Jean Racine

Fedra
TRAGEDIJA U PET INOVA

Preveo Tomislav Prpi

 Jean Racine: Fedra

SADRAJ

PRVI IN ________________________________________ 4

DRUGI IN _____________________________________ 18

TREI IN ______________________________________ 32

ETVRTI IN ___________________________________ 42

PETI IN _______________________________________ 54

RJENIK________________________________________ 65

2
 Jean Racine: Fedra

Osobe:

TEZEJ, sin Egeja, atenskoga kralja

FEDRA, Tezejeva ena, ki Mina i Pasifaje
HIPOLIT, sin Tezeja i Antiope, kraljice Amazonaka
ARICIJA, odvjetak atenske kraljevske obitelji
TERAMEN, Hipolitov odgojitelj
ENONA, Fedrina dadilja i pouzdanica
ISMENA, Aricijina pouzdanica
PANOPA, ena iz Fedrine pratnje
STRAA

Dogaa se u peloponeskom gradu Trezeni.

3
 Jean Racine: Fedra

PRVI IN

1. prizor
HIPOLIT, TERAMEN

HIPOLIT

Odluio sam, idem, moj dragi Teramene,

I ostavit u ivot te ugodne Trezene.
Kraj ovih smrtnih sumnji, to u meni se roje,
Ja poinjem se stidjet zbog dokonosti svoje.
Ve punih est mjeseci od oca sam daleko,
O kobi dragog bia zaludu v'jest sam eko.
Pa ak ni mjesta ne znam, gdje mogu nai njega.

TERAMEN

A kamo ete poi, i gdje da traite ga?

Da tu vam skinem brigu, i s razlogom sve jau,
Ja prooh oba mora, to Korint ovdje plau,
Za Tezeja sam pito kod obala i st'jena,
Gdje Aheront se gubi u carstvo gluhih sjena;
Elidu, Tenar minuh i k moru stigoh tada,
to gledalo je neko, gdje smjeli Ikar pada.
Pa otkud nova nada, sred koje sretne strane
Vi nadate se nai te stope drage, znane?
A tko zna vaem ocu da l' elja ba je vrua,
Da otkrije se tajna tog njegovog odsua?
I dok za njegov ivot u strahu dani teku,
Taj junak moda eka tek zavodnicu neku,
A nama brino skriva, to srce sad mu muti.

4
 Jean Racine: Fedra

HIPOLIT

O, Teramene dragi, tuj Tezeja, uuti!

On odvrnu se sasvim od mladenakih zala;
Nedostojna ga smetnja tu nije zadrala.
Ve davno Fedra njemu nepostojanost smiri,
Te ne moe ve uz nju nijedna da se iri.
I konano, dok traim, ja inim, to sam duan.
No klonit u se mjesta, gdje strah me hvata tuan.

TERAMEN

O, gospodaru, otkad taj strah vas silni prati

U ovom tihom kraju, gdje njihala vas mati?
Ta voljeli ste vie ba tu tiinu snenu
Neg' vrevu u Ateni i sjaj na dvoru njenu.
Pa kakva vas opasnost il tuga otud goni?

HIPOLIT

Vremena ta su prola, sve drukije sad zvoni

Od asa, kad nam doe, po volji sudbe kivne,
Ki mranog oca Mina i Pasifaje divne.

TERAMEN

Ja znadem uzrok boli tih vaih mladih ljeta.

To Fedra bol vam nosi i vaem oku smeta.
Toj maehi bje prvo pokazat silu vlasti,
I va je izgon, znajte, tek obol njenoj asti.
No njena mrnja na vas, toliko nekad jaka,
Sad prestala je sasvim, il jedva daje znaka.
A onda, zar vam pr'jeti opasnost moda neka
Od polumrtve ene, to samo smrt jo eka?
Zar Fedra, koja pati i patnju brino skriva -
Sve mrze sebe samu, to jo je uv'jek iva -
Zar takva Fedra moe ugrozit b'jesom svojim?

HIPOLIT

Ah, njene mrnje ja se ba nimalo ne bojim.

Pred protivnicom drugom ja sada bjeim kradom.
Ja bjeim, to u priznat, pred Aricijom mladom,
Iz dumanskog je roda. Na svijetu sama osta.

5
 Jean Racine: Fedra

TERAMEN

to? I vi, gospodaru? Zar ne gone je dosta?

Je l' ikad ljupka sestra tih mrskih Palantida
Urotila se s braom, s podlacima bez stida?
Zar njene iste ari vi mrzit ete ivo?

HIPOLIT

Da mrzim je, ja ne bih pred djevicom se skrivo.

TERAMEN

Objasnit b'jeg va elim - da l' smijem za to molit?

Zar vi da niste vie taj ponosni Hipolit,
to zakonima srca zna ponosno prkosit,
Dok otac mu je viko taj jaram esto nosit?
Jest, Veneri je dosta va ponos zado jada.
Da Tezej ima pravo, dokazat eli sada?
Stog stavlja i vas u red svih ljudi smrtna lika?
Vi morate sad kadit kod njenih rtvenika?
Da zaljubljeni niste?

HIPOLIT

Zar meni, drue, tako?

Ti, koji zna mi srce i treptanje mu svako!
Zar vjeruje, da mogu, kraj ponosnoga plama,
Zatajit svoje srce bez ikakvoga srama?
S mlijekom svoje majke, Amazonke po krvi
Ja usisah taj ponos - ti ne shvaa me prvi -
I im odrastoh malo i malo sv'jeta vidjeh,
Upoznah sama sebe i - sam se sebi svidjeh.
U odanosti svojoj, puninom srca svoga,
Ti ispria mi tada sav ivot oca moga.
A zna i s kakvim arom ja sluah taj tvoj govor
O djelima mog oca, to ovjena ih lovor!
Jo i sad moje oi junaka vrlog vide,
Gdje tjei smrtne ljude, jer od njih Herkul ide;
I nemani gdje davi i razbojnike one:
Sve Prokruste, Kerk'jone, pa Sinise, Skirone.
Jo Epidaur vidim i kosti gradskog diva;
I Minotaura kretskog jo krv se pui iva!
No kad si stao priat i manje slavna djela:
Zadavanja rijei i krenja mu smjela,
O Jeleni u Sparti, o mrskoj zgodi davnoj,
O tunoj Peribeji u Salamini slavnoj,

6
 Jean Racine: Fedra

O predugakom nizu svih prevarenih ena,

(Gdje ne sjea se vie ni njihovih imena)
O Arijadni, kako tek st'jenama se jada
O ugrabljenoj Fedri, to bolje proe tada.
Ti zna, s koliko boli ja molit sam te znao,
Da skrati, oh, da skrati te pripov'jesti, jao!
O, da sam mogo ubit tu prolost, koja vie,
Tu nelijepu polu ovako l'jepe prie!
A sada sam da budem upleten u to tkivo!
Zar bogovi bi htjeli poniziti me ivo!
A kukavne me suze ponizie jo vie,
Jer slavna djela ocu sve drugo zasjenie.
Zar ubi koju neman ta moja ruka vjeta,
Da smijem, kao Tezej, poinjati kojeta?
No kad bih taj svoj ponos ukrotit ipak htio,
Zar svoj bih poraz trait kod Aricije smio?
Zar osjeaji moji, zalutali bez nade,
Zaboravit bi mogli, to rastavlja nas mlade?
Moj otac izda zakon, za umirenje sebi,
Da njenoj brai neak pojavio se ne bi.
On izdanka se boji iz grenog stabla toga,
A s njom pokopat eli i ime vraga svoga.
Pod njegovom e vlau do grobnog ostat mraka,
I za nju ne e nikad zaplamsat vatra braka.
Pa zar pred b'jesnim ocem da njenu stvar sad branim?
Da budem drzak primjer pred pogledima stranim?
Dok moja tuna mladost u ludu ljubav brodi...

TERAMEN

Ah, gospodaru, znajte, u tako vanoj zgodi

Ne pitaju nebesa, to ovjek o tom sudi,
A Tezej, protiv volje, sam vau ljubav budi.
On hrani svojom mrnjom te ljubavnike snove
I protivnici mladoj ak drai daje nove.
Pred tako istim arom da vae srce strepi?
Ta pokuajte samo, ti asovi su lijepi!
O, zar je zloin teak - zavoljeti svom snagom,
Te bojite se poi za Herkulovim tragom?
Pred Venerom se skrui ve mnogo srce ledno!
Vi protivnik ste njezin, a ja vas pitam jedno:
Zar vas bi danas bilo - bez Venerine vlasti -
Da ne planu vam mati za ocem u toj strasti?
No emu svean govor - to slaba vam je hrana.
Ta sve se m'jenja brzo. Ve nekoliko dana
Vas viaju sve manje, gdje ponosno i divlje
Na kolima po alu vi jurite sve ivlje.
Il' upravljate konjem, neobuzdanim, slavno,

7
 Jean Racine: Fedra

Na nain, to ga Neptun izumio je davno.

I ume nae krikom ozvanjaju sve rjee;
U nekoj tajnoj vatri sad gore vae vjee.
Stog nema vie sumnje, da ljubite sa arom,
A smrtnu muku svoju vi prikrivate s marom.
Zar Aricija krasna ve znala vam se svidjet?

HIPOLIT

Ja idem, Teramene, ja moram oca vidjet.

TERAMEN

Zar ne ete se Fedri pred odlaskom jo javit,

O, gospodaru?

HIPOLIT

Hou, i moe me najavit.

Uputimo se do nje. To dunost mi je sada,
No gle. Enona tuna. Zar trpi s novog jada?

2. prizor
HIPOLIT, TERAMEN, ENONA

ENONA

O, koja li je tuga od moje tuge jaa?

Ve prema kobnom kraju vladarica koraa.
Dan i no moja ljubav zaludu nad njom bdije.
No ona mre od tuge, a uzrok brino krije.
U njenu duhu vlada sve vr'jeme zbrka prava,
I bol i nemir teki ne dadu joj da spava.
Za sv'jetlom samo ezne, no zbog tih tekih jada
U njezinu blizinu ve ne moe se sada...
Gle ide!

HIPOLIT

Dosta, znam ve i ostavljam je samu,

Da moje mrsko lice ne izazove amu.

8
 Jean Racine: Fedra

3. prizor
FEDRA, ENONA

FEDRA

Ah, ostanimo ovdje, Enono moja draga.

Ne, ja ne mogu dalje, jer izdaje me snaga,
To sv'jetlo, to ga gledam, zasljepljuje mi oi,
I drhtava mi noga ve ne moe da kroi.
Ah! (Sjedne.)

ENONA

Svemona nebesa, sad pogledajte na nas!

FEDRA

to teka su mi vela i ovaj nakit danas!

O, ija mrska ruka te uzlove mi splela,
Da skupi moju kosu sred umornoga ela?
Sve vr'jea me i bije, i propast moju ite!

ENONA

O, kako arke udnje sve jedna drugu nite!

Osuujui netom to svoje srce lomno,
Vi traili ste sami, da kitimo vas pomno.
Pa sjeaju se k tome i prvih snaga vrelih,
Vi sami, eljni sv'jetla, pokazat ste se htjeli.
Sad gledate to sv'jetlo, no mrak vas opet mami,
Te dan je vama mrzak, a traiste ga sami.

FEDRA

Ti zaetnie sjajni sveg naeg tunog roda,

O, diko majke moje, sred nebeskoga svoda,
to moda se crveni, kad gleda muku moju!
Sad posljednji put, sunce, ja gledam svjetlost tvoju!

ENONA

to? Zar vas ne e minut taj uas, ta strahota?

I zar ete bez konca odricat se ivota

9
 Jean Racine: Fedra

I spremat se za raku, i samo smrt zazivat?

FEDRA

Da kod ume ga mogu, na rubu, iekivat!

O, kad u gledat kola i konje mu bez daha,
Gdje trkalitem jure kroz oblak zlatnog praha!

ENONA

to? Gospo?

FEDRA

O, ja luda! to rekoh? Gdje sam? to je?

O, kamo duh mi luta i puste elje moje?
Izgubila sam razum - to bogovi su htjeli.
Ja osjeam, po licu crvenilo se preli:
I predugo ve gleda sramotu moje ame,
A suze proti volji sve naviru mi same.

ENONA

Ah, ako vam se stidjet, nek bude to zbog utnje,

U kojoj same rastu te vae bolne smutnje.
Sve nae brige za vas upornost vaa kri.
Zar ivot da vam tako u okrutnosti svri?
Ah, gdje je ono strano, to kidat bi ga htjelo?
Gdje lei ar il otrov to njemu sui vrelo?
Ve triput ovo nebo zamraile su sjene,
A blagi san jo nije dodirnuo vam zjene.
I no ve triput dosad umaknula je danu,
A vae t'jelo vene ne primajui hranu.
O, kakav strani cilj vas u iskuenje mami?
I kojim pravom na se da kidiete sami?
Vrijeate boanstva, a ivot ste im duni.
I prema muu vi ste tek izdajica runi.
Vi izdajete najzad i svoju djecu jadnu:
Zar neduna da zbog vas u teki jaram padnu?
Taj isti dan e, znajte, kad uzme majku njima,
Raspirit nadu sinu te ene, tue svima,
to c'jelom vaem rodu tek dumanin je prvi,
Tom oholici drskom, Amazonkine krvi.
Hipolit taj...

