C. J.

Sansom

Preveo s engleskoga

MLADEN KOPJAR
 Za Roz Brody, Mikea Holmesa, Jana Kinga
i Williama Shawa, odanu skupinu pisaca, zbog svih njihovih opaski i
prijedloga za Tualjku grenika, kao i za sedam posljednjih knjiga
 GLAVNI LIKOVI
i njihov politiko-vjerski poloaj
MNOGI LIKOVI U ROMANU SU STVARNE POVIJESNE OSOBE, NO NJIHOV JE
PRIKAZ, DAKAKO, PLOD MATE.

Kraljevska obitelj
Kralj Henrik VIII.
Princ Edward, 8 godina, prijestolonasljednik
Lady Mary, 30 godina, izrazita tradicionalistica
Lady Elizabeth, 12-13 godina
Kraljica Katarina Parr

Obitelj Katarine Parr, svi reformisti

(v. Obiteljsko stablo)
Lord William Parr, njezin stric
Sir William Parr, njezin brat
Lady Anne Herbert, njezina sestra
Sir William Herbert, njezin ogor

lanovi Krunskoga vijea

John Dudley, lord Lisle, reformist

Edward Seymour, grof od Hertforda, reformist
Thomas Cranmer, Canterburyjski nadbiskup, reformist
Lord Thomas Wriothesley, predsjednik Gornjeg doma, bez vrstog svrstavanja
Sir Richard Rich, bez vrstog svrstavanja
Sir William Paget, kraljev tajnik, bez vrstog svrstavanja
Stephen Gardiner, Winchesterski biskup, tradicionalist
Thomas Howard, vojvoda od Norfolka, tradicionalist

Ostali
William Somers, kraljeva luda
Jane, luda kraljice Katarine i lady Mary
Mary Odell, kraljiina osobna slukinja
William Cecil, kasniji tajnik kraljice Elizabete I.
Sir Edmund Walsingham John Bale
Anne Askew (Kyme)
TUALJKA GRENIKA

Balkandownload
 Prvo poglavlje

ISAM ELIO prisustvovati spaljivanju. Nikad nisam volio ak ni stvari poput borbi pasa

N i okovanih medvjeda, a ovo je trebalo biti spaljivanje etvero ivih ljudi, od kojih je
jedna bila ena jer su nijekali da su krv i tijelo Kristovo prisutni u hostiji na misama.
Do takvog je vrhunca doao veliki lov na heretike u Engleskoj tijekom 1546. godine.
Bio sam u svom uredu u Lincolns Innu kad su me pozvali da posjetim rizniara,
gospodina Rowlanda. Unato mom statusu vieg odvjetnika, to je znailo da sam na vrhu
strukovne hijerarhije, gospodin Rowland me nije volio. Mislim da mu se ponos nije oporavio
jo otkako sam prije tri godine prema njemu opravdano bio neuljudan. Preao sam Inn
Square ije je zidove od crvene cigle blailo ljetno sunce pozdravljajui se u prolazu s
drugim odvjetnicima u crnim haljama. Podignuo sam pogled prema odajama Stephena
Bealknapa, mog starog protivnika na sudu i izvan njega. Kapci na njegovim prozorima bili
su zatvoreni. Bio je bolestan od poetka godine, i nitko ga tjednima nije vidio. Neki su
govorili da je na samrti.
Stigao sam do rizniarova ureda i pokucao na vrata. Otar glas pozvao me unutra.
Rowland je sjedio za stolom u svojoj prostranoj sobi; zidovi su bih prekriveni policama s
debelim pravnikim knjigama, jasnim pokazateljem njegova statusa. Bio je star, imao je vie
od ezdeset; premda vrlo mrav, bio je vrst kao hrast, a usko lice bjee mu naborano i
namrteno. Duga sijeda brada bila mu je razdvojena po trenutnoj modi; paljivo poeljana,
sputala mu se do polovice uskog svilenog prsluka. Kad sam uao, prestane reckati novi iljak
gujeg pera i podigne pogled. Prsti su mu, ba poput mojih, bili puni crnih mrlja zbog dugih
godina rada s tintom.
Dobro jutro, vii odvjetnie Shardlake, ree on svojim otrim glasom i spusti no.
Naklonio sam se. I vama, gospodine rizniaru.
Pokazao je na stolac i mrko me pogledao.
Posao vam ide dobro? upitao je. eka vas dosta sluajeva za jesenski kvartal?
Sasvim lijep broj, gospodine.
ujem da vie ne dobivate posao od kraljiina pravnog zastupnika. Govorio je
leerno. Niste ga dobili unatrag godinu dana.
Imam mnogo drugih sluajeva, gospodine. Dosta sam zauzet i predmetima na
Parninom sudu.
Nagnuo je glavu. ujem da je Krunsko vijee ispitalo neke inovnike kraljice
Katarine. Zbog heretikih stavova.
Tako se govori. No mnogo je ljudi bilo pod istragom ovih posljednjih nekoliko
mjeseci.
 Odnedavno vas ee viam na misi u crkvi Lincolns Inna, osmjehne se Rowland
cinino. elite pokazati uzorno ponaanje? Mudro je to u ova nemirna vremena. Idi u
crkvu, izbjegni govorkanja i kontroverze, slijedi kraljeve elje.
Ba tako, gospodine.
Uzme svoje naotreno pero, pljune na njega da ga omeka, pa ga protrlja o krpu.
Pogleda me s novom ustrinom. uli ste da je gospoa Anne Askew osuena da, zajedno s
jo trojicom drugih, gori na lomai sljedeega petka? esnaestog srpnja?
U Londonu se samo o tome i govori. Neki kau da su je nakon presude muili u
Toweru. udna stvar.
Rowland slegne ramenima. Ulina govorkanja. Ali ena je napravila skandal u
pogreno vrijeme. Napustila je mua i dola u London zagovarati stavove koji su u jasnoj
suprotnosti sa Zakonom o est lanaka vjere. Odbila je porei svoje miljenje i javno se
svaala sa sucima. Zavrtio je glavom, pa se nagnuo naprijed. Spaljivanje e biti pravi
spektakl. Godinama nije bilo neeg takvog. Kralj eli pokazati kamo hereza vodi. Pola
Krunskog vijea bit e ondje.
A kralj ne? Bilo je glasina da e i on biti prisutan.
Ne.
Sjetio sam se da je Henrik proljetos bio ozbiljno bolestan; otada ga se jedva moglo
vidjeti.
Njegovo Velianstvo eli predstavnike iz svih londonskih cehova. Rowland
zastane. I iz odvjetnikih komora. Odluio sam da biste vi trebah predstavljati Lincolns
Inn.
Zapiljio sam se u njega. Ja, gospodine?
Preuzimali ste manje drutvenih i ceremonijalnih obveza no to to zahtijeva va
status, vii odvjetnie Shardlake. ini se da se za ovo nitko ne eli dobrovoljno javiti, pa sam
bio primoran odluiti. Mislim da je vrijeme da i vi doete na red.
Uzdahnuo sam. Znam da sam bio nemaran glede takvih dunosti. Preuzimat u ih
vie, ako tako zahtijevate. Duboko sam udahnuo. Ali, molim vas, ne i ovu. Bit e to uasno.
Nikad nisam gledao spaljivanje, niti to elim.
Rowland na moje rijei odmahne rukom. Odve ste osjetljivi. udi me to za
seljakog sina. Znam da ste ve vidjeli pogubljenja. Kad ste radili za lorda Cromwella,
pozvao vas je da gledate odrubljivanje glave Anni Boleyn.
To je bilo strano. Ovo e biti jo gore.
Lupnuo je po papiru na svom stolu. Ovo je zahtjev da nekoga poaljem. Potpisao ga
je kraljev tajnik, Paget osobno. Veeras mu moram dostaviti ime. ao mi je, vii odvjetnie,
ali odluio sam da ete ii vi. Ustao je, naznaivi da je razgovor zavren. I ja sam ustao te
se ponovo naklonio. Hvala vam to se elite vie ukljuiti u komorine dunosti, ree
Rowland, sada opet leerno. Pogledat u koje nam se jo..., oklijevao je, ... aktivnosti
mogu pojaviti.

A DAN spaljivanja probudio sam se rano. Bjee zakazano za podne, ali bio sam odve

N turoban i potiten da odem u ured. Toan kao i uvijek, moj novi majordom Martin
Brocket u sedam sati mi je donio platnene runike i vr s vruom vodom; zaelio mi
je dobro jutro, pa rasprostro moju koulju, prsluk i ljetnu halju. Kao i uvijek, nastup
mu je bio ozbiljan, smiren, pokoran. Otkad su on i njegova ena zimus doli k meni,
kuanstvo je funkcioniralo kao satni mehanizam. Kroz odkrinuta vrata uo sam kako Agnes
od sluge Timothyja trai da kasnije svakako donese svjee vode, a od slukinje Josephine da
pouri sa svojim dorukom kako bi se stol mogao prostrijeti za mene. Glas joj je bio vedar i
srdaan.
Jo jedan lijep dan, gospodine, osmjelio se Martin. Bio je u etrdesetima,
prorijeene plave kose i bezizraajnih, prosjenih crta lica.
Nikome u kuanstvu nisam rekao da u prisustvovati spaljivanju. Jest, Martine,
odvratio sam. Mislim da u ovo jutro provesti u svojoj radnoj sobi, pa krenuti oko podneva.
U redu, gospodine. Va e doruak biti spreman vrlo brzo. Naklonio se i izaao.
Ustao sam, trgnuvi se zbog gra u leima. Nasreu, toga je sve manje budui da sam
se strogo pridravao vjebi koje mi je pokazao moj lijenik i prijatelj Guy. Volio bih da se
mogu osjeati ugodno u Martinovu drutvu. No, dok mi je njegova ena draga, u Martinovoj
hladnoj, upornoj formalnosti ima neto zbog ega sam uvijek napet. Umivajui se i
odijevajui istu platnenu koulju namirisanu rumarinom, korio sam se zbog svoje
nerazboritosti: ja sam bio gospodar, i na meni je bilo da potaknem manje sluben odnos.
Prouio sam svoje lice u elinom zrcalu. Jo novih bora, pomislih. Tog sam proljea
napunio etrdeset etiri. Izborano lice, prosijeda kosa i grbava lea. Budui da su brade
trenutno bile u modi moj pomonik Barak nedavno je pustio urednu smeu prije
nekoliko mjeseci i ja sam pokuao s bradicom, no bijae proarana sjedinama, ba kao i moja
kosa, i smatrao sam da mi ne pristaje.
Kroz prozor, razdvojen kamenim stupom, otvarao se pogled na vrt. Dopustio sam
Agnes da u njemu postavi konice i uzgoji zainsko i ljekovito bilje. Vrt je bio ljepi, a bilje
je, osim to je bilo korisno, irilo slatkast miris. Ptice su pjevale, a pele zujale oko cvijea.
Sve je bilo puno svjetla i arenila. Kakav neprilian dan za uasnu smrt mlade ene i trojice
mukaraca.
Pogled mi skrene na pismo na nonom ormariu. Stiglo je iz Antwerpena, u
panjolskoj Nizozemskoj, gdje je ivio moj devetnaestogodinji tienik Hugh Curteys,
radei za engleske trgovce. Hugh je sada bio sretan. Prvobitno je namjeravao studirati u
Njemakoj, no umjesto toga ostao je u Antwerpenu, gdje je neoekivano otkrio interes za
trgovanje tkaninama, a osobito za pronalaenje i procjenu rijetke svile i novih materijala,
poput pamuka koji je pristizao iz Novoga svijeta. Hugh je u pismima iskazivao veliko
zadovoljstvo poslom, te intelektualnom i drutvenom slobodom velikoga grada: sajmovima,
debatama i itanjima u retorikim komorama. Premda je Antwerpen bio dio Svetog
Rimskog Carstva, katoliki car Karlo V. nije se sukobljavao s brojnim protestantima koji su
ondje ivjeli nije se usuivao ugroziti bankarske poslove u Flandriji, kojima su se
financirali njegovi ratovi.
Hugh nikad nije spominjao mranu tajnu koju smo dijelili od naeg prologodinjeg
susreta; sva njegova pisma bila su pisana u vedrom tonu. U ovome me, meutim, izvijestio
da je u Antwerpen stigao znatan broj engleskih izbjeglica. U bijednom su stanju, trgovcima
zanimljivi kao pripomo. Radi se o reformistima i radikalima koji su se bojali da e se
uhvatiti u mreu progona to ju je, kau, biskup Gardiner bacio preko cijele Engleske.
Uzdahnuo sam, odjenuo halju i spustio se dolje na doruak. Nisam vie mogao
odgaati: ovaj grozan dan mora zapoeti.

heretike poeo je u proljee. Tijekom zime se inilo da se kraljeva prevrtljiva

L
OV NA
religijska politika okrenula na stranu reformista; uvjerio je Parlament da mu dade
ovlatenje da dokine zadubine iz kojih su sveenici plaani da po posljednjoj volji
preminulih donatora slue mise zadunice. No vjerovao sam, kao i mnogi drugi, da
njegovi motivi nisu bili religijske, ve financijske prirode potreba da pokrije goleme
trokove rata s Francuskom; Englezi su jo uvijek bili pod opsadom u Boulogneu. Njegovo
obezvreivanje kovanica se nastavilo, i cijene su rasle kao nikad prije u povijesti. Najnoviji
srebrni iling bio je tek bakar presvuen tananim slojem srebra, koji se na vrcima novia
ve bio istroio. Kralj je imao novi nadimak: Stari Bakronos. Popusti koje su trgovci
zahtijevali zbog tih kovanica smanjili su im vrijednost ispod est penija, no nadnice su i dalje
bile isplaivane prema njihovoj nominalnoj vrijednosti.
A onda, u oujku, biskup Stephen Gardiner kraljev najkonzervativniji savjetnik po
pitanju religije vratio se s pregovora o novom sporazumu s vladarom Svetog Rimskog
Carstva. Od travnja nadalje poela su govorkanja da se ljudi posvuda privode na sasluanja
zbog stavova glede svete mise, te posjedovanja zabranjenih knjiga. Istraga je doprla i do
kraljeve i kraljiine svite; jedna od mnogih ulinih glasina bila je i da je Anne Askew,
najpoznatija od osuenika na smrt zbog hereze, imala veze na kraljiinu dvoru, te da je
zagovarala i promicala svoje stavove meu njenim dvorskim damama. Nisam vidio kraljicu
Katarinu jo otkad sam je prole godine upleo u moebitno opasnu situaciju, i znao sam, na
svoju veliku alost, kako je malo vjerojatno da u opet vidjeti tu dragu i plemenitu damu.
No esto mi je bila u mislima i strahovao sam za nju kad se lov na radikale pojaao; prologa
je tjedna izdan proglas u kojem se detaljno navodi dugaka lista knjiga koje je zabranjeno
posjedovati, i tog je istog tjedna dvoranin George Blagge, kraljev prijatelj, osuen na lomau
zbog hereze.
Vie nisam osjeao naklonost ni prema jednoj strani u toj religijskoj zavadi, katkad
sam ak sumnjao u postojanje Boga, no u prolosti sam se druio s reformistima, pa sam kao
i veina ljudi ove godine hodao sputene glave i drao jezik za zubima.
U jedanaest sam izaao iz kue, smjetene u blizini Lincolns Inna, malko uz
Chancery Lane. Timothy mi je doveo mog pouzdanog konja Genesisa pred ulazna vrata i
kraj njega postavio male pomine stube. Timothyju je sada bilo trinaest, bio je sve vii, tanji
i nezgrapniji. Svog prijanjeg mladog slugu, Simona, proljetos sam poslao u egrte, da dobije
ansu u ivotu, a isto sam planirao napraviti i s Timothyjem kad navri etrnaest.
Dobro jutro, gospodine, stidljivo se osmjehnuo, pokazavi rupu izmeu zuba, i
pomaknuo zamrenu crnu kosu s ela.
Dobro jutro, mome. Kako ide?
Dobro, gospodine.
Zacijelo ti nedostaje Simon.
Da, gospodine. Spustio je pogled i stao nogom pomicati oblutak. Ali ide nekako.
Ide ti dobro, ohrabrio sam ga. Ali moda bismo mogli poeti razmatrati
egrtovanje za tebe. Jesi li razmiljao ime bi se elio baviti u ivotu?
Zapiljio se u mene; u njegovim smeim oima odjednom se pojavio strah. Nisam,
gospodine... Ja... ja... mislio sam da u ostati ovdje. Skrenuo je pogled prema cesti. Uvijek
je bio tih djeak, bez imalo Simonova samopouzdanja, i shvatio sam da ga je pomisao na
odlazak u svijet preplaila.
Nema urbe, rekao sam mu blago. Vidno mu je laknulo. A sada moram krenuti...,
uzdahnuo sam, ... na posao.

ROJAHAO SAM kroz Temple Bar, pa zakrenuo uz Gifford Street, kojim sam stigao do

P prostranog Smithfielda. Mnogi su pranjavim putem ili u istom smjeru, neki na

konjima, ali veina pjeice i bogatai i siromasi, mukarci i ene, pa ak i nekolicina
djece. Neki su bili ozbiljni, osobito oni u crnoj odjei, omiljenoj kod vjerskih radikala,
nekima su lica bila bezizraajna, a pojedinci su izgledali nestrpljivo, kao da se vesele dobroj
zabavi. Ispod svoje crne kape nosio sam jo jednu, bijelu i usku nadodvjetniku, pa sam se
na vruini poeo znojiti. Razdraeno sam se sjetio da poslije podne imam sastanak sa svojim
najnapornijim klijentom, Isabelom Slanning, iji je sluaj spor s njenim bratom o majinoj
oporuci bio jedan od najglupavijih i najskupljih na koje sam naiao.
Proao sam pokraj dva mlada egrta; nosili su svoje plave prsluke i kape. Zato su to
zakazali za podne? uo sam jednog kako rogobori. Nee biti ni traka hladovine.
Ne znam. Valjda neko pravilo. Valjanoj gospoi Askew bit e jo toplije. Guzica e
joj i prije no to se smrai biti dobrano zagrijana, zar ne?

bio krcat. Na otvorenom prostoru, gdje se dvaput tjedno trgovalo

S
MITHFIELD JE VE
stokom, mnotvo je sada gledalo u ograeno podruje u sredini, koje su uvah straari
u metalnim kacigama i bijelim ogrtaima s kriem svetoga Jurja. Mrka izraza lica, u
rukama su drali helebarde. Bili su spremni otro uzvratiti na bilo kakav prosvjed.
Tuno sam ih promatrao; kad god bih danas vidio vojnike, sjetio bih se svojih prijatelja koji
su bili poginuli, kako sam umalo zavrio i sam, kad je tijekom odbijanja francuske invazije
potopljen veliki brod Mary Rose. Bilo je to, pomislih, prije gotovo tono godinu dana. Proli
je mjesec stigla vijest da se ratu blii kraj, da je za nagodbu s Francuskom, a i kotskom,
potrebno ispregovarati jo samo koju pojedinost. Sjetio sam se neiskusnih lica mladih
vojnika, njihovih tijela kako padaju u vodu, pa sam zatvorio oi. Mir je za njih stigao
prekasno.
Visoko na konju imao sam bolji pregled od veine, bolji nego to bih elio; usto, bio
sam u blizini ograde jer je gomila one na konjima gurala naprijed. U sreditu ograenog
prostora tri su hrastova kolca visoka dva metra bila zabijena duboko u pranjavu zemlju.
Svaki je kolac sa strane imao metalne obrue, kroz koje su londonski redarstvenici provlaili
eljezne lance. Lokotima su povezali karike i provjerili rade li kljuevi. Bili su mirni i
rutinirani. Malo dalje ostali su redarstvenici stajali oko goleme hrpe prua debelih snopova
manjih grana. Bilo mi je drago da nije padala kia; ako je drvo mokro, treba mu due da
izgori i, kako sam imao prilike uti, rtvama je patnja tako strahovito produljena. Suelice
kolcima nalazila se visoka drvena govornica, obojena bijelom bojom. Na njoj e se prije
spaljivanja odrati propovijed, posljednji poziv hereticima da se pokaju. Sveenik bi trebao
biti Nicholas Shaxton, bivi salisburyjski biskup, radikalni reformist koji je bio osuen na
lomau s ostalima, ali se javno odrekao svojih uvjerenja da si spasi ivot.
Na istonoj strani trga, iza niza lijepih, svijetlo obojenih novih kua, ugledao sam
visok stari toranj crkve svetog Bartola. Kad je prije sedam godina rasputen samostan,
njegovo zemljite prelo je u ruke lana Krunskog vijea, sir Richarda Richa, koji je sagradio
nove kue. Prozori su im bili puni ljudi. Ispred starih samostanskih dveri bio je podignut
drveni podij, natkriven baldahinom u kraljevskim bojama, zelenoj i bijeloj. Na dugoj klupi
bijahu rasporeeni debeli areni jastuci. Odatle bi spaljivanje trebali gledati gradonaelnik i
lanovi Krunskog vijea. U mnotvu su, na konjima, bili mnogi gradski slubenici;
kimanjem glave pozdravljao sam one koje sam poznavao. Nedaleko od konjanika stajala je
mala skupina sredovjenih mukaraca; izgledali su ozbiljno i uznemireno. uo sam nekoliko
njihovih rijei na stranom jeziku i ustanovio da je rije o flamanskim trgovcima.
Svuda oko mene uborili su glasovi, a osjeao se i otar ljetni smrad londonskog
mnotva.
Kau da su je razapinjali sve dok konopi oko njenih ruku i nogu nisu puknuli...
Nisu je mogli zakonito muiti nakon to je bila osuena...
I John Lassells e biti spaljen. On je kralju rekao za ljubakanja Catherine Howard...
Kau da je i Katarina Parr u nevolji. Kralj bi mogao imati sedmu enu prije no to
ovo zavri...
Hoe li ih pustiti ako se pokaju?
Prekasno je za to.
Pokraj baldahina nastade komeanje. Glave se okrenu prema skupini mukaraca u
svilenim haljama i kapama, koji su pristigli kroz dveri u pratnji vojnika; dobar dio njih oko
vrata je nosio debele zlatne lance. Polako su se stubama uspeli na podij vojnici su se dotle
postrojili ispred njih pa su sjeli u dugi red; popravili su kape i lance, mrko i ukoeno
gledajui u gomilu. Mnoge od njih sam prepoznao: londonskog gradonaelnika Bowesa u
njegovoj crvenoj halji; vojvodu od Norfolka, starijeg i mravijeg no to je bio kad sam ga
susreo prije est godina na njegovom tatom, strogom licu vidio se bahati prijezir. Pored
Norfolka sjedio je sveenik u bijeloj svilenoj reverendi prekrivenoj crnom albom; njega
nisam prepoznao, ali sam pretpostavio da se radi o biskupu Gardineru. Imao je oko ezdeset
godina; bio je zdepast i crnomanjast, s markantnim orlovskim nosom i velikim tamnim
oima koje su kruile po gomili. Nagnuo se i neto promrmljao Norfolku, koji kimne i
cinino se osmjehne. Ta dvojica, govorili su mnogi, vratili bi Englesku pod Rimsku vlast,
samo da su mogli.
Uz njih su sjedila jo trojica mukaraca. Svi su se uzdignuli za Thomasa Cromwella,
no kad je on pao, priklonili su se konzervativnoj frakciji Krunskog vijea, licemjerno se
povijajui pod novim vjetrom. Najprije sam opazio Williama Pageta, kraljeva tajnika, koji je
poslao pismo Rowlandu. Iznad guste i upave smee brade lice mu se irilo poput kakve
kamene ploe, a tanke su mu usne na jednoj strani otro skretale nadolje, tvorei uski usjek.
Govorilo se da sada nitko nije blii kralju od Pageta; zvali su ga majstorom zanata.
Pokraj Pageta sjedio je Thomas Wriothesley, predsjednik Gornjeg doma i pravosudni
glavar; bio je visok i mrav, s isturenom malom riom bradom. Posljednji lan te trojke bio
je sir Richard Rich, jo uvijek vii krunski vijenik, unato optubama za korupciju otprije
dvije godine. Njegovo se ime povezivalo sa svim najgadnijim stvarima unazad petnaest
godina. Bio je moj stari neprijatelj, a pouzdano sam znao da je i ubojica. Nije mi mogao nita
samo zato to sam toliko znao o njemu, te zato to sam jo uvijek uivao kraljiinu zatitu
ako ta zatita sada ita vrijedi, pomislio sam s nelagodom. Promatrao sam ga. Unato vruini,
nosio je zeleni talar s krznenim ovratnikom. Iznenadio sam se kad sam mu na mravom,
skladnom licu opazio nemir. Njegova duga kosa ispod draguljima ukraene kape sada je bila
ve poprilino sijeda. Prkao je po svom zlatnom lancu, a onda je, promatrajui gomilu,
uhvatio moj pogled. Lice mu se zarumenjelo, a usne ukoile. Na trenutak je zurio u mene, a
onda se okrenuo, sluajui Wriothesleyja koji se bio nagnuo prema njemu. Genesis je osjetio
moju tjeskobu i nervozno se pomaknuo. Umirio sam ga tapanjem.
Pokraj mene je proao vojnik, paljivo nosei koaru. Mjesta, mjesta! Barut!
Bilo mi je drago to uti. Bar malo milosra. Kazna za herezu bila je spaljivanje, ali
katkad bi vlasti dopustile da se rtvama oko vrata privrsti mala vrea baruta; kad bi plamen
dohvatio zamotuljak, eksplozija bi rtvama donosila trenutnu smrt.
Treba pustiti da izgore do kraja, prosvjedovao je netko.
Tako je, sloio se drugi. Vatreni poljubac, tako lagan i bolan, jezovito se
zacerekao.
Okrenuo sam se prema konjaniku koji se probijao kroz gomilu i zaustavio pokraj
mene; nosio je, kao i ja, ljetnu odvjetniku svilenu halju i crnu kapu. Bio je nekoliko godina
mlai od mene, lijepa, no pomalo kruta lica; nosio je kratku crnu bradu, a plave su mu oi
bile prodorno iskrene i otvorene.
Dobar dan, vii odvjetnie Shardlake.
 I vama, brate Coleswyn.
Philip Coleswyn bio je odvjetnik u Grays Innu, i moj protivnik u onom nesretnom
sluaju s oporukom obitelji Slanning. Zastupao je brata moje klijentice, svadljivog i
napornog svata poput njegove sestre, no kao njihovi odvjetnici morali smo ukriati maeve.
Uvidio sam da je sam Coleswyn pristojan i estit; nije bio jedan od onih odvjetnika koji e
za dovoljno srebra ushieno voditi najgore sluajeve. Pretpostavljao sam da mu je klijent
iritantan kao i meni moj. Bio sam nauo da je reformist ovih dana tema glasina bila je samo
vjera ali nije me bilo nimalo briga za to.
Ovdje ste kao predstavnik Lincolns bina? upita Coleswyn.
Da. Vas su izabrali za Grays Inn?
Da. Protiv moje volje.
Tako je i sa mnom.
Okrutna je ovo stvar, izravno me pogledao.
Jest. Okrutna i strana.
Uskoro e biti protuzakonito tovati Boga. Glas mu je lagano podrhtavao.
Odgovorio sam mu rezervirano, ali s cinizmom u glasu. Naa je dunost da se
molimo onako kako to odlui kralj Henrik.
Evo pred nama njegove odluke, odvrati tiho Coleswyn. Zavrtio je glavom, pa rekao:
Oprostite, brate, morao bih pripaziti to govorim.
Da. Ovih dana moramo paziti.
Vojnik je oprezno spustio koaru s barutom u kut ograenog prostora. Preao je
ogradu i sada s ostalim vojnicima, poprilino blizu nas, gledao prema gomili. Potom opazim
da se Wriothesley naginje naprijed i prstom doziva jednog od njih. Mukarac otri do
pozornice s baldahinom, a Wriothesley stane pokazivati na koaru s barutom. Kad mu
vojnik odgovori, Wriothesley opet uspravno sjedne na klupi, oigledno zadovoljan onim to
je uo. Mukarac se vrati na svoje mjesto.
to je to bilo? uo sam kako ga je upitao vojnik do njega.
Htio je znati koliko baruta ima. Bojao se da e eksplozija odbaciti gorue grane do
podija. Rekao sam mu da e im barut biti privren oko vrata, dobrano iznad granja.
Njegov kolega se nasmije. Radikalima bi bilo drago da Gardiner i polovica Krunskog
vijea zavre u plamenu. John Bale bi o tome mogao napisati dramu.
Osjetio sam da me netko promatra i opazim, malo nalijevo od mene, odvjetnika u
crnoj halji, uz kojeg su stajala dva mlada gospodina u blistavim, skupocjeno obojenim
prslucima i s biserjem na kapama. Odvjetnik je bio mlad, u svojim dvadesetima, nizak i
mrav momak uskog, bistrog lica, buljavih oiju i rijetke brade. Ustrajno je zurio u mene, a
kad su nam se pogledi sreli, svrnuo je glavu.
Okrenuo sam se Coleswynu. Poznajete li onog odvjetnika koji stoji pokraj dva mlada
kicoa?
 On odmahne glavom. Mislim da sam ga nekoliko puta vidio na sudovima, ali ne
poznajem ga.
Nije vano.
Gomila zaubori od uzbuenja kad se iz smjera Little Britain Streeta pojavi povorka.
Vojnici su hodali oko trojice mukaraca odjevenih u duge bijele koulje; jedan bjee mlad,
dok su druga dvojica bili srednjih godina. Lica su im bila ukoena, ali u oima im se vidio
divlji strah. A iza njih, na stolcu koji su nosila dva vojnika, sjedila je privlana plavokosa
ena u svojim dvadesetima. Kad se stolac lagano zaljuljao, vrsto se uhvatila za naslone, a
lice joj se trgnulo od bola. Znai, to je bila Anne Askew, ena koja je ostavila mua u
Lincolnshireu kako bi dola propovijedati u London, tvrditi da je posveena hostija samo
obian komad kruha, koji bi popljesnivio kao bilo koji drugi kruh kad bi ga se ostavilo u
spremnici.
Nisam znao da je tako mlada, apnuo je Coleswyn.
Vie redarstvenika otralo je do prua i naslagalo nekoliko snopova oko koleva,
tridesetak centimetara u visinu. Promatrali smo kako trojicu mukaraca vode onamo.
Redarstvenici su, nogama lomei granje, vezali lancima dvojicu mukaraca za jedan kolac,
lea o lea, a treeg za susjedni. Lanci su zveckali dok su ih omatali oko njihovih glenjeva,
pojaseva i vratova. Vojnici potom donesu do treeg kolca Anne Askew u njenom stolcu, a
redarstvenici je priveu za drveni stup omotavi joj lance oko vrata i struka.
Dakle, istina je, ree Coleswyn. Razapinjali su je u Toweru. Pogledajte, ne moe
stajati.
Ali zato su to uinili jadnom stvorenju? Ve je bila osuena.
Bog e ga znati.
Jedan vojnik izvadi iz koare etiri smee vreice, veliine ovee ake, i oprezno ih
privee svakoj rtvi oko vrata. Sve etvero nagonski se trznulo. Kroz stare dveri pristigao je
redarstvenik s upaljenom bakljom i, posve ravnoduan, zaustavio se pokraj ograde. Svi su
okrenuli glave prema plamenu. Nastade tiina.
Na govornicu se uspinjao postariji mukarac u sveenikoj odori, sjedokos i rumen;
strah mu je izobliio lice, i pokuavao se primiriti. Nicholas Shaxton. Da se nije odrekao
svojih uvjerenja, i on bi bio privezan za kolac. Pojedinci u gomili ratoborno su mrmljali, a
onda je netko viknuo: Sram bilo vas koji elite spaliti lanove Kristove crkve! Nastalo je
kratko komeanje, i netko udari mukarca koji se oglasio; dva vojnika ih poure razdvojiti.
Shaxton je zapoeo svoju propovijed, opirno razlaganje kojim je pravdao drevnu
doktrinu svete mise. Trojica osuenih mukaraca utke su ga sluala jedan je sumanuto
drhtao. Na licima i bijelim kouljama izbio im je znoj. No Anne Askew povremeno je
prekidala Shaxtona viui: Nije u tome stvar! On propovijeda bez Biblije! Lice joj je sada
bilo vedro i sabrano, i inilo se kao da uiva u tom spektaklu. Upitao sam se je li sirota ena
luda. Netko u mnotvu je viknuo: Ponite ve jednom! Zapalite vatru!
 Shaxton napokon zavri. Polako je siao s govornice, na to ga povedu natrag prema
dverima. elio je ui, ali vojnici ga zgrabe za ruke i prisile da se okrene. Morao je ostati na
ulazu i gledati.
Oko osuenika naslau jo trijea, koje im je sada dosezalo do bedara. Potom im
prie redarstvenik s bakljom i zapali lomae jednu po jednu. Zaulo se pucketanje, a onda
dahtanje, koje se uskoro, kad je vatra dohvatila noge rtava, pretvorilo u vritanje. Jedan od
mukaraca neprestance je vikao: Kriste, uzmi me k sebi! Kriste, uzmi me k sebi! uo sam
dug jauk Anne Askew i sklopio oi. Svuda oko mene mnotvo je promatralo u tiini.
Vriskovi i pucketanje prua kao da su trajali cijelu vjenost. Genesis se opet nervozno
pomaknuo i na trenutak sam imao grozan osjeaj, est u mjesecima po potonuu Mary Rose,
da se ispod mene sve ljulja i naginje, pa sam morao otvoriti oi. Coleswyn je mrko i
netremice gledao ispred sebe, i naprosto sam morao slijediti njegov pogled. Vatreni jezici
dizali su se brzo, ustri i prozirni na jakom srpanjskom suncu. Trojica mukaraca jo su
uvijek vritali i uvijali se; vatra im je dosegnula ruke i trupove, i palila im kou krv je curila
u usijani pakao. Dvojica su se mukaraca naginjali naprijed u mahnitim pokuajima da zapale
barut, no vatra jo uvijek nije bila dovoljno visoka. Anne Askew sjedila je klonuto u svom
stolcu; inilo se da je izgubila svijest. Pozlilo mi je. Pogledao sam prema nizu lica ispod
baldahina; sva su bila kruta i namrtena. Potom u gomili ugledah mravog mladog
odvjetnika kako me ponovo promatra. S nelagodom se upitah tko je on i to eli od mene.
Coleswyn iznenada zajei i klone u sedlu. Uhvatio sam ga i vratio u ravnoteu.
Duboko je udahnuo i sjeo uspravno. Hrabrosti, brate, rekao sam blago.
Pogledao me. Lice mu je bilo blijedo i puno kapljica znoja. Jasno vam je da sada
svatko od nas moe ovako zavriti? apnuo je.
Primijetio sam da su se neki ljudi u gomili okrenuli ustranu; nekoliko je djece
plakalo, shrvano uasnim prizorom. Vidio sam da je jedan njemaki trgovac izvadio mali
molitvenik; drao ga je otvorenog i tiho itao. No drugi su se ljudi smijali i alili.
Smithfieldom se, uz vonj gomile, irio i smrad dima, ali u zraku je bilo i neega to je
podsjealo na kuhinju: bio je to miris peenog mesa. Prisilio sam se da ponovno pogledam
prema lomaama. Vatra je sada bila via; rtvama su donji dijelovi tijela bili zacrnjeni, a
mjestimice se nazirala bjelina kostiju; gornje dijelove tijela, crvene od krvi, lizali su
plamenovi. S uasom sam primijetio da se Anne Askew osvijestila; ubogo je stenjala dok joj
je vatra gutala koulju.
Poela je neto izvikivati, ali tada je vatra dosegnula vreicu s barutom i glava joj se
rasprsne u eksploziji krv, kosti i mozak odlete i pitei popadaju u vatru.
 Drugo poglavlje

IM JE SVE DOLO KRAJU, odjahao sam s Coleswynom. Trojica mukaraca na lomaama

ekali su smrt due od Anne Askew. Kako su bili vezani stojeke, a ne u stolcu, vatri
je trebalo jo pola sata da dosegne vreicu s barutom oko vrata posljednjeg od njih.
Veinu tog vremena proveo sam sklopljenih oiju; da sam bar mogao zaepiti ui.
utke smo jahali Chick Laneom prema odvjetnikim komorama. Napokon,
Coleswyn prekine neugodnu tiinu. Odve sam slobodno iznosio svoja miljenja, brate
Shardlake. Znam da moramo paziti.
Nije vano, odvratio sam. Teko je utjeti kad se gleda takvo to. Sjetio sam se da
je rekao kako svatko od nas moe tako zavriti i upitah se je li povezan s radikalima.
Promijenio sam temu. Popodne imam sastanak s klijenticom Slanning. Obojica imamo
dosta posla prije no to sluaj u rujnu doe na raspravu.
Coleswynov ironian smijeh bio je nalik laveu. Itekako. Po njegovu pogledu znao
sam da mu je stajalite o sluaju istovjetno mojem.
Stigli smo do Saffron Hilla, gdje smo se trebali razdvojiti: on prema Grays, a ja
Lincolns Innu. Ali nisam se osjeao spremnim za povratak na posao. Jeste li za kriglu piva,
brate? upitao sam.
Coleswyn odmahne glavom. Hvala, ali ne mogu. Vraam se u Inn. Pokuat u se
izgubiti u poslu. Neka vam Bog podari dobar dan.
I vama, brate.
Odjahao je malo nagnut u sedlu. Ja sam krenuo prema Holbornu, usput skinuvi obje
kape.

RONAAO SAM tihu krmu pokraj crkve svetog Andrije; vjerojatno e se napuniti kad

P mnotvo krene sa Smithfielda, no zasad je za stolovima sjedilo samo nekoliko staraca.

Uzeo sam kriglu svijetlog piva i sjeo u osamljeni kut. Pivo je bilo loe i mutnjikavo;
po njemu je plivala pljeva.
U misli mi, kako je to esto bivalo, doe kraljica. Sjetio sam se naeg prvog susreta,
kad je jo uvijek bila lady Latimer. Moji njeni osjeaji prema njoj nisu splasnuli. Rekoh si
da je to smijeno, glupavo, da matam; trebao bih si pronai enu svoga ranga prije nego to
budem prestar.
Nadao sam se da kraljica ne posjeduje knjige s novog popisa zabranjenih naslova.
Lista je bila dugaka Luther, Tyndale, Coverdale i, dakako, John Bale, ija je skaredna nova
knjiga o starim redovnicima i opaticama, ini engleskih zavjetnika, nairoko kolala meu
londonskim egrtima. I ja sam posjedovao stare primjerke Tyndalea i Coverdalea; jo tri
tjedna vrijedila je amnestija za predaju knjiga vlastima, no sigurnije ih je, pomislih, spaliti u
vrtu.
U krmu ue mala skupina mukaraca. Drago mi je da smo se maknuli s onog
smrada, ree jedan.
Bolje to nego smrad luteranizma, zarei drugi.
Luther je mrtav i zakopan, a sad vie nema ni Askewice i ostalih.
Jo mnogo njih vreba u sjeni.
Doi, popij neto. Imaju li ovdje pita?
Bilo je vrijeme za polazak. Iskapio sam kriglu i izaao. Propustio sam ruak, ali
pomisao na hranu izazivala mi je gaenje.

ROJAHAO SAM kroz velike dveri Lincolns Inna, ponovno s obje kape na glavi. Ostavio

P sam Genesisa u staji i otiao u svoje odaje. Iznenadi me vreva u vanjskom uredu; sva
tri moja zaposlenika pomonik Jack Barak, pisar John Skelly i novi vjebenik
Nicholas Overton mahnito su pretraivali dokumente na stolovima i policama.
Poasti Boja! vikao je Barak na Nicholasa; odvezao je vrpcu na izvodu iz spisa, pa
krenuo listati stranice. Zar se ne moe sjetiti ni kad si je posljednji put vidio?
Nicholas svrne pogled s hrpe dokumenata koje je pretraivao; pjegavo lice ispod
nemirne svjetlocrvene kose bilo mu je potiteno. Prije dva dana, moda tri. Dobivao sam
jako puno predatnica na pregled.
Skelly paljivo promotri Nicholasa kroz svoje naoale. Bio je to blag pogled, no kad
progovori, u glasu mu se osjeti napetost: Kad biste se prisjetili, gospodine Overton, to bi
nam malo suzilo potragu.
to se dogaa? upitao sam s vrata. Bili su toliko zaokupljeni mahnitim
pretraivanjem da nisu vidjeli da sam stigao. Barak se okrenuo prema meni; iznad nedavno
putene brade lice mu se crvenjelo od ljutnje.
Gospodin Nicholas izgubio je Carlingfordovu predatnicu! Jedini dokaz da je
Carlingford vlasnik svoje zemlje, koji treba podnijeti sudu prvog dana kvartala! Glupi
trkljavac, promrmljao je. eprtljavi idiot!
Nicholas me pogledao. Nisam htio, crvenio se.
Uzdahnem. Nicholasa sam angairao prije dva mjeseca na zahtjev jednog prijatelja,
odvjetnika kojem sam dugovao uslugu. Sad sam dobrim dijelom alio zbog toga. Nicholas je
bio sin vlastelina iz Lincolnshirea. Kad je napunio dvadeset jednu, nije se, po svemu sudei,
uspio odluiti ni za kakav posao, pa je pristao provesti godinu-dvije u Lincolns Innu i uiti
pravo kako bi lake mogao voditi oevo imanje. Moj prijatelj mi je natuknuo da je bilo
odreenih nesuglasica izmeu Nicholasa i njegove obitelji, ali odluno je tvrdio kako se radi
o dobrom momku. Poput veine takve mlade gospode, Nicholas je mnogo vremena provodio
u istraivanju londonskih lokacija poznatih po tjelesnim uicima; ve je bio upao u probleme
maevao se s drugim vjebenikom zbog prostitutke. Kralj je tog proljea dao zatvoriti
bordele u Southwarku, zbog ega je sve vie prostitutki prelazilo rijeku i dolazilo u grad.
Veina vlastelinskih mladia znala je maevati; status im je doputao da u gradu nose
maeve, ali gostionice nisu bile mjesta za razmetanje borilakim vjetinama. Otar ma bio
je najsmrtonosnije oruje, osobito u lakomislenim rukama.
Nicholas je bio visok i vitak, dugih udova. Opazio sam da mu je zeleni prsluk ispod
kratke studentske halje razrezan, i da kroz prorez proviruje fina uta podstava od damasta.
Bilo je to suprotno pravilima Inna studenti su se morali odijevati decentno.
Nastavi traiti, ali smiri se, Nicholas, rekao sam. Jesi li nosio predatnicu izvan
ureda? upitao sam otro.
Nisam, gospodine Shardlake. Znam da to nije doputeno. Govorio je otmjeno, s
primjesom grlenog r, svojstvenog za Lincolnshire. Na ojaenom licu isticao mu se dug nos i
okrugla brada.
Takoer nije doputeno nositi razrezani svileni prsluk. Zar eli imati problema s
rizniarom? Kad pronae predatnicu, otii kui i obuci drugi.
Da, gospodine, odvratio je pokorno.
A kad popodne doe gospoa Slanning, elim da bude prisutan razgovoru i pravi
biljeke.
Da, gospodine.
A ako predatnica jo ne bude pronaena, ostani dokasna i trai je.
Je li spaljivanje zavreno? kolebljivo je upitao Skelly.
Jest. Ali ne elim govoriti o tome.
Barak digne pogled. Imam nekoliko vijesti za vas. Dobre su, ali osobne.
Nee mi biti naodmet.
Tako sam i mislio, ree Barak suosjeajno.
Doi u ured.
Slijedio me u moju privatnu odaju, kroz iji se prozor, razdvojen kamenim stupom,
pruao pogled na Gatehouse Court. Zbacio sam halju i kape i sjeo za stol. Barak zauzme
mjesto u stolcu suelice meni. Opazio sam nepravilne sijede mrlje u njegovoj tamnosmeoj
bradi. U kosi ih jo nije imao. Sada mu je bilo trideset etiri, deset godina manje od mene.
Nekad mravo lice mu se popunilo.
Onaj glupi mladi Overton e me izludjeti, ree. Kao da pokuavam nadzirati
majmuna.
Osmjehnuo sam se. Eh, nije on glup. Prolog tjedna mi je napravio dobar saetak
dokumenata za sluaj Bennett. Samo se treba uhodati.
 Barak je zagunao. Drago mi je da ste ga ukorili zbog odjee. Volio bih da si ja mogu
priutiti svileni prsluk.
Mlad je, i malo neodgovoran. Cinino sam se osmjehnuo. Poput tebe kad smo se
upoznali. Ali Nicholas bar ne psuje kao koija.
Barak opet zaguna, pa me ozbiljno pogleda. Kako je prolo? Spaljivanje, mislim.
Taj se uas teko moe opisati. Ali svi su odigrah svoju ulogu, rekao sam gorko.
Gomila, gradski slubenici i lanovi Krimskog vijea na svom podiju. U jednom je trenutku
izbio mali sukob, ali vojnici su ga brzo uguili. Ti su jadnici umrli uasnom smru, ali asno.
Barak je vrtio glavom. Zato se nisu javno odrekli svojih nazora?
Pretpostavljam da su smatrali kako bi zbog toga bili prokleti. Uzdahnuo sam. Pa?
Kakve su to dobre vijesti?
Evo prve. Dostavili su nam je jutros. Barak zavue ruku u vreicu za pojasom i
izvue tri sjajna zlatnika, uta poput maslaca; stavi ih na stol zajedno s presavijenim
papirom.
Promatrao sam kovanice. Zakanjeli honorar?
Moglo bi se rei. Pogledajte poruku.
Uzeo sam papir i rasklopio ga. Poruka je bila nadrljana iznimno drhtavom rukom.
Evo novca koji sam vam ostao duan za stan i hranu kad sam ivio kod gospoe Elliard.
Teko sam bolestan i bilo bi mi drago da me posjetite. Va brat po pravu, Stephen Bealknap.
Barak se smjekao. Razjapili ste usta. Ne udi me, i ja sam tako reagirao.
Dohvatio sam zlatnike i pogledao ih izbliza, naas pomislivi da je rije o ali. No
radilo se o pravim zlatnim kovanicama iz vremena prije obezvreivanja, s mladim kraljem
na jednoj strani i tudorskom ruom na drugoj. Da ne povjeruje. Stephen Bealknap bio je
poznat ne samo kao ovjek bez skrupula, osobnih i profesionalnih, ve i kao krtac za kojeg
se govorilo da ima pravo blago skriveno u krinji u svojim odajama, koje nou pregledava.
Bogatstvo je stekao svakojakim prljavim poslovima tijekom godina, od kojih su neki bili na
moju tetu, kao i neplaanjem obveza kad god ih je mogao izbjei, to mu je priinjavalo
posebno zadovoljstvo. Prole su tri godine otkad sam, u napadaju nepromiljene
dareljivosti, platio prijateljici da se brine za njega dok je bio bolestan, to mi nikad nije
nadoknadio.
Da ne povjeruje. Mozgao sam. A opet, sjeti se, prole jeseni na zimu, prije no to
se razbolio, neko se vrijeme ponaao neoekivano prijateljski. Priao bi mi u dvoritu i upitao
kako sam, kako ide posao, kao da mi je prijatelj ili to eli postati. Sjetio sam se kako mi je
jednog blagog jesenjeg dana priao na unutarnjem dvoritu; crna mu je halja leprala oko
mrava tijela, dok mu je na upalom licu treperio sladunjav ulagivaki osmijeh. iasta plava
kosa mu je, kao i obino, virila ispod kutova kape. Gospodine Shardlake, kako ste?
Uvijek sam bio kratak s njim, rekoh Baraku. Nisam mu ni najmanje vjerovao,
naravno. Bio sam siguran da se iza njegove panje neto krije. Mislim da je traio posao;
sjeam se da mi je rekao kako ga od starog klijenta vie ne dobiva u tolikoj mjeri. Nikad nije
spominjao novac koji mi je duan. Nakon nekog vremena je shvatio poruku, pa me opet
poeo izbjegavati. Namrtio sam se. Ve je i tada izgledao umorno, nezdravo. Moe biti da
je zato gubio poslove; naputala ga je britkost.
Moda se doista kaje za svoje grijehe, ako je bolestan kako priaju.
Izraslina u utrobi, je l? Sad je bolestan ve, koliko, nekoliko mjeseci? Nisam ga viao
vani. Tko je donio poruku?
Neka starica. Rekla je da ga njeguje.
Majko Boja, izustim. Bealknap plaa dugove i trai da mu se doe u posjet?
Hoete li otii do njega?
Mislim da moram. Iz milosra. Vrtio sam glavom u uenju. A koja je druga vijest?
Ako mi nakon ovog kae da iznad Londona lete abe, ne bih se iznenadio.
Barak se ponovo osmjehne; vedrina mu omeka crte lica. Radi se o iznenaenju, ne
o udu. Tamasin je ponovo trudna.
Nagnuo sam se i zgrabio ga za ruku. To je dobra vijest. Znam da ste htjeli jo jedno.
Da. Malog brata ili sestru za Georgieja. Rekli su nam da je termin u sijenju.
Divno, Jack. estitam! Moramo to proslaviti.
Zasad jo nikome neemo rei. Ali pozivam vas na malu proslavu Georgiejevog
prvog roendana, dvadeset sedmoga. Tada emo obznaniti vijest. Biste li zamolili starog
Moora da doe? Dobro se brinuo za Tamasin kad je bila trudna s Georgiejem.
Guy veeras dolazi na veeru. Zamolit u ga.
Fino. Barak se, zadovoljna lica, nasloni u stolcu i sklopi ruke na trbuhu. Njegovo
prvo dijete s Tamasin je umrlo. Bojao sam se da e ih oaj zauvijek razdvojiti, no prole je
godine Tamasin rodila zdravog djeaka. I sad ve oekuje drugo dijete. Barak je, pomislih,
sada staloen, drukiji od onog ludog momka kojeg sam upoznao prije est godina, kad je za
Thomasa Cromwella obavljao sumnjive zadatke. Razveselio si me, rekao sam tiho. Moda
se na ovom svijetu ipak mogu dogaati i dobre stvari.
Jeste li duni izvijestiti rizniara Rowlanda o spaljivanju?
Da. Uvjerit u ga da moja prisutnost kao predstavnika Inna nije prola neopaeno.
Podignuo sam obrve. Izmeu ostalih, vidio me i Richard Rich.
Sad i Barak podigne obrve. Taj nitkov je bio ondje?
Da. Nisam ga vidio godinu dana. Ali sjetio me se, dakako. Opako me promotrio.
Samo to i moe. Znate previe toga o njemu.
Izgledao je zabrinuto. Pitam se zato. Mislio sam da mu u posljednje vrijeme ide
dobro, budui da se udruio s Gardinerom i konzervativcima. Pogledao sam Baraka. Jesi
li jo uvijek u kontaktu s prijateljima iz doba kad si radio za Cromwella? Da nisi uo kakve
glasine?
Povremeno odem u stare krme, kad me Tamasin pusti. Ali malo toga ujem. I, prije
nego to upitate, nita o kraljici.
 Glasine da je Anne Askew bila muena u Toweru pokazale su se tonima, rekao
sam. Morali su je nositi na lomau u stolcu.
Jadno stvorenje. Barak je zamiljeno gladio bradu. Pitam se kako je ta informacija
izala na vidjelo. Zacijelo preko nekog potajnog radikala koji radi u Toweru. No jedino to
ja ujem od starih prijatelja jest da biskup Gardiner sada uiva kraljevu naklonost. To je
javna tajna. Pretpostavljam da nadbiskup Cranmer nije bio na spaljivanju?
Nije. Rekao bih da se sklonio na sigurnu udaljenost u Canterbury. Vrtio sam
glavom. udim se to je preivio tako dugo. Usput, na spaljivanju je bio meni nepoznat
mladi odvjetnik, zajedno s nekom gospodom, koji je uporno zurio u mene. Nizak i mrav,
smeokos, male brade. Pitam se tko bi to mogao biti.
Vjerojatno va protivnik u nekom od sluajeva koji vas ekaju u sljedeem kvartalu.
Odmjeravao je neprijatelja.
Moda, igrao sam se kovanicama na stolu.
Nemojte misliti da vas svi imaju na zubu, ree Barak tiho.
Da, to bi bilo pogreno. No, zar bi bilo udno da i jest tako, nakon ovih posljednjih
nekoliko godina? uzdahnuo sam. Usput, na spaljivanju sam susreo brata Coleswyna,
prisilili su ga da predstavlja Grays Inn. Pristojan momak.
Za razliku od njegova i vaeg klijenta. Pravo budi onom dugonji Nicholasu to e
popodne morati sjediti uz tu Slanningicu, staru vjeticu.
Osmjehnuo sam se. Da, zasluio je. Idi pogledaj je li pronaao predatnicu.
Barak ustane. Razbit u ga ako nije, moe biti fin gospodin koliko hoe...
Ostavio me da se igram kovanicama. Pogledao sam poruku. Pitanje mi se nametnulo
samo od sebe: to li Bealknap smjera?

Isabel Slanning stigla je u tri, tono na vrijeme. Nicholas je sjedio pokraj

G
OSPOA
mene s perom i papirom, sada odjeven u manje napadan prsluk od crnkaste vune.
Dok sam ja bio razgovarao s Barakom, pronaao je, nasreu po njega, nestalu
predatnicu.
Skelly je pomalo zabrinuto uveo gospou Slanning. Bila je ona visoka i mrava
udovica u pedesetima, no izgledala je starije zbog izborana lica, tankih i nakubljenih usana,
i svog uobiajenog mrgoenja. Na sudskoj raspravi u prolom kvartalu vidio sam njezina
brata, Edwarda Cotterstokea, i ostao iznenaen koliko joj slii u stasu i licu, izuzev male
sijede brade. Gospoa Slanning nosila je ljubiastu haljinu od fine vune, s pomodnim
podignutim ovratnikom koji joj je okruivao tanak vrat i etvrtastu kapuljau ukraenu
nizom malih bisera. Bila je bogata ena; njezin pokojni mu bio je uspjean trgovac
galanterijom, i kao mnoge bogate trgovake udovice usvojila je autoritativno dranje, koje
bi se smatralo neprikladnim za enu nieg ranga. Hladno me pozdravila, ignorirajui
Nicholasa.
 Kao i uvijek, odmah je prela na stvar. Pa, gospodine Shardlake, to je nova?
Pretpostavljam da ona mizerija Edward opet pokuava odgoditi parnicu. Njezine velike
smee oi su me optuivale.
Ne, madam, sluaj je na rasporedu Kraljevskog suda u rujnu. Ponudio sam joj da
sjedne, ponovno se pitajui zato se ona i brat toliko mrze. I sami su bili djeca trgovca,
uspjenog prodavaa itarica. Umro je prilino mlad, i njihova se majka ponovo udala; ouh
je preuzeo posao, no i on je iznenada umro godinu dana poslije, nakon ega je stara gospoa
Deborah Cotterstoke prodala trgovinu i ostatak svog dugog ivota ivjela od tog znatnog
utrka. Vie se nije udavala, a umrla je prole godine, s navrenih osamdeset, nakon
paralitikog napadaja. Na samrtnoj postelji sveenik joj je sastavio oporuku, koja je veim
dijelom bila jednostavna: novac je podijelila na dva jednaka dijela svojoj djeci; velika kua
blizu Chandlers Halla u kojoj je ivjela trebala se prodati, a utrak se imao, opet, podijeliti
na jednake dijelove. Edward je, kao i Isabel, bio umjereno bogat bio je vii inovnik u
londonskoj Gradskoj vijenici i majina bi ga imovina, kao i njegovu sestru, uinila jo
imunijim. Problem je nastao jer se u oporuci posebno navodilo kome e pripasti pojedini
predmeti iz kue. Sav namjetaj dobio je Edward. Meutim, sve zidne draperije, tapiserije i
slike svake vrste unutar kue, kakve god prirode i gdje god i kako god bile postavljene
pripale su Isabel. Bila je to neobina formulacija, no sveenik koji je sastavio oporuku, kao i
dvoje slugu stare dame koji su bili svjedoci, dali su mi o tome iskaz pod zakletvom svi su
nedvosmisleno ustvrdili da je gospoa Cotterstoke, koja je unato blizini smrti bila zdrave
pameti, ustrajala ba na tim rijeima.
I tako smo doli do ove situacije. Prvi mu stare gospoe Cotterstoke, otac klijenata,
zanimao se za slike i druge umjetnine; kua je bila puna iznimnih tapiserija, bilo je tu i
nekoliko portreta, te najbolje od svega veliki mural u salonu, naslikan izravno na buku.
Bio sam posjetio kuu, u kojoj je sada ivio samo stari sluga kao uvar, i pogledao zidnu sliku.
Cijenio sam slikarstvo i sam sam crtao i slikao u mlaim danima a taj je mural bio osobito
lijep. Naslikan prije gotovo pedeset godina, za vladavine biveg kralja, prikazivao je
obiteljski prizor: mladu gospou Cotterstoke i njenoga mua, koji je nosio slubenu
trgovaku odjeu i visok eir iz tog doba; sjedili su s Edwardom i Isabel, tada malom djecom,
upravo u toj prostoriji. Njihova lica, kao i ljetno cvijee na stolu, te prozor s pogledom na
londonsku ulicu, sve je to bilo naslikano izvrsno; stara gospoa Cotterstoke redovito je
odravala mural i boje su bile posve jasne. Bila bi to prednost pri prodaji kue. Budui da je
nanijeta izravno na zid, slika je, pravno gledajui, bila nepokretni kuni inventar, ali ona
osebujna formulacija oporuke znaila je, kako je zakljuila Isabel, da mural legitimno
pripada njoj, te da ga se treba struno skinuti, pa i rastaviti zid ako treba to se, premda se
nije radilo o nosivom zidu, praktiki ne bi moglo uiniti bez usputnog oteenja murala.
Edward je to odbio, ustrajui da se radi o nepokretnom inventaru koji mora ostati u kui.
Sporovi oko nasljedstva koji su ukljuivali zemlju a kua je potpadala pod zemlju rjeavali
su se na Kraljevskom sudu, dok je nasljedstvo pokretnina a Isabel je tvrdila da je mural
pokretna stvar ostalo pod starom crkvenom jurisdikcijom, i parnice su se vodile na
Biskupskom sudu. Tako smo se jadni Coleswyn i ja nali usred rasprave o sudskoj nadlenosti
prije no to smo uope doli do predmeta oporuke. Prije nekoliko mjeseci Biskupski sud
odluio je da je mural pokretnina. Isabel mi je odmah naloila da se obratim Kraljevskom
sudu, gdje su, eljni iskazati svoje prvenstvo nad crkvenim sudovima, odluili da predmet
potpada pod njihovu nadlenost, te zakazali odvojeno roite za jesen. Tako su se dobacivali
predmetom kao teniskom lopticom, a dotle se imovinom iz ostavtine nije moglo
raspolagati.
Moj brat e opet pokuati odgoditi parnicu, vidjet ete, ree Isabel svojim
uobiajenim samozadovoljnim tonom. Pokuava me iscrpiti, ali nee uspjeti. Nee mu
pomoi ni onaj prepredeni i podmukao odvjetnik. Srdito je podignula glas, kao i obino
nakon nekoliko uvodnih reenica.
Gospodin Coleswyn je u ovoj stvari postupao sasvim estito, odvratio sam otro.
Da, pokuao je odgoditi sluaj, ali odvjetnici tuenika to uvijek rade. Coleswyn mora
postupati po nalozima svog klijenta, ba kao ja po vaima. Pokraj mene, Nicholas je marljivo
pravio biljeke njegovi dugi, mravi prsti brzo su se pomicali po papiru. Ako nita, zbog
dobrog je obrazovanja imao pristojan tajniki rukopis.
Isabel je ozlojeeno podignula glavu. Taj Coleswyn je protestantski heretik, kao i
moj brat. Obojica idu u crkvu svetog Jude Tadeja, gdje su skinuli sve slike, a sveenik slui
misu na golom stolu. Bio je to jo jedan kamen spoticanja izmeu brata i sestre ona je
ostala ponosna konzervativka, dok je brat bio reformist. Tog sveenika treba spaliti,
nastavila je, kao onu Askewicu i njene ortake.
Jeste li danas bili na spaljivanju, gospoo Slanning? upitao sam tiho. Nisam je bio
vidio.
Naborala je nos. Nikad ne bih gledala takav spektakl. Ali dobili su to ih ide.
Opazih da je Nicholas stisnuo usne. Nikad nije govorio o religiji bar je u tom
pogledu bio razuman momak. Promijenio sam temu. Gospoo Slanning, nikako ne
moemo biti sigurni da e sud o predmetu odluiti u nau korist. Ovo je vrlo neobian
sluaj.
Pravda e pobijediti, rekla je odluno. A vae umijee mi je poznato, gospodine
Shardlake. S razlogom sam za zastupnika angairala vieg odvjetnika. Uvijek sam voljela tu
sliku. U glasu joj se pojavi trunka ganua. To mi je jedina uspomena na mog dragog oca.
Moram vam najiskrenije rei da su vam anse pedeset-pedeset. Mnogo toga e ovisiti
o izjavama vjetaka. Na prolom roitu postignut je sporazum da e svaka strana uzeti
vjetaka s popisa lanova Tesarskoga ceha, a oni e potom izvijestiti sud moe li se i kako
mural skinuti. Jeste li pogledali popis koji sam vam dao?
Odmahnula je rukom. Ne poznajem nikoga od tih ljudi. Morate mi preporuiti
ovjeka koji e procijeniti da se mural lako moe skinuti. Zacijelo postoji netko tko bi to
uinio za dovoljno visoku naknadu. Cifra nije vana, platit u.
Traite svojevrsnog psa rata, odvratih bezbojno. Bilo je, dakako, vjetaka koji bi se
za dovoljno visoku naknadu zakleli da je crno zapravo bijelo.
Ba tako.
 Problem je s takvim ljudima, gospoo Slanning, to sud poznaje vjetake, pa takvom
ovjeku ne bi priznao vjerodostojnost. Bilo bi nam mnogo bolje da uzmemo nekog tko je
sudu poznat kao poten.
A to ako donese procjenu koja nam ne ide u korist?
Onda emo smisliti neto drugo, gospoo Slanning.
Isabel se namrti, a oi joj se suze. Ako se to dogodi, unajmit emo jednog od tih
>pasa rata<. udnovatog li izraza. Bahato me pogledala, kao da sam ja predloio da
prevarimo sud.
Podignuo sam sa stola svoj primjerak popisa. Predlaem da uzmemo gospodina
Jackabyja. Ve sam radio s njim, vrlo je uvaen.
Ne, rekla je. Prouila sam popis. Na njemu je gospodin Adam, nekadanji glavar
ceha. Ako postoji nain da se mural skine a sigurna sam da postoji on e ga pronai.
Mislim da bi nam gospodin Jackaby vie odgovarao. Ima parninog iskustva.
Ne, odvratila je ona odluno. Rekla sam gospodin Adam. Molila sam za tu stvar i
vjerujem da je on ovjek koji e mi donijeti pravdu.
Pogledao sam je. Molila je za to? Zar misli da se Bog zanima za pakosne sudske tube?
No njen bahati izraz lica i vrsto stisnute usne jasno su mi govorili da nee promijeniti
miljenje. U redu, rekao sam. Arogantno je kimnula. Ali zapamtite, gospoo Slanning, on
je va izbor. Ja o njemu ne znam nita. Dogovorit u kojeg se datuma dvojica vjetaka mogu
susresti u kui. I to to je bre mogue.
Zar ne bi mogli doi odvojeno?
Sudu se to ne bi svidjelo.
Namrtila se. Sud ovo, sud ono... Bitan je moj sluaj. Duboko je uzdahnula. Hja,
ako izgubim na Kraljevskom sudu, alit u se Sudu lorda kancelara.
to e vjerojatno uiniti i va brat ako izgubi. Jo se jednom zaudim tolikoj gorini
izmeu njih dvoje. Znao sam da sve to see daleko u prolost; nisu razgovarali ve godinama.
Isabel je prezrivo spominjala kako joj je brat dosad ve mogao postati gradski vijenik, samo
da se potrudio. Ponovo sam se zapitao zato je njihova majka ustrajala na takvoj formulaciji
u oporuci. inilo se kao da je eljela da joj se djeca sukobe.
Vidjeli ste moj posljednji trokovnik, gospoo Slanning? upitao sam.
Da, i sve sam odmah platila, vii odvjetnice Shardlake, tato je podignula glavu.
Govorila je istinu. Sve je raune namirivala odmah, bez ikakva pitanja. Nije bila
poput Bealknapa.
Znam, madam, i zahvalan sam vam na tome. Ali, ako se ovaj sluaj nastavi i u iduoj
godini, te doe na Sud lorda kancelara, trokovi e biti sve vei i vei.
Onda morate natjerati Edwarda da ih sve plati.
 U ostavinskim predmetima trokovi se po pravilu namiruju iz ostavtine. Imajte na
umu da s opim obezvreivanjem novca pada i vrijednost imovine vae majke. Ne bi li bilo
razumnije i praktinije da sada pokuamo doi do neke nagodbe?
Isabel se ljutito uspravi u stolcu. Gospodine, vi ste moj odvjetnik. Trebali biste me
savjetovati kako da dobijem sluaj, a ne me ohrabrivati da okonam stvar bez jasne pobjede.
Ponovno je podignula glas, dok sam ja namjerno ostao tih.
Mnogi se ljudi nagode kad je ishod nesiguran ili povezan s velikim trokovima. A
takav je na sluaj. Malo sam razmiljao. Jeste li ikad razmatrali da od Edwarda kupite
njegovu polovicu udjela u rezidenciji, a da prodate svoju kuu? U tom biste sluaju mogli
ivjeti u majinoj kui, i ostaviti zidnu sliku netaknutu, na njenome mjestu.
Njakavo se nasmijala. Majina kua je odve velika za mene. Ja sam udovica bez
djece. Znam da je ona u kui ivjela sama s poslugom, ali bila je budalasta; za enu samu to
je odve veliko zdanje. Dosta mi je da pomislim na one goleme sobe. Ne, skinut u sliku i
imati je za sebe. Preselit e je najbolji londonski obrtnici. Bez obzira na cijenu. Prisilit u
Edwarda da na kraju sve to plati.
Promatrao sam je. Imao sam u svojoj karijeri teke i nerazumne klijente, ali
tvrdoglavost Isabel Slanning i njezino gnuanje prema bratu bili su neto posebno. No bila
je inteligentna ena, a glupavo se ponaala samo prema sebi.
Uinio sam to sam mogao. U redu, rekoh. Prvi nam je zadatak da proemo kroz
va posljednji iskaz pod zakletvom. Ima nekih izraza koje bismo mogli popraviti. Pred
sudom moramo pokazati da smo razboriti. Nee nam pomoi ako brata budete nazivali
opakim nitkovom.
Sud mora znati kakav je.
To vam nee biti od pomoi.
Slegnula je ramenima, pa kimnula i popravila kapuljau na sijedoj glavi. Dok sam ja
vadio iskaz, Nicholas se nagnuo prema meni i rekao: S vaim doputenjem, gospodine,
mogu li estitoj dami postaviti pitanje?
Oklijevao sam, no dunost mi je bila da ga obuim. Ako eli.
Pogledao je Isabel. Rekli ste, madam, da vam je kua mnogo manja od majine.
Kimnula je. Da. Ali zadovoljava moje potrebe.
Sobe su manje?
Da, mladiu, odgovorila je ona razdraljivo. Manje kue imaju manje sobe. To je
opepoznato.
No, kako sam shvatio, zidna slika u kui vae majke je u najveoj prostoriji. Pa, ako
je uspijete skinuti, gdje biste je stavili?
Isabel se zarumeni i ljutito zabaci glavu. To se tebe ne tie, deko, odbrusila je.
Tvoje je da uzima biljeke za svoga gazdu.
Sada se zacrvenio Nicholas; spustio je pogled na svoje papire.
 No, bilo je to vrlo dobro pitanje.

vremena prolazili kroz dokumente. Uspio sam nagovoriti Isabel da iz svog

S
AT SMO
iskaza povue razliite uvredljive primjedbe koje je dala na bratov raun. Kad smo
zavrili, bio sam posve izmoren. Nicholas je prikupio biljeke i, naklonivi se kabel,
izaao iz ureda. Ona ustade, jo poprilino svjee, no lice joj bjee namrteno;
izgledala je ljutito sve od Nicholasova pitanja. Ustao sam kako bih je ispratio, gdje ju je ekao
sluga da je odveze kui. No stala mi je suelice bila je visoka ena, i svojim odlunim,
napadnim oima pogledala ravno u moje. Gospodine Shardlake, moram priznati da se
katkad pitam je li vam uistinu stalo do ovog sluaja. A tek onaj drski deko... Ljutito je
zavrtjela glavom.
Madam, budite uvjereni da u va sluaj voditi najbolje to mogu, odgovorio sam.
No dunost mi je da s vama prouim sve mogunosti, te da vas upozorim na trokove.
Dakako, ako niste zadovoljni sa mnom, i elite prenijeti sluaj drugom odvjetniku...
Smrknuto je odmahnula glavom. Ne, gospodine. Ostat u s vama, ne bojte se.
Predloio sam joj to ve vie puta; neobino, ali oni najnaporniji i najratoborniji
klijenti esto su se najtee odluivali za odlazak, kao da su eljeli ostati i muiti vas iz inata.
Meutim... Oklijevala je.
Da?
Mislim da niste istinski spoznali moga brata. Lice joj na trenutak poprimi izraz koji
jo nisam vidio. Strah u to nije bilo sumnje strah joj je iskrivio crte lica i dao mu nov,
drukiji izgled. Isabel je naas bila uplaena stara ena.
Da samo znate, gospodine, nastavila je tiho, da samo znate za uasne stvari koje je
poinio moj brat.
Kako to mislite? upitao sam. Uinio ih je vama?
I drugima, psiknula je otro. Gnjev se vratio.
Kakve stvari, madam? ustrajao sam.
No Isabel snano odmahne glavom, kao da iz nje pokuava istresti neugodne misli.
Duboko je udahnula. Nije vano. Nisu u vezi s ovim sluajem. Okrenula se i brzo izala iz
ureda. Njezina platnena kapuljaa ljutito je utala za njom.
 Tree poglavlje

UI SAM SE VRATIO IZA EST. Moj prijatelj Guy stie na veeru u sedam bit e to kasni

K obrok, ali obojica imamo dug radni dan. Martin je, kao i obino, uo kako ulazim, i
priekao me u hodniku da uzme moju halju i kapu. Odluio sam otii u vrt i malo
uivati u veernjem zraku. Nedavno sam na rubu vrta dao postaviti malu sjenicu sa
stolcima, odakle sam mogao promatrati gredice s cvijeem.
Sjene su bile duge, a nekoliko je pela jo uvijek zujalo oko konice. Golubi grivnjai
gukali su u kronjama stabala. Udobno sam se smjestio u stolcu. Shvatih da tijekom
razgovora s Isabel Slanning nijednom nisam pomislio na spaljivanje toliko je snana bila
njena osobnost. Mladi Nicholas bistro ju je upitao gdje e staviti mural. Njen je odgovor bio
daljnji dokaz da, bar njoj, pobjeda u sporu znai vie od same slike, koliko god iskreno ona
bila vezana uz nju. Ponovo pomislim na njenu udnovatu opasku na kraju, o uasnim
stvarima koje je poinio njen brat. Tijekom naih razgovora obino se zadovoljavala
vrijeanjem i omalovaavanjem brata, no taj iznenadni gr straha bio je neto posve
razliito.
Promiljao sam bi li se isplatilo potajice popriati s Philipom Coleswynom o naim
uvaenim klijentima. No bilo bi to neprofesionalno. Naa je dunost bila da klijente
zastupamo najbolje to moemo.
U mislima se vratim na uas koji sam promatrao tog podneva.
Veliki podij i pougljenjeni kolci dosad su ve zasigurno uklonjeni. Sjetim se
Coleswynove primjedbe da svakog od nas moe pogoditi sudbina tih etvero ljudi, pa se
upitam ima li on sam kakvu pogubnu vezu meu reformistima. Moram se rijeiti onih svojih
knjiga prije no to istekne amnestija. Pogledao sam prema kui; kroz prozor blagovaonice
vidio sam kako je Martin upalio svijee od pelinjeg voska na zidnim svijenjacima, i sada
na platneni stolnjak pedantno, u ravnini, postavlja moju najbolju srebrninu.
Vratio sam se u kuu i poao u kuhinju. A tamo vreva. Timothy je na pei okretao
veliku koko. Josephine je stajala na jednom kraju stola i slagala salatu u tanjure u
dopadljivom aranmanu. Na drugom kraju, Agnes Brocket upravo je dovravala krasan
slatki od marcipana. Naklonile su se kad sam uao. Agnes je bila punana ena u
etrdesetima, tamnosmee kose ispod iste i bijele uske kape. Imala je vedro lice, ali bilo je
na njemu i tuge. Znao sam da Brocketovi imaju odraslog sina s kojim se, iz nekog razloga,
nisu posjeivali; Martin je to spomenuo u razgovoru za posao, ali nita vie od toga.
Ovo moe na svaku gozbu, rekao sam gledajui slatki. Zacijelo si se mnogo
naradila.
Agnes se osmjehne. Uivam u spravljanju delikatnih jela, gospodine, ba kao kipar
u dotjerivanju svojih skulptura.
Plodovi njegova rada traju dulje. Ali tvoji donose vie zadovoljstva.
 Hvala, gospodine, odvratila je. Agnes je cijenila komplimente. Josephine je
pomogla. Zar ne, draga? Josephine kimne i nervozno mi se osmjehne. Promatrao sam je.
Njen otac, okrutni nitkov, bio je moj bivi majordom; kad sam ga prije godinu dana doslovce
izbacio iz kue, Josephine je ostala sa mnom. Otac joj je godinama prijetio i ulijevao joj strah
u kosti, no otkad je otiao, postupno je bivala sve manje stidljiva i uplaena. Poela je paziti
i na svoj izgled; njena rasputena plava kosa jasno se sjajila, a lice joj se zaokruilo bila je
lijepa mlada ena. Vidjevi moj pogled, Agnes se ponovo osmjehne.
Josephine se veseli nedjelji, rekla je vragolasto.
Oh? A zbog ega?
Ptiica mi je rekla da e poslije mise ponovo izai s mladim gospodinom Brownom,
koji radi u jednom od kuanstava Lincolns Inna.
Pogledao sam Josephine. U kojem tono?
U kuanstvu gospodina Henninga, ree Josephine, zacrvenjevi se. On ivi u
komori.
Dobro, dobro. Poznajem gospodina Henninga, odlian je odvjetnik. Ponovo se
okrenem prema Agnes. Moram se oprati prije no to stigne moj gost. Premda bjee
dobroudna, Agnes je katkad znala biti pomalo netaktina, i nisam elio dovoditi Josephine
u jo veu neugodu. No bio sam zadovoljan; ve je bilo vrijeme da Josephine ima mladia.
Na izlasku iz kuhinje nabasao sam na Martina. Naklonio se. Stol je postavljen,
gospodine.
Odlino. Hvala. Na trenutak sam opazio da ga je Josephine mrsko pogledala. Ve
sam to bio primijetio nekoliko puta i ostao zbunjen; uvijek mi se inilo da je Martin dobar
gazda nioj posluzi.

stigao nedugo nakon sedam. Moj stari prijatelj bio je lijenik, koji je prije

G
UY JE
rasputanja samostana pripadao redu svetog Benedikta. Bio je maurskog podrijetla;
prola mu je ezdeseta, i tamno mu je lice bilo izborano, a kovrava kosa sijeda. Kad
je uao, opazio sam da je sve pogrbljeniji, to se katkad dogaa visokim ljudima u
poznim godinama. Izgledao je umorno. Prije nekoliko mjeseci rekao sam mu da je moda
vrijeme da prestane raditi, no on je odvratio da je jo uvijek u prilino dobroj formi i da,
osim toga, bez posla ne bi znao to sa sobom.
U blagovaonici smo oprali ruke vodom iz vra, stavili ubruse preko ramena i sjeli.
Guy je s divljenjem gledao po stolu. Na svjetlu svijea tvoja se srebrnina ivahno sjaji,
rekao je. Ovih dana sve u tvojoj kui izgleda dobro.
Martin je pokucao na vrata i uao; postavio je na stol zdjele sa salatom, zelene
renjeve svjeeg lososa iz Temze. Kad je izaao, rekoh Guyu: U pravu si, on i Agnes su pravo
otkrie. Njihov bivi gazda dao im je dobru preporuku. Ah, svejedno, nikako da se opustim
dok je on u blizini. Silno je suzdran i nedokuiv.
 Guy se tugaljivo osmjehne. Sjeam se da smo u samostanu u Maltonu imali takvog
majordoma. Bio je dobar momak, samo to su ga odgojili da vjeruje kako nikad ne smije biti
drzak prema svojim pretpostavljenima.
Kako ide u Svetom Bartolu? upitah. Stara bolnica za siromahe, jedna od nekoliko
takvih u Londonu, bila je zatvorena kad je kralj raspustio samostane, ali nekoliko
dobrovoljaca ju je ponovo otvorilo kako bi pruili bar kakvu-takvu pomo. Guy je bio jedan
od tih dobrovoljaca. S krivnjom se prisjetim da sam udovici Rogera Elliarda, mog prijatelja
koji je umro prije tri godine, obeao da u nastaviti njegov rad na otvaranju nove bolnice.
No onda je doao rat, i svi su se nali na udaru poreza i pada vrijednosti novca, to se nastavilo
sve do danas, te nitko nije bio spreman donirati.
Guy je rairio ruke. inimo koliko moemo, ali to nije dovoljno. Sire se glasine da
gradske vlasti preuzimaju bolnicu uz pomo kraljeve dotacije, ali to nikako da se dogodi.
U gradu je svakog dana sve vie siromanih.
I siromanih i bolesnih.
Na trenutak smo utihnuli, a onda odluim popraviti raspoloenje: Imam dobru
vijest. Tamasin je opet trudna. Djetece se treba roditi u sijenju.
Guy se iroko osmjehnuo, pokazujui zdrave i sjajne bijele zube. Hvala Gospodinu.
Reci joj da u je sa zadovoljstvom ponovo posjeivati tijekom trudnoe.
Obojica smo pozvani na proslavu Georgeovog prvog roendana. Dvadeset
sedmoga.
Rado u doi. Pogledao me. To je drugi utorak. A sljedeeg ponedjeljka bit e...,
oklijevao je. Obljetnica...
Obljetnica potonua Mary Rose. Toliki su ljudi poginuli, a umalo i ja s njima. Tuno
sam zavrtio glavom. ini se da je mirovni sporazum potpisan. Napokon.
Da. Kau da e kralj moi zadrati Boulogne, odnosno ono to je ostalo od njega,
sljedeih deset godina.
Slab rezultat za mnoge izgubljene ivote i toliko upropatenog kovanog novca kojim
je to platio.
Da, sloio se Guy. Ali to je s tobom? Uhvati li te jo uvijek onaj osjeaj da ti se
mie tlo pod nogama, ono to te muilo nakon potonua broda?
Oklijevao sam, prisjeajui se onog trenutka na spaljivanju. Sada vrlo rijetko. Guy
me na trenutak pomno pogledao, a onda vedrije ree: Mladi George je vedar mali vragolan.
Novi brat ili sestra e ga moda ozlojediti.
Kiselo sam se osmjehnuo. Braa i sestre, rekoh. Da, nisu uvijek u dobrim
odnosima. Ispriao sam Guyu, ne navodei imena, poneto o sluaju Slanning. Pozorno je
sluao dok se vani sputao sve dublji mrak; tamne oi sjajile su mu na svjetlu svijea.
Dovravao sam: Mislio sam da ta ena, zapravo, uiva u mrnji prema svom bratu. Ali
nakon onog to je rekla popodne, drim kako je mogue da tu ima jo neega.
Guy je izgledao tuno. ini se da ta svaa see daleko u prolost.
 I ja tako mislim. Vagao sam bi li bilo dobro o svemu potajice popriati s mojim
suparnikom on je razuman ovjek i vidjeti moemo li pronai nain da ih navedemo na
nagodbu. No to bi bilo neprofesionalno.
A moda ne bi ni pomoglo. Neke su svae tako duboke da ih je nemogue zalijeiti.
Tuga na Guyevu licu sada je bila jo izraenija. Martin i Agnes donijeli su sljedee jelo
pladnjeve s piletinom i slaninom, te zdjele s raznolikim povrem.
Obino nisi tako pesimistian, rekoh Guyu kad smo ponovo ostali sami. Sluaj,
dobio sam maslinovu granicu od ovjeka koji je valjda posljednji od koga bi se to moglo
oekivati. Ispriao sam mu sve o Bealknapovoj poruci i novcu.
Guy me pomno promatrao. Vjeruje mu? Sjeti se svega to je radio u prolosti.
ini se da umire. Ali..., slegnuo sam ramenima, ... ne, ne mogu se prisiliti da
vjerujem Bealknapu, ak ni sada.
I umirua ivotinja moe napasti.
Veeras si crnohumorno raspoloen.
Jesam, rekao je polako. Razmiljam o onom to se danas dogodilo na Smithfieldu.
Odloio sam no. Tijekom posljednjih mjeseci, za vrijeme trajanja progona,
izbjegavao sam s Guyom razgovarati o religiji jer sam znao da je ostao katolik. No nakon
kratkog oklijevanja ipak sam poeo: Bio sam ondje. Od svega su napravili golemi spektakl.
Biskup Gardiner i polovica Krunskog vijea gledali su spaljivanje s velikog natkrivenog
podija. Rizniar Rowland prisilio me da idem; tajnik Paget elio je predstavnika iz svakog
Inna. I tako sam gledao kako etvero ljudi gori u agoniji samo zato to im vjera nije bila
sukladna naredbama kralja Henrika. Ali bar su im objesili barut oko vrata, pa su im glave
naposljetku raznijele eksplozije. I da, kad sam bio ondje, ponovno sam imao osjeaj da mi se
mie tlo pod nogama, kao da sam na palubi broda koji tone. Uhvatim se za elo, i osjetim
da mi se ruka malice trese.
Neka im se dragi Bog smiluje, ree Guy tiho.
Otro sam podignuo glavu. to ti to znai, Guy? Misli da im treba oprost samo zato
to su javno iznosili svoje vjerske stavove? Zato to su smatrali da sveenici ne mogu
komadi kruha pretvoriti u tijelo Kristovo?
Da, ree Guy tiho. Mislim da su bili u krivu. Nijekali su otajstvo svete mise istinu
koju nas Bog i crkva ue stoljeima. To je opasno za sve nae due. A takvi poput njih su
posvuda po Londonu, skrivaju se u svojim bijednim rupama: sakramentalisti i, jo gore,
anabaptisti, koji ne nijeu samo misu, ve smatraju da bi trebalo napraviti drutveni prevrat
i uspostaviti zajedniko vlasnitvo na svim dobrima.
U Engleskoj je bilo samo nekoliko anabaptista, neki odmetnuti Nijemci. Stvorili su
zloduhe od njih. uo sam razdraenost u svom glasu.
Guy je odgovorio odrjeito: Askewica se hvalila da je sakramentalistica. Zapravo,
uope se nije tako zvala; njeno udano ime bilo je Kyme. Ostavila je mua i dvoje male djece
da bi dola u London i drala buntovne govore. Zar je to valjano ponaanje za jednu enu?
 Zurio sam u svog starog prijatelja, ija je najbolja osobina uvijek bila blagost.
Podignuo je ruku. Matthew, to ne znai kako smatram da ih je trebalo ubiti na takav uasan
nain. Ne, nikako. Ali bili su heretici, i trebalo ih je utiati. A ako govorimo o okrutnosti,
sjeti se to su napravili radikali. Sjeti se to je Cromwell prije deset godina radio onima koji
su odbili prihvatiti kraljevsku vrhovnu vlast redovnicima su u Tyburnu naivo vadili
utrobu. Guyevo lice sada je bilo preplavljeno osjeajima.
Dvije nepravde ne ispravljaju zlo.
To je istina. Mrske su mi okrutnosti obiju strana, ba kao i tebi. Volio bih da tome
doe kraj. Ali ne vidim ga. Na to sam mislio kad sam rekao da su neke svae tako duboke da
ih je nemogue zalijeiti. Pogledao me u oi. Ali nije mi ao to nas je kralj poveo natrag,
na pola puta do Rima, i to podupire misu. Volio bih da nas odvede do kraja. Nastavio je
gorljivo: A stare zlouporabe Katolike Crkve se uklanjaju; ovaj Tridentski koncil, to ga je
sazvao papa Pavao III., popravit e mnogo toga. Ima ljudi u Vatikanu koji bi pruili ruku
protestantima i vratili ih pod krilo Crkve. Uzdahnuo je. Svi govore da je kralj bolestan.
Princ Edward nema jo ni devet godina. Mislim kako je pogreno da vladar sam sebe postavi
za glavara kranske crkve, da proglaava kako je on, a ne papa, Boji glas u provoenju
crkvene politike. Kako mali djeak moe ostvariti takvo vodstvo? Najbolje bi bilo da
Engleska iskoristi priliku i vrati se svetoj Crkvi.
Crkvi u kojoj Inkvizicija spaljuje ljude diljem panjolske i Francuske, u mnogo veoj
mjeri no ovdje? Osim toga, car Svetog Rimskog Carstva Karlo zapoinje novi rat protiv
svojih protestantskih podanika.
Opet si postao radikal? upita Guy.
Nisam! podigoh glas. Neko sam se nadao da e nova vjera, utemeljena na Bibliji,
jasno obznaniti Boju rije ljudima. Mrsko mi je bilo brbljanje o podjelama koje je uslijedilo.
Radikali su se vrsto drali ulomaka iz Biblije, ustrajui na tome da su samo oni u pravu, ba
kao i papisti. No, kad vidim da mladu enu odvode na lomau, da je nose na stolcu zato to
je bila muena, i da je potom ivu spaljuju ispred dravnih velikodostojnika, vjeruj mi da
me ne hvata enja za starom vjerom. Sjeam se Thomasa Morea, nepokolebljivog papista, i
ljudi koje je dao spaliti zbog hereze.
Kad bismo bar svi pronali sutinu istinske pobonosti tovanje, milosre,
jedinstvo, ree Guy tuno.
Takvo to je nemogue, odvratio sam. Ali, u jednome se slaemo: u ovoj su zemlji
podjele takve da nee biti rjeenja dok jedna strana batinom ne pobijedi drugu. Bilo mi je
muno ovog popodneva gledati ljude koje je na vlast doveo Thomas Cromwell, vjerujui da
e iriti reformu, a koji sada skreu natrag kako bi utaili osobne ambicije: Pageta,
Wriothesleyja, Richarda Richa. I biskup Gardiner bio je ondje. Ima iznimno prijetei
pogled. Gorko sam se nasmijao. ujem da ga radikali nazivaju nadutim papinim
praiem.
Moda bi bilo dobro da vie ne raspravljamo o ovoj temi, ree Guy tiho.
Moda. Na koncu, ovih dana nije sigurno otvoreno govoriti, a ni itati ono to eli.
 Na vratima se zaulo lagano kucanje. To Martin donosi slatki od marcipana, no
izgubio sam apetit. Nadao sam se da nije uo nau raspravu. Ui, rekao sam.
Na vratima jest bio Martin, ali nije nosio jelo. Njegovo uvijek bezizraajno lice sada
je izgledalo pomalo uznemireno. Gospodine Shardlake, imate posjetitelja. Radi se o
odvjetniku. Poruio je da hitno mora razgovarati s vama. Rekao sam mu da veerate, ali
ustrajan je.
Kako se zove?
ao mi je, gospodine, ali nije se elio predstaviti. Rekao je da mora nasamo
razgovarati s vama. Ostavio sam ga u vaoj radnoj sobi.
Pogledao sam Guya. Prkao je po tanjuru, jo uvijek potiten zbog nae rasprave. No
potom se osmjehnuo i rekao: Idi popriati s gospodinom, Matthew. Ja mogu priekati.
U redu. Hvala ti. Ustao sam i izaao. Ako nita, stanka e mi dati vremena da se
ohladim.
Bio je ve mrkli mrak. Tko bi dolazio u posjet u ovo doba? Kroz prozor u hodniku
vidjeh dvojicu mladih bakljonoa koji su osvjetljavali put. Jamano su doli kao pratnja mom
posjetitelju. S njima je bio jo jedan mladi sluga u crnoj odjei, s maem za pojasom. Znai,
posjetitelj je vieg stalea.
Otvorio sam vrata radne sobe. Na svoje iznenaenje, ugledah mladia koji me bio
promatrao na spaljivanju. Jo je uvijek nosio svoju dugu slubenu halju. Nije bio lijep
obrazi su mu bili nagreni madeima no lice mu je, unato mladosti, odavalo snagu, a
buljave sive oi bijahu mu pronicave i ispitivake. Naklonio mi se. Dobra veer, vii
odvjetnie Shardlake. Ispriavam se to vam smetam kod jela, ali bojim se da je stvar vrlo
hitna.
O emu se radi? Neki od mojih sluajeva?
Ne, gospodine. Nakaljao se, iznenadno pokazavi uznemirenost. Dolazim iz
Whitehalla, alje me Njezino Velianstvo kraljica. Preklinje vas da je posjetite.
Preklinje me? odvratio sam iznenaeno. Kraljice ne preklinju.
Da, gospodine. Poruuje vam da je u velikoj nevolji, i moli vas za pomo. Traila je
da doem osobno, nije eljela svoju molbu poslati pismeno. Zovem se William Cecil, i
sluim kao mladi lan u Pravnikom vijeu Njezinoga Velianstva. Potrebni ste joj,
gospodine.
 etvrto poglavlje

ORAO SAM SJESTI. Krenuo sam prema radnom stolu, pokazujui Cecilu da sjedne

M ispred mene. Sa sobom sam donio svijeu, i postavih je na stol izmeu nas.
Plamen osvijetli mladievo lice; sjene su naglaavale niz od tri mala madea na
njegovom desnom obrazu. Duboko sam udahnuo. Vidim da ste odvjetnik.
Da, u Grays Innu.
Radite s Warnerom, kraljiinim pravnim zastupnikom?
Katkad. No gospodin Warner bio je jedan od onih koje su ispitivali u vezi s
heretikim izjavama. Trenutno pokuava, da tako kaemo, to manje talasati. Ja sam osoba
od kraljiina povjerenja; osobno me zamolila da budem njezin izaslanik.
Rairio sam ruke. Ja sam samo odvjetnik koji radi po sudovima. Kako to da kraljici
hitno treba moja pomo?
Cecil se osmjehnuo. Pomalo tuno, pomislih. Obojica znamo, Nii odvjetnie
Shardlake, da se vae umijee ne zaustavlja na tome. Naalost, veeras od mene ne moete
saznati vie pojedinosti. Ako pristanete poi, kraljica e vas primiti u palai Whitehall sutra
ujutro u devet. Ona e vam rei vie.
Ponovno pomislim da kraljice ne preklinju niti mole da ih podanici posjeuju one
to nareuju. Prije no to se udala za kralja, Katarina Parr mi je obeala da me, premda e mi
prosljeivati pravne predmete, nikad nee mijeati u politiku. Ovdje se oito radilo o neem
velikom i opasnom, pa mi je, prema formulaciji njene poruke, ponudila mogunost da se
izvuem. Mogao sam, ako sam tako htio, odbiti mladog Cecila.
Sada mi ne moete nita rei? pritisnuo sam ga.
Ne, gospodine. Samo vas molim, bez obzira na vau odluku, da nikome ne govorite
o mom posjetu.
Silno sam elio odbiti. Sjetih se emu sam svjedoio tog popodneva vatri,
vriskovima, krvi. A onda pomislim na kraljicu Katarinu, na njenu hrabrost, plemenitost,
blagost i duhovitost. Nikad nisam upoznao otmjeniju i uzvieniju damu; prema meni je
uvijek postupala iskljuivo dobro. Duboko sam udahnuo. Vrlo duboko. Poi u. U sebi si
budalasto rekoh da u posjetiti kraljicu, ali da u, ako tako odluim, jo uvijek moi odbiti
njenu molbu.
Cecil kimne. Imao sam osjeaj da ga se nisam osobito dojmio. Vjerojatno je vidio tek
sredovjenoga grbavog odvjetnika, kojeg je duboko uznemirila mogunost da se nae u
opasnosti. Ako je tako mislio, bio je u pravu.
Doite cestom do glavnih vrata palae u devet sati, rekao je. ekat u vas ondje i
uvesti. Netko e vas sprovesti do kraljiinih odaja. Budite odjeveni u svoju odvjetniku halju,
ali nemojte nositi nadodvjetniku kapu. U ovoj je fazi najbolje da privlaite to manje
pozornosti. Pomno me promatrao i gladio svoju rijetku bradu, moda mislei da u kao
grbavac ionako privui odreenu pozornost.
Ustao sam. Onda do sutra u devet, brate Cecil.
Naklonio se. Do sutra, vii odvjetnie Shardlake. Sada se vraam kraljici. Siguran
sam da e joj biti drago zbog vaeg odgovora.

