Proizvodnja paprika u zasticenom prostoru

Odravanje mikroklimatskih uvijeta konstantim postie se zagrijavanjem (ako je uvedem sustav za zagrijavanje) ili
pak samo zatvaranjem svih otvora zatienog prostora to ovisi o vanjskom stupnju hladnoe a isto tako u
vruim danima omogueno je provjetravanje i ventilacija prostora. Najpovoljnija dnevna temperatura zraka za rast
i razvoj paprike je 22 - 26C a nona 16 - 20C. Tokom ljetnog razdoblja potrebno je ventiliranje prostora jer
temp. vea od 30C izaziva opadanje cvijetova te zametnutih plodova a temp. vea od 35C ima i negativan
utjecaj na vegetativni rast.

Kako bi imali uvid u mikroklimatske uvijete i omoguili njihovo odravanje na konstanti poeljno je u zatiene
prostore ugraditi klimatske stanice sa koje nam daju podatke o trenutnoj temperaturi zraka, relativnoj vlagi zraka,
intezitetu suneve svjetlosti, koncentarciji CO2.

Priprema tla

Ukoliko na povrini namjenjenoj za uzgoj paprike nije bila neka ozima ili rana proljetna predkultura u jesen treba
izorati tlo na 30 cm. U proljee se zatvara brazda tanjuranjem dok se frezanjem tlo usitnjava do prakaste ili sitno
zrnaste struktur na dubini od 10 - 15 cm.Treba voditi rauna da od frezanja do postavljanja sadnih humaka
(baula) ne doe do padalina, jer se tako usitnjenoj zemlji kvari struktura i tekstura, tj. dolazi do sabijanja tla pa je
onemoguena izrada sadnih humaka tj. gredica.

Na velikim proizvodnim povrinama sadni humci izrauju se pomou specijalnog stroja za izradu humaka
(baulator). Na parceli se trebaju napraviti izmjere da bi gredica bila to ravnija, posebno prva u nizu jer se svaka
slijedee gredica naslanja na nju. Visina gredice trebala bi biti izmeu 15 - 25 cm, a irina gredice ovisi o vrsti
PVC folije koju emo koristiti. Za jenorednu foliju, ija je irina 120 cm a razmak izmeu rupa 20 cm, irina vrha
gredice trebala bi biti od 30 do 50 cm. Za dvorednu foliju, ija je irina 130 cm a razmak izmeu rupa 30 cm, irina
vrha gredice trebala bi biti od 40 do 60 cm.
Postavljanje cijevi za navodnjavanje kap po kap vri se prilikom izrade gredica, a prije polaganja PVC folije i to
automatski. Baulator na sebi ima nosae za kolutove cijevi za navodnjavanje. Cijevi za navodnjavanje se spajaju
na glavni vod (okiten) pomou spojnica sa ventilom, s jedne strane gredice. Na drugom kraju radi se vor kako bi
sprijeili istjecanje vode.

Primjena polietilenske (PE) folije kao mala u povrarstvu ima monogostruke prednosti pa tako i pri uzgoju
paprike. Najveu primjenu imaju crne ali uz njih koriste se jo i prozirne (transparentne) i bijele (s jedne strane su
bijele a s druge crne). Dok manju primjrnu imaju PE folije drugih boja (smea, uta, srebrna, zelen).

Prednosti koritenja PE folija

Ranija berba poviena temperatura tla pokrivenog PEfolijom uzrokuje intenzivniji rast i razvoj uzgajane kulture i
raniju berbu. Primjena crnog pokrivaa moe rezultirati ranijom berbom za 7 do 14 dana, a primjena trans
parentnog do 21 dan.
Smanjena evaporacija ispod pokrivaa je evaporacija smanjena. Rezultat smanjene evaporacije je via i
ujednaenija vlanost tla u odnosu na nepokriveno tlo. Iako se pokrivanjem tla uva vlanost, za uspjean uzgoj
neophodno je ispod folije postaviti cijevi za natapanje kapanjem.
Onemoguen rast korova pri primjeni crnog ili crno-bijelog pokrivaa onemoguen je kontakt suneve svjetlosti i
tla to spreava rast i razvoj korova ispod pokrivaa. Ispod transparentnog pokrivaa korovi niknu, ali visoka
temperatura ispod folije prijei njihov daljnji razvoj.
Smanjeno ispiranje hranjiva budui da se ispod pokrivaa najee primjenjuje sustav natapanja kapanjem,
kojim je mogue provesti i prihranu (fertirigaciju) potrebne koliine hranjiva se dodaju u blizinu korijenovog
sustava. Na taj nain je smanjeno ispiranje hranjiva u dublje slojeve tla i podzemne vode intenzivnim natapanjem
ili oborinama.
Smanjeno zbijanje tla i stvaranje pokorice tlo ispod folije ostaje rahlo i prozrano. Razlog tome je to se za
prolaz koriste samo prostori izmeu traka folije, a jae oborine ne naruavaju strukturu tla. Korijen ima dovoljno
kisika za rast i razvoj, a u takvom tlu je i zadovoljavajua mikrobioloka aktivnost.
istiji i zdraviji proizvod proizvod pokrivanog usjeva je istiji i manje podloan napadu biljnih tetoina jer nema
kontakta s tlom. Ako povrina nije pokrivana, plodovi (npr. krastavci kornioni, jagode) se razvijaju na tlu, to
pogoduje razvoju bolesti. Pri intenzivnim oborinama estice tla dospijevaju na biljke ili plodove, to takoer
smanjuje kvalitetu.
Intenzivniji rast folija za pokrivanje gotovo je nepropusna za ugljini dioksid koji je neophodan za fotosintezu.
Kako se razina ugljinog dioksida die ispod nepropusnog pokrivaa, on izlazi kroz otvore u kojima su posaene
biljke i pri kontaktu s listovima povoljno djeluje na intenzitet fotosinteze.

