Posjeuju ekskluzivna ljetovalita i bave se ekskluzivnim rekreacijskim
aktivnostima, kao to je lov na lisice, polo, ili krstarenja jahtama, to
ih odvaja od ostalih sugraana i daje im osjeaj superiornosti.
Kad se fiziki i kulturno usporeuju, vladajue i radnike klase do-
imaju se poput dvije razliite rase. Pripadnici vladajue klase su vii,32
dulje ive,33 imaju mnogo bolju medicinsku njegu,M obrazovani su
neusporedivo bolje35 i ak govore neto drugaijim jezikom.3G Opi-
sujui ameriko visoko drutvo - iako se umjesto njega moglo oda-
brati bilo koje drugo visoko drutVo - Suzanne Keller pie:
" pripadaju ispravnim klubovima. Neformalna socijalizacija neminovno se. po-
veava formalnim obuavanjem mladih jahanje, plesne kole, neki su-
vremeni oblici grand toura (put po kontinentalnoj Evropi potkraj kolo-
vanja mladih britanskih aristokrata, op. p.) i, kao vrhunac, godinje zavrne
'parties' i formalno uvoenje u drutvo kao znak sazrijevanja nove genera-
cije. Oni se meusobno vjenavaju i obilaze iste klubove, iste prodavaonice
i iste prijatelje. Svoj lanski bed nose jednako jasno kao general svoju
uniformu ... Ui ih Se vrijednostima samokontrole, podvrgavanju pravilima
kaste, dobrom ponaanju i noblesse obligeu... Oni izvana ih ne moraju
uvijek prepoznati, ali oni se meusobno prepoznaju i mogu na prvi pogled
rei da li je odreeni stil rezultat statusa naslijeenog roenjem, ili se teko"
steena 'ljutura' zadrava samo neprekidnom budnou.37
U pogledu onoga to je upravo reeno, potrebno je napraviti razliku
izmeu vladajue klase u svojem specifinom (graanskom) smislu i
e~~te moi. Iako se njih dvije u velikoj mjeri preklapaju, to preklapanje
mJ~. potpu~o: Klasa je vie k~rakterizirana askripcijom, elita postig-
?U~lma. Taj Je kontrast, meutIm, samo relativan, budui da je vlada-
Juca klasa otvorena za nove pridolice, i nisu li izuzetno nekompe-
tentni, pripadnici elite moi nee biti prisiljeni da je napuste. Vladajua
klasa moe imati beskorisne pripadnike, koji se ne bave niim
69
 vanijim od konjikih utr~a, lova ili druenja s meunarodnim jet
setom.38 Ali, ako previe pripadnika vladajue klase prestane vriti
funkcije vladanja, njihova e klasa uskoro prestati biti vladajua. Tako
e u normalnim prilikama obitelji iz vladajue klase koristiti svoj mo-
nopol pristupa stratekim elitnim poloajima u drutvu i popunjavati
praznine svojim vlastitim lanovima. S druge strane, ako jedna osoba
s niim klasnim porijeklom uspije u osvajanju poloaja u eliti moi,
ona nee nuno postati pripadnik vladajue klase. Morat e uspjeti
zadrati taj poloaj dovoljno dugo, akumulirati dovoljno bogatstva,SO i
usvojiti odgovarajui stil ivota prije nego bude prihvaena i napokon
asimi1irana. Prema tome, uvijek e biti nekih pripadnika vladajue
klase koji ne pripadaju eliti moi i nekih pripadnika elite moi koji ne
pripadaju u vladajuu klasu.
Nesrazmjer izmeu vladajue klase i elite moi postupno e nesta-
jati s dobivanjem na vrijednosti postignua u odnosu prema askripciji.
Da bi do toga dolo, potrebno je ukinuti privatno proizvodno vlas-
nitvo. To se dogaa u etatistikim drutvima, na iju stratifikaciju
emo sada obratiti panju.
Ill. Drutvena stratifikacija u etatizmu
Kapitalistiki razvoj je proao kroz nekoliko stadija. U konkurent-
skom stadiju vlasnik poduzea je istovremeno bio i poduzetnik. po-
slije se vlasnitvo sve vie odvajalo od upravljake moi. To razdvaja-
nje postaje potpuno u etatizmu, gdje proizvodni kapital posjeduje
drava, a kontrolira ga i njime upravlja birokratski aparat.
I Dravna birokracija je, naravno, hijerarhijski organizirana. Tipina
birokratska struktura izgleda kao piramida s tankim vrhom i irokom
bazom. Instrukcije putuju samo jednim smjerom - od vrha prema
dolje - i imperativne su prirode. Postoje dva otvorena kraja: vrh,
gdje hijerarhijski odnosi nestaju u smislu da nema nadreenih, i dno,
gdje oni nestaju u suprotnom smislu, jer vie nema podreenih. Ne
postoji nikakva izravna komunikacija izmeu vrha i dna drutvene
piramide. Kako je ona dio jednog konzistentnog sistema, birokratska
uprava ti 'svakom pojedinom poduzeu mora takoer biti hijerarhijski
organizirana. Tako opet dobivamo preokrenuti kapitalizam. Stratifika-
cija je izravna i stoga preciznija i efikasnija nego u kapitalizmu. A Cijela
birokratska nadgradnja stoji nasuprot radnikoj osnovi, u ije ime vlada
\ (slika 2.). .
} Rukovodstvo
} .'_.j.
Slika 2: stratifikacija u
}-
etatistikom drutvu
70
/ Funkcioniranje tog sistema je relativno jednostavno. Edvard Kardelj
ukratko ga je ovako opisao: (1) direktive se izdaju iz najviih organ.a
dravne mainerije prema najniim organima; (2) ovi najnii organi
prenose nareenja svakom pojedincu; (3) nadreeni striktno kontroli-
raju podreene; (4) utvrivanje radnih zadataka; (5) neizvravanje za-
\ dataka se kanjava. 4o .
Da bi sistem pravilno funkcionirao, brojnost slojeva birokratske
vlasti zahtijeva prilino veliku diferencijaciju dohotka. Tako se raspon
plaa u dravnim slubama poveao sa 1 : 1,8 nakon revolucije na 1 : 40
. u 1950. godini.41 Budui da sovjetski drutveni znanstvenici nisu pro-
l veli gotovo nikakva istraivanja o klasnoj strukturi, vrlo je malo empi-
rijskih istraivanja provedeno u drugim etatistikim zemljama, a kako
vlade ne objavljuju potrebne podatke - injenica koja sama za sebe
dovoljno govori - nemogue je kvantificirati te odnose. Raspoloivi
empirijski podaci pokazuju da je opi obrazac klasne stratifikacije slian
onome koji susreemo u kapitalizmu. Osnovna klasna podjela izmeu
fizikog (proletarijat) i nefizikog rada (birokracija) je zadrana. 42 PO-
. novo se to odraava u rjeniku radnike klase, u kojem mi oznaava
" proletarijat, a oni se odnosi na naredbodavce. Mikl6s Haraszti, maar
ski pjesnik koji je radio kao radnik u tvornici traktora, opisuje osjeaje
svojih kolega iz pogona ovako:
Na svakom radnom mjestu ... oni znai isto: uprava, oni koji izdaju na-
redbe i donose odluke, zapoljavaju radnike i plaaju nadnice, ljude i njihove
posrednike; i koji su nedostupniJ ak i kad uu u nae vidno polje. .. oni
nadilazi tvornike zidove i obuhvaa sve to je gore, daleko, izvan moi
onoga koji govori. 01li su svi oni o kojima je on ovisan na jedan teko shvat-
IjLv i neodreen nain: oni od kojih prima ovo ili ono; koji mu. nare~uj.u: : :
efovi organizacija, politiari, te televizijski producenti, dokton, pOlICajCi ih
funkcionari s nogometnog igralita ... naputanje pojma oni prvi je znak da
se netko doista eli poeti penjati na Ijestvici.43
Istraivanja koja su proveli sovjetski sociolozi pokazuju da jed~aki
postotak sovjetskih graana i graana kapitalistikih zemalja ne ele
biti radnici ili seljaci, i da velika veina radnika ne bi eljela da njihova
djeca postanu radnici. Budui da sadanji stupanj tehnolokog razvoja
zahtijeva znaajan udio fizikog rada, drutvo, meutim, mora usposta-
viti selektivni mehanizam. Najvanije njegovo sredstvo je obrazovanje,
a regrutiranje za obrazovanje provodi se na klasnoj osnovi. N. A. Aitov
utvrdio je da proleterska djeca prosjeno zavravaju 7,66 razreda, a
djeca iz obitelji bijelih ovratnika u prosjeku zavravaju 12,22 raz-
reda. 44 26 posto djece gradskih bijelih ovratnika je s viim obrazova-
njem i izmeu 45 i 64 posto djece manualnih radnika upisuje vie
kol~, samo 10 posto djece sa sela imaju za to mogunosti. 45 U stvari,
seljaci su najnepovlatenija skupina u tom drutvu - i osveuju se
niskom prOizvodnjom. Diferencijacija se nastavlja na sveuilitima, gdje
su ocjene povezane s drutvenim porijeklom.46 to je kola uglednija,
to je vii drutveni sloj upisanih uenika. kole koje obraztdu za slubu
u inozemstvu su ekskluzivne za elitu. Klasifikacijski ispiti u njima po-
stoje, ali dobro stojei roditelji unajmljuju instruktore za svoju djecu.
71
 Utvreno je da je gotovo 85 posto studenata primljenih u odreene
institucije uzimalo takve privatne instrukcije.
( Kao i uvijek, oni s vrha socijalne piramide uivaju razliite povlasti-
.ce. Budui da je etatistika privreda zasnovana na centralnom plani-
ranju, novac igra manje znaajnu ulogu, pa se kljune privilegije daju
u naturi. One su izravno povezane s poloajem na birokratskoj ljestvici
i obuhvaaju ekskluzivna ljetovalita, poseban medicinski tretman ili
lijeenje u zatvorenom sistemu bolnica, klinika idispanzera, 47 stanova-
nje u luksuznim stanovima, koritenje slubenih automobila i skupih
dravnih ljetnikovaca (daa), ekskluzivne lovove i ostale ekskluzivne
oblike rekreacije. U kapitalistikom drutvu vjerojatno emo naii na
natpis PRIVATNA CESTA. U etatistikoj zemlji pristup podruju na
kOjem su ljetnikovci birokratske elite ili ekskluzivnom lovitu bit- e
sprijeen prometnim znakom ZABRANJEN PROLAZ. Mogu se dodati
i uvari. Povlastice, nadalje, ukljuuju kupovanje u mrei ekskluzivnih
duana s uvezenom robom i ostalom robom koje nema u drugim pro-
davaonicama. U Sovjetskom Savezu oni se nazivajij Kremle!Jskij paek.
Suprotno od onog to se dogaa na tritu, ovdje se za kvalitetniju robu
plaa nia cijena. U njima takoer ne postoje uobiajeni redovi. Auto-
mobil se, na primjer, isporuuje za dva dana umjesto za dvije godine
- koliko ekaju obini graani - i za otprilike pola uobiajene cijene.
lanovima etatistike elite esto se dodjeljuju osobni vozai, kuna po-
sluga, vrtlari, njegovateljice, itd., i, naravno, imaju otvoreni Taun. U
svim vlakovima, avionima, hotelima, kazalitima, na nogometnim sta-
dionima i ostalim mjestima za rekreaciju, odreeni broj karata je re-
zerviran za vlasti. Tako je potrebno samo dokazati svoj status u biro-
kraciji i ulaznica je osigurana. Za partijske kole se dodjeljuju posebne
stipendije,48 a oni vieg ranga primaju dodatne plae koje se ne op 0-
rezuju. 49 Visoki slubenici ne mogu biti izvedeni pred sud bez odobrenja
viih vlasti i mogu ostati izvan dohvata pravde u sluajevima kad bi
drugi bili kanjeni.so Vrlo cijenjena mogunost putovanja u inozemstvo
(u zapadne zemlje) prua se samo pripadniCima elite i prilino je ogra-
niena za mase. Informacije iz inozemne tampe, koje su inae ne-
dostupne, saimaju se u posebne biltene i stavljaju na raspolaganje
ogranienom broju osoba. Ukratko, ini se da postoji dobro smiljen
opsean sistem povlastica koje ine ivot viih slubenika udobnijim
i mnogo jednostavnijim od ivota masa. Osim toga, kako uoava
Mervin Matthews, psiholoko znaenje doputenog pristupa robi, uslu-
gama, pa ak i informacijama, koji je uskraen autsajderima, mora
biti snaan kohezivan inilac i simbol uspjeha skupina na koje se ruko-
vodstvo najvie oslanja.sl Ru~ovodstvo i mase su odvojene i daje se
savim jasno na znanje - bar u praksi - da pdpadaju razliitim dru-
tvenim klasama. Budui da je to u suprotnosti sa slubenom ideologijom
>
,,- povlastice su skrivene.
Ve je istaknuto da je klasna podjela slina onoj u kapitalizmu. No
ona nije ista. Postoje neke znaajne razlike. Proleterske revolucije nisu
uspjele razoriti klasno drutvo i izgraditi socijalizam, ali one jesu po-
boljale socijalni status manual nog radnika, osobito kvalificiranog
radnika. Kao rezultat toga, manualni radnici, i nie kategOrije nema-
nu alni h radnika koji obavljaju rutinske poslove, izmjenili su mjesta
na stratifikacijskoj ljestvici. To se odraava i na nadnicama: u sovjet-
72
skoj indu:Jcriji inovnici i slubenici II uredima primaju 19 posto manje
\ plae u usporedbi s manualnim radnicima. ss Tako je osnovna povijesno
-naslijeena podjela na manualne i nemanualne radnike promijenjena
u dosledniju podjelu, zasnovanu na obrazovanju, kOja odvaja radnike
koji misle od radnika koji obavljaju rutinske operacije, bez obzira nose
li plavi ili bijeli ovratnik. Kao rezultat pojavljuje se znatno vea
pokretljivost preko granine zone izmeu manualnog inemanualnog
rada. Razlika u stilovima ivota zmeu radnika s plavim ovratnicima
i onih s bijelim ovratn:icima koji obavljaju rutinske poslove jo je u
odreenoj mjeri vidljiva, no ne smije zamagliti osnovnu podjelu izmeu
inteligencije i radnike klase_ Kao i-obino, pojavljuje se jedna neodre-
ena tampon skupina, iji rad nije struan, no nije ni manual an, a ni
potpuno rutinski. Stanovnitvo jasno uoava podjelu na inteligenciju
i radniku klasu s4 koja predstavlja meritokrtasku modifikaciju stare
klasne podjele na manualni i nemanualni rad. Isti se proces ve moe
uoiti u kapitalistikim zemljama, gdje se posebno u velikim korpora-
cijama, nie kategorije inovnika otputaju na isti nain kao i njihovi
\ kolege radnici. .
Moda je najbolji pokazatelj poboljanog drutvenog poloaja rad-
nika mnogo vea mogunost njihovog obrazovanja. Tabela S to jasno
pokazuje. U svim zemljama koje su navedene u tabeli radnici ine oko
polovice aktivnog stanovnitva, no njihova prisutnost na sveuilitima
u velikoj se mjeri razlikuje.
TABELA 5
Postotak studenata porijeklom iz radnikih obitelji u evropskim zemljama,
oko 1960.
Etatistike zemlje Drave blagostanja
kapitalistike zemlje
Sovjetski Savez 39 Ujedinjeno Kraljev- Francuska 8
Poljska 32 stvo 25 Nizozemska 5
Norveka 25 Zapadna Njemaka 5
vedska 16
Danska 10
Austrija 8
Izvor: Sovjetski Savez: M.lvIatthews, Class and Society in Soviet RlIssia (London:
Penguin, 1972) str. 297; drave blagostanja i tradicionalne kapitalistike drave: F.
Parkin, Class Inequality and Political Order (New York: Praeger, 1971), str. 110;
Poljska: D. Lane, G. Kolankiewicz, Social Groups in Polish Society (London: Macmil-
lan, 1973). str. 129.
/.. Mogunosti obrazovanja poveavaju, naravno, drutvenu mobilnost.
, Postoji i druga poluga drutvene mobilnosti - vladajua partija. Iako
radnici ne predstavljaju najveu skupinu u partiji (oni ine izmeu
30 i 40 posto njenog lanstva, te su stoga u nekoliko puta manjem
omjeru predstavljeni u usporedbi s inteligencijom), partija je elitni
klub koji prua mogunosti drutvenog napredovanja koje ne postoji
u kapitalizmu. Rezultat toga je da su u Sovjetskom Savezu vertikalna
mobilnost djece radnikog porijekla i njihov ulazak u slojeve elitnih
73
 zanimanja dva puta vei od, na pnmJer, onih u Sjedinjenim Drava-
ma. 5S Godine 1966. osobe radnikog porijekla inile su treinu sovjetske
vlade i Prezidijuma!Politbiroa. U amerikoj vladi, na primjer, taj omjer
je nekoliko puta manji. S druge strane, vedska vlada ima iru osnovu
u radnikoj klasi. SO Ovdje je, meutim, potrebna odreena doza opreza.
Takve se usporedbe ne smiju krivo tumaiti. Vea prisutnost osoba rad-
nikog pOrijekla na vladajuim poloajima upozorava na veu socijalnu
mobilnost, no sama po sebi nita ne govori o politici vlasti. Buruj
ostaje buruj bez obzira da li vodi svoj privatni posao, radi u vladi
ili jednostavno uiva na svom imanju. Radnik prestaje biti radnik kad
postane direktor ili ministar. ak ni vlada sastavljena od samih bivih
radnika ne bi bila radnika vlada, a najmanje bi predstavljala diktaturu
\proletarijata. . drutvo ostavlja mase stanovnitva bez ika1.-vog mogueg naina obrane od
Poboljani drutveni poloaj ena ini drugu znaajnu promjenu u
smjeru vee drutvene jednakosti. Status ene poboljava se, i u obi-
telji,57 i u drutvu u cjelini. Udio ene u ukupnOj radnoj snazi mnogo
je vei u etatistikim nego u kapitalistikim zemljama. U Sovjetskom
Savezu 72 posto svih lijenika, 68 posto nastavnika, 63 posto eko no-
. mista i openito, S2 posto svih zaposlenih strunjaka su ene. One
takoer ine 28 posto lanstva Vrhovnog sovjeta i 20 posto partijskog
lanstva, ali samo 9 posto akademika i direktora industrijskih poduzea
i 3 posto lanstva Centralnog komiteta,SS a u Prezidijumu Partije nema
nijedne ene. . pridonijeti prestanku otuenja rada, i, shodno tome, bilo kojeg otuenja,
Nasuprot pozitivnim trendovima u pogledu radnika i ena, treba
istaknuti negativan razvoj u pogledu poljoprivrednika. U buroaskom
drutvu svatko tko nema privatno imanje tretira se kao izopen iz
drutva; u etatistikom drutvu isto doivljavaju oni koji imaju pri-
vatno imanje. Imati dravni ljetnikovac s velikim vrtom - pitanje je
asti. Posjedovati vlastitu kuu s komadom zemlje koji se obrauje
- ostatak je kapitalistikog poretka i predmet drutvenog prezira.
Tako su seljaci individualni ili kolektivizirani - diskriminirani; njihove
su plae znatno ispod radnikih; njihov ivotni standard je nii. Ne-
koliko puta su manje zastupljeni u partiji u usporedbi s radnicima, u
Sovjetskom Savezu oni ne mogu putovati izvan kolhaza bez pasoa
kojeg uva uprava; problem im je preseliti se u gradove. Njihova djeca
imaju mnogo manje izgleda da postanu obrazovana. Na osnovi jednog
ispitivanja iz 1974. godine, procjenjuje se da poljoprivredni radnik
zauzima najnii poloaj u odnosu prema 74 druga zanimanja. 59
// Istraimo sada i poloaj birokracije. Ovdje odmah susreemo staja-
o lite da etatistiku birokraciju ili njenu vladajuu elitu ne moemo
smatrati drutvenom klasom. Teoretiari koji se bave drutvom tako
razliiti kao to su to konzervativni francuski sociolog Raymond Aron
, . i jugoslavenski SOCiolog-marksist Miroslav Peujli zastupaju takvo
fi cC'~ miljenje. U esto citiranom predavanju, Aron je uoio da svi radnici
postaju zaposleni kod jednog poslodavca - Drave i zakljuuje da je
~u tom smislu potpuno istinito da nema nikakvih klasa u drutvu
sovjetskog tipa. On je prihvatio slubeno miljenje etatista da svaki
stanovnik ima svoj udio u. vlasnitvu, jer sredstva za proizvodnju
pripadaju zajednici te svatko radi za plau a svi prihodi dolaze od
rada. Meutim, tvrdi i da pojedinani prihodi mogu ostati u istOj
74
mjeri nejednaki kao i u klasnom drutvu, te da e se politika nejedna-
kost vjerojatno poveati. .
Nejednakost politike moi ni na koji nain se ne uklanja ili smanjuje uki-
danjem klasa jer je sasvim nemogue da vlada nekog drutva ne bude u
rukama nekolicine.
Ta manjina ima beskonano vie moi od politikih voa u demokratskim
drutvima jer su. u njihovim rukama koncentrirane, i politika, i ekonomska
moc . .. Politiari, sindikalni voe, rukovodioci javnih slubi, generali i di-
rektori, svi oni pripadaju jednoj partiji i dio su autoritarne organizacije. Uje-
dinjena elita ima apsolutnu i neogranienu mo. Sva posrednika tijela, sva
pojedinana udruenja ... zapravo kontroliraju delegati elite... Besklasno
elite.
Aron doputa da je u teoriji mogue razliito, decentralizirano i plura-
listiko besklasno drutvo, no u sadanjim okolnostima to je krajnje
nevjerojatno; I kao zakljuak:
Besklasno drutvo dokinulo bi proletarijat po imenu, a kapitaliste i u stvar-
nosti, ali bi prije svega ukinulo razliku izmeu razliitih skupina i nametnulo
ujedinjenu elitu neizdiferenciranim masama. Taj preobraaj ne bi mogao
nego zamjenjivanju jedinstvene suprotnosti izmeu masa i elite bezbrojnim
suprotnostima demokratskih drutava.6o
Tako nam Aron kae da besklasno drutvo sadri moda iste eko-
nomskenejednakosti, sasvim sigurno neusporedivo vee politike ne-
jednakosti, snano otuenje i antagonistiki drutveni odnos izmeu
vladajue elite i podreenih masa. Ako se konceptu klasne stratifika-
cije ne oduzme svo njegovo zdravorazumsko znaenje, taj skup tvrdnji
postaje rijedak primjer priroeno proturjenog rasuivanja. Meutim,
kako je, ini se, predavanje imalo poruku da j~ klasno drutvo bolje
od besklasnog drutva - sadrana logika kontradikcija ini se razum-
ljivom. Isto se odnosi i na esta nekritika navoenja te, navodno,
'- otroumne analize.
Pe uj lieva analiza je ozbiljnija. On takoer istie da birokracija
ln. _io ima monopol vladavine, no to nije zasnovano na posjedovanju prava
Lc ,,~ ; . ( nego na delegiranju prava. Upravo je razdvajanje vlasnitva od uprav-
ljaa povijesna osnova stvaranja birokracije i njene razliitosti u od-
nosu na klasu. Birokracija ne pOSjeduje vlastite ekonomske osnove
zasnovane na osobnom vlasnitvu i time u proizvodnom procesu nema
povijesno trajno i stabilno mjesto kao klasa.61 Ako se pojam vladajue
klase po definiciji povezuje s osobnim vlasnitvom, tada, naravno, biro-
kracija nije klasa. No to je trivijalna opaska i svodi se na semantiki
problem pronalaenja novog termina koji bi oznaavao klasu u etatisti
kom drutvu. Tim smo se problemom ve bavili. Ali ako to treba zna-
iti da u etatizmu ne postoji vertikalna stratifikacija nalik na klasnu,
to proturjei empirijskim dokazima. ini se da Peujli zapravo eli
rei da je birokracija prisiljena biti funkcionalnija od tradicionalnih
\ drutvenih klasa. Ako ne uspije pruiti odgovarajue usluge, bit e
75
 \odmah zbaena jer nema vlastitu samostalnu bazu. 62 Neki autori, kao
/ to je Stojanovi, pokuali su pomiriti Marxovu i Weberovu ekonom-
sku teoriju klasa s drutvenim fenomenima uoenim u etatistikim
drutvima, istiui da~..e birokracija pojavljuje kao kolektivni vlasnik
proizvodnih sredstava\~~ To je formalno ispravno, no zahtijeva ne-
potrebno proirivanje pojma vlasnitva. Isto tako, za razliku od drugih
oblika kolektivnog vlasnitva, kao to je crkveno, ovo nije de iure
priznato. Druga mogunost pomirenja je proirivanje pojma vlasnitva
na neznatno drugaiji nain. Tako na primjer, Ralf Dahrendorf u ma-
nagerskom kapitalizmu razlikuje vlasnitvo u uem' smislu (pravno
priznato pravo vlasnitva) i vlasnitvo u irem smislu (kontrolu sredsta-:-
va za proizvodnju).64 Ipak, oito da je jednostavnije i primjerenije kao
konani izvor socijalne stratifikacije razmotriti odnose moi, a ne
\ . odnose vlasnitva.
Peujli kao bitni element privatnog vlasnitva i, prema tome, dru-
tvene klase spominje i nasljee. Ovdje je takoer potreban oprez,
kako se ne bi uinila ista pogreka poistovjeivanja klase openito, s
klasom u kapitalistikom drutvu. Ono to je bitno nije nasljeivanje
bogatstva kao takvog, nego nasljeivanje socijalnog poloaja. U robo-
vlasnikom drutvu robovi, a u kastinskom drutvu ljudi koji su roeni
u nekoj odreenoj kasti, nasljeuju svoj socijalni poloaj izravno i
potpuno, bez mogunosti da uine bilo to s tim u vezi. Kmet u feuda-
lizmu; a slobodni seljak ili graanin jo i vie imaju neku mogunost
da se izdignu iznad svoje klase. Hrabrost u ratu ili kupovina slobode
ili plemike titule, oigledna su sredstva za postizavanje toga cilja.
Poloaj vladajue klase - pripadnost aristokraciji - po pravilu je jo
potpuno nasljedan. To se, meutim, bitno mijenja u kapitalizmu, gdje
se nasljeuje prije svega bogatstvo a tek potom drutveni poloaj. U
I etatizmu dolazi do daljeg slabljenja drutvenog nasljedstva. Nasljeuje
se mogunost zauzimanja odreenog poloaja u birokratskoj hijerarhiji.
Ta se mogunost odraava u razliitOj zastupljenosti u obrazovnim
institucijama, to ilustrira prije navedeni omjer od 1 :8,6 za seljaku
djecu (kad bismo mogli brojke koje se odnose na prosjek zamijeniti
podacima za najvie i najnie slojeve, taj bi se omjer znatno poveao),
i u razli?!tim mogunostima stjecanja poloaja u vlasti (pretpostavlja
se - oblcno opravdano - da sinovi i keri provjerenih partijskih rad-
nika postaju jednako dobri funkcionari). Ne nasljeuje se. posao nego
drutveni poloaj. Sinovi vrhunskih politikih voa ne moraju postati
vrhunski politiki voe, nego prije armijski generali, ministri ili utje-
cajn.i .ured~!?i. Isto se odnosi i .na potomke ~iih politokrata. Oni mogu
dobItI razhclte poslove pod uVjetom da ostaju u sklopu etablirane elite.
Jedina stvar koja u najveoj mjeri nije vjerojatna jest da postanu pri-
\ padnici vladajue radnike klase.
/ Etatistiko drutvo je otvorenije od kapitalistikog,. i nasljeivanje
I klasne pozicije jo je labavije. No nasljeivanje postoji. 65 Kao i obino,
\glavna poluga nasljeivanja je obitelj.
/' Obitelj prua neophodrio kulturno i drutveno zalee za uspjeh u
ivotu. Obitelji povlatene klase pruaju djeci drutveno relevantnija
~na~ja i st~m~liraju ra~oj mnogo vieg nivoa aspiracije. 66 Takva djeca
Im.aJu dulje s~olovanJe, pohaaju uglednije kole i dobivaju bolje
oCJene. Ako OlSU posebno nadarena, primaju privatne instrukcije da
76
\
premoste kritine prepreke u toku obrazovanja. Kako su im roditelji
lanovi partije, vjerojatno je da e i djeca to postati, a to ini njihovu
lcarijeru jednostavnijom i lake uklanja prepreke. Ako je otac moan
funkcionar, on, naravno, ima mone prijatelje i ima mnoge mogunosti
.da osigura povoljniji poetak rada svoje djece. Ujak e jednako tako
biti od pomoi, i tada imamo sistem svakom prema njegovom ujaku,
'-.kako Serge Kolm definira nepotizam.67 I, napokon, mudro utanaeni
brakovi igraju takoer svoju tradicionalnu ulogu. Iznad odreene ra-
zine, postoji tendencija enidbe u sklopu vlastitog sloja,6S i poeljno je
.da mlada takoer bude komunist (tj. lan partije), ili da je bar iz dobre
obitelji (tj. da roditelji mladenke budu lanovi partije). Posjedovanje
.obrazovnih i strunih kvalifikacija znai posjedovanje vrijednih re-
sursa, neopipljivog, ali krajnje efikasnog kapitala. Ta vrsta kapitala
jednako je nasljediva kao i opipljiv kapital.
Obiteljska uvjetovanost nije i jedina raspoloiva drutvena uvjeto-
vanost koja se koristi. Partijske kole69 zamjenjuju privatne kole i
klubove koji stvaraju odgovarjuu svijest vladajue klase. Komunisti
-su posebna vrsta ljudi - ponavljaju slubeni partijski tekstovi - a
partija nikada ne grijei. Prijatelji se biraju iz svog vlastitog sloja, ili
onog vieg - ako je to mogue. Oni izvana ih ne moraju uvijek pre-
poznati, ali oni se meusobno uvijek prepoznaju: dajui rijeima ne-
znatno drugaije znaenje (na primjer, mora se uvijek biti :.odgovoran,
tj. bezuvjetno se pokoravati), koristei odgovarajue klieje u odgova-
rajue vrijeme (npr. razliite simbole lojalnosti), sluajno spominjui
. -svoje bliske veze s onima na vlasti (>>oai drugovi, drug X mi je to
-rekao) i pokazujui na bezbrOj razliitih naina - ali uvijek spontano
za razliku od ambicioznih autsajdera - da pripadaju vladajuem
poretku.
Ponaanje osobe u drutvu u velikoj mjeri ovisi o nainu na koji
je socijalizirana i nauena da se vlada. SOcijalizacija je proces U ko-
jem pojedinac stie znanje, vjetine i dispozicije koje mu omoguuju
rmanje ili 'vie efikasno sudjelovanje u skupini ili u drutvu.7o Tri
/ glavna instrumenta socijalizacije su obitelj, kola i skupina prijatelja.
Budui da pripadnici vie klase u etatizmu pokazuju sklonost odvo-
. jenom ivotu od ostalog dijela stanovnitva - ive u posebno kvalitet-
nim stanovima u odvojenim rezidencijalnim etvrtima j u kuama za
odmor u posebnim podrujima, kupuju u posebnim duanima, posjeuju
posebne klubove i odmaralita, meusobno se vjenavaju i alju svoju
djecu u ugledne kole - moemo zakljuiti da sva tri faktora socija-
lizacije djeluju u smjeru klasne segregacije: Oni tee stvaranju odgo-
varajue klasne svijesti. Opremljeni tom svijeu, pojedinci su spremni
'. zauzeti poloaje u drutvu.
ak i kad bi etatizam podrazumijevao teoretski ist sluaj merito-
kracije, to bi jo znailo drutvenu stratifikaciju. Ali, o~ je, naravno,
daleko od idealne meritokracije, a drutvena stratifikacija je oigledna
i ustanovljena injenica. Prisutna su sva tri sastojka klasne diferencija-
cije: mo, dohodak i, tako dugo dok vladajua klasa uiva legitimnost,
drutveni presti. U stvari, oni su u tako tijesnoj korelaciji i tako su
intenzivno prisutni da politokraciju ine bolje integriranom i koherent-
nijom vladajuom klasom od buroazije.
77
 ' i Birokratska piramida nije homogena struktura. Ona se sastoji iz
dva razliita dijela: vrhovno rukovodstvo, gdje je primarna mo, i biro-
kratski aparat, koji koristi. delegiranu mo i obavlja funkcije opslune
klase. Imamo i vrlo jednostavan klju da otk~ijemo tko gdje pripada.
To je nomenklatura u Sovjetskom Savezu, a kadrovska lista u ostalim
zemljama, koja sadri popis onih koje sam sistem smatra dovoljno
vanim da zahtijevaju posebriu panju organizacijskog odjela Central-
nog komiteta.71 Ne iznenauje da takoer moemo identificirati kao
etiri elite: politiku, ekonomsku, administrativnu i vojnu. Meutim,
ovdje - za razliku od kapitalizma - politika elita prevladava i ima
integrativnu ulogu. Vladajua elita je mnogo jedinstvenija od one u
kapitalizmu: vrhunski direktOri, visoki vladini slubenici i vojni koman':
danti - svi su lanovi partije. Vodee linosti etiriju elita obino su
lanovi prezidijuma partije gdje je koncentrirana vrhovna mo. Vlada-
jua elita ne skriva injeniCU da upravljanje zemljom smatra svojim pra-
vim poslom. Nakon krize u prosincu 1970. kad su poljski radnici izali
na ulice u znak protesta protiv vladine ekonomske politike, voa polj-
ske partije Edvard Gierek - bivi rudar - navodno je rekao: Vi
\ .ete dobro raditi, a mi emo dobro upravljati.72
/ ini se da iz gornje analize proizlazi ovakva stratifikacijska struk-
tura etatistikog drutva. Vladajua elita, koju moemo nazvati polito-
kracijom, sastavljena je od stalno zaposlenih partijskih rukovodilaca i
vrhovnih birokrata (civilnih i vojnih). Postoji stalno, sistemski provo-
eno, kruenje kadrova izmeu tehnikih (birokratskih) poslova i poli-
tikih (partijskih) poloaja. Tako kadrovi stiu neophodno tehniko
i politiko iskustvo za upravljanje drutvom. Nominalno, partijski funk-
cionari su podloni izborima, ali zapravo organizacijski biro, ili njegov
ekvivalent, osigurava da se pravi ljudi smjeste na prava mjesta. Nii
ealoni birokracije, tj. oni ispod rukovodee razine, predstavljaju eta-
tis tiki opsluni sloj. Ostali - velika veina stanovnitva - su mase:
radnici i najnii sloj - seljaci. Prisilni rad igra ulogu etatistikog lum-
penproletarijata. (Povijesna) uloga elite - avangarde - je da vodi;
'\ uloga mase je da bude voena. Ta osnovna podjela rada je jasna,
'\ konzistentna i kruta.
/ Vladajua klasa u kapitalizmu predstavlja rezultat meuzavisnog
djelovanja razliitih stratifikacijskih mehanizama u okruenju malo-
brojnih formalnih i vidljivih - ali mnogih bitnih i nevidljivih - poli-
tikih ogranienja, a vladajua klasa u etatizmu je rezultat smiljene
politike akcije po kojoj vladajua partija ima politiki ,monopol.73
lanstvo u partiji obino je doivotno. Partija .se otvoreno pro-
glaava avangardnom partijom, drutvenom elitom ija je povijesna
misija da preobrazi drutvo prema nacrtu te elite. Kao takva ona ne
doputa nikakvu opoziciju jer, po definiciji, nitko ne moe biti pozva-
niji i kvalificiraniji da ispravno tumai interese radnih ljudi i da iznae
odgovarajua rjeenja drutvenih problema. Ta monolitna organizacija
etatistikog drutva objanjava oiti paradoks, tj. da je takvo drutvo
~\istovremeno otvorenije, ali i krue stratificirano.74
;:: U ~ak!juku e.n:~9 uspor~diti neke osob~n~ ~a~italizma i etatizm~ .
. U kapltahzrnu pohticka moc uglavnom prOlstjece 1z ekonomske mOI.
U etatizmu taj je odnos obrnut. U prvom drutvu dravom u krajnjem
\ ishodu vlada plutokracija, u drugom privredom vlada politokracija.
78
/1<ao to njihova imena ve pokazuju, u kapitalizmu je radnika klasa
, podvrgnuta kapitalu, a u etatizmu dravi. Dvije dominantne klase su
buroazija i politokracija.75 Prva obuhvaa direktore i ostalu vladajuu
elitu i opslunu klasu; druga obuhvaa politiko rukovodstvo i biro-
kraciju. U kapitalizmu dohodak uglavnom proizlazi iz mjesta u privred-
noj hijerarhiji. U etatizmu dohodak proizlazi iz mjesta u politikoj hije-
rarhiji. Ekvivalent ekonomskoj eksploataciji u kapitalizmu je politika
'~hegemonija u etatizmu.
Stadiji kapitalistikog razvoja razdvojeni su dubokim privrednim
krizama (1870, 1930. i 1980. godine) uz dalji razvoj koji se odvija u
privrednim ciklusima; stadiji u razvoju etatizma vrlo e vjerojatno biti
oznaeni dubokim politikim krizama i etatizam sasvim sigurno doiv-
ljava politike cikluse (moskovski procesi tridesetih godina; kominform-
ska blokada Jugoslavije kasnih etrdesetih godina; Staljinova smrt na-
kon koje su uslijedili radniki trajkovi u Plzenu; pobuna radnika u Is-
tonom Berlinu koja je dostigla vrhunac u Poznannu i maarski ustanak
1956; okupacija ehoslovake 1968. koja je potakla razvoj eurokomu-
nizma; velik skok i kulturna revolucija u Kini: etatistika . kriza u
Poljskoj 1981; godine). Kapitalistike ekonomske krize praene su poli-
tikim promjenama (pojava faizma, New Deal). PolitiKe krize u eta-
tizmu potiu ekonomske reforme. Ali osnovne karakteristike sistema
ostaju sauvane.
/ U upravljanju drutvom vladajua klasa u kapitalizmu prije svega
koristi ekonomsku prinudu, koja je praena. pritiskom da se osoba
podvrgne konformnosti, i, napokon, politikom prisilom. U etatizmu,
ideoloka prinuda76 praena je politikom prinudonI, a ekonomska pri-
nuda zauzima posljednje mjesto. Budui da je politika prinuda osob-
na, ona se osjea kao opresivnija od bezline ekonomske prisile, i tako
se etatizam ini represivnijim od kapitalizma. Posljedica razliite va-
nosti razliitih tipova prinude je da kapitalizam karakterfzira ekonom-
ska nesigurnost, a etatizam politika nesigurnost. Ta dva tipa nesigur-
nosti su dva instrumenta drutvene discipline i dva glavna organizacij-
ska sredstva ustanovljavanja i odravanja stratificiranog drutvenog
>-' poretka u dva sistema.77 Kako se poveava ekonomska nesigurnost, ka-
pitalizam poinje propadati s inflacijom, nedostatkom radne discipline i
neodoljivim zahtjevima za participacijom u odluivanju kao prateim
pojavama. Politika nesigurnost u etatistikoj zemlji nagriza politiki
monopol - kao to se to pokazalo u ehoslovakoj i Poljskoj - i vodi
do slinih zahtjeva za promjenom drutvenih odnosa. Ali, prije nego
do toga doe, oba sistema ostaju stratificirani klasni sistemi. U oba
sistema proletarijat je eksploatirana klasa. Glavnu razliku izmeu dva
sistema nalazimo u injenici da se eksploatacija i raspodjela drutvene
moi u kapitalizmu provodi prije svega ekonomskim sredstvima, a u
etatizmu u prvom redu politikim.
79
 Poglavlje 4
Alijenacija 1 reijikacija
l. Alijenacija
. U sv~iem ~~vornom. znaenju, kako su ga koristili Hegel i Marx,
pOJam a/lJe!1~CI]a Od~lOS.lO se na ra~ilaenje izmeu ljudskog postojanja
I l!~dske ?I~1. Postojanje se odnosI na realnu egzistenciju individue u
SVIJetu. -B.lt J~ pno to ind~vi~ua potencijalno moe biti. ovjek je otu-
en ako Je njegovo postojanje rastavljeno od njegove biti.
. .St~ je ?vje.kova bit, kakvi su njegovi ljudski potencijali, predmet
Je IzucavanJa filozofske antropologije. Mihailo Markovi izraava i-
roko. prihvaeno miljenje kada ovjeka odreuje kao slobodno,
~reativ~o, potpuno razvijeno i socijalizirano bie. To je oito norma-
tivno (ft1ozofsko), a ne pozitivno (znanstveno) stajalite. Slino tome
~ogli bi~mo slijediti brazilskog pedagoga Paula. Freirea, i bitnu razlik~
lzm..eu.~ov!e~a i. ~ru.gih vr;!~ .ivotiD:~a opisati 9paanjem da ovjek
m~~e ~IJ.enJatl sVlJet 1 razmlsijati o SVIJetu, sebi i svojim aktivnostima,
a ZIVOtin~e se ~e mog~ odvojiti od svojih postupaka, pa su stoga bia
~u~e,.akt1\;no~tt, .a ne .1, pral<se. 1 Marksist bi istu tu ideju izrazio izjav-
IJU}UCI da. Je .c?vJek bIce I?:~~se.2 ~ao takav, on je slobodan jer moe
sVJ~sno. ~lrati Izmeu razitcItih, objektivno danih tokova akcije. A ako
moze bIti. slobodan, treba biti slobodan, jer inae gubi svoje bitne ljud-
ske .?so.bme .. Tak.o su .;.amoos~tvarivanje i samoodreenje svojstveni
nealiJemranoJ egZIstencIJI. Da covjek nije ono to bi trebao biti i da
bi treba~ biti ono to on moe biti, predstavlja drugi normativ~i ele-
ment u fllozofskom pristupu alijenaciji.3
~ ypr~vo ocrtani p:istup esto se smatra idealistikim i utopijskim;
~ovJe~ J~sva~a.ko nes~o drugaija ivotinja. Ozbiljni marksistiki dru-
~tv~m fIlozofI ~pak msu tako naivni. Mihailo Markovi istie da je
cov~ek kontradlktorno stvorenje. ovjek je uvijek nastojao proiriti
~vo~u slo.bod~ - ali je is~o tako izumio i ropstvo. Najizrazitija osobina
covJeka }e ~Jegova .kre~tivno:t - ali se on isto tako pokazao i uasno
destruktivnIm. ovJek Je drustveno bie, proizvod drutva, i ne moe
normamo postojati bez drutva - ali on isto tako moe biti i sebian
posvojan i gladan moi. On je svakako jedno racionalno bie - all
!lp,ra~o j~ naa vlastita epoha pokazala kako on moe postati zastrau-
JUc~ IraclOna~an. ~toga moemo postaviti pitanje: Koje su to konsti-
tUtiV~~ o~obme ljudske prirode, one koje bismo trebali preferirati i
o~e CIJU !:Hsmo prev~as.t u .budunosti trebali osigurati naim praktinim
dJel?vanJem. u sad~snJosti?4 Odgovor na to pitanje je, naravno, nor-
ma~van. AI~ k:ad Jednom definiramo nae kriterije vrijednosti, tok
akCIJe postaje Jasan: moramo pomagati razvijanje pozitivnih osobina
80
ljudske :prirode i pokuati -koptrolirati i suzbiti- one negativlte. Nema
sumnje da u tom pogledu postoji veliki jaz izmeu stvarnog stanja i
moguih dostignua. To je opet polazite za raz1ikovanje izmeu ono-
ga kako ovjekizg/eda i onoga to on mQe biti, izmeu stvarnosti i
mogunosti ljudskog bia, razlikovanje koje opisujemo alijenacijom.
lPSocijalna filozofija koja proputa napraviti tu J:'azliku; kOja pretpo-
stavlja da je ovjek ono to preo/adaoa u njegoooj sto arnoj egzistenciji,
osuena je da zavri u krajnjem ideolokom opravdavanju postojeeg
poretka.5
Prema tome, kod cjelovitog pristupa drutvenoj teoriji, ne mogu se
izbjei vrijednosni sudovi. S druge strane, suglasnost se lake. postie
kad se tvrdnje navode u takvom ob tiku da ih je mogue provjetiti.
Stoga e biti poeljno minimizirati nOl'mativriu komponentu. Znanstve-
nici e se lake sloiti nego filozofi: Ali za postizavanje vieg stupnja
suglasnosti potrebno je platiti i odreenu cijenu.
Osim filozofskog aspekta, fenomen alijenacije takoer ima sociolo-
ki i psiholoki aspekt. U skladu sa svrhom ove studije usrec!otoit
emo se na socioloki aspekt. Jedan od moguih pristupa je da slijedimo
Gaju Petrovia i shvatimo ovjekovu bit kao njegove povijesno dane
ljudske mogunosti. U tom sluaju, alijenacija e podrazumijevati da je
ovjek otuen od ostvarivanja. svojih povijesno stvorenih mogunosti.
A kazati da ovjek nije otuen od sebe samog podrazumijevat ~ da je
postigao. razinu svojih mogunosti i da kroz njihovo ostvarivanje
- a da ih nikad potpuno ne iskoristi - on neprekidno stvara nove
mogunosti. 6 Povijesna, socioloka i psiholoka istraivanja mogu nam
dati saznanja o mogunostima koje ovjek eli ostvariti.
Oito da -bi takav pristup z~tijevao. jedno posebilO istraivanje.-
On bi takoer traio i autora s drugaijimprofesionalnitIl znanjem
(premda, u odreenom smislt.!, ova studija i nije nita drugQ nego
ispitivanje trenutano danih ljudskih mogunosti). Stoga je poeljno
pokuati pronai neki preac. Ponovo nam kao vodi moe poslUiti
Marx. Preacem emo krenuti ako rad uzmemo kao temeljnu analitiku
kategoriju.
Ako nidi zadovoljavanja svojih procijenjenih potreba ljud~ moraju
raditi rrinogo vie nego to bi to inae htjeli, moemo rei da su u
stanju akutne oskudice. Stanje akutne oskudice karakteristino je za-
cijelu povijest klasnih drutava sve do naih dana. U takvoj Situaciji
uvjeti proizvodnog rada postaju egzistencijalno vani, pa ekonomski
odnosi u velikoj mjeri odreuju druge drutvene odnose. ak i. vie
od toga. Radom ovjek postaje ljudsko bie. Svojom praktinom aktiv-
nou ovjek mijenja objektivnu stvarnost :- prirodu i drutvo -::-
i preobiaavajeu ljudsku stvarnost, tj. u rezultat ljudskog rada. Tako
ovjek takoer .preobraava uvjete svoje vlastite egzistencije i tako
mijenja sebe kao vrstu. Drutveni proces rada postaje proces samo-
ostvari\ranja.1 Sve to negativno utjee na. proces rada mora stoga
negativno utjecati i na rezultat toga procesa - samoostvarivanja.
ovjek je sprijeen da ostvari svoje ljudske mogunosti. On je otuen.
Prema tome, analizu alijenacije moemo provesti ispitujui uvjete pod
kojima se proizvodni rad obavlja u razliitim drutveno-ekonomskim
sistemima. . -
6 Politika ekonomija socijalizma 81
 esto se istie da je koncept alijenacije inherentno filozofski i da
se ne moe koristiti kao znanstveni koncept. To je. stav J oachima
Israela, koji, u citiranom radu, sugerira da se koncept alijenacije zami-
jeni konceptom' reifikacije. Slino njemu, -Ralf Dahrendorf tvrdi da,
bez obzira na smisao koji alijenacija industrijskog radnika moe imati
u filozofskim terminima, ona nema mjesta u empirijskoj drutvenoj
znanosti, jer empirijsko istraivanje, bez obzira na svoj opseg,
.ne moe niti potvrditi, niti odbaciti postojanje alijenacije.8 Takve su
tvrdnje zasnovane na metodolokom nesporazumu. Prije svega; jaz
izmeu stvarnog i ostvarljivog je stvar :z;apaanja i pozitivnog znanja.
U tom smislu alijenacija je tvrdnja koja se moe porei jer se u naelu
moe pokazati da ne postoji nain na koji se sadanje stanje moe
poboljati. Nadalje, koncept alijenacije podrazumijeva hipotezu o od-
reenim znaajnim posljedicama zapaenog jaza. Ovdje e biti korisno
prisjetiti se da se sve znanstvene tvrdnje ne mogu izravno dokazati.
Vrlo esto on~predstavljaju teoretske hipoteze koje_ se mogu pobiti
iIi potvrditi samo neizravno, razmatranjem posljedica. Ako se hipoteza
pokae neplodnom, bit. e odba~ena. Ako se, naprotiv, pokae plodo-
nosnom - to znai da nam omoguuje _da organiziramo na~a saznanja
o empirijskim fenomenima, da pridonosi konzistentnom objanjavanju
zapaenih injenica i raa dodatne. plodonosne hipoteze -,-- bit e
zadrana sve dokse ne formulira neka _jaa hipoteza ili se novootkri-
vene injenice vie ne budu mogle smjestiti unutar. starog teoretskog
okvira. U tom smislu, alijenirani rad pokazao se izuzetno plodonosnom
hipotezom.
Drutveni proces rada ima tri komponente: ljude, njihove aktivnosti
i proizvod njihovih aktivnosti. Svaki od tih elemenata moe biti otu-
en. Tako se fenomen alijenacije moe pogodno analizirati u smislu
triju razliitih procesa: a1ijenacije rada, alijenacije proizvoda rada i
alijenacije jedne osobe od drugih ljudi i drutva. . Akumulirani viak vrijednosti poveava ekonomsku - i drutvenu -
1. Alijenacija rada dogaa se kad radnik otuuje svoju radnu snagu
prodajui je poslodavcu. Prodaja obino rezultira razmjenom radne
snage za novac, ali to ne mora uvijek biti tako. Samo postojanje od-
nosa poslodavac-posloprimac dovoljan je uvjet za alijenaciju. im
poslodavac raspolae radom radnika, rad postaje radniku eksteran,
odvojen od njegove linosti; on se ne ostvaruje u svom radu nego
se .njime porie, ima osjeaj bijede a ne' blagostanja, ne razvija slo-
bodno svoju mentalnu i fiziku energiju nego je fiziki iscrpljen i men-
talno ponien.1l Radnik se stoga osjea kao kod kue tek u vrijeme
odmora, a za vrijeme rada osjeca se kao beskunik. Njegov -rad nije
dobrovoljan, nego nametnut, prisiIan rad. On nije zadovoljavanje po-
trebe, nego samo sredstvo zadovoljavanja drugih potreba. To se odra-
ava u jednoj od temeljnih pr~tpostavki graanske ekonomske teorije
- naime, da je rad disutilitet. Njegov otueni karakter jasno po-
tvruje injenica da se, im nema fizike prisile, izbjegava kao kuga.lo
U etatistikoj tvornici rad je, naravno, jednako otuen. Sto 'se tamo
dogaa dobro je opisao Mikl6s Haraszti, koji govori o svom vlastitom
radnikom iskustvu u -jednoj tvornici u Budimpeti: Otkrio sam jednu
promjenu u sebi. Moje zanimanje za sredstva i naine ekonomiziranja
moje snage iz poetka je pod dojmom, a zatim i prevladano opsesijom
pravljenja novca. Predajem se jednom odvratno neizrecivom, ali sve-
82
monom tabuu: nikada ne pristupaj poslu tako da ga uini tonijim,
lakim, ugodnijim ili sigurnijim.l1
_ Otueni rad tretira se kao roba, kao proizvodni inilac, ravnopravan
s drugim faktorima proizvodnje. Cijena upotrebe rada odreuje se na
tritu. Vrijednost radnika kalkulira se kao vrijednost jednog proizvod-
nog sredstva: ona predstavlja diskontiranu vrijednost toka dohodaka
ostvarenih u tijeku proizvodnog vijeka. Razlika izmeu radnika i roba
je da radnik posjeduje svoj rad i stoga moe utrivati sam sebe, a rob
predstavlja robu koju utruju drugi. Ponekad ljudi doslovno utruju
sebe same, ne samo svoju radnu snagu. To vrijedi za prodavae i pro-
davaice, trgovake putnike, birokratske karijeriste i prostitutke. Oni
prodaju svoju osobnost - osmijehe, svoj arm, misli ili tijelo - radi
poveavanja proe robe, bez obzira kakva je ta roba: novi proizvod,
poslunost ili ljubav. Ako je radnik obrazovan, vrijednost njegovog
ljudskog kapitala - da upotrijebimo modernu ekonomsku terminolo-
giju - je poveana; obrazovani robovi takoer su bili skuplji. Ukratko,
alijenacija rada podrazumijeva otuenje stvaralakih sposobnosti rad-
nika, njihovo pretvaranje u predmet, u robu, koju onda prisvaja netko
drugi. Radnik uope ne odluuje o tome to e raditi ili kako e raditi,
a to je temeljni lom izmeu individue i njezine ivotne aktivnosti. 12
To samootuenje je temeljni vid alijenacije. '.
2. Alijenacija proizvoda rada je izravna posljedica alijenacije rada.
Proizvod rada je rad utjelovljen u nekom predmetu i -pretvoren u fi-
ziku stvar; taj proizvod je opredmeenje rada. Izvoenje rada u isto
je vrijeme i njegovo opredmeivanje.13 Ako se rad prodaje, sve nje-
gove proizvode prisvaja. poslodavac. Proizvodi rada stoje nasuprot
njemu kao neko strano bie, kao neka sila nezavisna od proizvoaa.14
Prisvajajui proizvod rada, poslodavac takoer prisvaja viak vrijed-
nosti, tj. razliku izmeu vrijednosti proizvoda i vrijednosti radne snage.
mo poslodavca i stvara uvjete za dalju eksploataciju rada. Gospodar,
meutim, takoer nije siguran. J ednom kad se proizvod otui od ne-
posrednog proizvoaa, sklon je potpuno izbjei kontrolu, poeti iv-
jeti nezavisan ivot, postati autonomna i prijetea sila. Ljudi proizvode
robu i stvaraju trite, a onda bezline snage trita poinju gospodariti
njihovim drutvenim odnosima. Ljudi stvaraju partije, sindikate, dra-
ve, a onda te institucije poinju ivjeti svojim odvojenim ivotima,
izbjegavajui kontroli svojih stvaralaca. Prema tome, u neto openi
tijem smislu, jednom kad se poini prvi grijeh samootuivanja, ljudske
tvorevine poinju se suprotstavljati ovjeku kao strane i prijetee sile.
3. Kad ovjek otui svoju ivotnu aktivnost i svoje proizvode, on
mora otuiti sebe od drugih ljudi. Proizvod rada pojavljuje se kao ka-
pital, to jest, on zapovijeda radom. Drutvo se stratificira u neprija-
teljske drutvene klase. Konkurencija i klasno neprijateljstvo ine ve-
inu oblika suradnje nemoguima. Alijenirani pripadnici drutva pojav-
ljuju se kao konkurentni, egoistini pojedinci, kao proleteri i radnici,
kao radnici i birokrati, kao potlaeni i tlaitelji - ne kao ljudska bia.
Alijenacija djeluje i na vladajuu i na podreenu klasu. Posjednika
klasa i klasa proletarijata izraavaju isto ljudsko samo otuenje. Ali
prva je klasa zadovoljna svojim poloajem i osjea se na njemu po-
dranom, razaznaje samootuenje kao svoju vlastitu mo i stoga posje-
6'
83
 -
duje u njem~- p1:iJid- 11uske .eg~istencije. Dr~g~ se klasa osje~ unite- ~
ndm_ tim sarr.lOotuenjetn, vidi u njemu svoju nemo -i stvarnost ne-
ljudske egzistencije.{<15 _
_- Prema !'1arx~: triuv~et~ u .k~pitalistikom drutvu" su djelomino
uzro~,_ a dJelomlCno po.slJedlca I Iz;az <?~en6g fada: ~o su: privatno
vlasll1.~tvo :~~d sr:edstylma z~ proizvodnJu! _,Podjela.. rada i razmiena.
B~dl!c~ da ]e~!a tvrd~Ja sadrz~~ u ~Ukoplslma, kOJI nisu bili namije~
nJell1 Izdavanju, ne Iznenauje sto_ Je ona prilino neprecizna i dvo-
sm.isle~a. St.oga je- mog~e - a to se e~to ) inilo, izvui ove zakljuke:
_uk~~anje. pnvatn_o~ prolzv:odnog .vlasnistva dokinut e i alijenaciju; bu-
_ ~ducI: ~a .tehn?,loskl razvoJ povecava specijalizaciju rada, . podjela rada
=os~at ce zauvIJek pa stoga i alijenacija; postojanje trine razmjene bilb
_koJe vrste podrazumijeva alijenaciju. Ta tri zakljuka, osim to su
inkonzi~tentni, .oigledno su i netoni. Prema tome, uvjete alijenacije po-
trebno Je odrediti i preciznije i openitije.
ini se da su dovoljni uvjeti za -alijenaciju rada ovi:
_1. ~ll:dna snaga prodaje se i kupuje kao roba. Sve dok je tako, ne
moze biti samoodreivanja, koje je negacija alijenacije ..
2.. Postoj.~ podjela izmeu fizikog i umnog rada. Ta je podjela
?dree~a pnJe svega razvojem proizvodnih snaga. Sve dokona postoji.
Jedan dIO rada osjeat e se kao prisilan rad. Sadanja razina ekonom-
skog razvoja ve omoguuje davanje sveuilinog obrazovanja veini
stanovni~a i u~lanjanje najveeg dijela tekog i poniavajueg rada.
3. Hijerarhijska organizacija rada i politikih - aktivnosti stvara
veliku koncentraciju ekonomske i _politike moi. To se takoer moe
s~atrati posebnim sluajem podjele rada: naime, podjele izmeu profe-
sIOna~no~ izdav~nja _nare~bi i primanja naredbi, izmeu donoenja od-
u:
~uk.a.I nJtl:IOyog .lzvFsava~Ja:16 stvari,_ taj je uvjet u isto vrijeme i nu-
zar;t 1 dovoljan Jer se uVJetI 1 1 2 ne mogu postii a da ne stvaraju i
uVjet 3. - postanu previe zaleeni i otvrdnuli.19 U nastavku emo razmotriti rei-
Ako se ukine rad kao roba, ostala roba moe ostati i "trite s~
l1!?e k?ristiti kao_ s:eds~o al~~acije, a ~a U isto vrijeme nije i institu-
CIJa kOJa prouzrocuJ.e altjenacIJu. Ako Je obrazovanje svima jednako
~o~tupno I a.!<o s~. po~oaj rll:da promijeni tako da rad postane neto u
ce~use l1!0::e. uZIvati,. ~ad ce prestati biti sredstvo za neto drugo, i
nece se oSJecatt kao pnstlan rad. Napokon,- ako se eliminira koncentra-
cija moi, klasna alijenacija takoer e prestati postojati. To omoguuje
postupno usta~ovljavanje i~ti~ske drutvene kontrole proizvoda proiz-
vodnog ~ada, Jednako kao I ljudskog stvaralatva openito.
~epnsu~nost- t~h triju .uvjeta oito je neophodna za ukidanje alije-
nacIJe. )e lt. on~ 1 dovollna,: preostaje nam da vidimo. Budui da je
eksp~nm~n~lranJe u drustvenim znano~tima openito nemogue, do-
volJll1 uVJ~ti ne mogu se unaprijed utVrditi. Njih se moe nai ex post
fac!o. Moz~a se .J!.egacija tih. triju uvjeta moe smatrati dovoljnom, u
smlslu.?a .c~. se, le~nom kad se ta negacija postigne, proces alijenacije
preusmjerIti I poceti proces dezalijenacije.
~a~o se ~oav~ da sva tri uvjeta alijenacije postoje.u suvremenom
kapItaltzrnu ~ etatIzm~: Ra;Ina snaga je roba koja se prodaje poslo-
davc~ - . pnvatno~ Ih drza,:,no~; podjela izmeu fizikog i umnog
rada Ima Jasne drustvene poslJedICe; a klase se stvaraju pomou nejed-
nake podjele moi.
84
Il. Reifikacija
Proces rada rezultira opredmeivanjem rada. ovjek prisvaja ob-
jektivni svijet i ini ga svojim vlastitim, ljudskim, opredmeujui sebe
U njemu. Kada se to opredmeivanje odvija u posebnim uvjetima alije-
nacije, susreemo se s fenomenom reifikacije. Taj je izraz prvi upotri-
jebio maarski filozof Gyorgy Lukcics ranih dvadesetih godina17 i tek je
nedavno neto ire prihvaen, osobito meu marksistikim humani-
stima.
Re~fikacija oznauje stanje u kOjem se odnosi meu ljudima izraa-
vaju i doivljavaju kao odnosi meu stvarima. Drutveni odnosi gube
svoj socijalni karakter i postaju mistificirani kao tehnoloki, trini iIi
administrativni odnosi. Ljudi procjenjuju jedan drugoga isto kao to se
procjenjuju stvari. Ljudska bia postaju jedno drugome sredstvo, sred-
stvo koje se moe iskoritavati za postizavanje odreenih ciljeva. Me-
utim - a to je jedno od sredinjih mjesta u marksistikOj interpretaciji
reifikacije - sam fenomen ne ini se pojedincu kao neto neobino, neto
'strano njegovoj prirodi'. Umjesto toga, proces reifikaCije poprima
karakteristiku 'prirodnog' odnosa.18 Markovi istie da se koncept
reificirane drutvene situacije, u kojoj njezini sudionici stiu, doivlja-
vaju, ili poprimaju osobine stvari, moe primijeniti na tri razliite
razine: (1) objekti (ljudsko ponaanje u odreenim povijesnim uvje-
tima zapravo poprima osobine nalik predmetima: rad postaje repetiti-
van, politiki ivot formalistiki, drutvom vladaju otuene drutvene
snage); (II) teorija o predmetima (u traganju za objektivnim znanjem,
individualne, subjektivne osobine ljudske prirode moraju se drati po
strani); (III) meta-teorija (kada je kritika svijest o ogranienjima nae
objektivne metodologije odsutna i kada nai intelektualni instrumenti
fikaciju na sve tri razine.
Proces reifikacije odvija se donekle razliito u kapitalizmu i eta-
tizmu. Zaponimo s kapitalizmom. Ovdje bitnu ulogu igra univerzalnost
trinih odnosa. Ako netko moe. prodati svoju radnu snagu, onda se
praktiki sve moe prodati. U jednom ivom opisu te injenice, Marx u
Bijedi filozofije istie: .
Najzad je do.lo vrijeme kad je sve to su ljudi dosad smatrali kao ne-
otuivo, postalo predmet razmjene, prodaje, i moglo se otuivati. To je
vrijeme kad su ak i stvari koje su se dosad predavale, ali nikad razmjenji-
vale, davale, ali nikad prodavale, stjecale, ali nikad kupovale: vrlina, ljubav,
uvjerenje, savjest, znanje itd. - .kad je, jednom rijeju, sve postalo predmet
trgovine. To je vrijeme ope korupcije, sveope prodajnosti, ili, da upotrije-
bim ekonomski izraz, vrijeme u kome se svaki predmet, bio fiziki ili mo-
ralni, donosi na trite kao predmet razmjene da bi tamo bio ocijenjen
prema pravoj svojoj vrijednosti.<l:20
Ako je sve utrivo, trite poinje igrati posebnu ulogu kao univer-
zalni standard vrednovanja. Shodno tome, struktura buroaske svijesti
u osnovi e biti odreena univerzalnim karakterom trinih odnosa.
To se odraava i u svakodnevnom (engleskom) govoru: -soineone tries
85
 to sell his ideas or refuses to 'buy' another's opinion (netko pokuava
prodati svoje ideje ili odbija kupiti miljenje drugoga).
Kao i obino, ve je Marx uoio taj fenomen. U stvarnosti, jednako
kao u govoru, trini odnosi postaju temelj za sve ostalo: propriete i
property oznauju, i vlasnitvo i osobinu karaktera: valeur, value,
W ert, commerce, Verkehr su rijei koje se koriste i za trgovake od-
nose i za karakteristike i odnose meu ljudima kao takvim. 21 Na
suptilniji - i dublji - nain, having (imati) zamjenjuje being (biti).
Pojedinci kau da imaju problema, besanicu, ili nesretan brak, umjesto
da kau da se osjeaju jadno, da ne mogu spavati, ili da se svaaju
s~ svojim enama. Suvrem~ni ovjek ima sve: (:l,uto, kuu, zanimanje,
djecu, brak, probleme, srdzbu, odnose - ' i, ako sve to nije dovoljno,
takoer ima i psihoanalitiara. On je nita.22 ' ,
v Slobod~ se. mjeri stupnjem do kojeg su bezline trine snage pu-
st~~e da dJeluJu b~z vanjskog utjecaja. Tako graanska' svijest mijea
trzlsnu slobodu s ljudskom slobodom. Ekonomska efikasnost (tzv. Pa-
retov optimum) bit e izvedena iz (idealiziranih) trinih odnosa. Stu-
d~~!i prve godine ekonomije ue teorem koji dokazuje da slobodno
tr~lste posti~e najbolju alokaciju resursa - ukljuujui i radnu snagu.
LJudskI kapItal (I) izraunat kao sadanja vrijednost toka nadnica ve
je~rij~ ~po~enut., Aka?emski e!c0nomisti analiziraju veliinu obitelji
tretir:~JUCl .dJecu kva~ traJn~vpotrosna dobra i izraunavaju odgovarajue
elastlcnostl potraznJe. TrzIsna unosnost ima tendenciju da postane od-
luujui kriterij za drutvenu poeljnost. Goleme razlike u dohotku i
boga~tvu ?bjanjavaju se i opravdavaju razlikama u. marginalnoj .pro-
~u~tivnostt. Nedostatak mogunosti zapoljavanja, poslovne fluktuacije
l n;ska. stopa privrednog razvoja, s njihovim popratnim drutvenim
troskovlma, opravdavaju se uvjetima potranje i ponude. Potranja i
ponuda smatraju se' objektivnim silama koje nemaju nikakve veze s
drutvenim sistemom i koje mijenjaju trine uvjete isto kao to pri-
rodne sile mijenjaju meteoroloke uvjete. Temeljni drutveni odnos iz-
meu poslodavca i' posloprimca ostaje skriven iza trita radne snage.
Priva!Jli radI?ojavljuje se kao sastavni dio drutvenog rada samo preko
razmjene 'prOizvoda rada. Prema tome, drutveni odnosi meu proizvo-
aima ne ine se onim to jesu, nego izgledaju 'kao robni odnosi. meu
oso?ama.~ drutveni odnosi meu stvarima. Veina socijalnih fenomena
VOdI pOrijeklo od robnih odnosa, na temelju kojih se i procjenjuju.
U religijskom svijetu, proizvodi ljudskog mozga pojavljuju se kao
n~zav~sna .bia obdarena ivotom, koja ulaze u odnose i jedna s dru-
gima 1 s ljudskom rasom. U ekonomskom 'svijetu proizvodi rada _
robe - i?r:aju. ~linu ulogu. '!:~ je slinost navela Marxa da temeljni
aspekt reIfIkaCije nazove fetlslzam robe. 23
Gornju analizu potrebno je potkrijepiti bar jednim koD.kretnim
primjerom reificiranog uenja. U tu svrhu odabrao sam knjigu
atis.trijsko-anglo-amerikog ekonomista F. A. von Hayeka, The Consti-
tutIOn of Liberty.24 Taj je izbor motiviran injenicom da je Hayek eko-
nomist znaajne profesionalne reputacije, da je takoer stekao ugled
prv.~ka ljudskih sloboda time to je pokazao mnogo vee zanimanje za
socIJaln~.pro~leme od ve~in~ svojih ~rofesion,.al~h kolega i da je nje-
gova knjiga bIla dobro primlJena, a njegovo ucenJe steklo veliku popu-
lamost.25 Stoga je oito zanimljivo proniknuti u ogranienja reificirane
86
slobode. Tvrdnje tog reprezentativnog graanskog ,liberala mogu se
saeti u osam toaka:
1. Zbog nekog razloga eksploatirane mase su nezadovoljne svojim
J;loloajem. Alijenacija se osjea kao ugnjetavanje. Hayek ne koristi
tu terminologiju i nije svjestan njezinog znaenja, ali mu je ista stvar
na umu 'kad tvrdi: Moglo' bi se doista pokazati da e najtei od svih
zadataka biti da se zaposlene mase uvjere da je u opem interesu nji-
hovog drutva, i stoga i u njihovom vlastitom dugoronom interesu,
da moraju sauvati takve uvjete koji e nekolicini omoguiti postiza-
nje poloaja koji se njima ine nedohvatljivim i nevrijednim napora i
rizika.26 Doista teak zadatak! '
2. Da sloboda zaposlenih ovisi o postojanju mnogo razliitih po-
slodavaca, postaje sasvim jasno kad usporedimo situaciju koja bi na-
stala da je samo jedan poslodavac.21 Da bi se sloboda' poveala, po-
trebno je ukinuti odnos poslodavac-namjetenik, to je oigledan, zdravo-
razumski zakljuak. Da se broj poslodavaca mora poveati, zakljuak
je reificiranog graanskog uma. Drugim rijeima, sloboda se sastoji
u slobodnom izboru gospodara (vidi toku 4).28 ' ,
3. Alijenacija rada je, naravno, najprirodnije sfanje proizvoaa.
Nema gotovo nikakve sumnje ... da je zaposlenost postala ne samo
stvarno nego i preferirano stanje veine, stanovnika, koji smatraju
da im zaposlenost daje uglavnom ono to i ele: siguran stalandoho-
dak za tekuu potronju, vie ili manje automatske poviice i opskrbU
za starost.29 '
'4. Trite je bezlino, nejednaka raspodjela 'moi nije vana, a
prodavanje neije radne snage je izraavanje slobOdne volje. Mo
kao takva - sposobnost da se postigne ono to se eli -:. nije sama
po sebi IO,a, loa je mo koja prisiljava druge ljude da slue neijoj
volji pod prijetnjom nanoenja zla. Nema nikakvog zla u moi koju
pokazuje direktor nekog velikog poduzea u kojem ,su se)judi spremno
i svojevoljno udruili radi svojih vlastitih interesa.30 ,
s. Dok se podvrgavanje 'autoritarnoj vlasti uprave' smatra slobod-
nom voljom, inzistiranje na radnikoj solidarnosti shvaa se kao pri-
sila. Ne moe se dovoljno istai da je prisila, koja je sindikatima do-
putena, suprotna svim poznatim pravnim naelima siobode, u prvom
redu prisila radnika protivradIiika;31 "
6. Pravi smrtni grijeh sindikata je, meutim, njihovo spreavanje
djelovanja trita. ak i ako su sindikati u stvarnosti svojom politikom
nadnica postigli mnogo marije nego to se to openito vjeruje; njihove
su aktivnosti u tom podruju svejedno ekonomski vrlo tetne i politiki
izuzetno opasne. Oni koriste svoju mo na nain kOJi,trinI sistem
ini nedjelotvornim ... 32
7. Ako se trina racionalnost sluajno sukobi s ljudskom racio':'
nalnou, potonja mora ustuknuti. Moda' se to ini grubim, ali je
vjerojatno u interesu svih da se u slobodnom sistemu oni s punim kapa-
citetom zaraivanja brzo izlijee od povremenih i bezopasnih,nespo-
sobnosti, uz cijenu odreene nemarnosti za stare i smrtno ,bolesne.a3
8. Napokon, i sasvim u skladu s naom prethodnom analizom uvjeta
alijenacije, Hayek zakljuuje: Priznavanjeprivatnog vlasnitva je stoga
bitan uvjet za spreavanje prisile ... 34
87
 Potrebno je navesti jo nekoliko citata iz Hayekove najnovije ras-
prave,35 koji su savren primjer fetiizma robe. Hayek priznaje da bi
se nain na koji se trinim mehanizmom raspodjeljuju kOristi i tereti
u mnogim sluajevima morao smatrati vrlo nepravednim,kad bi on
bio rezultat svojevoljne alokacije odreenih ljudi. Meutim, tvrdi
Hayek, to nije sluaj. Ti su udjeli ishod jednog procesa iji utjecaj na
pojedine ljude nitko nije mogao "niti osmisliti niti predvidjeti kad su se
te institucije prvi put pojavile. . .. Traiti pravdu od takvog procesa
oito je besmisleno ... Drugim rijeima, u slobodnom drutvu, u ko-
jem poloaj razliitih pojedinaca i skupina nije rezultat neije na-
mjere ... razlike u nagradama ne mogu se smisleno opisati kao pra~
vedne ili nepravedne. Tako se ini da se njegova prijeporna toka
sastoji u tome da u drutvu slobodnih ljudi, iji pripadnici mogu kori-
stiti svoje znanje u vlastite svrhe, izraz 'drutvena pravda' potpuno
gubi na znaenju i sadraju ... Shodno tome, zahtjev za drutvenom
pravdom, koji podrazumijeva uplitanje u presudu trita, nije samo
nepoeljan nego i besmislen! "
Reificirano rezoniranje zahvaa mnogo ire podruje nego to to
sugeriraju gornji primjeri. Trina racionalnost i stroga proraunljivost
oblikuju strukturu svijesti na jedan vrlo specifian nain. Drutvena
svijest postaje jednodimenzionalna, usredotoena iskljuivo na ne-
posredno predoene injenice, uronjena i svedena na injenino stanje,
nesposobna da ga nadvlada i da razmotri ono to je mogue. S6 Jedina
dimenzija koja je zapravo preostala jest ekonomska dimenzija, proiz-
vodnja robe koja se procjenjuje novano. Druge su dimenzije potis-
nute. Zapadni ovjek, pie Walter Weisskopf, je tako postao otuen
od 'dijelova' sebe samog, jer je multidimenzionalnost njegove egzisten-
cije svedena na dimenziju tehnologije i ekonomije. Zapadno drutvo
trai od pOjedinca da bira bez vrijednosti (potiskivanje normativnoga) ;
da radi bez smisla (potiskivanje duhovnog); da se udruuje bez zajed-
nice (potiskivanje dimenzije zajednitva). Mogli bismo dodati: da misli
bez osjeaja (potiskivanje osjeajnog) i da ivi bez nade, mita, utopije
(potiskivanje transcendentalne dimenzije).37 " cima ina kvalitetu pametnijih, asnijih, pouzdanijih (politiki ili druga.,.
Vei dio onoga to je reeno za reifikacije u graanskom svijetu
vrijedi takoer i za birokratski svijet. Ovdje je, meutim, izvor reifi-
kacije razliit: ovdje to nije univerzalizacija trinih odnosa, nego uni-
verzalizacija birokratskih odnosa; ovjek nije sveden na robu, nego na
in, na slubu koju obavlja. ak je i Lukacs uoio da je birokracija izvor
alijenacije. Birokracija uzrokuje prilagoavanje naina ivota i rada i,
shodno tome,svijesti, temeljnim uvjetima etatistikog drutva (Lukacs
govori o kapitalistikom drutvu), slino prilagoavanju proletarijata u
kapitalizmu. Formalna racionalizacija prava, drave i administracije-
podrazumijeva slinu dekompoziciju drutvenih funkcija u njihove ele-
mente, i sline posljedice za svijest kao one koje s~ javljaju kad je rad
bio odVOjen od individualnih mogunosti i potreba radnika u tvornici.
Birokrat je vezan slubom i kao takav odvojen od sebe. 36 Lukacs, me-
utim, nije bio svjestan da se uinci kOje stvaraju birokratske strukture
u kapitalizmu pojavljuju s mnogo veom snagom u etatizmu (koji je on
poistovjeivao sa socijalizmom), gdje birokratski odnosi postaju uni-
verzalni. . hail~ Markovi ovako je opisao osobine reifikacije u kapitalistikim i
88
Ponimo opet nau analizu jednim MarxoV-im citatom:
Sve to mogu uiniti, sve to mi moj in moe omoguiti da uinim, ono to
postaje moje vlastito zahvaljujui inu, to !e m~je J~, j~. sam kao. nosEac
ina. Moja je mo upravo tako velika kao l moc mOjeg crna. Osobme crna
su moje osobine, moje bitne kvalitete, jer sam ja nosilac ina. Stoga moja
individualnost ni u kom sluaju ne odreuje to jesam i to. postiemo to
se tie moje individualnosti, ja sam epav, ali in mi daje 24 noge, tako da
vie nisa~ epav. Ja sam grean ovjek, bez asti, svijesti ili duha; ali in je
estit, pa stoga i njegov nosilac mora biti estit; in je najvee dobr,?, p.a j<:
i njegov nosilac dobar; in mi doputa da se ok~~ .n~~or~ ne~o.ste?-Ja, l
tako prolazim kao poten; nedostatan sam u dUSI, ali cm Je zbiljski duh
svih stvari - kako bi onda njegov nosilac bio nedostatan u dui?39
Taj odlomak u etatizmu otkriva jednu neposrednu kopiju kapital~
stikogfetiizma robe: Predloio sam da se taj fenomen nazove ietl-
izm ina. 40 _.
Citirani Marxov odlomak, u kOjem govori o fetiizmu cma - b~z
spominjanja tog izraza - moe iznenaditi nekoga tko dobro poznaje
Marxove radove. Zar nije Marx oduvijek govorio iskljuivo o novcu,
robi i trinim odnosima kao primarnim uvjetima alijenacije? Da, go-
vorio je; takvo bi iznenaenje bilo opr~:vd~no .. .u_.tom sam se ?~~omku
poigrao rijeima: jednostavno sam zam1JeI!lo. rIJecI n.oDac,. kUPItI 1 vlas-
nik rijeima in, initi i nosilac ina. inJe~lca da J.e sml~.ao o~lo~ka
savreno ouvan pokazuje da je marksisticka anahza ahJenacIJe Jed-
nako primjenjiva i u etatistikOj sredini. . ..
Prema tome, isto kao to fetiizam robe predstavlja tendenCijU da
se odnosi izmeu ljudi promatraju kao odnosi izmeu r?ba, fetiiza~
ina znai skrivanje stvarnih, ljudskih odnosa iza koprene 1mpersonalll1h
birokratskih pravila, mistit'ikaciju. aktivnost;i nosila~~ inova~; inov:nika.
Sudovi trita su nepogreivi, a isto tako 1 sudOVI Jednog cmovnlka u
odnosu prema njegovim podreenima. Posjedovanje ina daje nosio-
ije), inteligentnijih - ukratko: superiornijih svi.m pojedincima smjete-
nim nie u hijerarhiji inova. Taj je paralehzam, naravno,. mno~o
ireg opsega. I slobodno trite i birokratsk~ st;uk~re imaJU: svoJ~
odvojene ivote, koji se ne mogu podvrgnuti SVjesnOj kontroh. NaJ-
upeatljiviji- dokaz takve kraj~je alijenacje je. p?vijes~~ ~injenica da
se proleterska revolucija borda za uspostavljanje socIJahzma, a za-
vrila je etatizrnom. "
III. Neke psiholoke i moralne posljedice
Budui da biti postvaren znai stei ili poprimiti osobine pred-
meta, i kako ovjek, bez obzira na svoju prirodu, nije predmet, raz~.a:
enje izmeu ljudske egzistencije i ljudsk!h ~otencijala mora p~~uzrocltl
vrlo odreene psiholoke i moralne poslJedICe. Kao r~ultat, Cijelo d~
tvo a ne samo individualni pripadnici drutva, postaje bolesno. Ml-
etatistikim drutvima:
89
 Kad sva sredstva za proizvodnju posjeduje jednama1a elita, kad je cilj
proizvodnje maksimiirati profit, kad su svi drugi mogUi kriteriji evaluacije
podreeni efikasnosti, kad je, shodno tome, uveden najvii mogui stupanj
podjele i profesionalne specijalizacije rada, onda individualni rad gubi sve
ljudske kvalitete i postaje repetitivan, krut i stereotipan kao rad svake ivo-
tinje. Rad gubi svako subjektivno znaenje:' radnik je pretvoren u ivi stroj,
u predmet; Isti fenomen susreemo i u politikom ivotu kad god je mono-
pol politike moi u rukama privilegirane manjine, a stvarno donoenje od-
luka se odigrava iza zatvorenih vrata. Masovni skupovi, izbori i javne ra-
sprave postaju prazni rituali, gdje je obian ovjek prisutan, ali ubiti nije
vaan: sveden je na puki predmet.41 ,'. ' meusobno procjenjivati preko trine vrijednosti koju posjeduju i smat-
Trite 'u kapitalizmu i drava u etatizmu razaraju ljudska bia i
pretvaraju pojedince u proizvoae robe, odnosno u mase.
U suvremenim uvjetima, otueni rad u tvornicama i birokratskim
strukturama postaje fragmentaran rad. Pojedinci izvode samo siune,
repetitivne i besmislene dijelove Ukupnog rada, nad kojim nemaju ni-
kakvu kontrolu. Rad je ostao bez svak;e bitne nagrade; on je isto
instrumentalan. Radniis: ne odreuje svoj vlastiti rad, on izvrava po-
stavljene zadatke jednostavno, zato, da bi ,preivio. ovjek je sveden
na sredstvo svoje vlastite egzistencije, to tu egzistenciju inI besmisle-
nom. Ve sama veliina suvremenih proizvodnih i politikih institucija
ini pojedinca nemonim. On je samo kotai u jednom golemom meha-
nizmu; on nema ni m()i, ni slobode, ni samostalnosti dok je u drutvu.
Tek kad, u vrijeme odmora, pobjegne u osamljenost. svoje privatne
egzistencije, moe se nadati da e vratiti neke od svojih Ijudskl.4 spo-
sobnosti. Kako su, meutim, ljudske sposobnosti hitno drutvene, taj
se bijeg zavrava novim frustracijama. Iza koprene fetiizma robe i
fetiizma ina, trite i drava dobivaju privid impersonalni4 sila -:-
suvremenih nadomjestaka za boanstva - i ine pojedinca potpuno
nemonim. ovjek je tako ,sveden na objekt kOjim manipu1ibljti druge
osobe i vladaju impersonalne sile. Jednodimenzionalna nlisao ne uvia
alternativne ~ogunosti. Tako raireni osjeaji besmisl~nosti, nemoi,
i bespomonosti pojavljuju kao' karakteristike kapitalistikih' i etatisti-
kihdrutva. ' ili unajmljuju nekoga da za njih to uini na struan nain, i zatim ih
Ti, osjeaji proizvode tri. dodatna drugorazredna uinka. Je!iva je
mogue za ljudsko bie ivjeti ivot b,t<z smisla, karakteriziran potpu:"
nom podreenou drugim Jjudskimbiiina, i sveden .na objekt slijepih
drutvenih sila. Ljudi e se buniti, pa tako dolazi do gevijantnog
ponaanja. Neki e ljudi doivjeti slom pod udarcima svoje neljudske
egzistencije. Tako e neuroze ove ili one vrste vjerojatno postati ka-
rakteristina bolest duboko alijeniranog drutva. 42 Time se objanjava
poznati empirijski nalaz o nedostatku interesa za participaciju meu
radnicima i o opoj politikOj apatiji meu graanima. Prvi se nalaz
onda koristi kao dokaz da radnici zaista ne ele radniko upravljanje,
pa ga, prema tome, nije potrebno ni uvoditi. Sto se tie drugog nalaza,
esto se tvrdi da je politika apatija zaista bitan preduvjet zabc::sprije-
korno funkcioniranje politike demokracije. Kad bi svatko imao gktivne
politike interese, ne bi mogla postojati sreen a vlastI ' trebe i manipulira se ovjekovim ' ukusima. .. Potroaka pohlepa' postaje
Drutvo ne bi moglo funkcionirati da su svi ili-deyijantni, ili neuro-
tini, ili rezignirani do potpune apatije. Stoga je glavni mehanizam bje-
90
anja druge vrste. On djeluje izvan proizvodne sfere i izvan politike
sfere, u jedinoj sferi gdje se ovjek jo osjea kod kue':"" sferipotro-
nje i slobodnog vremena. Tako su buroaski i birokratski ovjek sve-
deni na vrstu poznatu pod imenom Homo consumens. Ako je ovjek
alijeniran u svojim proizvodnim i politikim ulogama, prirodno je
Dekivati da e se i njegova potroaka aktivnost odvijati alijenirano.
U stvarnosti se upravo'to i dogaa.
Kad su drugi putovi u smisleni ivot preprijeeni, ljudi pokuavaju
uspostaviti samopotovanje i samoodreenje kao potroai. U prvom
redu, to pretpostavlja stjecanje i akumuliranje stvari. Ljudi sep6inju
raju da kao ljudska bia imaju onoliku upotrebnu vrijednost kolika je
trina vrijednost stvari kOje posjeduju.43 Skupi ili novi model kola,
televizor u boji, ljetnikovac, jahta, itd., ne kupuju se da bi se zadovo-
ljile stvarne potrebe - kad zatreba potrebe se mogu zadovoljiti jed-
nako dobro ili ak i bolje jeftinijim modelima ili iznajmljivanjem-
negozato da bi se impresiOnirali susjedi ili muterije. U Sjedinjenim
Dravama se od uspjenog odvjetnika oekuje da vozi cadillac ili
slina kola, pa je tako neuspjean odvjetnik prisiljen kupiti cadi1lac
ili e inae riskirati da izgubi muterije. Jedan je ameriki sociolog
ispriao priu o direktoru jedne velike banke koji, nije kupio tip
auta koji' je u to vrijeme bio u modi. Umjesto toga, kupio je jeftiniji
automobil koji mu se vie sviao. To je, meutim, dovelo do nepoVje-
renja u dionice njegove banke.44 Siromaniji susjedi mogu postaviti
televizijske antene na krovovima svojih kua iako nemaju televiZora.
U etatistikim zemljama, u birokratskim strukturama openito, uree
nje neijeg ureda, slubena kola sa ili ,bez vozaa, dae i.druga trajna
potrona'dobra neposredno odraavaju drutveni status i mjeru:uspje-
ha u ivotu. Ljudi kupuju knjige koje ne itaju, glasovire koje ne svi-
raju, nakit koji ne nose i slike koje im se ne sviaju -;." a ponekad ih
uope ni ne Vide. Umjesto da pridonosi jednom od najdubljih ljudskih
zadovoljstava, umjetnost postaje statusni simbol ili sredstvo akumula-
dje kapitala. Paljivo sastavljene,upute poduavaju bogatae 'kako da
investiraju u umjetnost. Bogati pojedinci onda kupuju slike i skulpture,
zakljuavaju u sigurne sefove u svojim bankama.
Akumuliranje stvari kOje zadovoljavaju nametnute a ne stvarne
potrebe, samo je jedan - moda ak ne ni najvaniji - aspekt otue
nog potroaa. Drugi je aspekt konzumerizam. Homo consumens
jeovjek iji primarni cilj nije posjedovati st~ari, nego konzumirati sve
vie i vie, i tako kompenzirati svoju unutranju prazninu, pasivnost; ~am
ljenosti izabrinutostL U drutvu' koje karakteriziraju 'divovska poduZea,
divovske industrijske, vladine i sindikalne, birokracije, pojedinac, koji nema
nikakvu kontrolu nad okohiostima svojeg rada, osjea se nemono, usam-
ljeno, dosadno i zabrinuto.. U isto vrijeme, potreba'velikih potroakih in-
dustrija za profitom pomou reklame oblikuje ga u prodrljivo bie; 11 vjeni
stroj koji eli konzumirati sve ~e i vi,e ... Stvaraju, se nove umjetne po-
glavna psihika snaga 1.1 dananjem-industrija1iziranom .drutvu. Homo con-
a
sumens je pod iluzijom rei;e, :p()~svjesno paHod dosade i pasivnosti ...
91
 on pogreno shvaa da su drhtanje i uzbuenje uitak i srea, da je materijalna
udobnost ivotnost; zadovoljavanje pohlepe postaje smisao ivota, a tenja
za- tim postaje nova religija. Sloboda potronje postaje bit ljudske slo-
bode.45
Ovakve su osobine ponaanja manje vidljive u etatistikim drutvi-
ma zbog njihovog veeg materijalnog siromatva. Ali natjecanje sa
Zapadom i odlunost vladajue klase da zadri vlast - to zahtijeva
koncentriranje na potronju kako bi podreeni bili zadovoljni - i u
tim drutvima nuno proizvode potroaku reifikaciju ivota.
Da bi drutvo funkcioniralo, ono mora oblikovati strukturu karak-,
tera svojih pripadnika tako da ine ono to moraju initi i da su zado-
voljni uvjetima koji su im nametnuti. Otuena osoba voli svoju otue
nost. Tako ekonomski teoretiari, budui da su prostoduni i drutveno
uvjetovani, ine od suverenosti aiijeniranih potroaa kamen-temeljac
svojih ekonomskih teorija.. Ali drutveni karakter, definiran kao ona
specifina struktura psihike energije koju odreeno drutvo oblikuje
na nain koji koristi funkcioniranju -tog drutva,46 uvjetovan je neim
irim od puke potronje. Istraimo stoga neke vanije crte karaktera
koje odraavaju suvremene uvjete alijenacije.
Zamjenjivanje ivljenja troenjem ostavlja duboki trag u vrijednos-
noj strukturi drutva i stvara specifino poimanje svijeta. Na Zapadu
svijet se poima kao mjesto nastanjeno malim stvorenjima koja se
meusobno natjeu, svako nosei golemu knjigu poslovanja, u kojoj
paljivo biljee sve dobitke i gubitke u postizavanju cilja maksi-
miranja pozitivne razlike. ovjek sveden na raunovou koji se brine
samo i iskljuivo za svoje bilance - to je antropologija utilitarizma
koja udara filozofske temelje suvremenoj graanskoj ekonomskoj teo-
riji, jednako kao i veini drugih drutvenih znanosti. Zbog mnogo veeg
razilaenja izmeu teorije i prakse, o emu emo uskoro raspravljati,
jU etatistikim drutvima utilitarisitki hedonizam nije toliko oit.
Tamo se ovjek smatra nosiocem ina, inovnikom koji prodaje svoju
radnu snagu i svoju lojalnost dravi i zauzvrat stie pristup skupu
potronih dobara, asti i moi. Ovdje je knjiga poslovanja vie poli-
tiki obojena, ali je naelo ostalo isto.
Ako je ekvivalentna razmjena osnova svih aktivnosti, onda je svaki
pojedinac izoliran od svih drugih, i sveti egoizam postaje temeljno
poticajno naelo. Drugi ljudi smatraju se sredstvom, ne ciljem. Briga
za ivote drugih ljudi proglaava se metodoloki nelegitimnom (srea i
blagostanje dvojice pojedinaca, ne mogu se usporeivati) i neprirod-
nom (altruizam nije realistian); U etatistikOj sredini .to se ponovo
modificira, . pa tako drava odluuje to je dobro za svakoga, drei
tako pojedinca po strani dok se rjeavaju problemi koji se moraju
rijeiti. Dobro poznati psihiki fenomen identifikacije, kad se pojedinac
pOistovjeuje s poloajem drugoga i shodno tome se ponaa47 - koji
omoguuje razrjeavanje protuslovlja izmeu egoizma i altruizma -
nepriznat je: Altruizam se prikaZuje kao samoportvovanje, kao' pre-
davanje svojeg ivota. Ipak knjigovodstveni ivot bilo privatnih ili
dravnih raunovoa nije osobitot1Zbudljiv ili zadovoljavajui. ivot
ima smisla i vrijednosti, komentira poljski filozof Marek Fritzhand u
raspravi o marksistikoj antropologiji, l>samo kad se ivi intenzivno i
92
temeljito, samo kad se ljudsko bie moe spoznati za vrijeme svog
ivota razvijajui sve svoje ljudske sposobnosti i zadovoljavajui sve'
- svoje ljudske- potrebe ... ovjek moe ostvariti pravu sreu i savren-
stvo:samo ~ko ih asocira sa sreom i savrenstvom drugih Ijudi.48 Kad
se jednom nadvladaju sadanji uvjeti alijenacije, moemo oekivati
pojavu nove moralnosti. Moralnostljudskih bia u tom novom dru-
tvU: nee biti otuena moralnost koja od uzajamne ljubavi ini dunost,
tretira lju,bav kao samoportvovanje, nasuprot stvarnim interesima
.pojedinaca. U skladu s novom moralnou, ljubav je prirodni fenomen
ljudskog ivota, ona je samopotvrivanje ovjeka u njegovom odnosu
s .drugim Ijudima.49
I u kapitalistikim i u etatistikim drutvima,
jo od djetinjstva, obeshrabruju se istinska uvjerenja. Ima malo kritikog
miljenja, ima malo istinskih osjeaja, i stoga samo konformnost s ostalima
moe potedjeti pojedinca od neizdrivog osjeaja osamljenosti i izgublje-
nosti. Pojedinac se ne potvruje kao ah.1:ivan nosilac svojih vlastitih snaga
koje su izvan njega, u koje je ugradio svoju ivu tvar. ovjek je otuen oq
sebe, i klanja se djelima svojih vlastitih ruk-u ... dravi i voama koje je
sam stvoriO.50
U lUCidnoj analizi suvremenog drutva - osamljene gom~ile -
David Riesman pokazuje kako ovjek usmjeren prema drugima, bez
osobnih uvjerenja i vrijednosti, postaje dominantan tip ovjeka. 5l On
je potpuni konformist, osjetljiv na iekivanja "i preferencije drugih i
psiholoki predvoen osjeajima rairenog nespokojstva. Etatistika
varijacija osamljene gotp.ile je birokratski strukturiran kolektiv. Kolek-
tivistiki ovjek takoer pati od neprekidnog nespokojstva; on nije
socijalno integriran u _skupinu nego ostaje usamljen i misli i r?di u
skladu s parolama i direktivama. U oba drutva ljudi gube sposobnost
za spontani kontakt i zasnivaju- svoje odnose na izraunavanju koristi
za sve to ine.
U vie svojih knjiga E. Fromm analizira. drutvene mehanizme koji
proizvode upravo opisane ustanovljene osobine ponaanja.Gll Kako je
svijest neke osobe a samoj sebi proizvod njene praktine aktivnosti, i -ka- '
ko je u uvjetima reificirane egzistencije - gdje pOjedince unajmljuju pri-
vatni ili dravni poslodavci - ta aktivnost pretvorena u odnos meu
stvarima, osoba postaje otuena. Stvari ne posjeduju osobnost; Pojedi-
nac prestaje biti pOjedinca i poprima osobine kOje, prema oekivanju
drugih, mora imati. Kad se jednoIll izgubi vlastita osobnost, jedini je
nain stjecanja identiteta konformizam. Da bi bio prihvaen, ovjek _
mora raditi sve to i drugi rade; ovjek ne smije biti razliit, ne. smije
ostati izvan ili ii dalje od standarda i stereotipa; ne smije inzistirati
ria onome to je ispravno, nego samo ha onome to se oekuje, pri-
hvaa i to je prihvatljivo. Ispravno je ono to gomila osjea da je
ispravno. Ispravno je ono to d~ava kae da je ispravno. Kao poje-
dinci, mi smo siuni dijelovi gomile i drave; kao taKvi mi nemamo
ni moi ni vanosti - ni osobnosti. Potpuno zavisimo od opeg raspo~
loenja gomile, od nareenja drave. Svako razilaenje s prihvaenim
standardima, svako skretanje s partijske linije, stvara osjeaj- krajnj~g
nespokojstva. Taj se nemir moe ublaiti tek kad se konformizam po-
novo uspostavi.
Ako je izvor naeg osobnog identiteta izvan nas, onda emo vje-
rojatno biti podreeni toj vanjskoj sili. Posebno emo se osjeati jaki i
sigurni, spokojni, ak i sretni, kad se identificiramo s monim gospo-
darima i kad se podredimo njihovoj vlasti. To je geneza autoritarne
strukture karaktera, toliko rairene u naem vremenu. Kao pojedinac,
ja sam beznaajan. Ali kao dio neeg velikog - drave, nacije, partije
- i ja sam velik. Tako, da bih sprijeio svoju vlastitu degradaciju, mo-
ram braniti vlast. Faizam, staljinizam, kolonijalizam sa svojimgrozo-
tama u Vijetnamu, Aliru i portugalskoj Africi, odraava neke od
posljedica autoritarne strukture karaktera.
Autoritarna struktura drutva, karakteristina osobito za etatistika
drutva, prirodno razvija autoritarnu strukturu svijesti. Potonja je
uzrok strukture osobe koja, prema Radi Bojanoviu, pokazuje ove crte:
podlonost; potivanje hijerarhijskih odnosa; protivljenje subjektivnom
i imaginativnom; potivanje vlasti, discipline i autoriteta; rigidno mi-
ljenje i zaraenost stereotipima. Kako daleko je reifikacija uznapredo-
vala u tim drutvima, pokazuje injenica da se u partijskim priruni
cima upravo nabrojane karakteristike istiu kao osebujnosti revolucio-
narne osobe. Da bismo to shvatili, dovoljno je na odgovarajui nain
izmijeniti terminologiju. Umjesto oznaka koje koristi Bojanovi, upotri-
jebit emo izraze istog znaenja: odgovornostumjesto pokornost;
demokratski centralizam umjesto birokratska hijerarhija; malo-
graanski subjektivizam umjesto osjeaji i mata; revolucionarna
disciplina umjesto bezuvjetna pokornost nareenjima; partijska li-
nija i marksizam-Ienjinizam53 umjesto nedostatak razmiljanja.
Autoritarni nain razmiljanja, nastavlja Bojanovi, zahtijeva pot-
puno uklapanje u kolektiv i u hijerarhijske odnose. On potpuno negira
samostalnost i individualnost. Za te ljude karakteristian je stid kad
govore o osobnim problemima. U osnovi autoritarne osobe lei bijeg
od vlastite osobnosti ... to je bijeg od bilo kakve individualnosti.54
Kad god je jedinstvo ljudske osobe donekle razoreno i neki njezini
dijelovi otueni, zapaamo posebnu pojavu koja se moe nazvati Homo
duplex. Isti ovjek je podvrgnut autoritarnoj vlasti kao proizvoa
i slobodan kao potroa. Isti ovjek je njean otac svojoj' djeci u
privatnom ~ivotu, i okrutni ubojica druge djece u svojem slubenom
ivotu, kao kad, na primjer, pokorava pobunjeni teritorij. Savreno
razumni ljudi spremni su poiniti bezobzirna .i nasilna djela,' ako im
vlast naloi da ih uine. s5 Privatneinisli esto se razlikuju od slubenih
izjava. I tako dalje. Iako postoji i'u kapitalizmu, Homo duplex je ka-
rakteristian upravo za etatistika drutva. ,To je posljedica injenice
da postoji izuzetno iroki jaz izmeu socijalistikih ideja koje prokla-
mira vladajua klasa i stvarnih drutvenih aktivnosti u koje ona ulazi.
Stoga e se kao pravilo, a ne samo povremeno, rijei razlikovati od
djela. Jedna je posljedica zanimljiv fenomen jezika u kojem rijei
imaju dvostruko znaenje: jedno lingvistiko i jedno praktino. Da bi
mogao normalno komunicirati, ovjek mora poznavati oba zna-
enja. Homo duplex govori tim posebnim jezikom, koji neposredno
odraava otuenost stvarnog znaenja od pojavnosti. Nain na koji se
prevodi znaenje rijei ilustriran je navedenim primjerom u kojem su
94
negativne crte karaktera pretvorene u pozitivne, time to su pokornost,
hijerarhija i potivanje moi i vlasti nazvani odgovornost; demokratski
c.entralizam i revolucionarna diSciplina. Slino se vojna intervencija
(kao, npr. u ehoslovakoj) naziva meunarodna pomo bratskom
narodu, ili solidarnost (kao npr. vijetnamska intervencija u Kam-
puiji). Proleterski internacionalizam znai bezuvjetno pokoravanje
Sovjetskom Savezu, a istinski internacionalizam poznat je kao truli
buroaski kozmopolitizam. Moralne vrline napadaju se tako da se
istinitost proglaava oportunizmom56 a moralni integritet malogra-
anskim. Potkazivanje sugraana poistovjeuje se s patriotizmom,
a tajna sluba ima poasno mjesto u drutvu. Politiki oportunizam
. i odsutnost svih etikih principa oznaava se kao klasni pristup.57
Administrativne mjere znae represiju (poput utamnienja bez su-
enja). Revolucionarna zakonitost znai nepostojanje zakonitosti ili
bezakonje. Progresivan ili reakcionaran odnosi se na podravanje
ili na opiranje sovjetskoj vladi. Tekui politiki stavovi su kriteriji za
odreivanje onoga to je znanstveno, a pragmatine mjere sovjetske
drave oznauju se kao objektivni zakoni povijesti. Postati drug
znai pridruiti se vladajuoj partiji iIi stei upravljaki poloaj i suz-
dravati se od drugarstva. Mi u stvari znai oni."s Na moskovskim
ulicama dva golema plakata stoje jedan pokraj drugoga: Sva vlast
pripada narodu i Mi emo izvriti sve to partija zatrai. Logika
konzistentnost zahtijevala bi da se druga parola prepravi u Partija e
izvriti sve to mi zatraimo. Budui da to nije uinjeno, konzistent-
nost e se sauvati ako prvu parolu reinterpretiramo kao: Sva vlast
pripada partiji, koja radi u ime naroda. Taj rjenik moralno-politike
alijenacije moe se po elji proiriti ali prethodan skup inaica je
dovoljan.
Nigdje slubena i privatna sfera nisu tako strogo odvojene kao
u etatizmu, i jedva da su negdje spontani drutveni odnosi temeljitije
razoreni, a drutvo vie dekomponirano na izolirane pojedince. ovjek
moe biti vie ili manje svjestan svojeg alijeniranog poloaja, pri-
mjeuje Predrag Vranicki, ali krajnji je ishod razdor njegove linosti
s njom samom i stvaranje Homo duplexa. Kao ovjek, on se ne osjea
dijelom ire zajednice. Kao slubeno bie, ne osjea se ovjekom.59
Doli smo do kraja naeg istraivanja. Dva suvremena klasna dru-
tva karakterizira duboka alijenacija. Kao rezultat, ljudski odnosi obino
nestaju i zamjenjuju se predmetima i funkcijama. ovjek-roba i ovjek
-in stvorenja su koja susreemo u svakodnevnom ivotu. Ta reificirana
stvorenja misle na reificirani nain, ponaaju se u skladu s time i
stvaraju reificirane odnose. Njihov ivotni cilj nije razvijanje njihovih
osobnosti da bi to potpunije uivali u ivotu, nego akumuliranje
i nareivanje; drugim rijeima, cilj nije biti, nego imati - stvari ili
inove. Oni ne mogu uspostaviti spontane ljudske kontakte: u kapita-
lizmu, novac se drui s novcem - ak i plee s novcem;oo u etatizmu,
in se drui s inom; a ni u jednom od njih osoba se ne drui s osobom.
Na tom stupnju, vie nije pitanje: kako pojedinac moe zadovoljiti
svoje potrebe a da ne naudi drugima, nego: kako on moe zadovoljiti
svoje potrebe a da ne naudi sebi, da ne reproducira, kroz svoje aspira-
cije i satisfakcije, svoju ovisnost o aparatu eksploatiranja koji, zadovo-
ljavajui njegove potrebe, obnavlja njegovo ropstvo? Pojavu slobodnog
95
drutva karakterizirala bi injenica da se porast blagostanja pretvara
u bitno novu kvalitetu ivota... Sloboda bi postala okolina jednog DRUGI DIO
organizma koji se vie ne moe prilagoavati- riatjecateljskom djelo-
vanju koje zahtijeva blagostanje u uvjetima dominacije, koji vie ne
moe: p.odnositi agresivnost, nasilnost i nakazno st nametnutog naina
ivota.61 .
U potrazi za alternativom

Teorija se u jednom narodu ostvaruje uvijek samo toliko koliko

je ona ostvarivanje njegovih potreba ... Nije dovoljno da
misao stremi ozbiljenju, sama zbiljnost mora stremiti k misli.
MARX, Prilog kritici Hegelove filozofije prava (1843)

Kritika religije zavrava uenjem da je ovjek najvie bie za

ovjeka ... kategorikim imperativom: da se srue svi odnosi
u kojima je ovjek ponieno, ugnjeteno, naputeno, prezreno bie.
MARX, ibid.

96
 Poglavlje 5

Povijesni laboratorij:
Novi drutveni sistem u nastajanju

l. Uvod
Svijet u kojem ivimo vrlo je nesavren. Moemo pokuati da ga
poboljamo. Ako se na to odluimo, najprirodnije bi bilo postupiti' na
ovaj nain: prvo, razradimo plan za jedno dobro drutvo u kojem e
oigledni nedostaci sadanjeg drutva biti uklonjenij zatim, uvedemo
nacionalno centralno planiranje u svim drutvenim poslovima j i, na-
pokon, zatraimo od svih pripadnika drutva da. se pridravajiI odre-
enih pravila da bi se povealo njihovo blagostanje i srea. To' je
razlog zbog kojeg je socijalistika misao u toku cijele svoje povijesti
bila izrazito centralistiki orijentirana: od Thomasa Morea (1480-
1535) iTommasa Campanelle (1568-1639) do grofa de Saint-Simona
(1760-1825 i Etiennea Cabeta (1788-1856) u njegovoj utopijskOj etapi j
te od Internacionale i socijaldemokratskih partija u 19. stoljeu, do
Lenjina, Kominterne i komunistikih partija u 20. stoljeu u svojoj
drugoj etapi, kada dolazi do pokuaja njezine praktine primjene.
Tek mnogo poslije, u 19. stoljeu, u vezi s pojavom liberalnog
kapitalizma, drutveni reformatori su poeli preispitivati poeljnost
centralistikog poretka. Ako dobro drutvo znai najvei stupanj slo-
bode za svakog pojedinca, onda je jasno da su uklanjanje drave i pot-
puna decentralizacija ciljevi kojima treba teiti. William Godwin
(1756-1836) i u odreenoj mjeri Pierre Joseph Proudhon (1809-1865),
Mihail Bakunjin (1814-1876), princ Petar Kroptkin (1842-1921), te
suvremeni anarhisti razvili su taj smjer razmiljanja. Anarhisti do sada
nisu uspjeli primijeniti svoje ideje u nacionalnom opsegu, pa se moe
smatrati da je njihovo uenje ostalo u utopijskoj etapi. Centralisti, ili
dravni socijalisti, bili su uspjeni u odreenom broju sluajeva.Me
utim, proizali drutveni sistem znatno je odstupao od oekivanog:
umjesto socijalizma, pristae centralizma stvorile su etatizam.
S centralizmom je u odreenoj mjeri povezan i elitizam, ali nipoto
nije s njim identian. Ako netko zna to je dobro za narod, on ima
pravo kazati ljudima to da rade. Saint-Simon je, kao i Platon, vjero-
vao da bi znanje moralo vladati i da su veliki industrijalci prirodni
predvodnici proletarijata (ovdje se on razlikovao od Platona, jer se
inilo da filozofi nisu ba od velike koristi u industrijskoj sredini).
Lenjin i moderni komunisti svu mo ugrauju. u avangardnu partiju,
za koju se pretpostavlja da treba voditi manje svjesnu veinu u bolje
drutvo. U nazadnom drutvu, s visokim postotkom nepismenih - da
spomenemo samo jednu dimenziju zaostatka u razvoju - etatizam
se moe initi prihvatljivim. S druge strane, anarhisti se veinom osla-
,. 99
njaju na dobre namjere i na osjeaj za pravdu pojedinaca predvoenih
uzvienim naelom razuma.
Tree razilaenje u socijalistikoj teorij( odnosi se na sredstva po-
mou kojih se moe ostvariti novo drutvo. U prvoj polovici 19. sto-
ljea sindikati su u veini tada razvijenih zemalja bili ilegalni, a ope
pravo glasa nije postojalo ni u jednoj od njih. Radnika klasa je bila
podvrgnuta bezobzirnoj eksploataciji i patila je u nepotrebnoj bijedi
koju joj je nametnuo kapitalizam. Bilo je beznadno naivno vjerovati
da e se vladajua klasa dobrovoljno odrei klasnog socijalistikog
poretka. Tako je jedini realan nain provoenja drutvenih reformi
bio prisiliti nasilnim sredstvima vladajuu klasu na poduzimanje pro-
mjena ili zbaciti cijeli poredak jednim jedinim udarcem - erupcijom
revolucionarne energije eksploatiranih masa. Evropa devetnaestog sto-
ljea je zapravo prola kroz Cijeli niz nasilnih socijalnih prevrata i
revolucija. Prvi teoretiari i praktiari revolucije bili su Gracchus Ba-
beuf (1760-1797) i Louis Auguste Blanqui. (1805-1881). Budui da
legalna sredstva provoenja radikalnih drutvenih reformi nisu posto-
jala, moralo se pribjei ilegalnima. Male, dobro organizirane zavjere-
nike skupine, koje su predstavljale svjesnu manjinu; doepale bi se
vlasti u odgovarajuem trenutku i predvodile bi potlaene mase u borbi
za ruenje postojeeg eksploatatorskog poretka. Doktrinu minorite
consciente (svjesne manjine) poslije su openito prihvatili revolucio-
narni sindikalisti. U svojem zrelom obliku, ona je razraena u teoriju
(tajne) radnike partije koja e pripremati revoluciju i uspostaviti dikta-
turu proletarijata. Ruska oktobarska revolucija predstavlja najuspje-
niju primjenu te teorije. Che Guevara i suvremeni latinskoameriki
tupamarosisu najnoviji sljedbenici jedne primitivnije verzije blankizma.
Treba jo dodati da su neke skupine anarhista - koji esto nisu imali
nikakve veze sa SOcijalizmom - vjerovale u potrebu primjene sile.
One su se bavile individualnim terorom, provodei propagandu dje-
lima. . vala zbivanja koji djelomino slijede jedan iza drugoga, a dje-
U drugoj polovici prolog stoljea politike slobode u velikoj su
mjeri proirene u razvijenim zemljama Evrope; sindikati sulegalizirani
i pojavile su se prve radnike partije. inilo se da je mogue reformi-
rati drutvo na miran nain. Uskoro se rodio miroljubivi reformizam,
za razliku od prijanje ideologije revolucionarnog nasilja. Louis Blanc
(1811-1882) i Ferdinand Lassalle (1825-1864) bili su meu prvim
aktivnim politiarima koji su se radi provoenja reformi oslanjali na
dravu. U kasnijim godinama svoga ivota ak je i Engels postao uvje-
reni reformist (bar u odnosu prema Njemakoj, iako je priznavao mo-
gunost potrebe revolucije u nekim drugim zemljama), to se vidi i iz
njegovih rijei: Ironija svjetske povijesti sve okree naglavce. Mi,
'revolucionari', 'prevratnici', mi napredujemo mnogo bolje koristei se
zakonitim sredstvima nego nezakonitim sredstvima i prevratom.l 80-
cijaldemokratskepartije Druge internacionale (1889-1914) drutvenom
su inercijom nastavile zastupati ideje revolucionarnog nasilja, ali su
zapravo ve bile potpuno reformistike. I vie od toga, one su postale
nedjeljivi dio postojeeg poretka i, kad je izbio prvi svjetski rat, sve
su one u parlamentima glasale za ratne kredite u korist ratnih akcija
njihovih nacionalnih buroazija.2 To je oito bilo sasvim suprotno so-
cijalistikim idejama koje su one zastupale. Zbog toga dolo je do
100
rascjepa u svjetskom radnikom pokretu. Stvorena je nova Komuni-
stika internacionala, reformizam je proglaen izdajom, a potreba
nasilne revolucije ponovo je proglaena jedinim prihvatljivim naelom
socijalistikog uvjerenja. Tako je inzistiranje iskljuivo na reformi ili
na revoluciji postalo osnovna razlika izmeu socijaldemokrata i ko-
munista. Uslijedile su estoke politike borbe, i u daljem su se razvoju
dva pristupa razvila u istinske dogme, potpuno odVOjene od povijesnih
okolnosti, koje mogu uiniti jedan ili drugi pristup praktiki primje-
njivim. Zbrka se nadalje poveava estim koritenjem izraza revolucio-
narni i reformistiki u smislu radikalni i postupni ili progresivni
i reakcionarni. Grki diktatorski reim nazivao je sebe revolucionar-
nim, a vedska e vlada svoje djelovanje bez sumnje okarakterizirati
kao reformistiko. .
Tri teorijske i taktike podvojenosti - centralizacija nasuprot de-
centralizaciji, drava kojom vlada svjesna manjina nasuprot anarhiji
(u njenom izvornom znaenju, kao drutvo bez vlade) i revolucija na-
suprot reformi - odraavaju razvoj socijalistike misli i socijalistikih
pokreta preko pokuaja i pogreaka. Ex ante, svih est naivnih, eks-
tremnih alternativa inili su se vrlo prirodnim pristupima koji se
trebaju isprobati. Ex post, nakon dva stoljea eksperimentiranja, ini
se da ni jedna od njih ne vodi do proklamiranog cilja. Oito je potrebna
jedna otroumnija teorija. Po svemu sudei, takva e teorija ukljui
vati tih est alternativa u obliku komponenti, iako ne u eklektikom
obliku. Vano je otkriti emu nasu tom pogledu moe pouiti povijest.
Sljedeih nekoliko odlomaka nema namjeru prikazati kratku po-
vijest socijalizma, sa svim njegovim lutanjima, neuspjelim pokuajima
i pogrenim idejama. Cilj mi je prije svega iskristalizirati iz te ope po-
vijesti one ideje i putove razvoja koji po svemu sudei vode u socija-
lizam shvaen kao jedno samoupravno drutvo.
U izgraivanju samoupravnog drutva moemo razlikovati etiri
lomino se preklapaju. Prvi nam val donosi vizionare, ija vizija
jednog boljeg drutva, iako utopijska u odnosu prema neposrednom
praktinom provoenju, postaje realna i relevantna u odnosu prema
kasnijem povijesnom razv.oju. Poslije se ljudi udruuju u skupine i
pojavljuju se socijalni pokreti. Trei val donosi praktine pokuaje
izgraivanja novog drutva. I konano, novi poredak se postupno iz-
grauje.
II. Vizionari
Druga polovica 18. stoljea bila je svjedok pojave novog, kapita-
listikogdrutva .. Novo je drutvo stvorilo novi klasni sukob i uskoro
je eksploatirana klasa dobila svoje prve intelektualne branio ce. Ne
sasvim svjesne branioce, da budemo naisto, jer su oni - kao to je
Engels uoio - iz poetka tvrdili da e osloboditi ne jednu odreenu
klasu, nego cijelo ovjeanstvo odjednom. Najrazvijenije zemlje toga
vremena dale su i najznaajnije od tih proroka.
Robert Owen (1771-1858), prvi i moda najistaknutiji meu re-
formatorima, zamiljao je budue drutvo kao federaciju komuna
101
kojima upravljaju proizvoai. Neke od svojih temeljnih zamisli du-
govao je kvekeru.]ohnu Bel1ersu, koji je 1696. godine predloio osni-
vanje kolegija industrije, u kojima bi siromani mogli ujediniti svoje
nap.o~~ i rad. za. sebe. same, ~mjesto za b?gate. Kolegij ili korporacija
uklJuclvao bl tn stotllle radmka zaposlemh u svim korisnim zvanjima
i standardom vrijednosti za sve potrebe uinio bi rad, a ne novac.
Primarni cilj Bel1ersa bio je omoguiti nezaposlenima da rade.
Owen je bio sin siromanog velkog trgovca eljeznom robom, pa
je vrlo rano poeo zaraivati za ivot. Njegove su se ideje razvijale
u . toku dva desetljea provedena na mjestu direktora jedne velike
tvornice pamukau kotskom selu New Lanark, gdje je poboljao
stambene uvjete svojih radnika, organizirao kolovanje za njihovu
djecu, . skratio radno vrijeme s etrnaest na deset i pol sati, ukinuo
rad djece, uveo neku vrstu osiguranja za vrijeme nezaposlenosti,
i, openito, anticipirao za vie od jednog stoljea tretman koji e
radnici jednom dobiti u nacionalnim granicama. Godine 1824. Owen'
odlazi u Sjedinjene Drave, II Indiani kupuje imanje i osniva prvo
eksperimentalno zadruno selo pod nazivom New Harmony. Statut
New Harmonyja isti je kao i:statut suvremenog izraelskog kibuca. Iako
se taj eksperiment nije pokazao uspjenim, u iduih nekoliko godina
je osnovano jo osamnaest komuna. Owen je ostavio svoje sinove u
New Harmonyju i vratio se u Britaniju, gdje se ukljuuje u sindikalni
pokret. Taj je pokret upravo bio izaao iz ilegalnosti i poeo poticati
stvaranje zadrunih radionica. Owenove ideje nadahnule su zadrugar-
ski pokret, te je poslije, u 1844. godini, skupina njegovih sljedbenika
osnovala pionirsko zadruno drutvo Rochdale. U meuvremenu Owen
je potakao upravo osnovani sindikat graevinskih radnika: ~a raz-
raivanje planova za preuzimanje cijele graevinske industrije pomou
Velike nacionalne gilde graevisnkih radnika, uklanjajui tako pri-
vatne kapitaliste, to se moe smatrati prethodni com buduih progra-
ma francuskih sindikalista i britanskih gildskih SOcijalista. Veliki
nacionalni ujedinjeni sindikat je -osnovan 1833-34. godine da bi
ujedinio cijelu radniku klasu u izravnom napadu na kapitalistiki
poredak, koji je trebalo nadomijestiti sistemom radnikog upravljanja.
Poslodavci i vlada su, meutim, brzo reagirali~ i za nekoliko mjeseci
ovenovski je sindikalni pokret doivio nagli slom.3 Dakako, jo i prije
tog poraza, neko popularni :.dobrotvor gospodin Owen, kako su ga
zvali u krugovima vladajueg poretka, izbaen je iz dobrog drutva,
sa igom zlosutne spodobe zaokupljene razaranjem ustaljenog poretka
crkve i drave. Na samrtnikOj postelji Owen je rekao sveeniku
koji ga je posjetio da njegove ideje nisu bile prihvaene zato jer nisu
bile shvaene i zato jer se pojavio prije svoga vremena.
Charles :Fourier (1772-1837) potjee iz trgovake obitelji srednje
klase, a i sam.je bio inovnik i trgovaki putnik;. ivio je u manje
industrijaliziranoj sredini i stoga je posvetio vie panje pravilnoj
organizaciji poljoprivrede. Nasuprot Owenu, Fourier je vjerovao da
je ljudska priroda nepromjenjiva. Stoga je trebalo stvoriti drutvenu
sredinu koja bi odgovarala takvoj prirodi ovjeka. Najbolja organizacija
za takvu svrhu bile bi samoupravne falansterije, u kojima bi otprilike
1600 osoba obraivalo oko 5000 jutara zemlje. Budui da je glavni.
102
krivac za sve nedae u poljoprivredi bilo privatno vlasnitvo, zemlju
je u falansteriji trebalo kolektivizirati. Radi ukidanja razlika izmeu
sela i grada, industrijske bi pogone trebalo raspriti i smjestiti u poljo-
privrednim falansterijama. Rad bi se od neugodne aktivnosti izvoene
zbog straha od gladi trebao pretvoriti u neto privlano. To bi se
moglo postii pod uvjetom da radnici s vremena na vrijeme promijene
zanimanje, prikljuujui se radnoj skupini koja obavlja posao u skladu
s njihovim trenutanim interesima. Osim toga, ukinuo bi se najamni
rad. Prihod pojedine falansterije koristio 'bi se za pokrivanje trokova
proizvodnje i drutvenih reija (stan i hrana, zdravstvena zatita, ko-
lovanje, itd.); a ostatak bi bio namijenjen nagraivanju talenata, kapi-
tala i rada. Falansterije bi se trebale ujediniti u federaciju kojom bi
upravljao koordinator poznat kao omniarh.
Fourier je bio veoma zaokupljen slobodom pojedinca. Francuska
revolucija je proklamirala politike slobode, ali nije siromanima pru-
ila materijalna sredstva da se koriste tim slobodama. Kad jedan si-
romah izrazi miljenje suprotno stavu jednog bogataa, bit e .osuen
bez obzira na opravdanost njegovog miljenja. Stoga se inilo da je
sloboda rezervirana za usku manjinu koja posjeduje bogatstvo. Sloboda
je iluzorna ako nije univerzalna. Ne moe biti potpune slobode ako su
ljudi ekonomski ovisni. Zbog toga su falansterije jamile pravo na rad
i pruale 'su materijalnu sigurnost svojim lanovima. Kad se jednom to
postigne, drava moe nestati jer nepostojanje suprotnih interesa ini
~risilu nepotrebnom. Prema Fournierovu miljenju, alosno stanje dru-
tvene organizacije bilo je posljedica gluposti ovjeanstva. Kad budu
otkrili istinu, budui e mu narataji biti zahvalni za svoju veliku sreu.
Fourier je preko oglasa traio bogate filantrop e koji bi financirali
osnivanje falansterija, oekujui svaki dan nepoznatog gosta na ruku
u restoranu gdje se hranio. Nitko nije nikada doao. Ipak, poslije nje~
gove smrti njegovi su sljedbenici skupili novac i osnovali vie koopera-
tivnih zajednica, najveim dijelom u Sjedinjenim Dravama, gdje je
drutvena klima bila vrlo povoljna za tu vrstu pothvata. Izmeu 1843.
i 1853. godine osnovano je etrdeset falansterija. U ovenovskim zajed-
nicama prihod se dijelio na jednake dijelove; u furijeovskim komu-
nama su lanovi koji su unijeli vie kapitala ili pokazali veu sposob-
nost, vie sudjelovali u prihodu komune. Oba tipa zajednica brzo
su se raspala, a najuspjenije su preivjele kojih desetak godina:'
Jedan drugi Francuz, Louis Blanc (1811-1882), pravnik i novinar,
odluio je istraiti jednu drugu mogunost. Umjeren i skeptian u po-
gledu nasilne revolucije, Blanc je mislio da drava moe postati posred..,
nikom u provoenju drutvenih reformi. U svojoj poznatoj knjizi
L'organisation du travail (1840) Blanc tvrdi da samo drava moe
braniti interese slabih pripadnika drutva. Kljune industrije, banke,
osiguravajua drutva i eljeznice trebalo bi nacionalizirati. Vlada mora
preuzeti upravljanje nacionalnom prOizvodnjom i treba osigurati ka-
pital za osnivanje ate1iers nationaux - narodnih radionica - u naj-
vanijim industrijama. Vlada bi imenovala direktore tih radionica u
prvoj godini, a zatim bi radnici birali svoje direktore. Uneseni
kapital donosio bi kamate i ne bi bilo profita. Blanc je optuio furi-
jeovce da prakticiraju kapitalizam zato jer su donosiocima kapitala
103
osiguravali stalan udio u proizvodu. Iz poetka nejednaka raspodjela
dohotka postupno bi se sve vie izjednaavala. Blancov ideal bi!n je
egalitarno drutvo u kojem su se osobni interesi stapali u zajedniko
dobro. To je saeo u izrazu ii cbacun selon ses besoins, de cbacun selon
ses facultes (svakome prema potrebama, od svakoga prema sposob-
nostima) - ideja koja je poslije, u Marxovim rukama, postala slavna
kao formula komunizma. Narodne radionice trebale bi uspostaviti
istinsko bratstvo unutar zemlje i, postupnom evolucijom, preobraziti
meunarodne odnose i voditi u miroljubivu organizaciju ovjeanstva.
Revolucija 184!L godine neoekivano je dovela Blanca u vladu.
Blancovi kolege nisu sa simpatijama gledali njegove planove, .ali su
se morali pomiriti s njegovom prisutnou jer su se nadali da e po-
moi umiriti radnike. Uskoro su ga, meutim, prijevarom izmamili
iz vlade, i postavili ga za predsjednika vladine komisije za radnike,
poznate pod imenom Commission de Luxembourg. Ta je komisija tre-
bala prouavati probleme radnika i izvjetavati o mjerama' koje je tre-
balo poduzimati. Victor Considrant, glavni sljedbenik Fouriera, takoer
je sudjelovao u radu komisije. Suvino je rei da komisija nije imala
ni novaca ni vlasti da djeluje. U jednom govoru u oujku 1848, Blanc'
se zaloio za istinsku socijalnu revoluciju, koja bi pridonijela postizanju
ideala de produire selon ses forces et de consommer selon ses besoins
(proizvoditi prema svojim snagama i troiti prema svojim potrebama).5
Komisija je pripremila nacrt zakona prema kojem bi se etvrtina svih
profita morala akumulirati u rezervni fond. Takvi razliiti re-
zervni fondovi inili bi fond uzajamne pomoi, koji bi se koristio u slu-
aju potrebe. Tako bi se akumulirala velika koliina kapitala koji ne
bi pripadao nikome posebno, nego svima zajedrio. Raspodjelu toga kapi-
tala kontrolirao bi jedan savjet. 6 U meuvremenu je vlada postupila
po vlastitom nahoenju i obezvrijedila glavni Blancov projekt
osnivajui narodne radionice kao ustanove za pomo u kojima su se
nezaposleni radnici okupljali radei beskorisne poslove ili uope ne
radei, sve s namjerom da se u tim burnim danima zadre to dalje
od ulica. Kad je skuptina- odbila razmotriti njegov prijedlog za stva-
ranje ministarstva rada, Blanc je podnio ostavku. Iste te 1848. godine
Blanc je' bio prisiljen napustiti zemlju i izbivati iz nje vie od dvadeset
godina.
Kad je Blanc postao lan vlade, jedan drugi asocijacionist, Pbilippe
Bucbez (1796-1865), postao je predsjednik ustavotvorne skuptine,
iako je uskoro bio smijenjen s .tog poloaja. Buchez, doktor medicine,
bio je pretea Blancove glavne ideje. Godine 1831. je osnovao udru-
enje stolara koje je posluilo kao model kasnijim proizvoakim ko-
operativima. Buchez je vjerovao da bi udruenja mogla omoguiti stva-
ranje novog drutva unutar postojeeg. 7 . Zaloio se za pomirenje
religije i drutvenog napretka i potaknuo je razvoj kranskog socija-
lizma.
Louis Blanc je zahtijevao ope pravo glasa da bi se radnicima omo-
guiloda prisile dravu na osnivanje narodnih radionica. Njemaki
radniki voa Ferdinand Lassalle, nadahnut Blancom, doao je 1860-ih
godina do istog zakljuka. Lassalle je oekivao da e drava osigurati
kapital i kredit koji bi' radnicima' omoguili osnivanje proizvodnih
104
zadruga, oslobaanje od poslodavaca i prisvajanje cijelog proizvoda
njihovog zajednikog rada. .
Pojava samoupravnih radionica u Francuskoj, vezana uz djelovanje
Louisa Blanca, utjecala je na skupinu engleskih kranskih socijalista
koji su osnovali Drutvo za promicanje udruenja radnih ljudi i uspjeli
zasnovati vie radionica. U Maarskoj je Blancove ideje slijediO Jozsef
Kristovics, koji se zalagao za uvoenje prava glasa za mukarce i osni-
vanje samoupravnih narodnih radionica iji je poetni kapital trebala
osigurati drava. Lassalleov utjecaj u Maarskoj bio je kasnih 1860-ih
godina prilino velik. To je sve otro kritizirao Marx, koji je smatrao
besmislenim i izdajnikim oekivati od buroaske drave da e eman-
cipirati radniku klasu. U odnosu prema danim povijesnim uvjetima
toga vremena Marx je imao pravo, to su uostalom i pokazali potpuni
neuspjesi BIancovih i Lassalleovih pokuaja. A ipak, neto vie od sto
godina poslije, ileanska vlada je osiguravala kapital samoupravnim
poljoprivrednim zadrugama, a peruanska vlada je takoer opskrblji-
vala kapitalom poljoprivredno-industrijska i industrijska poduzea ko-
jima su upravljali radnici. Blancovi fondovi uzajamne pomoi, kOjima
upravljaju industrijski savjeti, uvedeni su u jugoslavensku privredu
pod istim imenom i koristili su se za pokrivanje gubitaka kolektiva
u tekoama.
Potpuna vizija samoupravnog drutva opisana je prvi put u opse-
nom djelu Pierrea Josepba Proudbona (1809-1865). Proudhon je roen
u Besan90nu, rodnom mjestu Fouriera. Jedini proleter meu viziona-
rima, ProudhOn je bio ovjek velike intuicije, ali s vrlo malo formalne
naobrazbe. Otac mu je bio bavar i proizvoa piva, a majka seljanka.
Proudhon je izuio tamparski zanat, postao je zatim korektor i obra- .
zovao se prouavajui knjige koje je ispravljao. Poslije je sam nauio
knjigovodstvo i angairao se u razliitim poslovnim poduhvatima. Kao
mladi tiskar, sloio je slova nove verzije Fourierovog glavnog djela
Le nouveau monde industriel (1829). Revolucija 1848. dovela je Proud-
hona u nacionalnu skuptinu, zajedno s Buchezom, Blancom i Consid
rantom. Meutim, njegova politika aktivnost ubrzo ga je stajala
zatvora, gdje je proveo nekoliko godina. Nakon izdavanja knjige De la
justice dans la revolution et dans l'eg1ise 1858. godine; bio je optuen
zbog napada na pravo obitelji, vrijeanja javnog i vjerskog morala i
nepotivanja zakona. Da izbjegne proganjanje, emigrirao je u Belgiju,
gdje je ostao do 1862.
Kao i Fourier, i Proudhon si je postavio zadatak da dovri neza-
vreno djelo francuske revolucije. Francuska revolucija nije uspjela -
smatra Proudhon - jer je bila ograniena samo na politiku reformu;
sloboda i jednakost morale su se proiriti na ekonomsku sferu da bi se
uspostavila ekonomska demokracija. Slino Fourieru, Proudhon je
izveo institucije dobrog drutva iz osobina ljudske prirode. Vrhovno
naelo je pravda. Pravda je, kao i rad, ovjeku uroeria; zajedno, oni
predstavljaju nepromjenijive osobine ljudske prirode. Iz naela pravde
izvedeni su ideali slobode i jednakosti. Sloboda je temeljni preduvjet
za pravdu. Stoga je drutveni poredak potrebno strukturirati tako da
omogui svakom pojedincu uivanje potpune slobode. Svi ljudi, obda-
reni istovjetnim razumom i eljom da ouvaju dostOjanstvo, jednaki
105

su pred pravdom. Prema tome, razvoj svijesti odreuje tempo drutve-
nog razvoja i odnose meu njima. Kad ovjek upozna svoju pravu
prirodu, vanjska prisila radi odravanja discipline postaje nepotrebna.
Ako je bogatstvo priblino jednako raspodijeljeno, ljudi mogu surai
vati u drutvu bez uplitanja autoritarne drave. Nain na koji treba
ukinuti dravu jest razrijeiti je u njezinoj ekonomskoj organizaciji i
decentralizirati je prenoenjem sve vlasti na lokalne jedip.ice, komune.
U oba sluaja, glavni je instrument ugovor kao osnova uzajamno pra-
vednih odnosa, ime se spreava krenje neije slobode. To znai da je
svaki ovjek slobodan po vlastitom nahoenju ureivati svoje odnose
s drugima, pod uvjetom da se to ini u obliku slobodne nagodbe.
Ekonomska organizacija zasnovana na slobodnom ugovaranju vodi
u mutuellisme: ravnopravnu razmjenu, ujednaivanje uvjeta privrei
vanja i ravnopravnu suradnju pojedinaca uz ouvanje osobnih sloboda.
Institucija zaduena za takvu ekonomsku organizaciju bila bi Banque
d'echange, jedina centralna institucija koja bi ostala u Proudhonovu
drutvu. Banka za razmjenu bi odreivala radnu vrijednost robe i
izdavala prOizvoaima odgovarajue potvrde. (Prepoznajemo staru
naivnu ideju o radnom novcu, koju je predloio jo Owen, te anti-
kapitalistiki ekonomisti John Gray (1799-1850) i J. F. Bray (1809-
-1895). Nju su ponovo iskopali panjolski anarhistiki kolektivi u go-
dinama 1936-38, nakon kampuijske revolucije, i drugdje.) Novac ne
bi postojao, a kredit bi bio sveden na razmjenu u kojoj jedan partner
daje svoj proizvod odmah, drugi ga isporuuje nekoliko puta, a svi
rade bez ikakvog profita.s Budui da bi se proizvodilo u skladu s
narudbama kupaca, ponuda i potranja bile bi uravnoteene. Velika
privatna proizvodna vlasnitva oito su nespojiva s tim sistemom, pa
bi ih trebalo ukinuti. Ali malo privatno vlasnitvo je prihvatljivo. Kad
bi tehnoloki uvjeti zahtijevali zapoljavanje velikog broja radnika,
privaf:Ilo bi se vlasnitvo zamijenilo kolektivnim vlasnitvom radnikih
udruenja. Radnici bi se okupljali radi osnivanja poduzea na temelju
ugovora koji bi utvrivali meusobna prava i obaveze. Poetni kapital
bi dodjeljivala Banka za. razmjenu. Ako bi radnik naputao poduzee,
ponio bi sa sobom odreenu svotu novca, koja bi odgovarala njegovom
minulom radu. Individualni prOizvoai i udruenja ujedinili bi se u
industrije i u. nacionalnu ekonomiju na temelju ugovora. Nacionalna
ekonomija bi bila jedna agroindustrijska federacija. Nasuprot BIanco-
voj formuli, uzajamna pravednost, koja se odraava u ravnopravnoj
razmjeni, zahtijevala bi da nagrada za rad bude razmjerna izvrenoj
usluzi.
Mutualizam u politikoj sferi je federalizam. Odreeni broj glava
obitelji ugovorom bi zasnovao komunu. Komune bi se ujedinile u po-
krajine i drave. Odluke centralnih organa postale bi obavezne tek
ako bi ih komune prihvatile. Proudhon je smatrao da tradicionalna
predstavnika demokracija ne zadovoljava; ona je predstavljala vlada-
vinu manjine, ime je sloboda veine bila ograniena. Isto tako, nitko
ne moe stvarno predstavljati nekoga drugoga. Stoga svi pojedinci mo-
raju sudjelovati u donoenju politikih odluka, pa u politikoj organi-
zaciji nema mjesta hijerarhiji. Najvaniji centralni politiki organ bila
bi skuptina konfederacije. U njoj bi bili pokrajinski delegati, koji bi u
isto vrijeme biIi i predstavnici komuna. Delegati bi birali izvrnu komi-
106
1
siju koja bi provodila odluke skuptine. Politike partije bile bi u tak-
vom sistemu suvine jer bi graani zadrali svoj suverenitet. ;
Ukratko, novi bi drutveeni poredak bio zasnovan na mutualizmu u
ekonomiji i federalizmu u politici. Tako bi nezaraeni dohoci i eksploa-
tacija bili sprijeeni, drutvene klase ukinute, a socijalna revolucija
postignuta. Ravnotea izmeu razliitih individualnih interesa, prouzro-
ena mutualizmom, predstavlja novi drutveni poredak koji za svoje
odravanje ne zahtijeva nikakvu prisilu. Gledajui stoljee unatrag,
moemo zakljuiti da je Proudhonova vizija bila izvanredna anticipacija
suvremenog - i u odreenoj mjeri jo uvijek budueg - samoupravnog
drutva. Proudhon je dotakao sve vane aspekte tog drutva. Na a-
lost, njegovo je obraivanje tih problema bilo beznadno naivno, nesre-
eno i esto upravo oigledno pogreno. Ideja o radnom novcu bila
je ekonomski neodriva, pa je uskoro poto je osnovana, Banka za
razmjenu bankrotirala. Kolektivno vlasnitvo je nespojivo s dohotkom
temeljenim samo na radu. Isto vrijedi i za besplatan kredit. Uravno-
teivanje ponude i potranje je mnogo sloeniji posao nego to je to
Proudhon ikada mogao zamisliti. A isto tako i funkciOniranje drave.
Slobodna nagodba ne uklanja automatski nejednakost i zloupotrebu
politike vlasti, i tako dalje .. Proudhonova rjeenja tih problema bila su
neprimjerena ili pogrena djelomino zato jer je, potpuno prirodno,
probleme drutva kasnog dvadesetog stoljea bilo uistinu teko rijeiti
u uvjetima iz polovice devetnaestog stoljea. Ali je takoer istina da
su se mnoge pogreke mogle bar djelomino izbjei, i da su one poslje-
dica nedostatnog i nesistematskog kolovanja. Proudhon je uveliko
raspravljao o pitanjima iz ekonomije, politike organizacije, filozofije
i prava bez ikakve kolske naobrazbe u tim disciplinama. Stoga nimalo
ne iznenauje da je Karl Marx bio jedan od prvih i najotvorenijih kriti-
ara Proudhona. Iz poetka su Marx i Proudhon bili prijatelji. Oni su
imali zajednike neke osnovne ideje, kao to su odumiranja drave,
ukidanja nezaraenih dohodaka i eksploatacije, nestajanja novca i stva- .
ranja besklasnog drutva. Ali Marx, ovjek iroke naobrazbe, uskoro je
otkrio Proudhonovo struno neznanje - i intelektualnu aroganciju
. (koja esto prati neznanje) - koje ovjeka krajnje iritira. Godine 1847.
Marx je napisao cijelu knjigu kritika (Misere de Ja philosophie) Proud-
honovih pogleda, a osobito njegovih ekonomskih shvaanja izraenih u
knjizi Philosophie de la misere, izdanoj godinu dana prije. Marx se
tuio da Proudhon tretira ekonomske kategorije kao vjene ideje,
umjesto da im pristupa kao teoretskim izrazima povijesnih uvjeta u
proizvodnji, koji odgovarajuodreenoj razini razvoja materijalne pro-
izvodnje. On smatra da je Proudhonovo poznavanje politike ekonomije
- koju je poeo kritizirati - nepotpuno i sasvim nedovoljno. U jed-
nom lanku napisanom 1865, nakon Proudhonove smrti, na zahtjev
novina Social - Democrat, Marx zajedljivo opisuje Proudhonov samo-
hvalisav i uobraen ton, posebno ono uvijek neugodno brbljanje o zna-
nosti ... praeno nespretnom i odvratnom pretenzijom na uenost jed-
nog samouka.9 Brbljajui o znanosti, Proudhon je takoer skovao
slavni izraz znanstveni socijalizam.
Ono to je Marx naao pogrenim u Proudhonovim nesreenim i
nestrunim djelima, moralo se svidjeti drugima, manfe uenim ljudima
- naravno, povrh stvarne vrijednosti njegovih ideja. Proudhonov utje-
107
caj bio je vrlo jak meu parikim radnicima 1850-ih i 1860-ih godina.
U ranim danima Prve internacionale, prudonisti su kontrolirali njezinu
francusku sekciju. Francuski zadruni i sindikalni pokreti takoer su
bili pod utjecajem njegovih ideja.
Parikom komunom 1871. vladali su prudonisti i blankisti . prvi su
b.i~i ydgovo~ni za ~k0':l0msk~. dekrete komune. Proudhon je p~i uveo
njec ~m!rhlzam,1o l n]egov.]e. me':I1arodni utjecaj bio najvei meu
~narhlsbma. Proudhonove lde]e mozemo nai i u gildskim socijalisti
ki~ !d~~j~m~. u. vrije~e prvog svjetskog rata. Takoer je zanimljivo
Zabll]ezlti.~~zl:,l]ava~]~ prud?nizma stoljee nakon toga u jednoj pot-
p~~o razl~cltO] sre~l~l. Iako Je Proudhon praktiki nepoznat u Jugosla-
VI]1 - OSIm u krajnje negativnoj verziji koju je izloio Marx - slu-
~en.o miljenje 1960-~~ ~ 19!0-ih go~ina kao i neka institucionalna rje-
sen]~.! ~apadno su sl~cm. vecem broJu Pfoudhonovih ideja. Poduzee je
zamlsl]eno kao udruzenJe zasnovano na d,ogovoru radnika. Mutualizam
na viim razinama odraava se u dogovaranju meu udruenjima, na-
~anom samoUpraV!lO sporazumijevanje, kad se dogovaranje odnosi na
]eda~ sektor, a. d!u.stve~o dogovarc:nje kad je dogovor openitog karak-
tera 1 kad. u~IJucuJe drzavne vlasti. Pravo na minuli rad, zajameno
ustavom, Istice ulog radnika u kapitalu poduzea bez obzira na tekue
plae. U politikom smislu, odumiranje drave i politikih partija pri-
h::aeno je kao ~!lj .. Feder.alizam je osnovno naelo politike organiza-
cIJe. Komune uZlva]uvehku autonomiju, a relativno male federalne
~ra~ve za.~r~avaju svuyerenitet, bar ~ naelu. Federalnu vladu ini jedno
Izvrsno VI]eCe skupstine, a tako se 1 zove. Vijee ne moe nita poduzi-
mati prije nego to se drave lanice' sloe s pojedinom odlukom.
Izravno !Zabrane predstavnike trepaju zamijeniti delegati radnih udru-
enja i lokalnih politikih tijela.
Nakon Proudhonove smrti '- na poetku posljednje treine devet-
naestog stoljea - vrijeme zamiljanja utopija ve je bilo prolo. Prob-
lemi koje je trebalo rjeavati bili su neposredne i vrlo praktine pri-
rode. Pa ipak, utopijski projekti i ideje i dalje su se pojavljivali. Dvije
zanimljive knjige zasluuju da ih se spomene: to su News from Now-
here (Vijesti niotkud) (1891) Williama Morrisa i Freiland (Slobo.dna
zemlja) (1890) Theodora Hertzke. '
Wi11iam Morris (1834--1896), umjetnik i aktivist u britanskom soci-
jalistikom pokretu, opisao je u svojoj knjizi - kako je to sam rekao
- drutvo u kojem bi se najugodnije osjeao. Umjesto da radnici u
otuujuoj sredini proizvode samo robu za trite, sve to se radi tre-
balo bi biti na veselje proizvoaa i 'na veselje korisnika.l1 Drava bi
nestala. kad bi se umovi dovoljnog brOja ljudi izmijenili tako da im
omoguce da povedu mase prema slobodnom udruivanju. Drutveni i
privredni ivot zasnivali bi se na spontanim aktivnostima relativno
malih skupina.
Theodor Hertzka (1845-1924), austrijski idov roen u Budim-
peti, ':l~vinar. po zanimanju, jedini je stranac u anglo-francuskom dru-
stvu VlZ1Onara. Kao i ostali, i Hertzka je mrzio kapitalizam. Ali, nain
da se on razori nije, prema njegovu miljenju, ni nasilna revolucija,
108
ni pozivi vladi da izvri reforme. Prvo ga je odbijalo, drugo je
smatrao uzaludnim. On bi predvodio skupinu pionira ti podruje jo
nezaraeno kapitalizmom - u svojem romanu Freiland odabrao je
visoravni Kenije - gdje bi osnovali samoupravne komline .. Potpuno
slobodno kretanje rada i kapitala eliminiralo bi sve nezaraene dohotke
i eks~loataciju. Svaki bi radnik mogao birati gdje e raditi, zbog
opadajuih prinosa to bi izjednailo prinose i ukinulo rentu i profit.
Sistem bi bio zaokruen uvoenjem besplatnog kredita koji bi davala
zajednica, ime bi se dokinule i kamate. Blagostanje Freilanda navodilo
bi zemlje, jednu za drugom, da prihvate takav drutveni sistem. Suvino
je napomenuti da je Hertzkina ekonomija - i politika - krajnje naiv-
na. Ipak je Hertzka, inzistirajui na usavrenom tritu kao jednom od
instrumenata drutvene organizacije, bio pretea takozvanog trinog
socijalizma, koji se pojavio u iduem stoljeu. Godine 1893. Hertzka je
najavio prvu Freiland ekspediciju, koja je idue godine trebala iz Ham-
burga isploviti prema Africi. Britanske su vlasti, meutim, odbile izdati
doputenje za ulazak u Keniju, pa je projekt tako propao. Za vrijeme
svog ivota Hertzka je privukao mnogo sljedbenika, uglavnom meu
meu intelektualcima. Udruenja slobodne zemlje osnovana su u vie
evropskih zemalja, te u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Dravama. Kau
da je Hertzkina knjiga, utjecala na australskog radnikog vou Wil-
liama Lanea, koji je poveo pet stotina pionira u Paragvaj, gdje su 1893.
osnovali koloniju Nova Australija. Nakon est godina, meusobne ne-
suglasice i nepovoljni klimatski uvjeti dokraj ili su taj eksperiment. 12
. Vizionari su pripremili teren. Oni su izradili konceptualni okvir.
Oni ili njihovi sljedbenici ak su i izmislili rije socijalizam. U stude-
nom 1827. asopis Co-operative Magazine, koji su osnovali Owenovi
sljedbenici u Engleskoj, upotrijebio je izraz communionists and socia-
lists da bi oznaio pristae Owenove doktrine. Za samog Owena, soci-
jalno je znailo suprotno od sebinog. U veljai 1832. sen-simoni-
stiki asopis Le globe, iji je izdava bio Pierre Leroux, a jedan od
novinara Auguste Blanqui, uveo je rije socialisme. Idue godine, u
ogledu pod naslovom pe l'individualisme et du socialisme, Leroux je
uspjeno popularizirao novi termin.i3 Rije komunizam skovana je u
tajnim parikim revolucionarnim drutvima izmeu 1834. i 1839. Na-
kon izdavanja knjige Etiennea Cabeta Voyage en Icarie 1840. godine, ri-
je komunizam uglavnom se koristila za oznaavanje njegove teorije.
Do 1848, kad je izdan Komunistiki manifest, socijalizam se obino
povezivao s razliitim utopijama, pa se stoga za oznaavanje borbe
radnike klase koristio izraz komunizam.
Ill. Pokreti
Sredinom 19. stoljea prvobitna akumulacija kapitala bila je ve
dovrena, industrijska revolucija provedena, a razvoj novog drutvenog
poretka bio je u punom zamahu. U ideolokoj sferi, izolirane pojedince
trebali su zamijeniti iroki pokreti. Novi drutveni poredak, kapitali-
zam, stvorio je novu eksploatiranu klasu, industrijski proletarijat.
Brojni trajkovi, industrijski rat i ilegalni sindikati upozoravali su na
109
postupno formiranje klasne svijesti proletarijata. Javila se hitna dru-
tvena potreba za teoretskim objanjenjem dinamike novog poretka i
moralna potreba za obranom njegovih rtava. Oba su zahtjeva izvan-
redno obavili Karl Marx (1818-1883) i Friedricb Engels (1820-1895).
Prema tome, povijesno gledano, marksizam se pojavljuje kao teorija
emancipacije novonastajue radnike klase. Kako je' proletarijat eks-
ploatirana klasa, radnici e emancipirajui sebe emancipirati i drutvo
openito i razorit e klasno drutvo i uspostaviti socijalizam. Prema
tome, sOcijalistiki pokreti su u biti pokreti radnike klase, gdje se izraz
radnika klasa odnosi prije svega na industrijski proletarijat.
Sredinom prolog stoljea politika demokracija je jo bila u povo-
jima, pravo glasa bilo je strogo ogranieno, a sindikati su bili protu:
zakoniti. Dravom su potpuno vladale imune klase, koje nisu pokazi-
vale ni najmanju volju da dopuste bilo kakvo ugroavanje svojih privi-
legija. Tako nisu postojali nikakvi politiki kanali koji bi omoguili
provoenje ak i malih socijalnih reformi, da ne govorimo o radikal-
nim promjenama. Radikali su mogli vidjeti samo jedan instrument so-
cijalnog preobraaja: nasilnu revoluciju; nagovijetenu velikom fran-
cuskom revolucijom. I doista povijest 19. stoljea u Evropi karakteri-
zira velik broj revolucionarnih nemira. u mnogim zemljama.
Sasvim prirodno, marksizam je prije svega teorija i ideologija revo-
lucionarne emancipacije radnike klase, i kao njezin rezultat, proleta-
rijat e biti organiziran kao vladajua klasa (Komunistiki manifest).
Da bi se uspjeno borio s buroazijom, proletarijat je trebao biti dobro
organiziran. Otuda potreba za politikom centralizacijom i dis~iplini
ranim politikim partijama. Kad su u drugoj polovici prolog stoljea
osnovane radnike partije, one su openito prihvatile marksizam kao
svoju ideologiju. a Zbog toga je u prvim dvjema internacionalama
prevladavao marksizam.
Ipak, marksizam je (kritika) teorija kapitalizma, a ne teorija soci-
jalizma. Ve u svojim prvim djelima, Marx je izjavio (to je trebalo
postati program Deutsch Franzosische Jahrbilcher,iji je Marx bio
izdava 1844. godine): Ako izgradnja budunosti i njeno konano obli-
kovanje za sva vremena nije na posao, onda je jo sigurnije ono to
bismo trebali uiniti upravo sada - ja mislim na bezobzirnu kritiku
svega postojeeg. Marx je o socijalizmu pisao rijetko i nerado- ve-
inom samo onda kad je na to bio prisiljen. Smatrao je utopijom pisati
o drutvu koje nije postOjalo. Osim toga, to je bilo nepotrebno. Budui
da je kapitalizam mogao biti nadomjeten samo socijalizmom, bilo je
jedino vano pronai putove i sredstva da se uniti kapitalizam. Budui
narataji nee biti manje inteligentni od nas - dodao je Engels - i
oni e znati kako dalje postupati. Trebalo je hitro rjeavati tekue
probleme, tako da bi isprazno razmiljanje o budunosti moglo biti
nedvojbeno tetno, jer bi odvraalo panju i energiju od vanih dnevnih
zadataka. Potonji pragmatiki stav je prevladao meu politikim vo-
ama socijaldemokratskih partija. Zbog toga su se organizirani soci-
jalistiki pokreti vrlo malo bavili socijalizmom; njihovi su napori bili
usredotoeni ha borbu protiv kapitalizma i postizavanje malih pobolj-
anja kad god je to bilo mogue. ak i gore od toga: borei se protiv
jaeg neprijatelja, oni su nehotice prihvatili njegove stavove. I, kad je
veliki dan napokon osvanuo, nisu mogli uiniti nita bolje nego pre-
110
okrenuti buroasko drutvo naglavce. Nisu znali kako da ga nadomjeste
jednim bitno drugaijim drutvom. Umjesto SOCijalizma; kao sljedei
drutveni sistem pojavio se etatizam.
Te povijesno determinirane kontradikcije prouzroile su. veliku
pomutnju u vrednovanju marksistike SOcijalistike misli. Stoga je
potrebno razjasniti ovo gledite, doputajui Marxu da govori sam za
sebe. ls Kao dvadesetpetogodinji mladi, tada graanski radikal, Marx
je bio oduevljeni pristaa ideje osloboenja ovjeka:
Ljudi, to bi bila duhovna bia, slobodni ljudi- republikanci. Malograani
nee biti ni jedno ni drugo ... To to oni ele, ivjeti i razmnoavati se ...
to ele i ivotinje... ovjekovo osjeanje svojih vlastitih vrijednosti, slo-
bodu, trebalo bi u grudima tih ljudi tek probuditi. Samo to osjeanje ...
moe opet iz drutva stvarati zajednicu ljudi za ostvarivanje njihovog naj~
veeg cilja: demokratske drave.
U zrelijem obliku ista se ideja pojavila sedam godina poslije u
Komunistikom manifestu napisanom zajedno sEngelsom:
Na mjesto starog buroaskog drutva, s njegovim klasama i klasnim su-
protnostima, stupa udruivanje u kojem je slobodan razvitak pojedinca uvjet
slobodnog razvitka, za sve.
Mnogo godina poslije (1875. u Kritici Gotskog programa) Marx je
objasnio da se .
sloboda sastoji u tome da se drava iz organa koji je nadreen drutvu,
pretvori u organ koji mu je potpuno podreen ...
Engels se, naravno, sloio i dalje to razradio (Anti-Diihring, 1878):
Kad ne bude nijedne drutvene klase koju treba drati u potinjenosti; kada
skupa s klasnom vladavinom i borbom za individualni opstanak, zasnovanoj
na dosadanjoj anarhiji! proizvodnje, budu uklonjeni sukobi i ekscesi koji
otuda dolaze, onda se vie nee imati tko plaiti, onda e ieznuti potreba
za dravnom vlau koja danas izvrava tu funkciju. Prvi akt u kome drava
stvarno istupa kao predstavnik cijelog drutva - prisvajanje sredstava za
proirLvodnju u ime drutva - ujedno je i njen posljednji in kao drave.
Mijeanje drave u drutvene odnose postaje malo-pomalo suvino, i ono
onda samo od sebe prestaje. Na mjesto vladavine nad ljudima dolazi ruko-
vanje stvarima ...
Posljednja reenica je, naravno, reprodukcija poznate Saint-Simo-
nove ideje. A poetak odlomka podsjea na Proudhonov anarhizam.
Cijeli odlomak upozorava na to da je jedan autoritarni politiki sistem
- vladajua drava koja se slui prisilom - sam po sebi dokaz posto-
janja klasnog drutva, a ne ba malo modernih politikih pokreta iz-
vode upravo suprotan zakljuak: naime, da je prisvajanje sredstava
za proizvodnju, i upravljanje njima- od imenovanih dravnih slube-
nika, bit socijalizmal Stoga ne iznenauje da su dva ovjeka, koji su
zastupali spomenute ideje, s oduevljenjem pozdravili Pariku komunu
1871. godine. O tome Marx pie:
111
 Komuna je morala odmah u poetku priznati da radnika klasa, doavi na
vlast, ne moe dalje gospodariti sa starim dravnim strojem ... da se mora
osigurati protLv svojih vlastitih zastupnika i inovnika, proglaavajui da su
svi oni, bez ikakvog izuzetka, smjenjivi u svako doba.
No, to jo nije sve:
Parika komuna je trebala, razumije se, posluiti kao uzor svim velikim
industrijskim sreditima Francuske. im bi u Parizu i u sreditima drugog
reda bilo uvedeno komunalno ureenje, stara centralizirana vlast morala bi
u pokrajinama ustupiti mjesto samoupravi proizvoaa. (podvukao B.' H.)
Decentralizacija ne znai partikularizam:
Jedinstvo nacije ne bi bilo uniteno, nego, naprotiv, organn:rrano preko
komunalnog ureenja. To je trebalo postati stvarnost unitenjem one dravne
vlasti koja se izdavala za utjelovljenje toga jedinstva, ali je htjela biti od
,nacije nezavisna i stajati nad njom. (Graanski rat it Fracuskoj, 1871)
to se tie radnika-proizvoaa, Engels je objasnio deset godina
poslije da je radnik slobodan tek onda kad postane vlasnik svojih sred-
stava za proizvodnju ... , gdje vlasnitvo treba tumaiti u smislu dru-
tvenog, a ne dravnog ili kolektivnog vlasnitva.
Iz toga slijedi da marksistiki socijalizam znai unitavanje autori-
tarne drave, komunalnu decentralizaciju i samoupravljanje proizvo-
aa. To je vrlo razliito od naina na koji mnogi ljudi, i simpatizeri i
protivnici, tumae marksizam danas. Ali to ne porie injenicu da su
Marx i Engels bili i centralistiki orijentirani~ i da su mislili, odnosno
podrazumijevali, da se individualna sloboda u samoupravnom socija-
lizmu moe postii centralistikim sredstvima, prije svega centralnim
administrativnim planiranjem koje' bi ukinulo trite, novac i robne
odnose. Bez sumnje, povijesno iskustvo jasno pokazuje da marksistika
sredstva i ciljevi nisu bili potpuno konzistentni. Takoer nema sumnje
da: bi Marx i Engels, da su doivjeli kasniji razvoj, bili promijenili sred-
stva, ali ne i ciljeve. 'Suoeni s tim izborom, mnogi su njihovi vulgarni
sljedbenici odabrali obrunti put.
Godine 1864. predstavnici engleskih i francuskih sindikata (potonji
su tada jo bili ilegalni i postojali su pod krinkom prijateljskih dru-
tava), zajedno s izbjeglicama iz razliitih zemalja, osnovali su u Lon-
donu Meunarodno udruenje radnih ljudi, poslije poznato pod ime-
nom Prve internacionale. Marx je napisao Osnivaki manifest. Mani-
fest daje pregled ekonomskog i socijalnog razvoja od revolucije 1848.
i, pored ostalih injenica,. iznosi da u Engleskoj i Walesu 3000 osoba
ima godinje prihode vee od ukupnih prihoda svih poljoprivrednih
radnika zajedno. Za nas je, meutim vanije Marxovo vrednovanje
zadrunog rada. Manifest istie da zadruni rad, iako je vaan u naelu
i koristan tt praksi, nikada nee moi zaustaviti irenje monopola niti
ublaiti teret bijede. Dabi oslobodio radne mase, zadruni rad se tre-
bao razviti na nacionalnoj osnovi, to je zahtijevalo nacionalna sredstva
financiranja. Vlasnici zemlje i kapitala upotrijebili bi, meutim,
svoje politike povlastice da bi sprijeili takav razvoj. Istu je
112
ideju Marx donekle razradio u svojim uputama delegatima opeg
savjeta za kongres Internacionale u enevi. Zasluga zadrunog pokreta
vidjela se u injenici da je on upozoravao na mogunost zamjene posto-
jeeg sistema, u kojem je rad bio podreen kapitalu, sistemom udru-
enja slobodnih i jednakih prOizvoaa. Potonje bi se, meutim, moglo
postii samo ako proizvoai preuzmu dravnu vlast.
Na kongresima Prve internacionale u enevi (1866), Lausanni
(1867) i Bruxellesu (1868) raspravljalo se o problemu proizvoakih
zadruga. Prvi od tih kongresa izjasnio se u prilog suradnje meu proiz-
voaima, ali je istakao neprimjerenost dobrovoljne suradnje kao
osnove drutvenog sistema. Drugi je kongres pozvao sindikate da ula-
ganjem sredstava i moralnom podrkom potpomognu zadruge. Trei se
kongres izjasnio u prilog zadrunog vlasnitva u proizvodnji, potpo-
mognutog besplatnim kreditom banaka za uzajamnu pomo - to
oito predstavlja utjecaj Proudhona - i u prilog komunalnog vlas-
nitva zemlje koju su obraivale poljoprivredne zadruge. O zadrugama
se raspravljalo i na kongresu Druge internacionale u Kopenhagenu
(1910). Ipak, rezolucija je govorila samo o zadrugama potroaa, a
proizvoake i poljoprivredne zadruge uope nisu bile spomenute.
Lenjin je predloio jedan amandman, u kojem je stajalo da e zadruge
moi odigrati ulogu socijalizacije i demokratizacije tek nakon ekspro-
prijacije kapitalista, ali je amandman bio odbaen velikom veinom.
Na ovom bi mjestu moglo biti korisno ocijeniti ulogu zadruga u
socijalistikom razvoju. Prve francuske i prve ovenovske proizvoake
zadruge bile su zamiljene kao instrumenti socijalnog' preobraaja.
U najveoj mjeri, isto to vrijedi i za dvije stotine -.:... veinom neuspje-
nih - zadrunih pogona, rudnika, radionica i tvornica koje su organizi-
rali Knights of Labor (Vitezovi rada) 1870-ih i 1880-ih godina u Sje-
dinjenim Dravama. Proizvoake zadruge su ipak propale u kapitali-
stikOj sredini. Osim u poljoprivredi, one su se ili izrodile u kapitali-
stika partnerska ili dionika drutva, ili su se jednostavno raspale.'
Zadruge su se suoile s nepremostivim tekoama u dobivanju potreb-
nog kredita - otuda brojni pokuaji osnivanja banaka za uzajamnu
pomo - a zbog ravnopravne raspodjele dohotka nisu mogle privui
najbolje upravljako osoblje. Ako su usprkos oba nedostatka uspjele
preivjeti konkurenciju, lanovi - osnivai su pokazivali sklonost da
pridolice tretiraju kao najamnu radnu snagu, to je, naravno, znailo
poetak kraja. to se tie suradnje potroaa, u njoj nije bilo nieg
osobito socijalistikog. Do 18S0-ih godina ona je izgubila vezu s ove-
novskim novim drutvom. Kad su bolje plaeni kvalificirani radnici
mogli uloiti svoj novac u zadruna drutva, poele su ih prije svega
zanimati neposredne koristi: nepatvorena roba, povoljne cijene, divi-
dende od prodaje i sigurno investiranje - dakle, ciljevi koje bi pot-
pisao svaki buruj. Da stvari budu jo gore, zadruge su se povremeno
koristile radi spreavanja bilo kakvog socijalistikog razvoja. Njemaka
se moe navesti kao primjer. U toj zemlji, konzervativni osniva zadru-
ga Victor Huber tretirao je zadruge kao saveznitvo izmeu tradicio-
nalnog pokreta i radnika protiv buroazije, a poznati liberalni zadruni
organizator Hermann Schulze-Delitzschoekivao je da e zadruge od-
gajanjem poduzetnika iz redova radnike klase Ojaati slobodnu ini-
cijativu.
8 Politika ekonomija socijalizma
113
 Jedna od karakteristika posljednjih godina Prve internacionale bila
je neprekidna borba izmeu marksista, koji su zagovarali politiku
akciju i centralizaciju organizacije, i anarhista, koji su se tome opirali.
Na kongresu u Hagu (1872), koji je bio posljednji, anarhisti i federalisti
bili su u velikoj mjeri nadglasani. Pobijeena manjina je tada odluila
ponovo osnovati Internacionalu (ti su pokuaji propali) na osnovi pot-
pune decentralizacije, i odravati odvojene sastanke ubudue (to su i
uinili). Na sastancima u enevi (1873) i Bruxellesu (1874) belgijski
radniki voa Cesar de Paepe (1842-1890) bio je glavni govornik u
prilog radnikog samoupravljanja. Skupine radnika, tvrdio je de Paepe,
trebale bi r:aditi pod nadzorom lokalnih komuna. Komuna bi posjedo-
vala zemlju i glavna kapitalna dobra. Svaki bi radnik sudjelovao u poli-
tikom odluivanju tako da bi delegatima davao imperativne instruk-
cije. Komune bi se ujedinile u konfederaciju. lo Ovdje prepoznajemo
utjecaj Proudhona, ije su ideje pustile duboki korijen u anarhistikom
uenju toga vremena.
Anarhisti se mogu podijeliti na individualiste i na kolektiviste iIi
anarhokomuniste. Prvi su malobrojni - meu ostalima Max Stirner u
Njemakoj i Benjamin Tucker u Sjedinjenim Dravama -:- i nemaju
nikakve veze sa socijalizmom. Drugi su mnogobrOjni -.Bakunjin, Kro-
potki.t;t, Reclus, Jean Grave, Emil Pouget -..,. i zagovaraju neku vrstu
utopijskog socijalizma, koji jami potpunu osobnu slobodu. Oni zahti-
jevaju ukidanje privatnog vlasnitva i htjeli bi zamijeniti dravu prisile
slobodnom federacijom organiziranom odozdo. 1890-ih godina anar-
hokolektivisti ponovo su se pojavili kao revolucionarni sindikalisti,
koji su organizriali znaajan pokret radnike klase. Sindikalizam
je takoer imao utopijskog preteu jedne druge vrste - jedinu enu
u galeriji vizionara, Floru Tristan (1803-1844). Godine 1843. ona je
izdala svoj najvaniji rad, L'union uovriere, u kojem se zalae za manje
godinje priloge svih radnika u korist fonda za emancipaciju rada, za-
tim za pretvaranje radnikih sindikata u neto nalik na samoupravne
korporacije, te za meunarodnu suradnju radnika. Potonje je postalo
prvi objavljeni projekt Internacionale radnih ljudi.
Sindikalizam se razvio u Francuskoj iz suparnikog sindikalnog
pokreta, koji se pojavio kasnih 1880-ih godina kao opozicija Federation
nationale des syndicats, kOja je pala pod utjecaj gvedistike Parti
ouvrier. Slabe francuske sindikate toga vremena uznemiravalo je pet
protivnikih socijalistikih partija koje su se borile za podrku sindi-
kata. Pokret je teio stvaranju lokalnih federacija sindikata, nazvanih
bourses du travail, koje bi sluile kao burze rada pod kontrolom sindi-
kata, i kao strukovni savjeti koji bi se bavili propagandnim, organiza-
Cijskim i obrazovnim aktivnostima. Godine 1892. je osnovana federa-
cija burza. Tri godine poslije Fernand Pel10utier (1867-1901) postao
je njezin sekretar. Pelloutier je postavio temelje pokreta koji je pri-
vukao sve one koji su, kao i on, bili razoarani borbama neslonih soci-
jalistikih frakcija; i zalagali se za revolucionarnu aktivnost radnike
klase nezavisno od politikih partija. Sindikalisti su htjeli prenijeti
upravljanje industrijom na sindikate. Trebali su se ujediniti u lokalne
burze rada koje bi uspostavile monopol rada, preuzele vlasnitvo u
industrijama i njima upravljaie uz pomo lokalnih samoupravnih ko-
muna. Sindikalisti su odbacili parlamentarnu akciju, oslanjali sena
114
svjesnu manjinu umjesto na dobro organizirane velike sindikate ili
partije i nadali su se da e ostvariti svoj cilj generalnim trajkom. 're
osobine pokreta - koje predstavljaju oiglednu racionalizaciju jedne
situacije u kojoj su lanovi Sindikata bili malobrojni, financijska sred-
stva nedostatna, a prava nagodbe nepostojea - odmah objanjavaju
zato su sindikaliste prezirali poslodavci jednako kao i ortodoksni sin-
dikalisti; zato su, dezorganiziravi ga, njihove akcije nanijele tetu
pokretu radnike klasej l7 i zato nisu uspjeli ostvariti cilj radnikog
upravljanja.
Godine 1902. federacije burza i industrijskih sindikata udruile
su se u Confederation generale du travail (CGT). U toku idue etiri
godine borbena aktivnost francuskih sindikalista je dosegla vrhunac,
to je izazvalo jaku reakciju vlade i veliko zbijanje redova u organi-
zacijama poslodavaca, pa su se sindikalisti morali povui, a nakon
prvog svjetskog rata njihove su se ideje u osnovi izmijenile. Ne malu
ulogu u tom procesu odigrala je injenica da su sindikati, zahvaljujui
ratu, poveali svoje lanstvo i razvili se u velike birokratske strukture.
Hubert Lagardelle, voa skupine Le mouvement socialiste, koja se
izjasnila za sindikaliste, a protiv parlamentarnih sOcijalista, dobro je
saeo jednu vanu nasljednu osobinu sindikalizma: Sindikalizam je
oduvijek- postavljao naelo da buroaske institucije treba eliminirati
samo u onom opsegu u kojem e ih nadomjestiti institucije radnike
klase.18
Francuski revolucionarni sindikalizam je ubrzao razvoj industrijskog
sindikalizma u anglo-saksonskim zemljama, i anarhosindikalizma u
drugim, prije svega romanskim nacijama. Ranih 1870-ih godina, tali-
janski anarhist Giuseppe Fanelli izloio je Bakunjinove ideje skupinama
radnika u Madridu i Barceloni. Otada je anarhizam neprekidno pri-
sutan u panjolskoj. Nakon razdora izmeu marksista i bakunjinista
na kongresu Internacionale u Hagu 1872. godine, panjolska sekcija
Internacionale je ostala preteno anarhistika. Godine 1916. je osno-
vana Confederaci6n nacional del trabajo (CNT) po ugledu na francusku
CGT. Njezin je cilj bio el comunismo 1ibertario. Dvadeset godina po-
slije panjolski anarhosindikalisti nali su se u prilici da isprobaju
svoje ideje u praksi, u vrijeme graanskog rata. U Italiji se anarho-
sindikalni pokret razvio iz lokalnih radnikih komora. Godine 1912. je
osnovana Unione sindicale italiana. Ona je imala premoan utjecaj u
Milanu i Torinu, gdje je odigrala glavnu ulogu u zauzimanju tvornica
1920. godine. U Njemakoj se anarhosindik:alna Frei Arbeiterunion
Deutschlands (FAUD) razvila iz anticentralistike opozicije u njema
kim sindikatima, osnovane 1897. godine. Anarhosindikalizam je pustio
korijene u Argentini, a takoer i u vedskoj nakon neuspjeha general-
nog trajka iz 1909. godine. .
Varijanta sindikalizma koja se proirila u Sjedinjenim Dravama
postala je poznata kao industrial unionism. Organizacija odgovorna za
njegovo stvaranje zvala se Industrial Workers of the World (Industrijski
radnici svijeta) osnovana je 1905. godine spajanjem skupina rudara i
drvosjea s Dalekog zapada, pristaa de Leona, i drugih skupina iz
istonih drava i drava Srednjeg zapada. IWW je bila protiv orto-
doksnih sindikata i reformistikih SOcijalista, i smatrala je da bi osnova
8 115
 politike radnike klase trebala biti revolucionarna klasna borba za
potpuno obaranje kapitalizma i osvajanje politike vlasti od organizi-
ranih radnika. U pogledu drugih znaajnih pitanja, IWW je bila podije-
ljena u nekoliko frakcija, od anarhista, koji su se opirali bilo kakvoj
politikoj akciji, do sljedbenika Daniela de Leona, koji je zagovarao
politiku akciju pod vodstvom revolucionarne partije koja bi sura-
ivala s revolucionarnim sindikatima. De Leon (1852-1914) je bio
predava meunarodnog prava na Sveuilitu Columbia i smatrao se
marksistom. Prikljuio se SOcijalistikoj radnikoj partiji 1890. godine
i uskoro je postao njezin voa. De Leon je jasno uvidio potrebu za
jakim sindikatom i za politikom organizacijom. On i njegovi pri:-
stae svladali su tako dvije osnovne slabosti sindikalizma. Meutim,
neprekidne borbe izmeu frakcija sprijeile su osnivanje jedne efikasne
organizacije. IWW se' u velikoj mjeri zasnivala na slabo plaenim do-
seljenikim radnicima i nije uspjela pustiti dublje kOrijene u amerikoj
radnikoj klasi. Revolucionarni sindikalizam je vie bio rezultat beza-
konja u novootyorenim rudarskim i umskim podrujima Dalekog
zapada - gdje je bijesnio ogoreni industrijski rat - nego izraz trajnih
snaga amerikog drutva. Kao takav, bio je. postupno potisnut i na-
domjeten ortodoksnim sindikalizrnom. -U meuvremenu je izazvao
ak eu reakciju nego sindikalizam u Francuskoj. Vie federalnih sa svojim svenadlenim parlamentom potpuno neprikladna. Gildski
drava donijelo je zakone po kojima je propagiranje sindikalnih dok-
trina bilo proglaeno kriminalnim djelima. Odraz takvog naina mi-
ljenja je i to to je sud osudio dvojicu doseljenikih radnika na smrt,
Sacca i Vanzettia u Massachusettsu 1920-ih godina. Nakon I svjetskog
rata IWW je bila jo vie oslabljena, jer su mnogi lanovi napustili tu
organizaciju da bi se prikljuili novoosnovanoj Komunistikoj partiji.
Sindikalizam i industrijski sindikalizam proirili su se na Australiju,
Kanadu, Meksiko, Irsku i neke druge zemlje. Pionir industrijskog sindi-
kalizrna u Britaniji bio je James ConnoIly (1870-:1916), irski radniki
voa, koga su poslije Englezi pogubili zbog sudjelovanja u pobuni na
Uskrs 1915. u Dublinu. Nakon jedne kampanje radi irenja ideja
Daniela de Leona, ConnoIly se 1903. godine otcijepio od postojee So-
Cijaldemokratske federacije da bi stvQrio novu Socijalistiku radniku
partiju, nazvanu po svom amerikom ekvivalentu. Te su se ideje uskoro
odrazile u glasovitom manifestu velkih rudara, The Miners' Next Step
(Sljedei korak rudara) (1912),19 koji je proklamirao cilj rudnici ruda-
rima, suprotno slubenoj sindikalnoj politici nacionalizacije. Drava,
tvrdili su velki rudari, ne bi nita manje tiranizirala radnike od pri-
vatnih poslodavaca, a bila bi i mnogo monija. Stoga je bila potrebna
borbena industrijska politika vrenja pritiska za sve. veim nadnicama
i poboljanim uvjetima rada, sve dok rudnici 'ne postanu nerentabilni
za vlasnike. Onda e ih preuzeti i pod svojom kontrolom organizirati
radnici. Ako drugi radnici slijede slinu politiku, kapitalistiki sistem
vie nee moi funkcionirati, i bit e otvoren put za socijalnu revoluciju.
U Britaniji se razvio i jedan autohtoni pokret, nazvan guild so-
cialism (gildski socijalizam). Taj poneto udni naziv (gui1d = ceh, op.
p.) posljedica je povijesne sluajnosti. Godine 1906. A. J. Penty, kran
ski SOCijalist i arhitekt koji je mrzio kapitalistiki industrijalizani, na-
pisao je knjigu pod naslovom The Restauration of the QuildSystem
(Obnova cehovskog sistema), u kojoj je zagovarao povratak na sredrijo-
116
vjekovne cehove. Uskoro nakon toga, S. G. Hobson je preokrenuo
Pentyjeve ideje u neto vrlo razliito - radnici bi trebali postati vlasnici
-sredstava za proizvodnju, a gilde agencije za upravljanje industrijom
- to je postalo osnovom novog pokreta. Najzrelija formulacija ideja
gildskih SOcijalista moe se nai u djelima G. D. H. Colea (1889-1959).
Cole citira tri osnovne pretpostavke pokreta: (1) bitne drutvene
vrijednosti su ljudske vrijednosti, a drutvo se promatra kao sloeni
skup udruenja povezanih voljom njihovih lanova; (2) nije dovoljno
da vlada ima samo pasivni pristanak onih kojima vlada, da prosjeni
graanin. ima tek neto vee povlastice od biranja svoga vladara; gra-
anina treba pozvati da sam vlada, drutvo treba biti samoupravno; (3)
demokracija se ne tie samo politike nego svakog oblika drutvene
akcije. Najgore zlo suvremenog drutva nije siromatvo, nego ropstvo
i nesigurnost. Poloaj ovjeka u svakodnevnom radu odreuje njegov
poloaj kao graanina. Bez industrijske demokracije, politika demokra-
cija je samo privid. Bit gildskog SOcijalistikog stava lei u uvjerenju
da -drutvo mora biti organizirano tako da prui najveu moguu pri-
liku za pojedinano i kolektivno samoizraavanje svim svojim lano
vima i da to obuhvaa i ukljuuje proirivanje pozitivnog samouprav-
ljanja u svim njegovim dijelovima.20 Za tu svrhu je svenadlena drava
socijalisti citirali su Proudhona, Kropotkina i Williama Morrisa suprot-
stavljajui se gleditu da se svi politiki problemi mogu rijeiti jedino
pomou koncentrirane politike vlasti. Ni jedan ovjek ne moe istinski
predstavljati druge ljude. Graanin mora izabrati nekoga da zastupa
njegovo stajalite samo u odnosu prema nekom odreenom cilju ili
skupini ciljeva, tj. u odnosu prema nekoj posebnoj funkciji. Ta funkcio-
nalna demokracija vodi do pluralistikog drutva, u kojem nema ni-
kakvog usamljenog vlastodrca i u kojem 'se vlast raspodjeljuje izmeu
funkcionalnih skupina.
Proizvodnjom trebaju upravljati gilde radnika s dravnim ovlate-
njem, zasnovani na sindikatima. Nacionalna gilda bila bi udruenje
svih radnika, manualnih i intelektualnih, koji su zainteresirani za
funkcioniranje odreene industrije ili slube, i njena bi funkcija bila
stvarno upravljanje tom industrijom ili slubom u korist cijele zajed-
nice.21 Osim proizvoakih organizacija ili ekonomskih gilda, morale
bi postojati jo tri funkcionalne organizacije: potroake organizacije
ili zadruge i kolektivna vijea korisnosti; organizacije graanskih slubi
ili graanske gilde (za sve profesije osim sveenike); i organizacije
graana ili kulturna i zdravstvena vijea. Nasuprot tim etirima funk-
cionalnim organizacijama treba postojati jedna komunalna organizacija
s dva glavna cilja: (a) usklaivanje funkcionalnih tijela u jedinstveni ko-
munalni sistem; i (b) usklaivanje tijela koja djeluju na uem podruju
s tijelima koja djeluju na irem podruju. Sva funkcionalna tijela imaju
svoje predstavnike u komunalnim odborima, a svi ti predstavnici za-
jedno ine komunu.
Komuna e imati pet zadataka: (1) ona e alocirati lokalne resurse
i u odreenoj mjeri regulirati dohotke i cijene; (2) sluit e kao prizivni
sud u sluaju sukoba izmeu funkcionalnih tijela; (3) odreivat e liniju
razgraniavanja izmeu funkcionalnih tijela; (4) odluivat e o stvarima
koje se tiu grada kao cjeline, kao na primjer gradnja nove gradske
117
vijecruce; (5) upravljat e aparatom prisile. Nacionalni mehanizam
usklaivanja gildskog drutva bio bi bitno razliit od sadanje drave, i
imao bi vrlo malo neposrednih aqministrativnih funkcija. On bi uglav-
nom bio izvor nekih temeljnih odluk~ o politici, razgraniavanju izmeu
funkcionalnih tijela ... i konanih presuda u sluaju spora ... U nacio-
nalnu komunu... ulazili bi predstavnici nacionalnih gilda, poljopri-
vrednih, industrijskih i graanskih, zatim predstavnici nacionalnih eko-
nomskih i graanskih vijea, te predstavnici regionalnih komuna ... 22
" Funkcionalno predstavnitvo na politikom podruju, koje vodi u
politiki pluralizam te drastino smanjuje tradicionalnu nepovredivu
vlast drave, i samoupravljanje u svim radnim organizacijama ~ jest
bit -gildskog socijalizma. To je takoer: bit samoupravne organizacije
svakog istinski socijalistikog drutva. - nalnu i teritorijalnu. Od samog poetka komuna je razvila obje ..te
Gildski socijalisti bili su II poetku skupina intelektualaca, neki od
njih sveuilini profesori u Oxfordu. Tek nakon 1912. pokret je poeo
privlaiti radnike, a nakon 1914. postao je vrlo utjecajan. Godine 1915.
je stvorenN;lcionalni savez gilda. On je snano utjecao na pokret rad-
nikih povjerenika (shop stewards' movement) i na nekoliko sindikata.
S druge strane, iskustvo u pokretu radnikih povjerenika navelo je
J. M. Patona da formulira politiku postupnog poveavanja kontrole
(encroaching control), progresivnog napadanja kapitalistike autokra~
cije.2S Postupnim preuzimanjem kontrolnih funkcija u industriji, radnici
bi liili vlasnike aktivnog i korisnog sudjelpvanja u industriji iz kOje
su -izvlaili svoje prihode. Vlasnici bi bili svedeni na beskorisni pri-
vjesak, koji bi se relativno lako uklonio u vrijeme konanog prijelaza.
Atrofijom funkcija posjednike klase nestalo bi i moralne osnove za
njena prava; zaposlenibogata postao bi besposleni bogata, i tada sovjete, jednu specifinu rusku instituciju revolucionarne vlasti. BudUCI
bi bio ekspropriran. Druga politika prijelaznog razdoblja koju su
zastupali gi1dski -socijalisti bila je osvajanje drave od radnike klase,
s ciljem da industrija postane javno vlasnitvo. Nakon toga bi parla-
ment prepustio poslove upravljanja nacionalnim gi1dama (prijanjim
sindikatima), to bi se reguliralo parlamentarnom poveljom.-
Ni jedna od tih politika nije stvarno proradila. Za vrijeme i nakon
rata stvoren je manji broj gi1da. Najvaniji je bio pokret reorganizi-
ranja graevinske i~dustrije u jednu nacionalnu gildu, u kojoj su poslo-
davci trebali postati -plaeni upravitelji, podloni izboru zaposlenih
radnika - izvanredan primjer obnavljanja ovenovske gilde graevin
skih.radnika iz 1-8341 Iz poetka su graevinske gilde bile prilino us-
pjene, to Cole objanjava injenicom da gradnja obine kue prak- birali delegate koji su se okupljalI u gradske sovJete. Prvi zahtj~vI rad:
tiki uopene zahtijeva fiksni kapital, te da je postojala velika -po~
tranja za kuama. Gilde -su zaruunavale nie cijene, pruale su
kvalitetnije usluge i privukle su najbolje radnike. U vrijeme prve
poslijeratne krize od 1922. do 1923. pokret je posustao i godinu dana
nakon toga gildski socijalizam kao organizirani pokret u Britaniji bio
je. mrtav. 24 Neki od njegovih kljunih radnika prikljuili su se Komu-
nistikoj partiji. Neposredno nakon rata nacionalni savezi gi1da pro-
irili su se u Junoj Africi, Australiji i Japanu - ali su onda i tamo
zamrli.
118
IV. Revolucije
- Ako je prvi val donio na svjetlo dana pojedine socijalistik~. ideo-
loge" i izolirane skupine, a drugi organizirane.. pokrete, s treclm .~e
pojavljuju i prva ostvarenja. Openito govorecI, evropske reV?I~cIJe
od 1848. godine oznauju vrijeme kad se radnika klasa ema~~lplra!a
i potvrdila kao posebna drutvena klasa. Mog!o .se pretpo~t~':lti da ~.e
u sljedeim revolucijama radnika klasa pokusati uspostaviti md~str!J
sku samoupravu i, moda jo openitije, drutveno samoupra~IJan}e.
Ispitajmo tu hipotezu u svjetlu dogaaja koji su se stvarno odlgrah.
25
Razdoblje proleterskih revolucija poelo je s Parikom komun~m
1871. godine. Samoupravljanje ima dvije osnovne komponente: funkc1O-
komponente. Politiki, ona je razvila punu participacij~ku de~okracI~~.
Sto se tie industrije, komuna je izdala dekret po kOjem se mdustriJa
reorganizira na zadrunoj osnovi, a poduzea p:edalu na ~p:a:vljanje
radnicima. Pozitivno iskustvo Parike komune, Junastvo nJezmlh gra-
ana i tragian ishod njihove borbe nadahnuli su mnoge pojedince
_ Marxa i Lenjina meu ostalima - skupine i cijele pokrete. Kon-
kretno, osamdeset godina poslije ona je snano utjecala, preko Marxova
djela, na razvoj radnikog samoupravljanja u Jugoslavi!i.I~ko jugo-
slavenska institucionalna rjeenja i drutvena teorija odrazavaju mnoge
ideje sadrane u prudonizrnu i gildskom socijalizmu, one nisu i~.~l~
svoj povijesni kontinuitet; te ideje nisu bi.le poznate u ~ug~slavIJI I
iznova su otkrivene. Meutim, Marxova oCjena komune blla Je dobro
poznata, i utjecala je na miljenje i akciju na najneposredniji nain ..
Sljedea po redu bila je ruska revolucija 1905. godine. Ona)e rodIl~
da su sovjeti odigrali znaajnu ulogu u kasnijem revolucionarnom raz-
voju, potrebno je ukratko opisati njihovo porije~lo. U sijenj~ 190~:
nakon jednog trajka, vojska je pobila 1000, ~ raml~. 50?0 rad?lka kOJI
su demonstrirali na ulicama Petrograda. To Je u CIJelOJ zemlji pokre-
nulo val trajkova. U svibnju je 30.000 radnika u tekstilnom sreditu
Ivanovo Voznesensk prekinulo rad i izabralo delegate u jednu skup-
tinu sastavljenu od 151 lana. T~ tijelo nije saL?o preu~elo :,~~~nj~
trajka nego i politiku vlast, te Je lZabral~ S~?J~ vlas~tu m~hcIJu I
sud. To je bio prvi sovjet. Uskoro su se pOJavIli l drugi, a naJpozna-
tiji je bio petrogradski sovjet, koji je djelovao pod vodstvom Tr9ck?ga.
U listopadu, dva milijuna radnika sudjelovalo je u generalnom strajku.
Sovjeti su tada postojali u ne.to. vie od pedes~t grado~a: ra.dn!ci su
nika bili su tradicionalni zahtjevi sindikata za veim nadmcama l
boljim uvjetima rada. Njih su, meutim, ubrzo potisnuli radikalniji
zahtjevi kao to je osmosatni r~dni ~a~,. koji su nak~n. ~li~topad~kog
generalnog trajka u velikoj mjenpopnmlli kar~~ter pohticklh zahtjev~
(kraj autokracije, stvaranje ustvotvorne sk~pstin.e, ~lobod!l go:vor~. ~
okupljanja). Car je bio prisiljen dati ustup~e I ?becao Je da ce zaJ~clt1
graanska prava i ~snovati pa:lame~t.. C:lm ~e pon?yo uspostavljena
kontrola nad situaCIJom, sovjeti su hkvldlram, a vecma ustupaka po-
vuena.
119
 Kao to smo vidjeli, sovjeti su se razvili iz trajkakih komiteta uz
sudjelovanje politikih partija. Oni su se pojavili sasvim spontano i
nisu bili u vezi s bilo kojom postojeom teorijom ili politikom strate-
gijom, pa ipak se doimaju kao potomci industrijskog sindikalizma.
Funkcionalne i teritorijalno-politike komponente samoupravljanja u
sovjetu su jo neizdiferencirane. Ali ova posljednja je poela prevla-
davati, pa su za vrijeme generalnog trajka sovjeti postali lokalni iz-
vrni organi vlasti, istiskujui u velikoj mjeri gradsku upravu.
I Parika komuna i ruska revolucija bile su razbijene, a radniko
samoupravljanje nije ih nadivjelo. Drugaija je, meutim, bila sudbina
druge ruske revolucije, velike oktobarske socijalistike revolucije 191,?
Lanac dogaaja poeo je trajkom petrogradskih' tekstilnih radnica
23. veljae (8. oujka prema novom kalendaru). etiri dana poslije
stvoren je jedan sovjet, kao zajedniki oigan petrogradskih radnika
i vojnika. Broj njegOvih lanova - delegata tvornica i vojnih jedinica
- uskoro se popeo na 2000. Nareenje br. 1 tog sovjeta, iji su lanovi
veinom bili vojnici, bilo je da sve vojne jedinice moraju osnovati
komitete sastavljene od predstavnika izabranih meu niim inovima.
Mjesec dana nakon toga Lenjin je napisao slavne Aprilske teze, pozi-
vajui na pretvaranje buroasko-demokratske revolucije u socialistiku.
Njegov borbeni povik bio je: Vlast sovjetima! Zemlja seljacima! Mir
narodu! emu su radnici uskoro dodali: Tvornice radnicima! Istog je
mjeseca delegat Urala, Sverdiov, na konferenciji boljevika izvijestio
da su radnici u njegovom kraju zauzeli nekoliko tvornica i da je vla-
dalo uvjerenje da bi sovjeti trebali preuzeti upravljanje tvornicama
ako bi ih vlasnici odbili staviti u pogon. Privremena vlada je 23. svibnja
izdala dekret koji je ozakonio tvornike komitete, ali ih je pokuao
ograniiti na savjetodavna tijela. Meutim, tvorniki komiteti uskoro
su prevladali ta ogranienja; konkretno, kad je postojala opasnost za-
tvaranja tvornica, oni bi preuzeli upravljanje proizvodnjom. Takva
radnika preuzimanja otada su postala tipian oblik spontanog uvo-
enja samoupravljanja, a priPlijenjena su u brojnim zemljama. U La-
tinskoj Americi postala su poznata kao las tomas de fa.bricas. 26
Sovjeti seljaka su se pojavili neto poslije, ali do ljeta 1917. djelo-
valo ih je ve etiri stotine. U svibnju je u Petrogradu otvoren prvi
kongres delegata radnikih i seljakih sovjeta. Kongres je proglasio
konfiskaciju velikih posjeda i radniku kontrolu u tvornicama. Istog
je mjeseca. odrana prva petrogradska konferencija tvornikih ko-
miteta. 27 Lenjin je podnio rezoluciju u kojoj se tvrdilo da se samo
zahvaljujui radnikoj kontroli moe izbjei ekonomska katastrofa.
Rezolucija je prihvaena velikom veinom glasova, a konferencija je
izabrala savjet tvornikih komitet~. Nakon konferencije, Lenjin je svoj
stav precizirao, istiui da je radnika kontrola znaila kontrolu u
rukama sovjeta, ane smijeno predavanje eljeznica u ruke eljezni-
arima, tvornica koe u ruke koarskih radnika.
U toku noi od 24. na 25. listopadafstari kalendar) ustanak ti
Petrogradu doveo je boljevikena vlast. Drugi kongres sovjeta, koji
je u to vrijeme zasjedao, odluio je da sva vlast u svim mjestima treba
prijei u ruke sovjeta radnikih, vojnikih i seljakih deputata. Sovjet-
ska Republika bila je roena.
120
Dva tjedna nakon toga, nova je vlada izdala Dekret o radnikoj
kontroli. Savjeti radnike kontrole trebali su nadgledati cjelokupno
-poslovanje poduzea, a njihove su odluke trebale biti obavezne za sve
radnike. Otada je taj obeavajui razvoj krenuo sasvim drugim putem.
Tvorniki komiteti su trebali biti odgovorni lokalnim savjetima
radnike kontrole, iji su se lanovi trebali birati iz tvornikih komi-
teta, sindikata i radnikih zadruga. Lokalni su savjeti bili potinjeni
Sveruskom savjetu radnike kontrole. Budui da je stari Centralni
savjet tvornikih komiteta, koji je izrastao iz kongresa tvornikih ko-
miteta odranih od svibnja do listopada, jo postojao, nova je organi-
zacija podrazumijevala dvostruko vodstvo. I .vie od toga. Dva su tijela
interpretirala radniku kontrolu na vrlo razliite naine. Centralni
komitet je izdao Prirunik, u kOjem je stajalo da su odluke tvornikih
komiteta obavezne za tvornike uprave i da se njihovo nepotivanje
moe kazniti sekvestracijom. S druge strane, prema uputama Sve-
ruskog savjeta, upravljanje je bilo rezervirano za vlasnika, a tvorniki
komiteti nisu smjeli ni pod kojim okolnostima konfiscirati poduzee.
Uslijedila je una polemika. Jedan od najistaknutijih kritiara stavova
Centralnog komiteta bio je boljeviki sindikalist A. Lozovski koji je u
svojoj knjizi Radnika kontrola tvrdio da je ona ukinu1a poduzetnika
i postavila tvorniki komitet za efa odreenog poduzea, istiui da
takav prijenos tvornica na radnike ne samo da nije socijalizam nego,
naprotiv, predstavlja korak unatrag, jaanje kapitalistikog naina
proizvodnje, premda na drugi nain.28
Rasprava je uskoro pojednostavljena praktinim mjerama. Naime,
1. prosinca stvoren je Vrhovni ekonomski savjet. On je ukinuo Sve-
ruski savjet radnike kontrole i kontrolnu funkciju uinio kompo-
nentom ukupnog zadatka reguliranja privrede. Vrhovni savjet koordi-
nirao je rad mree lokalnih ekonomskih savjeta (sovnarhoza) . . Tako
je jedno suparniko tijelo bilo ukinuto.
Boljevici su sada tvrdili da nakon osvajanja vlasti vie nije bilo
potrebe za odvojenim radnikim organizaCijama, kao to je to bilo u
vrijeme kad su tvorniki komiteti obavljali radniku kontrolu, a.sindi-
kati organizirali borbu protiv buroazije. U sijenju 1918. prvi Sve-
ruski kongres sindikata odluio je pretvoriti tvornike komitete prije
svega u sindikalne organe. Taj trik - ubijanje radnikog samouprav-
ljanja njegovim pretvaranjem u sindikate - poslije je koriten i u
mnogim drugim zemljama. Isti je uinak imalo i Lenjinovo opravdavanje
na sastanku Sveruskog savjeta radnike kontrole, naime, da sindikati
predstavljaju interese klase kao cjeline, a tvorniki komiteti samo
pojedinane interese.29 Ta odluka nije, meutim, donesena bez otpora.
Na drugom kongresu Kominterne mnogi su delegati nastavili smatrati
tvornike komitete - organizacije neposrednih proizvoaa - revo-
lucionarnijim od sindikata, koji su djelovali po direktivama vodstva.
Kongres je svejedno odobrio njihovo stapanje. U oujku je nestalo
Centralno vijee petrogradskih tvornikih komiteta, apsorbirano SOD-
narhozom sjeverne industrijske regije.SP U Neposrednim zadacima
sovjetske vlasti Lenjin je napisao da je potrebno nauiti kako uskladiti
uznemirenu demokraciju radnih masa sa eljeznom disciplinom na
121
radnom mjestu, s apsolutnim podvrgavanjem volji jedne jedine osobe
- voe sovjeta - u procesu rada. On je tvrdio da revolucija zahtijeva,
i to doslovce u interesu socijalizma, da se mase bezuvjetno pokoravaju
jedinoj volji voditelja procesa rada. Taj stav nije proao bez izazova.
U travnju 1918. V. V. Osinsky napisao je u KommUllistu da se prole-
tersko drutvo treba izgraivati preko klasne kreativnosti samih rad-
nika, a ne preko ukaza 'kapetana industrije'. . .. Socijalizam i socija-
listiku organizaciju mora izgraivati proletarijat sam, ili inae oni
uope nee biti izgraeni; neto e se drugo u tom sluaju izgraditi
- dravni kapitalizam.31
U svibnju i lipnju mnogi su sektori nacionalne ekonomije nacionali-
zirani. U isto je vrijeme odran prvi kongres Sovjeta narodne privrede.
Kongres je odluio da treinu radnikih predstavnika, koji e u nacio-
naliziranim poduzeima sainjavati upravljake komitete, biraju lanovi
sindikata, a dvije treine lanovi, koje su imenovali regionalna ili
vrhovno vijee, narodne privrede.32
Pomak od radnikih komiteta prema kontroli sindikata nastavljen
je u 1919. godini i dosegao je vrhunac na 8. kongresu Partije u oujku.
Poznata peta toka novog partijskog programa proglaavala je:
Organizacijski aparat podrutvljene industrije treba se zasnivati u prvom
redu na sindikatima ... Sudjelujui ve sada. " u svim lokalnim i central-
nim organima uprave u industriji, sindikati bi na kraju trebali stvarno kon-
centrirati u svojim rukama svu administraciju cijele. narodne privrede .
Sudjelovanje sindikata u privrednom upravljanju... predstavlja takoer
glavno sredstvo borbe protiv birokratizacije privrednog aparata ... 3S
Francuski sindikalist jedva bi imao neku primjedbu. Ipak, proglasiti
ne znai uvijek i primijeniti. Idui partijski kongres, odran godinu
dana nakon toga, oznaio je prekretnicu. Graanski rat, praen nestai-
cama i sabotaama, razbuktavao se i zahtijevao - bar se tako inilo -
strogu centralizaciju i vojnu organizaciju drutvenog ivota. Preobra-
enski i demokratski centralisti napali su ideju o upravljanju samo jed-
nog ovjeka. ljapnikov, bivi komesar rada, zahtijevao je odvajanje
vlasti izmeu partije, sovjeta i sindikata. Lenjin je uporno tvrdio da
partija ne bi mogla prihvatiti da joj pripada vodea uloga samo u poli-
tici, a da vodea uloga u privredi pripadne sindikatima. Njegov je stav
prevladao. Tvrdilo se da upravljanje pojedinaca ne znai uzurpiranje
prava radnike klase ili sindikafa, jer klasa. moe vladati na razliite
naine, ovisno o svrsishodnosti. Uostalom, osobe za upravljake po-
slove imenuje cijela vladajua klasa;s4 Kako je to istinitol
Napetost je rasla. Kljuni dogaaji -odigravali su se i smjenjivali
vrlo brzo. Kulminacija je bila na vidiku. U oujku 1920. Kropotkin, koji
je ivio u Dmitrovu, napisao je svoje prvo pismo Lenjinu. U njemu je
bilo upozorenje: Jedna je stvar sigurna: ak i da je diktatura partije
uspjeno sredstvo razaranja kapitalistikog sistema ... , ona je golema
prepreka uspostavljanju socijalizma {istaknuto u originalu).35 Lenjin
nije niti odgovorio niti shvatio upozorenje. 30 U srpnju 1920. Trocki je
z~~oo: . kalnog komiteta, u kojem je direktor postajao sve vaniji. Kasnihtride-
122
Bila bi najsramnijagreka mijeati pitanje vrhovne vlasti proletarijata s pita-
njem radnikih odbora i efova tvornica. Diktatura proletarijata se izraava
u ukidanju privatnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju, u vrhovnoj
vlasti kolektivne volje radnika nad cijelim sovjetskim mehanizmom, a uope
ne u nainu na koji se upravlja pojedinim privrednim poduzeima.37
ljapnikov, Aleksandra Kolontaj i vie sindikalnih voa osnovali
su opozicijsku grupu nazvanu Radnika opozicija. Opozicija je zahtije-
vala radniko samoupravljanje pod kontrolom sindikata. Partija. ne bi
mogla opozvati kandidate imenovane od sindikata. Prekasno!
Na plenumu Centralnog komiteta u prosincu Buharin je izradio
rezoluciju o industrijskOj demokraciji. Lenjin je bijesno uzvratio da
industrijska demokracija potie raanje krajnje pogrenih ideja, i da
bi se mogla shvatiti kao odbacivanje diktature i jedinonaalija (uprave
jednog ovjeka). Na partijskom sastanku odranom 30. prosinca Buha-
dn je pokuao sagraditi most izmeu slubenih partijskih stavova i
opozicije, ali ga je Lenjin ponovo prekorio. ljapnikov, metalski radnik
i voa opozicije, traio je da se sastane Sveruski kongres proizvoaa
i da izabere centralnu upravu za cijelu nacionalnu privredu. ss Dana 25.
sijenja 1921. Pravda je objavila skup teza o zadacima sindikata, koje
su pripremili ljapnikov i 37 sindikalnih voa. Teze 15, 17, 18 i 20
pozivale su lanove sindikata koji su bili tada na dunosti da sudjeluju
u upravljanju privredom; u tu svrhu, oni bi izabirali radnike komitete,
koji bi sainjavali temeljne organizaCijske celije pojedinih industrija.
Ti bi komiteti upravljali poduzeima pod vodstvom sindikata. Neto
vi~ od mjesec dana nakon toga, mornari u Kronstadtu (gradu .i ratnoj
lUCI nedaleko od Petrograda) su se pobunili. Hladnoa i glad izazvali
su nezadovoljstvo u Petrogradu. Graanski rat bio je zavren i radnici
su oekivali da e se obeanja revolucije ispuniti. 24. veljae izbili su
trajkovi. 28. veljae posada jednog bojnog broda izglasala je rezoluciju
- poslije iroko prihvaenu - kOjom su se zahtijevali novi izbori za
sovjete, sloboda govora i tampe za radnike, seljake i sve socijaliste,
pravo okupljanja i oslobaanje svih socijalistikih politikih zatvore-
nika. Privremeni revolucionarni komitet osnovan je na masovnom
zboru 2. OUjka. Vlada je 7. oujka naredila vojsci da napadne Kron~
stadt. Idueg dana u Moskvi je otvoren deseti kongres Partije. Kako je
graanski rat bio zavren tek prije tri mjeseca, a mornari u Kron-
stadtu su pozivali na treu revoluciju patnika, delegati su ocijenili
da je nova drava bila u velikoj opasnosti. Jedinstvo se uzdizalo do
?eba. Prava frakCija su ukinuta. Do 17. OUjka pobuna je u krvi ugu-
sena. Uskoro nakon toga Radnika opozicija proglaena je protuzakoni-
t o-?! i odmah je razbijena. Uskoro se od sindikata zahtijevalo da djeluju
PflJ~ svega kao sredstvo kojim e se radnici uvjeravati da ispunjavaju
prOIzvodne zadatke. BiVi tvorniki komiteti zamijenjeni su proizvod-
nim elijama, koje su se 1923. razvile u proizvodne konferencije ko-
jima je stavljeno u zadatak vrenje savjetodavne funkcije i, kao' pri-
marni cilj, podizanje proizvodnje. Radnici su se uskoro razoarali i
konferencije su nestale a da nikada formalno nisu bile ukinute. Sg Poslj~d
nji ostaci.radnike kontrole odrali su se jo neko vrijeme u sklopu up-
ravljakog trokuta: dire\<tor - partijski sekretar - predsjednik sindi-
123
setih godina Staljin je uklonio ak i te ostatke i u pravom veberijanskom
stilu proklamirao da se osnovni preduvjet discipline i efikasnosti sastoji
u tome da direktor ima apsolutnu i potpunu kontrolu nad poduzeem
i da je podloan samo nareenjima viih organa. ]edinonaa.1ije -
koje -je nagovijestio jo Lenjin, traei apsolutnu pokornost volji jednog
jedinog ovjeka - prihvaeno je kao osnovno naelo drutvene organi-
zacije. Simptomatino je da je ubrzo nakon toga raspon izmeu radni
kih nadnica i direktorskih plaa povean nekoliko puta. Radnike kon-
trole nestalo je u dogledno vrijeme.
Ruska revolucija je snano utjecala na revolucionarno vrenje u dru-
gim evropskim zemljama. Sovjeti su se proirili po cijeloj Evropi. Na-
cionalne konferencije sovjeta odravane su u Austriji, Njemakoj i
Norvekoj u toku 1918. i 1919. Razliite politike skupine u Poljskoj
organizirale su nekoliko tisua radnikih i seljakih savjeta. U drugim
zemljama, kao to je Engleska (u Leedsu, u lipnju 1917) i Svicarska
(u Zurichu, u sijenju 1919) sovjeti su se pojavljivali sporadino. S de-
set godina zakanjenja, sovjeti su se proirili na Aziju, gdje su ih orga-
nizirali kineski komunisti, a pojavili su se i u ustanku 1930. godine u
Indokini. Radnici su se pokazali sposobnima da silom zatrae ustavne
i pravne reforme i povremeno preuzmu upravljanje. u svojim tvorni-
cama (naravno, samo privremeno). Na odreeni nain, najdramatiniji
dogaaj bila je maarska revolucija, u kojoj je u proljee 1919. roena
Maarska Sovjetska Republika. Lenjin je poslao estitke. Jo u listo-
padu 1918. u Budimpeti i nekim drugim mjestima poeli su se osnivati
radniki i vojniki savjeti, uglavnom pod vodstvom socijalista. U veli-
kim tvornicama upravljanje je prelo u ruke tvornikih radnikih sov-
jeta. Sovjetska vlada dovedena je na vlast u oujku 1919. jednom akci-
jom budimpetanskih savjeta radnikih i vojnikih deputata. Vlada je
nacionalizirala industrijJl i trgovinu i povjerila upravljanje proizvod-
njom komesarima i tvornikim sovjetima. Sovjetska Republika odmah
se suoila sa snanim unutranjim i vanjskim otporom, pogoravajui
situaciju grubim grekama - prihvaanjem rigidnog i dogmatskog
stava i doputanjem arbitrarnog tretiranja ljudi, posebno na selu.
Poeo je graanski rat. Maarsku su napali Rumunji i esi. Maarska
Sovjetska Republika postojala je 135 dana a potom je. razorena zdru-
enim naporima francuske, rumunjske i jugoslavenske vojske i male
armije maarskih emigranata. Rumunjske trupe ule su u Budimpetu
u kolovozu, i dolaskom admirala Hortyja u studenome poinje bijeli
teror. Umjesto u socijalizam, Maarska je krenula u faizam.
Situacija je bila tek neto manje revolucionarna u drugoj zemlji
poraenoj u ratu, NjemakOj. Ali, za razliku od Maarske, Njemaka
je bila mnogo razvijenija zemlja, s dugom tradicijom pokreta radnike
klase i dobro organiziranom Socijaldemokratskom partijom, koja je
zastupala ideje marksizma i revoluciomi.rnog preobraaja drutva. Ipak,
kad se pruila prilika, stara se teorija pokazala sasvim neprimjerenom
i glavnina partije nije se pokrenula. Razvoj dogaaja bio je spontan,
a oblici organizacije neoekivani. Revolucionarni pokret poeo je odbi-
janjem flote u Kielu da napusti luku i napadne britansku flotu u stu-
denome 1918. Vlasti su, naravno, reagirale, i stotine su mornara bile
124
zatvorene. Mornari su zahtijevali oslobaanje svojih drugova, te su
3. studenoga osvojili mornarike baze. Idueg dana osnovani su voj-
niki savjeti. Dan poslije sastali su se savjeti vojnika i radnika i progla-
sili generalni trajk. Istoga dana, generalni trajk izbio je u Hamburgu,
a 6. studenoga savjeti radnika i vojnika preuzeli su vlast. Razvoj doga-
aja slino je tekao u Lubecku, Bremenu, i ostalim lukama. U Stuttgartu
je zbaena dinastija, a 7. studenoga i u Miinchenu. Tu je savjet radnika
i vojnika preuzeo vlast i proglasilo Bavarsku Republiku pod vodstvom
Kurta Eisnera, lana Nezavisne socijaldemokratske partije osnovane
1917. godine. U toku idua dva dana, revolucija se proirila na jo neke
pokrajine. U Berlinu je 10. studenoga osnovana nova vlada, sastavljena
od dvije skupine socijaldemokrata: desno orijentiranih veinskih socija-
lista, i radikalnijih nezavisnih socijalista. Istoga dana, nova je vlada
proglasila da je njezin zadatak ostvarivanje socijalistikog programa.
Friedrich Ebert, bivi sedlar i nasljednik Bebela na elu Socijaldemo-
kratske partije, postao je ef vlade, a poslije i drave. Skuptina radni
kih i vojnikih savjeta u Berlinu, kao predstavnik revolucionarnog po-
kreta cijele Njemake, izabrala je Izvrni komitet savjeta i dala svoju
podrku novoj vladi. Zajedniki komitet savjeta i vlade proglasio je
23. studenoga da sva politika vlast pripada radnikim i VOjnikim
savjetima Njemake Socijalistike Republike. 22 njemake monarhije
su nestale.
10. sijenja 1919. osnovana je Socijalistika Republika Bremen. Ona
se odrala 25 dana, sve dok trupe savezne vlade nisu nakon borbe ule
u grad. Revolucionarno vrenje bilo je najjae u Bavarskoj. 15. veljae
Eisner je bio prisiljen podnijeti ostavku, a etiri dana nakon toga je
Kongres savjeta - na inicijativu veinskih socijalista - odluio raspu-
stiti i vratiti vlast Landtagu u Munchenu. Meutim, neposredno prije
poetka zasjedanja Landtaga 21. veljae, Eisner je ubijen. Napetost je
nevjerojatno porasla. U toku noi od 6. na 7. travnja proglaena je
Bavarska Republika Vijea (Raterpublik). Potrajala je do 1. svibnja,
kada su je unitile 'Freikorps, stvorene i predvoene bivim carskim
oficirom, a poslane po nalogu socijalistike federalne vlade. Ubijeno je
na stotine pobunjenika. Iskorjenjivanje miinchenskih revolucionara,
komentira G. D. H. Cole, i uspostavljanje vojne vladavine koja je usli-
jedila, unitili su bavarski socijalizam i pretvorili grad u vrsto uporite
kontrarevolucije u njezinom najekstremnijem obliku.40 tJpravo u Miin-
chenu Hitler je poeo svoju mranu karijeru, a njegov je neuspjeli
dravni udar 1923. godine najavio ono to se dogodilo deset godina
nakon toga. Poetkom iste godine, kad su dvije republike bile unitene,
jedan ustanak, koji se razvio iz protestnog trajka u Berlinu, uguio je
Gustav Noske, predsjedavajui veinskih socijalista, uz pomo Freikor-
psa. Godinu dana poslije, Reichswehr je poslan da smiri pobunu radnika
u Ruhru. Vlada koja je trebala biti radnika, proganjala je radnike u
cijeloj zemlji.
S izbijanjem novembarske revolucije 1918. zemlju je prekrio i opi
zahtjev za socijalizacijom. Radnici, intelektualci, dravni slubenici, pa
ak i buroazija oekivali su da e socijalizaCija spasiti zemlju od
kaosa. Kapitalizam kao ekonomski poredak je prema svemu sudei
bio pred slomom. Socijalizam je pruao jedinu nadu u izbjegavanje pot-
pune drutvene i ekonomske dezintegracije. Ali kako bi socijalistika
125
ekonomija trebala izgledati? Nitko nije znao. Kako provesti opi
zahtjev za socijalizacijom? Ni to nitko nije znao. 41 Socijaldemokratska
partija je postojala ve pola stoljea, ali osim nekoliko plitkih fraza,
partijski teoretiari se nikada nisu potrudili izraditi program socijalnog
i ekonomskog preobraaja. Jo 1892. godine, u vezi s Erfurtskim pro-
gramom partije, glavni partijski teoretiar Karl Kautsky je napisao:
lo'Teko da ima neto djetinjastije od zahtjeva socijalista da se nacrta
slika zajednice kojoj on tei ... Jo se nikad u povijesti ovjeanstva
nije dogodilo da je revolucionarna partija mogla predvidjeti, a kamoli
odrediti, oblike novog drutvenog poretka u koji je teila ui.42 Toj
idiotskoj dogmi svi su se priklanjali. Tako sOcijaldemokratsko vodstvo,
kad se iznenada nalo u vladi, nije znalo to da radi. Ali, bar je znalo
to ne eli raditi. Kao i njihovi boljeviki kolege u Rusiji, bili su
odluni u spreavanju jaanja Riiterbewegunga. (pokreta vijea). Pod
pritiskom odozdo, 24. studenoga imenovana je Komisija za socijalizaciju
(Sozialisierungs Kommission) s Karlom Kautskim na elu. Komisija se
sastala, ali nije znala kako provesti socijalizaciju. Graanski ekonomisti
u komisiji - Ballod, Lederer, Schumpeter, Wilbrandt - ispali su radi-
kalniji od predstavnika partije i sindikata.43 Ono to je komisija uinila,
poslije je jezgrovito - i s odobravanjem - opisao jedan od njezinih
sudionika Joseph' Schumpeter ovako:
Ideja da direktore tvornica trebaju birati radnici tih istih tvornica bila je
otvoreno i jednoduno odbaena. Radniki savjeti koji su se razvili u mjese-
cima potpunog sloma bili su predmetom negodovanja i sumnje.. Odbor je,
nastoje1 se to vie udaljiti od popularnih ideja o industrijskoj demokraciji,
inio sve to je bilo u njegovoj moi da im dade nekodljiv oblik i malo se
brinuo zarazvijanje njihovih funkcija.44
U prosincu 1918. u Berlinu se sastao Nacionalni kongres savjeta.
Vodei partijski ekonomist Rudolf Hilferding izloio je rad Socijaliza-
cija i ekonomija. Hilferding se alio da su socijaldemokrati oekivali
da e doi na vlast u vrijeme krize, sa skladitima punim robe; kada
bl znali to da rade. Umjesto toga, oni su naslijedili zemlju razorenu
ratom, gladnu i osiromaenu. Kako se ne bi osramotio socijalizam, naj-
bolje to se moglo uiniti bilo je da se buroazijiprepusti posao po-
novnog izgraivanja privrede. Dakle, uope nije dolazilo u obzir da bi
radnici mogli preuzeti tvornice. To bi stvorilo anarhiju. to manje pre-
preka, to bi oporavak bio bri.45 Kongres, u kojem su prevladavali
veinski socijalisti, glasao je da se vlast to prije preda Ustavotvornoj
skuptini. Ta je odluka provedena u veljai 1919, kada se Skuptina
sastala u Weimaru. U meuvremenu, socijaldemokratska vlada dopu-
stila je da Freikorps ubiju dvoje spartakovskih SOCijalistikih voa, Kar-
la Liebknechta i Rosu Luxemburg. inilo se da je revolucija dovedena
pod kontrolu i da e ortodoksnije parlamentarne metode dovriti ne-
ophodne drutvene promjene. Neuki oprez Hilferdinga, Kautskoga i
njegOvih kolega i neodgovorna okrutnost vlade ipak su diskreditirali
socijalizam. U lipnju 1920. izbori su donijeli poraz veinskim socijali-
stima, a na vlast je dola jedna partija s desnog krila. Posljedice su,
u stvari, bile mnogo gore nego to bi se to moglo naslutiti iz te pro-
mjene u vladi. Neznanje i neaktivnost mogu ne samo propustiti da
126
prido~esu rjeavanju tekih drutvenih problema, nego mogu i riepo-
praylJlv~ po?orati situaciju. A njemaki problemi - raspadanje starog
1i~.ustva 1 pnvrede, politiko poniavanje nacije od pobjednikih sila i
nJ1hovo nametanje ekonomski nepodnoljivog tereta reparacija - bili
su nezamislivo teki. Jedno sposobno vodstvo preokrenulo bi te tekoe
u izvor masovne mobilizacije i drutvenog preobraaja. Ali ne i vlada
F~it~a Ebert~. <?igle?an pr~duvje~ za bilo kakvu konstruktivnu akciju
bIO Je uklanjanje antlrepubhkansklh, kompromitiranih i sumnjivih ele-
menata iz armije, policije i dravne uprave. Snano antimilitaristiko i
ant~monar~.isti~o raspolo~enje toga vremena bilo bi uinilo takve mje-
re l mogucIma 1 popularn1illa. Meutim, one ak nisu bile ni razmat-
rane. Umjesto d~ s~ udrue sa socijalistikim snagama, Ebert i nje-
go.v~ vlada oslanJah su ~e ~a snage reda. Ebert je osobno sklopio
tajm sporazum s Vrhovmm stabom a vlada je otpustila lijevo orijenti-
ranog efa berlinske policije i ovlastila Noskea da oisti zemlju od soci-
jalista koristei bande Freikorpsa. Ekonomska politika veinskih soci-
j~l~sta nije b,na nita b~lja. Osim zamre.nosti socijalizacije, ije je raz-
qesavanJe bllo daleko Iznad sposobnostl vlade - i u terminima soci-
jalne teorije, profesionalne ekonomike i u pogledu njezine ideoloke
zrelosti - privredna situacija zahtijevala je da se hitno poduzmu bar
t~~ oigle~ne mjere: staviti banke pod javnu kontrolu da bi se sprijeio
bIjeg kapItala; staviti karteliziranu industriju pod javnu kontrolu da bi
se sp~jeila koncentracija neodgovorne moi; i razbiti zemljine posjede
da bl se slomila mo krajnje reakcioniranih junkera. Te tri mjere ne
sadre u sebi nita posebno socijalistiko; svaka pristojna buroaska
vlada bi ih provela; obnovitelji dinastije Meiji to su uinili. Ali socijal-
demokratska vlada jedne partije kOja je zagovarala socijalne reforme
u toku pola stoljea nije to uinila; te se mjere uope nisu ni
ozbiljno razmotrile. Kapital je naputao zemlju, devizni deficit je
rastao, nezaposlenost se poveavala, a inflacija je galopirala. Do stu-
denoga 1923. vrijednost novca je praktiki bila unitena. Jedan dolar
20. studenoga vrijedio je 4200000000000 maraka. Radnici su bili
ogoreni, srednje klase unitene. pekulacija je cvjetala; zgrtala su se
?og~tstva. !o~lod~vci .nisu P?tivali us~ayna prava radnika. Junkeri
1.voJs~a p.oceh ~u .:grati sta~ 19~ .. Bogati mdustrijalci uskoro su poeli
flI:anClratl Naclsticku partIJU. lmlo se da je revolucija konano po-
razena.
Me~u!im, sve nade nisu bile izgubljene. Na izborima 1928. dolo je
do znacaJnog pomaka ulijevo. Socijaldemokrati i komunisti dobili su
zn~.ajan br?} glasov.a, a sve su ih druge velike partije izgUbile. Kao
naJJaca partIja u Re1Chstagu, socijaldemokrati su osnovali koalicijsku
vladu sHermannom Miillerom kao kancelarom i Rudolfom Hilferdin-
gom kao ministrom financija. Uskoro je poela svjetska ekonomska
kriza. Vlada je morala reagirati. to je uinila? Moglo se oekivati da
e soc~j~~e~okrati. i komunis~i -: i jedni i drugi naizgled vjerni staroj
markSlstlckoJ paroh Proleten SVIh zemalja ujedinite se! - ujediniti
snage, bar u nacionalnim granicama - da bi svladali nezaposlenost.
Ipak, oni su se meusobno mrzili vie nego to su mrzili bilo kapitaliste
bilo naciste. Komunisti su ostali u aktivnoj opoziciji zajedno s naci-
stima. to ~.e tie vla~ine partije, svaku pozitivnu akciju paraliziralo je
unutarpartijsko doktnnarno nadmetanje o tome da li ona treba djelo-
127
vati"kao Klassenkampf Partei (partija klasne borbe) ili kao Staatspartei
(dravna partija). Na kraju, ne uspjevi osigurati podrku svoje vlastite
vlade, Miiller je u oujku 1930. podnio ostavku. To je oznailo kraj
Velike koalicije i poetak kraja njemakog parlamentarizma. Socijal-
demokrati su propustili svoju veliku povijesnu priliku.
Zanimljivo je spomenuti jedan drugi dogaaj koji se odigrao u isto
vrijeme, ali je mnogo manje poznat. Nekoliko mjeseci poto je Hilfer-
ding postao ministar financija, Vladimir Woytinsky, sposoban
ekonomist, postaje glavni ekonomski savjetnik njemakih sindikata.
Privreda je brzo klizila u duboku krizu. Woytinskyje razvio antidefla-
cijski program koji je zahtijevao javne radove, lake uvjete kreditiranja
i monetarnu ekspanziju radi otvaranja novih radnih Illjesta i dodatne
kupovne moi. To je bio skup mjera koje je poslije ponovo otkrio i'
teoretski razradio Keynes. Do 1931. Woytinsky je uspio uvjeriti sindi-
kalno vodstvo u ispraVnost svojeg programa. . gdje postoji kao klasa, treba izgraditi politiku organizaciju od baze
Ali Hilferding (vie nije bio u vladi) opirao se i nastavio je podra-
vati tradicionalnu deflatornu politiku. Na lijepi dogmatski nain Hil-
ferding (prvobitno kolovan za lijenika) tvrdio je da depresije pro-
izlaze iz anarhije kapitalistikog sistema. One moraju ili same od sebe
prestati ili dovesti do sloma toga sistema... (nikakav) program ne
moe svladati krizU.46 Partijsko vodstvo stalo je na stranu Hilferdin-
ga. 47 Do rujna 1931. broj registriranih nezaposlenih dosegnuo je 4,3 mi-
lijuna; u proljee 1932. oko 8 milijuna radnika bilo je nezaposleno.
Godinu dana nakon toga Hitler je preuzeo. vlast.
Neodoljivo nam se namee usporedba izmeu revolucija u Njema
koj i Rusiji. Rusi su imali odvano i sposobno vodstvo, ali im je nedo~
stajala neophodna ekonomska, politika i kulturna zrelost za socijali-
zam, u Njemakoj je situacija bila obrnuta. Ovdje je vodstvo .oito bilo
nesposobno da se uhvati ukotac s golemim zadatkom socijalne revo-
lucije. Nespo'sobno i nevoljno. Graanski intelektualac Lenjin sve je
poduzeo samo da razbukta revoluciju. Radniki i sindikalni organizator
Ebert zaposlio je carsku vojsku da revoluciju suspregne i uniti. Da je
njemaka revolucija uspjela, mogla je pomoi ruskim revolucionarima
da izbjegnu neke od njihovih fatalnIh pogreaka. S druge strane, da
boljeviki teror nije diskreditirao revolucionarni socijalizam, da Ko-
mintema nije inspirirala besmisleni ustanak u Njemakoj, te da nje-
zina politika to gore, to bolje, i socijalni faizam nisu onemoguili ljaci na jugu prisvojili su neobraena imanja stalno odsutnih zemljo-
bilo kakvu sur,adnju izmeu komunista i socijaldemokrata, Nijemci bi
se mogli razboritije ponaati. A da su dvije revolucije suraivale, mogle
su izazvati revolucije drugdje, jer cijeli je kontinent bio kao vulkan
spreman za erupciju.48 Meutim, kako se ve to dogaa, propusti tih
revolucija meusobno su se pothranjivali. Uz zlokobnu podudarnost,
koja podsjea 'na starogrke tragedije, i uz nepokolebljivi, ignorantski
dogmatizam, Rusija je jurila u staljinizam, a Njemaka u faizam.
Trocki, Buharin i mnogi drugi ruski revolucionari ubijeni su po Stalji-
novu nareenju. Hilferding, Thalmann i mnogi drugi njemaki socija-
listi, i' socijaldemokrati i komunisti, nestali suu nacistikim zatvorima
i koncentracionim logorima. ' savj.eti. mogu stvoriti novu svij~st me,~u radnicima i pomo u izgrai
Spontano stvoreni sovjeti i radniki savjeti u Njemakoj (o kojima
emo poslije podrobnije govoriti) pokrenuli su val rasprava o njihovoj
pravoj ulozi i funkcijama. ak je roen i jedan pokret, poznat kao
128
Raterkommunismus (komunizam vijea). Njegovi su glavni teoretiari
bili Anton Pannekoek (1873-1960), nizozemski astronom i poslije lan
~izozemske akademije znanosti, i Otto Riihle (1874-1943), njemaki
uitelj. Riihle je bio lan Reichstaga, zajedno s Liebknechtom glasao je
protiv ratnih kredita, i za novembarske revolucije jedno je kratko
vrijeme predsjedao Ujedinjenim revolucionarnim savjetom radnika i
vojnika u Dresdenu. Doktrina savjetnog komunizma nikada nije bila
precizno razraena. S jenjavanjem revolucije, nestao je i taj pokret
iako jo i danas u Francuskoj i Nizozemskoj postoje neke njegove izoli-
rane skupine. Doktrina savjetnog komunizma zasniva se na etiri glavne
ideje. Hijerarhija moi na radnom mjestu treba se ukinuti uvoenjem
radnikog samoupravljanja. Politike partije buroaski su izum i pred-
stavljaju koncentra'ciju moi; stoga partije treba ukinuti, a parlament
zamijeniti sistemom sovjeta. Proletarijat, organiziran na radnom mjestu
prema gore, biranje smjenjivih delegata. (Potonja ideja uvedena je u
jugoslavenski Ustav iz 1974. godine.) Takva organizacija slui i za pri-
premanje revolucije i za lake preuzimanje privrede i drave.
Pod utjecajem revolucije, radniko samoupravljanje steklo je jo
dva znaajna zagovornika: filozofa Karla Korscha (1886-1961), lana
Njemake komunistike partije, i filozofski kolovano g radnickog vou
Antonia Gramscia (1891-1937), jednog od osnivaa Talijanske komu-
nistike partije. Korsch, blizak stavovima industrijskog sindikalizma,
ujedinio je ortodoksni marksizam i sindikalizam. On je tvrdio da u
vrijeme politikog prijelaznog razdoblja, koji karakterizira diktatura
proletarijata, treba osnovati proletarska udruenja rada u svakoj stru-
ci, u industrijama, i u cijeloj privredi, i to na osnovama industrijske
demokracije; sistem savjeta koji bi iz toga proizaao stavio bi dravnu
vlast u slubu proletarijata. 49 Razmatranje Gramscijeve misii vodi nas
u drugo sredite revolucionarnih nemira, Italiju.
Iako je pobijedila u ratu, Italija se nala na rubu revolucije. Na
izborima 1919. godine, socijalisti su dobili dva milijuna od ukupno
5,5 milijuna glasoya. Lijevo orijentirano vodstvo partije proglasilo je
da e sljedei korak biti stvaranje socijalistike republike i uspostaylja-
nje diktature proletarijata. Radnici su poeli zauzimati tvornice, a se-
posjednika. U kolovozu 1919. u Fiatovom centru u Torinu, jedan je
zbor radnika, krajnje nezadovoljnih postojeom commissione interna50
(internom komisijom), uspio od nje iznuditi ostavku, i prvi put izabrati
radnike povjerenike koji su osnovali tvorniki savjet. Sl Iste je godine,
u istom gradu, Gramsci pokrenuo tjednik L'ordine nuovo. Traei u
talijanskoj tradiciji jednu instituciju koja bi mogla posluiti kao zame-
tak buduih savjeta, Gramsci i njegova skupina zalagali su se za osni-
vanje radnikih savjeta. Gramsci je bio jedan od onih radnikih voa
koji su jasno uvidjeli da sindikati ne nadilaze granice graanskog
drutva. Ali, za razliku od Lenjina, on je smatrao da samo radniki
vanJu Jedne nove strukture pr01zvodmh odnosa. On je takoer uvidio
i potrebu diferenciranog - funkcionalnog i politikog - pristupa
samoupravljanju. U jednom od svojih prvih lanaka u L'ordine nupvo
9 Politika ekonomija socijalizma
129
 (21. lipnja 1919) izraen je stav da parolu Sva vlast u .tvornici radni
kim komitetima, pod kojom radnici moraju poeti birati svoje pred-
stavnike zborove, treba kombinirati s parolom Sva dravna vlast
radnikim i seljakim savjetima. Sasvim prirodno, takve ideje nisu se
dopale sindikalnoj birokraciji, koja je sprijeila irenje radnikih komi-
teta izvan Torina. .
U kolovozu 1920, nakon dugog trajka metalskih radnika u Milanu,
poslodavci su zatvorili tvornice. Radnici su za odmazdu poeli zauzi-
mati tvornicu za tvornicom. I prije su radnici povremeno znali zauzeti
tvornice i nastaviti rad bez uprave. Sada je veina tvornica u Milanu
i Torinu bila zauzeta. Ali cijela akcija nije bila dovoljno pripremljena
i uskoro je posustala pod zdruenim pritiskom poslodavaca i vlade.
Vlada je obeala reforme, ali kad su pregovori zavreni i tvornice
vraene vlasnicima, odustala je od ideje donoenja zakona o radnikoj
kontroli. Usprkos radnikim zahtjevima za veim sudjelovanjem u
kontroli industrije, poslodavci su se ogluili; oni su poeli konsolidi-
rati svoje organizacije i do ljeta 1919. vie velikih industrijalaca poelo
je financirati faiste kao snagu koja bi mogla zaustaviti pokret radnike
klase. 31. kolovoza 1922. propao je poziv sindikata na generalni trajk,
a srednje klase poele su s vie simpatija gledati na faiste. U listo-
padu 1922. Mussolini je umarirao u Rim. Nekoliko godina poslije
faizam se vrsto ukorijenio u Italiji. Gramsci je uhvaen i osuen na
dvadeset godina zatvora.
Idua zemlja koju je povijest odabrala bila je panjolska. U toku
vie od jednog desetljea nakon I svjetskog rata, panjolska je pro-
lazila kroz razdoblja krajnje politike nestabilnosti; intervali kada
vlada gotovo uope nije postojala, smjenjivali su se s vojnim dikta-
turama. Vrijeme stare monarhije oito je prolo. Ali zemlja nije izgle-
dala zrela za demokratsku graansku republiku. Svejedno, 1931. pro-
glaena je republika; godinu dana poslije uslijedio je vojni udar. Godine
1933. vlada je potisnula iroki anarhistiki pokret, a godinu dana
nakon toga oruane snage slomile su jaki narodni pokret u Asturiji.
U takvoj atmosferi, lijeve partije lako su dobile apsolutnu veinu na
izborima u veljai 1936. Ve u srpnju, u Maroku se general Franco
priprema za vojni udar. Graanski nit je poeo. U prvim mjesecima
stvarnu vlast su imali uglavnom mjesni radniki. komiteti. ak se
i armija uglavnom sastojala od radnike milicije. U cijeloj zemlji
radnici su zauzeli naputene tvornice, a .seljaci naputena imanja.
Radnici su birali komitete za upravljanje tvornicama, a seljaci suosni-
vali komune. Kolektivizacija zemlje bila je mnogo rairenija jer je
nailazila na manje otpora. Komune su bile zaista komunistike orga-
nizacije, a novac se esto ukidao. Komiteti su uglavnom biIi sastavljeni
od aktivista sindikalne konfederacije, Confederaci6n nacional de tra-
bajo (CNT). CNT je velikim dijelom bila pod utjecajem anarhista,
drala se podalje od partijske politike i proglasila je za cilj drutvo or-
ganizirano kao labavu federaciju slobodnih lokalnih komuna. Njezin
. je utjecaj bio najjai u Kataloniji i upravo je ovdje u listopadu 1936.
izdan slavni Dekret o kolektivizaciji i radnikoj kontroli. Dekret je
zahtijevao kolektivizaciju svih poduzea s vie od stotinu radnika,
zatim naputenih poduzea ili onih iji su se vlasnici pridruili pobunje-
130
nicima te onih u kojima se tri petirie radnika izjasnilo za kolektiviza-
ciju. U kolektiviziranim poduzeima upravljali su radnici preko svojih
_zastupnika u savjetu poduzea. Privatnom industrijom mogli su uprav-
ljati vlasnici, pod uvjetom da to odobri odbor radnike kontrole.
Savjeti poduzea birali bi direktore i ukljuivali bi vladine inspektore,
ija bi dunost bila osiguravati zakonsku usklaenost. Koordinacija
aktivnosti pojedinanih savjeta poduzea i zadatak sastavljanja pla-
nova za razliite industrije, povjerili bi se opim industrijskim savje-
tima, sastavljenim od predstavnika savjeta poduzea i sindikata, te
strunjaka koje bi imenovala vlada. U uvjetima graanskog rata taj je
projekt imao malo izgleda da se isproba onako kako je zamiljen.
Osim toga, ne samo neprijatelj nego i sama vlada, za koju se mislilo
da je SOCijalistika - kao u Rusiji i Njemakoj - opirala se radnikom
upravljanju i pokuavala ga je unititi. Neto vie od dvije godine
nakon toga, panjolska revolucija je posustala. El comunismo libertario
(slobodarski komunizam) Nacionalne konfederacije rada, prihvaen na
kongresu CNT odranom 1936. u Zaragozi, zamijenjeri je faistikom
diktaturom. ini se da pouka koju moemo izvui iz iskustva Ma-
arske, Njemake, Italije i panjolske glasi da neuspjene ili poluuspje-
ne revolucije najvjerojatnije zavravaju u faistikim diktaturama.
Drugi svjetski rat doveo je do novih revolucionarnih pokreta i, s nji-
ma, do novih pokuaja uspostavljanja radnikog samoupravljanja. Jugo-
slavenska revolucija 1941-45/48, o kojoj emo detaljnije govoriti po-
slije, omoguila je prvu uspjenu primjenu integralnog sistema radnikog
samoupravljanja. Isto kao to je ruska revolucija utjecala na razvoj
dogaaja u drugim zemljama, gdje su se pojavile brojne imitacije sov-
jeta, jugoslavenska revolucija popularizirala je radnike savjete, koji
su uvedeni u vie zemalja.
jugoslavensko iskustvo moda se najjae osjetilo u Aliru, gdje su
zahvaljujui narodnooslobodilakom ratu (1954-62) stvoreni povoljni
uvjeti za drutvenu promjenu. Kao i prije u Rusiji, Maarskoj i pa-
njolskoj, radnici i seljaci zauzeli su naputena imanja i tvrtke fran-
cuskih kolona. Comites de gestion (upravne odbor<!), spOIitano uvedene
ljeti 1962, podrali su sindikati UGTA kao osnovni oblik demokracije,
suprotstavljajui se tako autokratskim tendencijama vodstva Fronta
za nacionalno osloboenje (FLN). Prvi izbori odrani su u rujnu 1962, a
ve u listopadu jednim dekretom legalizirani su comites de gestion na
praznim poljoprivrednim imanjima. Idue godine slavni Martovski de-
kreti postavili su upravne odbore kao kamen temeljac alirskog so-
cijalizma. jugoslavenska formula je prihvaena: svi radnici zaposleni
puno radno vrijeme sainjavaju zbor radnika koji, u poduzeima s
vie od trideset radnika, bira radniki savjet. Savjet zatim bira upravni
odbor. Meutim, mnogi lanovi dravne i partijske mainerije opirali
su se samoupravljanju. Korak po korak, dravni aparat je poveavao
svoju kontrolu nad aktivnostima poduzea. Njihove fondove poele
su drati i njima upravljati dravne agencije. Na kraju su komiteti ras-
puteni, osim u poljoprivredi, i poduzea su integrirana u societes na-
tionales 52 (nacionalna poduzea). Samoupravna poduzea jugoslaven-
skog tipa zamijenjena su javnim korporacijama po ugledu na francuski
model. jo jednom samoupravljanje se izrodilo u etatizam. Ali, ideja
je ostala u ivotu. Novi je poetak zabiljeen 1974, kada su u dravnim
9 131
 poduzeima izabrani zborovi radnika. Dakako, ti zborovi imaju uglav-
nom savjetodavna prava.
Poslijeratni dogaaji u veini razvijenih istonoevropskih zemalja imaju
mno.~o zajedn~kih. karakte:istika. Sv~.t~ zemlje oslobodila je sovjetska
armIJa. U SVIm tim zemljama razhCIti oblici radnikog upravljanja
sp011:tano .. su se P?ja:vili J?o~kraj 1944. ili poetkom 1945. godine.
Bet~le~srate (~Ol:l1ckl .saV:Jeti) ~0!l0vo su se pojavili u Istonoj Nje-
mackoJ. Tvormcki komIteti legahzrrani su u Maarskoj u veljai 1945.
Istog je ymj~seca. u P.oljskoj izdan ?ekret o tvornikim savjetima. U e
hosiovackoJ su Jedmm dekretom IZ 1945. uvedeni savjeti poduzea. U
nacion~lizirani~ poduzeima najvii organ upravljanja bio je odbor
~astavlJen. od 1Zabranih radnika (jedna treina) i predstavnika vlasti,
Imenov:ar:l,!:t .uz y~o~u~taci~e. sa sindikatima (dvije treine).53 Do 1948.
~o~umstICkl rezl~1 ucvrstih su svoju vlast, i uskoro je radniko uprav-
l~a?Je n~stalo u SVlID tim zemljama, a zamijenilo ga je Gleichschaltung
(IzJednacavanje) sa sovjetskim modelom.
Nak.on Sta!jin?ve smrti, ~o~a revolucionarna plima preplavi1a je
te zemlje. StalJm Je umro u ozuJku 1953; u lipnju ehoslovaki radnici
~u demons~rali, traei. vee sudjelovanje u upravljanju tvornicama
1 slobodne Izbore. Dva mjeseca poslije pobunili su se radnici u Istonom
Berlinu. Trei put za ivota jedne generacije, Maari su pokuali uvesti
radnik? upravy~?je. U travnju 1956. mladi intelektualci u Budimpeti
osnov~lt su P~t?fIJ~V krug: Usk~r? ~m pyostaje sredite kritike i pobune.
De rujna aktivlrah su se l radmcl I poceti su zahtijevati istinsko rad-
niko s.~moupravljanje. Do kraja listopada zemlja je bila na rubu
revolucIJe. Spontano uvedeni radniki savjeti legalizirani su u studenom
;9~6. ~rema z~konu, ra~n~ki savjet biraju radnici, on upravlja podu-
..~ce1I!- l dO?yOS.1 ob~v~zuJuc~ odluke o svim vanim pitanjima. Terito-
rtJ~lm radm~kl ~~~J~t1 ne bl sa~o ~s~laivali aktivnosti savjeta podu-
zeca nego bl SIUZlh 1 kao organI politicke vlasti. To je osobito vrijedilo
za budimpetanski radniki savjet.
Ruska vojna intervencija dokrajila je taj razvoj. Za mjesec dana
cen~ralni.savjet i s~.i r~gionalni radniki savjeti bili su rasputeni. Za
razltku od reVOlUCIje IZ 1917. kad je Lenjin Maarsku oduevljeno
po.~dra~io kao s~yez~ika, 1~~6. godine s njom se postupalo kao s ne-'
pnJatelJem. To mje bilo slucajno, niti se takva stvar prvi put dogodila.
Go~ine 19~7. obje su zemlje doivljavale iskustvo socijalistike revo-
luclJe. <?odme 1956. e~atist~ki Sovj~tski Savez razbio je SOcijalistiku
revolUCIJU u MaarskOj - IstO kao sto je 1848. feudalna Rusija uguila
maarsku buroasku revoluciju. Nakon poraza tvorniki radniki
savj~ti i dalje .su postojali, pa je primijenjeno ve 'provjereno sredstvo;
trazll0 se od smdlkata da preuzmu vodeu ulogu. Godine 1957. radniki
s~vjeti i:?ubili. ~u SV?ju nezavis~ost i zamijenjeni su tvornikim savje-
ti!lla, .~O~l s~ bl!l savJe~od~vna tijela pod vodstvom sindikata. Predsjed-
mk VijeCa smdlkata biO Je ex officio predsjednik tvornikog savjeta.
17. studenoga slubeno je objavljeno da je sve preostale radnike sa-
vjete potrebno odmah ukinuti. . revolucija, samo dvije od njih nisu pokuale uspostaviti samouprav-
U Po!jskoj, nak?y~ poznar:j~kih nem~ra u lipnju 1956, radniki savjeti
osnovam su' u razilCltlm obliC1ma u vise poduzea. U studenom je do-
132
l
nesen zakon koji je proplS1vao da. radniki savjeti, koje biraju svi
radnici, upravljaju poduzeima i odobravaju imenovanje i razrjeenje
- dunosti generalnog direktora. Ipak, im je situacija dovedena pod
kontrolu, vlasti su posegnule za pravima radnikih. savjeta, koji su
radili u sve teim uvjetima. Novi zakon, donesen 1958, izriito je na-
vodio princip jedinonaalija, ili uprave jednog ovjeka; samouprav-
ljanje je zamijenjeno sudjelovanjem (ko-participacijom). Radniki
savjet, sindikalni komitet i partijski komitet zajedno sainjavaju odbor
za samoupravljanje. Tom je odboru doputeno da podnosi prijedloge,
ali sve je odluke morao donositi direktor.
ehoslovaka je kasnila za tim dogaajima desetak- godina. Ali,
kad je kucnuo taj as, ehoslovaki je pokuaj najvie obeavao jer
se industrijska demokracija razvijala u sklopu jedne zrele politike
demokraCije. Prvi su se elementi samoupravljanja pojavili 1966. godine
zajedno s privrednom reformom. Ali taj je razvoj s uspjehom sprijeio
postojei etatistiki reim. Prako proljee donijelo je temeljitu
promjenu. Kad su stari staljinisti izgubili vlast, prvih mjeseci 1968, sa-
moupravljanje je postalo glavnim predmetom rasprava u novinama i
asopisima, i u tvornicama takoer. Pripremni komiteti za budue
radnike savjete (podnikove rady pracujicich) poeli su se uvoditi u
cijeloj zemlji. U lipnju su sindikati podrali tu inicijativu i zapravo
osnovali dvije treine svih pripremnih komiteta, koji su uskoro posto-
jali u polovici svih industrijskih poduzea. Vlada je najavila ela e do
kraja godine donijeti zakon o SOcijalistikim poduzeima, koji je trebao
srediti sve u vezi samoupravljanja. Konzervativci su se, naravno, opi-
rali. Reprezentant njihovih stavova bilo je jedan dokument koji je
kruio meu lanovima partije, a pripremila su ga dvojica lanova
Prezidija partije za sjednicu toga tijela koja se trebala odrati kobne
noi 21. kolovoza. U dokumentu je pisalo da osnivanje radnikih savje-
ta stvara opasnost da e anarhistiki i antikomunistiki elenienti
postupno zauzeti najvanije poloaje u savjetima i iskoristiti ih za
slabljenje i razaranje poloaja partije, sindikata i ekonomskih foruma
u proizvodnom procesu. Imajui na umu promjene do kojih dolazi u
strukturi uprave, ta bi injenica mogla izazvati dalekosene poslje-
dice.54 Ruski rukovodiOci dijelili su to miljenje, i ima neto zloslutne
siml;lolike u injenici da su ba u noi kad se o dokumentu trebalo
raspravljati u Prezidiju partije, trupe Varavskog pakta napale eh 0-
slovaku. Jedan od prvih politikih zahtjeva invazijskih snaga bio je
rasputanje radnikih savjeta. Meutim, pripremni komiteti i radniki
savjeti postojali su jo neko vrijeme, povremeno djelujui u i1egalnosti.
Najavljeni zakon o socijalistikim poduzeima povuen je u ljeto 1969.
Rasputanje najvanijeg savjeta - onog u tvornici koda uPlzenu
- 12. studenoga 1969. oznailo je kraj radnikog upravljanja. Stari
etatistiki sistem bio je ponovo uspostavljen.
Sada moemo saeti nae nalaze. U prvom stoljeu socijalistikih
ljanje. Dvije se iznimke - kubanska i kineska revolucija - vjerojatno
mogu objasniti vrlo specifinom prirodom tih revolucija. 5s Kina je, na
primjer, vrlo nerazvijena zemlja. Vojni udari i narodnooslobodilaki
ratovi, koji su se prozivali socijalistikima i koji bi se mogli smatrati
133
revolucijama, dogOdili su se u nekim nerazvijenim zemljama Azije i
Afrike, ali ni oni nisu uspjeli uvesti radniko upravljanje. ini se da
je osim socijalne revolucije i odreena minimalna razina razvijenosti
takoer neophodan preduvjet za radniko upravljanje. S druge strane,
potrebno je napomenuti da su kineske poljoprivredne zadruge i indu-
strijski revolucionarni odbori otili prilino daleko u poveavanju
participacije obinih seljaka i radnika. U liberalnijoj sredini nakon
Maove smrti, taj e trend vjerojatno nastaviti razvoj prema nagla-
enijem samoupravljanju. to se tie Kube, ta zemlja jo ivi u opsad-
nom stanju. U takvoj situaciji, decentralizacija se ne doima kao razum-
no rjeenje. Druga latinsko-amerika revolucija, ona u Boliviji 1952,
godine, odmah je uvela control obrero (radniku kontrolu) u naciona-
1iziranim poduzeima. Stoga, povijesno gledano, ini se da su socija-
lizam i samoupravljanje sinonimi.
~esto se ~stie da je radniko upravljanje propalo svuda gdje se
s nJ1me pokusalo. U odreenom smislu to je tono. Nakon neuspjelih
pokuaja, zemlja bi kliznula natrag u kapitalizam ili u etatizam. Ali
zakljuak da se zbog tih neuspjeha radniko upravljanje treba sma-
n:~ti neostvarivom utopijom, potpuno je pogrean. Ni u jednom po-
V1Jesnom razdoblju nove drutvene institucije nisu bile uspjeno uspo-
stavljene najednom, bez ogorene borbe s uvrijeenim interesima i bez
mp.ogih poraza. Ono to je znaajno za prikazane dogaaje nisu ne-
u~pjesi u posti~anju po~tayljenog cilja, nego njihovo stalno ponavlja-
nJe LIsprkos SV1m neUSPJeS1ma.
v. Poredak
.. Tr! d?sad opisana. vala nu~o su izvrila velik utjecaj i pripremila
~lJenJanJe.. ono~ relativnov stab.tlno~ i posveenog obrasca drutvenog
~lvota, kOJ1 nazIvamo drustvemm SIstemom (establishment). I sam dru-
stveni sistem poceo se mijenjati, ime dolazimo do etvrtog, povrin-
skog slOja pOvijesnog trenda koji istraujemo.
Razliite vrste radnikih i tvornikih savjeta -(prvi su sastavljeni
samo od radnika i ei su, a drugi ukljuuju i predstavnike poslodava-
ca) stare su koliko i sindikalni pokret. Ti savjeti ili odbori bave se
alb~m.a, SOCijalnim radom i uvjetima zaposlenosti; uvijek su savjeto-
davm Jer poslodavac zadrzava pravo konane odluke. Meutim, oni
v
su se vrlo dugo javljali samo sporadino,56 nisu predstavljali institucijU.
Na slian nain, radniko zakonodavstvo u vezi s nekim oblicima rad-
nikog sudjelovanja u organizaciji rada u tvornici - gotovo iskljuivo
ogranienog na probleme SOcijalne zatite - moe se u nekim zemljama
(u Prusiji i Austriji, na primjer) pratiti unatrag do kraja prolog sto-
Ijea. 51 To su takoer bili sporadini dogaaji, a stupanj radnikog
upravljanja bio je neznatan. Prvi putokaz u povijesti radnikog sudje-
lovanja u upravljanju predstavlja I svjetski rat i ruska revolucija.
Za vrijeme rata, radi poveavanja ratne proizvodnje, britanska,
francuska i njemaka vlada traile su od sindikata da surauju s njima
~ i oni su pristali. Kao rezultat toga razvili su se razliiti oblici su-
134
radnje radnika i uprave poduzea. Dogaaji koji su se zbili u tim zem-
ljama toliko su znaajni da zasluuju kratak opis. .
- Tri godine koje su prethodile izbijanju rata predstavljale su jedno
od najnemirnijih razdoblja u povijesti britanske industrije - pie J.
B. Seymour, povjesniar takozvanih Whitleyevih savjeta. Na poetku
rata izbilo je oko stotinu trajkova.GS Bilo je to razdoblje kad je sindi-
kalistiki utjecaj u Britaniji bio najjai i kad su 1912. rudari i etiri
najjaa eljeznika sindikata prihvatili zahtjev za potpunom kontrolom
industrije od radnika. Bilo je to takoer razdoblje kad su se pojavili
i prvi znaci budueg pokreta radnikih povjerenika (trajk inenjerskih
radnika u Glasgowu 1912).
Prije rata radniki povjerenici u tvornicama (shop stewards) bili su
nii funkcionari koje je imenovao sindikat izmeu radnika iz tvornikih
pogona, sa zadatkom da se brinu o lanarini i organiziranju pridolica.
Oni nisu imali nikakvog ovlatenja da razmatraju albe radnika, a niti
su ih uprave poduzea slubeno priznavale. I tada je doao rat, koji,
kako nam to C. G. Renold kae na osnovi svog neposrednog iskustva
kao poslodavac, radni ljudi nisu osjeali kao 'svoj' rat ... iroki slo-
jevi smatrali su ga kapitalistikim ratom i zbog toga su bili vrlo ozlo-
jeeni ogranienjima, kontrolom i razliitim tekoama.<l: 59 Dovoljno je
dodati da je nakon sporazuma sindikalnog vodstva s vladom (Treasury
Agreement) 1915. godine, kOjim su se sindikalni funkcionari obavezali
da nee odobravati trajkove za vrijeme rata, neposlunost sindikalnog
lanstva postala neminovna. Veliki trajk inenjerskih radnika u Clydeu
poetkom 1915, kad je trajkaki komitet dobio trajk ignorirajui nad-
lene sindikalne funkcionare, postavio je obrazac i inicirao pokret, koji
je uskoro postao poznat kao pokret radnikih povjerenika. so Komiteti
radnikih povjerenika, sastavljeni od predstavnika svih radnika !l ne-
kom poduzeu, rairili su se po cijeloj zemlji. Lokalni delegati iz po-
duzea s odreenog podruja sainjavali su radnike komitete, koji su
se ujedinili u jedan neslubeni nacionalni pokret radnikih 'komiteta.
Taj spontani razvoj bio je vrlo slian pojavi sovjeta u Rusiji, pa je sa-
svim prirodno da su u Britaniji sovjeti postali populatni nakon februar-
ske revolucije u Rusiji. Spomenuta konferencija odrana je u Leedsu
u lipnju 1912. i zahtijevala je osnivanje radnikih i vojnikih savjeta.
Sindikalizam, gildski socijalizam, pokret tvornikih povjerenika,
poveavanje broja dana izgubljenih u trajkovima usprkos svim ogra-
nienjima - 2 milijuna u 1915. godini, 2,5 milijuna u 1916. godini,
5,5 milijuna u 1917. godini - alarmirali su vladu. U listopadu 1916.
imenovan je odbor (poznat kao Whitleyev odbor) sa zadatkom da ispita
metode za osiguravanje stalnog poboljanja u industrijskim odnosima.
Idue godine Whitleyev odbor je izradio svoju shemu suradnje radnika
i poslodavca. Za svaku industrijsku granu trebalo je osnovati zajedniki
nacionalni savjet i pokrajinske savjete radi okupljanja organizacija po-
slodavaca i sindikata, a u pojedinim tvornicama zajedniki tvorniki
komiteti trebali su postati priznati instrument savjetovanja uprave i
radnika. Meutim, shema nije funkcionirala osim u dravnim nadletvi-
ma: Poslodavci, kao organizacija, nisu nikada bili naklonjeni shemi.
Sindikalisti, koje je uplaio pokret tvornikih povjerenika, zgraali su
se od pomisli da daju vlast pokretu lanstva, nezavisno od centralnih
135
organizacija.61 Od otprilike stotinu tvornikih osnovanih komiteta, na
osnovi Whitleyevih preporuka, do 1929. godine ostala je na ivotu
jedva polovica. Nakon rata vlada je energino odbacila zahtjeve rudara
i eljezniara za nacionalizacijom i samoupravom. Prva poslijeratna
kriza, koja je poela 1921. godine, unitila je pokret tvornikih povje-
renika i gildske socijaliste. 62 Stanje je opet bilo normalizirano i kapita-
listika mainerija mogla je funkcionirati kao i prije. Ali ipak ne sa-
svim; sjeme je bilo posijano.
U Francuskoj je za vrijeme I svjetskog rata socijalistiki ministar
rata pokrenuo osnivanje tvornikih komiteta, sastavljenih od pred,.
stavnika .radnika, u tvornic;ama koje su proizvodile ratnu opremu. Ti
su se komiteti nakon rata raspali. Njemaka je vlada takoer stvorila
radnike komitete u vrijeme I svjetskog rata (1916), s izraenim ciljem
da komiteti pridonesu boljem razumijevanju izmeu radnika i poslo-
davaca. Za razliku od Britanije i Francuske, Njemaka je bila poraena
u ratu i u njoj su dogaaji krenuli drugim .tokom. Poraz i golemi utjecaj
ruske revolucije potakli sunjemaku revoluciju (1918), Radniki i voj-
niki savjeti pojavili su se po cijeloj zemlji. Nasmrt uplaeni poslodavci
bili su spremni otii vrlo daleko samo da izbjegnu potpuni socijalizam.
I tako se dogodilo da je Njemaka postala prva kapitalistika zemlja
u iji je ustav (srpanj 1919) u osnovna prava graana ukljueno i ovo
pravo: Da bi zatitili svoje drutvene i ekonomske interese, radnici i
namjetenici imaju pravo da budu zastupljeni u radnikitp. savjetima
u svakoj tvornici, i u regionalnim radnikim savjetima organiziranim
za svako industrijsko podruje i u saveznom radnikom savjetu .
. Na osnovi ustava dqnesen je 1920. godine zakon kOjim tvorniki
savjeti (Betriebsriite) postaju obavezni u svim poduzeima sa 20 ili
vie zaposlenih. Savjeti su trebali nadzirati funkcioniranje kolektivnih
ugovora, sklapati sporazume o uvjetima rada i problemima koji nisu
bili regulirani irim sporazumima, paziti na primanje i otputanje rad-
nika; oni su takoer trebali savjetovati. poslodavca kako da povea
efikasnost i organizaciju proizvodnje. Meutim, ustavni zakoni pred-
stavljaju mrtvo slovo na papiru ako ih ne podupiru aktivne drutvene
snage. Njemaki radniki pokret toga vremena bio je duboko podijeljen,
i u svojoj sindikalnoj i u svojoj politikoj grani. Veina koja je dJ;ala
vlast bila je neodluna, kompromisna, oklijevala je. Dravna biro-
kracija bila je neprijateljski raspoloena. U takvoj su situaciji poslo-
davci dobili vremena za predah. Rezultati revolucije biIi su postupno
potkopani - u emu je kriza od 1924. igrala ne malu ulogu - i zatim
likvidirani. Taj je proces zavren u svibnju 1933, kad su sindikati i
radniki savjeti ukinuti, to je oznailo dolazak faizma.
to se tie ostalih evropskih zemalja, dovoljno je spomenuti da su
u razdoblju 1919-1922. godine iz slinih razloga bili doneseni slini
zakoni u Austriji, ehoslovakoj i Norvekoj. U Jugoslaviji, zakon o
zatiti radnika (1922) predviao je izbor radnikih povjerenika u podu-
zeima sa zadatkom da ~tite radnike interese i surauju s poslo-
davcima. Stav poslodavaca i sindikata sveo je tu odredbu vrlo brzo
na puku formalnost. Sa zaostatkom od deset godina i nakon jednog
razdoblja trajkova, do slinog rjeenja dola je vlada Narodnog fronta
u Francuskoj u 1936; radnikim delegatima (deIegues ouvriers) priznato
136
je pravo da se sastaju s upravom svaki mjesec. .u Sjedinjenim Dra-
vama sindikat i uprava poeli su neto drugaiju suradnju u vezi s
problemima proizvodnje na jednoj od eljeznica 1920-ih godina, kad
je sindikat nastojao smanjiti trokove poslovanja da bi se osigurao
rad za eljeznike radionice. Druge tvrtke i sindikati eksperimentirali
su sa slinim idejarria do 1929. godine, kad je kriza unitila eksperi-
mente te vrste. Desetljee poslije sindikat metalaca izradio je sasvim
uspjene planove suradnje u odreenom broju manjih poduzea za
proizvodnju i obradu elika. Te sheme preivjele su rat i dalje su
funkcionirale u nekih tridesetak tvrtki. 63
Prvi radniki savjeti .u Sjedinjenim Dravama pojavili su se na
prijelomu stoljea. Do 1926. postOjali su u neto vie od 300 kompanija,
ukljuujui velike tvrtke kao Bethlehem Steel, General Electric, Inter-
national Harvester i Westinghouse. Ali njihov broj nije se poveavao.
Simptomatino je da je zakonodavstvo 1930-ih godina, koje je podra-
valo sindikate, sprijeilo razvoj radnikih savjeta. :Voe sindikata
nazivali su ih sindikatima kompanija i godine 1937. Vrhovni
sud stavio ih je izvan zakona jer su pripadali udruenjima namjete-
nika koja su osnivali, kontrolirali i na njih utjecali poslodavci. Oito,
klasna suradnja nije bila poeljna. Tako su ameriki zakonodavci i
sindikalno vodstvo nehotice prihvatili ispravan klasni stav evropskih
radikala. Poslije emo razmotriti posljedice takvog stava.
Drugi putokaz u razvoju radnikog sudjelovanja u upravljanju
predstavlja drugi svjetski rat. Slino kao i prvi svjetski rat, on je inicirao
ciklus, samo u znatno veim razmjerima. Opet su vlade traile suradnju
s radnicima da bi poveale ratnu proizvodnju te su zaledniki proiz-
vodnikomiteti uspostavljeni u razliitim zemljama (Britaniji, Sjedinjenim
Dravama, Kanadi). I opet je Britanija bila pobjednik, a Njemaka
poraena, uz spontani razvoj u prvoj zemlji i zakonodavne mjere u
drugoj. I opet s'u britanski rudari oekivali samoupravu, a - umjesto
toga - dobili su zajedniko savjetovanje. Meutim, bilo je i nekoliko
sasvim novih trenutaka, od kojih su najvaniji velike nacionalizacije u
nekim zemljama i potpune nacionalizacije u odreenom broju drugih
(u istonoevropskim i u azijskim zemljama Dalekog istoka). A u svim
nacionaliziranim industrijama zajedniko savjetovanje izmeu radnika
i uprave uvedeno je kao neto to se samo po sebi razumije.
U Britaniji, dva nacionalna sporazuma za vrijeme rata dali su
obrazac za osnivanje tvornikih komiteta. Komiteti su trebali imati
savjetodavnu ulogu i pruati mogunost za redovitu razmjenu gledita
izmeu poslodavaca i namjetenika o socijalnim i proizvodnim proble-
mima, uz ogranienje da o uvjetima zapoljavanja pregovara sindikat
u ime radnika. U 1947. godini, Zajedniko nacionalno savjetodavno
vijee preporuilo je organizacijama poslodavaca i sindikatima da us-
postave savjetodavnu maineriju tamo gdje ona jo ne postoji. Pre-
poruka je naila na odaziv i nekoliko godina poslije bilo je vie stotina
tvornikih komiteta u Britaniji.
U Njemakoj ne samo da je ponovo oivjelo zakonodavstvo vaj-
marskog razdoblja nego se otilo i korak dalje: od zajednikog savjeto-
vanja do suodluivanja (Mitbestimmul1g). U dvije bazine industrije -
industriji ugljena i elika - sindikati su postigli paritet za radnike
predstavnike u nadzornom odboru (Aufsichtsrat), tijelu koje imenuje
137
 upravni odbor. tovie, jednog od obino tri lana upravnog odbora,
personalnog direktora (Arbeitsdirektor), imenuje sindikat (zakon iz
1951). U drugim industrijama radniki predstavnici jo su u manjini,
iako ta manjina (treina) moe biti vea nego u vajmarskom razdoblju.
Tvorniki savjeti (Betriebsriite), koji predstavljaju i radnike i slube-
nike! moraju se izabrati u svim poduzeima koja stalno imaju 5 ili vie
zaposlenih (zakon iz 1952). Radi promicanja suradnje izmeu tvornikog
savjeta i poslodavca u poduzeima s vie od stotinu zaposlenih moraju
se osnovati privredni odbori (Wirtschaftsausschuss), u koje svaka strana
imenuje polovicu lanova.
U Francuskoj, zakonom iz 1946. poduzea s vie od 50 zaposlenih
obavezna su osnovati tvornike komitete (comite d'entreprise), koji
zastupaju manualne radnike i tehniko osoblje. Svaku znaajniju od-
luku mora odobriti komitet. Ako doe do neslaganja, predmet se alje
arbitrai. ' stupanje radnika u upravnim odborima dravnih poduzea. Zambija,
vedski sindikati i udruenja poslodavaca postigli su -1946. godine
sporazum kojim se sva poduzea s vie od 25 namjetenika obavezuju
osnovati savjete poduzea. Zadatak tih savjeta moe se u najirem
smislu oznaiti kao zajedniko savjetovanje o svim vanijim proble-
mima. Bit e zanimljivo napomenuti da su se 1923. godine, kad je jedan
kraljevski komitet s E. Wigforssom na elu predloio formiranje slinih
zajednikih proizvodnih komiteta, i sindikati i poslodavci su se uspro-
tivili, i od toga nije bilo nita. Od svretka drugog svjetskog rata do
1950. godine savjeti poduzea osnovani su u 2650 poduzea, kOja
zapoljavaju 600.000 radnika. 64 Slini zajedniki savjetodavni komiteti
uvedeni su u Norvekoj (1945) i Danskoj (1947) na temelju sporazuma
sindikata i poslodavaca, a u Finskoj posebnim zakonom (1946). II
Austriji su tvorniki savjeti ponovo uvedeni zakonom iz 1948, a za
razliku od 1919, dobili su i pravo sudjelovanja u upravljanju. U Belgiji,
savjeti poduzea (conseils 'entreprise) uvedeni su zakonom iz 1948,
a u Nizozemskoj su slini savjeti (onernemingsraad) uvedeni 1950.
Neto poslije, 1966. godine, interne komisije poduzea (commission i
interne 'azienda) osnivaju se u Italiji. Razliiti oblici zajednikog
savjetovanja razvijeni su i u istonoevropskim etatistikim zemljama.
U Sovjetskom Savezu se 1957. godine i poslije pokualo ponovo oi-
vjeti zamrle proizvodne konferencije, i na kraju je, 1973. godine, na-
pokon izdan jedari dekret u njihovu korist.
U nizu zemalja, predratna praksa zajednikog savjetovanja nastav-
ljena je i poslije rata, a tamo gdje prije nije postojala uvedena je prvi
put. U 1951. godini Meunarodni ured rada registrirao je vie od 30
zemalja sa stalnim organima radnikog sudjelovanja u upravljanju.
Njihova praksa razliita je od zemlje do zemlje, ali ti organi imaju
zajedniku karakteristiku: osim nekoliko iznimaka, sudjelovanje rad-
nika ogranieno je na zajedniko savjetovanje. Ipak, bio je to tek po-
etak. U toku idua dva desetljea pokret participacije je ojaao i na ravnopravnoj osnovi preko komunalnih ustanova. Meutim, kibuci
osvojio nova podruja. Razvoj je redovito iao u smjeru suodluivanja,
povremeno ak i na paritetnoj osnovi.
Nakon II svjetskog rata, pokret za radniko sudjelovanje u uprav-
ljanju proirio se i na izvanevropske zemlje. Alir je ve bio spomenut.
Za vrijeme prve godine nezavisnosti, u Indiji je donesen zakon koji
propisuje da odgovarajua dr,avna vlada moe od poslodavca zahtije-
138
vati osnivanje tvornikog komiteta, sastavljenog od predstavnika ~o
slodavaca i radnika, koji obavlja savjetodavnu funkciju. Godine 1957.
izraen je nacrt dobrovoljnih savjeta zajednikog upravljanja, zasnovan -
na ideji da je u SOcijalistikoj demokraciji rad partner u ostvarivanju
zajedniKog zadatka razvoja. (... ) Radnici i tehniari trebaju se zajed-
niki savjetovati i, kad god se moe, progresivno ukljuivati u uprav-
Ijanje.65 Do 1969. osnovano je oko 150 savjeta zajednikog upravljanja
i 3133 tvornika komiteta. Pakistan zahtijeva predstavnika radnika u
upravnom odboru u svim poduzeima s vie od 50 zaposlenih. U Boliviji
je 1960. izdan dekret o zajednikim savjetima, a nakon revolucije 1963.
jo jedan dekret o radnikoj kontroli. U Tanzaniji su savjetniki rad-
niki komiteti uvedeni 1964, a 1970. su u javnim poduzeima osnovani
radniki savjeti. U Turskoj, Egiptu i Siriji participacija je uvedena u
javnim poduzeima. Zakonom iz 1966. u Venezueli je omogueno za-
Demokratska Republika Kongo i ostale zemlje, eksperimentiraju s
razliitim oblicima participacije.
Poseban oblik sindikalizma razvio se u Izraelu, zemlji s mjeovitom
privredom u kOjoj prevladava javni sektor. Ovdje je federacija sindi-
kata Histadrut najvei industrijski koncern u zemlji, koji zapoljava
etvrtinu aktivnog stanovnitva. Histadrut je dokazao - iako se prije
to inilo nemoguim - da sindikati mogu istovremeno djelovati i kao
pregovaraki posrednici i kao poslodavci. Godine 1945. Histadrut je
uveo zajednike proizvodne komitete, sastavljene od predstavnika rad-
nika i uprave, u svojim vlastitim poduzeima, a zatim je postigao spo-
razum s udruenjem privatnih prOizvoaa o promicanju proizvodnih
komiteta u _privatnim poduzeima. Meutim, taj pokuaj je propao
zbog otpora upravljakih struktura i zbog nezainteresiranosti radnika.
Ti su napori obnovljeni 1956, kad je prihvaen plan o zajednikim
savjetima, koji je trebao orhoguiti kontrolu cijelog poslovanja unutar
poduzea, osim pitanja nadnica i dobiti. Ideja je bila da se uvede
suodluivanje, ali ono to je na kraju proizalo bilo je zajedniko
savjetovanje.
Druga specijalna odlika izraelske privrede je kibuc. Rije kibuc
dolazi od hebrejske rijei kvutzah, to znai grupa. Prvi je kibuc
osnovan 1909. godine. Kibuci se iz poetka javljaju kao ruralne za-
drune naseobine, ali se poslije poinju baviti i proizvodnjom. Oni
proizvode treinu ukupnih poljoprivrednih proizvoda i neto manje od
desetine industrijskih proizvoda zemlje. Kibuci variraju u veliini od
40 ili 50 lanova, do ak 1000 lanova, iako ih veina ima izmeu
250 i 500 lanova. Oni predstavljaju najradikalniji oblik samouprav-
ljanja koji danas postoji. Cilj je potpuna identifikacija pojedinca s
drutvom. Svi lanovi sudjeluju u donoenju odluka, upravljake funk-
cije obavljaju se po naelu rotacije a potrebe lanova se zadovoljavaju
zapoljavaju manje od 4 posto aktivnog stanovnitva i ne poveavaju
taj udio.
Poput veine kibuca, ileanski asentamientos su poljoprivredne
naseobine. Oni su osnivani na zemlji steenoj agrarnom reformom
izmeu 1964. i 1970. te su se nakon nekoliko godina prijelaznog raz-
doblja razvili u samoupravne zadruge s nedjeljivim vlasnitvom. U toj
139
 zemlji se razvio i jedan spontani pokret u podruju proizvodnje, koji
predstavlja istinsko radniko samoupravljanje, a koji su ignorirali i
podjednako zamrzili i vlada, i opozicija, i sindikati. Od 1968. radnici
zauzimaju, jedno za drugim, poduzea koja su napustili njihovi vlasnicii
zatim ona pod steajem ili na rubu steaja, ili ona koja jednostavno
nisu uspjeno poslovala. Radnici preuzimaju upravu, nastavljaju pro-
izvodnju i, kao po pravilu, izbjegavaju steaj i poboljavaju rezultate
poslovanja. Do 1972. osnovano je stotiriu takvih empresas de trabaja-
dores (radnikih poduzea), koja su zapoljavala oko 10.000 radnika.
U meuvremenu, vlada i sindikati postigli su sporazum o uvoenju
mainerije zajednikog savjetovanja s elementima suodluivanja u jay-
nom sektoru. Vojni udar prekinuo je taj razvoj, ali se nova poduzea
u vlasnitvu radnika i dalje neprekidno osnivaju.
Susjed ilea, Peru, takoer je proveo agrarnu reformu i uspostavio
samoupravne seljake zadruge. Nova vojna vlada, koja je vojnim
udarom 1968. godine zbacila civilnu, ponijela se vrlo neortodoksno i
nevojniki. Vlada je izloila svoju socijalnu filozofiju otprilike ovako:
Zapadni kapitalizam je stvorio nepodnoljive socijalne razlike, usporio
privredni razvoj i pretvorio zemlju u ekonomsku koloniju. Stoga je
'kapitalizam, kako god ga reformirali, neprihvatljiv. Istoni komunizam
, je stvorio totalitarno drutVo u kojem je politika sloboda radnih ljudi
unitena ili vrlo ograniena, i stoga je jednako neprihvatljiv. Sreom,
ne postoje samo dvije alternative kao to su ljudi nekad vjerovali.
Trea alternativa, samoupravno drutvo - democracia soCial de parti-
cipacion plena (socijalna demokracija s punom participacijom) - pred-
stavlja alternativu za koju se treba opredijeliti. Nacionalizacije velikog
opsega, osnivanje poljoprivrednih zadruga i samoupravljanje u indu-
striji eera biiI su prvi komci. to se tie privatne industrije, vlada je
primijenila vrlo originalnu ideju: poduzea su imala zakonsku obavezu
da svake godine izdvajaju odreeni postotak profita u jedan nedjeljivi
rezervni fond kojim upravljaju zaposleni, radnici. Svi zaposleni radnici
predstavljaju radnu zajednicu comunidad labora1. Kako raste udio kapi-
tala koji pripada radnoj zajednici, proporcionalno se poveavaju i gla-
aka prava radnikih predstavnika u upravi. Ta zamisao, inteligentno i
uspjeno primijenjena, ne zahtijeva za razvlatenje kapitalista nita
drugo osim isto kapitalistikih mehanizama. Ali, zemlja se suoila s
neoekivanim privrednim tekoama. Predsjednik Velasco Alvarado,
inicijator reformi, maknut je s dunosti, i irenje sektora kojim uprav-
ljaju radnici je zaustavljeno.
I napokon, preostaje nam da zabiljeirno prvi uspjean pokuaj
uspostavljanja radnikog samoupravljanja u nacionalnim razmjerima.
Jugoslavensku revoluciju omoguio je i pojaao narodnooslobodilaki
rat u godinama 1941-45. Kako partizansko ratovanje zahtijeva mnogo
lokalne inicijative i domiljatosti, prvi organi lokalne samouprave i
prve samoupravne partizanske tvornice organizirane su jo 1941. go-
dine. Meutim, odluujue razi:Ioblje dolazi prvih pet godina nakon
oruane revolucije. Zakonom iz 1945. predvialo se da radniki povje-
renici, kao legalni predstavnici radnika, uspostave kontakt s upravom
poduzea, dravnim organima i sindikatom radi zatite drutvenih i
ekonomskih interesa radnika i pomaganja u unapreivanju proizvodnje.
Sljedee godine najvei dio privrede bio je nacionaliziran, a 1948. go-
140
dine nacionalizacija je zavrena. U meuvremenu su :.a~iki ~ovje
renici prestali postojati i umjesto njih sindikalne podruzn~ce ~oblle su
legalno pravo da izlaze s prijedlozima pred upravu. To Je ~:o. korak
natrag od kontrole k savjetovanju, pomalo opasan korak. kOJI J;:: pod-
sjeao na sovjetski razvoj u razdoblju 1917-1920. I\;Ieutim, v.ec 19~9.
godine dolazi do nove promj~?-e:u ?dr~e~?m ~roJu pod~eca sav~e
tovanje izmeu uprave - vecmom lJudI kOJI su 1 samI aktivno sudJe-
lovali u revoluciji - i radnika bilo je spontano uveden.o. Uspor~dno,
divljaki napad Kominforma, zapoet sredinom ~9~8. 1 EastavlJe~ u
nekoliko iduih godina, djelovao je kao snaga kOJa Je koclla polanza-
cijski proces. U prosincu 1949. godine vlada i sindikati zajed~o i~~aju
instrukciju za formiranje radnikih savjeta kao savjetadavnih tiJel~.
Savjeti su izabrani u 215 veih poduzea. Ubrza su i druga paduzeca
zahtijevala isti privilegij, Ldo sredine ~9?0. ve ~~ po~tojalo 520 s~yjeta.
U lipnju ,1950. godine Narodna .skupstina ~o~lJel~. Je zakon. kOJlID ~e
savjeti iz savjetodavni~ pretvar::J~ u u~ravlJa~ka tIJela. Radm kole~.tiv
svakog poduzea .izabIre radmcki s~vJet kOJI, tako ?ugo .~okuzlva
povjerenje biraa, ,predstavlja vrhovnI organ za :.raenJe P'?h!ike ~.odu
zea. Savjet izabire svoj izvrni komitet,. upra~~1 odbor: CiJa Je duzn~st
da se brine o svaka dnevnom provaenJu politlke savJeta; stvarna iZ-
vravanje direktiva i posaa rutin,.ske kaordi?-vacije d)elatn~s~i pa~uzea
preputeno je direktaru i strucnom tehmc~om I admlmstrat!vn~~.:n
.osabIju. Tim zakonskim aktam d~vna~n~a antl~ez~ uprav~-:radn~k mJe
.odjednom iezla, ali su stvarem uVJetl za nJezmo. r~fJesayanJe. Do
1950. godine ve je postalo. pri1in~ tasn~ ~a,. opcen:.to, ~lrokratska
.organizacija dovodi do ~~eflkasnostl. I ?-eze!!e~lh drustvem~ ~dn~sa,
te je tako uvaenje ra?mcko~. u~ravIJan~~ OClStl}a teren. za mz m~~.ltu
cionalnih pramjena kOJe su sliJedlle. DalJI razvoJ u ostalim podr':1cJI~a
drutvenog ivota pridonio je daljem ~vriy'anju ~ov~ orgamza~lJe
industrije. Samaupravljanje proi~oaca p~oslreno Je .!zyan gr~lca
neposrednog radnag mjesta time sta su SVI predstavmckl organI: od
lokalnih pa do savezne skuptine, dobili d~ugi. dom. - vije~ p~OIz~.O
aa. U 1953. godini promjena ustava regIstrIrala Je nave mstltuclJe.
Radniko upravljanje postalo je dio drutvenog s~stema.
Y
Jugoslavensko rjeenje ne treba pramatratl kao. sv~s~tak. Jednog
procesa, nego prije kao obeavajui poeta~ r~oJa lS~l~S~ sam?-
upravnog drutva. ini se da se s;;:moupravIJanJ~ ..na raz:'~l1 poduze~a
do danas ve prilina dobro utemelJllo ~ Jugos}aV1J1. Ono sto p.re~staJe
jest da ga se proiri na ostale razine l, .oSObIto, da se ra!VlJe Jedan
jednako nov palitiki sistem, primjeren samoupravnam drustvu.
VI. Evaluacija
Povijesna i logino mogua su dva p~is.t:u~a sud!elov~~ja ra~nika
u upravljanju: jedan negativan, .obuzdavaJucl; I drugI POZitiV~~,. lZ?ra~
ujui. Prvi se razvio prije, a zasniva se na ovakvom razmlsiJanJu i
postupcima. Pasladavci i radnici pre~s.tavljaju dv~j.e d~u~~ne klas.e s
antaganistikim interesima. Vii prafitl podrazumiJevaJu mze nadm~e,
i obrnuto. Prema tome; normalna stanje ~tvari j~ klasni ra.t, vo~en .VlS~
ili manje civiliziranim sredstvima. Na tOJ osnOVI, stvorem su smdlkati
141
kao borbene organizacije radnike klase. U radikaliziranim situacijama,
kada su klasne napetosti pojaane, tradicionalno zajedniko pogaanje
potiskuju zahtjevi za radnikom kontrolom. Radnika kontrola se
tako moe koristiti kao izraz koji opisuje negativan, obilzdavajui
pristup participaciji. Njegovi povijesni kOrijeni analizirani su u odjeljku
o revolucijama. On se odnosi na agresivno posizanje sindikata ili ne-
slubenih skupina za upravljakim pozicijama u kapitalistikoj sredini.
Snagom svojih organizacija radnici utjeruju ustupke od poslodavaca.
Oni ne iznose pozitivne prijedloge za voenje poslova - poslovanje
je iskljuivo pravo uprave, pa radnici nisu pozvani da bilo ta pred-
lau; oni ne preuzimaju nikakvu odgovornost - poduzee nije njihovo
vlasnitvo; oni odreuju to se ne moe raditi, ograniavajui tako da su komiteti dali znaajan doprinos proizvodnji pogona, odreeni broj
proizvoljnu mo poslodavca, i oni pokuavaju maksimizirati svoj udio
u kolau. Tako dugo dok postoji kapitalizam (ili etatizam) ne moe biti
suradnje. Kako se kapitalizam ne moe ukinuti preko noi, takav stav
esto pridonosi ovjekovjeenju kapitalizma. Suvremeni zagovaratelj
radnike kontrole E. Mandel ovako je formulirao njezina etiri glavna
cilja: (1) pristup financijskim dokumentima (Otvorite knjige!); (2) kon-
trola sistema nagraivanja; (3) kontrola brzine rada:, i (4) kontrola
otputanja radnika i neprihvaanje zatvaranja tvornica. Mi zahtijevamo
punu kontrolu i pravo veta za radnike. Ali odbacujemo makar i atom
odgovornosti za .kapitalistiko upravljanje poduzeima.66 U skladu s
tim stavom, suodluivanje i samoupravljanje je mogue samo u socija-
lizmu. . '
Iako su interesi poslodavaca i radnika u osnovi suprotni, oni to ba
nisu potpuno. Postoje neka podruja - na primjer, SOcijalne slube,
sigurnost i pitanja zdravlja :- gdje interesi nisu suprotni i gdje je
suradnja mogua. Tako, dok e pogaanje o nadnicama i uvjetima rada
u veini sluajeva ostati u nadlenosti sindikata, radnici dorasli tom
zadatku poet e sudjelovati u odluivanju o nespornim stvarima. Tako
e negativnu kontrolu nadopuniti konstruktivna participacija. Participa-
cija prolazi kroz tri stadija: zajedniko savjetovanje, suodlziivanje i
samoupravljanje. Prvi stadij ostavlja kapitalistiki i etatistiki sklop
netaknutim, ali omoguuje jedan znaajan psiholoki napad na uprav-
ljaku autokraciju. Drugi stadij ve podrazumijeva sudjelovanje u vlasti
i predstavlja poetak kraja. Potrebno je shvatiti, da su prva dva stadija
prijelazni i stoga krajnje nestabilni. 67 Stabilnost se postie u treem
stadiju, koji je mogu jedino u socijalizmu. Veina razvijenih zemalja,
i kapitalistikih, i etatistikih, u prvom su stadiju. Dakako, do 1977.
devet zemalja (Zapadna Njemaka, vedska, Norveka, Danska, Au-
strija, Nizozemska, Francuska, Luksemburg i panjolska) imalo je za-
kone koji zahtijevaju predstavljanje radnika u nadzornim i upravnim
odborima veih kompanija - to je ve suodluivanje. U pravilu su
predstavnici radnika jo u manjini, ali vre se snani pritisci prema
paritetnoj i veinskoj zastupljenosti.
. U procjenjivanju razvoja sudjelovanja radnika u upravljanju, slje-
deih pet aspekata problema ine se vanim,
1) Motivacije za uspostavljanje zajednike savjetodavne mainerije
mogu se svrstati u etiri kategorije. Revolucionarni pritisak odozdo pri-
siljava poslodavce i vladu da ublae upravnu diktaturu. Kako je rije o
otrom sukobu interesa, rezultat borbe mora biti pravno sankcioniran da
142
bi bio stalan (iako se pravne sankcije esto pokau kao fikcije). Njemaki
sluaj tipian je za ovu situaciju. .
. Nadalje, za vrijeme modernih totalitarnih ratova vlade su ivotno
zainteresirane da poveaju proizvodnju pa zbog toga konstruiraju i
promiu sheme zajednikog savjetovanja da bi premostile jaz izmeu
poslodavaca i radnika. Taj je sluaj tipian za britansku i ameriku
praksu. to se tie te posljednje, jedna studija Meunarodnog ureda
rada kae: Opa svrha radniko-upravnih proizvodnih komiteta bila je
poveati koliinu i poboljati kvalitetu ratne proizvodnje zajednikim
naporom radnika i uprave u svakom pogonu. U kojoj je mjeri taj cilj
bio postignut, vidi se iz ove ocjene iste studije: Iako ima malo sumnje
komiteta nije pomogao u onom opsegu u kojem se to oekivalo ... 68
Nekih 5000 komiteta bilo je osnovano po pogonima s ratnim na-
rudbama. Najvei dio njih nestao je poslije zavretka rata.
Trei tip motivacije susreemo kod individualnih poslodavaca koji
nisu prisiljeni zakonom da prihvate zajedniko savjetovanje. Oni ga pri-
hvaaju prije svega iz ekonomskih razloga. To dobro potvruje izjava
C. G. Renoida, koji je i sam poslodavac s uspjenim zajednikim savje-
tovanjem u svom poduzeu: U prvom redu treba istaknuti da je cijeli
razvoj imao svoje porijeklo u vrlo praktinoj potrebi - potrebi koju je
uprava osjeala za tjenjom vezom sa svojim ljudima radi glatkog
funkcioniranja posla.69 Ta se potreba javlja kad poduzee preraste
upravu jednog ovjeka. 'o Ona postaje nuna u uzburkanim vremenima
rata i industrijskog nemira. A kad je jednom tvorniki savjet osnovan,
vjerojatno je da e nastaviti djelovati i u kasnijem razdoblju vojnikog
i industrijskog mira. Treba uoiti jo jedan efekt rata: rat poveava
samosvijest eksploatirane klase i humanizira lanove viih drutvenih
slojeva, stvarajui tako psiholoki most izmeu ta dva svijeta.n Zatim.
pojavljuje se i odreen mali broj poslodavaca koji su zainteresirani za
zajedniko savjetovanje kao takvo jer ga smatraju institucijom koja
humanizma. Taj ovenovski tip poslodavaca, koji prije praktiki nije
postojao, vjerojatno e se poveati u omjeru u kom se suprotni dru-
tveni pritisak - njima socijalno jednakih i drutvenog sistema u
cjelini - smanjuje. Primjer pojedinih poslodavaca, ponavljane inter-
vencije vlade, stalno poboljavanje obrazovnog standarda radnika, stva-
raju postupno atmosferu u kojoj zajedniko savjetovanje postaje ne-
ophodan dio upravne rutine. ini se da se upravo to dogaa u dananjoj
Britaniji, kako to pokazuje pojava jo jednog tipa poslodavaca: u veini
poduzea koja je posjetila istraivaka ekipa Nacionalnog instituta za
industrijsku psihologiju inilo se da se zajedniko savjetovanje smatra
modernom tehnikom za poboljavanje odnosa izmeu radnika i
uprave.72
etvrti tip motivacije je relativno novijeg datuma. U Britaniji i
Italiji, na primjer, poslodavci tjeraju sindikate da preuzmu upravljake
odgovornosti kao sredstvo ouvanja mira meu radnicima. Kada kom-
panije u kriznoj situaciji jedva posluju na granici profita, ak i kratko-
trajan trajk moe ih izbaciti iz poslovanja. Tako je sudei po pred-
stavniku Konfederacije britanskih industrija, suodluivanje neka vrsta
posljednjeg utoista za smanjivanje broja industrijskih sporova i pove-
avanje konkurentnosti na svjetskom tritu.
143
 Konkurencija je bit kapitalizma; dosljedno tome, nita nee sprije-
iti kapitalistika poduzea da konkuriraju ak i u podruju pobolja-
vanja odnosa s radnicima. To zvui paradoksalno, ali isto tako su para-
doksalni i uvjeti pune zaposlenosti u kapitalizmu. Naravno, ako se
provodi dosljedno, takva konkurencija mora konano dovesti do raz-
bijanja kapitalistikih odnosa; to, meutim, nee biti nitavie od jedne
paralelne pojave, koju je Schumpeter opisa.o kao kreativno razaranje,
tj. razaranje profita konkurencijom potaknutom da bi se profiti po-
veali.
Nacionalizirane industrije i nacionalizirane privrede predstavljaju
poseban sluaj. Tu je zajedniko savjetovanje neophodan minimum
da bi takvi sistemi uope funkcionirali - to jest, da bi bili drutveno
prihvatljivi. jedini razvoj koji se moe zamisliti je stalno poveavanje
sudjelovanja radnika u upravljanju, bilo da im to dobrovoljno omogui
vladajua birokracija, bilo da to radnici izbore revolucionarnim sred-
stvima. . da zauzmu povoljnije gledite u 37,48, odnosno u 58 posto slucajeva,
2) to se dogaa s disciplinom u organizaciji u kojoj je izvrna vlast
potkopana time to svatko ima pravo i mogunost postaviti pitanje
ispravnosti nareenja odozgo pozivom na svoj vlastiti skup kriterija?
To je upravo prvo pitanje koje e naa veberijanski nastrojena ?~ene
racija postaviti u vezi s praktinom ostvarljivou shema radll1cko~g
upravljanja. j er, nije li tono da efikasna organizacija zahtijeva poslus-
nost, gdje se poslunost moe definirati kao odabiranje postupka kod
kojeg osnova za akciju postaje sam sadraj naredbe?73 . cilj, zajedniko savjetovanje poveaya loj.alno.~t prema J?~.duzec!1' a t~
U stvarnosti, meutim, literatura o zajednikom savjetovanju i
radnikom upravljanju,14 ukljuujui i najdetaljnije studije, ne upozo-
rava na postojanje nekog problema discipline. Ne mogu uiniti nit~
bolje nego citirati svjedoanstva dvojice poslodavaca:~.Kad~ sam p.rv!
put odluio uvesti zajedniko savjetovanje na vrlo sIrokoJ osnOVI u
vlastitoj tvornici - pie G. D. Walpole - mnogi moji kolege poslo-
davci rekli su mi da prodajem propusnicu neprijatelju i da e prvi re-
zultat biti da e tvornika disciplina otii do vraga. Nakon dvogodinjeg
iskustva ustanovio sam, naprotiv, da se tvornika disciplina' toliko
poboljala da se gotovo nemoe prepoznati, i da se o svim ostalim
legitimnim' interesima vlasnitva vodilo rauna u tolikoj mjeri u kojoj
to prije etiri godine uope nisam smatrao moguim: proizvodnja je
porasla, izostanaka je manje, kart je smanjen, a dragocjeno vrijeme
uteeno.75 C. G. Renold objanjava misterije tog fenomena: Potreba
da se direktorski autoritet zasniva na razumu, a ne na arbitrarnoj vlasti
- to je implicirano u cijeloj filozofiji zajednikog savjetovanja -
poveala je taj autoritet.76
I jedva je potrebno dodati da isto vrijedi u jo .veem opsegu za
I,
sistem zasnovan na filozofiji samoupravljanja. jedna misija Meuna
rodne organizacije rada u jugoslaviji utvrdila je 1960. godine da, dok
je samoupravna mainerija za radne odnose smanjila prijanje ovlasti
nadzornog osoblja, ne ini se da je naudila njihovom autoritetu .. :
Ona je nesumnjivo ojaala poloaj kolektiva u odnosu prema upraVI,
ali ne ini se da je potkopala radnu disciplinu.77 U ileu je utvreno
da se disciplina radnika poveala nakon uvoenja samoupravljanja. 78
Samoupravljanje zamjenjuje poslunost odgovornou, vrenje arbi-
trarne vlasti sporazumijevanjem. Uklanjajui kapitalistiku ili biro-
144
kratsku dvojnost i polarizaciju interesa, samoupravljanje .smanjuje na-
petost i poboljava koordinaciju.
3) Uspjeh zajednikog savjetovanja bio je dosad prilino ograni~en,
a razloge za to nije teko utvrditi. Uspjeh njemakih tvornikih savjeta
vajmarskog razdoblja McKittedc i Roberts ocjenjuj'! zap~anjem. d~
su savjeti bili korisni u zatiti radnikih interesa, ah da ll1SU postiglI
stvarno nita u pogledu istinskog sudjelovanja u upravljanju. Za
poslijeratni razvoj isti autori kau: Gdje radniki savjeti postoje, op.e
je iskustvo da su namjetenici bili vrlo zainteresirani za njihovu dJe-
latnost ...79
U Britaniji su iroke mase radnika jo apatine, ali etiri petine
radnikih predstavnika u savjetima podravaju tu instituciju i ivo se
za nju interesiraju. Takoer je znaajno da je iskustvo u zajednikom
savjetovanju navelo direktore, vie rukovodio ce i radnike predst~~nike
a nepovoljnije samo u 9,5 odnosno u jedan posto sluajeva, u usporedbi
s gleditem koje su u poetku imali o zajednikom savjetovanju.BO
4) Zatim, tu je i problem osnovnog odnosa izmeu ~apital~ i r~.?a.
Te dvije suprotne strane odraavaju se u samom te:!lllllu z~JednIC~o
savjetovanje. Inicijativa posl~davca da !lvede zaJ~~ll1cko sa~J~tovanJe
u svom poduzeu predstavlja dosta cesto smisljen pokusaJ da se
anticipira ili sputa razvoj sindikalne organizacije. Bl Pa ak i kad. to nije
lojalnost i' lojalnost prema vlastitOj klaSI dVIJe su razl~~lte IOJalnos!~
koje se ak i sukobljuju.82 Ta institucija proizvodi radll1cke voe k~~1
nisu sindikalni funkcionari i koji su tako izvan dohvata sindikalne maSI-
nerije. Prirodno je da sindikati nee biti entuzijastiki raspoloeni prema
prijedlozima da budu ortaci i esto e im se suprotstavljati. S druge
strane, ako sindikat ili tvorniki povjerenici trae sudjelovanje u za-
jednikim komitetima, poslodavci e se uplaiti da njihove prerogative
ne budu okrnjene. Beznadnost situacije lei u injenici to su obje
strane u pravu kada se plae. Kako se poslodavci u osnovi protive
predavanju svoje arbitrarne vlasti, a sindikati u osnovi nisu voljni da
preuzmu odgovornost organizacije proizvodnje - jer nita ne dobivaju,
a gube svoju nezavisnost zajedno s ~?~t.rolo~ lojalno.~ti lanstv~ -
vjerojatno je da e se status quo prodUZltIl da ce potenCIjalne promjene
biti sprijeene. Logika situacije je takva da sindikati zajedno s poslo-
davcima kuju zavjeru protiv radnika, zavjeru koj~ postaje sasvi~
otvorena unemirnijim vremenima. B3 To baca novo SVjetlo na dogaaje
koje smo prikazali: strahovite drutvene snage suprotstavljale su se i
suprotstavljat e se sudjelovanju radnika u upravljanju.
5) Sindikalni paradoks predstavlja jo jednu ilustraciju funkcioni-
ranja birokratskih struktura. Da bi se zatitili u jednom svijetu polarizi-
ranih interesa, svijetu ije su institucije protiv njih, radnici izgrauju
snane birokratske organizacije: sindikate i partije. Kad su jednom te
organizacije izgraene, one poprimaju odvojene interese koji su razliiti
od interesa onih na kojima se cijela struktura zasniva. U tome nema
nita etiki loeg, to se ne dogaa zbog toga to su voe pokvareni.
Takav je razvoj dogaaja potpuno prirodan i, u odreenoj mjeri, neiz-
bjean. Izlaz iz slijepe ulice logiki je lagan. Organizaciju treba najprije
upotrijebiti za uklanjanje osnovnog uzroka polarizaCije interesa - u
10 Politika ekonomija socijalizma
145
ovom sluaju za uklanjanje privatne kontrole proizvodnje. A zatim biro-
kratsko naelo organizacije treba zamijeniti samoupravom. Meutim,
nije vjerojatno da e stvarni sindikati i socijalistike partije poi tim
putem izravno i samoinicijativno. Budui da su postali dio drutvenog
sistema, s jasno definiranom ulogom u njemu, oni nisu skloni napustiti
rutinski ivot i baciti se u neizvjesnosti potpune sOcijalizacije. Samo-
upravljanje, s druge strane, predstavlja ideju koja je toliko strana duhu
birokracije, da je jasno da e naii na estok otpor.84
Meutim, situacija ne moe ostati potpuno nepromijenjena. Nema
razloga vjerovati da su privredni ciklusi izumrli. Ali ima nekog razloga
vjerovanju da vlade industrijskih zemalja u drugoj polovici naeg sto-
ljea ne mogu sebi dopustiti da toleriraju veliku nezaposlenost a da ne
riskiraju velike drutvene erupcije. Lijeenjem krize u proces se unosi
prvi odluni element promjene: poveana drutvena kontrola. Njen je
simbol - drava blagostanja. Meutim, neprekinuta puna zaposlenost
ima temeljito antikapitalistiki efekt: ona raa konkurenciju u pobolj-
avanju odnosa izmeu uprave i radnika. Jer, poslodavci su vitalno
zainteresirani da izbjegnu fluktuaciju radnika, da umaknu trajkovima
i da prebrode otpor prema uvoenju nove tehnike, a radnici se osjeaju
sigurnima i zbog toga su aktivno svjesni svojih prava i mogunosti. 8S
Podiui status radinka, poslodavci postupno izruuju svoju aristo-
kratsku vlast, ime njihova drutvena funkcija gubi svoj sadraj. Tako
se drugi element ukljuuje u proces: poveavanje stupnja radnikog
upravljanja. Nije vjerojatno da e se proces uvijek odvijati glatko.
No, u sluaju revolucije trend razvoja je, kako smo vidjeli, jo jasniji.
U toku iSO godina proteklih od prvog ovenovskog eksperimenta u
New Lanarku odnosi izmeu poslodavaca i radnika stalno su se mije-
njali. Te promjene u odnosima dobro su izraene promjenama u karak-
teru sastanaka izmeu poslodavaca i posloprimaca, karakteru koji,
kako to tono zapaa britanski Nacionalni institut za industrijsku psiho-
logiju, posljednjih iSO godina pokazuje povijesni razvoj od izaslanstva
i pregovaranja do konzultiranja.86 I, mogli bismo jo sa svoje strane
dodati, do izravnog upravljanja na kraju. Ta posljednja etapa razvoja
nadilazi dvostrani karakter sastanaka i ujedinjava interese svih sudio-
nika u instituciji samoupravljanja.
Proteklih pet desetljea zajedniko savjetovanje uspostavljeno je u
irokim razmjerima. U toku posljednjih dvadeset godina uinjeni su i
prvi pokuaji da se otie korak dalje od pukog savjetovanja. To se
odnosi na njemako suodluivanje, te na peruansku punu participaciju.
Pojedinana poduzea takoer su se poela kretati prema suodluivanju,
ili ak prema stanju istinskog radnikog samoupravljanja. 87 U nekoliko
evropskih zemalja pojavio se pokret komunistikih zajednica, po uzoru
na tvornicu okvira satova u Boimondeauu u pokrajini Valence u junoj
Francuskoj.8s Te samoupravne radne zajednice - taj je izraz iz poetka
zvuao dosta udno, ali je poslije postao zakonski, ak i ustavni termin
u Jugoslaviji i Peruti (comunidad Iaboral) - otile su korak dalje od
proizvoakih kooperativa postupajui s proizvodnim vlasnitvom kao
s nedjeljivim drutvenim vlasnitvom, ukidajui rad za nadnicu i teei
punom razvijanju ljudskih mogunosti svojih lanova. Manje ambi-
ciozan i manjih drutvenih zahtjeva, ali ekonomski efikasniji, jest
projekt Mondrag6n, sistem baskijskih zadruga osnovan 1956. godine.
146
On je dokazao da, uz odgovarajue institucionalne uvjete, zadruge pro-
izvoaa mogu ne samo preivjeti a da ne degeneriraju nego i da se
mogu brzo rairiti ak i u sredini kao to je Francova panjolska.89
Stav Katolike crkve se izmijenio. Enciklika pape Ivana XXIII Mater
et Magistra iz 1961. godine navodi: Kreui se u smjeru koji su za-
crtali nai prethodnici, i mi osjeamo da su tenje radnika za aktivnim
sudjelovanjem u ivotu poduzea u kojima rade i iji su dio, njihova
legitimna prava ... davanje odgovornosti radnicima u proizvodnim or-
ganizacijama, osim to odgovara legitimnim zahtjevima svojstvenim
ljudskoj prirodi, ujedno je u suglasju s povijesnim razvojem na ekonom-
skom, socijalnom i politikom podruju.
Participacija nije samo poeljna, ona je i ekonomski efikasnija od
tradicionalne autoritarne uprave. Ekonometrijska mjerenja pokazuju
da se efikasnost poveava participacijom. no Kapitalistika poduzea
pod steajem ili na umoru u Britaniji, Sjedinjenim Dravama, Latinskoj
Americi ili drugdje, oivljavaju kad se pretvore u poduzea kojima
upravljaju radnici. Kad se pojave specifini ekonomski problemi,
a tradicionalne mjere poslovne politike ne djeluju, pokuava se rad-
nikim upravljanjem kao rjeenjem. Turska vlada je pokuala unaprije-
diti poslovanje poslovino neunosnih industrija u dravnom vlasnitvu
uvoenjem radnikog sudjelovanja u upravljanju. U sjevernoj vedskoj
vladina politika industrijalizacije je doivjela neuspjeh, jer bi privatne
tvrtke dobile subvencije, ule u to podruje,. i onda ponovo iz njega
izale, pod izgovorom da im poslovanje ne donosi profit. Prirodno je
bilo zakljuiti da treba osnovati poduzea kojima e upravljati radnici
i dati njima subvencije, jer ona ne bi napustila to podruje. U Fran-
cusl<.oj participacija se smatra jedinom alternativom rastuoj birokra-
tizaciji privrede. U Britaniji, gdje su suprotstavljene snage kapitala i
rada dole u pat-poziciju, postupno raste svijest da se tradicionalna
organizacija industrije mora zamijeniti neim vrlo razliitim ako s'e' eli
zaustaviti klizanje ekpnomije. Pod pritiskom svojih lanova, sindikati
su poeli mijenjati svoje stavove. U izmijenjenim zakonima ili spora-
zumima izmeu sindikata i poslodavaca, opseg zajednikog savjetovanja
redovito se poveava. Suodluivanje je uvedeno u podruje drutvenog
blagostanja, a ponekad i u ostala podruja. Nema nikakve sumnje da se
svijet ubrzano kree u smjeru socijalistikog, samoupravnog drutva.
10' 147

