Professional Documents
Culture Documents
PRIPREME JEZIK Matura Viša Razina
PRIPREME JEZIK Matura Viša Razina
HRVATSKI JEZIK
VIA RAZINA
SKRIPTA
1
PRAVOPIS ILI ORTOGRAFIJA
- pravogovor ili ortoepija: jezikoslovna disciplina koja propisuje pravila o izgovoru glasova
i rijei u izgovornoj cjelini
- vlastita imena, prezimena, nadimci, imena stanovnika kontinenata, drava, pokrajina, naroda
(Afrikanac, Europljanin, Europljanka, Zagrepanin, Zagrepanka, Kutinjanin, Kutinjanka,
Slavonac, Romi, Nijemci, Madarska / Maarska...)
- sve rijei u (osim veznika i prijedloga) u imenima drava, naseljenih mjesta, gradova (Juna
Amerika, Babina Greda, Sveti Petar u umi, Sveti Martin pod Okiem, Austro-Ugarska
Monarhija, zamjene slubenih imena Lijepa Naa...)
- samo prva rije imena trgova, planina, rijeke, zemljopisnih podruja, graevine, institucije,
blagdana, javnog skupa (kongresa, simpozija, sjednice), upanija, nagrada, politikih
stranaka, knjiga, novina, jasno utvrenih povijesnih dogaaja, rijei iz poasti (Trg bana
Josipa Jelaia, Sisako-moslavaka upanija, Vukovarska ulica, Gornji grad (dio grada),
Masleniki most, Tunel Uka, Nobelova nagrada, Znanstveni skup o Miroslavu Krlei, I.
slavistiki kongres, Drugi svjetski rat ili II. svjetski rat, Narodne novine, Zlatarovo zlato,
Nova godina, Dan domovinske zahvalnosti, Hrvatska stranka prava, Dalmatinska zagora
(zemljopisni pojam)...)
- pridjevi na ski, -ki, -ki, -ki izvedeni od osobnih imena ili od imena naroda (matoevski,
hrvatski, ameriki, praki...)
- mjerne jedinice, predmeti i pojmovi nastali prema vlastitom imenu (amper, kulon, ilet...)
- pripadnici, sljedbenici drutvenih, kulturnih pokreta, stranaka i sl. (ilirac, aristokrat, prava,
franjevac, nobelovac...)
- imena titula, atribut sveti uz imena svetaca (kralj Tomislav, sveti Antun1, akademik Katii)
1
sveti Antun (svetac), Sveti Antun (blagdan), Sveti Antun (crkva), crkva svetog Antuna
2
ALTERNACIJA IJE/JE/E/I
- u komparativu i superlativu pridjeva (lijep > ljepi; vrijedan > vredniji, vrjedniji; blijed >
bljei; bijel > bjelji > najbjelji)
- u umanjenicama (deminutivima) na -i, -i, -ica, -ica (djeli, korjeni, rjeica, cjevica)
- u tvorenicama m.r. na -a, -ar i imenica .r. koje se izvode od njih (pripovijedati >
pripovjeda, mlijeko > mljekar, cvijet > cvjear)
- u tvorenicama na -ota, -oa, -ina, -ovit (slijep > sljepoa, lijep > ljepota, pijesak >
pjeskovit)
- ako svreni glagol u osnovi ima -je, a od njega tvorimo nesvreni glagol i glagolsku imenicu,
te rijei imaju -ije (osim ako u svrenom glagolu u osnovi nije rije mjera, mjesto, sjesti):
razumjeti razumijevati, razumijevanje; preletjeti prelijetanje, prelijetati; dospjeti
dospijevanje, dospijevati
- ako je u osnovi svrenoga glagola rije mjera, mjesto, sjesti ne dolazi do duljenja kratkog
sloga, dakle -je ne prelazi u ije: odmjeriti odmjeravati, odmjeravanje; namjestiti
namjetati, namjetanje, zasjesti zasjedati, zasjedanje
PAZI!
- pisanje glagolskog pridjeva radnog: htjeti, smjeti, vidjeti htio, smio, vidio (a ne htjeo,
smjeo, vidjeo)
3
SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJEI
- rijei auto, audio, kino, video, radio, foto piu se sastavljeno kada ine prvi dio sloenice
(autocesta, radiopostaja, videosnimka, audiovizualan...)
