80 Knjiga Stampa PDF

Admir Hadikaduni Senad Turkovi Muhamed Tabakovi
TEORIJA SPORTA
SA OSNOVAMA TJELESNIH
AKTIVNOSTI SPECIJALNE
NAMJENE
Sarajevo, 2013
Autori:
Doc. dr Admir Hadikaduni
Prof. dr Senad Turkovi
Prof. dr Muhamed Tabakovi
Izdava:
Univerzitet u Sarajevu
Fakultet sporta i tjelesnog odgoja
Za izdavaa:
Prof. dr Munir Talovi
Recenzenti:
Prof. dr Midhat Meki,
Prof. dr Mirjana Maarevi
Lektor:
Sanita apo
Kompjuterska obrada:
Fotografija:
Doc. dr Almir Maljevi
Naslovna strana:
Emir Solak
DTP:
Emir Solak
2 SADRAJ
SADRAJ
PREDGOVOR 7
I DIO 9
1. UVOD 10
2. OSNOVNI POJMOVI U TEORIJI SPORTA 11
3. TJELESNA AKTIVNOST 14
3.1. Uticaj tjelesne aktivnosti na mentalno zdravlje ovjeka 16
3.2. Uticaj tjelesne aktivnosti na stres 17
3.3. Uticaj tjelesne aktivnosti na rad krvoilnog sistema 18
3.4. Uticaj tjelesne aktivnosti na imunoloki sistem 19
3.5. Uticaj tjelesne aktivnosti na prevenciju od gojaznosti i dijabetesa 20
3.6. Uticaj tjelesne aktivnosti na prevenciju od drugih bolesti 21
3.7. Uticaj tjelesne aktivnosti na vitalnost 22
3.8. Tjelesna aktivnost kao vaan faktor socijalizacije linosti 24
3.9. Tjelesna aktivnost u funkciji borbe protiv irenja alkoholizma i narkomanije 25
3.10. Tjelesna aktivnost u funkciji vaspitanja 25
3.11. Tjelesna aktivnost u funkciji formiranja higijenskih navika 26
3.12. Uticaj tjelesnih aktivnosti na razvoj motorikih sposobnosti 27
3.13. Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme kao prevencija od destruktivnog
izraavanja djece i omladine 29
4. TJELESNE SPOSOBNOSTI I NAINI NJIHOVOG RAZVIJANJA 32
4.1. Snaga i vjebe za razvijanje snage 32
4.2. Brzina i vjebe za razvijanje brzine 33
4.3. Izdrljivost i vjebe za razvijanje izdrljivosti 34
4.4. Spretnost, okretnost i vjebe za razvoj spretnosti i okretnosti 35
5. OSNOVNA USMJERENJA SPORTA 37
5.1. Pojam i definicija rekreativnog sporta 37
5.2. Programska osnova rekreativnog sporta 38
6. VRHUNSKI ILI KVALITETNI SPORT 40
6.1. Pojam i definicija vrhunskog ili kvalitetnog sporta 40
6.2. Osnovne karakteristike vrhunskog ili kvalitetnog sporta 41
6.3. Humanost vrhunskog sporta 42
7. KOLSKI SPORT 44
7.1. Pojam i definicija kolskog sporta 44
7.2. Osnovne karakteristike kolskog sporta 44
8. SISTEM SPORTA 45
8.1. Sistematizacija Sportova 45
Sadraj
SADRAJ 3
9. SISTEM OLIMPIJSKIH IGARA 51
9.1. Udruenje meunarodnih federacija ljetnjih olimpijskih sportova (ASOIF) 52
9.2. Meunarodna atletska federacija (IAAF) 52
9.3. Meunarodna streliarska federacija FITA (Archery) 53
9.4. Meunarodna bejsbol federacija IBF (Baseball) 53
9.5. Meunarodna koarkaka federacija FIBA (Basketball) 53
9.6. Meunarodna amaterska bokserska federacija AIBA (Boxing) 54
9.7. Meunarodna kajakaka federacija ICF ( Canoe / Kayak Slalom) 54
9.8. Meunarodna plivaka federacija FINA (Aquatics) 54
9.9. Meunarodna biciklistika unija - UCI 56
9.10. Meunarodna konjika federacija FEI 56
9.11. Meunarodna federacija fudbalskih asocijacija FIFA (Football) 57
9.12. Meunarodna gimnastika federacija FIG 57
9.13. Meunarodna rukometna federacija IHF ( Handball) 58
9.14. Meunarodna hokejaka federacija FIH (Hockey) 58
9.15. Meunarodna dudo federacija IJF (Judo) 58
9.16. Meunarodna unija za moderni petoboj UIPM (Modern Pentathlon) 59
9.17. Meunarodna veslaka federacija FISA (Rowing) 59
9.18. Meunarodna jedriliarska federacija ISAF (Sailing) 59
9.19. Meunarodna streljaka federacija ISSF (Shooting) 60
9.20. Meunarodna softbol federacija ISF Softball 60
9.21. Meunarodna stonoteniska federacija ITTF (Table Tennis) 60
9.22. Meunarodna tekvando federacija WTF (Taekwondo) 61
9.23. Meunarodna teniska federacija ITF (Tennis) 61
9.24. Meunarodna trijatlonska unija ITU (Triathlon) 61
9.25. Meunarodna odbojkaka federacija FIVB 61
9.26. Meunarodna federacija za dizanje tegova IWF (Weightlifting) 62
9.27. Meunarodna hrvaka federacija FILA 62
10. ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE 63
10.1. Meunarodna bijatlonska unija IBU (Biathlon) 63
10.2. Meunarodna bob i toboganing federacija FIBT 63
10.3. Meunarodna sankaka federacija FIL 63
10.4. Svjetska karling federacija WCF (Curling) 63
10.5. Meunarodna hokejaka federacija FIH (Ice Hockey) 64
10.6. Meunarodna klizaka federacija ISU 64
10.7. Meunarodna skijaka federacija FIS 65
11. EKSTREMNI SPORTOVI 67
Sadraj
4 Teorija sporta sa osnovama tjelesnih aktivnosti specijalne namjene
II DIO 71
12. HISTORIJSKI ASPEKTI PRIMJENE SPORTA U FUNKCIJI SPECIJALNE NAMJENE 72
12.1. Znaaj tjelesnih aktivnosti i sporta u radu pripadnika specijalnih slubi 74
13. OSNOVE TJELESNOG VJEBANJA SPECIJALNE NAMJENE 77
13.1. Opa i specijalna tjelesna priprema pripadnika specijalnih slubi 77
14. OPA TJELESNA PRIPREMA PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUBI 80
14.1. Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj miine snage 80
14.2. Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj izdrljivosti 81
14.3. Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj pokretljivosti 81
14.4. Specijalna tjelesna priprema pripadnika specijalnih slubi 83
14.5. Kretanje u specijalnim uvjetima 85
14.6. Borilaki sportovi 88
14.7. Streljake sposobnosti u specijalnim uvjetima 89
14.8. Alpinizam 90
14.9. Orijentacija u prostoru 91
14. 10. Plivanje i ronjenje 91
14.11. Skijanje 92
15. STRUKTURALNA ANALIZA PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUBI 93
16. ANALIZA MOTORIKOG DJELOVANJA 95
17. MOTORIKE SPOSOBNOSTI 100
17.1. Snaga, kao motorika sposobnost 100
17.2. Sredstva i metode razvijanja snage 102
17.3. Brzina kao motorika sposobnost 103
17.4. Koordinacija kao motorika sposobnost 105
17.5. Fleksibilnost kao motorika sposobnost 107
17.6. Ravnotea kao motorika sposobnost 109
17.7. Preciznost kao motorika sposobnost 110
17.8. Izdrljivost kao motorika sposobnost 111
18. SELEKCIJA I DIJAGNOSTICIRANJE SPOSOBNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUBI 113
18.1 Selekcija ljudskih resursa za potrebe specijalnih slubi 113
18.2. Dijagnosticiranje tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih slubi 115
19. UPRAVLJANJE, PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE PROCESA TJELESNOG
VJEBANJA PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUBI 118
19.1. Upravljanje procesom tjelesnog vjebanja 118
19.2. Planiranje procesa tjelesnog vjebanja 119
19.3. Programiranje procesa tjelesnog vjebanja 120
Sadraj
Teorija sporta sa osnovama tjelesnih aktivnosti specijalne namjene 5
20. MATERIJALNO TEHNIKI I KADROVSKI UVJETI REALIZACIJE
TJELESNIH AKTIVNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUBI 124
21. PRIMJENA METODIKO ORGANIZACIJSKIH OBLIKA U RADU SA
PRIPADNICIMA SPECIJALNE SLUBE 126
21.1. Rad u stanicama 126
21.2. Kruni oblik rada 130
21.3. Poligoni 132
21.4. Rad na stazi 137
21.5. Individualni oblik rada 140
22. TESTOVI ZA PROCJENU MOTORIKIH SPOSOBNOSTI
PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUBI 141
22.1. Primjeri testova i standarda za ocjenu motorikih
sposobnosti pripadnika vojske 141
22.1. Primjeri motorikih testova i normativnih standarda za ocjenu
motorikih sposobnosti pripadnika policije 147
22.2. Primjer testova za procjenu specifinih tjelesnih sposobnosti 152
23.1. Primjeri tjelesnih vjebi za razvoj opih sposobnosti 153
24. PRIMJERI SADRAJA ZA RAZVOJ SPECIFINIH TJELESNIH SPOSOBNOSTI
PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUBI 162
24.1. Primjeri sadraja za razvoj specifine aerobne izdrljivosti 162
24.2. Primjeri sadraja za razvoj specifine anaerobne izdrljivosti 163
24.3. Primjeri sadraja za razvoj specifine snage 164
24.4. Primjeri sadraja za razvoj specifine brzine 165
24.5. Primjeri sadraja za razvoj specifine koordinacije, fleksibilnosti i ravnotee 166
25. PRIMJER JEDNOGODINJEG PLANA RADA PROGRAMIRANE TJELESNE
AKTIVNOSTI VOJSKE I POLICIJE 167
25.1. Sadraji osnovne tjelesne aktivnosti 167
25.2. Sadraji specijalne tjelesne aktivnosti 169
25.3. Sadraji posebnih znanja i vjetina samoodbrane 169
26. DEFINICIJA OSNOVNIH POJMOVA U SPORTU 172
27. OPIS BAZINIH I SITUACIONO MOTORIKIH TESTOVA
ZA PRAENJE VREDNOVANJE I OCJENJIVANJE PRIPADNIKA
SPECIJALNIH SLUBI 179
28.1. Bazino motoriki testovi 179
LITERATURA 186
Sadraj
PREDGOVOR
Ova publikacija proizala je kao rezultat elje i entuzijazma strunjaka iz oblasti

kineziologije koji su za cilj postavili definiranje modela planiranja, programiranja
i realizacije sporta kao sredstva transformacionih procesa primarno motorikih
sposobnosti namijenjenih specifinim kategorijama u policijskim i vojnim
strukturama. Posmatrajui tjelesni odgoj i sport, neminovno je konstatirati da to
treba biti jedna od glavnih vodilja dananjeg mladog narataja. Motoriki status
pripadnika specijalnih slubi primarno ovisi od kvalitetnih programskih sadraja
sporta i sportskih aktivnosti. Savremena dostignua u dananjem svijetu u velikoj
mjeri umanjuju tjelesne aktivnosti ovjeka. Posljedica savremenog znanstvenog
i tehnolokog razvoja je i intenzivan drutveni razvoj, a to ipak trai i sve
intenzivnije prouavanje ne samo razliitih podruja ljudskog rada, nego i uih
podruja ljudske djelatnosti. U edukaciji instruktora, sportskih trenera, studenata,
buduih eksperata u oblasti sporta i sportske edukacije, vano je rei da se oni
osposobljavaju za provedbu svih organizacionih oblika rada predvienih planom,
programom i zacrtanim ciljevima kod ovih kategorija. Sadraj i struktura publikacije
jasno kategorizira sport kao fenomen sa razliitim programskim ciljevima. U
skladu sa navedenim i pojedina poglavlja u publikaciji obuhvataju razliite
aspekte sporta, primarno kao sredstva pozitivnih transfomacija psihomotorikog
statusa, kao svrha samom sebi (sportskom rezultatu), te kao i preventivno-
kurativnim kineziolokim tretmanima. Pored toga, znaajan dio publikacije ima
edukativni karakter. Naravno, rad na publikaciji protekao je uz usmjeravanje,
sugestije i upuivanje odreenog broja ljudi kojima autori duguju zahvalnost,
a koji su svojim nesebinim pruanjem pomoi i strune saradnje omoguili
publiciranje ovog djela. S obzirom na nesavrenost svakog ovjeka, autori su
svjesni da postoje odreene nepotpunosti i manjkavosti u ovom pionirskom radu.
Ipak, znaaj i doprinos publikacije jeste u tome to je i bio cilj autora, objediniti i
publicirati djelo koje e obuhvatiti edukativni dio, specijalni program i praktine
modele u realizaciji kineziolokih aktivnosti sa ciljem pozitivnih transformacija
u prostoru bazinih motorikih sposobnosti i usavravanja utilitarnih kretnih
aktivnosti. Oekujemo pozitivnu reakciju itaoca, a svaka primjedba bit e
shvaena dobronamjerno.
Autori
I DIO
TEORIJA SPORTA
Kroz ovo poglavlje knjige, autori e upoznati itatelje i iste uvesti u fenomenologiju
ope teorije sporta, principa u terminologiji, te osnovnih ciljeva. U ovom dijelu knjige,
teorije sporta itatelji se mogu upoznati sa osnovnim teorijskim modelima planiranja
i programiranja u sportu, klasifikacije sportova u odnosu na razliite antropoloke
kriterije, kao i o osnovnim usmjerenjima u sportu. Prvi dio knjige obuhvata uvod u opu
teoriju sporta i namijenjen je studentima studijskih programa u oblasti sporta i tjelesnog
odgoja i srodnim studijskim programima, jer svojim sadrajem obuhvata znaajan dio
programskih sadraja nastavnog predmeta teorije sporta i osnova tjelesne kulture.
Svaka ekspertska oblast ima odreene specifinosti. Subjekti u realizaciji programskih
sadraja sporta i tjelesnih aktivnosti e se u ovom dijelu publikacije poblie upoznati
sa metodskim pristupom u definiranju ciljeva i zadataka u sportskom programu,
osnovnim zakonitostima, principima u radu realizatora sportskih programa, pojavnom
definiranju sporta i njegovoj kategorizaciji sa razliitim aspektima klasifikacije,
nainom i sredstvima realizacije sportskih sadraja. Osnova kretne aktivnosti je pokret,
Skup pokreta ini kinezioloki operator (sportska vjeba.) Kombinacija sportskih vjebi
sa planiranim djelovanjem i uticajem na pojedine antropoloke karakteristike ovjeka,
u osnovi ini teoretski sadraj prvog dijela knjige.
1. UVOD
Sport, odnosno sportska kultura kao sastavni dio obrazovanja pojedinaca
znai nain ivota, ali uopeno gledano u vremenu u kojem ivimo postavlja se
kao imperativ ukoliko elimo zadovljiti fizioloke potrebe organizma, sa jedne i
specifine motorike sposobnosti, sa druge strane. Kroz povijesni razvoj, ovjek je
u kontinuitetu izvodio odreene tjelesne aktivnosti, a uz unaprijed zacrtane ciljeve.
U poetku su ciljevi izvoenja tjelesnih aktivnosti bili definirani ouvanjem vrste,
zadovoljenja potreba, te obezbjeenja sigurnosti i tjelesnog razvoja neophodnog
u odbrani, lovu, borbama i slinim aktivnostima. U navedenim, ranijim povijesnim
periodima ovjek nije imao direktnu svjesnost o znaaju kretnih aktivnosti kada
su u pitanju zdravstveni, socioloki, profesionalni, i sl. aspekti o znaaju tjelesnih
aktivnosti. Danas, nauna dostignua ukazuju na znaaj i uticaj tjelesne aktivnosti
za organizam ovjeka, odnosno njegov zdravstveni status i mogunosti poboljanja
profesionalnih kapaciteta. Tjelesna aktivnost, sport i vjebanje ve se desteljeima
spominju kao sredstva vana za ouvanje zdravstvenog statusa, jer je gotovo
nemogue zamisliti mogunost ouvanja sposobnosti ovjeka bez planiranog i
programiranog kineziolokog tretmana. Bilo koji sport i bilo koja tjelesna aktivnost
aktivira kompletni lokomotorni sistem presudan za transformaciju energije koja
je prijeko potrebna za aktivnost svih stanica u organizmu, te se sport i tjelesna
aktivnost mogu tretirati kao odrednica za skladan razvoj svih antroplokih
obiljeja ovjeka sa aspekta kinezioloke antropologijie. U kontekstu kategorija
lica kojima je ova publikacija namijenjena, nepotrebno je dodatno pojanjavati
znaaj i potrebu primjene kineziolokih tretmana sa ciljem obuavanja, razvoja
bazinog motorikog statusa, usavravanja i stilizacije koordinacijskih tehnika
primjenjivih u profesionalnim aktivnosti lica uposlenih u specijalnim slubama.
Ukoliko se pokua definirati opis, cilj i nain operativnih aktivnosti ove populacije,
neminovno se namee argumentacija da je motoriki status ovih pripadnika jedan
od presudnih karakteristika kojima se moe procjenjivati latentna uspjenost u
obavljanju svakodenvnih aktivnosti. Pripadnici jedinica za specijalnu namjenu u
opusu edukativnih procesa, u zavisnoti od opisa profesionalnih aktivnosti, moraju
realizirati zahtjevne kinezioloke aktivnosti u prostoru razvoja bazinih motorikih
sposobnosti, kao i primjenu istih kroz specifine, odnosno situacijske motorike
vjetine, umijea i sposobnosti.
Teorija sporta
2. OSNOVNI POJMOVI U TEORIJI SPORTA
Svaka visoko struktuisana ciljana tjelesna aktivnost ureena pravilima, koja
posjeduje visok nivo posveenosti i obuhvata prevladavanje sebe ili protivnika
sadravajui pojedine elemente igre moe se nazivati Sportom. Sport ukljuuje
intenzivno tjelesno naprezanje ili relativno kompleksne tjelesne sposobnosti
uesnika, koji su motivisani unutranjom satisfakcijom ili nagradama i priznanjima
povezanim sa uestvovanjem. Sportovi mogu biti individualni ili grupni. Grupni
(zajedniki) sportovi izvode se u grupi (sportske igre: nogomet, koarka, rukomet),
a kod individualnih (pojedinanih) sportova, npr. (plivanje, atletika, gimnastika),
pojedinac se sam zalae za sportsko postignue i uspjeh. esto se govori o
olimpijskim igrama, te o ostalim neolimpijskim sportovima. Postoje i sportovi
kao to su moderni petoboj ili triatlon koji su u stvari spoj nekoliko razliitih
sportova. U sportsko medicinskom smislu sportovi se klasifikuju prema tipu
vjebanja (statiki i dinamiki sportovi) i intenzitetu optereenja (sportovi niskog,
srednjeg i visokog intenziteta). Osoba koja posjeduje nadprosjeni nivo tjelesnih
sposobnosti, zahvaljujui treningu ili talentu, sposobna da se nadmee u tjelesnoj
zahtjevnoj aktivnosti naziva se sportistom.
Sportskom kulturom se smatra dio kulture, poseban oblik kulture i

predstavlja zbir sveukupnih drutvenih dostignua u stvaranju i koritenju
specijalnih sredstava u cilju unapreenja zdravlja i razvoja ljudskih sposobnosti
i osobina koje su u skladu sa potrebama drutvene zajednice i interesima
savremenog ovjeka. Najvaniji index stepena razvoja sportske kulture, dostignua
u sportskoj kulturi, jeste dostignuti nivo zdravlja, svestrani razvitak psihomotornih
osobina, sportski kvalitet i prodor sredstava sportske kulture u svakodnevni ivot
ljudi svih struktura, cjelokupnog stanovnitva. (Smaji i Turkovi, 2001).
Sportski odgoj (tjelesni odgoj) je integralni dio odgoja i predstavlja

plansku, svrsishodnu, sistematsku, trajnu i organizovanu pedagoku aktivnost,
participiranja u formiranju srenog ovjeka, humaniste i realiste, slobodno,
svestrano razvijene kulturne i samostalne linosti.
Sportsko obrazovanje (tjelesno obrazovanje) je sastavni dio procesa

sportskog odgoja. U sportu je odgojni proces koji je fokusiran na sticanje,
formiranje i usavrvanje sportskih znanja, vjetina i navika, kao i teoretskih znanja
koja imaju ulogu u rijeavanju zadataka sportskog odgoja.
Teorija sporta
Sportska vjeba je kategorija tjelesne aktivnosti u kojoj se strukturisani,

planirani i ponovljeni pokreti tijela koji se izvode sa ciljem unapreenja ili odravanja
jedne ili vie komponenti forme. Uestalo i redovno vjebanje predstavlju
vanu komponentu prevencije malignih i kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa i
gojaznosti. Omoguava odravanje optimalne tjelesne mase i strukture, izgradnju
i odravanje zdravih kostiju, miia i zglobova, promovisanje psiholokog
blagostanja, jaanje imunog sistema. Shodno cilju vjebanja razlikujemo vjebe
istezanja (koje dovode do unapreenja obima pokreta), aerobno vjebanje (u
cilju poboljanja kardiorespiratorne izdrljivosti) i anaerobno vjebanje (u cilju
poboljanja miine snage i izdrljivosti). Prema mehanikoj akciji vjebanje moe
biti statiko i dinamiko. Dinamiko vjebanje (brzo hodanje, tranje, plivanje)
dovodi do promjene u duini miia i do pokretanja zglobova kontrakcijama
koje nastaju nakon produkcije male intramuskularne sile; statiko vjebanje
(gimnastika, dizanje tegova, rvanje), dovodi do razvoja relativno velike miine
sile, sa ili bez promjene u duini miia i pokretanja zgloba. Veina vjebi ima
statiku i dinamiku komponentu (npr. tranje ima visoke dinamike i niske statike
zahtjeve). Najvee zdravstvene efekte posjeduje dozirano aerobno dinamiko
vjebanje. Sportsku vjebu moemo posmatrati u uem i u irem smislu. Kada
govorimo o sportskoj vjebi u uem smislu, esto je oznaavamo kao sportska
vjeba, a u irem sportska aktivnost. Pod sportskom aktivnou podrazumijevamo
skup, kompleks pojedinih pokreta, prostijih i sloenijih jedinica, koje se unaprijed
ne mogu odrediti, ali ih takoer, kao sportske vjebe u uem smislu izvodimo u
cilju rijeavanja zadataka sportskog odgoja. Dakle, sportska vjeba predstavlja
pokret ili kretanje, odnosno niz pojedinih pokreta, prostih i sloenih, koje ovjek
upranjava u cilju smiljenog razvijanja, usavravanja i odravanja svojih tjelesnih
sposobnosti.
Sportsko vjebanje (tjelesno vjebanje) je vie puta (mnogobrojno)

ponovljeno upranjavanje sportskih vjebi u cilju usvajanja odreenih znanja,
umijea i navika, razvijanja sklonosti i sposobnosti obezbjeivanja zabave i
razonode.
Tjelesna aktivnost predstavlja svaki oblik pokreta tijela koji poveava

energetsku potronju. Tjelesna aktivnost ukljuuje vjebanje, trening i takmienje,
intenzivni profesionalni rad, kune poslove i nesportske aktivnosti koje zahtjevaju
fiziko naprezanje. Tjelesna aktivnost je povezana sa zdravljem i dugovjenou
jo od antikih vremena. Prvi podaci o tjelesnim aktivnosti organizovanoj u cilju
promocije zdravlja potiu iz Kine jo od 2500 godina prije nae ere.
Teorija sporta
Sportski trening je program vjebanja namijenjen uenju i savladavanju
odreenih zahtjeva, poboljanju tjelesne forme i pripremanju uesnika za
odreenu takmiarsku aktivnost. Postoji opi trening (kondicioniranje), specifini
tehniki trening i trening psiholokh vjetina. Kondicioniranje (opi trening),
obuhvata skup svih fiziolokih i morfolokih promjena osobe kao odgovor na
trenani program u cilju unapreenja pojedinih ili svih elemenata forme (npr.
opa izdrljivost, miina snaga, fleksibilnost). Specifini trening obuhvata
uvjebavanje tehnikih elemenata i vjetina koje odgovaraju potrebama
odreenog sporta ili aktivnosti. Psiholoki trening obuhvata mjere unapreenja
mentalnih vjetina sportista (motivacija, panja, samopouzdanje) potrebnih za
sportsko postignue. Trening se zasniva na osnovnim principima specifinosti,
individualnosti, nadoptereenja i reverzibilnosti (detreninga). Izmeu treninga i
sportskog vjebana ne postoje bitne razlike. Sportsko vjebanje je vie orijentisano
na rijeavanje opih odgojnih zadataka, a trening na pripremu sportista za visoka
sportska dostignua.
Sportska rekreacija predstavlja cjelokupnu dobrovljnu aktivnost ovjeka

izvan profesionalnog rada s ciljem odmora, osvjeenja, jaanja zdravlja, zabave i
razonode. Razni oblici sportske aktivnosti predstavljaju najmasovnije i najefikasnije
podruje rekreacije ljudi bez obzira na pol, uzrast, stepen obrazovanja, socijalno
stanje i drugo.
Tjelesna sposobnost je skup uroenih i steenih osobina koje uslovljavaju

uspjeno vrenje kretnih aktivnosti. Osnovne tjelesne sposobnosti koje ine
opu sportsku sposobnost su: snaga, brzina, izdrljivost, okretnost, ravnotea,
preciznost i koordinacija.
Sportsko umijee je vjebanjem steena sposobnost izvoenja nekih

sportskih aktivnosti na viem nivou: racionalno, efikasno i precizno.
Sportska navika je dugotrajnim vjebanjem steen automatizam pri

izvoenju odreene sportske aktivnosti, bez vee potrebe angaovanja svijesti.
Teorija sporta
3. TJELESNA AKTIVNOST
U podruju tjelesne aktivnosti emo istaknuti njenu ulogu u tjelesnom i
mentalnom zdravlju ovjeka, to se oituje kroz smanjenje rizika nastanka
bolesti, ublaavanja njihovih simptoma, ali i ouvanja zdravlja uope. Obzirom
da su se granice oboljenja pomjerile, sve je vei broj ljudi koji su oboljeli od
mnogih modernih bolesti, nastalih usljed sedentarnog (sjedalakog) naina
ivota. Da bi preivio, Homo sapiens je bio tjelesno aktivan ve prije oko 50 000
godina, kada je i nastao. Te tjelesne aktivnosti su bile vezane za lov, ribolov, a
neto kasnije za agrokulturu, tj. uzgoj biljaka i ivotinja. Takoe, este migracije
primoravale su tadanjeg ovjeka da ivi aktivno. Meutim, stvari su se do danas
uveliko izmijenile. U posljednjih nekoliko decenija tempo tih promjena se ubrzao
i pretvorio ljude u neaktivnu, sedentarnu populaciju. Veina ljudi je krenula lakim
putem, putem kompjutera, televizora, automobila i drugih modernih naprava
koje olakavaju ivot. Samo rijetki kreu pravcem redovne tjelesne aktivnosti
i mnotva zdravih navika, kao to su zdrava ishrana, kontrola tjelesne teine,
kontrola stresa itd. Danas manje od 30% amerike populacije upranjava dovoljan
nivo tjelesne aktivnosti (30 minuta umjerene aktivnosti skoro svaki dan) koja je
neophodna za zdrav ivot, dok se samo mali broj, 10%, podvrgava aktivnosti
koja, pored iskljuivo zdravstvenog aspekta, moe da obezbijedi i dobru tjelesnu
kondiciju (Booth i Chkravarthy, 2002, prema Sharkey i Gaskill, 2008). Zbog toga
su ovjekovo zdravlje i vitalnost dovedeni u pitanje. Ljudi se sve vie suoavaju
sa hroninim zamorom, depresijom, degenerativnim i malignim oboljenjima,
bolestima plua i srca, dijabetesom. Stone i Klein (2004) doli su do zakljuka
da redovni vjebai poboljavaju svoje ope zdravstveno stanje i kondiciju,
te bivaju ispunjeni osjeajem zadovoljstva i unutranje snage, to se pozitivno
odraava i na sve druge sfere njihovog ivota (Sharkey i Gaskill, 2008). Tako, Kinezi
ve dugo primjenjuju tehniku taj-i kako bi sprijeili nastanak bolesti koje su
posljedica sedentarnog naina ivota, dok je u Starom Rimu, prije vie od 1500
godina, uveni ljekar Galen propisivao fizike vjebe da bi se ouvalo zdravlje.
Sasvim je jasno da tjelesno aktivne osobe ostvaruju niz prednosti koje se oituju
u kvalitetnom ivotu. O beneficijama tjelesne aktivnosti govorili su Gali (2003),
Hadikaduni (2004), Gayton i Hall (2008), kao i mnogi drugi autori, posmatrajui
tjelesnu aktivnost sa fiziolokog, psiholokog i sociolokog aspekta, to ukazuje
na sveobuhvatnost uticaja tjelesne aktivnosti.
Teorija sporta
TJELESNA AKTIVNOST
OUVANJE I UNAPREENJE ZADOVOLJAVANJE KVALITETNA ORGANIZACIJA

ZDRAVLJA LJUDSKIH POTREBA SLOBODNOG VREMENA
FIZIKO MENTALNO POTREBA ZA SPREAVANJE

NASTANKA
ZDRAVLJE ZDRAVLJE KRETANJEM HIPOKINEZIJE
VITALNOST I RAZVOJ NEURONSKE POTREBA ZA SPREAVANJE

PRODUIVANJE OVISNOSTI
IVOTNOG VIJEKA MREE SIGURNOU (MALOLJETNIKE
DELIKVENCIJE)
POTPORA OTKLANJANJE I POTREBA ZA

IMUNOLOKOM PRIPADANJEM I
SISTEMU UBLAIVANJE STRESA LJUBAVLJU
SPREAVANJE PREVENCIJA I POTREBA ZA

NASTANKA UBLAIVANJE POTOVANJEM I
KARDIOVASKULARNIH DEPRESIVNIH STANJA SAMOPOTOVANJEM
OBOLJENJA
SMANJENJE RIZIKA PREVENIRANJE POTREBA ZA

OD MALIGNIH ANSIOZNOSTI MOI
BOLESTI
OTKLANJANJE
ARTRITISA, SAMOAKTUALIZACIJA
OSTEOPOROZE, BOLI
U LEIMA I DR.
Shema br. 1. Beneficije umjerene i redovne tjelesne aktivnosti
Teorija sporta
3.1. Uticaj tjelesne aktivnosti na

mentalno zdravlje ovjeka
Tjelesnu aktivnost moemo posmatrati kao efikasno sredstvo u prevenciji i
lijeenju anksioznosti i depresije. Dakle, tjelesna aktivnost jednako dobro utie
na mentalno kao i na fiziko zdravlje. To se potkrepljuje injenicom da je tjelesna
aktivnost odlian nain borbe sa problemima i svakodnevnicom. Ona omoguava
da se loi postupci zamijene dobrim. Takoer, moe se rei da vjebanje
predstavlja vid meditacije, te daje osjeaj da upravljamo sopstvenim ivotom,
odnosno osjeaj kontrole i samokontrole. Anksioznost se najee definie kao
stalno prisutan osjeaj nesigurnosti, straha i bespomonosti. Ona je prolazno
stanje, crta linosti, emocionalni odgovor na specifine situacije s kojim se osoba
moe uspjeno izboriti. Dokazano je da tjelesna aktivnost, poput etnje, smanjuje
stepen anksioznosti podjednako kao autosugestija ili neki drugi oblici upravljanja
mentalnim fukcijama. Takoer, vjebe sa optereenjem ili aerobno vjebanje
znatno smanjuje anksioznost. Depresija je poremeaj koju karakterie tuga,
smanjeno samopouzdanje, pesimizam, osjeaj beznaa i oajanje. Simptomi
se kreu u rasponu od razdraljivosti, povlaenja u sebe, pa sve do razmiljanja
i pokuaja suicida, zavisno od stepena depresije. Statistiki podaci govore da
tjelesna aktivnost smanjuje stepen depresije u svim starosnim grupama. Tako
je primjeeno da su manje depresivna djeca i tinejderi koji su aktivniji (Molt i
saradnici, 2004, prema Sharkey i Gaskill, 2008). Bitno je naglasiti da dui i ei
trenani programi imaju veu efikasnost, to ne znai da i aerobno vjebanje
jednom ili dva puta sedmino ne ostavlja pozitivan efekat na mentalno zdravlje.
Vrsta aktivnosti Aerobne aktivnosti; vjebe s manjim optereenjem i

veim brojem ponavljanja
Uestalost Skoro svakodnevno da bi se postigao brz i dugotrajan efekat
Intenzitet Lagan do umjeren; efekti se poveavaju s poveanjem

intenziteta, trajanja i uestalosti vjebanja
Vrijeme 30 min. ili due
Tabela 1. Preporuke za aktivnosti protiv depresije (prema Sharkey i Gaskill (2008)
Teorija sporta
3.2. Uticaj tjelesne aktivnosti na stres
Smatra se da je redovna i umjerena tjelesna aktivnost najbolji nain da se
neutralie stres, jer ona omoguava sagorijevanje produkata stresne situacije.
Tjelesnom aktivnou eliminiu se neiskoriteni produkti, kao to su eeri i masti,
koji doprinose stvaranju nus produkata u naem organizmu i remete unutarnju
ravnoteu organizma. Ona je umirujua, relaksirajua, usporava koagulaciju krvi
u krvnim sudovima, sniava krvni pritisak i smanjuje luenje kortizola i adrenalina
(Sharkey i Gaskill, 2008). Aerobni trening je efikasniji od drugih oblika borbe protiv
stresa, jer dovodi do smanjenja frekvencije srca i pada krvnog pritiska, nastalih
usljed stresnog dogaaja (Spalding, Lyon i Hatfield, 2004, prema Sharkey i Gaskill,
2008). Takoer, nakon aerobnog treninga ovjek se osjea prijatno, zadovoljno
i lako zbog poveane razine ACHT hormona (Fajl, 2006, prema Kafedi, 2010).
Kretanje poveava nivo ACHT-a, jaa cirkulaciju krvi u mozgu to je jedna pozitivna
strana kretanja. Poviena razina ACHT-a i bolji dotok kiseonika u mozgu su uzrok
doivljavanja sasvim novih misaonih podstreka tokom tranja. Osim toga, ACHT
podie nivo serotonina to za posljedicu ima poboljanje raspoloenja, smanjenje
stresa i vedriji pogled na brige i probleme (Fajl, 2006, prema Kafedi, 2010).
Tjelesna aktivnost je jeftinija od lijekova i blagotvorno djeluje na itav organizam,
te ne ostavlja negativne posljedice kao lijekovi. Meutim, prekomjerno vjebanje
moe da povea koliinu stresnog hormona kortizola (Holford, 1999). Prekomjerna
tjelesna aktivnost-fiziki stres, u periodima kada je osoba ve pod stresom se
ne preporuuje, ali umjerena aktivnost, poput etnje, tai-ia, meditacije ili joge
oslobaa od stresa, te ovjeka ini oputenim i sretnim. Ponekad osobe, dok su
pod stresom pretjeruju u tjelesnoj aktivnosti, iscrpljuju se nastojei nai u tome
izlaz iz stresne situacije kao oblik terapije (Sharkey i Gaskill, 2008). Meutim, takvim
nainom borbe ili bijega dublje tonu u stres. Sportski psiholog, Morgan (1979)
upozorava da je mogue biti previe posveen tjelesnoj aktivnosti, vjebanju ili
treningu. To znai biti negativno ovisan. On je opisao sportiste koji su bili toliko
ovisni od aktivnosti da su potpuno zapostavljali svoje obitelji, poslove ili kolske
obaveze. Kako dalje istie Morgan, nastavljali su trenirati bez obzira na povrede
ili bolest. Glaser (1976) istie i pozitivne strane negativne zavisnosti o tjelesnoj
aktivnosti, obrazlaui da optereenost nekim oblikom tjelesne aktivnosti moe
posluiti kao terapija u lijeenju ovisnosti o alkoholu ili drogama, isto kao i za
anksioznost i depresiju. Dakle, pozitivne efekte tjelesne aktivnosti u cilju ouvanja
i unapreenja zdravstvenog statusa i blagotvornog djelovanja na stres, moemo
oekivati samo od umjerene, redovne tjelesne aktivnosti. U suprotnom, tjelesna
aktivnost postaje veliki fiziki stres.
Teorija sporta
3.3. Uticaj tjelesne aktivnosti na

rad krvoilnog sistema
Naime, umjerena i redovna tjelesna aktivnost smanjuje rizik od srane bolesti,
tako to poboljava funkciju srca (smanjuje optereenje, poboljava kontraktilnost
sranog miia, poveava zapreminu krvi, sniava frekvenciju prilikom optereenja
i mirovanja i pojaava udarni volumen srca). Dalji efekti tjelesne aktivnosti
ogledaju se u porastu koncentracije aerobnih enzima, proirenju arterijskog toka,
poveanju broja arterija i kapilara i smanjenju i mobilisanju masti (triglicerida i
holesterola) u arterijama. Na ovaj nain se spreava nastanka ateroskleroze
bolesti suavanja arterija, pri emu je onemoguena cirkulacija krvi u samom
sranom miiu, koja neminovno vodi ka sranom udaru (infarktu). Neaktivni
ljudi su ak 56 puta vie podloni sranom udaru od ljudi koji redovno vjebaju
(Sharkey i Gaskill, 2008). Aktivnim ivotnim stilom se moe prevenirati, usporiti i
zaustaviti proces ateroskleroze u kombinaciji sa ishranom baziranom na niskom
unosu masti. Starenje i sedentarni stil ivota doprinose smanjenju elastinosti
i propustljivosti velikih arterija. Usljed toga raste krvni pritisak, koji poveava
rizik stvaranja tromba i sranog udara. Novija istraivanja koja navode Sharkey
i Gaskill (2008) pokazala su da se redovnim aerobnim treningom moe djelovati
na poveanje arterijske propustljivosti, a time smanjiti rizik od infarkta miokarda.
Visok krvni pritisak (hipertenzija) poveava optereenje srca tjerajui ga da pumpa
vie krvi. Dokazano je da aktivnost kao to je hodanje, smanjuje krvni pritisak kod
ljudi srednje i pozne dobi. Samim tim srce vie nije pod optereenjem. Ovo se ne
odnosi i na aktivnosti kao to je dizanje tegova. Smanjenje krvnog pritiska moe
biti posljedica i gubitka tjelesne teine ili otklanjanja stresa, ali i ove pojave su
esto uzrokovane redovnom tjelesnom aktivnou. Takoer, njome se poboljava
transport krvi u organizmu. Tokom vjebanja krv se rasporeuje u korist aktivnih
miia kojima je najpotrebnija, a organima za varenje i drugim organima protiu
manje koliine krvi. Uope, tokom treninga, poveava se zapremina krvi, to
je izuzetno vano za funkciju srca i skeletnih miia, jer se putem krvi do njih
dopremaju potrebne koliine kisika.
Teorija sporta
3.4. Uticaj tjelesne aktivnosti
na imunoloki sistem
Mnogi autori (Neiman, 2000, Nikoli, 2003, Ihan, 2009) tvrde da redovna
umjerena tjelesna aktivnost stimulie funkcije imunolokog sistema, dok s druge
strane, visok nivo fizikog stresa ili iscrpljujue vjebe slabe imunoloki sistem
i usporavaju njegovo djelovanje. Infekcije, tzv. gornjeg respiratoronog trakta
(URTI ), kao to su: kaalj, prehlade, infekcija grla i uha su vodei uzrok posjetama
ljekarima ope prakse irom svijeta.Ono to pokazuju dosadanja istraivanja iz
oblasti imunologije je injenica da postoje pozitivni efekti umjerenog vjebanja na
smanjenje od incidencije URTI-ja (Niemen i saradnici, 1990b, Matthews i saradnici,
2002). Takoer, oblast imunologije ukazuje na jasnu vezu izmeu umjerenog
vjebanja i incidencije infekcije putem tzv. imunonadzora, koji predstavlja
poveanje sposobnosti domaina da odgovori na izazov infekcije (Nieman, 2000).
Istraivanje Nieman i saradnici (1990b) potvruje poveanje od 57% natural
killers-a kod ispitanika koji su umjereno vjebali pet puta sedmino tokom perioda
od 15 sedmica. Ovaj model naglaava da umjereno vjebanje smanjuje rizik od
uestalosti infekcije za razliku od onih koji imaju vie sjedalaki trend. Meutim,
obilan intenzitet vjebanja ili dugotrajan period obilnog vjebanja su povezani sa
rizikom od URTI-ja, koji je ak vei od rizika individue sa sjedalakim stilom ivota
(Gleeson, 2005, prema Kafedi, 2010), potvreno izvjetajima sportista koji su
bili ukljueni u kratak raspored izmeu treninga i takmienja i njihovih trenera.
Naime, ovi sportisti pate od veeg rizika incidencije infekcije (URTI-ja posebno) u
poreenju sa individuama koji esto sjede. Isto tako, tim sportistima je potrebno
dosta vie vremena da se oporave od takvih bolesti.
Teorija sporta

na prevenciju od gojaznosti i dijabetesa
Gojaznost se definie kao porast tjelesne mase iznad arbitrarno utvrene
vrijednosti koja uzima u obzir pol, hronoloki uzrast i tjelesnu visinu ispitanika,
a koji je uslovljen prekomjernim sadrajem masti u organizmu. Moemo je
definisati i kao uveanje masne mase tijela u mjeri koja dovodi do naruavanja
zdravlja i razvoja niza komplikacija, jer osobe koje su gojazne, tj. imaju visok BMI,
imaju veu uestalost aterosklerotskih oboljenja srca, hipertenzije, pojedinih
malignih oboljenja, dijabetesa, ciroze jetre, oboljenja miinog i kotano-
zglobnog sistema, te se isti ee podvrgavaju hirurkim zahvatima (Sudarov
i Fratri, 2010). Broj gojaznih osoba raste iz godine u godinu. U pojedinim
razvijenim zemljama ova bolest je prisutna kod 20-40%, a u drugim i kod preko
50% odraslog stanovnitva. Postoji vie razloga zbog kojih nastaje gojaznost.
Ona moe biti posljedica odreenih hormonalnih poremeaja ili metabolikih
oboljenja (Holford, 1999). Meutim, prije svega, gojaznost se javlja kao posljedica
manjka tjelesne aktivnosti i nepravilne prehrane (Guyton i Hall, 2008). Naime,
ukoliko se u organizam redovno unosi vie kalorija nego to se moe potroiti, te
kalorije e se pretvoriti u kilograme u obliku uskladitenih masti. Veina ljudi, da bi
se rijeila pomenutih deponija, podvrgava se iscrpljujuim dijetama (izgladnjuje
se), to ima neizvjesne rezultate i brojne zamke. Izgladnjivanjem se gubi vrijedno
miino tkivo koje moe da pomogne u oslobaanju od vika masti. Miii su
pei za sagorijevanje masti. Puno bolji nain da se doe do eljenog cilja jeste
redovna tjelesna aktivnost. Vjebanjem se troe energetske rezerve pohranjene u
obliku masti, a izbjegava gubitak miinih proteina (Malcko i Rao, 2004). Dakle,
energija se dobiva iz masti u odnosu na ugljikohidrate. Kod fiziki aktivne osobe
se poveava sposobnost upotrebe masti kao energetskog izvora, te se smanjuje
rizik od bolesti kao to je dijabetes. U cilju skidanja vika masnih naslaga, Sharkey
i Gaskill (2008) savjetuju da se kombinuju dva tipa treninga aerobni trening i
trening miinih sposobnosti. Aerobni trening se odnosi na poveanje ukupne
potronje kalorija kroz produeno trajanje treninga, dok je intenzitet u drugom
planu. Potrebno je poveati i trajanje i uestalost treninga, ime e se ubrzati
kalorijska potronja, a s tim i sagorijevanje masti. Dio programa koji se odnosi
na trening miinih sposobnosti ima ulogu da odri ili povea masu nemasnog
tkiva, tj. miia, te da ubrza metabolizam u mirovanju. Oba faktora su presudna
za skidanje kilograma. Najbolje je vjebe izvoditi od 15 do 25 puta umjerenog
optereenja, 8-10 vjebi, 2-3 puta sedmino.
Teorija sporta
Gojaznost i smanjen fiziki aktivitet esto su dio problema inzulinske
rezistencije. elije rezistentne na inzulin ne mogu da prime glukozu, pa nivo
glukoze u krvi raste, a tijelo lui sve vie inzulina koji poveava krvni pritisak. Pored
adekvatne prehrane, tjelesna aktivnost i ovdje ima znaajnu ulogu. Ona poveava
osjetljivost elija na inzulin i stimulie transport glukoze kroz miie, te smanjuje
rizik od razvoja inzulin-nezavisnog dijabetesa za 42%. Tako se ona namee kao
prvi stepen terapije kod osoba oboljelih od dijabetesa. Shodno tome, Sharkey i
Gaskill (2008) preporuuju redovno vjebanje pacijentima, kako bi smanjili ili
potpuno uklonili potrebu za uzimanjem lijekova.