Poglavlje 6
Komparativna organizacija i efikasnost
. Naa povijesna analiza otkrila je vrlo jasnu tendenciju razvoja
drutva u smjeru samoupravljanja. Da bismo razumjeli tu tendenciju,
moramo identificirati inioce koji je odreuju. Postoje bar tri takva
faktora: organizacijska izvedivost, poveana ekonomska efikasnost i
poeljnost novog drutvenog poretka. Drutvo kOje jepovijesno mogu-
e, poeljnije i potencijalno efikasnije od raspoloivih alternativa, uje-
dno je i povijesno nuno. Nuno u ovom kontekstu upozorava na
veliku vjerojatnost da e takvo drutvo na kraju biti uspostavljeno. Ali
velika vjerojatnost nije isto to i apsolutna sigurnost, a na kraju se
moe pokazati kao vrlo dugaak proces. Iz toga slijede dva zakljuka:
ako je naa analiza ispravna, samoupravni socijalizam nije utopijski
san, nego ostvarljiv projekt. On se ipak nee automatski ostvariti. U
ljudskom drutvu dogaaji se zbivaju kao rezultat ljudske akcije. So-
cijalizam se nioe postii prije ili kasnije, i on moe imati razliite oso-
bine, ovisno o primjerenosti te akcije. Osnovni preduvjet za uspjenu
akciju je dobra teorija. Ova analiza triju odreujuih faktora kretanja
prema samoupravljanju dovest e nas do operativne definiCije socija-
lizma. Kad se to jednom uini, postavljeni su temelji za smislenu teoriju.
l. Komparativna organizacija
A. KAPITALISTIKI ORGANIZACIJSKI MODEL
Dva opa naela lee u osnovi alternativnih organizacija proizvod-
nih jedinica i cijelih drutava: hijerarhija i participacija. Prva stvara
klase i, u nae doba, kapitalistiki ili etatistiki drutveni poredak.
Druga podrazumijeva besklasnost i organizacijski je preduvjet za so-
cijalizam.
Ta dva organizacijska naela nisu jednostavno logike kategorije
podobne za formalnu manipulaciju. Ne moemo jednostavno izabrati
jednu ili drugu bez obzira na drutveni kontekst. Stoga je opet potreb-
no provesti kratku povijesnu analizu. Povijesno gledano, naelo hije-
rarhije pojavilo se prije, a od dva oblika u kojima se pojavljuje, kapita-
listika organizacija je starija.
148
uu.,uu.v drutvo bilo je drutvo zavisnosti, prototip paternalisti-
kog poretka. Kmet je bio potpuno ovisan o svom gospodaru, mor~o je
za njega raditi i pokoravati ~u se. Gospo~~r je, s~ d;-uge str~e, una~
svoje vlastite obaveze:bramti selo, pomOCI u sluc~JU .n~~rece, dava!1
upute. Sasvim je prirodno da je u vrijeme ranog kapItaltst1ckog razvoJa
ta paternalistika ideologija prevladavala. ak je. i i~d~ dru~eni re-
formator kao Robert Owen bio duboko paternahstickI nastroJen. Vla-
dajua klasa, aristokracija, smatrala je dunou viih klasa da preuzmu
odgovornost za ivote siromanih. . .
Sudbinu siromanih, u svim stvarima koje ih se zajedniki tiu, treba rjea-
vati za njih, tako da je oni sami ne rjeavaju. Ne treba od njih zahtijevat~
ili poticati ih da misle za sebe, ili u odreivanju njihove sudbine pridavati
mnogo znaenja njihovim vlastitim razmiljanjima ili predvianjima. Pret-
postavlja se da je dunost viih klasa da ~sle za ~jih i da. snos~ ?dgovo:nO~t
za njihovu sudbinu... Vie klase trebajU se savjesno pnpreID1ti za vrsenJe
tih dunosti, i cijelim svojim dranjem trebaju impresionirati siromane .~ko
da se na njih oslone kako bi se, pokoravajui se pasi~o i a~ivno pra~a
koja su za njih propisana, mogli u svakom pogledu l s purum pouz?anJem
prepustiti bezbrinosti, il poinuti u sjeni svojih zatitnika. Odnos lZIDe~~
bogatih i siromanih treba samo djelomino ~~ti auto~tativ~, on. tr~ba ~lti
prijazan, moralan i. osjeajan: privr:eno s~bmstv.o n~ .l~dnoJ stram, 1 .sm~er
no i zahvalno potovanje na drugOJ. Bogati trebajU b1ti zn loco parentls SIfO-
manima, vodei ih i obuzdavajui ih kao djecu.l
Kako je uslijedila prvobitna akumulacija kapi~ala, ta je .~deologija
postala prepreka kapitalistiki efikasnim poslovmm op'eracIJama. P?-
duzetni ci su trebali vrlo mobilne radnike, rezervnu armIJU nezaposlemh
i zapoljavanje po najniim trokovima. Stoga se nisu htjeli. gnjaviti
privatnim problemima radnika i njih0v.ih o~~~elji. O~~!veno }~ d~ se
pokornost moe osigurati sreds~ima e!lkasmJIm od .fIzIcke pns~le 1 od
ideologije prirodne odgovornost!. To Je sredstvo bIla glad. Jos 1786.
veleasni Joseph Townsensi je pisao:
Glad e pripitomiti najdivljije zvijeri, pouit e pristojnosti i uljudnosti,
poslunosti i pokornosti i najnastranije ljude. Openito, je~ino ~ (siro~an~)
glad moe poticati i goniti na rad, no 1pak,. na~ s.u zakom rekli. da0:u ne:e
nikada gladovati. Ali se isto tako mora pnznatI l da su zakom rekli da ce
oni biti prisiljeni da rade. Ali, zakonsko ogranienje postie se s mnogo muke,
nasilja i buke, ono stvara zlovolju i nikada ne moe dovesti do dobrog i pri-
hvatljivog rjeenja, a glad je ne samo miroljubiv, tih i neprekidan pritisak
nego i najprirodniji motiv za marljivost i rad koji zah~jeva najvea napr~:
zanja ... Rob mora biti prisiljen da radi, ali slobodnjaka treba prepustit!
njegovoj vlastitoj volji i nahoenju, treba ga tititi u punom uivanju onoga
to je njegovo vlastito, bilo to veliko ili malo, kazniti ga kad nasrne na vla-
snitvo susjeda.2
Tako se od osobne slobode, zakona i poretka zahtijevalo da omogu-
e neogranienu kapitalistikueksploataciju. Trebalo je napraviti jo
jedan korak da se nova ideologija uini potpuno konzistentnom: po-
149

!
kor~ost eksploataciju tr~balo je ostvariti na osnovi slobodnog pristan-
ka~ lzrazenog u ugovormm odnosima. Nekoliko godina poslije, 1795,
konzervativni politiki teoretiar Edmund Burke formulirao je tu dok-
trinu jasno i precizno:
Rad je roba., i kao takav, predmet trgovine ... Kad se neka roba iznosi na
trite,. ona nije potreba prodavaoca, nego potreba kupca, i to joj podie cije-
nu. Nemogunost opstanka ovjeka koji svoj rad iznosi na trite u ovom je
sluaju potpuno bespredmetna. Jedino je pitanje koliko ona vrijedi kupcu.s
Srednjovjekovna drutvena svijest bila je jo previe jaka, i savjeti
veleasnog Townsenda i zakljuci Burkea nisu se odmah slijedili. Ba
nasuprot. Godine 1795. suci u Berkshireu utemeljili su svojom presu-
dom zakon~poznat pod imenom Speenhamland Law. On je osiguravao
pravo na ZlVOt preko vanjske pomoi onim radnicima koji su zarai
vali manje od dohotka potrebnog za opstanak. Nijedna mjera nije
nikad bila od svih tako zduno prihvaena, uoio je Karl Polany. Ro-
ditelji su bili osloboeni brige za svoju djecu, a djeca vie nisu ovisila
o svojim roditeljima, poslodavci su mogli po volji sniziti nadnice a
radnici su bili sigurni od gladi, bili marljivi ili nemarni, ovjekoljupci
su odobravali mjeru kao in milosra, iako ne i in pravde ... 4 Sve-
jedno, njegova je popularnost uskoro poela jenjavati. Pravo na ivot
nije bilo ba sasvim sukladno s kapitalizmom. Ono je unitavalo njegov
sklad i ljepotu kako je Townsend prorekao. Mjera koja je poela kao
pomo u nadnicama u interesu namjetenika, pretvorila se u koritenje
javnih sredstava za subvencioniranje poslodavaca. Nadnice su pale jer
je radne snage bilo dovoljno, a razlika izmeu nadnica i minimalnog
prihoda pokrivala se iz javnih fondova. Niske nadnice snizile su pro-
duktivnost, a to je opet bio poslodavcima dodatni razlog da ne po-
veavaju nadnice iznad minimuma postavljenog skalom. I pad nadnica
i pad produktivnosti razorili su moral radnika, oni su izgubili svoje
samopotovanje i srozali se do razine prosjaka. Do 1834. ljudska i
drutvena ponienja bila su tako rairena da se sve inilo boljim od
pomoi u nadnicama, pa je tako humanitarizam Speenhamlanda za-
mijenila surova racionalnost Zakona o reformi zakona o siromanima
(Poor Law Reform Act), iji su uinci sljedeih godina zaokupili panju
Marxa i Engelsa i njihovih socijalistikih prijatelja. Pravo na ivot za-
mijenjeno je pravom natjecanja na tritu rada, gdje se vlastiti rad
prodavao kao svaka druga roba. '
Sve otada, graanski politolozi i ekonomisti tretiraju rad kao robu
i zapoljavanje kao kupoprodajni odnos. Ako je netko bio siromaan,
bila je to njegova vlastita greka. Ili nije dovoljno marljivo radio, ili
se nije ponaao u skladu s bezlinim tritem. Nitko nije snosio bilo
kakvu odgovornost. To je bilo prirodno stanje stvari. Slino, prirodna
je bila i hijerarhija drutvenih odnosa: kao svaki drugi kupac, poslo-
davac je imao pravo raspolaganja robom - tj. radom - koju je kupio
po vlastitom nahoenju. To je podrazumijevalo da poslodavac izdaje
naredbe, a od posloprimca se oekivalo da im se pokorava.
Uloga drave u privrednom procesu svedena je u vrlo skromne
granice. Ona je trebala jamiti zakonitost i red, i drati se podalje od
150
proizvodnje i zapoljavanja radne snage. Potpuna sloboda akcije za
kapitalistikog poduzetnika smatrala se idealnim - i, u ekonomskim
udbenicima, najefikasnijim - poretkom. On je postao poznat pod
imenom laissez-faire poredak.
Do sada opisani razvoj stvorio je tipinu piramidainu strukturu
vlasti u poduzeu. Vlasnik - poslodavac bio je smjeten na vrhu, a
radnici su predstavljali podnicu piramide. Nareenja su tekla u jednom
smjeru: od vrha prema dolje. Ta struktura pokazala se vrlo nestabil-
nom iz ovih razloga.
Ako su radnici bili osobno slobodni, a poslodavci nisu bili odgovor-
ni za ivotne uvjete radnika, onda je organsko jedinstvo feudalnog
drutva bilo nepovratno razbijeno, pojavile su se dvije razliite, od-
vojene, nezavisne - i neprijateljske - skupine. Drutvo se poelo
polarizirati u dvije nove drutvene klase: proletarijat i kapitaliste.
Feudalno drutvo je, oigledno, bilo takoer klasno drutvo. Ali u
njemu nisu postojala politika, pravna i ideoloka sredstva za uspjenu
organizaciju eksploatiranih klasa. Same potrebe kapitalistikog razvoja
stvorile su, meutim, ta sredstva, i uskoro su se ona poela i koristiti.
Marx i Engels napisali su 1848. Komunistiki manifest. Iste je godine
engleski liberalni ekonomist John Stuart Mill opisao novo stanje stvari
ovim rijeima:
to se tie radnika. . . sigurno moemo rei da se oni vie nee podvrgnuti
patrijarhalnom ili paternalistikom sistemu vladavine. To je pitanje razrije-
eno onog trenutka kad su nauili itati, kad im je doputen pristup do. no-
vina i politikih traktata., kad su se odbaeni sveenici uputili u njihove
redove, pozivajui se na njihove sposobnosti i osjeaje .nasuprot vjerova-
njima koja su propovijedali i podravali njihovi nadreeni, kad su se nali
okupljeni u velikom broju, da zajedno rade pod istim krovom, kad im je
eljeznica omoguila da se sele iz mjesta u mjesto i mijenjaju svoje gazde
i poslodavce kao kapute, kad su pomou prava glasa dobili poticaj da trae
sudjelovanje u vladi. Radnika klasa uzela je svoje interese u svoje ruke, i
neprekidno pokazuje da ne smatra interese svojih poslodavaca svojim, nego
suprotnim vlastitim interesima.5
Radnici su se poeli organizirati u politike partije i sindikate.
Unutar industrije, postojanje sindikata znailo je izgraivanje jedne
protutene strukture na istoj radnikoj bazi. Stoga potpuni organizacij-
ski model kapitalistikog poduzea predstavlja jednu dvostruku pira-
midu (slika 3): moi poslodavca radnici su suprotstavili protutenu mo
sindikata. Upravljake strukture poele su prihvaati legitimnost sin-
dikata. Radna snaga je bila roba, a sindikati su se trebali pogaati o
njezinoj prodajnoj cijeni. Struktura je bila zaokruena, drutvena situa-
cija stabilizirana, a sindikati su prestali biti revolucionarni. Tom je
razvoju dogaaja prethodio jedan drugi, koji se dogodio desetak go-
dina prije. Ako je rad samo roba, onda ga tako treba i tretirati. Jednom
kad je cijena utvrena, radna roba trebala se kombinirati s drugom
robom u proizvodnom procesu. Roeno je znanstveno upravljanje.
Znanstveno upravljanje usredotoilo se na organizacijsku strukturu
i tretiralo radnika kao dehumanizirani splet miia i ivaca. Njegov
151
osniva Frederick Taylor saeO je sadraj pristupa u jednom jezgrovi-
tom savjetu: Sto se uspjeha tie, dat u vam jedan mali savjet, vaniji
od svih ostalih. Svaki dan, iz godine u godinu, svaki ovjek treba se
uvijek nanovo upitati dvije stvari, prvo: 'Kako se zove ovjek za koga
sada radim?' i kad je na to konano odgovorio: 'to taj ovjek eli da
upravo sada radim'? ' .
Gazda Rukovodilac
Voa f2ZI Partijski aparat Radna zajednica
~ Partijsko lanstvo
Kapitalizam .Etatizam Socijalizam
Slika 3: organizacijski modeli kapitalizma, etatizma i soCijalizma
. Prvi svjetski rat i velika ekonomska kriza ranih tridesetih godina
- kOja se uljepano naziva depresijom - predstavljaju kraj laissez-
-faire kapitalizma. Pismena, kolovana i iskusna radnika klasa vie
nije bila spremna prihvatiti da se s njom postupa kao s radnom sna-
gom - robom. Sindikati su se razvili u nacionalne organizacije s veli-
kom ekonomskom i politikom moi. Kejnezijanska ekonomija zahtije-
vala je sistematsku dravnu intervenciju. Poduzea su rasla, a vlasnici-
-poduzetnici postupno su zamjenjivani profesionalnim direktorima, koji
su sami formalno bili namjetenici poduzea. Konkurentski laissez-faire
kapitalizam razvio se u organizirani, dravno-monopolski kapitalizam.
Resursi se i nadalje alociraju preko trita; primjeuje Andreas Pa-'
pandreou6 - ali ne vie pomou trita.
Te su promjene podrazumijevale promjene u ideologiji upravljanja
i u odnosima u zapoljavanju. Znanstveno upravljanje zapalo je u
tekoe. Otkriveno je da radnici nisu samo roba - radna snaga i iz-
najmljene ruke nego takoer i ljudska bia. Kao takvi, oni su prezirali
hijerarhiju i besmisleni rad. . i interesima. 9 Time je krug povijesnog razvoja kapitalistike organiza-
Meutim, ni jedno ni drugo nije se moglo izbjei. Bez hijerarhije,
cijeli bi drutveni sistem propao. Stoga je objavljeno da efikasnost
zahtijeva hijerarhiju, koja je proglaena uroenim svojstvom upravlja
kih prerogativa, i kao takva iskljuena je iz pogaanja sa sindikatima.
S druge strane, nastojalo se da se zanitp.ljivost posla nadomjesti zani-
manjem za radnika. Tako je pristup radu kao robi zamijenjen pristupom
koji je postao poznat pod imenom ljudski odnosi (human relations).
Bendix je opisao upadljive osobine toga pristupa ovako:
Do 1930-ih ta svijest o radnicima kao ljudskim biima postala je rairena
meu amerikim poslodavcima. Propust da se s radnicima ophodi kao s
152
ljudskim biima, poeo se smatrati uzrokom niskog morala, loe kvalitete
izrade proizvoda, nezainteresiranosti za posao i pomutnje. Predstavnici su
optuili upravljake strukture da zanemaniju pruiti namjeteniku ono to
svako ljudsko bie trai od ivota: potovanje prema njegovoj linosti,
ljudsko dostojanstvo, okolinu koju razumije i sigurnost napredovanja ...
Kako je, u najboljem sluaju, bilo teko poticati. stvaralaki interes radnika
za njihov posao, poslodavce se' esto podsjealo da meu svojim namjeteni-
cima stvore osjeaj zadovoljstva. 'Postupajte s radnicima kao s ljudskim
biima. Pokaite zanimanje za njihov osobni uspjeh i blagostanje.' To znai,
ako je posao nezanimljiv, pokaite svoje zanimanje za radnike.7
To je, naravno, vrlo razliit savjet od onog Fredericka Taylora.
Potrebe ranog kapitalistikog razvoja uinile su osobnu slobodu oba-
veznom. Slino tome, kasni kapitalist~ki razvoj zahtijevao je civilizi-
rano postupanje s radnicima ako se eljelo izbjei nezadovoljstvo koje
izaziva poremeaje. Ali pristup ljudskih odnosa znaio je samo neto
vie od vjete manipulacije ljudskim osjeajima da bi se ouvala
unosnost poslovnih operacija. I inilo se da je stvar upalila, bar za
neko vrijeme.8 Uspjean direktor definiran je kao ovjek koji moe
kontrolirati svoje osjeaje, a podreeni namjetenici i radnici to nisu
mogli. Vjetina prodavanja linosti i humanih drutvenih osobina
bila je ono to se zaista podrazumijevalo i zahtijevalo. Kako su ljudsko
dostOjanstvo i hijerarhija nespojivi, novo otkriveno zanimanje za rad-
nike kao ljude bilo je samo novi oblik starog paternalizma. Taj se pater-
nalizam zatim razvio u sveprodornu ideologiju organiziranog kapitaliz-
ma, zahvaljujui divovskim korporacijama, divovskim sindikatima,
sloenosti moderne drave i oitoj potrebi da vane odluke donosi
jedna informirana elita. Obian ovjek ne sudjeluje u odlUivanju. U
najboljem sluaju, doputeno mu je odobriti izbor voe.
1950-ih godina pristup ljudskih odnosa doao je na zao glas. Sindi-
kati su ionako od samog poetka bili neprijateljski raspoloeni prema
tom pristupu, a radnici vie nisu htjeli biti objekti prozirno zamaski-
rane manipulacije. Trebalo je iskuati nove pristupe, kao obogaivanje
posla (job enrichment) i ljudskih resursa (human resources). Potonji
se moe ovako opisati: nasuprot tradicionalnim modelima ljudskih
odnosa, zadatak upravljanja ne sastoji se toliko u manipulaciji na-
mjetenika da bi prihvatili autoritet uprave, kol~ko u razVijanju
partnerstva ili obitelji meu radnicima da bi svaki lan pridonosio
ostvarivanju organizacijskih ciljeva u skladu sa svojim sposobnostima
cije zatvoren. Kapitalizam je poeo razaranjem socijalnih i emocional-
nih veza tradicionalne - tj. feudalne - organizacije, ini se da zavrava
pokuajima ponovnog uspostavljanja tih veza, zamjenjujui slobodan
ugovor emocionalnim odnosima obitelji i partnerstva. Nedavno
razvijena teorija Maslowa o ljudskim potrebama (o kojoj emo podrob-
nije govoriti u poglavlju 15, odjeljak I) koritena je da bi se razradila
politika eksploatiranja neiskoritenih ljudskih resursa. Ako ljudi ele
biti kreativni, odgovorni i samousmjereni, zadatak upravljanja je
stvoriti okolinu u kojoj e svi lanovi obitelji pridonositi do granica
svojih mogunosti. Ako to znai participaciju podreenih, neka onda
participiraju.
153
 Meutim, uhijerarhijskom sistemu podreeni ostaju podreeni ak
i ako participiraju. Sindikati su ostali neprijateljski raspoloeni,s~a
trajui pokret humanizacije igrom moi uprava, to dokazuje prete~no
nesindikalni status 'humaniziranih' poduzea i antisindikalni stavovI o
potrebi zamjenjivanja sindikata kOje zastupaju pristae te teorije.10
Sindikati ne odbacuju samoodreenje u radu, ali ga ne tumae kao
individualizirano samo ostvarivanj e. Kako je potonje oito utopijsko u
modernom kapitalistikom poduzeu, sindikati inzistiraju na kolektiv-
nom samoodreenju, koje oito podrazumijeva snane sindikalne orga-
nizacije.
Sindikati su tako ostali radnike organizacije. Meutim, da bi se
sauvao sistem, trebalo je njihovim aktivnostima nametnuti vrlo stroga
ooranienja. Industrijski mir, uoio je Papandreou, postignut je ...
urazvijenOm kapitalistikom svijetu - uz ujvete koji idu do asimila~ije
vodstva organiziranog radnitva s vladajuom koalicijom, uz uVjete
prihvatljive onima koji imaju arinu kontrolu.l1 Sindikalna demokr~:
cija, koja nalikuje jednopartijskoj dravi, strogo je ograniena. BudUCI
da bi njihov povratak u tvornicu znaio bitno smanjivanje ivotnog
standarda i drutvenog statusa, i smatra se ponienjem i neuspjehom,
sindikalni voe pokuavaju maksimalno ograniiti demokraciju. i~ u
stvari ostati doivotno na dunosti. Dvostrukoj piramidi na ShCI 3
moer'no sada dati konano tumaenje. U vrijeme sukoba, voe dviju
birokratskih organizacija - poduzea i sindikata - pregovaraju o
pomirenju. Protutena mo u kapitalistikim drutvim~ ~o~ se or~~
nizirati samo u sklopu birokratskih struktura. IntereSI tih bIrokraCIja
i njihovih voa nisu nuno jednaki interesima onih koje predstavljaju.
U stvari, utjecajne skupine svih birokracija u kapitalistikom dr~tvu
imaju golemi zajedniki interes: ouvati status quo, tj. postojeI po-
redak. Tako je protutena mo strogo ograniena nedodirljivou po-
retka - to jest, osnovnih interesa vladajue klase.
B. ETATISTIKI ORGANIZACIJSKI MODEL
Britanija je najstarija kapitalistika zemlja. Prema tome, razvoj
kapitalistikeorganizacije najbolje je pratiti prouavajui britanski
drutveno-ekonomski razvoj, kao to smo uinili u prethodnom odjelj-
ku. Slino tome, Sovjetski Savez je najstarija etatistika zemlja, i kao
takva pruit e nam korisnu empirijsku grau za prouavanje etati-
stike organizacije.
~ Privredni razvoj Rusije zaostajao je otprilike stoljee za razvojem
Zapadne Evrope. Prve dvije eljeznike pruge u Rusiji, dugake oko
1000 kilometara, dovrene su tek 1850. godine. U to vrijeme u zemlji
je bilo samo 2500 tvornica koje su zapoljavale oko 860.000 osoba.
Mnogi zaposleni nisu bili industrijski radnici nego kmetovi. Oslobo-
enje kmetova potaknuto je zakonom iz 1861, ali mnogo je godina
prolo dok se taj proces dovrio. Drava je bila autokratska i u tom
pogledu kontinuitet je odran sve do naih dana. Nedostatak iskustva
politike demokracije znaio je da se s ljudima postupalo kao s poda-
nicima, a ne graanima. Sindikalna aktivnost se obuzdavala. Prvi kon-
154
gres sindikata sazvan je tek nakon oktobarske revolucije. Spori proces
industrijalizacije ovisio je o vladinoj podrci i nadzoru u toku cijela
dva stoljea. Zbog tih razloga, paternalistika ideologija ranijeg feudal-
nog drutva bila je jo vrlo iva kad je 1917. izbila revolucija. U stvari,
revolucija je bila izravna posljedica injenice da je carska autokracija
tako dugo preivjela u suvremenoj epohi da je postala nespojiva s da-
\ljim drutvenim razvojem.
Za vrijeme revolucije nacionalna privreda postupno se dezorganizi~
rala do toke potpunog sloma, prOizvodnja je bila drastino smanjena,
disciplina i odgovornost ozbiljno su oslabile. 1918. godine Lenjin se za-
lagao da se sudovi koriste za utjerivanje radne discipline i da se na
radnom mjestu radnici moraju pridravati eljezne discipline i bez-
uvjetno se pokoravati nareenjima jedne jedine osobe, sovjetskog di-
rektora. 12 Ve smo zapazili (poglavlje S, odjeljak IV) kako je to u kori-
jenu sasjeklo radniko samoupravljanje. Nakon revolucije, rusko je
drutvo u toku dva desetljea nastavilo ivjeti u opsadnom stanju. Djelo-
mino je to bila posljedica neprijateljskog kapitalistikog okruenja.
Ali atmosferu opsade i nesigurnosti takoer su namjerno stvorili Staljin
i njegovi propagandisti da bi opravdali unutranju represiju. Konaan
! rezultat tog specifinog spleta okolnosti bio je unaprijed stvoreni za-
kljuak. Cara i njegovu aristokraciju zamijenili su drava i nova elita.
Nova birokracija naslijedila je vrline i poroke carskih inovnika. Mo
drave nezadrivo je rasla sve dok drava nije regulirala i kontrolirala
\ cijeli drutveni ivot. Tako se razvio etatistiki sistem organizacije.
/ Etatistiki model podrazumijeva monolitn~ strukturu zasnovanu na
/ naelu jedinonaa1ija, ili uprave jednog ovjeka. Direktive teku u jed-
nom smjeru, od vrha drutvene piramide prema dnu. Poljski ekonomist
Broriislav Minc zapazio je da dravno vlasnitvo nad sredstvima za
proizvodnju ima etiri posljedice: proizvodnja se odvija za raun dra-
ve, drava upravlja i kontrolira proizvodnju i raspodjelu, postoji po-
treba da se javno vlasnitvo zatiti od nasrtaja grupnog vlasnitva, i
drava imenuje organe koji upravljaju proizvodnjom i raspodjelom. ls
Minc je dosljedno poistovjetio drutvo s dravom, koristei te termine
naizmjence, jer nije mogao zamisliti drutvo razliito od onog kojim
upravlja ili koje kontrolira drava. Odsutnost svake zapreke i osigura-
nja koji bi mogli dovesti do stvaranja protutene moi openito se ob-
janjava i opravdava tvrdnjom da klase i sukobi ne postoje u takvom
drutvu. Prema tome, svatko je postavljen tamo gdje mu je mjesto, i
svako neslaganje ili protivljenje uutkava se kao dis funkcionalno i anti-
sistemsko (kontrarevolucionarno, u odgovarajuem politikom argo-
~ nu).
Uzima se zdravo za gotovo da uvijek mora biti voa i voenih.
Potonji su mase trudbenika. Prvi su tehniki strunjaci koji su nadare-
ni. Komunizam je nemogu bez upravljanja, pie F. B. Sadykov, a1i
upravljati radnim narodom (rukovodit' trudovym narodom) zadatak je
onih koji su najnadareniji, (...) koji duboko poznaju razliita podruja
prOizvodnje, koji su upoznati s najnovijim dostignuima znanosti i
tehnologije, ljudi visoke kulture i inteligencije.14 Ideolozi toga sistema
svjesni su, dakako, da hijerarhija moe stvoriti sukob interesa. Ali
Sadykov s lakoom rjeava taj problem: Razlika u slubenom poloaju
155
 voa i radnih masa u ispunjavanju proizvodnih funkcija ne stvara meu
njima proturjenosti, jer se voe, drei se svojeg objektivnog poloaja
i zvanja, ujedno brinu za drutvene interese naroda i bore seza njegovo
blagostanje.15 . noj individualnoj aktivnosti izgraivanja novoga drutva.19 St~ se ?O-
Etatistiki drutveni znanstvenici ne inzistiraju samo na hijerarhiji
nego su svjesni da je njihova upravljaka hijerarhija istakao ona, na
primjer, u kapitalizmu. Kako se u odsutnosti atmo~fere kriti~og ;znan-
stvenog istraivanja. moe objasniti ta! problem, po.kaza~ Je .~I~ozof
L Volkov, voditelj jednog odsjeka u Institutu za markSIzam IlenJIIDzam
Centralnog komiteta Partije:
U socijalizmu, sistem drutvenog upravljanja na izgled nalikuje onima koji
su postojali u prethodnim ureenjima: upravljanje se provodi u obliku ?~~
ve .postoji poseban sloj osoba koje se iskljuivo bave vrenjem odgovaraJucih
~cija. Na gnoseolokom planu, to je upravo ono to omoguuje fabrici-
ranje. .. ideologa antikomunizma i razliitih oportunista. U stvarnosti, bez
obzira na nain na koji je oblikovan i kako funkcionira apar~t upravljanja
u socijalistikom drutvu, i bez obzira na to kako je na izgled slian onome
koji postoji u kapitalizmU, bit upravljanja i odnosa upravljanja ima kvalita-
tivno razliito znaenje od onog u kapitalizmU jer je ona definirana speci-
finom prirodom drutvene strukture socijalistikog drutva.16
(Kad ve o tome govorimo, uoimo znaenja koja se pridaju rijeima
antikomunizam i oportunizam i. usporedimo ih s naom analizom u
poglavlju 4, odjeljak V.) . .
U skladu sa socijalistikom tradicijom, drava je aparat prisile, i
njezina bi se uloga trebala svesti na minimum. Marx i Engels svesrdno
su zastupali i oekivali odumiranje drave. Ali ne i etatistiki teoreti-
ari koji predviaju poveanu ulogu drave ak i u postsocijalistikom
drutvu. Tako N. A. Feliforov istie:
/" U razdoblju komunistikog izgraivanja, funkcije socijalistike drave, kao
centralnog organa upravljanja, poveavaju se. Drava upravlja svimproce-
sima komunistike izgradnje: izgraivanjem materijalno-tehnike osnove ko-
munizma, transformacijom socijalistikih drutvenih odnosa u komunistike,
"'" duhovnim razvitkom, obrazovanjem sovjetskog naroda.17
Daleko od toga da je ta etatistika organizacija nedostatak toga
posebnog drutvenog poretka koji Feliforov naziva socijalizmom. Ona
je njegova glavna prednost:
Najvea prednos't soc.ijalizma u odnosu prema svim prethodnim drutvenim
sistemima sastoji se u injeruci da se ovdje drutvo razvija kao jedan jedin-
stven, zaokruen sistem koji ujedinjuje (na demokratskim naelima) ekono-
miju, politiku, duhovni ivot. Da bi se to jedinstvo postiglo, centralizirano
upravljanje svim sferama drutva je neophodno.lB
/' Organizacijsko naelo koje lei u osnovi tog modela zove se demo-
kratski centralizam. Znaenje centralistike komponente trebalo bi do
sada ve biti jasno. Druga, demokratska, komponenta opisuje se u
terminima prilino konfuznog paternalizma, jedne etatistike varijante
156
pristupa ljudskim odnosima: ona se izraava u metodama obuavanja i
aktivnostima upravljakih organa, u poveanom privlaenju radnih
masa u neposredno upravljanje, u njihovoj irokoj inicijativi i kreativ-
gaa kad ta kreativna individualna aktivnost o~stu~a O? ,?Irektiva
~entra ostalo je nerazjanjeno. Miloslav Formanek, IzrazavaJucI poglec!.~
postokupacijskog ehoslovakog poretka, tvrdi da demokratski zn~cl
onaj koji slui socijalizmu i narodu. Oito da se pitanje ~ko to p~ocJe
njuje interese naroda ne postavlja, ali se odgovor n~ nJ.ega .nazIre ~
ovoj reenici: Socijalistika demokracija u ehoslovackoJ daje m~ksI
maInu jednakost, prava i slobodu radnicima, seljacima i in!ele~!=U~lc~m~,
primjenjujui u isto vrijeme represiju protiv manjine, burzoazIJe I nJeZI-
nog utjecaja.20 Prema tome, tko god se opire, moe se sasvim slobodno
nazvati burujem ili osobom pod buroaskim utjecajem, pa je stoga
represija opravdana.
Da bi mogao funkcionirati, opisani model treba elitu. Tu ulogu ispu-
/ njava vladajua partija. Temelj uspjenog funkcioniranja sovjets~~
drave i drugih organizacija koje upravljaju drutvenim procesima leZI
u vodeoj i usmjeravajuoj ulozi partije.21 Formanek tvrdi da je vo-
dea uloga partije izraz socijalistike demokracije jer partija uvia
interese naroda. Sasvim dosljedno, unutranja hijerarhija zatim se pro-
jicira II meunarodni sklop: Zemlja je postala ~na~n sastavni di~
svjetskog socijalistikog sistema predvoenog So.vJetski~ Sav~z.?~.-
Autor eli rei da je njegova zemlja postala satelIt. PartiJa, objasnjava
Yampol'skaja, je organizacija koja ne izraava samo volju progresiv-
nih slojeva naroda, njezine avangarde, nego i aktivno utjee na stvara-
nje ope svenarodne volje.23 Volja partije i opa volja se podudaraju,
i ne moe biti razilaenja izmeu interesa partije i mteresa naroda
jer interesi naroda ujedno su i osobni interesi komunista. Komuni-
stika partija bira voe u prvom redu iz svojih vlastitih redova.24 To
je jedan novi organizacijski element, i bit e korisno da ga podrobnije
"razmotrimo.
. Bez partije, drutvena piramida s dva labava kraja bila bi krajnje
nestabilna. Poloaj u hijerarhiji ne moe se opravdati roenjem ili na-
sljeem, ili uspjehom na konkurentskom tritu, on se moe zasnivati
samo na (politikim) zaslugama. U centraliziranoj - i stoga autoritar-
noj - sredini, potreban je specifian mehanizam selekcije kojim je
mogue utvrditi relativne zasluge. Tu ulogu ispunjava partija. Kao
posljedica, ona funkcionira kao klin koji ide kroz piramidu od vrha
prema dnu, drei sve slojeve zajedno (vidi sliku 3). Partija regrutira
svoje lanove iz svih drutvenih slojeva i predstavlja u odne>su prema
alternativnim hijerarhijskim ureenjima - komparativno efikasan ka-
nal drutvene mobilnosti prema gore. Ta mobilnost odvija se u dva
koraka. Najprije se u odreenoj sredini odabiru kandidati za partijsko
lanstvo. Kad su postali lanovi, u drugom koraku se odabiru naj-
perspektivniji voe za razliite profesionalne partijske poslove. Kad
jednom postane pripadnik partijskog aparata, mukarac ili ena moe
se prilino brzo uspinjati, bez obzira na svoje porijeklo, pod uvjetom
da je penja razumno sposoban i da djeluje strogo u skladu s vaeim
\ normama (od kojih je glavna apsolutni konformizam).
157
 ---- Ta relativno visoka drutvena mobilnost pojaava stisak kojim par- 11 posto seljaci. U Centralnom komitetu (360 lanova) izabranom na
tija dri drutvo. To nas podsjea na Marxov opis srednjovjekovne '" tom kongresu, udio radnika i seljaka smanjio se na beznaajnu brojku. 27
katolike crkve: injenica da je katolika crkva u' srednjem vijeku / - Drugi je nain promatranja partijskog lanstva podjela stanovnitva
sastavljala svoju hijerarhiju od najboljih mozgova u zemlji, bez obzira :- u skupine prema postignutom stupnju obrazovanja. Pet obrazovnih
na njihovo imanje, roenje iIi bogatstvo, bila je jedno od glavnih sred- skupina pokazuju ovakvu partijsku zasienost (mjerenu udjelom partij-
stava jaanja sveenikog. reda i pokoravanja laika. to je vladajua skog lanstva svake skupine) :28
klasa sposobnija kooptirati najbolje umove klase kOjom vlada, to sta-
-----) bilnija i opasnija postaje njena vladavina.~ . 7 OJO onih s osmokolskim obrazovanjem ili nie
U skladu sa slubenom ideologijom, partija je partija radnike klase, 11 OJO onih s nepotpunim srednjokolskim obrazovanjem
.---- instrument diktature proletarijata. U stvarnosti to nije tako i po samoj 18 % onih sa zavrenim srednjokolskim obrazovanjem
prirodi stvari, to ne moe biti tako. Na primjer, u Sovjetskom Savezu 22 % onih sa zavrenim viim obrazovanjem
radnici ine 57 % partije u doba revolucije, a samo 36 % desetljee 46 OJO onih s postdiplomskim stupnjem
poslije. Politika elita je uvijek vladajua elita, te je kao takva mala
i popunjava se prije svega iz viih slojeva drutva. Najjednostavniji to je osoba obrazovanija, to je vea vjerojatnost da e postati
nain da se otkrije hijerarhija drutvenih slojeva u etatistikom drutvu / lan partije (ili obrnuto). Meu najobrazovanijima, svaki drugi mu-
u stvari je odreivanje udjela pojedinog sloja u partijskom lanstvu. karac iIi ena lan je partije. Politika elita u isto je vrijeme i obra-
\ Tabela 6 pokazuje takav presjek za Komunistiku partiju Sovjetskog \. zovna elita.
'Saveza. Moemo saeti rezultate nae analize.
TABELA 6 Za razliku od kapitalizma, gdje se koriste drugaija organizacijska
Sastav Komunistike partije Sovjetskog Saveza, 1966. naela u sustavu vladavine (demokracija) i u privredi (autokracija), te
lj
na makro (trite) i mikro (administracija) razinama, etatistika orga-
Postotak Postotak nizacija je potpuno konzistentna, i ista pravila primjenjuju se svuda.
Drutvena kategorija Ukupna pripadnika kategorije
. veliina Ona se nazivaju lenjinistikim naelima upravljanja i mogu se ovako
(uz djelomino kategorije u ukupnom opisati:
preklapanje) kategorije koji su lanovi partijskom
(u milijunima) 1) jedinstvo politikog i ekonomskog vodstva, izraeno u vodeoj
partije lanstvu
ulozi partije;
Direktori, upravitelji 1,2 76 8 . 2) demokratski centralizam, koji, kao u svakom birokratskom si-
Inenjeri 4,4 40 15 stemu, znai da vie vlasti imenuju upravljako osoblje, ono se nikada
Inteligencija 11,2 36 38 ne bira; iz istog razloga, to je osoblje uvijek odgovorno svojim nad-
reenima, ne onima kojima upravlja;
Radnici 51,0 9 37
Kolektivni 3) uprava jednog ovjeka, koja, prema jednom sovjetskom piscu,
poljoprivrednici 30,0 7 16 znai da je vodstvo svake proizvodne jedinice ... dodijeljeno jednom

Trgovaki, usluni,
ostali uredski radnici 14,4 4 4
f' ljanja i koji snosi punu odgovornost za rad dotine jedinice. Svi poje-
Izvor: K. W. Deutsch, Politics and Governme1lt (Boston: Houghton Mifflin, 1970).
1'~ to je drutvena skupina via, to je vei postotak njezinih lanova
.J ! koji pripadaju partiji. Vie od tri etvrtine birokratskih slojeva partijski
su lanovi. Manje od desetine radnika i seljaka pripadaju partiji. Go-
dine 1967. radnici su biIi 54 posto stanovnitva, a samo 38 posto par-
tijskog lanstva. 26 Inenjeri su smjeteni relativno visoko, to je do-
sljedno tehnokratskom pogledu na drutvo koji je izrazio Sadykov u
gornjem citatu. Meutim, ak i ta statistika slika vodi nas u zabludu.
Prave odluke ne donose lanovi partije, nego, u skladu s naelom demo-
kratskog centralizma, partijski aparat.. lanovi su prije svega prijenosni
mehanizam, odluke donose funkcionari. Na 23. kongresu Partije, odra-
nom 1966. godine, od 4943 delegata samo 23 posto bili su radnici, a
jedinom direktoru kojeg je drava ovlastila potrebnim pravima uprav-
\ dinci koji rade u jedinici obavezni su izvravati instrukcije direktora.29
"---... U etatistikom organizacijskom modelu, hijerarhijska struktura je
/ zatvorena jednim specifinim sredstvom koje povezuje vrh i dno pira-
. mide - partijom. Osim to igra integrativnu ulogu dranja strukture
na okupu, partija je takoer instrument moi. Partija vlada drutvom,
partijski aparat vlada partijom, a vrhovno partijsko vodstvo, sastav-
ljeno od profesionalnih partijskih politiara, vlada partijskim aparatom.
W. Brus uoava da nije partijski kongres taj koji izabire Centralni ko-
mitet, nego je Centralni komitet taj koji izabire kongres. Za razliku od
kapitalizma, politika piramida i piramida moi se podudaraju, ~
zapravo su istovjetne. Cijelo drutvo organizirano je kao jedna jedina
monolitna piramida, interno stratificirana, ali ouvana kao monolitna
pomou partije. Sudei prema navodima etatistikog teoretiara Feli-
forova, kojeg smo prije citirali, to je najvea prednost etatizma pred
\ svim prethodnim drutvima.

158 159
 C. SOCIJALISTIKI ORGANIZACIJSKI MODEL
Kao to smo ve spomenuli, socijalistiki organizacijski model mora
biti tako strukturiran da iskljui hijerarhiju, koja neminovno stvara
klasnu stratifikaciju. To se postie zatvaranjem organizacijske strukture
na jedan vrlo specifian nain: nema protutene moi, koja stvara
konkurentske birokracije, nema partijskog klina, koji je uzrokom jedne
jedine svemone birokracije, nego kombiniranje upravljanja i rada od
istih ljudi - to jest, samoupravljanje. Kapitalistiki i etatistiki orga-
nizacijski modeli mogu se opisati kao dvostruke i jednostruke piramide,
socijalistiki model moji su studenti nazvali pjeani sat (Slika 3).
Takoer moemo rei ovo: kapitalistika organizacija podrazumijeva
dualnost moi, u etatistikom modelu mo je monolitno strukturirana,
a u socijalizmu ona je istinski pluralistika. Napokon, tri modela mo-
emo okarakterizirati u terminima vlasnitva: kapitalistika organiza-
cija zasniva se na privatnom vlasnitvu, etatistika organizacija na
dravnom vlasnitvu, a socijalistiki model na. drutvenom vlasnitvu.
Na ovom mjestu potrebno je razjasniti koncept hijerarhije. Hijerar-
hija se odnosi na vrlo razliite drutvene fenomene koji su vrlo tijesno
povezani u pretenoj drutvenoj praksi. Meutim, potrebno ih je jasno
razlikovati kako bi se izbjegla beznadna zbrka. Hijerarhija moe im-
plicirati koordinaciju ili kontrolu. U potonjem sluaju ona se zasniva
na moi i rjeava inae nerjeive sukobe. U prvom sluaju,' ona je
neutralna u pogledu moi i nema sukoba interesa. Koordinacijska
hijerarhija je proizvod podjele rada i kao takva je vjena. Dirigent e
uvijek dirigirati orkestrom. Kontrolna hijerarhija je proizvod klasne
borbe, prema tome, ona je drutveni fenomen i polako ~e nestajati s
. nestajanjem eksploatatorskih drutvenih odnosa.
Kao mnogi drugi odnosi, hijerarhija moe biti formalna (kad se
odnosi na sredstva) ili stvarna (kad podrazumijeva rezultate). Propust
da se razlikuju ta dva aspekta hijerarhije takoer esto dovodi II po-
mutnju .. Oni nisu nuno pozitivno korelirani. Smanjivanje formalne
hijerarhije moe dovesti do poveavanja neformalne hijerarhije. To se
dogaa, na primjer, kad se broj razina hijerarhije formalno smanjuje ili
ukida :-- svi odluuju o svemu '- to stvara kaotinu situaciju u kojoj
neformalne klike pridobivaju vlast.
Model pjeanog sata zasniva se na opaanju da postoje dvije
fundamentalno razliite sfere aktivnosti i odluivanja. Prva se odnosi
na vrijednosne sudove, i shodno tome svaki pOjedinac u toj sferi
vrijedi za jednoga. U drugoj sferi, tehnike odluke donose se na temelju
tehnike nadlenosti i strunosti. Odluke prve sfere su politike di-
rektive, odluke druge sfere su tehnike direktive. Prve se zasnivaju
na politikoj vlasti koju vre svi lanovi organizacije, druge na pro-
fesionalnoj vlasti specifinoj za svakog lana, i one izrastaju iz podjele
rada. Takva organizacija ukljuuje jasno definiranu koordinacijsku
hijerarhiju, ali ukida hijerarhiju moi.
U samoupravnom socijalistikom poduzeu, svi radnici sudjeluju u
politikom odluivanju. Jednom kad se politika odluka donese, ona.
postaje direktiva za upravu. Uprava djeluje kao jedan izvrni odbor
radnog kolektiva i provodi politike odluke prenosei ih u svako-
dnevno poslovanje poduzea, u tehnike odluke zasnovane na profe-
. sionaInoj kompetentnosti. Svako poduzee je asocijacija pojedinaca.
160
A isto tako i svaka ustanova, svaka radna organizacija i svaka mjesna
zajednica. Privreda je asocijacija poduzea, a drutvo 'je asocijacija
asocijacija. .
Jednom kad se model pjeanog sata drutveno prihvati kao oblik
organizacije, moemo oekivati da e se i poimanje poeljnoga i stvarni
odnosi i ponaanje znaajno promijeniti. Proizvodni ivot se demokra-
tizira, a alijenaCija smanjuje.aD Direktori postaju koordinatori i ne
smatraju se vie skupinom koja bi trebala imati. vie moi od radnika.
Meutim, nasuprot tradicionalnim oekivanjima, iako su direktori
lieni svoje autoritarne moi, ukupna koliina moi raspoloive za
rjeavanje problema se poveava. Radnici se ne osjeaju manje zado-
voljnima svojom plaom ili poloajem u .odnosu prema direktoru.
Omjer izmeu najviih i najniih plaa nekoliko se puta smanjuje.
Mogunosti za mobilnost su velike, ali su aspiracije za uspon na hije-
rarhijskoj ljestvici slabe. Vrioci kontrole vie nisu prije svega nad-
zornici - iako i oni imaju odreenu funkciju - nego osobe ravno-
pravne ostalima. A osnovna tehnika kontrole nisu nagrade i kazne nego
drutvena kritika i odobravanje. Openito govorei, oekivat emo so-
cijalistike proizvodne odnose. A razliite osobine koje smo nabrojili
nisu samo predmet razumnih oekivanja nego su u stvari i potvrene
empirijskim istraivanjem. al .
U tako organiziranom drutvu antinomije opisane u poglavlju 2,
odjeljak I, nestaju kao pogrene. Nema ni privatnog, ni dravnog vlas-
nitva, nego postoji drutveno vlasnitvo. Nema iskljuivog oslanjanja
ni na trite, ni na planiranje, jer su oni komplementarni, a trite
postaje sredstvo planiranja sui generis. Novac i kamate postaju isti
instrumenti ekonomske regulacije. Nemani individualizma, ni kolekti-
vizma, nego postoji potpun i slobodan razvoj linosti svakog poje-
dinca koji surauje. Nema ni privatne inicijative ni vladinog diktata,
nego postoji individualna inicijativa u organizacijama udruenog rada.
Nema ni (buroaske) demokracije ni (birokratske) diktature, nego
postoji samoupravljanje.
Na ovom stupnju nae studije, ne mogu razraditi te tvrdnje. Objasnit
u ih i dokazati u nastavku. Ovdje je dovoljno staviti u opreku institu-
cije i teoretske kategorije socijalistikog drutva s onima iz dva klasna
drutva. Socijalizam nije samo razliit, on je temeljito drugaiji od dva
alternativna drutvena poretka naeg doba.
II. Komparativna efikasnost
Pod efikasnou razumijevam najbolju moguu upotrebu raspolo-
ivih resursa. Ako se najbolji odnosi na ekonomsko blagostanje, govo-
rimo o ekonomskoj efikasnosti. U ovom poglavlju bavit emo se eko-
nomskom efikasnou. U ekonomskom smislu, raspoloivi resursi uklju-
uju materijalne i ljudske resurse. Razliiti drutveni sistemi upotreblja-
vaju raspoloive ekonomske resurse s razliitim stupnjevima efikasnosti.
U tom smislu nas zanima usporedba performansi kapitalizma, etatizma
i socijalizma.
Ekonomska efikasnost - ili neefikasnost - moe se razmatrati na
mikro ili na makro ekonomskoj razini, tj. u odnosu prema individualnim
11 Politika ekonomija socijalizma
161
proizvodnim jedinicama ili u odnosu prema narodnoj privredi kao
cjelini. Reeno je da je kapitalistiko poduzee racionalno organizirano,
ali da je sistem makroekonomski nefikasan zbog privrednih ciklusa,
nezaposlenosti i odsutnosti koordinacije ekonomskih aktivnosti. S druge
strane, kae se da je etatizam racionalan na makroekonomskoj razini,
ali iracionalan -: tj., neefikasan - na razini poduzea zbog depre-
sivnih uinaka birokratske organizacije. Iako ta zapaanja nisu ne-
tona, ona nisu ni potpuna. Ona uzimaju kapitalizam (privatno vla-
snitvo) i etatizam (dravno vlasnitvo) kao jedina dva standarda za
usporedbu. Moe se pokazati da su ta dva sistema i mikroekonomski
i makroekonomski neefikasni. . da efektivno utjeu na svoje radne ivote. Kao posljedIca, probleIDl aliJena-
A. NEEFIKASNOSTI KAPITALISTIKE ORGANIZACIJE
Uz dane resurse poeljni uinak u privredi organiziranoj na kapita-
listiki nain je manji nego to je objektivno mogue. Neefikasnost
sistema zapaa se na obje razine, na razini poduzea (mikro) i na razini
narodne privrede (makro).
Poduzee. Osnovni uzrok neefikasnosti treba traiti u temeljnom
drutvenom sukobu izmeu poslodavaca i posloprimaca. Klasni sukob
raa bar pet tipova neefikasnosti.
1. Kako radnik ne radi za sebe, nego za nekoga drugoga - za:
gazdu - njegov radni napor nije optimalan. Nedostaje odgovarajua
motivacija. To je bilo strogo empiriki dokumentirano jo od kasnih
1920-ih godina, kad su profesor Harvardske poslovne kole E1ton Mayo
i njegova grupa izvrili socioloko istraivanje u pogonima Hawthorne
Works, kompanije Western Electric u Sjedinjenim Dravama. Oni su
utvrdiH, na primjer, da nema nikakve korelacije izmeu spretnosti i
inteligencije radnika i proizvoda njihovog rada. Potencijalna sposobnost
radnika pretvara se u stvarni ekonomski efekt jedino ako postoji od-
govarajua motivacija. Studija je pokazala da radnici rade znatno ispod
svojih mogunosti i da, kakvu god stimulativnu shemu poslodavac
izmislio, proizvodnost rada kontrolira neformalna suglasnost radne
skupine.32 Drugi svjetski rat ozbiljno je otetio legitimnost autoritarnog
kapitalistikog poretka. Rad ispod mogunosti mogao se zapaziti i bez
posebnih studija. Godine 1959. ameriki sociolog Daniel Bell uoava:
Najkarakteristinija injenica o amerikom tvornikom radniku da-
nas ... jest odsutnost interesa za rad.33 Ta odsutnost interesa izraava
se u nedolaenju na posao, velikoj fluktuaciji radne snage i slaboj
radnoj disciplini, to se sve pogoralo od kada je Bell to uoio. U jednom
razgovoru, voenom 1974, Leonard Woodcock, jedan od manje konzer-
vativnih amerikih sindikalnih prvaka, karakteristino je zapazio:
injenica da se nedolaenje na posao u posljednjih 5-7 godina podvo-
struilo, pokazuje da nije rije o pojavi vezanoj za pogon, jer nije bilo ni-
kakve posebne promjene II nainu rada danas u odnosu na vrijeme prije
7 godina... Iznenauje, meutim, da je nedolaenje na pbsaovee ne
samo kod skupine koje rade na tekuoj vrpci nego i u pogonima gdje radni
uvjeti nisu zasnovani na tehnici tekue vrpce ... Mi zaista ne znamo kakvi
su to razlozi. Mi jednostavno ne znamo.34
162
Ipak, mi znamo koji su razlozi. Zavrit u taj ameriki dijal~~ -
a slini francuski,
engleski ili vedski dijalozi mogu se lako sastaVIti -
rijeima Wi1lamaHalala, profesora Amerikog sveuilita u Washing-
tonu:
Kako birokracije u pravilu nude radne uloge koje su vrlo specijalizirane,
proizali rutinski poslovi pruaju nedovoljno zanimanje i nedovoljan izazov
za zadovoljavanje obrazovanijih radnika dananjice. Osim toga, autoritaran,
centraliziran oblik rukovodstva zaposlenog u birokracijama postaje sve vie
neprihvatljiv i esto zavrava u osjeaju represije jer s~ zaposleni ~prij.~eni
cije radnika iroko su rasprostranjeni fenomeni meu mnogim skupinama
zaposlenih, ukljuujui veinu radnika i namjetenika i ak srednje direk-
tore. 35
Radi efikasnije kontrole radnika i smanjivanja troko~a zamjenji-
vanja postojee i obuavanja nove radne snage, posl?davcl uvod~ sve
razraeniju podjelu rada i specijalizaciju poslo,:"a, .zaJedno s teh1!-lko~
tekue vrpce koja diktira tempo rada. Kao poslJedICa, rad prestaje bIti
vjetina, samostalnost radnika se smanjuje, zado;,oljstvo r~do~ ne-
staje, a nezadovoljstvo i otpor radnika se povecava..u;aJkOVI sv~
ee izbijaju zbog razloga koji nisu povezani sa zahtjeVIma u yezl
s nadnicama. 3o
2. Da bi izvukao rad iz radnika, poslodavac mora uspostaviti stalni
nadzor nad njegovim radom. Ljudi pokazuju prirodnu sk1ono~t, kak~
je uoio Demsetz,31 da prekinu rad im ih gazda ne nadzire. U hter~tur~
o upravljanju smatra se da jedan ovjek moe neposredno nadztr~tl
izmeu tri i deset drugih ljudi. Na nioj razini rutinirano g rada, omjer
izmeu nadreenih i podreenih :noe se. P?visiti d?_.l. : 30. l! p~d~;
zeu sa recimo 4000 radnika moze postojati 11 razhcltlh ovlastenja.
Oito trokOVi 'nadzora su golemi. Osim toga, nejednakost u dohocima
nun~ se poveava. Ako za svako unapreivanje u ~l~bi pla~_poraste
25 posto, najvia plaa bit e 12 puta vea od prosJecne radmcke nad-
nice S druge strane ve prije vie od jednog stoljea, engleski gra-
an~ki ekonomist] ohn Stuart Mill shvatio je da u socijalistikoj farmi
ili tvornici radnika ne nadzire gazda, nego cijela zajednica iji je lan ..39
3. U autoritarnim uvjetima poticaj za inovacije oslabljen je ,!Jar IZ
tri razloga. Budui da se radnik smatra izvriocem, potrebna drustve~a
atmosfera nedostaje, i inovacije se smatraju poslom uprave. Prem~Je
za inovacije, kako god postavljene, nisu osobito efikasne. N~daIJ~,
budui da stvarne koristi od inovacija idu njima, emu se bnnuti?
I konano, poslovoa, koji Je n?rmalni me?lan ~::m~~ radnika i
uprave, moe imati - i oblcno Ima - vlastite kanJenstlcke razlo~e
da omalovai sposobnosti radnika pod njegovom komandom .. Opce-
nitije .. nove ideje jednostavno su opasne i nisu dobrodole. One mogu
pore~etiti postojeu ravnoteu statusa i moi. . .
4. U kapitalistikoj korporaciji vez31 izme?u ponaa~ja dIr~kt~:a ~
sankcija u velikoj mjeri je razorena. Dlrekton~rave gr~ske a dlOE;ICart
su kanjeni. Proces zamjene neefikasne uprave Je spor 1 slabog ucmka.
Najradikalnija presuda trita, ste~j, ?rutveno)e vrl~ skup~. stvar:
5. Konano, procedura pogaanJa Je skupa 1 oduz.lma vnJ~~e ~
energiju. Da bi zatitili svoje interese, radnici moraju orgamzlrati
ll" 163

sindikate; odravanje sindikalne mainerije zahtijeva, naravno, realne
trokove. A isto tako i odravanje organizacija poslodavaca. trajkovi
i lokauti predstavljaju oito rasipanje resursa. Umjesto da troe svoje
vrijeme i novac u meusobnoj borbi, svi ti ljudi mogli bi se angairati
u mnogopoeljnijem proizvodnom radu. Taj problem dobro je uoio
i saeo P. Chaulieu:
Ako 1000 pojedinaca posjeduje danu sposobnost samoorganizacije, kapi-
talizam se sastoji u tome da se, vie ili manje arbitrarno, odabere njih
pedeset, da im se da ovlatenje za upravljanje, a da su ostali jednostavno
osueni da postanu zupanici. Metaforiki govorei, to je ve 95 postotni
gubitak drutvene inicijative i poticaja. Ali to nije sve. Kako 950 zanema-
renih pojedinaca nisu zupanici, a kapitalizam je obavezan razvijati ih do
odreenog stupnja, ti pojedinci reagirat e i borit e se protiv onoga to
im sistem namee. Kreativne sposobnosti, koje oni ne smiju razvijati u
ime drutvenog poretka koji ih odbacuje (i koji oni odbacuju), sada se
koriste protiv tog drutvenog poretka. Razvija se stalna borba u samoj
jezgri drutvenog ivota. To uskoro postaje izvor daljeg rasipanja. Uski
sloj naredbodavaca mora- od tog trenutka podijeliti svoje vrijeme izmeu
organiziranja rada onih 'dolje', i nastojanja da se suprotstavi, neutralizira,
ukloni ili manipulka njihov otpor. Fup.kcija upravljakog aparata prestaje
biti samo organizacija, i uskoro poprima razliite naine prisile. Oni na
vlasti u velikoj modernoj tvornic~ u stvari troe manje svog vremena na
organizaciju proizvodnje, nego na rvanje, neposredno ili posredno, s otpo-
rom eksploatiranih - bilo da je rije o pitanju nadzora, kontroli kvalitete,
utvrivanju norme, 'ljudskim odnosima', raspravama.s radnikim povje-
renicima ili predstavnicima sindikata. Povrh svega, tu je, naravno, i stalna
zaokupljenost onih na vlasti time da se sve uini mjerljivim, izbrojivim,
provjerljivim, nadgledljivim kako bi se unaprijed mogla svladati svaka
protuakcija, koju bi radnici mogli poduzeti protiv novih metoda eksploata-
cije.40
Na razini narodne privrede mogu se razlikovati ovi izvori neefi-
kasnosti:
1. Klasni antagonizmi onemoguuju optimalnu upotrebu raspolo-
ivih ljudskih resursa. Dolazi do golemog rasipanja talenata. Obrazovne,
kulturne i medicinske ustanove drutva ne koriste oni kojima bi to
najvie pomoglo; diferencirani pristup tim ustanovama ostvaruje se u
skladu s klasnim poloajem kandidata. Taj smo problem dotaknuli u
treem poglavlju, u odjeljcima I i II, a na ovom mjestu on zasluuje
dalju raspravu. U predratnoj Engleskoj diplomci takozvanih javnih
kola (privatno financiranih kola koje naplauju kolarine) predstav-
ljali su 2 posto stanovnitva, ali njihovi izgledi da upravljaju zemljom
- to- jest, da postanu lanovi Parlamenta - bili su 115 puta vei nego
izgledi uenika koji nisu imali pristup u te privilegirane kole. 41 S druge
strane, dok gotovo sva djeca viih poslovnih i profesionalnih klasa
koja imaju odgovarajue sposobnosti imaju mogunost vieg obrazo-
vanja, isti podatak za namjetenike je otprilike 50 posto, za kvalifici-
rane radnike 30 posto, a za nekvalificirane radnike 20 postO.42 U Sje-
dinjenim Dravama, zemlji s najvie sveuilita na svijetu, 58 posto
najsposobnije desetine stanovnitva u pogledu kvocijenta inteligencije,
164
nije 1950-ih godina primilo fakultetsko obrazovanje.43 Ti postocJ oi
gledno odraavaju i razinu privrednog razvoja i poboljat e se s
viom razinom razvoja. No, na svakoj razini razvoja, ispotprosjena
djeca privilegiranih klasa primaju obrazovanje na raun nadarene djece
eksploatiranih klasa. 44 -
Kad u bogatijem drutvu obrazovanje postane pristupanije, vlada-
jue klase opet uspijevaju diskriminirati. U Sjedinjenim Dravama,
obitelji vanijih poslovnih ljudi daju isto toliko direktora kao i cijelo
radno stanovnitvo, a obitelji vlasnika poduzea daju ih ak dva puta
vie. 45 Izgledi sina jednog poslovnog direktora ili vlasnika velikog
poduzea da- postane uspjean poslovan ovjek, otprilike su 12 puta
vei od izgleda sina jednog nekva1ificiranog ili polukva1ificiranog rad-
nika, a stotinama puta vei od izgleda sina poljoprivrednog radnika,
kome je praktiki nemogue prodrijeti u poslovnu elitu. 46
2. Tijesno povezana s prethodnom tokom je injenica da privatno-
-vlasnika privreda raa i iracionalnu distribuciju dohotka. Ona je ira-
cionalna, jer bi egalitarnija distribucija - koja je mogua u drugim
drutvenim uvjetima - poveala ekonomsko blagostanje. No ona je
iracionalna i zbog jo jednog razloga: ona smanjuje potencijalnu pro-
izvodnu efikasnost privrede. Opseg proizvodnje - a takoer i po-
tronje - ovisi o efikasnoj upotrebi svih resursa, ukljuujui i radne
resurse. Radni resursi nisu dani sami po sebi, njih treba izgraditi, i oni
se mogu izgraditi na razliite naine. Najefikasnije je kad su zdravlje,
obrazovanje i kreativna volja za rad stanovnitva maksimalno stimu-
lirani. Adekvatno stanovanje, ispravna prehrana i lijenika pomo
proizvode ne samo zdrava tijela - to je samo po sebi aktiva - nego,
kako to psiholoka istraivanja nesumljivo pokazuju, takoer po-
spjeuju razvoj intelektualnih sposobnosti. Ravnomjernija raspodjela
dohotka, kOja dovodi do povienja standarda zdravlja, poeljna je na
ekonomskoj osnovi. Isto vrijedi i za obrazovanje. Ako se trite ostavi
da funkcionira nekontrolirano, ono e dovesti do rasipanja talenata,
jer nee biti obrazovana najdarovitija djeca, nego djeca roditelja koji
mogu platiti. Problem obrazovanja ne iscrpljuje se polaenjem kole.
On ima mnogo iri aspekt u sudjelovanju u cijelOj kulturnoj tradiciji
danog drutva. I opet, vea jednakost dohotka dovodi do izgradnje
efikasnije radne snage, odnosno obrnuto, nejednakost smanjuje dru-
tvenu mobilnost, to je s ekonomskog stajalita nepoeljno kao i svaka
druga smanjena mobilnost resursa.
3. Kako osnovne odluke o djelatnosti poduzea donosi nekoliko
pojedinaca u upravnom odboru, drutvena kontrola je praktiki ne-
mogua. Poduzea se mogu nelegalno sporazumijevati, izbjei poreze,
mogu upotrijebiti svoju meunarodnu poslovnu mreu da sakriju pro-
fite, zaobilaze propise o izvozu kapitala (to multinacionalne korpo-
racije stalno rade), itd.; mogu nagraivati upravu manje ili vie pro-
izvoljno,47 i mogu se angairati u razliitim djelatnostima koje nisu
strogo ilegalne, ali su drutveno tetne. Nedodirljive poslovne tajne,
predstavljaju pokriva za sve te djelatnosti.
4. Privatno-vlasniko poduzee stimulirano je na rast preko opti-
malne proizvodne veliine. to vee poduzee, to je ono financijski
jae. To podrazumijeva da lake dolazi do kredita i da moe kontro-
lirati trite. Tako o1igopol i monopol predstavljaju prirodne tendencije.
A to, naravno, dovodi do loe raspodjele resursa.
165
 5. Privatno vlasnitvo namee odreena ogranienja drutvenom
planiranju. Nekoordinirane ekonomske odluke izazivaju privredne ci-
kluse, nezaposlenost i golemo rasipanje materijalnih resursa. Kao po-
sljedica, stopa privrednog rasta je nia nego to bi inae mogla biti.
Endemika inflacija je najnoviji oblik ekonomske nestabilnosti i naj-
novija posljedica privatnog vlasnitva. U posljednja tri desetljea
stvarno velika nezaposlenost postala je politiki nedopustiva. tovie,
u situaciji relativno pune zaposlenosti, sindikati su dovoljno jaki da
poveaju svoj udio u drutvenom kola!-1. Iz istog razloga, poslodavci
su dovoljno jaki da prebace to poveanje na stanovnitvo, i tako sau
vaju profite manje ili vie netaknute. Kao rezultat, cijene rastu. Ako
se profiti smanje, stopa rasta se smanjuje. Ako se nadnice dre nisko
- ' ponekad se sindikati koriste da se upravo to postigne - privatno
bogatstvo se poveava. Tako postOji zaarani krug koji se obino
razrjeava inflacijom. . duzea nema operativnu samostalnost voenja poslova.
6. Tijesno povezano s prethodnom tokom je rasipanje u procesu
poslovanja, ak i u uvjetima pune zaposlenosti. Budui da se profiti
postiu prodajom roba i usluga, intenzivna reklama postaje neophodna
komponenta proizvodnog procesa. Da bi se preivjelo, treba osigurati
udio u tritu, ako trite ne postoji, treba ga stvoriti. To ukljuuje
goleme reklamne izdatke, trokove reprezentacije, ako je potrebno
i mito - to uvjerljivo pokazuje meunarodni skandal tvrtke Lock-
heed - odravanje prekomjernog broja prodajnih punktova, trokove
takozvanih odnosa s javnou i politikog agitiranja (lobizma), odra-
vanje reprezentativnih poslovnih zgrada, te poslovno parnienje. Tu
treba dodati i trokove nabujalih financijskih, osiguravajuih i pravnih
usluga, te usluga trgovaca nekretninama. 48 Drutveni trokovi umjetno
stvorenih potreba, iracionalne strukture potronje i ekolokih teta
teko su mjerljivi, ali ih treba svesti pod isti nazivnik. .
7. Suprotni interesi izmeu rada i kapitala zahtijevaju sloenu,
delikatnu i skupu proceduru izmii:'enja od strane drave. Drava se
mora izloiti golemim trokovima nadzora kako bi smanjila tete koje
proizlaze iz pekulacija i protudrutvenog ponaanja privatno-kapita-
listikih skupina, opisanog u tokama 3 i 4. Kako primarna raspodjela
dohotka u kapitalizmu dovodi do velikih nejednakosti - s posljedicama
spomenutim u toki 2 - drava mora intervenirati velikim oporezi-
vanjem (u najboljem sluaju). Ali, otro oporezivanje takoer namee
odreene realne trokove, osim isto administrativnih trokova. To su:
(a) destimuliranje rada, (b) stimuliranje nepotenja i izbjegavanja po-
reza, i stoga negativan utjecaj na javni moral, (e) kako god sloeno,
oporezivanje ne 'moe biti savreno, i zbog toga ostaju znaajne pravne
praznine. Njih prije svega isko~itavaju bogatije skupine stanovnitva.
B. NEEFIKASNOSTI ETATISTIKE ORGANIZACIJE
Etatistiki sistem pokazat e sve neefikasnosti karakteristine za
biro krats l5.i sistem. Procjenjujui situaciju u svojoj zemlji' u jednom
govoru na partijskom kongresu 1952. godine,Malenkov: je nabrojio
neke od njih: strah od prijavljivanja nepravilnosti nadreenima za-
takavanje istine o lokalnim aferama, nehaj u vrenju dunosti: po-
pustljivost u nareivanju, naglaeni nepotizam kod imenovanja na
166
dunosti.49 Radi komparativne analize, te i druge neefikasnosti svrstat
u prema istoj shemi kao i neefikasnosti kapitalistike organizacije,
opisane u odjeljku A. Poinjemo razmatranjem dogaaja na razini
poduzea.
1. Kako je i etatistiko drutvo stratificirano, karakterizirat e ga
motivacijski efekti slini onima u kapitalizmu. Dobro je poznato da
se sredstva kao to su sudovi, zatvori i prisilni rad povremeno koriste
za rjeavanje problema nedostatka radne discipline i neuspjeha ruko-
vodilaca. 50 Stoga moemo pretpostaviti da zanimanje za rad nije veliko.
Ota ik, bivi potpredsjednik ehoslovake zaduen za ekonomske
poslove, ovako je opisao situaciju u svojoj zemlji: Lo rad proizvodi
sve vie otpadaka, izostajanje s posla i potkradanje se poveavaju.
Mnogi radnici ... dopunjavaju svoje prihode radom u 'fuu' za privat-
ne pojedince.51 Produktivnost e vjerojatno biti niska jer uprava po-
2. Kako su izvan poduzea dodani novi slojevi hijerarhije, pojav-
ljuju se dodatni trokovi nadzora povrh onih unutar poduzea. Opi-
sujui maarsku privredu iz 1956. godine, Janos Kornai navodi da su
nadzor i kontrolu vrili prije svega industrijske direkcije i ministarstvo
koje upravlja poduzeem. Zatim dolazi Ministarstvo dravne kontrole i,
za vanija poduzea, ministarski savjet, te zavodi za planiranje i stati-
stiku. Treba dodati i partiju. A u sumnjivim sluajevima, policija ili
Ured javnog tuioca proveli bi istrage.52 Kontrolne vlasti bave se izri-
canjem kazni direktorima na razliitim razinama za sve mogue pre-
kraje. Tako su maarski direktori bili kanjeni za nemarno upravljanje
skladitern, za osobni nedolazak u Ministarstvo zbog isplaivanja vika
nadnica, zbog nesnianjivanja tehnikog, osoblja za jednu osobu, zbog
nepridravanja propisanih normi upotrebe sirovina, zbog nepridra-
vanja planiranih razdoblja praznika.53 Godine 1966. bilo je 84.000
pravnih propisa koji su regulirali odluke direktora u Poljskoj.54 Na taj
nain ima dovoljno prostora da se pravila kre, a to opet zahtijeva
bogati asortiman nadzora i kontrole.
3. to se tie inovacija, Kornai uoava da poduzea ne pokuavaju
razviti nove proizvode jer im to nije probitano. Takoer nisu osobito
zagrijani za iskoritavanje tehnikih otkria ili za primjenu novih
procesa uvedenh u drugim poduzeima. Budui da se svako poboljanje
odmah ukljuuje u plan za idue godine, mogue koristi brzo se gube,
a via produktivnost postaje obavezna. Zbog dvostruke nesklonosti
mijenjanja utvrene tehnologije, centar mora narediti poduzeima
uvoenje inovacija. Pripremanje i nadzor nad mnogobrojnim instruk-
cijama i nalozima, oito, zahtijeva uspostavljanje centralne biro-
kracije, pa se tako raa veliki administrativni aparat zaduen za teh-
niki razvoj.55
4. Sljedei tip neefikasnosti neto je drugaiji. Steaj kao sankcija
za loe upravljanje ne dolazi u obzir. U stvari, sankcija je bra i efikas-
nija nego u kapitalistikom poduzeu jer generalni direktor nije svoj
vlastiti gazda. Ali kriteriji su razliiti. Od direktora se oekuje prije
svega da bude politiki efikasan. To znai da mora pouzdano izvravati
sve naloge vie vlasti, mora se bezuvjetno pokoravati. Direktor je u
stvari birokrat. On se plai odluka. Stoga su operativna efikasnost i
inovacijska sposobnost uprave ozbiljno umanjeni. Direktor postaje
167
 neurotian kad instrukcije ne dolaze. On tada odlae odluke. ,On je
neodgovoran jer reagira na pravila i komande, a ne na probleme.
Rezultat je rasipanje kojt) se poveava sa sloenou privrede. Kako
trite ne igra praktiki nikakvu ulogu, glavni instrument kontrole
direktorske efikasnosti jest ispunjavanje proizvodnog. plana. Direktor
je tako motiviran prikriti svoje proizvodne mogunosti da bi izbjegao
nametanje otrog plana. Budui da se i drugi direktori ponaaju na
isti nain, cijela privreda funkcionira ispod kapaciteta. Osim toga,
kvaliteta proizvoda je opepoznato loa.
5. Etatistika privreda izbjegava trokove pogaanja i (gotovo)
nema trajkova. Ali sindikalna birokracija postoji, i, osim toga, znatni
su trokovi indoktrinacije, propagande i policije.
6. Za razliku od kapitalistikog poduzea, etatistiko poduzee podli-
jee dodatnom, estom, tipu neefikasnosti zbog nepostojanja privredne
autonomije. Zbog toga ono. ne moe iskoristiti sistem cijena i decentra-
liziranog trita. Trite je mehanizam za komuniciranje informacija.
Kako je ispravno uoio Friedrich Hayek, centralizirano donoenje od-
luka zahtijeva agregiranje informacija. 56 U tom procesu mnoge rele-
vantne pojedinosti nuno. se gube. Statistiko agregiranje zahtijeva
standardizirane podatke i skupljanje elemenata koji se razlikuju po
kvaliteti, lokaciji i drugim pOjedinostima, efikasno donoenje odluka
zahtijeva uzimanje u obzir svih. specifinih razlika. Nema pomirenja
izmeu ta dva zahtjeva u centralistikom sklopu. Osim toga, to su
dulji informacijski kanali, vea je vjerojatnost da e konana informa-o
cija biti vie iskrivljena. Tako centralizacija implicira znaajan gubitak
i iskrivljavanje informacija, koje se moraju filtrirati kroz razliite
slojeve hijerarhije, drugim rijeima, centralizacija implicira golemo
rasipanje znanja raspoloivog u drutvu. Moemo dodati jo dvije
posljedice. Kako je poduzee potpuno ovisno o izvorima opskrbe koje
kontrolira centralna vlast, ono e nastojati akumulirati radnu snagu,
sirovine, rezervne dijelove i ostala dobra preko svih tekuih potreba da
bi osiguralo sve to mu je potrebno. Kao rezultat, u etatistikim podu-
zeima dolazi do kronine prezaposlenosti (i stoga niske produktivnosti
rada) i velikih zaliha (koje se imie mogu proizvodno koristiti).57 S druge
strane, poduzee je motivirano da zadovolji plan, a ne potroae. To
takoer poveava zalihe (neeljene robe) i stvara endemine diskre-
. pance izmeu strukture potranje i ponude. U kapitalizmu roba je
raspoloiva, ali je novac (efektivna potranja) oskudan, u etatizmu je
obrnuto: novca ima, ali nema robe.
Na razini narodne privrede,. etatizam prolazi mnogo bolje u pogledu
prve tri neefikasnosti. .
1. Rasipanje talenta manje je zbog opeg pristupa obrazovanju
i vee drutvene mobilnosti. S druge strane, zahtjev strogog politikog
konformizma znaajno umanjuje mogunosti punog kOritenja raspolo-
ivog talenta.
2. Raspodjela dohotka je ravnomjernija. 5s
3. Nema poslovnih tajni ili privatne pekulacije. Nelegalno spo-
razumijevanje je mnogo slabije i sastoji se prije svega u razliitim po-
slovima izvan redovitih planskih kanala.
4. S obzirom na etvrtu neefikasnost, situacija je neto specifinija.
Umjesto monopola privatnih poduzea pojavljuje se totalni monopol
drave. Rezultat toga je da se struktura potronje iskrivljuje. Osim
168
toga, iz oitih razloga, birokracija vie voli velika poduzea. Stoga su
odsutna mala i vrlo mala poduzea, koja zadovoljavaju specifine po-
trebe stanovnitva i koja su esto korisni inovatori.
5. Dok je nedostatak autonomije poduzea glavni nedostatak eta-
tistike organizacije, centralno planiranje je njena osnovna prednost.
Centralno planiranje omoguuje mobilizaciju i brzu realokaciju resursa.
Ravnotea izmeu tednje i investicija moe se osigurati unaprijed,
a isto tako i opseg akumulacije. Nema nezaposlenosti. Inflacija se
lako kontrolira. Privredni ciklusi su znatno smanjeni. Ali krutost admi-
nistrativnog planiranja spreava planere u koritenju svih mogunosti
efikasnog usklaivanja privrednih aktivnosti. Ocjenjuje se da se 25
. posto ukupnog radnog vremena gubi zbog loeg funkcioniranja sistema
opskrbe.59 Nespretnost i otezanje s odlukama, loa koordinacija pra-
teih aktivnosti, este promjene u planovima, realokacija investicijskih
ogranienja, iezavanje odgovornosti za uinke investicija, dobro su
poznate slabosti alokacije investicija u sistemu direktiVnog planira-
nja.60 Kad formalni kanali ne funkcioniraju, razvija se ilegalna praksa.
Poduzea koriste usluge posebnih nabavnih posrednika, poznatih pod
imenom tolkai (laktai), koji lociraju izvore opskrbe i sklapaju po-
slove. Kako postojee trite ne djeluje dobro,' esto ga zamjenjuje
crno trite, a podmiivanje postaje gotovo sveope. Ono ide od raz-
mjenjivanja usluga, preko kupovanja deficitarnih proizvoda od vozaa
kamiona na auto-cestama dok prevoze robu u svoja poduzea, sve do
davanja novanih i nenovanih darova utjecajnim osobama. 6l Podmi-
ivanje smanjuje administrativnu krutost ali unitava moralnost i,
ujedno, normalne poticaje i produktivnost.
Nadalje - a to je paralela petoj kapitalistikoj neefikasnosti -
iskrivljavanje informacija, hijerarhijska krutost i odgovarajue pre-
preke komuniciranju, smanjuju sposobnost prilagoavanja nacionalnih
birokratskih organizacija. Sistem poinje reagirati tek nakon poinjene
velike tete. Tako etatistike sisteme karakterizira neprekinuti niz
kriza. Kriza je, kako je umjesno uoio Michael Crozier, nerazdvojni dio
birokratskog sistema jer jedino kriza omoguuje neophodna prilago-
avanja. 62
6. Zbog centralnog planiranja reklamne kampanje i financijski po-
srednici su uglavnom irelevantni.
7. Makroekonomska neefikasnost - potreba dravnog arbi-
triranja i njegovi trokovi - mnogo je vea u etatizmu. Drava potie
sve, i kontrolira sve. 63 Za to joj je potreban glomazan administrativni
i represivni aparat. Tu su takoer i speCifini trokovi dravnog mono-
pola, koji se odraavaju u monolitnoj organizacijskoj piramidi. Kako
se trai apsolutna jednoobraznost, heterodoksne drutvene inovacije su
blokirane. Postoji samo jedna istina, ona je sadrana u partijskoj liniji
i nju proklamira partijski prezidij. Dok su opcije relativno jednostavne
i oite - to odgovara sluaju nerazvijene zemlje - trokovi
monolitne ortodoksije su relativno niski. Prednosti su, s druge strane,
( znatne: cijela nacija moe se efikasno mobilizirati za postizavanje o!ire-
enih ciljeva kao to su eliminiranje gladi i brz privredni razvoj. Kad
ciljevi postanu sloeni, a opcije prestanu biti oite, ekskluzivna
ortodoksija smanjuje mogunosti uspjenog razvoja. Zapazili smo de-
fekte krutog centralnog planiranja. Prirodna reakcija bila bi decentra-
169
lizacija. No, stvarna decentralizacija vodila bi u pluralistiko drutvo
i razbila bi cijeli poredak.64 Zbog toga, etatistiki poredak suoava se
s vrlo uskim granicama unutar kojih moe eksperimentirati. A orto-
doksija je preduvjet za preivljavanje.
C. KOMPARATIVNA EFIKASNOST
Kapitalistika privreda zasniva se na privatnom vlasnitvu. Zbog
toga su poduzea autonomna i mikroekonomski relativno efikasna.
Meutim, nedostatak koordinacije na nacionalnoj razini dovodi do
makroekonomskog rasipanja. Etatistika privreda zasniva se na drav.,.
nom vlasnitvu. Zbog toga je mogue centralno planiranje koje pobolj-
ava makroekonomsku efikasnost, ali ono t8.koerdovodi i do velikog
rasipanja unutar poduzea. A priori; uope nije oito koji je od ta dva
ekonomska sistema u cjelini efikasniji. Problemu moemo prii na ovaj
nain.
rezultate studije iji su autori Bela Balassa i Trent Bertrand. U njoj se
usporeuje pet evropskih etatistikih zemalja (Bugarska, -ehoslovaka,
Maarska, Poljska i Rumunjska), s etiri kapitalistike zemlje na pri-
blino istoj razini razvoja (Grka, Irska, Norveka i panjolska) i s
Jugoslavijom.
Etatistike zemlje na srednjoj razini razvoja postiu viu stopu
rasta i proizvodnje i faktorskih utroaka. Potonje implicira veu aku-
mulaciju i znatno vee zapoljavanje. Faktorska produktivnost povea
va se neto sporije. Moe se stoga zakljuiti da je via stopa rasta prije
svega rezultat veih investicija i breg zapoljavanja. Moe se naslutiti
da e iscrpljivanje radnih resursa na viem stupnju industrijalizacije
dovesti do poveane supstitucije rada kapitalom, do smanjivanja ela-
stinosti supstitucije, do pada ukupne proizvodnosti faktora i, kao re-
zultat svega toga, do smanjivanja stope rasta. To e biti opi efekti
industrijalizacije. Na njih e se superponirati efekti krutosti sistema
koji rezultiraju smanjenom faktorskom produktivnou 67

Ako se efikasnost mjeri proizvodnjom dobivenom iz raspoloivih Danas postoji samo nekoliko etatistikih zemalja, te stoga statistike
resursa, pokazatelj k<;>ji s najvie smisla mjeri ukupn1.1 efikasnost pri- usporedbe treba tumaiti s oprezom. Kako jo ne postoji ni jedna so-
vrednog sistema je stopa rasta koju taj sistem uspijeva postii. Pret- cijalistika privreda, te statistike usporedbe nisu mogue. Budui da
hodna analiza upozorava da e etatizam vjerojatno biti efikasniji u je jugoslavenska privreda najblia samoupravnoj organizaciji, moemo
manje razvijenim zemljama, a manje efikasan u razvijenijim. Empirijski je uzeti kao aproksimaciju socijalistike privrede. Sudei prema po-
podaci potvruju to oekivanje. 6s Stope rasta u manje razvijenim eta- dacima iz Tabele 7, performanse jugoslavenske privrede u skladu su
tistikim zemljama (s izuzetkom Kube) znatno su vie nego u usporedi- s naim oekivanjima. Ali analiza samo prema jednom slu_aju nije
vim kapitalistikim zemljama. Na razini sovjetskog razvoja, etatistike statistiki signifikantna i mora se promatrati prije svega kao ilustraci-
zemlje pribliavaju se cjelokupnom trendu, iznad te razine one poinju ja. GB Osim rasta i produktivnosti, osnovno blagostanje (za definiciju i
zaostajati za kapitalistikim zemljama. 60 podatke vidi drugo poglavlje, odjeljak III B) i raspodjela dohotka ta-
Analiza strukture stope rasta mogla bi dati dodatnu zanimljivu in- koer upozorava na sistemske razlike (tabela 8).
formaciju o ekonomskim profilima razliitih drutvenih sistema. Zbog
nedostatka podataka takve su studije jo vrlo rijetke. Tabela 7 saima TABELA 8
Temeljno blagostanje i raspodjela dohotka
TABELA 7
Stope rasta proizvodnje, utroaka faktora i produktivnosti faktora u industriji Raspodjela dohotka
zemalja s razliitim drutveno-ekonomskim sistemima Razlike u
osnovnom Gini Postotni mlio
1953-1965. omjer gornjih 5 0/O
blagostanju
Godinje stope rasta
Razvijene
Ukupna
kapitalistikezemlje -7,0 0,40 17,4
Osnovna Radna produk-
Proizvod sredstva snaga tivnpst Drave blagostanja -2,4 0,36 15,1
faktora Etatistike zemlje +4,5 0,21-0,26 a 10,9-12,2a
Kapitalistike
Jugoslavija +5,Ob 0,25 12,7
privrede . 7,1 6,3 2,5 3,3 a Bugarska i Poljska
Etatistike privrede 8,7 8,1 4,1 3,0 b + 10,0 na temelju podataka Svjetske banke
Jugoslavija 11,8 7,5 6,7 4,7
Podaci openito, a podaci o raspodjeli dohotka posebno, vrlo su
Napomena: Neponderirani prosjeci. Koritena je Cobb-Douglasova proizvodna funkcija grubi i stoga omoguuju samo rangiranje, ne i procjenjivanje apsolutnih
s konstantnim prinosima i elastinou rada (J. = 0,65. . razlika. Osim toga, raspodjela dohotka je funkcija razine razvijenosti
Izvor: B. Balassa, T. Bertrand, Growth Reformance of Eastern European Economies
and Comparable Western European Countries American Economic Review; May 1970 i naslijeenih regionalnih razlika, koje su u Jugoslaviji mnogo vee nego
stranica 316_ . , drugdje. Radi bar djelomine usporedivosti, od etatistikih zemalja ana-

170 171
liziramo Poljsku i Bugarsku, a za statistiku populaciju odabrali smo
radnike umjesto domainstava. Uzimajui sve to u obzir, moemo za-
kljuiti da je osnovno blagostanje u Jugoslaviji. vjerojatno vie nego
u etatistikim zemljama, a raspodjela je dohotka priblino jednaka.
Mogu je jo jedan sistemski test. Jugoslavija je takoer i zemlja
koja je prola kroz sva tri temeljna suvremena drutveno-ekonomska
sistema unutar ivotnog vijeka jedne generacije. Prola je kroz kapita-
listiku trinu ekonomiju prije rata, uspostavila je centralno planiranje
nakon rata, i od tada je pionir u uvoenju samoupravne privrede. Ovaj
niz od tri razliita sistema unutar relativno kratkog vremenskog raz-
doblja prua dragocjenu mogunost analiziranja komparativne efikas:"
nosti tih sistema jer se ostale varijable dre konstantnima u mjeri u
kojoj je to u ekonomskoj analizi mogue. Odgovarajui rezultati pri-
kazani su u tabeli 9.
TABELA 9
Stope rasta proizvodnje, utroaka faktora i produktivnosti faktora u industriji,
rudarstvu, graevinarstvu i zanatstvu u Jugoslaviji, 1911-67.
Godinje stope rasta
Pr'oiz- Osnovna Radna
vodnja sredstva snaga
Kapitalizam, 1911-40.a 3,7 3,2 1,5
Etatizam, 1940-54.a 5,9 10,0 4,8
Samoupravljanje,
1954-67. 10,3 7,8 4,4
IZl'or: B. Horvat, Tehniki progres u Jugoslaviji, Ekonomska Analiza, 1968, str. 48.
a Iskljuujui ratne 'godine 1914-18. i 1941-45.
Rast produktivnosti od 1,5 posto godinje u vrijeme kapitalistike
etape razvoja odgovara dananjem rastu produktivnosti latinskoame~
rikih privreda. U usporedbi s kapitalistikom trinom privredom,
etatistiko centralno planiranje povealo je stope rasta osnovnih sred-
stava i zaposlenosti vie od tri puta. Kako je rast proizvodnje zaostajao,
promjena u ukupnoj produktivnosti faktora bila je negativna. Da je
Jugoslavija nastavila s centralnim planiranjem, ona bi, naravno, kao
i kod drugih etatistikih zemalja postala pozitivna. Nae podatke naj-
vjerojatnije moemo ovako protumaiti. Uvoenje centralnog planira-
nja ubrzava rast, ali poveavajui utroke faktora vie od prOizvodnje,
smanjuje produktivnost u usporedbi s alternativnim ekonomskim siste-
mima. Shodno tome, ukupna produktivnost faktora moe rasti po re-
lativno visokim stopama, ali njezina apsolutna razina uvijek je nia
nego u usporedivim privredama druga dva sistema. Razdoblje samo-
upravljanja ini se kao neka vrsta sinteze pozitivnih osobina prethod-
nih dvaju razdoblja. Zaposlenost nastavlja rasti ,Otprilike jednako brzo
kao pod centralnim planiranjem. Ali prOizvodnja se iri znatno bre,
tako da rast produktivnosti dosie stope iznad svih prije poznatih
veliina.
172
Do sada empirijski podaci V1se nego potvruju naa oekivanja.
Meutim, 1965. godine dolazi do promjene. U nastojanju da se ubrza
ekonomska i politika decentralizacija, provedena je loe pripremljena
reforma. Ona je potakla izuzetno sloen drutveni proces ija analiza
prelazi granice ove studije. Ograniit u se samo na bitne promjene.
Ekonomski gledano, reforma se zasnivala na naivfloj ideji da radni
kolektivi najbolje znaju to je za njih dobro. To je podrazumijevalo
ukidanje interventnih investicijskih fondova i specijaliziranih federalnih
banaka; reforma je rezultirala uklanjanjem veine poluga efektivnog
planiranja i iskljuivim oslanjanjem na monetarnu politiku (iz poetka
krajnje restriktivnu). Openito, reforma je znaila oivljavanje laissez-
--faire ekonomskog pristupa iz 19. stoljea. Ne iznenauje to je privreda
odmah zapala u recesiju, a unutar dvije godine stopa rasta industrijske
proizvodnje pala je ispod nule. Kao posljedica, zemlja se suoila s brzo
rastuom nezaposlenou - prvi put u svojoj poslijeratnoj povijesti.
Politiki gledano, reforma je podrazumijevala pristup koji podsjea na
tradicionalni liberalizam. To je dovelo do istinske decentralizacije, ali
je isto tako pridonijelo i razvijanju ideologije o nacionalnim dravama
u est republika od kojih_je sastavljena Jugoslavija. Ako se prisjetimo
da je zemlja bila ujedinjena istom u toku ivota sadanje generacije;
Ukupna, da je sastavljena od mnogih nacionalnosti; da ukljuuje tri podruja
produk-
koja su pripadala trima razliitim svjetskim kulturama - rimokatoliki
tivnost zapad, pravoslavni istok i orijentalni muslimanski jug - i da je razlika
1,5 u privrednom razvoju izmeu najrazvijenijih i najmanje razvijenih sa-
stavnih nacija, mjerena proizvodnjom po stanovniku, ak 6 : 1, onda
-1,0 nas nee iznenaditi da su privredni neuspjesi i ideologija o nacionalnim
dravama uskoro oivjeli uspavane nacionalistike antagoniZme i iza-
4,4 zavli pravu eksploziju poltikih strasti. 69 Ekonomskoj recesiji dodana
je i politika nestabilnost. .
Ta su kretanja zaustavljena 1971. godine politikom akcijom koja
je zaustavila proces demokratizacije i zamijenila laissez-faire trite
paradravnim sporazumima poznatim pod imenom drutveni dogovo-
ri.70 Zemlja se politiki stabilizirala, ali je izgubila svoj pionirski polet
i entuzijazam. Ekonomske performanse (privremeno) malo su se po-
boljale, ali je stopa rasta ostala znatno ispod prijanjih dostignua i
ispod objektivnih mogunosti, ak kad uzmemo u obzir i svjetsku in-
flaciju i recesiju nakon 1972. godine.71 Nasljee prethodnog razdoblja
bila je transformacija dravne organizacije u neku vrstu konfederacije.
Federalna vlada uope ne moe donijeti ni jednu ekonomsku odluku
bez jednoglasnog pristanka odgovarajuih meudravnih komiteta sa-
stavljenih od predstavnika ili premijera dravnih vlada. Osam nacio-
nalnih banaka zajedniki odluuju o monetarnim i kreditnim politika-
ma. Carinske pristojbe su praktiki jedini nezavisan izvor federalnih
prihoda. Tako se fiskalna politika pokazala nemoguom i u stvari je
nepostojea. OPenito, cijela ekonomska politika- i u svojoj formu-
laciji i u svojoj primjeni - je preoptereena nespretnim politiJ.dm pre-
govorima koji je ine neefikasnom jer se ekonomske odluke ne zasni-
vaju na strunoj analizi i ne mogu se na vrijeme provesti.
Zemlja prolazi kroz krizu sazrijevanja. Iskuavaju se sve mogue
ideje. Prave se svi mogui politiki kompromiSi izmeu razliitih snaga.
173
Dobar pokazatelj tih zbivanja je injenica da su u vremenskom raz-
maku od 11 godina donesena dva ustava (1963. i 1974) i pedeset ustav-
nih amandmana. Jugoslavija jo uvijek jedina u svijetu ima privred~ s
radnikim upravljanjem a pioniri nikad ne putuju ravnom ili osobito
efikasnom stazom. Usprkos tome, zemlja je postigla relativno visok stu-
panj ekonomskog blagostanja i politike stabilnosti. Ako se iz primjera
Jugoslavije moe izvui neka pouka, onda je to vjerojatno da je prijelaz
u samoupravljanje relativno jednostavan i lak na razini radne organiza-
cije. Uvoenje samoupravljanja najvjerojatnije e ubrzati rast, ali ono
ne jami automatski i nastavljanje istog trenda. Stvarni problemi po-
vezani su s makroekonomskom i makropolitikom organizacijom.,
Ovdje je jo potrebno razraditi i teoretska i praktina rjeenja. Meu nosti. Socijalistika privreda podrazumijeva trite i autonomne, samo-
tim, iako za sada ne znamo ta rjeenja, naa je analiza pokazala - ako
potpuno iskoritava, a gubici zbog nedostataka trita izbjegavaju.
Planiranje i drutveno vlasnitvo ine financijsku peku1aciju gotovo
nemoguom i znaajno smanjuju opseg rasipno g reklamiranja. Inter-
vencije drave su minimizirane jer se odluke automatski kontroliraju
na svakoj razini, a oporezivanje je jednostavno zbog egalitarne raspo-
djele dohotka.
Sada moemo saeti nae nalaze.' Etatizam uspijeva mobilizirati
ekonomske resurse, ali na niskoj razini efikasnosti. Kapitalizam postie
veu efikasnost, ali znatan dio resursa ostaje neiskoriten zbog privred-
nih ciklusa. Ni jedan od dva sistema nema oiglednu istu prednost -
ili, u najboljem sluaju, eventualna prednost je funkcija razine razvije- ,
I
I
upravne proizvodne jedinice. Prema tome, SOcijalistiko poduzee moe ::
I

nam je doputeno slijediti metodoloke upute matematiara - da ta u pogledu produktivnosti uiniti sve to moe i jedno kapitalistiko po-
rjeenja doista postoje. duzee. Socijalistika privreda zasnovana na drutvenom vlasnitvu,
Neto openitija komparativna analiza mogua je ako iz specifinih takoer podrazumijeva drutveno planiranje. Stoga ona moe ostvariti
osobina socijalistikog organizacijskog modela izvedemo odgovarajue sve produktivne uinke koje moe ostvariti centralno planska privreda.
zakljuke. U samoupravnoj skupini radnika, motivacija za rad, i prema Budui da je bar jednako efikasna kao i svaka od alternativa, i osim
tome produktivnost, vrlo vjerojatno e se poveati. Mnoge studije po- toga sposobna postii jo neto, ona je efikasnija.
kazale su da participacija poveava produktivnost ak i u kapitalisti Socijalistika organizacija privrede nije, naravno, isto blaenstvo.
koj sredini.72 Trokovi nadzora su smanjeni.73 Faktori koji ograniuju Ona poveava efikasnost rjeavajui mnoge stare probleme, ali ona
inovacijski impuls su uklonjeni. Sankcije za loe upravljanje relativno ujedno stvara i nove probleme. U nastavku emo razmatrati neke od
su brze i primjerene. Dohodak radnog kolektiva ovisi o poslovanju tih problema, razraditi i smjestiti u povijesnu perspektivu nalaze ovog
poduzea. Prema tome, posljedice loeg upravljanja odmah se osjete, odjeljka.
a odgovorne za gubitke mogue je otpustiti. Kako je kapital u drutve-
nom vlasnitvu, lako je institucionalizirati upravljaku pomo poduze-
ima u tekoama i izbjei steaj. Napokon, iako trajkovi ne nestaju,
postaju vrlo rijetki i ekonomski beznaajni. A kakva god bila funkcija
sindikata, oni sigurno ne pregovaraju s poslodavcima o nadnicama jer
poslodavci vie ne postoje.
Na na:cionalnoj razini, obrazovanje svima postaje pristupano, a
prepreke izmeu drutvenih slojeva se uklanjaju; kao rezultat, po-
veava se mobilnost preko zanimanja. Raspodjela dohotka je znatno
ravnomjernija nego u bilo kOjem drugom alternativnom sistemu. 74 Dru~
tvena kontrola je krajnje efikasna - a mogunost zloupotrebe uprav":
ljakog poloaja drastino smanjena - jer uprava radi pred paljivim
oima radnikog ,savjeta i cijelog radnog kolektiva. Nemogue je i
protuzakonito drati vane drutvene odluke tajnom. Nasuprot mono,.
po1istikim tendencijama u drugim sistemima, koncentracija kapitala
se ne stimulira. Radni kolektivu samoupravnom poduzeu nema inte-
resa za prekomjernim irenjem poduzea fuzijom, jer u tom sluaju
gubi kontrolu nad poslovanjem poduzea. S druge strane, zbog razliite
drutvene organizacije, financijska snaga vie nije toliko vana. Kon-
kurentsko poduzee nije mogue niti kupiti, niti posjedovati. Tako e
samoupravna privreda vjerojatno funkcionirati znatno blie teorijskom
modelu konkurentskog trita. Drutveno vlasnitvo podrazumijeva
planira.nje, ali ne iskljuuje trite. Shodno tome, samoupravna pri-
vreda postie upravo ono to je Hayek smatrao nemoguim: alternati-
van oblik organizacije u kojem je autonomnost poduzea spojiva s ex
ante usklaivanjem privrednih aktivnosti, i gdje se postojee znanje

174 175

Poglavlje 7
Poeljnostsocijalizlna
l. Vrijednosni sudovi
Suvremena znanost, ukljuujui drutvene znanosti, inzistira na
analizi bez vrijednostnih sudova. U tom pogledu moemo r~likova~
dva tipa iskaza: injenini iskazi odnose se na sv~jstva obJe~ata .. Tl
iskazi mogu biti istiniti ili lani. Vrijednosni sudoVI su, J?~k, Iskazi o
stanju duha osobe koja ih ini. Oni ne mogu biti p0tv:rem 1 kao t~~ve
treba ih drati izvan znanosti. Umjesto da se odnosImo prema njIma
kao istinitim, mi ih karakteriziramo nazivajui ih pravednim ili pote-
nim ili poeljnim. Kada kaem: Socijalizam je dobar, ja nita ne tv;dim
o svojstvima socijalizma - ne bi se nita p!omijenil~ ni da ~.an;t umJes!~
toga rekao da je on lo. Ja u stvari ~aze.I?: ~,:o~ SO~IJa~1Zam, Ih
Socijalizam je poeljan. To vrednovanje mje m lstimto m lazno. Syat-
ko mi moe protusloviti a da ne uini ni loginu ni faktinu pogresku.
Naravno, vrlo je vano da se pravi jasna razlika izmeu injeninih
iskaza i vrijednosnih sudova. Promaaj moe zavriti u beznade~oj
konfuziji. Meutim, jedno je praviti razliku izmeu dva asp~kta OPI~~
realnosti, a drugo je tvrditi da je vrijednosne sudove moguce uklom!i
iz znanstvene analize. Ovo drugo je jednostavno nemogue. U stvari,
cjelokupna znanost temelji se na vrijednosnoj premisi; ta vrije~nost
zove se istina. Istina je cilj i osnovni kriterij svakog znanstvenog Istra-
ivanja. Ali nema nikakvog logikog razloga zato bi tako trebalo biti.
Jasno, bez istine kao kriterija, znanost bi post~la besmislena. .t\li, z.~to
mi uope trebamo zna~ost? Moe se pokazatI da su znanost l v~l}ed
nosni sudovi nedjeljivi u mnogo openitijem smislu. Znanost zahtIjeVa
miljenje, a miljenje nije cilj samom sebi, ono ukljuuje htijenje. Kad
. ovjek misli, on namjerava neto uiniti, on neto hoe. 1 Dakle, u pr~
rodi je stvari da injenini iskazi ne mogu biti vrijednosno neutralm.
Radi analize ljudske aktivnosti, moramo razlikovati njene razliite
vidove. To ipak ne implicira pretpostavku o shizofreniji. Aspekti su
razliiti, ali oni nisu nezavisni ili potpuno oQvojeni. Oni pripadaju istoj
ljudskoj aktivnosti. Sto god mi inimo, uvijek je to u. odnos~. i prema
injenicama i prema vrijednostima. U odreenom smIslu, .~IJedwn~sna
dimenzija je specifina ljudska dimenzija; oduzme li je, umstavas lJud-
sku egzistenciju.
Iako se vrijednosni sudovi prave u svakom znanstvenom istraiva-
nju, neto je posebno u vrijednosnim sudovima u drutvenim znanosti-
ma. Tu su u pitanju nai interesi, povremeno egzistencijalni interesi.
Shodno tome, u drutvenim znanostima vrijednosni sudovi, najee
176
- - - - - - - - - - - - - _.- .._---------_.
implicitni i skriveni, vrlo esto iskrivljuju nau analizu injenica u
neusporedivo viem stupnju nego u prirodnim znanostinia. 2 Max We-
ber, koji je i sam strogo inzistirao na razlici izmeu vrijednosti i inje
nica, takoer je isticao da nam se vrijednosti nameu u naoj analizi
u dvije toke: one odreuju predmet koji izabiremo za istraivanje,
i one utjeu na na sud o uzroku specifinog dogaaja. Taj stav karak-
teriziran je upozoravanjem na injenicu da su i uenjaci u prirodnim
znanostima pod slinim utjecajem, iako u priznato manjem stupnju, te
da je problem zapravo praktiki a ne 10giki.Prema tome, uoava
Ernest Nagel:
Neeljene tekoe koje nam stoje na putu dobivanja pouzdanog znanja o
ljudskom djelovanju, zbog injenice da se uenjaci u drutvenim znano-
stima razlikuju u svojim vrijednosnim orijentacijama, praktike su tekoe.
Te tekoe nisu nUDa nesavladive, jer prema hipotezi nije nemogue praviti
razliku izmeu injenica i. vrijednosti, te se mogu poduzeti koraci da se
identificiraju vrijednosne predrasude kad se pojave, i da se svedu na naj-
manju moguu mjeru, ako ne i potpuno izbjegnu, njihovi zbunjujui efektk 3
Tekoe su neto vee od onih koje se podrazt.1mijevaju uNagelovu
citatu. Ne postoji jednostavni referentni okvir unutar kOjeg se provodi
svako znanstveno istraivanje. Radi otkrivanja zakonitosti i kauzalnih
odnosa, moramo pojednostavniti svijet. Stoga gradimo modele. Ono
to je istinito unutar jednog modela nije nuno istinito unutar drugoga.
Klasa modela, sa slinim osnovnim svojstvima, ini paradigmu. Para-
digma je nae bitno vienje svijeta. _
Unutar dane paradigme moe sa sigurnou biti primejenfena Nage-
Jova analiza. Ali dvije razliite paradigme obino ne mogu biti nedvo~
-smisleno prevedene jedna u drugu. Nejasnoa proizlazi iz poetne raz-
like u vrijednosnim pozicijama. U drutvenim znanostima, izbor para-
digme temeljno je uvjetovan socijalnom situacijom, u prosjeku, i, u
krajnjoj instanci, klasnom pozicijom:' Nakon rasprave, neoklasini i
marksistiki ekonomist, konzervativni i radikalni sociolog, teko mogu
komunicirati. Rasprava obino zavrava u nekoj vrsti slijepe ulice, kao
to je: Ako pretpostavimo A, B i C, onda Y slijedi, jedan sudionik u
toj raspravi objanjava svoj model istraivanja. Ali A, B i C su bes-
mislene pretpostavke, i tako je Y irelevantan, reakcija je drugog su-
dionika. Sto je smisleno, a to besmisleno, ovisi o paradigmi koju pri-
hvaamo, a ona je, naravno, uvjetovana vrijednostima koje imamo.
Drastian je, iako rasprostranjen, sluaj ono to nazivam reificiranim
miljenjem. Nobelovac Friedrich von Hayek prikazan je kao jedan od
istaknutijih predstavnika reificiranog miljenja (poglavlje 4, odje-
ljak II).
Dopustite mi da istaknem neke dodatne tekoe. Vrijednosti ne
mogu biti istinite ili lane, ali one takoer nisu arbitrarne. Vrijednosti
su subjektivne, ali su takoer i objektivne. Vrijednosti su razliite od
injenica, ali nisu bez kognitivnog sadraja. Vrijednosti su vrijednosti
jer zadovoljavaju odreene ljudske potrebe. Do onog stupnja do kOjeg
su te potrebe drutveno uvjetovane, vrijednosti nisu samo individualne
nego takoer i socijalne. Objektivnost vrijednosti sastoji se u podudar-
12 Politika ekonomija socijalizma
177
 nosti individualnih elja i tenji. Objektivizira.ne vrijednosti postaju
grupne norme i kao takve postavljaju zahtjeve za ponaanje pojedinaca
u grupi. Vrednovanje je subjektivno, ali vrijednost je objektivna. Mo-
da bi primjereniji nain opisivanja te pojave bio da se vrijednost oznai
kao intersubjektivna. Intersubjektivna "vrijednost vrijednosnog suda
odgovara objektivnoj vrijednosti pozitivnog iskaza.
Kognitivni sadraj vrijednosnih sudova posebno je znaajan. Ako
kaem da je socijalizam dobar, i ako je poznato da odbijam klasnu
eksploataciju a prihvaam egalitarnu distribuciju dobara i moi, onda
je to tvrdnja o socijalizmu, a ne o stanju mojeg duha. Drugim rijeima,
na osnovi moje tvrdnje i poznavanja mojih vrijednosti, jedan promatra
mogao bi izvesti svojstva socijalizma. Jo i vie, ta tvrdnja bi takoer
mogla biti istinita ili lana. Moglo bi se dogoditi da drutva koja se
nazivaju socijalistikim, nisu ni egalitaristika ni slobodna. U tom sluaju
ja jednostavno grijeim u svojem suenju. Dakle, preduvjet da bi vri-
jednosni sud bio smislen jest da je njegova injenina osnova istinita,
drugim rijeima, da podrazumijevano stanje svijeta odgovara stvarnom
stanju svijeta.
Kako se vrijednosti tiu potreba, a subjektivno osjeane potrebe
ovise, meu ostalim, o naem znanju o stvarnim problemima i mogu
nostima da ih zadovoljimo, tu postoji interakcija izmeu vrednovanja
i znanja. Nae znanje o injenicama omoguuje nam da pravimo pro-
gnoze o moguim ishodima alternativnih tokova akcije usmjerenih na
postizanje poeljnih ciljeva. Ta prognoza utjee onda pomou siste-
ma povratne sprege na nae poetno vrednovanje. Paul Streeten opisuje
etiri razliita naina na koje analiza i prognoza modificiraju progra-
me. s (1) Bolja informaCija ini programe konzistentnijim i tako djelo-
tvornijim. (2) Otkrivene injenice mogu aktivirati vrijednosne standarde
koji su "prethodno bili samo implicitni ili ak odsutni. (3) Bolje znanje
o injenicama moe pomoi da se raisti konfuzija o vlastitim eljama.
RaCionalizacije i pseudointeresi dat e onda mjesto znanju' o stvarnim
interesima. (4) Razilaenja izmeu rijei i djela, akcije i vjerovanja,
mogu postati vidljiva.
Interakcija' izmeu znanstvene analize i vrednovanja ne znai da
. vrijednosni sudovi mogu biti dokazani na isti nain kao injenini iska-
zi. 6 Ali to znai da racionalnom argumentacijom ljudi"mogu biti uvjereni
da promijene svoje programe i modificiraju svoja vrednovanja. 7 Cilj
ove knjige je posti~ upravo to. Proces uvjeravanja moe se dovesti
prilino daleko, sve dok ne dosegne granini rub stvarnih interesa.
Nakon te toke, koordinacija i socijalna integracija individualnih pro-
grama nastavlja se preko socijalno-politikih procesa.
Postoji elegantan put da se smanje komplikacije koje proizlaze iz
vrijednosnih sudova. Istakli smo da postoji osnovno razlikovanje iz-
meu vrijednosnih sudova i injeninih iskaza. Dakle, sve to trebamo
uiniti jest da promatramo to ljudi stvarno ele. Nadalje, moramo
istraiti kompatibilnost njihovih elja i, u naem sluaju, samoupravnog
socijalizma. Ako kompatibilnost nije zadovoljavajua, pokuat emo
ocrtati bolju alternativu. Nezavisno od vrijednosnih konotacija termina
zadovoljavajue i bolje, ak i ova procedura ukljuuje osnovnu vrijed-
nosnu premisu, naime, da je dobro zadovoljiti ljudske elje. Ali zato
178
I:_~ ___ --- ___ ~
bi bilo tako? Mizantrop moe podrazumijevati sistem koji zad.aje bol
ljudskim biima. Mi moemo preformulirati na cilj n"a vrijednosno
neutralan nain, tako da jednostavno naemo odgovor na ovo pitanje:
Koji bi od moguih drutvenih sistema najbolje zadovoljio prikladno
definirana, opaena osnovna vrednovanja veine ovjeanstva? Drugim
rijeima, koji se od moguih drutvenih sistema najvie pribliava
idealu dobrog drutva? To e nam omoguiti da nastavimo nau
komparativnu analizu triju drutvenih sistema u sferi vrijednosti.
II. Dvije verzije utilitarne etike '
Ideja dobrog drutva oito je povijesno determinirana. Razliite
zajednice imat e razliite ideje o tome kako drutvo treba biti orga-
nizirano." U osnovi, mogua su dva pristupa: (1) Postulir:a se jedno
ili vie vrhovnih dobara. Cilj je maksimiziranje tih dobara. Sve ono
to pomae u postizavanju tih dobara poeljno je. (2) Postulira se
adekvatno ponaanje. Onda je svaki cilj sukladan s prihvaenim pra-
vilima ponaanja dobar ili, u najmanju ruku, nije lo. To razlikovanje
poznato je kao razlikovanje izmeu teleoloke i deontoloke etike
teorije. U prvoj, dobro je definirano nezavisno, a o?-o. to je iS1?ravn~,
izvedeno je iz cilja maksimiziranja dobra. U drugOJ, Ispravno Je defI-
nirano, a dobro je izvedeno (ali ne na deterministiki nain).8 Prema
tome, ispravno i dobro su dva osnovna etika koncepta. .
Oito je da e teleoloka etika imati snaan odjek u buroaskom
drutvu. Roeno u borbama protiv religioznog misticizma i nasljedr:tih
privilegija feudalnog poretka, buroasko drutvo istie postignue i
racionalnost. Racionalnost znai minimiziranje rtvi u postizanju danih
ciljeva ili maksimiranje poeljnih uinaka unutar ogranienja raspolo-
ivih resursa. Prihvaanje racionalnosti kao vane vrijednosti vodi do
znanstvenih otkria i ubrzanog ekonomskog razvoja. Ekonomija ionako
nije nita drugo nego maksimiranje dobitaka i minirniranje trokova.
Maksimiranje dobitaka proireno na etiku vodi do teleoloke etike.
Ako postoji mnogo ciljeva-dobara, onda ne postoji jednostavan put
do njihovog maksimiranja. Rjeenje se moe postii samo na intuitiv-
noj osnovi koja izbjegava kvantifikaciju i objektivne testove. To ne
nalazi na dobar odjek kod kvantitativno orijentiranih buroaskih du-
hova. Stoga treba izabrati jedan jedini cilj i proglasiti ga vrhovnim
dobrom. Sasvim prirodno, to vrhovno dobro pronaeno je u korisnosti.
Buroaski utilitarizam ima, dakako, svoje prethodnike u slinim etikim
pristupima u prijanjim slinim drutvenim situacijama. Grki eudemo-
nizam i hedonizam takva su dva prethodnika. Prvi proglaava sreu.
a drugi zadovoljstvo za vrhovno dobro. Isto je tako istina da uti1itari-
zam nije jedina etika kola u buroaskim drutvima. Meutim, nikada
prije uti1itarizam nije bio tako prodoran i nijedna druga suvremena
teorija nije bila tako opeprihvaena. U sistemu u kOjem su ekonom-
ske .vrijednosti i odnosi razmjene dominantni, sve druge vrijednosti
postaju neto to se moe kupiti i tako kvantificirati. Moralna aritme-
tika Jeremyja Benthama postaje tako najprimjereniji odraz postojeeg
vrednovanja. Potpuno je besmisleno svoenje svih tih razliitih ljud-
12* 179
i.
li
skih odnosa na jedan odnos utiliteta, uoavaju Marx i Engels. Ta
oito metafizika apstrakcija proizlazi iz injenice da su u suvremenom
buroaskom drutvu svi odnosi podreeni jednom jedinom apstraktnom
robno-novanom odnosu.9
Grubi Benthamov utilitarizam poslije je teoretski razraen; grubi
hedonizam zamijenjen je bezbojnim maksimiziranjem zadovoljavanja
racionalnih elja. Ekonomska teorija postigla je posebno savrenstvo
u izraunavanju utiliteta: kardinalni utiliteti zamijenjeni su ordinalnim
utilitetirna, i tako su interpersonalne usporedbe utiliteta potpuno iz-
bjegnute. Ipak, sve je to pomoglo samo da se uini jasnijom drutvena
osnova te etike teorije. Drutvo je predstavljeno kao konglomerat
izoliranih pojedinaca koji se ponaaju kao strojevi za maksimiziranje
korisnosti. Jedini priznati drutveni zahtjev je da se poetni poloaj
svakog pojedinca ne pogora u procesu (takozvani Pareto optimum).
Da li je poetni poloaj dobar ili lo, to je izvan legitimnog znanstvenog
istraivanja.
Stariji, grublji, kardinalni utilitarizam preuzeo je maksimu: najvea
mogua srea za to je mogue vie ljudUO Tu je marksizmu prvi put pred-
loio u ranom osamnaestom stoijeu, glasgovskietiar Francis Hutche-
son. Njegov uenik bio je i Adam Smith, osniva klasine politike eko-
nomije, i sam etiar. Smithova etika teorija razlikovala se od one nje-
gova uitelja. Ipak, on je pokazao da se u buroaskom drutvu najvea
srea za najvei broj ljudi ostvaruje u toku razvoja kao rezultat trine
konkurencije. Ostvarujui svoje privatne interese, pojedinci maksimalno
poveavaju socijalno blagostanje. Daleki odjek Smithove apologije je
teorem suvremene teorije blagostanja koji tvrdi da potpuna konku-
rencija maksimira ~konomsko blagostanje. Od svakog buroaskog
studenta ekonomije oekuje se da moe reproducirati dokaz da ivi
u najboljem od svih moguih svjetova.
Univerzalnost odnosa razmjene je dovoljan, ali ne i nuan uvjet
da utilitarizam postane dominantna etika. Sve to je potrebno jest
dovoljno alijenirano drutvo u kojem se najvie dobro vidi izvan
ovjeka samog. Dakle, moe se oekivati da e birokratska racionalnost
takoer proizvoditi utilitarnu. etiku. U stvari to i jest sluaj. Dvije
etike nisu potpuno i~te - u buroaskom svijetu pojedinac je suprot-
stavljen drutvu, u birokratskom svijetu kolektivnost je nadreena
pojedincu - ali one proizvode isti sklop miljenja: konformizam
usklaen sa stavom maksimalnog akumuliranja utiliteta (materijalnih
dobara i poluga moi). Utilitarizam se obino smatra individualistikim,
to je najee odraz njegovog povijesnog porijekla, meutim, on se
moe isto tako prirodno interpretirati kolektivistiki. J edino to se
mora uiniti je da se na drutvo primijeni naelo izbora jednog o
vjeka, to birokraCija ini cijelo vrijeme. Dakle, u naelu nema raz-
loga, primjeuje John Rawls, zato vei dobici jednih ne bi bili kom-
penzacija za manje gubitke drugih; ili jo znaajnije, zato nasilje nad
slobodom nekolicine ne bi moglo biti opravdano veim dobrom raspo-
dijeljenim na veinu .... Jer, kao to je racionalno za jednog ovjeka
da . maksimira ispunjenje svojeg sistema elja, tako je ispravno za
drutvo da maksimira pozitivnu razliku zadovoljstva protegnutog
na sve lanove.H
Ako zamijenirno drutvo dravom, citat smo preobrazili u ti-
pino opravdanje za sve ono to etatistiki vladari ine. To nije novo
180
i
otkrie. To je uoeno ve mnogo puta. Miladin ivoti citira noviju
(1965) sovjetsku knjigu Znanstveni komunizam (1 u komunizmu volja
jednog ovjeka mora biti podreena volji cijelog kolektiva) kako bi
pokazao da naelo utilitarnosti - da je socijalna svrhovitost neke akcije
mjera njene vrijednosti - vodi do podreenosti pojedinca kolektivu. 12
Australski filozof Eugene Kamenka istie:
Socija1istika (itaj: etatistika) vizija drutva, kako je Rosa Luxemburg
jednom rekla Lenjinu, je kapitalistika vizija tvornice koju vodi nadzornik.
Koncepcija ekonomskog planiranja, isticao je Schumpeter, kapitalistika je
koncepcija: kapitalistiki direktor je prototip socijalistikog administratora.
Obojica ovise II svojoj ideologiji o komercijalnoj moralnosti: o koncepciji
da se sve stvari mogu smatrati i procjenjivati kao sredstva za ostvarivanje
ciljeva, i da se ciljevi mogu svesti na zajedniku mjeru.13
Zaista nije iznenaujue da se etatizam jo jednom poka:uje kao
preokrenuti kapitalizam. Postojanje klasnih odnosa u oba slucaja pro-
izvodi isti nain razmiljanja i istu osnovnu vrijednosnu orijentaciju.
Ill. Etika pravde
Prethodna rasprava pokazuje da utilitarizam vjerojatno nee biti
dominantna etika socijalizma. Postoji li alternativa? Ako da, koja?
Da bismo odgovorili na to pitanje, razmotrimo najprije vrednovanja
drutvenih skupina u presudnim trenucima povijesnog razvoja, kad se
te skupine pojavljuju kao realni subjekti povijesti. Imam na umu revo-
lucije i oslobodilake ratove. .
to potie revolucionare i patriote da stave na kocku svoj ivot?
Sigurno ne utilitarna raunica. Niti su buroaske revolucionarne bari-
kade podignute u namjeri da se uspostavi trina konkurencija, niti
se radnici i seljaci bore za nacionalizaciju i centralno planiranje. Ako
uope postoji jedna sveproimajua vrijednost koja motivira revolu-
cionare i patriote do junake smrti, onda je to ideal pravde, zahtjev za
pravednim drutvom. Kako se socijalizam moe uspostaviti samo kao
rezultat istinske revolucije - koja, naravno, moe biti i postupna i
nenasilna - vjerojatno je da e socijalistiko drutvo razviti etiku
pravde.
Tehniki gledano, to je neteleoloka etika. Summum bonum niti nije,
niti treba biti, definirano. Pojedinci nisu svedeni na poslovne ljude koji
maksimiziraju svoje neto profite. Ljudskom ivotu doputeno je biti
toliko razliit koliko je to mogue. Pluralizam vrijednosti uzima se kao
neto zdravo za gotovo. Ako je ovjek cilj sam po sebi - to je vrijed-
nosni stav ija se povijest moe slijediti od Biblije, preko Kanta, sve do
Marxa14 - onda pravda nije ogranienje, nego preduvjet za autentini
ljudski ivot. .
Za razliku od dugog slijeda utilitarnih teorija, iznenauje (a moda
i ne?) da ne postoji gotovo nijedna razraena teorija pravde. Tek
nedavno, prvu takvu teoriju izloio je harvardski etiar John Rawls.
Ta injenica opravdava jedno krae kritiko preispitivanje Rawlsove
teorije.
181
 Oito, prvo pitanje koje se postavlja jest: Zato je pravednost
odabrana kao osnova drutvene etike? ini se daje Rawlsov odgovor;
Zato jer je razumno odabrati pravednost, i, takoer, zato jer teorija
pravednosti prevladava neke tekoe utilitarne etike (informacijski
zahtjevi manje su izraeni, napori izvravanja su slabiji, i tako dalje).
Drugi dio odgovora od drugorazrednog je znaenja, i ovdje ga neemo
razmatrati. Prvi je dio na izgled proturjean: vrijednost se ne moe
opravdati logikom ili injeninom analizom; ona je ili aksiomatska ili
opravdana drugom vrijednou. Pogledajmo kako se sam Rawls nosi
s tom tekoom.
Osnovne vrijednosti uvode se u analizu kao izvedenice intuitivnog.
pojma ljudske prirode. One moralne odluke koje se moraju donijeti,
izraavaju nau prirodu slobodnih (ukljuujui i slobodu uivanja pri-
vatnog vlasnitva), raCionalnih, i sebinih osoba. Ne potpuno neoeki
vano, ljudska priroda sluajno irna sve presudne znaajke buroaskog
liberala. Rawls ipak u:via da e njegovi buroaski moralisti jedva moi
dosegnuti kraljevstvo pravde sami po sebi, pa stoga njihovim stavovima
namee dva vana naela: naelo pravinosti (=fairness, za .razliku od
pravednosti = justice, op. p.) i jo jedno, koje naziva aristotelovskim
naelom. Pravda je za Rawlsa pravni ili politiki pandan etikog kon-
cepta pravinosti. Potonja podrazumijeva da je formalna, ili negativna,
sloboda nedovoljna i stoga neprihvatljiva ako je ne nadopunjuje pozi-
tivna, stvarna sloboda. Pravinost takoer podrazumijeva da se osnovna
prava ni jedne osobe ne mogu umanjiti radi. poveavanja ukupnog
zbira korisnosti. Aristotelovsko naelo znai da ljudska bia uivaju
u po.kazivanju ostvarenih sposobnosti (uroenih ili steenih), i da se to
uivanje poveava s mogunou ostvarivanja ili sloenou tih spo-
sobnosti.l5 To naelo usmjereno je u pravcu' marksistike filozofije
prakse, iako Rawls toga nije svjestan. Prema tome, bogate mogunosti
naela prakse Qisu iskpriten y: . .
Slijedei tradiciju drutvenog ugovora, Rawls je smjestio svoje
stilizh:ane puroaske liberale ti jednu poetnu situaciju, gdje oni sudje-
luju u drutvenoj igri za koju se pretpostavlja da. e dovesti do pra-
vednih rjeenja. Taj pokuaj propada. U drutvu optereenom klasama,
konsenzus je nemogu, i, shodno tome, naelo pravinosti je nepri-
mjenjivo. Rawls je stoga prisiljen spustiti iastor neznanja, kojim se
sudionici igre rjeavaju svojih osobnih povijesti i poznavanja svojih
drutvenih poloaja i izgleda. Prihvaenu proceduru ovako opisuje. lG
Pretpostavimo da imamo dobro ureeno drutvo, definirano kao dru-
tvo djelotvorno 'ureeno javnim poimanjem pravde, i iji su lanovi
slobodne i jednake moralne osobe, a temeljne drutvene institucije
stvaraju djelotvoran, podupirui osjeaj pravednosti. Kakvo poimanje
pravde najvie odgovara takvom drutvu? Oito, ono koje bi bilo
j~dnoglasno dogovoreno u jednoj hipotetskoj situaciji, u kojoj' su
lanovi drutva jedan u odnosu prema drugom pravedno smjeteni.
Ta hipotetska situacija je poetno stanje.
Naela pravde i pravinosti su ona koja bi slobodne i racionalne
osobe, zainteresirane za promicanje svojih interesa, prihvatile u po-
etnoj situaciji jednakosti. Test pravinosti sastoji se u mogunosti
uzajamnog sporazuma. Smatra se da racionalna osoba ima suvisli
skup preferencija izmeu opcija koje su joj stavljene na izbor ...
182
ona e slijediti plan koji e zadovoljiti vie njezinih elja, a ne manje,
i koje imaju vee izglede da se ostvare.17 U poetnoj situaciji, svi su .
sudionici jednaki i slobodni, to je rezultat amnezije stranaka u po-
etnom ugovoru. Moralno irelevantne informacije svima su uskraene.
Nitko ne zna svoje mjesto u drutvu, svoj klasni poloaj ili status,
stranke ne znaju kojoj generaciji pripadaju, pa tako nisu raspoloive
informacije o prirodnim resursima i tehnologiji; neije mjesto u raspo-
djeli sposobnosti, inteligencije i snage takoer nije poznato, napoi<on,
sudionici ne znaju svoja vlastita poimanja dobrog i nisu svjesni svojih
dubljih ciljeva i interesa i svojih posebnih psiholokih sklonosti. Razlog
te psiholoke amputacije je Rawlsova elja da prisili sudionike na
autonomno ponaanje u kantovskom smislu, to jest, oni odabiru naela
svojih akcija kao najprimjereniji mogui izraz svoje prirode slobodnih
i jednakih racionalnih bia. Ako drutveni poloaj, ili prirodno nasljee,
m posebne preferencije, utjeu na akcije neke osobe, ona djeluje hete-
ronomno. Zastor neznanja liava osobe u poetnoj situaciji znanja koje
bi im omoguilo izbor heteronomnih naela.18 To, meutim, nije sasvim
tono. Kao to je uoio Robert Wolff, kantovska autonomija za-
htijeva da je izbor naela motiviran idejom dobrog, a ne racionalnom
sebinou. Stoga ono to ine roulsovski nournenaini buruji moemo
nazvati generaliziranom heteronomijom. 19
U situaciji u kojoj su svi u slinom poloaju i nitko nije u stanju
razraditi naela koja bi dala prednost njegovom specifinom poloaju,
naela pravednosti su rezultat sporazuma ilinagodbe.20 Ta naela jesu:
1. Svaka osoba mora imati jednako pravo na najiru slobodu spo-
jivu sa slinom slobodom za druge. . .
. 2. Drutvene i ekonomske nejednakosti treba urediti tako da su
istovremeno: '
a) na najveu korist najmanje povlatenih, i
b) pridruene poloajima i slubama otvorenim za svakoga pod
uvjetima pravine (ne formalne!) jednakosti ansi.21
Prvo naelo ureuje politiki ivot i postulira jednakost graana.
Drugo naelo ureuje ekonomski ivot' i postulira uvjete pod kojima
su odstupanja oc;l jednake ekonomske raspodjele opravdana. Mjeru
koristi najmanje povlatenih pokazuje indeks primarnih drutvenih do-
bara, definiranih kao stvari za koje se pretpostavlja da e ih pojedinci
eljeti bez obzira na njihove konane ciljeve i druge elje. Primarna
dobra ukljuuju prava,' slobode i anse, prihode i bogatstvo, i drutvene
osnove samopotovanja. Prvo naelo ima prednost pred drugim; izmeu
slobode i ekonomskog blagostanja nema trgovanja. Osnovu za tu pred-
nost pronalazimo u asimetriji u zadovoljavanju ljudskih potreba. Jed-
nom kad su osnovne materijalne potrebe zadovoljene, marginalno zna-
enje daljih ekonomskih i socijalnih prednosti opada u odnosu prema
interesima slobode - granina korisnost bogatstva se smanjuje, a gra-
nina korisnost slobode se poveava zbog aristotelovskog naela - i,
nakon odreene toke, postaje iracionalno birati manju slobodu zbog
veeg ekonomskog blagostanja i povlastica poloaja. 22
Jednakost ansi treba biti pravina, tj., stvarna, ne samo formalna.
Kapitalizam i etatizam drutveni su sistemi koji ukljuuju formalnu
jednakost ansi - nasuprot feudalizmu, na primjer - i kao takvi bit
e iskljueni (iako ih sam Rawls nije iskljuio, kao to emo uskoro
183
 ---- - - - - - -- -
vidjeti). Zajedno s drugim naelima, toka 2b takoer ukida merito-
kraciju. Meritokracija se moe zamisliti kao sistem zasnovan iskljuivo
na naelu jednakosti ansi - neka vrsta idealiziranog etatizma - bez
ob~iranja na velike razlike u ivotnom standardu, moi, i povlasticama
kOJe iz toga proizlaze.
Najzanimljivije i zaista novo je naelo 2a, koje Rawls naziva
diferencijalnim naelom. 23 Njegovo znaenje je sljedee. Ako kao stan-
dard uzmemo jednaku raspodjelu, ekonomskih i drugih dobara (poli-
tike i organizacijske moi, itd.), nejednakosti se uvode samo ako koriste
svima. Ako krenemo od postojee raspodjele, promjenu treba provesti
~ko se bl.a?o.stanje predstavnika u najloijem poloaju moe povean,
l provodlti Je tako dugo dok se ono poveava; tada se ujedno po-
veava i blagostanje svakoga tko je na viem poloaju, i to leksiko-
grafskim redom. Da bi se prema svim osobama moglo jednako postu-
pati, da bi se postigla istinska jednakost ansi, drutvo mora posvetiti
vie panje onima s manje uroenih sposobnosti i onima koji su se
rodili u nepovoljnijim drutvenim okolnostima.24 Openitije, smatrati
osobe ciljevima po sebi u osnovnom nacrtu drutva, znai pristati na
odustajanje od onih dobitaka koji ne pridonose njihovim reprezentativ-
nim oekivanjima. Suprotno, smatrati osobe sredstvima, znai biti
spreman nametnuti im nie ivotne perspektive zbog veih oekivanja
drugih osoba.25 . da e se ljudi meusobno priznavati kao slobodna i jednaka racio-
Promatrana zajedno, ta dva naela jednaka su ... pothvatu pro-
matranja raspodjele prirodnih sposobnosti kao kolektivne imovine,
tako da se oni sretniji mogu okoristiti samo na naine koji pomau
onima .koji su izgubili.26 Rawls je svjestan injenice da se taj zakljuak
nee nuno prihvatiti na temelju njegovog umjetnog modela poetne
amnezije. Stoga on na poetku analize upozorava: Poimanje pravde
ne moe se izvesti iz oitih premisa ili uvjeta ili naela; umjesto toga,
njegovo je opravdanje stvar uzajamnog podravanja mnogih razma-
tranja, svega onoga to pristaje u jedan suvisli stav.27 Rawls eli raz-
raditi neku vrstu moralne geometrije. inei to, on obre postupak
matematiara. Umjesto da pone od oiglednih aksioma i izvede teo-
reme, Rawls poinje od intuitivnih pojmova .pravde, to je izraeno
u spomenuta dva naela, i pokuava izvesti naela iz kojih bi se onda
mogli i~est!..ti. pojm~vi. Na taj ~ain, sadraj Teorije pravde (A Theory
of JustIce) Clm konzIstentnost Izmeu pretpostavki i zakljuaka. Ali,
to je i neto vie. Traganje za dosljednou ~ uklanjanje proturjeja i
sukoba vodi do razjanjavanja poetnih uvida i do njihova preina-
.avanja. Na kraju, taj proces dovodi apstraktna naela i nae intu-
itivne pojmove pravde u stanje poznato pod imenom reflektivne ravno-
tee. Ako se nae uvjerenje o pravednom moe izvesti iz skupa apstrakt-
nih naela, onda je ono takoer u odreenoj mjeri opravdano, jer e
ta n!1ela, siromanija u sadraju i stoga openitija, biti spremnije pri-
hvacena.
Svaki korak u izvoenju spomenute teorije bio je preispitan, a svaki
znaajniji zakljuak kritiziran. Za nau svrhu, ograniit u svoju kritiku
na samo nekoliko bitnih toaka. Najslabija karika u cijelOj strukturi je,
naravno, poetna situacija. Ona ak ni izdaleka ne odgovara ni jednoj
situaciji iz svijeta stvarnosti. Ako se na to odgovori da slinost sa
stvarnou nije bila namjera i da je poetna situacija isto logika tvo-
184
----------------------------------------------------
revina, jedan Gedankenexperiment, tada se suoavamo s nepremostivom
preprekom kada teoriju treba primijeniti. Postoji osnovrio protuslovlje
u glavnoj tvrdnji. Kao to je John Charvet uoio, Rawls pretpostavlja
da ljudi djeluju u dobro utvrenom sistemu ljudske prakse i da kao
takvi imaju ljudske atribute. Ali isto se tako pretpostavlja da su svi
jednaki u moi i sposobnostima, i da nitko ne zna svoj poloaj u
drutvu, to znai da sudionici uope ne mogu djelovati u drutvenoj
praksi~ i, u stvari, nisu Ijudi. 28 Bilo bi jednostavnije i dosljednije pret-
postaviti od samog poetka da ljudska bia vie vole jednakost i imaju
osjeaj pravde. Razumno opravdanje za potonju pretpostavku daje
Rawls sam:
Sposobnost osjeanja pravde i moralni osjeaji prilagodba su ovjean
stva njegovom mjestu u prirodi... jer je za pripadnike vrste koja ivi u
. stabilnim drutvenim skupinama sposobnost Udovoljavanja potenim, koope-
rativnim sporazumima i razvijanja osjeaja neophodnih za njihovo podr-
avanje izuzetno korisna, osobito kad pojedinci dugo ive i kad su meu
sobno ovisni. Ti uvjeti jame bezbrojne prilike u kojima je dosljedna
privrenost uzajamnoj pravednosti na korist svih zainteresiranih.29
Pretpostavlja se da je prednost politike slobode izraz oekivanja
nalna bia. Ako strogo izvedemo podrazumijevanu pretpostavku te
prednosti, moramo zakljuiti ovo: ili e troak politike slobode, izraen
materijalnim bogatstvom, postati beskonaan na granici, ili je granica
proizvodnih mogunosti -'- da posudimo tehniki izraz iz neoklasine
ekonomije - takva da e, nakon odreene toke, politika sloboda i
ekonomsko bogatstvo prestati biti zamjenjivi i postati komplemen-
tarni. Prva pretpostavka predstavlja vrijednosni sud, druga je empi-
rijska hipoteza. Ni jedna se ne moe strogo izvesti iz roulsovskih
naela.
Najzanimljiviji izvod iz poetne situacije - diferencijaino naelo -
uope nuno ne slijedi. Ono je vjerojatno, ali ono nije i jedina osnova
na kojoj je mogu pravian sporazum izmeu ugovornih strana. Ana-
litiki, ona pretpostavlja beskonano izbjegavanje rizika. Rawls izri-
ito liava svoje sudionike svakog poznavanja njihovih preferencija
rizika. Ali, zatim on nastavlja navoditi nekoliko razloga zbog kojih bi
oni trebali izbjegavati rizik. U poetnoj situaciji oni biraju pravila koja
trebaju upravljati njihovim ivotima zauvijek. Stoga e oni neminovno
biti izuzetno oprezni. Osim toga, stranke ele urediti uinke anse nekim
naelom, jer inae prirodne nadarenosti i drutvene ivotne okolnosti
ugroavaju odnose izmeu njih kao slobodnih i jednakih moral-
nih osoba. Budui da se primjenjuje maksi-mini naelo, nitko se ne
okoritava prirodnim i drutvenim okolnostima ako se ne poboljava
svaiji poloaj. Zato bi infinitezimalna teta interesima najmanje
povlatene skupine drutveno ili moralno bila vanija od alternativne
velike koristi za ostatak drutva? Eventualne budue tekoe mogu
se zadovoljavajue rijeiti ako poetni ugovor navodi odreeni mini-
mum osnovnih potreba koje se moraju uvijek zadovoljiti.so Robert
. Nozick predlae drugu mogunost. Ako su sudionici egalitaristiki na-
strojeni i ako pretpostave da skupina u najloijem poloaju dobiva malu
prednost, onda bi se radije moglo izabrati naelo kojim se nejednakost
185
 ----------:--""!IIiI_ _
opravdava samo ako su nJezme koristi za skupinu u najloijem po-
loaju ... vee nego ... troak nejednakosti.31 Oito, mogu se zamisliti
i druge alternative.
to se tie posljedica, Rawls proputa da spozna jednu koja je stvarno
fundamentalna. On uoava da je glavni problem distributivne pravde
izbor drutvenog sistema, ali u isto vrijeme tvrdi da izbor izmeu
privatno-vlasnike ekonomije i socijalizma ostaje otvoren; sa stajalita
samo teorije pravde, ini se da razliite osnovne strukture zadovolja-
vaju njezina naela.32 Sve to treba uiniti je manipulirati subvencijama
i porezima (opepoznato pristranima),33 ograniiti monopole (po obi-
aju neefikasne), i tome slino. Za Rawlsa, na primjer, nejednako.
nasljeivanje bogatstva nije po sebi nepravednije od nejednakog na-
sljeivanja inteligencije.34 Nametanje poreza na nasljedstvo, u skladu
s naelom 2a, tie se tog problema. Rawls nije svjestan injenice da se
drutveni. sistem ne moe odabrati bez fundamentalne promjene u
drutvenim odnosima. 3s U stvari, ako je sistem zadan, izbor je pred-
odreen. ak da su dva naela zapisana u buroaskom -ustavu i do-
sljedno provoena - to je, oito, ista fantazija - nejednakosti
nune za funkcioniranje sistema, i za dobrobit najmanje povlatenih,
bile bi mnogo vee nego u SOcijalizmu. Rawls, naravno, nije usamljen
u tom stavu. U svoje je vrijeme Aristotel smatrao ropstvo potencijalno
pravednim sistemom. Korisno je za roba, isticao je, da ima gospodara.
Slino njemu, Sveti Toma Akvinski bio je uvjeren da je feudalizam -
uz manje ispravke - pravedan poredak. Napokon, stvorio ga je Bog.
Obojica bi smatrali da roditi se kao rob ili kmet nije po sebi nepra-
vednije nego roditi se glup. Ovdje imamo dobrodolu ilustraciju nae
uvodne rasprave o drutvenim ogranienjima znanstvene analize. Ali
ne-neutralnost drutvene analize ima jo jedan aspekt. Kao to je Wolff
uoio,36 John Rawls napisao je knjigu koja je trebala postati filozofska
apologija egalitarne vrste liberalnog kapitalizma drave blagostanja.
Ono to je Rawls u stvari uinio, jest da je vrlo uvjerljivo pokazao
da je pravda nespojiva s drutvom u kojem ivi. Ako su kapitalizam
i etatizam nesposobni osigurati pravednost (onako kako je shvaa
suvremeno ovjeanstvo) a mi prihvatimo pravdu kao vaan drutveni
cilj, onda ta dva sistema treba razoriti (ne nuno nasilnim sredstvima)
i zamijeniti ih sistemom koji taj cilj utjelovljuje. Prema tome, bez
obzira na namjere njenog autora, Teorija pravde ima revolucionarne
implikacije, to opravdava nae zanimanje za nju. - nisu samo pravedna nego takoer i nepravedna; da nisu samo kon-
IV. Operacionalizacija pravednog drutva
Uvod primjeren naem istraivanju moe biti ovaj citat Johna
Rawlsa:
I se prOjicira u vanjski svijet korisnosti. (3) Humanistika - ovjek
'I
lj
Pravednost je prva vrlina socijalnih institucija, kao to je istina prva vrlina
sistema miljenja. Teorija, koliko god profinjena i ekonomina, mora biti
I odbaena ako je nesitinita; isto tako zakoni i institucije, bez obzira na to
koliko su efikasni i dobro organizirani, moraju biti promijenjeni ili ukinuti
ako su nepravedni.37 -
I 186
l
------------~--- -----~-- -----
Prihvaajui poetno stajalite - uz ispravak da su u povijesnom
kontekstu pravednost i efikasnost pozitivno korelirane- - u daljoj
analizi uglavnom se razilazim s Rawlsom. Osnovna razlika izmeu
naa dva pristupa je da ideja drutvenog ugovora nije primijenjena
na mitsku prvobitnu situaciju, nego, u mojem pristupu, na stvarni,
svakodnevni ivot. To ukljuuje temeljitu promjenu drutvenih odnosa.
To takoer impliCira vrlo razliitu teoriju. Predlaem da nastavimo
kako slijedi.
Ve smo uoili univerzalni zahtjev za pravdom u socijalnim pita-
njima. Sada trebamo poblie istraiti sadraj ideala pravednog d~utva.
Analiza revolucionarnih pokreta iznosi na vidjelo tri osnovne vrijednosti
zajednike svima njima. To su: sloboda, drutvena jednakost i ljudska
solidarnost. Velika francuska revolucija definirala je te tri vrijednosti
eksplicitno i s velikom preciznou kao 1iberte, ega1ite ifraternite.
Stoljee i pol nakon toga, Generalna skuptina Ujedinjenih naroda
donijela je Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima, iji prvi lan.
reafirmira iste tri revolucionarne ideje: Sva ljudska bia roena su
slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom
i svijeu i trebaju djelovati jedna prema drugima u duhu bratstva
(dodatno istaknuto).38 U civiliziranom svijetu te tri vrijednosti openito
su prihvaene kao etike norme. Prihvaene, ali ne i provoene.
Odmah je oito da pOvijesna trihotomija vrijednosti odgovara onoj
koju predlae Rawls, a i on sam je toga svjestan. Sloboda se odraava
u naelu broj 1; jednakost u 2b i djelomino u 1; solidarnost u 2a.
Prva dva naela nala su mjesto u buroaskim ustavima (kao politike
slobode i jednakost pred zakonom), posljednje nije. Djelomino i stoga
to ne moe biti operacionalizirano. Velika je zasluga Rawlsa to je
pokazao da je to ipak mogue. Prirodna interpretacija koncepta brat-
stva/solidarnosti je suzdravanje od dobivanja veih prednosti ako je
to na tetu onih koji su manje sretni. To je, jasno, nespojivo sa zgrtakim
individualizmom buroaskog poretka. To je takoer nespojivo s meri-
tokratskimelitizmom etatistikog poretka.
Prirodno je zapitati se: Zato ljudska bia inzistiraju na slobodi,
jednakosti i solidarnosti? Jedan mogui odgovor je da se te kvalitete
pripiu ljudskoj prirodi kao izvedene iz povijesti ovjeanstva. Zapravo,
ljudskost se moe definirati tako da podrazumijeva osjeaj pravde
specificiran u tri vrijednosti. Meutim, injenica je da ljudska bia
struktivna nego i destruktivna. Ovome se moe dodati, kao ravnotea,
da konstruktivna komponenta prevladava jer osigurava preivljavanje
ovjeanstva. Kako se ini da je instinkt samoodranja uroen svim
ivotinjama, vjerojatno je da e prevladati vrijednosna orijentacija,
koja zadovoljava tu partikularnu egzistencijalnu potrebu. 39 Dakle,
ceteris paribus, etika pravde je vjerojatnija nego etika nepravde. 40
ini se da postoje tri razliite vizije ljudske prirode: (1) Religiozna
- ovjek se projicira u mistini svijet Boga. (2) Utilitarna --.-:. ovjek
se usmjerava na samoga sebe, na svoje generiko bie (kako bi rekao
Marx), na ovjeanstvo. Prve dvije vizije podrazumijevaju fundamen-
talnu a1ijenaciju. One mogu biti okrutne, kao to se pokazalo u reli-
gioznim ratovima i u prvobitnoj kapitalistikoj i etatistikoj akumu-
laciji. One podrazumijevaju individualni egoizam kao osnovu ljudske
187
prirode i nesposobne su objasniti altruistike motive. Altruizam je ili
nareenje boga ili partije ili je jednostavno prerueni utilitarni egoizam.
U Kantovu jeziku, prve dvije vizije vide ovjeka kao sredstvo. po-
sljednja ga vidi kao sredstvo po sebi. Procjep izmeu alijeniranog,
sredstvima usmjerenog svijeta, i dezalijeniranog, ovjeanstvu usmje-
renog svijeta, stvarni je procjep izmeu klasnog i besklasnog
drutva. U ovom drugom, ljudi su ekonomski, politiki i socijalno
slobodni. Tradicionalno razlikovanje izmeu egoizma i altruizma -
koje odraava neprijateljsko suprotstavljanje pojedinca i drutva ---
gubi svoje znaenje. U usporedbi s ovjeanstvom, pojedinac je stra-
hovit.o ogranien. I vie od toga. Zbog uskih granica pojedinanog
ivotnog vijeka, samo neke od njegovih potencijalnih sposobnosti mogu
se dokraja razviti. Dakle, preduvjet za potpuni razvoj linosti je
da i svaki drugi ima istu priliku; ja svoj ivot mogu ivjeti potpuno
samo ako svaki drugi moe to isto. To je Marxovo (Ralli radovi) naelo
uzajamnog nadopunjavanja. Ono vodi do ivota vrste, do istinski
ljudskog ivota, nasuprot buroaskoj ideologiji nadopunjavanja, to
jest, uzajamne eksploatacije.
Na sljedei cilj je istraiti toan odnos izmeu tri komponente
pravde. Prve dvije su oito komplementarne. Ako svatko treba biti
slobodan, svatko mora biti jednako slobodan. Moja sloboda mora biti
konzistentna sa slobodom drugih. Ako su neki manje povlateni, onda
su oni, do te mjere, neslobodni. Obratno je takoer istina. Jednakost
podrazumijeva slobodu. Ako su neki manje jednaki nego drugi, oni' su
takoer manje slobodni. U odreenom apstraktnom smislu, isti odnos ne
vrijedi za solidarnost. Moemo zamisliti drutvo slobodnih i jednakih
individua izmeu kojih nema solidarnosti i bratstva. Ali, to ne bi bilo
ljudsko drutvo. Bez ljudske solidarnosti, odmah bi se ponovo pojavili
nejednakost i nesloboda. Dakle, solidarnost ini moguima (bitnu)
slobodu i jednakost. Sloboda i jednakost ine solidarnost nunom.
Loginu analizu moemo zamijeniti povijesnom. Povijesno gledano,
tri vrijednosti imale su razliita znaenja u razliitim drutvima. Kautsky
je smatrao da .znaenja ovise o stavu zauzetom prema prOizvodnji i
vlasnitvu. Jednakost je znaila jednaku raspodjelu dobara u prvo-
bitnom kranstvu, i jednako pravo vlasnitva u francuskoj revoluciji,
a u socijalizmu bi opa znaila jednako pravo koritenja proizvoda
drutvenog rada; sloboda je, redom, znaila besposliarenje i slobodnu
upotrebu neijeg vlasnitva na najunosniji nain u prva dva drutva,
odnosno, u socijalizmu bi znaila skraivanje potrebnog radnog vre~
mena. 41 Iako se ne moramo potpuno sloiti s Kautskim - na primjer,
buroaska jednakost znai prije svega jednakost pred zakonom, socija-
listika, pak, sloboda i jednakost imaju dublje znaenje nego to je on
uviao, a socijalno nije identino s ekonomskim - sasvim sigurno je
istina da su te tri vrijednosti bile povijesno determinirane. Ali, pro-
mjene u vrijednostima nisu arbitrarne. A u tom smislu povijesnu
analizu moemo ovako proiriti. '
Mi ivimo u raslojenom drutvu,' u kOjem drutvene klase postoje,
a (velika) veina pripadnika drutva u nekom je vanom smislu (eko-
nomski) eksploatirana i (politiki) potlaena. Ta veina prihvaa vrijed-
nosti slobode, jednakosti i solidarnosti. Uz pretpostavku da se svako
ljudsko bie treba brojiti kao jedinica (to je jedan aspekt jednakosti),
te se vrijednosti mogu smatrati relevantnim drutvenim vrijednostima.
188
Jednakost se moe interpretirati kao drutvena jednakost, jednakost
ivotne anse; sloboda treba znaiti slobodu samoodreivanja. Slijedi
da jednakost podrazumijeva slobodu, koja je, zapravo, jedna od nje-
zinih vlastitih dimenzija. Slino tome, sloboda podrazumijev:;l jednakost,
jer se sloboda potlaene veine moe poveati jedin9 p:evlada~anjem
klasne stratifikacije. Ovdje se susreemo s jednom teskocom, kOJa pro-
izlazi iz nae realistine pretpostavke da je drutvo socijalno stratifici-
rano. Poveana sloboda za veinu - zahvaljujui veoj jednakosti -
moe smanjiti slobodu povlatene manjine, kOja kontrolira alokaciju
rijetkih vrijednosti poput autoriteta, statusa, prava, bogatstva, prihoda,
itd. Prema tome, trebamo uravnoteiti veu slobodu za jedne s manjom
slobodom za druge. Naelo jednakosti, kako je ve spomenuto, rjeava
taj problem. Takoer moemo traiti jedno ope rjeenje, koje e nas
odvesti na podruje filozofske antropologije. Naime, upotreba eko-
nomske i politike moi nad sugraanima, protivno njihovim interesima
i volji (inae, to ne bi bila upotreba moi, nego, jednostavno, uprav-
ljanje) podvrgava povlatenu manjinu jednom otuujuem iskUStvu,
koje je ljudski poniavajue za vlastodrce same. Da bi se izbjegao taj
proces dehumanizacije - ivot u kojem su stvaralake sposobnosti
ljudskih bia ili nedovoljno razvijene ili iskrivljene -povlatena
manjina treba se odluiti za veu jednakost. Taj dokaz pojaava po-
zivanje na naelo uzajamnog nadopunjavanja. Ljudske sposobnosti su
bezbrojne, i ovjek se ne moe smatrati potpuno humanim ako ih ne
razvija. Ali to je beskrajan posao, daleko iznad mogunosti pojedi-
nih osoba. Kao individuum, ovjek je vrlo ogranien, i treba druge
individue da ga nadopune. ak i skupina nee za to biti dostatna. Taj
se zadatak ne moe ostvariti bez angairanja cijelog ovjeanstva.
Ljudi se humaniziraju preko meusobne pomoi, uz ukidanje svih
klasnih, nacionalnih i drugih linija razdvajanja. ,
ini se da su sloboda, jednakost i solidarnost nuni preduvjeti dru-
tvene pravde. Ako jedna komponenta nedostaje, druge dvije propadaju
i pravednost je unitena.42 One su takoer i dovoljni uvjeti. Ako su
prisutne, drutvo e se openito smatrati pravednim. Taj zakljual<
zahtijeva kvalifikaciju. Pravednost je relativan koncept; relativan pre-
ma nekim standardima. Drutvo e se nazivati pravednim ako djeluje ::
unutar povijesno danih mogunosti. Dakle, moe postojati manji ili
vei stupanj slobode, jednakosti i solidarnosti, a konaan stupanj savr-
enstva ne moe se nikada dosegnuti. Ali, kakva se god poboljanja
vrila, tri komponente - budui da su komplementarne - kreu
se zajedno. Suprotno rairenom vjerovanju, u odreenom drutvu meu
njima nema supstitucije, nema razmjenjivanja. Tobonji primjeri takve
supstitucije, koji se openito navode, pokazuju nakon poblieg ispiti-
vanja da je ono to se razmjenjuje jedna vrsta slobode (recimo, poli-
tike slobode) za drugu vrstu jednakosti (recimo, u pogledu ekonomskih
dobara), ili sloboda jednih osoba za nejednakost drugih (recimo, dvije
razliite generacije). Naravno, to su oni pravi problemi, ba kao i
problemi supstituiranja jedne vrste jednakosti drugom vrstom jedna-
kosti, ili slobode jednih osoba slobodom drugih osoba. Ali, ni u kom
sluaju ne razmjenjujemo ukupno slobodu za ukupnu jednakost. Vie
jednako a manje slobodno drutvo, logika je besmislica. Ako se usprkos
tome sugeriraju izbori takve vrste, objanjenje za to treba traiti u
sklopu ideologije i klasnih interesa.
189
 Do sada smo raspravljali vrlo apstraktno. Ako elimo skicirati
pravedno drutvo, moramo prvo operacionalizirati sam koncept. Budui
da svaka od triju komponenti pravd~ podrazumijeva druge dvije, mo-
emo pOjednostavniti na zadatak tako da odaberemo onaj aspekt prav-
de koji se moe najdjelotvornije operacionalizirati. To sigurno nije soli-
darnost. I kad je Rawls operacionalizira, ona nije ni lako mjerljiva ni
lako primjenljiva. Kako da znamo tko je u najgorem poloaju i koliko
je svaka skupina pogoena? Sloboda predstavlja mogunost. Tu mo-
gunost djelomino je ve iskuao Harold Laski. Laski definira pra-
vednost kao jednaku ansu za samoostvarivanje.48 To podrazumijeva
jednakost, jer moje ostvarivanje mojeg najboljeg ja ukljuuje kao
logiki rezultat ostvarivanje najboljih ja drugih.44 To takoer pod~
razumijeva slobodu, koja je proizvod prava, onog poudnog odra-
vanja atmosmere u kojoj ovjek ima mogunost da bude svoje najbolje,
ja.45 Sloboda ima tri aspekta. 46 Privatna sloboda je mogunost ostvari-
vanja slobode izbora u onim podrujima ivota kOja me se prije
svega tiu. Religiozna sloboda i odgovarajua pravna zatita dvije su
ilustracije. Politika sloboda znai efektivno sudjelovanje u dravnim
poslovima. Konano, ekonomska sloboda sastoji se u sigurnom i razum-
nom prihodu. Taj pristup oito je usmjeren na pripremu terena za
izgradnju politikog sistema. On se moe razraditi tako da pokrije
cjelokupni drutveni sistem. Meutim, nakon razmiljanja, skloni smo
zakljuku da rezultat nee potpuno zadovoljavati. _
Preostao je jo trei aspekt pravednosti - jednakost. Naelo jedna-
kosti ima dugaku i jasno raspoznatljivu tradiciju. Ve su rimski prav-
nici, slijedei stoike, proklamirali: Omnes homnes, iure naturali, aequale
sunt. Mnogo stoljea nakon toga ideja je imala odjek u evropskom
prosvjetiteljstvu. U religiji, jednakost je karakteristino prebaena na
drugi svijet: svi ljudi pred bogom su jednaki. Dovoljno znaajno,
socijalistika tradicija uvijek je isticala jednakost, kao da su socijalisti
slutili da je jednakost najprimjerenija praktinoj primjeni. A tako i
jest. 47 Dok sloboda moe znaiti mnoge stvari, ukljuujui i slobodu
istjerivanja profita, jednakost je znatno manje dvosmislena. Ako se
jednakost ne definira isto formalnim terminima, uoio je Ernest
B1och,48 jednakost (i bratstvo) je ili SOcijalistika ili nije jednakost.
Usprkos prirodnom zakonu, jednakost nije prirodna. Ljudi nisu
po prirodi jednaki. Zapravo, oni se znaajno razlikuju u smislu spo-
sobnosti, potreba i interesa. Raznolikost je, bez sumnje, poeljna.
Zahtjev za jednakou znai zahtjev u nekom posebnom, drutvenom
smislu. Jednakost znai jednakost ansi. Prava, bez obzira koja su,
moraju biti efektivna, ne samo formalna; ona se moraju transformirati
u anse. lanovi drutva moraju uivati jednaku slobodu da ive u
skladu s vlastitim izborima. U tom smislu, oni moraju imati drutveno
jednake ivotne prilike. ivotna prilika ovisi, naravno, i o osobnim
kvalitetama, kao to su. zdravlje, priroene sposobnosti j svrsishodan
rad. Drutvena jednakost ukljuuje da takva ivotna prilika nije bitno
modificirana poloajem pojedinca u drutvu (npr., roenjem u odre-
enoj skupini) ili nainom na koji je drutvo organizirano (kao kad,
npr., trite diskriminira siromane). Socijalistiko drutvo zasnovano
na jednakosti je drutvo postignua, ali i vie od toga. Postignue se
prihvaa samo pod uvjetom istih prilika. A ono se takoer modificira
naelom solidarnosti, koje pridodaje dimenziju potreba. 49
190
Sve to moe se prihvatiti kao uzvieni etiki ideal, ali, da li je to i
primjenljivo? Ili je to jo jedna utopija? Predlaem da se naelo dru-
tvenejednakosti ovako operacionalizira.
Svaka osoba ukljuena je u odreeni broj tipinih aktivnosti u
svojem drutvenom ivotu, ili, drugaije reeno, igra razliite uloge u
drutvu u kojem ivi. Ako u svakoj od tih uloga svaka osoba ima
jednake prilike, jednaka prava i jednaki tretman, onda je to sigurno
drutvo jednakih. Sada, u tom smislu postoje tri osnovne socijalne
uloge: svatko od nas je proizvoa, potroa i graanin. Dakle, jed-
nakost se mora osigurati u proizvodnji, u potronji i drutvenoj sferi. 50
Jednakost proizvoaa znai jednaki pristup proizvodnom kapitalu
drutva. Prema tome, proizvodni kapital mora biti vlasnitvo drutva,
ne drave. Iz drutvenog vlasnitva proizlaze dvije osnovne posljedice.
U svakoj skupini ljudi, iji je rad organiziran radi stjecanja sredstava
za ivot, svaki individualni proizvoa ima isto pravo sudjelovanja u
odlUivanju kao i svaki drugi. To znai samoupravljanje - zakljuak
do kojeg smo ve doli jednim drugim putem u naoj prijanjoj ras-
pravi.
Druga posljedica je drutveno planiranje. Radi racionalnog
koritenja drutvenog proizvodnog kapitala i radi smanjivanja ne-
sigurnosti na takav stupanj da samoupravne odluke proizvedu oekiva
ne posljedice, aktivnosti proizvodnih jedinica moraju se koordinirati na
ex ante osnovi, to je bit planiranja. Vano je uoiti razliku izmeu
birokratskog ili administrativnog - esto nazivanog centralnim51 -
planiranja i drutvenog planiranja. Prvo sadri imperativnu koordina-
ciju - koordinaciju zasnovanu na nareenjima - i unitava autono-
miju poduzea. Drugo sadri ekonomsku koordinaciju - koordinaciju
zasnovanu na ekonomskim interesima - usmjerenu na postizanje
eljenih globalnih proporcija, uz istovremeno ostavljanje pune auto-
nomije - i odgovornosti - svakom pojedinom poduze-u. Jasno je
da je u tom sluaju planiranje preduvjet za izvornu autonomiju radnih
kolektiva. Bez drutvenog planiranja oni bi postali rtve djelovanja
stihijskih snaga nekontroliranog trita.
Kako je, u ekonomiji oskudice, vei dio naeg svjesnog ivota po-
vezan s proizvodnim radom, jednakost proizvoaa je vitalna za ljud-
sku egzistenciju.
Jednakost potroaa znai jednaku ili pravednu raspodjelu dohotka.
Opet, pravedno ne znai mehaniku jednakost, jer bi se u svijetu osku-
dice takva raspodjela shvatila kao oigledna nepravda, i kao takva,
prouzroila bi drastino smanjivanje proizvodnje i ekonomskog blago-
stanja. Na smisao za pravdu kazuje nam da lijenina i marljiv ovjek
ne mogu dobiti jednaku nagradu. Pojedinac treba dobiti od drutva
tono onoliko koliko donosi drutvenom prOizvodu. I to je dobro po-
znato naelo raspodjele prema radu. To je takoer jedna od posljedica
koje proizlaze iz postUlata drutvenog kapitala. Kapital se ne moe
smatrati drutvenim ako netko uzima dohodak nezavisno, ili iznad -
a drugi, prema tome, ispod - svog dohotka iz rada. Dobivamo potpunu
i konzistentnu teoriju, u kojoj jednakost proizvoaa podrazumijeva
jednakost potroaa, i obrnuto.
191
 -_._- -- ------- - - ---------------------_ .. - .. _---- --_..