10
 Jean Racine: Fedra

FEDRA

O, bozi!

ENONA

Taj prigovor vas dira?

FEDRA

O, jadna, kakvo ime iz ista zazva mira!

ENONA

Va bijes bukti s pravom, i drago mi je, eto,

to zadrhtaste odmah, im zazvah ime kleto.
Ta ivjet valja! Ljubav i dunost nek se javi!
I nemojte dopustit, da vau djecu davi
Tuinac mrskom vlau, taj sin te skitske ene;
Da grka krv boanska pod skitskom vladom vene.
Smrt moe do u trenu - ne okl'jevajte sada,
Uspostavljajte snagu, to gine vam i pada,
Jer plamen vaeg ia ve poinje se gasit.
Pourite se stoga i jo ete se spasit.

FEDRA

Oh, predugo sam dala, da grena vatra gori!

ENONA

Grizoduje zar teko zbog neega vas mori?

Zar zloin kakav moda ovako sad vas mrvi?
Ta ruke su vam iste od pravednike krvi?

FEDRA

Ah, ovo mojih ruku od zloina je isto.

Da o srcu sad mogu, o bozi, kazat isto!

ENONA

Pa kakva vam se miso to rodila u glavi,

Da vae srce jadno u uasu se davi?

11
 Jean Racine: Fedra

FEDRA

Ve rekoh dosta tebi, ostatak mi pritedi.

Da ne moram priznavat, ja umirem u b'jedi.

ENONA

Pa umrite u utnji, to neljudski vas toi,

No druga ruka onda nek zaklopi vam oi.
Tek traak sv'jetla osta za umorne vam zjene.
No prije vas u sii u podzemlje me' sjene.
Ta tisuama staza ja mogu u Had doi:
U pravednoj u boli ba najkraima poi.
Ah, okrutnice, ka'te, zar krenuh vjerom kada?
Kod roenja vas drah, ta sjetite se sada.
Ja ostavih domaju i djecu zbog vas svoju.
Zar tako ete sada nagradit vjernost moju?

FEDRA

Zar misli, tom estinom da moe mene smesti?

Progovorim li sada, od groze e se stresti.

ENONA

Pred jednom tek strahotom ja morala bih predat:

Da izdiete ovdje, a ja vas moram gledat.

FEDRA

Kad gr'jeh i kob mi sazna, to bije snagom divljom,

Ja umr'jet u svejedno, a umr'jet u jo krivljom.

ENONA

Ah, oko slabih nogu te ruke sam vam svila.

Ja suzama vas kunem, to zbog vas sam ih lila,
Da skinete mi s due taj kamen smrtnog straha.

FEDRA

Ti htjede sama. Ustaj.

12
 Jean Racine: Fedra

ENONA

Ah, sluam vas bez daha.

FEDRA

O, nebo, to da kaem i gdje da ponem tuna?

ENONA

Ta vaa pusta strepnja ve uvreda je runa.

FEDRA

O, Venerina mrnjo! O, kobnoga li plama!

Kud lutala mi majka u ljubavi bez srama?

ENONA

Zaboravimo, gospo. I za sva da vremena

Ta sjeanja vam budu u utnji sakrivena.

FEDRA

O, Arijadno, sestro, u kakvoj strasti samo

Vi pogiboste sami na pustom alu tamo.

ENONA

to radite, o gospo? I kakva smrtna muka

Sad protiv rodne krvi bez prestanka vas nuka?

FEDRA

To Venera sad hoe da Fedrin ivot smrvi.

Ja mrem u b'jedi, zadnja od svoje jadne krvi.

ENONA

Vi ljubite?

FEDRA

Ja ljubim, mahnitam u sramoti.

13
 Jean Racine: Fedra

ENONA

A tko je on?

FEDRA

Sad sluaj vrhunac toj strahoti.

Kad ujem kobno ime, ja strepim iz dubina.
Ja ljubim...

ENONA

Koga?

FEDRA

Zna ga: Amazonkina sina,

to progonih ga dugo zbog svojeg grenog plama.

ENONA

Hipolita? O, bozi!

FEDRA

Ti ree ime sama.

ENONA

O, pravedna nebesa! Na grudi led mi pao!

Taj zloin! Ah! taj oaj! O b'jedni rode, jao!
O, kobnoga li puta, to sudba nam ga dala!
Zar morali smo doi do ovog kobnog ala?

FEDRA

Ne, stariji je mnogo zametak tih gorina.

im zakon sveza mene i Egejeva sina,
Moj mir i srea presta. Atena, - jao, jada! -
Mog dumanina tatog pokazala mi tada.
im spazih njega, stadoh, as crvena, as bl'jeda,
Izbezumljena stadoh, u smutnji, iva b'jeda.
Obnevidjeh, uutjeh, ja tonuh u dubinu
I osjetih po t'jelu sad studen, sad vruinu.
Ja Veneru prepoznah, strahote njena ara

14
 Jean Racine: Fedra

I muke roda, to ga i progoni i kara.

Tad zavjetima kuah umirit botvo kivno,
Sagradih u ast njemu hram, svetilite divno
I sama se okruih jo rtvama bez broja,
Da smuen razum smirim i jadna ula svoja.
O nemona li l'jeka za bol bez ozdravljenja!
Badava rtvenici, i tamjan, dobra ht'jenja:
Jer dok su moja usta zazivala je glasno,
Pred njegovim oltarom ja vidjeh njega jasno:
U zamamnome liku sve javlja se Hipolit.
rtvovah sve tom bogu i njega stadoh molit.
Tad sklanjah mu se s puta, no uj vrhunac svega:
U oevu bih liku ja vidjela tek njega!
Na koncu se usudih i na sebe okomit,
Podjarih gnjev, jer htjedoh proganjanjem ga slomit.
Da prognam dumanina, kog oboavah jadna,
Priinjah se pred svima, da maeha sam gadna.
Za nj stadoh trait izgon, uzbunih se veoma,
I konano ga nesta iz oinskoga doma.
Odahnula sam tada. Hipolit bje daleko.
Kreposnije je ivot i mirnije mi teko.
U podlonosti muu, i skrivajui jade,
Odgajala sam djecu, to brak mu tuni dade.
Zaludu sav moj oprez, jer udes mi je zao!
Ta doveo me amo sam Tezej glavom, jao!
Tu opet vidjeh onog, kog prognah, sama kriva:
Otvorila se rana, i suvie jo iva.
To nije vie vatra, to tajno mene pri,
To Venera je glavom, to pl'jen svoj vrsto dri.
I zgrozih se, protrnuh zbog svoje grene strasti,
Zamrzih ivot tuni i ljubavnike slasti.
Ja htjedoh, umirui, bar svoju ast jo spasit,
Pred sv'jetlom b'jela dana taj crni plam ugasit.
I nisam mogla gledat te tvoje suze, jao!
Enono, sve ti priznah, i sad mi nije ao.
Tek jedno znaj i potuj: pred blizom smru stojim,
Stog nemoj muit mene prijekorima svojim.
I ostavi se nade, da moe opet sinut
Taj slabi plam mog ia, to skoro e uminut.

15
 Jean Racine: Fedra

4. prizor
FEDRA, ENONA, PANOPA

PANOPA

Zatajiti sam htjela, o gospo, tune glase,

No sada moram zborit, ne mogu drat za se:
Nenadmanog vam mua ve nema na ivotu,
I osim vas na dvoru svi znadu za strahotu.

ENONA

Panopo, to si rekla?

PANOPA

Ah, nebo milost krati!

Zaludu vae molbe, da Tezej vam se vrati.
Mornari ba su stigli, i s njima v'jest ta grozna,
Pa Tezej ve ne ivi, Hipolit od njih dozna.

FEDRA

Nebesa!

PANOPA

U Ateni ve razdor vam se stvara.

Dok jedni vaeg sina sad hoe za vladara,
Ve druga strana gazi sve zakone Atene,
Za tuinkinim sinom da slono sada krene.
I kau ak, da neki za Ariciju rade
I Palantovu svojtu, da pr'jesto im se dade.
Po dunosti vam kazah sve ono, to je bitno:
Hipolit je ve spreman da na put krene hitno.
U ovaj novi mete on moe naglo ui
I za sobom u trenu kolebljiv puk povui.

ENONA

Panopo, stani, dosta. Te tvoje vane v'jesti

Sad kraljica je ula i dri ih u sv'jesti.

16
 Jean Racine: Fedra

5. prizor
FEDRA, ENONA

ENONA

Ve ne htjedoh vam budit ni elju za ivotom,

ak u grob htjedoh s vama razmiljajui o tom.
Da odvratim vam misli, ponestalo mi glasa,
No iz te v'jesti za vas sad nie dunost spasa.
Va poloaj se m'jenja, i lice mu je drugo:
Sad kralja vie nema, stog ne ekajte dugo.
On ostavlja vam sina, vi sebe ste mu duni.
Po ivoj majci kralj je, po mrtvoj suanj tuni.
Na koga e se onda u nevolji oslonit?
Tko suze da mu otre, kad zapone ih ronit?
Ta neduan mu vapaj sve do neba e stii
I protiv majke srdbu svih predaka e dii.
A nemate ni zato da korite se sama:
Sad zazorna ve nije sutina vaeg plama.
Jer s Tezejevom smru i vor se kida brani,
Pa vaa strast ve nije sramota, zloin mrani
Hipolit vam ve nije, o gospo, uas ivi,
Vi moete ga vidjet i ne bit pritom krivi.
A vjerujui moda, da mrzite ga smjelo,
On mogao bi stupit i buni jo na elo.
Doka'te, da se vara, da previe se nada:
Trezena mu je dio, on ovdje samo vlada.
Minervine se kule - to mora i on znati -
Po zakonima mogu tek vaem sinu dati.
I jedna miso mora udruit vas u svemu:
Tek Aricija pr'jeti i vama ko i njemu.

FEDRA

Pa dobro, kad je tako, ja ne u posluh kratit,

Enono, ako mogu u ivot jo se vratit,
I ako materinstvo, u asu mranog straha,
Oivjet moe mene, ostatak moga daha.

17
 Jean Racine: Fedra

DRUGI IN

1. prizor
ARICIJA, ISMENA

ARICIJA

Hipolitove elje, ti veli, mene trae?

Hipolit sada hoe da zbogom meni kae?
Ismeno, je li tako? Da ne vara se mrvu?

ISMENA

Smrt Tezejeva nosi ve posljedicu prvu.

Stog spremite se, jer e nagrnut s mora, s gora
Svi oni, koje Tezej uklonio je s dvora.
Sudbinom svojom sami odluujete sada
I vidjet ete: Grka sva pred noge vam pada.

ARICIJA

Da glasine to nisu i razgovori runi?

Ja dumanina nemam? Ve nisam suanj tuni?

ISMENA

Ne, gospo, vinji bozi ve stoje uz vas vjerno.

Do prea vae brae sad Tezej krenu smjerno.

ARICIJA

A to se pria, kako zavrio je dane?

18
 Jean Racine: Fedra

ISMENA

udnovate se prie sad ire na sve strane.

Kod otmice su nove, to kau, hladni vali
Tog preljubnika stigli i naglo pokopali.
I kau, ta se vijest proirila posvuda,
U pakao da sie s Piritojem onuda;
Da vidje i Kocitu, gdje mrana utnja vlada,
Da Tezej iv je stigo do prokletih sred Hada,
Da nije mogo izi iz onih strana sivih,
Iz kojih nema puta do zaviaja ivih.

ARICIJA

Zar smrtnik moe tako da s mrtvima se roi

Jo prije nego sklopi za vjenost svoje oi?
I kakva dra ga vukla na ale, pune strave?

ISMENA

On mrtav je, o gospo, a vas jo sumnje dave!

Atena strepi zbog tog, Trezena znade sve to.
Hipolita ne pozna, ni njegove tvrdoe,
Zbog sina dre Fedra, jer uas njome vlada.
Od smuenoga dvora jo savjetu se nada.

ARICIJA

ovjenije e, misli, od oca svog umovat?

Zar lake e mi lance Hipolit moda skovat?
Zar moj e jad ga dirnut?

ISMENA

Ja mislim, gospo, hoe.

ARICIJA

Hipolita ne pozna, ni njegove tvrdoe,

Kad moe vjerovati, da poalit e mene,
On, koji samo mrzi i prezire sve ene!
Ve dugo, vidi sama, on pred nama se krije
I trai ona mjesta, gdje nas, Ismeno, nije.

