Professional Documents
Culture Documents
PREMDA sam bio uvjeren da e sin ubijena vodia doi, ipak je on mogao
jezero obii umjesto da ga prijee. ekali smo ga dakle napeto i puni bojazni. Prolo je
cijelo popodne te su preostala samo jo dva sata do veeri kad ugledasmo nekoga
ovjeka koji se s istoka polako pribliavao mjestu gdje smo leali. Taj je ovjek prilazio
sve blie pa je sad i on nas opazio.
Hamdulilah! To je Omar Ben Sadek ree Halef. Zakloni rukama usta i
viknu:
Omare, pouri ovamo!
Omar ubrza korake i ubrzo stigne do nas. Prepoznao je oevoga prijatelja.
Dobro mi doao, Halefe Omare! pozdravi ga.
Hadi Halefe Omare ispravi ga Halef.
Oprosti mi! Toliko sam se obradovao to te vidim da sam pogrijeio. Jesi li
doao u Kris mom ocu?
Jesam odgovoru Halef.
Gdje je on? Ako se nalazi na oru, mora da je i on u blizini.
On i jeste u blizini! sveano izjavi Halef.
Gdje je?
Omare Ben Sadee, vjernici moraju biti jaki ako ih pozove kismet.
Govori Halefe, govori! Zar se zbila kakova nesrea?
Da. Alah je tvoga oca pozvao k njegovim precima.
Mladi je stajao pred nama, ali nije mogao izustiti ni rijei. Oi su mu uasnuto
piljile u Halefa, a lice mu je problijedilo. Napokon mu se vratila sposobnost govora, ali
je iskoristi posve drukije nego sam to oekivao.
Tko je taj ovjek? upita Halefa.
To je Kara Beri Nemzi kojega sam doveo tvom ocu. Progonili smo dvojicu
ubojica a oni pobjegoe preko ota.
Moj vas je otac imao voditi?
Da, vodio nas je. Ubojice su meutim podmitili Arfana Radekima i ovdje
nam pripremili zasjedu. Ustrijelili su tvog oca. On i konji potonuli su u sol, a nas je
spasao Alah.
Gdje su ubojice?
Jedan je od njih poginuo u soli, a drugi je s kabirom otiao u Fetnasu.
To znai da je put ovdje pokvaren?
Jest. Ne smije stupiti na njega.
Gdje je utonuo moj otac?
Ondje, trideset koraka odavde!
Omar poe naprijed dokle god ga je nosila kora soli. Neko je vrijeme buljio
preda se u tlo, a zatim se okrene prema istoku:
uj me Alae, svemogui i pravedni boe, uj me Muhamede, proroe
Svevinjega boga! ujte me vi kalifi i muenici vjere! Ja, Omar Ben Sadek neu sve
dotle odsjei bradu, neu prije ui u moeju dok dehenem ne proguta ubojicu moga
oca. Zaklinjem se na to!
Duboko me potrese ta zakletva ali joj se nisam mogao protiviti. Omar sad
sjedne k nama i zamoli nas gotovo neprirodnim mirom:
Pripovijedajte!
Halef mu ispuni elju. Kad je zavrio, mladi ustane.
Doite!
Izgovorio je samo tu rije, a onda poao ispred nas prema Fetnasu.
Ve prije toga preli smo najtea mjesta puta. Vie se nismo morali bojati neke
velike opasnosti, premda smo hodali cijelu no. Ujutro izaosmo na obalu poluotoka
Nifsaua i ugledasmo pred sobom Fetnasu.
to sad? upita Halef.
Poite samo za mnom! odgovori Omar.
To su bile prve rijei to sam ih od juer uo od njega. Krenuo je prema najblioj
kolibi na obali. Pred njom je sjedio neki starac.
Es selam aleikum pozdravi Omar.
Ve aleikum es selam! zahvali se starac.
Ti si Abdulah el Hamis, mjera soli?
Jesam.
Jesi li vidio kabira Arfana Radekima iz Krisa?
Tik prije zore je izaao s nekim strancem na suho.
ta su radili?
Kabir se odmorio kod mene, a zatim otiao u Bir Rekeb da se odande vrati u
Kris. Stranac je pak od moga sina kupio konja i pitao kuda vodi put u Kbili.
Hvala ti, Abu'l Milh.
Omar utke poe dalje i odvede nas u neku kolibu gdje smo dobili nekoliko
datulja i alicu lagmija. Zatim krenusmo u Beni, Nevgu i Mansuru gdje smo doznali da
smo bjeguncu za petama. Od Mansure nije daleko do velike oaze Kbili. U ono je
vrijeme postojao ondje turski veil koji je pod nadzorom beja od Tunisa upravljao
poluotokom Nifsaua. U tu mu je svrhu stajalo na raspolaganju deset vojnika.
Najprije odosmo u kavanu, ali Omar nije mogao dugo ondje mirovati. Otiao je i
vratio se nakon jednog sata.
Vidio sam ga javi.
Gdje? upitah.
Kod veila. Njegov je gost i odjeven je u sjajno odijelo. elite li govoriti s
veilom morate pouriti, jer je sad vrijeme primanja.
To je veoma podjarilo moju radoznalost. Ubojica kojega progone tjeralicama bio
je gost padiahovog namjesnika! Zaista neobino!
Omar nas je preveo preko nekog trga do niske kamene kue opasane zidom bez i
jednog prozora. Pred vratima su stajali vojnici vjebajui pod zapovjednitvom jednog
onbae dok se tabal naslonio na vrata i promatrao ih. Propustie nas u kuu bez pitanja i
tek tu nas neki Crnac upita to elimo. Odveo nas je u selamluk, prostoriju golih zidova
iji se jedini namjetaj sastojao od starog ilima prostrtog u kutu. Na njemu je sjedio
neki ovjek mlohavoga lica i puio iz prastare perzijske huke.
to hoete? upita on.
Nije mi se svidio ton kojim je bilo izreeno to pitanje. Uzvratio sam mu dakle
drugim pitanjem:
Tko si ti?
Pogleda me zapanjeno.
Ja sam veil! odgovori.
elimo govoriti s tvojim gostom koji je danas ili juer stigao k tebi.
Tko si ti?
Evo ti moje putnice!
Pruio sam Turinu ispravu u ruke. Letimice je pogleda, sloi je i gurne u dep
svojih irokih hlaa.
Tko je taj ovjek? upita zatim pokazujui u Halefa.
Moj sluga.
Kako se zove?
Hadi Halef Omar.
A tko je onaj drugi?
To je vodi Omar Ben Sadek.
A tko si ti sam?
To si proitao.
Nisam proitao.
Stoji u mojoj putnici.
Ona je pisana znakovima nevjernika. Odakle ti?
Od francuskog namjesnika u Aliru.
Francuski namjesnik u Aliru nema ovdje nikakve rijei. Tvoja putnica
vrijedi isto kao prazan papir. Dakle, tko si?
Odluio sam da zadrim ime to mi ga je nadjeo Halef.
Zovem se Kara 'Ben Nemzi.
Dakle si sin Nemzija? Njih ne poznajem. Gdje oni stanuju?
Od zapadne granice Turske do zemalja Franaka i Inglisa.
ive li ona u velikoj oazi ih imaju vie malih oaza?
Oni ive u jednoj jedinoj oazi, ali ona je tako velika da u njoj stanuje pedeset
milijuna ljudi.
Alah akbar, bog je velik! Ima oaza u kojima upravo vrve iva bia. Ima li u
toj oazi i potoka?
U njoj je pet stotina rijeka i milijun potoka. Mnoge od tih rijeka su tako velike
da po njima plove brodovi na kojima ima mjesta za vie ljudi nego to je stanovnika u
Basmi ili Bahmatu.
Alah kerim, bog je milostiv! Kakve li nesree kad bi svi ti brodovi u isti as
potonuli u rijekama. Uostalom, koje su vjere Nemzi?
Oni su krani.
Znai, a ti si daur? Kako se usuuje razgovarati s veilom od Kbilija? Ako
mi se smjesta ne izgubi s oiju, dobit e bastonadu!
Jesam li se ogrijeio o zakon ili sam te uvrijedio?
Jesi. Nijedan se daur ne smije usuditi da mi stupi pred oi!
A sad dalje! Kako se zove tvoj vodi?
Omar Ben Sadek.
Dobro. Omare Ben Sadee, kako dugo slui ovoga Nemzija?
Od juer.
To nije dugo. Bit u dakle milostiv pa u ti dati opaliti samo dvadeset udaraca
po tabanima.
Zatim se okrenu k meni i nastavi:
A kako se zove onaj tvoj sluga tamo?
Alah Akbar, bog je velik, ali je na alost tvoje pamenje stvorio tako satnim
da ne moe upamtiti ni dva imena. Kako sam ti ve rekao, moj se sluga zove Hadi
Halef Omar.
Kani li me vrijeati, kaurine? Kasnije u i tebi izrei osudu! Dakle Halefe
Omare, ti si hadija, a slui nevjernika. To trai dvostruku kaznu. Kako dugo si ve
kod njega?
Pet tjedana.
Onda e dobiti ezdeset udaraca po tabanima a nakon toga morat e pet
dana gladovati i eati. A sad opet ti! Kako se ono zove?
Kara Ben Nezmi.
Dobro, Kara Ben Nemzi, ti si izvrio tri velika zloina.
Koja, sidi?
Ja nisam sidi. Ima me zvati denabinis ih hasretinis, dakle vaa milosti ili
vaa visosti. Tvoji su zloini ovi: prije svega zaveo si dva pravovjernika da ti slue, to
iznosi petnaest udaraca po tabanima.
Zatim si se usudio da me smeta u mom kefu, to opet iznosi petnaest udaraca.
Tree, posumnjao si u moje pamenje, to iznosi dvadeset udaraca. To je dakle svega
skupa pedeset udaraca po tabanima. Budui da je moje pravo da za svaku osudu traim
vergi, pristojbu, to e mi pripasti sve ono to nosi uza se. Ja to zapljenjujem.
O veliki vladare, divim ti se. Tvoja je pravednost uzviena, tvoja mudrost
posebno uzviena, tvoja milost jo uzvienija, a tvoja mudrost i lukavost su
najuzvieniji! Plemeniti beju od Kbilija, molim te da nam dopusti da vidimo tvoga
gosta prije nego to dobijemo batine.
to hoe od njega?
Mislim da je on moj znanac pa bih htio uivati gledajui ga.
Moj gost nije tvoj znanac. On je naime veliki ratnik, vjerni sultanov podanik i
strogi pristalica korana. On dakle nikada nije bio znanac nekog nevjernika. No ja u ga
ipak dati pozvati da vidi kako veil od Kbilija kanjava zloine. Nee ti uivati
gledajui njega, ve neka on uiva u batinama to ete ih dobiti. Znao je da ete doi.
Ah! Odakle je to znao?
Vi ste maloas proli kraj njega a niste ga opazili pa vas je odmah prijavio
meni. Da niste doli sami, poslao bih po vas.
On nas je prijavio? Zato?
To ete jo uti. Tada ete dobiti drugu, jo otriju kaznu.
Istina, na prijem kod toga slubenika malo se udno razvio. Veil s deset
vojnika u tako zabaenoj oazi: sigurno je prije bio najvie kakav au ili mulasim, a
nosioci tih inova nisu u ono vrijeme u Turskoj bili nita drugo nego istai izama i
punjai lula svojih pretpostavljenih. Sigurno su toga ovjeka poslali u Kbili da mu prue
priliku da se malo potkoi, a onda su zaboravili na njega. Uostalom, bej od Tunisa ve
je istjerao sve turske vojnike iz zemlje, a beduinska plemena samo su utoliko stajala pod
padiahovom zatitom to je on njihovim poglavicama svake godine slao ugovorene
poasne burnuse dok su mu oni svoju zahvalnost iskazivah time da nisu uope mislili
na njega. estiti je veil dakle u pogledu svojih prihoda bio upuen samo na
iznuivanje, a kako je to prema domorocima uvijek bilo opasno, stranac kao ja znaio
mu je dobrodoao plijen. On nije poznavao Evropu, nije znao to znae konzulati,
stanovao je meu razbojnikim nomadima, vjerovao je da sam bez zatite, pa je dakle
pretpostavljao da e moi sa mnom nekanjeno uiniti sve to mu se prohtije.
Istina bio sam upuen samo na se, ali mi ipak nije palo na um da se preplaim
njegove visosti. Naprotiv, upravo me je zabavljalo to me je tako bez acanja htio
usreiti bastonadom. U isto sam vrijeme bio radoznao je li taj njegov gost i prijatelj
zaista bio onaj Armenac kojega smo traili. Ve sam nasluivao zbog kojeg nas je
zloina okrivio. On je svakako ve otprije bio veilov znanac, pa je to sad iskoritavao
da nas se na bilo koji nain rijei.
Namjesnik pljesne rukama i odmah se pojavi crni sluga pa se niice baci pred
njega kao pred sultana. Veil mu apne nekoliko rijei i crnac izie. Nakon nekog
vremena otvore se vrata i u sobu ue onih deset vojnika sa svojim onbaom. Dojmili su
me se veoma bijedno, onako u odjea sastavljenoj od svih moguih krpa koja nije ni
najmanje bila slina vojnikoj uniformi. Veina je od njih bila bosa, a svi su nosili
puke kojima bi se prije moglo raditi sve drugo nego pucati. Svi se bacie pred veilom
na pod, a on ih najprije odmjeri pogledom koji je imao biti silno zapovjedan, a zatim
ree:
Ustajte!
Vojnici ustadoe, a onbaa izvue svoj golemi saras iz korica.
Svrstaj se! zaurla pravim lavljim glasom.
Vojnici stadoe jedan do drugoga, drei puke u rukama kako je koji htio.
O desno rame! zapovjedi onbaa.
Puke poletjee uvis, udarajui jedna o drugu, o zidove ili o glave silnih junaka,
ali nakon nekog vremena ipak se sretno smjestie na ramenima njihovih vlasnika.
Poozdrav!
Puke se opet isprepletoe, pa nije bilo udno da je jedna od njih pri tome
izgubila cijev. Vojnik se hadnokrvno sagne, podigne cijev, pogleda je sa svih strana da
se uvjeri postoji li u njoj jo rupa iz koje se puca, a zatim iz depa izvue uzicu od
palminog lista i pomno svee cijev uz kundak. Tek sad zadovoljno uspravi popravljenu
puku u onaj poloaj koji mu je bio nareen posljednjom zapovijedi.
Rabat durun! Laf etmein! (Mirno i ne brbljajte!)
Na taj ukor stisnue ratnici usne uz vidljiv napor pa dadoe ozbiljnim treptanjem
vjea na znanje da su neopozivo odluili da ni ne pisnu. Opazili su da su poslani ovamo
da bi uvali tri zloinca, pa su se trudili da nas se to jae dojme.
Zaista sam se morao napregnuti da kod toga neobinog prizora ostanem ozbiljan.
Kako sam opazio, moje je dobro raspoloenje ohrabrilo i oba moja pratioca.
Sad se vrata ponovo otvoriie. Uao je ovjek koga smo oekivali, Hamd el
Amazat.
Ne udostojivi nas nijednog pogleda, priao je ilimu, sjeo uz veila, i prihvatio
lulu iz ruke crnca koji je uao zajedno s njime. Tek onda podigne glavu i prezirno nas
odmjeri.
Sad opet progovori namjesnik, obrativi mi se pitanjem:
Je li to onaj ovjek koga ste eljeli vidjeti? Je li to tvoj znanac?
Jeste?
Rekao si istinu: to je tvoj znanac. To jest, ti ga poznaje. Ali tvoj prijatelj
nije.
Odluno bih se zahvalio na njegovu prijateljstvu. Kako se zove?
Zove se Abu en Nasr.
To nije istina. Ime mu je Hamd el Amazat,
Kaurine, da mi se niti usudio rei da laem, jer e dobiti dvadeset udaraca
vie. Istina je, dodue, da se moj prijatelj zove Hamd el Amazat, al znaj, pasji sine, da su
me dok sam bio jo mir-alaj u Stambulu, jedine noi napali grki razbojnici. Uto je
naiao Hamd el Amazat, porazgovorio se s njima i spasio mi ivot. Od one noi zove se
on Abu el Nasr, otac pobjede, jer mu nitko ne moe odoljeti, pa ak ni grki razbojnici.
Niisam se mogao suzdrati, ve prasnuh u glasan smijeh.
Ti tvrdi da si u Stambulu bio mir-alaj, dakle pukovnik? Kod kojeg roda
oruja?
Kod garde, agljev sine!
Priao sam mu korak blie i digao desnicu.
Samo se jo jednom usudi da me uvrijedi, pa u ti raspaliti takvu zaunicu da
e sutra pomisliti da ti je nos minaret. I ti si mi bio pukovnik! O tome moe uvjeriti
ove svoje junake iz oaze, ali ne moe mene! Jesi li me razumio?
Namjesnik zaudo brzo ustane. To mu se jo nikad nije dogodilo, to nije mogao
da shvati. Zablenuo se u mene kao da sam sablast a zatim promuca, ne znam da li od
bijesa ili od smetenosti:
Kaurine, mogao sam postati ak liva-paa, da mi nije ovaj poloaj u Kbiliju
bio miliji.
Da, pravi si uzor mudrosti i hrabrosti. Borio si se s razbojnicima koje je tvoj
prijatelj pobijedio samim rijeima. uje li: rijeima! On je dakle svakako bio njihov
vrlo dobar znanac, a moda je bio i lan njihove druine. Hamd el Amazat je u Aliru
poinio grabene umorstvo, on je u Vadi Tarfaui ubio jednog ovjeka a na Sot el
Deridu ustrijelio je moga vodia, oca ovoga mladia, jer me je htio upropastiti. Ja sam
ga progonio na putu u Kbili, a sad tog istog ubojicu nalazim ovdje kao prijatelja ovjeka
koji tvrdi da je bio pukovnik u padiahovoj slubi! Optuujem ga pred tobom zbog
umorstva i zahtijevam da ga uhapsi!
Sad ustade i Otac pobjede.
Taj ovjek je daur! viknu. Napio se vina i ne zna to govori. Neka
ispava svoj mamurluk i neka se onda opravda.
To mi je sad ipak bilo odvie. Za tren oka zgrabih Armenca, podigoh ga uvis i
tresnuh ga o zemlju. On ponovo skoi na noge i izvue no.
Pasji sine napao si pravovjernog, pa mora umrijeti! Rekavi to napadne me
iz sve snage, ali ja ga tresnuh dobro odmjerenim udarcem po sljepooici da je pao i
ostao nepomino leati.
Zgrabite ga! zapovjedi veil svojim vojnicima, pokazujui u mene.
Oekivao sam da e me smjesta napasti, ali sam se zaudio videi da se stvar
odvija drukije. Desetar je naime stupio pred svoje ljude i zapovjedio:
Odloite puke!
Svi se istodobno sagnue, poloie puke na pod, a zatim se uspravie u prijanja
stav.
Na desno!
Hrabri ratnici se okrenue poludesno, tako da su sad stajali u redu jedan iza
drugoga.
Opkolite tog ovjeka! Mar!
Kao na vjebalitu podigoe svi lijevu nogu. Ljevokrilni je dao takt sol-saga,
sol-saga, lijeva-desna, lijeva-desna! Zaokruie oko mene, a kad su uobruili potpuni
krug zastadoe na desetarevu zapovijed.
Tutunus dr'te ga!
Dvadeset ruku sa stotinu prljavih prstiju isprui se od sprijeda i straga, zdesna i
slijeva i zgrabi me za burnus. Cijela je stvar bila toliko smijena da se nisam ni
pokrenuo da se obranim.
Visosti, imamo ga! javi se komandant hrabre ete.
Ne putajte ga vie! zapovjedi namjesnik, udesivi strogo lice.
Onih stotinu prstiju zari se jo vre u moj burnus. Upravo ono kruto
istonjako dostojanstvo s kojim su vojnici sve to izveli bilo je krivo da umalo to
nisam prasnuo u glasan smijeh.
Dok se to zbivalo, Abu el Nasr je opet ustao. Oi su mi sijevale od bijesa i elje
za osvetom. Obrati se veilu i ree:
Dat e ga ustrijeliti!
Da, ustrijelit emo ga, ali prije toga u ga presluati, jer ja sam pravedan
sudac i ne elim nikog osuditi, a da ga nisam sasluao. Iznesi svoju optubu!
Taj daur zapoe ubojica prelazio je s nekim vodiem i sa svojim
pratiocem preko ota. Ondje je naiao na nas i bacio moga druga u movaru, tako da se
ovaj bijedno udavio.
Zato je to uinio?
Iz osvete.
Zato se htio osvetiti?
On je u Vadi Tarfaui ubio jednog ovjeka. Mi smo stigli upravo u taj as i
htjeli ga uhvatiti, ali nam je umakao.
Moe li se zakleti na svoje rijei?
Tako mi prorokove brade!
To je dovoljno: jesi li uo optubu? upita me veil.
Jesam.
to kae na to?
Da je tuitelj hulja. On sam je ubojica pa je u svojoj izjavi jednostavno
zamijenio osobe.
Abu en Nasr se zakleo, a ti si daur. Ne vjerujem tebi, ve njemu.
Pitaj moga pratioca. Hadi Halef je moj svjedok.
On slui nevjerniku. Njegove rijei ne vrijede nita. Sazvat u veliko vijee
oaze koje e sasluati moje rijei i donijeti odluku o tvojoj sudbini.
Ti meni ne eli povjerovati, jer sam kranin, a ipak svoje povjerenje
poklanja nevjerniku. Taj Hamd el Amazat, ili to se mene tie Abu en Nasr, jest naime
Armenac, dakle nije musliman, ve kranin.
Moj se prijatelj zakleo prorokom.
To je podlost. Ako me ne eli sasluati, ja u ga optuiti pred vijeem oaze.
Daur ne moe tuiti pravovjernika, a ni vijee oaze ne bi mu moglo ba nita
nauditi, jer moj prijatelj ima bujuruldu, pa prema tome stoji u padiahovoj sjeni.
A ja sam ovjek koji putuje u sjeni svojega kralja. I ja imam ispravnu putnicu.
Ima je u depu.
Pisana je franakim jezikom. Uprljao bih se da je itam. Tvoju emo stvar jo
danas istraiti, ali najprije ete dobiti bastonadu. Ti e dobiti pedeset udaraca, tvoj sluga
ezdeset, a tvoj vodi dvadeset udaraca na tabane. Odvedite ih dolje u dvorite! Ja u
doi za vama!
Povucite ruke! zapovjedi desetar. Svih stotinu prstiju ispustie moj burnus.
Podignite puke!
Junaci jurnue k svojim pukama i pograbie ih.
Opkolite svu trojicu!
Odmah su opkolili Halefa, Omara i mene. Odveli su nas u dvorite, usred kojega
se nalazio trupac slian klupi. Oito su se na njeg imali vezati oni koji su osueni da
dobiju bastonadu.
Budui da sam se drao mirno, oba su moja druga takoer pola bez otpora, ali
sam im na oima vidio kako ekaju samo moj znak da dokrajimo tu lakrdiju.
Poto smo najprije neko vrijeme ekali pred trupcem, pojavie se veil i Abu en
Nasr. Crnac je nosio pred njima ilim, prostro ga na zemlju, a zatim obojici, kad su sjeli,
pruio vatre da pripale ugaene lule. Namjesnik pokaza na mene.
Odrapite mu pedeset batina! Sad je bilo vrijeme!
Ima li jo moju putnicu u depu? upitah namjesnika.
Imam.
Daj je ovamo!
Nikad je nee dobiti natrag.
Zato ne?
Nijedan se vjernik ne smije uprljati o nju.
Hoe li zaista dati da me batinaju?
Dakako.
Onda u ti pokazati to radi pravi ovjek ako mora da sam sebi pribavi
pravdu!
Malo je dvorite bilo s tri strane opkoljeno visokim zidom, dok ga je sa etvrte
strane zatvarala zgrada. Prema ulici, bio je samo jedan izlaz, onaj kroz koji smo uli.
Gledalaca nije bilo. Bili smo dakle trojica protiv trinaestorice. Oruje su nam ostavili,
jer je tako traio viteki obiaj pustinje. Veil je bio potpuno neopasan, a isto tako i
njegovi vojnici, opasan je mogao postati samo Abu en Nasr. Morao sam dakle u prvom
redu njega onesposobiti za borbu.
Ima li kakvu uzicu? tiho upitah Omara.
Imam, svoju uzicu s humusa.
Skini je! Zatim se okrenuh Halefu i rekoh mu:
Ti skoi k izlazu i ne putaj nikoga da izae!
Dakle, pribavi je sebi! odgovorio je veil u meuvremenu.
Odmah!
Rekavi to, skoio sam najednom izmeu vojnika prema Abu en Nasru, i trgnuo
mu ruke na lea tako da se nije mogao ni maknuti iz svoga sjedeeg stava.
Svei ga! zapovjedih Omaru.
Ta je zapovijed zapravo bila suvina, jer me je Omar odmah shvatio i ve je
svojom uzicom ovijao Armeneve ruke. Prije nego to je itko mogao da se ma i
pokrene prema nama, Armenac je bio svezan.
Moj neoekivani napadaj potpuno je iznenadio veila i njegovu tjelesnu strau.
Sad sam desnicom izvukao no, a ljevicom zgrabio namjesnika za iju. Ovaj od prepasti
isprui i ruke i noge kao da je ve mrtav. Utoliko vie oivjee vojnici.
Bjeite, dovedite pomo! zaurla onbaa kome se najprije povratio dar
govora.
Sablja ga je smetala, pa je odbaci i potri prema izlazu. Ostali pojurie za njim.
Ali je ondje ve stajao moj hrabri Halef s pukom na gotovs.
Natrag! Ostat ete ovdje! doviknu im.
Hrabri ratnici ustuknue, vratie se i razbjeae se na sve strane traei zaklon iza
izboina zida.
Omar je takoer povukao no spreman da Abu en Nasru zabode otricu u srce,
lice mu je bilo mrko.
Jesli li mrtav? upitah veila.
Nisam. Hoe li me ubiti?
To ovisi samo o tebi, ti utjelovljena pravednosti i hrabrosti! Kaem ti da ti
ivot visi o tankoj niti.
to trai od mene?
Prije nego to sam odgovorio, zauh zaplaensi enski glas. Podigoh glavu i
ugledah neki maleni debeli enski lik koji se iz kunih vrata s oitim naporom valjao
prema nama.
Dur stoj! zakrijeti ona. Ne ubij ga! On je moj mu!
Dakle ta okrugla ena, koja se ispod svoje obilne odjee kretala prema meni
pokretima kakvim se inae ljudi slue u plivanju, bila je milostiva gospoa
namjesnikovica. Svakako je kroz reetke zatvorenog prozora enskih odaja htjela
promatrati izvrenje kazne, pa je na svoje zaprepatenje morala opaziti da se kazna ima
sad izvriti na njezinom branom drugu. Upitah je posve mirno:
Tko si ti?
Veilova ena odgovori ona.
Da, to je moja ena, rua od Kbilija stenjui potvrdi namjesnik.
Kako se zove?
Zovem se Ajia ree ona.
Da, zove se Ajia odjeknu jeka iz Turinovih usta.
Ona je dakle bila rua od Kbilija, i zvala se Ajia. Prema tako njenom biu
morao sam biti popustljiv.
Pokae li mi zoru svoga lica, ti cvijete oaze skinut u svoju ruku s njega
rekoh.
Odmah je jamak, veo, odletio s njezina lica. Vjerojatno je ve dugo ivjela
meu Arapima ije ene hodaju nezastrtih lica, pa je dakle postala manje suzdrijiva
nego to to Turkinje moraju biti. Uostalom, mislila je da je ovdje na kocki dragocjen
ivot njezina supruga.
Ugledao sam bezbojno, mlohavo ensko lice, tako tusto da su se na njemu jedva
dale razabrati oi i prasti nos. Gospoi Ajii je bilo otprilike etrdeset godina, ali je
pokuala da posljedice starosti izgladi namazavi usne crvenilom, a visoke obrve
crnilom. Po jedna crna taka na svakom obrazu davala joj je neobian izgled, a kad je
ispruila ruke iz odjee, opazih da je henom obojila ne samo nokte, ve odmah cijele
ruke.
Hvala ti, sunce Derida polaskao sam joj. Ako mi obea da e veil
ostati mirno sjediti, nee ga zadesiti nikakvo zlo.
Ostat e sjediti. Obeajem ti.
Neka onda zahvali tvojoj ljupkosti da ga nisam zdrobio kao indir u tijesku.
Tvoj glas je slian zvuku frule, oko ti blista kao sunce, a stas ti je kao u eherezade.
Samo tebi prinosim rtvu ostavljajui ga na ivotu.
Skinuo sam ruku s namjesnikove ije. On se uspravi, olakano zastenje, ali
posluno ostane sjedei. Ajia me pomno odmjeri od glave do pete, a zatim me prijazno
upita:
Tko si ti?
Ja sam Kara Ben Nemzi, stranac ija se domovina nalazi daleko s one strane
mora.
Jesu li vae ene lijepe?
Lijepe su, ali ipak nisu ravne enama sa ot el Kebira.
Ajia se zadovoljno nasmijei. Vidjelo se da sam stekao njezinu sklonost.
Ve sam mnogo puta ula da su Nemzi mudri, silno hrabri i veoma uljudni
ljudi odluno e ona. Dobro nam doao! Reci mi zato si svezao toga ovjeka?
Zato nai vojnici bjee pred tobom i zato si htio ubiti monoga namjesnika?
Ovoga sam ovjeka svezao, jer je ubojica. Vai vojnici su se razbjeali preda
mnom, jer su vidjeli da bi ih ja sve pobijedio. A veila sam zgrabio jer me je htio dati
batinati, pa me moda ak i osuditi na smrt, ne dajui mi prilike za pravedan postupak.
Do pravde e doi!
Upravo mi se nametalo uvjerenje da papua na Istoku ima istu takvu arobnu
mo kao i na Zapadu. Veil opazi da mu je ugled ugroen i pokua da ga ponovo
uspostavi.
Ja sam pravedan sudac pa u. . .
Sen sus utjet e! zapovjedi mu ona. Zna da poznam toga ovjeka
koji se naziva Abu en Nasr, Otac pobjede. Bolje bi bilo da se zove Abu el jalan, Otac
lai. On je kriv to su te poslali u Alir upravo kad si imao postati mulasimom. On je
bio kriv da si zatim doao u Tunis i da su te zakopali ovdje u ovoj samoi. Kad god bi
doao k tebi, morao si neto uiniti to ti je nakodilo. Mrzim ga i nemam nita protiv
toga da ga ovaj stranac ubije.
Abu en Nasra ne moe nitko ubiti. On stoji u padiahovoj sjeni.
Zavei! On stoji u padiahovoj sjeni, ali ovaj stranac stoji u
namjesnikoviinoj sjeni, u mojoj sjeni. uje li? A tko stoji u mojoj sjeni toga ne moe
unititi tvoja estina. Ustaj, i poi za mnom.
Veil ustane. Ona se okrenu da poe, a a on se maknu da joj se prikljui. To
meutim nikako nisam htio.
Stoj! zapovjedih ponovo ga zgrabivi za iju. Ti e ostati ovdje!
Ajia se okrene.
Nisi li rekao da e ga pustiti na slobodu? upita ona.
Jesam, ali samo uz uvjet da ostane na svom mjestu.
Pa ne moe vjeno sjediti ovdje.
Ima pravo, ruo od Kbilija, ali svakako moe bar dotle ostati ovdje dok moja
stvar ne bude rijeena.
Ona je ve rijeena.
Kako to?
Nisam li ti rekla da si nam dobro doao?
To je tano.
Ti si dakle na gost, pa moe sa svojim pratiocima stanovati kod nas dokle
god ti se prohtije.
A Abu en Nasr, koga si nazvala Abu el jalan?
On ostaje tvoj, pa moe s njime raditi to god hoe.
Je li to istina, veile?
Turin je oklijevao da odgovori, ali ga je na to prisilio strogi pogled njegove
gospodarice.
Jeste odvrati.
Zaklinje li mi se?
Zaklinjem se.
Alahom i njegovim prorokom?
Moram li? upita on ruu od Kbilija.
Mora! odluno e Ajia.
Onda se zaklinjem Alahom i prorokom.
Smije li sad poi sa mnom? upita ona.
Smije odgovorih.
Ti doi za nama pa e s nama jesti bravetine s kuskusom.
Ima li kakvo sigurno mjesto gdje bih ovoga Abu en Nasra mogao zatvoriti?
upitah gospodaricu.
Nemam. Vei ga za stablo one palme, tamo uza zid. Nee ti pobjei, jer u
zapovjediti da ga nae ete uvaju.
Ja u ga sam uvati odgovori Omar umjesto mene. Nee mi umai
nego e svojom smru platiti ivot moga oca. No e mi biti isto tako otar kao i oi.
Od trenutka kad sam ga iznenadio nije ubojica progovorio ni rijei, ali oi su mu
se podmuklo i jezovito arile kad je morao za nama do palme uz koju smo ga svezali.
Nisam mu namjeravao oduzeti ivot, ali on je bio izruen krvnoj osveti, a ja sam znao
da nikakve molbe ne bi mogle nagovoriti Omara da ga pomiluje. Krv se plaa krvlju,
kae Turin. Meni bi usprkos svemu bilo gotovo najmilije kada bi mu uspjelo da bez
moga znanja pobjegne, premda on mene sigurno ne bi tedio da sam mu nesreom pao
u ruke.
Ostavio sam dakle Hamd el Amazata pod Omarovim nadzorom pa sam s
Halefom otiao u selamluk. Ondje nas je ve ekao veil. Nipoto me nije primio ba
najprijaznije.
Sjedi! pozove me.
Prihvatio sam njegov poziv i sjeo tik pokraj njega, dok se Halef pozabavio
lulama koje su u meuvremenu bile pripremljene u kutu sobe.
Zato si htio da vidi lice moje ene? zapoe on razgovor.
Jer sam ja Franak, koji je navikao da uvijek vidi lice onoga s kim govori.
Vi imate rune obiaje. Nae se ene pokrivaju, a vae doputaju da ih svatko
gleda. Nae ene nose haljine koje su gore dugake, a dolje kratke, a vae naprotiv
imaju haljine koje su gore kratke a dolje dugake, ali takoer i takve koje su kratke i
gore i dolje. Jeste li ikad vidjeli koju od naih ena kod vas? A vae djevojke dolaze k
nama. Zato dolaze? Zbog radoznalosti. To je sramota!
Veile, je li to gostoprimstvo to ste mi ga obeali? Otkada je obiaj da se
gosta doekuje uvredama? Ja ne trebam ni tvoje bravetine ni tvoga kuskusa, pa u se
vratiti dolje u dvorite. Hajde sa mnom!
Oprosti mi, efendijo! Htio sam ti samo rei to sam mislio, ali nisam te htio
uvrijediti.
Tko ne eli vrijeati ne smije uvijek govoriti sve ono to misli. Brbljav je
ovjek slian razbijenom loncu koji nikome nije od koristi, jer ne moe nita da u sebi
zadri.
Sjedi, efendijo zamoli on pa mi ispripovjedi gdje si susreo Abu en
Nasra.
Opirno sam ga obavijestio o naoj pustolovini. Sasluao me je utke, ali sam na
kraju po izrazu njegova lica opazio da mi ne vjeruje.
Ti dakle dri da je on ubio trgovca u Blidi?
Drim.
Ali ti nisi bio prisutan?
Ja to zakljuujem.
Samo Alah smije zakljuivati, jer je on sveznajui. Ljudske su misli kao slabi
jahai koje neposluni konj odnosi onamo kamo nisu htjele poi.