Teorija, meutim, zahtijeva vanu dopunu. Naelo dohotka iz teoriji, kako postii j<;:dnaku raspodjelu moi. Dakle, proizlazi da je
najtvri orah jednakost graana. Prema tome, ini se da je politika -
rada nemoe se generalizirati. U socijalistikom drutvu, obrazovanje,
ouvanje zdravlja i dostupnost kulturnih aktivnosti ne mogu se uvjeto-
ne ekonomija'- problem socijalistikog drutva.
-jednakost proizvoaa; potroaa i graana daje osnovu za socija-
vati mogunou zarade pojedinca ili njegove obitelji. To bi vodilo ob- listiko drutvo, u smislu pravednog drutva. jedini operativni nain
navljanju drutvenih razlika, a drutvene razlike dovode 'do klasnog da se pronae to je pravda u svakom posebnom sluaju jest da se
drutva. Osim toga, bio bi ugroen zahtjev za jednakou proizvoaa.
Nejednako obrazovani pojedinci ne mogu biti jednaki kao proizvoai. prui svakom jednaka ansa da participira u vrednovanju. Socijalizam
jednako obrazovanje je oito jedan od osnovnih preduvjeta jednakosti je participativno, samoupravno drutvo. -
proizvoaa. Isto tako i jednak pristup zdravstvenim i kuiturnim
dobrima drutva. Iz toga proizlazi da se naelo raspodjele prema
radu - i, shodno tome, trina i razmjenska aktivnost - moraju uklo-
niti iz onog dijela osobne potronje koji daje osnovne doprinose raZ-
voju sposobnosti osobe. Ovdje se razmjensko naelo raspodjele prema
radu mora zamijeniti nerazmjenskim naelom raspodjele prema po-
trebama. Tako naelo solidarnosti ulazi u igru.
Socijalistika ekonomija koristi trite zato to je to najefikasnije
raspoloivo sredstvo za postizanje cilja proizvoake i potroake
jednakosti. Meutim, to nije laissez-faire, a ni univerzalno trite. To
je trite strogo regulirano drutvenim planiranjem. I ono je dopunjeno
vanom sferom netrinih aktivnosti, ije znaenje raste s ekonomskim
razvojem.
Konano, jednakost graana podrazumijeva jednaku raspodjelu
moi i smislenu participaciju u politikom odluivanju. Taj zahtjev nije
zadovoljen - i u naelu ne moe biti zadovoljen - ni u najrazvijeni-
Fm buroaskim demokracijama. Politika pravinost mogua je samo
onda kad su proizvoake i potroake pravinosti ve postignute. Ali,
ona je takoer preduvjet za istinsku pravinost u podruju prOizvodnje
i potronje. Privatno vlasnitvo i klasne razlike ine pravinu raspo-
djelu moi nemoguom u kapitalistikom drutvu. Partijske birokracije
- jedna ili vie njih :..-- nespojive su sa socijalistikim drutvom. ak
ni koncept demokracije vie ne zadovoljava potpuno: bez obzira na
pr<tva veine, drutvo e takoer trebati bdjeti nad pravima manjina.
Oznaimo politiki okvir koji zadovoljava te zahtjeve kao politiku
samoupravu. .
Gotovo da i nije potrebno posebno isticati da se te tri jednakosti
ne mogu apsolutno i potpuno postignuti u realnom svijetu. One slue
kao standard i kriterij. A dostupno iskustvo pokazuje nam da suvre-
mena drutva mogu ii vrlo daleko u zadovoljavanju tih standarda. U
socijalistikom politikom poretku, njih se treba smatrati osnovnim
pravima graana. -
. Tri osnovna zahtjeva imali su zanimljivu povijest povezanu sa soci-
jalistikim miljenjem i socijalistikim pokretima. Oni su bili otkriveni
na razliitim stupnjevima razvoja i nikada nisu biH eksplicitno postav-
ljeni kao potpuni skup uvjeta za konzistentnu socijalistiku teoriju i
prak~~ .. Prvo je bil~ ot~riveno n~elo raspodjele prema radu; Marx ga
Je UClfilO popularmm 1 danas Je svestrano prihvaeno. Tek nakon
II svjetskog rata jugoslavija je pokazala da samoupravljanje moe
biti primijenjeno na nacionalnoj razini i da ono sainjava komponentu
koja se ne moe zaobii u socijalistikom drutvu. I nasuprot sasvim
zadovoljavajuem znanju i vanom praktinom iskustvu u odnosu pre-
ma socijalistikoj proizvodnji i potronji, mi jo ne znamo, ak ni u
13 Politika ekonomija socijalizma
192 193
 TREI DIO

Izgradnja samoupravnog
socijalizma

Filozofi su svijet samo razliito tumaili, ali radi se o tome

da se on izmijeni.
MARX Jedanaesta teza o Feuerbachu (1845)

Na mjesto starog buroaskog drutva s njegovim klasama

i klasnim suprotnostima stupa udruivanje u kome je slobodan
razvitak svakog pojedinca uvjet razvitka za sve.
MARX I ENGELS, Komunistiki manifest (1848)
 Poglavlje 8

Jednakost proizvoaa

J. Drutveno vlasnitvo
Proizvodnja podrazumijeva prisvajanje. Krajnji rezultat proizvod-
nje - proizvod - uvijek nekome pripada. Stoga, sa stajalita ekonom-
skog sistema, vlasniki odnosi su proizvodni odnosi i obratno.
U svijetu. robne proizvodnje vlasniki odnosi su pravno regulirani.
Taj postupak stvara prava vlasnitva. Pravna teorija vlasnikih prava
bila je ve potpuno razvijena u rimskom pravu i osnovne ideje samo
su neznatno promijenjene. Rimljani su shvaali pravo vlasnitva kao
neogranienu, apsolutnu i iskljuivu mo osobe nad stvari. Buroasko
pravo je zamijenilo pojam moi s pojmom subjektivnog prava koje
ovlauje osobu da postupa sa stvari na odreeni nain. U vrijeme
Francuskog graanskog zakonika iz 1804. godine, koji predstavlja zna-
ajan dogaaj u razvoju buroaskog prava, pravo vlasnitva bilo je
definirano kao ius utendi, fruendi et abutendi (pravo upotrebe, pri-
svajanja koristi i raspolaganja sa stvari). U obje, rimskOj i buroaskOj
interpretaciji, vlasnitvo znai izuzimanje ostalih u kontroli nad stvari.
Pomno obraujui riinsko-buroasku pravnu teoriju, socijalistika
tradicija razlikovala je tri oblika vlasnitva: privatno, zadruno i drav-
no. U ovom pogledu, znaajno obiljeje daje Sovjetski graanski za-
konik iz 1922. godne. Njegov paragraf 52 nabraja tri gore spomenuta
oblika vlasnitva. Prvi oblik obiljeava kapitalistiki sistem i misli' se
da je ostatak prolosti u postrevolucionarnom drutvu. Kao takav, mo-
rao bi biti to je mogue bre uniten. Drugi, vii oblik vlasnitva, ne-
stabilan je i u kapitalizmu i u socijalizmu i predstavlja prijelaznu kate-
goriju. Dravno vlasnitvo smatra se najviim oblikom vlasnitva i, kao
takvo, osigurava temelje za SOcijalistike proizvodne odnose.
Na osnovi nae dosadanje analize nije teko shvatiti da je teorija
dravno.;socijalistikog vlasnitva samo jo jedan primjer krivo upo-
trijebljenog buroaskog rezoniranja. Nema -osnovne kontradikcije iz-_
1!1~.u_P.J'jy..atno~LLQravnog vlasni.tva.'- Ustvari, prvo moe -biti- sma-
trano subjektivnim pravom, a drugo se moe postaviti uz bok s objek-
tivnim pravom. A opet, to samo podrazumijeva da su individualni vlas-
nici zamijenjeni funkcionarima. Prema tome, privatno vlasnitvo stvara
-kapitalizam, a dravno stvara etatizam - oba kao klasoJ'! sis~e. U
tom smislu, dvasistemasus1ina,-'a oba su Istovremeno temeljno pru-
gaija od treeg - socijalizma. Ako bi se socijalizam definirao pomou
vlasnikih odnosa - to je, imajui na- umu nau uvodnu opasku, pot-
puno ispravno - on mora sadravati novu i drugaiju kategOriju vlas-
nitva. Nazovimo je drutvenil1Lvlasnitvom. to sadri taj pojam?

197

I
 SOcijalizam shvaen kao samoupravp.o drutvo podrazumijeva ne-
postojanje odreene klase vlasnika sredstava za proizvodnju, bilo in-
dividualnih, bilo zajednikih. Svatko te_jednako-vlasnik, to znai da
,nitko-.tgno, odre_t~r:Lp.WLv1asnik. Posebna znaajka rimsko-buroaskog
pOjma vlasnitva - iskljuivanje ostalih - nije primjenjiva. Ako nitko
nije iskljuen, tada svi imaju jednak pristup sredstvima za proizvodnju
koja su drutveno vlasnitvo. Posljedica toga je da vlasnitvo ne daje
nikakve posebne povlastice.
Oito da, ovako definirano, drutveno vlasnitvo ne moe biti smje-
teno u tradicionalni pravni poredak. Svaki pokuaj da se to uini
nailazio bi na znaajne tekoe. Moe se tako pokazati da drutveno privatno, ni zajedniki. Ako, kao prije, definiramo ovo shvaanje dru-,
vlasnitvo jest vlasnitvo zato to podrazumijeva uivanje i prodaju.
Isto se tako moe uvjerljivo pokazati da ono nije vlasnitvo jer ne po-
stoji pravo raspolaganja i tradicionalno pravo izuzimanja ostalih. Moe
se tvrditi da drutveno vlasnitvo pripada podruju javnog prava jer
takvo vlasnitvo, oito, nije privatno. Moe se, meutim, isto tako
dokazivati da je ono s podruja privatnog prava jer je jasno da ono
nije dravno vlasnitvo. Pravna teorija utemeljena na rimskom pravu
oito nije bila namijenjena za besklasni sistem. Ona e morati biti pro-
mijenjena zajedno s ostalim elementima nadgradnje. 1 To nas, meutim,
ovdje ne zanima. Ono to mi moramo utvrditi jest precizno znaenje
pojma drutvenog vlasnitva. To moemo postii razmatranjem prav:-
nog, drutvenog i ekonomskog aspekta drutvenog vlasnitva.
S formalno-pravnog stajalita vlasnitvo je skup prava i obavezlf,
u pogledu stvari koja ima ekonomsku vrijednost. U sluaju drutvenog\i
vlasnitva moemo identificirati dva osnovna prava i jednu obavezu. il
Prava su:
1) upotrebljavanje,zamjenjivanje ili prodaja dobara, ukljuujui i
sredstva za proizvodnju i ' Preostaje nam pokazati da su seljaci i obrtnici (potencijalno) uprav?
2) izvlaenje probitaka iz upotrebe proizvodne imovine (uivanje).
Osnovna obaveza je:
3) vrijednost proizvodne imovine ne smije se umanjiti bez obzira
iz kojeg je izvora prvobitno financirana.
Nabrojena tri pravna principa potrebna su za legalno reguliranje
ekonomskih odnosa i2;meu autonomnih proizvoakih kolektiva (tj.
radnih kolektiva, op. pr.).
U pogledu drutvenih odnosa, proizvodno vlasnitvo podrazumijeva
vlast nad radom ostalih lanova (nevlasnika) klasno-strukturiranog
drutva. Tako je Marx vrlo adekvatno definirao kapital kao proizvodno
vlasnitvo koje stvara eksploatatorskeproizvodne odnose temeljene
na vlasti nad tuim radom. U tom smislu i kapitalizam i etatizam su
eksploatatorski, a kapital moe biti i privatni i dravni. U besklasnom
SOcijalistikom drutvu, vlasnitvo podrazumijeva odsutnost eksploata-
cije i vlasti nad tuim radom. Jasno je da je posjedovanje potronih
dobara (ukljuujui trajna potrona dobra) kompatibilno s tim zahtje-
vomi kao i obiteljska proizvodnja, a i gore navedena pravna definicija
proizvodnog vlasnitva. Odsutnost eksploatatorskih odnosa podrazu-
mijeva ova tri temeljna prava:
1) svaki lan drutva ima pravo na radi
198
2) svaki lan drutva ima pravo da se natjee za bilo koji posao
u skladu s vlastitim sposobnostima (i u skladu s opisom posla)? .
3) svaki lan drutva ima pravo sudjelovati u upravljanjU pod
jednakim uvjetima. ~.~ ..
Ako je bilo koje od ta tri prava narueno, dru stveno vlasrustv? D:IJe
potpuno drutveno i, prema tome, socijalistiki proizvodni odnOSI rusu
potpuno - ili moda uope - razvijeni.
U ekonomskom smislu drutveno vlasnitvo podrazumijeva nega-
ciju biti vlasnitva u predsocijalistikim drutvima ~- prisv~janja .do:
hotka od vlasnitva. Dohodak od kapitala ne moze se prIsvajati ru
tvenog vlasnitva pozitivno, moemo dodati ovo temeljno pravo-
-obavezu:
- svaki lan drutva izvlai ekonomske koristi iskljuivo iz svog
rada, a ne iz vlasnitva.
Ovo pravo (prema proizvodu svog rada) i obaveza (samo proizvod
rada) slui kao osnova za primjenu principa raspodjele prema radu.
Taj princip, zauzvrat, stvara jednakost potroaa (o emu e se rasprav-
ljati u sljedeem poglavlju).
Eko'nomski aspekt drutvenog vlasnitva jest bio, i nastavlja biti,
isto tako esto krivo shvaen kao i drutveni aspekt. J edni i drugi, i so-
Cijalisti i nesocijalisti, nastavljaju formalno-pravno i ekonomsko~ vlas~i
tvo. (Pravno) privatno vlasnitvo je postavljeno uz bok s drus~eru~
vlasnitvom, a neprivatno s privatnim vlasnitvom. Takvo rezoruranje
navodi na zakljuak da svaka nacionalizacija predstavlja korak prema
socijalizmu, te da je postojanje priva~ih obrtnik~ .i poljopriv~~dnika
nespojivo sa socijalizmom. Do sada bl trebalo bIti gotovo OCltO da
potpuno dravno vlasnitvo nema nita zajednikog sa socijalizmom.
toliko socijalistiki elementi koliko i oni koji rade u (pravno) neprI-
vatnom sektoru. Da to uoimo, moramo napraviti jasnu razliku izmeu
pravne osnove (title) i ekonomske imovine.
Aleksandar Bajt2 jedan je meu prvima koji su to jasno i precizno
razlikovali. Bajt je upozorio na injenicu da pravna osnova i ekonomsko
vlasnitvo ne samo da nisu identini nego se esto znaajno razilaze.
Na primjer, zakonski vlasnik kue je osoba koja nosi pravnu ~s!10~i1.
Ako su stanarine kontrolirane i stallari se ne mogu nasilno izbaCItI, dJe-
lomini (ili ak potpuni) ekonomski vlasnik kue je osoba koja ivi u
njoj i tako uiva probitak od vlasnitva. Slino t~me, individ~ualni selj~~
moe pravno posjedovati zemlju. A~o, meuti~, ne moze zaposl.lti
tuu radnu snagu i zakupnina od zemlje se apsorbIra adekvatno odmJe-
renim porezom, ekonomska korist od zemlje pripada drutvu.3 Na dru-
goj strani, drutveno vlasnitvo u nekoj zemlji moe biti pravno ~sta:
novijeno, ali istovremeno radnici u nekim granama mogu zaraIvati
znatno vee dohotke nego oni u drugim granama (kao to se dogaa,
na primjer, u Jugoslaviji). Ta razlika u dohocima, ili relativna veliina
neradnog dohotka, u povlatenim granama odraava stupanj privatiza-
cije drutvenog vlasnitva.
Gornja analiza ima vane implikacije za voenje politike. Suprotno
tradicionalnom shvaanju, pravna eksproprijacija nije niti nuan, niti
199
dovoljan uvjet za socijalizam. Nije dovoljan stoga to potpuna pravna
eksproprijacija moe, a i stVorila je, nesocijalistike sisteme. Nije nuan
stoga to nije vana eksproprijacija pravnih osnova, nego eksproprija-
cija ekonomskih probitaka koji proizlaze iz kontrole nad vlasnitvom.
Budui da je ustanovljeno da je obiteljska proizvodnja potpuno u skla-
du s drutvenim aspektom drutvenog vlasnitva - a sada vidimo da
je- to istina i.u ekonomskom smislu - moemo openito zakljuiti da
su mala obiteljska poduzea kompatibilna socijalizmu. A u pravnom
smislu, pravnu obavezu 3, danu prije, moemo napustiti kao nepriklad-
nu. Tako moemo pod sOcijalizmom, slijedei Bajtove sugestije; razli-
kovati dva tipa drutvenog vlasnitva: zajedniko i individualno. Sva
nabrojena prava i obaveze odnose se na prvi tip. Drugi je restriktivniji,
odnosi se samo na obiteljsko poslovanje i nedostaju mu neke karakte--
ristike zato to su neprikladne (pravna obaveza 3) ili neprimjenjive
(drutvena prava 1 i 2).' - guuje kompatibilno~t dvaju ciljeva.
Nau raspravu moemo saeti zakljukom da drutveno vlasnitvo
predstavlja poseban oblik vlasnitva s razliitim pravnim, drutvenim
i ekonomskim karakteristikama kOje onemoguuju eksploataciju. U tom
smislu, eksploatacija se definira kao: (a) vlast nad tuim radom; i (b)
prisvajanje neradnog dohotka. Ili, za drutveno vlasnitvo, moe se
rei da je jo vlasnitvo u pravnom smislu (skup prikladno definiranih
prava i obaveza), ali ne vie u drutvenom i ekonomskom smislu (osoba
nema n.ikakvih povlastica na osnovi vlasnitva). To drugo podrazumi-
jeva da se pravno vlasnitvo ne moe transformirati u kapital.
Radniko naela
II. upravljanje: organizacije
Industrijska demokracija je, kao uostalom. i svaka druga demokra-
cija, politiki pojam. Poduzee kOjim upravljaju radnici njje samo pri-
vredna organizacija nego i politika organizacija. Implikacije su dvo-
struke. Prvo, potpuno i izravno samoupravljanje mogue je jedino na
_nizini poduzea, pa stoga svako prouavanje samoupravljanja i poi
nje ispitivanjem radnikog upravljanja. Drugo, ono to se dogaa -u
poduzeima ima fundamentaln.o znaenje za drutvene odnose u cjelini.
- Organizacijsko-politiki cilj socijalistikog poduzea je maksimira-
nje demokratinosti u odluivanju uz istovremenu efikasnost provoe
nja odluka. Tradicionalna teorija organizacije smatra da je -taj dvo-
struki cilj inheretno kontradiktoran. Jednako tako se smatra kontra-
diktornim spajanje trita i planiranja. Teorija organizacije u socija-
lizmu tretira ta dva cilja. kao komplementarne, to moramo:pokazati.
Maksimiranje demokracije moemo definirati kao situaciju II kojoj
je miljenje svakog lana radnog kolektiva vrednovano samo prema
objektivnom znaenju toga miljenja za konkretnu odluku. Prema tome,
tako donesena odluka bila bi liena _subjektivnih motiva i interesa bilo
kojeg pojedinog lana. Istovremeno, ona bi -bila maksimalno efikasna;
Najvii stupanj demokracije podrazumijevao bi najvii stupanj efikas-
nosti. . imaju za cilj zadovoljavanje tih dvaju uvjeta.
200
Koliko god se upravo prikazano rjeenje, na prvi pogled, moe initi
privlanim, ono, u biti, nije nikakvo rjeenje. To je jedna isprazna tau-
tologija kao to je to, na primjer, neoklasina teorija vrijednosti. Demo-
kracija se jednostavno definira tako da implicira efikasnost. Ne po-
kazuje se, meutim, kako ih postii i kako ih uiniti kompatibilnima.
One su kompatibilne ve samom definicijom. Moramo, dakle; tragati
za smislenijim pristupom.
U stvarnosti, tu postoje dva osnovna problema koje treba rijeiti.
Prvo, tko procjenjuje objektivno znaenje prijedloga? Drugo, koja je
to objektivna valjanost vrijednosnog suda? Odgovor glasi ~-",~9~.':'_~
kracija mora bitU~_Q!~~.DiLnaino._.__ll@D.ja.. a.ne.kRfl.lit.e. ;Qlii.'bd-
IUKa,_ a~ a:;n<:rsl!]e au o os a istovjetnost, pa moemo postulirati ovih
\eS~f!nizagjs.lR.RJ1~jiamotiIJFavn6g:P9d!!#e:C~~ dva-od njih-
-\)fggravru"Ufciemokranhot; "sljetfe-ca-ti+'-efikiiSTJ6f-;~a-posljeanje omo'-
=~~__
'1?jApsolutni maksur!um demokratinosti moe se postii tek kada
se'-mni kolektiv~s-astoji9d~gm:o::jedno~lana:c;;,l(ada-;;;se4)rOj;;;,clanova
poveava;SloijQaaodlliCiVan.jaJJJt.no_s.e_Qgraniuj~~a SlOelIoSt
se poveava. Osim toga, pojavljuju se izrazite mogunosti za -nastajanje
klikai koalicija to rezultira manipuliranjem grupnog miljenja. ak
ako se to i ne dogodi, jo mogu postojati istinski sukob interesa zbog
ega e se pojaviti dvije podskupine. Tada veina moe tiranizirati ma-
njinu; ona moe ne potivati i pogaziti legitimne interese manjine. Zbog
svih tih razloga, osnovne radne skupine moraju biti dovoljno male].
hom.og~:r.i~e-da~omogu.~ neQoredni utjecaj, neformame -komunIKacije i
izravne kontakte mequ.lanoyima: U takVOj priinarnoj drutVeno)k1.i::"
pilir;--"c---,-,,--'" - .-===
-a)' sudjelo..YJtnieLu.J>.d1uiv.anjuJ!iJ e izravno;
b) sam
---
pr:9ces_tAQ.~sen(Lod1.u.ke.JliLe.-?>-transP.ar.e1!tni J~ni);
c) zbog hO!llogel').osJi.grum~,
neopravdano i stalno nametanje volje
veine nee biti vjerojatno; -~-- ---.,.-.-~------~-:---~-.-- ..
d) zbog a) - c) mogunosti manipuliranja miljenjem su ograni-
ene.
Sad~ moemo izvesti prvi prinW....,9rganEacije : osnovna organi~
ska jedinica nije poduzee nego radna grupa s gore ~navedenim karakte-
ristikama. Nazvat emo je adifolineaiilI~dna jeditrtca-nije-samo
skupina radnika nego i tono ti r en--poQistem u proizvodnom siste-
mu koji nazivamo poduzeem. U tom svojstvu, kao najmanju funkcio-
nalnu jedinicu, .smatramo je ekonomskom jedinicom. Radnu jediniCU
moemo dalje podijeliti u radne timove to pretpostavlja razliite radne
i druge zadatke.5 Radne jedinice se ujedinjuju u. radni kolektiv; eko-
nomske jedinice u poduzee. .
2. Kad god ociluke rad.ruLj.e.dinice-znatnQ-utjlGu-Ila-interes.~Ldrugih
radnih je1inica, pravo odluiy:anja...mo.ra..se-prenijetL(deJ~giratiLna slje- .
deu ~iu--raziifu.To je razlog qnivan.ill_r?4.1Jltl.tQg....~ieta.k~lo--tUela
koj~~ol1Q~lQgJJlJ<e~iiii-:-dtu8~PQ:reduJ:azini. --'--"- --._-
-Efikasno upravljanje podrazumijeva: (a) ispravne odluke i (b) efi-
kasno izvravanje (odluka, op. pr.). Naela organizacije koja slijede
.
201
 3. Pojedinci i QFKap.i kQjt,Ronoseodluke moraju snositi o<igovorngst I
r--------------------,I Radni kolektiv .
za te odluke:::::-IYrugim nJ ecima, svakom pravu odgovara i odreena
san:Kcif~~~ I . Radnel
I
4. Provoenje
stva~pWfesio~!ne-kompetentnosti,
odluka u djelo -
izvrni poslovi i administracija -
a ne demokraticnostl. .
5. Naelo 4 podrazumijeva_razdvajanje dvaju razliitih podruja
L________ ________
I
jediniCt

~
(

atkivllosti: interesno i profesionalno PQi!f!lfJe.-Prvo se sastoji od. odluka

u vezrs~bliEK~m J~.Q[rrze-~qNg:o-::d'd?~SlOD.a1nog..1'adaLadmjnjs.tra
ti\lD.eJ:u1i!U~..~Odluke o politici poduzea ozakonjene su politikim autori-
tetom; izvrni i administrativni posao profesionalnim (strunim) autori-
tetom. -Prvi predstavljaju vrijednosne sudove; drugi tehniko-formalno.
izvravanje. U interesnoj sferi prim'eri'tt"e se pravilo: jedaILm(ek
Radniki
jedan glas; uprofesiona nOJ s en glas se mjeri strUcnom savjet
Komisije

.Il:.9 u.:- . Komisija za

6. Kako_se politike -i tehnike odluke ne mogu sasvi1Jl jasno raz.", zapoljavanje
dvojiti - kao to ni radne jedinice ne mogu biti savreno homogene, Komisija za
a ni cijeli racini k~ektiv dovoljnomalih razmjera - uyij,~ji raspodjelu ~ohbtka

mogunost daJ;i5jedinci i skupine zloupotrebe mo. Zbog toga....b.Lu.. Komisija za

istraivanje i J'llZVoj
sistem trebalo ugraditi..l?0sebne mjere zatite. To podraZumijeva insti-
tucionahzaCfju kontrole i rjayanja=suk:05a-te--institucio:naIiiitarn:r--~ Komisija za
investicije
l=.ni
obram!:.'-fiiaivfaualnih ini:ere'il odbezobzirnosti skupine j obranu za- odbor Stambena
jednLq)tili interesa pcrneaailiatnog ponaanja pojedinaca. Prekraji POSlovni'
komisija
koje trebaj:rresuiVatrUOn:rl<o'je-tiCliieiVrsu'5c1,1fooralllatori rada i odbor Komisija za
zakonodavci. drutveni standard . Ivanj;!'
L.:avjet~J

III. Radniko upravljanje: organizacijska shema

Ako se est naela, openito prikazanih u prethodnom odjeljku
primijene, organizacija samoupravnog poduzea izgledat e kao to je
prikazano na skici 4. Odmah je oito da ta razraena shema modela
organizacije nalikuje pjeanom satu (vidi sliku 3). Gornji dio pripada ,---------------------,
sferi politike (u vezi s poduzeem, op. pr.), a donji dio sferi tehnikog I I
Ekon9mske
izvravanja. Budui da se bavimo politikim sistemom, moemo se I jedinice
koristiti i tradicionalnom politikom teorijom i govoriti o razdva- I I
janju moi. Zakonodavna mo je u gornjem dijelu sheme, a izvrna IL __________________
Poduzee I

mo u donjem. Osim toga, a u skladu s organizacijskim naelom 6, po-
stOji takoer mo presuivanja, tj. zatite zakonitosti, smjetena u sre-
dini lijeve strane slike.
U naelu, sve odluke treba donositi uvijek na najniOj moguoj ra-
zini. Samo kad odluke utjeu na interese nekih drugih radnih jedinia,
one e se donositi na razini koja je via od radne jedinice. Ve~na odluka.
koje utjeu na svakodnevni ivot radnika uglavnom se mogu donijeti
na razi:IItYane Jedinice. To su odluk.JUmj.e..se..odnes6-na-r:adrie-zaaa:tKe,
uvjete rada, drutvene prioritete, raspodjelu vika, zapoljavanje i otpu-
tanje;-rjeavanjtn-t1Ko15aT sl:-EmPiriko~-ifrarvaiijepoKazme-da~radni-
ci inziSfii:ajiraupi'aVo te probleme rjeavaju svojim izravnim sudjelo-
vanjem u donoenju odluka. 6 Ostale o.dluk~tl.-ve.zLs_p.olitikom..poduzea"-.
mogu se prepust!.!Ljdelegir.ati)~sredinjem-zakonodavnom . .Qrganu.:-
ia(lifiko}if'sa~>Q.~im..toga, postoji vrsta odl1!Is.a 04. vitalI}Qg:'~IjaS1,;.,,-===,~_
-.....:.:...:--"'F;,:::::;:..,::...._---:c--- . . .. _....
~
- - - direktive
-----Informacije
Skica 4: organizacija samoupravnog poduzea
nja.koje ne donosi ni radniki savjet, ni pojedine radne jedinice, nego
Cijeli radni korektiv na zboru ili referendumu. To su odluke o fllzi0ni-
raIiju, ri!.4iKalnoLL~oJ:ganlZaclJi, veliKim mvesticijskim programima, do~
noenju stafti'fil.i pravilnik<Li...slino.,~ U'-takVimsTuajevrina moze se
zahtijevati veina glasova svake radne jedinice u sastavu poduzea.
Kad se novi radnik zapoljava u poduzeu, on potpisuje drutveni
ugovor kojim udruuje svoj rad s radom ostalog dijela radnog ko-
lektiva u skladu s postojeim statutom i pravilnicima.

202 203
 ------------------------
Veliina radnih jedinica varira izmeu 10 f 200 lanova, ovisno o _
veliini p~~uzea i sloenosti ~roizvodnog procesa. Radna jedinica do-
nosi 0E!uKeIrazooru. Ona iZ~ire- predsiednika_kojLj.e---I!redst.avJlaJl-
radnil{om savJetg" Uzpredsje ruke radnih jedinica, koje predstavljaju
interese pojedinih dijelova! radniki savjet se sastojiloO preasjt)ll---_-
nika ko~~iJIKQJiJ~_~~L~y'u.ID~1~i~ese-p~j~ginihJuiik1ja. OVi po-
tonji se 'izabiru opim glasanjem. Budui da je svaki lan savjeta indi-
vidualno odgovoran za tono odreeni skup aktivnosti, zadovoljava se
naelo 3. --
Iako komisije savjeta im~u samo A-avjetodaYnll.Jllo,.J)ne.ipaK imaju--
vitalnu ulogu u procesu samoupravljanja. One premouju jaz izmeu _
profest<fna:lffilf1iPra~!!~_mfXJmau:n::clano&a::Xadnoi"Kolellia,: Takoone-'
ujedinjujif'""strtifioznanje i poljtike motive. One omoguuju da prak-
tiki svi budu ukljueni u upravljanje, bar u etapi pripremanja odluka.
Tako se ne dolazi samo do strunog znanja nego se dobiva i dragocjeno
drutveno iskustvo, to unapreuje razumijevanje i komuniciranje, te
prjdonosi smanjivanju nasljeenih drutvenih barijera. Nekvalificirani
radnik, koji je nekoliko godina lan komisije za raspodjelu dohotka,
moe postati strunjak na tom podruju u sasvim praktinom smislu.
On e znati sve razloge zbog kojih su razlike u plaama utvrene onako
kako je opisano pra~ilnikom, koje su odluke poveale efikasnost, a koje
nisu, to je-drutveno prihvatljivo, a to nije, i tako dalje. Kvalificirani
mehaniar, kao lan komisije za investicije, moe se pokazati vrijednim
izvorom praktinih informacija za planere investicija. Takvi ljudi po-
staju riznica akumuliranog znanja o radu poduzea. Ako se dogodi da
komisija nema potrebnu strunost za neko posebno pitanje, ona e kao
savjetodavca angairati poduzee izvana. Dok se lanovi organa uprav-
ljanja biraju i rotiraju - obino s mandatom od dvije godine - lanovi
u komisijama izabiru se prema vlastitim sklonostima, nije potrebno da
imaju ogranien mandat, a u strunijim komisijama Iii ne podlijeu
izboru. Postoji cijeli niz aktivnosti u koje se pojedinac moe ukljuiti
i specijalizirati se za odreeni aspekt upravljanja poduzeem. To ne
samo da prido-nosi efikasnosti nego zadovoljava potrebu za aktivnim
osobnim sudjelovanjem.
Radnig savjet donosi odluke na osnovi preporuka svojih komisija
i- odbora......Najvaniji odbor je izvrni odbor koji- zamjenjuje prijalliL
uprayni odb..oJ.'.-Generalnog~irektora - kQl~g_j!L1ll..J>.-ida..b_<ili.!L1ivati
glavnim koordinatorom ra~~=.i kojLl~..J!!:.e_dj;j.e.dnil< izvrnog odbora,
imenui<Lxadnikt--s..3Q.jet:'"-Predsjednik radnikog savjeta je ex officio
lan izVrnog odbora. Ostale laIJ.ove, efove odjela i sekretara (tajnika)
pouzea, postaylja radniki savjet po preporuci direktora. Radne jedi-
nice imenuju direktore svojih ekonomskih Jedinica u dogovoru s g~
ralf!.iril direktorom. CinjenicastlLfJL!!IJ!GYnO::Oso61je-bitLmaksima1no
prilfvatIjiYJ>_I:zna_dnik~_L~.?_~~ne~!g~g> .<liLt;,ktQta~syakak(Lp_9ye._aY'L
efikasnost..z;naajno je napomenuti da e federalne jedinice biti dvo-
struKoZastupljene u upravljakoj strukturi poduzea: predsjednici su
lanovi radnikog savjeta, a direktori poslovnog odbora. _Predsjednik
je pOlitiar, specijalist za dobre radne odnose; direktor (koordinator
rada) je strunjak, specijalist za radne zadatke. Ako.oba uivaju po-
vjerenje radnika (i ka() osobe su kompatibilni), radna:jedinica e vjero-
jatno biti politiki demokratska i ekonomski efikasna.
204
Generalni direktor imenu'e se obino na etiri godine. Njegovo po-
stavlj~ _uvjetovano jeprezentiranj.e1lLzadOY.o Ja.v.aluce ~og
prog:arna.-J~dnom kada se_p_t'..o--8ra!lLQQ!m!no razr'adi i kad ~fThvati ,i
i
,
radm kQlektiv, on postaje neka vrsta internog zakona. Radniki saV}er,-
direktoil g1egovo os o!Jll e _9BaveZn:rsli-ga-priff:iJenjiVate~T()=ZIIaci=a
. radnik.Lsay,iet .mJ).ra -liLiijif1:::wmu=P=o11t1CRu,:,podr~~ii~1ltLp]frtLi~0-
stupak za mijenjanje programa), a izvrnLodbor,..snosl,;punu,"odgoyoX'-
nost 2;a....~rivanje toga progrg.I!UJ..Joa.elo 3). Izvrni odbor i radniki
savjet mogu seneslagafi:~-Tada generalni direktor moe podnijeti
ostavku ili iznijeti spor pred skupom biraa (zborom radnih ljudi), tj.
pred cijeli radni kolektiv i njegove radne jedinice (jer radniki savjet
ima samo delegiranu mo odluivanja). Generalni direktor je takoer
odgovoran za zakonitost cjelokupne poslovne aktivnosti poduzea i
zbog toga je obavezan uloiti veto na protuzakonite odluke radnikog
savjeta. Na drugoj strani, na poetku svake godine raspravlja se o po-
stignutim rezultatima u minuloj godini i o planu. za sljedeu godinu.
Rasprava se zavrava izglasavanjem povjerenja izvrnom odboru. Ako
lanovi savjeta zakljue da slabi poslovni rezultati ne opravdavaju dalje
povjerenje upravi, poslovni odbor morat e se promijeniti, a generalni
direktor e morati dati ostavku premda mil mandat nije istekao; _
U svakoj ljudskoj zajednici se javljaju sukobi, a i neki pojedinci
mogu zloupotrijebiti svoju mo ili biti neodgovorni. Stoga svaki sistem
upravljanja, ukljuujui i samoupravljanje, mora imati dvije dodatne
funkcije (osim zakonodavne i administrativne): funkciju donoenja
sankcija i funkciju kontrole.
Postoj e dva-apa---stikeba-i-zmeEl-u--pj-gdinaca..Lk.olektiva: (gLp..nj.e..di:..
nac moe:J?!~il)t-eeen-djelo:.v.anj.e.tILkolektlv.a..(ilLru:lltlkom dones_enom
u ime kolektiva) i (b) interesi kolektiva mogu biti narneni-neodgovor",
nim ponaanl_eItf~p:ojedin'Ca:::-l?_U1;Lu.cJ.:::da.st1-to-d:va..:.razliita-tipa-sukba,
uputno je ql;_n.o.Y.atLdYJL!:;:l.zli~ita _<!!,gana: ~.mniijlLz.a_albeJ<.oja.bLse
bavila prvim tipom sukoba-i-tomisiju~odgQQornost..na.radu-za.,drugu
vrstu sukoDa.-Blrdui-da-moraju uiVati puno povjerenje svih pojedinaca,
lanove prVe komisije riiOra:juirlra-ti-s-vi-Glanovi ranog..ko!ektiva Drugu.
komisiju moe--iZalrrati raniKislfvjt)t-jer-je--potrebno--da_ui:va po-
vjerenje~zakonodavca .. -.Obje-.k-Omisije-su--potpuno~nezavisn:e~u svom
radu. Svaki lan radnog kolektiva moe pokrenuti neko pitanje pred
bilo kojom komisijom. Valja napomenuti da druga komisija zamjenjuje
prijanju disciplinsku komisiju. Meutim, u ovako postavljenom uree
nju, aktiviranje komisije za rjeavanje .pojedinih sluajeva krenja di-
scipline ne vre samo pretpostavljeni. I sami pretpostavljeni mogu
biti predmet rada komisije. S druge strane, oni imaju pravo koristiti
komisiju za albe ako se smatraju oteenima.
Te dvije komisije djeluju na isti nain kao i sudovi: one primjenjuju
pravila ustanovljena statutom i korist~ presedane kreirajui na taj nain
neku vrstu obiajnog prava. One ne mogu mijenjati pravila ili inzistirati
na svojim vlastitim preferencijama. Budui da su pravila, koliko god
bila savrena, ipak uvijek kruta, ponekad ih je potrebno modificirati
ili im dati novo tumaenje. Stoga moe biti preporuljivo da se rad-
nikom savjetu povjeri uloga apelacijskog suda. Ako se sam radniki
savjet nae u ulozi optuenog, tada komisija odluuje u posljednjoj
instanci na razini poduzea. ak i tada je mogue uloiti albu, u tom
205

sluaju vanjskom organu - javnom pravobraniocu samoupravljanja (o
tome vie u 10. poglavlju).
Predsjednici tih dviju komisija su ex officio lanovi n~
bora. Nauzorm odbor Je otg@....TI!O.!lntlre:koIIt::r"ore::i-nagIecla-Gje--lek-upa:n
raauprave. Budui da:-sukobi pruaju nep_Qsredne..inf.or-m.acije-o-slabom
u pravI janj u, moe bltrEq!.isIlQ~Jl~g9_~.tayj.tLve~J1.,;,i~JJ:teql1J{o!llislj!!..i n~d
zorn9g;'bJ:!t:>()t:'.il~:Pr{rdjednik o.dj)..m::a~p1Lm.Qg!J.Q~to..!L.Lostali lanovi,
izabiru se opim glasanjem ili ih bira radniki savjet. Odbor dare'
preporuke i- priprema---izvjetaje-za-savjeVali-jeinae nezavisan._ Da
bi uprava mogla raditi efikasno i pravovremeno reagirati na mijenjanje
poslovnih uvjeta, ona mora raspolagati odr~4egQ..IIl~iskt:'ecijskQm,t;Qoi.
Meutim, ta mo, kao i svaka druga mo, lako se moe zloupotrijebiti. .
Stoga je neophodna institucionalizirana kontrola. Nadzorni odbor ima
upravo tu funkciju. Odbor ima pristup svim dokumentima i moe
ispitati svaku odluku uprave. Najmanii: jednom godinje odbor poziva
vanjske_str.ulnjake da izvre reviziju poslovnih rezUltata za gore spo-
menutu raspravu o poslovanju poa:uzea-o-dOot;Iheautlm, riiJe:-iI!lO _
instiiIlIlent:-kontr..o-le=i=neugmttil=K;rmear-uPfave nego moe biti moan
instrument-podrke-energinoj i poduzet!!Qrupr~.Y["i~l{fivnauj)i:avace
vjerojatno stvaratlotpor meuuinertnim lanovima kolektiva. Kako bi
opravdali svoje nezadovoljstvo, oni mogu poeti iriti glasine stavlja-
jui u pitanje adekvatnost, legalnost i sl. odreenih poslovnih poteza
uprave. Jedini efikasan nain suzbijanja glasina je njihovo otvoreno
i javno iznoenje i suprotstavljanje injenicama. Protiv glasina se moe
boriti - ili se, pak, mogu otkriti prikrivene zloupotrebe, i na drugi
nain .. Svaka informacija pruena nadzornom odboru smatra se po-
vjer1jivom-i;:ne' smije se::objclOdamtH1oRf se, l~aKo_se__ne......us~~~._
je jstinita..-.S~-druge.."srranerodbor':"moe<~zatraitkinformacile..J. i~_~~!i
poslovne~knjige ..bilo~kojeg=odjela~i1i~ergana=u=poduzeJJ .. _Tako, ako .po-
jedinac vidi znak da je uinjeno neto loe, ali nije siguran u to, on e
izvijestiti odbor. Ako se pretpostavke pokau tonima, sprijeiti e
se' teta. Ako se, pak, pokau pogrenim, reputacija potenog ovjeka
ostat e neokaljana i izbjei e se nepotreban sukob. Znaenje odlunog
nadzornog odbo.~a odravan.je-oohfih meuljudskih odnosa u po-
duzeu rijetko moe. biti precijenjeno. Takav e odbor p~ld~""1re-
sukobi~ ..
Sukobi ne morajU proizai samo iz krenja pravila ili nepotivanja
legitimnih interesa nego i onda kada doe do neslaganja u tumaenju
pravila..J~:1.93~ naime, doUlo situacije za koju uope ne postQie...P~
i netko tad mora odIJlQl!L~lQ,.J!L!QrnYIlo. To je_upray.o~lllQga...~a:!2i~tq.
za. 'zafifi:iZRkonito~ti, 7 koji predstayll~l!l.!?in_acfu! ustavJ1Q&.J>uda i
arbitranog odbora. Svaki radnik moe osporavati legalnost bilo koje
odltike6ezofizira'cta li je on njome osobno pogoen. Svaki organ moe
osporavati legalnost nekog ina bilo kojeg drugog organa. Ili prije do-
noenja n.eke vane odluke moe se pojaviti potreba za kompetentllim
tuIr!aentem-pravita-:-TIrKVe slucajeverazmatta ~aYJe.t, _~aJ~i~;gQ.y.:<r<;llQ.~~,
obaYezgjt.CTaravjeflakoaerlfaagleda'1zD6re:-'-.~'-----~- . w
- B-udui '(:ht~iadovOijavaruca1{oiifrolazahtijeva dobro poznavanje
organizacije poduzea i iskustvo u upravljanju, moe biti korisno pri-
mjenjivati pravilo da se za izbor meu lanove nadzornih organa zahti-
jeva prethodno iskustvo u savjetodavnim komisijama i radnikom sa-
206
r
vjetu. Openito uzevi, svi izabrani lanovi samoupravnih organa za-
d:-avaju ysvoj r~~ovit. posao. S~o se od predsjednika' radnikog sa-
VJeta moze zahtijevati da napustI svoj redovit posao za vrijeme man-
data jer u neto veim poduzeima opseg njegovih odgovornosti zahti-
jeva angaman punog radnog vremena.
. Predloe~a organizacija nije kopija nikakvog konkretnog poduzea,
tako pokaZUje dosta slinosti sa stvarnom organizacijom jugoslavenskog
samoupravnog poduzea. Ta organizacijska shema zasnovana je prije
svega na mom neposrednom iskustVu, koje sam stjecao kroz nekih
petnaest godina kao lan radnikog savjeta, zatim mnogih komisija i
odbora, mog iskustva kao generalnog direktora i lana nadzornog or-
gana. Shema se odnosi na poduzee sre . veliine. U malom e po-
duzeu upravna st ra biti pojednostavljena, u veem po uzecu
moe PQ~koli~<!..~loJeva--uprave-=-radmckl--savJet-na=:r-azini
pogona,.Jlliduzeea-Msl-cr.ene.taane-organizaclje.-Vatro:-:je-::sh:v:ajiti da
se ista 0Jg@i~acijaprimjenjuje, mutatis mutandis, na bilo koju driigu
~radtiUOrganizaciju.
Nema razloga zbog kojih bi samo poslovna poduzea uivala po-
vlasticu samoupravljanja. U socijalistikom drutvu, kad god pojedinci
udrue svoj rad radi zaraivanja za ivot, oni osnivaju radnu organi-
zaciju zasnovanu na samoupravljanju. Hijerarhija je zamijenjena su-
radnjom, a tri - ili bolje reeno etiri - upravljake funkcije su
na adekvatan nain institucionalizirane. Postoji prilina tekoa
glede predloene organizacijske sheme, koju valja spomenuti. Naime,
neke radne organizacije mogu biti od posebnog drutvenog inte-
resa; to znai da Iijihovo djelovanje ima znaajan utjecaj na ostale
dijelove drutva. Shodno tome, ne mora biti poeljna potpuna samo-
stalnost. U takvom sluaju, u strukturu moe biti uveden i drutveni
(starate/jski) odbor. Clanovi odbora bit e sastavljeni od predstavnika
radnog kolektiva i predstavnika odgovarajuih drutvenih interesa o
kojima je rije.
Radni~ko upravljanje moe ispravno funkcionirati jedino ako je
potpuno Javno. Shodno tome, brzo i adekvatno informiranje o svim
pitanjima ima ivotno znaenje. Odluke svih organa moraju biti objav-
ljene u listu poduzea, a zapisnici sa svih sastanaka dostupni svakom po-
jedinom lanu.
Organizacija koja predvia participaciju tehniki je neto komplici-
ranija o.d. tradicionaln.~, ~ijerarhijski postavljene organizacije. Stoga ne
moze bIti preko nOCl Izgraena. Ona zahtijeva razdoblje uenja. U
m.eu,:remenu. ~alja nadvla~ati razliite tekoe o kojima se govori u
sljedecem odsJecku. Na prvI pogled se ini da je za takvu organizaciju
potrebno mnogo vie vremena. I zaista, naivan i neiskusan pristup
samoupravljanju moe dovesti do znatnog smanjivanja efikasnosti ako
sastanci zamijene proizvodni rad. Ipak, u sistemu koji normalno funk-
cionira, vjerojatno e doi do znaajnog cjelokupnog napretka. Samo
se ini da hijerarhijski sistem djeluje brzo. Istina je da se nalozi izdaju
brzo i da se tada moraju izvravati. No, takvi p'ostupci dovode do
neeljenih popratnih efekata, pa se veliki dio daljih aktivnosti bes-
potrebno troi na_ svladavanje tih popratnih efekata. 8 Participacija za-
htijeva posebnu pripremnu etapu u kojoj su sve zainteresirane strane
obavijetene o namjeravanoj akciji i u kojoj se trae njihovi stavovi.
207
Kad se jednom postigne dogovor, odluka se provodi bez otpora, a e-
ljeni ciljevi postiu se bre.
Ponekad se "izraava sumnja u primjenjivost samoupravljanja u
odreenim proizvodnim organizacijama. Naa razmatranja organizacij-
ske sheme pokazuju da je ona univerzalno primjenjiva. To se, meu
tim ne moe -rei za tradicionalnu, hijerarhijski postavljenu, organiza-
cijtLFakulteti i istraivaki mstituti oiti su primjeri toga. No, ak se
i poduzea koja koriste najsuvremeniju tehnologiju ne mogu voditi na
tradicionalan nam. Ako se uobiajena proizvodnja zamijeni pojedi-
nanim prOjektima - to e vjerojatno postati sve izraenija karakteri:
stika tehnotroninog doba - organizaCija postaje viedimenzionalna 1
jednodimenzionalan smjer vlasti postaje jednostavno neprimjenjiv.
Svaki projekt zahtijeva angaman razliitih ~?j~la i ujedinjavanje .us~u
ga razliitog osoblja. William Halal, amencki profesor upravljanja,
svakako nije pretjerao kad je napisao: . rarhije, a struni ostaje i biva, ak pojaan samoupravljanjem. Empirika
. Razvitkom postindustrijskog drutva praktino e nestati veina oblika
fizikog posla i umjesto toga e doi do koncentriranja industrije 'infor-
macija'. Podruja zapoljavanja koja e prevladavati do kraja ovog stoljea
bit e istraivanje, kompjuterizacija, usluge, komunikacije, obrazovanje i
slino. Te tehnologije imaju dramatino drugaija obiljeja od onih koje
su primjerene sadanjim organizacijskim oblicima. Sastavni zadaci pov~zani
s info~kom tehnologijama u toj su mjeri jedinstveni da su programrrane
rutine esto neprikladne. Interakcija razliitih aspekata problema oteava
izdvajanje na specijalizirane poslove: a newjesnos~ koja proizlazi iz takvih,
privremeno nedovoljno shvaenih, procesa dovodi do toga da je predvi-
anje .rezultata mnogo problematinije nego je to kod procesa u kojima
se staIrio izvravaju slini zadaci.9
. Rjeavanje nestrukturiranih problema ne moe biti rutinirano.
Shodno tome, ovdje se zatijeva velika kreativnost i inventivnost. Osim
toga, brzo mijenjanje okoline trai otvoren organizacijski sistem. N~e~e
od aktivnosti koje su prije direktori kontrolirali sistemom unutrasnje
vlasti, poinju ispadati izvan sistema. Potreba za ve?m. prilagodYi-
vou i za utemeljenjem privremene organizacije za bavlJenJeposebmm
problemima trai drugaiji tip koordinacije. Tradicionalna birokratska
organizacija, sa svojim rangiranim funkcijama i oekivanjima koje se
polau u programirane uloge, postaj~ bes~isl~~a il~.bar~ ne~unkcio~3lI:
na. 10 Shodno tome, ona e se morah zaffi1Jemb neCIm sto Je tehmcki
prikladnije.
Ovdje ponovo dolazimo do poznatog zakljuka: suvremena tehn?-
logija i suvremena drutvena organizacija idu zajedn~. Samoupravljru:~~
tako nije samo kompatibilno s razvojnim trendOVIma u. te~o!ogIJ.l.
Prava participacija zapravo je neophodna za normalno funkclOmranJe
postindustrijskog drutva.
208
IV. Mogui problemi radnikog upravljanja
~ Pokuaji uvoenja radnikog upravljanja nailazili su na tri standar-
dna prigovora. Reeno je da bi samoupravljanje naruilo disciplmu, da
radnikim savjetima nedostaje kompetentnost da bi radili kao odbori
direktora i da bi radnici raspodijelili sav profit u osobne dohotke, sma-
njujui tako razvojni potencijal privrede. Ni jedno od tih proroanstava
nije se pokazalo tonim.
Prvi prigovor podrazumijeva da e radniko upravljanje unititi
hijerarhiju (tono) i da bez hijerarhije nema autoriteta (netono) i da
se bez autoriteta disciplina nuno raspada. Takvo zakljuivanje je te-
meljeno na mijeanju dvaju tipova autoriteta - prinudnog i profesio-
nalnog (strunog). Prmudni autoritet nestaje zajedno s nestankom hije-
istraivanje nije pokazalo pad radne discipline,ll a upozorilo je na
porast stvarne moi i radnika i uprave. U jednoj meunarodnoj kom-
parativnoj studiji je zakljueno:
Sudjelovanje radnika u odluivanju izravno je povezano s utjecajem
radnika kao skupine, to zauzvrat ima implikacije na osobni utjecaj,
povjerenje i osjeaj odgovornosti radnika. Kad radnici vjeruju upravi i
osjeaju odgovornost u poduzeu, oni e vjerojatno biti skloni prihvatiti
pokuaje upliva uprave i zato e uprava, pod tim uvjetima, biti utjecajnija.
Stoga poduzea u kojima radnici sudjeluju u odluivanju karakterizira
visoka razina kontrole lanova. Pojaani utejecaj radnika, pod tim uvje-
tima, ne smanjuje utjecaj uprave jer povjerenje i odgovornost lanova
osiguravaju temelj za odravanje, ,ako ne i za jaanje utjecaja uprave.12
to se tie efikasnosti odluivanja radnikog savjeta, nae razmatra-
nje organizacijske sheme pokazuje da to vrhovno tijelo za kreiranje
politike poduzea moe koristiti sve postojee informacije i znanja u
poduzeu. Savjet je u neusporedivo boljem poloaju da pridonese funk-
cioniranju poduzea od svojeg kapitalistikog blizanca - odbora di-
rektora. Ono to odbor - mitoloki opisan kao predstavnik interesa
dioniara - stvarno radi dobro je opisao Robert Townsend: Oni se
sastaju jednom mjeseno, bulje u fmancijski izvjetaj (nikada u pokaZa-
telje poslovanja prema kojima direktori vode posao), sluaju 'glavnog'
i njegov tilu kako povrno govore o stanju poslovanja, upitaju nekoliko
dunih pitanja, daju nekoliko sugestija (usluno pribiljeenih, a zatim
ignoriranih) i rastanu se do sljedeeg injeseca.13 Nasuprot tome, oni
koji sudjeluju u radu radnikog savjeta fiziki i intelektualni su radnici
koji ive zajedno s poduzeem, poznati su im njegovi problemi i egzi-
stencijalno su zainteresirani za ispravnost odluka.
to se tie treeg problema, razvoj ne ovisi o profitima nego o in-
vestiranju. U samoupravnoj privredi su, ako ita, postOjale tendencije
prekomjernog investiranja. To se objanjava viom marginalnom efi-
kasnou mvestiranja radi manjeg rizika i manje neizvjesnosti u odnosu
prema budunosti.
Ta tri prigovora podsjeaju na osnovni prigovor Adama Smitha
dioniarskim drutvima od prije dva stoljea: Od direktora ovakvih
14 Politika ekonomija socijalizma
209
kompanija ... koji upravljaju vie novcem drugih ljudi nego svojim, ne ravajuih iskustava, frustrirani direktor e se vjerojatno prikljuiti
moe se realno oekivati da e ga paziti s istim stupnjem opreza s kOjim jednom od tri prethodna tipa.
partneri u privatnim ortakim poduzeima esto paze svoj ... Nemar _ Stoga se sve odluke mogu svrstati u etiri kategorije: strateke od-
i rasipnost mora zato uvijek prevagnuti, vie iIi manje, u upravljanju luke, taktike odluke, profesionalne (strune) odluke i rutinske odluke.
poslovima takve kompanije.14 Smith je mislio da samo privatni vlasnici Primarni interes samoupravljanja su strateke odluke; taktike odluke
mogu savjesno upravljati svojim poduzeem; razdvajanje vlasnitva i bi uglavnom trebale biti preputene izvrnom odboru; struni rad i
uprave obavezno bi dovelo do nemara i rasipnosti. Suvremene ideolo- rutinsku administraciju treba izvravati osoblje za to zadueno, bez
gije znaju iz iskustva da to nije tako, ali one inzistiraju na tome da uplitanja izvana. Nerazlikovanje tih etiriju kategorija odluka zavrava
samo autoritarna uprava moe ispuniti taj zadatak. Prema njima, nemar u opoj organizacijskoj konfuziji.
i rasipnost su prouzroeni razdvajanjem koordinacije proizvodnje i od- Zapravo je problem odluivanja ak i sloeniji. U ranim etapama
luka u vezi s politikom poduzea. . samoupravljanja postoji izraena tendencija prema koncentrjranju
.Uklanjanje tih triju lanih problema nije bilo teko. Ipak, postoji samo na donoenju odluka. To izgleda kao oit znak moi i autoriteta~
mnotvo stvarnih problema koje treba paljivo ispitati. Proces odluivanja, pak, ima najmanje pet etapa i donoenje odluke je
1. Bespotrebno gubljenje vremena u raspravama. Karakteristika samo jedna od njih. Ako ostale etiri etape nisu pod kontrolom, puko
participativnog upravljanja je tzv. sindrom jednoglasnosti. Ustanov- donoenje odluke malo pridonosi cjelokupnoj moi i moe negativno
ljeno je da postoji veliki otpor donoenju odluke o nekom pitanju glasa- djelovati na efikasnost. Neto modificiranim pristupom Ivana Paja1S
njem. Osjealo se da treba postojati bolje rjeenje koje e svima biti moemo opisati sudjelovanje u stratekom odluivanju kako je pri-
prihvatljivo. Ako se ljudi razilaze u miljenju, oni e pokuati uvjera- kazano u tabeli 10.
vati jedni druge dok se ne postigne konsenzus. Ako je sastanak slabo TABELA 10
pripremljen, ako sudionici nemaju adekvatne informacije i ako nisu
imali vremena razmisliti o pitanjima koja su na dnevnom redu ili se POSTUPAK DONOENJA STRATEKIH ODLUKA
unaprijed neformalno posavjetovati, nadalje ako struna i pravna po-
zadina pitanja nije jasno i precizno formulirana - to se sve vjerojatno Sudionici
CJ
dogaa u ranim etapama radnikog upravljanja - sastanci e vjerojat- u odlui- !:l
r;
no trajati satima, ak i danima, uz ukljuivanje nevanih pitanja u ras-
pravu. Konana odluka bit e vie rezult~t iscrpljenosti dijela sudionika Etape
vanju
-a
>
~ .....
d o
d
- !a ~ ;&;l
-8 l-I
o
~.. .9 . o!:l
CJ
>0 . -
......
'o CJ
o
~.v.;
.~

CJ ...
....
!:l ....
....
'o o
>
nego stvarnog napretka u rjeavanju problema. Stoga su preliminarne 'o
... !:l
'o .... 'o ...... >"l
~..o
CJ.l<:
!:l CJ ;:1..0 .~ El .~ s=
odlu-
p::~
<I.)
d ...... d'O
P::.~
d >
p:: ;}l N'O
..... o 0:0
<I.) .. .. o
..., "l
IZl o
r; o o ct!
p..;u
rasprave u savjetodavnim komisijama koje pripremaju prijedloge, te ivanja
1Zl.l<:

struni pravni i tehniki savjeti upravnog osoblja nuni preduvjeti da

se vrijeme rasprave smanji na onoliko koliko je stvarno potrebno za I 1 I 2 I 3 I 4 I 5 I 6 I 7 I 8
postizanje konsenzusa. . I Inicijativa
~.
-
2. Krenje organizacijskib naela 3, 4 i 5. Razlikovanje zakonodav- (definiranje
nog_ i administrativnog (upravnog) posla nije jasno shvaeno niti je problema) x x x x x x x x
tono odreena odgovornost. Kako je upravljanje ono to upravitelji
(direktori) ine, samoupravljanje se na prvi pogled ini upravljakim II Pripremanje
poslom. Zbog toga postoji spontana tendencija sukobljavanja s admi- odluke (raz-
rada varijanti) x x x x x
nistracijom poduzea. To generalnog direktora stavlja u osjetljiv po-
loaj i on moe reagirati na nekoliko razliitih naina. ill Donoenje
a. Pasivan i nekompetentan direktor moe lako izbjei svu odgo- odluke (izbor
vornost preputajui radnikom savjetu da preuzme sav rizik. varijante) x x x
b. Demagog e izgraditi svoj poloaj pomou oite spremnosti za IV Izvravanje
uvijek prisutnu i bezuvjetnu poslunost - bez obzira na tetu uinjenu odluke x x x x
neadekvatnim odlUkama. V Kontrola izvr-
c. Manipulator e pustiti radniki savjet da odluuje o beznaajnim avanja (i mo-
pitanjima i o pitanjima koja zahtijevaju strunu kompetentnost, koju gue korekcije) x x x x x x x x
lanovi radnikog savjeta nemaju, da bi ih uinio automatskim po-
tvrditeljima njegovih vlastitih odluka, izbjegavajui svaku osobnu od-
govornost. Postoji pet etapa odluivanja i osam sudionika u odluivanju. U
d. Istinski angairan i potencijalno efikasan direktor .moe biti op- prvoj i posljednoj etapi sudjeluje svih osam. Trea etapa rezervirana
tuen da uzurpira samoupravna prava. Nakon nekoliko takvih razoa- je za samoupravne organe, tj. za zakonodavce. Oni e ispravno pro-

210 14" 211

voditi svoju vlast - to znai demokratino i efikasno - samo ako
preostalih dvadeset pet elemenata matrice odluivanja ispravno funk-
cioniraju. Napose, etvrta etapa odraava organizacijsko naelo 4,
koje navodi da je izvrni rad stvar strune kompetentnosti.
3. Krivo shvaanje kontrole. To je tijesno povezano s drugim pro-
blemom. Samoupravljanje, naravno, podrazumijeva' kontrolu svih
upravljakih aktivnosti. Tada se naivno misli da se kontrola najefikas-
nije obavlja izravnim sudjelovanjem u svim odlukama, .ukljuujui ad-
ministrativne, strune i rutinske odluke. 16 To vodi k uplitanju, ve spo-
menutom prije u problemu 2. Tretiranje taktikih i rutinskih odluka
kao stratekih i nepriznavanje bilo kakve diskrecijske vlasti izvrnom
odboru ima ove posljedice:
a) Poslovanjem se 'upravlja .manje uspjeno jer direktori ne' mogu
odmah reagirati na mijenjanje uvjeta poslovanja. Oni najprije moraju
traiti sazivanje sastanka da bi dobili ex ante ovlatenje za namjera-
vanu akciju. Budui da su lanovi radnikog savjeta proizvodni radnici,
oni ne' mogu biti sazvani neregularno i u bilo koje vrijeme. Tako e
odluka biti odlagana, a uvjeti se, u meuvremenu, mogu promijeniti i
namjeravana akcija postati besmislena. Ako se odluka ne odloi, direk-
tor e postupiti ilegalno, to e poveavati njegovu frustraciju i narua-
vati sistem.
b) Ideja o mogunosti kontrole upravljanja na taj nain predstavlja
iluziju. Direktori se ne razlikuju od ostalih lanova kolektiva po veoj
inteligenciji (bilo tko moe biti inteligentniji), ni po boljem obrazovanju
(istraivaki radnici su bolje obrazovani), a ni po viem statusu (izborni
funkcionari uivaju visoki drutveni status). Razlikuju se po poznava-
p.ju posla koji rade, po iskustvu i, moda ponekad, po posebnom
talentu za takvu vrst posla. Stoga nikakva razina obrazovanja
ne moe zamijeniti potrebnu koliinu ispravno promiljenih informa-
cija. O informacijama se ne moe razmiljati na sastanku sazvanom u
posljednji as. Ukratko, upravljaki rad (taktike, strune i rutinske
odluke) je struan posao i kao takav se mora tretirati. Amaterizam
nikome ne koristi, a svima ini veliku tetu.
c) Zbog toaka a i b ne samo da se kontrola ne postie nego ona
moe lako biti izbjegnuta i zamijenjena automatskim potvrivanjem
bez razmiljanja (rubber - stamping).
Efikasna kontrola moe se ovako postii:
(a) ocjenjivanjem ukupnih poslovnih rezultata; ako su oni dobri,
uprava je vjerojatno dobra; ako su oni slabi, uprava mora dati zadovo-
ljavajue objanjenje;
(b) komparirajui poslovne odluke s izvravanjem; drugim rijei
ma, ocjenjujui specifine rezultate:
(e) rjeavanjem albi.
4. Izravno krenje organizacijskog naela 3, tj. razilaenje odluiva
nja i odgovornosti. To je vrlo uobiajen fenomen. Svatko je eljan od-
luivati, ali nitko nee preuzeti odgovornost. Postao sam svjestan te
injenice prouavajui ponaanje vlastitog savjeta koji se sastojao od
visoko obrazovanih ljudi. U nekoliko prilika, savjet me kao direktora
pokuavao prisiliti da poduzmem (ili da ne poduzmem) odreene akcije
kada sam ja tono znao da bi to bilo tetno za instituciju. Kad nisam
212
rj
uspio uvjeriti savjet da prihvati moje prijedloge, ponudio sam da se
provede odluka veine, pod uvjetom da savjet preuzme odgovornost
za rezultate i da se o tome kolektiv unaprijed obavijesti. Mislio sam da
I je to potena pogodba i bio potpuno iznenaen kad je moja ponuda
I
izazvala buru negodovanja. Reeno mi je da savjet moe donijeti bilo
I kakvu odluku, a da je direktor obavezan da ju provede na vlastiti
.\ rizik. Zatim je moja ponuda ostavke bila osuena kao ucjenji-
vanje. Kako to nije bila izolirana epizoda,l7 doao sam do zakljuka da
su naslijeene autoritarne sklonosti tako duboko usaene da su ne-
svjesno prenesene i u samoupravljanje. Savjet zadrava mo. Tko god
ima mo, ima pravo izdati naredbe koje obavezuju. Nije vano da li te
. naredte imaju smisla; one moraju biti provedene. Pokuaj da ih se
negativno ocijeni, izazov je autoritetu savjeta i ne moe se tolerirati.
Drugim rijeima, mo nije mo ako ne moe biti arbitrarna. Dobar sa-
vjet za zatitu zakonitosti moe pomoi u takvim sluajevima: Naravno,
potpuno je nUDo i ope, znanstveno utEmeljeno, obrazovanje o samo-
upravljanju. . .
5. Odluke temeljene na popularnosti iIi nekonzistentne od~uk~.
Ovaj problem je usko povezan s problemom 4. Kada samoupravlJanJ.e
poiva na treoj, etapi odluivanja i zbog tog~ odluke nis~ d.obro .pn-
premljene, ishod rasprave zavisi mnogo o opcem r~spoloze:r:Ju pns~t:
nih na sastanku. Ako na drugi sastanak doe drugi sastav elanova ~1
se raspoloenje iz bilo kog razloga promijeni, prijanja. odluk~ moze
biti ukinuta ili promijenjena. Kako je savjet suveren u S.I~l1Slu opls~no~
u toki 4 to se ne smatra neprimjerenim. Jednom pnlikom savjet Je
dodijelio 'nezavreni stan osobi koja je bila pr::a na 'pri~ritetnoj .!isti.
Uskoro zatim, ovjek je bio poslan na drugu duznost l nesto kasmje se
drugi radnik prijavio za stan. Tako je savjet dodijelio stan ~rugom ovje
ku. U vrijeme kad je stan dovren, prvi ovjek se vratio na sv:oj posao.
Direktor - pasivan tip - neduno je informi.ryao savjet da s~ msu n:o?l~
izdati dva rjeenja za isti stan. Nastavak p'nce se l.ako ~oze .~an:lshti.
Drugi sluaj ilustrira nekonzistentno st dijela s~vJeta I odbiJanJe da w
snosi odgovornost ili da se 1?rid~ava svoje. vla~tite ~dluk~. To me ca~
i danas zapanjuje. Unutar mstituta postojao je racunskl centar kOJI
nije mogao pokrivati svoje trokove. 9d~~ili smo. ?a uy~demo. po-
ticajni obrazac l<ojim bi lanovi centra dijelili sve pozlti'~Tne Ih negati~e
razlike u poslovnim rezultatima usporeenim s omma prethodmh
godina. U svakom sluaju, inilo se, poboljanje nije mogue jer su po-
stoci poticaja bili vrlo skromni. Ipak, novi direktor centra bio ~e izuzet-
no sposoban ovjek i u vrijeme godinje rasprave o poslovanjU centar
se mogao ponositi izvanredni~ rezult~tim~. Umj~.sto da. po~uno o~a
priznanje postignutim re~ultat~ma, sav~et Je odl~~u~ da ~9nonra. svoJ~
prologodinju odluku I arbitrarno Je raSpOdljeho Visak. NikakVI
argumenti da pacta sunt servanda za sve, ukljuujui savjet, nisu mogli
sprijeiti katastrofalnu odluku. Odgovor je bio kak,? savje~ nije znao
da centar moe poslovati tako dobro i da se ne moze tolenrati da za-
posleni u centru zarade v~e neg~ osta~~ (~ Institutu). ~e.n~ar j~ ponov~
upao u gubitke. Nakon jos nekoliko shcmh odluka, oSJecaJ nesigurnosti
poeo se iriti cijelim radnim k~lek!ivom.. . . , .
6. Krivo shvaena pravda 1 krmo prIml]en7ena solIdarnost. Ako su
direktori pretpostavljeni, oito je da se oni mogu ponaati nepravedno
213
i nanijeti tetu pojedinim radnicima. Iz toga slijedi priznata potreba
za dunim postupkom rjeavanja albi. Ako, meutim, vladaju radnici,
to ne mora biti oigledno. Ako je nekome neto loe uinjeno, on e se
aliti radnikom savjetu i njegovi suradnici e udovoljiti albi. Ta sklo-
nost objanjava tendenciju preputanja svega radnikom savjetu, a za-
nemarivanje institucionaliziranog rjeavanja sukoba. Kao posljedica,
albe se rjeavaju arbitrarno kao posljednje toke dnevnog reda iscrp-
ljenog savjeta. Manje glasni, manje uporni, manje popularni i manje
moni radnici nemaju izgleda da dobiju satisfakciju. Pravda savjeta ra-
zoarava. Ogoreni radnici se tada okreu sindikatu i redovitim sudovi-
ma ili organiziraju trajk - to naravno unitava bit samoupravljanja.
Meutim, ne ostaje neispravljena samo teta uinjena pOjedincima nego
i teta uinjena zajednikim interesima ostaje nekanjena. To se moe
nazvati krivim upotrebljavanjem solidarnosti. eljezniari krivi za e-
ljezniku nesreu nisu otputeni sve dok nisu osueni na sudu. Blagaj-
nici zatvoreni zbog pronevjere ponovo se zapoljavaju na isti posao.
Direktori osueni za krivino djelo ponovo postaju direktori.
7. Nemogunost preciznog razdvajanja politikog i administrativ-
nog rada. Obrazovanje znai mo. Informacije isto tako. Budui da su
direktori, po svoj prilici, bolje obrazovani nego radnici (u sadanje
vrijeme) i bolje informirani o poslovima poduzea nego bilo tko drugi,
oni e imati vie moi nego neke druge skupine. Ta mo moe biti, a
esto i jest, zloupotrebljena. Prije je objanjeno kako naivni pokuaji
vrenja kontrole sudjelovanjem u administrativnim odlukama mogu
proizvesti neeljene efekte. to se moe uiniti za rjeavanje problema?
Empirijsko istraivanje pokazuje neke zanimljive injenice koje nisu
potpuno konzistentne oekivanjima. Nosioci arbitrarne moi uglavnom
su generalni direktori ili direktori odjela. Njihove rtve su kvalificirani
radnici u malim organizaCijama i strunjaci u velikim. Neprijateljstvo
vladajuih klika prema kvalificiranim radnicima i strunjacima poka:-
zuje njihovu strunu inferiornost. Dapae, dalje socioloko istraivanje
pokazalo je da su upravljake skupine s niom razinom obrazovanja
manje naklonjene kooperaciji s ostalim skupinama, manje spremne za
kritiku komunikaciju,' manje zainteresirane za korektne informacije
i osjetljivije prema hijerarhijskim razlikama. Ukratko, to je direktor
manje kompetentan, to je svojevoljniji i agresivniji. On mora stvoriti
vladajuukliku jer je to jedini nain zadravanja moi. Ako politiki
kriterij, iz nekog razloga, ima vanu ulogu u izboru direktora, nekom-
petentni direktori teit e stvaranju politikih saveza s centrima moi
izvan poduzea, to e koiti radniko upravljanje i smanjivati efikas-
nost. Takoer se ustanovilo da je svojevoljnost u politici zapoljavanja
visoko korelirana sa slabim organizacijskim razvojem radne organiza-
cije. ls Opet iznova zakljuujemo da je striktni profesionalizam (izvr-
nog) upravljanja nuni preduvjet uspjenog samoupravljanja. Drugi
preduvjet je potpuno razvijena i konzistentna organizacijska struktura.
8. Fragmentacija zbog decentraliza.cije. Ekonomska jedinica osnov-
na je organizacijska jedinica prema prvom organizacijskom principu.
Ako se poduzee promatra kao federacija ekonomskih jedinica, unu-
tranja organizacija e, po svoj prilici, biti prilino sloena i zahtijevat
e iskustvo i struno poznavanje radi ispravnog upravljanja. Unutra;-
214
nja decentralizacija je iskuana i u kapitalistikim poduzeima i postoji
mnotvo strune literature o njenim brojnim aspektima. Relevantno
znanje postoji i moe se korisno primijeniti. To ipak ne smanjuje sloe-
nost problema: osim toga, kapitalistika literatura nije joj naklonjena.
Spontana amaterska reakcija na problem je traenje ekonomske samo-
stalnosti ekonomskih jedinica. Radne jedinice moraju biti financijski
nezavisne ako su samoupravne. To se moe postii tako da ekonomska
jedinica ima vlastiti bankovni raun i da prodaje svoje usluge ostalim
jedinicama po trinim cijenama. (Naravno, centrala poduzea se fi-
nancira zajedniki, a postoje i neki zajedniki fondovi na razini podu-
zea.) Dosljedno tome, ekonomske jedinice se poinju ponaati kao
zasebna poduzea. Kako, po prirodi stvari, neke jedinice ne mogu funk-
cionirati kao zasebna poduzea (takve kao raunovodstveni odjel ili
specijalizirana trgovina za popravke), one koje mogu (to proizvode
gotove proizvode za trite) su u povlatenom poloaju i poinju isko-
ritavati svoje prednosti. Poduzee se dezintegrira u zavaene
sastavne dijelove. Ako integritet poduzea i ostane sauvan, decentrali-
zacija e izgledati vie kao namjetena. l9 Poinjena pogreka je oigled
na. Poduzee jest poduzee upravo zato to je njegova unutranja orga-
nizacija utemeljena na netrinim naelima. Trite se zaustavlja na
kapiji poduzea. Ako se uvede unutra, poduzee se dezintegrira. Samo-
upravna samostalnost ekonomske jedinice moe se sauvati prikladnim
financiranjem, ali to opet zahtijeva adekvatno struno znanje.
9. Umnoavanje sukoba. Fragmentacija opisana u toki 8 vjerojat-
no poveava uestalost sukobljavanja~ To se dogodilo u Jugoslaviji
nakon slabo koncipirane institucionalne reforme kOjom se utemeljila
tzv. osnovna organizacija udruenog rada. Meunarodna studija, uspo-
reujui jedno jugoslavensko i jedno englesko poduzee, pokazala je
da su sukobi bili tri puta brojniji u jugoslavenskom poduzeu. 2o Da-
kako, bilo bi utopijski oekivati da sukobi nestanu, ak i u vjeto iz-
graenim samoupravnim organizacijama. Vjerojatnije je da e se do-
goditi suprotno. Kao to su autori upravo citirane studije pretpostav-
ljali, sukobi bi trebali biti ei kad je mo jednolikije raspodijeljena:
ne oekuje se mnogo sukoba kad je razlika u moi meu skupinama
velika. Ta hipoteza je potvrena kad se pronalo da su skupine, uklju-
ene u sukobe u engleskom poduzeu, uglavnom istog hijerarhijskog
ranga, a one u jugoslavenskom poduzeu hijerarhijski su bile blizu.
Openito, to je raspodjela moi ujednaenija, vea je neizvjesnost i
sukobi u organizaciji su ei. Neizvjesnost prouzroena demokratiza-
cijom moe imati integrativne ili dezintegrativne efekte. U prvom
sluaju, brojniji sukobi pridonose veoj fleksibilnosti, veem razumije-
vanju i brem rasiavanju sukoba to vodi poveanoj efikasnosti. U
drugom sluaju, i meuljudski odnOSi, i efikasnost mogu biti uniteni.
Samoupravna organizaCija je, prema tome, vrlo osjetljiva na sukobe.
Stoga su organizacijska shema i metode rjeavanja sukoba' vrlo vani
za efikasno odluivanje.
10. Zloupotreba demokratskog postupka od pojedinaca i skupina
za promicanje svojih privatnih interesa. ak ako se uvaava svih est
organizacijskih pravila i ako je institucionalni poredak savren, samo-
upravljanje ipak moe ne funkcionirati ispravno. Dok formalno uvaa-
215
vaju statute i pravilnike, pravila i uredbe, pojedinci i skupine mogu
zloupotrijebiti pravila odluivanja i unititi njihovu demokratsku bit.
Svatko upoznat s radom odbora je savreno svjestan toga. Slijedi saet,
sistematian pregled mojih empirikih zapaanja kroz nekoliko godina
u samoupravnoj organizaciji s visoko obrazovanim sudionicima. Pregled
nije sveobuhvatan, ali daje jasnu ideju o razornom utjecaju takve
prakse. " Postoji mnogo prostora za aktivnosti nedemokratinih i moi eljnih
1. Pojedinac ili skupina potakne razmatranje neugodnog pitanja ili
problema. Opozicija nastOji sprijeiti tu inicijativu. Najjednostavnija i
najprimitivnija reakcija je neukljuivanje zahtjeva u odgovarajui dnev-
ni red. Objanjenje takvog postupka moe biti zaboravljivost, gubljenje
materijala, potreba za prethodnim savjetovanjem s ostalim tijelima.
2. Ako se zahtjev i uvrsti u dnevni red, on nije popraen potrebnim
informativnim materijalom. Bez adekvatnih informacija, savjet ili odbor
odbija da ga razmotri.
3. Predmet se stavlja na kraj dugog dnevnog reda. Do asa kad
doe na red za razmatranje svi su iscrpljeni, pa se sastanak ra"sputa
ili vie nema kvoruma, pa se rasprava odgaa. Isti nain moe se ko-
ristiti za izmam1jivanje eljene odluke. Kad, zbog iscrpljenosti, mogu-
i oponenti napuste sastanak, preostali lanovi klike mogu lake vriti
pritisak u smjeru donoenja njima povoljne odluke.
4. Ako se prve tri prepreke svladaju, klika moe ometati odluiva
nje, tj. donoenje odluke i na drugi nain. Samo je potrebno da nekoliko
ljudi iznese potpuno besmislene prigovore i stvore konfuziju. Posljedica
toga bit e konfuzna, odnosno besmislena odluka ili e se donoenje
odluke opet odgoditi. Isti trik moe se primijeniti kada odgovorni od-
bor mora obavezno odgovoriti na sugestije ili kritike predloenog novog
statuta, a to eli izbjei.
5. Odluka se donese, ali se, na neki nain, ne unese u zapisnik ili se
nejasno formulira.
6. Ako nijedan drugi nain ne uspije, izvrni slubenik jednostavno
moe propustiti da izvri odluku. Da bi se reagiralo na takvu situaciju,
mora se pronai odgovarajui zapisnik i jayno kritizirati izvrioca.
Mnogi se, po svoj prilici, ne ele time baviti.
7. Elegantniji nain je ekati neko vrijeme i zatim vratiti predmet
samoupravnom tijelu na ponovno razmatranje s obrazloenjem da
nije jasno kako bi se odluka mogla izvriti. Kako e na sastanku vjero-
jatno biti prisutni novi ljudi i prevladavati novo raspoloenje, nova
odluka e biti neto drugaija, to daje dobrodolu priliku za dalju
zbrku. PO mogunosti, ponovno razmatranje je tempirano tako da prvo-
bitni inicijator rasprave ne bude na sastanku (ili je bolestan ili na
slubenom putu).
8. Dobro poznati trik je proglaavanje predmeta tako vanim da
zahtijeva posebno prouavanje pododbora osnovanih u tu svrhu. Do
tad?, dok se pododbori osnuju i predmet raspravi, on postaje irele-
vantan.
9. Ako postoji nekoliko samoupravnih tijela, izvrni slubenik moe
predmet slati od jednog do drugog tijela, pretvarajui se da ne zna
u ijoj je nadlenosti predmet. Tako nastala konfuzija je obino dovolj-
na da uniti projekt. Isti nain moe se upotrijebiti kad se eli na- prakse kao to je tjelesno kanjavanje i interveniranje policije u rad-
metnuti nepopularna odluka: predmet se iznaa pred nekoliko tijela
216
sve dok jedno od njih ne donese pozitivnu odluku. Mora se, meutim,
voditi rauna da treba poeti od najnie razine autoriteta i ii prema
sve vioj.
10. Ako postoji zakonski rok u kOjem se neto mora napraviti,
predmet, projekt ili statut se pripremi za raspravu posljednji dan roka.
Tako se ne moe provesti stvarna ponovna revizija.
pojedinaca. to je vie tijela za donoenje odluka (predsjednitvo, senat,
savjet, vijee u sluaju odjela fakulteta) i to je vie regulativnih uredbi
(dvadeset osam u ovom sluaju), vee su mogunosti zloupotrebe samo-
upravljanja. Ako se statuti, uredbe i pravila pripremaju uurbano, mo-
raju se poslije esto preispitivati i mijenjati. Uskoro ovjek postaje
potpuno izgubljen u nastalOj gomili papira. Oni koji su angairani u
izvrnom radu i ija je dunost da prisustvuju svim sastancima, imaju
neospornu prednost nad ostalima u radnom kolektivu. Oni nisu samo
bolje informirani nego mogu voditi postupak donoenja odluka tako
da sprijee neeljene, a nametnu eljene odluke. Kada se nagomila
papirni posao, moe biti potrebno i iscrpno istraivanje da bi se pro-
nalo to je, kada i tko odluio. Zbog toga je dosta vano da organiza-"
cija bude jednostavna i da se kontrola dobro institucionalizira: Vaniji
je, ipak, razvoj samoupravljake kulture, to se moe postii samovre-
menom, obrazovanjem i aktivnim sudjelovanjem.21
11. Opasnost od neefikasnosti i etatizma. Radniko upravljanje nee
biti idilino ako uprava stvori kliku, nepravda se ne ispravlja, eko-
nomske jedinice se bore jedna protiv druge i sastanci traju ad nauseam.
Umjesto da nestane, alijenacija moe u stvari porasti. Meuljudski od-
nosi e se izrazito pogorati, a efikasnost e se smanjiti. Vjera u samo-
upravljanje e biti uzdrmana. Radnici e se spontano okrenuti prema
vladi. Umjesto da rjeavaju svoje probleme sami, oni e traiti uplitanje
vlade. To osigurava masovnu drutvenu podlogu etatizmu.22 Neuspjeli
socijalizam tako degenerira u etatizam.
Sada moemo zakljuiti nau raspravu o jednakosti proizvoaa.
Oito je da radniko upravljanje nije udotvorno sredstvo koje lijei
sve bolesti. Ono stvara svoje vlastite probleme koji nikako nisu bez-
naajni. Ako se s njima ne postupa krajnje oprezno, drutvo snosi veliki
rizik da zavri u etatizmu.
Samoupravljanje je radikalno nova drutvena organizacija. Ljudi koji
su odrastali u drugom sistemu i prilagoavali mu se, ne mogu se preko
noi promijeniti. Napose pOjedinci nisu naviknuti da ocjenjuju objek-
tivnost tueg miljenja i nespremni su tolerirati odluke kOje su do-
nijeli njihovi kolege bez njihove prisutnosti. Iz toga proizlaze greke u
organizaciji o kOjima smo prije raspravljali. Meutim, ak ako je, u
naelu, organizacija adekvatna, samoupravljanje ne mora nuno funk-
cionirati. Sve se ne moe regulirati. Zapravo, previe pravila ima ne-
gativne efekte upravo kao to to ima i nedostatak pravila. Potrebno je
masovno iskustvo i drutveno prilagoavanje. Jedino nakon stvaranja
adekvatnih obiaja i tradicije, moe se oekivati ispravno funkcionira-
nje organizacije. Quid leges sine moribus? Dobro je podsjetiti se da su
ranom kapitalizmu trebala desetljea da se oslobodi takve barbarske
nikim odnosima. J ednom, kad prva generacija stekne samoupravno
217
iskustvo, poevi od djejih vrtia pa nadalje, drutvo e biti u boljem
poloaju da rjeava tih jedanaest problema, do sada otkrivenih u dru-
tvenoj praksi.
Ova analiza takoer upozorava na faktore koji omoguuju razvoj
radnikog upravljanja. To su:
a. Duga industrijska tradiCija. Kvalificirani radnici pokazuju izrazito
pozitivniju sklonost prema samoupravljanju nego nekvalificirani. Indu-
strijski radnici prihvaaju podjelu rada i strunu kompetentnost kao
gotovu injenicu.
b. Duga tradicija politike demokracije. Kako je samoupravljanje
politiki proces, znaenje ovog uvjeta je Oigledno.
Uvjeti pod (a) i (b) mogu se zamijeniti - ne znam da li potpuno
ili samo djelomino - istinskom drutvenom revolucijom kOja podie
razinu drutvenih aspiracija i stvara volju za rtvovanjem za ope
dobro.
c. Visoki osobni dohoci koji osiguravaju zadovoljavanje bitnih po-
treba. Budui da su reducirani egzistencijalni rizici, ljudi su manje po-
hlepni i voljniji su da se sloe s ostalima. Konkurencija se lake moe
zamijeniti suradnjom.
d. Kratak radni tjedan, to osigurava dovoljno vremena za partici-
pativne aktivnosti.
e. Visoka razina obrazovanja, to smanjuje barijere u komunici-
ranju.
Oito je da tih pet uvjeta, .uzetih zajedno, podrazumijeva visoki
stupanj ekonomske razvijenosti. To je, naravno, stari Marxov zakljuak
da su najrazvijenije zemlje potencijalno najspremnije za socijalizam.
Meutim, kako drutveni razvoj nije deterministiki, postojei poten-
cijali mogu se ili ne moraju iskoristiti. Zato se radniko upravljanje ne
treba - i nije se trebalo - prvo pojaviti u visoko razvijenim zemljama.
S druge strane, niska razina i stopa razvoja vjerojatno bi unitili rad-
niko upravljanje, ak ako se ono, iz nekog razloga, i pojavi (u takvim
uvjetima op. pr.).
Potrebno je dati posljednju napomenu. Prepreke razvoju istinskog
radnikog upravljanja stvarno su goleme. To, meutim, nije razlog za
oajavanje. Naprotiv, ako smo zainteresirani za humaniji drutveni si-
stem - a socijalizam bi to trebao biti - tada je radniko upravljanje
najsnaniji instrument drutvenog preobraaja s kojim raspolaemo.
Ono osigurava podlogu svakodnevnog odgajanja za razvoj socijalisti
kih proizvodnih odnosa i znaajne politike demokracije.
218
Poglavlje 9
Jednakost potroaa
l. Raspodjela prema radu
Od vremena Proudhona, a osobito otkad je Marx autoritaitvno po--
novio Proudhonov zahtjevi u svojoj Kritici Gotskog programa (1875),
raspodjela prema radu openito je prihvaena kao socijalistiko naelo
raspodjele. Stvarno se mislilo na raspodjelu prema proizvodu rada.
ini se prirodnim smatrati pravednu razmjenu kao zahtjev da svaka
osoba primi od drutva toliko koliko mu i pridonosi (preciznije, neki
dio prOizvodnog doprinosa, jer postoje drutveni trokovi koji se mo-
raju zajedniki pokrivati). To se smatralo tako vanim naelom da se
esto upotrebljavalo kao ekonomska definicija socijalizma. Stoga je
prilino udno da to naelo nije do sada bilo podvrgnuto strogoj ana-
lizi. Mnogo se govori o raspodjeli prema radu, a, u stvari, nema ana-
lize koja bi nam objasnila to bi to zaista trebalo znaiti.
Jedan od razloga za ovakvo stanje stvari jest injenica da su
rezultati pOjedinanog rada u znatnoj mjeri drutveno odreeni. ini
se prilino teko ustanoviti objektivnu osnovu koja bi nam omoguila
razdvajanje individualne i drutvene komponente produktivnosti te
nagraivanje samo individualne komponente. Kako bismo upravo to
ustanovili, predlaem da nastavimo kako slijedi.2 .
Uopeno govorei, proizvodnja odreene robe zavisi od dvije skupi-
ne faktora koji se mogu oznaiti kao radni i neradni faktori. elimo
pridati cijenu prvoj skupini, ali da bismo to mogli, moramo odrediti i
drugu skupinu faktora. tovie, zbog alokativnih svrha, moramo tako-
er pridati cijenu i drugoj skupini faktora. Ocjenjivanje vanosti jednog
faktora u cjelokupnom proizvodnom rezultatu znai dodjeljivanje cijene
tom faktoru. Stoga zadatak raspodjele dohotka prema izvrenom radu
podrazumijeva utemeljenje teorije formiranja cijena u socijalistikoj pri-
vredi. Za nau svrhu bit e dostatan samo rudimentaran pregled te
teorije. .
Radna komponenta sastoji se od dva razdvojena faktora: (a) indi-
vidualnog rada i (b) kolektivnog rada. Ti faktori mogu se nazvati i (a)
neposredni rad i (b) poduzetnitvo. Prvi faktor zahtijeva individualno
nagraivanje, a drugi kolektivno.
Individualni ili neposredni rad podrobno je opisan II literaturi, pa
ne zahtijeva mnogo elaboriranja. Rezultat indivdualnog rada odreuju
dva razliita inioca: (1) intenzivnost i trajanje rada i (2) osposoblje-
nost, odnosno vjetina: No, osposobljenost ovisi djelomino o uroe
nom talentu, a djelomino o naobrazbi. Naobrazba je, pak, rezultat
truda u uenju i mogunosti obrazovanja dostupnih radniku. Ako, da
219
bismo izbjegli reductio ad infinitum, zanemarimo injenicu da domet
tenji, obrazac vrijednosti, itd, zavise od obiteljskih prilika i neposred-
ne drutvene okoline (to znai da su drutveno odreeni), moemo
razlikovati tri elementa u faktoru neposredni rad. Pojedinac je
potpuno odgovoran za intenzivnost i trajanje rada, kao i za trud u
uenju. Nadarenost je egzogeni dar prirode. Razlike u mogunostima
obrazovanja su drutveno odreene. Stoga je, strogo uzevi, naelo
raspodjele primjenjivo samo na prvi element. Talent zahtijeva poseban
tretman. Mogunosti za obrazovanje trebaju biti jednake za sve.
U kapitalistikom ili etatistikom poduzeu, vlasnik odnosno nje-
gov predstavnik je poduzetnik. U poduzeu kOjim upravljaju radnici, .
vlasnik je drutvo, a svi radnici su predstavnici drutva. Oni nastupaju
kao kolektivni poduzetnik. Kao faktor proizvodnje poduzetnitvo
je odraz injenice da se rad ne obavlja izolirano, nego, se po pravilu,
organizira i obavlja kolektivno. Poduzetnitvo se sastoji od tri razliita
elementa.
- "1. Prvo, -radnici moraju nekako uspostaviti radne odnose u svom
poduzeu. Oni se mogu prepirati ili suraivati. Radna atmosfera moe
biti povoljna ili nepovoljna za proizvodne napore. Skupine ljudi u
poduzeu mogu biti ujedinjene ili razjedinjene. Emotivna i fizika
energija kolektiva moe se prenositi II proizvodni napor ili se moe
bespotrebno troiti u uzajamnim optubama i svladavanju osobnih i
kolektivnih sukoba. Iskustvo pokazuje (i jedva da bi se moglo oeki
vati neto drugo) da je radna produktivnost vrlo osjetljiva funkcija
meuljudskih odnosa u poduzeu.
2. Drugi element vie je tehnike prirode. Poduzetnitvo podrazu-
mijeva koordinaciju svih aktivnosti. Koordinacija se mora provoditi
na nekoliko razina, poevi od razine ekonomske jedinice i zavravajui
na razini cijelog poduzea. Koordinacija je povezana s tehnikom ko-
ordinacijom, kontrolom i nadzorom.
3. Trei element sastoji se od odlUivanja u uvjetima neizvjesnosti,
ukljuujui inovacije. Radni kolektiv snosi odgovornost za donesene
odluke. U sluaju uspjeha, svi e imati udjela u viku; u sluaju ne-
uspjeha, svi e sudjelovati u snoenju gubitka. Osnovni element po-
duzetnikog odluivanja je neprestani tok inovacija. Ekonomski rast
podrazumijeva neprekidan po~ast produktivnosti, a to opet ukljuuje
inovacije. Oni koji propuste uvoditi inovacije dovoljno brzo vidjet e
da im zarade zaostaju za opim kretanjima. Ako je propust u uvoe
nju inovacija ozbiljniji, na primjer, ako kvaliteta proizvedene robe vie
ne zadovoljava zahtjeve potroaa - radni kolektiv e pretrpjeti gu-
bitke, a zarade e se smanjiti u apsolutnom iznosu. U obrnutom slu-
aju visokog rasta produktivnosti, osobni dohoci e rasti bre od
nacionalnog prosjeka. . je rasla u elektronskoj industriji. Ne postoji nita to bi tekstilni rad-
Prema tome, poduzetnitvo je odreeno meuljudskim odnosima,
organizacijom rada i kreativnou radnog kolektiva. Zbog toga osobni
dohodak svakog pojedinog radnika ima dva sastavna dijela. Jedan
odraava njegov vlastiti individualni doprinos (plae). Drugi je rezul-
tat kolektivnih napora njegovog poduzea (udiO u viku ili profitu
zahvaljujui inventivnim aktivnostima). Neraspodijeljeni dio profita
ostaje u poduzeu i upotrebljava se za financiranje investi?ija.
220
Moemo saeti. Plaa plus raspodijeljeni profit predstavlja osobni
dohodak. Osobni dohodak plus neraspodijeljeni profit predstavlja rad-
_ni dohodak. Praktian postupak za odreivanje radnog dohotka jest
pronalaenje ukupnog dohotka i odbijanje neradnog dohotka (dohotka
koji nije steen radom, op. pr.).
Neradni dohodak sastoji se. od razliitih vrsta rente. Najbolje
poznata svakako je zemljina renta. Tehniki, ona se moe apsorbirati
oporezivanjem prema katastarskom prihodu od zemlje. Katastarski
prihod utvruje se na osnovi kvalitete zemlje i prosjenih uvjeta pro-
izvodnje. Razlike u katastarskom prihodu izjednauju se porezom. Vi-
ak ostvaren iznad katastarskog prihoda rezultat je rada i inovacije te
ostaje zemljoradniku, odnosno zemljoradnikoj zadruzi. -
Tijesno povezana s tim je gradska renta. Prouavanjem odnosa
potranje i ponude u pojedinom mjestu, nije teko utvrditi ravnotenu
.. cijenu zemlje ili cjenu kOritenja zemlje po jedinici vremena. Ta renta
e se apsorbirati nametanjem odgovarajue p0rezne stope.
Postoji dugo, praktino iskustvo u izvlaenju rudnike- rente odgo-
varajuim sistemom najamnina to je plaa zakupnik vlasniku zem-
ljita za iskoritavanje rudnika (royalties).
Sasvim je drugaija vrsta rente dohodak od kapitala, tj. kamate.
Budui da je kapitaloskudan i u drutvenom je vlasnitvu, radni
kolektiv mora platiti cijenu za povlasticu upotrebljavanja kapitala.
U idealiziranom primjeru iz udbenika marginalna efikasnost investi-
cija bila bi izjednaena u cijeloj privredi. Ravnotena kamatna stopa
bila bi utvrena tako da izjednauje potranju za investicijama s ponu-
dom raspoloivih sredstava za investicije. To investiranje se financira
iz posuenih sredstava i kamate su ukljuene u anuitet za otplatu
zajma. Zbog toga neki ekonomisti inzistiraju da u samoupravnoj pri-
vredi sve investicije moraju biti financirane iz eksternih izvora. 3 No,
ne postoji stvarna potreba za tim. Zapravo, to bi bilo prilino opasno,
. jer bi umanjivalo nezavisnost radnih kolektiva, a poveavalo mo
finanCijskih institucija i dravne administracije. Sve to se trai jest
da se ista kamatna stopa zarauna i na investicije financirane iz in-
ternih fondova. Te zaraunate kamate mogu, meutim, ostati u inve-
sticijskim fondovima poduzea. .-
Do sada opisane vrste renti dobro su poznate i o njima postoji
opsena literatura. Meutim, o jednoj vrsti rente nije se raspravljalo
u literaturi. Tu rentu sam nazvao tehnoloka renta. 4 Treba istai da se
ne misli na tehnoloku rentu jedne odreene inventivne aktivnosti.
Ta renta je dobro poznata. Zapravo, termin se odnosi na injenicu da
se, u svakom vremenskom razdoblju, objektivne inventivne mogu
nosti prilino razlikuju izmeu industrijskih grana. U posljednja dva
desetljea produktivnost u tekstilnOj industriji je rasla sporo, a brzo
nici mogli uiniti da preokrenu taj trend. Tako ako bi porast produk-
tivnosti bio uzet kao kriterij raspodjele prema radu - kao to su
jugoslavenski sindikati preporuivali - osobni dohoci tekstilnih rad-
nika rasli bi sporo, a radnika u elektronskoj industriji brzo. Ni u jed-
nom sluaju raspodjela dohotka ne bi bila vezana uz stvarno izvreni
rad. Da bi se dohodak raspodijelio prema radu, tehnoloka q:mta
mora se apsorbirati oporezivanjem. Tehniki to nije lako postii. Kako
221
se osnovni uvjeti koji stvaraju razlike u rastu produktivnosti mijenjaju
vrlo sporo, kretanja u prolosti moemo ekstrapolirati u budunost za
razdoblje od nekoliko godina. Na toj osnovi, s korekcijom za promjene
relativnih cijena, moemo razrezati porez. U stvari, osnovno naelo
je isto kao kod poreza na katastarski prihod.
Razlog zbog kojeg se o tehnolokoj renti nije raspravljalo u ranijoj
teorijskoj literaturi moe se objasniti nerealnim neoklasinim pretpo-
stavkama o perfektnoj mobilnosti faktora i trenutnim prilagoavanji
ma. Pod takvim se pretpostavkama tehnoloka renta ne moe, logino,
pojaviti. im poraste relativna rentabilnost jedne industrijske grane,
rad i kapital selit e se u nju, smanjujui cijene njenih proizvoda.
Istovremeno e se ponuda ostalih industrijskih grana smanjivati. Tako .
rentabilnost u industrijskoj grani koja se modernizira opada, a isto-
vremeno se poveava u ostalim granama, tako da tehnoloka renta
nestaje. U stvarnom svijetu, rad i kapital nisu dovoljno mobilni,
cijene se prilino teko smanjuju a poveane investicije ubrzavaju teh-
noloki progres, to dovodi do jo veih razlika u porastu produktiv-
nosti. Kao posljedica, tehnoloka renta ostaje jo niz godina.
Kad su sve te rente eliminirane, ipak jo moe preostati neki ne-
radni dohodak. Monopolski ili monopsonski poloaj poduzea - bez
obzira iz kog razloga - vjerojatno e stvoriti dodatnu monopo1istiku
rentu. Monopolistike rente su vrlo promjenljive i, za razliku od ostalih
vrsti renti, ne mogu se objektivno ;odrediti. Monopolistika renta
moe biti i pozitvna i negativna (npr. neoekivani gubici). Jedini instru-
ment apsorbiranja monopolistike rente jest ope progresivno opo-
rezivanje. To je vrlo sirov instrument jer u nekom poduzeu nee
eliminirati cijelu monopolistiku rentu, a u drugima moe zahvatiti dio
radnog dohotka. Te e deformacije vjerojatno ipak biti kvantitativno
nesignifikantne iz ovih razloga.
. 1. Zbog jake tendencije k decentralizaciji i mnogo vee otvorenosti
poslovanja, samoupravna poduzea su manje monopolistiki nastrojena
nego kapitalistika poduzea u istoj grani.
2. Kao to e se poslije pokazati, monopolistika mo jedne indu-
strijske grane moe se kontrolirati. Tako se eliminira monopolistika
renta industrijskih grana. Ipak, pojedina poduzea mogu izbjei objek-
tivnoj kontroli. Meutim, ta pojedina poduzea vjerojatno nee stalno
ostati monopolistika. Dobici i gubici pojavljuju se u poduzeu vrlo
neoekivano i stohastiki. Prema tome, u neto duljem vremenskom
razdoblju pojavit e se tendencija prema prosjeku. Ako je svako poduze-
e pomalo monopolist u odreenom trenutku u toku relevantnog raz-
doblja, ni jedno posebno ne iskae.
3. Drutveno planiranje poveava stabilnost trita i, prema tome,
smanjuje sluajne dobitke i gubitke.
4. Budui da je kapital u drutvenom vlasnitvu, 'ne postoji potreba
za oporezivanjem neraspodijeljenog profita. Prema tome, efikasan rad-
ni kolektiv moe izbjei progresivno oporezivanje he raspodjeljujui
viak na plae, nego ga, umjesto toga, moe investirati.
Kolektiv, koji ima sreu, slino e reagirati. Moda e neraspodije- gran~ma. Mo~ue razlike trebaju se apsorbirati odgovarajuim instru-
ljeni viak staviti u rezervni fond, to e mu pomoi da pokrije mo-
gue neoekivane gubitke u budu.nosti. Tako e radnici sami
bar djelomino - izvriti procjenjivanje monopolistike rente.
222
~. ~onoJ?~listik~, o.dnosno preostala renta tijesno je povezana sa
snosen[em. rrz~ka k?j.e je, u socijalizmu, drutveno og!,aniep.o. Iako
se;yneOCeklvanl . doblCl .ne mogu precizno izmjeriti, red veliine je pri-
b~:z~o poznat ~ postoje jake neformalne drutvene snage koje ogra-
ll1CUjU prekomjerno poveanje osobnog dohotka. Vrlo niski dohoci
t~k~~r se ne ~ogu tolerirati. Poduzee u velikim gubicima bit e ili
hkvldlrano, a' njegovi radnici zaposleni negdje drugdje, ili sanirano.
U meu,:remenu, dohoci ne mogu pasti ispod zajamenog minimuma.
:r;ro, .radlll ,!<olektiv mora platiti cijenu za promaaj u efikasnom uprav-
l~an~u drustvenim kapitalom. Cijena predstavlja privremeno' obustav-
ljanje sa.m<;>.;tpravljanja. U udbenikom svijetu savrene sigurnosti,
monoPoli~tic~a. se r~nta ne ~oe pOjaviti. U stvarnom svijetu ona se
stalno POj aV.lj Uj e, a~ u pravllno organiziranOj, samoupravnoj privredi
to nema vehko znacenje. - .
Pr~?staje d:; se u~ini posljednja opaska. Eliminiranje rente ne pod-
razu:mjeva .nuzno lspumRavaD)e dohodaka od rente iz poduzea.
S-y:e ~~o se time po.drazumljeVa jest da se taj dohodak ne moe raspo-
dlj~hti kao OSOblll dohodak. Ustvari, moe biti poeljno ostaviti
reclIDo, ykamate, tehno~~ku i ~ud~iku ~e~~ u poduzeu za poticanj~
tehnoloskog napretka lh pokrrvanja veliklh mvesticijskih ulaganja.
II. Odreivanje radnog dohotka
Problem odreivanja radnog dohotka rijeit e se u dva koraka.
Prvo moramo odrediti radni dohodak za cijeli radni kolektiv a tada
osobni dohodak za svakog lana kolektiva. '
Da bismo rijeili prvi zadatak, podijelit emo privredu u tehnoeko-
nomske homogene industrijske grane od kojih svaka obuhvaa deset
ili vie tvornica. Broj tvornica ne smije biti previe mali jer tada nisu
primjenjive ~tatistike pravilnosti. Ako se dogodi da postoji jedna ili
samo nekohko ~ornica u pojedinoj industrijskoj grani, rjeavanje
problema raspodje~e dohotka postaje sloenije. ak moe postati neop-
hodno pregovaranje u svakom pojedinom sluaju preko mehanizma
privredne komore ili sindikata. 5
Unutar s~:;~~ indus.trijske g~ane, pojedina poduzea e poslovati
na vrlo razhcltim razmama eflkasnosti. Varijabilnost u efikasnosti
odraavat e se na varijabilnost u radnim dohocima. U normalnim
uvjetima nema niega na to bi se mogli aliti, jer su razlike u efikas-
nosti prozuzroene razlikama u poduzetnitvu, a nae naelo raspodjele
zahtijeya nagraivanje poduzetnikog rada. .
!p~, uku~~i. r.adni doho~i razliitih industrijskih grana ne smiju
yarrra~...Prakti.~k~.!e. ?emoguce.~a su s~i radni kolektivi u elektronskoj
~ndustr~~~ marljlvYl .l!l .spOSObll1jl od SV1,!1 radnih kolektiva u tekstilnOj
mdu~trlJl. Iz. s.tatl~':icklh razloga .~rosj.ecn! radni dohodak, mjeren for-
mainlID kvahflkaclJama, mora bIti prrblizno isti u svim industrijskim
mentlma usmjeravanja kOjima se eliminiraju rente razliitim vrstama
poreza,. o<;lno~no kojima se utjee na cijenu ulaganja i proizvodnje
regulativll1m mstrumentima u investiranju i vanjskOj trgovini. Zbog
223
toga nije nevano spoznati da socijalistiko tr~te. ne moe biti lafsse~
-faire trite. Ono se mora vrlo strogo reguhrati. No, to ;eg.uliranJe
nije proizvoljno i ne moe biti prepu~t~n.o udima v:lade kOJa Je ~pra
vo na vlasti. Reguliranje treba utvrdItI Jednake uVjete poslovanja ,::a
cijelu privredu, prema jasno def~nir~nom ~. u~ta~om zaj~~enom nace-
lu Tako vlada postaje sastavm dlO socIJal!stickog trzlsta, odnosnq,
m~~da jo korektnije fo~mu~irano, trite se, javlja. kao instrument
svjesnog drutvenog plamranja. Svako ~oduzece ostaje p~tp~o auto-
nomno - to je, naravno, bitan preduvjet za samoupravljanje. Sa~?
upravna privreda pribliava se udbenikom modelu k~n!<urencIJe
vie nego to bi kapitalistika privred~ to ,ikada m~?l~. ~ )OS k to~e,
radni kolektivi ostaju stalno unutar prihvacenog SOCIJaliStickog o~.Vlr~.
Oito drutveno planiranje nadmauje planiranje cijena. PostOjI mz
drugih komponenti drutvenog planiranja kojima se omyoguuje pr~~
varanje trita u instrument planiranja. Meutim, za nasu .svrhu, mje
potrebno razraivati to vano pitanje. . .
Kad je jednom dohodak rasp?reen .iz~eu k~lektiva, preosta~e
da ga se raspodijeli unutar kolektiva. Najprlje se dlO doho!k~ odvaja
za investicije i razliite kolektivne fondove. O tome odlUCUJU. s~o
upravna tijela. Ostatak - tj. vei di~ dohotka.-. r~~po~JeIJuJe se
meu pojedinim radnicima. Koje kriterlJe treba prlmJenJlv~tl? . promjene u vrijednostima. Brzo izjednaavanje obrazovnih mogunosti
Mogu se razlikovati dva aspekta .ra~~: rad. s~ara pr~';ZVode 1 rad
za sobom povlai trokove. 6 ProdUy~tivnlJI rad J~ 1 vredr:~JI rad. Ta~~
er je vredniji rad onaj koji je teZI, odgovo;mJI! opasm]!, ~eU~?dmJI,
nezdraviji, sloeniji, onaj koji trai dugotra]~~ 1Zo.b:azbu ~ V~CI trud
u uenju. Koliko je tono takay- rad Vr~~m]l,. ~VISl o oCJem s~og
izvrioca rada i njegovih suradmka. Na njih utjecu, naravno, OpCl uv-
jeti ponude i potranj"e, tradicija i procjenjivanje ire zajedni~e. Me:
utim stvarne odluke iO platnim razlikama donosi suverem radm
kolektiv. Odluke su razultat procesa savjetov.anja, pregovaranja i ~a
.jamnog uvjeravanja. Taj p~oces je iterati~an l, I?O~ ~ormalm~
okolnostima konvergentan. PO pravilu, na pocetku pO]edmCl smatr!lJu
svoj posao ~anijimi1i teim, pa . Eako i .vrednijim n~go to to m~sle
njihovi kolege. Na kraju se postie nekI sporazum l on se unOSI u
statut poduzea.
Razlozi za konvergentnost procesa su prilino jednostavni: SvakI
lan kolektiva materijalno je zainteresiran za pravednu raspod]e1~ do-
hotka. A pravedno je ono to ljudi smatraju pravednim. Ra~~l1k. -
ee skupina radnika - koji smatraju da je njihov posao potcIJenjen,
radit e ispod svojih mogunosti i to e smanjiti ~~up~ dohodak
kolektiva. Ako je njihov osjeaj nepravde vrlo jak, n]iho~ se kole-
gama isplati da im poveaju platni stav. U skladu s neoklas1Cnom tra-
dicijom moglo bi se rei da se isplati poveavati platne stavove sv~ do~
se marginalnim dinarom poveavanja plaa upravo stvar~ margmaln~
dinar poveanog dohotka. ini se da se taj ~vj~t u pr~ksl autom~ts~l
zadovoljava. ini se da je produktivno ponasanJ~ rac:imka ~ekO~tinU1-
rano: on razlikuje samo dva ppdruja za odrel~anJe .place, prlhv~t
ljivo i neprihvatljivo podruje. Neka toka u neprl~vatlJlvom po'!.ruC}U
ne mora zadovoljavati, ali to ne utjee na pro1ZVodno ponasanLe.
Tako su u neprihvatljivom podruju - gdje je platni stav preVIse
nizak - disruptivni efekti nezadovoljstva uvijek vei nego oni po-
224
veavanja platnih stavova potrebnih za dostizanje prihvatljivog
podruja. Moda se moe formulirati ovo pravilo: plae treba pove-
evati sve dok se ne dostigne prihvatljivo podruje. ini se da se to i
dogaa. Radnici smatraju da su utvrene platite razlike prihvatljive, ali
vrednuju svoj posao malo vie.
Ravnoteni platni stav moe se dostii i s druge strane ako se
prihvatljivo podruje produi nanie. To je rezultat procesa drutve-
nog uvjeravanja. Dobro je poznato otkrie socijalne psihologije da se
individualno vrednovanje formira pod snanim utjecajem drutvenog
vrednovanja. Pravedno je ono to skupina smatra pravednim. Kao
rezultat toga, donja granica prihvatljivog podruja e biti priblino
jednoobrazno utvrena, pa e neoklasini zahtjev biti zadovoljen za
sve radnike, a ne samo za one marginalne.
Jedno ope djelovanje drutvenog vrednovanja takoer zasluuje
panju. To je egalitarizam. Dohodovne razlike su znatno manje u
samoupravnom nego u kapitalistikom poduzeu. 7 Ekonomskim razvo-
jem zemlje te razlike stalno se smanjuju. Razliiti oblici fizikog
posla vrednuju se vie nego prije. Smatra se da takozvani fiziki,
kao i jednolian, zamoran i neugodan rad iziskuje dodatne trokove,
. pa se zbog toga i vrednuje vie. Izmijenjeni drutveni odnosi stvaraju
daje dodatni poticaj u smjeru egalitarizma.
Uvijek je mogue da struktura platnih razlika koju utvrdi kolektiv
ostane neprihvatljiva za neke lanove. Oni su tada slobodni da napu-
ste kolektiv, to esto i ine.
Iako su radni kolektivi nezavisni, oni nisu izolirani. Kako je
kapital drutveno vlasnitvo, svako nepopunjeno radno mjesto mora
biti javno oglaeno i mora ga popuniti najbolji kandidat. Slobodno
kretanje rada vodi k priblinoj jednoobraznosti platnih razlika, to ima
znaajne alokativne posljedice .
Do sada smo razmatraIi sluaj u kome su ponuda i potranja odre-
ene vrste rada bile otprilike jednake. Ako to nije tako, postoji nerav-
notea i neminovno se javlja renta. Tehnoloki napredak stvara nova
zanimanja za koja su potrebne posebne kvalifikacije, u tom trenutku
. deficitarne. Na primjer, u poetnoj etapi uvoenja kompjutera u zem-
lji, strunjaci-programeri e vjerojatno biti rijetki. Zbog toga e se
poduzea meusobno natjecati kako bi dobili programera, a njihove
e plae rasti iznad razine koja se smatra prihvatljivom za posao sli
nih karakteristika. Kada se osposobi dovoljno programera, njihove
plae e padati dok ne dosegnu donju granicu prihvatljivog podruja.
U meuvremenu, programeri e uivati osobnu monopolistiku rentu.
Suprotan je sluaj obilne ponude odreene vrste rada. Prekobrojni
radnici morat e se prekvalificirati ili premjestiti na sline, manje
vrednovane poslove. U slabo organiziranoj privredi oni ak mogu
postati nezaposleni. Dok traje proces prilagoavanja, prekobrOjni rad-
nici zarauju negativnu rentu.
Osobna renta takoer moe biti stalna. Izuzetno nadareni znan-
stvenici, privrednici, umjetnici i sportai vrlo su rijetki. Ako bi ih
trebalo nagraditi prema njihovoj produktivnosti, njihovi dohoci bi
bili nedopustivo visoki. Istovremeno, upravo prihvatljivi dohodak koji
bi ih poticao da rade punim kapacitetom je relativno skroman. U
15 Politika ekonomija socijalizma
225
udbenikom sluaju, bruto dohodak e biti utvren onoliko visoko
koliko to podnosi trite, a razlika izmeu trinog dohotka i prihvat-
ljivog dohotka e biti oporezovana kao osobna monopolistika renta.
Tako e se neto dohodak izjednaiti s prihvatljivim dohotkom. U
praksi bi jedan Einstein primao prilino skroman bruto dohodak jer
ne postoji nain mjerenja vrijednosti njegovog stvarnog doprinosa;
niti je to vano. Ono to je vano, s drutvenog i osobnog aspekta,
je omoguavanje znanstveniku da razvije potpuno svoju nadarenost.
U zabavljakom poslu, bruto dohoci e biti vei - jer filmska podu-
zea i nogometni klubovi drugaije posluju - ali ne toliko visoki
koliko trite moe podnositi; jer e javno mnijenje odrediti neke gor-
nje granice koje su drutveno prihvatljive. Na drugoj strani, porez na
osobnu rentu nee biti stopostotan nego samo otro progresivan,
pribliavajui se stopi od 100 posto na gornjoj granici.
Postoji i suprotan sluaj. Produktivnost fiziki ili mentalno onespo-
sobljenih osoba bit e previe niska da bi im osigurala sredstva za
dostojan ivot. Za dopunjavanje njihovog dohotka upotrijebit e se
novana pomo (subvencija), tj. negativan porez na dohodak.
III. O efikasnosti alokacije i optimalnoj raspodjeUdohotka
U normalnom sluaju, kada su potranja i ponuda rada priblino
jednake i osobna monopolistika renta odsutna, speCifino socijalisti
ko trite rjeava problem raspodjele dohotka prema obavljenom radu.
To podrazumijeva odreene alokativne posljedice. Kada se radni ko-
lektiv angaira u odreivanju strukture platnih razlika, radnici imaju
neki pojam o razlikama u produktivnosti razliitih vrsta poslova. No,
nitko ne zna kako izmjeriti proizvodni doprinos jednog knjigovoe,
sekretarice ili nadzornika. Niti je to vrednovanje jedini element pra-
vedne plae. Kad su plae jednom odreene, one postaju trokovi koji
se dodaju drugim da bi se dobila vrijednost ukupne proizvodnje podu-
zea. Ta vrijednost moe biti u skladu s trinom potranjom, ali moe elima. Osim toga, postulirana formula marginalne jednakosti, da bi
i odstupati. Ako je nia od vrednovanja trita, poduzee e zaraditi
ekstra profit i proiriti poslovanje. Ako je ta vrijednost iznad trinih
cijena, poduzee e morati smanjiti svoje trokove ili promijeniti svoj
proizvodni program.
Kako sve to zadovoljava: uvjete za efikasnu alokaciju resursa?
J edina logino razraena teorija o efikasnoj alokaciji resursa, tre-
nutano na raspolaganju, je neoklasina teorija. Prema naelima te
teorije, rad e biti efikasno alociran ako je, u svakom trenutku upo-
trebe, marginalna vrijednost njegovog prOizvoda jednaka platnom stavu
koji je jednoobrazan u cijeloj privredi. Mislilo se da marginalna jed-
nakost osigurava nepostojanje druge alokacije rada koja bi mogla
poveati proizvodnju. Ako se marginalni proizvodi razlikuju, realoka-
cija rada iz poduzea s niim marginalnim proizvodom u ona s viim
marginalnim proizvodom poveala bi vrijednost ukupne proizvodnje.
Prema tome, odsutnost produktivnije alternative definicija. je efikasne
alokaCije. Jasno je da se u naem sistemu taj zahtjev teorijski lako
moe zadovoljiti. Jednostavno treba slijediti stav neoklasinih ekono-
226
mista i pretpostaviti da su plae jednake u cijeloj privredi, a da samo
profitna komponenta osobnog dohotka varira u produktivnosti. No,
to nije previe pouno. Dapae, moe se logino pretpostaviti da tri
trine snage imaju jaki utjecaj na ujednaavanje osobnih dohodaka
(plaa uveanih za raspodijeljeni profit). Te snage su: izmeu industrij-
skih grana, ulazak novih poduzea; izmeu poduzea unutar jedne
industrijske grane, slobodno kretanje radne snage, ukljuujui orga-
nizatore. posla; izmeu radnika iste kvalifikacije u cijeloj privredi eg-
zodus iz poduzea i industrijskih grana u kojima je odreena kvali-
fikacija potcijenjena i pritisak na radna mjesta gdje je ta kvalifikacija
precijenjena, zajedno s ope prihvaenim naelom da bi jednaki rad
trebalo biti jednako nagraen.
Prije nego to produimo, pogledajmo kako se neoklasina teorija
primjenjuje u kapitalistikom sistemu.
Odmah se uoava inherentna proturjenost u korpusu neoklasine
teorije. U jednom od njenih ogranaka poduzetnitvo se prikazuje kao
faktor produktivnosti, a u drugom se, pak, tretira mnogo drugaije nego
svi ostali faktori (zemlja, rad, kapital). Stopa nagraivanja jednaka
je vrijednosti marginalnog proizvoda za sve faktore osim za poduzet-
nitvo koje, na neki nain, dobiva ostatak. Tada se to zanemaruje i
alokacija proglaava efikasnom. Meutim, jasno je da je odreena ras-
podjela poduzetnitva, u bilo kojem danom trenutku, uvijek sluajna
i da se drugaijom raspodjelom moda moe poveati drutveni proiz-
vod.
Zatim, zahtjev marginalne jednakosti primijenjen na drugi faktor
- kapital - ukljuuje zakljuivanje u krugu. Budui da koliina ka-
pitala ne moe postojati nezavisno od profita koji taj kapital donosi,
propozicija da marginalna vrijednost proizvoda kapitala bude (ili treba
biti) jednaka kamatnoj, odnosno profitnoj stopi kapitala, potpuno je
bez smisla. Meutim, ako se dva faktora ne vrednuju prema njihovoj
marginalnoj produktivnosti, ne postoji teorijska podloga za pretpo-
stavku da e korektno vrednovanje treeg faktora - rada - stvarati
veu proizvodnju, nego vrednovanje utemeljeno na nekim drugim na-
bila mogua, zahtijeva vrlo specifinu proizvodnu funkciju. Jedino li-
nearno-homogena proizvodna funkcija izjednaava sumu nagraivanja
faktora s proizvodnjom. Kako nema razloga za linearnu homogenost
svih proizvodnih funkcija, marginale jednakosti e voditi vikovima ili
gubicima, i stvarne plae - kao i prihodi ostalih faktora - moraju
se utvrivati cjenkanjem. To je ono to se dogaa i opravdava posto-
janje sindikata. Najzad, marginalne. jednakosti su izraene - i jedino
mogu biti izraene - preko vrijednosti,. a vrijednosti zavise o raspod-
jeli dohotka. Budui da neoklasina teorija nema to rei o .optimainoj
raspodjeli dohotka, razmatranje efikasnosti u duhu Pare ta nas ne od-
vodi daleko. Tako se neoklasina teorija nepovratno obara i moramo
nai drugi standard za ocjenjivanje efikasnosti socijalistikog sistema.
Oito treba usporediti taj sistem sa stvarnim kapitalistikim sistemom.
Uzmimo poduzetnitvo. U SOCijalistikoj privredi, poduzetnitvo -,-
iako drugaije vrste - takoer je nejednako raspodijeljeno. No, ovdje
institucionalni okvir ompguuje drutvu pruanje poduzetnike pomoi
manje efikasnim poduzeima. Zbog toga je drutveni kapital, preko
lS'
227
 djelomine preraspodjele poduzetnitva, efikasnije upotrebljen, to je
u kapitalizmu nemogue. Do daljeg poboljanja dovodi i manji stupanj
izraavanja monopola.
r
.. I
Problem plaa je neto sloeniji. U udbeniku neoklasine ekono-
mije sve plae su jednake zbog efikasne konkurencije: plae su tako-
er jednake marginalnoj vrijednosti ili prihodu proizvoda - budui
da poduzetnici maksimiraju profite - to podrazumijeva izjednaene
marginalne proizvode u cijeloj privredi. 8 Empiriko istraivanje po-
kazuje da je ta pretpostavka samo iluzija. Place se znatno razlikuju,
ne samo od poduzea do poduzea, nego takoer od grane do grane.
A oito je da e direktor vrlo unosnog poduzea plaati svoje radnik~
vie da bi izbjegao probleme u vezi s radnom snagom. U naoj
teoriji SOCijalistikog poduzea, poinjemo od zapaanja da se margi-
nalni proizvodi i plae razlikuju od poduzea do poduzea (ali ne od
- grane do grane, bar ne plae). U apstraktnom svijetu koji ukljuuje
neefikasnost, zato to radnik seli iz poduzea s niskom marginalnom
produktivnou - tj. iz neefikasnog u efikasno poduzee - ukupna
proizvodnja e rasti. U stvarnom svijetu neprilagodljivog kapitala,
problem se postavlja neto drugaije. Moe se pretpostaviti da su u
ravnotei svi radnici zaposleni i da sva poduzea rade uz minimalne
prosjene trokove, ali da se prosjeni troak razlikuje od poduzea
do poduzea. Kretanje radnika iz nisko-efikasnog u visoko-efikasno po-
duzee samo bi neznantno povealo neto proizvodnju tog visoko-efi-
kasnog poduzea, ali bi disruptivno djelovalo na proizvodnju nisko-
-efikasnog poduzea. Rezultat bi bio smanjivanje ukupne proizvodnje.
Isto zapaanje se moe ovako formulirati. Kada tvornica radi iznad
kapaciteta, marginalni proizvod priblino je jednak prosjenom pro-
izvodu i plai. Na razini 'sk')ritavanja kapaciteta marginalni proizvod
naglo opada. Prema tome, radi postizavanja op tim uma, svako, inae
sposobno, poduzee mora pol puno iskoritavati raspoloive kapacitete.
Iz dosadanjeg razmatranja proizlazi da, im napustimo apstraktni
svijet iz udbenika, nema jasnog rjeenja za problem efikasne aloka-
cije. Na razini poduzea - i sa stajalita poduzea - neoklasine
preporuke su primjenjivije. Kao prikladnu aproksimaciju moemo
uzeti da socijalistiko poduzee izjednaava marginalni troak i margi-
nalni prOizvod za svaki resurs, ukljuujui rad. eljene plae, koje se
odreuju na poetku godine, slue kao obraunske plae u tu svrhu. 9
Ograniavanje proizvodne funkcije ublaava se tretiranjem profita kao
ostatka. Tada e plae i marginalni proizvod biti jednaki u svakom
poduzeu, ali e se oboje razlikovati u razliitim poduzeima. U tom
smislu. socijalistika poduzea nalikuju na kapitalistika poduzea.
S obzirom na alokaciju poduzetnitva i njen manji stupanj mono-
pola, SOCijalistika privreda je efikasnija od kapitalistike privrede.
Budui da radnici nisu samo trudbenici nego i poduzetnici, socijali-
stika i kapitalistika poduzea bitno su razliita. Kada se radnik pre-
seli iz jednog u drugo poduzee, proizvodne funkcije tih dvaju podu-
zea ne ostaju nuno nepromijenjene, zbog toga to radnik nosi sa
sobom i poduzetniku sposobnost. Poduzetnitvo podrazumijeva ino-
vacije, a inovacije predstavljaju promjene u proizvodnim funkcijama.
Kako se takve promjene ne mogu sigurno predvidjeti, ne moemo
jednostavno rei da bi kretanje radnika iz poduzea s niskim plaama
228
u poduzee s visokim plaama povealo ukupan proizvod. Na nacio-
nalnoj razini moemo i rad i poduzetnitvo tretirati kao faktore s
rezidualnim djelovanjem i primjenjivati marginalne jednakosti samo
za neradne faktore. Smjernice se tada mogu formulirati kao to slijedi.
Troak kapitala odreuju egzogeno organi za planiranje koji odre-
uju odgovarajuu kamatnu stopu. Poduzea iskoritavaju resurse
(ukljuujui rad), tako izjednaavaju marginalni troak i marginalni
prihod. U sluaju rada, marginalni troak odreuje se eljenom pla-
om koja slui kao obraunska plaa za odgovarajue razdoblje. Uz
pretpostavku postojanja opadajuih prinosa poduzetnitva. drutvo bi
trebalo alocirati poduzetnitvo tako da smanji razlike u efikasnosti
izmeu poduzea.
ira zajednica mora takoer intervenirati u procesu raspodjele kada
je rije o dva oprena dijela distribucije sposobnosti. To se moe ui
niti uvoenjem pozitivnih i negativnih poreza. Sada se naelo raspo-
djele prema radu moe tumaiti na osnovi radnog napora, a ne na te-
melju doprinosa efikasnosti. Nadarenosti i 'nedostaci' (hendikepi) su
sluajni, nepovezani s individualnim radnim naporom i treba ih to vie
zanemarivati.
Ispitajmo uvjete pod kojima se raspodjela dohotka moe smatrati
optimalnom. Optimalna raspodjela dohotka zahtijeva: (a) efikasnu
proizvodnju (proizvod se mora proizvesti prije nego se raspodjeljuje)
i (b) pravednu raspodjelu. Prvi uvjet pretpostavlja postojanje motiva
za rad punim kapacitetom. Budui da je takav motiv drutveno
uvjetovan, nikada nije razmatran u neoklasinoj literaturi nego
se jednostavno pretpostavljalo da postoji. Druga komponenta je progla-
ena neprikladnom za znanstveno prouavanje jer ukljuuje usporei
vanje interpersonalnih korisnosti (utiliteta) to se ini nemoguim.
I stvarno, laissez-faire trite (ili ono pod dravnom uredbom) ne moe
dosei optimalnu raspodjelu dohotka; zbog toga je optimalna raspodje-
la dohotka inherentno nemogua u kapitalistikom iIi etatistikom
ureenju. lo
U socijalistikoj ekonomskoj znanosti, komponenta motiva razmat-
ra se od samog poetka. Budui da radnik (a) radi za sebe, a ne za
gazdu, i (b) sudjeluje u odreivanju platnog stava, postoje motivi za.
rad punim kapacitetom. ,Komponenta raspodjele zahtijeva dodatni
komentar. Pretpostavimo da je ceteris paribus, marginalni utilitet do-
hotka u opadanju (ope prihvaena pretpostavka) .i da su potroai u
nekom osnovnom smislu slini. Tada e svaka promjena, koja raspo-
djelu dohotka ini egalitarnijom i ne utjee negativno na produktivnost,
poveavati blagostanje drutva. Na kraju e dohodak biti jednoliko
raspodijeljen. No, mnogo prije no to je ta granica dosegnuta, pojavit
e se negativan utjecaj na produktivnost. Oni koji misle da nisu pra-
vedno nagraeni, smanjit e svoj proizvodni napor pa e se ukupna
proizvodnja smanjiti. Prividno, moemo se suoiti s ovim problemima:
transfer dodatne jedinice dohotka od produktivnijih k manje produktiv-
nim lanovima drutva poveat e drutveno blagostanje: istovremeno,
zbog nezadovoljstva. ukupna proizvodnja e opadati i zbog toga e se
dohodak i blagostanje smanjiti. Kako moemo pronai toku u kojoj
je porast blagostanja izazvan raspodjelom tono jednak gubitku blago-
stanja izazvanom smanjenjem proizvodnje? Koja je to toka maksimal-
229
 --~-~ ---~~-
nog blagostanja koja, prema tome, odreuje optimalnu raspodjelu do-~
hotka?
Sa stajalita dobronamjernog tiranina - kojeg ekonomisti teorije
blagostanja tradicionalno preutno pretpostavljaju kada razmatraju
mogue poboljanje u raspodjeli dohotka - nema odgovora na po-
stavljeno pitanje bez ukljuivanja usporedbe osobnog blagostanja, to
vodi u slijepu ulicu. Meutim, taj problem je sreom irelevantan u in-
stitucionalnom ureenju socijalistike ekonomije. Tu se razlike u pla-
ama odreuju - i prema tome, dohodak raspodjeljuje - u procesu
koji ukljuuje izravna usporeivanja osobnog blagostanja. J ednom kad
se lanovi radnog kolektiva dogovore o pravednoj raspodjeli dohotka,
ne postoji drugaija raspodjela koja bi mogla poveati njihovo blago~
stanje .. Postizanje pravedne raspodjele podrazumijeva kompletno vred-
novanje blagostanja svakoga lana skupine. Da se mislilo na to da je
mogue poveati blagostanje skupine, skupina bi nastojala to uiniti
i tada bi to bila optimalna raspodjela. Nemogue je, u normalnoj
ljudskoj skupini, smatrati da nepravda pridonosi blagostanju.
Rjeenje problema optimalne raspodjele pokazuje se moguim
jer se sudionici sami ukljuuju u usporeivanje osobnog blagostanja i
donose relevantne odluke. To ne moe postii ni kapitalistiko trite,
ni etatistika birokracija.
IV. Raspodjela prema potrebama
Jednaka mogunost za prOizvoaa ukljuuje jednaku mogunost
za razvijanje uroenih nadarenosti. Razliit pristup obrazovnim
ili zdravstvenim ustanovama pretvorilo bi jednakost meu proizvO-
aima u prijevaru. Prema tome, zdravstvene usluge i obrazovanje tre-
balo bi izuzeti iz odnosa razmjene i raspodijeliti bez obzira na kUP9vnu
mo pojedinaca. Openito, sve to bitno utjee na razvoj individualnih
sposobnosti, mora biti osloboeno od kriterija razmjene i podreeno
kriteriju potreba. Razradimo to.
Cjelokupni drutveni proizvod moe se podijeliti na dva dijela:
trini (ili komercijalno, odnosno profitno motiviran) proizvod i ne-
trini proizvoa. Netrini dio moe se dalje podijeliti na dio sa sadr-
ajem blagostanja (npr. obrazovanje) i dio koji ima ulogu drutvene
nadgradnje (npr. SUdstvo). Trina proizvodnja robe i usluga moe
biti - a i treba biti, jer je to najefikasnije mogue rjeenje - orga-
nizirana na osnovi razmjene, to ukljuuje raspodjelu prema radu. Ne-
trina proizvodnja trai drugaiji organizicijski pristup. U stvari, to
su tautoloke konstatacije sve dok ne identificiramo trini inetrini
dio drutvenog proizvoda. to se tie drugog dijela, ovdje nas zanima
samo dio koji sadri blagostanje. U njegovom potroakom smislu, ja
u ga nazvati kolektivna potronja, ostavljajui termin javl1a potronja
za njegov dio koji nije povezan s blagostanjem.
Ako se eli izbjei drutveno raslojavanje, raspodjela se mora orga-
nizirati na osnovi radnih doprinosa: zbog toga socijalisti inzisti-
raju na raspodjeli prema radu. Ako postoji privatno proizvodno vlas-
nitvo, dio drutvenog dohotka prelijevat e se privatnim vlasnicima
230
--~---~-- -~--""""!I"-----------------------------------~=
qua vlasnicima, i to e osigurati osnovu za pojavu klase kapitalista.
Ako drava monopolizira proizvodno vlasnitvo, dio drutvenog do-
h_otka prelijevat e se dravnim inovnicima, raspodjela e odgovarati
strukturi drutvene hijerarhije i to e osigurati materijalnu osnovu za
pojavu klase birokrata. Za utemeljivanje socijalizma sav dohodak koji
nije rezultat rada mora se eliminirati. ak i to nee biti sasvim dovolj-
no. Ako bogate obitelji mogu platiti bolje obrazovanje i zdravstvene
usluge svojoj djeci, svi lanovi drutva nee biti jednaki ve na poetkU,
a jednakost je bit SOcijalizma. Tako, opet, osobni dohodak nee ovisiti
iskljuivo o osobnom naporu nego takoer o vanjskim faktorima, kao
to je bogatstvo ili mudrost neijih roditeljaY Zato, ak i stroga ras-
podjela prema radu nije dovoljna za socijalistiko drutvo: ona mora
biti dopunjena raspodjelom prema potrebama kad god je to vano
za razvoj talenata i osobnih sposobnosti pojedinih lanova drutva,
Da li netko ima veliki ili mali automobil, stvarno nije. vano jer e
i jedan i drugi prevesti vlasnika tamo gdje on eli ii. Ako netko
ima samo osnovno obrazovanje, a nije imao priliku pohaati fakultet
ili ako je patio od neishranjenosti u djetinjstvu, on e biti fundamen-
talno hendikepiran u ivotu. Dodajmo, usput, da zahtjev za davanjem
jednake mogunosti svakom pojedincu nije samo drutvena pravda -
SOcijalistiko. naelo jednakosti - nego je to naelo koje koincidira s
maksimiranjem ekonomske efikasnosti jer e raspoloiva zaliha dru-
tvenog talenta biti maksimalno iskoritena.
Ove aktivnosti pridonose razvijanju osobnih sposobnosti:
(1) obrazovanje,
(2) medicinska njega,
(3) socijalno staranje,
(4) kultura,
(5) fizika kultura, ,
(6) ouvanje i stvaranje okoline.
Tih est aktivnosti za izgradnju linosti trebale bi biti organizirane
na netrinoj osnovi. To ukljuuje da i ponuda i potranja budu orga-
nizirane drugaije nego trine djelatnosti. Ovdje nas zanima samo po-
trana strana. to se tie ponude, elio bih samo skrenuti panju na
razlikovanje izmeu opskrbe i proizvodnje; kolektivna opskrba dobri-
ma ne podrazumijeva da dobra proizvodi javno tijelo. Neka mi bude
doputeno da dam terminoloku sugestiju. Kolektivno .dobro odnosi se
na netrinu proizvodnju koja doprinosi formiranju blagostanja. Nje-
gova bitna karakteristika jest da ono doprinosi razvoju individuainih
sposobnosti. Postoji bar est irokih kategOrija kolektivnih dobara. Jav-
no dobro odnosi se na netrinu proizvodnju bez sadraja blagostanja
koje pretpostavlja ope drutvene trokove (SUdstvo, policiju, armiju,
dravnu administraciju).12
Klasini ekonomisti nisu imali mnogo toga rei o potranji. Oni
su govorili o upotrebnoj vrijednosti koja je bila subjektivno odreena,
a smatrali su da se malo moe rei o subjektivnom vrednovanju. Ne-
oklasini ekonomisti su pokazali da se ak i upotrebna vrijednost moe
analizirati. U stvari, ona je pod imenom korisnost (utili tet) postala
sreditem njihovog zanimanja. Individualni potroai i njihove prefe-
rencije odredili bi agregatnu potranju; individualna poduzea i njihovi
231
trokovi odredili bi agregatnu ponudu; i savreno konkurentsko trite
vodilo bi Paretovoj optimalnoj ravnotei. Sada znamo da je drastino
pojednostavljivanje bilo vrlo daleko od onoga to se stvarno dogaalo.
Vratimo se potranoj strani. ak i u trinom sektoru potranja ima
vie dimenzija; osim individualnog potroaa postoji i drutvo koje
potie ili spreava (kao u sluaju narkotika) odreenu potronju, a po-
stoje strunjaci koji utvruju standarde prihvatljive kvalitete (npr. za
ocjenu lijekova, testiranje potronih dobara, izraivanje nacionalnih
standarda). U netrinom sektoru, taj trodimenzionalni prostor potro-
nje - koji obuhvaa potroaa, strunjaka i drutvo - apsolutno je
bitan. Preferencije individualnog potroaa ponekad su ak potpuno
zanemarene (kao II sluaju cijepljenja) ili smanjene na da/ne odgovor
(kao kad lijenik predlae operaciju). Drutvo odluuje o veliini tri-
ta. Strunjaci obavljaju neku vrstu racionaliziranja, zamjenjujui tako
ulogu cijena.
Kao i sve drugo u ekonomiji, potreba ima drutvenu dimenziju.
Potranja individualnog potroaa ovisi o njegovim preferencijama
koje su ograniene njegovim budetom, a kolektivna potranja ovisi o
potrebama koje su ograniene raspoloivim resursima drutva. (U oba
sluaja, potranja je modificirana promjenama u relativnim cijenama.)
Moemo zamisliti mapu drutvenih preferencija u kojoj potranja indi-
vidualnog potroaa moe biti usporeena s kolektivnom potranjom,
a razliite komponente kolektivne potranje mogu biti usporeene
meusobno. Primjenom konvencionalnog kriterija izjednaavanja ko-
risnosti po jedinici izdataka, drutvo dijeli raspoloiva potrona dobra
i usluge na individualnu i kolektivnu potronju. To se postie politikim
procesom o kome znamo vrlo malo i oekujemo Gla nas podue stru
njaci politikih znanosti (koji nas, meutim, radije ostavljaju da eka
mo). Znamo ak manje o tome to bi trebalo napraviti da poboljamo
efikasnost procesa. Konano, raspodjelu resursa na razliite djelatnosti
unutar komponenti obavljaju uglavnom strunjaci.
Iako kolektivne potrebe u siromanom i bogatom drutvu mogu
biti u odreenom smislu jednake, potrebe prikazane ili podrane re-
sursima, odnosno, jednostavno, kolektivna potronja, razlikovat e se
i openito e biti rastua funkcija razine razvijenosti. U poetnim
etapama razvoja .udio obavezne potronje (cijepljenje, osnovno obra-
zovanje) bit e vjerojanto velik. Poslije e se kolektivna potronja pro-
iriti na dobra i usluge koje drutvo osigurava besplatno (ili uz sub-
vencionirane cijene), a pojedinci e i dalje imati slobodan izbor (fa-
kultetsko obrazovanje, m~eji i umjetnike galerije, kazalite i sportski
tereni). Opskrba kolektivnim dobrima vjerojatno esto slijedi odreenu
rang-listu, prije nego marginalistiku kalkulaciju. Stoga (osim za relativ~
no kratko prijelazno razdoblje) drutveni program vjerojatno nee biti
Orijentiran prema iskorjenjivanju polovice sluajeva malarije i tri-
etvrt sluajeva malih boginja ili na odravanje 80 posto pismenosti
i jedan posto fakultetskog obrazovanja, nego prije prema potpunom
iskorjenjivanju infektivnih bolesti i prema postizanju pune pismenosti,
bez obzira na injenicu da druge medicinske i obrazovne potrebe jo
nisu zadovoljene. l3 Prema tome, ini se da postoje neki druveno odre-
eni standardi zbog ega se ne smatra prihvatljivim tolerirati potronju
na nijoj razini ..
232
Dolazimo do zakljuka da e svako drutvo odluiti - preko neke
vrste efikasnog ili neefikasnog politikog procesa - o" veliini udjela
_kolektivne potronje u drutvenom proizvodu. to je drutvo siroma-
nije, to e taj udio, ceteris paribus, biti manji. No, bez obzira koliko
velik on moe biti, kolektivno financirana dobra i usluge nee zado-
voljavati potencijalnu potranju. Stoga e kolektivna potronja biti
dopunjena individualno financiranom potronjom dobara i usluga koje
izgrauju linost. Do one razine koje se to dogaa socijalistiko na-
elo jednakosti bit e narueno. Osim u udbenicim~,ne moe se spri-
jeiti prodiranje privatne upotrebe kolektivnih usluga (visoki funkci-
onari ili bogati ljudi e imati pristup boljim bolnicama i imat e bolji
tretman; utjecaj obitelji se ne moe izbjei; korupcija i nepotizam e
se poj~viti, itd.). ak kad bi se i mogle silom sprijeiti sve individualne
kupovme kolektivnih dobara, to bi se kosilo sa socijalistikim naelom
slobodnog razvoja svakog pojedinca. Drutveno blagostanje ne moe
se poveati ograniavanjem izbora (koji nema nepovoljne.eksterne
efekte) lanovima drutva. Slijedi da je najbolje rjeenje osigurati odre-
eno ogranieno trite i za netrina dobra. Granice toga trita odre-
dile bi se postojeom drutvenom etikom i vjerojatno bi bile ue u
socijalistikom drutvu nego u drugim suvremenim drutvima. To ne-
dosljedno, ali neizbjeno trite vjerojatno e se smanjivati kako dru-
tvo postaje bogatije i pribliava se socijalizmu. Stoga e se, ini se,
socijalizam teko graditi u siromanom drutvu.
Kada se o volumenu kolektivne potronje jednom odlui, dobra i
usluge se raspodjeljuju izmeu pojedinaca prema potrebama. Koje
su to potrebe, odreuju ili (a) sami pojedinci (veinom u sferi kulture,
fizike ~ulture i uivanja u okolini; dijelom u obrazovanju, medicin-
skoj njezi i socijalnom staranju) i (b) strunjaci u sluajevima prisilne
potronje ili kada potroai nisu kompetentni da odluuju (kao djeca,
senilni ljudi, bolesnici); ili (c) i jedni i drugi, kada prijedlog strunjaka
mora pOjedinac prihvatiti (kirurka intervencija). OdreQivanje potreba
obavlja se uvijek unutar danog drutvenog okvira.
U zakljuku, naelo raspodjele prema izvrenom radu mora se na-
dopuniti naelom raspodjele prema potrebama. to se tie dobara, to
ukljuuje da e ista potronja dobara biti raspodijeljena na trinoj
osnovi kao trina dobra. Dobra koja razvijaju sposobnosti bit e ras-
podiljena na netrinoj osnovi. to se tie proizvodnog doprinosa,
naelo rada e se potpuno primjenjivati samo na proizvoae ije
se sposobnosti nalaze unutar granica koje drutvo smatra normalnim.
Izvan tih granica dolazi do pozitivnih i negativnih korekcija. U odjeljku
II bilo je spomenuto da se te korekcije mogu tumaiti kao dopunjava-
nje kriterija radni doprinos s radnim naporom. U kontekstu tog
odjeljka, one se mogu tumaiti kao dopuna kriterija rada s kriterijem
potreba. To tumaenje je posebno prikladno kad se primjenjuje na
hendikepirane osobe.
Jednakost potroaa podrazumijeva da osobni napor odreuje va-
rijacije u dohotku. To je normalan sluaj i moe se primijeniti na veliku
veinu proizvoaa za ije sposobnosti se smatra da se nalaze unutar
granica normalnog podruja. One se smanjenim sposobnostima -
zbog fizikih ili mentalnih defekata - prvo se mora dovesti do po-
etne potroake razine prije nego se moe primijeniti naelo rada.
233
 ~~ -~~~~~~--~-----F---------------------------~~

U ekstremnom sluaju umobolnika ili potpunih invalida, cijeli se osobni

dohodak sastoji od negativnog poreza na dohodak i naelo rada se
potpuno zamjenjuje naelom potreba. Moe se rei da se svako drutvo
I Poglavlje 10
nekako brine o svojim onesposobljenim lanovima. Meutim, u klas-
nom drutvu to je milostinja; u socijalizmu to je dohodak koji je uskla- Jednakost graana:
en s osnovnim postavkama sistema. Jer socijalizam nije osnovan na
individualnom egoizmu. On nije osnovan niti na altruizmu ili ideali- Decentralizacija i
zmu koji se definiraju u odnosu prema egoizmu i, prema tome, ne nad-
mauju buroaski svijet. Socijalizam je jednostavno osnovan na dru- dekoncentracija moi
tvenoj odgovornosti inherentnoj neotuivim meuljudskim odnosima.

Svaki drutveni sistem sastoji se od nekoliko podsistema s uzajam-

nim djelovanjem. Razni autori definiraju te podsisteme razliito za
razliite svrhe. Marx govori o materijalnom, drutvenom, politikom
i duhovnom ivotu. Posljednja tri aspekta ivota ubrajamo u nadgrad-
nju i odreena su prvim aspektom, nainom proizvodnje ili ekonom-
skom strukturom. 1 Najpopularnija suvremena klasifikacija - ameri
kog sociologa Talcotta Parsonsa - nije potpuno drugaija. Parsons
tvrdi da svi drutveni sistemi moraju rijeiti etiri osnovna problema:
razvoj raspoloivih resursa za poveavanje sposobnosti sistema u borbi
s njegovom okolinom; postizavanje ciljeva; integracija pojedinanih
sudionika u vei sistem i odravanje sistema vrijednosti u toku vre-
mena da bi se sistem stabilizirao unato pritisku za promjenu institu-
cionaliziranih vrijednosti kroz tokove kulture. Stoga Parsons razlikuje
etiri primarna podsistema s snjihovim pripadajuim organizacijama:
prilagodljiv podsistem (ekonomija), podsistem za postizavanje ciljeva
(politia*), integrativan podsistem za vrenje normativne kontrole (za-
koni kao norme, politike partije) i podsistem za odravanje poretka sa
svojom odgovarajuom institucionalizacijom (obitelj, kole i crkve)2.
Ekonomist Kenneth Boulding govorio je o sistemu prijetnje (politika),
sistemu za razmjenu (ekonomija) i integrativnom sistemu (naklonost,
ljubav i slini osjeaji3 Moe se, moda, dodati da ti sistemi ukljuuju
tri razliita oblika odnosa: prinudni, utilitarni i normativni. Takoer
se moe primijetiti da normativni odnosi obiljeavaju takozvana pri-
mitivna drutva, odnosi prinude obiljeavaju pretkapitalistika drutva,
a utilitarni odnosi zrela kapitalistika drutva.
Daniel Bell opisuje drutvo kao mjeavinu triju podruja: drutvene
strukture (koja se sastoji od ekonomije, tehnologije i sistema zanima-
nja), politije (koji regulira raspodjelu moi i presuuje o konfliktnim
zahtjevima pojedinaca i skupina) i kulture (koja je podruje snanog
simbolizma i shvaanja u vezi s ljudskim postojanjem). Svakim po-
drujem vlada drugaije, osovinsko naelo (definirano kao organiza-
cijski okvir. oko koga se razvijaju institucije) i ekonomijom upravlja
funkcionalna racionalnost, politijom zakonitost, a kulturom elja za
ispunjavanjem i unapreivailjem svoga ja. U ekonomiji se do odluka
dolazi tehnokratskom racionalnou: u politiji pregovaranjem ili za-
konom. Korisnost i efikasnost osiguravaju nedvojbena pravila za eko-

" politia - termin se koristi analogno terminu ekonomija.

234 235
nomske inovacije i promjene: u kulturi nema jasnog naela promjene. 4
Tri podruja se ne podudaraju jedno s drugim i imaju drugaiji rit~m
promjena: oni slijede razliite norme koje predstavljaju razliite, a cak
i kontrastne tipove ponaanja. Nesklad izmeu tih podruja odgovoran
je za razliite suprotnosti u drutvu.~ ~. y . ...
Za nau svrhu bilo bi dobro shvatiti da svako drustvo, uklJucuJuc1 1
socijalistiko, ima tri razliita zadatka: (1) opskrba sredsyt.vima z~
ivot i openitije iskoritavanje resursa da bi se dostigao vis1 stupa~J
ovladavanja prirodom u zadovoljavanju ljudskih htijenja; (2) sveopca
koordinacija zadataka i rjeavanje sukoba i (3) integracija pojedinaca
u drutvo. Tako moemo razlikovati tri osnovna podsistema koja na-:
zivamo ekonomijom, politikom i kulturom. Prva dva podsistema mogu
biti uvjetovana svrhovitim modeliranjem i. zato se ispituju u ?voj S!U-
diji. Trei podsistem, kultura, uglavnom Je rezultat spontan1hakttv-
nosti i ovdje se nece razmatrati.
Ta odluka -nije,' naravno, imuna na prigovore. Kultura nije puka
Vberbau (nadgradnja). Tri su sistema oito meusobno zavisna. Kul~ra
odreuje i ekonomske i politike organizacije, ali je i sama nJ1ma
odreena. Kultura osigurava vrijednosti to generiraju politike ciljeve,
koji vode mobilizaciji ekonomskih resursa. I obratno, ekonomski razvoj
uzrokuje promjene u institucijama i vrijednostima. Ipak, da bi na za-
datak bo izvediv, moramo gornju meuzavisnost pojednostavniti. Ono
to predlaem jest da postojeu kulturu prihvatimo kao danu u odre-
enom vremenu i razmotrimo ekonomiku i politiku kao glavne in-
strumente drutvene promjene. Imajui to na umu, ekonomski i poli-
tiki sistemi moraju se izgraditi tako da ubrzaju, koliko je to mogue,
istinski -otvoren, osloboen i spontan kulturni razvoj. Preciznije, na
osnovi analize ljudskih potreba (poglavlje 15), pretpostavljam da mo-
deran ekonomski razvoj uzrokuje institucionalne promjene obiljeene
zahtjevom za samoupravljanjem. Samoupravljanje se poinje tretirati
kao osnovno ljudsko pravo. 6 Kao posljedica, samoodreenje postaje
jedna od osnovnih vrijednosti ili, moda, ba osnovna vrijednost over:
kulture. Kulturne promjene tada jaaju politike i ekonomske promjene
i ozakonjuju upotrebu sile protiv zastranjivaa. Konano, neka vrsta
nove ravnotee je postignuta. Ta nova ravnotea je samoupravni so-
cijalizam ..
Ve smo se bavili s dva' osnovna aspekta ekonomije - proizvod-
njom i raspodjelom - i vratit emo se na taj predmet u poglavljima
12 i 13. Stoga sada moemo prijei na izgradnju socijalistikog poli-
tikog sistema.
I; Drava
Karakteristina znaajka politikih
odnosa jest da oni ukljuuju
mo, na jedan iIi drugi nain. Neizbjeno je da se ljudi koji ive ':
drutvu ne slau. Takva razmimoilaenja slijede odreene obrasce 1
mogu se svladati razliitim nainima. Ako je nain za njihovo izglai revolucije kao najkompletnijoj demokraciji.12 Tek poslije, kad je
vanje odreen uglavnom posjedovanjem relativne moi suparnika, mo-
emo identificirati odnose kao politike. Da bismo mogli razlikovati
politike odnose od drugih odnosa moi (u obitelji, klubu itd.), pove-
236
zujemo ih s razliitim razinama cjelokupnog drutva. Prema tome,
upravljanje drutvenom napetou i svladavanje sukoba prve su funk-
cije politikog sistema. U tom smislu, politika je odgovorna za zakon
i red. Ali to je samo jedna od njenih funkcija. Definirajmo vlast kao
ozakonjenu mo, a zakonitost kao kompatibilnu s vaeim vrijedno-
stima u zajednicU Tada druge dvije funkcije politikog sistema sadre
autoritarnu specifikaciju drutvenih ciljeva i jednako autoritarnu mo-
bilizaciju ljudi i resursa za izvravanje izabranih ciljeva. Te dvije funk-
cije podrazumijevaju da se politika ne bavi samo sukobima nego i
koordinacijom. U sva tri sluaja donesene i izvrene odluke obavezuju
drutvo.
Najvanija politika institucija je drava. Drava je drutvena orga-
nizacija koja ima monopol na zakonitu upotrebu fizike sile na nekom
podruju (Max Weber). Svaka mo se podrava sankcijama. No, ne
podrazumijeva svaki politiki odnos i fiziku prinudu. To je obiljeje
jedino drave koja je samo jedan od sastavnih dijelova politikog
sistema. Ostale politike organizacije - politike partije, grupe pri-
tiska, nepartijske politike asocijacije -' nemaju tu vlast. U klasnom
drutvu, dravna mo se prirodno upotrebljava da osigura i zatiti
privilegije dominantne klase.
Moderna drava se zasniva na zakonu. Zakon je normativni red
ljudskog ponaanja poduprt dravnom moi. Dravna mo je, na
drugoj strani, izraz prinudnog reda sankcioniranog zakona. 8 U tom
smislu zakon odraava volju dominantne klase.
Bilo bi donekle zanimljivo kratko razmotriti dva proslavljena, i
isto tako kontroverzna, Marxova koncepta: diktatura proletarijata9 i
odumiranje drave. Ako su pravni sistem i drava organizirani tako
da koriste vladajuoj klasi, tada u kapitalizmu drava funkcionira
kao diktatura buroazije, bez obzira na oblike politikog rituala. Ono
to se od proleterske revolucije oekuje da postigne jest obrat uvjeta,
tako da drava moe poeti funkcionirati kao diktatura proletarijata.
Oito je da, u tom smislu, diktatura proletarijata nije suprotna
demokraciji, nego je suprotna diktaturi buroazije.lO Budui da je
proletarijat brojniji nego prijanja vladajua klasa - proleterski pokret
je pokret goleme veine u interesu goleme veine (Komunistiki
manifest) - proleterska drava je sposobna provoditi politiku demo-
kraciju na mnogo viem stupnju. Pariska komuna iz 1871. godine
predstavlja takav sluaj. Marx je to nazvao vladavina radnikih
klasa, a Engels diktatura proletarijata.l1 Komuna je, kao to je
dobro poznato, uvela ope pravo glasa, reizborne predstavnike, roti-
rajue funkcionare (koji su trebali primati radnike plae) i masovnu
politiku participaciju. Kao to je ve spomenuto (poglavlje 2. odjeljak
I), Engels je poslije dodao da je demokratska republika poseban oblik
diktature proletarijata.
Kad je Lenjin analizirao tekstove Marxa i Engelsa, takoer je ope
nito slijedio gore skiciranu logiku njihova rezoniranja. On je govorio
o enormnom proirivanju demokracije, o dravi nakon socijalistike
bio u prilici da primijeni teoriju u stvarnoj ruskoj sredini, Lenjin je
uinio radikalan desni zaokret i definirao znanstveni koncept dikta-
ture kaQ vlast koja se oslanja neposredno na nasilje i koja nije
237
vezana nikakvim zakonima ni pravi1ima.l3 Revolucionarna diktatura
proletarijata, pisao je Lenjin u knjizi protiv Kautskog, jest vlast koj~
je izvojevana i koja se odrava nasiljem proletarijata nad buroazI-
jom, vlast koja nije vezana nikakvim zakonima.l4 Lav Trocki potpuno
je dijeHo njegovo miljenje. l5 . ne tretiraju Jednako. Slino tome, u rimsko vrijeme, vlasnitvo je bilo
Meutim, te izjave ne smiju biti preuveliane. One su nastale u
jeku borbe za opstanak. Ono to je bilo vano jest organizacija i
odlunost, a ne pravno cjepidlaenje. Kada Lenjin nije uvaavao za-
kone i pravila, on je vjerojatno mislio na naslijeenu carsku pravnu
strukturu. Bilo je besmisleno misliti da se stari zakoni i zakonici prvo
moraju revidirati i da tek tada treba poduzeti akciju. Lenjin i Trocki su
se oslonili na ono to su smatrali klasnim nagonom i pravdom. Unato
tome, ak i najdobronamjernija interpretacija, ne moe prikriti i~je
nicu da je reim postajao diktatorski. I bez obzira na osobne namjere
Lenjina i Trockog, ta promjena nije bila prijelazni fenomen nego je
trebala postati stalna i, kao takva, potvrditi se od njihovih sljedbenika.
Prema tome, u primjeni, socioloko znaenje diktature lako zamje-
njujemo s njezinim politikim znaenjem, a ideju o vlasti (proleterske)
klase nadomjetavamo idejom o posebnom (dikt~torskom) politikom
reimu: i to je postalo openito prihvaeno znaenje termina u etatis-
tikim zemljama i u pseudomarksistikoj literaturi. Originalne ideje
Marxa i Engelsa su izbrisane kao sitnoburoaske slabosti.16 Prilino
rano G. Zinovjev je doveo cijeli taj smjer rezoniranja - zajedno s
praktinim primjenama - do njegovih logikih konzekvenci: Svaki sa-
vjestan radnik mora razumjeti da diktatura radnike klase ne moe biti
ostvarena na drugi nain nego pomou njene isturene strae - Komuni-
stike partije.l7 Ako je i ostala neka sumnja, Staljin se pobrinuo da
se ona raspri: rukovodstvo drave palo je potpuno j kompletno u
ruke jedne partije, u ruke nae partije koja ne dijeli i ne moe dijeliti
vladavinu zemljom s drugom partijom. To je ono to nazivamo dikta-
turom proletarijata (istaknuto u originalu).l8
Drava, kao instrument ozakonjenog nasilja vladajue klase, sigurno
nije potrebna u besklasnom socijalizmu. lu Taj je zakljuak prouzroio
veliku zabunu. S buroaskog stajalita on je naputen kao utopijski.
U etatistikom nainu miljenja on se neprestano odlae do vieg d:~ve. na tri r~liit~ nain~: (1) (neke) javne slube mogu se orga-
stupnja razvoja. Posljedice su sline: dravn::). mo raste. Korijeni
zabune mogu se nai u dualnoj ulozi moderne drave; ona je instru-
ment prisile, ali takoer osigurava javne slube. javne slube brzo se
ire, a tako e biti i dalje. j edino prinudna funkcija drave treba odu-
mrijeti. Izraeno u terminologiji Saint-Simona i Engelsa: vladavina nad
ljudima nestaje: upravljanje stvarima ostaje i razvija se.iZD
Pa ak i posljednja konstatacija nije dovoljno precizna. Drutvo e
se morati zatiti od kriminalaca. Stoga policija i neka vrsta sistema
za kanjavanje vjerojatno ostaju i dalje s nama. No, oni nee biti
upotrebljavani protiv neprijatelja, niti unutranjeg, niti vanjskog. po-
litika prinuda e odumrijeti. Zapravo, s marksistikog gledita, u mo-
dernim drutvima je stupanj politike prinude ceteris paribus najpouz-
danija mjera klasne eksploatacije i udaljenosti od socijalizma.
Tri vane drutvene institucije - Obitelj, vlasnitvo i drava, sve
tri je ve Engels izdvojio - ini se da. su pokazale slian razvojni
trend. U patrija1halnoj obitelji pater familias nije samo glava obitelji
238
nego i apsolutna vlast nad obitelji: u nekom smislu on posjeduje svoju
obitelj i on moe kazniti - ak i ubiti - svoju djecu i esto svoju
~nu~li e~e. Povijesni razvoj postupno uvodi granice njegovoj esklu-
zIvnoJ !ll~CI,. sve dok ona konano ne nestane i svi lanovi obitelji se
apsol~!TI0: nevlasnici su bili iskljueni. Ako su vlasnika prava bila
o~ranlCena Z~y sve, ogranienja su morala biti opravdana, a ne eksklu-
zIvno~~ vlasmstva. Iznova, razvoj je postupno smanjivao ekskluzivna
vlasmcka prava, i u socijalistikom drutvu opravdana mora biti eksklu-
zivno~t, a participacija je u (proizvodnom) vlasnitvu pretpostavljena.
Ko~a~~o, u sre~njem vijeku vladar je bio vlasnik svog posjeda. To je
uklJuc!valo posJedo~anje i vlasnikih prava i politikih prava. U kas-
nom .sesnaestom. VIJeku, nasljedna prava kralja formulirana su kao
d?ktrill.a ~.uveremteta. j avno pravo je poslije zasnovano na toj doktri-
m. ImaJucI pravo da izdaje naredbe, monarh je bio nosilac suvereniteta.
A suverenitet je znaio apsolutnu i permanentnu dravnu mo tj.
izuzimanje svih drugih u donoenju politikih odluka. Buroaska r~vo
lucija je zamijenila monarha narodom. Suverenitet naroda uveo je pro-
ces postupnog ukljuivanja graana u upravljanje dravnim poslovima.
to je obu~va.tnija dravna mo i to je demokratiniji politiki
proyces, m~nJe J.e ,ona gola mo, a vie institucija koja prua javne
sluzbe. Tn stoljeca nakon Jean Bodina, njegov zemljak Leon Duguit
nadomjestio je suverenitet javnom slubom kao osnovom javnog prava.
Prema njegovu miljenju, vladari nemaju subjektivna prava na dravnu
mo~, .nego sa~o .dun?st da upotrijebe tu mo za organizaciju javnih
sluzbl: S.va .h?JenJa su Jednaka. javno pravo nije vie skup pravila kOja
se pnmJenJuJ.u na odnose izmeu dravne moi i subjekata, nego je
to skup pravIla koja reguliraju javne slube. Slino tome, zakoni nisu
vie ~aredbe .suverene drave, nego statuti javnih slubi.2 l Oita je
prom~ena u pnstup.u. A pr0lI!jene u pravnoj teoriji, naravno, odraavaju
promjene u stvarmm odnosIma. Subjekti su transformirani u graane
~~{s.kluzivn~st j.e obrnuta i, postajui sve obuhvatnija, stara drava po~
CillJe odumlratl.
Drutvo kOje izgrauje socijalizam moe radikalno oslabiti ulogu
n:zlra~I .n.a nedrzavnoJ osnOVI; (2) dravna administracija, zatita zako-
mtosti Ih naredbe mogu se djelomino zamijeniti tritem, arbitra-
om izvan sudova, javnim miljenjem i profesionalnom etikom; (3)
SUk9?i mog~ ~iti smanjeni p.rua~em odgovarajuih informacija o
proshm (statIstika, znanstvena IstraZIvanja) i buduim dogaajima (dru-
stevno planiranje).22 Preostaje podruje prave dravne aktivnosti. Tu
elimo ustanoviti pouzdanu drutvenu kontrolu drave. Operativno to
ukljuuje efikasnu decentralizaciju dravne moi.
II. Podjela vlasti
Y. Apsolutna vlast i svojevoljnost monarha, te pOVlastice aristokracije
OCltO su nespojive s kapitalistikom organizacijom ekonomije. Stoga se
moglo oekivati da bi prva buroaska revolucija ne samo uspostavila
parlamentarne vlade nego takoer poduzela i decentralizaciju moi i
239
uvela neki red u funkcioniranje draVnih poslova. To se i dogodilo,
i to bez iznimki. Decentralizacija vlasti postala je poznata kao doktrina
podjele vlasti. Pojavila se u Engleskoj u sedamnaestom stoljeu u toku
buroaske revolucije.23
Radi zatite slobode, vlast se mora podijeliti u trf razdvojena og-
ranka: zakonodavstvo, izvrna vlast i sudstvo. Ta razdioba moe se
postii, jer svaki ogranak ima svoje posebne funkcije. Tri ogranka
vlade (u suvremenoj formulaciji G. Almonda) bave se donoenjem
pravila, njihovom primjenom i zatitom, i to tim redoslijedom. U sva-
kom ogranku su zaposleni razliiti ljudi. Tako funkcioniranje sva-
kog ogranka predstavlja ispitivanje ostalih, i ni jedna sama skupina
pOjedinaca ne moe kontrolirati dravu.
Montesquieu je, pod utjecajem engleskih pisaca toga vremena, a
osobito Lockea, koga je pogreno shvatio,24 dao najpoznatiju formula.;.
ciju doktrine:
Kada su zakonodavne i izvrne moi ujedinjene u istim osobama ili tijelu,
nema slobode jer moe porasti bojazan da ne bi isti monarh ili senat trebao
proglasiti tiranske zakone, n;unetnuti ih nasilno... Gdje se mo suenja
ujedini sa zakonodavstvom, ivot i sloboda subjekata bili bi izloeni arbi-
trarnoj kontroli, jer bi sudac tada bio zakonodavac. Gdje bi bio ujedinjen
s izvrnom moi, sudac bi se mogao ponaati kao nasilnik.25 obuhvaa tri osnovne spomenute aktivnosti. No, da li su one jedine?
Ideje Montesquieua eljno su bile prihvaene na drugoj strani A-
tlantika i uskoro potom bile su apsorbirane u prvom amerikom ustavu
iz 1776. godine (Virginia) i 1778. godine (Federacija). Ovi su, opet,
utjecali na francuski revolucionarni ustav desetljee i pol kasnije. U
iduem stoljeu, podjela vlasti postala je univerzalno prihvaena kao
doktrina u cijelom buroaskom svijetu.
Ipak, kruto pOistovjeivanje ogranaka vlade s funkcijama vlade nije
preivjelo test primjene. Zbog toga je modificirano doktrinom kon-
trole i ravnotee (the doctrine of checks and balances). Svakom og-
ranku dana je mo provoenja kontrole, do nekog stupnja, nad drugim
ograncima. U amerikom ureenju, Vrhovni sud moe proglasiti zakon
nevaeim na temelju njegove neustavnosti: zakonodavno tijelo moe
optuiti predsjednika: a predsjednik moe uloiti veto na donoenje
zakona. U Evropi, upravni sudovi kontroliraju samovlae birokracije.
Ta kontrola ipak ne spreava izvrnu vlast da ne postane dominantan
i daleko najvaniji ogranak vlade. ini se da- je razvojni trend jo
istog smjera.
OdVOjeno od pitanja dominacije je injenica da se ogranci ne mogu
efikasno organizirati po isto funkcionalnim smjerovima. Njihove aktiv-
nosti su, do odreenog stupnja, multifunkcionalne. Pravila ne cionosi
samo parlament nego i dravni slubenici i suci (obiajno pravo).
Pravila ne primjenjuje samo izvrna vlast nego i sudovi. Sudovi nisu
samo pravosudni nego i administrativni organi (reguliraju hipoteke i
ostale zalobine na nekretnine, vre prijenose vlasnitva, registriraju
poduzea). Sudbene odluke ne donose samo suci nego i dravni slu-
benici i parlamenti (amnestija). Potonji se takoer angairaju u razli-
itim izborima (savezne vlade, saveznog suda, vojnih zapovjednika kao,
na primjer, u vicarskoj).
240
Usprkos tome, doktrina o podjeli vlasti je u biti valjana doktrina.
Potrebno joj je samo neznatno preformuliranje da zadov'olji praktine
zahjeve. Moemo produiti kao to slijedi. Uprava - ili, u socijalisti
kom okviru, samouprava26 - vrlo je kompleksna aktivnost. Da bi
se provela, mora biti rastavljena na elementarne aktivnosti. To je po-
znato naelo podjele rada. Svaka dravna uprava ukljuuje najmanje
tri razliite aktivnosti: stvaranje pravila, primjenu pravila i presuiva
nje na osnovi pravila. Stoga postoji potreba za specijalizacijom u tim
aktivnostima i za organizacijom triju specijaliziranih ogranaka dravne
uprave. Svaki ogranak formalno je multifunkcionalan, pa ipak, svaki
od njih je konana vlast u svom podruju specijalizacije. Pravila done- -
sena od izvrne vlasti (mnogo puta brojnija nego pravila koja donaa
parlament) i sudaca ne mogu biti suprotna ustavu i parlamentarnim
zakonima. Pravila mogu primjenjivati i sudovi, samo ako ih izvrna
vlast provodi. Presude dravnih slubenika i parlamenta ovise o mi-
ljenju sudova. Konano, moramo priznati injenicu da istu funkciju
mogu obavljati dvije razliite institucije ako su ciljevi drugaiji (kao u
sluaju regrutiranja): takoer, da odvojeni ogranci mogu imati -
moda: trebaju imati - zasebne birae.
Toliko o tradicionalnOj doktrini. Meutim, sada se susreemo s
mnogo vanijim i teim problemom. Oito je da svaka dravna uprava
Odgovor zavisi djelomino o stvarnim karakteristikama procesa drav-
ne uprave, a djelomino o politikim ciljevima koje je drutvo posta-o
vilo.
Ve smo se susreli s problemom kontrole. U svakom meuzavisnom
sistemu - a trofunkcionalna vlada opisana gore, sigurno je takav
sistem - funkcioniranje sistema pokazuje odreeno kontrolno djelo-
vanje na funkcioniranje svojih komponenti. Pa ipak, kao to svaki
organizator sistema zna, to je daleko od dovoljnog. Ako elimo opti-
malne rezultate, moramo u sistem ugraditi instrumente kontrole da bis-
mo sprijeili bilo kakvo znaajno odstupanje od optimalnog reima. Na
politikom planu to znai institucionalizaciju kontrole.
Imamo sada etiri ogranka politike administracije. Njihovo dje-
lovanje je predodreeno: ono bitno ovisi o ljudima zaposlenim u njima.
Stoga je regrutiranje kadrova u politike i administrativne slube
sljedea elementarna funkcija. U razmatranju te funkcije moramo na-
dahnue potraiti u Montesquieu s Dalekog istoka: kineskom revolu-
cionaru i dravniku Sun Jat-Senu. Navodei vjekovno iskustvo svoje
zemlje, Sun je predloio strukturu od pet ogranaka. Prva etiri ogran-
ka se poklapaju s gore navedena etiri, a peti je nazvan ispitni
ogranak. Njegov zadatak je da ispituje znanje i sposobnost kandi-
data za dravnu slubu.27 Sun je uoio da je ve slian sistem postojao
dugo vremena u Engleskoj,28 i zbog toga ne iznenauje da je Harold
Laski, engleski politolog, bio nepokolebljiv zagovornik te ideje. Laski
je predlagao da (1) dravne inovnike moraju postavljati neke druge
osobe od onih u kabinetima ili njihovim pomonim politikim sluba-
ma, i (2) pravila postavljenja moraju se formulirati tako da smanje na
minimum prilike za osobnu pristranost. Laski je vjerovao da ti uvjeti
mogu biti zadovoljeni ako bi kandidiranje za slube bilo otvoreno
i ako bi kandidate za slube izabirale komisije iji bi lanovi mogli
16 Politika ekonomija socijalizma
241
 ~~-~----------------------------------------
biti smijenjeni samo pod okolnostima slinim onima za suce.29 Al, Las-
kom nije palo na pamet da funkciju regrutiranja kadrova obiljei kao
jednu od osnovnih funkcija vlade. Osim toga, regrutiranje za admi-
nistrativne poloaje je samo manji dio problema. Vei je regrutiranje
za politike poloaje.
Ako se vlada shvati kao izvrni savjet parlamenta, tada e se izvr-
na funkcija morati razdvojiti od administrativne slube. Prva funkcija
zahtijeva politike kvalifikacije, a druga strune. Stoga zakljuujemo
da je javna administracija esta i posljednja funkCija samouprave. Da
bi neznatno iskomplicirali stvar, dodajmo, kao i E. Pusi, da se javna
administracija dalje dijeli na vlast i uslune djelatnosti.3D Prva odra:-
ava .komponentu sukoba, a druga komponentu suradnje politike.
Samimo naa otkria. Samouprava obuhvaa est razliitih funk-
cija:
zakonodavna - proglaavanje opih zakona;
zatita zakonitosti - primjenjivanje zakona na pojedine sluajeve;
izvrna - provoenje u djelo odluka prva dva ogranka;
administrativna - izvravanje naredbi izvrne vlasti i primjenjivanje zakona;
kontrola - nadgledanje aktivnosti ostalih ogranaka;
regrutiranje - pribavljanje osoblja, tj. kadrova za ostale ogranke.
Sada preostaje da se izgrade odgovarajue institucije koje
odgovorne za nabrOjenih est aktivnosti.
III. Institucionalizacija est funkcija samouprave
Pretpostavit u da se bavimo s prihvatljivo razvijenim samouprav-
nim drutvom. Prijelazno razdoblje od kapitalizma do socijalizm~
ve je prijeeno. Ekonomski razvoj je preao prag siromatva i dru-
tvo si moe dopustiti da svakom od svojih lanova osigura prihvat-
ljivougodan nain ivota. Drugim rijeima, pretpostavlja se sadanja
razina ekonomskog i kulturnog razvoja Zapadne Evrope. Radi izbje-
gavanja, ili bar ograniavanja utjecaja odreenog individualnog isku-
stva i osobnih predrasuda, izgradnja institucija e se ograniiti samo
na bitna svojstva. Osim toga, detaljna institucionalna izgradnja moe
se smisleno poduzeti samo za odreenu zajednicu u konkretnoj povi-
jesnoj situaciji.
1. Zakonodavstvo. Ako svatko od nas ima tri osnovne funkcije,
moe biti poeljno da budemo predstavljeni odvojeno u zakonodavnOj
skuptini u svakoj od te tri funkcije. Na drugoj strani, posebno zastu-
panje .potroaa ne mora biti stvarno potrebno. Interesi potroaa
dovoljno su blizu interesa graana, pa proizlazi da je zajedniko
zastupanje dovoljno. Osim toga, imamo drugu instituciju da vodi brigu
o interesima potroaa (vidi toku S dolje).
Moemo luiti dvije razliite kategorije interesa: teritOrijalne i
funkcionalne, ili interese kvalitete ivota i proizvodne interese. Ovi
potonji vkor.enspondiraju zastupanju proizvoaa, a prvi zastupanju
potrosaca (1 graana). Stoga e skuptina drutvene zajednice (the
242
Commonwealth Assembly) biti sastavljena od najmanje dva doma,
doma graana i doma proizvoaa. 31 lanovi doma graana predstav-
ljat e njihove regije, a lanovi doma prOizvoaa s~~je gr~ne pr~
izvodnje. Svaki dom e odluivati nezavisno na podrucJu svoJe specl-
jalizacije. to se tie odluka o pitanjima od zajedni~kog interesa (~a
primjer, godinji budet, razvojni plan, izbor vlade, ltd.) voba do~ace
sudjelovati i odluivati veinom glasova s~ak~g. ~ona~no, .:,e.clll~m
glasova svaki dom moe proglasiti bilo kOJe pltanJe zaJedll1cklm 1ll-
teresom. .
Budui da svaki dom predstavlja samo parcijalne interese, nekome
se moe uiniti poeljnim da se ustanovi trei dom koji bi se bavio
zajednikim nacionalnim interesima. Meutim, to je nepotrebno jer
e zajedniki interesi biti zatieni meudjelovanjem dvaju domova.
Za sluajeve u kojima se dva doma ne slau, mora se osnovati poseban
postupak arbitrae.
Problem se, meutim, pojavljuje ako se sastavne regional~e jedi~ice
uveliko razlikuju u veliini i ako etniki i ekonomski variraJu. Nacelo
zatite interesa manjine zahtijeva da svaka regija ima istu mo odlu-
ivanja - tj. isti broj predstavnika. Interesi zajednice, na drugoj strani:
mogu se ponekad kositi s regionalnim interesima odreenim na taj
nain. Dosljedno tome, mogu biti potrebni senat i dom predstavnika.
Meutim, zamrenosti amerikog i ostalih sistema s dvostrukim domo-
e biti vima stvarno nisu potrebne. Pod specificiranim uvjetima, veina
predstavnika regije moe proglasiti neko pitanje ~egiona~~i~ pita-
njem ili pitanjem manjine,i tada se ~dlu~a moze dOll1J~tI sam?
meuregionalnim konsenzusom. Neka se pltanJa mogu unaprijed defl-
nirati kao regionalna pitanja; na primjer, razvojni planovi., Ako se
prihvati takav ~ pristup, regionalna predstavnika tijel,a u skuptini
mogu ostati nejednaka jer pod tim okolnostima predstavnici ne gla-
saju kao pojedinci, nego kao lanovi njihove regionalne delegacije, a
svaka regija ima samo jednu delegaciju.
Skuptina drutvene zajednice donosi osnovne pOlitike. odluke z~
cijelu zemlju. To se najprije odraava u zakonodavstvu, ah takoer 1
u opem politikom vodstvu, harmonizaciji ~ukobljenih. l~kalnih
y
interesa i mobilizaciji nacionalnih resursa. Skupstllla kontrolira lsprav-
nost djelovanja vlade. Ona imenuje razliite nacionalne funkcionare
i izabire izvrno vijee.
Moglo bi se initi da zagovaram doktrinu jedinstva vlasti; to se
mora razlikovati od podjele vlasti, ne od razdvajanja vlasti, koje ja tre-
tiram kao razdvajanje funkcija. U hijerarhiji vlasti, skuptina je vrhov-
ni vladar. Meutim, postoji jedno ogranienje: zakoni moraju biti
ustavni. To ogranienje odraava postulat da su osnovni nosioci vla~ti
svi graani koji, kao politiko tijelo, prihvaaju vrhovni zakon zemge.
2. Izvrna vlast. Skuptina ima razliite specijalizirane odbore, sto
olakavaju njen zakonodavni i politiki rad. Najvaniji odbor je izvr~ ,
no vijee koje zamjenjuje prijanju vladu. Izvrno vijee odgovorno Je I
za postizavanje politikih ciljeva o kojima je odluila skuptina. Od
vijea se naravno oekuje da predloi vlastiti. progr~m i da i~~ y
udjela u pokretanju donoenja zakona. Nakon savjetovanja u skupstill1,
program ili odreeni prijedlog se ili prihvaa (po mogunosti s aman~
manima) ili odbija. Ako se prihvati, ostvarivanje programa postaje
16" 243
 or;. '.1
politika obaveza za izvrno vijee. Propust da udovolje skuptinskim
odlukama moe voditi k izglasavanju povjerenja i, ako je rezultat ne-
gativan, rasputanju vijea.
Predsjednik vijea djeluje kao predsjednik vlade.
Prerogativi predsjednika i pravila o funkcioniranju vijea zavise
~og?me o nacionalnom temperamentu i tradicijama. Vijee se moe
1Z.a?ratI na o~re~no ra,::doblje i bez opoziva: njegovi lanovi mogu
bItI ponovo bIranI ako zele dalje sluiti, a poloaj predsjednika moe
biti podloan rotaciji na godinjoj osnovi - to je sve karakteristino
za . Bunde~rat u suvremenoj vicarskoj. Ili, opstanak vijea moe biti
OVIsan o Izglasavanju povjerenja: njegovim lanovima moe se zabra-o
n~~ d~ budu izabrani vie od dva puta uzastopno: i predsjednik moe
bIti bIran odVOjeno i biti znatno vie od primus inter pares! Openito,
strog~ ~dgovornost skuptini i zajedniko, prije nego iIidividualno,
donosenje odluka, predstavljaju obiljeja koja su vie u skladu sa
socijalistikom sredinom.
3. Dravna uprava. Javnu upravu provode dravni slubenici koji
su prije strunjaci (profesionalci) nego politiari. Predstojnici razliitih
ogranaka dravne slube su stalni sekretari u izvrnom vijeu. Dravni
slubenici ne podlijeu ponovnom izboru i ne mogu biti otputeni
dok se ne. proglase krivim za grubu zloupotrebu ili kriminalne aktiv-
nosti. Funkcija dravne slube je primjena zakona i u tom poslu se
treba uivati puna profesionalna nezavisnost. Druga vana funkcija
dravne slube je provoenje odluka izvrnog vijea.
Oito je da se odnosi izmeu triju ogranaka trebaju organizirati
tako da skuptina ima putpunu politiku kontrolu, vijee punu opera-
tivnu .inicijativu i da dravna sluba funkcionira uz visoki stupanj
profeslOnalne kompetentnosti i nezavisnosti. Vijee je veza izmeu
zakonodavstva i dravne uprave. Vijee i skuptina su, kao politika ti-
jela, motivirani politikim razlozima. Dravna sluba je voena profe-
sionalnom etikom. Takav sistem treba sposobne pOjedince; on ne
treb~ profesionalne politiare iIi tradicionalne politike lidere, a naj-
manJe od sveg karizmatske lidere. Takoer je vano napomenuti da
je ono to elimo postii decentralizacija moi, a ne redukcija moi.
Zapravo, so~ij~l~sti~o~ dru~o je ivotno za~nteresirano za poveanje
ukupne mOCI,3. Jer qesavan]e problema zahtijeva dostatnu mo. Zbog
!og~ se ogra~~i .~p~cijaliziraju u razliitim podrujima djelovanja i
ImajU punu 111ICl]atlvu (povezanu s punom odgovornou).
4 ..P~a~o.s~e. S!!.ci .~ijele .~r~vdu: Kao posljedica, nepravde se
uk!~J~JU lItIt prekrsltei]l se kazn]avaJu. Postoje etiri kategorije pre-
krsltelJa: graani (pojedinano ili udrueni), dravni aparat, tijela
~an:o.uprave i samoupravljaka tijela. Shodno tome, postoje najmanje
cetm vrste sudova. Originalni sudovi bili su ustanovljeni za zatitu
zakonitosti od prekraja graana (civilnih i kriminalistikih). Admini-
strativni sudovi koji se bave prestupima dravnih slubenika postoje
tek odnedavna. Oni su se prvi put pojavili nakon francuske revolucije
~voeni od Conseil d'etat u 1799. godini) ali je prolo neko vrijeme pri-
Je nego su administrativni sudovi priznati kao odVOjeni pravni ogranak.
U anglo-saksonskim zemljama to se dogodilo tek u dvadesetom sto-
ljeu .. ~Ad~inistr~~vni ~akon bio je razvijen da utemelji zakonska
ogramcen]a admllllstrativnoj slobodi odluivanja. Njegovo glavno na-
244
elo je da ni jedna administrativna mjera, koja uvodi optereenja na
graane, ne moe biti poduzeta bez zakonskog odobrenja. 33
- Sami zakonodavci mogu poiniti prekraj kada ne uvaavaju pra-
vila osnovnog zakona, ustava. U svrhu spreavanja toga, sudovi
imaju pravo i dunost da pokrenu sudbenu reviziju zakonodavstva, tj.
da odlue da li je zakon zakonodavstva ili postupak izvrne vlasti
osnovan na ustavu. Tu funkciju obino obavlja specijalni sud zvan
ustavni sud. 34 Taj sud takoer presuuje u sukobima izmeu organa
drave, ukljuujui federalne i dravne vlade. Konano, statuti i pra-
vilnici samoupravne radne organizacije - drugim rijeima; njihovi
autonomni normativni akti - uzrokuju pojavu posebnog autonomnog
prava. Ako samoupravni mehanizam ne uspije izgladiti sukob unutar
radne organizacije, stvar se predaje specijalnom sudu, k.oji se u jugo-
slavenskom ustavu iz 1974. godine - kad je prvi put ustanovljen -
naziva sud udruenog rada. ss Nazivi i stvarna organizacija razliitih
sudova oito e varirati od zemlje do zemlje. Za nau svrhu je vano
utvrditi etiri razliite funkcije pravosua. Postoje i drugi specijalizi
rani sudovi, kao to su vojni, ekonomski ili arbitrani sudovi. itd., ali
oni idu u jednu od tih etiriju funkcionalnih kategOrija.
Da bi dijelili pravdu, suci moraju biti nepristrani. Da bi bili nepri-
strani, oni moraju biti nezavisni. Kako bi se zatitila njihova nezavis-
nost, njihov izbor mora biti osloboen politikog utjecaja. Kandidati
za pravosudni posao, napomenuo je Laski, nikako ne mogu biraima
predloiti neki svoj specijalni program. 3G Potreban utjecaj javnog mnije-
nja dobiva se kroz porotu. Openitije, nezavisnost podrazumijeva da
sudac ne smije snositi posljedice zbog svojih stavova. Suci ne mogu
biti izabrani na politikOj osnovi, nego se mogu imenovati na osnovi
odlika. Posao postavljanja obavlja odbor za regrutiranje kadrova o
kojem emo govoriti poslije. Postoji nekoliko izuzetaka. Javno tuila-
tvo i ustavni sud bar su dijelom politiki organi. Kandidate za te
poslove trebaju birati odgovarajue skuptine. Isto se moe primijeniti
na lanove vrhovnog ili apelacijskog suda.
Privatno proizvodno vlasnitvo i birokratska vlast - dva izuzetno
vana izvora sukoba u kapitalistikim i etatistikim drutvima - bit
e eliminirani u socijalizmu. To ipak ne znai da e sukobi nestati ili
da e ih biti manje. to je drutvo razvijenije, razne funkcije su raz-
liitije i kompleksniji su odnosi izmeu lanova drutva. Ti odnosi regu
liraju se pravilima, a tumaenje pravila zahtijeva odreene pravne kva-
lifikacije. Stoga ne postoji opasnost da e pravna struka izumrijeti.
Meutim, ako je pravni savjet nuan kao to je, na primjer, medicinska
pomo - zato ne bi odvjetnitvo bilo socijalizirano kao to je i medi-
cina? To je bila ideja Harolda Laskog - do sada nigdje u svijetu pot-
puno provedena - kad je predlOiO da se ured za pravno savjetovanje
pripoji lokalnoj vlasti kojoj sud slui. Ured moe imati odjel za davanje
savjeta (gdje bi obini graanin37 kojem je uinjena teta mogao do-
i . .. na isti nain kao to bogati ovjek ide svom privatnom advo-
katu),38 odjel za razmatranje (koji bi se bavio uvredama asti, kleve-
tama i svaama) i odjel za pripremanje sluajeva za sudove.
s. Kontrola. Rudimentarna kontrola postoji isto tako tl predsoci-
jalistikim drutvima. Ve je istaknuto da meuzavisnost podsistema
ukljuuje kontrolu. Primjenom sudbene revizije donoenja zakona,
245
 sudovi kontroliraju zakonodavce. Zakonodavci kontroliraju izvrnu
vlast, a ovi opet kontroliraju dravnu upravu. Ured javnog tuioca je
organ kontrole. 39 Izuzetno vaan pokreta kontrole je javno mnijenje.
Osnovni preduvjet za istinsko javno mnijenje je dostupnost adekvat-
nih informacija, to emo poslije razmatrati.
Osim gore navedenih izvora kontrole, postoje najmanje dvije in-
stituCije specijalizirane za drutvenu kontrolu: jedna u financijskim
stvarima, a druga za sve ostalo. Prva je sluba drutvenog knjigovod-
stva koja kontrolira financijske transakcije radnih organizacija i drav-
nih organa (vidi poglavlje 13). Druga institucija je drutveni pravo-
branilac graanskih prava.
Primitinvnu verziju drutvenog pravobranioca graanskih prava'
moemo nai u parlamentarnim komisijama za albe. Te komisije pri-
maju pritube od graana, alju te pritube odreenom nadletvu i
nalau im da poduzmu odgovarajue akcije. Rezultati nisu vrlo ohra-
brujui. Osim toga, situaCija u kojoj graani trae milost koja moe
i ne mora biti dana, drastini je izraz otuene dravne moi. Takoer,
zato ekati na pritube? Zato ne organizirati energinu i aktivnu
kontrolu? U tom smislu, stvarni moderni prethodnik drutvenog pra-
vobranioca graanskih prava proslavljeni je vedski ombudsman.40 Iako
je ve u '1680. godini kancelar kralja postao prvi ombudsman, ured
ombudsmana u modernom smislu nije ustanovljen sve do Ustava iz
1809. godine. ]ustitieombudsman, kako je bio nazvan, nadgledao je
sudove i agencije dravne uprave i, kao takav sluio je kao instrument
parlamentarne kontrole nad aktivnostima vlade. 41
Prvi svjetski rat prouzroio je antimilitaristike osjeaje u vedskoj
pa je parlament uspostavio mi1iteombudsman1915. godine da bi spri-
jeio irenje nepovjerenja u vojnu upravu. Mi1iteombudsman se bavio
prekomjernim ogranienjima slobode, neopravdanim hapenjima i po-
grenim zatvaranjima. Institucija ombudsmana postupno se prenijela
mi. cijelu Skandinaviju, a poslije, nakon drugog svjetskog rata i na
Novi Zeland, Velika Britanija, Zapadnu Njemaku i neke druge zemlje.
Uz civilne i vojne ombudsmane, osnovani su i ombudsmani za provo-
enje zakona o restriktivnoj trgovinskOj prakSi: za zatitu potroaa
proti.v lanog reklamiranja, nepoeljnih marketinkih postupaka, ne-
prav1lnih ugovornih uvjeta, itd; i za osiguranje istinitosti tampe. Jugo-
slavenski ustav iz 1974. godine ustanovio je neto to moe biti na-
zvano ombudsman za samoupravljanje (drutveni pravobranilac samo-
upravljanja).
Do sada je funkcioniranje ombudsmana povijesno provjereno, pa
ga tako moemo uvesti i u na sistem drutvenog pravobranilatva gra-
anskih prava jer je to ono to on stvarno predstavlja. Drutveni
pravobranilac graanskih prava bavi se pravnom sigurnou u procesu
dravne uprave. To podrazumijeva pitanja kao: Da li osoba koja se
nala u situaciji da bude optuena,. ima mogunost da opovrgn'edokaze
protiv sebe? Jesu li odluke administrativnih agencija temeljene na
dovoljno dokaza? Je li javni i privatni interes objektivno izbalansiran?
le li :luaj bi~ odgvaan? Jesu li odluke bile pod nepravilnim utjeca-
Jem? Graan1 se zale ombudsmanu uglavnom zbog uvjeta zapolja-
vanja, plaa, mirovina i odbijanja nadlenih da odobre licence, dozvole
ili koncesije. esto se pritube ulau protiv tuilatva zbog propusta
246
u podnoenju tubi protiv prijestupnika, zbog nezadovoljavajue poli-
cijske istrage, ili ponekad zbog policijske okrutnosti. U Norvekoj
zatvorenici ulau mnogo pritubi.43 Danski ombudsman se bavi ovim
kategOrijama sluajeva: (1) kvalifikacija inovnika u procesu dono-
enja odluka; (2) pristranost inovnika; (3) netoni ili nepotpuni po-
daci koji uzrokuju tetu aliocu; (4) propust inovnika da specificira
razlog za odluku; (5) nepotrebno odgaanje u administrativnom proce-
su; (6) proizvoljan, nelogian ili kapriciozan postupak; (7) grubosti iIi
drugi necivilizirani naini ponaanja slubene osobe; (8) namjerni
nemar inovnika; (9) drugi nezakoniti postupci u slubi.44 Mogu se na-
vesti i druga podruja koja bi trebala biti pod panjom pravobranioca,
kao: gubitak vreme.na zbog redova i neorganiziranosti u vladinim
uredima; propusti kod pruanja javnih usluga (vladinih ili nevladinih)
da se priznaju obaveze prema potroaima-; ekoloka teta; slaba kva-
liteta potronih dobara, itd. Jugoslavenski drutveni pravobranilac za
samoupravljanje titi drutveno vlasnitvo i samoupravna prava radni-
ka u organizacijama udruenog rada.
Drutveni pravobranilac graanskih prava ne skuplja informacije
za svoje djelovanje samo od onih koji ulau pritube nego i od tampe
i ostalih izvjetaja javnog informiranja, te iz inspekcijskih poduhvata
koje poduzima na vlastitu inicijativu. On ima pristup svim slubama
i svim dokumentima, ukljuujui interne zapisnike. On moe saslua-
vati ili prisustvovati sastancima svih nadletava pod njegovim nadzo-
rom. On ipak nije zamjena za internu i sudsku kontrolu i za admini-
strativni apelacijski sistem, nego je prije njihova dopuna. Graani su
upueni da prvo provedu stvari regularnim kanalima i jedino ako
to ne uspije pravobranilac stupa u akciju. Glavni predmet njegovog
bavljenja je iroko podruje izmeu stroge zakonitosti i otrih prekr-
aja ili kriminala. Ne moe sve biti regulirano zakonom. U stvari, re-
lativno malo pitanja moe, ako sistem treba normalno funkcionirati.
Stoga ima puno prostora za administrativnu zloupotrebu, nemarnost,
nerazboritost, nepaljivost, nerazumijevanje, nedostatak kompetent-
nosti i tvrdoglavo ponaanje. Prema tome, veina pravobranioevih
akcija sastojat e se od toga da: (1) obavijesti odgovarajue nadletvo
ili samoupravno tijelo o problemu i zahtijeva da se on rijei i (2) da
upozori prekritelja i uputi ga kako da se ponaa. Pravobranilac sam
ne moe kazniti krivca, ali moe (3) narediti pokretanje disci-
plinskog postupka protiv prekritelja ili (4) u ozbiljnijim slu-
ajevima, tuiti ili narediti javnom tuio cu da iznese sluaj
pred sud. Obine grane prava odnose se na obine sudove, administra-
tivni prekraji na administrativne sudove (tribunale), ocjenjivanje usta-
va na ustavne sudove, a prekr;aji protiv drutvenog vlasnitva i
samoupravljanja na sudove udruenog rada. Pravobranilac za samo-
upravljanje moe (5) privremeno zaustaviti primjenu akata radne or-
ganizacije i politike izvrne vlasti, ako bi to otetilo drutveno vlasni-
tvo ili samoupravna prava. Konano, pravobranilac moe (6) pokretati
donoenje zakona u skuptini.
Da bi temeljito obavljao dunost, drutveni pravobranilac graan
skih prava mora biti nezavisan i pristupaan. Njegov posao je bez
sumnje politiki posao. Zato e njega birati skuptina ili e biti izabran
opim glasanjem cijele zajednice, ijim interesima on ima sluiti. Njegov
247
 mandat u toku kojega on ne moe biti smijenjen, fiksiran je na rela-
tivno dugo razdoblje, recimo osam godina. Drutvena pravobranilatva,
kao tijela, predstavljaju drutveni nadzorni savjet, peti ogranak samo-
uprave. 4S
Prije no to produimo, skrenimo panju na novi fenomen koji se
uvelike previa - korporativni subjekt. To e staviti ulogu druvenog
pravobranioca u openitiju perspektivu. Zato su se administrativni
tribunali i obini sudovi pokazali kao nedovoljna obrana graanskih
prava i slobode? Zato tosu vladine agencije i privredna poduzea
korporativni subjekti i, kao takvi, su neusporedivo moniji od indi-
vidualnih graana. Do otprilike petnaestog stoljea, jedine korporacije
koje su postojale - takve kao vlastelinstvo, ceh i selo - potpuno
su obuhvaale svoje lanove i imale potpunu vlast i odgovornost nad
njima. Osim toga, oni su bili ugraeni ufeudainu hijerarhijsku struk-
turu podreenosti i nadreenosti. Razvoj kapitalizma postupno je uni-
tavao feudalne veze, oslobaao pojedince i stvarao korporacije spo-
sobne da se slobodno angairaju u akcijama. Umjesto da sadre osobe
novi korporativni subjekti sadravali su resurse svojih lanova ili vla-
snika (poduzea) ili poloaje svojih korisnika (birokracije). Taj razvoj
je vodio prema pravnoj inovaciji: kreaciji pravne osobe analogno fizi
koj osobi. Ta je pravna fikcija postala izvor nevolja zato to su dvije
osobe bile vrlo razliite. James Coleman je istakao da zbog toga
to su prosjena veliina i resursi pravne osobe pema onima fizike
osobe stalno rasli, zakon je bio prespor u priznavanju razlika u moi
izmeu korporaCija i fizikih osoba. Stoga, simetrina alokacija prava
meu korporacijama i osobama moe u praksi voditi asimetrinom
ostvarivanju interesa.46 U usporedbi s pojedincima, korporativni sub-
jekti imaju kontrolu nad enormno veim resursima, neusporedivo su
bolje obavijeteni i nemaju osjeaja. Iz tih razloga, slobodan ugovor
izmeu dvije pravno simetrine osobe, kao to su radnik i poduzee,
obina je prijevara. Jedan od prvih pokuaja uklanjanja razlika u
moi, koje su bile ukljuene u slobodan ugovor, bilo je kreiranje
sindikata. Rezultirajua razlika u moi mogla se, takoer, kompenzi-
rati, bar djelomino, od ureda za pravno savjetovanje i aktiv-
nostima drutvenog pravobranioca. Taj potonji se originalno bavio
samo aktivnostima vladinih agencija. Postalo je, ipak, neophodno da
njegova kontrola obuhvati i aktivnosti korporativnih subjekata cijelog
drutva. . .
6. Regrutiranje kadrova. Da bi vladao, politiki reim treba po-
uzdane ljude na kljunim poloajima - totalitarni reimi proiruju
taj zahtjev na sve poloaje - politike i administrativne hijerarhije.
Zbog toga, vodstvo drava i politikih partija ljubomorno uva pravo
imenovanja svojih vlastitih sljedbenika na politike i administrativne
poloaje. Ovakvo stanje stvari mijenja se u socijalizmu. Socijalistiki
politiki sistemi ne bave se upravom nego samoupravom. Oni ne tre-
baju lidere 47 nego kolektivna tijela za donoenje odluka, podlona
rotaciji i opozivu u svako vrijeme. Eliminiranje klasnih sukoba i obra-
zovna i ekonomska homogenizacija stanovnitva omoguuju utemeljenje
regrutiranja kadrova po odreenim objektivnim kriterijima.
Ve sam spomenuo da su stara Kina i moderna Engleska otile
vrlo daleko u zapoljavanju pojedinaca u svoje javne slube bira-
248
njem na temelju strunosti u otvorenoj konkurenciji. Oito da socija-
stika zemlja moe uiniti bar isto to, a nadajmo se i bolje. Odbori za
regrutiranje kadrova ustanovit e se na razliitim razinama samoup-
ravljanja i odabirat e kandidate za slobodne poloaje u administrativ-
nim agencijama i sudovima. lanovi odbora izabirat e odnosne skUp-
tine na odreeno razdoblje i oni nee podlijegati opozivu.
Socijalizam eliminira klasne sukobe, ali ne sve; klasne interese, ali
ne raznovrsnost interesa. Sukobe treba rjeavati, a raznolike interese
uskladiti; to zahtijeva politiko donoenje odluka i politiari to izvr-
avaju. Kad je rije o sukobljavanju interesa, razglaeno objektivnim
kriterijima. Politiari se ne mogu odabirati kao administratori, oni
se moraju birati. Taj problem emo potpuno razmotriti u sljedeem
poglavlju. Izbor znai da ukupno stanovnitvo postaje odbor za regru-
tiranje kadrova. Pa ipak, izbori se moraju kontrolirati i voditi, a to je
legalan posao za na odbor za regrutiranje kadrova.
IV. Teritorijalna decentralizacija: dekoncentracija vlasti
Postoje etiri razine teritorijalne samouprave koje odgovaraju opa-
dajuem stupnju intenziteta emocionalne I?ripadnos~i ili. ukorijenjen~s~i:
Osoba razvija svoje kOrijene na mjestu gdje Je roena 11111
odgojena. To je lokalna razina. Osoba je takoer lan etnike skupine
koja obitava u odreenoj regiji. Ako regija nije prevelika ili e~ika
skupina premala, to dvoje se podudara. Potom je osoba graamn na-
cionalne drave. Konano, etvrta razina je razina svjetske zajednice.
To etvorostruko dravljanstvo ostaje valjano ak ako ljudi napu-
taju mjesta gdje su roeni i regije gdje ive njihove etnike skupine.
etiri razine lOjalnosti omoguavaju etvorostepenu decentralizaciju dr-
avnih aktivnosti. Ako izostavimo svjetsku razinu - budui da se o
meunarodnim odnosima ne govori u ovoj studiji - moemo odrediti
tri oblika dravne organizacije koji odgovaraju trima preostalim stup-
njevima ili razinama. Ja u ih nazvati opiI!a, repub~ika (ili r.e~ija). i
federacija (ili drutvena zajednica). Kao u Svicarsko), graam ImajU
(bar simboliki) tri dravljanstva: opine gdje su roeni, (etnike) re-
publike i nacionalno dravljanstvo.
Decentralizacija podrazumijeva da se, u naelu, odluke donose na
najnioj moguoj razini i podiu se na sljedeu viu razin~ sam? ako
znatno utjeu na iru zajednicu. To znai da u definiranju aktIvnosti 1 od-
govornosti moramo poeti od najvie razine jer sve to nije eksplicitno
pripisano vioj razini, podrazumijeva se da pripada niim razinama.
Svaka razina vlade ima zakonodavnu i izvrnu autonomiju. Fede-
ralni ustav, koji predstavlja drutveni ugovor, odreuje podruje kom-
petencije federalne vlade. Sve to je isputeno ide u nadlenost repu-
blike, koja donosi zakone ili nezavisno ili unutar okvira fede:alnih .z~
kona. Funkcija republikog ustava u odnosu prema lokalnOj vlad1 )e
slina. Izvrna vlast nije vertikalno integrirana - osim, moda, u voj-
nim pitanjima - a izvrna vijea su odgovorna samo odgovarajuim
skuptinama.
249
 Federacija se bavi obranom i vanjskim odnosima - drugim rije- e
ima, odnosima izmeu nacionalne zajednice i svijeta. Takoer se bavi e e:;
ili
pitanjima unutranje koordinacije. Njena skuptina donosi sistell1ske
zakone i odluuje o sveobuhvatnim mjerama ekonomske politike.
~l ;n
mo

Organizacijska struktura federacije dana je na skici 5.48

Slika samu sebe objanjava i treba samo nekoliko rijei za po- r---
janjenje. Dom proizvoaa je reduciran na dom privrede jer samo
privreda treba stalno upravljanje na federalnoj razini. Obrazovanje, ~
:-e,
kulturni problemi i zdravstvo mogu se rjeavati na republikoj razini. ce,
to se tie opih problema radnih organizacija, ono to se primjenjuje !
\. ..,;
:c S
na privredna poduzea primjenjuje se isto tako i na radne organizacije. II ~
-a
Zbog toga je dom privrede potpuno kvalificiran da donosi sistemske' %.....$ ~...
-::; .(3
zakone koji openito reguliraju aktivnosti radnih organizacija. ~
-::;
><Il
CC
Gl
to se tie pravosua, nema stvarne potrebe da federalni sudovi '9: O
7~
~
budu hijerarhijski superiorniji od republikih sudova, osim u sluaju O
IC
koji e biti spomenut malo poslije. Zbog toga, oni ne slue kao apela- Do

cijski sudovi i presuuju samo u sluajevima koji se odnose na fede-

ralne aktivnosti. Slino tome, nema potrebe za bilo kakvom hijerarhij-
skom podreenou u odnosu na preostalih pet osnovnih dravnih ~ 9J!qez!
organa. Decentralizacija zahtijeva da su podruja kompetentnosti fe- e~
o;::
Cll-
deracije i republike precizno razdvojena. Spomenuti izuzetak odnosi
se na ogranienu skupinu pravosudnih sluajeva ije jednoobrazno L--

presuivanje ima veliko znaenje za osnovnu jedinstvenost pravnog ~ g

sistema zemlje. Budui da federalni ustavni sud titi osnovni zakon
u zemlji, on takoer moe posluiti kao apelacijski sud za tu ogra-
~
~
auOl!ez !SOUOP t> >(J)
:J
IC
O
nienu skupinu sluajeva. Kako federacija ne dolazi u neposredni dodir
s graanima, lanovi nadzornog savjeta ne trebaju biti izabrani opim
(lJ
-
OI
glasanjem. Na federalnoj razini, drutveni pravobranioci graanskih E~ aJ!qezl
prava zapravo su parlamentarni povjerenici. oI!!
Oc>
Slina skica mogla bi se izraditi za druge dvije razine samouprave,
ali to stvarno nije potrebno. Bit e dostatan sumaraIi opis organizacije
na republikoj razini. Republika je upravo dovoljno velika da pred-
stavlja osnovnu razinu politike suverenosti, a nije prevelika da se ne .ci
Z
bi mogla kontrolirati. Republika ima pravo da se otcijepi od federacije
i prikljui drugoj drutvenoj zajednici. Federacija je, u naelu, re:"
II
, Ic!1

zultat konsenzusa izmeu republika. Republika donosi zakone koji se

stvarno primjenjuju i regulira sve aktivnosti koje trebaju dravnu
regulativu. Republika skuptina ima tri doma proizvoaa: za ekono-
miju, za obrazovanje (ukljuujui znanost i kulturu) i za zdravstvo
(ukljuujui socijalno staranje i fiziku kulturu). Drutveni pravobra-
O
r:::-B
'f.!m
i!i=
~'"
as
E
SG)
~W
-I ll!
ar
'ji
l!!
"c;,m Q.
::;,
nioci graana biraju se opim glasanjem i sudovi slue kao apelacijski "r:::
OI
L--
sudovi. !
Poloaj opine u politikoj strukturi slian je poloaju poduzea u 'f.! epal6pau I
"..
t'-
~
ekonomskoj strukturi. Ona, u stvari, osigurava javne usluge stanov-
nitvu. Gotovo svi kontakti izmeu graana i drave, kontakti su s
opinom. To opravdava jo nekoliko rijei o toj razini. "iii m
= C-
. etiri su faktora koji integriraju ljude u lokalnu zajednicu: stano- ISe as
vanje, radno mjesto, politika nadlenost i komunikacija (prijenos po- i
OX
"ti5e
~ c,'g
I-
ruka, predmeta i individua, to stvara obrazac interakcija izmeu dru- III
(lJ Oe.:K:
tvenih jedinica).49 Da bi lokalna zajednica postojala kao drutveni
sistem ne trebaju djelovati svi faktori. Na primjer, neke osobe mogu .I

Z50 251
stanovati na jednom mjestu, a raditi drugdje. Ista osoba moe potpa- maksimum demokratinosti praen maksimumom efikasnosti. Prvi
dati pod dvije nadlenosti: kao stanovnik jednoj, a drugoj kao proizvo- ukljuuje funkcionalnu i teritorijalnu decentralizaciju vlasti s otvorenim
a. U moderna vremena, komunikacije, naravno, nisu lokalno ogra- mogunostima svakoj individualnoj inicijativi. Drugi zahtijeva jaku
niene. Ipak, za veinu ljudi vei dio vremena etiriju faktora ostaje vladu, tj. operativnu autonomiju razliitih razina izvrnih vlasti i
operativan. profesionalnih dravnih slubi. Uz to, sistem kontrole izgraen je
Lokalne zajednice prole su kroz proces transformacije, a isti trend tako da to je najvie mogue smanji zloupotrebu administrativne i
se jo nastavlja. Slabi emocionalna pripadnost. Kao to je istakao politike moi.
E. Pusi,50 interesi postaju raznolikiji, to znai da rastui broj ljudi
sudjeluje u rastuem broju interesnih krugova (radna organizacija,
zanimanje, razliita drutva, ideologija). Budui da mnogi od tih kru-
gova prekorauju lokalni teritorij, vanost lokalnih interesa i emo-.
cionalne pripadnosti lokalnoj zajednici opada. Istovremeno se poveava
opseg lokalno osiguranih usluga. 5l Tako se lokalna zajednica mijenja
iz skupine organizacijsko-siromanih, a emocionalno bogatih ljudi, u
teritOrijalno bie s rastuim brojem organiziranih javnih usluga, popra-
eno opadajuim emocionalnim angairanjem stanovnitva.52
. Opine izvravaju tri skupine funkcija. One ukljuuju: (1) dru-
tveno-ekonomske i koordinatiDne funkcije, kao to su planiranje i
koordiniranje lokalnog, drutvenog i ekonomskog razvoja i osigura-
vanje usluga za zadovoljavanje materijalnih, obrazovnih, kulturnih i
ostalih potreba graana: (2) drutDeno-politike i regulativne funkcije,
kao one povezane s primjenom zakona, pravnih naslova i ekoloka pi-
tanja: (3) zatitne i nadzorne funkcije, kao zatita graanskih prava. i
sloboda, odravanje zakona i reda i provoenje drutvene kontrole.
Kao i poduzee, i opina je prevelika za neposrednu participaciju.
Stoga je ona prirodno podijeljena u mnotvo mjesnih zajednica.
Mjesna zajednica se brine o djeci, osnovnom obrazovanju i
ostalim slinim problemima vanim za svakodnevni ivot.
Mjesna zajednica nije vladina jedinica, kao to i ekonomska jedi-
nica nije poduzee: ona nema zakonodavnog tijela. Mjesna zajednica
je primarna razina samouprave. Ona izabire neprofesionalni savjet
i izvrni odbor da brine stalno o lokalnim interesima. Predsjednik
savjeta istovremeno je predsjednik odbora i takoer je lan opinske
skuptine. Slino tome, predsjednik opinske skuptine takoer je lan
republike skuptine. Ostali lanovi tih dviju skuptina biraju se od-
vojenim glasanjem i postaju lanovi parlamentarnih komisija i odbora,
ukljuujui odgovarajua izvrna vijea.
Predsjednici republikih skuptina, zajedno s predsjednikom Fe-
deralne skuptine, mogu konstituirati predsjednitvo drutvene zajed-
nice. 53 Predsjednitvo radi kao kolektivno vodstvo drave. Jedna od
njegovih moguih funkcija je da se bavi pitanjima koja su proglaena
manjinskim pitanjima i nisu ureena regularnim postupkom; to obu-
hvaa drugo znaenje samozatite regionalnih ili manjinskih interesa.
Predsjednitvo ne glasa, nego odluuje na osnovi konsenzusa. U sluaju
kada se konsenzus ne moe postii, ustavni sud moe posluiti kao
arbitrani odbor.
x x x
Gore opisani institucionalni sistem treba pridonijeti rjeavanju istog
dvostrukog problema na makro razini kao to je organizacijska struk-
tura samoupravnog poduzea (poglavlje 8, odjeljak III) na mikro razini:

252 253
 Poglavlje 11
Jednakost graana:
Socijalistika demokracija
1. Politike partije
Ve smo spomenuli da moderan politiki sistem ima nekoliko kom-
ponenti. Njegova prva komponenta, drava, razmatrana je u prethod-
nom poglavlju. Predmet ovog poglavlja je njegova druga komponenta
- politike partije.
/' Politike partije su udruenja graana, organizirana radi osvajanja
dravne vlasti preko ponavljanja izbora. Ta definicija podrazumijeva
tri razliite institucije: (svjetovnu) dravu, parlament i ope pravo
glasa. Politike partije su relativno nov drutveni fenomen. Kroz po-
vijest ljudi su se udruivali u skupine koje su se borile za politiku
vlast. Ipak, te interesne skupine nisu bile partije. J edna ili drllga - ili
\ moda sve - od tri spomenute institucije, morale su se jo ostvariti.
\ Svjetovna drava nije postojala u starom vijeku. ak je i termin
bio nepoznat. Rimsko pravo nije razvilo odgovarajui koncept drave.
Civitas i res publica oznaavali su zajednice koje su bile i svjetovne i
religiozne. Rimsko carstvo i orijentalne monarhije odravale su se
pomou autoriteta i zakonitosti kOja je, u osnovi, bila religiozna.l
Termin 10 stato doao je u upotrebu tek od vremena talijanske rene-
sanse. Machiavelliju je pripisano uvoenje toga termina u ra-
dovima o politici. Hrvatskoj i srpskoj rijei drava moe se pratiti
trag do paragrafa 39 u kodeksu srpskog cara Duana iz etrnaestog
stoljea.
Pretea parlamenta su staleke skuptine koje su se pojavile u
Evropi u etrnaestom stoljeu i kasnije (etats generaux u Francuskoj,
cortes u panjolskoj, seym u Poljskoj). Tri stalea kOja su sudjelovala
u skuptinama bila su sveenstvo, aristokracija i graanska klasa (sta-
novnici slobodnih gradova ili trgovita - burgova). U Skandinaviji,
gdje je feudalizam bio mnogo slabiji, slobodni seljaci su predstavljali
etvrti stale. Razvoj apsolutistikih monarhija privremeno je zausta-
vio aktivnosti stalekih skuptina. U Francuskoj, stalei se nisu sasta-
jali od 1614. godine do 1789. godine. A kada je kralj 1789. godine bio
prisiljen da pozove stalee na zasjedanje, pokazalo se da je to poetak
revolucije. U toku vremena, stara staleka skuptina transformirala
se u parlament izabran opim glasanjem (1792. godine).
U Sjedinjenim Dravama, rat za nezavisnost vodio je uspostavljanju
parlamenta. U Engleskoj, parlament je postojao ak i prije revolucije,
ali je tek nakon nje dobio prevlast nad monarhom i izborio pravo da
donosi zakone. Ovlatenje za odreivanje nasljednika monarha par-
lament je ustanovio 1688. godine, a 1707. godine kraljica Ana odbila
254
je posljednji put da potvrdi zakon. Parlamenti su se postupno uspo-
stavili u drugim evropskim zemljama, ali je proces bio' krajnje spor.
Belgija je uvela parlament 1831. godine, Danska i Nizozemska 1848.
godine. vedska je zamijenila svoju staleku skuptinu parlamentom
1866. godine. 2 Parlament je ustanovljen 1888. godine u Srbiji, a 1890.
godine u Japanu.
Kada su parlamenti bili uspostavljeni, njihovi lanovi nastojali su
osnivati skupine sa slinim politikim pogledima koji su neposredno
odraavali njihove materijalne interese. Te parlamentarne grupe bile
su pretea modernim politikim partijama. Prema tome, buroaska je
revolucija zajedno s parlamentima stvorila i partije. Vigovci i torij evci
(Whigs and Tories) pOjavili su se u Engleskoj 1679. godine. Prvi su
uzeli ime kotskih protivnika monarhije: oni su bili naklonjeni porastu
moi parlamenta i pridobili su podrku graanskih i trgovakih inte-
resa. Torijevci su dobili ime po skupini izopenika koji su podravali
katolicizam i tradicionalnu monarhiju: oni su predstavljali slubenu
partiju s podrkom veine zemljoposjednikih velikaa. Konzervativna
partija je naslijedila torijevce 1824. godine, a Liberalna partija vigovce
1832. godine. Te dvije partije sauvale su kontinuitet svojih politikih
orijentacija i ostale su politiki aktivne do danas.
Drugi povijesni par politikih partija koje su preivjele do naih
dana bile su rezultat amerike revolucije. To su bili republikanci (po-
slije nazvani demokrati), koji su drali da mo federalne vlade treba
biti strogo ograniena, i njihovi oponenti, federalisti. Nekoliko godina
poslije nastao je trei par politikih partija koje su proizale iz fran-
cuske revolucije. Jakubinci koji su se sastajali u Samostanu svetog
Jakoba, predstavljali su radikalnu srednju klasu. irondinci, imenovani
po regiji Gironde u junoj Francuskoj, okupljali su kao lanove i
pristae, bogate pojedince. U Japanu, nekoliko godina nakon revolucije,
pojavila su se prva politika drutva, borei se za ustav, predstavni-
ke institucije i osobnu slobodu. Nekoliko godina nakon toga, 1881-82.
godine, oni su stvorili prve tri japanske politike partije.
U Francuskoj je nakon revolucije uslijedila restauracija. U Engle-
skoj je, kao prvo, revolucija bila polagana. Stoga je u prvoj polovici
devetnaestog stoljeca parlamentarna demokracija bila relativno razvi-
jena jedino u Sjedinjenim Dravama. Na kraju osamnaestog stoljea
samo je 250.000 graana biralo predstavnike u engleski Donji dom. U
prvoj polovici devetnaestog stoljea, Francuska je imala 200.000 gla-
saa od 30 milijuna stanovnika. 3 Takvo restriktivno izborno pravo nije
postavljalo velike probleme pred izbornu organizaciju. Biraki odbori,
ako su uope bili osnovani, obino su se nakon izbora rasputali. Lo-
kalni uglednici zadravali su kontrolu nad osnivanjem odbora, bez
obzira na to to su radili u parlamentu. Istaknuti lanovi viih klasa
poznavali su jedan drugog i nisu trebali posebne programe ili organiza-
cije za obranu svojih klasnih interesa. Meutim, u Americi je bilo dru-
gaije. Tamo su biraki odbori trebali izabrati kandidate i agitirati
meu biraima, i to je trebalo stalno raditi. Osim toga, sistem, po ko-
jem mjesta u upravi dobivaju lanovi stranke koje je pobijedila na iz-
borima (sp oils system) konsolidirao je strukturu birakih odbora. Kada
biraki odbori postanu stalni, udrueni na nacionalnoj razini i kada
255
 uspostave veze s parlamentarnim, grupama, nastaju osamostaljene
politike partije. ' KLASIFIKACIJA PARTIJSKIH SISTEMA5
U Evropi, radnici su se organizirali u sindikate i legalne ili polu-
legalne politike skupine te su vrili pritisak na vie klase, prisiljavajui Monocentrizam
ili Policentrizam partijskog Monocentrizam
ih da ukinu, jedno po jedno, ogranienja izbornih prava. Proces je sistema
opisan u poglavlju 1, odjeljak I. S proirenim izbornim pravima, ovdje policentrizam
(u Evropi) takoer su postali potrebni stalni biraki odbori kao instru- Broj kandidata
.menti podrke i agitacije. Na drugoj strani, radnike klase uskoro su
otkrile da je jedino oruje s kojim se mogu boriti protiv onih koji
imaju kontrolu drave i bogatstva, efikasna politika organizacija. U
po skupu biraa
Postojanje ili
I Nekoliko I Jedan

drugoj polovici devetnaestog stoljea, dvije njemake socialdem~krat~ nepostojanje Politika opozicija Nema poli-
ske partije, koje su se uskoro ujedinile, stvorile su obrazac soc1Jalde- institucionalizirane tike
opozicije
mokratskih partija prihvaen u cijelome svijetu. Tako je roena poli- opozicije
tika partija masa.
j _ J edna preostala veza u politikoj evoluciji jo se mora spomenuti: -Stvarna konku- Stvarna konkurencija Nema konkuren-
komunistika partija. Ako vladajua klasa nije voljna initi ustupke,
postupna drutvena evolucija je onemoguena i politika se opozicija
rencija za vlast
I za vlast
I cije za vlast

moe organizirati jedino u obliku tajne partije. To se dogaalo u car- Partijski sastav Znaajna Koalicija nije potrebna, vlade
skoj Rusiji. Da bi opstala, tajnoj partiji potrebna je stroga centraliza- vladajue veine koalicija temeljene na veini jedne partije
cija, kruta hijerarhija i autoritativno vodstvo. Tako su boljevici orga- , Partijski Viepar- Dvopar- Sistem Jednopar-
nizirali svoju partiju i uspjeli osvojiti politiku vlast. Nova revolucija sistemi tijski sistem tijski dominant- tijski
stvorila je novi tip partije, Komunistiku partiju. Uspjeh boljevika, sistem ne partije sistem
koji je koincidirao sa sramotnim ponaanjem dijela socijaldemokrat-
skih partija u toku prvog svjetskog rata, dao je impuls osnivanju ko- A B C D I E
munistikih partija u cijelom svijetu i osnivanju Komunistike interna-
Primjeri: A - Neke romanske zemlje, vicarska, Nizozemska
cionale. Komunistike partije organiziraju se na naelu demokratskog B- Neke angIo-saksonske zemlje, Austrija, Zapadna Njemaka
centralizma koji, u svojoj politikOj primjeni, znai da su nia tijela C- Meksiko, Indija (prije), Vedska (tokom 44 godine)
strogo podreena viim tijelima; da je manjina podreena veini, ali D- Tanzanija
uvijek samo na danoj razini hijerarhijske strukture; i da se izbori sas- E- Etatistike i zemlje u razvoju
toje od ratifikacije kandidata kOje su izabrali vii organi. Osnovno
ideoloko naelo je ono Rousseauovo : jedino u potpunoj pokornosti za-
jednici svi e biti slobodni. To naelo je neto modificirano etatistikim
dodatkom: volju zajednice odreuje partija, koja je, budui da poznaje
zakone povijesti, jedina pozvana da vodi radni narod u bolju budu- cija miljenja bimodalna, dvopartijski. siste~ moe konfli~t jo pogor-
~nost.4 . ati U jednopartijskom sistemu partija tvrd1 da predstavlja opce dru-
Jednom kad partije postoje, politiki sistem moe ukljuivati neko- tvene interese. J edna partija moe ipak biti dosta demokratina ako
\iko partija koje se bore za vlast, ili dvije partije, odnosno samo jednu. tolerira otvorenu raspravu i ako za svako mjesto u upravi konkurira
Moe postojati otvorena i organizirana opozicija, ili je ne mora uope nekoliko kandidata. Na kraju, osim u jednopartijskom sistemu, neza-
biti: stvarano natjecanje za vlast, ili ga uope nema. Razliiti odnosi visni kandidati nisu formalno sprijeeni u natjecanju. Ali, u stvarnosti
prikazani su u tabeli ii. prohibitivni troak finanCiranja izborne kampanje ini ~ mogun~~t
/ Iskustvo pokazuje da viepartijski sistemi koji ukljuuju koaliciju rjeom.6 Malo su vane ?sobne kya1itete kandlda~a7; p~:'!iJska selekc1J.a
/ vlada tendiraju k nestabilnosti: dvopartijski i jednopartijski sistemi,
je 'odluujua. ak i to mje dovoljno korektan OP1S poht1cke stvarnost1;
.stabilnosti. Objanjenje se moe nai u dinamici partijske borbe. Kako ~apravo igru vodi partijsko vodstvo. s
bi se privukli glasai u viepartijskom sistemu, svaka partija uveliava .- /" '-, Gore opisanapo1itika struktura jako je slina ekonomskoj struk-
svoje razliitosti u odnosu na najblie takmace. Svaka partija tendira
k obraanju odreenoj skupini, javlja se etnika i religiozna netrpelji- / turi. U ekonomskim terminima, mi bismo govorili o oligopolu,duopolu
vost i nacija se podijeli. U dvopartijskom sistemu, partije izbjegavaju i monopolU, i prilino elementarna analiza bi pokazala da je prvi sistem
kontroverzne ekstreme, mobiliziraju rCiZliite drutvene skupine i istiu nestabilan, a posljednji stabilan, ali nepoeljan. etvrta teoretska mo-
zajedniki temelj da bi apelirale na presudne birae u sredini politikog gunost - savrena konkurencija mnogo prodavaa i kupaca i politiki
_spektra. Strogo govorei, to je tako kad je distribucija miljenja uni- sistem bez partija kao posrednika - povijesno je dokazana kao ne-
modaina. Ako je drutvo strogo polarizirano, to znai, da je distribu- mogua.

