Nikola Jaki

Sakralno zlatarstvo
Kotora u razvijenomu
srednjem vijeku

1. Kotor, katedrala sv. Tripuna,

zlatna pala, tri svetaka lika

najkvalitetnijeg majstora

Zagovori svetom Tripunu 114

 Susret sa zlatarskim sakralnim umjetninama u srednjovjekovnom Ko-
toru namee ponajprije ovakav dojam: koliko bogata graa, a tako malo poznata!
O njoj u literaturi jedva da ima spomena. Ilustrira se ponajbolje tvrdnjom jednog
od najboljih poznavatelja srednjovjekovnoga zlatarskog umijea naeg doba, R. H.
Hahnlosera koji, obraujui prebogatu riznicu sv. Marka u Veneciji na jednomu
mjestu istie: Nigdje na svijetu izvan Venecije ne postoje relikvijari u obliku noge!1
Kako bi na takvu konstataciju trebao reagirati bilo koji posjetitelj nae izlobe ili,
pak, bilo koji namjernik koji se zatekao u Moniku kotorske katedrale sv. Tripuna,
gledajui brojne srebrne i pozlaene noge? Zadaa ovog teksta i pripadajueg mu
kataloga umjetnina svodi se ponajprije na to da se ta graa izvue iz anonimnosti
i da je se, koliko je to u ovakvoj prigodi mogue, obradi i predoi to objektivnije,
u skladu s postulatima koje namee struka. Pritom nee biti naodmet zapoeti
upravo s ve spomenutim Hahnloserovim mletakim unikatnim relikvijarima u
obliku noge, jer su upravi oni na neraskidiv nain povezani s Kotorom, kotorskom
povijeu i ponajprije s kotorskim zlatarstvom. A to nas vodi izravno u duboku
povijest XIV. stoljea, u vrijeme kad je na Jadranu izbio jo jedan od sukoba u ko-
jem su izravno sudjelovali Venecija na jednoj strani te Genova i ugarsko-hrvatski
kralj Ludovik I. Veliki na drugoj strani. U nadmetanju meu suprotstavljenim
pomorskim silama na Jadranu, pred Kotorom se 14. kolovoza 1378. godine, na sa-
mom poetku rata, pojavila mletaka mornarica pod zapovjednitvom admirala
Vittore Pisana. Kotorani, kao podanici Ludovika I. Velikog, tadanjega gospodara
ukupne Dalmacije, odluie ne predati grad, ve se oduprijeti monoj sili. Ostalo je
zapisano da je u napadu na Kotor po prvi put u povijesti uope koritena vatrena 1 Il Tesoro di San Marco., 1971., 157.
artiljerija u nekoj pomorskoj bitki. Pisano je grad osvojio i spalio ga, a sam je kao 2 U tom je plijenila i mletaka
ratni plijen uzeo tek relikvijar u obliku noge sv. Tripuna.2 Tako kau kronike. No, mornarica i ona Genove.
zaplijenjeno je i vie relikvijara koje smo nedavno raspoznali u riznicama Venecije Primjerice 1380. godine odnesene
su relikvije sv. Pelagija iz Novigrada
i Chioggie!3 Ova tragina kotorska epizoda, ne bez razloga postaje polazite prou-
istarskog u Genovu. O ratnom
avanju kotorske riznice. Naime, skupina kotorskih relikvijara u Veneciji i Chioggi plijenu u Genovi napisana je
nastala je bez sumnje prije 1378. godine. Jedan je od njih i datiran natpisom u 1321. cijela studija, vidi: R. Mller, 2005,
godinu, a naruio ga je Kotoranin Mate Felici, zabiljeen u najstarijim kotorskim 88 107.
dokumentima iz etvrtog desetljea XIV. stoljea.4 Taj, meutim, jedini od zapli- 3 N. Jaki, 2006, 219 -237.
jenjenih nije u obliku ruke ili noge, kao to je to u Kotoru najee sluaj, ve je u 4 Isto.
obliku kalote jer se u njemu uva glava sv. Senena. U natpisu je oznaen kraticom
5 ...MATE FELICI Q(UI)
K,5 to se odnosi na izraz kamelaukion, tip bizantske krune od XII. stoljea, a K(AMELAUKION) FIERI (FECIT)....
danas sauvan u izrazu kamilovka za mitru pravoslavnih patrijarha. Ovaj kotorski
kamelaukij namee i pitanje o izvornom izgledu Slavne Glave sv. Tripuna, jer je i
taj relikvijar u obliku kalote koja je u XVII. stoljeu preraena i dobila svoj dana-
nji oblik. Nije li Mate Felici naruio relikvijar koji je osnovnim svojim oblikom bio
vrlo nalik Slavnoj Glavi? U Kotorskoj riznici svi relikvijari nalikuju jedan drugome,
pa je zaista udno da bi onaj kojeg je naruio Mate Felici bio izuzetak. Slavna Glava
je prema tradiciji nestala iz grada jo u doba Samuila, a pronaao ju je u Konstan-
tinopolu kotorski trgovac Matija Bonasci 1227. godine i vratio u Kotor (kat. 1). Re-
likvijar je ve u Konstantinopolu mogao dobiti oblik koji imitira carsku krunu. Svi
drugi kotorski relikvijari u Veneciji i Chioggi standardnog su kotorskog tipa, dva u

115 Nikola Jaki

 obliku ruke i etiri u obliku noge meu kojima je i noga sv. Tripuna. Uobiajeno
je bilo u srednjem vijeku da se relikvijari izrauju u obliku dijela tijela koje se u
njima uva. Tu praksu uvode i kotorski relikvijari, ali ne dosljedno. Naime, oblik
ruke ili, pak, noge u srednjovjekovnom Kotoru nije izravno ukazivao na dio svee-
va tijela koji se u relikvijaru uvao. U srednjovjekovnom Kotoru to je jednostavno
bio standardni oblik za relikvijar. Po tome je usporediv jedino s Monikom dubro-
vake katedrale. Praksa naruivanja anatomski oblikovanih relikvijara zadrala se
u ova dva junodalmatinska grada sve do XVIII. stoljea, a kotorski i dubrovaki
naruitelji jedini u Europi njeguju tip relikvijara u obliku noge.
Svi su primjerci izraeni na srodan nain. Jezgra relikvijara je od punog drveta,
a otprilike na polovici njegove visine je u drvetu izdubljeno pravokutno leite u
koje se umee relikvija. Cijeli je relikvijar presvuen srebrnim iskucanim limom,
a na njega se dodaje dlan ili, pak, obuveno, a kasnije i boso stopalo, koje nema dr-
vene jezgre. Srebrna se oplata na spoju privruje pozlaenom vrpcom na kojoj
je po matrici iskucan neki biljni motiv. Vrpca privruje oplatu okomito uzdu
cijelog relikvijara s vanjske strane kad je rije o nozi, a kad je rije o ruci, onda po
unutarnjoj strani, jer je isprueni dlan shvaen kao lice (avers) relikvijara. Ta se
vrpca prekida na mjestu otvora u koji se umee relikvija tzv. teka, a pokrivena
je staklenim poklopcem, nerijetko se dodaju i mala vrataca na arnir da relikvija
ne bi bila stalno vidljiva. Uz osnovnu okomitu vrpcu, dodaju se i druge koje ovi-
jaju relikvijar u visini s tekom, zatim uz dno te oko zapea. Vrlo esto su vrpce
dodatno obogaene poludragim kamenjem ili raznobojnom staklenom pastom.
Ovi relikvijari nemaju podnoja pa su noge i ruke poklopljene na presjeku jed-
nom krunom ili elipsastom srebrnom ploicom u iskucanom limu koji moe biti
obraen na razliite naine: nekim iskucanim biljnim motivom, darovateljevim
grbom, darovateljevim posvetnim natpisom ali i nekim figuralnim prizorom ili
simbolom. Rijetko se pojavljuju i imena zlatara koji su relikvijar izradili i to tek od
druge polovice XV. stoljea.
Kotorski relikvijari u Veneciji i Chioggi dobro su sauvani, puno bolje od ovih
u Moniku sv. Tripuna. Kotor je, naime, teko stradao u potresu 1667. godine, kada
su mnogi relikvijari znatnije oteeni. Iznose ih, takoer, stoljeima u procesijama
na velikom nosau i nerijetko s njega padaju pa se tako oteuju, o emu i danas
svjedoe oevidci. Zato kotorski primjerci izvan Kotora, a svi pritom nastali prije
1378. godine, umnogome pomau pri prouavanju i interpretaciji ukupne grae,
naroito da bi se utvrdili kronoloki okviri. Osnovni stilski orijentir na ovim reli-
kvijarima jest, naime, njegov oblik koji se svodi na to da je izgled relikvijara ana-
tomski vjeran ruci ili nozi ili je, pak, shematski. No, stilske odlike imaju i vrpce za
privrivanje oplate kao i poklopci relikvijara, jer su izraeni u iskucanom srebru,
najee po nekoj matrici. Stoga je neobino vano osloniti se na te dekorativne
zlatarske pojedinosti kod kotorskih relikvijara izvan Kotora, jer nam daju uvid u
njihov izbor do 1378. godine. Na pet relikvijara izvan Kotora susreemo jednu te
istu vrpcu, irine 3,7 cm, po kojoj dva nasuprotna lista akanta formiraju krunice
u nizu. U sreditu je krii u sluajevima kad nije pokriven umetnutim poludra-
guljem. Nalazimo ih na relikvijarima u obliku noge sv. Abdona u Chioggi, sv. Te-

Sakralno zlatarstvo Kotora u

razvijenomu srednjem vijeku Zagovori svetom Tripunu 116
odora u Veneciji, sv. Jurja u Piranu,6 te na relikvijaru u obliku ruke sv. Sra i Baka
u Chioggi. Susreemo tu vrpcu i na relikvijaru sv. Tripuna u Veneciji, ali tek kao
ukras koji ovija nogu u visini teke. U Kotoru su rijetke, rese tek dvije ruke i jednu
nogu (Monik XXXII, XXXIII, XXXIV), od kojih su jednu ruku i nogu, kao par, na-
ruila dvojica brae, Lucije i Teodor. Oigledno je vrpca iskucana po ovoj matrici
prevladavala na relikvijarima XIV. stoljea u Kotoru do 1378. godine.
Jedna srodna vrpca, no manje plastina, po kojoj dvostruki akantovi listovi for-
miraju medaljone u nizu, zamjeuje se na est relikvijara (Monik XVIII XXIII) i
ne nalazimo je na opljakanim relikvijarima izvan Kotora (ima je, meutim, u su-
sjednom Dubrovniku). Koritena je, bez sumnje, takoer tijekom XIV. stoljea jer
je privrena kao osnovni dekorativni motiv na relikvijarima ruke i noge (Monik
XXI, XXII), koje je kao par naruio kotorski graanin Marin de Gosti, naveden u
dokumentima etvrtog desetljea XIV. stoljea.
Najee koritena iskucana vrpca na kotorskim relikvijarima, meutim, jest
ona ukraena lozicom, koja se ritmiki savija as u jednu, as u drugu stranu, a s
njom u paru se pojavljuje i jedna ua vrpca na kojoj se ritmiki izmjenjuje lie.
Susree se na sedamnaest relikvijara, jedanaest ruku i est nogu (Monik I - XVII).
Niti jedan od tih relikvijara, naalost, nije datiran. No, za gonetanje razdoblja u
kojem je tako uestalo ova dekorativna vrpca koritena, posluit e opet neki u
Kotoru iskovani izvan Kotora. U ovom je sluaju rije o dvije ruke koje se uvaju
u samostanu zadarskih benediktinki Sv. Marije. Izvrsno sauvani relikvijari na
vratacima teke imaju emajlirani natpis darovateljice Katerine kao ene Sandalja
Hrania.7 Nema nikakve sumnje da je Katerina naruila izradu relikvijara u Ko- 6 Iako je ve bio objavljen u
toru (veze Sandalja i Kotora dobro su poznate u literaturi). Ona je bila Sandaljeva opirnom katalogu: Zakladi
slovenskih cerkva., Ljubljana, 1999.,
supruga kratko vrijeme, izmeu 1405. i 1411. godine,8 pa razdoblje njezina braka 88, nisam imao spoznaja o ovom
s njim postaje temeljnim orijentirom za datiranje najbrojnije stilske skupine re- relikvijaru u vrijeme kad sam o
likvijara u Moniku sv. Tripuna. To je, dakle, skupina relikvijara koji su zasigurno problemu pljake u Kotoru pisao
nastali nakon pljake 1378. godine, vjerojatno u neto irem razdoblju, kroz prvu 2006. godine.

polovicu XV. stoljea. Tako se postie relativno vrsta ali ipak okvirna datacija za 7 N. Jaki, 2006., 330-333.
dvadeset i est gotikih relikvijara u Moniku, podijeljenih u tri osnovne stilske 8 M. Ani, 1986., 37- 56.
skupine.
9 R. Kovijani, 1965./66., 82.

Kotorski relikvijari u obliku ruke i noge, nastajali su najee kao par. To nam
dokazuju rijetki parovi koji su ostali povezani zahvaljujui natpisima. Ve su
najstariji nam poznati primjerci, dva relikvijara Marina de Gostija (Monik XXI i
XXII) i dva relikvijara brae Lucija i Teodora (Monik XXXII i XXXIV), bez svake
sumnje shvaeni i darovani kao jedinstvena cjelina. Ako tome pribrojimo i arhiv-
ske vijesti, to postaje posve oito. Vezano s tim, narudba kod kotorskog zlatara
Marina Adamova izvanredno je ilustrativna. On je za Bratovtinu sv. Kria morao
izraditi po jedan relikvijar ruke i noge: duarum reliquiqrum, seu unius manus et
unius pedis faciendates de argento.9 To je sluaj i s dvije ruke koje je ve spomenuta
Katerina, supruga Sandalja Hrania darovala zadarskim benediktinkama dakle,
dvije ruke, ne ruka i noga, to zasigurno nije bila samostalna Katerinina odluka. U
Zadru, kao ni drugdje izvan Kotora i Dubrovnika, ne poznaju relikvijare u obliku

117 Nikola Jaki


2. a) relikvijar sv. Tripuna
u Veneciji; b) relikvijar sv.
Abdona u Chioggi; c) relikvijar
sv. Jurja u Piranu; d) relikvijar
sv. Jurja u Chioggi
10 Vidi o dvama relikvijarima
Katerine, u: N. Jaki R. Tomi,
2004., 148.
Sakralno zlatarstvo Kotora u
razvijenomu srednjem vijeku
noge. O tome je ve bilo govora. No, oni u obliku ruke su vrlo brojni. Bila je to elja
Zadranki da relikvijar ne bude u obliku noge. One su pritom odmah dale iskovati
i podnoje, jer sve zadarske ruke stoje na podnojima.10 Osnovno je, pak, to da je
Katerina po kotorskoj navadi darovala jedan par, nipoto samo jedan relikvijar.
Zasigurno su jo mnogi od poznatih primjeraka u kotorskom Moniku nastali
kao parnjaci, no njihova podjela u zasebne ormare za ruke i za noge prekinula im
je zajednitvo. U nekim bi se sluajevima ono moglo i rekonstruirati, osobito u
skupini jedanaest ruku i est nogu (Monik I XVII), izraenih na vrlo srodan
nain koritenjem one dekorativne vrpce koja je karakteristina za prvu polovicu
XV. stoljea, a koju zapaamo i na kotorskim relikvijarima u Zadru. Kada su 1483.
narueni relikvijari kod kotorskih zlatara Pasquala (Monik XXVIII) i Tripuna Pal-
me (Monik XXXI), onda je jedan ostavio svoj potpis na ruci, a drugi na nozi.
Od sredine XV. stoljea, u vremenu kad je Kotor priznavao mletako vrhovni-
tvo, zamjetne su stilske promjene na relikvijarima u obliku ruke i noge. Mijenja
se ponajprije osnovni oblik, zlatari nastoje to vjernije imitirati anatomski izgled.
Ako su na ranijim gotikim relikvijarima noge bile savijene u koljenu, sada postaju
ispruene, modelira se koljeno i bedro. No, najuoljivija je promjena kod stopala.
Zagovori svetom Tripunu 118
 3. a) Relikvijar sv. Sra i

Baka u Chioggi; b) dva

relikvijara kod benediktinki

sv. Marije u Zadru.