Samo Alah smije zakljuivati, jer je sveznajui? O, veile, tvoj duh je umoran
od silne bravetine s kuskusom to si je pojeo. Upravo zato, jer je Alah sveznajui, ne
mora on nita zakljuivati. Tko zakljuuje taj trai rezultat svojih zapaanja koji prije
nije znao.
ujem da si alim, uenjak koji je pohaao brojne kole, jer se slui rijeima
koje nitko ne moe razumjeti. Ti dakle vjeruje i to da je Abu en Nasr ubio onog
ovjeka u Vadi Tarfaui?
Vjerujem.
Jesi li bio prisutan?
Nisam.
Onda ti je to ubijeni ispripovjedio?
Veile, ak i oni ovnovi koje si pojeo znali bi da mrtvac ne moe govoriti.
Efendijo, sad si i ti bio neuljudan. Nisi dakle bio prisutan, a mrtvac ti to nije
mogao rei. Odakle onda zna da je Abu en Nasr ubojica?
Naao sam njegov trag i pratio ga, a kad sam ga stigao, on mi je sam priznao
da je poinio umorstvo.
To to si pronaao njegov trag, nipoto nije dokaz da je on ubojica, jer nitko
jo nije svojom tragom ubio ovjeka. Ne moe me smutiti niti to to ti je priznao
umorstvo, jer je on aljivina pa se pokuao naaliti s tobom.
S umorstvom se nitko ne ali.
Ali se ali s ovjekom, a to si ti. Zatim naposljetku vjeruje i to da je on
ustrijelio kabira Sadeka.
Vjerujem.
Jesi li bio prisutan?
Jesam.
I vidio si svojim oima?
Vidio sam vrlo jasno. I Hadi Halef Omar je svjedok.
No, dobro, onda je Abu en Nasr ustrijelio Sadeka. Ali hoe li zbog toga
zaista rei da je ubojica?
Dakako!
Efendijo, neka Alah pojaa tvoje misli, jer e odmah uvidjeti da ovjek ne
smije stvarati zakljuke.
Kako to?
Budui da si bio svjedok ina kad je Abu en Nasr ustrijelio vodia, ti
zakljuuje da je on ubojica?
Svakako. Pa to je tano.
To je krivo! A to onda ako je posrijedi krvna osveta. Zar u tvojoj zemlji
nema krvne osvete?
Nema.
Onda ti kaem da krvni osvetnik nipoto nije ubojica. Nijedan ga sudac nee
osuditi. Samo roaci ubijenoga imaju pravo da ga progone.
Ali Sadek nije uvrijedio tvoga gosta.
Onda ga je sigurno uvrijedilo pleme kojemu Sadek pripada.
Ni ono ga nije uvrijedilo, veile. Taj Abu en Nasr koji se zapravo zove Hamd
el Amazat, a prije je vjerojatno nosio kakvo armenske ime, ustrijelio je vodia Sadeka.
Njegov sin Omar je ovdje i taj Omar ima dakle, kako si maloas sam objasnio, pravo da
ubojici oduzme ivot. Uredi dakle tu stvar s Omarom, ali se pobrini za to da me taj
Otac pobjede nikad vie ne sretne, jer u inae ja s njime obraunati. Uostalom, vrati
mi najprije moju putnicu. Bit e mi jo potrebna.
Efendijo, sad je tvoj govor pun mudrosti. Evo ti tvoje isprave. Odmah u se
porazgovoriti s Omarom i rei mu da se odrekne osvete protiv Abu en Nasra. Ti si pak
moj gost dokle god ti se svia.
Ustao je i izaao u dvorite. Unaprijed sam znao da e sve njegovo nastojanje
kod Omara biti uzaludno. I zaista, namjesnik se nakon nekog vremena vrati namrten
pa ostade utljiv i onda kad je u sobu uneseno janje peeno na ranju to su ga priredili
ljupki, henom premazani, prsti rue od Kbilija. Halef i ja se hrabro latismo jela. Upravo
mi je veil rekao da e Omaru iznijeti ruak u dvorite jer ga nije uspio nagovoriti da se
udalji od svoga zarobljenika, kad najednom odjeknu vani glasan krik. Osluhnuh, a krik
se ponovi.
Bre, efendijo! Upomo!
To je bilo upueno meni. Skoio sam na noge i jurnuo u dvorite. Omar je leao
na zemlja borei se s trojicom vojnika, a zarobljenika nije nigdje bilo. Na izlazu koji je
vodio na ulicu stajao je crnac i zlurado mi se cerio.
Pobjegao je, sida eno ga gdje jae!
U tri koraka izletjeh iz dvorita i ugledah Abu en Nasra upravo u asu kad je
iezao izmeu palmi. Jahao je na brzoj devi koja je odmicala dugakim koracima.
Odmah mi je bilo sve jasno. Veil nije imao uspjeha u dvoritu, ali je ipak htio spasiti
Abu en Nasra. Zapovjedio je dakle crncu da pripremi devu, a vojnicima je dao nalog da
zadre Omara i da prereu uhapenikove spone. Jedanaest hrabrih junaka usudilo se
napasti jednoga i pothvat im je uspio. .
Uostalom, taj je uspjeh bio skupo plaen. Omar se posluio svojim noem i kad
sam raspleo klupko to su ga nainili borci, opazih da nekolicina od njih krvari.
Pobjegao je, efendijo! zastenje mladi vodi od bijesa i napora.
Vidio sam!
Kamo?
Onamo!
Pokazao sam rukom u odreeni pravac.
Kazni ti ove ljude ovdje, efendijo, a ja u pouriti za bjeguncem.
Sjedio je na jahaoj devi! upozorih ga.
Ipak u ga stii.
Nema deve.
Efendijo, imam ovdje prijatelje koji e mi dati dobru devu, datulja i mjeinu s
vodom. Prije nego to ubojica moga oca iezne na rubu obzorja, bit u mu na tragu. Ti
e pak pronai moj trag ako bi htio da poe za mnom.
Omar Ben Sadek odjuri.
Halef je sve to vidio i pomogao mi je da oslobodim Omara iz ruku vojnika. Sav
se zaario od srdbe.
Zato ste oslobodili toga ovjeka, vi pasji sinovi, vi miji i takorski skoti. . .
Bijesni bi Halef sigurno nastavio svoju kaznenu propovijed da se nije pojavila
veilova ena. Na licu je opet nosila gustu koprenu.
to se dogodilo? upita me.
Tvoji ljudi napali su moga vodia . . .
Nitkovi, lopovi! viknu Ajia lupivi nogom i mahnuvi crvenim akama.
. . . i oslobodili su zarobljenika . . .
. . . vucibatine, varalice! ljutito nastavi rua od Kbilija. inilo se kao da ih
kani napasti.
. . . na veilovu zapovijed dodadoh.
Veilovu? Taj crv, taj neposluni beskorisni tvrdoglavac! Osjetit e on moju
ruku, osjetit e je odmah, ovoga asa!
Ajia se okrene i sva gnjevna odvesla u selamluk.
O sretna vladavino papue, ezlo ti je jednako na sjeveru kao i na jugu, na
istoku kao i na zapadu.
Na Halefovu se licu razabiralo veliko zadovoljstvo.
On je veil, a ona je veilovica dobaci on i za nas je bolje da budemo u
sjeni namjesnikovice nego da imamo bujuruldu i da nas titi padiahova sjena. Hvala
bogu to nisam tako sretan da budem veil ove namjesnikovice.
U RUKAMA IBRAHIMA MAMURA
BILO JE to u vrijeme kad je sunce punom snagom arilo zemlju u okolini Nila,
tako da se ondje svatko koga nije ba suta potreba istjerala pod vedro nebo, povlaio
pod zatitu krova i sklanjao se u mir i hladovinu.
I ja sam leao na mekom divanu unajmljenog stana, srkao izvrsnu kavu i uivao
u mirisu divnog debelija koji se izvijao iz moje lule. Debeli zidovi nisu uope imali
prozora na ulicu pa su spreavali egu da prodre u sobu, a porozne glinene posude kroz
ije se stijenke isparivala voda iz Nila olakavale su disanje tako da nisam ni zapaao
onu obiajenu podnevnu malaksalost ovdanjih ljudi.
Uto se izvana zau glas moga sluge Halef-age. Nekoga je grdio.
Halef-aga? Da, moj mali vrijedni Halef postao je aga, plemi. Tko ga je
imenovao agom? Smijena li pitanja! A tko drugi nego on sam! Preko Tripolisa i
Kufare stigli smo u Egipat. O naim doivljajima na tom dugakom putovanju ne
moram govoriti, jer oni ne stoje ni u kakvoj unutarnjoj vezi s ostalim dogaajima ovoga
puta. O njima u kasnije pripovijedati u posebnoj knjizi.
Usput smo posjetili i Kairo koji Egipani kratko nazivaju glavnim gradom ili, jo
radije, el Kahira, pobjednica, odvezli smo se uz Nil koliko su mi to doputala moja
ograniena sredstva, pa smo, naposljetku, unajmili u Kertasiju stan u kojemu bih se vrlo
dobro osjeao da moj divan i svi ilimovi nisu bili veoma gusto naseljeni onim spretnim
ivotinjicama koje umiju vrlo vjeto skakati i probadati ljudsku kou. Ne moram dakle
dodati da moj kef, moj podnevni poinak, nije nipoto bio nesmetan.
Vani je dakle odjeknuo glas moga sluge i pratioca Halef-age i probudio me oda
sna.
to? Kako? Koga?
Efendiju odgovora neki bojaljiva glas.
Ti dakle eli smetati efendiju, velikog gospodina i majstora?
Moram govoriti s njime.
to? Mora? I to sada dok on dri kef? Da ti nije avo Alah me zatitio od
njega napunio glavu nilskim muljem pa ne moe da shvati to znai efendija,
heim, ovjek koga je prorok nahranio mudrou, tako da umije sve, pa ak i oivjeti
mrtvace, samo ako mu reknu od ega su umrli!
Ah, moram priznati da se moj Halef ovdje u Egiptu veoma, veoma izmijenilo.
Sad je bio vanredno ponosan, beskrajno grub i neizljeivo hvalisav, a to u onim
krajevima vrlo mnogo znai.
Na Istoku smatraju svakog Nijemca velikim vrtljarom, a svakog stranca dobrim
strijelcem ili glasovitim lijenikom. Na nesreu mi je u Kairu pala u ruke neka stara,
svega jo napola puna homeopatska ljekarna Willmara Schwabea. Tu i tamo sam
strancima i znancima davao po pet zrnaca u tridesetostrukom razrjeenju, za vrijeme
plovidbe po Nilu dao sam svojiim brodarima kao lijek protiv svih moguih umiljenih
bolesti na vrhu noa mlijenoga sladora, pa sam se upravo neizmjernom brzinom
proslavio kao lijenik koji stoji u vezi s avlom, jer sa tri zrnca prosa umije oivjeti
mrtve.
Taj je glas u glavi moga Halefa izazvao neki blagi oblik bolesne umiljenosti, no
to ga na sreu nije spreavalo da mi bude najvjerniji i najpaljiviji sluga. Iz svega to
sam rekao proizlazi da je upravo on sam najvie pridonio irenju moje slave. Zapao je u
sramotnu opainu baruna Munehhausena a usput bi pokuavao da se proslavi i pokojom
klasinom grubou.
Tako je, meu ostalim, od one svoje neznatne plae kupio bi od koe nilskog
konja pa ga je stalno nosio uza se. On je ve otprije poznavao Egipat te je tvrdio da
ondje ovjek ne moe izai na kraj bez bia. Bio je uvjeren da bi umije stvarati vea
udesa od uljudnosti ili novca, a novca svakako nisam imao na pretek.
Neka bog odri tvoje rijei, sidi zauh opet glas pun molbe ali ja zaista
moram pohoditi tvoga efendiju, velikog lijenika iz Frankistana, i govoriti s njime.
Sad ne moe.
To je prijeko potrebno, jer me inae moj gospodar ne bi poslao ovamo.
Tko je tvoj gospodar?
Bogati i moni Ibrahim Mamur, kome neka Alah pokloni tisuu godina
ivota!
Ibrahim Mamur? Tko je taj Ibrahim Mamur i kako mu se zvao otac? Tko je
bio otac njegovoga oca i tko je bio otac oevoga oca? Gdje je roen i gdje su ivjeli oni
kojima zahvaljuje svoje ime?
To ne znam, sidi, ali je on moan gospodin kako to kae ve i njegovo ime.
Njegovo ime? Kako to misli?
Ibrahim Mamur. Mamur znai slubenik. On je bio predstojnik, glavar
jednog okruga u pokrajini.
Bio je. Dakle vie nije.
Nije.
To sam i mislio. Nitko ga ne poznaje pa ni ja, Halef-aga, hrabri prijatelj i
zatitnik svoga gospodara nisam jo nikada uo za njega a jo nikad ugledao kianku
njegovog tarbua. Odlazi, jer moj gospodar nema vremena!
Onda mi reci to da uinim da bih doao k njemu!
Ne zna li poslovicu o srebrnom kljuu koji otvara sva vrata?
Taj klju imam sa sobom.
Onda otkljuaj!
Napeto sam osluhnuo i uo tiho zveckanje novca, a zatim opet Halefov glas:
Jedan pijaster? krtico, kaem ti da je rupa u kljuanici vea od tvoga kljua.
Tvoj klju ne pristaje, premalen je.
Onda ga moram poveati.
Opet vani zazveae sitni srebrnjaci. Nisam znao treba li da se nasmijem ili da se
razljutim. Taj Halef-aga postao je vanredno prevejani vratar!
Tri pijastera? upravo je rekao. Dobro, onda mogu bar upitati to ima
poruiti efendiji.
On treba da doe i da sa sobom ponese svoj arobni lijek.
Crve, to ti pada na pamet! Zar da ga za tri pijastera nagovorim da dade taj
lijek to mu ga svake prve noi za mjeseca mlaa donosi bijela vila?
Je li to istina?
To ti kaem ja, Hadi Omar-aga ben Hadi Abul Abas Ibn Davud al Gosara.
Sam sam vidio vilu, a ako mi ne povjeruje, okuat e ovaj korba od koe nilskoga
konja.
Vjerujem ti.
To je tvoja srea.
I dat u ti jo dva pijastera.
Daj ih ovamo! Tko je bolestan u kui tvoga gospodara?
To je tajna koju smije doznati samo efendija.
Samo efendija? Nitkove, zar nisam i ja efendija koji je vidio vilu? Gubi se
kui! Halef-aga ne doputa da ga vrijeaju.
Oprosti, efendijo, rei u ti!
Ne elim vie znati. Gubi se odavde!
Ali ja te molim . . .
Gubi se!
Treba li da ti dam jo jedan pijaster?
Ja vie ne uzimam pijaster!
Efendijo?
Ve dva!
O, efendijo, tvoje elo sja od dobrote. Evo ti dva pijastera.
Lijepo! Tko je dakle bolestan?
ena moga gospodara.
ena tvoga gospodara? zaueno upita Halef. Koja ena?
On ima samo jednu enu.
I ti tvrdi da je bio predstojnik jednoga okruga?
Ibrahim Mamur je tako bogat da bi mogao imati stotinu ena, ali on voli
samo ovu jednu.
to joj je?
To nitko ne zna, ali tijelo joj je bolesno, a dua jo bolesnija.
Alah kerim, bog je milostiv, ali ja nisam! Stojim ovdje drei u ruci bi od
koe nilskog konja i htio bih da te njime opalim po leima. Prorokove mi brade, tvoja
usta govore tako glupo kao da ti je pamet pala u bunar. Zar ne zna da ena nema due
pa stoga ne moe doi ni u nebo? Kako dakle moe enska dua oboljeti?
Tako mi rekoe. Pusti me k svom efendiji!
Ne smijem.
Zato ne smije?
Moj gospodar prezire ene. Najljepi biser meu enama je za njega isto kao
korpion u pijesku. Njegova ruka jo nikada nije dodirnula ensku haljinu. On ne smije
voljeti nijednu enu na svijetu, jer mu inae ne bi dolazila vila.
Od asa do asa morao sam se sve vie diviti Halef-aginoj spretnosti ali sam ipak
iskreno poelio da i sam okua svoj vlastiti bi.
Mora znati zau se izvana glasnikov odgovor da on ne smije dotai
njezinu odjeu i da je uope nee vidjeti. Razgovarat e s njom samo kroz reetke.
Divim se mudrosti tvojih rijei. Ne vidi li da veliki heim upravo kroz
reetke ne smije govoriti s njom?
Zato ne smije?
Jer ono zdravlje to ga efendija dijeli ne bi uope stiglo do ene, ve bi
zaostalo na reetki. Odlazi!
Ne smijem otii, jer u dobiti stotinu batina po tabanima ako ne dovedem
mudrog efendiju.
Zahvali svom dobrostivom gospodaru, Egipaninov robe, to milou
obasjava tvoje tabane. Ne kanim te zakinuti za tu tvoju sreu. Alah bio s tobom i neka ti
dobro prija ona stotina!
Dopusti da ti jo neto reknem, hrabri ago! Gospodar nae kue ima u svojoj
riznici vie vreica s novcem nego to bi ih ti mogao prebrojati. Zapovjedio mi je da i ti
doe s efendijom pa e dobiti baki, takav poklon da bogatijeg ne bi dao ni egipatski
kediv.
Sad se taj ovjek naposljetku opametio pa je moga Halefa malo snanije pogodio
u ono mjesto u koje treba pogoditi Istonjaka ako elimo stei njegovu sklonost. Moj
mali katelan odmah izmijeni ton i odgovori prijaznije:
Alah ti blagoslovio usta, prijatelju moj, ali pijaster u mojoj ruci miliji mi je od
deset vreica u tuoj. Na alost je tvoja vreica mrava kao agalj u omi ili kao
biardnska pustinja.
Nemoj oklijevati da me savjetuje po svom srcu, brate moj!
Tvoj brat! Crve, sjeti se da si ti rob, dok ja kao slobodan ovjek pratim i titim
svoga efendiju. Nema savjeta mojega srca. Kako moe polje donositi plodove ako s
neba kaplje svega nekoliko kapljica rose?
Evo ti jo tri kapljice.
Jo tri? Onda u pogledati smijem li smetati efendiju, uz pretpostavku da tvoj
gospodar zaista daje baki.
Daje ga.
Onda poekaj!
Tek sada je dakle Halef mislio da me smije smetati, taj lukavi lisac! Uostalom,
on je postupao prema raznom obiaju, uobiajenom na Istoku, tako da sam ga morao
bar donekle ispriati, pogotovu jer je ona malenkost koju je za svoje usluge traio od
mene jedva bila vrijedna spomena.
Na cijeloj stvari najvie me je zaudilo to to su me zvali nekom enskom
bolesniku. Muslimani, osim nomadskih plemena, sakrivaju stanovnice svojih enskih
odaja pred oima stranaca. Ovdje se svakako radilo o eni koja vie nije bila mlada, pa
je moda svojstvima svoga srca ili svoje udi uspjela da sauva ljubav Ibrahima
Mamura.
Halef ue u sobu.
Spava li, sidi?
Taj lukavac! Ovdje me je nazivao sidi, a vani je dao da drugi njega tako
nazivaju.
Ne spavam odgovorih. to hoe?
Vani je neki ovjek koji bi htio govoriti s tobom. Poslali su ga da te dovede, a
on kae da i ja moram poi s tobom.
Ovo je posljednje lukavi momak spomenuo samo zato da osigura sebi obeanu
napojnicu. Nisam ga htio dovesti u nepriliku pa sam se drao kao da nisam nita uo.
Zato treba da me dovede?
Netko je bolestan.
Je li hitno?
Veoma hitno, sidi. Bolesnikova dua ve naputa zemlju. Zato se mora
pouriti ako je eli zadrali.
Hm, Halef i nije bio ba lo posrednik.
Pusti toga ovjeka da ue!
Halef izae i gurne glasnika u sobu. Ovaj se nakloni do poda. Prema obiaju u
onim krajevima skinuo je vani sandale i sad je ponizno ekao da ga oslovim.
Prii blie! pozvah ga.
Es selam aleakum! pozdravi me. Neka Alah otvori tvoje uho za
poniznu molbu najneznatijega tvoga sluge.
Tko si ti?
Ja sam Hamid, sluga velikoga Ibrahima Mamura koji stanuje gore uz rijeku.
to treba da mi kae?
U kuu mojega gospodara ula je velika alost, jer Gizela, kruna njegova
srca, vene u sjeni smrti. Nijedan lijenik ni fakir ni bilo koji svetac nisu uspjeli zadrati
korake njezine bolesti. Onda je moj gospodar Alah neka ga obraduje uo za tebe i
tvoju slavu, a uo je i to da smrt bjei pred tvojim glasom. Poslao me je k tebi i poruuje
ti: Doi i skini smrtnu rosu s mojega cvijeta, pa e moja zahvalnost biti slatka i svijetla
kao sjaj zlata!
Kruna njegova srca! Cvijet! Gizela znai ljepotica. Za postariju enu su mi se
ti nazivi ipak uinili malo pretjeranima.
Ne znam gdje stanuje tvoj gospodar. Je li to daleko odavde?
Moj gospodar stanuje na obali i alje ti amac. Za jedan sat e stii k njemu.
Tko e me odvesti natrag?
Ja.
Dobro, dolazim. Poekaj vani!
Hamid se povue. Ustao sam, odjenuo se u drugu odjeu i dohvatio svoj
sandui s ahonitom, sulfurom, pulsatilom i svim onim sredstvima to ih sadrava putna
apoteka sa stotinu brojeva. Ve nakon pet minuta sjedili smo u amcu u kojem su
veslala etiri veslaa. Utonuo sam u misli, ali Halef je bio ponosan kao paa s tri
konjska repa. Za pojasom je nosio pitolje okovane srebrom, to ih je dobio u Kairu na
poklon, te otri sjajni bode, a u rukama bi od koe nilskoga konja.
Vruina dodue nije bila ugodna, ali je na amac plovio uz rijeku pa nas je malo
rashlaivao lahor.
Neko smo vrijeme plovili kraj uskih nasada, kraj palma datulja i palma dum, ije
su grane imale oblik vilice i sainjavale divnu lepezastu kronju. Zatim smo proli kraj
nekoliko malih mjesta s ruevinama iz klasinog doba. U stijenama koje su obrubljivale
dolinu Nila razabrao sam granit. Dolina se suzila i mi ugledasmo valove jedne brzice.
To je Bab el Kalabe, nekoliko kilometara dugaak klanac. Pred ulazom u taj klanac
uzdizao se etverokutni zid na kojemu se nisu razabirala vrata.
Kad smo stigli tamo, opazih da iz rijeke vodi uski kanal pod onaj zid, svakako da
bi stanovnike iza zida opskrbio potrebnom vodom a da oni pri tom ne treba da izlaze iz
kue. Hamid poe ispred nas, povede nas oko dva ugla u zidu na stranu suprotnu od
rijeke, pa ondje na vratima dade neki znak. Vrata se otvorie.
Neki nam se crnac nacerio. Letimino uzvratismo na njegov pozdrav pun
potovanja i proosmo kraj njega. Ondje nisam mogao oekivati nikakve lijepe
graevine pa se dakle nisam ni iznenadio ugledavi goli prednji zid kue bez prozora.
Zub vremena veoma je otetio zidove kue, tako da mi se uinilo da to nije nipoto
prikladan stan za njenu i bolesnu enu.
Nekad je ukrasno bilje raslo u prostoru izmeu zida i zgrade, pruajui
ukuanima lijep prizor, ali sad je sve to bilje bilo ve odavno uvelo i osueno. Kamo bi
mi god pao pogled, nalazio bi samo krutu i praznu pusto. Jedino su cijela jata lastavica
koja su se gnijezdila u brojnim pukotinama u zidu malo oivljavala tu mrtvu sliku.
Stupajui ispred nas, glasnik nas je kroz tamnu i nisku veu uveo u malo
dvorite, usred kojega se nalazio bazen. Kanal to sam ga maloprije opazio vodio je
dakle sve dovde.. Graditelj te osamljene kue oito je brino pazio na to da sebe i svoje
obilno opskrbi vodom, to je s obzirom na vruinu u onim krajevima najpotrebnije i
najneophodnije.
U to je dvorite gledalo nekoliko drvenih reetaka. Iza njih su se nalazile sigurno
stambene prostorije. Ipak nisam svemu tome mogao sad posvetiti odvie vremena, ve
dadoh Halefu znak da me poeka ovdje s apotekom to ju je prebacio preko ramena, te
pooh za glasnikom u selamluk kue.
Bila je to polumrana prostrana soba u koju je kroz reetkama zatvorene
prozorske otvore prodiralo ugodno prigueno svjetlo. Pomou ilimova i kojekakvih
ukrasa po zidovima dobila je ta prostorija prijazan izgled, a posude s vodom postavljene
u neku udubinu u zidu razvijale su vrlo ugodnu hladnou. Cijela je prostorija bila
ogradom razdijeljena u dvije polovine, prednja za sluinad, a stranja za gospodara i
njegove goste. Stranji dio selamluka bio je malo uzdignut. Krasio ga je irok divan koji
se protezao od jednog kuta do drugoga. Na njemu je sjedio Ibrahim Mamur vlasnik
brojnih vreica.
Kad smo uli, on ustade, ali po obiaju osta stojei na mjestu. Budui da nisam
nosio obuu uobiajenu u ovim krajevima, ve visoke jahae izme, nisam ih mogao
skinuti, ve sam ne obazirui se ni na to preao preko skupocjenih ilimova i sjeo kraj
domaina. Sluge donijee obaveznu kavu i jo obaveznije lule, pa je sad sve moglo poi
svojim tokom.
Moj prvi pogled bio je upravljen u lulu Ibrahima Mamura. Svaki poznavalac
Istoka zna da se prema luli dade pogoditi kakve su imovinske prilike njezina vlasnika.
Dugaak mirisni kami, ovijen pozlaenom srebrnom icom, stajao je sigurno tisuu
pijastera. Jo je skuplji bio meutim pisak od jantara, nainjen od dva dijela, izmeu ko-
jih je svjetlucao prsten ukraen draguljima. inilo se da taj ovjek zaista posjeduje
brojne vreice, samo to me to nije moglo zbuniti jer sam znao da je mnogi vlasnik
lule u vrijednosti od deset tisua pijastera cijelo svoje bogatstvo ukrao ih oteo svojim
potlaenim podanicima. Bit e dakle bolje da ispitam njegovo lice!
Gdje li sam samo vidio te lijepe, fine a ipak u svojoj neskladnosti avolske crte
lica? Pogled sitnih oiju bez trepavica, otar i istraivaki, uperio se upravo prodorno u
moje oi, a zatim je hladno i kao smireno skrenuo opet u stranu. arke, razorne strasti
urezale su u to lice duboke tragove. Ljubav, mrnja, osveta, astohleplje pomagali su
jedni drugima da prirodu toga ovjeka, kojega je sudbina bogato nadarila, povuku u
kaljuu opaine i da njegovu vanjskom liku daju ono neto neopisivo to mora svakog
upozoriti da ga se uva.
Gdje li sam samo sreo toga ovjeka? Znao sam da sam ga vidio, pa sam se samo
morao sjetiti gdje. Osjeao sam i to da se taj susret nije odigrao u prijateljskim
okolnostima.
Neka ti je dan sretan! pozdravih ga.
I tvoj dan neka je sretan i blaen zau se polako iz pune i divne, ali crno
obojene brade. Glas mu je bio hladan, zvuan, bez ivota i osjeanja. ovjeka je zbog
toga upravo podilazila jeza. Dao Alah da u tvojim tragovima izraste balzam i da med
kaplje s vrhova tvojih prstiju kako moje srce ne bi vie ulo glas svoga jada!
Neka ti bog dade mir, a meni neka dopusti da pronaem otrov koji gloe
ivot tvoje sree uzvratih na pozdrav, budui da ni lijenik ne smije pitati za
muslimanovu enu ako se ne eli grubo ogrijeiti o uljudnost i dobre obiaje.
uo sam da si mudar heim. Koju si medresu posjeivao? nastavi Ibrahim
Mamur.
Nijednu. Ja sam Nemzi.
Nemzi! Oh, znam da su Nemzi mudri ljudi. Oni poznaju kamen mudraca i
abrakadabru koja savladava smrt.
Ne postoji ni kamen mudraca ni abrakadabra. Egipanin me hladno pogleda
u oi.
Preda mnom se ne treba skrivati. Znam da lijenici ne govore o svojoj
umjetnosti, a ja i ne elim da je izmamim od tebe ve samo hou da mi pomogne.
ime tjera bolest iz ovjeka, rijeima ili amajlijom?
Ni rijeima ni amajlijom, ve lijekom.
Ne treba se sakrivati preda mnom! Vjerujem u tebe, jer je tvoja ruka
obdarena uspjehom kao da ju je blagoslovio prorok, premda nisi musliman. Ti e
pronai bolest i pobijedit e je.
Ako treba da ti pomognem, onda govori!
Taj izravni zahtjev da oda tajnu svoje kue, pa bila ona ne znam kako neznatna,
kao da je neugodno dirnuo Ibrahima, premda je morao raunati s time. Ipak je odmah
pokuao da to sakrije, pa se stao raspitivati:
Ti potjee iz zemlje nevjernika gdje nije sramota govoriti o onoj koja je ki
jedne majke?
Ja sam se u sebi upravo zabavljao zbog naina kojim je on pokuao zaobilaznim
putem govoriti o svojoj eni, ali sam ostao ozbiljan te mirno odgovorih:
Ti eli da ti pomognem, a ipak me vrijea.
Kako to?
Naziva moju zemlju zemljom nevjernika.
utimo dakle o vjeri. Musliman ne smije govoriti o svojoj eni, ali ti e mi
dopustiti da govorim o enama u Frankistanu.
Doputam ti.
Ako oboli ena kojega Franka. . .
Ibrahim me pogleda kao da od mene oekuje kakvu primjedbu ali mu ja samo
domahnuh da nastavi.
. . . ako je dakle bolesna i ako nita ne jede . . .
Dalje!
. . . ako se gasi sjaj njezinih oiju i gubi se oblina njezina obraza. . . ako je
umorna, a ipak vie ne pozna blagodat sna...
Dalje!
. . . ako moe stajati jedino oslonjena na neto i ako koraa polako i vukui
noge, ako drhti od hladnoe i gori od vruine. . .
Sluam te. Govori!
. . . ako se plai od svakoga uma i trza se. . . ako nita ne eli, nita ne voli,
nita ne mrzi i dre pod udarcima svoga srca . . .
Samo dalje!
. . . ako joj je dah kao u mlade ptiice . . . ako se ne smije, ne plae, ne
govori... ako se ne javlja ni jednom rijeju radosti ni jednom rijeju tuge, pa ni sama
vie ne uje svoje uzdahe. . . ako vie ne eli vidjeti svjetlo sunca, a nou budna ui u
kutu . . .
Egipanin me opet pogleda, a u njegovim se titravim oima razabirao strah koji
kao da je pri nabrajanju tih pojava bolesti bivao sve vei i vei. Mora da je tu bolesnicu
ljubio posljednjim, mutnim i najveim arom svojega gotovo izgorjeloga srca, pa mi je,
i ne hotei, svojim rijeima odao cio svoj odnos prema njoj.
Jo nisi zavrio! pozvah ga.
...ako ponekad vrisne kao da joj je netko zabo bode u grudi. . . ako
neprekidno apue jednu stranu rije . . .
Koju rije?
Jedno ime.
Dalje!
. . . ako kalje i ako onda krv potee preko njezinih blijedih usnica. . .
Ibrahim me pogleda tako ukoeno i tako sav pun straha da sam morao opaziti da
moja odluka predstavlja za njega osudu, osudu koja e ga osloboditi ili unititi. Nisam
oklijevao da mu glasno i jasno reknem:
. . . onda e umrijeti.
Najprije je nekoliko minuta sjedio ukoen kao da ga je udarila kap, a zatim skoi
na noge i uspravi se preda mnom. Crveni mu je fes kliznuo s obrijane glave, a lula mu
ispala iz ruke. Lice mu se trzalo pod navalom suprotnih osjeaja. Bilo je to neobino,
upravo strano lice. Svaka pojedina crta u njemu bila je lijepa, a ipak je lice u svojoj
cjelini djelovalo odbojno, runo upravo avolski. Njegov pogled je poivao na meni
s izrazom uasa koji se postepeno pretvorio u gnjev, a na kraju u prijetnju.
Kaurine! zagrmi on na mene.
to si rekao? hladno ga upitah.
Kaurine, rekao sam. I ti se usuuje da mi to rekne, ti pasji sine? Bi e te
nauiti tko sam ja i da ima uiniti ono to ti zapovijedam. Umre li ona, i ti e umrijeti,
ali ako je izlijei onda smije otii i moe zatraiti to god ti srce zaeli.
I ja ustadoh polako i mirno, uspravih se ispred njega u itavoj svojoj visini i
upitah ga:
Zna li to je najvea sramota za muslimana?
to?
Pogledaj dolje na svoj fes! Ibrahime Mamuru, to kae prorok, to kazuje
koran na to da otkriva sramotu svoga tjemena pred kraninom?
as kasnije pokrio je Egipanin glavu i istrgao bode iz pojasa. Lice mu je bilo
tamnocrveno od bijesa.
Umrijet e, kaurine! Izmoli svoju posljednju molitvu!
Nee ti odrediti tren kad u ja umrijeti, Ibrahime Mamure odgovornih
tako mirno kao i prije. Lovio sam medvjeda, slon je uo hitac moje puke, a moje
tane pogodilo je lava, davitelja stoke. Zahvali Alahu to si jo iv i zamoli ga da obuzda
tvoje srce. Ti sam to ne moe, jer si za to preslab, a ipak e umrijeti ako se odmah ne
svlada!
To je bila teka uvreda. Ibrahim naglim trzajem skoi prema meni da me zgrabi,
ali smjesta ustuknu, jer je i u mojoj ruci zasvjetlucalo oruje koje ovjek u onim
krajevima nikad ne smije odloiti.
Stajali smo jedan prema drugome, sami u sobi, jer je Ibrahim otpustio sluinad,
im su nam donijeli kavu i lule da nitko ne uje to razgovaramo.
Uz pomo svoga hrabroga Halefa nisam imao ni najmanjeg razloga da se plaim
stanovnika te stare kue. U sluaju potrebe nas smo dvojica mogli da suzbijemo sve te
ljude ovdje i da nesmetano izaemo. Ja to meutim nisam namjeravao uiniti. Odvie
sam ve znao o bolesniinoj sudbini. Morao sam je vidjeti i progovoriti bar nekoliko
rijei s njome.
Namjerava li pucati? ljutito upita Egipanin pokazujui na moj revolver.
Svakako.
Zar ovdje u mojoj kui?
Zato ne ako sam prisiljen da se branim?
Pasji sine, onda je istina ono to sam maloas, pomislio kad si uao u kuu.
to je istina, Ibrahime Mamure?
Da sam te ve jednom vidio
Gdje?
Ne znam, ali sigurno nije bilo u dobru.
Upravo kao i danas pa bih se zaudio da se ovaj susret dobro zavri. Nazvao
si me pasjim sinom, a ja ti kaem da u ti metkom probiti mozak ako samo jo
jednom izrekne tu rije. Upamti to, Ibrahime Mamure!
Pozvat u svoje sluge!
Pozovi ih ako eli vidjeti njihove leine da bi se onda i sam mrtav ispruio
kraj njih.
Egipanin se prezirno nasmijei, a ja nastavih:
Ipak neu smetati mir tvoje kue. Ostaj mi zdravo! Ti ne eli da pobijedim
smrt, pa neka bude po tvojem. Ouvao te Alah!
Spremih revolver i krenuh prema vratima.
Ostani! zapovjedi on jo glasnije. Ipak sam poao dalje.