SPRATIO SAM ga iz sobe. Martin je izaao iz blagovaonice s jo jednom svijeom, otvorio

I Cecilu vrata i naklonio se; uvijek je do najsitnijeg detalja izvravao svoje majordomske
obveze. Cecil je izaao na ljunani prilaz, gdje ga je doekao sluga, te dvojica
bakljonoa koji e mu poslije osvijetliti put kui, gdje god to bilo. Martin je zatvorio
vrata.
Bio sam toliko slobodan i doktoru Maltonu posluio slatki od marcipana, rekao je.
Hvala. Reci mu da u doi za tren, ali najprije poalji Timothyja u moj kabinet.
Vratio sam se u radnu sobu, moj mali zaklon i utoite, gdje sam drao svoju neveliku
zbirku pravnikih knjiga, dnevnike i godinama voene biljeke. Upitah se to bi Barak
mislio o ovome. Otvoreno bi mi rekao da bih trebao odbaciti svoje sentimentalno matanje
o kraljici i odmah izmisliti da sutra imam hitan sastanak u Northumberlandu.
Stigao je Timothy, i navrljao sam poruku koju e odnijeti u komoru. Zamolio sam
Baraka da pripremi saetak jednog od mojih vanijih sluajeva, to sam ga bio nakanio
sastaviti sutradan. Oh, prokletstvo! Barak mora juriti za onim papirima u Uredu est
inovnika... Promijenio sam poruku, poruivi neka Nicholas obavi posao. Ako mladi
sastavi i nekakav mi-ma, bit e to polazna toka za dalje.
Timothy me promatrao; tamne oi bile su mu ozbiljne. Jeste li dobro, gospodine?
upitao je.
Jesam, jesam, odvratio sam razdraeno. Posao me mui. Nema mira za mene na
ovome svijetu. Bilo mi je ao to sam bio tako otresit, pa sam mu na odlasku dao srebrnjak
od etiri penija. Potom se vratih u blagovaonicu, gdje je Guy bez volje jeo Agnesin slastan
slatki od marcipana.
Oprosti, Guy. Hitni poslovi.
Osmjehnuo se. I meni su prekidah objede kad bi se neki siroti pacijent naao u krizi.
ao mi je ako sam prije bio grub. No obeshrabrilo me ono to sam vidio popodne.
Razumijem. Ali, ako misli da svi koji se protive reformi ukljuujui one od nas
koji bi htjeli da se Engleska vrati u krilo rimske obitelji podravaju takve stvari, ini nam
veliku nepravdu.
Jedino to znam jest da se grmljavina ori posvuda oko prijestolja, parafrazirao sam
Wyattovu pjesmu. Potom se ponovo sjetim Coleswynovih rijei na spaljivanju i zadrhtim.
Sada svatko od nas moe tako zavriti.

ANOsljedeega jutra Timothy je osedlao Genesisa, i zaputih se Chancery Laneom.

R Konj mi je stario; tijelo mu se zaokruilo, a glava postala koatija. Bjee jo jedan

ugodan srpanjski dan; bilo je vrue, ali blagi, osvjeavajui povjetarac ljuljkao je
zeleno granje. Proao sam dveri Lincolns Inna i nastavio jahati Fleet Streetom,
pomaknuvi se na rub ceste ovari su tjerali svoje stado prema klaonici.
U gradu je ve bilo ivo; trgovine su bile otvorene, a na vratima su stajali egrti i
buno oglaavah svoju robu. Pokuarci su se sa svojim pliticama tiskah po pranjavom putu,
a u blizini se naao i lovac na takore u kuti od grube vune. Pognuo se pod teinom dva
kaveza koji su visjeli na kolcu to ga je nosio preko ramena; oba su kaveza bila puna sjajnih
crnih takora. ena s koarom na glavi izvikivala je: Vrui puding! Na jednom je zidu bio
privren list papira s dugim popisom knjiga koje je kralj zabranio nedavnim proglasom, a
koje moraju biti predane do devetog kolovoza. Netko je preko papira navrljao: Rije je
Boja slava Kristova.
Na Strandu je bilo mirnije. Cesta je skretala na jug, prema Westminsteru, slijedei
tok rijeke. S lijeve strane uzdizale su se otmjene bogatake dvokatnice i trokatnice; proelja
ivih boja bila su ukraena ornamentima, a na vratima su stajali straari u livrejama. Preao
sam veliki kameni Charing Cross, a zatim skrenuo u iroki Whitehall. Ve sam mogao vidjeti
visoke vrhove palae pred sobom, kule i krunita bedema. Na svakom su se tornjiu nalazili
kraljevski grbovi, lavovi i jednorozi; bili su pozlaeni, i na suncu su bljetali kao stotine
zrcala, pa sam zbog sjaja morao zatreptati.
Palaa Whitehall izvorno se zvala York Place, i bila je londonska rezidencija
kardinala Wolseya. Nakon njegova pada, preuzeo ju je kralj. U posljednjih petnaest godina
stalno ju je proirivao; govorilo se kako eli da bude najraskonija i najdojmljivija europska
palaa. S lijeve strane iroke Ulice Whitehall stajala su sredinja zdanja, dok su s desne strane
bile zgrade za razonodu, teniski tereni na kojima je jednom igrao i kralj, veliko kruno
borilite za pijetlove i lovite u St. James Parku. Ulica Whitehall bila je nadsvoena Velikim
dverima, iza kojih je poinjala Kraljeva ulica. Dveri su povezivale dva kraja palae; bila je to
golema, trokatna straarnica s kulama, koju je projektirao Hans Holbein. Kao i zidovi same
palae, straarnica je bila obloena crnim i bijelim kvadratnim ploama, a bila je ukraena
velikim krunim reljefima rimskih careva izraenim od terakote. Ulaz u podnoju bio je
zasjenjen veliinom tog zdanja, no ipak je bio dovoljno irok da kroz njega usporedo prou
i najvea teretna kola.
Neto prije Velikih dveri liniju dvorskih zidina prekidala je manja, no ipak prekrasna
straarnica, koja je vodila do palae. Ispred nje stajali su straari u zeleno-bijelim livrejama.
Prikljuio sam se kratkom redu. Iza mene su se zaustavila duga teretna kola s etiri konja;
bila su natrpana motkama za skele, bez dvojbe namijenjenih gradnji novih odaja za kraljevu
stariju ker, lady Mary, dolje uz rijeku. Druga kola, to su ih ba provjeravali na ulazu, bila
su natovarena guskama za dvorske kuhinje, dok su ispred mene bila tri mladia na konjima
s bogato ureenim sedlima; pratila ih je mala skupina slugu. Mlada gospoda nosila su prsluke
nadute i razrezane u ramenima pa se mogla vidjeti ljubiasta svilena podstava zatim kape
s paunovim perjem i kratke plateve objeene na jedno rame, po novoj panjolskoj modi.
uo sam jednog kako govori: Nisam siguran da je Wriothesley danas uope ovdje, a kamoli
da je proitao Marmadukeovu molbu.
Ali Marmadukeov ovjek nas je stavio na popis; to e nas dovesti sve do sobe za
audijencije. Ondje moemo odigrati partiju primera, a tko zna tko sve moe proi pokraj nas
kad jednom uemo.
Shvatio sam da mladii ele postati dvorjani. Vjerojatno su pripadali vlasteli koja je
bila u sporednoj vezi s nekim lanom osoblja sir Thomasa Wriothesleya; nadali su se kakvoj
slubi, sinekuri, poput mnogih drugih pijavica koje su stalno posjeivale palau. Na tu su
odjeu vjerojatno potroili polugodinji prihod, sve s nadom da e ih opaziti neki
velikodostojnik ili bar njegov osobni sluga. Sjetih se naziva za one koji dolaze ovamo:
dvorska ugroza.
Doao je red na mene. Straar je drao popis i malu pisaljku kojom je oznaavao
imena. Htio sam se predstaviti, kad iz alkovena straarnice izae Cecil. Kratko se obratio
straaru, koji oznai moje ime i mahne mi da proem. Jaui ispod svoda straarnice, uo
sam kako se mladii svaaju sa straarom. Po svemu sudei, uope nisu bili na popisu.
Sjahao sam iza straarnice, u blizini staja; Cecil se obratio konjuaru, koji uhvati
Genesisa za uzde i odvede ga.
Otpratit u vas do straarske odaje. Ondje e vas netko doekati i odvesti kraljici.
Cecil je zvuao poslovno. Danas je nosio drukiju odvjetniku halju; na prsima je imao
priiven grb koji je prikazivao glavu i ramena okrunjene mlade ene: bjee to sveta Katarina,
kraljiin osobni grb.
Kimnuo sam i pogledom preao po vanjskom dvoritu poploenom kamenom. Ve
sam nakratko bio ovdje u doba lorda Cromwella. Desno su bili zidovi loe koja je okruivala
kraljev privatni vrt. Zdanja na druge tri strane bila su velianstvena: zidovi su bili prekriveni
crnim i bijelim kvadratnim ploama ili ukraeni udnovatim ivotinjama i biljkama u crnom
reljefu, koji se tako vie isticao na bjelini zida. Onkraj kraljeva vrta, prema jugu, vidio se dug
niz dvokatnih zdanja koji se pruao sve do Velikih dveri; ondje su, sjeao sam se, bile
kraljeve privatne odaje. Ispred nas bjee zdanje iju su prednju stranu podupirali bogato
gravirani stupovi. Novi straari stajali su na vratima ukraenim kraljevskim grbom, a iza
svega se visoko uzdizao krov kapele.
Dvorite je bilo puno ljudi, uglavnom mladih mukaraca. Neki su bili bogato odjeveni
kao ona trojica na dverima; nosili su razrezane, jarko okiene haljetke i duge arape svih
boja, te pretjerano velike nakitnjake. Ostali su nosili crne halje viih inovnika; oko vratova
su imali slubene zlatne lance, a pratili su ih pisari s dokumentima. U mnotvu je bilo i sluga
u kraljevskim zeleno-bijelim livrejama, na ijim je prslucima bilo izvezeno HR, dok su
izmeu njih jurili kuhari i konjuari u svakodnevnoj odjei. Pokraj mene je prola mlada
ena u pratnji skupine slukinja. Nosila je pomodnu, stoastu suknju na obru, izvezenu
uzorcima cvijea; u skutima je suknja bila iroka, no u struku nevjerojatno uska. Ne bi li
dobili njenu pozornost, nekoliko je mukaraca eljnih dvorskog poloaja pred njom skinulo
eire, ali ona ih nije ni pogledala. inilo se da je posve zadubljena u svoje misli.
 To je lady Maud Lane, ree Cecil. Kraljiina sestrina i njena glavna pratilja.
Ne izgleda sretno.
U posljednje vrijeme mnogo je toga zaokuplja, ree Cecil tuno. Pogledao je
dvorane. Tragai za namjetenjem, ree. Lovci na poloaje, oportunisti, pa ak i
prevaranti. Cinino se osmjehnuo. No, kad sam dobio potrebne kvalifikacije, i ja sam
traio nekog na visokom poloaju. Moj otac bio je odvjetniki pisar, pa sam i ja zapoeo s
vezama, kako se to ve mora.
I vi se nastojite uzdignuti? upitao sam ga.
Samo pod odreenim uvjetima, prema odreenim naelima. Netremice me
promatrao. Uz vjernost odreenim ljudima. Na trenutak je utihnuo, a onda ree:
Pogledajte. Gospodin tajnik Paget. Mukarac kojeg sam vidio na spaljivanju prelazio je
dvorite iroko lice nalik kamenoj ploi, smea brada, i kutovi usana iskrivljeni nadolje.
Pratilo ga je nekoliko pomonika odjevenih u crne halje; jedan od njih itao mu je neto s
papira, naginjui mu se prema uhu.
Pazite na njega, vii odvjetnie Shardlake, ree Cecil. Nema osobe koja je blie
kralju.
Mislio sam da je biskup Gardiner najblii kralju.
Cecil se suho osmjehne. Gardiner mu apue na uho. Ali William Paget brine se da
uprava funkcionira, raspravlja s kraljem o politici i nadzire pravo na dodjeljivanje javnih
slubi.
Pogledao sam ga. Zvui kao da govorite o Cromwellu.
Cecil odmahne glavom. A, ne. Paget raspravlja s kraljem o politici, ali nikad ne ide
dalje od njegovih elja. Ne pokuava njime upravljati. Tu su pogrijeili Cromwell i Anne
Boleyn, i platili ivotom. Kraljevi velikodostojnici sada su pametniji. Duboko je uzdahnuo.
Ili bi barem trebali biti.
Poveo me preko kaldrme. Pokraj nas prou dva krupna mukarca u kraljevskim
livrejama; obojica su vrsto drala po jednog djeaka u poderanoj odjei i vodila ih prema
dverima, gdje ih izbace van udarajui ih po glavi. Cecil prijekorno ree: Takvi zamusanci
stalno ulaze, tvrdei da slue sluzi nekog nieg dvoranina. Nema dovoljno vratara da ih sve
izbace.
Zar nema straara? upitao sam iznenaeno.
U vanjskom dijelu palae vrlo malo. No unutra... to je, vidjet ete, ve druga pria.
Doveo me do vrata s kraljevskim grbom, pred kojima su stajala dva gardista u
prepoznatljivim crvenim prslucima, ukraenim zlatnim tudorskim ruama; drali su
dugake, otre helebarde. Cecil prie jednom od njih i ree: Gospodin Cecil i odvjetnik za
lorda Parra. Gardist oznai imena na popisu i naemo se unutra.

 LI SMO u veliku odaju, gdje je straarilo nekoliko mukaraca. Bili su odjeveni jo

U impresivnije od kraljevskih gardista nosili su crne svilene plateve i kape s velikim

crnim perjem; rubovi kapa bijahu izvezeni zlatom. Oko vratova im je na lancu visio
teak zlatni grb. Svi su bili visoki i stameni, i nosili otre bojne sjekire. To su zacijelo
tjelohranitelji, kraljeva osobna pratnja.
Zidovi su bili ukraeni tapiserijama svijetlih boja, a ispod njih stajale su arene drvene
krinje. A onda ugledam, preko cijelog jednog zida, sliku za koju sam bio uo; prole ju je
godine izradio jedan od uenika pokojnog majstora Holbeina: Kralj i njegova obitelj. Slika
je prikazivala unutarnju odaju palae, u ijem je sreditu, ispod baldahina bogatog uzorcima,
na svom tronu sjedio kralj kran, crvene brade i ozbiljan, u zlatno-crnom prsluku irokih
ramena. Jednu je ruku poloio na rame malog djeaka, princa Edwarda, svog sina jedinca. S
kraljeve druge strane sjedila je Edwardova majka, ve dugo mrtva Henrikova trea ena
Jane Seymour; ruke su joj bile smjerno sklopljene u krilu. S jedne strane kraljevskog para
stajala je mlada ena, lady Mary, ki Katarine Aragonske, dok je s druge strane bila lady
Elizabeth, ki Anne Boleyn. Objema je prije dvije godine bilo vraeno pravo nasljedstva. Iza
svake mlade ene nalazio se otvoren prolaz s pogledom na vrt. U prolazu iza Mary vidjela
se sitna ena praznog izraza lica, dok je iza Elizabeth stajao nizak mukarac zgrbljenih lea,
na ijim je ramenu sjedio majmun u haljetku i kapi. Na trenutak sam samo stajao, ushien
velianstvenom slikom, no onda mi Cecil blago dodirne ruku i poem za njim.
U sljedeoj odaji nalazio se poprilian broj bogato odjevenih mladia; stajali su
uokolo ili sjedili na krinjama. Pomislih kako im nema kraja. Jedan od njih svaao se sa
straarom koji je uvao jedina unutarnja vrata. Bit e problema, gospodine, estio se, ako
danas ne doem do majordoma lorda Lislea. eli me vidjeti.
Straar ga je ravnoduno pogledao. Ako to eli, javit e nam. Dotad prestanite raditi
guvu u odaji kraljeve strae.
Prili smo mu, a straar se s olakanjem okrene prema nama. Cecil tiho ree: Lord
Parr nas oekuje.
Javili su mi. Straar me kratko proui. Nemate oruje? upitao je. Bode?
Dakako da nemam, odvratio sam. esto sam nosio bode, no znao sam da je u
kraljevskim palaama oruje zabranjeno. Bez ijedne nove rijei, krupni mukarac nam
otvori vrata tek toliko da se moemo provui unutra.

SPRED NAS uzdizao se irok niz stuba prekriven debelom rogoinom, koja je priguivala

I nae korake dok smo se uspinjali. Divio sam se ukrasima na zidovima, njihovom
izobilju boja i sloenim detaljima. Jarki titovi prikazivali su tudorske grbove i
heraldike ivotinje; izmeu titova ispreplitalo se naslikano lie, a reljefaste oplate
drvo izrezbarno da slii nabranoj tkanini bile su u razliitim bojama. Na stubama su u
pravilnim razmacima straarila tjelohranitelji, ravnoduno gledajui pred sebe. Znao sam da
se pribliavamo kraljevskim odajama na prvom katu. Naputali smo obian svijet.
 Na vrhu stuba ekao nas je mukarac. Sam. Bjee ve u godinama, irokih ramena, sa
tapom u ruci. Na crnoj halji imao je kraljiin grb, a oko vrata je nosio zlatni lanac iznimnoga
sjaja. Na glavi mu je bila draguljima ukraena kapa; kosa mu bijae posve sijeda, ba kao i
mala brada. Lice mu je bilo blijedo i izborano. Cecil mu se duboko naklonio, pa isto uinim
i ja. Vii odvjetnie Shardlake, ovo je kraljiin komornik, njezin stric, lord Parr od
Hortona, upozna nas Cecil.
Lord Parr mu kimne. Hvala ti, Williame. Unato njegovoj dobi, glas mu je bio
dubok i razgovijetan. Cecil mu se opet nakloni i krene natrag niz stube usred sve te raskoi
bio je tek dotjerana mala figura. Pokraj nas proe sluga, utke urei niz stube iza Cecila.
Lord Parr pogleda me svojim pronicljivim plavim oima. Kad je kraljiin otac umro
mlad, ovaj je ovjek, njegov brat, bio glavna potpora ucviljenoj udovici i njenoj djeci; u
svojim mladim danima bio je kraljev saveznik, i pomogao usponu obitelji Parr na dvoru.
Sada mu je zacijelo blizu sedamdeset.
Dakle, ree on napokon, vi ste odvjetnik kojeg moja neakinja tako silno hvali.
Njezino Velianstvo vrlo je ljubazno.
Poznato mi je da ste joj bili od velike pomoi prije no to je postala kraljica.
Ozbiljno me pogledao. Sada trai novu uslugu. Uiva li vau potpunu i neupitnu odanost?
U cijelosti i posve, rekoh.
Upozoravam vas da se radi o prljavoj, tajnoj i opasnoj stvari. Lord Parr duboko
udahne. Doznat ete podatke koji mogu biti kobni za onog koji njima raspolae. Kraljica
mi je rekla da volite ivjeti povueno, pa budimo odmah otvoreni. Nekoliko trenutaka me
promatrao. Znajui to, jeste li joj i dalje spremni pomoi?
Odgovorio sam smjesta, bez imalo oklijevanja. Jesam.
Zato? upitao me. Znam da niste religiozni, premda ste jednom bili. Glas mu je
postao strog. Kao i mnogi drugi u ovo vrijeme, mlaki ste i ravnoduni, hinite stavove po
pitanju vjere u korist svog mira i sigurnosti.
Duboko sam udahnuo. Pomoi u kraljici jer je najvaljanija i najasnija dama koju
sam ikad upoznao, i svima je inila samo dobro.
Je li? Neoekivano, lord Parr se cinino osmjehne. Jo me malo promatrao, a zatim
odluno kimne. Onda poimo u kraljiine odaje.
Poveo me uskim hodnikom, pokraj velianstvene venecijanske vaze na stolu
prekrivenom crvenim orijentalnim platnom. Moramo proi kroz kraljevu sobu za
audijencije, a onda i kraljiinu. Tamo e biti jo mladih dvorana koji ekaju da vide
kraljevske velikodostojnike, rekao je lord umorno. A onda se iznenada zaustavi i podigne
ruku. Stajali smo pokraj malog i uskog prozora s okomitim stupom izmeu prozorskih krila,
otvorenih zbog vrueg dana. Lord Parr hitro pogleda ima li koga u blizini, a potom me
uhvati za ruku i tihim glasom uurbano ree: Brzo, dok imamo priliku. Morate ovo vidjeti
ako elite razumjeti sve to se dogodilo. Pogledajte kroz prozor sa strane, ne voli da ga se
vidi takvog. Brzo!
 Provirio sam van. Ispod prozora se prostiralo malo dvorite prekriveno kamenim
ploama. Dva snana mukarca u crnim haljama, tjelohranitelji, drali su golemog mukarca
ispod ruku i pomagali mu pri hodu; mukarac je bio odjeven u uzbibani kaftan od ute svile,
s ovratnikom od svijetlog krzna. Zaprepateno shvatih da se radi o kralju. Izbliza sam ga
vidio dvaput 1541., tijekom njegova Velikog hodoaa u York, kad je izgledao sjajno, te
ponovo prole godine, prilikom ulaska u Portsmouth. Ve sam tada bio okiran njegovim
propadanjem; bio je iznimno debeo i, inilo se, iznuren bolovima. No sada je izgledao kao
potpuna ruina od ovjeka. Njegove goleme noge, sada jo vee zbog zavoja, bile su isturene
ukoso kao u nekog divovskog djeteta; svaki mu je korak bio polagan i bolan, svakim novim
pokretom golemo mu se tijelo klimalo i podrhtavalo ispod kaftana. Lice mu se svelo na
veliku nakupinu masnoe, mala usta i siune oi bili su gotovo skriveni u naborima, a neko
istaknut nos sad je bio irok i mesnat. Glava mu je bila gola, i vidjeh da je gotovo elav;
preostala kosa mu je posijedjela, ba kao i rijetka brada. Lice mu je, pak, bilo crveno poput
cigle, i znojno od napornog hodanja po malom dvoritu. Iznenada razdraeno podigne ruke,
a ja nagonski odskoim od prozora. Lord Parr se namrti i stavi kaiprst na usta. Ponovno
sam pogledao van; kralj je govorio onim udnovatim ciavim glasom koji sam pamtio iz
Yorka: Pustite me! Mogu sam do vrata, sagao vas Bog! Straari se odmaknu i kralj sam
napravi nekoliko nespretnih koraka, a onda se zaustavi i pone vikati: Moja noga! Moj ir!
Pridrite me, tupani! Problijedio je od bola, i s olakanjem udahnuo kad su ga mukarci
ponovno uhvatili za ruke i poduprli ga.
Lord Parr se odmaknuo i pokazao mi da ga slijedim. Eto ga. Veliki Henrik, ree on
tihim, bezvunim glasom. Nisam mislio da e doi dan kad u ga aliti.
Moe li uope hodati bez pomoi? apnuo sam.
Samo nekoliko koraka. Malo vie kad ima dobar dan. Noge su mu pune ireva i
nateenih vena. Naoigled propada. Katkad ga po palai moraju gurati u kolicima.
to kae njegov lijenik? upitam nervozno, sjetivi se da se predvianje kraljeve
smrti smatra izdajom.
U oujku je bio u vrlo tekom stanju, lijenici su mislili da e umrijeti, ali je ipak
nekako preivio. Ali kau da bi ga jo jedna groznica ili zatvaranje velikog ira... Lord Parr
pogleda oko sebe. Kralj umire. Njegovi lijenici to znaju, kao i svi na dvoru. Pa tako i on.
Ali naravno, to ne eli prihvatiti.
Mili Boe.
Gotovo uvijek je u bolovima, vid mu je lo. Ne eli obuzdati apetit, kae da je uvijek
gladan. Hrana mu je jedino preostalo zadovoljstvo. Lord me izravno pogleda. Jedino
zadovoljstvo, ponovio je. Tako je ve neko vrijeme. Izuzev malo jahanja, koje mu biva sve
tee. I dalje je govorio tiho, gledajui ima li koga u blizini. A princ Edward nema jo ni
devet godina. U Vijeu se razmilja samo o jednome tko e preuzeti vlast kad kucne as.
Jastrebovi su poeli kruiti, vii odvjetnie Shardlake. To biste morali znati. Krenimo sad,
prije no to nas netko vidi pokraj prozora.
Poveo me dalje. Skrenuli smo i doli do jo jednih uvanih vrata. Iznutra se ula
potmula graja. Iza mene, kroz onaj otvoreni prozor, dopro je kratak bolni vrisak.
 Peto poglavlje

PARRA i otvorio mu vrata. Znao sam da su kraljevske

S
TRAAR JE PREPOZNAO LORDA
odaje u svakoj palai rasporeene po istom naelu: izgraene su u nizovima, a u svaku
novu bilo je sve tee ui, i tako sve do kraljeve i kraljiine privatne odaje u sreditu.
Nijedna prostorija dosad nije bila tako ekstravagantna u raznolikosti boja kao kraljeva
soba za audijencije; jedan je zid bio prekriven tapiserijom s prikazom Navjetenja Blaene
Djevice Marije svi su likovi bili odjeveni u rimsku nonju, a boje su bile tako jarke da su
me gotovo zaboljele oi.
Soba je bila puna mladih dvorana, kako je Parr bio i predvidio. Razgovarali su u
skupinama, naslanjajui se na zidove; tovie, neki su sjedili za stolom s nogarima i kartali.
Kad su ve doli tako daleko uz mito ili veze, vjerojatno e ostati ovdje cijeli dan. Podignuli
su poglede prema nama; njihovi satenski rukavi ljeskali su se na jakom svjetlu to se ulijevalo
kroz prozore. Nizak mukarac u zelenom haljetku s kapuljaom uao je iza mene i krenuo
preko sobe. Zahvaljujui slici u straarskoj odaji, u tom malom ovjeku tuna lica,
pogrbljenom poput mene, prepoznao sam kraljevu dvorsku ludu, Willa Somersa. Na ramenu
mu je sjedio sitan majmun i vadio mu ui iz smee kose. Dvorani su promatrali kako
samouvjereno prilazi jednima od dvaju unutarnjih vrata, kroz koja ga odmah propuste.
Nema sumnje da je poslan kako bi lakrdijama razveselio kralja kad se vrati s one
patnike etnje, ree tuno lord Parr. Mi emo kroz druga vrata, u kraljiinu sobu za
audijencije.
Jedan od mladia odvoji se od zida i prie nam. Skinuo je kapu i duboko se naklonio.
Lorde Parr, u srodstvu sam s kraljiinim roacima, Throckmortonovima. Ako smijem
pitati, bi li moja sestra mogla nai mjesto kao dvorska dama...
Ne sad. Lord Parr odrjeito je odmahnuo rukom. Prili smo vratima kraljiine sobe
za audijencije, kroz koja nas straar propusti uz naklon.
Nali smo se u novoj, neto manjoj inaici sobe za audijencije. Zidove je ukravao niz
tapiserija s prikazom Kristova roenja. Ovdje se nalazilo tek nekoliko mladia eljnih mjesta
na dvoru, uz par gardista s kraljiinim grbom. Aspiranti se gorljivo okrenue prema lordu
Parru, no on se namrtio i odmahnuo glavom.
Odveo me do male skupine bogato odjevenih dama, koje su kartale na stolu unutar
velike prozorske nie. Naklonili smo im se. Sve su bile iznimno dotjerane lica su im bila
prekrivena olovnim bjelilom, s rumenilom na jagodicama; nosile su svilene haljine na obru,
ije je prednje dijelove ukraavao vez ivih boja, dok su veliki odvojivi rukavi bili bogato
izvezeni kontrastnim bojama. Svaka haljina kotala bi stotine funta u radu i materijalu, a
vjerojatno su bile vrlo neudobne po ovako vruem ljetnom danu. Uokolo je etao panijel,
nadajui se mrvicama kolaa sa stolova pokraj dama. U njihovu razgovoru osjetih napetost.
Sir Thomas Seymour bio je neki dan u Whitehallu, ree jedna dama. Zgodniji je
no ikad.
 Jeste li ule kako je u svibnju potukao one gusare u La Mancheu? upita druga.
Sitna, lijepa ena u tridesetima lupnula je po stolu kako bi privukla panijelovu
pozornost. K nozi, Gardiner! pozvala ga je. Pas zabrza prema njoj, daui s iekivanjem.
Ona se okrene prema drugoj eni, vragolasto se nasmijavi. Gardineriu, danas nita za
tebe. Lezi i budi tiho. Shvatih da je pas, sprdnje radi, dobio ime po biskupu Gardineru.
Druga se ena nije nasmijala, nego je, tovie, izgledala zabrinuto, a najstarija meu njima
zavrtjela je glavom. Vojvotkinjo Frances, je li prikladno tako se rugati sveeniku?
Da, ako to zasluuje, lady Carew. Pogledao sam stariju damu. To je zacijelo ena
admirala Carewa, koji je s toliko drugih poginuo na Mary Rose. Gledala je kako brod tone
stojei na obali u drutvu kralja.
No je li sigurno? Sada se javila kraljiina sestrina, lady Lane, koju mi je Cecil bio
pokazao u dvoritu.
Dobro pitanje, keri, ree odrjeito lord Parr.
Jedna od dama bahato me pogleda. Okrenula se lordu. Hoe li sada i kraljica imati
svoju grbavu ludu, kao i Njegovo Velianstvo? Mislila sam da je zadovoljna s Jane. Jesu li
nas zato poslali van iz njene privatne odaje?
Ali molim vas, lady Hertford, prijekorno e lord Parr. Naklonio se damama i poveo
me prema vratima kroz koja je upravo proao sluga. Drznice, promrmljao je. Da nije
dugih jezika dvorskih dama, moda sada ne bismo bili u ovoj nevolji. Straar se uspravi u
stavu mirno, a Parr mu se obrati tihim glasom. Ne putaj nikog u kraljiinu privatnu odaju
dok ne zavrimo posao. Straar se nakloni i otvori vrata. Lord Parr me uvede.
Jo jedna velianstvena odaja. Na zidovima je visio niz tapiserija s prikazima uda
umnaanja kruha i ribe; i ovdje je bilo reljefastih oplata nalik nabranoj tkanini, na nekoliko
delikatno izrezbarenih stolova stajale su vaze s ruama, dok na jednom bijae postavljena
kiena ahovska garnitura. Unutra je bilo samo dvoje ljudi. Kraljica je sjedila na povienom
stolcu ispod baldahina. Bila je odjevena jo raskonije od svojih dama: ispod ljubiaste
francuske haljine nosila je tamnocrvenu suknju na obru; suknja je bila prekrivena
geometrijskim uzorcima, a kad je na nju palo svjetlo, vidio sam svu sloenost veza; u stotine
siunih krugova, trokuta i kvadrata bili su naiveni zlatni listii. Prsluk se suavao prema
struku, s kojeg je visjela zlatna mirisna kugla; osjetio sam otro-slatku aromu narani. Prsluk
je bio dekoltiran; oko kraljiina bijelog napudranog vrata na zlatnom su laniu visjeli
dragulji, a meu njima i prekrasan biser u obliku suze. Francuska kapuljaa stajala je daleko
straga na njenoj crvenkastosmeoj kosi. No ispod sve te divote i olovnog bjelila na
profinjenom, umnom licu, vidjeh da je Katarina Parr napeta. Bile su joj trideset i etiri, i
prvi put otkako sam je upoznao izgledala je sukladno svojim godinama. Duboko joj se
klanjajui, pitao sam se to joj se dogodilo, te zato je uz nju nadbiskup Thomas Cranmer,
ovjek za kojeg sam uo da se u Canterburyju dri podalje od nevolja.
Uspravim se i zagledam u kraljicu. Ona nije dizala pogled, no Cranmer se u tom
smislu nije nimalo ustruavao. Preko crnog prsluka nosio je svilenu mantiju, a na sijedoj
kosi imao je jednostavnu crnu kapu. Njegove velike, izraajne plave oi bile su zabrinute.
 Vii odvjetnie Shardlake, ree Cranmer svojim tihim glasom. Ima, rekao bih, tri
godine od naeg posljednjeg susreta.
I vie, gospodine nadbiskupe.
Kraljica podigne pogled, alosno mi odmjeri lice, pa se krto osmjehne. Tri godine i
vie otkad ste mi spasili ivot, Matthew. Uzdahnula je, mirnula, pa se okrenula lordu
Parru. Je li Elizabeth otila pozirati za portret?
Uz pokoju psovku. Smatra kako je nedolino da je se slika u spavaoj sobi.
Neka je samo otila. Taj portret je vaan. Kraljica me opet pogleda, pa tiho ree:
Kako vam je prola ova godina, Matthew?
Prilino dobro, Vae Velianstvo, osmjehnem se. Bavim se pravom, kao i obino.
A mladi Hugh Curteys?
I on je dobro. Radi za suknare u Antwerpenu.
Izvrsno. Drago mi je da je neto dobro izalo iz one grozne stvari. Ugrizla se za
usnu, kao da oklijeva nastaviti.
Nastupio je trenutak tiine, a onda se javi Cranmer. Kao to je kraljica napomenula,
jednom ste joj spasili ivot.
Bila mi je ast.
Biste li ga spasili opet?
Okrenuo sam se prema kraljici ponovo je bila oborila pogled. Ta krotka osoba nije
bila Katarina Parr koju sam poznavao. Zar je do toga dolo? upitao sam tiho.
Bojim se da smo blizu tome, odgovori Cranmer.
Kraljica sklopi ruke. Sve sam ja kriva. Moja tatina i drskost...
Lord Parr je autoritativno prekine. Mislim da je najbolje da ponemo od samoga
poetka, i viem odvjetniku Shardlakeu ispriamo to se sve dogodilo od proljea.
Kraljica kimne. Privucite stolce, sva trojica. Uzdahnula je. Pria nije jednostavna.
Posluali smo je i posjedali u polukrug ispred trona. Okrenula se stricu. Ispriaj sve,
posve otvoreno. Poni s onim to je kralj rekao u oujku.
Lord Parr me prodorno pogleda. Bit ete tek peta osoba koja zna ovu priu.
Mirno sam sjedio, pokuavajui oputeno drati ruke na koljenima. Shvatio sam da
sam ovoga puta zagazio u doista duboku vodu. Kraljica me promatrala oajnim pogledom,
igrajui se biserom ispod vrata.
Kralj je proljetos bio vrlo bolestan, zapone lord Parr. Tjednima nije izlazio iz
svojih odaja. Zvao bi kraljicu da mu pravi drutvo; to mu je prualo veliku utjehu. Razgovor
im je esto skretao na pitanja religije, kako to ve obino biva s kraljem. U to se vrijeme
biskup Gardiner vratio iz inozemstva. Bio je izvrsnog raspoloenja jer je uspio ispregovarati
novi sporazum s Karlom, vladarom Svetog Rimskog Carstva.
 I tada sam napravila veliku pogreku, ree kraljica tuno i tiho. Tri godine mi je
ilo sjajno, uvijek sam dobro pazila to u rei. No svladao me grijeh tatine, zaboravila sam
da sam i ja tek ena. Ponovo je spustila pogled; podignula je biser na zlatnome laniu i
netremice se zagledala u njega. Odve sam zduno raspravljala s kraljem, pokuavala ga
uvjeriti da ukine zabranu niim staleima da itaju Bibliju. Rekla sam mu da Boja rije
treba biti dostupna za spasenje svih ljudi...
Naalost, ree lord Parr, Njezino Velianstvo je pretjeralo i naljutilo kralja...
Kraljica se primiri i spusti biser. Najveu sam glupost napravila kad sam jednom s
kraljem na takav nain razgovarala u nazonosti biskupa Gardinera. Nakon to sam otila,
kralj je rekao Gardineru... Oklijevala je. >Dakle, ene e postati sveenici, a meni e
supruga pod stare dane drati prodike.< U kutovima oiju pojavile su joj se suze.
Cranmer pojasni. Te nam je rijei prenio jedan od kraljevih komornika, koji ih je
uo na vlastite ui. A znamo i da je Gardiner, kao prava grabeljiva vuina, kralju rekao da
su kraljica i njene dame heretici; da su tijekom korizme u kraljiine odaje kao propovjednike
dovodile ljude koji su nijekali da vino i kruh na misi postaju krv i tijelo Kristovo, i koji su s
njima govorili o zabranjenim knjigama. Gardiner je rekao da takvi ljudi nisu nita bolji od
anabaptista, koji e unititi kraljevsku vlast.
Kraljica je spustila glavu. Lord Parr je pogleda, pa nastavi. No kralj je bio
nepovjerljiv prema Gardineru. Jo od Cromwellova pada uvao se onih koji mu na uho
apuu o heretikim zavjerama. I unato tome to se te veeri naljutio, i dalje voli kraljicu.
Nikako je ne bi elio izgubiti. Mora vjerovati u to, neakinjo, mora.
Ali radila sam opasne stvari, ree kraljica. Namrtio sam se. Znao sam da je
radikalna po pitanju religije, i s jezom se zapitah je li uistinu postala sakramentalistica. Na
trenutak ponovo osjetim miris dima sa Smithfielda.
Va stric je u pravu, umiri je Cranmer. Kralj vas voli zbog vae dobrote i utjehe
koju mu donosite. Nemojte to nikad zaboraviti, Kate. Nikad. Kate? Nisam znao da su
kraljica i nadbiskup tako bliski.
Lord Parr nastavi. Kralj je dopustio biskupu Gardineru da potrai dokaze, te da uz
to naredi opu istragu o herezi u cijeloj zemlji. Kralj je ve bio zabrinut zbog nezadovoljstva
izazvanog rastom cijena i ratom no, Bogu hvala, Njegovo Velianstvo je uvidjelo da
sklapanje mira ima smisla. Parr ponovo pogleda neakinju. Kraljica ima vjerne prijatelje,
koji su je upozorili da je u tijeku istraga. Uklonio sam sve njene knjige, kao i knjige dvorskih
dama, koje bi Gardiner izvrtanjem mogao pretvoriti u dokaz o podupiranju hereze. A ljudi
koje su ispitivali o razgovorima u kraljiinim odajama ostali su odani i nisu rekli nita to bi
je teretilo. Upitah se o kojim se knjigama radilo. No svaka knjiga s makar blagom primjesom
luteranizma mogla je dobro posluiti Gardineru i njegovim ljudima.
Kraljica kao da mi je proitala misli. Nije bilo knjiga heretike prirode, niti je ita
zabranjeno reeno u kraljevim odajama. Premda je Gardiner pustio svoje pse na moje
prijatelje i dame, ostao je praznih ruku. Znai, zato su dame izgledale napeto. Zato se lady
Carew zabrinula kad se vojvotkinja Frances izrugivala Gardineru. Nije uspio premda su
aspiranti u Krunskom vijeu postali njegovo orue. Predsjednik Gornjeg doma Wriothesley,
i ovjek kojeg dobro poznajete, koji bi me rado vidio na lomai: Richard Rich.
U nelagodi sam se promekoljio na stolcu. Rich vam je postao neprijatelj zato to ste
me prole godine zatitili, rekao sam tiho.
Cranmer odmahne glavom. Ne, gospodine Shardlake. Rich i Wriothesley uoili su
priliku da se uzdignu pod okriljem biskupa Gardinera i vojvode od Norfolka, koji je vrlo
blizak s Gardinerom. I tu priliku su obojica odluili iskoristiti. Kao stariji plemi, vojvoda bi
elio biti regent princa Edwarda, ako se neto dogodi kralju. No ja se svaki dan molim
Gospodinu da nam sauva kralja jo mnogo godina. Sjetio sam se to sam vidio kroz prozor,
i na Cranmerovu licu, premda je bio ovjek od vjere, razaberem da ne gaji previe nade da
e mu molitve biti usliane.
Rije je ponovo preuzeo lord Parr. Vidite, kad bi Gardiner i njegovi ljudi uspjeli
sruiti kraljicu i one njene dame koje su povezane s radikalizmom, to bi znailo kraj i za
njihove mueve: lorda Lislea, sir Anthonyja Dennyja, grofa od Hertforda ija je ena vani
izrekla onu neugodnu primjedbu na va raun...
Kraljica ljutito podigne pogled. to je Anne Stanhope rekla ovog puta?
Nije vano, Vae Velianstvo, protisnuo sam.
Bila je nezadovoljna zato to ste dame poslali van, rekao je lord Parr.
Moe ona govoriti kao dobra kranka, ali nema u nje ljubavi prema blinjemu,
rekla je kraljica. Neu to trpjeti! Na trenutak je ponovo zvuala kraljevski, i osjetih blago
ushienje to ju je lo postupak naspram mene tako raestio.
Lord Parr nastavi. Dakle, vidite, Gardiner i njegovi ljudi nastojali su napasti
reformiste u Vijeu preko njihovih ena. No, kad istraga meu kraljiinim osobljem nije
dala nikakvog rezultata, kralj se razljutio; slutio je da se radi o podmukloj uroti kojom ga se
eli natjerati da promijeni svoju politiku. A ini se da su ga naljutile i glasine da je Anne
Askew muena.
To nisu bile samo glasine, rekao sam. Bio sam na spaljivanju. Nije mogla stajati, pa
su je pogubili u stolcu.
Bojimo se da su je muili kako bi iz nje izvukli tetne informacije po kraljicu.
Premda je Njezino Velianstvo nikad nije susrelo, lady Hertford i lady Denny slale su joj
novac dok je bila u zatvoru...
Inae bi skapala od gladi! planula je kraljica. Radilo se o milostinji, samo o
milostinji. Gospoda Askew...
Gospoa Kyme, ispravi je blago Cranmer.
U redu, gospoa Kyme! Ako su je moda muili zbog mene, ja... U kutovima oiju
ponovno joj se pojave suze a uvijek je izvanredno vladala sobom. Upitah se kako je izdrala
posljednjih nekoliko mjeseci: znala je da je pod istragom, a nije smjela nita rei; sve se
vrijeme morala uobiajeno ponaati prema kralju. Vidio sam da je na izmaku snaga, i da nije
u stanju sama priu privesti kraju.
 Ne znamo je li to bio razlog. Lord Parr je dodirne svojom kvrgavom rukom. No,
kako bilo, ini se da je kralju sada dosta. Razljutilo ga je i to to je njegov prijatelj George
Blagge osuen na lomau. Pomilovao ga je.
Cranmer kimne u znak slaganja. Gardinerova urota je propala. Kralj je odluio
viknuti: >Dosta!< To je, dakle, uzrok Richeva zabrinuta lica na Smithfieldu. A moda se iz
istog razloga Cranmer osjeao dovoljno sigurnim da se vrati na dvor. Zajedljivo se
osmjehnuo i dodao: I stoga je odluio lovce na heretike nauiti lekciju koju nee
zaboraviti. Pogledao je kraljicu, na to ona sklopi oi.
Nadbiskup duboko udahne. Prije tri godine, kad mi je Gardiner radio o glavi lovei
heretike u mojoj dijecezi, kralj me pozvao u posjet. Rekao mi je kako se sloio da me ispita
Krunsko vijee. Nadbiskup zastane, uzrujano trznuvi licem prisjetio se svog straha.
Ponovo je duboko udahnuo. No Njegovo Velianstvo mi je reklo da u ja biti na elu istrage
u svojoj dijecezi. Dao mi je svoj prsten kako bih Krunskom vijeu mogao pokazati da imam
njegovu potporu. Meutim, prije toga me uplaio rekavi mi da sada zna tko je najvei
heretik u Kentu. Uplaio me i upozorio, no istodobno mi pokazao da uivam njegovo
povjerenje. Zastao je. A prolog je tjedna istu strategiju primijenio i na Njezinom
Velianstvu. Cranmer usmjeri pogled prema kraljici.
Ona podigne glavu. Kralj me pozvao u svoju privatnu odaju. Bilo je to prije gotovo
dva tjedna, treeg ovog mjeseca. Ono to je rekao me zapanjilo. Otkrio mi je, posve otvoreno,
da su ga Gardiner i njegovi prijatelji pokuali uvjeriti u opake lai o meni, no da im nije
povjerovao. Nije bio svjestan da znam to se dogaalo. A moda je i on sve znao, samo nita
nije rekao. Zna biti tako... Zastala je, ponovo se igrajui biserom, a onda nastavi
bezizraajnim glasom: Rekao je da njegova ljubav prema meni nije umanjena, i zamolio me
da mu pomognem da Gardinera i Wriothesleya naui lekciju. Dat e napisati optunicu
protiv mene, i rei Wriothesleyu da me uhiti i odvede u zatvor. No pretvarat emo se da je
primjerak optunice sluajno dospio u moje ruke. Ja u se toboe oajno rasplakati, to e
on uti i doi me utjeiti. Glas joj je na trenutak puknuo. S mukom je progutala slinu. Pa
smo tako i uinili. Srce mi je lupalo od bijesa zbog naina na koji ju je kralj izmanipulirao.
Potom sam sljedee veeri trebala svratiti u kraljevu odaju i ispred njegove gospode
se ispriati to sam otila predaleko u raspravi o religiji. Sklopila je oi. Trebala sam rei
kako znam da je enina dunost sluati mua, te da sam mu samo pokuavala skrenuti
pozornost od bolova u nogama. Uinila sam to je traio i odigrala svoju ulogu u predstavi.
Primijetio sam gorinu u njenom glasu, no brzo ju je potisnula.
Sutradan sam morala etati u vrtu s njim i svojim damama. Uz prethodni dogovor s
kraljem, trebao je doi Wriothesley s pedesetero vojnika i uhititi me. Wriothesley je mislio
da je pobijedio, no kad je stigao, kralj mu je istrgnuo iz ruke nalog za uhienje, nazvao ga,
pred vojnicima i mojim damama, divljom zvijeri i huljom, i naredio mu da ode. Tuno se
osmjehnula. Otad Njegovo Velianstvo pred svima pokazuje mnogo ljubavi i panje prema
meni. Dobit u nove dragulje. Zna da volim jarko drago kamenje. Uvijek sam bila privrena
grijehu pohlepe, ba kao i tatini. Spustila je glavu.
Dakle... dakle, kriza je zavrena? rekao sam. Ono strano spaljivanje i novi proglas
o zabranjenim knjigama to je bio posljednji in? Wriothesley i konzervativci su ponieni?
 Da se bar radi o posljednjem inu! zavapila je kraljica. Nedostaje mi jedna knjiga,
najopasnija od svih, i to mojom krivnjom!
Lord Parr je ponovo uhvati za ruku. Smiri se, Kate, smiri se. Dobro se dri.
Cranmer je ustao i priao prozoru, s kojeg se pruao pogled na vrt i rijeku, plavu na
ljetnom suncu, naikanu bijelim jedrima teretnih amaca i natkrivenih barki. Bio je to neki
drugi svijet. S mjesta gdje su se gradile nove odaje za lady Mary dopiralo je udaljeno lupanje.
Nadbiskup ree: Biskup Gardiner ispregovarao je novi sporazum s Carstvom. A Paget je
uspio sklopiti mir s Francuskom. Lord Lisle i grof od Hertforda dali su tome svoj udio;
obojica su sada u inozemstvu, ali vratit e se sljedeeg mjeseca. Njihovi uspjesi preokrenut
e odnose u Krunskom vijeu u korist reformista. To, i kraljeva ljutnja na Gardinerovu
frakciju, bit e nam od pomoi. No ima tu jo neega, gospodine Shardlake. Cranmer se
okrenuo i osjetih svu snagu njegova prodornog pogleda. Ne znamo o emu se radi, no
vidimo da se vii vijenici konzervativne frakcije Norfolk, Gardiner, Paget i ostali poput
njih i dalje smjekaju i razgovaraju po kutovima, a nakon svog neuspjeha trebali bi se
uuriti poput izbievanih pasa. Neki sam dan nakon zasjedanja Vijea uo kako Paget
mrmlja Norfolku neto o posjetitelju iz inozemstva. Utihnuli su kad sam im se pribliio. Ima
tu jo neto. Neto skriveno. Imaju odigrati jo jednu kartu.
A ja sam im dala i drugu, ree kraljica sumorno. Dovela sam u opasnost sebe i sve
do kojih mi je stalo.
Ovog puta nisu je ni njen stric niti nadbiskup pokuali ohrabriti. Kraljica se
osmjehnula; no nije to bio onaj blag i vedar smijeak koji joj se u sretnijim vremenima stalno
pojavljivao na licu sada je to bila tuna, ljutita grimasa. Vrijeme je da saznate to sam
napravila, rekla je.
 esto poglavlje

VI SMO GLEDALI u nju, i ona tiho nastavi. Prole zime se inilo da kralj kree u smjeru

S reformi. Natjerao je Parlament da usvoji njegov prijedlog zakona koji mu je davao

kontrolu nad zadubinama; jo jedna utvrda katolikih obreda je pala. Ljetos sam
objavila Molitve i razmatranja, i osjetila se sigurnom da napiem svoju novu knjigu,
da javno obznanim svoja uvjerenja, kako je to bila uinila Margareta Navarska. I tako sam
napisala svoju knjiicu. Znala sam da bi mogla biti... kontroverzna, pa sam je pisala potajice,
u svojoj spavaoj sobi. Ispovijedala sam svoj ivot. Svoje grijehe, svoje izbavljenje, svoje
nazore. Usredotoeno me pogledala. U oima joj se sada sjajila vrsta vjera. Zove se
Tualjka grenika. U njoj opisujem kako sam, dok sam bila mlada, zaglibila u idolatriji, puna
ispraznih elja za materijalnim; kako mi se Bog obratio, no ja sam odbijala uti Njegov glas,
i tek sam nakon dosta vremena prihvatila Njegovu spasonosnu milost. Govorila je glasnije,
sa zanosom. Pogledala je lorda Parra i nadbiskupa, ali oni su spustili glave. Nastavila je neto
tie: Bog mi je omoguio da shvatim kako je udaja za kralja moja sudba. Sada je i ona
spustila glavu, a ja se zapitam razmilja li o svojoj staroj ljubavi, Thomasu Seymouru. U
Tualjci najjednostavnijim rijeima opisujem svoj stav da izbavljenje dolazi kroz vjeru i
prouavanje Biblije, a ne uzaludne obrede. Sklopio sam oi. Bile su mi poznate takve knjige.
U njima su radikalni protestanti opisivali svoje grijehe i izbavljenje. Vlasti su zaplijenile
neke od njih. Bilo je budalasto od kraljice da pie takvo to, ak i potajice, u ovo frakcionako
vrijeme. Zacijelo je toga bila svjesna i sama, no ovog puta su joj osjeaji nadvladali zdravu
politiku prosudbu. A njena nada da se vremena mijenjaju u korist reforme opet se pokazala
katastrofalno pogrenom.
Tko je sve vidio knjigu, Vae Velianstvo? upitao sam tiho.
Samo gospodin nadbiskup. Dovrila sam je u veljai, no u oujku su zapoeli
problemi s Gardinerom. Stoga sam je potajno sakrila u svoju krinju za dragocjenosti. Vidite,
Matthew, rekla je gorko, katkad sam jo uvijek razumna. Znao sam da je razapinju
suprotstavljeni osjeaji: eljela je iriti svoja uvjerenja meu ljudima, no bila je duboko
svjesna kakve bi to politike opasnosti nosilo sa sobom, a k tome se jo bojala i za svoj ivot.
Knjiga je ostala zakljuana u mojoj krinji sve do prolog mjeseca, kad sam odluila zatraiti
nadbiskupovo miljenje. Doao je k meni, ovamo, i jedne smo je veeri zajedniki proitali.
Pogledala je Cranmera, sjetno se smijeei. Posljednje tri godine mnogo smo razgovorali o
vjeri. To je poznato vrlo malom broju ljudi.
Nadbiskup je na trenutak izgledao kao da mu je nelagodno, no onda ree sabranim
glasom: To je bilo devetog lipnja, prije malo vie od mjesec dana. Savjetovao sam Njenom
Velianstvu da knjiga ni pod koju cijenu ne smije doi meu ljude. U njoj nije bilo ni rijei
o misi, ali osuda glupih rimskih obreda i tvrdnja da su molitva i Biblija jedini putovi do
spasenja sve su to nai neprijatelji mogli protumaiti kao luteranizam.
Gdje je rukopis sada? upitah.
 Tu i jest problem, ree turobno lord Parr. Ukraden je.
Kraljica me pogleda ravno u oi. Ako nae put do kraljevih ruku, mene i ostale
vjerojatno eka smrt.
Ali, ako ne osporava misu...
Knjiga je odve radikalna za kralja, ree ona. A to to sam je ja napisala, to sam
to tajila od njega... Glas joj zapne.
Kralj bi to protumaio kao izdaju, ree Cranmer tiho. A to je najopasnije od svega.
Razumjela bih ga, ree tuno kraljica. Osjeao bi se ranjeno.
Misli su mi se kovitlale. Spojio sam ruke u krilu i pokuavao se usredotoiti,
shvaajui da svi ekaju moju reakciju. Koliko ima primjeraka knjige? upitao sam.
Samo je jedna, pisana mojom rukom, odgovorila je kraljica. Pisala sam je u
spavaoj sobi, potajice, iza zakljuanih vrata.
Koliko je dugaka?
Ima pedeset stranica sitnog rukopisa. Drala sam je na sigurnom, u vrstoj krinji u
spavaoj sobi. Samo ja imam klju, i drim ga oko vrata. ak i dok spavam. Posegnula je
pod prsluk i izvukla mali klju. Kao i biser u obliku suze, visio je na lijepom laniu.
Savjetovao sam Njenom Velianstvu da uniti knjigu, ree Cranmer bez uvijanja.
Predstavljala je opasnost ve sama po sebi.
Znai, to je bilo devetog lipnja? upitao sam.
Da, odgovorila je kraljica. S nadbiskupom se nisam, dakako, mogla susresti u
spavaoj sobi, pa sam je donijela ovamo. Tada je jedini put bila izvan spavae sobe. Zatraila
sam od svih dama i slugu da izau kako bi na razgovor bio privatan.
I nikome niste rekli za sastanak?
Ne.
Sada su svi gledali u mene. Bio sam kliznuo u ispitivanje poput pravog istranog
odvjetnika. Vie nije bilo uzmaka. Ako ovo poe po zlu, pomislio sam, i ja bih, kao i oni,
mogao zavriti na lomai.
Gospodin nadbiskup mi je rekao da knjiga mora biti unitena, nastavila je kraljica.
No opet, vjerovala sam, i jo uvijek vjerujem, da takvo djelo, koje je napisala engleska
kraljica, moe privesti ljude istinskoj vjeri. Pogledala me moleivo, kao da eli rei: vidite,
to je moja dua, to je istina koju sam doznala, i morate je prihvatiti. Bio sam dirnut, ali
spustio sam pogled. Kraljica je sklopila ruke, pa se zagledala u nas trojicu. Glas joj je sada bio
tih i sumoran. U redu. Znam. Pogrijeila sam, ree, pa umorno doda: Takva vjera u moje
vlastite snage i sama je znamen tatine.
Jeste li rukopis odmah vratili u krinju? upitao sam.
Da. Gotovo svakog dana bih ga pogledala. I tako cijeli mjesec. Mnogo sam puta bila
u iskuenju da te pozovem, strie.
Da me barem jesi pozvala, ree toplo lord Parr.
 Da nije bilo ljeto, da je u kaminu koji put gorjela vatra, spalila bih knjigu. No
oklijevala sam, a dani su se pretvarali u tjedne. A onda, prije jedanaest dana, samo dan nakon
one scene s Wriothesleyem, otvorila sam krinju, a knjige nije bilo. Nije je bilo. Kraljica je
vrtjela glavom. Shvatio sam koliki je ok bila pretrpjela.
Kad ste je posljednji put vidjeli? upitao sam blago.
Kad sam prije tih jedanaest dana u popodnevnim satima ponovo itala rukopis,
gledajui bih li mogla napraviti neke promjene i uiniti ga sigurnim za objavljivanje. Rano
uveer kralj me pozvao u svoju odaju, gdje smo razgovarali i kartali skoro do deset sati.
Boljele su ga noge, i trebala mu je razbibriga. Kad sam se vratila u spavau sobu, htjela sam
izvaditi knjigu, pogledati je i pomoliti se, ali nije je bilo.
Je li bilo tragova akanja po bravi?
Ne, odgovorila je. Ni najmanji trag.
to je jo bilo u krinji, Vae Velianstvo?
Neto mojih dragulja. Naslijedila sam ih od svog drugog mua, i njegove keri, drage
Margaret Neville, koja je umrla ovog proljea. Licem joj prijee gr tuge.
Ti su dragulji prilino vrijedni, ree lord Parr. No ukraden je samo rukopis.
Malo sam promislio. Dakle, to je bilo dan nakon incidenta s Wriothesleyem?
Da. estog srpnja. Imam razloga da vrlo dobro pamtim nedavne datume.
Neakinja me odmah pozvala, ree lord Parr. Bio sam zgroen kad sam saznao za
postojanje knjige, te injenicom da je ukradena.
Pogledao sam starca. S obzirom na prirodu krae, pretpostavljam da bi istraga meu
ljudima s dvora bila... nezgodna.
Parr je odmahnuo glavom. Ne usuujemo se nikome nita rei. No ispitao sam
straare koji su ulazili u kraljiinu spavau sobu tijekom tih kljunih sati. Nije se dogodilo
nita neuobiajeno: dva su paa poistila sobu, osobna slukinja dola je pripremiti kraljiin
krevet. Dolutala je i Jane, kraljiina dvorska luda, da vidi je li joj gospodarica unutra. Jane
Bena smije svuda, ree Parr ljutito. No nema dovoljno razbora ni za krau jabuke.
Vano je otkriti tko je sve ulazio u kraljiinu odaju tijekom tih sati, rekao sam. No
netko je za knjigu mogao saznati prije, i onda iskoristiti vrijeme koje je Njezino Velianstvo
provelo s kraljem da izvri krau.
Kako je itko mogao znati? upitala je kraljica. Pisala sam je potajice, nikome nisam
rekla za nju, a drala sam je zakljuanu.
Lord Parr kimnuo je u znak slaganja. Ne moemo shvatiti kako je kraa izvrena.
Nismo znali to uiniti. Bili smo paralizirani.
Kraljica sklopi oi, vrsto stiui biser ispod vrata. Zabrinuto smo je promatrali, no
naposljetku je pustila biser. Dobro sam.
Jesi li sigurna? upita je lord Parr.
Da, da. Ali sada ti nastavi s priom, strie.
 Lord Parr me pogleda. Tada smo uli za ubojstvo kod katedrale svetoga Pavla.
Za ubojstvo? upitao sam glasno.
Da, u svemu ovome imamo i ubojstvo. Knjiga je ukradena iz krinje tijekom veeri
estoga srpnja. U sumrak desetoga srpnja, prole subote, mali tiskar u Bowyer Roadu, u
blizini katedrale svetoga Pavla, ubijen je u svojoj radnji. Znate i sami koliko su se te male
trgovine oko katedrale namnoile u posljednjih nekoliko godina to su tiskari i knjiari koji
najee trguju nasitno u klimavim kuicama.
Znam, lorde. A znao sam i da su mnogi tiskari i knjiari radikali, i da su nekolicini
u nekoliko posljednjih mjeseci pretresali trgovine.
Tiskar se zvao Armistead Greening, nastavio je lord Parr. Njegova radnja bila je
jedna od tih klimavih kuica, sa samo jednim tiskarskim strojem. Ve je i prije bio u nevolji
zbog tiskanja radikalne literature; proljetos je bio pod istragom, no nisu naeni dokazi protiv
njega. U posljednje je vrijeme tiskao udbenike. Naveer prole subote je radio, kao i
nekoliko oblinjih majstora; uporno su tiskali do posljednjeg traka dnevnog svjetla kako bi
imali to veu korist od strojeva. Greening je imao egrta, koji je otiao u devet.
Kako ste saznah sve te pojedinosti?
Od egrta, ali najveim dijelom od njegova prvog susjeda, Geoffreyja Okedenea,
vlasnika neto vee tiskare. Majstor Okedene je oko devet zatvarao svoju radnju, kad je iz
Greeningove kuice zauo komeanje, viku i pozive u pomo. Bio je Greeningov prijatelj, i
otiao je izvidjeti to se dogaa. Vrata su bila zakljuana, no i vrlo krhka, pa je samo upro
ramenom i razvalio ih. Na tren je ugledao dvojicu mukaraca kako istravaju van kroz druga,
bona vrata u tim tiskarama zna biti tako vrue i zaguljivo zbog smrada tinte i drugih
preparata, da ak i one najmanje imaju dvoja vrata. Majstor Okedene nije poao za tom
dvojicom; naime, bili su pokuali podmetnuti poar u Greeningovoj tiskari. Zaliha papira
bila je razbacana i zapaljena, ali Okedeneu je uspjelo ugasiti vatru toptanjem. Zamislite samo
da se vatra uhvatila, takvo bi se mjesto razgorjelo poput buktinje.
Istina. Vidio sam te jadne drvene kuice, sagraene uza zidove katedrale ili na
slobodnim parcelama u blizini, te uo glasne i ritmine tupe udarce koji su bez prestanka
odjekivali iz njih.
Tek kad je ugasio vatru, Okedene je vidio sirotog Greeninga kako razbijene glave
lei na zemljanom podu. Greening je u ruci stiskao ovo... Lord Parr posegne u dep svoje
halje i izvadi uski komadi skupocjenog papira, ispisanog elegantnim rukopisom i
naikanog smeim mrljama osuene krvi. Pruio mi je papir, i ja proitam:

Tualjka grenika, u kojoj kraljica Katarina oplakuje neukost svog jalova

ivota.
Plemeniti kranski itatelju, ako izvjestitelji potvruju sadraj vie no to
sadraj jami za izvjea, moram s pravom oplakivati nae vrijeme, u kojem
se o zlim djelima dobro govori, a ona dobra zla postaju. No, kako je istina da
stvari nisu dobre zbog hvale, nego ih se hvali zbog dobrote, ja ne...
 Tu je stranica bila otrgnuta. Pogledao sam kraljicu. To je va rukopis?
Kimnula je. To je uvod u moju knjigu Tualjka grenika.
Okedene je, dakako, ve iz naslova shvatio svu vanost tog papiria, ree lord Parr.
Hvala Bogu, radi se o dobrom reformistu. Osobno je donio papiri u palau i pobrinuo se
da ga dostave meni u ruke. Odmah sam ga primio na razgovor. Tek nakon toga je pozvao
mrtvozornika. Rekao mu je sve to je vidio, no nije spomenuo, prema mojoj uputi, da je
pronaao papiri. Nasreu, mrtvozornik podupire reformu, i obeao je da e me obavijestiti
ako to sazna. Dobro sam mu platio, priznao je otvoreno Parr. I obeao jo.
Tad se javi kraljica, s primjesom oaja u glasu. No nita nije saznao. Nita. Stoga sam
predloila da se obratimo vama, Matthew. Ne poznajem nikog drugog izvan dvora tko bi
mogao provesti takvu istragu. Ali samo ako to elite. Svjesna sam strane opasnosti...
Obeao je, ree lord Parr.
Kimnuo sam. Jesam.
U tom sluaju, Matthew, najiskrenije vam zahvaljujem.
Pogledao sam otrgnuti papiri. Logian je zakljuak da je Greening pokuao sauvati
rukopis od uljeza. Ubojice su mu, tko god bili, istrgnuli rukopis iz ruku, no pritom su
poderali dio prve stranice.
Da, ree lord Parr. I tko god ga je ubio, uo je kako majstor Okedene provaljuje,
pa odmah pobjegao. Ubojice su tako oajniki eljele izbjei prepoznavanje da nisu htjele
zastati kako bi iupale komadi papira iz mrtvaeve ruke.
Vjerojatnije je da uljezi u tom trenutku nisu ni primijetili papiri, rekao sam.
Lord Parr kimne. Morali biste znati da su Greeninga i prije pokuavali ubiti. On je
i ivio i radio u toj potleuici, u najveoj bijedi. Nabrao je nos, pokazujui aristokratsku
odbojnost prema takvom ivotu. Kao to sam spomenuo, imao je mladog egrta. Pet dana
prije kobnog dogaaja, taj je momak rano ujutro doao na posao i zatekao dvojicu mukaraca
kako pokuavaju provaliti u kuicu. Dignuo je uzbunu i mukarci su pobjegli. Prema njegovu
iskazu, nije se radilo o uljezima koji su nedugo potom napali i ubili Greeninga.
Najprije smo pomislili, ree Cranmer, da je Greening dobio rukopis kako bi prema
njemu tiskao knjigu. Ali to nije imalo smisla. Knjigu bi tiskao neki katolik, da je stavi u
optjecaj na ulici i tako upropasti kraljicu. No reformist to ne bi uinio.
Da. Promislio sam. Ako je rukopis pao u Greeningove ruke, a nazori mu
odgovaraju onome to ste rekli, uinio bi isto to i Okedene vratio bi ga. Je li mogue da je
Greening kriom bio katolik?
Cranmer odmahne glavom. Naloio sam da se obavi diskretna istraga. Greening je
bio radikal, znan ovjek, cijeli svoj ivot. Kao i njegovi roditelji. Znaajno me pogledao.
Znan ovjek. To je znailo da je Greeningova obitelj pripadala lolardima, staroj
engleskoj sekti. Vie od stotinu godina prije Luthera, lolardi su doli do slinih zakljuaka
glede Biblije i njene sredinje uloge na putu k spasenju, a bili su poznati po svojim
radikalnim nazorima o misi. Mnogi od njih naginjali su najekstremnijem protestantizmu.
Budui da su ih desetljeima proganjali, nije im bilo nimalo strano da djeluju kao tajna
zajednica. Bilo je izvjesno da ne bi eljeli, kao ni bilo koji drugi radikali, nauditi kraljici.
Postoji li jo neto u tekstu to bi moglo ukazati da je rije o kraljiinu djelu? upitao
sam.
Cijeli je tekst napisan kraljiinom rukom.
No bi li se djelo kao cjelina moglo odmah prepoznati? Ba kao i uvodni ulomak?
ak i povrnim itanjem mogao bi se prepoznati autor. Lord Parr pogleda kraljicu.
Na koncu, radi se o osobnom ispovijedanju grijeha i objavi spasenja. Sasvim je oito da je
rije o kraljiinu djelu. Zavrtio je glavom. Nemamo pojma kod koga je sada, niti kako je
dolo do Greeninga. Sudska istraga provedena je prije dva dana, sa zakljukom da poinitelji
nisu poznati.
Kraljica me pogledala. Kao zeevi ulovljeni u zamku, ekali smo da se neto dogodi,
da se knjiga pojavi na ulicama, no jedanaest dana ni glasa o njoj. Nas troje smo se dan i no
muili pitanjem to uiniti, i na kraju odluili da se stvar mora istraiti, i da to mora uiniti
netko tko nije u bliskoj vezi s dvorom. Moleivo me promatrala ravno u oi. I tako sam,
oprostite mi, Matthew, pomislila na vas. No i sada, ponavljam, samo pitam elite li mi
pomoi. Ne zapovijedam, to neu uiniti. Ve je dosta krvi na mojim rukama zato to sam
napisala tu knjigu; da nije bilo mene, siroti Greening jo bi bio iv. Imala sam samo dobre
namjere, zavravala je tuno, ali ispravno stoji u Bibliji: >Ispraznost nad ispraznou, sve
je ispraznost.< Malaksalo se naslonila u stolcu.
Mogao sam rei samo ovo: to elite da poduzmem?
Cranmer i lord Parr su se zgledali. Olakanje? Nada? Ili su se pitali koliko je mudro
bilo predati tu stvar u moje ruke? Lord Parr je naglo ustao i poeo etkati po sobi. Imamo
plan, ali morate nam rei vidite li u njemu kakvih mana. Stvar je hitna i mislim da joj se
mora pristupiti sa svih strana. to se tie Greeningova ubojstva, nadbiskupovi posrednici
razgovarali su s njegovim roditeljima preko njihova vikara. Ne znaju nita o knjizi, naravno,
ali ele da se pronae ubojica. ive na Chilternsu, pa im nije jednostavno doi u London.
Chiltems? Da, da. Znao sam da je to podruje odavno poznato po lolardima.
Dali su vam punomo da ih zastupate. Zasad znaju samo to da bogati prijatelji
njihova sina ele otkriti tko ga je ubio, nita vie od toga. Sad kad je sudska istraga zavrena,
daljnje istrane radnje su u rukama lokalnog redarstvenika Fletchera. ovjek je neumoran,
ali spor. Zacijelo znate, vii odvjetnie, da redarstvenici gube zanimanje ako ubojica nije
uhien u roku od etrdeset osam sati jer su anse da ga se pronae slabe. Mislim da e
Fletcheru biti drago ako preuzmete posao od njega. Razgovarajte s Greeningovim egrtom,
s njegovim susjedima i kolegama, pretraite radnju. Ali ne spominjite knjigu. Osim
Okedeneu koji, Bogu hvala, zna drati jezik za zubima. On je potpuno odan reformi i shvaa
vanost ove situacije. Lord Parr me prodorno pogledao.
Hou, moj lorde.
 Drugi dio zadatka jest da otkrijete tko je ovdje na dvoru ukrao rukopis. Sigurno se
radi o nekome tko ima pristup kraljiinim odajama. Morat ete ve danas prisegnuti kao
pomonik u kraljiinu Pravnikom vijeu. Dobit ete novu halju s priivenim kraljiinim
grbom. Nosite je kad istraujete u palai. Tijekom potrage za Greeningovim ubojicama
budite odjeveni u svoju uobiajenu halju ne biste smjeli na vidljiv nain biti povezani s
kraljicom.
U redu.
Lord Parr kimne. Cranmer me pogleda, no brzo okrene glavu; bio je to pogled
saaljenja, pomislih, ili moda sumnje.
Lord Parr nastavi. Kad govorimo o istrazi u palai, opepoznato je da ste ve
zastupali kraljicu u pravnim stvarima. Izmislit emo priu da je iz kraljiine krinje za
dragocjenosti ukraden vrijedan prsten, koji je Velianstvu oporuno ostavila njena pastorka.
Za svaki sluaj, uzeo sam prsten i stavio ga na sigurno. Vrijedi malo bogatstvo. I kraljiina
bliskost s Margaret Neville je takoer opepoznata; svi e razumjeti njenu veliku elju da
prsten bude pronaen. Bit ete ovlateni pitati kraljiine sluge tko je sve imao pristup krinji.
Sluajno se dogodilo da je prije nekog vremena mladi pa ukrao dragulj jednoj od dvorskih
dama. Nakon istrage je uhvaen, ali je, na kraljiino uporno traenje, pomilovan zbog svoje
mladosti. Ljudi e se sjetiti tog sluaja. Parr me pogledao. Rado bih sam proveo istragu, ali
svima bi bilo vrlo neobino da netko na mom poloaju osobno preuzme takav sluaj. Osim
toga, na ovom e mjestu stranac esto vidjeti stvari mnogo jasnije. Uzdahnuo je. Dvorski
je svijet incestuozan. Sretniji sam na svom imanju, priznajem to, ali dunost mi je da sada
budem ovdje.
Poznat sam kao neprijatelj odreenim ljudima u Krunskom vijeu, rekao sam
kolebljivo. Vojvodi od Norfolka, a ponajvie Richardu Richu. A jednom sam naljutio i
samoga kralja.
To je stvar prolosti, Matthew, ree Cranmer. Usto, vaa e istraga biti ograniena
na osobe iz kraljiina kruga. Ako otkrijete da trag vodi dalje, mi emo se pobrinuti za to. Ja
se ne vraam u Canterbury dok ova stvar ne bude rijeena.
Oprostite mi, gospodine nadbiskupe, rekoh, ali Norfolk i Rich bi ipak mogli
doznati za ovo. Govorili ste o pijunima koji vas izvjeuju o onome to Gardiner govori u
kraljevoj privatnoj odaji...
To su simpatizeri, a ne pijuni, prekine me Cranmer prijekorno.
No moda bi se u kraljiinu krugu mogli nai oni koji simpatiziraju protivnike
reforme. Takvo to sugerira ve sama injenica da je rukopis ukraden.
To je vrlo udno. Mi u kraljiinu krugu vrlo pomno uvamo tajne. Cranmer
pogleda kraljicu. Njezino Velianstvo nadahnjuje nas na veliku odanost, koja je prola
kunju lova na heretike. Ne moemo identificirati nikoga tko bi mogao ili elio napraviti
takvo to.
Nakon trenutka tiine, lord Parr ree: Ponite odmah, vii odvjetnie Shardlake,
pokuajte razmrsiti nit. Poslije podne otiite do tiskarske radnje, a naveer se vratite ovamo.
Prisegnut ete preda mnom, dobiti halju i nove upute.
 Ponovo sam oklijevao. Zar u raditi posve sam?
Mladi William Cecil moe biti od koristi, ima veze meu radikalima, i vjeruju mu.
Ali ne zna za Tualjku, i mislim da mu do daljnjeg neemo govoriti o tome. Parr nastavi
vedrije: Moete li vjerovati da se Cecil ve dvaput enio, a ima samo dvadeset pet godina?
Njegova prva supruga umrla je pri porodu, i sada ima drugu. enu s dobrim vezama. Mislim
da e Cecil uskoro poeti brzo napredovati.
to se tie tiskarova ubojstva, doda nadbiskup, moete za pomonika uzeti vaeg
ovjeka Baraka. Kako sam shvatio, u prolosti vam je bio vrlo koristan.
Ali..., lord Parr podigne kaiprst kao znak upozorenja, ... Barak smije znati samo
da zastupate roditelje ubijenog. Ne spominjite mu kraljicu ni Tualjku.
Bio sam neodluan. Barak je oenjen, ima jedno dijete, a i drugo je na putu. Ne bih
ga elio dovoditi u bilo kakvu opasnu situaciju. Imam vjebenika, Nicholasa, ali on...
Lord Parr me prekine. Preputam to vaem nahoenju. Moda vam moe pomoi u
rutinskim stvarima. Bitno je samo da mu ne kaete nita o Tualjci. Ponovo me prodorno
pogledao.
Kimnuo sam, pa se okrenuo kraljici. Ona se nagne naprijed i podigne biser na laniu.
Znate li kome je neko pripadao? upitala je tiho.
Ne, Vae Velianstvo. Iznimno je lijep.
Bivoj kraljici, Catherine Howard, koja je zavrila s glavom na panju. Bra smrt od
lomae. Uzdahnula je, duboko i oajno. I ona je bila budalasta, samo na drugi nain. Ove
skupocjene stvari koje nosim zlatom protkane tkanine, svilene koprene i jarki dragulji
veina toga prelazila je s kraljice na kraljicu. Vidite, sve se te stvari uvijek vraaju na odjel
kraljiine runice zbog uvanja ili prilagodbe. Toliko su vrijedne da se ne mogu baciti, ba
kao ni velike tapiserije. Podignula je bogato izvezen rukav. Ovo je nekad bio dio haljine
Anne Boleyn. U svakom trenutku me neto podsjea na dogaaje iz prolosti. ivim u
strahu, Matthew, u velikom strahu.
Uinit u sve to je u mojoj moi. Sve druge poslove u odloiti. Kunem se.
Osmjehnula se. Hvala vam. Znala sam da ete mi pritei u pomo.
Lord Parr je spustio glavu, naznaivi mi da moram ustati. Naklonio sam se kraljici,
na to se ona jo jednom tuno osmjehne, a onda i Cranmeru, koji kimne. Lord Parr me
ispratio van, do prozora kroz koji smo promatrali kralja. Dvorite je sada bilo prazno.
Uvidjeh da je prozor u takvom kutu da nas se ne moe vidjeti ni s jedne strane hodnika, to
je bilo idealno za privatan razgovor. Hvala vam, gospodine, rekao je Parr. Vjerujte mi, ne
podcjenjujemo potekoe i opasnosti. Poite sa mnom, otkrit u vam jo pojedinosti o
Greeningu i predati punomo njegovih roditelja. Pogledao je u dvorite, promekoljio se,
pa se nagnuo prema meni. Vidjeli ste u kakvom je stanju kralj. Ali iz onog to smo vam
rekli jasno vam je da je njegov um jo uvijek, u veini sluajeva, bridak i bistar. Te da je, kao
i uvijek, ispunjen ljutnjom i sumnjama.
 Sedmo poglavlje

projahao sam kroz dvorske dveri i polako se zaputio prema

S
OSJEAJEM OLAKANJA
Charing Crossu. Genesis je hrzao i trzao glavom zbog praine koja se dizala iz ciglane
u Scotland Yardu; ondje su bez prestanka proizvodili materijal za ukraavanje i
daljnju izgradnju Whitehalla. Dan je bio vru i ulice su vonjale. Odluio sam da u u
tiskarsku etvrt sa sobom uzeti Nicholasa. Nee koditi da uz mene bude netko mlad i visok.
Na stubama prostranog Charing Crossa sjedilo je, kao i obino, na desetke prosjaka.
U posljednje dvije godine bilo ih je sve vie i vie, kako zbog glavarine, tako i zbog
smanjivanja nadnica uzrokovanog padom vrijednosti kovanog novca. Bilo je ljudi koji su
tvrdili da su prosjaci pijavice koje liu znoj s ela onih koji mukotrpno rade, no veina
prosjaka neko su i sami bili radnici. Kratko sam ih pogledao mukarci, ene i djeca u
starim prljavim krpama, crvenih i ogrubjelih lica zbog stalne izloenosti suncu; neki su
pokazivali rane i kraste kroz koje je curio gnoj kako bi pobudili samilost kod prolaznika.
Jedan je mukarac, s otkrivenim batrljkom noge, nosio dronjke vojnike odore; nema
sumnje da je nogu izgubio u kotskoj ili Francuskoj tijekom dvije posljednje ratne godine.
No okrenuo sam glavu bilo je dobro poznato da e, ukoliko uhvati pogled jednog od
prosjaka, na tebe nahrupiti cijela njihova horda. A imao sam mnogo toga na umu.
Upleo sam se u neto to je moda bilo pogibeljnije od svega u emu sam prije
sudjelovao. Sezalo je ravno u sredite kraljevskog dvora, i to u vrijeme kad su intrige
razliitih frakcija bile najopasnije. Sjetivi se prizora s kraljem u dvoritu, shvatio sam kako
je sve ono to se dogodilo od poetka godine bio dio borbe za vlast u dravi po kraljevoj
smrti, kad na prijestolje doe dijete. U ijim e rukama kralj ostaviti dravu? Hoe li sljednik
biti Norfolk? Edward Seymour? Paget? Kraljica?
Pristao sam na dugo razdoblje straha i napetosti. Bit u uvar opasnih tajni koje nisam
elio znati. No mudar ovjek zna kad postupa kao budala, i ja sam, dakako, shvaao to su
moji istinski motivi. Svemu su uzrok bile moje dugotrajne ljubavne sanjarije o kraljici. Bila
je to beznadna budalatina sve starijeg mukarca, ali tog sam jutra shvatio da su moji osjeaji
prema njoj jo uvijek duboki.
Opet, znao sam da kraljicu Katarinu moram promotriti objektivno: vjerski
radikalizam doveo je tu vrlo opreznu enu s diplomatskim manirima do situacije u kojoj bi
mogla izgubiti sve. Ona je to nazvala tatinom, no zapravo se radilo o gubitku zdrave
prosudbe. Zabrinuto sam se zapitao primie li se moda fanatizmu, kao mnogi drugi ovih
dana. Ne, pomislih, pokuala je napraviti odmak pokoravajui se kralju, i traei
Cranmerovo odobrenje za Tualjku; opet, njezino odbijanje da se rijei knjige sad bi moglo
dovesti do katastrofalnih posljedica.
Bi li vrijedilo naprosto pustiti da se frakcije bore do istrebljenja? Zar su radikali ita
bolji od konzervativaca? No onda se sjetih da kraljica nikome ne bi namjerno naudila. Ne bi
niti Cranmer, vjerovao sam. No za lorda Parra nisam bio siguran. Bio je star, izgledao je
bolesno, no vidio sam koliko je odan neakinji; usto, osjetio sam da u sebi nosi okrutnost
bio sam mu koristan, ali me vjerojatno gledao samo kao potronu robu.
Predao mi je punomo za zastupanje Greeningovih roditelja. Sada me ekao obilazak
ulica oko katedrale svetoga Pavla, gdje sam trebao razgovarati s redarstvenikom, zatim s
Greeningovim susjedom Okedeneom, te naposljetku s pokojnikovim egrtom, koji je
svjedoio prijanjem pokuaju provale. K tome, trebao bih pokuati otkriti Greeningove
prijatelje.
Lord Parr elio je da se vratim u palau do sedam naveer. Vjerojatno u danima biti
najdublje ukljuen u ovu stvar. Nasreu, pravni kvartal jo nije poeo i sudovi nisu zasjedali.
Morat u zamoliti Baraka za dodatni pripremni posao u vezi sa sluajevima koje sam vodio,
te da nadzire Nicholasa i Skellyja. S nelagodom shvatih da u morati lagati Baraku i
Nicholasu; mogu im otkriti da sam ukljuen u istragu tiskarova ubojstva, no samo u ime
njegove obitelji, a ne smijem rei nita o potrazi za kraljiinom knjigom. Osobito mi je mrsko
bilo to u lagati Baraku, ali nisam vidio drugu mogunost.
Spontano zakrenem prema sjeveru, prema ulici s malim kuama, gdje su ivjeli Barak
i njegova ena, Tamasin. On je na poslu, no ona je u ovo doba dana vjerojatno kod kue. I
Barak i Tamasin bili su moji stari prijatelji. Nas smo troje proli mnogo toga, a sada sam imao
izrazitu potrebu da razgovaram s nekim jednostavnim, zdravog razuma, bez sklonosti
intrigama. I da vidim svoje malo kume. elio sam jedan obian, svakidanji trenutak,
moda posljednji za mnogo vremena.
Privezao sam Genesisa za stup ispred kue i pokucao na vrata. Otvorila mi je
sluavka, gospoja Marris, krupna udovica u srednjim godinama. Naklonila se prignuvi
koljeno. Gospodine Shardlake, nismo vas oekivali.
Bio sam u blizini, doao sam spontano. Je li gospoa Barak kod kue?
Da, a i gazda je tu. Doao je na ruak. Ba sam kanila raistiti stol. Tad sam shvatio
da nisam nita jeo. Gospoja Marris odvela me u dnevnu sobu s pogledom na mali vrt, koji je
Tamasin besprijekorno odravala. Kapci su bili otvoreni i soba je bila puna mirisa ljetnog
cvijea. Barak i Tamasin sjedili su za stolom, ispred praznih tanjura i krigli s pivom. Jane je
krenula skupljati tanjure. Tamasin je izgledala dobro: na lijepom joj se licu vidjelo
zadovoljstvo i srea. Ovo je divno iznenaenje, rekla je. Ali zakasnili ste na ruak.
Zaboravio sam da je vrijeme objedu.
To nije dobro za vas, zacoktala je jezikom.
Barak me pogledao. Vratio sam se kui na ruak. Procijenio sam da e Skelly moi
drati na oku mladog Nicka to kratko vrijeme.
U redu je. Osmjehnuo sam se ugledavi djeaia u bijelom haljetku i vunenoj kapi
vezanoj manom. Ispuzao je ispod stola da vidi to se dogaa. Pogledao me Barakovim
smeim oima, osmjehnuo se i rekao: ovjek!
To mu je nova rije, rekla je ponosno Tamasin. Vidite, poinje govoriti.
Povoji su daleko iza njega, rekao sam, divei se Georgeovom napretku dopuzao
je do Baraka i, usredotoeno nabirui malo elo, uspio nakratko stati, da bi se zatim vrsto
uhvatio za oevu dugu arapu. Smjekajui se svom uspjehu, podignuo je nogu i udario oca
u gleanj.
Barak ga podigne. Udara, ha, gospodiiu? upita on toboe ozbiljno. I to pred
svojim kumom? Vraiku besramni. George se veselo zahihoe, a ja ga pomilujem po glavi.
Nekoliko uvojaka, plavih poput Tamasinih i glatkih kao svila, pobjegne mu ispod kape.
Svakim je danom sve vei, udio sam se. No jo uvijek ne vidim kome vie slii.
Takvo to je nemogue iitati iz tog bucmastog lica, ree Barak, lagano dodirujui
sinovljev nosi.
ujem da ti treba estitati, Tamasin.
Ona se zarumeni. Hvala vam, gospodine. Istina, ako Bog da, George e u sijenju
dobiti malog brata ili sestru. Ovog puta se oboje nadamo djevojici.
Osjea se dobro?
Da, izuzev laganih jutarnjih munina. ekajte, idem po kruh i sir. Jack, ima graka
u bradi. Izvadi to, molim te. Izgleda odvratno. Barak izvadi graak iz brade, zgnjei ga meu
prstima, pa ga dade ushienom Georgeu.
Mislim da u pustiti onu dugaku ravastu bradu, kakve mukarci danas nose. U nju
bi mi padalo dovoljno hrane da pri ruci uvijek imam neto prigristi.
Onda bi morao pronai novu kuu u kojoj e jesti, viknula je Tamasin iz kuhinje.
Promatrao sam Baraka; udobno se ispruio na stolcu, dok mu se djetece igralo pokraj
nogu. Dobro je da sam odluio ne mijeati ga u ovo. Jack, poeo sam, imam novi posao
koji e me najvei dio vremena drati izvan ureda, i to najmanje sljedeih nekoliko dana.
Zamolio bih te da preuzme odgovornost, i nadzire Nicholasa i Skellyja. Premda, Nicholas
e mi moda malo i trebati. Ako stignem, susretat u se s vanim klijentima.
Na primjer, s gospoom Slanning? Znao sam da je Barak ne podnosi.
Da, pozabavit u se s njom.
Barak me pronicavo pogleda. O kakvom se poslu radi?
U blizini katedrale svetoga Pavla ubijen je tiskar. Prolo je tjedan dana, a krivcu ni
traga. U mrtvozornikovu uredu su spori kao i obino. Imam punomo za istragu od
tiskarovih roditelja. ive na Chilternsu.
Oni su vas angairali?
Oklijevao sam. Sluaj sam dobio preko tree strane.
Vie se ne bavite takvim poslovima. Moglo bi biti opasno.
Osjeao sam dunost da preuzmem ovaj sluaj.
Izgledate zabrinuto, rekao je Barak na svoj izravan nain.
Molim te, Jack, odvratio sam pomalo razdraljivo. Neki aspekti ovog predmeta
moraju ostati povjerljivi.
 Barak se namrti. Prije ga nikad nisam ostavljao izvan takvih stvari. Kako elite,
ree on pomalo mrzovoljno.
U meuvremenu, George se odmaknuo od oca i, klatei se, napravio nekoliko koraka
prema meni. Podignuo sam ga, a on je spustio debeljukaste ruice na moju koulju i svu je
zamrljao zgnjeenim grakom. Spustio sam ga natrag.
Eh, usosio vas je, ree Barak. Oprostite, ali morate biti oprezni kad ga podiete.
Tamasin mi donese tanjur s kruhom i sirom, te nekoliko smeuranih jabuka.
Prologodinje su, rekla je, ali dobro smo ih uskladitili. Opazila je mrlje na mojoj koulji
i promotrila Georgea. Jack, tupane jedan, ukorila je mua. Nisi mu valjda dao graak?
Mogao se uguiti.
Kao to vidi, nije ga pojeo. Osim toga, taj je mali praskavac prolog tjedna pokuao
pojesti pua balavca iz vrta, pa mu nije bilo nita.
Fuj, daj ga ovamo. Tamasin podigne sina, koji je zbunjeno pogleda. Ohrabruje ga
da srlja u nevolje.
Oprosti. Da, najbolje je drati se podalje od nevolja. Barak me znakovito pogleda.
Ako si u mogunosti, odvratio sam. Ako si u mogunosti.