Noga vie nije obuvena u plitku cipelicu ve je bosa. Kod relikvijara u obliku ruke
naznauje se lakat, a i prsti su vjerni anatomskoj formi. Nain privrivanja sre-
brne oplate za drvenu jezgru ostaje, pak, nepromijenjen. Ipak, vrpca koja prekriva
i privruje oplatu postaje ua. I dalje se dekorira iskucanom i pozlaenom bilj-
nom viticom, no sada najee etverolatinim cvjetiima u nizu (Monik XXIV,
XXV, XXVI, XXVII). Jedan je od tih relikvijara datiran 1490. godinom, natpisom
ugraviranim na poklopcu (Monik XXIV). U sreditu je medaljon s prikazom Ima-
go pietatis, tj. mrtvog Krista, omiljene teme u umjetnosti XV. stoljea. To je lijevani
medaljon koji je etiri puta apliciran na kotorskim relikvijarima (Monik XXIV,
XXV, XXVIII, XL), od ega je dvaput koriten i u godini 1483. U oba sluaja poznati
su naruitelji dvaju relikvijara u obliku noge, zastupnici katedrale Basilije de Boli-
ca i Nikola de Drago, koji su dali da se uokolo Kristovog medaljona ugravira natpis
istog sadraja s njihovim imenima i godinom izrade 1483. Na jednom (Monik

119 Nikola Jaki


11 C. Fiskovi, 1949., 146.
12 C. Fiskovi, 2004., 82. C.
Fiskovi, 1949., 146; R. Kovijani,
1965/66., 81-91
13 R. Kovijani, 1964., 291-304.
14 N. Jaki R. Tomi, 2004.,
88-91.
15 N. Jaki R. Tomi, 2004.,
149-153.
16 C. Fiskovi, O umjetnikim...,
76.
17 R. Kovijani, 1965/66., 80.
Sakralno zlatarstvo Kotora u
razvijenomu srednjem vijeku
XXVIII) se pojavljuje i ime zlatara Pasquala u formulaciji PASQUALI AVRIPHEX.
Vijesti o tom zlataru nisu za sada isuvie brojne, no spominje se u notarskim
spisima ve od 1459. godine.11 Potpisao je nogu na kojoj je srebrnu oplatu privr-
stio vrpcom s posve novom dekoracijom. Zadran je, naravno, sadraj na biljnoj
osnovi, no Paskoje, kako bismo ga se usudili nazivati u hrvatskoj varijanti imena,
vrlo plastino iskucava cvjetne pupoljke, obogaujui ih viticama, a ponovno im
u sredita umee poludragulje. ini se da je on autor vie relikvijara u Moniku
pa smo mu, ponajprije prema medaljonu s mrtvim Kristom ili pak prema vitici s
karakteristinim uzorkom, s oprezom pripisali nekoliko relikvijara (Monik XXIV
XXVIII).
Iste godine, 1483., u kojoj je Paskoje izradio relikvijar za zastupnike katedrale,
jo je jedan kotorski zlatar uinio isto. Od istih je naruitelja dobio zadatak da
iskuje jednu ruku te da je opremi natpisom istog sadraja, kao to je to bilo nalo-
eno i Paskoju. No ovaj put djelo je narueno kod Tripuna Palme (Monik XXXI).
On na poklopac ruke takoer stavlja jedan medaljon, no ne lijevani, ve gravirani
s poprsjem Krista koji blagoslivlje. Potpisuje se kao M(AGISTER) TRIPHON AVRI/
FABER PAL(MA). Ova je ruka najvjerojatnije par onoj nozi koju je potpisao Paskoje.
Iako je oko zapea iskoristio tanju vrpcu kakva je koritena u prvoj polovici XV.
stoljea (to moe ukazivati na to da je dobio zadatak preoblikovati neki stariji
relikvijar), osnovna vrpca koja privruje oplatu uzdu cijele ruke njegova je in-
vencija. Na stariju podlogu aplicira krupne kvadratne kasete u koje umee krupne
poludragulje, s tim to su one kasete nad laktom krupnije od onih na podlaktici
u skladu s anatomski obraenom rukom. Njega arhivske vijesti biljee od 1452.
godine kad kuje jedan relikvijar u obliku noge za Bratovtinu sv. Kria ili, pak,
1473. godine kad kuje kri za istu bratovtinu.12 Ostaje bez daljnih prouavanja
arhivskih vijesti i dilema oko toga je li to isti Tripun Kotoranin koji se 1476. godine
svojim radom isticao u Moskvi na dvoru kneza Ivana.13
No, spomenuta dva kotorska zlatara, ija su se imena zahvaljujui ponajprije
naruiteljima nala na relikvijarima koje su izradili za stolnu crkvu, nisu jedini
zasvjedoeni svojim osobnim imenima. Tijekom XIV. i XV. stoljea poznato nam je
vie desetaka zlatara, uglavnom sve ljudi s domaim imenima. Odlazili su Kotora-
ni i u druga sredita, pa su tako primjerice u Zadru 1367. Mela i Radoslav iskovali
glavu sv. Silvestra, koja je i danas sauvana.14 A krajem XIV. i poetkom XV. stoljea
djelovala su u Zadru dvojica brae Kotorana, Stjepan i Pavao Petrovi, koji su posje-
dovali znatno imanje, a mogu im se pripisati jedan ophodni kri u Ninu i drugi u
Boavi na Dugom otoku.15 U puno bliem Dubrovniku bili su esti kao primjerice
Milko, Jake Petrov, Raden i Rusko Stjerpov.16
Vijesti su o kotorskim zlatarima jo brojnije tijekom XV. stoljea, no valja
izdvojiti samo ona imena koja je mogue povezati uz narudbe za crkvene usta-
nove. Uz ve spomenute majstore Tripuna Palmu i Paskoja svakako je spomena
vrijedan Marin Adamov, zabiljeen u dokumentima prvi put 1419. godine.17 On je
izmeu 1424. i 1434. djelovao u Dubrovniku. O njemu je R. Kovijani sakupio vie
od stotinu dokumenata, mada su rijetki vezani upravo za zlatarsku djelatnost. U
svakom sluaju, Marin je za lokrumski samostan 1429. godine skovao kadionicu,
Zagovori svetom Tripunu 120
a sljedee godine i jedan kri Korulaninu Fortisu Antunovu u vrijednosti od 23
dukata.18 Sa sinom Nikolom izraivao je i srebrninu za kotorski samostan sv. Ni-
kole.19 Godine 1440. morao je izraditi neki kale, a 1444. i dva relikvijara u obliku
ruke i noge za Bratovtinu sv. Kria, (duarum reliquiqrum, seu unius manus et unius
pedis faciendates de argento). No, najvanije vijesti povezane s njim su one oko
izrade zlatne pale za stolnicu sv. Tripuna. U godini u kojoj je umro 1445., Marin je
sreivao raune sa zastupnicima pale, gdje je navedeno da je neke likove predao.20
Kotorska zlatna pala, koja je trebala resiti glavni oltar katedrale, kovana je u
razdoblju od 1437. do otprilike 1455. godine. (kat. 54) Je li njezina izrada u sredini
XV. stoljea bila motivirana injenicom da je stara pala bila oteena ili pak dru-
gim nekim razlozima u koje ulazi i nadmetanje sa susjednim Dubrovnikom, koji je
takoer posjedovao takvu palu? Valja rei da je izrada pale sredinji zlatarski za-
datak kotorskih majstora tijekom XV. stoljea. Sauvana je do danas, iako u neto
izmijenjenom obliku. Openito je ve usvojeno miljenje da je reljef Krista izradio
Ivan iz Bazela oko 1440. godine, nakon ega se preselio u Dubrovnik. Marin Ada-
mov je oigledno nastavio njegov posao, no taj nije bio dovren 1445. godine kad
je na majstor umro. No, neke je likove na pali nesumnjivo on iskovao. Izvorno se
pala sastojala od dva niza svetakih likova od po devet u svakome, s tim to je u
gornjem nizu u sreditu stajao Krist Ivana iz Basela, a u donjem sv. Tripun, koji se
radije raspoznaje kao rad XIV. nego XV. stoljea, pa je utoliko opravdano pomiljati
da je prenesen sa starije pale.21 Veina likova na pali su apostoli, njih dvanaest, a tu
su jo sv. Marko, sv. imun te Bogorodica i Ivan Krstitelj u kompoziciji Deisisa. Na
pali se razaznaje nekoliko majstorskih ruku o emu detaljnije u katalogu (kat. 54). 18 C. Fiskovi, 1949., 202.
U cjelini, pala je rezultat rada lokalnih majstora koji su svoje likove kovali u duhu 19 Isto.
internacionalne gotike. Tri najkvalitetnije iskucana lika moglo bi se s oprezom
20 R. Kovijani, 1965./66., 78.
pripisati Marinu Adamovu.
21 M. Miloevi, 1980., 215 - 224.

Liturgijski zlatarski predmeti gotikog i renesansnog razdoblja, toliko brojni i

raznovrsni u nekim drugim jadranskim sreditima, u Kotoru su razmjerno rijetki.
Dvije pikside za uvanje hostija i nekoliko ostenzorija ipak zavreuju pozornost.
Meu ostenzorijima svakako onaj koji se po svojim izvedbenim karakteristikama
vezuje za friulansku radionicu sredine XV. stoljea majstora Nikole Lionela (kat.
49). Ostaje ipak nepoznanica je li taj relikvijar u Kotoru jo od XV. stoljea ili je pak
dospio u Kotor u trenutcima rasprodaje mletake batine nakon pada Republike.
No lijepa piksida (kat 50) po kojoj su ugravirani kouta, jednorog i leopard nesum-
njivo je kotorski rad, jer meu medaljonima na njezinu podnoju zapaamo lik
mladolikog muenika sv. Tripuna.
Najzanimljivije je svakako veliko procesijsko raspelo renesansnih odlika, koje
se rado povezuje s darovnicom kotorskog biskupa, Mleanina Marina Contarini-
ja iz 1446. godine (kat. 52). Ipak, njegove iste renesansne odlike prijee ovakvu
identifikaciju jer taj kri nije nastao prije zadnje etvrtine XV. stoljea. Na njemu
je lik lokalnog zatitnika sv. Tripuna. Treba naglasiti da je to zrelo i vrijedno djelo,
nastalo kao rezultat stilskog sazrijevanja u zlatarskim radionicama Kotora.

121 Nikola Jaki


4. Relikvijar sv. Abdona i
Senena u Chioggi
Sakralno zlatarstvo Kotora u
razvijenomu srednjem vijeku
Najvanija za Kotorane bila je ipak Slavna Glava njihova gradskog zatitnika,
na kojoj se takoer raspoznaju zlatarske intervencije XV. stoljea. Odnosi se to
ponajprije na drak koji pridrava stariju pliticu na kojoj poiva kalota, te na lije-
vanu krunu oko nje, jer pokazuju kasnogotika svojstva u obradi. (kat 1). Dokazuju
pritom da su kotorski zlatari bili vini razliitim tehnikama pa tako i emajliranju,
zastupljenom upravo na tim dijelovima relikvijara. Stilskom obnovom u XVII. sto-
ljeu mletaki je zlatar Benedetto Rizzi sauvao upravo te starije njezine dijelove,
vrednujui tako vrsnou kotorskih zlatara ranijih stoljea.
Mnogi su kotorski srednjovjekovni relikvijari poput Slavne Glave iz raznih
razloga bivali tijekom vremena popravljani, pa utoliko esto i osuvremenjivani.
Neki anatomski vjerno i vjeto oblikovani relikvijari, koji su nastajali u duem raz-
doblju od kasnog XV. do sredine XVII. stoljea, batine stare gotike dekorativne
vrpce kojima je privrivana oplata. Tako su dvije vrpce koritene inae u prvoj
polovici XV. stoljea, dospjele na osuvremenjeni relikvijar u vlasnitvu Bratovti-
ne sv. Venerande (Monik XIII). Posebno je ilustrativan primjer triju relikvijara
u obliku noge, sva tri u vlasnitvu Bratovtine sv. Kria. Relikvijari su obnavljani
zahvaljujui zakladi to ju je Kotoranin Rafael Chiapechi ostavio ovoj bratovtini
1615. godine. Oblikom odgovaraju poetku XVII. stoljea, no na njima je vrpca
koja ih privruje stara gotika, koritena u prvoj polovici XV. stoljea. Na ovim
kasnim anatomski tretiranim relikvijarima zapaaju se jo neke novosti. Oplata se
spaja i privruje vrpcom sa stranje strane noge, suprotno od ranije stoljeima
usvojenog naina. Teka je ipak na prednjoj strani, pod koljenom. No njezin oblik
vie nije pravokutan ve ovalan, okovan lijevanim bronanim okvirom s puttima,
i posve vjerno imitira oblik grba. Val obnove i osuvremenjivanja starih relikvijara
nije mimoiao i jednu grupu, o kojoj do sada nije bilo rijei i koji su ostali posve
neprimijeeni do njihove nedavne prve objave. To su relikvijari u obliku glave,
odnosno poprsja (kat 42 46), koji su sapleteni svojom baroknom opremom sa-
krili stara gotika lica. Jedan s likom Marije Magdalene (kat. 43) pokazuje da je
rije o licu prije XIV. nego XV. stoljea, dok se na ostala tri relikvijara raspoznaju
kasnogotika lica XV. stoljea. Kada ovim dosada nepoznatim gotikim kotorskim
relikvijarima u obliku glave pridruimo onaj sv. Silvestra u Zadru to su ga iskovali
kotorski zlatari 1367. godine, postaje jasno da nisu Kotoranin izraivali samo ruke
i noge. Utoliko postaje vanijim i onaj relikvijar kamelaukion, sada u Chioggi, ko-
jega je Kotoranim Mate Felici naruio jo 1321. godine. Ovim se podatcima razno-
vrsnost oblika ipak poveava i vodi prema zakljuku da su uza sav svoj nadasve
konzervativan pristup koji se ogleda u stalnom ponavljanju istih karakteristinih
formi, a koji, zapravo, odraava stoljetno ivljenje na samom rubu katolike eku-
mene Kotorani u dodiru s vanjskim svijetom, i to ponajprije morskim putovi-
ma, usvajali neto i od oblika i navada uobiajenih u drugim obalnim sreditima
Jadrana.
Zagovori svetom Tripunu 122
123 Nikola Jaki
1

Zagovori svetom Tripunu 124

1. Nepoznati kotorski zlatari i Benedetto Rizzi
Relikvijar za glavu sv. Tripuna
(Slavna Glava)
zlato, srebro, iskucavanje, lijevanje,
cizeliranje, punciranje, graviranje, pozlata,
emajl, tirkiz, gorski kristal i drugo poludrago
kamenje
visina 43 cm, promjer plitice 27 cm, promjer
podnoja 23 cm
datacija: XIII. te XV. XVII. stoljee
Sudbina Slavne Glave, kako Kotorani
zovu najcjenjeniju relikviju svojega zatit-
nika, maloazijskoga frigijskog muenika iz
Kampsade, stradalog u Niceji polovicom
III. stoljea upravo odsijecanjem glave,
pokrivena je velom nepoznanica prije svog
dolaska u Kotor. Glava je najvjerojatnije
zajedno s tijelom ve u razdoblju ranoga
kranstva prenesena u Konstantinopol, a
odatle poetkom IX. stoljea (po tradiciji
809. godine) u Kotor, kako to opirno
pripovijeda Andreacijeva povelja, tzv.
Instrumentum i Lezenda dva glavna
dokumenta o prijenosu sveevih relikvija,
sauvana u kasnijim prijepisima XV. sto-
ljea. Lezenda dalje detaljno opisuje sud-
binu relikvija koje je bugarski car Samuilo
prilikom svog napada na Bizant i Duklju
998. godine otuio Kotoranima. Tu se
putovi sveeva tijela i glave razilaze. Tijelo
je nedugo nakon Samuilova poraza vra-
eno u Kotor posredovanjem bizantskog
cara Bazilija II. Sudbinu glave, meutim,
pratimo preko jednoga starog kotorskog
brevijara koji je napisao kotorski biskup
Bla (1220. 1240.) kao suvremenik tih
dogaaja, a objavio Farlati 1800. godine.
Po njemu je Slavna Glava ostala u Kon-
stantinopolu, sve dok je 1227. godine nije
pronaao i vratio kotorski trgovac Matija
Bonasci. U zaslugu za to dobio je zemlju i
niz povlastica o emu je takoer sauvan
pisani dokument istog biskupa. Dakle,
rije je o povijesnim injenicama ojaanim
i materijalnom potvrdom, jer je poznato
da se njegov nadgrobni spomenik nalazio
u kotorskoj katedrali sve do potresa 1667.
godine, desno od ulaza uza zid zvonika.
Veina autora (Coleti, Stjepevi) smatra,
meutim, da je Glava tek 1227. godine po
prvi puta stigla u Kotor. Nakon te godine,
sve do danas, nikada nije naputala okrilje
kotorskih zidina.
125
Samim relikvijarom kao i povijeu
Slavne Glave najopirnije se bavio Ivo
Stjepevi. Vrlo sumarno spomenuta je u
radu C. Fiskovia te u zborniku posvee-
nom osamstotoj obljetnici katedrale 1966.
godine. O tovanju svetog Tripuna ne-
davno pie R. Vujii, iznosei zanimljive
detalje.
Izvorni oblik relikvijara, u kojem se
Glava morala nalaziti prilikom svog dola-
ska u Kotor 1227. godine, nije poznat, ali
N. Jaki (vidi uvodni tekst o zlatarstvu),
iznosi zanimljivu pretpostavku da je imao
specifian oblik bizantskog kamelaukiona
koji se zadrao na relikvijaru sv. Abdona
i Senena iz 1321. godine, podrijetlom iz
Kotora, a danas u katedrali u Chioggi.
Relikvija lubanje danas poiva na
visokoj viedjelnoj nozi od pozlaenog
srebra, prekrivena je zlatnom kalotom i
okrunjena raskonom krunom. Njegov
dananji izgled plod je viekratnih prei-
naka u razdoblju od XV. do XVII. stoljea.
esterolatina baza renesansnih stilskih
odlika ukraena je iskucanim biljnim mo-
tivom profinjenih linija, sa est jednakih
medaljona u kojima je lik mladolikoga
svetog Tripuna s palmom u desnoj ruci,
izraen tehnikom punciranja. Svetac je
prikazan u poluprofilu uzvijorene drape-
rije i kose, te ga zajedno s bazom moemo
datirati u XVI. stoljee, to je uobiajena
datacija za itav donji dio relikvijara, koja
se temelji na nekoliko arhivskih podataka
o ukraavanju Glave u prvoj polovici XVI.
stoljea. Za esterostranu drku i krunu, na
kojima u cijelosti prevladava jo kasnogo-
tiki likovni ukus, predlaemo, meutim,
neto raniju dataciju u drugu polovicu
XV. stoljea. Svaka od est stranica drke
ima aurirane lijevane gotike okvire s
motivom ueta du bridova, unutar kojih
su rasporeeni nekada pozlaeni svetaki
likovi na emajliranoj pozadini koja danas
uglavnom nedostaje. Po est takvih likova
smjeteno je ispod i iznad nodusa, a osim
svetoga Tripuna, koji se javlja dva puta,
prikazani su sveci ija su imena ispisana
gotikim slovima: sveti Pavao s dugim ma-
em podignutim prema gore, Tadej, Petar
s kljuevima, Bartolomej, Andrija, Matej,
Ivan, Matija, Ivan Krstitelj s krznom i ro-
tulusom u ruci te enski lik s knjigom, koji
najvjerojatnije predstavlja Mariju. Likovi
su ugravirani na ploicu od pozlaenoga
srebrnog lima koja je naknadno emajlirana.
Prikazani su frontalno sa svojim atribu-
tima, odjeveni u bogatu draperiju tekih
nabora to pada i uvija se oko nogu, poput
svetakih figura na dalmatinskim kasnogo-
tikim poliptisima. U sredini drke umet-
nut je osmerostrani nodus s ispupenim
medaljonima u kojima su krievi jednakih
krakova s malim poprenim hastama na
krajevima, neko na crvenoj emajliranoj
pozadini. Na drki poiva jednostavna
neukraena plitica od pozlaenog srebra po
ijem su se obodu sauvale rupice za pri-
hvat starije kalote ili krune. Radi se, mogu-
e, o najstarijem dijelu relikvijara u kojem
je Glava dola iz Konstantinopola. Donja
kruna lijevana je od srebra, a sastoji se od
22 gotike bifore s rascvjetalim krievima i
fijalama, meusobno povezane arnirima.
Pod njima se naizmjence nie 11 jednakih
parova s lijevanim likovima Bogorodice i
sv. Tripuna na emajliranoj plavoj pozadini,
te 11 emajliranih ploica s poprsjima ra-
znolikih svetakih likova u esterolatinim
okvirima, od kojih etiri danas nedostaju.
Kalotu od zlatnog lima izradio je 1662.
godine mletaki zlatar Benetto Rizzi u
tehnici iskucavanja, cizeliranja i puncira-
nja, a dojam raskoi dopunjava i polikro-
mni emajlirani ukras. Datacija je poznata
iz Knjige rauna, gdje je sauvan doku-
ment o isplati majstoru koji tono opisuje
obim njegovog posla (dokument donosi
Stjepevi, 1938.). U donjem pojasu pod
prostranim arkadama minuciozno su izra-
eni likovi etiriju evanelista s knjigama
i simbolima to proviruju iza njihovih
bogatih, pokrenutih draperija, Bogorodi-
ce s malim Kristom u naruju i svetoga
Tripuna, prikazanog na neuobiajeno
suvremen nain u odori suvremenog ple-
mia s kratkom kosom i malim briima.
Arkade su odijeljene auriranim vrpcama
ukraenima raznobojnim emajlom i kru-
nim umetcima od tirkiza, kakvi se nalaze
i u isjecima arkada. Taj poludragi kamen
upotrijebljen je ovdje u simbolinom zna-
enju, jer govori o maloazijskom podrijetlu
sveca. Kalota je obuhvaena gornjom kru-
Nikola Jaki