Nedostatak koritenja PE folije je njihovo uklanjanje i zbrinajvanje te vee poetno ulaganje.

Uvjeti za rast i razvoj paprike

Za normalno klijanje paprike potrebna je temperatura zraka od oko 15C dok je optimalna ona izmeu 20 - 30C
pri kojoj za 8 dana izniknu sve klijave sjemenke.

Za normalno klijanje paprike potrebna je temperatura zraka od oko 15C dok je optimalna ona izmeu 20 - 30C
pri kojoj za 8 dana izniknu sve klijave sjemenke. Pri temperaturi od 30C ostvaruje se i bri rast mladih biljaka ali
su one kvalitetnije ( nie biljke s veim postotkom suhe tvari ) ako se razvijaju u uvijetima temperature od 20 -
25C. Na temperaturama manjim od 20 a viim 30C rast mladih biljica se usporava dok pri temp. Od 10C rast
potpuno prestaje.

Za cvatnju i zametanje plodova optimalne dnevene temperature su od 26 - 32C a none 16C. Dnevne
temperature vee od 30C uvjetuju osipanje pupova i cvijetova ali mogue je i osipanje zametnutih plodova, a isto
to moe biti uvjetovano i niskim nonim temperaturama (8 - 10C). Ekstremne temperature uzrokuju izduivanje
tuka i slabu klijavost sjemena pa uz osipanje cvijetova zbog nedovoljne oplodnje ponekad moe doi i do
zametanja partenokarpnih plodova ali njihova veliina dosegne samo polovicu veliine normalnih plodova.

Od samih temperatura za prelazak u generativnu (reproduktivnu) fazu vei utjecaj ima intezitet osvjetljenja.
Paprika je biljka kratkog dana i uz skraivanje dana ljeti na 8 - 10 sati portak cvatnje se ubrzava za 7 - 10 dana.
Postoje i kultivari paprike koji ne reagiraju na kratki dan ili pak reagiraju kao biljke dugog dana. To su neutralni
odnosno intermedijarni kultivari.

Paprika za svoj rast i razvoj treba mnogo vode. Optimlna vlaga tla je 60% poljskog vodnog kapaciteta a poto se
glavnina korjena nalazi u sloju dubine 30 cm najbitnije je da taj sloj udovoljava potrebana za vodom. Povoljna
relativna vlaga zraka je oko 80%.

Paprika zahtjeva toplo, strukturno i lake tlo, dobrog kapaciteta za vodu i zrak. Tlo treba biti dobre propusnosti za
vodu jer paprika ne podnosi stagniranje vode. Reakcija tla trebala bi biti neutralna do blago kisela / pH 5,5 - 7 / jer
je paprika vie osjetljivija na lunatu nego na kiselu reakciju. Na istoj povrini paprika se ne smije uzgajati 4 - 5
godina. Ovo je kultura koja voli gnojidbu stajskim gnojom a uz to u ovom lanu date su preporuene koliine
mineralnih gnojiva koje se dodaju u osnovnoj gnojidbi te kao prihrana. Opisujee se nain pripreme tla za sadnju te
funkcija te prednosti koritenja PE crne folije kao mala.

Paprika zahtjeva toplo, strukturno i lake tlo, dobrog kapaciteta za vodu i zrak. Tlo treba biti dobre propusnosti za
vodu jer paprika ne podnosi stagniranje vode.

Reakcija tla trebala bi biti neutralna do blago kisela / pH 5,5 - 7 / jer je paprika vie osjetljivija na lunatu nego na
kiselu reakciju. Reakcija tla mjeri se pH - metrom, koji nam ukazuje toan pH tla.

Paprika se na istoj povrini ne smije uzgajati 4 - 5 godina a predkultura joj ne smiju biti vrst e iz iste porodice te
krastavac jer ih napada isti virus. Poeljni predusjevi su lepirnjae te itarice a od povra korijenasto povre i
kupusnjae. Tlo iza paprike ostaj dosta zbijeno zbog navodnjavanja te estih prohoda mehanizacije i ljudi.

Gnojidba paprike
U osnovnoj obradi tla namjenjenog za uzgoj paprike dodaje se 20 - 40 t/ha stajskog gnoja i ako je proizvoa u
nemogunosti nabaviti vee koliine stajskog gnoja preporuljivo ga je dodati barem u koliini od 5 - 10 t/ha u
povrinski sloj tla kako bi se ouvala struktura tla i zbog poboljanja mikrobioloke aktivnosti.

Za osnovnu gnojidbu pred sadnju presadnica treba izabrati mineralna gnojiva koja ne sadre klor, te se na tlima
slabije plodnosti primjenjuje: 600 kg/ha NPK 5 - 20 - 30 + 26 SO3 ili 750 kg/ha NPK 7 - 14 - 21 + 2 MgO + 18
SO3, a kako ne bi dolo do pojave deformiranja listova i suenja biljaka, uz NPK gnojiva dodaje se i 150 kg/ha
Uree 46 % N

Prihrana se obavlja u 2 - 3 navrata sa 150 kg/ha KAN-a (27 % N) + 4,8 MgO, prva prihrana obavlja se nakon to
se biljke dobro ukorijene, a druga kada su prvoformirani plodovi veliine oraha.