19
 Jean Racine: Fedra

ISMENA

Ja znadem, to se pria o njegovoj hladnoi,

No vidjela sam njega i kraj vas u samoi.
tavie, glas o divljem i ponosnom mladiu
Radoznalost pojaa u c'jelom mojem biu.
No njegova vanjtina pokazala je drugo:
Pred pogledima vaim crvenio se dugo.
Zaludu htjede od vas odvrnut svoje oi,
U kojima mu enja o ljubavi svjedoi.
Tko kae: ljubavnik je, taj moda njega vr'jea,
No odaju ga oi, to sjaju ispod vjea.

ARICIJA

O, kako mi te edno to srce sluat stalo!

A moda u tom svemu tek stvarnosti je malo!
Ti zna me. Zar si mogla naslutit iz daljine,
Da igraka e tuna te okrutne sudbine,
To srce, to je znalo tek jad i suze uke,
Upoznat jednom ljubav i njene lude muke?
Ja kraljevskog sam roda, sve pree grob mi skriva,
Iz ratnih se strahota tek ja izvukoh iva.
Izgubila sam brau - o, ima l' rane ljue! -
Svih est junaka mladih, svu nadu dine kue!
I sve je ivo tada zaglavilo pod maem,
I svu krv erehtejsku tad zemlja popi s plaem.
Ti zna, da strogi zakon, po smrti brae moje,
Zabranio je svima, da uza me jo stoje.
Jer boje se, da sestra, u smionome aru,
Ne uskrisi prah brae, pogibeljan vladaru.
No dobro znade i to, da ponosnoga lika
I s prezirom tek gledah sve sumnje pobjednika.
Ti znade, da sam ljubav nauila odbijat,
Da Tezeju sam znala za strogost zahvaljivat,
Jer branio mi ono, to prezirat sam znala -
No tad mu nisam bila jo sina ugledala.
Osvojile me nisu, Ismeno, oi same:
Ljepota, draest jedva da djelovahu na me.
Te darove, Ismeno, od prirode imade,
No on ih malo c'jeni i malo za njih znade.
Ja u njemu cijenim niz vrednijih kakvoa:
Niz oevih vrlina, ne oevih slaboa.
Ja volim, moram priznat, to ponosito elo,
to ljubavna me jarmu prkosit znade smjelo.
Zna, hvalila se Fedra nagnuem svoga mua -
A tako lakoj slavi moj ponos otpor prua.
Ta znala je, to srce ve s tisuama d'jeli

20
 Jean Racine: Fedra

I ulazi na vrata, kud ue opor c'jeli.

Osvojit tvrdo srce - to pobjeda je prava!
Razbudit bol u dui, to neosjetna spava,
U lance sapet roba, da lancima se udi
I uiva u jarmu, to uzalud ga kudi.
Ja samo to i hou, ne mogu stog mirovat,
Jer lake bi mi bilo ak Herkula okovat.
Pob'jedie ga oi, uz muku mnogo manju,
Pa zato nisu mogle da takvu slavu anju.
No ja sam neoprezna! Ah, jao slaboj eni!
Ta otpor e se silan jo javit proti meni!
Hipolitu se danas zbog ponosa tog divim,
No moda u jo stenjat u bolovima ivim.
Hipolit da me ljubi! I zar bih mogla savit,
Po nekoj ludoj srei...

ISMENA

On sam e vam izjavit.

Ve ide k vama.

2. prizor
HIPOLIT, ARICIJA, ISMENA

HIPOLIT

Gospo, ja moram s vama zborit,

Jer odlazim i elim na kob vas upozorit.
Mog oca vie nema. Temeljite mi slutnje
Nav'jestile su razlog izbivanja i utnje.
U djelima ga dinim tek smrt je mogla smesti
I sakriti ga sv'jetu, na dalek put odvesti.
To bogovi sad alju do Parkina ak kruga
Tog Herkulova premca i nasljednika, druga.
Stog drim, vaa mrnja, zbog njegovih vrlina,
Bez neugode slua te hvale vjernog sina.
No smrtnu tugu moju tek jedna nada blai:
Sad mogu da vas otmem i skrbnitvu i strai.
Svim zakonima mrskim sad vlast i sila pada:
Svog srca, sebe same gospodar vi ste sada.
Trezena c'jela danas ve mojim carstvom posta.
Od Piteja, mog pretka, u nasljedstvo mi osta.

21
 Jean Racine: Fedra

Tu priznae me kraljem, s veseljem, puni ara.

Vi slobodni ste ovdje, ak vie od vladara.

ARICIJA

Ah, tedite s dobrotom, ta rasipnost me smela,

Ublauju moj udes, plemenitost vam vrela
Ne sluti, da e time jo samo jae stezat
Te spone, to ih sami sad elite odvezat.

HIPOLIT

Atena se koleba kod izbornoga ina.

Vas spominje, pa mene i kraljiina sina.

ARICIJA

Zar i mene?

HIPOLIT

Ja znadem, da zakon drski, smjeli

Ne miluje me, gospo, da maknut mene eli.
Prigovara mi Grka, ko sinu strane majke.
No kad bi samo brat moj tu bio uzrok hajke,
Prvenstvo svoga prava ja znao bih obranit
I hirove i smutnje tih zakona odstranit.
Razlonija me uzda u smionosti pr'jei:
Ja vama dajem - vraam, da kaem pravom r'jei,
To mjesto i to ezlo, to prei vam ga davno
Od velikog junaka nasl'jedili su slavno,
Jer posinjen bje Egej. Pod zatitom mog oca
Atena poe cvasti i slavit branioca.
S veseljem pozdravljaju plemenitog vladara,
Za b'jednu brau vau ne nalaae ara.
Atena sad vas zove u svoje meko krilo,
Jer vapaja je dosta zbog razmirica bilo.
Te brazde vae krv je natapat davno vikla,
Da puilo se polje, iz kojega je nikla.
Trezena slua mene. U kraju krne Krete
U obilju je mjesta za Fedrino dijete.
Sva Atika je vaa. Ja odlazim, da spojim
Sve elje vaih vjernih sa pristaama svojim.

22
 Jean Racine: Fedra

ARICIJA

Iznenadih se, smutih, i strah me hvata novi.

Sve bojim se, nebesa, da varaju me snovi.
Ja bdijem? Takvu priu da primim ela vedra?
Ah, koji bog vam njome sad ispunio njedra?
O, neka vae ime pronese slavu svuda,
A istina nek bude jo sjajnija od uda!
Vi prestadoste mrzit, pa zar za dobro moje
Da rtvujete k tome i sve probitke svoje?
Zar nije dosta, to ste od mrnje i od b'jesa
Obranit mogli duu...

HIPOLIT

Da mrzim vas? Nebesa!

Ma kako ud mi crno tu naslikana bila,
Zar misle, da me neman izbacila iz krila?
Pa koji divljak ne bi tu kraj vas posto pitom,
Ta svaka mrnja mora da otopi se pritom!
Zar zamamnome aru odoljet moe neko?

ARICIJA

to? Gospodaru! Kako?

HIPOLIT

Ah, suvie sam reko.

Uzmaknuo mi razum kraj ljubavnike smutnje.
Pa kako sad ve, gospo, ja odrekoh se utnje,
Govorit mi je dalje i kazat, to se zbiva -
Tu tajnu srce moje ve ne moe da skriva:
Ja pred vama sad stojim i nevoljan i b'jedan
Ko primjer oholosti, to pamenja je vr'jedan.
Odbijao sam ljubav i buntovno i tato,
I robovima njenim tek rugao se, dato.
I ale brodolomce, te slabe smrtne ljude,
Ja miljah, da u s kopna promatrat bure lude.
No sada opi zakon uinio me robom:
Od sama sebe odoh, daleko i s tjeskobom.
Tu nesmotrenu hrabrost u trenu poraz snae
I ponosna se dua u ovisnosti nae.
Ve est mjeseci oaj u grudima mi hara,
Pun stida nosim svuda strijelu, to me para.
I protiv vas i sebe zaludu ja se borim:
Kad prisutni ste, bjeim, kad niste, s vama zborim.

23
 Jean Racine: Fedra

ak u dno tamne ume va lik slijedi mene.

Svijetlo vedra dana i mrke none sjene,
Sve pred oi mi mami te are vaeg lika
I predaje vam roba, tog biveg buntovnika.
Plod nastojanja mojih na koncu pun je jada:
Da trae ga posvuda, ne nalazim ga sada.
Moj luk i koplje, kola, sve mir mi samo pr'jei,
Te ne sjeam se vie Neptunovih rijei.
Ah, vapaji mi tuni svu umu ispunie,
A moji brzi konji moj glas zaboravie.
O ljubavi dok priam, to divlja je i vrela,
Crvenite se moda zbog vlastitoga djela.
Ah, opora li zbora kraj predanosti sl'jepe!
Neobina li sunja za lance tako l'jepe!
No moj bi dar vam moro jo veu radost stvorit,
Gdje jezikom sam tuim sad poeo govorit.
Zlo izraenog ara vi nemojte odbijat -
Ta bez vas ne bi mogo u dui mi proklijat.

3. prizor
HIPOLIT, ARICIJA, TERAMEN, ISMENA

TERAMEN

Ja dooh prije Fedre, sad na e pred vas stati.

Ve ide k vama.

HIPOLIT

K meni?

TERAMEN

to misli? Tko e znati!

No Fedra posla po vas, jer uprav s vama htjede
Da prije vaeg puta jo razgovor povede.

HIPOLIT

Zar Fedra? to bi htjela? I to joj mogu kazat?

24
 Jean Racine: Fedra

ARICIJA

Vi ne moete sada taj razgovor otkazat.

Dodue, sigurni ste, da vama nije sklona,
No sjenu samilosti zasluuje i ona.

HIPOLIT

Vi odlazite, gospo? A ja u na put. Jao!

Zar moda vr'jeam are, za koje sve bih dao!
I ne znam, da li srce, to dadoh vam ga sjetno...

ARICIJA

O, k plemenitom cilju sad putujte mi sretno.

Dovedite Atenu do podlonosti meni:
Sve rado primam od vas ko poklon slaboj eni.
No to mi carstvo, znajte, i veliko i slavno,
Tom vaem njenom daru po c'jeni nije ravno.

4. prizor
HIPOLIT, TERAMEN

HIPOLIT

Je l' sve ve spremno, drue? No ide Fedra, eno!

Stog idi, nek je za put sve dobro opremljeno.
Nek dadu znak i pravac. Odredi, pa se vrati
I razgovor mi mrski to prije, drue, skrati.

25
 Jean Racine: Fedra

5. prizor
FEDRA, HIPOLIT, ENONA

FEDRA

(Enoni u dnu pozornice)

Gle, tu je. Prema srcu sva krv mi sada ide.

Zaboravljam to hou, im oi mi ga vide.

ENONA

O, pamtite, svom sinu vi jedina ste nada.

FEDRA

Da odlazite, kau, iz ovog naeg grada.

Stog dooh, s vaom boli da svoje suze zdruim
Zbog sina svog u strahu da pred vama se tuim.
Moj sin sad nema oca, a dani jure skokom
I moje skore smrti on moe bit svjedokom,
Na djetinji mu ivot ve tisue se diu -
Bar vi da tit ste njemu, jer dumani ve stiu.
Na tunu mi se duu ve tajna sumnja rui,
Da za sav jauk njegov zatvorili ste ui.
Ja strepim za svog sina, da ne stignu ga hajke
Zbog pravedne vam mrnje i omraene majke.

HIPOLIT

Ovako niskog uvstva Hipolit jo ne pozna.

FEDRA

Potuila se ne bih, da mrnja vam je grozna.

Sva nastojanja moja, da naudim vam, znate,
No dublje niste mogli da u me zagledate.
Izazvat htjedoh sama tu mrnju proti sebi,
Blizina vaeg daha da smetala mi ne bi.
Ja vragom sam vas zvala, u tajnosti i javno,
I htjela sam se morem od'jelit od vas davno.
ak ime vae ovdje - odredila sam svima -
U prisutnosti mojoj preutjeti se ima.

26
 Jean Racine: Fedra

No ako prema krivnji i kazna krivca tue,

I ako mrnja moe tek mrnju da privue,
Tad nije bila ena na sv'jetu jo nijedna
Ba samilosti vie, a mrnje manje vr'jedna.

HIPOLIT

Gdje mati djeja prava zna uvat kao zjene,

Rijetko prata sinu iz krila druge ene.
Ja dobro znadem, gospo, da sumnje, eda mraka,
Pojavljuju se nuno kod drugog, novog braka.
Ta i svaka bi druga te iste krila sjene,
Tek moda mnogo tee vrijeale bi mene.

FEDRA

Ah, kraljeviu, ujte, to mogu rei smjelo:

Od zakona me opeg boanstvo izuzelo,
I posve druge brige sad smuuju me, lome.

HIPOLIT

O, gospo, moda ipak sad nije vr'jeme tome.

