Professional Documents
Culture Documents
opet bostandzija.
Nasrudin i pas
Jednom Nasrudin hodja usao nekuda kroz selo, pa na njega naleti pas
kadija:
Na sto ce mu Nasrudin:
Al' ja se ne slazem
Popeo se jednom Hodza na perdu cuprije,ko hoce bajagi skociti u nabujalu rijeku,a ustvari merak mu je bio
iskusati i naljutiti carsiju.
-Ama ja sam protiv-i sidje s perde na veliko razocarenje svijetine koja se ljuta razidje.
Ozenili Hodzu ruznom zenom.Jednoga dana kad je Hodza htio izaci na ulicu zapita ga zena:
-Reci mi,kome se muskarcu od tvoje rodbine mogu pokazivati?
Na to mu odgovori Nasrudin:
Ponovio zenu
Nasrudin-hodza i zene
Nasrudin-hodza se bojao svoje zene,a taj strah nije toliko ni krio od svijeta,ali je opet zelio znati dali se kao on
i drugi ljudi boje svojih zena.
Nasrudin-hodzi odlahnu na srcu kad vidje da nije usamljen,ali kad vidje jednoga da sjedi,
Neko vrijeme Nasrudin imao dvije zene.Jednog dana dodju one zajedno pred njega,pa ga upitaju:
-Zamisli da smo obje u ladji na jezeru, pa se ladja izvrne,a ti mozes samo jednu da spasis.Koju bi ti od nas
dvije spasio?
Nema veresije
Prodavao Hodza ulje i dodje mu susjetka udovica da kupi. Nikako da se pogode za cijenu. Poslije dugog
cjenkanja Hodza joj rece:
Zena je, u stvari, htjela da dobije na veresiju ulje, te zato kao slucajno podsjeti Hodzu na njegovo prijateljstvo
s njenim muzem.
- Ama, deder ti prije svega vidi kakvo je ovo ulje! - navaljivao je Hodza.
Zena rece:
- Ne mogu da probam. Prije tri godine razboljela sam se uz Ramazan, tada nisam postila sedam dana pa ih
bas sada nadoknadujem.
- Draga moja, kad ti nisi mogla da oduzis za tri godine svoj dug Allahu, kako ces se moci oduziti meni za ulje!
Nema od toga posla nista!
-Zaboga, Nasrudin-efendija-zovnu ga zena-ako znas sta je muka, ljuljni malo ovo dijete, nece li zaspati. Ja vise
nemam snage ni u rukama ni u nogama da ga ljuljam. Hodza ustade sa silteta, uze s rafe jedan citab, rastvori
ga i onako rastvorene stranice okrene djetetu koje se umivalo u suzama od placa. Dijete pogleda, osmijehnu
se i zaspa.
Zena u nevjerici jeli djete zivo i sta mu bi da odjednom zaspi, upita Nasrudina:
-Ovim citabom. Kad god sam kao softa u medresi rastvorio ovaj citab da ucim u njemu, odmah bi me drijem
uhvatio i smjesta bih zaspao...Znao sam ja da ce i djete tako zaspati.
Nasrudin-hodza i beg
Nasrudin-hodza otisao u jednog bega i tu ostao kao gost nekoliko dana. Beg hodzu hrdavo pogostio. Jedno
jutro rece mu beg:
-Hajde, Hodza, u selo, pa nadji jedno valjano kerce koje zna goniti zeca, pa cemo ici sutra u lov. Nasrudin ode
u selo i dovede jednog tornjaka koji ovce cuva.Kad ga beg ugleda, rece Nasrudinu:
-Hodza, ovo je kabasto. Ovo ne moze ni potrcati. Ovo nije ker za zeceve.
Na to ce mu Hodza:
-Nek' ostane u tvojoj kuci samo nekoliko dana, ne samo da ce moci trcati nego ce moci i letjeti da mu nista
zivo nece moci uteci.
Doveo Hodza svoga magarca na pazar pa ga dade telalu da ga proda. Dodje jedan musterija i htjede da mu po
zubima vidi koliko ima godina. Magarac ga ujede za ruku, a covjek se ukloni i ode uz grdnju i poviku. Drugi
musterija pridje i htjede da ga povuce za rep, ali se magarac ritnu i udari covjeka. I ovaj ode ljutit. Telal onda
dovede magarca Hodzi pa mu rece:
- Moj Hodza, ovoga ti magarca niko nece da kupi, ko mu se priblizi s prijeda, ujeda ga, a ko sa zadnje strane,
udara ga kopitom.
-Ma nisam ga,brate,ni doveo da prodam,nego da ljudi vide kakvu ja muku mucim s njim.
Putem se ona dvojica toliko umore da su poskidali svoje curkove i natovarili ih na Nasrudina da ih nosi .
Ta dvojica bezobraznika se ne zadovoljise samo tim, sto su ga natovarili, vec ga jos pocese ismjehivati
zadirkivati.
-Brate, veoma smo te zahismetili. Oprosti, jer taj tovar na tvojim ledima, to je tovar jednog magarca.
Nasrudin mu odgovori:
Nasrudin-hodza i dijete
Pricaju kako je Nasrudin-hodza posao na Cabu. Iskupe se sve komsije oko njega, pa mu narucivali sta ce kome
donijeti.
Tu se slucajno nadje jedno dijete, pa izvadi gros, te ga dade Hodzi i zamoli ga da mu donese jednu sviralu.
Na to rece Hodza:
Dodje Nasrudin-hodza svome prijatelju begu, koji se upravo tada spremao u lov. Posto se i Hodza odvazi da
podje s begom u lov, dadose mu nekakvu staru kljusinu, te pojahase i odose. Kad se vratise iz lova zaokupi ih
kisa, te svaki podbode konja i pobjeze od kise, a Hodza na svojoj kljusini osta. Kad se iskupise u konaku, svi
ponesto mokri, a Hodza sasvim suh. To svima bijase zacudo te pitahu Hodzu za to, a on im odgovori da mu je
konj neizmjerno dobar i brz, pa da ga je za vremena uklonio ispod kise. Beg toga konja odabra u posebnu
stalu, te kad podose drugi put u lov on istog konja pajaha. Slucajno ih opet kisa okupi, te svi na svojim
konjima pobjegose, a beg na svom osta. Ljut sto je okiso, odmah dozva Hodzu, te sasu vatru na nj:
-Kako ti smijes lagati da je ovaj konj dobar, kad evo ja danas sav okiso?!
-Pa zar nisi umio svuci sa sebe haljina i metnuti ih poda se -rece Hodza-pa ne bi okiso kao ni ja!
Nasrudin-hodza i terzija
Nasrudin -hodza kupio cohu za dzubeta donio je terziji da mu skroji i sasije dzube.
Terzija uze cohu, razastrije je na terdah, izmjeri najveci komad koji je trebao da bude za ledja od vrata do
peta, pa uze makaze i odreze komad. Prinese odrezan komad Nasrudinu uz ledja ali vidje da je odrezao za
ledja prekratko, pa ga baci na terdah i rece:
Ponovo uze arsin i izmjeri novi komad, odreza ga, kad ali i on kraci nego sto je trebao biti. Terzija ga baci na
terdah pa rece:
Tako odreza i treci komad, ali i ovaj bijase prekratak za ledja, pa ga takodjer baci na terdah, s rijecima:
-Ovo za rukave.