2
nom od vrlo sline, ali ue vrpce na kojoj je
emajl neto slabije sauvan. Na zavrnome
sfernom dijelu iskucani su raznoliki parovi
kerubina u vitiastim kartuama, s vonim
buketima iznad njih. Dekorativni efekt
Katalog
2A
dopunjen je dvjema emajliranim este-
rolatinim ruama te tirkizima i drugim
poludragim kamenjem od kojih poneki
danas nedostaje, a ukupno ih je na itavoj
kaloti bilo 58. U vrhu je otvor od bruenog
kristala kroz koji se vidi relikvija.
Slavna Glava danas se nalazi u Moni-
ku ugnijeenom na katu sakristije upravo
iznad mjesta pozidanja prvotnog martirija
sv. Tripuna, koje je, kako legenda pria,
sam svetac odabrao kad se pri svojemu
prvom dolasku u grad ovdje zaustavio.
Kontinuitet ovog mjesta na kome se
ona do danas uva zajedno sa srebrnom
krinjom s ostalim sveevim relikvijama,
omanjim mramornim kovegom u kome
su prvotno pristigle kao i brojnim drugim
relikvijama upravo je fascinantan. Svake
godine na svetkovinu svetoga Tripuna,
koja se u Kotoru slavi prema istonom
kalendaru 3. veljae, veina ovih relikvija Pozlaena vrpca privruje srebrnu oplatu
naputa nakratko Monik da bi, prema vje-
Zagovori svetom Tripunu
kovnoj tradiciji, sa Svetom Glavom na elu
u procesiji obile grad. Povlasticu njezinog
noenja ima iskljuivo kotorski biskup.
Literatura : D. Farlati J. Coleti, 1800.,
437-439; I. Stjepevi, 1938., 31-37; C. Fi-
skovi, 1953., 71-101; B. Radojkovi, 1966.,
81-99; R. Vujii, 2002., 77-88; T. Belan,
2002; C. Fiskovi, 2004., 73;
Meri Zornija
2. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne noge
(Monik XVIII)
drvo, srebrni lim, iskucavanje, graviranje,
pozlata, poludragulji
visina 47 cm, duina stopala 18 cm, promjer
10 cm
datacija: XIV. i druga polovica XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom i predstavlja bosu nogu.
s prednje strane uzdu cijele noge od sto-
126

pala do vrha relikvijara. Na njoj je iskucan
niz medaljona, nainjenih od lia koje se
svija oko sredita. Po sredini noge vrpcu
probija pravokutna teka zatvorena staklom
pod kojim je relikvija i papiri na kojem se
raspoznaje dio legente S. ANDR..., a odnosi
se na sv. Andriju apostola. est kvadratnih
aki s umetnutim raznobojnim poludra-
guljima pravilno je ritmizirano po vrpci. U
visini teke nogu obavija vrpca ve opisanih
svojstava. Ua vrpca s iskucanim rozetica-
ma renesansnih obiljeja obavija nogu oko
glenja i ispod stopala tako da izolira petu.
Ista je vrpca i u vrhu relikvijara te oko
bedra. Ta je ua vrpca suvremena izradi
relikvijara, dok je ona ira i bogatija starija,
gotika, kakvu susreemo na relikvijarima
XIV. stoljea. To znai da je stari gotiki
relikvijar u drugoj polovici XV. stoljea
stilski osuvremenjen, a pri izradi je kori-
tena naslijeena gotika vrpca. Relikvijar
je u vrhu pokriven medaljonom po ijem
rubu uokolo tee natpis kapitalom: + HIC.
EST. PES. FRATERNITATIS. SANTE. VE-
NERANDE. Posve je istovjetan kao i onaj
na relikvijaru u obliku noge (Monik XIII),
a pripadao je istoj bratovtini. I na tom je
renesansnom relikvijaru koritena starija
vrpca gotikih svojstava.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 40.
Nikola Jaki
3. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku lijeve ruke
(Monik XIX)
drvo, iskucano srebro, pozlata, poludragulji
visina 50 cm, promjer dna 7,5 x 6,3 cm
datacija: sredina XIV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je dodan dlan
s ispruenim prstima. Pozlaena vrpca
privruje srebrnu oplatu s prednje stra-
ne uzdu cijele ruke do zapea. Na njoj
je iskucan niz medaljona, nainjenih od
lia koje se svija oko sredita iskucanog u
obliku sitnoga enskog lica. Ista vrpca ovija
ruku u dnu, oko zapea i po sredini u
visini pravokutnog otvora za relikviju koja
je uvana zatvorena staklom. Po okomici,
na ukrasnoj vrpci, rasporeeno je est kva-
dratnih aki s poludragim kamenjem. Na
oplati je njeno ugravirano SSEBASTIAN
127
3
M(ARTIR) s tim da su samo tri slova (SSB)
naglaena. Nije sauvan izvorni pokrov u
dnu relikvijara.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 44; N. Jak-
i R. Tomi, 2009., 17.
Nikola Jaki
4. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne ruke
(Monik XXIII)
drvo, iskucano srebro, pozlata, poludragulji
visina 50 cm, dno 8 x 6,5 cm
datacija: sredina XIV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je dodan dlan s
ispruenim prstima. Na oplati je ugravira-
na sigla SC kao oznaka pripadnosti Bratov-
tini sv. Kria. Pozlaena vrpca privruje
srebrnu oplatu s prednje strane uzdu
cijele ruke do zapea. Na njoj je iskucan
niz medaljona, nainjenih od lia koje
se svija oko sredita iskucanog u obliku
sitnoga mukog lica. Ista se vrpca ovija oko
dna relikvijara, zapea i po sredini u visini
pravokutne teke. Po okomitoj vrpci bilo je
neko rasporeeno est kvadratnih aki s
poludraguljima od kojih je sauvana samo
jedna. Dno je pokrpano ulomkom neke ba-
rokne zavjetne ploice na kojoj je sauvan
prikaz poprsja Bogorodice u poluprofilu.
Literatura: I. STJEPEVI, Katedrala Sv.
Tripuna u Kotoru, Prilog Vjesniku za ar-
heologiju i historiju dalmatinsku LI, Split,
1938., 41.
Nikola Jaki
5. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku noge (Monik XX)
drvo, iskucano srebro, pozlata, graviranje,
poludragulji
visina 43 cm, duina stopala 23 cm, promjer
noge 8 cm
datacija: sredina XIV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom. Pozlaena vrpca pri-
vruje srebrnu oplatu s prednje strane
uzdu cijele noge od stopala do vrha
relikvijara. Na njoj je iskucan niz meda-
ljona, nainjenih od lia koje se svija oko
sredita. Po sredini noge, pod koljenom
je pravokutni otvor za relikviju teka,
zatvorena staklenim poklopcem. Po vrpci
Nikola Jaki
4 4A 5 5A

je bilo rasporeeno est poludragulja u

kvadratnim akama, a sauvana su samo
tri iznad teke. Stopalo je obuveno u plitku,
vrlo otvorenu gotiku cipelu koja pokriva
samo none prste. Cipela je prekrivena
biljnim aranmanom kakav se vie ne po-
navlja kod drugih relikvijara. Nedostaje joj
peta, pa se vidi drvena jezgra. Oteenja na
glenju pokrpana su zavjetnim ploicama
pa se na jednoj raspoznaje enski kleei
lik s krunicom u ruci, a na drugoj lik rim-
skog vojnika bez glave. Trea je neitljiva.
Noga je zatvorena u vrhu ploicom na
kojoj su simboli Kristove muke na poza-
dini iskucanoj poput naranine opne. Pod
stepeniastom Golgotom na kojoj je kri
s trnovom krunom i avlima je Adamova
lubanja, a uz kri su ljestve te oruje Stefa-
tona i Longina. Sigla SC oznaava pripad-
nost relikvijara Bratovtini sv. Kria. Ovaj
je relikvijar na neki nain unikatan unutar
serijske produkciji u Kotoru, jer poklopac
s Golgotom i otvorena gotika cipelica nisu
usporedivi s drugim sauvanim primjer-
cima. Relikvijar je na vie mjesta znatnije
oteen.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 41.
Nikola Jaki

Katalog Zagovori svetom Tripunu 128

 6 6A
6. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne noge (XXI)
drvo, iskucano srebro i pozlata
visina 45 cm, duina stopala 22 cm,
promjer poklopca 8,5 cm
datacija: 1330. 1340. godine
Drvena jezgra presvuena je srebr-
nim iskucanim limom. Noga je savijena
u koljenu. Posrebrena vrpca privruje
srebrnu oplatu uzdu cijele noge do ko-
ljena. Na njoj je iskucan niz medaljona u
ijem je sreditu rozeta zatvorena u lisnati
aranman. Vrpca je pod koljenom preki-
nuta pravokutnom tekom za relikviju, a
od izgubljenih vrataaca koja su je neko
zatvarala, preostao je samo arnir. Ista
vrpca ovija petu i bedro, ali je tu neto ue
izrezana. Jedna je uska vrpca i oko koljena.
Stopalo je obuveno u gotiku plitku cipelu
prekrivenu lozicom. Relikvijar je pokriven
ploicom na kojoj je gotiki grb s jedno-
stavnim titom, s kosom gredom u kojoj
su dva ljiljana i osmerokraka zvjezdica u
sreditu. Po rubu uokolo tee natpis u go-
tikoj kapitali: + MEMENTO D(OMI)NE.
FAMVLO TVO. MARIN. DE GOSTI. Na-
knadno ugravirana sigla ST oznaava pri-
padnost relikvijara riznici katedrale svetog
Tripuna. Imuan kotorski graanin Marin
Junija de Gosti posvjedoen je u lokalnim
dokumentima etvrtog desetljea XIV.
stoljea. Marin je za riznicu kotorske stol-
nice dao izraditi jo jedan relikvijar u obli-
ku desne ruke (XXII), na kojem je zrcalno
iskucan isti grb s natpisom istog sadraja
uokolo. Dva spomenuta relikvijara ine
jedinstvenu donaciju kako je to u Kotoru
oigledno bilo uobiajeno tijekom srednjeg
vijeka. Mnogi su takvi parovi u meuvre-
menu razdvojeni, a kako nisu opremljeni
nekom naroitom oznakom (grb, natpis
i sl.), teko ih je sa sigurnou dovesti u
vezu. Ipak, stilske srodnosti pojedinih
relikvijara u obliku ruke i noge upuuju na
to da su neko bili dijelovi jedne cjeline.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 42; B. Ra-
dojkovi, 1965/1966., 66; V. Lupis, 2001.,
47-52. N. Jaki, 2008., 230. N. Jaki R.
Tomi, 2009., 21.
Nikola Jaki
129
7. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne ruke
(Monik XXII)
drvo, iskucano srebro, pozlata
visina 53,5 cm, promjer dna 7,5 cm
datacija: 1330. 1340. godine
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je dodan dlan s
ispruenim prstima. Posrebrena vrpca pri-
vruje srebrnu oplatu uzdu cijele ruke
do ake. Na njoj je iskucan niz medaljona u
ijem je sreditu rozeta zatvorena u lisnati
aranman. Po sredini ove vitice je pravo-
kutna teka za relikviju, a vrataca koja su
je zatvarala izgubljena su. Istom je vrpcom
ovijena ruka u dnu, oko zapea te posred
podlaktice u razini teke. Relikvijar je u dnu
zatvoren krunom ploicom u ijem je sre-
ditu grb s jednostavnim titom i kosom
gredom u kojoj su dva ljiljana i osmero-
kraka zvjezdica u sreditu, a po rubu uo-
kolo tee natpis: +MEMETO. D(OMI)NE.
FAMVLO TVO MARIN DE GOSTI. Rije je
o imunome kotorskom graaninu Marinu
Junija de Gostija koji je zabiljeen u lokal-
nim izvorina izmeu 1332. i 1337. godine.
Naknadno ugravirana sigla ST oznaava
pripadnost riznici Sv. Tripuna.
Marin je za riznicu kotorske katedra-
le dao izraditi i jedan relikvijar u obliku
noge (XXI) koji je dekoriran posrebrenom
vrpcom iskucanom na identinoj matrici.
I poklopac tog relikvijara obraen je na
jednak nain, s natpisom istog sadraja i
s jednakim grbom, samo to se kosa greda
grba prua u suprotnom smjeru. Marinovi
relikvijari jedne ruke i jedne noge oi-
gledno su par i jedinstven zavjet, odnosno
donacija ovoga kotorskog graanina. Da su
takvi parovi tvorili cjelinu dokazuju i neki
drugi srodni primjeri, kao i neke vijesti
zabiljeene u kotorskim notarskim spisi-
ma u kojima se spominju narudbe dvaju
relikvijara.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 42; B. Ra-
dojkovi, 1965/1966., 66; V. Lupis, 2001.,
47-52. N. Jaki, 2008., 230. N. Jaki R.
Tomi, 2009., 21.
Nikola Jaki
Nikola Jaki
 7 7A 8 9

8. Nepoznati kotorski zlatar

Relikvijar u obliku desne ruke
(Monik XXXII)
drvo, srebro, iskucavanje, poludragulji,
pozlata
visina 52 cm, promjer dna 8 cm
datacija: sredina XIV. stoljea