Bio sam ve gotovo stiigao do vrata i nisam se okrenuo.
Onda umri, kaurine!
Jednim se trzajem okrenuh. Imao sam upravo toliko vremena da uzmaknem u
stranu. Njegov bode proleti kraj mene i duboko se zabode u drvenu oplatu zida.
Sada te imam!
Rekavi to, skoih na njega, zgrabih ga, trgnuh ga u vis i tresnuh njime o zid.
Ibrahim Mamur je nekoliko sekundi ostao leati, a zatim se s mukom uspravi.
Oi mu bijahu razrogaene, ile na elu nabubrene kao da e pui, a usnice modre od
bijesa. Uperio sam u njega revolver pa je zaplaeno zastao ispred mene.
Sad si upoznao moju ruku rekoh. Da se nisi vie usudio da me izaziva.
Kaurine!
Kukavico! Ili kako da inae nazovem ovjeka koji zamoli lijenika za
pomo, zatim ga vrijea i naposljetku ga tovie pokuava iza lea ubiti.
arobnjae!
arobnjak? Kako to?
Da nisi arobnjak moj bi te bode sigurno pogodio, a ne bi imao ni snage da
me kao loptu baci u zrak.
No, dobro. Ako sam arobnjak, onda bih mogao spasiti i tvoju enu Gizelu.
Namjerno sam izgovorio to ime i njime poluio ono to sam elio.
Tko ti je spomenuo to ime? trgnu se Ibrahim Mamur.
Tvoj glasnik Hamid.
Nevjernik ne smije izgovoriti ime pravovjerne.
Ja izgovaram samo ime ene koja ve sutra moe biti mrtva.
Ibrahim me opet pogleda ledenim ukoenim pogledom, a onda rukama pokri
lice.
Je li istina, heime, da bi Gizela ve sutra mogla umrijeti?
Istina je.
Ne moe li je spasiti?
Moda.
Ne reci moda, ve reci sigurno! Jesi li spreman da nam pomogne? Ako
ozdravi, moe zatraiti to god hoe!
Spreman sam.
Onda mi daj svoju amajliju ili svoj lijek.
Amajlije nemam, a lijek jo ne mogu dati.
Zato ne moe?
Lijenik moe izlijeiti bolesnika samo ako ga najprije pregleda. Poimo
dakle k njoj.
On se trgnu kao da ga je netko udario.
Jesi li lud? Duh pustinje spalio ti je mozak pa ne zna to trai. Svaka ena
na koju padne pogled stranog mukarca mora umrijeti!
Gizela e jo sigurnije umrijeti ako me ne pusti k njoj. Moram izbrojati
udarce njezina bila i uti njezine odgovore na pitanja koja se odnose na njezinu bolest.
Zaista ne lijei pomou amajlije?
Ne lijeim.
Ni rijeima?
Ni njima.
ime onda lijei?
Sredstvima koje nam je priroda dala da lijeimo ljude.
Kakva su to sredstva?
To su biljke, metali i razliite vrste zemlje iz kojih vadimo sokove i njihovu
snagu.
Da nisu moda otrovi?
Ja ne trujem bolesnike.
I ti ba mora govoriti s njom?
Moram je upitati za njezinu bolest i za jo tota to je u vezi s njome.
Nee s njome govoriti ni o emu to ti ja ne bih mogao dopustiti ?
Neka bude tako.
A mora li dodirnuti i njezinu ruku?
Moram.
Doputam ti ali svega jednu punu minutu. Mora li vidjeti i njezino lice?
Ne moram. Bolesnica moe zadrati veo, ali mora nekoliko puta proetati po
sobi gore-dolje.
Zato?
Jer se po hodu i po dranju moe mnogo toga razabrati to se odnosi na
bolest.
Doputam ti i to. Sad u dovesti bolesnicu.
Ne ini to.
Zato?
Moram vidjeti kako stanuje, moram razgledati njezine sobe.
Zbog ega?
Jer postoje brojne bolesti koje se razvijaju samo u neprikladnim stanovima, a
to moe zapaziti jedino lijenikovo oko.
Ti dakle eli ui u moj harem?1
Svakako.
To ne doputam!
Onda neka umre. uvao te bog!
Okrenuo sam se da odem. Premda sam ve prema nabrojenim simptomima
bolesti razabrao da Gizela boluje od teke melankolije, ipak sam se gradio kao da
smatram da je posrijedi neka bolest tijela. Upravo zbog toga sam nasluivao da je
njezina bolest posljedica nekog nasilja koje ju je dovelo pod vlast toga ovjeka. Ipak
sam elio da cijelu stvar to vie objasnim. Ibrahim Mamur me je opet pustio da doem
posve do vrata, a onda viknu:
Stoj, heime, ostani ovdje! Dopustit u ti da ue u njezine odaje.
Okrenuo sam se i vratio se k njemu krijui svoje zadovoljstvo. Pobijedio sam, pa
sam bio zadovoljan postignutim ustupcima. Mora da je ljubav toga Egipanina, a time i
njegova briga, bila neobino velika, jer se udostojao da prihvati moje uvjete. Istina, na
njegovu sam licu mogao razabrati krajnje ogorenje, jer ja sam za njega bio uljez koji
prodire u svetite njegovoga doma, ali uljez koga on nije mogao odbiti. Bio sam uvjeren
da bi mi taj ovjek ostao nepomirljivi neprijatelj ak i u sluaju, ako uspijem sretno
izlijeiti njegovu bolesnu enu.
- Izaao je da sam osobno sve odredi, jer nijedan od njegovih slugu nije smio ni
naslutiti da je nekom strancu dopustio da ue u svetilite svoga doma.
Vratio se tek nakon duljeg vremena. Usta su mu bila vrsto stisnuta, a oko njih se
razabirao izraz otre i prkosne odlunosti. Pogledao me je s mnogo mrnje i rekao mi:
Poi e k njoj. . .
To si mi ve obeao.
. . . i vidjet e njezine sobe . . .
Svakako.
. . . i nju samu . . .
Zastrtu koprenom.
. . . i smjet e govoriti s njom.
To je potrebno.
Doputam ti beskrajno mnogo, strane. Ali tako mi nebeskog blaenstva i
paklenskih muka, ja u, im izgovori ma i jednu neeljenu rije ili uini ita to ti
nisam dopustio, svojom rukom probosti Gazelu. Ti si snaan i dobro naoruan, pa zato
neu svoj bode upraviti u tebe, ve u nju. Na to ti se kunom svim surama korana i svim
kalifima, kojih uspomenu neka Alah blagoslovi.
On me je dakle ipak upoznao, pa je smatrao da e mu takva prijetnja vie koristiti
od svih onih razmetljivih prijetnji to bi ih mogao upraviti meni. Uostalom, nije mi
padalo ni na um da vrijeam njegova prava, samo to se s obzirom na njegovo vladanje
nisam mogao otresti slutnje da u njegovu odnosu prema bolesnici postoji neka crna
taka.
Moemo li sad poi?
Hajdemo!
Egipanin poe naprijed a ja za njim.
Najprije proosmo kroz nekoliko napol uruenih prostorija gdje su se nou
sigurno okupljale kojekakve ivotinje. Zatim uosmo u odaju koja je vjerojatno sluila
kao predsoblje, a tek iza nje dolazila je soba koja je, prema svemu to se moglo
razabrati, bila dio harema. U njoj su leale kojekakve sitnice kojima se ene rado slue.
To su sobe to si ih htio pregledati. Vidi, moe li u njima nai duh bolesti!
ree Ibrahim Mamur podrugljivo se nasmijavi.
A ova susjedna soba?
U njoj se nalazi bolesnica. I nju e vidjeti, ali se najprije moram uvjeriti je li
sunce sakrilo svoje lice pred oima stranca. Da se nisi usudio poi za mnom. Pockaj
dok se vratim.
Ibrahim izae i ja ostadoh sam.
Dakle tamo prijeko nalazila se Gizela. itavo Ibrahimovo vladanje uvjerilo me
da sam pogreno pomislio da je posrijedi neka starija ena.
Pogledom sam preao po sobi. U njoj se nalazio isti namjetaj kao i u sobi
domaina: ograda preko itave sobe, divan, udubina u zidu s posudama za
rashlaivanje.
Ibrahim se ubrzo vrati. . Jesi li ispitao prostorije? upita.
Jesam.
I to sad?
Ne mogu nita rei prije nego pregledam bolesnicu.
Onda doi! Ali ja te jo jednom opominjem!
Dobro, dobro. Tano znam to da radim.
Uosmo u drugu sobu. Odjeven u prostranu odjeu, stajao je uza stranja zid
sobe neki enski lik pokriven gustom koprenom. Na njemu se nije razabiralo nita osim
malih nogu u barunastim papuama.
Poeo sam upravljati pitanja ija je umjerenost oito zadovoljila Ibrahima. Zatim
sam rekao bolesnici da se malo okrene i naposljetku je zamolio da mi prui ruku.
Usprkos ozbiljnom poloaju, umalo to se nisam glasno nasmijao. Ruka je naime bila
omotana debelim suknom, tako da se nije dao razabrati ni poloaj ni oblik prstiju. Isto je
tako bila ovijena i itava podlaktica.
Obratio sam se Ibrahimu.
Treba odstraniti ovo sukno!
Zato?
Ne mogu osjetiti bilo.
Odstrani sukno! zapovjedi on eni.
Ona povue ruku pod odjeu, a as zatim pojavi se njena ruica na ijem sam
prstenjaku ugledao uzak prsten s biserom. Ibrahim je s napetom panjom pratio svaki
moj pokret. Poloio sam joj tri prsta na zglobu ruke i sagnuo se kao da ne elim bilo
samo osjetiti ve i uti, kad nisam se prevario zauh posve tiho, gotovo neujno
kroz koprenu:
Spasi Zenicu!
Jesi li gotov? upita Ibrahim, brzo pristupivi blie.
Jesam.
to joj je?
Ona boluje od velike, teke bolesti, najvee koja postoji ali ja u je spasiti!
Ove posljednje rijei izgovorio sam polagano i naglasio ih, a upravio sam ih vie
njoj nego njemu.
Kako se zove ta bolest?
Ima strano ime koje razumiju samo lijenici.
Koliko e potrajati dok ozdravi?
To moe da bude uskoro, ali moe potrajati i vrlo dugo, ve prema tome
budete li sluali moje upute.
U emu da te sluam?
Mora joj redovito davati moj lijek.
Uinit u to.
Ona mora ostati sama i treba je uvati od svakog uzrujavanja.
Bit e tako.
Moram svakoga dana razgovarati s njom.
Ti? Zato?
Da bih lijekove mogao propisivati ve prema stanju bolesnice.
Ja u ti redovito javljati kako joj je.
To ne moe, jer ne umije prosuditi njezino zdravstveno stanje.
O emu e govoriti s njom?
Samo o onome to mi dopusti.
A gdje e govoriti?
Ovdje u ovoj sobi tano kao i danas.
Reci mi tano koliko e puta morati dolaziti!
Budete li me sluali, ona e se u roku od pet dana, raunajui od danas, od
svoje bolesti osloboditi!
Daj joj lijek.
Imam ga dolje u dvoritu kod moga sluge.
Onda doi.
Okrenuo sam se prema bolesnici da bih joj se poklonio i tako se nijemo oprostio
od nje. Ona ispod odjee uzdignu ruke kao da me moli i ree samo tri sloga:
Ev Alah zbogom!
Ibrahim Mamur se smjesta okrenu.
uti! Ti smije govoriti samo onda kad te pitaju!
Ibrahime Mamure opomenuh ga ozbiljno nisam li ti rekao da svoju
enu mora uvati od svakog uzrujavanja? Ovako se ne govori s bolesnicom koja je
blizu smrti.
Onda neka se najprije ona sama pobrine za to da je ne moram povrijediti. Zna
ona da ne smije govoriti. Hajdemo!
Vratili smo se u selamluk, odakle sam poslao po Halefa koji se ubrzo pojavio
nosei sandui s lijekovima. Dao sam malo ignatije, te uz to propisao to je bilo
potrebno, a zatim se spremio da odem.
Kad e sutra doi?
U isto vrijeme.
Onda u ti poslati amac. Kaliko trai za danas?
Nita. Kad bolesnica ozdravi, daj mi koliko hoe. Ibrahim ipak posegnu u
dep, izvue bogato izvezenu novarku, izvadi iz nje neto novca i prui ga Halefu.
Evo, uzmi ti!
Vrijedni Halef-aga uze novac drei se pri tome kao da Egipaninu iskazulje
veliku milost. Zatim spremi baki u dep a da ga nije ni pogledao i ree:
Ibrahime Mamure, tvoja je ruka otvorena, a i moja isto tako. Ja je na
zatvaram prema tebi, jer prorok kae da je otvorena ruka prva istepenica do boravita
blaenih. Alah bio s tobom, a i sa mnom!
Krenusmo. Egipanin nas otprati u vrt gdje nam je neki sluga otvorio vrata u
zidu. Kad smo ostali sami, posegnu Halef u dep da vidi to je dobio.
Tri zlatna cekina, sidi! Neka prorok blagoslovi Ibrahima Mamura i neka
dopusti da njegova ena to dulje boluje.
Halefe! ukorih ga.
Sidi, zar mi nee priutiti nekoliko cekina?
Vrlo rado, ali jo vie treba bolesnici priutiti zdravlje.
Koliko e jo puta otii k njoj prije nego ozdravi?
Moda jo pet puta.
Pet puta tri, to je petnaest cekina. Ako ozdravi, dobit u jo petnaest, a to bi
bilo trideset cekina. Raspitat u se ima li ovdje na Nilu jo i drugih bolesnih ena.
UDESAN UDES
BIJAE ve vrlo kasno kad poosmo na spavanje, pa nije bilo ni udo to sam
se narednog jutra kasno probudio. Moda bih spavao i dulje da me nije probudilo
brijaevo pjevanje. Naslonio se vani na kuna vrata pa se inilo da meni u ast eli
iscrpsti svu svoju zalihu njemakih pjesama.
Daoisam pozvati pjevaa da malo razgovaram s njim. Bio je to dobroduan ali
lakomislen mladi. Premda je bio moj zemljak, ipak ga ne bih zamijenio za svoga
vrijednoga Halefa. Tom prilikom nisam ni slutio u kakvim u ga tekim okolnostima
kasnije jo jednom sresti.
Prije podne pohodio sam Abu er Reisana na njegovom brodu, a tek to sam
ruao, stie po mene amac. Halef se ve dugo i marljivo ogledavao za njim.
Sidi, hou li i ja s tobom? upita. Odgovorih mu u ali:
Danas te ne trebam.
Kako? Ne treba me? A to onda ako ti se neto dogodi? upita mali aga.
to bi mi se moglo dogoditi?
Mogao bi pasti u vodu.
Onda u plivati.
Ili bi te Ibrahim Mamur mogao ubiti. Vidio sam na njemu da ti nije prijatelj.
U tom mi sluaju ni ti ne bi mogao pomoi.
Ne bih? uj, sidi, Halef-aga je ovjek u koga se uvijek moe pouzdati.
Dobro, onda hajdemo!
Dakako da mu je balo mnogo stalo do bakia.
Cio smo put preli jednako kao i juer, samo to sam ja danas mnogo pomnije
pazio na sve to bi mi moglo biti od koristi. U vrtu kroz koji smo morali proi lealo je
nekoliko vrstih, prilino dugakih motki. I vanjska i unutarnja vrata zatvarala su se
irokim drvenim kraunima, pa sam tano upamtio gdje su. Nigdje nisam vidio psa, a
od Hamida sam doznao da se u kui osim gospodara, bolesnice i jedne stare sluavke
nalazi jedanaest felaha koji i nou spavaju ondje. Sam gospodar spavao je na divanu u
svom selamluku.
Kad sam uao, Ibrahim Mamur mi izae ususret prijaznije nego to se juer
oprostio od mene.
Dobro mi doao, efendijo! Ti si veliki lijenik.
Tako?
Bolesnica je ve juer jela.
Ah!
Razgovarala je sa svojom sluavkom.
Vedro?
Vedro i mnogo.
To je dobro. Moda e Gizela ozdraviti za manje od pet dana.
Jutros je tovie malo i pjevala.
To je jo bolje. Je li ve odavno tvoja ena?
Ibrahimovo se lice smjesta smrknu.
Lijenici nevjernika su vrlo radoznali.
Samo su eljni znanja a upravo ta elja za znanjem spaava ivot ili zdravlje
brojnih ljudi kojima vai lijenici ne mogu pomoi.
Je li tvoje pitanje zaista potrebno?
Jest!
Priznat u ti dakle da ona tek treba da postane mojom enom.
Onda u sigurno moi pomoi.
Ibrahim me opet odvede do sobe u kojoj sam ve juer ekao. I danas me ostavi
ondje. Sad sam se pomnije ogledao. Soba nije imala prozora u naem smislu, ve samo
otvore u zidu zagraene reetkama. Te drvene reetke bijahu smjetene tako da ih se
moglo otvoriti izvadivi dugaki tanki pruti. Brzo odluih i izvukoh taj pruti pa ga
neupadljivo sakrih ispod reetke. Tek to sam to obavio, ue Ibrahim, a za njim Zenica.
Poao sam joj ususret i postavio joj nekoliko pitanja. Za to sam se vrijeme
poigravao s prstenom to mi ga je Isla dao i pustio da mi sklizne iz ruke. Otkotrljao se
do njezinih nogu. Zenica se brzo sagnu i podigne ga, ali joj Ibrahim smjesta pristupi i
uze joj ga iz ruke. Premda je to uinio vrlo brzo, ipak je imala vremena da pogleda pr-
sten. Prepoznala ga je. Vidio sam kako se trgnula i nehotice se rukom maila srca. Sad
vie nisam imao ovdje to da radim.
Ibrahim me upita kako mi se danas ini bolesnica.
Alah je dabar i svemoan odgovorih. On alje svojima pomo esto i
prije nego to to oekuju. Ako samo on hoe, bolesnica e ve sutra biti zdrava! Neka
uzme lijek koji sam joj prepisao i neka s povjerenjem eka dok se vratim.
Danas je djevojka otila ne usuujui se rei ni rijei. U selam-luku je Halef ve
ekao sa sanduiem ljekarija. Dao sam joj samo malo eera u prahu, a aga je za njega
dobio jo vei baki nego juer. Zatim se vratismo u Kertasi.
Kapetan me ve ekao kod trgovca.
Jesi li vidio Zenicu? doeka me Isla pitanjem.
Jesam.
Je li prepoznala prsten?
Prepoznala ga je.
Prema tome zna da se nalazim u blizini?
Tvoja zarunica to zna. Ako je tano razumjela moje rijei, onda oekuje da
emo je noas osloboditi.
Ali kako?
Hasane, jesi li pokrpao svoju rupu? upitah kapetana.
Veeras u biti gotov.
Jesi li spreman da nas primi i odveze u Kairo?
Jesam.
Onda me ujte! U kuu Ibrahima Mamura vode dvoja vrata, ali su iznutra
zatvorena kraunom. Kroz njih ne moemo proi. Ipak postoji jo jedan put iako je
teak. Islo Ben Maflaje, umije li plivati?
Umijem.
Dobro. Iz Nila voda kanal ispod vanjskoga zida do bazena usred dvorita.
Neposredno nakon ponoi, kad sve bude spavalo, bit emo tamo i ti e kroz kanal
proplivati u bazen u dvoritu. Ondje e naii na vrata zatvorena kraunom koji se lako
dade otvoriti. Kad vrata budu otvorena, ui u i ja. Donijet emo iz vrta motku i pri-
sloniti je uza zid da se po njoj uspnemo do reetke iza koje se nalaze enske odaje. Ja
sam je ve otvorio iznutra.
A onda?
Vidjet emo kako e se tada stvar razviti. amcem emo se odvesti onamo, a
prva naa zadaa mora bita da potopimo amac Ibrahima Mamura kako nas on ne bi
mogao progoniti. Za to e vrijeme reis pripremiti svoju dahabiju za plovidbu.
Uzeo sam olovku i na listu papira nacrtao tlocrt kue Ibrahima Mamura da bi
Isla bio potpuno upuen kad noas izae iz bazena. Ostatak dana proao nam je u
potrebnim pripremama, i dolo je vee. Kad je kucnuo as za to, pozvah Halefa u sobu i
dadoh mu sve potrebne upute za pustolovinu koja nas je ekala.
Halef je brzo spremio sve nae stvari. Stanarinu smo bili platili unaprijed.
Otiao sam Hasanu, a Halef je ubrzo doao za mnom s prtljagom. Dahabija je
ve bila spremna za odlazak i trebalo ju je samo odvezati od obale. Uskoro stie i Isla sa
svojim slugom koga je on uputio u stvar. Uosmo u dugaak uski amac s dahabije.
Obje nae sluge morale su veslati a ja sam krmanio.
Bijae to jedna od onih noi u kojima itava priroda tako duboko miruje kao da
na cijelom svijetu uope nema nikakve opasnosti, nema borbe ni sukoba. Tihi
povjetarac, koji se poigravao sa sjenama sumraka, poao je na poinak, june su se
zvijezde prijazno smjekale s tamnomodroga neba, a voda stare dostojanstvene rijeke
neujno je tekla u svom irokom koritu. Isti je mir vladao i u meni.
Dakako da ono to smo namjeravali provesti nije nipoto bilo lako, ali ovjek
strepi samo prije nego to se latio posla. Kad je stvar ve jednom pripremljena, a
pogotovu kad je zapoeta, ovjek moe i mora postupati bez unutranjeg uzbuenja.
Moda nona otmica ne bi bila ni potrebna. Mogli bismo Ibrahima Mamura
tuiti i sudu, ali nismo znali kakve su bile prilike i kojim je pravnim i protupravnim
sredstvima raspolagao da obrani svoje pravo na Zenicu. Tek od nje smo mogli doznati
sve to je trebalo da znamo da bismo mogli nastupiti protiv otmiara, a u tu smo je
svrhu morali najprije dobiti u svoje ruke.
Za nepun sat uzdigoe se ispred nas tamni obrisi kue koja se isticala iz svoje
sive kamene okoline. Pristali smo malo ispred zida pa sam se najprije iskrcao sam da
razgledam okolinu. Oko kue nisam naao ni traga ivotu, a inilo se da i unutar zidova
sve lei u potpunom miru. U kanalu sam otkrio Ibrahimov amac s veslima. Uao sam
u njega i odveslao do naeg amca.
Evo Ibrahimova amca rekoh naim slugama. Odvezite ga malo niz
vodu, napunite ga kamenjem, probuite ga i pustite ga da potone. Vesla emo meutim
zadrati. Uzet emo ih u svoj amac. Neete ga vezati uz obalu, ve ga drite pod
veslima tako spremna da se u sluaju potrebe uzmognemo odmah otisnuti. Islo, poi sa
mnom!
Izaao sam iz amca, pa se oduljasmo do kanala. Voda u njemu nije bila ba
privlana. Bacio sam u njega kamen i opazio da kanal nije dubok. Isla skine odijelo i
ue u vodu. Dopirala mu je do brade.
Hoe li ii? upitah ga.
Bolje e biti da plivam nego da gazim. U kasnalu je toliko mulja da mi
dosee do koljena.
Nisi li se predomislio?
Nisam. Donesi mi odijelo k vratima. Naprijed!
Mladi podigne noge, odbije se rukama i nestane ispod otvora u zidu kroz koji je
protjecala voda.
Nisam odmah otiao odande, ve sam malo poekao, jer bi se moglo dogoditi
neto nepredvieno to bi zahtijevalo moju prisutnost. Imao sam pravo, jer ba kad sam
se htio okrenuti da odem Islina se glava ponovo pojavi u otvoru zida.
Vraa se? upitah ga.
Vraam. Nisam mogao dalje. Kanal je zatvoren.
ime?
Jakom drvenom reetkom.
Nisi li je mogao ukloniti?
Pokuao sam svom snagom, ali uzalud.
Kako je daleko ta reetka?
Mora se nalaziti upravo ispod vanjskoga zida.
ekaj! Ja u pogledati. Obuci se i pridri moje odijelo!
Skinuo sam samo gornju odjeu i zagazio u vodu. Zatim sam se okrenuo na lea
i zaplivao naprijed. Kad sam po svom raunu stigao do vanjskoga zida, namjerih se na
reetku. Bila je iroka i visoka kao i sam kanal, a sastojala se od vrstih dobro umetnutih
drvenih motki, te je eljeznim sponama bila privrena za zid. Cio je taj ureaj bio
svakako namjeten zato da se ivotinjama, na primjer takorima, onemogui da prodru
u bazen u dvoritu. Zatresao sam reetku. Nije popustila, pa sam morao uvidjeti da je
itavu neu moi odstraniti. Zato sam jednu motku uhvatio objema rukama, upro se
koljenima zdesna i slijeva o zid, napeo svu snagu i motka se slomila. Time je reetka
bila naeta i ja sam u roku od dvije minute istrgao jo etiri preke, tako da je nastao
otvor kroz koji sam se mogao provui.
Zar da se sad vratim i Isli prepustim sve ostalo? Ne, to bi bilo traenje vremena.
Ve sam bio u vodi, a osim toga ovo sam mjesto poznavao bolje od njega. Provukao
sam se dakle kroz probijeni otvor i zaplivao dalje po vodi koja se sva zamutila od
uskovitlanog mulja. Kad sam se prema mojim proraunima morao nalaziti otprilike
ispod unutranjeg dvorita, odjednom se svod kanala iznad mene spusti do povrine
vode. Sad sam znao da se nalazim u blizini bazena. Kanal je odavde dalje bio slian
cijevi do vrha punoj vode, tako da u njemu nije bilo zraka za disanje. Preostali komad
puta morao sam dakle prevaliti ili provlaei se kroz kanal ili plivajui ispod povrine
vode, to ne samo da je bilo neudobno i naporno ve je bilo spojeno i s najveom
opasnou. A to onda ako mi se na putu isprijei neka druga nepredviena zapreka a ja
se ne uzmognem vie vratiti do mjesta gdje bih opet mogao udahnuti zraka? Ili ako me
netko opazi dok budem izronjavao? Ipak se netko mogao nalaziti u dvoritu.
Sva me ta briga meutim ipak nije mogla smesti. Napunio sam plua zrakom,
zaronio i stao se kretati naprijed to sam bre mogao, napola plivajui, napola
koraajui.
Tako sam preao prilino dugaak komad puta i ve sam poeo osjeati da mi
nedostaje zraka, kad se rukom zaista namjerih na novu zapreku. Bilo je to sito izraeno
od izbuena lima, a zatvaralo je itavu irinu kanala, pa je sigurno imalo posluiti kao
filtar za muljevitu i mutnu vodu.
Kad sam to otkrio, obuze me pravi smrtni strah.
Vratiti se nisam mogao, jer prije nego to bih uspio da stignem do mjesta na
kojem bi mi vii svod kanala dopustio da udahnem zraka, sigurno bih se udavio. S
druge je strane to vrsto sito bilo veoma dobro uvreno. Postojale su samo dvije
mogunosti: ili e mi uspjeti da prodrem kroz sito ili sam se morao jadno udaviti. Nisam
smio gubiti ni trena!
Upro sam se o lim uzalud! Pritisnuo sam ga svom snagom, ali bez uspjeha.
Ako i prodrem, a bazen ne bude neposredno iza lima ipak u biti izgubljen. Imao sam
zraka za svega jo jednu sekundu. Bilo mi je kao da mi neka strana sila eli raznijeti
plua i itavo tijelo. Jo posljednji, zaista posljednji napor! Osjetio sam kako me smrt
mokrom i ledenom rukom hvata za srce. Zgrabila ga je okrutnom, neumoljivom akom
i stegla da ga uniti. Bilo mi je zastalo; gubio sam svijest. Dua mi se svom snagom
opirala toj grozoti. Grevita, smrtna napetost rastegla mi je tetive i miie koji se ve
koe, a onda zauh prasak. Smrtnoj je borbi uspjelo ono to ivotu nije moglo da
uspije: sito je popustilo, iskoilo iz okvira i ja izronih.
Duboko sam, duboko udahnuo i to me je odmah vratilo u ivot. Zatim smjesta
ponovo zaronih. Netko je mogao biti u dvoritu i opaziti moju glavu koja se pojavila
upravo usred male vodene povrine. Zatim opet izronih uz rub bazena i osvrnuh se
naokolo.
Mjeseine nije bilo, ali june su zvijezde davale dovoljno svjetla da se razaberu
svi predmeti u okolini. Izaao sam iz bazena i upravo se htio oprezno priuljati zidu kad
zauh tiho pucketanje. Pogledah gore na reetke iza kojih su se nalazile enske odaje.
Ovdje, desno iznad mene bio je prozor iz kojega sam izvadio ipku koja ga je zatvarala,
a desno od njega opazih pukotinu u reetkama one sobe u koju nisam smio ui. To je
sigurno bila Zeniima spavaonica. Je li ostala budna da me doeka? Je li to pucnulo
drvo poto je i ona otvorila reetku u svojoj sobi? Ako je tako, onda me je vidjela da iz-
lazim iz vode i sada vjerojatno stoji iza prozora. Priuljah se blie i sloih ruke oko usta.
Zenice! apnuh tiho.
Raspor u prozoru se proiri i na njemu se pojavi tamna glavica. Tko si ti?
dahnu ona dolje.
Onaj heim koji je bio kod tebe.
Jesi li doao da me spasi?
Jesam. Ti si to dakle naslutila i razumjela si to sam ti htio rei?
Jesam. Jesi li sam?
Vani je Isla Ben Maflaj.
Oh! Ubit e ga!
Tko e ga ubiti?
Ibrahim! On nou ne spava. uva strau. Sluavka spava u sobi do moje. Stoj
uj! Oh, bjei brzo!
Iza vrata koja su vodila u selamluk zau se neki um. Drvena reetka se zatvori i
ja smjesta pourih natrag u bazen. Jedino sam se ondje mogao zakloniti. Oprezno, da ne
stvorim valove koji bi me odali, kliznuh u vodu.
Tek to sam to uinio, otvorie se vrata i pojavi se Ibrahim pa polako i osvrui
se naokolo stane obilaziti dvorite. Stajao sam u vodi do usta. Glavu mi je sakrivao rub
bazena, tako da me Ibrahim nije mogao opaziti. Uvjerio se da su vrata jo zatvorena,
obiao dvorite, a zatim opet nestao u selamluku.
Sad ponovo izaoh iz vode, kliznuh k vratima, povukoh kraun i otvorih. Naao
sam se u vrtu. Brzo pretrah kroz vrt da otvorim i vanjska vrata. Htio sam zaokrenuti iza
ugla da dovedem Islu, kad se ovaj pojavi preda mnom.
Hamdulilah, slava bogu, efendijo! Uspjelo ti je!
Jest, ali borio sam se sa smru. Daj mi moje odijelo!
S hlaa i prsluka cijedila mi se voda. Prebacio sam preko sebe samo kaput, da
me nita ne smeta u kretanju a zatim mu rekoh:
Sa Zenicom sam ve govorio. eka nas.
Onda doi! Brzo, brzo!
Strpi se jo malo.
Otiao sam u vrt da donesem jednu od onih motki to sam ih opazio ondje.
Zatim uosmo u dvorite. Raspor gore u reetkama se opet otvorio.
Zenico! Ljubavi moja zovnu Isla priguenim glasom, ali ga ja smjesta
prekinuh:
Zaboga, uti! Sad nije vrijeme za takve izljeve! uti! Samo u ja govoriti!
Zatim se okrenuh prema njoj gore:
Jesi li spremna da poe s nama?
Jesam, jesam!
Kroz sobe ne moe proi?
Ne mogu, ali prijeko iza ovih drvenih stupova lee ljestve.
Donijet u ih.
Nismo dakle trebali ni motiku ni ue koje sam takoer ponio sobom. Otiao sam
i naao ljestve. Bile su vrste. Prislonio sam ih a Isla se uspe gore. Ja sam se dotle
oduljao do selamluka da prislukujem.
Proe neko vrijeme prije nego to sam ugledao djevojku. Silazila je, a Isla ju je
pri tom podupirao. U trenutku kad je oboje silo na zemlju, ljestve se stresae, zaljuljae
i buno tresnue na zemlju.
Bjeite! Brzo u amac! opomenuh ih.
Oni potrae prema vratima, a ja u isto vrijeme zauh korake u kui. Ibrahim je
uo tropot i sad je dolazio. Morao sam bjeguncima zatititi uzmak pa sam polaganije
poao za njima. Egipanin me je opazio,a ugledao je i sruene ljestve, te otvorenu
reetku.
Smjesta kriknu tako glasno da su ga morah uti svi stanovnici kue:
Stojte! Lopovi, razbojnici! Ovamo, ovamo, ljudi, robovi! U pomo!
Glasno urlajui potri za mnom. Budui da na Istoku nisu poznate postelje kao
nae, a ljudi veinom spavaju u odjei, bili su stanovnici kue u tili as na nogama.
Ibrahim Mamur mi je bio tik za petama. Na vanjskim se vratima ogledah. Bio je
svega deset koraka iza mene, a tamo na unutarnjim vratima pojavio se jo jedan
progonitelj.
Napolju opazih Islu kako sa Zenicom bjei nadesno. Pobjegoh dakle nalijevo.
Ibrahim se dao zavarati. Vidio je samo mene i potrao za mnom. Zakrenuo sam prema
rijeci uzvodno od kue, dok se na amac nalazio ispod kue. Zatim jo jednom
zakrenuh du obale.
Stoj, nitkove! Pucat u! odjeknu iza mene.
Moj progonitelj je dakle imao vatreno oruje. Trao sam dalje. Ako me pogodi
njegovo tane, onda u ili poginuti ili e me zarobiti, jer su iza njega trale njegove sluge,
kako sam to razabrao po njihovoj dreci. Hitac prasnu. Ibrahim Mamur nianio je u trku
pa metak proleti kraj mene. Gradio sam se da sam pogoen i bacio se na zemlju.
Ibrahim potra pokraj mene, jer je u tom asu ugledao amac u koji su se Isla i
Zenica upravo ukrcavali. Odmah iza njega skoih na noge. U nekoliko sam ga skokova
stigao, zgrabio za iju i oborio na zemlju.
Onda tik za sobom zauh dreku felaha. Bili su mi ve veoma blizu, jer sam
bacivi se na zemlju izgubio malo vremena. Ipak stigoh do amca i skoih u njega.
Halef ga smjesta otisnu od obale. Udaljili smo se od nje ve za nekoliko duljina amca,
kad progonitelji stigoe. Ibrahim se bio opet pribrao. Odmah je razabrao cio poloaj.
Naitrag, ljudi! viknu. Natrag k amcu!
Svi smjesta potrae prema kanalu gdje je leao njihov amac. Ibrahim je prvi
stigao do amca i bijesno viknuo. Opazio je da je amac nestao.
Za to smo vrijeme napustili mirnu vodu uz obale i stigli u struju. Halef i brija iz
Juterboga su veslali. Ja uhvatih jedno od onih vesala to smo ih izvadili iz Ibrahimova
amca, a Isla se lati drugoga, Na amac poleti niz rijeku.
Nitko nije izgovorio ni rijei. Nismo bili raspoloeni za razgovor.
Naa se pustolovina ipak otegla, tako da se nebo ve zarumenjelo. Iznad Nila
nije bilo magle, pa se moglo vidjeti ve daleko. Jo smo razabirali Ibrahima gdje sa
svojim ljudima stoji na obali, a vie gore pojavi se jedro to ga je zora obojila crvenom
bojom.
Sandal! ree Halef.
Da, bio je to sandal, jedna od onih dugakih i vrstih barki koje jedre tako brzo
da se gotovo mogu utrkivati s parobrodima.
Ibrahim e dozvati taj sandal da nas progoni ree Isla.