17 Politika ekonomija socijalizma 257

256

--- - -------. - -------~


Pa ipak je to upravo takav ekonomski i politiki sistem koij su
imali na umu buroaski ideoloki praoci - Jean Jacques Rousseau,
Adam Smith i sastavljai amerikog ustava. Partije, slino kartelima -
da ne govorimo o monopolima - ograniuju slobodan izbor i uzrokuju
neefikasnost. Utemeljitelji nisu nikada mislili na partije, niti su im
dodjeljivali bilo koje mjesto u demokratskom sistemu (iako iz razliitih
razloga). Prvi ustavi ne spominju partije. Interesne skupine ili partije
poveavaju izglede da e neki posebni interesi prevladati prije nego
opa volja. uvstvo o tome bilo je tako jako da je jo i u vrijeme
prvog svjetskog rata u mnogim parlamentima bilo zabranjeno da se
izravno poziva na partije.9 U politikoj teoriji, poslanike se smatralo
izoliranim i nezavisnim, kao to su se u ekonomskoj teoriji poduzea
smatrala izolirana i konkurentska: u stvarnom svijetu, meutim, dru-
tvom vladaju otuene politike i ekonomske moi.
Il. Regrutiranje za politike funkcije: izbori
1 sto pojedinca bilo je predodreeno njegovim statusom pripisanim pri
Partije predstavljaju razoaranje za liberalnu demokratsku teoriju
- upravo kao to su nesavrena konkurencija i ravnotea uz neza-
poslenost razoaranje za neoklasinu ekonomsku teoriju. ak i prije
prvog svjetskog rata, Robert Michels, njemaki sociolog i bivi socija-
~ist, dao je klasinu kritiku partijske organizacije (i sindikata).lo
Michels je prouavao vlastitu Socijaldemokratsku partiju, moda
najdemokratinije organiziranu veliku partiju u to vrijeme. On je
uoio da pOjedince na autoritativnom poloaju unutar organizacije ne
mogu efikasno kontrolirati oni koji su na podreenim polo-
ajima. Razlozi za to su: (1) tehniki - zbog podjele rada u velikim
organizacijama, nekim pojedincima dano je pravo da djeluju u ime
lanstva i tako postanu profesionalni voe; (2) psiholoki - raireni
osjeaj potrebe za usmjeravanjem ili voenjem meu obinim lano-
\vima i osjeaj zahvalnosti prema onima tko ih usmjerava.~
/' Komentirajui Michelsov eljezni zakon oligarhije - koji, na-
/ravno, nije eljezni nego samo velika vjerojatnost - Seymour Mar-
tin Lipset je naveo ova tri razloga zbog kojih funkcionari masovnih
organizacija imaju gotovo monopol moi:
(1) oni kontroliraju izvore informacija koje se mogu koristiti za
osiguranje odobravanja njihovog programa; - posluni. De Sola Pool nam daje iznova dobar prikaz ovog stajalita:
(2) oni kontroliraju formalna sredstva komuniciranja s lanstvom
kao to su tampa, putovanja ili organizacija mitinga;
(3) oni su obueni u umjenosti politike: vjetiji su od neprofesiona-
, laca u ~~remanju govora, pisanju lanaka i organiziranju aktivnosti
\ skupine. l!.,
/< Budui da gubitak kontrole nad njihovim organizacijama znai gu-
bitak onoga to ih ini vanim kao individue, voe postaju nadasve
agresivni kad im je ugroen autoritet. Svako demokratino pravo Iako
se ukida. Takav stav opravdava se pozivanjem na tetu uinjenu od
monih i zlih oponenata, od uvijek prisutnog neprijatelja. Kritiziranje
vodstva predstavlja izdaju same organizacije i stoga i ideala kojima ona
\treba sluiti.
258
: i
i,
, '
/ Sam Michel~ je zakljuio ~a '-!. toku vreme~a y'oe d.odobivaj'-! pri-
znanje ia ono sto tvrde da Je njIhova nezamjenjiVost 1 posvecuJu se
konsolidiranju svojih poloaja moi.. Vrlo brzo oni poinju smatrati
organizaciju i svoju ulogu u njoj vanijim od ciljeva organizacije. l3
Michels je tako ispravno predvidio ono to e se pola stoljea kasnije,
- u svom ekstremnom obliku, eufemistiki zvati kult linosti.
'-.... Politike partije ne moraju biti vrlo poeljne. Ipak, ako ih se ne
moemo rijeiti, ako su one sastavni dio moderne demokracije, tada
trebamo jasnije razumjeti to dobroga one mogu uiniti. To je prevla-
davajui stav i na Istoku i na Zapadu. Na Zapadu je najjednostavnije
ustvreno: Politike partije su neophodne veze izmeu naroda i pred-
stavnikog aparata uprave,14 ili partije su potrebne jer mnijenje mora
biti organizirano ako ita to nalii na predstavniku upravu treba po-
fitojati.lli Na Istoku, vladavina Komunistike partije jednostavno je
I identificirana sa socijalizmom. Ne postoji prihvaena i empiriki po-
tvrena teorija o funkcijama koje obavljaju partije. Zapadna literatura
\.. daje naslutiti da mogu postojati etiri glavne funkcije.
1. Politika socijalizacija: integracija. U tradicionalnom drutvu mje-
roenju. Tako je bilo i s njegovim odnosom prema vodstvu. U moder--
nom drutvu, predodreeno prikljuivanje ne postoji; individualni gra:
anin ~je bespomoan i izgubljen kad u _dravi konfrontira udaljeno 1
bezlino bie koje ne moe razumjeti, i s kojim se moe identificirati
samo kao bijedan podanik. Da bi ljudi pripadali zajednici u bilo kak-
vom znaajnijem smislu, oni moraju pripadati elementima zajednice
koji su blii, razumljiviji za njih i podloniji njihovom utjecaju nego je
to centralna izvrna mo.16 Moe se usput uoiti da u drutvima u ko-
jima je nacionalna integracija hitno potrebna - gdje nacionalni identi-
tet i zajednica tek trebaju biti ostvareni - partijski sistemi su po svoj
prilici najvie fragmentirani i partije djeluju kao dezintegrativne sile.
2. Politika SOCijalizacija: opozicija. Empiriko istraivanje pokazuje
da se djeca - bar u suvremenoj zapadnoj kulturi - ne suprotstavljaju
vlasti. Ona moraju nauiti kako da se suprotstaveP Ona to ue kroz
proces politike socijalizacije. Na drugoj strani, sukob interesa vodi
neredu i nasilju ako pojedinci nisu naueni da mirno izglade sporove.
Oba zadatka obavlja politika partija. Prirodno, vlasti su primarno
zainteresirane za drugi zadatak i ne ale se kada graani ostaju previe
StabiJJ.na zajednica napreduje postojanjem 10ja1nih posrednikih skupina
unutar nje. Lojalna opozicija njegovog velianstva faktor je stabilnosti,ne
nestabilnosti. Izraavanje disidentskih pogleda mnogo je manje vana injenica
o njegovoj politikoj ulozi nego injenica da ono usmjerava narod na to kako
treba izraziti razilaenje i obavezuje ga da igra po tim pravilima. Rasputeno
drutvo koje ne podupire kontrolu podskupina nad lanovima drutva,
mnogo vjerojatnije je usmjereno k nemiru nego ono drutvo koje ohrabruje
pluralistike lojalnosti prema razliitim posrednikim organizacijama.18
3. Artikulacija i agre gacija interesa. Gabriel Almond definira arti-
kulaciju interesa kao proces kojim pojedinci i skupine upuuju zahtjeve
17 259
,
 d~ilo~iocima pol~tikih ~dluka, a agregaciju kao proces kojim su za-
htJevI pretvorellI u opce alternative politike. Svi tipovi politikih
sistema jako se osl~njaju na politiku partiju: totalitarna drutva kao na
sredstva za mobilizaciju podrke: demokratska drutva kao na kanal
za artikuliranje i agregiranje zahtjeva; prijelazna drutva kao na
agenciju za kreiranje i struktuiranje novih normi P9 naanja.19
4. Politiko regrutiranje. Oito mora postojati neka" posebna sku-
pina graana kako bi se odgovarajui kandidati odabrali za politike
slube i napose da bi izabrali voe i sastavili vlade.
Bu~.ui da je bilo~ p~~veden~. malo empirijskih istraivanja na. tom
podrucJU, navedene cetin funkcIJe moraju se prije svega smatrati nor~"
m~t~vn~m, prije nego pozitivnim. Vjerojatno ne postoji razilaenje u
n:Isl~enJu o to~e da p~litike par~ije ?ocijaliziraju, artikuliraju i agre-
glraJu mterese 1 pomazu u regrutiranjU kadrova za politike poslove.
Nesigurno je, ipak, da one to dobro ine ili ak da one imaju glavnu
~logu u tome. La Palombara pripisuje funkcije politike socijalizacije
l obrazovanja, isto kao i artikulaciju i agregaciju interesa, zakonodav-
st:ru.20 to se tie integracije, Anthony King napominje da se za partije
tesko moe rei da obavljaju pozitivnu iritegrativnu funkciju ako po-
stoji rairena antipatija ili ak indiferentnost prema njima: prije nego
obrnut~).21 Z~ agregaciju interesa. isti autor istie da tu funkciju
obavlJa mnostvo struktura od kojih je politika partija samo jedna i
ne nuno najvanija. On zakljuuje da najvie za to se partije ine
openito sposobne jest pruanje biraima vrlo uopenih platformi i
a.lternativnih k~didata ~oji ~u prihvatili vrlo openita stajalita poli-
tIke.~ to se tice regrutiranja vodstva, bar u Americi slubenicika-
bineta: da se ~e spo~inj,: po karijeri stariji birokrati, vojni inovnici i
voe .~nter~sll1hsk1!pma cesto su odabrani neovisno o partijskom pri-
padllIstvu ~ postupcima koji su malo ili nikako povezani s partijom ...
ak ti ve~: s regrutiranjem za izborne funkcije, uloga partije je bar
pr~blem~ticna.l!3 U Sjedinjenim Dravama partije ne sastavljaju vladu.
J?S manje u .~vicarskoj. ak i Britanija - openito smatrana para-
d.lgmom partijske uprave - ima, prema Richardu Roseu politiki
s~~tem u kojem je administrativna uprava mnogo blii sluaj nego par-
t~jska up:ava.24 ~ve u sv~mu, ~vo to je izneseno nije naroito impre-
/ sl.vn ? Zasto partIje postaje, mozemo se upitati, ako tako slabo funkcio-
n~:aJu? O~gov~~ glasi: z~t~ jer njihova glavna funkcija ima malo zajed-
ll1?kog s l~nk~lJ~ma kOJ~. I~ je pripisala akademska politika teorija.
NjIhova naJvazll1Ja funkCIja Je da vode politiku igru na ispravan i ope
prihvatljiv ~ain. i da podravaju i uvaju buroaski drutveni poredak,
da potvrUjU njegovu zakonitost. One su obavljale tu funkciju izu-
zetno dobro. Omoguile su da se konkurencija izmeu nedemokratino
izab:~nih elita nazove i smatra demokracijom - i vie od toga, Demo-
~racIJom.
/ / U. ~tatistikoj .verziji, jedina vl~dajua partija ima neto <;lrukije
/ fun~<:IJe. Jerzy WIatr Jc:t ovako opIsao funkcije poljske Komunistike
partiJe:
1.. ~~ja. predstavlja i izraava socijalistiku ideologiju koja podupire cijeli
politiki SIstem. Ona odreuje osnovni cilj i vrijednosti koje sainjavaju
260
temelj za funkcioniranje politikih i drutveno-po1itikilI institu::ija nae
zemIje.
_ 2. Kroz aktivnost njenih lanova u dravnim institucijama i drutvenim
organizacijama, partija usklauje funkcioniranje tih institucija s osnov-
nim ciljevima sistema.
3. Partija odreuje ope pravce donoenja politike dravnih institucija.
4. Partija mobilizira mnotvo graana u participaciji kod donoenja politi
kilI odluka na razliitim razinama uprave.
5. Partija regruJ4'a i obrazuje politike voe koji rade u partiji i u institu-
(iJ f; r J \cijama drave.~
J---
(/~ Do kojeg stupnja su funkcije partija u kapitalistikim i etatistikim
. drutvima - pretpostavljajui da se one stvarno izvravaju - rele-
. vantne za socijalistiko drutvo? Da li mi trebamo politike partije?2G
Ispitajmo funkcije redoslijedom kako su gore dane. (1) Ako se integra-
cija pojedinaca u samoupravne strukture provodi od predkolskog
uzrasta pa nadalje, ne postoji opasnost da e se pojedinci osjeati izoli-
rani, izgubljeni ili bespomoni. Ako je drava dostupna i ako se moe
nadgledati, ona prestaje biti otuena vlast, mistina i nedohvatljiva.
(2) Opozicija se bolje moe nauiti u svakodnevnoj participativnoj prak-
si nego podukom oligarhijskih organizacija. (3) Artikulacija inter~sa
i agregacija ne treba dodatnih institucija povrh onih koje ve po-
stoje: tampa i ostali masovni mediji, istraivaki "instituti, sveui
lit91 politika drutva ( kao to je Fabian Society), profesionalna udru-
enja i, naravno, samoupravni aparat u strogom smislu rijei. Ostaje
nam tako (4) politiko regrutiranje kao jedini problem koji trai daljJl
raspravu. U mjeri u kojoj se to odnosi na etatistiku verziju, prve etiri
funkcije koje je opisao Wiatr pripadaju zapravo skuptinama na razlii
tim razinama jer je bitna kvaliteta SOcijalizma kao besklasnog drutva
\ da se ono brine za sve ljude, ne za odreenu klasu ljudi. Peta funkcija
\je kao u kapitalistikom ureenju i predmet je daljeg istraivanja.
/.: ini se da postoje dva opa naela koja socijalistiko drutvo moe
/ ustanoviti na ovom podruju.
1. Odabiranje kandidata za politike funkcije prerogativi su glasaa,
a ne partije ili bilo kojih drugih posrednika.
2. Kandidati moraju imati izravan pristup do biraa. Kao to se
svaki proizvoa moe prijaviti za svaki posao u uvjetima otvorenog
natjeaja, svaki graanin moe se prijaviti za svaku politiku funkciju
pod uvjetima slobodnog, tajnog i nep0srednog glasanja. Drutveno vlas-
nitvo podrazumijeva jednak pristup sredstvima za proizvodnju; so-
\cijalistika demokracija jednak priStup politikim poloajima. "
~ Prvo naelo zahtijeva da se glasaima osiguraju adekvatne informa-
cije. Drugo naelo zahtijeva da se politike kampanje financiraju iz
zajednikih fondova. Oba naela su ve primijenjena u praksi iako
nigdje nisu razvijena u potpuni sistem.27 Imajui na umu ta dva na-
ela, izbori se mogu ovako organizirati. U stav i zakon poblie oznauju
formalne zahtjeve koje svaki kandidat mora zadovoljiti (takve kao
propisana dob, dravljanstvo, mentalno zdravlje, da nije krivino go-
njen). Budui kandidat dobiva uvjerenje od odbora za regrutiranje
kojim se potvruje njegova prikladnost i tada pojedinim novinama
alje, u standardiziranom obliku, svoju ponudu da slui kao politiki
261
 radnik. Ako primi traeni broj potpisa, njegovo ime se stavlja na popis
kandidata. Od svih kandidata koji dobiju dovoljno potpisa - tj. prou
na nekoj vrsti prethodnih izbora - trai se da odgovore na biraka
pitanja koje je formulirao odbor za regrutiranje. Njihovi odgovori, za-
jedno s ostalim relevantnim podacima, tampaju se u Izbornom lJodiu
(Electoral GUide). Konano, svakom kandidatu dodijeli se odreeno vri-
jeme ili prostor u masovnim medijima i takoer mu se daje mogunost
da se obrati auditoriju na javno organiziranim mitinzima. Ako postoji
previe zahtjeva za odreenim sredstvom publiciteta, izbor se vri
drijebom. Izabran je kandidat koji dobije najvie glasova. Ako su
ukupni glasovi previe fragmentirani, glasanje se moe ponoviti za dva
najuspjenija kandidata. Moe se initi poeljnim da nekoliko drugih,
slabije plaSiranih kandidata ostanu i dalje politiki aktivni. Oni mogu
sastaviti delegaciju, tijelo aktivista, koje savjetuje zastupnike i osigu-
rava vezu s biraima. Drugoplasirani moe djelovati kao zamjenik
predstavnika. . osigura maksimalan prostor za ovo potonje radi maksimiranja prvog.
Opisani postupak moe se primijeniti iskljuivo za izbor II dom
graana. U sluaju doma proizvoaa, izbori moda mogu biti po-
sredni. Kandidati za poloaje e se tada izabrati samo izmeu lanova
radnikih savjeta. Ovdje, takoer, mogu biti poeljne delegacije kao
dopuna izabranim predstavnicima.
~' Izbor zakonodavaca samo je prvi dio posla: drugi dio sastoji se od
kontrole nad njima. Predstavnici ne mogu postati delegati koji su oba-
vezani prethodnim odlukama biraa jer bi tada bilo nemogue doi do
dogovora u skuptinama. Oni moraju biti slobodni da odluuju na licu
mjesta. U stvari, odsutnost partijskog bia prednost je koja se moe
potpuno iskoristiti za postizanje konsenzusa; on ne bi smio biti na-
domjeten drugim biem. A opet, predstavniCi prestaju ispunjavati
svoju funkciju ako propuste da zastupaju svoje glasae. Na glasaima
\' je da ocijene ponaanje svog predstavnika i, ako se osjete nezadovolj-
'\.nima, trebaju kiti kadri da ga zamijene.28 . pripremanju francuske revolucije. Mar~t je itao D~utlJen!. ugOlJ?~
. Graani mogu takoer kontrolirati ili neposredno sudjelovati u do-
/ noenju zakona. To se ini referendumom ili inicijativom naroda. Pri-
hvaanje ustava ili ustavnih amandmana moralo bi biti uvjetovano oba-
veznim referendumom. Neobavezan referendum (kOji se odnosi na
zakon ili ugovor) odrava se ako ga je traio odreeni broj graana,
opina ili !irava. Na isti nain moe se odozdo pokrenuti donoenje
novog zakona.29 Opoziv, referendum i inicijativa su tri instrumenta
kontrole i neposrednog sudjelovanja graana u donoenju politikih
\ odluka. .
\. Time dovravamo institucionalnu skicu politikog sistema. Mo-
emo postaviti umjesno pitanje: Da li e on funkcionirati? vicarsko
iskustvo, koje je prilino relevantno u ovom kontekstu, pokazuje da
hoe. Politika moe biti osloboena sjaja koji proizlazi iz nekontroli-
rane ili slabo kontrolirane dravne moi. Politike aktivnosti postaju
aspekt drutvene podjele rada i nita vie. Malo je vjerojatno da II
socijalistikom drutvu politika mo ne moe biti uspjeno dekoncen-
trirana i decentralizirana. A opet, to ne rjeava sve probleme. ini
se da samouprava nosi svoje vlastite opasnosti. Jedna od njih je osred-
njost. vicarska je opisana - i sami vicarci vole da navode taj opis
- kao lJolkoml!1en Mittel-miissigkeit (potpuna osrednjost). Drugi, prob-
262
Iem s tim u vezi je konzervatizam. 3o Ostavit u dalju an.alizu ~tih pro-
blema za poslije kada emo o njima imati vie iskustva. Za nasu svr~u
dostatno je napomenuti da su obje opasnosti sigurno neizmjerno manje
zastraujue nego sadanja koncentracija moi.
Ill. Participacija u odnosu prema liberalizmu i kolektivizmu
Politika filozofija, koja je odraavala rast buroaskog poretka od
sedamnaestog stoljea nadalje, razvila je karakteristino dvojno shva-
anje ovjeka. J edan aspek!. odnosi ~e ~na .utilitet, .a <!ru?i na. ljudsk~
sposobnosti. Prvi podrazumIjeVa da Je covJek gomt1a zelja kOJe zah~
jevaju zadovoljenje: drugi, da je ovjek .g~mi1a svjesnih.. sna?a .koJe
trae da budu upotrebljene. 3l Zadatak pohticke demokraCIje blO Je da
Taj se zadatak oito mogao ispuniti razliitim nainima. Od samog
poetka, pojavila su se dva razliita pristupa, jedan individual~sti~i,
a drugi kolektivistiki. Pristae individualizma poinju od pOlmanja
prirodnih prava. Svaki pojedinac obdaren je tim priro~n~m pra~vima i
trebalo bi mu dopustiti da slijedi svoje interese kako zeh. Drustvo se
ne smije mijeati - ili, bar, ~ora svoje uplitanje svest~. ~a n~jn;tanju
moguu mjeru. Te ideje vezuJu se uz Johna Lockea kOJI Je mlsho.~a
relativno malo drutvo povlatenih graana u sistemu vrlo ograll1ce-
nih vlasnikih povlastica. U velikoj naciji s demokratskim pravima
dostupnim svim graanima, slobodan individualizam nije mogao pre-
ivjeti. Zbog toga ga je Rousseau zamijenio kolektivistikom disc~:
plinom ope volje. Drava je prirodni instrument ope volje. Oni kOJI
se ne slau s tim su izdajice.32 Lockeov individualizam vodio je poli-
tikim oligarhijama u osamnaestom stoljeu. Rousseau je pomogao u
uzbuenom auditorij u u prvim klubOVIma 1788. godllle. kOJI su bih
improvizirani u parikim parkovima. Rousseauov kole~ti~~ uskoro
je praktino primijenjen u jakobinskom teroru, a nesto VIS~ od ~to
ljea nakon toga i u staljinistikom teroru. Manje ekstremllI naslJed-
nici tih dvaju terora su suvremeni buroaski liberalizam i birokratski
kolektivizam.33 Prvi nalazi opravdanje u rezoniranju: budui da je
svatko slobodan, uspjeh ili neuspjeh pojedinca ovisi o njemu samon;te.
Potonji bi tvrdio: kako smo svi jednaki, sudbina pojedinca u njegoV1m
je rukama. Zablude tih dviju ideologija tako su oite da ne trae ko-
mentar. .
Suvremeni buroaski i politokratski politiki sistemi oito su vrlo
razliiti. Ipak, oni imaju jednu zajedniku znaajku: oni su elitistiki.
Utemeljeni su, i teoretski i praktiki, na pretpostavci da je. svako dru-
tvo podijeljeno na elitu i mase. Mase su nekompetentne, lllertne, ne-
pokorne, nepouzdane i pasivne. Njihova pasivnost se ak smatra pre-
duvjetom za dobro funkcioniranje zapadne demokracije. Etatistika po-
'litika praksa ini dodatni korak: nije dovoljno da su mase jedino pa-
sivne i da se uzdravaju svake inicijative, one moraju biti aktivno
pasivne, tj. one moraju podrati sve to vodstvo ini, uvijek veliajui
njegovu nepogreivu mudrost. Mase, kakve jesu, trebaju aktivno i
263
'I
l
kreativno vodstvo. Za zapadnu teoriju. to je elita; za istonu teoriju
to su voe partije.
Tradicionalno su elite smatrane kao jedna od glavnih opasnosti
demokratskoj dravi. Moderna politika teorija smatra elite neophod-
nim za demokraciju. Ta razlika u gledanju oito nije rezultat spoznaj-
nog napretka, ona jednostavno odraava ivotne istine. U usporedbi
s feudalizrnom, . buroaski poredak je postigao izvanredni napredak u
politikoj demokraciji. No, on je takoer doao do granica koje su po-
stavljene postojanjem elita. Tako, ako je podjela na elite i mase opa{<,
kao to je proklamirao Lasswell, 34 sve to se moe uiniti je uvoenje
?dreenih ogranienja na strukturiranje elita. Prema tome, demokracija
Je razvijena ako: (1) glasai mogu birati izmeu konkurentskih elita;
(2) elite se ne reproduciraju prenaanjem svoje nasljedne moi, nego
nove skupine mogu ulaziti u njihove slojeve; (3) nikakav jedini oblik
moi nije dominantan jer podrka proizlazi iz izmjena koalicija; i (4)
razliite elite (poslovna, vojna, dravna, itd.) ne stVaraju zajedniki
savez.3S ak i ti uvjeti samo su djelomino ispunjeni u najrazvijenijim
buroaskim demokracijama. U birokratskom kolektivizmu mnogi od
ovih uvjeta kre se izravno. Ono to e socijalistika' drava morati
uiniti jest prevladavanje osnovnih proturjenosti izmeu elita i masa:
elitistika demokracija mora ustupiti mjesto onoj koja je temeljna na
participaciji.
Politika filozofija participacije ve je opisana u raspravi o praved-
nom drutvu (polavlje 7). ovjek je shvaen kao kreativno, samoodre-
ujue bie. On moe potpuno ostvariti svoj potencijal samo ako svaki
drugi ovjek moe to isto uiniti. Kao to je ve spomenuto, i buro-
aska i birokratska ideologija podrazumijeva osnovnu podjelu graana
na vladare i one kojima se vlada, na upravljae i one kojima se uprav-
lja, na voe i mase. 36 Socijalistika ideologija ukida tu podjelu i zamje-
njuje je participacijom. Ako ne postoje klase, zato bi neka odreena
skupina vladala? Zato bi trebala postojati klasa profesionalnih voa?
Zato se mase ne bi angairale u samoupravi?
Sredinja kategorija politikog sistema je autoritet, kao to je vlas~
nitva sredinja kategorija ekonomskog sistema.37 U socijalizmu obje
se moraju sOcijalizirati. Definirao sam drutveno vlasnitvo kao slobo-
dan i jednak pristup sredstvima za proizvodnju (poglavlje 8, odjeljak
I). Moemo definirati politiku vlast (gdje vlast znai pravo traenja
obavezujuih obeanja)38 graana kao. slobodan i jednaki pritup po-
loajima politike moi. To naravno ukljuuje eliminiranje politikih
partija. Budui da one osiguravaju oigledne prednosti politi~im vo-
ama, nije vjerojatno da e partije nestati same od sebe. 39 Da:kle,one
se moraju zabraniti. Da li je to moda ogranienje slobode? Joseph
Schumpeter prikladno je definirao politiku partiju kao skupinu iji
lanovi namjeravaju slono djelovati u konkurentskoj borbi za poli-
tiku vlast.40 Zamijenite termin politika vlast terminom profit i do-
bit ete definiciju kartela. Openito je prihvaeno' dase privredni kar-
teli moraju zabraniti. A oni su bar zakoniti. Pa ipak karteli politiara
putaju se da djeluju slobodno. Zato? Zar nije to zbog toga to je
politika, vie nego ekonomika, stvarno bitna za rieprekidno odravanje.
klasne vladavine? Drugim rijeima, nije eksproprijacija privatnog vlas-
264
nitva nego eksproprijacija politike vlasti potreban i dovoljal1 uvjet
za socijalizam.41 '.
- Eksproprijacija politike vlasti ono je to mislimo kad govorimo
o SOcijalistikoj demokraciji. Prema tome, socijalistika demokracija
ne moe se ograniiti na konkurentsku borbu za narodne glasove radi
z.a~o.~iv~nja vodeih polo~ja - to je trenutano najpopularnija de~
flll1CIJa lIberalne demokraclJe. 42 U skladu s potonjim shvaanjem, pri-
marni politiki in graana je da bira vladare. Iznova je podjela na
vladare i one kojima se vlada pretpostavljena kao oita. Socijalistika
demokracija ne moe se osnivati na odvajanju privatnih i politikih
sfera. Svakako, graani glasaju za predstavnike, ali to nije niti
primaran, a niti jedini politiki akt. U participativnOj samoupravnoj
demokraciji, pie australski politolog Carole Pateman,
neposredna i predstavnika demokracija ne promatra se vie kao dva od-
vojena oblika strukture vlasti. Umjesto toga, oba zamjenjuju svoje mjesto
kao dva ... meusobno povezana aspekta jedne demokratske strukture vlasti.
Prema tome, zastupanje ne ukljuuje nUDo plena potestas:. . podruja po-
litikog autoriteta mogu se privremeno delegirati odgovornim predstavni-
cima, ali politika vlast nikada se ne otuuje od graana. Prema iskustvu
participativne demokracije, graani vie ne izlaze samo povremeno iz svog
privatnog ivota ... da pokau 'lanu politiku hrabrost': oni nemaju po-
trebu da to ine jer svaki dan participiraju u politikoj sferi kao stvarni po-
litiki graani; politika participacija, demokratsko graansko pravo, toliko
je dio svakodnevnog ivota koliko i privatne aktivnosti pojedinca.43
Nestanak politikih partija44 ne znai i nestanak politike, upravo
kao to iskorjenjivanje kartela ne unitava ekonomiju, nego trite ini
efikasnijim. Sve to treba uiniti jest zabraniti donacije i zabraniti da
kandidate biraju efovi partija. Drugim rijeima, mora se unititi partij-
ski aparat i njegov politiki monopol. Nestajanje politikih partija nee
ostaviti za sobom politiki vakuum. Ba naprotiv, omoguit e intenziv-
nu politiku participaciju, kako je gore opisana. J edna, dvije ili nekoli-
ko partija bit e nadomjeteno mnotvom politikih udruenja. Mogu
se predoiti najmanje tri vrste takvih udruenja: (a) politika drutva
fabijanskog* tipa; (b) promotivne ili angairane skupine kao drutva za
zatitu okoline, feministika (ili muka?) drutva, pristalice svemir-
skih programa, drutva koja podupiru razliite transportne siteme : (c)
interesne skupine koje zastupaju posebne funkcionalne ili materijalne
interese svojih lanova. Taj sistem politikih udruenja vjerojatno bi se
manifestirao ovim karakteristikama: (1) Preklapanje lanstva sprijeit
e potpunu prevlast organizacija nad lanovima - netko obino ne mo-
e biti lanom nekoliko partija, ali ne postoji neto to bi ga spreavalo
da bude lan nekoliko udruenja. U stvari, to je jedini put da se razno-
vrsnost interesa izraava neposredno umjesto da se nasilno uguravaju
u luaku koulju platforme jedne partije. Kad se ukloni tiranija partije,
,~ Fabian Society - englesko drutvo, nazvano po rimskom vojskovoi Fabiju
Kunkratoru (Oklijevalu), osnovano 1783. godine u Londonu uglavnom od iIitelektu-
alaca: tenja mu je bila da preobrazi postojee drutvo u socijalistiko polaganim
(oklijevajuim) ograniavanjem privatnog vlasnitva i proirivanjem dravnih,
komunalnih i zadrunih poduzea (o. pr.).
265
" I
mogu na prvo mjesto doi stvarni individualni interesi. (2) Mnotvo sku-
pina predstavlja efektivnu decentralizaciju moi. (3) Kad se neki cilj po-
stigne, promijeni ili prestane biti relevantan, skupina e se raspasti.
Stoga e veina skupina biti privremena - ne stalna kao partije - a
partijske lojalnosti stoga nee tendirati da budu nasljedne. (4) Socija-
listiki politiki sistem, sa svojim mnogim sreditima odluivanja, mno-
go je fleksibilniji od tradicionalnog parlamentarnog sistema. Mnogo-
strukost skupina ini neparlamentarne metode ak adekvatnijim i po-
eljnijim. (5) Zbog karakteristika od (1) do (4) nije vjerojatno da e se
formirati stalne politike koalicije, iji su preduvjeti malobrojnost i
mogunost za tajne dogovore. Prema tome, nakon nekog vremena, .
zabrana politikih partija nee se osjeati kao politiko ograniavanje
upravo kao to se zabrana ropstva u suvremenom drutvu ne smatra
ogranienjem privatne ili trine slobode.
Socijalistiko drutvo imat e sukobe kao i svako drugo drutvo.
Sukobi se rjeavaju politikim sredstvima. To podrazumijeva stvaranje
interesnih i podupiruih grupa. Budui da e sukobi tendirati dase
povezuju s odreenim pitanjima, a ne s cijelom postojeom situacijom
klasa ljudi, skupine e se' pojavljivati i nestajati kako se pitanja jav-
ljaju i rjeavaju. Drutvo e takoer imati svoje' drutvene po~rete.
Ali, opet, ti e pokreti biti poticani mnotvom organizacija i nije vjero-
jatno da bi se mogli ograniiti na dvije ili tri krute politike maine.
Ukratko, ini se da je nestanak politikih partija preduvjet za prevlada-
vanje sadanje ope politike pasivnosti i za njeno nadomjetavanje
sadrajnim i raznovrsnim politikim ivotom u kome e sudjelovati
veina lanova drutva, a ne samo politiki aktivisti.
IV. Socijalistika demokracija
Samoupravljanje u radnim organizacijama i samouprava u drutve-
noj zajednici ne znae da ljudi moraju provesti cijeli svoj ivot u tra
nju s jednog na drugi sastanak. Pa ipak, iskustvo upozorava na vrlo
realnu opasnost da bi se neto slino moglo dogoditi. Ve smo zapazili da
naivna i primitivna interpretacija samoupravljanja u poduzeu moe
voditi identificiranju partiCipacije s administracijom. Slian quid pro
que jednako je vjerojatan u politici. Od graana se moe traiti da
odluuju o vrlo sloenim pitanjima obrazovanja, znanosti ili kulture o
~ojimaim nedostaje specijalizirano znanje i, esto, osnovni interes.
Kao ishod (a) stvarne odluke mogu u stvari donositi birokrati koji
ne snose nikakvu odgovornost, i (b) vrijeme, energija i motivacija
za znaajne politike aktivnosti graana mogu zato biti nepovratno
izgubljeni. Problem se vrlo jednostavno moe ilustrirati analogijom.
Ako vlasnik tvrtke eli zatititi svoje interese, a sam nije zainteresiran
za poslovnu upravu, to e on uiniti? Ne moe izbjei prisutnost ne-
kim sastancima i povremeno dobivanje informacija o poslovnim rezul-
tatima. No, osim toga, on e zaposliti direktore, knjigovoe, nadzor-
nike i ostale da rade za njega. Radniki savjet e uiniti isto to. A isto
vrijedi,ceteris paribus, za politiku. Graani se ele speCijalizirati u
zanimanjima za koja osjeaju posebne sklonosti. Samo nekoliko njih
266
izabrat e dravnu upravu kao svoj ivotni poziv. Openito, racionalni
interes graana sastoji se od samo dvije komponente: (a) da se politi
ke odluke donose u skladu s njihovim preferencijama i (b) da je
dravna uprava efikasna. Da bi to postigli, graani biraju predstavnike
kojima vjeruju i zapoljavaju strunjake za administrativne poslove.
Od vremena do vremena oni ocjenjuju svoje predstavnike i funkcio-
nare i otputaju one s ijim poslom nisu zadovoljni. Openito, samo-
upravljanje ne znai da e svaki graanin rjeavati sam sve svoje
p.robleme, nego da su njemu na raspolaganju agencije, drutva kOja e
obavljati posao.
Opisana naela su jasna i jednostavna. Mnogo ih je tee primijeniti.
Za to trebamo odgovarajui institucionalni sistem i skup djelatnih pra-
vila. estorostruko funkcionalno razdvajanje moi omoguuje da glav-
nina posla bude napravljena profesionalno, ispravno, vjeto i s naj-
manjim ulaganjem dragocjenog vremena. Sada emo dopuniti gore
opisani institucionalni sistem postavljanjem operacionalnih naela za
demokratinu participaciju. .
1. Naelo vanosti: Participacija se zahtijeva samo u odluivanju
o vanim politikim pitanjima. Manje vana i nekontroverzna pita-
nja se izostavljaju. O tome to je vano odluuju oni koje te odluke
pogaaju. To nas dovodi do drugog naela.
2. Naelo pogoenib interesa. Svatko koga ozbiljno pogaaju od-
luke uprave trebao bi imati pravo da sudjeluje u toj upravi. 45 Opseg
pitanja kOja su obuhvaena participativnim odluivanjem dalje se dra-
stino smanjuje ako se udovoljava sljedeem naelu.
3. Naelo iznimke. Zahtjevi, intervenCije, i slino, odbijaju se
tako dugo dok posao normalno tee. Drugim rijeima, veliki dio
moi odluivanja moe se delegirati na predstavnike i administrativni
aparat bez odricanja te moi. .
4. Naelo veine. Odluke se donose veinom glasova. To naelo
spreava tiraniju manjine, ali ne i tiraniju veine. Stoga trebamo do-
datno naelo.
5. Naelo zatite interesa manjine. Demokracija ne znai samo od-
sutnost tlaenja, bilo veine, bilo manjine, nego i mogunost da
manjina postane veina pod uvjetima koji su jednaki za sve. Granica
za oboje osigurava se skupom osnovnih prava i sloboda.
Od Deklaracije nezavisnosti iz 1776. godine i Deklaracije o pravi-
ma ovjeka46 iz 1789. godine do Ope deklaracije o ljudskim pravima
iz 1948. godine, koju su prihvatili Ujedinjeni narodi bez izravne opo-
zicije47 i Meunarodne konvencije o civilnim i politikim pravima48 iz
1966. godine, mnoga ljudska prava openito su prihvaena i danas su
zajedniko vlasnitvo ovjeanstva. Ona se vie ne opravdavaju kao
prirodna prava i ne proizlaze vie iz prirodnog zakona. Postalo
je jasno da su ta prava rezultat drutvenog napretka, da ona odraa-
vaju drutvenu svijest nae epohe. Ta veinom prihvaena osnovna
prava mogu se svrstati u pet skupina: prve dvije jame osobni integri-
tet, a ostale tri reguliraju drutveno komuniciranje. One se mogu ova-
ko speCificirati. .
1. ivot, sloboda i sigurnost osobe. To ukljuuje slobodu od arbit-
rarnog uplitanja u privatni ivot, obitelj, dom ili korespondenciju te
267
slobodu od napada na ast i ugled. Ono takoer ukljuuje slobodu
kretanja i stanovanja unutar zemlje i pravo naputanja i vraanja u
zemlju. , ljaju ove funkcije:
2. Sloboda misli i savjesti. To isto tako obuhvaa religioznu slobo-
du.
3. Sloboda miljenja. To obuhvaa slobodu govora i tampe i pravo
traenja i pruanja informacija i !d~j~ bilo koj~ vr~te! bez o!>zi~a na na-
cionalne granice. To tak,oer uklJucuJe pravo sutnJe 1 neslusanja.
4. Sloboda mirnih skupova i udruenja. Ukljuene su tihemanife-
stacije i demonstracije.
Prethodne etiri skupine prava koje su rezultat dugog povijesnog
procesa drutvenog razvoja, mogu i trebaju biti ugraene u socijali~ti
ki politiki sistem, U tom pogledu, jedina vana razlika izmeu burzoa-
ske i socijalistike demokracije je da su ~. p~oj prava ugla,:~om ~~~-.
malna - to u praksi ide u korist onih k(~.J1. drzeekonoms~u lh.p~~1tiC
ku vlast - a u potonjoj ona moraju bit! 1 stvarna. Drug1m flJec1ma,
negativne slobode koje proizlaze iz eventualllog ograniavanja djelo-
vanja trebaju se dopuniti pozitivnim slobodama graana da rade ono
to ele. 49 Opa visoka razina obrazovanja, visoki ivotni standard i po-
trebna tehnika sredstva, na raspolaganju svima, omoguuju pozitivnu
slobodu.
Pravo na rad, zdravstvene i obrazovne usluge i pravo izbora za-
nimanja takoer su ope prihvaena,50 iako je pitanje da li su. ta prava
ostvariva u mnogim zemljama. Postoje ekonomska prava lona su
spomenuta ili ukljuena u naoj raspravi" o jed~akosti p~oizvo?a~
i potroaa. Postoji, meutim, oita odsutnost dvajU osnovmh soc1Jah-
stikih prva: pravo samoupravljnja i prvo politike smouprave
(i, svakako, ira sloboda od ek:sploatacije).51 Razlozi~ s~ oiti. J o jedno
politiko pravo takoer je uglavnom odsutno i zaslUZUJe poseban osvrt.
S. Pravo informiranja. Graanin ima pravo da primi informaciju
o svemu to pogaa njegove interese.' To znai pristup dokumentima
u njegovoj radnoj organizaciji i pristup materijalima svake administra-
tivne agencije koja se bavi pitanjima koja ga zanimaju. ire, to pravo
takoer znai da tampa, kao zastupnik drutva, mora imati pristup
svim informacijama koje skuplja drava, osim u striktno posebnim
sluajevima sigurnosti. tampa i drugi masovni mediji nemaju samo
pravo dobivanja informacija nego i obavezu irenja informacija. Samo-
upravno drutvo ne moe funkcionirati ako graani nisu potpuno i ko-'
rektno informirani.
Mediji masovnog komuniciranja postali su izuzetno vana poluga
politike moi u modernim vremenima. Oni koji imaju novac i/ili
kontroliraju dravu mogu efikasno kontrolirati masovne medije. Oni
koji kontroliraju masovne medije mogu kontrolirati stvaranje javnog
mnijenja. Ideje se proizvode, propagiraju i prodaju upravo kao i roba.
Informacija moe biti pristrana, ili naprosto lana ~ ili se uope ne
moe dobiti. Ako dodamo djelovanja ovlatenih, prosvjetnih radnika,
pisaca, sveenika i propagandista jedne ili druge vrste, postaje oito
da se javno mnijenje moe stvarno proizvesti. A oni koji dre vlast ne
ostavljaju tu mogunost neiskoritenom. SOcijalistiko drutvo ne moe
dopustiti takvo stanje stvari.s:!
268
Ako sumiramo ono to smo utvrdili o masovnim medijima u poje-
dinim dijelovima ovog poglavlja, moemo zakljuiti da mediji obav-
.
1. Masovni mediji su glavna institucija nepartijskih izbora. Oni
osiguravaju dvosmjernu komunikaciju izmeu glasaa i kandidata i
slue kao instrument artikulacije interesa.
2. Otkrivanjem nepravilnosti u dravnoj upravi i krenja zakona,
mediji su izuzetno vaan organ drutvene kontrole.
3. Openitije, mediji su najvaniji instrument (nestatistikih) in-
formacija koje se skupljaju, alju i ire u drutvu. To takoer uklju-
uje propagandne informacije.
4. Na osnovi toaka 1-3 i kritikom ocjenom zakonodavnih aktiv-
nosti i administrativnih postupaka, mediji vre bitan utjecaj na stva-
ranje javnog mnijenja.
etiri nabrOjane funkcije daju masovnim medijima posebnu ulogu
u SOcijalistikom drutvu, ulogu kOja zahtijeva odgovarajuu institu-
cionalizaciju. Pojedinosti takve institucionalizacije prelaze granice ove
studije. Bit e dovoljno spomenuti da mediji, nalik sudovima, moraju
biti osloboeni politike kontrole i kontrole novca. Drutveni nadzor
masovnih medija. obavlja odgovarajui drutveni pravobranilac gra-
anskih prava. '
* * *
Time zavravamo nau analizu osnovnih problema socijalistike
demokracije. Znaajno je napomenuti da samouprava nije panaceja.
Pod odreenim uvjetima, participaCija moe poveati tlaenje, kao to
je uoio Arnold Tannernbaum. 53 Vjerojatno, je da e se to dogaati
prilino' esto, ako manjinska prava nisu ispravno zatiena. Zatim,
izjednaavanje raspodjele politike moi ne znai nuno da e se
poveati stvarne preferencije. Dobro su' poznati izborni paradoksi kad
manje poeljne politike ili kandidati dobiju veinu glasova. Put koji
vodi od osnovnih naela do zadovoljavajue provedbe nije niti lak,
niti brz, osobito ne u drutvenoj sredini. Takoer, jednaka raspodje-
la moi - ako su institucije izgraene na operativno nedostatan nain ili
su drutveni uvjeti nepovoljni - moe prije smanjiti nego poveati
mo zajednice za rjeavanje svojih problema. I opet, ako i postoje
tono odreeni rizici koji obuhvaaju particjpativna ureenja, takoer
postoje goleme mogunosti za dalji napredak. Tlaenje moe porasti,
ali i ne mora. Bez participacije. gotovo po definiciji odnosi su ugnje-
tavajui, ak i pod idealno dobronamjernim 'diktatorom. Preferencije
se ne moraju maksimirati, ali bez participacije one se ne mogu mak-
simirati. Operativna efikasnost moe opasti, ali i ne treba; bez par-
ticipacije, meutim, jednostavno se ne mogu iskoristiti velike razvojne
mogunosti. '
269
 Poglavlje 12
Planiranje s triteln
I na Istoku i na Zapadu, i strunjaci i laici jo uglavnom smatraju
da planiranje i trite predstavljaju dva nekompatibilna oblika orga-
nizacije. U tom pogledu, Lionel ~obbins, engleski liberalni ekonomist,
dobro izraava neoklasini stav:
Navodna prednost privrednog 'planiranja' - naime, da ono omoguuje
veu sigurnost s obzirom na budunost - ovisi o pretpostavci da e pod
'planiranjem' sadanje kontrolne snage, izbori individualnih potroaa i te-
dia, i sami biti stavljeni pod kontrolu planera. Stoga se pojavljuje paradoks
da: ili je planer lien instrumenata za raunanje ciljeva zajednice kojoj na-
mjerava sluiti ili, ako uspostavi te instrumente, on uklanja raison d'etre
'plana'.l
Prema vulgarno marksistikoj verziji tog istog stajalita, privatno
trite znai anarhiju u proizvodnji i stvara kapitalistike odnose, pa
se treba zamijeniti dravnim planiranjem. Privatno vlasnitvo jedino
moe - i zato mora - biti nadomjeteno dravnim vlasnitvom tako
da samostalne odluke pojedinaca ustupaju mjesto centralnim, hijerar-
hijski strukturiranim odlukama drave.2 .
U nastavku e postati jasno da je gornjem paradoksu i anarhiji
mjesto u ideologiji i apologetici, a ne u znanstvenom miljenju.
l. Propusti trita
Ako potroai samostalno mogu birati, oni e 'potroiti svoje dohot-
ke na takvu robu i usluge koje e maksimalno zadovoljiti njihove po-
trebe. Ako su proizvoai slobodni u svojim privrednim djelatnostima,
oni e kupljene utroke kombinirati tako da minimiziraju trokove
i proizvodit e proizvode koji maksimiraju dobit. Proizii e da su
najrentabilniji proizvodi upravo oni koji su najvredniji za potroae.
Prema tome, promicanjem svojih pojedinanih interesa, maksimiranjem
vlastitib probitaka, akteri trita automatski maksimiraju drutveno
blagostanje. Ta laissez-faire vizija trita, koju je Adam Smith definirao
kao nevidljivu ruku, osnovni je trini model klasine i neoklasine
ekonomije.
Znamo da stvarne karakteristike privrede u velikoj mjeri odstupaju
od tog modela. Razlozi odstupanja analitiki su prilino jednostavni.
270
Da .bi ~unkcion~~ao, taj model zahtijeva sigurnost, raspoloivost pot-
pumh mformaclJa za aktere, trenutano prilagoavanje idjeljivost
sye robe. Stvarni svijet je drugaiji; odluke se moraju donositi u neiz-
vjeysr:os~~, inf?r.macij~ ~.:u sku~e, do prilagoavanja dolazi sa znaajnim
kasnJen]lma I mvestlclJe su cesto krupne i nedjeljive. Posljedica toga
je proizvodnja koja ovisi o privrednim ciklusima, mnogi ljudi su ne-
zaposleni, monopoli i reklame naruavaju cjenovne i proizvodne struk-
ture, a ekonomsko blagostanje oito je znatno nie nego to bi inae
moglo biti.
Zato j~. tako varljiv model opstao tako dugo? Najmanje zbog tri
razloga. Pr.lJe svega, on dobro zadovoljava ideoloke potrebe (sjetimo
se L. Robbmsa!). Model dokazuje da kapitalistiki sistem maksimira
ekonomsko blagostanje. Drugo, model slui kao koristan metodoloki
instrumentarij. Ekonomska stvarnost tako je kompleksna i mora se
drastino pojednostavniti za analitiku obradu. Konstruiranje modela
i at.la!iza uvjeta pod kojima on moe vrijediti, pomogli su u izgradnji
raflmrane ekonomske znanosti. Tree, model se moe koristiti kao
standard za usporedbe. U toj namjeni u ga i ja upotrijebiti. Pristupit
emo paradoksu neto drugaije nego Robbins. Proizii e da je efikas-
no funkcioniranje trita mogue jedino u planskoj SOCijalistikoj pri~
vr!:~i. Nastavimo s ispitivanjem nesavrenosti i propusta uobiajenog
trzlsta.
1. Izbori potroaa nisu ispravni. Oni su esto neracionalni, stvoreni
prema navici i obiaju i u nedostatku znanja. Upotreba narkotika i
alkolola, razmetljiva potronja i kupovina hrane male hranjive vrijed-
nosti u odnosu prema plaenoj cijeni, esto se navode kao primjeri.
Zdravlje se esto zanemaruje u korist nekih beznaajnih potronih
predmeta ako se moraju platiti medicinske usluge. Samo pravi pozna-
v~oci kupuju i ~taju.~jig~ i po~jeuju kazaline predstave. Obrazovanje
CIjene samo om kOJI su l sami obrazovani. Maurice Dobb istie:
Potroa i njegove potrebe drutveni su proizvod, okarakteriziran i robom
koja je sastavni dio njegovog iskustva i drutVenim standardom te navikama
s kojima je odriistao. Prema tome, u odreivanju smjera razvoja, ekonomsk~
politika neminovno stvara obrazac potreba potroaa.lI .
Ako je na izbor drutveno odreen, tada bismo trebali boije razmisliti
kako kontrolirati snage koje su odgovorne za to odreivanje i prestati
laskati sebi d~ uivamo veliku individualnu nezavisnost.
2. Izbor proizvoaa nije ispravan. Neizvjesnost i neznanje uzroku-
ju neoekivane dobitke i gubitke. ak ako su poznate cijene raspoloive
robe, cijene budue robe nisu poznate. Zbog toga e planovi privrednih
subjekata biti nekonzistentni, to omoguuje alokaciju resursa. Kon-
centracija trine moi stvara monopole s popratnom eksploatacijom
potroaa i drugih proizvoaa. Kao to su Marx i Keynes pokazali,
zbir individualnih dobitaka moe dovesti do drutvenog gubitka. To
se dogaa, na primjer, kad je agregatna tednja vea od agregatnih
investicija. Budui da potranja nije jednaka raspoloivoj ponudi,
prOizvodnja pada i radnici ostaju bez posla. Jedini lijek protiv neza-
poslenosti i periodinih privrednih kriza jest drutveno planiranje.
271
 3. Trita nisu stabilna. Tu nestabilnost uzrokuju posebne karakte- drugih poduzea vie nego to poveavaju proizvodnju poduzea koje
ristike proizvoda. Ako su ponuda i potranja jako neelastine, kao investira. !'le postoji nikakav znak trita koji bi dao: informaciju. 4
za osnovne prehrambene proizvode, neznatan manjak poveat e cijene, 6. Drustvene odluke po svojoj prirodi zamjenjuju individualne od-
a neznatan viak e ih ponovo smanjiti. Ako je vrijeme proizvodnje luke. Postoje dvije ivotno vane odluke koje treba doriijeti u svakoj
dugo - kao za kauuk, kavu, svinjetinu, brodove - postojat e ten- privredi, ali koje u socijalistikOj privredi ne mogu biti preputetle
dencija razvoja tzv. ciklusa. I, ako je nedjeljivost velika, kao; u t~k~j slobodnoj igri trinih sila. Svaki sistem cijena izazvat e odreenu
industriji, doi e do investicijskih ciklusa. Prema tome, reguhran]e Cl- raspodjelu dohotka meu lanovima zajednice i odreenu "podjelu
jena i investicija isto e biti nuno za ouvanje nesmetanog funkcioni- drutvenog proizvoda na dio za investicije i dio za potronju. U socija-
ranja trita. listikoj privredi u oba sluaja trai se optimum.
4. Novane cijene ne moraju postojati ili mogu biti neprimjenjive. Gornja analiza navodi na zakljuak da: (a) mehaniz~ cijena
ak i u potpuno trinoj privredi sve nema novanu cijenu. Ako ja. funkcionira prilino neefikasno; (b) taj mehanizam povremeno zakazuje
njegujem divan vrt, moj susjed takoer e uivati u njemu. Ako pravim u sferi proizvodnje (pogreni znaci); (c) on uglavnom potpuno zaka-
neugodnu buku u svom vrtu, zadovoljstvo mog susjeda bit e smanje- zuje u sferi raspodjele (jer su doluke o raspodjeli u naelu drutvene, a
no. Budui da ivimo u drutvu, nae aktivnosti tiu se i naih sugra- trina, pak, organizacija pretpostavlja decentralizirane individualisti
ana i to djelovanje esto moe biti neprimjereno. Povremeno nastaju ke odluke). To je prilino impresivan popis nedostataka. ini se da je
zna,ajne razlike izmeu stvarnog drutvenog troka i novanog troka trite jedva prihvatljivo za socijalizam. Kada trite zakae, sve to
i izmeu stvarne drutvene koristi i cijene. Zagaivanje zraka, pro- moemo initi jest uvoenje planiranja. Ako je to tako, ne bismo li
fesionalmi. oboljenja i iscrpljivanje estetskih vrijednastf:inogu se javiti trebali odmah izabrati planiranje i zaboraviti trite?
na strani trokova, na strani probitaka pojavljuje se uivanje ekonom- Odgovor je: ne. Prije svega, izbor nije- ililili. Zatim, ustanovili smo "
ske i drutvene jednakosti, osiguranje od oboljenja, osigurano zapo- da je (centralno) planiranje isto toliko neefikasno (poglavlje 6). Tada,
slenje. Takozvana javna dobra takoer se tu ubrajaju. Troak osigu- moda, kombinacija tog dvoga - neka vrst mijeane privrede? To bi
ravanja javnih dobara uope se ne poveava, ili se ne poveava zna- ukljuilo eklektizam za kojim nema potrebe. Mi elimo ouvati osnovnu
ajnije, ako broj potroaa raste. Ili, ni jedan pojedinac ne t;t0~ra samostalnost potroaa jer se SOCijalizam osniva na preferencijama
smanjiti svoju potronju dobra zbog potronje dodatnog potrosaca. pOjedinaca koji sainjavaju drutvo. Takoer elimo sauvati samostal-
isti zrak, svjetionici i obrana zemlje su primjeri za to. U takvim slu- nost proizvoaa jer je to preduvjet za samoupravljanje. Kada se to
ajevima, uobiajeni trini mehanizam s transakcijama izmeu kupaca uzme zajedno, proizlazi da trebamo trite; no, ne laissez-faire trite.
i prodavaa ne funkcionira. " Trebamo trite koje e obavljati dvije upravo navedene funkcije, ni
s. Pojava tehnolokih i novanih eksterna1ija. U naelu se ovdje manje, ni- vie. Drugim rijeima, trebamo trite kao instrument pla-
niranja u tono odreenom podruju prioriteta. Intervencijama plani-
mogu primijeniti cijene, meutim, proizvodnja ne reagira kako tre?a ranja moraju se ispraviti est nesavrenosti trita da bi ono ispravno
pa nekontrolirani sistem cijena vodi k neekonomskim proizvodmm funkcioniralo. To, opet, znai da trebamo planiranje kao' preduvjet
rjeenjima. Statike eksternalije obuhvaaju eksterne ekonomije i dis- efikasnog trita. Planiranje predstavlja savrenost trinih izbora radi
ekonomije u tekuoj proizvodnji to ih poduzea koja maksimir~ju poveavanja ekonomskog blagostanja zajednice. Trite i planiranje
profit ne uzimaju u obzir, i u nekontroliranim efektima novih industrij- nipoto nisu inkompatibilni ili kontradiktorni; naprotiv oni su komple-
skih lokacija. Primjeri su nam poznati. Ako industrijski proizvoa pro- mentarni, kao dvije strane iste medalje. Niti je cilj sam po sebi takav.
izvodi u uvjetima ekonomije obima (kao u industriji elika), pove~nje Oboje su sredstva odgovarajue organizacije SOCijalistike privrede.
njegove proizvodnje koristit e industrijskom kupcu (reCImo Kako se moe postii takva organizacija, istrait emo u sljedeim od-
industriji ugljena) u obliku niih trokova. Hidroelektrina centrala jeljCima.
moe pomoi iemljoradnicima poveavajui opskrbu vodom, no ona
moe prouzroiti i tetu mijenjajui klimu. Rafinerija nafte moe tet-
no djelovati na turizam, kemijska tvornica moe unititi ribu. Dvije II. Funkcije planiranja
komplementarne tvornice na "jednoj lokaciji po svoj prilici e biti efi-
kasnije nego samo jedna, ili svaka od njih na posebnoj lokaciji. U svim Oito je da se privredne akcije moraju planirati na svim razinama.
tim sluajevima, cijene i trite ne jame racionalna rjeenja; nuna je Za nau svrhu mi emo se baviti planiranjem na nacionalnoj razini.
intervencija organa planiranja. Kod toga polazimo od postavke da su u samoupravnoj trinoj pri-
Jedna specifina, dinamika eksternalija do sada je izmakla panji vredi osnovne ekonomske jedinice odluivanja - poduzea - pot-
trinih teoretiara. Rije je o posljedici ograniene sposobnosti svake puno samostalne u donoenju svojih privrednih odluka. To, naravno,
privrede da apsorbira investicije. Marginalna efikasnost dodatne jedi- ne znai laissez-faire privredu, ne znai stihiju, niti znai naivno vje-
nice investicija nekog poduzea moe biti visoka i pozitivna, istovre- rovanje u efikasnosti nevidljive ruke. Time smo se bavili u prethod-
meno negativna za privredu kao cjelinu. To se dogaa kad organizacij- nom odjeljku. No, to znai da se u koordiniranju inicijativa radnih
ski problemi i oskudica resursa smanjuju ukupnu proizvodnju svih kolektiva organi planiranja i ekonomske politike mogu samo izuzetno
18 Politika ekonomija socijalizma
272 273
posluiti mjerama administrativne, fizike kontrole i da se normalnim
smatra jedino upotreba ekonomskih instrumenata koji takoer uklju-
uju i davanje relevantnih informacija. Polazimo takoer i od postavke
da drutveni planovi imaju svoju strunu i drutvenu komponentu
koje su podjednako vane. Nedovoljno struno pripremljeni planovi s
pogrenim analizama - to se preesto dogaa posvuda u svijetu -
ne mogu se nikakvom demokratskom samoupravnom akcijom pretvo-
riti u efikasan instrument usmjeravanja. S druge strane, ak i uz upo-
trebu najsuvremenijih tehnika alokacije resUrsa i ekonometrijskih
modela predvianja, plan e ostati bez efekta ako nema svoju drutve-
nu osnovu - to u naem sluaju znai da se mora prihvatiti na nain .
dosljedan samoupravljanju. Samo planiranje treba biti participativno.
Time mislim da se planovi donose na svim razinama i da se tada itera-
tivnim procesom konzultiranja i pregovaranja postupno ugrauju u
sveobuhvatni plan. Preostala neslaganja se na kraju izglauju politi-
kim procesom u federalnoj skuptini. . godina, tada e se planski horizont svake godine pomicati za jednu
Treba skrenuti panju na injeniCU da se planiranje ne svodi na
formuliranje planova, to je samo jedan - i, kao takav, najlaki -
dio posla: planiranje takoer ukljuuje kontrolu i provedbu planova.
Na taj nain planiranje i ekonomska politika predstavljaju jedinstven
cjelinu.
Drutveni plan ima etiri osnovne funkcije:
1. Plan je prije svega instrument predvianja. Uz normativni dio
dokument plana mora sadravati opirnu analizu privrednih kretanja
s isto tako podrobnim prognozama. Svrha svake, vrlo detaljno objav-
ljene planske prognoze je da prOizvoaima omogui uvid u najvjero-
jatnija privredna kretanja i da im prui sve potrebne informacije za
formiranje vlastite poslovne politike. Zavodi za planiranje koji pripre-
maju ta predvianja snose punu strunu odgovornost za njihovu to
nost i realnost.
2. Plan kao instrument predvianja ujedno je i instrument ko-
ordinaCije privrednib odluka. Direktivan je samo onaj dio plana koji
se odnosi na dravne organe i to samo za te organe. Za svakog drugog
plan samo prua ekonomsko usmjeravanje. Drutveni plan se ipak
izrauje participativno to ukljuuje prethodno usklaivanje razvitka
razliitih regija, ekonomskih udruenja ili poduzea. Kad je plan jed-
nom dovren, on predstavlja ne samo projekciju vjerojatnog nego i
projekciju uzajamno dogovorenog kretanja. to je prethodno uskla-
ivanje bilo uspjenije, to je vea vjerojatnost da e plan biti ostvaren.
3. Na osnovi predvianja mogueg razvoja i koordinacije inicijativa
osnovnih ekonomskih jedinica odluivanja valja, primjenom suvreme- -
nih metoda ekonomske analize i uz konzultiranje svih relevantnih dru-
tvenih faktora, utvrditi koja bi privredna kretanja bila optimalna sa
stajalita zemlje u cjelini. Kad je to utvreno, treba odabrati odgova-
rajue ekonomske instrumente, kvantificirati njihove efekte i prilago-
diti njihovu primjenu da bi se postavljeni drutveni ciljevi najefikasnije
ostvarili. Ti koraci sadravaju jo jednu osnovnu funkciju drutvenog
plana: da slui kao instrument usmjeravanja privrednog razvoja.
4. Kao razrada ekonomske politike plan predstavlja obavezu za
tijelo koje ga je donijelo i direktivu za njegove' organe. Ako je .rije
o drutvenom planu, on predstavlja obavezu za federalnu skuptinu
274
i direktivu za federalno izvrno vijee i njemu podreene dravne or-
gane. Ti organi duni su provesti u ivot ekonomsku politiku formu-
-liranu u skuptini, odnosno dogovorenu u radnim organizacijama, re-
publikama i opinama. Oni suodgovorni za to da se postignu postav-
ljeni ciljevi - poveanje proizvodnje, poveanje zaposlenosti, odrava-
nje pozitivne vanjskotrgovinske bilance, stabilnost cijena, porast ivot-
nog standarda, itd. Planskim organima stoji na raspolaganju skup
efikasnih instrumenata koji pomau u ostvarivanju tih ciljeva. Pod
normalnim uvjetima, ti organi snose punu politiku i profesionalnu od-
govornost za neispunjavanje ciljeva.
Dopustite mi da dodam jednu tehniku karakteristiku. Planiranje
zahtijeva kontinuitet. Kako dolaze nove informaCije, planovi se moraju
revidirati da bi se najbolje iskoristile raspoloive mogunosti. Rezul-
tati toga su takozvani pomini planovi. Ako srednjoroni planovi pokri-
vaju razdoblje od pet godina, dugoroni planovi razdoblje od dvadeset
godinu naprijed da bi se u svakom trenu ouvao petogodinji
planski horizont. Na kraju originalnog petogodinjeg plana dugoroni
planski horizont pomaknut e se za pet godina unaprijed odravajui
tako dvadesetogodinji planski horizont za izvrne odluke.
Tradicionalni izborni postupci nisu konzistentni s tim zahtjevima.
Kontinuirano planiranje trai stalnu vladu. Svake godine, ili svake dru-
ge, dio lanova federalne skuptine naputa svoje funkcije i bira se
odgovarajui broj novih predstavnika u skuptinu. Na taj nain skup-
tina koja se obnavlja ima kontrolu nad planskim aktivnostima. Izvr-
no se vijee uvijek moe prilagoditi.
Drutveno planiranje ne samo da poveava makroekonomsku
efikasnost nego unosi i novu kvalitetu u ekonomski proces. Liberalna
kapitalistika privreda, osnovana na nekontroliranom tritu, konku-
rentska je privreda. No, nesmiljena konkurencija nije ba konzistentna
socijalizmu koji se temelji na kooperaciji i solidarnosti. Obje te di-
menzije uvode se drutvenim planiranjem. Konkurencija se time ne
ukida, nego se usmjerava prema poboljanju kvalitete robe i smanji-
vanju proizvodnih trokova, a ne prema izbacivanju konkurenata s
trita. Konkurentsko poduzee ne moe se kupiti ili na druge naine
podrediti: prilino je nevjerojatno da e bankrotirati. Nemogue je
monopolis tiko ponaanje. Financijska mo nije od velike koristi jer
je trite organizirano i i rentabilni projekti uvijek e dobiti potrebna
sredstva. Osim toga; puna zaposlenost, relativna sigurnost i brzi rast
ostavljaju dovoljno slobodnog prostora za sve. Zato e postojati -jaka
tendencija prema kooperaciji i podjeli rada. To je, samo po sebi; ne
samo drutveno poeljno nego po svoj prilici i ekonomski efikasnije,
posebno kad je praeno s kooperacijom unutar poduzea koja je
svojstvena radnikom upravljanju. Usporeujui ponaanje skupina ko-
je su bile organizirane na kooperativnim ili konkurentskim naelima,
empirijsko istraivanje upozorava na prednosti prvog:
Kooperativne skupine suoile su se sa zamrenim problemom efikasnije te
su iscrpnije pridonijele analizi meuljudskih problema... Unutar koopera-
tivnih skupina postojala je vea diferencijacija pojedinanih funkcija, tj.
vea podjela rada: na drugoj strani, u konkurentskim skupinama udvostru-
IS'
275
 avanje napora bilo je znatno jer su svi bili jednako samostalni da uine
sve to je bilo tra~no. Komuniciranje je bilo lake u kooperativnoj sIrupi-
ni ... T!J.kvi ekSperimenti kao Sherifovi i Deutschovi daju mikroekonomsku
potvrdu onome ... _to je-dugo bilo oito: najefikasniji nain za smanjtvanje
napetosti izmen skupina je u pokretanju pojedinaca na aktivnosti u kojima
je kooperacija apsolutno bitna za uspjeh ~ gdje je, ukratko, funkcionalna.5
- .
,
Drutveno planiranje ini kooperaciju funkcionalnom i integrira
radniko upravljanje u konzistentan makroekonomski sistem.
III. Pet tipova regulacijskih mehanizama
Privreda je veliki sistem koji obuhvaa mnotvo povratnih sprega
to imaju odgoene efekte i podlone su oscilacijama. Stabilizacija
tog sistema i njegovo optimalno funkcioniranje zahtijevaju konstrukciju
automatskih stabilizatora i primjenu odreenih regulacijskih tehnika.
Automatski stabilizatori povlae za sobom razvoj sistema institucija
i normi ponaanja. Taj problem razmotrit emo poslije. Tehnike reguli-
ranja odnose se na ekonomsku politiku. Regulacijski mehanizmi koji
se mogu koristiti za potrebe ekonomske politike predmet su ovog
odjeljka.
U usporedbi s tehnikim sistemima ekonomija je izuzetno sloena
i zbog toga su mogunosti za potpuno automatsko reguliranje ograni-
ene. Znaenje ekonomske politike stoga je jo vee. Iskoritena je
analogija sa sistemima kako bi se istaklo da je rjeavanje problema,
poto su donesene odluke o nekoliko osnovnih drutvenih dilema,
objektivno ogranieno i da ostaje malo prostora za politiko pogaanje.
PO samoj prirodi styari moralo bi se regulirati funkcioniranje siste-
ma u cjelini. Prema tome, privrede republika i opina u sastavu dru-
tvene zajednice ne mogu se efikasno razvijati ako se osnovne makro-
ekonomske odluke ne donose na razini federacije. Zbog participativnog
planiranja, ekonomska politika stabilizacije mora se temeljiti na meu
republiki!ll sporazumima. Ti sporazumi moraju se institucionalizirati da
bi bili djelotvorni. Jedan od najvanijih instrumenata institucionaliza-
cij~ meurepublikih sporazuma je drutveni plan.
Do sada smo razmatrali trite i plan kao jedina dva mehanizma
koordinaCije i regulacije. Meutim to su tek dva od pet takvih meha-
nizama. U nastavku se daje saet, povijesno interpretiran opis tih pet
mehanizama. U stvari, proizlazi da se ekonomski sistemi mogu klasi-
fici~ati prema dominantnom tipu mehanizma kOjim se ostvaruje koor-
dinacija privreivanja.
1. Povijesno, prvi oblik privredne koordinaCije (u suvremenim pri-
vredama) predstavljalo je laissez-faire. Slobodno trite posluilo je
kao instrument integriranja prije razdrobljene feudalne privrede u je-
dinstvenu nacionalnu privredu. Drava je u naelu izvan privrede i
njena se uloga svodi na zatitu imovine na omoguavanje neograniene
privatne inicijative. Budui da se prodati moe samo ono to netko
eli kupiti, to svatko tko eli ostvariti profit mor"a svoju aktivnost ori-
jentirati tako da to bolje zadovoljava drutvene potrebe. Iz takvog
276
rezonir;anja Adam Smith je izveo svoju teoriju nevidljive ruke:
svaki pojedinac ima na umu samo svoj vlastiti dobitak; njega u tom,
kao i u mnogim drugim sluajevima, vodi jedna nevidljiva ruka kako
bi postigao cilj koji uope nije namjeravao postii.6 Motivirani isklju-
ivo osobnim interesima, privatni proizvoai proizvode upravo onu
robu koja je potrebna i to uz najnie trokove proizvodnje. .
2. Nevidljiva ruka nije se pokazala osobito efikasnom. Ve smo
spomenuli razlog. Cijelo stoljee i pol smjenjivale su se periodine
krize hiperprodukcije i nezaposlenosti. Rast je bio relativno spor (oko
dva posto godinje prema pet posto svjetskog prosjeka danas i 10 po-
sto u najbrim suvremenim privredama). Osim toga, platno sposobna
potranja nije identina s drutvenom potranjom - u stvari, ona se
moe dobro razlikovati od drutvenih potreba. Zbog toga su se socija-
~istiki kritiari kapitalistikog trita orijentirali na vidljivu ruku kao
mstrument koordinacije. Privatna inicijativa zamijenjena je dravnom -
a trite centralnim planiranjem. . '
3. Velika ekonomska kriza poetkom tridesetih godina dovela je
kapitalistiki tip privredne koordinacije na rub potpunog sloma. Cen-
tralno planiranje i .eksproprijacija privatnog vlasnitva oigledno nisu
bili prihvatljiva alternativa u kapitalistikim zemljama. Osim toga, cen-
tralno planiranje, koncipirano i ostvareno kao administrativno pla-
niranje, imalo je teke defekte. Izlaz je pronaen u tome to je drava
uvedena u privredu samo djelomino, kao organ ekonomske politike.
To rjeenje mogli bismo nazvati neizravnom rukom.
. 4. ~az:roj ekonomske statistike, ekonomske analize i tehnologije
pnkupljanja, obrade i distribuiranja informacija omoguili su da se
privredni subjekti opskrbe s neusporedivo vie relevantnih informa-
cija n~go prije. Ako je trite predstavljalo jedan informacijski sistem,
onda je taj tehnoloki napredak predstavljao usavravanje trita. To
je usavravanje imalo dva aspekta: (a) aurna i sveobuhvatna ekonom-
ska statistika pruila je _privrednim subjektima bez zakanjenja pot-
punu obavijest o privrednoj situaciji (staro je trite obavjetavalo
djelomino i sa zakanjenjem), i (b) suvremene metode predvianja
omoguile su da se smanji -neizvjesnost buduih dogaaja i tako su
prijanje ex post odluke usavrene u ex ante odluke. I jedno i drugo
je znailo da privredni subjekti dobivaju prilino kompletnu kolekciju
parametara vanih za donoenje ispravnih odluka, tj. takvih koje e
voditi do proizvodnje upravo one robe koja se moe prodati. Takvo
poboljanje funkcioniranja trita organiziranim informiranjem pri-
vrednih subjekata moemo nazvati usavravanjem nevidljive ruke.
Enormno poveavanje brzine i tonosti prikupljanja i obrade infor-
macija, omogueno elektronskim raunalima, znatno je usavrilo i
vidljivu ruku. -
. 5. Konano i vidljiva ruka moe se dalje poboljati, kao to se
i nevidljiva ruka usavrila upotpunjavanjem ekonomskom politikom.
To poboljanje se sastoji od brojnih dogovora, konzultacija i arbitraa
u cijeloj zemlji. Oni predstavljaju takve netrine instrumente koordi-
nacije koji su bitno drugaiji od administrativnih direktiva drave.
Tih pet tipova privredne koordinacije - laissez-faire, administra-
tivno planiranje, ekonomska politika, proizvodnja informacija, izvan-
277
trina neadministrativna kontrola - povijesno su se razvili redosli- slcnom poduzeu. Ako se profit maksimira, prvostepeni uvjeti su
jedom koji je upravo naveden. No povijesni redoslijed nije nuno poznate jednadbe marginalnih proizvoda,
je!inak hijerarhijskom poretku ni evoluciji u biolokom smislu. Poje-
dini tipovi mehanizma su komplementarni: glavni problem je da se an
(3) ~= 0,-+ pql = W,
postigne organizacijski optimum. Razliiti drutveno-ekonomski sistemi vXl
doputaju razliit stupanj efikasnosti privredne organizacije.
Liberalni kapitalizam osniva se na slobodnom tritu, to znai da an
~ = O,-+ .pq2 = P2'
je laissez-faire trite glavno naelo makroekonomske organizacije. vX2
Administrativno planiranje je osnova za etatizam u kojemu dravna Drugostepeni uvjeti e biti zadovoljeni ako pretpostavimo opadajue
birokracija zamjenjuje individualne poduzetnike kao organizatore pro- prinose, kao to e svuda i biti pretpostavljeni.
izvodnje. Kejnesijanska revolucija u teoriji ekonomske politike omo- Analiza uvjeta (3) pokazuje da: (a) porast cijena proizvoda pove-
guila je da se nestabilnost trita podvrgne relativno efikasnoj kontroli
ava proizvodnju i zaposlenosti (b) poveanje cijena faktora smanjuje
drave kao organa ekonomske politike. To je, zajedno sa stvaranjem proizvodnju i zaposlenosti (c) promjena fiksnog troka nema nikakvog
dravnih (javnih) korporacija i sve veim kOritenjem ex post i ex ante djelovanja jer se k ne javlja u uvjetima; i (d) postoji potpuna simetrija
informacijskih sistema, dovelo do takozvanih mijeanih privreda (ili u tretiranju rada i drugog utroka.
drava blagostanja) karakteristinih z~ visokorazvijene suvremene Promijenimo sada status poduzea zamjenjivanjem neoklasinog
kapitalistike zemlje. Na kraju, socijalistiku privredu treba obiljea-
upravljanja s radnikim savjetom. Budui da plae ne postoje, ne mo-
vati optimalno koritenje svih pet tipova koordinacijskih mehanizama emo utvrditi profit. Pitajui se to bi mogla biti funkcija cilja novog
u svrhu maksimiranja blagostanja lanova drutvene zajednice. poduzetnika,Ward je odluio da to treba biti dohodak po radniku:
(2 a) y = pq - (P2 X2 + k).
Xl
IV. Ponaanje samoupravnog poduzea
Ward nije bio potpuno siguran da stvarno jugoslavensko poduzee,
Relativnu efikasnost samoupravnog poduzea prouavali smo u na koje se teorija odnosila, maksimira y, i radije je govorio o i1irskom
odjeljku II estog poglavlja. Organizacijske probleme samoupravnog poduzeu, pa u i ja prihvatiti taj termin. Pretpostavlja se da ilirsko
poduzea iscrpno smo analizirali u osmom poglavlju. U ovom po- poduzee maksimira dohodak po radniku, to vodi do novih prvo ste-
glavlju moramo istraiti trino ponaanje poduzea- ovog tipa. Jer, penih uvjeta:
ako poduzee slabo posluje kad je izloeno trinim zakonima, tada
svakako moramo preispitati njegovu predvienu efikasnost. Protivnici (3 a) ~ = O, -+ pq l = pq - (P2 X2 + k) = y,
radnikog upravljanja su upravo to i uinili. Teorija samoupravnog OXl Xl _
poduzea jedino je teorijsko pitanje o ekonomici radnikog upravlja-
nja koje je bilo predmetom iroke meunarodne rasprave. Otkako je .~=
ay O,-+pq2=P2'
Benjamin Ward analizom ilirskog poduzea dobio neke udne rezul~ vX2
tate, 7 ti nalazi bili su uzeti kao prima facici dokaz nie efikasnosti samo- Oito je da su i drugostepeni uvjeti zadovoljeni.
upravnog poduzea. 8 Ponovimo ukratko raspravu o tome. Kako prvi od uvjeta (3a) ne moemo izravno analizirati, premje-
Uzmimo poduzee s pojednostavljenom proizvodnom funkcijom dva- tanjem lanova transformiramo ga u:
ju varijabilnih faktora, rada (Xi) i svih drugih utroaka (X2) ..
k P2X2
(1) q = f(x!> X2)' (4) q -qlxl =-.+-.
. p . p
Postoji takoer neki fiksni troak k koji se moe interpretirati kao Lako se uoava da vrijedi:
amortizacija ili kamate na poslovni fond. Tada je profit
(5)
a
~(q-qlXl)=-ql1Xl>O.
(2) n = pq - (roXl + P2X2 + k), vXl
gdje je p cijena proizvoda, w platni stav i P2 cijena drugog varijabilnog Slinom analizom sada dolazimo do ovih rezultata: (a) poveavanje
faktora. Uobiajena je pretpostavka u neoklasinoj literaturi da kapita- u p smanjuje desnu stranu jednadbe (4) i da bismo sauvali ravnoteu,
listiko poduzee na kratki rok maksimira profit. Budui da empirij- lijeva strana se isto mora smanjiti, to, prema (5) znai smanjivanje
sko istraivanje pokazuje da je takvo ponaanje suvremenog kapita- upotrebe xi i stoga [zbog valjanosti (1)] proizvodnja (b) u cijeni faktora
listikog poduzea u pitanju, ja u, zbog preciznosti govoriti o neokla- ostalih utroaka ima isti efekt kao i u neoklasinom poduzeu; (c) po-

278 279
veavanje fiksnog troka k poveava proizvodnju i zaposlenost; i (d)
faktori se ne tretiraju simetrino jer se plae ne javljaju u (3a), i
uvjeti su drugaije strukturirani.
Tabela 12 pregledno prikazuje cijelu raspravu.
TABELA 12
Efekt1 razliitih promjena na proizvodnju i zaposlenost
Neoklasino ilirsko Samoupravno
Vrsta promjene poduzee poduzee poduzee
Poveavanje cijene
proizvoda + +
Poveavanje nadnica 0 O
Poveavanje cijene
materijalnih utroaka
Poveavanje fiksnog
troka O + O nosti. Oboje smanjuju kamatnu stopu i poveavaju stopu rasta.
Rezultati daju traeni dokaz za niu efikasnost. Tretirajui rad dru-
gaije od materijalnih utroaka, Ilirci se ponaaju na udan nain i tako
nepopravljivo smanjuju efikasnost svojih poduzea. Kada cijena pro-
izvoda na tritu raste, oni smanjuju proizvodnju! Privreda je stoga
beznadno nestabilna. Kada vlada eli poveati zaposlenost mora na-
metnuti paualne poreze! to je porez vei, to su proizvodnja i za-
poslenost vei. Politika nadnica nema koristi jer Ilirci odbacuju plae.
Zato to je y > lD i ql (ilirsko) > q (neoklasino), gdje je ql marginalni
proizvod rada, ilirsko poduzee zapoljava manje radnika i proizvodi
manje nego kapitalistiko poduzee. Iz istog razloga ilirsko poduzee
upotrebljava vie kapitala no to je nuno. Manja zaposlenost i vea
kapitalna intenzivnost znae za danu vremensku preferenciju manju
stopu rasta. Potonje se jo smanjuje manjom tednjom zbog toga to
drutveno vlasnitvo onemoguuje trenutano oploivanje kapitala po
trinOj kamatnoj stopi. . .
Kako emo mi ocijeniti teoriju ilirskog poduzea i njena predvi-
anja? Svaka znaajnija teorija mora proi dva osnovna testa: test
vjerodostojnosti pretpostavki i test predvianja. Teorija moe proi
oba testa i jo ne mora biti tona. Ipak ako ne uspije proi jedan
ili oba testa, sigurno nije ispravna. Ako se njene postavke ne mogu
provjeriti, teorija nema snagu objanjenja; ako su, pak, njena pred-
vianja pogrena, ona je naprosto neupotrebljiva. Budui da je potonji
test mnogo jednostavniji i na osnovi njega se moe vie zakljuiti,
njega emo prije razmotriti. Stoga emo se osloniti na empirijsko istra-
ivanje o jugoslavenskoj privredi.
Teorija ilirskog poduzea predvia da e poveavanje cijene sma-
njiti proizvodnju. Nije se zapazilo nita slino. Poveavanje cijena,
kao znak nezadovoljene potranje, bilo je prilino brzo popraeno
naporima da se povea ponuda.
Teorija takoer predvia da e smanjivanje k smanjiti ponudu.
Nije mogue dokazati ili odbaciti to predvianje bez posebnog empi-
280
rij skog ispitivanja. No kad je 1960. godine u Jugoslaviji ukinut est-
postotni porez na fondove, nisam uoio depresivno djelovanje na
proizvodnju, niti je, koliko je meni poznato, itko izvijestio neto slino
tome.
Teorija predvia da e samoupravna privreda biti radno tedna.
Jugoslavensko iskustvo naprotiv pokazuje kroninu prekomjernu za-
poslenost u poduzeima. Vlada se stalno tui na ekstenzivnost pro-
izvodnje.
Kad je rije o tednji i investiranju, teoretsko predvianje ponovo
je pogreno. tednja unutar poduzea je skromna, no zaduivanje
je golemo, tako da se stopa nacionalne tednje kree oko 35 posto
bruto nacionalnog proizvoda (zajedno s neznatnim udjelom vlade). S
druge strane, prekomjerno investiranje pridonosi kroninOj inflaciji.
Nasuprot neoklasinim ekonomistima, kejnesijanci bi to i oekivali.
Kamatna stopa nema nita zajednikog s vremenskim preferencijama.
Visoka marginalna sklonost potronji pridonosi rastu. Ne odreuje
tednja investicije; investicije stvaraju tednju. Drutveno vlasnitvo
i planiranje smanjuju rizike i stoga poveavaju investicijske mogu
Jo se moe spasiti ilirsko poduzee uvoenjem slobodnog ulaska
na . dugi rok zajedno s brojnim drugim preinakama uz zadravanje
osnovne pretpostavke o maksimiranju dohodka po radniku. 10 Ipak je
mnogo jednostavnije zamijeniti teoriju drugom koja vie odgovara
injenicama. Osim toga, postoji opeprihvaeno pravilo u znanstvenom
istraivanju kgje kae da se od dviju teorija s jednakim sposobnostima
predvianja prednost daje onoj koja je jednostavnija.
Kada su me moji studenti prvi put izazvali da izvedem alternativnu
teorijull, nisam se upitao to bi radnici uinili, nego to smo mi, kao
lanovi radnikog savjeta, stvarno inili. Odgovor je ovaj: Na poetku
nove poslovne godine radniki savjet odreuje eljenu raziriu osobnog
dohotka koji treba postii. eljeni dohodak sastoji se od prologo-
dinjeg dohotka ili od nekog standardnog osobnog dohotka lD i pro-
mjene - uobiajeno nekog dodatka - koji se treba ostvariti u teku-
oj godini (.6. lD). eljeni dohodak funkcija je: (a) oekivane prodaje;
(b) dohotka u ostalim poduzeima; (e) dohodaka u prethodnoj i pri-
janjim godinama; (d) produktivnosti rada; (e) trokova ivota; (f) po-
rezne politike, i (g) dugoronih oekivanja o rastu dohodaka i zapo-
slenosti. I
Osobni dohodak je fiksiran, pa preostaje da se maksimira rezi- II
dualni viak. I
(6) 11: = pq - [Cro + dro) Xl + pzXz + k]
Na kraju godine se eljeni dohodak prilagoava na vie ili na nie,
ovisno o uspjehu poduzea. Prema tome, moramo razlikovati dva tipa
dohotka: knjigovodstveni (w + .6.w) i stvarno isplaeni osobni dohodak
(w + .6.w + .6.w*). U funkciju cilja ukljuuje se samo prvi od njih: za
sve praktine svrhe on ima alokacijsku ulogu platnog stava - a da nije
platni stav.
Dovoljan je pogled na jednadbu (6) da se uvjerimo da su matema-
tike osobine te jednadbe iste onima iz jednadbe (2): samoupravno
poduzee ponaat e se kao i neoklasino poduzee i bit e podjednako
281

efikasno. Jedina razlika - a ipak takva da ima izuzetno znacaJne
drutvene konzekvence - jest da rad nije vie roba: vie se ne pro-
daje poslodavcu i tako se stvarno zaraeni osobni dohodak ne pokazuje
u naoj tabeli. Pri interpretaciji (6) ne smije ,se poiniti greka i go-
voriti o maksimizaciji profita. Upotrebljena funkcija cilja ispravno se
opisuje kao maksimalan ukupni dohodak koji ovisi o ograniavanju
da raunovodstveni osobni dohodak bude w + !lw.
Moe biti znaajno upozoriti na drugu prilino uobiajenu po-
greku - da se identificira maksimiranje vika s veliinom toga vika.
Maksimizacija ne znai da taj viak treba biti velik ili da on ak mora
postojati. Savreno je mogue da ponaanje poduzea bude odreeno.
naelom maksimiranja vika, a da je stvarni viak mali ili .da ak opada
- . kao to je to sluaj, na primjer, u jugoslavenskim poduzeima
nakon 1965. godine. Koliki e viak biti, ovisi o prethodnim odbicima
od dohotka, tj. o eljenim osobnim dohocima. Maksimira se ono to
preostaje i to odreuje obrazac reagiranja poduzea na trina kre-
. 12 . .
_
t ~a.
Nasuprot prirodnoj znanosti koja je uvijek pozitivna, drutvena
znanost moebiti i normativna. To prua posljednju mogunost za
spaavanje teorije ilirskog poduZea. Moebiti tono da stvarna samo-
upravna poduzea koriste funkciju cilja kao to je opisano u (6), a
ipak to ne mora biti racionalno: moda bi radnici morali maksimirati
dohodak po zaposlenoj osobi. Budui da ono to je racionalno u ka-
pitalistikoj sredini ne treba biti racionalno u socijalistikOj sredini,
ovdje se suoavamo s tekim problemom identificiranja kriterija ra-
cionalnosti i odreivanja sistemsko-specifine racionalnosti. Taj pro-
blem prelazi granice ove knjige. No, moe se bar pokazati da (6)
zadovoljava kriterije neoklasine racionalnosti. Moemo zamisliti da
radniki savjet prihvaa dugoroni plan koji maksimira dohotke po
zaposlenom radniku u zajedniki izabranom horizontu. Plan se tada
razbija u niz kratkoronih planova, jedan za svako poslovno raz-
doblje. Rezultirajui osobni dohoci predpostavljaju eljene dohotke za
odnosna razdoblja.
v. Optimalna stopa investiranja
U odjeljku I, toka 6, postulirali smo potrebu da u socijalistikoj
privredi postignemo optimalnu raspodjelu dohotka i optimalnu stopu
investiranja. Prvi optimum smo razmatrali u vezi s jednakou potro-
aa. Drugi emo razmatrati sada. Znaenje drugog optimuma ne moe
se previe isticati.
Uoili smo kako neoklasina paradigma onemoguuje da se otkrije
optimalna raspodjela dohotka. Isto tako, u toj se paradigmi ne moe
odrediti optimalna stopa investiranja, osim za akademske potrebe.
Pristup je standardan. Odredimo planski horizont unutar kojeg treba
maksimirati potronju i primijeniti odgovarajue diskontne stope na to-
kove potronje radi svoenja budue potronje na sadanju vrijednost.
Izaberemo investicijski plan koji e maksimirati potronju uz dana
ogranienja. Budui da je svaki horizont planiranja proizvoljan i da
282
I
se ne moe otkriti utilitetna diskontna stopa, cijeli postupak zavr-
avau slijepoj ulici. Manje kritiki autori koriste trinu kamatnu
stopu kao supstitut za stopu vremenske preferencije i za mjeru margi-
nalne efikasnosti investicija. To, meutim, nikako nije doputeno. Kao
to je Keynes pokazao - i mnogi prije i poslije njega - trina ka-
matna stopa osnovni je monetarni fenomen i nema nita zajednikog
sa stopom drutvene vremenske preferencije/diskonta. Ta stopa je raz-
liita, kao i marginalna efikasnost investiCija (mei), u rastuoj privredi
za poduzee i za privredu u cjelini, ak ako su sve trine nesavre-
nosti uklonjene. Dvije marginalne efikasnosti investicija mogu se ak
razlikovati u predznaku, kao to je ve spomenuto u odjeljku I, toka
s. Na odreenoj toki, poduzee koje investira jo e poveavati svoju
proizvodnju (individualna mei je pozitivna), a nezamjetno e smanjivati
moguu proizvodnju svakog drugog poduzea u sistemu, i ukupni zbir
tih malih gubitaka bit e vei od dobitka poduzea koje je investiralo
(drutvena mei je negativna).
Mijeanje dvije mei prouzroilo je gotovo openito nerazumijevanje
strukturnih karakteristika privrede. Naravno, opeprihvaeno je da
marginalna efikasnost investicija pada, bar nakon neke toke. Meu
tim, kako pojedina poduzea prestaju ulagati mnogo prije nego nji-
hove mei padnu na nulu, zakljueno je da sluaj kad je drutvena mei
nula znai tako veliki opseg ulaganja da bi potronja morala biti dras-
tino smanjena. Zbog toga bi razina gladovanja predstavljala gornju gra-
nicu ekonomskog rasta. To je naprosto krivo. Pod normalnim uvjetima,
granica najveeg rasta (drutveni mei = O) dostie se dok se potronja
poveava. Sve to se efikasno moe uiniti jest da poveamo udio
investicija u nacionalnom proizvodu za jedan ili dva posto godinje
dok odnos bruto investicija prema bruto nacionalnom proizvodu ne
bude oko 0,35 do 0,40, kad nije mogue dalje ubrzavanje rasta. No,
male godinje promjene od jedan posto stvaraju uda u duljem raz-
doblju. Radei na dugoronom razvojnom planu Jugoslavije za raz-
doblje od 1960. do 80. godine, usporedio sam dvije investicijske alter-
native: (a) stopa investiranja ostaje nepromijenjena na razini od 23 po-
sto; i (b) stopa investiranja se poveava za jedan postotni poen godinje
dok ne dosegne stopu od 35 posto i tada ostaje nepromijenjena. 13 Naj-
vei nesklad izmeu dva toka potronje javlja se u desetoj godini i
jednak je jednogodinjem kanjenju, drugim rijeima, alternativa (b)
postie isti opseg potronje u jedanaestoj godini. Dvije alternative
izjednaavaju godinju potronju u etrnaestoj godini. Ako se dobitak
u potronji u ostale dvadeset i tri godine usporedi sa rtvovanom
potronjom u prvih etrnaest godina, dobije se odnos SO: 1.
Pretpostavimo da je odran referendum na kome se od sta-
novnitva trailo da prihvati plan koji u svojoj najloijOj godini trai
jednogodinje odgaanje u ostvarivanju mogue razine potronje, ali
u toku planskog razdoblja obeava SO puta vee poveanje u potronji
nego to je veliina rtvovane potronje u prvim godinama planskog
razdoblja. Vrlo je vjerojatno da e taj plan biti prihvaen.
Sada imamo sve elemente da bismo rijeili problem optimalne ted-
nje i investiranja. Pretpostavit emo ovo :14
1. Potronja dosie maksimum za vrijeme ivotnog vijeka lanova
zajednice. To se opravdava ili odravanjem sveobuhvatnog referendu-
283
 ma ili pretpostavkom o funkciji blagostanja koja znai da je bolje tro- rastom koji unitava resurse, stvara meunarodne napetosti i
iti vie nego manje u nekom ljudskom vijeku ako to ne ukljuuje ekoloko zagaivanje. Ta tri neeljena efekta nisu rezultat rasta kao
stvarna odricanja. U stvarnosti, neka razdoblja ivota mogu postav- takvog, nego su rezultat posebne drutvene organizacije rasta. Inve-
ljati vee zahtjeve za zadovoljavanje potreba nego neka druga raz- sticije se mogu koristiti za poboljavanje okoline, inovacije mogu biti
doblja (i, naravno, ne znamo tono koliko dugo emo ivjeti). Sve to usmjerene prema ouvanju resursa i poveano bogatstVo moe se upo-
moemo prihvatiti i samo pretpostaviti da se odstupanja u potrebama trijebiti da se pomogne onima koji zaostaju.
pojedinaca kompenziraju tako da se drutvo, u prosjeku, ponaa tako Tehniki je optimalna stopa investiranja odreena tokom na inve~
da maksimira potronju svake generacije. sticijskoj krivulji u kojoj drutvena marginalna efikasnost investicija u
2. Drutvo je demokratino, to podrazumijeva da svaki potroa odnosu prema razdoblju od 20 do 25 godina postaje nula. Kao to je
ima jedan glas. U suvremenim zajednicama, prosjeno oekivanje tra- ve spomenuto, pod normalnim uvjetima takva investicijska politika
janja ivota pojedinca bit e izmeu 35 i 50 godina u svakom trenutku. ne moe znaiti ak ni privremeno smanjivanje potronje. Kad jed~om
vremena. To je istovremeno ivotni vijek generacije prema kojemu pone funkcionirati, ona proizvodi udio bruto investicija u bruto na-
e se maksimirati potronja. . cionalnom proizvodu oko 35 do 40 posto i godinju stopu rasta pro-
- 3. Budui da je sposobnost apsorbiranja investicija ograniena, izvodnje i potronje od oko 10 posto, ako se moe vjerovati nedav-
marginalna efikasnost privrednih investicija mora opadati kako se in- nom iskustvu i statistici nacionalnog dohotka.
vesticije u jedinici vremena poveavaju. Ona se smanjuje sporije ako Toka mei = O ne moe se izravno i strogo odrediti jer
je stopa tehnolokog napretka via, no u svakom sluaju opada. ls se u ekonomiji obino ne mogu ponovo provoditi isti eksperimenti pod
4. U stvarnom svijetu neizvjesnost rezultata investicijskih odluka nepromijenjenim uvjetima. Meutim, ta toka moe se prilino dobro
poveava se s duljinom planskog horizonta. Do sada izraeni dugo- aproksimirati neizravnim metodama - na primjer, promatrajui kre-
roni razvojni planovi rijetko prelaze horizont od 20 godina, a gotovo tanja u aktivizacijskom razdoblju pojedinih. investicijskih projekata,
nikad ne prelaze vie od 25 godina. Ta praksa ukljuuje vjerovanje da ispitujui promjene u upotrebi kapitala i usporeujui nacionalne re-
budui dogaaji postaju tako neizvjesni nakon 20 do 25 godina da zultate s onima drugih zemalja. Tonost takvih metoda ne mora po-
programiranje ili predvianje tih dogaaja ne moe nikako poboljati sebno zadovoljavati, no jesu li greke u mjerenju u prirodnim zn~
dananje investicijske odluke. nostima bitno drugaije?
5. Proi?;lazi da je relevantan vremenski horizont za maksimiranje
proizvodnje 20 do 25 godina. Zbog toga se marginalna efikasnost inve-
sticija mora svesti na nulu u odnosu prema tom vremenskom raz-
doblju.
6. Svaka generacija ne maksimira samo proizvodnju nego sasvim
vjerojatno i potronju jer je ivotni vijek svake generacije znatno
dulji od planskog horizonta. Unutar 20-25 godina potronja se ne
maksimira zbog toga to se dio proizvodnje upotrebljava za investicije
koje ne donose rezultate unutar toga razdoblja. Kad je aktivizacijsko
razdoblje investicija dovoljno kratko, te investicije stvaraju potrona
dobra- ili izravno ili neizravno preko daljeg investiranja - unu-
tar preostalih godina generacijskog ivotnog vijeka. lG Prema tome,
svaka generacija maksimirat e svoju ukupnu potronju ako se uzme
u obzir da svako novoroene pomie krajnju granicu ivotnog
vijeka generacije naprijed.
Tih est toaka dovodi do oitog zakljuka: karakteristike stvar-
nog svijeta takve su da se odluke o maksimiranju proizvodnje podu-
daraju s odlukama o maksimiranju potronje ako se sloimo da je
maksimiranje potronje svake generacije ispravan cilj za nacionalnu
investicijsku politiku. Naravno, nema logike potrebe da se sloimo u
. tome. No, cilj i ukljuene pretpostavke ine se prilino rea1istinima
- sigurno znatno realistinije od uobiajene pretpostavke ekonomskog
teoretiziranja. .
Moda je nuno kratko objanjenje. Maksimiranje potronje oprav-
dava se kao nastojanje da se zadovolje materijalne potrebe zajednice,
to je bre mogue, radi maksimalnog poveanja carstva slobode
svake osobe. To nikako nije povezano s nesmotrenim pretjeranim

284 285

Poglavlje 13
Makroekonomska organizacija
1. etiri osnovne institucije
Kao i obino, poinjemo s kratkim povijesnim pregledom. Razvoj
trine privrede pratila je laissez-faire ideologija, torija nevidljive
ruke i takozvani Sayov zakon koji je pretpostavljao da svaka proiz-
vodnja ne poveava samo ponudu dobara, nego stvara i potranju
za njima. estoke ciklike oscilacije u toku cijelog devetnaestog sto-
ljea nisu sprijeile da se 1870-ih godina pojavi neoklasina ekonomija,
koja je propovijedala automatsku stabilizaciju privrede pomou margi-
nalnih prilagoavanja i koja je dosegla svoj vrhunac u estetski pri-
vlanoj teoriji ope ravnotee Leona Walrasa. Na praktinoj razini ljudi
su Ve postali svjesni postojeih problema i, u drugoj polovici sto-
ljea, vlade su poele regulirati monetarne poslove uspostavljanjem
centralnih ili narodnih banaka. Obino je jedna od postojeih privat-
nih banaka bila odabrana i transformirana u polujavnu ili javnu
instituciju. Prije prvog svjetskog rata ve je postalo prilino jasno da
je monetarna politika postala neophodna za stabilizaciju i da inhe-
rentne trine snage, bilo kakve one bile, nisu dovoljne. No, monetarna
teorija nije zapravo nikada bila integrirana u dominantnu neoklasinu
teoriju. Osim toga, vjerovalo se da je monetarna politika ne samo
nuna nego i dovoljna.
Tu iluziju temeljito je razbila velika ekonomska kriza 1930-ih
godina. Uskoro je Keynes otkrio da je Sayov zakon pogrean,1 i da do
ravnotee esto dolazi na razini nezaposlenosti. Keynes je objasnio
zato monetarna politika sama za sebe pod uobiajenim okolnostima
ne moe promijeniti ravnoteu nezaposlenosti u ravnoteu pune za-
poslenosti. Radi rjeavanja toga problema on je u igru uveo fiskalnu
politiku.
Objanjenje stvarne tednje vremenskim preferencijama stanovni-
tva bio je jedan od nepovredivih stavova neoklasine ekonomije sve
do naeg vremena. Ekonomski teoretiari ovog stoljea - kao i nji-
hove kolege iz prolog stoljea - nisu se zabrinjavali zbog esktremnih
fluktuacija vremenskih preferencija kako se to odraavalo u nega-
tivnoj stopi tednje za vrijeme amerike depresije i stopi tednje od
35 posto za vrijeme japansk()g procvata. Keynes je objasnio tu tajnu
pokazujui da u industrijskim zemljama uzrok niskim investicijama nije
visoka vremenska preferencija, nego obrnuto; drugim rijeima, da
prevelika tednja prouzrokuje premale investicije. To se inilo kao
hegelijanska dijalektika, ali je u stvari bila rije o vrstoj pozitivnoj
286
ekonomiji. Ipak u dijelovima iste teorije, udbenici jo utvruju
nacionalnu stopu tednje individualnim vremenskim preferencijama.
Kejnesijanska ekonomija pune zaposlenosti potencijalno je bila i
ekonomija rasta. Naime, uz danu stopu tehnolokog napretka, pove-
anje radne snage jednoznano odreuje maksimalni mogui rast pro-
izvodnje - kako je to poslije bilo obraeno u modelima tipa Harrod-
-Domar. U stvari, Keynes nije nikad iao dalje od analize kratkorone
ravnotee. U njegovo vrijeme privrede su rasle po stopama izmeu 2 i
4 posto godinje. Stope izmeu 5 i 10 posto - uobiajene u nae vri-
jeme - inile bi se Keynesu i njegovim suvremenicima (sjetimo se
teorije stagnacije) nerealnim, fantastinim, nemoguim, neim o emu
ne vrijedi ni razmiljati.
Postkejnesijanska ekonomija nije uinila mnogo da se ta praznina
. popuni. Administrativno planiranje sovjetskog tipa nije bilo ni pri-
vlano ni efikasno u visoko razvijenim zemljama. Pa ipak, problem je
prilino oit i moe se formulirati u dva pitanja: Zato se-fiskalna
politika ne bi upotrijebila kao instrument rasta? Zato vlada ne bi
osnovala posebnu finansijsku instituciju koja bi nalikovala mone-
tarnoj vlasti centralne banke?
Sada moemo produiti s izgradnjom institucija. Naravno, postoji
mnogo ekonomskih institucija. U ovom poglavlju opisat emo njih ne-
koliko i njihove meusobne veze. No, etiri od tih institucija osnovne
su i u stvari odreuju funkcioniranje cijelog sistema. Jedna od njih se
bavi formuliranjem planova. Druge dvije primjenjuju ekonomske po-
litike koncipirane tako da se ispune planovi; jedna od njih bavi se prije
svega kratkoronim prilagoavanjima, a druga dugoronim promje-
nama. etvrta institucija rjeava posebne sporove.
1. Zavod za planiranje. Taj zavod predstavlja ustvari instituciju
za prozivodnju informacija. No, za razliku od zavoda za statistiku,
zavod za planiranje proizvodi informacije o budunosti: predvianja
i razvojne planove. On nema nikakvih administrativnih nadlenosti.
Njegova jedina funkcija je da uradi ex ante ono to trite radi ex post
i da to uradi bolje. Drugim rijeima, zadatak zavoda za plan jest da
postigne ex ante koordinaCiju ekonomskih aktivnosti na .osnovi rele-
vantnog skupa preferencija. Ako su predvianja zavoda za plan dobra,
samo postojanje plana djelovat e kao snaan instrument koordinacije.
Ono to jo ostaje, moe se postii s preostale tri institucije.
2. Narodna banka. Narodna banka mora opskrbiti privredu ade-
kvatnim koliinama domaeg i stranog novca. Ona slui kao posljednji
zajmodavac i tako spreava periodine slomove monetarnog sistema.
Kontrolirajui ponudu novca, narodna banka takoer vri vaan utjecaj
na opu ekonomsku stabilnost. U tom smislu je moda najvaniji za-
datak kontroliranje cijena. Meutim, koritrola ponude novca mora
biti strogo kvalificirana. Kvantitativna teorija novca. objanjava infla-
ciju kao posljedicu prevelike ponude novca. Keynesov inflacijski jaz
nije bio daleko od tog objanjenja. Tako monetarna restrikcija postaje
oiglednim lijekom. Meutim, kada se primijeni, ona obino dovodi
do kontrakcije privrednih aktivnosti i nezaposlenosti. Tada je otkri-
veno da inflaciju mogu prouzroiti i strukturalne disproporcije, i da
je monetarna politika nemona da svlada takvu inflaciju. Trei tip
inflacije prouzroen je disproporcijama u raspodjeli dohotka.2 Taj tip
287
 se obino razmatra kao trokovna inflacija, zajedno s nekim manje
vanim oblicima. Jasno je da monetarna politika ne moe rijeiti ni
taj sluaj.
U razumijevanju funkcije narodne banke moe pomoi jedna ana-
logija. Automobilski motor ne moe raditi bez motornog ulja. Nalik
tome, poslovne transakcije se ne mogu obavljati bez novca. Ako je
koliina ulja nedovoljna, motor se moe otetiti ili ak unititi. Stoga nim bankama, a administrativni poslovi oko poreza preputen su se-
je nadolijevanje ulja u motor od ivotne vanosti. No, ako motor ne
radi ispravno, nikakva koliina ulja nee ukloniti neprilike. Mora se
popraviti sam motor. Steta koju narodna banka moe uiniti primje-
njujui nekorektnu politiku mnogo je vea od pomoi koju ona moe skim tokovima. Administrativni budet, interventni investicijski program
osigurati primjenjujui korektnu politiku u prevladavanju tekoa. To
je institucija marginalnih i kratkoronih prilagoavanja. . nog plana. Godinji planovi predstavljaju operativno razbijanje srednjo-
Uz cijene, banka moe pokuati kontrolirati investicije (i agregatnu
potranju) mijenjajui diskontne kamatne stope. Empirijska istraivanja
su, meutim, pokazala da je investicijska potranja visoko neelastina
na promjene kamatne stope. Nije vana kamatna stopa, nego prilike
,za rentabilno ulaganje (u industrijskim zemljama), odnosno raspolo-
ivost investicijskih sredstava uz razumne stope zajmodavcima (u zem-
ljama u razvoju).
3. Razvojni fond. Banka sama ne mora biti jako efikasna, ali za-
jedno s razvojnim fondom ona moe postii zadivljujue rezultate.
Fond nadopunjava monetarne operacije banke stabiliziranjem inve-
sticija, agregatne potranje, platne bilance i onih cijena ije promjene
su posljedica strukturnih disproporcija. Gledano na dugi rok, fond je
odgovoran za postizavanje eljene stope rasta.
Aktivnosti fonda zamjenjuju fiskalnu politiku, koju je tradicionalno
provodilo ministarstvo financija. Ta je politika openito tako tijesno
povezana s budetskom politikom da teorijska analiza ne uspijeva
da ih razlikuje. A ipak, razlika je sasvim oita. Budet je sredstvo
kojim se planirane aktivnosti dravne administracije i razliitih javnih
slubi financiraju iz planiranih izvora. Stabilizacija, razvoj i preraspo-
djela dohotka su izvanbudetske aktivnosti i pripadaju fiskalnoj politici.
Od te tri aktivnosti prve dvije moe obavljati fond, a trea je iskljui-
vo u nadlenosti skuptine. " kasnost - ekonomske politike ozbiljno e biti umanjena. Postojat
Ako se razvojni fond uspostavi kao posebna investicijska institu-
cija, moraju se ispuniti odredeni uvjeti. Fond ne moe uvoditi nove
poreze ili mijenjati poresku progresiju i, openito, ne moe utjecati
na raspodjelu dohotka izmeu drutvenih skupina ili dijelova privrede.
No, on moe mijenjati dodatne poreze da bi izjednaio agregatnu po-
tranju i ponudu. Fond djeluje unutar granica drutvene funkcije blago-
stanja koje odreuje skuptina. Fond odgovara za stabilnost i rast pod
uvjetima efikasnosti Paretovog tipa. Cilj je poveati rast bez poremea
ja u raspodjeli. Teoretski, taj cilj nije sasvim nedvosmislen i u praksi
se odstupanja ne mogu izbjei. Ali situacija nije bitno drugaija od one
u monetarnom podruju gdje je narodna banka openito prihvaena
kao nezavisna monetarna vlast.
Fond moe ispuniti etiri skupine ciljeva: provoenje investicijskih
programa, kratkorono investiranje u obrtna sredstva za posebne
svrhe, voenje subvencija i kompenzacija, djelovanje na agregatnu
potranju i ponudu (apsorpcijom vika i deficitarnom . potronjom
288
koji zamjenjuju prijanje budetske vikove i manjkove). Investicije
se financiraju iz otplata zajmova, od odreenih poreza i posudbom
razliitih vrsta.
U organizacijskom smislu, fond nije poslovna institucija nego insti-
tucija za formuliranje politike; on je financijska, a ne administrativna
institucija. Konkretno upravljanje zajmovima preputeno je komercijal-
kretarijatu za financije. Kratkorona ekonomska politika zahtijeva tijes-
nu kooperaciju tih institucija. Sekretarijat za financije priprema budet,
fond godinje programe intervencija, a banke predvianja o financij-
i predvianja financijskih tokova predstavljaju tri komponente razvoj-
ronog plana koji priprema zavod za planiranje.
4. Arbitraa za dohotke i cijene. Samoupravna privreda moe
ispravno funkcionirati samo ako su rezultati poslovnih pothvata realno
predvidivi (pretpostavljajui da se poduhvati uklapaju u opi
plan, da oni nisu ekstravagantni, itd.). Preciznije, zaraeni dohodak
treba biti rezultat rada, a ne sluajnih i nekontroliranih faktora.
Vlada i njene agencije odgovaraju za osiguravanje takvih uvjeta u
privredi.
. Ako je neizvjesnost previe velika, radne organizacije zaraivat e
neoekivane dobitke iIi e trpjeti neoekivane gubitke. Neoeki
van dobitak nije teko rijeiti; kolektivi se nee buniti, a i onako e
se najvei dio dobitka apsorbirati automatski progresivnim oporezi-
vanjem plaa. Potpuno su druga stvar neopravdani gubici; radnici e
zahtijevati normalne dohotke, a ne postoje automatski negativni porezi
za amortiziranje gubitaka. Prema tome e neoekivani gubici ili ne-
opravdana smanjivanja dohodaka predstavljati stalni izvor politikih
problema. To je tono kada vlada ne uspije poduzeti odgovarajue ak-
cije. A jo je tonije kada su neoekivani gubici prouzroeni namjer-
nim vladinim akcijama kao to je zamrzavanje cijena neke robe,
uvoenje uvoznih kvota ili ukidanje odreenog programa potronje
vlade. Ako se nita ne uini, moralna osnova - a, prema tome, i efi-
e tendencija k nasilnim naknadama za gubitke preko stvaranja
skupina koje e vriti pritiske, planovi e se napustiti, a vlada e po-
stati preoprezna i neodgovorna, preputajui inicijativu i odgovornost
skuptini koja nije osposobljena da rjeava svakodnevne poslove.
Ispravno rjeenje jest osnivanje arbitrae za dohotke i cijene,
koja e rjeavati sporove. Budui da se moe uspostaviti prilino
jednostavan skup pravila i kriterija,3 a efekti na dohotke i cijene se
mogu izmjeriti, arbitraa - a ne politiko sukobljavanje u skuptini
- predstavlja pravi pristup. Odbor za arbitrau je nezavisna institucija
sastavljena od kvalificiranih predstavnika relevantnih interesnih sku-
pina (vlada, sindikata, privrede, znanstvenih institucija) kojoj se povje-
rava da rjeava albe protiv diskriminatornih mjera vladinih agencija
i zahtjeve za uspostavljanje podjednakih uvjeta privreivanja. Odbor
moe narediti vladi da promijeni odreenu politiku iIi mjeru i/ili da
kompenzira onu stranu koja je pretrpjela gubitke. Kompenzacije se
isplauju iz razvojnog fonda.
19 Politika ekonomija socijalizma
289
 ---- ----------------~------------------
II. Federacija: tri osnovne funkcije ekonomske politike
U usmjeravanju privrede, federacija ima tri osnovna zadatka: (1)
ujednaavanje uvjeta privreivanja, bez kojeg nema raspodjele prema
radu i bez kojeg dolazi do monopolske eksploatacije; (2) gledano-
kratkorono, ostvarivanje trine ravnotee, bez koje je zadatak (1)
neostvariv, odnosno samostalnost radnih organizacija unitena; (3)
na dugi rok, ostvarivanje ekonomskog rasta, bez kojeg zadaci (1) i (2)
i izgradnja socijalizma nisu mogui.
Ti zadaci nisu laki ni jednostavni i stoga e jedan dio organa
ekonomske politike neprestano nastojati prebaciti odgovornost za pri-_
vredne neuspjehe na druge, osobito na poduzea. Kod promaenih
investicija bit e odgovorna poduzea koja su ih poduzela i banke
koje su ih financirale bez pokuaja ispravljanja tog fenomena, odnosno
uoavanja injenice da je ponaanje privrednih organizacija u proiz-
vodnO-investicijskom smislu funkcija ekonomskog sistema i ekonom-
ske politike. Kad rastu cijene, odgovorna su poduzea kOja ih pove-
avaju. Radni kolektivi se optuuju za nec;lovoljnu drutvenu svijest
kad osobni dohoci rastu bre od produktivnosti rada. Ako je privreda
nelikvidna, izvoz premali, odnosno uvoz prevelik, opet su odgovorna
poduzea to ne prihvaaju nakane reforme i ne pridravaju se
preporuka i -politikih rezolucija. Takvo ponaanje dijela vladinih
agencija, razumljivo s psiholokog stajalita, uvjetovano je rairenim
nepoznavanjem prirode ekonomske politike i zahtjeva drutvene pod-
jele rada. Vlada je odgovorna za funkcioniranje privrede jer joj na
raspolaganju stoje dovoljno moni instrumenti ekonomskog usmje-
ravanja, ak i kada ne moe izdavati administrativne direktive. S druge
strane, autonomnost poduzea ne znai nikakvu odgovornost za ma-
kroekonomske posljedice njihovih djelovanja. Radni kolektivi rade
pod odreenim uvjetima koji su im dani kao parametri kod odlui
vanja. Uzimajui u obzir te parametre, oni se vode svojim materijalnim
interesima u odluivanju. Upravo zato to motiv za ekonomske aktiv-
nosti dolazi iz materijalnih interesa, nepotrebna je birokratska po-
dreenost i mogua je stvarna autonomija. Meutim, zadovoljavanje
nekih parcijalnih interesa ne smije otetiti druge parcijalne interese;
ili se javlja eksploatacija koja -je nespojiva sa SOCijalizmom. O insti-
~cija~a i p.a~ametrima sistema ovisi da li ce doi do eksploatacije
lh ne, 1 da 11 ce odluke samoupravnih radnih organizacija voditi eko-
nomskoj ravnotei i rastu. A za instituCije i parametre sistema odgo-
vornost snose organi zajednice. - - takoer rastu bre nego drugdje. Osim toga, prije je pokazano (po-
Tri osnovne funkcije obuhvaaju sljedee:
1. Ujednaavanje uvjeta privreivanja znai da se privreda mora
organizirati tako da sve privredne jedinice odluivanja zarauju do-
hodak pod istim polaznim _uvjetima. Kada se tada pojave razlike u
dohotku, one e biti posljedica razlika u radu i poduzetnitvu, a ne
posljedica izvanjskih uvjeta koje radni kolektivi ne mogu kontrolirati.
Za ujednaavanje uvjeta neophodno je (a) osigurati stabilnost privrede;
(b) ukinuti administrativnu intervenciju, a posebno este promjene
regulativnih mehanizama, koje djeluju na promjenu parametara eko-
nomske aktivnosti. i (c) sprijeiti stvaranje monopola i ukloniti velike
trine nesavrenosti.
290
Objektivno je stupanj jednakosti uvjeta privreivanja prilino lako
odrediti. Sredstvo je isto kao kod odreivanja raspodjele prema radu
(poglavlje 9). Prosjeni dohodak svih industrijskih grana (sa statis~k~
zadovoljavajuim brojem institucija) morao bi biti jednak - u cijelo]
privredi.
Ujednaavanje privrednih uvjeta ukljuuje kompenziranje onih in-
dustrijskih grana koje su pretrpjele tetu zbog intervencija vlade.
Ono takoer obuhvaa ujednaavanje regionalnog razvoja. Meutim,
- ono ne iskljuuje poticanje ili zapostavljanje odreenih proizvodnih
grana kada je to prihvaeni cilj plana. .
2. U meuzavisnom sistemu kakav je privreda, ne moe se mnogo
uiniti nezavisno i individualno. Poslovni uspjeh svakog pojedinog
poduzea dobrim je dijelom unaprijed odreen funkCioniranjem pri-
vrednog sistema kao cjeline. Ako taj sistem loe _funkcionira, tada
napor kolektiva i strunjaka, odnosno vjetina uprave poduzea ne
moe osigurati dobre poslovne rezultate. U tom smislu, osigu~anje
trine ravnotee znai: (a) postizavanje pune zaposlenosti radne snage
i ostalih faktora proizvodnje; (b) stabilizaciju cijena i (c) postizavanje
uravnoteene platne bilance. Da bi se postigli ti ciljevi, nije dovoljno
da se izgradi odgovarajui ekonomski sistem: mora se poduzeti pri-
kladna anticiklika politika protiv stagnacije i nezaposlenosti s jedne
strane, i protiv inflacije, s druge strane. Zadatak se moe rijeiti od-
govarajuom kombinacijom monetarne, kreditne, fiskalne politike i
politike dohodaka.
3. Ekonomski razvoj je krajnji test progresivnosti drutveno-eko-
nomskog sistema. Da bi socijalizam opstao, njegova stopa ekonomskog
razvoja mora biti via od stope u bilo kojem alternativnom drutvu.
Nije dovoljna puna zaposlenost. Drutveni sistemi koji zaostaju u
ekonomskom razvoju nuno propadaju. S druge strane, svjetska pri-
vreda se prilagoava prema onim sistemima koji najbre napreduju.
Lane filozofske rasprave o tome da li je razvoj poeljan ili ne, ne
idu ovamo. injenica je da narod eli ekonomski razvoj i da estoko
reagira ako ga ne dobije. Prilino moderna briga o tome da li e razvoj
dovesti do ekoloke katastrofe groteskno je netona: zrak, voda, itd.
mogu se ili zagaditi ili oistiti - a to ovisi o ekonomskoj politici, a ne
o razvoju. Poznat je pogrean argument akademskih ekonomista da
rast zahtijeva investicije, porast investicija znai smanjivanje potro-
nje, a potroai nee prihvatiti takva smanjivanja. U privredama koje
najbre rastu, realni osobni dohoci - i, prema tome, potronja -'-
glavlje 12) da maksimalna stopa rasta maksimira potronju za svaku
generaciju u njenom ivotnom vijeku.
Rast nije identian razvoju, ali je neophodan predUVjet razvoja.
I rast i razvoj odgovornost su federacije.
III. Federacija: institucije
Samoupravna privreda moe se zamisliti kao gravitacijski sistem
u kojem parlament predstavlja sredite gravitacije, a proizvodne jedi-
nice periferiju. Nema fizikog kontakta -izmeu sredita i periferije.
19'
291
 al
Silu gravitacije, koja osigurava stabilnost sistema, predstavljaju ma- .sa og
terijalni (i nematerijalni) interesi proizvoaa. Republike predstavljaju -
sline gravitacijske sisteme koji se kreu unutar globalnog sistema.
Tako se sistem u cjelini ponaa kao policentrini sistem. Meutim, m ~r-D-~
ne moe se pretjerivati u analogiji; postoje znatne razlike izmeu koz- r-- ~o.!l:: r-: ...,. t~
al --II
.... c (I')
Oca C: :i2
mea
mikog i ekonomskog sistema. Jedna od tih razlika je da u ekonomskom 0...0 ul
zn e
sistemu postoji pet specifinih tipova veza izmeu sredita i periferije. 1--- em
Oo-
Ve smo prije raspravljali o njirila (poglavlje 12, odjeljak III). To su
OO
- I OC

L-o
:.:.!!l
administrativne, ekonomsko-regulativne, trine, informacijske i do-
govorno-arbitrane veze. Institucije i veze zajedno osiguravaju auto- Cl~
tt
"-'0 0"'0 0 .'" I
matsko reguliranje ekonomskog sistema.
Zadatak federacije je da upotpuni rad podsistema i tako osigura t ~
, =::.':' 'JJ 1'CJ).Ql
_
Co
~ 1; 1-:-.-----"'1
JN ......~."
o"

1
globalno funkcioniranje cjelokupnog sistema. U izvravanju tog za- I ii ffi.aI I
datka federacija obavlja tri funkcije koje smo razmatrali u prethodnom I '
odjeljku. Sve tri funkcije zahtijevaju donoenje jedinstvenih odluka
za cjelokupno privredno podruje zemlje. Ali, jedinstvenost odluka ne
odreuje unaprijed nain njihovog donoenja. Taj nain moe biti
~ I
- rD
1_.. m.!!!.
CC
>01
o ....
autokratski, oligarhijski ili demokratski i parcipativan. Posebno, federa- -::>

cija nije identina s federalnom vladom, niti su centralizirane odlu- I "'~

0-0
0..::>

ke nuno obiljeene inovrukom arbitrarnou.

U ispitivanju institucionalnog modela federacije, moemo se iznova I. J-D '-...,...,
lU
O
::l

drati povijesnog redoslijeda pojavljivanja koordinativnih veza. PO-

lazimo od potpune samostalnosti poduzea na slobodnom tritu i dr- :g
I
a:.E
I I
'.....-
fil
's::

-
",-o
ave koja je izvan privrede i bavi se iskljuivo javnom upravom. Nl!! lU

Budui da je trite inherentno nestabilno, neophodna je regulativa ~~<D

o 0.C: I I s::
CI!
;...
kojom se prije svega, ali ne i iskljuivo, bavi drava. Zbog toga drava ,~tl ~-D
-
lU
:g eA1l.IdneUA1iW -'-- "lj
osniva odreen broj svojih organa koji se specijaliziraju u raznim lU

aspektima ekonomske politike. Ti organi su povezani administrativnim ~.8 ~ J

g. m 'iii r--'-'-'-'-'--, m'
.sS! ~
vezama i obavezni su da izvravaju direktive politikog centra. Kako ~~.g f-r--- ~ 1+-"--'-'---'-"--'-"
~
'"
e I ~~ CI!
centar treba izgledati i kako bi trebao donositi odluke, analizirali smo
u poglavlju 10.
>
en'"
alo
~ ~
.g.... F:;
-a.::
""
z~.-
-o..?> i
!
en
r-----
S
... I
-':0
Q.-'C
'-O
.sz:
CI.>

L- _. . .,. - ;.:_~-=.:.- ~ iI~-o

Na skici 6, etvorokut u sredini predstavlja federalnu skuptinu,
ija je izvrna ruka federalno izvrno vijee. Ono se bavi s tri razliita {f _1-....' ..
skupa problema. Jedan skup odnosi se na tradicionalne upravljake
aktivnosti. J a ga nazivam javnom upravom, a ona obuhvaa vanjske
I
poslove, obranu i pravu administraciju. Drugi skup se odnosi na aktiv- "" II I
nosti koje moemo nazvati drutvenim slubama ili neprivredom. Tu
ide kolstvo, zdravstvena zatita, socijalno osiguranje, znanost, kul- '" '- ~-
:i5~ I
-<;-{] I
tura i slino. Znaajka svih tih aktivnosti je da one ne trebaju sva- iiia _
0'5 ~
kodnevno reguliranje na federalnoj razini. Povremeno se republike
dogovore o specifinim pitanjima i donose okvirni zakon; sve ostalo
.0-0
(5~=a
m Il- m
-'c
stvar je samih republika (i potroaa). Zbog toga federalna vlada nema 1-.. '"
1:
sekretarijate za razne drutvene poslove, nego osniva neadministrativ- ~~
I I;a
na koordinativna tijela, koja se mogu zvati savjetima. Preostaje privreda
koja zahtijeva paljivu i kontinuiranu regulaciju na globalnoj - tj.
federalnoj - razini.
~8
"tic:
C:m
......,
..........
LD
oc:
Federalna vlada osniva ekonomske sekretarijate za provedbu mjera U.N

ekonomske politike. U trinoj privredi jedan dio trita - novano

trite - ima posebno znaenje, stoga je za kontrolu toga trita os- t
: ............................................................................. .
novana posebna institucija, narodna banka, koja je do odreene mjere

292
 nezavisna od sekretarijata za financije. Narodna banka regulira financi-
ranje sistema poslovnih banaka kOje su izravno na tritu. Preko
kontrole novanih tokova najjednostavnije se kontrolira zakonitost
poslovanja poduzea i ostalih institucija. Svaka transakcija se regi-
strira, a sluba drutvenog knjigovodstva periodino obavlja rutinske
kontrole. Jedino SDK od federalnih institucija uspostavlja izravni, ad-
minstrativni kontakt s ekonomskim subjektima. Do toga dolazi zbog
inspekcijskog karaktera SDK, stoga taj administrativni kontakt ne
predstva1ja direktivu, nego vie provjeravanje. Istovremeno, SDK je
Izuzetno vaan izvor informacija o poslovnim transakcijama. Kompju-
terizacija SDK omoguuje organima ekonomske politike da imaju go-o
tovo trenutane informacije o stanje privrede.
Trite jo ne bi funkcioniralo dobro, ak i s institucijama dosad
navedenim. Privreda je neprestano podlona odreenim potresima koji
stvaraju poremeaje koje privatna poduzea i njihova udruenja ne
mogu ukloniti. Zbog toga je nuna opa drutvena, tj. federalna
intervencija. Najprikladniji oblik takve intervencije jest jedna ili vie
institucija koje upravljaju robnim fondovima i reguliraju programe da
bi stabilizirali cijene. Direkcija za poljoprivredne sirovine uklanja flu-
ktuacije u ponudi poljoprivrednih proizvoda svojim robnim fondovima.
DirekCija osim toga provodi program zatitnih i zajamenih minimal-
nih cijena poljoprivrednih proizvoda, ime se stvaraju stabilni i ujed-
naeni uvjeti za poljoprivrednike usprkos krajnjoj nestabilnosti proiz-
vodnje (poljoprivredna proizvodnja lako moe oscilirati i do + 20 po-
sto). Direkcija za industrijske sirovine ima slian zadatak, samo to u
ovom sluaju ona djeluje da bi rjeavala poremeaje koji uglavnom
. nastaju zbog fluktuacija uvjeta cijene i ponude na svjetskom tritu.
Da bi opisani sistem dobro funkcionirao, potrebna je jo jedna
institucija koja e ukloniti mogunosti zloupotrebe do kojih na tritu
dolazi zbog stvaranja monopola, bilo da je rije o monopolima drav-
nih tijela bilo monopolima pojedinih poduzea. Ta institucija je arbit-
rani odbor za dohotke i cijene koja na zahtjev zainteresiranih strana
odluuje o ispravnim dohocima i cijenama. Arbitrani odbor je sastav-
ljen od predstavnika radnih organizacija, sindikata (ako postoje), vi-
sokokolskih institucija i vladinih agencija; njih imenuje skuptina na
odreeno razdoblje i njihove odluke su konane i obavezne za sve,
ukljuujui vladu. Arbitrani odbor je jamstvo da e vladini organi
zaista provoditi ujednaavanje uvjeta privreivanja. Ako primijenjena
politika na tritu dovede jednu industriju u nepovoljan poloaj, a vla-
da propusti da poduzme- neophodne korektivne mjere, arbitraa e
ustanoviti injenino stanje i odrediti krajnji rok kada problem treba
rijeiti. Arbitrani odbor je takoer prikladno tijelo za odreivanje
visine kompenzacije. Ako vlada treba provesti neke vane, ali nepopu-
larne mjere, ona moe traiti prethodno miljenje arbitranog odbora
i njegovom suglasnou moe mnogo efikasnije svladati otpor privi-
legiranih skupina. Odbor e odreivati visinu zatitnih i zajamenih
minimalnih cijena u poljoprivredi, reprezentativne dohodne raspone
prema kvalifikacijama, itd. Ukratko, arbitraa omoguuje da se iz-
bjegnu politiki pritisci, neprincipijelni kompromisi i neodgovorne
odluke do kojh dolazi kad se rjeavanje navednih problema ostavi
294
iskljuivo vladinim organima. U svom radu arbitraa se oslanja na
struni organ kao to je zavod za cijene.
Dosad opisana baterija institucija omoguila bi relativno stabilan,
ali spori rast. Ako bi se stopa rasta sluajno poveala, pojavile bi se
disproporcije, a strukturna neravnotea bi dovela do nestabilnosti i
ponovo smanjila rast. Da bi postigli visoke stope rasta, nuno je ex ante
uskladiti privredne odluke, maksimalno koristiti znanost u razvijanju
moderne tehnologije i upravljanju privredom, i osigurati potrebne
proporcije u proizvodnim kapaCitetima, regionalno i granski. Iako je
nuno sve to specificirati u drutvenom planu, to nije dovoljno. Treba-
mo takoer i instrumente ekonomske politike koji e osigurati da se
ispune planirani ciljevi.
Velik dio investicija ima aktivizacijsko razdoblje ispod dvije
godine. Ako stoga neke tvornice nisu sagraene na vrijeme, a privreda
raste sporo, nedostatna ponuda pokrit e se bez veih tekoa privre-
menim poveanim uvozom. Meutim, za gradnju velike hidrocentrale
ili eliane, ili za otvaranje znaajnijeg rudnika, potrebrio je pet do
sedam ili vie godina. Osim toga, za takve objekte, kao i za prometnu
infrastrukturu, potrebna su velika investicijska sredstva. Ako ta sred-
stva nisu osigurana na vrijeme, ako gradnja nije poela na vrijeme,
a privreda brzo raste, u materijalnoj bilanci zemlje pojavit e se tako
velike disproporcije da ih platna bilanca nee moi podnijeti, i neizbje-
an rezultat bit e snaan inflacijski pritisak uz usporavanje rasta.
Doi e do jo nekih negativnih posljedica. S jedne strane, nedostatak
velike koncentracije kapitala dovest e do gradnje usitnjenih, nerenta-
bilnih kapaciteta. S druge strane, pokuaji da se ostvare dovoljno
velike koncentracije kapitala dovest e do stvaranja proizvodnih i
financijskih monopola izvan drutvene kontrole.
Oito rjeenje je osnivanje federalnog razvojnog fonda, iji zadaci
bi bili (a) da sudjeluje u financiranju onih projekata koji zahtijevaju
izuzetno veliku koncentraciju kapitala i/ili duge rokove gradnje; (b)
da intervenira u uklanjanju (proizvodnih) kapacitetnih disproporcija,
kadgod iz bilo kojeg razloga trite ne uspije dovoljno uskladiti ponu-
du i potranju; (c) da pomogne u uklanjanju regionalnih disproporcija
i (d) da osigura financijska sredstva za neke druge korekcije loeg
funkcioniranja trita.
Federalni zavod za planiranje odgovoran je za ex ante koordinira-
nje ekonomskih odluka. Njegova uloga je prije svega informativna i on
ima komunikacijske ve"ze sa zavodima za planiranje republika, potro-
aa i poslovnih udruenja. Federalni zavod za statistiku prikuplja i
analizira podatke o prolim kretanjima. Vijee ekonomskih savjetnika
uvodi u dravnu administraciju kvalificiranu i nezavisnu znanost.
Zavod za programiranje znanstvenih istraivanja, zajedno s odgovara-
juim fondom, osigurava usmjeravanje na ona istraivanja koja su sa
stajalita zemlje najkorisnija.
Time je iscrpljen popis federalnih institucija. Privreda, sa svoje
strane, takoer stvara neke institucije koje popunjavaju jaz izmeu
trita i federalnog politikog centra. To su prije svega, kooperantski
lanci - obino jedan veliki finalni proizvoa s mnogo kooperativnih
poduzea - koji predstavljaju vertikalno integrirane trine podsi-
295
steme i koji dovode do trajnijeg strukturiranja trita. Zatim su to jo
poslovna udruenja s uobiajenom funkcijom horizontalne integracije.
Zadatak privredne komore je da usklauje interese industrijskill grana
i da kao predstavnik privrede u konzultacijama s vladom utjee na ~
lij.
tekuu ekonomsku politiku. Na kraju, industrijske grane u ovoj shemi 1ii
predstavljaju poseban tip poslovnih udruenja, iji zadatak je da 0.-
00
oe:
~.!!!
upotpuni odreene funkcije i da sauva individualnost poduzea. Mo:-
derna privreda ne podnosi usitnjenost nego zahtijeva integriranost.
Meutim, integriranje preko spajanja znai stvaranje velikih koncen-
tracija ekonomske moi, stvaranje monopola i ukidanje samoupravlja-
nja. Rjeenje je u tome da poduzea sauvaju svoju poslovnu samo-
stalnost, a da integriraju samo one funkcije za koje je neophodna "'.!!!.
e: e:
>CD
o ....
neposredna koordinacija: (a) osnovni istraivako-razvojni rad, koji -::J
"'~
0-0
je preduvjet za neprestano tehnoloko moderniziranje u samoj grani, D.::J
ll.:)
i (b) predvianje ponude i potranje i efikasnog uklapanja u domae :~
o
i strano trite. Da bi ostvarili koordinaciju u pogledu (a), odjeli za
istraivanje i razvoj industrijskih grana povezani su izravno sa zavo-
.......,....,::s
CI)

dom za programiranje znanstvenih istraivanja; u pogledu (b), planski

odjeli industrijskih grana povezani su s federalnim zavodom za pla-
! f!
S
ll.:)
o ~
niranje. Te veze su informacijsko-konzultativne, omoguuju potpunu
informiranost svih aktera i kontinuirano usklaivanje veine odluka,
odnosno otkrivanje podruja neslaganja. Kada se jave takvi sukobi,
'"
.se
!!!o
>E
-'::0
!l-.x
E
o
-'"
"''''
.E e:
",-o
~.,

CI)~
-....
'o
...c
::s
o.
privredna komora i dravni izvrni organi imaju zadatak da pronau - -g~
u. o.
ll.:)
;..
zadovoljavajue rjeenje. Tako se zatvara sistem permanentnog pla- t-,.
niranja. .
....o
~
CIi

CI)

IV. Republika .,
-'"
~
ti.,
::Je:
Republika ima politiko sredite i strukturu slino onima na fede- -o'"
e:~
-O>
ralnoj razini. Izmeu republika i federacije funkcije su podijeljene ta-
ko da je federacija prije svega odgovorna za odnose s inozemstvom
(vanjski poslovi i obrana), a republika je odgovorna za unutranje
poslove (pravosue i javni red).
Budui da se veina federalnih institucija u ekonomskom podruju
bavi ujednaavanjem uvjeta privreivanja i stabiliziranjem trita -
to se moe postii samo centralnim odluivanjem za zemlju u cjelini ti
- republika je osloboena tih aktivnosti. Zbog toga je njena institu~
cionaina struktura u podruju privrede mnogo jednostavnija. Na pod- 'e:"
-o

ruju privrednog razvoja osnovni zadatak republike je da ostvari teri- .,

CI)
o>
..J
torijalno ravnomjeran razvoj. Republiki razvojni fond ima tu ulogu.
Republika moe takoer do odreene mjere ubrzati privredni razvoj
privlaenjem investitora s drugih podruja i iz inozemstva posebnim
olakicama i povoljnijim tretmanom (rjeavanjem komunalnih prob-
lema, obukom radne snage, participiranjem u kreditiranju, itd.).
Na podruju stabiliziranja trita republika moe intervenirati stva-
ranjem fonda zajednikib rezervi, koji se koristi da pokrije gubitke
i da reorganizira nerentabilna poduzea. Meutim, poeljno je da se ne
ostane na redistribuciji sredstava, nego da se pri fondovima osnuju
kadrovske burze ili posebni zavodi za poslovnu organizaciju koji bi

296
posrnulim poduzeima nudili kompletnu financijsku, tehniku i kad-
rovsku pomo, ukljuujui zamjenu cijele upravljake strukture.
Funkcija 'republike u podruju privrede po prirodi stvari relativno
je skromna, ali ona ima osnovnu funkciju na neprivrednom podruju.
Republika tijela formiraju i provode politiku u kolstvu, kulturi, zdrav-
stvenoj zatiti, itd. Osim koordinacije, zadatak federacije je da samo
financijski (dodjeljivanjem pomoi iz federalnog budeta) i legislativno
osigura odreene minimalne zdravstvene i obrazovne standarde za
stanovnitvo nerazvijenih regija. Moe biti poeljnije da republike
skuptine imaju tri vijea u domu proizvoaa, a ne jedno kao na
federalnoj razini. Ta vijea bi se specijalizirala za privredu; kolstvo,'
znanost i kulturu; i za zdravstvo, socijalnu zatitu i slina pitanja.
Da bi se na neki nain republika odvojila od drutvenih slubi (ne-
privrede) - da bi se izbjegla patronaa politikih tijela, to je uvijek
poeljno ako je izvedivo - osnivaju se interesne zajednice. One se
sastoje od predstavnika svih relevantnih drutvenih krugova i funkcio-
niraju kao upravitelji - skrbnici. Politikom odlukom skuptina do-
djeljuje sredstva za razliite vrste usluga. Interesne zajednice primaju
ta sredstva i njima, za raun potroaa, plaaju usluge koje pruaju
bolnice, kole, muzeji, itd. Takav sistem ima nekoliko efekata: (a)
odvajanjem drave od krajnjih korisnika sredstava spreava se auto-
kratska uloga administrativnog politikog aparata na tom delikatnom
podruju; (b) radni kolektivi u sektoru neprivrede u naelu su u istom
ekonomskom poloaju kao i radni kolektivi u sektoru privrede; oni
ne mole budetske subvencije, oni prodaju svoje usluge; (c) zamjena
budetskog financiranja ugovaranjem razvija svijest o ekonomskim
aspektima obrazovnih, medicinskih i ostalih aktivnosti i moe voditi
efikasnijoj upotrebi oskudnih resursa; (d) za razliku od trinog sekto-
ra u kojem prevladava raspodjela prema radu, u potronji drutvenih
usluga raspodjela se u cjelini temelji prema potrebama. U socijalisti
kom drutvu omladinu treba obrazovati, a bolesne lijeiti bez obzira
na njihovo imovinsko stanje ili politike stavove. To komunistiko
naelo raspodjele i trini poticaji efikasnosti u proizvodnji mogu se
uskladiti upravo sistemom interesnih zajednica. Zapravo, zajednice
kupuju usluge od proizvoaa za potroae na kvazi-trini nain. nadgleda posrnula poduzea. Kada neko poduzee trpi stalne gubitke,
Izmeu trinog i netrinog podruja postoje i neposredne veze.
One ne moraju biti kvantitativno znaajne, ali su vane u smislu
autonomnosti proizvoaa i slobode izbora potroaa. Radni kolektivi
mogu izravno kupovati usluge netrinog sektora; poduzea mogu
organizirati neprivredne ustanove, participirati u interesnim zajedni-
cama i oformiti nezavisno financiranje za specifine svrhe (slino za-
kladama u privredama s privatnim vlasnitvom).'
Sveuilita, kolstvo, kultura i zdravstvo su od osnovnog znaenja
za izgradnju socijalizma. Tehnologija je ista u svim drutvenim siste-
mima. Jednaka ili diferencirana mogunost obrazovanja i zdravstvene
zatite razlikuje besklasno od klasnog drutva. Zbog toga, a zadatak
je federacije da odrava dobre performance globalnog sistema, svako-
dnevni zadatak republike je da u sistem ulijeva socijalistiki sadraj.
Politika analiza izvrena prije (poglavlje 10) samo uvruje taj za-
kljuak.
298
v. Opina
Kako se kreemo prema mZlm razinama dravne organizacije, od
federacije preko republike do opine, vlada postupno gubi svoje atri-
bute politike vlasti i sve vie postaje organizacija za osiguravanje
javnih usluga. Velik dio javnih usluga osigurava se na opinskoj razini.
Ta razina istovremeno najvie ispunjava uvjete za istinsku politiku
demokraciju. Stare polis nale su svoje nasljednike u modernim op-
inama. Naravno, ne u smislu da se graani okupljaju na gradskom
trgu da izglasaju zakon i rasprave o ratu i miru, nego u smislu da je
opina autonomna, a ne dio hijerarhije, da su njeni funkcionari i od-
bornici osobno poznati graanima i da svatko moe prisustvovati za-
sjedanjima opinske skuptine i kritizirati, odnosno postavljati pitanja
od posebnog znaenja preko vijea mjesnih zajednica. Hijerarhijska
autonomija znai da republiki ili federalni organi ne mogu izdavati
direktive opinskim vlastima i da opinski ustav ne moe biti ograni-
en zakonima nego samo republikim i federalnim ustavom. Opina,
kao i polis, je skupina graana, ili drugim rijeima, ljudi koji imaju
pristup upravi i zato su ili stvarni ili mogui vladari.5
Budui da je opina prije svega organizacija koja slui svojim
lanovima, moe biti praktino da se zadaci' opine definiraju preko
usluga. U tu svrhu opina ima pet zadataka:
1. Prvi zadatak opine je alokaCija resursa radi rjeavanja razlii
tih ekonomskih problema. Kao to je prije spomenuto, prvo od tri
dravljanstva u SOcijalistikoj dravi je opinsko dravljanstvo. Ako
je pojedinac ostao bez sredstava za ivot, njegova opina se mora
pobrinuti za njega. Ako radnici izgube posao, opina im mora osigurati
nova radna mjesta. Opina jami za zajmove poduzea na njenom
podruju. Ona pomae kod osnivanja novih poduzea i kod privla-
enja vanjskih investitora. Ova briga o privrednom razvoju nije mo-
tivirana samo potrebom da se osigura dovoljno radnih mjesta nego
i potrebom da se pribave sredstva za financiranje brojnih komunalnih
usluga. Stoga opina ima svoje izvore poreza, nezavisne od republi
kih i federalnih. 6 Jedna od ekonomskih odgovornosti opine je da
opina moe dopustiti steaj. Meutim, rijetko e to dopustiti jer.je
tada obavezna osigurati nova radna mjesta za nezaposlene radnike.
Stoga e opina radije sanirati poduzee. Kod tog e privremeno obu-
staviti radrtiko upravljanje, postaviti prinudnu upravu te pribaviti
zajmove za sanaciju iz fonda zajednikih rezervi republike. Kad podu-
zee ponovno stane na noge, predaje se radnicima. Do odre~ene mjere
opina regulira dohotke i cijene poboljavajui poreze iregulirajui
komunalne usluge.
2. Prvi zadatak je osiguravanje radnih mjesta, drugi, pak, briga
o duhu i tijelima graana. Odgovarajue aktivnosti prije su naz-
vane drutvene slube. One ukljuuju osiguravanje mogunosti
za brigu o djeci, kole, bolnice, institucije drutvene skrbi, muzeje,
umjetnike galerije i kazalita, sportske terene i druge rekreacijske
mogunosti, i slino. Budui da je opina samoupravna, graani potpu-
no organiziraju svoj kulturni ivot i svoje medicinske usluge na nain
koji ele. Oni imaju punu slobodu, ali ona ovisi o materijalnim ogra-
299
nienjima. Budui da bi u ekonomski siromanim zajednicama graani ETVRTI DIO
bili arbitrarno kanjeni, ira zajednica mora intervenirati s pomoima.
Te pomoi su formirane da osiguraju prihvatljive standarde za dru-
tvene usluge uzimajui u obzir objektivne ekonomske uvjete. Izvor
financija za posebne izdatke mogu biti dodatni porezi ili raspisivanje Prijelazno razdoblje
javnog zajma.
3. Trei njen zadatak je da osigura posebne komunalne slube
koje predstavljaju osnovu za materijalne uvjete ivota u odreenoj za-
jednici. To ukljuuje stambene prostore, elektrinu energiju, vodu i
grijanje, javni prijevoz i komunikacije, trgovake centre i tome slino.
4. Pravosue i javni red je etvrti zadatak. Graani mogu eljeti
da imaju dobre suce, djelotvorne javne tuio ce i pouzdanu policiju.
Suce izabire odbor za regrutiranje kadrova,. ali ih plaa opina iz svo~
jih fondova. Javnog tuioca bira opinska skuptina. Policija je pod- Ljudi stvaraju svoju vlastitu povijest, ali oni je ne stvaraju po
reena opinskim vlastima. Pasoe, dokumente o dravljanstvu, rodne svojoj volji, ne pod okolnostima koje su sami izabrali, nego pod
listove i druge sline dokumente izdaju i administriraju opinske slube. okolnostima koje su neposredno zatekli, koje su dane i
5. Na kraju, opina mo.ra integrirati sve razliite akcije koje se naslijeene. Tradicija svih mrtvih generacija pritiskuje kao
provode na njenom podruju u jednu usklaenu cjelinu. Zbog toga mora mozak ivih.
ima skuptinu koja je i apelacijski sud za sukobe izmeu razliitih
tijela, organa i interesa. Skuptina ima dva doma. Dom graana se os- MARX, Osamnaesti brumaire Louisa Bonaparta (1852)
niva u mjesnim zajednicama. Dom prOizvoaa je sastavljen od pred-
stavnika koje izabiru radne organizacije. Prvi se iskljuivo bavi prob-
lemima pod tokom 4, a potonji prije svega onima pod tokom. 1.
Osloboenje radnike klase mora biti djelo same radnike klase.
Odreena pitanja koja idu u druge toke mogu doi u nadlenosti
bilo kojeg doma. U mnogo sluajeva odluke e se donositi na zajedni
kim zasjedanjima. MARX, Preambule privremenih pravila Internacionale (1864)
Rjeavanje razliitih problema moe traiti kooperaciju izmeu
nekoliko opina. Kad je ta kooperacija stalnije prirode, opine e osno-
vati udruenja opina. Zadrune tvornice pruaju dokaz da je kapitalist postao ...
suvian kao funkcionar u proizvodnji ... U zadrunoj tvornici
*** nestaje antagonistiki karakter nadzornog rada jer upravitelja
plaaju radnici 1;lilljesto da on prema njima zastupa kapital.
Institucionalni model, formuliran u posljednja tri odjeljka, osno-
van je na mom iskustvu u planiranju. Iako zbog toga obuhvaa institu- MARX, Kapital, vol. 3
cije meni poznate, nije kopija ni jedne odreene postojee privrede.
Neke opisane institucije tek treba osnovati. Predloena organizacija
ne smije se interpretirati kao gotov nacrt za izravno kopiranje, nego
prije kao projekt koji treba prilagoditi i preinaiti da bi se primijeniO
u izuzetno promjenljivim drutvenim, politikim, ekonomskim i povi-
jesnim uvjetima u specifinim zemljama.

300
 Poglavlje 14

Povijesni scenarij
l. Doktrina i stvarnost

A. Marksistika. doktrina prijelaza

Svjetski socijalistiki pokret bio je koncentriran u Zapadnoj Evropi
sve do prvog svjetskog rata i razvijao se na revolucionarnim tra-
dicijama devetnaestog stoljea. Nakon rata pokret se podijelio na dvije
glavne struje, jednu revolucionarnu i drugu reformistiku. Razlozi
za taj rascjep mogu se nai ll: (a) porastu ivotnog standarda i poli-
tike demokratizacije na Zapadu (to je revoluciju uinilo nevjerojat-
nom); (b) pobjedi ruske revolucije (ime se pokazalo da je revolucija
mogua) i (e) moralnom fijasku Druge internacionale (ime su diskre-
ditirani njeni sljedbenici). Revolucionari su sebe smatrali marksistima,
a pripadnike druge struje nazivali su revizionistima. Politiki gledano,
prvi su se organizirali u komunistike partije, a potonji u socijaldemo-
kratske partije.
Socijaldemokrati su se posvetili svakodnevnoj parlamentarnoj poli-
tici i sitnim reformama i nikada nisu stvorili konkretnu doktrinu so-
cijalizma ili prijelaza k socijalizmu, osim praznih fraza o ravnomjerni-
joj raspodjeli dohotka i socijalnoj pravdi. Komunisti su razradili i
primijenili opepriznatu marksistiku doktrinu. Stavio sam taj termin
u navodnike da bih upozorio na to da on predstavlja neobinu mje-
avinu istinskih Marxovih elemenata i nemarksistikih i antimarksisti
kih elemenata koje su uveli Lenjin, Staljin i drugi. Osim toga Marx
i Engels (koji je dulje ivio) promijenili su poneto svoje poglede u
toku ivota suglasno mijenjanju povijesnih uvjeta.
J edina uspostavljena doktrina prijelaza je revolucionarna doktrina,
a budui da je olia postala - i ostala - dominantna u gotovo svim
zemljama s uspjenim antikapitalfstikim1 revolucijama i u bezbroj
radnikih partija u ostalim zemljama, zasluuje posebnu panju. U
osnovi ta doktrina se sastoji u sljedeem nizu tvrdnji.
1. Izmeu svih drutvenih sistema postoji neko razdoblje prijelaza.
No, prijelaz od kapitalizma k socijalizmu bitno je drugaiji od svih
drugih prijelaznih razdoblja. Novi sistem bi se rodio ranije, tako rei,
u krilu starog sistema, a revolucija je sluila kao primalja. Meutim,
socijalizam se moe stvarati samo nakon revolucije. Ni jedan element
socijalizma nije izvediv u kapitalistikom sistemu. Uvaeni ruski eko-
nomist revolucionalnog razdoblja Evgenij Preobraenski, i sam partij-
ski voa i dravni funkcionar, objasnio je doktrinu ovako:
Buxoaska revolucija samo je jedna epizoda u procesu buroaskog razvoja
koji poinje mnogo prije revolucije i nastavlja se bre nakon nje. Nasuprot

303
lB
tome, socijalistiki sistem poinje svoju kronologiju s preuzimanjem vlMti
od . proletarijata. To slijedi iz biti socijalistike privrede kao jedinstvenog
kompleksa koji se ne moe graditi molekularno u svijetu kapitalizma. Trgo-
vaki se kapital mogao razvijati u porama feudalnog sistema, prva su kapi-
talistika poduzea mogla funkcionirati bez nepomirljivih sukoba s postoje-
om politikom strukturom i oblicima vlasnitva. .. kompleks dravno-so-
cijalistike proizvodnje, pak, moe se javiti samo kao rezultat potpunog
sloma starog sistema, samo kao rezultat socijalistike revolucije.2
U vrijeme nastanka te doktrine (prije vie od stoljea), ona je bila
prilino vjerodostojna: uz zabranjene sindikate, nezakonite trajkove
i nepostojanje politike partije radnike klase, socijalistika reforma
oito je bila neizvediva.
2. SOcijalizam moe biti uspostavljen samo ako se kapitalizam uniti
nasilnom revolucijom jer se socijalistiki nain proizvodnje ne moe
razviti u kapitalizmu i jer ni jedna vladajua klasa nee dobrovoljno odu-
stati od svojih privilegija. Revolucija je posljedica klasnog sukoba, pa
je svaka strategija koja stvara drutvene napetosti i poveava klasne
sukobe svrhovita strategija. Openito, intenzitet klasnog sukoba po-
veava se s usponom proletarijata koji raste sa stupnjem industrijali-
zacije i tako se revolucionarno ruenje kapitalizma moe oekivati u
najrazvijenijim zemljama. Souena s povijesnim dokazom, ta posljed-
nja teza morala se napustiti u meuratnom razdoblju i zamijeniti
teorijom najslabije karike: slom svjetskog kapitalistikog lanca javlja
se na mjestu gdje je on najslabiji.3 Ipak, takva mehanika analogija
nije konzistentna s ostatkom teorije i sigurno ne objanjava to se
dogaa u najrazvijenijim zemljama.
3. Iako odabir trenutka revolucije nije odreen, slijed drutvenih
sistema potpuno je odrediv: istroeni kapitalizam moe se zamijeniti
samo socijalizmom, tertium non datur. Stoga je manje vana pozitivna
teorija socijalizma i izgradnja novog sistema. Jedini stvarno znaajan
problem je da se preuzme vlast radi unitavanja kapitalizma i sprea
vanja kapitalistike restauracije.
4. Osnovni klasni sukob je onaj izmeu proletirajata i buroazije.
Buroazija je zainteresirana da sauva sistem, a proletarijat je stvarno
zainteresiran da ga uniti. Prema tome, prijelaz moe biti u revolu-
ci~narnoj diktaturi proletarijata. Ve sam istakao da je Marx pod
dtktaturom mislio vladavinu klase, a u lenjinistiko-staljinistikoj
interpretaciji termin je poeo znaiti diktatorski politiki reim.
S. Budui da su radnici revolucionarna snaga, oni su predodre-
eni ne samo da unite kapitalizam nego da i izgrade socijalizam. Oni
su jedina klasa koja ima socija.listiku svijest. Istaknuti ameriki mark-
sist Paul Sweezy je rekao:
Pretpostavlja se da su ovi radnici kao posljedicu samog kapitalistikog pro-
cesa akumulacije stekli odreene specifine proleterske (i antiburoaske)
sklonosti i vrijednosti: solidarnost, kooperativnost, egalitarizam, itd. Povi-
jesno govorei, proleter je vien kao novi ovjek koji je formiran u kapi-
talizmu i koji ima interes, volju i mogunost da zbaci sistem i da vodi u iz-
gradnji novog socijalistikog drutva.4
304
Njihovi stvarni interesi mogu biti zadovoljeni samo u socijalizmu i
zbog toga e se oni boriti za socijalizam. Dosljedno tonie sva vlast
radnicima.
6. No, radnici ne mogu vladati kao klasa. U tu svrhu oni trebaju
politiku organizaciju, partiju. U stvari, poznavajui povijesne zakone,
oni trebaju avangardnu partiju koja e voditi drutvo u socijalizam.
Partija, naravno treba vodstvo koje e djelovati u interesu radnike
klase. Budui da je radnika klasa nosilac napretka, isto to je i njena
partija i partijsko vodstvo. Prema tome, ne moe postojati ni jedna
druga progresivna partija. Kako druge partije nisu progresivne, one
se moraju zabraniti. S prijelaznim razdobljem kompatibilni su samo
jednopartijski politiki reimi. 5 Iz Istih razloga zbog kojih avangardna
partija - ili, prije njeno vodstvo - ne podnosi organiziranu opoziciju,
ne podnosi se ni neorganizirana, individualna opozicija. Tko god se
suprotstavlja proklamiranoj partijskoj liniji, klasni je neprijatelj, tj.
neprijatelj napretka i ovjeanstva - i mora biti u utkan.
7. Na kraju, centralizirani politiki sistem zahtijeva centralizirano
ekonomsko upravljanje. Privatno vlasnitvo zamijenjeno je dravnim
vlasnitvom, individualna inicijativa centralnim planiranjem, a buroaski
privrednici dravnim slubenicima. Na taj nain robna proizvodnja je
bar transformirana, ako ne ukinuta, tako da onemoguujealijenaciju
i eksploataciju.
Upravo opisana doktrina logiki je konzistentna iako nije model
logike savrenosti. Zbog toga njena vrijednost zavisi o tome da li e
proi test povijesti.
U kritikOj ocjeni doktrine bilo bi umjesno pokuati odvojiti Mar-
xove elemente od elemenata koji to nisu. To bi trailo raspravu iz mark-
sologije to sasvim pouzdano nije zadatak ove knjige. Ono to ja
elim uiniti jest da provjerim doktrinu u odnosu prema injenicama.
Usput bih i komentirao neke od elemenata koji nisu Marxovi. Slijedit
emo tok izlaganja tvrdnji.
1. Ako socijalizam znai eksproprijaciju privatnog proizvodnog vla-
snitva, potpunu proletarizaciju drutva, dravno vlasnitvo, centralno
planiranje, zajameno zaposlenje i drutvene usluge - a tako zago-
vornici revolucionarne doktrine opisuju svoj vlastiti socijalizam -
onda ima mnogo socijalizma u suvremenim razvijenim kapitalistikim
zemljama. Samo treba poveati nadnice u odnosu prema plaama sa
80 ili 90 na 100 posto, poveati dravno vlasnitvo sa 20 ili 40 posto
prema veem udjelu nacionaliziranih ostalih industrija i ojaati meha-
nizam dravnog planiranja. U mnogim od tih zemalja ve postoje
jake radnike partije; u nekima one kontroliraju vladu i imaju veinu
u parlamentu.
Ako sudimo po ciljevima koje su postavili Prva i Druga internaci-
onala - osamsatni radni dan, socijalno osiguranje i pomo nezaposle-
nima, plaeni praznici i godinji odmori, apsolutno i relativno pove-
anje nadnica, ope pravo glasa, besplatno obrazovanje, sindikalna
organizacija i drugi slini ciljevi - koji su se ispunili do sada, moramo
zakljuiti da radnika klasa moe znatno poboljati svoj poloaj u
kapitalizmu i zato doi u socijalizam ak i prije revolucije.
Na kraju, ako razmotrimo pozicije relativne vlasti, nema sumnje da
je vlast radnike klase izuzetno porasla od vremena Komunistikog
20 Politika ekonomija socijalizma 305
manifesta. Dovoljno je da se podsjetimo na mone sindikate i vlada-
jue radnike partije. Osim toga, pokazalo se da je mogu razvoj raz-
liitih oblika radnike participacije u upravljanju, ukljuujui mali,
ali stalno sve vei broj poduzea kojima potpuno upravljaju radnici.
Ukratko, nema sumnje da se socijalistiki nain proizvodnje raz-
vija u krilu starog sistema. U tom pogledu, prijelaz od kapitalizma
k socijalizmu nije drugaiji od prijelaza izmeu prijanjih drutvenih
sistema. S druge strane, ako se iii/ili dogma - ili imamo nasilnu
revoluciju, iii nema socijalizma - mora slijediti, posljedice za razvoj
socijalizma bile bi uasne. Da bi bili konzistentni, morali bi ekati
na revoluciju, a mnogi politiki pokreti su upravo to i inili. Obuzda-
vanjem svoje konstruktivne socijalistike aktivnosti, oni nisu promi-
cali socijalizam nego su pomagali da se ouva kapitalizam. Alternativa
bi bila angairanje u teroristikim i ostalim takvim aktivnostima radi
buenja svijesti masa i razbuktavanja revolucije. Povijesno iskustvo
pokazuje da se tom drugom metodom lako stvara faizam.
Belgijski marksist Ernest Mandel dao je jednu zanimljivu sugestiju.
On je istakao da su prijanja prijelazna drutva bila obiljeena spe-
cifinim proizvodnim odnosima, a ne samo kombinacijom. odumirueg
starog naina i novog naina proizvodnje u razvitku. Prijelaz od
ropstva k feudalnom drutvu u zapadnoj i junoj Evropi (od etvrtog
do sedmog stoljea) proao je kroz etapu poluslobodnog i slobodnog
seljatva praenog osloboenjem robova. Prijelaz od feudalizma pre-
ma kapitalizmu u zapadnoj Evropi u vremenu od 14. do 16. (u Men~
delovoj periodizaciji od 15. do 17.) stoljea proao je kroz razdoblje
u kojem se masa proizvoaa nije sastojala od kmetova. i nadniara
nego od slobodnih seljaka i obrtnika angairnih unefeudalnoj, neka-
pitalistikoj prostoj robnoj proizvodnji. Promotrimo poblie to prije-
lazno razdoblje. . rijat je manje revolucionaran i ponekad postaje ak konzervativan (kao
Poetak je bio najavljen seljakim bunama u etrnaestom stoljeu
- od kojih su najvanije bile francuska Jacquerie (akerija) 1358.
godine i engleski ustanak 1381. godine - a zavrio je u vrijeme duge
revolucije u Nizozemskoj u kasnom esnaestom stoljeu. Seljaki us-
tanci obiljeavali su cijelo razdoblje (1307. godine u Italiji, 1320.
godine u Francuskoj, 1323. godine u Flandriji, 1434. godine u ved-
skoj, husitski ratovi u ekoj izmeu 1420-34. godine, seljaka buna
u Kataloniji 1462. godine, seljaki rat u NjemakOj 1525. godine).
Slino tome, od 16. do 18. stoljea, slijedilo je razdoblje kapitalizma
u etapi uobliavanja koji sam nazvao komercijalnim kapitalizmom i
kojeg su obiljeavale buroaske revolucije: nizozemska (16. stoljee),
engleSKa (17. stoljee), amerika i francuska revolucija (18. stoljee).
Propadanje feudalizma u zapadnoj Evropi poelo je uetrnaestom
stoljeu. Oivljavanje trgovine nakon kriarskih ratova dovelo je do
procvata gradova i uzdizanja monetarne ekonOmije. Ovo potonje se
odrazilo u velikoj koncentraciji trgovakog kapitala i uspostavljanju
usavrenih kreditnih mehanizama u 13. i 14. stoljeu. Feudalci su imali
sve veu potrebu za novcem kako bi kupovali nova i sloenija dobra.
Najamnine plaene u radu i proizvodima postupno su zamijenjene nov-
anim najamninama ija je vrijednost opadala zajedno s opadanjem
vrijednosti novca. Kmetovi su bjeali u gradove ili su kupovali svoju
306
slobodu novcem - ili su ak bili prisiljeni na to. Manje efikasni
vlastelinski sistemi propadali su, a nadomjestila ih je minijaturna
seljaka poljoprivreda. Sitna robna prOizvodnja irila se po selima i
gradovima. Njeni subjekti, nezavisnizemljoradnici i zanatlije, postali
su vodea snaga buroaskih revolucija u razdoblju koje je slijedilo.
Znaajno je uoiti da dva stoljea navedena kao prijelazno razdoblje
izmeu feudalizma i kapitalizma (prema nainu proizvodnje) povjesni-
ari obino opisuju kao vrijeme humanizma i renesanse (to je odgo-
varajua ideoloka nadgradnja).
Prijelazno drutvo izmeu kapitalizma i socijalizma specifino je
na slian nain. Mandel vjeruje da njega karakterizira raznorodno po-
vezivanje izmeu, u osnovi nekapitalistikog, planskog drutva i robne
proizvodnje koja jo odgovara buroaskim odnosima raspodjele. 6 Ta
tvrdnja konzistentna je s Mandelovom idejom nekompatibilnosti robne
proizvodnje i socijalizma. Analiza u ovoj knjizi pokazuje da to dvoje
nije nuno nekompatibilno. Mendelova tvrdnja moe se formulirati
u mnogo uvjerljivijem obliku. Osnovna karakteristika prijelaznog dru-
tva je izuzetno poveana uloga drave u prozivodnim odnosima. Isto-
vremeno je oito da su dravno vlasnitvo i planiranje i nekapitali-
stiki i nesocijalistiki. U tom smislu, organizirani kapitalizam i etati-
zam mogu se smatrati kao dva oblika prijelaznog drutva. Prvi znai
prijelaz kroz politiku demokraciju, a potonji kroz ekonomsku sigur-
nost.
2. Ve je otrcano pogreno proricanje da e se revolucija pojaviti
u najrazvijenijim zemljama. Zreli kapitalizam uspio je smanjiti drutve-
ne napetosti i sprijeiti revolucije kontinuiranim poveavanjem ivot-
nog standarda i isto tako stalnim procesom politike demokratizacije.
ini se da meuratno razdoblje predstavlja razvode. Ako nita, proleta-
u Sjedinjenim Dravama, najrazvijenoj od svih zemalja). Strategija sti-
muliranja klasnih sukoba postaje besmislena i samounitavajua. Ona
otuuje radnike i daje legitimnost represivnim mjerama. Hipoteza
najlabije karike moe se preinaiti u prihvatljiviji oblik na slijedei
nain. Svijet je postao ekonomski integriran, to je rezultat kapitalisti
kog razvoja. U tom procesu drutveni antagonizam na nacionalnoj
razini izmedu radnika i poslovodavaca pretvorio se u nacionalne anta-
gonizme izmeu bogatih i siromanih zemalja na svjetskoj razini. Prema
tome, drutvene napetosti uveane su u siromanim zemljama i tamo
treba oekivati revolucije.
3. U predgovoru Kapitalu Marx je napisao: Zemlja koja je indu-
strijski vie razvijena pokazuje manje razvijenoj zemlji samo sliku
njene vlastite budunosti. To vie nije istina. Hoe li zemlja kao
to je Tanzanija, ako gleda svoju vlastitu budunost, nai svoju sliku
u Sovjetskom Savezu? u Sjedinjenim Dravama? ili u nekoj jo sada
nepostojeoj socijalistikoj zemlji - to bi u stvari Julius Nyerere
i njegovi suradnid i eljeli? Ako nema strogog determinizma, tada
vlast kao takva, iako neophodna, nije dovoljna. Izgradnja novog siste-
ma stjee osnovno znaenje. Tradicionalno usredotoivanje na pitanju
vlasti rezultiralo je s nekoliko usjenih revolucija. Lenjin, Tito, Mao i
Castro - da imenujemo najznaajnije i najoriginalnije revolucionarne
20' 307
fi
. J
tj
V
politike voe - pokazali su kako osvojiti vlast i zavriti revoluciju
pobjedom. Zajedno sa Staljinom i mnogim drugima pokazali su kako
se vlast, jednom steena, moe sauvati. Uz razvijene politike doktrine
i primijenjene tehnike nije vjerojatna restauracija kapitalizma i ona
se stvarno nije pojavila. No, iako do sada znamo dosta dobro kako
unititi kapitalizam; jo uvijek treba pokazati kako izgraditi socijali-
zam.
Tvrdnja 4 sadri logiki non sequiturs koji prikriva prazninu u
rezoniranju. To se obino rjeava na hegelijanski nain. Klasa an sich
samo je potenCijalno klasa, s radnicima koji jo nisu svjesni svoga
poloaja. Oni postaju klasa fUr sich kada postanu svjesni svog identite- .
ta i, dosljedno tome, svojih vlastitih interesa koji su razliiti od inte-
resa drugih klasa. No, ako se fur sich ne interpretira kao tautologija
- to se esto inilo, ali nije bilo korisno - stvarni interes, spo-
menut u tvrdnji 4, ne uzrokuje predvidive posljedice. Kao prvo, svijest
identiteta koji klasa za sebe otkriva moe biti ispravna ili lana.
Primjer potonje pokazali su ameriki radnici koji su relativno dobro
organizirani i angairani u estokoj klasnoj borbi, ali vjeruju u ka-
pitalizam. 7 Ili ruski radnici od kojih mnogi vjeruju da su vlasnici soci-
jalistike proizvodnje. B Pretpostavimo da je svijest istinita; tada ona
postaje izvor objektivnih interesa. Oni se tumae kao objektivno odre-
eni interesi, tj. da odraavaju sve ivotne okolnosti odreene drutve-
ne skupine. Za razliku od moguih subjektivnih ili iracionalnih osje-
aja, objektivni interesi su racionalni, stvarni ili istinski interesi ko-
jima je kriterij smisao ljudskog dostojanstva i osobnog samoodreenja.
U tom drugom smislu, radnici mogu imati objektivan interesu uni-
tavanju kapitalizma, a ipak biti nespremni da to uine. Nalik tome,
ovjek moe imati objektivan interes, po tumaenju svoga lijenika,
da se bavi rekreacijom i ostane vitak, a ipak se moe debljati i umri-
jeti rano, ili nastaviti puiti i dobiti rak na pluima. ivotne situacije
ovakve vrste prakiki su bezbrojne. Prema tome, trenutani ili kratko-
roni, odnosno subjektivni interesi mogu se lako razilaziti s objektiv-
nim interesima i stvarati drugaije orijentacije u aktivnostima; ti sub-
jektivni interesi nisu nuno odreeni objektivnim interesima. Objek-
tivni interesi esto se identificiraju s historijskim interesima, to je
isto tako nejasna fraza. 9 Ona ukljuuje neopravdani povijesni deter-
minizam. Isto tako, ona izbjegava bit pitanja tko treba tumaiti 'povi-
jest i kako. Svaki voluntaristiki in vladajue partije moe biti -
i obino jest - opravdan pozivanjem na historijske interese radnike
klase. Na kraju, ako se objektivni i historijski interesi i' uzmu u
obzir, jo postoji razilaenje izmeu individualnih i grupnih interesa
kOjim se moramo baviti. To neslaganje u interesima podrobno je
razjanjeno u vezi s teorijom javnog dobra. lo Radnici mogu kao sku-
pina glasati za besplatne javne kole, protiv aristokratskog gornjeg
doma u parlamentu i za nacionalizaciju. Individualno, oni e esto,
ako mogu, poslati svoju djecu u ekskluzivne privatne kole, postati
lanovi gornjeg doma, akumulirati dionice i tako pomagati da se ouva
stari drutveni sistem. Oito je da prethodni niz izbora izmeu alter-
nativa moe krenuti krivim putem u bilo kojoj etapi tako da radnici
prosto odbiju da unite kapitalizam, kao to je veina njemakih
radnika uinila 1918/19. godine.
308
Meutim, to jo nije kraj svim non sequiturs. ak ako radnici i
imaju revolucionarnu svijest i ako su nestrpljivi da unite kapitalizam,
jo ne slijedi da e oni izgraditi socijalizam - kao to se trai propo-
zicijom s. Iznova ,njihovi objektivni interesi i njihovo ponaanje
dvije su razliite stvari. Nastavak prije zapoetog citata P. Sweezyja
ovdje e pomoi u razjanjavanju. Sweezy nije bio sposoban da obrani
svoje tumaenje Marxa kad je bio izazvan na to. Lako je citirati
tucet odlomaka iz radova Marxa i Engelsa koji potvruju revolu-
cionarnu ulogu proletarijata u ruenju kapitalizma. Meutim, nisam
naao ni jedan odlomak koji se posebno odnosi na sposobnost ili
spremnost proletarijata da izgradi SOCijalistiko drutvo; a bar neke
od njihovih formulacija, posebno one koje analiziraju efekte podjele
rada na radnike, oito podrazumijevaju negativnu ocjenu kvalifikacija
proletarijata.l1 Sweezy je pronaao da ie Lenjin imao isti stav. U
svojoj knjizi to da se radi, napisanoj 1902. godine, Lenjin je tvrdio
kako povijest pokazuje da je radnika klasa, samo svojim naporom,
bila sposobna razviti samo sindikalnu svijest. Revoluci.onarni intelek-
tualci imaju funkciju da povedu radnike dalje i da im usade socijali-
stiku svijest. u Proletarijat je tako transformiran iz subjekta u instru-
ment revolucije. Osim toga, izrasta nova tekoa: ako neka cijela klasa
ima lanu svijest, kako moem() biti sigurni da e mala samozvana
skupina imati istinsku svijest? Oito je sasvim pogodno proglasiti
klasu vladajuom da bi ona mogla vladati u interesu te klase i sli-
jediti neije vlastite interese, kakvi god oni mogli biti.
Ako tvrdnja S ukljuuje uspostavljanje poznate vlasti radnike
klase - to i ini - tada ukljuuje jo jednu proturjenost, uoio
je Serge Mallet. 13 Radnika klasa moe postojati samo ako je suprot-
stavljena drugoj, neradnikoj, tj. vladajuoj klasi. Zbog toga je Engels
mogao izrei svoju proslavljenu konstataciju da je prvi in, kojim
radnika klasa prerasta u vladajuu klasu, prisvajanje dravne vlasti
istovremeno i in kojim ona negira sebe kao radniku klasu. Stoga
je fraza vlast radnike klase ili besmislena ili se koristi da prikrije
injeniCU da radnika klasa nastavlja postojati, ali da vlada netko
drugi. Iz sljedee dvije tvrdnje proizlazi tko zapravo vlada.
6 i 7. Ako uloga avangardne partije nije samo da vlada u interesu
proletarijata nego da takoer usauje socijalistiku svijest u radnike
i da ui radnike o njihovim stvarnim interesima, tada nosilac socijaliz-
ma nije radnika klasa nego partija i njeno vodstvo. Budui da je nosi-
lac svakog drutvenog sistema njegova vladajua klasa, dolazimo
konano do teorije koja je konzistentna s injenicama, iako nije teorija
SOcijalistikog prijelaza. Kada se ekonomska centralizacija doda politi
kom totalitarizmu, razvija se sistem s golemom koncentracijom vlasti
u rukama vladajue klase. Taj sistem smo identificirali kao etatizam.
U svom povijesnom smislu, proizlazi da revolucionarna doktrina
postaje doktrina izgradnje etatizma, a reformistiko-revizionistiki pri-
stup pomae da se odri kapitalizam. Ona, osim u negativnom smislu,
ne koristi ni naoj svrsi. Tako se zadatak stvaranja teorije prijelaza jo
mora obaviti. Prije nego to to ponemo, bit e neophodno da detaljnije
analiziramo dva drutvena fenomena koji imaju temejno znaenje za
na predmet: revolucija i proletarijat.
309
 B.REVOLUCDA
Poboljanja u drutvu koja ne dovode do temeljitih promjena u
drutvenom poretku zvat emo reformama. Ako je promjena tako
radikalna da se sam sistem mijenja, govorit emo o revoluciji. Treba
obratiti panju na dvije karakteristike revolucije: (a) postoji struktur-
na promjena, i (b) da se ona ne dogaa postupno.14 Nasuprot tome,
postupnost i nepostojanje strukturnih promjena definiraju reformu.
Meutim, revolucija i reforma nisu suprotne, niti se uvijek jasno mogu
razlikovati. Jedna prelazi u drugu. Kumuliranje reformi vjerojatno e
prouzroiti strukturne promjene. Mirna revolucija vrlo je nalik
radikalnijoj reformi. Na kraju, nema niega u prirodi stvari to bi'
:z;nailo da je revolucija, kada se usporedi s nizom reformi, nuno efi-
kasnija ili poeljnija. Kad govorim o revoluciji, pretpostavit. u da
strukturne promjene nije nametnula vlast koja je smjetena izvan
drutva o kome je rije.
Kako je upravo definirano, revolucija dovodi do radikalne promje-
ne glavnih vrijednosti, drutvene strukture, proizvodnih odnosa i poli-
tike skupine ljudi. Revolucija moe biti nasilna ili mirna. Budui da
radikalne promjene obino trae ili stvaraju odreeno nasilje, revolu-
cija se openito identificira s nasilnom drutvenom promjenom koju
izaziva graanski rat. U ovoj stUdiji, revolucija e znaiti radikalnu
drutvenu promjenu; njen nasilni ili nenasilni oblik bit e oigledan
iz konteksta analize.
Mora se takoer napomenuti'da kontrarevolucija i restauracija nisu
nuno identine kao to se obino podrazumijeva. Revolucija (npr.
socijalistika) moe se suzbiti kontrarevolticijom (npr. etatistikom)
a da ne doe do restauracije starog reima (kapitalizma). Pokazalo se
da je ruska revolucija tipian sluq.j.
U povijesti je zabiljeno dvadesetak nasilnih buroaskih i anti-
kapitalistikih revolucija II posljednja dva stoljea. Vei dio njih se
dogodio u ovom stoljeu. Mi smo stoga u mnogo boljem poloaju da
izvedemo odreene generalizacije o revoluciji nego su to bili socijalisti
19. stoljea.
. 1. Revolucije su rezultat klasnih sukoba. Eksploatirane klase bune
se protiv vladajue klase. No, eksploatirane klase starog sistema ne
zauzimaju mjesto svojih gospodara niti oni grade nove drutvene siste-
me. Robovi starog Rima povremeno su se bunili, ali nikad uspjeno.
Kad su uzastopni barbarski napadi unitili staro drutvo, robovi nisu
postali graditelji sljedeeg, feudalnog poretka. Srednjovjekovni kme-
tovi i seljaci bunili su se takoer protiv svojih gospodara - ponekad
ak i s uspjehom (kao u vedskoj i Bugarskoj) - ali nisu izgradili
kapitalizam. Antikapitalistike revolucije nisu pretvorile radnike (i
seljake) u vladajuu klasu. Umjesto toga, te revolucije, kao ostale prije
njih, proizvodile su novu vladajuu klasu. Ta zapaanja konzistentna
su prije navedenoj Mandelevoj tvrdnji o prijelaznim diskontinuite-
tima izmeu sukcesivnih drutvenih sistema.
2. U revoluciji ne sudjeluje samo jedna nego nekoliko inferiornih
klasa. Klasni interesi klase koja je sudjelovala u revoluciji - ili ju
je ak i poela - mogu se znatno razilaziti od krajnjeg ishoda revo-
lucije. Voe revolucije esto dolaze iz redova otuenih skupina vla-
310
dajue klase ili iz njenih graninih struktura. Puritansku revoluciju
u Engleskoj u 17. stoljeu predvodila je zemljoradnika vlastela nieg
reda .. No, politika vlast ostala je u rukama aristrokracije jo
dalja dva stoljea. Voa revolucije Oliver Cromwel1 bio je plemeniti
zemljoradnik. Meutim, njegova se armija uglavnom sastojala od malo-
posjednika, zakupnika, zanatlija, egrta i seljaka. Meu tim ljudima
nalazimo levellerekoji su zagovarali demokratizaciju vlade i izjed-
naavanje svih (drutvenih) poloaja. Francuska buroaska revolucija
poela je kao aristrokratska reakcija, reD olte nobiliaire i uskoro se
potom radikalizirala. U njene lidere ubrajali su se aristrokrati kao
vojvoda od Orleana i markizi de Lafayette i de Condorcet, znanstve-
nici kao Lavoisier, novinari i posebno mnogo odvjetnika (Robespier-
re, Danton). U skuptinama koje su slijedile u razdoblju od 1789-
1794. godine, plemii i bogati pripadnici treeg stalea postupno su
zamjenjivani funkcionarima, pravnicima i strunjacima. Iako su na
poetku individualni lanovi llaute bourgeoisie (visoke buroazije) da-
vali neto novca za financiranje revolucionarnih aktivno~ti,15 meu
pobunjenicima nije bilo bankara i trgovaca,l6 a jo manje industrijalaca
koji i tako nisu bili brojni (zemlja je u to vrijeme imala samo sedam
parnih strojeva)17. Revolucionarni bataljoni okupljali su male obrt-
nike, nadniare i trgovce, gradski proletarijat, takozvane sankilote i
seljake. Granina crta izmeu sitne buroazije i radnika u to vrijeme
nije se lako mogla zamijetiti. Radikalni jakobinski klubovi od 1789.
do 1795. godine sastojali su se od oko 60 posto sitne buroazije i od
oko 40 posto radnika i seljaka. IB Oni su se, naravno, borili za drutvo
. u kOjem bi njihova mala imovina bila sauvana i sigurna, u kojem bi
oni bili nezavisni i slobodni da izdravaju svoje obitelji bez
eksploatiranja, odnosno da sami ne budu eksploatirani. ~a neto
pojednostavljeni nain moe se rei da su sitna buroazija i njeni
saveznici izborili revolucionarne bitke, a da je krupna buroazija, koja
se nije imala na to aliti u ancien regime (starom reimu), postigla
ek6nomske i politike koristi. Revolucija je stvarno dovrena 1830.
godine, kad je narodni ustanak svrgnuo s vlasti Bourbone i buroazija
je ustoliila graanskog kralja Louisa Philippa.
U Francuskoj je bar s~tna buroazija sudjelovala u borbi, a u Ja-
panu ni to nije bio sluaj; tako se njegova revolucija od 1868. do
1873. godine - karakteristino nazvana Meiji restauracija - ne moe
lako nazvati buroaskom jer je buroazija jedva imala udjela u njoj
(osim pojedinano - najznaajniji je bio bankar Mitsui koji je davao
financijsku pomo antiogunatskoj partiji). Japansku revoluciju pred-
vodila je aristokracija nieg reda - ' osiromaeni samuraji koji su,
kao klasa ratnika, izgubili najvei dio svojih funkcija tokom vie
od dva stoljea mira pod vladavinom Tokugawa ogunata. Vanu ulo-
gu u procesu revolucije odigrala je prijetnja izvana (zapadnjaki impe-
rijalisti). Trgovci koje je aristokracija smatrala inferiornim bili su
pasivni. Seljaci su se borili na obje strane fronta restauracije. Seljaki
ustanci su pripremili revoluciju jer su oslabili feudalni poredak; selja
ke armije borile su se zajedno sa samurajskim armijama protiv oguna.
No, u prvim godinama Meiji ere bilo je 250 seljakih buna protiv novog
reima. Neki samuraji vodili su revoluciju dok su ostali samuraji bili
njene glavne rtve. Buroaske reforme od 1870-73. godine poreme-
311
ene su pobunama samuraja koje su prouzroile krvavi graanski rat
1874-77. godine. Kao drutvena skupina, samuraji su Izgubili svoje
drutvene, ekonomske i politike privilegije. lo Klasna dinamika japan-
ske revolucije predstavlja snano upozorenje protiv naivne ematizaije
osnovane na jednoj ili dvije evropske revoluCije. . sudjeluje u politikom sistemu. Revolucionarni savez izmeu potonjih
Oko pola stoljea poslije, mi drugom kontinentu izbila je meksika
revolucija (1910-17. godine) kao posljedica seljakih pobuna. Oso-
benost meksike revolucije jest da se radnici nisu pridruili seljacima.
Umjesto toga, njihovi crveni bataljoni borili su se protiv seljaka i po-
mogli su da se spasi represivni reim Caranze, a zauzvrat su dobili
legaliziranje sindikata.20 Godinu dana prije sindikati su iz patriotskih
razloga podrali reakci9narnog generala Huertea. Seljaci su bili pora~
eni, ali su mnogi zahtjevi gradskih i seoskih revolucionara poslije za-
dovoljeni. Zemlja je dobila novi ustav, zakone o zatiti rada, proi-
renje redovitog obrazovanja Oi zemljinu reformu, koja se prvo sporo
odvijala, a zavravala je s radikalnim promjenama za vrijeme predsjed-
nika Cardenasa (1934-40. godine).
Iako znatno razliite u mnogim pogledima, s voama koji su esto
pripadali razliitim klasama i, u jednom sluaju, bez buroaskih sudio-
nika uope, etiri spomenute revolucije oito su bile buroaske revo-
lucije, jer su u tim zemljama uspostavile buroaske drutvene siste-
me. Slino tome, rusku revoluciju 1917. godine i dugu kinesku revolu-
ciju koja je trijumfirala 1949. godine, ideoloki i organizacijski pripre-
mila je revolucionarna inteligencija, a proveli su ih seljaci i radnici
(u Rusiji). Njima su uspostavljeni novi drutveni sistemi u kojima te dvi-
je klase nisu postale vladajue klase.
3. Revolucije ne izbijaju kada pritisak na eksploatirane klase doseg-
ne svoj maksimum. One izbijaju onda kada postane oito da postoje
alternative ugnjetavanju. To se obino dogaa kad je razdoblje pro-
speriteta naglo prekinuto privrednim ili politikim neuspjesima. U
tom trenu, sukob izmeu razvoja proizvodnih snaga i neadekvatnosti
zastarjelih proizvodnih odnosa dostie vrhunac i mora se razrijeiti. 2l
Osjeaji frustracije i zahtjev za vlau - prije no uasna bijeda -
porijeklo su revolucionarne inspiracije. U 16. stoljeu su Nizozemska,
Belgija i Luksemburg (ravne zemlje) bile jedna od najnaprednijih regija
u Evropi. Pokuaji panjolske krune da povisi poreze izazvali su dugu
revoluciju 1572. godine. Engleskoj revoluciji prethodilo je nezadovolj-
stvo dijela bogatih londonskih i bristolskih trgovaca koji su smatrali
privrednu poreznu reformu prijetnjom svom prosperitetu i poloaju.
Ekonomsko blagostanje prije francuske revolucije bilo je prekinuto
sniavanjem carina 1786. godine koje je uz smanjivanje izvoza u isto
nu Evropu i zemlje Levanta zbog ratova na tim podrujima, upropa-
stilo mnoge proizvoae tekstila i metala, povealo nezaposlenost
i izazvalo ekonomsku krizu. Loa etva 1788. godine, opa glad i otra
zima 1788-89. godine poveala je bijedu siromanih i nezadovoljstvo
bogatih. Desetljee prije prvog svjetskog rata, ruska industrija se razvi-
jala prilino brzo. Vojni neuspjesi i goleme patnje izazvane ratom po-
eli su februarsku revoluciju u Rusiji. Meksikoj revoluciji 1910. godine
prethodila su dva desetljea brzog privrednog razvoja, proizvodnja
rude i eera se uetvorostruila, vanjska trgovina i prihodi od po-
reza poveali su se 10 puta. Taj je rast bio praen isto tako brzim
312
poveavanjem jaza izmeu bogatih i siromanih. Inozemna i domaa
oligarhija kontrolirale su financije i trgovinu. Na selu je samo jedan
~posto stanovnitva posjedovalo 85 posto obradive zemlje, a 95 posto
seljaka bilo je bez ikakve zemlje. Gradska klasa bila je sprijeena da
i pobunjenih seljaka mogao se unaprijed pretpostaviti.
4. Pobjedonosne revolucije openito su zapoete neuspjenim rato-
vima koji ozbiljno slabe mo otpora stare vladajue klase iIi nacional-
nim oslobodilakim ratovima u kojima svijest o mogunosti uklanja-
na omraene strane dominacije stvara volju za radikalnim po-
boljanjem ekonomskih i socijalnih uvjeta. Financijske krize zbog ne-
uspjenih ratova prisilile su Charlesa I da sazove parlament i Louisa
XVI da sazove staleki sabor. Umjesto odobravanja dodatnih finan-
cija za kraljevsku riznicu, dvije skuptine predloile su da se ogranie
kraljevske prerogative. U tom procesu dva monarha su izgubila glave
i u dvije zemlje izbile su revolucije. Francusko-pruski rat slijedila je
francuska Parika komuna; vojni debakl carske Rusije prouzroio je
revolucije 1905. i 1917. godine. Zapadna vojna prijetnja imala je zna-
ajnu ulogu u Meiji restauraciji, a kineska se revolucija morala boriti
protiv japanske okupacije i amerike intervencije. Nizozemski (1572-
1609. godine) i ameriki (1775-83. godine) ratovi za nezavisnost22
predstavljali su prve u dugom nizu nacionalnih oslobodilakih ratova
koji su od drugog svjetskog rata vodili drutvenom preobraaju u
mnogim zemljama Uugoslavija, Koreja, Alir, Vijetnam, Mozambik,
Angola). Ta injenica pokazuje da je u suvremenim revolucijama na-
cionalni element bar toliko vaan koliko je vaan klasni element.
5. Bilo kakve su okolnosti, revolucije e vjerojatno izbiti samo
u nekoliko inovatornih zemalja i vjerojatno u malom broju zemalja
koje mnogo zaostaju. Prirodno je da se vladajua klasa ne eli odrei
vlasti i privilegija. Openito uzevi, uope nije sigurno da e se novi
sistem odrati prije nego to pone djelovati. Stoga vladajua klasa
- ili imperijalistika vlast - pribjegava samoobrani da ouva stari
sistem i radi toga upotrebljava grubu silu pokuavajui to i uiniti.
Kao posljedica toga, u pionirskim zemljama sukob izmeu proizvod-
nih snaga i proizvodnih odnosa prerasta u krvavi graanski rat. Kada
novi sistem pokae sposobnost za odravanje, vladajue klase drugih
zemalja nemaju drugog izbora nego da se prilagode - pod uvjetom
da njihove zemlje ne zaostaju mnogo u razvoju za pionirskim zemlja-
ma. Tako e nakon nekoliko nasilnih revolucija u pionirskim zemljama,
u drugim zemljama slijediti manje iIi vie mirni prijelazi na nov sistem.
Bez obzira na to, u ekstremnim sluajevima veoma zaostalih zemalja,
revolucije mogu biti jedino sredstvo za otkrivanje razvojnih mogu
nosti i poticanje procesa za dostizanje drugih u razvoju.
6. Intelektualci imaju vanu ulogu u stvaranju revolucionarne sre-
dine zbog ivotne vanosti uoavanja alternativa. To su organski in-
telektualci Antonija Gramscija koje svaka klasa stvara za sebe.23
ini se da se proces sastoji od dva dijela. Prvo se poinje mijenjati
opa kulturna sredina. Vodei mislioci epohe potkopavaju legitim-
nost postojeeg poretka. Francuskoj revoluciji prethodili su intelektu-
alni poduhvati Voltairea, Johna Lockea i Montesquieua te Rousseaua
i enciklopedista. Pomou empirijskog istraivanja i racionalne analize,
313
filozofi i sociolozi su potkopali obiaje i vjeru. Doktrina prirodnih
prava proglasila je da su svi ljudi jednaki. Fiziokrati su proklamirali
ekonomsko naelo laissez-faire, laissez-passer. Nalik ovome, socijalisti
utopisti Herzen i ernievski, Proudhon i Bakunjin, Marx, Engels i
mnogi sOcijalistiki mislioci, te dvije internacionale prethodile su i
pripremile rusku i kinesku revoluciju. Oni su uspjeli potpuno unititi
legitimnost feudalnog i kapitalistikog sistema. Oni su takoer stvo-
rili minimalni skup ideja neophodnih da. se pripremi i vodi revolucija.
U drugoj etapi ta se ideologija prevrata poinje iriti meu prijem-
ljivim drutvenim skupinama. Nova i mnogo vea skupina revolu-
cionarnih pojedinaca razrauje i primjenjuje novu ideologiju. Lyford
Edwards i Crane Brinton primjeuju da jenajvjerodostojniji simptom
skorih neprilika promjena u lojalnosti intelektualaca.24 U Francuskoj
u 18. stoljeu neformalne skupine intelektualaca, societes de pensee,
poele su raspravu o djelovanju prosvjetiteljstva, nastavile s politi
kom agitacijom i na kraju su pomogle u provoenju izbora za etats-
-generaux (staleki sabor) u 1789. godini. Monarhistiki apsolutizam
bio je predmet razorne kritike slobodnozidarskih loa i politikih re-
vizija, koje su naglo nicale. Slinu ulogu imale su puritanske crkve
u Engleskoj u 17. stoljeu, te skupine narodnjaka (narodniki) kao Zem-
lia Volia (Zemlja i sloboda) i Narodnaia Volia (Narodna volja)25, ni-
hilisti, anarhisti, SOcijalisti i pobunjeni studenti u predrevolucionar-
noj Rusiji. Rusija je posebno zanimljiv sluaj jer su se tamo marksisti
- tj. SOcijalisti radnike klase - pojavili prije nego to su postojale
radnike organizacije i radniki pokreti. Uspostavljanje Petim kruoka
prethodilo je maarskom ustanku 1956. godine. Sve te skupine budile
su svijest. J ednom kada se jasno shvati znaenje drutvene svijesti,
nema .nieg to bi sprijeilo drutvene reformatore da ire nove ideje'
i da se ne angairaju u politikim aktivnostima i tako ubrzavaju dru-
tvene promjene. Nieg, osim svijesti dijela vladajue klase o eksplo-
zivnom potencijalu takvih intelektualnih aktivnosti. Zbog toga e svaka
diktatura uspostaviti strogu kontrolu intelektualaca, i zabranjivat e
svaku nekonformistiku intelektualnu aktivnost.
7. Dinamika revolucije ima odreeni obrazac. ak i nasilna revo-
lucija obino poinje s, malo krvoprolia (francuska Bastillea, ruski
oktobar). Meutim, ubrzo se klasa koja gubi priviligije poinje braniti.
Revolucionari se souavaju s aristokratskom konspiracijom. Slijedi
graanski rat. Emocije se razbuktavaju i dovode do besprimjernog
junatva i spremnosti za rtvovanje, ali i do besprimjerne mrnje. Isto-
vremeno se pokret radikalizira i prelazi iz umjerenog u ekstremno sta-
nje. Kako pokret postaje ekstremniji, tako raste potreba za nasiljem.
Taj proces po svoj prilici zavrava u dravi terora. Dolijevanje ulja
na vatru emocija predstavlja operairen strah da ne bi bili smatrani
previe umjerenim, odnosno previe mekim. Ljudi moralnih skru-
pula mogu biti nesposobni da podnose teror i poinju se povlaiti.
U atmosferi nabijenoj .emocijama to se jedva moe podnositi. Izdaji-
cama se smatraju ne samo protivnici nego i saveznici koji ne pokazuju
potpuno slaganje. Uhvaen u takvoj situaciji, francuski irondinac
Verghiand, pogubljen 1783. godine, izrekao je poznatu primjedbu da
revolucija, kao Saturn, prodire svoju djecu. Ruski boljevik Buha-
rin i njegovi suradnici izjavili su isto. Revolucija je, nesumnjivo,
314
najautoritarnija stvar to postoji, UOClO je Engels. Revolucija je
akt u kome jedan dio stanovnitva namee svoju volju drugom
dijelu pomou puaka, bajoneta i topova, to jest, sredstava izvanredno
autoritarnih; i ako partija koja je pobijedila ne eli izgubiti plodove
svojih napora, ona mora odravati svoju vladavinu pomou straha
koji njeno oruje ulijeva reakcionarima.26 Danak je velik. Uz junatvo
i samoportvovanost, revolucija dovodi i do podlosti i pada morala;
lopovi svake vrste trae obeanu zemlju. Kada se revolucija uspjeno
zavri, politiki reim, koji iz nje proizlazi, bit e vjeroja~tno diktator-
ski, a vlast progonilaka. Teror i religiozna struktura svijesti dovo~e
do totalitarizma. Istinskom sudioniku revolucije krajnji ishod moze
se initi kao to se kraj francuske revolucije inio Gracchusu Babeufu,
koji je na svom suenju 1797. godine rekao sucima: Moji drug?vi
i ja smo se alili na nesretan ishod revolucije ... ona je prosto zamIJe-
nila bandu starih bandita bandom novih.27 Ako revolucija ne uspije,
ona gotovo uvijek zavrava faizmom (kao u Maarskoj, Njemakoj,
panjolskoj, Grkoj, ileu).
8. Nije vjerojatno da e do revolucije doi u zemlji u kojoj fu~k~i
onira sistem politikih sloboda. S druge strane, pak, ako vladajuca
klasa brani svoje privilegije grubom silom, onda se jedino sredstvo
obrane svodi na stvaranje tajnog politikog pokreta. Svim revolucijama
prethodila su tajna drutva ( u starija vremena) ili ilegalne politike
partije (od vremena osnivanja Boljevike partije). Neka ilegalna, tajna
partija ne moe biti ni demokratina, ni velika. (Ruska Boljevika
partija nije imala vie od 23.000 lanova poetkom 1917. godine,28 a
jugoslavenska Komunistika partija oko 12.000 lanova u 1941. godini;
u Kini je poetkom 1925. godine, nepos~edno prije dru~e r~v~lu~~je
bilo samo 900 lanova partije.)29 Potrebna Je stroga centrahzacIJa I hIJe-
rarhijski odnosi. Vodstvo donosi sve odluke a lanovi uglavnom izvr-
avaju direktive. Represija dravne vlasti i tajnost organizacij~ stv~:
raju atmosferu mistine odanosti i osjeaj mesijanizma. ObOje vrSI
jaki utjecaj na oivljavanje religiozne svijesti sa svim, ve prije raz-
matranim, posljedicama. Ta se svijest ne mijenja i ne moe se pro-
mijeniti samim inom revolucije. Zbog toga je vjerojatniji ishod me-
sijanska diktatura nego revolucionarna demokracija. Dakako, sama
revolucija podie razinu aspiracija irokih narodnih slojeva, izuzetno
mnogo poveava njihovu politiku participaciju i daje im osobito po-
litiko iskustvo. Iz toga su proizlazili svi spontani pokuaji samouprav-
ljanja. Ipak se pokazalo da su teror, mesijanizam i etatistika ideologija
dovoljno jaki da sprijee opstanak i razvoj samoupravljanja. J o jedan
razlog za to ve je istakao poneto pristran, ali pronicljiv promatra,
Tocqueville: Narod nikada nije tako sklon da povea funkcije cen-
tralne vlade kao na svretku duge i krvave revolucije koja je, nakon
oduzimanja vlasnitva iz ruku prijanjih posjednika, prodrmala svu
vjeru i ispunila naciju okrutnom mrnjom, suprotnim interesima i
protivnim strankama. Ljubav prema javnom spokojstvu u takva vre-
mena postaje nekritina elja i lanovi zajednice su spremni da izraze
najneumjereniju odanost sistemu.3o
9. Na kraju, bez obzira da li uspijevaju provesti nove ideje o dru-
tvenoj pravdi ili ne, sve prave drutvene revolucije uspijevaju unititi
stari sistem koji je preivio svoju svrhovitost i uspostaviti novi koji
31.5
omoguuje brzi ekonomski razvoj. Revolucije su istinske:pokretake
snage povijesti. Njih prati eksplozivni privredni rast, sadrajan kul-
turni razvoj i impresivno poveanje u politikoj vlasti. Primjeri za to
su Nizozemska i Engleska u 17. stoljeu, Sjedinjene Drave i Francuska
u 18. stoljeu, Japan u 19. stoljeu i Meksiko, Rusija, Jugoslavija i Kina
u 20. stoljeu. U tom smislu antikapitalistike revolucije u nerazvije-
nim zemljama nisu bile beskorisne ili povijesno nevane, iako nisu
uspjele stvoriti socijalizam. One su se pokazale kao snaan instrument
privrednog rasta. Premda su u poetku zaostajale u ekonomskom raz-
voju, etatistike zemlje sustiu kapitalistike zemlje koje su se mnogo
prije poele razvijati.
Prethodna povijesna analiza upozorava da revolucije sadre veliki'
drutveni rizik. Uspjene antikapitalistik~ revplucije zavravale su
etatizrnom, neuspjene faizmom. One esto za sobom povlae velike
ljudske rtve i optereuju postrevolucionarna drutva s produenom
diktaturom. Jedini nesumnjivi dobici su brzi privredni razvoj i ravno-
mjernija raspodjela dohotka. Da li su ti dobici razmjerni odricanjima?
Da li bi umjesto revolucije trebalo podravati reformu?
Takva pitanja su pogrena. Stoga bi odgovori bili besmisleni jer se
prava drutvena revolucija ne moe niti konstruirati, niti zabraniti.
Niti se uskraenom narodu moe braniti da se ne buni protiv nasilja
i tiranije. U nekim drutvenim situacijama nasilne su revolucije ne-
izbjene. Progonjeni pokreti mogu vriti odreenu svjesnu kontrolu
revolucionarnog procesa. Svrha prethodne analize nije da pokae kako
su revolucije loe (jer, u pravilu, ne stvaraju socijalizam) ili dobre
(jer ubrzavaju ekonomski rast), nego da prui objanjenje promatranih
karakteristika postrevolucionarnih drutava i dubokih razoaranja koje
one uzrokuju. Kada bi poznavali ukljuene rizike, moda bi.mogli neke
od njih izbjei. U tom sluaju mogli bi dinamiku revolucije iskoristiti
tako da proizvede poeljnije rezultate.
II. Radnika klasa
A. REVOLUCIONARNA ILI REFORMISTIKA
Uvjet za osloboenje treeg stalea bilo je ukidanje svih stalea.
To je podrazumijevalo uspostavljanje buroaskog sistema. Nalik tome,
uvjet za osloboenje radnike klase jest ukidanje svih klasa.3l Kako
radnika klasa nije samo eksploatirana klasa nego i glavna prozvodna
klasa suvremenog drutva, ona se ne moe osloboditi a da ne uniti
klasno drutvo kao takvo. To implicira socijalizam. Dosljedno tome,
radnika klasa nosilac je socijalizma. Ovo marksovsko rezoniranje
. predstavlja snanu povijesnu generalizaciju. No, njegova je jedno-
stavnost varljiva i lako moe ozbiljno zavesti.
Oito je da je vladajua klasa zainteresirana za status quo. Pokre-
ta promjene moe potjecati samo iz nezadovoljstva potlaenih. Meu
potonjima, seljaci predstavljaju ostatak starog sistema. Srednja klasa
- trgovci i obrtnici - zajedno sa seljacima, ekonomski su uniteni i
316
nestaju kao posljedica kapitalistike akumulacije. Istinsku revoluci-
onarnu snagu predstavlja samo industrijski proletarijat, odnosno tvor-
niki radnici kao to zakljuuje Komunistiki manifest 1848. godine. s2
On je proizvod novog, naprednijeg naina proizvodnje - industrijske
proizvodnje. Moraju se zamijetiti jo dvije karakteristike industrijskog
proletarijata. Tvorniki radnici su koncentrirani, disciplinirani (zbog
proizvodne discipline) i, prema tome, lako se organiziraju. Oni nemaju
imovine - nasuprot seljacima - i tako oni nemaju to izgubiti. Ta
tri obiljeja ine tvornike radnike revolucionarnom klasom u suvre-
menom drutvu. 33
Nema sumnje u to da su industrijski radnici Evrope u 19. stoljeu
bili orijentirani prema revoluCiji - gdje pojam revolucija ukljuuje
i radikalnu promjenu i nasilje. U stvari, u drutveno-politikoj povijesti
stoljea sadrano je dugo razdoblje nasilja i kontranasilja. U razdoblju
od 1811. do 1817. godine engleski ludisti razbili su radno-tedne tek-
stilne strojeve iz protesta prema kapitalistikom poret~u koji se p~z
vijao i koji im je otimao ono to su oni smatrah svoJ lill neotu.lvlm
pravima. Godine 1830. u Parizu je izbila julska reyolucij.a; a mJes.ec
dana poslije slijedila je belgijska revolucija. Sljedec~ godme: a. zatim
opet u 1834. godini pojavile su se pobune u lionskuD; pre~1O.nI5ama.
U iduem desetljeu borili su se za svoja prava engl~skl cartis~, s~es~e
predionice pobunile su se 1844. godine. Krakovski ustan~k lzbl~ J~
1846. godine. Godine 1848. pOjavile su se barikade u Panzu, Becu 1
Milanu, sljedee godine u njemakim gradov~ma. Revolucije su se J?ro-
irile cijelom Evropom. Vrhunac je bila Pariska komuna 1871. godme.
Ruska revolucija 1905. godine bila je zakanjelo reagir:mje.i~dne .~a~
ostale zemlje. Nakon razdoblja klasnog mira u posljednjOj treclm
19. stoljea, revolucionarnim sindikalizmom i opim trajkovima. u
prvoj etvrtini naeg stoljea poelo je novo revolucionarno vrenje.
Ono je doseglo vrhunac u dvije ruske revolucije 1917. godine i revo-
cionarnim nemirima u veem dijelu Evrope odmah nakon rata. No,
tada je nasilnim revolucionarnim akcijama evropskih radnika ~oao
kraj. to se dogodilo?
Najrazvijenija zemlja u Evropi, Engleska, ula je u postnapoleonsku
eru s drutveno-politikom organizacijom koja je bila slina modernom
totalitarizmu. Radnici i seljaci, koji su inili najvei dio stanovnitva,
nisu imali politikih prava. Udruenja su bila slubeno zabranjena.
Angairano je bilo mnogo pijuna i provokatora. Na izlairanim sue~
njima izricane su okrutne kazne. Uhapeni su radnike voe. Radm
uvjeti su bili uasni. Realne nadnice su bile niske, ak su opadale. ~o
licija i vojska su prekidale trajkove. Proletarijat se masovno pobUnIO.
Lokalni opi trajkovi pretvorili su se u ustanke. Sindikati i drutva
su radili ilegalno ili poluilegalno. Organizirani otpor stvarao se u
artisikom pokretu. I tada su se stavovi promijenili. Primitivna aku-
mulacija bila je manje ili vie zavrena. Nove investicije mogle su se
formirati iz profita ili od prodaje dionica (dioniarska drutva legalno
su priznata 1855. godine); nije bilo potrebno da poslodavac smanjuje
svoj vlastiti prihod da bi akumulirao. Poslodavci su bili spremniji da
pregovaraju. Poele su rasti realne nadnice - 70 do 80 posto od
1850. do 1900. godine - i zaustavljen je porast nejednakosti u ras-
podjeli dohotka. Radnici nisu vie tretirani kao opasne divlje ivotinje.
317
Pravo glasa postupno se proiirivalo dok nije postalo ope (naravno,
samo za mukarce). Ozakonjeni su sindikati. POjavile su se konano
i radnike politike partije. Nakon 1848. godine, pokuaji da se zbaci
kapitalizam zamijenjeni su vrstom klasnog prilagoavanja i koopera-
cije.34 Svakako, bila je to neugodna i antagonistika, ali ipak koopera-
cija. To kretanje se prekinulo oko prvog svjetskog rata, ali je od onda
nastavljeno bez prekida. . - sindikate i politike partije. Sindikati vre dvije funkcije: jednu
U kontinentalnom dijelu Evrope engleski pnmJer slijedio se s
odgovarajuim zakanjenjem. U drugoj polovici 19. stoljea, sindikati
su ozakonjeni u svim zemljama Zapadne Evrope. Ujedno su uspostav-
ljene socijaldemokratske stranke. Nova era simbolino je proglaena.
stvaranjem Prve internacionale 1864. godine. Potpuno je uspostavljena
kada su radnike partije poele sastavljati vlade i kada su radniki
voe poeli ulaziti u gornji dom ili slina tijela. Nakon drugog svjet-
skog rata kontinuirani porast ivotnog standarda, smanjeni udio fi-
zikih radnika u radnoj snazi i brzo stvaranje novih zanimanja nisu
mogli pridonositi ponovnom buenju revolucionarnog duha: Iznova,
istie Paul Sweezy, kao u razdoblju manufakture, proletarijat je vrlo
diferenciran; i opet iznova svijest zanim;mja i statusa preplavljuje
klasnu svijest.36
Dolazimo do zakljuka da su radnici bili revolucionarno orijentirani
kada su bili previe slabi da srue sistem. Kad im se broj poveao
i kada su se uspjeli organizirati u poslovna i politika udruenja, ak
i na meunarodnoj razini - ukratko, kada su bili dovoljno jaki da
ispune zadatak - oni su odustali od njega. Zato? Oito je zakonitost
unitila revoluciju. Graanska integracija pomogla je proletarijatu da
pronae domovinu. Ako je tako, da li je to poeljno? Odgovor e se
nagovijestiti u sljedeem poglavlju. U meuvremenu, razmotrimo drugu
implikaciju onu pozitivnog odnosa izmeu proletarijata i socija-
lizma.
B. RAZLIITE RADNIKE KLASE
Malo je sumnje u to da je evropska radnika klasa openito bila
progresivna i posebno socijalistiki orijentirana. Radniki sindikati
organizirali su trajkove ili su prijetili opim trajkovima da bi vlada-
juu klasu prisilili da uvede ope pravo glasa za mukarce u Australiji.
Njemakoj, Belgiji, vedskoj i drugdje. Do te mjere su Marxova pred-
vianja ispravna; kako bi se politiki osamostalili, radnici suprisili1i
zapadnoevropske vladajue klase da uspostave politiku demokraciju
za SDe. Radnici i njihove partije su u prolom stoljeu podrale Gari-
baldija, Kossutha i poljski oslobodilaki rat. U naem stoljeu, oni su
pozdravili oktobarsku revoluciju, usprotivili se Francu u panjolskoj
i minhenskoj koncesiji Hitleru i javno su osuivali okupaciju e
hoslovake. Radnici iz urbanih sredina odoljeli su pozivu nacizma prije
1933. godine bolje nego bilo koja drutvena klasa u Njemakoj.30 Rad-
nici su igrali najvaniju ulogu u francuskom otporu faizmu (Confe-
deration generale du travail i Komunistika partija). Sve radnike, so-
Cijaldemokratske i komunistike partije navijestile su da je socijalizam
njihov krajnji cilj.
Pokret radnike klase nije u cijelosti progresivan. On isto tako
obuhvaa konzervativne skupine koje su prije svega orijentirane kleri-
318
kalistiki ili nacionalistiki. Potonje slijede pnmJer svoje nacionalne
buroazije. Segment konzervativaca uglavnom je nevaan u Evropi.
U Americi je, meutim, situacija potpuno drugaija. Tamo je konzer-
vatizam pravilo, a socijalizam prilino rijedak izuzetak. Ameriki feno-
men trai dodatno objanjenje.
Da bi zatitili svoje interese, radnici osnivaju' dva tipa organizacija
koja se bavi rjeavanjem sukoba i drugu koja se bavi pitanjem blago-
stanja. Sindikati sudjeluju u kolektivnom pogaanju s poslodavcem
?a bi po:,~ali na~nice, poboljali radne uvjete, skratili radno vrijeme
l zabramh rad djece. Ako je neophodno, oni trajkaju protiv e-
fova. Sindikati takoer postavljaju razliite sheme osiguranja i penzij-
ske planove, pruaju obrazovne usluge i osiguravaju pomo kad je
nuna. Branei interese svojih lanova, sindikati su oito protivnici
kapitalistike klase. to su sindikati jai, to su ustupci poslodavaca vei.
Pa ipak, ni u jednoj od tih dviju funkCija sindikati ne prelaze granice
kapitalistikog sistema. 37 U tom smislu oni su konzervativni. Jedino s
pojavom radnikih partija pokret prerasta kapitalizam i postaje soci-
jalistiki. Ta tvrdnja gotovo je laboratorijski potvrena u Americi.
Povijesna pojava radnike klase u Evropi zbila se u polufeudalnom
poretku. Radi poboljavanja svog drutveno-ekonomskog poloaja, rad-
nici su prvo morali stei politika prava. Borei se za svoje vlastite
interese, radnici su pomogli da se demokratizira njihovo drutvo. Zbog
njihovog drutvenog i politikog poloaja, njihovi stavovi nuno su bili
progresivni. Nasuprot tome, u Sjedinjenim Dravama politika de-
mokracija je bila uspostavljena prije no to je radnika klasa stupila na
scenu. Budui da je privredni razvoj bio prilino brz, uskoro se broj
radnika jako poveao. Nije iznenaenje da je ve u 1828. godini prva
radnika partija svijeta osnovana u Philadelphiji (bili su to, u stvari, lo-
kalno udrueni sindikati koji su sudjelovali u politikoj kampanji). U
iduih est godina sline partije organizirane su u 61 gradu i selu. One
su zastupale besplatno kolovanje, ogranienje djejeg rada, desetosatni
radni dan, ukidanje zatvorskih kazni za dugovanja3B i ukidanje' izbor-
nih poreza. Kad je Andrew Jackson izabran za predsjednika drugi put
1832. godine, on je dao podrku zahtjevima radnikih partija. Ubrzo
su mnoge drave primjenjivale neku od toaka iz radnikih programa.
Partije su se dezintegrirale. Poslije su, priblino u isto vrijeme kao u
Evropi, osnovane SOcijalistike radnike partije u Sjedinjenim Drava-
ma. No, one nikada nisu dosegle nacionalno znaenje. Sjedite Prve
internacionale bilo je ak premjeteno u Sjedinjene Drave - da bi
tamo samo nestalo, zajedno s organizacijom, 1876. godine. Ameriki
radnici nisy osjeali potrebu da imaju svoju vlastitu partiju jer su od
samog pocetka bili integrirani u politiki sistem.
Obilje zemlje drugi je razlog za nepostojanje snanih radnikih
partija u Americi. Nezadovoljnici su uvijek mogli otii, preseliti se na
zapad i organizirati ivot kako im se svia. Povezana s tim je ve-
lika geografska pokretljivost. To nepostojanje korijena nije, na-
ravno, pogodovalo razvoju partije i klasne solidarnosti. etvrti razlog
moe se nai u relativno velikoj vertikalnoj pokretljivosti39 koju je
omoguila visoka stopa ekonomskog rasta i imigraCije. Amerika je bila
obeana zemlja. Velike mase doseljenika htjele su raditi prljave, ne-
319

kvalificirane i nisko plaene poslove. Oni koji su prije doli, automatski
su napredovali. Visoka stopa ~~seljavanj.a zna!l~ je tak.~er da j~ klasna
solidarnost zamjenjivana etmckom sohdarnoscu. Etmcka podjela po-
dudarala se s razliitim kvalifikacijama - doseljenici su bili uglavnom
polukvalificirani i nekva1ificirani - i to je pojaavalo posto~ei sukob
izmeu tvornikih i obinih radnika. S druge strane, zbog VIsoke ver-
tikalne pokretljivosti statusne barijere bile su manje krute. . financijskih usluga. U okrugu Kalifornija, skupine kOje su financirali
Na kraju, besplatno kolovanje, brzo rastui ivotni standard I ra~
stua ekonomska i vojna mo zemlje stvorili su nacionalni po~~s 1
indentifikaciju s nacionalnim sistemom. Vie od 80 posto stanovmsf:.Va
vjeruje da je ameriki nain ivota superiorniji u odnosu prema SVll~
drugim zemljama.4o
Zbog svih tih razloga amerika radnika klasa u borbi za vei dio
nacionalnog kolaa nikada nije otila izvan nje i nikada nije stekla
svijest socijalistike klase.
U ranim 1930-im godinama, kada se inilo da se kapitalistiki sis-
tem slama i kad je nezaposlenost narasla na 15 milijuna ljudi, ono
malo socijalista i komunista pokualo je organizirati nezaposlene za
revoluciju. No, oni su bili zainteresirani za poboljanje situacije i po-
sao, a ne za revoluciju. U predsjednikim izborima 1932. godine, ame-
riki radnici nisu glasali za socijaliste i komuniste; dali su svoje gla-
sove Franklinu Delanu Rooseveltu (ne bez opravdanog oekivanja).
Ta odsutnost klasne svijesti ne znai da su klasni odnosi bili idilini.
Naprotiv. Prema amerikim poslovnim ljudima koji su bili grubi i ljuti
protivnici, evropska buroazija inila se gotovo osjeajnom. Posebno
okrutni bili su poslovoe ugljenokopa. Herbert Abel opisuje kako su
poslovoe rudnika u okrugu Harlan i Bell, godinu dana prije izbora,
terorom uvali ameriki nain ivota. Do kraja 1931. godine sindikat
je bio uniten i poslovoe su imale kontrolu nad svojim radnicima.42
Tek 1935. godine, prihvaanjem Nacionalnog zakona o radnim od-
nosima u vrijeme Rooseveltove administracije, potpuno su ozakonjene
aktivnosti amerikih sindikata (kolektivno pogaanje). Poslodavci su
organizirali kampanju u cijeloj zemlji da sprijee provoenje zakona.
Izvjetaj istranog komiteta senata (the La Follette committee) ovako je
opisao situaciju:
Najutjecajniji privredni i financijski krugovi u Los Angelesu namjerno su
sabotirali nacionalnu kadrovsku politiku kolektivnog pogaanja izraenu
Nacionalnim zakonom o radnim odnosima ... Oni su se ukljuili u niz
organiziranih zavjera da bi unitili graanske slobode radniJka... Sklo-
pili su saveze s lokalnom tampom, lokalnom policijom, lokalnim slubeni-
cima za provoenje zakona... Organizirano urotniko uplitanje u kolek-
tivno pogaanje obuhvaalo je masovnu primjenu uobiajenih antisindikalnih
instrumenata kao pijunau radnika, upotrebu profesionalnih trajkolomaca,
upotrebu industrijske municije, crne liste, diskriminatorna otputanja ...
Iza tog irokog i monog pokreta stajali su lideri privrede i industrij~, no:
minalni i stvarni, bankarske i financijske grupacije, voe lokalnog tISka 1
sve donedavna mnogi javni slubenici.43
U Harlan okrugu ugljenokopa, uvari kompanije progonili su mje-
tane i radnike organizatore koji su bili u posjetu ... privatne bande
320
terorizirale su lanove sindikata ... djelujui kaQ pomone trupe pri-
vatno plaenim erifima, i poticali su vladavmu terora usmjerenog-
protiv rudara i sindikalnih organizatora. Unajmljene bande pucale su
vie puta na sindikalne organizatore iz grmlja na javnim putovima, na
otvorenom, a i u njihovim domovima. Oni su kidnapirali i napadali
slubenike sindikata i minirali kue organizatora, a istovremeno su
obraali i korumpirali ured glavnog erifa... kroz mnogo izuzetnih
krupni financijski krugovi nekanjeno su nastavljale stalni sistem ti-
raniziranja upotrebljavajui plaenike, pijunau i nasilje. 44 Maurice
Dobb, od koga sam uzeo ovaj niz navoda, saeo je druge nalaze ko-
miteta:
Vodee amerike korporacije potroile su goleme svote na kupovinu muni-
cije a. provodile su praksu zapoljavanja eta naoruanih straara protiv traj-
kaa i ... sindikalnih organizatora ... praenje nekog pojedinca svo vrijeme
i na svim mjestima, tako da se zastrai, i ubacivanje pijuna u svaki sindikat
ne samo s namjerom pijuniranja nego i ometanja organizacije i provokator-
skog djelovanja, bio je dio manje opasnih njihovih aktivnosti. Oni (privatna
policija) su se ukljuivali u napade na pojedince, prekidanje sastanaka i de-
monstracija i unitavanje ureda sindikata.
Sam La Follette izvijestio je da je uzurpacija policijske vlasti od
privatno plaenih uvara i erifovih pomonika, esto zaposlenJh
u detektivskim agencijama, mnogo njih s dosjeom u policiji, bila opa
praksa u mnogim dijelovima zemlje, i na podrujima gdje ni jedan
sindikalni slubenik nije mogao otii bez opasnosti po ivot.45
Nije nuno da zbog okrutnosti v!adajue kl~se e~sploatirana kl~sa
postane progresivna. U spr~?s ~Ogl~ d?ga~~lm~ Is.te :vrst.e kao st~
smo upravo opisali II amenckoJ radruckoJ pOVIJestI, smdlkati su ostali
konzervativni i potpuno su se integrirali u sistem. Oni postupaju s
poslodavcima na poslovan nain. Materijalni interesi radnika priznati
su kao legalni; u kapitalistikom drutvu od svakog se oekuje da po-
bolja svoj poloaj u konkurentskoj borbi - ako moel Zauzvrat,
ne ispituju prerogativi uprave. Funkcionari velikih sindikata javno
mnijenje rangiraju isto kao posjednike, direktore i dravne funkciona-
re. 46 Umjesto da vjeruje u socijalizam, ameriki radnik vjeruje u pri-
vatno poduzetnitvo. 47 U svim poslijeratnim kriznim situacijama" -
hladni rat, makartizam, intervencija u Kini, rasizam, vijetnamski rat -
organizirana amerika radna snaga zauZela je konzervativno, povre-
meno reakcionarno dranje. U nekim sluajevima mogu se otkriti rasi-
stiki stavovi. 48 U pravilu su protestirali i borili se studenti, intelektu-
alci, buroaski radikali, crnaki aktivisti, a ne radnici; Dok su te sku-
pine marirale u Washington, derale pozive za vojsku i organizirale
teajeve, radnici su, uz nekoliko iznimki - zauzeli odgovoran patriot-
ski stav, podravali vladu, nastavljali proizvoditi napaim bombe,49
od vremena do vremena odbijali da natovare ili istovare kineske
brodove (luki radnici) i ponekad pretukli nepatriotske demonstrante
(kao to su to uinili graevinski radnici), a radnici s juga podravali
su segregaciju. Postojanje klasne borbe u Americi je oito. Ta borba
je ea nego drugdje. No, ta injenica ne ini nuno radniku klasu
21 Politika ekonomija socijalizma
321

progresivnom. Progresivna Amerika moe se nai na sveuilitima a
ne u tvornicama.
Prema tome, povijesno moemo razlikovati dvije razliite radnike
klase: progresivnu u Evropi i konzervativnu u Americi. U kolonijalnim
i openito zaostalim zemljama moe se nai i trea radnika klasa.
U tim zemljama, mali suvremeni industrijski sektor, kojim dominiraju
velike strane kompanije, predstavlja utjecajan otok u moru krajnjeg
ruralnog i urbanog siromatva. Tvorniki radnici i rudari esto su
pismeni i uvijek imaju nekoliko puta vei dohodak od poljoprivrednih
radnika i velike veine nepismenih seljaka. Ukratko, urbani proletarijat
je povlatena klasa. Njih mogu pokrenuti patriotske i nacionalistike
ideje i oni e se pridruiti nacionalnoj buroaziji u borbi protiv kolo-
nijalne vlasti ili imperijalistike dOminacije. No, oni nisu posebno za-
interesirani za drutveno osloboenje goleme veine stanovnitva koja
ivi u krajnoj bijedi. Budui da su oni u stvari posebna vrsta srednje
klase, ti radnici ive u uvjetima koji ne zadovoljavaju Marxovu for-
mulu za klasno osloboenje.
C. POSLJEDICE SOCIJALIZMA
Moemo obratiti panju na jednu dalju komplikaciju. Ekonomski
poloaj klasa nesumnjivo ne odreuje njene stavove; niti je inferioran
ekonomski poloaj nuno ini progresivnom. Radnike klase razvijenih
zemalja imaju tono odreen ekonomski interes u zadravanju nejed-
nake razmjene na svjetskoj razini, a rtve toga su radnike klase manje
razvijenih zemalja. 50 Radnici imaju vie razloga od buroazije da budu
ovinistiki orijentirani. Sam Marx je istakao (u pismu od 9. travnja
1870. godine) da obini engleski radnik mrzi irskog radnika kao tak-
maca koji mu sniava ivotni standard. Dugo se ve zapaa da su
radnici liberalno orijentirani kad je rije o ekonomskim pitanjima. Oni
daju prednost uklanjanju siromatva, socijalnom osiguranju, besplat-
nem kolovanju, visokim nadnicama, progresivnom oporezivanju i dru-
tvenoj jednakosti. Od ranih dana socijalistikog pokreta od radnika
se oekivalo da se tako ponaaju. Poslije je, meutim, naeno da nji-
hovi politiki stavovi - u odnosu prema graanskim slobodama,
meunarodnim odnosima, itd. - nisu ba tako liberalni. Pokazalo se
da su radnici netolerantni, nacionalistiki, a ponekad i rasistiki ori-
jentirani51 i spremni dati podrku autoritarnim reimima. Ta injenica
- a povijest i ispitivanja o stavovima pokazuju da se to moe smatrati
injenicom - zahtijeva objanjenje.
Seymour Martin Lipsent je utvrdio da se politiki autoritarizam
moe osnivati na bilo kojoj od tri glavne suvremene klase.5z Via klasa
esto je bila odgovorna za tradicionalni autoritarizam izraen kao mo-
narhizam. To je dobro poznato. Relativno je dobro poznato i da je
vrlo nesigurna i frustrirana srednja klasa sklona da podri faizam.
Autoritarizam radnike klase nije u skladu s tradicionalnim nazorima.
On se pojavljivao u dva oblika, koje praktino moemo nazvati sta-
ljinizmom i peronizmom. Budui da smo staljinizam ve analizirali u
vezi s etatizmom, promotrimo sada peronizam - antikapitalistiki,
322
;kS
/~1
nacionalistiki populizam, osnovan na saveznitvu izmeu vojske i ni-
l ih drutvenih slojeva.
General Juan Peron postao je predsjednik Argentine 1946. godine
nakon dravnog udara koji je podrala vojska i radnici. Prije preuzi-
I
l
manja vlasti, Peron je upravljao odjeljenjem za radne odnose, gdje je
trebao kontrolirati sindikate i spreavati trajkove. Peron je iskoristio
taj poloaj da stekne podrku voa sindikata. U toku vremena dok je
bio na vlasti, Peron je nacionalizirao neke industrije, donio zakone koji
su poboljali ivotni standard radnika, poveao nadnice, zatitio poljo,.
privredne radnike i osigurao SOCijalno osiguranje. Ustav iz 1949. godine
ustanovio je drutvena i ekonomska prava naroda; Peronova orijen-
tacija protiv stranih imperijalista dOjmila se nacionalnih funkcionara,
rodoljubne buroazije i radnika. Sindikati, koji su mu davali glavnu
podrku, naglo su se umnoili za vrijeme njegove vladavine i njima su
potpuno vladali peronisti. Peronovo svrstavanje uz gradski proletarijat
i osiromaene ruralne mase prouzroilo je jaku opoziciju srednjih klasa,
velikih tvorniara i zemljoposjednika.
Do sada nema nieg udnog u toj prii o oito progresivnom voi.
Ipak, Peron je takoer veliao jaku dravu, slavio je Mussolinija i Hitle-
ra (koji je, opet, osjeao bezuvjetno potovanje prema Staljinovu ge-
niju)53, i isticao glavnu ulogu voe, ija vlast, navodno, neposredno
proizlazi iz naroda. Peronizam je omalovaavao parlamentarizam i nje-
gove nesposobne i korumpirane politiare i malo je potivao ustavnu
zakonitost. Udrueni vojni oficiri i crkva zbacili su Perona s vlasti
1955. godine. Dok je bio u izgnanstvu, dokazano je da je sam bio
korumpirani politiar; meutim to otkrie nije umanjilo stupanj fasci-
niranosti koju su argentinski radnici osjeali za njega. Neto manje od
dva desetljea nakon pada. on se trijumfalno vratio u zemlju i postao
predsjednik. Ubrzo zatim je umro, a zemlja je ostala u kaotinom
stanju.
Peronizam je iskuan i drugdje u Latinskoj Americi (u Brazilu od
Getulia Vargasa), iako ne naroito uspjeno.
Staljinizam i peronizam pokazuju da se radnici mogu demagoki
eksploatirati da rade protiv svojih historijskih interesa - iako moda
u korist svojih kratkoronih interesa i sigurno svojih interesa onako
kako ih oni shvaaju. Razlog tome moe se iznova nai u drutveno-
-ekonomskom poloaju radnika koji onda odreuju njegove psiholoke
stavove. Dijete roeno u nioj klasi - a proletarijat je takva klasa ~
roeno je u neprijateljskom svijetu. Nizak ivotni standard obitelji
stvarno nije toliko vaan. Vanije je to da e ga drutvo diskriminirati.
Njegova majka slabo je obrazovana i ima malo vremena za njega. Nije
vjerojatno da e mu biti dostupna obiteljska biblioteka, pa e mu
nedostajati govorna vjetina. Nepostojanje pripremnog obiteljskog
obrazovanja i nedostatak financijskih sredstava oteava pristup obra-
zovnim ustanovama i uzrokuje pad na prijemnim ispitima. Obrazac
ponaanja obitelji vjerojatno je autoritaran; roditelji su skloni kanja-
vanju i nemaju vremena za duge rasprave. Na radnom mjestu od njega
se oekuje da bude posluan. Da bi uspio, mora ispunjavati direktive.
Lekcija se usvaja i hijerarhijska drutvena oraganizacija se uzima kao
gotova injenica. Ni kao djetetu ni kao odrasloj osobi nisu mu dostupni
izvori informacija. Prevladavajua mu je kultura srednje klase strana i
21" 323
~ ..