Posebnu panju treba posvetiti i gnojidbi kalcijem, dodavanjem 2 - 3 t/ha Fertdolomita (kalcij karbonat (CaCO3) -
56%, magnezij karbonat (MgCO3) - 42%) da bi smanj ili kiselost tla (ako je vea od one koju paprika tolerira, pH
manji od 5,5), te osigurali dovoljne koliine kalcija za rast i razvoj paprike. Na taj nain se izbjegava pojava vrne
trulei ploda, koja se esto javlja u proizvodnji i za koju mnogi poljoprivrednici misle da je gljivino oboljenje, pa
nepotrebno tretiraju biljku raznim fungicidima.

Vrna trule ploda paprike

To je fizioloki poremeaj (nije parazitski) koji se javlja usljed nedostatka kalcija (Ca) u plodu.

Poetni simptomi se javljaju kao mala zatamnjenja na vrhu ploda, zatamnjenja se poveavaju a kako plod zori
postaju udubljenija. Na velikim udubljenjima javljaju se koncentrini krugvi. Napadnuto tkivo izgleda poput koe i
vrsto je. Postoji i mogunost da oboljelo mjesto napadnu paraziti te ono tada pocrni. Plod moe imati nekoliko
pjega ili pak jednu veliku koja moe zahvatiti pola plda. Simptomi vrne trulei slini su sunanim pjegama ali su
one bijele.

Do deficita kalcija koji uzrokuje ovu pojavu moe doi usljed:

pomankanja kalcija u tlu (rijetko),

vika kalija u tlu - kalij spreava usvajanje (apsorpciju) kalcija iz tekue faze tla putem kotijena. Do
pojave vika kalija koe doi usljed suvine primjene NPK mineralnih gnojiva s visokim sadrajem kalija,

nemogunosti apsorpcije kalcija od same biljke,

neravnomjerna raspodjela kalcija u biljnim djelovima. Naime kalcij otopljen u vodi po biljci se premjeta
uzvodnim tokom /od korijena prema vrhu/ a transpiracija se vri preko lia u puno veoj mjeri nego preko
ploda pa tako dolazi do veeg nakupljanaj kalcija u liu, dok plod pati od njegovog manjka.

Spreavanje vrne trulei je samo preventivno, dakle simptomi koji se pojave ne mogu se otkloniti primjenom
hranjiva. Da bi sprijeili pojavu vrne trulei potrebno je folijarno prihraniti papriku sa 0,3 % - nim kalcijevim
nitratom (Ca(NO3)2) ili nekim od folijarnih gnojiva sa poveanom koliinom kalcija kao to su: Fertina Ca special,
Calciogreen 34, Kalagreen -Ca. Prskanje se obavlja neposredno nakon pojave prvih cvijetova i kasnije jo dva
prskanja u razmaku od 10 - 12 dana. Prevencija je i kalcifikacija tla.

Hranjivo Kg hranjiva / 1 t prinosa ploda

N 3,9

P2O5 1,0

K2O 5,0

CaO 2,0

MgO 0,2
Iz gornje tablice vidljivo je da paprika zahtjeva visoku koliinu svih hranjiva, naroito duika i kalija.Isto tako,
potrebno je posebno paziti na koliinu kalcija, koji je na raspolaganju u tlu. Paprika zahtjeva visoke koliine
kalcija, te su te potrebe vie nego potrebe za fosforom. Fosforna, kalijevih i magnezijeva gnojiva primjenjuju se
u pripremi tla za sjetvu/sadnju. Tijekom vegetacije potrebno je dodati sva ostala hraniva duik u vie obroka,
kalij drugi obrok; u jednoj ili vie doza. Potrebe paprike za kalcijem najbolje je zadovoljiti kroz sustav natapanja
tijekom vegetacije ili folijarnom gnojidbom.

Primjer izrauna gnojidbe paprike na i uzgoja na otvorenom na osnovu prosjenog prinosa od 30 t/ha, 2 prihrane
KAN -om, upotrebom uree i NPK 5 : 20 : 30.

Iznoenje hranjiva:

126 kg N/ha

34 kg P2O5/ha

162 kg K2O/ha

Gnojidbena preporuka:

140 kg N/ha

97 kg P2O5/ha

298 kg K2O/ha

Gnojiva:

NPK = 5:20:30 739 kg/ha

N = Urea 142 kg/ha

P =

K =

Prihrana:

2 x prihrana od 79 kg KAN/ha

Optimalna formulacija NPK gnojiva: 10 : 10 : 30

Bilanca hranjiva (suviak ili manjak):

N = 0 kg/ha

P2O5 = 51 kg/ha

K2O = -76 kg/ha

Primjer izrauna gnojibe za iste gore navedene parametre ali uz upotrebu NPK 7 : 14 : 21.

Iznoenje hranjiva:

126 kg N/ha

34 kg P2O5/ha

162 kg K2O/ha

Gnojidbena preporuka:

140 kg N/ha

97 kg P2O5/ha

298 kg K2O/ha

Gnojiva:
 NPK = 7 : 14 : 21 1055 kg/ha

N = Urea 62 kg/ha

P =

K =

Prihrana:

2 x prihrana od 79 kg KAN/ha

Optimalna formulacija NPK gnojiva: 10 : 10 : 30

Bilanca hraniva (suviak ili manjak):

N = 0 kg/ha

P2O5 = 51 kg/ha

K2O = -76 kg/ha

Navodnjavanje paprike
Zbog uestale primjene PE folije pri uzgoju paprike i sistem navodnjavanja kap po kap ima najuestaliju
primjenu.

Navodnjavane kap po kap

Na taj nain omoguava se navodnjavanje u bilo koje doba dana jer ne moe doi do oka usljed primjene hladne
vode na vrue biljne djelove. Izbjegavanjem vlaenja lia izbjegava se i stvaranje povoljnih uvijeta za razvoj
gljivinih bolesti. Zbog manjeg radnog tlaka (0,3 -1,5 bara) manji je i utoak energije. Lokalizirani dotok vode
smanjuje navodnjavanu povrinu pa su i gubici vode evaporacijom ili ispiranjem manji (tednja vode).