na prevenciju od drugih bolesti
Artritis je degenerativno oboljenje zglobova, npr. koljena, koje ne nastaje
vjebanjem, to je esta pogrena predrasuda. tavie, smatra se da redovna,
umjerena fizika akitvnost predstavlja jedan od elemenata terapije u lijeenju
artritisa. Osteoporoza predstavlja progresivan gubitak kotane mase. Taj gubitak
se ee javlja kod ena, posebno u menopauzi, nego kod mukaraca. Kod
starijih osoba osteoporaza se moe javiti do mjere za koju su karakteristini
prelomi kostiju, najee karlice i butne kosti, kao i pojava grbe na vratnom dijelu
kimenog stuba. Mnogobrojni su razlozi koji uzrokuju osteoporozu. To mogu biti
puenje, pothranjenost usljed neadekvatne prehrane, mal unos kalcija u mlaem
uzrastu itd. Meutim, ope je poznato da smanjena fizika aktivnost ubrzava
osteoporozu. Sharkey i Gaskill (2008), kao poseban vid vjebanja, preporuuju
vjebe sa optereenjem (tegovima), posebno u mladosti. Ove vjebe poveavaju
kotanu masu i gustinu, te usporavaju njen gubitak u poznim godinama. Dvije
godine intenzivnog treninga sa vanjskim optereenjem pomogao je ispitanicama
u postmenopauzi da odre zadovoljavajui nivo kotane mase (Kemler i saradnici,
2003, prema Sharkey i Gaskill, 2008). Nevil i saradnici (2003), prema Kafedi
(2010) tvrde da ovakav vid vjebanja djeluje i na gornje i na donje ekstremitete
podjednako, za razliku od tranja (optereeni su samo donji dijelovi tijela),
koje takoe moe prevenirati nastanak osteoporoze (Sharkey i Gaskill, 2008).
Za mukarce starije od 40 godina i njiihovo kotano zdravlje od neprocjenjive
vrijednosti su tzv. udarni sportovi, odnosno sportovi u kojima se javljaju udarci,
npr. udarac petom o podlogu pri tranju, udarci u odbojci, ili borilakim sportovima
(Van Langendonk i saradnici, 2003, prema Sharkey i Gaskill, 2008).
Teorija sporta
Kod nedovoljno aktivnih osoba esto se javlja akutni ili hronini bol u leima.
Redovno vjebanje razvija snagu i pokretljivost trbune muskulature, miia
lea i zadnjih loa nadkoljenice, to znatno smanjuje mogunost javljanja boli u
leima. Takoer, tjelesna aktivnost moe posluiti u terapijske svrhe, tj. otkloniti
ve nastale bolove i ubrzati oporavak. Dakle, osim hirurkih tehnika, injekcija i
lijekova, programirana fizika aktivnost se pokazala kao najefikasnija metoda
lijeenja boli u leima.
3.7. Uticaj tjelesne aktivnosti na vitalnost

Da bismo zaokruili cjelinu i u potpunosti odgovorili definiciji zdravlja,
potrebno je rei da tjelesna aktivnost stimulie vitalnost. Naime, zdravlje je stanje
potpunog tjelesnog (fizikog), duevnog (psihikog) i socijalnog blagostanja, a ne
samo odsustvo bolesti i iznemoglosti (Gudjons, 1993). Definiciju zdravlja odredila
je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Meutim, Olson (1980) je proirila
definiciju WHO, te dodala da zdravlje ukljuuje i vitalnost-volju za kvalitetom
ivota. Kako smo vidjeli, tjelesna aktivnost smanjuje rizik od koronarnih bolesti,
malignih oboljenja, kao i drugih bolesti modernog ivota, ali i poveava ivotnu
snagu, odgaa starost i ini je lakom, te se bori protiv smrtnog ishoda. Studije
su pokazale da je smrtnost tri puta manja kod ljudi s boljom, nego kod ljudi s
loijom kondicijom, naroito u dobi izmeu pedesete i sedamdesete godine
ivota (Guyton i Hall, 2008). Ova dva fiziologa tvrde da postoje dva razloga za
smanjenje smrtnosti. Prvi je taj to bolja fizika kondicija i kontrola tjelesne mase
znatno smanjuje uestalost kardiovaskularnih oboljenja (problemi sa krvnim
pritiskom, holesterolom, srani i modani udari), a drugi razlog se ogleda u tome
to fiziki aktivne osobe imaju bolje funkcionalne rezerve na koje se mogu osloniti
ako doe do pojave bolesti. ak je dokazano da umjerena fizika aktivnost (1500
kcal sedmino) produava ivot za 1,57 godina, dok neto intenzivnije aktivnosti
produavaju ivot za jo 1,54 godine (Paffenbarger, 1994, prema Sharkey i Gaskill,
2010).
Teorija sporta
Oblik aktivnosti Svaka aktivnost koja koristi velike miine grupe,

kontinuirana, ritmina i primarno aerobna aktivnost
Intenzitet Aktivnost na nivou: 60 90 % HR MAX (srene frekvencije)
50 85 % VO2 MAX
12 16 SUBJ.PROCJENE ZAMORA
Trajanje 20 do 60 minuta kontinuirane aktivnosti
Frekvencija 3 5 puta nedjeljno

Tabela 2. Preporuen oblik vjebanja za unapreenje zdravstvene i sportske forme Kardiorespiratorna forma
(prema Amerikom koledu sportske medicine (ACSM), Centar za kontrolu i prevenciju bolesti SAD)
Oblik aktivnosti 8 do 10 vjebi velikih miinih grupa,

Intenzitet Jedna i vie serija sa 8 do 12 ponavljanja svake vjebe
Trajanje Od 20 do 60 minuta
Frekvencija 2 do 3 puta nedljeljno
Tabela 3. Preporuen oblik vjebanja za unapreenje zdravstvene i sportske forme Miina snaga i miina izdrljivost
(prema Amerikom koledu sportske medicine (ACSM), Centar za kontrolu i prevenciju bolesti SAD)
Teorija sporta
3.8. Tjelesna aktivnost kao vaan

faktor socijalizacije linosti
Iz rezultata psiholokih i kineziolokih istraivanja sporta kao i rezultata
validnih individualnih iskustava, proizilazi da je aktivno bavljenje sportom vaan
agens socijalizacije linosti. ta je to socijaliazcija?. Socijalizacija je dinamiki
proces zrenja i uenja. Ona se poistovjeuje i sa pojmovima odgoja i obrazovanja.
Socijalizaciju je mogue definirati i kao proces interakcije izmeu pojedinca i
njegove okoline. I u drugim odreenjima pojma socijalizacije neskladan razvoj
svakog pojedinca, korekcija pogrenih vidova ponaanja pojedinca,priguivanje
i prilagoavanje individualnih osobina kolektivnim idealima i slino, mogue
je pronai osnovne indikatore vane za razumijevanje relacija izmeu sportskih
aktivnosti i socijalizacije. Istraivanja pokazuju da sportski aktivniji pojedinci u
odnosu na sportski neaktivne ili, pak manje aktivne pojedince, ispoljavaju vie
poeljnih, pozitivnih osobina linosti. Ispoljavaju veu emotivnu stabilnost,
bolju emotivnu kontrolu i manju anksioznost, vee samopouzdanje i vei stepen
savjesnosti. Vei sportski autoritet doprinosi i razvoju vee osobine odgovornosti,
drutvenosti i tolerantnosti. Dugogodinja sportska aktivnost rezultira i razvojem
veoma znaajnih konativnih osobina linosti kao to su: odlunost, istrajnost i
realistinost, osobine koje omoguuju sportisti, zbog vee snage ega, da ne gubi
glavu, da se ne obeshrabri kada se suoi sa sloenijim i komplikovanijim ivotnim
preprekama.
Teorija sporta
3.9. Tjelesna aktivnost u funkciji borbe protiv
irenja alkoholizma i narkomanije
Tehniki i opi razvitak savremenog drutva rezultirao je irenje alkoholizma
i narkomanije. Ove pojave su izuzetno tetne za pojedince, ali i za drutvenu
zajednicu u cjelosti. Osobe sklone konzumiranju alkohola nisu samo lino ugroene,
ve indirektno ugroavaju i sigurnost okoline u kojoj ive. Bosna i Hercegovina
nakon agresije predstavlja naalost sredinu u kojoj se biljei nagli porast
narkomanije i alkoholizma, naroito prisutnih kod mladih osoba. Nezaposlenost,
socijalna nesigurnost, besparica, ratne traume i niz drugih posljedica, direktno
utiu na porast ovih poroka. Konkretnim planiranjem i programiranjem sportskih
aktivnosti i investiranjem u sportske objekte, sistematski e umanjiti broj ovisnika
opojnih sredstava, a time i mnoge drutvene probleme koji ih redovito prate.
Izgradnjom i iskoritavanjem ve postojeih sportskih objekata, moe se veoma
efikasno osmisliti period slobodnog vremena djece i omladine, udaljiti ih iz
objekata u kojima je vjerovatnoa za alkoholiziranje i koritenje droga visoka.
Iz primjera zapadnih zemalja vidimo da organiziranje djece i omladine kroz
sportsko-rekreativne aktivnosti doprinosi zdravijem razvoju drutvene zajednice
i time se otvaraju horizonti blistave perspektive jedne drave i njenih stanovnika.
3.10. Tjelesna aktivnost u funkciji vaspitanja

Vanost tjelesnog odgoja u procesu vaspitanja je ogromna. Naveemo
nekoliko primjera ta su o tome rekli neki istaknuti pedagozi i filozofi.
Mijat Stojanovi : Tko bi htio odsjei krila ptici, da ne leti, ili joj osakatiti
glasnice, da ne pjeva, nazvali bi ga okrutnim muiteljem nevinih ivotinja. Tako
bi isto postupao i onaj, koji bi htio zabraniti djetetu da se igra. Kao to se naukom
i obukom njeguje, krijepi i razvija duh mladei, i kao to se jelom, piem i snom
jaa,snai i razvija tjelesna snaga djece, tako se i pristojnim igranjem, zabavom i
veseljem krijepi i snai duh i tijelo djeije.
Vasa Pelagi : Igra je arobni svijet djeteta, samo u njoj ono se osjea potpuno
djetetom. Igrom se ui dijete panji, strpljenju, istrajnosti, razmiljanju, inicijativi,
samopouzdanju i brzom reagovanju. U igri ui da slua i zapovijeda. Da drug
drugu bude vjeran i da istinu neodstupno brani.
Teorija sporta
an-ak Ruso: Njegov vaspitanik Emil treba da s razumom mudraca udrui

snagu atlete. Tjelesne vjebe su prema Rusou sredstvo za razvijanje moralne
snage, obrazovanja, hrabrosti i karakternih osobina. U vezi s tim Ruso kae : Kad
izaete iz mojih ruku, neete biti, ja to priznajem, ni sudija, ni vojnik, ni svetenik.
Bie najprije ovjek, i sve to ovjek treba biti, on e umjeti biti.
Platon: Saoptavanje znanja nije prvobitni cilj u poetku vaspitanja, ve

regulisanje nagonskog ivota vaspitanikova,a tome se moe sa tjelesne strane
najprije prii i zahvatiti ga. Platon u knjizi Drava III to jo bolje pojanjava kad
kae: Ko u stupnju gimnastike i muzike postigne najvei stepen savrenstva, kao
i primjeni obeju na vaspitanje due, taj je vei od svih umjetnika muziara.
Nadeda Krupska: Igra je nain upoznavanja djeteta sa spoljanjim svijetom;

igra je za djecu uenje; igra je za njih rad; igra je za njih ozbiljna forma vaspitanja;
igra je prijeka potreba djeijeg organizma koji raste.
3.11. Tjelesna aktivnost u funkciji

formiranja higijenskih navika
Primijetili ste da pri tjelesnim aktivnostima, treningu, a pogotovu sportskom
takmienju vae srce i plua ubrzano rade. Miiima koji rade potrebna je
pokretaka snaga, a nju daju hranljive materije i kiseonik. Zato se plua, srce i
krvotok trude da miie snadbiju sa to vie kiseonika; eim i brim disanjem
poveava se koliina udahnutog zraka nekoliko puta, a miii troe i deset puta
vie kiseonika, nego pri mirovanju. Kada se ovo zna onda je jasno zato treba
to vie vjebati na istom zraku, u prirodi, u provjetrenoj istoj sobi ili kod kue
pored otvorenog prozora. Praina, dim, magla i gasovi iz automobila, moraju se
izbjegavati koliko god je to mogue, jer u ovako zagaenom zraku ima manje
kiseonika a dosta tetnih gasova i materija koje mogu tetno uticati na zdravlje.
Koa je na zatitni omota, ona uva unutranje organe od raznih klica, titi nas
od utjecaja spoljnje sredine, uestvuje u regulaciji toplote tijela i preko nje se
izbacuju raspadni produkti. U toku jednog dana u obinim uvjetima izluimo oko
jedan litar znoja i nekoliko grama soli. Pri intenzivnom tjelesnom naporu, znojenje
je nekoliko puta vee, a ako se tome doda i sekret znojnih lijezda, prljavtina i
mikroorganizama koji se skupljaju na koi, tada je razumljivo to se poslije svakog
vjebanja treba tuirati mlakom vodom.
Teorija sporta
Sportska odjea mora biti lahka, udobna i dobar sprovodnik zraka. Nju treba
nositi pri bavljenju sportom i prati je, istiti ili vjetriti poslije svakog vjebanja u
njoj. Obua slui da bi smo zatitili noge od povreda, prljavtine, zato sportska
obua mora biti dovoljno prostrana, topla i omoguivati potrebno kretanja.
Tijesna obua povreuje noge (naboji, uljevi), pritiskuje krvne sudove i moe biti
uzrok promrzlina nogu, pogotovu ako je jo pri tome i vlana. Zato i sportsku
obuu treba nositi samo prilikom bavljenja sportom, istitije, mazati, suiti. Treba
voditi rauna i o arapama. One moraju biti uvijek iste, suhe najbolje je da su
od vune ili od pamuka.
3.12. Uticaj tjelesnih aktivnosti

na razvoj motorikih sposobnosti
Uticaj tjelesnih aktivnosti je najvei u pogledu razvoja, poboljavanja i
odravanja motorikih sposobnosti. Motorikim sposobnostima nazivaju se one
sposobnosti ovjeka koje uestvuju u rjeavanju motornih zadataka i uslovljavaju
uspjeno kretanje, bez obzira da li su steene treningom, nastavom ili ne. Ve od
samog poetka istraivanja motorikog segmenta antropolokog statusa ovjeka
bilo je jasno, da se motorika sposobnost ne moe aproksimizirati jednom
dimenzijom (faktorom), ve da se radi o tzv. multidimenzionalnom pristupu.
Na osnovu istraivanja koja su imala taksonomski ili fenomenoloki karakter,
strukturu motorikog prostora (faktori prvog reda), definisali su faktori akcionog
tipa (snaga, brzina, fleksibilnost, ravnotea, koordinacija, preciznost), i tipolokog
tipa (snaga ruku i ramenog pojasa, snaga nogu, snaga trupa, fleksibilnost pojasa,
koordinacija nogu, koordinacija ruku, itd.). Kasnija istraivanja (Kureli, Momirovi,
turm, Stojanovi, Radojevi i Viski talec 1975), koja su bazirana na modelima
funkcionisanja centralnog nervnog sistema pri sprovoenju motorikih zadataka,
pokazala su da faktori koje predstavlja fenomenoloki model, mogu predstaviti
osnovicu funkcionalnom hijerarhijskom modelu, koji predstavlja sljedee
mehanizme drugog reda: Mehanizam za struktuiranja kretanja, odgovoran za
varijabilitet koordinacije, Mehanizam za regulaciju trajanja ekscitacije, odgovoran
za varijabilitet repetativne snage i statike snage, Mehanizam za regulaciju
inteziteta ekscitacije, odgovoran za varijabilitet eksplozivne snage i sile pokuanih
pokreta, i Mehanizam za regulaciju tonusa i sinergijsku regulaciju, odgovoran za
varijabilitet brzine, fleksibilnosti i preciznosti.
Teorija sporta
U prostoru tzv. treeg reda pouzdano se moe izolovati samo centralni

regulacioni ureaj, koji kontrolie i koordinira funkcije regulacionih mehanizama
nieg reda. Prilikom analize motorikih sposobnosti u sportskim aktivnostima,
s obzirom da kompleksnih istraivanja po sportovima jo uvijek nema u
dovoljnom broju, najee se predlae i primjenjuje hipotetski model, sastavljen
od motorikih sposobnosti snage, brzine, koordinacije, fleksibilnosti, ravnotee,
preciznosti i izdrljivosti.
U svom razvoju motorike sposobnosti imaju slinu krivulju razvoja kao i

druge ljudske sposobnosti. Vrhunac se postie navravanjem 25-te godine ivota.
Na dostignutom nivou se sposobnosti zadravaju (zavisno od kvaliteta tjelesnog
vjebanja), a poslije postepeno opadaju da bi nakon 40-te godine starosti, u skladu
sa involutivnim procesima sve vie opadala. Pod utjecajem sistematskog vjebanja
u izuzetno velikoj mjeri se moe utjecati na razvoj i ouvanje psihomotorikih
sposobnosti, ali razliito u pogledu pojedinih psihomotorikih sposobnosti i
navika. Motorike osobine se u velikoj mjeri nasljeuju.
VISOK UTICAJ GENA SREDNJI UTICAJ GENA MALI UTICAJ GENAI

Morfologija Masa tijela Motorika znanja
Brzina Repetativna snaga Specifine navike
Eksplozivna snaga Funckionalne sposobnosti Specifina znanja
Preciznost Ravnotea Miljenja i stavovi
Koordinacija Fleksibilnost Statika snaga
Kognitivne Konativne karakteristike Psihika stanja
sposobnosti
Tabela 4. gena na razvoj antropolokih obiljeja
Teorija sporta
3.13. Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme kao
prevencija od destruktivnog izraavanja
djece i omladine
Slobodno vrijeme je posebno vano za djecu i omladinu, zbog mogunosti
ispoljavanja i razvoja kreativnosti. Ukoliko se djetetu i mladima ne dozvoljava
kreativnost, oni e pronai negativne i destruktivne naine da se izraze. Slobodno
vrijeme je vano za razvoj linosti djece i mladih i otvara im mogunosti za
zadovoljavanje interesa i potreba. Mladi i djeca su sve manje organizatori
zabave i slobodnog vremena, a sve vie konzumenti sadraja koje nudi visoko
profesionalna mainerija (zabava, koncerti, utakmice, spektakli i sl.). Konzumenti
postaju pasivni auditorij, nepripremljeni za aktivno provoenje slobodnog
vremena. Umjesto iskazivanja njihove kreativnosti i aktivnog sudjelovanja,
reklamna potroaka industrija takmii se u sadrajima gdje su mladi pasivni
sudionici i esto samo promatrai. Slobodno vrijeme mladih veliki je vremenski
prostor, a ako je nedovoljno osmiljen i voen, prostor slobodnog vremena
moe postati izvor neprihvatljivog ponaanja i ovisnosti. Mladi najee
slobodno vrijeme provode u zatvorenim prostorima i to u stanu, a gotovo 70%
mladih provodi suvie vremena pred TV ekranom (vie od 3h). Kafii su najee
posjeivana mjesta od strane mladih. Loe organizirano slobodno vrijeme djece
i mladih dovodi do sve vee pojave nepoeljnih i drutveno neprihvatljivih,
delikventnih oblika ponaanja djece osnovnokolske i srednjokolske dobi, koja
se manifestuje od povlaenja i depresiranja, preko zlostavljanja vrnjaka i nasilja,
do upotrebe psihoaktivnih tvari i stimulansa. Tjelesna aktivnost moe posluiti
kao sredstvo organizovanog aktivnog odmora i zdrave razonode koje je uveliko
povezano s vedrim raspoloenjem i koje je vano u organizaciji slobodnog
vremena djece i mladih. Lagane igre, etnja, planinarenje, tranje itd. su aktivnosti
koje se preporuuju, a koje su potrebne djeci i mladima poslije dugog vremena
provedenog u zatvorenim kolskim prostorima. Djeca u slobodnom vremenu
upranjavaju aktivnosti koje ne iziskuju miinu angaovanost. Sve je vie djece i
mladih koja su vezana za stolice pratei TV program, ili igrajui se kompjuterskih
igrica, sa ojsticima i nezdravom hranom u ruci, ili to esto mijenjaju odlascima u
kafie, kladionice, none barove, gdje su u iskoenju da probaju cigarete, alkohol,
a nerijetko i drogu, te da postanu ovisni o istom. S druge strane, tek nekolicina
djece i mladih je ukljuena u rekreativne i sportske programe.
Teorija sporta
Istraivanja nam govore da 39% djeaka i 58% djevojica u dobi od 7. do 18.

godine, ne ostvaruje preporuenu tjelesnu aktivnost od jednog sata dnevno.
Samo 15% srednjokolaca se u svoje slobodno vrijeme bavi sportom (Majurec
i Brlas, 2001, prema Prskalo, 2007). Sve su ovo podaci koji ukazuju na sve vee
filtriranje hipokinezije u ivote djece, koja sama po sebi ostavlja negativne
faktore na njihov zdravstveni status. Pitanje slobodnog vremena postao je pitanje
opstanka mladih, jer kroz njega dijete stie navike koje e mu bitno odrediti ivot.
Zdravstveno znaenje slobodnog vremena utoliko je uoljivije to omladina
jo uvijek nema dovoljno mogunosti da u okviru porodice i kolske nastave
zadovolji svoje ivotne potrebe za kretanjem na svjeem zraku. Da bi smo ukljuili
to vei broj djece i omladine u tjelesne aktivnosti, sportski klubovi i organizacije
trebaju osmisliti kvalitetne programe bavljenja sportom sa raznim zdravstvenim
i marketinkim porukama, a sve u cilju korisno ispunjenog slobodnog vremena.
Ovako osmiljeno bavljenje sportskom aktivnou omoguit e djeci i mladima
pravilan rast i razvoj, ukljuiti ih u sistem aktivnog bavljenja sportom bez imperativa
vrhunskog sporta. Adekvatno osmiljenim i realizovanim programima baziranih
na tjelesnim aktivnostima, eskivirat e se mogunost pojave dosade, a time i
negativne identifikacije djece i omladine. Tjelesna aktivnost treba biti sastavni dio
ivota djece i mladih, svakodnevni sadraj u slobodno vrijeme, jer on predstavlja
odlian nain za uspjeno izbjegavanje pojave maloljetnike delikvencije i to
kroz preventivno djelovanje. Organizovane tjelesne aktivnosti mogu koristiti i
zadovoljavanju djetetovih osnovnih potreba za moi, slobodom, pripadanjem
i zabavom. Naime, uspjeno savladavanje sportskih znanja i vjetina, sticanje
navike ustrajnosti u trudu da se neto novo naui, kao i spoznaja da kroz sportsku
aktivnost moe biti prihvaeno u grupi slabo ili nimalo poznate djece, kod djeteta
moe na zdrav nain zadovoljiti potrebu za moi. Zajednika tjelesna aktivnost
dijece u organizovanom Sportskom klubu moe omoguiti zadovoljavanje niza
socijalnih i emocionalnih potreba, a prije svega potrebu za pripadanjem. U
sportu djecu izmeu ostalog privlai osjeaj pripadnosti grupi, koja moe biti
sainjena od djece razliite po socio-ekonomskom statusu, spolu i dobi, ime
se razvija sposobnost za suradnju i socijalizaciju s drugima. Kao lan sportskog
tima ili grupe djece koja zajedno treniraju, dijete e se osjeati ponosno ako je
prihvaeno od drugih, ako osjea da pripada ovoj specifinoj sportskoj zajednici.
Porast e mu samopotovanje i osjeaj potovanosti od strane drugih. Dijete u
doba adolescencije ima veliku potrebu da bude prihvaeno od strane vrnjaka.
Teorija sporta
U ovom kontekstu djevojice su neto osjetljivije u odnosu na djeake. One
od prijatelja ne oekuju samo drutvo, nego i empatiju, razumijevanje i osjeaj
da s nekim mogu podijeliti i dobra i loa iskustva. Ona djeca koja imaju manje
samopouzdanja vie ovise od drugih. Oni su ti koji su pod pritiskom odbacivanja i
neuklapanja u drutvo. Zato ponaanje adolescenata uveliko zavisi od ponaanja
vrnjaka, tj. normi koje vladaju unutar grupe. Kroz organizovane sportske i druge
oblike tjelesnih aktivnosti, djeca i mladi trebaju upoznati sportske aktivnosti i
prihvatiti ih, te se njima baviti u svoje slobodno vrijeme, tako da im to postane
ivotna potreba. Time se postie trajnost upranjavanja tjelesnih aktivnosti i nakon
zavravanja razdoblja kolovanja, posebno danas kada svi ive jednim ubrzanim
tempom ivota. Novi ivotni uslovi, s pojavom tehnike i radnih pomagala,
smanjuju mogunost samoizraavanja ovjeka, a istovremeno poveavaju
njegovo slobodno vrijeme.
Teorija sporta
4. TJELESNE SPOSOBNOSTI
I NAINI NJIHOVOG RAZVIJANJA
ovjek vjeba i trenira sa namjerom da bi bio zdraviji, snaniji, bri, izdrljiviji,
spretniji, okretniji, a time i prilagoeniji za svakodnevne redovne i vandredne
ivotne situacije i zahtjeve. Osnovne tjelesne sposobnosti su snaga, brzina,
izdrljivost, spretnost i okretnost.
4.1. Snaga i vjebe za razvijanje snage

Snaga je osobina organizma koja se izraava u jednokratnim, aciklinim,
maksimalnim naprezanjima miia. Tu se radi o sili koju miii svojom kontrakcijom
mogu da proizvedu, o efektu rada miia. Snaga je ovisna od miia, a naroito od
uvjebanosti i meusobne saradnje veeg broja ili svih miinih grupa i skupina,
kao i od nervnog sistema. Snaga je potrebna svakom kretanju. Snaga se moe
podijeliti na:
a) Statiku snagu, koja predstavlja snagu dranja tijela, dijelova tijela ili
tereta, prilikom ega miii rade sa naprezanjem bez vidljivih pomjeranja
svojih pripoja. Ova vrsta snage izrazitije dominira u streljatvu, u raznim
gimnastikim izdrajima, u sportskim igrama gdje dominira stav u
poluunju itd.
b) Dinamika snaga, je snaga manifestovana u pokretu, sa vidljivim

pomjeranjem miinih pripoja. Ova snaga se javlja kao snaga privlaenja,
snaga guranja, snaga rotora, udarna ili eksplozivna snaga. Ova vrsta snage
dominira u najveem broju sportskih tehnika.
Zavisno od toga da li razvijamo opu ili lokalnu snagu, vjebe za razvijanje

snage mogu biti: vjebe opeg jaanja (vjebe kojim jaamo itavo tijelo) i vjebe
lokalnog znaaja (vjebe kojim jaamo samo odreene miine grupe vjebe za
jaanje odraza, jaanja ruku, ramenog pojasa, trbunih miia, lenih miia itd.)
Teorija sporta
U praksi treniranja uglavnom se preporuuju vjebe za razvijanje snage kod
kojih savladavamo:
a) Vlastitu teinu tijela, (za jaanje nogu: unjevi, poskoci, skokovi sa i bez
optereenja; za jaanje ruku i ramenog pojasa: sklekovi, zgibovi, penjanje
uz konopac; za jaanje miia trupa: podizanje nogu ili trupa iz leanja na
leima ili prsima).
b) Vjebe sa teretom, (vjebe sa tegovima, buicama, espanderima, dizanje i

noenje partnera).
c) Savladavanje otpora, suvjebaa, (rvanje, nadvlaenje, potiskivanje,

otimanje).
d) Ponavljanje tehnikih elemenata, odreenog sporta sa ciljem razvijanja

specifine snage.
4.2. Brzina i vjebe za razvijanje brzine

Pod brzinom se podrazumijeva sposobnost organizma da maksimalnim
naprezanjem u to kraem vremenu savlada to vei put. U sportskoj praksi,
vjebe tipa brzine najee dijelimo na:
a) Vjebe maksimalne brzine ili sprinterske brzine, (tranje na 60 i 100 m.

Ove vjebe traju relativno kratko, vre se za cijelo vrijeme maksimalnim
intenzitetom i troe velike koliine energije).
b) Vjebe brzinske izdrljivosti, (tranje na 200 m i due). Ove vjebe trae

intenzivan produeni napor. U nekim literaturama nazivaju se repetitorna
brzina.
Teorija sporta
Kada se analizira brzina unutar strukture odreene sportske discipline (njene

tehnike), mogu da se otkriju njeni specifini oblici javljanja:
a) Refleksna brzina, (predstavlja vrijeme koje je potrebno da se bez uea

svijesti odgovori na zvuni i vizuelni nadraaj).
b) Startna brzina, (predstavlja vrijeme koje je potrebno da se od trenutka

uspostavljanja kretanja razvije puna brzina).
c) Sprinterska brzina, (predstavlja utroeno vrijeme potrebno da se savlada

distanca na kojoj se moe dejstvovati maksimalnim intenzitetom).
d) Brzinska izdrljivost, predstavlja vrijeme koje je potrebno da se

savladavaju ponovljene distance, npr. 10 x 100 m, sa pauzama od 1 3 sek.
e) Brzina adekvatnog dejstvovanja, (sastoji se iz lanca: signal, prerada

i shvatanje situacije adekvatan odgovor motorikom. Primjeri su kod
sportskih igara, slalom i sl. Tu se ve ne radi o reflesknoj reakciji, jer izmeu
nadraaja i reakcije nalazi vrijeme rezervisano na aktivnost svijesti u
pravcu ocjene situacije i iznalaenja najbolje kretne reakcije u odnosu na
nju, odnosno zadatak dejstvovanja).
Brzina je neophodna u svim sportovima, a u velikom broju sportova predstavlja

osnovni faktor za postizanje vrijednijeg sportskog rezultata. Brzina u sportu
u osnovi je uslovljena dobrom tehnikom, snagom i izdrljivou. Za brzinu je
takoer veoma vaan refleks, to se pogotovo manifestuje kod starta u atletici, ali
i u sportskim igrama, boksu i ostalim sportovima.
4.3. Izdrljivost i vjebe za razvijanje izdrljivosti

Izdrljivost, kao opta motorika sposobnost, u dosadanjim istraivanjima nije
izolirana. Izdrljivost predstavlja sposobnost organizma za podnoenje tjelesnih
napora kroz neko due vrijeme, tj. sposobnost odupiranja miinom zamoru. Zamor
u vjebama koje dugo traju javlja se zavisno od vrste rada, njegovog intenziteta
i trajanja. To odmah upuuje da je razvijanje kvaliteta izdrljivosti specifina za
svaku vrstu aktivnosti. Izdrljivost je potrebna svakom sportisti i bazini je kvalitet
tzv. kondicije i sportske forme. U praksi se izdrljivost klasificira na:
Teorija sporta
a) Opu izdrljivost, (odreeni stepen izdrljivosti koji je potreban svakom
ovjeku, svakom radniku i sportisti. U pripremnom periodu treniranja,
sportisti moraju sticati opu radnu sposobnost organizma, kako bi se
pripremili za predtakmiarski i takmiarski period). Osnovna vjeba za
razvijanje ope izdrljivosti jeste hodanje i tranje, a najvie u prirodi po
ravnom i valovitom terenu, uzbro, nizbrdo, po travi, po pijesku.
b) Posebna izdrljivost, (druga faza u razvijanju izdrljivosti, koja ima zadatak

da se to due punovrijedno dejstvuje u izabranom podruju kretanja na
odreenoj duini staze, u sportskoj igri, na ringu, na skakalitu, bacalitu,
gimnastikim spravama itd. Posebna izdrljivost je specifian kvalitet u
potpunosti ovisan od vrste rada, njegovog trajanja i intenziteta. Posebna
izdrljivost razvija se prvenstveno ponavljanjem elemenata tehnike i
elemenata taktike odreenog sporta.
4.4. Spretnost, okretnost i vjebe

za razvoj spretnosti i okretnosti
Okretnost je razvijena sposobnost vladanja kretanjima trupa, i za tu osobinu
esto se i dosta opravdano koristi termin gipkost. Ljudi su razliito okretni, ali
vjebanjem mogu da tu tjelesnu sposobnost visoko razviju.
Spretnost je sposobnost dobrog manipulisanja rukama, nogama i glavom.

Spretnost se najee manifestuje zajedno sa okretnou. Primjer tome je voenje
lopte u koarci, voenje lopte u nogometu sa zavaravanjem protivnika i slino.
Okretnost trupa i spretnost ekstremiteta ine cjelinu, zbog ega je odvajanje
spretnosti od okretnosti u velikom broju sluajeva samo teoretski problem.
Ova tjelesna sposobnost u najveem stepenu zavisi od mehanizma za

upravljanje kretanjem, tj od nervnog sistema. Spretnost i okretnost predstavljaju
vii sportski kvalitet koji dominira u sportskim igrama sa loptom, i upravo ovim
tjelesnim aktivnostima razvijamo najvanije elemente spretnosti i okretnosti kao
to su: savreno vladanje tijelom i predmetima, ocjenjivanje razdaljina, ocjenjivanje
i doziranje brzine, snage, preciznosti, ravnotee, orijentacije u prostoru i vremenu.
U sportskim igrama neprestano se javljaju i smjenjuju nove situacije koje nameu
budnost vida, sluha, ravnotee, poloaja i kretanja.
Teorija sporta
Tipine vjebe za razvijanje spretnosti i okretnosti mogu se svrstati u slijedee

grupe:
a) Vjebe za ravnoteu, (hodanje i okretanje na gredi, balansiranje na

trupcima i sl. , vonja na koturaljkama, skijanje, klizanje, vonja bicikla,
slalom zadaci).
b) Vjebe za preciznost, (gaanje ciljeva, ubacivanje predmeta u odreene

prostore na tlu ili visei, dodavanje lopte u hodu i tranju, utiranje lopte
nogom i rukom na gol i ko, vjebanje likova na koturaljkama, klizaljkama,
biciklu).
c) Vjebe za orijentaciju u prostoru, (akrobatika na tlu, vjebe na spravama,

skokovi u vodu).
d) Vjebe reakcije, (pogrena dodavanja lopte prenisko previsoko

predaleko preblizu u hodanju tranju, elementarne igre sa zadacima,
koarka, stoni tenis, odbojka, rukomet, nogomet i ostale sportske igre).
Teorija sporta
5. OSNOVNA USMJERENJA SPORTA
5.1. Pojam i definicija rekreativnog sporta
Pod pojmom rekreacija podrazumijeva se iroki spektar raznovrsnih aktivnosti
na podruju tjelesne kulture, kulturno umjetnikog stvaralatva, drutveno
zabavnih aktivnosti, primjenjene umjetnosti, zanata, tehnikih i sakupljakih
aktivnosti, kao i aktivnosti vezanih za razliite oblike boravka u prirodi (etnje,
ture, izleti, pohodi i logorovanja).
Termin rekreacija nije ustaljen u svim zemljama. U svijetu za ovu djelatnost

koriste razliite termine kao to su: sportska rekreacija, fizika rekreacija, tjelesna
rekreacija, rekreacija (tjelesnim) vjebanjem, kretna rekreacija, kinezioloka
rekreacija, rekreacija.
Rekreacija je veoma iroko i raznoliko podruje koje obuhvata najraznovrsnije

sadraje koji su vezani za zdrav ivot, slobodno vrijeme, odmor i zabavu. Rekreacija
obuhvata raznovrsne aktivnosti namijenjene aktivnom i pasivnom odmoru.
Prednost ima aktivna rekreacija, jer doprinosi razvoju stvaralakih sposobnosti.
U savremenim uslovima ivota najvee uinke prua rekreacija sredstvima sporta
(tjelesnim vjebanjem) sportska rekreacija. Ona se prije svega, karakterizira
specifinom strukturom programa koji su prilagoeni potrebama i interesima
korisnika svih uzrasta, razliitog nivoa sposobnosti i zdravstvenog stanja. Podruje
sportske rekreacije, bazira se na redovnim sistematskim nauno fundiranim
programima, primjerenim objektivnim i subjektivnim potrebama i interesima
uesnika, kojima se postiu najvei zdravstveno preventivni, socio psiholoki
i drugi pozitivni efekti. Primjenom raznovrsnih sportskorekreativnih aktivnosti
koje su usaglaene sa nivoom sposobnosti, zdravstvenim stanjem, polnim i
uzrasnim karakteristikama svakog ovjeka, sportska rekreacija je usmjerena na
zadovoljavanje potreba i interesa u tjelesnoj kulturi. Svrha i cilj sportske rekreacije
je:
a) Korekcija, (ispravljanje negativnih uinaka okolia, rada i uvjeta ivota, to se
manifestira smanjenom funkcionalnom radnom sposobnou, naruenim
stupnjem zdravlja, poveanjem bolovanja i ranom invalidnou).
b) Kompenzacija, (nadoknada ili uspostava naruene ravnotee, uvjetovane

savremenim nainom rada i ivota pri emu je veoma prisutno smanjenje
Teorija sporta
kretanja i tjelesnog naprezanja, smanjenje stvaralatva i doivljavanja

aktivnosti na viem stepenu emocionalnog zadovoljstva, provoene
aktivnosti u prostorima sa nenaruenim i nezagaenim prirodnim
okoliem).
c) Stvaranje pozitivnih navika, (sadrajan i koristan nain provoenja

slobodnog vremena, to znatno moe uticati na smanjenje broja
asocijalnih pojava i ponaanja (alkoholizam, hazardne igre, narkomanija,
huliganstvo i sl.).
d) Humanizacija savremenog naina ivota i rada, (putem

sportskorekreativnih aktivnosti koje pomau ovjeku da se lake adaptira
na nepovoljne uvjete ivota i rada i time smanje negativne posljedice na
psihosomatski status. To je u stvari briga o ovjeku i kvalitetu njegovog
ivota).
5.2. Programska osnova rekreativnog sporta

Programsku osnovu rekreativnog sporta ine raznovrsni sadraji, oblici
aktivnosti i modeli programa koji se provode u svim segmentima prostora i
vremena: u stanu, u kui, u dvoritu, u parku, na izletitu, u turistikom centru,
u specijaliziranom sportskorekreacijskom centru, odnosno svuda gdje ovjek
boravi i provodi svoje slobodno vrijeme. Sadraji sportske rekreacije, prema
karakteristikama i podobnosti za ostvarivanje pojedinih zadataka mogu se
grupisati kao:
a) Sadraji podobni za optimalizaciju funkcionalnih sposobnosti, (u ovu

grupu spadaju prirodni oblici kretanja hodanje tranje, i druge ciklike
aktivnosti plivanje vonja bicikla).
b) Sadraji podobni za optimalizaciju lokomotornog aparata i razvijanje

motorikih sposobnosti, (u ovu grupu spadaju vjebe oblikovanja na
spravama i sa spravama, vjebe na fitnes spravama i trenaerima. To su,
prvenstveno, sadraji kojima se efikasno utie na razvoj ope i specifine
snage).
Teorija sporta
c) Sadraji zabavno - rekreacijskog karaktera, (u ovu grupu spadaju
zabavno - rekreacijske igre i aktivnosti, uglavnog malog i umjerenog
intenziteta. Primjenjuju se sa ciljem ublaavanja ili otklanjanja nervno
psihikog umora, oputanja i relaksacije, podizanja pozitivne
emocionalnosti, dobrog raspoloenja, zabave i razonode).
d) Fizioprofilaktike procedure i druge nemotorike aktivnosti, (u ovu

grupu spadaju hidro, termo, elektro i druge procedure fizikalne terapije,
kao i masaa i sauna, koje se u kompleksnim programima sportske
rekreacije ne primjenjuju u terapeutske, ve u preventivne svrhe).
Teorija sporta
6. VRHUNSKI ILI KVALITETNI SPORT
6.1. Pojam i definicija vrhunskog ili kvalitetnog sporta
Vrhunski ili kvalitetni Sport se u najuem smislu vezuje za takmiarsku aktivnost
usmjerenu na ostvarenje to boljeg rezultata. U odnosu na dostignuti kvalitet
i kategorizaciju u nacionalnim i meunarodnim okvirima, moe se razlikovati
nekoliko nivoa takmiarskog sporta.
Vrhunski sport je definisan kao oblast sporta koja obuhvata sportske aktivnosti
koje pokazuju izuzetne (vrhunske) sportske kvalitete i rezultate. To praktino
znai da samo oni sportisti i sportske grane koji postiu vrhunske rezultate na
meunarodnoj sceni mogu imati atribut vrhunskog sporta.
Pod kvalitetnim sportom se podrazumevaju sve sportske aktivnosti koje se
sprovode u okviru pojedine sportske grane, a ija se takmienja odravaju do
nacionalnog nivoa (lige i prvenstva drave), pod uvjetom da su te sportske grane
registrovane u skladu sa Zakonom i da ih prepoznaje Olimpijski komitet kao
redovne ili pridruene lanove.
Vrhunski sport ima danas neosporno vrlo veliku drutvenu popularnost.