ori se osjea nesigurno. Taj osjeaj nesigurnosti poveava se s prijetnjom
nezaposlenosti. Oil ima malo razloga da vjeruje drutvu. Njegovo oso-
bno iskustvo ga ui da je jedino vlast vana. Atmosfera napetosti i
agresije koja je prisutna od ranog djetinjstva, popraena sa slahim
obrazovanjem, pridonosi razvoju etnikih predrasuda uskoi politikog
miljenja i pOjednostavljenoj viziji svijeta. Na primj~r, -mnogi ameriki
radnici ne bi dopustili komunistima ili ateistima da govore na javnim
skupovima, bili su protiv uvrtavanja njihovih knjiga u biblioteke i ak
su davali prednost hapenju dokazanih komunista.M Ope ivotne okol-
nosti. iJ;le pojedinca. netolerantn~ (u one koji su drugaiji mora se
sumnJati). podreemm prema omma iznad njega (ili e se monici
osve~ti) i podozrivim prema novinama i promjenama (jer je tako si'"
gurmje). Netolerantnost prema nekonformizmu i konformizam unutar
hijerarhije vlasti dvije su strane iste medalje. to je nii drutveno-
-ekonomski status i razina obrazovanja, vie su izraene takve sklo-
nosti. SS Sudjelovanje u sindikalnim aktivnostima i akcijama politikih
partija modificira ih i slabi autoritarizam. so Kada su sindikati nerazvi-
!eni iJ)a~tije ilegaln~, izr~~ni su takvi stavovi. Ako tada doe partija
l P:UZI SIgurnosti vjeru 1 Jednostavna rjeenja, ona e biti jako pri-
vlacna za radnike. Budui da su radnici u kapitalizmu socijalizirani
tako da potuju vlast, oni se mogu koristiti kao disciplinirana vojska
za podravanje autoritarnih reima. To se, ini se, dogodilo u etati-
stikim zemljama. Iako diktatura nije proleterska nego nad proletari-
jatom, nema sumnje da je proletarijat podrava (osim tamo gdje je
nametnuta izvana).
Do sada smo se bavili' radnikim stavovima u kapitalizmu. Nemam
usporedivih empirijskih podataka o radnikim stavovima u etatistikoj
sred~~, iako oni jedva mogu biti .~rugaiji. Bilo bi izuzetno znaajno
~n~tI sto se dogaa nakon reVOlUCIje u samoupravnom ureenju. Samo
Je Jedn_a zemlja u kojoj moemo pruavati taj problem - Jugoslavija.
Josip Zupanov je analizom podataka iz ankete pronaao da su i nakon
je~nogeneracijskog iskustva u samoupravljanju u tvornicama, etati-
stIck e sklonosti duboko ukorijenjenje u radnikoj klasi. s7 Veljko Rus
izvijestio je o empirijskom istraivanju u 15 kolektiva gdje je naena
oita proetatistika orijentacija radnika. ee nego druge profesi- kroz koje su morali proi nisu - a nisu ni mogle - dovesti do du-
onalne skupine, proizvodni radnici izraavali su miljenje da je -jaanje
drave vanije za dalji drutveni napredak p.ego poveavanje vlasti
samoupravnih tijela ili vlasti strunjaka. sB ivko Markovi mjerio je
razinu socijalistike svijesti u razliitim drutvenim slojevima prema
<!dre~vanju stupnja sklonosti prema smanjivanju vlasti drave, pove-
cavanJuuloge samoupravnih organa u radnim organizacijama i samo-
uprave kao osnovnog naela; on je dobio ove indekse (gdje 100 pred-
~tavlja maksimalnu razinu sOcijalistike svijesti): seljaci 36, radnici 54,
mtelektualci 65. Socijalistika orijentacija humanistike inteligencije za
est poena je via nego kod tehnike inteligencije. s9 U ambicioznom
_istraivakom projektu koji je vodio Mihajlo Popovi gdje se ispitivala
socijalna struktura Srbije, broj ideolokih dimenzija iskoriten je- da
opie drutvenu svijest. Pretpostavilo se da vrijednosti ili stavovi kao
to su orijentacija prema samoupravi, otvorenost prema svijetu, pri-
hvaanje drutvenog vlasnitva i humanizam karakteriziraju socijali-
stiku svijest. Nemanualni radnici dobili su znatno vie bodova u svim
324
--'.-~--/--'- ~1
~~,
tim dimenzijama nego manualni radnici. Seljaci dosljedno pokazuju
najnii stupanj socijalistike svijesti.~o Pronaeno je da nekvalificirani
radnici imaju tradicionalnu ili tipinu svijest radnike klase. ol N. Rot
i N. Havelka nali su nacionalistiku orijentaciju meu. srednjokol-
skom omladinom iji. su roditelji seljaci ili nekvalificirani radnici, a-
meunarodnu orijentaciju meu djecom iji roditelji imaju fakultetsko
obrazovanje. o2 Sran Vrcan izvijestio je da su manualni radnici vie
nego intelektualci crkveno i religiozno orijentirani. ES Openito, stavovi
formirani u kapitalizmu postoje i u samoupravnoj sredini i vrednovanje
se ne mijenja unutar jedne generacije. Mora se, meutim, imati na
umu da je to prva generacija radnika jer su veina njih djeca seljaka
i njihova je svijest formirana pod utjecajem tradicionalnih seljakih
vrijednosti i stavova. Budui da su fiziki radnici manje obrazovani,
da primaju nie dohotke i imaju nii drutveno-ekonomski poloaj u
usporedbi s nemanualnim radnicima (a unutar skupine manualnih rad-
nika isto je tono za nekvalificirane radnike i seljake u usporedbi s
kvalificiranim radnicima) anketni podaci pokazuju da poveavanje
stupnja obrazovanja, ivotnog standarda i drutvenog statusa pridonose
razvoju socijalistikih stavova.
Fenomen stvarnog svijeta koji smo analizirali prilino je daleko
od romantine, gotovo mistine ideje o radnikoj klasi koju su portre-
tirali frustrirani buroaski radikali, a propagirali partijski demagozi ..
Takav neznanstveni romantizam moe samo natetiti jer spreava
izvoenje pouzdanih saznanja iz analize empirijskih injenica. 64 Rad-
nik nije roeni graditelj socijalizma. Kada bi to bila istina, kapitalizam
ne bi bio otueni i ugnjetavaki sistem. Da bi mogao funkcionirati,
kapitalizam mora na odgovarajui nain sOcijalizirati radnike. I to je
ba ono to ini u obitelji, u koli, na radnom mjestu i u javnom ivotu.
Ta socijalizacija predstavlja prihvaanje hijerarhije i poslunosti kao
najviih vrijednosti.
Napose, radnik nije mesija poslan na ovaj svijet da spasi ovjean
stvo. Radnici su gotovo dva stoljea nemilosrdno ugnjetavana i eksplo-
atirana ljudska skupina. No, patnje koje su morali izdrati i kunje
hovne katarze i pretvoriti radnike u svece. Religiozna shvaanja i
etika procjenjivanja nemaju nita zajednikog sa znanstvenim socija-
lizmom - i mogu samo produiti eksploataciju radnike klase. Sku-
pina ljudi ponaa se na odreen nain ne zato jer su inherentno dobri
ili loi, progresivni ili reakcionarni, nego zato to njihovo ponaanje
odreuju njihovi interesi ili prihvaeni klasni interesi. Iskustvo i em-
pirijske studije pokazuju da su solidarnost. 05 drugarstvo, egalitarizam
i borbena disciplina opa obiljeja fizikih radnika. Isto tako su to i
autoritarizam, netolerantnost i konformizam. Dva skupa stavova mogu
se kombinirati na razliite naine i koristiti u brojne svrhe. Upozorili
smo na golemi progresivni potencijal sadran u drutveno-ekonom-
skom poloaju proletarijata. Takoer smo upozorili na ogranienja
radnika izraena preko njihovih stavova koja se mogu iskoristiti u
reakcionarne svrhe. Koliko e se ostvariti jednog ili drugog potencijala,
nije odreeno unaprijed; nije zapisano u knjizi povijesti prije no to se
dogodi. Sve ovisi o drutvenoj akciji; ljudi sami stvaraju svoju po-
vijest.
325
 Ill. Nova radnika klasa
A. PROMJENE U STRUKTURI RADNE SNAGE
Od prvog svjetskog rata povijesna pozornica opet se promijenila.
Neto prije toga postalo je jasno da je prognoza o nestajanju srednjih
klasa bila pogrena. Svakako, stara srednja klasa gotovo je nestala.
No, ona je zamijenjena novom srednjom klasom66 strunjaka, tehni-
ara, inovnika i uslunog osoblja te vladinih slubenika koja se brzo
poveavala - mnogo bre, u stvari, od radnike klase. Jednostavna,
ali vrlo konzistentna i najavljena promjena dogodila se u strukturi za-
nimanja aktivnog stanovnitva. U prolom stoljeu, udio seljaka opao
je s vie od 50 ili 60 posto na manje od 10 posto. To je omoguilo
porast udjela fizikih radnika sa 15 ili 20 posto na oko 50 posto i
ujedno porast u udjelu nove srednje klase s oko 5 posto na priblino
treinu aktivnog stanovnitva. Kada se dosegnu ti omjeri, rezerve se-
ljake snage praktiki su iscrpljene i dalje strukturne promjene doga-
aju se na raun fizikih radnika. 67 Udio fizikih radnika se smanjuje,
a udio nemanualnih radnika (trebamo li ih zvati radnicima?) se pove-
ava. Slino tome, udio sektora robne proizvodnje, ak iskljuujui
poljoprivredu, opada, a udio sektora usluga raste. 6B Laburistike i soci-
jaldemokratske partije reagiraju tako da proiruju svoju klasnu osnovu.
One evoluiraju iz radnikih u narodne partije. S kanjenjem od deset-
ljea ili dva, masovne komunistike partije poinju slijediti taj primjer.
Uveden je novi pojam u politiki rjenik: pojam radnog naroda.60
Te promjene u strukturi radne snage moraju temeljito djelovati
na drutvene odnose. Ako se drutvena skupina fizikih radnika sma-
njuje, oni ne mogu predstavljati osnovu za razvoj novog drutvenog
sistema. Budui da suvremeni fiziki neindustrijski radnici rade pod
istim uvjetima kao i tvorniki radnici, imamo pravo proiriti shvaanje
industrijskog proletarijata na sve fizike radnike i jednostavno govo-
riti o proletarijatu. Brojana vanost i tog inkluzivnog proletarijata se
smanjuje. Naravno, udio pravog industrijskog sektora takoer opada.
Nije vjerojatno da e drutvena skupina koja postaje opadajua ma-
njina gajiti revolucionarne stavove. Vjerojatnije je da e oni prihvatiti
vrijednosti rastuih sektora i postaviti cilj ---'- ako ne za sebe, tada
bar za njihov pom1adak - da napuste ta i da prijeu u nemanualna za-
nimanja.
Da bismo izbjegli nerazumijevanje, potrebno je, moda; objanje-
nje. 70 Povijesna radnika klasa (industrijski proletarijat) prestala je biti
revolucionarni subjekt. To ne znai da je njen revolucionarni poten-
cijal nestao preko noi. Niti to ukljuuje mehaniku vezu izmeu
veliine skupine i njezine svijesti. No, to znai da e se, uz danu
dinamiku drutvene i tehnoloke promjene, postojei revolucionarni
potenCijal povijesne radnike klase smanjivati, a ne poveavati.
Cijela ideja o revolucionarnoj ulozi industrijskog proletarijata potje-
cala je iz zapaanja da se industrijska proizvodnja proirila u odnosu
prema drugim sektorima, jer je bila superiornija prema tradicionalnim
oblicima prOizvodnje, i da je industrija stvorila industrijski proleta-
rijat. U najnaprednijim zemljama ni jedrio opaanje nije vie empirijski
tono: (1) suvremena neindustrijska prOizvodnja (usluge) nije manje
326
napredna od industrijske (robne) proizvodnje i bre se razvija: (2)
udio tradicionalne fizike radne snage unutar industrijske (robne)
proizvodnje opada. Da bismo razumjeli to se dogodilo, moramo ukrat-
ko ispitati povijest radnitva u posljednja dva stoljea. Iz prije obja-
njenih razloga, ponovo u se usredotoiti na povijest britanskog rad-
nitva. 71
B. RAZVOJNI STADill
Na poetku industrijske revolucije obrtnici - manjstori i pomo
nici proizvodili su manje-vie tradicionalne proizvode. Ti ljudi esto
su bili pismeni i morali su proi relativno dugo razdoblje obuke da se
izvjete za svoj posao. Pokazalo se da je pOvijest kapitalistikog
razvoja u sljedeem stoljeu u stvari povijest postupne dekvalifikacije
radnika i njihove pretvorbe u tvornike ruke. Nai obrtnici to nisu
mogli znati, ali su znali da moraju zatititi svoje interese. Stoga su se
oni povezivali i osnivali prijateljska drutva i prve sindikate. Od vre-
mena do vremena - kao u ranim amerikim sindikatima ili u prvim
suvremenim sindikatima u Boliviji. Nacionalni sindikat tiskarskih rad-
nika iz 1905. godine - i vlasnici i pomonici ujedinili su se vertikalno
u isti sindikat. Prema tome, do kasnih 1840-ih godina u mnogo engle-
skih gradova stvarnu jezgru od koje je radniki pokret crpio ideje,
organizaciju i vodstvo, inili su ljudi kao postolari, predioniari,
sedlari, prodavai knjiga, tiskari, graevinski radnici, mali trgovci i
njima slini.72
Proireno trite pozitivno je utjecalo na neke od tradicionalnih
poslova i tako su tiskari, krojai, stolari, knjigovee i nekoliko
drugih (u Engleskoj, ali ne mnogo drugaije ni drugdje) sauvali svoje
zanatsk;e sindikate do 1860-ih godina.
Tvorniki sistem je, s druge strane, izazvao stvaranje velikih masa
siromanih radnika koji su bili bez graanskih prava i nemilosrdno
eksploatirani. Jaz izmeu dvije skupine radnika - obrtnika i trudbe-
nika - bio je velik. Obrtnici su naslijedili staleku svijest, osjeali
su da pripadaju istom drutvu kao i poslodavci i pokuavali su ouvati
svoj drutveni status i ako je to bilo mogue, poboljali ga. 73 Trud-
benici su se osjeali odbaenima i potpuno su se suprotstavljali dru-
tvu. Horde tvornikih radnika, napisao je Zygmunt Bauman, bile
su nesposobne da osnuju stabilne organizacije i rijetko su se aktivno
pojavljivali u javnom drutvenom ivotu. Kada bi se i pOjavili ...
takve manifestacije, krajnje silovite, bile su potencijalno eksplozivne
i proete prijetnjom oruanog ustanka i revolucije.74
U prvoj polovici 19. stoljea, prema tome, radnika klasa, prole-
tarijat u suvremenom smislu jednostavno nije postojao. Tek se poi
njao razvijati iz mase sitnih proizvoaa, poluproleterskih radnika
koji su radili kod kue, iz malih trgovaca i seljaka. Sve te eksploatirane
skupine, zajedno s pravim proletarijatom, nazivane su radni narod ili
radnika sirotinja. Iako je opstanak veine radnika ovisio o nadnica-
ma, one nisu bile plaene kao cijena za radnu snagu, nego kao za
isporuenu robu (npr. komadi odjee ili tone ugljena). Tijesno povezan
s tim bio je fenomen koji je Hobsbawm nazvao koeksploatacijom:
kvalificirani radnici djelovali su kao koposlodavci svojim suprugama
327
i nekvalificiranim radnicima. Poslodavac iz uprave zaposlio je majsto-
ra koji je zaposlio obrtnike, a oni su najmili i plaali svoje radnike.
U pamunoj industriji kapitalist je plaao akordnu nadnicu radnicima
na stroju za predenje, oni su zaposlili sastavljae i istae. Slino je
bilo. u rudnicima, industriji eljeza, lonarstvu i drugim industrijama.
Karakteristina struktura arhaine industrije, kakva je bila britanska
u 19. stoljeu, takva je u kojoj sve skupine, osim:najniih trudbenika,
obuhvaaju mukarce i ene kOje imaju neku vrstu profitne stimu-
lacije.75 .Izravno podugovaranje opstalo je do sljedeeg stadija i po-
elo je nestajati nakon 1870-tih godina. . radna snaga bila puno homogenija. Bauman uoava da je i interna uni-
Budui da sindikati nisu bili ozakonjeni, radnici su se morali boriti
za politika prava da bi mogli zatititi svoje interese. U 1830-im i
1840-tim godinama obrtnici Londona, tvorniki radnici i tkalci iz
Lancashirea i Yorkshirea te rudari u ugljenokopima Newcastlea i
Walesa ujedinili su se u artistiki pokret traei ope birako pravo
za mukarce. Poslije 1848. godine pokret se slomio. Tako je zavrilo
prvo razdoblje razvoja nove radnike klase.
Gradnja eljeznikih pruga, pojava parobroda i razvitak precizne
mehanike oko 1850. godine izazvali su stvaranje novih vjetina, pa su
porasle platne razlike izmeu kvalificiranih i nekvalificiranih radnika.
U toku tog razdoblja sindikate su osnivali gotovo samo kvalificirani rad-
nici. U Engleskoj su ti sindikati bili poznati kao sindikati po novom mo-
delu. Prvi od njih bio je Ujedinjeno drutvo metalskih radnika (Amal-
gamated Society of Engineers), osnovan 1850. godine. Izvrno vijee
sindikata ubrzo je obznanilo da ne oekuje od poslodavaca da se odnose
prema drutvu, kao to je nae, s neodobravanjem. Oni (poslodavci),
poet e shvaati da ovo drutvo nema namjeru i nije prihvatilo da
uniti njihove interese, nego da ih eli unaprijediti poveavajui ulogu
njihovih radnika i proporcionalno umanjajui njihove vlastite odgovor-
nosti. 76 Mase slabo plaanih, nekvalificiranih radnika bile su zaposlene
na g,radnji eljeznikih.pruga, na prljavim i tekim poslovima u tvorni-
cama i drugdje. Dok je pomoni obrtnik prethodnog razdoblja uivao
relativno visok drutveni status, novom kvalificiranom radniku nije
priznat drutveni status, a on ga je elio imati. Zbog toga su kvalificirani
radnici p.rihvatili buroaske vrijednosti, imitirali buroaske navike i
nastojali da se odvoje od ostalih u radnikoj klasi. 77 Da bi se pokazali
financijski uglednim, oni su osnivali relativno dobro opremljena prija-
teljska drutva i protivili se trajkovima koji su mogli iscrpsti njihovu
imovinu.
Pokazalo se da vladajua klasa moe pozitivno reagirati. Zakonom
o reformi iz 1867. godine dana su prava svim uvaavanim radnicima.
Sljedee godine osnovan je Kongres sindikata i konsolidirao postig-
nute rezultate novih sindikata. Zakonima iz 1871. i 1875. godine sindi-
katima je dan odgovarajui legalni status i pravo na trajk. Ozlogla-
eni Zakoni o gospodarima i slugama (kojima je radnik mogao biti
zatvoren ako je raskinuo ugovor) 1875. godine su ukinuti i zamijenjeni
Zakonom o . poslodavcima i radnicima (koji je raskid ugovora uzimao
isto graanskim dogaajem). inilo se kao da je zavrio klasni rat.
No, to je bio samo privid.
U toku treeg razdoblja broj kvalificiranih i nekvalificiranih poslo-
va smanjio se kao posljedica mehaniziranja industrijske proizvodnje,
328
a broj polukvalificiranihposlova se poveao. Polukvalificirani radnici
bili su zaposleni da paze na strojeve. Taj zadatak je prije traiospret-
-nost nego strunost. Ovaj razvoj dosegao je vrhunac u primjeni te-
kuih vrpci i drugih metoda velike serijske proizvodnje. Besmisleno
je bilo da radnici bez posebnih kvalifikacija osnivaju zanatske sindi-
kate, pa su oni osnivali industrijske ili ak ope sindikate. Nova.
tehnologija zahtijevala je formalno tehniko obrazovanje za nadzorne ~
poslove. Tako je sprijeena pokretljivost prema gore i pojavio se jaz
izmeu kvalificiranih radnika i upravljakog sloja. S druge strane je
fikacija i eksterna separacija promijenila sindikate iz profesionalnih
(strunih) u klasne organizacije. Time je radniko ponaanje prelo iz
pokornosti u revolucionarnost. Radniki pokret takoer je uspostavio
svoje posebno politiko oruje - radnike partije. Polukvalificirani
radnici trebali su takve organizacije vie nego obrtnici. U Evropi, a
donekle i u Americi,7s desetljea nakon 1900. godine bile su svjedok
osamostaljene klasne borbe s pojavom revolucionarnog sindikalizma,
generalnim trajkovima, zauzimanjem tvornica i pravim revolucijama.
Nakon prvog svjetskog rata radniki predstavniCi poeli su. ulaziti
u buroaske vlade, a radnike partije su ak sastavljale vlastite vlade.
Izbrisane su razlike izmeu zanatskih i industrijskih sindikata i razlike
unutar radnike klase. Bilo je to razdoblje zrele i jedinstvene radnike
klase sposobne da brani svoje interese pomou .snanih organizacija,
nacionalnih sindikata i politikih partija. Ipak, te organizaciJe nisu
koritene kao instrumenti radikalnih drutvenih promjena nego prije
kao instrumenti pregovaranja i, ponekad, upravljanja postojeim dru-
tvima. Radniki VOe kao sindikalni funkcionari, ministri vlade i la
novi brojnih vladinih komiteta i nadzornih odbora velikih korporacija
i nacionaliziranih industrija uivali su visok drutveni i ekonomski
status. 79 Kada bi napustili te poloaje, nisu se vraali u radnike, nego
su postajali javni slubenici ili direktori. so Kolektivni ugovor i mogu
nosti za napredovanje smanjili su napetosti i ponovo su integrirali
radniku klasu u drutveni sistem. Reforma je zamijenila revoluciju.
Uz drutvene i politike faktore, tehnoloke promjene utjecale su
na etvrti razvojni stadij isto tako kao i na prethodne stadije. Primjena
znanosti i tehnologije i velikoserijska prOizvodnja zahtijevali su po-
veani broj inenjera i tehniara, raunovoa i financijskih strunjaka,
prodavaa i inovnika. Udio ukupne radne snage zaposlen u neposred-
noj proizvodnji poeo je opadati. Razlike u nadnicama izmeu kvalifi-
ciranog i nekvalificiranog rada, te izmeu fizikog i kancelarijskog
posla su se smanjile. U Britaniji su, na primjer, 1913. godine zarade
mukih inovnika bile podjednake onima kvalificiranih mukih rad-
nika; do 1960. godine one su smanjene na 86 postozara:de kvalifici-
ranih radnika. U omjeru prema zaradama nekvalificiranih radnika,
zarade inovnika pale su sa 169 na 128 posto. Sl Radnici su uspjeli
dobiti novanu naknadu u sluaju otkaza ili isteka ugovora, godinje
odmore i kompanijske mirovine, a dano im je i pravo na kupovinu
dionica - to su sve obiavale biti povlastice slubenika. Otra gra-
nina linija izmeu radnika i slubenika postupno se izbrisala. Potonji
su takoer poeli osnivati sindikate kad se sindikalizacija rairila
meu svim fizikim radnicima, i sindikati su se udruivali na nacio-
329
r
nalnoj razini. Radnici bijelih ovratnika niskih slojeva sada su mogli
biti lake otputeni nego radnici plavih ovratnika. Slubenici (the
salariat) se pridruuju proletarijatu. 82
Sasvim je prirodno da su se i stavovi poeli mijenjati. Tradicional-
ni kolektivizam nadniara oslabljen je kao i tradicionalni individuali-
zam nemanualnih radnika. Dvije skupine su se pribliavale - prema
onome to John Goldthorpe i njegovi suradnici nazivaju dvostruko
arite instrumentalnog kolektivizma (prihvaanje kolektivnih sindi-
kalnih akcija kao sredstva za ekonomsku zatitu i napredak) i usredo-
toenost na obitelj (prihvaanje individualne brane obitelji kao sre-
dita ivotnog interesa).8s
Do sada su se promjene - kako god vane bile - odvijale unutar
tradicionalnih granica. Rad je ostao manualan, bez obzira da li je kva-
lificiran ili nekvalificiran. tovie, iako inovnici obino imaju neto
vie obrazovanje, inovniki posao je vrsta manualnog rada. Meutim,
sljedei korak u tehnolokom razvoju jest revolucionaran. Manualni
rad, kao takav, zamijenjen je strojevima. 84 To je ono to' znai dola-
zak automatizacije. Mase nekvalificiranih, polukvalificiranih i inovni
kih radnika ve su bile zamijenjene kompjutoriziranim strojevima. Ro-
boti poinju zamjenjivati ruke ivih radnika na tekuim vrpcama.
Poinje nestajati tradicionalna podjela rada na manualnu i nemanual-
nu radnu snagu, gdje prva radi sa stvarima, a druga sa simbolima.
Normalna je stvar da suvrem~ni kvalificirani radnik na svom rad-
nom mjestu ita brOjeve, grafove i simbole. Inenjeri i ekonomisti, teh-
niari i osoblje za obradu informacija, crtai i laboratorijski pomonici
ukljuuju se u velikom broju u proizvodnju. Znanstveno i tehniko
osoblje osniva ak vane odjele za istraivanje i razvoj. Sistemski
analitiari, programeri i istraivai trita ine druge odjele. Tehniari
zamjenjuju kvalificirane radnike. Udio ukupne radne snage angairane
u manualnom radu, u kontroli automatiziranih strojeva sa ili bez inov
nika poinje opadati - i to ne samo unutar neke industrijske grane,
nego i u cijeloj nacionalnoj privredi.ss Tradicionalne radionice s mnogo
samostafnih radnika pod kontrolom poslovoe zamijenjene su malim,
integriranim timovima inenjera i razliitih tehniara. Hijerarhija moi
i poloaja zamijenjena je strukturom specijalnosti i, u najgorem sluaju,
hijerarhijom znanja. 86
Tehnoloke promjene bile su praene i promjenama u obrazovanju.
Potpuna pismenost u razvijenim industrijskim zemljama postignuta je
jo davilO. Takoer je ostvareno obavezno srednjokolsko obrazovanje
koje je jednom bilo vaan pokazatelj statusa srednje klase nasuprot
niim klasama kojima je jedva osnovna kola bila domet. Pristup uni-
verzitetskom obrazovanju ve je osiguran za vie od treine stanovni-
tva u odgovarajuoj dobnoj skupini. 87 I kada susretnemo radnike i po-
ljoprivrednike s fakultetskim obrazovanjem - kao to ih sreemo danas
- i kada sveuilini profesori, policajci i vojni oficiri osnivaju sindikate,
obavezni smo uoiti da je i vjekovna razlika izmeu manualnog i inte-
lektualnog rada poela nestajati. Istu stvar pokazuje nastajanje
razlike u dohocima. sB Ta kretanja morala bi vriti dubok utjecaj na
drutvenu svijest odgovarajuih skupina. Odmah emo vidjeti da je
to tono.
330
C. NOVA RADNIKA KLASA
Da il obrazovani i imuni radnici - koji esto zarauju vie nego
oni u nekim zanimanjima tradicionalno vezanim za srednju klasu -
pripadaju radnikoj ili srednjoj klasi?89 Da li je drutveno-ekonomski
status slabo plaenog uredskog radnika vii ili nii od statusa dobro
plaenog radnika u neposrednoj proizvodnji? Da li da se velika i rastu-
a armija tehniara svih vrsta klasificira kao visokokvalificirani (ma-
nualni) radnici ili kao poetno kvalificirani inenjeri? Ne tako davno
odgovori na ta pitanja inili bi se oitim. Danas oni nisu tako jedno-
stavni. Mogu se predloiti dva opa odgovora.
Kao prvo, budui da su se obrazovanje i ivotni standard radnike
klase znaajno poveali i dosegli bar razinu nie srednje klase,90 i da
su imuni radnici poeli prihvaati stil ivota srednje klase, trebamo
ih odgovarajue klasificirati. To je poznata teza o aristokraciji radnike
klase koja se pretvorila u srednji sloj - o radnikoj klasi koja je po-
stala buroazija. Drugi odgovor je upravo suprotan. Ako nekva1ificirani
radnici potpuno nestaju, mjesene plae zamjenjuju nadnice, razlike
izmeu nadnica i plaa znatno se smanjuju i statusno odvajanje kance-
larije i pogona nestaje, tada moemo poeti govoriti o novoj radnikoj
klasi sastavljenoj preteno od kvalificiranih i visokokvalificiranih ma-
nualnih i nemanualnih radnika, tehniara i slinih kategorija.
Pojam srednje klase podrazumijeva da postoji i nia klasa. Meutim,
ako su radnici udrueni sa suvremenom tehnologijom pomaknuti u
srednju klasu, tada nema nie klase, osim ostatka bive nie klase
kojOj je sueno da nestane. Prema tome nam prva alternativa ne daje
logiki zadovoljavajuu klasifikaciju. Niti je ona empirijski potvrena.
Goldthrope, Lockwood i njihovi suradnici - a i drugi humanistiki
znanstvenici u ostalim zemljama - bavili su se empirijskim testi-
ranjem teze o prijelazu radnike klase u buroaziju i nisu pronali
dovoljno dokaza. Oni su zakljuili da asimilacija u srednju drutvenu
klasu nije u toku, niti je, u biti, eljeni cilj.91 S druge strane, ako osta-
nemo pri tradicionalnom pojmu radnike klase shvaene kao proizvod
najsuvremenijeg naina prOizvodnje i ako imamo na umu da svaki
ekonomski sistem mora imati svoje proizvodne snage, tada se pojam
nove radnike klase ini opravdanijim. Nain na koji je pojam nove
radnike klase izveden pokazuje da ona nije statina. Kao to je na-
prijed reeno, povijesna je radnika klasa prola kroz etiri razvojne
etape i u svakoj od njih je bila nova u odnosu prema povijesnoj epo-
hi. Sasvim oekivano te se etape podudaraju s razdobljima tehnolo-
kog i drutvenog razvoja kapitalizma. U tom je procesu dolo do
postupne erozije drutvene diferencijacije ununtar manualnog rada koja
se temeljila na razlikama u kvalifikacijama.
Stvaranje suvremene >>nove radnike klase podrazumijeva da su
prevladane razlike izmeu manualnog i nemanualnog rada, i razlike
izmeu trudbenika i radnika. 92 Nova radnika klasa obuhvaat e sve
vie i vie drutvenih skupina sve dok konano ne obuhvati svakoga
tko se smatra radnikom - to e svakako znaiti potpuno razaranje
izvornog znaenja pojma. Tada e sistem ve funkcionirati kao potpuni
socijalizam.
331

Da bismo izbjegli mogue nesporazume treba istai da se nita to
je naprijed reeno ne smije interpretirati kao da upozorava da su
stare razlike i granice ve uklonjene. Oito je da nisu, niti e sve one
automatski nestati. Ne moe se izbjei nast,wak' klasne borbe i bit
e potreban golem svjesni napor da se izbriu razlike kOje postaju
zastarjele. Posebno je tono to za najosnovniju od svih njih - onu
izmeu nadzornog (i nemanualnog) i ostalog rada. D3
Kao to je spomenuto u poglavlju 3, glavni prekid u vertikalnoj
pokretljivosti pOjavljuje se ba izmeu manualnih (i kancelarijskih)
i nemanualnih zanimanja. Nova radnika klasa dosad jo ne postoji;
ona je in status nascendi. D4 S druge strane, analiza u ovom poglavlju.
nije usmjerena na prolost ili sadanjost. Ovdje razmatramo probleme
prijelaznog drutva. Prema tome trebamo prolost samo da otkrijemo
p.aslijeena kretanja, a sadanjost da utvrdimo polazne pozicije. Sve
drugo odnosi se na promjene koje e se po svoj prilici' dogoditi u
budunosti.
Zanimljivo je spoznati da se Marx suoio sa slinim problemom
u svoje vrijeme. Suprotno uobiajenom vjerovanju, u vrijeme kada su
Marx i Engels napisali svoj Komunistiki manifest, homogeni industrij-
ski proletarijat nije postojao ak ni u najrazvijenijoj zemlji, Engleskoj.
Povijest sindikalizacije jasno je to pokazala. Maurice Dobb upozorava
na injenicu (spomenutu takoer u prethodnom odjeljku). da su
se uvjeti domae radinosti i manufaktura odrali do druge polovice
19. stoljea. Kao posljedica,
veina radnika zadrala je osobine prijanjeg razdoblja kapitalizma, pod-
jednako u svojim navikama i interesima, karakteru odnosa u zapoljavanju
i okolnostima eksploatacije. Ostala je nerazvijena sposobnost za uspostav-
ljanjedugotrajnih organizacija ili dalekovidne politike; horizont interesa bio
je posao, pa ak i lokalna zajednica prije nego klasa; i postojanje individu-
alnih tradicija obrtnika i zanatlija s ambicijom da sami postanu mali poslodavci
dugo je bila prepreka bilo kakvom vrstom i irokom rastu sindikalnog siste-
ma, a klasnu svijest da i ne spominjemo... Tek 1870. godine neposredni
poslodavac mnotvu radnika nije bio veliki kapitalist, nego osrednji podugo-
vara koji je bio i namjetenik, a opet i mali poslodavac radnicima. U stvari,
kvalificirani radnici sredinom 19. stoljea bili su u nekoj mjeri podugovarai
i po psihologiji i po izgledu imali su oznake tog statusa ..D5
Tek u vrijeme Marxove smrti poela je radnika klasa poprimati
karakter tvornikog proletarijata. Kao i sada, i tada se teorija morala
razviti dok je proletarijat jo bio u procesu raanja.
D. NOVI DRUTVENI SUKOBI
Naprijed razvijeni pojmovni obrazac pomae da se objasne neki
nedavnI dogaaji, takvi kao to su biii studentski nemiri koji su se
proirili u svim industrijaliziranim zemljama oko 1968. godine; zajed-
nike demonstracije radnika i tehniara, ak i inenjeraD6 u kriznim
situacijama; i novi izvori sukoba (kao to je nepostojanje zadovoljst'va
u radu). Analizirajmo ukratko prvi i posljednji od tih triju dogaaja~
332
Omladina je uvijek bila radikaiIia iz razumljivih razloga. Zato je
taj radikalizam, osobito meu obrazovanom omladinom, mnogo
raireniji danas nego to je obiavao biti? Sveuilina sredina danas
nije liita represivnija no to je bila u prolosti. Zato imamo stu-
dentske nemire danas, a ne prije, bar ne istog intenziteta? Odgovor
na to pitanje tijesno je povezan s promjenom drutvene uloge inte-
ligencije.
Tako dugo dok samo malo ljudi stjee sveuilino obrazovanje, a
mnogi od njih pripadaju ili su povezani s dominantnom klasom,
inteligencija je poseban drutveni sloj u tijesnoj vezi s vladajuom
klasom. Svakako su pojedini istaknuti intelektualci imali naprednu
i revolucionarnu ulogu u svim drutvenim sistemima u povijesti. No,
veina njihovih kolega bila je zadovoljna sa stvarima kakve su bile.
Situacija se temeljito promijenila kad je veliki broj studenata dobio
pristup visokom obrazovanju. Dobro je poznato da je vanjska motiva-
cija prisutna na sveuilitu (vie u Americi nego u Evropi jer je u
Americi kapitalizam istiji i razvijeniji) upravo kao i drugdje u sistemu.
Vanjske nagrade sastoje se od statusa, moi i novca. Ako je mnogo
aspiranata, samo nekoliko njih koji su bili posebno sretni ili osobito
nadareni mogu oekivati da dobiju te nagrade. Veina njihovih kolega
nee se nikada ukljuiti u rang privilegiranog drutvenog sloja - to
je inteligencija obiavala biti u prolosti - nego e zapeti negdje na
niijoj zemlji ili e biti apsorbirana u novu radniku klasu. Bit e neto
bolje plaeni od manualnih radnika, ali druge razlike u njihovu korist
nee biti velike.
Razoarani svojim ivotnim izgledima, mladi nazovi-intelektualci
se bune. Neki od njih misle da je muka od nekoliko godina studija
i ispita besmislena cijena koja se mora platiti za besmislen ivot to
slijedi. Tako je roen hippie pokret sa svojim mnogim potpokretima.
Drugi ne prihvaaju pasivan otpor. Oni misle da treba unititi dru-
tveni sistem. Kako nemaju odgovarajuu drutvenu teoriju, oni esto
mijeaju razaranje drutvenog sistema i njegovih vrijednosti s razara-
njem sveuiline imovine - prihvaajui ulogu bandita 20. stoljea -
i s pokazivanjem negodovanja.
Ako pojedinac nije zadovoljan vlastitim ivotnim izgledima, on
ubrzo poinje ispitivati temelje drutvenog sistema u kome ivi. I tako
studenti otkrivaju Marxov svijet fetiizma robe i alijenacije, Marcu-
seovog jednodimenzionalnog ovjeka i Frommovo suludo drutvo. Oni
poinju opravdavati svoje individualno nezadovoljstvo i postaju svjes-
niji vanosti drutva. 97 Kako su sami rtve tlaiteljskog sistema, oni
poinju suosjeati s ostalim rtvama, npr. rtvama rasizma i imperija-
lizma. Tako pobuna studenata, iako je motivirana obinim vlastitim
interesima - kao to su bile i sve druge pobune u povijesti - postaje
jedan od najprogresivnijih suvremenih drutvenih pokreta.
Bez obzira to brojni studenti nisu klasa nego dobna skupina, oni
mogu potai drutvenu revoluciju, ali je ne mogu i provesti. U kapi-
talistikom, a i u etatistikom ureenju, obrazovni je sistem produk-
tivan dok je represivan, tako dugo dok u otueni svijet proizvodnje
uvodi disciplinu i poslunost, potrebne za ispravno funkcioniranje biro-
kratskih struktura. Ako se obrazovni sistem uini nefunkcionalnim u
tom smislu, posljedice e se ubrzo osjetiti u proizvodnom sistemu.
333
 Oito je utopijski oekivati da e, ili da bi, sveuilite trebalo funkciju u kolateralnom sistemu - etatizmu. To je slino onome to
izravno promijeniti drutvo. No, nije utopijski dodati da suvremeno se dogodilo ranije u povijesti, kad je prijelaz znaio odreeni prekid,
drutvo - nasuprot prijanjim - ne moe ivjeti bez sveuilita. kao to je uoio Mandel. Stvaranje nove radnike klase obiljeava
Stoga se sveuilita ne mogu zatvoriti ni na koje vrijeme. Ako je vlada takav prekid izmeu kapitalizma/etatizma i socijalizma. Tu - nadajmo
dovoljno nerazumna da povea represivne mjere, reakcija moe biti se - prestaje paralelizam. Ono to bismo oekivali da e se dogoditi u
samo jo ea. Tako se revolucionarna povratna sprega ugrauje u budunosti nije stvaranje opet novog para antagonistikih drutvenih
sistem. klasa, nego drutvo bez klasa.
Kad diplomiraju, mase mladih intelektualaca ve pune revolucionar-
nih ideja, poinju svoj proizvodni ivot u sredini koja se takoer pro-
mijenila u najmanje dva vana pogleda. Prvo, strojevi postupno zamje-
njuju rutinirani, manualni rad; glavna proizvodna snaga postaje znanje,
a ne snaga miia. Stoga je obrazovana radna snaga drutvena klasa
u razvoju kOja e osigurati osnovne proizvodne usluge za drutvo.
Drugo, to se dogaa u bogatoj sredini u kojoj je borba za puko fiziko
odravanje zaboravljena prolost. Ako ljudi ne moraju misliti o hrani
i zaklonu, oni se poinju brinuti <> slobodi, jed~kosti, potenom
drutvu i smislu ivota. Sebian, novano inspiriran i proizvodno mo-
tiviran ivot poinje se initi besmislenim. Nova radnika klasa do-
voljno je obrazovana da moe razumjeti sva ta pitanja. Motivirana
vlastitim interesima, ona e biti sklona da pokrene proces temeljnih
drutvenih promjena, i na Zapadu, i na Istoku.
U relativno imunom drutvu, briga oko smisla ivota i rada pre-
staje biti povlastica - ili muka .- intelektualaca. Ljudi su sve manje
spremni da prihvate ivot kao dodatak strojevima il uredima. Sa-
mim odobravanjem poviica, poslodavci ne mogu ukloniti nezado-
voljstvo i pobunu, bar ne zadugo. Nemogunost ivljenja, uoio je
Andre Gorz, koje se proleterima prolog stoljea inilo kao nemogu
nost reproduciranja svoje radne snage, za radnike, znanstvenih ili
kulturnih industrija postaje nemogunost upotrebe kreativnih sposob-
nosti za rad.8
Istovremeno nezadovoljstvo meu studentima, radnicima i srednjim
klasama nije sluajno. To drutveno vrenje pokazuje radikalnu pro-
mjenu u svijesti. Naoko razliiti smjerovi, uoio je Bogdan Denitch,
I>masovno nezadovoljstvo meu studentima u veini industrijskih dru-
tava,pad u nezavisnosti strunjaka, proletarizacija tehniara i ine-
njera, rastua ratobornost strategijski razmjetenih skupinakvalifici-
ranih radnika - meusobno su povezani. Oni predstavljaju ranu etapu
u razvijanju svijesti sloja suvremenih industrijskih drutava koji se
moe opisati kao nova radnika klasa!99 Taj nalaz ne bi trebao biti
posebno iznenaujui.
U odreenom smislu postoji paralela izmeu drutvenih procesa
koje je promatrao Marx i onih koje promatramo danas. Industrijska je
revolucija u 19. stoljeu stvorila industrijski proletarijat, a kasniji raz-
voj postupno je proletarizirao staru srednju klasu. Suvremena znan-
stvena revolucija stvorila je novu radniku klasu koja je poela apsor-
birati. novu srednju klasu. Do stupnja do kojeg znanstvena revolucija
industrijalizira poljoprivredu, raspodjelu, usluge i administraciju -
u stvari, sve ekonomske aktivnosti - plaena unajmljena radna
snaga, uoio je Ernest Mandel, uklopljena je u proletarijat.100
Postoji i druga povijesna slinost. Stara radnika klasa nije sluila
kao osnova za napredniji sistem - socijalizam - iako je obavljala tu

334 335
 Poglavlje 15
U potrazi za strategijom prijelaza
Monimo otkriti glavnog nosioca drutvenog preobraaja da bismo
mogli djelovati na prijelaz k socijalizmu. U potrazi za njim, prikladno
je krenuti od prouavanja ljudskih potreba. Da bi socijalizam mogao
oQstati, on mora zadovoljavati ljudske potrebe bolje nego svi drugi
konkurentski sistemi. Ako on to ini, ljudi e biti motivirani da ga
ostvare. Osnova za ovu analizu ve je pripremljena prouavanjem alije-
nacije, komparativne efikasnosti i etikih osnova socijalizma u po-
glavljima 4, 6 i 7. Potrebno je da dovrimo analizu i izvedemo za-
kljuke za strategiju prijelaza.
. Proirujui neznatno prijanju antropoloku raspravu, moemo uoi
ti tri aspekta ljudske prirode. ovjek je, prvo, bioloko ili prirodno
bie. Zatim je on drutveno bie. Na kraju, on ima specifine iIi isklju-
ivo ljudske kvalitete. Ta je kvalifikacija svakako gruba, ali e se
pokazati korisnom. Kao prirodno bie, ovjek ima bioloke potrebe
koje se moraju zadovoljiti da bi se tijelo i um odrali zdravima. Kao
drutveno bie, on ima odreene psihike ili drutvene potrebe. Kao
ljudsko bie, ovjek je stvorenje koje se samo kreira - radei, on
mijenja svoje okruenje i samoga sebe - i koje se samo ostvaruje -
jer ima mo kreacije samoga sebe, on nastoji da je upotrijebi: kao to
su Aristotel i Marx razjasnili, svako prirodno bie tei da ostvari svoje
moi i pati kad je u tome sprijeeno. Potpuno samo ostvarivanje mo-
gue je jedino ako je ovjek slobodan da upotrijebi sve svoje moi.
Iz toga slijedi potreba za samoodredjenjem.
Moglo bi se oekivati da tri aspekta ljudske prirode i odgovara-
jue potrebe povezane s njima, nisu nezavisni nego meuzavisni. Na-
posljetku, ovjek je jedno, a ne trostruko bie. Takoer bi se moglo
oekivati da postoji neka hijerarhija potreba koja grubo odgovara
stadijima razvoja ljudske rase.
U skladu s opim metodolokim pristupom u ovom djelu, htjeli
bismo prethodne teze provjeriti empirijskim testiranjem. Na alost, to
se moe uiniti samo na vrlo neadekvatan nain. Psiholoko ispitivanje
ljudskih potreba tek je u povoju. Stoga se dva teorijska pokuaja, koja
emo spomenuti, moraju raspravljati na njihovom vlastitom terenu.
336
1. Ljudske potrebe
Teorija- potreba nije stara. Pionirsko istraivanje ljudskih potreba
pojedinca vodio je Abraham Maslow. 1 Pozivajui se na svoje. kl~niko
iskustvo, kao i na laboratorijske eksperimente, Maslow razlIkUje pet
osnovnih potreba. Te potrebe poredane su hijerarhijski prema njiho-
voj relativnoj superiornosti: tj. vie potrebe ne pojavljuju se dok se
nie potrebe donekle ne zadovolje. Vjerojatno je ispravnije opisati
hijerarhiju pomou intenziteta, nego pomou postojanja: .~ve s,!. po:
trebe uvijek prisutne, ali njihov intenzitet varira prema hijerarhiJskoJ
strukturi. Ta struktura moe se dati kao: -
1. Najmonije od svih potreba su fizioloke potrebe (za vodom,
hranom, seksom, itd.). Dok se ne zadovolje, te potrebe vladaju itavom
afektivnom intelektualnom i praktinom aktivnou ljudskih bia.
2. Potr;be za sigurnou su sljedee u hijerarhiji. One obuhvaaju
potrebu za sigurnou, stabilnou, zavisnou i zatitom: slobodo~
od straha i kaosa; i potrebu za strukturom, poretkom, zakonom I
ogranienjima.
3. Kad se osigura relativna sigurnost, pojavljuju se afektivne po-
trebe pripadanja i Jjubavi. Ukorijenjenost, koju je posebno _isticao
Erich Fromm, takoer ide ovamo.
4. Hijerarhijski dalje po redu dolazi potreba za samouvaavanjem
i samopotovanjem. Te se potrebe mogu podijeliti u dva skupa: (a)
elja za snagom, uspjehom, vjetinom, strunou, povjerenje s obzi-
rom na svijet, te nezavisnost i sloboda; (b) elja za reputacii0n1, st~tu
som, slavom, priznanjem, panjom, vanou, ugledom -i postovan~em.
s. ak ako su sve etiri gornje kategorije potreba zadovoljene
potpuno, ljudsko bie e se i dalje osjeati nezadovoljenim i nemirnim,
sve dok ne bude moglo raditi ono za to se ona ili on individuIno
osposobi. Ono to ovjek moe biti, on mora biti. On mora biti is.!<ren
prema svojoj vlastitOj prirodi.2 Sposobnosti ukljuuju motive. Zelju
da pojedinac postane ono to potencijalno jest, Maslow zove potrebom
za samoaktua1izacijom. U toj potrebi lako moemo prepoznati Marxovu
ljudsku prirodu tretiranu ne kao filozofsku tvrdnju, nego kao problem
empirijske psihologije. Na. isti nain moe~o pr~po~~a? R.awls~vo
aristotelsko naelo (poglavlje 7). Treba ovdje zamlJemt1 Jednu- vaznu
nejednakost. Zadovoljavanje prvih etiriju potreba s~anj,!je: elju za
njima: to se vie zadovoljava potreba za samoaktuahzaclJom (samo-
ostvarivanjem), to se ono vie eli.s _
Istaknuto je da jedna od potreba obuhvaena popisom - sigur-
nost - nije sukladna s ostalim potrebama. To je kao da se hrana raz-
dvaja na hranu i na ukusnost. Oito je da je hrana potrebna, ali se
prednost daje ukusnOj hrani. Dok se zadovoljavanje stvarnih potreba
vri radi njih samih, nije vjerojatno da mentalno zdravi ljudi tee
sigurnosti zbog sigurnosti. Sigurnost je jednostavno preduvjet, sred:-
stvo, a ne cilj.4 Slina greka ini se k?d mjer~nja dr~tvenog pro~?d~
kada statistiari dodaju proizvod slgurnosti - tj. usluge poliCIJe 1
vojske- proizvodu robe i u~luga koj~. zadovolj~~~ju potroa~e::e
elje. 5 Par Cipela ostaje par CIpela sa Ih bez poliCIJe. Ako pohclJa
ispravno funkcionira, ona omoguuje da s~ par cipela ~p?!t'ijebi. .Stpga
su nam ostale etiri osnovne potrebe kOJe treba nammti u uVjetima
22 Politika ekonomija socijalizma
337
 relativne sigurnosti. Prva od tih potreba odnosi se na puko fiziko
odravanje. Sljedee dvije izrastaju iz injenice da ljudi ive u drutvi-
ma. etvrta odrava osobni razvoj, to je posebna ljudska kvaliteta.
To nas dovodi do ispitivanja karakteristika hijerarhije potreba.
Maslow opisuje mnotvo njih, ali ove etiri, ini se, imaju najvee
znaenje. 6
1. Vie potrebe predstavljaju proli filogenetski ili evolucijski raz-
vitak. Potreba za hranom dijeli se s biljem i ivotinjama. Potreba za
ljubavlju dijeli se s ovjekolikim majmunima. Potreba za samoostvari-
vanjem ne dijeli se ni s jednim drugim organizmom. to je potreba
via, to je ljudsko bie specifinije.7
2. Vie potrebe predstavljaju ontogenetski razvitak. Pri roenju
postoje samo fizike potrebe. Nakon nekoliko mjeseci ivota, dojene
pokazuje prve znake afektivnih veza. jo kasnije, dijete eli obzir i
pohvalu. Potpuno samoostvarivanje trai zrelu osobu; u nekom otu-
enom svijetu do njega ne mora nikada doi.
3. to je potreba via, manje je nuna za puko odravanje, zado-
voljavanje moe dulje biti odgoeno i lake je da ona potpuno nestane.8
Vie potrebe su subjektivno manje hitne. Meutim, kada se iskuse vie
potrebe, one ne nestaju odmah im se cjelokupna razina zadovoljavanja
potreba znaajnije snizi.
4. Vie razine zadovoljavanja potreba znae veu bioloku efikas-
nost, dulji ivot, bolji san. itd. Zadovoljavanje viih potreba ima pod-
jednaku vrijednost opstanka i vrijednost rasta.9
Kako znamo da su potrebe na naem popisu stvarno osnovne ljud-
ske potrebe, a nisu prosto neurotski ili drutveno uvjetovane? Maslow
nudi etiri mogua dokaza :10
1. Nezadovoljavanje tih potreba je patogeno, tj. ono ljude ini fi-
ziki i duhovno bolesnima. . rast.
2. Njihovo zadovoljavanje je naprotiv zdravo. To, naravno, nije
sluaj zadovoljavanja neurotskih potreba.
3. Zadovoljavanje se izabire spontano u slobodnim uvjetima.
4. Te potrebe se mogu neposredno prouavati na relativno zdravim
ljudima.
Ako je Maslow u pravu, spreavanje zadovoljavanja tih potreba
stvorit e bolesne osobe. A bolesni pojedinci ine bolesno drutvo.
Koji su simptomi bolesti na razini drutva ikako takvo bolesno dru-
tvo funkcionira, posebno je prouavao Erich Fromm.H Drutvo koje
znatno bolje zadovoljava osnovne ljudske potrebe nego druga drutva,
s druge strane, mora biti u nekom temeljnom smislu naprednije drutvo.
Do sada originalna teorija motivacije Maslowa nije bila dobro
potkrijepljena empirijskim dokazima osim u odnosu prema potrebi
samoostvarivanja. Empirijsko istraivanje stvarnih situacija nije uspje-
16 identificirati pet nezavisnih potreba, odnosno potvrditi redoslijed
potreba. 12 Uinjeni su pokuaji da se ukloni preklapanje potreba tako
da se njihov broj smanji na dva ili tri i da se uvede sloniji poredak
uz zadravanje iste hijerarhije. Najuspjeniju reviziju, pridravajui
se tih naela, uinio je Clayton Alderfer. 13 Njegova klasifikacija potreba
dobro odgovara mojim uvodnim propozicijama o ljudskoj prirodi.
Alderfer je saeo pet Maslowljevih potreba u tri koje je nazvao po-
trebama za postojanjem, druenjem i rastom. Najprije, ljudi moraju
338
ostati ivi; oni se moraju druiti, odnosno uspostavljati meusobne
odnose; i, da bi bili ljudska bia, oni moraju biti kreativni, mijenjajui
_svoju okolinu i same sebe. Prema tome, egzistencijalne potrebe sadre
materijalne i fizike elje. Kada su resursi ogranieni, kao u svijetu
oskudice u kOjem ivimo, probitak jedne osobe je gubitak druge osobe.
Potrebe uspostavljanja odnosa ukljuuju odnose s drugim znaajnim
ljudima te prihvaanje, potvrivanje i razumijevanje. Ovdje aktivnosti
ne predstavljaju igru nulte sume; zadovoljavanje zavisi o procesu di-
jeljenja ili zajednitva. Zadovoljavanje potreba za rastom ovisi o tome
da li osoba nalazi mogunosti da bude potpuno ono to je i da postane
ono to moe.14
Alderfer je provjerio svoju teoriju u organizicijskim kombinacijama.
Od sedam originalnih propoziCija o funkcioniranjU hijerarhije triju po-
treba, pet ih je prolo test u manje ili vie revidiranoj formi. Prema
tome se razvija ova empirijski potvrena teorija motivacije. 15
1. to su egzistencijalne potrebe manje zadovoljene, to e one biti
vie eljene.
2. U uvjetima niskog zadovoljavanja i egzistencijalnih potreba i po-
treba za uspostavljanjem odnosa, to su ove potonje manje zadovoljene,
vie e se osjeati egzistencijalne potrebe. To podrazumijeva fiksiranje
materijalnih ciljeva u autoritarnom ureenju s niskim ivotnim stan-
dardom.
3. elja u obrnutom odnosu sa zadovoljavanjem na niskom stup-
nju zadovoljavanja potreba druenja, a pozitivno je korelirana na vi-
sokoj razini zadovoljavanja tih potreba.
4. Kad su i potrebe za druenjem i potrebe za rastom relativno
zadovoljene, to su ove prve vie zadovoljene, to e se eljeti vei
5. Rast se eli to vie to su manje zadovoljene potrebe za rastom
na niskom stupnju opeg zadovoljavanja i to su vie zadovoljene na
visokom stupnju opeg zadovoljavanja potreba. Takoer je pronaeno
da, kod izazovnih diskrecionih situacija, to je osoba vie zadovoljena,
to ona vie eli, a to vie eli to je vie zadovoljena. Prema tome,
osoba koja je orijentirana k rastu vjerojatno e i postajati sve vie
takva.
Slijedi da se jednostavni postulat nedostatak - elja bezuvjetno
primjenjuje samo na egzistencijalne potrebe. Postulat nezadovoljava-
nje-regresija valjan je za egzistencijalne potrebe i potrebe uspostavlja-
nja odnosa. Postulat zadovoljavanja-progresija primjenjuje se na po-
trebe uspostavljanja odnosa i potrebe rasta. Rast je to eljeniji ako
su potrebe za uspostavljanjem odnosa relativno zadovoljene (propo-
zicija 4). Alderferu nije uspjelo otkriti empirijsku potvrdu za slinu
propoziciju koja tvrdi da je eljenost za meusobinm odnosima funk-
cija zadovoljavanja egzistencijalnih potreba. Drugi su istraivai, me-
utim, pronali dokaz za tu tvrdnju. Opa hipoteza da zadovoljavanje
niih potreba aktivira vie potrebe moe se opravdati na temelju toga
da vie potrebe postaju urgentnije i da se osloboena energija mora
produktivno primijeniti. I u obrnutom sluaju, kada potrebe nie razine
nisu zadovoljene, energija se troi da se ispravi nedostatak i manje je
raspoloiva za aktivnost na viOj razini.
22" 339
 Oito je da je Alderfer u ispitivanju jednostavnosti Maslowljeve
teorije zadrao njegovu osnovnu ideju: ljudske potrebe stvarno se
mogu identificirati i hijerarhijski su poredane. Taj poredak nije kruto
odreen. Manipuliranjem faktora okruenja pojedinci se mogu usmje-
riti prema potrebama na niOj razini. I obrnuto, budui da su sve
potrebe uvijek prisutne, bar u prikrivenom obliku, pOjedinci se mogu
potaknuti da dosegnu stadij rasta bre i da doive samopojaavajui
proces zadovoljavanje-elja. Ako su Maslow i Alderfer u pravu, ne-
zadovoljavanje osnovnih potreba ne samo da ini drutvo bolesnim
nego ga i potie na promjenu. Promjena podrazumijeva potpunije
zadovoljavanje osnovnih potreba.
Kako moemo iznai koje drutvo potpunije zadovoljava osnovne
potrebe? Postojanje hijerarhije potreba omoguuje jednostavno rjea-
vanje toga problema. Drutvo koje bolje zadovoljava vie potrebe,
eo ipso bolje zadovoljava sve druge potrebe koje su nie na hijerar-
hijskoj ljestvici. Dosljedno tome, dovoljno je da se pokae da socija-
lizam zadovoljava potrebe za samoostvarivanjem bolje od kapitalizma
ili etatizma, pa da se dokae da on bolje zadovoljava sve ljudske po
trebe i da je, u tom smislu, nadmoan drutveno-ekonomski sistem.
Il. Potrebe na razini drutva
Prije nego nastavimo moramo ukloniti jednu tekou. Klasifika-
cija osnovnih potreba sa stajalita individualnog razvoja nije ista kao
njihova klasifikacija sa stajalita izgradnje drutvenog sistema. Mo-
ramo otkriti kako preinaiti shemu s vie stadija na mikrorazini -
fizioloke, afektivne potrebe, potrebe za samopotovanjem i samo-
ostvarivanjem ili egzistencijalne potrebe, potrebe za uspostavljanjem
odnosa i potrebe rasta - u shemu koja bi se mogla primijeniti na
makrorazini. Analiza povijesnog iskustva, kao i obino, prua odgovor.
1. Budui da fizioloke ili egzistencijalne potrebe imaju kvalitetu
opstanka, ni pojedinac, a ni drutvo ne mogu postojati ako te potrebe
nisu zadovoljene. Na razini drutva, ta je kategorija proirena tako da
obuhvati sve fizike potrebe, kao to su hrana, odjea i zaklon.
. 2. Kada se fizike potrebe relativno zadovolje, poinju se nagla-
eno osjeati drugaije potrebe koje moemo zvati kulturnim potre-
bama. Ljudi se najprije bave svojim tijelom; zatim se poinju baviti
svojim duhom. Obrazovanje, zabava, umjetnost i znanost idu u tu
skupinu. Tu takoer treba ukljuiti zdravlje. Na najniem stadiju,
zdravlje .se esto razmjenjuje za poveanje materijalne udobnosti.
Zdravlje postaje primamo tek kad je dostignuta minimalna razina
ivotnog standarda.
3. Prva dva stadija pridonose ivotnom standardu, sljedea dva
kvaliteti ivota. U relativno imunom drutvu, ljudi se sve vie bave
takozvanim politikim slobodama. Politike potrebe (sloboda govora,
savjesti i okupljanja itd.) odgovaraju potrebama samopotovanja iz
. Maslowljeve klasifikacije, a ukljuene su i u Alderferove potrebe za
uspostavljanjem odnosa.
340
4. Na kraju, u imunom i politiki slobodnom drutvu glavna pre-
okupacija usredotouje se na rast linosti, na potpuni razvoj inherent-
-nih mogunosti i sposobnosti svakog pojedinca. Nije jednostavno ~o;;
voljno da se preivi, da se uiva u ivotu i da se bude prihvaen Kao
poseban i (formalno) jednak lan skupine; neophodno je, takoer, da
se ivi vlastiti, samoodreen i autentian ivot. Ta potreba za autentF-
nou i samoodreenjem odgovara svakako potrebi za samoostvari-
vanjem (Maslow) i potrebi za rastom (Alderfer). Ona ukljuuje afek-
tivne potrebe jer osobni ivot ne moe biti autentian ako su solidar-
nost, ljubav, prijateljstvo, itd. uskraeni ili otueni.
Stadiji 1. i 4. su isti na razini pojedinca i drutva, a stadiji 2. i
3. nisu. Nadalje, povijesno dokazivanje nije jednostavno. Gore dana
periodizacija odgovara etatistikom razvoju. U kapitalistikom razvoju,
politike su slobode uspostavljene prije nego su bile zadovoljene kul-
turne potrebe irokih narodnih masa. Nije teko objasniti tu povijesnu
neodredivost.
. Preduvjet za razvitak kapitalizma bilo je uspostavljanje slobodnog
trita. To je, opet, trailo da se uklone politike restrikcije feudaliZma
i da politike slobode ne budu dostupne samo aristokraciji nego i
buroaziji. S druge strane, proletarijat nije mogao poboljati svoj po-
loaj u odnosu prema buroaziji sve dok politike slobode nisu Pl:"0-
irene na sve lanove drutva. bez obzira na njihovo porijeklo i
imovinu. Tako je klasna borba stvorila politiku demokraciju,. a kul-
turne su se potrebe i dalje zadovoljavale u rudimentarnoj formi. _
Promotrimo sada drugaiju povijesnu situaciju u kojoj je, zbog
revolucije, ekonomski rast znatnije ubrzan i koristi su dosta podjedna-
ko raspodijeljene u drutvu. Ljudi e sada biti vie zaokupljeni po-
boljavanjem ivotnog standarda nego politikom. Naravno, nije vjero-
jatno da se nepostojanje politike demokracije moe dugo ouvati bez
otvorene politike prinude. No, prinuda nije differentia specifica eta-
tizma. Ona postoji i u kapitalizmu. Meutim, tamo ona uzima oblik
ekonomske prinude. Kada potlaeni povremeno odbiju da podnose
nastavak ekonomske eksploatacije, ekonomska prinuda odmah se
zamjenjuje politikom prinudom. lG
S porastom potronje i kulturne razine stanovnitva teko je mo~
gue sprijeiti puniji razvitak politike demokracije u etatistikoj
sredini. Slino, materijalno blagostanje i politika demokracija vode
postupnom zadovoljavanju kulturnih potreba (besplatno obrazovanje
.,
I na svim razinama, zdravstveno osiguranje, otvaranje muzeja i umjet-
nikih galerija, itd.). Tako se oba sistema pribliavaju stanju u kojem
e relativno zadovoljavanje materijalnih, kulturnih i politikih potreba
stvarati prilike za radikalnu drutvenu promjenu u smjeru samoodre-
ivanja.
Ill. Rad: njegova dekompozicija i reintegracija
Potrebe se zadovoljavajU radom. To nije samo tono u svakida-
njem smislu da rad proizvodi robu i usluge za potronju nego i u
vanijem smislu da je rad osnovna ljudska aktivnost. Stoga e posto-
jati neka korelacija izmeu tipova zadovoljavanja potreba i tipova .
341
 rada. U prva tri sluaja zadovoljavanja potreba, rad je samo sredstvo
i to otueno. Osoba prodaje radnu snagu i radi da bi se postiglo neto
drugo. Kao takav, rad je muka, bol, troak, neto to se treba izbjei.
Situacija se radikalno mijenja u etvrtom stadiju zadovoljavanja po-
treba: rad postaje uivanje, potreba, cilj za sebe. Promotrimo neto
blie taj proces. . najnii poloaj, privredni i politiki efovi najvii. Drugo, koliko god
. Rad je kompleksna aktivnost s nekoliko dimenzija. Razvoj kapita-
lizma i etatizma pratila je dekompozicija rada u smjeru njegovih raz-
liitih.dimenzija. Cjelina se rastavila na komponente, komponente
postaju samostalne i proces zavrava u alijenaciji. Rad obrtnika ili
seljaka sainjava nediferenciranu cjelinu. Prvi korak u dezintegraciji .
radnog procesa bio je da se odvoji proizvoa od izvora opskrbe i od
kupaca. Proizvoa zadrava svoja sredstva za proizvodnju i kon-
trol~ra .neposre~ni ::adni proces, ali postaje zavisan i eksploatiran od
kapltahsta. To Je btIo poznato kao sistem davanja na izradu (putting-
-out system). Sljedei korak u procesu bio je da se proizvoa odvoji
od sredstava za proizvodnju. To je takoer bio i najtei korak i trajao
je stoljeima. U Britaniji on je znaio ograivanje polja; u Sovjetskom
Savezu kolektivizaciju. On je znaio pretvaranje ljudskih bia u do-
datke strojevima, u faktor proizvodnje zajedno sa svim ostalim fak-
torima kao to su kapital i zemlja. Rad je bio reduciran na: fiziki rad
-, isti i jednostavni rad - a radnici su postali unajmljene ruke.
Naravno, proizvoai su odbili da rade, bunili su se, pokuali su da
se ujedine kako bi kontrolirali svoju sudbinu. No vlasnici su bili
razboritiji. ' svoje krajnje granice. U budunosti se moe oekivati reintegracija
Savez meu radnicima napadan je okrutnim kanjavanjem; bievanje za-
tvaranje i otputanje bile su kazne za trajkove. Radnici su bili vezani dugo-
ronim ugovorima, esto po nekoliko godina, i bili su progonjeni kao vojni
bjegunci ako su napustili radno mjesto... esto je prisilno regrutirana
radna snaga za privilegirane ustanove svih vrsta, a roditeljima koji svoju
djecu nisu poslali na rad prijetilo se visokim globama.17
Te metode, karakteristine za Evropu u razdoblju od 16. do 18. sto-
ljea ponovo su se pOjavile u evropskim kolonijama u 19. i 20. stoljeu.
Odvajanje proizvoaa od sredstava za proizvodnju nije znailo
samo diferencijaciju rada na slobodan i unajmljeni nego i nje-
govu dekompoziciju na manualni i nemanualni. Potonji tip rada za-
drao je vlasnik za samoga sebe. Ekonomski razvoj i rezultirajua
podjela rada gurnula je dekompoziciju korak dalje. Vlasnik je poeo
unajmljivati osobe s neophodnom strunou da se bave razliitim
problemima proizvodnje u poslovanju kOje je postajalo sve sloenije.
Tako je unajmljeni fiziki rad dopunjen unajmljenim umnim radom.
Vlasnik je za sebe zadrao samo poduzetnitvo, tj. cjelokupnu kontrolu
i nadzor. Konano, unajmljena je i vrhovna nadzorna radna snaga,
a vlasnik je ostao samo vlasnik, ist i prost. Drugim rijeima, u posljed-
njem stadiju dekompozicije kapitalistikog rada direktori su odvo-
jeni od rentijera; potonji, isti kapitalisti, vie nemaju proizvodnu
funkciju. U meuvremenu, oba tipa unajmljenog rada - manualni i
nemanualni - fragmentirana su u jednostavne rutinske zadatke koji
ne trae vjetinu, ni inteligenciju.
342
Taj proces dekompozicije koji je stvorio nekoliko parcijalnih radni-
ka imao je najmanje tri vane posljedice. Prvo, tok dekompozicije -
manualni rad, iznajmljeni umni rad i unajmljeni nadzorni rad - u
isto je vrijeme poredak drutveno-ekonomskog poloaja ili drutvenih
slojeva u suvremenom klasnom drutvu: manualni radnici zauzimaju
se to moe initi paradoksalnim, razni slojevi imaju do odreene toke
zajednike interese u ouvanju postojeeg drutva. To je oito za vla-
dajuu klasu. Manualni radnici, s druge strane, jo su u podruju niih
potreba, ije je zadovoljavanje sasvim kompatibilno s postojeim
drutvenim sistemom. U Sjedinjenim Dravama se to odraava preko
konzervativnih stavova sindikata koji su ponajprije orijentirani prema
poboljanjima materijalnog blagostanja. U Sovjetskom Savezu inte-
lektualci imaju slabu podrku radnika u traenju politikih sloboda.
Budui da potrebe nisu pSiholoke konstante, nego kulturne varijable
(s psiholokom jezgrom), to stanje stvari moe se sauvati dugo tako
da se umjetno napuhuju nie potrebe. Tree, isto i prosto vlasnitvo
- ili privatno ili dravno - bez proizvodne je funkcije i postaje
smetnja rastu, to ga ini disfunkcionalnim. Institucije koje nemaju
funkciju ili su nefunkcionalne, prije ili kasnije zamjenjuju se onima
kOje su pozitivno produktivne. S druge strane" ist i prost rad, tj. otu-
eni rad, ne moe se tolerirati kada su jednom osnovne potrebe
relativno zadovoljene. Stoga se sljedei evolucijski korak moe sasto-
jati samo u obrtaju prolih kretanja. Dekompozicija rada dosegla je
na novoj osnovi. Ta nova osnova moe biti jedino samoodreenje.
IV. Osnovna strategija
Kako e doi do reintegracije proizvoaa i sredstava za proizvod-
nju, razliitih komponenti rada? Koja e drutvena snaga to provesti?
Tradicionalan odgovor glasi da je proletarijat ta drutvena snaga.
Vidjeli smo, meutim, da proletarijat ne prelazi sindikalnu svijest,
odnosno ostaje unutar sistema dekomponiranog i otuenog rada. To
je posebno tono ako sistem ostavlja dovoljno prostora za zadovolja-
vanje niih osnovnih potreba. Nude se dva rjeenja toga problema.
Prvo rjeenje predloio je Lenjin. U skladu sa svojom idejom da
je radnika klasa nesposobna da stekne socijalistiku svijest svojim
vlastitim naporima, on je preporuivao da se organizira disciplinirana
partija politikih aktivista koje e predvoditi revoluconarni intelek-
tualci koji mogu usmjeravati i obrazovati radnike i koji bi vladali
diktatorskim metodama dok se ne uspostavi socijalistika svijest. Ta
strategija se pokazala kao tehniki efikasna, ali drutveno samouni-
tavajua. Ona stvara etatizam, ne socijalizam.
Druga strategija sastoji se u traenju neke druge revolucionarne
snage izvan proletarijata. Takva snaga nalazi se u studentima, radi-
kalnim intelektualcima i eksploatiranim manjinskim skupinama u raz-
vijenim zemljama, a u seljacima u nerazvijenim zemljama. Ako privre-
meno ostavimo po strani problem seljatva, tada drugu strategiju
343
, J
 dobro predstavlja rad Herberta Marcusea. Na temelju svog osnovnog
poloaja u proizv6d!1om procesu, tvrdi Marcuse,
. na temelju svoje brojnosti; i tereta eksploatacije, radnika klasa jo je po-
vijesni agens revolucije; na osnovi svog doprinosa stabiliziranju potreba si-
stema, ona je postala konzervativna," pa ak i kontrarevolucionarna snaga.
Objektivno, 'po sebi', radna snaga jo je potencijalna revolucionarna klasa;
.subjektivno, 'za sebe', ona to nije.18
Dok. radnici postaju konzervativni, male i slabo organizirane sku-
pine borbene inteligencije, odvajajui se od srednje klase poput stanov-.
nika geta, odvajaju se i od organizirane radnike klase i zbog svoje
svijesti i svojih potreba funkCioniraju kao snani pospjeitelji pobuna
unutar veine kojoj, po svom klasnom porijeklu, pripadaju.19 Razra-
ujui tu ideju do njenih krajnjih konzekvenci, Marcuse zavrava u
slijepoj ulici:
Uspostavljena demokracija jo osigurava jedini zakoniti okvir za promjenu
i zato se mora braniti od svih onih pokuaja desnice i centra da ogranie
taj okvir, no istovremeno, ouvanje uspostaVljene demokracije uva status
quo i spreava promjenu. Drugi aspekt iste nejasnoe: radikalna promjena
ovisi o masovnoj osnovi, no svaki korak u borbi za radikalnu promjenu
. iiolira opoziciju od masa i izaziva snaniju prinudu... smanjujui dalje
iiglede za radikalnu promjenu... Stoga je radikal kriv - ili za predaju
vlasti statusu quo ili za krenje zakona i reda statusa quO.20
Nasuprot Lenjinovoj, Marcuseova strategija nije se pokazala uspjenom
"i oito nikada i nee.
- Kamo idemo odavde? Da li je drutveni preobraaj inherentno nemo-
gu, kao kvadratura kruga? Ako odreeno rjeenje zataji, uvijek je
. dobro da se prvo potrae uzroci neuspjeha. Budui da radnika klasa
(plavi ovratnici) predstavlja pola stanovnitva - eksploatiranu po-
lovicu, k tome - nije mogu socijalistiki preobraaj bez radnike
klase. I Lenjin i Marcuse bi se sloili s tom propozicijom i ona je
zapravo openito prihvaena. Meutim, ovdje slaganje prestaje. Lenjin
i stara ljevica su pogrijeili - usprkos svim verbalnim uvjeravanjima
u suprotno - u tretiranju proletarijata kao objekta promjene; u
stavu da se proletarijat mora uiti i voditi. U stvarnosti, emancipaciju
radnike klase mora izvesti sama radnika klasa u pravom smislu te
djei, a ne inspirirani voe ili partijska elita. Marcuse i nova ljevica
su pogrijeili u pojednostavljenom dijeljenju stvarnosti: ili zakon i
red ili radikalna promjena. Zato ne upotrijebiti zakon i red za pro-
mjenu?
Pitanje e pojasniti povijesna paralela. Pretpostavimo da smo u
feudalnom drutvu i razmiljamo o tome kako ubrzati kapitalistiki
preobraaj. to emo uiniti? Najrazboritije je da otkrijemo temeljne
kapitalistike institucije - one koje zapravo vode sistem - i poku-
amo ih presaditi u feudalnu sredinu. Institucije koje traimo su oito
-univerzalno trite, tj. slobodno trite, i proizvoda, i faktora. Presai
vanje ima svoje probleme, naravno, i tijelo drutva moe odbaciti
presaene instituCije. No, pretpostavimo da smo uspjeli. Institucija
344
e postupno iznutra nagrizati feudalnu strukturu i ona e se" poeti
raspadati. Ako se sve moe kupovati i prodavati, ubrzo e feudalna
imanja i aristokratske titule biti ponueni na prodaju i vlastela e
ubrzo davati prednost novanim rentama slobodnih najatI!nika u
odnosu prema radnim uslugama kmetova. Ovaj misaoni eksperiment
nije potpuno izmiljen, naravno. Evropske apsolutne monarhi1e su se .
do nekog stupnja stvarno tako ponaale. Vremenom, feudaln~ su go-
spodari izgubili svoju vlast. Kao to je uoio Adam Smith: Za zado- -
voljavanje najdjetinjastijih, najpodlijih i najniih od svih tatina, oni
su postupno trampili svoju cijelu mo i vlast i postali beznaajni kao
svaki solidan graanin ili trgovac u gradu.21 "
Temeljna institucija socijalizma je samoupravljanje. Glavni zadatak
ove studije bio je u stvari da ispita i potvrdi ovu tvrdnju. Ako je uve-.
deno ope samoupravljanje (u trinim i netrinim podrujima, bilo u
kapitalistikom bilo u etatistiko.;n d:u~, ono .e ~o~tupno razri~e~~
stare proizvodne odnnose i konacno ce dezmtegnranI SIstem moratr bIti
zamijenjen neim to je primj.erenije .!oj instituciji. !.a~cipiraj~~i u
upravljanju (i u lokalnoj upraVI), boreCI se za stalno SIrenje partiCipa-
cije dok ona ne dosegne puno samoupravljanje, radnici svakodnevno
ue kako kontrolirati svoju sudbinu, kako postii znaajnu drutvenu
jednakost, kako unititi zastarjele hijerarhije. Oni to i~e bez tuto~stva
sveznajuih voa. Oni se pripremaju za samoodreenje. Zakon l red
upotrebljavaju tono za tu svrhu. Oito se samoupravljanje ne moe
uspostaviti preko noi. No, to se nije dogodilo ni kapitalistikom tri:-
tu. I upravo kao to razvoj trita ne moe biti antikapitalistiki, bez
obzira kako postupan i nepravilan bio, tako ni rast participacije od
njenih primitivnih oblika zajednikog savjetovanja do samostaln_og
samoupravljanja ne moe biti antisocijalistiki, usprkos svim pokusa-
jima da sezloupotrijebi za ouvanje statUsa quo.
Problem osnovne strategije ne bi se trebao interpretirati na po-
jednostavljeni nain. Posebno su drutveni sistemi sposobni spojiti
oite proturjenosti i funkcionirati jo vrlo dugo. Kapitalistiki sistem
okarakteriziran je politikom demokracijom i privatnim vlasnitvom.
No, vlasnitvo znai autokraciju na radnom mjestu. Kompatibiln?st po-
litike demokracije i ekonomske autokracije omoguena je razv~stava
njem buroaskog ivota u posebne aktivnosti, i buroaske osobe u
odvojena, parcijalna bia, poznata kao graanin, proizvoa i potroa.
Rad kao sredstvo, pasivni konzumerizam i formalne politike slobode
odravaju sfere odvojenima, a buroaske osobe izofreninima; Samo
kad se tri odvojene sfere ponu integrirati - to se, ini se, sada do-
gaa - proturjenost izmeu demokracije u jednoj sferi i autokracije
u drugoj postaje oita i mora se razrijeiti.
Postburoasko drutvo nije imuno na sline proturjenosti. Manje
razvijenu zemlju koja izgrauje socijalizam moe obiljeavati industrij-
ska demokracija i politiki autoritarizam. Samoupravljanje na radnom
mjestu i hijerarhija izvan njega oito su kontradiktorni. Razlozi koji
mogu opravdati to dvoje razmatrat emo poslije (poglavlje 18). Meu
tim, ako se ne uini svjesni napor za rjeavanje te proturjenosti, ona
moe ostati dugo prisutna. Osnovne potrebe sistema bit e zadovolja-
vane razvrstavanjem kOje naravno znai alijenaciju i odgaa razvoj
345 "
socijalistikog drutva. Samoupravljanje je najsnanija raspoloiva po-
kretaka sila sOcijalistike promjene. Ali, ono nije panaceja.
Samoupravna reintegracija mogua je, a omoguava je tehnoloki
razvoj. Iako masovna proizvodnja koja primjenjuje manje sloenu
tehnologiju kapitalistike ere pe ukljuuje nuno fragmentaciju rada
i unitavanje vjetina, ona ih bar ini racionalnim s aspekta troko-
va. U takvim okolnostima nadzornici su koordinatori rada koji znaju
sve to i radnici, i malo vie. Poloaj nadzornika u kvalifikacij-
skoj hijerarhiji ini se da opravdava njihov poloaj u hijerarhiji
vlasti. Razvijena tehnologija postkapitalistike ere potpuno okree
trend i pridonosi stvaranju vjetina. Strojevi obavljaju jednostavne
proizvodne zadatke; automatizacija ini radnu fragmentaciju nepo-
trebnom i trokovno neracionalnom. Nekvalificirani rad, a poslije i
polukvalificirani rad, poinju nestajati. Koordinator vie ne vlada svim
vjetinama svojih radnika; on se mora osloniti na njihov savjet i on
gubi svaku objektivnu osnovu za drutvenu nadmonost. Sada je ko-
ordinator samo jedan meu mnogim specijalistima. Iako nova tehnolo-
gija ne unitava nuno hijerarhiju vlasti, ona je ini iracionalnom.
Samoupravljanje je oito prirodnija organizacija proizvodnje u situ-
aciji kada su miii zamijenjeni strojevima a sudionici su podjednako
obrazovani.
Samoupravljanje se moe uvesti nasilno (i revolucionarno) ili mirno
(i reformistiki). Ono se moe primijeniti u nerazvijenim ili industrija-
liziranim, odnosno razvijenim zemljama.22 Ono se moe razvijati u
kapitalistikoj ili etatistikoj sredini. Tako se moe razlikovati dvanaest
prijelaznih profila. Meutim, svi ti profili nemaju empirijski sadraj.
Prije smo analizirali razloge zbog kojih nije vjerojatno da e nasilna .
revolucija izbiti u razvijenoj zemlji. Osim toga, povijesna je injenica
da se takva revolucija nije dogodila. To broj mogunosti smanjuje za
dva profila. Zatim, u nerazvijenim zemljama vlada toliko siromatvo
da je manje vana razlika izmeu kapitalizma i etatizma. To predstav-
lja dalje smanjivanje za dva profila. Na kraju, openito je najlake gra-
diti socijalizam u razvijenim zemljama, a najtee - ako se moe
- djelovati na socijalistiki preobraaj u siromanim, najmanje raz-
vijenim zemljama. Ako se ta dva suprotna sluaja mogu rijeiti, sluaj
srednje industrijaliziranih zemalja ne bi trebao predstavljati posebne
tekoe. Dosljedno tome, u sljedeim poglavljima ispitat u ova tri
prijelazna profila: razvijene kapitalistike zemlje, razvijene etatistike
zemlje i nerazvijene zemlje.
346
Poglavlje 16
Putovi prijelaza:
Razvijene kapitalistike zemlje
Donoenje opeg prava glasa u Engleskoj napisao je Marx 1852.
godine, bila bi ... mnogo vie SOCijalistika mjera nego bilo to drugo
to je tako nazvano na Kontinentu. Njen neminovan rezultat ovdje (u
Engleskoj) je politika nadmo radnike klase.l Tono etrdeset godina
poslije njegov prijatelj i suradnik Friedrich Engels napomenuo je
u pismu: etrdeset godina smo Marx i ja neumorno. ponavljali da
je za nas demokratska republika samo politiki oblik u kojem borba
izmeu radnike klase i klase kapitalista prvo moe postati sveopa
i tada zavriti zajedno s konanom pobjedom proletarijata.2
Danas, stoljee nakon toga, sve razvijene kapitalistike zemlje imaju
ve dugo uspostavljeno ope pravo glasa. Mnoge od njih su repub-
like, a one koje nisu, ponekad su demokratinije od onih koje jesu. U
dvije zemlje na koje su se pozivali nai autori, Engleskoj i Njemakoj,
radnici predstavljaju veinu stanovnitva. U obje zemlje laburistike
partije su ili na vlasti ili su to bile nekoliko puta u prolosti. U nekim
drugim zemljama socijaldemokratske partije su drale politiku vlast
mnogo godina. Pa ipak, ni u jednoj od njih nije uspostavljen socijali-
zam. Ne moe se ni oekivati da e se to uskoro dogoditi. Do sada su
i nasilna revolucija i mirne - i postupne - reforme propustile da
dovedu do socijalizma.
Naa analiza otkrila je neke od razloga. Kapitalistiki razvoj bio
je dovoljno brz da omogui svim klasama udio - iako nejednak -
u probicima. Vladajua klasa je mogla davati znaajne politike i eko-
nomske ustupke, a ipak zadrati u rukama politiku i ekonomsku vlast.
Radnici su bili zaokupljeni niim razinama zadovoljavanja potreba i
nisu uspjeli razviti djelotvornu sOcijalsitiku svijest. Radnike organiza-
cije, sindikati i partije bile su do velikog stupnja integrirane u sistem i
nisu uspjeli stvoriti valjane radikalne alternative. U borbi za opstanak,
sindikati i radnike partije bili su prisiljeni izgraditi birokratske struk-
ture koje su ojaale njihovu vlast, ali su znatno smanjile njihov socija-
listiki potencijal. Jednom rijeju, drutvo nije bilo zrelo za socijalizam.
Meutim, Marx i Engels su nesumnjivo bili u pravu kada su tvrdili
da su najpovoljniji uvjeti za socijalistiki preobraaj u demokratskim
politikim sistemima. Mi moramo ispitati kako se ti uvjeti. mogu efi-
kasno iskoristiti. To moemo provesti u est stadija: prvo, prouava
njem dva osnovna preduvjeta drutvene promjene; zatim, razmatranjem
raspolOivih instrumenata; i na kraju, izgraivanjem triju institucio-
nalnih promjena.
347
 1. Kriza zadovoljavanja potreba
Kad god dolazi do . nesklada izmeu proizvodnih snaga i proizvod-
nih odnosa, prije ili poslije prilagodit e se potonji. U novom kapita- -
listikom drutvu taj nesklad se odraava u propustu drutva da _za- _
dovolji odreene osnovne potrebe. Promatrajui produljenu bijedit rad-
nike klase, socijalisti 19. stoljea vjerovali su da bi neuspjeh u po-
boljanju materijalnog ivotnog standarda stvarao poveano nezado-
voljstvo -koje bi konano dovelo do revolucionarne eksplozije. Pokaza-
lo se da to vjerovanje nije opravdano. Stoga je ono bilo zamijenjeno
drugim, u vezi s proturjenou izmeu drutvenog karaktera proizvod-:-
nje i privatnim prisvajanjem. Promatrajui periodine krize, mnogi
socijalisti (Louis Boudin, Fritz Sternberg i, iako s drugaijim objanje-
njem, Henryk Grossmann) poeli su vjerovati da e kapitalizam
postati sve nesposobniji da uskladi ponudu i potranju, privredni cik-
lusi postat e sve ei, nezaposlenost e porasti, dalja e akumulacija brojem standardnih devijacija). Radnik se vie ne zadovoljava kolek-
postati -neostvariva i sistem e se na nekoj toki slomiti. To se nije
dogodilo. Teorija Zusammenbrucba pokazala se pogrenom. Sistem je
uspio znatno poveati ivotni standard pa ak i smanjiti nejednakost
u raspodjeli dohotka. Nezaposlenost i privredni ciklusi, iako nisu
uklonjeni, dovedeni su pod kontrolu. Stopa rasta i akumulacije se
poveavala.
Tree ope raireno vjerovanje ticalo se kolonija. Prihvaeno je
da su kolonije neophodne za normalno funkcioniranje kapitalizma
jer su one osiguravale trite za kapitalni i robni izvoz (Rosa Luxem-
burg). Imperijalizam, onakav kakav je bio, rezultirao je iz potrebe da
se osiguravaju stalno sve ira trita. Bez njih kapitalizam ne bi opstao.
Nakno drugog svjetskog rata, dezintegrirala su se kolonijalna carstva,
bive kolonije stekle su nezavisnost - a kapitalizam je preivio -
uz poveanje trgovine bre nego ikada prije. Openito, nije sistem
promaio da zadovolji potrebe u potronji ili u ogranienjima akumu-
lacije, odnosno u strukturi trita, nego u samom procesu rada.
Centar za istraivanje pri Sveuilitu u Michiganu vodio je 1969.
godine ispitivanje koje je obuhvatilo. 1500 amerikih radnika. U to
vrijeme je stanovnitvo Sjedinjenih Drava uivalo najvii ivotni stan-
dard na- svijetu. Pronalo se da je svaki etvrti radnik ispod 30 godina
starosti bio nezadovoljan svojim radom. Udio je bio isti i za plave
oVratnike i za bijele ovratnike ispod 30 godina starosti. Udio ne-
zadovoljnih radnika bio je isti za sve razine obrazovanja. Od osam
najvie rangiranih aspekata rada, est se odnosilo na sadraj posla
radnika. Dobra plaa dola je tek na peto mjesto, nakon zanimljivog
posla, dovoljno pomoi i opreme za obavljanje posla, dovoljno auto-
riteta za obavljanje posla. 3 Anketa je provedena kad je postalo jasno da
nezadovoljstvo radnika dovodi do ozbiljnih poremeaja u proizvodnji
kao to su trajkovi, visoka fluktuacija radnika, izostanak s posla,
slaba kvaliteta proizvoda, usporavanje i otvorena sabotaa. Mladi
radnik. .. kae da mrzi svoj posao, osobito monotoni. Kadto ga
toliko mrzi da e namjerno ubaciti francuski klju u stroj ili se odati
drogama da pobjegne dosadi. Njemu nita ne znai ako je posao bolji
no to je bio, ili ako mu donosi veu zaradu i benefiCije nego ikad.144
Oito imuan, obrazovan radnik nije vie spreman smatrati da je nje-
348
gov rad samo sredstvo dabi dobio neto drugo. On se eli baviti
znaajnim poslom. Izgledi da se priteu remeni svake -dvije minute
tokom osam sati u trideset godina ne podiu ljudski duh. Mladi rad-
nik osjea da nije gospodar svoje vlastite sudbine. On e pobjei od
nje svaki put kad mu se prui prilika. To je razlog zato postoji prob-
lem izostajanja s posla.5
Naknadna istraivanja pokazala su dalje pogoravanje situacije
poslije 1973. godine. Izmeu 1973. i 1977. godine ameriki radnici do-
ivjeli su prilian pad u zadovoljstvu koje im prua rad, namjeri da
ostanu na sadanjem poslu, ivotnom standardu i opem zdravljU.
Pad u cjelokupnom zadovoljstvu bio je prodoran i utjecao je prakti
no na sve demografske i profesionalne klase koje smopromatrali.6
ak su i samostalni prOizvoai osjetili pad u zadovoljstvu, nalik rad-
nicima i slubenicima. Smanjenje u opem ivotnom zadovoljstvu bilo
je dva puta vee od smanjenja u opem radnom zadovoljstvu (mjereno
tivnim ugovorom kojim se tretira kao kategorija plae. Niti on
hoe tolerirati da ga se premjeta s jednog na drugi posao ili stavlja
da radi na stroju kao dodatan alat a da ne sudjeluje u odluivanju
o tome. Sistem je naiao na nerjeivo proturjeje. Nezaposlenost vie
ne dovodi radnike u red; ona stvara opasno politiko previranje. S
druge strane, zajameno zaposlenje stvara volju da se kontrolira vla-
stita sudbina.
Boije obrazovanje i dalji porast ivotnog standarda uvrstit e
te stavove. Isto djelovanje imat e promjene u obitelji do kojih je
dolo zbog izjednaavanja poloaja ena. Kad je mukarac jedini hra-
nitelj, on e pretrpjeti sve kako bi mogao izdravati svoju obitelj.
Tako dugo dok novac pritjee i tako dugo dok hranitelj obitelji nije
ugroen, veina mukaraca e prihvatiti ... radnu rutinu kakva god ona.
muna bila. Meutim, ako uloga mukarca kao hranitelja postaje manje
vana, postoji opasnost da se ve trono zakonsko naelo pogaanja
slomi potpuno.7 U tom pogledu zapoljavanje ena i besplatno ko-
lovanje djece prouzroilo je temeljitu promjenu. Brani drugovi dijele
financijsku odgovornost, socijalno osiguranje i besplatno kolovanje
omoguuju da se ne mora tedjeti za starost, medicinske usluge i
kolarine. Kao najvanije ivotne brige javljaju se drutveni odnosi;
uvjeti rada i kvaliteta ivota.
Radnici su sve osjetljiviji na to kako se prema njima postupa, a
poslodavci postaju sve ranjiviji. Za njih je radno nezadovoljstvo oz-
biljna opasnost. Robovi i kmetovi mogu raditi samo na najjednostavni-
jim grubim strojevima. Sloeniji strojevi izumljeni u toku industrij-
ske revolucije zahtijevaju slobodnu radnu snagu. Kompletna tekua
vrpca miruje ako jedan lan radne skupine nedostaje. Nekvalitet~
rad u preraivakoj tvornici moe prouzroiti veliku tetu koja nije
razmjerna troku nadnica. Vie se glavne utede u trokovima proiz-
vodnje ne ostvaruju preko sniavanja radnikih nadnica. Utede se
postiu preko poboljavanja proizvoda, smanjivanja otpada i izbjega-
vanja obustava rada. Za ispravno funkcioniranje suvremenih proizvod-
nih snaga nuno je da radnici budu odgovorni i pouzdani. Da bi to bili,
oni moraju biti zadovoljni svojim poslom. Zbog toga poslodavci -
bez obzira na svoje osobne ili klasne preferencije - moraju pronai
349

lijek za radno nezadovoljstvo. I, stvarno, oni su prilino zaokupljeni
isprobavanjem svih vrsta rjeenja koja su im strunjaci ponudili. U
Sjedinjenim Dravama uvedeno je posebno zakonodavstvo da se brine
o istraivanju za rjeavanje problema alijenacije meu amerikim
radnicima i osiguravanju probnih prOjekata i pruanju tehnike po-
moi da bi se pronali naini za rjeavanje tog problema.8
Da bi rad postao manje monoton i dosadan, poslovi se moraju
rotirati, moraju se obogatiti i proiriti; poslovi se moraju podii na
vii stupanj tako da bi obeavali radnicima put za uklanjanje poslova
koji umrtvljuju; izolirani potinjeni morali bi se zamijeniti autonomnim
radnim skupinama, a autokratska uprava participativnom. }>Znanstve-
na tejioristika organizacija rada kojom su kompleksne operacije ra':
lanjene u osnovne pokrete koje radnici trebaju obavljati kao dresirana
marva, morala bi se napustiti, a trend preokrenuti. Dijelovi bi se mo-
rali ponovo ujediniti. Tekua vrpca u tvornici automobila mora se
ralaniti u odVOjene timove. 9 Bolje bi bilo da se slubenicima za
naplatu u telefonskOj kompaniji prepusti potpuna odgovornost za odre-
ene raune, nego da rade istu operaciju za svaki raun. Pojedinani
rad morao bi se nadomjestiti timskim radom, a radni timovi bi morali
dobiti neku samostalnost u izradi oblika i sadraja posla. Radnici bi
morali imati vlast da kontroliraju sastavljanje proizvoda i dodjelu
poslova na tekuim vrpcama. Nadnice po satu morale bi se zamijeniti
tjednim plaama. Morale bi se ukloniti uvredljive razlike u statusima.
Pogodnosti posla za radnike plavih ovratnika !poraju se izjed-
naiti s onima koje imaju radnici bijelih ovratnika. Zajedniki
radniko-upravni komiteti za kvalitetu radnog ivota (kao to su
dogovoreni u UAW* u Sjedinjenim Dravama 1973. godine) morali bi
se osnovati. U vedskoj je val estokih trajkova u zimi 1969/70.
godine interpretiran kao izljev akumuliranog nezadovoljstva. Na ini-
cijativu sindikata, socijaldemokratska vlada uspostavila je komisije
koje su trebale predloiti zakone za poveanje utjecaja radnika u rad-
noj sferi ivota. Ubrzo je dovreno zakonodavstvo s kojim je pobolja-
na zajamenost zapoljavanja, radnici su dobili manjinska zastupstva
u odborima kompanija i povean je prostor aktivnosti na radnom mje-
stu predstavnika sindikata. lo I u drugim zemljama dolo je do masov-
nih trajkova,. a vlade su morale reagirati slinim mjerama.
Sve te mjere dovele su do odreenih dobitaka u produktivnosti,
radna diSCiplina se poboljala, smanjeni su trokovi za nadzor i uprav-
ljanje. Poduzete mjere takoer su pridonijele poboljanju radnih uvjeta
i odreenoj humanizaciji rada.
Dobro je vidjeti kako se kapitalisti natjeu da poboljaju radne uv-
jete - sasvim suprotno onome to se dogaalo u Marxovo vrijeme
kada su eksploatatorski sistem, dugi radni dan i niske nadnice bili
izvori visokog profita. Unato tome, sadanja poboljanja ak niti ne
dodiruju glavni izvor problema - autokratsku hijerarhiju unutar pro-
izvodnog sistema. Rad je i dalje otuen, radnici nezadovoljni a proiz-
vodni sistem u stalnOj opasnosti.
Budui da je rad egzistencijalno vaan, nezadovoljstvo u radu do-
vodi do nezadovoljstva ivotom. Izvjetaj iz Michigana to vrlo precizno
* United Auto, Aircraft and Agricultural Implements Workers
350
r
pokazuje. Oni koji imaju negativne stavove prema poslu takoer imaju
negativne stavove prema ivotu. U oba pogleda, samostalni proizvo-
p.i pokazuju najmanje nezadovoljstvo. To je oito zbog njihove ne-
zavisnosti i, bez obzira kako male, ipak nekakve mogunosti za samood-
reenjem. No, postotak samostalnih proizvoaa stalno se smanjuje.
Osim toga, kao to je ve spomenuto, novije studije su pokazale da su i
samostalni proizvoai pogoeni. Radno i ivotno nezadovoljstvo se
poveavaju. Drutvo postaje zrelo za promjenu. Tu promjenu nee
prouzroiti materijalno siromatvo nego neuspjenost sistema da za-
dovolji vie, povijesno odreene potrebe. To jest, glavna optuba
protiv kapitalizma nije vie da on ne moe proizvesti robu potrebnu
za dostOjan ivotni standard, nego da on proputa stvoriti osnovne uv-
jete za ljudsku slobodu i samOizraavanje. On ne doputa individualno
samoodreenje na bilo kojoj razini.l1
II. Kriza legitimnosti
U prvoj poslijeratnoj, burnoj 1919. godini William Straker, za-
stupnik rudara iz Northumberlanda, iznio je ove poglede o Sankey
komisiji za nacionalizaciju rudnika:
U prolosti radnici su mislili da bi bili zadovoljni kad bi osigurali vee nadni-
ce i bolje uvjete. Poslodavci su mislili da radnici trebaju biti! zadovoljni ako im
oni to odobre. Nadnice i uvjeti su se poboljali; ali nezadovoljstvo i nemir nisu
nestali. Mnogo dobrih ljudi dolo je do zakljuka da su radni ljudi toliko
nerazumni da ih je beskorisno pokuati zadovoljiti. injenica je da je nemir
dublji od funti, ilinga, penija koji jesu neophodni. Korijen problema je u
nastojanju ljudskog duha da bude slobodan.l2
Ipak, nije moglo biti proizvoake slobode za rudare u Britaniji,
najliberalnijoj od svih kapitalistikih drava. trajkai su bili poraeni,
rudnici su ostali u privatnim rukama i ponovo je uspostavljena samo-
vlast poslodavaca. Tek sada, pola stoljea nakon toga, ta sloboda
openito se poela smatrati osnovnom ljudskom potrebom. To shva-
anje, naravno, mora imati dalekosene posljedice na legitimnost po-
stojeeg poretka.
Legitimnost sistema doi e u pitanje ako on ne uspijeva zadovoljiti
odreene osnovne potrebe. Legitimnost znai sposobnost sistema da
izaziva i potvruje vjerovanje da su ba postojee instituCije najpriklad-
nije za drutvo.l3 Ako postoji sve vie ljudi koji su nezadovoljni
radom i ivotom, takve institucije ne mogu biti najprikladnije. A ako
instituCije ne funkcioniraju ispravno, sistem vrijednosti zajednice mo-
ra se promijeniti. To je, u stvari, presudna toka. Za sve vie poje-
dinaca postojea drutvena organizacija prestaje biti opravdana. Oni
osjeaju da je promjena mogua i da je stoga treba poduzeti.
Neke osnovne vrijednosti - kao sloboda, demokracija, jednake
mogunosti- ne moraju se promijeniti, ali one postupno dobivaju
novi sadraj i drugaije tumaenje. Razmotrimo pojam demokracije.
Moe li drutvo biti demokratino ako se demokracija primjenjuje
351

--
samo u politikom ivotu, a zaustavlja se na ulazu u tvornicu? Demo-
kratska prava iza tvornikih vrata su obustavljena i uspostavljena je
pri~udna samovl~st. Z~to bi se takva dvojnost opravdavala i pod-
~oslla? Organpnvrednih krugova u Njemakoj, Industriekurier, pisao
Je 1965. godine: Demokratizacija privrede isto je toliko besmislena
koliko i demokratizacija kola, kasarni iIi zatvora.14 Takva izjava ne
bi izazvala veliko neslaganje stoljee prije. Danas, ona ne pokazuje
d~ je ekonomska de~~kracija .nemogua, nego da su korporacije orga-
mZlrane kao kasarne Ih zatvon. A to jednostavno vie nije prihvatljivo.
.y Slino re~~niranie vrijedi i ~m ostale, gore spomenute, vrijednosti.
VIse ~e zaposlJ~vanJe u 'p?duzecu ne javlja kao puki slobodan ugovor.
Ako J~ poduzece .?rganlz1ran? kao kasarna ili zatvor, tada ugovor' o
~a~mcl podrazumlJe~~ predaju osobne slobode. Tijesno povezan s tim
Je 1 po~tupak. ~ vlasmstvom. Ono moe ostati nepovredivo, a ipak net-
ko m?ze odbIh da opravda upotrebu vlasnitva za prisvajanje i raspo-
laganJe tuim radom. Potonje nalikuje na ropstvo i, kao nadnino
ropsty?, p?staj~ drutven~ ~n~ajan pOjam. Demokracija i ropstvo
nadmcl . O~ltO n:su ~~mpahbllm: to se tie jednakih mogunosti za
bogate 1 sIromasne, Ih za slabe 1 mone, to se ini kao ala a ne kao
ozbiljna tvrdnja. '
Eroziju legitimnosti uvijek prati erozija moralnih standarda u jav-
nom ivotu. Za opisivanje jednog aspekta tog fenomena poeo se
upotrebljavati novi termin - jaz povjerenja. Okrutnosti francuske
vojske u Aliru i ameriki genocidu Vijetnamu proizveli su duboku
m.oral~u krizu u tim zemljama. Afera Watergate, ITI-ova.subverzija u
I!e~ ~ Lockhe.edov~ korupcija irom svijeta samo su neki drugi pri-
mJen Jaza povJerenJa.
. Nye .teko pokazati inherentne proturjenosti sistema. Privredni
autontanzam prerasta u politiki autoritarizam koji svakako znai
smrt demokraciji. ~ro~kovi naoruanja i prinude unitavaju racional-
noyst ekonomske racumce. Slobodna poslovna inicijativa unitava eko-
losku ravnoteu i, na svjetskOj razini, spreava razvoj siromanih
zemalja. Nabrajanje se moe produiti koliko se eli.
.,; Ni j.edan. dru~eni poredak ne moe se promijeniti ako uspijeva
sacu:vah svoJu. legItImnost. Zbog toga je erozija kapitalistike legitim-
~OStl od temeljnog znaenja za SOcijalistiki preobraaj. Ona se nastav-
lJa spontano kao u gore opisanim sluajevima. Moe se i ubrzati
Postizanje tog ubrzavanja revolucionarna je misija intelektualaca:
U tome b.i se sloi!i yi .Lenjin i ~~utsky. Nae prouavanje revolucija
~okazalo Je da uSPlesmm reVOlUCIjama prethodi odbacivanje uspostav-
IJ.enog poretka od strane intelektualaca.15 Oni ispituju legitimnost starog
SIS!ema, ponovo tumae vrijednosti i kreiraju novu svijest. Oni razra-
UJU alternative i izrauju mogua rjeenja. Nema revolucionarnog
pokreta bez revolucionarne teorije (Lenjin).
. Si~~e!ll pada u vr~~ m~ra1ne krize. Raspoloenje vladajue klase
1 potcmJe.n~ kla~~ prthcno Je !llrano. Opa atmosfera jako podsjea
~a desetljeca prt~~ f~ancus!<e 1 ruske revolucije. Nakon istraivanja
hte~atur,: o amenckoJ scem, Robert Lane zakljuuje da postoji dokaz
.~a.Je ~esto u ~~zi s novijom povijeu povealo psiholoku tjeskobu
1 vJero]a~o. I??tlsten~st meu sta~ovnitvom ispod 45 godina starosti.
Tada opcemtiJe dodaje da POStO]l dokaz da su ljudi manje optimisti-
352
I
I -
I
! -
i
-- --
I
nf prema svojoj budunosti i budunosti svoje zemlje, -manje vjeruju -
i manje su sigurni da' se drutveni problemL mogu rijeiti ili d~r ljudi _
uQpe mogu kontrolirati- svoje vlastite sudbine.16 Michel Crozier opi~ ~.
.suje ovako drutvenu sredinu u 'svojoj zemlji :
Sistem (francuska administracija) je u ~oralnoj krizi. Pripadnici elite vie -
nemaju duboku vjeru u vrijednosti sistema koji im koristi. Mia_di ljudi kri-
tiziraju ideologiju naeg drutvenog sistema ak i kada svjesno ili nesvjesno
ostaju privreni privilegijama koje izvlae iz njega. Vie nitko nema hrabro- _
sti ili svi1esti da preuzme dovoljnu vlast, odgovornost hijerarhijskog poretka _
koji je u osnovi aristokratski. Ishod je takav da se cijeli sistem sve vie i
vie lomi pod vlastitim teretom i njegova sposobnost da se razvija i ispunjava
drutvenu svrhu stalno opada.17
Na sline kritike ocjene naili bismo i u drugim zrelim kapita-
listikim zemljama. lsLjudi se osjeaju sve vie otuenima od svog -
vlastitog drutva, a uspostavljeni sistem vrijednosti dolazi pod kon:
centrirani napad.
Nee svaki napad na uspostavljene vrijednosti unititi legitimnost
sistema. Moe je ak i ojaati. Razmotrimo sljedei niz konzervatiV1l ih
buroaskih vrijedn,osti i usporedimo ih s vrijednostima hippie . kon~
trakulture :
Buroaski konzervatizam Hippie pobuna
Naporan rad Dokolica
Uspjeh Bezvoljnost
okantan
Pristojan, uglaen
Rast Stagnacija
Iako i hippieji imaju pravo, naivna negacija uspostavljenih vrijed- .
nosti samo moe prouzroiti jaki otpor. Stare vrijednosti e se braniti, -
a pseudoradikalna kritika bit e odbaena kao smijena. J er, naporan
rad moe znaiti puritansku etiku, ali i rad za zajednicu. Rad, kao
egzistencijalna aktivnostl9 cijenjen je u svim drutvima, ~ ~o~olica
sigurno nije njegov supstitut nego komplement. Svatk~ bl ~eh.o da
povea spontanost i kreativnost rada, a ne da ga ukine. Zel}a~a
uspjehom moe otuivati, kao kad je orijentirana prema gomIlanJu_
novca i moi, no ona moe znaiti i savrenost u umjetnosti i dobru
strunost. Odsutnost cilja (svrhe) sigurno nije alternativa koja huma-
nizira. Protiv glupe i hipokrizijske konvencije o civiliziranom buroa~
skom drutvu ne moe se boriti frivolnou i bludnou nego samo
istinskom dolinou. Na kraju, tetni efekti rasta ne mogu se ukloniti
stagnacijom nego samo drutveno kontroliranim rastom.
Nije vjerojatno da e halucinantna kontrakultura pruiti osnovu
za rekonstrukciju, a njeni negativni efekti su neizvjesni. Meutim, ~~a
jasno pokazuje krizu legitimnosti sistema, sada na kulturnom podrucJu.
Ameriki kapitalizam, pie Daniel Bell, izgubio je svu tradicionalnu
legitimnost, koja se osnivala na moralnom sistemu ili nagr~di uko.~ij~
njenoj u protestantskom posveenju rada. U zapadnom mdustrlJah-
ziranom svijetu su zahtjevi sistema i razvojni kulturni trendovi kon-
tradiktorni. Sistem treba funkcionalnu racionalnost, tehnokratsko od-
23 Politika ekonomija socijalizma
353
luivanje i meritokratski sistem nagraivanja; modernistika kultura
istie hedonizam, antispoznajno i antiintelektuaino raspoloenje i ari-
tiracionalne naine ponaanja.20 Korporacija eli da pojedinac bude do- .
bar radnik, racionalan, umjeren i zainteresiran za karijeru, a istovreme-
no svojim proizvodima i propagandom potie uitak, neracionainu po-
tronju i preputanje. ovjek treba biti 'dobro odgojen' danju, a 'ras-
puten' ('swinger') nou. 21
Taj kratki opis kulturnih proturjenosti i njihovog odraza u pseu-
doradikalizmu namee ovo jednostavno pravilo pozitivne akcije. Nema
potrebe nijekati povijesni kontinuitet u kulturnom razvitku. Socijali-
zam ne predstavlja puku negaciju nego prije novu - ako elimo, di-
j~lektiku - sintezu. Stoga se slobodna inicijativa, odgovornost, indi-
vIdualna sloboda, konkurencija, demokraCija i druge stare vrijednosti
trebaju ukljuiti na popis radikalnih politikih parola i treba ih od-
govarajue reinterpretirati. Na primjer:
- slobodna inicijativa udruenih proizvoaa - ne monopolska kontrola
korporativne oligarhije
- slobodni ljudi u slobodnom drutvu - ne ropstvo nadnici i vladavina
plutokracije ili birokracije
- prava demokracija pune participacije - ne lana demokracija za efove
- samoupravljanje - ne upravljaki autoritarizam
- jednake mogunosti - ne klasna stratifikacija
- samouprava - ne partijski aparati
- natjecanje u dobrom ivotu - ne u eksploataciji ili ubijanju
- potivanje individualne osobnosti - ne posjedovanja imovine ili moi
- kultura potpuno razvijenih pojedinaca - ne primitivizam osakaenih
stjecatelja novca ili funkcionara
- proizvodnja za bolje ivljenje - ne za unitavanje
- ekspanzija korisne proizvodnje - ne za rasipanje i zagaivanje
- vea efikasnost - ne nezaposlenost i rasipanje resursa.
Na izborima 1976. godine u SR NjemakOj konzervativna opozicija
se borila protiv vladajuih SOCijaldemokrata pod parolom Freiheit oder
SoziaIismus (Sloboda ili socijalizam). Taj Freiheit nije trebao biti isti
kao sloboda o kojoj se govori u ovoj knjizi. No, sama injenica da su
konzervativci mogli skupiti glasove pod tom parolom - i umalo po-
bijediti - pokazuje da je neto krivo s tradicionalnim socijalizmom.
Obje njegove glavne varijante, socijalna demokracija i komunizam,
nisu uspjele unititi legitimnost buroaskog poretka. Buroaske revo-
lucije stvorile su odreene individualne slobode. Socijalistika revolu-
cija ih ne treba poricati, ili im se protiviti; ona treba nadrasti buroa-
sku slobodu. Ako sloboda stvarno treba neto znaiti, ona mora sadr-
avati kontrolu egzistenCijalnih uvjeta vlastitog ivota pojedinca. U
tom bitnom smislu, sloboda se bolje moe postii u socijalizmu nego
u bilo kojem drugom alternativnom sistemu. Tako se najjae ideoloko
oruje buroaskog drutva moe upotrijebiti protiv njega i iskoristiti
za moan napad na njegovu legitimnost. Dvadesetdeveta teza pro-
glaena na Sorboni II Parizu burnog 13-14. lipnja 1968. godine
proklamirala je: Buroaska revolucija je bila pravna, proleterska
revolucija je bila ekonomska. Naa e biti drutvena i kulturna zato
da bi ovjek mogao postati ono to on jest.22
354
Ill. Sindikati i socijalistike partije i njihove politike
Za dugih godina klasne borbe ra~ni~a kl~sa s~~rila je ~yije orga-
nizacije da zatiti svoje interese - smdikate l. poh~ck.e :partije. Te or-
ganizacije mogu se iskoristiti kao instrumenti .~oc9ah~tckog p~eob.~a
aja. Ne smiju se, meutim, zaboraviti ogra;-l1cenJa tl~ orgamzaclJa.
Obje one imaju odreene interese u starom SIstemu. Njihova ..yo~stva
nee odjednom postati revolucionarni entuzijasti pravog socIJahzma.
Meutim, kriza zadovoljavanja potreba i kriza legitimnosti d?vest e
do poveavanja narodnog pritiska. 23 Osim toga, logika borbe J.e takva
da svaki od boraca mora iskoristiti nedostatke protivnika da bl post~o
dominantan. U borbi za prevlast sindikati i prosocija!istike partije
podrat e socijalisti~i preobr~aj. Pogledaj~o .~ak~ se to moe uiniti.
Tradicionalna dVOJba '"- nasilna reVOlUCIja Ih mIrna reforma - do
sada je rijeena. 24 Nasilje nije niti mogue, niti poeljno. Soci!aliz~
najbre napreduje ako korist~ sredstv~ koja. su ~rikladna nJegoyo)
prirodi. Mrnja danas ne n:?ze do::es~. do IJU?aVl .sutra. Stavo.vl l
svijest ne mogu se preko nOCl promijemti. Pron:Jena Je po.s~pna ~ do:
lazi kako preobraaj napreduje. Moe se, mozda, gOVOrIti o mIrnOJ
revoluciji kao naj efikasnijoj pokretakoj snazi drutvenih promjena u
novijim kapitalistikim drutvima. . .. .
Meutim, postOji suptilniji' oblik stare dileme - nem~ ~asilJai 3l1~
nema ni kooperacije! Klasnom neprijatelju treba otezatI polo~aJ
koliko god se to moe. Odgovaraju~ stratyegija je: .to. gore, to bolje.
Stalna borba odrava borbeni duh 1 sprecava kapltahste da korum-
piraju radnike. jaz izmeu dviju klasa mora ostati dub0!t koliko .g?,d
je to mogue; nikakvi mostovi, nikakva suradnja i snazna OPOZICIJa
nee prisiliti vladajuu klasu da ini ~stupke i da .se ko.,nan? preda:
povijest nije opravdala tu strat~glJu. yNate?nuti dr.ustven~ odnOSI
uzrokuju autokraciju, a ne revolUCIJU; ocuvanje klasmh razhka pro-
duava ivot kapitalizma i ne promie razvitak socijalizma. Kao i sve
negativne strategije, taj pristup odraava stanje slabosti, a ne sn.age.
On prije otkriva nedostatak konstruktivne alternative, nego PrIsut-
nost dobro razraenog programa drutvene promjene. Ako stvarno
znamo to elimo uiniti, zato ne navedemo kapitaliste da sura.ujus
nama u obavljanju zadatka? S druge strane, ako se zadravanje ne-
suradnje i sukoba proglase ka~. v.?dee ~aelo,. ~nda (~~ ?~ s~ potenci-
jalni saveznici otuiti; (b) razblJacke aktivnosti ce pruzlti lzhku posl~
davcima za koordiniranu prinudu i intervenciju drave; (c) nepreUZI-
majui odgovornost za participaciju u upravljanju, radnici e izgubiti
zlatnu priliku da naue kako se upravlja poduzeima, i (d) kao rezultat
svega vjerojatno e se produiti vyek kapitalizma. Mno~.? ~o!!a stra-
tegija bila bi da se ustraje. n~ pOZItivnom programu socI]~I~sticke ob-
nove i da se dopusti protIvnIm snagama da preuzmu krIV1cU za op-
strukciju, sukobe i tetu uinjenu pr~vr~di. i drutvu. :0 j~. i .mnogo .te~i
zadatak nego je jednostavno protivljenje svemu sto cml vladajuca
klasa. Pa ipak je to izvediv zadatak ako sindikati obuhvate veinu
radnikog stanovnitva - kao to bi i morali - i ako prosocijalistika
partija ili partije pobijede na izborima. Tada stavo~i pro.tivni!ta od~~
uju granice kooperacije i brzinu refor~e. to ~e om ~ruc~ ~rze SVOJl~
privilegija i to vie odbijaju suradnJU, to ce manje bIti sposobm
23' 355
 tr~iti legitimnost za svoje aktivnosti i javn~ emhijenjebr~ preiaziti
u korist socijalistike izgradnje. - :-
. ~Pretpost_avimo da su ta dva uvjeta_ - sindikalizacija veine i kon~
trola vlade - ispunjena. Koje strateke politike bismo preporuili kao
najbolje za laburistiku/socijatdemokratsku/komunistiku vladu? ini se
da: ima-' bar sedam takvih politika:
- 1. Visoka stopa rasta koja pojaava utjecaj zajednice. To je, bar
nominalno, u svaijem interesu. Iskustvo pokazuje da utjecaj koji
- proizlazi iz rasta stvara sigurnost, a sigurnost stvara poticaj za pro-
mjenu i spremnost za preuzimanje rizika. Recesija, naprotiv, stvara ne-
sigurnost i konzervativne stavove, elju za ouvanjem bilo ega to
je postignuto, nespremnost. za eksperimentiranje i traenje autoriteta
koji e omoguiti sigurnost. Brzi rast uklanja nezaposlenost i poveava
mo pogaanja radnika. Sigurnost posla, i imunost orIjentira radnike
k samoupravljanju. Skraeno radno vrijeme zbog poveane produktiv-
nosti ima isto djelovanje. Nema nita loeg ako i profiti rastu. S jedne
strane, buroazija treba poticaj da surauje a s druge strane,socija-
listika e politika osigurati da se ti profiti upotrijebe za socijalistike
ciljeve. Visoka stopa rasta pretpostavlja odreeni stupanj drutvenog
- planiranja, a i to je socijalistika mjera.
2. Redistribucija dohotka radi uklanjanja javno priznatog siro-
- matva. Javni izdaci na socijalne slube trebaju pridonijeti i opem
smanjivanju razlika u ivotnom standardu. Ostatak se ostavlja nepo-
~rednom kolektivnom pogaanju izmeu rada i kapitala. U tom su
podruju interesi oito suprotni. No, sukob interesa je uspjeno insti-
tucionaliziran. Dobici radnika i sirotinje od preraspodjele dohotka
prilino su oiti. Poslodavci dobivaju ako izbjegnu trajkove. Koje su
razumne granice toj politiCi djelomino ovisi o relativnoj snazi svake
skupine, a djelomino o javnom mnijenju. Usprkos suprotnim intere-
sima, postoji zajednika osnova. Socijalne slube pridonose stvarnoj
jednakosti mukaraca i ena (tako da omoguuje produktivno zapolja-
vanje ena), uklanjaju strah od egzistencijalnih rizika i doputaju da
se razviju vie potrebe.
3-. Besplatno kolovanje na svim razinama da bi se svakom poje-
dincu omoguilo da razvije svoje sposobnosti bez ostalih ogranienja
osim njegovog vlastitog napora i motivacije. Prije smo pronali da ob-
razovanje pojaava demokratske stavove i poveava interes za samo-
upravljanje. Uz to ono takoer podie produktivnost. Ako se zadatak
preraspodjele postie drugom politikom, i teret obrazovanja snose svi,
teko je suprotstaviti se politici 3. Partijske i sindikalne kole morale
_br pruiti obrazovanje o politikoj samoupravi i o participaciji u po-
slovnom upravljanju.
. 4:_ Znatna novana pomo za kulturu. Snaan pritisak propagande,
navike, nedostatak alternativnog iskustva, pritisak da se odri korak
s obitelji J ones u natjecateljskoj buroaskoj sredini gdje je nago-
milavanje stvari znak napretka i prestia, stvaraju ono to je poznato
pod nazivom konzumerizam, tj. jednu golemu napuhanu potrebu za
materijalnim predmetima. ovjek se svodi na samo jednu od svojih
dimenzija; on se ponaa kao Homo consumens. Kao takav on dobro
pristaje kapitalizmu, ali je potpuno neprikladan za socijalizam. ovjek
mora njegovati svoj um da bi razvio vie potrebe. Obrazovanje je je-
356
dan korak, ali je u tom smjeru potpuno nedostatan. OtirazovanJe -se
mora popratiti efikasnim pristupom kulturi zajednice. Budui da se
prvo mora razviti ukus za malo poznate stvari, nuna te intenzivna
propaganda, konkurentske cijene i novana pomo. Kvalitetna bele-
tristika mora biti toliko jeftina da potakne vozaa takSija da je kupi
i ita dok eka muterije - kao to se oekuje od poslovinog mo-:
skovskog vozaa taksija. Ako se domovi radnika ispune knjigama,
njihove glave bit e pune socijalistikih ideja. Muzeji, umjetnike ga--
lerije i narodne knjinice morale bi se osnovati u cijeloj zemlji, a
naplata ulaza morala bi se ukinuti. Ulaznice za dramske i baletne pred-
,I stave te glazbene koncerte morale bi biti po takvoj cijeni da ispune
kazaline i glazbene dvorane. Morale bi se poticati amaterske dramske,
glazbene i umjetnike grupe, a domovi kulture bi se ~<?rali graditi
koliko i kole i gradske vijenice. Iskustvo nekih etatistikih zemalja
pokazuje da je to ostvarivo. Kada se postigne participacija masa u
kulturi, bit e ispunjen drugi preduvjet za socijalistiko drutvo.
Ljude koji sluaju glazbu, kupuju slike i posjeuju muzeje nije mogue -
uvjeriti da je glavni cilj ivota gomilanje stvari. Niti e 0111 smatrati
da su rad za nadnicu i poslovna autokracija oigledni i neizbjeni.
Bez obzira kako vane, te etiri politike konCipirane su da stvore
samo preduvjete za prijelaz. Stvarni prijelaz zadatak je preostalih triju
politika. Prva se bavi industrijskom demokracijom, a druga ekspropri-
jacijom kapitala; trea je njihova kombinacija. Sve tri rezultiraju u
postupnom unitavanju osnove za klasnu eksploataciju. '
IV. Industrijska demokracija
Prouavanje povijesti odnosa izmeu poslodavaca i radnika otkriva
tri razvojna stadija. U prvom su poslodavci bili apsolutni efovi, a
prema radnicima se odnosili kao prema slugama. Poslodavac je imao
neogranienu mo da unajmljuje, otputa i kanjava radnika. Eksploata-
cija je bila okrutna, a odnosi izmeu dvije klase primitivni. Pokuaji rad-
nika da osnuju zatitne organizacije bili su razbijeni, a sindikati su pro-:-
glaavani nezakonitima. Kada su u drugoj polovici prolog stoljea
sindikati postupno legalizirani, oni su se razvijali kao organizacije -za
borbu radnike klase. Oni su esto kombinirali privredne i politike
aktivnosti i borili se oko industrijskih i politikih pitanja. Prvu interna-
cionalu stvorili su sindikati, a ne partije. Strajkovi su koriteni da
poboljaju radne uvjete i proire politike slobode. Generalni trajk
smatran je prikladnim sredstvom za konanu radikalnu drutvenu trans-
formaciju. Otvoreni i grubi klasni rat protezao se kroz cijelo razdoblje
koje je poznato pod nazivom liberalni kapitalizam. On se zavrio s
prvim svjetskim ratom.
Politike i industrijske organizaCije radnike klase bile su odvojene
i relativno dobro institucionalizirane kao partije i sindikati na prijela-'
zu stoljea. Nakon rata, prve radnike partije dole su na vlast u Nje-
makOj, Engleskoj, Skandinaviji i drugdje. Institucionalizirao se-klasni:
rat. Poslodavci i radnici stvorili su nacionalne organizacije za poga~
357
 anje. To je bio poetak organiziranog kapitalizma. Sindikati su se in-
tegrirali u sistem. Sa stajalita radnika, funkcija sindikata bila je da
zajami vie nadnice i osigura socijalno osiguranje. Sa stajalita poslo-
davaca, funkcija sindikata bila je da sauva red na tritu radne snage.
Poslodavci su spoznali da se vie isplati suraivati sa sindikatima nego
inzistirati na arbitrarnoj vlasti. Uspostavljena su dva opa naela
suradnje: (a) sindikati bi ograniili svoje aktivnosti na sukobe u in-
dustriji i izbjegavali bi politike sukobe; (b) prerogative uprave ne bi
mogle biti ovisne o kolektivnom pogaanju. Potonje je znailo da je
biva neograniena vlast zamijenjena vlau za koju se smatralo da je
strateka i obiljeena je s prerogativama uprave. One su obuhvaale puno neortodoksne aktivnosti.
pravo zapoljavanja, zamjene, premjetanja i otputanja zaposlenih
te pravo da se usmjerava i organizira rad - kao to je, na primjer,
precizno formulirano u poznatom paragrafu 23 vedskog centralnog
sporazuma o radu i kapitalu iz 1906. godine koji je vedska konfede-
racija poslodavaca uinila obaveznom klauzulom za kasnije kolektivne
ugovore. 25 Zajedniko savjetovanje bilo je kompatibilno s ta dva naela.
Podruja kompetentnosti izgledala su jasno i nedvosmisleno obiljeena.
Ipak radnici nisu nikada prestali smatrati sindikate vie primarnim
orujem protiv eksploatacije nego instrumentima samo za poboljavanje
ivotnog standarda. Nakon drugog svjetskog rata u Njemakoj se poja-
vio novi razvoj s prvim korakom k suodlUivanju. U najviu upravu
uveden je Arbeitsdirektor (kadrovski direktor) i radniki predstavnici
su postali lanovi nadzornog vijea. Radniko zastupstvo u nadzor-
nom vijeu kretalo se od manjinskog k paritetnom predstavnitvu.
Pojaala se vlast pogonskih savjeta. Skandinavske zemlje slijede nje-
maki primjer. Od evropskih multinacionalnih korporacija koje se
nastoje ukljuiti u Evropsku ekonomsku zajednicu oekuje se da imaju
participaciju radnika u odborima direktora. vedska vlada u prijedlogu
zakona u 1976. godini - tono 70 godina nakon pojave paragrafa 23
- omoguuje da se moe pregovarati o upravi kompanije, njenoj
strukturi, nadzoru rada, opremi, radnim uvjetima, radnoj sredini itd.
U punom je zamahu erodiranje prerogativa uprave. Taj trei stadij
odnosa izmeu poslodavaca i radnika obiljeava poetak prijelaznog
razdoblja.
John Stuart Mill napisao je 1865. godine: Odnosi gospodara i
radnih ljudi postupno e se nadomjestiti ortatvom u jednom od dva
oblika: u nekim sluajevima udruenja radnika s kapitalistima; u
drugim, a moda napokon u svim, udruenjima samih radnika.26
Naravno, Mi1lova predvianja njegovi buroaski suradnici nisu
shvatili ozbiljno .. Stoljee je prolo prije nego su se pojavili primjeri
za prvu od njegove dvije kategorije. Umjesto da se s njim postupa
kao sa slugom (engleski Zakon o gospodarima i slugama bio je ukinut
1876. godine) ili kao sa iznajmljenim rukama, radnik postaje partner,
l11edarbetare u vedskoj (suradnik). Kada se 1973. godine raspravljalo
o norvekom zakonu o predstavnicima namjetenika u odborima po-
duzea, ak su i konzervativci glasali za to. Stari poredak gubi svoju
legitimnost; ona se vie ne moe obraniti. . lojalnou - kod pregovarakog stola oni moraju traiti bolje uvjete
SuodlUivanje podrazumijeva participaCiju na razini pogona i na ra-
zini poduzea. Participacijom na razini pogona obuhvaeni su radniCi,
a na razini poduzea sindikati. Radnici dobivaju pravo da sudjeluju
358
u mjerenju i ocjeni rada, u odreivanju radnog vremena i odmora; u
planiranju godinjih odmora; u kreiranju posla i u utvrivanju mjera
sigurnosti; te u odlukama o premjetanju na drugo radno mjesto. Oni
trae da unaprijed budu obavijeteni o namjeravanim mjerama racio-
nalizacije i da imaju pravo da provjeravaju odluke uprave. No, parti-
cipacija i samostalnost na radnom mjestu nee znaiti mnogo ako su
radnici iskljueni iz stratekog odluivanja o novoj organizaciji ili
tehnologiji, investicijskim pothvatima ili integracijama. Zbog toga se
trai radnika participacija u odborima direktora. A tu sindikati,
obuhvaajui kompletne industrije, imaju veliki prostor za nove i pot-
Sindikati takoer sudjeluju u makroekonomskom upravljanju, u
utvrivanju nacionalne ekonomske politike. U Engleskoj, predstavniCi
kongresa sindikata sudjeluju zajedno s upravom u Nacionalnom razvoj-
nom vijeu. U vedskoj, sindikalni predstavnici lanovi su Odbora
trita radne snage koji takoer vremenski usklauje privatne investi-
cijske odluke. Francuski sindikati sudjeluju u Nacionalnom ekonom-
skom vijeu koje obuhvaa planiranje i pripremu drutvenog zakono-
davstva, a sudjeluju i u nekim od 30 komiteta za modernizaciju koji
postavljaju investiCijske, izvozne i ostale ciljeve. Nizozemski sindikati
su zastupljeni u Zakladi rada i u Drutvenom i ekonomskom vijeu
koji se bave politikom nadnica i cijena. U Austriji sindikati sudjeluju
u Zajednikoj komisiji za nadnice i cjene, a zastupljeni su i u Komori
rada koja pomae u pripremi drutvene legislature.
Povremeno se institucionalizirana poduzetnost sindikata dopunjuje
- esto protiv volje uprave sindikata - neslubenim trajkovima i za-
uzimanjem tvornica. Potonje se dogaa kad je poduzee pred steajem
i radnici preuzimaju upravu kako bi spasili poduzee (tj. da bi zadrali
svoja radna mjesta). To je dokaz sui generis za relativnu neefikasnost
suvremenog privatnog upravljanja. Izvan industrije, pitanje participaci-
je najoitije je na sveuilitu. U evropskoj tradiciji sveuilite je za-
pravo najstarija samoupravna institucija, ali se opseg sveuiline samo-
uprave suzio prodiranjem dravne vlasti u njegovu samostalnost i
razvojem profesorskog autokratskog sistema vladanja. Dobro poznati
studentski nemiri 1960-ih godina promijenili su taj trend. Napokon,
participacija postaje aktualna i u javnoj slubi jer raste sindikalizacija
dravnih slubenika.
Soudluivanje je bilo iroko kritizirano. Neke kritike su opravdane,
ali druge su naprosto pogrene. Kae se da soudluivanje slui da
disciplinira radnike kako bi se izbjegli trajkovi27 i tako poveali profiti.
Samoupravljake skupine, radni savjeti i predstavnici partije navode
radnike da se identificirajU s radionicom ili poduzeem; ta vrsta
lokal-patriotizma prema poduzeu unitava radniku solidarnost i nije
nita drugo nego proireni egoizam. lanovi nadzornih odbora postaju
korumpirani svojim novim povlasticama. Oni zaboravljaju koga pred-
stavljaju i ponaaju se kao efovi, osobito kad, imenovani od sindikata,
slue u nekoliko odbora. Zastupnici radnika rastrgani su dvostrukom
za radnike, a istovremeno uvati interese kompanije. Sindikati moraju
odbiti da prihvate bilo kakvu odgovornost za proizvodnju, prodaju
i profite ili e dovesti u opasnost svoju osnovnu ulogu zastupnika rad-
359
I, Ii
O
~
, __nikih.interesa. Suodluivl'j.nje je ili stvarno - u tom. sluaju ono od-
mamljuje radnike iz sindikata i slabi Il1P sindikata - iltje prijevara.
U svakom sluaju, to je vrlo sumnjiva stvar. , 'matski uzrokuje -koncentraciju bogatstva i moi, to nije u skladu s
Suodluivanje je oito ,vrlo 'proturjena institucija. Me'utim, svaki
'prijelaz je pun proturjenosti. Pokuaji da se proturjenost izbjegne
tako da se 'sauva organizacijska istoa dovode do konzervativne
obrane statusa quo. Korumpirajui utjecaji direktorskih poloaja mogu
se smanjiti rotacijom, demokratskom kontrolom i zabranom vie-
_ strukih mandata. Sindikati e najbolje zastupati interese radnika ako
potiu promjenu. Danas promjena ukljuuje participaciju, a svaka
participacija znai odgovornost. Egoizam se ne moe ukloniti alijena-
cijom. Ako treba smanjiti alijenacija na poslu, radnik mora postati'
zainteresiran za svoju radionicu i svoje poduzee da bi razvio neki
znaajniji interes za svoj posao. Ako je zaista istina da participacija
poveava profite i smanjuje broj trajkova, onda je to vrlo prepo-
ruljiva institucija jer pokazuje da se ekonomska efikasnost moe po-
boljati samo unitavanjem kapitalistikih prOizvodnih odnosa.
Trendovi su oiti.28 Sindikati moraju traiti proirivanje participacije
do i preko ravnopravnosti. Da bi se to omoguilo, moraju se promi-
jeniti i vlasniki odnosi.
V. Socijalizacija proizvodnog kapitala
Kapitalizam je drutveni sistem koji se temelji na vlasnitvu ka-
pitala. To je, naravno, banalna primjedba. Ali ona usmjerava panju
na jednu vanu injenicu: ideoloko opravdanje poznate organizacijsko-
-distributivne formule po kojoj radnici primaju nadnicu za svoj rad
i pokoravaju se direktivama vlasnika, a vlasnici primaju profit (kama-
te) na svoj kapital i vre kontrolu. Pojedincima koji su odrasli u ka..,
pitalistikoj sredini ta formula ide u kategoriju prirodnih prava i bje-
,lodanih istina. Meutim, ako se ukloni ideoloka podloga, ako legitim-
nost sistema doe u pitanje, formula odjednom postaje sasvim arbi-
trarna. Zato i radnici ne bi sudjelovali u profitu i odluivanju?
Obrazloenje iz 19. stoljea bilo je da vlasnik privremeno odustaje od
potronje i zato mora dobiti kompenzaciju u obliku profita (kamata).
Jednostavna usporedba razine potronje vlasnika i radnika ini to ob-
razloenje prilino sumnjivim. Trenutano je standardno obrazloenje
da vlasnik snosi rizik i za to mora dobiti kompenzaciju.29 Meutim, i
radnik snosi rizik - on moe izgubiti svoj posao. U stvari je njegov
rizik relativno vei. Vlasnik moe razdijeliti rizike tako da nabavi dife-
rencirane portfelje dionica, a radnik ima samo jednu radnu snagu i
jedan posao.30 to se tie kontrole rada, to je bilo pitanje slobod-
nog ugovora o nadnici. Tako dugo dok je druga strana bila slaba, pre-
rogative uprave nisu se mogle dirati. Kada su se promijenili odnosi
moi, prerogative su postale predmet pregovaranja i tako su naredba
i kontrola prestale biti prirodna prava kapitalista.
Prema tome, to pitanje ne moe se rijeiti teorijskim nainima; u
takvim sluajevima vane su promjene u drutvenim odnosima. Mogu
se zapaziti dvije ideoloke promjene. Radnik je postao partner u
360
proizvodnom procesu, supoduzetnik. Prema tome je ispravno i poteno
da radnik sudjeluje u profitu i odluivanju. S druge strane, sistem auto- ~
_javno priznatim idealima demokra-cije.31 Demokratska kontrola moe
se uspostaviti putem participacije u upravljanju i dekoncentracije
proiZvodnog bogatstva. Potonje ukljuuje i neku vrstu udjela u profitu.
" Tako iznova dolazimo do istog zakljuka. Budui da smo suodluivanje
, ve razmotrili u prethodnom odjeljku, sada emo nau panju usmje-
riti na dijeljenje profita izmeu poslodavca i radnika.
Rasprava i eksperimenti dijeljenja profita stari su koliko i kapita-
lizam. Dijeljenje profita preporuivalo se kao nain koji e radnike
uiniti lojalnim poduzeu, koji e osigurati poticaje za rad i drati
sindikate podalje. Novost sUvremenih razvoja je uporno zahtijevanje
prava udjela u profitu, zamjene plaanja u gotovom raspodjelom
dionica i, konano, osnivanja kolektivnih fondova (trust funds) vie
nego privatno prisvajanje dionica. Kada se dio profita isplauje u go
tovini, on predstavlja dodatak nadnicama i tu se pria iZavrava.
Kada se isplauje u dionicama individualnim radnicima, vrlo je vje-
rojatno da e oni dionice prodati ai u svakom sluaju, poveani broj
vrlo sitnih dioniara ne mijenja nita u kontroli industrije. Meutim,
kolektivno vlasnitvo pridonosi radikalnoj promjeni.
Francuska je bila pionir na tom podruju. Jo 1917. godine donesen
je zakon kojim su uspostavljena soci6t6s anonymes a. participation ouvri-
ere; besplatnom distribucijom dionica namjeteniCima trebali su se
stvoriti zajedniki fondovi koji bi ojaali poloaj namjetenika. Okol-
nosti nisu bile zrele za takvu novost i zakon je ostao mrtvo slovo na
papiru. Pola stoljea nakon toga, 1967. godine, Francuska je postala
prva zemlja u kojoj je dijeljenje profita postalo obavezno u poduze-
ima s vie od 100 namjetenika. Primljeni novac mogao se uloiti u -
razliite fondove, dati u obliku zajmova poduzeu ili upotrijebiti za
kupovinu dionica poduzea. Samo se mali postotak ukupnog iznosa ko-
ristio u posljednju svrhu. Iako je taj zakon pridoniO razvoju participa-
cije, on nije preao prag koji odvaja reformu koja titi kapitalizam od
reforme koja unitava kapitalizam. Taj presudni korak uinjen je neko-
liko godina poslije na drugom kontinentu. U Peruu je 1970. godine
donesen propis kojim je obavezna raspodjela odreenog postotka
profita svake godine - iS posto u industrijskim poduzeima -- u
obliku udjela u nedjeljivim radnikim fondovima. Kako raste postotak
vlasnitva dionica, tako se poveava i sudjelovanje radnika u upravlja':
nju poduzea. Tako je preko zajednikog vlasnitva samo kapitalisti
ko trite iskoriteno da vri eksproprijaciju kapitala. Kapitalistika
pravila igre upotrijebljena su da kapitaliste zamijene radnicima. Vie
od stoljea prije, u svojim Naelima politike ekonomije (knjiga 4,
poglavlje 7), J. S. Mill traio je da se radnici oslobode ne tako da
oduzmu kapitalistima ono to su oni ili njihovi prethodnici stekli
radom i sauvali poslovanjem, nego tako da postupno steknu kapital
za sebe. Danas se to moe uiniti - iako ne tono na nain koji je
Mill imao na umu.
Osim izravnom dravnom intervencijom koja se odnedavno inila
kao jedina raspoloiva metoda, socijalizacija privatnog proizvodnog
kapitala moe se postii pomou tri razliite metode ili njihove kom-
361 , _
binacije. Peruanska metoda, kao to smo upravo vidjeli, koristi profite
za stjecanje dionica.32 Raspodijeljena koliina je zato proporcionalna
profitu koji je zaradilo poduzee. Druga metoda, koju moemo zvati
danskom metodom,33 poveava platni fond odreenim dodatkom. Ta
svota se tada konvertira u dioniki kapital u poduzeu. U tom sluaju
raspodijeljeni profit nije razmjeran uloenom kapitalu nego uloenom
radu mjerenom nadnicama. Moe se tvrditi da, budui da su radnici i
kapitalisti vlasnici dvaju faktora proizvodnje koji snose rizik, oni trebaju
raspodijeliti profit razmjerno svojim ulaganjima u proizvodni proces,
tj. razmjerno nadnicama i kapitalu34 ili prema nekoj sloenijoj formulp5
Ta teorija je isto tako proizvoljna kao i ona gore spomenuta, ali je .
zato primjerenija promjenljivim udima Vremena. Meutim, u praksi
su drugaije posljedice, kao to emo odmah vidjeti.
Naposljetku, mogue je ulagati akumulirane penzijske fondove
u kapital koji snosi rizik. Kako se ti fondovi sastoje od doprinosa iz
radnikih nadnica, steeni dio glasova trebao bi biti upotrijebljen da
se uspostavi kontrola radnike klase nad industrijom. Tu metodu,
koja e vjerojatno biti samo dopunska, moemo obiljeiti kao vedsku.
Zajedniki penzijski fondovi (alImiinapension fonderna) u vedskoj
sadre vie novca nego to je vrijednost svih postojeih dionica korpo-
racija; odreeni postotak tih fondova - jo prilino mali - prema
parlamentarnoj . odluci moe se upotrijebiti za ulaganje u kapital
koji snosi rizik. 36
Glavna prednost danske metode je ta da je ona jednostavnija za
primjenu. Kako je tednja povezana s iznosom nadnice, moglo bi se
tvrditi da su radnici ti koji tede i da zato oni trebaju. kontrolirati
svoje utede. Zatim, i u nekomercijalnim organizacijama mogu se
poveati nadnice za odreenu svotu. Na kraju, poslodavci e ustano-
viti da e tee moi izbjei svoje obaveze. S gledita upravljanja, peru-
anska metoda je manje efikasna. U Peruu su poslodavci uspjeli da ne
sabotiraju zakon tako da prikazuju niske profite ili ak gubitke, te
tako da poveavaju nadnice kako bi podmitili i radnike i smanjili pro-
fite. Privatno ulaganje se smanjilo. Proizvodna poduzea su se udrui-
vala s uslunim ili trgovakim poduzeima kojima su prelijevala pro-
fit. Posebno neugodan problem predstavljaju multinacionalne kompa-
nije jer one u svakoj zemlji lako mogu ukloniti profite iz svojih poslov-
nih knjiga. Nadnice se, s druge strane, moraju isplatiti i tako se doda-
tak na nadnice ne moe. izbjei. No, i danska metoda ima svoje
nedostatke. Ona vie optereuje radno intenzivne nego kapitalno in-
tenzivne industrijske grane, to znai da e one prve najprije doi
pod radniku kontrolu. Budui da takva poduzea uglavnom nisu teh-
noloki najrazvijenije ni najefikasnije industrije, moe se dogoditi da
se stvori slika da je radniko upravljanje manje uspjeno. Osim toga,
budui da nadnice ne predstavljaju ostatak kao profit, neka nerenta-
bilna industrija moe biti teko pogoena (tako da vrijednost njenih
dionica pada prema nuli), a u visoko rentabi1noj industriji profit se
moe upotrijebiti za privatno bogaenje. J edan mogui izlaz je
da se dodatak na nadnice razlikuje prema rentabilnosti i/ili radnoj in-
tenzivnosti, ali to bi otealo primjenu. Zatim, poetni dodatak moe
biti mali i moe se postupno poveavati. Meutim, i u takvom sluaju,
poslodavci ga mogu iskoristiti kao izgovor za poveavanje cijena.
362
Naa prethodna analiza uglavnom pokazuje da je dodatak u iznosu
nadnice vjerojatno pogodniji u manje razvijenoj zemlji gdje dravna
-uprava nije vrlo efikasna i trite je daleko od uravnoteenog. U
takvoj zemlji su i investicijska sredstva - raspoloivi profit za inve-
sticije - uglavnom oskudna i mogu se prikladno poveati dodatkom
na nadnice. U stvari to je i stajalo iza prijedloga danskog sindikata:
sindikati su bili spremni podrati vee profite kako bi ubrzali ekonom-
ski rast pod uvjetom da radnici imaju udjela u kontroli novog kapitala.
U privredno razvijenoj zemlji vjerojatno je obrnuta situacija i pogod-
nija moe biti metoda dijeljenja profita. Zanimljiv je povijesni para-
doks da su pioniri - Peruanci i Danci - postupili upravo obrnuto.
Razmotrimo poblie metodu dijeljenja profita. Kako profiti predstav-
ljaju ostatak, ta metoda je neutralna u odnosu prema trokovima,
nadnicama i cijenama. Jedina promjena nastaje tamo gdje je i potreb-
na - u raspodjeli vlasnitva. Ako je doprinos fondu 20 posto. profita
prije poreza, dividende i porezi su 40 posto, a bruto dobit je pet, 10
iIi 20 posto, trebat e 75, 35, odnosno 25 godina da fond stekne pola
dionica poduzea. 37 Zbog velikog broja vlasnika dionica, esto je dovolj-
no posjedovati mali postotak dionica da bi se moglo kontrolirati podu-
zee. Ako je taj dio 20 posto, a drugi uvjeti ostaju nepromijenjeni, radnici
e stii kontrolu nad poduzeem u 23, 12, odnosno 6 godina. Usitnje-
nost dionikog vlasnitva omoguuje prilino brzo uspostavljanje stvar-
ne radnike kontrole. to je vea profitna stopa (i naravno to je vei
dio doprinosa fondu), to e se prije uspostaviti kontrola. Ako kapita-
litsika uprava, kao to se openito smatra, daje prednost visokim
profitima, radnici se mogu sloiti i iskreno suraivati. Politika soli-
darnih nadnica postaje lake provodiva. Budui da rentabilnost va-
rira izmeu industrijskih grana zbog tehnolokih faktora i potranje,
solidarne nadnice - tj. priblino jednake nadnice u razliitim industrij-
skim granama - dovest e do znatnih razlika u profitnim stopama.
No, sada kapitalisti nee prisvajati ekstra profit (iako e i oni imati
udio) nego e se on upotrijebiti da se ubrza socijalizaciju rentabilne
industrije. Izdavanje novih dionica moe produiti prijelazno razdoblje.
Taj efekt e se, meutim, neutralizirati ako se prihod fonda (dividende
radnika) upotrijebi za kupovinu novih dionica. Penzijski fondovi mogu
se koristiti u istu svrhu. Fond predstavlja drutveno vlasnitvo jer se
ne moe prisvojiti. Zbog toga oni koji pridonose fondu ne podlijeu
plaanju poreza. Kako neplaeni porezi ostaju u poduzeu kao dioniki
kapital, utede u porezu znae poveanje neto dobiti i dodatne inve-
sticijske resurse. Kapitalistika uprava bi trebala to srdano pozdraviti.
Samo e se odsutni vlasnici (dioniari) buniti jer e vrijednost njihovih
dionica padati. Meutim, moe se dodati da porast poreza ili kamatne
stope - to se stalno dogaa - takoer smanjuje vrijednost dionica. 3B
Sve to smanjuje vrijednost dionice uveava odnos izmeu doprinosa
i dionica, tj. ubrzava relativni rast fonda. Razvoj samoupravljanja
esto poboljava poslovnu etiku. Ovdje se isto moe oekivati efekt
te vrste. Zbog poreza se vrijednost dionica dri ispod njihove trine
vrijednosti. Potcjenjivanje dionica bi znailo da bi vie njih bilo dodi-
jeljeno fondu s upravo nabrojanim posljedicama. Prema tome, moe
se isplatiti biti poten.
363
 Zahtjev radnika da- sudjeluju u upravi treba suditi ~po njegovoj
vlastitoj vrijednosti i ne treba ga nuno povezivati.s pravom vla.sni-
tva. No, u kapitalistikoj sredini, stjecanje vlasnitva moe pomoi i
poprilino moe ubrzati proces. Najjednostavnije rjeenje bi bilo da
sudjelovanje radnika u upravi i u odboru direktora pojedinog poduzea
ovisi o posjedovanju dionica *umuliranih u fondu. Kad relativna
veliina fonda omogui efikasnu kontrolu poduzea, radniki savjet
bi preuzeo funkCioniranje poduzea. Meutim, najjednostavnije rjee-
nje nije uvijek i najefikasnije. Ne eli se postii samo redistribu-
cija bogatstva i moi, nego pravilan prijelaz u novi drutveno-
-ekonomski sistem. Dvije institucije mogu pripomoi tom procesu:
sindikati i drava. Budui da je poeljno to vie smanjiti upo-
~ebu dravne vlasti, veliki zadatak radikalnog restrukturiranja pro.,
izvodnih odnosa morat e preuzeti sindikati. To svakako nije najva-
niji ni najtei zadatak u cijeloj povijesti sindikata. Do stupnja do kojeg
e uspjeti, oni e se uiniti nepotrebnim jer e to pretpostavljati nita
manje -nego emancipaciju radnike klase.
Sindikati e regulirati dva tipa fondova. Prvi e se sastojati od
jedinstvenog fonda gdje e se akumulirati akcije koje su stekli radnici.
To je fond drutvenog vlasnitva. Drugi tip fonda sastojat e se od
nekoliko fondova koji e raspolagati dividendama to pritjeu od akcija
koje posje-duju radnici. To su radniki fondovi. Fond dru$tvenog
vlasnitva '- jedan za cijelu zemlju - ima ponajvie simboliko zna-
enje i u stvari je knjigovodstvena instituCija. U njemu su deponirane
sve dionice koje su stekli radnici, ali prihodi teku u radnike fondove
prema dogovorenoj shemi. Dravne korporacije i nedioniarska drutva
mogu se smatrati dioniarskim drutvima, a nepostojee dionice se
mogu zamijeniti vlasnikim certifikatima. Certifikati se izdaju godinje
u istoj relativnOj veliini bruto profita kao u dioniarskim drutvima.
Ta svota $e izraava kao I>ostotni dio kaI>itala I>oduzea. Postoci se
akumUliraju u fondu drutvenog vlasnitva, a odgovarajue dividende
(izraunate kao neki I>rosjeni dio neto I>rofita) alju se u radnike
fondove. Prema kapitalistikim I>ravi1ima igre, dionice i I>otvrde koje
fond drutvenog vlasnitva dri, stvaraju razmjerna glasaka I>rava
kojima takoer uI>ravljaju radniki fondovi.
Postoje najmanje tri tiI>a teritorijalnih radnikih fondova (centralni,
regionalni i lokalni) i qva tipa industrijskh fondova (za I>oduzee i za
industrijsku granu). Koja je I>rava funkCija svakog od tih fondova?
Kako se nov zadatak sindikata sastoji u I>articiI>iranju kod odlui
vanja, I>resudnu ulogu imat e granski fondovi. Suvremeni sindikati
nasuI>rbt 'starijim zanatskim sindikatima, organizirani su ba na gran-
skoj -osnovi i to e olakati rukovanje fondovima. Fondovima uI>ravlja-
ju izabrani odbori u kojima su lanovi i I>redstavnici vlade. Glavni za-
datak granskih fondova je da samo I>riI>reme samostalno radniko
samclUpravljanje. Samim radnicima je poznato funkcioniranje radionica
i oni mogu neI>osredno sudjelovati na toj razini. Da bi proirili I>arti-
ciI>aciju na razini I>oduzea, I>otrebna je I>omo izvana. Ako ta I>omo
nije na vidiku, stara uprava moe maniI>ulirati radnicima ili oni mogu
donositi I>ogrene odluke koje bi diskreditirale samouI>ravljanje. Gran-
ski fondovi kao i granski sindikati I>oznaju uvjete rada u I>ojedinoj
industrijskoj grani. Oni poznaju njene proizvode i trine I>robleme.
364
:Stoga oni mogu uputama izravno pomoi radnim savjetima; Fo~dovi
e u suradnji s radnim savjetima odabirati kandidate za odbore (Urek-
tora i za najviu uI>ravu~ Ti funkcionari se nOIninirajuako i kada ih
izaberu savjeti. Granski fondovi pomau u izradi statuta savjeta i I>ru-
aju organizacjsku pomo. Oni organiziraju seminare o sam-oupravlja-
nju. Oni koriste novac od dividendi za kupovanje novih dionica za kUI>-
.nju poduzea koja su na I>utu da bankrotiraj u (ako to radnici zahtijev::}-
ju), za osnivanje poduzea s potpunim radnikim upravljanjem u svojim
granama. Pod takvim okolnostima granski fondovi mogu rezervirati
pravo da donose strateke odluke kao to su odluke o udruivanju ili .
istupanju poduzea, odnosno o velikim investicijskim I>rogramima i
modernizaciji; o svim drugim pitanjima pogonski savjeti nezavisno
glasaju na sastancima dioniara.
Participacija na razini I>oduzea sastoji se I>rije svega od tri razli-
ite komponente. Radnici izabiru svoje pogonske savjete koji obuhva-o
aju iskljuivo radnike (I>lavih i bijelih ovratnika) i bave se primarno
poslovima I>ogona. Granski fondovi bave se prije svega problemima
na razini poduzea. Radni kolektiv koji obuhvaa sve osobe zaI>oslene
u I>oduzeu - tj. radnike i upravitelje - rukuje radnikim fondom
poduzea koji I>redstavlja radne rezultate svih. Fond alje unaI>rijed
dogovoreni dio godinjih dividendi od dionica koje I>osjeduju radnici
- recimo, I>ola - granskim i centralnom fondu. Drugi dio se uI>otreb-
ljava prema I>referencijama radnog kolektiva. Radni kolektiv moe ras-
poloive resurse upotrijebiti da kupi dodatne dionice u poduzeu, da
da zajam poduzeu, za doprinos lokalnom radnikom fondu, za finan-
ciranje obrazovnih, kulturnih ili rekreacijskih aktivnosti ili institucija,
za osiguranje socijalne pomoi ili za poveavanje nadnica. Odluke o
tim I>itanjima pruit e praktino iskustvo u kolektivnom odluiVanju
i pomoi e u uklaI>anju triju komponenti I>articipacije u konano je-
dinstveno samoupravljanje.
Centralni radniki fond bavi se izravnavanjem regionalnih razlika.
On intervenira kad je nuna velika kUI>ovina dionica ili neko drugo
ulaganje. On financira istraivanje, obrazovanje i irenje informacija
o radni.kom upravljanju. On moe financirati mjesta u radnikOj
uI>ravi, odnosno I>ostdiplomske teajeve za direktore. Nije dovoljno
da samo radnici budu obrazovani, direktori moraju takoer biti obra-
zovani. PreI>utena sama sebi, sveuilita e nastaviti obrazovati di-'
rektore za kapitalistika I>oduzea. Prema tome, sindikati moraju in-
tervenirati, a imovina centralnog radnikog fonda najI>rikladnija je
za to. Centralni radniki fond moe takoer uspostaviti agenciju za-
pregled rauna, te ured za upravljanje koji bi sluio kao savjetoda~a
agencija, dajui tehniku i upravljaku pomo I>oduzeima s radnikim.
upravljanjem i osiguravao bi direktore I>rivatnim I>0duzeima koje bi
imenovali radnici.
Kad proe odreeni broj godina, I>ostat e vana glasaka prava
stvorena poveanim dionikim vlasnitvom: radniki fondQvi imat e
na svom rasI>olaganju znatne svote novca, a I>oduzea s radnikom
upravom I>restat e biti rijetka iznimka. Na tom stadiju mogu postati
neophodne koordinativne institucije na regionalnoj razini. To moe
zahtijevati uspostavu regionalnih radnikih fondova. Kad je prijelazno
razdoblje manje ili vie zavreno, radniki fondovi e se 'pretvoriti u
365

institucije samoupravne privrede, opisane u poglavlju 13. Centralni,
regionalni i lokalni radniki fondovi pretvorit e se u federalne, re-
publike i opinske investicijske fondove. Dividende e postati cijena
za upotrebu drutvenog vlasnitva. Fond poduzea spojit e se s po-
slovnim fondovima poduzea. J edino e granski fondovi izgubiti svoju
funkciju iako su imali sredinju vanost u prijelaznom razdoblju. Oni
mogu uroditi osnivanjem granskih banaka i razliitih istraivakih,
obrazovnih i drugih institucija koje slue grani. U meuvremenu oni e
uspostaviti praksu granskog planiranja.
Vl. Dva problema koji e se vjerojatno javiti
Moe se pitati: Zato bi poslodavci prihvatili politiku dijeljenja
profita koja e konano dovesti do eksproprijacije privatnog proizvod-
nog kapitala? Odgovor je da je oni nee prihvatiti.s9 Oni e se protiviti
i sabotirat e politiku koliko god mogu, ali e uoiti da su druge dvije
alternative - radniki nemir i/ili dravn"a intervencija (pod pretpo-
stavkom da vladu kontrolira SOCijalistika partija) - jo gore. Sa
stajalita poslodavaca, mnogo je pogodnija postupna promjena koja e
postati znaajna tek nakon mnogo godina - kada e oni biti u miro-
vini - nego iznenadna, neoekivana promjena. U meuvremenu vlada
moe biti zbaena, uvjeti se mogu promijeniti i postoje izgledi da e
politika biti upravo obrnuta. Sa stajalita radnitva, vrijeme prijelaza
nije nuno utvreno i razvoj se moe ubrzati usklaenim akcijama sin-
dikata i vlade. Vrijeme koje e protei dok se ne uspostavi puna
kontrola, nee biti izgubljeno. Radnici e nauiti kako upravljati po-
duzeima. Obje strane imaju priliku da budu u pravu. Ba ta neizvjes-
nost ljudskih dogaaja ini politiku podnoljivom. Ishod nije nuno
predodreen. On ovisi o angairanosti strana, o ljudskoj aktivnosti.
U tom procesu, navike i obiaji uzrokuju odnose koji su najprije sa-
blanjivi i podraavajui, a zatim postaju poznati i uobiajeni. Na
kraju, ak e i poslodavci - kao norveki konzervativci - glasati za
radniko upravljanje. Napokon, profesionalni direktori, ako su pravi
strunjaci, trebali bi pod radnikim savjetima upravljati poduzeima
bar tako efikasno kao i pod odborima direktora, a, sasvim vjerojatno,
i efikasnije.
Na ovom mjestu se suoavamo s drugim moguim pitanjem: Ako
su samoupravna poduzea stvarno efikasnija od svojih kapitalistikih i
etatistikih pandana, kao to se tvrdilo u poglavlju 6, zato ona ne
pobijede potonja poduzea na tritu? Nije li cijela rasprava o politici
prijelaza pogrena? Ako su samoupravna poduzea efikasnija, ona e
se razvijati, i SOcijalizam e se svakako uspostaviti. Ako su manje
efikasna, politika koja je usmjerena k smanjenoj efikasnosti mora biti
samoporaavajua. Odgovor na to pitanje je da samoupravno podu-
zee ne moe lako opstati u kapitalistikom okruenju bez obzira na
njegovu potencijalnu efikasnost. Povucimo povijesnu analogiju.
Kapitalistiko poduzee, s upravom kOja unajmljuje legalno slo-
bodne radnike za novane nadnice, oito je efikasnije od feudalnog
posjeda ili stare ropske tvornice. Napokon, zbog toga je kapitalizam
366
1,
:r
-ZamijeniO prethodne drutvene siSteme i postao dominantan dru-
I tveno-ekonomski sistem. Ipak, ta potencijalno, vrlo efikasna kapi-
t~listika poduzea - zajedno s robnim i novanim tritima - posto-
jala su u prethodnim drutvima i nisu napredovala. Tri glavna elementa
kapitalistikog poduzetnitva - mobilnost faktora, ugovorno pravo i
vlasnika prava - takoer su bila prisutna, ali bez mnogo koristi.
Komentirajui tu injenicu, Max Weber je napisao: Posebne znaajke
modernog kapitalizma, nasuprot onima zastarjelih oblika kapitalistikog
stjecanja, strogo racionalna organizacija rada ugraena u racionalnu
tehnologiju, nije se razvila u neracionalno oformljenim dravama i ne
bi nikada mogla u njima izrasti, jer su te moderne organizacije sa
svojim osnovnim sredstvima i preCiznim kalkulacijama previe osjet-
ljive na neracionalnost zakona i administracije.40 Preostaje da se ot-
krije koje to neracionalnosti kapitalizma oteavaju institucionalizaciju
radnikog upravljanja.
Samoupravno poduzee slino je proizvoakoj zadruzi. Veina
prOizvoakih zadruga konano ne uspijeva. Najmanje su tri razloga
tome:
a. Zadruge teko dobivaju bankovne i poslovne kredite. Privatna
poduzea ih takoer diskriminiraju kod nabave sirovina i kod prodaje
gotovih proizvoda. Kapitalistika privreda ponaa se kao organizam
podvrgnut transplantaciji: ona spontano odbacuje strano tijelo.
b. Zadruno samoupravljanje podrazumijeva radikalno smanjiva-
nje u volumenu plaa za direktore. Zbog toga kapitalistika poduzea
bez tekoa potkupljuju najsposobnije poslovne upravitelje - posebno
stoga toje lake izdavati direktive nego postupati s radnicima kao sa
sebi jednakima.
c. Kada zadruge ponu napredovati, moraju zaposliti nove radnike.
U kapitalistikoj sredini to izaziva drutvenu diferencijaciju. Osnivai
tretiraju novodole radnike kao unajmljenu radnu snagu. Vrlo brzo
zadruge degeneriraju u obina kapitalistika poduzea.
Posljednja primjedba znai da je samoupravljanje po nainu po-
naanja nekompatibilno s privatnim ili kolektivnim vlasnitvom. Ono
zahtijeva drutveno vlasnitvo. Stoga sada naputamo prOizvoake
zadruge i razmatram o prava samoupravna poduzea.
d. Drutveno vlasnitvo znai da je pravo na sudjelovanje u odlu-
ivanju izvedeno iz zaposlenja, a ne iz vlasnitva. To opet sugerira
potpuno preureivanje cijelog pravnog sistema. Jugoslavija je tri puta
promijenila svoj ustav u 2S godina razvoja radnikog upravljanja. Zbog
neadekvatnog pravnog i institucionalnog ureenja u kojem zadruge
funkCioniraju, najjednostavniji problemi koji bi se mogli automatski
:-ijeiti yp.?staj~ izuzetno sl?enii potrebno je mnogo vremena, energije
1 snalazlJlvost1 da se stvar! urede. Otueni sistem uzrokuje nepotrebne
trokove.
e. Ideologija i ustanovljeni interesi rade protiv uspjeha zadruga.
U kapitalistikom ureenju poduzee s radnikim upravljanjem je de-
vijantno. ak ni dobronamjerni poslovni partneri i vlasti ne znaju kako
da ih tretiraju. Da li to predstavlja poslovni ili politiki rizik? Koji
kriterij bi se trebao primijeniti? Poloaj sindikata krajnje je neodre-
en. Tko je tu poslodavac, a tko radnik? to je s radnikom solidar-
nou? Koja je uloga sindikata u samoupravnom poduzeu? Da li je
367
 - - - -
uope ima? Tako _SU svi dobronamjerru lanovi ureenja prisiljeni-da
budu jako sumrijiavi. No, nisu svi ci.obronamjerili. Oni koji nIsu, bit e
otvoreno _neprijateljski raspoloeni. Postojat e protLvlj~nje poboljanju
efikasnosti -ak] u postojeim poduzeiIria, ako se ona sukobljuju s
vladajuom ideologijom i ~uspostavljenim interesima. Tako dugo dok
autoritarno poduzee stvara normalni 11i shvatljivi profit, ljudi na vlasti
-preferirat e da zadre -uspostavljeni poredak radije -nego da izgrade
efIkasniju, ali demokratsku -organizaciju. Ciljevi ouvanja :-postOjeih
_razlika u vlasti, statusu i dohotku su _mnogo vanije-vrijedIlosti od
cjelokupne efikasnosti poduzea.~1 Prosta injenica da potenijal efi-
kasnosti u mikroekonomskoj organizaciji moe biti iskoriten samo
ako se makroekonomsko - dapae drutVeno - okruenje odgovara;.
jue promijeni.
- Promjene u drutvenom okruenju zahtijevaju ustrajnu politiku
borbu. Osnovna je strategija te borbe, kao to je naa analiza pokazala,
da ini sve to pomae ljudski razvoj, jer je socijalizam druga rije
za humanizam.
VII. Uloga proizvoakih zadruga
-Od vremena Roberta Owena drutveni reformatori su ponekad po-
ticali prOizvoake zadruge. kao prigodna sredstva za drutvenl i eko-
Ilomskf preobraaj. Ali povijest britanskih i amerikih zadruga ne
ostavlja snaan.dojam.42 Iako su talijanske i francuske prOizvoake
zadruge bile uspjenije, ni one nisu bitno utjecale na privrede svojih
zemalja. Razlozi njihovim neuspjesima izloeni su u prethodnom od:"
jeljku. Stoga se moe zakljuiti da, iako pogodne zbog svojih samo-
upraVnih znaajki, prozvoake zadruge vjerojatno nee imati vanu
ekonomsku ulogu i zato nema potrebe da im se posveti posebna pa-
nja. Meutim, to bi bio pogrean zakljuak iz najmanje tri razloga:
1. Suvremene zadruge su, ini se, produktivnije od njihovih uobi-
ajeniil kapitalistikih duplikata. 43
2. U eri raspadanja kapitalizma, drutveno okruenje sklonije je
zadrunim eksperimentima nego bilo kada prije.44
3. Nell!a potrebe ponavljati stare pogreke. Zadruge se mogu orga-
nizacijski oblikovati tako da osiguraju svoj opstanak i razvoj.
Za_druge su- obino mala ili srednje velika poduzea. One se osni-
v:aju na tri razliita naina: (a) tradicionalno, skupina radnika bi sku-
. pila svoja sredstva i, vjerojatno uz vanjski zajam, osnovala zadrugu; u
pravilu su to vrlo male ustanove. (b) U novije vrijeme sve ee rad-
nici preuzimaju poduzea pred steajem ili prodajom i tada samostalno
upravljaju njima kako bi sauvali posao ;45 takva poduzea su obino
vea i radnici ponekad mogu osigurati i podrku zajednice. (c) Na-
predni poslodavci predaju svoje dionice zaposlenima i poduzee se
pretvara u zadrugu; proces preobrazbe se obino vodi u staijima
kroz mnogo godina.
U nastavku u se usredotoiti na sluaj (a) iako se vei dio analize
moe primijeniti- isto i na druga dva sluaja.
- Proizvoake zadruge osiguravaju posredniku vezu izmeu pri-
vatnih i drutvenih poduzea. One se temelje na kolektivnom vlas.ni-
368
tvu koje nije naroito precizna kategorija. To omoguuje organizacijsku
fleksibilnost. Zadruge se mogu organizirati tako da se ne razlikuju
od privatnih ortakih poduzea, ili njihova organizacijska struktura
moe pasti na drugi dio spektra, gdje nalazimo isto samoupravno po-
duzee. Zbog te fleksibilnosti, zadruga se obino moe organizirati ak
. i unutar krutog buroaskog pravnog okvira.
Zadruna strategija koju traimo mora zadovoljiti dva uvjeta: po-
duzea moraju biti ekonomski odriva ak i u otuenoj sredini, i mo-
raju osigurati glatki prijelaz k socijalistikoj privredi. Ako se proua
vaju uspjesi i neuspjesi proizvoakih zadruga utazvijenim kapitali-
stikim zemljama, mogu se utvrditi odreene pravilnosti koje se mogu
iskoristiti u stvaranju pogodne strategije. Sljedeih sedam faktora,
ini se, ima presudnu vanost.
1. FinanCiranje vre lanovi-osnivai. Osoba koja se pridruuje za-
druzi morala bi kupiti svoje radno mjesto. Svota mora biti dovoljno
velika da bi bila znaajna, ali ne bi trebala biti tako velika da sprijei
zainteresirane pOjedince da se prijave. lanski depozit ima tri svrhe:
on je izvor kapitala, ima odgojnu vrijednost jer je dokaz pristajanja
i, u trinoj privredi, on osigurava poticaj za podjednako zanimanje
kadrova za dugoroni uspjeh poduzea. Ako kandidat nema dovoljno
gotovine, moe mu se odobriti zajam ili se lanski depozit moe odbi-
jati od njegove zarade odreeno vrijeme. Dio doprinosa (u zadrugama
Mondrag6na to je 20 posto) prenaa se na nedjeljivi rezervni raun
zadruge. Ostatak se stavlja na osobni raun na koji se moe odobriti
fiksirana kamatna stopa. Te svote se ne mogu podii. osim ako poje-
dinac ne naputa zadrugu ili odlazi u mirovinu. Kad osoba dobije pravo
da podigne novac sa svog rauna, ona moe biti isplaena u obvezni- .
cama ili dionicama, ali ne u gotovini. Dionice ne donose pravo glasa,
ali mogu nositi poasne privilegije (kao to je prisustvovanje skuptini
s pravom sav:jetovanja) tako dugo dok se ne prenesu. Tako kapital
zadruge ostaje ne dirnut, a umirovljeni lan zadrava aktivan interes
i emocionalne veze sa zajednicom u kojoj je proveo znaajan dio svog
aktivnog ivota.
2. Vanjsko financiranje. Moderna kapitalnO-intenzivna tehnologija
trai prilino visoko ulaganje po radniku. Ti investicijski trokovi ne
mogu se pokriti doprinOSima lanova. U tu svrhu mogu se upotrijebiti
uobiajeni financijski instrumenti (zajmovi, obveznice, dionice bez
prava glasa).
3. Nelanovi. Graanima koji nisu lanovi treba zabraniti sudjelo-
vanje u poslovima zadruge da bi se sprijeila degeneracija. Postoje dvije
mogue iznimke. U zadruzi su razlike u plaama uvijek male. U kapita-
listikoj sredini, gdje su mnogo vee razlike u zaradama, to moe sprije-
iti zadrugu da dobije visokokvalitetne direktore. Stoga se nekoliko
upravljakih poloaja moe rezervirati za one koji nisu lanovi i za di-
rektore koji su zaposleni kao namjetenici. To, naravno, okree uobia
jeni postupak u kome direktori unajmljuju radnike no, takva je priroda
zadruga. Isk,ustvo amerikih zadruga perploa pokazuje da to moe
biti uinjeno. Drugi izuzetak je sezonska proizvodnja, gdje se zapo-
ljavaju oni koji nisu lanovi da bi se svladale sezonske oscilacije.
4. Podravajua struktura. Nije vjerojatno da e izolirana zadruga
dugo opstati. Nacionalna udruenja zadruga mogu pomoi, ::ili ona ne
24 Politika ekonomija socijalizma
369
 mogu rijeiti problem. Zadruge se mogu razviti samo ako se ekonomski
integriraju u sektor. Sektor ne mora biti velik, ali mora predstavljati
integrirani sistem. U nacionalnoj privredi moe postojati mnogo takvih
'lj -ini se da su mnogo vaniji participacija u privatnom i dravnom
sektoru i radniki fondovi. No, zadruni pokret moe mnogo prido-
_nijeti stvaranju odgovarajue atmosfere, porastu svijesti, delegitimaclji
zadrunih sistema. U tu svrhu, zadruge trebaju ono to jaroslav Vanek privatnog vlasnitva s' njegovom drutvenom hijerarhijom i autorita-
naziva podravajuom strukturom. Ta zatitna organizacija je zadruga rizmom. Osim toga, zadruge mogu rijeiti mnogo pojedinanih egzi-
drugog reda. Kako zadrugama obino nedostaje kapital jer nemaju stencijalnih problema. Iz ta dva razloga, proizvoake zadruge tvore
pristup na tradicionalno trite kapitala, najvanija uloga podravajue dio ope strategije za socijalistiki preobraaj.
strukture je zadruna banka. Banka je izvor investicijskog kapitala,
osigurava kratkorone kredite i' jami zajmove te osigurava trite' za
izdane dionice i obveznice:, Druge dvije. vane aktivnosti sektora su
obrazovanje i pruanje pravnih usluga i upravnih savjeta zajedno s
osiguravanjem upravitelja. Izuzetan poslovni uspjeh mondragonskog sF
sterna moe se veim dijelom objasniti dobrom organizacijom njegove
podravajue strukture koja ima sva ta tri elementa. Kako zadruni
sektor raste, on postaje sposoban da jami zaposlenost premjetajui
radnu snagu iz jednog poduzea u drugo.
5. Mirovine i osiguranje. Mirovine i osiguranje moraju se voditi
odvojeno da bi se smanjio rizik. Na poetku, male svote novca od
osiguranja mogu se usmjeriti u zadrune investicije preko zadrune
banke. Kada se broj zadruga povea i cijeli sektor poraste, -moe se
ulagati u sektor sve vei postotak od osiguravajuih fondova pove-
avajui tako razpoloivost investicijskog kapitala.
6. Razvoj kao preduvjet za opstanak. Tehnoloka poboljanja za-
htijevaju neprestano nova ulaganja. Trina konkurencija trai porast
u veliini i financijskoj snazi kOjoj je potrebno sve vee kapitalno
investiranje. Previe je riskantno osloniti se u tu svrhu na vanjske I
izvore. Stoga se znatan dio neto profita mora odrediti za investicije. :1
IzdVOjeni postotak profita (u Mondrag6nu je to 20 posto' normalnog
profita i vei postotak neoekivanog dobitka) dodjeljuje se nedjeljivom IIi
rezervnom fondu. Dio profita se raspodjeljuje kao dodatak nadnica-
ma (pozitivan ili negativan), a dio se troi na drutvene i obrazovne I
programe. Ostatak, ako postoji, dodjeljuje se individualnim raunima.
Nedjeljivi rezervni fond zadruge koji se financira iz propisanih po- !
stotaka od doprinosa lanova i profita predstavlja jezgru drutvenog
vlasnitva.
7. Veze sa zajednicom. Zadruga je takoer radna zajednica. Stoga
je prirodno da e lanovi htjeti - i morati - imati aktivnu ulogu u
poslovima lokalne zajednice. Dio zarade troit e se na razliite ko-
munalne projekte. S druge strane, u sluaju potrebe, zadruga e s pra-
vom oekivati pomo od lokalne zajednice. jedna oita potreba je
jamenje zajma.
U svim drugim stvarima organizacijska naela, razmatrana u po-
glavlju 8, primjenjuju se isto i na proizvoake zadruge. jedva da
treba istai da osnovno naelo samoupravljanja - jedan ovjek, jedan
glas - ostaje punovano.
Ne moe se oekivati da e svaka zadruga postii fantastine re-
zultate ako slijedi tih sedam zapovijedi. Ljudi i njihove aktivnosti odre-
uju uspjeh ili neuspjeh. No, mogue je rei da suvremena proizvo-
aka zadruga ima realne izglede da uspije.
Osim u izuzetnim sluajevima, zadruge vjerojatno nee biti glavni,
pa ak niti vrlo vaan, instrument drutyeno-ekonomskog preobraaja.