- negacija se u pravilu pie odvojeno od glagola (ne znam, ne mogu, dvostrukost ne u/neu,
ali nisam, nemam, nedostajem)
- vielani brojevi piu se rastavljeno: pedeset dva, sto pedeset tisua, etiri stotine
- sastavljeno se piu imena stanovnika naseljenih mjesta koja se inae piu rastavljeno: Dugo
Selo Dugoselac, iroki Brijeg irokobrijeanin, Babina Greda Babogredac
prenositi u drugi redak jedan glas ili sam suglasniki skup, npr.: vjerova-o, prira-st
u domaim i stranim rijeima odvajati one dvoslove kojima se pie jedan glas (lj, nj,
ije/je), dakle pogreno je kol-je-no (ispravno ko-lje-no), sn-je-go-vi (snje-go-vi), di-je-
te (nego dije-te). Dvoslov je jedan glas i zato on cijeli pripada jednom slogu pa rijei
koje imaju dvoslove dijelimo na slogove tako da je (ije) pripadne jednom slogu, npr.
lije-po, mlije-ko
gore-
-dolje
REENINI ZNAKOVI
ZAREZ
- pravilo pisanja nadnevaka: Kutina, 9. veljae 2013. ili U Kutini 9. veljae 2013.
- vokativ se odvaja zarezom bez obzira na kojem je mjestu u reenici: Doi pred plou,
Ivice. Doi, Ivice, pred plou.
- modalne rijei koje izraavaju na stav (da, ne, moda, sigurno, naprotiv, vjerojatno,
doista...) odvajaju se zarezom: Da, doi u. Doista, dobio si peticu.
inverzija: kada zavisna reenica dolazi ispred glavne: Tko rano rani, dvije sree
grabi.
CRTICA
- upotrebljava se za oznaavanje stanke (jae od one izraene zarezom) ili umjesto navodnika
NAVODNICI2
Ne vidi se ba nita, ree voza. Zar ba nita? upita putnica. Nita, magla je! odgovori
voza. ako upravni govor zavrava usklinikom ili upitnikom, ne piemo zarez
2
Korisno je znati: Piete li neto na raunalu, funkcija italic (nakoena slova) istovjetna su navnodnicima, dakle
pogreno je istovremeno neto pisati nakoeno i u navodnim znakovima (dakle, nakoeno ili nakoeno)
5
- navodnici se mogu zamijeniti crticama: Bio sam odgovori sin s prijateljima na
nogometu.
- u nazivu kole pravilo je ovakvo: Osnovna kola Vladimir Vidri (nominativ, navodnici)
ili Osnovna kola Vladimira Vidria (genitiv, bez navodnika, ovisno o nazivu kole)
POLUNAVODNICI
PRAVOPISNI ZNAKOVI
- toka, zarez, dvotoje, crtica, spojnica, zagrade, zvjezdica, izostavnik, znak jednakosti,
znakovi < i >, krii, luk, kosa crtica
Toka
Zarez
Crtica ()
- zamjenjuje prijedlog do, relacije: autocesta Zagreb Kutina, vozio je lokalnom cestom 60
80 km/h
Spojnica
- pie se bez bjelina s obje strane, upotrebljava se pri rastavljanju rijei na slogove
- izmeu dijelova rijei kad se prvi dio pie brojkom, a drugi slovima ili u polusloenicama:
40-godinjak, spomen-ploa
6
KRATICE
./it. - itaj, g. - gospodin, godina (ali i god. je godina), prof., st., str., tzv., dr., usp., tj., rkt.
- kratice nastale od poetnih slova svakog lana izraza iu se bez toke iza pojedinih slova i
sva su slova velika (HAZU, HP, MH, UN, HSLS, HRT) - HRT-a, HAZU-a, HDZ-ovac ili
hadezeovac
- kratice u obliku promjenjivih rijei, sklanjaju se kao vlastita imena i piu se velikim
poetnim slovom (Ina, Hina, Nama - Ine, Hine, Name)
GRAMATIKA
Fonetika i fonologija
Fonem: najmanja jezina jedinica koja nema svoje znaenje, ali ima razlikovnu (distinktivnu)
funkciju
- fonoloka opreka ili opozicija (razlika izmeu dvaju ili vie glasova koja se moe
upotrebljavati za razlikovanje rijei, njihova oblika i znaenja)
- hrvatski jezik ima 32 fonema (osim 30 grafema, ine ga samoglasno r i dvoglasnik ie)
- fonologija: znanstvena disciplina koja prouava foneme, tj. funkcionalna svojstva glasova
DIOBA GLASOVA
8
9
- epenentsko l: u okviru jotacije u skupinama pj, bj, mj, vj umee se l koje se s glasom j stapa
u lj (zdravlju, ljubavlju, kaplju, grmlje...)