Prednost navodnjavanja kap po kap je i u mogunosti fertirigacije tj. primjeni tekuih gnojiva istovremeno s
navodnjavanjem.

Jedan od najznaajnijih problema navodnjavanja kapanjem je zaepljenje kapaljki, bilo mehaniko ili kemijsko.
Zaepljenje kapaljki je izravno povezano s kakvoom vode za navodnjavanje, te s njezinim fizikalnim, kemijskim i
mikrobiolokim imbenicima. Filterima se moe sprijeiti mehaniko zaepljenje kapaljki. Kemijsko zaepljenje se
javlja kao posljedica stvaranja netopivih soli na samom otvoru ili unutar kapaljke.

Ureaj za kapanje sastoji se od pogonskog dijela s glavom sustava, filterskog ureaja, glavnog cjevovoda,
lateralnih ili razvodnih cijevi i kapaljki. Ureaj kapanja karakterizira kapaljka kao mjesto na kojem se reducira radni
tlak iz cijevi i u obliku kapljice isputa vodu na ili u tlo.

Ovaj nain navodnjavanja ima dva sustava: povrinsko i podpovrinsko navodnjavanje. Kod povrinskog
navodnjavanja cijevi i kapaljke postavljene su iznad tla ili na povrini tla, a kod potpovrinskog navodnjavanja one
su ukopane u tlo.

Pravilno doziranje vode vrlo je znaajno u praksi navodnjavanja. Postoje dva osnovna elementa pri doziranju
vode, a to su: obrok navodnjavanja i trenutak poetka navodnjavanja.

Obrok navodnjavanja je koliina vode koja se dodaje jednim navodnjavanjem (m3/ha ili u mm). Obrokom treba
navlaiti tlo do poljskog vodnog kapaciteta to znai da obrok navodnjavanja ovisi o vrsti tla. Za odreivanje
obroka navodnjavanjem potrebno je poznavati vlanost tla prije navodnjavanja te vodn asvojstva tla. Razlika
izmeu poljskog vodnog kapaciteta i trenutanog sadraj vode u tlu predstavlja obrok navodnjavanja.
Trenutak poetka navodnjavanja prestavlja tono oreeni trenutak dodavanja obroka navodnjavanja, to je jedan
od uvijeta za uspjeno i racionalno navodnjavanje. Ako se trenutak navodnjavanja odreuje od oka
navodnjavanje je neracionalno, a moe biti i tetno.

Za uzgoj paprike potrebno je navodnjavanjem odravati vlagu tla na 70 - 80% poljskog vodnog kapaciteta.
Najpovoljnija temperatura vode za navodnjavanje je 25 - 27C a nebi smjela biti nia od 20C.

Kako bi se ostvario povoljan trenutak poetka navodnjavanja i odredio obrok navodnjavanja te time omoguila
rentabilna i racionalna potronja vode potrebno je koristiti mjerae vlage u tlu.

Kontejnerski uzgoj presadnica paprike u zatienim

prostorima
Kontejnerski uzgoj pesadnica ima niz prednosti s obzirom na njihov uzgoj na gredicama pa je iz tog razloga
zastupljeniji.

Prednosti kontejnerskog uzgoja presadnica

Presadnice uzgojene u kontejnerima imaju potpuno pravilan i jednak vegetacijski prostor to omoguuje
ujednaen porast biljaka i visoku ujednaenost presadnica.

Za uzgoj presadnica koriste se gotovi supstrati dobrih vodozranih odnosa, visoke vododrnosti i sadraja
hranjivih tvari u pravilu dostatnih za potpun razvoj presadnica. Supstrati za uzgoj presadnica su sterilizirani i ne
sadre uzronike bolesti, tetnike i klijave sjemenke korova kojih zasigurno ima u svakom tlu.

Omoguava se presaivanje sa supstratom na korijenu kojeg dobro razvijene presadnice u potpunosti prerastu.
Presaivanjem s grudom supstrata na korijenu biljke prelaskom na poljske uvjete ne doivljavaju stres kao one
presaene s golim korijenom pa nastavljaju kontinuiran rast. Puno lake i bre se primaju pa je podsaivanje
gotovo nepotrebno. Takove presadnice u odnosu na one s golim korijenom mogu se presaditi ako je to
neophodno i na tlo koje nije optimalne vlanosti, a presaivanje je mogue obavljati tijekom itavog dana to opet
omoguava bolje koritenje postojee opreme za sadnju, te sadnju na veim povrinama u optimalnom vremenu.

Presadnice uzgojene u kontejnerima dospijevaju ranije za berbu i u pravilu daje vee prinose u odnosu na
presadnice golog korijena uzgojene na gredicama

Kontejnerski nain uzgoja presadnica posebice je prikladan kod proizvodnje hibrida povra kod kojih je zbog
skupoe sjemena izuzetno vano da se iz svakog sjemena dobije kvalitetna presadnica

Za sjetvu u kontejnere koriste se gotovi supstrati dobrih vodozranih odnosa, visoke vododrnosti i sadraja
hranjivih tvari u pravilu dostatnih za potpun razvoj presadnica. Supstrati za uzgoj presadnica su sterilizirani i ne
sadre uzronike bolesti, tetnike i klijave sjemenke korova kojih zasigurno ima u svakom tlu. Sjetvu je mogue
obavljati runo ili pak preciznom automatiziranom sijaicom.