Jer mu vam moda ipak jo danje sv'jetlo gleda,
I dobro nebo moda jo natrag vam ga preda.
Pokrovitelj je njegov sam Neptun, kome slava.
Moj otac nije rtve prinosio badava.

FEDRA

Ah, ne moemo dvaput do ala mrtvih, jao!

A Tezej ih je divni ve jednom ugledao.
Stog pusta vam je nada i zaludne su rtve,
Jer Aheron je krtac i ne puta ve mrtve.
to kaem? Nije mrtav, jer u vama se javlja
I preda me, pun slave, neprestano se stavlja.
Ja vidim ga, s njim zborim, a srce mi... Zabludih,
Te izdajem se sama kraj svojih strasti ludih.

HIPOLIT

Ja vidim svu krasotu te ljubavi, to sniva:

Mog mrtvog oca slika u dui vam je iva,
I njegova vas ljubav jo dri svu u vlasti.

27
 Jean Racine: Fedra

FEDRA

Da, kraljeviu, trpim i gorim u toj strasti.

Onakva, kakav stie do tihih hadskih sjena,
Prevrtljiva, to tri za tisuama ena,
I koji e oskvrnut ak postelju boanstva,
Ja ne volim, ve vjernog i punog dostojanstva,
Pa ak i malo divljeg, no bogovima slinog,
Il' poput vas, mladia, osvajanjima vinog.
Taj govor va je njegov, pa dranje, i zjene,
I obrazi, to divno od stida se rumene.
Ba takav Tezej nekad do kretskih stie ala,
A djeci kralja Mina sva dua uzdrhtala.
No to je bilo s vama? I to je bez vas bio
Junaka grkih cvijet za pratnju sakupio?
O, zato niste mogli, zbog svojih mladih ljeta.
Ukrcati se na brod, da ugleda vas Kreta?
I kretska neman tad bi od ruke vae pala,
Ma kakve zavijutke u labirintu znala.
Da zamka vam se kakva na putu ne bi splela,
Ko pomo bi vam sestra jo klupko donijela.
to rekoh? Ja bih sestru u namjeri pretekla,
Tu misao bi meni u trenu ljubav rekla.
Ne, ona ne, tek ja bih tad smjela vas uputit
U zamku, kojom bi vas labirint mogo smutit.
Ma kako teke brige preuzeti bih znala,
I sama nit mi ne bi, ko sestri, dostajala.
Ko vjeran drug u nudi, kad pogibli se jave,
Ja pred vama bih bila koraala bez strave.
O, da sam u labirint ja mogla s vama samo,
Ja nala bih vas sretno, il nestala bih tamo.

HIPOLIT

O, bozi, to to ujem! Ta dr'te na pameti,

Da Tezej mi je otac, s njim brak vas vee sveti.

FEDRA

A otkud, kraljeviu, ta vaa sumnja smjela,

Da ensko dostojanstvo zaboravit bih htjela?

HIPOLIT

Oprostite mi, gospo. Ah, sad se stidim ivo,

to neduni va govor prosudio sam krivo.
Da u oi vam gledam, to stid mi teki pr'jei.

28
 Jean Racine: Fedra

Stog idem.

FEDRA

Okrutnie! Razumio si i jei!

Govorila sam dosta, da sve ti bude jasno -
Upoznaj, dakle, Fedru i njeno srce strasno.
Ja ljubim. Nemoj mislit, da pritom misli mutim,
Da sama sebi pratam, da nedunom se utim;
Ugaajui sebi, da podiem i kr'jepim
Taj otrov lude strasti, to razum ini sl'jepim.
Ja nevoljni sam predmet za osvetu nebesa.
I zgraanje je moje jo jae od tvog b'jesa.
Svjedoci su mi bozi, to kobni plamen krvi
U mojem krilu, jao, zapalili su prvi;
Ti bozi, koji inom, ah, smatrali su glavnim,
Da smrtno bie putem ne navraaju ravnim.
Prenesi se u prolost, prem vr'jeme spomen brie:
Ja klonih te se brino i prognah te, tavie.
U odvratnome liku prikazat sam se htjela,
Da mrnju izazovem, da krv se opre vrela.
Pa kakva mi se korist u svemu tome zae?
Zamrzio si vie, a ja te ljubljah jae.
A nesrea ti dala privlaljivost jo jau,
Te venula sam tuna u plamenu i plau.
I dosta bi ti bilo, da na me svrne oi,
Jer u njima sve pie, o jadu mom svjedoi.
to kaem? To priznanje, to sramotno priznanje,
Dragovoljno je, misli, ko i to moje stanje?
Ja strepim za svog sina, opasnosti mu pr'jete,
I dooh k vama molit, da ne mrzite d'jete.
No osnove su slabe, kad ljubav stane morit,
I ja sam mogla tuna tek o tebi govorit.
Osveti se i kazni tu mrsku ljubav - jao! -
Ko dini sin junaka, to ivot ti je dao.
Udovicu svog oca ukloni s ovog sv'jeta!
Hipolita da ljubi ta neman, da mu smeta!
Ta strana zvijer, vjeruj, sad ne smije ti kliznut.
Gle, tu je moje srce. Tu krv mi mora briznut.
Nestrpljivo ve eka, da okaje rugobu:
Ve ide k tvojoj ruci, u susret svome grobu.
No, udri. Ako misli, da nevr'jedna sam toga,
I ako takva kazna jo nije dosta stroga,
Il' ako ruke ne e da prlja krvlju gadnom,
Daj mjesto svoje ruke svoj ma tom stvoru jadnom.
Daj. (Uzme ma Hipolitu.)

29
 Jean Racine: Fedra

ENONA

Jao, gospo moja, to radite! O bozi!

Svjedoci idu mrski! O, nebo, ti pomozi!
Uklonite se, bje'te pred sigurnom sramotom.

6. prizor
HIPOLIT, TERAMEN

TERAMEN

Zar ono Fedru vuku, il bjei pred strahotom?

Na licu bol vam itam. O, gospodaru, to je?
Tu stojite bez maa, i bl'jed ste, nijem. Zlo je?

HIPOLIT

O, Teramene, bje'mo! Moj mozak! Svud je tama!

Bez uasa ne mogu da gledam sebe sama.
Ta Fedra... Ne, o bozi! O, stranoga li dana!
Ta tajna mora ostat duboko zakopana.

TERAMEN

Za odlazak je spremno, ve jedra vrsto stoje,

No ponosna Atena izjavila je svoje.
Glavari njeni netom proglasili su svima:
Pob'jedila je Fedra, veinu brat vam ima.

HIPOLIT

Zar Fedra?

TERAMEN

Sad e glasnik, po volji te Atene,

Svu vlast u zemlji predat u jake ruke njene.
Njen sin je kralj.

30
 Jean Racine: Fedra

HIPOLIT

O, bozi, vi znate nju, jo kako!

Zar njenu krepost sada nagraujete tako?

TERAMEN

A pronose se v'jesti, i uporno i trajno,

Da Tezej ivi, da je u Epir stigo tajno.
No ja ga traih ondje, i znadem, kad bi ita...

HIPOLIT

Ne, sve nam valja sluat i ne proputat nita.

Istrait emo v'jesti i saznat pravo stanje,
Pa ne moram li zbog njih odgodit putovanje,
Odjedrimo. A ezlo, uz c'jenu bilo koju,
Nek uzme pravi ovjek u vr'jednu ruku svoju.

31
 Jean Racine: Fedra

TREI IN

1. prizor
FEDRA, ENONA

FEDRA

Ah, drugamo nek svijet s tim poastima ide.

Zar eljet moe, da me ovakvu sada vide?
Zar moe tjeit duu, to tako se opekla?
Ne, radije me sakrij, i previe sam rekla.
Ah, izbio je, eto, sav nemir, uas stari.
Izrekla sam mu strane i neuvene stvari.
Rijei mi je sluo i trudio se dugo,
Da znaenje im poda prikladnije i drugo.
O, kako li je htio da samo bre ode!
I njegov stid, Enono, sad dvostruko me bode.
O, zato nisi dala, da in taj svrim ludi!
Kad ma sam njegov bila uperila u grudi,
Je l' blijed posto barem, je l' kuo da ga makne?
A dovoljno je bilo, da ruka mi ga takne,
Pa da mu bude straan. Enono moja, time:
Da spozna, kako ruke uprljao bi njime.

ENONA

Ovako, samo plau, vi ne ete se spasit.

Tek potiete vatru, a valjalo bi gasit.
Zar ne bi bilo bolje, o krvi dinog Mina,
Da traite smirenje dostojnije svog ina?
Nezahvalnik sad trai u b'jegu spas od zala.
Stog primite se jednom i dravnih posala.

32
 Jean Racine: Fedra

FEDRA

Zar ja da vladam, jao! I zakone da krojim!

Ta ja ne mogu vladat ni jadnim mozgom svojim!
Ni svojih ula vie ne drim ja u vlasti,
Ve guim se u jarmu, bez ponosa i asti.
Ja umirem.

ENONA

Vi bje'te.

FEDRA

Da ostavim ga, jao!

ENONA

Progonit ste ga mogli, a sad vam ga je ao.

FEDRA

Ah, kasno je. On znade za bezumlje mog plana,

Gdje granice su pale sustezanja i srama.
Sramotu svoju priznah pred pobjednikom svojim.
A protiv volje nadu u b'jednom srcu gojim.
Ti jedina si znala uskrisit moju snagu,
Ohrabrit me, oivjet i nai rije blagu.
Na usnama mi dua leprat ve je stala,
A ti mi tada otkri, da jo bih ljubit znala.

ENONA

Ah, kriva ili prava u viru te strahote,

Ja gotova sam na sve, da satrem ig sramote.
No ako ste kad znali i uvredu premostit,
Taj prezir oholici vi ne ete oprostit.
O, kako hladnim okom, i uporno i strogo,
Do svojih nogu mal'ne promatrat vas je mogo!
Tatina mu je bila i surova i gadna.
O, da sam svoje oi bar mogla dat vam jadna!

FEDRA

No moda e napustit uvredljivu tatinu.

Odhranila ga uma, razumijem divljinu.

33
 Jean Racine: Fedra

Ta zakon ga je divlji ovako tvrda skovo,

I ljubavne su r'jei mladiu neto novo.
Iznenaen je bio i zborit nije mogo,
Stog sudimo ga moda i vie nego strogo.

ENONA

U barbarki se zae, iz njena doe krila!

FEDRA

No ljubila je, ma da tek Skianka je bila.

ENONA

Na rod on c'jeli mrzi, po sili odreenja.

FEDRA

No zbog drugog me ne e zapostavit stvorenja.

Ti savjeti su danas ve zastarjeli tvoji,
Stog slui mojoj strasti, a razum neka stoji.
Nepristupano srce od ljubavi ga brani,
Navalit emo stoga na slabijoj mu strani.
Za pr'jesto, sve se ini, osjetljivih je zjena,
Jer nije mogo sakrit, da vue ga Atena.
K Ateni je i lae okrenuo ve bio
I vjetrovima jedra za igru ostavio.
Enono, s njim se sada u moje ime sroi
I daj da vlast ga smami, da zasl'jepi mu oi.
Nek posveeni v'jenac na svoje elo stavi:
Privezat u ga za se, veselit se toj slavi.
Sauvat vlast ne mogu. Prepustimo je njemu,
A on e moga sina pouiti u svemu.
Ko pravi otac moda uz d'jete e mi stati.
Pod okrilje mu sebe i d'jete stavlja mati.
Svim sredstvima ga kuaj, Enono, na to sklonut:
Rijei e ga tvoje sigurnije jo tronut.
Pouri se i plai: nad Fedrom smrt ve krili.
Ne stidi se, da glas ti ko zaklinjanje cvili.
to uini, ja primam, o nado Fedre jadne!
Ja ekam, dok se vrati. A tad: to kob mi dadne.

34
 Jean Racine: Fedra

2. prizor
FEDRA, sama

O, ti, to vidi mene, sramotu moga ht'jenja,

O, Venero, zar nije ve dosta ponienja?
Par zar da jo me bije, i beutna i ledna,
Gdje promaila nije strijela ba nijedna!
No ako ti je stalo do nove slave koje,
Po dumanima udri, to buntovno jo stoje.
Hipolit te se kloni i b'jesu tvom se smije:
Pred rtvenikom tvojim on kleknuo jo nije,
Pa ak i tvoje ime ko ui da mu vr'jea.
Osveti mu se sada, ta ista nam je ea.
U ljubavi nek plane... Enono, ti se vrati?
U svojoj mrnji na me i razgovor ti krati?

3. prizor
FEDRA, ENONA

ENONA

Uguit vam je, gospo, i posljednji trag aru.

Dozovite to prije, ah, svoju krepost staru.
Kralj nije mrtav! iv je! I dolazi vam, jao!
On glavom stie netom, i ve je na prag stao.
Svi tre, da ga vide, navrvjelo je mnotvo.
Po vaoj elji odoh, da naem vae botvo,
Kad podigla se krika sve do tog neba, koje...