Nadajmo se da je to trgovaki sandal i da ga nee posluati!
Ponudi li Ibrahim reisu dovoljno novaca, taj ga nee odbiti.
I u tom sluaju dobili bismo veliku prednost. Dok sandal pristane i dok reis
bude pregovarao s Ibrahimom, proi e neko vrijeme. Osim toga se Ibrahim, prije nego
to prijee na palubu sandala, mora opskrbiti svim to je potrebno za dulje putovanje,
jer ne moe znati koliko e potjera potrajati.
Jedro nam je iezlo s vida. Sad smo se vozili tako brzo da smo ve nakon
nepunih pola sata ugledali dahabiju koja nas je imala povesti dalje.
Stari Abu er Reisan bio je naslonjen na pramaniu ogradu. Opazio je da u amcu
sjedi neka ena, pa je tako znao da nam je pothvat uspio.
Pristani te uz brod! doviknu. Stepenice su sputene! Uspesmo se na
palubu, a amac privezasmo za krmu. Mornari zatim odrijeie konope i podigoe jedra.
.Brod okrene pramac od kopna, vjetar nape snast i mi zaplovismo prema sredini struje
koja nas ponese niz rijeku.
Priao sam k reisu.
Kako je prolo? upita on.
Vrlo dobro! Ve u ti ispripovjediti sve, ali mi najprije reci moe li dobar
sandal stii tvoj brod?
Progone li nas?
Ne vjerujem, ali je ipak mogue.
Moja dahabija je izvrsna, ali dobar sandal moe stii svaku dahabiju.
Onda nam ne preostaje nita drugo nego da poelimo da nas nitko ne
progoni.
Ispripovjedio sam mu cio tok nae pustolovine, a zatim otiao u kabinu da
skinem svoje mokro odijelo i navuem drugo. Kabina je bila razdijeljena u dva dijela,
jedan manji a jedan vei. Onaj prvi bio je odreen za Zenicu, onaj drugi za kapetana,
Islu i mene.
Od naeg odlaska prola su moda dva sata, kad iznad naega broda ugledah vrh
jedra koje se neprekidno poveavalo. Kad se pojavio i brodski trup, prepoznah onaj
sandal to smo ga rano ujutro opazili.
Vidi li onaj brod? upitah reisa.
Alah akbar, bog je velik, a tvoje je pitanje neobino odgovori on. Ja
sam reis, pa zar da ne vidim jedro koje se pokazuje tako blizu mojega?
Misli li da je to kedivova laa?
Nije.
Po emu to zakljuuje?
Tano poznam ovo jedro. Ono pripada reisu Halidu Ben Mustafi.
A taj Halid?
Nismo prijatelji.
Zato?
Poten ovjek ne moe biti prijatelj nepotenom.
Hm, onda neto slutim.
to sluti?
Da se Ibrahim Mamur nalazi prijeko na onom brodu.
To emo uskoro doznati.
to e uiniti ako sandal eli pristati uz dahabiju?
Moram to dopustiti. Tako zakon trai.
A ako ja to ne dopustim?
Kako bi to mogao izvesti? Ja sam reis svoje dahabije i moram se drati
zakonskih propisa.
A ja sam reis svoje volje.
Uto nam prie Isla. Nisam htio da ga odmah ponem ispitivati, ali on otpoe
sam:
Kara Ben Nemzi, ti si mi prijatelj, najbolji prijatelj kojeg sam ikad imao.
Hoe li da ti ispripovjedim kako je Zenica pala u Ibrahimove ruke?
To bih veoma rado uo, ali za takvu pripovijest potrebno je vie mira i
sabranosti nego to ih sada imamo.
Uznemiren si? Zato?
Isla jo nije opazio brod koji je jedrio iza nas.
Okreni se i pogledaj onaj sandali.
Okrene se, ugleda brod i upita:
Je li Ibrahim na njemu?
Ne znam, ali bi to lako moglo biti, jer je kapetan toga broda nitkov koji e
dopustiti da ga Ibrahim Mamur kupi.
Odakle zna da je kapetan nitkov?
Rekao mi je reis Hasan.
Tako je potvrdi stari poznam ja toga kapetana i njegov brod. Prepoznao
bih ga i na veoj udaljenosti po jedru, jer je tri puta popravljano i krpano.
to da radimo? upita Isla.
Najprije emo poekati da vidimo nalazi li se Ibrahim na brodu.
A ako je ondje?
Onda ga neemo pustiti k nama.
Kapetan ispita brzinu sandala, a zatim nau brzinu i naposljetku ree:
Sandal nam se primie. Dat u podii jo jednu triketu.
To je obavljeno, ali sam nakon nekoliko minuta uvidio da se time odluka u
najboljem sluaju odgaa, ali da joj neemo izbjei. Sandal je neprestano smanjivao
razmak. Naposljetku je od nas bio udaljen samo za jednu duinu broda, pa spusti jedno
jedro da uspori plovidbu. Na palubi smo ugledah Ibrahima Mamura.
Eno ga ondje! ree Isla.
Gdje je? upita reis.
Posve sprijeda na pramcu.
To je on? to da radimo, Kara Ben Nemzi? Oni e nas pitati a mi im moramo
odgovoriti.
Tko mora odgovarati prema zakonu?
Ja, kao vlasnik dahabije. .
Onda pripazi to u ti rei, reise Hasane. Jesi li spreman da mi iznajmi brod
odavde do Kahire?
Kapetan me zaueno pogleda, ali odmah shvati to sam kanio postii.
Jesam odgovori.
Prema tome sam dakle ja vlasnik broda?
Jesi.
A i kao reis mora raditi ono to traim od tebe?
Moram.
I nisi ni zato odgovoran?
Nisam.
Dobro. Onda sazovi svoje ljude!
Onda izda zapovijed i ljudi se skupie, a kapetan im objasni:
ujte ljudi, izjavljujem vam da je ovaj efendija koji se zove Kara Ben Nemzi
unajmio ovu dahabiju odavde do Kahire. Je li tako?
Da, tako je potvrdih.
Moete dakle posvjedoiti da nisam vie gospodar broda? upita on svoje
ljude.
Svjedoimo.
A sada na svoja mjesta! Znajte, uostalom, da ja i dalje upravljam ovim
brodom, jer mi je tako zapovjedio Kara Ben Nemzi.
Ljudi se udaljie. Oito su se zaudili neobinom saopenju to su ga upravo
uli.
Za to je vrijeme sandal doplovio na istu visinu s nama. Njegov kapetan, neki
visoki mravi ovjek, s apljinim perom za tarbuom, prie brodskoj ogradi i upita:
Hej, dahabijo! Koji reis? Nagnuh se naprijed i odgovorih:
Reis Hasan.
Hasan, nazvan Abu er Reisan?
Da, upravo taj.
Lijepo, njega poznam odgovori onaj drugi kapetan zlobno se nacerivi.
Imate li vi na brodu kakvu enu?
Imamo.
Predajte je!
Ti si lud, Halide Ben Mustafo!
To e se jo vidjeti. Pristat emo uz vas.
A mi emo to sprijeiti.
Kako e to izvesti?
To u ti odmah pokazati! Pripazi na pero na svom tarbuu! Brzo podigoh
opetuu koju sam dotad drao skrivenu, nanianih i opalih. Pero pade. Ni najstranija
nesrea ne bi mogla tako uzbuditi dostojanstvenoga Halida kao taj hitac ispaljen u znak
opomene. Tako je visoko skoio u zrak kao da su mu mrave noge nainjene od gume,
objema se rukama primio za glavu i pobjegao za jarbol.
Sad zna kako pucam, Halide doviknuh. Bude li tvoj sandal samo jo
jednu jedinu minutu ostao uz nas, istjerat u ti mecima duu iz tijela. Budi siguran u to!
Ta je prijetnja smjesta djelovala. Reis pouri do kormila, istrgnu ga iz ruku
mornara koji je upravljao njime i okrenu toak. Za dvije minute nalazio se sandal u
pristojnoj udaljenosti od nas.
Sad smo za neko vrijeme sigurni rekoh.
Halid nam se nee vie tako pribliiti potvrdi Hasan ali nas nee gubiti
iz vida, sve dok ne pristanemo negdje gdje e moi da zatrai pomo zakona. Ja se
dodue ne bojim zakona, ali se bojim neeg drugog.
ega?
Ovoga ovdje!
Abu er Reisan pokaza rukom na vodu i mi odmah razumjesmo na to misli.
Ve neko vrijeme smo primjeivali da valovi hrle naprijed snanije i bre nego
dosada, da su obale postale stjenovite, i da se sve vie primiu jedna drugoj. Pribliavali
smo se naime jednoj od onih brzica koje predstavljaju gotovo nesavladivu zapreku za
plovidbu po Nilu. Sad je neprijateljstvo izmeu ljudi moralo prestati da bi se svi s
punom panjom mogli posvetiti borbi s opasnou koja je zaprijetila. Redsov glas
gromko odjeknu palubom:
Pogledajte, ljudi, dolazi Selal, katarakt! Naprijed mladii, hrabri junaci, na
svoja mjesta! Struja nas je ve zahvatila.
Zapovijedi na nilskom brodu ne izvruju se naime tako mirno i jednostavno kao
na evropskim brodovima. U ilama posade kola vrua juna krv pa u asovima
opasnosti baca ljude iz zanesene nade u najdublju poititenost a oaj. U asu nevolje svi
viu, deru se, urlaju, zavijaju, mole se i proklinju, a kad je opasnost svladana, poinju
jo glasnije kliktati, pjevati, potcikivati. Pri tome svatko radi iz sve snage. Kapetan
skae od jednog lana posade do drugoga, kori kolebljivce izrazima kakve moe
izmisliti samo Arapin, a one valjane nagrauje najnjenijim imenima meu kojima se
rije junak najee ponavlja.
Hasan se dobro pripremio za brzicu i uzeo na brod dopunsku momad. Na
svakom veslu bijahu po dva ovjeka, a uz kormilo tri brodara koja su na tom opasnom
mjestu poznavala svaku stopu rijeke.
Valovi su sad strahovitom snagom umjeli preko hridina jedva prekrivenih
vodom. Pjenei se, prelijevali su se preko palube a grmljavina vodopada zagluivala je
svaku rije. Brod je stenjao i kripao, vesla su zatajivala, a dahabija je, ne sluajui
kormilo, jurila kroz uskipjelu vodu.
Napokon se crne sjajne stijene usko stisnue ispred nas, ostavljajui otvoren
samo jedan prolaz irok jedva kao naa dahabija. Kroz ta vrata probijali su se valovi pod
pritiskom pa se u silnome mlazu ruili u bazen sav posut iljatim i otrim stijenama.
Vrtoglavom brzinom letimo prema tim vratima. Vesla su uvuena. Sad se
nalazimo u toj stranoj jami, ije su nam stijene s obje strane tako blizu da ih gotovo
moemo rukama dodirnuti. Bijesna sila struje tjera nas iznad kresta valova punih pjene
kao da nas eli izbaciti u zrak, te padamo dolje u grotlo. Oko nas se sve komea, vrije,
prska, umi, bjesni, grmi i urla. Onda nas opet neto grabi neodoljivom silom i vue niz
neku kosu ravninu, ija vodena povrina lei ispred nas glatka i prijazna, ali upravo ta
glatkoa sakriva u sebi opasnu podmuklost, jer mi ne plivamo, ne, mi padamo bijesnom
brzinom niz kosinu . . .
Alah kerim, bog je milostiv! odjeknu Hasanov glas tako otro da ga
svatko mora uti. Na vesla, na vesla, momci, muevi, junaci tigrovi, pantere, lavovi!
Smrt je pred vama! Ne vidite li je? Naprijed, naprijed, pourite, pasji sinovi, kukavice,
nitkovi, make!
Radite, radite, valjana mladii, vrijedni ljudi, junaci, vi neusporedivi, prokuani,
odabrani momci!
Jurimo kao prema nekim karama koje se otvaraju ravno pred nama i koje e nas
zaas unititi. Bridovi peine su tako otri, a struja nas tako estoko vue naprijed da se
ini da od broda nee ostati na okupu ni aka drva.
Nalijevo, nalijevo, paad, leinari, derai takora, preivai strvine!
Nalijevo, nalijevo kormilo, valjani momci, divni momci, oi svih junaka! Alah, Alah,
maalah!
Brod je posluao te upravo nadljudske napore i proletio kraj hridina. Za nekoliko
trenutaka naosmo se u mirnoj vodi.
Uto neto proleti kraj nas kao strijela odapeta s luka. To je bio sandal koji je
svladao iste opasnosti kao i mi. Sad je opet bri od nas pa nas stoga mora pretei. Ali
otvoreno korito je tako usko da smo se jedva mogli mimoii. Projurio je uz nas tako da
su nam se ograde gotovo dodirnule. Na jarbol se naslonio Ibrahim Mamur, skrivajui
desnicu iza lea. Kad se naao na istoj visini sa mnom, naglo trgnu na rame dugaku
arapsku puku to ju je dosad skrivao a ja se smjesta bacih na palubu i metak
zazvidi iznad mene. as kasnije sandal je ve daleko ispred nas.
Svi su vidjeli taj pokuaj umorstva, ali nitko nema vremena da se udi i da se
ljuti, jer nas je struja opet zahvatila, odnijevi nas u pravi splet hridina.
Uto ispred nas zaori glasan krik. Strana sila elala bacila je sandal na neku
hridinu. Brodari divlje udaraju veslima po vodi, a valovi zahvaaju brod, samo lako
oteen; on se oslobaa i plovi dalje. Ali pri tom sudaru jedan je ovjek pao s palube.
Sad visi u vodi i oajno se dri za hridinu. Dohvatio sam jedan od konopaca od polmina
lika koji lee posvuda naokolo, skoio do brodske ograde i dobacio ue ugroenom
ovjeku. To je Ibrahim Mamur!
m je sretno stigao na palubu, on strese vodu iz odjee i napade me stisnutih
aka.
Pasji sine, ti si razbojnik i varalica!
Mirno sam ga doekao. To ga je moje dizanje navelo da se zaustavi preda mnom
i da me ne napadne.
Ibrahime Mamure, budi uljudan, jer se ne nalazi u svojoj kui! opomenuh
ga. Rekne li samo jo jednu rije koja mi se ne svia, dat u te svezati za jarbol i
izbievati!
Najvea je uvreda za Arapina udarac, a druga je po redu prijetnja da e ga
udariti. Ibrahim se trgnu, ali se svlada.
Ti ima moju enu na brodu! viknu.
Nemam.
Ne govori istinu!
Govorim, jer ta ena koju imam na brodu nije tvoja supruga, ve zarunica
ovoga mladia koji stoji kraj tebe.
Egipanin jurnu prema kabini, ali ondje mu Halef zakri put.
Ibrahime Mamure, ja sam Hadi Halef Omar Ben Hadi Abu Abas Ibn
Hadi Davud al Gosara. Evo mojih pitolja! Ustrijelit u te im pokua prodrijeti u
kabinu.
Egipanin je po licu mojega malog Halefa mogao razabrati da je to ozbiljno
miljeno. Zato se okrene i zarei:
Onda u vas tuiti im pristanete uz obalu da iskrcate svoje pomone
mornare.
Samo nas tui rekoh mirno. Dotle nisi moj neprijatelj, ve moj gost,
bude li se mirno vladao.
Preli smo sretno najopasnija mjesta brzice pa smo sad imali vremena i prilike da
se pozabavimo naim stvarima.
Hoe li nam sad ispripovjediti kako je Zenica pala u ruke tega ovjeka?
upitah Islu.
Dovest u je odgovori on. Neka nam to sama kae.
Nemoj usprotivih se. Neka tvoja zarunica ostane u kabini, jer bi
pogled na nju jo vie ogorio Egipanina i izazvao ga na krajnosti. Najprije nam reci je
li ona dobrovoljno otila s Egipaninom.
On ju je kupio.
Ah! Kako je to mogue?
Kupio ju je u osobitim okolnostima. Crnogorke ne nose koprene. On ju je
vidio u Skadru i rekao joj da je voli pa neka postane njegovom enom. Zenica mu se
meutim samo nasmijala. Zatim je otiao u Crnu Goru njezinu ocu i ponudio mu veliki
iznos novca da je kupi od njega, ali otac ga je odbio. Onda je potkupio oca one pri-
jateljice kojoj je Zenica esto odlazila u pohode, a taj je pristao na trgovinu.
Kako je to bilo mogue?.
Taj je nitkov Ibrahimu Mamuru predao kupoprodajni ugovor u kojemu je
Zenica bila spomenuta kao robinja.
Ah, zato je dakle Zeniina prijateljica tako nenadano iezla zajedno sa
svojim ocem!
Samo zato. Ibrahim Mamur odveo je Zenicu na brod i otplovio s njom
najprije u Cipar, a zatim u Egipat. Sve vam je ostala poznato.
Kako se zvao ovjek koji ju je prodao? upitah i nehotice.
Barud el Amazat.
El Amazat . . . el Amazat . . . to ime mi se ini poznatim. Gdje li sam ga
samo uo? Je li taj ovjek bio Turin?
Nije, bio je Armenac.
Armenac ah, sada znam! Hamd el Amazat, onaj Armenac koji nas je pokuao
upropastiti na Sot el Deridu i koji je onda pobjegao iz Kbilaja! Je li to bio onaj isti
. . . ? Ne, nije, jer se vrijeme nije slagalo.
Ne zna li moda upitah Islu nema li taj Barud el Amazat brata?
Ne znam. Ni Zenica ne zna. Ve sam je tano ispitao o toj obitelji.
Uto nam prie Hamsad el Derbaja i upita me:
Gospodine efendijo, htio bih vas neto upitati.
Govorite!
Kako se zove ta egipatska propalica?
Ibrahim Mamur.
Tako? I on tvrdi da je slubenik?
Tvrdi. Navodno je tovie bio upravitelj jedne pokrajine.
Ne dajte se nasamariti, gospodine, jer ja toga ovjeka poznam bolje nego on
mene.
Ah! A tko je on?
Vidio sam ga kad je dobivao bastonadu, a kako je to bila prva bastonada to
sam je promatrao, tano sam se raspitivao o kanjeniku.
No, tko je on i to je?
Bio je atae u perzijskom poslanstvu u Carigradu ili neto slino, pa je izdao
neku tajnu ili tako neto. Imao je biti kanjen smru, ali kako je imao zatitnika, samo
su ga izbacili iz slube i opalili mu bastonadu. Zove se Davud Arafim.
Zaista je bio udan stjecaj okolnosti da je brija iz Juterboga poznavao toga
ovjeka, a sad kad je pomogao mom sjeanju, i meni kao da je mrena pala s oiju. Ja
sam ga zaista ve vidio i to u Carigradu, odakle su ga provodili kao zatvorenika. Tako je
i on mene vidio pa me se i sjetio.
Hvala vam na tom saopenju, Hamsade! rekoh. Ali nikome zasad o
tome ni rijei!
Sad se vie nisam ni najmanje plaio da bi me Ibrahim mogao tuiti. Ne znam
kako, ali ipak se nisam mogao rijeiti slutnje da je on Baruda el Amazata koji mu je
prodao Zenicu poznavao jo prije nego to je vidio djevojku. Svakako je imao mranu
prolost, a sad je nastupao kao mamur i bogata. Te su mi okolnosti dale dovoljno
povoda za razmiljanje.
Drao sam da je bolje da brijaevo saopenje zasad zadrim za sebe. Ibrahim
nije smio opaziti da smo ga progledali.
Na narednom pristanitu morao je kapetan iskrcati mornare to ih je iznad brzice
primao na dahabiju. Na brod zato skrenu kod Asuana prema obali.
Hoemo li se usidriti ili neemo? upitah reisa.
Ne, skrenut u opet u struju im brodari napuste brod.
Zato?
Da izbjegnem policiji.
A Ibrahim?
Njega emo zajedno s mornarima iskrcati na obalu.
Ne bojim se policije.
Ti si stranac u ovoj zemlji i stoji pod zatitom svoga konzula. Nee ti dakle
moi nauditi. Ali ja nije dovrio reenicu, ve se prekinuo i ree ah, gledaj!
Posljednje rijei su se odnosile na amac pun naoruanih mrkih ljudi. To je bila
policija.
Nee valjda smjesta skrenuti u struju rekoh Hasanu.
Hou, ako ti to zapovjedi. Moram te sluati.
Ja to ne zapovijedam; naprotiv, htio bih upoznati ovdanju policiju.
amac je pristao uz dahabiju, a ljudi iz njega uspee se na palubu prije nego to
smo stigli do obale. Posada se sandala takoer iskrcala ovdje i ispripovjedila da se
Ibrahim utopio u elalu, a izvijestila je i to da smo ugrabili njegovu enu. Zatim je, kako
smo kasnije doznali, stari reis Halid ben Mustafa otrao sucu i ondje odrao zvuni
govor o meni, nevjerniku i ubojici, buntovniku, razbojniku i krivcu, tako da sam mogao
biti veoma zadovoljan ako me samo objese ili zaiju u vreu i utope.
Budui da pravda u tim zemljama nema ni pojma o izumu debelih svenjeva
spisa, ovdje se svi sporovi rjeavaju veoma kratko i jezgrovito.
Tko je reis ovoga broda? upita voa redara.
Ja sam odgovori Hasan.
Kako se zove?
Hasan Abu er Reisari.
Ima li na brodu jednog efendiju, jednog heima koji je nevjernik?
Evo ga ovdje! Taj se efendija zove Kara Ben Nemzi.
A nalazi li se na tvom brodu i jedna ena po imenu Gizela?
Jest; u kabini je.
Dobro, onda ste svi uhapeni pa ete za mnom k sucu, a moji e ljudi uvati
brod.
Dahabija pristane, a itavu posadu zajedno sa svim putnicima otpratie pod
straom. Zenica, pokrivena gustom koprenom, ula je u pripremljenu nosiljku pa je
ponesoe za naom povorkom. Ova je postajala sve vea, jer joj se prikljuivalo staro i
mlado, veliko i malo.
ef policije i njegov pisar ve su sjedili,ekajui na na dolazak. ef je nosio
oznaku bembae, majora ili komandanta tisuu ljudi, ali unato tome nije imao nimalo
borben ni osobito pametan izgled. Kao cijela posada sandala, i on je drao da se Ibrahim
Mamur utopio pa je dakle ovjeka uskrsnula od mrtvih primio s velikim potovanjem
koje je stajalo u otroj suprotnosti s pogledom to ga je dobacio nama.
Odmah nas razdijelie u dva tabora: prijeko je stajala posada sandala s
Ibrahimom i nekoliko njegovih slugu koje je poveo sa sobom, a s ove strane ljudi s
dahabije sa Zenicom, Islom i sa mnom, to Halefom i brijaem.
Zapovijeda li da ti donesu lulu, gospodine? upita ef policije navodnog
mamura.
Daj je donijeti!
Ibrahim je dobio lulu i ilim da sjedne na njega. Zatim poe rasprava.
Visosti, reci mi svoje ime to ga je Alah blagoslovio!
Ono glasi Ibrahim Mamur.
Znai da si slubenik?
Jesam. Bio sam namjesnik jedne pokrajine.
Koje pokrajine?
En Nasar.
Ti si tuitelj. Govori. Sluam te pa u izrei osudu.
Optuujem toga kaurina, koji je heim, zbog ihtitafa. Optuujem i ovjeka
koji stoji kraj njega zbog ihtitafa, a optuujem i kapetana dahabije zbog uestvovanja u
otmici ene. U kojoj su mjeri sluge te dvojice i mornari dahabije sudjelovali u otmici to
odlui sam, bembao.
Reci mi kako je otmica izvrena!
Ibrahim poe pripovijedati. Kad je zavrio, presluano je jo nekoliko svjedoka
to je zavrilo tako da me je reis sandala, gospodin Halid Ben Mustafa, okrivio i zbog
pokuaja umorstva.
Kad se okrenuo k meni u oima efa policije bijesnu munja.
Kako se zove?
Kara Ben Nemzi.
Kako se zove tvoja domovina?
Almanja.
Gdje lei ta aica zemlje?
aica? Hm, bembao, ti dokazuje da vrlo malo zna.
Nitkove! uzviknu. to kani time rei?
Almanja je velika zemlja i ima deset puta vie stanovnika nego cio Egipat. Ti
je meutim ne pozna. Uope slabo pozna svijet pa zato doputa da ti Ibrahim Mamur
lae.
Samo se usudi izrei jo jednu takvu rije, pa u odmah zapovjediti da te
uhom prikuju uza zid!
Usuujem se. Taj Ibrahim veli da je namjesnik pokrajine En Nasar.
Namjesnici pokrajina postoje samo u Egiptu.
Ne lei li En Nasar u Egiptu? I ja sam bio ondje pa poznajem mamura kao
svoga brata, kao samoga sebe.
Lae!
Prikujte ga uza zid! zapovjedi sudac. Ja izvukoh revolver, a Halef svoje
pitolje.
Bembao, kaem ti da u najprije ustrijeliti onoga tko me dirne, a onda tebe.
Ponavljam ti: lae! En Nasar je mala oaza izmeu Hadma el Homra i Tingerta u
Tripolisu. Ondje nema nikakvoga namjesnika, ve samo jedan siromani eik. Zove se
Mamra Ibn Aler Abuzin i ja ga poznajem. Mogao bih s tobom odigrati lakrdiju i dopu-
stiti da me jo i dalje ispituje, ali ja u skratiti stvar. Kako to da ti tuitelje puta da
stoje, dok tueni, pravi zloinac, smije sjediti pa mu tovie daje i lulu?
Sudac me zapanjeno pogleda.
Kako to misli, kaurine?
Upozoravam te da me ne vrijea tom rijeju! Ja imam uza se svoju putnicu,
a imam i gidi izina egipatskog potkralja. Ovaj je ovjek ovdje, moj drug, iz Stambula.
On ima bujuruldu i stoji u padiahovoj sjeni.
Pokaite te papire!
Dao sam policijskom silniku svoju putnicu, a Isla mu prui svoje papire. On ih
proita i vrati nam ih. Lice mu je bilo pomalo smeteno.
Nastavi!
Taj mi je poziv dokazao da major ne zna to da radi. Uzeo sam dakle ponovo
rije:
Ti si ef policije u Asuanu, bembaa si, a ipak ne zna to ti je dunost. Kad
ita padiahovo pismo, mora ga najprije pritisnuti na elo, oi i prsa i pozvati sve
prisutne da se poklone kao da je njegova uzvienost sama prisutna. Pripovijedat u
kedivu i velikom veziru u Stambulu kakvo im potovanje iskazuje.
Sudac to nije oekivao. Tako se prestraio da je irom razrogaio oi i otvorio
usta, ali nije izustio ni rijei. Ja sam pak nastavio:
Htio si znati to sam maloas elio kazati svojim rijeima. Ja sam tuitelj i
moram stajati, a ovaj ovdje je optueni i smije sjediti!
Tko ga tui?
Svi mi.
Ibrahim se zaudi, ali ne ree nita.
Zbog ega ga optuuje? upita ef policije.
Optuujem ga zbog otmice, onog istog zloina zbog kojeg je on nas okrivio.
Opazio sam da se Ibrahim uznemirio. Sudac me pozove:
Govori dalje!
ao mi je, bembao, da mora doivjeti takvu alost.
alost? Kako to?
Jer mora osuditi ovjeka koga poznaje kao roenog brata. Bio si tovie kod
njega u En Nas aru i tano zna da je on pokrajinski namjesnik. A ja ti kaem da ga i ja
poznajem. On se zove Davud Arafim pa je u Carigradu raskrinkan kao zloinac i dobio
je ak i bastonau.
Ibrahim ustane:
Laljive, izgubio si pamet!
uj me dalje! zamolih policijskog silnika. Onda e se vidjeti ija glava
vre sjedi, moja ili njegova.
Govori!
Ova je ena ovdje kranka, slobodna kranka iz Karadaga. Davud Arafin
koji se sad naziva Ibrahim Mamur oteo ju je i silom je odveo u Egipat. Ovaj moj
prijatelj Isla Ben Maflaj njezin je pravi zarunik. Doao je u Egipat i oslobodio
djevojku. Nas poznaje, jer si proitao nae putnice, a zloinca uope ne poznaje. On je
otmiar ena, i varalica. Neka ti pokae svoje isprave ili u otii kedivu i rei mu kakvu
pravdu vri na poloaju to ti ga je on dao. Mene je kapetan sandala optuio zbog
pokuaja umorstva. Pitaj sve ove ljude! Svi su oni uli da sam mu metkom htio skinuti
samo pero s tarbua, a to sam i uinio. I nita vie. Naprotiv, ovaj ovjek koji se naziva
mamurom zaista je pucao u mene. Optuujem ga. A sad odlui!
Taj se vrijedni ovjek sada nalazio u velikoj neprilici. Nije mogao opozvati svoje
rijei, ali je dobro osjeao da sam u pravu pa je dakle odluio da e uiniti ono to moe
da uini samo Istonjak.
Istjerajte narod! Neka se vrati svojim kuama! zapovjedi. Razmislit u
o toj stvari i popodne izrei osudu. Dotle ste svi moji uhapenici.
Redari rastjerae gledaoce batinama. Zatim su odveli Ibrahima Mamura s
cijelom momadi sandala, a na kraju odvedoe i nas, naime u dvorite iste zgrade gdje
smo se smjeli nesmetano kretati dok se nekoliko redara postavilo na izlazu da nas uva.
Nakon etvrt sata su meutim iezli.
Slutio sam to ef policije namjerava postii, pa sam priao Isli Ben Maflaju koji
je pokraj Zenice sjedio na bunaru:
Misli li da emo danas dobiti nau parnicu?
Ne mislim ba nita, to preputam tebi odgovori Isla.
A ako je dobijemo to e biti s Ibrahimom?
Niita. Poznajem ja te ljude. Ibrahim e bembai dati novaca ili jedan od onih
dragocjenih prstena to ih nosi na prstima i on e ga pustiti na slobodu.
eli li njegovu smrt?
Ne elim. Naao sam Zenicu i to mi je dosta.
A to misli tvoja zarunica o tome? Zenica odgovori sama:
Efendijo, bila sam veoma nesretna, ali sam sada slobodna. Neu vie da
mislim na njega.
To me je zadovoljilo. Sad sam morao upitati samo jo staroga Hasana. Ovaj mi
otvoreno izjavi da mu je vrlo milo to je tako lako proao pa ja tako smiren pooh da
malo izvidim poloaj.
Izaao sam kroz dvorina vrata na ulicu. Nastupilo je vrue doba dana i nigdje
nisam vidio ni ive due. Bilo je jasno: na ef policije elio je da pobjegnemo i da ne
ekamo njegovu odluku. Vratio sam se dakle u dvorite, rekao ljudima to mislim i
pozvao ih da dou za mnom. Oni me posluae. Nitko nam nije preprijeio put.
Kad smo stigli na dahabiju, pokazalo se da na njoj nema ni jednog redara. Svaki
oboavatelj tovara koji se sastojao od senina lia mogao ga je mirne due ukrasti.
Sandal nije vie leao uz obalu. Iezao je. Vrijedni Haldd Ben Mustafa oito je
prije od nas shvatio suevu namjeru i izgubio se s brodom i posadom.
Ali gdje se nalazio Ibrahim Mamur?
To bi bilo vrijedno doznati, jer smo mogli oekivati da e nas i dalje pratiti.
Barem sam ja slutio da u se prije ili kasnije opet sresti s njime. Ipak smo se morali
zasad zadovoljiti time da ustanovimo da je iezao.
Dahabija dignu sidro i mi nastavismo put dobro raspoloeni jer smo sretno
izbjegli opasnosti.
NA FARAONOVU JEZERU
TAKO su prola tri dana. Vie sam se brinuo za ranjenog Halefa nego za
samoga sebe, ali uzalud bih pokuao da doem do njega. Sigurno se isto tako
nalazio u potpalublju kao ja, ali svaki pokuaj da svom vjernom Halefu iza lea
svoga uvara dadem kakav znak mogao bi obojici samo nakoditi.
Poto smo plovili veoma brzo i sretno, stigli smo otprilike u podruje
izmeu Debel Ejuba i Debel Kelaje, odakle je obala do Dide postajala sve
nia i ravnija. Bijae predveerje. Na sjeveru je stajao, kao velika rijetkost u tim
geografskim irinama, mali oblai u obliku koprene koju je Abu Seif veoma
zabrinuto promatrao.
Spustila se no te sam morao sii pod palubu. Ovdje je bilo jo sparnije
nego obino, a sparina se i poveavala. Ve je prola i pono a ja jo nisam bio
zaspao. Onda odjednom zauh iz daljine neko prigueno brujanje, grmljavinu i
tutnjavu koja je dojurila brzinom oluje i zgrabila na brod. Osjetio sam kako je
brod pramcen duboko utonuo u valove, pa se opet uzdigao, a zatim jurnuo
udvostruenom brzinom. Stenjalo je i kripalo na sve strane. Donji dio jarbola
praskao je u svom leitu a na palubi je momad trala amo-tamo bojaljivo
viui, jadikujui i molei.
U isto su se vrijeme ule jasne i promiljene kapetanove zapovijedi. Zaista
je bilo potrebno da on ne izgubi hladnokrvnost. Prema mom raunu pribliavali
smo se visini Rabiga, to ga Arapi nazivaju Rabr, a juno odatle pruaju se
upravo nebrojene hridine i koraljni prudovi koji su ak i danju opasni za
plovidbu. Ondje se nalazi i otok Gauat, a izmeu njega i Ras Hatibe uzdiu se
dvije koraljne hridine. Prolaz izmeu njih je ak i po suncu i mirnom moru bio
pun najveih opasnosti. To mjesto Arapi nazivaju Om el Hablein Mati dvaju
ueta, pa se prema samome imenu dade zikljuiti kako su se brodari nekada na
tom mjestu pokuavali zatititi od opasnosti.
Orkan nas je upravo bijesnom brzinom tjerao prema tom prolazu. Bilo je
posve iskljueno da bismo putem mogli negdje pristati.
Ustao sam sa svoga leaja. Naleti li brod na kakvu hridinu, bio sam
izgubljen, jer je moja komorica bila zakraunana.
Uto mi se uini kao da usred brujanja prirodnih sila ujem pred vratima
neki um. Prioh blie i osluhnuti. Nisam se prevario. Netko je odstranjivao
prepreke s vrata a zatim se ona otvorie.
Sidi!
Tko je ovdje?
Hamdulilah slava bogu koji mi je dopustio da odmah naem pravo
mjesto! Zar ne pozna glas svoga vjernog Halefa?
Halef! Ta to je nemogue! To sigurno nije Halef, jer on ne moe hodati.
Zato ne moe?
Jer je ranjen i jer je slomio nogu.
Da, ranjen jesam, sidi, metak me je pogodio u ruku, ali rana mi je laka.
Nogu nisam slomio.
Onda mi je Abu Seif lagao.
Nije on legao tebi ve sam ja njega zavarao. Morao sam se pretvarati da
pomognem svom dobrom sidiju. Tako sam tri dana leao dolje s daicama oko
noge, ali sam ih nou uklanjao i odlazio u izvide.
Dobri moj Halefe, to ti nikad neu zaboraviti!
Douo sam kojeta.
to?
Abu Seif e pristati malo ispred Dide da kao hodoasnik poe u Meku.
Ondje se namjerava pomoliti da mu se brat domogne slobode. Nekoliko njegovih
ljudi poi e s njim.
Moda e nam uspjeti da umaknemo.
Nastojat u. To e dakle biti sutra. Tvoje se oruje nalazi u njegovoj
kabini.
Ako se noas ne utopimo, hoe li se naredne noi vratiti?
Doi u; sidi.
Opasno je, Halefe!
Danas je tako mrano da me nitko nije mogao opaziti, a Deheini
nemaju vremena da nas nadziru. Sutra e nam pak pomoi Alah.