NAGLASCI
- istodobni ostvaraj jaine, duine, tona kojim istiemo jedan slog u rijei
10
- dugosilazni naglasak je dug naglasak sa silaznim tonom [mre; prvda, dan, sin, tijelo]
- dugouzlazni naglasak je dug naglasak s uzlaznim tonom [rka; tma, glava, rijeka]
- kratkosilazni naglasak je kratak, odsjeen naglasak silaznog tona [ka; slma, san, ljeto]
- kratkouzlazni naglasak je kratak naglasak uzlaznog tona [nga; vda, staza, zemlja, selo]
Pravila naglaavanja:
3. troslone i vieslone rijei imaju bilo koji naglasak na prvom slogu, a na unutarnjem
samo uzlazne
4. naglasak ne moe stajati na posljednjem slogu (osim kod rijei stranog podrijetka -
meni, tabu)
MORFOLOGIJA
Vrste morfema:
oblikotvorni: nose gramatiko znaenje rijei i slue za tvorbu oblika rijei (kol-a, N,
jd., .r.); neke rijei imaju i tzv. nulti morfem (koji nema svoj izraz, no ima gramatiko
znaenje - npr. grad - N, jd., m.r.
11
alomorf (varijanta istog morfema): poIrukIa - poIruIiti
P R S
IMENICE
ope imenice
vlastite imenice
- singularia tantum: imenice koje imaju samo jedninu (neke zbirne ili gradivne imenice kao
mlijeko, snoplje, meso, bakar, pjevanje, zdravlje)
- pluralia tantum: imenice koje imaju samo oblik za mnoinu (gae, grablje, ljestve, usta,
vrata, lea)
- neke imenice imaju dugu i kratku mnoinu: vitez vitezovi, vitezi (duga mnoina tvori se
umetanjem morfema -ov kad je osnova nepalatal, odnosno -ev kad je osnova palatal, npr. zec
zeevi, otac oevi
- nezavnisni padei: N, V
ZAMJENICE
Osobne ili line: ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona
Povratne: sebe, se
12
Povratno-posvojna: svoj
Pokazne: ovaj, ovakav, ovolik, taj, takav, tolik, onaj, onakav, onolik
Neodreene: netko, neto, nekakav, neiji, nitko, nita, itko, svatko, ma tko, tko god, bilo tko
PRIDJEVI
GLAGOLI
Glagoli po znaenju:
Glagoli po vidu:
a) svreni: izriu radnju koja je svrena djelomino ili u cjelosti: dospjeti, proliti, dati, baciti
b) nesvreni: izriu radnju koja u odreenom vremenu nije svrena: dospijevati, prolijevati,
bacati, ubacivati, nalaziti
a) prelazni: glagoli koji uza se imaju imenicu u akuzativu: Baka pee kolae.
b) neprelazni: glagoli koji uza se nemaju imenicu u akuzativu: Djeak sjedi na klupi.
c) povratni: glagoli koji uza se imaju povratnu zamjenicu sebe, se: Djeca se igraju.
13
JEDNOSTAVNI GLAGOLSKI OBLICI
-em: tresem
-jem: pijem
-im: mislim
-am: itam
PLUSKVAMPERFEKT (pretprolo vrijeme): Bila sam rekla neto. Bijah rekla neto.