370 371
 Poglavlje 17
Putovi prijelaza:
Etatistike zemlje
l. Dinamika promjene
U novijim kapitalistikim drutvima openito su prisutne politike
slobode. To je razlog za pretpostavku da radnici imaju svoje sindikate
i graani svoje partije. Vidjeli smo da su drutvena kretanja takva da
e neka od tih organizacija vjerojatno izabrati socijalizam. Sasvim je
realno oekivati da e socijalistike partije pobijediti na izborima i
formirati svoje vlade. Stoga je na zadatak bio da istraimo politike
koje bi znanstvenici drutvenih znanosti mogli preporuiti takvim vla-
dama.
Etatistika sredina je potpuno drugaija. Tu su politike slobode
tako ograniene da moemo, u praktine svrhe, smatrati da ne postoje.
Radnici nemaju spoje sindikate, niti socijalisti imaju spoje partije.
Nema regularnih mogunosti da socijalistika partija preuzme vlast,
jer nema regularnih mogunosti da se takva partija organizira. Intra-
sistemska opozicija (opozicija unutar aparata) onemoguena je ili je
bar neregularna zbog slubene zabrane frakCija.
Da li to znai da samo nasilna revolucija - politika revolucija
kako. je Trocki mislio - moe promijeniti sistem i uspostaviti dikta-
turu proletarijata? Svakako ne. Nasilna revolucija je mogua, naravno,
kao to je pokazao maarski ustanak 1956. godine. No, mogu je i
mirni prijelaz kao to je pokazalo Prako proljee 1968. godine.
Problemi su, ini se, neizmjerno sloeniji nego to su prostoduni
revolucionari iz 1917. godine mogli zamisliti. Piui o prijelaznom raz-
doblju, 1920. godine, Buharin je izrazio opeprihvaeno miljenje kad
je tvrdio: Pod diktaturom proletarijata pitanje 'gospodara' je otpalo jer
su 'eksproprijatori' sami 'eksproprirani'.l Istina je da je imovina bila
eksproprirana, ali ne i politika vlast. Diktatura ukljuuje vlast, a vlast
su prisvojili novi gospodari. Kako su isprva Buharin i njegove kolege
bili gospodari, oni se nisu zabrinuli. Pitanje gospodara je otpalo. Kad
ih je Staljin nadmudrio u igri oko vlasti, bilo je prekasno. A oni nikada
nisu imali nita slino teoriji transformacije koja bi se bavila proble-
mom koncentrirane politike vlasti.
Etatistika situacija je vrlo paradoksalna. Sovjetska povlatena
skupina, zapaa Harry Braverman, je u jedinstvenijem ineobinijem
poloaju od svih povlatenih skupina u povijesti jer ona mora po-
uavati o nelegitimnosti svojih vlastitih privilegija i vlasti nad dru-
tvom. Iz povijesnog i ideolokog razloga ona se mora pretvarati da
tc privilegije ne postoje ili tvrditi da je njeno skrbnitvo nad drutvom
privremeno, kao nad tienikom koji jo nije punoljetan.2 Zapravo
372
vladajua klasa ini oboje: .ona skriva svoje privilegije i inzistira na
njihovoj privremenosti - iako se razdoblje njene dominacije stalno
-produljava. Drava se bori protiv socijalizma, a istovremeno tvrdi
da mu je privrena. Partija je uspostavila svoj monopol spreavajui
da se pojavi bilo kakav socijalistiki pokret, a ipak istodobno tvrdi
da je predvodnik takvih pokreta. Ta proturjena situacija izvor je
i snage, i slabosti. Kako socijalistike ideje imaju izuzetnu privlanost,
politokracija upotrebom socijalistikih parola podrava legitimnost
svoje vladavine. Meutim, djelovanje protiv socijalizma ini vladajuu
klasu izuzetno ranjivom. Etatistika politokracija ima vie vlasti od
bilo koje druge moderne vladajue klase no, kao to istie Isaak
Deutscher, njen poloaj je manje siguran i manje stabilan nego polo-
aj usporedivih klasa. Budui da se politokracija ne moe otvoreno
ponaati kao vladajua klasa, ona mora prikriti svoju bit, nasuprot
buroaziji ili aristokraciji koja to ne mora. Ona se osjea kao bastard
povijesti.3
Slijede dvije posljedice. Vladajua klasa mora stvoriti beskrajni
niz lai, a istovremeno titi drutvo od prodiranja bilo kakve informa-
cije koja ugroava stabilnost poretka. Kapitalizam priznaje da je kapi-
talizam; etatizam ne moe priznati da je etatizam. On takoer mora
ostati ekonomski i politiki uspjean. Buroaski sistem normalno pre-:-
ivljava ekonomski neuspjeh ili vojni poraz; sline okolnosti pred-
stavljaju smrtnu prijetnju za etatistiki sistem. Engleska se moe sporo
razvijati; Poljska ne. Proklamacija skupine disidenata jedva da privlai
panju u buroaskom ureenju; ona plai vladu i gotovo uspijeva
poljuljati reim u birokratskom sistemu. Etatizam mora dokazati svoju
nadmonost i nepogreivost i mora nastaviti da ih dokazuje.
Navika :- ili ispravnije, nuda - laganja potjee iz nesposobnosti
vodstva da ispuni obeanja revolucije. Naposljetku, etatizam jest na-
sljednik socijalistike revolucije. Isprva, pie Deutscher, boljeviki
voe nisu pokuavali sakriti teak poloaj u kojem se zajednica nala.
Oni su pokuali odrati nade i hrabrost svojih sljedbenika rijeima
istine. No, istina je bila previe gruba da ukloni oajanje. I tako je
postupno zamjenjivana utjenim laima. Cilj je bio samo da se ma-
skira jaz izmeu sna i realnosti, ali vrlo brzo se la upotrebljavala
kao dokaz:' I proizalo je da je to put bez povratka. Cijelom procesu
pomagala je teorija povijesnog determinizma. Partija je samo izvra-
vala direktive povijesti. Budui da je politika povijesno odreena, nije
bila - niti je mogla biti - pogrena. Partija nije. bila odgovorna za
propuste. Dosljedno tome, nije dolo do grinje savjesti zbog laganja. 5
Nesposobnost da se prizna prava priroda sistema ne ukljuuje samo
potrebu za laganjem nego i potrebu da se prihvate odreene socijali-
stike obaveze. Ve smo vidjeli (u poglavlju 2, odjeljak III D) da je
osnovno blagostanje - trajanje ivota, obrazovanje i zdravlje vie II
etatistikim nego u kapitalistikim drutvima. Takoer smo zamijetili
da etatistika drutva pokazuju ravnomjerniju raspodjelu dohotka. U
tom sluaju, prihvaena obaveza je ispunjena, bar djelomino. U osta-
lim sluajevima - prije svega politikim - ona ostaje neispunjena,
iako se iznosi i iznova proklamira. Na primjer, akcioni program za
sljedeih 20 godina, predoen na 22. kongresu Komunistike partije
Sovjetskog Saveza 1961. godine proklamirao je: Evolucija socijali-
373
stike organizacije drave vodit e, postupno, u njenu transformaciju
u komunistiku samoupravnu republiku u kojoj e se sovjeti, zadruge
i ostala udruenja radnika ujediniti. Taj proces e obuhvatiti dalji raz-
voj demokracije... Organi planiranja, provedbe, ekonomske uprave
i kulturnog razvoja koji su danas ukljueni u dravni aparat, izgubit
e svoj politiki karakter i postat e organi drutvene samouprave.
Komunistiko drutvo bit e visoko organizirana zajednica radnih lju-
di ... Smjer povijesti neminovno vodi prema odumiranju drave.
P. Demichev i ostali sovjetski pisci izjavljuju da se to ve dogaa kao
to su zamislili osnivai znanstvenog socijalizma. No, tada ujemo
od Demicheva da je, dok drutVo postaje besklasno i dok je diktatura
proletarijata prerasla u svenarodnu dravu, vodea uloga radnike
klase sauvana!6 Drugi autor objanjava to znai ta vodea uloga
radnike klase i tvrdi da na svim stadijima izgradnje i razvoja socija-
listikog drutva radnika klasa izvrava svoju vodeu ulogu pod
vodstvom Komunistike partije.7 Demichev izjavljuje da se socijali-
stika demokracija 'razvija dalje dok se istodobno vladajua uloga par-
tije poveava! Sistem koji sadri te proturijenosti oznaen je kao
razvijeni socijalizam u politikoj sferi.8 A. K. Belyh pojanjava da
socijalistika samouprava znai plaene, profesionalne i ne uvijek {!)
izabrane funkcionare. Potpuna izbornost i opoziv funkcionara odgo-
ena je za buduu komunistiku samoupravu.9
U zajedniki napisanoj knjizi koju je pripremio Institut za upravno
pravo Akademije znanosti, jedno poglavlje nosi naslov Porast vlada-
jue uloge Komunistike partije u drutvu je razvojna regularnost
demokracije u razvijenom socijalizmu (podvukao B. H.). Tada se
spominje da partijsko lanstvo obuhvaa oko devet posto odraslog
stanovnitva. Partija izrauje politiki smjer, usmjerava i koordinira
rad dravnih i drutvenih organizacija i stvara preduvjete za samo-
aktivnost i stvaralatvo. U sovjetskom drutvu snage ili organizacije
koje se protive vlastitoj politici prema partijskom voenju ne postoje
i ne mogu postojati. Ideoloke funkcije sovjetske drave dalje su pro-
irene. Zakon jami pravo radnicima i slubenicima da .sudjeluju u
upravljanju proizvodnjom. To pravo, sastoji se u davanju prijedloga
o organizacijskim poboljanjima, a administracija je obavezna da raz-
motri te prijedloge. to se tie samog radnikog upravljanja, slubena
znanost ga je odbila s gnuanjem kao nita drugo doli jednu anarho-
sindikalistiku parolu o takozvanoj proizvodnoj demokraciji koju po-
dravaju suvremeni oportunisti po
U reprezentativnom radu koji je objavilo sovjetsko politoloko
udruenje, Boris Topornin tvrdi da se u razvijenom socijalizmu po-
druje dravnih aktivnosti znaajno iri. Socijalizam se obino pove-
zuje s odumiranjem drave, a mona drava se smatra opasnou za
individualne slobode. No, Topornin jednostavno tvrdi da se drava
razvijenog socijalizma razlikuje po posebnom isticanju slobodnog i
cjelokupnog razvoja pOjedinca.l1 Te izjave jasno odraavaju sadraj
novog sovjetskog ustava iz 1977. godine. Na primjer, lan 20 tumai:
U skladu s komunistikim idealom - 'slobodni razvoj svakog je uvjet
za slobodan razvoj svih' - drava osigurava taj cilj dajui graanima
sve vie stvarnih mogunosti da primijene svoju stvaralaku energiju,
sposobnost i talent, te da razviju svoju osobnost u svakom pogledu.
374
Sloboda za graane znai kontrolu drave. Tako nije u etatizmu, gdje
drava kontrolira graane i raspodjeljuje porcije slobode kao dobro-
tvorne darove.
Prethodna kolekcija proturjenih citata saima bitne znaajke pre-
vladavajue politike ideologije: (a) kontinuitet revolicije podrava se
verbalno; (b) termini su reinterpretirani tako da postaju besmisleni i
(c) stvarna promjena je odgoena do neke daleke budunosti o kojoj
se govori kao o komunizmu. 12
Pa ipak, struktura jezika - ako ne ideologija - postavlja odre~na
ogranienja na upotrebu rijei, a ljudska psihologija postavlja granlC.e
tolerantnosti prema neispunjenim obeanjima. Stoga je usprko~ pol~
litikom monopolu, etatistika drava vrlo ranjiva. Ona ne moze pn-
hvatiti slobodnu raspravu, ne moe otvoriti granice, ne moe dati poli-
tike slobode i ne moe podnijeti kritiku. Ne moe ak ni sigurno
upotrijebiti svoje trupe u okupiranju druge zemlje. la
Istovremeno se tu, kao i u kapitalizmu, osjea revolucionarni utje-
caj suvremene tehnologije. Stara, polupismena, siromana radnika
klasa regrutirana iz selja.tva postupno se zamjenjuje novom, dobro
obrazovanom radnikom klasom. U sovjetskoj industriji je 1970. go-
dine etvrtina svih diplomiranih tehniara bila zaposlena na rad-
nikim poslovima.14 Obrazovanje se brzo iri, a kulturne mogunosti
iroko se koriste. Zadovoljavanje fizikih i kulturnih potreba irokih
slojeva stanovnitva obavezno stvara snani zahtjev za sljedeom ra-
zinom zadovoljavanja potreba - politikih. Meutim, nuno je upo-
zorenje: to se nee dogoditi odjednom, niti automatski. U kapital~
stikoj sredini konzumerizam odgaa razvoj viih potreba. U etat1-
stikoj sredini, drutvena atomizacija praena pseudo~olitikim. ak~
vizmom ima istu funkciju. Tehnoloki zahtjevi su manje dvosm1sle01.
Poveana sloenost tehnologije zahtijeva decentraliziranu kontrolu i
veu samostalnost radnika. Takoer zahtijeva brojnije kontakte i blie
odnose s inozemnim poduzeima i sreditima tehnolokog razvoja.
Organizacijska krutost i izolacija pokazuju zaostalost i neefikasnost.1 5
Ekonomska nadmonost etatizma znaila je vie stope rasta. Na
viOJ razini razvoja, meutim, ta mogunost nestaje i, kao to je upo-
zoreno u poglavlju 6, nakon neke toke ini se da se pretvara u in-
feriornost. Politika nadmonost je nainila monolitnu meunarodnu
podrku. To vie nije sluaj. Zapadne komunistike partije slobodno
kritiziraju etatistiki tabor. Najvanije komunistike partije izvan ta-
bora napustile su staljinistiku doktrinu partijske diktature. Originalna
socijalistika doktrina prave politike demokracije ponovo je uspostav-
ljena. Stoga je u oba sluaja etatizam u defenzivi - osim u zaostalim
zemljama - i samo je pitanje vremena kad se mogu oekivati znaajne
promjene. Unutar etatistikog tabora, pojava lojalne socijalistiko
-demokratske opozicije kako se nazivaju skupine disidenata, najav-
ljuje novu eru. 16
Paradoksalan poloaj etatistikih zemalja dovodi do paradoksalnih
posljedica. to su vlade uspjenije - to je vii ivotni standard - to
je snaniji narodni pritisak na politike reforme. to su vlade manje
uspjene, manje su legitimne i osjeaju se manje sigurnima. U svakom
sluaju, sistem e se morati promijeniti.
375
 II. to da se radi?
Trietvrt stoljea otkad je Lenjin prvi put postavio to pitanje.
imamo puno pravo da ga ponovimo. Sa stajalita rasprave u prethod-
nom odjeljku, pitanje se moe neznatno preformulirati: Sto se moe
uiniti da se ubrza proces prijelaza prema socijalizmu? Budui da se or-
ganizirana politika aktivnost ne tolerira, nema smisla razmiljati o tome
to bi se moglo uiniti kad bi se ona tolerirala. Ilegalna lenjinistika
partija nije nikakva stvarna alternativa. Kada takva tajna partija po-
stane ostvariva, sistem e i tako biti na rubu sloma.
Birokratizirano etatistiko drutvo je drutveno atomizirano. Dru-.
tvene veze zaplijenjene su birokratskom hijerarhijom. Pojedinci ne-
maju svoje preferencije, svoj privatni ivot; drava, partija i vlada
odluuju o svemu. Privatni ivot nije kompatibilan s birokratskim ko-
lektivizmom. Oni koji se protive dravi, protive se kolektivnoj volji i
krivi su zbog nemoralnosti. Odmah gube prijatelje, tretiraju se kao
neprijatelji i iskljueni su iz drutva. U totaliziranoj etatistikoj sre-
dini oni se hapse i alju na prisilni rad u logore. Oni ne mogu raunati
na osjeaj solidarnosti od ostalih lanova zajednice jer solidarnost pret-
postavlja relativnu vrstu strukturu prijateljstva i drugih veza, i svijest
o zajednikom cilju. Oboje je uniteno policijskom prisilom i agre-
sivnom indoktrinacijom. Tako, prije nego to moe poeti politika
aktivnost, moraju se stvoriti solidarne strukture na osnovnim razinama
uz oito neutralne, nepolitike aktivnosti. Kada pone drutveno pre-
strukturiranje etatistikog drutva, ono e biti poetak kraja politike
hegemonije. Zbog toga tajna politika partija nije mogua, niti je nu-
na. Isprva, intelektualci mogu opet odigrati glavnu uloguP U stvari
je njihovo zanenje ak i vee nego u ostalim sistemima. Razlog tome
objanjava Leszek Kolakowski:
Sistem sovjetskog tipa uiva prednosti jer ne mora opravdavati! javnosti
svoje akcije; po definiciji, on zastupa njihove interese i elje ... Meutim,
on je takoer izloen riziku na koji su demokratske strukture otporne:
naime, on je izuzetno osjetljiv na ideoloku kritiku. To, meu ostalim, znai
da inteligencija ima ulogu koja se ne moe usporediti s njenom ulogom
drugdje. Prijetnja intelektualnoj valjanosti sistema, ili zastupanje drugaije
ideologije, predstavlja silnu opasnost.18
U odreenoj mjeri intelektualci imaju jednostavniji zadatak no drugdje:
oni ne moraju izraditi bitno drukiju viziju svijeta da bi promijenili
postojeu svijest i naruili legitimnost vlasti. Vizija ve postoji: revo-
lucija ju je stvorila ali je njeno znaenje kasnije uniteno. Intelektualci
moraju vratiti prijanje znaenje rijeima, uiniti viziju SOcijalistikom.
Ostatak e uiniti neodbaena batina revolucije.
Zapravo ne postoji jedino nasljee revolucije. Postoji i vie od toga.
Vanjski svijet se isto promijenio. Na neki paradoksalan nain svijet
izvana pomae da se kontrarevolucija svlada unutar tabora. Stara
kontroverza o mogunosti za socijalizam u Jednoj zemlji relevantna
je kao i uvijek, ali je u novom scenariju u nekom smislu okrenuta
. naglavce. Ve sam spominjao radikalnu promjenu u poloaju komuni-
stikih partija u razvijenim kapitalistikim zemljama. Taj ogranak je
376
postao poznat kao evrokomunizam. 11l Dok je tabor potpuno otporan
na buroasku kritiku, komunistika kritika je imala razorno djelovanje.
Socijalizam se moe poeti izgraivati u izolaciji. Takoer se moe
opravdavati unutranja kontrarevolucija navodei goleme tekoe i
nepredvidive prepreke na koje se nailo. Nemogue je, meutim, po-
slije pobjede socijalizma, povui se u samonametnutu izolaciju. Tijesno
povezan s tim je utjecaj progresivnih snaga openito u svjetskoj za-
jednici. Pokazuje se nemoguim odbaciti brojne meunarodne kon-
vencije o ljudskim pravima. Kada se takve konvencije ratificiraju, one
se ne mogu potpuno ignorirati. Takav pokuaj bit e doekan s unu-
tranjom opozicijom koja je potpuno ustavna i koja se moe obuzdati
samo velikim naruavanjem legitimnosti reima. ehoslovaka povelja
77 - i podrka koju je dobila od komunista izvan tabora - tipian
je sluaj. Takav je Sovjetski komitet za ljudska prava i slian komitet
u Poljskoj (osnovan 1977. godine). Prema tome, socijalisti u etatistikim
sredinama ne bi trebali stvarati nasilne revolucije nego zahtijevati da
se potuju zakoni i graanske slobode.20 Proizlazi da je inzistiranje na
legalnosti i ispunjavanju proklamiranih ciljeva najrevolucionarnija ak-
tivnost. 21
Iako intelektualci mogu preuzeti vodstvo, nije vjerojatno da e
radnici ostati pasivni. Oni e reagirati na tradicionalnom podruju
radnih odnosa: protiv nepogodnih uvjeta ivota, a onda protiv gla-
vara. Oni e trajkati i organizirati nezavisne sindikate. Uskoro e
uoiti, kao to su uoili radnici u toku ranog kapitalistikog razvoja,
da sindikati mogu funkcionirati samo u sistemu politikih sloboda. A
onda e se radnici pridruiti intelektualcima u borbi za zajedniki cilj. '
U stvari, taj scenarij nije puka pekulacija; takve stvari se ve doga-
aju. Demonstracije poljskih radnika u prosincu 1970. godine potak-
nute su vladinom odlukom o poveavanju cijena hrane. Radnici su
poeli traiti brojne presudne reforme, kao demokratizaciju odnosa na
tvornikOj razini, samostalnost sindikata, ukidanje privilegija to do-
laze s poloajem, efikasniju borbu protiv birokracije i irenje infor-
macija bez prepreka. 22 U 19S0-im i 1960-im godinama odreen broj
trajkova i radnikih pobuna u Sovjetskom Savezu uguen je policij-
skim i vojnim odredima, radnici koji su sudjelovali u akcijama su
ranjeni ili ubijeni. U sijenju 1978. godine sovjetski rudar Vladimir
Klebanov s brojnim drugim radnicima uspostavio je tzv. slobodne
sindikate. Kao u ranoj kapitalistikoj eri, veina radnika je odmah
otputena, a mnogi su zatvoreni. Klebanov i nekoliko drugih radnika
zatvoreno je u psihijatrijske bolnice. 23 U klasnom sistemu proleterima
slijedi otkaz ili zatvor za takve aktivnosti. Nevjerojatno je, meutim,
da e takav postupak zastraiti sovjetske radnike vie nego to je nji-
hove kolege u drugim zemljama i u druga vremena. U veljai 1978.
godine skupina poljskih radnika osnovala je komitet slobodnih sin~
dikata u Katowicama. Komitet je dobio podrku Pokreta za obranu
ljudskih prava.
Radnici, i svi ostali, e traiti samoupravljanje.24 Kako iskustvo
pokazuje, radniko upravljanje na tvornikoj razini moe se razviti
mnogo prije nego to pone prijetiti politikOj hegemoniji. Pod pritis-
kom, politokracija m.oe racionalno izabrati da u tom pogledu popusti.
Prvi znaci razvoja u tom smjeru ve su vidljivi. U govoru u vrijeme re-
377
formi 1965. godine premijer Kosigin je rekao: Bolje upravljanje nije Poduhvat Akchi je propao ali e se pojaviti drugi i jedva da se moe
mogue sve dok ono ne postane demokratinije i dok se participacija sumnjati u to.
naroda znatno ne proiri, .. Svaki radnik bi morao osjeati da je jedan . Kad bude uveden proces dekoncentracije vlasti, vjerojatno e se
od vlasnika tvornice.25 U drugoj polovici 1960-ih godina sovjetski eko- on prilino brzo razvijati. Gotovo preko noi rijei e stei svoje
nomisti i sociolozi su poeli raspravljati o problemima participacije.26 pravo znaenje. Isto tako brzo e vladajua klasa izgubiti svoju ne-
Socioloke studije su pokazale visoko nezadovoljstvo meu radnicima opravdanu legitimnost. Odraavajui partijski program i ustav, To-
njihovim poslom i iroku podrku radnika, inenjera, znanstvenika, a pornin i njegove kolege su izjavili da je produbljivanje demokraCije
ak i partijskih izvrilaca (od 89 do 77,2 posto) za izbor upravljakog glavni smjer razvoja socijalistike drave.31 Pod promijenjenim okol-
kadra nieg sloja. Jedino generalni direktori nisu pokazivali previe en- nostima to moe biti shvaeno sasvim ozbiljno. Verbalna graevina
tuzijazma (52,4 posto). Vjerojatno prvi put, sovjetski ekonomist A. Bir- socijalistike ideologije sauvana je i spremna za upotrebu. Etatizam
man nedvosmisleno je izjavio u lanku objavljenom 1969. godine da je evoluira u socijalizam. ehoslovaka je pokazala kako se to moglo
socijalizam vie od javnog vlasnitva i visoke razine prOizvodnje. On . dogoditi. Zbog temeljne nestabilnosti etatistikog sistema, Prako pro-
ini neodvojivu participaciju radnog naroda u upravljanju proizvod- ljee moglo je izazvati lananu reakciju. Zato je moralo biti ugueno u
njom u zemlji. No, ak i rije ,participacija' nije dovoljna; to je upraD~ zaetku. ehoslovaka je uutkana; ali je ostatak svijeta probuen
ljanje samih radnih ljudi. Socijalizam je samoupravljanje - pomou i roen je evrokomunizam.3"2 Etatizam moe opstati samonaruava-
drave - drutva radnih Ijudi.27 Neizbjena drava je morala biti njem vlastite legitimnosti a time i svog opstanka.
ukljuena u izjavu da bi se lanak mogao objaviti, ali je Birman raz-
jasnio da oekuje da iz objektivne nude radnici budu angairani
u unajmljivanju i otputanju tvornikih kadrova i stvaranju premij-
skog sistema.
Tako je vjerojatno da e radniko upravljanje biti poetni glavni
prodor. Jedva da moemo oekivati da e to voditi brzoj drutve-
noj i politikoj preobrazbi. Previe je jako djelovanje negativne
politike socijalizacije kroz nekoliko generacija. 28 Stoga je vjerojatno
da e sistem neko vrijeme biti stabilan.29 Budui da radniko uprav-
ljanje moe produiti ivot etatizmu, trebamo li odustati od njega?
Okolnosti su analogne onima pod kapitalizmom i odgovor je isti. Mi
nismo zainteresirani za puko unitavanje postojeeg sistema; na os-
novni cilj je izgraditi novi, SOcijalistiki sistem. to prije pone ta so-
Cijalizacija i to bude manje drutvenih poremeaja, to bolje. Radniko
upravljanje ukljuuje odreenu samostalnost poduzea. To zahtijeva
decentralizaciju, a decentralizacija pravnu sigurnost. A pravna sigur-
nost je preduvjet za politiku sigurnost.
Radniko upravljanje ima i neposrednije djelovanje na raspad si-
stema. Akchi eksperiment participacije u poljoprivredi u razdoblju
1968-70. godine, prije spomenut (poglavlje 16. odjeljak VI), prvi je
usamljeni glasnik onoga to e se vjerojatno dogoditi. Zbog toga to je
bio previe uspjean, on je obustavljen. No, on je prouzroio javnu
raspravu koju je Murray Yanovich saeo ovako:
Umanjio je potrebu za velikim drutvenim slojem profesionalnih direktora.
U kako god ogranienom obliku, ipak je potvrdio ideju samoupravljanja
'neposrednih proizvoaa'. Porekao je da je sovjetska tehnoloka zaostalost
glavni izvor slabih ekonomskih dostignua u poljoprivredi. Moda je naj-
vanije. .. neto to je ostavljeno neirzreeno. Uloga partije da 'pokree' i
'prati' ... jedva da je potrebna na Akchiju, i njezino sudjelovanje u izboru
rotirajuih izvrilaca na direktorskim poloajima nije bilo strukturni zahtjev
naina proizvodnje na dobru. Jezikom jednog od objavljenih komentara o
eksperimentu, Akchi je bio eksperiment za kretanje od 'pravne' socijalizacije
vlasnitva prema 'stvarnoj' promjeni u proizvodnim odnosima, prema 'ko~
lektivnom upravljanju' socijaliziranog vlasnitva.30

378 379
 Poglavlje 18
Putovi prijelaza:
Nerazvijene zemlje
l. Osvajanje politike vlasti
Politika demokracija je vie ili manje uspostavljena u drutvenom
poretku koji je nazvan organiziranim kapitalizmom. To svakako nije
istinska demokracija; rijeima Mauricea Duvergera to je prije pluto-
demokracija jer se politika vlast osniva na narodu (demos) i na bo-
gatstvu (plutos).1 Meutim, odreene osnovne politike slobode pot-
puno su efektivno zajamene. Vidjeli smo da se u takvim zemljama
glavni problem prijelaza sastoji u tome da se uspostavi ekonomska
demokracija.
U etatistikim zemljama potpuno su dobro ispunjene odreene dru-
tvene usluge kao preduvjeti za socijalizam. Tu se glavni problem
prijelaza sastoji u osiguravanju politikih sloboda, u uspostavljanju
stvarne politike demokracije.
U nerazvijenim zemljama nije poznata ni politika, ni ekonmska
demokracija. One su bile ili kolonije - kojima su stranci vladali
i eksploatirali ih - ili nezavisne zemlje - to znai vlast i eksploata-
cija domaih reakcionarnih oligarhija. U oba sluaja uspostavljeni su
reimi bili jako tiranski i u politikom i u ekonomskom smislu. Osim
toga, ljudi tih zemalja su bili siromani i neobrazovani.
Vidjeli smo kako je izuzetno teko izgraivati socijalizam u razvi-
jenim kapitalistikim ili etatistikim zeljama. Kad je to tako, onda
izgradnja SOcijalizma u nerazvijenim zemljama mora izgledati beznad-
no. Predsjednik Tanzanije' Julius Nyerere, koji se morao suoiti s
t?kvim stanjem, saeo je probleme ovako:
S malo socijalista pokuavamo izgraditi socijalizam; s malo ljudi koji su
svjesni osnovnih problema demokracije pokuavamo postii promjene demo-
kratskim sredstvima; s malo tehniara pokuavamo izvriti temeljnu preobraz-
bu nae privrede. I uz obrazovanu elitu, ije cijelo uenje ohrabruje motive
individualistikog napretka, pokuavamo poticati egalitarnije drutvO.2
Ako je socijalizam u politiki i ekonomski zaostaloj zemlji tako
oigledno neizvediv, zato da ga pokuavamo ostvariti? Odgovor je
da je to pitanje, tako formulirano, pogreno pitanje. Ako se socijali-
zam ne moe uspostaviti preko noi, to ne znai da ne postoji mo-
gunost da se slijede drugaiji putovi i da neki od njih ne vode u
socijalizam mnogo bre od drugih. Kada odbacimo deterministiku
teoriju sukcesivnih stadija, moemo poeti misliti o razvojnim prea
cima. Nova afrika iIi azijska zemlja moe, ali ne mora slijediti put
380
kapitalistikog ili etatistikog razvoja. Ona moe izabrati put koji
mnogo izraVnije vodi u socijalizam. 3 Na je zadatak 'da istraimo
moguu formu takvog puta. Pri tome rasprava moe biti samo vrlo
opa jer je rije o zemljama koje su bremenite velikim razlikama ..
U n.erazvijenim zemljama, nasuprot razvijenim, nasilna revolucija
je mogua i ak vrlo vjerojatna. Kolonijalni narodi vodili su nacionalne
oslobodilake ratove koji su prerasli u drutvene ravolucije. Vijetnam,
J emen, Alir, Mozambik i Angola su moda najistaknutiji. primjeri.
Preivjele monarhije unitene su graanskim ratovima i udarima mla-
dih oficira. Kina, Etiopija i neke arapske zemlje su takvi sluajevi.
Mirni, parlamentarni prijelaz vlasti je izuzetak. Dosad su u tom
uspjeli Tanzanija i Gvineja, ali ile nije.
Socijalizam se ne moe dobiti na dar; ako se uope postigne, mora
se stei dugom borbom. Ta borba je vrlo vjerojatno puna nasilja,
esto vrlo okrutna, to bi i gornji primjeri potvrdili. Socijalisti ne
mogu izabrati uvjete pod kojima e se boriti. Oni samo mogu prila-
goditi svoje taktike i strategiju. Ne mogu se povui kad im je namet-
nuto nasilje. Ipak, neizbjenost nasilja ne znai da nasilje treba zago-
varati. to je vie nasilja, manja je mogunost da nakon pobjede
slijedi socijalistika obnova. Nyerere je naveo razloge tome:
ak i najuspjenija i' narodna revolucija neizbjeno iza sebe ostavlja ogor-
enost, sumnju i neprijateljstvo meu lanovima drutva. To ne pridonosi
institucijama ravnopravnosti: i oteava stvaranje duha koordinacije meu
svim ljudima. Osobito postoji bojazan da e oni koji su patili za vrijeme
revolucije traiti mogunost za osvetu; postoji sjeanje na namjerno zadane
rane il boli to truje odnose meu ljudima unutar drutva. Nasilna revolucija
moe olakati uvoenje socijalistikih institucija; ona mnogo vie oteava
razvoj socijalistikih stavova koji oivljavaju inst1tuciju.4
Zbaena feudalna ili faistika autokracija u graanskom ratu -
budui da ne postoji mehanizam mirnog prijelaza vlasti - moe se za-
mijeniti reimom koi e nacionalizirati proizvodni kapital, ali time se
nee moi uvesti SOCijalistika demokracija. Diktatura reakcionara je
zamijenjena diktaturom revolucionara i potonji degeneriraju II unu-
tranju kontrarevoluciju. Povijest sovjetske vlasti je pouna, u tom
smislu. Oito to nije razlog da se obuzda borba protivautokracije.
Meutim, to pokazuje odreene intere.se socijalista za mirni prijelaz
vlasti.
Budui da prijelaz poinje u postojeem poretku, moraju se kori-
stiti institucije toga poretka. Prema tome, nuna je politika partija.
Ona e esto morati ispuniti dvostruki zadatak: nacionalno oslobo-
enje i drutveni preobraaj. Da bi to mogla, ona mora imati predane
politike aktiviste. Partiji je potrebna stroga disciplina i vrsto vodstvo. "
Prema tome, ona mora biti centralizirana. To jo vie vrijedi za tajne,
odnosno nelegalne partije. Tip partije koja je najprikladnija za po-
stavljeni zadatak je organizacija revolucionara kakvu je zamislio
i ostvario Lenjin. 5
Partiju organizira revolucionarna inteligencija. Ona stvara pokret
sa irokom drutvenom bazom. Pokret poinje u gradu, izvoru eko-
nomskog napretka; meutim, da bi uspio, on mora osvojiti selo. Seljaci
381
ine 70 do 90 posto stanovnitva i oni su stoga glavna revolucionarna
- ili kontrarevolucionarna - snaga.. Kad (u kapitalizmu) seljaci po-
sjeduju zemlju, oni su konzervativni, lojalni crkvi i uspostavljenoj
vlasti i opiru se promjeni. To je openito tono za zapadnoevropsko
seljatvo 20. stoljea, ali ne i za seljatvo nerazvijenih zemalja (ni za
evropsko prijanjih stoljea). Tu su seljaci ekonomski eksploatirani,
politiki terorizirani, optereeni dugovima; a zelenai i vlastelini im
oduzimaju zemlju. Trgovaki putnik i masovni mediji obavjetavaju
ih o drugaijem svijetu, a uitelji im objanjavaju da se njihova sud-
bina moe izmijeniti.o Zbog toga su seljaci spremni za revoluciju s izu-
zetkom malog ;dije.1a bogatih seljaka. To vrlo uvjerljivo pokazuju
suvremene revolucije, toliko razliite kao to su kineska i jugosla":
venska. 7
Revolucionarni potencijal radnike klase znatno je manji. Radnici
su malobrojni, zarauju nekoliko puta vei dohodak od seljaka i pred-
stavljaju privilegiranu skupinu u siromanom drutvu. Nasuprot evrop-
skim radnicima 19. stoljea, radnici dananjih nerazvijenih zemalja su
sindikalizirani, 8 a sindikati se brinu da ih integriraju u postojee .dru-
tvo. Dok seljaci bez zemlje moraju napasti vlasnitvo zemljoposjed-
nika da bi poboljali svoj poloaj, sindikaliziraniradnici jedino zahti-
jevaju svoj adektvatni dio u dohotku poduzea. Utjecaj socijalistike
partije na sindikate moe znatno podii socijalistiku svijest radnika.
Lumpenproletarijat se sastoji od siromanih seljaka koji su doselili
u grad i nisu mogli nai stalan posao. Oni ive u sirotinjskim naselji-
ma straara, a u Latinskoj Americi ine vie od etvrtine gradskog
stanovnitva. Oni su siromani i odbaeni, ali ih to ne ini progresivni-
ma. Konzervativni voe ih esto mogu privui. Samuel. Huntington
navodi etiri razloga za njihov nedostatak radikalizma: (1) naputa-
njem sela, emigranti osjeaju da su drutveno napredovali; (2) donose
sa sobom ruralne vrijednosti i stavove kao to su drutvena pokor-
nost i politika pasivnost; (3) zainteresirani su uglavnom za trenutane
probitke u hrani, poslu i zaklonu koje ne mogu osigurati ako rade
protiv sistema, i (4) u borbi za opstanak, oni ne vjeruju jedan drugo-
me, to ih spreava da osnuju organizacije.D Iako sirotinjski stanov-
nici nisu sami po sebi radikalni, narodna i odluna partija ih moe
radikalizirati.
Mao Ze dong je ustanovio da obrtnici, sitni trgovci, namjetenici
bijelih ovratnika i strunjaci u Kini predstavljaju pouzdanog savez-
nika revolucijPO To je vjerojatno tono i drugdje. U Latinskoj Ame-
rici su se npr. sindikati bankarskih namjetenika pokazali radikalnim
uporitima. Mao je kao privremenog saveznika takoer ukljuio i
nacionalnu buroaziju. Prema tome, samo se mala oligarhija protivi
nacionalnoj nezavisnosti i drutvenom preobraaju. Ona se sastoji od
velikih zemljoposjednika i bogatih poslovnih ljudi, te politiara koji
djeluju u interesu meunarodnog kapitala. Oni se moraju ukloniti s
poloaja vlasti. Partija za taj zadatak moe mobilizirati praktiku po-
.drku cijelog stanovnitva.
Tamo gdje ne postoji odgovarajua lenjinistika partija, zadatak
moe ispuniti VOjska. VOjska je strogo disciplinirana organizacija, s
jedinstvenim ciljem. Prosvijeeno vodstvo moe tu organizaciju pretvo-
riti u instrument napretka. Studenti i oficiri su dvije najmodernije
382
skupine u drutvu. Ako studenti ne uspiju organizirati partiju, vOJll1
oficiri taj zadatak mogu preuzeti na sebe. Oficiri su nacionalisti zbog
syoje obuke. VOjska je najmoderniji sektor drutva zbog svoje funkcije.
Prema tome, oficiri e nasrnuti na zaostalost i korupciju izagovarat
e efikasnu i nacionalnu integraciju. Ako budu angairani u drutveno-
-:politiki sukob zemlje, oni brzo mogu razviti drutvenu svijest, poli-
tizirati se, izazvati oligarhiju i preuzeti vodstvo u politikOj i ekonom-
skoj reformi. Protupobunjenike operacije na selu otvorile su oi peru-
anskoj vojsci. Ona je dobila neposredan uvid u uvjete ivota seljaka.
Uasno iskustvo krvavog kolonijalnog rata natjeralo je portugalske
oficire da zbace diktaturu. Tisue onih koji su gladovali dok je carev
dvor nastavljao prireivati slavlja, prebudilo je savjest etiopijskih
vojnika. U takvim sluajevima, ak ako oficiri nemaju program dru-
tvene reforme prije dolaska na vlast, njihove nove odgovornosti mogu
ih pretvoriti u socijalistike reformatore. Brojni azijski i afriki vojni
prevrati su imali takvo iskustvo.
II. Politika stabilnost
Prvi problem koji treba rijeiti je osvajanje politike vlasti. Sljedei
problem je izbor politikog sistema. Taj izbor predodreuje potreba za
stabilnou sistema. Kao to je Bertrand Russell davno prije uoio:
Moramo ... prije svega osigurati vladu, pa ak i despotsku, i tek kad
se vlada prihvati kao neto normalno, moemo se uspjeno nadati da
je uinimo demokratinom.H Prema tome primarni problem nije slo-
boda, nego stvaranje legitimnog javnog reda.12 Iako je mogue imati
red bez slobode, nije mogue imati slobodu bez reda.
Stvoriti redovnu vladu nije nimalo lak zadatak. Jo tee je stvoriti
demokratsku vladu. Visoka produktivnost rada ne moe se postii
preko noi; ni stabilna politika demokracija. ObOje zahtijeva postup-
nu akumulacijU; prvom je potrebna akumulacija kapitala, a potonjem
politiko iskustvo. U stvari, ako nerazvijene zemlje imaju neku zajed~
niku osobinu, osim siromatva, onda je to politika nestabilnost. Zbog
nje one lome svoje krhke demokratske diktature i zamjenjuju ih di~
ktaturom bilo kOje vrste. esto se isticalo da je politika demokracija
jedno od velikih dostignua buroaskog razvoja. Pogledajmo, meutim,
letimino to se dogaa u veem dijelu buroaske Evrope stoljee i pol
nakon francuske revolucije. Na umu su mi dva desetljea prije prvog
svjetskog rata.
Meuratna politika prolost Evrope sastoji se od vojnih i fai-
stikih prevrata, neprekidnog niza parlamentarnih neuspjeha i potpu-
nog nadomjetavanja demokracje diktaturom u veini evropskih ze-
malja. U toku svog razvoja kapitalizam je proizveo ovu galeriju dik-
tatura i diktatora: 1920. godine admiral Horthy je postao regent
Maarske; 1922. godine Mussolini je umarirao u Rim; 1923. godine
u Bugarskoj je ubijen Sta.mboliski, a njegova vlada je svrgnuta i sli-
jedili su vojni udari Zvenova 1933. godine i kralja Borisa 1934. godine.
General Primo di Rivera uspostavio je svoju diktaturu u. panjolskoj
1923. godine i nakon nekoliko godina parlamentarne demokraci!fe
383

slijedila je vojna pobuna zloglasnog generala Franca 1936. godine.
Nakon dva pokuaja vojnog udara u Grkoj 1923. i 1925. godine, gene-
.ral Metaxas uspostavio je svoju diktaturu 1936. godine. U Litvi je 1926.
godine izvren dravni udar nakon kojeg je slijedio niz parlamentar-
nih reima. Iste godine maral Pilsudski izveo je svoj predsjedniki
udar u Poljskoj, a poslije njegove smrti 1935. godine diktatura je na-
stavljena pod reimom pukovnika. Salazar je doao na vlast u Portugalu
1927/28. godine; kralj Aleksandar je ukinuo ustav i zapoeo diktaturu
u Jugoslaviji 1929. godine. Tek 1933. godine, nakon 21 njemake ad-
ministracije u 14 godina, Hitler se pridruio galeriji evropskih dikta-
tora. Iste godine je Dolfus preuzeo autoritarnu vlast U Austriji. Slijedio
je graanski rat i nekoliko mjeseci nakon toga nacisti su ubili Dolfus~.
Austrija je 1938. godine izgubila svoju ne.za:risnost ~nschlussom. ~a.tYia
i Estonija su proglasile izvanredno stanje l zabramle su sve pol!ticke
partije 1934. godine. Posljednji koji je formalno uspostavio diktaturu
bio Je kralj Carol u Rumunjskoj 1938. godine, ali su Rumunji u stvari
ivljeli u uvjetima politike diktature u toku cijelog meuratnog r~
dobIja, kakogod se zvala partija na vlasti. Parlamentarna demokraCIja
preivjela je samo u onim evropskim zemljama (nezavisnim prije prvog
svjetskog rata) u kojima je politika demokracija, mjerena relativno
sveobuhvatnim pravom glasa mukaraca i odgovornim vladama, po-
stOjala bar jednu generaciju - a obino i vie generacija - prije kriz-
nog trenutka. To su bile Engleska, Francuska, vicarska, zemlje B~ne
luxa i Skandinavije kojima treba dodati prije zavisnu ehoslovacku,
Finsku i Irsku. Te zemlje su takoer predstavljale razvijeniji dio kon-
tinenta (uz izuzetak Italije i Njemake). Jedina vana devijacija od
pravila13 bila je vedska koja nije imala odgovornu vladu do 19~7.
godine. Meutim, u toj je zemlji u pravom trenutku na vlast dosla
socijalistika partija i u . nekoliko sljedeih desetljea vedski socijal- .
demokrati uspjeli su pretvoriti svoju zemlju u jednu od vodeih ze-
malja u svijetu u pogledu i politike demokracije i ekonomskog razvoja.
To ipak nije cijela prolost. ak su i zemlje u kojima je politi~a
demokracija opstala doivjele veliku politiku nestabilnost. U razdobljU
.t919-33. godine vlade su trajale izmeu jedne i dvije godine u Nor-
vekoj, Danskoj, vedskoj, Belgiji i Nizozemskoj. Francuske vla~e
trajale su manje od 6 mjeseci u toku cijelog meur~tnog razdoblja.
Ne zauuje da se ekonomski razvoj gotovo zaustavlO.
Meuratno iskustvo manje razvijenih evropskih zemalja ponovljeno
je u cijelom nerazvijenom svijetu nakon drugog svjetskog rata. U
prva tri desetljea izvreni su uspjeni udari u 19 od 20 latinsko-ame-
rikih zemalja. Drugim rijeima, predali su se s~i osim Me~~ik.a ~oji
je svoj politiki sistem mogao graditi na osnOVI prave socIJal!sticke
revolucije. Politika situacija u afrikim i azijskim zemljama jedva se
razlikuje. . Rjeenje je naeno u zakonskom uspostavljanju jednopartijskog
Nije teko pronai razloge. Ekonomski razvoj i mobilnost, koja se
javlja kao posljedica razvoja, unitavaju stare vrijednosti i drutven~
strukture ne zamjenjujui ih nuno odmah novima. Prvi nacionaim
impuls svake etnike i drutvene skupine je da osigura svoje interese.
Politiki demagozi imaju plodno tlo za svoje djelovanje. Dezintegrira-
jue snage su jake, a napetosti velike; Nejednakost u raspodjeli do-
hotka mnogo je vea u gradu nego na selu i tako industrijalizacija
384
poveava opu neravnopravnost. Meutim, stanovnitvo j~ manje
spremno da prihvati tu nejednakost kao legitimnu. kolovanje. pove-
ava razinu aspiracija, ali z;adovoljavanje novih potreba zaostaje. PO-
litika demokracija se razvija bre od institucionalizacije politikog
procesa. Razvijene zemlje su tek u vrijeme prvog svjetskog rata uspo-
stavile ope pravo glasa, a tom postignuu je prethodilo stoljee raz-
voja. Danas je ope pravo glasa samo po sebi razumljivo, ali tako. n~
funkcionira svugdje. Pritisci nametnuti politici su jednostavno prevel!~1.
I tako se pogaanje i liberalne institucije koje ne funkCioniraju zamJe-
njuju direktivama i autokratskim institucijama koje funkcioniraju.
Ne iznenauje da pod takvim uvjetima jednopartijski sistem najbolje
zadovoljava uvjet stabilnosti. 14 Ako je rije o partiji kOja je vodila bor-
bu za nezavisnost, ona e dobiti praktiki opu narodnu podrku, to
je dragocjeni politiki kapital za poetak. .
Oito, jednopartijski sistem predstavlja i opasnost i priliku. Prvo
opisuje Franz Fanon, a potonje Julius Nyerere. Fanon istie da
partija predstavlja zamjenika administraciji i policiji., i kontrolira mase, ne
da bi se uvjerila da oni stvarno sudjeluju u poslu voenja nacije, nego da bi
ih stalno podsjeala da vlada oekuje od njih poslunost il disciplinu ... Ne-
povezane mase ljudi smatraju se slijepom snagom koju stalno treba provjera-
vati ili mistifikacijom ili strahom od policijske sile. Partija slui kao baro-
metar i kao informacijska sluba. Borac se pretvara u dounika. Njemu su
povjerene ekspedicije protiv sela. Zaetak opozicijskih partija unitava se
batinanjem i kamenovanjem. Kandidatima opozicije pale se kue .. U tim
uvjetima ... partija se ne poziva na odgovornost i 99,99 posto glasova odlazi
na kandidate v1ade.15
Razumljivo je da takva partija ne moe sluiti kao instrument soci-
jalistikeobnove.
Nyerere, s druge strane, istrauje mogunost da jednopartyski si-
stem uini demokratinijim od rivalskih sistema. Ako se dommantna
partija ponaa na tradicionalan nain, vodstvo e b!rati kandidate i oni
e biti automatski izabrani. Narod stvarno nema Izbora .
To znai da nai postupci., u praksi, ugroavaju i demokraciju i jedinstvo;
ako ljudi uvijek prihvaaju ... kandidata kojeg im nudi partijska mainerija,
oni gube svoju stvarnu vlast nad predstavnikom i njegovim djelovanjima.
Ako mu se protive, oni su u opasnosti da podre neprijatelje nacionalnog
jedinstva i unesu rizik u budunost naela koje ele braniti. Doli smo, tako,
u poloaj kada odravanje institucija i postupaka koji trebaju uvati demo-
kraciju i koji su odgovarajui viepartijskom sistemu u stvari uklanjaju na-
rodni izbor predstavnika.16
sistema i davanju pune mogunosti graanima da izaberu svoje kandi~
date. U preliminarnim izborima partij~ki delegati na .region~lnim ~?~
ferencijama pregledavaju popis. ka~dldata., D.va kOJa ~OblJU .naJvlse
glasova postaju (u naelu) kandIdati za opce .Izbore. NJlho~u lzbo~u
kampanju financira drava. Oni su slobodm .da za~?varaJ~ vla~tlte
ideje, ali ne smiju napadati odreene uspostavljene vr1Jednosti drustva
25 Politika ekonomija socijalizma 385
kao to je nacionalno jedinstvo, religijska, etnika i rasna trpeljivost,
i slino.
J ednopartijski sistem se moe zloupotrijebiti. Moe se pretvoriti
u Francov umjesto u Nyererov tip politikog sistema. Meutim, izbor
nije izmeu jednopartijskog i viepartijskog sistema. Izbor je izmeu
politikog sistema kojim dominira buroazija ili etatistika partija i
onog kojim dominira socijalistika partija.
III. Ekonomika prijelaza
Politika stabilnost je jedan od osnovnih preduvjeta za brz i trajan
ekonomski rast. Ona ipak nee automatski dovesti do rasta. Politiki
stabilno drutvo, u stvari, moe imati privredu koja raste sporo. Brzi
rast trai svrhovitu organizaciju. On takoer stvara sile nestabilnosti. S
druge strane, nema nade da e se socijalizam uspostaviti ako privreda
sporo raste. ini se da postoje inherentne suprotnosti u ispunjavanju
tih razliitih ciljeva. Na zadatak je da istraimo kako se ti ciljevi
mogu uiniti konzistentnim i da se meusobno pojaavaju.
Rast znai industrijalizaciju. U zemlji u kojoj su seljaci 70 do 90
posto stanovnitva industrijalizacija predstavlja premjetanje radne
snage iz poljoprivrede u urbana zanimanja. Povijesno iskustvo poka-
zuje (s Jugoslavijom koja moda dri rekord)17 da to premjetanje
moe ii po stopi od dva posto godinje. Zato e biti potrebno raz-
doblje izmeu S i 20 godina da se udio poljoprivrednog stanovnitva
smanji na nekih 60 posto i da zemlja doe u stadij industrijalizacije
s brzim rastom.
U prvoj etapi na najnioj razini razvoja rast e vjerojatno biti spor.
Stopa akumulacije je niska, 10 do 15 posto, a kapitalni je koeficijent
visok, moda ak rastui. Industrijska struktura je nepovoljna; prevla-
dava poljoprivreda koja se sporo iri, a brzo ekspandirajua industrij-
ska proizvodnja predstavlja samo mali udio u bruto domaem pro-
izvodu. Nakon nekog vremena bit e sagraena osnovna proizvodna
infrastruktura, i zemlja e dosei ono to je Rudolf Biani nazivao
pragom ekonomskog rasta. 1B Postoje najmanje etiri razloga zato se
ekonomski rast ubrzava u etapi industrijalizacije. 19
1. Kapitalni koeficijent se smanjuje - to je vea stopa rasta, to
se on bre smanjuje. U prva dva desetljea poslijeratnog razvoja u
Jugoslaviji, na primjer, prosjeni kapitalni koeficijent smanjen je sa
7,5 na S. Vei dio tog smanjenja bio je primjeren promjenama u indu-
strijskoj strukturi: smanjio se udio kapitalno-intenzivne industrije.
2. Troak kapitala po jedinii proizvoda smanjuje se iz jo jednog,
mnogo drugaijeg razloga. U stacionarnoj privredi sve se investicije
upotrebljavaju za zamjenu istroenih kapitalnih dobara. Sto je vea
stopa rasta, to je manji udio zamjene u investicijama i nii troak za-
mjene po jedinici proizvodnje. Ako je stopa rasta 10 posto godinje,
praktino sve bruto investicije (vie od 95 posto) koriste se za stvaranje
dodatne proizvodnje i troak zamjene po jedinici proizvoda se smanjuje
na sedminu od svoje vrijednosti u stacionarnOj privredi. Privreda se
ponaa kao da je troak kapitala oko nule. 20
386
3. Rast globalne produktivnosti faktora koreli:an j~. s rastom ut;~
aka faktora. to se bre poveavaju utroci, to Je b~Zl. rast kO?I~~~
.rane produktivnosti faktora (tehnoloki progres). Ef~kti S;t znacaJm ..
4. Porast udjela industrijske proizvodnje .koj~ ~oze b:z.~ ekSpan?l-
rati poveava privrednu sposobnost apsorb.lra~Ja .!n~estiCl~a:. DrugIm
rijeima, privreda moe produktivno apsorbIrati VIse mve~tiClJa,. ~?ve:
ava se marginalna efikasnost investicija (uz danu stopu mvesticlJa) 1
tako privreda moe dosei viu stopu rasta. . . . . .
Ta etiri efekta (neki od njih se preklapaJU). dJelUJU 1 u. l:,tom
smjeru: to privreda bre raste, jo je lake ubrzati rast. l! etapI md~
strijalizacije udio se investicija u brut~ nac!onalnom prOlZV??U moze
poveati do 30-40 posto i u tom slucaju ce stopa rasta bIti oko 10
posto godinje: .
Ne iznenauje to je poetak najtei. Ka? je poljop~v.reda daleyko
najvei proizvodni sektor, ekonomski rast pnJe svega OVISI o tome sto
se dogaa u poljoprivredi. Prvi korak je u tome d~ se pr?vede .agr~rna
reforma kojom e se ukloniti parazitski vlasnici .1 ze~lJa ?ati omma
koji e je eljeti obraivati. Velika ima~ja .s~ morajU s~~yuva.ti ugla.vnom
kao komercijalni proizvoai za domace 1 Izvozno tn:~ste. ~ kao tezgra
tehnolokog napretka. Organizacijski e se oni prOmijemti u drzayna
ili samoupravna poljoprivredna gospodarstva. OSl~ tog~, preraspodjela
zemlje bi trebala omoguiti svim seljakim domacllstvima ?a po~~anu
sposobni proizvoai. Proirene poljoprivredne. ,:sluge, zasItne CIJene,
osiguravanje marketinkih usluga, t? ~ uklo~lti ek~I?I?atat~rs.ke po:
srednike, program kooperacije i polJopnvredm kredIti IscrpljUjU prvI
skup mjera ekonomske politike. . . .
Prednost ima osiguranje produktivne zaI?os~eno.sti poIJopr;~redne
radne snage, to e podmiriti potrebe hrane l vjerojatno stvo~ti D:ek.e
vikove. Znaajan dio raspoloivih investicijskih. sred~tav~ ~skonstit
e se u poljoprivredi. Irigacijski i melioracijskI prOJekti. ce pove-
ati povrinu obradive zemlje i poboljati e~.e.Ulag~n}e ? tvor-
nice za proizvodnju poljoprivred~ih ~troje~~, .gnoJlv~! p.esti~;da l mse~
ticida predstavljaju prirodni .pocetnl sta?lJ md,:~tr1J.ahzac~Je. R~stuca
kupovna mo seljakih domacmstava, kOJa su pnJe ~~v.otar~a~ OSlgU~~t
e iroko trite za jednostavna potrona dobr~. Pr?Sl~,?,anJe md~strl!e
potronih dobara i industrije ~a opsk~b~ ~apl~~l~lh 1 mterm~dlJarn~h
dobara poljoprivredi te gradnja cesta 1 zelJezmc~lh pru~a OSIgurat .ce
trite za graevinske materijale, metalur~e pro~z:rode 1 ~ruga prolZ-
vodna dobra. Sve veu proizvodnju morat ce pratiti sve veca prOizvod-
nja energije. Industrijali:z:acija ? postupn~ d.obiva~ zamah.. .
Da bi se iskoristili SVl razvoJ m potencl]ah zemlje, morat ce se upo-
trijebiti centralni mehanizam planiranja. Njeni vaniji instrumenti e
biti nacionalni investicijski fond i fizika alokacij~ ~aspoloi~ih res;trs~
na kljune projekte. Centralno planiranje dopunJuJ~ se reglOnalmm 1
lokalnim razvOjnim inicijativama koritenjem lokal~ih sredst~va. .
Vlada mora kontrolirati financijske tokove i vanjsku trgovrnu d~ bl
ispravno usmjeravala i kontro.lir~la .tri~u privre?u. K0D:trola vc:nJs~e
trgovine zahtijeva strogo pracenJe l nekl SIstem lzdav~Ja d?pu~tenJa
za strateki vane uvozne i izvozne ~.okove. Ko~trol~ fman~lJ~~lh to-
kova zahtijeva potpunu nacionalizacIJu banaka l oSlguravaJuclh dru-
tava.
25' 387
 Za razliku od toga, nije nuna potpuna nacionalizacija proizvodnog
sektora ekonomije. Niti je ona izvediva. Mnogi posjednici - nacio-
nalna buroazija kako ih je nazivao Mao - ~oji e morati aktivno
kooperirati sa socijalistikom partijom, posjeduju inae izuzetno oskud-
no struno i organizacijsko znanje i ne treba nacionalizacijom izazivati
njihov otpor. Otkupljivanje korporacija u stranom vlasnitvu trai fi-
nancijska sredstva koja su potrebna za razvojne svrhe. S druge strane,
moe se pokazati neizbjenim nacionalizirati jedan ili dva strana kon-
cerna - kao naftna polja ili rudnike bakra - koji su previe rentabilni
i vani za ekonomsku nezavisnost zemlje da bi bili izvan pune nacio-
nalne kontrole. to se tie ostalih, parlament moe. obavezati strane
koncerne da na direktorske poloaje imenuju dravljane zemlje, da .
uvedu soudluivanje u poduzea i koriste dansku metodu uspostav-
ljanja radnikih fbndova koji e stvarati dodatna investicijska sredstva
a ujedno e se potiho socijalizirati proizvodni kapital. Strana poduzea
nee moi protestirati jer e se isti proces odvijati i u njihovoj mati
noj zemlji.
U poetnoj etapi e se privreda, prema tome, sastojati od nekoliko
tipova proizvodnih poduzea. Drava e posjedovati malo velikih poljo-
privrednih dobara, proizvodna i prometna poduzea i rudnike. Postojat
e odreeni broj proizvoakih i potroakih zadruga. Bivim privatnim
imanjima koje nije preuzela drava, upravljat e seljaci. Brojna mala
samoupravna poduzea izvan poljoprivrede spontano e stvarati rad-
nici ::- iz posrnulih privatnih poduzea. Veina poduzea e ostati pri-
vatna, ali Ge se drutveno transformirati preko suodluivanja i radni
kih fondova. Obiteljska poduzea - radnici na selu, obrtnici i mali
trgovci u gradu - koja su daleko najbrojnija, dopunjuju tu arenu
poetnu vlasniku strukturu.
Istodobno postojanje pet razliitih vlasnikih sektora ini zadatak
upravljanja privredom izuzetno sloenim i vrlo delikatnim. Drutveno-
-ekone>mska ravnotea je oito vrlo nestabilna. Cilj ekonomske politike
nije da odri ravnoteu koegzistencije, nego da kontrolira dinamiku
promjene. Privatni sektor, koji je preteno korporativan i u vlasnitvu
pojedinih porodica, nastojat e nametnuti kapitalistiki razvoj. Ako se to
spreava represivnim mjerama, najvjerojatniji ishod je etatizam. Nje-
gova vlasnika osnova je dravni sektor. Samoupravni sektor nije samo
najmanji, nego i najslabiji. Mora proi mnogo godina prije nego seljaci
naue kako da upravljaju svojim gospodarstvima, a radnici poduzeima.
U meuvremenu njihova efikasnost mora biti visoka. Plae mogu biti
nie nego u privatnom ili dravnom sektoru, to odvlai najbolje radnike
i organizatore u ta dva p.otonja sektora. Izgradnja socijalizma moe pre-
ivjeti jedino ako partijska organizacija dobro radi. Crveni strunjaci
odlazit e na poljoprivredna dobra i u poduzea da im pomognu u
poslovanju i radit e i ivjeti zajedno sa svojim drugovima radnicima i
seljacima. lanovi partije e odravati soudluivanje u privatnim podu-
zeima i, naravno, lanovi partije e upravljati dravnim poduzeima.
Dosad bi trebala biti jasna dinamika sistema. Sredstva nacionalnog
investicijskog fonda koristit e se prije svega za razvoj starih i osniva-
nje novih dravnih poduzea. U ta poduzea bit e uvedeno suodluiva
nje i ono e pomoi da se zaustave etatistike tendencije. Suodluivanje
e se openito proirivati i razvijati prema samostalnom radnikom u-
388
pravljanju. Generalnog direktora imenovat e vlada i njemu se moe
dati ograniena mo veta, ali e ostatak organizacije biti osnovan na rad-
nikom upravljanju. Privatni sektor e se takoer razvijati i mogu biti
osnovana nova poduzea. Meutim, to e bre rasti korporativna po-
duzea, to e ona bre biti socijalizirana. Suodluivanje e se tu takoer
iriti i sa zaostatkom e slijediti razvoj u dravnom sektoru. Na kraju,
samoupravni sektor e se iriti, imat e tehniku i financijsku podrku
i porast e njegova relativna efikasnost. Tri sektora e biti usmjerena
na institucionalno konvergiranje prema jednoj jedinoj samoupravnoj
privredi. Za ispunjavanje zadatka potreban je rok od jedne generacije
ili neto dulji.
Radniko upravljanje je neophodna osnova za socijalizam. Ono nije,
meutim, samo po sebi socijalizam. Druga dva elementa su: odgovara-
jue politike institucije i odreena minimalna razina ekonomskog raz-
voja ili produktivnosti. Pretpostavlajui da je potonji. ograniavajui
faktor, pogledajmo s kakvom vremenskom perspektivom se suoava
nerazvijena zemlja. Ako na poetku poljoprivrednici ine 80 posto
ukupnog broja stanovnika trebat e 15 godina da dostigne etapu brze
industrijalizacije. U meuvremenu, per capita proizvodnja e rasti
po prosjenoj stopi od, recimo, tri posto godinje, i do kraja razdoblja
e se poveati oko 120 posto. U etapi industrijalizacije, stopa rasta
se moe poveati do oko sedam posto per capita.22 Ako se kao razina
razvoja uz koji je mogu politiki i drutveni znaajan socijalizam uzme
razina razvoja koji je prevladavao u Zapadnoj Evropi 1939. godine,
tada e uz pretpostavljenu stopu rasta trebati oko 30 godina da se
dostigne ta razina. Prema tome, uz neto povoljnije uvjete, za prijelaz
u socijalizam siromanoj azijskOj ili afrikoj zemlji trebat e oko 45
godina. Meunarodna pomo moe skratiti to razdoblje. Najvaniji
zakljuak koji se moe izvui iz te provizorne raunice je da socijali-
zam nije, ak ni za najsiromanije zemlje u svijetu, daleka i nedostina
utopija. Oni koji su poeli prijelazni proces mogu se nadati da e ga
vidjeti dovrenog.
IV. Politika prijelaza
U nerazvijenoj zemlji stare lojalnosti su velike, a konsenzus mali.
Stanovnitvu su rijetko poznate mogue alternative. Mora se poduzeti
zadatak drutveno-politikog integriranja zemlje. Mora se izgraditi eko-
nomski i politiki sistem. Vlasti je potrebna legitimnost. U laissez-
-faire situaciji, stoljee politike nestabilnosti, udara i protuudara,
okrutnih klasnih sukoba i, moda, graanskih ratova moe proi prije
nego se postigne stabilna buroaska demokracija. Latinska Amerika je
tipian primjer. Drutveni trokovi takvog procesa su previsoki,a
razdoblje predugo da bi se mogli tolerirati. tovie, konani ishod ne
zadovoljava pOvijesne mogunosti nae epohe. Raspoloiv je meutim,
j
alternativni put: stvaranje vodee partije. Njen glavni instrument je
socijalistika ideologija. Svako drutvo ima svoju ideologiju. Jedina
je razlika (iako osnovna) u tome da je, u ovom sluaju, ideologija, ja mi-
slim kombinacija nekih osnovnih ljudskih vrijednosti i drutvene teorije
koja omoguuje da se te vrijednosti ostvare. Socijalistika ideologija os-
389
posobljava partiju da stvara iroki pokret, da povee zajednicu, da joj da
potrebnu svrhu i samopouzdanje za socijalistiku obnovu. Budui da se
ideologija ne moe lako mijenjati, kada se vrsto uspostavi, socijali-
stika ideologija postaje automatska kontrolna snaga za aktivnosti
sukcesivnih vlada i partijskih vodstava. Psiholozi tvrde da iskustvo iz
djetinjstva vri osnovni utjecaj na kasniji ivot odraslog ovjeka. Povi-
jest, ini se, pokazuje da ideologija uspjene revolucije formira svijest
mnogih kasnijih generacija.
Bitna je uloga vodee partije da djeluje na odgovarajuu politiku
socijalizaciju. To je najtei zadatak koji treba postii u prijelaznom
razdoblju. Jo premalo znamo o procesima koji su unutar toga sadrani. .
Kad vlada ne uspije u ispunjavanju zadatka, a ostane na vlasti, ona e
degenerirati u puki mehanizam vlasti iji je jedini raison d'etre da se
neogranieno perpetuira. U takvom sluaju e socijalizam biti zamije-
njen manipulacijom. Zbog toga je od neke vanosti jasno razdvojiti ta
dva procesa. U tome se oslanjam na studiju ure unjia.24 U pogledu
metoda, socijaliziranje znai uenje drugih kako mogu misliti, ocjenji-
vati i djelovati; pruanje openito prihvaenih injenica i kriterija; upo-
zoravanje na alternative; navikavanje na metodoloke sumnje; davanje
argumentiranih izjava; i izgraivanje racionalne vlasti. ManipuIcija, s
druge strane, znai navoenje da se misli, ocjenjuje i djeluje na propisa-
ni nain; pospjeivanje umjetnog prihvaanja onoga to je inae nepri-
hvatljivo; uklanjanje alternativa; zabranjivanje sumnje ak u sumnji-
vim pitanjima; bezrazlono osuivanje; i nametanje neracionalne vlasti.
U sadrajnom smislu socijaliziranje znai suzdravanje od nametanja
ispravnog rtliljenja; predlaganje ideja; moda nesvjesno irenje za-
bluda; prenoenje znanja; uspostavljanje odnosa uzajamnog uenja i
davanje istine kao poruke. Manipulator, naprotiv, navodi druge da
misle ono to on eli da misle; namee ideologiju; svjesno iri lai i
poluistine; stvara vjerovanja; uspostavlja odnose vlasti i nudi svoje
objanjenje kao istinu. U odnosu prema svrsi socijalizator eli
da ostali znaju sve elemente o problemima; da povea znanje svojih
subjekata; da razvije osjeaj i potrebu za slobodom i osobnim dostojan-
stvom. Manipulator, s druge strane, smjera da navede druge da vjeruju
da je ono to on misli za njih dobro i da ogranii racionalne opcije
svojih objekata; za njega su sloboda i dostojanstvo neugodni. Socijali-
zator je motiviran da objasni svoje stavove, da razvije ukuse i potrebe
javnosti; da povea: mogunosti drugih i da ih pripremi za samo-
odreenje. Manipulator pokuava da potkrijepi ili promijeni postojee
stavove; da iskoristi ukuse i potrebe masa; da ojaa svoju vlast i da
druge pripremi za trenirana prilagoavanja. Na kraju, posljedice socija-
lizacije su' slobodan. uin i nezavisno miljenje; posljedice manipulacije
su ograniena svijest i zavisnost. Kao i obino, mnogo je lake napraviti
jasno pojmovno razlikovanje nego formulirati politike koje e poticati
socijalizaciju. i sprijeiti manipUlaciju. No, kako god teak, zadatak ima
temeljito znaenje da' se shvati da dva stava nisu identina i da ima
mjesta za racionalno djelovanje.'
Drutveno-politiki sistem postie globalnu drutvenu orijentaciju
i rjeavanje problema na etiri razliita naina. Lojalnost stvara identi-
fikaciju sa sistemom i proklamiranim ciljevima. Zakonima se regulira
390
rutinsko ponaanje graana. Samo izuzetno, u ekstremnim situacijama,
politika vlast upotrebljava silu. U tom slijedu lojalnost je presudna
jer daje legitimnost svim drugim postupcima. I lojalnost je rezultat
zajednike ideologije. Ako se slijed obrne, izgradnja socijalizma pred-
odreena je na neuspjeh.
U vie tehnikom smislu, poetna etapa zahtijeva strogu centrali-
zaciju. Ljudski i materijalni resursi su izuzetno oskudni. Ekonomske
i politike alternative su malobrOjne i proste. Ciljevi su poznati i
problem koji treba rijeiti je kako sustii razvijenije zemlje to je bre
mogue. Potrebni su politiki resursi oslanjanja na vlastite snage i
odlunost za uspjeh. Oita strategija je da se malo obuenih ljudi kon-
centrira u vladine agencije i da im se dopusti da ponu proces eko-
nomskog rasta i obrazovno-kulturnog razvoja. Ipak, istog trenutka kad
.novi centralizirani aparat pone funkcionirati i kad se sistem pokrene,
politika bi se morala okrenuti i morala poeti dugoronu decentraliza-
ciju. Centralizacija je privremeno pomono sredstvo, a ne stalan obra-o
zac. Lokalna i individualna inicijativa najbolje radi u decentraliziranoj
sredini. Drutveni instituti mogu i trebaju potpuno iskoristiti dobitke
u efikasnosti stvorene na taj nain.
Ope je poznato da ekonomska i politika centralizacija stvara
odreene interese i moe biti krajnje teko da se tok preokrene kada
se birokracija ukopa u svojim poloajima. Drutveni planeri imaju naj-
manje tri zatitna sredstva na raspolaganju. Prvo je lokalna samo-
uprava. Centralizacija 'na nacionalnoj razini znai centralizaciju vanih
odluka. To je potpuno konzistentno s lokalnom autonomijom u svako-
dnevnom poslu. Nadalje, samouprava, kada se uspostavi, ima svoje
odreene interese koji djeluju kao izjednaavajua sila.
Drugo je suodluivanje. Od samog poetka bit e jasno da je su-
odluivanje samo prvi korak .. Tu sindikati mogu odigrati vanu. ulogu.
Izgrauje se program postupne organizacijske promjene i svaki dru-
tveni plan sadri korak dalje prema samoupravljanju. Openito, orga-
nizacijski obrazac u prijelaznom razdoblju nije obrazac institucija nego
obrazac promjene. On je egzistencija vladajue vodee partije koja
obuhvaa uvjerene socijaliste i predane aktiviste, to olakava pro-
mjenu. .
Tree zatitno sredstvo je obrazovanje. Brzi rast zahtijeva .brzi po-
rast u obrazovnim standardima. Socijalistika ideologija inzistira na
kolovanju za svoje vlastito dobro. Stoga dva zahtjeva podravaju
jedan drugog. Povijesno, relativno visoka razina obrazovanja ponekad
je bila konzistentna s politikom autokracijom, kao u faizmu u Nje-
makoj ili staljinizmu u Sovjetskom Savezu. No, to su bile drugaije
sredine. U okruenju radnikog upravljanja, obrazovanje pojaava
demokratizaciju i decentralizaciju. Prije je uoeno da se u nerazvije-
nim zemljama obrazovanje uglavnom pokazuje kao destabilizirajui
faktor. U zemlji koja izgrauje socijalizam, obrazovanje djeluje u smje-
ru proklamiranih drutvenih ciljeva i stoga ima stabilizirajue efekte.
Najvea opasnost s kojom se moe suoiti nerazvijena zemlja kOja
izgrauje socijalizam je klasna polarizacija. Brzi rast generira dru-
tvenu stratifikaCiju. Ako se ona nastavlja bez kontrole, nakon nekog
vremena socijalizam e postati prazno obeanje. Na selu e bogati
seljaci poeti unajmljivati svoje suseljane, zelenai e stjecati zemlju
391
u zamjenu za dugove i razvit e se nova zemljoposjednika klasa. Taj
se proces, meutim, moe relativno lako obuzdati. Nije neophodno na-
cionalizirati zemlju ili zabraniti kupovanje zemlje. Treba samo uvesti
zemljini maksimum koji se odreuje prema povrini zemlje koju pro-
sjeno seosko domainstvo moe obraditi bez unajmljivanja tueg
rada. Zemljini maksimum postupno se poveava kako primjena nove
tehnologije poveava produktivnost rada. To naravno oslobaa suvino
poljoprivrednu radnu snagu, ali industrijalizacija stvara nova radna
mjesta na drugom mjestu. Kao rezultat, raspodjela dohotka na selu se
moe uiniti gotovo idealno ravnomjernom. 25 - stano revidiraju, kontroliraju, poboljavaju i obnavljaju socijalistiku
U gradu e raspodjela dohotka biti jo manje ravnomjerna zbog.
prijeteeg odlaska strunjaka i kvalificirane radne snage u razvijene
zemlje. SOCijalistika zemlja ne moe zatvoriti svoje granice. Ako su
plae visokokolovanih strunjaka preniske, oni e emigrirati. Sodja-
liziranjem direktora radniko upravljanje ih ini spremnijim da prihvate
relativno niske plae. Isti pritisak prenosi se navie prema drav-
noj birokraciji.
Tvorniari i bankari ne predstavljaju veliku drutvenu opasnost
jer ih ima vrlo malo. Osim toga, banke su nacionalizirane, a u tvorni-
cama se u uvjetima postupne socijalizacije razvija radniko upravljanje.
Osnovni izvor bogaenja u nerazvijenim zemljama je korupcija i pri-
vatno prisvajanje javnih fondova. Visoki dravni funkcionari primaju
goleme plae koje mogu biti i 200 puta vee od prosjenog dohotka
u poljoprivredi. Stoga glavna drutvena opasnost dolazi od dravne
birokracije i politikih voa. Sto se moe uraditi da se smanji ta
opasnost?
Ve je istaknuto da jednopartijski sistem ne znai nepostojanje
politikog izbora. Za svako mjesto u parlamentu kandidati se natjeu.
Ministarski poloaji su podloni rotaciji. Vlada mora biti odvojena od
partije. Politike voe ne smiju sudjelovati u aktivnostima kao to su
iznajmljivanje kua iiI zemlje i eksploatacija tueg rada; oni ne smiju
imati nikakvog udjela niti zadrati direktorski poloaj u postojeim
privatnim poduzeima. Plae vodeih kadrova mora odreivati parla-
26
ment, a one se moraju vezati uz radnike plae. Na kraju, mediji jav-
nog infonniranja moraju ispunjavati svoju funkciju pruanja istinitih
infonnacija, obrazloenih suprotstavljanja razliitih pogleda i drutvene
kritike - nairoko priznat opasan popis zahtjeva, ali ne nemoguih ili
nepoznatih. Ako revolucija pone takvim programom, ona ima izglede
da ga ispuni. Povijesni neuspjesi i zastranjivanja koja se mogu navesti
bili su povezani s revolucijama u kojima su nedostajali neki vitalni
elementi ovog programa.
Kad napustimo laissez-faire pristup i izaberemo svrhovit model
drutvenog razvoja, ne moemo oekivati da e se ciljevi automatski
ostvariti spontanom igrom drutvenih snaga. Potreban nam je po-
uzdan instrument drutvenog upravljanja. To je vodea partija. Takva
partija je bila nuna u uspjenoj borbi za nacionalnu nezavisnost i za
osvajanje politike vlasti. Neophodna je i za odravanje politike sta-
bilnosti. Sada vidimo da je potrebna i za socijalistiki preobraaj. Bez
nje se nerazvijena zemlja ne moe nadati da e izgraditi socijalizam.
Teorija vodee partije, prema tome, ima presudnu ulogu u teoriji prije-
laznog razdoblja.
392
Kao i druge institucije u prijelaznom razdoblju, i vodea partija
je podlona brzoj promjeni. Nasuprot tradicionalnim politikim parti-
-jama, njena glavna svrha je da se uini nepotrebnom to je prije mo-
gue, da se uniti radi stvaranja drutva u kojem e politike partije
kao organizacije za osvajanje vlasti nestati. Ona poinje kao lenjini-
stika partija, prerasta u udruenje politikih aktivista i napokon ne-
staje. Partija nema gotovu formulu za socijalizam koju bi se moglo
samo primijeniti slamajui razliite neprijateljske otpore. Stvar je
drutvene prakse i znanosti (odatle znanstveni socijalizam) da nepre-
teoriju. Sama partija mora obavljati ove etiri funkcije (ili dva para
komplementarnih funkcija): prevladavanje povijesno naslijeenih su-
protnosti i moralno i politiko integriranje drutva te prevladavanje
politikih sukoba na tlu socijalizma i izgradnje demokratske kulture.
1. Prevladavanje povijesno naslijeenih suprotnosti i sukoba. Ne-
razvijena zemlja e vjerojatno biti etniki i jezino vrlo heterogena.
Razlike izmeu Sela i grada su goleme; isto tako velike su razlike iz-
meu intelektualnog i fizikog rada. Brzi rast stvara brz drutveni
preobraaj s mnogo razornih efekata. U takvoj situaciji velikih po-
tencijalnih i stvarnih napetosti, nepotpune izgraenosti institucionalnog
sistema i brzih i intenzivnih promjena, drutvo trai organiziranu snagu
koja e djelovati stabilizacijski i koja e moi kontrolirati i usmjeravati
sve te sloene procese.
2. Moralno i politiko integriranje drutva. Dok je prva funkcija
ograniena na uspostavljanje proste drutvene ravnotee kao osnovnog
uvjeta za funkcioniranje bilo kojeg drutvenog sistema, sada je problem
uspostavljanje stalne drutvene integracije koja je osnova za drutvenu
samoreprodukciju. Poznato je da u svakom drutvu funkciju te vrste
imaju vrijednosti. Takoer je poznato da su vrijednosti povijesna iIi
drutvena kategorija i da stoga u heterogenom drutvu moe istodobno
postojati vie, moda ak i konfliktnih, sistema vrijednosti. Vrijednosti
su vaan inilac drutvenog ponaanja, ali nisu i jedini. Drutveno po-
naanje je sloeni sistem drutvenih reakCija pojedinaca i skupina
uvjetovanih naslijeenim i steenim sistemima vrednovanja i pdredod-
bama o etikim i egzistencijalnim komponentama ljudskog ivota i
osobnim iskustvom i nainom tumaenja simboline komunikacije. ak
i kad stvarni interesi pojedinih drutvenih skupina nisu suprotni, II
heterogenom drutvu moe lako doi do onemoguavanja komuni-
kacije, to se tada moe iskoritavati na razliite devijantne an-
ine. Ta mogunost se poveava kad su interesi stvarno kontradiktorni
ili kad ih razliite skupine takvima smatraju.
Drutveno ponaanje odreeno je drutvenim karakterom. Da bi
bilo koje drutvo opstalo, napominje Erich Fromm, ono mora for-
mirati karakter svojih lanova tako da. oni ele uiniti ono to moraju
uiniti: njihova drutvena funkcija mora se u njih ugraditi i preobraziti
u neto to ine iz svoje unutranje potrebe, a ne zbog prisile.'27 Dru-
tveni karakter internalizira vanjske potrebe i tako fiziku, intelek-
tualnu i emocionalnu energiju ljudi usmjerava na zadovoljavanje po-
treba konkretnog drutveno-ekonomskog sistema.28 U tom kontekstu
moe biti korisno razlikovati etiri razliita tipa karaktera. Tradicio-
nalno orijentiran karakter nalazimo na selu, u onim malim naseljima
393

gdje svatko poznaje svakoga, gdje je razina obrazovanja niska i dodir
s vanjskim svijetom slab, a ljudi jo ive u primarnim grupama. Razvoj
kapitalizma stvorio je individualistiki karakter. Pojedinci su izolirana,
egocentrina i emocionalno siromana bia. Birokratski etatizam i rela-
tivno dugo razdoblje politikog monopola vodeih kadrova uz konformi-
zam koji su nametnule snage dravne sigurnosti, dovodi do razvoja
kolektivistikog karaktera i odgovarajueg mentaliteta. Pojedincima
nedostaje nezavisnost i osobno dostOjanstvo, osobnost nestaje u kolek-
tivu, poslunost i konformizam su glavne vrijednosti. S tim u vezi mogu
se uoiti tri vane injenice:
a. Prijelaz iz jednog sistema vrijednosti u drugi, ili ire, iz jednog
u drugi drutveni karakter nije trenutaan; U meuvremenu nastaje
razdoblje anomije kad prijanje norme prestaju vrijediti, a novi sistem
normi jo nije prihvaen ili jo nije izgraen. To su vrlo opasna raz-
doblja padanja drutvenog morala i poputanja drutvene discipli-
ne. Ta razdoblja su to. opasnija to je drutvena preobrazba radikal-
nija. A drutveni preobraaj je funkcija stope privrednog rasta.
b. Oito ni jedan od ta. tri tipa drutvenog karaktera ne moe
posluiti kao osnova za izgradnju SOCijalistikog drutva. Moramo sto-
ga potraiti jo jedan, etvrti tip drutvenog karaktera koji povijesno
jo nije postojao (bar ne u potpuno razvijenom obliku), ali koji se moe
i mora ostvariti.
c. Ako drutvene snage nisu podlone svjesnoj drutvenoj kontroli,
njihov stihijski razvoj vjerojatno e stvoriti ili individualistiki ili ko-
lektivistiki drutveni karakter, tj. ili kapitalizam ili etatizam.
Drutveni karakter koji je u skladu sa socijalizmom moe se na-
zvati asocijativnim karakterom. Asocijativna osoba dostie punu inte-
graciju s drutvenom zajednicom - ali ne na nesvjestan, neosmiljen i
stoga prinudan nain, kao to pojedinci ine u primarnim grupama
nerazvijenih drutava, nego kao slobodna, autonomna osoba svjesnim
izborom koji omoguuju osnovni uvjeti njenog ili njegovog postojanja.
InstituCija koja spontano stvara uvjete za stvaranje asocijativnog ka-
raktera je samouprava u svim podrujima ljudske aktivnosti.
Drutveni karakter je u odreenom smislu samo drugo ime za dru-
tvene odnose. Asocijativna osoba samo je drugo ime za SOcijalistiku
osobu. Stvaranje socijalistikih drutvenih odnosa moe se usporiti ili
ubrzati. Stihijski razvoj sigurno nije najbri razvoj. Razvoj e se ubrzati
ako je drutvo sposobno da stvori jednu avangardu asocijativnih osoba.
Nasuprot eliti, avangarda nije pozvana da vlada nego da djeluje; ne
odvaja se od masa, nego ukljuuje drutveno najzrelije pojedince iz
razliitih jasno artikuliranih drutvenih skupina; ne oslanja se na poli-
tiku vlast - najmanje na policiju - nego na moralni autoritet. U tom
smislu, moralni standardi partijskih lanova imaju odlunu ulogu u
ostvarivanju njene moralno-integrativne funkCije. . u uvjetima ilegalnosti poslije prenose u situacije koje su potpuno raz-
3. Prevladavanje politikih sukoba na tlu socijalizma. Ako ispitu-
jemo povijest uspjenih socijalistikih revolucija, oito neemo nai
pokuaje restauracije. Postoje sukobi i strah, ali rivaiske partije
ne ispituju socijalizam, one ispituju tumaenje SOcijalizma dru-
gih skupina. Od poraene opozicijske radnike skupine u ranom poslije-
revolucionarnom razvoju Sovjetskog Saveza do uhapene bande etvo
rice, ukljuujui Maovu udovicu, u Kini, najopasniji sukobi izrastaju
394
.1
unutar obrasca nekapitalistikog razvoja. Tradicionalne lenjinistike
partije, prije svega usmjerene prema osvajanju vlasti i vjerujui u jednu
jedinu i objelodanjenu istinu, slabo su bile pripremljene da rjeavaju
te vrste sukoba. U sloenim uvjetima osvajanja vlasti, pokazuje se
da je formalna jedinstvenost potpuno nedovoljna. Stvarna jedinstvenost
trai punu demokraciju, a demokracija znai i slobodu neslaganja. Da
bi bila djelotvorna, partija mora svakom lanu omoguiti da izrazi svoje
miljenje i tada obavezati sve lanove da odluku veine provode u
djelo. To je bilo prvotno znaenje naela demokratskog centralizma
prije nego je degenerirao u autokratsku vlast vodstva: da se odluke
donose demokratski, a provode centralizirano. Meutim, ni u svom
prvotnom znaenju to naelo nije dovoljno i. njegova degeneracija je
sigurna. Manjina ne smije sprijeiti akciJu, ali je nitko ne moe prisiliti
da se odrekne svog miljenja. tovie, ona mora imati priliku da u po-
voljno vrijeme ponovo pokrene to pitanje. Sve su inovativne sku-
pine - ukljuujui same revolucionarne partije - poele kao
manjinske skupine. Ako partija treba preivjeti kao socijalistika par-
tija, nikada se ne smiju zaustaviti dijalozi. i slobodna razmjena ideja. 29
Da bi partija uspjeno obavljala svoju temeljnu funkciju, ona mora
biti vrsta organizacija politikih aktivista. Da bi bila vrsta, ona mora
biti bitno jedinstvena. A da bi bila jedinstvena, mora biti duboko demo-
kratina. Taj zakljuak nas dovodi do etvrte funkcije.
4. Izgradnja demokratske kulture. Nerazvijena zemlja nema iza sebe
stoljea mirnog razvoja kao nacionalna drava u kojoj se demokratska
. kultura graana mogla formirati postupno. Ona si ne moe dopustiti
luksuz produljivanja razdoblja procesa izgradnje demokratske kulture
na sljedea stoljea. Istovremeno, oito je da demokracija ne moe
funkcionirati ako graani ne koriste svoja demokratska prava na odgo-
varajui nain. Ili nema kritike, ili kritika degenerira u divlje neodgo-
vorne napade.
Protivljenje kritici javlja se vrlo rano u radnikim partijama. U tom
pogledu karakteristina je Engelsova reakcija prije vie od 80 godina:
Radniki pokret se temelji na najotrijoj kritici postojeeg drutva.
Kritika je njen vitalni element; kako onda on sam moe izbjegavati
kritiku, pokuavajui zabraniti proturjenosti? Da li je za nas mogue
da od drugih traimo slobodu govora za sebe samo zato da je iznova
eliminiramo u naim vlastitim redovima?30Istovremeno partija, kao
i svaka birokratska organizacija, nuno stvara otpor kritici (opravda-
vajui ga na temelju zajednikih interesa borbe i opasnou da nepri-
jatelj koristi svaku slabost). to je organizacija vie centralizirana,
to je takav otpor jai. To vrijedi za legalnu partiju, kakvu je Engels
imao u vidu, ali jo vie vrijedi za ilegalnu partiju koja iz nude mora
smanjiti kritiku na minimum. Dogaa se zatim da se navike stvorene
liite.
Odsutnost kritike obino se objanjava time to se kae da nitko
ne voli kritiku i da oni koji su njeni potencijalni objekti nastoje svim
snagama da je sprijee. Meutim, to je samo pola prie. Ti moni poje-
dinci su u manjoj mjeri faktor koji utjee na svoju sredinu, a u veoj mje-
ri su oni sami proizvodi te sredine. Sama sredina je nedemokratina, i
zato ne trpi drugaije, tj. devijantno ponaanje. Ako se kritizira ministar
395
 Qbru moe se uspjeno razbiti jedino politikom snagom koja je bar
vlade, to e se openito shvatiti kao napad na rez lm, socijalizam. djelomino izvan njega. Ta snaga je vodea partija.
Ako vlada propusti da odgovori na kritiku, tada e se pretpostavljati:
da je kritizirana osoba zavrila svoju politiku karijeru i da je kritika, _Njegovanje kritikih stavova i samoupravne inicijative kao osnove'
u stvari, dola iz slubenih izvora i da je prosto predstavljala nagovje- za razVoj demokratskih odnosa i obrazovanja graana u koritenju nji-
taj smjenjivanja. U takvoj sredini pojedinci se ne kanjavaju samo hovih politikih sloboda jedan je od najvanijih zadataka partije.
lanovi partije e taj zadatak najuspjenije rijeiti ako najprije demo-
kada stvarno kritiziraju nego i kad izraavaju neku neuobiajenu ideju
koja se razlikuje od standardnih stereotipa. kratsku kulturu potpuno razviju u svojim redovima.
To ne znai da kritika nestaje, ona se samo mijenja, preobraava.
Ona postaje neodgovorna ili zakulisna, ili oboje. Kad se kritika obes-
hrabruje u svakodnevnim odnosima, ljudi nemaju priliku da se na nju
naviknu. Takva situacija uzrokuje izmiljene, ruilake, nedokazane i .
potpuno neodgovorne kritike pojedinaca i institucija' koje povremeno
izlaze pred javnost. Stovie, intrige, tajne informacije i denuncijacije
zamjenjuju otvorenu demokratsku borbu miljenja. Umjesto da u novi-
nama itaju to ljudi misle, politiki voe moraju angairati policijske
pijune da to saznaju.
U patrijarhalnoj sredini kritiki stav prema vladi smatra se sub-
verzijom i ne moe se tolerirati. Patrijarhalno drutvo nije naviklo da
ocjenjuje argumente; njega usmjeravaju iskljuivo linosti. U 'logici je
to poznato kao pogreka u zakljuivanju argumentum ad hominem.
Sto je nia razina logike kulture i logike discipline ljudskog milje-
nja, objanjava sovjetski logiar Asmus, to je on manje sposoban odi-
jeliti dokaznu snagu argumenta od osjeaja, simpatija i predrasuda koje
mu se nameu.31 Na nesreu, nije rije samo o pogreci u zakljuivanju
zbog niske logike kulture. Zbog realne drutvene situacije, vlast arga-
mentima dodaje takvu injeninu ili iskustveno dokazanu teinu da
logiki sadraj ima samo sekundarno znaenje.
Postoji jo jedan aspekt demokratske kulture: inicijativa. Patrijar-
halna sredina stvara autoritete da bi ih koristila. U istoj mjeri u kOjoj
birokrat eli vlast, patrijarhalna sredina mu je namee. To je zatvoren
i konzistentan sistem. U njemu graanin' ne eli (ili ne zna kako, to
izlazi na isto) koristiti svoja demokratska prava. Kao to se nekad
okrenuo bogu, tako se sada za pravorijek, pomo, obranu okree vioj
instanci. Mene, recimo, sredina prisiljava da budem vlast rekao je
jugoslavenski sekretar opinskog komiteta partije prema navodu novi-
nara S. ukia.Sl! A budui da u siromanoj zemlji dravna administra-
cija tehniki nije naroito efikasna, konzervativni graanin, u stvari, ima
pravo. Da bi se ostvarila prava zajamena zakonom, potrebne su
intervencije.
Proizlazi da se pitanja kritike i samoupravne inicijative ne svodi
samo na dozvoljavanje kritike ili zajamene inicijative po propisu,
iako su to, naravno, presudni preduvjeti. Budui da se moramo baviti
drutveno-pSiholokom strukturom kOja je tradicijom okotala, malo
e se postii tim pasivnim dozvolama. S druge strane, unekritikoj
sredini kritika moe uiniti veliku tetu. U kritiki nekultiviranoj sre-
dini ak i najumjesnija kritika moe se tumaiti krivo i zato iz-
gubiti svoj smisao. Socijalizam je neshvatljiv u sredini gdje graani nisu
nauili da potpuno koriste, uz punu odgovornost, svoja graanska
prava. Graanska prava se ne mogu koristiti u sredini u kojoj postoji
kult linosti, u kojoj nema kritike. I ne moe biti kritike. u sredini u
kojoj se graani ne slue svojim pravima. Birokratsko-patrijarhalni
397
396

Poglavlje 19
Svjetska privreda
u prijelaznom razdoblju
l. Uvod
Nema sumnje u to da je svjetska privreda u ozbiljnoj pometnji.
Ni jedan od njena tri dijela nije izbjegao duboku krizu. Prvi, razvijeni
kapitalistiki svijet, bori se s golemom nezaposlenou koja ne samo
da znaajno umanjuje upotrebu raspoloivih radnih i kapitalnih re-
sursa, nego stvara i duboku demoralizaciju. Drugi, centralno-planski
svijet, preivljava veliko smanjivanje svoje stope rasta i drastino
pogoranje efikasnosti: efikasnost kapitala stalno se smanjuje, a tehno-
loki napredak, uobiajeno mjeren, znatno je nii nego u prvom svijetu.
Vie se ne ispunjavaju ciljevi razvojnih planova, iako se neprestano
snizuju, a glavni cilj - dostii i prestii - zamijenjen je borbom za
opstanak. Trei, manje razvijeni svijet, pogoen je nevoljama prvih
dvaju, a povrh toga prate ga glad, bolesti i irenje jaza u privrednom
razvoju.
Nedovoljnu utjehu prua teoretsko nagaanje da proivljavamo
drugi Kondratijev dol tono 50 godina nakon posljednjeg. Niti crpimo
mnogo pomoi iz poznavanja neposrednih uzroka: slom svjetskog
Bretton-Woodskog monetarnog sistema 1971. godine, rasprostranjene
neuspjele etve 1972. godine i vie nego uetvorostruene cijene nafte
1973. godine s proizlazeom ubrzanom inflacijom. Keynesova terapija
nije uspjela u prvom svijetu. Sve to je ekonomska teorija mogla do-
dati naem znanju bilo je izmiljanje novog termina: stagflacije. U dru-
gom svijetu se administrativno-planski lijek pokazao jednako nedostat-
nim. Beskrajna serija organizacijskih reformi uinila je stvari jo go-
rima. Unutranje tekoe tih dvaju svjetova, prouzroene nesuvreme-
nim drutvenim i ekonomskim ureenjima popraenim stihijskim raz-
vojem na globalnom planu, vodila su do sloma starog svjetskog eko-
nomskog sistema.
Kao posljedice vidimo irei protekcionizam, filozofiju zatvaranja
i praksu stvaranja nevolja susjedu, nacionalne mrnje, rastue sukobe,
oivljavanje hladnog rata i goleme vojne izdatke. ivimo u prilino
neugodnom svijetu, koji je neracionalan, iscrpljujui, nepravedan i pun
rizika. Da li bismo ita mogli uiniti?
Socijalizam znai ravnopravnost, solidarnost i racionalnost (odatle
znanstveni socijalizam). Te tri karakteristike svakako su suprotne
onome to nalazimo u suvremenom svijetu. No, ini se da su one i-
roko rasprostranjene vrijednosti koje daju poticaje za promjenu. Upo-
trijebit u ih da sistematiziram analizu. Racionalnost je vjerojatno u
svaijem interesu. Zato u poeti istraivanjem mogunosti racionalnije nacije i prisutnost nacionalnog suvereniteta.
398
organizacije svjetskih ekonomskih poslova. Ravnopravnost i solidar-
nost su vani za one koji su slabi i eksploatirani, one koji zaostaju.
Ta naela e se primijeniti kod raspravljanja o manje razvijenim zem-
ljama i produbljavanju jaza. Proizai e da moralno naelo ravnoprav-
nosti i solidarnosti pridonosi racionalnoj organizaciji svijeta. Nemoralna
racionalnost i tradicionalna moralnost nisu ureenja koja se mogu po-
dravati za bilo koje vrijeme. Prosvijeeni realizam i pravi idealizam
djeluju zajedno. Zbog toga ima prostora za pozitivnu akciju.
II. Dalji razvoj sistema Ujedinjenih naroda
Ako je ita sigurno o suvremenOm svijetu, onda je to da je on po-
stao integrirana i meuovisna cjelina. On je jo vrlo heterogen, ima
najmanje tri vrlo razliita segmenta, ali su segmenti meusobno ovisni.
Nitko ne moe ivjeti u izolaciji. Udaljenosti bilo koje vrste silno su
smanjene; globus se smanjio. Narodi imaju zajedniko nasljee kao to
su ekosistem, oceani, svemir i vitalni resursi koji zahtijevaju zajedniko
upravljanje. NaGije trguju i meusobno djeluju jedna na drugu na
brojne naine koji zahtijevaju uspostavljanje kodeksa ponaanja i razli-
itih globalnih regulacijskih institucija.
Zajedniki interes i zajedniko nasljee esto se suprotstavljaju
nacionalnim suverenitetima. Ta dva naela su nespojiva, a budui da
se svjetski sistem mora temeljiti na njima, njegov temelj se smatra
prilino nesigurnim.
Meutim, da li je situacija bitno drugaija unutar moderne nacije?
Nacija ima oigledne zajednike interese. No, njeni su graani suvereni
u odreenom vanom smislu. Pretpostavlja se da oni uivaju potro-
aku samostalnost, doputena im je slobodna inicijativa kao proizvo-
aima, imaju pravni integritet (habeas corpus) i mogu se ukljuiti u
politike aktivnosti kao slobodni i jednaki pojedinci. To sve, naravno,
unutar sistema drutvenih, politikih i pravnih normi. Meunarodni
sistem moe biti izgraen na slian nain. Pojavit e se kao poredak
drugog reda ili kao globalni sistem iji su sastavni dijelovi ili pod-
sistemi nacije. Nosioci suvereniteta su graanin na nacionalnOj razini
i nacija na globalnoj razini. Razumljivo da postoje vane razlike izmeu
dvaju suvereniteta, ali razlike uvijek postoje kada prelazimo s jedne
sistemske razine na drugu. Vano je da je sistem sastavljen od funkcio-
nalno meuovisnih dijelova. Formiranje sistema trebalo bi voditi ra-
una o tome da su dijelovi funkcionalno, a ne disfunkcionalno meu
ovisni.
Sistem se moe formirati na razliite naine, a prijanji model ne
mora odgovarati modernoj upotrebi. Janez Stanovnik, sekretar Komi-
Sije Ujedinjenih naroda za Evropu, prikladno je opisao evoluciju svjet-
skog sistema prema stadijima: supranacionalan ili kolonijalan u 19.
stoljeu, transnacionalan ili neokolonijalan od tada, a meunarodan se
tek treba izgraditi.1 Ovdje termin meunarodan znai odsutnost domi-
399
 Raspoloiv mehanizam za uspostavljanje i upravljanje meunarod
nim svjetskim sistemom je, naravno, sistem Ujedinjenih naroda.* On
se sastoji od skupa institucija kao to su Generalna skuptina, Eko-
nomsko i socijalno vijee (ECOSOC), Vijee sigurnosti, UNIDO, FAO,
UNCTAD, Meunarodna organizacija rada, UNESCO, Svjetska zdrav-
stvena organizacija, Meunarodni savez za telekomunikacije, Meu
narodni monetarni fond, Svjetska banka i neke druge. Te institucije
vrlo nalikuju parlamentu i ministarstvima za vanjske poslove, indu-
striju, poljoprivredu, trgovinu, radne odnose, kulturu i obrazovanje,
zdravstvo i komunikacije. Posljednje dvije, M~unarodni monetarni
fond i Svjetska banka, su centralna banka i razvojna banka. U toj
institucionalnoj strukturi vidljivo je nepostojanje kabinetske vlade i
ministarstava financija i obrane. Da li to znai da samo treba dodati
nepostojee institucije da bismo uspostavili svjetsku vladu?
Odgovor je definitivno: Ne! - iako je ideja o svjetskoj vladi pri-
lino esto predlagana u posljednja dva stoljea. Najmanje su dva raz-
loga za taj ne: (a) svjetska vlada bi nastavila dominaciju ekonomsko
i vojno jakih nacija, i (b) to jednostavno nije potrebno.2
Budui da svjetska vlada nije pogodna, trai se alternativno rjeenje
u dobrovoljnim sporazumima na ad hoc meunarodnim konferenci-
jama. Statuti koji se stalno obnavljaju i, posebno, institucije s moi
odluivanja izazivaju bojazan da su priprema temelja za svjetsku vladu
i zato se odbijaju. 3 No, to je non sequitur. Postoji i jasna trea mo-
gunost.
Da bi sistem funkcionirao, neophodne su tri komponente: institucije
za odluivanje osnovane na konsenzusu, tehnike institucije osnovane
na profesionalnoj strunosti i obavljanju profesionalnog rada, te razli-
iti kodeksi ponaanja. Razumljivo, o svakoj novoj promjeni u meu
narodnim dogovorima moraju se dobrovoljno dogovoriti suverene
strane i oni e obavezivati samo one koji ratificiraju konvenciju. Kad
se odreeni broj nacija pridrui novoj konvenciji, ona postaje oba-
'vezna za sve. Sankcije za nepridravanje nisu, naravno, popraene
poliCijskom prinudom, ali se temelje na moralnom neodobravanju i
oduzimanje beneficija koje su posljedica meunarodnog reguliranja. U
posebno ozbiljnim sluajevima neposlunosti slobodan jaha moe se
iskljuiti iz jedne ili vie institucija UN, a u ekstremnom sluaju moe
se iskljuiti iz Generalne skuptine. U takozvanim primitivnim dru-
tvima - koja ne znaju za vladu ili dravu - iskljuenje iz zajednice
je znailo smrt. U modernom meuzavisnom svijetu nemogunost da
* Ujedinjeni narodi (UN) su meunaordna organizacija iji su ciljevi odravanje
mira i. sigurnosti u svijetu, razvijanje prijateljskih odnosa meu narodima i unapre-
ivanje meunarodne suradnje. Radi to uspjenijeg djelovanja UN imaju organe
od kojih su glavni: Generalna skuptina, Vijece sigurnosti, Ekonomsko i socijalno
vijece (ECOSOC), Starateljsko vijece, te specijalizirane ustanove kao to su: Meu
narodna organizacija rada (ILO), Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO),
Meunarodna organizaCija za prosvjetu, znanost i kulturu (UNESCO). Svjetska zdrav-
stvena organizacija (WHO), Meunarodni monetarni fond (IMF), Meunarodna banka
za obno~ i razvoj - Svjetska banka (IBRD), Konferencija UN za trgovinu i razvoj
(UNCfAD), Organizacija za industrijski razvoj (UNIDO), Meunarodna financijska
korporacija (IFC), Meunarodrio .udruenje za razvoj (IDA), Program UN za razvoj
(UNDP), Meunarodni fond za pomoc djeci (UNICEF), Meunarodni savez za tele-
komunikacije (lTU) i ostale.
400
se sudjeluje u meunarodnim aranmanima znai neto slino nacional-
nom samoubojstvu. Beneficije uvijek ukljuuju obaveze i odgovornosti.
Za funkcioniranje modernog ekonomskog sistema ini se da je
neophodan ovaj minimalni skup institucija.
1. Centralna banka koja se brine o kratkoronom prilagoavanju.
2. Razvojni fond koji omoguuje potpunu upotrebu svih raspoloi-
vih resursa na dugi rok.
3. Javna blagajna koja prikuplja novana sredstva za trine i ne-
trine intervencije.
4. Organizacija za plqniranje koja koordinira sve aktivnosti na
ex ante osnovi.
5. Tribunal koH presuuje sukobe meu stranama.
Osim tih institucija i funkcija, iako neto manjeg znaenja, postoji-
i upravljanje hranom i opskrba sirovinama koje fluktuiraju, i apsolutno
i relativno, u odnosu prema nestabilnoj potranji uzrokujui tako divlje
fluktuacije cijena. ..
Dopustite mi da sada gornju opu shemu prevedem u skup insti-
tucija Ujedinjenih naroda.
1. Meunarodni monetarni fond je oigledan kandjdat za svjetsku
centralnu bal1ku. Kao i svaka centralna banka, on mora biti posljednji
izvor zajmova. Ali nasuprot ostalim centralnim bankama, on ne radi s
I poslovnim bankama, nego pomae nacionalnim centralnim bankama;
U toj ulozi, on pomae u uspostavljanju ravnotee platnih bilanci u
nacionalnim segmentima svjetske privrede. Za to on mora imati zako-
nito sredstvo plaanja da bi osigurao nunu likvidnost meunarodnih
financijskih transakcija. Specijalna prava vuenja (Special Drawing
Rights - SDR) predstavljaju mogue zakonsko sredstvo plaanja.
Da bi postalo svjetski novac, papirno zlato, sa specijalnim pravima
vuenja mora se poslovati kao sa svakom drugom valutom. Danas su
specijalna prava vuenja povjerena nacionalnim centralnim bankama.
Sljedei korak je da se osigura slobodan pristup na meunarodno
monetarno trite. Proirivanje funkCija specijalnih prava VUenja sa-
stoji se u tome da ih se povee s razvojnim financijama.
Dopustite da usput napomenem kako jedva postoji sumnja u to da
jedna jedina nacionalna valuta, kao ameriki dolar, moe u budunosti
posluiti kao svjetski novac. Prvo, svjetska privreda raste bre nego
amerika privreda i, iako je potonja jo uvijek najvea nacionalna pri-
vreda koja postoji, ona vie ne dominira globalnom privredom. Izvoz
i monetarne rezerve drugih razvijenih zemalja uzeti zajedno nekoliko
su puta vei nego oni Sjedinjenih Drava. Zatim, svjetska privreda vie
ne moe biti zavisna o hirovima odreene nacionalne privrede. U tom
smislu, ukidanje konvertibilnosti dolara za zlato 1971. godine nije pred-
stavljalo samo kraj odreenim meunarodnim dogovorima, nego i kraj
jedne ere. U prijelaznom razdoblju dolar e biti udrue n s nekoliko
ostalih valuta ekonomski najjaih zemalja u obavljanju uloge svjetske
rezervne valute, koja je do sada pokazala da ima destabilizirajue dje-
lovanje. Na kraju, uobiajeno upravljanje svjetskim financijama zahti-
jevat e zamjenu zlata jedinom meunarodno priznatom rezervnom
valutom. Da li e njena raspodjela biti neutralna ili e se iskoristiti
da djeluje na transfer realnih resursa onima koji zaostaju - to je
tono suprotno bivoj praksi kada je ostatak svijeta financirao najboga-
26 Politika ekonomija socijalizma
401
------------------_._--
tije zemlje - zavisi o stupnju do kojeg e prevagnuti prosvlJeceni
vlastiti interesi i socijalistika naela ravnopravnosti i solidarnosti.4
No, u svakom sluaju o rjeenju e se dogovoriti slobodne i suverene
nacije. . m.eunarodni porez. Porez takoer moe pomoi u zatiti ivotinja od
2. Danas postoje mnogi fondovi UN. Na primjer: Meunarodni
fond za razvoj poljoprivrede, Investicijski fond, Obnovljiv fond za pri-
rodne resurse. Mogu se dodati Meunarodno udruenje za razvoj koje
daje beskamatne zajmove i Meunarodna financijska korporacija kojoj
je cilj da stimulira privatno poduzetnitvo, oboje pridrueni Svjetskoj
banci. Tu su jo specijalni fondovi kao Fond za populacijske aktivnosti
i za kontrolu narkotika. Taj skup fondova ne moe obavljati ulogu Svjet-
skog razvojnog fonda, niti kvantitativno niti prema svojim nakanama;
Meutim, oni su izuzetno korisni i ne trebaju biti zamijenjeni nego na-
dopunjeni. U stvari, Razvojni fond se moe zamisliti kao konsolidaran
i konzistentan sistem razliitih fondova za razliite svrhe. U tom sluaju,
budetski fondovi (kao UNICEF) trebali bi se odvojiti od' razvojnih
fondova u pravom smislu.
Nedavno je Brandtova komisija predloila Svjetski razvojni fond.
To je svakako korak u pravom smjeru, ali bi se njegova funkcija tre-
bala dalje proiriti. Razvoj zahtijeva ulaganje, a za to su potrebne tri
odvojene odluke: regionalna alokacija investicija da bi se postigao
usklaeni ekonomski razvoj svih regija; alokacija meu industrijskim
granama da bi se uspostavila adekvatna industrijska struktura koja bi
odgovarala ponudi i potranji; odluka o apsolutnom iznosu investicija
radi upoljavanja svih raspoloivih resursa. Odluke su pobrojane po
redoslijedu vanosti za svjetsku privredu. Odluke prvog tipa u vezi su
sa odnosima izmeu vie i manje razvijenih zemalja. Ispravljanje
strukturnih disproporcija jednako je vano za nerazvijene i razvijene
zemlje. Iako razvijene zemlje imaju mnogo kapitala i dobar pristup
meunarodnom tritu kapitala, nekako je posebno teko da se zami-
jeni neefikasna tekstilna industrija, da se stvore alternativna radna mje-
sta za suvine poljoprivrednike i da se uine druga strukturna prilago-
avanja. Uz podrku meunarodne kooperacije strukturnih prilagoa
vanja meunarodni fond bi lake mogao obavljati svoj zadatak i tako
znaajno pridonijeti svjetskOj efikasnosti. Odluke o optimalnom iznosu
investicija zahtijevaju visoki stupanj razvijenosti u ekonomskoj orga-
nizaciji i za sada e ovisiti o raspoloivim resursima.
3. Operacije sistema UN financiraju se iz dobrovoljnih i dogovornih
doprinosa zemalja lanica i tako e se nastaviti financirati. No; ima
dovoljno prostora da se taj nain financiranja dopuni sredstvima poreza
koje prikuplja Blagajna UN.
Porez na dohodak, jedan razumljiv instrument nacionalnih poreznih
sistema, vjerojatno se nee primjenjivati na meunarodnoj razini u
bliskoj budunosti. Meutim, postoji mnogo drugih moguih izvora
poreznih prihoda. Vaniji su:
(1) Oporezivanje upotrebe globalnog zajednikog nasljea. Kad bi
ekonomski partneri bili jednaki, a zajedniko nasljee ovjeanstva
neogranieno, porez ne bi imao smisla. Budui da to nije tako, porez
ima smisla. Kako globalne zajednike resurse mnogo intenzivnije isko-
ritavaju razvijene zemlje, transfer resursa poreza pomoi e u uspo-
stavljanju ravnotee.
402
(a) Iskoritavanje ivih morskih ivotinja izvan ekskluzivne zone
(200 nautikill milja od nacionalne obalne crte). Lov kitova i tuljana
_ve je reguliran meunarodni konvencijama. Osim toga, plaao bi se
istrebljivanja.
(b) Upotreba resursa orbitnog spektra, koji se sastoji od elektro-
magnetskog spektra kroz koji se emitiraju radio valovi, i orbita u sve-
miru u kojima su smjeteni sateliti i svemirske platforme. Prvi spektar
ve je popunjen, potonji je jo uglavnom prazan (uz danu tehnologiju,
postoji oko 1000 mjesta, a do 2000. godine nee biti popunjeno vie
od 200 mjesta), ali u oba sluaja korisnika prava stjeu se na osnovi
'prvi doao - prvi posluen' i besplatna su. Nekih 90 posto korisnikih
prava ima 10 posto najbogatijih nacija.5
(c) Promet preko oceana i meukontinentalni letovi.
(d) Iskoritavanje morskog dna i Antarktike u budunosti .
(2) Oporezivanje odvlaenja kvalificiranih kadrova (brain drain).
Procijenjeno je da su - da navedemo primjer - u 1960-im godinama
trokovi obrazovanja visokokvalificiranih imigranata u Sjedinjene
Drave, Veliku Britaniju i Kanadu bili vii od pomoi koju su te tri
zemlje dodijelile nerazvijenim zemljama u tom razdoblju.o
(3) Puno oslobaanje od plaanja poreza nacionalnim poreznim
obveznicima koji su pridonijeli inozemnoj 'pomoU
(4) Participacija UN u nacionalnom oporezivanju alkohola i duhana.
(5) Oporezivanje naoruanja jednako je primjenjivo na razvijene i
nerazvijene zemlje i ima potencijalno korisno nusdjelovanje u smanji-
vanju utrke u naoruavanju. Na 7. specijalnom zasjedanju Generalne
skuptine, Sovjetski Savez je predloiO da se izdaci za naoruavanje
stalnih lanica Vijea sigurnosti smanje poetno 10 posto i da se taj
uteeni dio' usmjeri na razvoj nerazvijenih zemalja. Brandtova komi-
sija je predloila oporezivanje izvoza oruja. Mogunost predstavlja
i oporezivanje vojnih budeta. Povelja o ekonomskim pravima i du-
nostima drava preporuuje svim zemljama da potiu ope i potpuno
razoruavanje i da znaajan dio osloboenih sredstava alociraju kao
dodatna sredstva za nerazvijene zemlje. injenica da ni jedan takav
prijedlog ili zahtjev nije do sada prihvaen ne smije obeshrabriti dalje
napore. Nakon dva svjetska rata mir je postao visoko. cijenjena meu
narodna imovina. Ako nas oporezivanje naoruavanja moe pribliiti
miru, ono e se upotrijebiti. Budui da su svjetski vojni izdaci 30 puta
vei od neto prijenosa financijskih sredstava iz bogatih u siromane
zemlje, to je prilino vaan potencijalni izvor meunarodnih poreznih
prihoda.
(6) Dobrovoljni prilozi za pomo. Generalna skuptina UN je 1970.
godine zahtijevala od svake razvijene zemlje da, u smislu drugog raz-
vojnog desetljea, neto priliv financijskih sredstava nerazvijenim zem-
ljama bude bar jedan posto njihovog bruto nacionalnog proizvoda, od
ega 0,7 posto u obliku slubene razvojne pomoi. Ispunjavanje tog
cilja bilo je razoaravajue: 0,52 posto 1970. godine, 0,39 posto 1979.
godine. Jedino su zemlje lanice OPEC-a te vedska, Norveka i Nizo-
zemska nadmaile taj cilj. Zemlje lanice SEV-a transferirale su samo
0,12 posto svog BNP. Meutim, te brojke nisu razlog za oajavanje.
26 403
Tako dugo dok bar neke zemlje postupaju ispravno, druge e ih slijediti
u svoje vrijeme.
Uspostavljanje Blagajne UN znai multilateraciju pomoi. Multi-
lateralna pomo se openito smatra efikasnijom i pogodnijom od bilate-
ralne pomoi. To, meutim, nije razlog da se potonja ukine. Budui
da je mnogo vjerojatnije da e Engleska pruiti pomo Indiji i Pakistanu
nego, recimo, Boliviji, Francuska svojim frankofonskim partnerima u
Africi, a Sovjetski Savez Mongoliji, Afganistanu i Vijetnamu - nego
mnogim drugim zemljama, iskoritavajui takve bilateralne preferen-
cijale ukupni opseg pomoi moe se znatno poveati. U stvari; ne vidim
razlog zato sredstvo oslobaanja od plaanja poreza ne bi bilo ugra-
eno u meunarodno oporezivanje i tako se dala velika sloboda - i"
poticaj - davaocima da izaberu oblik pomoi i njihove primaoce.
4. Prije 12 godina na jednoj meunarodnoj konferenciji pred-
loiosam prvi put osnivanje svjetske agencije za planiranje OUN.s Ideja
uope nije doekana s odobravanjem. Govornik za razvijene zemlje je
rekao da- to nije izvedivo jer velike sile nee odustati od svoje moi
da utjeu na svjetske odnose. Takoer je reeno da je monolitno cen-
tralno planiranje i opasno i neefikasno (Robinson, Ohlin). Govorei sa
stajalita-treeg svijeta, Mahbub ul Haq nazvao je ideju neugodnom,
nepraktinom i miprihvatljivom. On je zakljUio da nerazvijenim zem-
ljama treba dopustiti da se razvijaju na svoj nain, prema svojim stadi-
jima razvoja, a da ne ovise o unaprijed pripremljenim modelima razvoja
iz centralne agencije.9 Roen i odrastao u nerazvijenoj zemlji, lako se
mogu sloiti s njim. No, pitanje je bilo sasvim pogreno shvaeno.
Moda je zbunjivao naziv koji sam upotrijebio.
Planiranje je, kao i demokracija, rije s mnogo znaenja. Budui da
je Sovjetski Savez prvi primjenjivao planiranje, njegovo centralno,
administrativno, autoritarno planiranje uglavnom se uzima kao obra-
zac. Meutim, to nije tip planiranja koji se moe koristiti u svjetskoj
organizaciji. Potrebno je predvianje, anticipacija i koordinacija. Admi-
nistrativnom davanju direktiva tu nema mjesta.
Sistem UN dosegao je takav stupanj sloenosti da je koordinacija
postala presudna. Nije udno da je, nekoliko godina nakon mog pri-
jedloga, skupina od 25 strunjaka pod vodstvom Al Noor Kassuma iz
Tanzanije, koju je postavila Generalna skuptina na svom 29. zasjeda-
nju, dola do slinog zakljuka. lo Skupina je traila revitalizaciju Eko-
nomskog i socijalnog vijea koje je trebalo postati svjetski ekonomski
forum. Vijeu bi pomagao odjel sekretarijata za razvoj i meunarodnu
ekonomsku suradnju, to je vrsta zavoda za planiranje. Odjel obuhvaa
dva sektora, razvoj i istraivanje i ekonomsku politiku. Pridruen je i
Savjetodavni komitet za ekonomsku suradnju i razvoj. On ukljuujedi~
rektore Meunarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, UNCTAD-a,
UNIDO, ILO, FAO, UNESCO i WHO i sekretare regionalnih komisija.
Tako bi se svjetska organizacija za planiranje sastojala od strunog
zavoda za planiranje i ECOSOC-a kao politikog tijela za odluivanje
i direktora razliitih agencija i komisija UN.
Ako planiranje znai dogovorenu ex ante koordinaciju ekonomskih
aktivnosti, Svjetska organizacija za planiranje (WPO) trebala bi pobolj-
ati sadanju praksu meunarodnog ekonomskog razvoja u sva enri
glavna podruja: financiranje razvoja, stabiliziranje robnih tokova, po-
404
ticanje i stabiliziranje trgovine, savjetovanje i pomo u provedbi pro-
grama. Da bi to uinila, morala bi biti angairana u .ovim aktivnostima
Jcitiram dio svog rada iz 1970. godine): .
(a) Koordinacija aktivnosti postojeih meunarodnih agencija. Pod
koordinacijom mislim zajedniki dogovoren plan akcija. Svjetska orga-
nizacija za planiranje takoer e obavljati funkciju prikupljanja i ob-
rade informacija.
(b) Izrada predvianja razvoja i programa razvoja za UN i t:~i~ru
ene institucije. Nacionalni zavodi za planiranje mogu se udruz1ti sa
Svjetskom organizacijom za planiranje i tako se svjetsko planiranje
moe provoditi na istinski demokratski nain s potpunim informaci-
jama dostupnim svim zainteresiranima. Ne bi se trebala potcjenjivati ni
politiko-obrazovna vrijednost takve kooperacije.
(c) Savjetovanje i pruanje usluga na podruju razvoja, ili na
zahtjev, ili na vlastitu inicijativu. Svjetska organizacija za plani.~anje
trebala bi postati organizacija kojoj se svaka vlada u svako vr!Jeme
s povjerenjem moe obratiti za savjet i pomo. Vei dio posla
vjerojatno e obavljati druge organizacije izvan Svjetske organizacije
za planiranje, ali ona mora osigurati efikasno usmjeravanje zahtjeva.
(d) Predlaganje raspodjele raspoloivih resursa izmeu ~egija i ze-
malja. Program raspodjele postaje operativan kad ga odobr! ECOSOC.
(e) Kontrola rezultata primaoca pomoi i kontrola pona~anja da-
vaoca pomoi.
Da bi zadobila povjerenje i efikasno funkcionirala, Svjetska orga-
nizacija za planiranje mora biti administrativno nezavisna, mora po-
kazati visoki stupanj strunosti i intelektualnih odlika i imati dovoljno
financijskih sredstava. Prvi uvjet je stvar organizacije, drugi zavisi
mnogo od uspjeha istraivanja, a o treem se brine Blagajna UN. .
5. U posljednja dva desetljea dolo je do eksplozivnog razvoJa
meunarodnog privrednog prava, privatnog i javnog. Arbitrana pra-
vila i razliiti kodeksi ponaanja (za multinacionalne kompanije i pri-
jenos tehnologije) isto tu idu. Meunarodno pravo zahtijeva meu
narodni tribunal. Mogui kandidat je ovaj postojei u Hagu. Ne treba
dodavati da se nacionalni sudovi zamjenjuju meunarodnim tribunalom
kada to strane - privatne ili javne - dogovore.
Kada se meunarodni privredni ciklusi dovedu pod kontrolu - ako
ne i uklone - zadatak stabiliziranja tokova hrane i sirovina postaje
izvodljiviji. Mogu se primijeniti, uz odgovarajue promjene, nacionalna
rjeenja - robne rezerve, kompenzatorno financiranje l l za stabiliza-
ciju izvoznih prihoda i zajedniki fond koji je predloio UNCTAD. To
je svakako mnogo lake re.iyn~go uini~i, a i.dogoYyori Sjev:~r-]~.g nisu
do sada biIi posebIilo uspJesmo Meutim, dJelom1cne akc1Je uV1Jek su
mnogo tee i manje efikasne nego one koje se dogovore kao sastavni
dijelovi konzistentnog globalnog programa.
Naporima da se uvede neki red u entropine meunarodne eko-
nomske odnose esto se prigovara da spreavaju slobodan tok robe,
kapitala i rada. Obraajui se meunarodnom simpoziju na 7. specijal-
nom zasjedanju Generalne skuptine, nizozemski premijer ]. den Uyl
istakao je da se globalni sistem kojeg imamo naprosto vie ne sastoji
od slobodnih poduzea i slobodnih trita. Naelu otvorene i rastue
trgovine suprotstavljena je praksa niskih carina na sirovine i visokih
405
carina na industrijske proizvode zaustavljajui industrijalizaciju siro-
manih zemalja. Moe se dodati da je GATT-ova filozofija slobodne
trgovine stalno krena agrarnim protekcionizmom j sada svim vrstama
zatitnih mjera razvijenih zemalja, tako da se ak ni bogate zemlje ne
mogu vie sloiti. Umjesto slobodnog kretanja kapitala, stvaranjem
kapitala i kreditnim sistemima dominirale su Sjedinjene Drave i Evro-
pa. Umjesto slobodnog kretanja tehnologije, sistem patenata ograniio
je njenu upotrebu na bogate zemlje. Ni sirovine nisu vie uvijek raspo-
loive. To pokazuje - zakljuuje J. den Uyl- da meunarodni eko-
nomski sistem nije slobodan kako se esto govori i da na izbor nije
izmeu slobodnog sistema temeljenog na slobodnom poduzetnitvu i
centralno-planske privrede. Na stvarni izbor je izmeu naeg sadanjeg'
sistema koji se uglavnom vodi i manipulira u korist bogatih zemalja i
sistema koji je usmjeren prema rjeavanju problema podjele dohotka
i vlasnitva, oskudnosti proizvodnih resursa i oneiavanja okoline.12
Dokazi prikupljeni u 7 godina kOje su protekle od kada je gornja
izjava dana zahtijevaju da se ona ispravi u samo jednom smislu: sa-
danji sistem radi ak protiv interesa bogatih zemalja!
III. Premoivanje jaza
J az izmeu bogatih i siromanih zemalja - mjeren u per capita
proizvodu - bio je prije dva stoljea manji od 2 : 1. Danas je on 39 : 1
i jo se produbljuje. ls Industrijska revolucija u Evropi, koja je poela
u kasnom 18. stoljeu, izbacila je malo zemalja u orbitu rasta, a vei je
dio svijeta ostao stagnirati, ponekad ak ekonomski i nazadovati.
Kada jaz izmeu bogatih i siromanih dijelova jednog nacionalnog
drutva prijee odreenu kritinu toku, vjerojatno je ugroena unut-
ranja ravnotea, poinje estoki klasni rat, privreda je dezorganizi-
rana i drutvene erupcije razliitih vrsta dovravaju normalan ivot
nacije. Razorne posljedice velikih meunarodnih razlika nisu manje
opasne za normalan ivot - ak i opstanak - globalnog drutva.
U najboljem sluaju one iziskuju velike trokove; u najgorem sluaju
one mogu postati fatalne. U malom svijetu koji se skuplja nitko vie
ne moe ivjeti u divnoj izolaciji i teko da bilo tko moe izbjei da ne
postane rtvom u sluaju ozbiljnijeg svjetskog poara. Dva svjetska
rata - iako zapoeta zbog razliitih uzroka - dovoljan su podsjetnik.
ovjeanstvo si ne moe' dopustiti trei - a da ne ugrozi svoje posto-
janje.
Postupno se iri svijest o tome da smo svi zainteresirani za civilizira-
ni svijet u kOjem e razlike izmeu bogatih i siromanih naroda uglav-
nom biti smanjene, u kojem e stare nepravde biti ispravljene i. u ko-
jem e se svi narodi osjeati kao kod kue. Prema tome, racionalno je
da se oko toga neto uini. Socijalistika naela ravnopravnosti i soli-
darnosti pruaju dovoljan motiv i takoer pomau u sistematizaciji
naeg pristupa. 14
Na zahtjev Alira, u svibnju 1974. godine sazvano je 6. specijalno
zasjedanje Generalne skuptine UN. Ishod zasjedanja bila je Deklara-
cija o uspostavljanju novog meunarodnog ekonomskog poretka. Taj
406
dogaaj navijestio je poetak nove ere. Deklaracijom je zamiljeno da
Novi meunarodni ekonomski poredak (NMEP) bude' utemeljen na
_ovim naelima:
1. Suverena jednakost drava sa samoopredjeljenjem i nemijea-
njem.
2. Puni suverenitet nad prirodnim resursima ukljuujui pravo na
nacionalizaciju privatnih poduzea.
3. Nadzor nad multinacionalnim kompanijama.
4. Pravedan odnos izmeu cijena izvozne i uvozne robe nerazvije-
nih zemalja.
5. Nereciproan preferencijalni postupak prema nerazvijenim zem-
ljama.
6. Odgovarajui tok realnih resursa u nerazvijene zemlje.
7. Poticanje prijenosa tehnologije u nerazvijene zemlje.
Prva dva naela predstavljaju neku vrst ustavnih prava nenapisa-
nog svjetskog ustava. Druga se bave ravnopravnou i solidarnou.
Radi objanjenja, ja u ravnopravnost prevesti kao jednake poetne
pozicije, a solidarnost kao pomo. To e nam omoguiti da analiziramo
bit deklaracije iz 1974. godine. Dogodit e se da postoje dva glavna
kanala poticanja razvoja: (a) osiguravanje pristupa na trite i osigura-
vanje pravedne razmjene, to su preduvjeti za razvoj trgovine, i
(b) djelovanje na stvarni transfer resursa, ukljuujui transfer tehno-
logije.
A. JEDNAKE POETNE POZICIJE
Politiki sistem nacije oblikuje onaj tko dri vlast. Slino tome;
svjetski poredak oblikuju svjetske sile u svom interesu. Pax Ameri-
cana zamijenio je Pax Britannicu, a sada se odvija proces zamjene tog
prvog s Paxoni Trilateralis i Paxom Sovietica u dva razdvojena dijela
suvremenog svijeta. ls U Bretton-Woodsusu prevladali ameriki stavovi;
GATT je bio osnovan kao klub bogatih zemalja koji je ostao izvan UN
i mijenja se sporo s golemim tekoama; Svjetska banka ima amerikog
predsjednika (iako je to vie simbol statusa nego potreba stvarnih in-
teresa); Meunarodnim monetarnim fondom vlada mali broj bogatih
zemalja; meunarodna trita kapitala kontroliraju bogate zemlje;
centrale i istraivake aktivnosti transnacionalnih korporacija - koje
vladaju svjetskom -trgovinom i proizvode petinu svjetske prOizvodnje
- smjetene su u bogatim zemljama, itd. To stanje moe se mijenjati
samo polako i to politikim sredstvima. Stoga nerazvijene zemlje osni-
vaju brojne organizacije da se brinu o njihovim interesima. Sredinja
organizacija za demokratizaciju svjetskog politikog ivota je, naravno,
Generalna skuptina. Iako su politike odluke presudne, ne mogu se
zadravati na tome. Obratimo panju na ekonomiku.
Ako se nacionalnOj privredi prepusti da funkcionira po svojoj
volji na laissez-faire nain, poetne regionalne razlike u razvoju e se
uveati i ubrzo e se pojaviti proces polarizacije. Fenomen se lako
moe objasniti pomou eksternih ekonomija i meusektorskih odnosa.
Kad se trea tvornica izgradi na mjestu gdje dvije ve funkcioniraju,
ona moe koristiti raspoloivu transportnu mreu, komunikacije i
drutvenu infrastrukturu, kvalificiranu radnu snagu, mogunosti po-
407
 pravaka, itd. Takve eksternalije mogu biti presudne za novo poduzee.
S druge strane, prazne elije u tabeli meusektorskih odnosa nerazvi-
jene regije nuno uvjetuju da svakom poveanju proizvodnje prethodi
kupovina kapitala i intermedijarnih dobara iz razvijene regije. Tako e
se rast razvijene regIje ubrzati. Efekti su iznenaujue veliki. ak ako
razvijena regija pokloni financijska sredstva nerazvijenoj, proizvodnja
e porasti vie u razvijenoj nego u nerazvijenoj regiji. Bogati postaju
bogatiji ak i kad se bave filantropijom. 16
Ako se to dogaa kad obje regije pripadaju jednoj nacionalnoj
privredi unutar zajednikih granica, zajednikog poreznog i budetskog
sistema i zajednikih nacionalnih interesa, onda prijelaz preko nacio-.
nalnih granica moe samo pogorati situaciju. Carinske i necarinske
barijere i restriktivna praksa, neusporedivo vea financijska mo kor-
poracija iz razvijenih zemalja, pristrane meunarodne institucije, za-
titni tvorniki znakovi - sve to izuzetno oteava pristup svjetskom
tritu za kasne dolaznike. Tako formalna ravnopravnost partnera i
slobodna trgovina - to je filozofska podloga npr. GATT-a - znai
zapravo stvarnu nejednakost i stvarni poremeaj u trgovinU7 Da bi se
uspostavile jednake polazne pozicije, potrebni su nereciproni prefe-
rencijali: Osim toga i divovske transnacionalne kompanije moraju se
meunarodno kontrolirati i ukloniti restriktivnu praksu. OUN je ve
poduzela prvi korak u tom smjeru. 1B
Druga vana posljedica praznih elija u nacionalnim meusektbr
skim matricama je nepostojanje diferenciranog izvoza. Nerazvijene zem-
lje dobivaju oko 80 posto svojih izvoznih prihoda izvozei samo 12 pro-
izvoda. Budui da je elastinost potranje za tom robom uglavnom ni-
ska, njihove cijene divlje fluktuiraju. Zbog toga, a i zato to se devize ne
mogu pribaviti iz drugih izvora, njihove su cijene niske i zaostaju za
izvoznim cijenama razvijenih zemalja. Moda je izlaz u indeksaciji, 19
konmpenzatornom financiranju i robnim zalihama. Nema potrebe ovdje
ita dodati s obzirom na sve opseniju tehniku literaturu o tome. Dosta
je rei da su izraeni odgovarajui stabilizacijski reimi za nacionalne'
privrede i da su slini reimi mogui i na svjetskoj razini.
Na kraju, ak ako bi meunarodna trgovina funkcionirala prema
udbenikom modelu savrene konkurencije, opet bi postojala nejed-
naka razmjena. Kako je to pokazao A. EmmanueI20, zbog razlika u
nacionalnim platnim stavovima, zbog razlika u razinama razvoja, go-
leme koliine rada (dohotka) siromanih zemalja prelijevaju se preko
meunarodne trgovine razvijenim zemljama. Zaostajanje u razvoju
znai da su nadnice niske, to djeluje na cijelu t.rokovnu strukturu.
Nerazvijene zemlje izvoze dvije vrste robe: nekonkurentne kao to je
tropsko voe i konkurentne kao to su radno-intenzivni tekstilni pro-
izvodi. Razvijene zemlje tite svoja domaa trita uvodei visoke.
carine na uvoz radno-intenzivnih dobara i prisvajaju viak sirom'3.nih
- kupujui jeftino njihove specifine nekonkurentne proizvode. Udbe-
nici i naa naela bi traili da se carine ukinu na radno-intenzivne robe.
Ali osim toga mora se uvesti neka vrst izvozne carine na nekohkurentni
izvoz da bi se ujednaile razlike u nadnicama izmeu siromanih i
bogatih.21 Tu izvoznu carinu moe prikupljati ili sama nacija ili Bla-
gajna UN.
408
Prema tome doli smo do jasnog zakljuka. Da bismo izjednaili
polazne pozicije, razvijene zemlje moraju ukinuti svu 'carinsku i ne-
carinsku zatitu na uvoz iz nerazvijenih zemalja22 i prenijeti odreene
iznose sredstava. Carinska zatita se ne moe ukinuti preko_ noi jer bi
jako pogodila stare industrije u razvijenim zemljama. Stoga, umjesto
da se carine odmah ukinu, one se mogu zadrati, ali se prihodi od njih
moraju vraati onim nerazvijenim zemljama koje izvoze. U zemljama
s administrativnim cijenama (SEV i ostale administrativno-planske pri-
vrede) to bi podrazumijevalo davanje razlike izmeu uvoznih i do-
maih cijena. Na taj e nain razvijene zemlje imati poticaj da smanje
carine na robu nerazvijenih zemalja to je bre mogue. Proces glo-
balnog prilagoavanja mogu ubrzati Svjetska organizacija za planiranje
i Razvojni fond UN.
Do sad sam govorio samo o dva dijela svjetske privrede, razvijenom
i nerazvijenom. Budui da je broj razvijenih zemalja relativno mali i da
ekonomske razlike meu njima nisu velike, one se mogu uzeti kao
homogena skupina. To nije sluaj s nerazvijenim dijelom svijeta. Iz
drugdje objanjenih razloga,23 postoji prilino jaka neline arna korela-
cija izmeu razine razvoja i stope rasta. Regresijska analiza daje jedno-
stavan i jasan kriterij za klasifikaciju nerazvijenih zemalja u 4 odvojene
skupine prema razinama razvijenosti: 24
(1) Najsiromanije zemlje u poetnoj etapi razvoja s gotovo stag-
nantnim privredama na per capita osnovi. Jaz izmeu njih i ostatka
svijeta brzo se produbljuje.
(2) Nerazvijene zemlje kOje se uspinju, ali jo ne sustiu ostale.
(3) Zemlje koje se brzo industrijaliziraju (kao juna Evropa, neke
zemlje SEV-a i dijelovi Latinske Amerike i Dalekog istoka) koje dosiu'
visoke stope rasta i sustiu, ponekad vrlo brzo, razvijene-zemlje. U toj
skupini je bio i Japan, ali je u meuvremenu sustigao druge i sada je
u skupini (5).
(4) Posjednici vrlo vanih sirovina. Danas je to .nafta. Stoga se
skupina zemalja lanica OPEC-a mora tretirati odVOjeno. Zemlje u toj
skupini ne bi trebale biti razvijenije od onih u skupini (3), ali visoka
renta od nafte donosi visoke prihode raspoloive za brzi rast.
Ponekad se tvrdi da je takva klasifikacija nepoeljna jer potkopava
solidarnost meu nerazvijenim zemljama. Meutim, takvo rezoniranje
nema smisla. Ako naelo pravednosti treba primijeniti, mora se pri-
mijeniti univerzalno. Ako e se razvijene zemlje - koje se mogu ozna-
iti kao skupine (5) - otvoriti i ako e unilateralno ukloniti sva trgo-
vinska ogranienja drugim skupinama, isto se naelo mora primijeniti
za svaku drugu skupinu nie na popisu. Drugim rijeima, kakvi se god
preferencijali primaju od onih koji su smjeteni vie,: oni moraju
biti dani svima koji su smjeteni nie. To je suvremeno znaenje stare
klauzule najpovlatenije nacije. J edino najsiromanije zemlje ovoga
svijeta nemaju obavezu da daju nereciprone preferencijale jer nemaju
kome.
To nas dovodi do problema kolektivnog oslanjanja na vlastite snage.
Iako se razvojna igra ne moe igrati bez razvijenih zemalja, mnogo
je toga to same nerazvijene zemlje mogu uiniti da se pobolja njihov
poloaj. Osobito je znaajno regionalno razvojno planiranje kojim
upravlja skupina susjednih nerazvijenih zemalja. Rentabilna veliina
409
I
J
proizvodnog kapaciteta u mnogo vrsta proizvodnje esto je mnogo vea
nego to je veliina trita u siromanoj zemlji. Zbog okolnosti, viak
kapitala se ne moe iskoristiti za rentabilan izvoz. Zato je proizvodno
orijentirana regionalna ekonomska integracija ivotni preduvjet brzog
razvoja. Do sada je uinjeno dosta pokuaja, ali uspjeh nije bio spek-
takularan. Objanjenja moda mogu biti nacionalna ogranienja i vie
nego neodgovorne vlade. esto specijalno zasjedanje Generalne skUp-
tine UN i UNCTAD traili su osnivanje proizvoakih udruenja za
zajednike markentinke aranmane, redovitu robnu razmjenu, pobolj-
anje izvoznih prihoda i uvjeta razmjene. Danas postoje proizvoaka
udruenja za banane, boksit, bakar, kakaovac, prirodnu gumu, aj,.
olovo, volfram, fosfate i kavu. Sastanak u Manili Grupe 77 prihvatio
je prijedlog da se uspostavi program kooperacije meu nerazvijenim
zemljama. Osim ve spomenutih podruja kooperacije, istaknuta je
potreba za uspostavljanjem multinacionalnih poduzea u podrujima
avionskog i pomorskog prijevoza, osiguranja i bankarstva i potreba
za financijskom pomoi nerazvijenim zemljama od zemalja izvoznica
nafte. Ideje se pojavljuju, ali njihovo ostvarivanje, ini se, neto kasni.
B. POMOC
Razlike u ivotnom standardu ostat e goleme i kad se uklone ogra-
nienja trgovini i rastu, pa i kad se prenesu neka sredstva radi ujedna-
avanja polaznih pozicija. Ljudska solidarnost trai da ~e nerazvijenim
zemljama pomogne da bi ubrzale svoj ekonomski rast. Za to je potre-
ban znaajan transfer realnih resursa. . stava za razvoj, ovisno o postignutim rezultatima.
U tom smislu moemo razlikovati dva tipa resursa: znanje i finan-
cijske resurse. Transfer znanja moe se pospjeiti tako da se pobolja
tehnika pomo i da se omogui transfer tehnologije. O tome se trebaju
brinuti Razvojni program UN i UNIDO. Na financijski transfer utjee
Razvojni fond. Pod posebnim uvjetima, financijski transferi mogu se
zamijeniti realnim resursima (npr. hrana).
Transfer resursa upotrebljava se prije svega za investicije. Razvojne
investicije mogu se svrstati u dvije kategorije: investicije u drutvenu
itlfrastrukturu (kole, bolnice i, moda, prometne mree, koje se sporo
otplauju) i direktno proizvodne investicije. Razvojna pomo sastoji se
od unilateralnih transfera (poklona), zajmova pod povoljnijim uvjetima
i komercijalnih kredita. Prva kategorija uglavnom je budetska pomo
(subvencija), druge dvije kategorije predstavljaju razvojne zajmove.
Pomo e se upotrebljavati za financiranje drutvene infrastrukture,
a zajmovi za direktne proizvodne investicije.
to se tie transfera resursa, moemo postaviti ove kriterije. Ako
se ovjek tretira kao ljudsko bie, bez obzira gdje je roen, on mora
imati odgovarajuu prehranu25 i pristup medicinskim i obrazovnim
uslugama. Ta tri zahtjeva u naelu e se zadovoljavati budetskim sub-
vencijama (unilateralnim transferima) koje e,' na primjer, regulirati
UNICEF, WHO i UNESCO. Postoji i drugi razlog za taj pristup. Ako
uspijemo obrazovati ljude i odrati ih zdravima, oni e uskoro pronai
naine i sredstva da ubrzaju rast. U najsiromanijim zemljama (sku-
pina 1) investicije za prometne mree takoer se financiraju iz budet-
410
skih subvencija. Inae bi takve zemlje ubrzo postale optereene vrlo
visokim otplatama dugova, to umanjuje efekte na rast..
_ . Analiza UN pokazuje da, kad zemlja dosegne prosjeni per capita
dohodak od oko 400 dolara (u cijenama 1960. godine), ona se pribliava
zdravstvenim i obrazovnim standardima (mjereno u trajanju ivota,
smrtnosti novoroenadi, kalorinOj vrijednosti prehrane, kvaliteti pre-
hrane, kolskoj popularizaciji i pismenosti) karakteristinim za suvre-
menu civilizaciju.26 Drugim rijeima, na odreenom, ne vrlo visokom,
stupnju razvoja prosjena zemlja uspijeva financirati svoje drutvene
slube iz vlastitog dohotka i tako nema potrebe za daljnjim subven-
cijama.
Openito, zemlje skupine (1) dosta e ovisiti o subvencijama i bes-
kamatnim zajmovima; skupina (2) e do neke mjere zamijeniti subven-
cije zajmovima pod vrlo povoljnim uvjetima, a druge razvojne potrebe
financirat e iz zajmova pod umjerenim uvjetima; skupina (3) ne treba
subvencije i veina zajmova e biti na komercijalnoj osnovi, a skupina
(4) javlja se kao neto izvoznik financijskog kapitala. Opseg potrebnih
financija i njihovu raspodjelu moe se odrediti prema kriteriju postup-
nog zatvaranja jaza. To znai da se sve etiri skupine nerazvijenih o
zemalja moraju razvijati znatno bre od pete, razvijene skupine. Poli-
tikim pregovaranjima moe se odrediti to konkretno znai znatno.27
Veina nerazvijenih zemalja morala bi biti kadra ubrzati svoj rast
i poeti zatvarati sramotan jaz izmeu bogatih i siromanih uz osigu-
rane financije za drutvenu infrastrukturu, velike koliine deviza na
njihovom raspolaganju, proirena inozemna trita koja osiguravaju
dovoljno prihoda za otplate dugova i uz dobivanje financijskih sred-
Za zatvaranje jaza odgovorna je Cijela meunarodna zajednica. Ne
moe se izuzeti ni jedna skupina. U tom smislu stav koji imaju zemlje
SEV-a - da one nisu povijesno odgovorne za jaz i stoga nisu obavezne
pomoi, bar ne toliko koliko ostali - trai komentar. Taj stav dobro
je predstavljen izjavom Andreja Gromika, sovjetskog predstavnika na
6. specijalnom zasjedanju Generailie skuptine:
Nikada neemo prihvatiti, ni u teoriji, ni u praksi, pogrean pojam podjele
svijeta na 'si!romane' i 'bogate' zemlje, koncept koji socijalistike zemlje
staVlja u isti poloaj kao i neke druge zemlje koje su izvukle golemo bogat-
stvo iz zemalja koje su bile pod kolonijalnim jarmom. Autori koncepta ne
samo da prikrivaju osnovne razlike izmeu socijalizma i imperijalizma, nego
ujedno potpuno zanemaruju pitanje kako je i na iji raun dolo do visokog
stupnja ovisnosti.28
Izjava nije ni povijesno tona, ni prihvatljiva, niti ima ita zajed-
nikog sa socijalizmom. to se tie povijesne odgovornosti, carska Ru-
sija je takoer bila jedna od velikih imperijalistikih sila, Istona
Njemaka je djelomini nasljednik druge velike imperijalistike sile,
a ak je i mala Maarska eksploatirala zemlje pod svojom vladavi-
nom. 29 Meuratna Njemaka, Maarska i Bugarska bile su faistiki
saveznici koji su prouzroili dosta bijede u svijetu. A prethodnik SEV-a,
KOMINFORM, nanio je veliku tetu naoj zemlji. Zato zemlje SEV-a
nemaju bolju povijesnu svjedodbu od ostalih. Zatim, nemaju sve raz-
411
vijene zemlje kolonijalnu prolost - Skandinavci i Kanaani, na pri-
mjer - a ipak prihvaaju da sudjeluju u davanju pomoi. Na kraju,
ako naemo pretuenog ovjeka na ulici, pomoi emo mu bez obzira
tko je kriv za njegove patnje. Budui da SEV obuhvaa zemlje na
razliitim razinama razvijenosti, ekonomski potencijal skupine manji je
od potencijala razvijenih kapitalistikih z~malja i zato su, njihove meu
narodne ekonomske obaveze manje. Meutim, udio nerazvijenih ze-
malja u ukupnom uvozu SEV-a od samo pet posto i transfer resursa
od samo 0,12 posto njihovog dtutvenog proizvoda oito je mnogo
manji od njihovih meunarodnih obaveza. Osim toga, takav stupanj
izolacije tetan je njihovim vlastitim privredama.
Postoji, meutim, pitanje drugaije vrste odgovornosti, samoodgo-
vornosti. Nerazvijene zemlje imaju pravo na meunarodnu pomo ako
je odgovorno koriste. Biti siromaan ne znai nuno i biti poten. Za-
tvaranje jaza izmeu bogatih i siromanih zemalja na meunarodnoj
razini ima malo smisla ako se istovremeno jaz izmeu bogatih i siro-
manih graana unutar nacionalnih granica iri. Ako meunarodna
pomo odlazi u depove ministara i drugih pripadnika vodeih slojeva,
ona je oito samoporaavajua.
Unutar nacije graani su suvereni i uglavnom odgovorni za svoje
izbore. Na meunarodnom planu isto vrijedi za drave. Drave moraju
zadovoljiti uvjete za dobivanje meunarodne pomoi. (Medicinski, obra-
zovni i programi pomoi u hrani ne podlijeu nikakovim kriterijima. Tu
je meunarodna akcija izazvana patnjama pojedinih ljudskih bia.) Ako
se pomae faistiki reim, to bi znailo produavanje faistikog terora
nad stanovnitvom. Ako se pomae privredi s izuzetno velikim razli-
kama u raspodjeli dohotka, to bi znailo podravanje klasne eksploata-
cije, pomaganje bogatih da postanu jo bogatiji, a siromani da ostanu
u prljavtini. Ako se pomae nacijama koje poinju ratove sa svojim
susjedima, to ne bi znailo samo rasipanje resursa nego i ohrabrivanje
agresora. To nema nita zajednikog s ljudskom solidarnou ili meu
narodnom odgovornou. Spomenuti slu;:tjevi su, zaprav0, protivni
tome.
Kriteriji za zajmove Meunarodnog monetarnog fonda i Svjetske
banke precizno su razraeni, a kriteriji za poeljnost u irem drutve-
nom smislu jo nisu razraeni. Rad na tom podruju jo nije ozbiljno
zapoet. Opasnosti su oite: kriteriji mogu biti zloupotrebljeni za name-
tanje vlastitih vrijednosti i preferencija. To se, meutim, ne mora dogo-
diti. Uvjeti poeljnosti mogu se praktino izraziti na nain zatite ljud-
skih prava: drutvenih, politikih i ekonomskih. J3udui da su razliite
konvencije o ljudskim pravima i dunostima drava UN dobile praktiki
opu podrku, postoji visoki stupanj slaganja o tome koje minimalne
standarde suvremena drava mora zadovoljiti da bi bila smatrana
civiliziranom. Ti standardi mogu se definirati vrlo preciznim pojmovima
i mogu se objektivno provjeriti. Tako se agrama reforma, ujednaa
vanje raspodjele dohotka i smanjivanje izdataka za naoruanje mogu
ukljuiti meu te uvjete na slian nain kao kontrola inflacije, smanji-
vanje platno-bilannog deficita i plaanje kamata. Drave koje ne prou
testove te vrste bit e iskljuene iz programa meunarodne pomoi,
zaostajat e u razvoju i naposljetku e biti reformirane. Prema tome,
412
. pomoc razvoju pridonosi i poveavanju standarda meunarodne
moralnosti.
Meunarodna solidarnost je, kao i svaka druga vrsta ljudske soli-
darnosti, moralno naelo. Ono moe djelovati samo ako se svijet tre-
tira kao moralna zajednica. Da to ne ostane samo pobona elja,
meunarodno pravo i sistem.uN mora ojaati i znatno se razviti.
IV. Da li e funkcionirati?
.
ZbOg svoje prirode, dugoroni program institucionalnog razvoja
ne moe se odmah ispuniti. Neki od elemenata mogu se initi nere alis-
tinim ako se promatraju izdvojeno. Meutim, kao dijelovi konzistent-
nog programa oni nisu samo realistini nego i neizbjeni. Realizam. se
pOjaava ako se prisutnost svih sastavnih dijelova moe otkriti
makar samo u rudimentarnoj formi. U ovom radu brinuo sam se o
inkorPoriranju u analizu samo onih razvojnih elemenata koji su ve
prisutni.
Meutim, svaki program, kako god formuliran, ovisi o volji za
akciju. Tu realistino prOcijenjeni zajedniki interesi igraju presudnu
ulogu. Dajui kljuno obrazloenje prOjekta Reshaping the Interna-
tionalOrder - RIO, Jan Tinbergen je rekao: Kao posljedica tehno-
lokog i ekolokog razvoja, meuovisnost svih dijelova zemaljske kugle
poveala se do stupnja kad samo blagostanje ovjeanstva u cjelini
- ukljuujui ak budue generacije - moe biti uzeto kao cilj po-
retka koji se treba uspostaviti i politik. koje treba slijediti.30
Visoka ovisnost razvijenih zemalja o uvozu sirovina i nafte - ovis-
nost koja je obino oko 80-100 posto - esto se navodi i dobro je
poznata. Prema tome, prvi je svijet ivotno zainteresiran za stabilnu
ponudu tih dobara. S jedne strane, 75 posto od ukupnog izvoza neraz-
vijenih zemalja ide na trita razvijenih zemalja.. Stoga je trei svijet
ivotno zainteresiran za stabilnost i razvoj tih trita. Ako se ona ne
razvijaju - to se i dogaa - uvjeti razmjene e" se okrenuti "protiv
nerazvijenih zemalja i prijedlozi UNCTAD-a za kontrolu cijena sirovina
nee se primijeniti. Porast produktivnosti nee pomoi jer e samo
sniziti izvozne cijene. .
Iako razvijene zemlje trguju uglavnom meusobno, bila bi korisna
ekspanzija trgovine i na druga trita. Prema tome, jako je poeljno
da se privrede treeg svijeta razvijaju da bi mogle apsorbirati poveani
uVbz. Osim toga, kao to smo vidjeli, ak i isti darovi uzrokuju viu
dodatnu potronju u privredi davaoca nego u privredi primaoca. S
druge strane, to je bri rast razvijenog dijela svjetske privrede, vee
su mogunosti transfera realnih resursa, to e ubrzati razvoj manje
razvijenih dijelova. U stagnantnom svijetu jaz se poveava. Transferi
se mogu povezati sa shemama koje e osigurati pravednu participaciju
svih davalaca u probiCima od trgovine. Budetska subvencija, kad se
koristi za finanCiranje adekvatne prehrane, moe pomo.i da.se poljopri-
vredni proizvoai Sjedinjenih Drava, Kanade i drugdje oslobode viko-
va i ujedno da se smanji konkurentski pritisak na evropske poljopriv-
; 413
__I
rednike. Drugi svijet imat e koristi od ukupne ekspanzije trgovine u po- vima i ustupCIma mora se zamijeniti jasno definiranim meunarodnim
veanim deviznim prihodima od izvoza nerazvijenih zemalja i moi e odg?vo.rnostima. SVijet}e doao u stadij kada zatvaranje-jaza i odra-
poveati uvoz razvijene tehnologije iz razvijenih zemalja. v:anJe lSI?ravnog funkCIOniranja globalne privrede predstavljaju dva
Argument efikasnosti funkcionira u istom smjeru. Stare radno-inten- a~pekta }stog modela. Ni produbljivanje jaza meunarodnih razlika,
zivne industrije teret su razvijenim zemljama i mogu se zamijeniti nl globafue ekonomske krize ne mogu se tolerirati bez neugodnih kon-
jeftinijim uvozom iz treeg svijeta. Viso,ka uvozna optereenja rie u zekvenci. ss
Japanu i penice i mesa u Evropi nepotrebno poveavaju ivotne . Dol~ smo. do toke k!'lda treba izvesti zakljuke. Suvremeni svijet
trokove. Zato bi evropske zemlje morale uzgajati eernu repu kad s~ruktun~an. ~e tak~ .. da J~ SOCijalistiki usmjereno rjeenje, ili, kako
je mnogo jeftinije uvoziti eernu trsku iz tropskih zemalja? Zato bi bl ga n~k~ bIh sklOnIJI zvati,! h?manistiko - socijalizam je humanizam
razvijene zemlje morale troiti milijardu dolara godinje na istraivanje 20. st~IJ~~a. -:- ne .sa~o. pozeljno nego nuno. Nuno jer je racionanio.
za razvoj supstituta tropskih poljoprivrednih proizvoda kad su ti Mora~~stI~kI l r~ahstickI pris~p djeluju u istom smjeru. U stvari, da li
proizvodi ve raspoloivi?31 Oito, trokovi bi mogli biti znatno sma- POStOJI bIlo kOja druga odrzIva dugorona alternativa - ako svijet
njeni, trgovina poveana i svi bi imali velike koristi ako bi se uklonila treba opstati kao civilizirano :mjesto za ivot?
trgovinska ogranienja. Moe se spomenuti jedan ekoloki aspekt efi-
kasnosti. Ve prijetee zagaenje zraka u visoko industrijaliziranim
regijama moe se smanjiti tako da se sirovine prerauju tamo odakle
potjeu, to bi imalo pozitivne efekte na industrijalizaciju za manje
razvijene izvoznike.
Malo ljudi e se suprotstaviti naporima za intenzivni meunarodni
razvoj, ali e mnogi tvrditi kako je to nepraktino jer novac jedno-
stavno nije raspoloiv. Mogua su najmanje tri odgovora na tu pri-
mjedbu. Potreban transfer resursa samo je dio globalnih izdataka koji
su, kako je prije spomenuto, 30 puta vei od ukupne svote potroene za
sve programe inozemne pomoi. 32 Kad bi se mogao postii dogovor o
smanjivanju vojnih izdataka i kad bi se ti resursi iskoristili za meu
narodni ekonomski razvoj, svi bi u svijetu dobili. Zatim, ako se kao
osnova uzme izvoz kapitala u 19. stoljeu, Sjedinjene Drave morale bi
ponavljati Marshallov plan dva puta godinje da dostignu britansko
davanje zajmova inozemstvu u 19. stoljeu kao udio u nacionalnom
dohotku. sS Tree, brojne zemlje su transferirale vie od jedan posto
svog drutvenog proizvoda - to je bio cilj drugog razvojnog deset-
ljea - kao pomo ili preko trgovine. Prema tome, to funkcionira i
moe funkcionirati mnogo bolje. Ne trebamo biti pesimistini ako jo
dodamo predloeno meunarodno oporezivanje i povezivanje specijal-
nih prava vuenja s razvojriim financijama. Meunarodna zajednica
ima i neke naine da povea pritisak kad je to potrebno. lanstvo u
OUN moe biti uvjetovano ispunjavanjem obaveza ekonomske koope-
racije.
Na kraju, 24 milijuna nezaposlenih u Evropi i Americi, uz odgova-
rajue besposlene kapacitete, drastini su odraz iracionalnosti sadanjih
aranmana. Dugovi nerazvijenih zemalja koji su dosegli vie od 800 mi-
lijardi dolara, te se teko mogu otplatiti - kod nekih nerazvijenih
zemalja anuiteti koje bi trebalo otplatiti vei su od ukupnog deviznog
prihoda - i koji e obavezno sprijeiti razvojne napore, ine drugu
stranu iste medalje. Nezaposlenost i financijski slomovi su, naravno,
stare kapitalistike bolesti, ali mnogo starih bolesti nije vie podno-
ljivo, osobito kad postoje adekvatne terapije. M Nije ni poeljno, ni po-
trebno stavljati nerazvijene zemlje u poloaj siromanih neaka koji
mole naklonost bogatih ujaka. Nije ni poeljno, ni potrebno da se
od graana bogatih zemalja trai da glasaju za meunarodnu milostinju.
Primaoci i davaoci su postali partneri u razvoju. Ustrajnost na zahtije-

414 415
 Postscriptum

Carstvo slobode poinje u stvari tek tamo gdje prestaje rad

koji je odreen nevoljom i vanjskom svrsishodnou; po
prirodi stvari ono, dakle, lei s one strane same materijalne
proizvodnje (...) S one strane poinje razvitak ljudske snage,
koji je svrha samom sebi, pravo carstvo slobode (...)
Skraivanje tada je njegov osnovni preduvjet.

MARX, Kapital, sv. 3.

Najamni rad, kao i ropski i kmetski, predstavlja samo prijelazni

i nii oblik, predodreen da ustupi mjesto udruenom radu koji
se obavlja dobre volje, vedra duha i radosna srca.
MARX, Jnaugura1na adresa Prve internacionale (1864)
 Poglavlje 20

Socijalizam i nakon njega

l. Sloboda i samoodreenje

Zato bi socijalizam bio humaniji, i stoga poeljniji od drugih ri-

valskih sistema? Odgovor glasi: zato jer zadovoljava autentine ljudske
potrebe bolje nego oni to ine ili mogu uiniti. U hijerarhiji potreba naj-
via i istovremeno isto i iskljuivo ljudska je potreba za samoodree
njem. Samoodreenje je istovjetno s istinskim ljudskim postojanjem.
Ovo naelo istie pravo svakog ovjeka na univerzalni razvoj svojih
moi i sposobnosti, na potpuno zadovoljavanje svojih potreba i elja. To
pravo ... u isto je vrijeme i ljudska dunost, i uvijek predstavlja 'odre-
enje ovjeka', to njegovom ivotu daje smisao i vrijednost.l Ono
podrazumijeva samo ostvarivanje, to jest, potpun razvoj priroenih
ljudskih spsobnosti. Ono takoer podrazumijeva neto to bismo mogli
nazvati specifinim uvjetima za potpuno samoostvarivanje: svijest o
neijoj situaciji, kritiku procjenu mogunosti i stvaralako mijenjanje
okoline i sebe samog.2 Uvjeti i cilj zajedno omoguuju svjesno odre-
ivanje neijeg poloaja u svijetu. Bitan preduvjet za to je sloboda.
U stvari, ona je toliko bitna da se totalitet slobode - za razliku od
razliitih parcijalnih sloboda, kao to su sloboda akcije i volje, formalna
i stvarna sloboda, itd. - moe smisleno opisati jedino kao samoodre-
enje. Konkretno, tradicionalno razlikovanje izmeu negativne i pozi-
tivne slobode - slobode od i slobode za - nestaje, i dvije slobode
srastaju u jednu jedinstvenu slobodu samoodreenja.
Sloboda je tema o kojOj su ispisane cijele knjinice. Stoga nema
potrebe napisati jo jednu raspravu o njoj. Predlaem da dovrimo
njenu integraciju u konceptualni sklop ove studije.
Julius Nyerere umjesno je definirao socijalistiki sistem kao ,orga-
niziranje ljudskih nejednakosti tako da slue njihovoj jednakosti.~ Mo-
emo parafrazirati tu definiciju i govoriti o socijalizmu kao o sistemu
restrikCija - poput zabranjivanja privatnog i dravnog kapitala, eks-
ploatacije, rada za nadnicu, itd. - stvorenom da bi se maksimirala
sloboda. Ako su sloboda i jednakost samo dva aspekta jednog istog
pravednog drutva, to sam tvrdio u poglavlju 7, onda je drutvo za-
snovano na jednakosti eo ipso slobodno drutvo.
Slobodno drutvo, kako su Marx i Engels istakli, jest ono u kojem
je sloboda svakog pojedinca preduvjet za slobodu svih. Pojedinci ive
u prirodnim i drutvenim sredinama. Da bi slobodno djelovali, moraju
biti slobodni u odnosu prema prirodi, prema sebi i prema drutvu.
Drugim rijeima, sloboda ima tri komponente: fiziku, psiholoku i
drutvenu.
Zi>
419

J

Fizika komponenta podrazumijeva slobodu od oskudice. Oskudica,
naravno, moe biti apsolutna, kao kad je fiziki opstanak u opasnqsti,
ili relativna, kad se mjeri u odnosu prema danoj razini ivota odreenoj
proizvodnim snagama. Mnoga su drutva uspjela odstraniti apsolutnu
oskudicu. Neka takozvana primitivna drutva uspjeno su svladala ak
i relativnu oskudicu. Adekvatna ponuda hrane, odjee i zaklona u
uvjetima egalitarizma zadovoljava sve_ postojee materijalne potrebe
na dovoljno niskoj razini tehnologije. Drutvo lovaca nije trebalo
televizore jer oni nisu postojali. Na viem stupnju tehnolokog razvoja
produktivnost rada poveala se iznad razine odravanja, drutvo se
uskoro diferenciralo u klase, i vladajua klasa prisvojila je viak. U ci- .
jeloj povijesti koja je uslijedila - povijesti klasnih drutava - rela-
tivna oskudica je ustrajala. Tek uska manjina moe uivati sve blago-
dati rastue drutvene produktivnosti rada. Veina esto nastavlja iv-
jeti na razini odravanja. Tek kad se postigne vrlo visok stupanj tehno-
lokog razvoja, esenCijalna roba i usluge postaju pnstupane svakom
lanu drutva, a kvalitativne razlike u razini ivota izmeu drutvenih
skupina svode se na isto kvantitativne. Na toj razini socijalizam po-
staje smislen. Neki ljudi jo imaju prostrane obiteljske kue a drugi
samo skromne stanove, ali svaka obitelj ima zdrav smjetaj sa svim
bitnim sadrajima. Neki ljudi imaju velike automobile, a drugi imaju
male, ali svaki auto obavlja posao prijevoza i dostupan je svakoj obitelji.
Slino, razlika izmeu obinog televizora i televizora u boji je uglav-
nom kvantitativna, isto kao i razlika izmeu opeg srednjokolskog
obrazovanja i vieg obrazovanja ako je potonje svima dostupno, bez
obzira na obiteljske prihode. Kad se jednom postigne ta razina ivota,
sloboda od oskudice postaje stvarnost i potreba za samoostvarivanjem
postaje prijeka potreba.
Psiholoka komponenta slobode podrazumijeva neiskrivljen men-
talni razvoj i zadovoljstvo. Prema Christianu Bayu, od koga posuujem
ideju i izraz, psiholoka sloboda znai odreen sklad izmeu temeljnih
motiva i javnog ponaanja.4 Ona omoguuje pojedincu poznavanje i
izraavanje svojeg unutranjeg ja. Kako je otkrio Sigmund Freud,
prirodni nagoni ljudskog bia potisnuti su u klasnim drutvima (civi-
lizacijom, rekao bi on). Kao posljedica razvijaju se razliiti psihopato-
loki simptOP1i. A bolesni pojedinci ine bolesno drutvo - to je
oigledno proirivanje frOjdovske analize na drutvenu razinu, a po-
duzeo ga je Erich Fromm. Freud je usredotoio svoju panju na potiski-
vanje seksualnih nagona. Nije teko uoiti kakvu ulogu igra to potiski-
vanje u ouvanju obiteljskog bogatstva i, prema tome, klasne pozi.;
cije u buroaskom drutvu i ouvanju politike discipline, a time
legitimnosti vladajue klase u politokratskom drutvu.s Naravno,
ako se znaenje libida ne proiri tako da osim seksualnog nagona po-
kriva i sve aspekte ivota, postoje i mnoge druge represivne osobine
klasnog drutva. U drutvu s univerzalnim tritem, nezavisnost, slo-
boda i mo zasnivaju se na privatnom vlasnitvu. Potonje podrazumi-
jeva prilino beskrupuloznu konkurenciju. Proizlazea stalna ivotna
utrka stvara akutan osjeaj nesigurnosti, naginje svoenju svih ljudskih
kvaliteta na jednu jedinu dimenziju koja se moe mjeriti i izraavati
u novcu, i u krajnjoj liniji, proizvodi masovnu neurozu. Univerzaliza-
cija drave ima isti uinak u etatizmu. Ovdje akumuliranje moi i
420
.-----.------. - - - - - - -
materijalnih dobara ovisi o neijem poloaju u po1itokratskoj hijerar-
hiji. Gramzljivost je okrenuta prema inu, ne novcu; ali konkurencija
-je jednako surova, i ovjek je opet sveden na jednu jedinu mjerljivu
dimenziju - sada u terminima vlasti. U oba sistema, autoritarna obi-
telj, autoritarna kola i autoritarna tvornica, koji su obavezni u klas-
nom drutvu, proizvode autoritarni sindrom ili neurozu, ili oboje.
Ukratko, pojedinci su predodreeni da ive u drutvenoj sredini. Zbog
toga, treba ih sOcijalizirati. Socijalizacija u klasnom drutvu nuno je
plisilna. Ukidanje klasa nee automatski proizvesti potpuni sklad iz-
meu uroenih predispozicija i zahtijevanog javnog ponaanja, ali e
odstraniti bar neka znaajna psiholoka iskrivljavanja prouzroena pri-
silnom sOcijalizacijom.
Drutvena komponenta slobode ima tri dimenzije jer je mo tro-
dimenzionalna kategorija. Ako elimo da drutvo bude slobodno, nje-
govi pripadnici moraju biti slobodni od fizike, ekonomske i manipu-
lativne prisile. Drugim rijeima, moraju sloboslno sudjelovati u politi
kom odluivanju, moraju biti slobodni u proizvodnom procesu i, na-
pokon, moraju biti zatieni od pokuaja manipulacije, zamiljenih
da bi se oblikovale njihove vrijednosti ili kognitivni procesi u ~nte
resu odreenih drutvenih skupina. Gotovo nita nije potrebno dodati
naoj prijanjoj analizi toga problema. Participacijski politiki sistem
brine se o politikim i moralno-intelektualnim slobodama. Samouprav-
ljanje i raspodjela prema radu daju osnovu za ekonomsku slobodu.
Kad ljudi nisu slobodni, otueni su od svojih ljudskih mogunosti.
Njihove vlastite tvorevine izmiu njihovoj kontroli i postaju prijetee
sile. To se dogaa s tritem u ekonomiji i s dravom u politici. Poli-
tika i radna alijenacija imaju tendenciju meusobnog nadopunjavanja
i stvaranja suvremenih klasnih drutava. Ako nedostatak slobode pod-
razumijeva otuenje, proces razotuenja nije nita drugo nego proces
univerzalnog oslobaanja ovjeanstva. ovjek stie kontrolu nad uvje-
tima svoje slobode i oblikuje svoju slobodu u skladu s vlastitim, auten-
tinim, a ne izvanjskim kriterijama. To je humanistiki ideal slobode. G
ll. Socijalistika robna proizvodnja
Mnogi marksistiki ekonomisti i filozofi izjavljuju da je socijali-
stika robna proizvodnja contradictio in adjecto. Ili je socijalistika ili
je robna proizvodnja. Ne moe biti oboje, jer potonje podrazumijeva
trine odnose, koji rezultiraju u konkurenciji, periodinim krizama,
fetiizmu robe i razliitim drugim fenomenima alijenacije nespojive sa
socijalizmom. Socijalizam zahtijeva planiranje, a ono je negacija tri-
ta. Kritizirajui trini socijalizam u Jugoslaviji, Paul Sweezy tvrdi
da trite ograniava SOcijalistike odnose i transformira drutveno
vlasnitvo u neku vrstU kolektivnog vlasnitva. Materijalni poticaji i
trina orijentacija nuno proizvode profiterski mentalitet. Procjena
drutvene korisnosti profita je karakteristina za kapitalistiki sistem.
Posjedovanje beskorisnih stvari i gramzljivost zamjenjuju SOcijalistike
vrijednosti.1 Poeljni moralni poticaji ne mogu se razviti. u trinom
poretku. Iz toga slijede alijenacija i moralna degradaCija. Ako su isti-
421
nite, to su doista ozbiljne optube. Stoga ih moramo vrlo paljivo
prouiti. esta opaska da ukidanje trita vodi u etatizam i svernonu
dravu, to je jo nepoeljnije, nije zadovoljavajui odgovor. Problem
je ipak sloeniji. . Suprotstavljanje materijalnih i moralnih poticaja - s tim da su
Prije svega, treba se prisjetiti da se u povijesnoj perspektivi trite
pokazalo emancipirajuom silom. Robert Lane sugerira da je trite
pridonijelo poputanju veza konvencije i grupnog kompleksa (sociolo-
ko oslobaanje); potaknulo je elju za gospodarenjem svojom okoli-
nom; ... izazvalo je sloenost spoznaje i primjerenije obraivanje in-
formacija, i, promiljenije i selektivnije, olakalo je uenje rjeavanja
problema i adaptivno ponaanje.8 Naravno, sve to ne trebamo tuma-
iti kao dobitak koji pretee alijenaciju i reifikaciju. Na kraju krajeva,
povijest nije raunovoa s dvojnim knjigovodstvom. Ali ona usredo-
touje panju na evolutivne osobine institucija.
Vie u tehnikom smislu, trite je efikasno sredstvo planiranja jer
moe koristiti Cijene kao instrumente alokacije. Joan Robinson nabro-
jila je etiri glavne prednosti racionalnog sistema cijena. Prvo, ako su
cijene odreene tako da uravnoteuj u potranju i ponudu, nema mjesta
za pekulacije crnog trita i za vladine dravne intervencije. Cjenovni
sistem ponude i potranje je tako bedem slobode i javne moralnosti.
Nadalje, trite- (dobro ureeno) alocira rijetku robu onima koji je
smatraju najpoeljnijom i, shodno tome, onima koji e najvjerojatnije
iz nje izvui zadovoljstvo. Tree, ini se potenim i razumnim da
svaka obitelj plati za ono to izabere iz zajednike koare, vrijednost
koju je trite dalo tom dobru. Napokon, cijene pokazuju relativnu
rijetkost razliite robe i stoga strukturu investicija koje e dovesti do
najbolje mogue alternativne upotrebe raspoloivih resursa. 9
. Nadalje, potrebno je oboriti tvrdnju da robna proizvodnja automat-
ski stvara kapitalizam. Robna proizvodnja postojala je u robovlasni
kom sistemu, feudalizmu i kapitalizmu, jednako kao iu etatizmu. Oito
da ona nije odredila sve te drutveno-ekonomske sisteme; ba suprotno,
nju su odredili fundamentalniji drutveni odnosi i oblikovali odgova-
rajui drutveni sistemi.1 Tako je, na primjer, kapitalizam proizaao iz
univerzaliziranog privatnog vlasnitva, a etatizam iz jednako univer-
zaliziranog dravnog vlasnitva. Budui da postoji tako mnogo tipova
robne proizvodnje, ne bi nas trebalo iznenaditi ako pronaemo i soci-
jalistiku robnu prOizvodnju. Ukidanje privatnog vlasnitva nuno ne
proizvodi socijalizam, iako moe znaajno ograniiti ulogu trita. Ako
privatno vlasnitvo nadomjestirno dravnim, tada kapitalizam zamje-
njujerno etatizrnom, a fetiizam robe fetiizrnom ina. U oba sluaja,
odnosi meu ljudima su reificirani, socijalne nejednakosti ouvane,
klasna eksploatacija se nastavlja i autentina ljudska egzistencija nije
mogua. U socijalizmu drutveno vlasnitvo ini drutveni kapital jed-
nako pristupanim svima, a autoritarnost privatno ili dravno uprav-
ljanog poduzea zamjenjuje samoupravljanjem. SOcijalistika robna
prOizvodnja znai trini sistem u kOjem je, prvi put, rad prestao biti
roba.
Tvrdnju o inkompatibilnosti izmeu planiranja i trita ve smo
oborili kao pogrean zakljuak. U poglavlju 12 pokazali smo da je
trite jednostavno instrument planiranja. Nema potrebe da se dru-
tvena korisnost procjenjuje u terminima profita individualnih podu-
422
zea. Sadanji odnos je zapravo preokrenut: profiti - ili, bolje, motiv
dohotka - koristi se da bi se utjecalo na alokaciju resursa u skladu
s drutvenim planom.
potonji nekako plemenitiji i stoga poeljniji - jednostavno je po-
greno. Moralni poticaj je doista pogrean naziv, odgovarajui termin
bio bi nenovani poticaj. Moralan podrazumijeva odreeno pona-
anje koje je dobro po sebi, ne zato jer vodi u neto drugo, a znaenje
poticaja je sasvim suprotno. Prema tome, ak i sam izraz je kontradik-
cija. Nema nikakve drutvene ili etike razlike izmeu dva tipa poti-
caja. Ako ovjeka na rad potie dodjeljivanje odlikovanja, medalja,
inova, javne pohvale voa i vii status i presti ili ga od pogreaka
odvraa ploa sramote, na kojoj moe biti prozvan, naslikan ili izrugi-
van, on nije nita bolji od ovjeka koga nadahnjuje novani dobitak,
a odvraa novani gubitak. U oba sluaja, pojedinci su navedeni da se
ponaaju na odreeni nain, eksploatiraju se njihovi egoistini instinkti.
Ako materijalni poticaji stimuliraju privatnu pohlepu, moralni poti-
caji nameu konformno st koja odgovara hijerarhiji moi. Neki autori'
smatraju moralne poticaje kolektivnim, a materijalne individualnim,
pridajui veu drutvenu vrijednost prvima, jer potonji stimuliraju. pri-
vatni dobitak. Ali to je pogreka zasnovana na iluziji koju vjeto isko-
ritavaju propagandisti. Tobonji kolektivni poticaji predstavljaju sred-
stvo manipulacije u rukama nadreenih i pomau ouvanje drutvene
hijerarhije. Moralni poticaji podrazumijevaju konkurenciju jednako
kao i materijalni poticaji. Ta slinost je istaknuta kad se nagrade osva-
jaju u socijalistikom natjecanju. Napokon, moralni poticaji pod-
sjeaju na feudalne nemonetarne statusne razlike. U vrijeme njemake
revolucije, u programu Spartakusbunda, koji je napisala Rosa Luxem-
burg, toka 6 zahtijevala je ukidanje svih statusnih razlika, odlikovanja
i titula.l1
Stvarna razlika ne postoji izmeu razliitih tipova poticaja, nego
izmeu poticaja i autonomnih odluka. U svijetu akutne oskudice, koji
socijalizam nasljeuje, rad se osjea kao teret i disutilitet. Pravednost
zahtijeva, kao to smo vidjeli, da se ceteris paribus jednaki rad raz-
mjenjuje za jednaki rad. Budui da se usporedbe ne mogu praviti ne-
posredno, neophodan je instrument vrednovanja, zajedniki ekvi-
valent. To je novac ili asti, ili oboje. Koji poticaj e se odabrati, ovisi
prije svega o efikasnosti, ne o etici (iako je potrebno uzeti u obzir i
neeljene popratne Uinke). Stvar je opeg iskustva, dobro objanjava
Amitai Etzioni, da su organizacije s ekonomskim ciljevima efikasnije
kad koriste plae, nego kad upotrebljavaju prisilu ili normativnu mo
kao glavno sredstvo kontrole. 12 Kuba, Kina i neke druge zemlje, ekspe-
rimentirajui u nacionalnim razmjerima, nesvjesno su dokazale tu tvrd-
nju. Moralni poticaji smanjili su ekonomsku efikasnost i nunim su
uinili policijske i druge prisilne intervencije da bi lijene ili neodgovorne
ljude ponukali na rad. l3 Prema tome, u nacionalnim razmjerima, mo-
ralni poticaji impliciraju ne samo niu efikasnost nego i poveanu
represiju.
Trite posebne vrste je stoga potpuno konzistentno sa soci-
jalizmom. Ali ono nije osloboeno svih opasnosti. Trite je instrument
alokacije drutvenih resursa. Ali nijedan instrument nije potpuno
423
neutralan. Razmjena, ak i osloboena svih svojih eksploatatorskih
posljedica, jo je - kako je Marx uoio - buroaski pOjam. Materijalni
poticaji i konkurencija pojaavaju instinkte stjecanja, ne ljudsku soli-
darnost. Ako bi iskljuivo oslanjanje na novane odnose postalo trajna
osobina drutva, samoupravljanje bi se izrodilo u neku vrstu kapitali-
stike ko operative. Ako se rezultati rada stalno procjenjuju u nova
nom izrazu, upozorava Mihailo Markovi, i ako elja da se zaradi to
vie novca postane trajni i temeljni interes radnika, proizvod bi bio
neka vrsta individualnosti koja u osnovi nije razliita od proizvoda kapi-
talistikog drutva. 14 to je via razina ivota, to je manja ta opasnost.
to su potpunije zadovoljene osnovne potrebe, to su nevaniji mone- .
tarni poticaji, a vei je naglasak na stvarima koje novac ne moe
kupiti. Ali opasnost postoji, i sigurno nije uputno pasivno ekati dok
se snage materijalnih poticaja potpuno ne iscrpe. Niti je dobro taj prob-
lem rijeiti tako da se materijalni poticaji zamijene moralnim potica-
jima. Treba poeti zamjenjivati poticaje samoodreenjem, konkuren-
ciju suradp.jom, razmjenu solidarnou, akumuliranje stvari osobnim
razvojem, imati sa biti. Socijalizam se nee razviti automatski.
Potrebna je svjesna drutvena akCija. Posebno je potrebno za-
mijeniti obrazovanje karakteristino za klasno drutvo, radi uklapanja
u sistem, obrazovanjem radi slobode, karakteristinim za besklasno
drutvo. Slobodan ovjek vrlo vjerojatno nee' rasipati svoj ivot na
akumuliranje bespotrebnih stvari, na oajavanje zbog nekoliko dodatnih
dinara ili na moljenje naklonosti nadreenih.
III. Razvojni trendovi
Vidjeli smo da je sloboda od oskudice prvi preduvjet uspjenog iz-
graivanja besklasnog socijalistikog drutva. Nezadovoljene materi-
jalne potrebe predstavljaju fiziko ogranienje naem nacrtu drutva.
To ogranienje moe se ukloniti dovoljnim razvojem proizvodnih snaga.
Ispitajmo neke empirijske dokaze.
Raspoloivi statistiki podaci pokazuju kontinuirani porast proiz-
vodnje, potpuno postizavanje pismenosti i adekvatan ili vie nego
adekvatan kalorijski sadraj prehrane u razvijenim zemljama; oni poka-
zuju da su mnoge bolesti iskorijenjene, da je oekivano trajanje ivota
sve dulje i, openito, da je ivotna razina visoka i da stalno raste. Za
ilustraciju toga mogli bi se navesti mnogi drugi empirijski podaci. Me-
utim, elimo skrenuti panju samo na tri strateki vana podruja raz-
voja: trendovi produktivnosti, duljina radnog tjedna i raspodjela do-
hotka.
Banalna je istina da razina ivota ovisi o produktivnosti rada. Pro-
duktivnost rada stalno se poveava. Moderne. ekonometrijske metode
omoguuju mjerenje ukupne produktivnosti rada - tekueg i opredme-
enog - tehniki nazvane produktivnost faktora. Ako izaberemo jednu
dovoljno veliku zemlju (recimo, Sjedinjene Drave) i promatramo kroz
dovoljno dugo vremensko razdoblje (recimo, stoljee i pol) tako da
pravilnosti postanu oigledne, .otkrit emo ovaj trend u proizvodnji po
424
jedinici utroaka faktora (godinji porast produktivnosti faktora u
amerikoj privatnoj privredi, u postocima) :15 .
1800-1855. 0,3
1855-1905. 0,5
1905-1927. 1,5
1927-1967. 1;9
Tehnoloki proces se ubrzao. Stoljee liberalnog kapitalistikog raz-
voja zasnivalo se prije svega na ekspanziji zaposlenosti i stvaranju kapi-
tala. U sljedeem razdoblju organiziranog kapitalizma tehnoloki pro-
gres ubrzan je etiri puta. Nema nikakvog razloga vjerovati da je to
krajnja granica. Tako znanost, ista i primijenjena, postaje glavni pro-
izvodni faktor. S druge strane, zaposlenost u robnoj proizvodnji (in-
dustrija, rudarstvo, graevinarstvo, poljoprivreda, umarstvo i ribar-
stvo) smanjila se u Sjedinjenim Dravama sa 84 posto u 1820. godini na
otprilike treinu danas. Kako su to sektori u kojima prevladava tehno-
logija, potencijalno tetni utjecaj tehnologije na radne odnose se sma-
njuje.
Duljina radnog tjedna nije samo pokazatelj humanizacije rada nego'
i opsega u kOjem su se mogle zadovoljiti osnovne potrebe. Od poetka
prolog stoljea prosjean broj radnih sati u tjednu smanjivao se u
Sjedinjenim Dravama ovako :16
1800. 78 sati
1850. 70 sati
1910. 55 sati
1940. 44 sati
1960. 39 sati
1975. 36 sati
U Britaniji, Francuskoj, NjemakOj i drugdje, trendovi su vie ili
manje bili jednaki. Prije prvog svjetskog rata radni tjedan smanjivao
se po stopi od dva sata na desetljee. Do kraja stoljea radni tjedan
smanjit e se na trideset sati ili manje u najrazvijenijim zemljama.
Napokon, ak i buroaska i politokratska drutva postaju sve egali-
tarnija. Razlike u prihodima izmeu razliitih zanimanja i izmeu fizi
kog i intelektualnog rada su smanjene. 17 U prvoj polovici prolog sto-
ljea realne nadnice bile su stagnantne ili su ak opadale. IS To je impli-
ciralo poveanu nejednakost dohodaka. U drugoj polovici prolog
stoljea indeks nejednakosti se stabilizirao. Prvi svjetski rat, svjetska
ekonomska kriza i drugi svjetski rat prilino su otro smanjili nejed-
nakosti u raspodjeli dohotka. 19 Osim smanjenih razlika u prihodima,
opadajui udio poljoprivrednog i nekvalificiranog fizikog rada prido-
nijeli su opem egalitarnom trendu. Unakrsni podaci govore nam isto:
razvoj ima tendenciju poveavanja nejednakosti dohotka na najniim
razinama, ali s nastavkom rasta raspodjela dohotka postaje egalitarnija.
Napokon, kako pokazuju etatistiki sistemi, razlike u dohocima mogu
se drastino smanjiti pukim zamjenjivanjem kapitalistikih institucija. 2 ()
Sada trebamo izvui zakljuke iz zapaenih trendova. Kada se radni
tjedan smanji na 30 sati ili manje, gotovo jedna polovica tjedna bit e
425
 vrijeme dokolice. To je previe vremena da bi se provodilo u pasivnom
gledanju televizije ili nogometnih utakmica. Nepotroena energija mo-
rat e se potroiti u aktivnostima izvan rutinskog posla. Suvremen,
osloboen ovjek, pomognut brojnim mehanikim robovima, spontano
e se poeti baviti istim stvarima kao i antiki ovjek, pomognut svojim
ljudskim robovima: sudjelovat e u odluivanju o politikim stvarima
koje se tiu njegove zajednice, bavit e se sportom, uivat e u umjet-
nosti i razvijati filozofiju. Aktivno kOritenje slobodnog vremena znai
razvijanje vlastitih sposobnosti radi postizavanja potpunog uivanja ~
ul

ivota. Tehnoloke promjene, dokolica i dug ivot uinit e doivotno ;

>0
<u
obrazovanje moguim i neophodnim. Nekad kobna antiteza izmeu .~
fizikog i intelektualnog rada i izmeu grada i sela postupno e nesta- >0
jati. Egalitarna raspodjela dohotka pridonijet e ujednaavanju ivotnih
ansi. To e, zauzvrat, olakati smislenu komunikaciju izmeu pripad-
nika drutva. Razvijena tehnologija djeluje u istom smjeru. Kompjute-
rizirano glasanje ini trenutani referendum moguim i proiruje iz-
ravnu politiku participaciju na nacionalnu razinu. Banke podataka,
povezane TV-kanalima sa svakim domom, stavljaju golemu koliinu
akumuliranog drutv.enog znanja na raspolaganje svakom pojedincu .
. Kontrolni ureaji i dvosmjerni kanali doputaju komunikaciju izmeu
gledalaca i izmeu gledalaca i spikera. Viestruki kanali i spajanje su-
sjednih stanica radi zajednikog prijenosa (UHF mikrovalovi, satelitske
stanice) omoguuju predstavnicima i administratorima neposredno ko-
municiranje sa svojim sugraanima.
Za razliku od svojih prethodnika, socijalistiki slobodan ovjek
vrlo vjerojatno nee sudjelovati u ratovima. Osloboen seksualnih,
ekonomskih i drugih opsesija, on ima bolje izglede da postane neagresi-
van jer se instinkt razaranja vie nee pojaavati represijom. Osim
toga, tehnoloki napredak ini vee ratove samoubilakim. Naravno,
socijalizacija nikada nee biti proces neutralan i bez zapreka (Freud
je sigurno u tome bio u pravu), ali SOcijalistiko drutvo nametnut
e mu samo ona ogranienja koja e uzeti u obzir sublimiranje njegovih
potencijalno remeteih instinkata.21
.....
.d'
>0
:Eo
IV. Povijesna perspektiva
.~

Ono to smo do sada rekli moemo staviti u povijesnu perspektivu.

Za nau svrhu bit e dovoljno razlikovati etiri tipina drutva, koja
predstavljaju kljune stadije u povijesnom razvoju ovjeanstva: izvor-
no besklasno drutvo, najrazvijenije klasno drutvo kako ga predstav-
ljaju buroaska i politokratska drutva i komunistiko besklasno dru-
tvo. Rezultati naeg istraivanja omoguuju shematski prikaz glavnih
osobina tih etiriju drutava, naznaen u tabeli 13.
Naravno, svaki shematski prikaz vrlo je pojednostavljen i stoga
nas moe zavarati. Svrha te sheme nije nita vie od saetog prikaza
rezultata nae analize. Ona je najveim dijelom samoobjanjavajua i
trebat e joj tek nekoliko dodatnih komentara.
Paleolitski lovci i skupljai ineolitski zemljoradnici ne zarauju za tlfrWOUO}{3:
ivot nego zadovoljavaju svoje potrebe neposredno svojim vlastitim

426
radom. Ako klimatski uvjeti nisu nepovoljni, ti ljudi nisu ni siromani
ni bijedni. Kako su pokazali Marshall Sahlins i drugi antropolozi, oni
ive u drutvu izobilja.22 Izobilje je, naravno, primjereno njihovim
potrebama i tehnologiij. Oni rade tri do etiri sata dnevno, ili polovicu
radnog vremena modernog radnika. Jedan dan lova iIi skupljanja moe
prehraniti etiri do pet osoba, to je vie od produktivnosti jugoslaven-
ske poljoprivrede izmeu dva rata. Oni su dobro uhranjeni i otprilike
jednako visoki kao dananji prosjean ovjek; kad se nastane, ive u
udobnim i zdravim nastambama23 i bave se brOjnim umjetnikim aktiv-
nostima. Kako se jednostavna orua i drugi predmeti mogu lako na-
doknaditi, oni nisu osobito vrijedni. S druge strane, nomadi trebaju
odvagnuti gomilanje predmeta zbog neugodnosti njihovog prenoenja
na vlastitim leima. Ne iznenauje to su prilino indiferentni- prema
privatnom vlasnitvu. Mnogo slobodnog vremena ini rad zanimljivim.
Neki australijski uroenici imaju istu rije za rad i za igru. Neolitskom
ovjeku nije potreban koncept dobitka. Na rad ga potie tradicija i slo-
eni drutveni motivi. Trobriandski otoani proizvode vie nego to altruizma ne odnose na svako drutvo. Ako se od voe oekuje da
mogu potroiti; viak se ostavlja da propadne. Oni ne pokuavaju
minimizirati rad. U stvari, oni mnogo vremena provode radei, moglo
bi se rei zbog estetskih razloga (odravanje istih i urednih vrtova,
graenje lijepih i jakih ograda, itd.).24 Korisni predmeti, ak i ako su
vrlo rijetki, ne smatraju se posebno vrijednima. Ali predmet koji je
zahtijevao nerazmjerno ulaganje visokokvalitetnog rada izuzetno e se
cijeniti.25 U toku tisua godina izvorna privreda opstanka na razini
odravanja egzistencjie postupno se mijenjala dok nije dostigla suvre-
meni stadij obilne oskudice, zasnovane iIi na tritu ili na dravnOj
alokaciji resursa. Idua evolutivna epoha treba proizvesti novo dru-
tvo izobilja.
Toliko o ekonomskom sistemu. Ekonomskim sistemima odgovaraju
politiki sistemi. Potonji se moraju prilagoditi dominantnim interesima
i osigurati institucije za njihovu artikulacju i agregiranje. Ekonomiji i
poretku pristaje kultura koja ukljuuje dominantnu etiku, norme koje
ureuju drutveni ivot, identifikaciju pojedinaca i njihov odnos p.rema
drutvu. Rije pristaje znai da ne postoji jednoznana odreenost. glavna osobina bogatstva otoana bila velikodunost, a krtost je bila
Tri sfere drutvenog ivota su meuzavisne i povezane sloenim pet-
ljama povratne sprege. Tri sfere imaju, meutim, jednu zajedniku raz-
vojnu crtu, - postupno oslobaanje ovjeka i njegovo odrastanje u
smjeru samoodreenja.
Primitivni poreci imaju voe, ali voe imaju malo ili uope ne-
maju politike vlasti. Njima se dive i cijene ih zbog njihovih osobnih
kvaliteta. Vodstvo je ovdje vii oblik srodstva, stoga i vii oblik
reciprociteta i liberalnosti.26 Dravna organizacija ne postoji, kako
sam prije objasnio (vidi poglavlje 10, odjeljak I, biljeka 19). Interesi
zajednice prevladavaju, a artikuliraju ih i agregiraju obiaji: Nitko u
nuerskom selu ne umire od gladi ako svi ne umiru od gladi.27 Dalji
razvoj stvara dravu, vlast, klase i partije. Zajednica se raspada, i
mnogi ljudi umiru od gladi dok drugi uivaju u izobilju.
U prvobitnom drutvu ovjek jo ne postoji kao pojedinac. On je
uronjen u kolektivitet, neprijateljska priroda smrtna mu je prijetnja,
a njegovim ivotom prevladavaju tabui, mitovi i tradicije. Osim toga,
on samo p:t;ipadnike svoga plemena smatra ljudima i tako ih naziva.
428
Oni sa strane druga su vrsta. 2B Njegovo postupno oslobaanje od pri-
rode popraeno je psiholokim osloboenjem stega kolektiviteta; on
p.ostaje pojedinac. U isto vrijeme njegovo se drutveno obzorje pro-
iruje. Kad je taj proces individualizacije dovren, kad svaki pripadnik
drutva postaje formalno jednak i pravno odgovoran za sebe, drutvena
organiz~cija poprima svoje suvremene oblike. Ako su ti pojedinci meu
sobno povezani tritem, oni sainjavaju buroasko drutvo; ako je
sredstvo povezivanja politiko-birokratska hijerarhija, drutvo je poli-
tokratsko. Temeljne vrijednosne orijentacije osloboenih i otuenih
pojedinaca su gramzljivost i osobno napredovanje. Kao rezultat, oni
su konformisti i predstavljaju usamljenu gomilu. Dalji razvoj dovodi
do reintegracije pojedinaca u drutvo uz ouvanje osobne nezavisnosti.
Pojedinci se sada brinu o biti, ne o imati. To se dogaa u uvjetima
rastue slobode u kojima se osobna sloboda i drutvena sloboda
uzajamno odreuju i pojaavaju.
Antropoloko istraivanje pokazalo je da se koncepti egoizma i
bude velikoduan, to je est sluaj u primitivnim drutvima; tada e
svi biti sretni ako voa stekne vrijedne predmete jer e uskoro biti
raspodijeljeni. Ruth Benedict zapazila je da drutva koja .karakteri-
zira neagresivnost imaju drutvena ureenja u kojima pojedinci
sluei svojim vlastitim koristima takoer slue koristima skupine.
Takva drutva ne pokazuju vie moralne standarde, . u smislu naih
suvremenih pojmova, ali njihovo ponaanje predstavlja funkcionalni
odgovor odgovarajuoj strukturi. Voa je velikoduan jer je vodstvo
oblik srodstva, a potonje je odnos reciprociteta i uzajamne pomoi. On
i svaki bogat ovjek postaju osobno vrlo zadovoljni zato to su veliko-
duni. 29 Obian ovjek je velikoduan zato jer mu to pomae da iz-
bjegne neugodnosti koje moe osjetiti ako partner smatra primljene
stvari manje vrijednima od darovanih. Dvije skupine razmjenjuju da-
rove umjesto robe da bi izbjegle rizike inherentne kontaktima sa stran-
cima. Dobrohotan dar je znak prijateljstva, od kojeg se oekuje da
osigura slobodan prolaz i reciprocitet. 30 Malinowski je otkrio da je
najomraeniji od svih poroka. U Kuli, velikoduan ovjek uspostavlja
veze s vie ljudi od tvrdice.sl Velikodunost znai moi, i primalac se
prema davao cu odnosi s panjom i razumijevanjem sve dok je dar
neuzvraen. 32 U takvim okolnostima, posesivni individualizam buroas-
kog utilitarista je nepoznat i disfunkcionalan. Mogu se zasnovati dru-
tvene institucije, komentira Abraham Maslow, koje jame da e se
pojedinci unititi meusobnom konkurencijom, ili se mogu zasnovati
takve drutvene institucije ... da korist jedne osobe bude korist druge
osobe, a ne njena teta.S3 Buroaski i politokratski poreci odgovaraju
prvom sluaju, komunizam potonjem.
U komunizmu se osobno bogatstvo vie ne mjeri ekonomskim ter-
minima jer bogat je ovjek u kojem njegovo vlastito ispunjenje postOji
kao unutranja nunost, kao potreba.34 Identifikacija se vie ne vri
s nekom odreenom ljudskom skupinom, nego s ovjeanstvom. Dru-
tveni karakter se mijenja. Istinski osloboen ovjek djeluje kao ~lUtO
nomna osoba, sposobna prevladati egoizam i konformizam i odrediti
svoj poloaj u svijetu na osnovi vlastitih kriterija. Potonji su ukorije-
429
 njeni u njegovoj izmijenjenoj drutvenoj egzistenciji, koja je postala jednostavno samo od sebe, ono ne evoluira kao rezultat nekog prirodnog
ljudskija. zakona koji je potrebno samo otkriti. Njega treba stvoriti. Za njega
Poveano materijalno obilje postupno e smanjiti poticajni sadraj se treba boriti.
Hoe li ono biti sretnije drutvo? To je jedno od onih pogrenih
razlika u plaama. One e izgubiti svoje drutveno opravdanje i s vre-
menom nestati. Alokacija rada proslijedit e u skladu sa sposobnostima pitanja na koja se ne moe odgovoriti. Schopenhauer bi tvrdio da je
konzistentnim sa samoodreenjem. Najvei dio neugodnog rada zamije- jedini raspoloivi izbor izmeu nezadovoljstva i dosade. Ali ni to nije
nit e strojevi. Ako i ostane neka vrsta takvog rada, on e se dijeliti. dobar opis ljudske stvarnosti. Tragedija - ili srea - ovjeanstva
Poveana produktivna mo drutva omoguuje potivanje preferencija
sastoji se u injenici da se ciljevi nikada ne mogu postii, a elje ispu-
za besposlicom. Buroaski moral, izraen u komutativnoj pravdi i za- niti. Ljudskim biima sueno je da budu nezadovoljna, nesretna.
snovan na razmjeni, postupno e ustuknuti pred komunistikim mora- Ispunjavanje nekih ciljeva stvara nova nezadovoljstva na vioj razini.
lo:n, koji k~rakte~izira distributivna pravda. Zasluna osoba ustupa Svaki novi i vii stupanj razvoja poveava mogunosti ali i aspiracije.
mjesto OSObI doprmosa. Sloboda, kao i bogatstvo, procjenjivat e se To dvoje nikada se nee podudarati. Utrka je vjena. Neugodnost po-
terminima postojanja, ne stjecanja. loaja ovjeanstva sastoji se u samostvaranju. A to trebamo smatrati
y svijetu oskudice rad je aktivnost usredotoena na opstanak, otuda dobrim. Inae, razvoj bi dospiO do kraja, to bi bila najgora od svih
moguih sudbina: dosadan, besciljan i uzaludan ivot. Svijest o naim
prou:lazi uloga poticaja. Potonji su izazov sebinosti. Konkurencija u
borbI za opstanak postupno odreuje smisao ivota. Otuda proizlazi ljudskim nesavrenstvima treba nam usaditi oprez prema fatalizmu
psihologija akumuliranja. Opstanak se ne treba svoditi na bioloki i netolerantnosti. A upravo to je smisao humanizma. Ako postoji neto
opstanak - on se odnosi na standard ivota omoguen tehnolokim to nazivamo sreom, ona se sastoji u rjeavanju problema i razvijanju
. razvojem - ali to blie ovjek ivi razini odravanja, to je surovija vlastitih sposobnosti u tom procesu. Srea se mora osvojiti pojedinano,
bitka za naine opstanka. U drutvu obilja, opstanak se sam po sebi nju ne daju niti jame drutveni sporazumi. Prema tome, budue dru-
razumije, a smisao ivota trai se drugdje. Gdje god se pronaao, on tvo ne mora biti sretnije od sadanjeg, ali e sigurno biti poeljnije i
zahtijeva meusobnu suradnju s drugim ljudima. Da bi se ovjek is- primjerenije ljudskim potrebama. To moemo sigurno tvrditi jer nije
punio, treba druge ljude. Sebinost sada implicira solidarnost. Stoga vjerojatno da bi njegovi pripadnici eljeli ponovo uspostaviti nae
obilje omoguuje jedan drugaiji svijet, a o nama ovisi iskoritavanje sadanje otuujue uvjete ivota. Budui da je poeljnije i ljudskije,
njegovih mogunosti. za takvo se drutvo vrijedi boriti.
Svijet koji moramo traiti, pisao je Bertrand Russell, je svijet
u kojem je stvaralaki duh iv, u kojem je ivot avantura puna uitaka
i nade, zasnovan prije na impulsu izgraivanja nego na elji da se
zadri ono to posjedujemo ili da se doepamo onoga to drugi po-
sjeduju.35 U takvom svijetu nitko ne mora raditi vie od etiri sata
na dan, svaka osoba zaokupljena znanstvenom radoznalou moi e
u njoj uivati, i svaki slikar e moi slikati a da ne umire od gladi ...
Ob~vljeni posao bit e dovoljan da dokolicu uini ugodnom, ali ne i
da IZazove iscrpljenost. .. Obini ljudi i ene, imajui mogunosti za
sretan ivot, postat e ljubazniji i nee toliko muiti i sumnjiiti jedni
druge.36 U takvom svijetu, kako je istaknuo Danilo Dolci, nareivanje
e se ~amijeniti usklaivanjem, mo odgovornou, eksploatacija vred-
novanjem, a pokornost sporazumijevanjemi grijeh e se smatrati ne-
dostatkom, a kazna e ustuknuti pred lijeenjem. 37 U takvom svijetu
koji je Marx oznaio kao vii stadij komunistikog drutva, kad ne:
stane ropska podlonost individuuma podjeli rada, ... kad rad postane
ne samo sredstvo za ivot nego i prva ivotna potreba, kad svestranim
r~itkom individuuma porastu i proizvodne snage i kad svi izvori
drustvenog bogatstva poteku obilnije - tada e se tek moi sasvim
prekoraiti usko buroasko pravno obzorje, drutvo e moi na svojoj
z~stavi. napisati: Svatko prema svojim sposobnostima, svakome prema
njegov1ffi potrebama.38
Taj svijet nije bez sukoba i problema. Ali oni -e biti drugaije
vrste. Takav svijet nije neminovnost i, osobito, nije nuna stepenica u
ljudskoj povijesti. On je samo mogunost. Ako su ljudska bia doista
slobodna i stvaralaka stvorenja, onda slobodno drutvo ne dolazi
431
430
 Biljeke Opce pravo
glasa za Tajno Odgovorna
Godine kon-
vencionalne
mukarce glasanje vlada demokracije
do 1979.
vicarska 1848. 1872. 1848. 107
Novi Zeland 1879. 1870. 1856. 100
Australija 1858. 1859. 1892. 87
Kanada 1898. 1874. 1867. 81
Norveka 1898. 1884. 1884. 77*
Sjedinjene Drave (1870). 1904. 1789. 75
Francuska 1848. 1913. 1875. 62*
vedska 1908. 1866. 1917, 62
Finska 1907. 1907. 1917. 62
PREDGOVOR
Ujedinjeno
1 AsoCijacijski socijalizam je, prema tome, neznanstven jer se ne bavi Kraljevstvo 1918. 1872. 1832. -61
u prvom redu (kritikom) analizom - kao to ini marksizam - nego razra- * Demokracija suspendirana tokom 1940-44.
enim planovima i sredstvima njihovog ostvarivanja J. A. Schumpeter, Povijest
ekonomske analize (Zagreb: Informator, 1975), str. 377. Zapravo je moje ne- Izvor: C. Hewitt, The Effect of Political Democracy and Social Democracy on
slaganje sa Schumpeterom jo dublje nego to je vidljivo u tekstu: ne samo Equality in Industrial Societies: A Cross-National Comparison, American Sociological
da .namjeravam pokazati da je bavljenje razraenim planovima i sredstvima Review, 1977, sr. 457.
njihovog ostvarivanja legitimno znanstveno istraivanje nego i da marksizam
10 1900. godine ene su mogle glasati samo u doseljenikim zemljama: Nq-
jest asoCijacijski soCijalizam. .
2 On the Limited Relevance of Economics, u D. Bell i J. Kristoi, eds.,
vom Zelandu (od 1893. nadalje), Junoj Australiji (od 1895.) i u etiri drave
Capitalism Today (New York: Basic Books, 1971), str. 91:-92. u Sjedinjenim Dravama.
11 N. Pai, Uporedni politiki sistemi (Beograd: Institut za politike studije,
1976), str. 93.
12 Lj. Tadi, Tradicija i revolucija (Beograd: Srpska knjievna zadruga,
POGLAVLJE 1
1972), str. 224. Harold Laski opisuje englesku sudsku praksu, u mnogim pogle-
1 Stoljee i pol prije sline su ideje izloili leveleri i digeri u prvoj uspje- dima najnapredniju u kapitalistikom svijetu, ovako: Kad god je pripremanje
noj buroaskoj revoluciji, engleskoj revoluciji iz 17. stoljea. Leveleri su se borili obrane vaan moment u toku sudskog spora, jedan zakon postoji za bogate, a
za ope pravo glasa, slobodu uvjerenja i jednakost pred zakonom. Digeri ili drugi za siromane. No, to nije sve. Kod linih odnosa u ivotu, npr.- razvoda
pravi leveleri (True Levellers) pokuali su dokinuti ekonomsku nejednakost, braka, nedostatak sredstava obino znai nemogunost pristupa sudu. (...) Jo
is~u~i da P?liti!m demokracija ne moe postojati bez ekonomske demokracije. je jedno podruje nejednakosti upadljivo. Ako siromah ukrade, presuda se brzo
Dlgen su utjecali na stavove Roberta Owena, prvog asocijacionista i utopijskog donosi; ako bogata ukrade, obino se uzima u obzir isprika o nervnoj rastre-
prethodnika modernog socijalizma. . senosti. Ako se taksistu dokae da je vozio pijan, platit e kaznu; ali ope je
2 Na slian nain, iako manje precizno, amerika Deklaracija nezavisnosti poznata stvar. da sud ne eli osuditi mladog bogataa u slinom sluaju jer e se
(1776) istie da su svi ljudi stvoreni jednaki, s neotuivim pravima na ivot, obino aliti i esto ishoditi obnavljanje sluaja nakon albe. (...) Ako direk-
slobodu i traenje sree, koja im je darovao Stvoritelj. tori kompanije s visokim drutvenim poloajem ne obraaju panju na poslo-
3 Vidi G. D. H. Cole, Essays in Social Theory (London: Macmillan, 1950), vanje kompanije, ne smatraju se odgovornima kada nastupi obavezna likvida-
str. 132-44. cija, ali ako se mali inovnii zbuni u svojim raunima, -teko je izbjei
4 G. Lefebvre, The Coming of the French Revolution (1939), prema prije- optube za pronevjeru. Vano je shvatiti da se ti defekti ne mogu ispraviti
vodu R. R. Palmera (New York: Vintage Books, 1962), str. 248. zakonodavstom. Oni su drutveno uvjetovani: Sudac koji vidi krivca u siro-
5 Jedno stoljee poslije ljudi su ve postali mnogo svjesniji te injenice. U manom lopovu, a nervno rastrojenu osobu u bogatau, nastavit e ih razlikovati
proklamaciji iz kolovoza 1914. godine, seljaki voe udrueni s Emilianom sve dok razlike u ekonomskom statusu ne postanu zanemarive; sudac koji ne
Zapatom u Meksikoj revoluciji optuili su svoje buroaske partnere da namje- misli da su istaknuti direktori javnih kompanija odgovorni za previde za ije
ravaju uvesti slobodu tampe za one koji ne znaju pisati, slobodu glasa za su spreavanje plaeni, smatrat e ih odgovornima tek kada se uspostavi
one koji ne poznaju kandidate, korektno pravosue za one koji nee nikada odgovarajua veza izmeu prihoda i rezultata rada (A Grammar of Politics
koristiti odvjetnike usluge. . [London: Allen and Unwin, 1928], str. 565).
6 H. J. Laski, The British Cabinet: A Study of its Personnel, Fabian Tract 13 F. Sternberg, Socijalizam i kapitalizam pred sudom svetske javnosti
no. 223 (London, 1928) (Beograd: Jugoslavija, 1954), str. 31.
1 R. T. Nightingale, The Personnel of the British Foreign Office and Diplo- 14 F. Engels, Die Lage der arbeitenden Klasse in England (Leipzig 1845).
matic Service, 1851-1929, Fabian Tract no. 232 (London, 1930) 15 A. F. K. Organski, The Stages of Political Development (New York:
8 K. Mannheim, Freedom, Power and Democratic Planning (New York: Alfred A. Knopf, 1965), str. 7.
Oxford University Press, 1950), str. 99. 16 To se mnogo ne razlikuje od ruske srednjovjekovne sudske prakse, o
o Deset zemalja s najduim iskustvom politike demokracije. kojoj govori poznati sluaj Estonca Jaana Millera koji je 1740. pol'Uao tuiti

28 Politika ekonomija socijalizma

432 433
svoje~ zem1jopo~~e.dnik~. Kolegij pravd~ u Petrogradu presudio je da seljaci ljednja dva desetljea. Takoer je oigledno da ta vrsta rasta ne moe biti
nemajU pravo tuiti svoJe gospodare. stabilizatorska, niti ima ikakve veze s efikasnou proizvodnje..
~:; U naem stoljeu radnike knjiice su se ponovo pojavile u staljinistikoj 24 .
RUSIJI.
18 A. Gerschenkr{Jn, Reflections on European Socialism u E~a;ys in Nepoljoprivredni radnici
zaposleni:
Socialism and Planning in Honour of Carl Landauer ed. G. G;ossDl.2fi (Engle-
wood Cliffs, N. J. : Prentice Hall, 1970), str. 6 . ' . .U poduzeima s vie od 200 1882. 1905. 1925. 1961.
zaposlenih u Njemakoj 11,9010 20,3 0/[; 23,5 O/f} 45,1/()
19 J. E. Meade, Efficiency, Equality and the Ownership of Property (Lon-
don: Allen and Unwin, 1969), str. 27. U poduzeima s vie od 500 1896. 1906. 1926. 1958.
zaposlenih u Francuskoj 9,3 O/() 11,7 0 /0 19,3% 29,8010
20 l!pu~o. je px;isje~t.i se da se Darwin za svoju teoriju prirodne selekcije
meu Zlvotinjama mspmrao ekonomskom teorijom Malthusa, ekonomista li- Zaposlenonst u amerikim 1909. 1929. 1955.
beralnog kapitalizma. industrijskim poduzeima s vie
od 1000 zaposlenih 15,3 0 /0 24,2 0 /0 33,6/()
21 Proletarirzacija amerike radne snage (u postotku)
Izvor: E. Mandel, Marxist Economic Theory, vol. 2 (New York: Monthly Review,
1968), str. 395-97..
1780. 1920. 1969.
25 A. Berie oj G. C. Means, The Modem Corporation and Private Property
Zaposleni koji primaju nadnice
i plae (iskljUujui direktore (New York, 1939), str. 33-35. 1963. u Britaniji je 180 poduzea zapoljavalo
i funkcionare) 20 treinu radne snage u industriji il ostvarilo polovicu kapitalne potronje. U Nje-
73,9 83,6
makoj je industrijska koncentracija neznatno manja. Tamo je 1960. samo 100
Plaeni direktori i funkcionari 2,6 7,2 poduzea kontroliralo dvije petine industrijske proizvodnje, zapoljavalo treinu
Poduzetnici i samozaposieni 80 23,5 9,2 radne snage i ostvarivalo 50 posto izvoza industrije (M. Kidron, Western Capi-
talism since the War (Harmondsworth: Penguin, 1970), str. 27.
Iz~or: R. C. Edwll!ds, M. Reich, T. E. Weisskopf, The Capitalist System (Englewood
CUffs, N. J.: Prentice-Hall, 1972), str. 175. 26 Kidron, Westem Capitalism, str. 26.
27 Hannah, Rise of Corporate Economy, str. 13,216.

22 To je lako uoljivo kad se promjene u udjelu najveih tvomica usporede
s promjenama u udjelu najveih poduzea. Prais je otkrio da je u Britaniji
izmeu 1935. i 1936. udio stotinu najveih tvornica u industriji ostao kon-
stantan, na razini od 11 posto, a udio stotinu najveih poduzea pov:ean je sa
24 posto na 38 posto (L. Hannah, The Rise of the Corporate Industry [London:
Methuenj, 1976, str. 183). . na primjer, uspjela izbjei plaanje poreza jugoslavenskoj vladi desetak godina.
23 Integr~.cija (~erge~) nije nuno l?!-"isilna. Ona je esto dobrovoljna, kao
~~d komp~ja trazt ~:'lPItal za. ekspanzIjUJ a nema pristup na trite kapitala,
ili kada dVIje komparuje stapanjem poboljsavaju svoj poloaj na tritu. Visoki
porezi na nekretnine takoer potiu vlasnike da prodaju dionice prije svoje
smrti i tako ostave nasljednicima svoju gotovinu i/ili dionice koje su lake
utrive. Moderna agresivna preuzimanja u velikoj se mjeri koriste specifi
nostima trita vrijednosnih papira i poreskog sistema. Te se specifinosti
mogu izraziti utjecajem efekta cijena/zarada i efekta poreza na profit. U
prvom sluaju, agresor je kompanija kod koje je odnos izmeu cijene (dionice)
i zarade (po dionici) umjetno napuhnut. Tipina taktika agresora sastoji se
~. poetka u tajnoj kupovini dionica kompanije-rtve (koja ima niski odnos
cljena/zarada) do onog postotka od ukupnog broja dionica (10 posto u Sje-
dinjenim Drayama) koji nije potrebno prijaviti kontrolnoj agenciji vlade.
Tada se prelazt na pregovore s upravom kompanije na koju se cilja. Ako se
ponuda ne prihvati, agresor upriliuje licitaciju za dioniare kompanije-rtve
i to po cijeni znatno iznad trine cijene, da bi ih potaknuo na prodaj~
dionica. Kupovina se financira iz razlike u odnosu cijena/zarada' dviju kor-
poracija. U drugom sluaju, koji se tie efekta poreza na profit, agresor nudi
unosnije obveznice u zamjenu za dionice rtvinih dioniara. Dobitak se
financira iz utede na porezu na profit jer se kamate na obveznice odbijaju
kao troak. Zdrava, konzervativno voena korporacija po svoj e prilici po-
lako poveavati koliinu dionica (kojima e trite dodijeliti nizak odnos
cijena/zarada) i izbjegavat e dugove. Stoga e biti dvostruko ranjiva na napade
bezobzirnih pekulanata. To objanjava fenomenalni rast konglomerata u pos-
28 B. Horvat, Klasifikacija podruja svijeta prema karakteristikama priv-
redne razvijenosti, Ekonomska analiza, 1971, str. 282.
29 J. Wakeford et al., eds., Power in Britain (London: Heinemann, 1973),
str. 317.
39 Koristei se tom tehnikom, Royal Dutch-Shell Company je jo prije rata,
Kad je utaja otkrivena, kompanija je potkupila umijeane funkcionare. Vidi B.
Horvat, Industrija nafte u Jugoslaviji, vol. 2: Prerada nafte (Beograd: Jugo-
slavenski institut za ekonomska istraivanja, 1966) str. 117-120.
31 R. J. Larner, Ownership and Control of the 200 Largest Nonfinancial
Firms, 1929 and 1963, American Economic Review, 1966, str. 781.
32 F. Pryor, Property and Industrial Organization ill Commullist and Ca-
pitalist Nations (Bloomington: Indiana University Press, 1973), str. 119.
33 U Sjedinjenim Dravama gotovo dvije treine trita koja je mogue
identificirati, na koja otpada oko 60 posto vrijednosti industrijskog proizvoda,
pokazivalo je znaajne osobine oligopola (C. Kaysen, The Corporation, u
The Logic of Social Hierarchies, Lanmann et al., eds. (Chicago: Markham,
1971), str. 217. U malim e zemljama taj postotak nuno biti vei.
34 Mandel, Marxist Economic Theory, str. 426; takoer, E. Mandel, Der
Splitkapitalismus (Frankfurt: Suhrkamp, 1972), str. 476-78.
35 Prvi koji je to uoio bio je engleski buroaski radikal Mundella, koji
je jo 1860-ih godina rekao Kraljevskoj komisiji: Mi poslodavci ne bismo
mogli nita uiniti bez organiziranja sindikata (Z. Bauman, Between Class
and Elite (Manchester: Manchester University ress, 1972), str. 172. Mun-
delli njegovi manje domiljati i manje inteligentni kolege nisu pljeskali. Prolo
je vie desetljea prije nego to su engleski poslodavci openito prihvatili njegov
stav, i jo dva ili tri desetljea dok se nisu pridruili ameriki poslodavci.
Danas njegova izjava zvui gotovo kao opepoznata injenica.
36 S. Lynd i G. Alperovitz, Strategy and Program (Boston: Beacon Press,
1973), str. 38.