Paprika je biljka koja se pikira nakon to razvije prvi pravi list, iz tog razloga sije se gusto na gredice ili u sanduke
bez pregrada ili pak u kontejnere namjenjene za sjetvu biljaka koje se pikiraju. Takvi kontejneri veliine su 60x40
a imaju 400-450 sjetvenih mjesta (lonia). Biljice nikle u tim loniima pikiraju se sa grudam supstrata to
omoguava 100%-tni primitak te ubrzava i olakava rad u usporedbi sa pikiranjem bilica uzgojenim na
gredicama ili pak u sanducima.

Pikiranje biljica izniklih u malim loniima mogue je obaviti mehanizirano. Pikiranje tj. presaivanje mladih
biljica provodi se kad se pojavi prvi pravi list. Pikiranjem se biljice iz kontejnera sa loniima manje zapremnine
presauju u one s veim loniima (35 - 50 cm3). Prilikom pikiranja eliminiraju se slabo razvijene ili oteene biljke
te se na taj nain bolje iskoritava uzgojni prostor jer se sva sjetvena mjesta popune biljkama. Pikirane bilje su
kvalitetnije i ranije ulaze u generativnu fazu a plodovi takvih biljaka su u pravilu krupniji pa se postie vei prinos.
Pikiranje se moe obaviti runo ili strojno a u oba sluaja supstart mora biti optimalno navlaen kako se biljice
prilikom upanja nebi otetile.

Mikroklimatski uvijeti pri uzgoju pesadnica

Da bi sjeme to bre proklijalo kontejneri se smjetaju u komore za naklijavanje u kojima se odrava optimalna
temperatura (pri temperaturi od 30C za 8 dana iskliju gotovo sve sjemenke) uz potpunu zasienost zraka vlagom
pomou mikrorasprskivaa koji sitnim kapljicama zapravo prave maglu. U komorama za naklijavanje kontejneri
ostaju nekoliko dana da sjeme proklija. Nakon toga se premjetaju u grijane zatiene prostore u kojima se
odrava ujednaena optimalna temperatura tijekom dana i noi sve dok sjeme u potpunosti ne nikne uz
odravanje vlanosti supstrata. Nakon to mlade biljice niknu i razviju prve kotiledonske listove temperaturu u
zatienom prostoru treba sniziti na 20 - 25C s tim da nona bude 3 - 4oC nia nego tijekom dana uz redovito
prozraivanje i vlaenje supstrata. Takav temperaturni reim se odrava uz prozraivanje i aktivno ventiliranje oko
40 dana to je dovoljno za razvoj kvalitetnih presadnica.Tada su presadnice visoke 12 - 15cm sa 6 - 7 pravih
listova.U uvjetima previsokih temperatura nakon nicanja dobivaju se izduene i krhke presadnice loe kvalitete i
slabije produktivnosti.

Kontejneri se u zatienim prostorima smjetaju tako da ne budu izravno na tlu ve malo uzdignuti, to se postie
postavljanjem cigli ili kamenih blokova na tlo i na njih mree od betonskog eljeza ili drvene letve. Povieni
poloaj omoguava bre i bolje zagrijavanje, a zrani prostor ispod kontejnera ne omoguava proratanje korijena
kroz otvor na dnu sjetvenog mjesta, ve e on u potpunosti preplesti supstrat u kojemu se razvija ime e opet biti
olakano vaenje presadnica tijekom presaivanja.

Supstrat tijekom itavog perioda uzgoja presadnica treba odravati umjereno vlanim. Zbog relativno malog
volumena sjetvenih mjesta u kontejnerima zalijevanje je neophodno obavljati ujutro, a tijekom dana vlanost
odravati samo oroavanjem. Predveer i tijekom noi je poeljno da biljke ostanu neoroene. Za zalijevanje
najbolje je koristiti kinicu sakupljenu sa samih objekata, vodu iz vlastitih bunara ili istu vodu iz prirodnih
vodotoka.. Izravno zalijevanje vodom iz vodovoda nije najprimjerenije jer takova je voda u pravilu znatno hladnija
to moe negativno utjecati na razvoj presadnica. Zalijevanje presadnica se obavlja pomou automatskih kinih
krila s rasprskivaima koji stvaraju izuzetno sitne kapi koje ne oteuju mlade biljice i ne zbijaju supstrat. Ako se
zalijevanje obavlja runo nuno je koristiti takoer rue za zalijevanje koje tvore izuzetno sitne kapljice.
Automatskim sistemom za zalijevanje mogue je po potrebi primijeniti i neka lisna gnojiva za prihranu kao to su
Fertina P, Profert Mara, Kristalon i neka druga. Prihrana preko lista u proizvodnji presadnica se primjenjuje kad se
primijeti gubitak tamnozelene boje, a to je esto ako iz razloga nemogunosti presaivanja u optimalnom stadiju
razvijenosti presadnice moraju due vrijeme biti u kontejnerima.

Koritenjem kvalitetnog tretiranog sjemena i uzgojem u steriliziranom supstratu zatita presadnica od bolesti
tijekom kontejnerskog naina uzgoja uglavnom nije potrebna. No prije presaivanja presadnice je uputno
preventivno tretirati nekim od kontaktnih fungicida na bazi aktivne tvari mankozeba u koncentraciji 0,2% ili
fungicidima na bazi bakra.

Nekoliko dana prije planiranog roka presaivanja zatiene bi prostore trebalo maksimalno otvarati kako bi
presadnice dole u izravni kontakt sa sunevim svjetlom i na taj nain se to bolje prilagodile ukupnom spektru
sunevog svjetla koji ih oekuje nakon presaivanja u polju. Prije samog presaivanja supstrat mora biti umjereno
navlaen to e omoguiti lagano vaenje presadnica sa supstratom na korijenu. Ako je supstrat prevlaan
prilikom sadnje otpada s korijena, a opet ako je presuh biljke e se loije primiti u polju.