Dogaaji kao to su Olimpijske igre ili Svjetsko prvenstvo u nogometu biljee
ogromnu gledanost. Sportai u pojedinim sportovima poinju enormno zaraivati.
Vrhunski sport je postao bitan ako ne i najvaniji globalni segment industrije
zabave. U vrhunski sport drave ili pojedinci ulau mnogo novca. Meutim, nije
lako odgovoriti na pitanje ima li ovakav razvoj i smjer vrhunskog sporta i svoju
pozitivnu drutveno humanistiku logiku. Postavlja se pitanje svrhe vrhunskog
sporta, smisla postizanja rekorda i vrhunskih sportskih rezultata, jeftinog naina
pasivne zabave irokih masa. Bilo je i onih koji su prije 15-ak prognozirali propast
vrhunskog sporta i preokret prema masovnom i rekreativnom vjebanju s ciljem
ouvanja zdravlja pojedinca.
Teorija sporta
6.2. Osnovne karakteristike vrhunskog
ili kvalitetnog sporta
Osnovna karakteristika vrhunskog ili kvalitetnog sporta jeste specijalizacija.
Vrhunski rezultati u sportu mogu se postii samo dugotrajnim i sistematskim
radom, ali ne vie sportskih grana istovremeno, ve ogranieno samo na jednu
sportsku granu, ili ak samo jednu sportsku disciplinu.
Pozitivne socijalne i individulne karakteristike vrhunskog sporta ogledaju se

u: vrijednost discipline koju zahtjeva vrhunski sport, vrhunski sport predstavlja
idealno sredstvo za samoostvarenje i osobni razvoj mladih ljudi, omoguava
iskuavanje individualnih granica i mogunosti vlastitog tijela, prihvaanje sebi
postavljenih izazova i samodokazivanja, omoguava razvoj samosvijesti i osjeaja
line sigurnosti, omoguava nacionalno promoviranje, razvija meunarodno
razumijevanje i prijateljstvo, omoguava solidarnost, identitet i integraciju u
zajednicu pa makar to bio i navijaki klub, negira religiozne i rasne razlike i
omoguava nadilaenje ljudske prosjenosti i time predstavlja vaan simbol
centralnih vrijednosti nae kulture.
Sa druge strane vrhunski sport ima i svoje negativne karakteristike koje se

ogledaju u injenici da vrhunski sport postaje posao sa svim onim to karakterizira
savremena radna mjesta. Prisila umjesto dobrovoljnosti, upravljanje i voenje
sportiste umjesto njegovog samostalnog i slobodnog djelovanja. Na ovaj nain
sport potvruje karakteristike vladajueg drutvenog sistema rada.
Savremeni vrhunski sport ima svojih dobrih i loih strana, kao to ima i
sportista koji imaju humanistiko pozitivne ciljeve tako ima i onih sa drugaijim
motivima. Ipak, za primijetiti je da sve vie materijalni motivi nadvladavaju ideale
fer nadmetanja, a kao dokaz tome mogu posluiti sve ei sluajevi dopinga i
namjetanja rezultata. Takmienja i trening koji predstavljaju opasnost po zdravlje
sportaa, grubosti i nesportski odnos prema protivniku vezan uz vrijeanje i fiziko
povreivanje, prodaja i razmjena sportista bez njihove saglasnosti, predstavljaju
krenje pravila koja bi zapravo trebala biti smisao vrhunskog sporta.
Teorija sporta
6.3. Humanost vrhunskog sporta

Vrhunski sport predstavlja sistem u kome ima malo pobjednika i mnogo
poraenih, a upravo stoga je pobjeda posebno vrijedna. Pitanje je koliko je ovakav
sustav human? Koliko ima neuspjelih sportaa koji su uloili najbolje godine ivota
u sport a nisu uspjeli jer uspjeti mogu rijetki budui da na vrhu piramide ima samo
malo mjesta. Da bi se uspjelo u vrhunskom sportu potrebno je uloiti cijeloga
sebe. Takva ekstremna specijalizacija, bila ona na kraju uspjena ili ne, dovodi
do jednostranog razvoja osobnosti, preuskog i vrlo esto malog obrazovanja.
Sportski neuspjeh postaje ljudski neuspjeh, razoarenje u neostvarena oekivanja
ostavlja tragove na angairanost i kvalitetu ostatka ivota. Trening kome se danas
podvrgavaju sportai predstavlja takvo psihofiziko optereenje na organizam
da se postavlja pitanje moe li se takav tretman poistovjetiti sa muenjem. Bez
obzira na to to sporta takvom muenju pristupa dobrovoljno pitanje je koliko
je to humano, pogotovo kod mlaih dobnih uzrasta koje se moe manipulirati pa
i prisiljavati na razliite naine da ustraju u treningu iako to nije njihova slobodna
volja.
Trka za vrhunskim rezultatima potpomognuta marketinkim potporama,

i oekivanjima drutvene svijesti da se pobijedi i nadvlada, uvjetovala je
neophodnost profesionalnog bavljenja sportom. Nisu davno vremena iza nas,
kada je profesionalnim sportaima bilo zabranjeno uestvovati na olimpijskim
igrama. Koliko je odluka o putanju profesionalizma u olimpizam ispravna
i koliko je ona bila uvjetovana pritiscima sponzora, medija i marketinga?
Promjena smjera od bitno je uestvovati u bitno je pobijediti promijenila
je i smjer dananjeg vrhunskog sporta od antikih ideala ka idealima danas
vladajueg komercijaliziranog shvaanja. Moda najbolji primjer navedenom
je prilagoavanje pravila pojedinog sporta zahtjevima masovnih medija. Tako
se u odbojci bitno mijenjaju pravila igre pod pritiskom televizijskog programa,
u drugim sportovima uvode se dodatni team-aut kako bi se sponzori mogli
reklamirati i time osigurala novana sredstva bez kojih, u postavljenim uvjetima,
pojedini sport ne moe opstati. Moda u navedenom nema nita loe, osim to
sport i sporta postaje rob novca ali u dananjem vladajuem sistemu vrijednosti
to i nije nita loe. Pitanje je kako stoje stvari ako se uzdignemo iznad vladajueg
komercijalnog i financijskog sagledavanja svijeta. Imaju li i tada smisla ciljevi
dananjeg vrhunskog sporta?
Teorija sporta
ini se kako je vrhunski sport u svojim ciljevima odstupio od osnovnih
vrijednosti sporta i preao u industriju zabave u kojoj je osnovni cilj pobijediti,
postii vrhunski rezultat i to komercijalizirati ili to skuplje prodati na tritu.
Ovim ciljevima podreeno je sve, od zdravlja sportaa, do ne biranja sredstava
za ostvarenje ovih ciljeva i komercijalizacije i profesionalizacije pa ak i sumnje u
kriminalizaciju olimpijske ideje. Dodatni problemi vrhunskog sporta je nehuman
omjer pobjednika i poraenih, uplitanje politike u sport radi ostvarenja njenih
najee nehumanih i sa sportom nevezanih ciljeva, jednostrani i preuzak razvoj
ukupne osobnosti vrhunskog sportaa. Oito da vrijednosti i kretanja u drutvu
neminovno utjeu i na smjer i djelovanje vrhunskog sporta, pri emu se on
odrie i svojih najvaniji postulata, vanosti samog uestvovanja i fer i korektnog
natjecanja uz potivanje protivnika a ne samo pobjeivanje protivnika.
Teorija sporta
7. KOLSKI SPORT
7.1. Pojam i definicija kolskog sporta
Meunarodna povelja o tjelesnom odgoju i sportu, koju je UNESKO usvojio
1978. godine, u prvom lanu naglaava da je Bavljenje tjelesnim vaspitanjem i
sportom fundamentalno ljudsko pravo za sve. U kolskom sistemu, realizacija
ovog prava kolske djece i omladine je obezbjeena kroz redovnu (obaveznu)
nastavu tjelesnog odgoja, kao i kroz funkcionisanje sistema kolskog sporta,
pod kojim se podrazumjeva ispoljavanje i razvoj sklonosti psiho-fiziki nadarene
djece, kao i njihovo ukljuivanje u sistem takmienja na lokalnom, regionalnom
i dravnom nivou. Naravno, tjelesni odgoj je nemogue odvojiti od kolskog
sporta budui da se dobar dio vaspitnog procesa, izmeu ostalog, zasniva i na
primjeni takmienja, a da se istovremeno kroz sistem kolskog sporta realizuju
brojni vaspitno-obrazovni zadaci djece i omladine. Osim tjelesnih aktivnosti u
osnovnim i srednjim kolama, postoji ili bi trebala da postoji tjelesna aktivnost
i u predkolskim ustanovama. Ona se u institucionalnim uvjetima predkolskog
vaspitanja moe prvenstveno sagledati kao preventivno-zdravstvena aktivnost
usmjerena na pravilan psiho-fiziki razvoj najmlaih, ali i kao mogunost da se
izvri kvalitetna kontrola rane selekcije u sportu.
7.2. Osnovne karakteristike kolskog sporta

kolski sport predstavlja prve oblike susretanja sa sportskim sadrajima
zapoetim jo u najmlaim uzrastima. Sprovoenje ovog programa manifestuje
se kroz poduavanje elementarnih igara, zatim se kasnije sistematski nastavlja
kroz druge oblike edukacje uz neprekidni monitoring strunjaka uz uvaavanje
biolokih karakteristika ciljanog uzrasta. kolski sport sainjavaju tri tematska
podruja, koje je neophodno obraditi: sportsko-tehniko obrazovanje, razvoj
antropomotorikih sposobnosti i povezivanje tjelesnog odgoja sa ivotom i
radom. Ovo je najbitniji segment tjelesne kulture od poetka bavljenja tjelesnim
aktivnostima, zahvaljujui kome se stiu radne navike neophodne u kasnijim
ivotnim razdobljima, dok je njihov transfer u rekreativnom sportu od neprocenjive
vrijednosti.
Teorija sporta
8. SISTEM SPORTA
8.1. Sistematizacija Sportova
Sadraji sporta, kao drutvene pojave, u dosadanjim teorijama razliito su
ureivani i sistematizovani jer je bilo neophodno da se utvrde kriteriji, polazne
osnove za ureivanje sadraja u sportu. Po Kurelic, N. (1967) sportovi se mogu
grupisati na slijedei nain:
Atletski sportovi ili atletika.
Gimnastiki sportovi ili sportska gimnastika.
Odbrambeni ili borilaki sportovi (hrvanje, boks, dudo, maevanje,

streljatvo, gaanje lukom i strelom).
Nautiki sportovi ili sportovi na vodi i u vodi (plivanje, veslanje, kajakarstvo,

jedrenje, motonautika).
Sportske igre (fudbal, koarka, rukomet, odbojka, ragbi, tenis, stoni tenis,
hokej na travi, kuglanje).
Klizaki sportovi (umjetniko klizanje, brzinsko klizanje, hokej na ledu,

sankanje, jedrenje na ledu).
Smuarski sportovi (tranja, skokovi, alpske discipline, skijering).
Konjiki sportovi (kasake, preponske i ostale trke, dresura, polo na

konjima).
Ciklistiki sportovi (automobilozam, motociklizam, biziklizam).
Vazduhoplovni sportovi (motorno letenje, jedriliarstvo, padobranski

sport).
Teorija sporta
Platonov, V.N. (1987) sve sportove je predstavio u dvije sistematizacije. Prva
ukljuuje sljedee grupe:
Atletski sportovi vezani za maksimalno angaovanje sportista: laka i teka

atletika, plivanje, veslanje, gimnastika, sportske igre, sportski vieboji.
Sportovi u kojima je aktivnost sportista usmjerena na upravljanje

sredstvima premjetanja: automobil, avion, motocikl, jahta.
Sportovi u kojima se koristi specijalno sportsko oruje: puka, luk i dr.
Sportovi zasnovani na uporeivanju rezultata konstruktorske djelatnosti,

avio i brodo modelarstvo.
Sportovi vezani za kretanje u prirodi: turizam, alpinizam i dr.
Sportovi u kojima djelatnost sportista ima karakter apstraktno

kompozicionog miljenja, ah, dame i drugo.
Druga ukljuuje sistematizaciju sportova koji ulaze u sastav Olimpijskih igara:
Ciklini sportovi (plivanje, veslanje, atletska tranja, biciklizam, smuarsko

tranje).
Brzinsko-snani sportovi (skokovi, bacanja, teka atletika).
Sportovi koji su primarno vezani za visoko ispoljavanje koordinacionih

sposobnosti (sportska i umetnika gimnastika, umjetniko klizanje,
skokovi u vodu...).
Sportske igre (koarka, rukomet, odbojka, fudbal, vaterpolo, hokej i druge).
Borilaki sportovi (boks, hrvanje, maevanje i drugi).
Vieboji (smuarski biatlon, atletski desetoboj, moderni petoboj i drugi).
Teorija sporta
Malacko, J. (1991) za klasifikaciju koristi dva osnovna kriterija. Prvi je utilitarni
znaaj sporta na promjene antropolokih karakteristika, a drugi kriterijum je nain
postizanja rezultata na takmienju i njime su izdvojene pet grupa:
Sportovi koji imaju znaajan uticaj na transformaciju antropolokih

karakteristika sportista (atletika, plivanje, gimnastika, borilaki sportovi,
sportske igre i dr.),
Sportovi kod kojih rezultat preteno zavisi od tehnikih uvjeta,

posebno spoljanjih izvora energije (vazduhoplovstvo, automibilizam,
motociklizam, jedriliarstvo i dr.),
Sportovi kod kojih je motorika aktivnost strogo limitirana uvjetima

pogaanja cilja iz specijalnog oruja ili pomou sprave (streljatvo,
streliarstvo, kuglanje i dr.),
Sportovi u kojima se vri uporeivanje rezultata modelarsko-

konstruktorske aktivnosti sportista (avio-modeli, auto-modeli i dr.),
Sportovi iji se sadraj takmienja sastoji u apstraktnom-logikom

nadmetanju (ah).
Malacko sportove prve grupu sistematizuje uvodei kriterij sloenosti sportskih

struktura i izdvaja dvije osnovne podgrupe:
Monostrukturalni sportovi u kojima dominira struktura aciklinog i

ciklinog tipa:
Aciklini sportovi (atletski skokovi, bacanja, vjebe na spravama, dizanje

tegova, skokovi u vodu, smuarski skokovi i dr);
Ciklini sportovi (tranje, plivanje, veslanje, biciklizam, smuarsko tranje i

dr.).
Polistrukturalni sportovi u kojima dominira kompleksnost struktura

aciklinog i ciklinog tipa u ijoj osnovi je varibilitet, uz prisustvo vie
raznovrsnih faktora:
Teorija sporta
Aciklini sportovi (boks, hrvanje, dudo, karate, maevanje i dr.),
Kompleksni sportovi iji uspjeh zavisi od saradnje lanova ekipe (sportske

igre i dr.),
Konvencionalni sportovi u ijoj osnovi je gibanje u skladu sa nekim

estetskim kriterijima (ritmiko-sportska gimnstika, umetniko klizanje,
umetniko plivanje i dr.),
Kompleksni sportovi u kojima dominiraju stalni sadraji (atletski troboj,

petoboj, sedmoboj, desetoboj, moderni petoboj i dr.).
ivanovi, N. (1990) je sistematizovao sport prema ciljevima tjelesnog odgoja,

koji nisu prikladni za sport, a i ciljevi nisu adekvatni kriterij za sistematizaciju bilo
koje djelatnosti:
kolski sport (univerzitetski),
Registrovani sport (amaterski, vrhunski, profesionalni) i
Rekreativni sport.
Ozolin N.G. (1966) predlae sistematizaciju sportova prema dominantnosti

motorikih sposobnosti na treningu i takmienju:
Sportovi u kojima se preteno istiu brzina i snaga (sprinterske grane, svi

sportovi dizanja utega, bacanja, skokovi i dr.),
Sportovi za koje je karakteristina izdrljivost (plivanje, brzinsko klizanje,

biciklizam, sportsko hodanje, tranje na srednje i duge pruge),
Sportovi za koje je karakteristina okretnost (sportska gimnastika,

umjetniko klizanje, skokovi u vodu) i
Sportovi za koje je karakteristino kompleksno razvijanje motornih

svojstava (boks, hrvanje, sportske igre...).
Teorija sporta
Milanovi, D. (1997:399), za sistematizovanje sporta primijenio tri kriterijuma.
a) Prema kriteriju strukturalne sloenosti:
Monostrukturalni u kojim postoji jedna ili vie zatvorenih kretnih

struktura ciklinog ili aciklinog karaktera koje se sukcesivno ponavljaju. U
grupaciji monostrukturalnih sportova nalaze se: atletika, plivanje, veslanje,
biciklizam, dizanje tegova, skijanje, kuglanje, streljatvo i druge.
Polistrukturalni u kojima dominiraju otvorene i poluotvorene kretne

strukture koje se izvode u varijabilnim uvjetima. U ovoj grupaciji nalaze
se borilake aktivnosti: boks, rvanje, maevanje, karate i dudo, kao i
individualne sportske igre (tenis i stoni tenis).
Kompleksni koje sainjavaju kompleksi jednostavnih ili sloenih gibanja,

a izvode se u uslovima kooperacije lanova tima u igri. Ova grupacija
obuhvata ekipne sportske igre: koarka, nogomet, odbojka, rukomet,
vaterpolo, hokej na ledu, ragbi i dr.
Konvencionalni koji sadri estetski oblikovane i koreografski postavljene

acikline strukture kreatanja koje se izvode najee u standardnim, ali
i u varijabilnim uslovima. U ovu grupaciju spadaju: umjetniko klizanje,
ritmika gimnastika, skokovi u vodu, plesovi i dr.
b) Prema kriteriju dominacije energetskih procesa:
Aerobni sportovi sportovi dugotrajne izdrljivosti, tranje na duge

pruge, biciklizam, plivanje (800 i 1500m), veslanje, skijako tranje, biatlon,
triatlon i dr.
Aerobno-anaerobni sportovi (mjeani energetski procesi) sportovi

srednje-trajne izdrljivosti: tranje na srednje pruge (800-1500m), plivanje
(400m), brzo klizanje (1000 i 3000m),
Anaerobni sportovi (glikolitiki energetski proces) to su sportovi visokog

intenziteta i trajanja izmeu 30 s i 3 min: borilaki sportovi, tranje (400m),
plivanje (200m), kajak i kanu, umetniko klizanje, brzo klizanje (500m) i dr.
Teorija sporta
Anaerobni sportovi (fosfageni energetski proces) to su sportovi
maksimalnog intenziteta i trajanja pojedinanih akcija do 30 s, sportske
igre (koarka, odbojka), tenis, tranje na kratke pruge (100 i 200m), plivanje
(50 i 100m), skokovi u atletici, sportska gimnastika i dr.
Apsolutna snaga (dizanje tegova, hrvanje, bacanje kugle),
Relativna snaga (sportska gimnastika, skokovi u vodu, alpinizam),
Brzina i brzinska snaga (tranje na kratke pruge, tenis, stoni tenis, karate),
sportske igre.
Izdrljivost (tranje na srednje i duge pruge, plivanje na srednje i duge

pruge, skijako tranje, biciklizam),
c) Prema kriteriju dominacije sposobnosti sportske grane:
Koordinacija i agilnost pokreta (ritmiko-sportska gimnastika, skokovi u

vodu, sportske igre, umjetniko klizanje),
Preciznost (streljtvo, streliarstvo, kuglanje, boanje i sportske igre),

fleksibilnost (ritmika i sportska gimnastika, karate) i
Ravnotea (skijanje, sportska gimnastika, motociklizam).
Teorija sporta
9. SISTEM OLIMPIJSKIH IGARA
Postojanje i razvoj sporta nametnuo je potrebu da se saini odgovarajui
sistem prema nainima i formama takmienja u sportu. Taj sistem istakao je MOK.
Ne ulazei u detaljnije analize kriterijuma za sadanji sistem MOK-a, sportovi su
podeljenji u:
a) Olimpijske sportove,
b) Priznate sportove od MOK-a
c) Paraolimpijske sportove i
d) Sportove izvan ingerencije MOK-a,
e) Ekstremni i
f) Nacionalni sportovi.
Razvoj sporta je uvjetovao potrebu da se MOK organizuje na osnovu postojanja

meunarodnih sportskskih federacija. U 2005. godini postojale su slijedee
Meunarodne sportske federacije u okviru MOK-a:
Udruenje meunarodnih sportskih federacija za Ljetnje OI,
Udruenje meunarodnih sportskih federacija za Zimske OI,
Priznate sportske federacije registrovanih sportova i
Priznate federacije za Paraolimpijske igre invalidnih lica.
Teorija sporta
9.1. Udruenje meunarodnih federacija
ljetnjih olimpijskih sportova (ASOIF)
ASOIF je osnovan 1984. godine na inicijativu 21 meunarodne sportske
federacije iji su se sportovi bili na programu Ljetnjih olimpijskih igara 1984.
godine u Los Anelesu. Osnovni cilj udruenja je bio da koordinira i zatiti
zajednike interese lanica. U 2005. godini u ASOIF udrueno je 28 meunarodnih
sportskih federacija, iji se sportovi nalaze na programu ljetnjih olimpijskih igara.
9.2. Meunarodna atletska federacija (IAAF)

Sportske discipline:
10000m Man 50km sportsko hodanje (walk) Man

10000m Woman 800m Man
100m Man 800m Woman
100m Woman desetoboj (decathlon) Man
100m prepone(hurdles) Woman bacanje diska (discus throw) Man
110m prepone (hurdles) Man bacanje diska (discus throw) Woman
1500m Man bacanje kladiva (hammer throw) Man
1500m Woman bacanje kladiva (hammer throw) Woman
200m Man petoboj (heptathlon) Woman
200m Woman skok uvis (high jump) Man
20km trka hodanjem (race walk) Woman skok uvis (high jump) Woman
20km sportsko hodanje (walk) Man bacanje koplja (javelin throw) Man
3000m stiplez (steeplechase) Man bacanje koplja (javelin throw) Woman
400m Man skok udalj (long jump) Man
400m Woman skok udalj (long jump) Woman
400m prepone (hurdles) Man maraton (marathon) Man
400m prepone (hurdles) Woman maraton (marathon) Woman
4x100m tafeta (relay) Man skok s motkom (pole vault) Man
4x100m tafeta (relay) Woman skok s motkom (pole vault) Woman
4x400m tafeta (relay) Man bacanje kugle (shot put) Man
4x400m tafeta (relay) Woman bacanje kugle (shot put) Woman
5000m Man troskok (triple jump) Man
5000m Woman troskok (triple jump) Woman
Teorija sporta
9.3. Meunarodna streliarska
federacija FITA (Archery)
individual (FITA Olympic round - 70m) Man team (FITA Olympic round 70m) Man
individual (FITA Olympic round - 70m) Woman team (FITA Olympic round 70m) Wom
Meunarodna badminton
federacija IBF ( Badminton )
doubles Man singles Man

doubles Mixed singles Woman
doubles Woman
9.4. Meunarodna bejsbol

federacija IBF (Baseball)
baseball Man
9.5. Meunarodna koarkaka

federacija FIBA (Basketball)
basketball Man
basketball Woman
Teorija sporta
9.6. Meunarodna amaterska
bokserska federacija AIBA (Boxing)
+ 91kg (super heavyweight) Man 60 - 64 kg Man

- 48kg (light-flyweight) Man 64 - 69 kg Man
48 - 51kg (flyweight) Man 69 - 75 kg Man
51 - 54kg (bantamweight) Man 75 - 81kg (light-heavyweight) Man
54 - 57kg (featherweight) Man 81 - 91kg (heavyweight) Man
57 - 60kg (lightweight) Man
9.7. Meunarodna kajakaka

federacija ICF ( Canoe / Kayak Slalom)
C-1 1000m (canoe single) Man K-2 500m (kayak double) Woman
C-1 500m (canoe single) Man K-4 1000m (kayak four) Man
C-2 1000m (canoe double) Man K-4 500m (kayak four) Woman
C-2 500m (canoe double) Man
K-1 1000m (kayak single) Man
K-1 500m (kayak single) Man C-1 (canoe single) Man
K-1 500m (kayak single) Woman C-2 (canoe double) Man
K-2 1000m (kayak double) Man K-1 (kayak single) Man
K-2 500m (kayak double) Man K-1 (kayak single) Woman
9.8. Meunarodna plivaka

federacija FINA (Aquatics)
10m platform Man synchronized diving 10m platform Man

10m platform Woman synchronized diving 10m platform Woman
3m springboard Man synchronized diving 3m springboard Man
3m springboard Woman synchronized diving 3m springboard Woman
Teorija sporta
Swimming
100m backstroke Man 200m freestyle Woman

100m backstroke Woman 200m individual medley Man
100m breaststroke Man 200m individual medley Woman
100m breaststroke Woman 400m freestyle Man
100m butterfly Man 400m freestyle Woman
100m butterfly Woman 400m individual medley Man
100m freestyle Man 400m individual medley Woman
100m freestyle Woman 4x100m freestyle relay Man
1500m freestyle Man 4x100m freestyle relay Woman
200m backstroke Man 4x100m medley relay Man
200m backstroke Woman 4x100m medley relay Woman
200m breaststroke Man 4x200m freestyle relay Man
200m breaststroke Woman 4x200m freestyle relay Woman
200m butterfly Man 50m freestyle Man
200m butterfly Woman 50m freestyle Woman
200m freestyle Man 800m freestyle Woman
Synchronized Swimming Water polo

Sportske discipline: Sportske discipline:
duet Woman water polo Man

team Woman water polo Woman
Teorija sporta
9.9. Meunarodna biciklistika unija - UCI
Cycling Road
individual road race Man individual time trial Man

individual road race Woman individual time trial Woman
Cycling Track
1km time trial Man Olympic Sprint Man

500m time trial Woman Points Race Man
Individual Pursuit Man points race Woman
individual pursuit Woman sprint Woman
Keirin Man Sprint indivual Man
Madison Man Team Pursuit (4000m) Man
Mountain Bike
cross-country Man
cross-country Woman
9.10. Meunarodna konjika federacija FEI

Equestrian / Dressage Equestrian / Eventing
individual Mixed individual Mixed

team Mixed team Mixed
Equestrian / Jumping
individual Mixed
team Mixed
Teorija sporta
Fencing
pe individual Man foil individual Woman

pe individual Woman foil team Man
pe team Man sabre individual Man
pe team Woman sabre individual Woman
foil individual Man sabre team Man
Water polo
water polo Man

water polo Woman
9.11. Meunarodna federacija

fudbalskih asocijacija FIFA (Football)
football Man
football Woman
9.12. Meunarodna gimnastika federacija FIG

Artistic Gymnastics Trampoline
Rhythmic Gymnastics Sportske discipline:
individual Man
group competition Woman individual Woman
individual all-round Woman
Teorija sporta
9.13. Meunarodna rukometna
federacija IHF ( Handball)
handball Man
handball Woman
9.14. Meunarodna hokejaka

federacija FIH (Hockey)
hockey Man
hockey Woman
9.15. Meunarodna dudo

federacija IJF (Judo)
+ 100kg (heavyweight) Man 63 - 70kg (middleweight) Woman

+ 78kg (heavyweight) Woman 66 - 73kg (lightweight) Man
- 48kg (extra-lightweight) Woman 70 - 78kg (half-heavyweight) Woman
48 - 52kg (half-lightweight) Woman 73 - 81kg (half-middleweight) Man
52 - 57kg (lightweight) Woman 81 - 90kg (middleweight) Man
57 - 63kg (half-middleweight) Woman 90 - 100kg (half-heavyweight) Man
60 - 66kg (half-lightweight) Man
Teorija sporta
9.16. Meunarodna unija za
moderni petoboj UIPM (Modern Pentathlon)
Individual competition Man

Individual competition Woman
9.17. Meunarodna veslaka

federacija FISA (Rowing)
coxless pair (2-) Man lightweight double sculls (2x) Man

double sculls (2x) Man lightweight double sculls (2x) Woman
double sculls (2x) Woman pair without coxswain (2-) Woman
eight with coxswain (8+) Man quadruple sculls without coxsw Man
eight with coxswain (8+) Woman quadruple sculls without coxsw Woman
four without coxswain (4-) Man single sculls (1x) Man
lightweight coxless four (4-) Man single sculls (1x) Woman
9.18. Meunarodna jedriliarska

federacija ISAF (Sailing)
board (Mistral) Man single-handed dinghy (Europe) Woman

board (Mistral) Woman single-handed dinghy (Finn) Man
double-handed dinghy (470) Man single-handed dinghy open (Laser) Mixed
double-handed dinghy (470) Woman Star Man
high performance dinghy open (49er) Mixed yngling Woman
multihull open (Tornado) Mixed
Teorija sporta
9.19. Meunarodna streljaka
federacija ISSF (Shooting)
10m air pistol (40 shots) Woman 50m rifle 3 positions (3x40 sh Man
10m air pistol (60 shots) Man 50m rifle prone (60 shots) Man
10m air rifle (40 shots) Woman double trap (120 targets) Woman
10m air rifle (60 shots) Man double trap (150 targets) Man
10m running target (30+30 shot Man skeet (125 targets) Man
25m pistol (30+30 shots) Woman skeet (75 targets) Woman
25m rapid fire pistol (60 shot Man trap (125 targets) Man
50m pistol (60 shots) Man trap (75 targets) Woman
50m rifle 3 positions (3x20 shots) Woman
9.20. Meunarodna softbol

federacija ISF Softball
softball Woman
9.21. Meunarodna stonoteniska

federacija ITTF (Table Tennis)

doubles Woman singles Woman
Teorija sporta
9.22. Meunarodna tekvando
federacija WTF (Taekwondo)
+ 67 kg Woman 49 - 57 kg Woman
+ 80 kg Man 57 - 67 kg Woman
- 49 kg Woman 58 - 68 kg Man
- 58 kg Man 68 - 80 kg Man
9.23. Meunarodna teniska

federacija ITF (Tennis)

doubles Woman singles Woman
9.24. Meunarodna trijatlonska

unija ITU (Triathlon)
Individual Man
Individual Woman
9.25. Meunarodna odbojkaka federacija FIVB

Beach volleyball Volleyball
beach volleyball Man volleyball Man

beach volleyball Woman volleyball Woman
Teorija sporta
9.26. Meunarodna federacija
za dizanje tegova IWF (Weightlifting)
+ 105kg, total Man 62 - 69kg, total Man

+ 75kg, total Woman 63 - 69kg, total Woman
- 48kg, total Woman 69 - 75kg, total Woman
- 56kg, total Man 69 - 77kg, total Man
48 - 53kg, total Woman 77 - 85kg, total Man
53 - 58kg, total Woman 85 - 94kg, total Man
56 - 62kg, total Man 94 - 105kg, total Man
58 - 63kg, total Woman
9.27. Meunarodna hrvaka federacija FILA

Wrestling Freestyle
- 48kg Woman 63 - 72kg Woman

- 55kg Man 66 - 74kg Man
48 - 55kg Woman 74 - 84kg Man
55 - 60kg Man 84 - 96kg Man
55 - 63kg Woman 96 - 120kg Man
60 - 66kg Man
Wrestling Greco-Roman
- 55kg Man 74 - 84kg Man

55 - 60kg Man 84 - 96kg Man
60 - 66kg Man 96 - 120kg Man
66 - 74kg Man
Teorija sporta
10. ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE
10.1. Meunarodna bijatlonska unija IBU (Biathlon)
10km Man 15km mass start Man

10km pursuit Woman 20km Man
12,5km mass start Woman 4x6km relay Woman
12.5km pursuit Man 4x7.5km relay Man
15km Woman 7.5km Woman
10.2. Meunarodna bob i toboganing federacija FIBT

Bobsleigh
four-man Man
two-man Man
two-man Woman
10.3. Meunarodna sankaka federacija FIL

Skeleton
individual Man
individual Woman
10.4. Svjetska karling federacija WCF (Curling)

curling Man
curling Woman
Teorija sporta
10.5. Meunarodna hokejaka
federacija FIH (Ice Hockey)
ice hockey Man

ice hockey Woman
10.6. Meunarodna klizaka federacija ISU

Luge
doubles Mixed
singles Man
singles Woman
Figure skating
ice dancing Mixed individual Woman

individual Man pairs Mixed
Short Track Speed Skating

1000m Man 3000m relay Woman

1000m Woman 5000m relay Man
1500m Man 500m Man
1500m Woman 500m Woman
Speed skating
10000m Man 3000m Woman

1000m Man 5000m Man
1500m Man 500m Man
Teorija sporta
10.7. Meunarodna skijaka federacija FIS
Udruenje meunarodnih federacija zimskih olimpijskih sportova obuhvata sedam
sportskih federacija iji se sportovi nalaze na programu Zimskih olimpijskih igara:
Alpine Skiing
alpine combined Man giant slalom Woman

alpine combined Woman slalom Man
downhill Man slalom Woman
downhill Woman super-G Man
giant slalom Man super-G Woman
Cross Country Skiing

10km Woman 4x10km relay Man

10km pursuit Man 4x5km relay Woman
15km Man 50km Man
15km mass start Woman 5km pursuit Woman
30km Woman sprint 1.5km Man
30km mass start Man sprint 1.5km Woman
Alpine Skiing
Sportske discipline: giant slalom Man

alpine combined Man giant slalom Woman
alpine combined Woman slalom Man
downhill Man slalom Woman
downhill Woman super-G Man
super-G Woman
Teorija sporta
Freestyle Skiing
aerials Man moguls Man

aerials Woman moguls Woman
Nordic Combined
individual Man team of 4 Man

sprint Man
Cross Country Skiing

10km Woman 4x10km relay Man

10km pursuit Man 4x5km relay Woman
15km Man 50km Man
15km mass start Woman 5km pursuit Woman
30km Woman sprint 1.5km Man
30km mass start Man sprint 1.5km Woman
Ski Jumping
K120 individual (90m) Man K90 individual (70m) Man

K120 team (90m) Man
Snowboard
giant parallel slalom Man half-pipe Woman

giant parallel slalom Woman Snowboard Cross Man
half-pipe Man Snowboard Cross Woman
Teorija sporta
11. EKSTREMNI SPORTOVI
Ekstremni sportovi (esto se koristi i naziv akcioni sportovi ili X sportovi)
su sportovi koji u kretanjima koriste sa ekstremne hazarnim tehnike. Sportisti
na treningu i takmienjima koriste tehnike u kojima sportisti koriste ekstremne
forme i sposobnosti. Pored toga sportisti rizikuju da se povrede, pa zato koriste
posebnu sportsku odjeu, specijalno napravljene zatitne rekvizite i neobine
sportske terene.
Sportski tereni su ili ekstremne konfiguracije na terenu, ili posebno sagraeni

sportski objekti, ili prilagoene maine ili dresirane ivotinje. Od sportista se
zahtjeva da se ekstremno bzo kreu, da na neuobiajen nain koriste maine,
ekstremne terene i izlau se razliitim opasnostima. Nivoi opasnosti variraju, ali ih
preteno izaziva jedan faktor (ekstremni faktor). Karakteristika ovih sportova je da
kod sportista i gledaoca izazivaju naglo luenje adrenalina, pa ih neki strunjaci
nazivaju i adrenalinskim sportovima. Pored uveanog luenja adrenalina utvreno
je i uveano luenje dopamina (dopamine), endorfina (endorphins) i serotonina
(serotonin).
Jedna od razlika izmeu ekstremnih i konvencionalnih sportova je u nainu

korienja marketinga, pravila i propozicija. Mnogi ekstremni sportovi postali
su konvencionalne sportske dicipline, npr., snoubord koji je uvren u program
Zimskih OI. Mlae osobe, ee od odraslih prihvataju i koriste ekstrene sportove.
Od nekih moguih razloga izdvajaju se: mogunost za dokazivanje individulnosti,
da pokau svoja maksimalna dostignua u nekim sposobnostima, da koriste
savremenu tehnologiju, to se u manjoj meri plae od rizika, to u sportu ele da
uestvuju cijelim tijelom i istrauju svoje limite i da upoznaju i koriste ekstremne
prirodne oblike i pojave. Mnogi ekstremni sportovi zavise od geografskih i
klimatskih uvjeta, povezani su kulturnim prilikama a naroito sa novim muzikim
anrovima. Zbog ekstremnosti postoje mnoge tekoe da se saini potpuna i
sveobuhvatna sistematizacija X sportova. Jedna od moguih tekoa je i zbog
neprekidnog inoviranje i pojave novi ekstremnih sportova. Zbog toga to se u
ekstremnim sportovima koriste novi sportski sadraji kretanja i samopokretanja,
ekstremni sportovi se nameu kao predmet naunih istraivanja. Na sljedeoj
tabeli prikazan je jedan od naina klasifikovanja ekstremnih sportova.
Teorija sporta
- BMX bicikli
- XG skejt
- MTX motori
- SNB snouborderi
- SKT skejt borderi
- L+S life style
- ETC mali sport
- Wakeboarding - skijanje na vodi vuenje
- Climbing penjanje
- Surfing Surfovanje
- Skiing skijanje ekstremno
Na sajtovima i web stranicama interneta mogu se pronai adrese na kojima se

koriste razliite sistematizacije ekstremnih sportova. Registrovana takmienja u
ekstremnim sportovima Na web stranici www. Open Directory - Sports Extreme
Sports.htm mogu da se proitaju informacije o broju odranih takmienja u
pojedinim disciplinama.
Adventure Racing@ (269) (opasne trke)
All-Terrain Boarding (22) (suvozemni boarding)
ATVs@ (372)
Base Jumping (16) (osnovna skakanja)
BMX@ (247)
Bungee Jumping (7) (bunge skokovi)
Canopying@ (5) (zastori)
Cave Diving@ (34) (peinsko ronjenje)
Hang Gliding@ (96) (vienje)
Kitesurfing@ (132)
Land Luge (14) kopneno
Motocross@ (444) (motokros)
Mountain Biking@ (318) (planinski biciklizam)
Paragliding@ (301) (Paraglajding)
Parkour (16)
Rock Climbing@ (28) (penjanje na stijene)
Roller Skating@ (528) (cilindrine klizaljke)
Skateboarding@ (642) (skejbord)
Ski Joring@ (6)
Skiing@ (2,299) (skijanje)
Teorija sporta
Skydiving@ (375) (skokovi u vazduhu)
Snowboarding@ (265) (bording na na snijegu)
Snowcross@ (53) (sneni kros)
Surfing@ (490) (skijanje na talasima)
Video Games@ (19) Video igre
Wakeboarding@ (59)
Watercross@ (25)
Whitewater Canoe and Kayaking@ (38)
Whitewater Rafting@ (264) Splavaranje
Windsurfing@ (184) (surfring na vjetru)
Winter Games (0) (zimske igre)
Na stranicama Wikipedia, the free encyclopedia.htm sportovi se klasifikuju u

slijedee grupe:
1. atletika (Athletics),
2. sportovi ivotinja, (Animal sports),
3. sportovi bitaka (Combat sports),
4. biciklizam (Cycling),
5. ekstremni sportovi (Extreme sports),
6. gimnastika (Gymnastics),
7. motorizovani sportovi, (Motorised sports),
8. drugi sportovi, nekategorisani (Other),
9. sportovi napolju (Outdoor sports),
10. sportovi snage (Power sports),
11. sportovi penjanja (Racket sports),
12. klizanje (Skating),
13. skijanje / sportovi na snijegu (Skiing / Snowsports),
14. saonice (Sleighing),
15. sportovi sa ciljanjem (Target sports) ,
16. timski sportovi (Team sports),
17. umni sportovi (Mind sports),
18. sportovi na vodi (Water sports).
Teorija sporta
II DIO
OSNOVE TJELESNIH
AKTIVNOSTI SPECIJALNE
NAMJENE
U ovom dijelu knjige, mogu se pronai ope teorijske i specifine aplikativne infromacije u
oblasti primjene programskih sadraja sporta. Poseban akcenat dat je na utilitarni pristup u
planiranju i programiranju, odnosno u postupcima iji sadraji ostvaruju poseban efekat na opi,
ali primarno na specifini motoriki potencijal. U ovim poglavljima, prezentirane su specifine
upute za programiranje, planiranje, evaluaciju i utvrivanje specifinog antropolokog statusa
pripadnika slubi specijalne namjene. Pored toga, u slijedeem tekstu itatelji e pronai i
aplikativne organizaciono-metodske upute, te principe pedagokog voenja nastavnih jednica
u oblasti sportskog treninga specijalne namjene. Bogatsvo izvora koritenih u izradi ove knjige,
aktuelnost i savremenost informacionih paketa u sportu koji su prezentirani u ovom dijelu,
zasigurno mogu biti od znaajne koristi buduim realizatorima sportskih sadraja specijalne
namjene. Za razliku od prethodnog dijela knjige, ovaj dio je namijenjen educiranim licima i moe
se koristiti kao prirunik u radu pri kreiranju i izradama programa sportskih sadraja u zavisnosti
od specifinih zahtjeva pojedinih raznorodnih rodova u oblasti specijalne namjene. Takoer, dio
naslova obuhvata i praktine primjere i tehnike aspekte o nainu voenja postupaka procjene
specifinih motorikih sposobnosti kod ovih pripadnika, kao i mjera u provoenju postupaka
praenja, procjenjivanja i valorizacije efekata razliitih programskih sadraja sporta na opi i
specifini motoriki status pripadnika slubi za specijalne namjene. U teorijskom smislu, date
su osnovne pristupne informacije o specifinim aspektima sportskih sadraja ove populacijske
skupine, a kroz dalji tekst autori su pokuali rasvijetliti i definirati odreene teorijske modele i
metodske postupke u realizaciji ovih programa.
12. HISTORIJSKI ASPEKTI PRIMJENE
SPORTA U FUNKCIJI SPECIJALNE NAMJENE
Tjelesna aktivnost pripadnika oruanih snaga, policije i ostalih subjekata
sigurnosnih sistema, uvijek je imala znaajno mjesto u okvirima obuke kroz
historiju. Poslije savladavanja osnovnih elemenata obuke, dalja priprema se
odvijala kroz poveanje uspjenosti izvoenja elemenata ili efikasnosti. Osnovu
za to predstavlja poveanje tjelesne sposobnosti. U vezi sa tim potrebno je
naglasiti da bez obzira na razvoj tehnike i tehnologije, koja se koristi u savremenim
oruanim i policijskim snagama u svijetu i kod nas, jo uvijek je ovjek kljuni
faktor u tehnologiji voenja izravnih sukoba izmeu sukobljenih strana, a tako
e biti i u budunosti.
Ako paljivo analiziramo historiju ratovanja i ako se upoznamo sa radom

istaknutih vojskovoa u historiji, onda moemo doi do slijedeih zakljuaka.
U pripremi za rat, poslije savladavanja vjetine koritenja oruja, dalje se panja
posveivala, prije svega, tjelesnoj pripremi boraca. Pobjede na bojnom polju
dobijale su, uglavnom, vojske koje su uspjeno u toku borbe primjenjivale
manevar i iznenaenje, to je direktno uvjetovano nivoom tjelesne spremnosti
vojnika. Kao posebno uspjene vojskovoe pokazali su se oni, koji su bili u stanju
da dobro procjene, prije svega, tjelesne mogunosti svojih jedinica da uspjeno
realizuju njihove taktike zamisli. Jo iz stare Helade potie Hipokratova izreka:
Ako eli da bude jak tri, ako eli da bude lijep tri, ako eli da bude
pametan tri. Od tada su ljudi shvatili, a kasnije je i dokazano, da raznovrsne,
redovno primjenjivane tjelesne aktivnosti omoguuju uesnicima da poboljaju
svoje tjelesne i funkcionalne sposobnosti, ime se ostvaruje povoljan uticaj na
njegovo zdravlje, osjeanje i produktivnost. Prvi poeci organizovanog tjelesnog
vaspitanja datiraju iz drevne Sparte, u kojoj se kolovanje djece, buduih ratnika,
sastojalo preteno od tjelesnog vjebanja osnovna aktivnost bila su tranja.
U Rimu su visoke tjelesne sposobnosti postizane kroz gimnastike vjebe, lov
i rukovanje orujem. Kada je rat poeo da odraava ciljeve politike, tjelesno
vaspitanje postaje znaajan elemenat pripreme vojnika za rat. Ta priprema
zapoinje u najranijoj mladosti. U starom vijeku tjelesno vaspitanje je bilo
prevashodno usmjereno na razvijanje snage, brzine, strpljenja i skromnosti u
prohtijevima. Tada tjelesno vaspitanje obuhvata: tranje, maevanje, plivanje,
hrvanje, jahanje, gaanje kamenom, kopljem i strijelom. Slino je bilo i u starim
Osnove tjelesnih aktivnosti specijalne namjene

dravama Egipta, Kine, Indije, gdje su vojnici intezivno vjebali takmiei se u
tranju, skakanju, puzanju, plivanju bez odjee, pjeaenju pod punom ratnom
opremom. Ratovi u srednjem vijeku, u kojima se iskljuivo upotrebljavalo oruje,
tjelesni odgoj je bio veoma usko orijentisan i podreen potrebama ratovanja pod
tekim oklopom i to je zahtijevalo potpunu pripremljenost za takvu vrstu napora.
Zadatak je bio da se vojnik uspjeno pripremi i obui u rukovanju orujem, da
bude dobar jaha, maevalac, kopljanik.
U kapitalizmu se javljaju nova oruja, a sa njima i potreba za preobraajem u

pripremi i osposobljavanju vojnika za uspjeno ratovanje tim sredstvima, kao i
potreba da se tjelesno pripremaju za savlaivanje raznih prepreka. Za taj period
je vezana i pojava etnocentrizma, pravca koji je nastao upravo u tim nemirnim
vremenima XVIII vijeka, kada su internacionalni konflikti dominirali Evropom,
a Napoleonovi ratovi predstavljali istovremeno sukob izmeu starog i novog.
Nacije su jaale, a period profesionalnih vojski prolazio. U takvoj situaciji javlja se
sve izraenija potreba za tjelesnim vjebanjem graana, koji su sada novi vojnici
po potrebi. Prvi svjetski rat nagovijestio je pojavu manevra. Manevar je nametnuo
stalnu dinamiku, kretanje, promjenu pravca kretanja, poloaja, koritenje svih
vremenskih, prostornih i materijalno tehnikih mogunosti i uvjeta. Manevarsko
ratovanje zahtijeva od vojnika i starjeine veliko fiziko naprezanje, stalan pokret
noenja teke opreme i oruja, stalnu napetost. U vrijeme Francuske revolucije
najvee predstavniko tijelo (Konvent) donosi odluku o zavoenju obavezne
gimanstike za vojsku, a izdaje se i prvi prirunik za tjelesno vaspitanje. Iskustva
savremenih ratova ukazuju na permamentnu potrebu to intenzivnijeg bavljena
sportom i sportskom rekreacijom kako bi se vojnici i njihove starjeine to
potpunije pripremili da izdre izuzetne psiholoke i fizike napore u eventualnom
ratu. Ono je postalo svakodnevna obaveza vojnikog ivota i rada, ije se
psihofizike sposobnosti vrlo esto ili svakodnevno provjeravaju, i preduzimaju
mjere za njihovo stalno poboljavanje.
Ve u prvim poslijeratnim godinama, a i kasnije, Flajman vri istraivanja

motorikih sposobnosti u amerikoj vojsci i mornarici. Takoer i poznati ameriki
naunik i ljekar Kenet Kuper, upravnik Medicinske istraivake laboratorije
vojnog vazduhoplovnog centra u San Antoniju, vri obimna istraivanja tjelesne
pripremljenosti amerikih vojnika i iznosi podatak da je na zahtjev Vrhovne
komande SAD, 1968. g. Ispitao preko 15.000 njenih pripadnika. Kuper pominje da
su iste godine na Kongresu meunarodnog vojnog sporta u Fonteneblu doneseni

planovi za aerobik programe podizanja funkcionalnih sposobnosti vojnih snaga
vedske, Austrije, Finske, Koreje i Brazila. Devet zemalja, koje su prisustvovale
Kongresu dogovorile su se da skupljaju podatke dobijene prilikom testiranja,
te da se kao takva kompariraju i koriste za daljnje unapreivanje programa
podizanja tjelesne sposobnosti svojih vojnika. Na Simpoziju pripadnika NATO
pakta, odranom 1978. g., konstatovano je da ni u jednoj armiji NATO pakta ne
postoji zadovoljavajua i opeprihvaena metodologija utvrivanja sposobnosti
vojnika i starjeina i da je njihov stepen pripremljenosti razliit meu pripadnicima
oruanih snaga pojedinih armija. U dananje doba u svijetu prepunom nasilja,
kriminala i terora koji predstavljaju jedno od najveih prijetnji miru i savremenom
civiliziranom nainu ivota, borba protiv istih predstavlja jednu od temeljnih
zadataka modernog demokratskog drutva i nunu potrebu u zatiti ljudi koji
imaju pravo na slobodan i siguran nain ivota. Protiv terora i nasilja treba se
odluno i beskompromisno boriti svim sredstvima i mogunostima. Veoma veliku
ulogu u sigurnosno zatitnom smislu imaju specijalne slube. Specijalne slube
su vojska, policija, sigurnosne bezbjedonosne agencije, zatitarske agencije,
vatrogasne slube, gorske slube spaavanja, kao i sve ostale agencije koje djeluju
i obuavaju se za specijalne situacije rijeavanja niza konkretnih ciljeva i zadataka
koji se od njih trae. Eskalacija raznih sukoba manjih intenziteta, irom svijeta,
nametnuo je novi sistem ratovanja. Dolazi novo doba, doba specijalnog ratovanja,
ratovanja putem satelita, specijalaca. Pojava novih, naprednih tehnikih sredstava
i oruja, uvjetovalo je i pojavu novih jedinica u okviru vojske, policije, i drugih
bezbjedno sigurnosnih agencija, iji se sistem obuke i pripreme radi to boljeg
funkcionisanja ovih jedinica, u mnogome bazira na razvoju tjelesnih sposobnosti
pojedinca i grupe u okviru raznih specijalnih slubi.
12.1. Znaaj tjelesnih aktivnosti i sporta

u radu pripadnika specijalnih slubi
Razna iskustva pripadnika oruanih snaga, policije i drugih slubenika
specijalnih slubi u osiguravanju unutranje sigurnosti (sigurnost saobraaja,
naruavanje javnog reda i mira, poari, ugroavanje ivotne sredine), praktino
su potvrdile rezultate mnogobrojnih dosadanjih istraivanja, koja dokazuju da
pripadnici bilo kojih specijalnih slubi, koji su kao aktivni sportisti razvili svoje
psihofizike kvalitete, posjeduje dobru opefiziku pripremu, koja im omoguava
funkciju poveanja njegove efikasnosti u rijeavanju njegovih svakodnevnih

aktivnosti. Oni su pokretljiviji, kreativniji, hrabriji, odluniji, precizniji i bri,
za razliku od pripradnika koji se ne mogu svrstati u kategoriju sportista i koji
posjeduje manju kulturu kretanja. Tjelesno vaspitanje i sport su sastavni dio obuke
i vaspitanja svih pripadnika oruanih i policijskih snaga, a njegov cilj je podizanje
psihofizikih kvaliteta na nivo neophodan za uspjeno izvravanje i najsloenijih
zadataka u miru i u ratu. Sportska takmienja u oruanim i policijskim snagama
treba da predstavljaju izvanrednu stimulaciju upravo tih kvaliteta te ih u tom
kontekstu treba esto organizovati. Kada je vojnik, policajac ili pripadnik druge
sigurnosne slube adekvatno tjelesno pripremljen, onda to znai da je u stanju da
izdri sve napore, koji su predvieni odgovarajuim planovima i programima rada
oruanih snaga, policijskih ili drugih sigurnosnih agencija i slubi.
To znai da je njegov organizam prilagoen tim aktivnostima, koji pred njega

postavljaju zadaci. Dobra tjelesna pripremljenost je samo neophodan preduvjet
za dalji uspjean rad na poveanju njihove efikasnosti u rijeavanju niza zadataka
koji se od njih oekuju. Opa i specijalna tjelesna priprema je temelj i baza za
sve poslove koje obavlja pripadnik oruanih snaga, policije i specijalnih slubi i
agencija. Prilikom upotrebe snage vojnik, policijski slubenik ili pripadnik drugih
sigurnosnih slubi i agencija, mora posjedovati borbene vjetine na visokom
stepenu automatizacije, jer je njegovo postupanje na granici urgentnosti i nema
vremena za jednu misaonu kontrolu, ve se sve steene borbene vjetine moraju
realizirati na visokom stepenu automatizma (Jozi, 2003). Tjelesne sposobnosti
pojedinaca u specijalnim slubama, potrebno je permanentno odravati, a
posebno ih podizati na vei nivo. Upotrebom najrazliitijih sredstava i metoda
iz oblasti tjelesnog odgoja i sporta, mogue je podii individualne i grupne
sposobnosti na veoma visok nivo. Programirana tjelesna aktivnost i sport, ima
posebno mjesto i znaaj u osposobljavanju pripadnika specijalnih slubi i u
njegovoj pripremi za obavljanje specijalnih poslova i zadataka.
Zato je optimalni nivo motorikih i funkcionalnih sposobnosti pripadnika

specijalnih slubi vaan faktor. Osnove karakteristike ove osposobljenosti su brzina
i tanost ispunjavanja specifinih zadataka pojedinca i grupe, stepen zavisnosti
izmeu motorike spremnosti i tehniko taktike pripremljenosti pripadnika
specijalnih slubi je utoliko vea, ukoliko su sloeniji uvjeti u kojima one dolaze do
punog izraaja. Odavno je dokazano da dobra tjelesna pripremljenost, uz ostale
inioce, obezbjeuje optimalno stanje zdravlja, normalni tjelesni razvoj, poveava
motoriku i funkcionalnu sposobnost. Posebna uloga tjelesne aktivnosti jeste da

neposredno ili posredno utie i na nivo specifinih aktivnosti koje su veoma bitne za
pripadnike specijalnih slubi (vojska, policija, vatrogasci, zatitari...). Programirana
tjelesna aktivnost je sastavni dio obuke i vaspitanja pripadnika specijalnih slubi,
sa ciljem podizanja njihovih tjelesnih sposobnosti na nivo neophodan za uspjeno
izvravanje zadataka u miru i ratu. Programirana tjelesna aktivnost pripadnika
specijalnih slubi, treba biti trajni proces obrazovanja i vaspitanja vojnika,
policajaca, vatrogasaca, zatitara, jer tjelesna aktivnost doprinosi njihovom
tjelesnom razvoju, razvijanju psihofizikih sposobnosti i oblikovanju moralnog
lika svakog pripadnika specijalnih slubi. Opim i posebnim zadacima kroz ovaj
programirani proces, stiu se vjetine i znanja iz: borilakih sportova, plivanja,
skijanja, alpinizma, atletike i drugih aktivnosti potrebnih za izvravanje specijalnih
zadataka i savlaivanje prirodnih i vjetakih prepreka.