DJAHAO SAM kui kako bih, prije no to odem do Lincolns Inna, presvukao koulju.

O Poao sam u kuhinju. Ondje je stajala Josephine u haljini koju jo nisam vidio: bila
je izraena od kvalitetne ljubiaste vune, s dugim bijelim ovratnikom. Agnes je
kleala pokraj Josephine i pribadaama popravljala donji dio haljine. Kad sam uao,
Agnes je uurbano ustala, i obje ene mi se naklone prignuvi koljena.
Kako vam se ini Josephineina nova haljina, gospodine? upitala je Agnes. Nabavila
ju je za sutranji izlazak. Ja sam joj pomogla da je izabere.
Josephine se, kao i obino, zacrvenjela. Haljina joj je dobro pristajala, no naprosto mi
nije moglo promaknuti da boja vune izgleda blijedo i isprano u usporedbi s iznimno jarkim
bojama koje sam vidio posvuda po Whitehallu. Veina ljudi mogla si je priutiti samo takvu
odjeu.
Izgleda odlino, Josephine, rekao sam. Gospodin Brown e sigurno biti
zadivljen.
Hvala vam, gospodine. Pogledajte, imam i nove cipele. Malo je podignula skute
haljine i otkrila uglate bijele cipele od kvalitetne koe.
Jako su lijepe, osmjehnuo sam se.
A haljina je od najbolje kendalske vune, rekla je Agnes. Trajat e ti mnoge
godine.
Gdje ete etati? upitao sam.
 Po Lincolns Inn Fieldsu. Nadam se da e vrijeme opet biti lijepo.
Nebo je vedro. Uh, moram uriti. Agnes, treba mi nova koulja. Raskrilio sam halju
i otkrio zelene mrlje. Moje kume, rekao sam snudeno.
Grozno! Pozvat u Martina.
Mogu uzeti jednu iz ormara, rekao sam, no Agnes je ve zazvala muevljevo ime.
Martin je doao iz blagovaonice, opasan pregaom. Zacijelo je istio srebrninu jer je pregaa
vonjala po octu.
Martine, molim te, bi li gospodinu Shardlakeu donio novu koulju? Agnesin glas
bio je pun potovanja, kao i uvijek kad je razgovarala s muem. Njegovo malo kume mu
je umrljalo ovu koju ima na sebi. Osmjehnula se, no Martin je samo kimnuo. Rijetko se
smijao; inilo se da je jedan od onih ljudi koji su roeni bez smisla za humor.
Otiao sam gore, u svoju sobu. Martin se s novom kouljom pojavio za nekoliko
minuta. Poloio ju je na krevet i ostao ekati. Hvala, Martine, rekao sam, ali mogu se sam
odjenuti. Umrljanu koulju u ostaviti na krevetu. Uvijek je elio obaviti ba sve. Izgledao
je pomalo pogoeno, ali naklonio se i otiao.
Presvukao sam koulju i izaao iz spavae sobe. U podnoju stuba, Josephine je nosila
vr s vruom vodom; oprezno ga je drala ispred sebe, pazei da njime ne dodirne svoju
novu haljinu. Unijela je vr u blagovaonicu, kroz ve otvorena vrata; u sobi je Martin jo
uvijek istio srebrninu.
Stavi ga na stol, rekao je on. Na onu krpu.
Da, gospodine Brocket. Okreui se, Josephine je Martinu potajice uputila pogled
pun mrnje i prezira. Slino ga je bila pogledala i juer. Zbunilo me to. Martinovi hladni
maniri zasigurno ne mogu, sami po sebi, izazvati takav pogled dobrodune Josephine.

STAVIO SAM Genesisa u staji i pjeice preao kratku udaljenost do Lincolns Inna.

O Barak se jo nije vratio, ali i Skelly i Nicholas bili su za svojim stolovima, zaokupljeni
poslom. Skelly je ustao i donio mi pisamce; iza drvenih naoala oi su mu sjale od
znatielje. Ovo vam je maloprije donijela gospoa koja njeguje gospodina
Bealknapa.
Uzeo sam pisamce i prelomio peat. Unutra je bila poruka napisana drhtavom rukom.
Reeno mi je da u uskoro Bogu na pravdu. Biste li mi uinili milost, pa me posjetili
sutradan poslije mise? Stephen Bealknap.
Uzdahnuo sam. Na njega sam posve zaboravio. No na ovo se nisam mogao ogluiti.
Navrljao sam da u ga doi posjetiti poslije mise, i naloio Skellyju da brzo odnese poruku
preko puta. Kad je otiao, okrenuo sam se Nicholasu. Danas je bio odjeven dolino, u crnu
kratku halju, sukladno propisima. Predao mi je snop papira. To je moj saetak glavnih
toaka onog sluaja s predatnicom, gospodine.
 Brzo sam pregledao saetak. Bile su to krabotine, ali inilo se da su injenice dobro
promiljene i logiki izloene. Moda e se momak napokon srediti. Podignuo sam glavu
prema njemu bio je vii od sto osamdeset centimetara, i nije mi bilo druge nego gledati
prema gore. Njegove zelene oi bile su bistre i iskrene. Imam novi sluaj, rekao sam. Radi
se o povjerljivoj stvari koja zahtijeva diskreciju. Naalost, najmanje nekoliko sljedeih dana
uglavnom u biti izvan ureda, pa e ti morati ostajati due. Ima li volje za to?
Imam, gospodine, odgovorio je, no nije mi promaknula nevoljkost u njegovu glasu.
Moj je zahtjev znaio da e mu ostati nekoliko sati manje za provod po krmama s drugom
mladom gospodom.
Nadajmo se da to nee potrajati. Takoer, u odreenim aspektima novog sluaja
dobro bi mi dola tvoja pomo. Volio bih da odmah poe sa mnom, da obavimo razgovor s
nekim svjedocima. Oklijevao sam, pa nastavio: Radi se o ubojstvu, a na zahtjev rtvinih
roditelja pomaem u istrazi. Razgovarat u s redarstvenikom, a onda s jo nekoliko
svjedoka.
Nicholas je uas ivnuo. Uhvatiti zlikovca astan je zadatak.
Odvratio sam mu ozbiljno: Ako te povedem sa sobom, sve to uje mora drati u
strogoj tajnosti. To nije tema za razgovor u krmi. Takvo to bi i mene i tebe moglo dovesti
u nevolju.
Znam da se o takvim sluajevima ne govori, gospodine, rekao je on malice kruto.
Svaki pravi gospodin dri do toga.
Nijedan sluaj nije povjerljiv kao ovaj. Imam li tvoju rije?
Naravno, gospodine, ree on povrijeeno.
U redu. Poi e sa mnom do katedrale svetoga Pavla. Ubijeni mukarac bio je tiskar.
Pozorno sluaj dok ispitujem ljude, pa ako se i sam sjeti nekog pitanja, i ini ti se razboritim,
moe ga postaviti. Kao juer gospoi Slanning, rekao sam. To je bilo dobro pitanje.
Nicholas se razvedrio. Muilo me jesam li otiao predaleko, i hoe li vam moda
otkazati punomo.
To bi stvarno bila tragedija, odvratio sam ironino. Poimo sada, rekoh, no uto
se sjetim jo neega: Jesi li danas ponio svoj ma?
Jesam, gospodine. Nicholas se zarumenio. Volio je nositi ma kad je bio vani,
epurei se i na taj nain.
Osmjehnuo sam se. Budui da ti je otac vlastelin, ti si gospodin od statusa, a takva
gospoda u javnosti nose maeve. Pa ako je ve tako, moemo zakone protiv raskonosti
okrenuti u nau korist. Moda emo tako impresionirati ljude s kojima budemo razgovarali.
Hvala vam. Nicholas dohvati ma u elegantnim konim koricama, ukraenim
uzorcima lia vinove loze. Pripasao je ma i rekao: Spreman sam.
 Osmo poglavlje

OLI SMO STRANDOM, proli kroz Temple Bar, pa krenuli niz Fleet Street. Dan je ve

P poodmaknuo, i bilo mi je drago to mi je Tamasin prije dala kruh i sir. Nicholas je

imao dug i brz korak, pa sam ga morao upozoriti da malo uspori, usput ga podsjetivi
da su odvjetnici ljudi od poloaja, te da moraju hodati dostojanstveno. Prelazei Fleet
Bridge, morao sam zadrati dah zbog smrada koji se irio iz rijeke. Jedna je svinja rujui za
hranom pala u rijeku i sad se bacakala u mulju. Njezin je vlasnik stajao do koljena u zelenoj,
pjenuavoj vodi i pokuavao je izvui.
Proli smo pokraj zatvora Fleet; zatvorenici su, kao i uvijek, pruali svoje prljave ruke
izmeu reataka traei milostinju bez donesene hrane, umirali bi od gladi. Sjetih se kako
su dvorske dame nosile novac Anne Askew u Newgate. Odande su mladu enu odveli u
Tower, gdje su je muili, a nakon toga je zavrila na lomai. Zadrhtao sam.
Proli smo kroz Ludgate, dveri u gradskom bedemu, i pred nama izroni golema
katedrala svetoga Pavla, s drvenim iljastim tornjem koji se uzdizao punih sto pedeset
metara, plavom nebu pod oblake. Nicholas ga je zadivljeno promatrao. U Lincolnshireu
nema tako krasnih zdanja, ha? upitao sam.
Linkolnska katedrala je prelijepa, ali vidio sam je samo dvaput.
Oevo imanje nalazi se na jugozapadu grofovije, u blizini Trenta. Razaznao sam
primjesu ljutnje u mladievu glasu kad je spomenuo oca.
Iza Ludgatea protezao se Bowyer Row, prepun trgovaca i njihovih muterija. Jedan
je mesar postavio tezgu na kojoj je lealo zelenkasto, naoko ilavo meso. Cijene su ovih dana
bile tako visoke da su zakupci tezgi mogli prodati ak i ueglo meso. Da privue kupce,
mesar je na rub tezge stavio kavez s puricom. Ljudi su zastajkivah i zurili u tu neobinu
pticu iz Novoga svijeta; sliila je divovskoj kokoi, s golemom jarkom braduom.
Priao nam je stariji torbar s pliticom punom broura, nedavno kupljenih od tiskara.
Gledao nas je postrance, i to vrlo vragolasto. Kupite moje tek tiskane balade, gospodo. Pune
su nestanih rima. Mljekarica i mladi pastuh, Kardinalove slukinje. Nicholas se nasmije, a
ja pokaem mukarcu da nas ostavi na miru. U vei kraj koje smo prolazili stajao je jo jedan
torbar; preko ramena je prebacio staru vreu za strijele, sada punu debelog prua. Kupite
odline ibe! vikao je. Kupite londonske sjekue! Dobro su natopljene u rasolu! Nauite
ene i sinove pokornosti!
Prema nama je potrala skupina od sedmero-osmero djece, sve bosi i poderani
mangupi. Opazih da jedan djeak nosi otar no. Depari, apnuo sam Nicholasu. Pripazi
na svoj novac.
Vidio sam ih. Jednom je rukom ve vrsto uhvatio svoju torbu, dok je drugom
zgrabio drak maa. Gledali smo izravno u djeake, koji su tako shvatili da smo otkrili
njihovu namjeru, pa se nisu natiskah oko nas, nego su otrali ustranu. Grbavi vrae!
viknuo je jedan. Hravoglavi pisaru! dodao je drugi. Na ovo se Nicholas okrene i korakne
prema njima, no ja ga uhvatim za ruku. On zavrti glavom i tuno ree: Dobro su mi ljudi
govorili: London je divlje more puno opasnih stijena.
iva istina. I to na razliite naine. Kad sam doao u London, i ja sam morao uiti iz
vlastitog iskustva. Ni danas nisam siguran da sam se naviknuo na grad. Katkad sanjarim o
povlaenju na selo, ali i tamo bi se nastavilo s brigama. Pogledao sam ga. Moram ti otkriti
neto. Prijatelji ubijenog mukarca su vjerski radikali, to je bio i on sam. Pretpostavljam da
ti ophoenje s takvim ljudima nee biti problem.
Molim se samo onako kako to zahtijeva kralj, rekao je Nicholas, ponovivi formulu
onih koji ele biti sigurni. Pogledao me. Po tom pitanju elim jedino da me se ostavi na
miru.
Dobro, rekoh. Sad skreni gore, najprije emo do redarstvenika u Ave Maria
Laneu.

VE MARIA LANE bila je duga uska ulica s dvokatnicama, neskladni spoj trgovina, kua

A i veih zdanja sa stanovima za iznajmljivanje, sve to natkriveno strehama. Opazio

sam nekoliko knjiara, ispred kojih su, na tezgama, stajale izloene razne
publikacije; uvali su ih egrti u plavim kutama, a drvene palice u njihovim rukama
trebale su odvratiti lopove. Veina knjiga ciljala je na kupce iz gornjeg sloja bili su tu
latinski klasici i djela francuskih pisaca ali meu njima se naao i primjerak Beconove nove
knjige, Kranska brana zajednica, u kojoj autor istie da ene moraju biti tihe i poslune.
Da nije bila tako skupa, moda bih je iz ale kupio Baraku; Tamasin bi mu je bacila u glavu.
Volio bih, pomislih, da sam ranije tog dana mogao biti otvoren s njim.
Redarstvenik se zove Edward Fletcher, rekao sam Nicholasu. ivi u kui sa
znakom crvenog zmaja. Gle, eno je! Ako nije ondje, pokuat emo ga pronai na terenu.
Vrata nam je otvorio sluga. Rekao nam je da je gospodin Fletcher unutra i uveo nas
u malu dnevnu sobu, zatrpanu gomilama papira. Za stolom je sjedio mrav mukarac od
kojih pedeset godina. Na sebi je imao crveni prsluk i kapu gradskog redarstvenika. Izgledao
je umorno i uznemireno. Prepoznao sam ga bio je jedan od redarstvenika koji su juer
nosili prue na lomae.
Dobar dan, gospodine Fletcher, rekao sam.
I vama, gospodine, rekao je s puno potovanja. Nema sumnje da je bio pod dojmom
moje halje. Ustao je i naklonio se. Kako vam mogu biti od pomoi?
Doao sam zbog prolotjednog ubojstva Armisteada Greeninga, neka mu je pokoj
dui. Koliko mi je poznato, mrtvozornik je vas postavio na elo istrage.
Fletcher uzdahne. Da, tako je.
Ja sam vii odvjetnik Matthew Shardlake iz Lincolns Inna. Ovo je moj uenik,
gospodin Overton. Roditelji gospodina Greeninga bolno su pogoeni njegovom smru, i
zamolili su me da pomognem u istrazi, s vaim doputenjem. Imam njihovu punomo za
zastupanje. Predao sam dokument Fletcheru.
Sjednite, gospodo, molim vas. Maknuo je papire s dva stolca i spustio ih na pod.
Kad smo sjeli, ozbiljno me pogledao. Zasigurno znate, gospodine, da su anse za uhienje
ubojice male ako ga se ne pronae u roku od dva dana, a identitet mu nije poznat.
Znam to jako dobro. Ve sam sudjelovao u ovakvim istragama, i poznato mi je
koliko su sloene. Bacio sam pogled na papire nagomilane uokolo. I znam s kakvim se
napornim obvezama ovih dana suoavaju gradski redarstvenici. Suosjeajno sam se
osmjehnuo. Istraga brutalnog ubojstva samo je jo jedno breme.
Fletcher tuno kimne. Uistinu je tako. Malo se kolebao, pa rekao: Ako preuzmete
istragu, bit u vam zahvalan.
Kimnuo sam. Pravilno sam ga procijenio; mnogi londonski redarstvenici bili su lijeni
i potkupljivi, no Fletcher je bio savjestan i krajnje preoptereen poslom. A moda je bio i
pogoen onim to je morao initi juer na spaljivanju.
Naravno, obavjetavao bih vas o razvoju dogaaja, rekao sam. Vi ete biti taj koji
e mrtvozornika izvjetavati o novim dokazima. I preuzeti zasluge, dao sam mu naslutiti.
Fletcher je kimnuo.
Moda je najbolje da vas na poetku upitam to znate o okolnostima ubojstva. Moj
e uenik, ako dopustite, uzimati biljeke. Nicholas uzme papir i pero iz svoje torbe.
Fletcher mu pokae da se poslui njegovom tintarnicom, a zatim se nasloni u stolcu i sklopi
ruke.
Uveer desetoga, neto iza devet sati, ba kad je danje svjetlo poelo jenjavati, do
mene je doao jedan od mojih nonih uvara. Rekao mi je da je ubijen tiskar iz Paternoster
Rowa, Armistead Greening, a da je uzbunu podignuo njegov susjed, gospodin Okedene, koji
je pronaao tijelo. Poslao sam poruku mrtvozorniku i otiao u Paternoster Row. Ondje me
doekao Okedene. Bio je u vrlo loem stanju. Rekao mi je da je, zajedno s pomonikom,
radio dokasna u svojoj tiskari, koristei posljednje dnevno svjetlo. Tada je zauo glasni zov
upomo iz Greeningove susjedne radnje, a zatim lupu i uzvike. Gospodin Okedene je
prilino imuan ovjek, dok je Greening bio mali obrtnik, s radnjom nalik obinoj daari.
Znai, nimalo sigurno mjesto?
Nimalo. Okedene je potrao vidjeti to se dogaa. Vrata su bila zakljuana, ali on ih
je silom otvorio, tono na vrijeme da vidi dva krna, odrpana mukarca kako bjee na bona
vrata. Starac koji pomae gospodinu Okedeneu ostao je na vratima njegove radnje, odakle
je vidio tu dvojicu kako se penju preko zida sa stranje strane kuice i bjee u vrt. Dobro ih
je opisao. Gospodin Okedene bi krenuo za njima, ali vidio je da je radnja zapaljena na hrpu
papira bio je baen fenjer.
Htjeli su spaliti kuicu? upitao je Nicholas.
Da je izgorjela, i da je u ostacima pronaeno pougljenjeno tijelo, rekao sam ja,
Greeningova smrt moda bi bila pripisana sluajnom poaru.
 Fletcher kimne. To je bila i moja pretpostavka. Kako bilo, gospodin Okedene vidio
je vatru i pourio je ugasiti prije no to zahvati jo papira, tintu i druge materijale koje koriste
tiskari. Sve je to vrlo zapaljivo, i vatra se lako mogla proiriti i na njegovu radnju.
Kimao sam u znak slaganja. Vatra usred ljeta bila je jedan od najveih londonskih
strahova, a meu tiskarima je bojazan vjerojatno bila i izraenija.
Okedene je potom vidio da gospodin Greening lei u lokvi krvi pokraj svog stroja.
Glava mu je bila razbijena. Redarstvenik se namrtio. Gospodin Okedene me malo
naljutio. Nakon to mi je dao izjavu, nestao je na nekoliko sati. Tijekom sudske istrage rekao
je da je bio toliko uasnut onim to se dogodilo da je morao otii na pie. Odlunjao je do
jedne od onih krmi pokraj rijeke, koje ostaju otvorene tijekom redarstvenog sata. Fletcher
je slegnuo ramenima. Ipak, prije no to je otiao, rekao mi je sve to zna, a znan je kao
poten ovjek. Nisam zaboravio da je tijekom tog vremena Okedene, zapravo, bio u palai
Whitehall.
Fletcher je malo oklijevao, pa nastavio: Morao bih vam rei da sam ve imao
naredbu da pazim na gospodina Greeninga. Bio je poznat po ekstremnim vjerskim nazorima
i radikalnim prijateljima. Prije tri godine biskup Bonner ga je temeljito ispitao u vezi s nekim
knjigama Johna Balea, prokrijumarenih iz Flandrije. Bilo je glasina da je Greening jedan od
raspaavatelja. No nita nije dokazano. Neobino je, meutim, kako je njegova mala radnja,
sa samo jednim strojem i jednim egrtom, uspijevala opstati vie godina, a znate i sami koliko
je tiskarski posao rizian.
Doista je tako. Treba vam novac koji ete uloiti u opremu. A tiskanu knjigu morate
prodati u mnogo primjeraka da biste se namirili i ostvarili nekakav profit.
Fletcher je kimao glavom. A bio je mlad ovjek, imao je samo trideset godina. K
tome, mislim da mu roditelji nisu bogati.
Sitni seljaci, koliko sam shvatio.
Redarstvenik me iznenada sumnjiavo pogleda. No unato tome mogu si priutiti
vieg odvjetnika?
Povezani su s nekim kome dugujem uslugu.
Fletcher me pomno promatrao, a zatim nastavi: Ispitali smo sve Greeningove
znance, ukljuujui neke druge radikale koji su, po biskupovoj naredbi, bili pod prismotrom.
Svi su dokazali alibije, a nitko nije imao motiv za ubojstvo. Greening u radnji nije drao
novac. ivio je ondje, spavao je na malom pomonom krevetu u kutu. U njegovoj torbi ostalo
je netaknuto nekoliko ilinga. Nije bio oenjen, a ini se da nije imao ni djevojku.
Kakav je tono radikal bio? upitao sam.
Fletcher je slegnuo ramenima. Vjeruje se da je bio sakramentalist, kao i njegovi
prijatelji. Moda i to drugo. uo sam da se govori kako su Greeningovi roditelji ve
generacijama lolardi. Stari lolardi danas bi mogli biti anabaptisti. No nikakav dokaz nije
pronaen. Fletcher me ponovo sumnjiavo pogleda, moda se pitajui jesam li i sam radikal.
Na putu ovamo, zaponem vedro, moj je uenik rekao da bi se trebalo moliti
naprosto onako kako to naredi kralj.
 Da, sloi se Fletcher. Tako je najsigurnije.
A Greeningov egrt?
Krupan i drzak momak. Ne bi me zaudilo da je i on radikal. No u vrijeme ubojstva
bio je kod kue s majkom i sestrama, a svi tvrde da se dobro slagao s gazdom. Gospodin
Okedene sada je uzeo mladia pod svoje.
Zna li se to o dvojici mukaraca koje je vidio Okedeneov pomonik?
Kao da su nestali s lica zemlje. Prema opisu, ne radi se o ovdanjim ljudima. Moda
bih zakljuio da se radi o nasuminom napadu nekih prosjaka, koji su se nadali ukrasti neto
papira jer i on, naravno, ima odreenu vrijednost, ali ima neto...
O emu se radi?
Redarstvenik se namrti. To nije bio prvi napad na Greeninga. Odglumio sam
iznenaenje, kao da to ujem prvi put. egrt, mladi Elias, rekao mi je da je nekoliko dana
prije napada rano doao na posao i zatekao dvojicu mukaraca koji su pokuavali provaliti,
razbiti bravu. Poeo je galamiti kako bi probudio gospodina Greeninga, koji je spavao u
kuici. Vikao je: >Palice!< to je, kao to znate, kolegijalni poziv u pomo svim egrtima u
blizini. Dva su mukarca odmah pobjegla. Prema opisu mladog Eliasa, nije rije o ljudima
koji su ubili Greeninga. vrsto se dri te tvrdnje. Fletcher rairi ruke. I to je sve. Na
temelju sudske istrage juer je donesen zakljuak da se radi o ubojstvu. Od mene se trai da
nastavim s istragom, ali nemam novih tragova nemam to istraivati.
Imate li imena moebitnih radikala s kojima je Greening bio povezan?
Da, trojica su. Fletcher je prekopao svoje papire, a onda zapisao imena i adrese
trojice mukaraca. Nicholas i ja nagnuli smo se prema stolu, a redarstvenik je svako ime
pokazivao prstom. James McKendrick je kot, radi na dokovima. Bio je vojnik, ali se
preobrazio u radikalnog propovjednika od sorte koju koti tjeraju iz svog kraljevstva. Andres
Vandersteyn je trgovac tkaninom iz Antwerpena. Kau da u London doprema zabranjene
knjige isto koliko i tkaninu. Trei je William Curdy, srednje imuan svjear. Svi nedjeljom
odlaze u crkvu, i paze to govore u javnosti, no prijateljevali su s Greeningom i katkad se
sastajali u njegovoj radnji. A prijatelji su i s razliitim drugim radikalima.
Kako ste sve to saznali? upitao je Nicholas.
Od dounika, naravno. Mojih i biskupovih. Izmeu ostalog, rekli su mi i da ta trojica
u posljednje vrijeme nisu kod svojih kua. Fletcher je podignuo obrve. Moda se dre
podalje od dravnih slubi.
udna skupina za zajednike sastanke, ree Nicholas. Njemaki trgovac koji
posluje s Nizinskim zemljama zacijelo je fin gospodin, svjear je iz srednje klase, no siroti
tiskar i luki radnik su iz posve drukijeg sloja.
Neki radikali vjeruju da su drutvene podjele meu ljudima nepravedne, rekao
sam. Osim toga, zajedniki sastanci nisu prijestup.
Niti je prijestup biti njemaki ili kotski izgnanik, rekao je Fletcher. Prava teta
jer u oba se sluaja esto radi o radikalima. Uzdahnuo je i zavrtio glavom zbog ogranienja
koja ga sputavaju u poslu, pa dodao: Ipak, biskupovi ljudi u travnju su pretresli
Greeningovu radnju...
Nisam to znao, nagnuo sam se naprijed.
Pretresli su nekoliko tiskara u potrazi za pamfletima Johna Balea koji su se bili
pojavili u Londonu. Tiskani su negdje u gradu. Nita nije pronaeno.
A opet, najopasnija knjiga u kraljevstvu ipak je nekako pronala put do te radnje.
Kakvo je vae miljenje o svemu, gospodine Fletcher? to se, zapravo, dogodilo? upitao
sam.
Greening je oito imao neprijatelje koji su imali vrstu nakanu da ga ubiju. No ini
se kako nitko ne zna za njih. Moda je dolo do svae s nekom drugom radikalnom
skupinom ti e ljudi meusobnu ljubav pretvoriti u mrnju zbog najsitnijih detalja svoje
doktrine. Prema opisima etvorice provalnika, nitko od njih nije stanovnik ove etvrti, a
ovdje su, naglaavam, svi tijesno povezani. I sami moete zakljuiti zato istraga stoji na
mjestu.
Suosjeajno sam kimnuo. Ako nemate nita protiv, elio bih ispitati gospodina
Okedenea i njegova pomonika. I egrta. Moda i te Greeningove prijatelje. A volio bih
pogledati i njegovu radnju. Imate li klju?
Fletcher iz ladice stola izvadi mali klju. Stavio sam lokot. Klju zasad moete i
zadrati. Radnja ima znak bijelog lava. Sretno vam bilo. Rukama je pokazao na razbacane
papire. Kao to vidite, optereen sam obvezama. Ove sam godine morao progoniti i heretike
i zloince, no ini se da je lov na heretike sada jenjao. Pogledao me u oi. Vidio sam vas
juer na spaljivanju, bili ste na konju. Va se prijatelj gotovo onesvijestio.
Vidio sam i ja vas.
Moram izvriti zadae koje mi dodijeli gradonaelnik, rekao je on branei se. Naas
je izgledao uznemireno.
Razumijem.
Hladno me pogledao. Zapamtite, morate me izvijestiti o svemu to otkrijete. Na
temelju mrtvozornikove ovlasti, sluaj je u mojoj nadlenosti.
Znat ete sve, lagao sam. Usput, to je bilo s tijelom?
Nismo ga mogli ostaviti da lei na otvorenom i ekati da roditelji stignu s Chilternsa.
Ljeto je. Pokopali smo ga u zajedniku raku.

Z AVE Maria Lanea uli smo u Paternoster Row, duu i iru ulicu, koja je bila sredite

I engleskog tiskarstva malog, ali rastueg obrta. Bilo je tu jo nekoliko knjiara, od

kojih su neke na katu imale tiskare, te nekoliko manjih tiskarskih radnji; kao to je
Fletcher rekao, neke od njih bile su tek obine daare naslonjene na bone zidove
veih zdanja ili su bile podignute na malim unajmljenim parcelama. Pomislim na
Greeningovu moebitnu upetljanost u tiskanje zabranjenih knjiga Johna Balea. Neko
miljenik lorda Cromwella, Bale je danas bio najomraeniji radikal i, nakon progonstva,
skrivao se negdje u Flandriji.
to misli o Fletcheru? upitao sam Nicholasa.
Bio je na spaljivanju?
Da, izvravao je svoju zadau, rekao sam sumorno.
Radije bih umro nego izvrio takvu zadau.
Takvo to je lako rei imunom mladiu. Mislim da mu nije bilo lako, napomenuo
sam.
Moda nije. Vidio sam da su mu nokti izgrieni do krvi.
Ima dobro oko. Ja to nisam vidio. Detaljno zapaanje je kljuno u ovom poslu, bit
e od tebe jo dobar odvjetnik. A to ima rei o ubojstvu?
Nicholas zavrti glavom. Kao to je Fletcher rekao, posrijedi su dva napada, to
vjerojatno znai da je Greening imao neprijatelje. Ili je moda u radnji imao neto
dragocjeno, neto vrednije od papira i tinte. Oprezno sam pogledao mladia. S tim se
zapaanjem odve pribliio istini, i osjetih nelagodu. Moda zlato, nastavio je on, koje su
lopovi uspjeli odnijeti prije no to su bili prekinuti.
Ako ljudi imaju zlato, potroe ga ili ga pohrane na neko sigurno mjesto. Samo ga
krci gomilaju kod kue.
Kao va prijatelj Bealknap? ujem da je on takav.
On nije moj prijatelj, odgovorio sam odsjeno. Nicholas se zacrvenio, a ja nastavim
uljudnije: Ne ini mi se da je Greening bio takav ovjek.
U pravu ste, ree Nicholas, pa doda: Redarstvenik je izgledao premoreno.
Da. Odravanje reda u Londonu je dijelom vrlo dobro. Redarstvenici i noni uvari
sprjeavaju nasilje, i paze na potivanje redarstvenog sata. Ako koja krma i ostane otvorena
nakon radnog vremena, progledaju vlasniku kroz prste, dokle god gosti nisu nasilni.
Pogledao sam Nicholasa podignuvi obrve. O njegovu maevanju u krmi govorkalo se po
Lincolns Innu, to je za mene bilo prilino neugodno. On se dodatno zacrvenio.
Redarstvenici provjeravaju, nastavio sam, potuju li ljudi zakone protiv
raskonosti u pogledu odjee koju pojedini stalei smiju nositi, no i u tom sluaju progledaju
kroz prste za manje prekraje. Imaju i dounike koji ih izvjetavaju o zloinima i vjerskim
prijestupima. No, kad se radi o dugotrajnim i detaljnim istragama ubojstva, kako je rekao i
sam Fletcher, nemaju dovoljno ljudi i sredstava.
Moram priznati da ne raspoznajem u cijelosti razliite skupine radikala, ree
Nicholas. Sakramentalisti, lolardi, anabaptisti... u emu je razlika?
I to je dobro znati kad si u Londonu. Ali spusti glas, rekao sam tiho. Opasno je
otvoreno razgovarati o tim stvarima. Sakramentalisti ne vjeruju da se vino i kruh na misi
pretvaraju u krv i tijelo Kristovo, ve ih smatraju samo spomenom na Kristovu rtvu. Prema
zakonu, izraavanje tog vjerovanja je hereza. U veini Europe takvo stajalite je novina, no
u Engleskoj je John Wycliffe iznio slinu doktrinu prije vie od jednog stoljea. Oni koji su
ga slijedili, lolardi, bili su proganjani, no ovdje-ondje su se uspjeli odrati u manjim, tajnim
skupinama. Dakako, lolardi su bili oduevljeni kad je kralj prekinuo veze s Rimom.
A anabaptisti?
Oni su jedna od vjerskih sekti koje su se pojavile u Njemakoj prije dvadeset godina.
Vratili su se obiajima ranih krana. Sakramentalisti su, a uz to vjeruju da je krtenje djece
nevaljano, da samo odrasli ljudi, koji su stekli spoznaje o Kristu, mogu biti krteni. Stoga se
i zovu anabaptisti.1 Takoer, to je najopasnije, dijele stav ranih krana da drutvene razlike
meu ljudima treba ukinuti, i da sva dobra trebaju biti zajednika.
Nicholas je izgledao zapanjeno. Zar su rani krani doista imali takve stavove?
Kimnuo sam. Ako gledamo Bibliju, lako bi se moglo dokazati da jesu.
Nicholas se namrtio. uo sam da su anabaptisti preuzeli grad u Njemakoj, da su
upravljali njime prema svojim uvjerenjima, i da je na kraju bilo krvi do koljena. Zavrtio je
glavom. ovjek ne moe opstati bez vlasti, zato Bog i jest odredio da vladari upravljaju
pukom.
Zapravo, anabaptisti su u Mnsteru bili pod opsadom. Protestantski vladar udruio
se s katolikim snagama kako bi osvojio grad. To je bio pravi razlog krvoprolia. No uo sam,
istina, da je anabaptistika vlast unutar grada postala nasilna. Nakon toga, meutim, veina
ih se odrekla nasilja. Protjerani su iz Njemake i Flandrije. Nekolicina njih je iz Flandrije,
preko Sjevernog mora, dola ovamo. Kralj je dao spaliti sve koje je uspio pronai.
Znai, moglo bi ih biti jo?
Tako se govori. Ako ih ima, prisiljeni su se skrivati kao i lolardi. Ovih se dana svakog
ovjeka s njemakim imenom gleda poprijeko.
Kao onog Greeningova prijatelja kojeg je spomenuo redarstvenik? Vandersteyna?
Da.
Nicholas je nabrao elo. Dakle, anabaptisti su se odrekli nasilja, ali ne i stava da
vladare treba liiti njihovih poloaja.
Tako se govori.
Onda ostaju velika opasnost, rekao je on ozbiljno.
Slue kao koristan bauk. Pogledao sam mladia. Evo, sad si vidio kako zapoinje
istraga ubojstva. Najee se radi o sloenim i opasnim predmetima.
Nicholas se osmjehnuo. Ne bojim se.
Strah te dri budnim, promrsio sam. Zapamti to.

1 Prema starogrkome anabaptizein: ponovo krstiti, ponovo uroniti.

 i tiskare u Paternoster Rowu na proelju su imale mali znak: anela,

S
VE TRGOVINE
zlatnu kuglu, crvenog pjetlia. Na prednjoj strani jedne drvene prizemnice visjela je
ploa na kojoj je nevjeto bio naslikan bijeli lav; daara je izgledala jo jadnije zbog
lijepog zdanja koje se uzdizalo pokraj nje nema sumnje da se radilo o Okedeneovoj
kui. Kljuem sam otvorio lokot koji je redarstvenik stavio na razbijena vrata i odgurnuo ih.
Unutra je bilo mrano. Na bonoj strani kuice nalazila su se druga vrata, s kljuem u bravi.
Naloio sam Nicholasu da ih otvori: vodila su na komad zemlje zarastao u korov. Pogledao
sam po kuici. Jedinom prostorijom dominirao je golem tiskarski stroj u sreditu; prea je
bila podignuta na zavrtnju, dok je okvir za papir bio prazan. Na zidove su bile pribijene
jeftine police s papirom, tintom, otopinama u bocama, te slovnim kalupima u kutijama. Zrak
je bio proet oporim mirisom.
U jednom je kutu stajala hrpa otisnutih stranica, dok su se druge suile na razapetim
konopima. Pogledao sam papir na vrhu hrpe: Velika francuska poetnica. Potom kratko
pregledam stranice koje su se suile: Je suis un gentilhomme de lAngleterre. Jhabite
Londres... Sjetio sam se tih reenica iz svojih kolskih dana. Greening je bio tiskao udbenik
za djecu. U kutu se protezao slamnati krevet s jastukom i pokrivaem. Pokraj kreveta su se
nalazili no i tanjur s neto ustajalog kruha i pljesnivog sira. Greeningov posljednji obrok.
Nicholas, rekoh, virni ispod pree, u gornji okvir, i pogledaj ima li u njemu koji
slovni kalup. Nisam siguran da bi meni to uspjelo. Ako u okviru ima kalupa, morat u
zatraiti da ga momak nekako odvoji od stroja kako bih pogledao radi li se o slovima koja su
koritena za tiskanje francuske poetnice ili moda za neto drugo; je li se Greening spremao
tiskati Tualjku?
Nicholas izvije svoje tijelo ispod pree i pogleda gore tako gipko da osjetim zavist.
Nema kalupa u okviru, gospodine. ini se da je prazan.
Dobro, rekoh s olakanjem.
Nicholas se uspravio i pogledao uokolo. Kakvo jadno mjesto. Zamislite da ovdje
morate i raditi i ivjeti, usred ovog vonja.
Mnogi ive u jo mnogo gorim uvjetima. No Nicholas je bio u pravu. ovjek koji
je uspijevao odravati svoj tiskarski obrt morao je biti dovoljno imuan da si priuti mjesto
za stanovanje. Osim, ako mu radnja nije propadala; moda nije bio dovoljno dosjetljiv za
ovaj kompetitivan posao. Lord Parr rekao je da su Greeningovi roditelji siromani, pa otkud
mu onda kapital da kupi tiskarski stroj i drugu opremu potrebnu za pokretanje posla? Na
podu pokraj kreveta opazio sam tamnu mrlju. Ranjeni Greening tu je krvario. Siroti momak,
nije imao jo ni trideset, a sad trune u zajednikoj raci.
Pokraj kreveta stajala je jednostavna drvena krinja. Bila je otkljuana, no u njoj je
bilo samo nekoliko umrljanih konih pregaa, nekoliko koulja i prsluka od jeftinog platna,
te otrcani Novi zavjet. Nije bilo zabranjenih knjiga. Greening je bio na oprezu.
Nicholas se nagnuo nad napola izgorenu hrpicu papira na podu. Ovdje su pokuali
zapaliti vatru, rekao je.
 Priao sam mu. Ispod police s tintom. Da Okedene nije doao, kuica bi izgorjela.
Podignuo sam jedan od napola izgorenih papira. ... le chat est un animal mchant... Stranica
iz knjige koju je tiskao, rekao sam.
Nicholas je preao pogledom po prostoriji. to e biti sa svim ovim?
To sada pripada njegovim roditeljima. Punomo za zastupanje mi daje pravo da u
njihovo ime izvadim sudski prijepis oporuke. Moda bi se ti i Barak mogli pozabaviti time.
Autor knjige platio je Greeningu tiskanje, pa mu se novac mora vratiti. Izuzev toga, ostatak
stvari bit e prodan, a utrak e dobiti Greeningovi roditelji. Tiskarski stroj ima svoju
vrijednost.
Pogledao sam papir na policama. Nije se radilo o velikoj zalihi, no budui da je gotovo
sav papir u Englesku dolazio iz uvoza, i ovaj e neto vrijediti na tritu; kako je Fletcher
bio natuknuo, vrijedilo ga je ukrasti, ba kao i slovne kalupe. No teko da bi to bio uzrok
dva pokuaja pljake razliitih provalnika.
Priao sam bonim vratima i izaao, napokon izvan domaaja neugodnih isparavanja.
Mali komad korovom obrasle zemlje zavravao je ciglenim zidom, visokim oko dva metra.
Neeg sam se sjetio. Morao sam nasamo razgovarati s Okedeneom, bez Nicholasa. Osim
mene, Okedene je bio jedina osoba izvan zidova palae koja je znala za Tualjku.
Nicholas, pogledaj to ima onkraj zida, rekao sam.
Mladi se lako podignuo na vrh zida. Vrt, rekao je. U malo boljem stanju nego
zemlja na ovoj strani.
Popni se preko, molim te, i pogledaj kuda su oni mukarci mogli pobjei nakon to
su ubili Greeninga, jesu li moda ostavili kakav trag. Nakon toga doi do mene u
Okedeneovu kuu.
Nicholas je izgledao zabrinuto. to ako vlasnici vide da njukam po njihovom vrtu?
Izmisli neku izliku, osmjehnuo sam se. Dobar odvjetnik uvijek mora biti u stanju
brzo reagirati.
 Deveto poglavlje

UA GOSPODINA OKEDENEA imala je dva kata. U prizemlju je bila knjiara, ispred koje

K su na tezgi bile izloene raznolike knjige: od Eliotove Utvrde zdravlja, do knjiica o

astrologiji i bilju, te latinskih klasika. Bilo je tu i nekoliko od vlasti odobrenih
molitvenika, knjiica malih poput dlana, praktinih za noenje. S kata dopre mukao,
klopotav zvuk: tintom prekriven slog stavljao se ispod pree, koju se potom brzo sputalo
zavrtnjem, nakon ega se stranica vadila, a na njeno mjesto umetala nova. Na vratima kue
stajao je starac kvrgavih ruku, drei knjiaru na oku; izgledao je suho i artritino. Oprezno
me promatrao; zacijelo je bio vidio kako Nicholas i ja ulazimo u Greeningovu daaru.
Osmjehnuo sam se. Dobar dan, gospodine. Ja sam odvjetnik, zastupam roditelje
pokojnog gospodina Greeninga.
Starac skine kapu, otkrivi elavu glavu. Neka mu Bog dade pokoj vjeni. Hripavo
se nakaljao.
Imam ovlatenje redarstvenika Fletchera da istraim predmet. Jeste li vi onaj
pomonik gospodina Okedenea koji je vidio dvojicu mukaraca kako bjee iz daare?
Jesam, gospodine, odvratio je vedrije. John Huffkyn, stojim na usluzi.
Ja sam Shardlake. Biste li mi rekli to se tono dogodilo?
On kimne, oito zadovoljan to moe jo jednom sve ispriati. Bila je veer, pomagao
sam gospodinu Okedeneu kod stroja. Tiska knjigu o putovanjima u Novi svijet, s drvorezima
tamonjih udesnih stvorenja. Veliki ugovor. Radili smo sve dok je bilo danjeg svjetla.
Uzdahnuo je. Sad kad je gospodin Okedene uzeo onu hrgu Eliasa za egrta, ja tijekom dana
brinem o knjiari. Zastao je. No trideset godina ovog posla istroilo je moje zglobove, a
plua su mi...
Bila je veer..., vratio sam ga na bit stvari.
Upravo smo zavravali s poslom, vjeali smo stranice da se sue preko noi. Prozori
su bili otvoreni i uli smo komeanje u susjedstvu. Viku, a onda i glasan poziv u pomo.
Gospodin Okedene i ja smo se zgledali. Znali smo katkad uti kako gospodin Greening
glasno raspravlja sa svojim prijateljima, ali sada se oito radilo o nasilju. Brzo smo se spustili
niz stube. Gazda je pojurio susjedu, ali ja sam ostao na vratima. S mojim iskrivljenim
udovima i slabim pluima nisam mogao biti od velike pomoi... Izgledao je posramljeno.
Razumijem, rekao sam obzirno.
S ovog sam mjesta sve vidio. Gospodin Okedene razbio je vrata, a trenutak kasnije
dvojica su mukaraca istrala odande. Pokazao je na bona vrata Greeningove kuice. Kao
to sam ve rekao u sudskoj istrazi, obojica su bila u svojim dvadesetima, odjeveni u prljave
radne bluze od grube vune. Skitnice, rekao bih, ljudi bez gazde. Iskrivio je lice. Obojica
su nosila grdne palice. Bili su jake grae. Jedan je bio visok i, unato mladosti, gotovo elav,
a drugi plavokos, s velikom bradavicom na elu; bila je vidljiva ak i na tako slabom svjetlu.
Obojica su imala upave brade.
Dobro opaate.
Ako nita, bar su mi oi jo zdrave. Bilo bi mi drago da ih mogu prepoznati, pomoi
da ih objese. Gospodin Greening bio je dobar susjed. Znam da je bio radikal, no bio je tih,
nije bio jedan od onih koji zadravaju ljude i propovijedaju im, dovodei ih tako u opasnost
pred zakonom. Nikome nije uinio nita naao toliko znam, rekao je starac, prodorno me
promatrajui.
Nisam uo lou rije o njemu.
Kad su ona dvojica otila, nastavio je Huffkyn, otiao sam do kuice jer sam osjetio
miris paljevine. Gospodin Okedene gasio je vatru, hrpu zapaljenih papira na podu, a siroti
Greening leao je u blizini. Uasan prizor tjeme mu je bilo razbijeno, a iz rane je tekla krv
s komadiima mozga. Zavrtio je glavom.
Hvala vam, gospodine Huffkyn. Dohvatio sam torbu i dao mu srebrnjak. A sada
bih, ako smijem, popriao s vaim gazdom. Mogu li ui?
Naravno. Radi s Eliasom na prvom katu.

ROAO SAM kroz knjiaru i poao uza stube. Ritmini udarci sada su bili glasniji. Cijeli

P je prvi kat, ruenjem zidova, bio pretvoren u jednu prostoriju, veu inaicu kue
jadnoga Greeninga. I ovdje je bilo polica s papirom i kemikalijama, hrpa otisnutih
stranica i jo njih objeenih na konope razapete preko prostorije, poput rublja nakon
pranja. Premda su kapci bili otvoreni, bijae vrue, a zrak je bio ispunjen mirisom teke
olovne praine. Osjetih znoj na elu.
Na tiskarskom stroju radila su dva mukarca. Obojica su nosila umrljane kone
pregae. Visok, sjedokos, glatko obrijan pedesetogodinjak ravnao je novi papir na donjem
okviru. Iznad gornjeg okvira, gdje su bila sloena tintom premazana slova, ruku velikog
zavrtnja drao je krupan, miiav mladi od kojih osamnaest godina. Imao je bezvoljan,
tuan izraz lica. Okrenuli su se kad sam uao.
Ja sam Shardlake, rekoh tiho. Poslali su me da istraim ubojstvo sirotog gospodina
Greeninga.
Stariji mukarac kimne. Geoffrey Okedene, ree. Javili su mi da ete doi. Poimo
u knjigovenicu. Elias, vraam se uskoro.
Mladi me prvi put izravno pogleda. U smeim oima gorio mu je gnjev. To je bio
zao, bezboniki in, rekao je. Dobri krani ovih dana vie nisu sigurni.
Ponaaj se prikladno, deko, mrko ga pogleda Okedene, a onda me povede na
najvii kat, gdje je za stolom sjedila sredovjena ena i paljivo zaivala stranice za korice od
debelog papira. Draga, bi li mogla otii dolje u kuhinju na nekoliko minuta? rekao je
Okedene. Moram u etiri oka popriati s gospodinom pravnikom. Radi se o ugovoru za
novu knjigu. Moda bi mogla Eliasu odnijeti vr piva.
ula sam da si ga maloprije izgrdio. Tog deka treba iibati zbog njegova drskog
jezika.
Snaan je i vrijedno radi, to je ono to je vano, duo. A gubitak njegova biveg gazde
teko ga je pogodio.
Gospoa Okedene je ustala i naklonila mi se prije no to je izala. Tiskar zatvori vrata
za njom. Moja ena ne zna nita o ovoj stvari, rekao je tiho. Dolazite po nalogu lorda
Parra? Rekao je da e nekoga poslati.
Da. Dobro ste postupili one veeri, gospodine Okedene.
Sjeo je za stol i zagledao se u svoje ruke, ogrubjele od dugih godina rada. Imao je
ljubazno, iskreno lice, no bilo je na njemu i bora koje su odavale brigu. Dobio sam poruku
iz Whitehalla da e me posjetiti odvjetnik. Rekli su mi da je spalim, pa sam to i napravio.
Duboko je udahnuo. Kad sam vidio rijei na papiru koji je drao jadni Greening... Nisam
sakramentalist, ali od poetka sam podravao reformu. U doba lorda Cromwella, dobivao
sam posao i od njega. Kad sam vidio naslovnicu te knjige, znao sam da se radi o osobnoj
ispovijesti grijeha i obraenja kakve radikali danas objavljuju, a to je moglo predstavljati
opasnost za kraljicu, koju svi reformisti duboko tuju zbog njene vjere i dobrote.
Kako ste dobili pristup Whitehallu?
Ovdje na ulici ivi mladi tiskarski egrt, poznat kao vatreni radikal. Kao to je esto
sluaj s takvim mladim ljudima, povezan je s drugim radikalima meu poslugom na dvoru.
Otiao sam do njega i rekao mu da u posjedu imam neto o emu bi trebalo obavijestiti
kraljiine savjetnike. Rekao mi je za slugu kojem se trebam obratiti u Whitehallu, i tako su
me odveli do samog lorda Parra. U udu je vrtio glavom.
Je li taj momak Eliasov prijatelj?
Ne. Elias se obiavao druiti samo s gospodinom Greeningom i njegovim krugom
ljudi. Preao je nadlanicom preko ela. Nije lako odjednom se nai usred Whitehalla.
Suosjeajno sam se osmjehnuo. Nije.
Bilo je zastraujue. Pogledao me. Ali savjest mi je nalagala da uinim sve to je
u mojoj moi.
Tako je. Lord Parr vam je zahvalan. Zamolio me da preuzmem istragu ubojstva, koju
je mrtvozornik praktiki obustavio. Svima sam rekao ukljuujui redarstvenika i mog
uenika kojeg sam poslao da pretrai vrt iza Greeningove kuice da postupam u ime
Greeningovih roditelja. Bio sam toliko slobodan i ispitao gospodina Huffkyna, a volio bih
popriati i s Eliasom. Koliko znam, osujetio je prijanji pokuaj provale.
Tako kae, a njemu se, premda je neposluan, moe vjerovati.
Njemu ni bilo kome drugome ne smijete spominjati knjigu.
 Okedene znaajno kimne. Gospodina mi, dobro znadem da ova stvar zahtijeva punu
diskreciju. Dobri krani govore nevino poput goluba, ali katkad moraju upotrijebiti
lukavost guje. Nije li tako?
U ovoj stvari svakako. Biste li mi sada svojim rijeima opisali to se dogodilo one
veeri?
Okedene je zapoeo s onim to mi je ve bio rekao Huffkyn zauli su viku i pourili
van. Trei prema daari, uo sam Greeninga da vie neka ga ostave na miru. Mislim da
se tukao s njima. Pokuao sam otvoriti vrata, no bila su zakljuana. Upro sam ramenom i
odmah su popustila.
Bila su zakljuana iznutra?
Da. Kao to znate, gospodin Greening je ondje i ivio, pa je nou zakljuavao. Mogu
samo nagaati to se dogodilo: napadai su pokucali na vrata, ugurali Greeninga unutra kad
je otvorio, pa zakljuali za sobom.
Huffkyn mi ih je opisao.
Da, no ja sam ih vidio samo na tren.
Huffkyn ostavlja dojam bistrog starca.
Jadna momina, plua su mu u loem stanju, kao i mnogima od nas u ovom poslu.
alosno je to sam Greeningovu smrt iskoristio kao priliku da zaposlim Eliasa, a Hoffkyna
stavim na laki posao.
Tako je vjerojatno najbolje za sve.
Nadam se.
Kad ste uli, osim to ste na tren ugledali napadae, to ste jo vidjeli?
Pogled mi je odmah privukla vatra. Morao sam je ugasiti. Ozbiljno me pogledao.
S obzirom na sav taj papir i supstancije za tisak, vatra nam je u ovoj ulici stalna briga.
Nasreu, hrpa papira je tek poela gorjeti, i uspio sam je ugasiti nogama. A onda sam ugledao
jadnog Greeninga..., duboko je udahnuo, ... na podu. Nadam se da vie nikad neu vidjeti
takav prizor. U ruci mu je, opazio sam, bio otrgnuti komad papira, i to najbolje kakvoe.
Proitao sam to pie na njemu, i shvatio da se tu ne radi samo o ubojstvu. uo sam Huffkyna
kako dolazi i ugurao papir u dep.
Mislite li da su ga ubili prije no to su uli da pokuavate ui?
Okedene odmahne glavom. Kad sam upro ramenom o vrata, Greening je jo uvijek
vikao. No onda je galama prestala, izuzev groznog treska mislim da se Greening bio sruio
nakon to ga je jedan od napadaa udario palicom.
Potom su ugrabili knjigu iz njegovih ruku, razmiljao sam naglas, no pritom su
ostavili dio naslovnice. Vjerojatno je, urei da izau, nisu ni primijetili. Zapalili su vatru i
pobjegli.
Da, mislim da je bilo tako. Okedene tuno zavrti glavom. Moda se napadai, da
tada nisam provalio, ne bi uspaniili i ubili ga.
 Mislim da bi ga svejedno ubili u pokuajima da mu otmu knjigu. Okedene alosno
kimne. Koliko dobro ste poznavali Armisteada Greeninga? upitao sam.
Doao je u Paternoster Row prije pet godina. Rekao je da je doao s Chilternsa
govorio je naglaskom iz tih krajeva i da eli otvoriti tiskarsku radnju. Bio je oenjen, priao
mi je, ali su mu ena i dijete umrli pri porodu, pa je otiao traiti sreu u London. Siroti
mladi, lice mu je esto bilo tuno. Parcelu zemlje na kojoj stoji njegova daara unajmio je
od Augmentacijskog suda pripadala je malom samostanu iji ostaci stoje na zemlji iza
kuice. Iskrivljeno se osmjehnuo. Nije li to ironino, s obzirom na njegova vjerska
uvjerenja? Daaru je podignuo uz pomo nekoliko prijatelja. Sjeam se da mi je bilo drago
to je u Londonu pronaao prijatelje. Nisam ga dobro poznavao, bio je povuen, ali... uo
sam i vidio neke stvari, osobito u posljednje vrijeme. Oklijevao je.
Nita to mi kaete o njemu vie mu ne moe natetiti. Gospodin Huffkyn ve je
neto natuknuo.
Moglo bi natetiti Eliasu. Ako doe do Gardinera i njegovih vukova.
Ja odgovaram samo lordu Parru i kraljici.
Okedeneove oi se raire. Kraljici osobno?
Da. Poznavao sam je jo dok je bila lady Latimer, dodao sam s prizvukom ponosa u
glasu.
Mislim da je Greening bio vrlo radikalan, ozbiljno me pogleda Okedene. Znan
ovjek.
Otro sam udahnuo. Bila je to ifra za stare lolarde i, sada, anabaptiste. Okedene
nastavi: Moete li mi jamiti da Elias nee imati problema zbog onog to u vam otkriti o
njemu? Govorio je tiho, napeto, podsjeajui me koliko je opasno razgovarati o radikalnoj
vjeri.
Oklijevao sam. Znao sam da e, ako nitko, onda lord Parr biti krajnje nemilosrdan
ukoliko bude smatrao da samo tako moe zatititi kraljicu. A svaki spomen anabaptista bio
je ravan eprkanju po osinjaku. O onome to bi moglo natetiti egrtu, govorit u samo
kraljici, rekao sam. Njezino milosre i estitost svima su poznati.
Okedene ustade i kroz prozor pogleda Greeningovu kuicu. Zidovi te klimave
kolibe su tanki. Armistead Greening imao je prijatelje i znance s kojima je glasno raspravljao
o religiji. Katkad bih ih uo kako razgovaraju, osobito ovog ljeta, kad su zbog vruine svi
imali otvorene prozore. Zapravo su se svaali, katkad odve glasno, i tako se dovodili u
opasnost. U toj bih galami razaznao tek poneku frazu, ali i to bi bilo dovoljno da mi probode
ui. Bila je to neobina mjeavina ljudi, njih estero, katkad sedmero, no trojica su uvijek
bila prisutna kot, Nijemac i Englez, svi poznati kao lokalni radikali.
McKendrick, Vandersteyn i Curdy.
Okedene kimne. Mislim da je gospodin Curdy prilino imuan ovjek. Greening mi
je rekao da mu je poslao jednog od svojih pomonika da gradi daaru. I kot je pomagao,
sjeam se da sam ga vidio. Krupan, snaan mukarac.
 Znai, Greening ih je poznavao gotovo od svog dolaska u London? Jeste li se vi znali
s njima?
Samo bismo si kimnuli u prolazu. Drali su se suzdrano. Zapravo sam Armisteada
Greeninga poznavao samo kao susjeda i kolegu tiskara. Katkad bismo razgovarah o poslu.
Nekoliko puta smo jedan drugome posudili papir kad smo usred narudbe bili na izmaku sa
zalihama.
to ste tono uli? Oko ega su se svaali gospodin Greening i njegovi prijatelji?
upitao sam. Oko priesti?
Ponovo se kolebao. Oko priesti, te jesmo li ve predodreeni za raj i pakao. Dobro
je, gospodine Shardlake, da nisam katolik, i da John Huffkyn ne brine tuu brigu.
Bili su neoprezni.
Ovog su se ljeta doimali vrlo uznemireno. Stisnuo je usne. Jedne sam ih veeri uo
kako se svaaju oko pitanja treba li ljude krstiti tek kad odrastu, te imaju li svi krteni krani
pravo na jednakost, pravo da uzmu dobra od bogatih i dre ih u zajednikom vlasnitvu.
Dakle, Armistead Greening moda je bio anabaptist?
Okedene odmahne glavom i pone hodati amo-tamo. Iz naina na koji su se njihove
svae odvijale, zakljuio sam da im stajalita variraju. Znate i sami da radikali proturjee
jedni drugima jednako kao i svojim protivnicima.
Znam. Posljednje desetljee bilo je doba promjena religijskih uvjerenja, ljudi su
prelazili iz katolianstva na luteranizam, pa na radikalizam, i onda ponovo natrag. No bilo
je oito da su Greening i njegovi prijatelji u najmanju ruku istraivah krajnje granice
radikalizma. Zapitao sam se gdje su sada ostala tri mukarca: McKendrick, Vandersteyn i
Curdy. Jesu li se negdje sakrili?
esto sam se pitao kako Armistead sklapa kraj s krajem, rekao je Okedene. Znao
sam da se neke knjige koje je tiskao nisu dobro prodavale, a katkad mi se inilo da uope
nema posla. Opet, nekad je bio vrlo zaposlen. Pitao sam se je li upleten u nezakonitu
trgovinu knjiga i broura. Sjeam se da mu je prije nekoliko godina dostavljena hrpa knjiga.
Ve tiskanih knjiga?
Da, dopremljenih iz Europe, moda protuzakonito, za daljnje raspaavanje. Vidio
sam ih u njegovoj daari kad sam ga doao pitati eli li kupiti moj viak slovnih kalupa. Bile
su u sanducima. Jedan je bio otvoren, a on ga je bre-bolje zatvorio.
Da mi je znati o kakvim se knjigama radilo.
Tko zna, moda o Lutherovim djelima. Ili knjigama onog Calvina, za kojeg kau da
sada vodi novo previranje u Europi. Ili se, pak, radilo o Johnu Baleu. Ugrizao se za usnu.
Zamolio me da nikome ne kaem za te knjige, i ja sam se zakleo da neu. Ali sada je mrtav
i to mu ne moe nauditi.
Hvala vam to mi vjerujete, gospodine Okedene, rekao sam tiho.
 Ozbiljno me pogledao. Da sam pogrenim ljudima prenio ono to sam uo,
Armistead Greening i njegovi prijatelji mogli su juer zavriti na lomai zajedno s Anne
Askew. Usne mu se iskrive u naglom zgraanju. To je bilo bezbono, gnjusno djelo.
Uistinu je tako. Mene su prisilili da prisustvujem kao predstavnik svog Inna. Bio je
to uasan in zla.
Teko mi je, gospodine Shardlake. Osjeam naklonost prema reformistima. Nisam
sakramentalist, a jo manje anabaptist, ali ne bih bacio svoje susjede u Gardinerove vatre.
Je li Elias bio lan te radikalne skupine? upitao sam tiho.
Da, mislim da jest. Ovog sam ljeta vie puta uo njegov glas iz Greeningove daare.
Morat u ga ispitati, no bit u oprezan.
Premda neotesan, bio je vjeran svom gazdi. eli da se ubojice uhvate.
A poznata mu je i jedna vana okolnost. Osujetio je pokuaj provale koji se odigrao
nekoliko dana prije.
Da. On je bio jedini koji je tome svjedoio, no dignuo je veliku galamu i ostali egrti
su pristigli u trku. Okedene zastane. Ispriat u vam neto neobino jer sumnjam da bi
Elias to uinio. Nekoliko dana prije prvog napada, gospodin Greening i njegovi prijatelji,
ukljuujui Eliasa, odravali su jedan od svojih veernjih sastanaka. Tog su se puta svaali
osobito glasno. Prozori su im bili otvoreni kao i moji, i noni straar u prolazu lako ih je
mogao uti no u ovoj su etvrti ak i noni straari reformisti.
Znao sam da se u mnogim londonskim upama ljudi Sve vie grupiraju i stvaraju
reformistike i tradicionalistike etvrti. Jesu li svi u ovoj ulici reformistikog usmjerenja?
Znam da veina tiskara jest.
Da. No razgovor koji sam uo te veeri bio bi opasan u bilo kojoj etvrti. Bio sam
ljutit na njih jer da su ih uhitili, i ja bih bio ispitan, a imam enu i troje djece. Glas mu je
malo zadrhtao, i shvatio sam koliko ga je uplaio nepromiljeni razgovor u njegovu
susjedstvu. Kako li se tek bojao kad se naao suelice lordu Parru usred Whitehalla? Izaao
sam s namjerom da im pokucam i kaem da bi trebali imati vie obzira, kako zbog moje,
tako i zbog vlastite sigurnosti. No, kad sam doao do vrata, uo sam Nijemca imao je
karakteristian naglasak kako govori da u Englesku dolazi mukarac koji radi za samog
Antikrista, i koji je u stanju sruiti i unititi kraljevstvo, te istinsku vjeru pretvoriti u pepeo.
Spomenuo je ime, strano ime. Nisam siguran da sam tono uo.
to ste uli?
Neto kao >Jurony Bertano<.
Ime zvui panjolsko ili talijansko.
Samo to sam uo. Zalupao sam na vrata, viknuo im da govore tie i zatvore prozore
ako se ne ele nai u Toweru. Nisu mi odgovorili, ali su se, Bogu hvala, stiali i zatvorili
kapke. Prodorno me pogledao. Ovo vam govorim samo zbog opasnosti u kojoj se nalazi
kraljica.
Istinski sam vam zahvalan.
 No ima neto to me zbunjuje cijelo vrijeme, rekao je Okedene. Zato bi radikali
ukrali kraljiinu knjigu i doveli je u opasnost?
I ja se to pitam.
Nijednom nisam uo da netko spominje kraljicu, to sigurno. No, kako sam ve rekao,
izuzev one veeri kad sam nauo za Juronyja Bertana, do mene su u veini sluajeva dolazile
tek povremene fraze. Uzdahnuo je. Ovih dana nigdje nije sigurno.
Ispred vrata zauju se koraci. Netko se tiho uspeo stubama, to nam je bilo
promaknulo. Okedene i ja se uznemireno pogledamo. Vrata se otvore, a u prostoriju ue
Nicholas sa samodopadnim izrazom lica. Zato nisi kucao? upitao sam ljutito. Gospodine
Okedene, ovo je moj uenik, Nicholas Overton. Ispriavam se zbog njegova ponaanja.
Nicholas je izgledao povrijeeno. Naklonio se Okedeneu, pa se brzo okrenuo natrag
prema meni. Oprostite, gospodine, ali pronaao sam neto u vrtu.
Da bar to nije izbrbljao pred Okedeneom, za iju je sigurnost bilo najbolje da zna to
manje. Ali Nicholas je nastavio: Popeo sam se preko zida. Vrt s druge strane je zarastao u
visoku travu i trnovito grmlje. Ondje je samo brani par prosjaka, sklonili su se u ruevine
kue koja izgleda kao naputeni samostan.
To i jest bio mali franjevaki samostan, deko, rekao je Okedene. Nakon opeg
rasputanja samostana, odande je odneseno mnogo kamenja za novogradnje, a zdanje jo
nitko nije kupio. Trite zemljitem u Londonu jo je uvijek prezasieno.
Nicholas je nastavio brbljati. Iao sam provjeriti ima li u visokoj travi jo uvijek
vidljivog traga. Kia nije padala, a ja sam dobar traga. Dobro sam se izvjebao lovei kod
kue. I doista, naao sam polegnutu travu, kao da su ljudi onuda trali. A u trnjaku je bilo
ovo. Izvadio je iz depa komadi tkanine, finu bijelu svilu izvezenu sitnim petljama i
spiralama u crnom koncu. Bio je to djeli manete s koulje kakvu si mogu priutiti samo
bogata gospoda. Svila je izgledala novo. Nicholas ponosno ree: Pretpostavljam da je
jednom ubojici, dok je bjeao, koulja zapela za trnje.
Okedene pogleda komadi manete. Izvrstan proizvod, rekao bih da se radi o
najboljoj svili. Ali u krivu si, deko, moj je pomonik dobro vidio napadae. Nosili su radne
bluze od grube vune. Netko drugi je proao kroz vrt i razderao koulju.
Okretao sam komadi tkanine u rukama. Ali tko bi u tako lijepom ruhu lutao po
naputenom vrtu punom trnovita grmlja?
Odgovorio mi je Nicholas. Moda ljudi koji uope nisu siromani, nego su preko
koulja prebacili ekinjaste bluze kako ih ljudi na cesti ne bi primjeivali.
Majko Boja, rekao sam. Nicholas, moda si u pravu. to bi znailo da kradljivac
Tualjke, tko god to bio, ima pristup do najviih dvorskih sfera. Jesi li razgovarao s
prosjacima?
Jesam, gospodine. Mali seljak iz Norfolka i njegova ena. Njihov komadi zemlje
ogradili su za ovce, pa su doli u London. Utaborili su se u jedinoj prostoriji koja jo ima
krov. Bili su se uplaili kad sam doao. Mislili su da je netko kupio zemlju i poslao odvjetnika
da ih potjera. Prezrivo je govorio o njima, zbog ega se Okedene prijekorno namrtio.
Pitao sam ih jesu li one veeri kad se dogodilo ubojstvo neto vidjeli. Rekli su mi da ih je
probudio trk u vrtu. Vidjeli su dvojicu krupnih mladih mukaraca s palicama. Jedan je bio
gotovo posve elav. Pobjegli su popevi se preko daljeg zida.
Znai, John Huffkyn je sve dobro vidio. Okedene pogleda komadi svilene
manete. Brinem se zbog ovog, gospodine. Ubojstvo su moda izvrili ljudi iz visokog
stalea.
Da, moda jesu. Dobro si to obavio, Nicholas. Molim vas, gospodine Okedene, neka
ovo ostane meu nama.
Okedene se gorko nasmije. Odmah vam se mogu zakleti da e biti tako.
Stavio sam komadi tkanine u dep i duboko udahnuo. A sada moram ispitati
mladog Eliasa.

AD SMO uli,egrt je podignuo pogled s posloenog sloga koji je upravo premazivao

K tintom. Gazda, rekao je Okedeneu, bit emo u zaostatku...

Imamo veliku narudbu, objasnio je Okedene. Ali Elias, ova gospoda
istrauju Greeningovo ubojstvo u ime njegovih roditelja. Moramo im pomoi.
Ispruio sam ruku. Ja sam Matthew Shardlake iz Lincolns Inna.
Elias Rooke. Mladi stisne oi. Gospodin Greening mi je rekao da su njegovi
roditelji siromani ljudi. Kako si mogu priutiti odvjetnika?
Bijae to smiono pitanje za obinog egrta. Elias..., opomene ga Okedene.
Elias, samo elim saznati istinu o onome to se dogodilo i privesti pravdi ubojice
gospodina Greeninga. Htio bih ti postaviti nekoliko pitanja. Mladi me i dalje sumnjiavo
promatrao. Koliko sam shvatio, u noi ubojstva bio si kod kue, potaknuo sam ga.
Da, s majkom i sestrama. Svratio je i susjed. Sve sam to rekao u sudskoj istrazi.
uo sam da si sprijeio prijanji napad na gospodina Greeninga.
I o tome sam sve rekao. Jednog sam jutra ranije doao do radnje ekalo nas je
mnogo posla a ispred vrata su stajala dvojica mukaraca i pokuavali su obiti bravu. Bili su
vrlo tihi, mislim da su znali da je gospodin Greening unutra.
Nije se radilo o istoj dvojici koja su ga napala poslije?
Ne. Stari Huffkyn rekao je da su mukarci koji su ubili mog sirotog gazdu bili krupni
i visoki. Ova dvojica uope nisu bili takvi. Jedan je bio nizak i debeo, a drugi mrav i
plavokos. Ovom drugom je nedostajalo pola uha. Nije to bila velika rupa koja ostane od
pribijanja uiju za stup srama. inilo se kao da mu je taj komad netko odrezao maem.
Jesu li nosili oruje?
Imali su bodee za pojasevima, kao i veina mukaraca.
Kako su bili odjeveni?
 Nosili su stare radne bluze od grube vune.
Znai, jeftina odjea?
Aha. Elias se malo opustio, shvativi da samo ponavljam ve utvrene injenice.
Ali veina ljudi si danas moe priutiti samo to jer su bogati otimai zemlje i bezbrojni
dokoni plemii sve uzeli sebi.
Ne budi drzak prema mom gazdi, prostaino, rekao je Nicholas.
Podignuo sam ruku. Bio sam spreman pretrpjeti mladenaku drskost ako bih tako
doao do novih podataka. A inilo se da momak ima radikalne drutvene nazore. Kad se
tono dogodio prvi napad? upitao sam. Nekoliko dana prije ubojstva, rekli su mi.
Oko tjedan dana prije. U ponedjeljak, petog.
Namrtio sam se, shvativi da je to bilo dan prije no to je kraljici ukradena Tualjka.
To nije imalo smisla. Jesi li siguran za datum?
Elias me izravno pogleda. Peti srpnja je roendan moje majke.
to si uinio kad si ugledao mukarce?
Ono to bi uinio svaki dobar egrt. Vikao sam >Palice!< da ostalim dekima iz ulice
dojavim nevolju. Nekoliko ih je izalo, ali nisu bili brzi bilo je rano, vjerojatno su se tek
probudili. Ako mi ne vjerujete, oni e vam potvrditi datum. Oni mukarci su ve otili,
pobjegli su preko zida iza daare gospodina Greeninga, istim putem kao i druga dvojica.
Neki deki su krenuli za njima, ali su im umaknuli. Znai, bit e da su i ti mukarci prije
napada pretraili okolicu Greeningove kuice kako bi pronali najbolji pravac za bijeg. Ja
sam ostao kod daare da probudim gazdu.
Kako je gospodin Greening reagirao kad si mu rekao to se zbilo?
A to mislite? Bio je uznemiren, odgovorio je otresito Elias. Nicholas ga opomene
pogledom, ali on se ne obazre na to.
Je li tvoj gazda pretpostavljao tko bi mogli biti ti mukarci?
Mislio je da se radi o usputnim lopovima. Ali zasigurno su povezani s mukarcima
koji su doli poslije i ubili ga. Zar ne?
Glas mu je jedva primjetno zadrhtao; ispod svoje razmetljivosti, Elias je bio istinski
uplaen. Morao sam se zapitati zato je Greening, ako je doivio pokuaj provale tjedan dana
prije ubojstva, naprosto pustio ubojice u kuu kad su ovi pokucali? Moda ga je umirio
kultivirani glas mukaraca onkraj vrata, od kojih je jedan ispod kouha nosio svilenu
koulju? Ponovo sam pogledao Eliasa, upitavi se zna li za knjigu. Ako zna, u opasnosti je.
No nije se sakrio, kao to su to, po svemu sudei, uinila trojica Greeningovih prijatelja, nego
je prihvatio posao u susjednoj radnji. to zna o prijateljima svoga gazde? upitao sam ga.
Znam da se zovu McKendrick, Vandersteyn i Curdy.
Upoznao sam ih. egrtove oi se suze. Sve dobri, poteni ljudi.
Svi su detaljno naveli gdje su bili kobne veeri, umirio sam egrta osmijehom. No
ve nekoliko dana ih se nigdje ne moe vidjeti.
 Nisam ih sreo od ubojstva.
McKendrick je kotsko prezime, ree Nicholas bez uvijanja. Donedavno smo bili
u ratu s njima.
Elias se ljutito zapilji u njega. Papisti su protjerali gospodina McKendricka iz kotske
zato to je papinu duu nazvao smrdljivom menstrualnom krpom. to ona i jest.
Elias! okomi se na njega Okedene. Ne doputam takve rijei u svojoj radnji!
Pomirljivo sam podignuo ruku. Je li gospodin Greening bio blizak s nekom enom?
Tvoj je gazda jo uvijek bio mlad ovjek.
Ne. Otkad mu je umrla sirota ena, bio je posveen radu i sluenju Bogu.
Promiljao sam kako naeti pitanje Eliasove ukljuenosti u religijske rasprave izmeu
Greeninga i njegovih prijatelja, kad ga Nicholas iznenada upita. A to je s onim Juronyjem
Bertanom? Nauo sam to ime kad sam se popeo na kat. Je li ga tvoj gazda poznavao?
Eliasovo lice preplavi krajnji strah. Nestalo je njegove mrzovoljne osornosti.
Koraknuo je unatrag.
Kako znate za to ime? upitao je. Pogledao je Okedenea. Gazda, ovi ljudi su agenti
biskupa Gardinera! Prije no to je Okedene uspio ita rei, Elias se, crven od straha i ljutnje,
okrenuo prema meni i viknuo: Ti gmizavi grbavi papistu! Odmah potom snano me udario
u lice. Dok sam ja teturao, bacio se na mene; onako kran, ozbiljno bi mi naudio da ga
Nicholas nije obuhvatio oko vrata i odvukao. Mladi se izvijanjem oslobodio stiska i epao
Nicholasa, i obojica su, hrvajui se, pala na pod. Nicholas je posegnuo za maem, no Elias ga
je odgurnuo i pobjegao kroz otvorena vrata radionice. Njegovi koraci tutnjili su stubitem,
ulo se kako je Okedeneova ena viknula: Elias!, a onda su se izlazna vrata s treskom
zatvorila.
Nicholas je ustao u trenu i potrao za njim niz stube. Okedene i ja pogledali smo kroz
prozor moj je uenik stajao nasred prometne ulice i gledao gore-dolje, no Elias je ve
nestao. Vjerojatno poznaje ovdanje ulice i prolaze kao svoj dep.
Okedene je s nevjericom i uasom zurio u mene. Zato ga je to ime toliko zgrozilo?
Nikad jo nisam vidio da tako reagira.
Ne znam, rekao sam tiho, briui krv s obraza.
Nicholas se vratio na kat. Nestao je, ree. Jeste li ozlijeeni, gazda?
Nisam.
Okedeneovo lice smrailo se od ljutnje. Elias je bio prestravljen. Sumnjam da e se
vratiti. Zapiljio se u Nicholasa. Sad u morati pronai novog egrta, a usred sam posla. I to
samo zato to ste vi izbrbljali ono ime. Gospodine Shardlake, uinio sam dovoljno. Ne elim
vie imati posla s tom stvari. Imam radnju, i odgovoran sam za svoju enu i djecu.
ao mi je, gospodine Okedene.
I meni je ao. A usto sam i grdno uplaen. Ponovno je pogledao kroz prozor, teko
diui. Idite sada, lijepo molim. I preklinjem vas, ne mijeajte me vie u to.
 Nastojat u se pobrinuti da vam vie nitko ne smeta. No, ako se Elias vrati, biste li
mi poslali poruku u Lincolns Inn?
Okedene se nije okrenuo, ali je umorno kimnuo.
Hvala vam. ao mi je, ponovio sam i pogledao Nicholasa. Idemo, rekao sam mu
otro.

koraao niz Paternoster Row. Osjeao sam marce u udarenom obrazu.

B
RZO SAM
Uskoro u imati lijepu masnicu. Trebali bismo otii do redarstvenika, rekao je
Nicholas. egrt koji pobjegne svom gazdi ini prijestup.
Jo uvijek ne znamo je li pobjegao, rekao sam. Nisam kanio ukljuivati vlasti
prije no to se posavjetujem s lordom Parrom. Zaustavim se i pogledam Nicholasa: to ti je
bilo? Zato si spomenuo ono ime?
uo sam ga u razgovoru izmeu vas i gospodina Okedenea dok sam prilazio vratima.
inilo se vanim. Mislio sam da e biti dobro malo poplaiti tog drskog deka, da spremnije
odgovara na pitanja.
Zar nisi primijetio strah ispod njegove osornosti?
Primijetio sam samo to da je govorio na nain koji si jedan glupavi egrt ne bi smio
dopustiti u ophoenju s ovjekom vaeg poloaja.
Da, Nicholas, pun si svog poloaja i klase, pa te Elias naivcirao i odluio si pokazati
gdje mu je mjesto. Ja sam ga pokuavao umiriti kako bih zadobio njegovo povjerenje. Zar ne
zna da se konja u trku ne smije podbadati vie no to je potrebno? Zbog tebe smo upravo
izgubili naeg najvanijeg svjedoka.
Nicholas se pokunjio. Rekli ste da mogu postavljati pitanja.
Samo nakon pomnog promiljanja. Ti nisi promislio, nego si naprosto reagirao, a to
je najgore to odvjetnik moe uiniti. Upro sam prstom u njegov prsluk. Dok si u mojoj
slubi, nee izigravati nekakva robusnog kicoa.
ao mi je, rekao je ukoeno.
I meni je ao. I gospodinu Okedeneu.
ini se da je ovo ubojstvo povezano s najdelikatnijim religijskim pitanjima, rekao
je tiho.
Jo jedan razlog da i mi budemo delikatni, odbrusio sam. A sad se vrati u Lincolns
Inn i pitaj Baraka to sve mora obaviti ondje. Nemoj mu rei ni rije o ovome. Mislim da
ak i ti shvaa koliko je ova stvar povjerljiva. A sad te moram ostaviti. Imam posla na
drugom mjestu.
Okrenuh mu lea i poem prema rijeci, da uhvatim amac za Whitehall.
 Deseto poglavlje

SKORO SAM STIGAO do stuba Thames Streeta. Mnogi su laari ekali uz obalu i

U izvikivali: Na istok! i Na zapad!, naznaujui tako plove li uzvodno ili nizvodno.