Boli li te rana?
Ne boli.
to je bilo sa sambukom? Leao sam u nesvijesti i ne znam nita.
Oteli su cio novac koji se sad nalazi u kapetanovoj kabini i svezali
posadu. Sa sobom su poveli samo nas dvojicu da bi ti oslobodio Abu Seifovog
brata.
I to zna?
Prislukivao sam to govore.
Gdje je one noi bio njihov brod?
Leao je usidren nedaleko od nas iza klisura i ekao nas. Laku no,
sidi!
Laku no!
Halef mugne iz kabine, povue kraun i natovari svu onu gomilu na vrata.
Za vrijeme Halefova posjeta gotovo sam posve zaboravio na oluju, ali je
ona sad isto tako brzo prestala kao to je i dola. Iako se more jo dugo vremena
valjalo u velikim valovima, kako sam to zamijetio po pokretima broda, ipak sam
naslutio da se nebo razvedrilo, to je znatno smanjivalo opasnost da se
nasuemo. Tako sam mirno zaspao.
Kad sam se probudio, brod je mirovao, moja su vrata bila otvorena, ali
ispred njih stajao je straar.
Hoe li gore? upita me.
Hou.
Gore moe ostati samo do podne.
Uspeo sam se na palubu i vidio da su s nje ve uklonjeni svi tragovi oluje.
Brod je leao usidren u nekom uskom zaljevu koji se duboko urezao u kopno.
Jedra su bila skinuta, a pokretni jarboli sputeni tako da se brod nije ni s mora ni s
kopna dao lako otkriti. Uostalom, inilo se da je obala ovdje bila pusta i
nenastanjena.
Sve do podne ostao sam na palubi a da se nije dogodilo nita neobino.
Onda me Abu Seif dade pozvati k sebi. Nalazio se u svojoj kabini gdje sam
ugledao sve svoje oruje na zidu. Osim toga sam na podu kabine ugledao vie
velikih keikeselerija koji su sigurno bih napunjeni barutom. Jedan je sanduk bio
otvoren, ali ga Abu Seif zatvori im sam uao. Ipak sam imao dovoljno vremena
da opazim da se u njemu nalaze same platnene vreice u kojima se vjerojatno na-
lazio novac to su ga gusari ugrabili sa sambuka.
Nemzi, imam se s tobom neto ukratko porazgovoriti poe on.
Govori.
Zar mi jo uvijek ne eli obeati da nee pokuati da pobjegne?
Nisam laac pa ti zato iskreno kaem da u pobjei im mi se za to
prui prilika.
Nee imati prilike. Ipak me svojim rijeima prisiljava da s tobom
postupam stroe nego to bih to htio. Mene nee dva dana biti na brodu. Za to
vrijeme ne smije izai iz svoje kabine. Leat e u njoj svezanih ruku.
To je okrutno.
Jest, ali sam si kriv.
Moram se dakle pokoriti.
Moe ii. Zapamti, meutim, da u izdati nalog da te smjesta ubiju ako
pokua skinuti spone. Da si pravovjernik, zamolio bih te da mi bude
prijateljem. No ipak te ne mrzim i ne prezirem. Povjerovao bih tvom obeanju,
ali poto mi ga nee da dade, mora snositi posljedice. Sii sada dolje!
Odveli su me u potpalublje, svezali i zatvorili. Bila je velika muka u onoj
sparini leati dolje svezan, ali sam se pomirio s time, premda je moj straar dao
oduka svojoj osvetoljubivosti tako da mi nije donio ni jela ni pia. Nadao sam se
da e Halef, doi, ali sam bio i vrlo nestrpljiv. Leao sam u tami to je jo
povealo moje muke. Prolo je mnogo vremena a sigurno je ve i pono kad
naposljetku zauh vani ispred mojih vrata neki tihi um.
Napeto sam oslukivao, ali nisam uspio vie nita uti. Govoriti nisam
nipoto smio. Uostalom, moda je to bio samo takor.
Neko je vrijeme sve ostalo mirno, a onda zauh kako se pribliuju koraci, a
zatim i onaj tihi um koji nastaje ako se po podu vue ilim ih rogoina. to je to
bilo? Svakako je moj straar odluio da e ostatak noi provesti pred mojim
vratima. Za mene dakle nije vie bilo nade, jer sve ako Halef ipak i doe, to e
ah uj! to je to? Bila je potrebna sva otrina moga izvrsnoga sluha da primijetim
kako se drveni kraun na mojim vratima polako, posve polako pomie. Nekoliko
sekundi kasnije zauh tvrdi udarac um kao da netko pokuava ustati s poda,
ali ne moe zatim kratko i prigueno stenjanje, pa napokon napolju poluglasne
rijei:
Doi sidi! Imam ga! Bio je to Halef.
Koga? upitah.
Tvoga straara.
Ne mogu ti pomoi, jer su mi ruke svezane.
Jesi li svezan uza zid?
Nisam. Izai mogu.
Onda doi, vrata su otvorena.
Kad sam izaao, osjetih da Arapin lei na podu i da se grevito trza. Halef
je kleao na njemu i objema mu rukama stezao vrat.
Opipaj njegov pojas, nalazi li se u njemu kakav no, sidi.
Evo ga! Poeka j!
Rukama koje su nad zglobovima bile vrsto stegnute jedna uz drugu,
izvukoh no, stegoh drak vrsto zubima i raspilih spone.
Je li ti uspjelo, sidi?
Jest, ruke su mi slobodne. Drago mi je da straar nije jo mrtav.
Zasluio je to, sidi.
Neka ipak ostane na ivotu. Svezat emo ga, zataknut emo mu ep u
usta i poloiti u moju komoricu.
Onda e stenjati kroz nos i odati nas.
Razvit u njegov turban i omotati mu ga oko lica. Popusti sad malo da
doe do daha! Tako, evo epa! Evo njegova pojasa da mu sveemo ruke i noge
pusti mu vrat i pridri mu noge! Tako, gotovi smo! Sad u kabinu s njime!
Duboko sam odahnuo kad sam iza naeg zatvorenika zakraunao vrata i
zastao s Halefom na stepenicama.
to sad, sidi? upita.
Najprije mi pripovijedaj kako je do svega toga dolo? Kako si stigao
ovamo? Kako si zaskoio tog ovjeka?
Oh, vrlo jednostavno! odvrati hrabri Halef. Iuljao sam se iz
potpalublja i osluhnuo. uo sam da je Otac sablje s dvanaest ljudi otiao u
Didu. Sa sobom je ponio mnogo novaca da ga odnese velikom erifu Meke.
Zatim sam uo da e onaj Dehein koji te ima uvati spavati pred tvojim vratima.
On te mrzi pa bi te ve odavno ubio da se ne boji Abu Seifa. Ako sam htio k tebi,
morao sam ga pretei pa sam dakle otpuzao preko palube a da me nitko nije
primijetio. Ti si me to nauio u pustinji. Tek to sam stigao ovamo, doao je i on.
Ah, to si dakle bio ti! uo sam te.
Kad je legao, zgrabio sam ga za vrat. Sve ostalo zna, sidi.
Hvala ti, Halefe! Kako je gore?
Vrlo dobro. Kad sam se prouljao po palubi, Deheini su upravo
pripaljivali svoj hai. Njihov zapovjednik otiao je pa se sad to usuuju uiniti.
Uzmi oruje toga ovjeka. Bolje je od tvojega. A sad doi! Ja u ispred
tebe.
Dok smo se tako jo uljali gore, morao sam se nasmijati tome to Abu
Seif nosi velikom erifu poklon koji predstavlja tek neznatan dio onoga to mu je
upravo ugrabio. im sam isturio glavu iz otvora u palubi, osjetih onaj miris koji
se uvijek iri u blizini puaa haia. Ljudi su leali posvuda naokolo na palubi.
Nije se dalo ustanoviti da li spavaju ili samo lee nepomino oekujui
djelovanje omamljivog otrova. Na sreu je put do kabine bio slobodan.
Otpuzasmo onamo pritisnuvi se tik uz daske palube i stigosmo sretno do vrata.
Zahvaljujui istonjakoj nebrinosti, vrata nisu imala brave, a ni stoeri nisu
mogli zakripati jer su se sastojali samo od komada koe prikucanih gore i dolje
o vrata i vratnice.
Otvorio sam vrata samo toliko koliko je bilo potrebno da se u vuemo u
kabinu, a kad smo bili u kabini, zatvorih vrata za sobom. Sad sam se osjetio tako
siguran i slobodan kao kod kue u svojoj sobi. Ovdje je visjelo moje oruje, a pet
koraka dalje bila je brodska ograda. Jedan skok s nje bio je dovoljan da stignem
na obalu. Sat, kompas i novac imao sam uza se.
to da ponesem sa sobom? upita Halef.
Jedan od onih pokrivaa koji lee ondje u kutu. Nuno ga trebamo. I ja
u uzeti jedan.
I nita vie?
Nita.
Ali ja sam uo da se ovdje nalazi mnogo novaca.
Novac lei ondje u krinji. Neemo ga dirati, jer nije na.
to, sidi? Ti kani tim razbojnicima ostaviti novac to ga mi tako nuno
trebamo?
eli li postati kradljivcem?
Ja. Zar ja Hadi Halef Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud al
Gosara kradljivac? Sidi, neka se samo netko drugi usudi da mi to rekne! Nisi li ti
sam zapovjedio da onome ovjeku dolje u komori oduzmem oruje? Nisi li mi
naloio da uzmem jedan od ovih pokrivaa?
To nije kraa. Razbojnici su nam oduzeli nae pokrivae i tvoje oruje,
pa imamo dakle pravo da se za njih namirimo. Novac su nam meutim ostavili.
Nisu, sidi. Moj su novac oduzeli.
Jesi li imao mnogo?
Hm, bio sam na najboljem putu da se tednjom obogatim. Sjeti se samo
onog bakia to sam ga dobio od Ibrahima Mamura. I nisi li mi i ti svaka dva
tjedna dao tri talira? Imao sam jo sav taj novac, a sad je nestao pa u dakle uzeti
ono to mi pripada.
Priao je krinji. Zar da ga u tome sprijeim? U nekom smislu imao je i
pravo. Ovdje smo se nalazili u prilikama u kojima smo sami morali ouvati svoje
pravo. Gdje bismo mogli Abu Seifa tuiti da nam vrati ugrabljeni novac? Nigdje.
A ja sam i odvie morao tedjeti a da bih iz svoga depa mogao Halefu
nadoknaditi ono to mu je bilo ugrabljeno. Osim toga daljnja prepirka s Halefom
samo bi nas zadrala ili bi nas ak dovela u opasnost. Zadovoljio sam se dakle
time da reknem:
krinja je sigurno zakljuana. Halef prie blie, pregleda je i ree:
Da, na njoj je brava a nema kljua, no ja u je ipak otvoriti.
Ne, to nee uiniti! usprotivili mu se. Ako razbije bravu, to e
prasnuti i buka e nas odati.
Ima pravo, sidi ree Halef. Dakle neu moi da doem do svojih
talira. Dobro, hajdemo.
Te je rijei izrekao tako turobno da sam gotovo poalio to se mora odrei
svoga novca. Ni jedan drugi Arapin ne bi ga se odrekao, pa me je to navelo da mu
obeam:
Halefe, ja u ti jo jednom dati te tvoje talire.
Je li to istina, sidi?
Svakako.
Onda hajdemo! Sad sam zadovoljan.
Izali smo iz kabine i sretno stigli na ogradu broda. Udaljenost izmeu
ograde i kopna bila je ipak znatna, kako sam to mogao razabrati u svjetlu
zvijezda.
Hoe li to moi preskoiti, Halefe? zabrinuto upitah. Znao sam da
on umije dobro skakati, ali se ovdje ovjek nije mogao zaletjeti.
Pripazi, sidi!
Ustao je, stao nogom na ogradu, a tren kasnije naao se ve prijeko na
obali. Brzo skoih za njim.
Hamdulilah, hvala bogu! Sad smo slobodni radosno e Halef. Ali
to sada?
Otii emo U Didu.
Poznaje li put?
Ne poznajem.
Ili ima li kartu koja ti ga pokazuje?
Nemam ni nje, ali je dovoljno da se drimo juga. Abu Seif je pjeice
poao onamo, a to je siguran znak da grad nije daleko. Ali najprije pregledajmo
oruje.
Iz opreza smo, se zaklonili iza nekog oblinjeg grma euforbije koji nas je
dovoljno zaklanjao od pogleda. Moje su puke bile nabijene. Oito se gusari nisu
snalaziii s revolverima i s henrijevkom, a tekoj medvjedarki su se sigurno udili.
Arapd su navikli na dugake i lake puke pa su itava plemena jo i danas
naoruana pukama veoma starih i neobinih vrsta.
Poto smo se uvjerili da nitko nije zamijetio na bijeg, krenusmo
nepoznatim putom. Da ne zalutamo, morali smo se to vie drati obale. Ova je
meutim bila puna zaljeva koje smo morali obilaziti, tako da smo napredovali
vrlo sporo. K tome je tlo unato blizini mora bilo gusto obraslo kolokvintama i
alojama koje su nam veoma oteavale hodanje. Naposljetku svane dan pa smo se
sad mogli kretati lake i bre. Mogli smo gledati u daljinu i odluiti kojim
smjerom da poemo da bismo presjekli zavoje obale. Otprilike u osam sati prije
podne ugledasmo pred sobom minarete nekog grada okruenog visokim i dobro
uuvanim zidom.
Hoemo li upitati jel to Dida, sidi? ree Halef.
Ve smo puni sat sretali putnike, ali ih nismo oslovili.
Neemo odgovorih. To je posve sigurno Dida.
A to emo ondje?
Najprije u razgledaj mjesto.
I ja u ga razgledati. Zna li da je ondje zakopana Eva, pramajka
ljudskog roda?
Znam.
Kad ju je Adam pokopao plakao je za njom etrdeset dana i etrdeset
noi. Zatim je otiao u Selan Dib gdje je umro pa je tamo i pokopan. Selan Dib je
otok za koga znaju samo vjernici.
Vara se, Halefe. Taj otok pripada Englezima; i ja sam ve bio na
njemu.
Halef me zaueno pogleda.
Ali nae uleme kau da svaki nevjernik koji pokua stupiti na Adamov
otok, mora umrijeti.
Jesam li ja umro?
Nisi. Ali ti si Alahov ljubimac.
Onda u ti navesti jo jedan primjer za to da vai uleme nemaju uvijek
pravo. Zar ne, svaki nevjernik mora umrijeti ako stupi na tlo svetih gradova
Meke i Medine?
Tako je.
Pa ipak ima krana koji su ondje bili. Gradili su se da su muslimani.
Onda mora da su poznavali na jezik i nae obiaje.
Poznavali su ih.
Halef mi se bojaljivo i ispitljivo zagleda u lice.
Sidi, i ti ih pozna. Kani li moda takoer u Meku?
Hoe li me povesti sa sobom?
Ne mogu, sidi. Zbog toga bi me pekli u najdubljem paklu.
Da li bi me odao ako me ondje ugleda?
Ne alosti me, sidi. Morao bih te odati, a moda to ipak ne bih mogao
uiniti. Onda uope vie ne bih mogao ivjeti.
Vidio sam da govori istinu pa bi bilo okrutno da sam ga dulje iskuavao i
plaio.
Ti e dakle uskoro postati pravi hadija.
Da, sidi, postat u. Iz Dide u otii u Meku, zadrat u se u Arafahu,
dat u da me u Mini obriju i izvrit u sve to moja vjera trai. Hoe li dotle u
Didi poekati na mene?
Koliko e se zadrati u Meki?
Sedam dana.
Onda e me opet nai u Didi. Hoe li mi ispuniti jednu elju?
Hou, jer znam da nee od mene zatraiti nita to ne bih smio uiniti.
Nemoj rei ovdje nikome da sam kranin. Vladaj se kao da sam
musliman.
Posluat u te, ali hoe li i ti meni ispuniti jednu molbu?
Koju?
U Meki moram kupiti azis kuma i razdijelili brojne poklone i
milostinju. .
Ne vodi brigu, jo danas e dobiti svoje talire.
Moda ih neu moi iskoristiti, jer su kovani u zemlji nevjernika.
Onda u ti taj isti iznos isplatiti u pijasterima.
Ima li pijastere?
Jo ih nemam, ali u ih dobiti od sarafa.
Hvala ti, sidi. Hou li imati dovoljno novaca da poem i u Medinu?
Mislim da hoe, bude li tedljiv. Put te nee nita stajati.
Zato?
Jer u i ja s tobom.
U Medinu, sidi? zabrinuto e on.
Da. To nije zabranjeno.
Put onamo ti je slobodan, ali u samu Medinu ne smije ui.
Mogu li te dakle poekati u Danbu?
To je lijepo, sidi, to bi moglo ii.
Jesmo li se dakle sporazumjeli?
A kamo e onda?
Najprije u Medain Salih.
Sidi, tamo te eka smrt! Ne zna li da je to grad sablasti koje nijednog
smrtnika ne trpe uza se?
Mene e morati trpjeti. Medain Salih veoma je tajanstveno mjesto. O
njemu pripovijedaju udesne stvari, pa ga zato elim vidjeti.
Nee ga vidjeti, jer e nam duhovi zakriti put. Ali ja te neu napustiti
pa sve ako moram s tobom i umrijeti. Onda u biti ve pravi hadija kojemu je raj
uvijek otvoren. A kamo e zatim, ako sretno izae iz Medain Saliha?
Ili na Sinaj, u Jeruzalem i Stambul ili u Basra i Bagdad.
Hoe li me povesti sa sobom?
Hou.
U meuvremenu smo stigli do gradskih vrata. Ondje je posvuda izvan
zidova bilo podignuto cijelo mnotvo koliba od slame ili palminog lia u kojima
su stanovali siromani radnici ili jo siromaniji trgovci drvom i povrem. Neki
me otrcani ovjek oslovi:
Jesi li zdrav, efendijo? Kako ivi, kako se osjea?
Zastao sam. Na Istoku ovjek uvijek mora imati vremena da odgovori na
pozdrav.
Hvala ti. Zdrav sam. Dobro mi je i izvrsno se osjeam. A kako ti, sine
hrabroga oca, kako tebi teku poslovi, ti pripadnice najpobonijeg muslimanskog
plemena?
Posluio sam se tim rijeima, jer sam vidio da nosi mealeh. Dida slovi
kao sveti grad, a stanovnici svetih gradova imaju pravo da nose taj znak. etiri
dana nakon roenja djeteta ureu mu na svakom obrazu tri zareza a na svakoj
sljepoonici dva. Brazgotine tih zareza ostaju doivotno. To je mealeh.
Tvoje rijei su aar. Miriu kao benat el denet odgovori ovjek. I
meni je dobro pa sam zadovoljan poslom to ga vodim. On e i tebi biti od
koristi.
Kakvim se to poslom bavi?
Imam tri magarca. Moji sinovi su hamari, a ja im pomaem.
Jesu li ti ivotinje kod kue?
Jesu, efendijo. Hoe li da dovedem dva magarca?
Koliko da ti platim za njih?
Kamo kani odjahati?
Ja sam ovdje stranac pa bih htio potraiti stan.
Arapin me odmjeri neobinim pogledom. Mora da mu je stranac koji je
stigao pjeice posebno udario u oi.
Efendijo upita me hoe li onamo kamo sam otpratio tvoju
brau?
Koju brau?
Juer je u vrijeme mogreba dolo trinaest ljudi pjeice kao i ti. Odveo
sam ih u veliki han.
To je svakako bio Abu Seif sa svojima.
To nisu bila moja braa izjavih. Ja uope ne elim uzeti stan u
nekom hanu ili u kakvoj lokandi, ve u privatnoj kui.
To je srea! Znam kuu u kojoj moe nai stan koji bi i za kraljevia
bio gotovo odvie lijep.
Koliko zahtijeva da na tvojim magarcima odjaimo onamo?
Dva pijastera.
Dovedi ih!
Udaljio se dostojanstvenim koracima i doveo iza neke ograde dva
magarca, tako malena da su mi gotovo mogla protrati izmeu nogu.
Efendijo uvjeravao me je taj ovjek jedan od njih moe da nas
nosi svu trojicu.
To je bilo pretjerano, ali na mom se magarcu zaista nipoto nije opaalo da
sam mu preteak. Naprotiv, im sam ga uzjahao, poe ivahno kasati, ali se na
alost odmah iza gradskih vrata zaustavi.
Dur viknuo je naime neki kretavi glas sa strane stoj! Daj novac!
U napol sruenom zidu meni zdesna nalazila se etverokutna rupa. U njoj
sam opazio neku glavu sa ijeg su lica strale neke strane naoale samo s jednim
staklom. Ispod toga stakla ugledah golemi nos, a jo nie dolje veliki otvor iz
kojega su vjerojatno izale te rijei.
Tko je to? upitah naeg vodia.
To je baval. On ubire porez za padiaha.
Da se naalim, potjerao sam svoga magaria pred rupu i izvukao putnicu.
to hoe?
Novac!
Evo ti!
Gurnuo sam mu sultanov muhur pred ono oko koje nije bilo zatieno
staklom.
Oprostite, vaa milosti!
Otvor ispod nosa se zatvori, lice ieznu i odmah zatim ugledah neki
mravi lik kako postrani preskae preko kamenja. Bio je odjeven u staru otrcanu
janjiarsku uniformu, iroke plave hlae, crvene arape, zeleni kaputi, dok je na
glavi nosio bijelu kapu s koje mu se kao neka vreica ovjesila na stranu. To je bio
onaj vrijedni baval.
Zato bjei? upitah vodia.
Ti ima bujuruldu pa ne mora nita platiti. On te je dakle uvrijedio i
boji se tvoje osvete.
Pojahasmo dalje i nakon pet minuta stigosmo pred neku kuu koja je kao
prava rijetkost u muslimanskim zemljama imala etiri velika reetkama
zatvorena prozora prema ulici.
Evo je, ovdje smo! izjavi moj pratilac.
ija je to kua?
Deferdije Tamara. Dao mi nalog da je iznajmim.
Hoe li biti kod kue?
Hoe.
Onda se moe vratiti. Evo ti i baki!
ovjek se stane zahvaljivati a zatim sjede na magarca i odjaha. Ja sam s
Halefom uao u kuu gdje me neki crnac uvede u vrt u kojemu se nalazio
draguljar. Rekao sam to me vodi k njemu, a on me odmah povede natrag u kuu
i pokaza mi niz praznih soba. Unajmih dvije sobe na tjedan dana i platih za, njih
dva talira, to je bilo prilino skupo. Zato me nije nitko nita ispitivao. Rekao
sam mu samo ime to mi ga je Halef nadjeo.
U toku popodneva izaoh da razgledam grad.
Dida je lijep grad pa se ini da s pravom nosi svoje ime Dida znai
bogata. S tri je strane okruena visokim i debelim zidom s kulama, a zatiena
je i dubokim jarkom. Prema moru je brani tvravica s nekoliko baterija.
U zidu se nalaze troja vrata: Bab el Medina, Bab el Jemen i Bab el Meka.
Ova posljednja su najljepa. Kraj njih se uzdiu dva tornja ukraena ljupko
izraenim krunitem. Grad se dijeli na dva dijela, u sirijski i jemenski Ima
prilino iroke i ne previe prljave ulice, te mnogo lijepih trgova. Upadljivo je da
u njemu ima mnogo kua s prozorima na ulicu. Veinom su to dobro graene
viekatnice pa imaju nadsvoena vrata, balkone i doksate. Bazar se prua kroz
cio grad usporedo s morem, a prostire se i u brojne sporedne ulice. U njemu vidi
Arape i Beduine, felahe, trgovce iz Basre, Bagdada, Maskata i Makale,
Egipane, Numiane, Etiopljane, Turke, Sirijce, Grke, Tuneane, Tripolitance,
idove, Indijce, Malajce sve u njihovim narodnim nonjama. Iza zida poinje,
kao kod veine gradova u Arabiji odmah pustinja. Ondje stoje kolibe onih koji u
gradu nisu nali mjesta.
Nije udo da u Didi sve vrvi od prosjaka. Veinom su Indijci. Dok
siromani hodoasnici iz drugih zemalja trae bilo kakav posao da zarade novac
za povratak kui, Indijci su za to odvie tromi. Tko bi svakom prosjaku htio neto
udijeliti, i sam bi ubrzo postao prosjak.
Otiao sam u luku i polako se proetao uz more. Razmiljao sam o tome
kako da najlake stignem u Meku pa nisam pravo ni opazio kako oko mena biva
sve tie i pustije. Onda odjednom zar je to bilo mogue zauh s mora
tirolsku pjesmu:
Idem uaru kupiti ue
za djevojku svoju, neka se zna
zavezat u je sebi na lea
neka ide sa mnom, kud idem i ja.
Pjesmica iz domovine! Ovdje u Didi! Okrenuh se i ugledah amac u
kome su bila dva ovjeka. Jedan je od njih bio domorodac. Po boji puti i po
odjei prepoznah da je Hadremi. Sigurno je amac bio njegov. Drugi je uspravno
stajao u malom amcu. Izgledao je zaista divno. Imao je bijeli turban, crvene
iroke turske hlae i evropski kaput malo zastarjela kroja. Oko vrata ovio je uti
rubac, a oko veoma punih bokova remen sarasa ije su korice bile tako debele da
bi u njima bilo mjesta za tri otrice.
Pjevao je on. Opazio je da sam se sav iznenaen zaustavio, pa je sigurno
pomislio da se pred njim nalazi kakav Beduin koji osobito, voli glazbu, jer se
okrenuo malo prema meni i ponovo zapjeva:
I Turin i Kinez neka idu spat,
samo da ja sa svojom Gretom jo ne vodim rat.
Bila je to za mene radost, mnogo vea nego kad me je Hamzad el Debaja
iz Juterboga iznenadio svojom pjesmom u Kertasiju na Nilu.
Pjevaj dalje, Turine doviknuh mu turski.
Ne znam da li me je debeli pjeva razumio, ali se odmah javi:
Izmeu nas, milo moje ulica je mala,
ako nee doi k meni ne zna to je ala.
Sad sam i ja morao otpjevati takvu tirolsku kiticu:
Izmeu nas, milo moje malo vode samo,
mahni veslom, otisni se dovezi se amo!
ovjek u amcu glasno potciknu, trgne turban s glave, a saras iz korica te
zamahne objema po zraku. Zatim smjesti oba predmeta onamo gdje su spadala,
prihvati kormilo i skrenu amac prema obali.
Poao sam mu u susret. On skoi na obalu, ali se ipak malo zapanjeno
zaustavi kad me je izbliega odmjerio.
Turin koji govori njemaki? upita u nedoumici.
Ne, nego Nijemac koji malo natuca turski odgovorih.
Dakle zaista! Nisam se usudio povjerovati svojim uima. Ali vi doista
izgledate kao pravi Istonjak. Smijem li vas upitati to ste?
Knjievnik. A vi?
Ja sam hm guslar, komiar, brodski kuhar, privatni sekretar,
bookkeeper, suprug, mechant, udovac, rentije, a sada putnik kui.
Moj je zemljak sve to izgovorio tako silno dostojanstveno da sam se
morao nasmijati.
Onda ste zaista mnogo toga doivjeli. I sad namjeravate kui?
Da, to jest u Trst, ako se putem moda ne predomislim. A vi?
Ja u u domovinu vjerojatno tek za nekoliko mjeseci. to radite ovdje u
Didi?
Nita. A vi?
Nita. Hoemo li jedan dragome pomoi?
Svakako, ako vam je pravo.
Razumije se. Imate li stan?
Imam, ve etiri dana.
A ja otprilike isto toliko sati.
Onda se sigurno niste jo pravo smjestili. Smijem li vas pozvati k sebi?
Dakako. Kada?
Odmah. Doite. Nije daleko.
Tranin posegnu u dep i isplati vlasnika amca, a zatim se vratismo u
luku. Putem smo izmijenili samo nekoliko openitih primjedbi, a zatim stigosmo
do neke prizemne kuice. On ue. Ulaz je dijelio kuu u dva dijela. Otvori vrata
zdesna te uosmo u malu sobu ije se jedino pokustvo sastojalo od niske drvene
skele preko koje je bila prostrta dugaka rogoina.
Ovo je moj stan ree moj novi znanac. Dobro mi doli! Izvolite
sjesti!
Ponovo stisnusmo jedan drugome ruku te sjedoh na rogozinu dok on ode u
susjednu prostoriju i otvori veliki koveg koji je stajao u njoj.
Za takvog gosta ne smijem tedjeti svoje divote doviknu.
Pripazite samo to u vam sad donijeti!
I zaista me ponudi samim divnim stvarima.
Evo lonca s pitom od jabuka to sam je sino spekao u loncu za prenje
kave. To je najbolja hrana u ovoj vruini. Evo dva utipka peena tamo u posudi
za duhan za svakog po jedan. Evo i neto malo engleskog peninog kruha
malo se ve osuio, ali se ipak dade jesti. Kako vidim, imate zdrave zube. U ovoj
je boci pravi stari konjak. Premda to nije vino, ipak je bolje od vode. ae vie
nemam, ali nije ni potrebno. Kasnije emo iz ove kutijice mrete li duhan?
Na alost, ne mrem.
teta! Ovaj je burmut izvrstan. Ali sigurno puite?
Vrlo rado.
Evo ovdje su cigare! Svega ih je jo jedanaest pa emo ih razdijeliti
vama deset, a meni jedna.
Ili obratno.
Nipoto.
Dobro, ostavimo to zasad. A to imate tamo u onoj limenoj kutiji?
Pogodite!
Pokaite mi malo!
Zemljak prui kutiju i ja je omirisah.
Sir! viknuh.
Pogodili ste! nasmije se. Na alost nemam maslaca. A sad se
latite posla! No svakako imate. Evo i jedne vilice.
Jeli smo zaista s uitkom.
Ja sam Sas rekoh i spomenuh svoje ime. Jeste li vi roeni u
Trstu?
Jesam. Zovem se Martin Albani. Moj je otac bio cipelar. Htio sam da
postanem neto bolje, naime trgovac, ali su mi gusle ipak bile milije od brojki i
tako dalje. Povrh svega dobio sam jo i maehu no, vi ve znate kako je to
onda. Veoma sam volio oca, ali sam se upoznao s nekim orkestrom sviraica na
harfi iz Presnica pa sam im se pridruio. Otili smo u Veneciju, Milano i dublje u
Italiju pa smo najzad stigli u Carigrad. Poznate li takve ljude?
Poznam ih. esto putuju i daleko preko mora.
Tako je kimnu Albani. Najprije sam svirao na guslama, a zatim
su me unaprijedili za komiara. Na alost srea nas nije pratila pa mi je bilo
drago kad sam dobio mjesto na nekom trgovakom brodu iz Bremena. Na njemu
sam kasnije stigao u London, a odatle na nekom engleskom brodu odjedrio u
Indiju. U Bombaju sam obolio pa su me smjestili u bolnicu. Upravitelj bolnice
bio je vrijedan ovjek, ali se nije ba osobito razumio u pisanje i raunanje. im
sam ozdravio, zaposli me kao pisara. Kasnije sam preao kao knjigovoa nekom
trgovcu. Taj je umro od groznice, a ja uzeh za enu njegovu udovicu. ivjeli smo
bez djece, ali sretni sve do njezine smrti. Sad eznem za domovinom ...
I za svojim ocem?
On vie ne ivi, ali na sreu nije oskudijevao ni u emu! Otkako sam
poeo bolje ivjeti, esto smo se dopisivali. Ja sam prodao svoju trgovinu pa se
polako vraam u domovinu.
Taj mi se ovjek svidio. Bio je otvoren. Sigurno ga ne bih mogao nazvati
bogatim, ali me se ipak dojmio kao ovjek koji ima toliko koliko treba, te je time
veoma zadovoljan.
Zato ne putujete ravno u Trst? upitah.
Morao sam u Maskatu i Adenu obaviti jo neke poslove. Uostalom,
meni se nikamo ne uri i sam sam svoj gospodar. Zato dakle da ne pogledam
Crveno more? Ta i vi to inite.
Tako je. Hoete li dugo ostati ovdje?
Dok ne pristane kakav prikladni brod. A vi? Kako dugo vi ostajete?
Hm! Moj sluga hodoasti u Meku pa u ga morati poekati otprilike
tjedan dana.
To mi je drago. Tako moemo dulje ostati zajedno.
Slaem se, ali na dva emo se dana ipak morati da rastanemo.
Kako to?
Htio bih i ja malo otii u Meku.
Vi? A ja sam mislio da je kranima pristup u Meku zabranjen?
Jest. Ali tko e me prepoznati?
To je tano. Govorite li arapski?
Govorim toliko koliko mi je potrebno.
A znate li i to kako se imaju vladati hodoasnici?
Znam.
Zato uope elite poi u Meku?
Hou da je razgledam, i da kasnije mogu pripovijedati o njoj. Htio bih
posjetiti prorokov grad. Mislite li da onamo odlaze samo hodoasnici?
Vjerojatno onamo odlaze i trgovci, ali sigurno i oni posjeuju sveta
mjesta i mole na njima.
No nitko ih ne uhodi. Raunam s time da je odavde do Meke esnaest
sati hoda. Na konju se ta udaljenost dade prevaliti za osam sati. Kad bih imao
biarinsku hedin trebao bih samo etiri sata. Stigao bih onamo, odsjeo u bilo
kojem hanu pa ozbiljnim i polaganim koracima proao ulicama i pogledao
svetite. Zato trebam svega nekoliko sati. Svatko e me smatrati muslimanom pa
u se mirno moi vratiti.
To zvui zaista posve bezopasno, ali je ipak velika smionost. itao sam
da se kranin smije svetom gradu pribliiti najvie na devet milja.
Onda ne bismo smjeli biti ni u Didi. Na putu odavde u Meku ima jedanaest
kavana. Mirno bih se usudio svratiti u svaku od tih kavana do devete i u svakoj
rei da sam kranin, pa mi se ipak ne bi nita dogodilo. Vrijeme je mnogo toga
izmijenilo. Sad krani ne smiju jedino ui u sam grad. No ipak u se usuditi da
to pokuam.
Toliko sam se zanio u to da sam zaista vrsto odluio da odem u Meku. Tu
sam pomisao ponio u svoj stan, zaspao s njome, a s njome sam se i probudio.
Halef mi je donio kavu. Odrao sam rije pa sam mu ve juer dao njegov novac.
Sidi, kad e mi dopustiti da odem u Meku? upita.
Jesi li razgledao itavu Didu?
Jo nisam, ali u ubrzo.
Kako e putovati? S jednim delilom?
Neu, odvie je skup. Poekat u dok se skupi vie hodoasnika pa u
odjahati na unajmljenoj devi.
Moe krenuti kad god hoe.
Delili su naime slubenici koji vode strane hodoasnike i paze na to da oni
ne propuste nijedan vjerski propis. Za uzvrat delil trai pristojbu koja je uostalom
vrlo visoka.
Tek to je Halef izaao iz moje sobe, zauh vani poznati glas:
Je li tvoj gospodar kod kue?
Govori arapski! odgovori mu Halef na njemako pitanje.
Arapski? To ne mogu, mome. U najboljem sluaju mogao bih kazati
nekoliko turskih rijei. Ali poekaj, odmah u se sam najaviti. Sigurno se tvoj
gospodar nalazi ovdje iza ovih vrata.
Bio je to Albani. Smjesta zapjeva:
Halo, halo, halodrio! Evo me, ve sam dojurio
Ja hou, a ako hoe i ti
Vrata mi smjesta otvori.
Pustio sam ga da neko vrijeme eka, no on se ubrzo opet javi:
Ja rado sluim vojsku i poznam zanat taj,
al pred tuim vratima neu da straarim, znaj.