13. OSNOVE TJELESNOG VJEBANJA
SPECIJALNE NAMJENE
13.1. Opa i specijalna tjelesna priprema

pripadnika specijalnih slubi
Tjelesna priprema pripadnika specijalnih slubi je sveobuhvatan i sloen proces
unapreenja motorikih, funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika,
kao i zdravstvenog statusa i za tu svrhu potrebnih motorikih znanja. Dobra tjelesna
pripremljenost pripadnika sigurnosnih slubi je osno-va na koju se nadograuju
osnovne i specijalistike vjetine i znanja. Praktina iskustva i nauna istraivanja
pokazuju da tjelesna spremnost utie na djelotvornost vojnika, policajaca i
zatitara na terenu. Stepen motorikih i funkcionalnih sposobnosti direktno utiu
na njihov stepen obuenosti bez obzira na specijalnost kojom se bave u sistemu
bezbjed-nosnih slubi.. Kako bismo mogli indentifikovati znaajne sposobnosti
za pripadnike oruanih, policijskih snaga, kao i za pripadnike ostalih sigurnos-nih
slubi, potrebno je definisati faktore koji utiu na to efikasniju borbenu efikasnost
ovih pripadnika, kao i definisati pokazatelje od kojih ta efikasnost zavisi. Redovno
praenje borbenih efikasnosti i njenih elemenata, obezbjeuje ne samo neku
vrstu garancije spremnosti navednih kategorija, ve moe da poslui i kao dosta
dobar nain za selekciju ljudstva za neke jedinice specijalnih namjena, ocenjivanje
sposobnosti pripadnika, kao i odreivanje vodeeg kadra za voenje jedinica
u borbi i sl. Uspjenost i efikasnost pripadnika specijalnih slubi, uvjetovana je
stepenom i struktu-rom razliitog broja motorikih sposobnosti, antropolokih
karakteristika i znanja borenja (Jozi, 2003). Vrlo je bitno da se sve motorike
sposobnosti, kao i antropoloke karakteristike pripadnika vojske, policije i drugih
sigurnosnih slubi mogu indentifikovati i podizati na vei stepen odgovarajuim
programima ope i specijalne tjelesne pripreme.
Tjelesna pripremljenost pripadnika svih specijalnih slubi, baza je na koju se

nadograuju specifina vojna, policijska i zatitarska znanja s ciljem stvaranja
kvalitetnog pojedinca, odnosno kvalitetnih sigurnosnih slubi. Od dobre tjelesne
pripremljenosti pripadnika specijalnih slubi zavisi ne samo njihova efikasnost,
nego, u velikom broju sluajeva, i njihov ivot.Pripadnici specijalnih slubi

moraju imati razvijene mnoge tjelesne sposobnosti koje moraju stalno odravati
na optimalnom nivou. Zbog stalnih zadataka u koje su ukljueni, vrlo je teko
provesti programiranju tjelesnu aktivnost na nain kako se ona primjenjuje u
sportu, jer pripadnicima specijalnih slubi treba istovremeno da se razvijaju sve
tjelesne sposobnosti istovremeno i to na poprilino visokom stepenu. Za ulazak
u specijalne slube, u veini sluajeva je potrebno proi odreenu selekciju,
u kojem se trai visok stepen tjelesne spremnosti. Nakon uspjenog prolaza,
pripadnici su duni odravati optimalan stepen tjelesnih sposobnosti, to
provode organiziranim tjelesnim vjebanjem, kao i individualnim programima
vjebanja. U smislu programiranja procesa tjelesnog vjebanja za pripadnike
specijalnih slubi, najvie vremena treba se odvojiti za odravanje ve steenih
tjelesnih sposobnosti, jer oni moraju uvijek biti tjelesno spremni za obavljenja
svojih zadataka.
Proces organiziranog tjelesnog vjebanja mora biti konstantna, primjenom

raznih vjebi s manjim optereenjem i veim brojem ponavljanja, zajedno s
aerobnim treningom umjerenog intenziteta. Tjelesno vjebanje pripadnika
specijalnih slubi, temelji se na istim zakonitostima kao i tjelesno vjebane
sportaa. Konani cilj tih zakonitosti jeste postizanje optimalne tjelesne forme,
koja podrazumijeva optimalno zdravstveno stanje, odgovarajuu psihiku
stabilnost, najvii stepen motorikih i funkcionalnih sposobnosti te najviu
taktiku i tehniku uinkovitost. Tjelesna priprema pripadnika specijalnih slubi
provodi se viestranom, bazinom, specifinom i situacijskom vjebom. Viestrana
vjeba usmjerena je na poboljanje sposobnosti svih topolokih regija tijela, na
podizanje uinkovitosti svih organa i organskih sistema, podizanje funkcionalnih
sposobnosti kao i osnovne snage, brzine, izdrljivosti i gipkosti (Milanovi, 1987).
Ovaj tip tjelesne vjebe pogodan je za pripadnike svih sigurnosnih slubi u
poetnoj fazi obuke, bez obzira kojoj vojnoj, policijskoj ili nekoj drugoj strukturi
specijalne slube oni pripadali i koje e zadatke obavljati u okviru svojih redovnih
nadlenosti. Bazine vjebe, usmjerene su na razvoj najvanijih sposobnosti za
uspjeh u konkretnoj sportskoj aktivnosti primjenom za tu svrhu najuinkovitijih
metodskih postupaka. Vjebanje je usmjereno na ona svojstva koja imaju veliku
vanost za uspjeh u toj aktivnosti.
Bazine vjebe trebaju da dominiraju u drugoj fazi obuke pripadnika specijalnih

slubi, pod pretpostavkom da je izvrena selekcija kadrova prema njihovim
sposobnostima. Situacione vjebe integriraju taktike i kondicione vjebe. Uvjeti u

kome se primjenjuju situacione vjebe, nastoje se izjednaiti sa realnim uvjetima ili
su ak neto zahtjevniji. Situacione vjebe u obuci kadrova za potrebe specijalnih
slubi, treba da dominiraju u zavrnoj fazi obuke, pribliavajui uvjete vjebanja
stvarnim situacijama u kojima se mogu zadesiti pri rijeavanju svakodnevnih
zadataka, zavisno od opisa nijhovih zadataka, njihovih ovlatenja, kao i pripadnosti
jedinica koje se nalaze u sastavu vojske, policije i ostalih sigurnosnih agencija
(jedinica za podrku, interventna jedinica, pjeadija, saobraajna jedinica itd.). Za
uspjeno planiranje i programiranje tjelesnog vjebanja za specijalne namjene,
nuno je odrediti vanost pojedinih sposobnosti, osobina i znanja u konkretnoj
aktivnosti koja je definisana zadacima pojedinih jedinica u okviru vojske, policije
i ostalih specijalnih slubi.
O koeficijentima sudjelovanja pojedinih sposobnosti u jednaini specifikacije

moemo govoriti samo hipotetski. U podruju funkcionalnih sposobnosti
zastupljeni su aerobni, aerobno-anaerobni i anaerobni energetski mehanizmi. U
podruju snage prevladava repetitivna, statika i maksimalna snaga. U prostoru
koordinacije do izraaja dolazi koordinacija tijela, brzina izvoenja sloenih
motorikih zadataka, agilnost. U prostoru brzine do izraaja dolazi brzina reakcije,
brzina pojedinanog pokreta, brzina frekvencije pokreta. Vana je ravnotea,
pre-ciznost i prilagodljivost. S obzirom na sposobnosti, bitne za obavljanje
zada-taka pripadnika specijalnih slubi, proces tjelesnog vjebanja trebao bi biti
koncipiran na razvoju upravo tih sposobnosti, te provoenju vie vremena na
razvoj dominantnih sposobnosti aerobna i miina izdrljivost. Za pri-padnike
specijalnih slubi je nepotrebno i kontraproduktivno vjebanje u teretani s ciljem
podizanja maksimalnih optereenja i rada na to veem izgledu i masivnosti.

14. OPA TJELESNA PRIPREMA
PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUBI
14.1. Tjelesna aktivnost usmjerena

na razvoj miine snage
Miina snaga se odnosi na sposobnost miinog sistema da pokree tijelo
uprkos otporu. Mnogi povezuju ovakve treninge snage sa progresivnim vjebama
uz koritenje tegova i sprava. Meutim, sposobnost pripadnika specijalnih slubi
da kontrolie svoju teinu bi trebao biti preduvjet za ukljuivanje tereta u njihov
trening. U radu sa teretom, treba dominirati sistem rada u kojem se izvodi vei
broj ponavljanja s manjim i srednjim optereenjima ukljuujui pritom vjebe za
cijelo tijelo npr. kruni metod rada. Pauze s u kratke, optereenje do 70% 1RM-
a, broj ponavljanja iznad 10, vie serija ili krugova, vjebe za velike i znaajnije
miine skupine. Prilikom primjene krunog oblika rada obavezna je evidencija
postignutih rezultata, voenje dokumentacije o radu, u cilju praenja efekata rada
za svakog pripadnika specijalne slube. Kruni metod rada vodi ka individualizaciij
vjebanja. Nezaobilazan dio svake obuke pripadnika specijalnih slubi, trebale
bi biti vjebe u kojima savladavamo otpor vlastitog tijela sklekovi, podizanja
trupa, zgibovi, penjanje na konop, unjevi... Za ove vjebe karakteristian je vei
broj ponavljanja i razvoj dugotrajne miine izdrljivosti, gdje broj ponavljanja
pojedinih vjebi prelazi i 50. Mogui su razni sistemi vjebanja primjenom ovih
vjebi, meutim jedno treba izbjegavati zadravanje pozicija na pola pokreta
prilikom izvoenja vjebi zbog pojave veeg nepovoljnog optereenja na
organizam a s ciljem poveavanja teine izvedbe same vjebe (Deuster, 1997.).
Kod ovakvog treninga imamo tano odreene zadatke. Na primjer, pripadnik
specijalne slube koji eli da se bolje penje uz konopac e uraditi trening penjanja
uz konopac nosei pancir, i fokusirati se na miie koji su ukljueni u ovakav vid
vjebe. Grupa pripadnika specijalne slube koji oekuju da e morati djelovati na
brdovitom terenu, raditi e trening tako to e se koncentrisati na sticanju snage
donjeg dijela tijela.

na razvoj izdrljivosti
Postoje dva tipa izdrljivosti koja su potrebna pripadnicima specijalnih slubi
da zadovolji zahtjeve koje se pred njega postavljaju, a to su aerobna i anaerobna
izdrljivost. Aerobna izdrljivost je aerobna aktivnost uz prisustvo kisika. Ovu
aktivnost kategoriu tjelesni zahtjevi pri kojima nije potreban maksimalan napor
i ukljuuju aktivnosti koje su po prirodi kontinuirane (traju vie od 3 5 minuta).
Takva dva primjera su mariranje i tranje na duge staze. Anaerobna izdrljivost
je anaerobna aktivnost, to znai bez kisika, kategoriu tjelesni zahtjevi visokog
intenziteta i koji krae traju (manje od 2 3 minute). Primjeri su penjanje uz konopac,
veina vjebi dizanja tegova, te brzo tranje kraih staza. Od svih vanih tjelesnih
sposobnosti, izdrljivost se u sluaju sposobnosti potrebnih za obavljanje poslova
specijalnih namjena treba nalaziti na samom vrhu sposobnosti. Svaki pripadnik
specijalnih slubi mora imati razvijenu sposobnost dugotrajnog tranja, koja je
uvjetovana stepenom razvijenosti funkcionalnih sposobnosti. Kako bismo ovaj
trening pribliili stvarnim uvjetima pripadnika specijalnih slubi, preporuuje se
tranje na neravnim terenima.

na razvoj pokretljivosti
Tjelesna aktivnost usmjerena na razvoj pokretljivosti su usmjereni ka
poboljanju kvaliteta kretanja. Taj kvalitet zavisi od elemenata kao to su brzina,
eksplozivnost, fleksibilnost, koordinacija, ravnotea. Pokretljivost pogotovo
dolazi do izraaja u urbanim operacijama. Zadaci koji se obavljaju u naseljenim
podrujima, podrazumijevaju aktivnosti savladavanja prepreka, sprintovi, bona
kretanja, okretnost te brzina reakcije. Ako takve kretnje usporedimo sa sportskim
aktivnostima, onda ih moemo zamijetiti u sportskim igrama kao to su koarka,
nogomet, tenis ili rukomet. Ove sportove karakteriziraju este promjene smjera,
kratke dionice tranja, promjene oblika kretanja i startna ubrzanja. Iako je trening
SAQ (speed, agility and quickness ili brzina, agilnost i eksplozivnost) u posljednje
vrijeme popularan nain treniranja sportaa, nuno je naglasiti njegovu vanost
za razvijanje onih sposobnosti koje su presudne za uspjeno izvrenje zadataka
specijalnih timova u specijalnih slubama. (Drueta 2010). Jedno od najboljih
sredstava za razvoj pokretljivosti je akrobatika.

Akrobatika kao jedan od bazinih sportova obavezno mora biti dio obuke
pripadnika specijalnih slubi. Raznovrsne kinezioloke forme akrobatike iziskuju
i raznovrsna naprezanja, a time je i utjecaj akrobatike na vjebaa viestruk i
raznovrstan. Akrobatika ima utjecaj na: optimalan razvoj svih organa i funkcija
i cjelokupan razvoj organizma, na aparat za kretanje (naroito muskulatura ruku
i ramenog pojasa), aparat za disanje, razvoj ulnih organa (organa vanjskih
nadraaja, organa unutarnjih nadraaja, receptora, konduktora, dijela kore
velikog mozga, organ sluha, vestibularni aparat za orijentaciju i ravnoteu,
proprioreceptora), veliki razvoj gotovo svih motorikih sposobnosti, zdravstveni
status.
Osim ovih utjecaja akrobatika utjee na odreenu transformaciju ovjekove

linosti: praktinu inteligenciju, disciplinu, hrabrost, volju i upornost,
sistematinost i odlunost. Akrobatske vjebe zauzimaju posebno mjesto, one
su esto polazna osnova za usvajanje sloenijih vjebi. One pruaju pomo
vjebaima pri upoznavanju sa osnovnim karakteristikama odreenih kretanja
(amplituda, tempo, ritam, kvalitet i koliina sile, taan poloaj pojedinih dijelova
i tijela u cjelini, dranje tijela i dr.), koja nalaze primjenu kod vjebi i udrugim
sportovima. Akrobatske vjebe utjeu na svestrani razvoj vjebaa, razvoj
zglobova, ligamenata, miia i poveanje njihove fleksibilnosti, snage, brzine
i dr. Tehnika izvoenja akrobatskih elemenata sastoji se iz raznovrsnih kretnji i
spojeva koji su izvedeni pojedinim dijelovima tijela ili cijelim tijelom.
Ta raznovrsnost vjebi, zatim razliita struktura pojedinih elemenata i vjebi

zahtijevaju od vjebaa visok nivo motorikih sposobnosti, i svih drugih kvaliteta
koje zahtijeva i razvija akrobatika. Akrobatske vjebe angauju skoro podjednako
sve dijelove tijela. One su osnova (baza), za druge sportove. Nije potrebno
poduzimanje posebnih mjera da bi vjebai motivisali i kod njih podstakli interes
za vjebanjem. Vjebai se upoznaju sa raznovrsnim kretnjama pojedinih dijelova
tijela i ovladavaju njihovim osnovnim komponentama (pravcem i brzinom,
amplitudom i veliinom nervno miinog naprezanja), a istovremeno se ue
da tano upravljaju svojim kretnjama i koordiniraju kretnje u prostoru i vremenu.
Takav kvalitet akrobatskih vjebi omoguava da se njima bave, kako poetnici
tako i napredniji i kvalitetniji, te vrhunski vjebai.
Akrobatika je sport koji obuhvata vrlo velik broj raznovrsnih jednostavnih i

kompleksnih statikih i dinamikih elemenata s precizno definisanom tehnikom,
koji se meusobno mogu povezivati i kombinirati. Akrobatski elementi mogu se

izvoditi na slijedee naine: s nogu na ruke, s ruku na noge, s nogu na noge, s ruku
na ruke. Jedna od najvanijih uloga akrobatike oituje se u razvoju motorikih
sposobnosti, prije svih koordinacije, snage, fleksibilnosti i ravnotee. Akrobatski
elementi znaajno utjeu na sposobnost kretanja tijela u prostoru, ime se
pospjeuje opa koordinativna motorika sposobnost cijeloga tijela i pojedinih
dijelova tijela. Vrlo preciznim te brzim radom i naizmjeninom aktivacijom
pojedinog miia i miinih skupina, akrobatikom se razvijaju svi oblici snage, pri
emu je najznaajnija eksplozivna snaga.
Pri izvoenju pojedinih akrobatskih elemenata vrlo je bitna amplituda u

pojedinim zglobovima i zglobnim sistemima te estetska komponenta, koja se
manifestira kroz preciznost poloaja tijela i dijelova tijela. Akrobatika zahtijeva, a
takoer i utjee na razvoj fleksibilnosti kao jedne od bitnih motorikih sposobnosti.
Nije rijetko da takmiari borilakih sportova, atletiari, kao to su skakai uvis i
s motkom, i ostali sportai koriste elemente akrobatike radi lakeg i uspjenijeg
savladavanja pojedinih skokova, padova, bacanja, a ujedno i zbog njihova
znaajnog uticaja na razvoj koordinativnih sposobnosti. Akrobatski elementi
sastavni su dio nekih sportova, kao to su: skokovi u vodu, borilaki sportovi,
padobranstvo, umjetniko klizanje, akrobatsko skijanje, i dr. Savladavanjem osnova
akorobatike, pripadnici specijalnih slubi dobivaju bazu za daljnju nadogradnju
kako bazinih motorikih sposobnosti, tako i specifinih motorikih sposobnosti
koje su usko vezane za uspjenu realizaciju zadataka pripadnika specijalnih slubi.
14.4. Specijalna tjelesna priprema

Potrebe za tjelesnim sposobnostima pripadnika specijalnih slubi mogu se
usporediti sa zahtjevima za tjelesnim sposobnostima istovremeno u veem
broju sportova kao to su: tranje i plivanje na duge pruge, veslanje, alpinizam,
padobranstvo, ronjenje, dugotrajno hodanje s noenjem tereta i do 90 kg, borilaki
sportovi, biatlon, skijako tranje i tranje, brzo hodanje. Iz ovoga je vidljivo kako
vie tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih slubi mora istovremeno biti
na optimalnom nivou. Iz ovih razloga pripadnicima specijalnih slubi nuno je
omoguiti i obuku iz plivanja, skijanja, alpinizma, ronjenja i drugih sportova. Ove
aktivnosti omoguie im:

Odravanje njihovih tjelesnih sposobnosti na optimalnom nivou
Rijeavanje razliitih zadataka u slubi
Kada govorimo o aktivnostima koji e im omoguiti uspjenost u rijeavanju

razliitih zadataka, onda moemo govoriti o specijalistikim sadrajima ili
aktivnostima pripadnika specijalnih slubi. Specijalna tjelesna priprema
pripadnika specijalnih slubi odnosi se na strukturu tehnikih elemenata i
povezuje tjelesnu sposobnost sa usvojenim motorikim znanjima. Ovakva tjelesna
priprema podrazumijeva uvjebavanje onih elemenata, struktura, pokreta,
vjetina i sposobnosti karakteristinih za neku aktivnost, sport, u ovom sluaju
karakteristine radne zadatke pripadnika specijalnih slubi. Hijerarhijska stuktura
dimenzija pripadnika specijalnih slubi o kojima zavisi uspjeno izvoenje zadataka
sadri tri grupe faktora: Prvu grupu ine antropoloke karakteristike, drugu grupu
ine specifine sposobnosti znanja i vjetine pripadnika specijalnih slubi, bitne
za specijalnu tjelesnu pripremu, a treu grupu ini situaciona efikasnost, bitna za
konkretno obavaljanje zadataku u okviru svojih slubi. Osnovu za sprovoenje
specifine tjelesne pripreme pripadnika specijalnih slubi, spadaju:
Kretanje u specijalnih uslovima, Borilake vjetine sa hladnim orujem i bez

oruja koje dolaze do izraaja u borbi prsa o prsa, Streljake vjetine u borbenim
uslovima, Specifine tjelesne sposobnosti, Znanja iz podruja alpinizma,
Znanja iz podruja orijentiringa, Znanja iz podruja plivanja i ronjenja, Znanja
iz podruja skijanja.
Integracija navedenih specijalistikih aktivnosti ini specifinu pripremu

koja uz situacijske zadatke treba da dominira u obuci pripadnika specijalnih
slubi. Kada se specijalistike aktivnosti strukturiraju u ostale tjelesne aktivnosti i
tjelesne vjebe, dobijamo specifino i situacijsko vjebanje koji ispunjava najvie
zahtjeva za obukom kakvu bi trebale provoditi pripadnici specijalnih slubi. Uz
svu opasnost koju donosi posao pripadnika specijalnih slubi i sa eljom da se
trening koncipira to realnije, potrebno je uvanje zdravlja, te ukoliko se isti efekt
moe postii na neki manje stresan nain, treba ga uzeti u obzir. Sam posao je
dovoljno stresan i opasan te je potrebno veliku pozornost obratit na sigurnost
prilikom vjebanja. Kao i sportau, pripadniku specijalnih slubi, treba kvalitetan
program koji je usmjeren na razvoj sposobnosti i ouvanju zdravlja koliko je god
to mogue. (opar, 2008).

14.5. Kretanje u specijalnim uvjetima
Ova znanja spadaju u motorika znanja koja su genetski uvjetovana. Ona
spadaju u specifinu dimenziju kada je rije o specijalnih slubama, pa ih stoga
moemo svrstati u podruje profesionalnih kineziolokih motorikih znanja,
znanja nuna za obavljanje neke profesije. Osnovna i najbolja metoda za ovu vrstu
specifinog vjebanja je poligon prepreka. Za poligon prepreka karakteristino je
da se pri savladavanju prepreka ne zaustavlja, ve se ona savladava sa veom ili
manjom brzinom na ispravan nain. Put izmeu prepreka treba savladati u to
manjem vremenu. Pri savladavanju poligona primjenjuju se hodanja, tranja,
puzanja, kolutanja, kotrljanja, valjanja, skakanja, penjanja, silaenja, provlaenja,
doskoci, naskoci, dizanja, noenja, guranja, povlaenja, vuenja, sastavljanja,
rastavljanja.
Slika 1. Poligon za razvoj izdrljivosti. (prema Kali E., Solakovi E. Sportekspert, 2008)

Slika 2. Poligon za razvoj koordinacije. (prema Kali E., Solakovi E. Sportekspert, 2008)
Slika 3. Poligon za razvoj snage. (prema Kali E., Solakovi E. Sportekspert, 2008)

Slika 4. Poligon za razvoj preciznosti. (prema Kali E., Solakovi E. Sportekspert, 2008)
Poligon prepreka idealan je metod za razvijanje i odravanje gotovo svih

funkcionalnih i motorikih sposobnosti koje ako se uvjebavaju na poligonima
prepreka postaju specifine, tako to prelaskom prepreka na nestandardne
naine moemo uticati na razvoj koordinacije, brzim prelascima prepreka
razvijamo brzinsku koordinaciju i brzinu, kod penjanja na prepreke utiemo na
razvoj relativne repetativne snage, skokovima preko prepreka utiemo na razvoj
skonosti, maksimalnim i submaksimalnim brzim prelascima utiemo na razvoj
brzinske izdrljivosti, dugotrajnim savladavanjem poligona utiemo na razvoj
ope aerobne izdrljivosti te stabilizaciju tehnike savladavanja prostora.
Poligoni prepreka trebali bi biti sastavni dio specijalne pripreme pripadnika

specijalnih slubi. Postoje standardni vojni poligoni ali je takoer mogue
s obzirom na uvjete, ciljeve i zadatke konstruirati i formirati razliite vrste
nestandardnih poligona. Poligon prepreka moe se savladavati s orujem i
opremom ime pripadnike specijalnih slubi stavljamo u uvjete koji sve vie slie
na optereenja i prepreke koje ga oekuju u realnoj situaciji. Noenje puke, ranca,
plinske maske, savladavanje poligona timski nosei velike gume, gumeni amac,
lutke koje predstavljaju ozlijeenog ovjeka, itd.

14.6. Borilaki sportovi
Borilaki sportovi zasigurno moraju biti dio obuke pripadnika specijalnih
slubi, posebno pripadnika specijalnih slubi koji dolaze u neposredan kontakt sa
protivnicima. Borilaki sportovi se u strukturi organizovang tjelesnog vjebanja
mogu organizirati kao zasebni asovi tjelesnog vjebanja, namijenjeni iskljuivo
na uvjebavanju tehnike ili mogu biti organizovani, tako da na svakom satu
tjelesnog vjebanja budu prisutni elementi borilakih sportova npr. razni
oblici hrvanja kao dio sveukupnog procesa tjelesnog vjebanja bez obzira
na njegovu usmjerenost. Elementi borenja mogu biti vrlo dobri kao sredstvo
uvodnog i zavrnog dijela sata tjelesnog vjebanja kojemu nije cilj uvjebavanje
ili usavravanje elemenata borenja, ve im je cilj da razvijaju ope i specifine
tjelesne sposobnosti, jer omoguavaju i zahtijevaju primjenu velikog broja
razliitih sposobnosti; od brzine, snage, izdrljivosti do fleksibilnosti, koordinacije
i preciznosti. U veini borilakih sportova borbe za vrijeme takmienja traju 2
3 minuta, ali u realnoj situaciji, npr. u nekoj intervenciji, eventualna borba trajat
e tek nekoliko sekundi. Iz ovog razloga svaka tjelesna aktivnost koja sadri
elemente borilakih sportova, koji nije konkretno usmjeren na uenje tehnike
ili taktike postaje specijalna tjelesna aktivnost. Borilaki sportovi koji bi trebali
dominirati u programu specijalne tjelesne pripreme pripadnika specijalnih slubi
su: Judo, Boks, Tajlandski boks, Hrvanje. Elementi borilakih sportova koji trebaju
da dominiraju u procesu tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi su:
a) Padovi, kolutanja, valjanja;

b) Zahvati bacanja;
c) Poluge, guenja, dranja;
d) Zahvati samoobrane i privoenja;
e) Udarci rukama, nogama, koljenima, laktovima;
f) Sparinzi, hrvanja i borbe u parteru i stojci, borba u klinu.

14.7. Streljake sposobnosti u specijalnim uvjetima
Streljake sposobnosti podrazumijevaju upotrebu kratkog i dugog oruja.
Oruje je radni alat veine pripadnika specijalnih slubi, sredstvo pomou
kojeg on obavlja svoj posao. Upravo zbog ovoga pripadnici specijalnih slubi
moraju baratati tim alatom na vrhunskom stepenu. Tjelesna aktivnost koja
podrazumijeva upotrebu oruja, spada u najopasnije specijalne aktivnosti.
Preciznost je ovdje sposobnost koja dolazi do punog izraaja. Kada je rije o
pripadnicima specijalnih slubi, tada moemo govoriti o dvije vrste preciznosti.
Prva preciznost se odnosi na preciznost koja je karakteristina za sportsko
streljatvo, gdje se strijelac fokusira na nian i muicu da pogodi metu. Druga vrsta
preciznosti je preciznost u borbenim uvjetima. Ovdje se za razliku od sportskog
streljatva, strijelac mora koncentrisati na metu, jer nema toliko vremena za
nianjenje kao u sportskom streljatvu. Specijalni uvjeti u smislu potrebe treninga
streljatva pripadnika specijalnih slubi mogli bi se definirati kao uvjeti u kojima
je pripadnik specijalne slube pod psihofizikim stresom u situacijama kada mora
upotrijebiti vatreno oruje. Cilj je dakle borbeno gaanje pod optereenjima
jer je ono najblie realnoj situaciji. Ovakva vrsta vjebanja specijalnih vjetina
pripadnika pojedinih specijalnih slubi (vojska, policija), moe biti organizovana u
vidu sportskih aktivnosti Paintball i Airsoft.
Paintball je igra u kojoj se sudionici takmie u timu ili samostalno s ciljem

izbacivanja jednog ili vie protivnika, gaajui i oznaujui ih kuglicama koje
sadre boju iz paintball markera. Pobjednik je ona strana ili igra koji prvi postigne
cilj ili posljednji ostane u igri. Paintball se moe igrati na vanjskim povrinama i
unutar objekata koji se nazivaju paintball terenima ili poljima. Paintball je koriten
u SAD-u, Kanadi i Velikoj Britaniji kao dodatak vojnoj obuci, te u nekim zemljama
ponekad kao odgovor na pobune i nerede. U zadnjih 20 godina paintball je
postao jedan od najzanimljivijih ekstremnih sportova koji se igraju u prirodnom
okruenju i to u 110 zemalja u svijetu.
Airsoft je vojni simulacijski sport, slian Paintballu, u kojem se upotrebljavaju

replike vatrenog oruja, koje izbacuju kuglice od tvrde plastike promjera 6
milimetara. Airsoft se razvio u Aziji (Japanu i Hong Kongu), gdje je zbog strogih
zakona teko legalno pridobiti oruje. Igrai moraju biti punoljetni, meutim sa
16 godina, smiju igrati uz pratnju roditelja. Igrai moraju nositi zatitnu opremu

(posebne naoale) i moraju imati sigurnosnu rije za prekid igre u sluaju da neto
poe po krivu. Ako se ne pridravaju sigurnosni propisi, moe doi do ozljeda.
Razlike izmeu Paintballa i Airsofta su u vrsti municije. U Airsoftu municija je od
plastike i za razliku od Paintballa, nisu punjene bojom. Airsoft tei da je oruje to
realnije streljivo je u spremniku, te nema vanjskih boca s plinom. Domet Airsoft
oruja je vei nego kod Paintball oruja (oko 70 metara). Preciznost Airsofta je
vea. Osim na zrak, Airsoft oruje moe raditi i na baterije. Airsoft oruje je jeftinije
od Paintball oruja.
14.8. Alpinizam
Alpinizam bi trebao biti neizostavan dio obuke pripadnika specijalnih slubi,
a pogotovo pripadnika vatrogasnih slubi, slubi za spaavanje, gorske slube
spaavanja, pripadnika specijalnih odreda vojske i policije. Alpinizam se kod
ovih slubi koristi prilikom savladavanja tekih terena (stijene, litice) ili umjetnih
prepreka (zgrade, upotreba kod talakih situacija), izlaska iz helikoptera. Primjeri
sadraja iz alpinizma:
a) sputanje alpinistikom opremom niz visoke objekte, litice, tornjeve,

dimnjake, silose;
b) savladavanje urbanih prepreka gradski alpinizam;
c) penjanje i sputanje mornarskim ljestvama;
d) penjanja na umjetne i prirodne stijene sa i bez alpinistike opreme

(prirodne i umjetne stijene za penjanje);
e) hodanja preko viseih mostova, metalnih sajli, puzanje preko sajli,

hodanje rukama preko sajli, sputanje niz brodski konop, penjanje
i sputanje sa brodskih mrea, penjanja i sputanja sa opremom i
orujem.
Primjena alpinizma u programu tjelesne pripreme pripadnika specijalnih slubi

spada u jedan od najboljih treninga kojim se moe uticati na razvoj konativnih
osobina (razbijanje straha, razvoj samopouzdanja...).

14.9. Orijentacija u prostoru
Snalaenje u prostoru i na razliitim terenima, veoma je bitno za pripadnike
vojske, policije, gorske slube spasavanja, vatrogasne slube. Ova sposobnost
moe se razvijati kroz razliite forme aktivnosti koje uz pomo karte i kompasa
zahtijevaju pronalazak odreenih kontrolnih taaka na terenu i to onim
redoslijedom kako je nacrtano na karti. Jedna od takvih aktivnosti je orijentiring,
koji za razliku od atletskog krosa gdje se tranje u prirodi izvodi na obiljeenoj
stazi odreene duine, u orijentiringu se takmiari kreu po nepoznatom terenu
(stazi), a da bi to mogli, koriste se pomonim rekvizitima: specijalnom kartom tog
terena i kompasom. Iz toga proistie i osnovni zadatak u orijentiringu. Takmiari
se dakle, uz pomo karte i kompasa, kreu nepoznatim terenom, a njihova zadata
staza i kontrolne take koje na terenu treba da pronau, ucrtane su na karti. U
svakom trenutku takmiar mora znati gdje se nalazi i naravno na osnovu svog
znanja i iskustva u itanju karte, da donose odluku o tome kojim pravcem e se
kretati kako bi najbre obili cijelu stazu i pronali sve kontrolne take. Takmienja
u orijentiringu mogu biti: pojedinana, tafetna, ekipna. Mogu se sprovoditi danju
(dnevna) i nou (nona). Slijedea osnovna podjela je na: orijentiring kretanjem
nogama, orijentiring kretanjem na skijama (ski-orijentiring), orijentiring kretanjem
na biclklu (MTB orijentiring) i orijentiring za hendikepirane osobe. U okviru ovih
tipova postoje i podjele na osnovu duine staza pa se tako orijentiring takmienja
mogu podjeliti na trke na dugim, srednjim i sprint distancama.
14. 10. Plivanje i ronjenje

Posao pripadnika specijalnih slubi, moe zahtijevati njegovo djelovanje na
podrujima vezanim uz vodu pa je zbog toga nuna osposobljenost za i zvrenje
zadataka u takvim situacijama u kojima su potrebna znanja i sposobnosti iz
podruja plivanja i ronjenja. Sadraji treninga za plivanje i ronjenje su plivanje
dugih dionica od 1do 8 km. (osnovni naini plivanja-kraul, prsno, bono-side
stroke), plivanje u bazenu, u moru - u zaljevima i uvalama i na otvorenom moru,
plivanje s i bez peraja; - plivanje u odjei i odravanje na vodi; - plivanje s opremom
i orujem, australski splav; - spaavanje utopljenika; - plivanje sa zavezanim
rukama, sa zavezanim rukama i nogama; - ronjenje na dah u daljinu i dubinu ; -
ronjenje i savladavanje podvodnih prepreka; - vodeni poligoni prepreka.

14.11. Skijanje
Posao pripadnika specijalnih slubi, ponekad moe zahtijevati njegovo
djelovanje i u zimskim uvjetima, na snijegu. Ove aktivnosti podrazumijevaju
uinkovito obavljanje zadataka na snjenim terenima i povrinama, u planinama
i gorskim predjelima. Sadraji ovih aktivnosti podrazumijevaju osnovna znanja iz
podruja skijanja:
a) kretanja na skijama na ravnom s opremom i orujem;

b) penjanja na povienja, brijeg s kompletnom opremom i skijama;
c) sputanje na skijama s kompletnom opremom;
d) sputanje na skijama i gaanje meta;
e) kretanje sa skijama na razliitim prirodnim terenima;
f) kombinacija kretanja na skijama;
g) brzo kretanje na skijama na ravnom-skijako tranje;
h) biatlon (skijako tranje u kombinaciji s gaanjem meta).

15. STRUKTURALNA ANALIZA
Poslovi pripadnika specijalnih slubi sastoje se od rijeavanja situacija uslijed
talakih situacija, najteih oblika naruavanja javnog reda, uhienja naoruanih
pojedinaca i grupa, osiguranja osoba u posebnim uvjetima, borba protiv
teroristikih organizacija i organizovanog kriminala, borba protiv vanjskog i
unutranjeg neprijatelja, spaavanja unesreenih osoba uslijed prirodnih ili drugih
nepogoda. Kako bismo uspjeno napravili plan i program tjelesnih i sportskih
aktivnosti za potrebe pripadnika specijalnih slubi, moramo izvriti analizu
zadataka koje oni obavljaju u okviru svojih nadlenosti, kako bismo u to veoj
mjeri omoguili njihovu obuku sa ciljem to bolje pripremljenosti i stavljanja u
realne situacije sa naglaskom na tjelesnu pripremu.
Strukturalna analiza slui za utvrivanje tipinih struktura, substruktura i

strukturalnih jedinica neke aktivnosti. Strukturalna analiza moe dati odgovor na
pitanje o karakteristikama tipinih faza i podfaza poslova i detalja koji ine motoriki
sadraj odreene aktivnosti (Milanovi, 1997). Strukturalnom analizom poslova
pripadnika specijalnih slubi u posebnim uvjetima mogu se staviti u kompleksne
polistrukturalne aktivnosti, a ovisno o specifinoj situaciji u kojima se nau
pripadnici specijalnih slubi, aktivnosti mogu imati veliki dio monostrukturalnih
ciklinih i aciklikih aktivnosti. Kompleksne aktivnosti ine kompleks jednostavnih
ili sloenijih gibanja, a u uvjetima saradnje, kooperacije lanova nekog tima. U
sportu ovoj grupi aktivnosti spadaju timski sportovi (nogomet, rukomet, koarka,
odbojka), (Milanovi, 1997). Polistrukturalne aktivnosti ine kretne strukture koje
se izvode u varijabilnim ili promjenjivim uvjetima. U sportu ovoj grupi aktivnosti
pripadaju borilaki sportovi (Milanovi, 1997).
Monostrukturalne aktivnosti ine kretne strukture koje se sukcesivno ponavljaju,

a ciklikog su ili aciklikog karaktera. Ovdje spadaju tranje, plivanje kao ciklike
aktivnosti te atletska skakanja i bacanja, dizanje utega kao aciklike aktivnosti
(Milanovi, 1997). Ako sa ovim pojmovima uporedimo poslove pripadnika
specijalnih slubi, vidimo da je njihov rad preteno timski rad, gdje svatko unutar
jednog tima ima svoj zadatak koji doprinosi glavnom cilju uspjeno izvedenom
zadatku, a neophodna je saradnja izmeu lanova tima da bi se to moglo i ostvariti.
Sama kretanja itavog tima sloenog su karaktera i zahtijeva dobru meusobnu

uigranosti i saradnju, to se postie taktikom obukom (opar, 2004). Aktivnost
pripadnika specijalnih slubi ima monostrukturalne ciklike i aciklike aktivnosti.
To su ciklike aktivnosti tipa hodanja i tranja, ali moe doi do prevladavanja
neke aktivnosti u cjelokupnoj situaciji, npr. Tranje prilikom potjere, spaavanje
utopljenika gdje e biti potrebno plivati, ili upotreba alpinistike opreme kao
jedna monostrukturalna aciklika aktivnost koja isto moe biti samo jedan dio
cjelokupne akcije, ali moda glavno i jedino sredstvo prilikom situacija kada je
potrebno penjati se ili sputati putem takve opreme da bi se zadatak uspjeno
obavio (opar, 2004). Strukturalna analiza omoguuje uvid u strukturu aktivnosti
koje obavljaju pripadnici specijalnih slubi i kretnje koje se pri tom izvode. Na
osnovu toga moemo veoma kvalitetno izraditi plan i program tjelesne pripreme
pripadnika specijalnih slubi, te staviti naglasak na upravo one situacije koje se
primjenjuju u realnim uvjetima, i to upravo na nain na koje se one primjenjuju u
stvarnosti (opar, 2004).