Dozvao sam jednog koji je iao uzvodno, i on spusti uporite za noge.
Proli smo mimo palae Whitehall zamolio sam laara da me odveze malo
dalje, do Westminsterskih stuba. Na javnim stubama kod Whitehalla sluge su iz brodice
istovarivale velike naramke drva za ogrjev, koje je vjerojatno bilo namijenjeno dvorskim
kuhinjama. Opet se sjetim jueranjeg spaljivanja i zadrhtim. Laar me udno pogledao.
Spustio sam glavu, promatrajui ga kako vesla. Bio je mlad ovjek, no ruke su mu ve bile
grube i kvrgave. Znao sam da stariji laari esto pate od bolnog artritisa, i da im ukoene
ake izgledaju kao stisnute pande. I sve to zato to su na eljena odredita prevozili bogatae
poput mene.
Proli smo Kraljeve stube, prostranu kolonadu obojenu u zeleno i bijelo; pruala se
petnaest metara od obale i zavravala irokim, natkrivenim pristanitem, uz koje se
zaustavljala kraljeva paradna brodica. Iza kolonade nairoko se protezalo prekrasno proelje
palae crvena cigla blago se sjajila na kasnom popodnevnom suncu, na vrhu su se caklile
razasute kule s brojnim visokim prozorima, dok su se na junom kraju, gdje su se gradile
nove odaje za lady Mary, uzdizale skele. Platio sam laaru i uz zapadni zid palae, Whitehall
Roadom, krenuo natrag prema Velikim dverima. U halji mi je bilo vrue. Bio sam pranjav,
umoran i zabrinut.
Ovog me puta nitko nije doekao, no moje je ime bilo na popisu i straar me
propustio. Proao sam kroz Velike dveri, potom preko dvorita, pa uz stube, sve do odaje
kraljeve strae. Provjeravali su moje ime na svakim vratima.
Popeo sam se do kraljeve sobe za audijencije. Pri ulasku sam se gotovo sudario s
uurbanim slugom u smeoj halji koji je nosio srebrni vr s vodom. Pogledah uokolo. Moja
prvotna fasciniranost ve je malo izblijedjela, no bio sam vie nego svjestan tjelohranitelja
koji su stajali uza zidove, i njihovih velianstveno ukraenih odora. Svi do jednog bili su
krupni, s bojnim sjekirama u rukama. Sada je u odaji bilo manje mladia, upornih pecaroa
poznatih imena. Pogled mi je privukla slika kraljevske obitelji, i kraljevo uglato i vrsto
tijelo potpuna suprotnost grotesknoj, otunoj figuri koju sam vidio prije toga dana.
Dva mladia iz skupine pecaroa sjedila su i, za novac, bacala srebrne kocke. Jedan
naglo ustane i vikne: Vara! Trei put si dobio peticu!
Sad je ustao i drugi, odmiui ustranu svoj kratki panjolski plat kako bi oslobodio
ruku. Pogana ti usta! Uvrijedio si me...
Dvojica tjelohranitelja odmah krenu naprijed i zgrabe kicoe za ruke. Zaboravili ste
gdje se nalazite, prostaine! viknuo je jedan od njih. Zar ste mislili da na ovome mjestu
moete revati kao da ste u nekoj krmi? Gubite se! Kraljev komornik e uti za ovo! Svi u
odaji promatrali su kako tjelohranitelji odvode dvojicu kockara prema vratima.
 Otro udahnem kad opazim dvojicu mukaraca u crnim haljama, sa zlatnim lancima
oko vrata upravo su se stubama bili uspeli do odaje, pa se zagledali u bukae. Obojicu sam
vidio na spaljivanju. Jedan je bio glavni tajnik William Paget; na namrtenom etvrtastom
licu smea mu je brada, gusta i upava, okruivala udnovate, nadolje iskrivljene usne.
Drugi je bio sir Richard Rich; njegova slabana graa bila je u opreci s krnim Pagetom, a na
mravu licu titrao mu je cinini smijeak. Nisu me vidjeli. Brzo sam poao prema vratima
kraljiine sobe za audijencije i apnuo svoje ime straaru; on mi otvori vrata i ja kliznem
unutra. Ondje me novi straar u kraljiinoj livreji upitno pogledao. Vii odvjetnik
Shardlake, rekao sam bez daha. Imam dogovoren susret s lordom Parrom.
Kraljiin stric ve me ekao u odaji; netko odozdo mu je zacijelo bio dojavio da sam
stigao. Meu svim sjajnim ukrasima, te naspram raskone odjee nekoliko dvorana, lord Parr
je u svojoj crnoj halji izgledao vrlo jednostavno; bojom su odskakali samo kraljiin grb na
njegovim prsima i zlatni lanac koji mu je visio oko vrata. Duboko sam se naklonio.
Doite u moj ured, gospodine Shardlake, ree on.
Poao sam za njim kroz druga vrata, pa niz hodnik. Zbog debele rogoine koja je
prekrivala pod od zida do zida, koraci su nam bila neujni. Kroz otvorena vrata naas sam
pogledao u kraljiinu sobu za audijencije, i opazio samu kraljicu; odjevena u crveno, sjedila
je pokraj prozora i vezla. Drutvo joj je pravilo nekoliko dama koje su bile prisutne i prije, a
Gardiner, panijel vojvotkinje od Suffolka, sjedio je na podu i igrao se kou.
Prelazimo u kraljiine privatne odaje, rekao je lord Parr. Tu je i moj ured. Otkad
me proljetos pozvala iz provincije, kraljica eli da joj uvijek budem blizu. Otvorio je vrata
malog, polumranog ureda, iji je prozor gledao na drugo dvorite; papiri na krinjama i
nevelikom radnom stolu bili su posloeni u uredne hrpe. Lord Parr podignuo je sa stolca
pravniku halju od fine svile i pruio mi je. Izvolite, ree. Presvucite se u to. Na prsa
halje bio je priiven areni kraljiin grb svete Katarine. Prije no to je sjeo za stol, Parr je
zatvorio prozor. Pokazao mi je da sjednem.
Vie volim da je prozor tijekom ljetnih dana otvoren, rekao je alobno. Ali ovdje
se nikad ne zna tko moe prislukivati na susjednom prozoru. Uzdahnuo je. Kao to ste
vjerojatno uvidjeli, dvor je mjesto puno straha i mrnje. Pravog prijateljstva nema nigdje,
ak ni unutar obitelji. Seymourovi se svaaju i grebu kao make. Samo je obitelj Parr
jedinstvena. Odani smo jedni drugima, rekao je s ponosom. Tu je naa snaga.
Ovdje ste samo od proljea, lorde? dopustim si upitati.
Da. Posljednjih sam nekoliko godina uglavnom delegirao obveze i ostajao na svojim
posjedima. Ve sam star, ne osjeam se uvijek dobro. Nisam vie onaj ovjek koji je sluio
kralju. Sjetno se osmjehnuo. I moj brat, kraljiin otac, sluio je kralju, a kraljiina majka
bila je dvorska dama Katarine Aragonske. Parrovi su dio dvora ve dugo vremena. Kraljiina
majka umrla je tik prije oluje koju je podignuo kraljev razvod. Hja, bar je bila poteena
svega toga. Podignuo je glavu; pogled mu je, ispod sijedih obrva, ponovo bio prodoran.
Otad sam stajao in loco parentis2 za svoju neakinju. Poduzet u sve da je zatitim. Kad me
zamolila da se vratim na dvor, odmah sam to uinio.

2 Na mjestu roditelja (lat.)

 Razumijem.
Morate prisegnuti. Izvadio je Bibliju iz ladice, i ja sam se sveano zakleo da u
odano i estito sluiti kraljici. Lord Parr kratko je kimnuo, vratio Bibliju u ladicu i upitao:
Pa? Kakve su vijesti?
Duboko sam uzdahnuo. Nisu dobre, lorde. Rekao sam mu da se prvi napad na
Greeninga dogodio prije no to je Tualjka bila ukradena, da su vlasti odustale od sluaja, da
se Greeningovi prijatelji po svemu sudei skrivaju, i da su moda anabaptisti. Na kraju sam
mu rekao za Eliasov bijeg. Bio sam obeao da u samo kraljici govoriti o onome to bi moglo
ugroziti mladia, ali lord Parr morao je znati za njegovu nepovoljnu situaciju. Nita od svega
toga nije zvualo dobro. Rekao sam da je Nicholas neoprezno spomenuo Bertanovo ime, te
time silno uzrujao Eliasa, ali sam pohvalio uenikov pronalazak komadia otrgnute svile.
Bio sam ga ponio sa sobom; izvadio sam ga i stavio na stol, a lord Parr ga stade prouavati.
Odlian, skupocjeni proizvod, rekao je. Ukrasi u crnom koncu su osebujni.
Preokrenuo je svilu. Kraljiin vezmajstor Hal Gullym cijeli je svoj ivot radio u kraljiinoj
runici u dvorcu Baynard. Poznaje sve najbolje londonske kouljare. Moda e moi
ustanoviti iji je ovo rad.
Samo na temelju komadia rukava?
Mogue, rad je vrlo kvalitetan. Parr se namrtio. Je li egrt siguran da se prvi napad
na Greeninga dogodio prije no to je Tualjka nestala?
Siguran je. ao mi je to je pobjegao. Kad je spomenut Bertano, prestravio se.
Ime mi je nepoznato. Kaete, Okedene je uo da se o tom Bertanu govori kao o
ovjeku koji e sruiti dravu radei za Antikrista?
Da, posve je siguran da je to uo. A mislim da je Okedene iskren ovjek. Nakon
kratkog oklijevanja sam dodao: Zamolio je da ga sada ostavimo na miru. Boji se za svoju
obitelj.
Kao to se i ja bojim za svoju, odvratio je otvoreno lord Parr. Jedanaest je dana
prolo otkad je knjiga ukradena, a ni glasa o njoj. Nita. Tko ju je mogao uzeti?
Vjerski radikal zasigurno ne.
No, da se radilo o papistu, knjiga bi dosad ve bila javna stvar, i sam Bog zna to bi
se dogodilo mojoj neakinji. Kralj nesmiljeno gleda na sve to mirie na izdaju. Ugrizao se
za usnu.
Trebali bismo pronai egrta, rekao sam.
Parr me otro pogledao. Nije vam smio pobjei.
U pravu ste, lorde.
Ona tri Greeningova prijatelja se skrivaju?
Tako se ini. No moda su se samo nakratko pritajili. Redarstvenik zna gdje ive.
Ove ih je godine drao pod prismotrom kao mogue sakramentaliste.
 Lord Parr se srdito namrtio, a blijedi mu se obrazi zarumenjee. Mili Boe, ti
ekstremni radikali i njihove lude zamisli! Dovode u pogibelj nas koji smo svjesni da se
reforma mora traiti diskretnijim sredstvima. Nemaju pojma to je realna politika. Taj
Bertano moda uope ne postoji, moda je to samo utvara njihovih grozniavih umova!
Duboko je udahnuo i malo se primirio. Morate potraiti ta tri Greeningova prijatelja,
razgovarati s njima i otkriti to znaju. Onaj egrt se vjerojatno sklonio kod njih. Ponovo se
namrtio. A ako ponovo sa sobom povedete svog uenika, nauite ga kad mora drati jezik
za zubima.
Budite uvjereni da hou, lorde.
Pomislih kako ovo znai da me eka jo posla, i to s ljudima koji mogu biti opasni
prema onima koje smatraju svojim neprijateljima. Sjetim se i posla u svom uredu koji ne
mogu prepustiti pomonicima pribliavao se pregled murala u sluaju Slanning i na
trenutak me uhvati panika. Imao sam dojam da se stolac mie poda mnom, i vrsto se
uhvatim za rukonaslone.
to vam je? upita otro lord Parr.
Oprostite, lorde, ja... Dan je bio dug, a juer sam bio na spaljivanju. Kad sam umoran,
katkad se osjeam udno, kao da se sve ljulja...
Oekivao sam da e se okomiti na mene, rei mi da sam pokunjeni slabi, no na moje
iznenaenje, obratio mi se tihim glasom: Kraljica mi je rekla da ste bili na Mary Rose prole
godine, kad je brod potonuo. Bila je to golema tragedija. Premda se o tome na dvoru ne smije
govoriti, moram vam rei da je kralj osjeao veliko ponienje zbog propasti svog najdraeg
broda.
Izgubio sam dobre prijatelje, a i ja sam umalo poginuo. Kad sam optereen...
Oprostite mi, lorde.
Parr je zagunao. I ja se katkad osjeam loe. Ve dugo me mue groznice, a postaju
sve ee. Katkad sam toliko umoran... Slegnuo je ramenima, pa se lagano osmjehnuo. Ali
moramo dalje. Znate li kraljiin slogan?
Budi koristan u svemu to radi.
I mi ga se moramo drati. Znam da vam je ovo teko breme, vii odvjetnie
Shardlake.
Hvala, lorde, no pitam se je li plan da pronaem te ljude i ispitam ih uistinu najbolje
rjeenje. Radikali su sumnjiavi prema svima. Sigurno e smatrati, poput egrta, da sam
ljubopitljivi odvjetnik u slubi nekog poslodavca koji bi im mogao nauditi.
Lord Parr se cinino osmjehnuo. Da, ljudi su sumnjiavi prema odvjetnicima. Misle
da e za naknadu sluiti bilo kome.
Moda bi bilo dobro da im najprije pristupi netko drugi, netko za koga se zna da im
je sklon, i tko e ih uvjeriti da odvjetnik koji dolazi nije neprijatelj. Nita vie od toga im ne
mora rei.
Starac je kimnuo. U pravu ste. Sino ste upoznali mladog Williama Cecila?
 Da.
Poznato je da ima odreene... veze, recimo to tako. On je tek poetnik u kraljiinu
Pravnikom vijeu, no ve sam opazio da je vrlo bistar i predan reformi. I prilino
ambiciozan. Parr se opet cinino osmjehnuo. Dobro. Naloit u mu da pronae te ljude,
da ih uvjeri kako ih naprosto elite ispitati o Greeningovu ubojstvu i da im neete nanijeti
zlo. Nita vie od toga gospodinu Cecilu ne treba rei. On, dakako, ne zna za Tualjku.
To bi moglo pomoi naoj istrazi.
Parr je pogladio bradu. Rekli ste da je Greening u vrijeme ubojstva tiskao samo neku
francusku poetnicu?
Tako je. Temeljito sam pretraio radnju.
Kraljica, kao to pretpostavljate, ne surauje s takvim malim obrtnicima. Njenu
knjigu Molitve i razmatranja tiskao je John Berthelet, kraljev tiskar. Zavrtio je glavom, pa
odluno uhvatio rukonaslone. A sada, rekao je, elim da ispitate neke kraljiine sluge.
Da, lorde.
Najprije pogledajte ovo.
Posegnuo je u svoju halju i izvadio mali klju na zlatnom laniu. Nagovorio sam
neakinju da mi ga povjeri. To je kljui koji nosi oko vrata, a otvara njezinu krinju za
dragocjenosti.
Pregledao sam klju imao je nekoliko zubaca razliitih veliina. Mislim da ga nije
jednostavno kopirati.
U pravu ste. to se krinje tie, premjestio sam je na sigurno mjesto, gdje je moete
i pregledati. Vratio je klju meu nabore halje. Jeste li sada spremni ispitati sluge?
Pozorno me promatrao.
Jesam, lorde. Oprostite mi, bio je to samo trenutak slabosti.
Dobro. Pogledao je papir na stolu. Pregledao sam slubene biljeke i otkrio tko je
te veeri bio na dunosti. Kraljica je cijelo popodne bila u svojim odajama. Otila je u spavau
sobu nakon ruka i izvadila knjigu, ponovo u napasti da je se rijei. Potom je neko vrijeme
uila panjolski usavrava svoje znanje stranih jezika kako bi u diplomaciji bila od najvee
mogue koristi.
Tijekom popodneva je esto sama?
Ne. Ali, ako ima slobodno popodne, voli iskoristiti priliku da bude malo sama to
na ovome mjestu nije tako lako, rekao je Parr iskreno. Potom ju je, kao to znate, u est
sati pozvao kralj, a u deset se vratila u sobu. Tualjka je ukradena tijekom ta etiri sata.
Prema straarima, tijekom tog vremena u kraljiine su odaje ula samo dva paa, iji je
zadatak bio ienje soba i galerije, te hranjenje njezinih ptica i Riga, kraljiina panijela.
Razgovarat ete i s dvije ene koje imaju manje-vie slobodan pristup odajama. Prva je Mary
Odell, kraljiina osobna slukinja, koja za nju radi ve godinama, i iji je zadatak pripremiti
kraljiin krevet. esto spava s njom u sobi. Druga je Jane, luda koju kraljica dijeli s lady
Mary. Jane je slaboumna. Navodno je te veeri dola u kraljiinu privatnu odaju, gdje je tada
bilo nekoliko dvorskih dama, i zahtijevala da vidi moju neakinju, govorei da ima neto to
e je zabaviti. Dame su joj rekle da je kraljica kod kralja, ali ona im nije vjerovala. Budui da
Jane zna dignuti veliku galamu ako nije po njenom i kraljica i lady Mary odve su je
razmazile straar ju je pustio u spavau sobu da se uvjeri sama. Izala je za nekoliko minuta.
I to je sve.
Koliko prostorija ima kraljiin stambeni prostor?
est ih je: kupaonica, spavaa soba, sobica za molitvu, radna soba, blagovaonica, te
iza njih kraljiina privatna galerija, kojom esto eta. Usput, osobno sam pretraio svaki
centimetar svake prostorije, za sluaj da je knjiga skrivena negdje. Nita nisam pronaao.
Dva paa moraju istiti svaki dan?
Parr se podrugljivo nasmijao. Jasno da ne moraju. No ovo je kraljevsko domainstvo,
i mnotvo slugu znak je kraljiina velebnog poloaja. Ujutro iste druga dvojica paeva.
Samo kralj ima vie slugu.
Osoblje se izmjenjuje?
Da, postoji red deurstva. Vidim na to ciljate. Mislite da je neki drugi sluga ve
prije otkrio knjigu. Ali nisu mogli unaprijed organizirati krau ba na taj dan jer nitko nije
znao da e kralj pozvati kraljicu k sebi.
No zacijelo je zove poesto.
Ne svakog dana. A posljednjih se veeri esto susretao s vijenicima i
veleposlanicima.
Dakle, ini se da je knjigu ukrao netko od tih etvero slugu, osim ako se tko nije
sakrio na kraljiinoj galeriji.
Nemogue. Ondje se nitko nije mogao sakriti. Straari na vratima privatne odaje
provjeravaju svakog tko ulazi i izlazi. Oni su nepremostiva prepreka.
Malko sam razmislio. A sami straari? Moe li im se vjerovati?
Birala ih je kraljica osobno. I oni su na dunosti prema redu deurstva, a ako bi koji
od njih napustio svoje mjesto ispred vrata, to bi netko odmah primijetio, osobito oni mladii
eljni dvorskih poloaja, koji ude pribliiti se njima zabranjenim mjestima. Ne, dok kraljice
nije bilo, ula su samo dva mlada paa, Mary Odell i Jane Bena.
Samo etvero ljudi.
Ve sam pozvao oba mladia i obje ene. elim da, uz izliku da je ukraden prsten,
istraite kretanje svakog od njih toga dana. Recite im da je kraljica silno alosna zbog gubitka
prstena. Dala vam je ovlatenje da s Mary Odell razgovarate nasamo, no Jane ete morati
ispitati u njenoj nazonosti. Jane je tako budalasta da bi se bojala kad biste je ispitivali
nasamo. Moda bi se ak i opirala. Parr se namrtio; oito je drao da je Jane grozna
gnjavatorica.
Kako elite, lorde.
Mary Odell je jedna od etiri sobarice. To je nia sluba, no Mary je posebno bliska
s kraljicom. Njih dvije su sestrine u drugom koljenu. U kraljiinu domainstvu sada je
mnogo daljih roaka obitelji Parr, kao to je to neko bio sluaj s Boleynovima i
Seymourovima. Osim to su ovisni o kraljici, svi joj duguju svoja namjetenja, tako da se na
njihovu odanost moe raunati. No Mary Odell je i kraljiina slukinja i njena bliska
prijateljica. Budite blagi prema njoj. to se tie Jane Bene... Nagnuo je glavu. Postoje dvije
vrste luda: one izvjetene za fine lakrdije, poput kraljevog aljivine Willa Somersa, i one
poput Jane, koje su glupave po roenju. Jane je mnogo toga doputeno. Ali moe biti i vrlo
dosjetljiva. Lord Parr me pozorno promatrao. ovjek nikad ne zna jesu li lude uvijek tako
budalaste kakvima se ine, rekao je mrano.
Jane slui kao luda i lady Mary, to znai da joj je odanost podvojena, rekao sam.
Razmotrio sam to. Prolo je deset godina otkad je lady Mary prestala s otporom i
prihvatila kraljevsku vrhovnu vlast. Vjerski je konzervativna, no cijelo je vrijeme potivala
kraljeve elje. Kraljica je nastojala povezati sve troje kraljeve djece, no iako Mary voli malog
Edwarda, lady Elizabeth nije joj draga. Parr je slegnuo ramenima. Razumljivo, budui da
je Elizabethina majka istisnula njenu. Kraljica je uinila sve da se sprijatelji s Mary.
Vrnjakinje su, i esto provode vrijeme zajedno.
Ali Mary nije reformistica.
Drala se podalje od svih kunih urota. Bezopasna je... A sada vas moram napustiti.
Ustao je. Paeve e vam poslati ovamo. Kako sam vam ve bio rekao, privui emo manje
pozornosti ako ispitivanje, umjesto mene, provede lan kraljiina Pravnikog vijea. Ja u
se vratiti kasnije. Prsten koji je nestao je zlatan, s velikim etvrtastim rubinom, a s unutarnje
strane obrua ugravirani su inicijali Margaret Neville, kraljiine pokojne pastorke. Krenuo
je prema vratima. Pripazite na paa Adriana Russella, balavac zna biti drzak. Poslije u vam
pokazati krinju. Usput, danas sam uo da se kralj sljedeeg mjeseca seli u palau Hampton.
Ve su poslali lovce na takore. Rijekom e onamo biti prevezeni i ljudi i stvari iz kraljevskih
odaja. Stoga je vano da, dok jo moete, sve vidite onako kako je bilo u vrijeme krae.

TRAAR JE uveo prvog paa, mravog plavokosog mladia nabusita dranja. Moglo mu

S je biti oko esnaest godina. Nosio je kraljiinu crvenu livreju, s njenim grbom na
prsima, te crnu kapu koju je skinuo kad je uao. Strogo sam ga promatrao, kao da se
radi o suparnikom svjedoku na sudu.
Ti si Adrian Russell?
Da, gospodine, iz Kendala. Moj je otac dalji kraljiin roak, i vlasnik je velikih
imanja u Cumberlandu, govorio je pa ponosno.
Ja sam vii odvjetnik Shardlake, iz kraljiina Pravnikog vijea. Istraujem krau
prstena s rubinom iz krinje za dragocjenosti u kraljiinoj spavaoj sobi. Jesi li uo za to?
Jesam, gospodine.
Prsten je nestao estog srpnja, izmeu est i deset naveer, dok je kraljica bila s
Njegovim Velianstvom. Ti si te veeri bio na dunosti?
 Russell me odvano pogleda. Jesam, gospodine. Garet Lynley i ja smo doli u est.
Donijeli smo nove svijee, oistili sobe i namirisali ih svjeim biljem. Ja sam otiao u osam.
Garet se ostao pobrinuti za spavau sobu, rekao je.
Jesi li uope ulazio u kraljiinu spavau sobu? upitao sam otro.
Nisam, gospodine. U nju je ulazio samo Garet Lynley. Doputeno je da samo jedan
pa po veeri ulazi onamo, a tog dana nije bio red na meni.
Svaki dan dva paa obavljaju navedeni posao po dva sata?
To nam je zadaa koju obavljamo prema redu deurstva. Brinemo se i o kraljiinoj
galeriji, hranimo ptice koje se nalaze ondje. I kraljiina psa.
Nije mi se sviao mladiev arogantan ton. Moda koji put nisu potrebna dva sata?
upitao sam hladno. Moda koji put sjedne i odmori se malo.
Sve sluge malo sjednu.
A mladii su skloni prkanju po tuim stvarima. Jedan je pa ve bio ukrao neto od
kraljice, moda se sjea. Osuen je na smrt vjeanjem, ali ga je kraljica pomilovala.
Russell razrogai oi i pone se pravdati. Gospodine, ja nikad ne bih uinio takvo
to, nikad ne bih nita ukrao, kunem se. Ja sam iz dobre obitelji...
Da, to si ve rekao. Jesi li vidio nekog drugog dok si bio u kraljiinim odajama? Ili
bilo to neobino?
Nisam, gospodine.
Promisli. Dobro promisli. Moda kradljivac nije ostavio sve na svome mjestu, moda
je neto pomaknuo.
Ne, gospodine. Kunem se, rekao bih vam da sam opazio da neto nije na svome
mjestu. Mladi Russell sada je zabrinuto stiskao ruke; njegove djeje oholosti je nestalo.
Nisam vjerovao da bi taj nezreli momak mogao biti upleten u krau knjige. Blaim tonom
sam zatraio da mi izloi kuda se sve kretao, a onda sam mu rekao da moe ii. S olakanjem
je izjurio.
Drugi pa, Garet Lynley, bio je u strahu od samog poetka. Odmah sam to uoio. Bio
je Russellov vrnjak, visok i mrav, uredno poeljane duge smee kose. Pokazao sam mu da
sjedne i upitao ga o njegovim zadaama u kraljiinoj spavaoj sobi.
Namjestim nove svijee, stavim novu posteljinu na krinju, onda promijenim cvijee
i rasporedim po sobi svjee bilje i latice. Nahranim Riga, kraljiina psa, ako je ondje. Ali te
veeri ga nije bilo. Ne diram krevet i odjeu Njezina Velianstva, naravno, to je posao
sobarica. Mislim da je te veeri na dunosti bila Mary Odell.
Kimnuo sam. Stavlja posteljinu na krinju. Zna li da su unutra dragocjenosti?
Kunem se, gospodine, nisam nita dirao. Nikada. Mislim da je krinja ionako
zakljuana.
Jesi li je ikad pokuao otvoriti da provjeri?
 Nikada, odgovorio je pa. Odan sam Njezinom Velianstvu... U strahu je povisio
glas.
Obratio sam mu se ljubaznije. Jesi li te veeri opazio to neobino u sobi? Moda u
vezi sa krinjom?
Ne, gospodine. Ve je bio sumrak. Nosio sam fenjer. Namrtio se. Ali da neto nije
bilo u redu sa krinjom, mislim da bih to opazio. Stavljao sam posteljinu na nju svake veeri
tog tjedna.
Jesi li ikad vidio ukradeni prsten?
Ne. Reeno mi je da ga kraljica katkad nosi, no uvijek joj se moram duboko
nakloniti, pa ga nikad nisam vidio.
U redu. Vjerovao sam mu, ali Garet Lynley nije se bojao samo mog ispitivanja. U
to sam bio siguran. Odakle si, mome? upitao sam vedro. Ima sjevernjaki naglasak.
Pitanje ga je, inilo se, duboko uznemirilo. Iz Lancashirea, gospodine. Oi su mu
lutale. Moja majka nekad je bila osobna slukinja Katarine Aragonske. Preko nje je mojoj
obitelji dodijeljena zemlja. Poznavala je majku sadanje kraljice, staru lady Parr.
Znai, tako si dobio ovo namjetenje? Preko svojih obiteljskih veza s kraljiinom
majkom?
Da, gospodine. Moja je majka u pismu lordu Parru upitala bi li se za mene moglo
nai kakvo namjetenje. Disanje mu se primjerno ubrzalo.
Jesu li ti roditelji jo uvijek ivi?
Otac nije. Mladi je oklijevao. Bio je zatoen u Toweru nakon Sjeverne bune prije
deset godina, i ondje umro.
Pomno sam razmotrio ono to sam uo. Radilo se o mladiu ija je majka sluila
Katarini Aragonskoj, i iji je otac sudjelovao u Sjevernoj buni. Zbog povijesti tvoje obitelji
neki bi se mogli zapitati o tvojim vjerskim nagnuima, rekao sam polako.
Garet se u trenutku potpuno slomio. Kleknuo je, gotovo se sruivi sa stolca, i stao
kriti ruke. Nije istina, kunem se da nisam papist! Odano slijedim kraljeve vjerske odluke.
Stalno to govorim ljudima. Da me bar puste na miru...
Ustani, rekao sam blago. Bilo mi je ao to sam ga tako rastrojio. Sjedni. Nisam
ovdje da ti naudim, dobro? O kojim to ljudima govori?
On oajniki odmahne glavom. Niz obraze su mu se slijevale suze.
Hajde, Garet. Ako ni u emu nisi pogrijeio, nita ti se nee dogoditi. Ako jesi i to
prizna kraljica e biti milostiva.
Mladi drhtavo uzdahne.
Nisam nita uinio, gospodine. Ali istina je to ste rekli zbog moje obiteljske
prolosti, ljudi misle da bih bio spreman uhoditi reformiste. Premda lord Parr i kraljica znaju
da moja obitelj eli samo ivjeti u miru i odano sluiti. No otkad sam doao u palau...
Oklijevao je. Da?
 Dvaput mi je priao neki ovjek i upitao me bih li, koliko to mogu, motrio kraljicu,
i o tome obavjetavao one koji slue, rekao je, istinskoj vjeri. Odbio sam, kunem se... Zurio
je u mene sav kukavan, lica podbuhla od suza. U trenu sam postao svjestan kako se osjeao
kad je nevin stupio u ovu zlatom optoenu septiku jamu.
Jesi li to prijavio svojim nadreenima? Lordu Parru?
Nisam, gospodine. Nisam se usudio. Taj ovjek... plai me.
Kad se to dogodilo?
Jesenas, kad sam stigao ovamo. I onda ponovo u travnju, kad je poeo lov na
heretike.
Oba puta ti je pristupio isti ovjek?
Da. Ne poznajem ga. Rekao sam za to jednom pau, a on mi je objasnio kako se zna
dogoditi da ti, kad stigne na dvor, pristupi netko s jedne ili druge strane, i da, ako eli
sauvati kou, nikad ne smije pristati na bilo kakve zahtjeve. Uvijek ti pristupi ovjek koji
je nepoznat na dvoru, izvanjski sluga nekog monika.
Kako se zove taj ovjek?
Nije mi elio rei. Prvi put mi je priao na ulici, a drugi me put ekao ispred krme
u koju zalazim. Ima neto na njegovu licu to me uplailo. Mladi je spustio pogled, sramei
se svoje slabosti.
Moe li ga opisati?
Mladi me ponovo pogleda. Znao je da sada mora ii do kraja. Ima dvadesetak i
neto godina. Mrav je, ali ilav i snaan. Nosi jeftinu odjeu, ali govori kao gospodin. Sjeam
se da nije imao polovicu jednog uha, kao da ju je netko odsjekao u borbi. Garet je zadrhtao.
Polovica uha nedostajala je i jednom od mukaraca koje je Elias omeo u prvom
pokuaju provale u tiskarsku radnju. Pokuao sam prikriti uzbuenje. Garet je nastavio:
Oba mi je puta rekao da u, ako pristanem uhoditi kraljicu, zasluiti zahvalnost vrlo vane
osobe u kraljevstvu, koja e me nagraditi i omoguiti mi napredovanje na dvoru.
To zvui vrlo primamljivo, primijetio sam.
Ne. Garet je estoko odmahivao glavom. Sada elim samo to prije otii odavde.
Dobro je da si mi rekao za ovo. Nema se ega bojati, govorio sam mu blago. Nakon
to si i drugi put odbio tog ovjeka, jesi li ga ponovo vidio?
Nikad. Ako te ne mogu pridobiti, odustanu. Tako mi je kazano. elim se vratiti kui,
gospodine, svojoj obitelji, rekao je tihim glasom. Bez degradacije.
Mislim da se to moe urediti.
Garet obrie lice satenskim rukavom. Suosjeao sam s njim. Da sam se u njegovoj
dobi naao u istoj opasnosti, vjerojatno bih reagirao poput njega. Pustio sam ga da ode, i
ostao sjediti sam u uredu lorda Parra. Napokon trag, pomislih.
 Jedanaesto poglavlje

ARY ODELL BILA JE VISOKA, punana ena u ranim tridesetima. Bila je odjevena u

M crnu svilenu livreju, a plavu kosu skrivala joj je kapa s kraljiinim grbom. Crte
lica bijahu joj blage i zraila je neim majinskim, no nije nosila vjenani prsten.
Zelene oi bile su joj pronicave i oprezne. Ustao sam i naklonio se, te joj pokazao
da sjedne. Ona poslua i skupi ruke u krilu; gledala me znatieljno, a rekao bih da su je
hipoteze o onom to se dogaa pomalo i zabavljale.
Ja sam vii odvjetnik Matthew Shardlake.
Znam, gospodine. Kraljica je govorila o vama. Smatra vas asnim i iznimno
otroumnim ovjekom.
Osjetih kako se rumenim. Ispriavam se to vam smetam, gospoo Odell, no moram
ispitati sve koji su bili u kraljiinim privatnim odajama one veeri kad je ukraden njen
prsten.
Naravno. Njezino Velianstvo mi je naloilo da uinim sve to je u mojoj moi da
vam pomognem.
Lord Parr mi je rekao da ste ve due vrijeme kraljiina sobarica i prijateljica.
U rodu smo. Poznajem je jo iz vremena kad nije bila kraljica. Mary Odell lagano
se osmjehnula, s naznakom skrivene ironije koju je kraljica esto pokazivala u svojim
sretnijim danima. Dalje srodstvo dobro doe kad netko dosegne tako uzvien status.
Zastala je, a onda nastavila posve ozbiljnim glasom. No moja odanost Njezinom Velianstvu
daleko je dublja od zahvalnosti za namjetenje. Iskazala mi je milost svojim povjerenjem i
prijateljstvom i, iskreno vam velim, umrla bih za nju. Gospoa Odell duboko udahne.
Mnogo mi je priala o onome to se dogaalo posljednjih mjeseci. O svojim... nevoljama.
Je li? Samo, o Tualjci kraljica nije govorila. To bi bilo preopasno.
Gospoa Odell ispitivaki me pogledala. Kraljica se doima iznimno uzrujanom zbog
gubitka prstena. Voljela je dobru Margaret Neville, ali ipak se ini da ju je kraa odve teko
pogodila. Bilo mi je jasno da je ova mudra ena shvatila kako je ovdje rije o neem
znaajnijem od krae prstena. No, dakako, nisam smio nita rei.
Kako sam shvatio, vi ste te veeri bili na dunosti kao sobarica. A uo sam i da s
kraljicom oprostite to sam slobodan katkad zajedno spavate.
Da, katkad. Pravim joj drutvo kad se osjea usamljeno ili nevoljno.
Biste li mi ispriali to se sve zbivalo kad ste te veeri doli pripremiti kraljiinu
spavau sobu? Sve to je bilo imalo neuobiajeno, a to ste vidjeli ili uli, moe biti od
pomoi.
Kimnula je, kao da odobrava to sam preao na stvar. Imam dvosobni smjetaj pokraj
Velikih dveri. Te veeri izala sam desetak minuta ranije, neto prije devet. Bila sam
umorna, pa sam htjela to prije obaviti svoju zadau i povui se. Prela sam dvorite i ula u
kraljevske odaje. Uobiajeno je da paevi poiste sobe, a onda ja pripremim krevet,
provjerim je li u spavaoj sobi sve u redu, te priredim kraljiinu spavaicu i etke za kosu.
Dakle, uvijek jedan od paeva najprije poisti sobu?
Tako je.
Jesu li paevi posluni? Mladii su skloni vragolijama.
Jednom ili dvaput sam ih uhvatila kako se kartaju na kraljiinoj galeriji, i prijavila
ih kraljevskom metru ceremonija. No ne bi se oni usudili raditi ozbiljnije probleme u
kraljiinim odajama. Mladii koji su te veeri bili na dunosti obavili su dosta dobar posao.
Jedan od straara rekao mi je da je Njezino Velianstvo s kraljem. Koji put, kad doe natrag,
kraljica voli popriati sa mnom, pa sam pri povratku u svoj stan rekla straaru da u biti
ondje ako me bude trebala. Moram vam rei, vii odvjetnie Shardlake, da je to bila vrlo
obina veer. Nije se dogodilo nita udno, nita neumjesno. Jedino... Nabrala je nos. U
spavaoj sobi slabo se osjeao neugodan miris. Tako slabo da ga se jedva moglo razaznati.
Kakav tono miris?
Bio je to, oprostite mi, smrad izmetina. Pomislila sam da moda dolazi s rijeke, pa
sam zatvorila prozor. Potom sam i s fenjerom pozorno pogledala po sobi, ali sve je bilo u
redu. Kao to sam rekla, miris je bio vrlo slab.
A je li sve bilo u redu s kraljiinom krinjom? Onom u kojoj je bio prsten?
Pa je na nju stavio posteljinu, kao i obino. Nisam uoila nikakvu nepravilnost.
Zastala je. Voljela bih da vam mogu vie pomoi u vezi s ovim, gospodine, osobito jer je
kraljica vrlo uzrujana. Sada je govorila vrlo osjeajno. Ali nisam nita opazila.
Jeste li ikad vidjeli unutranjost krinje?
Nekoliko puta, kad je kraljica vadila svoj nakit ili napola dovreno pismo. Klju je
uvijek drala oko vrata. Glas joj je poprimio tunu notu. Ali posljednjih nekoliko mjeseci
Njezino Velianstvo nije bilo sklono pokazivati mi sadraj krinje.
Morao sam je odvratiti od tog tijeka misli, pa makar morao i lagati. Kad je netko
due vrijeme pod optereenjem a kraljica, znadem, jest neki vaan dogaaj, poput
gubitka prstena voljene osobe, moe mu ozbiljno pokvariti raspoloenje.
Istina, kimnula je gospoa Odell, ali me pronicavo promotrila.
Dakle, posve ste sigurni da te veeri nije bilo nieg neuobiajenog?
Zamislila se, a onda kao da joj je neto sinulo. Izuzev vonja, koji je uskoro nestao,
bilo je jo neto, sitnica za koju nisam sigurna je li vrijedna spomena.
to? Nagnuo sam se preko stola lorda Parra. I sitnica bi mogla biti od pomoi.
Rekla sam vam da sam dola iz svog stana. Ve ste uvidjeli koliko uvanih vrata
ovjek ovdje mora proi na ulasku u odaju kraljeve strae, pa na ulasku u sobe za
audijencije, privatnu odaju, stambeni dio... Kad sam na dunosti, uvijek se nalazim na popisu
ljudi koje proputaju. Katkad me neki novi straar upita tko sam, provjeri je li moje ime na
popisu i oznai ga pisaljkom. Ne bunim se, to im je dunost. No u kraljiinim odajama gotovo
svi straari me poznaju, i samo oznae moje ime kad prolazim. Te je veeri ispred kraljiinih
stambenih odaja straario mukarac koji je ve esto bio na toj dunosti Zachary Gawger.
Na moje iznenaenje, zaustavio me i dignuo galamu jer nije mogao pronai moje ime na
popisu. Rekla sam mu da ne bude budalast, ali on je ustrajao na provjeri imena, i nakon to
je drugi put pregledao popis, napokon ga je pronaao i propustio me. Govorio je glasno i
nasilniki, to nije prikladno obraanje dami mog statusa, ljutnula se ona. Pitala sam se je
li moda pijan, no zapovjednik strae uvijek provjeri jesu li svi straari trijezni i je li im
oprema na mjestu, i tek ih onda puta na dunost.
Da, to uistinu zvui udno, rekao sam. Popriat u o tome s lordom Parrom.
Ustao sam i naklonio se. Hvala vam na vaem vremenu.
Gospoa Odell ustane. Naloeno mi je da vas sada odvedem u kraljiinu sobu za
molitvu. Ondje ete se susresti s Njezinim Velianstvom. Koliko sam shvatila, razgovarat
ete s Jane Benom.
Tako je.
Opet se pomalo ironino osmjehnula, poput kraljice Katarine nekad. Sretno vam
bilo s njom, gospodine.
Otvorila je vrata i ja pooh za njom.

ODALI SMO niz hodnik. Bogat miris rua i lavande irio se iz latica poloenih uz drvene

H oplate zidova. Kroz otvorena vrata na kraju hodnika na asak sam ugledao iznimno
dugaku kolonadu ivih boja i visokih prozora; u kavezima su ljupko cvrkutale ptice
pjevice. Pretpostavio sam da se radi o kraljiinoj galeriji.
Mary Odell pokucala je na bona vrata. Nije bilo odgovora, no pokae mi da uem.
Naao sam se u privatnoj sobici za molitvu. Bila je ureena u istom tradicionalnom stilu:
ive boje kao i u cijeloj palai, oltar prekriven vezenim bijelim platnom, i upaljene svijee u
niama.
Kraljica se pobrinula da njena privatna kapelica ne odaje nijedan znak reformizma
jer bi njeni neprijatelji i to mogli iskoristiti protiv nje.
Mary Odell okrenula se na vratima. Kraljica i Jane trebale bi stii uskoro.
Hvala vam, gospoo Odell.
Iznenada mi se armantno osmjehnula. Znam da ete uiniti sve to moete kako
biste pomogli kraljici. Neka vam Bog bude na pomoi, vii odvjetnice Shardlake.
Vrlo ste ljubazni.
Izila je uz utanje svilene haljine i ostavila me samog. Iz daljine su dopirali slabani
glasovi svakodnevni agor palae. Napokon nekakav napredak, pomislih. Mukarac s
polovicom uha, koji je sudjelovao u prvom napadu na Greeninga, povezan je s nekim iz vrha
vlasti, a trebalo bi istraiti i neobinu epizodu Mary Odell sa straarom. Valjalo bi
promozgati ak i o onom udnovatom vonju. A sada u ponovo susresti kraljicu. Pogledao
sam jednu od crvenih svijea koje su gorjele u kapelici, i na trenutak osjetih neobino
zadovoljstvo.
Rogoina je bila tako debela da nisam uo korake koji su se pribliavali, pa sam se
trgnuo kad su se vrata otvorila. Ule su etiri ene, ali kraljice Katarine nije bilo meu njima.
Dvije su bile mlade, odjevene u raskone haljine s dugim rukavima. Druge dvije, shvatio sam
iznenaeno, bile su mi poznate s velikog portreta kralja i njegove obitelji. Jedna je bila mala
ena okrugloga lica, prikazana u prolazu iza lady Mary. Druga je bila lady Mary sama. Sitna
ena, zasigurno Jane Bena, sa sobom je dovela ni manje ni vie nego debelu bijelu patku;
ivotinja se gegala pokraj nje na konatom povodcu.
Jane se isticala i razmjernom jednostavnou svoje odjee, no njezina siva haljina s
visokim ovratnikom i bijela uska kapa bile su od najboljeg materijala. Plavim je oima
zvjerala po kapelici, a onda se tupo i uplaeno zagledala u mene. Pokraj nje stajala je jedva
neto via, no sjajno odjevena i kraljevski uznosita lady Mary. Prouavala me. Srce mi je
snano lupalo dok sam se klanjao gotovo do poda.
Uspravite se, gospodine odvjetnie. Glas joj je bio mek i iznenaujue dubok.
Gledao sam najstarije kraljevo dijete. Znao sam da je ki Katarine Aragonske znatno
starija od lady Elizabeth i princa Edwarda; dvadesete je ostavila iza sebe, a zbog mravog,
uskog lica izgledala je jo i starije. Ispod okrugle francuske kapuljae proarane dijamantima
vidjela joj se crvenkastosmea kosa, a zelena joj je haljina bila ukraena popularnim
uzorcima nara, to je bio i slubeni simbol njene ve dugo pokojne, odbaene majke. Malim,
elegantnim rukama igrala se sa zlatnom mirisnom kuglom to joj je visjela o pojasu.
Oprostite mi, moja gospo, rekoh. Nisam znao da...
Kimnula je i ljubazno se osmjehnula, no tamne su joj oi bile hladne i na oprezu.
Unato staloenom nastupu, ostavljala mi je dojam osobe koja je bila na oprezu cijeli svoj
ivot. Odmahnula je rukom. Oekivali ste kraljicu, znam. No moj ju je otac pozvao da bude
malo s njim. Jane je bila sa mnom kad je Mary Odell dola po nju, pa sam rekla da u je ja
otpratiti umjesto kraljice. Upitno me pogledala. Koliko znam, od vas je zatraeno da
istraite krau kraljiina prstena.
Tono, moja gospo. Pozvao me lord Parr.
Mary jedva primjetno slegne svojim sitnim ramenima. Nisam ula mnogo o tome.
Posljednjih sam dana prilino zauzeta nadzorom gradnje mojih novih odaja. U glasu joj se
osjeti ponos. Kao to vidite, dovela sam sa sobom svoje dvije dame, uljudnosti radi. Nije ih
predstavila, nego odmah nastavi: Iznenaena sam to elite ispitati sirotu Jane.
Njeno je pogledala sitnu enu, koja joj uzvrati moleivim piljenjem. Nisam
napravila nita krivo, moja gospo, rekla je luda visokim glasom.
Upitao sam se je li Jane istinski spora i zabrinuta ili se samo pretvara. Nisam mogao
pogoditi. Okruglo joj je lice bilo vrlo zagonetno ili zbog udnih putova njenoga uma, ili
zato to je bila vjeta glumica. A moda je posrijedi bilo oboje.
 Kraljica je to htjela jer je Jane..., inilo se da je obiaj ludu zvati krsnim imenom,
... samo jedna od etiri osobe koja je one veeri kad je ukraden prsten ula u spavau sobu
Njezina Velianstva. Okrenuo sam se prema Jane. Ne sumnjii vas se nizato. Zapravo bih
samo elio znati jeste li primijetili da neto nije u redu...
Lady Mary me prekinula; glas joj je uas postao otar. Zahtijevam da Jane ispitujete
posredstvom mene, gospodine, kao to bi to, sigurna sam, traila i kraljica da je mogla doi.
Ne elim da je plaite. Neznatno se namrtila, to su odmah uinile i dvije dvorske dame.
Patka je natezala povodac, eljna istraiti razbacano bilje u kutu sobice za molitvu.
Bih li vas onda mogao zamoliti, moja gospo, da upitate Jane gdje je sve bila i to je
vidjela od trenutka kad je estoga srpnja ula u kraljiine stambene odaje?
Pa, Jane? obodri ludu lady Mary. Sjea li se iega?
Jane Bena kratko me pogleda, a onda se obrati svojoj gospodarici. Htjela sam kraljici
pokazati novi trik koji sam nauila Paicu. Moe pronai bilje koje sam sakrila. Ali dame su
me htjele zadrati u privatnoj odaji, rekle su da kraljice nema. Na moje iznenaenje, Jane
udari nogom o zemlju poput djeteta i podigne glas. esto me pokuavaju drati podalje od
kraljice, ali samo ja je mogu razonoditi kad je tuna. A u zadnje vrijeme je esto tuna...
Mary podigne ruku, i Jane smjesta utihne. Da, ree Mary. Tuna je. A sad jo i sve
to pretjerano uzrujavanje zbog jednog nestalog prstena. Koliko god da je kraljica pokuavala
sprijateljiti kraljevu djecu, te i sama biti u dobrim odnosima s njima, ini se da s Mary nije
imala osobitog uspjeha.
Prsten je imao veliku sentimentalnu vrijednost, promrmljao sam. Moja gospo, bi
li Jane mogla rei gdje je bila...
Mary ponovo pogleda Jane i strpljivo je upita: Kad si prola pokraj dama i ula u
stambene odaje, gdje si sve bila? Jesi li vidjela to neobino?
Traila sam kraljicu u svim sobama, odgovorila je Jane. I kad sam vidjela da je
stvarno nema, vratila sam se u privatnu odaju. U kraljiinim sobama nikoga nije bilo. Paevi
su otili, a Mary Odell jo nije dola.
Onda je sve u redu, rekla je Mary kao da zakljuuje ispitivanje, i Jane Bena
prostrijeli me pobjedonosnim pogledom.
No ja sam bio uporan. Je li uoila ita udno u kraljiinoj spavaoj sobi? Moda u
vezi sa krinjom u kojoj kraljica uva dragocjenosti, i gdje je bio i prsten?
Ne, nita, rekla je Jane. Odve brzo, pomislih. Kraljica mi ne doputa da se
pribliavam krinji. Moja gospo, ovaj grbavac me plai. Lae, pomislih, a po promjeni na
licu lady Mary uvidio sam da je i ona to opazila.
Kraljica e biti iznimno zahvalna na svakom podatku, usudio sam se rei.
Lady Mary pogledala je Jane. Smiri se, draga. Zna da ja vidim kad igra svoje igrice.
Reci gospodinu sve to zna, i dajem ti svoju rije da zbog toga nee nastradati.
Jane Bena se sva zarumenjela. Nadurila se poput djeteta i ugurala prst u usta.
Jane... Glas lady Mary sada je imao otar prizvuk.
 To je nepristojno, to je zloesto, izbrbljala je luda.
to to, Jane?
Tiina je trajala nekoliko dugih trenutaka, a onda Jane ree: Kad sam ula u spavau
sobu da vidim je li kraljica unutra...
Nagnuo sam se naprijed, a lady Mary potakne ludu: Da?
Paica je bila sa mnom i...
Da...?
Pokakala se na pod.
Svata sam oekivao, ali to ne. Znai, odatle onaj vonj. Ostavila je mali trag kakice
na rogoini, nastavila je Jane. Bojala sam se da e metar ceremonija maknuti Paicu s
dvora. Uzela sam krpu, umoila je u kraljiinu zdjelu s ruinom vodicom i sve oistila. Biljni
mirisi u sobi bili su tako jaki da sam mislila da se smrad nee osjetiti. Odmah sam otila i
nikome nisam rekla za to. Naglo je povukla uzicu na kojoj je drala patku, gotovo joj
slomivi vrat, a onda klekne i zagrli je. Patka je, nikakvo udo, izgledala preplaeno.
Nemojte da me grbavac oda, moja gospo, preklinjem vas. Volim svoju Paicu.
Nitko te nee odati, Jane, rekla je lady Mary, pa me pogledala. Usne su joj se malo
trzale, i uvidjeh da ima osobinu koju prije nisam opazio smisao za humor.
Je li sada dovoljno, gospodine odvjetnie? upitala je.
Dakako, moja gospo.
Doputam vam da paji grijeh prijavite lordu Parru, rekla je ozbiljno. Ali samo
pod uvjetom da Jane ne ostane bez patke. Mislim da e se kraljica sloiti.
Dakako, moja gospo.
Dobro. Ostavljamo vas da radite svoj posao.
Jedna od dvorskih dama pomogla je Jane da ustane, a druga je otvorila vrata lady
Mary. Ponovo sam se duboko naklonio. Izale su, a patka se gegala za njima na svojim
opnastim utim nogama. Dok sam se uspravljao, lady Mary se okrenula, pogledala me i
cinino se osmjehnula. Vrata su se zatvorila. Ostao sam stajati, potresen neoekivanim i
smijenim razvojem dogaaja. Smijenim? Morao sam se zapitati jesam li bio rtva detaljno
razraene farse, i zna li Jane Bena vie no to je rekla. Ako jest tako, onda se radi o vrsnoj
glumici. No za to nisam imao dokaz, ni jedan jedini. Pomislih na njeno djetinjasto ponaanje.
Moda je upravo time privukla kraljicu i lady Mary, dvije odrasle ene koje nisu imale djece,
a vjerojatno ih nee niti imati. Moda im je bila zamjensko dijete, i nita vie od toga. No
Mary Tudor nosila je neto u sebi, neto zbog ega me iznimno plaila mogunost da
Tualjka zavri u njenim rukama.

 STAO SAM U sobici za molitvu, punoj mirisa svijea i tamjana. Prolo je pola sata i

O dnevno svjetlo poelo je blijedjeti, kad se vrata ponovno otvore i unutra ue lord
Parr. Mrtio se. Rekli su mi da je Jane Benu do vas otpratila lady Mary. Niste joj
dali naslutiti nita glede knjige? zabrinuto me promatrao.
Nita, lorde. Izvijestio sam ga o smijenom dogaaju s patkom, o svemu to sam od
Gareta Lynleya saznao o mukarcu bez pola uha, te o razmirici izmeu Mary Odell i straara.
Parr je kimao glavom. Provest u diskretne istrage. ovjek s polovicom uha slui
vrlo vanom mukarcu u kraljevstvu...
Pa je spomenuo vrlo vanu osobu u kraljevstvu.
Parr me prouavao. Mislite na lady Mary? Smatrate da je na koncu ipak ona poslala
Jane Benu da one veeri ukrade knjigu?
Moramo biti apsolutno sigurni da kraljica nije pred Jane natuknula neto o knjizi.
Lord Parr je odmahivao glavom. Jane se uvijek inila idiotom po roenju.
Moda. No, premda djetinjast, njen je govor tean. A ljudi katkad znaju biti... odve
otvoreni pred budalama.
Parr je kimnuo, shvativi poantu, no ipak ree: Kraljica sigurno nije bila odve
otvorena. Ne u ovoj stvari. A kako sam vam ve rekao, lady Mary cijelo je desetljee stroga
konzervativka. Ipak, popriat u s kraljicom o Jane, premda ak i ta teorija namee pitanje
kako je itko mogao otvoriti krinju bez tragova obijanja. Uzdahnuo je. Hvala vam,
gospodine Shardlake, moda smo napravili korak naprijed. A sada, budui da je kraljica jo
uvijek kod kralja, iskoristit emo to vrijeme da pogledamo krinju. Doite.

spavaa soba gledala je na rijeku. Bila je to golema, enskom rukom

K
RALJIINA
ureena prostorija, bogato namirisana, s cvijeem u vazama i velikim izvezenim
jastucima razbacanim po podu, predvienim za leanje i itanje. Sredinje mjesto
zauzimao je golem krevet s baldahinom. Bio je tu i radni stol, na kojem se nalazila
samo ureena tintarnica; na tom je stolu kraljica napisala Tualjku grenika. Pokraj stola
nalazila se masivna drvena krinja, visoka tri etvrt metra, s crveno-zlatnim orijentalnim
sagom na vrhu; sprijeda je bila rezbarija sa svake strane tudorske rue stajala je po jedna
nimfa. Na krinji nije bilo posteljine pa koji je na dunosti veeras jo nije bio stigao.
Lord Parr spustio se na koljena, iznenaujue gipko za svoje godine. Kleknuo sam do
njega neto sporije. Parr udari u bok krinje, i zauje se prazan odjek.
vrst, masivan hrast, rekao je. Sve kraljiine dragocjenosti su izvaene.
Prouavao sam bravu. Bila je mala, ali vrlo vrsta, postavljena duboko u drvo. Preao
sam prstima preko nje. Nema ogrebotina po metalu, niti po drvu. Netko ju je otvorio
kljuem ili je to uinio vrlo vjet bravar.
 Dragocjenosti sam dao premjestiti na drugo mjesto, rekao je lord Parr i paljivo
otvorio krinju.
Pogledao sam praznu unutranjost, a onda se oprezno sagnuo da prouim bravu
iznutra. Bio je kraj dugog dana, i boljela su me lea. Ni unutra nije bilo ogrebotina. Vidio
sam mnogo kovega i krinja za dragocjenosti, rekao sam. U mom sluaju, veinom se
radilo o pohrani dokumenata. Takve krinje esto imaju dvije ili tri brave s vrlo sloenim
unutarnjim mehanizmom.
Parr je kimnuo u znak slaganja. Da. No ovu je krinju kraljica dobila od svoje majke,
i vrlo je vezana za nju.
Podignuo sam pogled prema njemu. Ali brava je zacijelo nova.
Tako je. Kad su proljetos poeli s lovom na heretike i ispitivanjem lanova
kraljevskog domainstva, kraljica je dala zamijeniti brave na svim svojim ormarima i
kovezima. Pitao sam je eli li sloeniju bravu za ovu krinju, no odbila je, kazavi da se boji
kako bi to moglo otetiti drvo. Sjeam se da mi je rekla: >Samo ja imam klju, a nova brava
je vrsta. krinja je sigurna.< Dakako, dodao je Parr s ogorenjem u glasu, tada nisam znao
to je unutra.
Onaj tko je izradio novu bravu mogao si je napraviti rezervni klju, rekao sam.
Lord Parr odmahnuo je glavom. Primjedba ima smisla, ali ovu i sve druge brave
izradio je kraljiin osobni krinjar. On je ovjek od povjerenja, bravar je razliitim
kraljicama ve dvanaest godina, a ne drite ovjeka na takvom mjestu ako nije pouzdan.
Jeste li ga ispitali?
Jo ne. Mislio sam kako je najbolje da to ostavim vama. No ne smatram ga
vjerojatnim sumnjivcem.
Ipak, okolnosti su takve da jest sumnjiv.
Radi u dvorcu Baynard. Moda biste u ponedjeljak mogli otii onamo i ispitati ga, i
usput popriati s vezmajstorom o onom rukavu. Sutra je nedjelja, pa nijedan od njih nee
biti ondje. To jest smetnja, ali barem ete imati dan za odmor i razmiljanje. Iskreno sam
zahvalio starcu na obziru, no on potom nastavi: Treba nam strunjak za brave. Netko izvan
palae. Podignuo je obrve. Poznato je da va pomonik Jack Barak ima iskustva u tim
stvarima. Jo iz dana kad je bio u slubi lorda Cromwella.
Duboko sam udahnuo. Dakle, lord Parr se raspitivao o Baraku, ije se iskustvo u tim
stvarima tijekom godina doista pokazalo korisnim, ali... Ne bih ga elio ukljuivati u ovo,
rekao sam tiho.
To bi pomoglo kraljici, pritisnuo me lord Parr. Barak ne mora znati o emu se
radi. Zapravo, ne smije znati. Drat emo se prie o prstenu. A budui da je krinja sada
prazna, mogu je poslati u Baynard, gdje je Barak moe pregledati kad u ponedjeljak budete
ondje.
On sam nikad ne bi ustvrdio da je veliki strunjak...
 Lord Parr me otro pogleda. Dobro poznaje brave. I s obzirom na iskustvo, zna kako
se odvijaju stvari u kraljevskom domainstvu, bar na dnu.
Duboko sam udahnuo. Popriat u sutra s njim, vidjeti to kae...
Odlino, ree lord Parr odsjeno. Budite u dvorcu Baynard u ponedjeljak u devet
izjutra. Pregledat ete bravu i razgovarati sa krinjarom i vezmajstorom. Pobrinut u se da i
William Cecil bude ondje. Prenijet e vam to je saznao o onim vjerskim svaalicama.
Protrljao je ruke. Pomalo napredujemo.
Ipak, tko god da ima knjigu, moe je u svakom trenutku obznaniti javnosti, rekao
sam.
Znam to, odvratio je Parr mrzovoljno. Svaki dan strahujem da je netko ne preda
kralju. Ili da je neki tiskar odan papi ne pripremi za umnaanje i krene raspaavati po
ulicama. Knjiga nije velika, dosad je ve moglo biti otisnuto mnogo primjeraka. Vrtio je
glavom. No dani prolaze, a nita se ne dogaa. Netko je dri skrivenu. Zato? Iznenada je
izgledao vrlo staro i umorno. Koljena su mu kripala dok je ustajao. Deurni pa bi trebao
stii uskoro, moramo poi. Sutra se dobro odmorite, gospodine Shardlake. eka nas jo
mnogo posla.
 Dvanaesto poglavlje

DVJETNICI I NJIHOVE ENE izlazilisu iz crkve Lincolns Inna polako i jednolino, kao

O i uvijek poslije mise; oni u crnim haljama, s crnim kapama na glavi, a one u svojim
najboljim ljetnim svilenim haljinama. Izaao sam na srpanjsko sunce; jutro je bilo
svjeije no inae jer se tijekom noi podignula grmljavinska oluja, koja me budila iz
nemirna sna. Kia e pomoi usjevima. A sada sam morao ispuniti obeanje i posjetiti
Stephena Bealknapa.
Hodao sam uz bonu stranu crkve, kad mi prie rizniar Rowland s ishitrenim
osmijehom na uskom licu.
Dobro jutro, vii odvjetnie Shardlake, rekao je vedro. Lijepa sluba.
Da, gospodine rizniaru. Uistinu je bila lijepa.
Zapravo, jedva da sam ita sluao, premda je sutra obljetnica potonua Mary Rose.
Trebao sam moliti za due svojih prijatelja, i za due stotine drugih koji su poginuli, premda
vie nisam bio siguran da postoji Bog koji bi me usliio. Ipak, unato vanosti ove nedjeljne
slube, nisam mogao prestati misliti na Tualjku.
Rowland nagne glavu ustranu poput radoznale vrane. inilo mi se da ste tijekom
mise bili pomalo napeti. Nadam se da to nije zato to ste prisustvovali spaljivanju.
Trenutno imam mnogo predmeta, odvratio sam kratko.
U svakom sluaju, Inn vam je zahvalan to ste nas predstavljali u petak. A moda
ete biti pozvani da nas predstavljate i sljedei mjesec, na novom javnom dogaanju.
Uistinu? odvratio sam zabrinuto.
Radi se o proslavi, a ne smaknuu, osmjehne se Rowland krto. Sve je jo
povjerljivo, no bit e to velianstven dogaaj. Kimnuo je, kratko se naklonio i otiao.
Gledao sam za njim. Sljedei mjesec? Trenutno mogu misliti samo na sutra. Izbrisao sam
njegove rijei iz glave.

OLAKO SAM hodao preko dvorita, zadubljen u misli. Iako sam juer pronaao neke

P tragove, bile su to samo niti u velikom zapletenom klupku. Zato je ovjek s

unakaenim uhom pokuavao provaliti u Greeningovu radnju prije no to je kraljiina
knjiga bila ukradena? Kako je netko uspio otvoriti krinju bez ostavljanja tragova, a
jedini klju visi kraljici oko vrata? Je li bravar napravio rezervni klju? A pitao sam se i tko
je taj Jurony Bertano, kojeg se egrt Elias tako silno preplaio. inilo se da je ime panjolsko
ili talijansko; ako se odvaim, mogao bih o tome priupitati Guya.
 Gotovo sam se spotaknuo o oblutak koji se odvojio od leita i ljutito ga utnem
nogom. Upitah se jesam li dobro postupio kad sam pristao uplesti se u stvar koja bi lako
mogla zavriti kobno. Kroz glavu su mi brzo prolazile razliite slike: Garet Lynley, uplakani
pa, govori kako ga mukarac s odsjeenom polovicom uha vrbuje da postane uhoda; Jane
Bena vue na uzici svoju patku; ozbiljno lice Mary Tudor. Ako se Tualjka pojavi u javnosti,
mogao bih se nai u opasnosti, ba kao i kraljica i lord Parr. A u opasnosti bi se nali i oni
koji rade za mene, primjerice Nicholas: bio sam ga vidio da stoji na drugoj strani crkve,
zajedno s ostalim slubenicima, za glavu vii od veine njih; bio je pomalo mamuran, kao i
obino nedjeljom.
Najbolja zatita za moje pomonike bila je da im otkrijem to manje injenica. No
naredbu lorda Parra nisam mogao zanemariti, pa sam prije mise bio otiao do Jacka i
Tamasin.
Pustivi me u kuu, Jane Marris otila je na kat probuditi Baraka i Tamasin, koji su
bili ostali malo due spavati. Morao sam s nelagodom sjediti u dnevnoj sobi i sluati kako,
dok se oblae, buno koraaju i nervozno mrmljaju. Jane je donijela Georgea dolje.
Cendrajui, uputio mi je tuan, suzni pogled. Jane ga potom odnese u kuhinju i pone, uo
sam, spremati doruak.
Barak i Tamasin napokon sioe. Ustao sam. Oprostite to vam smetam tako rano.
Tamasin se osmjehnula. Bilo je i vrijeme da ustanemo. Hoete li dorukovati s
nama?
Hvala, ve sam jeo. Kako si, Tamasin?
ini se da su munine prole, Bogu hvala.
Odlino. Neu dugo ostati, moram natrag do Lincolns Inna, u crkvu.
Mi ne idemo na misu ako ba ne moramo, rekao je Barak. Znao sam da su oboje siti
religije za cijeli ivot.
Ako se odve dugo ne pojavljujem u crkvi, to odmah netko primijeti, rekao sam.
Osim toga, obeao sam Bealknapu da u ga posjetiti.
Trebali biste ga pustiti da istrune nakon sve tete koju vam je nanio, rekao je Barak.
Previe ste meki.
Tamasin je kimala glavom. Grozan je to ovjek.
Hja, priznajem da me zanima to mi eli rei.
Znatielja je ubila maku, ustrajala je Tamasin.
alobno sam se osmjehnuo. Make imaju devet ivota, a meni je pokoji moda jo
preostao. Jack, mogu li kratko popriati s tobom? U vezi... s poslom.
Barak i Tamasin znaajno se pogledaju. Moda su i oni, poput Rowlanda, vidjeli
napetost na mom licu. Moram se pobrinuti za Georgieja, rekla je Tamasin. Rastu mu
zubii. Dat u mu da cucla pileu kost.
 Nakon to je otila, Barak me pronicavo pogleda, Mladi Nicholas juer je popodne
bio vrlo povuen. Nije elio otkriti gdje ste bili, kazao je da ste mu vi naredili da ne smije
nita rei. Imao sam dojam da ste ga izgrdili. Nije da katkad to i ne zaslui.
ao mi je to sam toliko posla morao ostaviti tebi.
Samo nekoliko dana nee biti problem. Natjerao sam Nicholasa da se poteno naradi.
Kako sam rekao, bio je tih, a ne ivahan kao obino. Barak je podignuo obrvu. Bilo mu je
jasno da se dogaa neto ozbiljno.
Duboko sam udahnuo. Jack, bojim se da sam se upleo u vrlo... delikatnu stvar. Po
nalogu lorda Parra, kraljiina komornika.
Barak se namrtio. to vas to stalno vue onamo? upitao je to zbunjeno, to ljutito.
S obzirom na sve glasine koje posljednjih mjeseci kolaju o kraljici, morali ste se drati
podalje.
Sada je prekasno. Radi se o ukradenom komadu nakita. Eto, izustio sam la.
Barak je na trenutak utihnuo, a onda tiho ree: elite moju pomo? Nekad sam vam
mogao biti na usluzi, ali sada... Pokazao je glavom prema vratima. Da, pomislih. Tamasin,
George, nova beba.
Ugrizao sam se za usnu. U cijeloj stvari ima jedan detalj oko kojeg bi tvoja strunost
mogla biti od pomoi. Nisam ja to predloio, ve se radi o zamisli lorda Parra. ao mi je.
Zar jo uvijek imam ugleda u visokim krugovima? Zvuao je iznenaeno, ali u glasu
mu se moglo nazreti i zadovoljstvo.
ini se da ima. Iz krinje u palai Whitehall ukraden je vrijedan prsten. No postoji
samo jedan klju, koji je vlasnica stalno nosila oko vrata. K tome, nema tragova obijanja.
Vidjeli ste tu krinju?
Da. Dobar dio jueranjeg dana proveo sam u Whitehallu.
ija je krinja? upitao je Barak otvoreno. Kraljiina?
Ne smijem rei. krinju e odnijeti do kraljiine runice u dvorcu Baynard, gdje
emo je moi pregledati sutra u devet. Moe li, za mene, otii onamo i obaviti to? Rei svoje
miljenje?
Barak mi uputi dug, prodoran pogled. I to je sve to se trai od mene?
Da.
to se mene tie, nema problema. No, ako Tamasin i na trenutak pomisli da se
ponovo izlaem riziku, bila bi..., vrtio je glavom, ... bila bi bijesna. I to s pravom.
Uzdahnuo je. Ali, ako se radi o naredbi kraljiina komornika...
Da, naredba je njegova. I obeavam ti da te neu uplitati dublje.
im sam siao, po vaem sam licu vidio da e biti nevolja. I Tamasin je to vidjela.
Spomenuli ste devet majih ivota. Hja, dosad ste ve sigurno stigli do broja devet. A i ja
takoer, kad smo ve kod toga.
Duan sam to kraljici.
 Duni ste pronai ukradeni prsten? Barak me pogleda postrance. Dobro, ako tako
kaete. Kako bilo, doi u. Neu nita rei Tamasin, premda mi nije drago to je
obmanjujem.
Da, ovo mora ostati u tajnosti.
Barak je kimnuo, pa me jo jednom prodorno pogledao. Zapamtite. Samo devet
ivota.

AI, same lai, mislio sam. Pribliavao sam se odajama Stephena Bealknapa, koje su se,

L manje-vie, nalazile nasuprot mojih. A onda iza lea zaujem da me netko doziva.
Razdraeno se okrenem. to je sad? Na moje iznenaenje, bio je to Philip Coleswyn,
odvjetnik koji zastupa brata Isabel Slanning. Bili smo se vidjeli na spaljivanju. Skinuo
sam kapu. Brate Coleswyn, dobro jutro. Niste bih na misi u Grays Innu?
Odlazim u svoju lokalnu crkvu, odvrati on pomalo ukoeno. Pomislih da se zacijelo
radi o crkvi iji je upnik sklon radikalima. Nakon mise sam poao ovamo jer elim
razgovarati s vama.
U redu. Poimo u moj ured, tu je preko. Premda, ve imam jedan ugovoreni
sastanak... Bacio sam pogled na Bealknapov zatvoren prozor. Brzo u morati dalje.
Neemo dugo.
Otili smo do mog ureda. Otkljuao sam vrata i odveo Coleswyna do svoje sobe;
zbacio sam halju i pokazao mu da sjedne. On je nekoliko trenutaka utio, gledajui me
svojim bistrim plavim oima. Potom neodluno pone: Vii odvjetnie Shardlake,
povremeno mi se pojave sluajevi u kojima je... korisno popriati sa zastupnikom druge
strane. U povjerenju. Oklijevao je. Ukoliko smatram da predstavnik druge strane, kao i ja,
eli izbjei nepotrebno sukobljavanje.
Mislite na sluaj oporuke gospoe Cotterstoke?
Da. Kad smo se, vii odvjetnie Shardlake, prekjuer sreli na Smithfieldu, na onom
uasnom dogaaju..., mirnuo je nekoliko puta, ... uvidio sam da ste estit ovjek.
Hvala vam, brate. No strogo gledajui, estitost podrazumijeva zastupanje interesa
naih klijenata, koliko god bili neugodni. elje klijenata moraju biti na prvome mjestu.
Znam to. Ali zar kranski duh ne nalae ljudima da pokuaju rijeiti sukobe kad
god je to mogue?
Ako jest mogue. Sjetih se Guyeve tvrdnje da se neke svae nikad ne mogu
okonati. Sjetio sam se i to je rekla Isabel: Da samo znate za uasne stvari koje je poinio
moj brat. Sasluat u to imate rei, dodao sam. I obeajem da e to ostati izmeu nas.
Hvala vam. U srijedu nas eka pregled murala. Vi ete, dakako, svog vjetaka uputiti
da pronae nain da se slika ukloni bez oteenja.
Dok e va vjerojatno rei da je sliku nemogue ukloniti.
 Moj je vjetak poten ovjek, ree Coleswyn.
I moj je.
Ne sumnjam u to.
Osmjehnuo sam se. Opet, obojica strunjaka rade prema nalogu, za honorar. Bojim
se da je pat-pozicija najvjerojatniji ishod.
Da, sloio se Coleswyn. Takav je sustav. Uzdahnuo je. Trokovi vjetaenja bit
e dodani na raune, pa e biti vie i dugovanja i administrativnog posla.
Znate kako se kae: >Mali predmet, dug spis<, naalio sam se.
Da. Coleswyn se stade smijati. Mislim da to nije elio, ve se naprosto oslobaao
napetosti. Njegovo dosad ozbiljno lice izgledalo je djeaki. I ja sam se smijao.
Obojica smo prestali u istom trenutku, pogledavajui se s grinjom savjesti.
Ne moemo sprijeiti njihov sukob, rekao sam. Premda, rado bih se rijeio svega
toga. Recite mi, u povjerenju, mrzi li gospodin Cotterstoke gospou Slanning u istoj mjeri
kao i ona njega?
Coleswyn je tuno kimnuo. Edward Cotterstoke je najsretniji kad mi pria koliko je
njegova sestra zla, opaka i pakosna ena. Oh, kae i da je izdajica, papi odana katolkinja koja
potajice ide na staru misu. Cotterstokea sam bio upoznao u svojoj crkvenoj zajednici. Ba
sam bio s njim. Podignuo je obrve. Pozvao sam ga na kransku blagost prema blinjem,
no nije bilo odjeka.
Suosjeajno sam kimnuo. A gospoa Slanning, pak, govori da je njen brat heretik i
da bi ga rado vidjela na lomai. Zastao sam, pa dodao. I vas takoer, bojim se.
Coleswyn se namrtio. Oboje bi trebali paziti to govore u ova vremena. Duboko
je udahnuo, pa me pogledao. Edward Cotterstoke ne eli se urazumiti. Znam da su ga ena
i djeca pokuala odgovoriti od ove borbe sa sestrom, ali bez uspjeha.
Isabel je udovica bez djece, no i da ima obitelj, sumnjam da bi je itko mogao
razuvjeriti. Recite mi, gospodine Coleswyn, imate li ikakvu predodbu zbog ega se njih
dvoje toliko mrze?
On pogladi svoju kratku bradu. Ne. Jedino to Edward kae jest da je njegova sestra
zlo stvorenje jo od vremena kad su bili djeca. Ipak, unato tome to je uiva vrijeati, i
premda smo ih obojica vidjeli kako na sudu bijesno zure jedno u drugo, imam osjeaj da je
se Edward na neki nain boji. Zastao je. Izgledate iznenaeno, brate.
Samo zato to je gospoa Slanning rekla neto zbog ega sam pomislio da se ona boji
njega. Jako neobino. Iako se radilo o krenju povjerenja, sada sam bio siguran u
Coleswynovu estitost, i odluio sam mu otkriti to je Isabel rekla za svog brata za stvari
koje je poinio.
Kad sam zavrio, Coleswyn je zavrtio glavom. Ne znam to bi to trebalo znaiti.
Gospodin Cotterstoke je ugledan graanin.
Kao i gospoa Slanning. Jeste li uoili neobinu formulaciju stariine oporuke?
Konkretno upuivanje na zidne slike?
 Jesam. Stara gospoa Cotterstoke kao da je eljela izazvati svau izmeu svoje djece,
pa im se smijati iz groba. Coleswyn je zadrhtao.
Zacijelo je bila svjesna da se preziru. Moda se nisu samo dva lana ove obitelji
mrzila zbog tko zna kakve stare zamjerke. Moda ih je bilo troje. I djeca i majka, zavrio
sam tuno.
Mogue. Ali ne znam nita o njihovim ranim danima. Osim da im je otac, gospodin
Johnson, koji je takoer na muralu, umro nedugo nakon to je slika dovrena. I da im se
majka uskoro ponovno udala, za gospodina Cotterstokea, koji je bio preuzeo posao njenog
pokojnog mua. Ali i on je uskoro umro, ostavivi sve udovici. Nije bilo druge djece, a
Edward i Isabel su uzeli ouhovo prezime.
Sve se to podudara s mojim spoznajama, rekao sam. Ne ini se da je ouh bio zao
i potaknuo sve to.
Istina. Coleswyn ponovo pogladi bradu. Kad bismo bar mogli otkriti to ih je
dovelo do ovoga...
Ali kako? Jeste li primijetili da, premda se stalno vrijeaju, uvijek ostaju na opim
pojmovima? Nikad ne govore ni o emu konkretnom.
Da, kimao je Coleswyn polako.
uo sam da je sat Lincolns Inna otkucao podne. Brate, moram na zakazani sastanak.
Ali drago mi je to ste doli. Hajdmo svaki razmotriti to se moe poduzeti. Ustao sam i
pruio Coleswynu ruku. Hvala vam to ste mi se obratili. Mnogi odvjetnici bi ovu bezumnu
stvar drage volje tjerali do Suda lorda kancelara, samo zbog zarade. I Bealknap je spadao
meu takve, samo to on ne bi imao strpljenja za Isabelino sitniavo prigovaranje. Uvijek je
vie volio nepotene poslove sa zemljom, gdje se sve odvija u mraku.
Coleswyn se skromno osmjehnuo. Da zapeatimo na mali sporazum, biste li mi
uinili ast i veerah sa mnom i mojom enom? Moda u srijedu, nakon pregleda murala?
Pravila su zabranjivala da odvjetnici suprotstavljenih strana raspravljaju o klijentima
bez njihova znanja, no zajedniki objed bio je doputen. to bi nam, u suprotnom, ostalo od
drutvenog ivota? Bit e mi drago. No imam jedan predmet koji mi trenutno oduzima
dosta vremena. Jesam li slobodan pristati, ali uz mogunost da otkaem u posljednji
trenutak?
Naravno.
Uzdahnuo sam. U usporedbi s tim drugim predmetom, sluaj Cotterstoke izgleda...
beznaajan.
Pa i jest beznaajan.
Tuno sam se osmjehnuo. Da. Naalost, ne i naim klijentima.
Ispratio sam ga van i kroz prozor promatrao kako, vitak i snaan, odlazi prema
dverima. Potom svrnuh pogled prema Bealknapovim zatvorenim kapcima. Duboko sam
uzdahnuo.
 Trinaesto poglavlje

RELAZIO SAM DVORITE, pribliavajui se kui u kojoj se nalazio Bealknapov ured. U

P mislima mi je bilo njegovo udno ponaanje na koncu prole godine, neoekivani

pokuaji prijateljevanja, koje sam morao odbiti jer mu se nije moglo vjerovati.
Na moje kucanje otvorio mi je vratar. Brat Bealknap pozvao me u posjet,
rekoh.
Vratar me sumorno promatrao. Po onome to kae njegovateljica, lako je mogue
da je ovo posljednji as za posjete. Odvest u vas gore.
Penjali smo se uz duge drvene stube, prolazei pored drugih ureda, praznih na dan
poinka. Vrlo je malo odvjetnika ivjelo, poput Bealknapa, u svom uredu. Godinama nisam
bio kod njega, i sjeao sam se tek da su sobe bile neuredne i pune praine. Prialo se da
unutra dri svoju veliku krinju sa zlatom, i da nou zaranja ruke u novie.
Vratar pokuca na vrata. Otvorila je postarija ena opasana istom pregaom; preko
sijede kose nosila je kratku usku kapu.
Ja sam vii odvjetnik Matthew Shardlake.
ena se naklonila prignuvi koljeno. Ja sam gospoa Warren. Gospodin Bealknap
me uzeo za njegovateljicu. Primio je vau poruku. Nastavila je jednako hladnim,
ravnodunim glasom: Ima veliku izraslinu na elucu, lijenik kae da mu je ostalo malo
vremena. Jo dan-dva.
Zar nema nekog lana obitelji kojeg bi se moglo pozvati?
Ima, ali on to ne eli. Mislim da su se posvaali prije mnogo godina. Kad sam ga
upitala za to, rekao je da obitelj nije vidio jo od vremena biveg kralja.
Tome ima gotovo etrdeset godina, pomislih. Bealknap je u to doba bio tek mladi.
Moda se radilo o jo jednoj staroj obiteljskoj svai, nalik onoj o kojoj sam maloprije
razgovarao s Coleswynom.
Stara ena me znatieljno promatrala. Vi ste jedini ovjek kojeg je pozvao k sebi.
Osim lijenika i zidara, nitko mu nije bio u posjetu. Zidara? zaudih se. I sveenika,
dodala je. Gospodin Bealknap jutros je primio posljednju pomast. Smrt mu je, dakle,
istinski blizu. Odvest u vas do njega, povela me gospoa Warren pranjavim hodnikom.
Spustila je glas. Ne eli da rairim kapke, ne znam zato. Upozoravam vas da mu u sobi jako
smrdi.
Rekla je istinu. Kad je otvorila vrata polumrane sobe, snano me zapuhnuo vonj
neoprane koe i bolestan, truo zadah. Uao sam za njom. Soba je bilo skromno namjetena:
ormar za odjeu, nekoliko drvenih stolaca, krevet i stol zatrpan bocama i ljekarijama. Ako
nita, krevet je bio golem i naoko udoban.
 Bealknap je uvijek bio mrav, no njegova figura ispod pokrivaa sada je bila nalik
kosturu: koa lubanje bila mu je snano zategnuta, ui i povei nos vrlo upadljivi, a ruke
koje su mu leale na plahti izgledale su poput bijelih panda.
Mislim da spava, ree tiho gospoa Warren. Nagnula se nad umirueg. Da, spava.
Svaki put mislim da u ga nai mrtvog, ali on jo uvijek die. Prvi sam put u njenom glasu
uo prizvuk ljudske suosjeajnosti. Blago je protresla Bealknapa za rame, i on otvori oi,
plave poput potonice. Pogled mu je uvijek lutao, nikad nije bio posve izravan, no sada se
Bealknap zapiljio ravno u mene, pa se s naporom osmjehnuo, pokazujui ute zube.
Brate Shardlake. Gotovo da je aptao. Ah, znao sam da ete doi ako vam poaljem
zlatnike.
Privukao sam krevetu jedan od stolaca. Bealknap pogleda njegovateljicu. Izai,
Mary, rekao je kratko. Ona se nakloni i ode.
Treba li vam to donijeti? upitao sam.
On umorno odmahne glavom. Ne. Samo sam vas elio posljednji put vidjeti.
ao mi je to vas nalazim u ovakvom stanju.
Nije vam ao, rekao je tiho. Budimo iskreni. Uvijek ste me mrzili. I ja vas.
Nita nisam rekao. Bealknap je bolno i hrapavo udahnuo, a onda apne, zapahnuvi
me vonjem trulei: to e se sada dogoditi?
Nitko od nas to ne moe sa sigurnou rei, brate Bealknap, rekao sam s nelagodom.
Moramo se nadati da e Bog imati milosti prema naim duama...
I dalje je zurio u mene. Obojica dobro znamo da nije tako. Mislim da je to jedina
stvar oko koje se moemo sloiti. Ljudi nemaju duu, isti su kao make i psi. Nema nieg
nakon smrti. Nieg. Samo tama i tiina.
Odmahnuo sam glavom. Nisam u to uvjeren poput vas. Ne moemo biti sigurni. Ne
znam to ili tko je Bog, ali... moda postoji.
Ne, uzdahnuo je Bealknap. Primio sam posljednju pomast, ali samo zato to je to
bilo nuno da moja posljednja volja bude izvrena. Ponovo se osmjehnuo, a pogled mu
postane sanjarski. Sav svoj novac, sve svoje zlato, ostavio sam za gradnju velike mramorne
grobnice u crkvi Lincolns Inna, pozlaene i oslikane. Na vrhu e u kamenu biti isklesan
moj lik u halji. Reljef e biti obrubljen zlatom, i sve budue generacije odvjetnika Lincolns
Inna sjeat e se brata Stephena Bealknapa. Sve detalje ve sam dogovorio s graditeljem.
Slabano se nasmijao. Rizniara Rowlanda trebalo je dugo uvjeravati, ali zlato je pobijedilo,
kao i uvijek.
Na trenutak nisam znao to bih rekao. Bealknap je zacijelo znao koliko je svima
mrzak. Je li naruivanje spomenika posljednji in prkosa? Cjeloivotnu zaradu, pomislih
tuno, potroit e na promaenu stvar. No neto me zbunjivalo. Rekli ste kako ste sigurni
da nema ivota nakon smrti, ali ste me ipak upitali to e se sada dogoditi.
Nasmijao se, duboko i bolno. Nisam mislio na sebe, Shardlake. Upitao sam to e se
dogoditi vama.
 Ne razumijem vas.
elio sam poivjeti da vidim to e biti s vama. Drhtavo je udahnuo. S vama, i
vaom dobrom prijateljicom, kraljicom.
irom sam otvorio oi. Svi u Innu znaju da za kraljicu nisam radio ve godinu dana.
to bi onda Bealknap mogao znati? O emu govorite? upitao sam otro, naginjui se nad
njega. Bealknap me zadovoljno pogleda, a onda zatvori oi. Sada sam bio ljutit, shvativi da
je odluio ustrajati sa svojim igrama sve do kraja. Protresao sam ga, no ve je bio zaspao ni
pomaknuo se nije. Neko sam ga vrijeme promatrao, a onda poeh osjeati muninu; nisam
vie mogao podnijeti uasan smrad otiao sam do prozora i irom otvorio kapke. Sunevo
svjetlo obilato je palo na priliku u krevetu, bijelu i izmodenu.
Vrata se otvore i u sobu ue njegovateljica. Prila je Bealknapu, provjerila die li, a
onda stane ispred mene. Izgledala je ljutito. to to radite, gospodine? On eli da kapci budu
zatvoreni. Ako se probudi i vidi da ste ih otvorili, jako e se buniti. Molim vas lijepo.
Pustio sam da gospoa Warren ponovo zatvori kapke. Pogledala je Bealknapa.
Morate poi, gospodine. Svaki napor ga posve iscrpi.
Moram ga neto upitati.
Onda se vratite malo kasnije. Poslije ruka. Poite sada, molim vas. Uhvatila me za
ruku, i pustih je da me odvede do vrata. Bealknap je dvaput zagunao u snu. Prema tim
zvucima, nije sanjao nita lijepoga.

E VIE od jednog sata sjedio sam u svom uredu, pijuckajui malo pivo. Pokuavao sam

V dokuiti to mi je Bealknap elio rei. Zar je mogue da je on ukljuen u sve? Ali

kako? Znao je da sam bio radio za kraljicu, a zacijelo je uo govorkanja da se nala u
nevolji. No svima je bilo dobro poznato da sam prestao raditi za nju jo prije godinu
dana. Ne, pomislih, rije je naprosto o ovome: Bealknap je znao da sam radio za Katarinu
Parr, saznao je, kao i mnogi drugi, da je u nevolji, te se ponadao da u propasti zajedno s
njom. Pogledao sam preko suncem obasjanog dvorita, prema sobi u kojoj je leao. Kasnije
u ponovno morati onamo u pokuaju da od njega dobijem jo koji podatak. Zavrtio sam
glavom. Bio je pakostan do kraja. Pomislih na veliku grobnicu koju je zamislio, a koja e
postati predmet sprdnje u Lincolns Innu. Nije bio u stanju to predvidjeti. U mnogim
stvarima bio je slijep.
Zauh da se otvaraju ulazna vrata ureda. Zakljuao sam ih kad sam se vratio; zacijelo
je Barak svratio po neto. Ustao sam i otvorio vrata svoje sobe. Iznenadih se kad ugledam
kako Nicholas nosi dokumente na svoj radni stol. Pjegavo mu je lice jo uvijek izgledalo
umorno, a na halji je imao mrlju od piva. Zurio je u mene.
Nicholas? Nedjelja je, a ti si ovdje?
Izgledao je pomalo posramljeno. Juer su stigli neki zapisi sa Suda za zahtjeve, radi
se o predmetima za jesenski kvartal. Budui da ste vi zauzeti, Barak je zatraio da napravim
saetke. Bio sam u Innu na misi, pa sam, kad sam ve tu, odluio obaviti dio posla. Bilo mi
je zabavno vidjeti kako mu je neugodno to sam ga uhvatio na prekovremenom radu. Nije
to bilo u skladu s dojmom koji je elio ostavljan.
Nicholas, rekoh. Juer sam bio odve otar prema tebi. egrtu Eliasu ono si pitanje
postavio u pogreno vrijeme, mora paljivije prosuivati. Ali... morao sam imati
razumijevanja za tvoju mladost i neiskustvo. Ispriavam se.
On me iznenaeno pogleda. Hvala vam, gospodine.
Je li te pravo poelo privlaiti?
Priznajem da mi se isprva inilo... hja, dosadno, ali sada... i ne toliko. Ima nekih
sluajeva koji su zanimljivi.
Osobito ako ukljuuju potragu za ubojicom, ha?
Osmjehnuo se. Nije li tako pikantnije?
To je jedna strana prie. Kao to zna, pravo je rijetko kad toliko uzbudljivo. Nuno
je da ga upozna u cjelini ako se eli vratiti u Lincolnshire da pomogne upravljati oevim
posjedima.
Mladi se snudio. Nikad prije nisam ga vidio tunog. Sumnjam da u se vratiti,
gospodine.
Shvatio sam koliko malo znam o Nicholasu; sam gotovo nita nije otkrivao o sebi.
Kako to? upitah.
Pogledao me svojim tamnozelenim oima. Otac me poslao na pravno naukovanje
jer nije odobravao jedan moj postupak. Oklijevao je. Ima veze sa enidbom.
Suosjeajno sam kimnuo. eli oeniti djevojku koja je ispod tvog poloaja? Znao
sam da su takvi sluajevi esti.
Nicholas je ustro odmahnuo glavom. Ne, gospodine.
Punoljetan sam i mogu se eniti po svojoj volji. Isturio je bradu, a u oima mu
bijesnu iznenadna ljutnja.
Naravno, umirio sam ga.
Oklijevao je. Ja sam oev sin jedinac, i stoga je vrlo vano koga u oeniti. Nai
posjedi, kao i mnogi drugi, pretrpjeli su tetu zbog pada vrijednosti novca, prihodi od
zakupnina su se smanjili, a zakupci ne mogu plaati vie od onog to ve daju. Ako oenim
bogatu ker susjednog posjednika, s njom bi doao i vrijedan miraz.
Da. Znam da takvi dogovori mogu biti... nezgodni. to ono kau meu vlastelom?
Najprije se oeni, pa onda naui voljeti.
Nicholas se malko razvedrio. Vidim da me razumijete, gospodine. Namjeravali su
me oeniti bogatom kerkom velikog posjednika pokraj naeg imanja u Codsallu.
Nije ti se svidjela? Ili se ti nisi svidio njoj? upitao sam. Obje situacije su teke.
Nicholas stegne eljust. Sviali smo se jedno drugom. Ali nismo se voljeli. Ja nisam
osobito poeljan enik, a ruku na srce, nije ni ona osobita udavaa, pa su mislili da emo se
dobro sloiti, govorio je Nicholas s gorinom. I tako su mi otac i majka predloili da je
oenim. No i Anys i ja elimo ui u brak iz ljubavi, kad Bog odlui da je vrijeme. Vidjeli smo
mnogo brakova iz interesa koji su zavrili u razdoru. Stoga smo se ona i ja, tijekom jedne od
naih potaknutih etnji oevim vrtom, dok su nas svi promatrali s prozora, dogovorili kako
emo roditeljima rei da se neemo oeniti. Moj je otac bio bijesan. Ve je ionako bio
nezadovoljan zato to sam odve vremena provodio u lovu i sokolarenju, umjesto da
pomaem na imanju, pa me poslao ovamo. Bila je to svojevrsna kazna, ali meni je bilo drago
to sam mogao otii sa sela i vidjeti London. A Anys i ja jo si uvijek piemo prijateljska
pisma. alobno se osmjehnuo. Evo, sad vam je jasno da sam uistinu neposluan momak.
Zvui kao da biste ti i Anys mogli ivjeti prilino sretno.
To nije dovoljno.
Istina, rekoh. Mnogi se ne bi sloili, ali ja dijelim tvoje miljenje. To nije
dovoljno.
Siromanima je lake, rekao je Nicholas ogoreno. Oni se ene iz ljubavi.
Tek kad si to mogu priutiti, a u posljednje vrijeme to je mnogo kasnije no to bi
eljeli. Tu su posljedice rata, porezi i obezvreivanje kovanica... Hja, tvoj otac jo uvijek ima
svoju vlastelinsku kuu, ali njegovi siromani zakupci teko pronalaze novac za rentu i
hranu.
Nicholas odluno odmahne glavom. Sad kad je rat gotov, sigurno e se vratiti
blagostanje. A da bi vladala opa sigurnost, svi moraju ostati dio klase u kojoj su roeni.
Inae emo imati anabaptistiku anarhiju.
Opet oni zlodusi. to vie upoznajem ljude, sve vie vjerujem da smo svi od istog
soja, rekao sam.
Nicholas je nekoliko trenutaka razmiljao, pa rekao: Moja je obitelj gospodska ve
stoljeima. Jo otprije normanskog osvajanja Engleske, kae moj otac. Jo otkad su se Vikinzi
naselili u Lincolnshireu. Vlast je naa batina.
Upravo ste osvajanjem postali visoka gospoda. Vikinzi su oteli mnogo zemlje
Englezima, ba kao i Normani. Tako je veina naih obitelji postala bogata. Znam to, ja sam
odvjetnik za nekretnine i mnogo vremena provedem prevrui drevne povelje.
Zemlja se moe oduzeti asnim ratovanjem, gospodine.
Kao to su je Normani, bez sumnje, oduzeli vaim vikinkim precima. Moda ste
neko imali jo vie zemlje.
Pretpostavljam da je sad prekasno boriti se za nju. Prava teta, osmjehnuo se
Nicholas.
Sve mi se vie sviao. Znao je biti duhovit, a unato tome to se drao svoje
gospotine, ipak se opirao strogim konvencijama. S dolaskom novog pravnog kvartala bit
e prilike za razgovor o zemlji i tko je posjeduje, rekao sam. Sada moram kui na ruak.
Ima li daljnjeg napretka u istrazi o ubojstvu tiskara? upitao je Nicholas.
Nema. Podignuo sam kaiprst. Zapamti, nikome nemoj govoriti o tome.
 Jamim vam svojom au da neu.
Dobro. Pogled mi krene prema Bealknapovom prozoru. Nakon ruka u prilei sat-
dva potreban mi je odmor pa se onda vratiti.