Hidroponski uzgoj paprike

U zatienim prostorima paprika se mogu uzgajati i bez tla odnosno u sistemu hidroponija. Supstrati u
hidroponskom uzgoju mogu biti organskog i anorganskog podrijetla te sintetiki supstrati. Organski supstrati
koriste se: okos, riine ljuske, piljevina, kora drveta, borove iglice, anorganski supstrati: kamena vuna, vermikulit,
perlit, kvarcni pijesak, ekspandirana glina, sintetiki supstrati: ekspandirani poliuretani, espandirani polistireni,
urea - formaldehid.
Bez obzira na podrijetlo supstrat mora biti inertan i stabilan (ne smije se razgraivati,otapati i ne smije bitno
mijenjati sastav hranjive otopine), ist, mora omoguiti lako oticanje vika hranidbene otopine te mora imat
povoljan odnos mikro i makro kapilara.

Prednosti hidroponskog uzgoja:

nema polodoreda,

smanjena pojava patogena,

manja upotreba sredsatav za zatitu bilja,

smanjeno oneienje okolia,

uzgoj na povrinama na kojima nije bilo uvijeta za uzgoj,

visoki intezitet proizvodnje,

visok stupanj automatizacije,

manje rada pri obradi, kultiviranju, dezinfekciji,

manja potronja vode i hranjiva.

Uzgoj na kamenoj vuni

Kamena vuna je vlaknasti supstrat dobiven od bazalta, vapnenca i koksa na temperaturi od 1600C i zbog toga je
potpuno sterilna. Im amalu volumnu teinu (70 kg/m3), veliki volumen pora, veliki kapacitet za vodu i dobru
upojnu mo. Tlo u zatienom prostoru prekrije se bijelom folijom, uzdu redova postave se polistirenske ploe
koje su dobri tolplinski izolator a u njima se mogu postaviti i dodatne cijevi za zagrijavanje. Ploe kamene vune
umotaju se crnobijelom folijom te se prave otvori za presadnice. Presadnice uzgojene u kockama od kamene
vune, sa strane umotane u foliju postavljaju se na poloe na planirani razmak.Sustavom navodnjavanja kapanjem
primjenjuje se hranidbena otopina usklaena s potrebama za razvoja biljke.

Kultivari paprike

Svi osnovni tipovi paprike postojali su jo prije njenog introduciranja Europi. Prvotni kultivari bili su sitnih plodova i
ljuti, a oplemenjivanjem dobili su se krupniji plodovi bez ljutine. U svijetu se razvilo mnotvo kultivara i F1 hibrida
razliitih svojstava s obzirom na primjenu, tip rasta, duinu vegetacije te otpornosti na bolesti (ponajvie virusne).

Osnovna podjela kultivara s obzirom na primjenu:

Krupnopolodne paprike (lat. Capsicum annuum var. macrocarpum L.)

Sitnoplodne paprike ili feferoni (lat. Capsicum annuum var. microcarpum L.)
Tabasco (lat. Capsicum frutescens L.)

Krupnopolodne paprike (lat. Capsicum annuum var. macrocarpum L.)

Najvie kultivara razvilo se meu krupnoplodnim paprikama a unutar njih razvila su se tri osnovna tipa paprike;
babure, kapije, paradajz paprike, rog papike te zainske paprike.

Babura
Plodovi su prizmatini sa 3 - 4 vrha ili stoasti sa jednim zaobljenim ili otrim vrhom. Omjer irine i duine ploda je
1 : 1 1 : 2,5. Perikarp (meso) debeo je 5 - 7 mm. U tehnolokoj zriobi plodovi su mlijenobijele, svijetloute,
svijetlozelene ili tamnozelene boje dok u fiziolokoj zriobi prelaze u svijetlocrvenu, tamnocrvenu, naranastu ili
ljubiastu boju.

Kapija

Plodovi su im sploteno-stoastog oblika sa iljastim vrhom, perikarpa debljine 5 - 7 mm. Odnos irine i duine
ploda je 1 : 1,2 do 2,5. Tamnozelene su boje u tehnolokoj a tamnocrvene u fiziolokoj zrelosti. Koriste se peenje
i pripremu ajvara u domainstvima.

Paradajz paprika

Ove paprike imaju okrugle ili okruglo splotene plodove koji su glatki ili malo rebrasti. debelog su perikarpa (5 - 7
mm). Boja u tehnolokoj zriobi je mlijeno bijela i svijetlouta. Omjer promjera i visine polda je 1 : 0,5 do 1.

Rog paprika

To su kultivari omjera irine i duine 1 : 5 do 8, debljine perikarpa 3 - 5 mm a boje ploda ute do svijetlozelene
boje u tehnolikoj a crvene u fiziolokoj zriobi. Namjenjeni za kiseljenje biolokim postupkom.

Zainske paprike

Perikarp ovih paprika je tanak (2 - 3 mm) kako bi se lakse osuio. U tehnolokoj zriobi su tamnozeleni a u
fiziolokoj tamnocrveni. Unutar zainskih razlikujemo se slatke /bez kapsaicina/ i ljute /sa manje ili vie
kapsaicina/ kultivare. Plodovi su stoasti sa omjerom irinr i duine 1 : 2 do 3.

Sitnoplodne paprike ili feferoni (lat. Capsicum annuum var. microcarpum L.)

Ovisno o prisutnosti kapsaicina u plodu razlikujemo slatke i ljute feferone. Meunjima je takoer razvijeno vie
kultivara no najveu primjenu imaju oni sa stoastim oblikom ploda kojem je omjer irine i duine 1 : 5 - 9.
Perikarp je tanak a boja u tehnolokoj zriobi svjetlo zelene ili tamnozelena koja u fiziolokoj prelazi u utu ili
crvenu.