16. ANALIZA MOTORIKOG DJELOVANJA
Analiza motorikog djelovanja odnosi se i govori o motorikim sposobnostima
koje su najodgovornije za uspjeh u pojedinoj sportskoj aktivnosti (Milanovi
i Juki, 2003). Analiza motorikog djelovanja predstavlja izradu jednaine
specifikacije koja nam govori koje su to sposobnosti i osobine koje utiu na
uspjeno obavljanje poslova pripadnika specijalnih slubi. Rezultati istraivanja
koja su rezultat individualnog (anketnog) i studioznog grupnog pristupa
kineziolokoj analizi i razradi pojedinih radnih (specifinih) mjesta u policijskim
strukturama razliitog nivoa, nedvosmisleno ukazuju na to da je veoma teko
doi do jednaine specifikacije uspjeha (Kazazovi, 2008). Vrlo odgovorni i krajnje
komplikovani poslovi i radni zadaci pripadnika specijalnih slubi, veoma oteavaju
i krajnje komplikuju procedure preko kojih moemo doi do relevantnih injenica
i parametara koji su odgovorni za uspjenost u obavljanju njihovih zadataka. U
podruju tjelesne pripreme pripadnika specijalnih slubi, moemo govoriti o
tjelesnim sposobnostima koje su potrebne za izvravanje razliitih zadataka u
okviru razliitih nadlenosti i pripadnosti razliitih sektora za specijalnu namjenu.
To bi znailo da nivoi tjelesne sposobnosti ne bi trebali biti isti za pripadnika
oruanih snaga u odnosu na pripadnika policijskih snaga ili pripadnika zatitarskih
agencija. Isto tako zahtjevani nivo odreenih tjelesnih sposobnosti ne bi trebao
biti isti za pripadnika pjeadijskih snaga vojske u odnosu na pripadnike protiv
vazdune odbrane, kao ni isti izmeu pripadnika saobraajne policije u odnosu
na policajca specijalne jedinice. Bez obzira na pripadnost jedinice, zasigurno
moemo govoriti o tjelesnim sposobnostima koje su bitne za sve pripadnike
sigurnosnih slubi, a nivo tih sposobnosti trebao bi da bitno utie na strukturu
i kadar jedinica specijalnih slubi.Hijerarhijska struktura motorikih faktora
pruaju mogunost adekvatne selekcije za odabir najboljih meu najboljima
za profesionalno angaovanje u raznim vidovima specijalnih slubi. Isto tako
hijerarhijska struktura daje orijentaciju da se odreenim sredstvima i metodama ti
kvaliteti pernamentnom usavravaju kroz obavezne oblike i dopunske angamane
(Kazazovi, 2008).

MOTORIKE DIMENZIJE
1. BRZINA Brzina se definira kao sposobnost ovjeka da izvri veliku frekvenciju pokreta za najkrae
vrijeme ili da jedan jedini pokret izvede to je mogue bre u datim uvjetima.
2. RELATIVNA SNAGA Relativna snaga, je znaajna kod motorikih akcija odnosno ljudskih pokreta,
manipulacija tijelom, u vjebanju na spravama, itd.
3. PRECIZNOST Preciznost se manifestuje u pogaanju ili voenju nekog predmeta do cilja, koji se nalazi
na nekoj udaljenosti. Preciznost ciljanjem definsan je kao faktor koji je odgovoran za
sposobnost pogaanja cilja voenjem projektila. Preciznost gaanjem faktor je definisan
kao sposobnost pogaanja cilja izbaenim projektilom.
4. KOORDINACIJA Sposobnost integrisanja aktivnosti razliitih dijelova i segmenata tijela u cilju izvoenja
TIJELA efikasnog i preciznog pokreta.
5. IZDRLJIVOST Sposobnost odravanja specifine aktivnosti tokom prolongiranog perioda vremena.

Izdrljivost se sastoji od dvije komponente kardiovaskularne i miine izdrljivosti
Tabela 5. Hijerarhijski artikulisane motorike dimenzije u policijskim ogranizacijskim strukturama

jedinica za podrku / Specijalna jedinica
MOTORIKE DIMENZIJE
2. STATIKA I Statika snaga nogu se objanjava kao sposobnost donjih ekstremiteta za dugotrajan
REPETATIVNA izometrijski rad, izdraji nogu u odreenim poloajima. Repetativna snaga nogu se
SNAGA NOGU smatra kao motoriki faktor koji je odgovoran za izvoenje dugotrajnog rada muskulature
donjih ekstremiteta.
5. FLEKSIBILNOST Element forme koji podrazumijeva sposobnost i obim izvoenja pokreta u odreenom
zglobu. Fleksibilnost je specifina za svaki zglob u organizmu.

Saobraajna policija

MOTORIKE DIMENZIJE
3. EKSPLOZIVNA Najee se definie kao sposobnost da se uloi maksimalna energija u jednom pokretu
SNAGA za to krae vrijeme.

Pozornici
MOTORIKE DIMENZIJE

2. REPETATIVNA Se definie kao sposobnost dugotrajnog rada na principu naizmjeninih kontrakcija i

SNAGA TRUPA relaksacije miia srednjih regija tijela.

Pratnja linosti u pokretu

MOTORIKE DIMENZIJE
1. EKSPLOZIVNA Najee se definie kao sposobnost da se uloi maksimalna energija u jednom pokretu
3. STATIKA Statika snaga nogu se objanjava kao sposobnost donjih ekstremiteta za dugotrajan
SNAGA NOGU izometrijski rad, izdraji nogu u odreenim poloajima.


Inspektori za bezbjednost lica i objekata
MOTORIKE DIMENZIJE
3. STATIKA SNAGA Definisana je kao sposobnost dugotrajnog izometrijskog rada muskulature trupa.
TIJELA
vrijeme ili da jedan jedini pokret izvede to je mogue bre u datim uvjetima. Smatra se
da je to jedna od najznaajnijih motorikih sposobnosti.

Kontra diverzantska zatita

MOTORIKE DIMENZIJE
2. KOORDINACIJA Definira se kao sposobnost manipulacije objektima gornjih ekstremiteta.

RUKU
vrijeme ili da jedan jedini pokret izvede to je mogue bre u datim uslovima. Smatra se
da je to jedna od najznaajnijih motorikih sposobnosti.
4. EKSPLOZIVNA Najee se definira kao sposobnost da se uloi maksimalna energija u jednom pokretu
na nekoj udaljenosti. Preciznost ciljanjem definiran je kao faktor koji je odgovoran za

Krim sluba
MOTORIKE DIMENZIJE
vrijeme ili da jedan jedini pokret izvede to je mogue bre u datim uvjetima.

Obavjetajni odjel

17. MOTORIKE SPOSOBNOSTI
17.1. Snaga, kao motorika sposobnost
Kao to je u praksi poznato, razvija se i primjenjuje u razliitim aktivnostima
vjebanja i treninga, pa shodno tome, postoje i razliite vrste (ili oblici) ispoljavanja
snage, koje su formirane na bazi kriterija njegovog dejstva. Na osnovu ovog kriterija,
odnosno kakvog reima miii razvijaju snagu (sa ili bez kretanja), u generalnom
pogledu, postoji tzv. dinamika i statika snaga (izotonika i izometrijska). Kod
ispoljavanja dinamike snage miii se skrauju a njihova unutranja napetost se
ne mijenja. Kod statike snage miii se ne skrauju, odnosno mii je uvren
izmeu dvije fiksne take i zbog toga se poveava njegova unutranja napetost.
U dinamikom radu, prilikom istezanja miia, odnosno udaljavanjem njegovih
pripoja, nastaje i tzv. miometrijska snaga (Zaciorskij 1966, Nett 1960). Za turma,
snaga je sposobnost ovjeka da efikasno primjenjuje silu miia za djelovanje
protiv spoljanjih sila raznih vrsta, koje stupaju u vezu sa kretanjem ili zadravanjem
poloaja vlastitog tijela ili predmeta. Za Opavskog snaga je sposobnost da se
miino naprezanje u sastavu motorikih jedinica transformie u kinetiki ili
potencijalni oblik mehanike energije. Za Horvata snaga je napetost nastala
kontrakcijom miia kao rezultat energetskih procesa. Kureli za snagu kae da
je to sposobnost organizma, a naroito miia da znatno i efikasno djeluju protiv
otpora. Zaciorski, snagu odreuje kao sposobnost da ovjek savladava spoljnji
otpor ili djeluje protiv otpora na raun miinih naprezanja. Najprecizniju definiciju
dao je Barow rekavi da je snaga sposobnost pojedinaca da razviju silu miia.
Iako se snaga smatra jedinstvenom sposobnou, koja omoguava savladavanje
i pokretanje tijela, ipak je mogue diferencirati vidove njenog ispoljavanja bar u
tri osnove: Na osnovu karaktera reima miinog rada snaga se moe ispoljavati u
vidu: statike snage i dinamike snage (eksplozivne i repetativne).
Eksplozivna snaga, koja se najee definira kao sposobnost da se uloi

maksimalna energija u jednom pokretu za to krae vrijeme, a ispoljava se u
svim pokretima u kojima cijelo tijelo, njegovi dijelovi ili optereenje (sprava)
produavaju svoje kretanje usljed dobivenog impulsa, odnosno poetnog
ubrzanja, a njen koeficijent uroenosti iznosi oko .80, tako da je sa razvojem ove
sposobnosti potrebno otpoeti vrlo rano, odnosno izmeu 5 7 godine ivota.

Eksplozivna snaga podrazumijeva sposobnost maksimalnog ubrzanja
u razvijanju maksimalne sile miia, ili kako se u literaturi esto moe nai,
sposobnost aktiviranja maksimalnog broja miinih jedinica u jedinici vremena.
Repetativna snaga, koja se najee definira kao sposobnost izvoenja

pojedinanih i ponavljanja nekih jednostavnijih pokreta ili tijela, i moe se najvie
razviti, s obzirom da je koeficijent uroenosti krajnje nizak i iznosi .50. repetativna
snaga je sposobnost produenog vrenja ponavljanog, ciklinog rada
(naizmjenine miine kontrakcije i relaksacije). Ona se ispoljava u motorikim
akcijama velikog inteziteta kraeg trajanja kao u sprinterskom tranju, zgibovima,
sklekovima, ili manjeg inteziteta, a dueg trajanja kao u tranju na srednje pruge.
Ova sposobnost, ini se, nije generalna, ve je prije mogue govoriti o repetativnoj
snazi miia pregibaa lakta, pregibaa kuka, opruaa lea i slino uz postojanje
visokog stepena pozitivne korelacije meu njima.
Statika snaga, koja se najee definira kao sposobnost zadravanja jedne

maksimalne izometrijske kontrakcije miia, a ispoljava se kada sportista pokuava
savladati otpor koji prelazi njegove mogunosti, ili vri naprezanje da bi sauvao
odreeni stav, u uvjetima kada su miii napregnuti ali nema kretanja, a njegov
koeficijent uroenosti iznosi .50, to znai da je razvoj veoma spor. Ovom vrstom
snage obiljava se sposobnost dugotrajnog izdravanja miinog naprezanja
izotonikog tipa (bez promjene njegove duine pri kontrakciji) a sa ciljem da se
sprijei naruavanje zauzetog poloaja dejstvom spoljanjih sila, kao sile tee,
inercije, sile partnera i slino. Tipine motorike aktivnosti u kojima se manifestuje
ovaj vid snage jesu izdraji. Tri navedene vrste akcione snage nazivaju se u nekim
istraivanjima i primarni faktori snage. U mehanikom smislu statika snaga je
najblia pojmu sile, eksplozivna se pribliava pojmu energije, a repetativna pojmu
energije i pojmu moi. Najei kriteriji za klasifikaciju motorike sposobnosti
snage je odnos veliine ispoljene sile i mase tijela. Po ovom osnovu mogue je
izolovati: apsolutnu snagu i relativnu snagu.
Apsolutna snaga, predstavlja maksimalnu miinu snagu koju ovjek moe

da razvije sa svojom sveukupnom miinom masom, odnosno, tako zvanim
faktorom cirkularne dimenzionalnosti tijela i tjelesnom masom. Ova vrsta snage
je odluujua u pokretima koji imaju za cilj djelovanje na spoljanje predmete,
odnosno kod kojih se savladavaju veliki spoljni otpori bacanja, dizanja.

Relativna snaga, je znaajna kod motorikih akcija odnosno ljudskih pokreta,
manipulacija tijelom, u vjebanju na spravama, itd.
Snagu je mogue razvrstati i po anatomotorolokom osnovu (u praksi najee

prisutnom), i to na:
a) snagu ruke i ramenog pojasa,

b) snagu trupa i snagu nogu.
17.2. Sredstva i metode razvijanja snage

S obzirom da se pojedine sportske aktivnosti meu sobom znaajno razlikuju,
kako po svojoj strukturi, tako i po karakteru i intezitetu kretanja, stoga se moraju
primjenjivati i razliita sredstva, i metode optereenja. Iz tih razloga, sredstva, metode
i optereenja moraju biti prilagoena svojoj namjeri. Odabiranje, konstrukcija i
klasifikacija sredstava za razvoj snage, kao to je poznato, vri se prema strukturi,
karakteru i intezitetu kretne aktivnosti u pojedinim sportskim aktivnostima. Shodno
tome, sredstva se mogu, odabirati, konstruisati i klasifikovati na: specifina sredstva,
odnosno sredstva koja direktno utjeu na rezultat u odreenoj sportskoj aktivnosti
i bazina sredstva, odnosno sredstva koja imaju indirektnog utjecaja na sportski
rezultat. Pod sredstvima za razvoj snage koja direktno utjeu na uspjeh u pojedinim
sportskim aktivnostima podrazumijevaju se sredstva koja po strukturi, karakteru
i intezitetu optereenja veoma bliska aktivnostima koja se izvode na takmienju,
odnosno pokazuju najveu povezanost sa postignutim sportskim uinkom. Pod
sredstvima koja indirektno utjeu na odreeni sportski rezultat podrazumijevaju se
sredstva koja su usmjerena na razvoj bazine snage, ali i na procese specijalizacije.
Iz tih razloga, svrsishodnije je govoriti o odreenim metodskim pravcima razvoja
snage. Prema veem broju autora (Zaciorskij 1975, Ter Ovanesijan 1967, De Vries
1966, Nett 1970) postoje tri osnovna metodska pravca razvoja snage:
a) Sa maksimalnim i submaksimalnim optereenjem, koji se sprovodi na

graninim vrijednostima (85 100 % od maksimuma), to dozvoljava 1,2
ili 3 ponavljanja u seriji, sa odmorima izmeu serija 3 5 minuta,
b) Sa ponavljanjem vjebi do otkaza, u seriji sa 40 60 % teine od maksimuma
c) Sa to brim izvoenjem pokreta, koji je usmjeren na razvoj brzinske snage,

pri emu se koriste manje teine, ali sa maksimalnom brzinom izvoenja.

Vjebe koje se koriste za razvoj snage jesu one kojima se savladava spoljniji
otpor tereta (razliite vrste i teine) i kojima se savladava teina dijelova tijela ili
cijelog tijela. Vjebe snage mogu biti opeg dejstva, kada je cjelokupna miina
masa ukljuena u njihovo izvoenje, i lokalnog dejstva kada su ukljueni samo
pojedini miii, odnosno radom su obuhvaene miine grupe.
Najee su primijenjene vjebe: Pri kojima se savladava teina sopstvenog

tijela ili dijelova tijela, a efikasno je to initi kontra sili zemljine tee, Sa dopunskim
teretom kao to su lopte medicinske, buice malih teina, kaievi napunjeni
pijeskom i slino,
Vjebe u paru: potiskivanje, noenje,
Brzinsko snane vjebe: kao to su skokovi, doskoci sa niim na vie nivoe i

obratno, penjanje uz kose i vertikalne prepreke i slino,
Ope razvojne vjebe aerobne vjebe miine aktivnosti, iji je zadatak da

osnae krupne miie kao to su miii lea, trbuha, ramenog pojasa, zatim da
jaaju miine grupe koje su slabo aktivne u uobiajenim ivotnim aktivnostima,
kao to su adduktori i abduktori ekstremiteta, zadnja loa buta, miii stopala i
ake, kosi miii trbuha i jaanje disajne muskulature.
17.3. Brzina kao motorika sposobnost

Brzina se definira kao sposobnost ovjeka da izvri veliku frekvenciju pokreta
za najkrae vrijeme ili da jedan jedini pokret izvede to je mogue bre u datim
uvjetima. Smatra se da je to jedna od najznaajnijih motorikih sposobnosti.
Za razliku od snage, brzina je znatno manje prouena. Za sada se zna da brzinu
kretanja ostvaruju i neki inioci koji su meusobno u razliitim relacijama. Pored
toga, neki inioci, za koje se vjerovalo da imaju odluujuu ulogu, kao to je
brzina reakcije, pokazalo se da neznatno utjeu na formiranje brzine odreenog
kretanja. Rezultati dosadanjih istraivanja pokazuju da ne postoji obostrana
pozitivna povezanost izmeu brzine reakcije i brzine pokreta tj. ovjek moe
brzo reagovati, a da nema brze pokrete. Pored toga, neka istraivanja ukazuju
na mogunost prenosa brzinskih svojstava kada je rije o strukturi kretanja, ija
je koordinaciona osnova zajednika (brzina odskoka, brzina izbaaja, startna
brzina), kao i da ne postoji povezanost izmeu takvih kretanja kao to su skip i

sprint. Meutim, brzina tranja ima visoku povezanost sa eksplozivnom snagom
i repetativnom snagom (Kureli i saradnici 1975, turm 1970). Iz ovoga se moe
zakljuiti da su sposobnosti ovjeka u pogledu brzine prilino specifine i sloene.
U dosadanjim istraivanjima, pored genetiki uvjetovane ope brzine, u sportu
je utvreno postojanje: brzine kretanja sa promjenom pravca (agilnost), brzina
sprinterskog tranja (kratki sprint), i segmentarne brzine, gdje dolazi do izraaja
maksimalna frekvencija pojedinanih pokreta konstantne amplitude. Shodno
tome, proizilaze dva osnovna pravca u razvoju brzine, koji odreuju kako sredstva
tako i metode koje treba primijeniti, a to su:
a) usavravanje specifine tehnike, uz postepen porast frekvencije i veliko

koritenje snage,
b) razvoj energetske potronje, uz nervnomiino prilagoavanje

organizma.
Sredstva, metode i optereenja koja se primjenjuju u razvoju brzine kretanja

moraju u organizmu da izazovu takve promjene, koje osiguravaju znatno vii nivo
ispoljavanja brzine.
17.3.1. Sredstva i metode razvoja brzine

Trening brzine se mora odvijati u 4 ravni:
a) Razvoj ope koordinacije kroz usavravanje tranja,
b) Poboljavanje startnih i reakcionih sposobnosti kroz specifine oblike

treninga,
c) Razvoj brzine kroz razliite forme treninga i trening snage.
Za optimizaciju treninga brzine treba postupiti prema sljedeim uputama. Sa

treningom brzine treba zapoeti rano (u ranom kolskom uzrastu) jer se u ovom
periodu moe relativno dobro utjecati na CNS, kao i na strukturu miinih vlakana.
Brzinski i brzinsko snani elementi treninga moraju biti prisutni u svakoj trenanoj
jedinici. Zbog velike opasnosti od povreivanja, treningu brzine, odnosno,
brzinske snage (eksplozivne snage) mora predhoditi opseno zagrijavanje.

U ranim jutarnjim satima ili pri niskim temperaturama okoline mora se sprovesti
temeljit i intezivan program zagrijavanja. Starijim sportaima potreban je dui
proces zagrijavanja nego mlaim. Trening brzine se izvodi na poetku trenane
jedinice, kada su igrai odmorni. Treninzi brzine su efikasni samo u koliko su
tempo i intezitet izvoenja vjebi maksimalni, dok je obim optereenja manji.
Pojava zamora je signal za zavretak treninga brzine. Kod treninga brzine mora
se voditi rauna o pravilnom odnosu optereenja i oporavka. Trening brzine je
dobro obavljen kada je nakon kratkih visoko eksplozivnih optereenja koja traju
3 5 sec. slijedila faza aktivnog odmora u trajanju od 1 1,5 min, (aktivan odmor
je lagano trkaranje ili dodavanje lopte u laganom kretanju) koja slui obnavljanju
i punjenju depoa KP a. Sportai koje treniraju dva puta na dan ne smiju imati
intezivne treninge brzine i ujutro i poslije podne (na vee). Opasnost od stagnacije
brzinskih sposobnosti je poveana kod treninga na kojima se koriste ista ili slina
maksimalna optereenja. Da bi se izbjeglo rano stvaranje brzinskih barijera,
trening brzine mora sadravati raznovrsne i promjenljive vjebe. Zbog toga se
moraju koristiti razliite metode i sadraji treninga koji imaju razliit utjecaj. Kod
treninga brzine se takoer mora paziti da optereenja, koja se daju, moraju biti
usaglaena sa strukturom sposobnosti potrebnih za pojedinu sportsku aktivnost.
Na treningu brzine se moraju paralelno razvijati i drugi faktori koji utjeu na
brzinu, kao to su snaga, koordinacija, okretnost i izdrljivost (koja je osnova dobre
sposobnosti oporavljanja). Kod optimizacije brzine djelovanja sportaa, mora se
paziti na progresivno oteavanje uvjeta djelovanja.
17.4. Koordinacija kao motorika sposobnost

Koordinacija je kompleksna motorika sposobnost nuna za vrhunsku
izvedbu svakog pokreta. Snaga, brzina, fleksibilnost i izdrljivost predstavljaju
temelje za vrhunsku izvedbu u smislu tjelesne kondicije, a dobra koordinacija
je nuna za usvajanje vjetina i njihovo daljnje usavravanje. Dobra koordinacija
pokreta, rezultira boljom uinkovitou kod izvoenja vjetina. Pravo vrijeme za
uvjebavanje koordinacije je tijekom ranih godina kada sportai sve ue brzo.
to je vei stepen snage, brzine i izdrljivosti, jednostavniji je razvoj koordinacije.
Na primjer, poveanje snage omoguuje sportaima da bre pokreu udove
i mijenjaju pravce kretanja. Snaga nogu ili sposobnost snane primjene sile
na podlogu, poveat e brzinu. Neovisno o stepenu naslijeene koordinacije,
ne moete oekivati neprekidno napredovanje u toj vanoj sposobnosti bez
poklanjanja posebne panje unapreenju tokom djetinjstva i adolescencije.

to je vei stepen koordinacije, jednostavnije e biti nauiti nove i sloenije
tehnike i taktike vjetine. Koeficijent uroenosti za koordinaciju iznosi .80, tako
da se sa razvojem ove motorike sposobnosti treba otpoeti takoer u najranijem
djetinjstvu. U vezi sa razvojem ove motorike sposobnosti postoje tri osnovna
metodska pravca. U sistemu usvajanja uvijek novih pokreta, iz razloga to
usvajanje novih struktura koordinacije veoma intezivno utjee na poboljavanje
nivoa treniranosti. U vjebanju ve usvojenih novih pokreta, samo oni daju u
izmjenjenom obliku ili prijelazima i vezama od jednog kretanja na drugo. U
potpuno novim i ne predvienim uvjetima, u kojima treba da se na optimalan
nain ispoljavaju ve usvojena kretanja.
17.4.1. Sredstva i metode razvoja koordinacije

Razvoj koordinacionih sposobnosti treba da se odvijaju u najranijim fazama
sportske karijere, odnosno, u tzv. senzibilnim periodima ili kritinim fazama,
kada su mogue najoptimalnije reakcije organizma na primjenjene koordinacione
vjebe. Poto je koordinacija u velikoj povezanosti (oko .75 .80) sa opom
inteligencijom (G faktorom) i sportskom tehnikom, iz tih razloga potrebno je u
poetnim fazama treninga posebnu panju pokloniti stvaranju ireg repertoara
razliitih struktura kretanja, koje mogu doprinijeti kompleksnijem formiranju
sposobnosti koordinacije. Pri uvjebavanju komplikovanih pokreta moramo
metodski postupati i postepeno poveavati zahtjeve nervnog sistema. Specifine
koordinacione vjebe, za vjebanje meusobno neovisnih pokreta dijelimo na
(prema Plachu):
a) Asimetrine vjebe su takvozvane nejednako usmjerene vjebe, (npr.

kombinovanje dva kretna elementa u istom pravcu ali razliitog obima,
ili kombinacija dva kretna elementa u razliitom pravcu ili kombinacija
tri ili vie elemenata)
b) Akronine vjebe su takozvane neistovremene vjebe, (npr. drugi

ekstremitet izvodi isti pokret kao i prvi, ali dva puta kasnije)
c) Aritmine vjebe su takozvane vjebe u nejednakom ritmu, (npr. jedan

ekstremitet izvodi isti pokret kao i drugi ekstremitet, ali dva puta bre)

Glavni cilj treninga koordinacije je biti u stanju izvoditi sve kompleksnije
vjetine i vjebe i unapreivati usvajanje vjetina. Kada sportai usvoje te vjetine
mogu unapreivati koordinaciju poveanjem kompleksnosti vjetina i vjebi te
oteavanjem njihovog izvoenja. Na svakom treningu 10 do 15 minuta raditi na
koordinaciji. Za dobar napredak u razvoju koordinacije bitno je sljedee:
a) Sloene vjebe radite nakon to su savladane jednostavne.
b) Treba krenuti od poznatih vjebi prema nepoznatim (npr. od stoja na

rukama do premeta strance).
U vezi sa razvojem ove motorike sposobnosti postoje tri osnovna metodska

pravca:
a) U sistemu usvajanja uvijek novih pokreta, iz razloga to usvajanje novih

struktura koordinacije veoma intenzivno utie na poboljavanje nivoa
treniranosti,
b) U vjebanju ve usvojenih novih pokreta, samo oni daju u izmijenjenom

obliku ili prijelazima i vezama od jednog kretanja na drugo,
c) U potpuno novim i nepredvienim uslovima, u kojima treba da se na

optimalan nain ispoljavaju ve usvojena kretanja.
17.5. Fleksibilnost kao motorika sposobnost

Fleksibilnost se definie kao sposobnost ovjeka da izvede pokret to veom
amplitudom. Kao mjerilo, najee se uzima maksimalna amplituda pokreta u
raznim dijelovima tijela. U literaturi se moe nai podjela fleksibilnosti na:
a) Aktivnu, koja se sastoji u sposobnosti da se postigne velika amplituda

pokreta u nekom zglobu aktivnou miinih grupa koje prelaze preko
tog zgloba,
b) Pasivnu, koja se sastoji u sposobnosti da se postigne najvea amplituda

djelovanjem spoljanjih sila.

Veoma esto se pominje i podjela fleksibilnosti na:
a) Ekstendiranu, odnosno sposobnost zadravanja poloaja raspona u

ekstenziji sa maksimalno moguom amplitudom,
b) Dinamiku, odnosno sposobnost brzog panavljanja pokreta fleksije sa

to veom amplitudom.
Ekstendirana fleksibilnost esto se povezuje sa statikom snagom, dok

se dinamika pojavljuje i kao brzina izvoenja pokreta. Koeficijent uroenosti
fleksibilnosti je prilino nizak, tako da postoji mogunost njenog razvoja.
Razvijati fleksibilnost ne znai samo zadovoljavanje potreba sporta, ve

takoer i nadilaenje opsega kretnji koje uobiajeno zahtijeva neki sport, te
razvijanje dodatne fleksibilnosti kako bi sprijeili ozljede. Najbolje vrijeme za
izvoenje vjebi istezanja je kraj opeg zagrijavanja (joging i laka tjelovjeba),
tijekom intervala odmora izmeu vjebi i na kraju samog treninga.
17.5.1. Sredstva i metode razvoja fleksibilnosti

Osnovno sredstvo u razvoju fleksibilnosti predstavljaju vjebe istezanja
lokalnog i opeg tipa. Osnovni zahtjev prilikom primjenjivanja ovih vjebi sastoji
se u postepenosti i poveanju amplitude kretanja. Primarne metode za razvoj
fleksibilnosti su:
a) Metoda statikih istezanja, sa varijantama pasivnog istezanja,
b) Metoda dinamikih istezanja, sa varijantama aktivnog istezanja,
c) Metoda sa varijantama streinga (stretching), posebno sa nainom

kontrakcije i relaksacije istog dijela tijela, odnosno iste grupe miia i
ligamenata.
Statiko istezanje, ukljuuje istezanje do granica pokreta bez forsiranja

istezanja i dranja pozicije bez kretanja odreeno vrijeme. Kroz izvedbu statikog
istezanja, sporta bi trebao pokuati opustiti miie da bi dosegao maksimalan
raspon pokreta. U statikom istezanju se upotrebljava iskljuivo vlastita snaga
sportaa.

Dinamiko istezanje, ukljuuje aktivno kretanje do granica pokreta. Sportai ne
zadravaju konanu poziciju. Na primjer, zauzme se pozicija s rukama iznad glave
i rairenim stopalima, trup se dinamiki savija prema koljenima da bi se postigao
maksimalan raspon pokreta.
17.6. Ravnotea kao motorika sposobnost

Ravnotea je sposobnost da se zadri tijelo u ravnotenom poloaju i da se
koriguje pokretima uz djelovanje gravitacije zemljine tee, koja oteava da se
odri ravnoteni poloaj i djelovanjem spoljanjih nadraaja (aktivnih remeteih
faktora). Koeficijent uroenosti ove sposobnosti je veoma velik i iz tih razloga je
razviti ravnoteu prilino sloeno, specifino i teko. Zbog velikog varijabiliteta,
vjebanje se uglavnom sastoji u odravanju ravnotenih poloaja u nekim tipinim
(specifinim, situacionim) uvjetima, koja su karakteristina za neku aktivnost.
Iako je motorika dimenzija ravnotee od velikog znaaja ne samo za sport,
nego i za mnoge ljudske djelatnosti (zrakoplovstvo, astronautika, te pomorska i
graevinska zanimanja, ) postoji razmjerno mali broj studija koje temeljito
analiziraju promatrane fenomene. Dosadanji rezultati istraivanja, upuuju na
vrlo nisku pouzdanost mjernih instrumenata za procjenu ravnotee, te ukazuju
na zakljuak da stvarna struktura ravnotee jo uvijek nije poznata. Sumirajui
brojna istraivanja inostranih i domaih istraivaa, koji su utvrivali vrste i uvjete
manifestacije ravnotee (Bass, Hempel, Ismail, Grubar, Kureli, turm, Momirovi)
moe se zakljuiti da postoje slijedee vrste ravnotee:
a) Elementarna ravnotea, je sposobnost da se tijelo zadri u zadanom,

najee normalnom uspravnom poloaju, esto na smanjenoj i
uzdignutoj povrini oslonca. U literaturi se obino naziva statika
ravnotea (sa vizuelnom kontrolom), i vezuje se za situaciju odravanja
zadatog poloaja tijela koji nije u pokretu.
b) Vizuelno oteana ravnotea, je sposobnost zadravanja tijela u zadanom

poloaju teitem iznad povrine oslonca o tlo, ali bez vizuelne kontrole.
c) Dinamiki oteana ravnotea, je sposobnost zadravanja tijela u

zadanom poloaju teitem iznad povrine oslonca usprkos oteanjima
koja dolaze od dejstva spoljnijih sila. Najea vrsta ovih oteanja jeste
nestabilnost ili posebno programirano pomjeranje oslonca na kojem se
tijelo uravnoteava.

17.6.1. Sredstva i metode razvoja ravnotee
Vjebe ravnotee izvode se npr. stajanjem na jednoj nozi sa istovremenim
pokretima ruku, nogu i trupa, ali i sjedenjem bez oslonca ruku i nogu na tlu
statike vjebe ravnotee. Ove vjebe su zahtjevne, jer pri njihovom izvoenju
imamo malu povrinu oslonca, oko koje se moraju kretati dijelovi tijela iznad
osovine tijela, ili moramo vriti prenoenje centra teita tijela (prilikom unjeva
ili propinjanja na prste).Pri vjebama sa poskocima, i pri brzim vjebama okreta
poboljavamo orijentaciju u pokretu, a time i sposobnost djelovanja protiv sile
zemljine tee (dinamine vjebe ravnotee).
17.7. Preciznost kao motorika sposobnost

Preciznost se manifestuje u pogaanju ili voenju nekog predmeta do cilja,
koji se nalazi na nekoj udaljenosti. To je jedna od veoma osjetljivih osobina za koju
je potrebno imati dobar kinestetiki osjeaj, zatim dobra procjena parametara
cilja i kinestetika kontrola pokreta na odreenom putu, kao i vrijeme kontrakcije.
Dovoljno je da se raspoloenje ovjeka promijeni ili bilo koji spoljanji faktor
(remetei faktor), pa da se rezultati bitno promijene. Poto je koeficijent uroenosti
prilino visok (oko .80), postoji mogunost da se ta sposobnost popravi, ali pod
uvjetom da se sportista stavlja u situacione uvjete rjeavanja razliitih specifinih
zadataka, a zatim da se ostvari odgovarajui odnos sa tehnikom i taktikom
odreene aktivnost.
17.7.1. Sredstva i metode razvoja preciznosti

Vjebe za razvoj preciznosti mogu se podijeliti u dvije grupe. Vjebe za
razvoj preciznosti ciljanjem, tj. vjebe gaanja cilja voenjem projektila (ciljanje
rukom ili nogom u neku metu ili predmet, ciljanje u nepokretnu i pokretnu
metu tapom, ciljanje rukom ili nogom natrake, ciljanje nepokretnih i pokretnih
ciljeva noem, ciljanje i pogaanje mete nogom...). Vjebe za razvoj gaanjem, tj..
vjebe pogaanja cilja izbaenim projektilom (gaanje pokretnih i nepokretnih
vertikalnih ciljeva rukom, gaanje horizontalnih i vertikalnih pokretnih i
nepokretnih ciljeva nogom, gaanje ciljeva raznih vrsta glavom, gaanje ciljeva u
pokretu i mirovanju naoruanjem...).

17.8. Izdrljivost kao motorika sposobnost
Podrazumijeva motoriku sposobnost dueg izvravanja odreenog kretanja,
bez smanjenja efikasnosti, odnosno dueg sprovoenja aktivnosti ne smanjenim
intezitetom. Poto se koeficijent uroenosti kod izdrljivosti kree izmeu .70
i .80, mogunost razvoja postoji. Izdrljiovst se u stvari temelji na efikasnosti
funkcionisanja regulacionih mehanizama koji se manifestuju u:
a) Energetskim rezervama (adenozintrifosfat, kreatinfosfat, glikogen i

kiseonik),
b)
Funkcionalnom kvalitetu energetskog potencijala (energetskih
procesa).
Poto se izdrljivost manifestuje na razliitim nivoima eksploatacije energetskih

struktura, postoji:
a) Anaerobna izdrljivost na nivou laktatne komponente (u trajanju

od 3 5 minuta), koja je odgovorna za izvravanje kretnih struktura
submaksimalnim intezitetom, a u njenoj se osnovi nalaze mehanizmi za
regulaciju veliine kiseonikog duga i koncentracije laktata u krvi,
b) Anaerobna izdrljivost na nivou alaktatne komponente (u trajanju 15 20

sekundi), koja je odgovorna za izvravanje kretnih struktura maksimalnog
inteziteta, u ijoj se fiziolokoj osnovi nalaze mehanizmi za regulaciju
velike koliine kiseonikog duga i minimalne koliine laktata u krvi,
c) Aerobna izdrljivost (u trajanju od 5 minuta do nekoliko sati), koja je

odgovorna za izvravanje kretnih struktura umjerenog inteziteta u duem
vremenskom periodu, u ijoj se osnovi nalaze mehanizmi za regulaciju i
stvaranje energije iz glukoze i slobodnih masnih kiselina.

17.8.1. Sredstva i metode razvoja izdrljivosti
Razvoj izdrljivosti se karakterie dugotrajnim optereenjem na nivou
frekvencije pulsa od 140 170 otkucaja u minuti, pri emu nije dovoljno da se
optereenje u trenanom procesu osnovne izdrljivosti organizuje iskljuivo
preko ekstenziteta, ve je potrebno pridravati se pojedinih efektivnih zona
intenziteta. Dok kod premalog optereenja ne dolazi do razvijanja uspjenosti,
kod prevelikog inteziteta se blokira izmjena masnih materija kao osnovni izvor
energije za razvoj osnovne izdrljivosti i jae se aktivira razmjena ugljikohidrata.
Trenani rad u razvoju izdrljivosti se sprovodi u jednom od sljedeih oblika:
a) Intervalni trening, kada se periodi tranja smjenjuju sa periodima

odmora,
b) Kontinuirani trening, kada se neprekidno tranje zavrava ustaljenim

tempom,
c) Kombinovani trening, kada se neprekidno tranje zavri promjenljivim

tempom.
Interativni trening, ukljuuje tranje u vie navrata sa periodima odmora.

Periodi odmora mogu biti aktivni, kada trka dogira prije poetka sljedeeg
tranja ili pasivni, kod kojih trka sjedi u intervalu izmeu dva tranja. Ova vrsta
treninga se esto sree pod nazivom intervalno tranje, ija svrha je razvijanje
anaerobnih sistema i repetativno tranje, sa ciljem razvijanja aerobnog sistema. U
vezi s tim, postoji izvjestan broj parametara, koji se mogu mijenjati kod intervalnog
treninga, da bi se dobila razliita trenana optereenja, a to su duina (ekstenzitet)
svake ponovljene dionice, brzina (intezitet) svakog ponavljanja, ukupan broj
ponavljanja i serija, period oporavka, tip oporavka aktivni ili pasivni i teren na
kome se tri dionica.

18. SELEKCIJA I DIJAGNOSTICIRANJE SPOSOBNOSTI
18.1 Selekcija ljudskih resursa
za potrebe specijalnih slubi
Ljudski resursi su najvaniji faktor u svakoj strategiji razvoja specijalnih
slubi. Veoma je bitno istraiti motorike, funkcionalne sposobnosti, morfoloke
karakteristike, zdravstveni status, psiholoke i socioloke karakteristike, te specifina
znanja i vjetine pripadnika svih specijalnih slubi. Istraivanja antropolokih
karakteristika u cilju selekcije ljudskih potencijala i resursa, moe nam omoguiti
preduslov za utvrivanje razlika u komponentama izmeu pripadnika u razliitim
strukturama specijalnih slubi. Isto tako istraivanje antropolokih karakteristika
pripadnika specijalnih slubi, moe nam pruiti informacije o eljenom stanju
antropolokog statusa pripadnika specijalnih slubi, kao polazne osnove za
kreiranje postupaka za njegovo unapreenje.
Selekcija ljudskih potencijala za potrebe specijalnih slubi je sloen proces

iji je osnovni zadatak da obezbijedi dovoljan broj kandidata, od kojih mogu
da se izaberu oni koji najvie odgovaraju obavljanju konkretnih zadataka u
okviru poojedinih specijalnih slubi (vojska, policija, gorska sluba spaavanja,
vatrogasna sluba, zatitari). Kada govorimo o procesu regrutovanja kandidata za
potrebe specijalnih slubi, moramo prvo izvriti analizu posla koja podrazumijeva
specifikaciju zahtjeva posla i obezbjeenje opisa posla za kandidate, kao drugo,
moramo izvriti planiranje ljudskih resursa koje obuhvata specifikaciju broja i vrste
zaposlenih koji su potrebni za ostvarivanje stratekih ciljeva pojedinih specijalnih
slubi.
Selekcija ili odabir kandidata, slijedi odmah nakon regrutovanja a podrazumijeva

odabir kandidata koji imaju najbolje sposobnosti. Selekcija ljudskih resursa za
potrebe specijalnih slubi se prema unaprijed utvrenim standardizovanim
metodama i tehnikama vri izmeu vie kandidata. U procesu selekcije ljudskih
resursa moraju se potovati odreena pravila i principi kako bi se minimizovale
greke i izabrali najkvalitetniji kandidati, pri emu je potrebno voditi rauna o
individualnim razlikama kandidata i meuzavisnosti osobina kandidata i zahtjeva

posla. Osnovne faze u procesu selekcije ljudskih resursa za potrebe specijalnih
slubi su analiza prispjelih prijava i pratee dokumentacije, preliminarni intervju,
testiranje, dijagnostiki intervju, provjera reference i ponuda posla i ljekarski
pregled. U procesu selekcije veoma je vano ponuditi posao kandidatu koji ima
najveu skladnost izmeu linih potencijala i zahtjeva radnog mjesta. U tu svrhu
koriste se razni testovi i instrumenti koji e dati objektivnu procjenu. Jedan od
najvanijih i najrazvijenijih instrumenata su i testovi za procjenu motorikih
sposobnosti. Kada se govori o procjeni motorikih sposobnosti, ili o motorikim
mjerenjima, misli se na razliite postupke realnog mjerenja na osnovu motorikih
testova. Kada se govori o motorikim mjerenjima, uobiajeno je da se koristi termin
motoriko testiranje, motoriki test ili samo test. Pojam test se poistovjeuje
sa pojmom mjerni instrument.
Ovaj pojam obuhvataju sva sredstva ili procedure kojima se dolazi do odgovora,
a na osnovu kojih se ovjekova karakteristika dovodi u odreenu relaciju u svojstvu
predikcije uspjeha. Ako takvo sredstvo slui za procjenu individualne sposobnosti,
tada se ono naziva test postignua ili uspjeha. Pomou takvih testova vri se
dijagnoza motorikog statusa ispitanika u aktuelnom trenutku. U eoj upotrebi
je podjela motorikih testova na tzv. bazinu i specifinu motoriku sposobnost
ovjeka. Bazina motorika sposobnost ovjeka podrazumijeva skup onih
karakteristika koji posjeduje svaki ovjek, dok specifina motorika sposobnost
obuhvata skup karakteristika koje su rezultat relativno dueg bavljenja nekim
programiranim kineziolokim aktivnostima. Prema tome, testove za procjenu
motorikih sposobnosti moemo generalno podijeliti u dvije grupe: za procjenu
bazinih motorikih sposobnosti i za procjenu specifinih motorikih sposobnosti.
U selekciji ljudskih resursa za potrebe specijalnih slubi, trebaju dominirati testovi
koji procjenjuju bazino-motorike sposobnosti, odnosno one sposobnosti koje
ostvaruju visok stepen varijanse sa zahtjevima budue profesije potencijalnih
kandidata. Testiranje motorikih sposobnosti je postupak i sistematski pristup
primjene odgovarajuih testova u cilju kvantifikacije motorikog ponaanja,
sposobnosti, umijea i vjetina.
Motorikim testiranjima procjenjuju se veoma kompleksne sposobnosti

ovjeka. Mjerenje motorikih sposobnosti podrazumijeva razliite postupke u cilju
dobijanja planiranih kvantitativnih pokazatelja odabrane motorike sposobnosti.
Iako su motorike sposobnosti latentnog karaktera, u procjeni pojedinih
motorikih sposobnosti neophodno je upotrijebiti manifestne indikatore, a sa

ciljem dobijanja to jasnije informacije. Ti postupci podrazumijevaju indirektna
mjerenja, pa je potrebno imati vie indikatora (motorikih instrumenata, testova)
o nekoj motorikoj sposobnosti. U odabiru i realizaciji postupka procjene
motorikih sposobnosti neophodno je homogenizirati potencijalne kandidate u
specifine grupe. To podrazumijeva kreiranje kriterijskog indikatora usklaenog
sa specifinostima odreenih kategorisanih poslova specijalne namjene. Ovim se
optimalizira vrijeme, tok, intenzitet, volumen i kompletan postupak provoenja
procjene motorikih sposobnosti u cilju selekcije ljudskih resursa i potencijala za
potrebe specijalnih slubi.
18.2. Dijagnosticiranje tjelesnih sposobnosti

Dijagnosticiranje tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih slubi,
predstavlja prvi stepen u kreiranju i upravljanju sistemom tjelesne pripreme.
Nakon dijagnostikovanih dominantnih i relevantnih antropolokih osobina
i sposobnosti, mogu se postaviti naredni koraci u primjeni i upravljanju
tjelesnim aktivnostima pripadnika specijalnih slubi. Sloeni zahtjevi u tjelesnim
aktivnostima koji se nameu pripadnicima specijalnih slubi i njihov konstantan
rad kroz godinu zahtjeva i specifino programiranje.
Svaki voditelj procesa tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi, trebao

bi znati kakva je trenutana tjelesna sposobnost svih slubenika u specijalnoj
slubi bez obzira na godine, aktivnost u sportu ili neke druge egzogene i
endogene faktore ogranienja. Kako bi se dolo od ovih znaajnih informacija za
proces programiranog tjelesnog vjebanja, voditelji ovih aktivnosti konstantno
moraju vriti dijagnosticiranje tjelesnih sposobnosti slubenika ili odreene
formacije u okviru specijalnih slubi. Mjerljivost svih motorikih sposobnosti i
antropometrijskih karakteristika, odgovornih za uspjenost u izvoenju zadataka
specijalnih namjena, omoguava nam dijagnosticiranje stanja slubenika i drugih
pripadnika specijalnih slubi. Ovim se nainom omoguava valorizacija efekata
programiranog vjebanja.
U samom procesu programiranog vjebanja moramo provoditi mjerenja,

testiranja zadanih dimenzija tako da ih iskazujemo brojanim veliinama. Na
osnovu rezultata u dijagnostikim testovima formiramo homogenizirane skupine

po sposobnostima za izvoenje odreenih tjelesnih aktivnosti koje se realiziraju
u okviru programiranog tjelesnog vejbanja. Uticaj tjelesne vjebe na organizam
moe biti razliit, jer ista vjeba ne utjee jednako na sve pojedince, a sve to
zavisi od niza faktora i okolnosti u kojima se primjenjuje. Tjelesne vjebe kao to
je poznato mogu da izazovu i niz negativnih uticaja, stoga je neophodno da se
cio proces vjebanja organizuje i ostvaruje po unaprijed utvrenim pravilima u
odreenim okolnostima i pod nadzorom strunjaka.
To podrazumijeva da voditelj tjelesnih aktivnosti poznaje sve pripadnike

sa kojima radi, i da raspolae sa informacijama koje se odnose na njihove
potencijalne snage i sposobnosti. Isto tako je neophodno stalno i sistematsko
provjeravanje rezultata koji se ostvaruju kao trenutni ili kumulativni efekti tog
procesa programiranog vjebanja, kao i faktora koji na njih djeluju. Da bi imali
uvid u nivo tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih slubi i promjene koje
nastaju pod uticajem programiranog tjelesnog vjebanja, mora se sprovoditi
itav niz mjerenja, testiranja ili drugih oblika provjeravanja na osnovu kojih
se procjenjuju neposredni ili kumulativni efekti procesa tjelesnog vjebanja u
odreenim vremenskim intervalima. Kako bismo upjeno programirali proces
tjelesnih aktivnosti pripadnika specijalnih slubi, koristimo dijagnosticiranje svih
relevantnih pokazatelja tjelesnih sposobnosti kroz:
a) Inicijalno testiranje, koje ima funkciju da se voditelj tjelesnih aktivnosti

specijalnih namjena upozna sa pripadnicima specijalnih slubi, jer tek na
osnovu uvida u stanje, njihovih tjelesnih sposobnosti, kao i uvidom u druge
pokazatelje psihosomatskog statusa mogue je planirati i programirati
proces tjelesnog vjebanja i predvidjeti dostignua kako pojedinca, tako
i grupe sa kojom radi. Inicijalno testiranje se provodi na poetku procesa
programiranog vjebanja. Rezultati dobijeni ovim testiranjem ine polaznu
osnovu za planiranje procesa tjelesnog vjebanja specijalnih slubi.
b) Tranzitivno ili periodino testiranje, uvijek treba biti povezano s

registriranjem onoga to se testira. Pri testiranju svih sposobnosti treba
biljeiti dobijeni rezultat, Uz pomo tranzitivnog ili periodinog testiranja
treba dobiti povratne informacije o uspjenosti programa tjelesnog
vjebanja na poveanje tjelesnih sposobnosti, kao i pozitivan uticaj na
somatski status pripadnika specijalnih slubi.

c) Finalno testiranje ili zavrno testiranje, provodi se na kraju odreenog
programa tjelesnog vjebanja i predstavlja finalni dio cjelokupnog
procesa testiranja. Cilj zavrnog testiranja je da se utvrdi u kojem je
stepenu realiziran program tjelesnog vjebanja i kakvi su njegovi uinci
na tjelesne sposobnosti pripadnika specijalnih slubi. Ovi podaci ukazuju
voditelju procesa tjelesnog vjebanja u kojoj mjeri je ostvario postavljene
zadatke, koliko je bio realan u planiranju i ta treba korigovati u planu za
sljedei period, a pripadnicima u kojoj mjeri su poboljali svoje tjelesne
sposobnosti.