Drvena jezgra prekrivena je srebrnim

iskucanim limom, a na nju je dodan dlan
s ispruenim prstima. Izvorni poklopac s
dna relikvijara nije sauvan ve je zamije-
njen jednom jednostavnom neukraenom
srebrnom ploicom na kojoj je sigla ST.
Pozlaena vrpca privruje srebrnu oplatu
uzdu cijele ruke do ake. Dekoraciju ine
dvostruki plastino modelirani listovi
akanta koji formiraju krunice u nizu, a u
ijim su sreditima ake koje pridravaju
poludragulje i staklenu pastu. Ovakva se
vrpca pojavljuje u Kotoru na jo samo na
dva relikvijara (XXXIII i XXXIV), od kojih Sastoji se od niza lisnatih medaljona u zapea, pri dnu relikvijara te po sredini
je onaj u obliku noge ovome par. Svakako ijim su sreditima ake koje pridravaju u visini teke. Pri samom dnu relikvijara
je meu dekorativnim vrpcama u Kotoru poludragulje i staklenu pastu, ukupno iskucan je u tri reda natpis kojega valja
najkvalitetniji zlatarski proizvod. dvadeset i dvije. Ista ukrasna vrpca je i oko itati odozdo prema gore, a zapoinje pri
dnu pa je prvi redak dijelom prekriven
ukrasnom vrpcom. Natpis glasi: H(OC)
RELIQUIA(RUM): FIERI: FEC(ERUNT):
LOX(IUS) ET THEODOR(US) FR(ATRE)S:
FILII: STANCHOR(UM):AD HONOR(EM)
S(ANCTE) LUCIE. Sadraj natpisa posve je
istovjetan onome na relikvijaru u obliku
noge sv. Teodora, kojega su naruili isti
darovatelji, braa Lucije i Teodor. Razli-
ka je samo u odabiru sveca-zatitnika. I.
8A

Katalog Zagovori svetom Tripunu 130

 9A 9B
Stjepevi nije shvatio redoslijed u raspo-
redu redaka pa mu je natpis ostao dijelom
nejasan.
Relikvijari u obliku ruke i noge, koje su
braa Lucije i Teodor naruili, su od onih
parova u Moniku Sv. Tripuna kakve su-
sreemo i u narudbama Marina de Gostija
(XXI, XXII) iz prve polovice XIV. stoljea.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 43.
Nikola Jaki
9. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne noge (XXXIV)
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata,
poludragulji
visina 45 cm, duina stopala 19 cm, promjer
11 cm
datacija: sredina XIV. stoljea
Drvena jezgra prekrivena je srebrnim
iskucanim limom. Noga je savijena u
131
koljenu i obuvena u gotiku cipelu pre-
krivenu iskucanim biljnim ornamentom.
Pozlaena vrpca privruje srebrnu oplatu
uzdu cijele noge. Dekoraciju ine dvo-
struki plastino modelirani listovi akanta
koji formiraju krunice u nizu, a u ijim
su sreditima ake koje pridravaju polu- dvojice brae koji su po njima dobili svoje
dragulje i staklenu pastu. Ovakva se vrpca
pojavljuje u Kotoru na jo samo na dva
relikvijara u obliku ruke (XXXII i XXXIII),
od kojih je onaj XXXII ovome par. Svakako
je meu dekorativnim vrpcama u Kotoru
najkvalitetniji zlatarski proizvod. Po sredi-
ni je pravokutni otvor za relikviju teka
zatiena staklom. Ista vrpca tee i ispod
koljena uokolo noge, a manji su komadi
privreni i u visini teke. U vrhu uokolo
na bedru u dva reda iskucan je donator-
ski natpis gotikih svojstava: + H(OC):
RELIQ(UI)A(RUM): FIERI: FEC(ERUNT):
LOXI(US): ET THEODOR(US) FR(ATRE)
S: FILII: STANCHOR(UM): AD HO(NO)
R(EM) S(ANCTI): THEODORI.
Relikvijar je u vrhu pokriven krunom
srebrnom ploicom na kojoj je iskucan lik
Bogorodice s Djetetom na prijestolju. Maj-
ka je okrenuta gledatelju, a Dijete, kojega
pridrava desnom rukom, usmjerava po-
gled prema majci i lijevom joj rukom nua
plod. ini se da u desnoj aci pridrava
svitak. Pozadina scene je iskucana gustim
ubodima to podsjea na naraninu opnu.
Prizor je, bez sumnje, nastao ugledanjem
na neki slikani predloak u samom Kotoru.
Braa Lucije (?) i Teodor naruili su
i drugi relikvijar i to za moi sv. Lucije
( XXXII), koji je u obliku ruke. Na tom
je relikvijaru srebrna oplata privrena
vrpcom izraenom prema istoj matrici kao
i ovdje, a srodan je i natpis koji spominje
iste naruitelje. Pripadao je kao i ovaj
riznici Sv. Tripuna, pa su oba oznaena
siglom ST. No prije 1515. godine relikvijari
su se uvali u crkvi sv. Marije i Lucije. Kao
par, ova dva relikvijara predstavljaju cije-
linu, jednako kao oni koje je dao napraviti
Marin de Gosti (XXI, XXII), a narueni su
u ast sv. Teodora i sv. Lucije, zatitnika
ime.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 43; N. Jaki
R. Tomi, 2009., 22-23.
Nikola Jaki
10. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne ruke
(Monik XXXIII)
drvo, iskucano srebro, pozlata, poludragulji
visina 50,5 cm, promjer dna 7 cm
datacija: sredina XIV. stoljea
Drvena jezgra prekrivena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je dodan dlan
s ispruenim prstima. Pozlaena vrpca
privruje srebrnu oplatu uzdu cijele
ruke do ake. Dekoraciju ine dvostruki
plastino modelirani listovi akanta, koji
formiraju krunice u nizu, a u ijim su
sreditima ake koje pridravaju polu-
dragulje i staklenu pastu. Ovakva se vrpca
pojavljuje u Kotoru na jo samo jednom
paru relikvijara (XXXII i XXXIV), onome
kojega su naruitelji braa Lucije i Teodor.
Svakako je meu dekorativnim vrpcama u
Kotoru, najkvalitetniji zlatarski proizvod.
Ista vrpca ovija ruku u dnu, oko zapea
i u visini teke koja je postavljena neuobi-
ajeno visoko u usporedbi s drugim reli-
kvijarima u obliku ruke. Po dekorativnim
vrpcama rasporeeno je ukupno dvadeset
aki za poludrago kamenje i to deset na
okomici i jo deset na vrpcama koje ovijaju
relikvijar. Sve su krunog oblika, a devet
ih je prazno. Ugravirana sigla ST na oplati
odaje pripadnost riznici Sv. Tripuna.
Nikola Jaki
 10 10A 11 12

Dno je pokriveno izvornom srebrnom

ploicom s figuralnim prikazom. Na sjeda-
lu gotikih formi, smjetenom u umskom
ambijentu, sjedi mukarac u poluprofilu te
ispruenim rukama dri hranu za grablji-
vicu koja slijee. Noge mu poivaju na ne-
kom supedaneju, odjeven je u dugu haljinu
i preko ramena mu je prebaen plat. Po
desnom mu ramenu plazi neki gmaz.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-44.
Nikola Jaki

11. Nepoznati kotorski zlatar

Relikvijar u obliku lijeve ruke (Monik I)
drvo, iskucano srebro, pozlata, poludrago
kamenje
visina 53,5 cm, dno 8 x 6,5 cm
datacija: kraj XIV. ili poetak XV. stoljea

Drvena jezgra presvuena je srebrnim

iskucanim limom, a na nju je privrena
aka s ispruenim dlanom. Pozlaena
vrpca s lozicom, koja se ritmiki savija as
u jednu, as u drugu stranu, privruje
srebrnu oplatu uzdu cijele ruke do za-
pea. Po sredini, u cijeloj irini vrpce je
pravokutna teka za relikviju, pokrivena
staklom pod kojim se ita Crescentia. Ista
je vrpca privrena i uokolo ruke u visini
teke, oko zapea te u dnu relikvijara. est
aki u kojima su poludragi kamenovi ili
zrna od staklene paste bijele, crvene i plave
boje privrena su na okomitoj vrpci. Iz
najdonje je ake kamen otpao. Prema
nainu izrade pripada velikoj i jedinstve-
noj stilskoj grupi od jedanaest relikvijara
u obliku ruke, od koje su etiri ljevice (I,
VII, VIII, IX) i sedam desnica (II, III, IV, V,
VI, X, XI).
Nije sauvan izvorni pokrov dna, ve je
ono prekriveno naknadno ulomkom neke
srebrne zavjetne ploice na kojoj se raspo-
znaje medaljon s poprsjem rimskog voj-
nika koji gleda udesno, gdje je i natpis: S.
VENA...
Relikvijar je bio vlasnitvo ne-
kadanje Bratovtine sv. Kria i
spominje se u popisu prigodom kanonske
vizitacije biskupa M. Draga od 17. svibnja
1689. godine zajedno s nekim drugim
moima koje je Bratovtina posjedovala.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 38, 43; N.
Jaki R. Tomi, 2009., 16.
Nikola Jaki

Katalog Zagovori svetom Tripunu 132

 12A
12. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku noge (Monik XVI)
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata, dragulji i
poludragulji
visina 45 cm, stopalo 22 cm, promjer noge
na vrhu 10 x 10 cm
datacija: konac XIV., poetak XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, na kojem se ita sigla
ST (sv. Tripun). Noga savijena u koljenu,
obuvena je u plitku, otvorenu i elegantnu
gotiku cipelu, prekrivenu gustim lisnatim
iskucanim motivom. Ojaanje u predjelu
glenja izvedeno je komadom srebrne
vrpce s biljnom viticom kakva se pojavljuje
kao osnovni ukras na ovom relikvijaru. Ta
pozlaena vrpca ukraena lozicom, koja
se ritmiki savija as u jednu, as u drugu
stranu, privruje srebrnu oplatu uzdu
cijele noge do koljena, a ponavlja se i uo-
kolo bedra na gornjem rubu relikvijara. Po
njoj je rasporeeno jedanaest poludragulja.
Pet aki za poludragulje su i na vrpci oko
glenja te etiri na onoj oko koljena, ali su
te prazne. Po sredini je uska pravokutna
teka kojoj su vrataca, neko povezana
133
13
arnirom, otpala. U samom vrhu relikvijar
je pokriven izvornom gotikom krunom
ploicom na kojoj se u gustom rasporedu
ponavljaju lisnati motivi koji prekrivaju i
cipelu samog relikvijara. Pripada iroj gru-
pi relikvijara u obliku noge (XII, XIV, XV,
XVI, XVII), koji su tretirani na vrlo srodan
nain, ponavljanjem dviju razliitih orna-
mentalnih traka te istoga biljnog motiva
na cipeli i na krunom poklopcu.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-44.
Nikola Jaki
13A
13. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku noge (Monik XII)
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata, dragulji i
poludragulji
visina 45 cm, duina stopala 22 cm,
promjer 10 cm
datacija: konac XIV., poetak XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, na kojem se ita sigla
ST (sv. Tripun). Noga savijena u koljenu,
obuvena je u plitku, otvorenu i elegantnu
gotiku cipelu, prekrivenu gustim lisnatim
iskucanim motivom. Ojaanje u predjelu
glenja izvedeno je komadom srebrne
vrpce kakva se pojavljuje kao osnovni
ukras na ovom relikvijaru. Ta pozlaena
vrpca ukraena lozicom, koja se ritmiki
savija as u jednu, as u drugu stranu,
privruje srebrnu oplatu uzdu cijele
noge do koljena, a ponavlja se i uokolo
bedra na gornjem rubu relikvijara. Po njoj
su rasporeene ake za poludragulje, njih
jedanaest na okomici, a odgovaraju broju
pregiba iskucane biljne vitice. Pet aki
za poludragulje su i na vrpci oko bedra te
etiri na onoj oko glenja. Istiu se dva
tirkiza u vrhu relikvijara. Po sredini je
uska pravokutna teka koja je imala vrataca
Nikola Jaki
 14 14A

povezana arnirom. Okvir teke je dodatno

privren manjim komadima dekorativne
vrpce, s po jo jednim poludraguljem sa
svake strane, njih ukupno dvadeset dva na
ovom relikvijaru. U samom vrhu relikvijar
je pokriven izvornom krunom ploicom
na kojoj se u gustom rasporedu ponavljaju
lisnati motivi kakvi prekrivaju i njegovu
cipelu.
Pripada jedinstvenoj stilskoj grupi
relikvijara u obliku noge (XII, XIV, XV,
XVI, XVII) koji su tretirani na vrlo srodan
nain, koritenjem dviju razliitih orna-
mentalnih vrpci i jednog, uvijek istoga
biljnog motiva kojim je prekrivena cipela i
kruni poklopac.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-44.
Nikola Jaki

14. Nepoznati kotorski zlatar

Relikvijar u obliku desne noge
(Monik XIV)
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata
visina 45, duina stopala 19,5,
promjer 9 x 10 cm
datacija: XIV./XV. stoljee

Drvena jezgra presvuena je srebrnim

iskucanim limom, na kojem se ita sigla
ST (sv. Tripun). Noga savijena u koljenu,
obuvena je u plitku, otvorenu i elegantnu
na, u kojoj je pod staklom otvor za relikvi-
gotiku cipelu, prekrivenu gustim lisna-
ju teka. Poklopac je izgubljen. Ista takva
tim iskucanim motivom. Isti je motiv i
ukrasna traka ovija nogu u visini teke i
na krunom poklopcu u vrhu relikvijara.
15. Nepoznati kotorski zlatar bedro, a koritena je i za petu na cipeli.
Pozlaena vrpca ukraena lozicom, koja
Relikvijar u obliku desne noge Ovaj relikvijar nije na sebi imao dragulje,
se ritmiki savija as u jednu, as u drugu
(Monik XV) ba kao ni onaj oznaen u Moniku red-
stranu, privruje srebrnu oplatu uz-
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata nim brojem XIV. Uope s tim relikvijarom
du cijele noge do koljena. Posred vrpce, visina 45, duina stopala 19,5 cm, ovaj pokazuje najvie srodnosti, kako
pod staklom je otvor za relikviju teka. promjer 9 x 10 cm po istim dimenzijama, tako i odabirom
Istom je ukrasnom trakom ovijeno bedro datacija: XIV./XV. stoljee i rasporedom iskucanih biljnih motiva i
i gleanj. Ovaj relikvijar nije na sebi imao
Drvena jezgra presvuena je srebrnim ukrasnih traka s neznatnim inverzijama
dragulje, ba kao ni oni njemu srodni,
iskucanim limom, na kojem se ita sigla u njihovoj primjeni. U samom vrhu re-
oznaeni u Moniku iskucanim rednim
ST (sv. Tripun). Noga savijena u koljenu, likvijar je pokriven izvornom krunom
brojevima XV i XVII. Pripada iroj grupi
obuvena je u plitku, otvorenu i elegantnu ploicom na kojoj se u gustom rasporedu
relikvijara (XII, XIV, XV, XVI, XVII) koji su
gotiku cipelu, prekrivenu gustim lisna- ponavljaju lisnati motivi kakvi prekrivaju i
tretirani na vrlo srodan nain, ponavlja-
tim iskucanim motivom. Isti je motiv i na cipelu samog relikvijara.
njem dviju razliitih ornamentalnih traka
krunom poklopcu u vrhu relikvijara te Pripada jedinstvenoj stilskoj grupi
jednog te istoga biljnog motiva na cipeli i
na uskoj traci oko glenja. Pozlaena vrpca relikvijara u obliku noge (XII, XIV, XV,
na krunom poklopcu. Relikvijar mjesti-
ukraena lozicom, koja se ritmiki savija XVI, XVII), koji su tretirani na vrlo srodan
mice ima manjih oteenja.
as u jednu, as u drugu stranu, privruje nain, koritenjem dviju razliitih orna-
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-44.
srebrnu oplatu uzdu cijele noge do kolje- mentalnih vrpca i jednog, uvijek istoga
Nikola Jaki

Katalog Zagovori svetom Tripunu 134

15 15A 16 16A

biljnog motiva kojim je prekrivena cipela i

kruni poklopac.
Relikvijar je mjestimice znatnije ote-
en.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-42.
Nikola Jaki

16. Nepoznati kotorski zlatar

Relikvijar u obliku noge (Monik XVII)
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata, dragulji i
poludragulji
visina 46,5 cm, stopalo 20 cm, promjer 10 cm
datacija: konac XIV., poetak XV. stoljea

Drvena jezgra presvuena je srebrnim

iskucanim limom, na kojem se ita sigla
ST (sv. Tripun). Noga savijena u koljenu,
obuvena je u plitku, otvorenu i elegantnu
gotiku cipelu, prekrivenu gustim lisna-
tim iskucanim motivom. Isti je motiv i
na krunom poklopcu u vrhu relikvijara.
Pozlaena vrpca ukraena lozicom, koja
se ritmiki savija as u jednu, as u drugu
stranu, privruje srebrnu oplatu uzdu
cijele noge do koljena, a prekida se na
mjestu otvora za relikviju teka. Istom su
ukrasnom vrpcom ovijeni bedro i peta, a
gleanj je ovijen uom vrpcom s lisnatim
motivom kao na cipeli. Ovaj relikvijar nije
na sebi imao dragulje, ba kao ni oni nje-
mu slini, oznaeni u Moniku iskucanim
rednim brojevima XIV, XV i XVII. Pripada
iroj grupi relikvijara u obliku noge (XII,
XIV, XV, XVI, XVII) koji su tretirani na vrlo
srodan nain, koritenjem dviju razliitih
ornamentalnih traka i jednog uvijek isto-
ga biljnog motiva na cipeli i na krunom
poklopcu. Relikvijar je mjestimice znatnije
oteen, osobito cipela.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-44.
Nikola Jaki

17. Nepoznati kotorski zlatar

Relikvijar u obliku lijeve ruke (Monik II)
drvo, iskucano srebro, pozlata, graviranje
visina 52,5 cm, dno 7,3 x 7,8 cm
datacija: kraj XIV. ili poetak XV. stoljea,
popravak 1664.