OAO SAM kui. Dok sam hodao prilaznim putem, na vratima se pojavila Josephine u

P svojoj novoj haljini; uz nju je stajao mladi u nenapadnom prsluku. Agnes Brocket
drala im je vrata i smjekala se, dok je Timothy stajao na uglu kue i znatieljno ih
promatrao. Momak u Josephineinom drutvu bio je u ranim dvadesetima, mrav,
crnokos i relativno zgodan; zacijelo se radi o mladiu s kojim e izai. Kad sam im priao,
ona se zacrveni, a momak skinu kapu i nakloni se.
Ja sam Edward Brown, gospodine. U slubi sam vaeg brata po pravu, gospodina
Petera Henninga.
Ah, da. Dobar ovjek. Raalostila me vijest o smrti njegove ene bilo je to, kad,
prije nekoliko mjeseci?
U prosincu, gospodine. Moja gazda to teko podnosi. Razmilja o odlasku u mirovinu
i povlaenju u Norfolk.
Nadam se da nee otii, odvai se Josephine.
Hvala vam to ste mi dopustili da izvedem Josephine u etnju, rekao je mladi
Brown.
Osmjehnuo sam se. Drago mi je to e malo izai. Kako sam uo, idete do Lincolns
Inn Fieldsa. Danas bi ondje trebalo biti vrlo lijepo.
Dobro je pazi, rekla je Agnes s praga.
Hou.
Okrenuo sam se Timothyju. Jesi li me neto trebao, mome?
Samo... samo sam vam htio rei da e Genesisu trebati jo sijena.
Onda sutra idi po jo, rekla je Agnes. A sad brii.
Timothy odbrza, a Josephine i mladi Brown se pogledaju i osmjehnu. Timothy je
imao moje doputenje da kupi sijeno kad god je potrebno. Bilo je oito da je doao pogledati
Browna, kojemu je to bilo zabavno, a ne iritantno, to mu je bio jo jedan plus.
Agnes i ja promatrali smo kako mladi par odlazi poljunanim putom. A onda iz
smjera Lincolns Inna, gore uz cestu, zaujem sporu zvonjavu. Niz kimu mi prou marci.
Bilo je to posmrtno zvono, koje se oglaavalo kad bi neki lan Inna umro: ovog je puta
zacijelo zvonilo za Bealknapa. Sada neu imati priliku opet ga ispitati. Uspio me prevariti
ak i mrtav.
Lijepo je vidjeti Josephine tako sretnu, rekla je Agnes.
Osmjehnuo sam joj se. Istina.
 Oklijevala je, pa rekla: Priala mi je malo o svojoj prolosti. Mnogo vam duguje.
Iza nje se pojavi Martin; hodao je tiho kao i obino. Pogledao je na put s kojeg su
Josephine i mladi Brown upravo skretali na cestu. Bio je to pogled pun prijekora. Znai,
odbojnost izmeu Martina i Josephine bila je obostrana. Upitao sam se to se krije iza toga.
Pusti ti njih, obratio se Martin otro svojoj eni. Jesi li rekla gospodinu Shardlakeu da ima
posjetitelja?
Agnes dlanom prekrije usta. Oh, ao mi je...
Mu je prekine. Mladi gospodin odvjetnik koji je bio ovdje preksino ponovo je
doao. I dalje se ne eli predstaviti. Martin se namrti zbog takvog krenja pravila
ponaanja. Rekao sam mu da ete se vratiti zakratko, na ruak. eka vas u radnoj sobi.
Hvala. Brzo sam uao u kuu. U radnoj sobi sjedio je vitki William Cecil; mravo
lice bijae mu zamiljeno i zabrinuto. Ustao je i naklonio mi se.
ao mi je to vam smetam na dan Gospodnji, hitro je rekao, no dogodilo se neto
vrlo ozbiljno.
Posjetili ste Greeningove prijatelje? Lord Parr je rekao da ete vi to obaviti.
Jest, otiao sam do njih, ali ve su bili pobjegli. Sva trojica su jednostavno nestali, i
nitko ne zna gdje su. Cecil je teko uzdahnuo. No doao sam zbog egrta Eliasa.
Pronali ste ga?
On ponovo duboko udahne, pa uperi svoje buljave oi u mene. Njegove ostatke.
Majka ga je pronala sino, u uliici pokraj njihove kue. Leao je u krvi, izubijane glave.
Cecilovim licem proe gr.
Kriste.
Prije no to je izdahnuo uspio je neto kazati. ensko ime.
Koje? Strahovao sam da u uti kako je egrt spomenuo kraljicu.
No Cecil ree: Anne Askew. Uspio je kazati: >Ubili su me zbog Anne Askew.<
 etrnaesto poglavlje

ivjela je u jednoj od uskih uliica izmeu Paternoster Rowa i

E
LIASOVA MAJKA
katedrale svetoga Pavla, iji je divovski toranj bacao golemu sjenu na sirotinjske kue
ispod njega. Cecil i ja smo krenuli onamo.
Na putu mi je tihim glasom ispriao to se zbilo. Lord Parr mi je naloio da
razgovaram s trojicom Greeningovih prijatelja. Rekao mi je za Greeningovo ubojstvo, da jo
nema osumnjienika, ali da u svemu ima delikatnih politikih konotacija, te kako eli da vi
na koncu ispitate tu trojku. Koliko sam shvatio, vama je rekao vie toga. Cecil me pogledao,
a ja u njegovim velikim oima opazim radoznali bljesak.
Malko vie no vama... Danas ste, znai, zatrpani poslom, rekao sam suosjeajno.
Istina. Moja ena nije sretna to radim na dan poinka, ali objasnio sam joj da je to
nuno.
Jeste li osobno poznavali nekog od Greeningovih prijatelja? upitao sam.
Ne, odgovorio je on malice otresito. Ali prijatelj iz moje crkvene zajednice
poznaje Curdyja, svjeara. ini se da bi Curdy mogao biti sakramentalist. Obitelj mu pripada
starim lolardima, kao i Greeningova. Moda je ak i anabaptist, no to je vjerojatno samo
glasina. Cecil me netremice promatrao. Da budem jasan, gospodine Shardlake, nikad
nisam zagovarao sakramentalizam, a prema tim anabaptistima osjeam iskljuivo prijezir. Ti
bi ljudi preokrenuli cijeli sustav vlasti, tumaei Bibliju prema svojim ludim fantazijama.
Ako su se Greening i njegovi prijatelji poigravali s takvim idejama, to ne znai, naravno, da
su ih istinski slijedili. Unato svojoj mladosti, Cecil je govorio kao stariji, mnogo iskusniji
ovjek.
Istina.
Svi Greeningovi prijatelji ivjeli su oko Paternoster Rowa i katedrale. Jutros sam
iziao vrlo rano, mislei da u ih najlake uhvatiti prije mise. Prognani kotski propovjednik,
McKendrick, stanovao je u jeftinoj sobi koju je unajmio od Curdyja, udovca. Curdy je
navodno srdaan, veseo ovjek, zanatlija koji nema svoju radnju, nego radi za druge svjeare.
McKendrick je, pak, poznat po svojoj osornosti. Krupan je, i k tome bivi vojnik, pa su ljudi
nerado ulazili u svae s njim.
Izgleda kako su ta dva Greeningova prijatelja vrlo razliiti ljudi.
to sugerira da imaju zajednike vjerske afinitete. Kako bilo, kad sam stigao do
Curdyjeve kue, u njoj nije bilo ni jednog ni drugog. Prema Curdyjevoj domaici, nestali su
prije gotovo tjedan dana, preko noi. Jedva da su neto uzeli sa sobom.
Dakle, u bijegu su.
Bez sumnje. Trei Greeningov prijatelj, Nijemac Vandersteyn, bavi se tkaninama.
Konkretno, posreduje za flamanske kupce vime. Ima svoju vlastitu lijepu kuu, no kad sam
stigao onamo, njegov majordom ispriao mi je istu priu: gazda mu je nestao iznenada,
uzevi sa sobom vrlo malo stvari.
Da se nisu uplaili da e zavriti kao Greening?
Moda. Ili su, ako su sakramentalisti, strahovali od nenadanog posjeta Gardinerovih
ljudi. Ako je tako, sam Bog zna gdje su.
Sjetih se pisma mladog Hugha u kojem mi javlja da u Nizinske zemlje, u strahu od
progona, pristiu izbjeglice. A Vandersteyn je iz Flandrije.
Tada sam odluio posjetiti majku egrta Eliasa, nastavio je Cecil, upitati je ima li
kakvih vijesti. A moda se egrt i vratio, mislio sam. Zatekao sam je vani, na koljenima.
Mahnito je prala krv sa zida u uliici.
Mili Boe.
Ima dvije male keri. Mu joj je umro prole godine od gnojne angine.
Moda je zato Elias prihvatio novi posao, umjesto da pobjegne iz etvrti kao ostali.
Mogue. Cecil je duboko uzdahnuo. Eliasova majka rekla mi je da je sino u
kasnim satima zaula sina kako izvana doziva u pomo. Dobra je majka i odmah je izjurila
iz kue. Ponovo je uzdahnuo i zavrtio glavom. Bio je nasmrt ranjen. Neka vam sama to
ispria. Odnijela je tijelo u kuu. Kriste, kad sam ga vidio, okrenuo mi se eludac.
Je li javila vlastima?
Nije. Zbog onog to joj je Elias rekao prije smrti.
Da je ubijen zbog Anne Askew?
Da. Cecil je spustio glas. Tie, pogledajte onamo.
Prolazili smo Paternoster Rowom. Sve trgovine bile su zatvorene jer je bila nedjelja.
Meutim, sunanom je ulicom hodao ovjek u crnom prsluku i virkao u izloge trgovina.
Cecil se podrugljivo osmjehnuo. Poznajem ga, to je jedan od uboda biskupa Gardinera.
Jamano pokuava pronai kakav zabranjeni naslov, usput pazei jesu li tiskari ugostili
nekog sumnjivog.
Proli smo mimo uhode. Osvrnuo sam se prema njemu tek sa sigurne udaljenosti i
upitao Cerila: Radite li dugo za kraljiino Pravniko vijee?
Samo dvije godine. Lord Parr je vrlo ljubazan i pogoduje mi.
Prvi razlog tog pogodovanja su Cecilove vjetine, pomislih; bio je sposoban, u to
nema sumnje. Drugi je razlog, vjerojatno, njegova sklonost reformistima. Odakle ste?
upitao sam. Mislim da sam uo linkolnirski naglasak. Moj je uenik odande.
Dobro ste to pogodili. I ja i moja prva ena smo odande. Naalost, Bog ju je uzeo k
sebi nakon poroda, ali mi je ostavio naeg sina.
Pogledao sam ga. Lice mu nije bilo ni po emu osobito, izuzev dojmljivih, buljavih
oiju kojima je rijetko mirkao, i linije od tri madea na desnom obrazu. Ipak, bio se oenio,
obudovio, pa se ponovo oenio, te postao osoba od povjerenja vrlo istaknutog ovjeka, sve
to do sredine svojih dvadesetih. Unato svom prosjenom izgledu i suzdranom ponaanju,
William Cecil izdvajao se iz veine. Ovdje skreemo, rekao je naglo.
Uli smo u usku uliicu, tamnu zbog sjene katedrale koja se uzdizala uz nju. Kokoi
su kljucale po praini. Cecil stane ispred vrata s kojih se ljutila boja. Pored vrata, gotovo
zakrivi pranjavu uliicu, stajala su kola na dva kotaa, preko kojih je bila prebaena
cerada. Cecil lagano pokuca na vrata: dvaput kratko pa, nakon due stanke, jo jednom.
Oito se radilo o unaprijed dogovorenom znaku.

RATA JE otvorilaena u etrdesetima, niska i mrava, nimalo nalik Eliasu, koji je bio

V krupan i vrst. Nosila je bezoblinu sivu haljinu, a na glavi nije imala kapu; crna joj
je kosa bila povrno vezana na zatiljku. Oi su joj, u uasu i strahu, bile irom
otvorene. Na posuvratcima je, opazio sam, imala crvene mrlje. Piljila je u mene, a
onda se zagledala u Cecila. Tko je ovo? upitala je plaljivo.
Gospodin Shardlake. Odvjetnik. Kao i ja, ni on nee proganjati ljude zbog njihova
miljenja. Moemo li ui, gospojo Rooke?
Ramena su joj bespomono klonula. Kimnula je, i uvela nas u siromano namjetenu
dnevnu sobu, gdje su za stolom sjedile dvije mrave djevojice od osam-devet godina. Mlaa
je bila sitna poput ptiice, kao i majka, dok je starija imala krupnije lice i tijelo, poput Eliasa.
Obje su nas uplaeno promatrale. Na podu je stajalo vjedro, etka za ribanje, te odbaena,
krvlju zamrljana smotana pregaa.
Cure, rekla je blago gospoja Rooke. Idite na kat i ostanite u spavaoj sobi. Zakunite
se da neete ulaziti u bratovu sobu.
Kunem se, rekla je starija djevojica, i uzela sestru za ruku. Postrance su prole
pokraj nas. Koraci su im jeali na drvenom stubitu. Gospoja Rooke je sjela.
To nije prizor za njegove sestre, rekla je. Ni za njegovu majku, dodala je. Glas joj
je pucao.
Znaju li djevojice to se dogodilo? upitao je Cecil blago.
Samo da je Elias ozlijeen, ne i da je preminuo. Morala sam se svojski potruditi da
ih sino zadrim u spavaoj sobi. Vukla sam Eliasovo tijelo uz stube, a djevojice su
zapitkivale to se dogaa. Na trenutak je oslonila elo na drhtavu ruku, a onda nas oajniki
pogleda. Ne znam to mi je initi, gospodo.
Nastojat emo vam pomoi, rekao je Cecil. Biste li najprije ovom gospodinu
ispriali to se dogodilo?
Ako vam nije preteko, rekao sam ja suosjeajno.
Nakon onog to sam prola, govoriti o tome je sitnica, rekla je ona turobno, i
duboko uzdahnula. Mu mi je umro prole godine. Elias je, sreom, imao posao kod
gospodina Greeninga. Ali provodio je ondje previe svog slobodnog vremena, u razgovorima
s gospodinom Greeningom i njegovim prijateljima. Neke stvari o kojima su priali..., brzo
je pogledala Cerila i mene, ... bile su opasne.
Rekli ste mi da su raspravljali, pomogne joj Cecil, jesu li vjera i Biblija jedini
kljuevi Boje milosti, te je li ba Bog ustanovio drutveni poredak.
ena kimnu. Bila sam ljuta na Eliasa zato to o tim stvarima govori pred sestrama.
Otac bi ga istukao. A opet..., glas joj se smekao, ... moj sin bio je mlad, bijesan zbog
nepravde koju je vidio oko sebe, i pun novosteenih ideja. Bio je dobar deko, nije pio ni
banio, a svojim nadnicama nas je sve uzdravao. Prola je prstima kroz kosu. Ne znam
to e sada biti s nama. Djevojice...
Vidjet u to se moe uiniti, rekao je Cecil blago.
to se tono dogodilo sino? upitao sam nakon kratke stanke.
Pogledala me. Bilo je oko deset sati. Djevojice su, hvala Bogu, ve bile u krevetu, a
i ja sam se spremala na poinak. Bila sam zabrinuta jer se Elias no prije nije vratio kui. Sve
od ubojstva sirotog gospodina Greeninga bio je mrzovoljan i rastresen. A onda sam ula kako
izvana dovikuje: >Pomo! Majko!< Oajniki je zavrtjela glavom. Bile su mu to, manje-
vie, posljednje rijei, a i one su dole prekasno. Mislim da se bio vrzmao oko kue,
provjeravajui je li dovoljno sigurno da se vrati. Progutala je slinu. Odmah sam otvorila
vrata. Dva mukarca bjeala su iz uliice. Jedan je nosio batinu. Proli su pokraj mene, pokraj
kola, i onda nestali. Pogledala sam u uliicu. Ondje je leao moj sin. Njegova glava... vrsto
je zatvorila oi. Krvi... krvi je bilo posvuda. No jo uvijek je bio iv. Stisnuo mi je ruku i
rekao: >Reci im, reci mojim prijateljima, da su me ubili zbog Anne Askew.< I potom je...
umro, rekla je slomljeno. Ne znam odakle mi snaga, ali odvukla sam ga u kuu, pa na kat,
i polegla ga u njegovu sobu. Trebala sam otii do redarstvenika, znam, ali nakon onog to je
rekao... nakon tog imena... Poela je aptati. Anne Askew. Ona koju su spalili u petak.
Pogledala nas je obojicu. Elias je elio ii na spaljivanje, izvikivati poruke ohrabrenja
sirotim duama. No mislim da su ga prijatelji uspjeli uvjeriti da e tako i sam zavriti na
lomai. U oima joj se pojavio gnjev. Ne bi bio prvi mladi egrt koji bi bio spaljen. Bilo je
takvih sluajeva posljednjih nekoliko godina.
Istina, ree Cecil. No oni, kao i Elias, sada se nalaze u Kristovim rukama, i zatieni
su od svih zala ovoga svijeta. Te su rijei moda zvuale banalno, ali Cecil ih je izgovorio
posve iskreno.
to mi je initi, gospodo? opet je zdvajala gospoja Rooke.
Cecil duboko uzdahne. Nemojte nita rei mrtvozorniku, ne jo. Ako vas ljudi budu
pitali za Eliasa, recite da se jo nije vratio.
Da laem vlastima?
Da. Zasad. Imamo mone prijatelje i moemo vas zatititi od bilo koje nevolje. Do
daljnjeg nas nemojte nita pitati, ali budite uvjereni da emo uhvatiti Eliasove i Greeningove
ubojice.
Kratko sam pogledao Cecila. Moda se radi o istim ljudima. Moete li ih opisati,
gospojo Rooke?
 Bio je mrak, nisam ih jasno vidjela, govorila je gospoja Rooke umrtvljeno. Bili su
odjeveni vrlo jednostavno, kao skitnice. Oba su mlada i snana, ali jedan je gotovo elav. Na
tren me pogledao, udnovato i mahnito. Jeza me prola. Taj je nosio palicu. Jadna ena
zarila je lice u dlanove i cijela zadrhtala. Potom se malko sabrala i pogledala na kat, prema
kerima. Zatitite ih, molim vas, apnula je.
Cecil je kimnuo.
Ona kola vani, rekao sam. Znate li moda ija su?
ena je odmahnula glavom. Sino sam ih prvi put vidjela.
Cecil i ja se zgledamo. Greeningove ubojice a iz opisa gospoje Rooke bilo je oito
da su upravo oni ubili i Eliasa moda su saznali da je mladi nestao, pa su ekali u blizini
uliice da se vrati, prije toga pripremivi kola za prijevoz tijela. Da mladi nije uspio viknuti,
nikad ne bi bio pronaen.
Pobrinut u se da netko doe po Eliasovo tijelo, rekao je Cecil.
Gospoja Rooke prvi nas je put gledala neprijateljski. Zar moj sin nee imati valjan
pokop?
Ovako je sigurnije, vjerujte mi. Za vas i vae keri.
Kao to smo vam rekli, dodao sam ja, Eliasova smrt nee ostati nekanjena.
ena je pognula glavu.
Cecil je uzme za ruku. Bi li gospodin Shardlake sada mogao pogledati Eliasovo tijelo?
Pomolit emo se za njega.
Gospoja Rooke me pogledala. U oima joj se ario gnjev. Vidjet ete to su uinili
mom jadnom sinu. Okrenula se Cecilu. Jesu li ga ubili zbog njegovih uvjerenja? Jesu li iz
istog razloga ubili gospodina Greeninga?
Zasad ne znamo. No mogue je.
Gospoja Rooke je utihnula. Znala je da je preputena nama na milost i nemilost.
Doite, gospodine Shardlake, rekao je tiho Cecil.
Ne dajte da moje keri to vide, zavapila je za nama gospoja Rooke. Ako ujete da
su dole pred Eliasovu sobu, poaljite ih dolje. Ne smiju to vidjeti.

leao poleice na slamarici u maloj spavaoj sobi. Popodnevno sunce jasno

E
LIAS JE
mu je obasjavalo okrvavljeno lice. Ubojica ga je bio udario u desnu jagodicu tako
snano da ju je smrskao; odlomljeni komadii bijele kosti izbijali su kroz tamnu kau
njegova lica. I tjeme mu je bilo razbijeno, a kosa puna usirene krvi. Prozorski kapci
bili su otvoreni, i muhe su mu slijetale na glavu. U napadu gnjeva otjeram ih rukom.
Rane na glavi obilato krvare, primijetio je mirno Cecil, drei se nekoliko koraka
od kreveta.
 Ubijen je udarcima u glavu, kao i Greening, rekao sam. A ona kola i cerada su
gotovo sigurno pripremljeni kako bi tijelo bilo odvezeno. Ubojice nisu htjele dizati galamu.
Ponovo sam pogledao tijelo. Sjetih se Bealknapa u njegovu krevetu. No on je bio truo od
bolesti, spreman na smrt, dok je Elias imao samo osamnaest godina, i bio pun ivota.
Okrenuo sam se Cecilu. Vjerujete li doista u ono to ste rekli? Da je Elias sada siguran u
Kristovim rukama?
Mladi odvjetnik izgledao je povrijeeno. Naravno. Hoete li da se sada pomolimo,
kao to sam obeao njegovoj majci? upitao je hladno.
Ne, odgovorim, pa otvoreno upitam: to ete uiniti s tijelom?
Lord Parr ima svoje veze. Mislim da e urediti da se tijelo pokopa u lambetskoj
movari.
Pogledao sam ga. I lord Cromwell je to obiavao raditi s tijelima koja su predstavljala
problem. Dobro se toga sjeam.
Cecil me prodorno pogleda svojim buljavim oima. U visokoj politici, vii odvjetnie
Shardlake, uvijek ima ljudi koji rade u tami. Trebali biste to znati. elite li pomutnju zbog
ubojstva dva tiskara koji su bili radikalni protestanti? I koji su moda bili povezani s
kraljicom? Veza zacijelo postoji jer se lord Parr inae ne bi mijeao u to, zar ne?
Nevoljko sam kimnuo, svrnuvi pogled s Eliasove smrskane glave. A tri
Greeningova prijatelja, gospodine Cecil? to ako su i oni mrtvi?
Odmahnuo je glavom. Dokazi upuuju na to da su svi pobjegli iz svojih domova.
Moda su saznali da su dvojica Greeningovih ubojica u blizini.
Kimnuo sam u znak slaganja. Zvualo je tono. elim da se neto uini za ovu sirotu
enu.
Kako sam rekao, zamolit u lorda Parra za pomo.
I kraljica bi to eljela, dodao sam. Poaljite nekog to prije.

STAVILI SMO izmuenu gospoju Rooke za njenim stolom i izali. Pregledali smo

O drvena kola; bila su jeftina, a cerada stara. No nisu bila bezvrijedna, i nije bilo
vjerojatno da bi ih netko samo tako ostavio u ovoj etvrti.
Polako smo krenuli natrag prema Paternoster Rowu. Zato Elias nije
pobjegao s ostalima? upitao je Cecil.
Zato to mora izdravati majku i dvije sestre. Nije ih mogao napustiti.
Cecil je kimnuo u znak slaganja. Sada u o svemu izvijestiti lorda Parra. Vjerojatno
e eljeti razgovarati s vama kad sutra ujutro s pomonikom doete u kraljiinu runicu. Va
je pomonik, znadem, radio za lorda Cromwella. Cecil me ljubopitljivo pogledao.
 Cromwell je bio otar i nemilosrdan ovjek. No imao je svoja uvjerenja. Zgrozio bi
se kad bi vidio u to su se pretvorili oni koje je promicao. Paget, Rich, Wriothesley, svi oni
pomau Gardineru da se bori protiv onog u to je Cromwell vjerovao. Zavrtio sam glavom.
Odnos snaga u Krunskom vijeu e se promijeniti. Lord Hertford i lord Lisle uskoro
se vraaju iz Francuske s osiguranim mirovnim sporazumom. Njihov uspjeh dobro e se
odraziti kod kralja.
Hoe li se mir odrati?
Oh, mislim da hoe. Kovanice su nam tako devalvirale da vie nitko u Europi nema
povjerenja prema engleskom novcu. Njemaki bankari, koji su kralju posudili goleme svote
za financiranje rata, prestali su s kreditiranjem. Tuno se osmjehnuo. Engleska je
bankrotirala.
Da, uistinu smo propali, rekao sam potiteno.
No, ako rijeimo ovaj sluaj i kraljica ostane sigurna, reformisti bi mogli preokrenuti
stvari. Lice mu je bilo bezizraajno, suzdrano, no shvatio sam da William Cecil znade
mnogo toga. Ponovo me prodorno pogledao svojim napadnim oima, a onda skine kapu i
nakloni se. Neka vam Bog dadne ugodno popodne, gospodine Shardlake. Okrenuo se i
zaputio prema rijeci da pronae amac za Whitehall.
 Petnaesto poglavlje

ODAO SAM KUI mirnim ulicama, duboko u svojim mislima.

H Dva mukarca su mrtva, trojica su pobjegla, a ja nisam nita blii odgovoru

na pitanja tko je i zato ukrao kraljiinu knjigu. Osjeao sam se izolirano. Cecilu
nisam smio otkriti previe, on za nestalu knjigu nije znao. Jedini ljudi s kojima sam
mogao iskreno razgovarati bili su lord Parr i kraljica.
Stigao sam do Chancery Lanea i skrenuo u Lincolns Inn. Morao sam se uvjeriti je li
ona zvonjava uistinu bila za Bealknapa. Vratar je stajao na suncu ispred dveri. Naklonio se.
Dobar dan, vii odvjetnie Shardlake.
I vama. Neto prije sam uo crkvenu zvonjavu.
Vratar nato pobono ree: Umro je gospodin Stephen Bealknap, Bog nek mu dade
spokoj dui. ena koja ga je njegovala odmah je naruila lijes. Pokazao je glavom prema
dvoritu. Ba su ga donijeli. Tijelo e odnijeti mrtvozorniku, da ostane ondje do pokopa,
budui da gospodin Bealknap nije imao obitelji.
Da, jasno.
Vratar zakilji. Rekao bih da vam nee jako nedostajati. Znao je za sve to se zbiva
u Innu, pa tako i za moje dugo neprijateljstvo s Bealknapom.
U smrti smo svi isti, odvratio sam. Kad se proiri vijest o grobnici koju je Bealknap
dao izgraditi, vratar e imati obilje materijala za ogovaranje. Krenuo sam prema
Bealknapovim odajama. Kapci su sada bili raireni. Zauh buku na ulazu u kuu; dva su
mukarca nepaljivo iznosila jeftin lijes.
Lagan je, a? ree jedan.
to ti vrijedi kad je tako vrue, odvrati drugi.
Odnijeli su lijes kroz dveri. Suncem obasjano dvorite bilo je prazno. Bio je obiaj da,
kad netko od lanova Inna umre, njegovi prijatelji izau ispratiti lijes. No za Bealknapom
nitko nije doao alovati.
Poao sam dalje, prema svojoj kui. Bio sam gladan; ponovo sam propustio ruak.
Otvorivi vrata, uo sam Martina kako vie u kuhinji: Odgovara meni, Josephine, a ne
mojoj eni. Mene izvjetava gdje si bila.
Stao sam na kuhinjski prag. Martin je bijesno zurio u Josephine; njegovo inae
bezizraajno lice sada je bilo crveno. Sjetio sam se kako je djevojku maltretirao njen otac,
zbog ega bi se sva skutrila i tresla. Bilo mi je drago to sada nije bila zastraena uporno je
piljila u Martina, a on se jo vie crvenio. Agnes je stajala pokraj njih i krila ruke, a Timothy
je bio pokraj prozora, trudei se da bude nevidljiv.
 Ne, Martine, rekao sam strogo. Josephine odgovara meni. Ona je u mojoj slubi,
ba kao i ti. Martin me pogledao. Bilo je gotovo smijeno gledati kako mu lice poprima
uobiajen pokoran izraz. Zato si se tako otro obruio na djevojku? upitao sam.
Moja je ena..., pokazao je rukom na Agnes, ... dala doputenje Josephine da
popodne izae s mladiem a da mene nije pitala. A djevojka je i zakasnila. Rekla je Agnes da
e se vratiti do tri, a sada su gotovo etiri.
Slegnuo sam ramenima. Danas je Josephinein dan odmora. Moe se vratiti kad
hoe.
Ako se via s mladiem, ja o tome trebam biti obavijeten.
I bio si obavijeten. Rekla ti je ena. Uostalom, vidio sam te da gleda Josephine kako
odlazi.
Ali pristojno je da se vrati kad je obeala, ljutio se opet Martin.
Odrasla je osoba i moe se vratiti kad eli. Zapamti ovo, Josephine: ako e izlaziti s
mladim Brownom na svoj slobodni dan, dovoljno je da o tome obavijesti Martina, Agnes ili
mene, i moe se vratiti bilo kad, sve do redarstvenog sata.
Josephine se nakloni prignuvi koljeno. Hvala, gospodine, ree, pa uputi Martinu
kratak pobjedonosni pogled.
I bez takvog vikanja, dodao sam. Ne elim svae u mojoj kui. Josephine, bi li mi
donijela malo kruha i sira? Propustio sam ruak.
Izaao sam. Ne prilii dati podrku mlaoj slukinji protiv majordoma u njegovoj
prisutnosti, ali Martin me uzrujao. Da mi je bar znati to je na stvari izmeu njega i
Josephine. S prozora sam vidio kako je Timothy izaao iz kuhinje i preko dvorita poao
prema staji. Spontano sam krenuo za njim.

OMI JE sjedio na svom uobiajenom mjestu na preokrenutom vjedru pokraj

M Genesisa. Neto je tiho govorio konju, to je esto znao initi. Nisam mogao
razabrati njegove rijei. im mi je sjena pala preko praga staje, on podigne glavu,
stresavi crnu kosu s lica.
ini se da se gospodin Brocket prilino naljutio na Josephine, rekao sam leerno.
Jest, gospodine, odmah se on sloio.
Je li i prije znao tako vikati na nju?
On... on voli da se drimo reda. Gledao me zbunjeno, kao da eli rei da je to
normalno stanje stvari.
Postoji li neki razlog neprijateljstva izmeu njih dvoje? Hajde, znam da ti je
Josephine draga. Ako postoji neki problem, pomoi u joj.
 Timothy je odmahnuo glavom. Doista se ini da se ne vole, gospodine, ali ne znam
zato. Isprva nije bilo tako loe, no posljednjih nekoliko mjeseci ona ga stalno mrko gleda, a
on iskoristi svaku priliku da je prekori.
udno. Namrtio sam se. Jesi li porazmislio o onome to sam ti bio spomenuo? U
vezi s tvojim moebitnim odlaskom na egrtovanje?
Timothy se naglo zaari. Radije bih ostao ovdje, gospodine. S Genesisom. Ulice su
nesigurne... Zavrtio je glavom.
Veinu svojih ranih godina, dok ga nisam susreo, Timothy je proveo kao ulini deran
bez prebijene pare. Moja kua bilo mu je jedino okrilje za koje je znao. No nije bilo u redu
da mladi momak ne poznaje nikoga svojih godina. Ne bi ti bilo kao prije, dok nisi bio ovdje,
rekao sam blago. Pobrinuo bih se da dobije dobrog gazdu i naui zanat. Momi je
uplaeno zurio u mene irom otvorenim smeim oima. Nastavio sam malice mrko: Za
deka tvojih godina nije dobro da stalno bude sam.
Sam sam zato to ste Simona poslali odavde, rekao je obrambeno.
Poslao sam ga odavde da bih mu osigurao budunost, kao to elim osigurati i tvoju.
Malo mladia dobiva takvu priliku.
Da, gospodine. Pognuo je glavu.
Uzdahnuo sam. Priat emo jo o tome.
Vie nita nije rekao.

TIAO SAM u svoju sobu gdje mi je Josephine ostavila kruh, sir i slaninu, te kriglu

O piva. Sjeo sam za stol i objedovao. Vrt iza kue bio je zelen i osunan; na njegovoj
daljoj strani mala ljetna sjenica pruala je ugodnu hladovinu. Bit e to dobro mjesto
da dovedem u red svoje ratrkane misli.
Opazih da je na stolu novo pismo Hugha Curteysa. Prelomio sam peat. Hugh je bio
unaprijeen, itao sam. Dobio je stalno namjetenje u jednoj engleskoj trgovakoj tvrtki, i
sad razmilja da mu to postane zvanje. U nastavku pisma izvijestio me o najnovijim
dogaanjima u Antwerpenu:

Prekjuer sam u krmi upoznao Engleza kojem je bilo drago to je pronaao

nekog tko zna njegov jezik. Nekoliko godina bio je privatni uitelj u
Wiltshireu, kod obitelji s monim vezama. Vjerski je radikalan, i obitelj je,
premda bez zamjerki na njegov rad, bila u strahu da bi im povezanost s njim
u ovo vrijeme mogla nakoditi. Dali su mu neto novaca i osigurali prelazak
ovamo. udim se, gospodine, onome to se dogaa u Engleskoj. Ne sjeam se
da je ikad bilo tako. Nadam se da niste u opasnosti.
 Upitao sam se jesu li tri Greeningova prijatelja takoer krenula prema Europi. Lord
Parr trebao bi organizirati strae u lukama, no sumorno pomislih da je moda ve prekasno.
Proitao sam ostatak Hughova pisma:

Juer su mi u uredu kod pristanita skrenuli pozornost na ovjeka u crnoj

halji, koji je u manjem drutvu promatrao brodove. Imao je dugu sijedu bradu,
a bistro i oprezno lice bilo mu je puno prijezira. Rekli su mi da je to sam John
Bale, pisac drama protiv pape i mnogih drugih. Da ga kralj Henrik uhvati,
zavrio bi na lomai. Inkvizicija se ne usuuje pretjerano intervenirati u
Antwerpenu zbog trgovine, premda su sve Nizinske zemlje pod panjolskom
vlau. No reeno mi je da se Bale ionako ne pokazuje u javnosti odve esto.
Moda je dogovarao izvoz jo zabranjenih knjiga u Englesku. Bilo mi je drago
kad sam vidio da se okree i odlazi.

Spustio sam pismo. Johna Balea zvali su uljivi Bale. Doista, bio je on velik trn u
oku za Gardinera i njegove ljude. Dobro za njega da je potraio sigurnost u inozemstvu.
Poao sam u vrt, nosei pero, tintu, papir i vr s vinom. Sjeo sam u hladovinu sjenice.
Premda su sjene bile ve duge, zrak je jo uvijek bio topao i bilo bi divno da sam mogao
sklopiti oi. No morao sam srediti misli.
Krenuo sam biljeiti kronologiju nedavnih dogaaja, zapoevi s kraljiinim
pisanjem Tualjke tijekom zime. U lipnju je, kako je rekla, u svojoj privatnoj odaji pokazala
dovreni rukopis nadbiskupu Cranmeru, i ula u prepirku s njim kad joj je rekao da ga treba
unititi.
Potom se petog srpnja dogodio prvi napad na Greeningovu radnju, emu je svjedoio
Elias. Napad su izvela dva priprosto odjevena mukarca; jednom od njih bila je odsjeena
polovica uha. estog srpnja kraljica je otkrila da je rukopis nestao, da ga je netko ukrao dok
je ona bila s kraljem, negdje izmeu est i deset sati te veeri. Nitko nije unaprijed mogao
znati da e je kralj pozvati k sebi, to znai da je netko vrebao svoju priliku s pripravnom
kopijom kljua. Zadrhtao sam od pomisli da je netko u kraljiinu domainstvu motrio i
ekao prigodu da je izda.
Ponovo sam usmjerio misli na klju. Kraljica ga je uvijek nosila oko vrata, pa nema
sumnje da kopija jest postojala. Izradio ju je ili njen bravar ili netko tko je bio u posjedu
prvoga kljua prije no to ga je dobila ona sama. Glede toga, bit e vrlo vaan sutranji
odlazak u dvorac Baynard.
Naslonio sam se u stolcu, razmiljajui o svima koje sam ispitao u Whitehallu. Nisam
vjerovao da bi paevi ili Mary Odell mogli uzeti knjigu. No za Jane Benu nisam bio toliko
siguran. Imao sam dojam da nije tako glupa, da se pretvara, no to samo po sebi nije bio dokaz
krivnje. Meutim, sluila je i lady Mary i kraljici. Sjetih se i kako je Mary Odell govorila o
neobinom ponaanju jednog straara one veeri kad je rukopis ukraden. Vidjet u to je
lord Parr otkrio u vezi s tim.
 Pogledao sam zelenu kronju velikog starog brijesta koji se uzdizao pokraj sjenice.
Lie je treperilo na povjetarcu s rijeke, stvarajui na podu sjenice kaleidoskop lijepih
uzoraka. Svrnuo sam pogled prema kui i zavrtio glavom. Najvanije pitanje ostajalo je bez
odgovora: kako je itko mogao saznati da Tualjka uope postoji?
Zapisao sam sljedei vaan datum. Desetog srpnja ubijen je Armistead Greening.
Ukradeni rukopis Tualjke otela su mu iz ruku dva mukarca koja su ga ubila i potom
pokuala sakriti nedjelo paleom. Nisu to bili mukarci koji su petog srpnja izveli prvi napad,
no i ovi su bili mladi i priprosto odjeveni. Jedan od napadaa je po svemu sudei nosio
koulju s izvezenim rukavima, to je bilo obiljeje fine gospode. Sjetio sam se to je Elias
rekao o mukarcu iz prvog para, onom kojem je nedostajala polovica uha. Nije to bila velika
rupa koja ostane od pribijanja uiju za stup srama. inilo se kao da mu je taj komad netko
odrezao maem. Dakle, vjerojatno je nastradao u maevanju, a samo je gospodi poput
Nicholasa bilo doputeno nositi maeve. Je li mogue da su oba napada izveli ljudi vieg
drutvenog poloaja, a da su bili odjeveni kao puani samo zato da ne privlae pozornost? Je
li mogue da sva etvorica napadaa rade za istu osobu? No i to ostavlja nerijeenim sredinji
problem u vrijeme prvog napada, Tualjka jo nije bila ukradena. Jesu li moda oba para
napadaa traila neto drugo, a Tualjku otkrila posve sluajno?
Nakon Greeningova ubojstva, njegovi su prijatelji, izuzev Eliasa, pobjegli. Prije toga
ih je ispitao redarstvenik, i svi su imali alibije. Jesu li otili zato to su bili u strahu od
religijskih progona ili iz nekog drugog razloga? Samo je siroti Elias ostao zato to su ga
trebale majka i sestre, a ivota su ga liili isti oni ljudi koji su ubili Greeninga.
A zatim, tu je i nova zagonetka: rijei koje je Elias na samrti uputio majci. Ubili su
me zbog Anne Askew. Upitah se je li Greeningova skupina bila nekako povezana s njom
prije no to su je uhitili?
Jo sam malo promislio o Greeningovim prijateljima. Prema Okedeneu, izuzev samog
Greeninga i Eliasa, na sastanke je povremeno dolazilo tek jo nekoliko ljudi, a jezgra male
druine uvijek su bila tri mukarca koja su nestala. Zapisao sam: McKendrick, kotski vojnik.
Curdy, svjear. Vandersteyn, njemaki trgovac. Vjerski radikali koju se se sastajali zbog
moebitno opasnih rasprava. Mogue je da su sakramentalisti, pa ak i anabaptisti. A
Tualjka je, eto, nekako dospjela u Greeningove ruke.
Bilo je opepoznato da se lanovi radikalnih skupina esto prepiru i razilaze.
Okedene ih je uo kako se glasno svaaju. to ako su oni nekako ukrali rukopis s namjerom
da ga tiskaju, kao dokaz da je kraljica sklona vjerskim radikalima? Moda su mislili da bi to
potaknulo mase da podre njihove stavove, toliko je kraljica bila omiljena. Dakako, bila je
to luda ideja jedini rezultat takve akcije bio bi kraljiina smrt. No vjerski radikali esto su
bili neuki i naivni kad se radilo o politikoj zbilji.
Ustao sam i krenuo hodati amo-tamo. Sve je to isto nagaanje. Uostalom,
neposredno prije Greeningova ubojstva radikali se nisu svaali zbog kraljice, uo je
Okedene, nego zbog onog tajanstvenog Juronyja Bertana, kojeg su zvali zastupnikom
Antikrista i koji bi uskoro trebao stii, no o kojem na dvoru nitko nita nije znao. Fonetski
sam zabiljeio njegovo ime jer nisam bio siguran kako se pie, odluivi da u upitati Guya
moe li mu odrediti nacionalnost.
 A onda sam zapisao jo jedno, posljednje ime: Bealknap. Ono to je bio rekao bilo mi
je krajnje zagonetno i vrlo uznemirujue. inilo se kako je siguran da i kraljicu i mene eka
zla sudba. No potom sam mu precrtao ime: njegove samrtne rijei zasigurno su se odnosile
na lov na heretike i njegovu nadu da e poivjeti do dana kad emo kraljica i ja biti uhvaeni.
Odloio sam pero i zagledao se u vrt, koji je sada gotovo sav bio u sjeni. Razmiljao
sam o kraljici. Zbog svog evangelizma i silne elje da iri svoju vjeru zaboravila je na svoj
uobiajeni oprez i zdravo-razumsko razmiljanje. Sada je alila zbog toga i bila puna krivnje.
Sama Tualjka, strogo uzevi, moda nije bila heretika, no piui je potajice izdala je
Henrika. A on to ne bi samo tako oprostio. Kad je Gardiner pokuao optuiti kraljicu bez
dokaza, kralj to nije dopustio. No, kad bi doao u posjed tog rukopisa ili, jo gore, kad bi
rukopis bio tiskan i dospio u javnost... Vrtio sam glavom, mislei na sudbinu koja bi tada
snala kraljicu.
 esnaesto poglavlje

UTRADAN, U PONEDJELJAK, Barak je rano doao do mene. Kao i moj Genesis, i njegova

S crna kobila Sukey ve je malo ostarila, opazio sam dok smo jahali Fleet Streetom,
ispod gradskih zidina. Nebo je poprimilo onu mlijenobijelu boju koja je znala biti
predznak ljetne kie.
Bealknap je juer umro, rekao sam.
Taj je otiao ravno u pakao.
Rekao mi je da ne vjeruje u ivot poslije smrti. I bio je neugodan do posljednjeg
trenutka.
Jesam li vam rekao?
Da, bio si u pravu.
A to se tie ovog posla, te krinje... to se krije iza toga? Baraka je svladala
znatielja. Oklijevao sam, no i shvaao da u je jednom morati bar malo zadovoljiti. Iz
krinje je ukraden prsten. Bolje je da ne zna vie od toga.
Upravo smo bili proli ispod Londonskog mosta, kad se konji trznue na klopot
lonaca i tava. Sredovjena ena, odjevena samo u dugaku koulju, bila je posjednuta na
konja licem prema repu; na glavi joj je bila iljasta kapa s izvezenim slovom S. Pognula je
glavu i plakala. Mukarac stroga lica vodio je konja, a mala skupina djece trkarala je uz
ivotinju, udarajui tapovima po loncima i tavama; prikljuilo im se bilo i nekoliko odraslih
ljudi.
Vode jeziaru u klade, ree Barak.
Da, suci biskupa Bonnera ne vole kad si ene previe doputaju.
Istina, ree Barak. A to su joj sigurno susjedi. Kako je malo potrebno da se ljudi
okrenu jedni protiv drugih.

OJAHALI SMO do Thames Streeta, gdje se uz rijeku uzdizao dvorac Baynard. Bilo je to

D staro zdanje, koje je, kao i sve kraljevske nekretnine, Henrik dao obnoviti i proiriti.
Dvorac sam s rijeke vidio mnogo puta; njegove visoke trokatne kule izdizale su se
ravno iz Temze. Od vremena Katarine Aragonske, dvorac je bio slubena kraljiina
rezidencija, a ujedno i runica u kojoj se uvala i popravljala garderoba koja je pripadala njoj
i lanovima njezina domainstva. U njemu je sada ivjela sestra Katarine Parr, Anne, zajedno
sa svojim muem, sir Williamom Herbertom, viim slubenikom u kraljevom domainstvu.
Svi Parrovi napredovali su ovih posljednjih nekoliko godina; kraljiin brat, koji se, kao i
njegov stric, zvao William, bio je lan Krunskoga vijea.
 U dvorac Baynard s ceste se ulazilo kroz velike dveri, na kojima su stajali brojni
straari unutra je bilo mnogo dragocjene robe u kraljiinim livrejama. Nakon to smo
sjahali, proli smo provjeru imena na popisu, a konje su nam odveli u staju. Dvorite dvorca
Baynard inilo se jo krcatije zaposlenim ljudima od onog u Whitehallu. Dva su se trgovca
glasno prepirala oko bale tkanine koju su drali izmeu sebe, dok je nekoliko mukaraca
istovarivalo teke krinje s kola.
Svi su u dvoritu utihnuli kad kroz dveri dojae skupina jahaa dvojica bogato
odjevenih mukaraca i jedna ena, te njihova esterolana pratnja. Jahali su prema
nadsvoenom prolazu koji je vodio do unutarnjeg dvorita. Vidjeh da je ena vrlo slina
kraljici i shvatim da se radi o Anne Herbert. Mukarac koji je jahao uz nju, crnobradi
etrdesetogodinjak vojnikoga dranja, zacijelo je bio sir William. Visok i vitak mukarac
u njihovu drutvu imao je mravo upalo lice i kratku crvenkastosmeu bradu. Zbog slinosti
s kraljicom prepoznah u njemu Williama Parra, grofa od Essexa. Trojka je bahato promatrala
ljude u dvoritu svi smo skinuli kape. Sve troje bili su poznati kao radikali, i zasigurno bi
pali zajedno s kraljicom.
Uto se otvore vrata u sredinjem dvoritu, i na njima se pojavi lord Parr. Nosio je
svoju crnu svilenu halju i kapu, te slubeni zlatni lanac. Anne Herbert mahne mu i dozove
ga sa svog konja. Mala svita se zaustavi i lord Parr polako prie konjanicima. Danas si je pri
hodu pomagao tapom. Neak i neakinja ga pozdrave i razmijene s njim nekoliko rijei;
iskoristio sam priliku da iz torbe izvuem svoju halju s kraljiinim grbom.
Barak je tiho zazvidao. Znai, sada ste prisegnuti lan njenoga domainstva?
Samo za vrijeme trajanja ove istrage.
Lord Parr pozdravio se s roacima, koji nastave jahati k unutarnjem dvoritu, a on
krene prema nama.
Ne izgleda ba dobro, apnuo je Barak.
Ne. Blii se sedamdesetoj, i mislim da ga posao iscrpljuje.
Taj posao oko ukradenog... to-ti-ja-znam-ega? odvratio je sumnjiavo Barak.
Nisam mu odgovorio. Duboko smo se naklonili lordu Parru.
Vii odvjetnie Shardlake, stigli ste na vrijeme, pohvalio me. A ovo je zacijelo
gospodin Barak, znalac za kljueve i brave.
Pokuat u pomoi najbolje to mogu, lorde. Barak je znao kad treba pokazati puno
potovanje.
Odlino. krinja je unutra. Dao sam da je donesu ovamo pod izlikom da je treba
popraviti. No najprije, gospodine Shardlake, moram s vama popriati nasamo. Stavio mi je
ruku oko ramena i odveo me podalje od smetenog Baraka.
William Cecil mi je javio to se zbilo s mladim egrtom. Lord Parr mrko je pogladio
sijedu bradu.
Mislio sam da e Cecil danas biti ovdje.
 Parr je odmahnuo glavom. to manje ljudi koji se raspituju, to bolje. Slubeno, ovdje
sam kako bih objedovao s neakinjom i neakom... Pa, kakvo je vae miljenje o egrtovoj
smrti?
Iznio sam mu svoja promiljanja iz vrta. Greening, Elias i ostala trojica svi su imali
razloga da strahuju od pogibelji. Ali ne znam je li itko od njih, izuzev Greeninga, bio u
kakvoj vezi s Tualjkom. Pitam se, lorde, je li gospoa Askew bila povezana s kraljicom i je
li mogla znati za njenu knjigu. Je li, zapravo, muena upravo zato da otkrije neto o kraljici?
On je odmahnuo glavom. Kraljica i Anne Askew nikad se nisu srele. Gospoa Askew
poznavala je neke manje istaknute dvorane, i arko je eljela propovijedati pred kraljicom,
no moja neakinja i ja bili smo oprezni i nismo to dopustili. Vodio sam rauna da se Anne
Askew nikad ne priblii njenom domainstvu.
No morao je postojati razlog zbog kojeg su je muili. Usput, vijest o muenju
zasigurno je procurila od nekog iz Towera. Postoji li mogunost da otkrijemo tko je to mogao
biti?
Lord Parr je promislio. Kad je na spaljivanju postalo oito da su ulina govorkanja o
muenju Anne Askew tona, mislio sam da e se u Toweru propeti da pronau onog tko je
pokrenuo te glasine. Netko je, kako kaete, zacijelo progovorio. No nisam uo nita.
Naborao je elo. Upravitelj Towera, sir Edmund Walsingham, moj je prethodnik na mjestu
kraljiina komornika. Prijatelji smo. Raspitat u se. U meuvremenu, elim da sutra doete
u palau i ispitate straara koji je bio na dunosti one veeri kad je ukraden rukopis, onog
za kojeg je Mary Odell rekla da se udnovato ponaao. Ujutro e opet biti na dunosti.
Hvala, lorde. Kljuno je ispitati i tri bjegunca: Curdyja, McKendricka i Nijemca.
Pitam se je li mogue da su oni uzeli kraljiinu knjigu, pokuavajui ostvariti neki svoj
nerazumni plan. Moda su se i posvaali oko svega, pa je jedan ubio Greeninga i pobjegao s
knjigom.
Lord Parr stegne eljust. U tom sluaju imamo posla s luacima i budalama, a ne s
neprijateljem na dvoru. Zavrtio je glavom. Ali, kako bi se takvi ljudi uope mogli dokopati
knjige?
Ne znam.
Kako bilo, moramo ih pronai.
Slaem se... Razmiljao sam o tiskaru Okedeneu, i bi li se bjegunci sada mogli
okomiti na njega.
Ve nam je rekao sve to zna.
Ipak, njegova sigurnost...
Parr se uzrujao. Nemam neogranien broj ljudi koje mogu zaposliti u ovoj stvari.
Zapravo, nemam nikoga kome mogu posve vjerovati, izuzev Cecila. Nemam mreu uhoda
poput vaeg starog gazde Cromwella ili tajnika Pageta, rekao je zajedljivo. Naloio sam
Cecilu da dobro otvori oi. Mogu urediti da potkupi nekog u carinarnici. Sam je Cecil to
predloio. Tako bismo mogli saznati je li netko tko po opisu odgovara bjeguncima kupio
kartu za brod. Moda bi Cecil mogao platiti nekom lukom radniku da dri strau.
 Sjetih se Hughova pisma. Mnogi radikali ovih dana odlaze u inozemstvo, rekao
sam.
Lord Parr je zagunao. Pod uvjetom da se radi o sitnim ribama, vlasti mire na to.
Drago mi je to ih se rjeavamo.
Onda su moda ve otili. No, ako ih se uoi, je li ih mogue zadrati? Recimo, zbog
sumnje da su ukljueni u krau prstena.
Da, to je dobra ideja. Rei u Cecilu. Podignuo je kaiprst. No zapamtite,
gospodine Shardlake, moj je utjecaj ogranien. Kraljica i dalje mora paziti na svaki svoj
korak. Uzdahnuo je. Da se bar mogu vratiti na selo. Zavrtio je glavom. Prola su gotovo
dva tjedna otkad je Tualjka nestala, a jo ni glasa o njoj.
A dva su ovjeka ubijena.
Teko da u to smetnuti s uma. I jo uvijek nita nisam uo o onom mukarcu bez
pola uha, koji radi za nekog s dvora. Odjednom, ispod lijepog ruha i nakita, preda mnom je
stajao zbunjen i uplaen starac. Nalazimo se usred pogubne rabote. Dva napada na
Greeningovu radnju zacijelo su povezana. Opet, kad se dogodio prvi napad, Tualjka jo nije
bila ukradena. Dovraga sa svime! Govorio je mrzovoljno, udarajui tapom po kaldrmi.
Potom se pribere i pogleda Baraka. Hoe li vam on biti desna ruka u ovome?
Ne, lorde. ao mi je, ali bojim se da njegove obiteljske obveze...
Parr je nestrpljivo zagunao. Nije dobro da budete odve meki s ljudima koji rade
za vas. To vam samo smeta u poslu. Kako bilo, uredit u da se egrtovoj majci, kad budu
odnosili mladievo tijelo, dade neto novaca. Uz savjet da napusti London.
Hvala vam, lorde.
Ponovno je zagunao. Imao bih problema s Njezinim Velianstvom da sam odbio
pomoi toj eni. A izvan poprita dogaanja je sigurnija... Jeste li donijeli komadi izvezene
tkanine koji je pronaao va momak?
Da, u torbi mi je.
Dobro. Vezmajstoru ete poi nakon razgovora s gospodinom Barwicom,
drvodjeljom i bravarom. I vezmajstoru moete ispriati priu o ukradenom prstenu. Zove se
Hal Gullym.
Radi li dugo za kraljicu?
On nije stari namjetenik kao Barwic, krinjar. Zaposlen je na dvoru prije tri godine,
kad je osnovano kraljiino domainstvo. Kao i svi u dvorcu Baynard, on je dio domus pro
videntiae sluga je, zanatlija. I ima snaan motiv da bude odan i pokoran. Zaposlenje na
dvoru stavlja ga u vrh njegova zanimanja. Svi obrtnici iz londonskih cehova ude raditi
ovdje. Govorio je svisoka, imao je aristokratski preziran pogled na ljude koji za ivot
zarauju rukama. Dakle, Hal Gullym e vam rado pomoi. A sada... Lord Parr iz svoje
halje izvadi kraljiin klju, jo uvijek na zlatnom laniu, i preda mi ga. Dobro ga uvajte.
Hou.
 uvaru s plavom bradom stoji ispred onih vrata preko rekao sam da dolazite
istraiti krau prstena. On e vas voditi i ekati dok pregledavate krinju. Njemu ete poslije
predati klju, a on e ga vratiti meni. Moe mu se vjerovati. Potom e vas odvesti Barwicu i
Gullymu. Ako otkrijete bilo to vano, poaljite poruku u Whitehall. U suprotnom, doite
do mene sutra ujutro u deset. Okrenuo se i dozvao Baraka. Ovamo, mome, va gazda je
dobio sve upute. Potom je othramao prema unutarnjem dvoritu, da se prikljui svojoj
obitelji.

Z
DANJE U koje nas je uveo straar nije bilo nimalo nalik Whitehallu, unato lijepim
tapiserijama koje su ukraavale zidove. Ovaj dio dvorca Baynard bio je tekstilna
manufaktura: vezmajstori i krojai radili su za stolovima u dobro osvijetljenoj dvorani.
Posvuda je svjetlucala svila, a s odjee su se irili bogati miomirisi. Sjetih se to mi je
rekla Katarina Parr: najskupocjenija odjea prelazi s kraljice na kraljicu.
Barak je na taj prizor zavrtio glavom. Svi ovi ljudi rade na odjei za kraljiino
domainstvo?
Osoblje broji na stotine ljudi. Odjea, posteljina, ukrasi, sve mora biti najbolje
kakvoe i u dobrom stanju. Kimnuo sam straaru, a on se nakloni i povede nas prema
jednim od brojnih pokrajnjih vrata. Hodnikom smo doli do velike prostorije s nekoliko
prea za odjeu, u kojima su stijenjeni leali steznici i suknje. Kraljiina krinja stajala je na
stolu odmah sam prepoznao karakteristinu crveno-zlatnu tkaninu na njenom vrhu.
krinja je bila od hrastovine, a na svim stranama bjee obloena vrstim eljeznim
kutnicima. Barak je obie, opipa drvo, pogleda bravu, pa podigne poklopac i zaviri unutra.
Bio je to sada prazan drveni sanduk, izuzev ladica namijenjenih sitnim dragocjenostima.
Dobar, vrst proizvod. Moe se obiti samo sjekirom, rekao je Barak. krinja je
stara, ali brava je nova. Nagnuo se i lupnuo po bonim stranama i dnu. Nema skrivenih
pretinaca.
To je stara obiteljska batina.
Barak me pronicavo pogleda. Pripada kraljici?
Da. Proljetos je dala postaviti novu bravu, ona prije bila je... istroena.
Barak se sagnuo i izbliza pregledao bravu, izvana i iznutra. Najbolje e biti da
pogledam klju, rekao je potom. Vidio sam da vam ga je lord Parr dao.
Nita ti ne promakne, ha?
Da nije tako, ne bih vie bio meu ivima.
Predao sam mu klju. Da me bar nije pitao za kraljicu. No, ako ograniim njegovo
uplitanje na krinju, zasigurno e biti izvan opasnosti. Paljivo je prouavao sloene zupce
na kljuu, a zatim ga umetne u bravu i dvaput vrlo oprezno otvori krinju. Naposljetku je iz
torbe izvadio metalni tapi i ugurao ga u bravu; okretao ga je amo-tamo, oslukujui
kljocanje. Konano ustane.
 Nisam najvei strunjak u Engleskoj, ree Barak, ali mogao bih se zakleti da je ova
krinja otvarana samo kljuem. Da ju je netko pokuao obiti metalnim tapiem poput
ovoga, sumnjam da bi uspio. Brava je vra nego to izgleda, a bilo bi i nekakvih tragova,
ogrebotina.
Kraljica je rekla da klju uvijek nosi oko vrata. Znai da nitko nije imao priliku
napraviti otisak u vosku i izraditi kopiju. Mislim da mora postojati jo jedan klju.
A jedina osoba koja ga je mogla izraditi je bravar, zar ne? Barak je podignuo obrve.
ini se da je tako.
Barak je protrljao ruke. Bilo je vidljivo da mu se vratio stari istraivaki ushit.
Hajdmo onda do njega. Osmjehnuo se straaru, koji nas je ravnoduno promatrao.

RVODJELJSKA radionica nalazila se pri dnu hodnika. Bila je to velika, dobro opremljena

D prostorija, puna mirisa smole i piljevine. Nizak, snaan mukarac pravilnih crta lica,
koje se vidjelo tek napola kroz bujnu crvenu kosu i bradu, pilio je dasku. Njegov
mladi egrt, koji je kao i gazda nosio bijelu pregau ureenu kraljiinim grbom, na
susjednom je stolu blanjao komad drva. Kad smo uli, prestali su s poslom i naklonili se. Na
stalku u stranjem dijelu radionice nalazio se komplet bravarskog alata.
Gospodin Barwic? upitao sam.
Ja sam. Izgledao je malo zabrinuto kad je ugledao moju odvjetniku halju s
kraljiinim grbom. Vjerojatno zna za krau, i da je moda pod sumnjom.
Ja sam Matthew Shardlake, vii odvjetnik. Po nalogu lorda Parra istraujem
nestanak prstena koji pripada kraljici, i do kojeg joj je jako stalo. Okrenuo sam se sitnom i
mravom egrtu, potpunoj suprotnosti sirotom Eliasu. Pomae li vam momak u bravarskom
poslu? upitao sam.
Ne, gospodine. Strogo je pogledao momka. Ve i to to ga moram uiti
drvodjeljskom zanatu zadaje mi sasvim dovoljno problema.
Pogledao sam momka. Moe ii.
Barwic je ustao drei ruke na stolu i, dok je momak urio iz sobe, malko se namrtio.
uo sam za nestanak prstena, gospodine. Mislim da je netko ukrao klju.
Odmahnuo sam glavom. To je nemogue. Kraljica je klju stalno nosila oko vrata.
Vidio sam kako mu se oi ire nije to znao. Doite, rekoh. elim da pogledate krinju.
Ovdje je?
U jednoj od susjednih prostorija.
Odveli smo Barwica u preaonicu, gdje je pomno pregledao krinju. Da, ja sam
proljetos izradio ovu bravu i ugradio je u krinju. Dao sam mu klju, i on ga proui. Da, to
je to.
 I niste napravili nijednu kopiju? upitao je Barak.
Barwic se namrtio, oito ozlovoljen to mu je pitanje postavio pomonik. Tako je
naredila kraljica, odgovorio je. Bilo je to neobino, ali Njezino Velianstvo je tako htjelo.
krinju su donijeli u moju radionicu. Brava je bila stara koliko i krinja, ali upotrebljiva.
Izradio sam novu bravu i klju, isprobao ih, pa klju i krinju osobno odnio u Whitehall,
kako mi je bilo i naloeno. Klju sam predao ravno u ruke lorda Parra.
Inae napravite i rezervni klju, za sluaj da se jedan izgubi?
Da, i oba poaljem komorniku. Mirnoa ga je napustila, i malko je podignuo glas:
Naprosto sam uinio kako mi je bilo nareeno, gospodine.
Moram ispitati sve koji su bili u dodiru sa krinjom, rekao sam blago.
Ja sam vii zanatlija, pribrao se malo Barwic. Prole godine bio sam na elu
drvodjeljskog ceha, odgovoran za nae sudjelovanje u svim sveanostima i procesijama, te
za podizanje ratnih trupa.
Polako sam kimnuo. asna dunost... Znate li to se nalazilo u krinji?
Rekli su mi. Nakit i osobne stvari. Gospodine, ako me optuujete...
Ne optuujem vas ni za to, dini gospodine Barwic.
Da, hja, nisam naviknuo da me ovako ispituju. Rairio je ruke. Moda je netko
napravio otisak kraljiina kljua. Ako je prema otisku paljivo izradio kopiju, mogao je
otvoriti krinju. Netko u onom mravinjaku od kraljiina domainstva. Zasigurno ga nije ba
stalno imala oko vrata. Ja sam poten ovjek, govorio je Barwic. Pitajte sve koji me
poznaju. Jednostavan drvodjelja u svojoj radionici.
Kao sam na Gospodin, ree Barak bezizraajno.

ARAK ME pratio natrag u dvorite. Straar je hodao malo iza nas. Kriste, ree Barak.

B Sve to da bi se obuklo nekoliko ena.

Mislim da je brojka neto vea. Damama se odjea dodjeljuje, no popravke
plaaju same.
Barak je zastao i zaljuljao se na petama. Onaj krinjar je izgledao napeto.
Istina. A prole je godine bio na elu svog ceha. I sam je rekao da je to skup posao.
Ovdje sigurno dobro zarauje.
No, ipak mu je to bio znatan troak. S obzirom na pad vrijednosti novca i ratne
poreze koje treba platiti ove godine, svi moraju biti na oprezu. Moda mu nedostaje novca.
Usporio sam. Je li mogue da je kopiju napravio za nekog drugog? Nije znao da kraljica
jedini klju stalno nosi oko vrata. Promislio sam. Mislim da emo ga pustiti da se malo
znoji.
Okrasti kraljicu opasna je stvar. Zavrio bi s omom oko vrata.
 Obojica znamo koliko su ljudi spremni riskirati zbog novca. Osobito oni koji su
stekli vii status i ele ga zadrati.
Barak me sumnjiavo pogledao. Rekli ste da emo ga pustiti da se malo znoji?
Omaknuo mi se jezik, oprosti. Kao to sam rekao, tvoja pomo trebala mi je samo u
vezi sa krinjom i bravom.
Barak je pogledao po dvoritu. Istovarivala su se nova kola. Kriste, rekao je ponovo,
sve to da bi plemenite dame nosile finu odjeu. Dobro da nismo poveli Tamasin. Ne bismo
je mogli odvui odavde.
Nemoj zaboraviti da ne zna da si ovdje. I da ne bi bila zadovoljna da to sazna.
Neu zaboraviti... Zato elite razgovarati s vezmajstorom?
Uzdahnuo sam. Barak se sada zainteresirao i nee me lako pustiti na miru. Idem za
tragom komadia finog svilenog rukava koji je pronaao Nicholas, odgovorio sam. Moda
je povezan sa sluajem. Vezmajstor bi mi mogao pomoi, ukazati iji je to rad.
Ako vam otkrije tog ovjeka, trebat e vam netko da ga posjeti.
Mislim da je to posao za Nicholasa. Na koncu, on je pronaao komadi rukava.
Barak je izgledao razoarano, no onda ipak kimnuo. U pravu ste, to je posao za
poetnika.
A sada moram do vezmajstora.
Barak je gladio bradu, ne elei otii. No, kad sam podignuo obrve, slegnuo je
ramenima i rekao: U redu. Brzim koracima poao je prema dverima.

IMNUO SAM straaru, i on me povede natrag u hodnik. Pokucao je na jedna od bonih

K vrata i uao. Unutra je za stolom, uz sam prozor zbog boljeg svjetla, mukarac vezivao
uzorke cvijea na tkaninu. Uzorci su bili tako sitni da je morao gledati kroz veliko
povealo na stalku. Na moje iznenaenje, bio je to krupan i crnobrad ovjek, no prsti
su mu bili dugi i profinjeni. Kad sam uao, ustao je, pritom se malko lecnuvi. Za ovjeka
njegove visine, cjeloivotno grbljenje bilo je recept za bolna lea.
Gospodin Gullym? upitao sam. Kraljiin glavni vezmajstor?
Ja sam. Imao je velki, pjevajui naglasak.
Matthew Shardlake. Istraujem krau kraljiina prstena.
Da, uo sam neto o nestalom prstenu. Gullym je zvuao radoznalo i, za razliku od
Barwica, nimalo zabrinuto. Naravno, on nije bio pod sumnjom. Izvadio sam komadi
otrgnute svile i poloio ga na stol. Mislimo da bi ovo moglo dovesti do kradljivca. Moete
li nekako ustanoviti tko je to izradio?
Gullym podigne komadi svile. Bio je ve prljav, pa vezmajstor s gaenjem nabora
lice. ini se da se radi o engleskom uzorku, rekao je. Elegantno, skupocjeno. To je rad
nekog iz vezmajstorskog ceha, jamim vam. Paljivo je odmaknuo njenu svilu na kojoj je
radio i pod povealo stavio komadi manete. Da, uistinu sjajan posao.
Kad bi mi majstor koji je to izvezao rekao tko je naruitelj, uvelike bi mi pomogao.
Kraljica bi mu bila vrlo zahvalna, rekao sam.
Gullym kimne. Mogu vam sastaviti popis. U Londonu je desetak vezmajstora u
stanju izraditi takvo to. K tome, rekao bih da je to bilo nedavno jer su uzorci sitnih vitica u
modi od ove godine.
Hvala vam.
Polaganim, opreznim koracima Gullym krene prema stolu, ponovo se lecajui. Uzeo
je pero i papir, ispisao niz imena i adresa, pa mi predao popis. Mislim da su ovo svi ljudi
koji vam mogu biti od pomoi. Samodopadno se osmjehnuo. U cehu sam trideset godina,
otkad sam stigao u London. Sve ih poznajem.
Pogledao sam popis. Netko e morati obii sve te londonske trgovine.
Hvala, gospodine Gullym, rekao sam. Usput, primijetio sam da imate problema s
leima.
To je posljedica ovog posla, gospodine.
I ja imam istih problema, kao to ste vjerojatno uoili.
Gullym obzirno kimne.
Poznajem lijenika koji mi je mnogo pomogao. Radi u Bucklersburyju. Doktor Guy
Malton.
Ve sam i sam razmiljao o posjetu lijeniku. Popodnevima mi je stanje osobito
teko.
Iskreno vam preporuujem doktora Maltona. Recite mu da sam vas ja poslao.
 Sedamnaesto poglavlje

krenuo u Bucklersbury posjetiti Guya. Prije tri dana

T
OG SAM DANA NAKON VEERE
nismo se rastali u najboljem ozraju, i elio sam da izgladimo stvari. Takoer, nadao
sam se da e mi znati rei togod o prezimenu Bertano.
Oblaci su tijekom popodneva nestali, i ponovo se pojavilo sunce, koje je sada
ve zalazilo i bacalo duge sjene na niz ljekarni. Guy je izvorno bio iz panjolske, a za
lijenika se izobrazio na velikom francuskom sveuilitu u Louvainu; zbog svog statusa
stranca bio je Maur i biveg redovnika, morao se dugo boriti da ga prihvate u lanstvo
Lijenikog zbora. Sve dotad bavio se ljekarnitvom. Premda je sada imao mnogo pacijenata,
a priznato mu je i pravo graanstva, te se mogao preseliti u veu kuu, drae mu je bilo ostati
ovdje: dijelom zbog starog redovnikog zavjeta siromatva, a dijelom zato to je bivao sve
stariji, i vie je volio ivjeti u poznatoj okolini.
Sjahao sam ispred njegove kue. Privezujui Genesisa za ogradu, pomislim kako su
svi moji prijatelji i znanci, izuzev Guya, ili reformisti ili ljudi koji se ele drati izvan
religijskih borbi. Ali znao sam da u Londonu, a jo vie na selu, ima mnogo ljudi koji bi s
veseljem pozdravili povratak Katolikoj crkvi.
Na moje kucanje vrata mi je otvorio Francis Sybrant, punani sjedokosi mukarac od
ezdesetak godina, koji je trenutno bio glavni Guyev pomonik. Francis mi je bio drag; prije
je radio u susjednoj ljekarni, a kad je prole godine propala, preselio se Guyu. Bio je zahvalan
to je u svojim godinama pronaao novi posao. Kao veseo ovjek, bio je dobra protutea
obino melankolinom Guyu.
Gospodine Shardlake, naklonio se.
Dobra veer, Francis. Je li gospodin Guy kod kue?
Jest, u radnoj je sobi. ita svoje knjige, kao i obino naveer. Poveo me uskim
hodnikom i lagano pokucao na vrata Guyeve radne sobe. Guy je sjedio za stolom i itao
Vesaliusa, knjigu punu jezivih anatomskih crtea; na svjetlu svijee, usporeivao je opis na
stranici s bedrenom kosti koju je drao u ruci. Paljivo je odloio kost i ustao. Matthew.
Ovo je pravo iznenaenje.
Nadam se da ti ne smetam.
Ne. Oi su mi ve umorne. Kratko stegne hrbat nosa. Francis kae da bih trebao
nabaviti naoale, ali nekako se ne mogu suoiti s tom milju.
ao mi je to sam te u petak morao onako naglo ostaviti samog nakon to smo se...,
oklijevao sam, ... porjekali.
On se tuno osmjehnuo. Takve svae danas odjekuju po cijeloj Engleskoj, zar ne?
Tog dana nisam bio posve svoj.
Razumijem te. Jo uvijek izgleda umorno. Jesi li za au ljekovitog likera?
 Dobro bi doao. Imao sam naporan dan.
Guy pozove Francisa, koji nam donese dvije krigle toplog zainjenog vina. Neko sam
vrijeme utke sjedio i gledao u pie, a onda rekao: Moj stari protivnik Stephen Bealknap je
umro. Izraslina u utrobi.
Guy se prekrii. Nek mu se smiluje dragi Bog.
alobno sam se osmjehnuo. Nije on elio Boju milost. Bio sam s njim neto prije
smrti, rekao mi je da nema vjere. Sav svoj novac ostavio je za izgradnju vlastitog spomenika
u crkvi Lincolns Inna.
Nije imao obitelj?
Ni obitelj, ni prijatelja, ni Boga.
Tuno.
Da. Ponovo pogledam svoje vino, pa se usredotoim. Guy, elio bih neto saznati
o jednom stranom imenu. Ja govorim jo samo latinski i neto malo francuskog, i ti bi mi, s
obzirom na iskustvo sa stranim jezicima, moda mogao pomoi.
Rado, ako budem znao.
U strogom povjerenju.
Naravno.
Ime se pojavilo u predmetu na kojem trenutno radim. Saznao sam za njega iz druge
ruke. Zvui strano, i moda u ga pogreno izgovoriti, ali moda e ti pogoditi odakle je.
Da ujem.
Jurony Bertano. Da nije panjolsko?
Guy se osmjehnuo. Ne, talijansko je. Ime se izgovara Gurone. G-U-R-O-N-E.
Bilo je blizu.
Je li to netko iz talijanske trgovake zajednice u Londonu?
Moda. Ozbiljno sam ga pogledao. Ne mogu ti govoriti o tome.
Razumijem. Pravilo povjerljivosti.
Nevoljko sam kimnuo. Nekoliko je trenutaka vladala utnja, a onda sam rekao: Prije
no to sam uao u tvoju kuu, pomislio sam kako meu prijateljima imam vrlo malo katolika
i tradicionalista. Posljednjih godina veina se ljudi povukla u jedan ili drugi krug, zar ne?
esto bez pretjeranog razmiljanja.
Naalost, da. Zbog vlastite sigurnosti. Imam malo pacijenata meu radikalima i
reformistima. Prvi pacijenti koje sam imao pripadali su ako smijem tako rei mojoj strani.
Oni su mi upuivali svoje prijatelje, i tako se nastavilo. Vjerojatno je vrlo slino i kod tebe.
Istina. Usput, preporuio sam te jednom mukarcu koji, kao i ja, ima problema s
leima. Vezmajstor je na kraljiinu dvoru.
Guy se osmjehnuo. Znai, sklon je reformistima.
 Ne bih znao. Pogledao sam ga. Posumnja li ikada, Guy, da tvoje gledite o Bogu
nije ispravno?
Sumnje me mue cijeli moj ivot, rekao je ozbiljno. Jedno sam se vrijeme pitao,
kao to sam ti ve rekao, postoji li Bog uope. No, ako se vjera i sumnja bore u ljudskoj dui,
ta e dua zbog toga postati snanija i valjanija.
Moda. No ovih je dana u meni mnogo vie sumnje no vjere. Oklijevao sam. Zna,
uvijek sam smatrao da su najopasniji oni ljudi koji su vrsti u svojoj vjeri, bez obzira na
stranu. No odnedavno se pitam je li to pogreno, jesu li, zapravo, najgori ljudi oni koji
mijenjaju strane kako bi ostvarili svoje ambicije. Primjerice, poput nekih najviih dvorskih
velikodostojnika Wriothesleyja i Richa.
U to si se sada upleo, Matthew? upitao je Guy tiho.
U neto o emu moji prijatelji, zbog svoje sigurnosti, ne smiju nita znati, odgovorio
sam ustro.
Guy je nekoliko trenutaka utke sjedio, a onda ree: Ako ti mogu pomoi, u bilo
koje doba...
Doista si pravi prijatelj. Ali prijatelj kojega savjest smjeta na stranu suprotnu
Katarini Parr, pomislih. Promijenio sam temu. to pokuava nauiti iz te stare kosti?
Zasigurno neto mnogo korisnije ljudskom rodu od onog ime se bave odvjetnici i krunski
vijenici.

jutra ranije poao od kue kako bih, prije no to odem u palau

S
LJEDEEG SAM
Whitehall, navratio u ured. Svi su ve bili ondje i Barak, i Nicholas, i Skelly i
radili. Bio sam im zahvalan. John Skelly oduvijek je bio vrijedan i odan radnik, a
Nicholas je dobro reagirao na povjerenje koje sam mu bio ukazao. Barak je, pak,
uivao u poloaju gazde. Ulazei, ugledao sam kako Nicholasu daje hrpu predmetnih
dokumenata koje je trebalo posloiti na police. Nemoj opet izgubiti neku predatnicu,
rekao je veselo.
Svima sam im zahvalio to su doli tako rano. Nicholas, rekao sam potom, imam
za tebe poseban posao. Predao sam mu popis koji je juer sastavio vezmajstor Gullym,
zajedno s komadiem svile paljivo umotanim u papir. Dodao sam k tome i nekoliko ilinga
iz svoje torbe; na kraljevu nosu bakar je ve provirivao kroz srebro. elim da posjeti
vezmajstore s popisa i provjeri moe li koji prepoznati komadi svile. Izvezao ga je
vjerojatno netko od njih. Reci im da sam se posavjetovao s gospodinom Gullymom. On je
jedan od najvanijih lanova njihova ceha. Nemoj im otkriti o emu se radi. Hoe li moi?
Upotrijebi svoj gospodski arm.
Barak se brektavo nasmije. arm? Otkud arm tom dugonji?
Nicholas se ne obazre na njega. Svakako, gospodine Shardlake.
Ve ovog jutra, molim te.
 Odmah. Nicholas uzme hrpu dokumenata sa svog stola i buno ih spusti na
Barakov. Bojim se da ovo ipak moram prepustiti vama, vedro se osmjehnuo.

VOG SAM se puta amcem zaputio do javnih stuba za palau Whitehall. Kad smo se

O pribliili cilju, odjenuo sam svoju halju s kraljiinim grbom. Na stubama su laari
istovarivali potreptine za palau, mimoilazei se sa slugama i posjetiteljima. Straar
u slubi je, kao i obino, provjerio jesam li na popisu, i uputio me prema odaji
kraljeve strae. Poao sam hodnikom koji je graniio s velikim kuhinjama. Kroz otvorena
vrata nakratko sam mogao vidjeti kuhare i njihove pomonike kako pripremaju obroke za
nekoliko stotina ljudi koji su imali pravo jesti u velikoj dvorani i stambenim odajama. Na
jeftinoj platnenoj odjei nisu nosili slubene grbove, a s obzirom na srpanjsku vruinu, neki
su radili goli do pasa. Nastavio sam kroz veliku dvoranu s velianstvenim lunim krovitem,
to se uzdizalo na isturenim bonim potpornjima, i tako stigao do dvorita.
Bio je dan za milodare, i crkvenjaci su na dverima dijelili pakete s hranom gomili
prosjaka, koje su straari budno motrili. Ostaci dvorskih obroka a svaki je sadravao mnogo
vie no to ovjek moe pojesti u pravilu su se svakoga dana slali bolnicama i dobrotvornim
ustanovama, no dvaput tjedno ostaci mesa i ostale hrane dijelili su se na dverima kao znak
kraljeve velikodunosti.
Veina ljudi u dvoritu nije se obazirala na taj prizor; kao i obino, svatko je iao za
svojim poslom. No dva su mukarca promatrala prosjake. Obojica su prije etiri dana bila na
spaljivanju. Prvi je bio biskup Stephen Gardiner, odjeven u svilenu reverendu, sa smeom
krznenom stolom oko vrata. Ovako izbliza, njegovo strogo lice izgledalo je uistinu
zastraujue: guste namrtene obrve, gomoljasti nos i iroke, mesnate usne. Uz njega je stajao
William Paget, kraljev tajnik. Kao i obino, nosio je smeu halju i kapu; halja je imala irok
ovratnik od debelog snjenobijelog hermelina s crnim pjegama. Paget je etvrtastim prstima
njeno prelazio preko krzna, kao da miluje ljubimca.
uo sam Gardinera kako govori: Pogledaj onu enu kako se besramno gura pokraj
mukaraca i grebe pandama po hrani. Zar spaljivanje na Smithfieldu nije bilo dovoljno da
ene u ovom gradu shvate gdje im je mjesto?
Moemo im opet pojasniti ako bude potrebno, rekao je Paget. Nisu se trudili
govoriti tiho. tovie, bili su zadovoljni to ih ljudi mogu uti. Gardiner je nastavio mrko
promatrati prosjake; inilo se da je ljutito zurenje nain na koji je taj Boji ovjek gledao na
svijet. Paget je, pak, bio samo djelomice zainteresiran za prosjake. Prolazei pokraj njih
dvojice, uo sam ga kako govori: Thomas Seymour vratio se iz rata.
ovjek tatog soja, odvratio je Gardiner prezrivo.
Paget se osmjehne. Iznad guste brade pojavi mu se tanka linija bijelih zuba. Uvalit
e se taj u jo nevolja prije no to skona.
Nastavio sam dalje. Sjetio sam se kako su dvorske dame priale o Thomasu Seymouru
u kraljiinoj privatnoj odaji. Bio je brat vodeeg reformistikog vijenika, Edwarda
Seymoura, sada lorda Hertforda, a Katarina Parr udala bi se za njega nakon smrti svog
drugog mua da se nije umijeao kralj. Znao sam da kraljicu i Seymoura otad pomno dre
podalje jedno od drugog i da njega esto alju u mornarike ili diplomatske misije. Ve sam
imao posla s njim, i to ne ba ugodnog. Paget je bio u pravu. Seymour je budalast i opasan
ovjek, i na teret svom ambicioznom bratu. Upitah se kakvi e biti kraljiini osjeaji kad
uje za njegov povratak.
Uao sam u odaju kraljeve strae, pa se stubama uspeo do sobe za audijencije. I dalje
me, gdje god bih zastao, zapanjivala divota i sjaj palae. Iznova sam bio pod dubokim
dojmom sloenih i raznolikih ukrasa jarkih boja; pogled bi mi se naas zaustavio na nekom
motivu naslikanom na potpornom stupu, zamrenom uzorku vinove loze, a ve u sljedeem
trenu odlutao bi prema tapiseriji na susjednom zidu, koja je vatrometom boja prikazivala
neki klasian prizor. Pogled mi je ponovo privukao portret kralja i njegove obitelji; iza Mary
stajala je Jane Bena. Nitko se nije obazirao na mene grbavi odvjetnik iz kraljiina
Pravnikog vijea je, bez sumnje, doao zbog pitanja povezanih sa zemljom Njezina
Velianstva.
Nakon provjere, straar me pustio u kraljiinu privatnu odaju. I danas je skupina
dama sjedila u prozorskoj nii i vezla. Lady Hertford, ena Edwarda Seymoura, ponovo me
bahato pogledala. Kad me panijel vojvotkinje od Suffolka opazio, kratko je zalajao.
Vojvotkinja ga izgrdi. Tiho, Gardineru, budalice jedna! To je samo onaj odvjetnik udnog
izgleda.
Unutarnja vrata se otvore i lord Parr me rukom pozove da uem.