19. UPRAVLJANJE, PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE
PROCESA TJELESNOG VJEBANJA
19.1. Upravljanje procesom tjelesnog vjebanja

Savremeni proces tjelesnog vjebanja ne podnosi nikakve improvizacije,
planiranje i provoenje vjebanja po nekim linim osjeajima, ve zahtijeva rad
osnovan na nauci i tehnici. Samo primjenjena nauna i tehnika dostignua
omoguuju da se sportsko, tjelesno vjebanje uini intenzivnim i efikasnim. Prvi
zahtjev koji se postavlja pred svakog voditelja tjelesnih aktivnosti je snimanje
polaznog nivoa u biopsihosociolokom smislu. Ovaj korak se moe nazvati i
dijagnozom stvarnog stanja, to omoguuje maksimalno pribliavanje procesa
vjebanja individualnim karakteristikama vjebaa sportiste. Drugi zahtjev je da
se na bazi utvrenog stanja znalaki utvrde zadaci koje treba izvravati kako bi se
to stanje transformisalo u novi eljeni kvalitet.
To od voditelja procesa tjelesnog vjebanja zahtijeva poznavanje vjebi kojima

se mogu izvriti pojedini zadaci i da je u stanju vriti izbor i sistematizaciju vjebi.
Trei zahtjev logian je nastavak prva dva i svodi se na razumno i objektivno
programiranje procesa tjelesnog vjebanja. Izbor vjebi, doziranje intenziteta
vjebanja i izbor metoda rada ne moe se preputati sluajnosti, ve to mora biti
bazirano na objektivnom stanju sa svjesnim upravljanjem djelatnou da bi se
izazvali i postigli eljeni efekti vjebanja. etvrti zahtjev je da se stalno i u svim
fazama vode i analiziraju informacije o toku i efektima vjebanja.
Nemogue je zamisliti savremeno vjebanje, niti je mogue tim procesom

upravljati, ako se ne registriraju promjene u toku itavog perioda vjebanja.
Danas postoji itav niz metoda kojima se mogu uspjeno pratiti promjene
i efekti vjebanja. Indikatori koji se pri tome najee koriste su promjene u
kardiovaskularnom i respiratornom aparatu (puls i disanje), promjene u tonusu
muskulature, na receptorima itd.

19.2. Planiranje procesa tjelesnog vjebanja
Potrebe za tjelesnim sposobnostima na visokom stepenu kod pripadnika
specijalnih slubi, mogu se uporediti sa zahtjevima za tjelesnim sposobnostima
istovremeno u veem broju sportova kao to su: tranje i plivanje na duge pruge,
veslanje, alpinizam, padobranstvo, ronjenje, dugotrajno hodanje s noenjem
tereta i do 90 kg, borilaki sportovi, biatlon, skijako tranje i tranje, ustro
hodanje (engl.trekking). Iz ovoga je vidljivo kako vie tjelesnih sposobnosti
pripadnika specijalnih slubi mora istovremeno biti na optimalnom nivou. U
tjelesnoj pripremi sportaa, postoji sistem takmienja, tako da se njihova forma
moe planirati upravo za odreeni period u kojem e najbolje iskazati svoje
sposobnosti, za razliku od pripadnika specijalnih slubi, koji svoje sposobnosti
mora stalno odravati na optimalnom nivou.
Zbog mnogih zadataka u koje su pripadnici specijalnih slubi ukljueni, vrlo

je teko provesti planiranje procesa tjelesnog vjebanja na nain kako se ona
primjenjuje u sportu jer pripadnicima specijalnih slubi treba istovremeno vie
tjelesnih sposobnosti i to na poprilino visokom nivou. Za ulazak u specijalne
slube, u veini sluajeva je potrebno proi odreeni selekcijski postupak u kojem
se trai visok nivo tjelesnih sposobnosti.
Nakon uspjenog prolaza, pripadnici su duni odravati optimalan nivo

tjelesnih sposobnosti, to provode organiziranim i sistematskim tjelesnim
vjebanjem. Na temelju navedenoga, moe se rei kako se planiranje procesa
tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi mora temeljiti najvie na fazi
odravanja stepena tjelesnih sposobnosti, zapravo faza odravanja tjelesnih
sposobnosti predstavlja odreen oblik pripreme. Pripadnik specijalne slube,
mora uvijek biti tjelesno spreman i faza odravanja njegovih tjelesnih sposobnosti
je konstantna. U okvirima planiranja procesa tjelesnih aktivnosti pripadnika
specijalnih slubi, moemo govoriti o kratkoronom planiranju (makrociklus), koji
je baziran na na temelju godinjeg ili polugodineg planiranja. U okviru godinjeg
ili polugodinjeg plana tjelesnog vjebanja potrebno je utvrditi slijedee:
Na osnovu jednaine specifikacije za pripadnike specijalnih slubi utvrditi
eljeno (tranzitivno, finalno) stanje,

a) Putem dijagnosticiranja utvrditi polazni nivo svih primarnih tjelesnih
sposobnosti i uporediti ga sa eljenim (finalnim) stanjem (modelom
hijerarhijske strukture i normativima),
b) Putem analize procesa tjelesnog vjebanja iz prethodne godine utvrditi

nedostatke i greke,
c) Na osnovu dijagnosticiranja, analize prethodnog procesa tjelesnog

vjebanja pripadnika specijalne slube, utvrditi glavne pravce i zadatke.
d) Kreirati strukturu procesa tjelesnih aktivnosti pripadnika specijalnih

slubi, ekstenzitet i intenzitet optereenja u pojedinim periodima i
ciklusima, sredstva i metode.
e) Utvrditi termine sprovoenja kontrole pripadnika specijalnih slubi u

cilju sagledavanja efekata procesa tjelesnog vjebanja.
Jedan makrociklus (godinji ili polugodinji) procesa tjelesne pripreme

pripadnika specijalnih slubi moemo podijeliti na:
a) opu tjelesna pripremu

b) specijalnu tjelesnu pripremu
c) kontrolu tjelesne pripreme
19.3. Programiranje procesa tjelesnog vjebanja

Programiranje sadraja procesa tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih
slubi, je veoma sloen posao, koji se na bazi godinjeg ili polugodinjeg
(makrociklus) odreuju konkretni programski postupci, koji sadre informacije
o trenanim sadrajima, sredstvima, intenzitetu, ekstenzitetu i metodama rada.
Struktura programiranja procesa tjelesnog vjebanja, moe se podijeliti u etiri
etape (Prema Findaku):
a) Eksplicitno definiranje cilja programa,

b) Odreivanje sadraja programa,
c) Programiranje procesa vjebanja,
d) Praenje, provjeravanje, analiza dobivenih saznanja o efikasnosti
programa.

Programiranje tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi bi se trebalo
vriti prema slijedeim kriterijima:
a) Procjena inicijalnog stanja, tj. procjena stanja tjelesnih sposobnosti

i odreenih dimenzija psihosomatskog statusa, kao i evidentiranje
podataka o njihovom zdravstvenom stanju;
b) Postavljanje konkretnih zadataka tjelesnog vjebanja, na osnovu

definiranih zadataka biraju se najoptimalniji sadraji i metode rada. Izbor
optimalnog sadraja i metoda rada programa tjelesnog vjebanja trebaju
se odrediti na osnovu: fonda sati koji je predvien za odreeni program
tjelesnog vjebanja, poznavanja vrijednosti razliitih tjelesnih aktivnosti
za realizaciju zadataka u najkraem vremenu i sa utrokom energije
i materijalnih sredstava, materijalnih uvjeta rada (prostor i oprema),
klimatskim uvjetima (rad u otvorenim i zatvorenim prostorima)
c) Prilikom programiranja procesa tjelesnog vjebanja pripadnika

specijalnih slubi, treba maksimalno potovati tzv. unutranje i vanjske
faktore koji u manjoj ili veoj mjeri utiu na izradu i ostvarivanje
programa. Kada je rije o unutranjim faktorima, prvo treba voditi rauna
o zakonitostima razvoja tjelesnih sposobnosti. Od vanjskih faktora, izrada i
ostvarenje programa, najvie zavisi od raspoloivog vremena za vjebanje
i materijalnih uvjeta rada. Raspoloivo vrijeme za vjebanje je jedan od
najvanijih parametara od kojeg zavisi ne samo volumen rada nego i
cjelokupni kvalitativni i kvantitativni efekti programa, jer dugotrajnim
i sistematskim procesom ponavljanja mogue je izazvati pozitivne
promjene tjelesnih sposobnosti. Jedan od osnovnih uvjeta za uspjeno
programiranje procesa tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi
je potreba da se pridravamo odreenih principa:
a) Princip uspjenosti, podrazumijeva da program treba izraditi tako da

osigura razvoj onih tjelesnih sposobnosti pripadnika specijalnih slubi,
koji e uticati na rijeavanje konkretnih zadataka u realnim uvjetima.
b) Princip primjerenosti, podrazumijeva izradu takvog programa koji

potuje aktuelno stanje i sposobnosti pripadnika specijalnih slubi.

c) Princip realnosti, podrazumijeva izradu programa koji je usklaen sa
autentinim potrebama pripadnika specijalnih slubi, odnosno program
koji je primjeren konkretnim zadacima koji pripadnici specijalnih slubi
obavljaju u okviru svojih nadlenosti.
d) Princip fleksibilnosti, podrazumijeva izradu programa koji se tokom

realizacije moe mijenjati shodno zahtjevima koji proizlaze iz rezultata
dobivenih tranzitivnim provjeravanjem ili koji su uvjetovani promjenama
materijalnih uvjeta rada.
e) Princip jednostavnosti, podrazumijeva izradu programa koji se moe

brzo i lako izraditi, a takoer, koji moe da pretrpi odreene intervencije
tokom realizacije (dopunjavanje, izostavljanje, ispravljanje). Prilikom izrade
programa tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi, moramo se
pridravati i odreenih faza programiranja:
a) Dijagnostika faza, ova faza se sprovodi na poetku realizacije

odreenog programa specijalne namjene. U ovoj fazi utvruje se
dijagnoza aktuelnog stanja tjelesnih sposobnosti svakog polaznika
programa specijalne namjene. Ova faza predstavlja temeljni uvjet za jasno
definisanje cilja programa specijalne namjene. Prvu fazu programiranja
ini eksplicitno definiranje cilja programa. Ova faza programiranja je jedna
od najvanijih operacija u metodologiji programiranja, jer sam program
znai operacionalizaciju tog cilja ili tih ciljeva. b) Analitiko - prognostika
faza, provodi se s ciljem analize rezultata koji su dobijeni prilikom
dijagnosticiranja stanja svakog polaznika programa specijalne namjene,
radi prognoziranja daljeg rada. Ova faza nam moe dati jasne informacije
o tome da li program specijalne namjene treba da direktno utie na
one sposobnosti koje su kod polaznika najmanje, ili da se prvo utie na
podizanje opih tjelesnih sposobnosti polaznika programa specijalne
namjene, koja predstavlja osnov za poboljanje i unapreenje specifinih
tjelesnih sposobnosti potrebnih za rijeavanje konkretnih zadataka u radu
pripadnika specijalnih slubi. Druga faza programiranja ini izbor sadraja
te podjelu sadraja prema utvrenom vremenskom planu realizacije
programa.

b) Sintetiko - programerska faza, provodi se nakon detaljne analize
inicijalnog stanja svakog polaznika programa specijalne namjene i realne
prognoze s ciljem izrade specifinih programa za svakog polaznika,
odnosno za svaku grupu polaznika programa u cilju prilagoavanja
programa specijalne namjene stvarnim potrebama koje su uvjetovane
zadacima koji e pripadnici specijalnih slubi izvravati u skladu sa njihovim
nadlenostima. Ova faza programiranja podrazumijeva odreivanje
volumena optereenja (doziranje, podjelu i kontrolu optereenja) i
utvrivanje uvjeta u kojima e se programirani proces tjelesnog vjebanja
ostvarivati, odnosno organizaciju tog procesa (metodiko organizacijske
oblike rada, metode rada, metodike postupke i drugo). c) Verifikacijsko
- valorizacijska faza, provodi se tokom realizacije programa specijalne
namjene. Ova faza se provodi tokom cijelog vremena izvoenja programa
specijalne namjene, s ciljem uvida u realizaciju programa i da se program
po potrebi dopunjava ili mijenja, radi pribliavanja stvarnim potrebama
pripadnika specijalnih slubi. etvrtu fazu programiranja ini rad na
praenju, provjeravanju i analiziranju o toku i efektima tjelesnog vjebanja
programa.

20. MATERIJALNO TEHNIKI I KADROVSKI
UVJETI REALIZACIJE TJELESNIH AKTIVNOSTI
Kako bi se nesmetano mogle odvijati programirane tjelesne aktivnosti
pripadnika specijalnih slubi, nuno je obezbijediti odgovarajuu opremu,
trenaere, te prostore za kvalitetno izvoenje planiranih aktivnosti. Od posebne
vanosti je osiguranje kvalitetnih povrina za rad u zimskom periodu Skijalite,
u ljetnom periodu Plivalite, od ostalih prostora izdvajamo sportsku dvoranu sa
upotrebom tatamija, teretanu, atletske staze, prirodne staze, saunu, standardne
poligone prepreka, specijalne namjenske poligone prepreka, te igralita.
Od trenanih pomagala potrebno je napomenuti izradu i koritenje

improvizovanih sredstava, puaka, pitolja, noeva, palica, te edukativna sredstva,
informatiki sistem za obradu i analizu podataka. Dalje je potrebno osigurati
mjerne instrumente i ureaje za kontrolu stanja tjelesnih sposobnosti. (alina,
2001). Kada govorimo o odabiru sportskih objekata u svrhu realizacije procesa
tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi, moramo se pridravati slijedeih
kriterija:
a) Sportski objekat mora odgovarati zadacima procesa tjelesnog

vjebanja specijalne namjene. Sportski objekat mora obezbijediti da
se proces tjelesnog vjebanja moe sprovoditi u dobro opremljenim
zatvorenim i otvorenim terenima.
b) Sportski objekat mora odgovarati specifinim potrebama pojedinih

specijalnih slubi, kako u odnosu na broj pripadnika, tako i na vrstu
zadataka pojedinih specijalnih slubi.
c) Sportski objekat mora biti smjeten van stambenih objekata, to

podrazumijeva da je odvojen od objekata koji zagauju zrak, uz mogunost
da nisu suvie udaljeni od urbane zone. Oprema koja se koristi u procesu
tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi mora sadravati:

d) Opremu za dijagnostiku, koja se koristi u toku procesa tjelesnog vjebanja
treba da predstavlja neophodan odreeni minimum sa kojom se voditelj
procesa tjelesnog vjebanja treba ne samo biti neposredno upoznat, ve i
osposobljen za efikasno koritenje dobijenih informacija.
e) Kompjutersku opremu, sa savremenom softverskom tehnologijom, koja

se u posrednom i neposrednom procesu tjelesnog vjebanja primjenjuje u
cilju modelovanja, dijagnosticiranja, kontroliranja, registriranja, grafikog i
statistikog obraivanja podataka.
f ) Trenaersku opremu, koja je od veoma velike vanosti za usvanjanje

automatizovanih pokreta i razvijanje specifinih motorikih sposobnosti,
kao i mnoge druge specijalne maine za razvoj motorikih sposobnosti.
Za realizaciju programirane tjelesne aktivnosti pripadnika specijalnih

slubi potrebno je pored optimalnih tehniko materijalnih uvjeta, obezbijediti
i odgovarajue kadrove, koji e sprovesti ovaj proces vjebanja. Savremeni
voditelj procesa tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi treba da se
izdvaja studioznim i funkcionalnim organiziranjem procesa tjelesnog vjebanja
pripadnika specijalnih slubi, koja podrazumijeva:
a) Planiranje i programiranje aktivnosti,

b) Registraciju i klasificiranje,
c) Analiziranje i interpretiranje,
d) Logiziranje i vrednovanje u cilju uvoenja novih organizacionih rjeenja.
Voditelj tjelesnih aktivnosti pripadnika specijalnih slubi mora:
a) Voditi organizacioni proces tjelesnog vjebanja u kojem se koordiniraju,

integriraju i usmjeravaju organizacione aktivnosti radi ostvarivanja
postavljenih ciljeva u okvirima eljenog stanja,
b) Kontrolisati da li se predvieni planirani proces izvrenja zadataka

odvija blagovremeno, ekonomino i kvalitetno.

21. PRIMJENA METODIKO ORGANIZACIJSKIH
OBLIKA U RADU SA PRIPADNICIMA
SPECIJALNE SLUBE
Organizacija samog procesa tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi
predstavlja kompleksan proces s ciljem poveanja njihovih opih i specifinih
sposobnosti. Kako bi se tjelesnim vjebanjem, mogli ostvariti ovi ciljevi,
proces tjelesnog vjebanja specijalnih slubi mora biti dobro organizovano i
programirano. Kada govorimo o dobroj organizaciji samog procesa tjelesnog
vjebana, tada govorimo o primijeni optimalnih metodiko organizacijskih oblika
rada i sadraja. Funkcija metodiko organizacijskih oblika rada se moe posmatrati
kroz potrebu za doprinos intezifikaciji procesa tjelesnog vjebanja te stvaranju
optimalnih uvjeta za provoenje vjebanja. Bez dobrog izbora metodiko
organizacijskih oblika rada i sadraja ne moe se oekivati dobra organizacija
i realizacija programa tjelesnog vjebanja specijalne namjene. U skladu sa
ciljevima i zadacima programa tjelesnog vjebanja specijalnih slubi, predlaemo
organizaciju ovog procesa kroz primjenu sloenijih metodiko organizacijskih
oblika rada, kao to su:
a) Rad u stanicama;
b) Kruni oblik rada,
c) Poligoni prepreka,
d) Rad na stazi,
e) Individualni oblik rada
21.1. Rad u stanicama

Specifinost ovog oblika rada ine podjelu na grupe (dva do tri uesnika),
koji izvode vjebe na veem broju radnih mjesta, odnosno stanica, po unaprijed
utvrenom redoslijedu.Zadravanje na radnim mjestima - stanicama se odreuje
vremenskim trajanjem ili brojem ponavljanja. Svaki uesnik procesa tjelesnog
vjebanja prolazi kroz sva radna mjesta - stanice. Broj stanica je razliit i obino
se kree od 6 do 12 stanica, to zavisi od broja uesnika tjelesnog vjebanja,
materijalnih uvjeta i ciljeva i zadataka konkretnog sata tjelesnog vjebanja. Obino
se poinje sa manjim brojem stanica. Primarni cilj primjene ovog oblika rada je

poboljanje motorikih sposobnosti. Ovakav oblik rada omoguava obuavanje
i uvjebavanje motorikih aktivnosti uz visok intenzitet optereenja organizma,
putem odreivanja broja ponavljanja i trajanja vjebanja na pojedinim radnim
mjestima moe se vriti individualno doziranje.
U pripremi za provoenje ovog metodiko-organizacijskog oblika rada treba

na svakom radnom mjestu ili stanici tano utvrditi vrijeme zadravanja, kao i
potrebno vrijeme za izmjene, tj. za prelaz sa jednog radnog mjesta (stanice)
na drugo. Zadravanje vjebaa na svakoj stanici izraunava se tako da se od
ukupnog vremena za rad u stanicama oduzme potrebno vrijeme za izmjene i
podijeli sa brojem stanica.
Ukupno vrijeme - vrijeme za izmjene = vrijeme zadravanja, odnosno

broja stanica vjebanja u stanici.
Rad u stanicama moe se organizovati na vie naina. Stanice sa jednim radnim

mjestom, stanice sa dva radna mjesta, stanice sa razliitim brojem radnih mjesta i
nejednakim trajanjem vjebi, stanice sa razliitim brojem radnih mjesta i jednakim
vremenom trajanja vjebi, stanini krugovi, zajedniki stanini krugovi.

Slika 5. Stanini krugovi (prema Hadikaduni, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)

Slika 6. Zajedniki stanini krug (prema Hadikaduni, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)

21.2. Kruni oblik rada
Metodiko organizacijski oblik rada koji ima za cilj razvoj i usavravanje
osnovnih tjelesnih sposobnosti: snage, brzine i izdrljivosti kao i njihovih sloenih
oblika ispoljavanja (izdrljivost u snazi, brzinska snaga i brzinska izdrljivost).
Tvorci su engleski treneri Morgan i Adams. U krunom radu primjenjuje se metod
programiranog optereenja pri emu se stepen optereenja na satu vjebanja
odreuje na osnovu tzv.maksimalnog testa. Naziv kruni rad potie od toga to
se radna mjesta, odnosno stanice postavljaju u krug. Broj radnih mjesta - stanica
odreuje se po formuli:
N/2 gdje je N - broj uesnika, a /2 broj radnih mjesta koja ini polovinu
broja uesnika (26 uesnika - N/2 je 13 radnih mjesta).
Na poetku sata tjelesnog vjebanja uesnici upoznaju zadatak (motoriku

aktivnost) idui od jednog do drugog radnog mjesta i tako do zadnjeg, gdje
nije bitan broj ponavljanja vjebe. Cilj je upoznavanje sa organizacijom rada. Na
prvom satu tjelesnog vjebanja uesnici popunjavaju liste sa svojim osnovnim
podacima:
Ime i prezime, godite, (broj i naziv radnog mjesta). Liste uzimaju iz koverte i
na kraju vraaju u istu. Svako radno mjesto obiljeeno je odgovarajuim brojem i
nazivom (kratak opis) vjebe. Na drugom satu tjelesnog vjebanja uesnici nakon
upoznavanja sa zadacima po stanicama, polaze na svoja radna mjesta i pripreme se
za vjebu. Na dati znak poinju sa izvoenjem vjebe nastojei da u predvienom
vremenu izvedu to vei broj ponavljanja. Na drugi znak prekidaju vjebu i broj
ponavljanja unose u svoju listu u rubriku predvienu za to radno mjesto. Broj
ponavljanja vjebe na pojedinom radnom mjestu predstavlja maksimalni test i
to je relativni pokazatelj, a objektivni bi se dobio sa pokazateljem fiziolokih
funkcija organizma prije i poslije optereenja. Vrijeme izvoenja maksimalnog
testa u veini zemalja svijeta limitirano je na 30 sekundi rada i 30 sekundi odmora,
na svakom radnom mjestu. Uz listu za biljeenje rezultata vjebanja uesnicima
stoji na raspolaganju i lista sa opisom zadataka na pojedinim radnim mjestima
- stanicama i brojem ponavljanja po ciklusima. Obino se rad sa stanicama
organizuje jedanput nedjeljno. Ciklus moe trajati tri do etiri nedjelje.

21.2.1 Izbor vjebi za kruni rad
Vjebe treba da osiguraju aktivno optereenje veih miinih grupa: jaanje
muskulature nogu, jaanje muskulature trbunog zida, jaanje muskulature
ruku i ramenog pojasa i jaanje lene muskulature. Kod vjebi za razvoj snage
miinih grupa u stepenu napora, moe se raditi najvie deset uzastopnih
ponavljanja, bez dodatnog optereenja. Vjebe za razvoj izdrljivosti u stepenu
napora mogu se raditi najvie sa deset do trideset ponavljanja. Vjebe koje se
mogu u vremenskom intervalu od 30 sekundi ponoviti vie od 30 puta, utiu na
poveanje izdrljivosti u snazi.
21.2.2. Doziranje optereenja u krunom radu

Osnov za utvrivanje optereenja je maksimalni test, a imamo vie vrsta tih
testova. Postoje tri varijante doziranja optereenja sa pretpostavkom da se
kruni rad provodi jednom nedjeljno: U prvoj varijanti se vri poveanje broja
ponavljanja polovine maksimalnog testa po nedjeljama. U drugoj varijanti
kao osnova se uzima etvrtina vrijednosti maksimalnog testa s tim da se
ponavljanja vre po serijama na jednom radnom mjestu. U treoj varijanti
vrijeme vjebanja maksimalnog testa od 30 sekundi (to oznaava T) dijeli se sa
dva i dobije se da se prve nedjelje vjeba 15 sekundi, druge 20, tree 25 i etvrte
30 sekundi. Za pauzu se koristi vrijeme koje se dopunjuje do 60 sekundi. (I ned.
45 sekundi, druga 30, trea 15 sekundi, itd.). Primjer, Sastavljanja programa
vjebanja u krunom radu:
a) Vjebe treba da naizmjenino angauju vee grupe miia.

b) Do 12 vjebi ili 3 kruga sa 4 radna mjesta, s tim da se sve etiri vjebe u
jednom krugu radi na istoj miinoj grupi.
c) Ponavljanje vjebe na radnom mjestu je 10 do 20 puta.
d) Vjebe ne smiju imati negativan uticaj na dranje tijela.
e) Obino se u radu koriste: buice, kugle, medicinke, vijae, palice, itd. ili
prirodne prepreke ako se radi vani.
f) Izbor vjebe je prema zadatku koji elimo postii. Izbjegavati ee
mjenjanje sastava vjebi kruga.
g) Nastavnik na osnovu maksimalnog testa dijeli uenike na parove ili
grupe priblino istih sposobnosti.

Slika 7. Kruni oblik rada (prema Hadikaduni, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)
21.3. Poligoni
U procesu tjelesnog vjebanja pripadnika specijalnih slubi Poligon se
primjenjuje u cilju formiranja odreenih motorikih aktivnosti, sloenog
karaktera. U prostoru se postavlja vie radnih mjesta sa ciljem da pripadnik
specijalne slube istu motoriku aktivnost izvede na raznim spravama ili u raznim
kombinacijama. U literaturi nalazimo primjere poligona spretnosti, okretnosti,
snalaljivosti. Zadaci poligona se izvode bez pauze, gdje se pripadnik specijalne
slube stalno kree od zadatka do zadatka savlaujui ili bre ili sporije. Primjena
poligona je praktino neograniena s obzirom na spol, starost, trenutno stanje
sposobnosti pripadnika specijalne slube, nivoa znanja i dostignua te s obzirom
na mjesto rada, godinje doba, uvjete rada, itd. Moe se provoditi tokom itave
godine. Ako je cilj poligona podizanje nivoa motorikih dostignua, poeljno je
da njegov sadraj ine motorika kretanja iz stvarnih kretnih aktivnosti pripadnika
specijalnih slubi u rijeavanju odreenih zadataka. Prilikom formiranja poligona
moramo se pridravati slijedeih kriterija:

a) Postavljanje poligona, rasporeda radnih mjesta moe biti u obliku
polukruga, kruga, kvadrata, pravougaonika, ravne crte, elipse, osmice, itd.
b) Moe se mjeriti potrebno vrijeme za izvoenje, tj. savladavanje staze

poligona ili broj ponavljanja u jedinici vremena.
c) Vrijeme odmora se moe planirati izmeu dva vjebanja, izmeu dva

savlaivanja staze, poligona, ako je dui poligon ili poslije jedne serije ako
se radi o kraem poligonu.
Poligon se moe dijeliti na vie naina:
a) Poligon na otvorenom prostoru

b) Poligon u zatvorenom prostoru
c) Prirodni (prirodne prepreke)
d) Vjetaki (sprave, pomagala, rekviziti, itd)
e) Kombinovani
f) Poligon za opu tjelesnu pripremu
g) Atletski, gimnastiki poligon prepreka
h) Poligon za sportske igre
i) Poligon prepreka za motorika znanja i dostignua
j) Poligon za motorike sposobnosti
k) Kompleksni poligon prepreka
Prema nainu postavljanja poligon se moe dijeliti na:
a) Jednostazni poligon moe biti sa startom iz istog mjesta, ili sa razliitih

mjesta, radi smanjenja vremena ekanja.
b) Dvostazni poligon moe biti sa istim zadacima, ili sa razliitim zadacima

to ovisi o broju razliitih, ili istih sprava i rekvizita i dovoljno prostora za
rad.
c) Viestazni poligon moe biti sa istim zadacima. Pogodan za usavravanje

nauenih motorikih znanja te provjeru, i sa razliitim zadacima.

1. Tranje na klupi sa medicinkom

2. Skakanje iz zaleta sa konja preko visoke prepreke
3. Kolut naprijed
4. Tranje po gredi
5. Voenje lopte izmeu stalaka
6. Preskok preko kozlia - raznoka
7. Provlaenje ispod prepreke
Slika 8. Jednostazni poligon prepreka (prema Hadikaduni, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)

1. Preskakanje vijae (jedanput)

2. Preskok preko kozlia- raznoka
3. Provlaenje a zatim preskakanje prepreke
4. Kolut naprijed
5. Tranje po klupi
6. Slalom voenje
7. Pretravanje kroz obru
8. Ulazak u cilj
Slika 9. Dvostazni poligon prepreka (prema Hadikaduni, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)

A. ATLETIKA
1. skok u dalj,
2. tranje oko stalka,
3. provlaenje kroz obru,
4. tranje preko prepona,
5. skok u vis.
B. KOARKA
1. voenje lopte u slalomu,
2. voenje, naskok, skok-ut,
3. obilaenje stalka u voenju,
4. vijugavo voenje,
5. koarkaki dvokorak.
C. ODBOJKA
1. gornje odbijanje u kretanju
izmeu stalaka,
2. donje odbijanje u kretanju
oko stalaka,
3. odbijanje lopte preko prepreke
uz provlaenje ispod iste, te
nastavljanje sa odbijanjem,
4. gornje odbijanje lopte uz
kretanje izmeu stalaka.
Slika 10. Viestazni poligon prepreka (prema Hadikaduni, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)

21.4. Rad na stazi
Primjenom Rada na stazi, jedna grupa koju ine pripadnici jedne specijalne
slube, dijele sa na nekoliko grupa gdje svaka grupa na svom radnom mjestu izvodi
sve vjebe na razliitim spravama i u razliitim uvjetima po unaprijed utvrenom
redu i to tako da svaki pripadnik specijalne slube proe sva radna mjesta na stazi.
Prethodno savladana motorika kretanja ine sadraj radnih mjesta. Kad jedan
pripadnik specijalne slube proe sva radna mjesta vraa se na poetak staze i
radi ponovo. Radni zadaci se postavljaju u liniji, jedan iza drugog, to podsjea na
stazu, pa iz toga proizlazi naziv rad na stazi. Kada primjenjujemo ovaj metodiko
organizacijski oblik rada moe se:
a) Formirati vie staza,

b) Postepeno poveavati broj staza,
Primjena ovog metodiko organizacijskog oblika rada u radu sa pripadnicima

specijalnih slubi zavisi od:
a) Broja radnih mjesta, od broja sprava i pomagala te prostornih

mogunosti.
b) Udaljenosti izmeu radnih mjesta, udaljenost se moe smanjivati ili

poveavati to oteava ili olakava uvjete izvoenja vjebi.
c) Naina postavljanja radnih mjesta, razliito postavljena radna mjesta

mogu osigurati da se ista motorika kretanja izvode u drugaijim uvjetima,
to omoguava postupnost i utilitarnost u radu.
Nakon odluke o izboru zadatka i broja radnih mjesta, pristupa se formiranju

staze, postavljanju potrebnih sprava, te rasporeivanje pripadnika specijalnih
slubi po grupama odnosno stazama. Slijedi demonstracija zadataka, te
objanjenje i prelazak na rad. Pripadnici specijalnih slubi se odmaraju kada se
vraaju na poetak staze, tj. tokom ekanja na red za ponovno izvoenje zadataka.
Poslije predvienog vremena za vjebanje na znak voditelja procesa tjelesnog

vjebanja, prekida se vjebanje na svim radnim mjestima i stazama. Pojavni oblici
rada na stazi su:
a) Ponavljanje istih zadataka (usavravanje nekog motorikog zadatka

uzastopnim ponavljanjem istog vie puta).
b) Ponavljanje istog zadatka u razliitim uvjetima (usavravanje

nekog motorikog kretanja na viem nivou koje se izvodi u razliitim
prostornim i vremenskim uvjetima uz pomo sprava, na spravama i sa
spravama).
c) Ponavljanje istog zadatka na obje strane do kraja staze.
d) Ponavljanje razliitih strukturalno srodnih zadataka.
e) Ponavljanje strukturalno razliitih zadataka (kombinacija razliitih

tjelesnih vjebi na spravama i elemenata sportskih igara).
f) Ponavljanje strukturalno razliitih zadataka i postupnim pribliavanjem

vjebovnih elemenata jedan drugom na stazi.
g) Povezivanje razliitih zadataka na istim radnim mjestima.
h) Ponavljanje i provjeravanje razliitih tjelesnih vjebi na jednakim

radnim mjestima u jednu cjelinu.

Slika 11. Rad na stazi ponavljanje istih tjelsnih vjebi

(prema Hadikaduni, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)
Slika 12. Rad na stazi - ponavljanje strukturno razliitih tjelesnih vjebi

(prema Hadikaduni, M. Metodika nastave tjelesnog odgoja 2002)

21.5. Individualni oblik rada
U procesu tjelesne pripreme pripadnika specijalne slube svim primjenjenim
oblicima rada teimo individualnom radu. Individualni oblik rada je kada svaki
pripadnik specijalne slube, sam za sebe, ne saraujui sa drugim pripadnicima
u toku rada, izvrava zadanu tjelovjebu, zadatak, element. To je istovremeno i
samostalan rad i primjenjuje se u grupnom i frontalnom obliku rada, sa izuzetkom
vjebi u parovima. Varijante rada individualnog oblika rada:
a) Izvodi se ista vjeba,

b) Izvode se razliite vjebe,
c) Izvode se iste vjebe ali sa diferenciranim brojem ponavljanja
Svaki pripadnik specijalne slube izvodi tjelovjebenu, aktivnost svojim

individualnim tempom koji je u skladu sa njegovim tjelesnim sposobnostima.

22. TESTOVI ZA PROCJENU MOTORIKIH
SPOSOBNOSTI PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUBI
Izuzetno je teko i hipotetski odrediti koje bi antropoloke karakteristike
trebalo dijagnosticirati za predvianje uspjenosti u obavljanju svakodnevnih
ili izvanrednih zadataka u sistemu specijalnih slubi. Pred pripadnike specijalnih
slubi postavlja se niz zadataka razliitih teina ovisno o grani, struci, rodu ili
specijalnosti kojoj pripadnik specijalne slube pripada. Stoga je potrebno odrediti
koje bi bazine motorike i funkcionalne sposobnosti svaki pripadnik specijalne
slube morao odravati na odreenom stepenu, kako bi mogao odgovoriti na
zadatke koji se pred njega postavljaju. Svaki pripadnik specijalnih slubi mora biti
zdrav te imati optimalno razvijene bazine motorike sposobnosti, koje odreuju
faktorsku strukturu uspjenosti u izvoenju , i zadovoljavajue morfoloke
karakteristike. O tim karakteristikama moemo govoriti samo hipotetski, na
temelju iskustva. Cilj tjelesnog vjebanja u sistemu specijalnih slubi jeste
rekreacija, u slobodnom vremenu, spremnost za rijeavanje svakodnevnih i
izvanrednih zadataka, razvojem tjelesnih sposobnosti i sticanjem specifinih
motorikih znanja i navika. Od pripadnika specijalnih slubi trai se skladan razvoj
funkcionalnih i motorikih sposobnosti, poeljne tjelesne proporcije te optimalan
zdravstveni status. Za zadovoljavanje svih zadataka koji pred njega postavlja
sluba, pripadnik specijalnih slubi mora proi sve faze razvoja od viestranog
preko bazinog i specifinog do situacijskog pripremnog dijela. Problem za
dijagnosticiranje tjelesnih sposobnosti i postavljanje primarnih ciljeva i zadataka u
procesu tjelesne pripreme pripadnika specijalne slube jeste definiranje tjelesnih
sposobnosti u odnosu na rodove, struku te specijalnosti u sklopu specijalnih
slubi. Specifini poslovi svakog pripadnika specijalne slube, stvaraju specifine
tjelesne zahtjeve.
22.1. Primjeri testova i standarda za ocjenu

motorikih sposobnosti pripadnika vojske
Testovi za ocjenu motorikih sposobnosti i potrebne norme, koje smo
prezentirali u tabelama od 14 19, preuzeti su iz prirunika Physical Fitness Test
(PFT) amerike vojske. Poznato je da su u SAD-a testovi modificirani, a norme su
razliite za pojedine grane, rodove, struke i specijalnosti (tabele 13 - 18).

TESTOVI US Army US Navy US AirForce USMC US Ranger

(Kopnena (Ratna (Ratno (Marinci) (Renderi)
vojska) mornarica) zrakoplovstvo)
Sklekovi
X X X X
(Push-ups)
Trbunjaci
(Sit-ups) X X X
Zgibovi X
X X
(Pull-ups) mukarci
Trbunjaci s pruenim
rukama X
(Crul-ups)
Trbunjaci s pogrenim
rukama X
(Crunches)
Izdraj u zgibu X
pothvatom ene
(Flexed arm hang)
Tranje na 5 milja
(5 mile run) X
Tranje na 3 milje
(3 mile run) X
Tranje na 2 milje
(2 mile run) X X
Tranje na 1,5 milju

(1,5 mile run) X X
Pjeaenje na 10 milja
s 29,5 kg tekom
naprtrnjaom X
(10 mile hike w/65 th
pack)
Plivanje na 500 jardi X

(500 Yd swim)
Tabela 13. Skup testova koji se primjenjuju u oruanim snagama SAD

TESTOVI 180 bodova 240 300 bodova

mukarci ene mukarci ene
Sklekovi (Push-ups) 42 19 57 71 31 - 42
Trbunjaci (Sit-ups) 53 53 66 78 66 - 78
Tranje na 2 milje 15:54 18:54 13:00 14:24 15:36 17:12
Tabela 14. Norme na PFT-u Amerike vojske
RANGER PFT Minimalni rezultati
Sklekovi u 2 minute 49
Trbunjaci u 2 minute 59
Zgibovi 6
Tranje na 2 milje 15:12
Tranje na 5 milja 40:00
Pjeaenje 15 milja 5 sati i 20 minuta

s 29,5 kg tekom
naprtnjaom
Plivanje na 15 m
Proao / pao
sa opremom
Tabela 15. Potrebni rezultati i testovi na PFT za Rengere Amerike vojske

Kategorija Razina Bodovi Trbunjaci Sklekovi Tranje na Plivanje na Plivanje na

1,5 milju 500 jardi 450 metara
Natprosjean Visoka 100 105 87 8:30 6:30 6:20
Natprosjean Srednja 95 103 86 9:00 7:00 6:50
Natprosjean Niska 90 98 81 9:15 7:30 7:20
Odlian Visoka 85 94 77 9:45 8:00 7:50
Odlian Srednja 80 90 74 10:00 8:15 8:05
Odlian Niska 75 87 71 10:30 8:45 8:35
Dobar Visoka 70 78 64 10:45 9:30 9:20
Dobar Srednja 65 66 55 11:30 10:30 10:20
Dobar Niska 60 58 47 12:00 11:30 11:20
Zadovoljavajui Visoka 55 54 45 12:45 12:00 11:50
Zadovoljavajui Srednja 50 50 42 13:15 12:15 12:05
Zadovoljavajui 45 46 37 13:30 13:00 12:50
Tabela 16. Norme i testovi za Ameriku mornaricu

MUKARCI Tranje na 1,5 milju Sklekovi Trbunjaci Zgibovi
Standard Liberator
(Zadovoljavaljua norma) 11:57 min 46 50 n/a
Standard Thunderboll
(Vrlo dobra norma) 8:55 min 62 70 4
Standard Wathavk
(Izvanredna norma) 8:05 min 75 80 10
ENE Tranje na 1,5 milju Sklekovi Trbunjaci Zgibovi
Standard Liberator
(Zadovoljavaljua norma) 13:56 min 27 50 0
Standard Thunderboll
(Vrlo dobra norma) 11:33 min 37 60 2
Standard Wathavk
(Izvanredna norma) 10:55 min 40 75 5
Tabela 17. Norme i testovi za Ameriko zrakoplovstvo

MUKARCI / godine Zgibovi Trbunjaci sa pogrenim Tranje na 3 milje

rukama
17 - 26 3 50 28:00
27 - 39 3 45 29:00
40 - 45 3 45 30:00
46 + 3 40 33:00
ENE / godine Izdraj u zgibu Trbunjaci sa pogrenim Tranje na 3 milje

pothvatom rukama
17 26 15 s 50 31:00
27 - 39 15 s 45 32:00
40 - 45 15 s 45 33:00
46 + 15 s 40 36:00
Tabela 18. Norme i testovi za USMC (Korpus mornarikog pjeatva marinci)

U ovim primjerima motorikih testova i normi koje se koriste u Amerikoj
vojsci za ocjenu motorikih sposobnosti vojnika, vano je uoiti da se testiraju
one sposobnosti koje su specifine za pojedine grane i rodove Amerikog vojnog
sistema. Ovakav pristup se mora provoditi u dijagnosticiranju tjelesnih sposobnosti
pripadnika svih specijalnih slubi koje egzistitaju u sistemu odbrane. Potrebno je
izraditi specifine testove za pojedine rodove, struke i specijalnosti. Na primjer za
pripadnika zatitarske agencije, koji se bavi poslovima zatite VIP osoba, vano
je da ima razvijenu brzinu (brzinu reakcije i pojedinanog pokreta), snagu (tipa
bacanja, sprinta), jakost (maksimalnu, izdrljivost u jakosti, repetitivnu), koordinaciju,
agilnost, preciznost, ravnoteu, fleksibilnost, anaerobnu i aerobnu izdrljivost. Od
pripadnika zatitarskih agencija, oekuje se da svojim sposobnostima, posebnim
znanjima i vjetinama zatite osobu od prijetnji i napada. Na osonovu ranijeg
izlaganja, moemo zakljuiti da testovi za procjenu tjelesnih sposobnosti moraju
biti specifini i primjereni konkretnim zadacima pripadnika specijalnih slubi.
22.1. Primjeri motorikih testova i

normativnih standarda za ocjenu
motorikih sposobnosti pripadnika policije
Testovi za procjenu motorikih Cilj testa
sposobnosti
Tranje na 100 metara Brzina tranja maksimalna brzina najmanje vrijeme ponavljanja
Tranje 12 minuta Kuperov test Izdrljivost aeorobno anaerobna najvei broj ponavljanja
Skok u dalj iz mjesta Eksplozivna snaga nogu najvea ostvarena razdaljina
Podizanje trupa Trbunjaci Repetativna snaga trbune musculature najvei ostvareni broj
ponavljanja
Sklekovi Repetativna snaga ruku - najvei broj ponavljanja
Tabela 19. Primjeri motorikih testova testova za ocjenu motorikih sposobnosti pripadnika policije Kantona
Sarajevo u kategoriji Mlai inspektor

Tranje na Tranje 12 minuta Skok u dalj Podizanje trupa Bodovi
100 metara Kuperov test iz mjesta Trbunjaci do otkaza
12,0 3200 280 42 10

12,5 3000 275 40 9
13,0 2800 270 37 8

13,3 2600 260 35 7
13,6 2400 250 32 6

13,8 2200 240 29 5
14,0 2000 230 26 4
14,3 1800 220 23 3

14,6 1600 210 21 2
15,0 1400 200 19 1
Tabela 20. Normativni standardi i ocjene motorikih sposobnosti pripadnika policije prema MUP-u Kantona
Sarajevo u kategoriji Mlai inspektor Mukarci od 19 do 29 godina
Tranje na Tranje 12 minuta Skok u dalj Podizanje trupa Bodovi

100 metara Kuperov test iz mjesta Trbunjaci do otkaza
15,0 2800 240 36 10

15,5 2600 230 34 9
16,0 2400 220 32 8

16,3 2200 210 30 7
16,6 2000 200 28 6

16,8 1800 190 26 5
17,0 1600 180 26 4
17,3 1400 170 20 3

17,6 1200 160 18 2
18,0 1000 150 15 1
Tabela 21. Normativni standardi i ocjene motorikih sposobnosti pripadnika policije prema MUP-u Kantona
Sarajevo u kategoriji Mlai inspektor ene od 19 do 29 godina

Ocjena motorikih sposobnosti pripadnika polcije u kategorijiMlai inspektor,
vrednuje se na osnovu normativnih standarda koje su prikazane u tabelama 19, 20
i 21. Motorike sposobnosti se procjenjuju primjenom motorikih testova (tranje
na 100 m, tranje 12 minuta, skok u dalj iz mjesta, podizanje trupa). Motorike
sposobnosti, ocjenjuju se od 0 10 bodova. Opta ocjena motorikih sposobnosti
dobijaju se zbirom ostvarenih bodova na svakom testu, koji se podijeli sa brojem
primjenjenih testova za procjenu motorikih sposobnosti. Kandidat koji je
pristupio testiranju motorikih sposobnosti radi ocjene motorikih sposobnosti, a
pri tome ne ostvari zadovoljavajui minimum utvren normativnim standardima,
odnosno ne ostvari rezultat od minimalno 1 bod za, nije zadovoljio minimum
standarda i eliminie se iz daljeg procesa ocjene motorikih sposobnosti.