FEDRA

Moj mu je iv, on die! To znai: gotovo je.

Nedostojna sam, priznah tu ljubav, to ga vr'jea.
On ivi! Moja dua za zaboravi ea!

ENONA

to?

35
 Jean Racine: Fedra

FEDRA

Unapr'jed ti rekoh: no ti to nisi htjela.

Tvoj pla je bio jai od kajanja mi vrela.
Jo jutros mogoh svrit ko ista, asna ena,
A sada, jer te sluah, ja mrem obeaena.

ENONA

Vi umirete?

FEDRA

Nebo! Ba danas poeh sve to!

Moj mu, sa svojim sinom, pojavit e se, eto.
Pojavit e se svjedok mog preljubnikog ara,
Da vidi, kako mogu jo stupit pred vladara
S tim nabujalim srcem, neuslianim - jao! -
Sa zaplakanim licem, to nije mu ga ao.
Zar misli, da e ocu preutjet moje strasti,
Gdje tako je osjetljiv zbog Tezejeve asti?
I zar e sa mnom varat svog oca i svog kralja,
I gaenje suspregnut nad svime, to me kalja?
Svejedno, da i uti, ja znam svu niskost svoju.
Ja nisam hrabra ena. Ne pripadam tom soju.
Sa zloinom na dui ne mogu mirna ostat
I sigurno, u trenu, sva crvena u postat.
Ja Fedru znam i niem u duhu strasti njene;
I ini mi se jadnoj: ti zidovi i st'jene
Sad na e progovorit. Sve hoe da svjedoi
I eka moga mua, da otvori mu oi.
Pa umrimo. U smrti sva prestaje strahota.
Zar nesrea je teka otii iz ivota?
Ta smrt i nije strana za poniene ene,
No bojim se, Enono, tek tune uspomene.
Ostavtina je strana za moju djecu dragu!
O, Jupitrova krvi, toj djeci podaj snagu!
Jer makar to im dalo to nae dino sjeme:
Taj zloin majin za njih strahovito je breme.
Ja strepim, da e s pravom dobacit im u lice,
Da sinovi su tuni, ah, majke-prestupnice.
I moda e se tako pod bremenom jo prignut,
Da ne e vie moi sa zemlje oka dignut.

ENONA

Da, meni ih je ao obojice, to stoji.

36
 Jean Racine: Fedra

I znadem, da se nitko razlonije ne boji.

No zar ete ih pustit, gdje rug ih eka oit?
I zato protiv sebe vi elite svjedoit?
Ta svi e rei: Fedra i suvie je kriva,
Pred prevarenim muem u strahu ve se skriva.
O, sretan je Hipolit, kad smrt vas tako mami,
Kad optube mu strane potvrujete sami!
Pred tuiteljem takvim sva obrana je pusta:
Pa i meni e onda zaepit lako usta.
O, zar da moram gledat, gdje likuje i ruje,
Sramotu pria svakom, tko hoe da ga uje!
Ah, da me tunu prije bar munja s neba spri!
No nemojte mi skrivat: da l' jo vas ljubav dri?
I kakav vam se, gospo, taj kraljevi sad ini?

FEDRA

Ko strana neman neka, to vreba u blizini.

ENONA

Pa zar ete dopustit, da potpuno vas smrvi?

Vi strahujete pred njim. Optuite ga prvi,
Jer on bi mogo, gospo, optuit vas jo danas.
A tko vas moe pobit? Sve stvari zbore za nas:
Taj ma, to sreom osta u ruci vaoj tada.
I nekadanja srdba, i zbunjenost vam sada,
Pa to, to Fedra davno pred ocem viku die,
I progon, to ga tada na Fedrin zahtjev stie.

FEDRA

Zar nevinog ocrnit, o srdbo vinjeg neba!

ENONA

U nastojanju meni tek utnja vaa treba.

Ja drem kao i vi, jer savjest mi se prenu,
I tisuu bih smrti pretrpjela u trenu.
No bez tog tunog l'jeka izgubit u vas sada.
Va ivot c'jenim tako, da svaki obzir pada.
I zato u govorit, u kralja gnjev raspirit:
Hipolita e prognat, a zatim e se smirit.
Kanjavajui sina ko otac e se vladat,
I s Tezejeva gnjeva tek malo sin e stradat.
Pa sve da krv potee, i nevina i prava:

37
 Jean Racine: Fedra

To ast tek vaa trai i ugroena slava.

Zar na kocku se stavlja nada sve to je drago?
Ne! Vrhovni je zakon: sauvat takvo blago.
Da ugroena ast vam ne propadne u sramu,
Sve valja rtvovati, pa ak i krepost samu.
Gle, idu! Vidim kralja!

FEDRA

Ah, s njim je i Hipolit!

U oima mu itam: sad na e me ogolit.
Uini, to te volja, ja preputam se tebi.
U smuenosti takvoj ne mogu pomo sebi.

4. prizor
TEZEJ, HIPOLIT, FEDRA, ENONA, TERAMEN

TEZEJ

Gle, mojoj enji udes prijaznijim sad posta,

Jer predaje me vama...

FEDRA

Ah, kralju, dosta, dosta!

Ne skvrnite svoj zanos, jer moj je udes zao:
Ja nisam vie vr'jedna te njene panje, jao!
Jer uvreda je vama meutim nanesena,
A rtva je sudbine i jadna vaa ena.
Blizinu vau, sklonost ne mogu ve uivat
Nedostojna sam toga i moram se sakrivat.

38
 Jean Racine: Fedra

5. prizor
TEZEJ, HIPOLIT, TERAMEN

TEZEJ

udnovato vam oca doekuju, moj sine.

HIPOLIT

Tek Fedra bi vam mogla objasnit udne ine.

No ako vrua molba sad moe da vas krene,
Uklonite me, kralju, ah, iz blizine njene.
Hipolit dre, moli, o, dajte, ovog trena,
Da nestane iz doma, gdje ivi vaa ena.

TEZEJ

Da ode zar?

HIPOLIT

Ne traih, moj oe, ene vae:

Dovedoste je sami na ove ale nae.
I odlazei na put, ba ovom kobnom gradu
Vi predali ste enu i Ariciju mladu.
Da uvam obje ene, odrediste mi tada.
No kakva dunost moe zadrat mene sada?
Ta dokona mi mladost iskazala se dosta -
Svim dumanima umskim strahovitom ve posta.
Zar ne bih mogo sada iz nerada izai
I bolji cilj i metu za svoja koplja nai?
Ta vi jo niste bili ni moja ljeta stigli,
A ve ste mnogu neman na svoje ruke digli;
I tiranin vam mnogi ve zapamtio ruku.
Bijaste strah i trepet svom razbojnikom puku.
Dva mora sad su ista, i nitko ne e smetat,
I slobodan se putnik bez straha moe kretat.
Sam Herkul u o ruci, to tako zna obarat.
Pouzdao se u vas i mogo se odmarat.
A ja, sin slavnog oca, bez imena sam, jao!
Pa ak ni majke svoje jo nisam dostigao.
O, dajte mi ve jednom, da hrabrost kuam svoju,
Pa ako sretnem neman jo preostalu koju,
Da pred noge vam stavim tu stranu zvijer, mrtvu,

39
 Jean Racine: Fedra

Il' ivot svoj da dadem ko dobrovoljnu rtvu;

Da steknem tako vjenost, da moji dani, oe,
O Tezejevu sinu, Hipolitu, svjedoe.

TEZEJ

O, kakva strana mora na ovom gradu lei,

Da sva obitelj moja sad ispred mene bjei!
Mog povratka se boje, vesele mi se malo.
O, nebo, to me nisi u ropstvu zadralo!
Tek jednog druga poznah. Pun nerazumna ara
On ote smjelo enu u epirskog vladara.
Na nesreu sam drugu posluit pritom znao,
Al razjareni udes zasl'jepio nas, jao!
Taj tiranin me nao bez obrane, bez maa.
Piritoja sam gledo, taj predmet moga plaa,
U pandama zvijeri strahovitih i gadnih,
to tiranin ih hrani tek krvlju ljudi jadnih.
A mene baci u mrak, sred mranih, pustih st'jena,
Zatvorio me ondje, kraj carstva gluhih sjena.
Tek nakon est mjeseci jad moj nebesa ganu:
Ja prevarih uvare, sloboda opet granu.
Oslobodih tu zemlju od toga podlog gada:
Ko hrana svojim psima posluio je tada.
A sada, kad moj zanos obujmiti bi htio
Najdrae, to mi usud na sv'jetu ostavio; -
to kaem? - Tu, gdje dua svoj pravi pokoj trai,
Gdje srce mi se edno tom dragom slikom blai, -
Doekuju me s mrazom, i strepnji nema kraja:
Svi odlaze, svi bjee iz mojeg zagrljaja.
Ja vidim, kakav uas blizina moja sije,
I volio bih natrag u tamnicu to prije.
Spomenula je Fedra, da ast mi netko taknu,
I ovdje nisu znali da izdajicu maknu!
Zar Grka ta, za koju sve zasluge sam steko,
Zloincu tome prua i utoite neko?
Vi utite. Zar sin moj ovako me se boji?
Il' s dumanima mojim u dogovoru stoji?
Ah, uimo, ta sumnja ve poinje me davit.
I zloin i zloinca mi moramo uglavit.
Nek Fedra sama kae, to smuenost joj znai.

40
 Jean Racine: Fedra

6. prizor
HIPOLIT, TERAMEN

HIPOLIT

O, kamo smjera govor, iz kojeg studen zrai?

U mahnitosti krajnjoj zar moe Fedra htjeti
Da optui se sama, u propast da poleti?
Nebesa, to e otac? O, kakav otrov zao
Zbog ljubavi se iri po c'jeloj kui, jao!
ak ja u ognju gorim, zbog njemu mrskog eda.
O, kakav bijah neko, a kakva sad me gleda!
Zbog crnih nekih slutnji strah hvata me udnovat,
No znadem, da sam nekriv i ne moram strahovat.
Tek valja nai nain. Pa hajd'mo se potrudit.
Ja moram ganut oca i njenost mu probudit.
Kad priznam svoju ljubav, znam, on e se okomit,
No c'jelom svojom moi on ne moe je slomit.

41
 Jean Racine: Fedra

ETVRTI IN

1. prizor
TEZEJ, ENONA

TEZEJ

Ah, to to ujem, bozi? Taj izdajica smjeli

ast oca svoga dirnut usudio, se, je li?
Moj udesu, ba strano progonit si me stao!
Ja ne znam, kamo idem, ja ne znam, gdje sam, jao!
Dobroto, evo plae za tvoja njena djela!
Ta osnova bez stida! Ta zamisao smjela!
Da doe do svog cilja, u svojoj crnoj strasti,
Posluio se silom, bezobraznik bez asti!
I ma prepoznah njegov, to mahnitost mu slua,
A dadoh mu ga neko, da asnije ga kua.
Potivat nije htio ni krvnu vezu svetu?
I Fedra nije znala tu drskost kaznit kletu?
Pokrivala je utnjom tog prestupnika gadnog?

ENONA

Ne, tedjela je samo tom utnjom oca jadnog.

I stide se zbog smjelog Hipolitova b'jesa,
Zbog oiju mu mranih i zloinakog kr'jesa,
Ve u smrt htjede poi, i tuna ruka njena
Ve stade gasit, - jao! - svijetlo istih zjena.
Potrah, da je spasim, kad vidjeh kretnju mranu;
I samo ja je spasih za ljubav vau branu;
Va nemir, njenu smetnju u brizi tada zdruih,
Ko tuma njena plaa i nehotice sluih.

42
 Jean Racine: Fedra

TEZEJ

O, podlac, nije mogo ni bljedilo da spr'jei!

I tresao se, vidjeh, kod pozdravnih rijei.
Da, udno mi je bilo: veselio se malo.
I njeno mi se uvstvo smrzavat odmah stalo.
No nije li ta ljubav, to prodire ga tako,
Jo u Ateni moda pokazala se kako?

ENONA

Zar kraljica se nije potuit vama znala?

Ta grena ljubav njoj je svu mrnju izazvala.

TEZEJ

Zar plamen u Trezeni rasplamsao se stari?

ENONA

Sve, to je bilo, rekoh, iskazah o toj stvari.

No predugo ve putam vladaricu sred jada.
Dopustite da odem, da uz nju budem sada.

2. prizor
TEZEJ, HIPOLIT

TEZEJ

Ah, tu je, bozi! Stupa ba plemenito, ilo!

Ta ije se tu oko sad ne bi prevarilo?
Zar takvi su, nebesa, svi preljubnici vjeti?
Zar sveti znak vrline na elu njima bljeti?
O, zato nema iga za ljude takva kova,
Da moe smjesta poznat nedostojnog nitkova!

HIPOLIT

Da l' smijem pitat, oe? Zar neki oblak novi

To uzvieno lice ko velom nekim ovi?
Zar bojite se rei tu tajnu, to vas mori?