Parr stao je pokraj kraljice. Ona je sjedila ispod baldahina, u svom stolcu

L
ORD
podstavljenom zagasitocrvenim barunom. Danas je nosila grimiznu haljinu s duboko
izrezanim prslukom, iji je prednji dio bio ukraen stotinama siunih tudorskih rua.
Smijala se lakrdiji Jane Bene koja je pred njom, sva u bijelom, trapavo plesala maui
bijelim prutom. Lord Parr i ja kratko smo se pogledali. Jane se nije obazirala na nas i dalje
je plesala, visoko podiui noge. udilo me to se inteligentne osobe, i to najvii dravni
velikodostojnici, mogu smijati takvim prizorima, no onda shvatim kako je kreveljenje lude,
usred silnih dvorskih formalnosti ispunjenih beskonanim vaganjem svake rijei i pokreta,
dobrodolo oputanje.
Kraljica nas pogleda i kimne ludi. Dosta zasad, draga. Moram razgovarati sa stricem
i ovim gospodinom.
Ovim gospodinom, oponaala je Jane kraljicu, i prenaglaeno mi se naklonila. Taj
grbavi gospodin me preplaio. Htio je da mi uzmu Paicu.
Nita nisam rekao. Znao sam da je vrijeanje i ruganje dio ludine uloge. No kraljica
se ipak namrtila. Bilo je dosta, Jane.
Zar ne smijem zavriti svoj ples? Mala ena se nadurila. Samo jo jednu minutu,
preklinjem Njezino Velianstvo.
 U redu, ali jo samo minutu, odvratila je kraljica nestrpljivo. Jane Bena nastavila je
plesati, da bi odjednom, neoekivanom tjelesnom vjetinom, napravila stoj na rukama
haljina joj je spala, te otkrila platneno donje rublje i kratke debele noge. Namrtio sam se.
Ovo je doista previe.
Zauo sam da netko ulazi u prostoriju kroz unutarnja vrata. Okrenem se i ugledam
prekrasno odjevenu lady Elizabeth, kraljevu drugu ker. Lord Parr joj se duboko nakloni, a
odmah potom isto uinim i ja. Elizabeth sam upoznao prije godinu dana; bila je u drutvu
kraljice, s kojom je vrlo bliska. Otada je narasla imala je gotovo trinaest godina, bila je
visoka, a ispod prsluka nazirali su joj se obrisi propupalih grudi. Gornji dio haljine bio je
divan spoj grimiza, cvjetnog uzorka te, sprijeda i na podrukavima, zlatne i bijele boje. Na
svjetlokestenjastoj kosi Elizabeth je imala francusku kapuljau ukraenu draguljima.
I njezino dugo, bistro lice takoer je sazrelo; unato bljedilu, opazio sam da slii
svojoj majci, Anne Boleyn, koja je bila pala u kraljevu nemilost i ve dugo nije meu ivima.
Elizbeth i po dranju vie nije sliila nespretnoj djevojci, ve odrasloj eni. Svisoka je i
prijekorno gledala na Janeinu lakrdiju.
Kraljica je bila iznenaena to je vidi. Mila, mislila sam da si jo uvijek s gospodinom
Scrotsom.
Elizabeth se okrene pomajci. Satima sam stajala mirno bez ijednog prekida,
odvratila je ona mrzovoljno. Traila sam stanku. Zar ta slika nikad nee biti dovrena? Moja
je pratilja Kat Ashley zaspala!
Jako je vano da ima svoj portret, dijete, blago je rekla kraljica. Pomoi e ti da
uvrsti svoj poloaj. Priale smo o tome.
Jane Bena je, durei se, sjela na pod, oito ljutita na lady Elizabeth jer joj je oduzela
kraljiinu pozornost. Elizabeth je kratko pogleda, pa se ponovno okrene prema kraljici. Bi
li rekla Jane Beni da ode? Nepristojno je da tako mae svojom velikom stranjicom.
Jane se munjevito poali kraljici, sva nevina i povrijeena. Vae Velianstvo, zar
ete dopustiti da dama tako govori o meni, a samo sam vas htjela zabaviti?
Elizabethino lice se smrai. Mili Boe! viknula je srdito. Mene ne zabavlja!
Izlazi!
Idi sada, Jane, rekla je bre-bolje kraljica. Jane je na trenutak izgledala uplaeno, a
onda je podignula svoj prut i otila bez ijedne rijei.
Odmah nestade ljutnje s lica lady Elizabeth. Osmjehnula se lordu Parru. Moj estiti
lorde, drago mi je to vas vidim. Potom se okrenula prema meni. Duboko se naklonim, a
kad sam se uspravio, u tamnim joj oima opazim smetenost. No, ve u sljedeem trenutku
pogled joj se razbistri. Poznajem ovog gospodina. Da, da. Gospodine Shardlake, vi i ja smo
jednom ugodno razgovarali o pravu. Dugo sam razmiljala o tome.
Iznimno mi je drago to vam je razgovor bio zanimljiv, moja gospo. No iznenauje
me to se toga sjeate.
 Bog me blagoslovio dobrim pamenjem. Samozadovoljno se nasmijala. Tijelom je
odrasla tek dopola, no po umu i ponaanju i vie od toga. Ipak, neobino dugim prstima
nemirno se igrala bisernom niskom vezanom oko struka.
Rekli ste mi da su odvjetnici duni, ak i kad zastupaju pokvarene klijente, otkriti
pravdu u njihovu sluaju i iznijeti je pred sudom.
Jesam.
I da je takvo postupanje kreposno.
Da, moja gospo. Iznenada se sjetih sluaja Slanning. Pregled murala zakazan je za
sutra. Je li moje postupanje u tom sluaju kreposno?
Lady Elizabeth je nastavila: No, da bi takvo to bilo mogue, u predmetu mora biti
bar malo kreposti.
Da, moja gospo, u pravu ste. A u sluaju Slanning, shvatio sam, nema kreposti ni
na jednoj strani. Samo mrnja. Premda je bila tako mlada, Elizabeth je pogodila u sr stvari.
Elizabeth, rekla je blago kraljica, bi li se vratila gospodinu Scrotsu? Zna i sama da
je portret pri kraju. A ja ovdje imam posla. Da doe opet za, recimo, sat vremena?
Elizabeth kimne, toplo se osmjehujui kraljici. U redu. ao mi je to sam vikala na
Jane Benu. No bojim se da, za razliku od tebe i moje sestre, meni nije zabavna. Kratko mi
je kimnula. Gospodine Shardlake. Lorde Parr.
Obojica smo se naklonili, i ona izae kroz unutarnja vrata. Kraljica je na nekoliko
trenutaka sklopila oi. Oprostite mi zbog te scene. ini se da ak ni ljude u svojim privatnim
odajama ne mogu drati pod kontrolom. Na licu joj se jasno vidjelo koliko je napeta.
Ispriao sam ti, obrati joj se lord Parr, to je gospodin Shardlake rekao za Jane
Benu. One je veeri bila u tvojim odajama, a i bliska je s lady Mary.
Kraljica je odluno odmahnula glavom. Ne. Jane Bena nije znala nita o mojoj knjizi,
niti ima dovoljno razbora da je ukrade.
Moda lady Mary ima.
Mary mi je prijateljica, nikad to ne bi uinila. Tuno se namrtila, pa dodala: Ili
mi bar nije neprijateljica. Nesrea njene majke, Katarine Aragonske, davno je iza nas.
No dobro. Lord Parr mi se osmjehne i protrlja svoje mrave ruke. Vjerujem da smo
na tragu nekim odgovorima. Zapovjednik strae razgovarao je s vojnikom koji je one veeri
kad je ukradena knjiga straario pred kraljiinim stambenim odajama. Pazite ovo: nije bio
deuran Zachary Gawger, ije je neobino ponaanje prijavila Mary Odell, nego drugi
vojnik, Michael Leeman. ini se da su se zamijenili. Zapovjednik je Gawgera stavio u
pritvor, no naloio sam mu da ga jo ne ispituje. Leeman je trebao biti priveden kad je danas
ujutro doao na dunost. To je bilo u est, to znai da je i on dosad ve u pritvoru. Naredio
sam da ih obojicu zadre dok ih vi ne ispitate, gospodine Shardlake. Parr se pobjedonosno
osmjehnuo kraljici. Mislim da smo na pragu rjeenja.
 Nadam se, rekla je kraljica sumnjiavo, na to se lord Parr nervozno namrti.
Kraljica se okrene prema meni. Najprije bih voljela, gospodine Shardlake, da pretresemo
ostale dogaaje. Stric mi je sve ispriao, ali ja bih to eljela uti od vas, iz prve ruke.
Pourite, promrmljao je Parr.
Brzo sam saeo sve to se dogodilo od mog posljednjeg susreta s njom: Eliasovo
ubojstvo, nestanak tri Greeningova prijatelja, Bealknapove neobine posljednje rijei, moju
sumnju da drvodjelja Barwic neto taji. Dodao sam da je zagonetno prezime Bertano
talijanskog podrijetla, i rekao da bi se valjalo raspitati je li netko meu talijanskim trgovcima
u gradu uo za njega.
Ja u to srediti, ree lord Parr. Diskretno. No prvo hajdmo uti to straari imaju
rei. Ako nakon toga ostane visjeti neko pitanje koje bi se doticalo drvodjelje, poi u s vama
u dvorac Baynard i osobno razgovarati s tim ovjekom.
Ali, lorde Parr, mislio sam da elite na najmanju moguu mjeru svesti svoje uplitanje
u istragu.
I elim. Ali osoblje u dvorcu Baynrad pripada naem domainstvu, odgovorni su
meni, pa me se i plae. Usiljeno se osmjehnuo. to se tie pristanita, Cecil je uspio
nagovoriti jednog slubenika carinarnice da nas izvijesti ako koji od trojice Greeningovih
prijatelja pokua pobjei brodom. Sve osobe i sva dobra koja ulaze i izlaze iz zemlje moraju
proi onuda. Takoer, jedan luki radnik pazit e na sve to se dogaa na dokovima. Cecil
mu je obeao lijepu sumu u zlatu ako ti kradljivci nakita budu uhvaeni. Cinino se
osmjehnuo.
Jadni egrt, rekla je kraljica. Ne razumijem zato je rekao da je ubijen zbog Anne
Askew. Pazila sam da se ona i ja nikad ne sretnemo. Tuno je pogledala strica. Bar sam u
tom pogledu bila dovoljno oprezna.
Lord Parr je kimnuo. Razgovarao sam sa sir Edmundom Walsinghamom, svojim
starim prijateljem, rekao je. Sutra idem u Tower. Opravdat u posjet izmiljenim dvorskim
poslom. Okrenuo se prema meni. I vi ete sa mnom. Pokuat emo iskopati kako je
procurila vijest o muenju gospoe Askew. Ali sada straari.
No inilo se da kraljica jo ne eli da odem. Taj Bealknap, rekla je. Kojoj je vjerskoj
opciji pripadao?
Nijednoj. No bio je povezan s Richardom Richem.
Rijei koje vam je uputio... Jesu li zvuale kao upozorenje ili prijetnja?
Ni jedno ni drugo, Vae Velianstvo. Bilo je to samo njegovo posljednje likovanje,
nada da e me vidjeti optuenog za herezu. I vas takoer.
Jamano se radilo o tome, rekao je odluno lord Parr.
Bealknap nije mogao biti umijean u krau, rekao sam. Tjednima je leao bolestan
u svojoj postelji.
Onda ga zaboravite, rekao je ustro lord Parr. Okrenuo se kraljici. Ona je progutala
slinu, steui rukonaslone svog stolca. Stric je utjeno uhvati za ruku, pa svrne pogled prema
meni. Zapovjednik strae, gospodin Mitchell, vas oekuje, rekao je. Ispitajte njegove
zatvorenike. Nasamo, dakako.
 Osamnaesto poglavlje

TRAARSKA SOBA NALAZILA SE, bilo mi je reeno, s druge strane sobe za audijencije.

S Krenuo sam onamo, no put mi preprijei debeljukasti sredovjeni mukarac, koji se

znojio u krznom podstavljenom ogrtau. Skinuo je kapu s perom i naglaeno mi se
naklonio. Dini gospodine odvjetnie, rekao je milozvuno, vidjeh da izlazite iz
kraljiine privatne odaje. ao mi je to vas ometam, ali ja sam stari prijatelj pokojnog lorda
Latimera. U posjetu sam Londonu. Moj sin, odlian momak, elio bi sluiti na dvoru...
Ja se time ne bavim, rekao sam odsjeno. Ostavio sam ga da neutjeno gnjei kapu
i brzo priao vratima na koja su me bili uputili. Lord Parr poslao me gospodinu Mitchellu,
rekao sam gardistu s helebardom. On otvori vrata malog predvorja, gdje su dva straara u
crnim ogrtaima bacala kocke, i povede me na drugu stranu prostorije, do jo jednih vrata.
Pokucao je. Naprijed, zauo se dubok glas. Gardist se nakloni, i ja uem u skueni ured.
Za radnim stolom sjedio je plavokosi mukarac snane grae. Nosio je crni ogrta i
kapu s kraljiinim grbom. Obeshrabrio sam se kad je podignuo glavu; po tmurnom izrazu
njegova lica shvatio sam da nema dobre vijesti.
Vii odvjetnik Shardlake? Rukom je pokazao na stolac. Sjednite, molim vas. Ja sam
David Mitchell, zapovjednik kraljiine strae.
Dobro jutro. Vjerujem da vam je lord Parr rekao da elim ispitati Michaela
Leemana, koji je bio na dunosti one veeri kad je kraljiina k... odnosno, kad je ukraden
kraljiin prsten. Opsovao sam u sebi. Gotovo sam rekao knjiga. Ta jedna rije, izgovorena
pogrenoj osobi, mogla bi sve upropastiti.
Mitchell je izgledao kao da mu je neugodno; premda krupan, inilo se da je sav
usukan u svoju odoru. Zachary Gawger je ovdje u pritvoru, rekao je tiho. Ali, naalost,
ne i Michael Leeman.
Uspravio sam se u stolcu. to?
Mitchell se s nelagodom nakalje. Juer popodne sam provjerio red deurstava, im
je to lord Parr zatraio. estog su srpnja obojica, i Gawger i Leeman, bila u veernjoj smjeni.
Leeman je bio zaduen da straari ispred vrata kraljiinih stambenih odaja. No prema Mary
Odell, ondje je stajao Gawger. On je sino bio na dunosti i odmah sam ga stavio u pritvor.
Leeman je dunost trebao preuzeti danas ujutro u est, no nije se pojavio. Naredio sam da ga
dovedu, ali njegova soba u straarskom krugu bila je prazna. Nema ni njegovih stvari.
Naas sam sklopio oi. Kako se to moglo dogoditi?
Bilo je neobino vidjeti kako se zapovjednik strae, vojnik znatnog autoriteta, migolji
u stolcu. ini se da je jedan vojnik vidio da je Gawger odveden u pritvor. Rairio je vijest,
a bit e da je ukanje u vojnikoj blagovaonici uo i Leeman. Nisam bio dovoljno brz.
Narednik kojeg sam poslao da ga uhiti zakasnio je vjerojatno tek nekoliko minuta. Pogledao
me. Lord Parr e jo ovoga jutra imati moju ostavku.
 Ima li ikakvih naznaka kamo je Leeman otiao?
Prijavio se na izlasku iz palae sino u osam. Rekao je da e veer provesti u gradu.
esto je to inio i nitko mu zbog toga nije prigovarao, no deurni straar juer je primijetio
da nosi veliku torbu. Nema sumnje da je u njoj bio kraljiin prsten, rekao je gorko
zapovjednik.
Zapiljio sam se u strop. Nestao je i etvrti ovjek. Ponovno sam pogledao Mitchella.
Nije bilo smisla da se ljutim na njega. Lord Parr e vrlo vjerojatno prihvatiti njegovu ostavku.
Najbolje e biti da mi Gawger kae sve to zna, rekao sam.
Da. Glavom je pokazao prema vratima na bonoj strani ureda. Unutra je. Tako mi
svega, ovo mu je posljednje jutro u Whitehallu! naglo je planuo zapovjednik. Taj e nitkov
ve veeras biti u zatvoru Fleet.
Pogledao sam ga. O tome e odluiti lord Parr.
Mitchell je polako ustao, otvorio vrata i u ured dovukao mladog mukarca, odjevenog
samo u potkoulju i duge arape; smea kosa i kratka brada bile su mu raupane, a na
jednom je obrazu imao modricu. Bio je visok i snane grae, kao i svi straari, ali sada je
izgledao bijedno. Mitchell ga baci uza zid. On se sav objesi, plaljivo me promatrajui.
Reci kraljiinom istraitelju sve to si rekao meni, naredio mu je Mitchell. Ja u
ekati vani. Gledao je mladia s ljutitim gaenjem, a onda se okrene prema meni. Moram
vam rei, gospodine Shardlake, da sam Gawgera tijekom godine dana, koliko je radio ovdje,
morao kanjavati zbog pijanevanja i kockanja. On je jedan od onih mladih budalaa sa sela
kojima je dvor zamutio pamet. Ve sam razmiljao da ga otpustim. Da bar jesam. Bijesno se
zapiljio u Gawgera. Ispljuni cijelu priu, seljaino!
Mitchell se okrene i izae iz ureda. Mladi se i dalje stiskao uza zid. Duboko je
udahnuo, a onda s mukom progutao slinu.
Pa? rekao sam. Bolje ti je da kae cijelu istinu. Ako kapetana Mitchella izvijestim
da imam sumnji, moda opet bude grub prema tebi. Nisam lagao.
Gawger ponovno duboko udahne. Prije otprilike tri tjedna, poetkom mjeseca, u
straarskim odajama pristupio mi je jedan od vojnika. Michael Leeman. Nisam ga dobro
poznavao nije ba omiljen. Radikal je, i uvijek nam je govorio da moramo oplemeniti nae
due.
Je li? Sa zanimanjem sam se nagnuo naprijed.
Rekao je da su vojnici u palai ogrezli u grijehu, i da e, kad odslui rok, otii svojim
novim, pobonim prijateljima.
Zna li o kome se radi?
Gawger odmahne glavom. Nisam siguran. Ali mislim da ive negdje u blizini
katedrale svetoga Pavla. U svoje slobodno vrijeme Leeman je uvijek odlazio onamo... Ja
izbjegavam razgovarati o religiji. Opasno je. Zastao je. Sada je brzo disao, moda shvaajui
da se izlae pogibelji. Pravila koja su ureivala instituciju kraljiine strae bila su stroga i
bilo je vjerojatno da e Gawger svojim priznanjem poiniti izdaju. Duboko sam udahnuo.
 Gawger je nastavio, sada plaljivo i oajniki. Imao sam... imao sam novanih
problema, gospodine. Kartao sam s nekim svojim kolegama. Izgubio sam dosta novaca.
Mislio sam da ga mogu povratiti, ali samo sam izgubio jo. Obratio sam se svom ocu. Prije
mi je pomagao, ali je rekao da sada vie ne moe odvojiti ni novia. Znao sam da e izbiti
skandal ako uskoro ne vratim novac, da u izgubiti ovo namjetenje i biti prisiljen
osramoen se vratiti kui... Iznenada se mahnito nasmijao. Ali to nije nita prema onome
to me eka sada. Zar ne, gospodine? Ovim sam bacanjem sve stavio na kocku, i izgubio.
A kakvo je to tono bacanje Leeman od tebe traio?
Bio je usred dvotjednoga veernjeg deurstva. Rekao mi je da ljubaka s jednom
slukinjom, i da je na kraljiinoj galeriji ostavio rukavice s monogramima, po kojima mu se
moe ui u trag. Tu je djevojku bio odveo na galeriju kad nikoga nije bilo ondje. Da netko
pronae rukavice, oboje bi bili otputeni.
Podignuo sam obrve. On da tako postupa? Jedan takav bogobojazan ovjek?
I ja sam bio iznenaen, gospodine, ali esto se ispostavi da ljudi koji vatreno ude za
religijom osjeaju i snanu tjelesnu poudu, zar ne? Ponovno je progutao slinu, pa nastavio:
Leeman mi je pokazao vreicu s deset starih, posve istih zlatnika. Oi mu naas bijesnu.
Rekao je da e mi ih dati ako ga na samo nekoliko minuta zamijenim ispred vrata kraljiinih
stambenih odaja, dok on ode po rukavice. Obojicu nas je ekalo viednevno deurstvo u sobi
za audijencije, i mogli smo zamijeniti mjesta kad kraljice i njenih slugu nije bilo. Rekao je
da to treba obaviti to prije. No prolo je dosta vremena dok nismo uhvatili pravu priliku.
Znai, zamijenili ste se estoga?
Da, gospodine.
Naslonio sam se u stolcu. Sve se poklapalo. Leeman je nekako saznao za Tualjku i,
iz jo nepoznatog razloga, odluio je ukrasti. Trebao mu je suuesnik, kojeg je pronaao u
oajnom Gawgeru, i estog je srpnja iskoristio priliku koja mu se ukazala. Vjerski je radikal.
Ima prijatelje koji ive oko katedrale svetoga Pavla. Je li bio lan Greeningove skupine?
Pogledao sam Gawgera. Tako mladog ovjeka lako je primamiti obeanjem da e dobiti
zlato. A k tome, Leemanova pria bila je uvjerljiva; noenje ukraenih svilenih rukavica
obiaj je na dvoru ak i u srpnju bio je to jo jedan statusni simbol. No, kako je Leeman
saznao za knjigu? Zato ju je ukrao? I kako je nabavio klju za krinju?
Kako je Leeman mogao sa sigurnou znati u koje e doba kraljiine odaje biti
prazne? upitao sam Gawgera.
Na ovom se mjestu sve dogaa prema ustaljenom redu, gospodine. Naveer sluge
stiu i odlaze u tono odreeno vrijeme. Ako kralj pozove kraljicu k sebi, a to se naveer
esto dogaa, njena pratnja ide s njom i neko vrijeme u njenim odajama nema nikoga. Bio
sam na dunosti, ali vie kao priuva. S Leemanom sam se bio dogovorio da u ostati u
straarskoj sobi to je prostorija kroz koju ste uli ovamo i da e me on hitro obavijestiti
ako kraljica ode. Ja u zauzeti njegovo mjesto na nekoliko minuta dok on bude unutra. To
nikome ne bi bilo udno; uvijek je netko u priuvi za sluaj da je straar bolestan ili se mora
olakati. U to veernje vrijeme, ako je kraljica kod kralja, i soba za audijencije je prazna.
Tako je bilo i te veeri.
 Nastavi.
Gawger duboko udahne. Malo prije devet, Leeman je doao u straarsku sobu.
Unutra sam bio sam. Sjeam se da mu je lice bilo vrlo napeto. Kimnuo mi je, to je bio na
signal. Obojica smo poli do kraljiinih stambenih odaja. Ja sam zauzeo straarsko mjesto
ispred vrata, a on je mugnuo unutra. Moram kazati da sam bio sav u znoju.
Jesi li prije pio? upitao sam.
Samo aicu, gospodine, za hrabrost... Stajao sam ondje tek minutu, kad je stigla
gospoa Odell. Pokuao sam je zadrati...
Znam, rekao sam. Lagao si da ne vidi njeno ime na popisu, no ona je bila ustrajna.
Kad si joj napokon otvorio vrata, glasno si rekao da sve mora biti po propisu, jamano kako
bi upozorio Leemana. Mary Odell mi je sve rekla. Tada sam prvi put posumnjao da neto
nije u redu.
Gawger je spustio glavu. Leeman se zasigurno negdje sakrio dok Mary Odell nije
prola pokraj njega. Potom je izaao.
Je li to nosio?
Nisam nita vidio.
Pomislih kako je rukopis nevelik i da ga je Leeman lako mogao sakriti pod svoj veliki
ogrta. Odjednom osjetim gnjev. to ako je Leeman poremeen? to bi bilo da je planirao
ubiti kraljicu? A zakleo si se da e je tititi. to bi bilo onda, gospodine kockaru?
Gawger je ponovo spustio glavu. Nemam odgovora na to, gospodine, rekao je
beznadno.
Poao sam prema vratima. Mitchell je ekao vani. Pustio sam ga unutra i prenio mu
sve to mi je Gawger bio rekao; obojica su, dakako, vjerovala da se radi o ukradenom prstenu.
ini se da imate rjeenje, vii odvjetnie Shardlake, rekao je Mitchell sumorno.
Volio bih da sam mogao sasluati i Leemana, odgovorio sam odsjeno. Sada u o
svemu izvijestiti lorda Parra. Gawgera jo nemojte javno optuivati. Moete li ga negdje
zadrati?
Pa sada mu zasigurno slijedi zatvor i suenje zbog sudjelovanja u krai i ugroavanju
kraljiina ivota.
To je do lorda Parra, rekao sam odluno.
Mitchell je ustao, zgrabio izgubljenog straara i bacio ga natrag u sobiak. Potom
ponovo sjedne za stol, sav izmoden.
elim da ovo drite u tajnosti do daljnjih zapovijedi, rekao sam.
Stavljam se u kraljiine ruke. Ja sam odgovoran za Leemanov bijeg, vrtio je glavom
Mitchell. No teko je to. Prisiljen sam uzimati u slubu mladu seosku gospodu jer su im
oevi utjecajni. Usto, posljednji su mjeseci bili uasni. Sve te glasine... Odano sam sluio
kraljici tri godine, ali od proljea sam u stalnoj neizvjesnosti hou li je morati uhititi.
 Ostao sam utjeti. Nisam mogao imati suosjeanja za njega. Koliko god straarski
sustav bio organiziran, koliko god vojnici bih disciplinirani, dovoljna je jedna pogreka
ovjeka na kljunom mjestu da doe do pucanja temelja. Recite mi neto vie o Leemanu,
zatraio sam naposljetku.
Otac mu je zemljoposjednik u Kentu. U daljim je rodbinskim vezama s Parrovima
preko Throckmortonovih; netko od njih predao je molbu za Leemanovo namjetenje. Na
razgovor za posao doao je prole godine. Ocijenio sam da je prikladan za mjesto straara:
kao mladia iz dobre obitelji, obuili su ga za borbu, a uz to je bio i krupan, naoit i vrste
grae. No, ve tada sam stekao dojam da je prilino ozbiljan.
I poboan. Rekao mi je da ga najvie zanima izuavanje religije. Hja, pripadanje
reformistima tada nije bilo nikakva smetnja. Uzdahnuo je. Gotovo dvije godine bio je
dobar i odan straar. S njim nije bilo nikakvih nevolja, osim to sam ga dvaput upozorio
zbog propovijedanja meu straarima, kojima je iao na ivce. Poetkom ove godine rekao
sam mu da takvi govori postaju opasni. Mitchell se nagnuo naprijed. On je posljednji od
koga bih oekivao kovanje plana za krau kraljiina prstena. Leeman nije bogat. Obitelj mu
je siromana, i tek u vrlo dalekom srodstvu s kraljicom. Bih su prezadovoljni to imaju sina
na takvom mjestu. Kako je uspio doi do ak deset zlatnika koje je ponudio Gawgeru?
Ne znam.
Mitchell je progutao slinu. Pretpostavljam da sada slijedi potraga za Leemanom.
O tome e odluiti kraljica i lord Parr, tiho sam rekao i ustao. Do daljnjeg drite
Gawgera u pritvoru. I nikome ni rijei. Naklonio sam se i izaao.

RATIO SAM se u kraljiinu privatnu odaju. Lord Parr hodao je amo-tamo. Kraljica je jo

V uvijek sjedila ispod baldahina, igrajui se biserom koji je nekad pripadao Catherine
Howard. Njen panijel Rig leao joj je pokraj nogu.
Prenio sam im sve to sam doznao od Mitchella i Gawgera.
Znai, ree lord Parr sumorno, zahvaljujui vama sada znamo tko, ali ne znamo
kako i zato. A zahvaljujui budali Mitchellu, Leeman je pobjegao.
Glede pitanja kako, mislim da je potreban novi razgovor s drvodjeljom. Osobito
sada, kad znamo da je Leeman mogao mahati novcem pred ljudima. A zato? Poinjem se
pitati je li u sve upletena cijela skupina radikalnih protestanata, od Leemana do tiskara
Greeninga. No to me vraa na poetak. Zato bi oni ukrali knjigu?
I kako su uope znali da postoji, rekao je lord Parr.
Iznenada zauti svila: kraljica se bila nagnula naprijed i briznula u pla. Sva se tresla
od glasnih jecaja. Stric joj prie i uhvati je za ruku. Kate, Kate, umirivao ju je. Moramo
ostati pribrani.
Kraljica je podignula glavu. Lice joj je bilo puno straha, a suze su razmazale olovno
bjelilo na njenim obrazima. Srce mi se stegnulo to je gledam takvu.
 Pribrani?! uzviknula je. Kako? Zbog krae su ubijena ve dva ovjeka! A tko god
da bili ljudi koji su ukrali moju knjigu, ini se da ih je netko progonio i uzeo im je! I sve to
zbog mog grijeha tatine, zato to nisam posluala savjet nadbiskupa Cranmera i unitila
rukopis! Tualjka! Ba je ispala tualjka! Drhtavo je udahnula, a onda nas oajniki
pogledala. Znate li to je najgore od svega? U knjizi pozivam ljude da se okane napasti i
trae spasenje, a ak i sada, kad su ti siroti ljudi mrtvi, ja ne mislim o njima, ne mislim o
svojoj obitelji i prijateljima koji su u opasnosti, ve o sebi! Bojim se da ne zavrim u vatri kao
Anne Askew! Zamiljam kako me veu za lomau, ujem pucketanje zapaljenog prua,
osjeam miris dima i dodire plamena. Mahnito je podignula glas. Bojim se toga jo od
proljea! Nakon to je kralj ponizio Wriothesleyja, mislila sam da je tome kraj, ali sada...
Udarila je akom po haljini. Sebina sam, uasno sam sebina! A mislila sam da me Gospod
podario vrlinama... Sada je ve vikala. panijel pokraj njenih nogu plaljivo je zacvilio.
Lord Parr snano je uhvati za ramena i zagleda se u njeno podbuhlo lice. Budi vrsta,
Kate! Izdrala si posljednje mjesece, nemoj se sada slomiti. I ne vii. Glavom je pokazao na
vrata. Straar bi te mogao uti.
Kraljica je kimnula i vie puta duboko, grevito udahnula. Postupno se sabrala i
prestala drhtati. Pogledala me i lagano se osmjehnula. Pretpostavljam, Matthew, kako niste
oekivali da ete svoju kraljicu vidjeti u takvom stanju. Potapala je strievu ruku. Dobro
je, mili moj Boe, dobro je. Opet sam svoja. Moram se umiti i pozvati slukinju da me
naminka prije no to izaem.
Iznimno me alosti to vas gledam tako ojaenu, Vae Velianstvo, rekao sam tiho.
A tad se neega sjetim. Lorde Parr, rekli ste kraljici da bi straar mogao uti njenu viku.
Kraljica je uplaeno rairila oi. Lord Parr je potapa po ruci. Pretjerao sam da je
umirim. Vrata su debela, kraljica mora imati svoju privatnost. Straar moe uti viku, ali ne
moe razabrati rijei.
to ako je ovdje vikao mukarac? upitao sam. Mukarac snanog, dubokog glasa?
Propovjednik koji je izvjeban da ga se daleko uje?
Lord Parr se namrtio. Nitko se ne bi usudio doi ovamo i vikati na kraljicu.
No kraljica se, stiui rupi, nagnula naprijed; oi su joj bile irom otvorene.
Nadbiskup Cranmer, rekla je. One veeri kad smo raspravljali o Tualjci, i kad sam se
opirala njegovim argumentima... Vikala sam, a... a i on je vikao. Progutala je slinu. Dobri
smo prijatelji i ve mnogo puta smo raspravljali o pitanjima vjere. Silno se bojao da e stvari
poi po zlu ako objavim Tualjku. Koliko li je samo puta u posljednjih desetak godina
strahovao da e sam zavriti na lomai. Sada shvaam da je bio u pravu. Ponovo me
pogledala. Da, nema dvojbe da je straar pred vratima mogao razabrati rijei koje je ovdje
izvikivao nadbiskup. Upozoravao me da kraljev bijes vjerojatno nee imati granica ako sada
pokuam objaviti Tualjku.
Lord Parr se namrtio. On nema prava da...
Rekli ste mi da je to bilo poetkom lipnja? upitao sam.
Kraljica je kimnula. Da. Namrtila se. Mislim da je bio deveti.
 Okrenuo sam se lordu Parru. Lorde, znate li koje je veernje radno vrijeme
straara?
Od etiri do ponoi.
Bilo bi zanimljivo saznati tko je bio na dunosti ispred kraljiine privatne odaje za
vrijeme rasprave. Kapetan Mitchell sigurno vodi evidenciju.
Znai, pone kraljica zgranuto, Leeman je mogao biti vani kad smo nadbiskup i ja
raspravljali?
Govorio sam tiho, ali vrlo usredotoeno. Da, i moda je uo za knjigu, pa isplanirao
kako e je ukrasti. Trebala mu je kopija kljua. Sve se svodi na to. Lorde, predlaem da
najprije otkrijemo tko je od straara bio na dunosti. Nakon toga bismo ponovno trebali
ispitati drvodjelju.

potvrdio da je te veeri na dunosti bio Leeman. Sada je stvar bila

M
ITCHELL JE
gotovo sigurna: igrom sluaja, Leeman je uo Cranmera i saznao za Tualjku.
Potom je skovao plan, ekao i podmiivao. Ali otkuda mu novac, pitao sam se.
Bio sam siguran da nije radio sam.
Lord Parr i ja ostavili smo izbezumljenog kapetana i manjom od dvije kraljiine barke
krenuli prema dvorcu Baynard. Laar u livreji brzo je veslao Temzom, a truba na pramcu
signalizirao drugom brodovlju da se makne s puta. Kraljica je u svoje privatne odaje bila
pozvala Mary Odell, koja je sada ve zasigurno ureuje za izlazak u javnost.
Lord Parr i ja sjedili smo ispod baldahina, suelice jedan drugom. Na suncu je
izgledao sukladno svojim godinama blijeda koa bila mu je izborana, a oi umorne. Lorde,
je li Njezino Velianstvo esto bilo... u takvom stanju? odvaim se upitati.
Nakratko me pogledao ravno u oi, a onda se nagnuo prema meni i tiho rekao:
Nekoliko puta posljednjih mjeseci. Nemate pojma koliko se mora kontrolirati, biti sabrana.
Ta je samokontrola uvijek bila jedna od najveih vrlina moje neakinje. Ispod povrine, ona
je vrlo osjeajna ena, osobito otkad joj je ojaala vjera. No od proljea su poela ispitivanja
njoj bliskih ljudi, progoni, i shvaa da bi se kralj mogao okrenuti protiv nje... Da, ve se bila
tako slomila. Preda mnom, Mary Odell i svojom sestrom. Sretna je to ima nekoga kome
moe vjerovati. Zastao je i prodorno me pogledao.
I meni moe vjerovati, lorde, rekao sam tiho.
Iskrivio je lice. Da puanin vidi kraljicu u takvom stanju... Hja, u svakom sluaju, vi
ste prvi. I, nadam se, posljednji. Sjeo je uspravno i pogledao preko mog ramena. Stiemo,
stube za dvorac Baynard su ispred nas.

 pristup, nain na koji emo izmamiti priznanje, ukoliko je Barwic

D
OGOVORILI SMO
kriv. Nismo imali vremena za gubljenje. Lord Parr je, stroga lica, dugim koracima
proao kroz dvorite, a zatim i sredinju dvoranu. Straari su redom salutirali
kraljiinu komorniku. Stigavi do drvodjeljske radionice, lord snano odgurne vrata.
Barwic je upravo blanjao komad hrastovine u rioj bradi imao je trunke piljevine dok je
njegov pomonik brusio drugi komad. Obojica su odmah podignula glave pomonik
zaueno, a Barwic u strahu.
Lord Parr zalupio je vrata i prekriio ruke. Glavom je pokazao na egrta. Odlazi,
deko! naredio je. Momak se brzo naklonio i pobjegao. Barwic se okrenuo prema nama.
Kradljivac je otkriven, rekao sam bez uvijanja. Michael Leeman. I njegov
suuesnik Zachary Gawger.
Barwic je nekoliko trenutaka samo bezizraajno stajao; sa svojom upavom crvenom
kosom i bradom, koja je usto bila posuta piljevinom, izgledao je gotovo smijeno. A onda je,
poput lutke, polako klonuo na koljena, spustivi glavu i sklopivi radom ogrubjele ruke. S
poda je odignuo pogled prema kraljiinu komorniku. Sklopljene ruke su mu drhtale.
Oprostite mi, lorde. Isprva sam kopiju kljua napravio za sluaj da prvi bude
izgubljen. Nije dobro da krinja s dragocjenostima ima samo jedan klju.
Znai, potajice ste napravili jo jedan i zadrali ga? upitao sam. Gdje ste ga drali?
Na sigurnom, lorde, na sigurnom. U zakljuanoj krinji za koju samo ja imam klju.
Sve vrijeme Barwic nije skidao pogled s lorda Parra.
Jeste li to radili i prije?
Barwic me pogleda, pa se ponovo okrene lordu Parni. Jesam, lorde, oprostite mi.
Kad god su me traili da napravim bravu sa samo jednim kljuem, napravio sam i kopiju.
Mogu vam pokazati gdje ih sve drim, sve kljueve. Bilo je to samo zbog sigurnosti, kunem
se. Samo zbog sigurnosti.
Kako je onda Leeman doao do kljua? upitao sam.
Ustani kad odgovara, prostaino! okomio se na drvodjelju lord Parr. Ne elim te
gledati dolje, ukoit e mi se vrat!
Barwic je ustao, i dalje krei ruke. Doao je do mene, prije otprilike tri tjedna.
Nisam ga poznavao, ali nosio je odoru kraljiine strae. Rekao mi je da je klju kraljiine
krinje izgubljen, i da je uo da bih mogao imati kopiju. Ja... mislio sam da je doao u
kraljiino ime... vidite, ja...
Lord Parr snano je udario rukom po radnom stolu jedna daska tresnula je o pod.
Ne lai, ogavna kukavico! Dobro zna da vojnici iz kraljiine strae nisu ovlateni zatraiti
kljueve! A kako bi itko i traio kopiju kad si je izradio potajice?
Kukavni mukarac uzrujano proguta slinu. Dao sam do znanja odreenim ljudima
da izraujem kopije kljueva. Neslubeno, ali vidite... ako je tko izgubio klju, mogao sam
mu osigurati zamjenski.
Za odreenu cijenu?
 Sav jadan, Barwic kimne.
Koliko dugo to radite?
Otkad sam prije dvanaest godina postao kraljiin drvodjelja i bravar. Ukupno sam
pet ili est puta dao zamjenski klju za krinje ili sanduke, u pravilu damama koje su izgubile
svoj. Ali samo onima kojima sam vjerovao, gospodine. Nijednom nita nije bilo ukradeno.
Nijednom.
Lord Parr vrtio je glavom. Mili Boe, kraljiinu domainstvu nedostaje nadzora.
Da, sloio sam se. A Michael Leeman mu je, kladim se, pronaao sve slabe toke.
Koliko vam je platio, Barwic?
Deset zlatnika, gospodine. Nisam... nisam mogao odoljeti. Sjetih se da je Leeman
istim iznosom podmitio i Gawgera. Rekao mi je da je kraljica izala, i da mu je klju koji
mu je ostavila na uvanje pao u rupu izmeu podnih dasaka. Nije ih elio podizati.
I ti si mu povjerovao? prezrivo je upitao lord Parr.
Nisam bio siguran, lorde. Rekao sam mu da se vrati sutradan. U meuvremenu sam
se raspitivao o njemu kod prijatelja u Whitehallu je li dugo ondje, je li estit. Rekli su mi
da je poznat kao poten i poboan ovjek. Ne bih dao klju bilo kome, gospodine, kunem
se.
Lord Parr ga podrugljivo pogleda. Znam da ne bi, zbog straha da ne zavri na
vjealima. Ali Michael Leeman je kradljivac. I zato si u gadnoj nevolji. Pogledao me. Zasad
u drvodjelju zatoiti u svojoj rezidenciji... Poi e s nama, Barwic. Stavit u te pod
straarsku pasku kao osumnjienika za urotu kojoj je cilj bio opljakati kraljicu. I da nikome
nisi rekao za kljueve. Leeman i njegov suuesnik su otkriveni, ali je Leeman pobjegao i
drat e jezik za zubima sve dok ne bude uhvaen.
Barwic ponovno klone na koljena. Glas mu je drhtao. Hou li... hou li visjeti,
gospodine? Molim vas, biste li rekli kraljici da bude milosrdna? Imam enu, djecu... Sve je
to zbog trokova koje sam imao kao cehovski glavar, pa zbog ratnih poreza...
Lord Parr nagnuo se prema njemu. Ako se mene bude pitalo, visjet e, rekao je
bezobzirno. A sada doi.

Parr predao je uplakanog Barwica straaru, koji ga je poveo preko bajnardskog

L
ORD
dvorita. Barwic je bio jo jedan ovjek iji je ivot sada uniten. Mukarci koji su
istovarivali bale svile s kola okrenuli su se prema zatvoreniku on se, jecajui,
udaljavao pod straarskom pratnjom.
Daleko ste nas odveli, vii odvjetnie Shardlake, rekao je tiho lord Parr. Znamo
cijelu priu o krai kako i tko. Ali jo uvijek ne znamo zato, niti kod koga je sada taj
prokleti rukopis. I zato kradljivci ute o njemu?
 Ne znam, lorde. Moj mladi pomonik pokuava pronai vezmajstora koji je izradio
rukav iji smo otrgnuti komadi pronali pokraj Greeningove tiskarske radnje. Drugih
tragova zasad nema. Moramo uhvatiti Greeningove prijatelje.
Lord je cipelom zastrugao po zemlji, podignuvi prainu. Poslat u Cecilu detaljan
Leemanov opis, dobit u ga od kapetana Mitchella. Moe ga dodati na popis onih koje treba
vrebati.
Vjerojatno e pokuati pobjei pod lanim imenima.
Pa naravno, rekao je lord nestrpljivo. Ali u carinarnici imaju opise i, ako se bilo
tko od njih pokua ukrcati na brod, bit e uhien i zadran sve dok ga ja ne ispitam. Zavrtio
je glavom. No moda e pokuati otii preko Bristola ili Ipswicha.
Jo uvijek nam ostaje istraga u Toweru, razmiljao sam naglas. Moda otkrijemo
da je istinu o Anne Askew odao neki radikal, povezan s ostalima.
Lord Parr je polako kimnuo. U svakom sluaju, sve smrdi na radikalistiku urotu.
Da mi je znati o emu se tono radi.
O emu god da se radilo, izvorna skupina je napadnuta i raskomadana. Pogledao
sam Parra. Sve zbog unutarnjih razmirica, ali mogue je i da je netko u skupini bio pijun
konzervativnog tabora.
Lord Parr irom otvori oi. Mili Boe, moda ste u pravu. Tajnik Paget igra glavnu
ulogu u upoljavanju pijuna koji vrebaju na unutarnje razmirice. No i ostali moda rade
isto, za vlastiti raun. Moda netko tko voli spletkarenje. Pogledao me.
Na koga tono mislite? upitao sam. Na sir Richarda Richa?
Vrlo je revan u lovu na heretike.
Zastao sam, pa rekao: Lorde, zabrinut sam za Greeningova susjeda, tiskara
Okedenea.
Parr je spustio glavu. Mislim da smo iz njega izvukli sve to smo mogli.
Mislio sam na njegovu sigurnost. Dvoje ljudi ve je ubijeno. Pitam se je li i Okedene
u opasnosti, hoe li ga nai neprijatelji, tko god bili, pokuati zauvijek uutkati.
Rekao nam je sve to zna. Vie nam nije od koristi.
Svejedno, mnogo mu dugujemo. Ne biste li mogli srediti neku vrstu zatite? Moda
poslati straara u njegovu kuu?
Zar ne moete shvatiti?! raspali se lord Parr. Ve sam vam bio rekao da nemam
dovoljno ljudi! Ne mogu mu pomoi! Ostao sam utjeti, ne usuujui se dodamo ga izazivati.
Na redu je Tower.
Da, lorde.
Sve do nedavnog povlaenja, sir Edmund Walsingham bio je kraljiin potkomornik
i moj neposredno podreeni slubenik u njenom domainstvu. Usto je ve dvadeset pet
godina upravitelj Towera.
Istodobno je bio na obje dunosti? zaudio sam se.
 Oba su posla vie ceremonijalne no izvrne prirode. Upravitelj, sir Edmund, moj je
stari prijatelj. Zapravo, gotovo smo vrnjaci. Kiselo se osmjehnuo. Jasno, jako dobro zna
kako stvari u Toweru funkcioniraju. Dogovorio sam se da u ga posjetiti sutra u jedanaest.
Nastojao sam dobiti raniji termin, ali nije ilo. Pogledao me. Ovako emo. Pod izlikom da
su nam potrebni podaci za neki pravni predmet, pokuat emo dobiti uvid u raspored smjene
strae koji pokriva razdoblje kad je muena Anne Askew od dvadeset osmog lipnja, kad je
odvedena onamo, do drugog srpnja, kad su se glasine o muenju poele iriti Londonom.
Nee biti lako. Pretpostavljam da e uprava biti vrlo suzdrana glede onog to se dogodilo.
Moj neak William, grof od Essexa, rekao mi je da Krunsko vijee nije naredilo istragu, to
je vrlo udno. Kako bilo, dobar ruak i dobro vino mogu razvezati jezik meu prijateljima.
Jedanaest sati. Bar u imati vremena da sutra ujutro obavim pregled murala u sluaju
Cotterstoke. Pogledao sam lorda Parra; starevo lice ivnulo je na pomisao o novim
spoznajama. No ja nisam imao elju ponovo posjetiti Tower. Prije pet godina, zbog urote
izmeu Richa i Bealknapa, krae sam vrijeme ondje bio zatoen. Upitah se zna li lord Parr
za to. No onda sam sebe podsjetim da vjerojatno zna ba sve o meni. Upitno me pogledao.
Ima li problema?
Oprostite mi, lorde, ali broj ljudi koji znaju da je kraljica okradena sve je vei. Vijest
bi mogla doi i do kralja. Namee mi se pitanje... hja, ne bi li za kraljicu bilo najbolje da mu
sve prizna? Zasigurno e biti milosrdniji no da sazna ukoliko se knjiga pone prodavati po
ulicama kako ju je skrivala pred njim.
Lord Parr smjesta se okomi na mene dvorite je bilo puno i morao je govoriti tiho,
ali glas mu je bio srdit. Vi niste pozvani da savjetujete Njezino Velianstvo u takvoj stvari.
Sjetite se da joj i dalje prijeti velika opasnost. U Krunskom vijeu svi znaju da se jo uvijek
neto dogaa. Paget, Gardiner i kralj potajice se o neemu dogovaraju. Moj neak William,
kraljiin brat, izvan je tog kruga, ba kao i veina vijenika, no neto se sprema im je
Gardiner, unato propalom progonu, tako samouvjeren, im se zagonetno smjeka svaki put
kad William prolazi pokraj njega.
No knjiga nije heretika, rekao sam. A na dvoru se, ujem, uskoro oekuju sir
Edward Seymour i lord Lisle. Obojica su reformisti, i udrueni s Parrovima bit e dovoljno
snani...
Za kraljicu je opasno da o tome govori kralju. Starev glas drhtao je od ljutnje, a
miii lica bili su mu prenapregnuti. Prekoraili ste granicu, gospodine! Jeste, tako mi
svega! Saveznitvo izmeu Parrovih i Seymourovih vas se nimalo ne tie. Ne znate nita ni
o tome, niti o dvorskim spletkama. Spustio je glas. No nakon svih ovih godina ve ste
trebali shvatiti da kralj nee trpjeti bilo kakvu izdaju.
Samo sam elio pomoi, lorde.
Onda ne gurajte nos u stvari koje su daleko iznad vaeg poloaja. I zapamtite,
gospodine Shardlake, odgovarate samo meni. Budite sutra u jedanaest ispred sredinjih
toverskih dveri, s konjem i u halji. Rekavi to, lord Parr se okrene i odepa.
Gledao sam ga kako odlazi. Jako sunce arilo mi je glavu, a kad i ja krenem, odmah
se spotaknem. Uspravio sam se, no do pod mojim nogama i dalje se ljuljalo, kao onomad kad
je potonula Mary Rose. Sklopio sam oi. Meutim, u mislima mi nije bio prizor prevrtanja
velikoga broda, prizor ljudi koji padaju u vodu preda mnom je bila Anne Askew na lomai,
u trenutku kad joj se glava rasprsnula u eksploziji.
 Devetnaesto poglavlje

LJEDEEG SAM JUTRA ponovo rano ustao. etiri posljednja dana prola su strelovito, no

S za pronalazak kraljiine knjige vrijeme i jest bilo od kljune vanosti. Sino sam
poslao poruku Okedeneu; bio sam zabrinut za njega. Upozorio sam ga da su
Greeningove ubojice jo na slobodi i potaknuo ga da poduzme mjere zatite. Nisam
imao ovlatenje lorda Parra za takvo upozorenje, no osjeao sam da mi je to dunost.
Josephine mi je u prizemlju posluila doruak. Opet su mi na pamet pali njeni
problemi s Martinom Brocketom, no danas se inila prilino vedrom.
Vani je ponovo bilo toplo i sunano. Sjetio sam se da imam dogovorenu veeru kod
Coleswyna. Kasnije moram u Tower, i pomislih da bih mogao otkazati veeru, no ipak sam
odluio da u ii. Nakon Towera bit e dobro objedovati u normalnom drutvu.
Najprije sam svratio u ured. Barak i Skelly ve su radili, kako svoj, tako i moj posao.
Nicholas je ve otiao u obilazak vezmajstora, rekao mi je Barak, jer juer, oito, nije imao
sree. Glas mu je bio pomalo ojaen Barak doista nije volio da ga se dri podalje od akcije.
Rekao sam da idem na vjetaenje murala, a da me nee biti ni popodne.
Zato naprosto ne kaete onoj Slanningici neka se gubi, i da si uzme drugog
odvjetnika jer ste vi odve zauzeti?
Ne mogu, ne bez dobrog razloga, odgovorio sam nepopustljivo. Preuzeo sam
sluaj, i moram ga dovesti do kraja.
Premda vam je stalno na umu ona druga stvar?
Da.
Ostavio sam ga, sav nespokojan.

Cotterstokeovih nalazila se u Dowgateu, na drugom kraju grada, pa krenuh

K
UA
jahati Cheapsideom. Radnje su se upravo otvarale, a trgovci su postavljali svoje tezge.
Sjetih se svog posljednjeg razgovora s Coleswynom, naeg dogovora da emo ovaj
sluaj pokuati privesti dolinom razrjeenju. Bilo mi je palo na um da se u cehu
trgovaca galanterijom diskretno raspitam o povijesti obitelji Cotterstoke, no to ne bi bilo
profesionalno, a i nisam imao vremena.
Ispred sebe ugledam odvjetnika u crnoj halji; jahao je sporo, sputene glave, kao da
je zadubljen u misli. Bio je to Philip Coleswyn. Ubrzo ga dostignem.
Dobro jutro, brate Coleswyn.
I vama. Jeste li spremni za vjetaenje?
 Moj klijent bit e ondje. A va?
Gospodin Cotterstoke? Oh, nema sumnje da e doi. Coleswyn se ironino
osmjehne, pa doda: Moja se ena veseli veeranjem susretu s vama. Oko est, ako nije
prekasno?
Taman. Popodne jo imam nekog posla.
Nastavili smo jahati. Coleswyn, zaokupljen mislima, jedva da je ita govorio. A onda,
na poetku uliice kraj koje smo prolazili, naiemo na komeanje. Dva krupna mukarca
iznosila su namjetaj iz jedne od kua pomoni krevet, stol, nekoliko klimavih stolaca i
tovarili ga na kola. Sve je to sa strane gledala ena u jeftinoj odjei od grube vune i nekoliko
djece koja su joj se privila uz haljinu. Lica su im bila skamenjena. Sredovjeni mukarac
glasno se prepirao s krnim ovom koji je, s palicom za pojasom, nadzirao iseljenje.
Kasnimo s najamninom samo mjesec dana! Unutra smo dvanaest godina! Posao mi
ide loe, to da radim?!
To nije moj problem, gospodine, odvratio je bezosjeajno krni mukarac. U
zakanjenju ste s plaanjem i morate van.
Ljudi ove godine ne ele graevinske popravke, bilo je previe ratnih poreza. A rast
cijena... Mukarac se okrenuo prema gomilici koja se okupljala. uo se amor podrke.
Deloacija, ree tiho Coleswyn.
Ove ih je godine bilo mnogo.
Graevinareva ena naglo krene naprijed i vrsto uhvati krinju koju su dva
mukarca donijela iz uliice. Ne! viknula je. To je muev alat!
Sve vam moramo oduzeti kako bismo naplatili dugove, rekao je krni mukarac.
Graevinar je stao do ene. Glas mu je bio mahnit. Bez toga ne mogu raditi! Imam
pravo zadrati svoj alat!
Ostavite tu krinju! prijetei je viknuo mukarac koji se upravo prikljuio
okupljenim ljudima. Krupni ovjek s palicom vjerojatno predstavnik kuevlasnika
uzrujano se ogledao; promatraa je bilo sve vie.
U pravu je! viknuo je Coleswyn. Smije zadrati alat koji mu treba za obavljanje
zanata! Ja sam odvjetnik!
Gomilica se okrene prema nama. Mnogi su nas promatrali neprijateljski, premda je
Coleswyn nastojao pomoi odvjetnici nikad nisu bih obljubljeni. No mukarcu s palicom
kao da je laknulo. U redu! viknuo je. Ako je takav zakon, ostavite krinju. Poslije e
svom gazdi moi objasniti da se u sve umijeao odvjetnik.
Nosai spuste krinju na do. ena sjedne na nju, i okupi djecu oko sebe. Slobodni
ste, krabala! doviknuo nam je netko. Olakali ste si savjest, je li?
Nastavili smo jahati. Siromasi su u velikom iskuenju da sumnjaju u Boju
providnost, rekao je Coleswyn tiho. No, kad jednog dana budemo imali nabonu dravu,
bit e pravde za ljude svih slojeva.
 Tuno sam odmahnuo glavom. Neko sam i ja vjerovao u to. Mislio sam da e utrak
od samostana biti iskoriten da se pomogne siromanima, da e kralj, crkveni poglavar, imati
obzira prema njima, da e biti drukiji od bive Crkve. No sav je taj novac otiao na
proirenje Whitehalla i drugih palaa ili je spiskan na rat. Nikakvo udo da su neki ljudi
krenuli u radikalne vode.
Ti bi nam ljudi donijeli samo anarhiju, rekao je Coleswyn u tihom oaju. Ne, nama
treba asno, ureeno, nabono kraljevstvo.

do kue. Bilo je to povee zdanje, izgraeno s drvenim kosturom, kao i

S
TIGLI SMO
veina londonskih kua. Proelje je gledalo na prometni Dowgate Street. Kroz
zasvoeni prolaz doli smo do stranjeg dvorita, ispred staje. Privezali smo konje i,
stojei na ljetnom suncu, promotrili stranji dio kue. Kapci su bili zatvoreni, i
premda je kua bila odravana, sve je odisalo tugom i samoom. Lagani povjetarac
pranjavim je dvoritem nosio suhu slamu, preostalu iz vremena kad su Cotterstokeovi ovdje
drali svoje konje.
Ovo bi mjesto postiglo dobru cijenu, ak i u ova vremena, primijetio je Coleswyn.
Istina. Glupo je da zbog razmirice kua stoji prazna i neprodana. Zavrtio sam
glavom. to vie razmiljam o neobinoj formulaciji oporuke, sve vie vjerujem da je starica
s namjerom uzrokovala svau meu djecom.
Ali zato?
Samo sam odmahnuo glavom.
Obili smo kuu i zakucali na prednja vrata. S druge se strane zaulo povlaenje nogu
po podu, i uskoro nam vrata otvori sitan postariji mukarac. Bio je to, sjetio sam se, Patrick
Vowell, sluga koji je ostao uvati kuu nakon smrti stare gospoe Cotterstoke. Imao je sreu.
Ostale sluge su otputene ukljuujui svjedoke oporuke stare Deborah Cotterstoke to je
bio uobiajen postupak u sluaju smrti vlasnika kue.
Vii odvjetnik Shardlake i gospodin Coleswyn, rekao sam.
Sluga je imao vodenaste plave oi, velike tamne podonjake i tuan pogled. Gospoa
Slanning ve je ovdje. eka u salonu.
Poveo nas je preko malog predvorja, gdje je visjela velika tapiserija s prikazom
Posljednje veere; ve i sama tapiserija vrijedila je mnogo. Elegantno namjeten salon kao
da nije bio ni dirnut nakon mog prvog dolaska; bit e da je stajao netaknut jo od smrti stare
gospoe Cotterstoke. Stolci i stol bih su prekriveni prainom. Na jednom od stolaca leao je
napola dovren vez. Kapci na prozoru koji je gledao na ulicu bili su raireni; kroz staklo se
vidjela ulina vreva. Svjetlo je padalo na Isabel Slanning, koja je stajala suelice prekrasnoj
slici to je prekrivala cijeli suprotan zid. Sjetih se da je Nicholas rekao kako bi sliku bilo
teko smjestiti u manju kuu. Ne bi to bilo teko, pomislio sam, nego nemogue.
 Slika je bila uistinu iznimno realistina: tamnokosi mukarac u svojim tridesetima
odjeven u crnu slubenu halju, s visokim eirom na glavi promatrao nas je ponosno, kao
ovjek kojem ide dobro u ivotu. Sjedio je pokraj prozora koji sada proputa svjetlo na sliku,
jednako sunanog dana na samom poetku stoljea. Imao sam udan osjeaj da gledam u
zrcalo, ali u prolost. Na drugoj je strani sjedila mlada ena, blijeda i vrlo ljupka, no bilo je
na njenom licu i neke strogosti. Uz nju su stajali djeak i djevojica; moglo im je biti devet
ili deset godina. Oboje su bili vrlo slini majci, izuzev istaknutih oiju, koje su naslijedili od
oca. Na slici su se maleni Edward i Isabel Cotterstoke drali za ruke: bili su zadovoljan,
bezbrian par djece.
Isabel okrene svoje izborano lice prema nama. Skuti njene plave svilene haljine
utali su u dodiru s trskom kojom je bio prekriven pod. Lice joj je bilo ukoeno i hladno,
no kad je uz mene vidjela Coleswyna, gnjev joj navre u svijetle, gomoljaste oi. Bila je molila
krunicu privezanu za pojas, na to se posljednjih godina nije gledalo s odobravanjem.
Ispustila je krunicu, i zrnca lagano udare jedna o druge.
Vii odvjetnie Shardlake, zar ste ovamo ili sa svojim suparnikom? upitala je
optuivaki.
Sreli smo se na putu, gospoo Slanning, odvratio sam nepokolebljivo. Jesu li
vjetaci ve ovdje? Ili va brat?
Ne. Brata sam prije nekoliko minuta vidjela s prozora. Bio je pokucao, ali sam
Vowellu naloila da ga ne puta unutra sve dok vi ne stignete. Pretpostavljam da e se uskoro
vratiti. Naas je ljutito pogledala Coleswyna. Ovaj ovjek nam je neprijatelj, a vi jaete s
njim.
Madam, ree Coleswyn tiho, od odvjetnika koji su suparnici na sudu oekuje se
da se izvan njega ponaaju uljudno, poput prave gospode.
To je samo jo vie razljutilo Isabel. Okrenula se prema meni, mravim kaiprstom
pokazujui Coleswyna. Ovaj mi se ovjek ne bi smio obraati. Zar nije pravilo da sa mnom
smije komunicirati samo preko vas, gospodine Shardlake? Bila je u pravu, i Coleswyn se
zarumenio. Pravi gospodin, ba! Frknula je nosom. ujem da je heretik, kao i moj brat.
Bilo je to grozno ponaanje, ak i za Isabel. Implicirati da Coleswyn nije gospodin
ve je samo po sebi bila velika uvreda, no rei mu da je heretik znailo je optuiti ga za
zloin koji se kanjavao smru. Coleswyn je stisnuo eljust i okrenuo se prema meni. Strogo
uzevi, vaa klijentica je u pravu. Ne bih smio izravno razgovarati s njom. Stoga radije neu.
ekat u u predvorju dok ne stignu ostali. Izaao je i zatvorio vrata. Isabel me pobjedonosno
pogledala. Sva se ustoboila od silne pakosti.
Heretici, rekla je otro, puna sebe. Ovih dana dobivaju ono to su zasluili.
Vidjevi izraz mog lica, smjesta se namrtila. Moda se zapitala o mojoj pravovjernosti, no
poznavajui je, zasigurno je bila dovoljno oprezna i, prije no to me unajmila, provjerila
jesam li ako nita neutralan po pitanju religije.
Pogled joj privue kretnja izvan kue. Pogledala je kroz prozor i naas kao da se
uvukla u sebe, a onda joj se na lice vrati nepopustljiv izraz. Zaulo se kucanje na vratima, i
minutu kasnije Vowell u salon uvede Coleswyna i trojicu drugih mukaraca. Dvojica od njih
bila su sredovjena gospoda; razgovarali su o razliitim metodama za pretvaranje malih
samostanskih zdanja u kue za stanovanje. Pretpostavio sam da se radi o vjetacima. Trei
mukarac bio je Isabelin brat, Edward Cotterstoke. Ve sam ga vidio na sudu, ali ovako
izbliza njegova slinost sa sestrom bila je jo dojmljivija: isto mravo lice s izraenim crtama
nezadovoljstva i ljutnje; napadne, izboene oi i visoko, vitko tijelo. Poput svih prisutnih
mukaraca, i on je nosio halju kako je bio zaposlenik Gradske vijenice, bila je
tamnozelena, s grbom Grada Londona na prsima. On i Isabel razmijenili su pogled pun
mrnje inio se jo intenzivnijim jer je trajao samo sekundu nakon ega su oboje okrenuli
glave ustranu.
Dvojica vjetaka, gospoda Adam i Wulfsee, predstave se okupljenima. Adam je bio
nizak i vrst, debeljukast mukarac, sa stalno pripravnim smijekom. Razvukavi usne od
uha do uha, vrsto mi je stisnuo ruku. Hja, gospodine, rekao je, ovo je uistinu udnovat
posao. Kratko se nasmijao. Juer sam proitao svu tu zanimljivu dokumentaciju. Hajdmo
vidjeti moemo li pronai rjeenje, a?
Iz njegova ponaanja odmah sam uvidio da je Isabel odabrala pogrenu osobu. Bilo je
oito da Adam nije vjetak kojeg bi se moglo nazvati psom rata nego obian ovjek,
nenaviknut na svjedoenje, koji cijelu ovu stvar vjerojatno doivljava kao neobian odmak
od jednolinog svakodnevnog posla. S druge strane, vjetak Edwarda Cotterstokea, Wulfsee,
bio je visok mukarac ozbiljna nastupa i otra pogleda. Za njega sam uo da e se, u vezi sa
strunim pitanjima, do posljednjeg daha boriti za svog klijenta, ali da u raspravi nikad nee
lagati.
Edward Cotterstoke, leima okrenut sestri, mrko me promatrao. Pa, gospodine
odvjetnie? rekao je hladnim, hrapavim glasom. Hoemo li vie obaviti tu stvar? Otiao
sam s posla u Gradskoj vijenici zbog ove... besmislice. Isabel se bijesno zapiljila u njegov
potiljak, ali nita nije rekla.
Vjetaci priu zidnoj slici i ponu je struno pregledavati. U salon je bio uao i sluga
Vowell, i nenametljivo stao pokraj vrata, izmeu Edwarda i Isabel. Izgledao je nesretno.
Padne mi na pamet da on o povijesti ove obitelji vjerojatno znade vie od bilo koga.
Dvojica su mukaraca svojim iskusnim rukama paljivo prelazili preko slike i
susjednih zidova. Tiho su razgovarali. Jednom su suglasno kimnuli, zbog ega se i Edward i
Isabel uznemire. Adam kleknu da pregleda daani pod, a kad je ustao, otrese svoje duge
arape i upita: Moemo li pogledati susjednu sobu? Coleswyn i ja se zgledamo i kimnemo.
Dvojica mukaraca izau. Iz susjedne sobe uli smo mrmor njihovih glasova. U salonu je
vladala potpuna tiina; Isabel i Edward i dalje su bili okrenuti leima jedno drugom. Edward
je sada s tugom u oima promatrao zidnu sliku.
Wulfsee i Adam vratili su se za nekoliko minuta. Pripremit emo pismene izvjetaje,
no mislim da smo se gospodin Adam i ja sloili, rekao je Wulfsee. Oi su mu se
pobjedonosno caklile. Ova se zidna slika ne moe skinuti bez trajnog oteenja. U susjednoj
je sobi vidljivo da se buka stisnula, te je zbog toga na sredini zida nastala uoljiva
raspuklina. S ove strane raspuklina je jedva vidljiva, no moete je razabrati ako pogledate
izbliza. Kad bi se poprene grede u podu i stropu maknule, buka bi se naprosto uruila.
Slaete li se, gospodine Adam?
 Adam me pogledao, kratko se kolebao, a onda rairi ruke kao da se ispriava: Ne
vidim da bi itko upuen u graevinu mogao donijeti drukiju odluku. uo sam kako je
Isabel otro udahnula, dok se na Edwardovu licu pojavi zloban smijeak.
Doite, pokazat emo vam, ree Wulfsee.
Svi smo poli u susjednu sobu, iz koje se na zidu vidjela izraena raspuklina. Vrativi
se u salon, ispod boje smo paljivim promatranjem uoili tananu liniju. Edward se
osmjehnuo. Eto ga, rekao je zadovoljno. Stvar je rijeena.
Ponovno sam pogledao zid. Koliko sam vidio, Wulfsee je imao pravo. Vjetak koji bi
iz svega nastojao napraviti svau sad bi stao galamiti i vrdati, ali Adam nije bio takav.
Coleswyn se okrene prema meni i ree: Doista se ini da je tako, vii odvjetnie Shardlake.
Zidna slika otpoetka je predviena za ukraavanje same konstrukcije kue, i moe postojati
jedino kao takva. Stoga se mora definirati kao nekretnina.
Volio bih paljivo prouiti izvjetaje vjetaka kad budu gotovi, rekao sam kako bih
kupio vrijeme. No znao sam da je ovo ovdje bilo odluujue. Ustrajui da uzme vjetaka po
vlastitom izboru, Isabel je upropastila svoj parnini zahtjev. Svi smo je promatrali, ak i
Edward. Skamenjeno je zurila u zidnu sliku staru, prekrasnu i krhku u taj davnanji
prizor njenih roditelja, brata i nje same. Zbog odluke vjetaka bila je posve problijedjela, no
sada joj je inae suho lice poprimalo jarko crvenu boju. Kaiprstom je pokazala sirotog
Adama. U koju crkvu odlazite? okomila se na njega.
Zbunjen, Adam se namrtio. Mislim da vas se to ni najmanje ne tie, madam.
Zar vas je strah priznati? Glas joj je bio otar poput sjeiva.
Edward se odluio umijeati. Podignuo je svoju mravu ruku i rekao: Ne odgovarajte
joj, gospodine, nije pri zdravoj pameti.
Isabel se uspravi koliko god je mogla, i dalje bijesno zurei u Adama. Ne elite
odgovoriti, gospodine, ali doputate mom bratu da vam daje naredbe, premda biste trebali
zastupati mene. Vjerujem da ste i vi heretik, ba kao i moj brat i njegov odvjetnik! Svi ste vi
povezani!
Edward je u trenu izgubio kontrolu. Ti si luda, Isabel! izbilo je iz njega. Istinski si
luda, jo otkad si bila dijete, i kad si me prisilila da...
Vowell brzo krene prema sredini sobe, maui rukama, pa se svi okrenusmo prema
njemu. Gospodine! Gospoo! Sjetite se svoje majke i oca... Samo to nije plakao. Edward
je, sada vrsto zatvorenih usta, piljio u njega. I Isabel je neko vrijeme utjela, duboko diui,
a onda nastavi neto tie, no i dalje vrlo ljutito: Saznat u, gospodine, otkrit u jeste li
povezani s hereticima. Pokazala je na Coleswyna. Vi i moj brat ste heretici. Znadem da je
biskup proveo istragu nad vaim sveenikom. Govori se kako je nijekao da je tijelo Kristovo
prisutno na svetoj misi!
Nita mu nije dokazano, odgovorio je Coleswyn dostojanstveno, no glas mu je
drhtao od ljutnje. Stojim uz sve to je izjavio.
Edward je zabrinuto pogledao Coleswyna, a Isabel je to primijetila. Stisnula je oi.
Saznat u to je izjavio, budite sigurni u to.
 I Wulfsee i Adam izgledali su uznemireno zbog ovakvog tijeka razgovora. Adam se
javi tjeskobnim glasom: Idem u crkvu svete Marije u Aldgateu, madam, i molim se Bogu
onako kako to zahtijeva kralj. Svi to znaju.
lico, bijesno je sestri rekao Edward Cotterstoke. A svata bih mogao iznijeti o
tebi...
Isabel prvi put izravno pogleda brata. I ja o tebi, psiknula je. Brat i sestra gnjevno
su se gledali u oi, a onda se Isabel okrene i otrim korakom izae iz kue, zalupivi pritom
vratima. Pogledao sam slugu. Krio je ruke, i dalje na rubu suza.
Wulfsee i Adam bre-bolje se naklone Coleswynu i meni, pa i sami hitro krenu van.
uo sam Adama kako u hodniku govori: Blaena Bogorodice, nisam imao pojma u to se
ovdje uputam.
I ja bih trebao poi, rekao je Edward. Hvala vam, gospodine Coleswyn, zahvalno
se naklonio svom odvjetniku. inilo se da ga je sukob sa sestrom silno uznemirio. Izaao je
u pratnji Vowella, s kojim ni brat niti sestra cijelo vrijeme nisu razmijenili ni rije. Coleswyn
i ja ostali smo sami.
Mislim da niste trebali kazati ono o svom sveeniku, rekao sam tiho.
Coleswyn je izgledao potreseno. Nikad me nitko nije tako isprovocirao. Oprostite
mi. To nije bilo profesionalno.
Bilo je to opasno, gospodine. Je li va sveenik... Utihnuo sam jer Vowell se vratio.
Molim vas, gospodo, rekao je zabrinuto stari sluga, mislim da je najbolje da i vi
odete.
Otpratio nas je do vrata. Hvala vam, gospodine Vowell, rekao sam.
A nekad je ovo bila sretna obitelj, mirkao je on suznih oiju. Potom se naklonio i
zatvorio vrata.
Coleswyn i ja smo na trenutak stajali na prometnoj ulici, pod vrelim suncem, a onda
krenemo oko kue, prema staji. Moj sveenik nije rekao nita protiv mise, rekao je
Coleswyn tiho. Nakon kratke stanke, dodao je: Ne javno.
Nisam upitao: A privatno? nego se zagledah pred svoje noge, u prainu, gdje su se dva
velika ohara borila glavom o glavu.
Poput naih klijenata, ree Philip.
Da, sloio sam se. Napadaju jedno drugo, no oboje su zatieni oklopom.
Ali ispod oklopa su meki, ranjivi. Nije li tako? Nisu kruti skroz-naskroz.
ohari nisu. Ali za neke ljude nisam tako siguran.
Nakon ovog to se dogodilo, razumjet u ako ne elite doi na veeru, rekao je
Coleswyn tiho.
Ne, doi u. Bilo bi neprikladno i kukaviki sada odbiti njegov poziv, osobito nakon
uvreda koje je pretrpio od moje klijentice. Odluio sam ostati pri svojoj odluci i zato to
nisam elio da ta opaka ena odreuje s kim u se druiti. Niste rekli nita to bi bilo
zakonski kanjivo, umirio sam ga. Samo da se slaete sa svojim sveenikom. Gospoa
Slanning naprosto je traila batinu kojom e vas mlatnuti.
Istina.
A sada bih se morao vratiti u svoj ured.
Ja u do klijenta koji ivi pokraj rijeke.
Jaui odande, zapitao sam se je li Coleswynov sveenik uistinu rekao neto opasno
pogrenoj osobi ili je Isabel naprosto ponovila naklapanja. Podsjetih se da je sveenik bio
pod istragom, ali da nije optuen.

AHAO SAM prema Lincolns Innu, putajui Genesisa da lagano kaska. Sa sve koatijom

J glavom i sve guim dlakama na gubici, poinje sliiti na sitnog starca, milostivog i
dobroudnog.
Sjetih se kako su Isabel i Edward vikali da mogu iznijeti svakojake stvari jedno
o drugom. Na to su tono mislili? Opet se prisjetim onog to mi je Isabel rekla u uredu: Da
samo znate za uasne stvari koje je poinio moj brat. Vowell, sluga na kojeg se oboje nisu
obazirali, umijeao se kao da ih eli sprijeiti da ne otkriju previe. Edward je za sestru rekao
da nije pri zdravoj pameti, no ni on se nije ponaao posve trezveno. Nadao sam se da e moja
klijentica sada prihvatiti gubitak parnice, no bilo je to malo vjerojatno.
Ne bi me udilo da me doekala u uredu, spremna za svau, ali sve je bilo tiho. Barak
je pravio biljeke za nove predmete koji e biti na rasporedu Suda za zahtjeve u jesenskom
kvartalu.
Kako je proao pregled? upitao je sa zanimanjem.
Vjetaci su se sloili da bi svaki pokuaj uklanjanja murala doveo do uruavanja
buke.
Znai, to je to? Vie nikad neemo vidjeti mrzovoljno lice one ene?
Oh, vjerujem da hoemo. Bijesno je izjurila iz kue, ali mislim da je uskoro moemo
oekivati ovdje, vjerojatno ve danas.
Barak glavom pokae na Nicholasa, koji je prepisivao predatnicu. Momak ima vijesti
za vas. Ne eli mi rei o emu se radi. Izgleda jako ponosan na sebe.
Nicholas je ustao. Doista, na mladievu pjegavu licu titrao je samodopadan izraz.
Doi, rekoh, i Nicholas poe za mnom u ured. Primijetio sam da se Barak namrtio, dok
se Skelly kriomice smjekao. inilo se da je Barak istinski ljubomoran zato to sam uenika
ukljuio u zadatak, a njega iskljuio iz igre. Naas me to zasmetalo. Pa samo sam ga titio; i
sam je znao da bi ga Tamasin ivog oderala da posumnja kako sam ga ponovo ukljuio u
dvorsku politiku.
Zatvorio sam vrata. O emu je rije? upitao sam Nicholasa. Ima novosti o
rukavu?
 Tako je, gospodine. Dugakom, mravom rukom paljivo je izvadio svilu iz depa
i spustio je na stol. Drugi vezmajstor kojeg sam danas posjetio odmah je prepoznao vlastiti
rad. Saio je koulju za stalnu muteriju. Spomen gospodina Gullyma urodio je plodom,
vezmajstor ga poznaje. Pogledao je u svoje poslovne knjige. Koulju je saio za gospodina
Charlesa Sticea. Dao mi je njegovu adresu. ivi kod Smithfielda.
Dobro si to obavio, rekoh.
Ima jo. Primijetio sam da je vezmajstor namrekao nos kad je govorio o Sticeu, pa
sam ga upitao o kakvom se ovjeku radi. Rekao je da je Stice jedan od onih mladia koji
dou do novca ili na poloaj, pa se razbahate. Nicholas je teko skrivao uzbuenje u glasu.
A sad ujte ovo, gospodine. Charles Stice visok je i smeokos mladi, kojem nedostaje pola
uha. Vezmajstor je rekao da je to vjerojatno ozljeda od noa ili maa koju je Stice zadobio u
borbi. Ponovno sam pogledao otrgnuti komadi svile. Znai, svila nije ostala iza ljudi koji
su ubili Greeninga, nastavio je Nicholas, nego iza onih koji su pobjegli u vrt nakon to ih
je mladi Elias zatekao u ranijem pokuaju provale. Pobjegli su istim putem.
Taj Charles Stice je, uz to, ovjek koji je pokuao podmititi mladog Gareta, kraljiina
paa. Uistinu si to dobro obavio, Nicholas. Iznimno dobro. Ozbiljno sam ga pogledao. Ali
sada stvar ostavi meni. Taj je ovjek opasan.
Nicholas je izgledao razoarano. Hoete li se pobrinuti da ga pronau?
Ve ovog popodneva. Moram o tome obavijestiti lorda Parra.
Zauje se lagano kucanje. Vrata se otvore i u ured ue Skelly. Imate posjet, rekao
je kao da se pravda. Ne eli ekati. eli vas smjesta vidjeti.
Kiselo sam se osmjehnuo Nicholasu. Gospoa Slanning?
Ne, gospodine. Mukarac po imenu Okedene. Kae da je tiskar, da vas poznaje, i da
se radi o pitanju ivota i smrti.
 Dvadeseto poglavlje

OKEDENEA. Tiskar je nosio lagani vuneni prsluk, a lice mu je bilo

S
KELLY JE UVEO
rumeno i znojno kao da je trao. Dok je Skelly zatvarao vrata za njim, primijetih da
nas Barak radoznalo promatra. Ustao sam. Gospodine Okedene, o emu se radi?
Prolazili su me trnci jeze je li, kako sam se i bojao, netko napao tiskara ili njegovu
obitelj?
Okedene je polako dolazio k sebi. Tiskarski zanat traio je od njega neprestanu
tjelesnu aktivnost, da bude u kondiciji, no nije vie bio mladi. Gospodine Shardlake, doao
sam k vama zbog poruke koju ste mi poslali, da vam kaem da odlazim iz Londona, govorio
je on brzo. Prodat u radnju, a utrak uloiti u bratovu farmu u Norfolku. Bojim se za enu
i djecu jo otkad je ubijen siroti Armistead. Namrtio se Nicholasu, zasigurno zato to se
sjetio da je suodgovoran za Eliasov bijeg. Nije znao da je njegov bivi egrt mrtav.
ao mi je, rekoh, primijetivi koliko su se bore na Okedeneovu napetom i
zabrinutom licu produbile od naeg posljednjeg susreta. Podignuo je ruku. Pustite sad to,
rekao je. Nema vremena.
Nema vremena za to? upitao je Nicholas.
Na putu ovamo svratio sam na au piva. Vru je dan, bio sam edan. Uao sam u
veliku gostionicu sa znakom Bakusa, u blizini katedrale svetoga Pavla...
Bio sam ondje, rekao sam.
Unutra su mi pogled privukla dva mukarca za stolom pokraj prozora. Siguran sam
da su oni ubili Armisteada, premda su danas bili obueni kao gospoda. Bakus je pristojno
mjesto. Opet je duboko udahnuo. Otkako mi ih je moj stari pomonik Huffkyn opisao,
stalno su mi bili pred oima. Dva momka, obojica krupni i visoki, jedan plavokos, s
bradavicom na elu, a drugi gotovo elav, unato mladosti. Stalno sam strahovao da u naii
na njih... Prljave ubojice, govorio je ogoreno. Samo su mirno sjedili naoigled svih i
pijuckali pivo. Svrnuo je pogled s mene na Nicholasa, pa podignuo ramena. Dovde sam
cijelim putem trao. Ako budemo ili brzo, stii emo do gostionice za manje od etvrt sata.
Nicholas zapone: Vlasti...
Nema vremena, deko! odbrusi mu Okedene. Moramo ih zgrabiti prije no to odu.
Graansko uhienje! Vidio sam da je eljan iskoristiti priliku da sam uhvati Greeningove
ubojice, ime bi moda odagnao mrane oblake od svoje obitelji. Gospodine Shardlake,
imate li ovdje jo ljudi koji bi nam mogli pomoi? upitao je. Moda onaj bradati mukarac
u pisarnici?
Uzdahnuo sam. Okedene je bio u pravu, ovo nam je moda jedina prilika. No radilo
se o ubojicama, mladim i izdrljivim mukarcima, spremnim na nasilje. Nicholas bi se
vjerojatno dobro drao, no Okedene nije bio mladac, dok bi od mene u borbi bilo malo
koristi. Kao i od Skellyja. Ostao je Barak, a zakleo sam se da ga neu uplitati dublje. No bila
je ovo prilika da uhvatim ubojice i sam ih predam lordu Parni. Dok sam ja mozgao, Nicholas
i Okedene nestrpljivo su me promatrali. Potom sam priao vratima i pozvao Baraka da nam
se prikljui. On ustane, a na licu mu bljesne neobian spoj gorljivosti i kolebanja.
Objasnio sam mu da je gospodin Okedene svjedok ubojstva koje istraujem, te da je
upravo vidio ubojice u gostionici Bakus. To su opasni ljudi, rekao sam. Sumnjam da ih
moemo uhvatiti bez tebe. Nemam te pravo pozvati s nama i, ako odbije, razumjet u.
Barak duboko udahne. Je li to povezano s onom drugom stvari, zbog koje smo ili u
dvorac Baynard?
Polako sam kimnuo. Ovo bi mogla biti jedina prilika da rijeimo oba sluaja.
Barak se ugrize za usnu. Preko koulje je opipao staru oevu idovsku mezuzu, koju
je stalno nosio oko vrata, kao kraljica svoj klju. Jesmo li dovoljno naoruani? upitao je
potom. Mladi Nick doao je na posao sa svojim maem, epirei se kao i obino. Ja imam
dobar no.
I ja, ree Okedene.
Moj je tu negdje, rekoh.
Onda krenimo, ree Barak. Neko sam vrijeme bio izvan igre, ali nisam se
zaboravio boriti.

bili vrlo neskladna etvorka. Krenuli smo Fleet Streetom po vrelom

Z
AJEDNO SMO
kasnojutarnjem suncu, pa proli kroz Newgate, dveri u gradskim zidinama. Na
odlasku, Skelly je bio ostao zuriti za nama; Barak mu je vedro rekao da ljubazno
zamoli gospou Slanning, u sluaju da svrati, neka gume glavu u lonac s vruom
vodom i dobro je skuha.
Nicholas je grabio dugim koracima, s rukom na mau i sjajem u oima bilo je oito
da se veseli okraju. Njegovo oruje ulijevalo mi je odreenu sigurnost, to vie to sam znao
da se Nicholas dobro brine da ma uvijek bude otar. No mukarci s kojima emo se suoiti
su opasni, i strepio sam da se Nicholasu ili Baraku neto ne dogodi. Barak je stupao odlunim
korakom, stisnute eljusti i budna pogleda. Okedene i ja smo morali pouriti da dostignemo
njega i Nicholasa.
Kako izgleda unutranjost gostionice? upitao je Barak Okedenea.
S ulice se ulazi u veliku prostoriju sa stolovima. Iza prozoria za posluivanje nalazi
se kuhinja. Posluuju i hranu i pie. Straga jedna vrata vode u mali vrt s jo stolova.
Negdje se nalaze i kuhinjska vrata, ree Barak. Gdje sjede ova dvojica?
Za stolom u prozorskoj nii.
Odlino, ree Nicholas. Moemo ih opkoliti i onemoguiti im bijeg.
Barak je kimnuo. Dobar prijedlog, mome.
 Moj uitelj maevanja dvadesetih je godina bio vojnik u ratovima s Francuskom.
Uvijek je govorio da je u borbi kljuno dobro poznavati teren.
Bio je u pravu.
Okedene je radoznalo pogledao Baraka. Mnogo znate o tim stvarima za jednog
pravnikog pisara.
Barak me okrzne pogledom. Nisam oduvijek pravniki pisar, zar ne?
Stigli smo do Bakusa. Bila je to pristojna londonska gostionica, u kojoj su odsjedali
putnici, i gdje su obitelji srednje klase vikendom dolazile na rukove i proslave. Kapci su
bili raireni, i smjesta smo opazili dvojicu mukaraca za velikim okruglim stolom pokraj
prozora; nagnuti jedan prema drugom, ivo su razgovarali. Kao to je Okedene bio rekao,
savreno su odgovarali Huffkynovom opisu. Obojica su nosila lijepu odjeu razrezane
prsluke i koulje s ipkastim ovratnicima. Poput Sticea kod prvog napada na Greeninga, i
ova su se dvojica pretvarala da su siromasi kad su krenuli na svoj ubojiti pohod.
Bilo je, za gostionicu, mrtvo doba dana, i za stolovima je sjedilo jo samo nekoliko
ljudi prema njihovu izgledu, radilo se o trgovcima koji su razgovarali o poslu.
Jeste li sigurni da su to oni? upitao sam Okedenea.
Huffkynov opis mi se urezao u pamenje.
Jeste li vidjeli imaju li maeve? upitao je Barak.
Nisam nita vidio. Nisam ih elio odve dugo promatrati. Maevi su moda pod
stolom.
Odjeveni su kao gospoda, primijetio je Nicholas. Imaju pravo nositi maeve.
Barak ga ozbiljno pogleda. Onda e moda biti prisiljen upotrijebiti svoj, Nicky. A
premda su ta dvojica lijepo obuena, u borbi se nee ponaati kao gospoda. Jesi li spreman?
Spreman i sposoban, odvratio je Nicholas ponosno.
Sumnjam da e se ostali gosti mijeati, rekao je Barak. Usrat e se od straha.
Duboko sam udahnuo i opipao no za pojasom. Krenimo onda.