Ustao sam i otvorio.
Aha, nasmije se uspjelo je! Ve sam pomislio da ste otputovali u
Meku.
Mir! Moj sluga ne smije to znati.
Oprostite! A sad pogodite to sam vas doao zamoliti.
Sigurno elite da vam se oduim za vae jueranje gostoprimstvo. ao
mi je. U sluaju potrebe mogao bih vam odstupiti neto municije, ali ivenim
namirnicama vas ne mogu posluiti, bar ne tako rijetkima kakvim ste me vi sino
pogostili.
Ah, sitnica! Ali ja vas zaista moram neto zamoliti ili bolje rei upitati.
Pitajte!
Sino ste spomenuli svoje doivljaje. Vjerujem da umijete jahati.
Zaista pomalo jaem.
Samo na konju ili i na devi?
Na jednom i na drugome, pa ak i na magarcu, to sam upravo juer
morao uiniti.
Jo nikad nisam sjedio na devinim leima, ali jutros sam uo da se
ovdje u blizini nalazi neki devedija, koji mi za jeftin novac prua mogunost da
se jednom poigram Beduina . . .
Ah, htjeh biste malo pojahati u etnju.
Tako je.
Mogli biste oboljeti od neke vrsti morske bolesti.
S time sam raunao. Ne moe ovjek putovati obalom Crvenoga mora a
da nikad nije jahao na devi! To bi bilo neuveno. Smijem li vas pozvati da me
pratite?
Vremena imam. Kamo namjeravate?
To mi je svejedno. Moda da na devama obienu Didu.
Sporazuman sam. Tko e se pobrinuti za deve, vi ili ja?
Svakako ja. Hoete li povesti i svoga slugu?
Kako god odredite. Ovdje ovjek nikad ne zna na to moe naii, a
sluga nije na Istoku nikada suvian.
Neka onda poe s nama.
Kada da doem?
Za jedan sat.
Dobro. Ali dopustite mi da vas na neto upozorim. Prije nego to
uzjaete na devu, tano pregledajte sedlo i pokriva. Takav je oprez uvijek na
mjestu, jer ete inae vrlo lako upoznati one esteronone baibozuke koje
Turin naziva zvunim imenom bit.
Bit? Nisam strunjak u istonjakim jezicima.
Mislim na posve obine ui.
Ah, ui! Zar je to tako strano?
Ponekad zaista jest. Bit e dakle bolje da devi na lea stavite svoj
pokriva i da ga nakon jahanja odnesete najbliem pekaru koji e ga za nekoliko
borbija ispriti u svojoj pei.
Nije loe. Hoemo li ponijeti i oruje?
Svakako. Ja sam na primjer prisiljen na tu mjeru opreza, budui da se
svakoga asa bilo ovdje ili u okolini mogu namjeriti na neprijatelje.
Vi?
Da, ja. Ja sam se naime nalazio u zarobljenitvu kod nekog gusara pa
sam mu tek juer ujutro pobjegao. On je krenuo u Meku i vrlo je lako mogue da
se jo zadrava ovdje u Didi.
Pa to je pravo udo! Je li to Arapin?
Jest. Ne mogu ga ak ni prijaviti, premda moj ivot ne vrijedi ni pare
ako se sretnemo.
I vi mi o svemu tome niste juer nita pripovijedali?
A emu da pripovijedam? ovjek toliko uje i ita da ivot postaje sve
pustiji i da vie nema pustolovina. Prije svega nekoliko tjedana razgovarao sam s
nekim uenjakom koji je vrlo mnogo putovao i koji je ustvrdio da ovjek moe
proputovati cio svijet od Ha-merfesta do Kapstada i od Engleske do Japana, a da
ne doivi ni trunak onoga to nazivamo pustolovinom. Nisam mu protuslovio, ali
sam uvjeren da zavisi samo o linosti putnika hoe li nai pustolovine ili nee.
Vonja s krunom putnom kartom bit e vrlo pitoma, pa i u onom sluaju ako
putujete na Celebes ili u Ognjenu zemlju. Ja pretpostavljam konja i devu
potanskim kolima i eljeznici, vonju u kanu parobrodu, a puku putnici s
ispravnim vizama. Osim toga radije putujem u Timbuku ili u Tobolsk nego u
Nicu ili na Helgoland. Ne pouzdajem se ni u kog tumaa i ni u kakav Baedeker.
Za moje putovanje u Murzuk stoji mi na raspolaganje manje novaca nego to ga
mnogi ovjek treba da bi iz Praga na tjedan dana posjetio carski Be a nikad
se nisam mogao potuiti na nedostatak pustolovina. Tko s mnogo novaca u
depu posjeuje zemlje oko Atlasa ili zapadne drave Sjeverne Amerike, tome
upravo taj veliki novac zakruje put. Tko naprotiv dolazi s tankom novarkom,
taj e kod Beduina potraiti gostoprimstvo i nastojat e da im bude od koristi, a
prijeko na Divljem zapadu sam e loviti divlja i morat e se boriti sa stotinu
opasnosti. Njemu nikad nee ponestati pustolovina. Hoemo li se okladiti da
emo i mi na naem jahanju doivjeti pustolovinu, pa bila ona i mala? Nekad su
junaci odlazili u svijet da trae pustolovine. Dananji ljudi putuju radi poslova, za
zabavu, na oporavak, da se proskiu po kupalitima ili da provedu godinji
odmor. Oni svoje pustolovine doivljavaju pod kiobranom, uz table d'hote, kod
kakve preobuene pastirice ili za igraim stolom.
Zaista, vi budite moju radoznalost! dobaci Albani.
Da, vi me vjerojatno razumijete nastavih. Vi ete to moda
nazvati pustolovinom ako u dungli naiete na dva tigra koji se bore na ivot i
smrt, ali ja smatram da je isto tako velika pustolovina ako se na rubu ume
namjerim na dva roda mrava kod kojih je borba, ne samo s obzirom na hrabrost i
tjelesni napor, jednaka pravoj hunskoj ili gotskoj bici, ve nam pokazuje i takve
primjere portvovanja, poslunosti i strategijske proraunatosti da joj se zaista
moramo uditi. Savrenost prirode bolje se oituje u tim sitnim ivotinjicama
nego u ona dva tigra koji vam se samo zbog toga ine vanijim, jer ih se bojite. A
sada poite i naruite deve da za vrijeme najvee vruine uzmognemo nai
kakvo vrelo.
Idem. Ali i vi morate odrati rije to se tie one pustolovine.
Odrat u je!
Albani ode. Odrao sam mu namjerno takav govor, jer uz prvo jahanje na
devi svakako pripada romantino duevno raspoloenje.
KOD ATEIBA
KAD SAM nakon tri etvrt sata uao s Halefom u Albanijev stan, moj
novi znanac bio je sav naikan orujem.
Doite! Devedija nas ve eka. Ili hoemo li najprije neto pojesti?
Neemo.
Onda emo hranu ponijeti sa sobom. Evo ovdje imam punu torbu.
Vi biste htjeli doivjeti pustolovinu, a uzimate sa sobom jelo! Ostavite
to! Ogladnimo li, potrait emo kakav uar. Ondje emo nai datulja, brana,
vode, a moda i malo cekira.
Cekir? to je to?
Kola peen od mljevenih skakavaca.
Fuj!
Kojeta! Prija zaista izvrsno. Tko jede ostrige, pueve, ptija gnijezda,
ablje krakove i crvljiv sir, za njega moraju skakavci biti prava poslastica.
Uostalom, imate li pokriva?
Imam.
Dobro. Za koje ste vrijeme unajmili deve?
Za cio dan.
S pratnjom devedije ili jednog od njegovih ljudi? Bez pratnje.
To je dobro. U tom ste sluaju dodue morali poloiti jamevinu, ali
zato emo moi nesmetanije jahati. Hajdemo!
Iznajmljiva deva stanovao je u treoj kui u susjedstvu. Na prvi sam
pogled razabrao da nije Arapin, ve Turin. U dvoritu su stajale tri deve da bi
ovjek mogao zbog njih zaplakati.
Gdje ti je staja? upitah ga.
Ondje.
Pokazao je prema zidu koji je dijelio dvorite u dva dijela.
Otvori vrata!
Zato?
Jer bih htio pogledati ima li u staji jo i drugih hedina.
Da, ima ih nekoliko.
Pokai mi ih!
Turin kao da nije imao pravoga povjerenja u mene, ali ipak otvori vrata i
dopusti mi da zavirim u drugi odio. Ondje je lealo osam krasnih jahaih deva.
Priao sam blie i pogledao ih.
Devedijo, koliko ti taj bej hasretleri plaa za te tri deve to si ih za nas
osedlao?
Pet mahbub cekina za sve tri.
I za tu cijenu dobili smo te tovarne deve s ranjenim nogama i papcima?
Pogledaj samo, slabine su im upravo providne, laloke im vise kao tvoj razderani
rukav, a njihove grbe, devedijo, one uope i nemaju grba! Te su deve prevalile
dugo putovanje. Iznurene su i bez snage, tako da jedva mogu nositi i sedlo. A
kakva su samo ta sedla! Pogledaj ovamo, devedijo. to se to ee po tom
pokrivau? Pouri se i daj nam druge deve, druge pokrivae i druga sedla!
On me pogleda napola nepovjerljivo, napola ljutito.
Tko si ti da mi eli zapovijedati?
Pogledaj ovamo! odgovorih strogo. Vidi li ovaj padiahov
bujuruldu? Hoe li da mu pripovijedam da si varalica i da si svoje siromane
deve izmuio na smrt? Brzo, osedlaj ona tri hedina, ona dva smea zdesna i
onog sivog u kutu, inae e te moj bi malo potjerati!
Beduin bi se na te rijei latio pitolja ili noa, ali je ovaj ovjek bio Turin.
Pouri se da ispuni moju zapovijed i ubrzo su ispred nas kleale tri njegove
najbolje deve s istim pokrivaima i sedlima. Sad se okrenuh k Halefu:
Pokai ovome efendiji kako se mora uspeti.
Halef to uini, a ja zatim devi na koju je imao zajahati Albani, stadoh na
skupljene prednje noge.
Pripazite! im dotaknete sedlo, hedin e se smjesta dii, i to najprije
na stranje nogo. tako da e vas baciti naprijed. Zatim se die na prednje noge i
vi ete odletjeti natrag. Oba ta udarca morate doekati suprotnim pokretima
tijela.
Pokuat u.
Alibani se uhvati za sedlo i vinu se na devu. Ova se smjesta uzdigne na
stranje noge, premda nisam skinuo stopalo s njezinih prednjih nogu. Na
vrijedni pjeva tirolskih pjesmica poleti naprijed, ali ne padne s deve, jer se
vrsto prihvatio za sedlo. Sad se meutim deva uzdigla i sprijeda uvis, a kako se
vie nije drao rukama, izleti iz sedla i tresnu u pijesak.
Dovraga, pa to nije tako lako promrmlja Albani ustajui i tarui
rame kojim je udario o pijesak. Ali ja u se ipak popeti! Zapovjedite devi da
ponovo klekne.
Rrree!
Na taj znak deva klekne. Drugi je pokuaj uspio, premda je jaha morao
izdrati dva vrsta udarca. Morao sam jo jednom ukoriti iznajmljivaa deva.
Devedijo, umije li ti jahati na hedinu?
Umijem, gospodine.
A umije li i upravljati njime?
Svakako.
Ne, to ne umije, jer oito ne zna da je za to potreban metrek.
Oprosti, gospodine.
Turin dade svojim ljudima znak i oni donesoe tapie. Sad sam i ja
uzjahao.
Dakako da smo se sad osjeah posve drukije nego to bi to bilo da smo se
zadovoljili iznurenim tovarnim devama. Naa sedla bila su lijepo ukraena
kiankama i arenim vezom, a pokrivai su bih tako veliki da su potpuno
prekrivah deve. Izjahasmo na ulicu.
Kamo? upitah Albanija. To preputam vama.
Dobro, izjahat emo dakle kroz vrata Bab el Medina.
Moj novi znanac privlaio je poglede prolaznika. Odijelo mu je bilo
odvie upadljivo. Upravio sam dakle devu kroz nekoliko pokrajnih ulica pa smo
tako zaobilaznim putem napokon sretno stigli kroz vrata. Ondje smo korakom
projahali kroz naselje Nubijaca i Etiopljana, a zatim odmah stigosmo u pustinju
koja se bez rubnog pojasa zelenila prua neposredno do svih gradova u Hedasu.
Sve se dotle Albani prilino drao u sedlu. Sad su meutim nae deve
dobrovoljno prele u svoj uobiajeni nain hoda, naime u onaj kas koji poetnika
dovodi u neobian poloaj da upozna morsku bolest a da nije vidio ni kapi
morske vode. Za prvih koraka smijao se Albani sam sebi. Nije bio dovoljno
spretan da pokretima svoga tijela ublai potrese to ih je uzrokovala deva.
Ljuljao se amo-tamo, naprijed-natrag. Smetala mu je njegova dugaka arapska
puka, a golemi je saras zveckao udarajui o bok deve.
Sad udarih svoju devu lako po njuki. Ona se prope, a zatim jurnu naprijed
da se iza mene visoko uzvitlao pijesak. Obje ostale deve potrae smjesta za
mojom. Albani je u ljevici drao pruti za upravljanje, a u desnici puku, pa se
sluio tim predmetima da se odri u ravnotei, maui rukama po zraku. Pruao
je dakle zaista smijean prizor.
Objesite puku preko ramena i pridrite se objema rukama za sedlo!
doviknuh.
Kako to hop. kako mogu ah, br, ah kako je mogu objesiti!
Ta ja nemam hop vremena au za to! Zadrite svoju prokletu
hop eh, br tu svoju prokletu devu!
Pa zaustavite vi svoju!
ime?
Nogom i uzdama.
Nogom? Nju ne mogu hop uope podii a uzde stoj, ah,
stoj, ah! Uzde vie nemam!
Onda morate poekati dok deva sama ne stane. :
Ali ja br, oh uope vie nemam daha.
Onda otvorite usta. Zraka ovdje ima dovoljno.
Okrenuo sam se opet naprijed ne sluajui vie njegovo jadikovanje.
Nalazio se u dobrim rukama jer je Halef jahao kraj njega.
Ubrzo smo preli neku malu uzvisinu a sad se ispred nas otvori beskrajna
ravnica. inilo se da se Albani postepeno snaao u sedlu. Nije se vie tuio. Tako
smo u jedan sat prevalili otprilike petnaest kilometara, kad ispred sebe
ugledasmo jednog osamljenog jahaa. Oito je jahao na izvrsnoj devi, jer se
udaljenost izmeu nas naglo smanjivala. Nakon nepunih deset minuta
zastadosmo suelice jedan prema drugome.
Stranac je bio odjeven u odjeu imunog Beduina, a kukuljau svoga
burnusa navukao je duboko na lice. Njegova je deva bila vrednija od sve nae tri
zajedno.
Es selam aleikum! pozdravi me i oslobodi ruku da odmakne
kukuljau s lica.
Ve aleikum es selam! odgovorih.
Kamo te vodi put ovdje u pustinji?
Glas mu je zvuao meko, gotovo enski. Ruka mu je dodue bila smea,
ali malena i njena, a kad je skinuo kukuljau, opazih golobrado lice iz kojeg su
me ivo mjerile krupne smee oi. Nema sumnje, to nije bio mukarac, ve ena.
Moj me put vodi posvuda odvrati ona. A kamo tebe vodi tvoj?
Dolazim iz Dide da malo projaem na svojoj devi, a onda u se vratiti
natrag u grad.
Njezino se lice smrknu a pogled kao da joj je postao nepovjerljiv.
Stanuje li u Didi?
Ne stanujem. Ondje sam stranac.
Jesi li hodoasnik?
to da joj odgovorim? Zapravo sam namjeravao da se izdajem za
muslimana, ali kad me je ona tako izravno pitala, nije mi palo na um da joj
odgovorim lano.
Nisam priznam joj nisam hadija.
Ti si stranac u Didi a ipak nisi doao ovamo da poe u Meku? Onda si
ili ve jednom bio u svetom gradu, ili uope nisi pravovjernik.
Jo nisam bio u Meki, jer je moja vjera drukija od vae. Ja sam
kranin.
A ova dvojica?
Ovaj je ovdje kranin kao i ja, a ovaj drugi je musliman koji eli poi u
Meku.
Njezino se lice odjednom razvedri i ona se obrati Halefu:
Gdje je tvoja domovina, strane?
Na zapadu, daleko odavde, iza velike pustinje.
Ima li enu?
Halef se jednako kao i ja zaudio tom pitanju koje se protivilo
istonjakim obiajima.
Nemam izjavi on.
Jesi li prijatelj ovog efendije ili si njegov sluga?
Ja sam njegov sluga, ali sam mu i prijatelj. Sad se ena opet obrati k
meni:
Efendijo, poi za mnom.
Kamo?
Jesi li brbljavac kad tako pita, ili se boji ene?
Ah, kojeta! Naprijed!
Ona okrenu devu i pojaha natrag po svome tragu. Ja sam ostao uz nju a
njih dvojica zaostadoe iza nas.
No upitah Albanija, osvrnuvi se prema njemu nisam li imao
pravo kad sam vam obeao da emo doivjeti pustolovinu?
ena kraj mene nije bila vie mlada, a zrake pustinjskoga sunca, napori i
oskudica potamnjeli su njezino lice i urezali nabore u njega. Ali nekada je morala
biti lijepa. To se i sad vidjelo na njoj. Uostalom, to ju je tako samu dovelo u
pustinju? Zato je krenula prema Didi, a sad se vraala s nama? Zato se tako
oito obradovala kad je ula da Halef namjerava u Meku i zato nije rekla kamo
nas to vodi?
Ta mi je ena bila prava zagonetka. Nosila je puku, a za pojas joj je bio
zataknut jatagan. Da, u remenu sedla svoje deve nosila je dapae jednu od onih
sulica za bacanje koje su u ruci spretnoga Arapa veoma opasne. Ta strankinja
dojmila me se kao neka neustraiva Amazonka. To je bila prava rije za nju, jer
se takve ratnike ene u mnogim podrujima Istoka dadu sresti ee nego na
Zapadu, gdje inae ene imaju slobodniji poloaj.
Kakvim si to jezikom govorio? upita me Arapkinja.
Njemakim razjasnih joj.
Onda si ti Nemzi.
Jesam.
Nemzi mora da su hrabri ljudi.
Zato?
Najhrabriji ovjek bio je Sultan el Kebir, pa ipak su ga pobijedili
Nijemci, Austrijanci i Rusi. Nije li tako? Zato me tako otro promatra?
Ta je ena dakle ula za Napoleona, i to me je zaista zaudilo. Sigurno nije
imala posve obinu prolost.
Oprosti mi ako su te moje oi povrijedile! rekoh. Nisam navikao
da u tvojoj zemlji susreem enu kao to si ti.
enu koja nosi oruje? Koja ubija mukarce? Koja tovie u svom
plemenu spada meu poglavice? Nisi li nikada uo za Galiju?
Galiju? upitah nastojei da se sjetim. Nije li ona bila begum,
kraljica svoga plemena?
Vidim da je pozna.
Galija je bila pravi eik svoga plemena pa je u bici kod Tarabe
pobijedila ete Mehmed Alije kojima je zapovijedao Tusun-bej.
Tako je. Vidi li sad da i ena moe biti jednaka mukarcu?
A to kae koran na to?
Koran? upita Arapkinja i odmahnu rukom u znak omalovaavanja.
Koran je knjiga. Ja ovdje imam svoj jatagan, svoj tifenk i svoj derid. U to
vjeruje? U knjigu ih u oruje?
U oruje.
Vjeruje li u svoje oruje?
Vjerujem.
Vidim da ima dobro oruje.
Za mene je to bilo laskavo, jer je Arapin navikao da ovjeka prosuuje
prema njegovu oruju.
Tko je ubio vie neprijatelja nastavi Amazonka ti ili tvoj
prijatelj?
Sudei po oruju, Albani je zaista morao biti mnogo hrabriji od mene. Ipak
sam bio uvjeren da estiti Tranin nije sa svojim sarasom jo nikoga ugrozio.
Zato odgovorih izbjegavajui:
Nisam jo s njime o tome govorio.
Koliko puta si imao sar?
Jo nikad. Kod nas pravdu vri zakon.
Kad bi sad doao Abu Seif i kad bi te napao?
Branio bih se, pa bih ga u sluaju potrebe i ubio, jer je samoobrana
doputena. Ti govori o Ocu sablje. Poznaje li ga?
Poznam ga. I ti spominje njegovo ime. Jesi li uo za njega?
Ne samo da sam za Abu Seifa uo ve sam ga i vidio. Amazonka se
naglim pokretom okrene k meni.
Vidio si ga? Kada..
Prije nekoliko sati.
Gdje?
Posljednji put na njegovu brodu. Bio sam njegov zarobljenik pa sam
mu juer pobjegao.
Gdje mu je brod?
Pokazao sam u onom smjeru za koji sam mislio da je pravi.
Ondje je sakriven u nekom zaljevu.
Nalazi li se Abu Seif na brodu?
Ne nalazi. Otiao je u Meku da velikom erifu odnese poklon.
Veliki erif nije u Meki ve u Taifu. Dao si mi vrlo vrijednu obavijest.
Hvala ti. Hajdemo.
Ona potjera svoju hedin bre, a nakon nekog vremena zakrenu nadesno
gdje se na obzorju pokazao cio niz uzvisina. Kad smo stigli blie, opazih da se taj
lanac breuljaka sastojao od onog istog sivog granita kakvog sam kasnije naao
kod Meke. U nekoj udolini stajalo je nekoliko atora. ena pokaza rukom prema
njima i ree:
Ondje stanuju Beni kifr od plemena Ateiba.
Mislio sam da Ateibi stanuju u Es Salalehu, Talehu i u Vadi en
Nobejatu?
Dobro si upuen. Ali sad doi! Sve e doznati.
Ispred atora lealo je tridesetak deva i nekoliko konja. opor mravih
upavih pustinjskih pasa stane bijesno lajati kad smo im se pribliili, na to iz
atora izaoe ljudi. Drali su oruje u rukama i imali borbeni izgled.
Priekajte ovdje! zapovjedi amazonka.
Natjerala je devu da klekne, sjahala i prila mukarcima. Moj razgovor s
njom nisu uli ni Albani ni Halef.
Sidi upita Halef kojem plemenu pripadaju ti ljudi?
Plemenu Ateiba.
uo sam za njega. Tom plemenu pripadaju najhrabriji muevi ove
pustinje pa ni jedna hodoasnika karavana nije sigurna pred njihovom tanadi.
Oni su najvei neprijatelji Deheina kojima pripada Abu Seif. to hoe ta ena
od nas?
Jo ne znam.
Onda emo doznati. Ali pripremi oruje, sidi. Ne vjerujem tim ljudima,
jer su to izopenici i prokletnici.
Po emu to prepoznaje?
Ne zna li da svi Bedvani koji stanuju u okolini Meke sakupljaju
kapljice votanih svijea, pepeo spaljenog mirisnog drva i prainu s praga Cabe
pa time mau elo? Ovi ljudi nemaju meutim nita na elu. Oni ne smiju u
Meku ni u Cabu. Oni su prokleti.
Zbog kojeg su ih razloga mogli izopiti?
To emo moda uti od njih.
Za to se vrijeme ena s nekoliko rijei sporazumjela s mukarcima, a nato
jedan od njh prie k nama. Bio je to neki starac dostojanstvene vanjtine.
Neka Alah blagoslovi va dolazak. Sjaite i uite u nae atore. Bit ete
nai gosti!
Njegov me je poziv uvjerio da ih se ne moramo bojati. Ako je Arapin
jednom izgovorio rije musafir, onda mu se moe pokloniti puno povjerenje.
Sjahasmo dakle s deva pa nas uvedoe u jedan od atora gdje smo sjeli i gdje su
nas poastili jednostavnim objedom.
Za vrijeme jela nije nitko rekao ni rijei. Zatim pruie svakome po jedan
beri i dok smo puili mirisni perzijski duhan vrste tumbak poe razgovor.
Budui da smo dobili samo po jedan beri, bio je to siguran dokaz da ti ljudi
nisu bogati. U podruju oko svetog grada pui se naime iz tri vrste lula. Prva i
najskupocjenija je kedra. Ona obino lei na srebrnom tronocu, vrlo lijepo
izraenom i ukraenom, te ima dugaku cijev koju nazivaju leje, pa je ve prema
vlasnikovu imovinskom stanju ukraena draguljima ili drugim kakvim ukrasom.
Iz kedra se veinom pui samo divni duhan iz Sirasa. Druga je vrst lule sie.
Prilino je slina kedri, samo neto manja i manje dragocjena. Trea je i
najobinija vrst beri. Ona se sastoji od ljuske kokosova oraha napunjene vodom,
na koju je privrena glava lule i umjesto cijevi uplji prut.
U atoru se okupilo vie od dvadeset mukaraca. Rije je poveo onaj starac
koji nas je i pozdravio pri doeku.
Ja sam eik el urdi pa bih htio govoriti s tobom, efendijo. Obiaji brane
da goste muimo pitanjima, ali ipak u te morati neke stvari upitati. Doputa li
mi to?
Doputam.
Jesi li ti nasreni?
Jesam.
to radi ovdje u zemlji vjernika?
Htio bih je upoznati jednako kao i njezine stanovnike. Na eikovu se
licu odrazi nepovjerenje.
A to e uiniti kad ih upozna?
Vratit u se u svoju domovinu.
Alah akbar bog je velik, a misli nasrenija su neistraive. Moj si gost
pa u zato povjerovati ono to mi kae. Je li ovaj ovjek tvoj sluga?
On pri tom pokaza na Halefa.
Halef Omar je moj sluga, ali je i moj prijatelj.
Ja se zovem Malek. Ti si govorio s Amom bint eik Malek. Rekla mi
je da tvoj sluga namjerava poi u Meku da bi postao hadija.
Ispravno ti je rekla.
I ti namjerava poekati na njega dok se vrati?
Da.
Ti si stranac, ali pozna jezik pravovjernih. Zna li to je delil?
Delil je vodi koji uz naplatu pokazuje hodoasnicima sveta mjesta i
znamenitosti Meke.
Dakle zna. Ali se delil bavi i drugim poslovima. Neudatim enama je
zabranjeno da uu u sveti grad. Ako neka djevica eli ui u Meku, ona odlazi u
Didu pa se formalno udaje za kakvog delila. On je onda kao svoju enu vodi u
Meku gdje ona obavi firad i vadibat. Kad je to gotovo delil vraa djevojci
slobodu. Ona ostaje djevica, a on dobiva za svoj trud nagradu.
I to mi je poznato.
Taj starev uvod izazva moju radoznalost. to je on to namjeravao
dovodei u vezu Halefovo hodoae s delilovom slubom? To sam imao odmah
doznati, jer me eik bez ikakva prijelaza zamoli:
Dopusti Halefu Omaru da za vrijeme svoga hodoaa bude delil.
To me je iznenadilo.
emu? upitah eika.
To u ti rei kad mu ti dopusti.
Ne znam smije li on to. Delili su slubenici, pa ih svakako postavljaju
oblasti.
Tko moe Halefu Omaru zabraniti da se oeni jednom djevicom i da joj
nakon hodoaa opet vrati slobodu?
To je tano. to se mene tie, ja mu ne uskraujem doputenje ako
misli da je ono uope potrebno. Halef Omar je slobodan ovjek. Mora se
obratiti izravno njemu.
Bio je pravi uitak promatrati za to vrijeme lice mojega dobrog Halefa.
Bio je sav zapanjen.
Hoe li uiniti ono to traimo od tebe? upita ga starac.
Smijem li prije toga vidjeti djevojku? uzvrati Halef pitanjem.
eik Malek se malo nasmijei.
Zato eli da najprije vidi djevicu? Posve je svejedno je li stara li
mlada, lijepa ili runa, jer e joj ti i onako nakon hadiluka vratiti slobodu.
Zar su benat el Arab kao keri Turaka koje ne smiju skinuti koprenu?
Keri Arapa ne moraju sakrivati lice. Vidjet e djevojku. eik dade
znak pa jedan od prisutnih ustane i izae iz atora.
Nakon kratkog vremena vrati se s nekom djevojkom toliko slinom
amazonki da sam pogodio kako je to ki te neobine ene.
Evo djevice, pogledaj je! ree eik.
Halef se veoma obilno posluio tim doputenjem. inilo se da mu se ta
moda petnaestogodinja, ali ve potpuno razvijena tamnooka ljepotica vrlo
svidjela.
Kako se zove? upita je.
Hana odgovori djevojka.
Tvoje se oi sjaju kao nur el tamar, obrazi ti svijetle kao aar, usne ti se
are kao ruman, trepavice ti bacaju sjenu kao lie drva et talh. Ja se zovem Halef
Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud al Gosara, pa ako mogu, ispunit u
tvoju elju.
Oi mojega Halefa takoer su sjale, ali ne samo kao nur el tamar, ve kao
nur e ems. Govorio je pravim pjesnikim jezikom. Moda se i on nalazio na
rubu istog onog ponora koji je progutao sve nade u hadiluk njegova oca i djeda,
pokojnoga Abul Abasa i Davuda al Gosara: na rubu ponora ljubavi i braka.
Djevojka zatim izie, a eik upita Halefa:
to si odluio?
Pitaj mog sidija! Ako me on ne odgovori, ispunit u tvoju elju.
Tvoj je gospodar ve rekao da ti daje doputenje.
Tako je! potvrdih. Ali sad nam reci i to zato ta djevojka mora
poi u Meku i zato u Didi ne potrai kakvog delila.
Pozna li Ahmet Izet pau? upita eik.
Namjesnika u Meki?
Da, mora ga poznati, jer se svaki stranac koji doe u Didu predstavlja
njemu da dobije njegovu zatitu.
Dakle Ahmet Izet paa stanuje u Didi? Nisam bio kod njega. Nije mi
potrebna zatita nikakvog Turina.
Ti si pravi mukarac. Painu zatitu moe dobiti jedino ako vrlo masno
plati. On ne stanuje u Meki kamo zapravo spada, ve u Didi, jer je ondje luka.
Njegova plaa iznosi vie od milijun pijastera, ali umije upeterostruiti svoje
prihode. Njemu mora platiti svatko, pa ak i krijumari i gusari. Upravo zato
stanuje u Didi. Rekli su mi da si vidio Abu Seifa.
Jesam,
No, taj je razbojnik dobar pain znanac.
Ta nije mogue!
Zato ne? to donosi veu korist: da ubije kradljivca ili da ga ostavi
na ivotu kako bi od njega vukao rentu. Abu Seif pripada plemenu Deheina, a ja
sam sin Ateiba. Oba ta plemena ive u smrtnom neprijateljstvu. Pa ipak se Otac
sablje usudio uvui u na duar i ugrabiti moju kerku Amu. Prisilio ju je da mu
bude ena, ali ona mu je pobjegla i dovela sa sobom svoju kerku Hanu. Od toga
vremena traim Abu Seifa da bih obraunao s njime. Jednom sam ga pronaao i
to u namjesnikovu araju. Ovaj je visoki slubenik zatitio razbojnika i pustio ga
da umakne dok sam ja pred vratima vrebao na njega. Kasnije me je jednom eik
mojega plemena s ovim ljudima ovdje poslao u Meku da u Cabu odnesemo
rtvene darove. Ulogorili smo se nedaleko od vrata er Ramah. Ondje sam
ugledao Abu Seifa gdje dolazi s nekoliko svojih ljudi. Htio je posjetiti svetite.
Srdba me je zaslijepila. Napao sam ga, premda je kraj Cabe zabranjena svaka
prepirka. Nisam htio ubiti toga otmiara djevojaka, ve sam ga htio samo prisiliti
da poe sa mnom i da se napolju ispred grada sa mnom pobije. Branio se, a
njegovi mu ljudi pomogoe. Razvila se borba koja je zavrila tako da su pritrali
uvari svetita i da su nas uhapsili, ali su Abu Seifa i njegove ljude pustili na
slobodu. Nama je za kaznu zabranjen pristup na sveta mjesta. Cijelo nae pleme
bilo je prokleto pa nas je moralo izopiti da se rijei kletve. Sad smo izopeni. Ali
mi emo se osvetiti, a zatim emo napustiti ovaj kraj. Ti si dakle bio zarobljenik
Abu Seifa?
Jesam.
Pripovijedaj nam o tome!
Ukratko sam im ispripovjedio svoj doivljaj.
Zna li tano mjesto gdje je sakriven brod?
Naao bih ga i nou.
Hoe li nas odvesti tamo?
elite li poubijati Deheine?
elimo.
Onda ne mogu biti va vodi.
Zar se ne eli osvetiti?
Ne. Samo oblasti imaju pravo da kazne zloince, a vi niste suci.
Mi ipak moramo svojom rukom kazniti neprijatelja, jer e ga suci inae
zatititi. Ti si ve Ami spomenuo gdje se otprilike nalazi brod, pa emo ga
pronai i bez tvoje pomoi. Samo mi obeaj da nee opomenuti Deheine.
Neu ih opomenuti, jer ne bih elio ponovo postati njihovim
zarobljenikom.
Onda smo se sporazumjeli. Kad e Halef poi u Meku?
Sutra, ako mi to dopusti moj sidi odgovori malian umjesto mene.
Moe otii sutra.
Onda neka Halef odmah ostane kod nas zamoli eik. Mi emo ga
otpratiti do grada, sve donde dokle mu se smijemo pribliiti, a zatim emo ti ga
dovesti natrag.
Uto se neemu dosjetih i smjesta rekoh:
Smijem li i ja poi s vama pa zajedno s vama poekati Halefa?
Odmah sam opazio da je ta elja izazvala opu radost.
Efendijo, vidim da ne prezire izopenike odvrati eik. Dobro si
nam doao. Ostani odmah ovdje kod nas i pomogni nam da uveer zakljuimo
savad.
To ne mogu. Najprije se moram vratiti u Didu da obavim tamo svoj
posao. Moj domain mora znati gdje sam.
Onda u te otpratiti do gradskih vrata. U samu Didu ne smijem ui, jer
je i ona sveti grad. Kad namjerava krenuti?
Odmah, ako ti je pravo. Ondje u se zadrati vrlo kratko i odmah u se
vratiti. eli li da pozovem kojeg kadiju ili mulu radi sklapanja braka?
Mi ne trebamo ni kadije ni mule. Ja sam eik svog logora pa sve ono to
se obavi preda mnom ima punu vrijednost. Ipak moe donijeti pergament ili
papir na koji emo napisati ugovor. Muhur i lak imam.
Uskoro su deve bile spremne pa uzjahasmo. Naa mala etica sastojala se,
osim nas trojice, jo od eika, njegove kerke Ame i pet Ateiba. Povrh toga
poveli su Ateibi dvije deve bez jahaa na kojima emo Halef i ja jahati na
povratku. Pojahao sam za starcem bez prigovora, premda sam opazio da ne kree
ravnim putom, ve da se dri vie desno prema moru. Albani se sada bolje drao
na devi, a dugake noge tih ivotinja upravo su odbacivale put za sobom.
Odjednom se eik zaustavi i pokaza rukom u stranu.
Zna li to lei tamo prijeko, efendijo?
to?
Onaj zaljev u kojem se nalazi gusarski brod. Jesam li pogodio?
Misli to hoe, ali ne pitaj me nita.
eik Malek je pogodio tano i zautio. Pojahasmo dalje. Nakon nekog
vremena pojavie se na rubu obzorja dvije male take upravo u smjeru Dide.