43
 Jean Racine: Fedra

TEZEJ

Zar smije mi pristupit, ti, stvore ponajgori!

I predugo tu neman boanska tedi munja!
Sve razbojnike pobih, a on jo sv'jetom lunja!
Ti, koji doe smjelo, u svojoj grenoj strasti,
Do oeva ak loga, da trai grene slasti! -
Usuuje se ovdje pokazat glavu svoju,
Gdje sve jo ivo sjea na drsku podlost tvoju!
I ne misli potrait, u nepoznatu gradu,
Sakriven kuti za se, gdje mene jo ne znadu?
O, izdajice, bjei, ne budi srdbu strogu
I b'jes taj, to ga jedva suzdrati jo mogu!
Jer dosta mi je i te sramote vjene - jao!-
to zloinakog sina svijetu tom sam dao,
A kamo l' tvojom smru, za moje ime sramnom,
Da zaprljam svu slavu u kojem asu tamnom.
O, bjei, ako ne e, da poljem te u trenu
Do zloinaca, to ih u vjenu poslah sjenu.
I nemoj, da ta zv'jezda, to sv'jetli nama, spazi,
Gdje tvoja drska noga po ovom mjestu gazi.
O, bjei, netremice iz c'jele zemlje moje,
I oisti je brzo od strane slike svoje.
Junatvo moje neko te oslobodi ale
Od ubojica podlih, i stee vinje hvale.
O, Neptune, tad ree, da milostiv e biti,
Da prvu e mi elju za uzvrat ispuniti.
U stradanjima dugim, u tamnikoj samoi
Ne utjecah se tvojoj boanskoj, vjenoj moi.
U pohlepnosti svojoj za potporom to veom
Sauvah svoje molbe za tee jade sreom.
Stog zaklinjem te danas, osveti oca jadnog.
Ja preputam tvom b'jesu tog izdajicu gadnog.
Ugui drske elje u njegovoj nutrini:
A tvoju u dobrotu prepoznat po estini.

HIPOLIT

Optuuje me Fedra, da grenu ljubav gojim!

Kraj tolike strahote zaprepaten tu stojim!
Toliko udaraca! Odjednom, iznenada!
Ne nalazim rijei, moj glas se gui sada.

TEZEJ

Raunao si valjda, ti izdajice jadni,

Da Fedra e u utnji pokopat zloin gadni.

44
 Jean Racine: Fedra

Eh, ne bilo na b'jegu zaboravljati maa

U kraljiinoj ruci, da optubu pojaa;
Il' mogao si, bolje, tu podlost jo ukrasit,
Pa zajedno i rije i ivot joj ugasit.

HIPOLIT

U pravednome b'jesu, gdje la je tako kleta,

Ja morao bih trait, da pravda zbori sveta.
No ja tu tajnu uvam, i ne u ranu trovat.
Dopustite da utim, jer duan sam vas tovat.
Tek sjetite se, tko sam, moj ivot pregledajte,
I sve to bez estine, bez gnjeva pokuajte.
Jer veliki grijesi za malima tek sl'jede,
A ti, za koje malo svi zakoni vrijede,
U svetinje na koncu bez stida dirat znadu;
I poroci i krepost tu stupnjeve imadu.
Ne, sv'jet jo nikad nije za takvu uo zgodu:
Da plaha krepost juri u najveu slobodu.
Ta jedan dan vam ne e ni ubojicu jadnog
Od kreposnika stvorit, ni skrvnitelja gadnog.
Junakinja me ista odgojila u sv'jetlu,
I nikad nisam bio na ruglo svom podr'jetlu.
Sam Pitej, prvi mudrac, to sv'jet ga ikad rodi,
Od matere me uze, u ivot da me vodi.
Ja ne u da pred ocem poljepavam se vjeto,
No ako sam vrlina nasl'jedio bar neto,
Dokazalo je, mislim, ve svako moje djelo,
Koliko mrzim ono, to podmeu mi smjelo.
Po tome me ve pozna i c'jela Grka dina:
Ta moja je vrlina ve surovosti slina.
I svima je ve znana ozbiljnost moje udi.
Ko ovaj dan je jasna dubina mojih grudi.
A eto, ovdje kau, Hipolit greno pada...

TEZEJ

Ba ta tatina podla osuuje te sada.

Sad vidim, gdje se tvoja hladnoa runa zae:
Tek Fedrine te oi zatravie, podlae!
Da, sve su druge tebi ravnodune sad, jasno,
I svaku istu ljubav odbijao si glasno.

HIPOLIT

Ne, oe, istu ljubav - ne mogu skrivat - zato? -

Ja nisam nikad prezro odbijaju je tato.

45
 Jean Racine: Fedra

Ispovjedit u vama svoj pravi grijeh asno:

Da, istina je, ljubim, to otac brani glasno:
Za Aricijom mladom sad srce moje vene.
Ki Palantove krvi pob'jedila je mene.
Oboavam je, zbog nje sva dua moja gori
I protiv vae volje i zabrane se bori.

TEZEJ

Ti ljubi nju? Ne, lae i glumi naopako.

Okrivljuje se time, da opravda se tako.

HIPOLIT

Ve est mjeseci ljubim i klonim je se, eto,

A sada dooh amo, da vama kaem sve to.
No kako da vas r'jeim te zablude, tog jada?
I kakvom bih vas kletvom razuvjerio sada?
O, neka zemlja, nebo, i sve to narav sazda...

TEZEJ

Da, zlikovci su spremni na krive kletve vazda.

Taj govor mi je mrzak, i zato me potedi,
Pronai neto drugo, jer himba malo vr'jedi.

HIPOLIT

Hipolit vam je lukav, i himbene je udi,

No u sebi ak Fedra pravednije ga sudi.

TEZEJ

Moj gnjev se, bestidnie, ve uvelike pjeni!

HIPOLIT

Pa kakvo sad progonstvo odreujete meni?

TEZEJ

ak Herkulovo zie u dalekome nizu

Za takvoga podlaca i suvie je blizu.

46
 Jean Racine: Fedra

HIPOLIT

Vi sumnjiite mene zbog prestupnikog ina!

Pa gdje da naem druga, kad otac goni sina!

TEZEJ

Potrai prijatelje, to znadu s mnogo vike

Veliat rodoskvrnje i hvalit preljubnike.
Pronai izdajice, nitkove, vr'jedne lanca
I prave zatitnike ovakva nevaljanca.

HIPOLIT

To rodoskvrnje, preljub vi spominjete mnogo,

No sami dobro znate, to sakrivate strogo:
Po materinskoj krvi u Fedri ba se kriju
Ti poroci, strahote, to nekriva me biju.

TEZEJ

to? Tvoja b'jesna drskost sve ograde ve skida?

Sad posljednji put kaem: izgubi mi se s vida!
Izii, nemoj ekat, da otac tako plane,
Da odavle te sramno ak straom tjerat stane.

3. prizor
TEZEJ, sam

Bijednie, ti srlja u krilo smrti svoje.

Sam Neptun, ije r'jeke i bogovi se boje,
Obvezo mi se r'jeju, i ne e je porei.
Bog osvetnik te sl'jedi, i ne e mu utei.
Ja ljubljah te i utim, kraj sve te krivnje tvoje,
Da srce mi se stee zbog strane kletve moje.
No rana, to mi zada, i suvie me ee.
O, je li koji otac pretrpio to tee?
Nebesa, pogledajte tog oca, kako pati!
Zar greniku je takvom on mogo ivot dati?

47
 Jean Racine: Fedra

4. prizor
FEDRA, TEZEJ

FEDRA

Moj gospodaru, dooh, jer strah je na me pao.

Va strani glas sam ula i zgrozila se, jao!
Jer strah me, da e Tezej izvrit pr'jetnju strasno.
Potedite svog sina, ah, ako nije kasno.
Krv svoju tujte, kralju: ta put je vae puti?
Pritedite mi uas, da krik mu moram uti.
O, nemojte uinit, da Fedru vjeno boli,
to otac, njenom krivnjom, tu krv u strasti proli.

TEZEJ

Ne, u krv svoga sina ja nisam, gospo, stao.

No svojoj kazni ipak on nije umakao.
Jer vinja e mu ruka priredit konac tuan.
Osvetit e vas nebo, to Neptun mi je duan.

FEDRA

Zar Neptun! O, ta kletva, ljutinom izazvana...

TEZEJ

to? Bojite se moda, da ve je usliana?

Toj opravdanoj kletvi pridruite se smjerno
Sve njegove grijehe sad ocrtajte vjerno.
Podjarite mi srdbu, suzdrljiva je, spora.
Vi ne znate svih gr'jeha nedostojnoga stvora.
Optuuje ve i vas ta mahnitost mu pusta;
Da klevete i lai ispunjaju vam usta;
Da srce mu i vjera za Ariciju gori;
Da nju tek ljubi.

FEDRA

Kako?

48
 Jean Racine: Fedra

TEZEJ

U lice to mi zbori.
No bestidno lukavstvo ja znadem odbit asno,
A Neptun ne e doi sa svojom pravdom kasno.
Pred rtvenikom sad u, pun strahopotovanja,
Pourit izvrenje boanskog obeanja.

5. prizor
FEDRA, sama

On odlazi. to ree! O, to sam ula, jao!

Zlo zapretani oganj sad buditi se stao!
Taj grom iz vedra neba! Taj kobni znak, nebesa!
A htjela sam mu sina obranit od tog b'jesa!
Ah, istrgoh se jadna Enoni, punoj strave.
Grizoduja su jaa i muke, kad se jave.
O, kud me stalo vodit to pokajniko stanje?
Ta mogla sam se lako odluit na priznanje!
Da ne zape mi rije, to u grlu se davi,
Ta istina bi strana sad bila ve na javi.
Hipolit znade ljubit, no mene ne e, jao!
Jer srce je i vjeru ve Ariciji dao!
O, bozi, kad me odbi tom oholou smjelom,
Kad odbi moje enje tim namrtenim elom,
Ja miljah, to je srce, to ne e da se prene,
Nepristupano strasti i mrtvo za sve ene.
Pa ipak neka druga to tvrdo srce probi
I naklonost i milost od okrutnika dobi.
A moda mu se srce raznjeuje ak lako,
Pa samo mene jadnu ne podnosi ovako.
I ja da jo ga branim, gdje takvu bol mi zada!

49
 Jean Racine: Fedra

6. prizor
FEDRA, ENONA

FEDRA

Enono moja, zna li, to doznala sam sada?

ENONA

Ne, ne znam, no da priznam, sva drem, sva jo strepim.

Istraste u trenu, i s namjerama sl'jepim.
A svaki krivi korak sudbonosan bi bio.

FEDRA

Ja imam suparnicu. Ah, tko bi pomislio!

ENONA

to?

FEDRA

Znam, Hipolit ljubi, tu nema sumnje za me.

Taj neprijatelj divlji, kog ari malo mame,
I kojeg panja vr'jea, a pla mu je na smetnju,
Taj tigar, kojega sam ko ivu znala pr'jetnju,
Pripitomljen je sada, i ena njime vlada.
Put do srca mu nae tek Aricija mlada.

ENONA

Zar Aricija?

FEDRA

Muko! Neokuane ame!

Ah, kakva nova patnja sad sruila se na me!
Sve to sam prepatila: taj strah, taj zanos ludi,
Taj b'jesni plam, taj uas, kad kajanje se budi,
I beskrajno uvredljiv taj otklon moga ara,
Sve tek je sjena boli, to sad se ovdje stvara.
Ah, ljube se! A meni zar netko sveza oi?

50
 Jean Racine: Fedra

Pa gdje, i kad, i kako, i to ih naglo sroi?

Enono, ti si znala, da miluju se tajno.
I dala si da lutam na stramputici trajno?
Zar znali su ih esto u razgovoru nai?
Il' u umu su znali, u zaklonite zai?
Ah, naoe se, znadem, u potpunoj slobodi;
A nebo voli ljubav, kad neduna se rodi.
Bez gr'jeha su im bili ti zagrljaji strasni,
I svitahu im dani i blaeni i jasni.
A ja, ko izrod tuni, jo tunijeg podr'jetla,
Sve uklanjah se danu i bjeah ispred sv'jetla.
Tek smrt sam smjela zvati ko jedinoga boga
I ekala sam samo izbavitelja toga.
Ah, ja sam u tek pila i mnogu suzu uku,
No tako blizu sv'jetu, to voli tuu muku,
Da nisam mogla jadna ni jecat u slobodi.
Tu slast sa strahom kuah u r'jetko kojoj zgodi.
Ja skrivah teki nemir, pred sv'jetom vedra lica
Liavaju se tako tih suza tjeilica.

ENONA

Pa kakvu e im korist ta jadna ljubav dati?

Ta vidjet se ve ne e.