LI SMO u gostionicu, gdje nas doeka miris piva i variva. Nekoliko ljudi bacilo je

U pogled na moju odvjetniku halju, koju sam zadrao kako bi naa skupina dobila na
vanosti. Smjesta smo poli prema prozorskoj nii, gdje su dva mladia za stolom i
dalje ivo razgovarala. Srce mi je lupalo. Obojica su imala maeve spremljeni u
korice, leali su na klupama pokraj njih. Pribliivi se nii, pomislih da ujem kako elavi
mladi spominje ime Bertano.
Prekinuli su razgovor i otro nas pogledali; lica im bijahu osorna, neprijateljska.
elavi je bio u kasnim dvadesetima, krupan, miiav i lijep, no s jasnom primjesom
okrutnosti oko mesnatih usana. Plavokosi mladi s bradavicom na elu imao je usko lice
nalik hrtu, hladno i usredotoeno ba poput lovakog psa.
Zapoeo sam dovoljno glasno da bi me uli svi gosti: Gospodo, ovo je graansko
uhienje. Postoji sumnja da ste desetog ovog mjeseca ubili Armisteada Greeninga.
Plavokosi se sav napne i stisne oi. elavi nas je, pak, promatrao svojim velikim,
smeim, neitljivim oima, da bi se na kraju nasmijao. Zar ste ludi? upitao je.
Vjerujte da nismo, rekao je Okedene podiui no. Vieni ste kako bjeite s
krvavom palicom iz radnje Armisteada Greeninga nakon to ste ga ubili.
S ostalih stolova dopre amor. Nekoliko gostiju ustane i urno izae.
Vi niste predstavnici vlasti, zareao je plavokosi.
I ne moramo biti, odvratio je Nicholas, spustivi ruku na ma. Ne za graansko
uhienje.
elavi se nasmijao. Po tvom haljetku reklo bi se da si student prava. Zar da nas uhiti
pjegavi pisar?
Ja sam Matthew Shardlake, vii odvjetnik, rekoh. rtvina obitelj me ovlastila da,
pod nadzorom mrtvozornika, istraim ubojstvo.
Mladii se zgledaju, a ja se najeim, shvativi da znaju moje ime. Promatrali su nau
malu skupinu, odmjeravajui nas. Plavokosi je daljom rukom kliznuo prema mau, no brzo
je povue Nicholas je isukao svoj ma iz korica i uperio ga prema mladievu grlu; sjeivo
otro poput britve bljesnulo je na suncu. Da se nisi maknuo, prostaino, ili u te zaklati,
rekao je Nicholas. Ruke na stol. Znao sam se upitati je li Nicholasova hrabrost samo
razmetanje ili bi takav bio i kad doe do okraja. Sada sam dobio odgovor.
Plavokosi je nepomino sjedio i prodorno me gledao ravno u oi. Za vas je najbolje
da nas pustite, rekao je vrlo tiho, ili e vam oni iznad nas prirediti grdne probleme. Nemate
pojma s kim imate posla, grbave.
Mogu pretpostaviti, rekoh, mislei na Richarda Richa. Kako bilo, uhieni ste.
Sada su me promatrala obojica. Barak desnom rukom hitro posegne ispod stola na
elavevoj strani, dok je lijevom drao no na stolu. Uzet u ti ma, prijatelju, rekao je.
No tada, prebrzo za moje oi, elavac trgne no iz pojasa i zabode ga u Barakovu
lijevu ruku, ispod kaiprsta i srednjaka, pribivi je za stol. Barak krikne i ispusti svoj no.
Nicholas se nagonski okrenuo, i mladi s uskim licem jednom mu rukom odgurne desnicu,
a drugom zgrabi svoj ma s klupe i zamahne njime prema Nicholasu.
Oba nitkova kretala su se munjevito, i na trenutak uasnuto pomislih da je s
Nicholasom svreno, no moj je uenik na vrijeme podignuo svoj ma i odbio udarac. U
meuvremenu, Barak je dohvatio no koji mu je prikovao ruku za stol i izvukao ga, ponovo
kriknuvi. Iz ruke mu navre krv. U istom trenutku elavi mladi posegne za svojim maem,
no Okedene mu zabije no u rame, sve do drka. Brzo sam izvukao svoj no i stavio elavcu
otricu pod grlo. Barak je sve to vrijeme mogao tek stiskati ranu na ruci.
 Nekoliko sam trenutaka mislio da smo ih svladali jer je Nicholas drao plavokosog
mukarca u nepovoljnom poloaju, tjerajui ga da se mauje iza stola. No plavokosi uto
slobodnom rukom dohvati rub stola bio je mrav, ali snaan, i uspije mu prevrnuti stol
ravno na nas; kositreni vrevi za pivo popadaju na pod, a Nicholas zatetura unatrag i ispusti
ma. Plavokosi zamahne maem prema njemu, i iz Nicholasovih prsiju izbije krv. Okedenea
je bio dohvatio stol i sruio se uz krik. Plavokosi je skoio iz nie, a njegov prijatelj, drei
se za rame, slobodnom rukom posegne prema podu i podigne Nicholasov ma.
Obojica su krenuli prema vratima. Plavokosi je maem zamahnuo prema konobaru,
koji je razjapljenih usta bio promatrao to se dogaa konobar mahnito odskoi, a neka ena
vrisne. Dva mladia okrenu se na vratima, prijetei nam maevima. Lice elavca bilo je
blijedo od bola; Okedeneov no virio mu je iz ramena. Potom se okrenu i potre. Mogao
sam samo gledati za njima sam nita nisam mogao poduzeti. Barak i Nicholas bili su
ozlijeeni ne teko, hvala nebesima a Okedene je ustao tek sada, posrui i stenjui, sav
blijed.
Priao nam je gostioniar, u pratnji dvojice pomonika, od kojih je svaki nosio batinu.
Koji se vrag ovdje dogaa? upitao je ljutito. Gotovo ste se poubijali u mojoj gostionici!
Pozvat u vam redarstvenike!
Zar niste uli da smo pokuali uhititi par ubojica?! upitao sam s iznenadnom
estinom. Duboko sam udahnuo i progutao slinu. Ono to se zbilo zasigurno je uasnulo i
osoblje i goste. Dohvatio sam torbu i izvadio zlatnik jedan od onih koje mi je dao Bealknap.
Visoko sam ga podignuo.
Ovo bi trebalo biti vie nego dovoljno da vam ublai neugodnost. Gostioniar je
pohlepno gledao kovanicu. Zlatnik je va ako mi odgovorite na nekoliko pitanja. Jesu li ta
dvojica ve svraala ovamo?
Nekoliko puta posljednjih tjedana. Uvijek bi naruili neto za jelo, pa sjeli i
razgovarali u tom kutu. A znam i kako se zovu jer je ovamo jednom prigodom doao glasnik
s porukom za njih. Pitao je jesu li ovdje gospoda Daniels i Cardmaker. Rekao je da se radi o
hitnoj stvari. Potom ih je opazio u nii i poao k njima. Nisu mi se sviali. Gostioniari znaju
koji im gosti mogu donijeti nevolje. I, tako mi svega, bio sam u pravu, rekao je gorko, pa
pogledom preao preko prevrnutog stola, prolivenog piva i puste prostorije. Nekoliko
prestraenih lica iz vrta je virilo unutra.
Duboko sam udahnuo. To to smo saznali njihova imena bila je uistinu sretna
okolnost, ali i slaba utjeha pobjegli su nam, a Barak i Nicholas su ozlijeeni. Upitah se tko
je poslao onog glasnika.
Hvala vam, rekoh. Sada emo poi. Barak je, blijedoga lica, sjedio na podu i vrsto
zavijao ruku rupcem. Nicholas je otkopao koulju, otkrivi bijeli, ali miiavi torzo. Na moje
olakanje, vidjeh da je zadobio samo povrinsku posjekotinu. Okedeneu se vraala boja u
lice.
Smjesta moram tebe i Nicholasa odvesti Guyu, rekao sam Baraku.
Kako u, jebemu, ovo objasniti Tammy? rekao je muklo.
 Pomogao sam mu da doe do vrata. Na ulici se okrenem Okedeneu. elite li poi s
nama?
Tiskar je odmahnuo glavom. Ne, gospodine Shardlake. Vie ne elim imati posla s
time. Uope nisam smio otii do vas. Pourit u s prodajom svoje radnje. Hvala vam na brizi
i onoj poruci, ali molim vas da nas sada ostavite na miru. Ponovno je pogledao moje ranjene
prijatelje, pa polako otiao.
 Dvadeset prvo poglavlje

ASREU, GUY JE BIO KOD KUE. Francis, njegov pomonik, zapanjio se kad me ugledao

N na pragu s dvojicom mukaraca koji su obilno krvarili. Napali su nas razbojnici,

lagao sam. Francis nas je brzo odveo do ordinacije, gdje je Guy upravo mijeao bilje.
Draga Bogorodice! viknuo je. to se dogodilo?
Zabrinuto sam promatrao kako pregledava Nicholasa i Baraka. Nicholas je trebao
samo nekoliko avova na prsima; dobro je, grizui jezik, podnio ivanje. Guy potom paljivo
pregleda Barakovu lijevu ruku. Hvala Bogu to je no bio uzak, rekao je, i proao kroz
meso, izmeu dugakih kosti tvojih prstiju. No potrebno je ivanje, te lavanda i druga ulja
kako se rana ne bi zatrovala.
Nicholas se namrtio. Mislio sam da je rane najbolje oistiti vinom.
Lavanda je bolja, premda pee. A trebat e i zavoj. Guy ozbiljno pogleda Baraka.
Zavoj e morati nositi tjedan dana, i redovito ga mijenjati. Denjak si, zar ne?
Da, ree Barak. Mili Boe, kako ovo boli.
I jo e boljeti. Ali uz malo sree, ne bi trebalo biti posljedica, osim male
ukoenosti.
Barak se okrene Nicholasu i meni. Obojica ete vidjeti Tamasin za nekoliko dana,
na Georgeovom roendanu. Neto u izmisliti.
Poslije emo porazgovarati o detaljima, da se posve usuglasimo. Rei u joj da sam se
ozlijedio na poslu. Ne bih elio da vas uhvati u lai.
Jeste li sigurni da e vam ena povjerovati? rekao je iznenaeno Nicholas.
To je pravo pitanje, mome.
Ovo nije prvi put, zapone Guy, da mi je tvoj gazda doveo Jacka Baraka da ga
zakrpam nakon jednog... nasilnog incidenta, recimo to tako. A Jack je, pak, dovodio tvog
gazdu, govorio je strogo Guy, a Nicholas me pogleda s novim potovanjem.
Mogu li ih ostaviti s tobom, Guy? upitao sam. ao mi je, ali imam vaan sastanak,
i bojim se da bih mogao zakasniti. Na putu ovamo, na jednom sam crkvenom satu vidio da
se blii jedanaest.
Guy je kimnuo. No, molim te, Matthew, htio bih s tobom malo popriati. Ispratit
u te. vrsto je stiskao usne, a tamno mu je lice bilo zabrinuto i ljutito.
Kad smo izali, tiho je rekao: Znai, nije bilo razbojnitvo. Zavrtio je glavom.
Ponovno mi dovodi Jacka nakon opasnog okraja, a ima trudnu enu i dijete. Ne samo
Jacka nego i tog deka.
 Istraujem ubojstvo, odvratio sam. Par nitkova, koji su nasmrt izbatinali dvoje
nevinih ljudi, vieni su u jednoj gostionici. Oevidac mi je s tom vijeu doao u Lincolns
Inn. Bila je to prilika, moda jedina, da ih uhvatimo. Jack i Nicholas bili su svjesni opasnosti.
Jeste li uhvatili ubojice?
Ljutito sam odmahnuo glavom. Nismo. Vjeti su borci. Pobjegli su nam.
Matthew, uvijek si se izvrgavao opasnostima, rekao je Guy. Ali ovaj momak i
Jack... Jack vie nije tako mlad, i naviknuo je na mirniji ivot.
Preao sam rukom preko ela. Znam, znam. Ali bila mi je to jedina prilika da dvojicu
ubojica privedem pravdi. Prkosno sam se zagledao u starog prijatelja. I da moda sprijeim
nova ubojstva.
Za naeg posljednjeg susreta dao si mi do znanja da si se upleo u neku povjerljivu
stvar, i kako bi za druge bilo opasno da im iznosi detalje o tome.
Da.
Guy glavom pokae prema vratima ordinacije. Jesi li Jacka i mladia upoznao s tim
detaljima?
Odmahnuo sam glavom.
Onda ih nisi smio uplitati, rekao je Guy. ao mi je, ali to je moje miljenje.
Prodorno me pogledao. Je li sluaj povezan s kraljicom?
Zato to misli?
Po tvom izrazu lica vidim da se radi o tome. Znam da si prema kraljici oduvijek
osjeao neumjerenu naklonost. Primijetio sam koliko si zabrinut posljednjih mjeseci, da
teko podnosi njene muke. Ali ne smije se zbog toga dovoditi u opasnost, a jo manje sa
sobom povlaiti ljude koji rade za tebe.
Zato? odvratio sam otro. Zato to je smatra heretikom?
Ne, odbrusio je on. Zato to je rije o kraljici, i zato to se, kako si sam rekao,
grmljavina ori posvuda oko prijestolja. A nema sumnje da gromovi udaraju posvuda oko
ovoga kralja, rekao je gorko. Nisam odgovarao. Je li u sve upleten onaj Bertano za koga si
me pitao?
Sjetih se da su Daniels i Cardmaker u gostionici spominjali Bertana. uvaj to ime za
sebe, Guy, ako eli ostati siguran, rekao sam ozbiljno.
On se kiselo osmjehnuo. Vidi, ak si i mene malko upleo. Razmisli o onom to sam
ti rekao, Matthew. Ne bih elio osobito ne zbog tee rane ponovo lijeiti Baraka ili
Nicholasa... Ili tebe, dodao je blaim glasom.

 URIO SAM prema Toweru, glave pune sukobljenih misli. Guy je bio u pravu: na ovaj su

me put gurnuli moji osjeaji prema kraljici za mojim se stopama vukla opasnost kao
to loe raspoloenje slijedi bolest. No sada nisam mogao odstupiti, ak i da sam htio.
Ona dva mukarca u gostionici znala su moje ime.
Ispred mene uzdignuo se Tower Hill, gdje su umrli lord Cromwell i mnogi, nebrojeni
drugi. A iza se nalazio londonski Tower: opkop, visoki bijeli bedemi, te sredinji dio,
pravokutni White Tower, u ijim sam uasnim tamnicama prije pet godina bio kratko
zatoen, sve zbog urote izmeu Richa i Bealknapa.
Vidjeh da lord Parr, na svom konju, ve eka ispred dveri Middle Towera. Na moje
iznenaenje, na konju pokraj njega bio je mladi William Cecil, a dvojica slugu u kraljiinim
livrejama drali su im uzde. Cecil je nosio svoju odvjetniku halju, a lord Parr lagani zeleni
prsluk, razrezan u ramenima, gdje se vidjela grimizna svilena podstava. Kako bi ublaio
smrad iz opkopa, pomirisao je aromatinu kuglu to mu je na zlatnom lancu visjela oko
vrata.
Matthew! Bilo je to prvi put da me pozdravio po imenu, a glas mu je bio daleko
uljudniji no za naeg posljednjeg susreta. Poveo sam sa sobom gospodina Cecila kako bismo
mogli razmijeniti novosti.
Lorde, ao mi je to kasnim, ali maloprije sam imao okraj s ljudima koji su ubili
Greeninga...
Parr se nagnuo naprijed u sedlu. Jesu li uhvaeni? upitao je nestrpljivo.
Ne, ali Barak i moj uenik su ranjeni u borbi. Morao sam ih odvesti lijeniku.
Ispriajte mi to se tono dogodilo.
Kratko sam pogledao Cecila.
William je upoznat sa svime, rekao je lord Parr. Zna ak i za Tualjku. Kraljica i
ja smo se sloili da mu moemo vjerovati, i ve je organizirao istrage meu radikalima, te
postavio uhode na dokove.
Pogledao sam Cecila. Uistinu mu se moe vjerovati, pomislih. Ispriao sam im sve o
okraju s Danielsom i Cardmakerom, da mi se ini kako su znali moje ime, te da su, bio sam
siguran, spomenuli Bertana. Rekao sam im i da je Nicholas otkrio da otkinuti komadi
rukava pripada ovjeku po imenu Charles Stice, koji je, po opisu njegova osakaenog uha,
sudjelovao u prvom napadu na Greeninga i pokuao podmititi mladog paa Gareta.
Bojim se da ja nisam toliko toga saznao, rekao je Cecil. Ni traga trojici nestalih
Greeningovih prijatelja i straaru Leemanu. I premda sva etvorica imaju prijatelje meu
vjerskim radikalima, nitko nije pripadao nekoj poznatoj skupini. Mislim da su Greening i
ostali imali svoj vlastiti mali krug.
To bi moglo biti tono, rekao sam.
Lord Parr je zagunao. Tih je skupina uistinu ve previe. Osnivaju ih Gardineru
pred nosom. Moda ima ak i anabaptista. Znamo da je jedan od odbjeglih Nijemac, a ti
nesretnici dolaze ba iz Nizinskih zemalja i Njemake.
 Ima li to nova o Bertanu? upitao sam lorda Parra.
Ime nije poznato u talijanskoj trgovakoj zajednici. Svi oni moraju biti registrirani,
a to ime nije na popisu.
Moda je potajice uao u zemlju, napomene Cecil.
Mogue, rekao je lord Parr, pa zavrtio glavom. A moda uope nije u Engleskoj.
Pogledao je prema Toweru. E pa, Matthew, moramo unutra. Konja e mi preuzeti na
dverima. Ve prilino kasnimo. Okrenuo se Cecilu. Williame, uli ste. Shardlake je saznao
tri nova imena koja trebate istraiti: Daniels, Cardmaker, Stice. Nagnuo je glavu prema
njemu. Budite neprimjetni.
Mladi odvjetnik se vano naklonio, pa odjahao. Lord Parr je pogladio bradu. Bistar
momak, rekao je tiho. I diskretan.
Sve ste mu rekli?
Da, kraljica je to odobrila nakon susreta s njim. Jako joj se svidio. Apsurdno, ali
osjetih alac ljubomore. Lord Parr promatrao je sve dalji Cecilov obris. Ambiciozan je. Ako
uspijemo, bit e mu to odskona daska. Jasno, njemu su vana i vjerska naela. No, ako ne
uspijemo, dodao je sumorno, i objavljena knjiga doe u kraljeve ruke, svi bismo se mogli
nai u gadnim nevoljama.

na toverskim dverima salutirao je lordu Parru. Njegova konja odveli su u

S
TRAAR
staju, i pjeice smo krenuli preko Tower Greena.
Dakle, o Tualjci ni glasa? upitao sam.
Ne, a prolo je ve vie od dva tjedna otkako je ukradena. Govorim kraljici
kako je vjerojatnost da e se knjiga pojaviti na ulicama svakim novim danom sve manja, ali
ona mi ne vjeruje. Hrapavo se nasmijao. Da budem iskren, ni ja ne vjerujem u to... Jedan
od mukaraca s kojima ste se sukobili kazao je da nemate pojma s kim imate posla. Time je
natuknuo da se radi o nekom na visokom poloaju. A vi ste bili rekli da bi u sve mogao biti
umijean sir Richard Rich.
Moda.
Mnogo je mogunosti: Norfolk, Gardiner, Paget. Mogu djelovati samostalno ili
udrueno. A moda je posrijedi netko drugi...
Odmahnuo je glavom. Ali ne Paget, on ne. Uvijek se strogo dri kraljevih naredbi.
Jeste li sigurni, lorde? Wolsey i Cromwell su isprva takoer sluali kraljeve naredbe,
ali onda...
Parr je nakubio usne. U pravu ste. U ovim turbulentnim vremenima ne moemo
biti sigurni ni u to.
Lorde, i dalje se brinem to je Jane Bena na ispitivanje dola u pratnji lady Mary.
 To vam je bila samo zla srea.
Pitam se je li u tome ipak bilo i namjere. Je li Jane doista slaboumna ili se samo
pretvara, skriva da je, zapravo, bistra.
Lord Parr odmahnuo je glavom. Ona je pravi idiot, u to sam posve siguran. Ne mogu
si zamisliti da je glede toga uspjela prevariti svoju gospodaricu. Znate i sami koliko je kraljica
pronicava. U svakom sluaju, kraljica nije doputala Jane da se priblii rukopisu.
ini se da lady Elizabeth ne voli Jane Benu.
Parr je frknuo nosom. Lady Elizabeth ne voli mnoge ljude. Osobito one koji je
zasjenjuju pred kraljicom.

RIBLIAVALI SMO se White Toweru. Lord Parr je usporio, a ja opazim da mu se elo

P malko sjaji od znoja. Podsjetih se da je ve u godinama, i da mi je rekao kako nije

najboljeg zdravlja. Pogledao me i s nelagodom rekao: ao mi je to sam za naeg
posljednjeg susreta bio otresit prema vama. Ovaj je posao veliko optereenje za mene.
Shvaam, lorde. Hvala vam. Bilo mi je jasno da je ovjeku takvog ranga i
temperamenta teko izgovoriti ispriku svom podreenom.
Kratko je kimnuo i pogledao prema Toweru. Kao to sam vam rekao, sir Edmund
Walsingham, moj stari prijatelj, bio je kraljiin potkomornik. Pomislih kako se dravni
velikodostojnici svi meusobno poznaju, te su ili prijatelji ili protivnici. Rei u mu da ste
zastupali obitelj moje ene, i da vam slijedi sluaj u kojem svjedok tvrdi da je bio ispitivan u
Toweru izmeu odaberimo due razdoblje dvadesetog lipnja i petog srpnja. Rei emo
kako ne vjerujete da je taj mukarac uope bio u Toweru nego je u to vrijeme negdje drugdje
radio tetu.
Razumijem, rekoh s nelagodom jer nije mi bilo drago to u tako izravno lagati
upravitelju Towera.
Rei emo da elite pogledati imena ljudi koji su bili zatoeni u tom razdoblju,
nastavio je lord Parr. Posljednjih je mjeseci mnogo zarobljenika ulazilo i izlazilo iz Towera
i, ako budem jamio za vas, mislim da e vam sir Edmund dopustiti da pogledate zapise.
Moe li tako? Potom pokuajte otkriti tko je bio na strai kad su muili Anne Askew. To je
bilo oko tridesetog lipnja. Vijest o muenju procurila je istog dana.
U redu. Iznenada se sjetim deloacije kojoj smo Coleswyn i ja svjedoili toga jutra.
Mogao bih rei da si taj svjedok pokuava osigurati alibi jer je bio dio skupine koja je
deloirala stanara bez propisnog postupka.
Kuevlasnik? Da, vi radite na Sudu za zahtjeve, zar ne? upitao je pomalo prezrivo.
U redu. No nikako ne smijete spomenuti Anne Askew. Ne elim da sir Edmundu damo
misliti o tome.
 Zauje se glasna rika iz toverske menaerije. Vjerojatno lav. Lord Parr se osmjehnuo.
ujem da su dovezli novog stvora iz Afrike, ivotinju pomalo nalik konju, ali s nevjerojatno
dugim i tankim vratom. Moda zamolim sir Edmunda da mi je pokae.

LI SMO u White Tower. Straar nas je proveo kroz golemo predvorje, u kojem su

U vojnici, kao i obino, stajali ili sjedili, razgovarajui i kartajui. Na drugoj strani
predvorja uoim vrata koja vode u tamnice.
Straar nas je poveo na kat, pa hodnikom prekrivenim rogoinom, koja je
priguivala nae korake, da bi nas na koncu uveo u prostranu prostoriju. Mukarac neto
mlai od lorda Parra, sjedokos, izborana lica i dugake iljaste brade, ustao je da nas
pozdravi. Pokraj radnog stola stajao je poneto mlai mukarac, prosijede kose i brade, i
vojnikoga dranja. Dok se lord Parr rukovao s njima, ja im se duboko naklonim.
Sir Edmunde, rekao je lord Parr vedro. Nisam vas vidio mjesecima. Dobar dan i
vama, sir Knevet, zamjenie upravitelja.
Dobar dan, lorde.Mukarac vojnikog dranja lupnuo je snop papira ispod svoje
ruke. Ispriajte me, ali moram podnijeti izvjetaj gospodinu tajniku Pagetu u Whitehallu.
U redu, neemo vas zadravati, rekao je Walsingham malice razdraeno.
Knevet se nakloni i ode, a Walsingham nam pokae da sjednemo. Lord Parr zapone:
Zanima me nekoliko sitnica iz vremena kada ste vi upravljali kraljiinim domainstvom.
Poslao bih vam pismo, ali sam odluio iskoristiti priliku i posjetiti vas, sad kad je dvor u
Whitehallu.
Drago mi je to vas mogu ugostiti. Posljednjih nekoliko mjeseci ovdje u Toweru
stalno neto radim. Walsingham je znakovito podignuo obrve.
Zar nije sir Anthony Knevet zaduen za veinu svakodnevnih dunosti?
Da, no krajnja odgovornost lei na meni. A sir Anthony je nekoliko puta gurao nos
tamo gdje nije smio... Sir Edmund se prekine, odmahne rukom, pa promijeni temu. Kako
stoje stvari u domainstvu Njezina Velianstva?
Odnedavno sve bolje, odgovorio je oprezno lord Parr. Kako vaa obitelj? Va bistar
neak Francis?
Sada je na Cambridgeu, ree Walsingham, pa alobno doda: Brzo raste, to me
podsjea da sam ja sve stariji. Posljednjih mjeseci osjeam svoju dob.
I ja, rekao je lord Parr suosjeajno. U starosti se tjelesni sokovi mijenjaju i kolaju
sporije, zar ne? Nastavio je leerno: Sir Edmunde, usrdno u vas zamoliti za malu uslugu.
Vii odvjetnik Shardlake radi na Sudu za zahtjeve, a zastupao je i moju enu. U jesenskom
kvartalu dolazi mu na red sluaj u kojem bi toverska evidencija mogla rasvijetliti jednu
pojedinost.
Walsingham me pogleda. Je li?
 Lord Parr ispripovijedao je priu o izmiljenom svjedoku. Sir Edmund pogledao me
svojim umornim, ali pronicavim malim oima. Izmeu dvadesetog lipnja i petog srpnja,
kaete? Zagunao je, ne skidajui pogled s mene. Znate li tko je u tom razdoblju bio
ovdje?
Nekoliko sam trenutaka utio, kao da se pokuavam prisjetiti. Anne Askew?
Tako je. Nije bilo mnogo drugih zatoenika, redarstveni pritisak je dotad jenjao.
Nacerio se. No ona je ostala u aritu. Pogledao je lorda Parra. Vi jamite za njega?
Da.
Walsingham se ponovo okrene prema meni. Kako se zove taj svjedok?
Rekao sam prvo ime koje mi je palo na pamet. Cotterstoke. Edward Cotterstoke.
Sir Edmund odmahnuo je glavom. Ne sjeam se tog imena. No budui da lord Parr
jami za vas, moete otii dolje do elija i pogledati evidenciju. Iznenada se nasmijao. Ne
gledajte me tako, gospodine odvjetnice. Neu vas zadrati tamo dolje.
I lord Parr se nasmije, pa mi prijekorno ree: Sir Edmund vam ini uslugu, Matthew.
Slubeno, ti dokumenti nisu dostupni javnosti.
Oprostite, sir Edmunde. Zahvalan sam vam.
Upravitelj se podrugljivo smijao. Hja, vidi se da ve zbog samog spomena toverskih
tamnica ljude hvata strah. No zato su, jednim dijelom, i izgraene. Brzo je navrljao nalog
i zatresao zvonce to je stajalo na stolu. U sobu ue straar, i sir Edmund mu ree: Odvedi
odvjetnika do tamnica. Pregledat e evidenciju zatoenika koji su bili dolje izmeu
dvadesetog lipnja i petog srpnja. Pazi da nita ne zapisuje. Pogledao me s podsmjeljivim
prijezirom. I pobrini se da nakon toga sretno stigne natrag.

TRAAR ME povede niz stube, pa preko velikog predvorja. Bijae on krupan momak u

S tridesetima. Izraeno je epao. Moje tjeskobno zurenje u vrata tamnice bilo mu je

neto uobiajeno, po emu je bio jednak sir Edmundu.
Traite neko odreeno ime, zar ne, gospodine? upitao je.
Da. Svjedok u jednom predmetu tvrdi da je bio ispitivan u Toweru. Mislim da lae.
udna neka la.
Vjerojatno je smatrao da to neu moi provjeriti.
Straar se lecnuo. Mogu li nakratko stati, gospodine? Noga me jako boli.
Naravno.
Francuski vojnik ju je probo kratkim kopljem prole godine u Boulogneu.
ao mi je. Znam da je boj bio estok.
 Nakon toga sam dobio ovaj posao. Vie neu u vojsku... Sada mogu nastaviti,
gospodine. Hvala vam.
Vrata je otvorio drugi straar, i krenuli smo niz jezive kamene stube, koje su ispod
razine rijeke postale klizave, pune zelenih algi. Vonjalo je po dimu jer su prostor obasjavale
baklje. Na dnu stuba nalazila su se reetkasta vrata kojih sam se odmah prisjetio. Moj pratitelj
vikne, i iza reetki se pojavi grubo, neobrijano lice.
Da?
Ovaj gospodin ima doputenje da pogleda u zatvorski dnevnik, rekao je epavi
straar i gurnuo sir Edmundov nalog izmeu reetaka. Mukarac s druge strane paljivo
proita nalog, zatim pomno pogleda mene, pa se ponovo okrene mom pratitelju.
Vi ete ekati i odvesti ga natrag?
Da.
Zauje se zveket kljueva i teka se vrata otvore. Uao sam u smradnu i vlanu
dugaku komoru prastarih kamenih zidova, du koje su se pruale elije s reetkastim
prozorima. Bilo je hladno ovdje dolje, ak i usred ljeta. Primijetio sam udnovato je to sve
ovjek opazi u ovakvim situacijama da se izgled komore promijenio: radni stol, jedini
komad namjetaja, bio je vei no prije pet godina, i stajao je uza zid kako bi vie ljudi moglo
prolaziti pokraj njega; bio je pun papira, a za njim je sjedio mukarac. Vidio sam i velik,
otvoren zatvorski dnevnik.
Straar koji me pustio unutra odmjerio me od glave do pete. Zbog ega ste ovdje,
gospodine? upitao me tiho, ali ne osobito uljudno.
Ja sam Matthew Shardlake, vii odvjetnik, predstavio sam se i iznio mu priu o
sumnjivom svjedoku. Nije mi bilo lako lagati pod njegovim osornim, budnim pogledom.
Hja, dobro, ako se sir Edmund sloio, rekao je on nevoljko. Ali ne smijete nita
zapisivati. Samo brzo potraite ime koje vas zanima.
U redu.
Ja sam Ardengast. Zapovijedam ovdje.
Bez ijedne druge rijei poveo me prema stolu. Sredovjeni krupni mukarac koji je
ondje sjedio imao je neurednu, raupanu bradu, a nosio je kratak koni kaput. Kad smo mu
prili, uspravio se u stolcu. Ardengast ree: Howitsone, ovaj ovjek je doao pogledati
dnevnike zapise od dvadesetog lipnja do petog srpnja. Trai jednog svjedoka.
ovjek u konom kaputu se namrtio. Ima li to veze s...
Ne, radi se o nekoj pravnoj stvari, odmahnuo je rukom Ardengast, i ponovo
pogledao Walsinghamov nalog. Svjedok se zove Edward Cotterstoke. Ne sjeam ga se.
Ni ja.
U tome i jest stvar, rekoh. Mislim da je lagao da je bio ovdje.
Ardengast se okrenuo prema meni. Ostavit u vas s Howitsonom, imam drugog
posla. Otiao je do vrata na drugoj strani komore, otkljuao ih i izaao. Negdje odande dopre
udaljeni krik. Pogledah kroz tamne reetkaste prozore na vratima elija. inilo se da u njima
nema nikoga, ali tko zna kakve sirote due i slomljena tijela lee unutra. Pomislih na Anne
Askew, samu i uasnutu na ovom groznome mjestu.
Howitson privue k sebi veliki zatvorski dnevnik. Na stranicama su se nizala dva
stupca: u prvom su stajala imena zatvorenika, te vrijeme njihova dolaska i odlaska, dok su
drugi, ui stupac, inili potpisi deurnih straara. Sve je bilo navrljano, i dok mi je dnevnik
stajao naopako, nita nisam mogao proitati. Howitson je prelistao nekoliko stranica,
povremeno zastajui da bi liznuo tintom zamrljan palac. Potom se naslonio u stolcu.
Ovdje nema tog Cotterstokea, gospodine. Tako sam i mislio, zadovoljno se
osmjehnuo.
Odlino, rekoh. Pretpostavljao sam da svjedok lae. Meutim, morat u sam
pogledati dnevnik. Sudska pravila trae od mene da osobno vidim ono o emu u svjedoiti.
Kad bih naprosto ponovio ono to mi je netko rekao, bilo bi to svjedoenje po uvenju, to
je nedopustivo.
Howitson se namrtio. Ne poznajem pravnu proceduru, ali ovaj dnevnik je
povjerljiv.
Znam. No ja u svjedoiti da konkretno ime nije na popisu, nita drugo. Straar je
i dalje izgledao sumnjiavo. Takav je zakon, rekoh. Sir Edmund je kazao da mogu
pogledati dnevnik.
Ovdje dolje imamo svoje vlastite zakone, gospodine. Drsko je naglasio posljednju
rije i prijetei se osmjehnuo.
Razumijem, gospodine. Ako elite, zatrait u sir Edmunda da bude konkretniji u
svom nalogu, tako da budete zadovoljni
Howitson je zagunao. No dobro, ali budite brzi. Nemojte zastajkivati kod imena.
Ve je previe podataka procurilo odavde.
U redu.
Vratio se nekoliko stranica unatrag, pa dnevnik okrenuo prema meni. Brzo sam
prelazio pogledom preko zapisa iz kasnog lipnja. Ti me nisu zanimali. No primijetio sam da
su kod upisivanja zatoenika uvijek prisutna dva straara: jedan je obino bio Howitson, a
drugi, po svoj prilici, onaj koji je tog dana bio deuran. Od dvadeset osmog lipnja poeo se,
za popodnevnih smjena, pojavljivati itljiviji potpis. Thomas Myldmore. On je bio na
dunosti kad je u dnevnik svojim udanim imenom Kyme uvedena Anne Askew.
Howitson spusti svoju veliku, teku ruku na dnevnik. To bi bilo to, gospodine,
nametljivo je rekao.
Hvala vam. Vidio sam sve to sam htio.
Odmaknuo sam se od stola. Uto se ponovo otvore vrata na drugoj strani komore i
unutra uu dva mukarca: jedan stariji, s pregaom punom tamnih mrlja od tko zna ega, a
drugi mlad, nizak i mrav, tamnoplave kose i ovalnog lica, zbog kojeg mu iljasta brada nije
pristajala. Primijetih da su mu ramena ovjeena. Stariji mukarac stao je otkopavati
pregau, ne obazirui se na mene, no kad me mladi vidio kako stojim u blizini dnevnika,
sive oi malko mu se raire. Priao je stolu. Howitson je zatvorio dnevnik uz mukli udarac,
i ljutito pogledao pridolicu.
Odjavljujem se s posla, gospodine Howitson, rekao je mladi iznenaujue
dubokim glasom.
Zahvali sir Anthonyju Knevetu to uope ima posao s kojeg se moe odjaviti,
promrsio je Howitson.
Mladi je gledao moju odvjetniku kapu i halju. Ima li kakvih problema s
dnevnikom? kolebljivo je upitao.
To nije tvoja briga, Myldmore, rekao je Howitson. Da se ne sjea moda nekog
Cotterstokea koji je bio ovdje krajem lipnja ili poetkom srpnja?
Ne, gospodine.
Eto vidite, rekao mi je Howitson slavodobitno.
Hvala vam, gospodine, rekoh i lagano se naklonim. Pogledao sam Myldmorea;
njegove irom otvorene oi bile su zaarene i uplaene. Ostajte zdravo, mome, rekao sam,
i krenuo prema izlaznim vratima. Ondje je vojni veteran stajao oslonjen na vanjski zid,
lagano masirajui nogu.

ETERAN ME odveo natrag u sobu sir Edmunda. On i lord Parr razgovarali su i smijali

V se, pijui vino. uo sam sir Edmunda kako govori: Kad sam prvi put vidio enu u
haljini na obru, jedva da sam mogao povjerovati. Struk joj je bio tako stisnut
korzetom da mi se inilo kako bih ga mogao obuhvatiti jednom rukom. A tek onaj
iroki donji dio sa svim tim obruima ispod...
Da, kao bava... Kad sam uao, lord Parr se osvrnuo, smjesta na oprezu. Jeste li
pronali svog ovjeka, Shardlake?
Njegovo ime nije bilo na popisu, lorde, ba kao to sam i pretpostavljao. Hvala vam,
sir Edmunde.
Walsingham je sada bio oputen. Hoete li ostati na ai vina?
Bojim se da ne mogu, eka me mnogo posla. Ali iznimno sam vam zahvalan.
Moda bi bilo dobro da poem s vama, Shardlake, rekao je lord Parr. elio je
doznati to sam otkrio.
Ne, ne, prosvjedovao je sir Edmund. Lorde, tek ste stigli...
Lord Parr nas pogleda obojicu. Bilo mi je jasno kako smatra da bi bilo sumnjivo da
ode tako rano. Onda jo jednu au, Edmunde, rekao je. Ali, oprostite mi, najprije u
morati na zahod. Gospodine Shardlake, biste li mi pomogli? Pretvarao se da ne moe stajati
bila je to prava predstava.
Ne moete vie podnijeti malo kapljice, lorde, bocnuo ga je sir Edmund.
 im su se vrata za nama zatvorila, lord Parr pokazao je svoje ive reflekse. Pa?
upitao me nestrpljivo.
Straar koji je najee bio na dunosti dok je Anne Askew bila ovdje zove se
Myldmore. Vidio sam ga. Izgledao mi je zabrinuto, a ini se da je mrzak mukarcu za
prijamnim stolom.
Lord Parr je kimnuo i osmjehnuo se. Jo jedno ime koje Cecil treba istraiti. Pitam
se je li povezan s ostalima. Potapao me po ramenu. Dobar ste vi momak, gospodine
Shardlake, unato smrknutom licu i... ma nema veze. Iznenada je govorio s puno ara.
Uhvatit emo ih, okonati ovu igru skrivaa, i otkriti tko se nalazi iza svega. Javit u vam
se uskoro. Bili ste jako dobri.
Poao je niz hodnik, a ja sam, to sam bre mogao, krenuo prema izlazu i toverskim
dverima.
 Dvadeset drugo poglavlje

OLAKO SAM HODAO KUI. Dan je bio naporan, ak i po mjerilima prologa tjedna. Bio

P sam posve iscrpljen. Jo je bilo popodne, no sjene su se ve izduile. Gledajui du

uske ulice koja je vodila do rijeke, opazih ribara u amcu; bacio je u Temzu dugaku
mreu koja je zasrebrila vodu i potjerala labudove na obalu. Pitoma svakodnevica.
Sjetio sam se Guyevih rijei. Zato se stalno uputam u opasne situacije, i povlaim druge sa
sobom? U ovaj sam se sluaj ukljuio zbog svojih osjeaja prema kraljici, no riziku sam bio
sklon i prije no to sam je sreo. Preko svog poznanstva s Thomasom Cromwellom doao sam
u vezu s dravnim velikodostojnicima koji su, kao i sam Cromwell, nastojali iskoristiti moje
vjetine i tvrdoglavo odbijanje da odustanem od onog to sam zapoeo. Ako se provuem
kroz ovo, pomislih, moda bi bilo dobro da se odselim iz Londona. Mnogi su to ve uinili.
Mogao bih raditi u jednom od gradova u provinciji; moda Bristolu, ili Lichfieldu, u kojem
sam roen, i gdje jo imam roake. No godinama nisam bio ondje. Lichfield je malo mjesto,
a iz njega imam i loih uspomena.
To razmiljanje podsjetilo me na mladog Timothyja i njegovu nevoljkost da krene
dalje. Moram razgovarati s Josephine, djeak joj je jako drag. Odluih i da u je izravno
upitati to je na stvari izmeu nje i Martina Brocketa. Moj se majordom ne doima kao
nasilnik, ali nisam u mogunosti pratiti sve to se dogaa u kui. Nijedan gazda to ne moe.
Kad sam stigao kui, bilo je ve blizu pet. Vrata mi je otvorio Martin, pokorna lica
kao i uvijek. Rekao mi je da nije bilo poruka za mene. Pomislih da bih mogao posjetiti
Baraka, no onda se sjetim kako je najbolje da ga pustim neka prvo smisli priu za Tamasin.
Proklete bile sve te lai.

bila u dnevnoj sobi; brisala je prainu, pomno kao i obino. Ustala je i

J
OSEPHINE JE
naklonila mi se. eznutljivo sam pogledao kroz prozor, prema mom malom odmoritu
u vrtu, no budui da sam Josephine naao samu, morao sam iskoristiti priliku i
popriati s njom. Zapoeo sam prijateljski: Josephine, u posljednje vrijeme nisam
imao mnogo prilike razgovarati s tobom. Kako si?
Jako dobro, gospodine, odgovorila je.
Htio sam s tobom popriati o Timothyju. Zna da sam predloio da, kad napuni
etrnaest, ode na egrtovanje, kao i Simon.
Mislim da bi to bilo dobro za njega, gospodine.
No on je nesklon odlasku.
Natmurila se. Prije no to je doao ovamo, nije mu bilo lako u ivotu.
Znam. No otad su prole tri godine.
 Pogledala me svojim bistrim plavim oima. Mislim da vau kuu doivljava kao
utoite. Zacrvenjela se. Kao i ja. No vjerojatno nije dobro predugo se skrivati od svijeta.
Slaem se. Zastao sam. to ti misli, Josephine? to bih trebao uiniti?
Zaueno me pogledala. Traite odgovor od mene, gospodine?
Da.
Oklijevala je, pa rekla: Na vaem bih mjestu ila oprezno. Polako.
Da, mislim da si u pravu. Osmjehnuo sam se. A ti, Josephine? Hoe li se uskoro
opet sresti s mladim gospodinom Brownom?
Ponovo se zacrvenjela. Ako vam je to prihvatljivo, gospodine, opet bih proetala s
njim u nedjelju.
Ako je to prihvatljivo tebi, onda je i meni.
Hvala vam, gospodine.
Ako se dobro sjeam, upoznali ste se na svibanjskim sveanostima na Lincolns Inn
Fieldsu.
Da. Agnes me nagovorila da idem s njom, i da stavim cvjetni vjeni koji je
napravila. Gospodin Brown je stajao pokraj nas i rekao da je vjeni lijep. Pitao nas je gdje
radimo, a onda nam otkrio da i on slui u odvjetnikoj kui.
Pravo je uvijek bilo dobro za sklapanje prijateljstava. Pomislih na Philipa
Coleswyna. Je li mi on prijatelj? Moda i jest. Mislim da je gospodin Brown prvi mladi s
kojim si izala, rekao sam Josephine blago.
Ona je spustila glavu. Da, gospodine. Otac mi nije doputao da...
Znam. Nastupila je neugodna tiina, a onda rekoh: Ponaaj se kako dolikuje pravoj
dami, Josephine, to je sve to u rei. Mislim da ti to nee biti teko.
Osmjehnula se, pokazavi bijele zube. On od mene i ne trai nita vie, gospodine,
rekla je, pa brzo dodala: Va blagoslov mi je vrlo vaan.
Oboma nam je bilo malko nelagodno, i nekoliko smo trenutaka utjeli. Dobro se
slae s Agnes, rekoh potom.
Oh, da, odvratila je vedro. Savjetuje me oko odijevanja. Nikad prije nisam imala
enu koja bi mi pomagala oko toga.
Agnes je dobra osoba... Pretpostavljam da Martin nije iao s vama na svibanjske
sveanosti.
Josephine je namrekala nos. Nije, gospodine. Njemu su takve stvari besmislene.
No prema tebi je pristojan?
Da, gospodine, odgovorila je ona kolebljivo. Pristojan je.
Odluih je blago pritisnuti: Josephine, osjetio sam nekakvu... napetost izmeu tebe
i Martina.
 Spustila je krpu na stol. Potom je duboko udahnula i podignula glavu. Ve sam htjela
razgovarati s vama, gospodine, ali nisam znala bi li to bilo u redu... Agnes Brocket je tako
dobra prema meni...
Reci mi to je posrijedi, Josephine.
Izravno me pogledala. Kad sam jednom prigodom prije dva mjeseca ula u vau
radnu sobu da bih obrisala prainu, zatekla sam Martina Brocketa kako kopa po ladicama
vaeg pisaeg stola. Agnes je bila negdje vani, pa je moda mislio da je sam kod kue. Znam
da drite novac u zakljuanoj ladici stola, gospodine.
To je bilo tono, u njoj sam drao novac i najvanije dokumente. Martin je imao
veinu kljueva, no ne za tu ladicu i krinju u spavaoj sobi, u kojoj sam drao osobne stvari.
Nastavi, rekao sam.
Otro je rekao da neto trai za vas i naredio mi da izaem. Ali, gospodine Shardlake,
imao je izraz krivca uhvaenog na djelu. Sve otad mui me savjest.
Hvala nebesima to nisam imao nita napismeno o Tualjci; ak sam i biljeke iz vrta
unitio. Premda prije dva mjeseca rukopis jo nije bio ni ukraden, od ovog to sam uo proli
su me trnci. Koliko li je samo puta Martin njukao, a da ga Josephine nije vidjela?
Nikad nisam traio Martina da mi donese neto iz ladica mog stola, rekao sam.
Hvala ti to si mi rekla za to, Josephine. Ako ga vidi da opet radi takvo to, obavijesti me.
Novac mi nije bio nestao. Ali, ako nije rije o tome, za ime je onda Brocket tragao?
Dobro si uinila, Josephine, no neka to zasad ostane meu nama. Osmjehnuo sam se s
nelagodom. I zapamti: ako se takvo to ponovi, odmah mi reci.
Otpoetka mi se nije sviao, gospodine, ali Agnes mi je, kako sam ve rekla, divna
prijateljica. On ponekad grubo razgovara s njom.
Naalost, muevi znaju biti takvi.
A kad je doao ovamo, prole zime, stalno se raspitivao o vama. O vaim prijateljima,
navikama, klijentima.
Hja, majordom mora znati te stvari. Bila je to istina, ali svejedno sam osjetio nemir.
Da, gospodine, i raspitivao se samo na poetku. No iz nekog razloga nikad nisam
imala povjerenja u njega.
Moda zato to grubo razgovara s Agnes, koja ti je draga?
Josephine je odmahnula glavom. Ne, ima tu jo neto, ali nisam sigurna to.
Kimnuo sam. I ja sam osjeao isto.
Gospodine, moda ne bih smjela pitati..., rekla je Josephine kolebljivo.
Samo izvoli.
Ako smijem rei, posljednjih ste dana... prilino zaokupljeni i zabrinuti. Imate li
kakvih nevolja?
Bio sam dirnut. Samo poslovni problemi, Josephine. Ali hvala ti na brizi.
 Osjeao sam se tjeskobno. Mislio sam na svoje knjige, one koje su bile zabranjene
nedavnim proglasom. Bile su skrivene u krinji; amnestija je jo vrijedila, i imao sam dva
tjedna da ih predam vlastima. No, ako to uinim, moje bi se ime bez sumnje nalo na popisu
sumnjivaca. Bolje da knjige potajice spalim u vrtu.
Usto, odsad u budno motriti na gospodina Martina Brocketa.

OG me dana ekala veera kod Philipa Coleswyna.

T Stanovao je u Little Britain Streetu, nedaleko od Smithfielda. Donde sam

hodao pokrajnjim uliicama kako bih izbjegao ponovni pogled na Smithfield.
Njegova kua nalazila se u nizu lijepih starih zdanja s izboenim katovima.
Nekoliko pokuaraca i trgovaca stokom, svi u radnim bluzama, guralo je svoja
teretna kola natrag prema gradu sa smitfildske trnice. inilo mi se da nisu mnogo toga
prodali, i upitah se hoe li nevolje zbog kraljeva obezvreivanja kovanica ikad zavriti. Mali
kudravi pas mjeanac hodao je ulicom amo-tamo, cvilei i pogledavajui ljude. Imao je
ogrlicu zacijelo je bio stigao na Smithfield s nekim trgovcem ili kupcem, pa se izgubio.
Valjda e ga vlasnik pronai.
Pokucao sam na vrata Coleswynove kue; iznad trijema, bio me uputio, nalazila se
izrezbarena grifonova glava. Osobno me uveo unutra. Trenutno nemamo poslugu, ispriao
se. Veeru nam kuha moja ena. Jest emo slasnog kopuna.
Zvui odlino, rekao sam, skrivajui iznenaenje to ovjek njegova poloaja nema
poslugu. Uveo me u ugodnu dnevnu sobu; zlatno i srebrno posue izloeno u niskom
ormariu svjetlucalo je na ranoveernjem suncu. Privlana ena u ranim tridesetima sjedila
je za stolom s dvoje djece, djevojicom i djeakom od kojih sedam i pet godina, i uila ih
slovkati njihova imena. Izgledala je umorno.
Moja ena, Ethelreda, rekao je Coleswyn. Moja djeca, Samuel i Laura.
Ethelreda Coleswyn je ustala i naklonila se prignuvi koljeno, a djeai se blago
pognuo. Djevojica se okrenula majci i ozbiljno rekla: Mama, vie mi se svia ime
Bogobojazna.
Njezina me majka nervozno pogleda, pa ree djetetu: elimo da koristi svoje drugo
ime, kao to smo ti rekli. A sada oboje u krevet. Adele vas eka. Pljesnula je rukama, na to
djeca priu ocu koji se sagne i poljubi ih za laku no a onda posluno odu.
Moja je sestra dola iz Hertfordshirea kako bi nam pomogla oko djece, objasnio je
Coleswyn.
Moram se pobrinuti za jelo, ustala je Ethelreda i izala iz sobe. Coleswyn mi natoi
vino i sjednemo za stol.
Ujutro smo kod Cotterstokeovih imali pravu scenu, rekao je.
Moja se klijentica nesnosno ponaala prema vama. Ispriavam se.
 Niste vi odgovorni za njeno ponaanje, brate Shardlake. Oklijevao je, pa dodao:
Jeste li je danas ponovo vidjeli?
Ne, nisam se vraao u ured. Ako je dolazila popodne, bilo je to uzalud. Ne sumnjam
da u sutra dobiti njenu poruku.
Coleswyn se kiselo osmjehnuo. Ne prestajem misliti na ona dva ohara koja su se
borila ispred staje. Zato Edward i Isabel trebaju oklope, i to je ispod njih?
To samo Bog zna.
Preao je prstima po stalku svoje ae. Nedavno sam sreo jednog starog lana
trgovakog ceha, gospodina Holtbyja. Povukao se iz posla. Ima vie od sedamdeset godina.
Sjetio se Isabelina i Edwardova oca, Michaela Johnsona.
Osmjehnuo sam se. Sreli ste se sluajno ili planski?
Ne ba pukim sluajem, osmjehnuo se Coleswyn ironino. Rekao je da je Michael
Johnson u svojim danima bio ovjek koji je mnogo obeavao. U poslu je bio lukav, uspjean
i ustrajan, no posveen svojoj obitelji.
Sve te osobine vide se na slici.
Istina. Posao je naslijedio od svog oca i proirio ga. No umro je ve 1507. To je bila
jedna od godina kad je London pogodila bolest znojenja.
Dobro sam znao to je bolest znojenja zaraznija i smrtonosnija ak i od kuge, moe
ubiti rtvu u roku od jednoga dana. Sreom, ve dosta godina nije bilo nove epidemije.
Coleswyn je nastavio. Prema starom gospodinu Holtbyju, obitelj je bila slomljena.
No godinu dana kasnije, gospoa Johnson se ponovo udala, opet za trgovca, mlaeg
mukarca po imenu Peter Cotterstoke.
Uobiajeno je da si udovica, ostavljena sama, pronae novog mua istoga zvanja.
Razborit potez.
Mislim da su djeca tada imala oko dvanaest godina. Gospodin Holtby ne sjea se da
je bilo ikakvih problema izmeu njih i ouha. Djeca su preuzela njegovo prezime i zadrala
ga. No godinu dana poslije i siroti je Cotterstoke umro.
Kako?
Utopio se. Bio je na dokovima, obavljao je neki posao u vezi s brodskim teretom, i
pao u vodu, milostiv mu bio Bog. Uskoro nakon toga, na ope iznenaenje, gospoa
Cotterstoke je prodala trgovinu. Sve do smrti ivjela je samo od utrka. Time je, zapravo,
liila nasljedstva svog sina Edwarda, koji bi za godinu-dvije poeo egrtovati u ouhovu
poslu. Gospodin Holtby rekao mi je da izmeu majke i djece nije bilo ljubavi.
Ali zato?
To mu nije poznato. No rekao je da je stara gospoa Cotterstoke bila vrsta i odluna
ena. Iznenadilo ga je to je prodala trgovinu. Bio je oekivao da e posao voditi sama, kao
jo neke udovice. Ali ne, naprosto je ostala ivjeti sama u toj kui. Edward je uskoro poeo
raditi u Gradskoj vijenici, a Isabel se udala, i to, mislim, vrlo mlada.
 Malo sam promislio. Znai, neka je svaa rastavila sve troje. Sloili smo se da je stara
gospoa Cotterstoke formulacijom oporuke eljela nahuckati jedno dijete na drugo,
osveujui se tako iz groba.
Ali zbog ega?
Odmahnuo sam glavom. Takve obiteljske zavade mogu se izroditi iz sitnice i trajati
sve dok svi upleteni ne umru.
Moda e se ova zavada okonati nakon dananjeg pregleda? rekao je Coleswyn
nesigurno.
Podignuo sam obrve. Poznavajui Isabel, to je bilo malo vjerojatno. Coleswyn je
kimnuo u znak slaganja.
to kaete na njihova slugu? upitao sam. Onog kojeg su ostavili da brine o kui.
Imao je tuan pogled, ree Coleswyn. Bilo je udno vidjeti kako je skoio kad su
Edward i Isabel poeli vikati da e svata iznijeti jedno o drugom. I on vjerojatno ima mnogo
toga rei. No, dakako, nijedan od nas dvojice ne smije ga ispitati bez ovlatenja naih
klijenata.
Osobno, samo elim to prije zavriti s time. Ta zagonetka nije moja briga.
Coleswyn se igrao komadiem kruha. Usput, eni nisam rekao nita o onome to se
danas dogodilo. One sulude optube za herezu bi je uzrujale. Isabel Slanning nije lagala o
naem sveeniku, doista je bio pod istragom prije ove godine. Lice mu se smrailo. Moja
ena je iz Ipswicha. Obiteljski je povezana s Rogerom Clarkeom.
Ime mi nije poznato.
Clarke je spaljen u Ipswichu prije nekoliko mjeseci zbog poricanja mise. enin brat
bio mu je sudrug. I on je bio ispitivan. Javno se odrekao svojih uvjerenja i rekao da priznaje
prisutnost krvi i tijela Kristova na misi. Iskrivljeno se osmjehnuo. Znate kako kau bolje
mijena nego lomae sijena. Sjetih se Godfreyja, svog starog prijatelja otprije dosta godina
bio je odvjetnik koji je, postavi radikalni protestant, napustio pravnu slubu kako bi
propovijedao na ulicama. Vie nikad nisam uo za njega; da su ga gonili zbog hereze, cijeli
Lincolns Inn bi brujao o tome, to znai da je umro na cesti ili otiao u Europu. No on nije
imao ni enu ni djecu.
Znam da me u Grays Innu otad dre na oku. Biskup Gardiner ima svoje dounike
meu odvjetnicima. A Ethelreda misli da nam katkad motre i kuu. No ja sam odvjetnik i
znam biti obazriv. Nikad nisam govorio protiv mise, niti imam tu namjeru.
Nekoliko sam trenutaka utio, a onda rekoh: ini se da su progoni zavrili. U
posljednje vrijeme nitko nije zatoen.
Sve je poelo iznenada, rekao je Coleswyn. Mii pokraj desnog oka mu je titrao.
Tako moe poeti ponovo. Iz tog sam razloga otpustio dvoje naih slugu. Nisam bio siguran
da im mogu vjerovati.
No moramo uzeti novu poslugu. U mojoj crkvenoj zajednici preporuili su mi jednog
mukarca. Kuanstvo bez posluge je, kod ljudi naeg stalea, sumnjiva stvar. Takoer,
mislimo kako je razumno uiti nau ker, kojoj je krsno ime Bogobojazna, da koristi svoje
drugo ime, Laura.
Vrtio sam glavom. Iskreno govorei, nisam mogao znati jesu li krv i tijelo Kristovo
prisutni na misi, niti me za to bilo odve briga. No bilo je gnusno tjerati takav strah u kosti
obinim ljudima.
Coleswyn je tiho nastavio: Kad je krajem prole godine Parlament usvojio zakon o
dokidanju zadubina, na je sveenik pomislio da se srea okrenula u njegovu korist i rekao
je neke... hja, nepromiljene stvari. Pogledao me svojim bistrim plavim oima. Ispitali su
ga, a lanovi zajednice bili su pod prismotrom. Duboko je udahnuo. Je li vas tko pitao za
mene?
Nitko. Nisam nita uo, izuzev dreke Isabel Slanning.
Kimnuo je. Nemojte se ljutiti to sam vas to pitao, ali ena mi je zabrinuta. Ah...
Glas mu se odjednom razvedrio. Evo je. Sad ete se uvjeriti da Ethelreda sjajno kuha.

EO SAM i bolje od toga; kopun je bio malko prepeen, povre kaasto, ali ja sam, dakako,

J hvalio Ethelredino kuhanje. Coleswyn i ja smo nastojali razgovarati o vedrim temama,

no njegova je ena bila zaokupljena svojim mislima; jela je bez volje, pristojno se
smjekajui naim poalicama o ivotu u udruenjima odvjetnika.
Ve ste dosta vremena vii odvjetnik, rekao je Coleswyn. Moda vas uskoro
nagrade sudakim mjestom. To je sljedei korak.
Mislim da sam stekao previe neprijatelja za takvo to. A i nikad nisam pokazivao
dovoljno konformizma ni vjerskog, ni bilo kojeg drugog.
Biste li voljeli biti sudac? Mislim da biste bili pravedni.
Ne. Ljude bih ili oslobaao, ili ih osuivao na prestroge kazne. Ozbiljno govorei,
ne bi mi bilo drago gubiti sve to vrijeme na praznu lasku i ceremonije.
Neki bi dali desnu ruku za sudako mjesto.
Osmjehnuo sam se. Kako ono stoji u Bibliji? >Ispraznost nad ispraznou, veli
Propovjednik, sve je ispraznost<.
Da, i jest tako, rekla je Ethelreda tiho.
Danje svjetlo poelo je blijedjeti. Buka se s ulice stiala pribliavao se redarstveni
sat; kroz otvoren prozor uo sam kako izgubljeni pas cvili, lutajui amo-tamo.
Ve dosta dugo nismo imali ovako ugodno ljeto, primijetio sam. Toplo je, ali ne
odve vrue.
A ima i sasvim dovoljno kie, pa usjevi nee usahnuti, suglasno e Coleswyn.
Sjeate li se prologodinjih olujnih tua? I kako su brojne mukarce povukli s polja jer su
mislili da e nas Francuska napasti?
 Naalost, svega se i predobro sjeam.
Mislite li da e se ovaj mir odrati?
Pridaju mu veliku vanost.
Mir, ree Ethelreda s nekakvim bezbojnim oajem. Mir s Francuskom e se moda
odrati. No to je s mirom meu nama? Protrljala je elo. Philip kae da vam se moe
vjerovati, vii odvjetnie Shardlake... Pogledajte samo nae kraljevstvo. Prolog je Boia
kralj u Parlamentu govorio kako se meusobno nazivljemo papistima i izdajicama, kako se
o rijei Bojoj klepee u pivnicama. No u posljednjih deset godina on nema postojani stav o
religiji. to god nova njemu bilo na umu, mi ga moramo slijediti. Jedne godine lord
Cromwell izvri istinsku reformu, sljedee ga kralj smakne. Jedan mjesec kralj dokine
zadubine zbog ispraznosti papistikih obreda, a ve sljedeeg biskup Gardiner svom
estinom posvuda trai sakramentaliste, ak i, kau neki, meu kraljiinim ljudima. U
dananje je vrijeme opasno imati bilo kakvo stalno miljenje. Ne moete vjerovati svojim
susjedima, posluzi... Naglo je zastala. Oprostite mi, vi ste na gost...
Njezin mu isprui ruku preko stola i uhvati je za rame.
Ne, madam, rekao sam tiho. Dobro govorite.
Slijede jagode sa slatkim vrhnjem, rekla je, prisilivi se zvuati bezbrino. Idem
po njih. enino je da radi, a ne da dri predavanja.
Kad je otila, Philip se pokajniki okrene prema meni. Oprostite. O takvim temama
opasno je govoriti u obinom drutvu, pa kad naie netko od povjerenja, govori se uglavnom
o tome. ovjek se malko oslobodi napetosti. Ali ne bismo smjeli biti nametljivi.
Sve je u redu. Ne volim veere na kojima se zbog straha razgovara samo o
banalnostima. Oklijevao sam. Usput, mislite li da ovih dana u Londonu ima anabaptista?
Coleswyn se namrtio. Zato vas to zanima?
To je pitanje izniknulo iz jednog mog sluaja. Anabaptistika vjerovanja su vrlo
neobina valjano se mogu krstiti samo odrasli ljudi, Krist nije bio ovjek, a zemaljske vlasti
se moraju zbaciti kako bi svi ljudi mogli zajedniki dijeliti dobra.
Coleswynovo lice iskrivi se od gaenja. To su nasilni luaci. U Njemakoj iza sebe
ostavljaju krv i rasulo.
uo sam da se veina njih odrekla nasilja kao naina za postizanje svojih drutvenih
ciljeva. Uvijek ima drugih naina, pomislih, koliko god bili nerazumni, ukljuujui
objavljivanje radikalne kraljiine knjige ako bi to, koliko god bilo pogreno, posluilo
ostvarenju eljene politike svrhe.
Oni koji su otkriveni zavrili su na lomai, rekao je Coleswyn. Ako ih jo ima, ive
u tajnosti. Mislim da su neki od njih stari lolardi, a oni imaju mnogo iskustva u skrivanju.
No moda i anabaptisti, kad su u drutvu, dolaze u napast da govore nerazborito,
rekao sam obzirno. Na koncu, i oni su samo ljudi kao i svi mi.
Coleswyn je izgledao zabrinuto. Svejedno, s tim ljudima najbolje je ne imati posla.
Da, rekao sam iskreno. U pravu ste.
 Ethelreda se vratila s desertom, no vie nismo razgovarali o politici. Coleswyn me
upitao odakle sam nije mogao odrediti moj naglasak pa sam im rekao za Lichfield, i
ispripovjedio nekoliko zabavnih pria iz siromane redovnike kole u kojoj sam dobio
osnovno obrazovanje. Bilo je sve mranije, i domaini su zapalili svijee. Neto prije devet
osjetio sam umor odjednom sam jedva drao oi otvorene, i rekao da moram poi.
Coleswyn me otpratio do izlaza i na trijemu smo se rukovali. Hvala vam to ste doli,
gospodine Shardlake. Nemojte zamjeriti to mi je ena tako tjeskobna, ali vremena su...
Znam, osmjehnuo sam se.
Hvala vam to ste nas sasluali. Mislim da ste istinski poboan ovjek.
Mnogi se ne bi sloili s vama.
Prouavanje Biblije i molitva, to je put, promatrao me ozbiljno, jedini put do
spasenja.
Moda. Kako bilo, oekujem da vi i vaa draga ena uskoro doete k meni na
veeru. Vidio sam da su se Coleswynovi osamili zbog svojih strahova, to nije bilo dobro za
njih.
To bi bilo sjajno. vrsto mi je stisnuo ruku. Laka vam no.
I vama, gospodine Coleswyn.
Zovite me Philip.
Onda vi mene zovite Matthew.
Hou.
Zatvorio je vrata, a ja sam ostao stajati, ekajui da mi se oi priviknu na tamu. Mjesec
je izaao, no zbog isturenih streha okolnih kua, nebo je bilo tek uska pruga. Poao sam
prema staji.
Uto ispred sebe, pri tlu, opazim kretnju. Trznuo sam se, no odmah potom shvatim da
je to onaj izgubljeni pas koji je jo uvijek lutao amo-tamo u potrazi za vlasnikom. Preplaio
sam jadnika i on otri prema vei na drugoj strani ulice.
Zauje se tup udarac i cvile pas doleti iz vee pred moje noge; leao je beivotno,
jezivo svinute glave. Udarac mu je slomio vrat.
Skoio sam unatrag, posegnuvi prema nou. Zurio sam u mranu veu i sjene koje
su se ondje micale. Bio sam odve neoprezan. Ako su to Daniels i Cardmaker, uas e me
ubiti. No tada, na moje iznenaenje, na ulicu stupi Isabel Slanning. Slijedila su je dvojica
slugu; jednog sam mukarca odmah prepoznao jer ju je pratio na dogovore u Lincolns Inn.
Stala je ispred mene, zurei mi ravno u lice; mjeseina je udnovato iskrivljavala njen lik, a
goleme oi su joj svjetlucale.
Promatrala me pobjedonosno. Tako znai, gospodine Shardlake, zlobno je
psiknula. Bila sam u pravu! Ne samo da putujete s gospodinom Coleswynom, nego s njim i
veerate. Rekao je da ste poboan ovjek, znai da ste saveznici...
 Madam, zapoeo sam, svjestan da mi glas drhti od zaprepatenja. Ve ste imali
priliku uti da su odvjetnici uljudni jedni prema drugima. Nisu proeti slijepom mrnjom
poput vas! Iza nje opazim bljesak bijelih zubi jedan se sluga osmjehnuo.
Isabel je zabacila glavu. Mene, gospodine Shardlake, zanima pravda! Ja sam ena
koja se sama mora boriti protiv udruenih heretika! Sada sam sigurna da je i onaj takozvani
arhitekt, koji me jutros doao zastupati, u savezu s mojim bratom!
Vi ste ga izabrali!
To je sve urota moga brata. Uperila je mravi kaiprst u moje lice. Ali imam
vremena, i svim u silama traiti pravdu! Ovo nije prvi put da sam naveer ekala ispred
kue tog ovjeka kako bih saznala tko mu dolazi. I koga veeras vidim? Vas! viknula je ona
optuivaki. Ponovo pomislim kako je Isabel Slanning istinski luda.
Osmjehnula se. Nikad prije nisam vidio njen osmijeh, niti bih ga elio vidjeti ponovo
irokom grimasom bila je rascijepila lice i pokazala duge ute zube. Bilo je u tom osmijehu
neeg surovog. E pa, vii odvjetnice Shardlake, povisila je glas, vie me neete zastupati!
Pronai u odvjetnika koji e asno voditi moj predmet, bez heretikih zavjera! A upravu
Lincolns Inna pismom u obavijestiti to ste uinili!
Najradije bih se nasmijao. Rijeio sam se Isabel, bilo je to sjajno. A zbog pritube o
prijestupu utemeljene na takvim dokazima ak e se i rizniar Rowland cerekati za svojim
stolom. Gospoo, ako mi se va novi odvjetnik javi, rekao sam, drage volje u mu predati
dokumentaciju i odgovoriti na sve njegove upite. A sada bih morao kui.
Vrata Philipove kue se otvore. On i njegova vidno prestravljena ena zbog galame
su izali vidjeti to se dogaa. Philip je u udu zurio u Isabel. Brate Shardlake, to se
dogaa?
Sve je u redu, rekao sam. Sa zadovoljstvom mogu rei da me gospoa Slanning
upravo otpustila. Gospoo Coleswyn, va je mu rekao kako sumnjate da vam netko motri
kuu. Da, bila je to ova luda vjetica.
Isabel ponovo uperi kaiprst u mene; drhtao je. Sredit u vas! Sredit u vas sve!
Okrenula se i otila u pratnji slugu.
Ethelreda Coleswyn poela je plakati. Dobro je, ljubavi, dobro je, rekao je Philip.
To je samo ona jadna luakinja.
Nee se vratiti, ohrabrio sam je i ja. Ipak, pogled mi padne na psa slomljenog vrata.
Zacijelo se radilo o strahovitom udarcu. A Isabel je u vei stajala ispred svojih slugu.
Ona ga je ubila.
 Dvadeset tree poglavlje

dubokim snom, no probudio sam se rano, ispunjen strahom i

T
E SAM NOI SPAVAO
nemirom. Sjetih se zvjerskog bijesa Isabel Slanning; bio sam siguran da mi eli
slomiti vrat kao i onom nesretnom psu.
Zaulo se kucanje na vratima, i u sobu ue Martin nosei runike i vruu
vodu. Lice mu je, kao i uvijek, bilo posve bezizraajno. Dobro jutro, gospodine, rekao je.
Evo nam jo jednog lijepog, toplog dana.
Dobro jutro, Martine. Neka se samo tako nastavi. Dok je sputao vr na stol, gledao
sam u njegova vrsta lea, pitajui se to se zbiva u toj kratko oianoj plavokosoj glavi. to
je bio traio u mom radnom stolu? Josephine je rekla da se isprva stalno raspitivao o mojim
prijateljima i klijentima. Pokuavao je eprkati po mom ivotu. No, ba kako sam rekao
Josephine, Martin i jest morao znati sve o meni kako bi mogao ispunjavati svoje
majordomske obveze. Od bivega gazde, takoer odvjetnika, dobio je sjajne preporuke;
Martin i Agnes bili su s njim deset godina, a rastali su se samo zato to se odvjetnik povukao
iz posla i otiao na selo. Nije mi ostavio novu adresu, pa mu se nisam mogao javiti.
Martin se okrenuo prema meni i usiljeno se osmjehnuo. Trebate li jo to,
gospodine?
Ne. Ne ovoga jutra, Martine.

AKON DORUKA pjeice sam poao prema Lincolns Innu, pitajui se u kakvom su

N stanju Barak i Nicholas, i jesu li uope doli na posao. Juer sam, pomislih, morao
posjetiti njih, a ne Coleswyna.
Barak je bio za radnim stolom i nespretno zbog debelog zavoja na lijevoj ruci
listao neke dokumente. Skelly ga je radoznalo promatrao kroz svoje naoale. Nicholasa
nigdje.
Mladi Overton nije ovdje? upitao sam glumljenom vedrinom.
Jo ne, odgovorio je Barak. Kasni.
Skelly je podignuo glavu. Gospoa Slanning bila je ovdje ve u rano jutro. Izgledala
je vrlo... uznemireno. Rekla je da odlazi drugom odvjetniku.
Da, i mislio sam da e se to dogoditi.
Da joj poaljem raun?
Svakako. U suprotnom e misliti da priznajemo krivnju za prijestup. Ako bude sree,
vie je neemo morati gledati.
 Rekla je da e sluaj prepustiti gospodinu Dyricku. S njim ste imali posla prole
godine. Skelly me znatieljno promatrao.
Dyricku? Hja, ako eli da netko taj beznadean sluaj vodi s puno elana, i da joj to
zadovoljstvo naplati, nije mogla izabrati boljeg od Vincenta Dyricka. Okrenuo sam se
Baraku. Jack, poi sa mnom, molim te.
Doao je za mnom u ured, i pokaem mu da sjedne.
Opet Dyrick, ha? uspio se kiselo osmjehnuti. Hja, pau si.
Drago mi je to sam se izvukao iz toga. Ne vjerujem da e je Dyrick poticati da mi
pravi probleme. Sjeti se, znam podosta o njemu. Duboko sam udahnuo. Jack, ne mogu ti
rei koliko mi je ao zbog onog juer.
Znao sam u to se upliem.
Obiao bih te sino, ali mislio sam kako je najbolje da te pustim da objasni
Tamasin... da joj kae...
Hrpu lai, dovrio je Barak sumorno. Da, u pravu ste. Zasad misli da sam doivio
nesreu ovdje u komori. Noem sam toboe pravio rupu u snopu papira, da priveem
cedulju, ali mi je ruka skliznula. Tammy je bila puna suosjeanja, zbog ega je sve bilo jo
gore. ujte, kad stigne Nick, sva se trojica moramo okupiti kako bismo uskladili priu.
Sljedeeg tjedna vidjet ete se s Tamasin na Georgeovom roendanu. Molim vas.
Da, dogovorit emo se. Naas sam sklopio oi. Jo jednom ao mi je.
Probo me pogledom. Da bar znam o emu se radi.
Odmahnuo sam glavom. Ne, sigurnije je za tebe da ne zna. Kako ruka?
Boli ko sam vrag. Ali moram to prikriti pred Tamasin, zato sam danas i doao na
posao. Preivjet u.
Ima li kakvog glasa od Nicholasa?
Zadobio je samo povrinsku ranu, rekao je Barak nimalo suosjeajno. Usput,
rizniar Rowland vam je poslao poruku. eli da ga posjetite prije deset, tada ima zakazan
sastanak.
Idem odmah. Ve mi je bio spomenuo da ima novu zadau za mene. Ustao sam.
Mili Boe, nadam se da nije nita slino onom na to me natjerao prologa tjedna.

OWLAND je sjedio za svojim stolom i neto pisao. Podignuo je glavu. Mravo lice bilo

R mu je hladno. Slino je izgledao kad sam ga izvjetavao o spaljivanju Anne Askew,

kad me pohvalio to sam na Smithfieldu pronaao mjesto gdje sam bio uoljiv.
Dakako, nisam mu rekao da je Rich bijesno zurio u mene. Gledajui njegovu sijedu
kosu i dugaku bradu, poelim da se i on povue s posla, kao bivi gazda Martina Brocketa.
No on je bio od vrste koja je uivala u moi, i vjerojatno e umrijeti za radnim stolom.
 Vii odvjetnie Shardlake, rekao je. Sjednite. Koatim, tintom umrljanim
kaiprstom lupnuo je po papiru na stolu. Poznavali ste pokojnog brata Bealknapa. Koliko
se sjeam, imali ste vie nego jedan okraj s njim.
U pravu ste.
Upravo sastavljam obavijest o njegovu pogrebu koju u razaslati po Innu. Moram
sve organizirati sam; izvritelj oporuke to ne eli, a obitelji nije imao. Pogreb e biti za dva
dana, dvadeset etvrtog, u naoj crkvi. Sumnjam da e doi mnogo ljudi.
Istina. Ja sigurno neu nakon one Bealknapove pakosti na samrtnoj postelji.
ujte ovo, bit e vam zanimljivo, rekao je Rowland. Bealknap je ostavio golem
novac za gradnju svojevrsnog mauzoleja u crkvi Lincolns Inna. Bila bi to grobnica s
njegovim likom isklesanim u mramoru, zajedno s ukrasima, pozlatom i tko zna kakvim sve
ne udima. Dao je Innu dosta novaca da dobije dozvolu za to.
Rekao mi je. Vidjeli smo se na dan njegove smrti.
Rowland podigne svoje sijede obrve. Majko Boja, zar doista?
Pozvao me u posjet.
Samrtniko pokajanje? Rowland je napregnuo oi, promatrajui me sa zlobnom
radoznalou.
Ne. Uzdahnuo sam. Nita od toga.
Sjeate li se glasina da u svojim odajama dri veliku krinju sa zlatom? Bila mi je
dunost da odem onamo i pogledam je li to istina. krinja uistinu postoji, u njoj je nekoliko
stotina zlatnika. Ali nije se nalazila u njegovim odajama. Bealknap je bio dovoljno razborit,
i sigurnosti radi pohranio ju je kod jednog zlatara. Prema zlataru, Bealknap je obiavao
naveer dolaziti k njemu i sjediti pokraj krinje.
Bio je udnovat ovjek.
U krinji je sasvim dovoljno novca za izgradnju mauzoleja. Meutim, mnogi lanovi
komore su protiv toga. Ruku na srce, Bealknap nam nije sluio na ast, a grobnica se stilski
ne uklapa u crkvu, i lanovi glatko odbijaju dati privolu. No to sam bio i predvidio kad sam
sklapao pogodbu s Bealknapom. Neka lei ispod mramorne ploe u crkvi kao i svi drugi
razumni ljudi. Na sebi svojstven nain, Rowland se cinino osmjehne izgledao je umorno
od ivota, ali i okrutno ponosan to je nadmudrio umirueg ovjeka.
Ali, ako mu to stoji u oporuci...
Rowland je rairio ruke, i njegova crna svilena halja zauti. Ako se lanovi komore
ne slau, oporuku nije mogue izvriti.
Tko je izvritelj?
Sir Richard Rich. Prodorno sam ga pogledao. Oporuka je stara. Pouzdano znam
da Bealknap nije zastupao Richa ve vie od godinu dana. Kad se razbolio, Rich ga vie nije
unajmljivao. Upitah se je li mi zbog toga Bealknap onako ulagivaki priao krajem prole
godine. Nadao se da u mu pribaviti kakav posao? Sjetio sam se da mi je rekao kako od jednog
klijenta vie ne dobiva posla kao prije. Zacijelo se radilo o Richu. Rowland je malko pognuo
glavu. Pozorno pratim koji dravni velikodostojnici uzimaju odvjetnike iz Lincolns Inna.
Takvu suradnju smo imali izmeu kraljice i vas. U vezi sam s Richevim tajnikom, a on mi
veli da sir Richarda nije briga za taj mauzolej. Slegnuo je ramenima. A u oporuci je izriito
navedeno da roaci nemaju pravo odluivanja. Dakle, grobnica se nee izgraditi, a sve
Bealknapovo zlato bit e bona vacantia,3 Kako nasljednika nema, njegovo bogatstvo pripast
e... Zastao je iekujui odgovor, kao da sam student prava.
Kruni, rekoh.
Tono! Ciavo se nasmijao. Rich e se moi hvaliti da je skupio jo nekoliko stotina
funti za kraljevu potronju. Sada sam ve poeo aliti pokojnog Bealknapa. Kad smo ve
kod kralja i potronje, nastavio je Rowland veselo, zacijelo se sjeate kako ste obeali da
ete preuzeti jo neke obveze za Inn. E pa, sljedeeg mjeseca stie nam jo jedan veliki
dogaaj. Na licu mi se zacijelo vidjelo koliko sam se snudio jer je Rowland bre-bolje
nastavio: Nita slino spaljivanju. Upravo suprotno, radi se o najveem slavlju u Londonu
posljednjih godina, neki kau jo od krunidbe Anne Boleyn.
to se slavi? upitao sam zbunjeno.
Mir s Francuskom. Bit e to velika viteka parada. Dobio sam novo pismo od tajnika
Pageta. Navodno e admiral koji je prole godine vodio morsku invaziju stii Temzom u
pratnji francuskih brodova, ukljuujui neke koji su se borili protiv nas. U Toweru i palai
Hampton odrat e se cijeli niz sveanosti, a prisustvovat e im tisue ljudi: kraljevska
obitelj, plemstvo, predstavnici gradskih cehova i odvjetnikih komora. Paget eli da vii
odvjetnik iz Lincolns Inna bude na raspolaganju za sveanosti, i ja sam se sjetio vas. To vam
je svojevrsna nagrada za... onu manje ugodnu prigodu od prologa tjedna.
Ravnoduno sam ga promatrao. Rowland je, dakako, znao da ne volim ceremonije.
Ponovo je pokazivao svoju mo. Kralj i kraljica e biti na veini proslava, rekao je on, a
mislim da e prvi put biti ukljuen i mali princ Edward.
Gospodine rizniaru, poeo sam tiho, kralj je u prolosti bio nezadovoljan sa
mnom. Moda nije uputno da ja budem prisutan.
Oh, jamano mislite na ono u Yorku. Rowland je odmahnuo rukom. Od toga su
prole ve godine. A sve to e se od vas traiti jest da stojite u masi, u svojoj najboljoj odjei,
i kliete kad vam to budu rekli.
Da kliem admiralu dAnnebaultu, koji je vodio francusku flotu u bitci tijekom koje
je potonula Mary Rose? Vitetvo je, pomislih, doista udno.
Ne znam kad ete tono biti pozvani, nastavio je Rowland, ali bit e to u
posljednjoj treini kolovoza, za mjesec dana. Obavijestit u vas na vrijeme.
Nije imalo smisla raspravljati. Osim toga, imao sam drugih briga. U redu, gospodine
rizniaru, rekao sam tiho.
Sam Bog zna koliko e sve to kotati. Nasmijao se. Hja, kralj e sada imati i
Bealknapov novac za pokrie dijela trokova.