Tabasco (lat. Capsicum frutescens L.)

Ovi kultivari na rodnim koljencima imaju 2 ili vie jako sitna ujedno i jako ljuta ploda, po izgledu slini feferonu.
Koriste se u fiziolokoj zriobiza vrlo ljute umake. Mogu se uzgajati kao ukrasne biljke, lonanice.

Kultivari paprike

Najvie kultivara razvilo se meu krupnoplodnim paprikama a unutar njih razvila su se tri osnovna tipa paprike;
babure, kapije, paradajz paprike, rog papike te zainske paprike.


Paprika babura

Plodovi su prizmatini sa 3-4 vrha ili stoasti sa jednim zaobljenim ili otrim vrhom. Omjer irine i duine ploda je
1:1 1:2,5 . Perikarp (meso) debeo je 5-7mm. U tehnolokoj zriobi plodovi su mlijenobijele, svijetloute,
svijetlozelene ili tamnozelene boje dok u fiziolokoj zriobi prelaze u svijetlocrvenu, tamnocrvenu, naranastu ili
ljubiastu boju.

Paradajz paprika

Ove paprike imaju okrugle ili okruglo splotene plodove koji su glatki ili malo rebrasti. debelog su perikarpa (5-7
mm). Boja u tehnolokoj zriobi je mlijeno bijela i svijetlouta. Omjer promjera i visine polda je 1:0,5 do 1.


Rog paprika

To su kultivari omjera irine i duine 1:5 do 8, debljine perikarpa 3-5 mm, a boje ploda ute do svijetlozelene boje
u tehnolikoj a crvene u fiziolokoj zriobi. Namjenjeni za kiseljenje biolokim postupkom.

Paprika Kapija

Plodovi su im sploteno-stoastog oblika sa iljastim vrhom, perikarpa debljine 5-7mm. Odnos irine i duine
ploda je 1:1,2 do 2,5. Tamnozelene su boje u tehnolokoj a tamnocrvene u fiziolokoj zrelosti. Koriste se peenje
i pripremu ajvara u domainstvima.


Feferon - Capsicum annuum var. microcarpum

Ovisno o prisutnosti kapsaicina u plodu razlikujemo slatke i ljute feferone. Meu njima je takoer razvijeno vie
kultivara no najveu primjenu imaju oni sa stoastim oblikom ploda kojem je omjer irine i duine 1:5-9. Perikarp
je tanak a boja u tehnolokoj zriobi svjetlo zelene ili tamnozelena koja u fiziolokoj prelazi u utu ili crvenu.

Ljute chili papriice - Capsicum frutescens

Ovi kultivari na rodnim koljencima imaju 2 ili vie jako sitna ujedno i jako ljuta ploda, po izgledu slini feferonu.
Koriste se u fiziolokoj zriobi za vrlo ljute umake. Mogu se uzgajati kao ukrasne biljke, lonanice.

PINCIRANJE PAPRIKE

Kako smo ve spomenuli u zatienim prostorima se uzgajaju indeterminantni kultivari .

Takvi se kultivari u povoljnim uvijetima (koji su dati u zatienom prostoru) jako granaju,
grane su im lomljive dok biljka pod teretom plodova lako polijee.

Iz tog razloga rast paprike regulira se prikraivanjem na 2 glavne grane koje se razvijaju iz
koljenca na kojem je prvi cvijet. Uz svaku tu granu stavlja se vezivo te se one po vezivu vode
na icu iznad redova. Na svakoj od glavnih grana ostavlja se samo po jedna najjaa grana.
Uklanjaju se i sve grane koje se javljaju ispod glavnih. Pinciranje se vri svaki tjedan a uz to
se odstranjuju uti listovi te deformirani ili bolesni plodovi ako postoje.

Zatita paprike od bolesti

Simptomi plamenjae na plodovima paprike

Podijeli ovaj lanak s prijateljima
facebook like button

U proizvodnji paprike pojavljuju se nekoliko vanih bolesti u toku vegetacije paprike, od sadnje do berbe. A
najvanija bolest je plamenjaa paprike

Plamenjaa paprike (lat. Phytophthora capsici)

Prvi simptomi bolesti javljaju se u zoni korjenovog vrata. Korijen postaje tamno crn, nakon ega se pojavi nekroza
i vlana trule. Napadnute biljke naglo venu i sue se. tete su najvee poslije obilnih navodnjavanja, jer da bi se
gljiva razvila potrebna je voda. Plodovi mogu biti napadnuti direktno ili preko peteljke. Ako nakon zaraze nastupi
suhi period plodovi se smeuraju a za vlana vremena nakon zaraze na plodovima se javlja vodena pjega koja
zahvaa itav plod te se na njemu razvija bijeli micelij.Simptomi na liu oituju se u vidu nekrotinih pjega koje
uz prisutstvo visoke vlage zraka mogu biti prekrivene bijelim micelijom. Gljiva prezimljuje u zaraenim biljnim
ostacima ili pak u tlu bez biljke domaina, zahtijeva visoku temperaturu, do 35C. Da bi se izvrila zaraza
potrebna je voda.

Tretiranje sjemena (tiram) i sterilizacija tla obavezna su mjere borbe protiv parazita u tlu. Preventivnu zatitu
potrebno je izvriti nakon pikiranja sa 0,25% - tnom otopinom popamocarba. Odmah nakon sadnje presadnica
svaka biljka se zalijeva sa 200 - 400 ml 0,25% - tnom otopinom Previcura. Taj pstupak trebao bi se ponoviti svakih
15 - 20 dana.