FEDRA

Al ljubav e im sjati.
Dok ovo zborim tebi - o smrtne misli moje! -
Mog bezumlja se oni ba nimalo ne boje.
Progonstvo e ih stii i rastavit, dodue,
No oni e se zaklet na vjenu ljubav due.
Ne, ja ne mogu trpjet tu sreu, koja vr'jea.
I pojmi, da ljubomor za osvetom mi ea.
Nju unititi valja. Stog moram se potrudit
I Tezejevu mrnju na mrsku krv probudit.
Da kazni je to tee, to moram njemu rei.
Od gr'jeha njene brae njen zloin jo je vei.
Ja zaklinjat u njega! Ljubomor Fedru ubi!
to radim, gdje sam, kud se moj jadni razum gubi?
Ljubomor mui mene! I Tezeja da molim!
Moj mu jo ivi, die, a ja, ja drugog volim!
A koga? Tko je onaj, za kojim srce tei?
Kod svake nove r'jei sva koa mi se jei.
Po gr'jesima se svojim ve spustih sasvim na dno.
O, rodoskvrnjem, himbom ja odiem ve gadno.
Te ubojnike ruke, za osvetom to eznu,

51
 Jean Racine: Fedra

U nevinoj bi krvi sad htjele jo da greznu.

Bijedna ja! Jo ivim? I pred suncem jo stojim?
I jo to sveto sunce u svoje pree brojim!
Moj predak je gospodar i otac neba prvi,
I nebo to, i svemir, jo predcima mi vrvi.
O, kamo u? Da bjeim u tminu Hada bre,
Gdje moga oca ruke sad kobnu urnu dre?
Sudbina mu je, kau, tu urnu kobi dala.
Tu Mino strogo sudi sred mrtvih hadskih ala.
Ah, kako e se stresti mog mrtvog oca sjena,
Kad preda nj stane kerka, ta zloinaka ena,
to ne e da se skrui, da prizna zloin mnogi
I nedjela, za kakva ni Had ak ne zna strogi.
Kad vidi tu strahotu, moj oe, to e tada?
Ve vidim: strana urna iz tvojih ruku pada.
Ja mislim, novu kaznu da za mene e trait,
Ko krvnik svoje keri svoj teki gnjev utait.
Obitelj tvoju ubi boansko nebo. Prosti,
I njegov b'jes ti gledaj u mojoj mahnitosti.
Zbog stranog gr'jeha moga sramota svud me prati,
A plod mu nije znalo to jadno srce brati.
Sudbina zla me goni do posljednjega trena,
U mukama se gasim i mrem ti satrvena.

ENONA

Priguite taj uas, bezrazloan je, znajte.

Va grijeh je oprostiv - na nj tako pogledajte.
Vi ljubite. Sudbini utei ne e nitko.
arolija bje kobna i djelovanje britko.
I to je udo neko, u sv'jetu neuveno?
I zar je samo vama to srce probodeno?
Ta priroda je dala tek ovjeka slabia.
Pokorite se, dakle, sudbini ljudskog bia.
Vi tuite se gorko na teak jaram davni,
A sami bozi, gospo, olimpijski i slavni,
to znadu tako grmjet i prestupnike karat,
U preljubu su znali i gorjet i izgarat.

FEDRA

to ujem? Kakav savjet priapnut si mi smjela!

Ba do kraja bi mene otrovat tako htjela?
Zar ne vidi, da ovdje tek ti si kriva svemu?
Ja bjeah iz ivota, a ti me vrati njemu.
Tek zbog tebe sam mogla da dunost s uma smetnem.
Uinila si svoje, da ponovno ga sretnem.

52
 Jean Racine: Fedra

I na to si se dala? Hipolita optuit!

I ivot mu ocrnit i bezbono obruit!
Hipolit e to moda i glavom platit - jao! -
Jer bezbonu je kletvu bog moda usliao.
Ja ne u da te sluam. Ah, idi, zv'jeri runa
I pusti me, da plaem nad svojom kobi tuna.
O, neka ti to nebo po zaslugama sudi,
I neka tvoja kazna po sv'jetu uas budi
Kod sviju, koji, spretno i puni podla ara,
Podjarit znadu slabost kod nesretnih vladara;
Do ponora ih gurnut, kud rado idu sami,
I utrt put do gr'jeha, do zloina, to mami;
Kod laskavaca drskih, po kojima nebesa
Kanjavaju vladare u asovima b'jesa.

ENONA, sama

Sve ostavih zbog Fedre, a plaa mi ovako.

Sve za nju samo radih. Zasluila sam tako.

53
 Jean Racine: Fedra

PETI IN

1. prizor
HIPOLIT, ARICIJA

ARICIJA

Vi utite, gdje treba spasavat ivot goli?

I putate u bludnji tog oca, to vas voli?
Ah, ako vam je lako maj pla i jad premostit,
I zavazda se sa mnom, bez alosti, oprostit,
Tad hajte, ostavite tu Ariciju b'jednu,
No odlazei glavu bar spasavajte vr'jednu.
Obranite potenje i pobijte laove,
Pa prisilite oca, da kletvu opozove.
Zar mogli biste htjeti, zbog nekog hira volje,
Toj klevetnici svojoj prepustit bojno polje?
Razjasnite svom ocu...

HIPOLIT

Ja rekoh mnogo toga!

No zar sam mogo otkrit i tajnu branog loga?
Ispriati mu priu, nepoljepano, smjelo?
I natjerati ocu crvenilo na elo?
Ne, samo vi ste uli u tajnu mranu, runu.
Tek bozima, pa vama otvorih duu tunu.
Prosudite mi ljubav: ta vama nisam krio,
to samome sam sebi zatajit brino htio!
No zapamtite: sve je zapeaena tajna.
Zaboravljat vam valja. To potreba je trajna.
I nek ta usta draga i ista poput zore
Ne otvore se nikad, da o toj zgodi zbore.
U pravednost bogova poloimo svu nadu.

54
 Jean Racine: Fedra

Ta opravdat e mene, a razloga imadu.

A Fedru e ve stii, kad bilo, teka kazna,
Kad svijet za sramotu i ljagu njenu sazna.
Tek jedno od vas traim: vi ustrajte u utnji.
Sve ostalo ja mogu prepustit svojoj ljutnji.
Rijeite se ropstva, na koje su vas sveli,
Sad bje'te, gospo, sa mnom i budite mi smjeli!
Ah, otmite se mjestu sudbonosnoga mraka,
Gdje ugiba vrlina od otrovnoga zraka.
Da prikrijete bolje svoj b'jeg iz ovog grada,
Iskoristite mete, to zbog mene ve vlada.
Za b'jeg taj ja vam mogu mogunost dat, to prije,
to kod vas, gospo, zasad tek moja straa bdije.
Mi imamo, tavie, i zatitnike smjele.
Ta Sparta ve nas zove, u Argu ve nas ele.
U krugu prijatelja mi nismo vie slabi,
Stog ne dajmo, da Fedra i posljednje nam grabi,
Da oinstva nas lii, svoj plijen da povea,
Da napljakano dobro svom djetetu obea.
A prilika je l'jepa, pa zgrabimo je vjeto.
Zar strah vam neki pr'jei? Kolebate se neto?
Ta samo zbog vas hou da odvano se borim,
Pa odakle vam studen, dok ja u ognju gorim?
Zar bojite se poi tim prognanikim tragom?

ARICIJA

O, bozi, to progonstvo ja smatrala bih blagom!

Dijelit udes s vama! Sva dua za tim udi!
Ah, ivjela bih sretno, daleko od svih ljudi!
No brana veza sveta jo ne vee nas dvoje.
Zar mogu bjeat s vama, a bez sramote svoje?
Iz ruku vaeg oca ja ute mogu asno,
Ne vr'jeajui zakon, to sve je meni jasno.
Tek b'jeg od roditelja u sramne ine brojim,
A slobodno je bjeat pred tiranima svojim.
No ja sam vama draga, a ast mi trai strogo...

HIPOLIT

Ne, i meni je stalo do vaeg glasa mnogo.

No namjera me asna sad pred vas vodi, znajte:
Pred dumaninom bjee za svojim muem hajte.
Na jad - sloboda naa, pa ujte volju svetu:
Valjanost nae veze ne ovisi o svijetu.
Ta brak se moe sklopit i bez oltara sjajnog.
Na vratima Trezene, sred grobnog muka tajnog,

55
 Jean Racine: Fedra

Gdje grobnice su drevne vladara moje loze,

Gdje bozi se u hramu krivokletniku groze,
Ne zaklinju se ljudi ni olako ni krivo,
Jer kazna eka krivce i pogaa ih ivo.
To nebo znade lace kanjavat smru smjesta,
I zato za la nema uasnijega mjesta.
Pa vjerujte l' meni, kod hrama emo stati
I uzajamni zavjet za vjenost emo dati.
Svjedoit e nam botvo, to tu ga tuju vjerni.
Da ocem bude nama, zamolit emo smjerni.
I zvat u za svjedoka sve bogove na tronu:
I preistu Dijanu i ponosnu Junonu.
Boanski ti svjedoci svih njenosti i sanja
Potvrdit e vrstou i mojih obeanja.

ARICIJA

Gle, ide kralj! O, bje'te! I bre na put hajte!

Ja ostajem jo asak, svoj b'jeg u prikrit, znajte.
Tek dajte mi vodia, povjerljivo eljade,
Da plah mi korak vodi sve do vas, moje nade.

2. prizor
TEZEJ, ARICIJA, ISMENA

TEZEJ

Rasprite tu tminu, u kojoj lutam, bozi!

Za istinom tek udim. O, nebo, ti pomozi!

ARICIJA

Ismeno, budi spremna da bjei iz tog doma.

56
 Jean Racine: Fedra

3. prizor
TEZEJ, ARICIJA

TEZEJ

Blijedi ste mi, gospo, i smueni veoma.

S Hipolitom ste bili. Pa to mu elje trae?

ARICIJA

Ah, doo je, da zbogom sad zauv'jek mi kae.

TEZEJ

Te vae oi znadu ukrotit srce smjelo.

Ta prva mu je ljubav ba vae sretno djelo.

ARICIJA

Tu nepravednu mrnju, to pada poput malja,

Hipolit sreom nije nasl'jedio od kralja.
Do zloinke me nikad, ko otac, nije sveo.

TEZEJ

Ve znam: na vjenu ljubav on sveano se kleo.

No ne vjerujte mnogo u stalnost tog mladia,
Jer taj mu govor znadu jo neka enska bia.

ARICIJA

to, gospodaru? Kako?

TEZEJ

Vi budite s njim strogi!

to trpite tu vezu, gdje jedna ste od mnogih?

ARICIJA

to trpite taj govor, tu podlost i strahotu,

Gdje drskost kalja pute tom prekrasnom ivotu?

57
 Jean Racine: Fedra

Zar tako slabo znate to srce, tu istou?

I ne znate prosudit ni nevinost ni zlou?
Zar samo vaem oku da ruan oblak skriva
Tu krepost, to je svima i blistava i iva?
Zar pustit emo himbi, da ubije vam sina?
O, kajite se brzo zbog svoga stranog ina!
I drite u strahu, da stroga vam nebesa
Ne usliaju kletvu u aru svoga b'jesa.
Jer nebo prima rtve, u b'jesu kad se grozi.
Zbog nedjela tim darom kanjavaju nas bozi.

TEZEJ

Vi prikrivate zloin. Vas ljubav na to goni.

I zato ste slijepi, nezahvalniku skloni.
No ja svjedoke imam bespr'jekorne i jake:
Ja vidjeh prave suze i patnje svakojake.

ARICIJA

O, uvajte se, kralju. U ognju ljuta boja

Vi izbaviste ljudstvo od nemani bez broja.
No sve jo nisu mrtve, jo jedna sunce gleda.
Ja htjela bih je skrit, no va mi sin to ne da.
Zbog potovanja ne e, da ast vam samo taknem.
Uvr'jedila bih njega, da stranu neman smaknem.
Stog sl'jede njegov obzir ja miem vam se s puta,
Da ne bih svoju utnju jo prekinula ljuta.

4. prizor
TEZEJ, sam

Ah, to to ona misli? I to taj govor krije?

to eli izgovorit, a prekida se prije?
to sprema tu njih dvoje? Zar zamku neku spretnu?
Il' hoe moda slono, da na muke me metnu?
Kraj sve strogoe svoje ja... nebo... ne znam, to je...
Tek glas se neki tuni iz due die moje,
Milosre mi tajno u dui se talasa.
Ispitat u Enonu jo jednom, ovog asa.
Ja hou sve da saznam, da raspri se tama.
Hej, strao, neka doe Enona amo sama!

58
 Jean Racine: Fedra

5. prizor
TEZEJ, PANOPA

PANOPA

Ja ne znam, gospodaru, vladariina ht'jenja,

No najgoreg se bojim zbog njena uzbuenja.
Jer smrtni oaj neki iz oiju joj viri
I bljedilo se smrtno po njenu licu iri.
Enonu vjernu progna sa kletvama i s rugom.
I u dubine morske Enona jurnu s tugom.
I nitko ne zna razlog tom oajnikom skoku,
Jer val je brzo zali i ote naem oku.