Testovi za procjenu motorikih Cilj testa
sposobnosti
Brzina reakcije rukama na zvuni signal Brzina reakcije na zvuni signal najmanje vrijeme ponavljanja
Brzina reakcije rukama na svjetlosni

signal Brzine reakcije na svjetlosni signal najmanje vrijeme ponavljanja
Taping rukom Brzina pokreta rukom najmanje vrijeme ponavljanja
Iskret s palicom Fleksibilnost ramenog pojasa najvea amplitude pokreta
Osmica sa sagibanjem Agilnost i koordinacija najmanje vrijeme ponavljanja
Provlaenje i preskakanje prepreke Koordinacija, fleksibilnost najmanje vrijeme ponavljanja
Sprint 30 m iz leeeg stava Brzina tranja najmanje vrijeme ponavljanja
Sprint 100 m iz visokog starta Maksimalna brzina tranja najmanje vrijeme ponavljanja
Skok u dalj sa zaletom Eksplozivna snaga najvie ostvarenih metara u skoku
Penjanje uz konopac 5 m Funkcionalna snaga najmanje vrijeme ponavljanja
Izdraj u zgibu Funkcionalna snaga najvee vrijeme ponavljanja
Podizanje trupa s teretom do

otkaza sa optereenjem 20 kg Submaksimalna snaga - najvei broj ponavljanja
Bench press do otkaza sa

optereenjem 40 % od vlastite teine Submaksimalna snaga najvei broj ponavljanja
Hiperekstenzija lea do otkaza

sa optereenjem 10 kg Submaksimalna snaga najvei broj ponavljanja
Tranje 2400 m Izdrljivost aeorobno anaerobna najmanje vrijeme ponavljanja
Tabela 22. Primjeri testova za selekciju i ocjenu ljudskih resursa i potencijala u policiji Kantona Sarajevo
Jedinica za podrku

Hiperekstenzija lea do otkaza sa optereenjem od 10

Podizanje trupa do otkaza sa optereenjem od 20 kg
Bench press do otkaza sa optereenjem od 40% tj.
Brzina reakcije rukama na svjetlosni signal
Bzina reakcije rukama na svjetlosni signal
Provlaenje i preskakanje prepreka
Sprint 100 m iz visokog stava

Sprint 30 m iz leeeg stava
Penjanje uz konopac 5 m
Ocjena pripremljenosti
Osmica sa sagibanjem
Skok u dalj sa zaletom
Tranje 2400 m
Iskret s palicom
Izdraj u zgibu
Taping rukom
Bodovi
teine
kg
20 0,134 0,163 59 41 14,0 12,2 4,64 12,16 536 3,98 59 111 79 48 9,36
5 19
18
0,137
0,139
0,165
0,167
58
57
45
50
14,7
15,3
12,5
12,7
4,70 12,28
4,78 12,39
528
521
4,63
5,32
56 105
53 99
76
72
47
45
9,45
9,56
17 0,142 0,170 55 55 15,9 13,1 4,84 12,48 513 6,07 50 92 68 44 10,07
4
16 0,144 0,172 54 60 16,4 13,4 4,90 12,68 505 6,87 47 86 65 42 10,18
15 0,147 0,175 53 65 16,9 13,8 4,98 12,89 497 472 43 80 60 41 10,30
14 0,150 0,179 52 70 17,4 14,2 5,05 13,11 488 6,62 38 74 57 39 10,43
13 0,153 0,182 50 75 17,9 14,6 5,11 13,35 479 9,57 34 67 53 37 10,56
12 0,156 0,186 49 80 18,3 15,0 5,18 13,59 469 10,56 30 62 50 35 11,10
3 11
10
0,161
0,164
0,190
0,194
47
46
85
90
18,7
19,1
15,5
16,0
5,26 13,86
5,32 14,14
459
447
11,61
12,72
26
22
57
51
47
44
33
31
11,25
11,41
9 0,168 0,198 44 95 19,4 16,5 5,39 14,14 436 13,87 19 47 41 29 11,59
8 0,173 0,204 43 100 19,7 17,1 5,46 14,76 423 15,08 16 42 39 28 12,17
2 7
6
0,179
0,184
0,210
0,216
41
40
104
108
20,0
20,2
17,7
18,3
5,53 15,11
5,61 15,48
409
393
16,34
17,65
13
11
37
33
36
33
25
23
12,37
12,57
5 0,191 0,224 38 112 20,4 18,9 5,68 15,87 377 19,02 9 29 32 20 13,20
4 0,197 0,231 36 115 20,5 19,5 5,76 16,29 357 20,41 7 27 30 17 13,42
1 3
2
0,206
0,215
0,239
0,242
34
32
116
117
20,7
20,8
20,2
20,9
5,85
5,96
16,71
16,81
335
308
20,87
23,38
5
4
23
20
28
26
13
9
14,04
14,19
1 0,222 0,260 31 118 20,9 21,7 6,16 17,01 276 24,95 3 18 24 4 14,26
Tabela 23. Normativni standardi i ocjene motorikih sposobnosti prema MUP-u Kantona Sarajevo za
selekciju i ocjenu ljudskih resursa i potencijala u jedinici za podrku

Selekcija i ocjena kandidata za prijem u Jedinicu za podrku MUP-a Kantona
Sarajevo, vri se primjenom testova za procjenu motorikih sposobnosti (tabela
22). Kandidat je proao selekcijski postupak, ako je postigao ocjenu od 45. Ocjena
motorikih sposobnosti se dobija zbrajanjem pojedinanih ocjena ostvarenih
na testovima za procjenu motorikih sposobnosti (tabela 23). Kandidat koji ne
ostvari optu ocjenu motorikih sposobnosti u vrijednosti od 45, ili ako u nekom
od testova za ocjenu motorikih sposobnosti bude ocjenjen sa 1, podvrgava
se dodatnom programu podizanja nivoa tjelesne pripremljenosti i vandrednoj
ukupnoj provjeri motorikih sposobnosti.
22.2. Primjer testova za procjenu

specifinih tjelesnih sposobnosti
Kako bismo dobili potrebne informacije o tjelesnoj pripremljenosti u odnosu
na specifine zahtjeve pojedinih rodova i specijalnosti pripadnika specijalnih
slubi, potrebno je provoditi specifine testove. Specifini testovi sadrajno se
trebaju razlikovati od testova kojima utvrujemo bazinu tjelesnu pripremljenost.
Ovi testovi trebaju biti tako osmiljeni da prilikom testiranja dolazi do aktivacije
mehanizama koji su odgovorni za specifine motorike i funkcionalne sposobnosti.
Okruenje i uvjeti u kojima se ovi testovi realiziraju moraju biti to sliniji uslovima
okruenja gdje pripadnik specijalne slube rijeava svoje svakodnevne zadatke,
ili u nekim sluajevima i izvanredne zadatke. Ovo bi znailo da se specifini
testovi izvode tako da se prave odreene simulacije iz svakodnevnih aktivnosti
pripadnika specijalnih slubi. Odjea i obua takoer moraju biti onakvi kakvi e
se upotrebljavati prilikom izvrenja tih zadataka. Jedan od uobiajenih testova je
test na poligonu sa preprekama. (slika 5).
Slika 5. Mornarike prepreke (preuzeto sa www.military. com)

Ovakvi testovi se koriste u svim savremenim vojskama. Testiranjem na
takvim preprekama utvrujemo tjelesne i psihike sposobnosti pripadnika
oruanih snaga. Prilikom savladavanja prepreka do izraaja dolaze jakost, snaga,
izdrljivost, koordinacija, agilnost, brzina, upornost, samopouzdanje i odvanost.
Sve navedene sposobnosti i osobine bitne su za svakog vojnika. Pjeake ili
mornarike prepreke trebaju biti dio testova koje moraju proi svi pripadnici
oruanih snaga. Testovima za procjenu bazine tjelesne sposobnosti dobijamo
informacije o tjelesnim sposobnostima pripadnika specijalnih slubi. Specifini
testovi za provjeru tjelesnih sposobnosti nuni su za provjeru najvanijih
segmenata osposobljenosti pripadnika specijalnih slubi.
23.1. PRIMJERI TJELESNIH VJEBI ZA

RAZVOJ OPIH SPOSOBNOSTI
Ovdje su opisane dnevne tjelesne vjebe sa fotografijama koje slue za razvoj
optih tjelesnih sposobnosti. Ove vjebe koriste pripadnici Amerikih oruanih
snaga u cilju ouvanja bazinih tjelesnih sposobnosti. (Marine corps physical
fitness test and body composition. Department of the navy headquarters united
states marine corps 2 navy annex Washington, DC 20380-1775. Program manual).
23.1.1. Pushups
Sklekovi. Poetni poloaj je leanje na stomaku sa rukama razdvojenim u
irini ramena, noni prsti su na tlu, laktovi, lea i koljena ispravljeni. Na jedan i tri,
spustiti grudi do tla, saviti laktove do najmanje 90 stepeni. Na dva i etiri, ispruiti
ruke u poetni poloaj. Cilj vjebe je jaanje grudnih miia, miia ramena, miia
nadlaktice.
Slika 6. Pushups

23.1.2. Crunches
Trbunjaci. Poetni poloaj je leanje na leima, kukovi savijeni pod 90 stepeni,
koljena savijena, stopala nisu na tlu. Laktove saviti pod 90 stepeni ili prekrstiti na
grudima ili ispod rebara. Na jedan i tri podie se gornji dio tijela tako da se dodirnu
prepone. Na dva i etiri vratiti se u poetni poloaj. Ruke stalno moraju biti na
grudima odnosno ispod rebara tokom vjebe. Ova vjeba bi se trebala raditi
polako i kontrolisano. Cilj vjebe je jaanje trbune muskulature.
Slika 7. Crunches
23.1.3. Dirty dogs

Odnoenje. Poetni poloaj je na koljenima i rukama, na jedan i tri digne se
lijeva noga u stranu, koljeno ostaje savijeno. Na dva i etiri vratiti nogu u poetni
poloaj. Zamijeniti strane i ponoviti. Cilj vjebe je jaanje prepona i miia karlice.
Slika 8. Dirty dogs

23.1.4. Wide Pushups
Sklekovi sa rairenim rukama. Poetni poloaj je leanje na stomaku, ruke
su razdvojene vie od irine ramena, noni prsti na tlu. Laktovi, lea i koljena
ispravljena. Na 1 i 3 spustiti grudi na tlo, saviti laktove najmanje pod 90 stepeni. Na
2 i 4 ispruiti ruke u poetni poloaj. Cilj vjebe je jaanje grudnih miia, miia
ramena, miia nadlaktice. Sa rairenim rukama poveava se otpor na grudne
miie.
Slika 9. Wide Pushups
23.1.5. Dive Bomber Pushups

Upor prednji. Poetni poloaj je leanje na stomaku sa rukama i nonim prstima
na tlu, laktovi i koljena su isprueni. Ruke su malo ue od irine ramena. Dizati
bokove, a ramena e biti iza ruku. Na 1, spustiti grudi dolje prema tlu, ramena
su jednaka sa rukama . Na 2 nastaviti ka dolje pruajui laktove gdje su sad
ramena ispred ruku. Na 3 zamjeniti pravac sputajui grudi nazad do tla, ramena
su izjednaene sa rukama. Na 4 vratiti se u poetni poloaj. Ova vjeba se izvodi
sporim kontinuiranim pokretima. Cilj vjebe je jaanje miia ramenog pojasa i
miia nadlaktice i podlaktice.

Slika 10. Dive Bomber Pushups
23.1.6. Elbow to Knee Crunches

Trbunjaci lakat koljeno. Poetni poloaj je leanje na leima , desna noga
ravno stoji na tlu. Lijeva prebaena preko desnog koljena, ruke prekrtene preko
grudi. Na 1 i 3 podii gornji dio tijela rotirajui ga u lijevu stranu tako da desni
lakat dodirne lijevu preponu. Na 2 i 4 vratiti se u poetni poloaj. Ova se vjeba
radi sporo i kontrolisano. Cilj vjebe je jaanje trbune muskulature.
Slika 11. Elbow to Knee Crunches

23.1.7. Side Crunches
Trbunjaci na strani. Poetni poloaj je leanje na lijevoj strani, lijeva ruka je
preko grudi, desna stoji niz tijelo. Na 1 i 3 podii gornji dio tijela i stopala sa tla dok
desna ruka klizi niz prepone. Na 2 i 4 vratiti se u poetni poloaj. Zamijeniti strane
i ponoviti. Cilj vjebe je jaanje trbune muskulature.
Slika 12. Side Crunches
23.1.8. Back Extension

Zanoenje. Poetni poloaj je leanje na stomaku, na 1 podii lijevu nogu sa
tla dok desna osaje na tlu. N 2 spustiti lijevu nogu u poetni poloaj. Na 3 podii
desnu nogu dok lijeva ostaje na tlu. Na 4 vratiti desnu nogu u poetni poloaj. Cilj
vjebe je jaanje trbune muskulature.
Slika 13. Side Crunches

23.1.9. Donkey kick
Poetni poloaj je na koljenima i rukama. Na 1 i 3 lijevom nogom udariti nazad i
gore, ispravljajui koljeno. Na 2 i 4 saviti koljeno i kuk tako da lijevo koljeno dodine
grudi. Lea ne bi trebala biti pretjerano ispruena tokom ove vjebe. Zamijeniti
strane i ponoviti. Cilj vjebe je jaanje miia lea.
Slika 14. Donkey kick
23.1.10. Hip Adduction

Odnoenje u stranu. Poetni poloaj je leanje na lijevoj strani, desna noga je
savijena tako da je desno stopalo ispred lijevog koljena.na 1 i 3 podii lijevu nogu
sa poda stiskajui prepone zajedno. Na 2 i 4 spustiti lijevu nogu u poetni poloaj.
Prsti na lijevoj nozi e biti ispravljeni ravno a ne prema gore. Zamijeniti strane i
ponoviti. Cilj vjebe je jaanje nonih miia i prepona.
Slika 15. Donkey kick

23.1.11. Side Leg Raises
Odnoenje. Poetni poloaj je na lijevoj strani sa savijenom lijevom nogom,
bok je vertikalan, prsti na desnoj nozi idu naprijed a ne prema gore. Na 1 i 3 podii
desnu nogu otprilike 18 cm, sa petom naprijed. Prsti i dalje idu naprijed, ne prema
gore. Na 2 i 4 spustiti desnu nogu u poetni poloaj. Zamijeniti strane i ponoviti.
Ovo je vjeba za jaanje muskulature karlinog pojasa i prepona.
Slika 16. Side Leg Raises
23.1.12. Steam engines

Uznoenje. Poetni poloaj
je stajanje sa nogama
razdvojenim u irini
ramena, ruke su iza glave.
Na 1, desni lakat dodiruje lijevo
koljeno savijanjem i dizanjem
lijevog koljena, te okretanjem
gornjeg dijela tijela u lijevu stranu.
Na 2, vratiti se u poetni poloaj.
Na 3, lijevi lakat dodiruje desno
koljeno na isti nain. Na 4. vratiti
se u poetni poloaj. Ovu vjebu
treba raditi sporo i kontrolisano.
Ovo je vjeba za jaanje trbunih
miia i prepona.
Slika 17. Steam engines

23.1.13. Lunges
Naizmjenini uanj. Poetni poloaj je stajanje , stopala su razdvojena u irini
ramena ruke su na bokovima. Na 1, desno koljeno dodiruje tlo istupanjem naprijed
sa lijevim stopalom i savijajui oba koljena. Na 2 vratiti se u poetni poloaj. Na
3 lijevo koljeno dodiruje tlo istupanjem sa desnim stopalom i savijanjem oba
stopala. Na 4 vratiti se u poetni poloaj. Ne treba savijati koljena vie od 90
stepeni,vjebu treba raditi sporo i kontrolisano. Ovo je vjeba za jaanje miia
nogu.
Slika 18. Lunges

23.1.14. Side straddle hops
Poetni poloaj je stajanje,stopala su zajedno,ruke na stranama. Na 1 i 3 skoiti
i spustiti se sa rairenim stopalima, a ruke idu zajedno iznad glave. Na 2 i 4 skoiti
nazad u poetni poloaj. Vjeba se radi kontinuiranim pokretima.
Slika 19. Lunges
EXERCISE CARD 1 EXERCISE CARD 2

Wide Pushups Pushups
Donkey Kicks Crunches
Crunches Side leg Raises
Dive Bomber Pushups Diamond Pushups
Dirty Dogs Elbow - to - Knee Crunches
Side Crunches Prone Flutter Kicks
Back Extensions Hip Abduction
Lunges Lunges
Side Straddle Hops Steam Engines
Slika 20. Kartice za tjelesno vjebanje

24. PRIMJERI SADRAJA ZA RAZVOJ SPECIFINIH
TJELESNIH SPOSOBNOSTI PRIPADNIKA
SPECIJALNIH SLUBI
24.1. Primjeri sadraja za razvoj specifine
aerobne izdrljivosti
Tempo izvedbe treninga: kree se od umjerenog do brzog
Trajanje aktivnosti: iznad 3 minuta
Kod intervalnog treninga: veliki broj ponavljanja (serija) sa kratkim pauzama (1-2 min);
novu seriju zapoinjati kada je puls 120 otkucaja.
Vrijednosti pulsa trebaju da se kreu u vrijednostima izmeu 150 170 otkucaja u minuti.
Sadraji treninga:
Tranje dionica od 1 15 km, s orujem, u radnoj odjei i izmama,

pancirkom ili prslukom, kacigom, tranje sa plinskom maskom na glavi, ili
noenje potpune borbene opreme, noenje dodatnog tereta u rancima,
zajedniko noenje dodatnog optereenja, npr. Balvana razliitih teina,
noenje ranjenog.
Tranje na razliitim podlogama (sa opremom i orujem, optereenjima);

trava, pijesak, tvrda zemlja, makadam, uma, livada, planina
Fartlek tranja u prirodi sa opremom i orujem, optereenjima.
Intervalna tranja dionica 200, 400, 500, 1000 metara (oprema, oruje,
optereenje), kroz vie serija sa kratkim pauzama i brim tempom tranja
npr. 20 x 400 metara sa pauzama u trajanju hodanja na duini od 200 400
metara.
Intervalna tranja na povienja, npr. 20 x 200 metara tranja na povienja

s pauzama u trajanju hodanja na duini od 200 400 metara.

Dugotrajna hodanja, savladavanje dionica od 20 do 65 kilometara sa
potpunom borbenom opremom, ili stavljanjem dodatnih optereenja, po
raznolikom terenu (planinske ture sa mnogo uspona, umoviti predjeli,
prelaenje preko vodenih povrina u razliitim vremenskim uslovima
(vruina, hladnoa, kia, snijeg, vjetar, magla).
Hodanje brzim tempom, sa potpunom borbenom opremom, brzinom
od 6 7 kilometara na sat, spojena sa orijentacijom (upotreba kompasa i
itenjem karata).
Savladavanje poligona prepreka, razliitih vrsta, razliitog trajanja (od
jednog prelaska pa do 30 i vie minuta kontinuiranog prelaenja).
Plivanje, u odjei, odravanje na vodi, spaavanje utopljenika, australski
splav, plivanje s opremom i orujem, dugotrajna plivanja s perajama,
plivanje u paru.
24.2. Primjeri sadraja za razvoj specifine

anaerobne izdrljivosti
Tempo izvedbe treninga: submaksimalan ili maksimalan
Trajanje aktivnosti: od 2 sekunde do 2 minuta
Vrijednosti pulsa: submaksimalne i maksimalne vrijednosti
Metod rada: intervalna metoda (promjenjiva ili standardna)
Broj serija: od 3 do 6
Broj ponavljanja: od 1 do 6
Odmor izmeu serija: do 5 do 20 minuta
Odmor izmeu ponavljanja. od 2 do 8 minuta
Aktivnosti u pauzi: oputanje, istezanje, labavljenje, hodanje, kaskanje, trkaranje
Sadraji treninga:
Tranje kratkih sprinterskih dionica, od 20 do 150 metara, ili duih

sprinterskih dionica od 150 do 400 metara sa opremom i orujem (kratko
oruje, dugo oruje, sa kacigom, plinskom maskom, pancirkom, borbeniim
prslukom, rancem, noenje ozlijeenog.

Brzo tranje uz stepenice, sa borbenom opremom i orujem
Startna ubrzanja, iz razliitih pozicija (iz sjedenja, leanja na leima,

trbuhu, iz kleka) sa borbenom opremom i orujem.
Tranje sa kratkim ubrzanjima, u trajanju od 2 do 5 minuta sa borbenom
opremom i orujem.
Tranje uz brdo, od 50 do 200 metara sa borbenom opremom i orujem.
Tranje sa brzim promjenama pravca, do 2 minuta sa borbenom

opremom i orujem.
Poligoni prepreka, do 2 minuta sa borbenom opremom i orujem.
24.3. Primjeri sadraja za razvoj

specifine snage
Specifina snaga razvija se tokom svih specifinih i situacijskih treninga koji nisu nuno
usmjereni na razvoj pojedine sposobnosti.
Eksplozivna snaga, tipa udarca razvija se najbolje treningom borilakih sportova.
Eksplozivna snaga tipa sprinta povezna je sa specifinim treningom razvoja brzinske izdrljivosti.
Specifinu eksplozivnu snagu tipa skonosti mogue je razvijati primjenom razliitih vrsta skokova
u specifinim uslovima
Specifina snana izdrljivost razvija se prilikom dugotrajnog obavljanja odreenog rada
u specifinim uslovima
Sadraji treninga za razvoj specifine eksplozivne snage:
Jednononi skokovi preko prepreka i prepona, sa borbenom opremom i

orujem.
Sunoni skokovi preko prepreka i prepona, sa borbenom opremom i

orujem.
Dubinski skokovi u dalj sa i bez zaleta, sa borbenom opremom i orujem.

Sadraji treninga za razvoj snane izdrljivosti:
Dugotrajna hodanja, sa borbenom opremom i orujem.
Penjanja, sa borbenom opremom i orujem.
Poligoni prepreka, sa borbenom opremom i orujem.
Guranje i vua defendera.
Probijanje kroz guvu, formirane dvije kolone zbijene jedna uz drugu,

zadnji iz kolone agresivno prolazi izmeu kolona koje mu pruaju otpor
kada on prolazi.
U svim zadacima gdje se upotrebljava oprema, oruje, sve ono to se koristi u

stvarnim situacijama, te uslovima koji simuliraju stvarnost, predstavljaju vanjsko
optereenje koje je potrebno savladati jednokratno ili ponovljeno pa tako u svim
tim sluajevima dolazi do manifestacije specifine snage.

specifine brzine
Specifinu brzinu (brzinu pokreta) moemo razvijati u specifinim uslovima vezanim za borilake vjetine.
Specifinu brzinu (brzinu pokreta) povezujemo i prilikom upotrebe vatrenog oruja.
Najbolji naini za razvoj specifine brzine je postavljanje vremenskog ogranienja (obavljanje zadataka u to
kraem vremenu vremenske norme).
Sadraji treninga za razvoj specifine brzine:
Brzo izvoenje udaraca, jednom ili to vei broj ponavljanja u jedinici

vremena frekvencija.
Brzo izvoenje zahvata, jednom ili to vei broj ponavljanja u jedinici

Brzo izvoenje bacanja, jednom ili to vei broj ponavljanja u jedinici


Brza upotreba vatrenog oruja, brzo okidanje iz vatrenog oruja.
Brza upotreba vatrenog oruja, brzo vaenje oruja iz futrole.
Brza upotreba vatrenog oruja, brza promjena okvira oruja.
Specifina maksimalna brzina tranja i startna brzina obraene su u poglavlju

o anaerobnoj izdrljivosti.

specifine koordinacije, fleksibilnosti i ravnotee
Za razvoj koordinacije mogu se konstruirati razliiti zadaci primjenom razliitih
sadraja prirodnog oblika kretanja.
Poligoni prepreka su idealan sadraj za razvoj koordinacije, a kada se jo postave vremenske
norme za njegovo savladavanje od izraaja dolazi i brzinska koordinacija.
Sposobnosti kao to su fleksibilnost i ravnotea uveliko su zastupljeni prilikom izvoenja
specifinih i situacijskih treninga razliitih karaktera, a pogotovo kod poligona prepreka.
Sadraji treninga za razvoj specifine koordinacije, fleksibilnosti i ravnotee:
Kolut naprijed, tri okreta oko uzdune ose desno.
Kolut nazad, tri okreta oko uzdune ose lijevo.
Pad naprijed, puzanje, sprint natrake
Ustajanje iz leanja, sprint, letei kolut, tri okreta oko uzdune ose,
puzanje natrake.
Puzanje naprijed, dizanje i sprint, kolut nazad, kretanje dokorakom u

stranu, pad nazad, sprint natrake.
Sprint naprijed iz sjedeeg poloaja, pad naprijed, puzanje, okreti oko

uzdune ose, etvoronoke kretanje prema nazad, pad natrag.

25. PRIMJER JEDNOGODINJEG PLANA RADA
PROGRAMIRANE TJELESNE AKTIVNOSTI
VOJSKE I POLICIJE
25.1. Sadraji osnovne tjelesne aktivnosti
25.1.1. Elementi atletike
Tranje na kratke dionice: 20, 60, 100, 200 metara; srednje dionice: 800, 1000,
1500 metara; duge dionice: 3000, 8000 metara; hodanje: 10, 20, 30 kilometara;
skokovi: poskoci preko vijae, skokovi s noge na nogu, skokovi preko prepreka i
prepona, poskoci i skokovi sa vanjskim optereenjem, skokovi iz poluunja, skok
u dalj.
25.1.2. Elementi akrobatike

Elementi na tlu: kolut naprijed, kolut nazad, upija, povaljka, stoj na glavi, stoj
na rukama, kolut nazad do stoja na rukama, premet strance, premet usklopno,
premet natrag, premet strance okretom, salto naprijed, salto nazad.
25.1.3. Elementi sportskih igara Nogomet

Pravila takmienja, voenje lopte sa raznim zadacima, dodavanje i primanje
lopte na kratkoj, srednjoj i dugoj distanci, udarci po lopti na razne naine,
manipuliranje loptom, udarac na gol, razvijanje taktike u napadu i odbrani.
25.1.4. Elementi sportskih igara Odbojka

Pravila takmienja, odbijanje lopte prstima, odbijanje lopte ekiem, odbijanje
lopte ekiem sa dvije ruke, serviranje na razliite naine, sme, blokiranje, igre sa
zadacima.

25.1.5. Elementi sportskih igara Koarka
Pravila takmienja, razvijanje taktike u napadu i odbrani, primanje i dodavanje
lopte u mjestu i kretanju, voenje lopte na razliite naine, utiranje na ko, igre
sa zadacima, ragbi koarka.
25.1.6. Elementi sportskih igara Rukomet

Pravila takmienja, primanje i dodavanje lopte u mjestu i kretanju, voenje
lopte, utiranje na gol iz razliitih pozicija, razvijanje taktike igre u napadu i
odbrani.
25.1.7. Poligoni prepreka savladavanje prepreka

Preskakivanje i prelaenje prepreka na visini od 0,5 5m, duine 2 m,
provlaenje ispod i izmeu prepreka, hvatanje rukama po vodoravnim ljestvama
25.1.8. Poligoni prepreka savladavanje otpora

Noenje opreme, naoruanja sa vremenskim ogranienjem, naizmjenino
noenje, guranje i potiskivanje suvjebaa, hodanje i poskoci na rukama uz
pomo suvjebaa.
25.1.9. Poligoni prepreka savladavanje prostora

20 m tranjem naprijed, unatrag, kretanje etvoronoke naprijed, unatrag,
puzanje prsno, leno, penjanje rukama, rukama i nogama.
25.1.10. Poligoni prepreka savladavanje prepreka

Naizmjenino provlaenje i preskakivanje prepreka (vedski sanduk, sprave za
preskakivanje suvjebaa), penjanje i sputanje uz konopac, ljestve i cijevi.

25.1.11. Manipulacija
Manipuliranje razliitim rekvizitima sa razliitim zadatcima (medicinke,
koarkake, odbojkake, nogometne, rukometne i teniske lopte).
25.2. Sadraji specijalne tjelesne aktivnosti

25.2.1. Plivanje
Obuavanje i usavravanje osnovne tehnike plivanja, skokova u vodu i ronjenja,
obuavanje i usavravanje naina savladavanja vodenih pre-preka pomou
prirunih sredstava i u odjei, naini spaavanja utoplje-nika i pruanje prve
pomoi utopljenicima.
25.2.2. Skijanje
Obuavanje i usavravanje osnovnih tehnika skijanja, kretanja na i sa skijama,
savladavanje prirodnih prepreka, noenje opreme i naoruanja tokom skijanja.
25.2.3. Alpinizam
Savladavanje prostora penjanjem (rukama i nogama, puzanjem, sputanjem
i hodanjem), savladavanje prepreka penjanjem (alpinistike ljestve, drveni
toranj visine 10 m, brodski konop visine 10 m, metalni toranj konstrukcije 10
m), savladavanje prepreka puzanjem po metalnoj sajli duine 18 m i visine 12 m
pridravajui se rukama za dvije pomone sajle u visini pojasa).
25.3. Sadraji posebnih znanja i vjetina samoodbrane

25.3.1. Tehnike napada
Stavovi (osnovni stav, dijagonalni stav, jahai stav, paralelni stav), kretanja
(korak, prikorak, izmicanje, priskok), blokade (gornja blokada, donja blokada,
vanjska, srednja, ukrtena, vanjska blokada podlakticama (dolje, lijevo, desno),

blokada bridom stopala, blokada potkoljenicom, udarci (udarac vrhom stopala,
udarac hrptom stopala, boni udarac no-gom, stranji udarac, kruni udarac,
gurajui prednji udarac, udarac kol-jenom).
25.3.2. Tehnike padanja

Pad kolutom naprijed, pad kolutom natrag, pad nab bok, kolut bono, pad
naprijed na podlaktice, pad u most, pad predmetom u most, pad predmetom nab
bok, pad nab bok preko jedne ruke, pad sa dvostrukim udarcem.
25.3.3. Zahvati za privoenje

Poluga na laktu pomou ramena, klju na laktu (provlaenjem, povlaenjem),
klju na laktu s lea, savijanje ruke na lea, poluge na aci s unutarnje strane, hvat
podlakticom oko vrata s lea, poluga na aci s vanjske strane, poluga na psrtima,
poluga na aci, klju na laktu iz poluge na aci, hvat ruku s lea, poluga na laktu i
aci iz pozdrava, poluga na prstima, klju na laktu.
25.3.4. Tehnike guenja

Guenje akom pomou okovratnika, guenje podlakticom pomou oko-
vratnika, guenje prstima jedne ruke, guenje lancima, guenje podlak-ticom
straga hvatom za svoju ruku, guenje ukrtenim rukama.
25.3.5. Tehnike judo bacanja

Izbijanje desnom desne noge iznutra/izvana, izbijanje noge u koraku, izbijanje
desnom lijeve noge iznutra, izbijanje obje noge desnom nogom otraga, bacanjem
hvatom ispod pazuha, bacanje hvatom oko glave i vrata, izbijanje desnom
desne noge sprijeda nisko, bacanje preko savi-jene noge iznutra, bacanje preko
savijene noge iznutra, bacanje preko podlaktice i nadlaktice, bacanje hvatom i
povlaenjem za obje noge spri-jeda, bacanje nogom preko sebe, bacanje preko
sebe potkoljenicom.

25.3.6. Tehnike zahvata dranja na tlu
Stezanje ruke na vratu, poluga na laktu nogama, poluga na laktu leei preko
protivnika, kljuna poluga, poluga na kraljenici, pritisak na lakat nogom, poluga
na prstima, savijanje ruke na lea.
25.3.7. Situacioni oblici borbe

Borba koritenjem judo tehnika bacanja, borba na tlu koritenjem tehnika
poluga, guenja, borba kombinacijom udaranja samo runim tehnikama udaranja,
borba kombinacijom samo nonim tehnikama udaranja, borba kombinacijama
runih i nonih tehnika udaranja, primjena samoodbrane u situacijskim uslovima
naoruanja, noeva i palica.

26. DEFINICIJA OSNOVNIH POJMOVA U SPORTU
a) Aerobna sposobnost je maksimalna koliina energije koja se proizvodi
aerobnim energetskim sistemom u jedinici vremena tj. stopa produkcije
adenozin trifosfata (ATP) putem aerobnog metabolizma. Zavisi od
sposobnosti tkiva da koriste kiseonik u sagorevanju metabolikih
goriva i kombinovane sposobnosti organskih sistema (pulmunalnog,
kardiovaskularnog i elijskog) da transportuju i utilizuju kiseonik iz
vazduha do mitohondrija. Aerobna sposobnost je uglavnom mjeri putem
odreivana maksimalne potronje kiseonika za vrijeme tjelesne aktivnosti
b) Aerobni trening je vrsta treninga koja unapreuje karakteristike

kardiorespiratornog sistema i poboljava efikasnost aerobnog energetskog
sistema.
c) Aerobno vjebanje je vjebanje relativno niskog intenziteta i dugog

trajanja koje koristi velike miine grupe i zavisi od aerobnih energetskih
sistema. Aerobno vjebanje poveava potrebu organizma za kisenonikom,
poveava optereenje kardio respiratornog sistema i dovodi do porasta
srane frekvencije.
d) Agilnost je rapidna i precizna sposobnost promjene pravca kretanja tijela

bez gubitka ravnotee i koordinacije.
e) Anaerobna sposobnost je ukupna koliina metabolike hemijske energije

koja se proizvodi djelovanjem anaerobnih energetskih sistema. Uglavnom
se izraava kao maksimalna ili ukupna produkcija energije tokom kratkih
aktivnosti visokog intenziteta.
f ) Anaerobno vjebanje je vrsta tjelesne aktivnosti koja dovodi do

unapreenja efikasnosti anaerobnog metabolizma i poveanja anaerobne
sposobnosti.
g) Antropometrija je mjerenje dimenzija i proporcija itavog tijela ili pojedinih

tjelesnih segmenata. Klasine antropometrijske dimenzije obuhvataju
tjelesnu visinu i masu, duinu ruku i nogu, raspon ruku, debljine konih
Definicija osnovnih pojmova u sportu

nabora, obime i kotane raspone tjelesnih segmenata. Pojedini sportovi
posjeduju definisan antromopetrijski profil (npr poeljna tjelesna visina,
raspon ruku, duina stopala...).
h) Ciljana srana frekvencija je opseg vrijednosti srane frekvencije

preporuene i programirane za odreenu vrstu tjelesne aktivnosti
ili treninga. Uglavnom se izraava u procentima maksimalne srane
frekvencije (HR-max) ili srane frekvencije na anaerobnom pragu (HRAnT).
Srana frekvencija je pouzdan indikator intenziteta optereenja jer se
linearno poveava sa porastom optereenja. Shodno tome, ciljna srana
frekvencija efikasno se koristi u doziranju i programiranju vjebanja.
Postoji nekoliko naina odreivanja ciljne srane frekvencije (metoda
maksimalnog pulsa ili Karvenov metod). Ciljna srana frekvenca koristi se
u determinisanju trenanih zona vjebanja.
i) Detrening je fenomen kontra-adaptacionih promjena nakon prestanka

vjebanja i treninga. Polije zavretka trenanih nadraaja, veina pozitivnih
adaptacionih promjena se gubi nakon 8 nedjelja mirovanja. Smanjene
brzine i agilnosti je relativno sporo dok se fleksibilnost najbre redukuje.
Umjereno aerobno vjebanje dovodi do porasta aerobne sposobnosti
za 10 do 20 % ali nakon prestanka trenanog stimulansa, vrijednosti se
vraaju na poetni nivo nakon svega nekoliko nedjelja.
j) Doziranje vjebanja je individualizovani princip vjebanja koji definira

uestalost, trajanje, intenzitet i oblik vjebanja shodno karakteristikama
pojedine osobe, kao to su zdravstveni status, nivo utreniranosti i skonost
ka odreenim vrstama aktivnosti.
k) Ekstenzija je pokret opruanja u zglobu pri kome se tjelesni segment

vraa u anatomski poloaj iz pregibanja. Izvodi se u sagitalnoj (bonoj)
ravni pri emu se distalni dio ekstremiteta (npr. aka, natkoljenica) kree
put nazad.
l) Fartlek trening je trening igre brzinom. Relativno nestrukturisan tip

pseudo-kontinuiranog treninga koji potie iz Skandinavije i izvodi se u
prirodnom ambijentu. Tipino traje 45 minuta na definisanom prostoru u
kome se brzina rada smjenjuje od laganog tranja ili hodanja do sprinta.