Bijela trule (lat. Sclerotinia slerotionum)

Paprika je osjetljiva na ovu gljivinu bolest. Simptomi su najee na stabljici u razini zemlje, na napadnutom
mjestu nastaje duguljasta voden apjega koja se postepeno iri obhvaajui stabljiku. Listovi iznad napadnutog
mjesta gube vrsto i sue se. Napadnute djelove prekriva snjeno-bijeli pahuljasti micelij. Mogu biti zaraeni i
plodovi. Gljiva u tlu moe preivjeti dugi niz godina. Voli lagana, prozrana tla u kojima se ne nakuplja
voda (usljed vika vode u tlu se nakuplja vea koliina CO2 a u takvim tlima se bijela trul slabo razvija).

Vano je provoditi preventivne mjere kako bi se smanjio napad ovim parazitom.

Mjere preventive su:

plodored,

obrada tla oranjem ime se gljiva unosi dublje u tlo gdje ne postoje uvjeti za razvoj plodnih tjela,

zarane biljke treba ukloniti iz nasad i spaliti prije nego to se razvije sklerocij (oblik u kojem gljiva
prezimljuje),

sterilizacija tla (termika ili kemijska).

Ukoliko je dolo do zaraze koriste se fungicidi na bazi aktivne tvari: iprodiona i vinklozolina

Ostale bolest koje se mogu pojaviti kao problem pri uzgoju paprike: koncentrina pjegavost (lat. Alternaria spp.),
pepelnica (lat. Leveillula taurica), venue (lat. Verticillium dahliae).

Zatita paprike od korova

Paradajz paprika
Podijeli ovaj lanak s prijateljima
facebook like button

Redovitom meurednom kultivacijom bilo mehaniziranom ili runom (zavisno o veliini proizvodne povrine)
istodobno uz prozraivanje tla unitavaju se i korovi.

Na taj nain ne zahvaaju se korovi unutar redova pa se u borbi protiv korava pristupa i primjeni herbicida na bazi
aktivne tvari trifluralina, a koji se koristi za tretiranje tla prije sadnje, pendimetalina (tretiranjem zemljita prije
rasaivanja, u koliini 5 l/ha), napropamida (prije sadnje paprike, uz obaveznu inkorporaciju, u dozi 2,5 - 4
kg/ha), klomazona (koristi se u paprici iz rasada, prije rasaivanja uz obaveznu inkorporaciju na dubinu 5 - 8 cm,
i direktne sjetve, poslije nicanja paprike kada je u fazi od 2 - 4 lista, u koliini 0,75 l/ha).

Zatita paprike od tetnika

Plod paprike napadnut liinkom kukuruznog moljca
Podijeli ovaj lanak s prijateljima
facebook like button

Najvaniji tetnici paprike koji ine priline tete na usjevu su: kalifornijski trips, zelena breskvina u, kukuruzni
moljac.

Kalifornijski trips (lat. Frankliniella occidentalis), zelena breskvina u (lat. Myzus persicae), kukuruzni
moljac(lat. Ostrinia nubilalis).

tetnici u zatvorenim prostorima

Kalifornijski trips - mali kukac, rasprostranjen gotovo u svim staklenicima. Najee napada papriku, a manje
krastavce i rajicu. Na paprici su znaci najvildjiviji jer plodovi ostaju maleni , nerazvijeni, s nekrozom na povrini

Zatita prskanjem se postiu slabi rezultati, ali toplim ili hladnim zamagljivanjem su rezultati znatno bolji. Od
insekticida se koriste aktivne tvari diklorvos, pirimifos metil, diazinon, malation, alfacipermetrin, bifentrin (ne na
paprici), deltametrin i lambda cihalotrin te dimne doze sulfotepa.

Mjere preventive su:

plodored,

obrada tla oranjem ime se gljiva unosi dublje u tlo gdje ne postoje uvjeti za razvoj
plodnih tjela,

zarane biljke treba ukloniti iz nasad i spaliti prije nego to se razvije sklerocij (oblik u
kojem gljiva prezimljuje),

sterilizacija tla (termika ili kemijska).

Ukoliko je dolo do zaraze koriste se fungicidi na bazi aktivne tvari: iprodiona i

vinklozolina

Ostale bolest koje se mogu pojaviti kao problem pri uzgoju paprike: koncentrina
pjegavost (lat. Alternaria spp.), pepelnica (lat. Leveillula
taurica), venue (lat. Verticillium dahliae).

BERBA PAPRIKE

Ovisno o zahtjevima trita plodovi paprike mogu se brati u tehnolokoj i fiziolokoj zriobi.

Beru se runo. Pri berbi treba biti paljiv jer se grane lako lome. Prinos tehnoloki zrelih
plodova kree se od 15 - 60 t/ha to zavisi: kultivaru, razdoblju berbe i primjenjenoj
tehnologiji. Paprika se ne moe dugo skladititi. Pri temperaturi zraka 7 - 8C i relativnoj
vlagi zarka 90 - 95% paprika se moe odrati 14 dana.

Prve plodove paprike moete ubrati ve 50 dana nakon njenog rasaivanja. Za vrijeme branja
plodova vodite rauna da ne otetite biljku. Razdoblje branja paprike ovisi i o samom
vremenu sadnje paprike i vremenskim uvjetima koji su nastupili nakon sadnje. Papriku berite
tijekom sunanog dana, nakon rose. Nikad je ne berite neposredno nakon kie, jer vlani
plodovi brzo pljesnive i trunu. Papriku je najbolje brati karama. Ubranu papriku nikad ne
drite due od sat vremena na suncu. Svjee paprike moete uvati u hladnjaku do 5 dana.
Moete ih zamrznuti, kiseliti ili konzervirati u ulju.