GLAGOLSKI PRIDJEV RADNI: -o, -ao, -la, -lo, -li, -le, -la (radio, pisao)
GLAGOLSKI PRIDJEV TRPNI: -n, -t, -en, -jen (napisan, okrenut, udaren, oguljen)
14
Glagolski naini:
GLAGOLSKI PRILOZI
BROJEVI
- redni
PRILOZI: izraavaju okolnosti (mjesto, vrijeme, nain, uzrok, koliinu) vrenja radnje
ESTICE: slue za oblikovanje i preoblikovanje reenica i reeninih dijelova (zar, ne, li,
god, ak, upravo, eto, eno, neka)
15
TVORBA RIJEI
- dio gramatike koji prouava promjenu oblika rijei po kojoj dobivamo nove rijei
Tvorbeni naini:
Izvoenje:
- ako je tvorenica u tvorbenoj vezi s jednom rijei zove se izvedenica, a nain izvoenje
a) sufiksalna tvorba: najei tvorbeni nain u hrvatskom jeziku (pis-ac, brij-a, zlat-an)
Slaganje:
- ako je tvorenica u tvorbenoj vezi s dvjema rijeima zove se sloenica, a takav nain tvorbe
slaganje
a) slaganje: tvorenica nastaje od dvaju osnovnih leksema pomou spojnika ili interfiksa (tu
ulogu imaju samoglasnici o, e, i), a takvim nainom nastaju:
- polusloenice: rak-rana, spomen-ploa (imaju dva naglaska, povezani spojnicom, prvi dio se
ne sklanja)
- mocijska tvorba: tvorba imenice jednog roda od imenice drugog roda s razlikom u spolu,
zec zeica, lisac lisica
- preobrazba: prijelaz jedne rijei iz jedne vrste u drugu: imenica, pridjev mlada, imenica
Hrvatska i pridjev hrvatska
SINTAKSA
16
- sintaktike jedinice: rije, sintagma, reenica
- sintagma (spoj rijei): sintaktika jedinica sastavljena od najmanje dvije punoznane rijei
koje su meusobno povezane
Reenica bez subjekta: besubjektna (subjekt se ne moe odrediti), Odnekud bruji. Trebalo bi
nekamo pobjei.
rastavne: ili
17
reenini niz
- zarezom se odvajaju suprotne, iskljune i zakljune reenice
atributna: Dola je djevojka koja je moj kuma. Imala je deka koji je bio profesor.
LEKSIKOLOGIJA
- leksem (gr. lexis rije): ukupnost svih oblika koje ima jedna rije (jednoznanica ili
vieznanica, ukupnost svih sadraja i izraza neke rijei)
- standardni jezik: jezik koji je odabran za ope sredstvo sporazumijevanja nekog naroda ili
drutva
- semantika: dio znanosti o jeziku koji se bavi prouavanjem sadrajne strane jezinog znaka
- sinegdoha: vrsta metonimije u kojoj se dio uzima umjesto cjeline: Traio je oca njezinu
ruku. doputenje za vjenanje njegove keri; Nemam niti kune. nemam novca
- homografi: rijei razliitog znaenja koje se isto piu, a razliito izgovaraju (ps - ps, lk -
lk)
18
- homofoni: rijei razliitog znaenja koje se isto izgovaraju, a razliito piu (Rijeka i rijeka,
Vinja i vinja, japanka i Japanka)
- sinonimi: rijei istog ili slinog sadraja, a razliitog izraza (tuga, alost)
- antonimi (suprotnice): parovi rijei suprotnoga znaenja (lijepo runo, iv mrtav, crn
bijel otvoriti zatvoriti, oenjen neoenjen)
Aktivni leksik
- sadri sve uobiajene opeupotrebne rijei koje su svaom govorniku poznate i koje nisu
zastarjele
Pasivni leksik
- sastoji se od zastarjelih rijei koje vie nisu u uporabi, ali i od rijei koje jo nisu ule u opu
uporabu
Arhaizmi su leksemi koji su iz aktivnoga leksika preli u pasivni leksik zbog unutarjezinih
razloga (npr. vra nekada je to bio naziv za lijenika).
Historizmi su leksemi koji su preli u pasivni leksik zbog izvanjezinih razloga (nestali
su predmeti, pojave koje su oni oznaavali), npr. ljivari predstavnici nieg plemstva u
nekadanjoj Hrvatskoj; ban, kmetstvo.
Nekrotizmi: leksemi znaajni za leksik nekog pisca, nikada nisu postali dijelom opeg
leksika (npr. ljesit (drven) - Brne Karnaruti)
Leksik na prijelazu
FRAZEMI
- ustaljeni izrazi sastavljeni od dviju ili vie punoznanica, npr. hladan kao pricer, dosadan
19
kao u, vrijedan kao mrav, spor kao pu
- frazeologija jezikoslovna disciplina koja prouava frazeme
- obiljeja frazema:
1. sastoji se od najmanje dviju punoznanica
2. nijedna se punoznanica u frazemu ne smije izostaviti, niti one mogu zamjenjivati
mjesta
3. znaenje frazema nastaje tako to barem kod jedne od punoznanica mora doi
do znaenjske preobrazbe, odnosno pretvorbe
4. znaajke frazema mogu se aktualizirati u svim sintaktikim funkcijama
Podjela frazema
prema vrsti sredinje punoznanice
imeniki (kamen smutnje)
pridjevski (mrtav umoran)
glagolski (vedriti i oblaiti)
priloni (bre-bolje)
prema sintaktikom ustrojstvu
frazemi reenice (Obilazi kao maak oko vrue kae.)