Drvena jezgra presvuena je srebrnim

iskucanim limom na kojem je ugravirana
sigla SC, a odnosi se na pripadnost Bratov-
tini sv. Kria. Na nju je privrena aka
s ispruenim dlanom. Pozlaena vrpca s

135 Nikola Jaki

 17 17A 18 19 19A

lozicom, koja se ritmiki savija as u jednu,

as u drugu stranu, privruje srebrnu
oplatu uzdu cijele ruke do zapea. Po
sredini u cijeloj irini vrpce je pravokutna
teka za relikviju. Iskucana vrpca posve
istih svojstava obavija i dno relikvijara.
Oko zapea je jedna ua vrpca s iskucanim
liem koje se ritmiki obre u pravilnom
ritmu. Prema nainu izrade relikvijar pri-
pada velikoj i jedinstvenoj stilskoj grupi od
jedanaest relikvijara u obliku ruke, od koje
su etiri ljevice (I, VII, VIII, IX) i sedam
desnica (II, III, IV, V, VI, X, XI).
Izvorni pokrov dna nije sauvan ve
je zamijenjen u XVII. stoljeu novim, a na
troak zaklade Rafaela Chiapechija koji
je oporukom 1615. godine zavjetao da se savija as u jednu, as u drugu stranu, pri-
svake druge godine bratovtini preda jedna vruje srebrnu oplatu uzdu cijele ruke
relikvija u vrijednosti od 400 lira. Dno je, do zapea. Po sredini u cijeloj irini vrpce
naime, prekriveno srebrnim pokrovom je pravokutna teka za relikviju. Iskucane
kojem je u sreditu pozlaeni malteki kri vrpce posve istih svojstava ovijaju dno
s natpisom uokolo: COMESARIA CHIAPE- relikvijara, zapee i ruku u visini teke.
CHI 1664. Prema nainu izrade relikvijar pripa-
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 44. da velikoj i jedinstvenoj stilskoj grupi od
Nikola Jaki jedanaest relikvijara u obliku ruke, od koje
su etiri ljevice (I, VII, VIII, IX) i sedam
18. Nepoznati kotorski zlatar desnica (II, III, IV, V, VI, X, XI).
Relikvijar u obliku desne ruke (Monik III) Izvorni pokrov na dnu relikvijara nije
drvo, iskucano srebro, pozlata, graviranje sauvan, ve je zamijenjen ulomkom neke
visina 52 cm, promjer dna 7,5 cm
zavjetne srebrne iskucane ploice na kojoj
datacija: kraj XIV. ili poetak XV. stoljea,
se slabo razaznaju tri lika: donator klei
popravak XVIII. stoljee
pred svetakim likom s desne strane, a s
Drvena jezgra presvuena je srebrnim lijeve strane vojnik s gavranom koji ima
iskucanim limom, a na nju je privrena prsten u kljunu, u svojoj lijevoj ruci (sv.
aka s ispruenim dlanom. Sigla ST na ruci Osvald)
oznaava pripadnost Moniku sv. Tripuna. Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-44.
Pozlaena vrpca s lozicom, koja se ritmiki Nikola Jaki

Katalog Zagovori svetom Tripunu 136

 20
19. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne ruke (Monik IV)
drvo, iskucano srebro, pozlata, poludrago
kamenje
visina 50 cm, promjer dna 7,5 cm
datacija: kraj XIV. ili poetak XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je privrena
aka s ispruenim dlanom. Ugravirana
sigla ST oznaava pripadnost crkvi sv.
Tripuna. Pozlaena vrpca s lozicom, koja
se ritmiki savija as u jednu, as u drugu
stranu, privruje srebrnu oplatu uzdu
cijele ruke do zapea. Po sredini, u cijeloj
irini vrpce je pravokutna teka za relikviju,
pokrivena staklom. Iskucana vrpca posve
istih svojstava privrena je i uokolo ruke
u visini teke, te u dnu relikvijara, a oko
zapea je neto ua vrpca srodnih svoj-
stava s lisnatim motivom. Sedam aki u
kojima su poludragi kamenovi ili zrna od
staklene paste bijele, crvene i plave boje,
privrena su na okomitoj vrpci. Na dnu
je sauvan izvorni pokrov komponiran u
krunici, po kojemu se biljna vitica svija
est puta oko samog sredita, a iskucana je
prema istom kalupu kao i na relikvijarima
V, VI, VIII i XI.
Prema nainu izrade ovaj relikvijar
pripada velikoj i jedinstvenoj stilskoj grupi
od jedanaest relikvijara u obliku ruke, od
137
20A 21
koje su etiri ljevice (I, VII, VIII, IX) i se-
dam desnica (II, III, IV, V, VI, X, XI).
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-43.
Nikola Jaki
20. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku lijeve ruke (Monik IX)
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata
visina 49,5 cm, promjer dna 7 x 6,5 cm
datacija: kraj XIV. ili poetak XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je privrena
aka s rastvorenim dlanom ispruenih i
rastavljenih prstiju te s odmaknutim i vrlo
dugim palcem. Ugravirana sigla ST oznaa-
va pripadnost crkvi sv. Tripuna. Pozlaena
vrpca s lozicom, koja se ritmiki savija as
u jednu, as u drugu stranu, privruje
srebrnu oplatu uzdu cijele ruke do zape-
a. Drukija i neto ua biljna vitica koja
se esto koristi pri izradi cipele na relikvi-
21A
jarima u obliku noge privrena je oko
dna relikvijara te oko zapea.
Na dnu je sauvan izvorni pokrov, u
cijelosti prekriven biljnim ornamentom
kakav se inae ee koristi za prekrivanje
dna relikvijara u obliku noge.
Ovaj relikvijar pripada velikoj i jedin-
stvenoj stilskoj grupi od jedanaest relikvi-
jara u obliku ruke, od koje su etiri ljevice
(I, VII, VIII, IX) i sedam desnica (II, III, IV,
V, VI, X, XI).
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-43.
Nikola Jaki
21. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne ruke (Monik V)
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata,
poludragulji
visina 52,5 cm, promjer dna 7,5 cm
datacija: XIV./XV. stoljee
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je privrena
aka s rastvorenim dlanom ispruenih i
neznatno rastavljenih prstiju te odmaknu-
tim i vrlo dugim palcem. Ugravirana sigla
ST oznaava pripadnost crkvi sv. Tripuna.
Pozlaena vrpca s lozicom, koja se ritmiki
savija as u jednu, as u drugu stranu, pri-
vruje srebrnu oplatu uzdu cijele ruke
do zapea. Ista takva vrpca s viticom je
Nikola Jaki
 23 23A 24

oko zapea i pri dnu relikvijara. Po sredini

ruke je pravokutni otvor teka za relikvi-
ju pokrivenu staklom, a vrataca otvora
su otpala. Na ornamentalnim vrpcama je
ukupno 14 aki za ukrase od poludragog
kamenja ili staklene paste razliitih boja,
a tri su izgubljena. Na dnu je sauvan
izvorni pokrov, komponiran u krunici na
kojem se biljna vitica svija est puta oko
samog sredita, a iskucana je prema istom
kalupu kao i na relikvijaru IV, VI, VIII i XI.
Prema nainu izrade ovaj relikvijar
pripada velikoj i jedinstvenoj stilskoj grupi
od jedanaest relikvijara u obliku ruke, od
koje su etiri ljevice (I, VII, VIII, IX) i se-
dam desnica (II, III, IV, V, VI, X, XI).
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-43; 39-
44; N. Jaki R. Tomi, 2009., 16.
Nikola Jaki

22. Nepoznati kotorski zlatar

Relikvijar u obliku desne ruke (Monik VI)
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata
visina 53 cm, promjer dna 7,5 cm
datacija: kraj XIV. ili poetak XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je privrena
aka s rastvorenim dlanom ispruenih i
neznatno rastavljenih prstiju te odmaknu-
tim i vrlo dugim palcem. Ugravirana sigla
ST oznaava pripadnost crkvi sv. Tripuna.
Pozlaena vrpca s lozicom, koja se ritmi-
ki savija as u jednu, as u drugu stranu,
privruje srebrnu oplatu uzdu cijele
ruke do zapea. Ista takva vrpca s viticom
je i pri dnu relikvijara, a ona oko zapea je
neto ua, kakva se esto koristi pri izradi
gotikih cipela na relikvijarima u obliku
noge. Po sredini ruke je pravokutni otvor
teka za relikviju pokrivenu staklom, a
vrataca otvora su otpala. Na dnu je sau-
van izvorni pokrov komponiran u krunici
na kojem se biljna vitica svija est puta oko
samog sredita, a iskucana je prema istom
kalupu kao i na relikvijarima IV, V, VIII i
XI.
Prema nainu izrade ovaj relikvijar
pripada velikoj i jedinstvenoj stilskoj grupi
od jedanaest relikvijara u obliku ruke, od
koje su etiri ljevice (I, VII, VIII, IX) i se-
dam desnica (II, III, IV, V, VI, X, XI).
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-43.
Nikola Jaki
23. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku lijeve ruke
(Monik VII).
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata,
poludragulji
visina 51 cm, promjer dna 6,5 cm.
datacija konac XIV. ili poetak XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je privrena
aka s rastvorenim dlanom ispruenih i
rastavljenih prstiju te s odmaknutim i vrlo
dugim palcem.. Ugravirana sigla ST ozna-
ava pripadnost crkvi sv. Tripuna. Pozlae-
na vrpca s lozicom, koja se ritmiki savija
as u jednu, as u drugu stranu, privruje
srebrnu oplatu uzdu cijele ruke do zape-
a. Ista takva vrpca s viticom je i pri dnu
relikvijara, a ona oko zapea je neto ua
kakvu susreemo na gotikim cipelama
kod relikvijarima u obliku noge i na njoj su
sauvana tri poludragulja od nekadanjih
sedam. Po sredini ruke je pravokutni otvor
teka za relikviju pokrivenu staklom ija
su vrataca otvora otpala. Uz nju dva polu-
dragulja. Na dnu je sauvan izvorni pokrov
u cijelosti prekriven biljnim ornamentom
kakav se inae ee koristi za prekrivanje
dna relikvijara u obliku noge.
Prema nainu izrade ovaj relikvijar
pripada velikoj i jedinstvenoj stilskoj grupi
od jedanaest relikvijara u obliku ruke, od
koje su etiri ljevice (I, VII, VIII, IX) i se-
dam desnica (II, III, IV, V, VI, X, XI).
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-43;
Nikola Jaki
24. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku lijeve ruke
(Monik VIII).
drvo, srebro, iskucavanje, pozlata
visina 46,2 cm, promjer dna 7 cm
datacija: kraj XIV. ili poetak XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je privrena
aka s rastvorenim dlanom ispruenih
i rastavljenih prstiju te s odmaknutim i
vrlo dugim palcem.. Ugravirana sigla ST
oznaava pripadnost crkvi sv. Tripuna.
Pozlaena vrpca s lozicom, koja se ritmiki
savija as u jednu, as u drugu stranu, pri-
vruje srebrnu oplatu uzdu cijele ruke
do zapea. Ista takva vrpca s viticom ovija
dno relikvijara i zapee gdje je ue izreza-
na. Ovija i ruku u visini otvora za relikviju
ali nije s njim posve usuglaena kako je to
najee sluaj ve je malo izmaknuta.