434 28" 435

_1 __
 37 J. K. Galbraith primjeuje: Mnogo vanija uloga sindikata u planiranju
jest rad na standardiziranju izdataka za nadnice kod razliitih induStrijskih
tvrtki i osiguravanje da izmjene u nadnicama nastupe svuda u priblino isto
vrijeme. To uvelike pomae industriji da kontrolira cijene, a dravi znatno
olakava posao na odreivanju cijena i nadnica. (...) Ako postoji sindikat koji
obuhvaa cijelu granu industrije, njegov e specifian zadatak biti da se po-
brine kako bi plaanje za isti posao bilo posvuda vie ili manje jednako. To
se ini u ime nepristranosti i pravednosti, ali posljedica je i ta da ni jedna
tvrtka ne moe sniziti cijene zahvaljujui manjim izdacima za nadnice i da ni
jedna tvrtka ne moe zahtijevati vie cijene zbog veih izdataka za nadnice
(Nova industrijska drava [Zagreb: Stvarnost, 1970], str. 311-12).
38 P. M. Sweezy, Modern Capitalism and Other Essa:ys (New York: Mon-
thly Review Press, 1972), str. 8.
39 U Sjedinjenim Dravama, taj se udio poveao sa 7,4 posto u 1903. na
9,8 posto u 1929. (p. A. Baran i P. M. Sweezy, Monopoly Capital [New York:
Monthly Review Press, 1966], str. 146). Druga mogua mjera uloge drave je
broj javnih slubenika. Odgovarajui podaci za karakteristine godine u Bri-
taniji jesu: 1797. - 16.267; 1851. - 39.147; 1901. - 116.413; 1955. - 633.000
(Bauman, Between Class and Elite, str. 250).
, 40 Galbraith, Nova industrijska drava, str. 260.
41 Paul Sweezy, meutim, tvrdi da se japanski i njemaki rast mogu bar
djelomino objasniti korejskim i vijetnamskim ratovima i irenjem amerikog
trita (koje odluujue utjee na svjetsko trite), potaknutog vojnom po-
tronjom (Capitalism, for Worse, u L. Silk, Capitalism [New York: Praeger,
1974], str. 125-27).
42 Robert McKenzie ovako opisuje britansku pozornicu: D'vije velike
monolitne strukture meusobno se SUkobljuju i estoko se svaaju o relativno
nevanim pritanjima koja ih razdvajaju (British Political Parties [London: Hei-
nemann, 1955], str. 586). Nije teko sloiti se s R. H. S. Crossmanom da je
McKenzie u svojoj knjizi dokazao da su se dvije velike partije' razvijale u
skladu sa zakonom rastue oligarhije koji djeluje u industriji, sindikatima i
Fleet Streetu (Socialism and the New Despotism, Fabian Tract no. 258 [Lon-
don, 1956], str. 21).
43 Izraz je skovao J. K. Galbraith da bi oznaio piramidu vlasti u modernoj
korporaciji. Tehnostruktura obuhvaa sVe koji donose specijalizirana znanja,
talent ili iskustvo kod grupnog donoenja odluka (Nova industrijska drava,
str. 71).
POGLAVLJE 2 u praksi, ne razlikuju od materijalnih poticaja. Ako radnici-udarnici, na primjer,
1 Dobro je poznata i nepobitna injenica da se bez slobodne, nesputane
tampe, bez neograniene mogunosti udruivanja i skuptinskog ivota,vla-
davina irokih narodnih masa uope ne moe zamisliti. Sloboda samo za
pristalice vlade, samo za lanove partije ... nije sloboda. Sloboda uvijek znai
0 openito, je jedna varijacija Kantovog kategorikog imperativa: ini dobro
slobodu za one koji misle drugaije (R. Luxemburg, Die Russische Revolution
[Hamburg: Oetinger, 1948], str. 52, 53). o
2 Mi zastupamo ideju o odumiranju drave. U isto vrijeme mi zastupamo
ideju o jaanju diktature proletarijata, najmonije i najsnanije dravne vlasti
koja je do danas postojala. Vii stupanj razvoja dravne vlasti kako bi se pri-
premilo odrimiranje drave - to je marksistika formula. (.. ;) Ta kontradik-
cija ... odraava marksistiku dijalektiku (J. Staljin, Referat na 16. kongresu
Partije, Soinenia, svezak 12 [Moskva: Gospolitizdat, 1949], str. 369-70).
3 J. Staljin, Voprosy li:minizma (Moskva: Ogriz, 1945), str. 394. Ta vrsta
dijalektike nije potpuno nova. Razvijena je jo u 4. stoljeu prije nove ere na
dvoru dinastije an u Kini. Staljinov intelektualni pretea nije bio Marx, nego
gospodar an Jan, koji je o buduem besklasnom drutvu rekao: Upravlja-
jui dravom, mudrac uspostavlja jedinstvena (pravila) nagraivanja, je1:linstvena
436
(pravila) kanjavanja, jedinstvena (pravila) pouavanja. Ako se uspostave je-
dinstvena (pravila) nagraivanja, armija nee imati sebi ravne; ako se uspostave
jedinstvena (pravila) kanjavanja, nareenja e se izvravati; ako se uspostave
jedinstvena (pravila) pouavanja, nii e se potinjavati viima. Ako su nagrade
jasne (vladar) nee uzalud troiti (sredstva); ako su kazne jasne, nestae smrtne
kazne; ako su pouke jasne, nee biti potrebno da se menjaju, a ljudi e znati
na to im valja usredsrediti napore, i u zemlji se nee pridravati raznih obi-
aja. Kada se uspostavi jasna predstava o nagradama, nestae (potreba) za
samim nagradama; kada se uspostavi jasna predstava o kaznama, nestae
potreba za samim kaznama; kada se uspostavi jasna predstava o poukama,
nestae (potreba) za samim poukama (an Jan, Knjiga vladara oblastian,
preveo Mitar Popovi [Beograd: Beogradski izdavako-grafiki zavod, 1977],
str. 132-33). an Jan vrlo detaljno nagovjetava staljinistike metode vlada-
vine. Za an Jana - kao i za Staljina - osnovni je cilj maksimizirativlast
drave. Vladar mora cijeniti seljake (radniku klasu) i vojnike, a prezirati
govornike i lutajue uenjake (inteligenciju). Seljaci su neophodni za pro-
izvodnju, a vojnici za dravnu vlast, sve ostalo je nevano. Kazne treoaju biti
okrutne ak i za manje prekraje; vladar mora kazniti ak prije nego to su
prekraji poinjeni (moskovski procesi), pogotovo ako se njegova nareenja ne
izvravaju; u protivnom, nemogue je vladati narodom. Uz uspjehe u proiz-
vodnji i ratu, uhoenje sugraana takoer treba nagraivati plemikim titulama.
Prodoran um stvara nered, vrlina unitava disciplinu, a prijaznost i ovjenost
su izvori grijeha; te osobine su ubrojene meu osam parazita koje treba
istrijebiti. Humanistika literatura je ideoloki nepoeljna i potrebno ju je
unititi. Tamo gdje ivi osam parazita, ljudi su snani, a vlast je, naravno,
slaba. Da bi drava postala jaka, ljude je potrebno oslabiti. Tada e narod biti
zadovoljan i voljet e vladara. Preporuke an Jana su potivane i drava
dinastije an se proirila. Istovremeno sa an Janom, Kauti1ya, ministar jednog
monog vladara u Indiji, napisao je slinu knjigu pod naslovom Arthashastra,
ili Knjiga o organizaciji drave. On je opisao jednu svenadlenu dravu koja
ureuje sav javni i privatni ivot i koristi hijerarhijski organiziranu birokraciju.
an J an i Kautilya ivjeli su u drutvima koja je Marx nazvao orijentalnim
despotizmima.
4 Za jezgrovitu marksistiku kritiku etatizma, vidi S. Stojanovi, Izmeu
ideala i stvarnosti (Beograd: Prosveta, 1969).
5 A. Bebel, Buduee obestvo (Moskva: Kolokol', 1905), str. 37.
6 Stavljam moralne poticaje pod navodnike jer se, zbog primjenjivanja
primaju odlikovanja, ako se na njih skree panja javnosti i ako su im ponu-
eni politiki poloaji, to poveava njihov presti, njihov drutveni utjecaj
i nerijetko, iako neizravno, i njihovo materijalno blagostanje. Jedini istinski
moralni poticaj, onaj koji nadilazi individualni egoizam i graanski svijet
djelo zbog djela samoga. (Vidi takoer poglavlje 19, odjeljak Il).
7 Nekadanji socijalist, Benito Mussolini, dao je to vrlo ,jasno do znanja:
Ako je 19. stoljee bilo vijek individualaca (liberalizam znai individualizam),
moe se oekivati da e ovo biti stoljee drave.({ Zatim nastavlja: Za faizani
drava je neto apsolutno pred ime su pojedinci i grupe relativni (Doktrina
faizma({ (1932), citirano prema A. Arblaster i S. Lukes, eds., The Good Society
[New York: Harper and Row, 1971], str. 315-16, 317). Staljin se toj. tvrdnji
ne bi protivio, osim to bi dravu oznaio kao sovjets1."U, a ne faistiku. (Vidi
poglavlje 6, odjeljak I B).
8 K. Marx, Ekonomski i filozofski rukopisi iz 1844. godine, citirano prema
prijevodu T. B. Bottomorea u E. Fromm, Marx's Concept of Man (New York,
Frederik Ungar, 1961), str. 125.
437
 o Socijalistiki realizam bio je suvremenik dravnom realizmu (glorifikaciji
pretpostavljene realnosti) u faistikoj Italiji i nacistikoj Njemakoj. Vidi Elio
Vittorini, Otvoren dnevnik (Zagreb: Zora, 1971), str. 45-46.
10 U proljee 1850. Marx i Engels pridruili su se blankistima u toku neko-
liko mjeseci. Plod tog sjedinjenja je. zajednika izjava u kojoj se spomenuti
termin prvi put pojavio. Cilj udruivanja je svrgavanje svih povlatenih
klasa, potinjavanje tih klasa diktaturi proletera uz neprekidno odravanje re-
volucije sve do ostvarivanja komunizma koji mora biti krajnji oblik ureenja
ljudske zajednice. (citirano u G. Lichtheim, The Origins of Socialism [London:
Weidenfeld and Nicolson, 1972] str. 289); Otprilike u isto to vrijeme, u svojem
politikom traktatu Klasne borbe U Francuskoj, 1848-1850, Marx spominje
Blanquija u vezi s revolucionarnim socijalizmom i dodaje da je takav soci1ali-
zam klasna diktatura proletarijata, kao neophodna toka prijelaza prema'
ukidanju klasnih razlika openito .. .. Blanqui i njegovi sljedbenici prihvaali
su narodni ustanak koji organizira mala, tajna grupa odanih urotnika. Blanquijev
uitelj bio je Buonarrotti, glavni sljedbenik Babeufa, koji je pak bio voa
Konspiracije jednakih u godinama 1796-97. Marx je izostavio tajnost i oli-
garhijsku diktaturu nadomjestio klasnom diktaturom. Boljevici su na mjesto
klasne postavili partijsku diktaturu, koja je u praksi degenerirala u oligarhiju
(pod imenom kolektivno rukovodstvo) ili u despotizam jednog ovjeka. (Vidi
takoer poglavlje 10, odjeljak 1).
11 U svojoj ocjeni ruske revolucije, napisanoj 1918. godine u zatvoru,
nekoliko mjeseci prije nego to je ubijena, Rosa Luxemburg je to opisala vrlo
jasno i nedvosmisleno: Osnovna greka teorije Lenjina i Trockoga je da oni,
kao i Kautsky, suprotstavljaju diktaturu, demokraciji. 'Ili diktatura ili demo-
kracija' - na taj su nain pitanje formulirali i boljevici i Kautsky. Potonji
se odluio ... za buroasku demokraciju ... Nasuprot njemu, Lenjin i Trocki
odabrali su diktaturu aice ljudi, tj. diktaturu u skladu s buroaskim mjeri-
lima . .. Povijesna je zadaa proletarijata, kada stekne vlast, da stvori socijali-
stiku demokraciju umjesto buroaske demokracije, a ne da ukine svaki oblik
demokracije (Die Russiche Revolution, 59, 60).
12 Citirano u H. Draper, Marx and the Dictatorship of the Proletariat, Ca-
hiers de I'INSEA, no. 129, Septembre 1962, serie 5, no. 61, 5-74, citirano sa
str. 14.
13 Ibid.
14 Citirano u M. Nomad, The Anarchist. Tradition, u M. M. Drashkovich,
Revolutionary Intellectuals, 1864-1943 (Stanford: Stanford University Press,
1966), str. 57-94, citirano sa str. 64.
15 Ibid.
16 The Program of the B1anquist Fugitives' from the Paris Commune,
(1874), citirano u Draper, Marx and the Dictatorship of the Proletariat,
str. 63.
17 K. Marx i F. Engels, Correspondence 1846-1895, (New York: Interna-
tional Publishers, 1935), str. 486.
18 Komisija CK KPSS (b), Party of the Soviet Union _(Bolsheviks) (New
York: International Publishers, 1939), str. 356-57.
19 Prezir prema demokraciji koji tako snano i tako esto izraavaju vlada-
jue partije etatistikih drutava opasno se pribliava slinom stavu (impa-
tentna demokracija) faistikih reima. H. Lefebvre, francuski marksist, pisao je
prije rata: Udnim preokretom ova slika (asketizam, jednoobraznost bez-
nadeDa prosjenost asocirana sa 'socijalizmom') postaje sve prikladnija ~a fa-
izam, koji sve sklonosti usmjerava prema primitivizmu, asketizmu i natura-
lizmu; koji slubeno naziva 'socijalizmom' rtvovanje pojedinca kolektivu, nje-
govo izjednaivanje s opom bijedom i jednoobrainou. Ta ideologija nema
nita zajedniko s marksizmom koji je teorija bogatstva, koji rehabilitira razno-
likost potreba nasuprot svim oblicima naturalizma i primitivizma (Le nationa-
lisme contre les nations [paris, 193(], str. 38). Krug je time zatvoren.
438
20 W. Brus, The Polish October: Twenty Years After, u R.Miliband i
J. Saville, eds. The Socialist Register 1977 (London: Merlin Press, 1977), str.
183.
21 To ne znai da je kapitalizam osloboen tereta religije. Dovoljno je spo-
menuti brojne sekte, raireno praznovjerje i razliite vrste primitivnih uvjerenja
koja postoje u najgraanskijoj od svih zemalja - Sjedinjenim Dravama. Naj-
svjeiji je primjer kolektivnog samoubojstva vie stotina pripadnika sekte Hram
naroda iz godine 1978. Ipak, religija ne prevladava kapitalizmom, prije bi se
moglo rei obrnuto. Crkva posluje kao svako drugo poduzee, propovjednici
se ponaaju kao trgovci, a svete knjige se reklamiraju kao svaka druga roba.
Tako npr. Protestantski koncil grada New Yorka savjetuje svojim radio i TV
spikerima da doslovce, prodaju religiju. Ako je marketing slab, sluatelj e
potraiti neki drugi program. (W. Whyte Jr., The Organization Man [London:
Jonatahn Cape, 1957], str. 378). Godine 1900. je veleasni M. D. Babcock iz-
javio: Business is religion, and religion is business (R. Bendix, Work and
Authority in Industry [New York: Harper and Row, 1963], str. 257). Ako ljudi
idu u crkvu, od nje ine trgovaki centar. Kako opisuje S. Rowland: Atmosfera
koja u nedjelju vlada u mnogim crkvama u predgrau nalikuje atmosferi eksklu-
zivnog trgovakog centra. ... u toku tjedna ovjek kupuje hranu, subotom se
kupuje rekreacija, a nedjeljom se kupuje Duh Sveti. (Citirano u F. Pappen-
heim, The Alienation of Modern Man [New York: Monthy Review, 1959],
str. 120).
22 Kada promatramo ljudsku povijest, ne moemo ... izbjei ovaj zaklju-
ak. Motivacijska snaga vrijednosnog suda esto se znaajno poveava kada se
on pojavljuje unutar okvira razmiljanja nosilaca suda, ne pod svojom vlastitom
logikom oznakom vrijednosnog suda, nego pod krinkom injeninog stanja.
(G. Germann, Ideology, u M. Brodbeck, ed., Readings in the Philosophy of
the Social Sciences [Toronto: Macmillan, 1969], str. 129).
23 Pismo upueno F. Bo1teu, 23. listopada 1871.
24 Za psiholoko razumijevanje Marxovog utjecaja Russell predlae ovaj
rjenik (History of Western Philosophy [London: Allen and Unwin, 1947],
str. 383).
Jahve = Dijalektiki materijalizam
Mesija = Marx
Odabrani = Proletarijat
Crkva = Komunistika partija
Drugi dolazak = Revolucija
Pakao = Kazna kapitalista
Zlatno doba = Komunistika drava
Na istoj stranici Russell skree panju na zanimljiv povijesni paradoks:
nacisti su zastupali ideje idovskog Starog zavjeta.
25 Potrebno je uoiti da racionalno nije antiteza idealistikom. ovjek moe
biti racionalan i snano motiviran etikim idealima (takav je, na primjer, bio
Marx) ili religiozan i pokvaren (takvi su likovi u DanteovU Paklu). Druge dvije
kombinacije su takoer mogue jer su te etiri dimenzije ljudskog ponaanja
relativno nezavisne. Bitno je vrlo jasno razlikovati strukturu svijesti i moralne
kvalitete sudionika.
26 J. Nyerere, Freedom and Social!sm (Dar es Salaam: Oxford University
Press, 1974), str. 14.
27 ak i tako samostalan duh kao Trocki sloio se s time. Kada se 1924.
godine na 13. kongresu Partije boljevika Qd njega. zahtijevalo da se odrekne
svojih stavova, Trocki je to odbio, ali je svejedno priznao: U posljednjoj in-
stanci Partija uvijek ima pravo, zato to je ona jedini povijesni instrument koji
radnika klasa ima za rjeavanje svojih temeljnih zadataka.... Znam da ovjek
ne smije biti u pravu protiv Partije. ovjek moe imati pravo samo s Partijom i
kroz partiju (li. Deutscher, Razoruani prorok [Zagreb: Liber, 1975], str. 91).
Tu je izjavu potrebno usporediti s Engelsovim upozorenjem partijskom voi
439
Bebelu: Ni jedna partija ni u jednoj zemlji ne moe me osuditi na utnju ako
odluim govoritiJ (1-2. svibnja 1891).
28 Nekoliko godina poslije Shinskj je posmrtno rehabilitiran kao nevin.
20 S. Stojanovi, Staljinistika partijnost i komunistiko dostojanstvo, Praxis,
1973, str. 679-96, citirano sa str. 686.
30 Andre Gide ispriao je ovaj doivljaj sa svoje posjete Sovjetskom Savezu -
1936. godine: Dok smo prolazili kroz Gori, malo selo gdje se on (Staljin) rodio,
pomislio sam da bi bilo lijepo i ljubazno poslati mu osobnu poruku kao izraz
zahvalnosti za srdanu dobrodolicu... Predao sam telegram koji je ovako
poinjao: 'Prolazei kroz Gori na naem prekrasnom putu, osjetio sam potrebu
da vam poaljem - ' Tu se je prevodilac zaustavio i rekao da ne moe proslije-
diti takvu poruku, da .'vi' prilikom obraanja Staljinu nije dovoljno. To nije
pristojno, rekao je, i neto se jo mora dodati. Predloio je, 'Vi voo radnika' .
ili 'Vi Gospodaru naroda.' To mi se inilo besmislenim, pa sam rekao da je
Staljin sigurno iznad takvog laskanja, ali uzalud. Nita ga ne bi pomaknulo,
i ne bi ni poslao telegram da nisam pristao' na ispravku.({ (A. Gide et al., The
God that Failed [New York: Bantam Books, 1954], str. 193). Od dva naina
obraanja spomenuta u gornjem tekstu, prvi je u irokoj upotrebi u Koreji.
Tako se, na primjer, cijela prva stranica lista The Pyongyang Times od su~
bote, 25. kolovoza 1975. sastoji iz .ova etiri lanka: Potovani i voljeni
voa drug Kim II Sung primio delegaciju. korejske omladine u' Japanu, Poto-
vani i voljeni voa Kim II Sung poslao darove irakom Predsjedniku; Korej-
ski narod pod mudrim vodstvom velikog voe borit e se dvostrukim naporom
za postizavanje nezavisnog i mirnog ujedinjenja zemlje; i Potovani i omi-
ljeni voa Kim II Sung({ (osam puta) poslao telegrame razliitim dravnicima
drugih zemalja. Slini izrazi, iako manje ekstremni, upotrebljavaju se i u dru-
gim etatistikim zemljama. . kuju po vrsti, nego samo po intenzitetu od drugih neprijatelja (npr., onih
Pyongyang Times ne moe, meutim, dostii Pravdu, koja je prigodom
sedamdesetog roendana Staljina uspjela ispunjavati svoje stranice estitkama i
pohvalama gotovo pune dvije godine.
U usporedbi s kultom voe u nekim etatistikim zemljama, sljedei opis
M. Einaudia prikazuje talijanski faizam kao prilino suzdran: U psiholo-
kom pogledu, jedinstveni poloaj voe paljivo je odravan pomou svih sred-
stava komuniciranja i propagande tipinih za totalitarne drave. Identificiranje
faizma s Mussolinijem bilo je obavezno na sastancima parlamentarnih tijela,
Faistike partije, ekonomskih organa, kolske djece, svakog oblika grupnog
ivota (Fascism({, International Encyclopedia of the Social Sciences, [New
York: Macmillan, 1968], vol. 5, str. 334-41, citirano sa str. 336).
31 Petrus Abelardus, Epistolae, pismo tree.
32 Durkheim, O podeli drutvenog rada, (Beograd: Prosveta, 1972), str. 214.
33 Ibid., str. 193.
34 Alexis de Tocqueville, aristokrat, konzervativac, osvrnuo se 1856. na re-
ligiozne osobine francuske revolucije: Ni u jednim analima pisane povijesti nije
zabiljeena politika revolucija takvog oblika; ona se moe usporediti jedino
s nekim religijskim revolucijama. (...) Tako je francuska revolucija, iako osjetno
politika po porijeklu, djelovala na liniji jedne vjerske revolucije, preuzevi od
nje mnoga obiljeja({ (The Ancient Regime and the French Revolution, pre-
tiskano u A. Pizzorno, ed., Political Sociology [Harmondsworth: Penguin, 1971],
str. 23-24). Michael Walzer analizirao je religiozne osobine engleske revolucije
iz 1640. Oliver Cromwell rekao je Parlamentu da ne bi postupao kako jest da
mu Bog nije razbistrio um. Jedino to se moe uoiti({, nastaVlja Walzer, jest
da je u' esnaestom i sedamnaestom stoljeu radikalna inovacija u politici ...
bila nezamisliva bez moralne podrke religije ... ({ (Revolucija svetaca, ibid.,
str. 324-25). Openito reeno - a to je od posebnog interesa za nae raz-
matranje - revolucionari toga doba posvetili su se stvaranju Svete drave
u kojoj bi se savjesno obavljanje posla poticalo i ak zahtijevalo. Sveci su
vidjeli sebe kao boanske instrumente i njihova je politika bila ujedno politika
440
ruilaca, arhitekata i graditelja - ustrajno izgraivanje svijeta politike. Odbijali
su priznati bilo kakav uroeni ili prirodni otpor u ostvarivanju svoga zadatka.
-.svaku su prepreku tretirali kao jo jedan primjer avolje umjenosti . .. ({ (ibid.,
str. 322, drugo isticanje dodano).
35 Durkheim, O podeli drutvenog rada, str. 160.
36 Ibid., str. 201.
37 Ibid., str. 381.
38 Kolektivna svijest definira se kao skup vjerovanja i osjeanja uobiajenih
kod prosjenog pripadnika nekog drutva (ibid., str. 119). Osoba ima .dva
oblika svijesti: kolektivna svijest je zajednika cijeloj skupini i, prema tome, u
osobi ne ivi i kroz osobu ne djeluje pojedinac sam, nego njegovo drutvo,
Individualna svijest predstavlja iskljuivo samo osobu po onome to joj je
osobno i specifino, i od nje ini odvojeno bie (ibid., str. 159-60).
39 Ibid., str. 202.
40 Ibid., str. 185.
41 Sokrat je optuen i pogubljen zato jer nije vjerovao u bogove u koje
drava vjeruje.
42 Vidi L. R. Arias-Bustamante (De la propriedad privada a la propriedad
comunitaria [Caracas: Monte Avila, 1971], str. 41--43), za izbor odgovarajuih
citata.
43 Iz govora sekretara za unutranje poslove Franje Herljevia, Politika,
25. prosinca 1975. (u engleskom tekstu knjige nema ovog navoda; iz istog
razloga iz kojeg ga tamo nisam uvrstio, smatram neophodnim da ga ukljuim u
jugoslavensko izdanje. Rije je o virulentnim ostacima etatistike ideologije.)
Taj lingvistiki nesuvisli izraz ima jednostavno psiholoko objanjenje. Ako
se pripadnici opozicije (npr. oni koji zastupaju drugaije miljenje) ne razli-
koji podmeu bombe), onda je logino koristiti jedan jedini kombinirani izraz,
pripadnici neprijatelja.
44 Quotations from Chairman Mao-Tse-Tung (peking: Foreign Languages
Press, 1967), str. 277. Takoer karijeristi i konspiratori kao Hiuov ...
(ibid., str. 278).
45 Politiki voe duboko su svjesni te injenice. Hitler je, na primjer, pisao u
Mein Kampf: Neophodno je sugerirati narodu da najrazliitiji neprijatelji
svi zajedno idu' u istu kategoriju; skupiti tako sve protivnike, ne pravei
razlike, da bi se masi naih pristaa uinilo da se borba vodi protiv jednog
jedinog neprijatelja. To im uvruje vjeru u njihova prava i poveava
njihovo ogorenje prema onima koji bi ih mogli uzurpirati (citirano u J. EIlu!,
The Technological Society [New York: Vintage Books, 1964], str. 367). Orga-
nizacijski prirunik Nacionalne socijalistike partije njemakih radnika proglasio
je idove, slobodne zidare, jezuite i politiko sveenstvo najopasnijim ne-
prijateljima. Ostali obino spominjani neprijatelji bili su anarhisti i katoliki
elementi, marksisti, komunisti, plutokrati, kozmopoliti, cionisti, liberali i paci-
fisti. Neki od tih neprijatelja pojavljuju se i na popisu nacista i na Staljinovom
popisu.
46 Vidi uro unji, Ribari ljudskih dua (Beograd: Mladost, 1976),
str. 83.
47 U tradiciji svojih naroda, jugoslavenski partizani opisivali su povijesne do-
gaaje, ukljuujui i promjene u stavovima, u brojnim pjesmama. Jedna takva
crnogorska pjesma pjeva: Ne vjerujmo vie u udesa, ve u Marxa i Engelsa
i njihove svijetle knjige (s tim me je upoznao Josip upanov). Druga pjesma
pjeva: Ne vjerujmo u nebesa, ve u Marxa i Engelsa (. unji, Religija i
znanost, u . Bahtijarevi, red., Religija i ateizam u samoupravnom soci-
jalistikom drutvu [Zagreb: Centar za drutvena istraivanja Sveuilita, 1979],
str. 87). Slina je i izjava kubanskog predsjednika Fidela Castra: Vjerovali smo
u marksizam, vjerovali smo da je to najispravnija, najznanstvenija, jedina istini-
ta teorija, revolucionarna teorija. (...) Ja sam marksist-Ienjinist i bit u mark-
441
 sist-Ienjinist do posljednjeg dana moga ivota (Selleci6n de discursos [Havana,
1963], str. 119). Moda je ova izjava i obojena emotivnim porivima govornika.
Svejedno, usporedi je s izjavom poznatog ruskog sredp.jovjekovnog popa
Avakuma (1621-82): Drat u kako sam primio do smrti svoje. (...) Ja
vjerujem u ono to je zapisano; to su sveti uitelji zapisali dobro je za me
(A. I. Timofeev, Teorija knjievnosti [Beograd: Prosveta, 1950], str. 398).
48 Teorija Marxa, Engelsa, Lenjina i Staljina je univerzalno primjenjiva.
Revizionizam je negirati osnovne postavke marksizma i negirati njegovu
univerzalnu istinu (Quotations from Chairman Mao-Dzedong, str. 306 i
20). Izdavai asopisa i novina uporno su traili da iz svojih lanaka uldonim
izjave kao to su Marx je pogrijeio kada ... ili Lenjin je bio u krivu jer ...
U ranom etatistikom razdoblju jakog sovjetskog ideolokog utjecaja, moje je
lanstvo u partiji dolo pod znak pitanja jer sam jednom prilikom upozorio da
u prijevodu Marxovog Kapitala ima tipografskih i terminolokih pogreaka.
49 Ribari ljudskih dua (Beograd: Mladost, 1976), str. 176.
50 Da bi se izbjegao nesporazum - gotovo neminovan kad je rije o takvoj
emocionalno nabijenoj temi - htio bih jo jednom istaknuti da se ni jednu
reenicu u ovoj glavi ne smije tumaiti u etikim terminima. Ne tvrdim da
je partija neto loe ili dobro u tom smislu. Jednostavno opisujem to se
dogaa i zato se dogaa. ak tovie, na ovom stupnju rasprave nita
se ne tvrdi o znaenju problema kao, npr. da li partijski kongresi trebaju
utvrivati partijsku liniju i na koji nain ili treba initi neto drugo. Poruka te
analize sastoji se iskljuivo u ovom: sve drutvene injenice - ideje, institucije,
aktivnosti - odraavaju religioznu strukturu svijesti i nalikuju onome to
se dogaa u slino religiozno orijentiranim drutvima. Oblici ponaanja nisu
arbitrarni, nego strukturalno determinirani.
51 idovski TaImud u tom smislu kae da je Isus raspet zato jer je zaveo i
rasuo Izrael.
52 Da bi djelotvorno napao jednog neprijatelja u meunarodnom radnikom
pokretu, Lenjin je napisao knjigu, Proleterska revolucija i renegat Kautsky.
Pola stoljea nakon toga, kinesko maoistiko rukovodstvo govori <> kIiki
renegata Tita (Is Yugoslavia a Socialist Country? [peking: Foreign Languages
Press, 1963]) i o renegatskoj kliki Brenjeva (Fundamentals of Political
Economy (1974) [White Plains, N. Y.: M. E. Sharpe, 1977], str. 207).
53 Gide et al., The God that Failed, str. 102. Opisujui sudbinu protjeranih
trockista u Poljskoj, Isaac Deutscher pie: Vodstvo je uspjelo uguiti svaku
raspravu. i zastraiti lanove Partije u tolikoj mjeri da su nas poeli izbjegavati
s praznovjeroim strahom s kojim su vjerni pripadnici crkve obiavali izbjegavati
ekskomunicirane heretike (Marxism in Our Time [Berkeley: Ramparts, 1971],
str. 153).
54 Taj je fenomen, u stvari, daleko raSprostranjeniji i moe se opaziti u broj-
nim zemljama. Oslobaanje bive kolonije ima za posljedicu iznenadnu politi-
zaciju ivota njezinih graana. -Politika kultura, meutim, nedostaje. Ono to
se tada dogaa dobro je opisao Edward Shils: Intenzivna politizacija je praena
uvjerenjem da su samo oni koji dijele neija naela i stavove punopravni
dravljani, a oni drugaijeg miljenja odvojeni su velikom preprekom. VIa-
-dajua partija u mnogim suverenim nerazvijenim zemljama i oni intelektualci
koji je sainjavaju ili su joj pridrueni, esto vjeruju da su oni koji su u opoziciji
od njih odvojeni fundamentalnim i nepomirljivim razlikama. Oni osjeaju da oni
doista jesu drava i nacija, ida oni koji se s njima ne slau nisu samo politiki
suparnici nego i totalni neprijatelji (The Intellectuals in the Political Develop-
ment of the New States, II J. FinkIe i R. Gable, eds., Political Development
and Social Change [New York: John Wiley and Sons, 1966], str. 338-64, citira-
no sa str. 355).
55 Andrija Krei upozorio me da je ova interpretacija vjerojatno ispravna.
442
.. 5G :re~ id!,o?ogija ~potrebljaya, se ovdje u marksistikom smislu pogrene
SVIjesti kOJa SlUZI mteresuna vladaJuce klase. Naravno, kad slui neijim vlasti-
tipl interesima, tada je svijest ispravna.
57 E. Fischer, Marksizam kao nauna metoda Nae teme, 1967, str. 2077
do 83, citirano sa str. 2079. '
58 ~k ako se n,e obaziremo na fundamentalno pitanje tko utvruje progre-
~l\~nos.~ Je?ne kl~~ l tko p:o~jenjuje njezine interese, sljedei zakljuak doktrine
JOs vrIJedi. BudUCI da sva Istina nije klasno odreena - matematika i injenice
s,:~odnevnoJf ivota to nisu, jer bi inae komuniciranje bilo nemogue --
oCIgledne lazi su nepobitan dokaz da se djeluje protiv interesa proletera. Lai
se m.~gu opravdati klasnEn. interesima jedino ako se teorija nadomjesti tau-
!olo~J?m: ..st~ god da cmun, u klasnom je interesu proletarijata. Poznata
~de~tifikacIJa..~teresa ~e~eral. Motorsa s interesima amerikog naroda pripada
ISt~J ka~egonJ.l sudov~ l una ~~? k;lasno porijeklo. Na praktinoj razini, to se
~ac:lo ~kazuJe. p~nes~o drugacI~e, l u takvom ga je obliku upeatljivo opisao
lStocnonJemacki pjesnik Wolf Blermann (Mit Marx und Engelszungen [Berlin:
Wagnebach,1968]):
Du sagst: Das Eingestandniss UllSerer FeWer nii~e dem Feind. Gut. Aber
wem niitze UllSere Liige?
59 To su, na primjer, pryi i trei od deset kriterija koje je prihvatio Univer-
ZItet u Beogradu za utvrIvanje podobnosti za namjetenje na univerzitetu.
Vidi P. Kozi, Idejno-politika i moralna podobnost univerzitetskih nasta-
~~, .Un~~.erzit:t danas, 1976, br. }-2, 81-88, posebno stranice 83-84.
Sh~ krIt.:~JI ~o~ste s~, naravn.o, presut:'?-o !li otvore.no (Berufsverbot je moda
najpOznatijI pnmJer) I u nekim razvijenun zemljama. Meutim tamo se
bar osjea da su prinudnog karaktera i ne nameu se sami po sebi. '
60 Formalno je njegovo izdavanje prekinuto 1966. godine.
61 Protjerani antipartijski elementi jednostavno nestaju iz knjiga o povijesti
i iz enciklopedija, ak i sa slika i fotografija. Potrebno je shvatiti da to nije
jednostavno neiskrenost; u najmanju ruku, u mnogim sluajevima iskrenost
nije u pitanju. Jedan primjer e razjasniti o emu je rije. Nakon Maove smrti,
neke su fotografije u kineskoj tampi krivotvorene (Banda etvorice je nestala).
Neil. B':l.rton! stanovnik ~:kin:~a, dao je ~e~o lucidno objanjenje te pojave:
PoJavlJlvanJe voa na, ili njihovo uklanjanje s fotografija u osnovi je stvar
opeg odobravanja, ili otrog osuivanja, tih voa i njihovih politikih linija.
Moete odgovoriti. da je to besmisleno, da je fotografija samo odraz nekog
stvarnog dogaanja. Imam dobar razlog da vjerujem, da bi va odgovor
naiao na nezadovoljstvo, uz jednu dodatnu informaciju: da je itko pokuao
prisiliti tampru::e d~ tampaju neizmijenjene fotografije vodstva poredanog na
sprovodu predSjednika Maoa... naiao bi na snano opiranje samih tampa-
ra.; .. Na:e?~on, y~ad ybi s.:'" na?las. udili k~o onda povijest moe uope
nesto znacIti, VasI slusatelJI vrlo vjerojatno ne bl razumjeli vau dilemu - ili
ako bi je razumjeli, mogli bi odgovoriti da je povijest stvar arhivista i povjes-
niara, a da se praksa o kojoj je rije ne tie 'historije', nego trenutane klasne
borbe, ~. da nijedan povje~~ar. od: zanat~ ne b! mogao ilustrirati svoj rad
fotografijama tako nedostOjnih ljudi kao sto su cetvorica o kojima je rije
(In DefellSe of the New Regime, Monthly Review, 1978, no. 3, str. 15-36, ci-
tirano sa str. 27-28).
6~. U to ,ie. ~jeme krivotvore~je povelja i isprava bilo uobiajeno. Krivotvo-
ntelJI su mIslili da su u pravu Jer sve sto su radili bilo je stvaranje pisane
podloge za ve postojea prava. Ni njihovi suvremenici nisu takvu djelatnost
smatrali ilegalnom. Tek kad je humanistiki pokret razvio kritiki stav prema
srednjem vijeku, poelo se istraivati autentinost povijesnih izvora.
63 Tako, na primjer, Gentile hvali antiintelektualizam, izjavljuje (u Temelju
faizma) da faizam nije sputan nikakvim prirodnim zakonima, i da je odanost
443
i.
svakoj istini koja je izvan ili na putu praktinim ciljevima faistike politike
besmislena. Rijeima Herberta Marcusea: Teorija kao takva i sva intelektualna
aktivnost potinjeni su promjenjivim zahtjevima politike (Reason and Revolu-
tion [Boston: Beacon Press, 1960], str. 409).
64 Tu slinost uoio je i B. Ward u knjizi The Socialist Economy (New
York: Random House, 1967), poglavlje 5, i L. A. Coser u lanku The Mi-
litant Collective: Jesuits and Leninists, Social Research, 1973, str. 110-28.
65 Mao Ce-Tung, Nova etapa, referat na sjedniCi Centralnog komiteta
1938. godine, Govori i lanci (izdano u Beogradu pod naslovom: Trideset
dana, 1949, str. 84). Po strogoj logici te definicije, Centralni komitet ne moe
nikako biti u krivu, i nikada nije ni bio.
66 Tada Isus ree uenicima svojim: - Ako tko hoe za mnom ii, neka se
odrekne sebe, i uzme kri svoj i ide za mnom (Matija 16:24, istaknuo autor).
U esnaestom stoljeu Sveti Ignacije Lojola je zapisao da puko izvravanje
naredbi ne zasluuje ime pokornost... ako se ne uzdigne na viu stepenicu,
kada se volja nadreenog uini vlastitom na nain da ne postoji samo stvarno
izvravanje naredbe nego i unutranje suglasje ... [Letter of St. Ignatiu's Loyola,
odabrao i preveo W. J. Young (Chicago: Loyola University Press, 1959) str.
289]. Ako se rije nadreeni zamijeni rijeju partija, taj citat opisuje i jedan
stav iz dvadesetog stoljea. Tako ruski revolucionar Viktor Serge istie: Svaki
komunist. .. osjea se najponiznijim slugom vjene ideje. Najvee priznanje
koje mu se moe odati je da se kae da on 'nema privatnog ivota', da se njegov
ivot potpuno stopio s povijeu... Partija je ta koja sve ini. O njezinim se
nareenjima ne raspravlja [The Year One of the Russian Revolution (New
York: Holt, Rinehart and Winston, 1972), str. 367].
67 E. Fromm, Bekstvo od slobode (Beograd: Nolit, 1964), str. 206 i ~43.
68 Citirano u V. Kravenko, I Chose Freedom (London, Robert Hale, 1947),
str. 275.
69 Citirano u F. Venturi, Roots of Revolution, (London: Weidenfeld and
Nicolson, 1960), str. 365-66.
70 Danko Grli, od koga preuzimam taj citat, dodaje, radi usporedbe, pri-
znanje Adolfa Eichmanna pred sudom u Jeruzalemu 1961. godine: Za cijelo
vrijeme svog ivota navikao sam na poslunost. Ja sam potpuno i do konca
uvijek samo sluao svoju partiju (Marginalije UZ ehoslovaku i nove
tendencije u socijalizmu, Praxis, 1969, str. 316-24).
71 B. Moore, Jr., Political Power and Social Theory (New York: Harper and
Row, 1965), str. 69.
72 J. Staljin, Sochinenija, vol. 7 (Moskva: Ogiz, 1947), str. 344.
73 Moore, Political Power and Social Theory, str. 73.
74 K. Mannheim, ldeologie und Utopie (Frankfurt-am-Main: Schulte -
Bu1mke, 1965), passim.
75 Pod karizmatski razumijevam onog koji imatranscendentalne kvalitete
svojstvene nosiocu karizme zato jer se vjeruje da su on (voa) ili ono (uenje,
partija) povezani ili da imaju neku vrhunsku vrijednost ili mo.
76 Sam papa je povremeno bio robovlasnik. Vidi J. Kulischer, Opa ekonom-
ska povijest (Zagreb: Kultura, 1957), str. 91. 1851. godine pojavila se knjiga
prezbiterijanskog sveenika Georga D. Armstronga, The Christian Doctrine
of Slavery (New York: Charles Scribner, str. 134), u kojoj je zapisano: Moda
je kransko ropstvo Boje rjeenje problema (odnos rada i kapitala) za koji
najmUdriji dravnici Evrope priznaju da su u nedoumici. Nekoliko godina
poslije veleasni Fred. A. Ross izjavljuje u svojoj knjizi Slavery Ordained of
God (Philadelphia: Lippincott, 1857, str. 5): Ropstvo je odredba Boja i ostat
e za dobro roba, dobro gospodara i dobro cijele amerike obitelji, sve dok se
ne pojavi druga i bolja sudbina. Jo 1900. godine kua American Book and
Bible House izdala je jedan rad u kojem autor tvrdi da Crnac nije potomak
Adama i Eve nego jednostavno ivotinja bez due (C. Carroll, The Negro a
444
Beast (St. Louis), str. 339, citirano u E. F. Frazier, Black Bourgeoisie (London:
Collier, 1970), str. 115, 121, 122).
77 Aktueller und nichtaktueller Begriff des Marxismus, u W. OeImiiller, ed.
Weiterentwicklungen des Marxism us (Darmstadt: Wissenschaftliche Buchenge-
sellschaft, 1977), str. 15.
7B L. Gottscha1k et al., The Foundations of the Modern World (London:
Allen and Unwin, 1969), knjiga druga, poglavlje deveto.
79 Postoje dvije iznimke: Istona Njemaka i ehoslovaka. Prva je
poseban geopolitiki sluaj. Druga je jedna od drutveno najzrelijih zemalja
u Evropi. Kada su 1968. godine esi i Slovaci pokuali zamijeniti etatizam
socijalizmom, bili su sprijeeni vojnom intervencijom zdruenih etatistikih
snaga.
80 Na Berlinskoj konferenciji 1968. godine panjolski komunistiki voa
Santiago Carrillo primijetio je: Patnje zbog progona komunista rezultirale
su povezivanjem znanstvenog socijalizma s odreenom vrstom mistinog rtvo-
vanja i predodreenosti. Postali smo jedna vrsta nove crkve s muenicima i
prorocima. Godinama je Moskva ... bila na Rim. Govorili smo o velikoj okto-
barskoj socijalistikoj revoluciji kao o naem Boiu. To je bila naa mladost.
Sada smo odrasli ... Gubimo karakter crkve sve vie i vie (citirano u W. F.
Haug i E. Wulff, Prilog sporazumevanju naunog socijalizma u sadanjosti,
Socijalizam u svetu, 1977, 3, 141-55, citirano sa str. 145).
81 Da drutveno-ekonomski razvoj ne mora biti - i da u stvari nije - li-
nearan, jasno je svakom marksistu. Vidi K. Marx, Pre-Capitalist Economic For-
matio1lS (New York: International Publishers, 1964).
82 Bit e zanimljivo citirati jasan i razloan stav Petra Kropotkina u lanku
Anarchism u Encyclopaedia Britannica (1910): Dravna organizacija, budui
da je uvijek bila ... instrument za uspostavljanje monopola u korist vladajuih
manjina, ne moe se napraviti takvom da vodi unitenju tih manjina. Anarhisti
stoga smatraju da bi predavanje dravi svih glavnih izvora ekonomskog ivota ...
znailo stvoriti novi instrument tiranije. Dravni kapitalizam samo bi uveao
vlast birokracije i kapitalizma. Istinski napredak lei u smjeru decentraliza-
cije ... i slobodne federacije od jednostavnog do sloenog, umjesto sadanje
hijerarhije od centra prema periferiji. Mnogo prije, Bakunjin je predvidio
najsramniju la: crvenu birokraciju ako se ne uniti ruska drava i nepo-
sredno prorekao: Uzmite najradikalnijeg revolucionara i... podajte mu
diktatorsku vlast ... i prije no to proe godina, postat e gori nego sam car
(A. Kiinzli, Problem moi u anarhistikoj kritici marksizma, Praxis, 1970,
str. 117-25, citirano sa str. 120). U oujku 1920. Kropotkin je napisao Le-
njinu: Rusija je postala revolucionarna republika samo po imenu.... Danas
ne vladaju sovjeti nego partijski komiteti. ... Ako sadanja situacija potraje,
rije 'socijalizam' e se zloupotrebljavati jednako kao to se zloupotrebljavala
'egalite' etrdeset godina nakon vlasti jakobinaca (ibid., str. 121).
Kritizirajui poznatu Lenjinovu knjigu Drava i revolucija, Luis Fabri je
1921. godine u La crisis del anarquismo pisao: Ako drava postane i vlasnik,
tada emo imati dravni kapitalizam, a ne socijalizam, a jo manje ukidanje
drave ili anarhiju. (...) U dravi-vlasniku svi proleteri bi postali najamni rad-
nici drave umesto najamnih radnika privatnih kapitalista. Drava bi bila
eksploatator, to znai da bi masa viih i niih vladara i itava jedna birokra-
tija sainjavali novu vladajuu i eksploatatorsku klasu (V. Stanovi i A. Sto-
janovi, red., Birokratija i tehnokratija [Beograd: Sedma sila, 1966], str. 164,
knjiga prva). .
B3 Dobro je poznata duga polemika Rose Luxemburg s Lenjinom, koja je
trajala izmeu 1904. i 1918. Jo 1904. ona je pisala: U zbilji nita ne izruuje
jedan jo tako mlad radniki pokret vladalakim prohtjevima intelektualaca tako
Iako i sigurno kao sabijanje tog pokreta u oklop demokratskog centralizma koji
borako radnitvo degradira do poslunog orua nekog 'komiteta' (Izabrani
445
spisi [Zagreb: Naprijed, 1974], str. 98). Plehanov je optuio boljevike da tee
za partijskom diktaturom nad proletarijatom.
Desetljee prije oktobarske revolucije, njemaki ekonomist i povjesniar Wer-
ner Sombart pie: Nita nije gluplje od socijalizma zasnovanog na dravnom
vlasnitvu. .. zato jer bi to u biti bila ista buroasko-kapitalistika proizvod-
nja, a drutvena struktura koja odgovara toj proizvodnji ostala bi ista, uz malu
izmjenu: u tim bi poduzeima ostala ista hijerarhija, slino tome, i hijerarhija
vladinih ... slubenika ne bi se promijenila. Jednu hijerarhiju nadomjestila bi
druga. emu to? Ba obrnuto, treba teiti uklanjanju hijerarhijsko-birokratskog
sistema u tvornici i dravi. A to se moe ostvariti jedino ako autonomne rad-
nike organizacije, sindikati, postanu nosioci proizvodnje i ako se dravni
organi nemaju pravo uplitati u njihovo poslovanje<c (Socijalizam i socijalni
pokret, prevedeno s osmog njemakog izdanja [Beograd: urevi, 1922],
str. 120-21). Napomena izdavaa: Zbog nedostupnosti navedenog izdanja, citat
donosimo u prijevodu s engleskog.
Veliki engleski filozof i humanist Bertrand Russell je 1918. vrlo jasno pred-
vidio ovaj razvoj dogaaja: Dravni socijalisti govore kao da u dravi koja
nije zasnovana na kapitalizmu ne bi bilo opasnosti za slobodu. To mi se ini
kao potpuna obmana. Ako postoji slubena kasta, kako god odabrana, u njoj e
biti jedan skup ljudi koje e svi njihovi instinkti vui prema tiraniji. Osim to
e prirodno voljeti vlast, imat e i ukorijenjeno uvjerenje (sada vidljivo u viim
redovima dravnih slubenika) da oni sami dovoljno znaju da bi mogli prosu-
ivati to je dobro za zajednicu. Kao i svi koji upravljaju sistemom, poet e
sam sistem smatrati svetinjom. Jedine promjene koje e provesti bit e promjene
u smjeru daljih odredbi na koji nain ljudi moraju uivati lijepe stvari koje
su im ljubazno dodijelili njihovi despoti dobre volje (Roads to Freedom [Lon-
don: Allen and Unwin, 1918], str. 136-37).
84 N. Buharin, Historical Materialism: A System of Sociology (Ann Arbor:
University of Michigan Press, 1969), str. 310-11. Vidi N. Buharin, Teorija
historijskog materializma (Zagreb: Globus, 1980).
85 E. Fromm izrie slinu opasku: Marxova teorija bila je kritika kapita-
lizma, a kod mnogih njegovih sljedbenika duh kapitalizma je bio tako duboko
usaen, da su Marxovu misao interpretirali u ekonomistikim i materijalisti
kim kategorijama. koje prevladavaju u suvremenom kapitalizmu. I zaista, sov-
jetski komunisti i reformistiki socijalisti vjerovali su da su neprijatelji kapita-
lizma, a komunizam ili socijalizam su zamiljali u duhu kapitalizma. Za
njih socijalizam nije drutvo ljudski razliito od kapitalizma, nego prije oblik
kapitalizma u kojem je radnika klasa postigla vii status ... <c (Marx's Concept
of Man [New York: Frederick Ungar, 1969], str. 6).
86 Nazvano je i birokratski kolektivizam (Bruno Rizzi, La bureaucratisation
du monde [Paris, 1939]). Tri godine poslije isti je termin prihvatio ameriki ko-
munist Max Schachtman: Taj novi drutveni poredak ... nije ni kapitalistiki
ni proleterski. Da bi se razlikovala od ta dva poretka, i da bi se u isto vrijeme
to saetije iskazale njezine izuzetne osobine, nova je drava oznaena kao
birokratski kolektivizam( (The Bllreaucratic Revolution [New York: Donald
Press, 1962], str. 62). Vidi B. Rizzi, Birokratski kolektivizam (Zagreb: Globus,
1984). Taj je izraz sada postao popularan u nekim komunistikim krugovima u
Italiji. Ja ga ne prihvaam jer je nespretan i zato jer sugerira da postoji ~ nebiro-
kratski kolektivizam, koji je socijalizam. Kolektivizam je, meutim, suprotan
individualizmu, a socijalizam zamjenjuje oba pojma.
87 Tragovi tog rairenog uvjerenja mogu se nai jo duboko u devetnaestom
stoljeu. Godine 1859. Marx je zapisao: Buroaski proizvodni odnosi su po-
sljednji antagonistiki oblik drutvenog procesa proizvodnje. (...) S tim se drut-
venim sistemom prethistorija ljudskog drutva pribliava kraju (citirano u
E. Fromm, Marx's Concept of Man, str. 219).
88 Oni su ak podravali Staljina. U kinima u radnikim etvrtima, ria
primjer, ljudi jo pljeu kad se Staljin pojavi na ekranu (R. Medvedev, Knjiga
446
o socialistieskoj demokratU [paris: Grasset et Fasquelle, 1972], str. 55). To
oito nisu bili samo radnici: Staljina je podravala veina sovjetskog naroda,
primjeuje Roy Medvedev,ne samo zato to je bio dovoljno pametan da
zavede nego i zato jer su bili dovoljno zaostali da se daju zavesti (Let History
Jl/dge [New York: Alfred A. Knopf, 1972], str. 428). Da bi potvrdio taj zaklju-
ak, Medvedev citira ovaj odlomak iz djela arapskog mislioca i drutvenog
aktivista iz devetnaestog stoljea, Abd al Rahman al-Kawakibia: Obini su ljudi
podrka i snaga despota; on njima vlada i uz njihovu ih pomo tlai. On ih dri
zarobljene, a oni uznose njegovu mo; on ih pljaka, a oni ga blagoslivljaju jer
im je potedio ivot. On ih ponizuje, a oni hvale njegovu veliinu; on ih okree
jedne protiv drugih, a oni se ponose njegovim lukavstvom. (...) a ako se netko
od njih protivi, odbacujui despotizam, narod e se oboriti na pobunjenike kao
da su oni tirani (ibid.).
80 To miljenje raireno je meu jugoslavenskim drutvenim znanstvenicima,
a moe se nai i u mojem prijanjem radu. Vidi Ogled o jugoslavenskom drutvu
(Zagreb: Mladost, 1968), poglavlje 2. Jedan od ranijih marksistikih pisaca, An-
ton Pannekoek, oznaava sovjetski sistem kao dravni kapitalizam, a njegovu
dravnu birokraciju kao novu vladajuu klasu (Lenin as Philosopher, 1938).
Predrag Vranicki opisuje proces koji je doveo do takvog stanja stvari kao bi-
rokratsko-etatistiku revoluciju (Marksizam i socijalizam [Zagreb: Liber, 1979],
str. 253).
90 K. Marx, Kapital, svezak I (Beograd: Prosveta, 1977), str. 217.
91 David Horowitz sumira najnapadnije kontradikcije Staljinove kontra-
revolucije ovako: 1 dok je na jednoj strani lomio kimu ruralnom individualiz-
mu, na drugoj je, meu tradicionalno kolektivistikom ruskom radnikom kla-
som, Staljinov reim poticao estoko natjecateljski stahanovizam. I dok je po-
ticao uenje i stjecanje znanstevnih znanja u opsegu bez presedana, istovremeno
je propagirao i groteskne intelektualne doktrine (danov, Lisenko) i organizirao
napade, nalik lovu na vjetice, na one intelektualce koji su nastojali braniti bilo
kakvu nezavisnost. I dok je uveo masovne usluge drutvenog zbrinjavanja i glo-
rificirao ljudski rad, istovremeno je ponovo u kaznenim logorima uveo naj-
omraeniji oblik rada. I dok je za cilj proglasio stvaranje 'besklasnog' drutva,
istovremeno je stvorio nejednakost il privilegije velikih razmjera. I dok je
egzorcirao religiju u ime marksizma i znanstvene racionalnosti, istovremeno
je religizirao marksizam i uinio bogom i vladara i dravu. Napokon, dok je
isticao vlastiti kontinuitet 'lenjinizma', poticao je ponovno pojavljivanje ruskog
nacionalizma, ije je odbacivanje inilo bit lenjistikog raskola sa socijalnom
demokracijom (Imperialism and Revolution [London: Penguin, 1969], str. 150).
92 Vidi F. Pryor, Property and Industrial Organization in Communist alld
Capitalist Nations (Bloomington: Indiana University Press, 1973), str. 88.
93 To dobro ilustriraju raspoloivi podaci za ehoslovaku. Ako usporedimo
podatke za 1939. (kapitalizam) s podacima za 1945. (oekivani socijalizam koji
se razvija u etatizam), uoavamo da su sve vanije razlike u zaraenim doho-
cima radikalno smanjene:
1939. 1945.
Radnici vs. poslodavci 100/253 100/145
Pomoni vs. kvalificirani radnici 100/1Q9 100/142
ene vs. mukarci 100/182 100/155
Poljoprivreda vs. industrija 100/290 100/155
Industrije s niskim vs. industrije s visokim
primanjima 100/192 100/166
Izvor: 1. Kosta, Abriss der sozialiikonomisclzen Elltwicklllllg der Tschechoslowakei,
1945-1977 (Frankfwt am Main: Suhrkamp, 1978), str. 4.
447
 94 A. Saharov, Wie ich mir die Zukunlt vorstelle, (Ziirich: Diogenes, 1973).
95 A. Inkeles, Social Change in Soviet Russia, (Cambridge, Mass.: Harvard
University Press, 1968), str. 58.
96 A. Solzhenitsyn, Archipelag GULAG (paris, YMCA, 1973).
97 K. tajner, 7000 dana u Sibiru (Zagreb: Globus, 1971).
98 GULAG = Glavnoe upravlenie lagerej ili Glavna uprava logora.
99 Wie ich mir die Zukunlt vorstelle, str. 46.
100 l. Deutscher, Prognani prorok (Zagreb: Liber, 1976).
101 G. K. Schilller, The Politburo, u H. Lasswell i D. Lerner, red. World
Revolutionary Eli/es (Cambridge, Mass.: MIT Press, 1965), str. 97-115. U
svojem referatu na 18. kongresu Partije, Staljin je Trockoga, Zinovjeva, Ka-
meneva, Jakira, Tuhaevskoga, Buharina i druge, nazvao pijunima, ubojicama
i zlotvorima, i rekao prisutnima da su oni ubijeni.
102 N. Hruov, Govor na 20. kongresu, 25. veljae 1956, u C. Wright
Mills, ed., The Marxists (New York: Dell, 1962), str. 370. Sovjetska radnika
klasa jo nije dobila tekst toga govora. . odnose; drutvo je bilo podvojeno na antagonistiki postavljene v1asnike
103 M. Matthews, Privilege in the Soviet Union (London: Allen and Unwin,
1978, str. 15).
104 Ta etiri filozofa su Mitin (izdava najvanije filozofske revije), Konstan-
tinov (direktor akademijinog Instituta za filozofiju), Judin, i Berednjev. Mitin
se istaknuo 1930. godine kad je, vjerojatno prvi, javno proglasio Staljina
etvrtim klasikom. Odlomak koji je ovdje citiran uzet je iz pisma koje su uputili
Centralnom komitetu, kad ih je optuio jedan drugi filozof i stari boljevik
P. I. abalkin. Potonji je 1936. otpremljen u koncentracioni logor, a 1956.
je rehabilitiran, te je 1961. napisao pismo Hruovu (B. Lewytzkyj, Die Linke
Opposition in der. Sowietunion [Hamburg: Hoffman und Camp e, 1974], str.
24).
105 Citirano u Politici, 18. marta 1979, str.4. Potrebno je, meutim, dodati
da je javni prosvjed prisilio Ministarstvo obrazovanja da povue udbenik.
106 Kolakowski, The Eurocommunist Schism, Dissent, Winter 1978, str.
33-37, citirano sa str. 33.
107 Vidi A. London, L'aveu dans l'engrenage du proces de Prague (paris:
Gallimard,1968).
108 Rezultati izneseni u disertaciji D. Neubauera i objavljeni u R. A. Dahl,
The Evaluation of Political Systems, u I. de Sola Pool, ed., Contemporary
Political Science (New York: McGraw-Hill, 1967), str. 173.
POGLAVLJE 3 fatalistikog pesimizma, to pokazuju este izreke pripadnika radnike klase:
1 B. Russell ak kae da je mo osnovni koncept u drutvenoj znanosti
u istom smislu kao to je energija osnovni koncept u fizici; mo, kao i
energiju, trebamo promatrati kako neprekidno prelazi iz jednog oblika u drugi,
a zadatak drutvene znanosti trebao bi biti traenje zakona takvih promjena
(Power [London: Allen and Unwin, 1967], str. 9-10). U pridavanju sredinjeg
mjesta moi, Russellov prethodnik bio je njegov sunarodnjak Thomas Hobbes,
koji je u svom djelu Leviathan naveo da je elja za mo1 odgovorna za socijalnu
diferencijaciju, a bogatstvo, znanje i asti samo su razliite vrste moi (Beograd:
Kultura, 1961), str. 61.
2 Na razini poduzea, R. Lickert je u Sjedinjenim Dravama ustanovio da
demokratizacija upravljanja poveava utjecaj svih skupina (New Patterns of
Management [New York, 1961]). Veljko Rus je na primjeru Jugoslavije
ustanovio da sudjelovanje u vlasti poveava ukupni utjecaj u svim organi-
zacijama koje su razvile podjelu rada, u okolnostima gdje drutveno okruenje
spreava stroge hijerarhijske odnose u organizacijama (De Facto Participa-
tion [Berlin: Meunarodni institut za upravljanje, 1978], str. 31 [mimeo]).
448
8 A. Giddens, The Class Structure 01 the Advanced Societies (New York:
Harper and-Row, 1973), str. 130.
4 Obino se razlikuju samo tri tipa moi. F. L. Neumann govori o tri osnov-
ne- metode to su na raspolaganju .skupinama koje imaju mo: uvjeravanje,
materijalne koristi i nasilje (Approaches to the StUdy of Political Power<c,
Political Science Quarterly, 1950, str. 161-80). J. R. Commons je razlikovao
fiziku, ekonomsku i moralnu mo (Legal Foundations of Capitalism (Madison:
University of Wisconsin, 1957], str. 47-,-(4). A. Etzioni navodi mo prisile (npr.
vojne snage), utilitarnu mo (potpomognutu ekonomskim sankcijama) i mo
uvjeravanja (npr. crkve). On svrstava zajedho alokaciju simbolikih nagrada i
liavanja s manipulacijom masovnih medija u jedinstvenu normativnu mo ili
mo uvjeravanja. (The Active Society [New York: Free Press, 1968], str. 357;
A Comparative Analysis of Complex Organizations [New York: Free Press,
~U~~. - .
li Iz tog razloga Marx je smatrao da vlasniki odnosi odreuju klasne
i ne-vlasnike. MaX Weber je sveo stvaranje klasa samo na ekonomske interese
povezane s postojanjem trita i zatim je dodao mo i status kao dvije odvojene
dimenzije drutvenih odnosa. Oba - su autora svoje konceptualne okvire nami-
jenili analizi kapitalistikih drutava. Marx bi se podosta namuio, -a Weber
jednostavno ne bi mogao objasniti klasni karakter jednog etatistikog drutva.
Poslije emo vidjeti da marksisti za to obino koriste poseban- izraz kolektivno
birokratsko vlasnitvo, a veberijanci se slau sa staljinistima da je etatistiko
drutvo besklasno.
6 R. Dahrendorf, On the Origin of Inequality among Men, u E. Laumann
et al., eds., The Logic 01 Hierarchy (Chicago: Markham, 1970), str. 26.
7 Jasno je, dakle, da su neki ljudi po prirodi slobodni, a drugi robovi,
i da je ropstvo za njih prikladno i ispravno. (Aristotel, Politika, 1255 a).
Sveti Pavao i sveti Petar su zastupali slino miljenje, to se vidi iz nekih
njihovih pisama upuenih ranim crkvama.
8 Intervjuirajui radnike u jednoj velikoj amerikoj tvornici automobila
1946-47. godine, Ely Chinoy je zabiljeio ovo: Pretpostavljam da jednostavno
nisam dovoljno pametan, rekao-je jedan radnik. To je moja vlastita greka,
rekao je drugi ... Usredotoivi tako kritinost na pojedinca a ne na svoje in-
stitucife, drutvo se titi od reakcija onih koji ne uspijevaju (Opportunity and
Aspirations of Automobile Workers, u N. J. Smelser, ed., Readings on Eco-
nomic Sociology [Englewood Cliffs, N. J.: Prentice-Ha11, 1965], str. 38--46,
citirano sa str. 44). Ako radnik ne okrivljuje sam sebe, on se predaje nekoj vrsti
to se mora dogoditi - dogodit e se, Stvari su jednostavno takve; uti i
trpi; ivot se mora uzeti takvim kakav jest; Nema smisla oajavati, itd.
(R. Boggart, The Uses 01 Literacy [London: Pelican, 1958], str. 92). Tijesno
povezan snenalaenjem izvodljive alternative je i nedostatak klasne svijesti, io
se vidi po ponaanju radnike klase prilikom glasanja na izborima. U Francuskoj
je 1956. godine 30 posto industrijskih radnika i 44 posto poljoprivrednih rad-
nika podralo konzervativne i graanske partije. U Italiji je 1953. godine taj
postotak varirao izmeu 19 posto kod najniih kategorija do 48 posto kod
najbolje plaenih radnika, a u Njemakoj 1953. godine izmeu 49 posto kod ne-
kvalificirane radne snage i 39 posto kod kvalificirane. U Britaniji je 1964. godine
oko 45 posto fizikih radnika glasalo za nelaburistike partije. U vicarskoj je
taj postotak bio 39 posto, a 1960. godine u Japanu 44 posto. U Britaniji je
od 1959-1966. godine vie od treine radnika glasalo za kouzervativce, a
samo je desetina gornje srednje klase glasala za laburiste. Zapravo, vie od
polovice svih glasova konzervativcima su u razdoblju 1959-1966. godine dali
radnici. Samo je u vedskoj 1974. godine manje od 30 posto svih radnika
glasalo za graanske stranke.
29 Politika ekonomija socijzalizma
449
r
I
Oko treine do polovice radnika glasa za graanske stranke, a u nekim
zemljama, kao to su SAD, laburistike partije i ne postoje. Tek izmeu
r-
10-20 posto poslodavaca i menederske srednje klase glasa za radnike partije.
Vidi S. M. Lipset, Political Man, (New York: Doubleday, 1963), str.235, 237,
253; J. Raynor The Middle Class, (London: Longmans, 1970), str. 104; R. Girad,
Milieux: politiques et c1asses en Suisse, Cahiers internationaux de sociologie,
1965, str. 29-54; J. La Palombara, Politics Within Nations, (Englewood Cliffs:
Prentice-Hall, 1974), str. 437; W. Korpi, The Working Class in Welfare Capita-
lism, (London: Routledge, Kegan, 1978), str. 274; S. E. Finer, Comparative
Government. (London: Penguin, 1970), str. 143, 145. Nedavna istraivanja su
pokazala da jedan dio, moda i vei, klasno proturjenih glasova, dolazi zbog
vertikalne socijalne mobilnosti koja dovodi do identifikacije s vladajuom
klasom. Radnici koji su mobilni prema gore, tj. oni koji aspiriraju k ne-
manualnim slojevima, pokuavaju podravati stavove ii prihvatiti vrijednosti
tih slojeva. Bivi inovnik koji je bio prisiljen uzeti fiziki posao, tu degradaciju
smatra privremenom i, kao dokaz sebi samom i drugima da je to tako i da on
zaista pripada poretku, jo jae istie svoje preferencije prema desnom krilu.
Jean Blondel smatra da lanstvo u sindikatima u velikoj mjeri poboljava
klasnu konzistentnost. Tri puta je vjerojatnije da e radnici organizirani u
sindikatima glasati za laburiste nego za konzervativnu partiju, oko 50 % rad-
nika u Britaniji, koji ne pripadaju sindikatima, glasat e za laburiste, a 50 ofo
za konzervativce (D. Thompson, The Democratic Citizen [Cambridge: Cambrid-
ge University Press, 1970], str. 130). ak su i sami sindikati u ideolokom
oklopu. Charles Lindblom opisuje kako ameriki Sindikat rudara desetljeima
nije vrio pritisak za provoenje Zakona o sigurnosti. Oni su se jednostavno
bojali za svoje zaposlenje ako se kompanije prisile na provoenje mjera sigur-
nosti povezanih s visokim trokovima. Njihovi ogranieni umovi jednostavno
nisu mogli iznai drugu alternativu tj. da uvoenje mjera sigurnosti plati vlada
svojim sredstvima, dotacijama rudarskim kompanijama ili dotacijama njihovom
vlastitom sindikatu Politics and Markets, (New York: Basic Books, 1977),
str.210.
9 U tom pogledu izvadak iz djela Karla Kautskog, za kojii je Lenjin rekao
da je duboko istinit, predstavlja saetak povijesnog iskustva evropskog soci-
jalistikog pokreta: Motor znanosti nije proletarijat nego graanska inteli-
gencija: moderni socijalizam razvio se u umovima poJedinih pripadnika toga
sloja, i upravo su ga oni prenijeli intelektualno naprednijem dijelu proletarijata,
koji ga je pak unio u proletersku klasnu borbu kad su uvjeti to doputali. Tako
je; dakle, socijalistika svijest neto to je u proletersku klasnu borbu uneseno
izvana, a nije izraslo spontano iznutra. Taj se dio teksta pojavio u Neue Zeitu
(1901-1902, :XX, l, br. 3, str. 79) i citirao ga je V. I. Lenjin u to da se radi?
1902, Izabrana djela u tri toma (Moskva: Pogres, 1970), str. 150.
10 C. J. Friedrich razlikuje tri primarna oblika prisile: fizika (gruba sila
primijenjena u vojnoj akciji ili akciji policije); ekonomska (ustezanje sredstava
za ivot); i psihika (propagandom ili karizmatskim vodstvom). Vidi Man and
His Government, (New York: McGraw-Hill, 1963), str. 168.
11 Ako mi esto ne uoavamo stvarnost ekonomske prisile, objanjava
A. P. Wertheimer, jer ih nae konceptualne distinkcije sakrivaju, postoje i
drugi razlozi tog. pogrenog razUmijevanja. Oni koji donose pravila i pro-
vode politiki sistem, mnogo su vidljiviji ili javuiji od uzronika ekonomske
prisile. Mi znamo tko je odgovoran za donoenje selektivnih zakona o slubi,
ali tko prisiljava obitelj da gladuje? Rasprenost ekonomskih pravila i nedo-
statak koncentracije moi u jasno odreenim uredima i mjestima jo vie
oteava identificiranje i razumijevanje ekonomske prisile. Oni koji pritisak
politike prisile osjeaju jae no onaj ekonomske prisile posjedovat e vea
znanja, bit e u stanju artikulirati i odrediti elemente prisile i uzronike i
izvriti neku vrstu reforme. Vidi Political Coercion and Political Obligation,
450
J. R. Pennock i J. W. Chapman, eds., Coercion, No mos XIV (Chicago: Aldine,
1972), str. 230-31. .
12 Zakon o siromanima iz 1834. godine, konano je ukinuo sve naknade za
-pomo u plaama, ograniio dobrotvornu pomo na naj.m,anju mogu.l! mteru i
ustanovio sistem radnih kua, kakav je poznat u 19. stoljecu. Z~kon .VIse mk~ga
nije prisiljavao na rad. Prisilan rad je otada, kao nezgoda?,. nasila?-. l oz1oglase?-
sistem zakonske prisile, zamijenjen mirnim, tihim, ustraJrnm 'pntiskoI?- . gladi.
Radnik je bio slobodan ovjek, ostavljen svom vlastitom sudu 1 SIO?O~1 v~~ora.
Mogao je umirati od gladi zajedno sa svojom obitelji, mogao se priklJUCIt1. t;zv.
radnoj kui (u tom sluaju bi bio odvojen od obitelji) ili se mogao zaposliti u
tvornici. Tako dugo dok je ivot u radnim kuama bio tei i mnogo vie
poniavajui nego ivot tvornikog radnika, cilj se postizao. Revolucija rada je
bila potpuna. Radna snaga je bila roba koju je prodavao onaj koji ju je imao,
a kupovao poslodavac po slobodno dogovorenom ugovoru. Tako je ustanovljeno
trite rada, koje je bilo nuan dio kapitalistikog sistema laissez-faire. (E. H.
Carr, The New Society [London: Macmillan, 1951], str. 43). Vidi takoer po-
glavlje 6, glava l A). . .
13 Ve su stari Grci znali da prekomjerno popularan voa moe biti prijetnja
drutvu. Oni su institucionalizirali obranu protiv te prijetnje uvodei ostracizam.
A. Etzioni je definirao karizmu kao sposobnost aktera da izvri difuzan i in-
tenzivan utjecaj izvan normativnih orijentacija aktera (A Comparative Analysis
of Complex Organizations [New York: Free Press, 1961], str. 203). .
14 F. Parkin, Class Inequality and Political Order (New York: Pnieger, 1971),
str. 44. .
15 Vidi W. Wesolowski, The Notions of Strata and Class in Socialist So-
ciety, u A. Beteille, ed., Socialist Inequality (Harmondsworth: Penguin, 1969),
str. 143.
16 U feudalno doba dominirala je politika mo i krajem 14. stoljea Ibn
Khalud je rekao: Posjedovanje moi izvor je bogatstva (citirano prema S.
Ossowski, Class Structure in the Class Consciousness, [London: Routledge and
Kegan, 1963], str. 24). U kapitalizmu prevladava ekonomska mo, pa tako
engleski sociolog T. Bottomore zakljuuje: Bogata moe imati tekoa da ue
u raj no relativno e mu lako poi za rukom da ue u vie savjete politike
partij~ ili u neki vladin odjel. On takoer moe na druge naine utjecati na
politiki ivot: kontrolirajui m~dij~ ~0I?-unikacije, stjecanjem pozn~s~a ~
viim politikim krugovima, zauzlIDaJucI Istaknutu ulogu u grupama pntIska l
savjetodavnim tijelima ... (Elites and Society, [London: Watts, 1964], str.
116).
17 Nekoliko inilaca odreuje drutveni status, pie poljski sociolog Sta-
nislaw Ossowski, i, bar u sklopu odreenih granica, ti se inioci mogu
meusobno zamjenjivati. Nedostatak obrazovanja ili roenje u siromanoj obi-
telji moe se nadoknaditi ekonomskom moi: jedan nouveau riche mora biti
bogatiji od drugih ljudi u klasi na koju. pr<:tendira.; Ne~dekvatan p~od I?-0e
do odreenog stupnja biti nadoknaen VIsokIm drustvemm statusom ill posJedo~
vanjem bogatih predaka. Kao to Holbwacks pie: !:-a quali~e. de riche . ne .se
perd pas avec la richesse (str. 47). Ako... postOjI preveliki nesrazmjer IZ-
meu ekonomskog poloaja pojedinca i razine njegovog obrazovanja, mjerenih
prihvaenim normama u odree~oj sredini,pojeili?-~c tad ~dstupa o~ ob~asca
osobnosti koji prihvaa dana drustvena klasa; to ~tJe~e na ?-JeI?ov drus~em .sta:
tus i na njegove psiholoke stavove, bez obZIra una II VIsoka pnmanJa H
upadljiv nedostatak elementarnog obrazovanja, ili dvije sveuiline diplome a
zaradu jedva dovoljnu za ivot. (str. 53). .
lB Poljski marksist Adam Schaff izraava iroko prihvaeno miljenje kad
kae: Drutvena klasa ex definitione ne moe postojati u drutvu u.kojem je
ukinuto privatno vlasnitvo nad sredstvima za proizvodnju. On odmah istie
da je stvarni problem u sferi alijenacije (Marksizam a jednostka lud.zka [Varava,
29 451
1965], citirano prema prijevodu Marksizam .i ljudska jedinka [Beograd: Nolit,
1967}, str. 167), . -
19 M. P~ujli~i Teorijski okvir za. ~rouavanje _klasnih promjena u socija-
1izmu({, SoclOlogl]a, 1.966, str. 5-26, CItirano sa str. 8. Marx bi rekao: Izravan
o~os ~eu vlasnika l!.vjeta p~oizvodnje i neposrednih proizvoaa uvijek ot-
kri~a skrivenu osnovu CIjele drutvene strukture a time i odgovarajui specifini
oblik drave({ (Kapital, svezak 3 [Beograd: Prosveta, 1977}, str. 322).
20 R. Dahrendorf, na primjer, govori o vladajuim skupinama (koje na teme- .
lj~ syo~ ?~~oaja, mogu s~ar~ti,.o?avezn~ n<;,~e), o opslunoj kl~i (koja,
pnmIenJuJucI te non;ne, sav~etujl!cI l p0<;IraVajUCl. vl~dare, pomae vladajuim
skup1fl:ama u ~tvar~ju pra~ila)! 1 ~ s~pmama objektima (koje se podvrgavaju
pravilima . o~ .. kO~1 vladajU 1 ujiliovili slugu). On dodaje intelektualce kao
pos.~bnu sku.pmu, IZVan strukture vladara i vladanili (Konflikt und Freiheit-
[Munchen: Piper, 1972], str. 111-12).
;1 ~Cini}e ~a ~~ije k~pitalist~ ~9ivljavaju dalje podjele na sve vie
p~ce~ ~lu;zb~nika ~~jVlS~g, .VIsokog 1 mzeg ranga. .. Ti novi pomonici nisu
m .~pltalisti.m radnic!, ,?m m~!l vlas~ci ~apitala, oni svojim radom ne stvaraju
vrtjed!10st ali ko~troliraju vrtjednosti kOje su stvorili drugi. Tako drutveni
razvoJ svrstava jednog pokraj drugog, kapitalista koji posjeduje i funkcionira
i d~go~ koji ~.osjeduj~, ali n? ~~cionira ... tovie, on takoer proizvodi ne-
-kaplt~~a kOJI -ob~vlj~ kapltalisticke funkcije, koji stoga ne posjeduje, ali
~Cl0~~ :kao kaplt~ta({ (K. Renner, Die Wirtschaft als Gesam!prozess und
dle Socm[zslerung [Berlin, 1924], str. 119 i 375; citirano po R. Dahrendorf
Class and Clas~ Conflict in. In~ustria~ ~ocie~ [London:, ~out1ed.~e and Kegan:
196~], ~st:. 94 l. 84) .. Kaplt~t konstl placene pomocnike kOJI ga postupno
zamjenjuju u njegoVIm funkcIJama({ (K. Renner Wandlungen der modernen
Gesellschaft [Wien, Wiener Volksbuchhandlung, 1953], str. 211).
22 U. Bri~~ji ne~a1!fic~ani :r:ac;Inici dosil!maksimum svojili prihoda u
tridesetOJ godml (kvalificrram radnicI deset godina poslije). Prihodi nakon toga
~a?aj!l za .1~-2~.0f0 (kod kv~cir~ rad~a ID-IS Ofo). Godine 1966.
fiZiki radmcI radili su 44 sata tjedno, cmovnicl 38 sati. (A. Giddens, The Class
Structure ~f Advanc~d Societie~ [New York, Harper and Row, 1973], str. 180).
28 Collin Clark Je ustanovIo ove stope nezaposlenosti razliitih skupina u
Britaniji 1931. godine:
nekvalificirani fiziki radnici 30,5%
kvalificirani i polukvalificirani radnici 14,4%
inovnici i tipkaice 5,5%
vii uredski slubenici 5,1 10
vlasnici i direktori 1,3 OJa
Citirano prema W. G. Runciman, Relative Deprivation and Social ]ustice(London:
Routledge and Kegan, 1966), str. 81. .
2< .~mpirijska istrah:ru;tj!l pok~ju .d~ su inovnici koji nemaju nadzornu
~CljU mnogo zadovoljiliji radnim uVJetuna od radnika (75 % prema 57 %).
yldi D. Katz, R. L. Ka1m, Some Recent Findings in Human Relations Research
m ~dustry({, u G. E. Swanson, T. M. Newcomb, E. L. Haraley, eds., Readings in
Soclal Psychology (New York: Hott, 1952), str.655. _ vea u najnioj klasi od qne u najvioj (ibid.).
ll5 U Engleskoj i Njemakoj dvije treine nove srednje klase glasa za kon-
zervativce, a treina za radikalne partije (R. Dahrendorf Class and Class Conflict
in Industrial Society [London: Routledge. and Kegan 1967} str 53)
26 Vd ' , .Manchester
.
- djeaka iz vie srednje klase s najniim kvocijentom inteligencije oekuje da e
l l Z. Bauman, Between Class and Elite (Manchester: Uni-
versity Press, 1972), str. 256.
27 R. Dahrendorf ukratko izlae rezultate istraivanja u etiri zemlje: SAD
(R. Cen~ers, 1949), Ve~oj Britaniji (R. Hogart, 1957), Zapadnoj Njemakoj
(H. POp!tz et al., 1957) i U francuskom dijelu vicarske (A. Willener 1957), u
svom. djelu Clas~ ,!nd Class. Conflict in Industrial Society, str. 250-88. W. G.
Runcunan u svoJoJ nedavnoj studiji objavljenoj u Engleskoj, Relative Depriva~
452
tion and Social Justice, dolazi do istih zakljuaka, kao i J. Goldthrope sa su-
radnicima, prouavajui bogate radnike (The Affluent Worker, vol. II, [Cam-
_bridge: Cambridge University Press, 1970], str. 39).
28 The Nature of Class Conflict, u R. Bendix i S. M. Lipset, -eds., Class
Status and Power (New York: Free :press, 1966), str. 85. .
29 U Francuskoj 41 posto visokih vojnih oficira odlazi u privredu; 1974.
30 posto privatnih bankara dolazilo je iz javne slube (p. Birnbaum et al.,
La classe dirigeante franr;aise [Vendome: Presses universitaires de France, 1978},
str. 65, 69). .
30 Godine 1950. vrhunski poslovni ljudi u SAD gotovo SU iskljuivo bili
sinovi poslovnih ljudi (57 Ofo), farmera (15 Ofo) i razliitili strunjaka (14010).
U Britaniji, 30 ofo javnih slubenika visokog ranga u razdoblju od 1929-1950.
potjecalo je iz obitelji posjednika i strunjaka koji ine 3 ofo populacije. U
Fran~uskoj ~u les grands corys de I'etat u 84 ofo sluajeva regrutirani iz gornje i
go:nJe-s~ednJe klase, a manje od 1 ofo iz obitelji industrijskih radnika i poljo-
pnvrednika (T. B. Bottomore, Elites and Society [London: Watts, 1969], str.
74, ~1:-82) .. U SAD. 68 ofo :vrlo bogatih ljudi dolaze iz obitelji koje pripadaju
gornjoj klasi (C. Wnght Mills, The Power Elite [New York: Oxford Univ.
Press, 1956], str. 116). to se tie obitelji onih koji rade za nadnicu, one su
dale samo 3 ofo ambasadora, 5 ofo vojnih i politikih voa, 10 ofo viili slubenika,
manje od 12 ofo direktora poslovnih poduzea - i polovicu radnika (SuzamIe
Keller, Beyond the Ruling Class [New York: Random House, 1963], str. 312).
U Nizozemskoj jedan ili vie direktora bili suu srodstvu s osnivaima u vie od
dvije treine javnih kompanija i u tri etvrtine privatnih. Gotovo polovica
. elite u upravnim odborima, komentira J. Pen, u srodstvu je s vrhunskim
poslovnim ljudima! Srodstvo je ovdje vee nego na nekim udaljenim otocima
(What about Managers, u K. Rotschild, ed., Power in Economics [Harmon ds-
worth: Penguin, 1971], str. 210). . .
31 U Francuskoj samo dvije kole, I'Ecole polytechnique i I'Ecole nationale
d'administration obrazuju 24 ofo vladajue klase (1974. godine) (Birnbaum
et al., La classe dirigeante /ranr;aise, str. 125). U Britaniji; tzv. public schools
(tj. ugledne privatne kole) daju 76 ofo sudaca i lanova Parlamenta - konzer-
vativaca, 70 ofo ambasadora, general-potpukovnika i vie od 67 ofo guvernera
'Bank of England, 66 {J/o biskupa i 64 ofo glavnih direktora u 100 najveih
poduzea, nasuprot 3 0/O koje daje ostali dio populacije. (H. Glennester, R. Pryke,
The Contribution of the Public Schools and Oxbridge({, u J. Urryi, J. Wakeford,
eds., Power in Britain [London: HeinemamI, 1973], str. 214). Iz public schools
ti ljudi odlaze samo na dva sveuilita: Oxford i Cambridge. Oko 1957. godine
oko 70 ofo ministara i javnih slubenika vieg ranga bilo je kolovano u Oxfordu
ili Cambridgeu.
32 Prije drugog svjetskog rata razlika u visini izmeu studenata i fizikih
radnika bila je-od 2,5 cm u Italiji do 7,7 cm u Njemakoj (K. Svalastoga, Social
Differentiation [New York: McKay, 1965], str. 86).
33 U Chicagu razlika izmeu oekivane duljine ivota kod bijelaca najvie
i najnie klase bila je 10 godina 1920. i 8 godina 1940. (ibid., str. 84).
34 Sredinom ovog stoljea u Evropi je smrtnost .dojenadi bila dva puta
35 U Nizozemskoj je u razdoblju 1958-1959. gornjili 5 !l/o_stanovnitva dalo
45 ofo studenata i 66 ofo studentica. (Svalastoga, ibid., str. 137). U SAD 56 ofo
ii u koled, a tek 29 ofo najsposobnijili djeaka (najvieg kvocijenta inteligencije)
iz obitelji nekvalificiranili radnika oekuju da e studirati na koledu. U prosje-
ku 80 ofo djeaka gornje srednje klase i 19 Ofo, odnosno 12 ofo sinova kvalificira-
nih, odnosno nekvalificiranih radnika, oekuj~ da e ii u koled (J. A,:Kiilil, The
American Class Structure [New York: Rinehart, 1957}, str. 282):'U Zapadnoj
Evropi radnici su oko polovica ukupne populacije, ali samo 4-8 % od ukupnog
broja studenata potjee iz radnikih obitelji. U Francuskoj pristup na sveuilita
453
~a.1 ofo sinova .l?oljoprivrednih n~dniara a taj je postotak kod sinova poslovnih
ljudI 70 Ofo, a VlSe od 80 % za smove pripadnika slobodnih profesija (R. Mili-
band, The Stat~ in.c"ap'italist Society [New York: Basic Books, 1969], str. 41).
36 Akcent I rjecnik engleske gornje klase je samo najupadljiviji primjer
socijalno diferenciranog jezika, koji se moe nai i u drugim zemljama.
. 37 Beyond the Ruling Class, str. 305.
38 G. W. Domhoff, Who Rules America (Englewood Cliffs, N. J.: Prentice -
Hall, 1967), str. 9.
~9 ~ajIl?-an)e d~ije treine P?hoda vodeih direktora korporacija potjee od
posjedovanja lIDovme (C. W. Mills, White Collar [New York: Oxford University
Press, 1953], str. 104)
40 P~rafraz~ano iz The. Practice of Socialist Democracy in .Jugoslavia,
u C. Wnght Mills, The Marxlsts (New York: Dell, 1962), str. 418.
41 S. Ossowski, Class Structure in the Social Consciousness, (London: Rout-
ledge and Kegan, 1963, str. 116). Roy Medvedev upozorava da se kod najviih
poloaja taj raspon, ukljuujui i razliite privilegije, poveava na 1: 100 (Let
History Judge (London: Spokesman Books, 1976), str. 540.
.4~ N~kon l!-. svj.ets~og. ra.ta Harvardsko sveuilite poduzelo je sistematsko
lSpI~van~e sovjetskih lse!Jenih graana. Oko 40 % dobrovoljno je napustilo
Sovjetski Savez. Samo Je 28 ofo pripadnika inteligencije pokazivalo neprija-
teljstvo prema sovjetskom reimu; taj je postotak kod kvalificiranih radnika bio
45 0 /?! a .58 ofo ~~d ~e~3:1ificir~.. ra~a i. seljaka. Prije svega razlozi za
nepnJatelJ~ko oSJecanJe bili su poliCIjski teror l osobno nezadovoljstvo poslom
(J. C. Da~l~s, H.,uman Natur~ in Politics [New York: Wiley, 1963], str. 20).
9. ~nski 1e s::zeo :~zultate ~str~vanja i ~vavo~~:... Prema miljenju radnika
l seljak.~,. m!eli.gen~IJa s~ ~o!~vila .kao naJste~Ja. klasa u Sovjetskom Savezu,
a po lllislJenJu mteligencIJe l cmovnika kao naJstetnlja klasa pojavila se radnika
klasa (Power and Privilege [New York: McGraw-Hill, 1966], str. 423). Alex
I~eles. istie. da, ~ako po~toji jasna pod~e~a ~a ID:aJ~u~lne i n,:manualne slojeve, ne
uocavaJu se IZrazite razlike, sto on pnplSUJe UlSkoJ klasnOj svijesti. Ali funda-
mentalno odvajanje postoji izmeu lanova i nelanova partije. Za te dvije kate-
gorije, sovje~ka tenninologija prihvatila je dvije posebne rijei: partiinye i
bespartiinye. Sto se tie partijskih slubenika, postojala je doslovna jednoglas-
no~t ~a o~ predstavljajl! ~1.'Upinu ko~a je primila vie nego to joj pripada,
kOJa lIDa mteres u konfliktima s drugim klasama i koja im je nanijela najvie
zla (ibid., str. 105).
43 M. Haraszti, A ~orker in a Worker's State (Hannondsworth, Penguin,
1977), str. 175. HarasztiJeva opservacija o drutvenoj polarizaciji na oni i mi
nije ~obive.na uobiajenim sociolokim istraivanjem. Meutim, njezina vjero-
dostOJnost Je dokazana na najautoritativniji nain: on je odmah uhapen i osu-
en, a zabranjeno je i objavljivanje njegovog rukopisa.
44 Citirano po R. Dobsonu, Social Status and Inequality of Access to
~gher Ed.ucation in the SSSR, u J. Karabel, A. H. Halsey, Power and Ideology
zn EducatlOn (New York: Oxford University Press, 1977), str. 254--75, osob1to
str. 256.
45 Citirano po S. M. Lipset, R. B. Dobson, Social Stratification and Socio-
logy in the Soviet Union, Survey, 3/1973, 114--85, str. 164. Podaci- se odnose
nav~oyosibirsk, 1963: g0cI!-?e i preuzeti su iz V:, N. ubkin, Molodjo vstupaiet
v ZlZUJ, Voprosy fz/OSO/il, 1965. Druga proucavanja upozoravaju na raspon
obrazovnih ~ogunosti izmeu prve i tree skupine koji se kree izmeu 1 : 16
do .1 : 2~ (LIpset-Dobson, str. 166). Na osnovi opsenih empirijskih istraivanja,
sovletski S?ClOlog O. I. karatan zakljuuje: Obrazovna razina pojedinca na
po.c,:tku. nJegov.e ra~e a1.1:ivnosti u velikoj je mjeri predetenninirana obitelji
kOJOJ pnpada, l to lIDa znaajnog utjecaja na distribuciju nove radne snage
meu drutveno-profesionalnim skupinama. Vidi Social Ties and Social Mo-
bility, u M. Ya.novitc~, W. A. Fisher, ed.,. Social Stratijication and Mobility in
the USSR, (White Plams, N. Y.: International Arts and Sciences Press, 1973),
454
I
I str. 317, prvi put objavljeno u karatan: Problemi socialnoi strukturi raboego
klasa (Moskva: Mysl', 1970). .
I 46 Dobson, Social Status and Inequality.
I 47 U Sovjetskom Savezu taj se sistem naziva etvrti direktorat Ministarstva
I zdravlja. Pripadnici drugih birokracija uivaju sline privilegije. U SAD, na
primjer, bolnica Walter Reed u Washingtonu, D. C., rezervirana je za visoke
\ annijske i vladine slubenike. Direktori dobivaju izdane povlastice, kao to
su kue za odmor, lovake kue gdje se primaju poslovni partneri, privatne
avione, dobivaju otvoreni raun i mogunosti opcije na burzama.
48 ini se da su one pet do osam puta vee od stipendija u obinim ko-
lama International Encyclopedia oj the Social Sciences (New York: Macmillan,
1966) vol. 2, str. 212.
. 49 R. A. Medvedev, Let History Judge, str. 540.
50 Odgovarajua s~pina u. kapi~a!istikom drutvu su direktori kompanija,
kOJe se u SAD tretIra s de1ikatnoscu. Ch. Lindblom, Politics and Markets,
(New York: Basic Books, 1977), str. 225.
51 M. Matthews, Privilege in the Soviet Union, (London: Allen & Unwin,
1978), str. 54.
52 K. Svalagastaga navodi usporedbu prestia razliitih zanimanja u Dan-
skoj i Poljskoj. U Poljskoj razliita kvalificirana manua1na zanimanja uivaju
mnogo vei ugled. (Social Differentiation, str. 25). A. Sarapata usporeuje ugled
zanimanja u Poljskoj i Njemakoj, te u Poljskoj prije rata i ezdesetih godina
,i ustanovljuje da u oba sluaja dolazi do poboljanja poloaja kvalificiranih
manuaInih radnika i do pogoranja poloaja radnika bijelih ovratn.ika. Knjigo-
voa je u Njemakoj rangiran iznad kvalificiranog radnika, a ispod kvalifici-
ranog radnika u Poljskoj. (Stratifikacija i socijalna mobilnost, u J. Szczepanski,
ed., Empirijska sociologija u Poljskoj [Varava: Poljska znanstvena izdavaka
kua, 1966, str. 38, 43]). Ispitivanje 2146 sovjetskilI osoba koje su raseljene nakon
II svjetskog rata pokazalo je da su radnici kotira1i vie u Sovjetskom Savezu, a
nie u SAD, Ujedinjenom Kraljevstvu i Novom Zelandu, a seljaci su bez iznimke
kotirali nie (A. Inkeles i P. H. Rossi, National Comparisons of Occupational
Prestige, American Journal of Sociology, 1956, no. 4, str. 324--39, posebno
str. 334).
53 M. Yanovitch, Social and Economic Inequality in the Soviet Union, (Lon-
don: Robertson, 1977), str. 30.
54 Ve smo spomenuli neprijateljske osjeaje izmeu radnika i pripadnika
inteligencije koje gaje osobe raseljene iz Sovjetskog Saveza. Poljski sociolozi
su ustanovili da najvei dio njilIovih ispitanika razlikuje tri klase: seljake,
radnike i inteligenciju (D'. Lane, The End of Equality [Hanrmondworth: Penguin,
1971], str. 103.
55 U SSSR-u to je 14,5 %, a u SAD 7,8 %. Podaci nisu potpuno usporedivi
i pristrani su u korist SSSR-a (S. Miller, Comparative Social Mobility, Current
Sociology, 1960, 1-89, posebno str. 37).
56 16 od 47 lanova Federalnog ministarskog vijea u 1966. godini bili su
radnikog porijekla. Od 27 lanova Politbiro a u razdoblju od 1917-1951. i od
21 lana Prezidijuma Partije u razdoblju od 1960-1971. godine, 8, odnosno
9 bili su sinovi manuaInih radnika. (Lane, The End of Equality str. 123, 126)
Od svih amerikih predsjednika i lanova vlade u razdoblju od 1789-1934,
samo 5 ofo je bilo iz radnikih obitelji, 38 ofo iz farmerskih a veina je, 58 Ofo,
odgojena u obiteljima poslovnih ljudi i strunjaka. Openito, sovjetski politiki
rukovodioci najvie potjeu iz proleterskih, odnosno seljakih obitelji, a amc-
rilci voe iz obitelji gornje srednje i srednje klase (Z. Brzezinsky, S. Huntigton,
Political Power: (USA/SSSR, [New York: Viking, 1964], str. 135, 134). U ved-
skoj u razdoblju od 1960-1976. 39 ofo lanova vlade bilo je radnikog pori-
jekla (W. Korpi, The Working Class in Welfare Capitalism [London: Rout-
ledge & Kegan, 1978], str. 106).
455
 57 Ne postoje izravne usporedbe, no zakljuak se moe izvesti neizravno.
Jedp.o meunarodno komparativno istraivanje ustanovilo je da je' mo mua
u odnosu prema eni to vea to je vii njegov socijalni 'status. Ako se sastavi
ip.deks kojim bi se mogla mjeriti ta mo, u Njemakoj e njegova vrijednost
iznositi 6,0' za poduzetnike, a 4,6 za kvalificirane radnike. U Jugoslaviji j~ taj
odnos izmeu moi mua' i njegovog statusa (mjereno obrazovanjem) upravo
obrnut. Vidi KarlO. Hondrich, Theorie der HerrscJiaft (Frankfurt: Suhrkanip,
1973); str. 165-67.
5B Lane, The End of Equality, str. 88, 89.
__ ', 59 M. Yanowitch, Social and Economic Inequality, str. 106.
j ~O R.Aron, Social Structure and the Ruling Class, British, Journal of
SocIOlogy, 1950, 1-16, 126-43, citirano sa str. 8, 9, 131, 132 i 137.
-~) 61 M. Peujli, Teorijski okvir za prouavanje klasnih promjena u socija-
lizmu, Sociologija, 1966,5-26, posebno str. 14.
. 621sa~c Deutscher rasuuje na gotovo isti nain: Birokrati uivaju vlast
1 odre~eru o~~eg pro~pe~teta, no oni ne mogu akunIulirati kapital, investirati ga
u konst SVOJih nasljednika: oni ne mogu produiti ni' sebe ni svoju obitelj.
Do danas, birokracija u Sovjetskom Savezu nije uspjela stei vlastiti socijalni,
ekonomski i psiholoki identitet koji bi dopustio da je nazovemo novom kla-
som ... Ona uvijek iznova mora priznavati da upravlja industrijom i financi-
jatr?-a u k?rist. t;lacije, u ime radnika. Budui da su privilegirani, sovjetski direk-
ton moraju bItI na oprezu ... Oni se razvijaju na apatiji radnika koji su im do
sad~ doput~li da vode dravu u njihovo ime. No, to je zavisan poloaj, neuspo-
redivo manje stabilan od onog posveenog tradiCijom, vlasnitvom i zakonom
(Roots of Bureaucracy, u R. Miliband, J. Saville, eds; The Socialist Register
1969, [London: Merlin Press, 1969], str. 25-26). injenice su korektno nave-
~ene ali nisu dobro protumaene. Direktor u kapitalizmu takoer upravlja u
une nekoga, u ime dioniara. Potomci nasljeuju glavnu vrijednost sistema
u kapitalizmu je to ,bogatstvo, u etatizmu politiki poloaj. Poloaj direktora ~
etatizmu jedva da je zavisniji od poloaja direktora u kapitalizmu, on je
posveen onim to sam nazvao teolokim socijalizmom (poglavlje 2, glava m.
63 Dravni aparat predstavlja novu vladajuu klasu. Kao kolektivni vlasnik
s!e~~tava za proizvodnju ~n ,zapoljaya radnu snagu i eksploatira je ... U eta-
tistickom drutvu ... vladajuca klasa Je kolektivni vlasnik sredstava za proizvod-
nju, i tako je dio vika vrijednosti, koji njegovi lanovi prisvajaju za osobnu
potronju, odreen njihovim statusom u dravnoj hijerarhiji (Etatistiki mit
soci.ializma, Praxis, .196!~ 33-34). Slian je stav Milovana ilasa, koji smatra
da Je nova klasa pOSJedrucka klasa (The New Class [London: Allen and Unwin,
1966], ,str. 33-34). Ve je 1921. godine Radnika opoziCija izrazila miljenje
da sovjetska birokracija postaje nova klasa koja eksploatira i tlai radnike
i seljake. Bruno Rizzi je formulirao objanjenje kolektivnog vlasnitva. U svojoj
knjizi La bureaucratisation du monde, objavljenoj u Parizu 1939. godine i
odmah zaplijenjenoj i unitenoj, Rizzi navodi da u sovjetskom drutvu eksploa-
tatoriv~e ,.pri~v:ajaju via~. vrijednos~i izravno - ~ao to to ine kapitalisti
~ovc!1JUC!. d!Vlde~de s.vo~!f pod.~eca-:-. n~go. n~IZravno, preko drave koja
pnsvaJa CIjeli drutveru VISak vnJednosti 1 distribUIra ga meu funkcionarima
(s.tr. 31, 47, 48, 65, 103). Do te ideje je u Istonoj Njemakoj samostalno
doao Rudolf, Bahro koji je napisao da su partija, drava i visoki poslovni
funkcionari antagonistiki postavljeni prema izravnim proizvoaima, a mase
su pak. ~onfrontirane s koncentriranim dravnim vlasnitvom (Die Alternative,
zur Krztik des real existierenden Sozialismus, (Kom: Europiiische Verlaganstalt
1977), str. 284--85. Vidi jugoslavenski prijevod, R. Bahro, Alternativa (Zagreb;
Globus, 1982). Budui da je Ba1rro odmah zatvoren, vlada je nenamjerno
priznala da je bio u _pravu. ' 74 Tu krutost lijepo ilustrira pria koju Solenjicin pria o sebi. _Kad je
64 On, meutim, istie da je u uvjetima modernog kapitalizma od veeg
znaenja razmatranje diferencijalne distribucije vlasti, a ne vlasnitva, kao
456
, osnove fonniranja klasa (Class and Class Conflict in Industrial Society, Stan-
ford: Stanford University Press, 1959). '
65 Gaetano Mosca je to vrlo jasno Vidio jo i896.,gociitle: ... Sve politike
klase tee da postanu nasljedne u stvarnosti, ako ne i po zakonu. Bogatstvo
i vojnike vrijednosti u odreenim se obiteljima Iako -odravaju moralnom tra-
dicijom i nasljeem. Kva~acija za znaajnija mjesta - navika; i u odree
nom opsegu sp,osobnost za bavljenje tim poslovima' - mriogo se spremnije
stie kad ih se donekle pozna jo iz :djetinjstva. ak i kad akademske titule,
znanstveno usavravanje i posebne sposobnosti, provjerene testovima i ispitima,
otvore put javnim poloajima, 'ne uklanja se ona posebna prednost odreenih
pojedinaca koju Francuzi nazivaju positions deja prises (The Ruling Class,
citirano iz A; Pizzorno, ed., Political SoCiology, [penguin, 1971], str. 105-6).
Kenneth- BouIding smatra: Pretpostavljase da klasna mobilnost u nekim
socijalistikim (itaj: etatistikim) zemljama moe biti ak i manja od one u
fIuidnijim kapitalistikim zemljama, jednostavno stoga to nasljeivanje obi-
teljskog, statusa, prolosti i tradicije moe biti trulogo znaajnije u odreivanju
ivomog obrasca pojedinca, nego nasljeivanje akcija, obveznica i gotovine (The
Dynamics of World Distribution, u M. Pfaff, Grenzen der Umverteilung,
Vol. 1, [Berlin: Duncker & Humbolt, 1978], 17-32, citirano sa str. 24).
66 Jedno istraivanje o planovima za budue zanimanje kolske djece u
Novosibirskom okrugu u razdoblju 1962-1963. pokazalo je da 71 OJa djece pori-
jeklom iz obitelji koje pripadaju inteligenciji namjerava postati strunjacima
(tj. inteligencijom) a ni jedno od seljake djece nije gajilo istu nadu (M. Matt-
hews, Class and Society in Soviet Russia [New York: Walker, 1972], str; 263).
67 S. Ch. Kolm, Les elections sont-elles la democratie? (paris: Cerf, 1977),
str. 12. -
68 Staljinova ki Svetlana prua drastinu ilustraciju tog pravila. Ona se
najprije zaljubila u idova koji je radio na filmu pod imenom Kapler. On je
odmah bio uhapen i poslan u logor. Staljin je bio bijesan. Oito, najvie ga
je muila injenica to je Kapler bio idov{{, primijetila je Staljinova ki. Zatim,
kad je bila studentica, Svetlana se udala za jednog idovskog studenta. Otac
se sloio, pod uvjetom da ga nikad ne susreme. Tek kad se Svetlana drugi put
udala, za sina ovjeka broj dva u sovjetskoj hijerarhiji, dllnova, otac je bio
zadovoljan. Svetlana navodi da se on uvijek nadao da bi se dvije obitelji
mogle jednog dana spojiti brakom (Svetlana Alelujeva, Letters to a Friend
[London: Hutchinson, 1967], str. 193 i 203).
69 Dobru analizu rada elime partijske kole nalazimo u autpbiografskoj
knjizi Wolfganga Leonharda, Child of Revolution (London: Collins, 1957). On
opisuje kolu Kominterne koju je i sam pohaao.
70 O. G. Brim, S. Wheeler, Socialization after Childhood (New York: Wiley,
1966), str. 3. .
71 A. Nove, Is there a Ruling Class in the USSR? Soviet Studies, 1975,
no. 4, str,. 615-:-38, citirano sa str. 635. Sam je Nove bio spreman rei: Vladajui
sloj se moda moe formalno definirati kao sve one osobe koje zauzimaju
poloaje dovoljno vane da budu kao takve objavljene u nomenklaturi Central-
nog komiteta, tj. osobe koje su u nomenklaturi (str. 615).
72 Citirano po R. Ba1rro, Die- Alternative (Kom: Europiiische VerIagsanstalt,
1977) str. 207. Vidi R. Bahro, Alternativa (Zagreb: Globus, 1982). '
73 ini mi se da se politiki sistem komunistikih zemalja pribliava i
stom tipu 'elite moi', tj. skupini koja se, doavi do moi pomou podrke
ili pasivnog slaganja odreenih klasa stanovnitva, odrava na vlasti uglavnom
pomou organizirane manjine konfrontirane s neorganiziranom veinom ...
(T. B. Bottomore, Elites and Society [London: Watts, 1964], str. 37).
uhapen i otpraen u skupini u Moskvu, inzistirao je da mu prtljagu nose nje-
govi kolege zatvorenici, i to su prihvatili, i zatvorenici, i policija, jer on je
457
\
bio oficir. U to vrijeme, bilo je nezamislivo da se prigovori takvom njegovom
stavu. Jer, sasvim oito, on je bio oficir! (Archipelag GULAG, str. 175).
75 Charles Bettelheim i Paul Sweezy govore o dravnoj buroaziji, to se
ini zbunjujuim. Vidi Sweezy, Toward a Program of Studies of the Transition
to Socialism, Monthly Review, 1972, 9, 1-13, posebno str. 6: Ona (dravna
buroazija) ne vlada pomou privatnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju,
kao u kapitalistikom drutvu, nego zauzimanjem poloaja na kojima se donose
odluke, u partiji, dravi i privredi; i ona je klasa a ne tek sloj, jer njeni sinovi
i keri imaju mnogo bolje prilike zauzimanja istih poloaja moi nego djeca
ostalog dijela stanovnitva.
76 Osim dobro poznatog Agitpropa i strogo kontroliranih masovnih medija,
uvjeravanje se provodi preko politikih aktivista (lanova partije i njene omla-
dinske organizacije). K. W. Deutsch procjenjuje da u Sovjetskom Savezu ima:
tri puta vie politikih aktivista nego u razVijenim kapitalistikim zemljama
(9 ofo u odnosu prema 3 0/o od ukupne popUlacije). Vidi njegovo djelo Politics
and Government (Boston: Houghton Mifflin, 1970) str. 48 i 50.
77 Svakoj pokornosti korijen je u strahu ... (Russell, Power, str. 14).
POGLAVLJE 4 e obilje robe nuno idokinuti alijenaciju. Tako sovjetskL filozof Oiserman
1 P. Freire, Pedagogy of the Oppressed (Harmondsworth: Penguin, 1973),
str. 70, 96.
2 Vidi G. Petrovi, Man and Freedom, u E. Fromm, ed., Socialist Huma-
nism (New York: Doubleday, 1965), str. 273. Praksa je donekle nedefiniran
koncept, kojem razliiti autori pridaju razliito znaenje. U osnovi, njeno je
znaenje ili deskriptivno ili normativno. U prvom sluaju, praksa oznauje spe-
cifino ljudske aktivnosti, od kojih je najvanija rad, a ostale uldjuuju umjet-
niko stvaralatvo i razmiljanje. Normativno znaenje najpotpunije je razradio
M. Markovi, koji predlae ovu definiciju: Praksa je ljudska aktivnost u kojoj
ovjek ostvaruje optimalne mogunosti svojeg bia, aktivnost koja je stoga sama
sebi cilj, a ne samo sredstvo postizavanja nekog drugog cilja (Dialectic To-
day, u M. Markovi i G. Petrovi, eds., Praxis [London: Reidel, 1979], str.
3-34, citirano sa str. 27; vidi takoer njegovu knjigu From Affluence to
Praxis [Ann Arbor: University of Michigan Press, 1974], str. 664-67).
3 E. Fromm, Marx's Concept of Man (New York: Frederick Ungar, 1964),
str. 47.
4 M. Markovi, From Affluence to Praxis, str. 75.
5 Ibid., str. 12.
6 G. Petrovi, Filozofija i marksizam (Zagreb: Mladost, 1965). U jednoj ka-
snijoj knjizi, Petrovi tvrdi da je alijenacija iskljuivo filozofski koncept. On
upozorava na jednu zanimljivu mogunost prevladavanja dihotomije iZmeu
normativnog i pozitivnog. ovjek je ne samo ono to jest nego takoer
ono to moe i treba da bude. Ali ovjek nije zbroj od 'jest' i 'treba', on je ve
netko u biti, i upravo za to carstvo 'biti' (koje prethodi rascjepu na carstvo
injenica i carstvo vrijednosti) upotrebljavaju se pojmovi otuenja ineotuenja.
To su samo dva meu pojmovima koji nam slue da filozofski analiziramo
ovjeka kao slobodno stvaralako bieprakse (Filozofija i revolucija [Zagreb:
Naprijed, 1973], str. 97).
7 Vidi A. Schaff, Marksizam i ljudska jedinka (Beograd: Nolit, 1967), str.
98-102 (originalno poljsko izdanje: Marksism a jednostka ljudzka, Varava,
1965).
8 R. Dahrendorf, Essays in the Theory of Society (London: Routledge and
Kegan Paul, 1968), str. 13.
9 U prije citiranom istraivanju o radnicima u amerikoj automobilskoj indu-
stiriji Ely Chinoy uoava da radnici svojim neprekidnim primjedbama da e
napustiti posao u stvari nastoje odrati iluziju da se jo bore, iako. .. kad ih
458
se pritisne, priznaju da tako neto nikada ne bi uinili (Smelser, ed., Readings
on Economic Sociology, str. 45). ' .
_ 10 K. Marx, Ekonomski i filozofski rukopisi iz 1844. godine (Beograd: Pro-
sveta, 1972), str. 120. Robert Blauner smatra da je zavrna tvrdnja iz tog citata
opovrgnuta i praktinim iskustvom i istraivanjem, te da puka ih potreba za dje-
lovanjem, za drutvenim odnosom i za nekim statusnim identitetom u veem
drutvu zadrava na poslu, kad su ekonomski slobodni da se povuku, ak i ne-
kvalificirane radnike (Alienation and Freedom [Chicago: University of Chi-
cago Press, 1964], str. 31). Istina je da je socijalna izolacija gora od otuenog
rada, ali ovdje nije rilje o tome. Fizika prinuda oznaava potrebu za strogim
nadzorom da bi se iz radnika izluio rad. .
11 M. Haraszti, A Worker in a Worker's State (Harmondsworth: Penguin,
1972), str. 53.
12 Vidi B. 011man, Alienation (Cambridge: Cambridge University Press,
1971), str. 133.
13 Marx, Ekonomski i filozofski rukopisi, str. 218.
14 Ibid.
15 K. Marx, Sveta porodica (Beograd: Prosveta, 1968), str. 31.
16 Taj uvjet podrazumijeva da je pogreno pojednostavljeno oekivanje da
tvrdi: llU drutvu u kojem je obilje materijalnih predmeta praktiki svima
na raspolaganjU, stvari nee moi vladati ovjekom (l>Alienation and the Indi-
vidual u H. Aptheker, Marxism and Alienation, [New York: Humanities Press,
1965], str. 149). Ako hijerarhija ostane, alijenacija nee nestati. Partija i drava
takoer su stvari, proizvodi ljudske prakse, i one oito mogu vladati ovjekom.
17 G. Lukacs, Geschichte und Klassenbewusstsein (Berlin: Malik, 1923).
Vidi osobito poglavlje Fenomen reifikacije.
18 Israel, Alienation, str. 59-60.
19 M. Markovi, llThe Problem of Reification and Verstehen - Erkliiren
Controversy, Acta Sociologica, 1972, 15, 27-38, posebno str. 27.
20 K. Marx, Beda filozofije (Beograd: Prosveta, 1974), str. 57.
21 K. Marx i F. Engels, Nemaka ideologija (Beograd: Kultura, 1964), str.
257-58.
22 E. Fromm, Revolucija nade (Beograd: Grafos, 1978), str. 92.
23 K. Marx, Das Kapital (Hamburg, 1867), poglavlje 1, odjeljak D.
24 (London: Routledge and Kegan Paul, 1960). Knjiga amerikog ekono-
mista Miltona Friedmana, Capitalism and Freedom (Chicago: University of
Chicago Press, 1962) jednako bi dobro posluila, isto kao i svaka knjiga o
buroaskoj slobodi.
25 tovie, kad su ti reci ve bili napisani, Hayeku je dodijeljena Nobelova
nagrada.
26 Hayek, Constitution of Liberty, str. 120.
27 Ibid., str. 121.
28 Engleski liberalni ekonomist Lionel Robbins izrazio je istu ideju na
ovaj nain: Jedini smisao koji ekonomist moe pridruiti pojmu eksploatacije
rada je opisivanje onoga to se dogaa kad se skupini konkurentskih radillka
suprotstavi jedan monopolistiki kupac (The Economic B~sis of Class Conflict
and Other Essays in Political Economy [London: Macmillan, 1939], str. 8).
Reificirani um, oduevljen tritem, ne moe shvatiti da sam sukob radnika i
kupca podrazumijeva eksploataciju.
29 Hayek, Constitution of Liberty, str. 120.
30 Ibid., str. 134-35.
31 Ibid., str. 269.
32 Ibid., str. 273.
33 Ibid., str. 299.
34 Ibid., str. 140.
459

35 F. A. von Hayek, Law, Legislation and Liberty, vol. 2 (London: Rout-
ledge and Kegan Paul, 1979), str. 64-65, 83, i 96.
36 Herbert Marcuse, One Dimensional Mem (Boston: Beacon Press, 1964).
37 W. Weisskopf, Alienation and Economics (New York: B. P. Dutton, 1971),
str. 190. . .
38 S. M. Lipset, Social Class~ li International Em:yclopedia of the S09ial
Sciences (New York: Macmillan, 1968); str. 304.
39 K. Marx i F. Engels, Der historische Materialismus Fruhschriften (Leipzig,
1932); prema engleskom prijevodu K. Mannheima u Freedom, Power and
Democratic Planning (New York: Oxford University Press, 1950), str. 238.
40 B. Horvat, Ekonomska teorija planske privrede (Beograd: Kultura, 1961),
str. 107. _ klasne, kriterije o takvim stvarima (V. Miunovi, Moskovske godine [Zagreb:
41 M. Markovi, The Problem of Alienation, str. 29.
42 Prije nekoliko godina objavljen je okantan podatak da u dravi New
York svaka dvadeseta osoba moe oekivati da e za svog ivota odreeno
vrijeme provesti u duevnoj bolnici ... (R. E. L. Faris, Contemporary and
Prospective Social Disorganization, u A. i E. Etzioni, eds., Social Change [New
York: Basic Books, 1964], str. 414). ak i kad alijenacija ne stvara neurozu, u
odreenom joj smislu nalikuje: neurotiar ne mora biti svjestan svoje mentalne
bolesti; alijenirana osoba obino nije svjesna svoje dehumanizirane egzistencije.
43 Israel, Alienation, str. 32.
44 Iz H. Apllieker, ed., Marxism and Alienation (New York: Humanities
Press, 1965), str. 139. . 60 Kao u onim vicarsldm gradovima gdje samo lanovi obitelji iz istog.
45 E. Fromm, The Application of Humanist Psychoanalysis to Marx's
Theory, u E. Fromm, ed., Socialist Humanism (New York: Doubleday, 1966),
str. 236.
46 Ibid., str. 231.
47 Kao legendarni jugoslavenski partizan i ameriki kauboj koji pucaju u
bandita na filmskom ekranu.
48 M. Fritzhand, Marx's Ideal- of Man, u Fronim, Socialist Humanism,
str. 172-73.
49 Ibid., str, 180.
50 E. Fromm, Let Man Prevail (New York: Socialist Party, 1967), str. 14.
51 D. Riesman, The Lonely Crowd (New Haven: Yale University Press,
1961).
52 Dvije su ve- spomenute u ovim biljekama. Druge dvije su The Sane
. Society (New York: Reinhart, .1955) i Escape from Freedom (New York:
Reinhart, 1941). [Jugoslavenska izdanja: Zdravo drutvo (Beograd: Rad, 1963) i
Bijeg od slobode (Beograd: Nolit, 1978)]._
53 Jedva je potrebno istaknuti da marksizam-lenjinizam iz partijskih traktata
nema nikakve veze s marksizmom, a vrlo malo s lenjinizmom.
54 Zimski filozofski susreti, Tara 1972, Filozofija, 1972, br. 1, snimljena
.diskusija, str. 73. Za analizu autoritarne osobe u etatistikom drutvu, koju
Svetozar Stojanovi naziva oligarhijsko-etatistikim tipom ovjeka, vidi njegovu
knjigu Izmeu ideala i stvarnosti (Beograd: Prosveta, 1969), str. 163-68.
55 To je i eksperimentalno dokazano u laboratorijskim uvjetima. U zakljuku
svojeg izvjetaja, voditelj eksperimenta postavlja zabrinjavajue pitanje. Ako
je u ovom istraivanju anonimni eksperimentator mogao s uspjehom narediti
odraslim ljudima da podjarme jednog pedesetogodinjaka i da na njegove
prosvjede uzvraaju ele1.'trookovima, moemo zamisliti to sve vlada sa svojom
mnogo veom vlau i ugledom moe narediti svojim podanicima (S. Milgram, Talijansku socijalistiku partiju (Sjedinjene Drave i Italija, dvije su zemlje koje
Some Conditions of Obedienee and Disobedience to Authority, u E. Laumann
et al., eds., The Logic of Social Hierarchies [Chicago: Markham, 1971], str.
465-66).
56 Jedan moj prijatelj posjetio je povijesni muzej u Moskvi kao lan jugo-
slavenske delegacije. Kroz muzej ga je vodio direktor muzeja. Na jednom
mjestu vidio je prilino poznatu sliku prve sovjetske vlade, na kojoj nije bilo
460
Trockog. Da li je cijela vlada ovje? pitao je moj prijatelj.- Da, glasio je
odgovor. Zar nije Trocki bio njen lab.? Da, bio je, odgovori direktor. A
zato onda nije ovdje? zanimalo je gosta. Uz dobroudan smijeak, dir~ktor od-
govori: Tovari B., vy opportunist.
57 Kad su u studenome 1956. ruske trupe uguile pobunu u Maarskoj, premi-
jer Imre Nagy i nekoliko lanova njegove vlade sklonili su. se. u jugoslave~sku
ambasadu u Budimpeti. Sporazum koji je potpisala nova m.aarska vlada Jam--
io je Nagyju i njegovim drugovima sigurnost. Napustili su ambasadu i odmah .
su ih otele ruske trupe. Nagy je uskoro pogubljen. Jugoslavenski ambasador u
Moskvi uloio je protest Hruovu, istiui da je svjetsko javno mnijenje zapr~
pateno. Hruov je odgovorio da bi i on bio uinio to isto, a zatim Je ukono
ambasadora to se poziva na svjetsko mnijenje jer komunisti imaju drugaije,
,Liber, 1977], str. 463-64). Machiavelli bi se sloio s tom izjavom, ali ne bi
~ tvrdio da je to za dobro radnika. .
58 U tvornici mi se koristi u znaenju koje na zanimljiv nain odudara od '"
rjenikog znaenja te zamjenice. Ta mala rije, koja priziva ideju zajednitva. i
bliskosti poprima u ustima efova sjenku upozorenja i distinktivnu oznaku kOJa
ih odvaj~ od ostalih ... 'Mi smo zacrtali! kao na cilj' ili ' ... mi smo odluili ...
mi smo postigli ... mi nastojimo .. .' (Haraszti, A Worker in a Worker's State,_
str. 72).
59 P. Vranicki, Socialism and the Problem of AlieQ,ation, u Froinm,
Socialist Humanism, str. 303.
poreskog razreda pleu jedni s drugima (M. Weber, Class, Status, Party, u
Laumann et al., Social Hierarchies, str. 74). .
61 H. Marcuse, An Essay on Liberation (Hannonsworth: Penguin, 1972),
str. 14.
POGLAVIJE 5
1 Citat dolazi iz Uvoda u Marxovu knjigu Klasne borbe u Francuskoj
(BeO!ITad: Kultura, 1949, str.24-25) i napisan je 1985. godine. U tom tekstu
Engels prua podatke dragocjene za prosuivanje miljenja svojeg prijatelja
i svojeg vlastitog. O njihovim oekivanjima u vezi s revolucijom 1848. Engels je
pisao: Povijest je pokazala da ni mi, ni svi oni koji su slino mislili, nismo
bili u pravu. Ona je jasno pokazala da stanje ekonomskog razvoja na kontinentu
tada jo ni izdaleka nije bilo zrelo za uklanjanje kapitalistike proizvodnje; ona
je to pokazala ekonomskom revolucijom koja je nakon 1848. zahvatila cijeli
kontinent ... sve to na kapitalistikoj osnovi, koja je 1848. bila, dakle, jo vrlo
sposobna da se iri (str. 12). U nastavku Engels kae da su se uvjeti borbe iz
temelja izmijenili. Pobuna starog stila, ulina borba na barikadama, koja. je do
1848. svuda konano odluivala, znatno je zastarjela (str. 18). Prema njegovu
miljenju, njemaki radnici preobrazili su ope pravo glasa od sredstva zavara-
vanja u instrument osloboenja. A to je dovelo do potpuno novog naina
borbe proletarijata. 1 tako se dogodilo da su se buroazija i vlada poele
bojati legalnog djelovanja radnike partije mnogo vie nego onog ilegalnog. Oni
se vie boje jQ:bornog uspjeha nego uspjeha u pobuni (str. 18). .
2 Jedino su srpski socijaldemokrati, ruski socijalisti i irski sindikalni kongres
prkosili buroaskom patriotizmu. Isto vrijedi i za Socijalistiku partiju Amerike i
su kasnije ule u rat).
3 G. D. H. Cole. A Short History of the British Working Class Movement
1789-1947 (London: Allen and Unwin, 1938), poglavlje 6, odjeljci 3, 4.
4 A. Austin, The Labor Story: A Popular History of American Labor
(1786-1949) New York: Coward-McCann, 1969), poglavlje 4. Vidi dobru opu
461
 studiju o Fourieru, O. Blagojevi, Charles Fourier (Ni: Univerzitet u Niu,
1971).
5 S. Vidalenc, Louis Blanc (1811-1882) (paris: Presses universitaires de
France, 1948), str. 37.
6 Ibid., str. 38-39.
7 G. D. H. Cole, Socialist Thought (London: Macmillan, 1953) vol. I: Th(J
Forerunners 1789-1850, str. 177-78.
8 Citirano u R. L. Pavievi, Drava kao federacija komuna (Beograd: In-
stitut za meunarodni radniki pokret, 1969), str. 96.
9 Proudhonov sindrom - neznanje i uobraenost - esto se susree u
povijesti socijalistike misli, pa stoga zasluuje dodatnu procjenu. Raspravljajui o
Proudhonovoj ekonomici, Joseph Schumpeter je uoio: A za njegovu ekonomi-
ku zainteresirani smo samo zato jer ona prua izvrstan primjer onog rezo-
niranja koje je alosno esto u znanosti bez prestia: rezoniranja koje dolazi,
zbog potpune n(!Sposobnosti da se analizira, tj. da se rukuje instrumentima
ekonomske teorije, do rezultata koji su nedvojbeno besmisleni i kao takvi od
.autora potpuno priznati. Ali autor, Umjesto da iz toga zakljui da je neto pogre-
no u njegovim metodama, zakljuuje da mora biti neto pogreno s predmetima
njegova istraivanja, tako da se njegove greke s najveim pouzdanjem iznose
kao rezultati... On je, meu ostalim, bio nesposoban da prui prihvatljivu
teoriju trine vrijednosti. Ali on nije zakljuio: 'Ja sam budala', nego 'Vri-
jednost je luda' (la valeur est folle) (Povijest ekonomske analize (Zagreb:
Ipformator, 1975), str. 379-80). Da bismo ispravno procijenili Proudhonovu
sloenu linost, dobro je takoer znati da je imao i neke iznenaujue reakcio-
narne stavove, kao na primjer antisemitizam i simpatije prema Jugu u pogledu
amerikog ropstva; ene je smatrao inferiornim biima, a nejednakosti meu
rasama uro enima.
10 Cole, Socialist Thought, vol. I, str. 202.
11 William Morris, News from Nowhere or an Epoch of Rest, Being Some
Chapters from a Utopian Romance (London: Reeves and Turner, 1891). Vidi
takoer G. D. H. Cole, Socialist Though t (London: Macmillan, 1957), vol. ll:
Marxism and Anarchism, str. 420.
12 G. D. H. Cole, Socialist Though t (London: Macmillan, 1967), vol. ill:
The Second International, str. 565, 863.
13 G. Lichtheim, The Origins of Socialism (London: Weidenfeld and Ni-
coison, 1969), str. 53, 56, 122, 219.
14 Marksistike socijaldemokratske partije poele su se stvarati jo dok je
Marx bio iv i uskoro su osnovane u veini evropskih zemalja: 1869. u Nje-
makoj; 1879. u panjolskoj (osniva je bio Pablo Iglesias) i Danskoj; 1882.
u Francuskoj (parti uovrier osnivaa Julesa Guedesa); 1883-84. u Britaniji
(Hyndmanova Social Democratic Federation); 1883. u Rusiji (plehanovljeva i
Axelrodova grupa Emancipacija rada); 1887. u Norvekoj; 1888. u Austriji i
vicarskoj; 1889. u vedskoj i Nizozemskoj (Socijaldemokratski savez); 1892. u
Italiji, Poljskoj, Finskoj i Bugarskoj; 1903. u Srbiji, itd. Nakon toga poele su se
osnivati i u izvanevropskim zemljama.
15 Za podrobniju analizu, vidi B. Horvat, Ogled. o jugoslavenskom drutvu
(Zagreb: Mladost, 1969), poglavlje 9: Marx i Engels o socijalistikoj ekono-
miji.
16 .. Cole, Socialist Thought, vol. II, str. 202-4.
17 U skladu s tim, sindikalizam- ili anarhosindikalizam - postao je
u rjeniku radnike klase izraz kojim se izraava prezir. Zanimljivo je napo-
menuti da protivnici samoupravljanja redovito koriste taj izraz kako bi oznaili
- i omalovaili - one koji ga podravaju, iako potonji nemaju nikakve veze sa
sindikalizmom.
18 Citirano u Cole, Socialist Thought, vol; ill, str. 347.
462
19 Dokument su pripremili postdiplomci Centralnog radnikog koleda (Cen-
tral Labor College). Njega su osnovali 1909. godine disidentski marksistiki
studenti i profesori odvojivi se od Rusk:inovog koleda.
- 20 G. D. H. Cole, Guild Socialism Re-Stated (London: L. Parsons, 1920),
str. 13.
21 Ibid., str. 46.
22 Ibid., str. 136-37.
23 N. Carpenter, GuiZd Socialism: An Historical and Critical Analysis (New
York: D. Appleton, 1922), str. 205.
24 Ocjenjujui taj razvoj nekoliko godina poslije, G. D. H. Cole je zakljuio:
>lDolaskom krize, zahtjev za radnikom kontrolom, iako je ostao k:'lrakteri~tika
politikih i industrijskih programa u koje se prije ugurao, prestaje ~fekti'?1~
postojati u neposrednoj politici sindikata. Sindikati su se borili ne da bl postigli
nove uspjehe, nego da bi zadrali osvojene pozicije, i ~j~ ima~? s~la p~opo
vijedati im politiku koja u postojeim ekonomskim uVJetuna ?Ije !IDala ~a~
vih izgleda za uspjeh. Gildski socijalizam je doveden u sumnjU ne zato Jer Je
Nacionalna graevinska gilda posustala, nego zato jer vie nije bio ni od kakve
vanosti za neposrednu situaciju s kojom su se radnike klase morale suoiti.
U to vrijeme Cole je postao vrlo pesimistian u pogledu p~aktine ~rovodljiv.0st~
ideja gildskog socijalizma: Dobro je biti slobodan, tvrdio s.am, l stoga IJ?dl
trebaju biti slobodni, htjeli oni to ili ne. To tvrdim i sada;a1!. ~ sam doktrinu
znao tjerati do logikih zakljuaka koji danas ne mogu poslUZIti kao. osn~~a za
praktino izgraivanje politike. Ljude treba prisiliti da budu slobodni, oblcavao
sam tvrditi i dodao sam da ih treba prisiliti da koriste svoju slobodu upravo
onako kak~ je meni odgovaralo. Ideja o radu pod nametnutom disciplinom
bila mi je u mojem vlastitom zanimanju pisca i nastavnika o~vratna; ~toga
sam podrazumijevao da ona mora biti odvr~~a.~v~kome, bez ?bzm~.n~'pnr~du
njegovog posla i njegovu ljudsku narav. OcaJillcki sam nasto~ao UClillt~ vecu:~
poslova zanimljivim po sebi, bar onoliko koliko je mene ZanlIDao mOJ vlastiti
posao; i nastojao sam pronai zamjenu za to uroeno zanimanje za slu~j~n
interes za zajedniko kontroliranje nekog prirodno nezanimlji,":og posla. Pr~vldlO
sam injenicu da je veini ljudi svakodnevni posao dosadan 1 da, pod uVjetom
da im nije izrazito mrzak, oni ak ni ne ele u njemu nai onaj. I?-admoan
interes koji ja nalazim u svom poslu. IJ.;naju ~ni p~ef?ijeg :posl~, ali.Ja o ~?n;e
nisam vodio rauna. Samouprava - sVjesno 1 kontinurrano lZrazavanJe um1Jeca
graanstva - inila mi se ne samo dobra po sebi - to ona i jest - nego mi se
uinila i olienjem dobra openito - to ona nije. Shodno tome, konstruirao
sam zajedno s drugim politiki nastrojenim osobama, jednu utopiju politiki
nastrojene osobe, koju bi, kad bi uope mogla postoj~ti, obian ovjek razbio,
odbijajui da se ponaa onako kako se od njega oekuJe (The Next Ten Years
in British Social and Economic Policy [London: Macmillan, 1930], str. 158-61;
pristupanije u Coates i Topham, Workers' Control, str. 275-76).
25 Korisni podaci o suvremenim revolucijama mogu se nai u .R. ~0I?-c~~,
ed., Storia delle rivoluzioni dell XX secolo, 4 sveska (Roma: Editon numtl,
1966).
26 Kao drutvena pojava, radniko zauzimanje tvornica od radnika staro je kao
i radniki pokret. U veljai 1819. engleski duhanski radnici su nakon 11 tjedana
trajka sami poeli organizirati proizvodnju. Stoljee i pol nakon toga, 1964.
godine, za vrijeme generalnog trajka u Argentini, 3 milijuna radnika zauzelo
je 4000 poduzea i poelo organizirati proizvodnju (E. Mandel, ed., Controle
ouvrier, conseils ollvriers, autogestion [paris: Maspero, 1970], str. 7-8). U
jednoj kolumbijskoj studiji utvreno je da su tomas de f6.bricas poduzimane iz
tri glavna razloga: zbog zaduenosti poduzea, to je zaustavilo isplaivanje
nadnica; zbog opasnosti da e se poduzee zatvoriti; te nakon produenih traj-
kova. Najvee zauzeto kolumbijsko poduzee zapoljavalo je 250 radnika. PO-
duzeima su upravljali sami radnici ili njihovi sindikati (Centro Colombiano de
463
 Investigaciones. Marxistas, Las tomas de.fabricas [Bogota, 19671, str. 21, 60-61, 42 Citirano u D. Bell, Socialism, International Encyclopedia of the Social
i drugdje). U ileu su poduzea koja su preuzeli radnici osnovala nacionalno Sciences, vol. 14 (New York: Macmillan, 1968), str.506-34, citirano sa str.
udruenje pod imenom Empresas yBrigadas de Trabajadores; godine 1972. to je 509.
udruenje imalo oko stotinu lanova. . . 43 Otto Riihle, Baupliine fiir eine neue Gesellsclzaft (Hamburg: Rowohlt,
27 Zanimljivo e biti spomenuti sVjedoanstvo poznatog sociologa G. Gur- 1971), str. 128.
witcha, koji je sudjelovao u stvaranju tvornikih komiteta u Petrogradu, a po- 44 Kapitalizam, socijalizam i demokracija (Zagreb: Globus, 1982), str. 382 do
slije emigrirao II Francusku. Gurwitch tvrdi da su prve sovjete organizirali 83. U tom pogledu Karl Kautsk:y potpuno se slagao sa svojim ogorenim protiv-
prudonisti iz redova socijalnih revolucionara i pripadnici lijevog krila socijal- nikom Lenjinom. Priznao je da su njemaki uvjeti bili povoljniji od ruskih,
demokrata (S.Duvignaud, Georges Gurwitch: A Sociological Theory of Self- ali. je tvrdio da proletarijat jo nije bio dovoljno zreo za samoupravljanje (Die
Management, Autogestion, 1966, no. 1, str. 5-6). proletarische Revolution und ihr Programm [Stuttgart: Dietz, 1922], str. 195).
28 U M. Brinton, The Bolsheviks and Workers' Control (Montreal: Black 45 Riihle, Baupliine fiir eine neue Gesellschaft, str. 123-25. Eisner je dijelio
Rose, 1975), str. 21. isto miljenje. U programu njegove bavarske vlade, objavljenom 15, studenoga,
29 Ibid. Simptomatino je da je na osnivakom kongresu Njemake komu.:. izjavio je: Sasvim iskreno kaemo da nam se ini nemoguim prenijeti indu-
nistike partije u sijenju 1919. Rosa Luxemburg preokrenula tu tvrdnju i na- striju u drutveno vlasnitvo u isto vrijeme kad su proizvodne snage zemlje
vijestila da e sindikati nestati jer e ih zamijeniti sovjeti i tvorniki komiteti gotovo iscrpljene. Nemogue je socijalizirati kad nema gotovo nieg to bi se mo-
(ibid. str. 30). . . glo socijalizirati (citirano u V. Panti, Radnika vea u Njemakoj [Beograd:
30 Paul H. Avrich, The Bolshevik Revolution and the Workers' Control in Institut za meunarodni radniki pokret, 1972], str. 147). Ali Hilferding (Die
Russian Industry, Slavic Review, 1963, str. 47-63, posebno str. 62. Einigung des Proletariats, veljaa 1919, se zalagao za brzu nacionalizaciju
. 31 Citirano u R. V. Daniels, The Conscience of Revolution (New York: Cla- rudnika i za uspostavljanje neke vrste industrijske demokracije. U poduzeima
. rion; 1969), str. 85-=-86. . . je trebalo izabrati radnike savjete kao kontrolna tijela za upravljanje i kao
32 A. Pankratova, Comites d'usine en Russie il l'epoque. de la revolution pomone organe za provoenje socijalizacije. Delegati radnikih savjeta trebali
(1917-1918), napisano 1923. u Rusiji i prevedeno u Autogestion, 1967, no. 4, su se svake godine sastajati na kongresu i birati centralni savjet. Vidi E. Gott-
str. 3-63. . schalch, ed., Parlamentarismus und Riitedemokratie (Berlin: Wagenbach, 1968),
33 Citirano u Isaac Deutscher, Soviet Trade Unions (London: Oxford Uni- str. 90-93. Vidi takoer D. Schneider i R. Kuda, Mitbestimmung (Miinchen:
versity Press, 1950), str. 29. Deutscher Taschenbuch Verlag, 1969), str. 91, 96, 150.
34 Ibid., str. 34. 46 Citirano u E. Kassalow, Trade Unions and Industrial Relations (New

35 P. Kropotkin, Oeuvres (paris: Maspero, 1976), str. 338.

36 Lenjin i Kropotkin uope nisu shvaali jedan drugoga. Nakon razgovora s
Kropotkinom Lenjin je - sudei po iskazu njegovog tajnika - komentirao:
On je ostario. ivi u zemlji u kojoj kljua revolucija, borba je svuda naokolo,
a on ne zna predloiti nita osim zadrunog pokreta. Eto ti sad siromatva
anarhistikih ideja ... (ibid., str. 411).
37 Terrorism and Communism (Ann Arbor: University of Michigan Press,
1961), str. 162. Taj stav nije bio ishitren taktikim Zahtjevima situacije; Trocki
je u njega bio duboko uvjeren i nikada ga nije promijenio. Tako je 1931, tada
ve u izgnanstvu, Trocki zapisao: Da smo imali takvu situaciju (drava u ru-
kama proletarijata), ne bismo imali radniku kontrolu proizvodnje nego prije
kontrolu proizvodnje od radnike drave kao pripremu za reim dravne pro-
izvodnje zasnovan na nacionalizaciji. Za nas, koncept radnike kon,trole postoji
unutar sklopa kapitalistikog reima... Prema tome, o reimu radnike kon-
trole moe se razmiljati samo kao o privremenom, prijelaznom reimu u vri-
jeme potresanja buroaske drave (A Letter to a Comrade [Berlin, 1931], u
New International, 1951, vol. 17, str. 175-78 [New York: Greenwood Reprint,
1968D.
38 Brinton, Bolsheviks and Workers' Control, str. 69, 72, 73.
39 J. Klikovac, Sudjelovanje radnika u upravljanju poduzeem, u J. or
evi i dr., red., Teorija i praksa samoupraVljanja u Jugoslaviji (Beograd: Rad-
nika tampa, 1972), str. 209-26.
40 Socialist Thought (London: Macmillan, 1958), vol. IV: Communism and
Social Democracy, str. 150.
41 ak je i ovjek poput Kurta Eisnera izjavio da mu je koncept socija-
lizacije vrlo nejasan. Ako bi to radnici preuzimali i upravljali poduzeima,
Eisner je tvrdio da je to opasna utopija, jedan novi oblik kapitalizma,
a ne socijaJizam (K. Eisner, Sozialismus als Aktion [Frankfurt: Suhrkamp,
19751, str. 127). Za opiran prikaz rasprave o socijalizaciji u Njemakoj i
AustrijI, vidi E. Weissel, Die Ohnmacht des Sieges (Wien: Europaver1ag, 1976).
York: Random House, 1969), str. 45. Dojmljivu suprotnost prua druga tadanja
socijaldemokratska vlada, ona iz vedske. U jednoj raspravi u Riksdagu 1932.
godine, Ernest Wigforss, vodei marksistiki teoretiar u Socijaldemokratskoj
partiji, objasnio je svojim buroaskim kolegama ekonomski fenomen koji je
poslije postao poznat kao multiplikator potranje i zaposlenosti. irenje dravne
potronje postalo je glavna toka u toku izborne kampanje iste godine. Soci-
jaldemokrati su sastavili manjinsku vladu. Wigforss je postao ministar financija
i provodio je politiku koju je Hilferding odbacio. U idue dvije generacije
veani su birali socijaldemokratske vlade i stanovnitvo sada uiva najvii
ivotni standard na svijetu.
47 Kao i njihovi njemaki kolege, austrijski socijaldemokrati odbili su
preuzeti odgovornost za reguliranje kapitalistike privrede u krizi. Na izborima
1930. postali su najvea partija, ali nisu uli u vladu da se ne bi diskrediti-
rali. Tri godine nakon toga, parlamentarna demokracija je doivjela slom i poeo
je graanski rat.
48 U Maarskoj je bila revolucija, u Beu neuspjela pobuna, u Finskoj
graanski rat, tri baltike zemlje dobile su komunistike vlade, u Italiji su se
masovno preuzimale tvornice i zemlja, a u Jugoslaviji sve je vie ljudi sim-
. patiziralo i glasalo za komuniste. U vedskoj snano se rasplamsao zahtjev za
demokratizacijom ustava; mase su se odmah pokrenule zbog te i drugih refor-
mi. (...) I mnogi su povjerovali da je kucnuo posljednji as buroaskoj vla-
sti. (...) Ministri rata i pomorstva ocijenili su da je 'atmosfera jako nalikovala
revoluciji'. Na nekoliko podruja poduzete su mjere opreza. U prvom redu,
demobilizirane su vojne jedinice u koje se nije imalo povjerenja.... Skinuti su
zatvarai s oruja u svim vojnim skladitima i ostavljeni kod oficira od po-
vjerenja (Z. Hoglund, Hjalmar Brantig och hans livsgiirning, vol. 2 [Stockholm,
1928], citirano u Bo Abrahamsson i A. Brostrom, The Rights of Labour [London:
Sage Publications, 1980], str. 103). ak se ni pobjednika Britanija nije osjeala
sigurnom. U vojsci i mornarici izbile su tri pobune, a bilo je i odbijanja na-
reenja. Meutim, pomogli su neodlunost sindikata i Laburistike partije.
Dok su vlasti u Britaniji aktivno razmatrale mogunost ustanka, najmilitant-

464 30 Politika ekonomija socijalizma 465

niji elementi britanskog proletarijata nisu bili sposobni svojoj borbi dati nita
vie od isto sindikalnog karaktera (Walter Kendall, The Revolutionary Move-
ment in Britain, 1900-21 [London: Weidenfeld and Nicolson, 1971], str. 168;
vidi i str. 188, 190, 194). Vidi takoer J. Westergaard i H. Resier, -Class in a
Capitalist Society (London: Heinemann, 1975), str. 383.
49 Karl Korsch, Arbeitsrecht fiir die Betriebsriite (Berlin, 1922).
50 Prva interna komisija (commission e interna) osnovana je 1906. u tvornici
automobila Italia u Torinu na osnovi kolektivnog sporazuma izmeu uprave
i sindikata metalskih radnika. Njezin je zadatak bio razrjeavati sukobe koji
proizlaze iz kolektivnih sporazuma. Tokom I svjetskog rata talijanska vlada pre-
poruila je interne komisije kao instrumente kooperacije, te su one osnovane u
vie poduzea. Vidi B. Pribievi, red., Industrijska demokratija (Beograd: Institut
za izuavanje radnikog pokreta, 1967), str. 186.
51 G. Maione, Experience d'autogestion en Italie (1919-1956), Auto-
gestion, 1969, nos. 9-10, str. 89-120, posebno str. 95.
52 Vidi Ian Clegg, Workers' Management in Algeria (New York: Monthly
Review, 1971).
53 J.Osers, First Attempts Towards the Introduction of a Self-Management
System in Czechoslovakia, Ekonomska analiza, 1977, str. 181-94.
54 M. Barta, Les consei1s ouvriers en tant que mouvement social, Auto-
gestion, 1969, nos. 9-10, str. 3-36, citirano sa str. 30.
55 U Kini, sovjeti se sporadino organiziraju od 1927. godine. Ali, oni se
radikalno razlikuju od sovjetskih revolucionarnih sovjeta. Njihovu je prirodu
dobro opisao Mao Zedong: U nekim mjestima sazivani su savjeti poslanika,
ali oni se smatraju samo privremenim organima ija je glavna funkcija da
izaberu izvrne komitete; nakon izbora, sva vlast je koncentrirana u rukama
komiteta i nema ni govora o savjetima poslanika. Ne moe se rei da ne
postoje savjeti radnikih, seljakih i vojnikih poslanika koji bi zavrijedili
to ime; oni se mogu nai, ali ima ih vrlo malo. To se objanjava nedostatkom
propagande i obrazovnog rada na tom politikom sistemu (citirano u E. Man-
del, ed., Contrale ouvrier, str. 296). U prosincu 1927. u jednom ustanku rodila
se kantonska komuna. U svojoj historijskoj monografiji o kineskoj revoluciji,
B. Calloti Pischel je zapisala: Participacija naroda u demokratskim izborima
crvene vlade bila je vrlo ograniena, i, sudei prema nekim izvorima, sasvim
imaginarna (Storia delle revoluzioni del XX secolo, vol. IV: La rivoluzione
cinese).
56 Najstariji jo postojei tvorniki savjet u Britaniji je onaj u tvornici
Bourneville Works, industrijskog proizvoaaa kakaa i okolade Cadbury Bro-
thers, Ltd. Tvorniki savjeti osnovani su u tom poduzeu poetkom stoljea.
Cilj uprave bio je definiran kao rapprochement poslodavca i radnika (A Works
Council in Being. An Account of the Scheme in Operation at Bourneville Works
[publication Department, Bourneville Works, 1921]).
57 Radi potpunosti, potrebno je spomenuti i jedan zanimljiv njemaki pokuaj.
Industrijska komisija revolucionarne Narodne skuptine, koja se sastala u Frank-
furtu 1848, predloila je rezoluciju kojom se trailo da tvorniki komiteti,
sastavljeni od predstavnika poslodavaca i radnika, izdaju pravila za rad, koja bi
odobravali podruni tvorniki komiteti, izabrani od tvornikih komiteta s tog
podruja. Rezolucija nije provedena jer je revolucija ubrzo posustala (C. W.
Guillebaud, The Works Council [Cambridge: Cambridge University Press, 1921],
str. 1).
58 J. B. Seymour, The Whitley Councils Scheme (London: P. S. King, 1932),
str. 9.
59 Joint Consultation over Thirty Years (London: Allen and Unwin, 1950),
str. 16.
60 Karakteristina za raspoloenje radnika bila je ova objavljena izjava klajd-
skih trajkaa: Mi smatramo da su sindikalni funkcionari sluge, a ne gospodari
lanstva, i da je od vremena do vremena potreban odreen pritisak da ih
466
se usmjeri na put kojim lanstvo zeli ii (H. Wolfe, Labor Supply and Regu-
lation [Oxford: Clarendon Press, 1923], str. 151). D. Kirkwood, jed.an od vodeih
lanova klajdskog radnikog komiteta, rekao je na zboru u prosmcu 1915. go-
-dine predsjedniku vlade Lloydu Georgeu! koji. je doao ~ p~sjet,. da su or?~
rali trajk usprkos Vama, usprkos vladi ... l usprkos .smdik~ funkclO~~
ma (B. Pribievi, Demand for Workers' Control m the Railway, Mining
and Engineering Industries 1910-1922, doktorska disertacija, Nuffield College,
Oxford, 1957, str. 568; skraena verzija izdana kao The Shop-Stewards' ~o
vement and Workers Control, 1910-1922 [Oxford: Blackwell, 1959]). Slican
britanskom pokretu tvor;nikih p~~jerenika bio je. nje!lla~ki .po~et .tvo.rni~
savjeta poslije 1918. godme. A slican proglasu klaJdskih ~traJkasa blO Je ova]
proglas metalaca koji su trajkali u Diissel~o~ .1924 .. podme: U ~ogun ~a:
dovima sindikati su pristali uz generalnI straJk kOJI su proglasili tvorrucki
savjeti. Gdje se to jo nije dogodilo, ra~nici ih m~raju .~~iliti .~a s~ pridrue
pokretu. Voe sindikata koji se usprotive treba IZbaCIti IZ njihovih urea
(Guillebaud, The Works Council, str. 70).
61 Seymour, Whitley Councils S:~eme, str. 1 9 1 . . . . -
62 Razoarani neuspjelim pokuajem uspostavljanja radnickog samoupravlJ~-
v
nja, radniki povjerenici proli su kroz zanir?ljivu preobrazbu i o~ .~a~~nih
pobornika pretvorili se u ogorene neprijatelje. U predgovoru PnbIcevIceve
knjige The Shop-Steward's .!'-10ve~~nt an~ Work~r~ Co~t.!0l, G. D. H. Col.e
procjenjuje dva pokreta, kOJI su bili glavm zastuprucI radnick~ ko?trole ."': -yn-
jeme i neposredno nakon I svjetskog rata, ovako: Slabost ~d.skih SO.ClJ~!St~
bila je to se nikada nisu suoili s temeljnim prob~~~om ~OCl l. orga.mz~cIJe l
planiranja velikih razmjera, a ~lab.ost .p~kret~ .radnickih pOYJerenika b~a Je to
su iako su se u toku rata u veliko] mJen bavili svakodneVUIDl problemlilla posla
u 'tvornici, im je zavrio rat, postali iskljuivo zaokupljeni sredi~j~ proble:
mom klasne moi te su zaboravili sve to se ticalo kontrole na razmI pogona l
tvornice i u stvari su tako poricali bilo kakav doprinos takve kontrole klasnoj
moi, p~oigravajui tako ljudsku osnovu njihove privlanosti. Time su postali
centralistiki i totalitarni demokrati, i izgubili iz vida osnovnu svrhu pokreta
za radniku kontrolu u odnosu na obine mukarce i ene.
63 C. A. Myers, Industrial Relations in Sweden (Cambridge, Mass.: Techno-
logy Press, 1951), str. 55.
64 Ibid., str. 56-58. . .
65 Citirano u K. C. Alexander, Participative Management (New Delhi: Shri
Ram Centre, 1972). Druge dvije studije o indijskom iskustvu, ?bjavljene .kod
istog izdavaa, su: N. R. Sheth, The Joint Management Counczl ~19~2), 1 ~.
Tani, Workers' Participation in Management: Ideal and Realzty zn lndza
(1969).
66 E. Mandel Controle ouvrier, La gauche (Bruxelles), 1970, str. 50.
67 Da je su~dluivanje nestabilan aranman, trebalo bi biti samo po se?i
jasno. Ali zajedniko savjetovanje takoer ukljuuje je<;Ino ~oeno protuslov~]e
koje stvara snage promjene. W. E. S. McCarthy dobro Je opIsao to protuslovlje:
Pojam zajednikog savjetovant~ uklju~jc: jeda~ par~doks. ~...) O~o 'pret:
postavlja da postoje neka podruCja upravlJacke aktivno~ti ... kOJa su .pnmJereru
i stvarni predmeti zajednikog odreivanja preko kolektivnog pogaanja; s druge
strane, postoje neka podruja ... koja moraju ostati iskljuivi prerogativ uprava,
iako se o njima moe raspravljati i s predstavnicima radnika. Meutim, takoer
se pretpostavlja da je glavna prednost takvih rasprava to to se 0I?-e -vode o
stvarima oko kojih se interesi dviju strana ne razilaze, nego podudaraJU.... Ta-
ko dolazimo do paradoksa... dolazimo u situaciju u kojoj su sporazumi mo-
gui samo kad su dvije strane u osnovi suprotstaVljene; a kad su zaista ujedi-
njene, ne moe biti ni govora o nekom sporazumu (The Role of. 8.hop Stewards
in British Industrial Relations, Research Paper 1, Royal COmmIssion on Trade
Unions and Employers' Associations lLondon: Her Majesty's Stationary Office,
1966], str. 35-36).
30' 467
 68 International Labor Office, Labor-Management Co-operation in United
States War Production, Studies and Reports no. 6 (Montreal, 1966), str. 157 i
r-
I 83
257.
69 Joint Consultation, str. 100.
.70 U mnogim sluajevima ta se ideja pojavila u glavama pojedinih poslo-
davaca i direktora kad su se suoili s naglo rastuim brojem osoblja. Iz poetka
je to trebala biti samo neka vrsta zamjene za neposredan osobni kontakt, koji se
tako lako gubi kad se platna lista produuje i kad se omjer izmeu kvalificira-
nih i polukvalificiranih radnika poveava. To je svjedoanstvo G. S. Walpolea,
takoer jednog poslodavca (Management and Men (London: Jonathan Cape,
1945), str. 39.
71 Istraivaka ekipa Nacionalnog instituta za industrijsku psihologiju bi-
ljei: Niz mladih direktora rekli su nam da je njihovo odobravanje zajednikog.
upravljanja steeno kroz iskustvo u vojsci za vrijeme rata (Joint Consultation
in British Industry [London: Staples Press, 1952], str. 69).
72 Ibid., str. 59. Ta se situacija takoer dobro odraava u suvremenoj lite-
raturi o upravljanju. K. Robertson opisuje participativno upravljanje kao dis-
ciplinu kojom organizacija ui kako 'napipati' neke od latentnih potencijala
svojih lanova. Ono podrazumijeva potpuno novu vjetinu ponaanja. . .. To
je . .. postupan i riskantan proces pun stresova, iskustvo preko kojeg uprava
sazrijeva iz zastarjele uloge usmjeravanja, kontroliranja i upravljanja u novu
ulogu omoguavanja, ohrabrivanja, pomaganja i poticanja postignua drugih
(Managing People and Jobs, Personnel Management, September 1969, str.
24).
73 M. Weber, The Theory of Social and Economic Organization (London:
W. Hodge, 1947), str. 300.
74 O zajednikom savjetovanju vidi W. H. Scott, Industrial Leadership and
Joint Consultation (Liverpool: University Press of Liverpool, 1952); E. Jacques,
The Changing Culture of a Factory (New York: Dryden Press, 1952); ve
citirane studije Meunarodne organizacije rada i Nacionalnog instituta za in-
dustrijsku psihologiju. O radnikom upravljanju vidi P. Kova i . Miljevi,
Samoupravljanje proizvoaa u privredi (Beograd: Savremena administracija,
1958); J. Vanek, The Economics of Workers' Management: A Yugoslav Case
Study (London: Allen and Unwin, 1972).
75 Management and Men, str. 166.
70 Joint Consultation, str. 119.
77 International Labor Office, Workers' Management in Yugoslavia (Geneve,
1962), str. 203.
.78 J.Espinoza i A. Zimbalist, Economic Democracy (New York: Academic
Press, 1978), str. 141.
79 T. E. M. McKitterick i R. D. V. Roberts, Workers and Management, Fabian
Research Series no. 160 (London, 1953), str. 9 i 20.
80 National Institute of Industrial Psychology, Joint Consultation, str.
64,65.
81 Opisujui prilike o Sjedinjenim Dravama, ve citirana studija Meu
narodne organizadje rada kae: Znatan broj predratnih planova za zajednike
komitete u tvornicama izradila je prije svega uprava da bi zainteresirala radnike
za uspjean rad tvornice, a u mnogim sluajevima smjeralo se na potkopavanje'
sindikalnog pokreta (Labor-Management Cooperation, str. 185).
82 Rezultirajui duboki psiholoki sukob radnika dobro je opisao E. Jacques:
iniIo se da lanovi savjeta mogu drati glave uspravno samo onda kad je
bio u toku sukob izmeu uprave i radnika; kad sukoba nije bilo, oni su se osje-
alikrivima, kao da ne rade ono to' se od njih oekuje. ... Poeljnost za-
poslenja u odnosnom poduzeu navodila je radnike da se oslanjaju na upravu,
a ne na sindikate, u pogledu sigurnosti zaposlenja, a kod radnikih voa iza-
zivala je akutan sukob lojalnosti podijeljene izmeu poduzea i sindikata
(Culture of a Factory, str. 122, 179).
468
Nije teko pronl1i takve primjere u povijesti. Uzmimo njemake tvo:--
nike savjete iz weimarskog razdoblja, o kojin;t:~ui1l;b~ud t!.h.e. Works Cou~czl,
str. 212-13) kae: Za njemake mase radnicki savjeti zn~c~ ~u demokratiza-
Ciju industrijskog sistema i postizanje, u ekonomskoj sfen, Istih ~r~ya . sam~
uprave i samoodreenja koja su postigli revolucijom 1918 .. u . po,!itickoJ sf~n.
(...) Kad se dolo do praktine razrade temeljnog i za pOJed.macno~ ra~a
najvanijeg dijela struktlIre - tvornikih savjeta, otkriveno .Je d~ J;. vecma
radnikih politikih voa bila u savezu s po~lodav~~a .da .bl spnJecili svako
pretjerano irenje ovlasti tih savjeta. Sindikati su bili SYJe:'ill ~a ~be :,ods!,,~
(ibid., str. 41) i stoga su nastojali poduzeti sve da tvorm~ki ~avJe~~ n:e ?l r:oce~
stvarno djelovati; oni i njihovi politiki saveznici, v~mski. SOCIJaliSti, unali
su bezgraninu podrku poslodavaca, kojima je bilo bar ISt? t?likO stalo d~ ob~
daju tvornike savjete i da ih ogranie u okvirima smdika1ne orgamzaci]e.
Potonjeg se poslodavci nisu plaili ... (ibid:, str. 11). ". . .
84 Kao empirijsku potkrepu tome odabrrem dva autontativn.a izlag~Ja gle-
dita radnikih sindikata i partija u Britaniji. U parlamentarno] raspraVl o ~a
jednikom savjetovanju 1950. godine, g. Gll}lter j~ ~javi?: U. 0ct:e;~ .<!iJ;-
lovima radnike klase dolo je do zapanjujuceg oZlvlJavanJa starih smdika}istickih
ideja o izravnoj radnikoj kontroli. Prema mojem miljenju, nem~gue Je pre.~
vidjeti bilo kakav znaajan razvoj u sferi zajednikog sa~jetovanJ.a. ako za;n!-s:
ljamo da se ta stara, nejasna i~;ja o radni~oj. kontro~ moze ostvantI. U kraJnJ~J
instanci, upravi treba dopustiti ?a ~l?ravIJ~ l don~~I odluke, a ?na ~ora pn-
hvatiti i odgovornost. Ono to ffil .traz~o, Jes.t da nJ~o,:e ~d!-uke l politik~ b?du
prevedeni radnicima, tako da bl oru mogli razumjeti cil}ey~ up,rll;ve 1. time
pomoi u osiguravanju suradnje koja bi pomogla mn<;>go ~olJoJ 1 .vecoJ. pro~od
nji. Ne mogu ostaviti sindikalnu stranu, a da ne lZrazlffi svoJe uVjerenje da
veina sindikalista ne eli vidjeti uspostavljanje radnike kontrole, kako se ona
ponekad zove (u National Institute for Indu~~al Ps~cholo@', Joi'!;t qon;ulta-
tion str. 82). Nacionalni institut za industrijSku psiholOgIjU oClJeruo ,le, tu
izja~ kao vrlo dobro izraeno sindikalno g!edit.e~ (i~id.,. str. 82?: Lab~stika
partija u svom politikom dokumentu o nacIOn~~ .mdUStri]ama iZ 19,57.
godine, u poglavlju o participaciji rad.nfka,pos~avl}a I?It~Je: Izr,:VDo ~redsta~:
nitvo? - i odgovara na njega negativno: Smdikalisticko gle?ite o mdustrlJl
kojom upravljaju radnici, ili preko sindikata ili preko izabranih uprava, la?u-
ristiki pokret odbacio je prije mnogo godina (Public Enterpri~e: Lab0'!lr's .Vzew
oj the Nationalized Industries [London: 1957]. str. 39). T]OlffiO .po~an]e na
sindikalizam u oba ta citata. Stanje s druge strane oceana opIsao Je James
Mat1es sekretar sindikata United Electrical, Radio and Machine Workers of
Ameri~a, u jednom razgovoru iz 1965. godine: Kljuni problem s koj~ se.vsu-
oava radniko lanstvo u dananjem radnikom i sindikalnom pokretu Je umsta:
vanje sistema radnikih povjerenika. Radnikogp~vjere~~ u~ su, .potkopali
ili neutralizirali udrueni napori poslodavaca l naJVlSih smdika1nih voa
(Coates i Topham, Workers' Control, str. ~~8). v.' .. ...
85 Vidi H. A. Clegg: U svim industrijama, danasnJa mdustriJska rli,ScIplina
neto je sasvim drugo nego u :pre?;atn~m ;azd~blju te~e nez~'poslenosti. :sto
se kae da je to jedna od naJvecih teskoca bnt~ke..md.ustriJe .~~as. l! IS~O
vrijeme, puna zaposlenost uinila je za demokratizaCl}l!- m~?S~~e l podiz:nJ~
statusa radnika vie nego to bi ikakvo zakonodavstvo ili masmeI1Ja zajednlckog
savjetovanja mogli uiniti (Industrial Democracy and Nationalization [Oxford:
Blackwell, 1950], str. 78). To je vrlo lucidn~ tv:~nja, ali je zaYr,na ..an~teza
lana' uzronost je razliita od one koja je lffip1icrrana: demokratizaClJa mdu-
strijske organizacije proizvela je zajedniko savjetovanje, a ne obrnuto. Kad se
jednom openito primijeni, zajerl?iko ~vje~ovanje postaj~ ~tvenainstitucijav i
ne moe se ukinuti bez izazivanja drustvenih potresa. Ali IstO tako se ne moze
petrificirati u svojem sadanjem obli~, kojim se panja radnika .us~je!ava prema
pitanjima blagostanja, a uprava zadrzava pravo da sama donOSI klJl!.cne odl~ke:
Radnici e vrlo brzo poeti zahtijevati da se ta klozetska demokraclJa zamIJetn
469
 pravom demokracijom. C. A. Myers nenamjerno opisuje neto slino u ved-
skoj kada kae: Ako se komiteti ne ponu baviti stvarnim problemima ...
'stagnaCija' se moe pretvoriti u nezadovoljstvo i odvratnost. 'K1ozetska demo-
kracija' kako je jedna osoba opisala tekuu brigu za praonice, rasvjetu, itd.,
moe dostajati za neko vrijeme, ali teko da je to 'industrijska demokracija' za
koju je radniki pokret tvrdio da je trai (Industrial Relations in Sweden, str.
71). . godinjih isplata kamata radnicima; (f) minuli rad moe se potpuno nadoknaditi,
86 Joint Consultation, str. 29.
87 Glacier Metal Company je jedan zanimljivi engleski primjer. U statutu
tvornikog savjeta toga poduzea stoji: Funkcije savjeta jesu: ... snositi odgo-
vornost za odluivanje o naelima i politikama koje e uprava tvornice slijediti
u svjetlu miljenja proizvoaa i uprave, u svjetlu interesa potroaa, dioniara i
naroda u cjelini, te u svjetlu ukupne politike kompanije (Jacques, Culture of a .
Factory, str. 153). U nastojanju da se postigne taj cilj - da uprava izrui
arbitrarnu izvrnu vlast, a da radnici umjesto toga razvijaju odgovorno i efektiv-
no kolektivno odluivanje - i uprava i radnici morali su svladati goleme te-
koe koje su proizlazile iz njihovih vlastitih nauenih stavova i iz potpuno
n~us!?~en?g. ~titucionalnog sistema u kojem su morali djelovati. Ostali za-
nimlJIVI prImjen su Scott Bader Commonwealth u Britaniji (p. H. Blum Work
and Community [London: Routledge and Kegan Paul, 1968]); Dynav~c Pty,
~td. u Australiji (L. Cupper, Worker Participation in the Dynavac Organiza-
flon, lournalof Industrial Relations, June 1976, str. 124-41)' i amerika osi-
gur::vajua tvrtka International Group Plans (D. Zwerdling, At IGP, It's Not
Busmess as Usual, Working Papers for a New Society, 1977, no. 1, str. 68-81).
88 Vidi C. A. Bishop, All Things Common (New York: Harper and Bro-
thers, 1950). Boimondeau je prodan 1971. godine nakon trideset godina po-
st?janja. ~j~gova ivotnap?vije.st P:IDno je p~u.na i reprezentativna za druge
sIicneslucaJeve. Takva zaJedmca Je otok dosljaka u moru jedne drugaije
kulture. Osnivai su obino imuni na tu neprijateljsku okolinu jer vjeruju u
svoju stvar i ispunjeni su misionarskim osjeajima. Pridolice se meutim
socijaliziraju u skladu s kapitalistikIm drutvom. Oni su skloni radu ~a nadnicu'
ne osjeaju odgovornost za zajednicu i nakon posla povlae se u svoj privatni
ivot. Kad je konjunktura niska, nadnice su niske i pridolice odlaze. Kad posao
cvate, postoji tendencija pretvaranja zajednice u kapitalistiku tvrtku. Da bi
dulje preivjela, zajednici bi pomagali snani religiozni osjeaji koji su je od-
vajali od remeteih utjecaja vanjskog svijeta. Stoga su u usporedbi s razliitim
ov~ovs~! furij~ov~~ i drugim ekspe~eIl:ti~a, religiozne zajednice dulje
trajale. NaJilustrativmJII, u odreenom SmIslu, Jedinstveni primjer su Hutc~:tska
braa (Hutterite Brethern) u Americi. Huteriti su potomci anabaptistike sekte
o.r:,ganizirane u ~?ravs~oj u .16. st?!jeu; ~~:>ntinuitet postojanja te sekte potpuno je
ocuvan. U svoJoJ pOVIJesnOJ StudijI Vorlaufer des neuren Sozialismus [svezak II
pogl. 1-5 (Stuttgart: Dietz, 1923)], Kautskyje ocijenio huteritsku zajednic~
u Moravskoj ~ao :I>.?og~~aj o~ izuzetnog. vznaenja za. povijest socijaIizma jer
ona predstavlJa najzrelijI prOIZVod heretickog komlllllZma. Huteriti su se na-
stanili u Americi 1874. godine. Njihova naselja su komunistike zajednice sa
zajednikim vlasnitvom dobara i raspodjelom prema potrebama~ Vane odluke
donosi vijee ili zbor mukaraca. Godine 1964. u Kanadi i Sjedinjenim Dravama
bilo je 154 huteritske kolonije s ukupno 14.700 stanovnika (vidi V. Peters, All
Things Common [New York: Harper and Row, 1971]).
89 Projekt je pokrenuo Don Jose Maria Arizmendi, koji se 1941. godine na-
stanio u Mondrag6nu i koji se ponosio time to nikada nije donosio odluke za
druge. Kao bivi sudionik panjolskog graanskog rata na republikanskoj strani
nije ~e mogao~g~ati u politikim ili s~~ika1nimv akt.ivn,:~~a, te je stog~
pokuao provesti SOCIjalne refonne kooperacIJom. Poceo Je oZlvlJavanjem dvaju
crkvenih udruenja, to je dovelo do osnivanja jedne politehnike kole. Prva
kooperativa, s etrdeset lanova, osnovana je 1956. Do kraja 1976 kad je
Don Jose umro, sistem je ukljuivao 65 poduzea sa 14.665 lanova'. On se
470
nastavio iriti, prikljuujui etiri poduzea sa 1500 lanova u idue dvije go-
dine. Sistem Mondrag6n ima ove osobine: (a) omjer izmeu najviih i najniih
plaa smanjen je sa 15: 1 na 3 : 1; (b) upravni odbor bira se svake godine i
oabire osobe za kljuna upravljaka mjesta; (c) novi lanovi plaaju poetni
doprinos u ratama; (d) zaraeni viak u velikoj mjeri se reinvestira, a odgovara-
jue svote uplauju se na raune lanova; (e) taj opredmeeni rad je izvor
to jest, glavnica se moe podignuti prilikom odlaska u mirovinu; (g) kreditQa
unija slui kao investicijska banka. Mondrag6n je tako odstranio dva uzroka
neuspjeha drugih proizvoakih zadruga: nedostatak kapitala i usitnjavanje
dionica irenjem zaposlenosti, koja je obino navodila osnivae da pridolice
tretiraju kao unajmljenu radnu snagu. (A. G. Johnson i W. F. Whyte, The Mon-
dragon System of Worker Production Cooperatives, Industrial and Labour
Relations Review, 1977, str. 18-30).
90 J. Cable i F. Fitzroy prouavali su uzorak od 42 njemaka poduzea svr-
stana u skupine s visokom i s niskom participacijom. Prve su od potonjih posti-
gle 5 posto veu proizvodnju po radniku, 177 posto veu proizvodnju po jedinici
kapitala, i 33 posto veu stopu rentabilnosti kapitala (Cooperation and Produc-
tivity: Some Evidence from West Gennan Experience, str. 19, umtIoeno).
POGLAVLJE 6
1 J. S. MilI, Principles of Political Economy, knjiga IV (New York: Kelley,
Reprints of Economic Classics, 1961), str. 753. Znaajno je utvrditi da je ta
aristokratska teorija zapanjujue slina teoriji o vodeoj ulozi elitistike avan-
garde partije u ranim stadij ima etatizma. Odnos izmeu bogatih i siromanih
zamijenjen je odnosom izmeu voa i masa. Voe ne nareuju nego objanja-
vaju i uvjeravaju - oni su suutni skrbnici. Mase ne smiju misliti za sebe
ili pokuati odrediti svoju sudbinu; od njih se oekuje da slijede. Sudbina masa
odreuje se za njih, oni je sami ne odreuju. Partija ima apsolutni politiki
monopo~. .
2 Dissertation on the Poor Laws by a Wellw1sher of Mankind, citirano u
K. Polanyi, The Great Transformation (Boston: Beacon Press, 1971), str. 113 do
14. U Kapitalu (pog. 23, od. 4) Marx je prikazao Townsenda kao delikatnog
popovskog ulizicu jer on nije samo otkrio disciplinirajuu mo gladi, nego
ju je i racionalizirao kao boansko naelo: ini se da je zakon prirode da siro-
mani moraju biti u odreenoj mjeri nepromiljeni, tako da uvijek moe postojati
netko tko e obavljati najropskije, najprljavije, najprostije poslove u zajednici.
Zbir ljudske sree time se znaajno poveava, a profinjenijima se ostaVlja slo-
boda da se bez prekida bave zanimanjima koja odgovaraju njihovim razliitim
sklonostima. Na sebi svojstven nain, Townsend tono predvia da Zakon o
siromanima (tj., pomaganje siromanih) tei unitavanju sklada i ljepota, razumi.;,
jevanja i reda, onog sistema koji su Bog i priroda stvorili na svijetu.
s Citirano u Bendiix, Work and Authority in Industry (New York: Harper
and Son, 1959), str. 75.
4 Polanyi, The Great Transformation, str. 79.
5 Principles of Political Economy, knjiga IV, str. 756.
. 6 Paternalistic Capitalism (Toronto: Copp Clark, 1972), str. 6.
7 Work and Authority, str. 294.
8 A. Tannenbaum i njegovi kolege primijetili su: Radnici u amerikim tvor-
nicama ... ne osjeaju se toliko alijeniranim kao radnici drugdje, ali u stvari
jesu bespomoni u odnosu prema osnovnim pitanjima politike. Zbog 'ljudskih
odnosa' postoji razlika izmeu subjektivnog i objektivnog iskustva alijenacije.
(...) Spomenuti pristup nesumtIjivo uspijeva ublaiti neke psiholoke efekte
hijerarhije, ali to ini bez provoenja promjena u hijerarhiji (Hierarchy in
Organizations [San Francisco: Jossey-Bass, 1974], str. 220).
471
 9 R. M. Steers i L. W. Porter, Motivation and Work Behavior (New York:
McGraw-Hill, 1975), str. 20.
10 J. Barbash, Humanizing Work - A New ldeology, The AFL-CIO
American Federationist, July 1977, str. 8-15, posebno str. 14.
11 Paternalistic Capitalism, str. 108.
12 V. l. Lenjin, Neposredni zadaci sovjetske vlasti (travanj 1918) i Djeje
'ljeviarstvo' i malograantina (svibanj 1918).
13 Ekonomia polityczna socjalismu (Varava: Panst wowe wydawnictwo eko-
nomiczne, 1963), str. 56-58.
14 U antologiji redaktora V. G. Afanas'eva, Nauchnoe upravlenie obshche-
stvom (Moskva: Mysl', 1967), str. 61. Knjigu je pripremio Odjel za znanstveni
komunizam Akademije drutvenih znanosti zajedno s Centralnim komitetom
Komunistike partije Sovjetskog Saveza, te se stoga moe smatrati najautorita~
tivnijim izvorom.
15 Ibid., str. 69.
16 Social Structure and the Functions of Management, u M. Yanowitch
i W. A. Fisher, eds., Social Stratification and Mobility in the USSR (White
Plains, N. Y.: International Arts and Sciences Press, 1973), str. 50; izvorno
objavljeno u N. M. Rutkevich, ed., lzmenenie sotsial'noi struktury sotsialisti-
sheskogo obshchestva (Sverdlovsk, 1965).
17 U Afanas'ev, Nauchnoe upravlenie obshchestvom, str. 88. Nekako se za-
boravlja da je sam Lenjin, u svojoj esto citiranoj knjizi Drava i revolucija,
jo 1917. istaknuo da je svaka drava ne-slobodna i ne-popularna, i izjavio da
Marxova tvrdnja da su sve prijanje revolucije usavrile dravu, dok bi se ona u
stvari trebala razoriti, predstavlja temeljno tivo iz marksistikog uenja o
dravi (Sochineniia, 4. izd., svezak 25 [Moskva: Gospolizdat], str. 370, 378).
18 U Afanas'ev, Nauchnoe upravlenie obshchestvom, str. 97. Mnsso1inijeve
ideje o dravi ini se kao da su neposredno nadahnute citiranim odlomkom:
Graane odgaja drava, ona ih ini svjesnima njihove misije, poziva ih na je-
dinstvo; usklauje njihove interese u pravednosti; prenosi postignua misli u
znanostima, umjetnosti, u pravu, u ljudskoj solidamosti (u A. Arblaster i
S. Lukes, eds., The Good Society (New York: Harper and Row, 1971), str. 317).
19 Feliforov, u Afanas'ev, Nauchnoe upravlenie obshchestvom, str. 96. Za
precizniju definiciju demokratskog centralizma, vidi onu Mao Zedonga u po-
glavlju 2, odjeljak II.
20 M. Formanek, Prednost socijalistikog politikog sistema i ehoslovako
iskustvo, Socijalizam u svijetu, 1977, br. 7, str. 33-53, posebno str. 45. (lanak
je rad iznesen na meunarodnom okruglom stolu u Cavtatu, te je stoga ton tre-
baobiti suzdran.)
21 Feliforov, u Afanas'ev, Nauchnoe upravlenie obshchestvom, str. 88.
22 Formanek, Prednosti socijalistikog politikog sistema, str. 52.
23 C. A. Yompol'skaia, Obshchestvennye organizacii irazvitie socialisticheskoy
gosudarstvennosti (Moskva: Iuridicheskaia literatura, 1965), str. 32.
24 Sadykov, u Afanas'ev, Nauchnoe upravlenie obshchestvom, str. 79.
25 K. Marx, Kapital, svezak III (Beograd:-Prosveta, 1977), str. 509.
26 M. Matthews, Class and Society in Soviet Russia (London: Penguin, 1972),
str. 218. U Lenjingradu je samo 3,7 posto radnika ulanjeno u partiju.
27 K. W. Deutsch, Politics and Government (Boston: Houghton Mifflin,
1970).
28 M. Hirszowicz, Is There a Ruling Class in the USSR? - A Comment,
Soviet Studies, 1976, no. 2, str. 262-73, posebno str. 267.
29 Citirano u M. Yanowitch, Social and Economic Inequality in the Soviet
Union (London: Robertson, 1977), str. 137. To podsjea na podla naela
Fiihrera.
30 To je zakljuio A. Whitehorn, koji je usporedio kanadska i jugoslavenska
poduzea (Workers' Self-Management - Socialist Myth or Prognostication,
Revija za sociologiju, 1976, br. 2-3, str. 17-30).
472
31 Vidi A. Tannenbaum et al., Hierarchy in Organization, str.73, 77, 86,
100 108 143, 213. Rije je o komparativnom istraivakom projektu koji je
jed~n m~unarodni. tim prove? u Jugoslav~E i ~.~el~ (~arl:ni.k? upra~ljanje,
dvadeset industrijskih poduzeca), te AUStriJI, ItalijI ISJedinJenun Drzavama
(tradicionalna kapitalistika organizacija, trideset tvornica). Jo nedostaju uspo-
redivi empirijski podaci za etatistika poduzea.
32 Za dobar kritiki osvrt na studije Mayoa, vidi P. Blumberg, Industrial
Democracy: The Sociology of Participation (New York: Shocken Books, 1969),
str. 14-46.
33 D. Bell, Work, Alienation and Social Control, Dissent, Spring 1974,
str. 207-12, citirano sa str. 210. Jedna slubena skupina za istraivanje tog
problema izvjetava: produktivnost radnika je niska - mjerena izostancima s
posla, trajkovima bez odobrenja sindikat~, sabo~aama'.vproizvo~a lo.e .1.'Va-
litete i izvravanjem radnih zadataka protiv volje. toV1Se, sve veCI brOJ Istra-
ivanja pokazuje da poveanjem problema na poslu najvjerojatnije raste i broj
fizikih i mentalnih oboljenja, naruava se obiteljska stabilnost, povezanost za-
jednica i solidarnost, a poveava alkoholizam i narkomanija, agresivnost i de-
linkvencija (J.O'Toole et al., Work in America [Cambrigde, Mass.: MIT
Press, 1973], str. XVI).
34 Razgovor s Leonardom Woodcockom, predsjednikom sindikata Uill:ted
Automobile, Aerospace and Agricultural Implement Workers of Amenca,
There's Still a Car in Your Future, Challenge, May-June 1974, str. 29-36,
citirano sa str. 30. .
35 The Post-Industrial Organization, Bureaucrat, 1974, str.285-300, citi-
rano sa str. 291.
36 U Britaniji su tri etvrtine svih trajkova te vrste, a odnose se osobito na
poniavajue uvjete rada, pravil.a i disciplin? Vidi .C. P~teman, Participation
and Democratic Theory (Cambndge: Cambndge Umverslty Press, 1970), str.
56.
37 Information and Efficiency: Another Viewpoint, Journal Df Law and
Economics, 1969, str. 7. , .-
38 Lockheed Missiles and Space Co. imao je oko 1962. dvije razine nadzorni-
ka, etiri razine direktora i jednu razinu generalnog direktora - ukupno sedam
razina. Ako se dodaju i neposredni linijski pomonici, broj razina poveava se
na 11. Na vioj razini, jedan direktor imao je pod sobom pet do deset podre-
enih, a na nioj razini ovaj je raspon (tzv. management span) iznosio.1: 15-:-18
(H. Koontz, Making Theory Operationa1, u J. H. Donnelly, .J. L. GIbs~m,.I L.
M.lvanchevich, Fundamentals o/ Management, [Dallas: Bussmes PublicatIons,
1971], str. 77-91, str. 84).
39 Principles of Political Economy, knjiga IV.
40 Sur le contenu du socialisme, Socialisme ou barbarie, 1957, no. 22;
prevedeno kao Workers' Councils and the Economics of a Self-Managed Society
(London: Solidarity, 1972), str. 59.
41 J. E. Ross, citirano u R. Dahrendorf, Konflikt und Freiheit (Miinchen:
Piper, 1972), str. 131. .
42 J.L. Gray i P. Meshinsky, Ability and Opportunity in Eng1is? Education,
u L. Hogben, ed., Political Arithmet!c (Lon~on: Allen an? U~wm, .19~8), st:.
416. 1967. godine u Sjedinjenim Drzavama Je 20 posto djece IZ obIteljI s pn-
hodima manjim od 3000 dolara pohaalo koled; taj postotak porastao je
na 76 posto za obitelji s prihodima veim od 15.000 dolara (S. Bowles, Protu-
rjenosti u visokom kolstvu, Marksizam u svijetu, 1975, br. 1, str. 53-90, po-
sebno str. 60).
43 Nedavno izraena zabrinutost za koritenje talenta otkrila je iznenaujue
mnogo intelektualno perspektivnih ljudi koji... ne uspijevaju postii visoko
obrazovanje (K. Svalastoga, Social Differentiation [New York: McKay, 1965],
str. 143).
473
 44 Dok jedva koje ispotprosjeno siromano dijete moe dospjeti do sveui
lita, znatan broj ispotprosjene privilegirane djece to moe. Ako se uenici
svrstaju u one koji plaaju kolarinu i ostale, onda je u EngleskoL u 1933-34.
jedno ispotprosjeno dijete iz prve skupine imalo izmeu 58 i 162 puta vee
izglede da stekne fakultetsko obrazovanje od odgovarajueg djeteta iz druge
skupine (Gray iMeshinsky, Ability and Opportunity, str. 372).
45 W. L. Warner i J. C. Abegglen, Occupational Mobility in American Business
and Industry 1928-1952 (Minneapolis: University of Minnesota Press, 1955),
str. 38.
46 Ibid., str. 41.
47 Ben Lewis dobro je opisao osebujan poloaj najvie uprave u jednoj
kapitalistikoj korporaciji: Trite najviih direktora doista je neobina stvar.
Kroz svoju kontrolu mainerije opunomoenika, najvii direktori prave selekciju .
odbora koji bira najvie direktore; oni sjede sebi nasuprot prilikom pogaanja,
unajmljuju se i postavljaju uvjete svojeg vlastitog zaposlenja. Najvii direktori
vitalan su faktor proizvodnje, ali nikad nije temeljito ispitan niti otkriven pravi
funkcionalni karakter njihovog djelovanja u kontekstu korporacije. Oni se mogu
unajmiti po ugovoru s fiksnim iznosom, pa su u tom smislu radna snaga, oni se
mogu investirati ... pa u tom smislu nalikuju poduzetnicima... A kad ih
promatramo kako se natjeu s' drugim najviim direktorima, proganjajui ih i
odvraajui ih od drugih najviih direktora s kojima se natjeu u nekoj vrsti
rodoskvrnog, ograujueg, zatvorenog kruga, nataui kao vjetice napitke od
nadnica, bonusa, opcija i ostalih mamaca, sve nam se to ini bizarnom scenom u
usporedbi s kojom je unajmljivanje i plaanje najviih direktora u naciona1izi-
ranim industrijama gotovo pastoralnog karaktera (British Nationa1ization and
American Private Enterprises: Some Para11els and Contrasts, American Eco-
nomic Review, Papers and Proceedings, 1965, no. 2, str. 50-64, citirano sa
str. 63).
48 J. D. Phillips izraunao je da je u Sjedinjenim Dravama ranih 1960-ih
godina rasipanje u distribuciji, za potrebe reklame i dodatno zapoljavanje u
financijskim i osigaravajuim organizacijama i kod trgovaca nekretninama izno-
silo desetinu bruto drutvenog proizvoda (p. A. Baran i P. M. Sweezy, Monopoly
Capital [New York: Monthly Review, 1966], str. 389). Kasnih 1960-tihgodina,
samo trokovi reklamnih i ostalih promotivnih aktivnosti bili su 60 milijardi do-
lara, to je otprilike isto kao i izdaci stanovnitva za obr~ovanje i zdravstvo (C.
Lindblom, Politics and Markets [New York: Basic Books, 1977], str. 214). . USSR (London: Cambridge University Press, 1973), str. 32. Ellman usporeuje
49 S. E. Finer, Comparative Governmet (London: Penguin, 1970), str. 389.
50 Sovjetski zakon iz 1940. tretira zakanjavanje i besposlienje kao krimi-
nalna djela koja se kanjavaju kaznama popravnog rada u trajanju od est mje-
seci i smanjivanjem nadnice 25 posto. Zakon je bio na snazi do 1956. On podsje-
a: na britanski Zakon o gospodarima i slugama (Master and Servant Act), koji
je bio na snazi do 1875, prema kojem su radnici koji su prekrili ugovor mogli
biti optueni za kriminalna djela i zatvoreni. Jedina znaajna razlika jest da se
Britanija nije pretvarala da njome vladaju radnici, i da je koritena terminologija
odgovarala injenicama.
51' Czechoslovakia: The Bureaucratic Economy (White Plains, N. Y.: Interna-
tional Arts and Sciences Press, 1972), str.20. Jugoslavenski politiki voe izra-
avali su slino nezadovoljstvo u vrijeme etatistike faze razvoja zemlje. Josip
Broz Tito je izjavio: Samo u 1949. (...) 18 posto cjelokupnog radnitva i
inovnitva nije redovito sudjelovalo u radu. A od toga 9,5 posto izostajalo je s
rada potpuno neopravdano. Edvard Kardelj komentirao je 1948. godine:U
nekim poduzeima postojale su cijele teorije o potrebi da se postigne to nii
plan. Nije bilo rijetko da kontrola konstatira da su strojevi po pojedinim pre-
duzeima iskoritavani tek 50-60 posto. Kontrola je utvrdila da su velik po-
stotak karta i loa kvaliteta velikim dijelom omogueni i nedovoljnim za-
laganjem rukovodstva poduzea ... u otklanjanju pojedinih potekoa (citirano
474
r u D. Bilandi, Historija SFR Jugoslavije [Zagreb: kolska knjiga, 1977],str.
124-25).
52 Kao primjer Kornai navodi jednu budimpetansku tvornicu koju je u
razdoblju od sedam tjedana posjetilo esnaest inspektora i sedam kontrolora.
To ne ukljuuje inspekcije okrunog i gradskog partijskog komiteta (Overcen-
tralization in Economic Administration [London: Oxford University Press,
1959], str. 110-11).
58 Ibid., str. 112.
54 A. A. Matejko, Social Change and Stratification in Eastern Europe (New
York: Praeger, 1974), str. 136.
55 Kornai, Overcentralization, str. 208.
56 Ekonomski problem drutva je ... problem osiguravanja najbolje upo-
trebe resursa poznatih svakom pripadniku drutva, za ciljeve koje sami ti poje-
dinci znaju. Ili, ukratko reeno, to je problem upotrebe znanja koje nikom
nije dano u svojem totalitetu (The Use of Knowledge in Society, American
Economic Review 1945, str. 519-30, citirano sa str. 519). Ako je ... ekonomski
problem drutva uglavnom pitanje brzog prilagoavanja na promjene u po-
sebnim okolnostima vremena i prostora, mogli bismo zakljuiti da konane
odluke trebamo prepustiti ljudima kojima te okolnosti nisu strane, koji dobro
poznaju relevantne promjene resursa neposredno raspoloivih za prilagoavanje
tim okolnostima (ibid., str. 524). Hayek je svoju raspravu uokvirio tako da bi
dokazao nadmonost slobodnog trita nad centralnim planiranjem. U kontekstu
njegove knjige moglo bi biti od povijesnog znaenja uoiti ovu Hayekovu
tvrdnju iz 1945.: Jo nitko nije uspio razraditi alternativni sistem u kojem e
edreene osobine postojeeg sistema, koje su dragocjene ak i enima koji ga
najgrublje napadaju, biti ouvane - poput, osobito, opsega u kojem pojedinac
moe birati sveje zanimanje i, prema tome, slobodno koristiti svoje znanje i
sposobnosti (ibid., str. 528). Prema tom izazovu neu estati bez odgevora.
57 Zalihe mogu biti dvostruko vee nego u prosjenom kapitalistikom po-
duzeu. Vidi B. Horvat, Privredni ciklusi u Jugoslaviji (Beograd: Institut eko-
nomskih nauka, 1969), str. 92.
58 Ali ne tako egalitama kao to bi mogla biti za. poticanje ekonomske
efikasnosti. Da bi funkcionirala, birokratska hijerarhija zahtijeva znaajne
razlike u dohocima. Te razlike predstavljaju troak odravanja sistema.
59 Sovjetska procjena koju je citirao M. Ellman u Planning Problems in the
ulogu tolkaa na etatistikom tritu prodavaa s ulogom trgovakih putnika u
kapitalistikoj ekonomiji s tritem kupaca. .
60 T. Bauer, lnvestment Cycles in Planned Economies, Acta Oeconomica,
1978, str. 243-60, citirano na str. 246.
61 ... Kupac tvornice vijaka podmiuje skladitara eliane: on mora tele-
fonirati odmah poslije odlaska eljno oekivanog elika ... lli neto plati ovje
ku iz prodajnog edjela: ako ima nekoliko narudbi, proizvod treba dati njemu
a ne nekom drugom. Mito se nekad daje u novcu, nekad u nekom 'daru'.
(...) Postoje ... brojni posredni naini da se neka usluga vrati, i nemogue je, ili
gotovo nemogue, tu praksu zakonski progoniti. (...) Svaki 'kupac' je negdje
'prodava'. Svatko tko je negdje primio uslugu moe je vratiti negdje drugdje.
l, ake se zahtjev za uzajamnim uslugama dobro izgradi, moe znaajno utjecati
na proces selekcije. Lanac meusobnih usluga je mnogo znaajniji od obine
izravne korupcije koja se lako otkriva te je stoga suvie riskantna (J. Kornai,
Economics of Shortage rupokis pripremljen za izdavanje [Budimpeta, 1.979],
str. 122-23). Vidi takoer H. Smith, Les Russes (paris: Be1fond, 1976), str.
104.
62 M. Crozier, De la bureaucratie comme systeme d'erganisation, Archives
europeennes de sociologie, 1961, str. 18-52, posebno str. 42. Moemo uoiti
da se stanje stalne krize i ideologija o sveprisutnom neprijatelju (poglavlje 2,
odjeljak m meusobno pojaavaju.
475
 68 M. Crozier navodi ove karakteristike sovjetske birokratske (ne)ravnotee:
zapoljavanja, usporava se i rast sovjetske proizvodnje. Zapoljavanje ukljuuje
autoritarni odnosi, velika pokornost podreenih, u isto vrijeme velik pasivan i obrazovne promjene. Prezicna specifikacija i kvantifikacija faktora koji prouz-
rouju smanjenje sovjetske stope rasta je sloen tehniki problem o kojem ne
otpor monih neformalnih skupina i circulus vitiosus birokratskih kontrola
postavljenih jedne iznad drugih, ija nesnosna teina nuno stvara pasivan moemo raspravljati na ovom mjestu. Vidi P. Desai, The Production Function
otpor, koji opet jaa sumnju i potrebu za kontrolom (ibid., str. 41 n.). and Technical Change i Postwar Soviet Industry: A Reexamination, American
64 Provoenje ekonomskih reformi ezdesetih godina i 'poputanje' granske
Economic Review, 1976, str.372-81; S. Gomu1ka, Slowdown in Soviet In-
upravljake hijerarhije bili su popraeni napetostima u nekoliko zemalja. Kako dustrial Growth 1947-1975 Reconsidered, European Economic Review, 1970,
pokazuju rezultati ovog istraivanja, vodei partijski i dravni organi reagirali su str. 37-50. Brzo i neprekidno usporavanje sovjetskog rasta je jasno uoljivo
u takvim situacijama jaanjem administrativnih elemenata kontrole i hijerarhijske ako promatramo stopu rasta industrijske proizvodnje u uzastopnim poslijeratnim
pokornosti, iako nije bila utvrena nikakva veza izmeu opsega decentralizacije i planskim petogodinjim razdobljima (godinje u postot!ru):
tekoe zbog neravnotee (T. Bauer i L. Szamuely, The Structure of Industrial
Administration in the European CMEA Countries: Change and Continuity, 1950-55. 13,1 1960-65. 8,6 1970-75. 7,4
Acta Oeconomica, 1978, str. 371-93, citirano sa str. 386). . 1955--60. 10,4 1965-70. 8,5 1975-80. 6,3 (plan)a
65 Vidi B. Horvat, The Relation Between Rate of Growth and Level of
Development, Journal 01 Development Studies, 1974, str. 382-94; Welfare of Izvor: Bilteni SEV-a
the Common Man in Various Countries, World Development 1974 no. 7 a) Stopa rasta postignuta u prve tri godine plana, 1975-78, bila je 5,1 posto.
str. 29-39. ' , ,
66 Taj zakljuak ne moe se statistiki verificirati jer su samo dvije zemlje
U toku posljednjih 25 godina stopa rasta industrijske proizvodnje smanjila se
(Istona Njemaka i ehoslovaka) u toj skupini, a jo ni jedna etatistika
61 posto.
68 Ustvari, ne bismo trebali biti tako agnostini jer iz naih podataka mo-
ze~ja ynije. do~ti~a najvii stupanj .razvoja. S druge strane, Istona i Zapadna
emo izvui vie informacija. Moe se pretpostaviti da pionirska zemlja, koja se
NJemacka lDlaJu IStu kulturnu sredinu, a potonja se razvijala bre: prije rata
bruEo d~tv~ni proizvod bio je otprilike jednak u obje zemlje; 1976. brut~ razvija u ne ba povoljnim uvjetima, ostvaruje rezultate ispod standarda efi-
kasnosti koje je razumno oekivati od ve postojeih privrednih sistema. U tom
drutveru prOIZVod. u Zapa~5'j Njemak.0j bio je 17 post~ vii, a proizvodnja po
sluaju, jugoslavenski rezultati smjestili bi se lijevo od prosjeka jo nepostojee
zapos~enom pokaZIva~a Je JOS vecu. razliku (K. C. Tha1helDl, Die wirtschaltliche
Entwlckulng der belden Staaten zn Deutschland [Berlin: Landeszentrale fi.ir distribucije. Stoga smo sigurno napravili konzervativnu procjenu ako smo taj
po~tische B~dungsar~eit, 19??], ~tr. 40, 137). S druge strane, od 1960. godine
prosjek zamijenili jugoslavenskim podacima. Sve to preostaje jest testirati
statistiku signifikantnost razlike izmeu dva prosjeka, uz pretpostavku da su
?b}e su z~mlJe ostyarile ?tprilike Jednake. stope ras~a bruto drutvenog proizvoda
I mdustriJske prOIZVodnje (p. Gregory I G. Leptin, Similar Societies Under varijance dviju distribucija priblino jednake.
69 Vidi B. Horvat, Nationalism and Nationality, International Journal 01
Differing Economic Systems, Soviet Studies, 1977, no. 4, str. 519--42). Berlin-
ski zid i. e~odus nekoliko milijuna ljudi s Istoka mogu se smatrati odluujuim.a Politics, 1972, no. 1, str. 19-46.
70 Za detalje vidi B. Horvat, Privredni sistem i ekonomska politika Jugosla-
u tom pItanJU.
67 T? se moe potkrijepiti podacima o sovjetskom privrednom rastu. Dodajem
vije (Beograd: Institut ekonomskih nauka, 1970).
71 Stope rasta:
1fSporedive }?oda~e za Japan i Italiju, dvije kapitalistike zemlje otprilike
Jed~ake raZIU~. px:-vr~dn?g ra:voja. Proizv0?nja po jedinici utroka mjerena je
reZ1dualom oCIJenjerum IZ prOIZvodne funkCIje: 1952-64. 1964--78.
AY + a.AL + ~AK + BAA + AR, a:. + {3 + B = 1 Bruto drutveni proizvod 8,6 5,6
Industrijska proizvodnja 12,7 7,1
gdj.e je Y = f(~alni na~ionalni dohodak; L = utroak rada, usklaen po kvali- Poljoprivredna proizvodnja 4,5 a 1,7
teti; yK = utrosak kapItala; A = utroak zemlje; R = proizvodnja po jedinici Cijene industrijskih proizvoaa 1,2 10,9
utroska; 1::. = stopa porasta; a:., ~, B = udjeli L, K i A.
Realni osobni dohoci 5,4 4,1
Godinje stope rasta Izvor: Statistiki godinjak Jugoslavije, 1971. i 1978.
a) 1953-64.
Ukupna pro-
Proizvodnja Kapital Rad duktivnost Usprediva analiza produktivnosti za razdoblje nakon 1964. postoji za industriju
faktora i rudarstvo:
SSSR: 1950-62. 6,1 8,8 2,4 1,7
rasta 1955-64. 1964--74.
1962-70. 5,4 8,4 1,8 1,7
Japan: 1955--68. 10,1 10,5 1,9 5,5 Proizvodnja 11,9 7,3
Italija: 1950-62. 6,0 3,5 1,3 4,3 Rad (radni sati) 6,0 1,3
Kapital 13,7 8,1
Izvor: S. M. Cohn, The Sovieth Path to Economic Growth: A Comparative Ana- Ukupna produktivnost faktora 4,4 3,7
lysis, Review of Income and Wealth, 1976, str. 49-60. tabele 1, 2 i 7.
Izvor: A. Pulji, Efekti neopredmeenog i opredmeenog tehnolokog napretka na
Sovjetska stopa. rast!l: J?roizvodnje nij~ ..vea. nego kod drugih dviju zemalja, a stopu rasta industrijske proizvodnje, doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu,
porast produktivnosti Je znatno SpOTIJI. OS1D1 toga, kako se smanjuje tempo 1979, str. 195 i 204.

476 477
 72 Za saetak literature vidi Blumberg, Industrial Democracy, str. 123~24.
Blumberg zakljuuje: U cijeloj literaturi gotovo da nema ni jedne studije koja
ne istie da se zahvaljujui stvarnom poveanju moi radnika u odluivanju
poveava zadovoljstvo na poslu i, openito, da se pojavljuju razliite druge
korisne posljedice. Takva konzistentnost zakljuaka je u drutvenim istraiva-
njima doista rijetkost (ibid., str. 123). S. Melman je usporedio efikasnost tra-
dicionalnih direktorskih poduzea i samoupravnih poduzea, pripadnika kibuca,
u istim industrijama u Izraelu, i ustanovio je da su produktivnost rada i kapitala
te profitna stopa bili vii, a administr,!-tivni trokovi nii u samoupravnim podu-
zeima (Industrial Efficiency under Managerial vs. Cooperative Decision-
Making, Review of Radical Political Economy, 1970, no. 1, str. 9-34). U
pogledu prinosa po jutru, produktivnost po radniku, tehnike i inovacijske
efikasnosti, visokog obrazovanja i marketinga, kibuci su efikasniji od drugih
sektora izraelske poljoprivrede u gotovo svim podrujima poljoprivredne proiz-
vodnje (vidi J. R. Blasi, TheCommunal Future [Norwood, Pa.: Norwood
Editions, 1978], str. 109). Za druge navode vidi J. Espinosa i A. Zimbalist, Eco-
nomic Democracy (New York: Academic Press, 1978), str. 160-61.
73 Ishak Adizes izvjestio je da su u dvije tvornice s radnikim upravljanjem
eliminirani trokovi nadzora (Industrial Democracy [New York: Free Press,
1971], str. 192). Espinosa i Zimbalist ustanovili su da je participacija u ileu
poboljala radnu disciplinu, smanjila izostanke s posla i broj trajkova i povoljno
utjecala na inovacijsko ponaanje (Economic Democracy, str. 141, 184). Paul
Bernstein navodi primjer proizvoake zadruge koju su njezini ostarjeli radnici-
-vlasnici prodali velikom konglomeratu. Kao posljedica, bilo je potrebno zapo-
sliti jo osam poslovoa iako je 100 radnika bilo otputeno (Workplace
Democratization, doktorska disertacija, Stanford University, 1975, str. 29).
E. S. Greenberg je ustanovio da kooperative zapoljavaju jednog ili dva nadzor-
nika po smjeni, a standardne tvrtke u tom istraivanju koriste est od sedam
nadzornika po smjeni [Producer Cooperatives and Democratic Theory: The
Case of the Plywood Firms (palo Alto: Center for Economic Studies, July
1978)].
74 O raspodjeli dohotka govorit emo vie u poglavlju 9.
POGLAVIJE 7
1 Vidi M. Kangrga, Razmiljanja o etici (Zagreb: Praxis, 1970), str. 22-23.
2 Na taj nain, s rijetkim iznimkama, znanstvenici u drutvenim znanostima
zagovaraju status quo u svojim relevantnim okolinama. U namjeri da sau
vaju vrijednosnu neutralnost, uzimaju dominantni vrijednosni sistem kao
dat. Stoga radikalne socijalne promjene nee biti razmatrane. Analiza vodi do
nalaza koji su konformni onome to se promatralo. To se interpretira u korist
poretka. Stoga se radikalne drutvene promjene ne trebaju poduzimati.
3 The Value-Oriented Bais of Social Inquiry, uM. Brodbeck, ed., Readings
in the Philosophy of the Social Sciences (Toronto: Macmillan, 1969), str.
101-2.
4 ... Proces socijalnog istraivanja neizbjeno zaplie istraivaa u njegov
predmet na drugaiji nain od onog na koji to ini s uenjakom u pri-
rodnim znanostima. Za potonjeg, otkrie anomalije moe znaiti prijetnju
njegovoj intelektualnoj 'sigurnosti', moda ak njegovom psiholokom 'integri-
tetu'. Ali ono ne ugroava njegovu moralnu poziciju kao lana socijalnog
poretka (R. L. Heilbroner, Economics as a 'Value-Free' Science, Social
Research, 1973, str. 129-43, citirano sa str. 139).
5 Uvod u G. Myrdal, Value in Social Theory, uredio P. Streeten (London:
Routledge and Kegan Paul, 1958), str. XVTI. Program je definiran kao kom-
pleks poeljnih ciljeva, sredstava i procedura i drugih efekata osim ciljeva
478
koji mogu biti neizbjeni ishodi, to je sve uvjetovano vrednovanjem (ibid.,
str. XIV).
6 Striktno govorei, ni injenini iskazi ne mogu biti dokazani, nego samo
oboreni.
7 Ovdje uvjeravanje podrazumijeva racionalni spoznajni proces osloboen
I svake emotivne manipulacije. Domaaj znanstvene rasprave o vrijednosnim
I sudovima dobro je ~pisao Max Weber u jednom predavanju odranom 1913.
i godine (Der Sinn der 'Wertfreiheit' der soziologischen und okonomischen
Wissenschaften): (1) razrada i preispitivanje konzistentnosti konanih vrijed-
nosnih aksioma; (2) dedukcija implikacija ostalih vrijednosnih sudova; (3)
analiza stvarnih posljedica u pogledu sredstava i nepoeljnih nusproizvoda; i
(4) otkrivanje meusobno sukobljenih vrijednosnih sudova. (Vidi A. Brecht,
Political Theory [princeton: Princeton University Press, 1959], str. 227-28).
8 To se moe smatrati vanom prednou drugog pristupa. Uzdravanjem od
inzistiranja na jednom jedinom najboljem ureenju svijeta, on zadrava indi-
vidualne slobode.
9 K. Marx, i F. Engels, Nemaka ideologija (1846) (Beograd: Prosveta, 1974),
str. 335.
10 Ta se slavna formula samo ini jednostavna i nedvosmislena. Razmotrimo
dvije situacije koje stvaraju isti ukupni iznos sree. U jednoj, srea se raspodje-
ljuje na jednake dijelove u cijeloj zajednici; u drugoj, raspodjela je krajnje
nejednaka. Koju emo situaciju vie voljeti? Ako je ukupna korisnost neznatno
via u drugoj situaciji, utilitarist e se odluiti za nju. Na taj nain, utilitarizam
moe biti vrlo antiegalitaran. Da bi to tono pokazao, Amartya Sen naveo je
ovaj primjer: Bogalj izvlai manje koristi iz dodatnog dohotka od prosjenog
pojedinca. Kako se ukupna korisnost maksimira kad je marginalna korisnost
dohotka jednaka u cijeloj zajednici, bogalj e dobiti manje, a zdrav ovjek
vie. Nesretni hendikepirani ovjek kanjen je dva puta: prvo prirodom i onda
utilitaristima (On Economic Inequality [Oxford: Clarendon Press, 1973], str.
16-18).
11 A Theory of Justice (London: Oxford University Press, 1973), str. 26.
12 M. ivoti, ovek i vrednost (Beograd: Prosveta, 1969), str. 76-77.
13 The Ethical Foundations of Marxism (London: Routledge and Kegan
Paul, 1972), str. 163-64.
14 Ljubi blinjega svoga kao samoga sebe (Marko 12: 31). Uvijek djeluj
tako da u svojoj vlastitoj osobi i u osobi svakog drugog ljudskost promatra ne
jednostavno kao sredstvo, nego u isto vrijeme i kao cilj (1. Kant, Groundwork
of the Metaphysic of Morals, prema prijevodu H. J. Patona, izvorno naslovljeno
The Moral Law [London: Hutchinson, 1956], str. 96). Kritika religije zavrava
uenjem da je ovjek najvie bie za ovjeka, dakle, kategorikim imperativom:
da se srue svi odnosi u kojima je ovjek ponieno, ugnjeteno, naputeno, pre-
zreno bie (K. Marx, Prilog kritici Hegelove filozofije prava (Beograd: Pro-
sveta, 1972, str. 72).
15 Theory of Justice, str. 426.
16 Reply to Alexander and Musgrave, Quarterly Journal of Economics,
1974, str. 633-55, posebno str. 634-39.
17 Theory of Justice, str. 143.
18 Ibid., str. 252.
19 R. A. Wolff, Understanding Rawls (princeton: Princeton University Press,
1977), str. 185.
20 Rawls, Theory of Justice, str. 12.
21 Ibid., str. 60, 302.
22 Ibid., str. 542.
23 Koristio sam u biti isto naelo, ali operacionalizirano unutar samo-
upravnog referentnog okvira, da bih izveo optimalnu raspodjelu dohotka u
mojoj disertaciji (1958), poslije objavljenoj kao Ekonomska teorija planske
4:79
privrede (Beograd: Jugoslavenski institut za ekonomska istraivanja, 1961), str.
122-26. U ovoj knjizi dalje sam ga razradio u poglavlju 9.
24 Theory of Justice, str. 100.
25 Ibid., str. 180.
26 Ibid., str. 179.
27 Ibid., str. 21.
28 J. Charvet, The Idea of Equality as a Substantive Principle, u A. de
Crespigny i A. Wertheimer, eds., Contemporary Political Theory (New York:
Atherton Press, 1970), str. 159.
29 Theory of Justice, str. 503.
30 James Sterba predlae ovo naelo: Rezultati dobrovoljnog sporazuma i
privatnog prisvajanja moralno su opravdani pod uvjetom da je svakoj osobi
zajamena sloboda neophodna za zadovoljavanje osnovnih potreba koje dijeli s
drugim osobama i onih koje se mogu zadovoljiti samo blagim ograniavanjem
slobode drugih (Neo-Libertarianism, American Philosophical Quarterly,
1978, str. 115-21, citirano sa str. 121).
31 Anarchy, State and Utopia, (New York: Basic Books, 1974), str. 211.
32 Theory of Justice, str. 274, 258.
33 Dovoljno je nekoliko primjera iz Rawlsove vlastite zemlje. Godine .1960.
u Sjedinjenim Dravama, nominalna porezna stopa na prihod od 200.000 dolara
godinje bila je 91 posto; stvarni porez plaen na prihode od 5 milijuna dolara
ili vie bio je samo 24,6 posto. Godine 1958. nominalni porez na nasljedstvo
nekretnina vrijednih 20 milijuna dolara ili vie bio je 69 posto; porez na na-
sljedstvo stvarno plaen bio je 15,7 posto (G. E. Lenski, Power and Privilege
[New York: McGraw-Hill, 1966], str. 343). Gabriel Kolko, Wealth and Power in
America (New York: Praeger, 1962), str. 34, ustanovio je da najsiromaniji ljudi
pridonose u obliku poreza vie nego dovoljno da plate uh.'Upnu svotu koju
primaju u obliku socijalnih izdataka. ini se da bogati ne plaaju poreze' a siro~
mani ne uivaju beneficije.
34 Theory of Justice, str. 258.
35 Zbog tih razloga J an Pen je u pravu kad primjeuje da diferencijalno
naelo moe biti pokrie za gotovo svaku veliinu razlike u prihodima i ne-
pravedno steene dobiti ... A Theory of Justice, koja se na prvi pogled ini
kao egalitarna knjiga, moe u rukama mudrog konzervativca postati pokrie za
nejednakost (A Theory of Justice, Challenge, March-April 1974, str. 59 do
62).
36 Understanding Rawls, str. 195.
37 Theory of Justice, str. 3.
38 Yearbook of the United Nations 1948-1949 (New York, 1950), str. 535.
39 Karl Kautsky dao je vrlo razliit odgovor. On je tvrdio da etiki ideal
ustanikih klasa proizlaii iz potreba, aspiracija i volje koji se tiu neega to je
suprotno onome to postoji. To neto je suprotno vladajuoj moralnosti i stoga
isto negativno. U svim klasnim drutvima vladajua moralnost brani neslobodu,
nejednakost i eksploataciju. Stoga je etiki ideal svih ustanikih klasa bio
negacija moralnosti vladajue klase: sloboda, jednakost i bratstvo. Meutim, to
podudaranje etikih ideala iz razliitih povijesnih razdoblja je vrlo povrno i
skriva razlike u drutvenim ciljevima (Ethik und die materialistische Geschichts-
aUffassung (1906) [Stuttgart: Dietz, 1922], str. 136). Oito je da su nejednakost i
jednakost suprotnosti. Ali zato bi prva morala biti izvorna pojava a potonja
samo negativan odgovor Kautsky nije objasnio. Najbolji umovi; ljudske rase
zagovarali su tri negativna ideala, a isto tako i vladajue klase, dodue
samo za svoje pripadnike. Stoga se ini da je razumnije tri negativna ideala
smatrati izvomima; kad se spreava njihovo ostvarivanje, ljudi se bune (ako
mogu). Naravno, vladajua klasa reinterpretira etike ideale tako da opravdava
svoj socijalni poloaj.
40 E. Fromm je razradio podrobnu analizu ljudske destruktivnosti u svojoj
knjizi The Anatomy of Human Destructiveness (New York: Holt, Reinhart,
480
,
l
I
I
1
Winston, 1973) Gugoslavensko izdanje: Anatomija ljudske destruktivnosti (Za-
greb: Naprijed, 1975)). Fromm se bavio pitanjem da li je destruktivnost uroena
ljudskoj' prirodi. Zakljuio je da postoje dva razliita tipa agresije, jedan benigni
Ldrugi maligni. Prvi je bioloki, adaptivni odgovor kada su ugroeni vitalni
interesi. Filogenetski je programiran i zajedniki je ivotinjama i ljudima;
reaktivan je i obrambeno Drugi je ista destruktivnost, nije obrana od opasnosti;
nije programiran, bioloki je tetan i drutveno dezintegrativan. Maligna de-
struktivnost je proizvod drutvenih uvjeta ljudske egzistencije i kao takva se s
tim uvjetima mijenja.
41 Ethik, str. 137.
42 Pravednost shvaena kao jednakost i sloboda vie ili manje openito je
prihvaena predodba. Meutim, solidarnost kao trea komponenta, to je samo
mjestimino. Ta odsutnost stvara nesavladive probleme, te se solidarnost naknad-
no dodaje pod nekim drugim imenom i u nekom posebnom odnosu. U tom
smislu karakteristina je analiza R. W. Baldwina koji pravdu definira kao jed-
naku slobodu, i onda zakljuuje da pravednost sama nije dovoljna i da je drugo
veliko pravilo moralnosti altruizam ili dobrotvornost [Social Justice, (Oxford:
Pergamon Press, 1966), str. 112].
43 A Grammar of Politics (London: Allen and Unwin, 1928), str. 275.
44 Ibid., str. 153.
45 Ibid., str. 142.
46 Ibid., str. 146-48.
47 To, meutim, uope nije oigledno - to pokazuje i ovaj citat:Na
alost, opu jednakost (za razliku od politike) gotovo je nemogue definirati
(R. A. D'ah! i C. E. Lindblom, Politics, Eeconomics and Welfare [New York:
Harper and Bros., 1953], str. 46).
48 Naturrecht und menschliche Wurde (Frankfurt am Main: Suhrkamp,
1961), str. 187.
49 U tom kontekstu znaajno je usporediti buroasku i socijalistiku moral-
nost kako ih je opisao B. Gallie. Buroaska (u njegovoj terminologiji, liberalna)
moralnost ukljuuje komutativnu pravednost Gednaku razmjenu), zaslunu in-
dividuu (zaslunost kao osnovu distribucije), i moralnu potrebu slobodnog
izbora i ugovora. Moemo dodati da ona ukljuuje i jedan specifian individua-
lizam koji karakterizira odsutnost drutvene odgovornosti. Socijalistika moral-
nost ukljuuje distributivnu pravednost (razmjena modificirana potrebama), indi-
viduu koja doprinosi, i slobodu da se bude, ne da se stekne (Liberal Morality and
Socialist Morality, u P. Laslett, Philosophy, Politics and Society [Oxford:
Blackwell, 1956], str. 116--33, posebno str. 128).
~O To su osnovne drutvene uloge' zato jer ih pojedinac ne moe izbjei
a da ne napusti drutvo. Druge uloge - biti otac, lan kluba, itd. - mogu se _
izbjei. Prvi koji je primijenio slian pristup bio je slovenski ekonomist Franc
erne u svojoj praktino nepoznatoj knjizi - odraz sudbine znanstvenika u
malom narodu - doktorskoj diseraticiIji o planiranju i tritu u socijalizmu. Prema
erneovom miljenju, socijalizam karakteriziraju ova tri elementa: (1) jednaka
prava lanova zajednice kao proizvoaa; (2) jednaka prava u smislu raspodjele
dohotka; implicirana posljedica je raspodjela prema radu; (3) jednaka prava u
politikom ivof:1:I; kao graani, lanovi zajednice uivaju socijalistiku demo-
kraciju (Planiranje in trni mehanizam v ekonomski teoriji socijalizma, Ljub-
ljana, 1960, str. 281).
~1 To je pogrean naziv jer je svako planiranje djelomino ili u posljednjoj
instanci centralno.
POGLAVIJE 8
Naravno, promjena je ve poela u starom sistemu. Kao to Miroslav
1
Peujli uoava, privatno vlasnitvo je prolo kroz proces depersonalizacije.
Rimsko i klasino buroasko pravo jedva da su se bavili pravnim osobama kao
31 Politika ekonomija socijalizma
481
pravnim subjektima. Zakoni su se razvili za fizike osobe. Osim toga, prije
nepodijeljeno pravo dezintegraralo se na dvije komponente: prvu, uivalaku imo-
vinu, sam imovinsko-pravni naslov (nudum ius), i drugu to ovlauje na nepo-
sredno upravljanje (Klase i suvremeno drutvo [Beograd: Suvremena administra-
cija, 1967], str. 39.).
II Social Ownership - Collective and Individual, u B. Horvat, M. Marko-
vi, and R. Supek, eds., Self-Governing Socialism: A Reader, vol. 2 (White Plains,
N. Y.: International Arts and Sciences Press, 1975), str. 151-63. (izvorno
tampano u Gledita, 1968, str. 531-44).
3 Za analizu u uvjetima odreenog empirijskog ureenja vidi B. Horvat,
Jugoslavenska agrarna teorija i politika u poslijeratnom razdoblju, Pregled
7-8, 9, 1976,str. 747-92, 973-1002.
4 Ako individualni proizvoa ne zapoljava dodatne radnike, analiza u tek~
stu striktno vrijedi. Ako on zaposli nekoliko takvih radnika (malo, obino
najvie do pet, to se strogo ograniava zakonom), do izraaja dolazi prijelazna
katfegorija s dodatnim komplikacijama. Neometani razvoj posla jednog ovjeka
u malo obiteljsko poduzee, pa prema tome u samoupravno poduzee, postavlja
dalje probleme. Za detaljnu analizu vidi B. Horvat, Ogled o jugoslavenskom
drutvu (Zagreb: Mladost, 1969), poglavlje 4.
5 Vano je napomenuti da radni timovi ili, kako se ponekad nazivaju, auto-
nomne radne grupe, imaju strogo odreene funkcije. Veljko Rus i Mitja Kamusi
predlau, na osnovi istraivanja u jednoj slovenskoj tvornici, da oni moraju biti
ogranieni samo na one" funkcije koje ne moe obavljati nijedno drugo tijelo
u radnoj organizaciji. Imamo na umu samoorganizaciju i samokontrolu grupnog
rada koji predstavlja uvjet za ukidanje hijerarhijske organizacije i kontrole
dijela nie i srednje strukture uprave. .. Samostalne radne grupe ne bi trebale
odluivati o zapoljavanju i otputanju, kao ni o unapreivanju i obrazovanju
svojih lanova. U tom sluaju, samostalne radne grupe bile bi jednofunkcionalne
i pristrane, a ne mnogofunkcionalne i potpune (Samostalne radne grupe u
sistemu samoupravljanja, Konferencija o participaciji radnika u tvornici, Du-
brovn.iJk, veljaa 1976, str. 36. [umnoeni materijal]).
6 V. Rus, Novi model samoupravljanja i njegova relevantna drutvena oko-
lina, u J. Obradovi, V. Rus, i J. upanov, red., Proizvodne organizacije i
samoupravljanje (Zagreb: Sveuilite, 1975), str. 46.
7 Posuujem taj naziv iz Statuta Scott Bader Commonwealth, ali ga pri-
mjenjujem na tijelo koje ima drukiju funkciju. Vidi F. H. Blum, Work and
Community (London: Routledge and Kegan Paul, 1968), str. 156.
8 Jedan od velikih problema u Sjedinjenim Dravama jest taj to se
mnoge odluke donose jedino radi prevladavanja nepredvienih posljedica
prijanjih odluka... U veini sluajeva, neplanirane posljedice pogaaju po-
jedince i skupine koji nisu bili konzultirani prije donoenja odluka. Ne postoji
bolji nain otkrivanja to je mogue vie takvih problema nego to je ukljuiva
nje u proces odluivanja onih pojedinaca koji e najvjerojatnije biti pogoeni
tim odlukama. Iako bi to usporilo proces, to bi rezultiralo efikasnijim odlukama
koje bi, zbog unaprijed otkrivenih nepoznatih posljedica, postale" trokovno
efikasne upravo izbjegavanjem trokova (p. C. Thayer, An End to Hierarchy!
An End to Competition! [New York: Watts, 1973] str. 39).
9 The Post-Industrial Organization, The Bureauerat, 1974, str. 285-300,
citirano sa str. 290.
10 Prilagodljiv, privremen sistem razliitih specijalista za rjeavanje prob-
lema, organski usklaen preko artikulacijskih toaka, postupno e zamijeniti
teoriju birokracije (W. Bennis, A Funny Thing Happened on the Way to the
Future, u H. Leavitt et al., eds., Organizations of the Future [New York:
Praeger, 1974], str. 3-28, citirano sa str. 8).
11 Vidi poglavlje 5, odjeljak VI.
12 M. Rosner, B. Kavi, A. S. Tannenbaum, M. Vianello i G. Weiser,
Participacija radnika i utjecaji u industrijskim tvornicama pet zemalja, u
482
Participacija i samoupravljanje, referati Konferencije u Dubrovniku, vol. 4 (Za-
greb: Institut za socijalna istraivanja, 1973), str.91-102, citirano sa str.100.
13 R. Townsend, Up the Organization (New York: Alfred A. Knopf, 1970),
-str. 49.
14 Wealth of Nations, ed. by E. Cannan (New York: Random House, 1937),
str. 700.
15 Uloga kolegij alnih izvrnih organa u procesu samoupravnog odlui-
vanja, Ekonomski pregled, 1971. str. 511-:-31, posebno str. 520. "
16 Jugoslavensko zakonodavstvo poslije 1973. godine bilo je temeljeno uglav-
nom na tom nesporazmu oko kontrole.
17 U drugoj prilici ocijenio sam odluku savjeta besmislenom. Reeno mi je
da savjet ne moe donijeti besmislenu odluku - savjet predstavlja volju kolek-:
tiva - i da direktor, u svakom sluaju, ne moe ocijeniti odluke savjeta. U
treem sluaju, savjet je odbio da prihvati ugovor izmeu radne organizacije
i jednog od njenih lanova. Smatralo se samo po sebi razumljivim da pojedinani
lan ima odreene obaveze prema radnoj organizaciji, alil da obratno ne vrijedi.
Savjet ne moe biti vezan ugovornim klauzulama u svom radu s pojedinanim
radnicima. Pojedinac i kolektiv nemaju jednaka prava; pojedinac mora biti
podreen.
18 Empirijsko istraivanje na koje se ovdje pozivamo citirano je u Veljko
Rus, Klike u radnim organizacijama, Gledita, 1966, str. 1079-98.
19 Opisujui jugoslavensku situaciju u 1974. godini; Josip upanov je napisao:
Ideja da ekonomske jedinice moraju biti samodovoljne, samostalne jedinice
sposobne da zarade i raspodijele svoj vlastiti prihod... prevladala je nad
sociolokim prijedlogom ... spajanja formalne i neformalne organizacije na naj-
nioj moguoj razini u osnovne izgraujue blokove organizacije... U veini
poduzea, upravljanje je bilo uspjeno u ouvanju de facto centralizirane
organizacije (Samoupravna radna organizacija - Ideal i stvarnost u svjetlu
teorije organizacije [umnoeni materijali]).
20 V. Rus et aL, Participativno odluivanje u uvjetima neizvjesnosti, re-
ferat proitan na Drugoj meunarodnoj konferenciji o participaciji, kontroli
radnika i samoupravljanju, Pariz, 1977. (umnoeni materijali).
21 Mogui doprinos razvoju takve kulture je. p~ouavanje zloup<?,trebl!-
i njihovo javno iznoenje. Prirunik o samoupravljanjU ne treba sadravati
konstruktivna pravila nego i sistematinu raspravu o svim moguim zloupo-
trebama.
22 J. upanov (Samoupravljanje i drutvena mo [Zagreb: Nae teme, 1969],
str. 54-56) i V. Rus (Novi model samoupravljanja i njegova relevantna
drutvena okolina, u J. Obradovi, V. Rus, i J. upanov, red., Proizvodne
organizacije i samoupravljanje [Zagreb: Sveuilite u Zagrebu, 1975], str. 50.)
uoili su tu tendenciju i potkrijepili dokazima empirijskog istraivanja.
POGLAVlJE 9
1 Izraena u suprotnosti s prijanjom formulom raspodjele prema potrebama
Louisa Blanca, koju je Proudhon smatrao nestvarnom. Zapravo, prvi koji je
upotrijebio frazu bio je uenik Saint-Simona Bazard, koji je u Exposition
(1830. god.) napisao da je drutvo bez eksploatacije ono u kojem e svi pojedinci
biti rangirani prema svojim sposobnostima, a nagraeni prema svojem radu.
2 U ovom odjeljku prihvaam isti opi pristup kao u svojoj knjizi Towards
a Theory of Planned Economy (Beograd: Jugoslavenski institut za ekonomska
istraivanja, 1964), poglavlje 6. (Izdanje na hrvatskdm jeziku, Ekonomska teorija
planske privrede, [Beograd: Kultura, 1961]).
3 Vidi razne teoretske radove i praktine prijedloge profesora Jaroslava
Vaneka. I sam sam zastupao slino stajalite u svojoj prvoj knjizi o teoriji sa-
moupravne ekonomije.
31" 483

4 Vidi B. Horvat, Raspodjela prema radu meu kolektivima, Naa stvar-
nost, 1962, br. 1, str. 52-66.
li Za ope razmatranje takvih sluajeva vidi B. Horvat, Utvrivanje rente
u proizvodnji nafie, Ekonomist, 1979, str. 203-9.
6 Trino vrednovanje stapa dva aspekta u jedan jedini aspekt produktivnosti.
Proizvod se kupuje i prodaje. Ako trokovi u obliku plaa porastu, cijena proiz-
voda e. porasti, potranja e pasti i, u odsutnosti 'perverznih' nagiba krivulja
potranje i ponude, nova ravnotea e se postii uz viu marginalnu produktiv-
nost rada.
7 Razlika dohotka izmeu nekvalificiranog radnika i generalnog direktora u
poduzeu koje zapoljava 5000 radnika otprilike je 1 : 5 na stupnju razvoja od
$ 1000 per capita. U usporedivom kapitalistikom poduzeu ta je razlika pet puta
tolika. . zemlji. Osim toga, u svom anahti:ckom modelu ze1im lZbjeCl IDlJesanJe vn}e~os
8 Barry Bluestone navodi da se u amerikoj ekonomiji plae kvalificiranih
radnika razlikuju i do 110 posto. On takoer smatra da je ameriko trite rad-
ne snage prilino neefikasno zbog postizanja onoga to smo nazivali endogene
proizvodnje (mogua proizvodnja pojedinca uz dane njegove endogene proizvod-
ne karakteristike) prema marginalnim proizvodima ili plaama. Veina radne
_snage ini se da je plaena po stavovima koji nisu suglasni njihovim izmjerenim
ljudskim kapitalom (The Determinants of Personal Earnings in the U. S.,
str. 54. [umnoeni materijal]).
9 Vidi poglavlje 12, odjeljak rv.
10 Kad god kapitalistiki sistem ne moe postii cilj ili rijeiti problem, neo-
klasina teorija tvrdi da je to inherentno nemogue.
11 To takoer moe ovisiti o genetskim svojstvima ili svojstvima okruenja i
zato radni dohodak invalida i mentalno zaostalih osoba mora biti dopunjen
drutvenom pomoi (subvencijom) koja se moe shvatiti kao plaanje opeg
socijalnog osiguranja.
12 Stoga, na primjer, zatitne usluge policije predstavljaju intermedijarno, a
ne finalno dobro. Ukupan drutveni proizvod se ne sastoji od bruto nacionalnog
proizvoda plus usluge policije. Proizvodnja tvornice cipela sastoji se od odree
nog broja pari cipela, ne od tog broja plus, na primjer, usluga nonog uvara.
Uvanje zakona i reda je preduvjet da bi sistem mogao proizvoditi finalna dobra
i usluge, a ne dodatak finalnoj proizvodnji. Vidi B. Horvat, The Conceptual
Background of Social Product, Income and Wealth, series IX (London: Bowes
and Bowes, 1961), str. 339-52; i An Intergrated System of Social Accounts for
an Economy of the Yugoslav Type, Review of Income and Wealth, 1968, str.
19-36.
13 Zapaamo slian fenomen u individualnoj potronji. Po strogoj logici
raunanja marginalnog uti1iteta i pod pretpostavkom djeljivosti, zasienje se moe
pojaviti samo za sve potrebe simultano, ili ni za jednu od njih. ;ak i kod
skromnih dohodaka potronja razliitih dobara (eer, sol, voda, itd.) ipak je
dola do razine zasienja.
POGLAVLJE 10
1 Predgovor za Zur Kritik der politischen {)konomie, 1895.
2 T. Parsons and N. Smelser, Economy and Society (New York: Free Press,
1956), str. 16-19; T. Parsons, Structure and Process in Modern Societes
(Glencoe, lli.: Free Press, 1964), str.45--47; T. Parsons, On the Concept of
Political Power, u R. Bell, D. Edwards, and R. H. Wagner, eds., Political Power
(New York: Free Press, 1969), str. 251-84, posebno str. 280. Zanimljivu modi-
fikaciju koncepcijske skice vidi R. Holt, A Proposed Structural-Functional
Framework, u J. C. Charlesworth, ed., Contemporary Political Analysis (New
York: Free Press, 1967), str. 86-107.
484
I
.1 3 Toward a Pure Theory of Threat Systems, u Bell, Edwards, and Wagner,
i
Political Power, str. 285-92, posebno str. 285. .. .
4 D. Bell, The Coming of Post-Industrial Society (New York: Basic Books,
-19i3), str. 10-12; The ClIlturalContradictions of Capitalism (London: Heine-
mann, 1976), str. 10-14.
5 Cultural Contradictions, str. 10.
6 To miljenje, meu ostalim, zastupa i Robert Dah!. Vidi njegov rad Fun-
damenta1 Rights in a Democratic Order, prezentiran na kongresu Medunarod-
nog politolokog drutva u Moskvi 1979. godine. . ' ...
7 Kao to mi je Robert Lane istakao u pismu, takva nenormativna defirucIJa
zakonitosti legalizirala bi naciste. To je tono; no, to je takoer vrijednost
definicije. Nema smisla skrivat!- .~injenicu da S;t ,;nac!sti. ~!li ~~j~ni ~. svojoj
nih razmatranja. Preferiram da potonje uvedem u raspravu metodski l, p~
mogunosti, kao posebnu toku. Vjerujem da tak,:. ana~za. dobiva na ~O~~Sti
i manje je vjerojatno da e doi do nesporazuma. OCItO, ljudI se mogu razilazIti u
miljenju iz dva razliita razloga: (a) jer se analiza ini nepotpunom i <1?) j~r
se ne slau sa iznesenim vrijednostima. Zato je preporuljivo ta dva pItanja
razdvojiti. Ista razIniljanja su bila prisutna pri izboru definicije revolucije u tekstu
(poglavlje 14, odjeljak m.
8 S neznatnim preinakama, posuujem te dvije definicije iz Hans Kelsen,
General Theory of the Law and State (Kod nas prevedeno pod naslovom:
Opta teorija prava i drave [Beograd: Arhiv za pravne i drutvene nauke,
1951], str. 17. i 188.).
9 Vidi B. Horvat, Ogled o jugoslave1lskom drutvu (Zagreb: Mladost, 1969),
poglavlje 2, Prelazni period i diktatura proletarijata.
10 J. Lapenna, State and Law: Soviet and Yugoslav Theory (New Haven:
Yale University Press, 1964), str. 16.
11 K. Marx, Graanski rat u FraIlcuskoj; F. Engels, Uvod u Marxove radove,
1891.
12 V. L Lenjin, Gosudar'stvo i revoliuciia, 1917, poglavlje 5, odjeljak 2 i
poglavlje 1, odjeljak 4. . .
13 V. I. Lenjin, On the History of the Question about DIctatorship,
Sochineniia, 1920, vol. 31, str. 326.
14 V. I. Lenjin, Proletarskaja revolilltsiia i renegat KalItsky (1918) (Moskva:
Ogriz-Gospolitizdat, 1947), str. 14.
15 Takoer polemizirajui protiv Kautskog, Trocki je 1920. godine napisao:
Ni jedna drutvena ?rganizacija, os~m armije,. nij? ~ada smatrah~ opra,:da-
nim da ona podreUje graane sebI u takvOj mJen l kontrolira ih svoJom
voljom na svim stranama do tog stupnja, kao to Drava proleterske diktature
smatra opravdanim initi, a i ini (The Defense of Terrorism [London: AlIen
and Unwin, 1921], str. 130). Drava, prije nestajanja, pretpostavlja ob~k~ik
tature proletarijata, tj. na~surovij~ ?blik drave koja ivo! gra:ma .~utontativno
okruuje u svim smjerovtma (IbId., str. 157). U stvarI, to Je VIse od same
politike diktature; to je osamostaljeni totalitarizam. Kautsky, iju ~u .knjigu
Lenjin i Trocki napali, drao je ispravno da,ie ~eli .~ru:x, up0trebljavaJ'!l frazu
diktatura proletarijata SamO namjeravao opIsah politicki uVl~t, a .ne obZlk.vl~de
(The Dictatorship of the Proletariat [1918] [Ann Arbor: Umverslty of MIchigan
Press, 1971], str. 140).
16 S. A. Golunski and M. S. Strogovich su izjavili: ak je i za marksistikog
oenija Engelsa konkretan oblik proleterske drave bio jo onaj oblik parlamentar-
:e republike (The Theory of State and Law, u Soviet Legal Philosophy, vol.
5 [Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1951] str. 354).
17 G. Zinovjev, Pressing Questions of the International Labo~. Movement,
Commu1list Inte1'1lational, June--July 1920, str. 2109-56, CItirano sa str.
2131.
485
J

18 J. V. Staljin, 0 treh osnovnyh lozungah parili .po Krest'ianskomu vo-
prosu (1927), u Voprosy leninizma (Moskva: Ogiz, 1945), str. 163.
19 U takozvanim primitivnim drutvima, u kojima je stratifikacija klasa
odsutna, drava takoer ne postoji. To je opisano u Tribes without Rules (Y.
Middleton and D. Tait, eds., [London: Routledge and Kegan Paul, 1964]).
Drutva bez drave imaju politiko djelovanje, ali nemaju specijalizirane po-
litike institucije i, jo manje, profesionalne politiare; teritorijalne granice nisu
odreene, nema ekskluzivne suverenosti i ne postoji centralni monopol ozako-
njene sile. Aidan Southa1l (Stateless Society u International Em:yclopedia of
the Social Sciences [New York: Macmillan/Free Press, 1968] vol. 15, str.
157-67) nabraja pet karakteristika bezdravnih drutava: (1) to su drutva
s vie poredaka, to znai da nema jedine, sveobuhvatne organizacije koja
R?kriva ?ijelo drutvo; jezine granice se ne podudaraju s vojnim granicama .
ili s oruma meuplemenskih brakova, plemenskih veza ili ritualnih obiaja;
(2) globalna drutvena integracija postie se ritualima; u vrijeme razdoblja
festivala, . konflikti i razmirice se zaboravljaju i proglaava se ope primirje;
(3) ,drutveni segmenti odravaju dinamiku ravnoteu rjeavajui napetosti i
sukobe kroz komplementarne opozicije; isto vrijedi i za (4) rascjepe i trans-
cendentne meusobne veze nejednosmjernih srodnih sistema; (5) Budui da
postoji nekoliko nehijerarhijski smjetenih zajednica unutar jednog drutva,
zakonodavstvo je distributivno, a zakonska politika akcija pripada viestrukim
stupnjevima i razinama. Voe nisu profesionalni politiari. Glavari nemaju
politiku vlast ili ovlatenje; njihova superiornost zavisi o njihovoj hrabrosti i
plemenitosti i, openito, o boljem obavljanju djelatnosti koje su vane za ivot
skupine. Vodstvo prema pristanku jedina je osnova za zakonitost. U drut-
vima bez drave svaki ovjek odrasta s praktinim i intuitivnim smislom za
svoju odgovo11;lost konstantnog odravanja, kroz svoj ivot, tog dijela potke
drutva u k?joj je u svako doba ukljuen. .. Ali ako je svaki ovjek ovakav
za sebe, on Je takav samo unutar vrlo uskog okvira recipronih obaveza koje ne
moe izbjei a da ih ne apsorbira. Nedostatak specijaliziranih funkcija i viestruka
kvaliteta drutvenih spletova znai da nitko ne moe formirati ekonomske ili
politike vrhove na tetu drutva, zbog toga to su ti vrhovi meusobno ispre-
pleteni i jo su usmjereni ritualima il pod kontrolom vjerovanja koja su tim
ritualizma izraena (ibid. str. 167).
20 Isaak Deutscher oslikava stav: Mislim da je to Trocki upotrijebio vrlo
jednostavnu, ali slikovitu metaforu: policajac moe upotrijebiti svoj pendrek ili
za reguliranje prometa ili za rasprivanje demonstracija trajkaa ili nezaposlenih.
U toj jednoj reenici saeto je klasino razlikovanje izmeu upravljanja stva-
rima i vladavine nad ljudima (Roots of Bureaucracy u R. Miliband and J.
Saville, eds., The Socialist Register 1969 [London: Merlin, 1964], str. 20).
21 L. Duguit, Les transformations du droit public (paris, 1913).
22 Vidi E. Pusi, Problemi upravljanja (Zagreb: Naprijed, 1971).
23 Prvi je doktrinu formulirao Charles Dallison (The Royalists Defense,
1649). Opsenu historiju doktrine vidi u M. J. C. Vile, Constitutionalism and
Separation of Powers (Oxford: Clarendon Press, 1967).
24 Za Lockea je zakonodavna mo bila od presudnog znaenja i trebala je
biti podijeljena izmeu kralja, lordstva i naroda. Izvrna i federativna mo bile
su ostavljene u rukama kralja. Montesquieu je promijenio izvrnu u pravosudnu
mo, a federativnu u izvrnu mo. Locke je podijelio jednu mo; Montesquieu
je razdvojio tri moi. Britansko inzistiranje na zakonodavnoj moi preivjelo je
britansku parlamentarnu vladu, ali je mo bila nepodijeljena. Iz ideje o razdva-
janju razliitih moi izrastao je ameriki predsjedniki sistem. Kao obino,
intelektualno porijeklo ideje podjele ili razdvajanja moi moe se pratiti od
Platona i Aristotela. Vidi K. avoki, Problemi slobode u demokratiji,
Filozofske studije (Beograd: Filozofsko drutvo Srbije, 1973), str. 3-70.
486
I
J
25 Charles Louis de Secondat, Baron Montesquieu, De !'espirit de ~~ix
(1748), knjiga XI, poglavlje 6, prijevod H. Laskog, A Grammar of polmcs
(London: Allen and Unwin, 1928),str. 297. . . .
26 italac moe zamijetiti da upotrebljavam termm samouRrav~}~Je ka~
je rije o privrednim poslovima, a termin samouprava ~a~ Je. njec o poli:
tikim pitanjima. Otuda govorimo radnikom samoupravlJanJu~ l graansk~~
ili politikoj samoupravi. Termin samouprava takoer up?treblJavam kao OpCl
termin kada obiljeavam socijalizam kaosamoupravno drutvo. .
27 Sun Yat-sen, Die Fiinf-Amter-Verfassung (1921), u K. A. Wlttfogel,
Sun Yat Sen (Bec: AGIS, n. d.), str. 239--50, citiran? sa str. 2.48. Prema Sunu,
stari kineski sistem uprave sastojao se od tri nezaViSne vlasti: vlast kontrole,
vlastispitivanja i careva vlast. Car je obavljao tri funkcije: pravosudnu, upravnu
i zakonodavnu. Nadzorna vlast presuivala je sve kazne, a mogla je ak pred-
loiti kanjavanje cara (ibid., str. 246-47).
28 Otvoreno natjeajno ispitivanje za ulazak u dravnu slubu u Velikoj
Britaniji uvedeno je 1854. godine.
29 Laski, Grammar of Politics, str. 398-99.
aD E. Pusi, Problemi upravljanja, str 107.
31 Slinu ideju izloili. su engleSki socijalisti i reformatori Sidney i ~ea~ce
v
Webb: ))Ono to emo nazivati politikom demokracijom, a sto se baVI naciO-
nalnom obradom meunarodnim odnosima i upravom pravosua, mora se
odvojiti od onoga to predlaemo da se zove drutvena demokr~~ija,. kojoj
je povjerena nacionalna uprava industrijskim granama i. usluge J .koJlffia .1.!rr0Z
koje zajednica ivi. To bi zahtijevalo etabliranje ~viJu. skup~tina: politickog
parlamenta koji bi funkcionirao u tradicionalnom smjeru l dru~tv~m parlame~~
koji bi bio izabran na odreeno vremensko razdoblje i mogao bl se raspustltl
samo pod posebnim okolnostima (A Constitution for the Socialist Commonwealth
of Great Britain [London: Longm~, <?reen, 1920], str: ~11...i f9. :Webbovi
za osnovu svoje analize takoer uzunaJu trostruku klasifIkaCIjU covJeka kao
proizvoaa, potroaa i graanina (ibid., str~ XVII i p~sim). Ista id!* p~
javila se ponovo u burnim vremenima njemacke revolUCIJe. Dva vodeca SOCI-
jalista, Max Cohen i Julius Kaliski, pokuavajui da kombiniraju parlru;nerita-
rizam sa sistemom savjeta, predlagali su na drugom Kongresu savJeta.u
Berlinu 1919. godine da se posebna Ko~ora ra~a (Kamme:. der Ar~elt)
doda Narodnoj komori (Volkskammer). svi zaposlem u poduzeclffia trebali su
birati proizvodne savjete. Ti savjeti trebali su se vertikalno integrirati u cen-
tralni proizvodni savjet: svi savjeti slali bi svoje delega~e komorama .. rada
na odgovarajuim razinama (W. Gottschalch, Parlamenta!zsr1!us. und Ratede:
mokratie [Berlin: Wagenbach, 1968], str.26, 83-84). Ideja Je Isprobana prvI
put u Jugoslaviji uskoro nakon uvoenja radniko~ upr~::ljanja. v v
32 Dva aspekta drutvene moi - raspodjela l velicma - cesto se ffilJ~aJu.
Od vitalne je vanosti, meutim, jasno razlikovati te aspekte. Analogija s
bogatstvom moe pomoi. Drutvo moe biti siromano ili bogato, a u oba
sluaja bogatstvo moe biti jednako ili nejednako raspodijeljeno. Ono to mi
elimo postii jest bogato i egalitaristiko drutvo. Slino, politiki sistem tre~a
biti koncipiran tako da maksimira mogunosti moi za rjeavanje drutvenih
problema dok ujednaava raspodjelu moi u smislu da ni jedna skupina gra-
ana ne moe nametati svoju volju manjini koja se s tim ne slae.
33 C. J. Friedrich, Constitutional Government and Democracy (New York:
Blaisdell, 1964), str. 113.
34 Prije drugog. svjetskog rata ustavni su~~vi .bili ~u izuzetno Jj.jetki.
Oni su postojali prije svega u feder~o organ1Z1rarum dra:,ama, ~ao sto su
Sjedinjene Drave, Kana~a. i :\usu:,aliJ.a. N~~on r~~a, ustaVlll.. ~~doVi u;;tanov-
ljeni su u Saveznoj RepubliCI NJemackOJ, ItaliJI, IndIJI, JugoslaVijI l drugdje.
35 V. Rajovi, Sudovi udruenog rada (Beograd: Slubeni list, 1975).
36 Grammar of Politics, str. 546.
487

37. Ka~? se yravd.a dijeli. ob~nim graanima suvremenih kapitalistikih
d~mokr.acIJa, moze se. ilustriratI 0I?ISO~ prakse u New York Citiju, koja nipoto
~Je najgora. J. Newfield proveo Je mjesec dana promatrajui gradsku sudnicu
1 ~ronaao je ovo: Rutinski, ivoti se unitavaju i obitelji raspadaju odlukama
. kOJe se donose u 30 sekundi. Neki suci naputaju posao u 14 sati da bi ili
i~ati ~olf, dok ne~ 8000 ljudi .i ena, smatranili nevinim po ustavu, ekaju
mjesecIma n~.parmcu t; p!etrpa~ grad~~. ~tranim zatvorima. Drugi suci,
do~ ~de, bl~esno naz~yaJ~ okrivljene 'zIvotmjama' i 'nitarijama'. Policajci
placajU . sudskim posluzIteljIma . .. pet dolara da bi njihove sluajeve prve
pr?zvali. Zakonski branioci. brane 50 siromanih klijenata dnevno bez sekunde
pnpr~a. Sistem kaucija doputa jamcima da kupe slobodu za bogate i one s
dobrim vezama. inovnici prodaju termine za roita i odluke. Graanski
~I?orovi ~otovo S~ uvij~~ presuuju u korist zemljoposjednika ili poslodavaca
lli grads~ agenCIJa (citirano uM. Parenti, Democracy for the Few [New York:
~t. ~artin's P~ess~. 1974], ..str. 120)..Bri~ansko dijeljenje pravde - smatra se
Jednim od najboljih u SVijetu - OpISali su J. Westergaard i M. Resler ovako:
~ogi . .. s~ zblJ!lje.ni sudbe~ p~stuI?~om.; ale se da atmosfera spreava
pos!eno saslu~avanJe 1 da sudski sluzberucI nISU od pomoi. Tako je i u kaz-
nerum sporOVIma, gdje je velika veina okrivljenih iz klase fizikih radnika
i gdje je zatita koja bi trebala tititi zatvorenike esto uskraena. Onima koji
su prvo bili zadrani na policijskim stanicama obino Je ako su traili odbiJen
pravovremeru. k ontakt s odvjetnikom. Sudski upravni inovnici
" rijetko odobra-
vajuv kauciju ako policija ima neto protiv, iako sluaj na parnici esto ne
zavrsava zatvorskom kaznom; i mnogima kojima je odbijena kaucija nije re-
eno ~a se imaju pravo aliti na takvu odluku. Zakonske pretstavke su rijetke u
st;do~~ ak kada su okrivljeni proglaeni nevinima; mnogi osueni na zatvor
rusu Imali adekvatnu obranu. Savjet i pomo u ulaganju albe esto su neade-
kvatni. Tako, bez obzira da li su postupci graanski ili kazneni, ljudi iz radnike
klase ~ na s?du rtve postup~ka. koje ne razumiju i za koje im se prua mala
pomoc. s ~bZl!0m na ont;. kOJa Je formaIn? pr<;>pisana; esto se prema njima
pokazuje mdiferentnost ili otvoreno nepnJatelJstvo (Class in . a Capitalist
Society [London Heinemann, 1975], str. 1 8 9 - 9 0 ) . '
38 Grammar of Politics, str. 567.
S9
.ll Sovje~kom Savezu (s njegovim prokuraturama) i nekim drugim eta-
tIstikim zemljama, ta kontrola je prilino ekstenzivna. Javni tuilac nadzire
dijeljenje pravde i takoer je odgovoran za opi nadzor nad zakonitou
administrativnih djela. Potonje implicira pregled podreenih zakonodavstava i
pr~e!lje pr~voenja zakona. ~aki graanin moe uloiti pritubu tuilastvu na
krenje SVOJih prava, a od tuilastva se oekuje da povede istragu i poduzme
odgovarajue korake kod vlasti.
40 Termin ombudsman dolazi od om = oko i bud = glasnik i odnosi se
na utjerivanje kazne od prijestupnika u vikinka vremena. Posiije je termin
preuzeo znaenje bilo koje vrste posrednika.
41 Ustav je ustanovio da e justitieombudsman ))u svojstvu predstavnika p<1r-
lament~ .n~dzirat! potivanje zakona i statuta to. ih primj;njuju sudovi i javni
sluberucI I propISane postupke pred kompetentnim sudOVIma protiv onih koji
su, u izvrenju svojih slubenih dunosti, kroz pristranost, favoriziranje ili iz
drugih razloga, poinili bilo kakav nezakonit in ili su zanemarivali obavljanje
svojih slubenih dunosti (citirano iz A. Bexelius, The Origin, Nature and
Functions of the Civil and Military Ombudsmen in Sweden, u The Ombuds-
man or Citizen's Defender: A Modern Institution, Annals of the American
Academy of Political and Social Science, maj 1969, 377, 10-19, citirano sa
str. 11).
4.2 Bexelius, )CiviI and Military Ombudsmen, str. 15.
43 S. Thune, The Norwegian Ombudsman for Civil and Military Affairs,
The Ombudsman or Citizen's Defender, str. 41-54, posebno str. 51.
~88
; I
44 H. J. Abraham, The Danish Ombudsman, u The Ombudsman or Citi-
zen's Defender, str. 55-61, posebno str. 58.
45 Od 1976. godine slino tijelo funkcionira na meunarodnoj razini.
Zove se Odbor za ljudska prava i izabran je tajnim glasanjem osoba nomi-
niranili od drava u Meunarodnoj konvenciji o civilnim i politikim pravima.
Odbor prima i razmatra obavijesti pojedinaca koji tvrde da su rtve krenja
bilo kojeg od prava utvrenih u konvenciji i koji su iscrpli sva raspoloiva
pravna sredstva u zemlji, potpisnici konvencije. Odbor upozorava dravu-
-potpisnicu o svakoj dobivenoj obavijesti, a drava je duna pruiti pismeno
objanjenje opravdavajui stvar i poduzeta pravna sredstva.
46 J. Coleman, Power and Structure of Society (New>York: W. W. Norton,
1974), str. 76.
47 Tip voe koji je primjeren socijalizmu opisao je stari kineski mudrac:
Laoze: Voa je najbolji kada ljudi .jedva primjeuju da je tamo, ne tako
dobar kada ga ljudi sluaju i odobravaju mu, najgori kada ga ljudi preziru
(citirano prema C. J. Friedrich, Man and His Government [New York: McGraw-
Hill, 1963], str. 159. Ono to mislim, i to je mislio i Laoze, jest voa
kao glaveina, Fiihrer, vrhovna glava hijerarhije u izdavanju komandi. Voe
kao kreativni koordinatori koji inspiriraju ljude za kolektivno djelovanje do-
brodoli su u svakom drutvu, naravno. To pojanjenje je potaknuto kritikom
primjedbom Roberta Lanea.
48 Da bismo istakli institucionalne razlike, parlament, vlada i ministarstva
su oznaeni na slici kao skuptina, izvrni savjet i sekretarijati. Kada te razlike
budu shvaene, ta se dva termina mogu upotrebljavati naizmjenino.
49 T. Parsons, Structure and Process, str. 250-79.
50 E. Pusi, Lokalna zajednica (Zagreb: Narodne novine, 1963), str. 69.
51 Na prijelazu stoljea, komunalna uprava u Hrvatskoj obuhvaala je 30
s1.-upina aktivnosti, klasificiranili u 7 ogranaka. Pola stoljea poslije bilo je 250
skupina aktivnosti i 12 ogranaka (opa uprava, ekonomija, financije, gradsko
planiranje i gradnja, obrazovanje, kultura, zdravstvo, socijalna politika, radni
odnosi, komunalne usluge, policija i obrana) (pusi, Lokalna zajednica, str.
101).
52 Ibid., str. 116.
53 Ako je broj drava prevelik, predSjednitvo moe biti sastavljeno na
osnovi rotiranja, tako da svake godine jedna ili vie zemalja izlaze, a druge
ulaze u predsjednitvo.
POGLAVUE 11
1 C. J. Friedrich, Man and His Government (New York: McGraw-Hill,
1963), str. 549.
2 M. Duverger, Janus-les deux faces de l'Occident (Paris: Fayard, 1972),
str. 16, 48.
3 Duverger, Les deux faces.
4 Nedemokratski postupci komunistikih partija na vlasti nemaju nita
zajednikog s Marxom ili marksizmom ili s originalnim tradicijama socijalistikog
poretka. No, budue avolje sjeme ve je bilo vidljivo u ranim socijaldemokrat-
skim partijama. Poslije u citirati kritika Roberta Michelsa. Ovdje citiram ne-
koliko izvoda iz pisama Friedricha Engelsa. Kada su lijevoorijentirani opo-
nenti izbaeni iz danske Socijalistike partije, Engels je pisao Trieru (18. pro-
sinca 1889. godine): Radniki pokret je temeljen na najotrijoj kritici postojeeg
drutva: kritika je njegov vitalni element; kako onda on sam moe izbjegavati
kritiku, pokuavati zabraniti proturjenosti? Da li je za nas mogue da od
drugih traimo slobodu govora za sebe samo zato da je iznova eliminiramo u
naim vlastitim redovima? Kada je vodstvo reagiralo na opoziciju Jungena,
Engels je pisao Sorgeu (9. kolovoza 1890. godine): )Partija je tako velika da je
apsolutna sloboda rasprave unutar nje nunost ... Najvea partija u zemlji ne
489
moe postojati a da se svi kontrasti miljenja u njoj ne osjete. To je, naravno,
dijametralno opreno Staljinovom inzistiranju na monolitnoj jedinstvenosti.
U vezi S Marxovom Kritikom Gotskog programa, koju je partijsko vodstvo
zabranilo kao previe kritinu, Engels je pisao Kautskom (11. veljae 1891. go-
dine): Takoer je potrebno da ljudi prestanu postupati s partijskim funkciona-
rima - svojim slugama - u svilenim rukavicama i, kao pred nepogreivim
birokratima, stajati pred njima pokorno umjesto ocjenjivaki. Vidi takoer M.
Johnstone; Marx and Engels and the Concept of Party, Socialist Register
(London: Merlin, 1967), str. 121-46.
5 Preuzeo sam tu klasifikaciju od poljskog politologa Jerzija Wiatra i mo-
dificirao je u dva smjera: dodao sam klasifikacijsku karakteristiku broj kan-
didata, a izostavio sam njegovu kategoriju hegemoni partijski sistem (formalno
nekoliko partija, ali nema legalne opozicije, kao u Poljskoj), zato to nije zna-
ajno drugaija od jednopartijskog sistema (J. Wiatr, The Hegemonic Party
System in Poland, uE. Al1ard and S. Rokkan, eds., Mass Politics [New York:
Free Press, 1970], str. 312-21, posebno str. 318; izvorno objavljeno u J. Wiatr
and J. Tarkowsky, Studies of the PoZish Political System [Warsaw: Ossolineum],
1967, str. 108-23).
6 Kampanja za mjesto u Kongresu moe lako stajati izmeu 15.000 i
25.000 dolara a kampanja za senatora moe stajati pola milijuna dolara ili
vie (R. A. Dahl and C. E. Lindblom, Politics, Economics and Welfare (New
York: Harper and Brothers, 1953), str. 315. Kampanja za Predstavniki dom
u Conneticutu 1966-68. godine stajala je 53.000 dolara. Kampanja Nelsona
Rockefellera za guvernera drave New York u 1966. godini stajala je pet
milijuna dolara. Za kampanju Richarda Nixona za predsjednika u 1972. godini
utroeno je 37,6 milijuna u darovima i milijun dolara u zajmovima (C.
Anderson, Statecraft [New York: John Wiley and Sons, 1977], str. 157-58).
Ocjenjujui taj aspekt suvremenih izbora, Joseph La Palombara je uoio:
Troak natjecanja za javnu slubu u Sjedinjenim Dravama dosegao je stvarno tija odabire funkcionare za dravnu administraciju; (2) ona izravno kontrolira
astronomske proporcije ... Na svakog trgovca pomodnom mukom robom koji
tei predsjednikom poloaju kao Harry S. Truman dolazi nekoliko multimili-
junera kao John F. Kennedy ili Averall Harriman. Za manje bogate, ali dobro
upuene kandidate kao to je Richard Nixon, enormno bogati podupiratelji stoje
spremni da pretvore dolare u glasove - ponekad sredstvima koja su oito u
suprotnosti sa zakonom (Politics Within Nations [Englewood Cliffs, N. J.:
Prentice Hall, 1974], str. 486-87).
7 U Velikoj Britaniji, magnetizam fizikog izgleda i duha pojedinih parla-
mentarnih kandidata utjee na rezultate za samo 500 glasova po izbornom
okrugu (H. R. Winterand and T. J. Bellows, People and Politics [New York:
John Wiley and Sons, 1977] str. 160).
8 Dva ili tri kandidata koja se konano bore za narodni glas, objavio
je Bertrand de Jouvenel, u svakom su sluaju izabrana od 'unutranje grupe
lidera'. Dodao je karakteristino: Teko da to moe biti drugaije. Potpuno je odgovornosti, koja takoer tampa izborne vodie s informacijama o kandi-
nemogue da se izbor prepusti narodu a da se on ne ogranii (Reine Theorie
der Politik [Berlin: Luchterhand, 1967], str. 149).
9 Duverger, Les deux faces, str. 65.
10 Political Parties: A Sociological Study of the Oligarchical Tendencies of
Modern Democracy (Glencoe, Ill.: Free Press, 1949; izvorno objavljeno 1911.
godine pod naslovom Zur Soziologie des ParteiwesellS in der modemen De-
mokratie).
11 Ibid., str. 16.
12 Revolution and Counterrevolution (New York: Basic Books, 1968), str.
413, 415. Gotovo istim terminima Frank Deppe i njegovi suradnici opisali su
aparate sindikata i Socijaldemokratske partije (SDP) u Zapadnoj Njemakoj
kao manifestaciju: (a) centralizacije autoriteta za donoenje odluka; (b) ten-
dencije funkcionara da postanu burujski; (c) koncentraciju sindikalne i partij-
ske tampe; (d) manipulacije kongresima, koji postaju reirane predstave, i
490
(e) koncentracije financijske moi (Kritik der Mitbestimmung [Frankfurt am
Main: Suhrkamp, 1969]).
_ 13 Political Parties, str. 16.
14 G~ M. Carter and J. H. Herz, Government and Politics in the Twentieth
Century (London: Thames and Hudson, 1965), str. 108.
15 R. Rose, The Problem of Party Government (Harmondsworth: Pelican,
1976), str. 1.
16 Ithiel de Sola Pool, The Public and the Polity, u I. de Sola Pool,
ed., Contemporary Political Science (New York: McGraw-Hill, 1967), str. 22 do
52, citirano sa str. 35.
17 V. Dennis et a1., Political Socialization to Democratic Orientations in
Four Western Systems, Comparative Political Studies, 1968, str. 71-101,
posebno str.78, 86. Kasnija istraivanja su pokazala da djeca tendiraju pro-
mjeni u skladu s promjenama drutva i ini se da sada imaju manje po-
tovanja.
18 Public and Polity, str. 39.
19 G. A. Almond and G. B. Powell, Comparative Politics (Boston: Little,
Brown, 1966), str. 117;
20 Politics Within Nations, str. 154-61.
21 Political Parties: Some Sceptical Refiections, u R. C. Macridis and
B. E. Brown, eds., Comparative Politics (Homewood, Ill.: Porsey Press, 1972),
str. 233-51, citirano sa str. 239.
22 Ibid., str. 249-50.
23 Ibid., str. 243.
24 Citirano u ibid., str. 246.
25 The Hegemonic Party System in Poland, u Al1ard i Rokkan, Mass
Politics, str.317-21, citirano sa str. 315. Najdan Pai razlikuje tri funkcije
sovjetske komunistike partije kao -sastavnog dijela dravnog aparata: (1) par-
aktivnosti svih dravnih organa; (3) svim vanim odlukama dravnih organa
prethode relevantne odluke odnosnih partijskih tijela (Uporedni politiki
sistemi [Beograd: Institut za politike studije, FPN, 1976], str. 199).
26 Dva praktina primjera mogu posluiti kao razjanjenje prije no to
nastavimo s kompletnijom analizom. Oko dvije treine amerikih zajednica s
vie od 5000 stanovnika imaju nestranake izbore. No, u takvim sluajevima,
kandidati zavise vie o doprinosima privrede nego kada je na raspolaganju par-
tijski novac (T. N. Clark, Community Structure and Decision Making, u T. N.
Clark, ed., Community Structure and Decision Making [San Francisco: Chand-
ler, 1968], str. 91-128, posebno str. 108). U vicarskoj federalna vlada bira
se na nestranakoj osnovi (ali ne i parlament).
27 Primjer nestranakih informacija je Washington Star-News, novine, i
League of Women Voters, organizacija koja radi na unapreivanju politike
datima i dravnim slubama za koje se oni natjeu. Na izborima 1974. godine
kandidati za Predstavniki dom trebali su odgovoriti na ova pitanja: 1.
Koje posebne kvalifikacije, obrazovanje ili iskustvo imate koji bi pridonijeli
vaoj efikasnosti kao delegata ... ? 2. Sada kada distrikt Kolumbije ima izabra-
nog gradonaelnika i gradski savjet, kako gledate na: (a) ulogu delegata distrikt.a
Kolumbije u Kongresu, i (b) ulogu kongresnih odbora distrikta? 3. Koje ete
akcije u Kongresu pokrenuti ili podrati, a koje e biti vezane za potrebe
distrikta Kolumbije? (Electoral Guide, Washington Star-News, October 24,
1974, str. 2). to se tie financiranja, Njemaka je vjerojatno bila prva zemlja
koja je sistematski osigurala javno financiranje politikih partija koje se na-
tjeu. U Norvekoj, drava plaa trokove nominiranja konvencija ako one
potuju propisane postupke. U Tanzaniji postoji samo jedna partija, ali moe
biti mnogo kandidata za svaku politiku funkciju i natjecanje dva kandidata
koja su dobila najvie glasova na preliminarnim izborima financira se javno.
491