frazemi sintagme (ni u ludilu)
prema podrijetlu
nacionalni frazemi (mirna Bosna)
prevedeni frazemi
frazemi biblijskog podrijetla (ekati manu s neba)
frazemi antikog podrijetla (Kocka je baena.)
frazemi stranog podrijetla (npr. franc. noir sur blanc crno na bijelo);
Neprevedeni frazemi stranog podrijetla koriste se u stilski obiljeenom izrazu, npr. u jezinoj
karakterizaciji likova. Mogu se koristiti i u stilski neobiljeenom izrazu, npr. kad
se eli pokazati vlastito poznavanje stranih jezika.
20
b) izvanjezini razlozi za posuivanje vezani su uz kulturna, gospodarska, znanstvena
i druga zbivanja
Vrste posuenica
internacionalizmi (posuenice koje u vie jezika imaju gotovo isti izraz i upotrebljavaju
se u jednakom znaenju), npr. turizam, agencija, policija, demokracija
usvojenice (posuenice koje su se prilagodile jeziku primaocu tako da se vie
i ne smatraju posuenicama), npr. dojam, kola
tuice (posuenice koje se nisu u potpunosti prilagodile normama hrvatskoga
jezika), npr. iri, intervju, taksi, bistro, ou
egzotizmi (rijei koje oznaavaju neku nacionalnu posebnost), npr. sombrero,
lazanje, votka, bor
eponimi (nazivi nastali prema imenu koje je postalo naziv), npr. ilet, kaladont,
aspirin, penkala, petrarkizam
prilagoenice (toliko prilagoene jeziku primaocu na svim razinama da ih govornici
vie ne prepoznaju kao posuenice): kola, krumpri, temelj
RJENIK
3
Ako se izvode od stranih imena, mogu se fonetizirati (pisati po izgovoru), a mogu se
pisati etimoloki do tvorbenog ava, a zatim se dodaje dometak (sufiks), ali je preporuljivije
fonetizirati. njujorki, lajpciki ili newyorki, leipziki
21
prema opsegu (mali ili depni, srednji ili priruni, veliki)
prema sadraju (opejezini, posebni ili specijalni)
leksikograf osoba koja sastavlja rjenik; leksikografija znanost o rjenicima
rjeniki lanak / leksikografska jedinica
natuknica
odrednice (gramatike, etimoloke, normativne, stilistike), uputnice
rjeniki lanak skup obavijesti koje su u rjeniku vezane uz jednu natuknicu
natuknica ili lema rije koja se u rjeniku objanjava
Podaci koji se u rjeniku donose iza natuknice zovu se odrednice.
Odrednice mogu biti:
- gramatike daju gramatike podatke o natuknici
- etimoloke daju obavijest o korijenu natuknice ili o jeziku iz kojeg natuknica potjee
- normativne odreuje pripada li rije standardnom, dijalektalnom ili razgovornom
leksiku
- stilistike daju obavijest o stilskoj obiljeenosti (ili neobiljeenosti) natuknice.
POVIJEST JEZIKA
22
SREDNJOVJEKOVNA PISMENOST (9./10. st. 15. st.)
Najstariji zapisi
TRPIMIROV NATPIS - najstariji natpis na latinskom jeziku u kojem se spominje ime jednog
hrvatskog vladara (845. - 864.)
INKUNABULE:
16. STOLJEE
23
Faust Vrani, Dictionarium quinquae nobillissimarum Europae lingvarum: Latinae,
Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (1595.)
- u prijevodu naslov Vranieva rjenika glasi Rjenik pet najuglednijih jezika: latinskog,
talijanskog, njemakog, dalmatinskog i maarskog
17. STOLJEE
Ozaljski krug pisaca (Petar Zrinski, Ana Katarina Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Ivan
Belostenec) njeguje mjeoviti tip knjievnog jezika u kojem se isprepliu sva tri narjeja.
Dubrovako-dalmatinski krug pisaca (Ivan Gunduli, Junije Palmoti, Ivan Buni Vui)
njeguje tokavsku ikavicu.
Najpoznatiji predstavnik knjievnosti na kajkavskom narjeju je Juraj Habdeli.
Budui da isusovci diljem Hrvatske otvaraju kole, javlja se velika potreba za rjenicima
i gramatikama.
Rjenici:
- prvi kajkavski rjenik: Juraj Habdeli, Dictionar ili rei slovenske (1670.)