Katalog Zagovori svetom Tripunu 138

 25
Na dnu je sauvan izvorni pokrov
komponiran u krunici na kojem se biljna
vitica svija se est puta oko samog sredita,
a iskucana je prema istom kalupu kao i na
relikvijarima IV, V, VI i XI. Ovaj relikvijar
pripada velikoj i jedinstvenoj stilskoj grupi
od jedanaest relikvijara u obliku ruke, od
koje su etiri ljevice (I, VII, VIII, IX) i se-
dam desnica (II, III, IV, V, VI, X, XI).
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-43.
Nikola Jaki
25. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne ruke (Monik X).
drvo, iskucano srebro, pozlata, graviranje
visina 47,5 cm, dno 7,5 x 6,5 cm
datacija: kraj XIV. ili poetak XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je privrena
aka s ispruenim dlanom. Pozlaena
vrpca s lozicom, koja se ritmiki savija as
u jednu, as u drugu stranu, privruje
srebrnu oplatu uzdu cijele ruke do za-
pea. Po sredini, u cijeloj irini vrpce je
pravokutna teka za relikviju pokrivena sta-
klom. Iskucana vrpca posve istih svojstava
139
25A 26
privrena je i uokolo ruke u visini teke,
u dnu relikvijara i oko zapea. Usporedno
s okomitom vrpcom tee ugravirani natpis
S. ALEXANDRI. M.
Na poklopcu dna je privreno rusti-
no, lijevano poprsje svetice koja desnom
rukom pridrava raspelo, a u lijevoj ima
kuglu. Isto je poprsje privreno i na
relikvijaru u obliku noge (XIII) na kojoj
nas natpis upuuje da je pripadao Bratov-
tini sv. Venerande. Kako se ova svetica
najee prikazuje s kriem u desnici, a
s evaneljem u ljevici, oigledno je rije
upravo o njoj.
Prema nainu izrade ovaj relikvijar
pripada velikoj i jedinstvenoj stilskoj grupi
od jedanaest relikvijara u obliku ruke, od
koje su etiri ljevice (I, VII, VIII, IX) i se-
dam desnica (II, III, IV, V, VI, X, XI).
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 44.
Nikola Jaki
26. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku lijeve noge (XIII)
drvo, iskucano srebro, pozlata, lijevanje,
graviranje
26A
visina 48 cm, stopalo 19,5 cm, promjer noge
na vrhu 10 x 9,3 cm
datacija: XIV., kraj XV. i 1627.
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a noga je anatomski
oblikovana i bosa, bez obue. Na sratenim
prstima stopala istiu se nokti. Noga je
ukraena srebrnom iskucanom vrpcom s
gotikom biljnom viticom, privrenom
okomito po cijeloj visini prednje strane. Na
vrpci je est razmjerno velikih aki u koje
su umetnuti raznobojni puludragi kameni
i staklena pasta, tri ispod, a tri iznad otvora
za relikviju. Ua vrpca s drukijom, ali opet
gotikom biljnom viticom privrena je
pri vrhu bedra uokolo, a ista je vrpca ko-
ritena za povezivanje pete. Relikvijar je
prekriven krunim poklopcem u ijem je
sreditu poprsje svetice (sv. Veneranda) s
raspetim Kristom u desnici i lubanjom (ili
obrazinom) u ljevici. Po rubu uokolo tee
gravirani natpis:
+.HIC.EST.PES.FRATERNITATIS.
SANTE.VENERANDE.
Naknadno na je poklopcu ugravirano:
SS.FLORENTII ET. IOCI .M.1627.
Nikola Jaki
 28
Sudei prema natpisu, relikvijar je pri-
padao Bratovtini sv. Venerande. U njega
su 1627. godine poloene relikvije svetaca
koje spominje natpis iz XVII. stoljea.
Prema obliku noge, relikvijar je rad s kraja
XV. stoljea, no gotike vrpce koje su na
njemu privrene koritene su na starijim
relikvijarima XIV. ili ranog XV. stoljea.
ini se stoga da je relikvijar obnovljen ili
prepravljen krajem XV. stoljea te da su
na njega privrene dekorativne vrpce s
biljnim ornamentima s jednoga starijeg re-
likvijara. Natpis posve istovjetnog sadraja
i izrade pokriva i relikvijar u obliku noge
sv. Andrije (XVIII), pa je razvidno kako je
isti zlatar na koncu XV. stoljea obnavljao
starije gotike relikvijare Bratovtine sv.
Venerande.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 40; N. Jak-
i R. Tomi, 2009., 17.
Nikola Jaki
27. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku lijeve ruke (Monik XI).
drvo, iskucano srebro, pozlata, emajliranje
visina 48,6 cm, promjer dna 7,5 cm
datacija: kraj XIV. ili poetak XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je privrena
aka s ispruenim dlanom. Ugravirana
sigla ST oznaava pripadnost crkvi sv.
Katalog
28A 29
Tripuna. Pozlaena vrpca s lozicom, koja
se ritmiki savija as u jednu, as u drugu
stranu, privruje srebrnu oplatu uzdu
cijele ruke do zapea. Iskucana vrpca po-
sve istih svojstava privrena je i uokolo
dna relikvijara, dok je oko zapea korite-
na ua vrpca s drukijim biljnim motivom,
inae esto koritenim na cipelama kod
relikvijara u obliku noge. Po sredini, u cije-
loj irini vrpce je pravokutna teka za reli-
kviju. Teka se zatvara vratacima na arnir
s natpisom + S IACOBI. AP (OSTO) LI. Uz
ovoga, jo samo jedan primjerak posjeduje
sauvana vrataca teke, na kojem je takoer
zabiljeeno ime sveca (sv. Inocent, XXV).
Oigledno su mnogi relikvijari u Kotoru
imali takva vrataca s imenom sveca ije
relikvije uva. Na dnu je sauvan izvorni
pokrov, komponiran u krunici po kojemu
se biljna vitica svija est puta oko samog
sredita, a iskucana je prema istom kalupu
kao i na relikvijarima IV, V, VI i VIII.
Zagovori svetom Tripunu
29A
Prema nainu izrade ovaj relikvijar
pripada velikoj i jedinstvenoj stilskoj grupi
od jedanaest relikvijara u obliku ruke, od
koje su etiri ljevice (I, VII, VIII, IX) i se-
dam desnica (II, III, IV, V, VI, X, XI).
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 41; C.
Fiskovi, 2004., 80. B. Radojkovi,
1965/1966., 65-66; B. Radojkovi, 1966,
sl. 58.
Nikola Jaki
28. Kotorski zlatar Pasqual?
Relikvijar u obliku desne ruke
(Monik XXX)
drvo, iskucani lim, pozlata, poludragulji i
gorski kristal
visina 61 cm, promjer dna 9 x 7 cm
datacija: kraj XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom. Ruka je anatomski
oblikovana, osobito rastvorena aka s ne-
znatno razdvojenim palcem. Srebrna vrpca
privrivala je srebrnu oplatu za drvenu
jezgru uzdu cijele ruke do zapea. Jedan
njezin dio u dnu relikvijara je otpao pa se
vidi drvena jezgra na mjestu gdje se susre-
u rubovi srebrne oplate.
Ova je vrpca relativno uska, ali je na
njoj biljni niz izveden vrlo plastino i po-
drava ake za umetanje dragulja, kojih je
bilo izvorno osam, a sauvana su samo tri
poludragulja. Po sredini je uska pravokut-
140
 30
na teka koja prekida vrpcu, pokrivena sta-
klom. U dnu je ruka poklopljena srebrnim
poklopcem koji je obrubljen vjeniem, a
u ijem je sreditu medaljon od uvijene
ice i u njemu lijevani raspeti Krist. Uz
njega je sigla ST kao oznaka pripadnosti
Moniku sv. Tripuna. Plastino oblikovan
biljni motiv i medaljom s Kristom u dnu
podsjea na rjeenja koja su bliska izvedbi
relikvijara kako ih je oblikovao kotorski
zlatar Pasqual.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 42;
Nikola Jaki
29. Kotorski zlatar Pasqual?
Relikvijar u obliku lijeve ruke
(Monik XXIV)
visina 57,8 cm, promjer u dnu 9 x 7 cm
drvo, iskucano srebro, pozlata, lijevanje
datacija: 3. veljae 1490. godine
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je privre-
na anatomski vjerno oblikovana aka s
ispruenim dlanom na kojem se tek palac
poneto odvaja od ostalih prstiju. Dvije
razliite posrebrene vrpce s biljnom viti-
com privruju spoj srebrne oplate uzdu
cijele ruke do zapea, a sastaju se po
sredini ruke gdje je pravokutno spremite
za relikviju teka. Vrpca izmeu teke i
zapea je suvremena izradi relikvijara,
a susreemo je i na relikvijarima XXV i
141
30A
XXVI. Ona koja ovija zapee je drukija,
no isto suvremena izradi relikvijara. Vrpca
koja se prua izmeu teke i dna ruke je
gotika, s biljnom viticom kakva se esto
susree na relikvijarima u obliku noge. Po
okomici je rasporeeno pet kvadratnih
aki s poludragim kamenjem, od kojih
je donji izgubljen. Elipsoidan presjek
ruke u dnu ima privren poklopac po
kojoj uokolo tee natpis kapitalom, a
upuuje na datum doniranja relikvijara:
+M.C.C.C.C.L.X.X.X.X.DIE III FEBRVA(R)
II. U sreditu je medaljon s prikazom Ima-
go Pietatis, a Kristov lik je popraen siglom
IHS XPI. Srodni medaljoni nalaze se na jo
nekim relikvijarima XXV XXVIII i XL, od
kojih posljednjeg potpisuje kotorski zlatar
Pasqual. Uz medaljon je ugravirana oznaka
ST koja se odnosi na pripadnost relikvijara
katedrali sv. Tripuna.
Literatura: I. Stjepevi, 42.
Nikola Jaki
30. Kotorski zlatar Pasqual?
Relikvijar u obliku desne noge
(Monik XXV)
drvo, iskucano srebro, pozlata, cizeliranje,
graviranje, poludragulji
visina 52 cm, duina stopala 19 cm, debljina
12 x 10 cm
datacija: 1483. godina
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a noga je anatomski
oblikovana s bosim stopalom. Srebrnu
oplatu privruje po cijeloj visini pozla-
ena, relativno uska vrpca s iskucanom
viticom renesansnog obiljeja, po kojoj
se redaju etverolatini cvjetovi. Ispod
koljena prekinuta je tekom s vratacima
na kojima je natpis S. INOCENTI. Uz ona
na relikvijaru sv. Jakova (XI), to su jedina
sauvana vrataca u cijelome kotorskom
Moniku. Relikvijar je u vrhu pokriven
poklopcem sred kojega je privren me-
daljon s prikazom Imago Pietatis, to ga
susreemo i na relikvijarima XXIV, XL i
XXVIII, kojega potpisuje zlatar Pasqual. Po
rubu uokolo je pozlaen ugravirani natpis
sljedeeg sadraja: + (TEMPORE NOBI-
LIVM PROCUR) ATOR(UM). D(OMINI).
B(A)SILII. DE.BOLICA.ET.D(OMINI).
NICOLAI.DE .DRAGONIBVS. SV(B M)
CCCCLXXXIII. Relikvijar je, dakle, izraen
u vrijeme dok su Bazilije Bolica i Nikola
Drago obnaali dunost zastupnika ka-
tedrale sv. Tripuna. Jo su dva relikvijara
nastala prema njihovoj narudbi (XXVIII,
XXXI), a oznaeni su tekstom istovjetnog
sadraja. Onoga s brojem XXXI potpisuje
zlatar Tripun Palma.
Po izboru dekorativne vrpce ovaj je
relikvijar blizak onima u Moniku, ozna-
enim brojevima XXIV, XVI, XXVII.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 40.
Nikola Jaki
31. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne noge
(Monik XXVI)
drvo, iskucano srebro, pozlata, lijevanje
visina 46 cm, stopalo 21 cm, promjer noge 10
cm (bez poklopca, vidi se drvo)
datacija: kraj XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom. Anatomski oblikovana
bosa noga od stopala do polovice bedra
Nikola Jaki
 31
neznatno je savijena u koljenu. Uska po-
zlaena vrpca ukraena iskucanom biljnom
viticom s etverolatinim cvjetovima,
privruje srebrnu oplatu relikvijara po
cijeloj visini noge od glenja do bedra, a
dijelovi iste takve vrpce obuhvaaju petu
uokolo glenja i stopala. Istovjetna se
vrpca zapaa na relikvijarima XXIV, XXV
i XXVII.
Relikvijar je znatnije oteen, pa mu
nedostaje poklopac teke od kojega su sa-
uvani tek lijevani jezici privreni uz
teku, to su ga neko arnirom pridravali.
Po izboru i rasporedu dekorativnih vrpci, a
posebno po nainu na koji je bio montiran
poklopac teke, ovaj je relikvijar umnogome
podudaran s onim u obliku noge sv. Dani-
ela (XXVII).
Katalog
32
Relikvijaru nedostaje i poklopac u vrhu
pa je trenutno potpuno vidljiva njegova
drvena jezgra.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-44.
Nikola Jaki
32. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne noge (XXVII)
drvo, iskucano srebro, lijevanje, pozlata,
graviranje
visina 46 cm, duina stopala 19 cm, promjer
noge 11 cm
datacija: kasno XV. stoljee
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom. Anatomski oblikovana
bosa noga od stopala do polovice bedra
neznatno je savijena u koljenu. Uska po-
zlaena vrpca ukraena iskucanom biljnom
viticom s etverolatinim cvjetovima,
privruje srebrnu oplatu relikvijara po
cijeloj visini noge od glenja do bedra, a
dijelovi iste takve vrpce obuhvaaju petu
Zagovori svetom Tripunu
32A
uokolo glenja i stopala. Istovjetna se vrpca
zapaa na relikvijarima XXIV, XXV, XXVI.
Po sredini potkoljenice je teka zatvo-
rena velikim lijevanim poklopcem poput
rozete po kojoj uokolo tee natpis: + HIC
EST CARO DANIELIS PROPHETE. Poklo-
pac teke je arnirom povezan za lijevane
jezice, privrene na oplatu. Po izboru i
rasporedu dekorativnih vrpci, a posebno
po nainu na koji je montiran poklopac
teke, ovaj je relikvijar umnogome podu-
daran s onim oznaenim u Moniku kao
XXVI. No, na tome je poklopac otpao.
U vrhu je noga zatvorena poklopcem
koji je obrubljen vjeniem. U sreditu je
lijevano poprsje Krista koji blagoslivlja,
a uokolo je ugraviran pozlaeni natpis u
minusculi, koji svjedoi o njegovoj pri-
padnosti Bratovtini sv. Duha: + HIC EST
PES FRATERNIRATIS SANCTI SPIRITUS.
Naknadno ugravirana sigla ST svjedoi o
tome da je dionikom riznice katedrale sv.
Tripuna.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 42; N. Jaki
R. Tomi, 2009., 18.
Nikola Jaki
33. Kotorski zlatar Tripun Palma
Relikvijar u obliku desne ruke (XXXI).
drvo, iskucano srebro, pozlata, graviranje,
gorski kristal
visina 52 cm, promjer 9 x 7,5 cm
datacija: 1483. godina
142
 33
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom. Ruka je anatomski obli-
kovana, osobito dlan s borama, s neznatno
savijenim prstima i odvojenim palcem. Po
jedna iskucana srebrna ukrasna vrpca je
oko zapea i u dnu relikvijara. Po sredini
ruke, u visini lakta je uska teka pravokut-
nog oblika. Uklopljena je u okomiti friz od
osam, u gustom rasporedu privrenih
ploica, apliciranih na iskucanoj vrpci koja
privruje srebrnu oplatu ruke. Unutar
svake je zrno gorskog kristala. U dijelu
podlaktice, od teke do zapea, leita su
manja i krunog oblika jer je na tom dijelu
ruka tanja, dok su na nadlaktici leita
kvadratna i neto ira.
Elipsasti poklopac dna ima u sreditu
medaljon s ugraviranim poprsjem Krista
koji blagoslivlja desnicom, a ljevicom
pridrava kodeks. Uz njega je grka sigla
IC XC. Linearno tretiran lik odaje ruku
vjetog crtaa. Medaljon ima dvostruki
okvir od tordirane srebrne ice, a pod njim
je natpis u dva reda M(AGISTER) TRIP-
HON AVRI/FABER PAL(MA), a odnosi se
na kotorskog zlatara Tripuna Palmu. Svoj
ishitreni pokuaj da ga interpretira kao
Mitrophon aurifaber Pal, B. Radojkovi
je u kasnijim radovima napustila.
143
33A
Po rubu uokolo tee natpis ka-
pitalom: +TEMPORE NOBILIVM
PROCURATOR(UM) D(OMINI) BASILI DE
BOLICA ET D(OMINI) NICOLAI DE DRA-
GONIBVS SVB MCCCCLXXXIII AMEN
EBN (?). Naknadno ugravirano ST odnosi se
na pripadnost riznici katedrale sv. Tripuna.
Ovaj je relikvijar izraen u paru s
drugim relikvijarom u obliku lijeve noge
(XXVIII), a zastupnici narudbe bili su
ista dvojica kotorskih plemia, Bazilije de
Bolica i Nikola de Drago (de Dragonibus).
No, izrada tog relikvijara bila je povjerena
drugome kotorskom majstoru, zlataru
Paskvalu.
Majstori Tripun Palma i Pasqual sma-
trani su, bez sumnje, u doba izrade dvaju
relikvijara najboljim zlatarima Kotora.
Stoga su im zastupnici narudbe i povjerili
izradu jednog para relikvijara, s tim da na
njima, svojim ugraviranim potpisima osta-
ve trag o sebi i vrsnoi svojega rada.
34
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 42; B. Ra-
dojkovi, 1965/1966., 61-84; B. Radojkovi,
1966., 89-90; C. Fiskovi, 2004., 82; N.
Jaki R. Tomi, 2009., 20.
Nikola Jaki
34. Kotorski zlatar Paskval
Relikvijar u obliku lijeve noge (XXVIII)
drvo, iskucano srebro, lijevanje, pozlata,
graviranje, poludragulji
visina 50 cm, duina stopala 19 cm, promjer
noge 12 x 10 cm
datacija: 1483. godina
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom. Bosa noga je anatomski
oblikovana i neznatno savijena u koljenu.
Po cijeloj vanjskoj duini noge do stopala
privrena je srebrna vrpca s naglaeno
plastiki oblikovanim biljnim motivom s
leitima za dragulje od kojih je sauvano
pet. U sredini vrpce je vrlo uzak okomiti
otvor teke za relikviju, bez pominog za-
tvaraa, pokriven staklom. Pod staklom se
Nikola Jaki
 34A
ita natpis na papiriu S. Franci..., to znai
da je rije o relikviji sv. Franje Asikog.
Po elipsoidnom poklopcu relikvijara
uokolo ugraviran je na zlatnoj podlozi
natpis klasinim kapitalom: +. TEMPO-
RE. NOBILIVM. PROCVRATOR(UM).
D(OMINI). BASILII. DE. BOLIA. ET.
D(OMINI). NICOLAI. DE. DRAGONIBVS.
SVB MCCCCLXXXIII. Po sredini poklopca
privren je lijevani medaljon s prika-
zom Imago Pietatis u okviru od namotane
ice, a ispod njega natpis u jednom redu
kapitalom na zlatnoj podlozi na kojem je
zabiljeeno ime zlatara Paskvala: PASQVA-
LI AVRIPHEX. Po tom je medaljonu ovaj
relikvijar blizak primjercima XXIV, XXV i
LX pa su svi vjerojatno nastali u radionici
zlatara Paskoja (Pasqual). Naknadno su
ugravirana slova ST, to otkriva pripadnost
katedrali svetog Tripuna.
Ovaj relikvijar naruen je istodobno s
drugim relikvijarom koji je u obliku desne
ruke (XXVII), a zastupnici narudbe bila su
ista dvojica kotorskih plemia, Bazilije de
Bolica i Nikola de Drago (de Dragonibus).
No, izrada tog relikvijara bila je povjerena
drugom zlataru, majstoru Tripunu Palmi.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 40; B. Ra-
dojkovi, 1966., 90; N. Jaki R. Tomi,
2009., 19.
Nikola Jaki
Katalog
36
35. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku lijeve noge
(Monik XXIX)
drvo, iskucano srebro, pozlata, lijevana
bronca
visina 46 cm, duina stopala 20 cm
datacija: rano XV. i XVII. stoljee
Drvena jezgra okovana je iskucanim
srebrom i predstavlja anatomski obliko-
vanu bosu nogu. Po cijeloj duini noge sa
stranje strane pozlaena iskucana vrpca
s uskom biljnom viticom privruje sre-
brnu oplatu. Takva se uestalo pojavljuje
na gotikim relikvijarima u obliku noge.
Poklopac je izgubljen, a relikvijar je u cjeli-
ni jako oteen te se na mnogim mjestima
vidi drvena osnova. No takoer slikovito
ukazuje na tehniku montiranja relikvijara,
posebice na to kako dekorativna pozlaena
vrpca slui da bi se oplata privrstila za dr-
venu osnovu. Na prednjoj strani noge pod
koljenom je elipsoidni otvor za relikviju
teka okovana bronanim lijevanim okvi-
rom koji imitira oblik grba to ga pridra-
vaju putti. Iznad otvora teke na presavije-
noj vrpci je oteeni natpis kapitalom, koji
upuuje na sadraj: S. IVL(II MARTIRIS).
Istovjetno rjeenje teke, interpretirane kao
grb s jednako tretiranim okvirom, zapaa
se i na relikvijarima u obliku noge sv. Ma-
ura (XXXV) i sv. Severina (XXXVI), a ti su
relikvijari obnovljeni zahvaljujui zakladi
Rafaela Chiapechija. Svi se spominju u
popisu imovine Bratovtine sv. Kria iz
1689. godine.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 41.
Nikola Jaki
Zagovori svetom Tripunu
36A
36. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku lijeve noge
(Monik XXXV)
drvo, iskucano srebro, pozlata, lijevana
bronca
visina 48 cm, duina stopala 20 cm, promjer
noge 9 cm
datacija: rano XV. i XVII. stoljee
Drvena jezgra okovana je iskucanim
srebrom i predstavlja anatomski obliko-
vanu bosu nogu. Po cijeloj duini noge sa
stranje strane pozlaena iskucana vrpca
privruje srebrnu oplatu za drvenu
osnovu relikvijara, kao na primjercima
XXXVI i XXIX. Ta vitica pripada starome
gotikom repertoaru. Istom viticom je
ovijen i vrh noge uokolo bedra, te gleanj.
U vrhu je pokriven iskucanim pozlaenim
poklopcem na kojem je u medaljonu jed-
nostavan kri na Golgoti, a uz njega sigla
SC kao oznaka pripadnosti Bratovtini
svetog Kria. Uokolo medaljona, po samom
rubu je natpis kapitalom: LEGATUM.
144
 37
RAPHAELIS. CHIAPECHI. CIVIS. Ovo je
isto rjeenje kao i na relikvijaru sv. Seve-
rina (XXXVI). Na prednjoj strani noge pod
koljenom je elipsoidni otvor za relikviju
teka okovana bronanim lijevanim okvi-
rom koji imitira oblik grba to ga pridra-
vaju putti. Iznad otvora teke na presavije-
noj vrpci je oteeni natpis kapitalom, koji
upuuje na sadraj: S:MAV(RI MARTIRIS).
Istovjetno rjeenje teke, interpretirane kao
grb s jednako tretiranim okvirom, zapaa
se i na relikvijarima u obliku noge sv.
Severina (XXXVI) i sv. Iulia (XXIX), a ti su
relikvijari obnovljeni zahvaljujui zakladi
Rafaela Chiapechija. Svi se spominju u
popisu imovine Bratovtine sv. Kria iz
1689. godine.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39.
Nikola Jaki
37. Kotorski zlatar Pasqual?
Relikvijar u obliku lijeve ruke (Monik XL)
drvo, iskucano srebro, pozlata, lijevanje,
poludragulji
visina 54,3 cm, promjer dna 8,7 x 6,7 cm
datacija: kraj XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je dodan dlan
s ispruenim prstima. Na oplati je ugra-
virana sigla ST kao oznaka pripadnosti
Moniku sv. Tripuna. Uska pozlaena
vrpca privruje srebrnu oplatu s prednje
strane uzdu cijele ruke do zapea. Na
njoj je iskucana biljna vitica s etverolati-
nim cvjetovima. Ista vitica ovija relikvijar
145
37A 39
i oko zapea. Posred vrpce je pravokutna
teka, zatvorena staklenim poklopcem. Na
okomitoj je vrpci rasporeeno pet manjih
kvadratnih aki s poludraguljima, a jo su
dvije oko zapea, dok je jedna prazna.
U elipsastom dnu ruka je zatvorena
poklopcem s medaljonom u sreditu, na
kojem je prikaz Imago Pietatis, srodan
onima na relikvijarima koje pripisujemo
zlataru Pasqualu (XXIV, XXV, XXVII), a
postrance na obje strane natpis SANTE
SERGI.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 41; N. Jaki
R. Tomi, 2009., 23.
Nikola Jaki
38. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne noge
(Monik XXXVI)
drvo, iskucano srebro, pozlata, lijevana
bronca
visina 55 cm, duina stopala 23 cm,
promjer noge 12 x 10 cm
datacija: rano XV. i XVII. stoljee
Drvena jezgra okovana je iskucanim
srebrom i predstavlja anatomski oblikova-
nu bosu nogu. Prsti su neznatno razdvoje-
ni. Po cijeloj duini noge sa stranje strane
pozlaena iskucana vrpca privruje
srebrnu oplatu za drvenu osnovu. Ova
vitica pripada starome gotikom reper-
toaru. Istom viticom je ovijen i vrh noge
uokolo bedra. U vrhu je pokriven iskuca-
nim pozlaenim poklopcem na kojem je u
medaljonu jednostavan kri na Golgoti, a
uz njega sigla SC kao oznaka pripadnosti
Bratovtini svetog Kria. Uokolo medaljo-
na, po samom rubu je natpis kapitalom:
LEGATUM.RAPHAELIS.CHIAPECHI.
CIVIS. Na prednjoj strani noge pod kolje-
nom je elipsoidni otvor za relikviju teka
okovana bronanim lijevanim okvirom
koji imitira oblik grba to ga pridravaju
putti. Iznad otvora teke na presavijenoj
vrpci je natpis kapitalom, koji upuuje na
sadraj S (ANCTI) SEVERINI MARTIRIS.
Istovjetno rjeenje teke, interpretirane
kao grb s istovjetnim rjeenjem okvira,
zapaa se i na relikvijarima u obliku noge
sv. Maura (XXXV) i sv. Iulia (XXIX) i svi su
ti relikvijari popravljeni zahvaljujui za-
kladi Rafaela Chiapechija. Svi se spominju
u popisu imovine Bratovtine sv. Kria iz
1689. godine.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39.
Nikola Jaki
39. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne ruke
(Monik XXXVII)
drvo, srebro, iskucavanje, bronca, lijevanje
visina 52,7 cm, promjer 7, 5 x 6 cm
datacija: 1665. godina?
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom, a na nju je privrena
anatomski vjerno oblikovana aka s ispru-
enim dlanom te s rastavljenim i neto
savijenim prstima. Uska posrebrena vrpca
privruje spoj srebrne oplate uzdu cijele
ruke do ake. Po njoj je iskucana biljna
vitica na kojoj se listii izmjenjuju s tri-
naestolatinim rozetama. Ista takva vrpca
obavija zapee i rub u dnu relikvijara. Ova
dekorativna vrpca koritena je jo samo na
relikvijaru XXXVIII. Po sredini ruke pre-
kinuta je elipsoidnim otvorom za relikviju
Nikola Jaki
 40 40A
tekom, a okovana je bronanim lijeva-
nim okvirom koji imitira oblik grba to ga
pridravaju putti. Posve isti okvir teke je i
na relikvijaru u obliku noge XXXVIII, koji
je napravljen iz sredstava zaklade Rafaela
Chiapechija 1665. godine za Bratovtinu
sv. Kria. Oigledno su ta dva relikvijara
inila par o emu je bez sumnje bila i
zabiljeena informacija na ploici kojom
je ruka u dnu bila prekrivena, no ona je,
naalost, izgubljena.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39-44.
Nikola Jaki
Katalog
41
40. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne noge
(Monik XXXVIII)
drvo, iskucano srebro, pozlata, lijevanje
visina 40,5 cm, duina stopala 19,5 cm,
debljina 9 x 7 cm
datacija: 1665. godina
Drvena jezgra prekrivena je srebrnim
iskucanim limom. Bosa noga je anatom-
ski oblikovana i zavrava iznad koljena.
Cijelom duljinom stranje strane noge od
glenja do koljena pozlaena vrpca sa iro- zatvarajui raznolike rozete. Uskoj vrpci
kom bordurom privruje srebrnu oplatu odgovara i jednako uska, ali zato relativno
za drvenu osnovu relikvijara. Po njoj je
iskucana biljna vitica na kojoj se listii
Zagovori svetom Tripunu
41A
izmjenjuju s trinaestolatinim rozetama.
Istom je vrpcom ovijen i vrh relikvijara
iznad koljena te gleanj. Ova dekorativna
vrpca koritena je jo samo na relikvijaru
XXXVII. Po sredini potkoljenice, s prednje
strane noge, je teka elipsaste forme, oko-
vana bronanim lijevanim okvirom koji
imitira oblik grba to ga pridravaju putti.
Relikvijar je u vrhu okovan srebrnom
ploicom na kojoj je iskucan pozlaeni
istokrani kri iz oznaka pripadnosti SC,
tj. Bratovtini svetog Kria. Rubom ploice
tee oteeni natpis COM(ISARIA CHIA)
PECHI NEL ANO 166(5).
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 41.
Nikola Jaki
41. Nepoznati kotorski zlatar
Relikvijar u obliku desne noge
(Monik XXXIX)
drvo, iskucano srebro, pozlata, poludragulji,
lijevana bronca
visina 53 cm, duina stopala 22 cm, promjer
10,5 cm
datacija: kraj XV. stoljea
Drvena jezgra presvuena je srebrnim
iskucanim limom. Bosa je noga anatomski
vjerno oblikovana. Cijelom duljinom od
glenja do bedra pozlaena, relativno uska
vrpca privruje srebrnu oplatu za drvenu
osnovu relikvijara. Omeena bordurom
bisernoga niza, vrpcom vijuga biljna vitica,
visoka teka tono na koljenu koju obouju
po okomici dvije vrlo plastino oblikovane
146
 42
rozete u ijem je sreditu poludragulj,
zatvoren u kvadratnoj aki. Isti se deko-
rativni detalj pojavljuje jo na mjestu spoja
noge sa stopalom i po sredini potkoljenice.
Noga je u vrhu pokrivena krunom sre-
brnom ploicom po ijem rubu tee nat-
pis: +XPS REGNAT. XPS IMPERAT. XPS
VINCIT. U sreditu je privren bronani (npr. na nekim dijelovima Zlatne pale).
lijevani medaljon s prikazom Raspea i
stiliziranim natpisom uokolo: PURIFIC(?).
FILI DEI. MISERERE. NOBIS. Uz meda-
ljon je sigla ST, kao oznaka pripadnosti
Moniku sv. Tripuna.
Stjepevi identificira netono ovu
nogu kao relikvijar sv. Severina muenika.
Monik u obliku noge posjedovala je, nai-
me, prema popisu iz 1689., Bratovtina sv.
Kria i taj je relikvijar zaveden pod brojem
XXXVI.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 39.
Nikola Jaki
42 Nepoznati kotorski majstori
Relikvijar u obliku poprsja sv. Leonarda di
Porto Maurizio
srebro, iskucavanje
visina 28 cm
datacija: XIV./XV. i kasno XVII. stoljee
Relikvijar u obliku poprsja sastavljen
je iz dva dijela. Staro, gotiko lice sveca
naknadno je prepravljano kada je dobilo
postolje s odjeom zrnate povrine nevje-
to ukraene viticama i krilatom glavicom
147
43
anela. Kosa je duga, stilizirana s uvojcima.
Ovalna teca s medaljonom u kojemu su
moi i natpis: B. Leonardi a Portis Mauritio.
Stariji dio monika, lice sveca (i stilizirana
kosa ?), pokazuje odlike gotike umjetnosti
u oblicima koji se u kotorskom zlatarstvu
javljaju krajem XIV. stoljea i u XV. stoljeu
poprsja upisano: 91. Punce nema.
Barokizacija je izvedena nevjeto, ukrasi
na odjei su linearni i ploni, pa se moe
pomiljati da je rije o intervenciji koju je
nainio lokalni majstor u Kotoru nakon
potresa 1667. godine. Punce nema. Na
stranoj strani poprsja upisano: 97.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 44; N. Jak-
i R. Tomi, 2009., 29
Radoslav Tomi
43 Nepoznati kotorski majstori
Relikvijar u obliku poprsja sv. Marije
Magdalene
srebro, iskucavanje, lijevanje, graviranje,
staklo
visina 28 cm
datacija: XIV./XV. i XVII. stoljee
Relikvijar ima oblik poprsja s ovalnim,
ostakljenim otvorom u kojemu je upisano:
S. Maddalena. Otvor je uklopljen u reljefno
iskucanu kartuu s viticama i glavicom an-
ela. Svetiina glava dugoga, uiljena nosa
i urezanih, irom otvorenih oiju i stilizi-
rane, duge kose, pokazuje odlike gotikoga
zlatarstva kakvo se u Kotoru javlja krajem
XIV. i u XV. stoljeu. Oigledno je starije
gotiko lice monika dopunjeno nevjeto
izraenim postoljem s otvorom i draperi-
jom stilizirana ukrasa. Monik/poprsje sv.
Marije Magdalene tvori par s monikom/
poprsjem sv. Leonarda di Porto Maurizio.
Punce nema.
Literatura: N. Jaki R. Tomi, 2009., 29.
Radoslav Tomi
44 Nepoznati kotorski majstori
Relikvijar u obliku poprsja sveca
srebro, iskucavanje
visina 32 cm
datacija: XV. i XVII. stoljee
Relikvijar u obliku poprsja kompo-
niran je iz vie dijelova, ali pouzdanu
analizu oteava loe stanje umjetnine jer
su oteenja dijelom promijenila osobine
prikazanoga lica. ini se da je i u ovom
sluaju rije o starijoj gotikoj bisti nastaloj
u kotorskim zlatarskim radionicama XV.
stoljea, koja je nakon potresa 1667. godine
barokizirana. Tada joj se dodaje postolje
s iskucanim biljnim ukrasima i ovalnim
ostakljenim otvorom u kojemu su moi
nepoznatoga sveca. Poprsje je u paru s
monikom koji slijedi. Na stranjoj starni
Literatura: N. Jaki R. Tomi, 2009., 30
Radoslav Tomi
45 Nepoznati kotorski majstori
Relikvijar u obliku poprsje sveca
srebro, visina 32 cm
datacija: XV. i XVII. stoljee
Relikvijar u obliku poprsja komponi-
ran je iz vie dijelova, ali pouzdanu analizu
i u ovom sluaju oteava loe stanje umjet-
nine jer su oteenja dijelom promijenila
osobine prikazanoga lica. ini se da je i u
ovom sluaju rije o starijoj gotikoj bisti
nastaloj u kotorskim zlatarskim radionica-
ma XV. stoljea, koja je nakon potresa 1667.
godine barokizirana. Tada joj se dodaje
postolje s iskucanim biljnim ukrasima i
ovalnim ostakljenim otvorom u kojemu su
moi nepoznatoga sveca. Poprsje je u paru
s prethodnim monikom. Nema punce. Na
stranoj strani upisano: 90.
Literatura: N. Jaki R. Tomi, 2009., 30.
Radoslav Tomi
Nikola Jaki
 44 45 46 47