Kako se inilo, nisu nam dolazile u susret ve su se kretale smjerom koji ih je
morao dovesti u ve spomenuti zaljev. Dogledom sam razabrao da su pjeaci. To
je ovdje u pustinji bilo upadljivo pa sam nadoao na misao da su to Abu Seifovi
ljudi. Vjerojatno su moji straari obavijestili svoga kapetana da smo pobjegli i
sad su se ta dva glasnika vraala.
I Malek ih je ugledao pa ih stade otro promatrati, Onda se okrenu prema
svojim ljudima i apnu im neki nalog. Odmah se trojica od njih vratie istim
smjerom kojim smo stigli. Pogodio sam to namjeravaju. Malek je nasluivao
isto to i ja pa je htio uhvatiti te pjeake. Radi toga im je morao presjei put u
zaljev, ali tako da oni to ne opaze. Zato svoja tri ovjeka nije poslao koso
naprijed, ve ih je prividno poslao natrag a oni e, im progonjenim pjeacima
ieznu s vida, skrenuti u luku prema njima. Dok smo mi ostali nastavljali put,
upita me; .
Efendijo, hoe li nas malo poekati, ili e odjahati u grad pa e se
kasnije s nama sastati na vratima?
Ti eli porazgovarati s ta dva ovjeka; ostat u uza te dok to ne obavi.
Moda su to Deheini.
To i ja mislim. Tvoja tri ratnika odrezat e ih od broda. Pojai ti ovamo
ukoso prijeko, a ja u s Halefom nastaviti naim dosadanjim smjerom da im ne bi
palo na pamet da pobjegnu natrag u Didu.
Tvoj je savjet dobar. Naprijed!
Malek skrenu, a ja dodah Albaniju znak da mu se pridrui. To mu je bilo
lake, jer sam ja s Halefom morao potjerati deve u najotriji galop. Letjeli smo
kao oluja, a kad smo stigli na istu visinu s progonjenima, zakrenusmo im za lea.
Tek sad su razabrali nau namjeru i neodluno zastali. Iza njih sam se nalazio ja s
Halefom, a sa strane im se pribliavao Malek. Samo im se put naprijed uinio
slobodnim. Pourie dakle dalje, ali ne stigoe daleko kad se pred njima pojavie
ona tri Ateiba. Premda su bili predaleko a da bi nas mogli prepoznati, ipak su
naslutili da smo im neprijatelji i pokuali su da pobjegnu trei svom snagom.
Bili su naoruani. Ako se razdvoje, morali bismo se i mi razdijeliti, a onda bi se
hladnokrvan pjeak koji umije sigurno nianiti mogao obraniti od dva ih tri
jahaa na devama. Meutim, oni ih nisu doli na tu pomisao, ili nisu bili dovoljno
hrabri da je provedu. Ostali su zajedno a mi ih opkolismo. Odmah sam ih
prepoznao. To su bila zaista dva lana Abu Seifove brodske posade.
Odakle dolazite? upita ih eik.
Iz Dide odgovori jedan od njih.
Kamo ete?
U pustinju da traimo gomoljike.
Da traite gomoljike? Ta niste sa sobom poveli ni magarca da ih
natovarite na njega, ni koare.
Najprije smo htjeli vidjeti da li te gljive ovdje rastu, a onda bismo poli
po koare.
Kojem plemenu pripadate?
Mi stanujemo u gradu.
To su zaista bile drske lai, jer su ta dva ovjeka morala znati da ih
poznajem. I Halef se razljutio zbog njihove drskosti. On olabavi svoj bi i ree:
Mislite li moda da smo ovaj efendija i ja oslijepili? Vi ste hulje i laci!
Deheini ste i pripadate drubi Abu Seifa. Ako ne priznate, moj e vas bi nauiti
da govorite istinu.
to se vas tie tko smo?
Skoio sam s deve ne prisilivi je da klekne i uzeo bi iz Halefove ruke.
Nemojte da vam se nasmijemo, ljudi! ujte to vam kaem! Mene se
nita ne tie kakva posla imaju s vama ovi ratnici iz plemena Ateiba i to trae od
vas, ali meni ete odgovoriti na nekoliko pitanja. Uinite li to, mene se vie ne
morate bojati, ali ako ne uinite, ja u vas ovim biem tako obiljeiti da se nikad
vie neete smjeti pokazati pred nekim slobodnim i hrabrim Arapinom.
Jedna je od najveih uvreda za Beduina kad mu se zaprijeti batinama.
Obojica se dakle odmah latie svojih noeva.
Ubit emo te prije nego to nas uspije udariti opomenu me jedan.
Vjerojatno jo nikad niste iskusili kako silno djeluje bi od koe
nilskoga konja u ruci pravoga ovjeka! odgovorih. On ree otro kao
jatagan, udara vre od toljage, a bri je od metka iz vaih tabandata. Ne vidite
li da su puke svih tih ljudi uperene u vas? Ostavite dakle svoje noeve za
pojasom i odgovarajte! Vas su poslali Abu Seifu?
Jest odgovorie oklijevajui. Uvidjeli su da ne mogu umai.
Da mu javite da sam vam pobjegao?
Tako je.
Gdje ste ga nali?
U Meki.
Kako ste tako brzo stigli u Meku i vratili se odande?
U Didi smo unajmili deve.
Kako dugo e Abu Seif ostati u svetom gradu?
Veoma malo. On eli u Taif gdje se nalazi erif-emir.
To je sve. Vie mi niste potrebni.
Sidi, hoe li te razbojnike pustiti na slobodu? viknu Halef. Ja u
ih ustrijeliti da vie nikome ne uzmognu nakoditi.
Dao sam im rije pa e je i ti potovati. Hajdemo.
Uzjahao sam na devu i potjerao je dalje. Halef je poao za mnom a Albani
zaostade. Izvukao je svoj dugaki saras, ali ja sam bio uvjeren da to ratniko
dranje nee nikome nakoditi. I zaista je mirno ostao sjediti na svojoj devi kad
su Ateibi skoili da svladaju Deheine. To im je i uspjelo poto su s njima
izmijenili nekoliko neopasnih udaraca noem. Zarobljenike svezae na deve, a
zatim dva jahaa krenue natrag da Abu Seifove ljude otpreme u logor Ateiba.
Ostali pooe za nama.
Ti si ih pomilovao, sidi, ali e oni ipak umrijeti! ree Halef.
Njihova sudbina nije ni u mojoj ni u tvojoj ruci. Radije se sjeti to te
danas eka. Mladoenja bi mogao biti pomirljiv.
Sidi, bi li ti htio biti delil kod takve Hane?
Htio bih da sam musliman.
Sidi ti si Franak s kojim se moe govoriti o tim stvarima. Zna li to je
ljubav?
Znam. Ljubav je neka vrst kolokvinte. Tko je okua, dobiva greve u
elucu.
O sidi, tko e usporediti ljubav s kolokvintom? Neka Alah prosvijetli
tvoj razum i zagrije tvoje srce! Dobra je ena poput lule od jasmina ili kao
vreica u kojoj nikad ne ponestane duhana. A ljubav prema djevici to je to je
kao turban na elavoj glavi i kao sunce na nebu pustinje.
Jest. A koga pogode njegove zrake, taj oboli od sunanice. Mislim da si
ti ve obolio, Halefe. Neka ti Alah pomogne!
Sidi, znam da ti nikad ne bi elio biti mladoenja, ali ja to jesam pa je s
toga moje srce otvoreno kao nos koji udie miris cvijea.
Time se na kratki razgovor zavri, jer su nas ostali stigli. Nitko nije ni
jednom rijeju spomenuo ono to se dogodilo, a kad se pred nama pokaza grad,
eik zaustavi svoje deve.
Ovdje u te poekati, efendijo ree Malek. Za koliko e se
vremena natrag vratiti s Halefom?
Vratit u se prije nego to sunce prijee put dugaak poput tvoga
koplja.
I nee zaboraviti pergament ili papir?
Neu. Donijet u i crnilo i pero.
Donesi! Neka to Alah titi dok se opet sretnemo.
Ateibi unue kraj svojih deva, a nas trojica odjahasmo u grad.
No, zar to nije bila pustolovina? upitah Albanija.
Svakako stade me uvjeravati. Jote kakva! Umalo da nije dolo
do borbe i ubojstva. Ja sam se zaista pripremio na borbu.
Jest. Zaista ste izgledali kao bijesni Roland s kojim se nitko ne smije
aliti. Kako vam je prijalo jahanje?
Hm! Spoetka ste me zaista nemilosrdno gonili, ali kasnije je ilo
sasvim dobro. Ipak mi je mnogo miliji mekani evropski divan! Namjeravate li
poi s tim Arapima? Onda se vjerojatno neemo vie vidjeti.
Vjerojatno, jer vi kanite iskoristiti prvu priliku da otputujete. Meutim,
ja sam ve toliko puta doivio posve neoekivane susrete pa se ne bih zaudio da
se i nas dvojica opet sretnemo.
Te su se rijei zaista imale kasnije ispuniti. Zasad smo se, poto smo
najprije iznajmljivau deva vratili njegove ivotinje, tako srdano oprostili kako
to dolikuje zemljacima koji su se nali u dalekom stranom svijetu. Zatim pooh s
Halefom u svoj stan da spremim svoje stvari i da se oprostim od domaina.
Nisam mislio da u se tako brzo iseliti. Na dva unajmljena magarca izjahasmo iz
grada. Ondje smo uzjahali na deve koje su nas ekale i vratili se s Ateibima u
njihov logor.
Za vrijeme jahanja bijasmo veoma utljivi. Najutljivija je bila eikova
kerka Ama. Nije progovorila ni rijei, ali u njezinim oima arila se opasna
vatra, a kad bi pogledala nalijevo gdje se ispod niskog obzorja morao nalaziti
Abu Seifov brod, desnica bi joj neprekidno posezala za drkom handara ili
kundakom dugake puke to ju je nosila poprijeko preko sedla.
Kad smo se pribliili logoru, Halef prijaha k meni.
Sidi poe kakvi su obiaji u tvojoj zemlji? Da li u njoj
mladoenja dariva svoju zarunicu?
To i kod nas i kod vas svatko ini.
Da, to je obiaj i u Deziret et Arabu i u cijelom Sarku. Meutim, poto
e Hana samo prividno i samo na nekoliko dana biti moja ena, ne znam je li dar
potreban.
Poklon je znak uljudnosti koja uvijek izaziva ugodne osjeaje. Na tvom
bih mjestu bio uljudan.
Ali to da joj dam? Siromaan sam a nisam se ni spremio na vjenanje.
Misli li da bih joj moda mogao pokloniti svoju taktuku?
Halef je naime u Kairu kupio malu kutiju od kartona sa igicama. Ta je
stvar za njega imala veliku vrijednost, jer je trgovcu platio za kutijicu dvadeset
puta toliko koliko je bila vrijedna. Ljubav ga je navela na herojsku odluku da se
odrekne svoje najdragocjenije svojine.
Pokloni je djevojci! odgovorih ozbiljno.
Dobro, neka Hana dobije izvor vatre! Ali hoe li mi ga vratiti kad vie
ne bude moja ena?
Zadrat e ga.
Alah kerim bog je milostiv. On nee dopustiti da izgubim ono to je
moje. to da radim?
Ako tako voli svoju taktuku, pokloni joj neto drugo.
Ali to? Nita drugo i nemam. Ne mogu Hani pokloniti ni svoj turban,
ni svoju puku, ni bi od koe nilskoga konja.
Onda joj nemoj dati nita.
Budui suprug zabrinuto zaklima glavom.
Ni to nije mogue, sidi. Hana je moja zarunica pa joj moram neto
pokloniti. to bi Ateibi mislili o tebi kad bi tvoj sluga uzeo enu a da joj ne da
nikakav poklon?
Ah! Taj je lukavac dakle odluio da pokuca na moju tatinu, a prema tome
i na moju novarku.
Hvala Alahu koji ti je prosvijetlio pamet, Halefe! nasmijah se. Ali ja
sam tano u istom poloaju kao i ti. Ne mogu tvojoj zarunici pokloniti ni svoj
haik, ni svoj kaput, ni jednu od svojih puaka.
Alah je pravedan i milosrdan, sidi. On za svaki dar plaa tisuustruke
kamate. Ne nosi li tvoja deva i jednu konu vreicu u kojoj uva stvari koje bi
oduevile svaku mladenku?
Ako bih ti dao neto od toga, hou li to dobiti natrag, kad Hana vie ne
bude tvoja ena?
Morat e to zatraiti od nje.
To nije obiaj u nas Franka. Ali kako si mi stavio u izgled tisuustruke
kamate, kasnije u otvoriti vreicu i pogledati ne bih li u njoj mogao nai neto
za tebe.
Malian se radosno uspravi u sedlu.
Sidi, ti si najmudriji i najbolji efendija kojega je Alah stvorio. Tvoja je
dobrota ira od Sahare, a tvoje milosre dulje od Nila. Tvoj je otac bio
najglasovitiji, a otac tvog oca najuzvieniji ovjek u cijelom kraljevstvu
Nemzistanu. Tvoja je majka bila najljepa meu ruama, a majka tvoje majke
najljupkiji cvijet cijeloga Zapada. Neka ti sinovi budu brojni kao zvijezde na
nebu, kerke kao pijesak u pustinji, a djeca tvoje djece nebrojeni kao kapljice
vode u moru!
Bila je prava srea da smo sad stigli u logor, inae bi me Halefova
zahvalnost uinila jo praocem itavog naroda. to se pak tie one kone vreice
to ju je Halef spomenuo, u njoj je zaista bilo razliitih stvari, vrlo prikladnih kao
poklon za beduinsku djevojku. Trgovev sin Isla ben Maflaj je naime, kad se
naa vonja na Nilu zavrila i kad smo se rastali u Kairu, uporno ustrajao na tome
da me snabdije zbirkom stvari koje bi mi na mojim daljnjim putovanjima mogle
posluiti kao pokloni da pomou njih naiem na uslunost i susretljivost. Ti
predmeti nisu zauzimali mnogo mjesta, a nisu ni bih osobito vrijedni, ali su za
stanovnike pustinje predstavljali najtraenije rijetkosti.
Za vrijeme nae odsutnosti Arapi su ispraznili jedan ator i uredili ga za
mene. Kad sam uao u ator, otvorih konu vreicu i izvadih iz nje mali nakit,
privjesak ispod ijeg se staklenog poklopca pomicao avoli. Bio je izraen
jednako kao to su na primjer izraena dugmad za manete s umjetnim
kornjaama i visio je na nizu staklenog biserja koje se po danjem svjetlu ili pri
sjaju vatre svjetlucalo u svim duginim bojama. Taj nakit ne bi u Parizu sigurno
stajao vie od dva franka. Pokazao sam ga Halefu.
Malian ga pogleda i prestraeno ustuknu:
Maalah! Pa to je ejtan, Alah ga prokleo! Sidi, kako si mogao svladati
toga avla? La ilaha il Alah, ve Muhamed rezul Alah! Sauvaj nas boe od devet
puta kamenovanog avla, jer ne elimo sluiti njemu ve tebi!
Ovaj ejtan ti ne moe nauditi, jer je vrsto zatvoren stadoh ga
uvjeravati.
Moe li mi se na to zakleti svojom bradom?
Mogu.
Onda mi pokai, sidi! Ali ako mu uspije da pobjegne, bit u izgubljen,
pa neka ti moja propast padne na duu.
Halef vrlo oprezno i vrhovima prstiju prihvati lani, poloi privjesak na
pod i klekne da ga promotri.
Valahi bilahi talahi! Alaha mi, to je ejtan! Vidi li kako otvara
gubicu i kako plazi jezik? Iskree oi i mie rogovima! Savio je rep, prijeti
pandama i tope nogama! Aman jao nama ako razbije ormari!
To ne moe. Ta to je samo umjetno nainjena figurica.
Misli li umjetni lik nainjen ljudskom rukom? Ah, sidi, ti me samo
vara da bi me ohrabrio. Tko moe napraviti avla? Nitko. Ti si najvei alim i
najsmioniji junak koga nosi zemlja, jer si svladao ejtana i zatvorio ga u taj uski
zindan! Hamdulilah, sad je zemlja sigurna pred njim i njegovim duhovima, pa svi
vjernici mogu kliktati od radosti i uivati u mukama to ih ovdje mora podnijeti!
Zato mi pokazuje taj lanac, sidi?
Htio bih da ga pokloni svojoj zarunici.
Ja ...? Zar taj lani koji je dragocjeniji od svih dijamanata na
prijestolju velikog mogula? Tko ima taj lani postat e glasovit meu svim
sinovima i kerima vjernika. Namjerava li ga zaista pokloniti?
Svakako.
Onda budi tako dobar, sidi, i dopusti da ga ja zadrim za sebe! Onda u
djevojci ipak radije dati svoj izvor vatre.
Ne, dat e Hani ovaj lani. Ja to zahtijevam.
Onda te moram posluati. Ali gdje si ga imao, njega i sve ostale stvari
prije nego to si ih juer stavio u vreicu?
Od Kahire dovde je opasan kraj. Zato sam sve te dragocjenosti nosio u
nogavicama svojih alvara.
Sidi, tvoja mudrost i opreznost premauju ak i lukavtinu avla koga
si prisilio da stanuje u tvojim alvarima. Kad u Hani predati taj lani?
im postane tvojom enom.
Ona e biti najglasovitija meu svim benat el Arab, jer e sva plemena
pripovijedati i hvaliti je da dri zatvorenog ejtana. Smijem li pogledati i ostala
blaga?
To se nije dogodilo, jer je eik poslao svoga ovjeka da nas zamoli da
doemo k njemu. U njegovom atoru i ispred njega naosmo sabrane sve Ateibe.
Efendijo, jesi li donio sa sobom pergament? upita me Malek.
Imam papir, a to je jednako dobro kao i pergament.
Hoe li napisati ugovor?
Ako to eli, hou.
Moemo li poeti?
Halef, kome je to pitanje bilo upueno, izjavi da je spreman. Odmah
ustane jedan od prisutnih ratnika i upita ga:
Kako glasi tvoje puno ime?
Zovem se Halef Omar Ben Hadi Abul Abas, Ibn Hadi Davud el
Gosara.
Iz koje zemlje potjee?
Iz Garba, gdje sunce zapada iza velike pustinje.
Kojem plemenu pripada?
Otac moga oca, Alah blagoslovio obojicu, ivio je s glasovitim
plemenom Uled Selim u velikom Debel Sur umu.
ovjek, koji je stavljao pitanje, sigurno neki roak zarunice, obrati se sad
eiku:
Tebe svi poznajemo, hrabri na, vrijedni, mudri i pravedni ovjee! Ti
si Hadi Malek Ibn Ahmed Halid Ben Abul Ali Abu Ab-dolatif el Hanifi, eik
hrabrog plemena Beni Ateibe. Ovaj je ovjek ovdje junak iz plemena Uled Selim
koje stanuje na planinama to se diu do neba i zovu se Debel Sur Sum. Zove se
Halef Omar Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud el Gosara, te je prijatelj
jednog velikog efendije iz Frankistana koga smo kao gosta primali u svoje atore.
Ti ima unuku. Ime joj je Hana. Kosa joj je kao svila, put joj je poput ulja, a njene
su vrline iste i sjajne kao snjene pahuljice koje se viju na planinama. Halef
Omar je eli za enu. Govori, eie, to kae na to?
eik se priini kao da dostojanstveno razmilja, a onda ree:
Govorio si, sine moj. Sad sjedi i uj to u ja rei! Ovaj Halef Omar
Ben Hadi Abul Abas Ibn Hadi Davud el Gosara je junak ija je slava jo prije
vie godina doprla do nas. Njegova je ruka nepobjediva, noge su mu kao u
gazele, a oi su mu kao u orla. On baca derid vie stotina koraka daleko,
njegovo tane uvijek sigurno gaa, a njegov se handar ve napio krvi brojnih
neprijatelja. Osim toga poznaje koran te je dan vijea najmudrijih i najiskusnijih.
Nadalje taj ga je silni franaki bej smatrao vrijednim svoga prijateljstva zato
dakle da mu uskratim svoju unuku, ako je spreman da ispuni moje uvjete.
Koje mu uvjete postavlja? upita ovjek koji je malo prije govorio.
Djevojka je unuka jednog monog eika pa je dakle ne moe dobiti uz
nisku cijenu. Traim jednu kobilu, pet jahaih deva, deset tovarnih deva i pedeset
ovaca.
Halef je za vrijeme tih rijei udesio lice kao da je upravo s koom i
dlakama progutao svih pedeset ovaca, deset tovarnih i pet jahaih deva te jednu
kobilu. Odakle da smogne sve te ivotinje? eik je sreom nastavio:
Zato ja Hani dajem kao svadbeni dar jednu kobilu, pet jahaih deva,
deset tovarnih deva i pedeset ovaca. Vaa e mudrost uvidjeti da uz tako sjajne
okolnosti nije potrebno da se meusobno zamijene cijena za mladenku i svadbeni
dar. Nadalje traim da Halef Omar sutra ujutro za vrijeme fagra poe na hadiluk
u Meku i da sa sobom povede svoju enu. Oni e ondje izvriti sve svete obiaje,
a zatim e se smjesta vratiti k nama. Halef ima s Hanom postupati kao s
djevicom pa nam je nakon povratka opet odstupiti. Za tu uslugu dobiva jednu
devu i vreu datulja. Ako pak sa svojom enom ne postupi kao sa strankinjom,
nee dobiti nita nego emo ga ubiti. Vi ste svjedoci da sam tako odredio.
Prijanji se govornik okrene Halefu.
uo si. Kako glasi tvoj odgovor?
Na Halefu se jasno vidjelo da mu jedna taka toga dogovora nipoto ne
odgovara; naime zahtjev da vrati enu. Ipak je bio toliko pametan pa se pokori
prilikama i odgovori:
Primam uvjete.
Onda ispostavi ugovor, efendijo! zamoli me eik. Napii ga dva
puta, naime jednom za mene, a drugi put za Halefa Omara.
Uinio sam ono to su od mene zatraili, a zatim proitao napisano. eik je
odobrio, nakapao vosak na oba papira i posluio se drkom svoga bodea kao
peatnikom, poto su najprije potpisali on i Halef.
Time su formalnosti bile obavljene pa je mogla zapoeti svadbena
sveanost. Budui da se radilo samo o prividnom vjenanju, sveanost je bila
vrlo skromna. Zaklan je i ispeen ovan. Dok se okretao na ranju, Beduini su
drali prividnu borbu, ali nisu pucali. Razlog tome nije bilo teko pogodili.
Kad se spustila no, poe veera. Jeli su samo mukarci, a kad su se najeli,
ene dobie ostatke. Tom se prilikom morala pojaviti i Hana. Halef je to
iskoristio. Ustao je sa svoga mjesta da joj preda ve spomenuti svadbeni dar. Taj
se prizor ne da opisati. avo zatvoren u privjesku bio je udo koje je premaivalo
sve poimanje Ateiba. Sav moj trud da im rastumaim igraku nije nita pomagao.
Nisu mi vjerovali, a pogotovu zbog toga jer se ejtan micao. Slavili su me kao
najveeg junaka i arobnjaka, a sve je to zavrilo tako da Hana uope nije dobila
dar. Uhvaeni je ejtan bio tako neizmjerno vano udo da su Ateibi samo eika
smatrah dostojnim da uva tu neusporedivu dragocjenost, dakako tek poto sam
Maleka najsveanije uvjerio da avlu nikad nee uspjeti da pobjegne i da izazove
nesreu.
Pono se ve pribliavala kad sam se povukao u ator na spavanje. Halef
me je pratio.
Sidi, moram li odrati i ispuniti sve to si ti danas napisao? upita me.
Mora. Tako si obeao.
Neko je vrijeme prolo, a onda se Halef potiteno javi:
Zar bi i ti vratio svoju enu?
Ne bih.
A ipak kae da moram odrati obeanje.
Tako je. Kad bih ja uzeo enu, nikad ne bih obeao da u je vratiti.
O sidi, zato mi nisi rekao da i ja tako uinim?
Zar si ti djeak koji treba skrbnika? ini mi se da bi htio zadrati Hanu?
Pogodio si.
Prema tome eli mene napustiti?
Tebe, sidi Oh!
Halef se zbunjeno nakalje, ali mi nije odgovorio.
Neko nerazumljivo brundanje, a kasnije nekoliko uzdaha bilo je sve to
sam uo. Prevrtao se s jedne strane na drugu. Bilo je jasno da se njegova sklonost
prema djevojci estoko sukobila s njegovom, privrenou prema meni. Morao
sam maliana prepustiti samom sebi. Ubrzo sam zaspao.
U SVETOJ MEKI
SAD SMO se nalazili usred stada ovaca i deva kojih je bilo tisue. Dokle
god nam je dopirao pogled nadesno i nalijevo, naprijed i natrag posvuda se
talasalo pravo more ivotinja koje su pasle i kretale se naprijed. Ugledali smo
dugake redove volova i magaraca, natovarene crnim atorima, arenim
ilimovima, golemim kotlovima i kojekakvim drugim stvarima. Na itavim
brdima pribora bijahu privezani jo i starci i starice koji vie nisu mogli pjeaiti
niti se sami drati u sedlu. Poneke su ivotinje nosile u koarama privrenim
uza sedlo malu djecu pa su im samo glave virile iz malih otvora. Zbog ravnotee
je takva ivotinja onda s druge strane nosila mlade janjce i jarie koji su
mekeui isto tako izvirivali iz koara. Iza njih su koraale djevojke, odjevene
samo u usku uz tijelo priljubljenu arapsku koulju, majke s djecom na ramenima,
djeaci koji su pred sobom tjerali ovce, ratnici na devama, vodei za sobom za
povodac svoje plemenite konje i naposljetku brojni konjanici naoruani kopljima
ukraenim nojevim perjem, koji su jurili ravnicom skupljajui ivotinje koje su
izmakle iz povorke.
Neobian su dojam ostavljale jahae deve odreene da nose otmjene ene.
U Sahari sam esto vidio demale koje su nosile ene u koarama slinim
kolijevci, ali ovakve ureaje kao ovdje nisam jo nikad ugledao. Dvije dugake
motke poloene su poprijeko na lea deve ispred grbe i iza nje. Motke su na kraju
svinute i svezane trakama koe ili konopcima. To je postolje ukraeno vunenim
resama i kiankama u svim bojama, nizovima koljki i staklenog biserja, a isto
tako bila su okiena sedla i uzde. Postolje viri i desno i lijevo dosta s obje strane
deve. Na samoj grbi stoji ureaj sastavljen od letvica i prevuen tkaninom, slian
straarskoj kuici i opet ukraen kiankama i kojeim drugim. U tome
izvidnikom tornju sjedi dama. Cijela ta naprava veoma je visoka pa kad se
pojavi negdje izdaleka mogao bi je ovjek zbog toga to se uslijed nesigurnog
koraka deva neprekidno ljulja smatrati golemim leptirom ili neizmjerno velikim
vretencem koje mae krilima.
Naa je skupina posvuda pobuivala najveu panju. Tome nisam bio
toliko kriv ja koliko ser David Lindsay u komu se kao i na njegova dva sluge dao
na prvi pogled prepoznati Evropljanin. Mora da je u svom sivom kockastom
odijelu ovdje vie udarao u oi nego to bi to mogao uiniti Arapin da se u svojoj
slikovitoj odjei pojavi na kakvom trgu u Minchenu ili u Leipzigu.
Nai su vodii jahali pred nama sve dok napokon nismo ugledali osobito
velik ator ispred kojega su u zemlju bila zabodena brojna koplja. Bio je to
eikov stan. Beduini su upravo bili zabavljeni time da oko eikovog atora u
krugu podignu druge atore.
Moji pratioci skoe s konja i uu u ator. Svega nekoliko trenutaka kasnije
pojave se opet u pratnji nekog dostojanstvenog starca. Taj je ovjek imao lik i
vanjtinu pravog patrijarha. Snjenobijela brada sputala mu se na prsa, a ipak
nije pobuivao dojam oslabljena starca, ve se inilo da lako moe podnijeti
svaki napor. Njegove tamne oi nisu nas ba prijazno odmjerile. On podignu ruke
na srce i pozdravi:
Salam!
Tim pozdravom pozdravlja musliman nevjernika. Naprotiv, svakog
muslimana doeka s Es selam eleikum.
Aleikum odgovorih i skoih s konja.
eik me zbog te rijei ispitljivo pogleda a zatim upita:
Jesi li musliman ili si kaurin?
Otkada sin plemenitog plemena amara doekuje svoje goste takvim
pitanjem? odvratih. Ne veli li koran: nahrani stranca i napoji ga, dopusti
mu da otpoine kraj tebe i ne pitaj ga odakle dolazi i kamo ide? Neka ti Alah
oprosti to svoje goste pozdravlja kao kakav turski redar.
On odbije kretnjom ruke.
amarima i Hadedinima je dobro doao svatko osim laaca i izdajica.
eik pri tom znaajno pogleda Engleza.
Na koga misli tim rijeima? upitah.
Ljude koji dolaze iz inozemstva da podbadaju pau protiv sinova
pustinje. emu kraljica otoka treba konzula u Mosulu?
Ova tri ovjeka ne pripadaju konzulatu. Mi smo umorni putnici i ne
traimo od tebe nita osim gutljaj vode za sebe i nekoliko datulja za svoje konje.
Ako ne pripadate konzulatu, dobit ete sve to traite.Uite, dobro mi
doli!
Svezasmo svoje konje za koplja i uosmo u ator, gdje nam kao pie
ponudie devino mlijeko. Jelo se sastojalo samo od tankih tvrdih i napola
izgorjelih jemenih lepinja znak da nas eik ne smatra gostima. Dok smo jeli
to oskudno jelo, on nas je mrano promatrao, ne rekavi ni rijei. Mora da je
imao vane razloge da nema povjerenja u strance. Vidio sam na njemu da je
radoznao i da eli doznati potankosti o nama.
Lindsay se osvrnu po atoru i upita me:
Zao momak zar ne?
ini se da je tako.
Izgleda upravo kao da e nas poderati. to je rekao?
eik nas je pozdravio kao nevjernike. Nismo njegovi gosti, pa moramo
biti na oprezu.
Nismo njegovi gosti? Ta mi jedemo i pijemo kod njega.
Muhamed Emin nam nije svojom rukom pruio kruh, a pogotovu nam
nije dao soli. On vidi da ste Englez, a ini se da Engleze mrzi.
Zato.
Ne znam.
Pitajte ga!
Ne mogu, to bi bilo neuljudno, ali mislim da emo to ipak doznati.
Pojedosmo mali doruak i ja ustadoh.
Dao si nam jela i pia, Muhamede Emine. Zahvaljujemo ti, pa emo
tvoje gostoprimstvo hvaliti posvuda kamo stignemo. Ostaj mi zdravo! Alah
blagoslovio tebe i tvoje!
eik nije oekivao da emo se tako brzo rastati.
Zato me ve kanite napustiti ? upita. Ostanite ovdje i odmorite
se.
Otii emo, jer nas ne obasjava sunce tvoje sklonosti.
Ipak, u mom atoru ste sigurni.
Misli li? Ne vjerujem u sigurnost u atoru Arapina iz plemena . . .
Muhamed Emin se mai bodea. .
eli li me uvrijediti?
Ne elim. Samo bih htio rei to mislim. ator pripadnika plemena
amara ne prua sigurnost ni gostu, a jo manje onom koji uope ne uiva
gostoprimstvo!
Hoe li da te probodem? zaprijeti mi se. Zar je ikad ikoji amar
prekrio gostoprimstvo?
Prekrio ga je i to ne samo prema strancima, ve tovie prema
pripadnicima svog vlastitog plemena.
To je dodue bila strana optuba, ali nisam uviao zato moram biti
uljudan prema ovjeku koji je s nama postupao kao s prosjacima.
Nee me probosti, eie jer sam u prvom redu rekao istinu, a osim
toga moj bi te bode pogodio prije nego to bi mene pogodio tvoj.
Dokai da si govorio istinu!
Ispripovjedit u ti jednu pripovijest. Posluaj me dobro! Jednom je
ivjelo veliko i mono pleme razdijeljeno u vie manjih afraka. Tim je
plemenom vladao neki veliki i hrabri eik ali srce su mu nastavale lukavtina i
himba. Njegovi su ljudi postali nezadovoljni s njime pa su postepeno otpali od
njega. Prikljuili su se poglavici jedne firke. Onda eik poalje po toga poglavicu
i pozove ga na dogovor. Poglavica nije doao. Na to mu eik poalje svoga sina.
Taj je bio hrabar ovjek i volio je istinu. Rekao je poglavici: Poi sa mnom!
Zaklinjem ti se Alahom da si siguran u atoru moga oca. Svojim ivotom jamim
za tvoj. Poglavica je odgovorio: Tvome ocu ne bih poao sve da mi se tisuu
puta zakune da e me potedjeti, ali tebi vjerujem. Da bih ti pokazao da ti
vjerujem, poi u s tobom bez pratnje. Vinu se na konje i odjau. Kad su uli
u eikov ator bio je pun ratnika. Posjetioca pozovu da sjedne kraj eika. Ponude
ga veerom a eik ga pozdravi rijeima gostoprimstva, ali nakon veere ga
napadnu. eikov sin ga je pokuao spasiti, ali su ga zadrali. eikov stric oborio
je poglavicu na zemlju, stegnuo mu glavu koljenima i tako su izdanome ovjeku
noevima prerezali grlo kao to se to radi s ovcama. eikov sin razderao je svoje
haljine i stao predbacivati ocu, ali je morao pobjei, jer bi inae i njega bili ubili.
Pozna li tu pripovijest, eie Muhamede Emine?
Ne poznajem je. Neto takvo ne moe se dogoditi.
Dogodilo se i to u tvom vlastitom plemenu. Izdani ovjek zvao se
Nedris, sin se zvao Ferhan, stric Hadar, a eik je bio glasoviti eik Sofuk od
plemena amara. Muhamed Emin se smeo.
Odakle poznaje sva ta imena? Ti nisi amar, nisi Obeid, nisi Abu
Selman. Govori jezikom zapadnih Arapa, ali tvoje oruje nije oruje ljudi iz El
Dezireja. Od koga si uo tu pripovijest?
Sramota jednog plemena iri se isto tako nadaleko kao i njegova slava.
Zna da sam govorio istinu. Kako bih mogao imati povjerenja u tebe? Ti si
Hadedin, Hadedini spadaju amarima, a ti si nam uskratio gostoprimstvo. Otii
emo.
eik mi se usprotivi kretnjom ruke.
Ti si slobodan, ali ovi inovjerci treba da plate disiju prije nego to odu.
Oni nee platiti jer stoje pod mojom zatitom.
Ne trebaju oni tvoje zatite jer stoje pod zatitom svoga konzula, Alah
ga unitio!
Je li on tvoj neprijatelj?
Jeste, konzul je moj neprijatelj. Nagovorio je mosulskog namjesnika da
uhvati moga sina i da ga zarobi. Paa je protiv mene nahukao Obeide, Abu
Hamede i Dovarije da ugrabe moja stada. Oni e se sada sjediniti da unite
mene i itavo moje pleme.
Onda pozovi u pomo ostala plemena amara.
Ona ne mogu doi, jer je namjesnik sakupio vojsku da napadne njihove
panjake na Sindaru. Upuen sam na sebe. Neka nas Alah zatiti!
Muhamede Emine, uo sam da su Obeidi, Abu Hamedi i Dovari
razbojnici. Ne volim ih. Ja sam prijatelj amara. amari su najplemenitiji i
najhrabriji Arapi koje poznajem. elim ti da pobijedi sve svoje neprijatelje!
Nisam nipoto elio da tim rijeima polaskam eiku, ve sam u to zaista
bio uvjeren. Mora da je on to osjetio po tonu mojega glasa, jer sam vidio da su ga
se ugodno dojmile.
Jesi li ti zaista prijatelj amara? upita eik.