TEZEJ

to?

PANOPA

Kraljica ni u tom ne nalazi smirenja,

I nemir ko da raste u dui, ne da jenja.
Da ublai svoj oaj, kad bol je svlada tupa,
Dozivat stane djecu, u suzama ih kupa.
No iznenada doe ko strava neka tura,
I od sebe daleko tad svoju djecu gura.
Bez pravca i bez cilja po palai sad kroi.
I ne vide nas vie te ugaene oi.
Ve triput poe pisat, no svaki put bi stala,
Prom'jenila bi misli i pismo ostavljala.
Pourite se do nje, uklonite zle snove!

TEZEJ

Enona je ve mrtva, i Fedra smrt ve zove?

Dozovite mog sina! O, sad u sluat njega!
Nek doe, da se brani! Ej, brzo, zovite ga!

(Sam)

O, Neptune, ne juri s tom usudnom dobrotom,

Pa makar nikad vie ne usli'o me potom.
Jer suvie sam, moda, tek lai sluo puke,

59
 Jean Racine: Fedra

I suvie sam rano ja k tebi digo ruke.

O, kakvim zlom bi mogle urodit kletve moje!

6. prizor
TEZEJ, TERAMEN

TEZEJ

Ah, Teramene, ti si! Moj sin! O, kai, to je?

Hipolita ti predah u njenoj djejoj dobi.
Ti lije suze! Zato? Zbog nove, teke kobi?
Moj sin?...

TERAMEN

Ah, sve je kasno, badava vam je molit.

Ne pomae sva njenost. Jer mrtav je Hipolit.

TEZEJ

Ah!

TERAMEN

Gledah smrt mladia, ah, njenog vrhu svega,

A mogu mirno rei: i najpravednijega.

TEZEJ

U zagrljaj ga ekah, a on je mrtav pao.

Nestrpljiv bog ga stie, i smrt mu zada, jao!
O, kakav grom ga smrvi i ote iznenada?

TERAMEN

Kroz vrata tek smo proli iz ovog naeg grada.

Na kolima je bio. Straari, stari druzi,
Povedoe se za njim u utnji i u tuzi.
On krenu put Mikene, a misli otro bodu.
Popustio je uzde bijelcima u hodu.
Ti divni konji nekad ko sunce su se sjali,

60
 Jean Racine: Fedra

Na njegov zov ko str'jela poletjeti su znali;

Sad sputene se glave i mutna oka vuku,
Ko bol da s gospodarom dijele u tom muku.
Kad straan krik se zau iz vala, iz dubina,
I narui tiinu, i mir, i muk visina.
Iz utrobe zemaljske jezovit glas se javi
Ko odgovor tom kriku, u strepnji i u stravi.
U ilama nam tada sva krv se sledi rujna,
A konjima se die od straha griva bujna.
Meutim se u trenu na vlanoj ravni die
Golema mokra gora, u naborima stie.
Val brzo doe do nas i razbi se u pjenu,
A pred nas baci neman, strahotu nevienu.
Na irokome elu ko pr'jetnja stre rozi,
A ukast trup joj ljuske pokrivaju, o bozi!
Bijae divlji bik, a zmajskom slian stvoru.
Vijugave mu brazde pres'jecaju svu koru.
Sva obala se stresla od otegnute rike.
Protrnulo je nebo od strane, grozne slike.
Uzbunila se zemlja, a smrad u zraku davi.
Sam val, to neman baci, tad uzmaknu u stravi.
Svi bjee, jer sva hrabrost ne pomae im nita.
U oblinjemu hramu svi trae utoita.
Hipolit, sam, ko junak i dini sin junaka,
Zaustavio konje, a desnica mu jaka
U neman koplje baci i iskaza se tada:
udovitu na boku golemu ranu zada.
U b'jesu i u boli ta neman napr'jed jurnu,
Pred konje pade riu i trupinom ih gurnu.
I svija se i die do konja strane ralje,
Obasiplje ih vatrom, i dim, i krv im alje.
U stravi konji bjee od stranog napadaa.
Ne priznaju ve uzde, ni svoga upravljaa.
Gospodar im se trudi, no uzalud se bori,
Jer krvava im pjena na valama se stvori.
I bog je neki, kau, sred one vreve strane,
Zabijao jo iljke u bokove im prane.
Poletjevi u strahu, pojurie na st'jenu.
Os pue silnim praskom, Hipolit naglo skrenu.
Razletjee se kola na tisuu komada,
A njega uzda sape kod iznenadnog pada.
Oprostite, to plaem. Ve uas slike same,
Ah, zavazda e ostat tek izvor suza za me.
Ja vidjeh, gdje ga konji u trku vuku, jao!
Ba oni isti konji, to hranit ih je znao.
On zove. Od tog glasa njih hvata strah sve gori,
Hipolit se u trenu tek jednom ranom stvori.
Po prostranoj ravnici na bolni krik se iri,

61
 Jean Racine: Fedra

A postepeno zatim i jurnjava se smiri.

Zaustavili su se kraj one rake stare,
Gdje mrak mu krije pretke, te velike vladare.
Potrah brzo plau, a straa za mnom bjei.
Trag plemenite krvi pokazuje gdje lei.
Ta krv i hridi pokri, a tune grane nose,
Okrvavljene tuno, uperke crne kose.
Pristupih, zazvah njega. On prui ruku jadnu,
Otvorie se vjee, da odmah opet padnu.
"Moj ivot nebo uze, ni krivu niti dunu.
I pobrini se, ree, za Ariciju tunu.
Pa ako otac spozna svu zabludu svog ina
I poali, to krivo optuie mu sina,
Ti reci, blag da bude svom sunju od tog trena.
Da krv se moja smiri i moja tuna sjena.
I reci, da joj vrati..." No tu mrtvacem posta.
Izoblieno t'jelo na rukama mi osta,
O pobjednikom gnjevu tog neba da svjedoi,
Gdje ne mogu ga poznat ni oeve ak oi.

TEZEJ

O, proigrana nado, moj sine! Bozi drevni!

Neumitni ste, strani, jezovito ste revni!
Ta smrtna bol e pratit do posljednjeg me daha!

TERAMEN

No uto je ve stigla i Aricija plaha,

Sve bjee, gospodaru, pred b'jesnim likom vaim
Da postane mu enom pred bogovima naim.
Pribliila se. Vidi: u travi krv se pui.
(Ah, straan li se prizor na njenu duu rui!)
Izoblien tu lei, bez boje, bez ivota,
A ona bi jo htjela, da san je ta strahota;
I ne moe prepoznat to bie milo, drago,
No gleda ga, i vidi, i jo ga zove blago.
A kad se uvjerila, da pred njom lei dragi,
Optuio je nebo njen pogled tuni, blagi.
I hladna, ko bez due, sve drui, - o jade! -
Do nogu svome dragom onesv'jetena pade.
Ismena stoji kraj nje, u suzama je zove,
Da vrati je u ivot, u strane muke nove.
A ja, ja dooh s mrnjom na sv'jetlo, to ga gledam,
Da posljednju vam elju junaka dinog predam,
Da izvrim poslanstvo, to povjeri ga meni,
I to sam bio duan Hipolitovoj sjeni.

62
 Jean Racine: Fedra

No dumanin mu smrtni pribliuje se, eno.

7. prizor
TEZEJ, FEDRA, TERAMEN, PANOPA, STRAARI

TEZEJ

Moj sin je sada mrtav. Vi likujete, eno!

Al neka teka sumnja u mojoj dui vlada,
I bojim se, da s pravom ispriava ga sada.
No on je mrtav, gospo, prinesoh vam tu rtvu,
Pa krivu ili pravu, veselite se mrtvu.
Ja pristajem da uv'jek u vaoj vjeri ivim,
Kad kaete, da kriv je, ja smatrat u ga krivim.
No smrt je tolik razlog, da ronim suze vrele,
Da ne u istraivat runou tvrdnje smjele.
Jer nikakvo mi znanje ve ne e sina vratit,
A izvjesnost bih mogo jo veom mukom platit.
Dopustite da odem put neznanih daljina,
Da pobjegnem pred slikom izmrcvarenog sina,
Jer progoni me teko i zbunjuje me tako,
Da sama sebe, jao, iz svemira bih mako.
Sve kao da se die osuuju me buno,
Poveava mi patnju ak moje ime zvuno.
Ja lake bih se krio, da ne slave me ljudi.
ak briga neba za me tek mrnju moju budi.
Tu ubilaku sklonost sad idem oplakivat,
A molitvom ve ne u tom nebu dosaivat.
Da ne znam to mi dadne - o kobne li dobrote! -
Sve premale je c'jene, da plati, to mi ote.

FEDRA

Ne, prekinut u, kralju, tu svoju utnju kletu.

istou vaeg sina objavit treba svetu.
On nije bio krivac.

TEZEJ

Ah, zlosretna li oca!

Osudih ga na rije ovakva tuioca!
O, okrutnice, to bi jo moglo vas ispriat...

63
 Jean Racine: Fedra

FEDRA

O, sluajte me, kralju, ne mogu dugo priat.

Na dostojnog i istog mladia bacih sama
Svoj prljav, grean pogled, bez stida i bez srama.
Usadilo mi nebo tu iskru kobnog ara.
Sve ostalo je djelo Enoninoga mara.
U strahu, da Hipolit ne oda moga plama,
Nad kojim se je zgrao i koji otkrih sama.
Svu teku nemo moju iskoristit je znala
Pourila se k vama i tuit ga je stala.
Pred mojom srdbom bjee uputila se k alu,
Da premalenu kaznu u hladnu nae valu.
A ma bi bio meni ve r'jeio sudbinu,
Da nije ljaga sumnje pokrivala vrlinu.
Priznavaju vam htjedoh to duljim putem poi,
to teim iskupljenjem do ala mrtvih doi.
Ja uzeh straan otrov - po ilama ve krenu -
to don'jela ga sobom Medeja u Atenu.
Neiskuana studen po t'jelu mi se die.
To smrtni otrov, eto, ve do srca mi stie.
Kroz maglu tek jo vidim plavetnilo bez mea,
Svog mua, kojeg sada blizina moja vr'jea.
A smrt, to mome oku oduzima jasnou,
Tom danu, to ga prljam, sad vraa svu istou.

PANOPA

Ve izdie, o kralju!

TEZEJ

O, kad bi nebo htjelo,

Da umre s njom i spomen na tako strano djelo!
I previe su jasni grijesi, to me biju.
O, poimo, da suze s tom krvlju sad se sliju,
Da zagrlimo t'jelo mog jadnog, mrtvog sina,
Da kajem se zbog kletve, zbog svoga mrskog ina.
Da iskaemo poast tom zaslunom junaku.
A mir da vratim dui, to luta sad u mraku,
Nek staroj mrnji roda ne ostane ve traga:
Nek bude m o j o m kerkom Hipolitova draga.

SVRETAK TRAGEDIJE

64
 Jean Racine: Fedra
RJENIK
Aheron, Aheront - rijeka u podzemnom
svijetu preko koje su prelazili mrtvi
Arg grad u Grkoj, na Peloponezu
Arijadna ki kretskog kralja Minosa i
kraljice Pasifaje, koja je pomogla Tezeju
da izae iz Labirinta.
Dijana rimska boica lova (gr. Arte-
mida)
Elida pokrajna na sjeverozapadu
Peloponeza u Grkoj
Epidaur grad u Grkoj
Had podzemni svijet mrtvih; bog
podzemnog svijeta
Ikar Dedalov sin, koji se iz zarobljeni-
tva na Kreti spasio pomou krila od
voska i perja
Junona u rimskoj mitologiji glavna
boica, Jupiterova ena (gr. Hera)
Kerk'jon (Kerkion) razbojnik i ubojica
iz grke mitologije kojega je ubio Tezej
Kocit - rijeka u podzemnom svijetu, oko
koje su lutale sjene smrtnika
Palant u grkoj mitologiji sin Titana
Krija
Palantidi pedeset palantovih sinova,
Tezejevi roaci i neprijatelji
Parke tri sestre Suenice u rimskoj
mitologiji, boice sudbine (gr. Mojre)
Peribeja ena Kalidonskog kralja Eneja
Piritoj junak koji je zajedno s Tezejem
sudjelovao u kentauromahiji, borbi s
Kentaurima
Pitej sin Pelopsa (po kojemu je poluo-
tok Peloponez dobio ime), na glasu zbog
mudrosti
Prokrust razbojnik iz grke mitologije
kojega je ubio Tezej
Salamina otok u blizini Atene
Sinis razbojnik kojega je ubio Tezej
Skianka pripadnica Skita (gr.
Skytha), narod iranskoga podrijetla, koji
je nastavao nizine nad Crnim morem i
Kaspijskim jezerom
Skiron razbojnik kojega je ubio Tezej
Sparta grad na Peloponezu
Tenar rt na Peloponezu, najjunija
toka Lakonije (Sparte)
65