47. Nepoznati mletaki zlatar

Relikvijar u obliku ostenzorija
srebro, staklo, iskucavanje
visina 27 cm, promjer podnoja 17 cm
datacija: XVI. stoljee

Srebrno iskucano esterostrano

podnoje prekriveno s tri para razliitih
biljnih motiva koji se ritmiki izmjenjuju.
Izdie se stoasto do jednostavnog nodusa,
sastavljenog od dvije spljotene kalote.
Stakleni cilindar usaen je u jednostavan
nosa i prekriven jednostavnom kalotom.
U njemu je relikvija s natpisom Ex cilicio
B. Graciani de Mulo. Rije je o lokalnom
blaeniku iz Mula, nasuprot Kotoru. Akro-
terij je otpao.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 45. N. Jaki
R. Tomi, 2009., 15.
Nikola Jaki

46. Nepoznati mletaki zlatar

Relikvijar u obliku ostenzorija
srebro, staklo, iskucavanje
visina 36 cm, promjer podnoja 15 cm
datacija: XVI. stoljee

Srebrni relikvijar poiva na estero-

kutnom podnoju prekrivenom u cijelosti
iskucanim vegetabilnim motivom. Nodus
je jednostavan sa spljotenom kalotom
koja je na gornjoj strani ukraena motivom
ribljeg mjehura. U konkavni nosa, koji
je ispunjen sa est segmenata istovjetne
biljne vitice, usaen je stakleni cilindar,
poklopljen spljotenom kalotom s moti-
vom riblje krljuti. est istovjetnih listova
prekriva tjeme u ijem su vrhu zakorije-
njeni na mjestu gdje se usaivao izgubljeni
akroterij.
Literatura: I. Stjepevi, 1938.,45; N. Jaki
R. Tomi, 2009., 14.
Nikola Jaki