Jesam, pa mi je vrlo ao to je izvana meu njih posijana nesloga tako
da je njihova snaga gotovo ve slomljena.
Slomljena? Alah je velik, a amari su jo dovoljno hrabri da se bore sa
svojim protivnicima. Tko ti je pripovijedao o nama?
Ve sam davno o vama itao i sluao. Posljednje sam vijesti dobio
prijeko u Belad el Arabu kod Ateiba.
Kako? iznenaeno upita. Ti si bio kod Ateiba?
Jesam.
Brojni su i moni, ali na njima lei prokletstvo.
Misli li eika Maleka koji je bio izopen? Muhamed Emin zaueno
ustukne.
Alah akbar, zar poznaje Maleka, moga prijatelja i brata?
Poznajem njega i njegove ljude.
Gdje si ih sreo?
Namjerio sam se na njih u blizini Dide pa sam zajedno s njima poao
poprijeko kroz Bilad el Arab u Ed Danu, pustinju Maskata.
Poznaje ih li sve?
Sve.
Poznaje li takoer oprosti mi to govorim o eni, ali ona nije ena
ve mukarac poznaje li i Malekovu ker Amu?
Poznajem je. Ona je bila Abu Seifova ena pa mu se osvetila.
Je li izvrila svoju osvetu?
Jest. Abu Seif je mrtav. Ubio ga je moj pratilac Hadi Halef Omar i
zato je dobio Aminu ker Hanu za enu.
Tvoj pratilac? To znai da ti nisi neki obini ratnik?
Ja sam Alaman i putujem stranim zemljama traei pustolovine.
Ah sad znam. Radi upravo onako kao to je radio Harun al Raid. Ti si
eik pa putuje traei borbe i pustolovine. Tvoj sluga je ubio silnoga Oca
sablje, pa prema tome mora ti kao njegov gospodar bit jo vei junak. Gdje se
sad nalazi taj hrabri Hadi Halef Omar?
Nije mi palo ni na um da se usprotivim tom dobrom miljenju o mom
Halefu.
Moda e ga uskoro ugledati rekoh. eik Malek ga je poslao da
upita amare smije li on sa svojim ljudima ivjeti pod njihovom zatitom.
Neka mi budu dobrodoli. Pripovijedaj mi o njima! Posluao sam ga i
ukratko mu opisao svoj susret s Ateibima koliko sam to smatrao potrebnim. Kad
zavrih, eik ree:
Oprosti to sam prema tebi bio neljubazan, jer sve to nisam znao. Uza
te je taj Englez, a Englezi su moji neprijatelji. Ipak ete sad biti moji gosti.
Dopusti mi da odem i da dadem prirediti jelo za vas.
Sad sam kod njega bio siguran. Posegnuo sam pod odjeu i izvukao boicu
u kojoj se nalazila sveta voda.
Hoe li jelo naruiti kod birat ame? upitah.
Hou.
Onda ga pokropi s nekoliko kapljica iz ove posude! To je voda iz
zdenca Zem-Zem. Alah bio s tobom!
Efendijo, ti si hrabar junak i plemenit ovjek. Doi pa sam pokropi
jelo. ene amara ne acaju se da drugim mukarcima pokau lice.
Ve sam uo da ene i djevojke amara ne vole nositi veo, pa sam i u toku
dananjeg dana sreo mnoge od njih ije lice nije bilo pokriveno koprenom.
eik ponovo ustane i pozove me da poem s njim. Nismo otili daleko. U
blizini njegova atora nalazio se jo jedan ator. Kad smo uli onamo, opazih tri
Arapkinje i dvije crnake djevojke. Crnkinje su svakako bile robinje, a one druge
ene Muhameda Emina. Dvije od njih mljele su u rvnju jeam, a trea je s malo
povienog mjesta upravljala itavim poslom. Oito je ona bila gospodarica.
U kutu atora stajalo je vie vrea punih rie, datulja, kave, jema i graha,
a sve je to bilo pokriveno skupocjenim ilimom. Ta je hrpa sainjavala
gospodariino prijestolje. Ona je bila jo mlada, vitka i svjetlije puti od ostalih
ena. Crte lica bijahu joj pravilne, a oi tamne i sjajne. Usnice je obojila
tamnocrveno, a obrve crno. elo i obrazi bili su joj ukraeni umjetnim
madeima, a na golim rukama i nogama dalo se razabrati da je tamnocrveno
tetovirana. S uiju su joj visjeli veliki zlatni kalutovi, a i nos joj je bio ukraen
krupnim prstenom u kojem se svjetlucalo nekoliko dragulja. Mora da joj je za
vrijeme jela veoma smetao. Oko vrata su joj visjeli nizovi bisera, koralja, asirskih
valjaka i arenoga kamenja, a srebrni kolu tovi ukraavali su joj zglobove na
rukama i nogama. Ostale ene bile su manje ukraene.
Selam! pozdravi eik. Dovodim vam jednog velikog junaka od
plemena Alamana koji vas eli usreiti blagoslovom svete vode Zem-Zem.
Sve se ene smjesta bacie na zemlju. I ona najotmjenija sie s prijestolja i
klekne. Istoio sam nekoliko kapi vode na dlan i pokropio cijelu skupinu.
Uzmite, cvjetovi pustinje! Neka vas bog uzdri lijepe i radosne kako bi
va miris osvjeavao srce vaeg gospodara.
Kad su ene opazile da sam boicu spremio natrag pod odjeu, ustadoe i
poee mi se zahvaljivati. Zatim eik naredi:
Sad se pourite i priredite objed dostojan ovoga ovjeka. Pozvat u
goste da se moj ator napuni i da se svi raduju zbog asti koja mi je danas
iskazana.
Zatim se vratismo u njegov ator. Ja uoh, a Muhamed Emin zaostade da
izda zapovijedi nekim Beduinima.
Gdje ste bili? upita Lindsay.
U enskom atoru.
Ah! Nemogue!
Ipak sam bio.
Zar su ene dopustile da ih vidite?
Zato ne?
Hm! Divno! Ostanimo ovdje! I ja pogledati ene!
To emo jo vidjeti. Mene ovdje smatraju pobonim ovjekom, budui
da imam vode iz zdenca Zem-Zem, a ovi ljudi vjeruju da svaka kapljica te vodi
ini udesa.
Ah, teta! Ja nemam Zem-Zem!
To vam ne bi nita koristilo, jer ne razumijete arapski.
Ima li ovdje ruevina?
Nema. Ali drim da neemo morati poi daleko da ih naemo.
Onda pitajte! Pronai ruevine! Iskopati fowlingbulle! Uostalom,
strano jelo ovdje!
Bit e bolje. Odmah emo dobiti pravu arapsku gozbu.
Ah! Taj eik mi se nije uinio ba tako velikodunim.
Njegovo se miljenje o nama promijenilo. Poznajem jednog njegovog
prijatelja i to nam je ovdje pomoglo da steknemo gostoprimstvo. Recite slugama
da izau. Arapi bi se mogli uvrijediti budu li morali biti s njima u istoj prostoriji!
Uskoro stie eik, a nedugo iza njega skupie se gosti. Bilo ih je toliko da
se ator zaista dupkom napunio. Oni se smjestie, ve prema svom poloaju, u
krugu, dok je eik sjedio u sredini izmeu Engleza i mene. Uskoro su robinje
donijele jelo, a nekoliko nas je djeaka posluivalo.
Najprije poloie pred nas sofru. To je neka vrsta stolnjaka od uinjene
koe ukraenog na rubu obojenim trakama i resama. U sofri se nalazi nekoliko
depova pa se savijena moe koristiti kao vreica za prenoenje hrane. Zatim
unesoe kavu. Zasad je svaki dobio po jednu malu alicu. Onda je dola zdjela sa
salatom. To je veoma ukusno jelo od zgruanoga mlijeka s narezanim
krastavcima posutim solju i paprom. U isto vrijeme postavie pred eika lonac, u
kojem se nalazila svjea voda, a iz nje su virila grla triju boca. Kako sam ubrzo
opazio, dvije od njih bijahu pune rakije, a trea neke mirisne tekuine kojom nas
je gostoprimac kropio nakon svakog jela.
Slijedio je golemi lonac pun rastopljena masla. Ovdje ga nazivaju samn, a
Arapi ga jedu kao predjelo, kao zakusku, a i inae u svako doba dana s velikim
tekom. Zatim nam ponudie male koarice s datuljama. Prepoznao sam slasnu
tlaenu datulju e elebi koja se otprilike tako umata kao kod nas smokva.
Dugaka je otprilike pet centimetara, ima sitnu koicu, a okusa je i mirisa
upravo divna. Nadalje sam vidio rijetku datulju advu koja nikad ne dolazi u tr-
govinu. Na stol su dole i najslaa datulja hilva, najzelenija duserija, te vrste el
birni i es seihani. Za manje otmjene goste bilo je ovdje balaha, datulja suenih na
stablu, te develija i hilajeja. Na stolu je bilo i keladat e um, takozvane sirijske
ogrlice. To su datulje koje jo nezrele umau u kljualu vodu da zadre svoju
utu boju. Zatim ih niu i sue na suncu.
Nakon datulja unesoe posudu s kanufom. eik podigne ruke:
Bismalah! viknu, dajui time znak za poetak gozbe. Posegnuo je
prstima u pojedine lonce, zdjele i koarice pa je najprije meni, a zatim Englezu
stavio u usta,ono to je smatrao najboljim. Dakako da bih se u tu svrhu radije
posluio svojim prstima, ali morao sam dopustiti da radi to hoe, jer bih ga
inae neoprostivo uvrijedio. Lindsay je naprotiv, kad mu je eik prve rezance
ugurao u usta, rairio usnice na ve poznati nain u paetvorinu i nije ih zatvorio
prije nego to sam ga opomenuo:
Jedite, ser David, ako ne elite smrtno uvrijediti ove ljude. Englez
zatvori usta, proguta zalogaj i ree:
Brr! Ta ja imam uza se no i vilicu!
Ne dirajte ih. Moramo se ravnati prema obiajima ove zemlje.
Strano!
to kae taj ovjek? upita eik.
Upravo je oduevljen tvojom ljubaznou.
Oh, vi ste mi mili gosti!
Rekavi to posegnu rukom u kiselo mlijeko i prilijepi ga dostojanstvenom
Englezu ispod dugakoga nosa. Tako usreeni Englez hukne nekoliko puta da bi
smogao daha i da se ohrabri, a zatim pokua da taj poklon eikove sklonosti uz
pomo jezika premjesti s donjeg dijela svoga lica u unutranjost usta.
Strano! zajaue. Moram li ja to zaista podnijeti?
Morate.
I ne mogu se braniti?
Ne moete. Ali moete se osvetiti.
Kako?
Pripazite kako u ja to uiniti!
Zgrabio sam punu aku rezanaca i gurnuo ih eiku u usta. Nije ih uspio jo
ni progutati kad David Lindsay zamoi ruku u rastopljeno maslo i doda mu
takoer punu aku. Dogodilo se ono to nikad ne bi oekivao od eika kao od
muslimana: primio je nevjernikovu ponudu bez opiranja. Sigurno je odluio da
e se kasnije oprati i oistiti duljim ili kraim postom.
Dok je tako eik nas dvojicu hranio, ja sam svoje darove obilno dijelio
ostalima. Oni su to oito smatrali velikom au, jer su mi spremno otvarali usta.
Ubrzo je nestalo svega to je izneseno.
eik sad glasno pljesnu rukama. Crnkinje unesoe siniju. To je velika
zdjela ureena kojekakvim crteima i napisima s promjerom od najmanje metar i
pol. Bila je puna birganija, mjeavine rie i ovetine to je sve upravo plivalo u
maslu. Zatim je dola vara mai, otro zainjeno jelo od janjeih odrezaka, a
zatim evap, pa nakon toga kima, kuhano meso, kompot od mogranja, dunje i
najzad vie vrsti ratluka kojim smo se zasladili.
Jesmo li napokon gotovi? O ne! Jer kad sam ja najposlije drao da je ruak
zavren, uneseno je glavno jelo: ovan peen na ranju. Vie nisam mogao jesti.
El hamdulilah! viknuh dakle, zamoih ruke u lonac s vodom i
obrisah ih o svoju odjeu.
To je bio znak da vie ne elim jesti. Istonjak ne poznaje nikakvog
nutkanja kod jela. Ako je jednom rekao el'hamd, nitko ga vie ne mui nudei ga
jelom. To je opazio i Englez.
El hamdulilah! viknu dakle on, umoi ruke u vodu i stade ih onda
smeteno promatrati.
eik je to opazio pa mu prui svoj haik.
Reci svom prijatelju dobaci mi neka otare ruke o moju odjeu.
Englezi vjerojatno ne mare mnogo za istou, jer nemaju ni odjee u koju bi
mogli obrisati ruke.
Prenio sam Lindsayu eikovu ponudu i on se njome izdano poslui.
Sad smo okuali rakiju a zatim je svatko dobio kavu i lulu. Tek me je tada
eik poeo predstavljati svojim suplemenicima.
ujte me ljudi od plemena Hadedina e amara. Ovaj je ovjek sa
zapada. Zove se . . .
. . . Kara Ben Nemzi upadoh mu u rije.
Da, zove se Kara Ben Nemzi-efendija. On je najvei ratnik svoje
zemlje i najmudriji uenjak svoga naroda. Putuje po cijelom svijetu da trai
pustolovine. ujmo hoe li pristati da s nama poe protiv naih neprijatelja!
To me je dovelo u zaista neobian i neoekivan poloaj. to da
odgovorim? Svi su ekali moj odgovor. To se dalo razabrati po pogledima
uperenim u mene. Ubrzo sam se odluio.
Ja se borim za sve to je dobro i pravo i protiv svega to je krivo i
nepravedno odgovorih. Moja ruka pripada vama, ali prije toga moram
ovog ovjeka odvesti onamo kamo ga prema svom obeanju treba da otpratim.
Gdje je to?
To vam moram objasniti. Prije vie tisua godina ivio je u ovoj zemlji
narod koji je gradio velike gradove i divne palae. Taj je narod propao, a njegovi
gradovi i njegove palae zasute su pod zemljom. Tko kopa u dubinu moe vidjeti
i nauiti kako je bilo pred vie tisua godina. Upravo to eli uiniti moj prijatelj.
On namjerava pod zemljom traiti stare znakove i napise da ih odgonetne i
proita.
I zlato da ga ponese sobom! upadne eik.
Ne odgovorim. Lindsay-bej je bogat. On ima zlata i srebra koliko
god treba. On trai samo napise i sline stvari. Sve e ostalo prepustiti
stanovnicima ove zemlje.
A to e ti pri tome?
Ja treba da ga odvedem na mjesto gdje e nai ono to trai.
On tebe ne treba, zato moe mirno poi s nama u borbu. Sami emo
mu pokazati takva mjesta. Cijela je ova zemlja puna ruevina.
Ali kako ete se sporazumjeti s njim? Vi ne razumijete njegov jezik, a
on ne razumije va.
Onda neka i on najprije poe s nama u borbu, a zatim emo mu
pokazati brojna mjesta gdje moe nai napise i sline stvari.
Lindsay je opazio da je rije o njemu.
to kau? upita.
Pitali su me to traite ovdje.
Jeste li im to rekli, ser?
Jesam.
No, pa ta onda?
Oni vam ele pokazati mjesta gdje ima starina, ali ja ne bih smio ostati
uz vas.
A to ete onda?
Poi s njima u borbu. Oni me smatraju velikim junakom.
Hm! Ali ja ne razumijem te ljude.
To sam im kazao.
to su vam odgovorili?
Da i vi poete s njima u borbu, a zatim e nam oni pokazati gdje se
mogu nai napisi i sline stvari.
We11! Poimo s njima!
To nije mogue.
Zato nije?
Time se izvrgavamo opasnosti. to nas se tiu tua neprijateljstva?
Nita. Upravo zato moemo poi s onima s kojima elimo.
O tome bi valjalo jo promisliti.
Bojite li se, ser?
Ne bojim.
Uinilo mi se tako. Poimo dakle s njima. Recite im to!
Vi ete se jo predomisliti.
Neu.
Lindsay se okrenu u stranu. To je bio siguran znak da je rekao posljednju
rije. Ja se opet obratih eiku.
Maloas sam ti izjavio da se borim za sve to je pravo i dobro. Je li vaa
stvar pravedna i dobra?
Hoe li da ti je ispripovijedam?
Hou.
Jesi li uo za pleme Dehe?
Jesam. To je nevjerno pleme. esto sklapa saveze s Abu Sel-manima i
Arapima plemena Tai da opljaka susjede.
Dakle zna. To je pleme napalo i nas te nam ugrabilo nekoliko stada, ali
smo pourili za razbojnicima u potjeru pa smo im sve opet oduzeli. Onda nas je
eik Dehea tuio namjesniku i podmitio ga. Namjesnik je poslao glasnika i
pozvao mene i najotmjenije ratnike moga plemena na dogovor u Mosul. Bio sam
ranjen i nisam mogao ni jahati ni hodati. Zato sam k njemu poslao svoga sina. Ali
paa je postupio kao izdajica, zarobio moga sina i otpremio u neko mjesto koje
jo nisam uspio pronai, jer se nitko iz moga plemena ne smije pokazati u
Mosulu. Plemena naroda amar ogorila su se zbog te izdaje, i ubila nekoliko
namjesnikovih vojnika. On se sad sprema na bojni pohod protiv nas, a u isto je
vrijeme na nas nahukao Obeide, Abu Hamede i Dovarije, premda oni ne
spodaju pod njegovu vlast, ve pod Bagdad.
Gdje su se ulogorili tvoji neprijatelji?
Oni se tek pripremaju za borbu.
Ne namjerava li se udruiti s drugim plemenima amara?
Gdje bi onda naa stada nala panjake?
Ima pravo. Vi se elite razdijeliti i namamiti pau u pustinju da ga
ondje unitite.
Tako je. On i njegova vojska ne mogu nauditi amarima. Ali drukije
je s mojim neprijateljima. Pustinja je njihova domovina. Ne smijem dopustiti da
oni dou na moje panjake.
Koliko ratnika ima tvoje pleme?
Jedanaest stotina.
A tvoji protivnici?
Vie nego tri puta toliko.
Koliko ti je vremena potrebno da sabere ratnike svoga plemena?
Jedan dan.
Gdje se nalazi logor Obeida.
Na donjem toku rijeke Sab el Asfal.
A logor Abu Ilameda?
U blizini El Fate na mjestu gdje se Tigris probija kroz planine Hamri.
S koje stane rijeke?
S obje.
A Dovari?
Izmeu Debel Kernine i desne obale Tigrisa.
Jesi li izaslao izvidnike?
Nisam.
To si trebao uiniti.
Ne mogu. Svakog od mojih ljudi odmah bi po tetoviranju prepoznali
kao Samare pa bi bio izgubljen im se namjeri na neprijatelja. Ali. . .
Muhamed Emin se prekinu i pogleda me ispitljivo. Zatim nastavi:
Efendijo, jesi li zaista prijatelj Ateiba Maleka i jesi li na prijatelj?
Jesam.
Hajde sa mnom. Pokazat u ti neto.
Izae iz atora, a za njim izaemo ja, Englez i svi prisutni Arapi. Kraj
velikog atora bio je za vrijeme nae veere podignut manji ator za oba
Lindsayeva sluge. Prolazei onuda, opazio sam da su i oni obilno snabdjeveni
jelom i piem. Izvan kruga atora stajali su privezani eikovi konji. Poveo me je
k njima. Svi su bili izvrsni, ali dva su me od njih upravo oduevila. Jedna je bila
mlada bijela kobila, najljepi konj to sam ga ikad vidio. Ui su joj bile dugake,
tanke i providne, nozdrve visoke, nabubrele i jasno crvene, a griva i rep kao
svila.
Divna je! viknuh i nehotice.
Reci: maalah! zamoli me eik.
Arapin je naime veoma praznovjeran. Ako se nekome neto veoma svidi
mora rei maalah da to ne urekne.
Vjeruje li da sam na toj kobili progonio divljeg magarca sa Sindara
sve dok nije pao od umora.
To je nemogue!
Alaha mi, istina je! Svi prisutni ljudi mogu mi to posvjedoiti. ...
Tako je! jednoglasno povikae Arapi.
Od ove kobile rastavit u se tek kad umrem ree eik. Koji ti se
konj jo svia?
Ovaj pastuh! Pogledaj samo kako je graen! Pogledaj tu plemenitost i
tu divnu boju, crnu koja prelazi u plaviastu.
To jo nije sve. Taj pastuh ima sve tri najvee konjske vrline: brz je,
hrabar i ima dugaak dah.
Po kojim znacima to prepoznaje?
Na sapima mu se kovra dlaka u krug: to pokazuje da je brz.Ona mu se
kovra na poetku grive, to pokazuje da ima dugaak dah. Ona mu se kovra
usred ela: to pokazuje da je vatren, ponosan i hrabar. Nikad nee iznevjeriti
svoga jahaa. Pronijet e ga kroz tisuu neprijatelja. Jesi li kad ve imao takvog
konja?
Jesam.
Ah! Onda si veoma bogat ovjek.
Nisam za njeg platio nita bio je mustang.
to je to mustang?
To je divlji konj kojeg ovjek mora najprije uhvatiti i pripitomiti.
Da li bi kupio ovog vranca kad bih ga ja htio prodati i kad bi ga ti
mogao platiti?
Smjesta.
Moe ga zaraditi.
To je nemogue!
Moe. Moe ga dobiti na poklon.
Pod kojim uvjetom?
Ako nam donese pouzdane vijesti o tome gdje e se sjediniti Obeidi,
Abu Hamedi i Dovari.
Umalo da nisam kliknuo od radosti. Cijena je bila visoka, ali je konj bio
jo vredniji.
Nisam dugo razmiljao, ve upitah:
Do kada ti moram donijeti tu vijest?
to prije moe.
A kad u dobiti konja?
Kad se vrati.
Ima pravo, prije ga ne mogu ni zatraiti. Ali u tom sluaju ne mogu
izvriti tvoj nalog.
Zato ne moe?
Jer moda sve ovisi o tome da jaem konja u koga se u svakom pogledu
mogu pouzdati.
Muhamed Emin obori pogled.
Zna li da u takvom pothvatu moe lako izgubiti pastuha?
Znam. Sve to ovisi i o jahau. Budem li jahao na takvom konju, onda
ne znam nikoga tko bi mogao uhvatiti mene ili njega.
Ja ne jaem onako kako vi jaete. amarski konj bi se najprije morao
nauiti na mene.
Onda smo mi nadmoniji.
Nadmoniji? Jeste li dobri strijelci?
Mi u galopu skidamo goluba sa atora.
Dobro. Pozajmi mi pastuha i poalji za mnom deset ratnika. Neu se
udaljiti ni tisuu duljina kopalja od tvoga logora, a dopustit u im da pucaju u
mene koliko god hoe. Oni me nee ni uhvatiti ni pogoditi.
ali se, efendijo!
Govorim ozbiljno.
A to onda ako te uhvatim za rije?
Samo izvoli!
Arapima su zasjale oi. Sigurno je svaki bio izvrstan jaha, a sad su svi
gorjeli od elje da eik prihvati moj izazov. Muhamed Emin je neodluno gledao
preda se.
Znam koje ti misli more srce, eie rekoh. Pogledaj me! Rastaje li
se ovjek od takvoga oruja kakvo ja nosim?
Nikada!
Vidi, ja ga polaem tebi pred noge kao zalog da nisam doao da ti
ugrabim pastuha. Ako ti ni to nije dovoljno, onda neka ti kao jamstvo poslui
moja rije, a i ovaj moj prijatelj.
eik mi se smireno nasmijei.
Neka bude! Dakle deset ljudi?
Da, ali ih moe biti i dvanaest ili petnaest.
I oni smiju pucati u tebe?
Smiju. Ako me ustrijele, neka im nitko nita ne predbaci. Odaberi svoje
najbolje jahae i strijelce!
Ti si upravo ludo smion, efendijo!
To ti se samo ini.
Moraju li oni jahati samo za tobom?
Tvoji ratnici mogu jahati kamo god hoe da me uhvate ili da me
dosegnu svojom tanadi.
Alah kerim, onda si ti ve sada mrtav ovjek!
Ne, im se zaustavim ponovo na ovome mjestu igra je zavrena.
Dobro: ti si tako htio! Ja u jahati na svojoj kobili da uzmognem sve
promatrati.
Najprije mi dopusti do ispitam drijepca.
Osedlao sam ga i vinuo se na sedlo. Dok je eik odreivao ljude koji su me
imali hvatati, ustanovio sam da se mogu pouzdati u drijepca. Zatim opet sjahah i
skinuh sedlo. Plemenita je ivotinja opazila da se sprema neto neobino. Oi su
joj zasjale, griva se uspravila, a noge joj poigrae kao u plesaice koja eli
okuati je li pod u dvorani dovoljno gladak za ples. Ovio sam mu remen oko
vrata i svezao omu za vrsto stegnuti kolan.
Skinuo si sedlo? upita eik. emu taj remen?
To e ubrzo vidjeti. Jesi li odabrao svoje ratnike?
Jesam. Evo ovdje su sva desetorica.
Oni su ve sjedili na svojim konjima. Isto su tako uzjahali i svi ostali Arapi
koji su se nalazili u blizini.
Ponimo dakle!. Vidite li onaj osamljeni ator est stotina koraka
odavde? im stignem do njega smijete pucati u mene. Nemojte mi davati
nikakve prednosti. Naprijed!
Skoio sam u sedlo a pastuh jurnu poput strelice. Svih deset Hadedina
pojurie otro za njim. Konj je bio upravo divan. Nisam preao jo ni polovinu
zadane udaljenosti kad je najhitriji progonitelj zaostao ve za pedeset koraka.
Sad se sagnuh, podigoh ruku kroz remen na konjskom vratu, a nogu stavih
u omu. Tik ispred oznaenog atora ogledah se. Sva desetorica su ve
pripremila svoje dugake puke ili pitolje. Sad okrenuh konja u pravom kutu.
Jedan od mojih progonitelja obuzda svoga konja na mjestu kako to umiju samo
Arapi. Stajao je kao da je izliven od bronze. On dignu puku i hitac planu.
Alahi, valahi, talahi odjeknu iza mene.
Svi su vjerovali da sam pogoen, jer sam skliznuo s konjskih lea. Ja sam
se naime na indijanski nain bacio s konja pa sam sad pomou remena i ome na
konjskom boku visio s one strane konja koja je bila okrenuta od progonitelja.
Provirio sam ispod vranevog vrata i uvjerio se da nitko vie ne niani na mene;
sad se smjesta uspravih na konjskim leima, potjerah konja na desno i jurnuh
dalje.
Alah akbar, maalah! zatutnji iza mene. Ti ljudi nisu mogli sebi
objasniti to se zbilo.
Potjerae konje bre i ponovo podigoe puke. Upravio sam vranca
nalijevo, opet se bacio u remen i omu i pod otrim kutom projahao kraj njih.
Nisu smjeli pucati da ne pogode konja. Premda se taj lov inio opasnim, ipak je, s
obzirom na vrsnou mojega konja, bio prava djeja igra. S Indijancima se
meutim ne bih smio tako poigrati. Nekoliko smo puta kruili oko prostranog
logora, a zatim jurnuh u galopu, jo visei uz bok konja, prema mjestu odakle je
potjera zapoela.
Kad sam sjahao, na pastuhu nije bilo ni traga znoja ili pjene. Zaista se nije
mogao novcem platiti. Jedan za drugim stigoe i progonitelji. U svemu su pet
puta pucali u mene, ali me nijedan hitac nije pogodio. Stari me eik uhvati za
ruku.
Hamdulilah! Slava Alahu to nisi ranjen! Brinuo sam za tebe. Takvoga
jahaa kao to si ti nema u itavom plemenu amara.
Vara se. U tvom plemenu ima sigurno mnogo ljudi koji jau bolje od
mene samo to nisu znali da se jaha moe sakriti iza svoga konja. Nije moja
zasluga to me nije pogodilo nijedno tane, ve je to zasluga ovoga pastuha.
Hoe li mi moda dopustiti da izmijenimo igru?
Kako?
Neka sve bude kao do sada, samo s tom razlikom to u i ja uzeti puku
i pucati u tvojih deset ljudi.
Sauvao nas Alah od takve nesree! Ti bi ih sigurno sve skinuo s konja!
Onda mi sad vjeruje da se, jaui na tom pastuhu, ne moram bojati
Obeida ni Abu Hameda ni Dovarija.
Vjerujem ti. Oito se teko odluivao, ali najposlije ipak ree: Ti
si efendija Kara Ben Nemzi, prijatelj moga prijatelja Maleka, pa imam
povjerenja u tebe. Uzmi toga drijepca i odjai na istok. Ne donese li mi nikakve
vijesti, vranac ostaje moj, ali donese li mi eljenu vijest, tvoj je. Onda u ti odati
i njegovu tajnu.
Svaki arapski konj koji je bolji od prosjeka ima naime svoju tajnu. To
znai da je uvjeban da na odreeni znak razvije svoju najveu brzinu i da je ne
smanji sve dok ga njegov jaha ne zaustavi ili ne padne od umora. Vlasnik konja
ne odaje taj tajni znak ni svom prijatelju, ni ocu ili bratu, ni sinu ili eni; njime se
slui samo ako se nalazi u najveoj opasnosti.
Tek onda u doznati tajnu? odvratih. Ne moe li se dogoditi da bi
upravo tajna mogla spasiti i mene i konja?
Ima pravo, ali jo nisi pastuhov vlasnik.
Onda u to biti! rekoh samouvjereno. A sve ako i ne postanem,
tajna e ostati zakopana u meni, pa je od mene nee doznati ni iva dua.
Hajdemo onda!
Muhamed Emin me povede u stranu i apnu mi:
Ako vranac treba da poleti kao sokol po zraku, onda mu ruku lako
poloi izmeu uiju i glasno mu dovikni rije Ri!
Ri znai vjetar?
Da, konj se zove Ri, jer je bri od vjetra. Brz je poput oluje.
Hvala ti, eie. Ispunit u tvoj nalog kao da sam sin Hadedina ili kao da
si ti na mome mjestu. Kad treba da odjaim?
Sutra u zoru, ako ti je pravo.
Kakve u datulje ponijeti za vranca?
On jede samo vrstu balahat. Nadam se da ti ne moram rei kako se
postupa s tako skupocjenim konjem?
Ne mora.
Spavaj danas uz njega i reci mu u nosnice stotu suru korana koja govori
o brzim konjima pa e te zavoljeti i sluat e te do svog posljednjeg daha.
Poznaje li tu suru?
Poznajem.
Onda je reci!
eik se zaista ozbiljno brinuo za mene i svoga konja. Posluao sam ga
dakle i rekao:
U ime Alaha, svemilostivoga! Tako mi brzih konja koji glasno njite,
tako mi onih pod ijim kopitima prte arke iskre, tako mi onih koji u rano jutro,
natjeui se u brzini, jure na neprijatelja podiui prainu i probijaju
neprijateljske redove, zaista, ovjek je nezahvalan svom gospodaru, pa mora to i
sam priznati. Odvie voli zemaljska dobra. Zar ne zna kad izae sve ta je lealo
u grobovima i kad se na svjetlo iznese sve to je bilo skriveno u ovjejim
grudima da e ga toga dana gospod potpuno upoznati?
Da, ti poznaje tu suru! Ja sam je vrancu tisuu puta govorio nou.
Uini i ti tako pa e on opaziti da si mu gospodar. Sad se vratimo u ator!
Englez je sve to dosad nijemo promatrao, a sad prie k meni i upita me:
Zato su pucali u vas?
Htio sam Arapima pokazati neto to jo nisu vidjeli.
Ah, lijepo, krasan konj!
Znate li, ser David, iji je to konj?
eikov.
Nije, moj je.
ujte, ser, ja se zovem David Lindsay i ne doputam da me itko dri za
budalu. Upamtite to!
Dobro, onda vam neu vie nita rei.
to to?
Da u vas sutra ujutro napustiti.
Zato?
Da pojaem u izvide. Ve ste uli za neprijateljstva protiv naih
prijatelja. Treba da pokuam izviditi kada i gdje e se sastati neprijateljska
plemena, a ako mi to uspije, dobit u ovog vranca na poklon.
Sretnice! Pojahat u s vama, pa u i ja prislukivati i istraivati.
To nije mogue.
Zato nije?
Vi mi ne moete nita koristiti, ve samo nakoditi. Vae odijelo. . .
Pshaw! Odjenut u se kao Arapin.
A ne razumijete nijedne arapske rijei!
Tano. Kako dugo vas nee biti?
To jo ne znam. Nekoliko dana. Moram se spustiti iza Malog Saba, a to
je prilino daleko odavde.
Lo put! Opaki Arapi!
Pripazit u na sebe.
Dobro. Ostat u ovdje ako mi iskaete uslugu.
Koju?
Nemojte traiti samo Beduine.
A koga jo da traim?
Ruevine. Moram iskapati, pronai fowlingbulla, poslati ga u London u
muzej.
Uinit u to, budite sigurni.
Well! Gotovi smo. Uimo!
Sjeli smo na naa prijanja mjesta u atoru i ostatak dana proveli u
pripovijedanju pria to ih Arapi toliko vole. Uveer se sviralo i pjevalo, ali samo
uz dva instrumenta: uz rubabu, neku vrst citre samo s jednom icom, i uz tabl,
manji bubanj koji je u usporedbi s tihim i jednolinim zvucima rubabe podigao
stranu buku. Zatim Arapi izgovorie veernju molitvu te poosmo na poinak.
Englez je spavao u eikovu atoru, ali ja sam izaao k pastuhu koji je leao
pod vedrim nebom i pruio se izmeu njegovih nogu. Jesam li mu zaista u
nozdrve rekao stotu suru korana? Svakako! Pri tome me nipoto nije vodilo
praznovjerje, nikako! Konj se bio na to navikao. Mi smo se dakle tako brzo
upoznali, a budui da sam, izgovarajui suru, disao tik do njegovih nozdrva, on je
upoznavao vonj svoga novog gospodara. Leao sam meu njegovim kopitima
kao to dijete lei medu nogama vjernog i razboritog njufundlanca.
Kad se poelo daniti, otvorio se eikov ator i iz njega izae Englez.
Jeste li spavali, ser? upita.
Jesam.
Ja nisam. U atoru vrlo ivo.
Ostali spavai?
Ne. Fleas, lice i gnats!
Tko razumije engleski, zna ta je mislio. Morao sam se nasmijati.
Na to ete se ubrzo nauiti, ser David utjeih ga.
Nikada. Uostalom, nisam mogao spavati, jer sam mislio na vas.
Kako to?
Bojao sam se da ne odjaite prije nego to govorite sa mnom.
Ja bih se svakako oprostio od vas.
Moda bi bilo prekasno.
Zato?
Moram vas mnogo toga pitati.
Onda pitajte!
Ja sam Lindsay u ve u toku prole veeri morao dati brojne obavijesti.
Sad je izvukao biljenicu.
Zatrait u da me odvedu do ruevina. Moram govoriti arapski. Recite
mi dakle sve to je potrebno. Kako se kae prijatelj?
Kabil.
Neprijatelj?
Hasm.
Moram platiti. Kako se kae dolar?
Rijal fran.
Kako se kae novarka?
Himjam.
Iskapat u kamenje. Kako se kae kamen?
Hadar.
Tako me je upitao za arapsko znaenje brojnih rijei i sve je to zapisao. U
logoru je ubrzo oivjelo i mi odosmo u eikov ator da dorukujemo.
Tom smo se prilikom jo o mnogo emu posavjetovali. Zatim se oprostih,
uzjahah konja i napustih svoje nove prijatelje.
U IZVIDIMA
K RA J
KROZ PUSTINJU