28 Predstavnici nisu politike voe nego javne sluge. Glasai bi ih trebali
odabrati, izjavio je Marx u svom govoru o graanskom ratu u Francuskoj
1871. godine, na isti nain na koji svaki poslodavac odabire svoje radnike,
nadglednike i knjigovoe.
29 Taj sistem referenduma i inicijative (Volksbegehren) funkcionira u vi-
carskoj, gdje graani odluuju o deset do osamnaest politikih pitanja godinje.
Participacija see do 50 i 60 posto (E. Gruner i B. Junker, Burger, Staat und
Politik in der Schweiz [Basel: Lehrmittelverlag, 1968], str. 114, 116). Carl
Friedrich ocjenjuje vicarsko iskustvo ovako: Ponovljeno odbijanje svih biraa
da prihvate ustav i zakonodavne mjere koncipirane da koriste odreenim in-
teresnim skupinama pokazuje da je referendum integrativni mehanizam
(Trends of Federalism in Theory and Practice [London: Pall Mall, 1968], str..
152).
so ak u prvim godinama primjene Volksbegehrella postalo je oito
da stanovnitvo kao cjelina tendira da bude konzervativnija od elite u par-
lamentu (Gruner i Junker, Burger, Staat und Politik, str. 119). U jednoj
ocjeni deset zemalja (vicarska nije bila ukljuena u uzorak), proizalo je da
vedska ima najdemokratiniji politiki sistem (R. A. DabI, The Evaluation
of Political Systems, u de Sola Pool, Contemporary Political Science, str.
166-81, posebno str. 173). Istraivanje vedskog politikog ivota 1974. godine
otkrilo je da su pristalice svake parlamentarne partije, ukljuivo lijeve i desne,
bili konzervativniji od svojih vodstava. Stanovnici jugoslavenskih opina kon-
zervativniji su od funkcionara u aparatu lokalne uprave (E. Pusi). Reeno je
takoer da se elite angairaju u promjeni kako bi poveale svoju vlast, da e
aktivna politika participacija promijeniti stavove i da konani rezultat moe
stvarno biti obrnut od sadanjih uvjeta (Vesna pusi).
Sl Vidi C. B. Macpherson, The Maximization of Democracy, u P. Laslett
and W. G. Runciman, eds., Philosophy, Politics alld Society (Oxford: Blackwell,
_ 1967), str. 83-103, posebno str. 84.
s2 E. H. Carr, The New Society (London: Macmillan, 1951), str. 62-63.
S3 Razmotrimo dva dobro poznata odlomka iz Drutvenog ugovora: Ka-
ko, dakle, taj drutveni ugovor ne bi postao isprazna formula, on preutno
sadri obavezu, koja sama moe dati snagu drugima, da e svakoga tko se
odbije pokoriti opoj volji na to prisiliti cijelo tijelo, to znai samo to da
emo ga prisiliti da bude slobodan; jer to je uvjet koji svakoga graanina, da-
jui ga domovini, titi od svake osobne ovisnosti (Knjiga I, poglavlje 7;
podvukao B. H.) ... graanin nije vie sudac opasnosti kojoj zakon hoe da se
on izloi, i kada mu vladar kae: 'Za dravu je korisno da umre', on mora
umrijeti, jer je to bio uvjet po kojem je on dotad ivio u sigurnosti, a i zato
to njegov ivot nije vie samo puki dar prirode nego uvjetovani dar drave
(Knjiga II, poglavlje 5). itaj opa volja kao historijski interes radnike
klase (nasuprot volja svih to je graanski liberalizam) i dobit emo sistema (izvanparlamentarna opozicija) i nepriznavanja politikih partija (opa-
takve konstatacije koje etatistiki ideolozi daju svo vrijeme. No, Rousseau je
oito bio i - moda prije svega - izvor istinskog demokratskog teoretiziranja.
34 H. Lasswell i A. Kaplan, Power and Society (New Haven: Yale Uni-
versity Press, 1950), str. 218.
S5 P. Bachrach, The Theory of Democratic Elitism: A Critique (Boston:
Little, Brown, 1967), str. IX.
S6 Vladari definiraju ciljeve, formuliraju i provode pravila, izriu presude
i bore se za politiku podrku. Podanici su ovisni o pravilima, trae presude
i ele utjecati na zakonodavce (H. V. Wiseman, Political Systems [London:
Routledge and Kegan Paul, 1966], str. 131). Jedna od osnovnih funkcija par-
tija je ovjekovjeivanje te podjele jer partije odabiru voe i osiguravaju veze
izmeu vladara i podanika (vidi Friedrich, Man alld His Government, str.
518). Isto oito vrijedi, jo snanije, za etatistike vodee partije.
492
S7 To je UOCIO ve Talcott Parsons, iako je iz tog podudaranja izvukao
drugaiji zakljuak. Vidi An Overview, u T. Parsons, ed., American Sociology
(New York: Basic Books, 1968), str. 310-35, posebno str. 331.
_38 Ibid.
39 Kada predstavnik ima partiju i njegovi protivnici je moraju imati.
Politike prednosti partije tako su velike da je u predstavnikoj demokraciji
politiar bez partije zapravo politiar bez moi (R. A. Dahl, After the Revo-
lution? [New Haven, Yale University Press, 1970], str. 74).
40 J. A. Schumpeter, Kapitalizam, socijalizam i demokracija (Zagreb: Globus,
1981), str. 360.
41 Razmatrajui ideju besklasnog drutva, R. Da1rrendorf je naveo da je
mogue zamisliti drutvo ija struktura sadri poloaje opremljene drugaijim
pravima vlasti, ali koja ne omoguuje bilo kojoj skupini osoba da dre regularno
i iskljuivo te poloaje ... gdje ne postoji skupina koja je sposobna monopolizi-
rati autoritarne poloaje, stvarno je nemogue da se pojave koherentne sukob-
ljene skupine i takvo je drutvo ili udruenje zato besklasno (Class alld
Class Conflict in Industrial Society [London: Routledge and ~egan Paul, 1967],
str. 219).
42 Karakteristino, ona dolazi od ekonomista Josepha Schumpetera (Ka-
pitalizam, socijalizam, demokracija). On je takoer zapazio da je u demokrat-
skoIij. glasanju . drutvena funkcija, tako rei, uzgredno ispunjena - u istom
smislu kao to je i proizvodnja uzgredna u stvaranju profita. (ibid., str. 359).
4S C. Pateman, A Contribution to the Political Theory of Organizational
Democracy, rad izlagan na godinjoj skuptini Amerikog udruenja politikih
nauka 1974. godine.
44 Pri postuliranju politike bez partija ja, naravno, plivam protiv struje
suvremene politike teorije. Osim anarhista (koji su diskreditirani) i nekoliko
marksistikih humanista (za koje se smatra da su dobronamjerni utopisti),
teko da je itko ikada zabiljeio takvu udnu ideju. Neka mi, stoga, bude
doputeno iznoenje bar jednog glasa podrke. Ona dolazi od Mihajla Mar-
kovia koji je, ne neoekivano, bio izloen istom kulturnom okruenju i
revolucionarnom iskustvu kao i ja. Markovi je upozoravao da bi se partije
,>mogle postupno zamijeniti pluralizmom fleksibilnih ad hoc politikih organi-.
zacija koje bi predstavljale vane interesne skupine, koje bi ponudile neuspo-
redivo veu mogunost za neposrednu participaciju graana i koje bi nudile
mnogo iri opseg programa i kandidata. Osobite karakteristike tih politikih
organizacija bile bi nepostojanje stalnog partijskog mehanizma i partijske
birokracije. Oni vie ne bi bili instrumenti privilegiranih elita koje dre u
svojim rukama koncentriranu ekonomsku i politiku mo. Umjesto toga, one bi
postale oblici istinske politike demokracije - i neposredne i posredne (From
Affluence to Praxis [Ann Arbor: University of Michigan Press, 1974], str.
166-67). Ukidanje politikih partija ne mora predstavljati veliku tekou ili
potpuno prekidanje s tradicijom. Postoje ve mnogi znaci propadanja partijskog
danje podrke partijama kako je utvreno razliitim anketama, slabljenje lo-
jalnosti prema partiji, itd.). Vidi J. Christiansen et al., Political Parties and
Capitalist Development, Kapitalstate, 1977, br. 6, str. 7-38, posebno str.
31-32.
45 Dahl, After the Revolution?, str. 64.
46 Postrevolucionarni engleski prijedlog zakona o pravima graana (Bill of
Rights), 1689. prethodio je i utjecao na obje deklaracije. Namjera tog prijedloga
ipak nije bila definiranje opih ljudskih prava; njegova svrha bila je da ogra-
nii vlast kralja jaanjem vlasti parlamenta i sudova.
47 48 zemalja je glasalo za, a est (etatistike zemlje, Juna Afrika i Saudij-
ska Arabija) se suzdralo. Dodajmo da su ak diktatori kao Salazar i Staljin
morali priznati ista osnovna prava, Ukljuujui ih, bar formalno, u portugalski
i sovjetski ustav.
493
 48 Dok je deklaracija moralno obavezivala, konvencija to zakonski ini.
Ona je prihvaena sa 106 glasova za i ni jednim protiv. Stupila je na snagu u
travnju 1976. godine, do kada je 35 zemalja ratificiralo konvenciju.
49 To se dobro odraavalo u prvom ruskom postrevolucionamom ustavu
iz 1918. godine, poznatom kao Lenjinov ustav. Taj ustav stavio je radnicima i
seljacima na raspolaganje tehnika i materijalna sredstva za tampanje novina
i knjiga, te mogunosti za javne skupove. A opet, negativne slobode nisu bile
zajamene, ak niti spomenute. Kao posljedica toga, sloboda izraavanja i
okupljanja ostale !lU prazne deklaracije.
50 Ta prava, zajedno s pravom na pravednu nadnicu, socijalno osiguranje i
osloboenje od gladi, zatiena su Meunarodnom konve.ncijom o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. godine. Priznavanje tih prava vano je
suvremeno dostignue kojeg uope nije bilo u vrijeme buroaskih revolucija.
Moglo bi se, moda, rei da su buroaske revolucije iz 18. stoljea stvorile
graanska i politika prava, a antikapita1istike revolucije 20. stoljea ekonomska
i socijalna prava.
51 lan 8 Konvencije o graanskim i politikim pravima izriito zapra-
njuje ropstvo i potinjavanje, ali ne i najamni rad. Drugim rijeima, ona osu-
uje robovlasnitvo i feudalno ureenje, ali ne kapitalizam ili etatizam. U tom
smislu, konvencija je reprezentativan dokument svoje epohe.
52 Piui o Velikoj Britaniji - jednoj od najstarijih i najrazvijenijih de-
mokracija buroaskog svijeta - Frank Ward, funkcionar Laburistike partije,
rekao je: Pravo biraa na informacije bez netonosH i iskrivljavanja istine
morat e se uspostaviti kao osnovno demokratsko pravo. Cijela zajednica mora
moi utjecati na sadraj medija, ispitivati njihove vrijednosne sudove umjesto
da ih, kao sada, ostavlja u rukama uske klike vlasnika novina, to djeluju pre-
ko izabranih urednika i novinara koji dobrovoljno pristaju na standarde vlas-
nika, ili u rukama tijesno povezanih institucija BBC i ITV (ln Defence of
Democratic Socialism [London: Rye, 1978], str.126).
53 Dva odvojena problema moraju se precizno razlikovati: distribucija
kontrole i ukupna veliina provedene kontrole. Organizacija moe provoditi
slabu kontrolu nad svojim lanovima, a u njihovim se oima ona moe initi
dosta dobronamjerna ak iako je ta kontrola u rukama nekoliko voa. Neka
druga organizacija moe biti izuzetno prinudna prema pojedinim lanovima
iako su njene odluke donesene i osnaene veinskim postupcima (A. Tannen-
baum and R. L. Kahn, Participation in Union Locals [Chicago: Row, Peterson,
1958], str. 238). Slino je Isaiah Berlin uoio: ovjek moe napustiti
energinu i istinski 'participativnu' demokratinu dravu u kojoj su drutveni
i politiki pritisci previe zaguujui za njega i otii u sredinu gdje moe biti
manje graanske participacije, ali vie privatnosti, manje dinamian i sve-
obuhvatan komunalni ivot, manje drutvenosti, ali zato manje nadzora (Four
Essays in Liberty [London: Oxford University Press, 1969], str. LVII).
POGLAVLJE 12
1 L. Robbins, An Essay on the Nature and Significance of Economic Science
(London: Macmillan, 1932), str. 113. Robbinsov paradoks se transformirao
u osnovnu nekonzistentnost socijalizma u estom izdanju knjige Williama
Loucksa, koji tvrdi da socijalistika privreda sa svojim nunim. izborom sve-
obuhvatnih ciljeva i svojim proizvoljnim odreivanjem cijena tih ciljeva, ne
moe postojati bez bitnog uplitanja ili II slobodu potroaevih izbora ili u slobodu
izbora zanimanja ili oboje. Ako se izaberu sveobuhvatni ciljevi, djelatuost
pojedinca mora se njima prilagoditi; naprotiv, ako su djelatnosti pojedinaca
slobodne, one e odreivati sveobuhvatne rezultate (Comparative Economic
Systems [New York: Harper and Row, 1961], str. 257). Loucks oito jo nije
svjestan stoljetnog iskustva koje upozorava da ako su djelovanja pojediJ;taca
494
slobodna, sveobuhvatni rezultati e sadravati privredne cikluse, nezaposle-
nost, monopolne poremeaje i ostale sline nenamjeravane efekte koji na-
domjetaju slobodan izbor hirovima trita. Na neki nain od buroaske
svijesti ne dolazi zdravorazumski zakljuak da prava sloboda potroaa i pro-
izvoaa zahtijeva adekvatnu kontrolu trita da bi se podudarala oekivanja i
ostvarenja. Opet fetiizam robe.
2 K. V. Ortrovitianov et al., Politickeskaia ekonomiia (Moskva: Gospoli-
tizdat, 1955), poglavlje 29, 30.
3 M. Dobb, On Economic Theory and Socialism (London: Routledge and
Kegan Paul, 1955), str. 79.
4 Vidi B. Horvat, The Rule of Accumulation in a Planned Economy,
Kyklos, 1968, str. 239-68.
5 R. A. Nisbet, Cooperation, u International Encyclopedia of the Social
Sciences (New York: Macmillan, 1968), vol. 3, str. 388-90, citat sa str. 388 do
89.
6 A. Smith, The Wealth of Natiol1S (New York: Modern Library, 1937),
str. 423.
7 B. Ward, The Firm in lliyria: Market Syndicalism, American Economic
Review, 1958, str. 566-89.
8 Budui da je kritika ideoloki temeljena, veim dijelom ona nije znanstveno
zanimljiva. Sve njene bitne tvrdnje, opsega jedne knjige, mogu se nai u H.
Lepage, Autogestion et capitalism (paris: Masson, 1978). Moju kritiku ocjenu
knjige vidi u B. Horvat, Autogestion: efficacite et theorie neo-c1assique.
Revue economique, 1979, str. 361-69.
9 Vidi Y. Simon and H. Tezenas du Montcel, Economie des ressources
humaines dans l'entreprise (paris: Masson, 1978).
10 To je izvanredno postigao Jaroslav Vanek u The General Theory of Labor
Managed Market Economies (Ithaca, N. Y.: Cornell University Press, 1970).
11 B. Horvat, Prilog teoriji jugoslavenskog preduzea, Ek01wmska analiza,
1967, str. 7-28.
12 Moj student Janez Pranikar ispitao je u svom magistarskom radu dv1je
hipoteze o ponaanju samoupravnog poduzea - maksimiranje dohotka po
radniku i maksimiranje vika. Pranikar je ispitao 40 slovenskih poduzea i nje-
govi nalazi potvruju hipotezu o maksimiranju vika. Testiranje hipoteze o ob-
naanju samoupravnega podjetja, Zagreb, Sveuilite, 1979.
13 Ostali upotrijebljeni parametri su bili: kapitalni koeficijent k = 3, i
prosjeno aktivizacioni period investicija m = 3 godine (B. Horvat, Problemi u
vezi s izborom stope investiranja, Ekonomski pregled, 1961, str. 40-46.
14 Rasprava je uglavnom reproducirana iz mog lanka The Optimum Rate
of Investment Reconsidered, Economic Journal, 1965, str. 572-76.
15 Za formalni model koji ukljuuje te znaajke, vidi B. Horvat, A Model
of Maximal Economic Growth, Kyklos, 1972, str. 215-28.
16 Ako je aktivizacioni period m = 3 godine, posljednje tri godine investi-
ranja nee imati nikakav efekt na proizvodnju. Uz kapitalni koeficijent k = 4,
bit e potrebne 4 godine da se vrate investicije poveanom proizvodnjom. Ako je
udio potronje u proizvodnji c = 0,6, bit e potrebno 4 : 0,6 = 7 godina da se
investicije vrate poveanom potronjom. Prema tome, da maksimiranje proiz-
vodnje ne bi bilo II sukobu s maksimiranjem potronje, ivotni vijek generacije
mora biti dulji od T = 25 + 3 + 7 = 35 godina.
POGLAyuE 13
1 Marx je otkrio istu stvar 75 godina prije, no Keynes nije obraao panju
na, kako je on to zvao, pakao Karla Marxa. Joan Robinson, vodei ekonomist
Cambridgea, dobro je opisala ideoloku glupost inae prosvijeene sredine: Tu
je Velika Britanija s nikada manje od milijun nezaposlenih radnika i tu sam ja s
49S
 mojim mentorom koji me ui da je zbog Sayovog zakona logiki nemogue da
postoji nezaposlenost. Onda dolazi Keynes i dokazuje da je Sayov zakon
besmislica (naravno, to je dokazao i Marx, ali mi moji mentori nisu nikada
skrenuli panju na Marxovo shvaanje tog pitanja) (On Re-reading Marx
[Cambridge: Students' Bookshop, 1953], str. 19-20).
2 U kapitalistikim zemljama taj je tip inflacije rezultat borbe izmeu
sindikata i poslodavaca. Kada su sindikati bili slabi - u vrijeme Marxa i Key-
nesa - to nije bilo poznato. U samoupravnoj privredi taj tip inflacije prouzroen
je razliitim tempom porasta produktivnosti u razliitim granama industrije uz
neadekvatnost mjera ekonomske politike (vidi B. Horvat, Ekonomska politika
stabilizacije [Zagreb: Naprijed, 1976]).
3 Vidi B.. Horvat, Kompenzacije kao instrument ujednaavanja uvjeta pri-
o vreivanja, Ekonomski pregled, 1977, str. 629-36. o
4 Nije politiki zabranjeno pojedincima da osnivaju isto takve fondacije.
Meutim, zbog ravnomjerne raspodjele dohotka, mogunosti da se to dogodi
nisu velike. .
5 Aristotel o polisu u Politics, m, 130.
o Sljedei primjer moe dati ideju o redu veliine. U Jugoslaviji gdje je
fiskalna decentralizacija relativno dobro razvijena - u stvari, mnogo potpunije
nego bilo gdje drugdje - opinski budeti iznose 50 posto svih budeta, ne
ukljuujui obranu. Opine raunaju na najvei postotak izdataka za komu-
nalne usluge (84 posto prema 16 posto za republike) i za obrazovanje (78 posto
prema 22 posto za republike); u oba sluaja su federalni izdaci jednaki nuli.
Vidi B. Horvat, Yugoslav Economic Policy in the Post-War Period, Ame-
rican Economic Review, June 1971, dodatak, str. 157.
POGLAVIJE 14
1 Ovdje se susreemo s terminolokom tekoom koja moe izazvati zabunu.
Govori se o .buroaskim (ne kapitalistikim) revolucijama i, obrnuto, o socija-
listikim (uglavnom ne proleterskim) revolucijama. Ono to karakterizira re-
voluciju je u prvom sluaju klasa, a u drugom sluaju sistem. Razlog za to
lei u tome to revolucionarna buroazija nije bila svjesna da izgrauje kapi-
talizam (ak ni taj pojam nije postojao), a socijalistiki revolucionari esto
nisu bili proleteri. Dalje komplikacije izrastaju iz injenice .da, po pravilu,
(nasilne) socijalistike revolucije zavravaju etatizmom, ne socijalizmom. Da bih
sprijeio nejasnost i mijeanje, upotrebljavam negativno definiran pojam i govo-
rim o antikapitalistikoj revoluciji.
2 The New Economics, prijevod B. Pierce (Oxford: Clarendon Press, 1966),
str. 79. Kako je to predmet od velikog teorijskog i praktinog .znaenja, citirat
u jo neke formulacije te doktrine. Tri godine prije no to je Preobraenski
napisao svoju knjigu, poznati marksistiki filozof Gyorgy Lukacs, aktivni sudio-
nik u maarskoj revoluciji 1918. godine, napisao je: Svakako: i jedna pro-
leterska revolucija bila bi nezamisliva kad njezine ekonomske pretpostavke i
preduvjeti ne bi ve u krilu kapitalistikog drutva bili proizveli razvitak kapi-
talistike proizvodnje. Golema razlika izmeu obaju tipova razvitka lei, meu
tim, u tome to se kapitalizam kao nain privrede razvio ve unutar feudalizma,
razbijajui ga. Dok bi to bila fantastina utopija predstaviti sebi da unutar ka-
pitalizma moe nastati neto drugo u smjeru prema socijalizmu, nego, s jedne
strane objektivno-ekonomske pretpostavke njegove mogunosti, koje se, meutim,
tek nakon ruenja, zbog ruenja kapitalizma mogu pretvoriti u zbiljske elemente
socijalistikog naina proizvodnje, a s druge strane razvitka proletarijata kao
klase. (Gescichte und Klassenbewusstein [Berlin: Malik, 1923]: hrvatski prijevod
[Zagreb: Naprijed, 1970], str. 377-78). Najpoznatiju formulaciju tih teza dao
je Staljin 1926. godine (vidi Pitanja lenjinizma [Zagreb: COD, 1981], str. 133 do
34). Ernest Mandel prikladno je formulirao najsuvremeniju verziju doktrine:
496
Marksisti ne priznaju nijednu teoriju prema kojoj bi bila mogua postupna
promjena kapitalistikog naina proizvodnje ili postupno osvajanje vlasti unutar
sklopa buroasko-demokratskih dravnih institucija. Za njih su prema njihovoj
osnovnoj teoriji o klasama, modeli proizvodnje i dravna vlast strukture koje
ne mogu promijeniti svoja osnovna obiljeja... Takva promjena pretpostavlja
njihovo zbacivanje, supstituciju vladavine jedne klase drugom... jednog pre-
vladavajueg skupa odnosa i proizvodnje drugim. To je mogue samo u
uvjetima revolucionarnih kriza koji se ne mogu uvjetno 'proizvesti', ali koji
se, u odreenim trenucima, neumoljivo javljaju iz unutranjih proturjenosti
buroaskog drutva (Late Capitalism, State Power and the Transition of
Socialism in Western Europe, simpozijski materijal, Uppsala, lipnja mjeseca
1977. godine, str. 11 (umnoeni materijal. Primjeri za to su dogaaji u svibnju
1968. godine u Francuskoj i u Portugalu od oujka do studenoga 1975. godine.
3 J. Staljin, Ob osnovah leninizma (1924) (Moskva: Gospolitizdat, 1945),
str. 50. Staljin je preuzeo tu teoriju od Lenjina, Trockog i Buharina.
4 P. M. Sweezy and C. BetteIheim, On the Transition to Socialism (New
York: Monthly Review, 1971), str. 113.
5 J. Staljin je izjavio: Kad je rukovodstvo u cijelosti i potpuno prelo
u ruke jedne partije, u ruke nae partije, koja rukovoenje dravom ne dijeli
niti moe dijeliti s drugom partijom, to ba i zovemo diktaturom proletarijata.
(Pitanja lenjinizma [Zagreb: COD, 1981], str. 185).
6 E. Mandel, Zehn Thesen zur sozial6konomischen Gesetzmlissigkeit der
Dbergangsgese1Ischaft zwischen Kapitalismus und Sozialismus, u P. Hennicke,
ed., Probleme des Sozialismus und der Vbergangsgesellschaften Suhrkamp
(Frankfurt am Main, 1973), str. 15-37, posebno str. 16-22. Oito da je
Janes Burnham inspirirao Mandela; Burnham je, meutim, doao do mnogo
drugaijeg zakljuka. U njegovoj knjizi Managerial Revolution (New York:,
John Day, 1941), Burnham je tvrdio da upravo kao to ugnjetavano seljatvo
nije naslijedilo feudaIce, nego su oboje bili zamijenjeni buroazijom, tako
proletarijat nee naslijediti kapitaliste nego e i jedni i drugi biti zamijenjeni
upraviteljima nove vladajue klase.
7 Gallupov izvjetaj pokazuje da u razdoblju 1973-77. godine samo 14
posto amerikog stanovnitva nije imalo povjerenja u slobodno poduzetniki
sistem. Robert Lane Jzvjestio je o anketama radnika i ljudi srednje klase koji
nisu izrazili gotovo nikakvo neraspoloenje prema bogatima, ali su izrazili
znatno negodovanje zbog toga to siromani ive od socijalne pomoi (R.
Lane, The Legitimacy Bias, u B.Denitch, ed., LegitimatioIl of Regimes [Lon-
don: Sage, 1979], str. 55-80, posebno str. 64. i 70-71).
8 U Rusiji je gotovo polovica upitanih radnika odgovorila pozitivno na
pitanje Da li se smatrate jednim od vlasnika socijalistike proizvodnje?, 22,5
posto odgovorilo je negativno, a 22,1 posto nije znalo. David Lane opisuje
sovjetskog radnika kao udruenog radnika koji ima odreene oblike soli-
darnosti prema tvornici. On prihvaa autoritarnu strukturu na osnovi njene
sposobnosti u obavljanju posla. On aktivno sudjeluje u poboljanju proizvodnje
i blii je, i drutveno i politiki, administraciji nego radniku u kapitalistikom
drutvu (D. Lane, Soviet Industrial Workers, uDenitch, Legitimation of
Regimes, str. 177-94, posebno str. 184. i 190).
9 Donekle je mladi Marx odgovoran za lanu predvidivost historijske nu-
nosti U Svetoj porodici (1845) on i Engels su napisali: Nije vano to ovaj
ili onaj proleter ili ak proletarijat u cjelini trenutano zamilja kao svoj cilj.
Vano je to je proletarijat u stvarnosti i to e on, u skladu s tim to jest,
historijski biti primoran da uini. (Citirano u R. Tucker, The Marx-Engels
Reader [New York: W. W. Norton, 1972], str. 105). Dovoljno istinito. No,
jo nam ostaje da pronaemo to e proletarijat uiniti. U tom pogledu
povijest je uglavnom ignorirala preporuke dobronamjernih reformatora i re-
volucionara. U odjeljku TI A posegnut u za istim pitanjem i istim citatom.
32 Politika ekonomija socijalizma
497
------------------------- - --------
10 Mancur Olson istie da bez prinude ili nekog drugog posebnog sredstva
koje e pojedince natjerati da djeluju u zajednikom interesu, racionalni,
!wristoljubivi pojedinci nee djelovati tako da ispune svoje zajednike ili grupne
i1lterese. Taaa navodi sluaj gdje vie od 90 posto radnika nee prisustvovati - da bude kupljena za najveu svotu koja se mogla dobiti i najveim dijelom
sastanku ili sUdjelovati u akcijama sindikata; ipak e ih vie od 90 posto glasati
za to da se uvede prinudna pripadnost sindikatu i obavezno plaanje velike
lanarine. On zakljuuje da radnici nisu bili nekonzistentni: njihove akcije i
stavovi bili su model racionalnosti kada su eljeli da svatko prisustvuje sastan1.'U,
a sami su to propustili uiniti. Jer, ako je snaan sindikat u interesu lanova,
oni e imati vie koristi ako u veem broju prisustvuju sastanku, ali... poje-
dini radnik nema ekonomskog motiva da prisustvuje sastanku (The Logic of
Collective Action [Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1974], str.
2, 86).
11 Sweezy and Bettelheim, Transition to Socialism.
12 Taj je stav bio rairen meu voama Druge internacionale: U govoru o
prijedlogu programa austrijske Socijaldemokratske partije 1901. godine, Karl
Kautsky inzistirao je da su pojedini pripadnici buroaske inteligencije kreirali
moderni socijalizam: da se zbog toga socijalistika svijest mora izvana unijeti u
borbu proleterske klase; i da ta borba ne dovodi do spontanog unoenja svi-
jesti. U Rusiji je Petar Tkaev jo prije Lenjina tvrdio da masama treba intelek-
tualna elita koja bi ih organizirala i inspirirala za borbu protiv bijede koja ih
okruuje. (vidi F. Venturi, Roots of Revolution [London: Weidenfeld and
Nicolson, 1960], str. 402). Tajno narodnjako udruenje Zemlja i sloboda pri-
mijenilo je organizacijske ideje Tkaeva, a- Lenjin ih je poslije razvio u orga-
nizacijska naela boljevike partije.
13 S. Ma1let, Nova radnika klasa (Beograd: Komunist, 1970).
14 esto se dodaje i trei, vrijednosni element. M. Markovi definira re-
voluciju kao svaku kvalitativnu transformaciju koja pridonosi oslobaanju
ovjeka (Dialectic Today, u M. Markovi and G. Petrovi, eds., Praxis
[London: Reidel, 1979], str. 3-43, posebno str. 21). Pretpostavlja se da je revolu-
cijaneto dobro, progresivno. Zbog toga danas bande politikih kriminalaca kao
Pinochet u ileu ili Papadopulos u Grkoj nazivaju svoje aktivnosti revo-
lucijama. U analitike svrhe, ini se pogodnijim da koncept revolucije bude
lien vrijednosnih konotacija i da se upotrebljava u tehnikom smislu. Mnogo
je lake sloiti se oko toga da li je povijesni dogaaj predstavljao strukturnu
promjenu, nego da li je bio progresivan. Odreivanje progresivnosti ili regre-
sivnosti revolucije predmet je vrlo teke, posebne analize - u stvari, samostalne
drutvene teorije.
15 Bankar Laborde i bogati trgovac Boscary dali su nov~c za nabavu oruja
pobunjenicima i da im se kompenziraju izgubljene nadnice (C. G. Lefebvre,
The Coming of the French Revolution [New York: Vintage Books, 1962],
str. 86).
16 Donekle je zanimljivo spomenuti da je naj razvijeniji grad u Francuskoj
Lyon postao jedan od sredita kontrarevolucije.
17 N. Birnbaum, The Crisis of Industrial Society (London: Oxford Uni-
versity Press, 1969), str. 28. Prva predionica opskrbljena parnim strojem
putena je u pogon u Engleskoj 1785. godine.
18 C. Brinton, The Anatomy of Revolution (New York: Vintage Books,
1960), str. 101.
19 Vidi E. H. Norman, Japan's Emergence as a Modem State (New York:
Institute of Pacific Relations, 1940).
20 John Dunn, povjesniar s Cambridgea, ovako je opisao taj dogaaj:
Kada su Zapatine seljake armije izazvale ustavnu vladu 1914-15. godine,
organizirana radnika klasa bila je neutralna ili je favorizirala vladu, a ne, kako
se njima to inilo, revolucionarne horde ... Ne moe biti nita zajednikog
498
izmeu seljaka, koji su se organizirali sami ..a sebe, il proletarijata u kojem su
mnogi bili isto toliko protiv stranaca i protiv klera koliko i protiv kapitalista.
Meksika radnika klasa je, u velikoj veini, suoivi se s revolucijom, odluila
ostala i do sada pri svom izboru (Modern Revolutions [Cambridge: Cambridge
Univers1ty Press, 1974], str. 59).
21 Piui sredinom prolog stoljea A. de Tocqueville je, ~. se, ~io
prvi koji je uoio da je upravo u onim dijelovima Francuske gdje Je do~l~
do najveeg napretka, narodno nezadovoljstvo bilo najvee... Iako su trpjeli
tako dugo da je to ve prelazilo granice, kad je ljudima palo na pamet da se
mogu rijeiti nedaa, one su im postale neizdrive . .. Feudalizam na vrhuncu
svoje moi nije pobudio toliko mrnje koliko uoi svoje propasti (The Old
Regime and the French Revolution [Garden City, N. Y.: Doubleday, 1955],
str. 176-77).
22 esto se raspravlja da li je ameriki rat za nezavisnost imao karakter
drutvene revolucije. Tvrdi se da nije bilo feudalizma u Americi; kapitalizam
je postojao i prije i poslije revolucije, tako da nije ni moglo biti drutvene
revolucije. Iako evropski oblik feudalizma u Americi nije postojao (nije se razvio
ni u svim dijelovima Evrope), drutvo je konano bilo predburoasko. Posto-
jalo je zajednitvo srodstva, solidarnosti i zemlje, kako je drutven~ sredinu
prikladno opisao Robert Nisbet (The Social Impact of the Amencan Re-
volution, Dialogue, 1975, br. 1, str. 30-39, citirano sa str. 34). PrimogenDtura
i nedjeljivost nasljea, uz vrlo velike posjede, omoguile su da velik!- zeml.jo-
posjednici postanu domaa aristokracija. Uz nezavisne, m~e ze~Jora~ke
ispod zemljoposjednike klase, bilo je relativno mnogo najamnih zemlJora~ruka,
slugu i crnakih robova. Visoki stupanj lokalizma, spajanje ekonomske l po-
litike moi i nepostojanje centralizirane vlade dalje su karakteristike predre:
volucionarne sredine. Na kraju, crkva je bila zakonski uspostaVljena. Svi tl
aspekti drutvenog ivota radikalno su se promijenili. Mnogo velikih zemljo-
posjednika stalo je na stranu lojalista. Oni su bili protjerani, a njihovi posjedi
konfiscirani, to je omoguilo redistribuciju velikih povrina zemlje. Pri-
mogenitura i nedjeljivost nasljedne imovine ukinute su u gotovo svim dra-
vama unutar jednog desetljea. Sloboda savjesti, utvrena u prvom ustavnom
amandmanu, osigurala je deetabliranje religije. Robovi su osloboeni u sje-
vernim dravama. Ukinute su plemike titule i rangovi. Parafeudalno drutvo
rangova i statusa zamijenjeno je vrlo brzo drutvom buroaske jednakosti.
23 Q. Hoare and G. N. Smith, eds., Selections from the Prison Notebooks
Of Antonio Gramsci (London: Lawrence and Wishart, 1971), str. 6, vidi takoer
str. 4-8.
24 L. P. Edwards, The Natural History of Revolution (Chicago: University
of Chicago Press, 1927), str. 41; Brinton, Anatomy of Revolution, str. 41-45,
267.
25 Vidi F. Venturi, Roots of Revolution (London: Weidenfeld and Nicolson,
1960).
26 F. Engels, 0 autoritetu, u K. Marx i F. Engels, Izabrana djela, vol. I,
(Zagreb: Kultura, 1949), str. 582-83.
27 Citirano u H. J. Laski, The Socialist Tradition in the French Revolution
(London: Fabian Society/Allen and Unwin, 1930), str. 23.
28 I. Deutscher, Razoruani prorok (Zagreb: Liber, 1978), str. 18. T. Draper
navodi broj od 11.000 lanova u mjesecu svibnju 1917. godine (The Roots of
American Communism [New York: Viking Press, 1959], str. 101).
29 I. Deutscher, Maoism: Its Origin and Outlook, u R. Blackburn, ed.,
Revolution and Class Struggle (Sussex: Harvester, 1978), str. 191-223, posebno
str. 193.
30 Democracy in America (1840) (New York: Vintage Books, 1957), str.
318.
32*
499
 31 Ta analogija dolazi od Marxa (Misere de la philosophie, 11:;46). Ona
je znaajna, ali i pogrena. U pozicijama tih dviju klasa postoji fundamentalna
asimetrija. Buroazija nije bila eksploatirana klasa i postaje vladajua klasa
u novom klasnom sistemu. Proletarijat je bio eksploatirana klasa i ne moe
postati vladajua klasa u besklasnom drutvu.
32 To je zrela formulacija prvobitne ideje izraene 1843. godine kao so-
cioloko-filozofski postulat. Dvadesetpetogodinji radikalni demokrat 1 patriot
Karl Marx se upitao: Gdje je dakle pozitivna mogunost njemake emancipa-
cije? Nastavio je znaajno: Ovo je na odgovor. U formiranju jedne klase
vezane radikalnim lancima, klase graanskog drutva koja nije klasa gra-
anskog drutva, stalea koji je raspad svih stalea, sfere koja posjeduje uni-
verzalni karakter svojim univerzalnim patnjama i koja ne trai nikakvo
posebno pravo jer joj nije uinjena nikakva posebna nepravda, nego nepravda"
uope, koja se vie ne moe pozivati na historijsko, nego samo na ovjeansko
pravo, koja se ne nalazi u jednostavnoj suprotnosti prema posljedicama nje-
makog dravnog ureenja, nego u svestranoj suprotnosti prema pretpostavkama
toga ureenja, napokon, jedna sfera ... koja je ... potpuni gubitak ovjeka, koja,
dakle, moe sebe zadobiti samo potpunim ponovnim zadobivanjem ovjeka. To
raspadanje drutva u obliku posebnog stalea jest proletarijat. Tako je stara
idovsko-kranska vizija izbavitelja bila oivljena i zajamena. Meutim, Marx
je bio previe znanstvenik, a da bi ostao na toj razini; takvi nisu bili mnogi
od njegovih nasljednika, a na posljedice se ve upozorilo. Drugi odlomak pun
je implikacija i otkriva mnogo: Kao to filozofija u proletarijatu nalazi svoje
materijalno oruje, tako proletarijat u filozofiji nalazi svoje duhovno oruje,
i im iskra mjsli bude temeljito udarila u to naivno narodno tlo, izvrit e
se emancipacija Nijemaca u ljude. (Prilog kritici Hegelove filozofije prava,
u Marx-Engels, Rani radovi u red. P. Vranickog [Zagreb: Naprijed, 1976], str.
104-05). U naem stoljeu, muza povijesti pretvorila je filozofe u partijske
voe i zamijenila Nijemce brojnim drugim" narodima. Dvije godine poto je
potonji odlomak napisan, nastala je ideja, danas toliko zloupotrebljavana, o
historijskim interesima proletarijata. Iz gore navedenih razloga sam proletari-
jat se moe i mora osloboditi. Ali on se ne moe osloboditi a da ne uniti svoje
ivotne uvjete. To ne moe uiniti ako ne uniti sve nehumane ivotne uvjete
suvremenog drutva koji su koncentrirani u njegovoj vlastitoj situaciji ... Vano
je to proletarijat stvarno jest i to e on, u skladu s tim to jest, historijski
biti primoran uiniti. Njegov cilj i njegove historijske akcije unaprijed su
zorno predoene u... njegovim ivotnim okolnostima... Nema potrebe
stalno se vraati na injenicu da je veliki dio engleskog i francuskog proletarijata
ve svjestan svog historijskog zadatka i neprekidno radi da bi si tu svjesnost
potpuno razjasnio (Marx and Engels, The Holy Family, citirano u ibid.,
str. 105-06). Nije li istina da se robovi i kmetovi; nisu mogli osloboditi
a da ne unite svoje ivotne uvjete? mogao bi netko zapitati. I to su oni
historijski bili primorani uiniti?
3S Vidi, na primjer, Mao Zedong, Chinese Revolution and the Communist
Party of China; Decembar 1939. (Kineska revolucija [Beograd: Vuk Karadi,
1968], str. 47).
34 Friedrich Engels dodao je oportunistiki stav engleskih radnika uz
kolonijalnu eksploataciju i dominaciju svjetskog trita, u kojoj oni sudjeluju
zajedno s buroazijom, i uz injenicu da je, meu ostalih koncesija, vladajua
klasa preuzela da ispuni zahtjeve artistikog programa (English Elections,
1874; vidi takoder pismo Karlu Kautskom, 12. rujna 1882. godine).
35 P. Sweezy, Modern Capitalism and Other Essays (New York: Monthly
Review, 1972), str. 160. Howard Wachtel dijeli njegovo miljenje i ovako opi-
suje ameriku scenu: Radikalni ekonomisti identificirali su nekoliko dimenzija
U" kojima se radna snaga stratificira ... Sumirajui ukratko njihove argumente,
radna snaga se stratificira u odnosu na industrijske grane i zanimanja (U. S.
soo
Steel je imala izmeu 45.000 i 50.000" razliitih naziva poslova), na rasu ... na
spol i etniku pripadnost. Obrazovni sistem pojaava radnu stratifikaciju
pomou hijerarhijske diferencijacije u kolskom sistemu... Neto efekt svega
loga je podjela radne snage po statusima, umanjujui tako njenu klasnu soli-
darnost, a ujedno legalizirajui nejednakosti inherentne funkcioniranju kapi-
taIizma (Class Consciousness and Stratificatiori in the Labour Market, u
R. C. Edwards, et al., ed., Labor Market SegmentatiOJz[Lexington, Mass.:
D. C. Health, 1979], str. 106). .
36 Od 1928. do 1933. godine" udio radnikih partija (socijalistikih i ko-
munistikih) u ukupnom broju glasova opao je osam posto, udio konzer-
vativne partije 40 posto, a udio partija srednje klase 79 posto (S. M. Lipset,
Politiki ovek [Beograd: Rad, 1969], str. 178). Mora se, meutim, dodati jedna
primjedba. Iako su fiziki radnici (a seljaci ak i vie) bili znatno manje za-
stupljeni uNacistikoj partiji 1933. godine, ipak je istina da su predstavljali
31,5 posto svih lanova; industrijski i poljoprivredni radnici predstavljali su
42,5 posto lanova talijanske Faistike partije 1921. godine (R. Bendix, Social
Stratification and Political Power, American Political Science Review, 1952,
str. 357-75). Industrijski radnici predstavljali su 51 posto maarske (Arrow
Cross) Faistike partije 1937. godine, a oni su bili samo 23 posto stanovnitva
(L Deak, citirano u H. Kahn and A. Wiener, The Year 2000 [London: Macmil-:
lan, 1967], str. 269). Ti postoci se podudaraju s udjelom radnika u komuni-
stikim partijama.
37 Marx je to vrlo jasno uoio. U posljednjem pasusu njegovog predavanja
Nadnica, cijena i profit, odranom na dva sastanka Gent':ralnog vijea
Internacionale 1865. godine, naveo je ovaj zakljuak: JJ Sindikati rade s uspje-
hom kao arita otpora protiv nasilja kapitala ... Oni potpuno promauju svoju
svrhu kada se ograniavaju na voenje gerilskih akcija protiv posljedica posto-
jeeg sistema, umjesto da istodobno nastoje da ga promijene, umjesto da svoje
organizirane snage upotrijebe" kao polugu za konano osloboenje radnike
klase, tj. za konano ukidanje sistema najamnog rada.
38 Godine 1820. polovica svih tvornikih radnika bila S11 djeca" od 9 i 10
godina koja su radila 13 sati dnevno. Pet estina svih zatvorenika 1830. godine
u sjevernim i srednjim atlantskitp. dravama bili su dunici. -
39 ak i danas je drutvena mobilnost via u Sjedinjenirri Dravama nego
u drugim kapitalistikim zemljama. G. Lenski daje ove podatke za mobilnost
prema dolje i gore preko linije fiziki-nefiziki rad:
Sjedinjene Drave 34% Danska 30 UJO Z. Njemaka 25 n/o
Svedska 32% Norveka 300/0 Japan 25()/o
Velika Britanija 310f0 Francuska 29% Italija 20 ofo
Izvor: G. Laski, Power and Privilege (New Y~rk: McGraw-Hill, 1966), str. 411.
40 R. Lane, The Legitimacy Bias, uDenitch, Legitimation of Regimes,
str. 63.
41 Citirano u I. Bernstein, The Lean Years (Baltimore: Penguin, 1966),
str. 381.
42 Ibid.
43 Citirano u M. Dobb, Studies in the Development of Capitalism (New
York: International Publishers, 1963), str. 354-57.
44 Citirano u ibid.
45 Ibid.
46 S. M. Lipset, Politiki ovek, str. 447. S. Cohen opaa: Radnike voe
nisu drugaijeg soja od drugih ljudi. Oni ive u drutvu gdje sli ljudi stratifi-
501

cirani i gdje im je dodijeljen status na osnovi simbola koji obiljeavaju ivot
unutar drutva. Tipian radniki voa ne odstupa od slobodnog poduzetnikog
drutva. Budui da on u naelu prihvaa slobodno poduzetnitvo, on se ne
sukobljava s osnovnim snagama koje motiviraju ljude u ta1..'Vim drutvima.
Naprotiv, on sam je njima motiviran. On eli uspjeti. U njegovom sluaju
to znai da on eli vlast, presti, potovanje ljudi s kojima ivi li. plau koja
je dovoljno velika da mu osigura i status i udobnost (Labour in the United
States [Columbus, Ohio: Merrill, 1970], str. 193).
47 Naa je procj~na, piu S. M. Lipset i R. Bendix, da je credo 'samo-
stalnog poduzetnika' postao glavna preokupacija radnike klase. Iako je on u
prolosti mogao animirati i radniku klasu i srednju klasu, danas to vie
nije ideal srednje klase. Umjesto toga, ljudi u srednjoj klasi tee da postanu stru-
njaci i, kao drugo rjeenje, vii radnici tipa 'bijeli ovratnik' (Class, Status, and
Power [Glencoe, ill.: Free Press, 1953], str. 462).
48 Konvencij~ AFL-CIO iz 1963. godine prihvatila je rezoluciju traei od
svih afilijacija da ukinu i posljednje ostatke rasne diskriminacije (Cohn,
Labour in the United States, str. 163).
49 Treba, meutim, istai da su radnici u cjelini (i nia srednja klasa)
pokazali pozitivniji stav prema zavretku rata u Vijetnamu nego via srednja
klasa koja je bila sklona otrim rjeenjima (vidi R. F. Hamilton, Class and
Politics in the United States [New York: John Wiley and Sons, 1972], str.
453).
50 Ernest Bevin, ministar vanjskih poslova laburistike vlade i bivi se-
kretar sindikata, izjavio je 1946. godine u parlamentu: Nisam .spreman da
rtvujem Britansko carstvo samo zato to znam da ako bi ono palo .... to bi
znailo da bi i ivotni standard naih biraa znatno opao (R. Blackburn, ed.,
Revolution and Class Struggle [Sussex: Harvester, 1978], str. 356).
Arghiri Emmanuel ovako opisuje ekonomske interese: Kada se ... rela-
tivno znaenje nacionalne eksploatacije, koju radnika klasa trpi pripadajui pro-
letarijatu, stalno smanjuje u usporedbi s onom eksploatacijom od koje ona
ima koristi pripadajui privilegiranoj naciji, dolazi do trenutka kada cilj
poveanja nacionalnog dohotka u apsolutp.oj svoti prevagne nad ciljem pobolja-
nja relativnog udjela nacije nad drugom. Od tog trena nadalje, naelo nacionalne
solidarnosti u naelu prestaje biti ispitivano, meutim radikalna i nasilna
borba za udio u kolau moe biti u pitanju. Odonda de facto ujedinjen front
radnika i kapitalista dobrostojeih zemalja, usmjerenih protiv siromanih nacija,
koegzistira zajedno s meunarodnom sindikalnom borbom oko udjela u
dobiti. .. Stav radnike klase u naprednim kapitalistikim zemljama kao
cjeline u odnosu prema treim zemljama postaje sve vie slian odnosu britan-
ske radnike klase prema ostalima u svijetu kroz cijelo 19. stoljee: borbe za
zadovoljenje zahtjeva o nadnicama i radnim satima... unutar zemlje; uje-
dinjeni nacionalni front protiv vanjskog svijeta s radnikom klasom koja po-
nekad zauzima avangardnu poziciju (Unequal Exchange [New York: Monthly
Review, 1972], str. 180, 182). Ta se generalizacija, meutim, ne smije inter-
pretirati kao da ukljuuje apsolutnu nunost ili neminovnost. Kao i obino,
postoji veliki prostor za drutvenu akciju. Svicarski radnici glasali su protiv
poveanja pomoi manje razvijenim zemljama; u vicarskoj ankete pokazuju
da su radnici skloni takvom poveanju.
51 Bijeli radnici u Junoafrikoj Republici, predvoeni sindikatom i ko-
munistikim voama, poeli su oruanu borbu protiv vlade da bi sprijeili
zapoljavanje Afrikanaca u rudnicima pod uvjetima slinim njihovim. Taj
ustanak iz 1921. godine obiljeio je poetak reima apartheida. Takoer je
stvorio najbizarniju parolu u cijeloj radnikoj povijesti: Radnici svijeta uje-
dinite se j borite za bijelu Junu Afriku! Danas u Junoafrikoj Republici ne
postoji nijedna progresivna organizacija bijele radnike klase (R. Davies, The
502
T~
.,
l jj
White Working-Class in South Africa, New Left Review, 1973, br. 82, str.
40-59). U ~ se evropski proletarijat mobilizirao u obrani francuskog I,
Alira i nabavljao je ubojice za OAS. Za njih je to bilo pitanje ivota ili
sD:riti. Njihove privilegije su bile (sic) njihova kvaliteta kao Evropejaca i bije-
laca. .. Oni su za nekoliko dana zaraivali ono to su A1irci zaraivali za
mjesec dana (Emmanuel, Unequal Exchange, str. 184). Bijeli radnici u Bissauu
ponaali su se na isti nain. Britanski luki radnici nisu doputali obojenim
radnicima da rade na dokovima. .
52 Lipset, Politiki ovek str. 123-63.
58 H. Arendt, Elemente und Urspri1nge totaler Herrschaft (Frankfurt am
Main: Europliische Verlaganstalt, 1962), str. 460-61.
54 Staffer je pruio ovakav profil stavova prema graanskim slobodama za
komuniste (uzorak je obuhvaao mukarce, osim umirovljenika):
Strunjaci i po- Vlasnici, direk- Seljaci i poljo-
Manualni privredni
lustrunjaci tori i funkcionari radnici radnici
Komunistima
treba dopustiti
da govore 53 41 27 20
Komunistike
knjige trebaju
biti
u bibliotekama 62 44 25 18
Komuniste
ne treba
uhapsiti 68 58 36 28
Izvor: u Hamilton, Class and Politics, str. 436.
Stavovi prema ateistima bili su slini. ak su i vlasnici, direktori i funkcionari
mnogo tolerantniji nego radnici. Najtolerantniji su profesionalci-strunjaci;
najmanje tolerantni su seljaci. Hamilton istie da radniki autoritarizam prema
komunistima ukazuje na prihvaanje upraVljanja vlade i privatnih idejnih
voa, a netolerantnost prema ateistima do nekog stupnja objanjava se
kulturnim konzervatizmom malih gradova i ruralnih sredina iz kojih mnogi
radnici potjeu (Class and Politics, str. 448).
55 Slijede neki relevantni rezultati anketa. Radnici (nekvalificirani i polukva-
1ificirani radnici vie nego kvalificirani) daju prednost jednopartijskim sistemima
pred viepartijskim vie od bilo koje druge profesionalne skupine, iako su se-
ljaci blizu takvog miljenja. Isto vrijedi za manje obrazovane u odnosu prema
obrazovanijima. Kad je rije o potivanju graanskih sloboda, jedino su seljaci
i poljoprivredni radnici manje tolerantni od radnika. Politika se tolerantnost
poveava s porastom stupnja obrazovanja (Lipset, Politiki ovek, str. 129, 131,
137). A. Kornhauser smatra da se industrijski radnici protive rasnoj jednakosti
- oko 60 posto tvornikih radnika u Detroitu ima segregacionistike poglede -
i pokazuju veliku naklonost strogom autoritetu. On navodi da isti profesionalni i
drutveni nedostaci koji izazivaju niski osobni moral i ostal~ znake slabog
mentalnog zdravlja takoer dovode do odreenih antidemokratskih osjeaja
(Mental Health of the Industrial Worker [New York: John Wiley and Sons,
1965], str.212, 233, 234, 261, 267). Naglasak na pravim kvalitetama posJa
(koliku ansu za pokazivanje sposobnosti prua posao, koliko je rad zanimljiv,
koliku mogunost prua da se pomogne ljudima) poveava se s drutveno-
-ekonomskim statusom, a naglasak nebitnih kvaliteta smanjuje (radni sati, bene-
ficije, stupanj zamaranja pri radu, sigurnost posla, nepostojanje prevelikog
503
 pritiska) (M. L. Kohn, Class alld Conformity [Homewood, lli.: Dorsey Press, materijalistika orijentacija (hedonizari1, utilitarni stavovi, konzumerizam)
1972], str. 78). to je nii drutveno-ekonomski poloaj pojedinca, to je krui nasuprot nematerijalistikim orijentacijama (idealizam, duhovne vrijednosti, aske-
njegov konzervativan pogled na ovjeka i drutvene institucije i manja je tizam).
njegova tolerantnost prema nekonformistikom ponaanju - to su karakteristike
autoritarnih shvaanja (ibid., str. 80.). Njemaki oevi najnieg od etiri sloja, Udio osoba u drutvenoj skupini koja izraava sklonost prema navedenim vrijed-
svrstavaju obiljeje poslunostkao najvrednije; ameriki. oevi iz nie klase nostima (u postotkU)
stavljaju ga na drugo mjesto (nakon potenja) (K. O. Hondrich, Theorie dj!r
. Herrsclzaft [Frankfurt am Main: Suhrkamp, 1973], str. 175; vidi takoer W. H. Otvore- . Materija-
Sewell, Social Class and Personal Adjustment, International Encyclopedia Samo- nost Moder- Drutve-
no vla- Humani- Kolekti- listika
of the Social Sciences [New York: Macmillan, 1968], vol. 10, str. 222-25). uprava prema nizam snitvo zam vizam orijenta-
svijetu cija
Iako su se dvije radnike partije u Njemakoj opirale nacizmu vie nego su to
inile buroaske partije, razlika nije bila velika. Erich Fromm, i sam Nijemac Humanistika
i oevidac, objanjava razloge: Nalet nacizma nije se suoio s politikim inteligencija 86 81 77 75 65 62 48
protivnicima, veina kojih je bila spremna da se bori za svoje ideje. Mnogi od Tehnika
pripadnika lijevih partija, iako su vjerovali u svoje partijske programe dok su inteligencija 76 73 71 77 60 58 55
im partije imale vlast, bili su spremni da odustanu kad je dolo do krize ...
Veliki broj njih bilo je tipa osobe koja ima mnogo od obiljeja ... autoritarnog Industrijski
karaktera. Oni su imali duboko usaeno potovanje i elju za uspostaVljenu kvalificirani
radnici 72 47 39 75 42 52 63
vlast. Naglasak socijalizma na individualnoj nezavisnosti u odnosu prema vlasti,
na solidarnost u odnosu prema individualnoj osamljenosti, nije bilo ono to su Nekvalificirani 55 38 27 65 45 47 67
radnici stvarno eljeli na osnovi svoje strukture linosti (Escape from Freedom urbani radnici
[New York: Rinehart, 1941], str. 281). Murray Bookchin, ameriki anarhist, Seljaci 34 27 8 37 44 25 66
istie: Od obitelji do kole i religioznih institucija, masovnih medija, tvornice
i mi. kraju sindikata i 'revolucionarne partije', kapitalistiko drutvo udrueno Izvor: D.Pantie, Ideoloke orijentacije i ideoloki sistemi drutvenih slojeva, u
djeluje u smjeru takvog odgoja koji potie poslunost, hijerarhiju, radnu etiku Drutveni slojevi i njihova svijest (Beograd: Institut drutvenih nauka, 1975), gra-
i autoritarnu disciplinu u radnikoj klasi ... Tvornike i klasne organizacije koje fovi 1-8 (umnoeni materij~).
niu iz nje imaju najprinudniju ulogu u promicanju dobro regulirane, gotovo
nesvjesne poslunosti zrelih radnika, poslunosti koja se manifestira ne toliko u Osobe su bile grupirane ti tri kategorije prema tome da li .naginju jednom
ili drugom suprotnom pogledu ili pokazuju mjeovito stajalite. Treba napomenuti
beskarakternoj pasivnosti koliko u pragmatskoj predaji hijerarhijskim organiza- da je za materijalistiku orijentaciju rangiranje obrnuto, to se moglo oekivati.
cijama i autoritarnim liderima (Introductory Essay u S. Dolgoff, ed., The Podaci bi se morali interpretirati s oprezom jer je samoupravna orijentacija II
Anarchist CoZlectives [New York: Free Life, 1974], str. XXXIV). . Jugoslaviji slubena ideologija i bolje .obrazovani slojevi su skloniji davati
56 Openito, radnike partije su manje autoritarne nego buroaske partije. ispravne odgovore, tako poveavajui razlike. Prvi zakljuak autora kod
Ispitivanje uitelja u Belgiji, Engleskoj, Francuskoj, Zapadnoj Njemakoj, Ni- interpretiranja rezultata studije prilino je karakteristian: Pripadnici viih
zozemskoj, Norvekoj i vedskoj pokazala su da su uitelji koji su davali drutvenih slojeva ... vie su no ostali stvaraoci samoupravnog ideolokog siste-
prednost konzervativnim, kranskim i liberalnim partijama skloniji autoritariz- ma i kao avangarda najpotpunije uoavaju povijesne interese radnike klase
mu nego oni koji su davali prednost socijaldemokratskim, laburistikim i koji su izraeni u tom sistemu{( (panti, Ideoloke orijentacije{(, str. 179). Zato
komunistikim partijama (S. Rokkan, Citizens, Elections, Parties [Oslo: Univer- bi oni uoavali interese radnike klase, a ne svoje vlastite interese?
sitetsforlaget, 1970], str. 337). 61 M. Janiijevi, Predstave o drutvu i socijalne identifikacije drutvenih
57 J. upanov, Samoupravljanje i drutvena mo (Zagreb: Nae teme, 1969), slojeva{(, u Drutveni slojevi, str. 118.
62 N. Rot i N. Havelka, Nacionalna vezanost i vrednosti kod srednjokolske
str. 56.
58 V. Rus, Novi model samoupravljanja i njegova relevantna drutvena
omladine (Beograd: Institut drutvenih nauka, 1973), str. 247.
6S
okolina, u J. Obradovi, V. Rus, i J. upanov, eds., Proizvodne organizacije
i samoupravljanje (Zagreb: Filozofski fakultet, 1975), str. 50.
Religiozni
59 . Markovi, Samoupravljanje i klasna svest komunista, Gledita, vjernici
1975, str. 609-20, posebno str. 618-19. (u postotku)
60. Ideoloke dimenzije bile su definirane kao: samouprava nasuprot centraliz-
mu, birokratizmu i dravnom upravljanju; Seljaci 97,0
. otvorenost prema svijetu ili internacionalizam nasuprot izolaciji; Nekvalificirani radnici 66,0
suvremenost nasuprot tradicionalizmu; Kvalificirani radnici 45,5
prihvaanje drutvenog vlasnitva nasuprot zahtjeva za privatnim vlas-
Radnici bijeIih ovratnika 40,2
nitvom; Intelektualci 25,0
humanizam, tj. prihvaanje ovjeka kao najvie vrijednosti, nasuprot treti- Izvor: S. Vrcan, "Radnitvo, religija, crkva, Revija za sociologiju, 1977, str. 12.
ranja ovjeka kao sredstva;
kolektivizam nasuprot individualizmu, tj. znaenje pripisano kolektivnim 64 Sljedea tvrdnja Karla Kautskog, glavnog teoretiara Druge internacionale,
n.asuprot individualnim interesima; upozorava na to da je pseudoracionalistiko rezoniranje zamijenilo empirijsku

504 505
analizu: Zato to je najnia od svih klasa, proletarijat je takoer najdemokrati
niji od svih klasa (Die Soziale Revolution [Berlin: Vorwiirts, 1904], str. 5).
05 Prouavajui stavove britanskih imunih radnika, John Goldthorpe i nje-
govi suradnici pronali su da kod njih ne postoji orijentacija prema solidarnosti
(The Affluent Worker in the Class Structure [Cambridge: Cambridge University
Press, 1971], str. 157). S. M. Miller i F. Riesman su kao prodemokratine stavove
amerikih radnika naveli antielitizam, otvorenost i orijentacije prema koope-
raciji i neformalnosti nasuprot konvencionalizmu, rivalstvu, brizi o statusu,
strahu od vlasti, preuvelianom intelektualizmu i snobizmu antidemokratske
srednje klase. S druge strane, oni su otkrili autoritarni potencijal radnika
koji se sastoji od elje za jakim vodstvom i odreenom strukturom, antiinte-
lektualizam i sklonosti kanjavanju prekrioca zakona (vrstoa) (Working-
Class Authoritarism: A Critique of Lipset, British Journal ot Sociology,
1961, str. 263-76, posebno str. 272).
66 Osnovna razlika izmeu stare i nove srednje klase sastoji se u injenici
da je prva posjedovala imovinu dok potonja uglavnom nema vlasnitva nego
je unajmljena za posao. Prema tome, prva je bila buroas~a klasa a potonja ima
samo buroaski stil ivota. Budui da pripadaju rodu unajmljenog rada - kao
radnici - skupine srednje klase koje nemaju direktorske i druge upravljake
poslove potencijalni su kandidati za proletarizaciju.
67 U Sjedinjenim Dravama udio industrijskih radnika bio je u radnoj
snazi ovakav: 1900. godine 36 posto; 1950. godine 41 posto; 1970. godine 35
posto. Samo za muke radnike postoci su ovakvi (enske radnice su se veinom
zapoljavale na kancelarijskim i prodajnim poslovima): 1900. godine 38 posto;
1950. godine 48 posto; 1970. godine 47 posto. Ako se radnici u uslunim dje-
latnostima ubroje u kategoriju radnika 'plavih ovratnika', dobivamo ovakve
postotke: 1900. godine 45 posto; 1950. godine 52 posto; 1970. godine 47 posto
(Historical Statistics of the United States, 1970, str. 225). Udio fizikog rada
dosegao je maksimum u 1950. godini. U Zapadnoj Njemakoj je udio radnika
u aktivnom stanovnitvu dosegao vrh oko 1955. godine i u tri karakteristine
godine je bio: 1925. godine 47 posto; 1955. godine 52 posto i 1968. godine 47
posto (K. Heschkat und O. Negt, eds., Gesellschaftsstrukturen [Frankfurt am
Main: Suhrkamp, 1973], str. 33). .
68 Pomaci u strukturi sektorske zaposlenosti u posljednje stoljee i pol
mogu se prikazati podacima raspoloivim za Britaniju i Sjedinjene Drave.
Sastav radne snage (u postocima)
Velika Britanija Sjedinjene Drave
1811. 1951. 1963. 1820. 1950.
Poljoprivreda, umarstvo,
ribarstvo 34 5 4 72 13
Industrija, rudarstvo,
graevinarstvo 39 49 47 12 37
Usluge 27 46 49 16 50
Izvor: R. Richta et al., Civilizacija na raskru (Beograd: Komunist, 1972), str. 315.
Relativna industrijska zaposlenost dosegla je vrhunac oko 1950. godine.
69 U svom Gorlitz programu 1921. godine, njemaki veinski socijaldemokrati
su proglasili: Die Sozialdemokratische Partei Deutschland ist die Partei des
arbeitenden Volks in Stadt und Land (Socijaldemokratska partija Njemake je
partija radnog naroda u gradu i na selu).
70 Tu odgovaram na kritiku mog kolege J osipa upanova.
506
71 Upotrebljena periodizacija temelji se uglavnom na studijama G. D. H.
Colea (Studies in Class Structure [London: Routledge and Kegan Paul, 1955],
str. 37-40). i Z. Baumana (Between Class and Elite Manchester: Manchester
University Press, 1972).
72 E. P. Thompson, The Making ot tlze English Working Class (London:
Gollancz, 1964), str. 193.
73 Frank Ward daje vrlo impresivno objanjenje: U odnosu prema spozna-
jama toga vremena, razina sposobnosti kvalificiranog tesara ili klesara 1800.
godine bile bi ravne sposobnostima dananjeg programera ili srednjeg direktora.
Inteligencija i umna agilnost bile bi izjednaene; samo se orue promijenilo s
promjenom tehnologije (In Defence of Democratic Socialism [London: Rye,
1978], str. 76). The Book ot English Trades stavlja apotekarstvo, odvjetnitvo i
optiarstvo uz tesarstvo, koarstvo, krojake poslove i lonarstvo (vidi Thomp-
son, English Working Class, str. 237).
74 Bauman, Between Class and Elite; str. 41. Sredinom stoljea H. Mayhew
je uoio da su obrtnici bili gotovo svi do posljednjeg zagrijani politiari. Oni
su dovoljno obrazovani i promiljeni da imaju osjeaj vanosti za dravu.({ S
druge strane, nekvalificirani radnici su drugaija klasa ljudi. Dosad su oni
toliko apolitini koliko i sluge, i umjesto da podravaju estoko demokratsko
miljenje, oni, ini se, nemaju uope politikog miljenja; ili, ako imaju .. , oni
se radije oslanjaju na zadravanje 'stvari kakve jesu', nego na prevlast radnog
naroda (citirano u Thompson, English Working Class, str. 240).
75 E. J. Hobsbawm, Labouring Men (London: Weidenfeld and Nicolson,
1968), str. 297.
76 Citirano u W. Lazonick, The Subjection of Labour to Capital, Review
of Radical Political Economics, 1978, str. 1-31, citirano sa str. 22.
77 U pismu Adolphu Sorgeu (7. prosinca 1889. godine) Engels je te radnike
opisao kao radniku aristokraciju i dodao da je najodvratnije to su oni
ispunjeni buroaskim potenjem. Suvremeni pisac, Hobsbawm, je primijetio:
Obrtnici vjeruju da su radnici inertna klasa i da bi ih se moralo staviti i zadr-
ati na njihovom mjestu. Hobsbawm je Citirao sekretara sindikata kotlara koji
je, zaprepaten idejom da bi se radnicima dopustilo da rade struan posao,
tvrdio da ne bi bilo uputno za ovjeka jedne klase da prijee u drugu k1asu.
Hobsbawm je takoer napomenuo da veina lanova dananjeg sindikata
udruenih metalskih radnika ne bi bila primljena u prijanji sindikat (Labouring
Men, str. 275, 325).
78 To je bilo jedino socijalistiko razdoblje u cijeloj amerikoj politikoj
povijesti. Eugene Debs, sindikalni organizator i predsjedniki kandidat Soci-
1964. jaldemokratske partije osnovane 1898. godine, dobio je 96.000 glasova. Broj
socijalistikih glasaa uetvorostruio se na izborima 1904. godine, a 1912. go-
dine je Debs skupio 897.011 glasova ili 5,9 posto od ukupnog broja glasova.
7 Ubrzo zatim politiki socijalizam je poeo ii nizbrdo.
79 Dosljedno, veina slubenika s punim radnim vremenom svrstava sebe u
34 nosioce poloaja srednje klase (H. A. Clegg, A. J. Killich and R. Adams, Trade
59 Union Officers [Oxford: Blackwell, 1961], str. 85, 90).
80 Vie od polovice bivih funkcionara britanskih sindikata postali su drav-
ni funkcionari ili funkcionari u dravnim korporacijama; desetina ih je preuzela
upravljake poslove u privatnim industrijama, a samo desetina se vratila u ra-
dionicu (M. Kidron, Western Capitalism Since the War [Harmondsworth:
Penguin, 1970], str. 125).
81 Slubenici su 1971. godine zaradili neznatno manje od prosjeka zarade
svih mukih fizikih,radnika (J. Westergaard and H. Resier, Class in a Capitalist
Society [London: Heinemann, 1975], str.76). Otprilike u isto vrijeme u sovjet-
skoj industriji su plae kancelarijskog i uredskog osoblja dosegle 81 posto
507
ra~kih plaa (M. Yanowitch, Social and Economic IneqllaZty in the Soviet Udio u ukupnoj radnoj snazi (u postocima)
Umon [London: Robertson, 1977], str. 30).
Strune
S~ Znaajni su ovi podaci o udjelu namjetenik~ u sindikatima koje je Nekvali- Polukvali- Kvalificirani vie Fakultet
SkUPIO Lennart Forseblich: ficirani ficirani kole

Plavi Bijeli Tradicionalni

ovratnici Ukupno
ovratnici
Francuska 25
Sjedinjene Drave 30
Zapadna Njemaka 35
Japan 35
Italija 45
Velika Britanija 50 35
Norveka 80 50
Danska 85 55
vedska
95 75
Izvor: L. Forseblick, Industrial Relations and Employment in Sweden (Stockholni:
Swedish Institute, 1976), str. 30-31
Forseblick istie da je -znaajno za ovo vrijeme da je pojam radnika (wage
~arn~r) praktiki. za~jenio bivu kategorizaciju na plave i bijele ovratnike u
Javnnn dokumentIma I svakodnevnom govoru (Industrial Relations, str. 30-3J).
- ~3 T~e Affluent Worker in tlze Class Structure (Cambridge: Cambridge
UmversIty Pr~ss, 1971), str. 27. U prijanjem radu, takoer o Velikoj Britaniji,
J. G~!dthorpe I D. Lockwood ~bjasnili su razloge za to pribliavanje: Na strani
rad~~ke kl.ase, .dva~eset go~~ gotovo pune zaposlenosti, postupne erozije
tradI~IO.n~ ~aJe~c~. te~eIJe~. n~ radu, progresivna birokratizacija sindikaliz-
ma 1 - mStitucIOnalizaCIja mdustriJskih sukoba, radili su u smjeru smanjenja
solid arne prirode zajednikog pripadnitva i kolektivne akcije. Istovremeno
bilo je vie mjesta i poticaja za individualistinije shvaanje o troenju, upotrebi bIt ce mnogo srre dIsperzrram (Bureaucracy and Innovation Administrative
vremena za dokolicu ~ opoj razini tenji. Unutar skupine bijelih ovratnika,
s ~~e sn:~e,. Ja:et.anJe.Je bilo supro~~g smjera. U uvjetima rastuih cijena,
sve yrse veli~ Je?inica.?n:okratske ~dmmI.svtracije i smanjenih prilika za napredo-
vll;nJe, .ra~cl tipa bIjelih ovratnika ruze klase svakako su mnogo manje
priklonjem bezrazlonom vjerovanju u vrijednosti 'individualizma', a skloniji su
~olektivnim, sindikalnim akc~j~ma promiljenog, apolitikog i instrumentalnog
tipa (Affluence and the BrItish Class Structure, Sociological Review, 1963,
br. 2, str. 152). Empirijsko istraivanje, temeljeno na hijerarhijskim metodama
okupljanja, u Sjedinjenim Dravama nije uspjelo pronai dokaze za teoriju
o pretvaranju radnike klase u buroaziju i teoriju manualne/nemanualne podje~
le, a pruilo je dokaze za hipotezu o proletarizaciji radnika bijelih ovratnika.
Veina kancelarijskih radnika i ak tehniara mnogo je slinija fizik!im radnici- poljopnvrednih radnika pak, 71 posto (J. Fourastie, Civilizacija sutranjice
ma nego onima iz zanimanja srednjih klasa. Zato se ini da je osnovna podjela
u amerikoj strukturi zanimanja ona na manualna + kancelarijska zanimanja
nasuprot nemanualnih (R. Vanneman, The Occupational Composition of Ameri-
can Classes, American lournal of Sociology, 1977, str. 783-807).
S4 Jedan autor je komentirao: Vjerujem da se kreemo prema razdoblju
kad e manualni rad u industriji biti oa tako objektivno reakcionaran faktor
kao to je bio rad u nazadnoj poljoprivredi u vrijeme Marxa (E.Pusi, Raz- stalnog podsekretara vs. dostavljaa). (T. Scitovsky, International Comparation
likovanje u pojmu klase i inioci drutvenog procesa, Nae teme, 1965, str. of the Trend of Professional Earnings, American Economic Review, 1966, str.
985).
ss Radovan Richta i njegovi suradnici dali su ove podatke o. zahtjevima
tipinih kvalifikacija u proizvodnji na r!izIiitim razinama tehnologije:
industrijski sistem
a. univerzalni strojevi 15 20 60 4 4
b. tekua vrpca 57 33 8 2
Automatizacija
c. djelomina 38-43 45-55 13-30 4-12
d. potpuna 40-50 40-60 20-40
Izvor: R. Richta, Civilizacija na raskru (Beograd: Komunist, 1972), str. 125.
Tehnologije (a), (b) i (c) odgovaraju etapama 2, 3, i 4 u tekstu. Tekua vrpca
uklanja nekvalificirane radnike. U Sjedinjenim Dravama i Sovjetskom Savezu
su, na primjer, nekvalificirani radnici praktiki nestali iz industrije. Potpuna
automatizacija eliminira i polukvalificirane radnike.
S6 Ekstrapolirajui takve trendove, V. A. Thompson nagovjetava da e se
birokratska organizacija pretvoriti u inovativnu organizaciju koja e biti stru
nija nego veina postojeih. Rad e manje odreivati proizvodno orijentirani
planeri po modelu Smithovih igala, a vie produena razdoblja obuke prije
poetka. Slubenike klase e opadati u broju i vanosti prema strunim,
znanstvenim i tehnikim radnicima. Meuorganizacijska mobilnost e jako po-
rasti, a isto .to~o e se s!Danjiti !,rganizacijski ovinizam. Pojam organizacija
kao organskih tIjela s nekim pravIma na opstanak bit e zamijenjen pojmom
orga~~acija .~a~ pfi!ikaza s~ru~ .r~oj. U inovativnoj organizaciji, profesional-
ne onJentacIJe 1 lOjalnost bIt ce Jace u odnosu prema organizacijskim ili biro-
kratskimorijentacijama. Natjecanje za uvaavanje zamijenit e natjecanje za
st~tu,s. Kontrol~. e :n;tanje pro,:,oditi nadreeni, a vie sami radnici. Mo i utjecaj
Science Quarterly, june 1965, 10, str. 1-20, posebno str. 12). '
S7 Udio je 25 posto u Sovjetskom Savezu i Kanadi, vie od 40 posto~ u
Sjedinjenim Dravama, u prosjeku; u amerikim gradskim podrujima udio onih
s viim obrazovanjem je ve 60 posto.
ss Prema procjenama Guya Routha, u proloj polovici stoljea (izmeu
1913-14. i 1960. godine) ivotni standard razliitih britanskih skupina prema
zanimanjima poveao se ovako u postocima: strunjaci 20 posto; inovnici 52
posto; kvalificirani radnici 78 posto; nekvalificirani radnici 88 posto (u J.
Rayoor, The Middle Class [London: Longmans, 1970], str. 59). U Francuskoj
su od 1911-13. do kraja 1956. godine realne plae dravnih savjetnika opale
47 post!', a r~alne nadnice parikih kvalificiranih radnika porasle su 20 posto,
[Zagreb: Naprijed, 1968], str. 152). U 1961. godini oko 50 posto. njemakih
malih trgovaca nije zaradilo vei dohodak od industrijskih radnika (S. Keller i
R. Vahrenkamp, lluzije. kasnog kapitalizma, Marksizam u svijetu, 1975,
br. 1, str. 25). U dravnoj slubi od 1875. do 1955. godine goleme razlike u
dohocima smanjile su se od 7,1: 1 na 5,4: 1 u Sjedinjenim Dravama (za
podministra financija vs. dostavljaa), od 14,6 na 5,1 -u Francuskoj (za ge-
neralnog direktora financija vs. vratara) i od 32 na 15,9 u Velikoj Britaniji (za
25-42, posebno str. 27).
S9 Sami radnici nisu sigurni. W. G. Runciman je pronaao, anketiranjem u
Britaniji 1961. godine, da 22 posto osoba u manualnim zanimanjima smatra

508 509

sebe srednjom klasom, a jo sedam posto njih niom srednjom klasom. S druge
strane, 19 posto onih u nemanuaInim zanimanjima smatra" sebe radnicima
(Relative Deprivation and Social Justice [London: Routledge and Kegan Paul,
1966], str. 158). Takoer u Britaniji, Kahan i suradnici pronali su da 8 posto
nekvalificiranih i 17 posto kvalificiranih radnika sebe smatra srednjom klasom,
a 21 posto osoba u viim upravljakim i strunim zanimanjima (obino sma-
trani viom srednjom klasom) i 37 posto onih u niim upravljakim i admini-
strativnim zanimanjima (srednja klasa) sebe identificira kao radniku klasu
(vidi Raynor, The Middle Class, str. 10). Ispitivanje u Francuskoj 1968. godine
pokazalo je da su 29 posto zaposlenih ena udanih za inovnike bile radnice
ili usluno osoblje, a 39 posto ena radnika bile slubenice ili ak pripadnice
srednjeg strunog kadra (M. G. Michal, L'emploi feminine en 1968, Collection
de l'INSEE, novembar 1973, serie D, no. 109, Tabela 12). U vedskoj se 1975'-
godine manje od 50 posto radnika identificiralo s radnikom klasom i taj udio
opada. Osim toga, ak i na slabije plaenim mjestima radnike klase oko 85
do 90 posto smatraju transfer nacionalnog dohotka za rjeavanje ~kolokih
i drutvenih problema jednako ili vie vanim od poviice plae (V. Himmel-
strand, Socialism and Social Liberalism in the Context of Swedish Societal
Change, Community Development, 1977, br.37-38, str. 37-66, posebno str.
Sn.
90 Na primjer, u 1964. godini 90 posto amerikih oenjenih radnika izvan
Juga imalo je automobile u usporedbi sa 89 posto obitelji u nioj srednjoj klasi
i 97 posto obitelji u vioj srednjoj klasi. Dva ili vie automobila imalo je 29
posto obitelji radnike klase; odgovarajui postoci za druge dvije klase bili su
26 posto, odnosno 46 posto (R. F. Hamilton. Class and Politics in the United
States [New York: John Wiley and Sons, 1972], str. 385).
91 Affiuence, str. 157.
92 Karl Marx bi se sloio. Razmotrimo ovaj pomalo nespretno sroeni
pasus iz rukopisa (koji nije uvrten u tiskani tekst) knjige 1, poglavlja 6, Kapitala:
s razvitkom stvarnog podreivanja rada kapitalu... stvarni izvoa u cjelo-
kupnom radnom procesu nije individualni radnik, nego sve vie drutveno
posjedovana radna snaga i razliite radne snage koje se meusobno natjeu i
ine cijeli proizvodni mehanizam, sudjeluju na vrlo razliite naine u ne-
posrednom procesu stvaranja robe... jedan ni.di rukama, drugi vie glavom
jedan kao direktor, inenjer, tehniar ili ak pomonik. Stoga e funkcije radn;
snage sve vie biti ukljuene u izravan pojam proizvodnog rada a nosioci tih
funkcija. sv~ e ~e biti ,:,ezani uz kategoriju proizvodnih radnika, neposredno
e~sploatrranih kapl!alom 1 podreenih njegovom procesu potronje i proizvod-
~Je. Ako promotrimo UkUplWg radnika, od kojih se radionica sastoji, tada
Je njegova kombinirana aktivnost materijalizirana izravno u ukupnom proizvo-
~u . a sasvim je nevano da li je funkcija individualnog radnika, koji je samo
Jedna od veza tog totalnog radnika, dalje ili blie neposrednom fizikom radu
(K. Marx and F. Engels, Sochineniia, 2. izd., vol. 49 [Moskva: Politizdat, 19741,
str. 95).
93 Kahan i njegovi suradnici su pronali da se najvei rascjep u subjektivnoj
klasnoj identifikaciji ne javlja izmeu manualnih i nemariualnih skupina nego
izn:teu kvalificiranih ili nadzornih nemanualnih i niih nemanualnih (Raynor,
Middle Class, str. 9-10). Taj je nalaz konzistentan prethodnoj analizi koja je
pokazala da su nemanualni namjetenici nieg sloja blii radnicima nego
ostalim nemanuaInim namjetenicima. Kvalificirana manualna zanimanja (kao
tesar) mogu vie znaiti za presti nego poslovi nie srednje klase (slubenik u
trgovini) (vidi L. Reissman, Class in American Society [Glencoe, ill.: Free Press,
1959], str. 156). Ako se drutveni jaz izmeu skupina zanimanja mjeri u
postotku radnika koji tvrde da bi ponovo izabrali slino zanimanje, tada
ameriko drutvo ovako izgleda:
510
I
i
Sveuilini profesori 93%
Poslovni pravnici, kolski upravitelji "85%
Novinari 82%
Radnici 'bijelih ovratnika'
(neprofesionalci) 43%
52%
Kvalificirani grafiki radnici
Kvalificirani radnici u automobilskoj
industriji i elianama 410f0
21 {J/lJ
Nekvalificirani radnici uelianama
Nekvalificirani radnici u automobilskoj
industriji . 16%
Izvor: R.L. Kahn, The Work Module, in J.O'Toole, ed., Work and the Quality of
Life (Cambridge, Mass.: MIT, 1974), str. 204.
94 ak se i to porie. Daniel Bell zamjeuje da napor strunih i slinih
kategorija amerikog radnitva da potvrdi svoj status kroz lanstvo u visoko-
prestinim udruenjima, krui zahtjevi za stjecanje strunih diploma, promjene u
olskim nastavnim planovima predstavljaju pokuaj diferencijacije, a ne sta-
. panja s ostalim drutvenim shllpinama (The Coming of Post-Industrial Society
[New York: Basic Books, 1973], str. 153--':54). Dosta istinito, kao i napori
pravih obrtnika dva stoljea prije da sauvaju svoje cehove i drutva i napori
kvalificiranih radnika u drugoj polovici 19. stoljea da sauvaju svoj novi
model sindikata suoeni s masama nekvalificiranih radnika koje oni nisu pri-
hvaali kao sebi jednake. Ipak, krajnji rezultat je bio stvaranje relativno. ho-
mogene drutvene skupine nazvane proletarijat, ili neutralnije, radnici 'plavih
ovratnika' .
95 M. Dobb, Studies in the Developme~t of Capitalism (New York: In-
ternational Publishers, 1963), str. 265-66.
96 Kao u vodeem francuskom poduzeu elektronike, Thomson-Houstonu,
gdje su inenjeri odbili da se pridrue korporacijskoj organizaciji upravljakih
kadrova, a umjesto toga su se pridruili radnikom sindikatu (vidi Serge Mallet,
La nouvelle classe ouvriere [paris: Seuil, 1963]). U svibnju 1968. godine
tehniari, pa i direktom, sudjelovali su u tvornikim trajkovima i zauzimanju
tvornica elektronskih, kemijskih, petrokemijskih proizvoda i Electricite de
France. Najvie su ih uzbudili zahtjevi za samoupravom, a ne tradicionalni
ekonomski zahtjevi. Studenti i radnici praktiki su doveli francusku priVredu
i dravu do imobilnosti u svibnju 1968. godine.
97 Taj nain miljenja dobro je izraen u pismu harvardskog studenta
uredniku (1968. godine): Mi smo zabrinuti za sistem u ijem stvaranju ne
sudjelujemo i, jo vanije, neemo imati ni prilike, kako god da se uzme, da ga
promijenimo prije no to on nama nadredi svoju volju. Odmah nakon diplome
suoeni smo s obavezom koju smo naslijedili, i mi moramo djelovati (Dialogue,
1969, no. 2, str. 19).
9a A. Gorz, Strategy for Labour (Boston: Beacon Press, 1968), str. 106.
99 B. Denitch, Is There a New Working Class?, Dissent, July-August
1970, str. 351-55, citirano sa str. 353.
100 E. Mandel, Radnici i permanentna revolucija, Marksizam u svetu,
1974, no. 11, str. 28-46, posebno str. 36.
POGLAVUE 15
1 A. Maslow, Motivation and Personality (New York: Harper and Row,
1970); and Toward a Psychology of Being (New York: Van Nostrand, 1968).
Teorija je prvi put izloena u )lA Theory of Human Motivation, Psychological
Review, 1943, str. 370-96.
511
 2 .Maslow, Motivation and Personality, str. 46.
3 Maslow, Psychology of Being, str. 30.
4 Vidi J. C. Davies, Human Nature in Politics (New York: John Wiley
and Sons, 1963).
5 B. Horvat, Ekonomska teorija planske privrede (Beograd: Kultura, 1961),
poglavlje ll.
6 Motivation and Personality, str. 98.
7 Ibid.
s Ibid.
9 Ibid.
10 Ibid., str. 273-74.
11 Vidi Escape from freedom (New York: Farrar, Straus and Oiroux
19.~1); The Sane Society (New York: Holt, Rinehart and Winston, 1955), vidi na~
pnJevode Bekstvo od slobode (Beograd: Nolit, 1964) i Zdravo drutvo (Beograd:
Rad, 1963).
12 ~. P. Alderfer, An Empirical Test of Human Needs, Organizational
Be!zavzor and Human Performance, 1969, str. 143-75; M. A. Wahba and L. O.
Bndwell, Maslow Reconsidered: A ReView of Research on the Need Hie-
rarch~ Theo.~;<, ~cademy of Management Proceedings, 1974, str. 514-20. Re-
zultati empmJskih testova prilino su dvosmisleni. Bilo je istaknuto da su
potrebe uroeno meuzavisne i stoga je upotrebljena tehnika istraivanja
(fa!rt0rska ~aliza) ;netodoloki bila pogrena. Umjesto ortogonalne rotacije
kOJa po~ece ~ezaVlsne fakto.re" treba se koristiti kosa rotacija koja doputa
~euzaVlsnost lZIlleu poduprrucih elemenata. V. F. Mitchell iPravin Moud-
gi.ll. su koristili 'oblimin' tehni.ku i dobili su obrazac grupiranja koji pokazuje
slinos.t ~aslowljevoj klasifikaciji (Measurement .of Maslow's Need Hierarchy,
Organzzatzonal Behavior and Human Performance 1976 str. 334-49)
13 C. P. Alderfer, Existence, Relatedness and Gr~lVth (New York: Free
Press, 1972).
14 Ibid., str. 9-12.
15 Ibid., str. 148-49.
~6 Zakonom. o ~utranjoj sigurnosti u Sjedmjenim Dravama 1950. go-
dme .osn?vano Je .s~st kon~entraci?~ logora... spremnih da ih aktivira
predsJedmk po svoJoJ OdlUCI u slucajU opasnosti za unutranju sigurnost a
d~ne su i ir?ke ovlasti istraiteljima da zatvore graane bez suenja '(Co
Lm~blom, Politics an~ M.arkets [New York: Basic Books, 1977], str. 264).
. M. Dob!;>, Studies zn the Development of Capitalism (New York: Inter-
n~tional ~t;tblishers, 1963), str. 234-35. Staljinistika kolektivizacija nije bila
bItnO razlicIta.
1~. An E~say on Liber~tion (penguin, 1972), str. 25. Vidi na prijevod Kraj
lI~oPlJe: Esej o oslo~oenJu (Zagreb: Stvarnost, 1972). Drugi reprezantitativni
pIsac .Je ~orman ~!l!lbaum:. to s~ tie proletarijata, on nije ni po svojoj
kultun, m po. politi:~ ~lasnik vbu~ucnost~. ~ revolucionarne snage. Dananja
avanga:da u. mdustriJs~ dru~.tvima .na:i ce. se meu om1adinom, posebno
studenttm~ ~tJ. me~ omm~ kOJi ne~aJu tzrav~ odgovornosti ili obaveza pre-
ma. po~toJe:.em drutvu), i meu mtelektualctma, onima koji su osloboeni
rutme i kOJI su skloni iskoristiti svoje kritike sposobnosti (The Crisis of
Industrial Society [London: Oxford University Press, 1969], str. 94.).
19 Essay on Liberation, str. 57.
20 Ibid., str. 71-73.
21 A. Smith, The Wealth of Nations (1776) (New York: Modern Library
1937), knjiga 3, poglavlje 4, str. 387. i 391. . ,
22 za razloge klasificiranja zemalja u te tri skupine umjesto u uobiajne
dvije (zemlje u razvoju i razvijene zemlje) vidi moj lanak The Relation
Betw.een Rate of Growth and L.evel of Development, Journal of Development
Stu~les, 1974, str. ~.82-94. Tn.. skupine mogu se definirati (logaritmom) per
capIta BDP. BudUCI da se vnJednost novca mijenja, uputnije je definirati
512
skupine Qomou udjela (u postocima) poljoprivrednog stanovnitva u ukupnom
aktivnom stanovnitvu. Ta dva pokazatelja su visoko korelirana (r2 = 0,81);
Skupina nerazvijenih zemalja obuhvaa one s vie od 60 posto poljoprivrednog
stanovnitva; zemlje u procesu industrijalizacije zauzimaju interval od 60 do
25 posto poljoprivrednog stanovnitva; a udio poljoprivrednog stanovnitva u
razvijenim zemljama je manji od 25 posto. Ti postoci moraju se uzeti kao vrlo
grubi pokazatelji. Moe se dodati da je stanovnitvo u razvijenim zemljama
potpuno pismeno.
POGLAVUE 16
1 K. Marx, The Chartists, New York Daily Tribune, 25. kolovoza 1852.
2 Pismo Turatiju, 6. veljae 1892. godine.
3 N. Q. Herric, Who's Unhappy at Work and WhY, Manpower, sijeanj
1972, str. 3-7. Nekoliko godina poslije provedeno ispitivanje u Kanadi dalo
je sline nalaze. Proizalo je da su Kanaani najvie zaokupljeni zanim1ji-
vou posla i da bitni aspekti rada kao dostatnost informacija i autoriteta
premauju vanost sporednih obiljeja kao to su plaa i ugodna atmosfera
(M. Burstein et al., Canadian Work Values: Findings of a Work Ethic Survey
and a Job Satisfaction Survey [Ottawa: Information Canada, 1975], str. 29-30).
U drugoj amerikoj studiji, temeljenoj na anketiranju uzorka od 3101 ovjeka,
naeno je da nedostatak kontrole radnog procesa (stupanj nadzora, rutinizacija
i velika sloenost) ima znaajan neposredni utjecaj na osjeaje nemoi,
samootuenja i nepostojanja normi. Autor istie da ako se radnici strogo nad-
ziru, ako obavljaju niz slinih zadataka i rade manje sloen posao, njihov rad
im ne doputa samoodreenje (M. L. Kohn, Occupational Structure and Alie-
nation, American Journal of SOciology, 1976, str. 111-30, posebno str. 112).
Nezadovoljstvo radom nije osobenost samo kapitalistikih zemalja; moe se
jednako nai u etatistikoj sredini, iako nije dobro istraeno. V. A. Iadov i A. A.
Kissel' su pronali da je samo 20 posto mladih lenjingradskih radnika zaposlenih
na niskokvalificiranim poslovima zadovoljno svojim poslom (Work Satisfac-
tion, Sociologicheskie issledovania, 1974, br. 1, str. 85). Ako je fluktuacija
radnika pokazatelj nezadovoljstva i sukoba, sljedei podaci su to zanimljiviji:
oko pet posto radne snage promijenilo je posao svake godine izmeu 1963. i
1972. u Njemakoj, a oko 4,8 posto u 1970. godini u Sjedinjenim Dravama;
usporedivi podatak za Sovjetski Savez bio bi 21 posto u 1970. godini (W.
Teckenberg, Labour Turnover and Job Satisfaction, Soviet Studies, 1978,
br. 2, str. 193-211, posebno str. 194).
4 Izvjetaj Ho Johnsona i N. Kotza u Washington Postu, 10. travnja 1972.
godine.
5 Walter Reuther, predsjednik Sindikata automobilskih radnika, u televizij-
skom intervjUu nekoliko tjedana prije svoje smrti (citirano u R. Edwards, M.
Reich and T. Weisskop, The Capitalist System [Englewood Cliffs, N. J.: 1972],
str. 259).
6 G. L. Staines, Is Worker Dissatisfaction Rising?, Challenge, svibanj-
lipanj 1979, str: 38-45. .
7 D. Yankelovich, Changing Attitudes Toward Work, Dialogue, 1974,
br. 4, str. 3-13, citirano sa str. 12.
s Vidi H. Wachtel Class Consciousness and Stratification in the Labor
Process, u R. Edwards et al., Labor Market Segmentation (Lexington, Mass.:
D. C. Heath, 1977), str. 95-122, citirano sa str. 112.
9 U tom smislu pouna je prolost tvornice Saab-Scania u Trollhlittanu.
Automatizirana radna organizacija (tekue vrpce) imala je visoku stopu od-
sutnosti s posla (23 posto II 1972. godini) i izuzetno visoku fluktuaciju kadrova
(75-80 posto). Neto se moralo uiniti i inicijativu je dala uprava srednjeg
ranga, a ne sindikat. 1975. godine autonomne skupine zamijenile su indivi-
dualne radnike koji su radili tempom tekue vrpce. Porasli su i zadovoljstvo
33 Politika ekonOmija socijalizma
513
na poslu i profit (Berit Hard, A Better Quality of Working Life Should be
Accessible to All, IFDA Dossier 12, listopad 1979, str. 19-26). . al. Work in America [Cambridge, Mass.: MIT Press, 1973~, str. 113).
10 W. Korpi, The Working Class in Welfare Capitalism (London: Routledge
and Kegan Paul, 1978), str. 325.
11 R. Aronson and J. C. Cowley, The New Left in the United States,
u R. Wiliband and I. Saville, eds., Socialist Register (London: Merlin, 1967),
str. 84.
12 Dokazni materijal Sankey komisije za nacionalizaciju rudnika, 1919.
godine.
13 S. M. Lipset, Politiki ovek (Beograd: Rad, 1969), str. 99.
14 7. listopada 1965. godine i ponovo 6. studenoga 1968. godine (citirano u
E. Deppe et al., Kritika saodluivanja [Beograd: Komunist, 1974], str. 153).
15 ini se da se nakon 1965. godine u vedskoj dogodilo neto slino.' ferencije se inzistiralo da uprava ima pravo eksklUZIvne. ko.ntrole u c;>vih se~t
Edmund Dahlstrom izvjetava da se od tog vremena nadalje poveala kriti
nost prema drutvenoj strukturi i politici u vedskoj. Veina osnovnih institucija
dobile su svoj dio kritike. Kritika se najvie bavila proizvodnim odnosima i
iskoritavanjem poloaja i ina. Zbog nezadovoljavajuih uvjeta pozvani su na
odgovornost poslodavci, sindikati i birokrati. Pojavilo se nekoliko romana o
tetnom djelovanju radnih uvjeta, akordnom radu, strogim pravilima i nehu-
manom nadzoru itd. Novinari, filmski producenti i kazaline grupe pokuali su
osvijetliti eksploatatorske odnose. Njihove ideje su se proirile preko masovnih
medija na veliki dio ljudi, ak je i popularna kultura prenosila neke od ideja
putem svojih razliitih manifestacija. Teko je poricati djelovanje tih ideja
(Efficiency, Satisfaction and Democracy in Work, rad pripremljen za Kon-
ferenciju o samoupravljanju u Dubrovniku, sijenja mjeseca 1977, str. 18).
Meidnerov izvjetaj pojavio se 1975. godine i o njemu emo raspravljati poslije.
Godinu dana poslije Kongres sindikata dao je snanu podrku zahtjevima za
samoupravljanjem. Iste godine, socijaldemokrati su, nakon vie od pola stoljea,
izgubili vlast. To se moe uzeti kao znak za premalo, a ne previe, istinskog
socijalizma.
16 Cognition, Consciousness and Depression, rad izloen na ll. svjetskom
kongresu Meunarodnog politikolokog udruenja, Moskva, 1979, str. 39.
17 Why is France Blocked? u H. Leavitt et al., eds., Organizations of the
Future (New York: Praeger, 1974), str. 42-56, citirano sa str.50.
18 Vidi B. Denitch, Legitimacy and the Social Order, u Legitimation of
Regimes (London: Sage, 1979), str. 5-22; J. Habermas, Conservatism and
Capitalist Crisis, New Left Review, 1979, br. 115, str. 73-86.
19 Rad je opredmeivanje ljudskih moi: dok ovjek oblikuje ogranieni
predmet, on u njega projicira svoju svijest, misli, elje, potrebe i matu. Preko
njega, on uvia mogue sposobnosti svoga bia. Istovremeno, proizvodnja
omoguuje radniku da zadovolji potrebe, svoje i tue. Rad bi, stoga mogao biti
aktivnost preko koje pojedinac izraava sve osnovne karakteristike svoje ljud-
ske prirode i preko koje se on stvara i potvruje kao ovjek (M. Markovi,
From Affluence to Praxis [Ann Arbor: University of Michigan Press, 1974],
str. 121).
20 The Cultural Contradictions of Capitalism (London: Heinemann, 1976),
str. 84.
21 Ibid., str. 71-72.
.22 Citirano u M. Markovi, Nova levica i kulturna revolucija, Praxis,
1970, str. 927-44, citirano sa str. 943.
23 Radniko nezadovoljstvo tradicionalnom ulogom sindikata ve zbunjuje
voe sindikata. Jerry Wurf, predsjednik Udruenja dravnih, kotarskih i op-
inskih namjetenika (AFL-CIO) ali se: Dananji radniki voe najvie raz- 1974], str. 121). Nekoliko godina. P?slij.e, H~rtova anketa u S]edinjemm. Dr-
govaraju o nedostatku tovanja za sve ono to oni ine za radnike. Vladina
radna grupa u Sjedinjenim Dravama je zakljuila: Prisutan je znaajan dokaz
da (1) su otueni radnici manje lojalni svojim sindikatima nego neotueni radnici
i (2) radnici na radnim mjestima koja pruaju malo istinskog zadovoljstva naj-
514
manje su skloni sindikatima, bez obzira na njihovu starosnu dob (J.O'Toole et
- '24 Vie se ne dijelimo, pie talijanski socijalist Lelio. Basso, na p.0l?or-
nike revolucije i pobornike postupnog preuzimanja vl~stt, ~ada se .. dIJ.e~o
na one koji su voljni da se integriraju u kapitalistiko drustvo 1 one ~?JI vje~Ju
da su sadanje drutvo, uvjeti i izgledi za socij~st!~~ rekonstrukCijU d~stva
sazreli (Prospects of European Left, u M. PecuJhc et al., eds., MarkSizam
[Beograd: Slubeni list, 1976], str. 919). . .., .
25 U Sjedinjenim Dravama prerogative uprave bile su prihvacene u .prak~I,
ali nisu bile formalno odreene sve do poslije drugog svjetskog rata, kad Je
predsjednik Truman sazvao konferenciju .vi~okih poslo.vnih i !~dn!kih pre~
stavnika da zajedniki rasprave probleme 1 IZglade r~e. IzvJestajem ~ k,?n-
podruja: (1) odluivanje o proizvodnj~,. otvru;anju n?vih ~ ~atvaranju .star~
jedinica; (2) odluivanje o planu, opremI l prOIZVodnOJ !~hni~I; (3) utvr~v~J~
financijske politike i odnosa s potroaima; (4). Odl.uclva~Je o uI?ravIJ~ckoj
strukturi i napredovanju namjetenika; (5) utvrIvanje ?PIS~ radnII;t mjesta,
koliina radne snage i izbora namjetenika; i (6) utvrivanje sIgu;.nos~? z~av
stvenih i zatitnih mjera. U svjetlu promijenjenih ?vdnos~ mOCI, ~mdikatI su
to odbili prihvatiti tvrdei da nije mudro ogramcavat~ prava l. odgovor-
nosti strana. Nije dolo do dogovora. (S. Cohen, Labor ln the Umted States
[Columbus, Ohio: Merrill, 1970], str. 222).
26 J. S. Mill, Principles of Political Economy (1848), ed. by W. J. Ashley
(New York: Kelley, 1961), str. 76~.. ...
27 Donja tabela daje informaCIje o tOJ konstataCIJI:
Broj radnilI dana na 1000 zaposlenilI koji su izgubljeni zbog industrijskih akcija
(prosjek za razdoblje 1964-73)
vedska 43
Zapadna Njemaka 43
Japan 217
Francuska 277
Velika Britanija 633
1247
Sjedinjene Drave
Izvor: L Forsebiick, Industrial Relations and Employment in Sweden (Stockholm:
Swedish Institute, 1976), str. 67.
Od tih zemalja samo u Zapadnoj Njemakoj i vedskoj post.oje ra~ ob~ci
suodluivanja. Moda je zanimljivo spomenuti da)e sve do sr~~~ 30-ih g~din~
vedska izmeu svih razvijenih zemalja, imala jednu od najveclh stopa stra}-
kova. trajkovi su uz to dugo trajali. Socijaldemokratska vlada preuzela J~
vlast 1932. godine. Nekoliko godina poslije broj trajkova. ~e zna~o. OP}O .1
uskoro je vedska dola na posljednje mjesto po uestalosti mdustnjskih straJ-
kova (W. Korpi, The W orki1!g Class in Welfare Capitalism [London: Routledge
and Kegan Paul, 1978], str. 95-96). ..,
28 Dodatne dokaze pruaju razliite ankete. IspitivanJe kOJe. Je . pr,?v.?dl(:~
njemaki Gewerkschaftsbund 1968-69. godin~ pokazal,? je. da s~d~alizira~
radnici smatraju proirenje suodluivanja dru~ po vaznosti , (pos~Je SIgurnOS.l
zapoljavanja), a radnici izvan sindikata stavljajU ga na trece mjesto. (D. Jen-
kins, Job Power, Blue and White Collar Democracy [Londo!!: .:S:e1Il:emann,
avama je pokazala da 66 posto ISpItanih daje pre~ost tome ~a ~po~leru po-
sjeduju i kontroliraju velike korporacije, a 56 posto Je reklo da bl vjerojatno po-
dralo ili sigurno podralo predsjednikog kandidata koji bi davao p~ednost
tome da zaposleni posjeduju i kontroliraju amerika poduzea (G. AlperoVltz and
. 33" 515
 l
I
sticijskog kapitala, etiri puta su vei nego sva individualna tednja. Tono
je da veinu penzijskih fondova kontrolira:ju upravni ili investicijski savjetnici,
J. Faux, An Economic Program for the Coming Decade, Democratic Review, ali to ne treba tako ostati. (J. Rifkin and R. Barber, The North Will Rise Again
studenoga 1975, str. 1-2). U ispitivanju u Francuskoj 1974. godine oko treine ~oston: Beacon Press, 1978)).
ispitanika je reklo da kao jedinu najvaniju reformu ele industrijsku demokraciju
37 Opa formula za takvu vrst rauna je:
(J. Rifkin, Own Your Own Job [New York: Bantam, 1977]).
29 Razraenija verzija rasprave je opeprihvaena teorija amerikog ekono-
mista Franka Knighta koji tvrdi da poduzetnik snosi veliki rizik poznat kao Ft. = _ [(1+1t (l-'A.-u) ] ~.
neizvjesnost. . St 1 (1 + 1t (1- u)
30 Kao to je tvrdio ekonomist vedskog sindikata Rudolf Meidner u ras-
pravio radnikim fondovima (Ekonomisk debatt, 1976, br. 1, str. 78). gdje je F = fond, S = dionica, 1t = bruto profitna stopa, 'A. = udio. dopr.inosa ,u
31 U Ujedinjenom Kraljevstvu jedan posto stanovnitva posjeduje 42 posto bruto profitu, II = dividende + porezi, t = godina. (Vidi Meidner, Lontagar-
ukupnog privatnog bogatstva, predstavlja 60 posto svih oporezovanih koji fonder, str. 129).
posjeduju dionice i posjeduju 81 posto ukupnih dionica poduzea (J . . 88
Westergaard and H. Resier, Glass in a Gapitalist Society [London: Heine-
mann, 1975), str. 116). U Sjedinjenim Dravama 1953. godine 1,6 posto Bez doprinosa fondu S doprinosom fondu
ukupnog odraslog stanovnitva, od kojeg je svako imao u to vrijeme 60.000
dolara ili vie u uk-upnoj imovini, posjedovalo je 82 posto svih dionica kor- porez 40/1) porez 40% porez 400/1) porez 50 0/6
kamata 5% kamata 5 ofo kamata kamata 5 O/f)
poracija, praktiki sve dravne i lokalne obveznice i 10 do 33 posto svakog 10 o/n
drugog oblika privatnog vlasnitva; jedan posto odraslog stanovnitva prima
40 posto ukupnog vlasnikog dohotka; 2,3 posto domainstava posjedovalo je Profit prije poreza 100 100 100 100
oko 80 posto nacionalnog proizvodnog kapitala (S. J. Lampman, The Share Doprinos fondu (20 %) -20 . -20 -20
oi Top Wealth-Holders in National Wealth: 1922-1956 [princeton: National Porez -40 -32 -32 -40
Bureau of Economics Research, Princeton University Press, 1962], str. 23, 195,
108). U vedskoj jedan posto poreznih obveznika posjeduje 3/4 fiksnog kapi- Profit nakon doprinosa
tala a 5 posto poreznih obveznika posjeduje polovicu privatnog bogatstva (R. i poreza 60 48 48 40
Meidner et al., Lontagarfonder [Stockholm: Tiden, 1975], str. 38, 43). Dividende 60 48 48 40
32 Rudolf Meidner i njegovi suradnici napisali su knjigu koja pokazuje Vrijednost dionice
kako bi se ta metoda mogla najpovoljnije primijeniti u vedskoj privredi i tada (dividendelkam. stope) 1200 960 480 800
su pripremili izvjetaj za kongres sindikata 1976. godine. Kongres ga je prihva- Doprinos/vrijednost
tio. (vidi LOntagarfonder [Stockholm: Tiden, 1975]; Kollektiv Kapitalbildning dionice 2,15 ofo 4,2/() 2,5%
genom lOntagarfonder [Stockholm: Prisrna, 1976).
33 Danski sayez sindikata predoio je plan kojim bi poslodavci bili obavezni 39 Stoga su Savez vedskih industrija i vedska Konfederacija orga.Qizacija
da doprinesu investicijskom fondu i fondu dividendi namjetenika u svoti '!v
poslodavaca promptno reagirali na Meidnerov izvjetaj. syom izvj~taju, obj~y:
koja bi se postupno poveavala od poetnih 0,5 do 5 posto ukupnog iznosa ljenom 1976. godine, poslodavci su tvrdili da bi radmcki fondOVI prouzroc~
nadnica. Poslodavac bi mogao dobiti natrag 2/3 doprinosa za investicije u po- slom trita kapitala, profiti vie ne bi bili kriterij za investiranje i postupno bl
dUzeu. Procijenjeno je da bi udio fonda u dionicama korporacija bio se razvila planska privreda. Osim toga, iiz.javili su oni, akumulaCija udjela u rad-
14 posto nakon deset godina i do 26 posto nakon 20 godina. Prijedlog za nikim fondovima predstavlja oblik eksproprijacije koji vjerojatno nije u skladu
provoenje prvog stadija plana odbijen je u parlamentu. s osnovnim naelima pravednosti.
34 H. C. Cars, Meidners Modeli - Kritik och alternativ, Frihet1ig socia- 40 M. Weber, Economy and Society (Totowa, N. J.: Bedrninster Press, 1968),
listisk tidskrift, 1975, br. 6, str. 15-21. Pokuavajui dokazati da je Marxova str. 1395.
teorija vrijednosti pogrena, Paul Samuelson nesvjesno je pruio. dokaz za 41 L. E. Karlsson, Experiences in Employee Participation in Sweden: 1969::-
dvofaktorsku teoriju: Ako rad raste po eksponencijalnoj stopi l+g i cijene 1974. Economic Analysis and Workers' Management, 1975, str. 296--330, CI-
r.obe se odreuju po njihovim sinhroniziranim trokovima rada, tada buroasku tirano sa str. 3'16. Nekoliko primjera - dva iz kapitalistike, a jedan iz etati-
formulu odreivanja cijena AD (g) = aD (l+g) X [l-a (l+g)]-l racionalni stike sredine - osvjetljavaju stvar. David Jenkins je citirao direktora pro-
planeri moraju prihvatiti (Understanding the Marxian Nation of Exploata- grama obuke u Polaroidu, Raya F~.rrisa, ~oji. je obj~nio za~t~ je prekin?t -j~~~
tion, Journal of Economic Literature, 1971, str. 399--431, citirano sa str. 429). oito efikasan program korporacIJe: BlO Je preVlSe uspJesan. to bl ucmili
Ovdje aD obiljeava jedinicu radnih utroaka, a jedinicu utroaka kapitala, a g s nadzornicima i direktorima. Nismo ih vie trebali ... Nanovo otkrivena spo-
je profitna stopa, ista za oba utroka. sobnost zaposlenih da snose vie odgovornosti bila je prevelika prijetnja za uho-
35 panjolski inenjer J. Luis Montero de Burgos razlikuje kapital i rad dani nain obavljanja poslova i za uspostavljeni obrazac vlasti (Job Power:
(oznaeni kamatama i nadnicom) od kapitala i rada koji preuzimaju (snose) Blue and White Gollar Democracy [Garden City, N. Y.: Doubleday, 1973],
rizik (dijeljenje profita). Poduzee se definira kao udruenje osoba koje daju str. 314-15). iroko publiciran eksperiment oplemenjivanja posla u tvornici
aktivni (radnici) i pasivni (kapitalisti) rad (Una nueva empresa para una nueva psee hrane u Kansasu prekinut je jer je, iako ekonomski uspjean, postao
sociedad [Madrid: Fragua, 1977], str. 53, 54, 56). borba moi i bio. previe prijetei za previe ljudi, izvijestio je Stephen
36 Britanski sindikati trae suodluivanje o ulaganjima od 40 milijardi do- Marglin. On je takoer ispitivao druge amerike i britanske eksperimente u
lara u penzijskim fondovima u toj zemlji. U Sjedinjenim Dravama, privatni i participaciji koji su znatno poveali produktivnost, ali su prekinuti jer su ome-
javni penzijski fondovi! imaju izmeu 20 i 25 posto dionica kotiranih na nju-
jorkoj burzi, dre oko 40 posto korporacijskih obveznica i, kao izvor inve~
517
516
tali uspostavljenu vlast i drutvene odnose (Catching Flies with Honey, rad
izloen na Konferenciji o ekonomiji radnikog upravljanja u Dubrovniku,
11-13. rujna 1978. godine). Eksperiment demokratizacij: upravljanja na ~~av:
nom posjedu u Akchi u Kazakhstanu od 1968-70. godme SlUI kao etatlstlki
primjer. Akchi eksperiment se pokazao izuzetno uspjenim u pogle~u radn.e
produktivnosti, proizvodnih trokova i dobiti po radniku. Ipak je prekinut. Pn-
mjena naela da svi trebaju doi na red da upravljaju nije mogla zadobiti na-
klonost profesionalnih direktora i partijskih funkcionara. Implicitna prijetnja
koju je eksperiment predstavljao za vlast i privilegije takvih skupina bio je nesum-
njivo razlog njegovog obustavljanja (M. Yanowitch, Pressures for More 'Parti-
cipatory' Forms of Economic Organization in the Soviet Union. Economic
Allalysis and Worker's Management, 1978, str.403-18, citirano sa str. 416).
42 Vidi D. C. Jones, The Economics and Industrial Relations of Producer .
Cooperatives in the United States 1791, 1939. Economic Analysis and Workers'
Management, 1977, str. 295-317; Workers' Management in Britain, Economic
Analysis and Workers' Management, 1975, str. 331-38; Producer Coopeni.tives
in the U. S. rad za Wa1ton Symposium on Labour-Management, Glasgow, 1979.
43 Ta tvrdnja temelji se na dokazu koji pruaju rezultati funkcioniranja ki-
buca baskijskih zadruga u Mondrag6nu, amerikih coopa (zadruga) u proiz-
vodnji perploa i francuskih proizvoakih zadruga. Budui da su prve dvije
ve razmatrane, dodajem informacije o preostale dvije. esnaest poduzea
perploa u radnikom vlasnitvu na amerikom pacifikom sjeverozapadu po-
kazuje veu fiziku produktivnost, viu kvalitetu proizvoda i veu ekonominost
u upotrebi materijala. Vrijednosna produktivnost je 30 do 50 posto vea nego
u uobiajenim kapitalistikim tvornicama. Pripadnici zadruga ne samo da rade
vie i paljivije, nego obavljaju nadzorne, izvrne, razvojne i funkcije odravanja
kao to postaju sposobni i spremni da rade razliite proizvodne poslove po po-
trebi (Katrina V. Berman, Worker-Management in U. S. Plyood Manufacturing
Cooperatives, rad za Walton Symposium on Labour-Management, Glasgow,
lipnja mjeseca 1969). Eric Batstone je prouavao uzorak od 60 zadruga (uglav-
nom graevinskih i tiskarskih, na parikom podruju. On je pronaao da su nad-
zorni kadrovi smanjeni na pola u tiskarskim zadrugama (u graevinskim je broj
gotovo isti kao u kapitalistikom sektoru); odnos dodane vrijednosti prema neto
vrijednosti kapitalne opreme bio je 46 posto vii u tiskarskim zadrugama i 28
posto vii u graevinskim zadrugama; i zadruge su opstale dulje nego tipina ka-
pitalistika poduzea (Some Aspects of the Economic Performance of French
Producer-Cooperatives, rad za Walton Symposium on Labour-Management,
Glasgow, lipnja mjeseca 1969).
44 Kongres Sjedinjenih Drava podrao je 1978. godine prijedlog zakona
o osnivanju zadrune banke i obrabrivanju skupina radnika i skupina drutve-
nih zajednica da kupuju kapitalistika poduzea. U jednom ispitivanju javnog
mnjenja 1975. godine, dva od tri Amerikanca su rekla da bi radije radili u kom-
paniji s radnikim vlasnitvom i kontrolom ako bi mogli birati (B. Stokes, Woi-
ker Participation-Productivity and the Quality of Work Life, Worldwatch Paper
25 [Washington, D. C., 1978], str. 42). U Velikoj Britaniji, Zakon o zajednikom
industrijskom vlasnitvu donesen je 1976. godine, a poslije je osnovana agencija
za razvoj zadruga. U drugim zemljama su novi zakoni o proizvoakim zadru-
gama ili doneseni ili se aktivno razmatraju.
45 Dva novija evropska primjera, oba iz 1974. godine, su tvornica motocikla
Triumph u Meridenu sa 1750 radnika i tvornica satova Lip u Francuskoj sa
1300 radnika. Japanska konkurencija prisilila je upravu Triumpha da zatvori
tvornicu. Radnici su zauzeli tvornicu, dobili zajam od vlade i sauvali bar 700
radnih mjesta. Proizvodnja motocikla po radniku porasla je sa 14 na 22. Lip
je prodan vicarcima i tada je tvornica zatvorena. Radnici su trajkali, a zatim
su nastavili da proizvode i prodaju satove. Vlada je poslala policiju, ali je sta-
novnitvo pruilo podrku kupujui Lipove satove. U ileu je primjer prilino
518
bizaran. Tamo je hunta namjeravala prodati dravna poduzea. U kaosu koji je
vladao, mnogi poslovni ljudi nisu htjeli preuzeti politiki i ekonomski rizik;
stoga su esto jedino radnici bili zainteresirani za kupnju. U nekih 50 poduzea
vie od 5000 radnika preuzelo je upravu i vlasniku odgovornost da bi sauvali
svoja radna mjesta.
POGLAVLJE 17
1 N. Bukharin, Economics of the Transformation Period (New York: Huma-
nities Press, 1971) str. 158. .
2 H. Braverman, The Future of Russia (New York: Grosset and Dun1ap,
1966), str. 110.
a l. Deutscher, Nedovrena revolucija (Beograd: Centar za drutvena istrai-
vanja pri Predsjednitvu SKJ, 1971), str. 27. .
4 L Deutscher, The Prophet Unarmed (London: Oxford University Press,
1959), poglavlje l. Vidi na prijevod: l. Deutscher: Razoruani prorok (Zagreb:
Liber, 1975). .
5 To objanjenje sugerirala mi je Zaga Golubovi. .
6 U tom pogledu Marx je bio vrlo precizan: Kad proletarijat ... revoluci-
jom ... postane vladajua klasa i kao vladajua klasa nasilno ukine stare odnose
proizvodnje, on e s tim odnosima proizvodnje ukinuti i uvjete opstanka ... klas~
uope, a s time i svoju vlastitu klasnu vladavinu (Komunistiki manifest). Nal
autori naravno poznaju citat, ali su skloniji da ga ignoriraju - zajedno s mno-
gim drugima iz vrlo oitih razloga.
7 S. A. Styepanian, ed., Rabochi klass SSSR i jego vedushchaia roI' stroitel'-
stve kommunizma (Moskva: Nauka 1975), str. 310.
8 P. Demiev, Razvitoy socializm - stupen' na puti k kommunizmu,
Problemi mira i socializma, 1973, br. 1, str. 9-15.
g A. K. Beljuh, Upravlenie i samoupravlenie (Lenjingrad: Nauka; 1972).
10 G. M. Manov et a1., Demokl'atia razvitogo socialisticheskogo obshchestva
(Mos1.'Va: Nauka, 1975), str. 90, 98, 105-6, 110, 118, 219, 146.
11 B. Topornin, The Dynamic Political System of Developed Socialism, u
Political Systems: Development Trends (Moskva: Social Sciences Today, 1979),
str. 12.
12 Analizirajui sovjetski ideoloki razvoj, Sava ivanov zamjeuje kako je
18. kongres partije iz 1939. godine proglasio da je Sovjetski Savez uao u r::z-
doblje zavretka izgradnje besklasnog socijalistikog drutva i ?ostupn~g pnJe-
laza iz socijalizma u komunizam. 21. i 22. kongres pomaklI su prIjelaz na
1980-e godine. Novi program iz 1961. godine, prihvaen na 22. kongresu; obj~vio
je da e komunistiko drutvo uglavnom biti izgraeno u SSSR za 20 godIna,
tj. do 1980. godine. U 1970-im godinama, u raspravi u vezi s pripremom novog
ustava, nove izjave vlasti upozorile su da, poto je socijalizam uspostavljen, po-
stojat e dugo razdoblje razvoja socijalizma, a ne prijelaza prema komunizmu
(Novi ustav i osnovni pravci razvitka politikog sistema SSSR Socijalizam II
svetu, 1979, br. 12, str. 193-209, str. 197).
13 Za vrijeme maarskog ustanka, sovjetske trupe stacionirane u Maarskoj
i Rumunskoj morale su biti zamijenjene novim, indoktriniranim kontingentima iz
manje razvijenih podruja Sovjetskog Saveza. U izvjetaju specijalnog komiteta
o maarskom problemu na ll. zasjedanju Generalne skuptine UN, konstati-
rano je: Ponekad su sovjetske trupe pokazivale simpatije za Maare ... ini
se da su se neki ruski oficiri i vojnici borili i umrli na maarskoj strani (A/3592,
1957, str. 24-25). Jlli Pelikan opisuje ponaanje ruskih vojnika koji su okupirali
ehoslovaku: Obian ruski vojnik bio je vrlo zbunjen i demora1iziran. Svuda
ih je na narod pitao zato okupiraju bratsku socijalistiku zemlju, a ruski voj-
nici nisu znali to odgovoriti. U to vrijeme bilo je mnogo samoubojstava ruskih
519

vojnika (R. Blackburn, ed., Revolution and Class Struggle [Sussex: Harvester,
1978], str. 257).
14 Prema M. N. Rutkevich, u M. Peujli et al., eds., Marksizam, vol. 3 (Beo-
grad: Slubeni list, 1976), str. 204.
15 Sovjetski disidenti su to uoili i izgradili su svoje nade na sukobu izmeu
znanstvene inteligencije i administrativne klase. Prema ilegalnim novinama
Seiatel' (1971, br. 1), znanstvena inteligencija je jedina klasa u povijesti koja
se, po definiciji, sastoji od slobodoumnih ljudi za koje je sloboda uma i in-
formacija preduvjet za njihove drutveno korisne proizvodne aktivnosti. Potonji
osnivaju svoju apsolutnu vlast i privilegije na ukidanju slobode uma, propa-
gandnoj indoktrinaciji stanovnitva i zadravanju informacija.
16 Tako ini sve otvorenija opozicija imperijalistikih pokuaja i politikih
hapenja. Okupacija ehoslovake, sudenje disidentima, zatvaranje u psihijatrij-
ske klinike praeni su (ogranienim) demonstracijama i (brojnim) protestnim
pismima dravnim i partijskim vlastima.
17 Oni su ve poeli svoj rad na revolucioniranju svijesti drutva. Prema
dobro obavijetenom ruskom disidentskom komunistu Royu Medvedevu, sve
disidentske i radikalne skupine u i izvan partije sastoje se od intelektualaca (vidi
Kniga o sotsialisticheskoi demokratU [paris: Grasset and FasqueIIe, 1972]). No,
ni radnici nisu potpuno pasivni. U skupini koja je 25. kolovoza 1968. godine de-
monstrirala na Crvenom trgu protiv okupacije SSR-a od osam njih dvoje su bili
radnici. Iste godine, 738 ljudi poslalo je pisma protestirajui protiv suenja
Galanskom i Ginzburgu. Od toga su 2/3 bili uenjaci i umjetnici, est posto
radnici a ostali su bili strunjaci i studenti (A. Amal'rik, Prosuslzchestvuet li
SovietskiY Soyuz do 1884 goda [Amsterdam: Fond imeni Gercena, 1969],
str. 12). Disidenti (illakomyslillshclzie) su posebna izvansistemska opozicija u
etatistikoj sredini.
18 L. Kolakowski, Main Cllrrents oj Marxism, vol. 3. (Oxford: Clarendon,
1978), str. 90-9l.
10 Termin je, ini se, skovao Frane Barbieri, jugoslavenski novinar, izvjeta-
vajui iz Rima. Santiago CarrilIo, njegov glavni zagovornik, objanjava da evro-
komunizam znai potrebu da se krene prema socijalizmu demokratino, to pod-
razumijeva partijski pluralizam, parlament i predstavnike institucije, narodni su-
verenitet koji se redovito izraava preko opeg prava glasa; ... sindikate nezavisne
od drave i partije, slobodnu opoziciju, ljudska prava, slobodu religije, slobodu
kulturnog, znanstven()g i umjetnikog stvaranja i razvoj naj rairenije narodne
participacije na svim razinama i na svim podrujima drutvene aktivnosti
(,Eurocommllnisme' et etat [paris: Flammarion, 1977], str. 165).
20 Val trajkova rairio se poljskim gradovima u junu.1976. godine zbog
iznenadnog povienja cijena hrane. Vlasti su uzvratile raznim mjerama prinude.
U rujnu je skupina poljskih intelektualaca osnovala Komitet za obranu radnika
(KOR) radi osiguravanja legalne medicinske i materijalne pomoi progonjenim
radnicima. To je bila prva nezavisna organizacija osnovana u poslijeratnoj. Polj-
skoj, koja je ujedno predstavljala i lijevu opoziciju. Komitet je traio puno javno
ispitivanje policijske okrutnosti. Godinu dana poslije, KOR se pretvorio u Komi-
tet za drutvenu samoobranu, koji je imao ove ciljeve: (1) da se bori protiv
svakog oblika prinude na politikoj ili religioznoj osnovi i da podri tako
progonjene osobe, (2) da se bori protiv svih krenja zakona i da pomogne rt-
vama takvog krenja, (3) da se bori za institucionalno potivanje graanskih
sloboda i prava, i (4) da podri i brani svaki drutveni poticaj u smjeru promjene
prava ovjeka i graanina (Z. Erard and G. M. Zygier, La Po!oglle: une societe
en dissidence [paris: Maspero, 1978], str. 41).
21 ini se da je socijalistika opozicija u etatistikim zemljama dola do
slinog zakljuka. Roy Medvedev daje posebno znaenje rijeima istine i s odo-
bravanjem citira anonimnog disidenta koji je izjavio: Nasuprot revolucionar-
520
~.~-.---~-.-------------
nim transformacijama u prolosti, nadolazee revolucionarne transformacije u
naoj zemlji moi e prilino bitno utjecati rijeima. Ideja koja preplavljuje
mase moe sada postati 'materijalna snaga' u gotovo izravnom smislu ... Napad
na Zimski dvorac predstavlja nastavak i reprodukciju napada na Bastilleu. Napad
na nae birokratske tvrave bit e radikalno drugaije prirode: one e se poeti
raspadati pod udarcima samih misli (Klliga o sotsialisticl~eskoi .d7Tokratii~
str. 377-78). Poljski povjesniar i aktivist u demokratskoj OPOZICIJI Adam
Michnik energino odbija revolucionarne programe i urotniku praksu kao sred-
stva koja samo slue da omogue policiji stvaranje masovne histerije i omogu-
avanje politike provokacije. Pritisak za reformom, za p:oiri::an~e.m ljudskih
prava je jedini put koji disidenti Istone Evrope trebajU sliJedlti (Nowy
evolucjonizm, Aneks, 1977, br. 13-14, str.33-48, citirano na str. 42). Sov-
jetska grupa Seiatel' potpuno odbacuje zavjerenike akcije.
22 Vidi W. Brus, The Economics and Politics oj Socialism (London: Rout-
ledge and Kegan Paul, 1973), str. lOS-ll.
23 Tamara Deutcher, Voices of Dissent, uR. Miliband and J. Saville, eds.,
The Socialist Register 1978 (London: Merlin, 1978), str. 21-43, posebno str.4l.
Jednom od pacijenata reeno je da pati od nervnog iscrpljenja prouzroenog
stalnim traenjem pravde. Deutcher komentira: Kolika je to optuba za si-
stem u kojem 'traenje pravde' vodi u psihijatrijsku bolnicu.
24 U razvijenim etatistikim zemljama radnici to spontano ine svo vrijeme.
Oni su to inili poslije Budimpete i Poznanja 1956. godine, Praga 1968. godine,
Gdanjska i Szczecina 1970-71. godine. Disidentske skupine gotovo uvijek trae
samoupraVljanje.
25 Citirano u M. Yanowitch, Social and Economic Ineqllality ill the Soviet
Union (London: Robertson, 1977), str. 146).
26 Za dobar pregled literature vidi M. Yanowitch, Pressures for more
'Participatory' Forms of Economic Organization in the Soviet Union, Economic
Analysis and Workers' Management, 1978, str. 403-18.
27 Citirano u ibid., str. 408-9.
28 Prouavajui stavove bivih sovjetskih graana, A. Inkeles uoava: Rusi,
ini se, ne oekuju inicijativu, neposrednost i organiziranost od prosjenog p.0-
jedinca. Oni stoga oekuju da e vlast neizbjeno dati detaljne naredbe, zahtIJe-
vati poslunost, kontrolirati izvravanje i upotrijebiti intenzivnu silu i uvje~ava
nje da osigura stabilne rezultate (Social Change in Soviet Russia [Cambndge,
Mass.: Harvard University Press, 1968], str. 117). Ti nalazi podudaraju se s
opaanjem sovjetskog disidenta Andreja AmaI'rika: Ideje samoupravljanj~,
ravnopravnosti pred zakonom za sve i osobnih sloboda - i odgovornosti kOJe
idu s tim - gotovo su potpuno neshvatljive ruskom narodu ... Samu rije 'slo-
boda' veina ljudi shvaa kao sinonim rijei 'nered'. to se tie potivanja prava
pojedinca kao takvog, ta ideja prosto budi nevjerovanje. Netko moe potivati
silu, vlast, ak, konano, inteligenciju iIi obrazovanje, ali da ljudska osoba sama
treba predstavljati istu vrstu - to je protivno zdravom narodnom razumu (ci-
tirano G. R. Urban, ed. EUl"Ocommunism [London: M. T. Smith, 1978], str. 237).
Kao da se nije mnogo toga promijenilo od doba Ivana Turgenjeva koji je davno
napisao: Shvaanja ropstva su previe duboko usaena u naa srca, nikad ih se
neemo osloboditi. Mi trebamo gospodara u svemu i svugdje (Dim [Zagreb:
Matica Hrvatska, 1963], str. 28). Obian graanin oekuje hijerarhijsko ureenje
i usmjeravanje u svemu. Skupina je voena kroz umjetniku galeriju; vodi
objanjava znaajke razliitih djela; glaSniji pripadnici skupine protestiraju,
Niste nam rekli koja je od tih slika najljepa! Ruski lanovi obitelji posjeuju
svoje roake u Beogradu; posjetilac izraava svoje nezadovoljstvo lokalnim
tiskom: Vae novine su zbunjujue, one vam ne govore to je ispravno! Do-
dajmo da ovdje, kao i svugdje, anegdote nisu supstitut za znanstveno istraivanje.
Meutim, s obzirom na to kakav je etatizam, anegdote su esto jedini raspoloivi
izvor informacija.
521
 14
29Buroaski sistem kombinira politiku demokraciju i ekonomsku auto~ Broj uspjenih prevrata u modernizirajuim zemljama, od 1945. ili od asa oslobo-
kraciju. Politokratski sistem moe uiniti suprotno i spojiti ekonomsku demo~ enja do 1966. godine
kraciju s politikom autokracijom. Vladajua klasa zadrava monopol na onim Zemlje s udarima
podrujima gdje lei njena vlast.
30 Economic Organization in the Soviet Union, str. 415. Tip politikog sistema Broj zemalja Broj Postotak
31 Ibid., str. 18.
32 I savjest brojnih ruskih graana se budi. Jedan od demonstranata na J edna partija 26 6 25
Crvenom trgu u Moskvi 1968. godine Natalia Gorbanevskaia kasnije je rekla Dominirajua partija 18 6 33
sudu: Moji drugovi i ja smo sretni to smo sudjelovali u demonstracijama. Dvije partije 16 7 44
Bar smo na tren pobili niz neogranienih lai i plaljive utnje. Pokazali smo Vie partija 20 17 85
da se ne slau svi graani nae zemlje s nasiljem koje je izvreno u ime sovjet-
skog naroda. Val protesta imao je vrhunac u oajnom inu koji je poinio Izvor: Huntington, Political Order, str. 408, 423.
student matematike Ilia Rips koji je nosio plakat izjavljujui Protestiram protiv Ni jedan udar nije uspio u komunistikim zemljama.
okupacije u ekoslovakoj na Trgu slobode u Rigi i koji se spalio (vidi
W. Leonhard, Prager Friihling und Eurokommunismus, u U. Gartner and J. 15Wretched of tlze Earth, str. 181-82.
Kosta, eds., Wirtsclzaft und Gesellschaft [Berlin: Duncker und Humbolt, 1979], 16Freedom and Socialism, str. 36.
str. 389-418, posebno str. 411). 11 Poslije revolucije 1945. godine poljoprivredno stanovnitvo inilo je 75
posto ukupnog stanovnitva u Jugoslaviji. Do 1971. godine taj se udio ~manjio na
36,4 posto (B. Horvat, Tlze Yugoslav Economic System [White Pla~s, N ..Y.:
POGLAVLJE 18 International Arts and Sciences Press, 1976], str. 77. Bugarska Je postigla
slinu stopu u transferu stanovnitva.
18 R. Biani, Kapitalni koeficijent, tehniki napredak i teorija praga
1 M: Duverger, Janus - Les deux faces de l'Occident (paris: Fayard, 1972),
str. XIII. Vidi nae izdanje: M. Duverger, Janus-Dva lica zapada (Zagreb: Globus, ekonomskog razvoja, Ekonomski pregled, 1961, str. 251-300.
19 B. Horvat, The Relation Between Rate of Growth and Level of Deve-
1980).
2 Citirano u What Now, izvjetaj Dag Hammarskjold 1975. godine, objav-
lopment, lournal of Development Studies, 1974, str. 382-94.
20 Vidi B. Horvat, Real Fixed Capital Costs Under Steady Growth,
ljen u Development Dialogue, 1973, br. 1-2, str. 59.
3 Godine 1967. 43 od 60 afrikih partija glasalo je za socijalizam u svojim
European Economic Review, 1973, str. 85-103, posebno str. 102.
21 Vidi A. Pulji, Utjecaj neopredmeenog tehnolokog napretka na stopu
programima (J. Hadi-Vasileva, Afrika i socijalizam [Beograd: IMRP, 1973],
str. 33). Meutim, u mnogim sluajevima socijalizam je stajao samo kao rasta, doktorska disertacija, Sveuilite u Zagrebu, str.339-:41; L. Joh~nse~,
zamjena za nacionalizam i ekonomski rast. A Method for Separating the Effects of Capital AccumulatlOn and Shifts ill
4 J. Nyerere, Freedom and Socialism (Dar es Salaam: Oxford University
Production upon Growth in Labour Productivity, Economic Journal, 1961,
Press, 1974), str. 24-25. str. 775-82.
22 Japan je postigao stopu rasta od 9 posto.
5 What Is to Be Done, 1902, poglavlja 2, 4.
23 Temeljim te pretpostavke prije svega na svojoj analizi jugoslavenskog eko-
6 Za 60 zemalja, korelacija izmeu broja djece u osnovnim kolama i ue
nomskog drutvenog procesa (Ogled o jugoslavel!skom dru,tvu [Za~e~: Mla-
stalosti revolucija je bila 0,84 (S. P. Huntington, Political Order in Changing dost, 1969]; Yugoslav Economic System). Ta razma razvoJa omogucuJe punu
Societies [New Haven: Yale University Press, 1968], str. 47). zaposlenost, ope desetogodinje obrazovanje, ravnopravniju raspodjelu dohotka
1 Uzbuenim rijeima Frantza Fanona, ideologa alirske revolucije, u
i politiku demokraciju. Moe se uoiti da su zapadnoevropske zemlje prele
kolonijalnim zemljama samo su seljaci revolucionarni jer oni nemaju to izgubiti, prao razvijenosti od 1939. godine davno prije i da nisu uspjele izgraditi soci-
a mogu sve dobiti. Seljak koji gladuje izvan klasnog sistema, prvi je meu eksplo- jafu'am. Razlog tome je to su one pokuale sauvati kapitalizam, a ne stvoriti
atiranim otkrio da se samo nasilje isplati. Za njega nema kompromisa, nije socijalizam. One nisu koristile preace nego zaobilaznice.
moou dogovor; kolonizacija.i dekolonizacija su naprosto pitanje relativne
24 Ribari ljudskih dua (Beograd: Mladost, 1976), str. 24-26.
snage (The Wretched of the Earth [New York: Grove Press, 19681, str. 61). Vidi 25 U Jugoslaviji je zemljini maksimum utvren na 10 ha. U 1967. godini
na prijevod Prezreni na svijetu (Zagreb: Stvarnost 1973). osobna potronja po lanu seljakog domainstva za razliite kategorije zemlji-
8 U 1950-im i 1960-im godinama nekih 37 azijskih i latinskoamerikih
nih posjednika bila je ovakva: (najnia kategorija potronje = 100):
zemalja imalo je vei udio sindikalizirane radne snage nego Sjedinjene Drave
(Huntington, Political Order, str. 284). do 2 ha 100
9 Ibid., str. 279-280. Vidi takoer Joan Nelson u B. Ward et al., eds.,
2-3 ha 100
The Widening Gap (New York: Columbia University Press, 1971), str. 141 do
431. 3-5 ha 94
10 Mao Ze dong, Chinese Revolution and the Commll1list Party of China,
5-8 ha 97
prosinac 1939. vie od 8 ha
11 B. Russell, Power (London: Unwin, 1967), str. 18. Izvor: B. Horvat, Jugoslavenska agrarna teorija i politika u poslijeratnom razdob-
12 Huntington, Political Order, str. 7-8. lju, Pregie.d, 1976, str. 757.
13 To pravilo ne mora vrijediti za druge kontinente: primjer je ile. Ondje
je, moda, kao u sluaju Italije i Njemake, drugo pravilo primjenjivo: neuspjela Vea domainstva su imala vee posjede i manje lanova obitelji koji su radili
socijalistika revolucija stvara faistike reime.
izvan posjeda.

522 523

26 To je bio stav preuzet od vladajue tanzanijske partije u njenoj Deklaraciji
Arusha iz 1967. godine. .
27 E. Fromm, Zen budizam i psihoanaliza, (Beograd: Nolit, 1964), str. 229.
28 E. Fromm, Bekstvo od slobode (Beograd: Nolit, 1964), str. 259.
20 Marxov stav prema kongresu njemake Socijaldemokratske partije u Gothi
~875. ~odine :p<?kazao je .to je on mislio o manjinskom poloaju u partiji. On
Je napIsao krItiku predVIenog programa. Partijsko vodstvo je nije prihvatilo.
.TJ: k?ikom pis~u koje je ,Posla? .Brackeu, 5. svibnja 1875. godine, Marx Je
IZJaVIO da se on I Engels nece SlOZIti s kongresom i dodao }~moja je dunost ne
prilIvatiti, ak ni diplomatskom utnjom, program koji je prema mom miljenju
potpuno neprihvatljiv i demoralizirajui za partiju. Danas se Gotski program
pamti prije svega zbog Marxove Kritike!
30 Pismo Hersonu Trieru, prosinac 1889. godine.
31 V. F. Asmus, Logika (Moskva: Ogiz, 1947), str. 373.
32 Borba, 9. listopada 1966, str. 4.
POGLAVLJE 19
1 J. Stanovnik, Meunarodni gospodarski sistem (Ljubljana: Dravna zaloba
Slovenije, 1982), str. 414. I poetna investicija od 150 milijardi lira na jugu stvara porast dohotka od 160
2 OUN se, zapravo, ne kree u smjeru sVjets.ke vlade. Dovoljno je da se
poblie pogleda kako funkcioniraju njena ministarstva: uzmimo ministarstvo
poljo~rivrede~( - l"AO prua tehniku pomo, Meunarodni fond za poljopri-
vredm razvoJ osigurava sredstva, Svjetski program hrane je zajednika akcija
OUN i F AO, osnovan da osigura pomo u hrani nerazvijenim zemljama kako
bi im P9mogao da ispune svoje razvojne programe, a Svjetsko vijee o hrani,
organizirano kao meuministarsko vijee, ima politiku ulogu nadgledanja raz-
voja na tom podrujU.
3 Stanovnik je jedan od onilI koji su izraavali takve poglede: Ideja o
~vjetskoj vladi, svjetskoj centralnoj banci ili svjetskoj razvojnoj agenciji (koje
Je predloila Brandtova komisija) nije u skladu s naelom pune nacionalne su-
verenosti. Ideja... oporezivanja na svjetskoj razini je prvi korak prema
svjetskoj vladi. A svjetska vlada znai vraanje na hegemonistike odnose do-
minacije (ibid., str. 416, 5 1 0 ) . ' . trita razvijenilI zemalja bez carinskih optereenja. Konvencija iz Lome 1975.
4 Postoje najmanje tri mogunosti: (a) prelijevanje dijela SDR meunarod
nim razvojnim agencijama; (b) prelijevanje SDR lanicama Fonda na temelju
dogovora da bogatiji primaoci prenesu dio SDR razvojnim agencijama, i (c)
poveanje kvota SDR za nerazvijene zemlje.
5 Vidi P. M. Wijkman, Managing the Global Commons, International
Organization, 1982, str. 511-36, str. 534.
6 Konzorcij instituta, Meunarodni ekonomski poredak (Beograd, 1981).
7 Takvu shemu prvi su predloili Hirschman i Bird u svom ogledu Foreign
Aid - The Critique and Proposal, Essays in International Finance, br. 169,
Princeton University, juli 1968, str. 15-16.
8 B. Horvat, The Gap Between Rich and Poor Nations from the Socialist
Viewpoint, u G. Ranis, ed., The Gap Between Rich and Poor Nations (London:
Macmillan, 1972), str. 96-111. . 19 Indeksaciji, tj. vezivanju izvoznilI cijena s cijenama uvoznilI industrijskih
9 Ibid., str. 117.
10 A New United Nations Structllre jor Global Economic Co-operation,
UN Sales No. E 75. 11. A. 7, 1975.
11 Interventni fondovi (buffer stocks) mogu stabilizirati ponudu, ali ne mogu
stvoriti nepostojeu potranju. Kompenzatorno financiranje moe stabilizirati
proizvoake cijene, ali ne moe poboljati ili ak odrati uvjete razmjene ako
nema potranje. Zato je shema sekundarnog znaenja, a presudno je poveavanje
trgovine.
524
'1I
I
.12 The Seventh Special Session oj the General Assembly, (New York: United
Nations, 1975), str. 16-17.
- 13 I. Dragievi, Novi meunarodni ekonomski poredak i JlIgosl~viia (Zagreb:
FVT, 1982), str. 105.
14 Ponekad se kae da je promjena uloge nerazvijenilI zemalja u svijetu
slina promjeni uloge radnike klase u klasnom drutvu. Kakve god bile ideje, elje
ili moralne osobine individualnilI radnika, egzistencijalne potrebe radnika kao
klase pojedinaca tjeraju ih da podravaju socijalistiki preobraaj. Slino tome, ne-
razvijene zemlje ne predstavljaju nuno ideale ljudske dostojanstvenosti i dru-
tvenilI etika - a neke od njih imaju uasne politike reime i drutvene si-
steme. Ipak, sve predstavljaju klasu zemalja koje su ivotno zainteresirane za
poboljanje meunarodnilI etikih, politikih i ekonomskih standarda jer su
to preduvjeti za njihov nacionalni opstanak i ljudsku emancipaciju.
15 Moda je to prijelazni stadij u istinski meunarodni svijet.
16 Tu su dvije ilustracije. Regionalne razlike izraunate u per capita pro-
izvodnji izmeu sjevera i juga u Jugoslaviji su 2: 1. Ako 100 milijuna dinara
investiramo na jug, proizvodnja sjevera poveat e se za 123 milijuna dinara, a
juga za samo 105 milijuna dinara (B. Horvat, Meusektorska analiza Zagreb:
Narodne novine, 1962, str. 173). Slini su nalazi Cheneryja u Italiji. Tamo
milijardi na industrijskom sjeveru i za samo 131 milijardu na nerazvijenom
jugu (H. Chenery, P. Clark, Interindustry Economics [New York: Wiley, 1955],
'Str. 314-:-18).
17 Budui da je polovica industrijskog izvoza treeg svijeta u stvari trgo-
vina meu kompanijama - upozorava Lance Taylor - vodee transnacional-
ne kompanije lako mogu odreivati svoje interne cijene tako da prave profit
tamo gdje je to uputno, a da ipak zadovolje sve GATT-ove klauzule o nedi-
skriminatornoj trgovini, Back to Basics, World Development, 1982, str.
327-36, str. 335.
18 Opa shema preferencijala, o kojoj se prvi put pregovaralo u Tokiju 1973.
godine pod pokroviteljstvom GATT-a, osigurala je unilateralne carinske konce-
.sije razvijenilI zemalja. UNCTAD IV je traio proirivanje sheme tako di
se finalni i polufinalni izvozni proizvodi nerazvijenilI zemalja mogu prodavati na
godine izmeu BEZ i 46 nerazvijenilI zemalja iz Afrike, Kariba i Pacifika osi-
gurala je potonjima bescarinski pristup na trita zemalja lanica EEZ na
nerecipronoj osnovi za sve industrijske i gotovo sve poljoprivredne proizvode.
tovie, osnovan je i stabilizacijski fond da ispravi fluktuacije deviznilI prihoda
od izvoza 12 primarnilI proizvoda. U UN su komisije i centar trebali nadzirati
-operacije transnacionaInilI korporacija. Budui da je 75 posto njihovilI aktivnosti
u razvijenim zemljama, OECD je izradio kodeks kojeg su se multinacionalne
kompanije trebale pridravati. Poslije je izraen i Kodeks ponaanja u UN.
Generalna skuptina je 1980. godine donijela kao rezoluciju Skup multilateralno
dogovorenilI ravnopraVIlilI naela i pravila za kontrolu restriktivnilI poslovnih
praksa. Rezolucija je uglavnom usmjerena protiv prakse multinacionalnilI kom-
paillja koje treim stranama ograniavaju pristup tritu.
proizvoda protive se razvijene zemlje, a, osim toga, ona teko moe funkcionirati
kad je ponuda vea od potranje. Budui da ograniavanje ponude osnivanjem
kartela nije osobito poeljno (ili ak realno), eksparIZija trgovine je pogodnije rje-
-enje. Osim toga, budui da razvijene zemlje takoer izvoze sirovine, a neraz-
vijene zemlje ih uvoze, indeksacija ne bi uinila mnogo dobrog i kad bi mogla
funkcionirati.
20 A. Emmanuel Unequal Exchange (New York: Monthly Review, 1972).
21 Izvozne carine bi poveale cijene, a vee cijene bi stvorile vee izvozne
prilio de jedino ako bi elastinost potranje bila dovoljno niska i kad bi ponuda
bila izjednaena ili manja od potranje. Pouno je spomenuti jo jednu prepreku
525

potpuno drugaije vrste - 1971. !?odine su ~roiz.voai banana ~ Sre~joj
Americi (UPEB) uveli izvozne canne, a m?1t1l?'acIOnalne k~mpanIJe ~nIte?
Brands Standard Fruit i Del Monte) su bOjkotrrale te zemlje. Tako Je spn-
jeen pokuaj proizvoaa banana ~a oiv; Emmanuel'?Yll.teoriju., .. . koji trebaju tu robu nemaju dovoljno deviza da je plate. Kao u svakoj krizi,
22 To je nuan, ali ne i dovoljan uVJet. KonVenCIja IZ Lome npr. nIJe po-
boljala poloaj 46 nerazvijenih zemalja na ,~itu ~EZ. Razlozi. s~: (1). s~~
njivanje zajednikih carin~ EE~ preIl!-a trec:tm .zemlj~a; (~) pn~Jena OPC:Ih
shema preferencijala; (3) IZuzece nekih poljopnvrednih pr01zvod~ IZ bescann-
skog tretmana restriktivna pravila o porijeklu proizvoda i zatitne klauzule
(J. Moss J. Ra~enhill Trade Developments during the First Lome Convention
World Development,' 1982, str. 841-56). S druge strane, preferencijalni ugovor
EEZ sa sredozemnim zemljama iz 1960-ih i ranih 1970-ih godina poveao je
izvoz tekstilnih proizvoda i konfekcije tih zemalja na trite EEZ (R. Pombret,
Trade Effects of European Community Preferences to Mediterranean Coun-
tries, World Development, 1982, str. 857-62).
23 B. Horvat, The Relation Between Rate of Growth and Level of Develop-
ment, Journal of Development Studies, 1974, str. 382-94.
24 Sline klasifikacije su poslije postale sasvim _uobiajene. Na primjer,
skupina (1) se zove najmanje razvijene zemlje, a Generalna skuptina i ECOSOC
su 1971. godine i 1976. godine ustanovili 29 takvih zemalja, isto kao i UNC-
TAD IV 1976. godine. Skupina (3) se esto naziva nov<?i?~ustrijalizir~!lim
zemljama. Studija OECD INTERFUTURES (1979) klasifIcrra nerazvljene
zemlje u praktiki sline etiri skupine, itd. . . .
25 Danas je, na primjer, poznato da nedostatak protema u prvIm godma~a
ivota ima tetan utjecaj na budui fiziki i umni razvoj. Neishranjenost pnJe
roenja uzrokuje retardaciju i oteenje mozga. . stagniraju i one se suoavaju sa sve veim domaim i meunarodnim pritiscima
26 Report on the World Social Situation (New York: United NatIOns, 1961),
str. 41.
27 Cilj koji se meni ini razumnim - iako nije i najpoeljniji - je da se
jaz zatvara po stopi koja e omoguiti najmanje razvijenim zemljam~ da unl!tar
generacije dou tako blizu najrazvij:nijot s~pini da vremens~a r~I~a sus~~
nja ne bude vea od generacije. Drugtm nJec~a, nakon .30 godin~ naJ~rrom.~n~~a
skupina mogla bi dostii u tom trenutku pOStignutu razmu razvOja najrazVIjenIje
skupine unutar sljedeih 30 godina. Pojedine zemlje najsiromanije skupine mo-
gu, naravno, premostiti jaz mnogo prije, to ovisi o njihovom naporu.
28 Citirano iz J. Sh. Singh, A New International Economic Order (New
York: Praeger, 1977), str. 10. Slinu izjavu poslije je dala sovjetska. vlada:
... Nema temelja - niti ga moe biti - za zahtjeve upuene SOVjetskom
Savezu i drugim socijalistikim dravama, kao na primjer zahtjev nerazvijenih
zemalja upuen razvijenim kapitalistikim zemljama, ukljuujui zahtjev za oba-
veznim doprinosom odreenop postotka od ~acionalnog proizv.oda za nerazvijene
zemlje kao ekonomska pomoc (Pravda, 5. listopada 1976. godme).
29 Maarska je, na primjer, sasvim brutalno iskoritavala Hrvatsku pola
stoljea prije prvog svjetskog rata. Vrijednost resursa koju je oplja~~a i tetl!
koju je prouzroila spreavanjem razvoja moe se bez tekoa UtvrdIti. Ipak, nl
ja kao Hrvat nemam nikakvu namjeru da predoim taj raun (uvean za od-
govarajue kamate) Maarima, niti su oni sposobni da ga plate.
30 J. Tinbergen, Reshaping the International Order (RIO), Doc. SID
XV/17.
31 IMP-IBRD, The Problem of Stabilization of Prices of Primary Products, A
Staff Study, Part I, 1969, str. 26.
32 Dvanaest godina prije oni su bili samo 25 puta vei.
33 B. Higgins, Economic Development (New York: Norton, 1968), str. 197.
. 34 Ako bi postojao odgovarajui okvir institucija i politika unut~r l!N, go:
lemi dugovi nerazvijenih zemalja, koje trenutano one ne mogu otplacIvati, mog~
bi se ovako rijeiti. Glavni dunici su novoindustrija1izirane zemlje kao Brazil
526
l
(86 mld dolara), Meksiko (84 mId dolara), Argentina (39 mld .. dolara), Juna
Koreja (37 mld. dolara), Venezuela (33 mld. dolara), Jugoslavija (20 mld. do-
lara), Rumunjska i neke druge. Te su zemlje sposobne izvoziti, ali ne mogu
nai trita. Oni koji imaju kupovnu mo nee kupovati njihovu robu, a oni
novca nedostaje i postoji potreba za dodatnom likvidnou. Stoga bi Meu
narodni monetarni fond trebao kreirati potrebnu koliinu specijalnih prava
vuenja (u stvarnosti, stvari idu suprotnim tokom: udio SDR u svjetskim re-
zervama, bez zlata, opao je s osam posto u 1972. godini na etiri posto u
1981. godini). Novi svjetski novac alocirao bi se odgovarajuim agencijama
UN koje bi kupovale izvoz perspektivnih dunika za razliite svjetske programe
i za najmanje razvijene zemlje kojima bi se ta dobra dodijelila kao ista pomo.
Kao rezultat, dunici bi mogli otplaivati svoje dugove i oivjeti svoje stagnantI1e
privrede; bankari bi izbjegli rizik sloma meunarodnog financijskog sistema;
nerazvijene zemlje bi dobile kredite pod povoljnijim uvjetima i pomo kojima bi
ubrzale svoj rast; razvijene zemlje bi imale koristi od cjelokupne ekspanzije
trita, ukljuujui i svoja vlastita; ublaila bi se svjetska ekonomska kriza,
smanjila nezaposlenost, a poveana proizvodnja bi vie nego nadomjestila po-
rast likvidnosti. Tako bi svatko dobio reguliranjem svjetske privrede.
35 U tom smislu perspektive velike sile dobro. je opisao Henry Kissinger
kada se obratio Ministarskom sastanku OECD u Parizu 1975. godine: Ova
pitanja daleko prelaze ekonomska razmatranja. Ekonomska stagnacija po~a
njuje politiku nestabilnost. Za zemlje industrijskog svijeta, ekonomska kriza
predstavlja prijetI1ju ne samo naem nacionalnom dohotku. Ona je zaprijetila
stabilnosti naih institucija i izgradnji nae kooperacije na podruju politikih i
sigurnosnih problema. Vlade ne mogu djelovati uvjerljivo dok njihove privrede
na raspodjelu ekonomskih probitaka. U takvim uvjetima, sposobnost da se
svrhovito djeluje - i na nacionalne i na meunarodne probleme - bit e
umanjena. (Citirano iz Singh, ibid., str. 14).
POGLAVLJE 20
1 Marek Fritzhand, Etika misao mladog Marxa (Beograd: Nolit, 1966),
str. 76.
2 Sposobnost da djeluju samosvjesno, kritiki i stvaralaki u naelu odvaja
ljudska bia od svih drugih ivih organizama i od ostatka prirode (M. Marko-
vi, On Human Freedom and Self-Detennination (Washington, D. C.:
Woodrow Wilson International Center for Scholars, 1976), str. 8 (umnoeno).
3 Freedom and Socialism (Dar es Salaam: Oxford University Press, 1974),
str. 4.
4 The Structure of Freedom (New York: Atheneum, 1965), str. 83, 371.
s E. Tiryakian smatra da je javno odobravanje seksualnog promiskuiteta
jedan od indikatora koji nagovjetava izbijanje revolucije. To objanjava time
to drutvena organizacija podrazumijeva, meu ostalim, podreivanje seksual-
nih i drugih oblika hedonistikog uivanja. .. drutveno konstruktivnim ciljevi-
ma usmjerenim 'instrumentalnim' aktivnostima. Iznenadan znaajni porast he-
donistikog ponaanja, popraen ozakonjenjem i/ili javnim prihvaanjem takvog
ponaanja implicira... gubitak normativne kohezije dotinog drutva (A
Model of Societal Change and Its Lead Indicators, u S. Z. Klausner, ed., The
Study of Total Societies [New York: Doubleday, 1967], str. 93).
6 R. Supek, Participacija, radnika kontrola i samoupravljanje, (Zagreb: Na-
prijed, 1974) .
7 P. Sweezy, The Transition from Socialism to Capita1ism~, Monthly Re-
view, 1964, str. 569-90.
527
 8 Autonomy, Felicity, Futility: the Effects of the Market Economy on
Political Personality, Journal of Politics, 1978, str. 1-24, citirano sa str. 1938. 1957.
14. Nadnice nekvalificiranih radnika 100 100
9 J. Robinson, Exercises in Economic Analysis (London: Macmillan, 1961), Nadnice kvalificiranih radnika 330 149
str. 203-5. Nadnice svih radnika 100 100
10 Edvard Kardelj umjesno je uoio da trite ne odreuje karakter proiz- Place vladinih namjetenika 166 135
vodnih odnosa nego, naprotiv, proizvodnja u odreenim uvjetima klasnih od- Place slubenika u privredi 200
nosa karakter trita (Pravci razvoja politikog sistema socijalistikog samo-
upravljanja (Beograd: Komunist, 1977), str. 73. Izvor: B. Horvat, Ekonomska teorija planske privrede (Beograd: Jugoslavenski institut
11 W. Gottschalch, ParZamentarismus lind Riitedemokratie (Berlin: Wagen-
za ekonomska istraivanja, 1964), str. 125.
bach, 1968). 18 Realne nadnice u Francuskoj
12 Proizvodnja je racionalna aktivnost, koja zahtijeva sistematsku podjelu
rada, moi i komunikacija, jednako kao i visok stupanj koordinacije. Ona stoga 1750-60. 1801-10. 1820-40. 1861-70. 1911-13.
zahtijeva i vrlo sistematsku i preciznu kontrolu izvoenja. To se moe postii
samo kad se sankcije i nagrade mogu lako mjeriti i alocirati u skladu s izvoe Kvalificirani radnici
njem. Sankcije i nagrade u plaama jedine imaju takvu sposobnost primjene jer u Parizu 100 140 120 190 240
se razlike u novcu mogu mjeriti mnogo preciznije nego snaga, presti ili bilo Rudari 60 85 135
koja druga razlika u moi (A. Etzioni, A Comparative Analysis of Complex Poljoprivredni
Organizations [New York: Free Press, 1961], str. 80). nadniari 45 54 45 55 85
13 Godine 1971. kub anska je vlada donijela zakon usmjeren protiv 400.000
Izvor: J. Fourastie, Civilizacija sutranjice (Zagreb: Naprijed, 1966), str. 152. Napo-
danguba, kojim se predviaju kazne od est mjeseci do dvije godine prisilnog mena: Nadnice kvalificiranih radnika u Parizu 1750-60. = 100.
rada u popravnim centrima za osuene zbog simuliranja i estog izostajanja s
posla ili iz kole. I Sovjetski Savez je u prolosti primijenjivao sline prisilne 19 za Britaniju, vidi E. J. Hobsbawm, Labouring Men (London: Weidenfeld
mjere. and Nicolson, 1964), str. 64-119.
14 M. Markovi, Socija1izam i samoupravljanje, u Smisao i perspektive 19 A. M. Carterov indeks nejednakosti distribucije osobnog dohotka nakon
socijalizma (Zagreb: Praxis, 1965), str. 54-71, posebno str. 70. ini se da se ne- plaanja poreza u Engleskoj ilustrira taj proces: 1880, 41; 1913, 38; 1937, 23;
to slino u odreenoj mjeri dogodilo u Jugoslaviji. Radi poveavanja autono- 1948/49, 16 (The Redistribution of Income in Postwar Britain (New Haven:
mije radnikog upravljanja, slabljenja hijerarhije, izbjegavanja: nacionalistikih Yale University Press, 1955), str.75). Indeks nejednakosti predstavlja postotak
razmirica i spreavanja dravnog uplitanja, kao vrhovno naelo organizacije uz- dohotka koji je potrebno transferirati iz vie u niu dohodovnu skupinu da
dignut je dohodovni princip. Svaki je kolektiv trebao biti gospodar svojeg bi se postigla jednaka per capita distribucija; tako nula posto izraava apsolutnu
dohotka, a svi doprinosi pojedinaca bili su mjereni u novcu. Rezultirajua utrka jednakost a (gotovo) 100 posto apsolutnu nejednakost.
za novcem u privrednim jedinicama, uredima, sveuilitima i istraivakim in- 20 Raspodjela dohotka na razliitim stupnjevima privrednog razvoja
stitutima, imala je duboko alijenirajue efekte. Suvino je rei da se isti cilj mo-
gao postii - i to mnogo bolje - neto produhovljenijom shemom koja bi elimi- Prosjeni
Prosjeni Udio gornjih
nirala veinu alijenirajuih posljedica. per capita
proizvod (U. S.) Gini omjer 5 % (u %)
15 M. Abramovitz i P. A. David, Reinterpreting Economic Growth, Ame-
rican Economic Review, May 1973, str. 430. Kapitalistike zemlje
16 A. Dragievi, Potrebni rad i viak rada (Zagreb: Kultura, 1957), str. Sedam zemalja 53 0,37 32
355. R. Richta et al., Civilizacija na raskru (Beograd: Komunist, 1972), str. Trinaest zemalja 118 0,47 30
333. Economic Report of the President (Washington, D. C., 1976), str. 204. etrnaest zemalja 197 0,48 34
17 U zemljama s ijim podacima raspolaemo, u 1968. godini su godinji Deset zemalja 408 0,46 27
prihodi osoba s fakultetskim obrazovanjem bili vii od prihoda osoba s osnov- est zemalja 715 0,43 22
nim obrazovanjem prema ovim iniocima: Dvanaest zemalja 1950 0,41 20
Etatistike zemlje

Osam zemalja u razvoju 6,4 Pet zemalja 795 0).7 14

est novoindustrijaliziranih zemalja 3,4
Izvor: J. Cromwell, The Size. Distribution of Income: An International Comparison,
est razvijenih zemalja 2,4 Review oj Income and Wealt", 1977, str. 296. .
Izvor: M. Ratkovic, Cost-Benefit analiza investiranja (Beograd: Institut ekonomskih
nauka, 1976), str. 87. Izvrnuti U oblik krivulje nejednakosti i egalitaran utjecaj etatizma potvrdio je
moj student Miroslav Glas u svojoj disertaciji Razdelitev dohodka v procesu
Radniko upravljanje, naravno, ubrzava taj proces. U Jugoslaviji je iste godine
ekonomskega razvoja (Ljubljana, 1978). Glas je po desio krivulju N = A expB
usporedivi faktor bio 2: 1; usporedba s predratnim (1939) kapitalistinim ure- (lnyy/y)2 exp CS, podacima za 28 zemalja. N je mjera nejednakosti, y je bruto
enjem prua ovu sliku: drutveni proizvod per capita, y je per capita bruto drutveni proizvod za koji je

34 Politika ekonomija socijalizma

528 529
N maksimalan, S je varijabla drutvenog sistema, a A, B i C su parametri. ratara u planinama susjedne Ugande (Human Nature and Primal Man, Social
Koeficijent determinacije bio je R2 = 0,77 za gornjih 5 posto, a R2 = 0,88 Research 1973, str. 511-530). Daljnja istraivanja moda e pokazati da su sve
za Gini omjer. C je imao negativan predznak, pokazujui da etatizam smanjuje o.ve razlike vie ili manje posljedica reproduktivnih pritisaka, intenzifikacije, i
nejednakost (ibid., Tabele 5-7). iscrpljivanja okoline [vidi M. Hariss, Canibals and Kings; i Cultural Materialism
21 A. Stern, The Science of Freedom (London: Longmans, 1969), str. 125. (New York: Random House, 1979)]. Meutim, takav bi nalaz, ako je istinit,
Autor govori o stadiju solidarnosti ali ne spominje socijalizam. bio u velikoj mjeri irelevantan u naoj sadanjoj situaciji. Potencijalno gospoda-
22 M. Sabllns, La premiere societe d'abondance, Les temps modernes,
renje prirodom, omogueno suvremenom naprednom tehnologijom i znanstvenim
1968, no. 268, str. 641-80. istraivanjem je tako veliko da moemo ne samo unititi nau okolinu i ekoloku
23 Marvin Harris spominje da ske1etalni ostaci lovaca sami po sebi doka-
ravnoteu n~go ih moemo takoer ponovo stvoriti i unaprijediti. Drug~
zuju injenicu da su obino bili dobro uhranjeni. On citira podatke L. Angela o rijeima, ogranienja u pogledu materijalne okoline i sredstava mn~go su manJC
visini mukaraca: 30.000 pr. n. e., 177 cm; 10.000 pr. n. e., 165 cm; 1960. ame- izraena na sadanjem stupnju tehnolokog napretka nego na razvOjnom stupnju
riki mukarci, 175 cm. U pogledu standarda stanovanja, Harris kae: U
nomada i primitivnih fannera. Prema tome, detenninizam nije toliko neumitan,
ehoslovakoj su zimske nastambe s krunim tlocrtom poda promjera dvadeset
a mogunosti izbora su mnogo vee.
stopa bile u upotrebi pred vie od 20.000 godina. Nastambe s toplim krznom 34 K. Marx i F. Engels, Rani radovi (Zagreb: Kultura, 1953), str. 197.
za tepihe i krevete i ognjitima od suenog gnojiva ivotinja i mastima obloenih 35 B. Russell, Socialism, Anarchism and Syndicalism (London: Allen and
kostiju mogu pruiti kvalitetu smjetaja u mnogo emu veu od suvremenih Unwin, 1918), str. 210.
gradskih stanova (Cannibals and Kings. The Origines of Cultures [New York: 36 B. Russell, In Praise of Idleness (1932), citirano u E. Fromm, ed.,
Random House, 1977], str. 10, 14). Socialist Humanism (New York: Doubleday, 1966), str. 258-59.
24 B. Malinowski, Argonauti Zapadnog Pacifika (Beograd: Beogradski iz-
37 D. Dolci, Reflections on Planning and Group, citirano u Fromm,
davako-grafiki zavod, 1972), str. 52-54, posebno str. 140. Socialist Humanism, str. 422.
25 Ibid., str. 154-55.
38 K. Marx, Kritika Gotskog programa (Zagreb: Kultura, 1950). str. 20.
26 M. Sahlins, Stone Age Economics, (London: Tavistock, 1974), str. 132.
27 Citirano u ibid., str. 213.
28 Ruth Benedict, Obrasci kulture (Beograd: Prosveta, 1976), str. 35. Stranac
je ak neprijatelj (Malinowski, Argonauti, str. 305).
29 Abraham Maslow opisuje ponaanje bogatih Indijanaca iz plemena
Crna Noga za vrijeme ceremonije plesa sunca: U jednom trenutku ceremo-
nije ... rekao je o svojim uspjesima: 'Svi vi znate da sam radio tako i ta~?, da
sam uinio to i to, i svi! vi znate da sam pametan, da sam dobrog pon]ekla,
da sam dobar ratar, i da sam stoga zgrnuo veliko blago'. A onda je gestom
gospodara, gestom velikog ponosa koja, meutim, nije poniavajua, dao svo to
blago udovicama, siroadi, slijepcima i bolesnima. Na kraju ceremonije plesa
sunca bio je bez cijelog svog posjeda, nemajui nita osim odjee na sebi. Na taj
sinergian nain (neu rei niti sebian niti nesebian, jer je polaritet oigledno
bio prevladan) on je dao sve to je imao, ali je time pokazao kako je divan
ovjek, da je sposoban, da je inteligentan, da je jak, da je marljiv, da je veliko-
duan i stoga da je bogat (The Further Reaches of Human Nature [Hannonds-
worth: Penguin, 1971], str. 211-12).
30 Sahlins, Stone Age EC01wmics, str. 133, 303.
31 Malinowski, Argonauti, str. 87.
32 Sabllns, Stone Age Economics, str. 133.
33 Maslow, Human Nature, str.221. Da je to doslovno istina pokazala je
Margaret Mead u svojoj klasinoj studiji o tri susjedna plemena na Novoj Gvineji
[Sex and Temperame1lt in Three Primitive Societies (1935) (New York: New
American Library of World Literature, 1962)]. U jednom plemenu rad se sm3-
trao prijateljskom suradnjom, ratovanje je bilo rijetko i povrno, a predvoenje
je bilo potrebno samo za vrijeme ceremonija i velikih praznika. Problem ~~
tvenog ivota sastojao se u prisiljavanju nekoliko dodatnih sposobnih pOJedI-
naca da se prihvate protiv svoje volje, organizacije uzbudljivih ceremonija. Na
udaljenosti od otprilike 160 kilometara ivjelo je pleme ljudodera ija se
drutvena organizacija zasnivala na ideji o prirodnom neprijateljstvu izmeu
ljudi istoga spola. Mukarci i ene bili su jednako agresivni i bezobzirni, i. ni-
kakva se pravila nisu potivala. Tree pleme bilo je pleme umjetnika u kOjem
su konvencionalne uloge mukarca i ene bile zamijenjene. Ovdje su dominirale
ene, a mukarci su bili neodgovorniji i emotivno zavisniji. Colin Turnbull opisao
je sline kontraste izmeu drutveno nastrojenih i kooperativnih Mbuti lovaca
iz kiovite ume u sjeveroistonom Zairu, i individualistikih i asocijalnih lk

530 34" 531

 Kazalo imena

A B
Abegglen, J. C. 474b Babcock, M. D. 438
Abel, H. 320 Babeuf, G. 438b
Abelard, 40, 440b Bacilek, 45
Abraham, H. J. 489b Babro, R. 456b, 457b
Abrabamsson, B. 465b Babtijarevi, . 441b
Abrabovitz, M. 528b Bajt, A. 199
Adams, R. 507b Bakunjin, M. 36, 45, 99, 114, 115, 314,
Adizes, l. 478b 445b
Afanasjev, V. G. 472b Balassa, B. 170, 171
Agripa, M. 62 Baldwin, R. W. 418b
Airas-Bustamante, L. R. 441b Ballod, 126
Aitov, N. A. 71 Baran, P. A. 436b, 474b
Akvinski, T. 186 Barbash, J. 472b
Barber, R. 517b
Alderfer, C. P. 338, 339, 340 512b
Barbieri, F. 520b
Aleksandar, 384 Barta, M. 466b
Alelujeva, S. 457b Basso, L. 515b
Alexsander, K. C. 467b Batstone, E. 518b
Almond, G. A. 240, 259, 491b Bauer, T. 475b, 476b
Allard, 491b Bauman, Z. 327, 329, 435b, 436b, 452b,
Alperovitz, G. 435b, 515b 507b
Alvarados, V. 140 Bazard, 483
. Amal'rik, A. 520b, 521b Bay, Ch. 420
Bebel, 32, 34, 125, 437b, 445b
Ana, kraljica 254 Beljuh, A. K. 519b
Angel, L. 530b Bellers, J. 102
Anzelmo, Sv. 43 Bell, D. 162, 235, 320, 353, 432, 465b,
Aptbeker, H. 459b, 460b 473b,511b
Arblaster, A. 472b Bendik, R. 438b, 453b, 471b
Arbor, A. 458, 464b, 485b Benedict, R. 530b
Arendt, H. 503b Bennis, W. 482b
Aristotel 63, 182, 186, 336, 449b, 486b, Bentham, J. 179, 180
Berija, 58
496b
Arizmendi, D. J. M. 470b Berlin, l. 494b
BerIe, 25
Arlabaster, A. 437b
Berman, K. V. S18b
Armstrong, G. D. 444b Bernstein, l. 501b
Aron, R. 74, 75, 456b Bernstein, P. 478b
Aronson, R. 514b Bertrand, T. 170b, 171
Asmus, V. F. 396, 524b Beteille, A. 451b
Augustin, A. 38 Bettelbeim, Ch. 458b
Austin, A. 461b Bevin, E. 502b
Avakum,442b Bexelius, A. 488b
Avirch, P. H. 464b Biao, L. 39
Axelrod, 462b Biani, 386, 523b

533
 Biermann, W. 443b Carr, E. H. 451b, 492b Deuitch, B. 334, 511b, 514b F
Bilandi, D. 475b Carrillo, S. 445b Dennis, V. 491b
Bird, 524b Carroll, C. 444b Deppe, E. 514b Fabri, L. 445b
Birman, A. 378 Castro, F. 307, 441b Qeppe, F. 490b Fanelli, G. 115
Birnbaum, P. 453b, 498b, 512b Carter, G. M. 491b Desai, P. 477b Fanon, F. 385, 522b
Bishop, C. A. 470b Chamberlin, E. 28 Deutsch, K. W. 158b 458b, 472b Faris, R. E. L. 460b
Bjerednjev, 448b Chanti1Ion, R. 28 Deutscher, l. 373, 439b, 442b, 448b, 456b, Faux, J. 516b
Blackburn, R. 520b Chapelier, 22 464b, 486b, 499b, 519b . Feliforov, N. A. 156, 159, 472b
Blagojevi, O. 462b Clampan, J. W. 451 Deutcher, T. 521b Ferris, R. 516b
Blanc, L. 100, 103, 104, 105, 106, 483b Charles, l. 313 Dmitrov, 122 Feuerbach, L. 9
Blanqui, L. A. 35, 36, 100, 109, 483b Charvet, J. 185, 480b Dobb, M. 271, 321, 332, 495b, 501b, 5Ub Finer, S. E. 450b, 474b
Blanner, R. 459b, 498b Chaulieu, P. 164 512b Fink1e, J. 442b
Blasi, J. R. 478b Che'Guevara 100 Dobson, R. 454b, 455b Fischer, E. 44, 443b
Bloch, E. 190 Chinoy, E. 449b, 458b Dolci, D. 430, 531b Fisher, W. A. 454b, 472b
Blondel, J. 450 Clark, C. 452b Dolfuf, 384 Fitzroy, F. 471b
Blum, F. H. 470b, 482b Clark, T. N. 491b Domhoff, G. W. 454b Follette, la 321
Blumberg, P. 473b, 478b Clegg, H. A. 507b Donnelly, J. H. 473b Formanek, M. 157, 472b
Bodin, J. 239 Clegg, l. 466b, 469b Dostojevski, F. M. 47 Forsebach, L. 508b
Boudin, L. 348 Coates, 469b Fourier, Ch. 102, 103, 104, 462b
Dragievi, A. 528b
Boggart, R. 449b Cohen, M. 487b France, A. 21
Boimonde, 470b Cohen, S. 501b Dragievi, l. 525b
Franco, F. B. 130, 147, 386
Bojanovi, R. 94 Cohn, S. M. 476b, 502b Draper, H. 438b Frazier, E. F. 445b
BoIte, F. 439b Colbert, 28 Draper, T. 499b Freire, P. 80, 458b
Bonaparte, L. 301 Cole, G. D. H. 17, 118, 125, 432b, 461b, Drashkovich, M. M. 438b Freud, S. 420, 426 .
.Bonchio, 463b 462b, 463b, 467b 507b Dualigli, M. 522b Friedman, M. 459b .
Bookchin, M. 504b Coleman, J. 248, 489b Duguit, L. 239, 486b Friedrich, C. J. 450b, 487b, 489b, 492b
Boris, 383 Commons, J. R. 449b Durkheim, E. 40, 41, 440b, 441b Fritzhand, M. 92, 460b, 527b
Borko, R. 456b Condorect, de 311 Duverger, M. 380, 489b, 490b, 522b Fromm, E. 45, 93, 333, 337, 338, 393, 420,
Boscary, 498b ConnoIly, J. 116 Duvignaud, S. 464b 437b, 446b, 458b, 459b, 460b, 480b,
Bottomore, T. 437b, 451b, 453b, 457b Considerant, V. 104, 105 481b, 504b, 524b
Boulding, K. 235, 457b Coser, L. A. 440b, 444b Fiihrer 472b, 489b
Bowles, S. 473b Cromwell, O. 311
Bracke, 524b Crossman, R. H. S. 436b
Brandt, W. 403 Crozier, M. 171
Braverman, H. 372, 519b Cupper, L. 470b G
ilas, M. 456b
Bray, J. F. 106 Cvjetianin, V. 5 orevi, J. 464b
Brecht, A. 479b Gable, R. 442b
uki, 396 Galanski, 520b
Brenjev, L. 442b urevi, 446b
Bridwell, L. G. 512 Galbraith, J. K. 12, 436b
Brim, O.G. 457b Galilej, G. 46
Brinton, C. 314, 498b avoki, K. 486b Gallie, B. 481b
Brinton, U. M. 464b erne, F. 481b Garibaldi, 318
E Gentile, G. 443b
Brodbeck, M. 439b, 478b ernievski, 314
Brostrom, A. 465b George, L. 476b
Ebert, F. 125, 127, 128 Germann, G. 439b
Brus, W. 37, 159, 439b, 521b
Brzezinsky, Z. 455b D Edwards, L. 314, 499b Gerschron, A. 22, 434b
Buchez, Ph. 104, 105 Edwards, R. C. 434b, 485b, 513b Gibson, J. L. 473b
Buharin, N. 11, 46, 49, 123, 128, 314, 372, Dahl, R. A. 448b, 481b, 485b, 490b, 492b, Eichmann, A. 444b Gide, A. 440, 442b
446b, 448b, 519b 493b Einaudi, M. 440b Giddens, A. 449b, 452b
Buonarrotti, M. 435b Dahlstrom, E. 514b Einstein, E. 10, 226 Gierek, E. 78
Burke, E. 150 Dahrendorf, R. 67, 76, 82, 449b, 452b, Eisner, K. 125, 464b, 465b Ginzburg, 520b
Burnham, 497b 458b, 473b, 493b ElIman, M. 475b Glas, M. 529b
Burstein, M. 513b Dallison, Ch, 486b Ellul, J. 441b Glennester, H. 453b
Burton, N. 443b Dauiels, R. V. 464b Emmanuel, A. 408, 502b, 503b, S25b, 526b Gobles, 45
Dante, A. 55, 439b Engels, F. 11, 15, 22, 32, 33, 36, 38, 42, 49, Godwin, W. 99
Danton, 311 Goldthorpe, J. 330, 331, 453b, 506b, 508b
100, 110, 111, 112, 150, 151, 156, 180, Golubovi, Z. 519b
e Darwin, Ch. 434b 195, 237, 238, 303, 309, 314, 315, 322, Gomulka, S. 477b
Davies, J. C. 454b, 512b 347, 395, 419, 433b, 438b, 439b, 441b,
Cabet, E. 99, 109 Davi, R. 502b 442b, 459b, 460b, 461b, 462b, 479b, Gorbanjevskaja, N. 522b
Cable, J. 471b David, P. A. 528b 485b, 489b, 490b, 497b, 499b, 500b, 507b, Gorz, A. 334, 511b
Campanella, T. 99 Deak, l. 501b 510b, 524b, 525b, 526b Gottschalch, E. 465b
Cardenas, 312 Debs, E. 507b Erard, Z. 520b Gottschalch, W. 487b, S28b
Carol, 384 Demiev, P. 374, 519b Espinosa, J. 468b, 478b Gottscha).k, L. 445b
Carpenter, N. 463b Demsetz, 163 Etzioni, A. 423, 449b, 451b, 460b, 529b Gottwald, K. 39

534 535
Gramsci, A. 129, 130, 313 Horvat, B. 7, 14, 53, 172b, 435b, 460b, Katz, D. 452b Lane, W. 109
Grave, J. 114 462b, 475b, 476b, 477b, 482b, 484b, KautiIya, 437b Lao Ze, 489b
Gray, J. L. 473b, 474b 485b,495b, 496b,512b,523b,524b,S25b, Kautsky, K. 11, 13, 126, 188, 238, 352, La Palombara, J. 450b
Greenberg, E. S. 478b 526b, 529b _438, 442b, 450b, 465b, 470b, 480b, 485b, Lapenna, J. 485b
Gregory, P. 476b Hruov, N. 39, 42, 56, 441b, 448b, 461b 490b, 498b, SOOb, 505b Laruez, R. J. 435b
Grli, D. 444b Huber, V. 113 Kavi, B. 482b Laski, G. 501b
Gromiko, A. 411 Huerte 312 Kaysen, C. 435b Laski, H. J. 20, 190, 241, 245, 432b, 433b,
Grossman, G. 434b Huntington, S. 382, 455b, 522b, 533b Keller, S. 69, 453b, 505b 487b, 499b
Grossmann, H. 348 Hutcheson, F. 180 Kelsen, H. 485b Lassalle, F. 100, 104, 105
Gruner, 492b Kendall, W. 466b Laslett, P. 481b
Guedes, 462b Kennedy, J. F 490b Lasswell, H. 264, 448b, 492b
Guillebaud, c. W. 466b, 469b I Keynes, J. M. 27, 28, 128, 271, 283, 286, Laumann, E. 460b, 449b, 461b
Gunter, 469b 287, 398, 495b Lavoisier, 311
Gurwitch, G. 464b Iadov, V. A. 513b Khalud, I. 541b Lazonick, W. 507b
Iglesias, P. 462b Kidron, M. 435b Leavitt, H. 482b
Inkeles, A. 448b, 454b, 455b, (421b) Kim, I. S. 440b Lederer, 126
H Israel, J. 82, 459b, 460b King, A. 260 Lefe Bure, G. 432b, 438b, 498b
Isus, 41; 43, 442b, 444b Killich, S07b Lenski, G. E. 454b, 480b, 501b
Ivau, xxm 147 Kirkwood, D. 467b Lenjin, V. I. 11, 32, 36, 42, 56, 57, 63, 99,
Habermas, J. 514b Ivanchevich, M. 473b
Hadi-Vasiljeva, J. 522b Kissels, A. A. 513b 119, 120, 121, 122, 123, 124, 128, 129,
Halal, W. 163, 208 Kissinger, H. 527b 132, 155, 181, 237, 238, 303, 307, 343,
Halsey, A. H. 454b K1ikovac, J. 464b 344, 352, 376, 381, 438b, 442b, 445b,
J Kljebanov, V. 377 450b, 464b, 465b,472b,485b,494b,498b
Hamilton, R. F. 502b, 503b, 510b Knight, F. 516b
HammerskjOld, D. S22b Leon, D. de 115, 116
.Jackson, A. 319 Kohn, N. L. 504b, 513b Leonha~ D.W. 457b, 522b
Hannah, L. 434b, 435b Jacques, E. 468b, 470b
Haq, M. ul, 404 Kolakowski, L. 47, 58, 376, 448, 520b Lepage, H. 495b
Jahue, 439b Kolko, G. 480b Leptin, G. E. 476b
Haraley, E. L. 452b Jain, S. 55
Haraszti, M. 71, 82, 454b, 4S9b, 461b, 475b Kollontaj, A. 123 Lerner, D. 448b
Jakir, 448b KoIro, S. 77, 457b Leroux, P. 109
Hard, B. 514b Jakob, sv. 255
Harrimau, A. 490b Kondratjev, 398 Lewis, B. 474b
Jampoljskaja, 157, 472b Konstantinov, 448b Levitski, B. 448b
Harris, M. 530b, 531b Janiijevi, M. 505b
Haug, W. F. 445b Koontz, H. 473b Libknecht, K. 126, 129
Jaruzelski, W. 6 Kopernik, N. 43 Lichtheim, G. 438b, 462b
Havelka, N. 325, 505b Jevdokimov, 46
Hayek, F. A. won 86, 87, 168, 174, 177, Koruai, J. 167, 475b Lickert, R. 448b
Jenkins, D. 515b, 517b Kornhauser, A. 503b Lindbeck, A. 14
459b,460b Jevons, 28
Hegel, G. F. W. 12, 80 Korpi, W. 450b, 455b, S14b, 515b Lindblom, Ch. 450b, 455b, 474b, 490b,
J ohansen, L, 523b Korseh, K. 129, 466b
Heilbroner, R. 11, 478b Johnson, A. G. 471b, 513b 522b
Heloiza 40 Kosigin, N. 378 Lipsent, M. 322
Jones, 518b Kossuth, J. 318
Herljevi, F. 441b Jouvenel, B. de 490b Lipset, S. M. 258, 450b, 453b, 460b, 454b,
Herric, Q. 513b Kosta, J. 447b 501b, 502b, 503b
Herson, T. 524b Kotz, N. 513b Lisjenko, 47, 447b
Kova, P. 468b Locke, J. 240, 263, 313, 486b
Hertzka, Th. 108, 109 K Kozi, P. 443b Lockwood, 331, 508b
Herz, J. H. 491b
Kravenko, V. 444b Lojola, I. 44b
Herzen, A. 314 Kaganovi, L. 45
Krei, A. 442b Loucks, W. 494b
Hevitt, C. 433b Kahl, J. A. 453b
Higgins, B. 526b KristoI, J. 432b Lozovski, A. 121
Kahn, R. L. 452b, 492b, 511b Kristovics, J. 105
HiIferding, R. 126, 127, 128, 465b Kalanta, R. 57 Luis, XVI 313
Himmelstrand, U. 510b Kropotkin, P. 99, 114, 117, 122, 445b, 464b Lukacs, G. 57, 58, 85, 459b, 496b
Kaleeki, 27 Kuda, R. 465b
Hirscbmau, S24b Kalinjin, M. I. 57 Lukes, S. 437b, 472b
Hirszowicz, M. 472b KuIischer, J. 444b Luxemburg, R. 32, 126, 181, 348, 423,
Ka1iski, J. 487b Kunkrator, F. 265b
Hitler, A. 11, 45, 56, 125, 128, 318, 323, Kalvin, J. 46 436b, 438b, 445b, 464b
384, 441b, 472b, 489b Kamenko, E. 181 Kiinzli, A. 445b Lynd, S. 27, 435b
Hoare, Q. 499b Kamenjev, L. B. R. 46, 448b
Hobbes, T. 448b Kamusi, M. 482b
Hobsbawm, E. J. 327, S07b, S29b Kangrga, M. 478b L M
Hobson, S. G. 117 Kant, I. 181, 188, 437b, 479b
Hoglund, Z. 465b Kaplan, A. 492b Lafayette, marquis de 311 Machiavelli, N. 254, 461b
Hogben, L. 473b Kapler, 457b Lagardelle, H. 115 . Macpherson, C. B. 492b
Holbwacks, 451b Karabeli, J. 454b Lampan, J. 516b Maione, B. 466b
Holt, R. 484b Kardelj, E. 71, 474b, 528b Landauer, C. 434b Malenkov, 166
Hondrich, K. O. 456b, 504b Karlsson, L. E. 517b Lane, D. 455b, 456b, 497b Malinowski, B. 533b, 429
Horowitz, D. 447b Kassalow, 465b Lane, R. 14, 352, 422, 485b, 489b, 497b, Mallet, S. 309, 498b, 511b
Hortby, M. de N. 124,383 Kassum, A. N. 404 501b Malthus, 434b

536 537
 p R
Mandel, E. 142, 310, 306, 307, 334, 335, Miller, J. 433b
435b, 463b, 466b, 467b, 496b, 497b, Miller, S. 455b, 506b Padilla, H. 46 ltajnovi, V. 487b
511b Mills, C. W. 454b Paepe, C. de 114 ltatkovi, M. 528b
Mannheim, K. 21, 46, 432b, 444b, 460b Miljevi, . 468b Paj, I. 211 ltavenhi1l, J. 526b
Manov, G. 519b Mine, B. 155 Palach, J. 57 ltaynor, S. 450b, 509b, 510b
Mao, Z. 39, 44, 63, 382, 388, 394, 441, Mitchell, V. K. 512b Palmer, R. R. 432 ltawls, J. 180, 181, 182, 183, 184, 185,
443b, 444b, 466b, 472b, 500b Mitin, M. B. 448b Palombara, J. la 260, 490b 186, 187, 190, 337, 479b
Marat, 263 Mitsui, 311 Pankratova, A. 464b ltec1us, 114
Marcuse, H. 333, 344, 444b, 460b, 461b Molotov, V. M. S. 57 Pannekoek, A. 129, 447b lteich, M. 434b
Marglini, S. 517b Montero, B. de S. L. 516b Panti, D. 505b lteisman, F. 506b
Marko, apo 479b Montesquieu, C. L. S. de 240, 241, 313, Papandopulos, G. 498b lteissman, L. 510b
Markovi, M. 80, 85, 89, 424, 458b, 459b, 486b,487b Papandreu, A. 152 ltencer, K. 67, 452b
360b, 482b, 493b, 498b, 527b, 528b Moor, B. 46, 444b Pappenheim, F. 439b ltenold, C. G. 135, 143, 144
Markovi, . 324, 504b More, T. 99 Pareto, W. 237, 610, 120, 232, 288 Resier, H. 466b, 507b, 516b
Marshall, T. H. 68, 69, 414 Morris, W. 108, 117, 462b Parkin, F. 451b ltesler, M. 488b
Martinovi, LJ. 14 Mosca, G. 457b Parsons, T. 235, 484b, 489b, 493b llichta, R. 506b, 508b, 528b
Marx, K. 9, 10, 11, 12, 15, 18, 19, 22, 28, Moss, J. 526b Pai, N. 433b, 491b lliesman, D. 93, 460b
32, 35, 38,40,42, 52, 62, 63, 67, 76, 80, 81, Moudgil, P. 512b Pateman, C. 265; 473b, 493b rufkin, J. 516, 517b
84,85; 89, 97, 104, 105, 107,108, 110, 111, Mliler, H. 127, 128 Paton, J. M. 118 llips, I. 522b
112, 113, 119, 150, 151, 156, 158, 180, Mundella 435b Pavao, sv. 449b llivera, P. di 383
181, 187, 188, 192, 195, 218, 219, 235, Mussolini, B. 45, 130, 323, 383, 437b, 440b Pavievi, R. L. 462b llizzi, B. 446b, 456b
237, 238, 271, 301, 303, 304, 305, 307, Myers, C. A. 467b, 470b Peulji, M. 66, 74, 75, 452b, 456b, 515b, ltobbins, L. 270, 271, 459b, 494b
309, 314, 318, 322, 332, 333, 334, 336, Myrdal, G. 478b 520b ltoberts, R. D. V. 145, 468b
337,347,417,419,424,430, 436b, 437b, Pelikan, J. 519b ltobertson, K. 468b
438b, 439b, 441b, 442b, 443b, 445b, Pelloutier, F.114 ltobespiere, M. 311
446b,447b,449b,452b,458b,460b,462b, N Pen, J. 453b, 480b Bobinson, J. 28, 404, 422, 495b, 528b
471b,472b,479b,485b,489b,490b,492b, Penty, a.j. 116, 117 ltokkan, 491b, 504b
495b, 496b, 497b, 500b, 508b, 510b, Nagel, E. 177 Peron, J. 323 ltoosevelt, F. D. 320
513b, 514b, 519b, 524b, 531b Nagy, l. 461b Petar, sv. 449b ltosner, M. 482b
Maslow, A. 153, 337, 338, 340, 341, 429, Neajev,45 Peters, V. 470b ltoss, F. A. 444b
530b Nelson, J. 522b Petofi, S. 132 ltoss, J. E. 473b
Matejko, A. A. 475b Neubauer, D. 448b Petrovi, G. 81, 458b, 481b, 498b ltossi, P. H. 455b
Matija 444b Neumann, F. L. 449b Petty, W. 28 ltot, N. 325, 505b
Mat1es, J. 469b Newcomb, T. M. 452b Pfaff, M. 457b ltouge, A. 15
Matthews, M. 72, 73, 448b, 455b, 457b, Newfield, J. 488b Philipp, L. 311 ltotschild, K. 453b
472b . Nightingale, lt. T. 20, 432b Phillips, J. D. 474b ltunciman, W. G 452b, 509b
Mayhew, H. 507b Nisbet, lt. A. 495b, 499b Pierce, B. 496b ltonsseau, J. J. 256, 258, 263, 313, 492b
Mayo, E. 162, 473b Nixon, lt. 490b Pilsudski, J. 6, 384 ltowland, S. 439b
McCharty, W. E. S. 467b Nomad, M. 438b Pinochet, 498b ltiihle, O. 129, 465b
McKenzine, R. 436b Norman, E. H. 498b PischeI, E. C. 466b ltus, V. 324, 448b, 482b, 483b, 504b
McKitterisk, T. E. M. 195, 468b Noske, G. 125, 127 Pizzorno, A. 440b ltusseI, B. 38, 383, 430, 439b, 446b, 448b,
Mead, M. 530b Nove, A. 457b Pjatakov, 46 458b, 522b, 531b
Mead, J. E. 434b Novotny, A. 45 Platon, 99, 486b ltutkevich, N. M. 472b, 520b
Means, G. L. 25, 435b Nozick, R. 185 Plehanov, G. V. 446b, 462b-
Medvedev, lt.446b, 447b,454b,455b,520b Nyerere, J. 38, 307, 380, 385, 386, 419, 439b, Polanyi, K. 150, 471b
Mgioner, 514b, 516b, 517b 522b Pombert, R. 526b s
Melman, S. 478b Pool, S. de 259
Mendel, 44, 305 Popovi~M.324,437b Sadikov, F. B. 155, 158, 472b
Menger, 28 o Porter, L. W. 472b Saharov, A. 54, 55, 447b
Meshinsky, P. 473b, 474b Pougett, E. 114 Sahlins, M. 428, 530b
Mesija, 439b Oakeshott, W. F. 24 Powell, B. B. 491b Saint-Simon, 32, 99, 111, 238, 483b
Oalin, 404 Prais, 434b Salazar, C. H. R. de 384, 493b
Metaxas, 384 Obradovi, J. 466b
Michal, M. G. 510b Pranikar, J. 495b Samuelson, P. 516b
Oelmiiller, W. 445b Preobraenski, J. 303 Sarapata, A. 455b
Michels, R. 49 Oiserman, 459b
Michnik, A. 521b Pribievi, B. 466b, 467b Saville, J. 438b, 456b
Ollman, B. 459b Proudhon, P. J. 32, 99, 105, 106, 107, 108, Scha~htman, M. 446b
Minnovi, V. 461b Olson, M. 498b
Mihaljek, D. 7 111, 113, 114, 117, 219, 314, 462b, 483b Schaff, A. 451, 458b
Organski, A. F. K. 433b Pryke, R. 453b Schneider, D. 465b
Miki, M. 7 Otrovitijanov, K. V. 495b
Mikojan, A. 1. 57 Pryor, F. 435b, 447b Schopenhauer, A. 431
Osers, J. 466b Pulji, A. 477b, 523b Schumpeter, J. 10, 126, 144, 181, 263, 432b,
Milanski, A. 41 Osinski, V. V. 122 Pusi, E. 14, 242, 252, 427, 486b, 489b, 462b, 493b
Milgram, S. 460b Osovski, S. 451b, 454b 492b, 508b Schiiller, G. K. 448b
Miliband, R. 438b, 454b, 456b O'Toole, J. 466b Pusi, V. 492b SchuIze-DeIitzch, H. 11.::1
Mill, J. S. 151, 163, 358, 361, 471b, 515b Owen, R. 101, 102, 106, 109, 149, 368, 43~b,

539
538
Scitovsky, T; 509b ljapnjikov, 122, 123 Wesolowski, W. 451b
tajner, K. 55, 57, 448b Volkov, l. 156
Scott, W. H. 468b Voltaire, F. M. A. 313 Westergaard, D. J. 466b, 488b, 507b, 516b
Secondat, Ch. L. 487b ubkin, V. N. 454b
unji, . 43, 390, 441b Vranicki, P. 95, 447b, 461b Wheeler, S. 457b
Serge, V. 444b Vrcan, S. 505b Whiterhom, A. 472b
Seymour, J. B. 135, 466b, 467b Whit1ej 135, 136
Sewell, W. A. 504b Whyite, W. F. 438b, 471b
Sharp e, M. 6 T
Y Wiatr, J. 260, 261, 490b
Sheth, N. R. 467b Tadi, Lj. 21, 433b Wigforss, E. 27, 138, 465b
Sih1s, E. 442b Taunernbaum, A. 471b, 474b, 482b, 494b Yankelovich, D. 513b Wilbrandt, 126
Sieyes, A. 19 Taylor, F. 152, 153 Yanowitch, M. 518b, 521b Winterhand, H. R. 490b
Silw, L. 436b Taylor, L. 525b Young, 444 Wiseman, H. V. 492b
Silone, l. 43 Tenezas, du Montcel, H. 495b Wittfogel, K. A. 487b
Singh, J. S. 526, 527b Thalheim, .K. C. 476b Wolfe, H. 467b
Simon, Y. 495b Thlilmaun, 128 Wolff, R. 183, 186, 479b
Slansky, R. 39, 440b W
Thayer, F. C. 482b Woodcock, L. 162, 473b
Smelser, N. J. 449b, 484b Thompson, D. 450b Wachtel, H. 500b Woytinski, V. 27, 128
Smith, A. 28~ 180, 209, 258, 270, 277, 345, Thompson, E. P. 507b Wagner, 485b Wright, M. S. 453b
512b Thompson, V. A. 509b Wahma, M. A. 512b Wulff, E. 449b
Smith, G. N. 499b Thune, S. 488b Wakeford, J. 435b, 453b
Smith, H. 475b Timofejev, A. l. 442b Walpole, G. D. 144, 468b
Sokoljnjikov, 46
Sokrat, 441
Tinbergen, J. 413, 526b WaIras, L. 28, 286 z
Tirjakin, E. 527b Walzer, M. 440b
Solapool, l. de 448b, 491b Tito, J. B. 307, 442b, 474b Ward, B. 12, 278, 279, 444b, 495b Zapata, E. 432b
Solenjicin, A. 39, 55, 57, 448b Tkaev, P. 498b Ward, F. 494b, 507b Zimbalist, A. 468b, 478b
Sombrat, W. 446b Tocgueville, A. de 440b, 499b Warner, W. L. 474b Zinovjev, G. 46, 238, 448b, 485b
Sorge, A. 489b, 507b Tokugawa, 311 Web, B. 487b Zvjenov, 383 .
Southall, A. 486b Topham, 469b Webb, S. 487b Zygier, G. M. 520b
Staffer, G. L. 503b, 513b Topornjin, B. 374, 519b Weber, M. 76, 172,237, 367, 448b, 449b,
Staljin, J. V. 17, 32, 33, 36, 39, 42, 44, 51, Townsed, J. 149, 150 461b, 468b, 479b, 517b
54, 56, 57, 79, 124, 128, 155, 238, 303, Townsend, R. 209, 471b, 483b Weissel, E. 464b
436b, 437b, 440b, 442b, 444b, 446b, Tract, F. 436b Weisser, G. 482b
447b, 448b,457b,486b,490b,496b,497b Tristian, F. 114, 128 . Weisskop, T. 513b danov, A. A. 447b, 457b
Stamboliski, A. 383 Trocki, L. 44, 46, 57, 119, 122, 238, 372, Weisskoph, T. E. 434b ivan ov, 519b
Stanovi, V. 445b 438b,439b, 448b, 461b, 464b, 485b ivoti, M. 181, 479b
Weisskoph, W. 88, 460b
Stanovnik, J. 399, 524b Truman, H. S. 490b, 515b Weittling, 36 upanov, J. 14, 324, 44Ib, 482b, 483b,
Starker, W. 351 Tucker, B. 114 Wertheimer, A. P. 450b 504b,506b
Steell, V. S. 501b Tuhaevski, M. N. 448b
Steers, R. M. 472b Turat, 513b
Sterba, J. 480b Turgenjev, 1. S. 521b
Stern, A. 530b TurnulI, C. 530b
Sternberg, F. 348, 433b
Stirner, M. 114
Stjepanjin, S. A. 519b U
Stojanovi, A. 445b
Stojanovi, S. 437b, 440b, 460b Urban, G. R. 521b
Stokes, B. 518b Urry, J. 453b
Streeten, P. 178 Uyl den J. 405, 406
Strogovich, M. S. 485b
Sun Yat-Sen, 241, 487b
Supek, R. 14, 482b, 522b V
Svalastoga, K. 453b, 455b, 473b Vahrenkamp, R. 509b
Svjerlov, 120
Vanek, J. 370, 468b, 495b
Szamuely, L. 476b Vanneman, R. 508b
Szczepanski, J. 455b Vanzeti, 116
Swans on, G. E. 452b Vargas, G. 323
Swezzy, P. M. 304, 309, 318, 421, 436b, Vas ovi, V. 14
447b, 450b, 497b, 498b, 500b, 527b Venturi, F. 444b, 498b, 499b
Verghiand, 314
Vernia, N. 43
Vianello, M. 482b
abalkin, 448b Vidalenc, S. 462b
ik, O. 167 Vile, M. J. C. 486b
karatan, O. l. 454b, 455b Vittorini, E. 438b

540 541
 J(azalo pojmova

A poslovni 352
struktura 151, 265
Administracija (dravna uprava) 159 241 upravljaki 153
244,266 ' ,
vjerski 48
Akumulacija kapitala 33, 109, 149, 317
348,383 '
kapitalistika 24, 33, 109,317
Albanija 53, 58 B
Alijenacija (otuenje)
dravne moi 246 Babuvisti 35
koncept 82, 458 Bakunjinisti 38
ljudska 83-84, 187
marksistika analiza 89
Belgija 21, 53, 138, 254, 384
proizvoda rada 83 Besklasno
436 drutvo 33, 50, 75' 107, 261 ,4'4
-,
rada 75, 82, 84, 342, 350, 421
radnika 163, 360 Birokracija 30, 51, 70-79, 88, 130, 136,
samo-15,84 144, 155, 180, 230, 392, 445
uvjeti za 80-81, 84 Bolivija 134, 139
Alokacija resursa 86, 171, 226, 387, 423 Bratstvo (vidi solidarnOllt)
efikasna 226-229 Bretton-Woodski sistem 398,407
Altruizam 429 Britanija (vidi Ujedinjeno Kraljevstvo)
Alir 94, 131, 138, 352, 381 Bugarska 53, 55, 58, 169
Anarhija 126, 128 Buroaski
Anarhist, 32, 49, 99, 114 diktatura 35
Anarhizam 108 drutvo 33, 111, 113
Angola 381 ideologija 18
Argentina 115 kozmopolitizam 95
Asocijacija 161
Australija 53, 55, 109, 116, 118, 433
Australija 48, 53, 73, 124, 136, 138, 142
Autokracija 36, 159, 381 e
carska 50, 155
ekonomska 345 Centralizacija 26, 101, 110-113 168 391
kapitalistika 118 Centralizam, demokratski 44' 94 ' 156
politika 50
158-159, 256, 395 ",
upravljaka 142 Chapelierov zakon 22
Autonomija 43,108,171,215 Cijena 26, 27, 272
Autoritarizam 50-51, 118, 320, 352 konkurentska 26
upravna diktatura 142 novana 272
Autoritarno drutvo 47, 94 oligopolska 26
Autoritet (vidi i vlast) 36, 65, 37, 209 264 sistem 272
birokratski 71 ' teorija formiranja cijena 219
dravni 315 Crkva 102
institucija 288 dravna 63
monetarni 288, 287 katolika 34, 41-49, 147, 158
moralni 57 kranska 41, 47
politiki 60, 160, 202, 352 vjerska 64

543

l
 pravde 181, 187 trea(1919-1943) 42,99
realizam 457 utilitarna 179, 180 stvaranje 101, 114
totalitarna 58 Etiopija 381 Investicije
ehoslovaka 17, 53, 55, 58, 95, 133, 136, Duopol 30, 257 aktivizacijsko razdoblje 284, 285
79, 157, 169, 379, 519 marginalna efikasnost 272, 283, 284, 285
~e 17,105,139,352,381,518 stopa 282
F Irska 169
E
Falansterije 102, 103 . Italija 21, 115, 129, 138
D Efikasnost Faizam 58, 94, 306, 438, 437, MO, M3 Izrael 53, 139
alokacije resursa 226-227 . Federacija 103, 214, 249, 250-251, 290,
Danska 53, 138, 255 ekonomska 86, 148, 161, 231 291
Decentralizacija 32, 99-100, 169-170, etatistiki model 166 Federalizam 106, 108 J
214 kapitalistiki model 162, 175 Fetiizam ina 89, 90, 422
marginalna, investicija 272, 283-285 Feudalizam 20, 29, 68, 149, 186 Japan 30, 118, 255, 311, 414
Demokracija 21, 47, 159, 351 Jaz razvijenosti 406, 415
buroaska 21, 32, 36 Paretovog tipa 86, 180 Finska 53, 138, 384, 433
poduzea 162, 223, 278, 366 Fiziokrati 28, 314 Jedinica
ekonomska 105, 352, 380 ekonomska 201, 214
funkcionalna 117 politika 233 Francuska 21, 22, 25, 53, 138, 254, 129,
tehnika 56 proizvodna 162, 175
imotentna 438 136, 359, 433 radna 201, 215
industrijska 129, 200, 345, 350, 470 Egalitarizam 104, 225, 325
Jednakost 188
parlamentarna 255, 384 Egipat 51, 52, 139 drutvena 189, 190
pluto demokracija 380 Egoizam 187 G ekonomskih uvjeta 190
politika 35, 38, 90, 237, 345, 375, 380 Ekonomija (privreda) 276 graana 183, 192, 235, 254
384,432 ' etatistika 72, 171, 168 GATI 407, 408 mogunosti 189
sindikalna 154 kapitalistika 224, 239, 275 Grka 17, 67, 169 naela 190
socijalistika 35, 37, 254, 261, 266 klasina 28, 180, 270 GULAG 39, 55, 57, 58, M8 potroaa 191, 219, 233
Despotizam 437, 438 laissez-faire 273 Gvineja 381 pravna 21
Diktatura liberalnokapitalistika 275 proizvoaa 191, 197
buroazije 35, 237 mijeana 278 socijalistika 47, 188, 190
faistika 131 neoklasina 28, 224, 270 H trina 21
nad proletarijatom 324 radnikog upravljanja 173-174,224 Jemen 381
partije 375, 438 samoupravna 273, 291 Hedonizam 354 Jugoslavija 105, 119, 136, 140, 169, 170,
politika 35 socijalistika 171, 175, 273, 278, 282,369 Hijerarhija 39, 50, 95, 148, 152 171,172,192,281,386
proletarijata 35, 36, 237, 49, 100, 123, trina 286, 369 'autokratska 350.
429, 485, 496 Ekonomije autoritarna 47
revolucionarnog vodstva 36 disekonoll1ije 272 birokratska 76 K
staljinistika doktrina 375 eksterne 272 hijerarhijska piramida 66
znanstvena koncepcija 237 obima 272 ekonomska 79 Kamata 109
Dohodak Eksploatacija 107, 149, 161, 200 . koncept 160 alokaciona funkcija 34
neradni (renta) 34, 220-222 kapitalistika 33, 34, 149 politika 79 stopa 283, 369
osobni 221, 227, 231 klasa 22, 23, 33 potreba 338 Kamboda 57
po redniku 279-281 koeksploatacija 327 upravljaka 156 Kanada 53, 403, 433
princip 528 radnike klase 100, 325 Homo consumens 91 Kapital
privatni 34 Eksternalije Homo duplex 94, 95 akumulacija 33, 109
radni 221, 223 dinamike 272 Homo homini lupus 34 drutveni 227
raspodjela 53, 55, 74, 226, 227 529 statike 272 ljudski 83, 86
elje 281 ' Elastinost marginalna vrijednost proizvoda kapi-
Drntveni . ponude 272 I tala 227
inicijativa 164 potranje 272 proizvodni 34
- rElita 78, 90, 157, 266, 453 Ideologija 43, M3 Kapitalizam 19
karakter 429 buroaska 18 dravni 51, 27, 29, 122, M5
etatistika 72
mobilnost 73, 157, 168 eksploatirane klase 63 dravno-monopolni 30, 151
~ koncept 68
odnosi 198 parasocijalistika 38 industrijski 28
poredak (sistem) 148, 161, 170,352, 380 ; obrazovna 159
! podjela 68, 78 vladajue klase 63 klasifikacija 27-29
M6 ' konkurentski 26, 28
preobraaj 113, 352 " politika 158 znanstvena 38, 47
Elitizam 99 Indija 138 laissez-faire 28, 31, 152
presti 65, 64 Industrijalizacija 22, 171 liberalni 99, 278, 357
status 72-73 Estonija 55 monopolni 26, 28
Etatizam 40, 48, 50, 52-53, 32, 99, 159, Inflacija 79, 166, 173,287,398, 496
Drava 236 Interes regulirani 28, 31
autoritarna 32 278,58,175,95,168,217,373,379 trgovaki 28
artikulacija 259, 261
definicija 237 Etika teorija 180 trino orijentirani 17
objektivni (povijesni) 51, 308
eliminiranje 99 deontoloka 179 Internacionala prva (1864-1876) 99, 112, Kartel 24, 26
klasna priroda 374 teleoloka 179 113, 114, 305, 318 Kenija 109
kontrola 34 Etika druga (1889-1916) 100, 113, 303, 305 Kina 17, 57, 248, 381, 436
odumima 108, 32, 237, 436 drutvena 180, 182
35 Politika ekonomija socijalizma 545
544 \

\.
Klasa
borba 32, 46, 55, 61, 321
drutvena 60, 65, 66, 451
M
Maarska 17, 53, 58, 169, 105, 519, 57
Il
i
utiliteta 180, 235
vlasniki 197, 449
Oligarhija 21, 26, 27, 436
kolektivna 230, 232, 233
maksimizacija 291
Prava
Marksizam 36, 110, 432, 438, 447 Oligopol 27, 165, 257, 435 graanska 192, 396
konflikt 46, 64
opsluna 67, 68 Marksizam-lenjinizam 39, 42, 94 Opina 249, 250, 252, 299 ljudska 187
Maroko 130 OPEC 403, 409 politika 239
podjela 72
polarizacija 151 Meksiko 316 prirodna 19
progresivna 44 Meritokracija 354 subjektivna 239
radnika 22, 35, 69, 110, 151, 256, 308, Mo p vlasnitva 197,239
437 arbitrarna 214 Pravda 105, 182, 184, 186, 189, 213
revolucionarna 36 decentralizacija 235, 239 Pakistan 139 Pravosue 244
vladajua 55, 64, 68, 69, 78, 149, 256 dekoncentracija 235 Paragvaj 109 Preferencije potroaa 27, 232
Kolonijalizam 94 drutvena 60, 66 Participacija 147, 148, 263, 358 Prijelaz
KOMINFORM 57, 79, 141, 411 dravna 27, 155, 237, 239 naela 267 doktrina 303
ekonomska 32, 62, 63, 75 politika 237, 265, 315 i svjetska privreda 398
KOMINTERNA (vidi treCu internaciona- samoupravljanje 142, 146 putevi, etatistike zemlje 372
hijerarhija 160
lu) izvrna 240 suodluivanje 133, 142, 146, 358, 359 putevi, kapitalistike zemlje 347
Komuna 106, 109, 114, 117 klasifikacija 61 u odluivanju 79 putevi, nerazvijene zemlje 380
Komunistika partija Sovjetskog Saveza, koncentracija 40, 84 u upravljanju 137, 210 razdoblje 49, 118, 129, 301 .
Kongres manipulativna 62-64 zajedniko savjetovanje 137, 138, 142, strategija 336
etvrti (1917) 56 podjela 61,84,87,269 145,146 Prinuda 79, 341, 421, 450
osmi (1919) 122 politika 36, 62, 63, 75, 451 Partija 39, 254, 259, 319, 355, 439 Profit 26, 27, 90, 140, 227
deveti (1920) 122 savjetodavna 204 funkcija 393 podjela 221, 361
deseti (1921) 123 tipovi 449 laburistika 326 Proizvod, drutveni
trinaesti (1924) 439 zakonodavna 202, 240 nestanak politike 265 podjela 230
sedamnaesti (1934) 55 Mongolija 404 socijaldemokratska 256, 36, 49, 99, 100, Proletarijat 334
osamnaesti (1939) 32 Monopol 26, 27, 257, 168, 258 110, 124, 258 diktatura 123
dvadeseti (1956) 56 Mozambik 313, 381 vladajua 44, 157 drutvena klasa 109, 110
dvadesetprvi (1959) Mutualizam 106, 107 Partijnost 44, 43 lumpen- 382
dvadesetdrugi (1962) 373 Paternalizam 153, 156 Proletarizacija 24
dvadesettrei (1966) 158 Perouizam 51, 323 Protekciouizam 398
Komunistiki manifest 32, 33, 35, 111, N Peru 140, 361
112, 109, 110, 151, 195,237, 305, 317 Planiranje 270, 404
Komunizam 17, 109, 429 Nadnice 27, 72, 150, 425, 436 administrativno 112, 277-278, 287 R
primitivni 40 Nepotizam 77 centralno 17, 33, 99, 169, 172, 387
savjeta 129 Nikaragva 17 drutveno 166, 175,224,271,273 Rad
znanstveni 181 Nizozemska 22, 29, 129, 238, 255 funkcije 273 kao roba 149, 150, 151
Konfederacija 114,173 Norves"ka. 124, 136, 169, 433 kontinuirano 275 podjela 40, 241
Kongo 139 Novi Zeland 246, 433 Plutokracija 78 produktivnost 424
Konkurencija 24, 27, 144, 224, 228, 275 Poduzee 25 Radniko
Kontrarevolucija 17, 49, 51, 55, 310 etatistiko 220 kontrola 142
N.J ilirsko 278, 279, 280, 281 samoupravljanje 134, 140, 389
Konzumerizam 345
kapitalistiko 24, 162, 170, 220 savjeti 133, 201
Kooperacija 104, 275, 276, 366 Njemaka (Savezna Republika) 30, 53, 115, Raspodjela
samoupravno 278, 131, 203, 367
Koreja 440 124, 130, 136, 246, 354 socijalistiko 133, 175, 200 dohodka 23,54,171-172,175,273,219,
Korporacija 26, 27, 24, 25, 30, 278, 358, Politika 224,229
434 ekonomska 250, 277, 388 Gini koeficijent 54
Krize 415 o monetarna 286 Lorenzova krivulja 54
moralna 398 strateka 356 prema potrebama 230
svjetska ekonomska (1930) 27, 53, 152, Odbor (komitet) Politokracija 77, 78, 373, 420 prema radu 219, 230, 233
277,425 izvrni 204 Ravnotea 291
nadzorni 137, 206 Poljska 17, 53,79,124, 132, 169,373
Kuba 53, 57, 134, 170 Pomo 410 Razvoj
tvorniki 121, 120, 123, 132, 137
Poredak 100, 105, 107, 134, 170, 399 buroaski 21, 48
upravni 131, 138 ekonomski 291
Odnosi NMEP 407
L Poslovni (privredni) ciklusi 146, 175 kapitalistiki 20, 23, 27, 29, 153, 172,
birokratski 88 388
drutveni 75, 81, 85, 150, 200, 326 Potreba 27, 232
Laissez-faire 34, 151 socijalistiki 17, 52
ekonomski 81 hijerarhija 338
Latvia 54, 384 ljudski 152, 153, 157, 164 klasifikacija 337 Recesija 173
Legitimnost 206, 351 normativni 235 ljudske 337 Reforma 109, 310
Liberalizacija 21 politiki 236 teorija 153 drutvena 33, 110
Liberalixam 20, 34, 173 prinudni 235 zadovoljenje 337, 338, 341, 348 privredna (ekonomska) 133,173
Litva 54, 57, 384 proizvodni 19, 52 Potronja 232 Reformizam 100, 101
robno-novani 180 javna 230 Regrutiranje 241, 242, 248, 258, 260, 261
Luxemburg 142, 312

547
546
Rei:fikacija 80, 85, 422 partijski 257
obiljeja 89-90 politiki 236, 254 Tehnoloki napredak 30, 71, 84, 225, 425, Vizionari 101
pojam 85 Sloboda 86, 105, 188, 419, 421 430 Vlasnitvo
Religija 37-39, 43, 439 aspekti 190 Teokracija 46 , drutveno 34, 175, 197,261
Renta 221-223, 225 . definicija 19, 20 Totalitarizam 37, 56, 58 dravno 17, 155
Republika (regija) 249-250, 292, 296 ekonomska 23 Trite dravno-socijalistika teorija 197
Resursi individualna 23, 103 kao instrument alokacije 423 javno 34 .
ekonomski 161, 175 ljudska 86 kapitala 27 kolektivno 107, 76, 106, 369
ljudski 153, 391 negativna 268 kapitalistiko 48, 345 privatno 33, 34, 35, 17,41, 87, 106
materijalni 33, 391 politika 20, 185, 372 laissez-faire 34, 173, 224, 273, 229, 270 razdvajanje 26, 210
transfer 402, 410 pozitivna 268 slobodno 17 zadruno 113
Revolucija 48, 119, 310 trina 86 socijalistiko 224 zajedniko 41
antikapitalistika 310 Socijalistiki Turska 139 Vlast 36, 65, 237, 456, 487
buroaska 17, 19, 33, 239, 303,432 realizam 35, 438 apsolutna 56, 239
februarska u Rusiji (1917) 36 Socijalizacija 77, 125-126, 259, 360, 421 arbitrarna 144, 145
francuska (1789), 23, 47, 105, 187, 311, Socijalizam 176, 398, 419 U
birokratska 71
440 asocijacijski 432 Ujedinjene Nacije 399, 408, 414 dravna 108, 315, 436, 437, 112
industrijska 21, 28, 327, 406 definicija 49, 109 agencije 400, 404 izvrna 144, 237, 240, 243
japanska 311 ekonomska definicija 219 Ujedinjeno Kraljevstvo 21, 22, 23, 25, 27, monetarna 287-288
kineska (i kulturna) 46, 133, 312 gildski 102, 116, 117, 135 58, 53, 135, 136, 154, 246, 248, 311, narodna 47
maarska 124, 132 marksistiki 112 342, 359, 433 podjela 122, 239-240
meksika 312, 432 razvijeni 242 Upravljanje politika 60, 107, 160, 48, 264, 265, 380
Oktobarska u Rusiji (1917) 17, 49, 50, samoupravni 148, 195, 198 radniko 90, 114, 119, 140, 141, 200, 208, profesionalna 160
120, 312, 446 teoloki 38, 43, 46, 109 276 struktura 151, 265
Parika komuna (1871) 107, 111, 237 trini 421, samo- 48, 266, 345, 424 u poduzeu 151
proleterska 72 utopijski 114, 238 sutina 156 vjerska 48
ruska (1905) 119 znanstveni 38, 39, 46, 107, 398 znanstveno 151, 152
socijalistika 18, 38, 49 Solidarnost 95, 188, 398 Utilitarizam 180, 92, 179, 181
1848.119 mehanika 40
Roba 150 organska 40 z
fetiizam '86, 88-90, 333, 422 Sovjetski Savez 17, 53, 138, 72, 154, 157, v Zadruga 102, 113, 139, 146, 366, 367, 368,
Rumunjska 58, 169 - 342
Rusija (vidi Sovjetski Savez) Sparta: 41 Venecuela 139 424
Stagfiacija 398 Vijetnam 57, 94, 404 Zakonodavstvo 242'
Staljinizam 51, ~8, 323
s Stratifikacija
drutvena 60, 76, 77, 83
SAD 17, 22, 25, 53, 57, 91, 115, 137, etatistika 70
254, 343, 350, 433, 435, 439 kapitalistika 66
Samoodreenje 48, 80, 91, 154, 341, 343, klasna 71, 160
419 . Svijest
Samoostvarenje 80,189,190,340,419 autoritarna 94
Samouprava 101, 136, 137, 140, 192, 241, buroaska 85
drutvena 88, 105, 324
242, 248, 266, 374, 391 individualna 41
Savj~t '
klasna 110, 320
radniki 126, 131, 134, 135, 141, 201, kolektivna 40, 41, 441
212......,.213 religiozna (struktura) 37, 40, 47, 56, 315
tvorniki 134, 136, 138
revolucionarna 309
zajednike proizvodnje 138
socijalistika 304, 324
zajedniko upravljanje 139
Svjetska vlada 400
za zatitu zakonitosti 206
Sayov zakon 286, 496
SDR 401
Sindikalisti 49, 115, 135
Sindikalizam 114-116,135 panjolska 115, 130, 254
Sindikat 26, 27, 100, 153, 319, 355, 435, vedska 53, 58-59, 115, 138, 350, 359,
436,450 362,433
Sirija 139 vicarska 21, 124, 249, 433
Sistem
drutveni 99, 134, 235 T
drutveno-ekonomski 81
izgradnja 236, 399 TaImud 442
kapitalistiki 128 Tanzanija 139, 307, 381

548
549
 Sadraj

Predgovor jugoslavenskom izdanju S

Predgovor engleskom izdanju 9

PRVI DIO
KRITIKA SUVREMENIH DRUTVENO-EKONOMSKIH SISTEMA
Uvod . . . 17

1. Kapitalizam 19
l. Buroaske revolucije i proces politike liberalizacije . 19
I1l. Eksproprijacija nezavisnih proizvoaa i koncentracija ekonomske moi 23
lli. Opi obrazac kapitalistikog razvoja 27

2. Etatizam . . . . . . . . 32
l. Lane antinomije . . . . , . 33
II. Religiozna struktura svijesti . 37
A. Eklezijasticizam . . . . 38
B. Religiozna svijest . . . 40
C. Sekularizacija religije i uloga avla-neprijatelja . 41
D. Doktrina partijnosti . . 43
E. Potiskivanje vlastitog ja . 44
F. Funkcionalna razmatranja 46
III. Novi drutveni sistem. . . 49
A. Kontrarevolucija iznutra 49
B. Posljedice . . . . . S3
3. Drutvena stratifikacija u kapitalizmu i etatizmu . 60
.- l. Drutvena klasa. . . . . . 60
- II. Drutvena stratifikacija u kapitalizmu. 66
- III. Drutvena stratifikacija u etatizmu . 70

4. Alijenacija i reifikacija 80
l. Alijenacija. . . . 80
II. Reifikacija. . . . 85
III. Neke psiholoke i moralne posljedice. 89

551
DRUGI DIO 11. ;Jednakost graana: Socijalistika demokracija . 254
U POTRAZI ZA ALTERNATIVOM .---:- I. Politike partije. . . . . . . . . . . 254
----=- II. Regrutiranje za politike funkcije. . . . . 258
5. Povijesni laboratorij: Novi drutveni sistemu uastajanju . 99 m. Participacija u odnosu-prema liberalizmu i kolektivizmu . 263
IV. Socijalistika demokracija. 266
l. Uvod . . 99
ll. Vizionari 101 12. Planiranje s tritem . 270
m. Pokreti . 109
I. Propusti trita . . 270
IV. Revolucije 119 273
134 ll. Funkcije planiranja .
V. Poredak. m. Pet tipova regulacijskih mehanizama . 276
VI. Evaluacija 141
IV. Ponaanje samoupravnog poduzea. 278
148 V. Optimalna stopa investiranja . 282
6. Komparativna organizacija i efikasnost .
l. Komparativna organizacija . .-. . 148 13. Makroekonomska organizacija 286
- A. Kapitalistiki organizacijski model . 148 I. etiri osnovne institucije. . 286
~ B. Etatistiki organizacijski model. . 154 ll. Federacija: tri osnovne funkcije ekonomske politike . 290
__ C. Socijalistiki organizacijski model . 160 m. Federacija: institucije 291
ll. Kompariativna efikasnost. . . . 161 IV. Republika 296
A. Neefikasnost kapitalistike organziacije . 162 V. Opina . . 299
- B. Neefikasnost etatistike organizacije . 166
C. Komparativna efikasnost . 170
ETVRTI DIO
7. Poeljenost socijaIizma. . . 176
PRIJELAZNO RAZDOBLJE
I. :Vrijednosni sudovi. . . . 176
ll. Dvije verzije utilitarne etike . 179 14. Povijesni scenarij. . . ... . . 303
m. Etika pravde. . . . . . '. 181
l. Doktrina i stvarnost. . . 303
IV. OperacionaJizacija pravednog drutva . 186
A. Marksistika teorija prijelaza . 303
B.- Revolucija. . . . . . . . 310
TREI DIO ll. Radnika klasa . . . . . . . 316
A. Revolucionarna ili reformistika 316
IZGRADN1A SAMOUPRAVNOG SOCIJALIZMA B. Razliite radnike klase 318
C. Posljedice socijalizma. . 322
8. ;Jednakost proizvoaa . . . . . . . . 197 m. Nova radnika klasa . . . 326
l. Drutveno vlasnitvo . . . . . . . . 197 A. Promjene u strukturi radne snage . 326
ll. Radniko upravljanje: naela organizacije . 200 B. Razvojni stadiji. . . 327
m. Radniko upravljanje: organizacijska shema. 202 C. Nova radnika klasa. 331
IV. Mogui problemi radnikog upravljanja . 208 D. Novi drutveni sukobi. 332

9. ;Jednakost potroaa. . . . 219 15. U potrazi za strategijom prijelaza . 336

I Raspodjela prema radu. . . 219 l. Ljudske potrebe. . . . . . . 337
II Odreivanje radnog dohotka . 223 ll. Potrebe na razini drutva. . . . 340
m. O efikasnosti alokacije i optimalnoj raspodjeli dohotka . 226 m. Rad: njegova dekompozicija i reintegracija . 341
IV. Raspodjela prema potrebama . '. . . . -. .. . . 230 IV. Osnovna strategija . . . . . . . . . 343

10. ;Jednakost graana: Decentralizacija i dekoncentracija moci . 235 16. Putovi prijelaza: Razvijene kapitalistike zemlje . 347
l. Drava . . . . . . . . . . . . . . 236 I. Kriza zadovoljavanja potreba. . . . . . . 348
. ll. Podjela vlasti. . . . . ... . . . . . . - 239 ll. Kriza legitimnosti. . . . . . . . . . . 351
m. Institucionalizacija est funkcija samouprave. . . 242 m. Sindikati i socijalistike partije i njihove politike . 355
IV. Teritorijalna decentralizacija: dekoncentracija vlasti . 249 IV. Industrijska demokracija. . . . . . . . . 357

552 553
 V. Socijalizacija proizvodnog kapitala 360
VI. Dva problema koji e se vjerojatno javiti . 366
VII. Uloga proizvoakih zadruga. 368

------ 17. Putovi prijelaza: Etatistike zemlje. 372

l. Dinamika promjene. . 372
II. to da se radi? . 376

18. Pntovi prijelaza: Nerazvijene zemlje 380

l. Osvajanje politike vlasti 380
II. Politika stabilnost 383 .
lli. Ekonomika prijelaza . . 386
IV. Politika prijelaza . . . 389

19. Svjetska privreda n prijelaznom razdoblju . 398

l. Uvod . . . . . . . 398
II. Dalji razvoj sistema Ujedinjenih naroda . 399
lli. Premoivanje jaza . 406
A. Jednake poetne pozicije 407
B. Pomo .... 410
IV. Da li e funkcionirati. . . 413

POSTSCRIPTUM

20. Socijalizam i nakou njega 419

I. Sloboda i samoodranje . 419
II. Socijalistika robna proizvodnja 421
lli. Razvojni trendovi . 424
IV. Povijesna perspektiva 426

Biljeke . . 432

Kazalo imena 533

Kazalo pojmova 543

 Branko Horvat
POUTICKA EKONOMIJA SOCIJAUZMA
Izdava
OP
DELO
OOUR GLOBUS, Izdavaka djelatnost
Zagreb
Za izdavaa
TOMISLAV PUEK
Urednik
BOZO KOVAEVIC

Oprema
TOMISLAV PUEK
Lektor
MIJO HRANIT..OVlC
Tisak
OP DELO Ljubljana, 1984.