Katalog Zagovori svetom Tripunu 148

 48
48. Nepoznati mletaki zlatar
Relikvijar u obliku ostenzorija
srebro, iskucavanje, kristal, lijevanje
visina 34 cm, promjer dna 11 cm
datacija: XV./XVI. stoljee
Elegantni dra relikvijara izdie se
na heksakonhalnom iskucanom srebrnom
podnoju na kojem se ponavljaju isti cvjet-
ni motivi. Nodus je spljoten i narebren a
melone. Na drau je kristalni cilindar i u
njemu relikvija prsta nekog sveca, omota-
149
49
na zlatovezom i bisernim nizom. Cilindar
pokriva pozlaena kalota koja je u bazi
okrunjena livevanom krunom. Od nje se
preko cilindra pruaju rebra koja se uje-
dinjuju u tjemenu kalote i postaju dra
jednom u vrh ostenzorija usaenom kriu.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 45; N. Jaki
R. Tomi, 2009., 15.
Nikola Jaki
49. Furlanski zlatar Nicol Lionelo?
Relikvijar u obliku ostenzorija
visina 39 cm, promjer podnoja 14 cm
datacija: sredina XV. stoljea
Relikvijar je izraen u bakru i pozla-
en. esterolisno podnoje izdie se sto-
asto, a prekriveno je iskucanim biljnim
motivom ije su granice zakorijenjene
u drku na kojem je esterostrani nodus
ukraen rozeticama od raznobojne stakle-
ne paste. Stakleni cilindar poiva u kru-
noj bazi, a prekriven je visokim tordiranim
stocem. Cilindar je flankiran fijalama
unutar kojih je modri kamen. U relikvijaru
je natpis Osvaldi Reg. Mnogi elementi ovog
relikvijara upuuju na radionicu furlan-
skog majstora Nicola Lionela. Odnosi se
to na tip tordiranog stoca, na rozetice u
nodusu od staklene paste, a ponajvie na
rotaciju granica koje su iskucane na pod-
noju, zakorijenjene u drku. Nekoliko je
srodnih relikvijara nastalo upravo u nje-
govoj radionici od kojih izdvajam onaj sv.
Anastasije u Cividaleu i drugi u Gemoni.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 45; N. Jaki
R. Tomi, 2009., 15.
Nikola Jaki
50 Nepoznati kotorski zlatar
Piksida za uvanje hostije
srebro, pozlata, lijevanje, graviranje, cizelira-
nje, nijeliranje
visina 39 cm, promjer postolja 12 cm, pro-
mjer kalote 13,5 cm
datacija: konac XV. stoljea
Na irokome esterostranom podnoju
postavljen je drak koji se stoasto izdie
iz esterolisno oblikovane osnove. Po dr-
ku vijuga pozlaena ugravirana biljna viti-
ca koja se zavlai u konhe na osnovi i tamo
se izmjenjuje s tri medaljona izraena u
nielo tehnici. U medaljonima su poprsja
Bogorodice, mrtvog Krista i mladolikog sv.
Tripuna. Na drku je lijevani osmerostrani
katilac koji oponaa gotike arhitektonske
elemente. Recipijent se sastoji od dvije
kalote, donje koja je nepomina i gornje
koja je pomina i slui kao poklopac. Pove-
zane su arnirom, a zatvaraju se preicom
privrenom za lani. Tjeme kaolte ovija
lijevana kruna, a iz njega se izdie stoac
kao nosa za lijevano raspelo gotiko-rene-
sansnih svojstava.
Nikola Jaki
 50
Po kalotama su ugravirane ivotinje,
a ritmiki se izmjenjuju jednorog i kouta
s dva leoparda. Isti se figuralni prizori
ponavljaju i na donjoj kaloti u srodno
oblikovanom umskom pejsau. Izbor
ivotinja govori o utjecajima iz svjetovne
kulture, ponajprije dvorske, a tek iza toga
ima smisla raspravljati o simbilikom
znaenju odabranih prizora u kojima je
uvijek mogue pronai nekakvu kransku
simboliku.
Po primjenjenim zlatarskim tehni-
kama, po vrsnoi izvedbe i po matovitoj
kompoziciji ova je piksida jedan od najljep-
ih zlatarskih proizvoda u Kotoru. U nje-
zino kotorsko podrijetlo nema sumnje, jer
jedan od medaljoma ima lik sv. Tripuna.
Literatura: B. Radojkovi, 1966., 89.
Nikola Jaki
Katalog
51
51. Nepoznati kotorski zlatar
Piksida za uvanje hostije
srebro, iskucavanje, auriranje, lijevanje
visina 21 cm, promjer 10 cm
datacija, prijelaz XV./XVI. stoljee
Podnoje pikside je heksakonhalno, a u
svakoj konhi je po jedna rozeta. Iz sredita
se izdie narebreni stoac do mjesta gdje se
sastaje s drkom. No tu je oteen. Drak
je jednostavan, cjevastog oblika, a preko
njega je u jednom dijelu navuen aurirani
prsten s biljnim motivom. Sam recipijent
je sastavljen od dvije neznatno spljotene
kalote od kojih je donja nepomina, a
gornja u funkciji poklopca pomina. Pove-
zane su arnirom, a zatvaraju se preicom
privrenom za lani. Poklopcu je u vrhu
iskucana rozeta kao baza u koju je usaena
kriolika rukica za njegovo podizanje.
Literatura: neobjavljen
Nikola Jaki
Zagovori svetom Tripunu
52. Nepoznati kotorski zlatar
Veliko procesijsko raspelo
drvo, srebro, iskucavanje, lijevanje, cizeliranje,
pozlata
visina 87 cm, irina 41 cm
datacija: druga polovica XV. stoljea
Kri pripada riznici katedrale u Ko-
toru. Ima jednostavnu siluetu, a krakovi
mu zavravaju trolistima koje dodatno
ukraavaju po tri igle. Usaen je na tuljac
od kojega ga razdvaja esterostrani nodus
(vor ili jabuka), ralanjen u est edikula,
podijeljenih lijevanim gotikim arhitek-
tonskim elementima. U svakoj je edikuli
po jedan svetaki lik, naizmjence krupniji
pa sitniji. Uz krupnije likove Ivana Krsti-
telja i Franju Asikog je i jedan sveti papa,
a sitniji su dva sveta biskupa i sv. Jeronim.
Najvjerojatnije su to etiri crkvena naru-
itelja (Ambroz, Augustin, Jeronim i Grgur
papa).
Povrina kria prekrivena je pozla-
enim limom na kojem je iskucan motiv
palmete. Na aversu su, preko podloge, na
vodoravnom kraku aplicirana iskucana po-
prsja tugujuih Marije i Ivana Evanelista,
u dnu Marije Magdalene, a u vrhu pelikan
koji u gnijezdu, nalik pletenoj koari, hrani
mladunce kljucajui svoja prsa. Rije je o
prefiguraciji Kristove rtve. Srebrni rene-
sansni Kristov korpus prekrienih stopala
dijelom pokriva pozlaena perizoma koja
je o lijevom boku vezana u vor i pada u
vjeto oblikovanim naborima. Na lagano
pognutoj Kristovoj glavi privrena je
etverolisna perforirana aureola.
Na reversu su u standardnom raspo-
redu na krakovima kria prikazani simboli
evanelista tetramorfi. Lav i bik na vo-
doravnoj hasti, aneo u dnu, a orao u vrhu.
Lik zatitnika sv. Tripuna postavljen je na
kontoli, a oblikovan je u punoj plastici,
odjeven u pripasanu tuniku i zaogrnut
dugim platem koji je rastvoren pa mu se
vidi unutranja postava. Neko je lijevom
rukom vjerojatno pridravao model Koto-
ra, a desnom palmu muenitva. Svetac je
postavljen na poligonalnu konzolu.
Prema nekim interpretacijama ovaj
je kri dar Marina Contarinija, kotorskog
biskupa, koji je 1446. godine kotorskoj
katedrali darovao razliite vrijednosti
150
 52
meu kojima i jedan kri. No taj je na sebi
imao lik Mihovila arkanela koji se u da-
rovnici spominje, o emu je ve raspravio
C. Fiskovi. Upravo je taj lik sv. Mihovila
trebalo popraviti 1515. godine, o emu je
sauvana vijest u raunskim knjigama. Ti
zapisi svjedoe da je Contarinov kri imao
arhainu ikonografiju sa svetim Mihovi-
lom, a ne s pelikanom. Pojava Marije Mag-
dalene takoer svjedoi o novom ikono-
grafskome modelu. No vaniji je argument
svakako stil jer neki likovni elementi,
poput tugujuih Marije i Ivana, a posebno
Kristov korpus, svjedoe o renesansnim
dosezima pa ovaj kri nije mogue datirati
prije posljednje etvrtine XV. stoljea.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 18; C. Fi-
skovi, 2004., 73.
Nikola Jaki
151
52A
53. Kotorski zlatar Tripun Palma
Srebrni kri
drvo, srebro, iskucavanje, lijevanje, pozlata
visina, 73, 5 cm, irina 33,5 cm,
debljina 4,5 cm
datacija: konac XV. i XVIII. stoljee
Drvena jezgra kria obloena je isku-
canim srebrom. Nasaen je na tuljac, a od
njega ga dijeli vor u obliku katilca koji je
ralanjen u est edikula s kasnogotikih katedrali sv. Tripuna u Kotoru pokrenu-
svojstava. U svakoj je edikuli po jedan
izliveni aneo. Cijela je povrina kria s
prednje i sa zadnje strane prekrivena vrlo
plastino iskucanim rozetama, dok je sa
strana porubljen jednim drugim biljnim
potivom s nizom palmeta renesansnih
svojstava. Na kri je naknadno privren dokument iz 1445. godine, iz kojega se vidi
Kristov korpus u XVIII. stoljeu koji mu
izvorno nije pripadao. Pripadao je izvorno
Bratovtini sv. Kria sv. u crkvi sv. Josipa.
C. Fiskovi pripisuje ovaj kri kotorskom
zlataru Tripunu Palmi jer je u dokumenti-
ma zasvjedoeno da je kovao jedan kri za
ovu bratovtinu. Danas se uva u sakristiji
katedrale sv. Tripuna.
Literatura: C. Fiskovi, 2004., 76.
Nikola Jaki
53
54. Ivan iz Bazela, Marin Adamov iz Kotora,
nepoznati zlatari i Venturin iz Venecije
Zlatna pala Sv. Tripuna
srebro, iskucavanje, pozlata
280 x 192 cm
datacija: XIV. stoljee?, 1440. 1455. i 1615.
1618. godine; rekompozicija: XX. stoljee
Inicijativa za izradu srebrne pozlaene
pale koja bi resila oltar pod ciborijem u
ta je 1437. godine. Najkasnije poetkom
1441. godine bio je dovren lik boanstva,
maiestas argentea, kako ga navodi suvre-
meni dokument. Iskucao ga je zlatar Ivan
i Basela koji se ve 1440. godine preselio
u Dubrovnik. O radu na pali izvjeuje i
da je likove za palu izraivao Kotoranin
Marin Adamov, da je neke likove predao
zastupnicima narudbe Tripunu de Dragu
i Buchiu de Buchia koji su u tom asu s
majstorom napravili obraun za jedan dio
posla. Budui da je Marin Adamov te iste
godine i umro, a pala nije bila dogotov-
ljena, oigledno, da bi se posao zavrio,
trebalo je angairati i druge zlatare o emu
nema arhivskih vijesti. Do 1453. godine
Nikola Jaki
dokumenti biljee da se ostavlja novac za
pozlaivanje pale, a to znai da u toj godini
jo nije bila u cijelosti dovrena.
O izvornom izgledu pale moe se samo
nagaati. Najvjerojatnije se sastojala od
dvostrukog niza pojedinanih svetakih
likova pod arkadama oslonjenim na tordi-
rane stupie tako da je u sreditu gornjeg
niza stajao Krist, a pod njim, u sreditu
donjeg niza sv. Tripun. Sa svake strane bila
su im pridruena po etiri lika. U drugom
desetljeu XVII. stoljea rekomponirao ju
je mletaki zlatar Venturin koji je, da bi
uskladio njezinu irinu s onom ciborija
pod kojim je pala stajala, stvorio tri reda
svetaca od po sedam u nizu, za to je dodao
jo dva lika, sv. Franju Asikog i sv. Jeroni-
ma. Tako je pala izgledala do nove obnove
koja je zavrena 1907. godine kada je ski-
nuta s oltara i u dijelovima premjetena na
zid apside. Godine 1966. je u novoj restau-
raciji dobila svoj dananji oblik.
U tri horizontalna podjednako viso-
ka niza poredane su svetake figure pod
arkadama (uglavnom apostoli, ali i drugi
sveci) njih ukupno 17. est u donjem
redu, est u srednjem i pet u gornjem
redu, jer je sredinja figura sv. Tripuna
zauzela iri prostor. Povie njih na atici je
Deisis, no sredinji lik Krista u prijestolju
izraen je neovisno od onih Bogorodice
i Ivana Krstitelja, pa se otvara problem
izvorne ikonografske teme. Lik Krista na
prijestolju kojem je na lijevom koljenu
rastvoreni kodeks to ga pridrava prstima,
a desnicu podie na blagoslov ini se da
pripada tipu Krista u slavi pa je bez sumnje
u izvornoj narudbi bio upravo tako zami-
ljen. Likovi Bogorodice i Ivana Krstitelja
postavljeni su na konzolama, ba kao i svi
ostali sveci na pali, pa se ini da su izvorno
pripadali tom nizu, no najvjerojatnije su
smjetajem bili vezani uz Krista kao to
je to bilo i nakon obnove iz 1615. 1618.,
o emu svjedoi stara fotografija. Krist
sjedi na prijestolju, na ijem su naslonu
unutar fijala dva arkanela i dva proroka.
Odjeven je u odjeu s bogatim naborima,
sjedi frontalno i nepomino i podsjea
na Krista-suca, dakle na staru romaniku
ikonografsku temu. Krupniji je od preo-
stalih likova na pali i nijedan drugi svetac
mu nije srodan, tako da se zakljuuje kako
je Ivan iz Basela izradio samo Krista. Osim
Krista, Bogorodice i Ivana Krstitelja na pali
Katalog
je jo 17 svetaca od kojih se 12 raspoznaju
kao apostoli. Prema stilskim osobinama
svi su nastali tijekom onog desetljea kad
se na pali radilo intenzivno. Dva su lika
dodana naknadno, sv. Jeronim i sv. Franjo.
Lik sv. Tripuna, smjeten pod Kristovim,
djeluje izrazito arhaino. Svojim nepo-
minim stavom kao da ukazuje na raniji
prototip koji je u Kotoru bio ve usvojen
i ustaljen kao simbol grada. Odjeven je u
halju s naborima monotonog ritma, a na
dlanu desne ruke dri model Kotora. Jedini
nije postavljen na konzolu to moda svje-
doi da je nastao ranije od serije apostola.
Pretpostavka M. Miloevia da je taj reljef
preostao sa stare pale iz XIV. stoljea ima
svoje utemeljenje u stilskim odlikama
sveca zatitnika. Pogreno je tumaenje
Miloevia da i neki drugi likovi koji imaju
jednostavnu aureolu pripadaju tom stari-
jem sloju, posebice oni koje identificiramo
kao sv. Petra i proroka imuna.
Tripuna poduavaju Petar i Pavao,
koji uz standardne atribute pridravaju
kodeks, kao i drugi apostoli. Meu njima
atributima se raspoznaju jo sv. Bartol u
donjem redu s noem u ruci i do njega sv.
Jakov s hodoasnikim tapom. Prepoznaje
se i mladi lik sv. Ivana, posve desno u sred-
njem nizu. Jedan od likova u tom nizu nije
apostol ve prorok, sa svitkom u ruci, trei
zdesna, najvjerojatnije imun. Od trinaest
likova s kodeksima tek jedan pridrava
pomagalo za pisanje stilos, s porukom
da je rije o piscu. To mora biti sv. Marko
evanelist. Njegov lik na kotorskoj pali u
doba mletake uprave nije mogao izostati.
Ne samo da portretnim karakteristikama
muevnog lica odgovara sv. Marku, ve
je postavljen odmah do sv. Petra koji ga
je prema tradiciji uputio da osnuje crkvu
na Jadranu u Aquileji. O preciznijoj iden-
tifikaciji drugih apostola moe se samo
nagaati. Na pali kakvu danas poznajemo,
raspoznaju se, dakle, slijeva nadesno slje-
dei likovi: Na atici u kompoziciji Deisisa,
Bogorodica, Krist i Ivan Krstitelj. U gor-
njem redu sv. Marko, sv. Petar, sv. Tripun,
sv. Pavao i jedan apostol. U srednjem
redu: prvi, drugi i trei apostol, sv. imun
prorok, jedan apostol i sv. Ivan. U donjem
redu: sv. Franjo, jedan apostol, sv. Bartol,
sv. Jakov, jedan apostol i sv. Jeronim.
O stilskim odlikama likova na pali
bilo je ve neto govora. etiri se jasnije
Zagovori svetom Tripunu
izdvajaju: Krist i sv. Tripun koji su valjda
najstariji likovi na pali te sv. Jeronim i sv.
Franjo koji su najmlai. Preostali likovi su
u stilskom smislu ujednaeni, ali se ipak
razlikuju kvalitetom. Najviu kvalitativnu
razinu pokazuju tri lika na desnoj strani
u srednjem redu, dakle sv. imun, jedan
apostol i sv. Ivan. Svi su okrenuti udesno,
odjeveni u nonje s vjeto razigranim
naborima koji se usklauju s njihovim
kretnjama. Imaju profinjena i ozbiljna lica
koja odaju individualne i humanizirane
portretne osobine. Petar i Marko prema
tretmanu fizionomija i ujednaenome
oblikovanju draperija mogli bi biti rad jed-
nog majstora. Najvea skupina apostola
sv. Pavao i onaj neidentificirani u gornjem
redu, tri na lijevoj strani u srednjem redu,
etiri u donjem redu i sv. Ivan Krstitelj
na atici ine jednu homogenu stilsku
i izvedbenu skupinu te ih valja pripisati
istom zlataru. Pokazuju ujednaeni nain
tretmana draperija, a lica im se znatnije ne
razlikuju, bilo da su mlai ili stariji, odno-
sno bradati ili golobradi. Neke neznatne
razlike koje se meu njima oituju poku-
ala je razluiti B. Radojkovi i njezina su
zapaanja vrijedna i prihvatljiva, no ipak
smatramo da to ne vodi nuno zakljuku o
veem broju majstora pale XV. stoljea od
onoga kojeg smo ovdje predloili, a to su:
Ivan iz Basela koji je iskucao Krista, drugi
majstor koji je iskucao Petra i Marka, trei
majstor koji je iskucao tri najkvalitetnija
apostola na desnoj strani u srednjem redu
i, konano, etvrti majstor koji iskucava
najveu skupinu apostola predvoenu
raspoznatljivim likovima sv. Pavla, sv.
Bartola i sv. Jakova. Koju grupu pripisati
Marinu Adamovu? Ako je on autor onih
triju najkvalitetnijih likova (B. Radojkovi
predlae u tu skupinu jo jednog), onda
valja zakljuiti da je u Kotoru pred sredinu
XV. stoljea djelovao zaista vrstan domai
sin koji je svoje likovno iskustvo stjecao
izvan zaviaja, u razvijenom sreditu, u
kojem se stil i duh internacionalne gotike
obogaivao humanistikim nadahnuima.
Literatura: I. Stjepevi, 1938., 3-101; C.
Fiskovi, 1949., 143-249; J. Kovaevi,
1954., 67; B. Radojkovi, 1966., 81-100; R.
Kovijani, 1965./66., 81-91; M. Miloevi,
1980., 215-224; C. Fiskovi, 2004., 73.
Nikola Jaki
152
54

153 Nikola Jaki