- Jakov Mikalja, Blago jezika slovniskoga (1649.; trojezini(hrvatskotalijansko- latinski), a
sadri i kratku gramatiku napisanu prema Kaievoj gramatici
18. STOLJEE
Kod mnogih pisaca ovoga razdoblja vidljiva je prevlast novotokavskog narjeja (Andrija
Kai Mioi, Matija Antun Reljkovi, Antun Kanili). Ta prevlast tokavtine utjecat
e na izbor tokavtine kao temelja standardnom jeziku.
Pavao Ritter Vitezovi iznosi misao da se svaki glas treba biljeiti uvijek istim i jednim
znakom te predlae neka grafijska rjeenja.
24
- Franjo Sunik i Andrija Jambrei, Lexicon latinum interpretatione illyrica, germanica et
hungarica locuples (1742.); Latinski rjenik protumaen ilirski, njemaki i maarski;
smatraju kajkavski, akavski i tokavski narjejima istoga jezika
19. STOLJEE
Pretpreporodna djelatnost
Pretpreporodna je djelatnost vezana uz djela i inicijative trojice hrvatskih velikana: ime
Starevia, Maksimilijana Vrhovca i Antuna Mihanovia.
Preporodna djelatnost
Sredinja osoba jezine reforme hrvatskoga narodnog preporoda jest Ljudevit Gaj Kratka
osnova horvatsko-slavenskoga pravopisana, 1830.
- lanak Pravopisz (u Danici), 1835.
- 1835. pokree novine prvo na kajkavskom, 1836. novine mijenjaju naziv, izlaze na
tokavtini
- Gajevi suradnici i sljedbenici:
Vjekoslav Babuki, Osnova slovnice slavjanske narja ilirskoga, 1836.
Antun Maurani, Temelji ilirskoga i latinskoga jezika za poetnike, 1839. Slovnica
hervatska,1859.
- Gajevi protivnici: Ignac Kristijanovi i Ante Kuzmani
25
20. STOLJEE
10. travnja 1941. uspostavljena je Nezavisna Drava Hrvatska, to na jezinom planu znai
elju za istoom hrvatskoga jezika i brigu za povratkom potiskivanih hrvatskih rijei. Radi
toga je osnovan i Hrvatski dravni ured za jezik koji je imao savjetodavnu ulogu (brinuo se o
istoi i pravilnosti hrvatskoga jezika u javnoj uporabi). Spomenuti je ured 1942. sastavio
Koriensko pisanje i 1944. Hrvatski pravopis. Godine 1944. Bla Jurii objavljuje najvanija
jezikoslovna djela ovoga razdoblja: Nacrt hrvatske slovnice, I.; Glasovi i oblici u poviestnom
razvoju.
Brojna jezikoslovna djela koja nastaju u tom razdoblju posljedica su promijenjenih politikih
okolnosti. Godine 1990. u Hrvatskoj dolazi do prvih viestranakih izbora, do konstituiranja
demokratski izabrane vlasti i do donoenja Ustava Republike Hrvatske.
Nakon osamostaljivanja Hrvatske i njezina meunarodnog priznanja njeguje se hrvatski
jezik.
Najznaajnija jezikoslovna djela koja nastaju u tom razdoblju:
pravopisi:
Babi Finka Mogu, Hrvatski pravopis, 1990. (novo izdanje pravopisa iz 1971.)
Ani Sili, Pravopis hrvatskoga jezika, 2001.
gramatike:
28
Skupina autora (Eugenija Bari i dr.), Gramatika hrvatskoga knjievnog jezika, 1990.
Stjepko Teak Stjepan Babi, Gramatika hrvatskoga jezika, 2000.
Stjepan Babi, Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku, 1986.
Radoslav Katii, Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika, 1986.
Babi - Brozovi - Mogu - Pavei - kari - Teak, Povijesni pregled, glasovi i
oblici hrvatskoga knjievnog jezika, 1991.
rjenici:
Vladimir Ani, Rjenik hrvatskoga jezika, 1991.
Vladimir Brodnjak, Razlikovni rjenik srpskog i hrvatskog jezika, 1991.
Rjenik hrvatskoga jezika (ur. Jure onje), izdanje Leksikografskog zavoda Miroslav
Krlea i kolske knjige, 2000.
Vladimir Ani, Ivo Goldstein, Rjenik stranih rijei, 1999.
jezini savjetnik: Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, 1999.
LITERATURA:
29