Zavisno od preciznosti doziranja, fartlek treningom se moe razvijati
aerobna i anaerobna sposobnost.
m) Fit pravilo je akronim koji predstavlja skraenicu tri osnovna principa

poveanja tjelesnog optereenja putem porasta uestalosti (Frequency),
intenziteta (Intensity) ili trajanja (Time) treninga. Intenzitet vjebanja treba
da se daje u opsegu koji se dozira u skladu sa trajanjem i frekvencijom
vjebanja (intenzitet je obrnuto proporcionalan trajanju intenzivnija
aktivnost traje krae i obrnuto). Odgovarajui nivo intenziteta zavisi od
nivoa pripremljenosti osobe poetnici treba da zaponu aktivnost nieg
intenziteta i da postepeno poveavaju intenzitet, trajanje i uestalost
vjebanja
n) Fizika aktivnost ili tjelesna aktivnost je svaki oblik pokreta tijela koji
poveava energetsku potronju. Fizika aktivnost ili tjelesna aktivnost
ukljuuje vjebanje, trening i takmienje, intenzivni profesionalni rad,
kune poslove i nesportske aktivnosti koje zahtijevaju fiziko naprezanje.
o) Fleksibilnost je element forme koji podrazumijeva sposobnost i obim

izvoenja pokreta u odreenom zglobu. Fleksibilnost je specifina za svaki
zglob u organizmu, biti elastian u jednom zglobu ne znai optimalnu
fleksibilnost.
p) Fleksija je pokret pregibanja u zglobu ime se kosti koje grade zglob

meusobno pribliavaju. Izvodi se u bonoj (sagitalnoj) ravni, kretanjem
distalnog segmenta unaprijed.
q) Forma je skup karakteristika koje osoba ima ili razvija, a koje su povezane
sa sposobnou za obavljanje odreene tjelesne aktivnosti. Tjelesna
pripremljenost (forma) sastavljena je od merljivih komponenti koje
omoguavaju osobi da pobolja svoje aktivnosti u okviru razliitih
sportskih i svakodnevnih zahtjeva.
r) Hipokinezija je odsustvo kretanja. Jedan od glavnih faktora za pojavu

tzv. Hipokinetskih bolesti koje nastaju kao posljedica nedostatka tjelesne
aktivnosti. Fizika neaktivnost povezuje se sa poveanjem uestalosti
mnogih bolesti kao to su gojaznost, kardiovaskularne bolesti, eerna
bolest, pojedina maligna oboljenja.

s) Individualnost tjelesnog vjebanja je osnovni princip vjebanja
usmjeren na individualnu prilagoenost vjebanja specifinim potrebama
i sposobnostima svakog uesnika. Uesnici prilikom vjebanja se razlikuju
prema ciljevima programa i adaptacionim reakcijama na vjebanje.
t) Intenzitet vjebanja je specifini nivo miine aktivnosti izraen

kvantitativnim vrijednostima. Shodno principu progresivnog
nadoptereenja, u cilju poboljanja tjelesnih sposobnosti, vjebanje mora
biti intenzivno u mjeri iznad uobiajenih vrijednosti. Metod odreivanja
optimalnog intenziteta treninga zavisi od svakog elementa forme.
u) Intervalni trening je sistem treninga u kome se smjenjuju intervali

vjebanja (kratkog i srednjeg trajanja) i intervali odmora. Optimiziranjem
epizoda vjebanja i odmora mogue je izvriti vei ukupni obim tjelesne
aktivnosti u odnosu na kontinuirani metod treninga.
v) Izdrljivost je sposobnost odravanja specifine aktivnosti tokom

prolongiranog perioda vremena. Izdrljivost se sastoji od dvije
komponente, kardiovaskularne i miine izdrljivosti.
w) Kardiovaskularna forma je sposobnost srca i plua da isporue adekvatnu

koliinu kiseonika aktivnim miiima. Koliko intenzivno srce obavlja svoju
funkciju moe se indirektno pratiti preko vrijednosti srane frekvencije.
Vrijednosti srane frekvencije uvijek rastu kako rastu potrebe tkiva za
kiseonikom.
x) Kineziologija je nauka koja se bavi prouavanjem ljudskog pokreta,

zakonitostima upravljanja procesom vjebanja i posljedica djelovanja tih
procesa na ljudski organizam. Obuhvata optu i kliniku kineziologiju, koje
analiziraju pokret kod zdravog i ouvanog odnosno patoloki izmjenjenog
lokomotornog sistema. Prema metodama rada i ciljevima kineziologija
obuhvata kinezioloku rekreaciju (usmjerenu na ouvanje zdravlja
organizma, socijalizaciju, osmiljavanje slobodnog vremena i postizanje
osjeaja zadovoljstva), kineziterapiju (terapiju tjelesnim vjebanjem u cilju
poboljanja

y) Kontinuirani trening je vrsta neprekidnog treniga bez perioda odmora.
Kontinuirani treninzi mogu biti sa visoko-intenzivnom aktivnosti
umjerenog trajanja pa sve do treninga dugog trajanja i niskog intenziteta.
z) Koordinacija je sposobnost integrisanja aktivnosti razliitih dijelova i

segmenata tijela u cilju izvoenja efikasnog i preciznog pokreta.
aa) Kruni trening je vrsta treninga koja ukljuuje izvoenje odreenih

vjebi ili aktivnosti u seriji, tzv. Stanica. Stanice obrazuju krug kojim
osoba prolazi ili u to je krae moguem periodu ili tokom definisanog
perioda vremena. Veina programa krunih treninga dovodi do
neznatnih poboljanja aerobnih sposobnosti i znaajnih poboljanja
miine snage, izdrljivosti i fleksibilnosti.
bb) Miina izdrljivost je element forme koji se opisuje kao broj

ponovljenih kontrakcija miia ili miine grupe koje se izvode protiv
optereenja bez zamora ili vrijeme za koje se jedna kontrakcija zadrava
bez pojave zamora. Programi unapreenja miine izdrljivosti odnose
se na izvoenje velikog broja ponovljenih kontrakcija nasuprot slabom
otporu i mogu pripremiti osobu za razliite sportske ili svakodnevne
aktivnosti.
cc) Miina snaga je komponenta forme koja se definie kao maksimalna

sila miia (miine grupe) koja se razvija tokom jedne kontrakcije u
cilju prevladavanja spoljanjeg otpora.
dd) Nadoptereenje je izlaganje organizma zahtjevima veim od onih na

koji je organizam naviknut. Optereenje iznad uobiajenog predstavlja
nadraaj koji dovodi do hronine adaptacije. Nadoptereenje se postie
promjenom intenziteta, uestalosti, trajanja i kvaliteta vjebanja.
ee) Obim treninga je kvantitativni element treninga, ukupna koliina

treninga koja se uglavnom izraava kao ukupna preena distanca
tokom odreenog vremena.
ff ) Pasivno istezanje je istezanje miia, tetiva i ligamenata izvoenjem

pasivnih pokreta uz djelovanje spoljanje sile (gravitacija, partner,
optereenje).

gg) Periodizacija je ciklus planiranja i programiranja tjelesnog
vjebanja shodno obrascu koji e dovesti do maksimalnih rezultata.
Cilj periodizacije tjelesnog vjebanja zasniva se na manipulaciji
kompponenti i principa koji treba da dovedu do maskimalnog
sportskog rezultata. Periodizacija moe biti organizovana na razliite
naine i uglavnom obuhvata jednu sezonu ili godinu podjeljenu na
etiri faze ili ciklusa fazu aktivnog odmora, vansezonski, predsezonski
i sezonski ciklus.
hh) Pretreniranost je kompleksan psihofizioloki sindrom koji se karakterie

osjeajem osjeajem anksioznosti, tenzije, sportske i druge aktivnosti.
Nastaje kao posljedica akumuliranog tjelesnog i mentalnog stresa pri
prevazilaenju normalnih adaptacionih mehanizama organizma.
ii) Ravnotea je sposobnost odravanja stabilne i specifine orijentacije

u prostoru, u odnosu na promjene spoljanjih uvjeta ambijenta.
Statika ravnotea odnosi se na sposobnost zadravanja nepokretnog
zauzetog poloaja. Dinamika ravnotea podrazumijeva zadravanje
ravnotee tokom pokreta.
jj) Specifinost tjelesnog vjebanja jedan je od osnovnih principa procesa

tjelesnog vjebanja. U cilju poboljanja odreene komponente tjelesne
forme, neophodno je tokom vjebanja razvijati upravo tu komponentu.
Program tjelesnog vjebanja treba da angauje fizioloke sisteme
odreene tjelesne aktivnosti u cilju ostvarivanja posebnih adaptacija
na vjebanje.
kk) Srana frekvencija (HR) je broj sranih ciklusa (kompletna sekvenca

kontrakcije i relaksacije srca) u jedinici vremena izraena brojem
otkucaja (udara) u minuti. Razlog estog mjerenja srane frekvencije
tokom tjelesne aktivnosti je prije svega u praenju i doziranju intenziteta
vjebanja. Vrijednost srane frekvencije raste linearno sa poveanjem
nivoa optereenja i potronje kiseonika tokom dinamikih aktivnosti.
Redovni aerobni trening smanjuje vrijednost srane frekvencije u
mirovanju i pri zadatom nivou optereenja.

ll) Subjektivna procjena zamora je numeriko gradiranje nivoa
iscrpljenosti tokom tjelesne aktivnosti zasnovano na linom
subjektivnom osjeaju. Gradiranje zamora koristi skalu sa 15 tj. 10
stepeni zamora od veoma, veoma lakog do izuzetno snanog zamora.
Poveanje stepena zamora prati linearan porast srane frekvencije,
pa se subjektivna procjena zamora esto koristi kao jeftina i efikasna
metoda u doziranju intenziteta vjebanja.
mm)Trenaer je specijalizovani aparat koji omoguava salvadavanje

optereenja tokom vjebanja. U uem smislu odnosi se na razliite
sprave koji se koriste u treningu miine snage i izdrljivosti.
nn) Trening je program vjebanja namjenjen uenju i savladavanju

odreenih zahtjeva, poboljanju fizike forme i pripremanju uesnika
za odreenu takmiarsku aktivnost. Uglavnom obuhvata opi trening
(kondiciranje), specifini tehniki trening i trening psiholokih vjetina.
oo) Vjebanje je kategorija tjelesne aktivnosti u kojoj se strukturisani,

planirani i ponovljeni pokreti tijela izvode sa ciljem unapreenja ili
odravanja jedne ili vie komponenti forme.
pp) Zavisnost od vjebanja je neprirodna neophodnost svakodnevnog

vjebanja bez koje se osoba ne osjea spremnom za druge dnevne
aktivnosti. Vjebanje postaje glavni mehanizam za kompenzovanje
svakodnevnih stresnih situacija. Odlikuje se zavisnou i apstinencijom.
Tranje, borilake vjetine i aerobik su najee aktivnosti koje stvaraju
zavisnost.

27. OPIS BAZINIH I SITUACIONO MOTORIKIH
TESTOVA ZA PRAENJE VREDNOVANJE I
OCJENJIVANJE PRIPADNIKA SPECIJALNIH SLUBI
27.1. Bazino motoriki testovi
a) Sprint 100 m iz visokog starta, poetni poloaj ispitanika je u stojeem
poloaju visokog starta iza startne linije. Nakon znaka pozor i startnog
signala, ispitanik maksimalnom brzinom treba da pree prostor izmeu
dvije linije koje su udaljene jedna od druge 100 metara. Test je uspjeno
izvren, kada ispitanik grudima pree ravninu ciljne linije. Ocjenjuje se
vrijeme u stotim dijelovima sekunde od startnog signala do momenta
kada ispitanik grudima proe ciljnu liniju. Prilikom sprovoenja testa,
ispitanik tri u patikama. Deset metara iza cilja u produetku staze ne smije
biti nikakvih prepreka koje bi omoguile slobodno istravanje ispitanika.
U sluaju neispravnog starta (prestup ili istravanje prije znaka) starter
poziva na ponovni start.
b) Tranje 12 minuta (Kuperov test), poetni poloaj ispitanika je u

stojeem poloaju visokog starta dva metra iza startne linije. Na dogovoreni
zvuni signal, ispitanici tre dionicu to due mogu u vremenksom
periodu od 12 minuta. Test je uspjeno izvren kada na toperici istekne
12 (dvanaest) minuta, koji se oznaava dogovorenim zvunim signalom.
Ispitanici nakon zvunog signala, ostaju na svojim mjestima do oitanja i
upisivanja rezultata. Rezultat se mjeri i upisuje sa tanou u metrima.
c) Sklekovi za ene (sklekovi sa koljena), poetni poloaj ispitanika je u

kleku, ruku poloenih na pod u ravni ramena. Noge su ispruene, tako da
se tlo dodiruje samo dlanovima i nonim prstima. Tijelo je u istoj ravni sa
koljenima, bokovima, ramenima i uima. Iz ovog poetnog poloaja koljena
treba spustiti na pod. Stopala trebaju biti u zraku (desetak centimetara
iznad tla), a glenjevi prekrieni (unakrsno). Test je uspjeno izvren kada
se ispitanik iz poetnog poloaja, savijajui ruke spusti prsa prema tlu
(sklek), i istim nainom, opruajui ruke se vrati u poetni poloaj. Pri ovom

pokuaju ne smije se dohvatati tlo (treba se spustiti 5 cm od udaljenosti
tla). Sklekovi se izvode bez prekida koji ima karakter odmora. Test se izvodi
do otkaza (nemogunost daljnjeg pravilnog izvoenja testa). Ocjenjuje
se broj pravilno izvedenih sklekova.
d) Sklekovi za mukarce, poetni poloaj ispitanika je upor leei prednji

(poloaj leanja na trbuhu). Noge ispruene, tako da tlo dodiruje samo
dlanovima ruku (koje su postavljene u irini ramena) i nonim prstima.
Tijelo je u istoj ravni sa koljenima, bokovima, ramenima i uima. Test je
uspjeno zavren kada ispitanik iz poetnog poloaja, savijajui ruke spusti
prsa prema tlu (sklek), i istim nainom, opruajui ruke, se vrati u poetni
poloaj. Pri ovom pokuaju ne smije se dohvatiti tlo (treba se spustiti 5
cm od udaljenosti tla). Sklekovi se izvode bez prekida koji ima karakter
odmora. Test se izvodi do otkaza (nemogunost daljnjeg pravilnog
izvoenja testa). Test se ocjenjuje, tako to se broje pravilno izvedeni
sklekovi.
e) Podizanje trupa iz leeeg stava (trbunjaci), poetni poloaj ispitanika

je leei na leima, sa koljenima savijenim pod uglom od 90 stepeni,
stopalima rairenih u irini kukova i savijenih ruku sa dlanovima ukrtenim
na zatiljku. Test je uspjeno izvren kada se ispitanik iz poetnog poloaja
podigne u sjedei stav, grudima dohvatajui nadkoljenicu. Test se izvodi
kontinuirano bez prekida koji ima karakter odmora. Test se izvodi od
otkaza (nemogunosti daljnjeg pravilnog izvoenja testa). Ocjenjuje se
broj pravilno izvedenih trbunjaka.
f ) Skok u dalj iz mjesta, poetni poloaj ispitanika je u stojeem stavu,

stopalima rairenih u irini kukova, postavljenih iza odskone linije, licem
okrenut prema strunjai. Test je uspjeno izvren kada ispitanik sunono
(sa obadvije noge) skoi prema naprijed. Test se ocjenjuje, tako to se
registruje duina ispravnog skoka u centrimetrima od odskone linije
do onog stopala na strunjai koji je najblii mjestu odraza. Test se smatra
neispravnim ako ispitanik napravi dvostruki odraz (poskok) u mjestu prije
skoka, ako prstima pree rub linije, ako odraz nije sunoan, ako u sunoni
poloaj za odraz doe dokorakom, pa taj dokorak povee se odrazom, ako
pri doskoku dodirne strunjau rukama iza peta, ako pri doskoku sjedne.
Svaki neispravan skok se ponavlja.

g) Brzina pokreta rukom (taping rukom), poetni poloaj ispitanika je
sjedei na stolici nasuprot daske za taping. Dlan lijeve ruke ispitanik
stavi na sredinu daske. Desnu ruku prekrii preko lijeve i dlan postavi na
lijevu plou na dasci. (ljevoruki postave ruke obratno). Noge ispitanika
su razmaknute i punim stopalima postavljene na tlo. Ispitanik to bre
moe, u vremenu od 20 sekundi, dodiruje prstima desne ruke (ljevoruki
lijeve ruke) naizmjenino jednu pa drugu plou na dasci. Zadatak se
automatski prekida nakon 20 sekundi. Rezultat u testu je broj pravilno
izvedenih naizmjeninih udaraca prstiju ispitanika po okruglim ploama
daske za taping u vremenu od 20 sekundi. Rekviziti potrebni za izvoenje
ovog testa su: elektronska ploa za taping sa automatskim registrovanjem
vremena i uspjenog broja pokuaja.
h) Iskret s palicom, poetni stav ispitanika je stojei stav, drei ispred

sebe palicu, tako da lijevom akom obuhvata plastini dra, a desnom
akom palicu neposredno do draa. Iz poetnog poloaja ispitanik
lagano podie palicu prema rukama pruenim ispred sebe i istovremeno
razdvaja ruke klizei desnom akom po palici, dok lijeva ostaje fiskirana
na drau. Zadatak je ispitanika da napravi iskret iznad glave drei palicu
pruenim rukama, tako da je razmak izmeu ruku najmanji mogui. itava
kretnja mora se izvesti lagano i bez zamaha. Zadatak se bez pauze izvodi
tri puta. Rekviziti potrebni za izvoenje ovog testa su: 1 okrugla drvena
palica promjera 2,5 cm, duine 165 cm. Na jednom kraju palice montiran
je plastini dra koji pokriva 15 cm drvenog dijela palice, dok je na
ostalom dijelu ucrtana centimetarska skala s nultom takom neposredno
do plastinog draa. Rezultat u testu je udaljenost izmeu unutranjih
rubova aka nakon izvedenog iskreta izraena u centrimetrima. Zadatak
se izvodi tri puta.
i) Osmica sa sagibanjem, poetni stav ispitanika je stojei u poziciji visokog

starta pokraj jednog stalka okrenut u smijeru drugog. Prsti prednje noge
su u ravni stalka pored kojeg stoji. Elastina traka je zategnuta i postavljena
u visini najvieg ruba karlice ispitanika. Na znak, ispitanik najbre to moe
obilazi stalke slijedei zamiljenu liniju poloenog broja 8, saginjui se
svaki put ispod razapete elestine trake. Nakon to ispitanik obie oko
stalaka na opisani nain 4 puta i protri pokraj stalaka koji je sluio za
start, zadatak je zavren. U ovom testu se mjeri vrijeme u desetinkama
sekunde od znaka za poetak do momenta kada ispitanik, nakon pravilno

izvedenog zadatka, dodatakne grudima zamiljenu ravninu okomitu
na razapetu elastinu traku, a definiranu stalkom od kojeg je izveden
start. Rekviziti potrebni za izvoenje ovog testa su. 2 stalka sa stabilnim
postoljem visine 150 cm, elastina traka bijele boje duga 7 metara.
j) Provlaenje i preskakanje prepreke, poetni stav ispitanika je stojei

neposredno iza startne linije. Na znak ispitanik tri do prvog okvira,
preskae ga ili prelazi korakom, provlai se kroz drugi okvir, preskae trei,
provlai se kroz etvrti, prelazi potpuno liniju okretita, okree se za 180
stepeni i u povratku preskae etvrti okvir (sada prvi), provlai se kroz trei,
preskae drugi i provlai se kroz prvi okvir, podie se i pretrava startnu
liniju. Zadatak se izvodi na prostoru gdje je oznaena startna linija duga 1
metar, a na 7,5 metara od nje oznaena je linija okretita takoer u duini
od 1. metra. Na udaljenosti od 1,5 matara od startne linije postavljen je
okomito na smijer kretanja prvi okvir po duini, zatim 1,5 metara od njega
drugi okvir i tako do etvrtog okvira. Prelazak svih dijelova tijela preko
startne linije poslije tano izvedenih elemenata zadatka oznaava kraj
zadatka. U ovom testu mjeri se vrijeme u desetinkama sekunde od znaka
do potpunog prijelaza startne linije svim dijelovima tijela u povratku.
Rekviziti potrebni za izvoenje ovog testa su: 4 okvira od vedskog
sanduka, 1 toperica.
k) Sprint 30 m iz leeeg stava, poetni poloaj ispitanika je leei na

prsima sa rukama savijenim u laktovima, dlanovima oslonjenih na tlo u
visini ramena ispitanika. Vrhovi prstiju se nalaze iza startne linije. Brada
ispitanika dodiruje tlo ispred startne linije. Zadatak ispitanika je da nakon
startnog signala maksimalno brzo prijee prostor izmeu dvije linije koje
su jedna od druge udaljene 30 metara. Zadatak je zavren kada ispitanici
grudima prijeu ravninu ciljne linije. U ovom testu mjeri se vrijeme u
stotim dijelovima sekunde od startnog signala do momenta kada ispitanici
grudima prou ciljnu liniju. Rekviziti potrebni za izvoenje ovog testa su:
pitaljka, dvije toperice.
l) Skok u dalj sa zaletom, poetni poloaj ispitanika je iza odrazne linije na

proizvoljnoj udaljenosti. Ispitanik nakon zaleta vri odraz s jedne noge
postavljenom iza odrazne linije i skae naprijed to dalje moe. Zadatak
je zavren nakon to ispitanik izvede tri skoka. U ovom testu mjeri se
duina ispravnog skoka od odrazne linije do otiska u jami sa pjeskom koji

je najblie odraznoj liniji. Rekviziti potrebni za izvoenje ovog testa su:
mjerna traka, kreda, marker za oznaavanje mjesta doskoka.
m) Penjane uz konopac 5 m, poetni stav ispitanika je sjedei na podu sa

prekrienim nogama, jednom rukom se dri za okaeni konopac duine
5 metara. Ispitanik se nakon signala, proizvoljnom tehnikom penje uz
konopac do oznake na visini od 5 metara. Zadatak je zavren kada ispitanik
jednom rukom dotakne oznaku na visini od 5 metara. U ovom testu mjeri
se vrijeme sa tanou u stotim dijelovima sekunde. Rekviziti potrebni
za izvoenje ovog testa su: konopac visine 5 metara, strunjaa, pitaljka i
toperica.
n) Izdraj u zgibu, poetni poloaj ispitanika je stojei, rukama u irini ramena

hvata preku u irini ramena nathvatom. Tijelo, noge i ruke ispitanika
vertikalno su oprueni. Brada ispitanika je iznad preke. Ispitanik nastoji
da se u opisanom poetnom stavu zadri to je due mogue. Zadatak
je zavren kada ispitanik nije u stanju da odri nivo brade iznad preke.
U ovom testu mjeri se duina pravilnog izdraja. Rekviziti potrebni za
izvoenje ovog testa su: preka, toperica.
o) Podizanje trupa s teretom do otkaza sa optereenjem od 20 kg, poetni

poloaj ispitanika je leei na strunjai okrenut leima sa nogama
postavljenim i opruenim na strunjai. Ispitanik plou utega od 20 kg
pridrava objema rukama nathvatom na grudima. Zadatak ispitanika je da
napravi to vie podizanja trupa do vertikale u sjedu i sputanja u leei
poloaj. Zadatak je zavren kada ispitanik ne moe vie da podigne tijelo
u ispravan sijed. U ovom testu broji se broj ispravnih podizanja do sjeda.
Rekviziti potrebni za izvoenje ovog testa su: strunjae, ploa utega teine
20 kg, toperica.
p) Bench press do otkaza sa optereenjem od 40% od vlastite teine, poetni

poloaj ispitanika je leei na bench klupi, sa polusavijenim nogama i
stopalima oslonjenim na tlo, lijevo i desno od klupe. Ispitanik podie uteg
sa stalka u gornju poetnu poziciju pri kojoj je uteg na potpuno opruenim
rukama. Ispitanik sputa ruke prema dole u vertikalnoj liniji i ponovo ih
oprua prema gore, ne prislanjajui uteg na grudi. Zadatak ispitanika je da
izvri maksimalan broj podizanja i sputanja utega. U ovom testu se broji
maksimalno mogui broj pravilno izvedenih podizanja utega, od poetka

rada do prestanka rada ili trenutka kada ispitanik ne moe vie pruiti ruke
u latkovima, ili se poinje odmarati izmeu podizanja i sputanja utega.
Rekviziti potrebni za izvoenje ovog testa su: bench klupa, stalci, utezi
razliitih teina.
q) Hiperekstenzija lea do otkaza sa optereenjem od 10 kg, poetni

poloaj ispitanika je leei potrbuke na vedskom sanduku, tako da su
mu kukovi poravnati sa rubom sanduka, a gornji dio tijela sa glavom na
dole je savijen u kukovima pod uglom od 90 stepeni. Noge su ispruene
na vedskom sanduku. Pomoni ispitiva fiskira mu noge. Ispitaniku se
ipka sa utezima teine 10 kg stavlja na ramena iza vrata, a ispitanik ih
pridrava objema rukama nathvatom. Zadatak ispitanika je da napravi
to vie podizanja trupa iz poetnog poloaja do horizontalnog poloaja.
Zadatak je zavren kada ispitanik ne moe vie da podigne tijelo u
horizontalni poloaj, ili kada su pauze izmeu ponavljanja dugake. U
ovom testu se broji maksimalno mogui broj podizanja trupa iz poetnog
do horizontalnog poloaja. Rekviziti potrebni za izvoenje ovog testa su:
vedski sanduk, strunjaa, ipka sa utezima teine 10 kg.
r) Tranje 2400 m, poetni poloaj ispitanika je 2 metra iza startne linije.

Zadatak ispitanika je da nakon zvunog signala, iz pozicije visokog
starta odmah iza startne linije trkom u to kraem vremenskom periodu
savladaju stazu duine 2400 metara. Zadatak je zavren kada svaki od
ispitanika pree ciljnu liniju. U ovom testu se mjeri vrijeme u stotim
dijelovima sekunde od znaka za poetak testa pa do prelaska ispitanika
preko ciljne linije. Rekviziti potrebni za izvoenje ovog testa su pitaljka i
toperica sa mogunou registrovanja vie vremena.
27.2. Situaciono motoriki testovi

a) Odravanje na vodi u trajanju od 15 minuta, grupa ispitanika se nalazi
u bazenu u plivaoj odjei. Zadatak ispitanika je da se nakon zvunog
signala odravaju u vodi u trajanju od 15 minuta, bez doticanja dna i
bonih zidova bazena. Zadatak je zavren na zvuni signal nakon isteka
15 minuta. Ispitanici koji se uspiju odrati na vodi 15 minuta, uspjeno
su zavrili zadatak, a oni koji to ne uspiju nisu zadovoljili kriterij provjere.
Rekviziti potrebi za izvoenje ovog testa su toperica i pitaljka.

b) Gaanje iz pitolja tri stava po 5 metaka nakon pretravanja Koverta
poligona sa vremenskim ogranienjem od 70 sekundi, gaanje se izvodi
iz pitolja sa udaljenosti od deset metara od postavljene mete. Gaa se u
krunu metu dimenzija 50 x 50 iz tri stava (stojei, kleei i leei), sa po
pet metaka po stavu. Gaanje iz svakog stava se izvodi nakon pretravanja
Koverta poligona oznaenog sa pet markera. Vrijeme za izvrenje zadatka
je ogranieno na 70 sekundi. Markeri su postavljeni tako da etiri markera
ine etiri vrha pravougaonika dimenzija 3 x 5 metara, a peti marker se
nalazi na presjeku njihovih dijagonala. Razmak izmeu markera bliih
meti je 3 metra, a slijedea dva paralelna markera su odmaknuta od njih
pet metara u pravcu mete. Vatrena linija sa koje ispitanici gaaju, nalazi se
deset metara u pravcu mete. Prva dva markera nalaze se desno od vatrene
linije, paralelno sa njom. Po dolasku na vatrenu liniju ispitanik na komandu
puni oruje okvirom u kojem se nalazi pet metaka i ubacuje metak u cijev
pitolja, nakon ega vraa pitolj u futrolu. Drugi okvir sa deset metaka
se nalazi za pojasom. Na komandu, ispitanik kree u pravcu Koverta
poligona. Od momenta komande, koja oznaava poetak izvoenja testa,
poinje se mjeriti vrijeme. Kada ispitanik obie poligon, ide ka vatrenoj
liniji sa koje gaa krunu metu iz stojeeg stava sa pet metaka. Nakon
ispaljenog petog metka, izbacuje prazni okvir, ubacuje novi i ubacuje
metak u cijev, vraa oruje u futrolu i nastavlja sa kretanjem prelazei
poligon na isti nain kao i prethodni put. Nakon prelaska poligona i dolaska
na vatrenu liniju, istim postupkom gaa metu iz stojeeg stava. Nakon
ispaljenog petog metka ispitanik ponavlja istu proceduru i ponovnim
dolaskom na vatrenu liniju, ustaljenim postupkom gaa krunu metu iz
leeeg stava. Nakon ispaljenog petog metka iz leeeg stava, ispitanik
izbacuje okvir iz pitolja, vraa zatvara u prednji poloaj, izvodi opaljenje
na prazno, ustaje, vraa oruje u futrolu i dizanjem ruke daje znak da
je zavrio zadatak. Ukupni rezultat testa predstavlja suma pogoenih
krugova u ogranienom vremenu od 70 sekundi. Ovaj test ispitanici izvod
u taktikoj opremi, to prodrazumijeva noenje pancira, jurinog prsluka,
ljema i zatitnih naoala.

LITERATURA
1. Arai, M. (2005). Kinezioloki prirunik za pripadnike OS RH. Zagreb:
Ministarstvo obrane Republike Hrvatske
2. Arai, M. (2005). Kinezioloki prirunik za pripadnike OS RH. Zagreb:
Ministarstvo obrane Republike Hrvatske.
3. Blaini, I. (2007). 300 JARDI test za procjenu brzinske izdrljivosti.

Kondicijski trening 5 (1), 6.
4. Bowerman, J. W., Freeman, H.W., T.A.C., Gambeta, V. (1999). Atletika.

Zagreb: Gopal d.o.o.
5. Brown, E. L., A. V. Ferrgno, C. J. Santana (2004). Brzina, agilnost,

eksplozivnost. Zagreb: Gopal.
6. anaki, M., o, K., Vueti, V. (2006). Dijagnostika eksplozivne snage

tipa vertikalne skonosti na platformi za mjerenja sile quattro jumo.
Kondicijski trening 4 (1), 19 24.
7. engi, A. (2013). Krav maga kao specijalistiki sadraj u obuci vojske

i policije. Diplomski rad. Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i
sigurnosne studije u Sarajevu.
8. D. Milanovi i I. Juki (ur.), Kondicijska priprema sportaa, Zbornik

radova meunarodnog znanstveno-strunog skupa, Zagreb, 28. 29.
veljae 2004., (str. 133 169). Zagreb: Kinezioloki fakultet Sveuilita u
Zagrebu; Zagrebaki portski savez.
9. D. Milanovi i S. Heimer (1997). Dijagnostika treniranosti sportaa. U D.

Milanovi i S. Heimer (ur.), Zbornik radova Meunarodnog savjetovanja
Dijagnostika treniranosti sportaa 6. Zagrebakog sajma
porta, Zagreb, 1.oujka 1997. (str.3).
10. Desnica - Bakra, N. (2003). Izokinetika dijagnostika. Kondicijski trening

1(2), 7 13
11. Drueta, K. (2008). Dijagnostika kondicijske pripremljenosti djelatnih

vojnih osoba Oruanih snaga Republike Hrvatske. (Diplomski rad).
Zagreb: Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Literatura
12. Fazlija, S. (2013). Sportsko streljatvo u obuci policijskih slubenika.

Diplomski rad. Fakultet za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne
studije u Sarajevu.
13. Grupa autora, (1999). Propisnik za provjeru i ocjenjivanje motorikih

sposobnosti pripadnika OS RH. Zagreb: Glavni stoer OS RH.
14. Hadikaduni, A. (2012). Sport kao prevencija od destruktivnog

izraavanja djece i omladine. Kriminalistike teme. asopis za
kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije. XII, Broj 3-4, str.233-
242.
15. Hadikaduni, A. (2012). Uticaj sporta na destruktivno izraavanje djece

i omladine. Nauna konferencija Djeca i mladi u kriminolokom fokusu.
XII dani kriminalistikih nauka. 14 15. Juni 2012. Sarajevo.
16. Hadikaduni, A., Kapur, E., Hadikaduni, M., Dibri, D., Turkovi,
S. (2011). Efekti razliito primjenjenih modela organizacije nastave
tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Sportekspert, Vol4, No 1-2.
17. Hadikaduni, A., Kozi, V. (2013). Osnove kondicijske pripreme

pripadnika Specijalnih slubi. 11. Godinja meunarodna konferencija
Kondicijska priprema sportaa. Zagreb, 22 i 23 veljae 2013. Zbornik
radova 379 382.
18. Hadikaduni, A., Tabakovi, M., Turkovi, S., Hadikaduni, M. (2013).

Uticaj primjene Metodiko organizacijskih oblika rada u nastavi
tjelesnog odgoja. VI Meunarodni simpozij Nove tehnologije u sportu.
Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Sarajevo.
19. Hadikaduni, A., Turkovi, S. (2013). Selekcija ljudskih resursa za potrebe

policije primjenom bazino motorikih testova. Trea meunarodna
konferencija Sportske nauke i zdravlje. Panevropski Univerzitet
15.03.2013. godine. Banjaluka.
20. Hadikaduni, M., Demir, M., Haseta, M., Paali, E. (2002). Sportska
rekreacija. Fakultet za fiziku kulturu. Sarajevo.
21. Hadikaduni, M., Maarevi, M. (2008). Metodika nastave tjelesnog

odgoja sa osnovama fiziologije. Pedagoki fakultet. Zenica.
Literatura
22. Jozi, M. (2003). Dijagnostika bazinih i specifinih sposbnosti policijskih
slubenika interventne policije. U: Zbornik radova 12. Ljetne kole
kineziologa Republike Hrvatske (ur: M. Jozi), pp (227-230). Rovinj,
Hrvatski kinezioloki savez.
23. Jozi, M., Zei, M. (2010). Trening ope i specifine obuke s naglaskom
na agilnosti, apsolutnoj jakosti i relativnoj repetitivnoj jakosti za
pripadnike Interventne policije MUP-a RH. Kondicijska priprema
sportaa 2010., KIF u Zagrebu, Udruga kondicijskih trenera hrvatske,
Zagreb. 243-247.
24. Juki I., Vueti V., Arai M., Bok D., Dizdar D., Spori G., Kriani A.
(2008). Dijagnostika kondicijske pripremljenosti vojnika., Zagrebu, KIF.
25. Juki, I., D. Milanovi i D. Metiko (2003). Struktura kondicijskog treninga.

U D. Milanovi i I. Juki (ur.), Kondicijska priprema sportaa, Zbornik
radova meunarodnog znanstvenostrunog skupa, Zagreb, 21. 22.
Veljae 2003., (str. 26 32). Zagreb: Kinezioloki fakultet Sveuilita u
Zagrebu; Zagrebaki portski savez.
26. Kazazovi, B (2008). Kinezioloka analiza. Struktura motorikog

prostora, razvoj osnovnih i specifinih fizikih sposobnosti, obzavanje
specijalnih motorikih vjetina. Fakultet sporta i tjelesnog odgoja
Univerziteta u Sarajevu.
27. Kejn, D. E. (1984). Psihologija i sport.Nolit, Beograd.
28. Kosti, M., R., i R. Z. Kosti. (1997). Teorijsko-filozofske osnove sporta,

Samostalno izdanje Autora, Ni.
29. Kule, B., J. Mari, S. Blaevi (1996). Dijagnostika i usporedba motorikih

i morfolokih modelnih karakteristika karatista juniora i seniora. Zagreb,
FFK.
30. Kureli, N. (1967).Osnovi sportskog treninga. Beograd: Sportska knjiga.
31. Malacko, J. (1991). Osnove sportskog treninga. Novi Sad: SIA.
32. Malacko, J., Rao, I. (2006). Menadment ljudskih resursa u sportu.

Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Sarajevo.
33. Mataja, . (1986). Kontrola treniranosti. Uvod u sportski trening (str. 121
124) Zagreb: Sportska tribina
Literatura
34. Medved (1997). Funkcionalna dijagnostika treniranosti sportaa. U D.
porta, Zagreb, 1.oujka 1997 (str.49). Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu
Sveuilita u Zagrebu.
35. Metiko, D., E. Hofman, F. Prot, . Pintar, G. Oreb. (1989). Mjerenje

bazinih motorikih dimenzija sportaa. Zagreb, FFK.
36. Metiko, D., Hofman, E., Prot, F., Pintar, ., Oreb, G. (1989). Mjerenje
bazinih motorikih dimenzija sportaa. Zagreb: Fakultet za fiziku
kulturu Sveuilita u Zagrebu.
37. Milanovi, D. (1997). Osnove teorija treninga . U Prirunik za sportske

trenere, Zagreb: Fakultet fizike kulture.
38. Milanovi, D. (2009). Teorija i metodika treninga. Zagreb: Odjel za

izobrazbu trenera Drutvenog veleuilita Zagreb; Kinezioloki fakultet
39. Milanovi, D. (ur.) (1997). Prirunik za sportske trenere. Zagreb: Fakultet

za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu.
40. Milanovi, D., D. Vuleta, Z. imenc. (1997). Dijagnostika i analiza

kondicijske pripremljenosti vrhunskih rukometaa i r ukometaica.
Zagreb, FFK. 20. ljetna kola kineziologa republike hrvatske
41. Milanovi, D., Heimer, S. (1997). Dijagnostika treniranosti sportaa.

Dijagnostika treniranosti sportaa. Zagreb, FFK.
42. Milanovi, D., Juki, I., Vuleta, D. (2002). Planiranje i programiranje u

podruju sporta. U V. Findak (ur.), Planiranje i programiranje u podruju
edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije 11.
Ljetna kola kinezologa, Rovinj, 22.-26.06.2002 (str.15-25) Zagreb:
Hrvatski kinezioloki savez.
43. Milanovi, Heimer (1997). Dijagnostika treniranosti sportaa. U D.

porta, Zagreb, 1.oujka 1997 (str.3).
Literatura
44. Milanovi, L. (2003). 20 JARDI Test za procjenu agilnosti. Kondicijski
trening 1 (1), 12 13.
45. Milanovi, Vuleta, imec (1997). Dijagnostika treniranosti sportaa. U D.

porta, Zagreb, 1.oujka 1997 (str.116-125). Zagreb: Fakultet za fiziku
kulturu Sveuilita u Zagrebu.
46. Milanovi. M., Gabelica-upljak, M. (1997). Psihodijagnostika u funkciji

procjene psihosocijalnog statusa lanova sportske ekipe. Psihosocijalna
dijagnostika u sportu. U D. Milanovi i S. Heimer (ur.), Zbornik radova
Meunarodnog savjetovanja Dijagnostika treniranosti sportaa 6. Zagrebakog sajma porta, Zagreb, 1.oujka 1997 (str.203).
Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu.
47. Miigoj- Durakovi, M. (1997). Morfoloka antropometrija u

dijagnostikom postupku kod sportaa. U D. Milanovi i S. Heimer (ur.),
Zbornik radova Meunarodnog savjetovanja Dijagnostika treniranosti
sportaa 6. Zagrebakog sajma porta, Zagreb, 1.oujka
1997 (str.9). Zagreb: Fakultet za fiziku kulturu Sveuilita u Zagrebu
48. Newton, R.U., Kraemer, W.J. (1994). Developing explosive muscular

power:implications for a mixed methods training strategy . Strenght
and Conditionong Journal, 16, 16(5), 20-31.
49. Ostoji, S (2006). Leksikon sportske medicine i fiziologije vjebanja.

Agencija Mati. Beograd.
50. Ozolin, N.G. (1966). Sportski trening. Beograd: NIP Partizan.
51. Petek, D. (2007). Kondicijska priprema u vojsci. Kondicijski trening, 5(1),

4146.
52. Petek, D. (2007). Kondicijska priprema u vojsci. Kondicijski trening 5(1),
41 46.
53. Petkovi, M. (2003). Teorija i metodika sportskog treninga. Univerzitet u

Pritini, Leposavi.
54. Platonov, V.N. (1987). Teorija sporta. Kijev: Via kola
Literatura
55. Rodi, N. (1995). Utjecaj fizikih sposobnosti na vojniku osposobljenost.
(Disertacija). Novi Sad: Fakultet za fiziku kulturu.
56. Sektor Specijalne policije (1993).Plan i program obuke u specijalnoj

jedinici, MUP Zagreb.1993.
57. Serti, H., Lindi, H. (2003). Kondicijska priprema judaa. U D. Milanovi i I.

Juki (ur.), Zbornik radova Meunarodnog znanstveno strunog skupa
Kondicijska priprema sportaa 12. zagrebakog sajma
sporta i nautike, Zagreb, 21. i 22. veljae 2003. (str. 367 - 374). Zagreb:
Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu; Zagrebaki portski savez.
58. Sheppard, J. M. i W. B. Young (2006). Agility literature review: Classification,

training and testing. U Journal of Sport Sciences. 24(9), str. 919 932.
59. Smaji, M., Turkovi, S. (2001). Opta teorija sporta. Fakultet sporta.
Sarajevo.
60. ango, J., Vueti, V. (2005). CONCONIJEV TEST Jednostavna metoda za

odreivanje anaerobnog praga. Kondicijski trening 3 (2), 25 29.
61. opar, J. (2004). Specifina i situacijska kondicijska priprema specijalnih

postrojbi vojske i policije. (Diplomski rad). Zagreb: Kinezioloki fakultet
62. opar, J. (2008). Trening jakosti specijalnih postrojba vojske. Kondicijski

trening. 6(1), str. 72 77.
63. Tomi, D. (1990), Teorija sporta / Uvod u filozofiju sporta. Samostalno

izdanje autora, Beograd.
64. Tomi, D. (1993). Uspostavljanje teorije sporta, Samostalno izdanje

autora, Beograd.
65. Trajkovi, D. (2013). Znaaj borilakih sportova u obuci i kondicionoj

pripremi pripadnika specijalnih slubi. Diplomski rad. Fakultet za
kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u
Sarajevu.
66. Verstegen, M. i B. Marcello (2001). Agility and coordination. U B. Foran

(ur.) High Performance Sports Conditioning. Champaign: Human
Kinetics, str. 139 165.
Literatura
67. Vladui, I. (2007). Trening vojnika u mirovnoj misiji u Afganistanu.
Kondicijski trening, 5(2), 74 80.
68. Vladui, I. (2007). Trening vojnika u mirovnoj misiji u Afganistanu.

Kondicijski trening 5(2), 74 80.
69. Vueti, V. (2004). BIP TEST terenski test za procjenu maksimalnog

aerobnog kapaciteta. Kondicijski trening 2 (1), 17 20.
70. Vueti, V. i entija, D. (2004). Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti

zato, kako i kada testirati sportae? Kondicijski trening, 2 (2), 8-14.
71. Vueti, V. entija, D. (2004). Dijagnostika funkcionalnih sposobnosti

zato, kako, i kada testirati sportae? Kondicijski trening 2 (2), 8-14.
72. Vueti, V., anaki, M. (2007). Dijagnostika fleksibilnosti sportaa.

Kondicijski trening 5 (2), 5 10.
73. Vueti, V., entija, D., Juki, I. (2007). Dijagnostika treniranosti mladih
sportaa-zbog ega i kada provoditi testiranje, to mjeriti i to sa
rezultatima testiranja? U I. Juki, D. Milanovi i S. imek, Zbornik radova
Meunarodnog znanstveno strunog skupa Kondicijska priprema
sportaa, Zagreb 23. i 24. veljae 2007: Zagreb: Kinezioloki fakultet
Sveuilita u Zagrebu; Zagrebaki portski savez.
74. Vuleta, D., Milanovi, D., Grui, I. (2003). Kondicijska priprema rukometaa.
. U D. Milanovi i I. Juki (ur.), Zbornik radova Meunarodnog znanstveno
strunog skupa Kondicijska priprema sportaa 12.
zagrebakog sajma sporta i nautike, Zagreb, 21. i 22. veljae 2003. (str.
491500). Zagreb: Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu; Zagrebaki
portski savez.
75. Zapovjednitvo interventne policije. (2005). Program policijskog

treninga ope i specijalistike tjelesne pripteme. Zagreb, MUP RH.
76. ivanovi, N. (1990). Prilog epistemiologiji fizike kulture. Ni: Mainac.
Literatura
REKLAMA I
146mm x 50mm
REKLAMA II REKLAMA III

146mm x 50mm 146mm x 50mm

80 Knjiga Stampa PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

80 Knjiga Stampa PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Admir Hadikaduni Senad Turkovi Muhamed Tabakovi

Ova publikacija proizala je kao rezultat elje i entuzijazma strunjaka iz oblasti

Sportskom kulturom se smatra dio kulture, poseban oblik kulture i

Sportski odgoj (tjelesni odgoj) je integralni dio odgoja i predstavlja

Sportsko obrazovanje (tjelesno obrazovanje) je sastavni dio procesa

Sportska vjeba je kategorija tjelesne aktivnosti u kojoj se strukturisani,

Sportsko vjebanje (tjelesno vjebanje) je vie puta (mnogobrojno)

Tjelesna aktivnost predstavlja svaki oblik pokreta tijela koji poveava

Sportska rekreacija predstavlja cjelokupnu dobrovljnu aktivnost ovjeka

Tjelesna sposobnost je skup uroenih i steenih osobina koje uslovljavaju

Sportsko umijee je vjebanjem steena sposobnost izvoenja nekih

Sportska navika je dugotrajnim vjebanjem steen automatizam pri

OUVANJE I UNAPREENJE ZADOVOLJAVANJE KVALITETNA ORGANIZACIJA

FIZIKO MENTALNO POTREBA ZA SPREAVANJE

VITALNOST I RAZVOJ NEURONSKE POTREBA ZA SPREAVANJE

POTPORA OTKLANJANJE I POTREBA ZA

SPREAVANJE PREVENCIJA I POTREBA ZA

SMANJENJE RIZIKA PREVENIRANJE POTREBA ZA

Shema br. 1. Beneficije umjerene i redovne tjelesne aktivnosti

3.1. Uticaj tjelesne aktivnosti na

Vrsta aktivnosti Aerobne aktivnosti; vjebe s manjim optereenjem i

Uestalost Skoro svakodnevno da bi se postigao brz i dugotrajan efekat

Intenzitet Lagan do umjeren; efekti se poveavaju s poveanjem

Vrijeme 30 min. ili due

Tabela 1. Preporuke za aktivnosti protiv depresije (prema Sharkey i Gaskill (2008)

3.3. Uticaj tjelesne aktivnosti na

3.5. Uticaj tjelesne aktivnosti

3.6. Uticaj tjelesne aktivnosti

3.7. Uticaj tjelesne aktivnosti na vitalnost

Oblik aktivnosti Svaka aktivnost koja koristi velike miine grupe,

Trajanje 20 do 60 minuta kontinuirane aktivnosti

Frekvencija 3 5 puta nedjeljno

Oblik aktivnosti 8 do 10 vjebi velikih miinih grupa,

3.8. Tjelesna aktivnost kao vaan

3.10. Tjelesna aktivnost u funkciji vaspitanja

an-ak Ruso: Njegov vaspitanik Emil treba da s razumom mudraca udrui

Platon: Saoptavanje znanja nije prvobitni cilj u poetku vaspitanja, ve

Nadeda Krupska: Igra je nain upoznavanja djeteta sa spoljanjim svijetom;

3.11. Tjelesna aktivnost u funkciji

3.12. Uticaj tjelesnih aktivnosti

U prostoru tzv. treeg reda pouzdano se moe izolovati samo centralni

U svom razvoju motorike sposobnosti imaju slinu krivulju razvoja kao i

VISOK UTICAJ GENA SREDNJI UTICAJ GENA MALI UTICAJ GENAI

Tabela 4. gena na razvoj antropolokih obiljeja

Istraivanja nam govore da 39% djeaka i 58% djevojica u dobi od 7. do 18.

4.1. Snaga i vjebe za razvijanje snage

b) Dinamika snaga, je snaga manifestovana u pokretu, sa vidljivim

Zavisno od toga da li razvijamo opu ili lokalnu snagu, vjebe za razvijanje

b) Vjebe sa teretom, (vjebe sa tegovima, buicama, espanderima, dizanje i

c) Savladavanje otpora, suvjebaa, (rvanje, nadvlaenje, potiskivanje,

d) Ponavljanje tehnikih elemenata, odreenog sporta sa ciljem razvijanja

4.2. Brzina i vjebe za razvijanje brzine

a) Vjebe maksimalne brzine ili sprinterske brzine, (tranje na 60 i 100 m.

b) Vjebe brzinske izdrljivosti, (tranje na 200 m i due). Ove vjebe trae

Kada se analizira brzina unutar strukture odreene sportske discipline (njene

a) Refleksna brzina, (predstavlja vrijeme koje je potrebno da se bez uea

b) Startna brzina, (predstavlja vrijeme koje je potrebno da se od trenutka

c) Sprinterska brzina, (predstavlja utroeno vrijeme potrebno da se savlada

d) Brzinska izdrljivost, predstavlja vrijeme koje je potrebno da se

e) Brzina adekvatnog dejstvovanja, (sastoji se iz lanca: signal, prerada

Brzina je neophodna u svim sportovima, a u velikom broju sportova predstavlja

4.3. Izdrljivost i vjebe za razvijanje izdrljivosti

b) Posebna izdrljivost, (druga faza u razvijanju izdrljivosti, koja ima zadatak