3 Dobra bez vlasnika (lat.)


na unutarnje dvorite. Naoblailo se. Bili su to oni niski, svijetli ljetni

I
ZAAO SAM
oblaci, koji kao da su ogradili i pojaali toplinu. Hodajui natrag u ured, opazio sam
da nedaleko od mene nesigurno postajkuje mladi mukarac nosio je lijep crni prsluk
i iroku zelenu kapu. Pogledavi ga pomnije, ostao sam zuriti. Njegovo sam lice vidio
juer na svjetlu baklji ispred elija u Toweru bio je to tamniar Myldmore, koji je, po
svemu sudei, imao problema sa svojim nadreenim. Opazio me i kolebljivo krenuo prema
meni. Oi su mu bile irom otvorene i uplaene, kao i u Toweru. Gospodine Shardlake,
rekao je drhtavim glasom. Moram razgovarati s vama. U povjerenju. O... o jednom
rukopisu.
 Dvadeset etvrto poglavlje

VEO SAM MYLDMOREA u ured i poveo ga u svoju sobu. Barak i Skelly pratili su ga

U radoznalim pogledima. Pokazao sam mu da sjedne, to je i uinio, nemirno

pogledavajui oko sebe. Biste li popili au piva? rekao sam ljubazno, pokuavajui
ga opustiti.
Ne, gospodine, hvala. Oklijevao je, poteui svoju malu vlaknastu bradu. Bio je on
momak koji izgledom nije ulijevao strah, no kao tamniar u Toweru zasigurno je vidio a
moda i poinio mnoge grozne stvari. Koliko znam, istraujete ubojstvo tiskara
Armisteada Greeninga, rekao je naglo.
Tako je.
Slubeno? Pogledao me to prodorno, to tjeskobno. Kau da zastupate njegove
roditelje.
Od koga ste to saznali? upitao sam blago.
Od prijatelja. Kazali su mi da ih je posjetio ovjek od povjerenja, William Cecil, koji
im je rekao da se s vama moe suraivati. Cecil pokuava ui u trag trojici Greeningovih
prijatelja koji su nestali. Nestao je i njegov egrt. Pomnije sam promotrio Myldmorea. Oi
su mu vrludale izbjegavao je moj pogled. Ako sve to zna, sigurno je u vezi s vjerskim
radikalima. Iznenada pogleda ravno u mene. Gospodine, zato ste juer bili u Toweru?
Kratko sam razmislio, pa rekao: Odgovorit u vam. No, molim vas, budite uvjereni
da su vai prijatelji u pravu. Ne radim ni za jednog protivnika reformacije.
Stisnuo je oi. Smatrate da postoji veza izmeu Greeningove smrti i... Towera?
Zapravo, smatram da je Greening na neki nain bio povezan s Anne Askew. Njeno
se ime pojavilo u istrazi. Nisam smio spomenuti Eliasove samrtne rijei. Myldmore nije
znao ni da je egrt mrtav.
Na elu mladog tamniara pojavila se graka znoja. Onda vam moram vjerovati,
govorio je vie za sebe. Ne razumijem zato me ve nisu uhitili. Ne bi imali milosti. Zavrtio
je glavom. Osobito ako su saznali za knjigu.
Stegnuo sam naslone stolca, pokuavajui sakriti osjeaje. Jeste li poznavali
gospodina Greeninga? upitao sam, nadajui se da zvuim leerno.
Myldmore sklopi svoje mrave ruke. Jesam. Bio sam na nekoliko sastanaka u
njegovoj radnji. S onim drugim ljudima. Duboko je udahnuo, pa drhtavim glasom rekao:
A ono to sam u Toweru uinio za Anne Askew potaknulo je moje saaljenje i savjest. No
na dolazak k vama potakao me strah. Spustio je glavu.
Mislim da mi imate rei vrlo vane stvari, mladi gospodine Myldmore. Vidim da vas
to silno mui. Uzmite si vremena. Rei u svom pomoniku da nas ne ometaju.
 Ustao sam. Myldmore je kimnuo. inilo se da mu je malo laknulo, to se ljudima zna
dogoditi kad odlue priznati neku vanu tajnu. Otiao sam u vanjski ured. Nicholas jo
uvijek nije stigao. Priao sam Barakovu stolu i brzo navrljao poruku lordu Parru, u kojoj ga
izvjetavam da je Myldmore u mom uredu, te ga molim da poalje ljude koji e se, ako nita,
pobrinuti da ne pobjegne. Barak je bio zbunjen, no stavio sam prst na usta, te apnuo: Bi li
hitno odnio ovu poruku u palau Whitehall, kraljiinu komorniku?
Hoe li me pustiti unutra?
Reci im da radim u kraljiinu Pravnikom vijeu, na neodgodivom poslu za lorda
Parra. Budi brz. Zapeatio sam pismo i dao ga Baraku. Pogledao me postrance, a onda ustao
i pohitao van, neujno zatvorivi vrata za sobom. Naloio sam Skellyju da strankama kae
da me nema, i vratio se Myldmoreu. Obmanjivao sam ga zbog mog dolaska u Tower
pogreno je zakljuio da slijedim trag koji je doveo do njega. No morao sam mu lagati, kao i
mnogim drugima posljednjih dana. Nisam imao izbora. Na koncu, radilo se o dvostrukom
ubojstvu.

je potonuo u stolac i praznim pogledom pratio odvjetnike koji su

M
YLDMORE
prolazili ispred prozora. Sjeo sam za stol. Sad imamo vie nego dovoljno
vremena, osmjehnuo sam se, a on tupo kimne. Odluio sam poeti s
jednostavnim pitanjem. Ime vam je?
Thomas, gospodine.
Koliko dugo radite u Toweru, Thomas?
Dvije godine. I moj je otac ondje bio tamniar. Naao mi je mjesto. Najprije sam bio
vanjski straar, a kad je prole godine otac umro, ponudili su mi da ga zamijenim. Izravno
me pogledao. Oi su mu se arile. No posao mi se nije sviao, osobito otkad sam pronaao
Boga i krenuo putem spasenja. A kako je ove godine uhieno mnogo Boje eljadi, u meni
je sve poelo previrati.
Dakle, kao tamniar radi od prole godine. Vjerojatno nije elio to mjesto, no takav
je posao teko dobiti, a i jamio mu je da nee biti unovaen. Tada je u Toweru trajalo mirno
razdoblje. Dravni velikodostojnici bili su usredotoeni na pobjedu u ratu, te su
suprotstavljene frakcije i vjerski privrenici privremeno stavili svoje sukobe na stranu. No
kad je u proljee rat priveden kraju, sve je poelo iznova.
Strano me muila savjest, gospodine. Myldmore je govorio kao da vjeruje kako u
ga shvatiti; oito je mislio da sam i ja reformist, to je vjerojatno proirio Cecil. U svojoj
crkvi, preko sveenika, shvatio sam da je Krist jedini put spasenja, a da je jedini put do Njega
Biblija. Nastavio je gotovo apui: Dvojio sam je li Gospodovo tijelo uistinu prisutno na
misi. Sada me zabrinuto pogledao, premda onim to je rekao, zapravo nije zanijekao misu.
Samo sam suosjeajno kimnuo. Moj je sveenik rekao da sam otiao predaleko. Nijekati
misu je protivno kraljevim odredbama, a kralj je crkveni poglavar postavljen od Boga. A
onda sam, nedugo nakon toga, upoznao gospodina Curdyja.
 Svjeara, Greeningova prijatelja koji je nestao.
Da, gospodine. On i moja majka bili su znanci. Umrla je poetkom ove godine.
Razgovarali smo nakon pogreba, i pozvao me na pie.
Skrenuo je razgovor na religiju. Uen je ovjek, samouk, vrlo ugodan i simpatian.
Kad smo se ponovo sreli, rekao mi je da odlazi na sastanke skupine istomiljenika i da bi me
to moglo zanimati.
Myldmoreovo lice bilo je blijedo i ispijeno. Bio je on usamljen, zabrinut, smeten
mladi, vjerojatno nimalo omiljen zbog svog posla, i kao takav bio je idealan da ga
reformatori vrbuju za svoje ciljeve. Bilo mi je zanimljivo to su svi poznati lanovi skupine
samci. Uz mogunost da Vandersteyn moda ima suprugu u Flandriji, nije bilo ena i djece
koji bi im odvraali pozornost s njihova cilja. I prihvatili ste poziv?
Da, na prvi susret otiao sam u travnju. lanovi su se uvijek sastajali u radnji
gospodina Greeninga. Moglo se prisustvovati samo na poziv, a svi smo zamoljeni da nikome
ne govorimo o tome. Naglo zastane, ugrizavi se za usnu. Svi koje sam tamo upoznao sada
vie nisu ovdje. Gospodin Greening je mrtav, a ostali su nestali. Pitam se ijom voljom. egrt
Elias, gospodin Curdy, kotski propovjednik McKendrick, Nijemac Vandersteyn, Michael
Leeman koji je sluio kraljici u Whitehallu...
Uspravio sam se u stolcu. Leeman je bio s vama? Bio sam se pitao postoji li veza
Leemana i skupine, i eto mi potvrde.
Da, bio je s nama. Myldmoreove oi se raire. Niste to znali? to je s njime?
Znam samo da je i on nestao. Duboko sam udahnuo. Dakle, Leeman je ukrao
Tualjku i dao je Greeningu. To je sada bilo jasno. A i Myldmore je spomenuo rukopis. No
moram biti taktian.
Myldmore me ponovo zabrinuto promatrao. Molim vas da me shvatite, gospodine,
rekao je. Nikad nisam bio punopravan lan njihove skupine. Postupali su prema meni s
velikim oprezom, pitali me za moja uvjerenja, pogledavali se kad sam odgovarao. Kao da su
me... kao da su me provjeravali.
Da, mislim da vas shvaam. Zvualo je kao da nisu bili skupina radikala, nego
urotnici.
Myldmore je nastavio: Imao sam dojam da im se nije svialo to jo dvojim oko mise.
Premda su imali vrste argumente i govorili da se misa ne spominje u Bibliji... Naglo se
prekinuo. Jo uvijek mi nije posve vjerovao.
Uope ne moramo razgovarati o tome, umirio sam ga. Vjerujte mi, vae miljenje
o misi je potpuno nevano za moju istragu.
Laknulo mu je. Ostale stvari koje su spominjali ili dali naslutiti nisam razumio ili se
s njima nisam slagao. Isticali su da se ljudi ne smiju krstiti kao djeca, ve kad odrastu, poput
Ivana Krstitelja i njegovih uenika. Kad sam rekao da je kralj crkveni poglavar postavljen od
Boga, to ih je razljutilo. Govorili su da je zabrana Biblije siromasima isto to i otimanje Boje
rijei, i hvalili su nebesa to John Bale i ostali iz Europe alju svoja djela o evanelju. Premda,
govorili su da Bale ne shvaa potrebu da vladajui budu svrgnuti.
 To su govorili? Ba tim rijeima?
Da, gospodine. I rekli su da kraljevska krv ne vrijedi ni piljiva boba, da smo svi mi
potomci Adama, naeg zajednikog oca. Snano je zavrtio glavom. To su izdajnike rijei.
Rekao sam im da to ne bi smjeli govoriti. Duboko je udahnuo. Nedugo nakon toga, rekli
su mi da sam odve razliit od njih, i da ne mogu ostati u skupini. I tako sam otiao, zaklevi
se da nikome neu rei za njih. Moram priznati da mi je bilo drago. Bili su mi sve vei teret.
Vodili su vas u opasne vode.
Moda. Ne znam. Ponovo je poeo vrdati i izbjegavati moj pogled. Myldmore je
bio mlad i neiskusan, ali nije bio glup. Zacijelo je shvatio, ba kao i ja, da se naao unutar
skupine koja se, prema zagovaranju krtenja odraslih i estokoj kritici drutvenog poretka,
u najmanju ruku slae s revolucionarnim anabaptistima. A ako su sami bili anabaptisti i
planirali nekakav ekstremistiki in, novi pristalica koji radi u Toweru uz jednog ve
sigurnog lana iz kraljiina domainstva mogao im je biti vrlo koristan.
Uvjeren sam da ste postupili ispravno, vagao sam ja rijei. Silno sam elio da
prijeemo na knjigu, ali nisam ga elio odve pritiskati. Usto, morao sam Baraku dati
vremena da dostavi poruku, i lordu Parru da reagira. No zacijelo ste bili tuni to se morate
rastati od tih ljudi, a tek ste ih poeli upoznavati.
Myldmore je uzdahnuo. Nije bilo lako s njima. Ali Curdy je bio vrlo pristojan. Pitao
bi me kako se snalazim, sada kad sam ostao sam. I premda je uspio u svom poslu i imao
novaca, uvijek se odijevao jednostavno. Mislim da je potpomagao kota, kao i Greeningovu
radnju. Iz onog to je gospodin Curdy govorio, zakljuio sam da su njegovi preci stari lolardi,
koji su iitavali Bibliju potajice prevedenu na engleski. Bio je velikoduan, provodio je u
djelo svoje teze o diobi imovine. Myldmore me pogledao i iznenada upitao: Jesu li ivi,
gospodine?
Mislim da jesu, no moram ih pronai. Ne kako bih im naudio, ve da ih sprijeim
da nehotice ne naprave kakvu ludost.
Miroljubivi su, rekao je Myldmore. Govorili su da je nasilje zlo i odrekli ga se, iako
su esto nastupali vrlo estoko... alobno se osmjehnuo. Elias je govorio da bi sve bogatae
trebalo zbaciti s njihovih poloaja i natjerati ih da rade u polju kao i obini ljudi.
Sjetih se da je Okedene rekao kako ih je, osobito nedavno, uo da se glasno svaaju
u Greeningovoj kuici. Jesu li se meusobno sukobljavali?
Myldmore je kimnuo. esto, no obino oko pitanja koja su meni bila nejasna.
Primjerice, treba li nekoga tko je bio krten kao dijete prilikom ponovnog krtenja potpuno
uroniti u vodu.
A pitanje drutvenog poretka? Je li se tko suprotstavljao Eliasovom stavu da bogatae
treba zbaciti?
Ne. U vezi s tim su se svi slagali.
Sad sam se i ja osmjehnuo. estoki borci za pravdu?
Da. No Greening je bio blag i ljubazan ovjek, sve dok ne bi krenuo priati o religiji.
Nijemac je bio najgori; nekad bi ga zbog naglaska bilo teko razumjeti, no to ga nije
spreavalo da vam, ako se niste slagali s njim, kae da ste >slijepi tupan< ili >glupi grenik
predodreen za pakao<. On je najee spominjao Johna Balea. Upitah se je li Vandersteyn
poznavao engleske izgnanike. Budui da je bio Nijemac ukljuen u trgovinu preko La
Manchea, to je bilo lako mogue.
Myldmore je nastavio: I kot je bio gnjevan ovjek. Mislim da je bio ogoren jer su
ga izgnali iz njegove zemlje. Onako krupan i mrk, znao je izgledati zastraujue. Mislim da
su u kotskoj gadno postupali s njim. Znam da je ondje ostavio enu.
A Leeman?
Gospodin iz Whitehalla? Osjeao sam da smo duhovna braa jer se mnogo muio
pitanjem, kao i ja, je li ga Bog izabrao za spasenje. Kao i svi oni, Leeman je stalno govorio
kako se, prema proroanstvu iz Otkrivenja, pribliava smak svijeta, kako e Antikrist uskoro
doi i da moramo biti spremni na Boji sud. Nisam to posve razumio.
Dolazak Antikrista proreen u Otkrivenju jo je jedno vjerovanje svojstveno
anabaptistima i drugim radikalnim protestantima. Okedene je s tim u vezi spomenuo
Bertana, a to su ime juer u gostionici izgovarali i Greeningovi ubojice. Mnogi
poistovjeuju Antikrista s konkretnom osobom, rekao sam najleernije to sam mogao. Je
li tko iz skupine ikad spominjao odreeno ime?
Myldmore je izgledao istinski zbunjeno. Ne, gospodine.
Moda neko talijansko ime?
Mislite na papu? Njega su spominjali samo kad bi ga proklinjali.
Ako su lanovi skupine smatrali da je taj Bertano Antikrist, ne bi to govorili nekome
u koga nisu imali puno povjerenje. Svi oni sad su nestali, rekao sam tiho. to mislite, zato
se to dogodilo?
Mii na Myldmoreovu licu je zatitrao. Moda su pobjegli zbog knjige.
Promatrao sam ga onako tjeskobnog i zabrinutog, a onda odluih preuzeti rizik:
Mislite na knjigu koju je ukrao Michael Leeman?
Tupo je zurio u mene. Leeman? Ne, ja sam prokrijumario knjigu iz Towera i predao
je Greeningu. Radi se o tekstu u kojem je Anne Askew prikazala svoje sasluanje.
Misli su mi se uskovitlale. Netremice smo gledali jedan u drugog. Priajte mi o knjizi
gospoe Askew, Thomas, rekao sam, pokuavajui zvuati pribrano.
On se namrtio. Zar ne znate o emu se radi? Mislio sam da ste zbog te knjige juer
doli u Tower. Promekoljio se u stolcu, i na trenutak pomislih da e se izbezumiti i pobjei.
U pravu ste, lagao sam. Istraujem knjigu Anne Askew. Ali nisu mi tono kazali
tko ju je dao Greeningu. Nastavio sam jednako mirno. Ve ste mi mnogo toga rekli,
Thomas. Najbolje e biti da mi otkrijete i sve ostalo. Kunem vam se, nisam neprijatelj.
Ponovo me pogledao, pa spustio glavu. ini se da nemam izbora.
Nita nisam rekao.
 Duboko je udahnuo, pa tihim glasom ispripovijedao ostatak svoje prie. Rijetko je
podizao glavu kako bi me pogledao. Glas bi mu povremeno zadrhtao, i tada sam se morao
nagnuti kako bih ga uo.
 Dvadeset peto poglavlje

ILO JE TO ZADNJEG UTORKA U lipnju, prije tri tjedna. A ini mi se kao da je prola cijela

B godina. Dan prije u Gradskoj su vijenici na smrt zbog hereze osudili Anne Askew i
ona tri mukarca. Svi su priali o tome. Oekivali smo da e biti zatvorena u
Newgateu, kao i ostali, sve do spaljivanja. Tog sam popodneva ja bio deuran u
Toweru. Obilazio sam zatvorenike u tamnicama i davao hranu onima koji su imali pravo na
nju. Poslije sam o njihovu stanju izvijestio gospodina Howitsona juer ste ga upoznali.
Da, sjeam ga se.
Dok sam stajao uz njegov stol, zauo sam korake. Nekoliko ljudi sputalo se u
tamnice. Vanjska vrata su se otvorila, i uao je gospodin Ardengast, vii uvar, u pratnji
dvojice straara koji su vodili mladu enu. Nosila je plavu haljinu od fine tkanine, ali joj je,
na moje zaprepatenje, lice skrivala prljava vrea navuena preko glave. Bila je silno
uplaena i teko je disala, sirotica. Grozno je vidjeti takvo postupanje sa enom. Iza njih su
ula dvojica mukaraca koji su nosili velik koveg. Gospodin Ardengast rekao je Howitsonu
i meni da e ena biti utamniena, ali da nitko od ostalih zatvorenika ne smije znati da je
tu. Takoer, rekao nam je da moramo odraditi dvostruku smjenu kako bi to manje ljudi
znalo za njen dolazak.
Myldmore je sada gotovo aptao. Moda biste pomislili da je takvo to vrijedno
negodovanja, ali ovjek se na tom mjestu navikne i na gore stvari. A ja sam samo slabo i
grjeno stvorenje. Rekao sam tek: >Da, gospodine.< enu su odveli u tamnicu koju zovemo
>posebna elija< jer je namijenjena zatvorenicima plemenita roda, te je namjetena bolje od
ostalih. Ali nalazi se u blizini prostorije s ljestvama rastezaama i drugim spravama za
muenje. Podignuo je glavu prema meni Vidio sam ih.
I ja, pomislio sam, ali nita nisam rekao.
Nakon toga svi su pridoli straari otili, ostavivi Howitsona i mene da zurimo
jedan u drugoga. Zaustio sam upitati tko je ta ena, ali Howitson je rekao da ne smijemo
razgovarati o tome. Nastavio sam obavljati svoje dunosti, a onda je, nakon nekoliko sati,
ponovo doao gospodin Ardengast, zajedno sa zamjenikom upravitelja Towera, sir
Anthonyjem Knevetom, i jo dvojicom mukaraca u otmjenim svilenim haljama, sa
slubenim zlatnim lancima i kapama ukraenim draguljima. Jedan je bio mrav, rumenog
lica i male isturene crvene brade. Njega nisam prepoznao, ali drugog sam viao kad bi
poslovno dolazio u Tower. Bio je to kraljev savjetnik, sir Richard Rich.
Zurio sam u Myldmorea. Prema njegovu opisu, prvi je mukarac bio Wriothesley,
predsjednik Gornjeg doma, koji se na spaljivanju brinuo da eksplozije baruta oko vratova
osuenika ne odbace gorue grane na vijenike. Bio je tu i Knevet, na kojeg njegov
pretpostavljeni, sir Walsingham, nije gledao osobito blagonaklono. A, kao to sam i sumnjao,
Richard Rich bio je duboko upleten u sve to.
Myldmore me uplaeno pogledao. Da nastavim, gospodine?
 Mislim da se bojao kako u mu, kad ujem ta imena, narediti da prestane, da u se
ostaviti svega. No rekao sam samo: Nastavite.
Meni i Howitsonu se nisu obraali, ali Rich se namrtio kad je vidio da sam ga
prepoznao. Poli su prema eliji u kojoj je bila zatvorena ona ena.
Tada jo niste ni slutili tko je ona?
Ne. U glas mu se uvukla primjesa gnjeva. No znao sam da je gospoa Askew
osuena, i da zakon zabranjuje muenje nakon presude.
Tako je.
Myldmore prijee rukom preko ela. Vratili su se tek nakon tri sata. Rich i
Wriothesley izgledali su ljutito. Richu se lice sjajilo od znoja, kao da je obavljao neki teak
rad. Sir Anthony Knevet izgledao je zabrinuto. Sjeam se da je Rich rastegnuo svoje male
bijele ake, i lecnuo se, kao da ga je to zaboljelo. Zastali su kod stola. Sir Anthony grubo nam
je rekao: >Vas dvojica nikad niste vidjeli ovu gospodu, razumijete? Sjetite se svoje prisege
kralju.< Svi su izali i krenuli uza stube. uo sam Richa kako ljutito govori: >Jo samo sat,
Knevet, i slomio bih je.<
Zastao je. Na unutarnjem dvoritu razgovarala su dvojica odvjetnika, vjerojatno o
nekom zabavnom dogaaju na sudu jer su se obojica smijala. Sunce je obasjalo Myldmoreovu
glavu, koju je ponovo bio pognuo. Nastavio je: Te sam veeri opet morao dati hranu
zatvorenicima. Howitson mi je rekao da eni odnesem zdjelu s varivom. Otiao sam do njene
elije i pokucao, za sluaj da nije odjevena. Pozvala me da uem. elija je imala stol, stolce,
krevet s dobrim prekrivaem, te krinju. Odmah sam prepoznao Anne Askew jer sam je
dvaput bio vidio kako propovijeda na ulicama. Nezgrapno je sjedila na tlu, leima oslonjena
na zid, nogu rairenih preko kamenoga poda. Izgledala je pomalo... prostaki. Myldmore
se zarumenio, a ja pomislih da je odve mlad i nevin da bi sluio u toj vujoj jazbini.
Opazio sam da joj je haljina poderana. Bila je zbacila kapu, i plava znojna kosa visjela
joj je poput upredenih niti. Lijepo lice bilo joj je mirno, izuzev irom otvorenih oiju kojima
je zurila u mene. Zatresao je glavom, kao da se pokuava rijeiti te uasne slike. Unato
svemu tome, obratila mi se ljubaznim, blagim glasom. >Molim vas da spustite posluavnik
na pod, gospodine tamniaru<, rekla je. >Ja ne mogu ustati.< Znam to ljestve rastezae
naprave ljudima. Gledao sam to, nek mi se smiluje dragi Bog. Zatvorenik je rastegnut na
oborenim ljestvama, s rukama iznad glave; zapea i glenjevi su mu vezani konopima koji
se namotavaju, sve dok mu miii i zglobovi ne popucaju. Uasnut, u trenu sam shvatio da
su ti ljudi lanovi Krunskoga vijea upravo muili Anne Askew. Spustio sam posluavnik
i licu na pod pokraj nje. Nagnula se kako bi podignula licu, no bolno je zajeala i naslonila
se natrag, teko diui. Myldmore me pogledao i progutao slinu. Bilo bi teko vidjeti
mukarca u tom stanju, a kamoli enu... Zavrtio je glavom. Mislim da me izraz lica odao.
Upitala me znam li tko je ona. >Znam, madam. Vidio sam kako propovijedate<, odgovorio
sam i upitao je: >to su vam uinili?< Osmjehnula se. >Plemeniti vijenici Njegova
Velianstva eljeli bi sruiti kraljicu, njene dvorske dame i njihove mueve. Pitali su me
kakvog sam posla imala s groficom od Hertforda, lady Denny i vojvotkinjom od Suffolka.
Htjeli su da kaem kako su sve krivovjernice koje nijeu misu. No ja sam im rekla istinu
nikad nisam srela nijednu od njih. Stavili su me na ljestve kako bi dobili eljene odgovore.
Sir Anthony Knevet odbio me muiti, pa su konope zatezali Rich i Wriothesley.< Pogledala
me uarenim oima. >Briga me tko zna za to. elim da se vijest proiri.<
Myldmore je progutao slinu i pogledao me. Uplaio sam se, gospodine, nisam elio
znati za to. Ali gospoa Askew je nastavila, dok su joj bolni grevi potresali tijelo: >Prola
sam veliku muku, i eka me jo patnje kad me budu spaljivali. No znam da je sve to
nagovjetaj blaenstva koje slijedi nakon toga.< I onda se ponovo osmjehnula. Mladi
tamniar u udu je vrtio glavom.
Upitao sam gospou Askew: >Znai li to da vjerujete kako ste spaeni?< Odgovorila
je: >Iskreno vjerujem da je u mom srcu Boja milost.< Oi su joj bile plave i sjajne, kao da je
iz njih izbijala neka unutarnja svjetlost. Bio sam duboko ganut, gospodine. Myldmoreovo
lice nakratko je podrhtavalo, a onda je nastavio: Kleknuo sam pred nju i rekao: >Izdrali
ste muku kao i Krist. Da mi je bar imati vau hrabrost i vrstu vjeru.< Oi su mu sada bile
vlane. Zatraila je da s njom izgovorim dvadeset trei psalam. I jesam. Myldmore je
proaptao: Pa da mi je i dolinom smrti proi, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom..? Nije mogla
sama jesti, pa me zamolila da zagrabim varivo i prinesem joj licu. Mogla se pomicati jedino
uz uasne bolove. Zastao je, pa tiho dodao: uo sam da je na kraju bila vrlo hrabra.
Jest, rekao sam. Bio sam ondje.
Kimnuo je. Vi ste bili jedan od onih pobonih ljudi koji su je doli tjeiti.
Nisam ga ispravio. Duboko je udahnuo. Otiao sam nakon to sam je nahranio.
Howitson mi je rekao da e je sutradan premjestiti iz Towera u kuu nije kazao iju gdje
e ostati da se oporavi. Podsjetio me da moram drati jezik za zubima. Nadali su se da e se
dovoljno oporaviti da moe sama hodati do lomae... Nikad u ivotu nisam bio ljutit kao
tada, gospodine.4
Jeste li vi taj koji je rairio vijest da su je muili?
Da, stisnuo je on eljust. U njemu se probudio otpor. I znali su to... Bio sam tako
gnjevan da sam iste veeri svojoj gazdarici rekao da je Anne Askew muena u Toweru. No
nisam imao hrabrosti spomenuti Wriothesleya i Richa. Moja gazdarica je valjana
reformistica, ali i velika tra-baba. elio sam da to kae svima. Te veeri nisam razmiljao o
svojoj sigurnosti... Sutradan je to bila glavna vijest na ulicama. alobno je dodao:
Priznajem, kad sam uo da se posvuda pria o muenju, opet me uhvatio strah. Uzdahnuo
je. I doista, gospodin Ardengast uskoro je proveo istragu. Samo oni koji su vidjeli Anne
Askew u Toweru, i u kui u koju je odvedena, mogli su znati da je muena. Ispitivao me
osobno sir Anthony Knevet. Odmah sam priznao. Bio sam toliko uplaen da sam se
pomokrio u gae... Anne Askew se nije pomokrila, rekao je s gaenjem prema samome sebi.
Rijetki su ljudi poput nje, rekoh.
Bio sam siguran da e me uhititi, ali mi je sir Anthony samo rekao da nadalje nikome
nita ne govorim. ega sam se i pridravao, sve dok juer nisam ugledao vas. Ne razumijem
zato me nisu uhitili. Sir Anthony je bio vrlo blag prema meni, a po Toweru kolaju glasine

4 Stari zavjet, Psalmi, 23.

da ga je Richev i Wriothesleyev postupak toliko muio, da je o svemu privatno izvijestio
kralja. No to su samo glasine.
Razmiljao sam. Moda se Myldmoreu nita nije dogodilo jer bi suenje zbog
odavanja tajne o muenju Anne Askew bilo javno priznanje da se ono uistinu zbilo.
Je li vas sir Anthony Knevet upitao za vae pobude? Za vau vjersku zajednicu?
Da. Pitao me za moju crkvu i prijatelje. Ali nisam mu rekao za gospodina Greeninga
i njegovu skupinu. To bi zavrilo kobno za mene zbog... zbog knjige. Ni o tome mu nita
nisam rekao.
Mislim da je vrijeme da kaete meni, gospodine Myldmore.
Spustio je pogled na svoje ruke, a onda opet podignuo glavu. Onog dana kad sam
prvi put razgovarao s gospoom Askew, poslali su me, kasno naveer, da joj odnesem jelo i
pogledam u kakvom je stanju. I dalje je bila na podu, no uspjela se odvui na drugu polovicu
elije. Bog zna koliko joj je to bilo bolno. Bili su joj donijeli svijeu. Nespretno je sjedila
pokraj otvorene krinje, a na krilu joj je leao snop papira i tintarnica. Pisala je, sva znojna,
trzajui se od napora. Podignula je pogled prema meni. Nekoliko trenutaka vladala je tiina,
a onda je progovorila s nekakvom udnovatom, nepokolebljivom vedrinom: >Gospodine
tamniaru! Zatekli ste me u pisanju.< Spustio sam zdjelu s varivom tik uz nju i pritom vidio
o emu pie: >... zamjenik upravitelja tada me skinuo s ljestava. Smjesta sam izgubila svijest,
ali sam se povratila...<
>To pismo neete moi poslati, madam, previe toga otkrivate<, rekao sam joj.
>teta<, rekla je. >Sve u njemu je istina.<
Upitao sam je bi li htjela da je ponovo nahranim. Pristala je. Naslonila se leima na
krinju, a ja sam je hranio i brisao joj bradu kao bespomonom djetetu. Rekla mi je da sam
dobar ovjek i kranin. >Da bar jesam<, odvratio sam joj, na to me ona upitala: >Hoete li
obavijestiti sir Anthonyja Kneveta o mojem zapisu?< Nisam odgovarao, a ona je netremice
gledala u mene bolno, ali i... nepopustljivo. >Ovo je prikaz mojih sasluanja od prvog
uhienja prole godine<, rekla je. >Posljednji dio napisala sam ovog popodneva, unato
stranom bolu u ruci. udno, ali nikad nisu pretraivali moju odjeu, gdje sam skrivala ovo
svjedoanstvom Osmjehnula se. >Kraljevi vijenici rastrgat e dami tetive i zglobove, no
obini tamniari nee se odvaiti da joj pretrae donje rublje.<
>Rijetko kad su ovdje zatoene ene<, rekao sam, a ona mi dodirne ruku i zapone:
>Sigurna sam da e netko uskoro pretraiti krinju i pronai zapise. Vi ste prvi koji ste ih
vidjeli, nisam imala snage brzo ih skloniti kad sam ula klju u bravi. Moja sudbina je u
vaim rukama, gospodine, i ako osjeate da imate obvezu odnijeti moj dnevnik sir
Anthonyju Knevetu, onda to i uinite.< Netremice me promatrala; plave su joj oi
svjetlucale na svjetlu svijee. >No budui da traite spasenje, molim vas da sada uzmete moje
zapise i nekako ih objavite. To bi podignulo pravu oluju. Jeste li to u stanju uiniti?< Odmah
sam se sjetio Greeninga, ali sam uzmaknuo. >Madam, traite od mene da stavim svoj ivot
na kocku<, rekao sam. >Ako me uhvate...<
>Va ivot, gospodine?< Lagano se osmjehnula i s naporom me uhvatila za ruku.
>ivot proe u trenu, a s one nas strane eka Boji sud i vjenost.< Upitala me kako se
zovem. >Obznaniti svijetu kakvo je nedjelo uinjeno u kraljevo ime bio bi znamen milosti,
Thomasu, veliki korak prema vaem spasenju.<
Iznenada sam osjetio ljutnju prema Anne Askew. Obeanje spasenja iskoristila je kao
oruje protiv Myldmorea, kao svojevrsnu ucjenu.
Izgledao je zamiljeno, no onda me zaareno pogledao. Rekao sam joj da u uzeti
zapise. Njeno Sasluanje, kako ih je ona nazivala. Tekst nije bio dugaak. Sakrio sam ga ispod
kouha i te ga veeri iznio iz elije. Javio sam se gazdarici, pa otiao ravno u Greeningovu
radnju. Bio je sam. Pozdravio me oprezno, no kad sam mu rekao za rukopis i pokazao mu
ga, preplavila ga je radost. >Mogao bih to poslati Baleu<, rekao mi je, >i za nekoliko mjeseci
prokrijumariti natrag u Englesku petsto kopija.< Sjeam se da je kazao: >To bi podignulo
veliku galamu.<
Brzo sam raunao u sebi. To je bilo, kad... dvadeset devetog lipnja?
Iznenaeno me pogledao. Da. Znao sam da to moram uiniti iste veeri jer sam ve
osjeao da mi ponestaje hrabrosti. Ali mislim da mi je Gospod dao snage, on me potaknuo
da to uinim.
Naslonio sam se u stolcu. Znai, nije posrijedi jedna, nego dvije knjige. Myldmore je
Greeningu donio Sasluanje Anne Askew, dok mu je Leeman kasnije predao kraljiinu
Tualjku. Znali su da Greening knjige moe prokrijumariti do Balea. Da, obje bi knjige
uistinu podignule veliku galamu. Moda su ti ljudi na svoj djetinjasti nain smatrali da e
kraljiino priznanje vjere i obznana muenja gospoe Askew razgnjeviti puk, koji e potom
podignuti bunu i svrgnuti vlastodrce. Nisu u potpunosti shvaali koliko su ljudi na vlasti
moni i nemilosrdni. Anne Askew vie nitko nije mogao nauditi, no objavljivanjem Tualjke
kraljica bi se nala u velikoj opasnosti, a njen pad samo bi iao u prilog najgorim protivnicima
reformacije.
Moete li pretpostaviti to im se dogodilo, gospodine? upitao je Myldmore.
Mislim, lanovima Greeningove skupine. Zato je Greening ubijen? Moda zato... zato to
sam im donio knjigu?
Ne znam, odgovorio sam iskreno. Ali mislim da tu ima jo neega.
ega? Gospodine, sve sam vam rekao. Vjerovao sam vam. No osjeam da znate vie
od mene.
I znam, ali zasad vam to ne mogu otkriti. No budite sigurni da vam ne elim zlo...
to ete sada? upitao sam. Vraate se u Tower?
Opet sam na dunosti u ponedjeljak. Vrtio je glavom. Drhtim od straha svaki put
kad idem na posao. Osjeam da me promatraju i vrebaju. Strano se bojim da e prije ili
poslije saznati za knjigu...
S druge strane vrata zauju se brojni koraci. Myldmore se trgnuo i kratko me
pogledao razrogaenih oiju. Vrata se otvore i u ured uu Barak i namrgoeni William Cecil.
Uz Cecila su stajala dva krna momka ruke su im bile na drcima maeva. Pomislio sam da
e Myldmore pokuati pobjei, no samo je ustao i, krotak i drhtav, ostao stajati pokraj stolca.
Ponovo me pogledao i s tihim uasom rekao: Izdali ste me.
 Ne, rekoh. Upravo suprotno. Sada ete biti zatieni. Pogledao sam Cecila, no
lice mu se nije smekalo.
 Dvadeset esto poglavlje

ASNIJE TOG POPODNEVA ponovo sam stajao u uredu lorda Parra u palai Whitehall. S

K nama su bili William Cecil i nadbiskup Cranmer, ija se bijela misna koulja isticala
naspram Cecilove i moje crne odvjetnike halje. Na stolu je leao velik papir s mojim
biljekama, plod dugog razmiljanja od tog popodneva. S iekivanjem smo gledali u
vrata.
Sastanak s lordom Parrom bio je zakazan u etiri, bio me obavijestio Cecil kad je sa
svojim ljudima odvodio Myldmorea iz mog ureda. Prestravljenom mladom tamniaru rekao
je da radi za prijatelje na dvoru, koji e se pobrinuti da bude siguran, te ga do daljnjeg negdje
sakriti. Toverski slubenici primit e poruku da je Myldmore bolestan, kako bi se dobilo na
vremenu.
Myldmore je bio silno uplaen, preklinjao je da ga puste, no Cecil mu je odsjeno
odgovorio da su Greeningove ubojice jo na slobodi, te da sam se ja nedavno sukobio s njima,
to sam mogao samo potvrditi. Dok su ga odvodili, Myldmore me preko ramena pogledao
oima punim tuge i gnjeva ogolio je duu preda mnom, a ja sam sve vrijeme pripremao
teren da ga uhvate. Stojei u uredu lorda Parra, sjetio sam se tog pogleda. No Myldmore je
bio sigurniji u nekom skrovitu osim u sluaju kraljiina pada, kad bi bio samo jo jedan
koji e stradati zajedno s nama.

AKON TO SU odveli Myldmorea, ostao sam jo dva sata u svom uredu. Zatvorio sam

N kapke, dohvatio papir i pero, i stao mozgati o datumima, ljudima, te nestanku ne

jedne, ve dvije iznimno delikatne knjige. Pokuao sam ukalupiti Myldmoreovu
priu u ono to sam ve znao. Sve se opet svodilo na Greeninga i njegovu skupinu
tko su, zapravo, i to ele? Izgubio sam osjeaj za vrijeme, i kad je sat Lincolns Inna otkucao
tri, shvatio sam da moram krenuti. Uzeo sam papir na kojem sam bio zapisao kljune
injenice i zaputio se prema rijeci da uhvatim amac do javnih stuba palae Whitehall. U
amcu sam se, i ovaj put, presvukao u drugu halju. Straari u palai ve su me zapamtili, i
neki od njih bi, oznaavajui moje ime na popisu, s potovanjem kimnuli glavom. Tlocrt
palae bio mi je sve poznatiji zbijeni niz raznolikih udesnih zdanja prekidala su mala
skrivena dvorita, meu kojima mi se isprva bilo vrlo teko snai. Naviknuo sam se ak i na
sjaj i ljepotu unutarnjeg prostora; mogao sam prolaziti hodnicima ne zastajkujui neprestano
pred divnim kipovima, slikama i tapiserijama.
U ured lorda Parra stigao sam malo prije etiri; lord je doao odmah poslije mene.
Kad sam stigao, u uredu je ve bio William Cecil i, na moje iznenaenje, nadbiskup
Cranmer. Izgledao je odsutno i zabrinuto. Duboko sam mu se naklonio. Lord Parr rekao mi
je da e nam se uskoro pridruiti kraljica.
 Pokuao sam dokuiti kamo su nas dovele injenice koje smo doznali od
Myldmorea, rekao sam dok smo ekali.
I? Jeste li to dokuili, Matthew? upitao me tiho nadbiskup.
Mislim da smo sada neto blii vjerojatnom razvoju dogaaja.
Zaulo se kucanje, i uredska vrata se otvore. Na pragu je stajala lady Anne Herbert,
kraljiina sestra, koju sam bio vidio prije nekoliko dana u dvorcu Baynard. Naklonila se, a
za to je vrijeme u ured ula sama kraljica u velianstvenoj haljini od zlatne svile; prednji dio
haljine i rukavi bili su bijeli i prekriveni sitnim uzorcima zlatnih jednoroga. Kraljica je
izgledala mimo i sabrano. Iza nje stajala je Mary Odell. Svi smo se duboko naklonili.
Mary, Anne, moete se vratiti u moje odaje, rekla je kraljica. Dame su nam kratko
kimnule i otile. Kraljica je pogledala nas etvoricu i duboko udahnula; njene pribranosti
naas kao da je nestalo, i kad se okrenula stricu, izgledala je izmodeno. Poruio si mi da
ima novosti. Jesi li pronaao moju knjigu?
Nisam, Kate, ali gospodin Shardlake saznao je neke stvari. Glavom je pokazao na
mene.
Dobre vijesti? odmah je upitala, sva napeta.
Nisu loe, Vae Velianstvo. Stvar je vrlo sloena, odgovorio sam.
Uzdahnula je, pa se okrenula Cranmeru. Hvala vam to ste doli, nadbiskupe. Znam
da vas moj stric obavjetava o svemu to se dogaa.
Bio sam ovdje na zasjedanju Krunskoga vijea.
Da, sad kad Gardiner i njegovi ljudi nisu vie u napadu, rekao je lord Parr s
primjesom prijezira u glasu. Nesumnjivo, ciljao je na Cranmerovu sklonost da izbjegava
zasjedanja Vijea kad su stvari izgledale opasno.
Kraljica je otro pogledala strica. Samo nas petero znamo da je Tualjka ukradena,
rekla je. No, da najprije ujemo kakve nam vijesti donosite s Vijea, gospodine nadbiskupe.
Uglavnom se razgovaralo o dolasku francuskog admirala sljedeega mjeseca. Bit e
to velike sveanosti. Wriothesley je prigovorio da e zbog silnih poreza koji dospijevaju ove
godine sveanosti izazvati gunanje meu pukom, ali kralj je svejedno ostao pri svojoj odluci
o velikom slavlju. Osmjehnuo se. A vi ete biti u prvom planu, Vae Velianstvo.
Znam. Kralj mi je rekao za nove haljine i nakit koji emo dobiti moje dame i ja... A
cijelo ovo vrijeme ga obmanjujem, rekla je drhtavim glasom. Sva ta lijepa odjea i nakit,
pomislih, nestali bi u trenu da se Tualjka odjednom pojavi u javnosti. Sjetio sam se
Myldmoreova opisa Anne Askew u Toweru i suspregnuo drhtaj.
Nadbiskup je nastavio u vedrom tonu ne bi li ohrabrio kraljicu. Va brat, kao grof
od Essexa, doekat e izaslanika i projahati s njim kroz London. I on e na sveanostima biti
u prvom planu... Gardiner i Norfolk su tijekom vijeanja bili tihi. Njihov lov na heretike je
propao, madam, to je svakoga dana sve jasnije.
Osim ako ga neto ne oivi. Kraljica se okrenula prema meni. Stric mi je rekao da
su dva vaa pomonika ranjena. ao mi je.
 Nijedan nije ozbiljno ozlijeen, Vae Velianstvo.
A taj Myldmore... smjestili ste ga na sigurno? upitala je kraljica lorda Parra.
Da, zajedno sa straarom i drvodjeljom koji su pomogli Leemanu.
Sve bi ih se moglo optuiti za izdaju, napomenuo je Cecil.
Lord Parr je odmahnuo glavom. Ako uspijemo srediti ovu stvar, moramo se
pobrinuti da svu trojicu potajice izvedemo iz Londona i smjestimo ih negdje daleko u
provinciju.
Myldmore nee moi dugo glumiti bolest, rekao sam. Doi e do istrage.
Nee ga moi povezati s nama. Mislit e da je pobjegao.
Ve je mnogo nestalih, rekla je tiho kraljica. A dva ovjeka su mrtva. Sve zbog
mene.
I Anne Askew je u tome imala svoju ulogu, rekao je odsjeno lord Parr. Dao Bog
da propadne njeno ludo krivovjerje.
Cranmer se zabrinuto ugrize za usnu, pa ree: S vaim doputenjem, Velianstvo,
gospodin Shardlake bi nam pokazao svoje zakljuke. Pokazao je papir na stolu.
Kraljica me pogledala i kimnula. Ponovo sam joj se naklonio.
Cecil donese stolce za nadbiskupa i kraljicu, pa stane pokraj lorda Parra. Ispred njih
nalazio se popis s imenima i datumima:

Armistead Greening ubijen 10. srpnja.

James McKendrick nestao 11./12. srpnja.
William Curdy nestao 11./12. srpnja.
Andres Vandersteyn nestao 11./12. srpnja.
Elias Rooke pobjegao 17. srpnja, ubijen 18. srpnja.
Michael Leeman novcem podmitio drvodjelju Barwica i straara Gawgera, i gotovo
sigurno 6. srpnja odnio Tualjku grenika Greeningu; pobjegao iz Whitehalla 19. srpnja.
Thomas Myldmore 29. lipnja odnio Greeningu zapise Anne Askew.

Ta su sedmorica inila radikalnu skupinu koja se sastajala u radnji Armisteada

Greeninga, rekao sam.
Cranmer je pokazao na papir. Zato je Myldmore odvojen od ostalih?
Zato to ga nikad nisu istinski primili u skupinu. Moda je bilo jo onih ije se
lanstvo razmatralo, no ovih prvih estero je jezgra. Vandersteyn je moda bio povezan s
anabaptistima, dok je dobrostojei Curdy moda dao novac Leemanu kojim je ovaj podmitio
bravara Barwica i straara Gawgera. Greening je gotovo sigurno bio povezan s Johnom
Baleom u Antwerpenu, i po svoj prilici krijumario je zabranjene knjige iz Flandrije.
Myldmoreovo svjedoenje pokazuje da se nije radilo tek o skupini za razmjenu miljenja.
Zanos lanova ukazuje na svojevrsnu anabaptistiku sektu. Preao sam pogledom po
prisutnima. Mislim da je skupina pokuavala pridobiti ljude koji obavljaju povjerljive
poslove povezane s visokim ili tajnim slubama a straar Leeman i toverski tamniar
Myldmore primjer su toga. Myldmore, meutim, nije mogao prihvatiti njihove stavove o
drutvenom poretku i misi, i zatraili su da vie ne dolazi na sastanke. No, kad je poslije
vidio to se dogodilo Anne Askew, osjetio je da mora neto poduzeti. Njenu knjigu, logino,
odnio je Greeningu. A Greening ju je namjeravao poslati Johnu Baleu.
Svi su utjeli. Kraljica je uznemireno dotaknula biser ispod vrata, Cranmer je
zabrinuto zurio u mene, a William Cecil je polako kimao glavom. A onda je Greening
ubijen, nastavio sam. to se ostale petorice tie, trojica su nestala odmah: McKendrick,
Curdy i Nizozemac. Prstom sam prelazio preko imena na popisu. Straar Leeman ostao je
obavljati svoju slubu ovdje u Whitehallu, a Elias je poeo raditi za svog susjeda Okedenea.
Ako su prva trojica pobjegli kako ne bi bili ubijeni, zato Elias i Leeman takoer
nisu otili? upitao je Cecil.
Razmiljao sam o tome. Leeman je vjerojatno smatrao, budui da je radio u
Whitehallu, da je siguran. Ovdje je imao smjetaj. Ostao je sve dok nije saznao da je pod
istragom, i tek je onda nestao. to se tie egrta Eliasa, sjetite se da su vremena teka, a on je
osiguravao jedini prihod svojoj obudovjeloj majci i sestrama. Uzdahnuo sam. Bio je
tvrdoglav i vjerojatno je odbio savjet ostalih da im se prikljui u bijegu. Kad sam razgovarao
s njim, stekao sam dojam kako misli da su se ubojice namjerile samo na Greeninga. A s
obzirom na njegovu mladost i manjak iskustva, ostali mu vjerojatno nisu povjerili da su doli
do Tualjke. No vjerujem kako je znao da je Greening dobio zapise Anne Askew.
Zato to je na samrti rekao da su ga ubili zbog nje, pripomene Cecil.
Tako je.
Siroti momak, promrsila je kraljica. Ostao je zbog svoje majke i sestara i zbog toga
stradao. Naglo je prila prozoru i sputene glave ostala gledati na malo dvorite.
A preostala etvorica? Jesu li jo uvijek ivi? upitao je lord Parr.
Ne znam. injenica da je ubijen i Elias daje mi naslutiti da su ubojice progonile
cijelu skupinu. Jesu li ih pronali ili ne, to jo ne znamo.
Lord Parr pogladio je svoju sijedu bradu. Tko god da je ubio Greeninga i Eliasa,
vjerojatno dri i kraljiinu knjigu i zapise Anne Askew.
Je li mogue da je netko moan Wriothesley ili Gardiner, Rich ili Paget u
skupinu ubacio svog uhodu? upitao je Cecil. Je li uhoda bio netko od nestale etvorke?
Kako bi inae itko izvana mogao saznati da Greening ima Tualjku?
Da, mogue je da je netko iz skupine radio za neprijatelja, rekao sam. Mislim da
Leemana moemo iskljuiti. Ako je radio za Gardinera, svakako ne bi odnio Tualjku
Greeningovoj skupini. Ostaju nam trojica: Curdy, Vandersteyn i McKendrick. Ali, ako je
jedan od njih bio pijun koji je radio za Gardinera ili nekog drugog, te ubio Greeninga i uzeo
Tualjku i rukopis Anne Askew, zato se ni za jednu knjigu jo nije ulo? Rukopis Anne
Askew je moda uniten jer tereti Wriothesleyja i Richa, no pijun bi, ako je doista postojao,
Tualjku zasigurno odnio ravno kralju.
Cranmer je kimnuo. Da. Norfolk i Gardiner znali su da se lord Hertford i lord Lisle
uskoro vraaju u Krunsko vijee, i da je progon heretika propao. Nedavno sam uvidio kako
je razborito da se i sam vratim u Vijee. Bilo bi smisleno da su se, to se Tualjke tie, odmah
latili posla.
Da, gospodine nadbiskupe, slaem se, rekao sam.
Kraljica se okrenula i pogledala me. U oima joj se iskrila nada. Znai, smatrate kako
je mogue da nisu Gardinerovi ljudi ubili Greeninga i uzeli Tualjku?
Da, mogue je. No teorija gospodina Cecila o douniku unutar skupine vrlo je
uvjerljiva.
Smeteno je zavrtjela glavom. Netko je iznutra radio protiv skupine pobonih ljudi?
Pretvarajui se da je jedan od njih? Kako je itko mogao podnijeti teret takve izdaje?
Za Boga miloga, neakinjo, uzrujao se lord Parr, kada e shvatiti da nije svima
dua ista kao tebi?
Kraljica se zapiljila u njega, pa se jetko nasmijala. Moja dua nije ista. Da jest, ne
bih morala pisati knjigu koja se zove Tualjka grenika. Uspjela bih pobijediti svoju grenu
tatinu unitila bih knjigu, kako mi je to valjano savjetovao gospodin nadbiskup, i sprijeila
sve ovo... Ne bih obmanjivala svog mua, zavrila je gorko.
Kratko sam je pogledao. Njene bi rijei zvuale kao pretjerano samosaalijevanje da
nije govorila s puno iskrene tuge. Na trenutak zavlada tiina, a onda se Cecil okrene prema
meni: Nain na koji su Greening i Elias ubijeni, i va opis dvojice ubojica, kazuje mi da je
u sve ukljuen netko vrlo moan, netko tko si moe priutiti iskusne krvnike.
Pogledao sam ga. Cecil je bio odve mlad za ovakvo savjetovanje. Opet, bio je i
otrouman i staloen. Lord Parr je dobro izabrao. Slaem se, rekoh. Ali to ne odgovara na
pitanje zato netko jo uvijek skriva knjigu. Promijenio sam poloaj jer sam ve dugo stajao
i boljela su me lea. Lorde Parr, gospodine nadbiskupe, Vae Velianstvo: s vaim
doputenjem, pokazao bih vam to sam napisao na poleini papira. Radi se o kronologiji koja
bi mogla dodatno razjasniti stvari. Kraljica je kimnula, ponovo dodirnuvi biser Catherine
Howard. Nikad je jo nisam vidio tako krotku. Nagnula se nad stol zajedno s ostalima, a ja
sam okrenuo papir:

9. lipnja Leeman je uo glasnu raspravu o Tualjci izmeu kraljice i nadbiskupa; sa

skupinom je skovao plan o krai knjige.
29. lipnja Anne Askew je dovedena u Tower i ondje muena.
29. lipnja Myldmore je odnio Greeningu zapise Anne Askew.
5. srpnja Elias je omeo dva mukarca u pokuaju provale u Greeningovu radnju;
jednom mukarcu je nedostajala polovica uha (vjerojatno se radi o ovjeku
koji je prije pokuao pridobiti kraljiina paa Gareta)
 6. srpnja prethodno podmitivi drvodjelju Barwica i straara Gawgera, Leeman je
ukrao Tualjku; logino je pretpostaviti da ju je odnio Greeningu.
10. srpnja Dva mukarca (ne radi se o napadaima iz prvog sluaja) ubila su
Greeninga i ukrala Tualjku (a moda i zapise Anne Askew).
11./12. srpnja Nestali su McKendrick, Curdy i Vandersteyn.
16. srpnja Spaljena je Anne Askew.
17. srpnja Ispitao sam Eliasa, koji je pobjegao na spomen prezimena Bertano (prema
Okedeneu, skupina povezuje to prezime s Antikristom).
18. srpnja Ubijen je Elias.
19. srpnja Saznavi za moju istragu, pobjegao je straar Leeman.
21. srpnja Sukobio sam se s dva mukarca koja su ubila Greeninga (ne radi se o
ljudima koji su prije pokuali provaliti u njegovu radnju); znali su moje ime
i spominjali su Bertana.

Svi su prouavali kronologiju. Redoslijed dogaaja doputa da su u sve ukljuene

dvije skupine ljudi, rekao sam. Jedna je ciljala na zapise Anne Askew, dok je druga eljela
doi do Tualjke.
Cecil je odmahnuo glavom. No zasigurno je postojao samo jedan uhoda. Nije li
vjerojatnije da je dounik rekao Gardineru ili Norfolku, ili Richu, ili Wriothesleyju, ili ve
kome za Sasluanje Anne Askew nakon to je Myldmore dvadeset devetog lipnja odnio
tekst Greeningu, nakon ega su plaenici dobili zadatak da zapis ukradu, ali ih je omeo Elias?
Potom, estog ili sedmog srpnja, Greening dobiva Tualjku, a onaj tko stoji iza svega alje
dva nova mukarca da ga ubiju i ugrabe obje knjige, u emu su i uspjeli, izuzev komadia
otrgnute stranice koji je ostao stisnut u Greeningovoj ruci?
Mogue. Ali ne bi li bilo smislenije poslati dva ista mukarca i u drugi pohod?
razmiljao sam naglas.
Lord Parr iznenada je planuo: Moemo li bar u neto biti sigurni?
Zasad ne, lorde. tovie, postoji jo jedna mogunost. Duboko sam udahnuo prije
no to sam nastavio: to ako su nakon prvog napada lanovi skupine imali podijeljena
miljenja o koracima koje trebaju poduzeti? Neki su moda htjeli poslati knjige u inozemstvo
radi objavljivanja, dok su drugi, razumniji, shvatili da bi objava Tualjke samo tetila kraljici.
Sjetite se da su ti ljudi, kad govorimo o razumijevanju politike, vrlo naivni. to ako je veina
odluila da nee objaviti Tualjku, a oni koji su ubili Greeninga, zapravo su radili za nekog
u skupini koji jest elio objavu?
Znamo da su ekstremne sekte izrazito sklone cjepkanju i unutarnjim svaama,
rekao je Cranmer.
Ukljuujui ubojstva? upitao je Cecil.
Da, ako je u pitanju dovoljno velik ulog, odgovorio je Cranmer tuno. Ako nita,
moramo to uzeti kao jednu od mogunosti.
 Zavladala je tiina, a onda je kraljica umorno kimnula i rekla: Sad bar znam tko je
bio izdajnik u mom domainstvu: straar Leeman. Tuno mi se osmjehnula. Matthew, bili
ste u krivu kad ste sumnjiili Jane Benu i lady Mary.
Istina, Vae Velianstvo. No bila mi je dunost da razgovaram sa svim
osumnjienicima.
Ponovo je kimnula.
to sada? upitao je Cranmer.
Okrenuo sam se Cecilu. Prije svega, kao to sam bio rekao, ne bismo smjeh odbaciti
mogunost da je jedan od trojice nestalih mukaraca uzeo knjige zbog svae oko strategije,
te ih sada eli prokrijumariti iz zemlje. Kakvu ste tono strau postavili na dokove?
Na carini sam diskretno dogovorio temeljito pretraivanje brodskih tereta na
odlasku. Dakako, carinici najvie truda ulau u pretraivanje robe koja ulazi u zemlju, s
osobitim naglaskom na zabranjenu literaturu. Knjige znaju biti skrivene u balama tkanine
ili, omotane nepromoivim platnom, u bavama s vinom...
to e biti ako ih pronau? ubacio sam se.
Dostavit e ih meni. Cecil nesvjesno dodirne jedan od madea na licu. Lord Parr
bio je ljubazan i dao mi dovoljno zlata da podmaem taj kanal.
Ali to ako knjige u inozemstvo krenu iz Bristola ili Ipswicha? upitala je kraljica.
Ili iz kakvog zatona, skrivene na nekoj brodici?
U tom sluaju ne moemo nita uiniti, rekao je bezbojno lord Parr. Okrenuo se
prema meni. Jasno mi je da bi radikalna skupina poslala zapise Anne Askew u inozemstvo
Baleu ili nekom njemu slinom da ih ondje tiskaju i prokrijumare natrag u Englesku.
Ali Tualjku? Pa oito je, i nakon malo razmiljanja, da bi tiskanje i raspaavanje Tualjke
samo nakodilo kraljici.
Ve sam imao posla s esktremnim fanaticima, rekao sam. Ti ljudi predano su
vrbovali pristae na mjestima gdje se moe doi do povjerljivih informacija ba zato da ih
objave. Moda su ak i shvaah da mogu prouzroiti tetu Njenom Velianstvu, ali nije ih
bilo briga jer su vjerojatno smatrali da e svojim djelovanjem podignuti ljude na bunu.
U prostoriji opet zavlada tiina. Tiho sam nastavio: Jo uvijek imamo dva kljuna
traga koja nismo ispitali do kraja. Dvoje ljudi. Tko je Stice, mukarac s odrezanom polovicom
uha, i za koga radi? I tko je, pobogu, taj Gurone Bertano?
Prezime Bertano mi je potpuno nepoznato, rekao je Cranmer. Meutim, kao to
znate, neto se zbiva, postoji neki plan, koji ukljuuje samo vjerske tradicionaliste bliske
kralju. Je li u sve upleten i taj ovjek, doista ne znam. No moe biti da je Greeningova
skupina nekako otkrila i treu poverljivu stvar Bertanovo ime i njegove namjere. Ali od
koga?
Kako bilo, ime je prestravilo Eliasa.
 Ne usuujemo se istraivati odve otvoreno, gospodine nadbiskupe, rekao je lord
Parr. Ako je taj Bertano ukljuen u tajne spletke konzervativaca, a ja javno iznesem njegovo
ime, od mene e se traiti da otkrijem gdje sam ga uo.
Od paa smo saznali, ree Cecil, da onaj drugi mukarac, onaj s odrezanim uhom,
radi za nekog na dvoru, nekog tko je traio podatke protiv kraljice i bio umijean u prvi
napad na Greeninga.
Kad bismo bar mogli nai tog ovjeka, rekao sam. On je moda klju cijele urote.
Lord Parr poeo je hodati amo-tamo, sav napet od frustracije. Svi dravni
velikodostojnici imaju golema domainstva i pijune.
Jo uvijek mi je udno to Myldmore nije bio uhien odmah nakon to se saznalo
kako je upravo on razglasio da je Anne Askew muena, rekao je Cecil.
Sada se uzbuenim glasom javi kraljica: Matthew, iz onog to ste rekli mom stricu,
shvatila sam da sir Anthony Knevet nije bio zadovoljan to su sirotu enu protuzakonito
muili. tovie, navodno je rekao da e sve prijaviti kralju?
Tako je, Vae Velianstvo.
Duboko je udahnula. Prije otprilike tri tjedna veerala sam s kraljem, kad nas je
prekinuo glasnik. Rekao je kralju kako ga sir Anthony usrdno moli za razgovor u vezi s
nekom povjerljivom stvari. Kralj je bio ljutit, rekao je da eli veerati u miru, ali glasnik je
ustrajao, govorei da je stvar vrlo vana. Ja sam napustila odaju, a sir Anthony je uao kralj
te veeri nije bio sposoban napraviti ni koraka. Jo je jednom udahnula, pokuavajui se
umiriti. Nakon nekog vremena sir Anthony je otiao, a kralj me pozvao natrag. Nije mi
rekao nita o razgovoru, no izgledao je... uznemireno, pomalo rastrojeno.
Datumi se poklapaju, rekao je lord Parr. A o emu bi drugom Knevet elio tako
urno razgovarati?
U jedno sam sigurna, nastavila je kraljica. Ako su Rich i Wriothesley muili Anne
Askew na svoju ruku ili po nalogu nekog na viem poloaju Gardinera ili Norfolka ako
su postupili tako svirepo i protuzakonito prema jednoj eni, kraljev osjeaj asti bio bi silno
povrijeen. Platili bi za to. Zapravo, nedugo nakon toga kralj i jest smislio plan s lanom
optunicom protiv mene i ponizio Wriothesleya kad ju je donio.
Drala se ukoeno, kao da pokuava sputati zapameni strah. Ve sam dugo znao da
na Henrika gleda popustljivo i s ljubavlju, no za mene je kralj bio okrutna zvijer. Ipak, bilo
je poznato da kralj iznimno cijeni tradicionalne viteke vrijednosti takav um moe biti
zgranut muenjem ene, ali mu je posve prikladno da dama iva zavri na lomai. To
objanjava zato je Myldmore proao bez posljedica, rekao sam zamiljeno. A sjeam se da
je Rich na spaljivanju izgledao nekako zaokupljeno, zabrinuto. Zajedljivo sam se
osmjehnuo. Moda nije samo Wriothesley osjetio kraljev gnjev.
Lord Parr kimnuo je u znak slaganja. Da, moj neak me izvijestio da su u to vrijeme
Rich i Wriothesley na zasjedanjima Krunskog vijea bili pokunjeni. No, kako sam rekao,
sada su ve bolje volje.
 Ali bi li se onda, s obzirom na okolnosti, usudili naloiti ubojstvo tiskara i krau
knjiga? upitao je Cecil.
Moda i bi, rekao sam zamiljeno. Ako su imali dounika u anabaptistikoj sekti i
saznali za knjige. Podastiranjem Tualjke kralju ponovo bi uvrstili svoje poloaje.
Svi su u tiini razmiljali o ovoj teoriji. A onda se trgnemo na iznenadno kucanje.
Nervozno smo se zgledali moda nije bilo najmudrije da nas sve zajedno vide s kraljicom.
Lord Parr prie vratima i otvori ih. Na pragu je stajao jedan od kraljiinih straara. Duboko
se naklonio kraljici i rekao: Gospodin tajnik Paget je vani, lorde. eli razgovarati s vama i
Njezinim Velianstvom.
U redu, ree lord Parr. Daj nam koji trenutak, pa ga uvedi.
Kad je straar zatvorio vrata, Cranmer tiho ree: Bilo bi dobro da odem. Najbolje
preko kraljiine galerije.
U redu, gospodine nadbiskupe, sloio se lord Parr.
Nadbiskup je otvorio vrata i urno iziao. No odmah potom iz hodnika dopre dubok
glas: Gospodine nadbiskupe! Bili ste u posjetu kraljici?
Da, gospodine tajnie.
Moda biste mogli ostati jo koji trenutak. Doao sam na dogovor oko doeka
francuskog admirala.
Cranmer se, pomalo namrten, vratio u ured, a nakon njega uao je i tajnik Paget. Bio
je sam. Naklonio se kraljici, pa samosvjesno pogledao prisutne, kao ovjek koji zna da sve
vrsto dri u svojim rukama. Jo od spaljivanja mi je u pamenju ostalo to uglato, kameno
lice, i nadolje okrenut prorez izmeu dugih brkova i neposlune ravaste brade. Paget je
danas nosio sivu halju i kapu, razmeui se samo slubenim zlatnim lancem. Ispod ruke je
drao snop papira. Imate sastanak s kraljiinim Pravnikim vijeem, lorde? upitao je
vedro. Kako bismo samo upravljali naom zemljom bez odvjetnika i umakanja pera u tintu?
Hja, i ja sam nekad bio odvjetnik. Nadam se da niste odve zagnjavili Njezino Velianstvo,
rekao je zlobno, hladno piljei u lorda Parra.
Naas sam pogledao kraljicu bila se uspjela smiriti u trenu, i sada je zraila
kraljevskom mirnoom: podignula je bradu i ramena, i malko ukrutila tijelo. Moji vijenici
pojednostavljuju stvari za moj skroman enski um, rekla je veselo.
Paget se opet naklonio. Bojim se kako vas i ja moram zamoliti da mi podarite vae
uveno strpljenje, no siguran sam da se radi o mnogo ugodnijoj temi. Kralj je naloio da se
nabavi nova odjea za dame koje e vas pratiti na sveanostima za francuskog admirala. eli
da vaa pratnja izgleda sjajno.
Njegovo Velianstvo je velikoduno kao i uvijek.
Znam da do sveanosti imamo jo mjesec dana, no mnogo toga se mora prirediti.
Moemo li porazgovarati o organizaciji? Nakon toga, gospodine nadbiskupe, mogli bismo se
dotaknuti vae uloge, koja e takoer biti vana.
 Iza Pagetovih lea, lord Parr je pogledao Cecila i mene, pa glavom kratko pokazao
prema vratima. Nasreu, bili smo odve niskog statusa da bi nas predstavio gospodinu
tajniku. Naklonili smo se kraljici i iskrali se van. uli smo Pageta kako govori: U dvorcu
Baynard na ivanje e dobiti najbolju tkaninu...
Cecil i ja utke smo koraali hodnikom sve dok nismo stigli do diskretno smjetenog
prozora s pogledom na dvorite, s kojeg sam pri svom prvom dolasku vidio kralja. Dvorite
je ovog popodneva bilo prazno, izuzev para mladih dvorana koji su ljenarili oslonjeni na
zid. Sjene su se ve produile.
Tajnika Pageta vidio sam na spaljivanju, rekao sam tiho.
Da, bio je tamo.
On je tradicionalist, zar ne?
Na dvor je doao pod zatitom biskupa Gardinera, ali vie nije povezan s njim.
Ne?
Sada je iskljuivo kraljev ovjek. Kralj je tjelesno slab, i sve vie svojih poslova daje
Pagetu u ruke. No tajnik pazi da ne prekorai granice svojih ovlatenja.
Da, uo sam kako je tu lekciju nauio od Wolseyja i Cromwella.
Cecil je kimnuo. Kako god vjetar puhao, Paget e slijediti samo kraljeve elje. Ako
i ima vlastitih naela, dobro ih je sakrio.
Bolje se prignuti nego ostati bez glave.
Ba tako.
Ali... moemo li biti sigurni u to, budui da je Paget vjerski tradicionalist i u dobrim
odnosima s Richem i Wriothesleyjem? ini se da su ta dvojica muila Anne Askew bez
prethodnog savjetovanja s kraljem. A moda je i Paget spreman preuzeti stvar u svoje ruke
sada kad je kralj tako bolestan. Uostalom, nije li tajnik odgovoran za sve slubene uhode i
potkazivae?
Za slubene svakako, odgovorio je Cecil. No kao to je lord Parr maloprije kazao,
svi dravni velikodostojnici imaju i osobne pijune. to se kraljeva zdravlja tie, tijelo mu
otkazuje, ali um i volja su mu, iz onog to ujem, ustri kao i uvijek.
Promatrao sam mladog Cecila: bio je uobiajeno bistar, smiren i, vjerovao sam,
spreman zaboraviti na skrupule. No ipak se bez oklijevanja javno priklonio kraljici. Duboko
je uzdahnuo, a ja shvatih da i on zacijelo osjea napetost zbog svega ovoga. Je li ga strah sada
kad je namirisao dim? to dalje? upitao sam ga blago.
Stvar je u rukama lorda Parra. A do daljnjeg i u mojim. Pazit u na dokove, pokuati
pronai mukarca bez polovice uha i rijeiti zagonetku zvanu Bertano. Neoekivano mi je
dodirnuo ruku. Zahvalni smo vam, gospodine Shardlake. U razgovoru ste mnogo toga
razjasnili... Zastao je. Ah, pogledajte tamo dolje.
Pogledao sam kroz prozor. Dva pridola mukarca koraala su preko dvorita i
srdano razgovarala. Dva mlada besposliara odmaknu se od zida i duboko im se naklone.
Prvi pridolica bio je kraljiin brat, William Parr, grof od Essexa, visok i mrav, koata lica
i podrezane crvenkastosmee brade. Drugi mukarac, o ijem sam povratku u Englesku
douo od dvorskih dama, bio je nekadanja kraljiina ljubav: sir Thomas Seymour. Prezirao
sam ga. Nosio je kratki zeleni ogrta, a bijele duge arape od svile isticale su njegove skladne
noge. Crvenkastosmeu kosu prekrivala mu je iroka ravna kapa s labudovim perom. Gladio
je svoju kestenjastu bradu, dugu kao i u Pageta, ali pomno zaeljanu.
Saveznitvo Parr-Seymour na djelu, apnuo je Cecil sa ivim zanimanjem
politikog znalca. Dvije glavne reformistike obitelji sada su zajedno.
Nije li sir Thomas odve svojeglav za vodee mjesto?
Istina. Ali njegov brat, lord Hertford, zasad je jo uvijek u inozemstvu, i sir Thomas
vodi igru. No lord Hertford vraa se vrlo skoro. Imam veze u njegovu domainstvu. Cecil
mi se naas tato osmjehne, pa se nakloni. A sada vas ostavljam, gospodine Shardlake.
Pozvat emo vas kad bude kakvih novosti. Hvala vam jo jednom.
Promatrao sam ga kako odlazi niz hodnik svojim brzim, samouvjerenim korakom.
Zbog tog posljednjeg osmijeha sam se zamislio: i Cecil e jednog dana biti politiar ve
sada je zakoraio na prvu stubu. Misli mi potom skrenu na saveznitvo Parrovih i
Seymourovih. Zasad su ujedinjeni protiv vjerskih konzervativaca. No kad kralj umre, obje
e obitelji imati pravo zahtijevati upravu nad kraljevstvom u ime malodobnog Edwarda:
Parrovi kao obitelj njegove pomajke, a Seymourovi kao obitelj njegove prave, mrtve majke.
Koliko e tada potrajati saveznitvo?
 Dvadeset sedmo poglavlje

ORAAJUI HODNIKOM prema bogato ukraenim javnim odajama, zauo sam neobinu

K buku: onkraj zida dopirali su kripanje i tropot, te zvuk koji je sliio zveketu lanaca.
Pogledao sam uokolo i opazio vrata koja dotad nisam vidio. Za razliku od ostalih, ova
vrata nisu imala prekrasno ureen okvir, ve su bila postavljena u razinu sa zidom, s
istom reljefastom oplatom nalik naboranoj tkanini. Imala su malu kljuanicu, ali ne i kvaku.
Svladan znatieljom, lagano sam ih gurnuo; arke su bile nauljene i vrata se, na moje
iznenaenje, odmah otvore.
Unutra se nalazila iroka etvrtasta platforma, obasjana bakljama privrenim na
zidove. Platforma je okruivala stube koje su vodile u prizemlje. Zaprepastim se kad u
jednom kutu ugledam etvoricu mukaraca u crnim odorama kraljeve gospode
umirovljenika: s naporom su okretali golemo vitlo, teglei uza stube nekakav teret iz
prizemlja. Odozdo sam zauo sipljiv uzvik: Pazite, budale, ljuljam se! Mukarci ponu
snanije namatati uad, i u mom se vidokrugu pojavi krupan mukarac u masivnim kolicima,
privezan za njih konim remenom preko golemog struka; glava mu je bila gotovo elava,
imao je veliko, crveno, okruglo lice, a iznad ovratnika od kaftana drhtali su mesnati nabori
napola skriveni rijetkom bradom. Kraljevi golemi obrazi grili su se od bola.
Uto me opazio straar, krupan bradati momak. Pourio je prema meni, vrsto mi
dlanom prekrio usta i izgurao me natrag u hodnik. Neujno je zatvorio vrata, a onda me
zgrabi za suvratke halje: Tko ste vi? upitao je tiho, no jarosno. Kako ste uli onamo?
uo... uo sam udne zvukove onkraj vrata. Gurnuo sam ih i lako su se otvorila...
Za ime Boje, trebala bi uvijek biti zakljuana iznutra... ut e me Hardy, ostat e
bez muda zbog ovoga. Izraz lica naglo mu se promijenio: nije me vie gledao gnjevno, nego
prijezirno. Tko ste vi, grbave? Promotrio je moju halju. Vidim da nosite kraljiin grb.
Ja sam novoimenovani lan kraljiina Pravnikoga vijea.
Pustio me. Onda nauite, i to brzo, da u Whitehallu ulazite samo onamo gdje vas
pozovu. Posljednje je rijei naglasio udarajui me kaiprstom u prsa, a onda je uznemireno
pogledao preko ramena. Mukli zveket s druge strane vrata znaio je da su kolica dovuena
na platformu. Idite, rekao je straar, i zahvalite nebesima to vas nije vidio. Mislite da je
Njegovu Velianstvu drago da ga gledaju kako ga vidom dovlae gore? Nestanite! Odmah!
Okrenuo se i uao natrag u prostoriju, a ja sam pojurio odade to sam bre mogao. Znao sam
da kralj hoda na jedvite jade, ali nikad se nisam zapitao kako dolazi do svojih odaja na
prvome katu. Ve sama nepokretnost dovoljno je poniavajua za tog nekad uvenog atletu,
i zasigurno ne eli da ga gledaju dok ga ovako tegle... Zadrhtim, shvativi da sam imao sree.
Da je naas podignuo glavu i prepoznao me...

 ONOVO je nastupilo kratko zatije. Nekoliko dana iz Whitehalla nisam dobivao

P nikakve vijesti. Vratio sam se na posao, ali ovog mi je puta bilo tee sabrati se i
odmoriti.
U subotu dvadeset etvrtog srpnja, kasno ujutro, doao sam u ured. Nicholasa
nije bilo.
Moda je dokasna banio po krmama, negodovao je Skelly.
Juer je rekao da ga bole prsa, rekao je Barak. Ako ne doe, otii u do njega za
vrijeme ruka da provjerim je li sve u redu.
Kimnuo sam.
Skelly prijekorno ree: Bio je doao onaj svjedok u sluaju na Parninom sudu, kako
je bilo i dogovoreno. Trebali ste uzeti njegov iskaz, ali morao sam mu rei da ste otili po
urnom poslu. Budui da nisam znao gdje ste, gospodine, zavrio je on zajedljivo.
ao mi je, rekoh, ozlovoljen jer sam zaboravio na to. Tako dalje nee moi.
Ovo je stiglo za vas. Skelly mi je pruio nekoliko pisama.
Hvala.
Odnio sam pisma u svoju sobu i sljedeih sam nekoliko sati radio. Bile su to
uobiajene stvari, izuzev slubene obavijesti rizniara Rowlanda da je moja biva klijentica,
Isabel Slanning, podnijela pritubu protiv mene. Zatraio je da doem do njega u
ponedjeljak. Uzdahnuo sam. Hja, to se moglo oekivati. Pritube u se lako rijeiti, no
Rowland e bez sumnje uivati u pokuaju da me posrami.
Bio sam malko zabrinut za Nicholasa. Barak je rekao da e ga, ukoliko se ne pojavi u
uredu, posjetiti za vrijeme ruka. to ako ga je pronaao u loem stanju, inficirane rane, pa
ga odveo Guyu? No poznavao sam Baraka: da se dogodilo neto vano, poslao bi mi poruku.
Moda je otiao kui; rekao sam mu da moe otii doma na ruak dok je Tamasin trudna.
Vratio sam se poslu koji me ekao na stolu.
Nedugo potom zaulo se kucanje na vratima. Ponadao sam se da se vratio Barak, no
bio je to Skelly. Doao je odvjetnik Dyrick, gospodine. U vezi sa sluajem Slanning.
Uvedi ga. Namrtio sam se i odloio pero. Zacijelo je doao preuzeti predmetne
dokumente; leali su na pultu pokraj mog radnog stola. No oekivao sam da e poslati svog
pisara. Vincent Dyrick i ja sukobili smo se prije godinu dana, i o njemu sam znao stvari zbog
kojih mu je bilo u interesu da me ne provocira previe. Ipak, bio je on ovjek koji je volio
borbu. Isabel Slanning zasigurno je traila najratobornijeg odvjetnika, nekog kome nije
vano to je klijent naporan, a sluaj beznadan, sve dok dobiva visoku naknadu. Dyrick je
bio upravo takav. Iz iskustva sam znao da e nesmiljeno pokuavati izvui neto iz tog
predmeta; vjerojatno e ak uvjeriti samoga sebe da je Isabel u pravu.
Dyrick je uao svojim samouvjerenim, vrstim korakom; imao je lijepo mravo lice,
prodorne zelene oi, a ispod uske kape virili su mu tanki uvojci crvene kose. Kratko mi se
naklonio, pa se cinino osmjehnuo.
Dobar dan, brate Shardlake.
 I vama, brate Dyrick. Izvolite sjesti.
Prihvatio je i sjeo, sklopivi ruke u krilu. Nastavio sam uljudno, ali bez osmijeha:
Dakle, preuzeli ste sluaj gospoe Slanning? Pripremio sam dokumentaciju.
Fino. Predmet je vrlo zanimljiv.
Mislim da je beznadan. Ali unosan.
Istina, osmjehnuo se on ponovo. Brate Shardlake, znam da imamo razloga drati
se podalje jedan od drugoga, ali... hja... ponekad emo se u nekoj parnici, pukim sluajem,
nai na suprotnim stranama.
Moje sudjelovanje u ovoj parnici je zavreno. Jeste li vi naveli gospou Slanning da
upravi Inna podnese prigovor protiv mene? upitao sam britko. Ta prituba nema
nikakvoga smisla.
Pogledao me u oi. Kad me ve pitate ne, nisam je ja naveo na tubu. Rekao sam
joj da se mora usredotoiti na svoj predmet. No bila je uporna.
Da, gospoa Slanning je uistinu uporna. Pomislih kako glede toga zacijelo govori
istinu. to se sluaja tie, prituba im nee donijeti nikakvu korist, i premda bi me Dyrick
volio vidjeti u neprilici, znao sam da tu stvar nee gurati predaleko.
Jako je nezadovoljna vaim voenjem postupka, rekao je glumei prijekor.
Znam. Gurnuo sam snop predmetnih isprava prema njemu. Ovo je
dokumentacija, nadam se da ete uivati.
Stavio je papire u krilo. Mnogo je mesa na ovoj kokoi, rekao je zahvalno, a onda
me pogleda s negodovanjem. Gospoa Slanning mi je rekla da ste se vi i odvjetnik njenoga
brata, gospodin Coleswyn, urotili protiv nje. Posjetili ste ga u njegovoj kui. Nadalje, tvrdi
kako ste je naveli da za struno miljenje o zidnoj slici, koja je u sreditu ovog sluaja, izabere
vjetaka koji joj nije bio sklon. Tvrdi da je taj ovjek, Adam, bio u dosluhu s vama i
Coleswynom. Molim vas, kao njen zastupnik, da mi odgovorite na te optube.
Na trenutak sam bio spreman reagirati grubo, poput Baraka, no ipak sam zadrao
mirnou. Uvidjet ete da je gospoa Slanning sama izabrala vjetaka s popisa koji sam joj
dao. Nije me ak zatraila ni savjet.
Dyrick je malo nagnuo glavu. Gospoa Slanning kae da ste ekstremni vjerski
radikal, poput Coleswyna i njenog brata. Naalost, ustrajna je da to pitanje, unato mom
protivljenju, potegne na rujanskom roitu. Eto, da znate.
Dyrick me netremice promatrao svojim hladnim zelenim oima. Odgovorio sam
neto ustrije: Dobro vam je poznato da nisam vjerski radikal.
Slegnuo je ramenima. Kako god da bilo, mene se to ne tie. No takva optuba ovih
se dana ne iznosi u javnosti. Moram vas upozoriti da ju je stavila i u prigovor koji je podnijela
Lincolns Innu.
U pravu ste. Ovih dana nije razborito nabacivati se optubama za vjerski
ekstremizam. Nitko nije siguran, opomenuo sam ga. Dyrick je u sebi nosio crtu
lakomislenosti, manjak zdrave prosudbe, i uivao je izazivati probleme sebi za volju.
 Ponovo je nagnuo glavu. Mislio sam da je lov na heretike zavren.
ovjek nikad ne zna.
Hja, moda ste upueniji nego ja. Sjeam se da imate veze na dvoru.
Brate Dyrick, zaponem, zacijelo ste svjesni da je ovaj sluaj besmislen, i da su
miljenja vjetaka jasna i konana. Moj suparnik, gospodin Coleswyn, za sluaj da
pokuavate saznati neto o njemu, mudar je i razuman ovjek. Po mom miljenju, jedini cilj
Isabel Slanning i Edwarda Cotterstokea jest da naude jedno drugom. Oboma bi bilo u
interesu da se to prije nagode.
Dyrick podigne obrvu. Brate Shardlake, i vi i ja dobro znamo da gospoa Slanning
nee pristati na nagodbu. Nikada. Bio je u pravu. Preda mnom se pojavi Isabelino lice:
izborano, uljivo, neumoljivo.
Dyrick ustane, stavi spis pod ruku i samozadovoljno ga potapa. Kao to rekoh, na
ovoj je kokoi mnogo mesa. Doao sam vam kazati da u se otro boriti, ali neu ohrabrivati
gospou Slanning da se nabacuje optubama za herezu. Svjestan sam koliko je to opasno.
to se tie njene pritube Innu, to ete morati rijeiti sami.
Kimnuo sam. Bilo mi je drago uti da ipak ima bar malo razboritosti.
A sada me eka okraj s bratom Coleswynom. Veselim se tome. Naklonio se i
izaao.

neko vrijeme u tiini, vie uzrujan no ljutit zbog povratka Vincenta

S
JEDIO SAM
Dyricka u moj ivot. Gledite da je sluaj Slanning povezan s vjerskom urotom bilo
je smijeno. No, ako Isabel nastavi s ludim optubama, bit e to briga vie za Philipa
Coleswyna. Moda ga dovede i u opasnost. Morao bih ga upozoriti.
Naposljetku uzdahnem i vratim se poslu. Sada vie nije bilo tako vrue, sunce se
primaknulo obzoru, a vani na Gatehouse Courtu sve je utihnulo. Neto prije sedam zaulo
se kucanje na vratima; opet sam se ponadao da je stigao Barak, moda ak i Nicholas, no bio
je to Skelly koji me doao pozdraviti i predati mi poruku. Ovo je netko maloas gurnuo
ispod vrata, rekao je. Bio je to preklopljeni papir, adresiran na mene nespretnim tiskanim
slovima, i zapeaen bezoblinom grudicom voska.
Kad je Skelly otiao, prelomio sam peat i rasklopio papir. Poruka je bila nepotpisana
i, kao i adresa, ispisana tiskanim slovima, meni posve nepoznatim rukopisom.
GOSPODINE SHARDLAKE,
UHVATILI SMO MLADOG NICHOLASA OVERTONA. AKO GA ELITE
PONOVO VIDJETI, DOITE VEERAS U DEVET U KUU SA ZELENIM
KAPCIMA U NEEDLEPIN LANEU, DRUGA VRATA OD ZNAKA
ZASTAVE. DOITE SAMI. NEMOJTE NITA JAVLJATI U PALAU,
ONDJE IMAMO SVOJEG DOUNIKA. AKO NE DOETE, POSLAT EMO
VAM MLADIEVU GLAVU.
 Dvadeset osmo poglavlje

ALO HODAJUI, MALO TREI, urio sam prema Barakovoj kui, udaljenoj nekoliko

M ulica. Prolaznici su me radoznalo pogledavali. Bio me obuzeo strah da je Barak

pronaao slinu poruku u Nicholasovoj unajmljenoj sobi i da ga je sam otiao
traiti. Govorio sam si da on ne bi reagirao nagonski, ne u ova vremena, ali bio
sam istinski uplaen za obojicu i iznova se proklinjao zbog nevolja koje sam svima oko sebe
donio svojim uplitanjem u potragu za Tualjkom.
Kad sam stigao i pokucao na vrata, bio sam sav znojan i zadihan. Shvatio sam da mi
je posljednjih mjeseci tjelesna sprema dola na niske grane po cijele sam dane sjedio u
uredu, a kod kue uivao u dobroj kuhinji Agnes Brocket.
Vrata mi je otvorila Jane Marris. Naklonila se prignuvi koljeno, a onda se zagledala
u moje lice. Zar ste trali, gospodine Shardlake?
Napola. Dolazim iz svog ureda.
Neoekivano se osmjehnula. Sve je u redu, gospodine. Gazdarica se uplaila, ali
ispostavilo se da nije nita. Doktor Malton je s njom.
Namrtio sam se, ne znajui o emu govori. Teko diui, zabrinuto sam je slijedio
niz kratak hodnik. U urednoj maloj dnevnoj sobi Tamasin je sjedila na jastucima. Bila je
blijeda. Na moje golemo olakanje, na stolcu pokraj nje sjedio je Barak; sada odmotanu ruku
drao je u njenom krilu. Guy je, u svojoj dugoj lijenikoj kuti, sjedio nagnut nad stolom i
mijeao bilje u zdjelici. Odozgo je dopirao pla maloga Georgea.
Jane, poi k djetetu, molim te, rekla je Tamasin. Zna da neto nije kako valja.
to se dogodilo? upitao sam kad je Jane otila.
Barak je podignuo glavu. Bila je topla ljetna veer, i nosio je samo koulju i duge
arape. Na zlatnom laniu oko vrata visjela mu je, kao i uvijek, drevna oeva mezuza.
Tamasin je jutros osjetila bolove u trbuhu. Kad sam stigao kui na ruak, bilo joj je jo gore.
Bojala se da neto nije u redu s bebom. Otiao sam po Guya.
Sve je u redu, mimo je rekao Guy. Muili su je vjetrovi.
Tamasin posramljeno pogleda ustranu.
Zabrinuo sam se, rekao je Barak, a Tamasin pomiluje njegovu urednu bradu.
Nemojte mi zamjeriti to se nisam vratio na posao, pogledao me. Subota je, dan za
sreivanje papira. Kako ste znali da sam ovdje?
Nisam... nisam bio siguran. No elio sam s tobom popriati o jednoj hitnoj stvari, pa
sam doao.
ao mi je to sam vam na smetnji, rekla je Tamasin.
Tvoja crijeva imaju smetnje, vragolasto joj se naceri Barak.
 Sram te bilo, Jack, crvenjela se ona.
Guy je ustao. Pomijeaj ovo bilje s malo piva i popij nakon jela, uputi on Tamasin.
Ta smjesa moe biti od pomoi kod... tvojih problema. Osmjehnuo se. Sve drugo je u
redu.
Tamasin ga uhvati za ruku. Jako ste dobri prema nama, rekla je. Samo, zabrinuti
smo jer...
Znam, rekao je Guy. Njihovo prvo dijete rodilo se mrtvo.
Ispratit u vas, rekao je Barak.
Hvala. Guy me na odlasku pozdravio vrlo suzdrano. Slubeno mi se naklonio, to
me povrijedilo vie nego da me opsovao. Barak ga je poveo van, ostavivi me samog s
Tamasin. Naslonila se na jastuke.
Zabrinula sam se rekla mi je tiho.
Razumijem te. U tvom stanju zbog svake... nelagode strahuje da se neto dogaa s
djetetom.
Istina. Izgledala je eznutljivo. Nadam se da e ovoga puta biti ki. Djevojica koju
u odijevati u haljinice i izraivati joj krpene lutke.
Moda i bude tako.
Kratko se osmjehnula, pa rekla: Guy je pogledao Jackovu ruku. Dobro zacjeljuje. No
nije slino Baraku da bude tako neoprezan, a i nije mi jasno kako je mogao zadobiti takvu
gadnu povredu od obinog noa za papir. Malko je napregnula oi, a ja sam se silom prestao
mekoljiti. Znao sam koliko je bistra.
Drago mi je da rana dobro zacjeljuje, odvratio sam neodreeno.
Barak se vratio. Po mom izrazu lica shvatio je da se dogaa neto ozbiljno. Tammy,
gazda i ja emo popriati u spavaoj sobi, rekao je. Sigurno ne eli sluati o pravnim
zavrzlamama.
Nije problem.
Posluaj Guyev savjet, eno, i odmori se, ree Barak toboe strogo, pa me uz malo
stubite odvede do njihove spavae sobe. Sjeo je na krevet. to se dogodilo? upitao je tiho
jer je Jane Marris bila s Georgeom u susjednoj sobi.
Jesi li danas otiao do Nicholasa?
Da, kako sam i rekao. U vrijeme ruka, prije no to sam otiao kui. Studenti s kojima
dijeli taj svinjac rekli su mi da je izaao juer naveer i da se nije vratio. Misle da je vjerojatno
ostao spavati kod neke kurve.
Nije. Proitaj ovo. Pruio sam mu poruku. Netko je to gurnuo ispod uredskih vrata
prije manje od pola sata.
Nakon to je proitao poruku, Barak je na trenutak zatvorio oi, a onda se ljutito
zapiljio u mene.
Hoete li mi, pobogu, rei to se dogaa? upitao je, i dalje tiho.
 Ne mogu ti sve otkriti. Zakleo sam se na utnju...
Jebe utnju! podignuo je glas. Neto veliko je posrijedi, zar ne? Uposlili ste mene
i Nicholasa da vam u tome dijelom pomognemo. Ukraden kraljiin prsten u dvorcu Baynard,
ubijeni tiskar ije roditelje navodno zastupate, oni mukarci koji su nas napali u gostionici,
uplaeni mladi kojeg ste ispitivali u uredu... sve je to povezano, nije li? Poslali ste me u
palau s porukom, i cijeli je odred smjesta odveo tog jadnika. Bio je prestravljen. A onaj
mladi odvjetnik koji je doao s vojnicima, onaj pun madea, zasigurno radi za kraljicu, zar
ne?
U pravu si.
Po njegovu dranju i kroju halje vidio sam da je dvorski odvjetnik. Nije mi to moglo
promaknuti, dovoljno dugo sam radio meu takvim ljudima. A vas poznajem est godina, i
znam da postanete nervozni i razdraljivi kad se dogaa neto opasno! Bocnuo me
kaiprstom. Kraljica vas je opet upetljala u neto, nije li? Netko je zbog toga oteo Nicka, i
sad elite da vam ga pomognem osloboditi! E pa, najprije mi sve otkrijte! Sve!
Podignuo sam ruke. Spusti glas ili e te ene uti. Oklijevao sam. Ako mu sve
otkrijem, prekrit u zakletvu i izloiti ga spoznajama koje mogu biti vrlo opasne. No, ako
elim pomoi Nicholasu, treba mi Barakova pomo, i to odmah. Stoga sam mu iznio cijelu
priu: od poziva koji sam dobio od kraljice i nestale Tualjke, preko dvojice ubijenih i
skupine nestalih mukaraca, do Myldmoreova priznanja i zapisa Anne Askew. Govorio sam
tiho, a Barak me nekoliko puta prekinuo pitanjima, takoer priguenim glasom.
Kad sam zavrio, Barak se dao u razmiljanje. I dalje je izgledao ljutito. Zar vam ne
mogu pomoi kraljiini ljudi? gladio je bradu.
U poruci stoji da otmiari u palai imaju dounika.
Moda lau.
Ne usuujem se riskirati.
Zar ne moete poruku dostaviti kraljici osobno? Vi, koji biste sve uinili za nju?
upitao je nestrpljivo.
Odmahnuo sam glavom. Nemamo vremena. Sjeti se, moram biti ondje u devet
veeras. A ve je dobrano prolo sedam.
Ako doista imaju dounika u Whitehallu, nee vas pustiti da to razglasite neete
ivi izai iz te kue, a Nick jo manje.
elim samo da ode onamo sa mnom i sakrije se u blizini dok ja budem unutra. To
ti ide od ruke, rekao sam tiho i duboko udahnuo. Ako ne izaem za dvadeset minuta,
pokuaj o svemu obavijestiti odvjetnika Williama Cecila. Time se ne izlae opasnosti.
Barak je vrtio glavom; odjednom je izgledao umorno. Umrli biste za kraljicu?
Bih, odgovorio sam kratko.
Ushodao se sobom, pa rekao: Sranje. Poi u s vama. Premda, mislim da je Tamasin
ve sumnjiava zbog moje ruke.
Hvala ti, Jack, rekao sam smjerno. Ne mogu ni opisati koliko sam ti zahvalan.
 I trebate biti jebeno zahvalni. ekajte me ovdje. Pozdravit u se sa enom i rei joj
da hitno moramo nekom svjedoku. Ne elim da ponovo vidi to vae zabrinuto lice. Pozvat
u vas.
Imamo sat i pol, rekao sam.
Dovoljno da pronaemo neku krmu i sve dobro isplaniramo.

OLI SMO prema sreditu grada, pa skrenuli k rijeci. Barak je preko kuulje odjenuo

P stari kouh, a i meni je dao jedan stavio sam ga preko prsluka; ne bi bilo pametno
isticati se odjeom u siromanom dijelu grada, kamo smo se zaputili. Greeningove
ubojice to su dobro znali.
Imate li to zlatnika u torbi? upitao me Barak.
Da. I pokoji srebrnjak.
Puno je bolje imati zlato.
Iz St. Peters Streeta skrenuli smo u Thames Street. Nismo mnogo govorili. Na jugu
su se vidjele dizalice na molovima, te rijeka, sva bijela od jedara. Na zapadu je zalazilo sunce.
Barak nijednom nije usporio; cijeli je ivot proveo u gradu i poznavao je svaku ulicu i prolaz.
Zaustavio se tek ispred naoko pristojne gostionice na krianju Thames Streeta i uliice koja
je vodila prema rijeci; neke od uskih, ruevnih kua bile su nagnute pod udnim kutovima
tijekom desetljea utonule su u Temzinu ilovau. Malo nie niz uliicu nalazila se jo jedna
gostionica; bila je zaputena, a na proelju je bio naslikan znak svetog Jurja: crveni kri na
bijeloj podlozi. Bio je to znak zastave spomenut u poruci.
Needlepin Lane, rekao je Barak. Uglavnom jeftine kue za iznajmljivanje. Hajdmo
sjesti u ovu krmu, negdje pokraj prozora.
Unutra je bila guva; gosti su uglavnom bili trgovci i radnici koji su na kraju dana
doli popiti pie. Barak nam uzme dvije krigle piva, pa sjednemo uz prozor s pogledom na
uliicu. Veer bijae topla i kapci su bili irom otvoreni, te je u gostionicu ulazio zaguljiv i
pranjav gradski zrak. Tek to smo sjeli, Barak ustane. Ispred prozora je prolazio snaan
mukarac u crvenoj odori londonskih redarstvenika; nosio je fenjer, a na desno je rame
naslonio palicu. Kasnije e obilaziti ulice, i provoditi u djelo odredbu o redarstvenom satu.
Barak se nagnuo prema meni. Dajte mi svoju torbu. Brzo!
Dao sam mu torbu, a on jurne van. Vidio sam kako razgovara s redarstvenikom.
Posve mu je primaknuo glavu. U jednom se trenutku redarstvenik okrenuo prema prozoru
i kratko me pogledao, a onda krenuo dalje Thames Streetom. Barak se vratio u gostionicu.
Stvar je sreena, sjeo je. Potplatio sam ga.
Nisam vidio da si mu dao novac.
 Vjet je u neprimjetnom primanju kovanica. A ja u davanju. Rekao sam mu da smo
u slubenoj potrazi za ukradenim nakitom, i da emo se u devet, druga vrata odavde, nai s
cinkaroem. Zamolio sam ga da, ako uje kako viem, doe do kue s pojaanjem.
Sjajno. Nisam poznavao nikog tko bi to tako dobro obavio; Barakove reakcije uvijek
su bile izvanredne.
Pitao sam ga zna li tko ivi ondje. Rekao je da povremeno dolazi neki mukarac,
mogue i dvojica, ali da je kua uglavnom prazna. Moda se radi o gnijezdu u koje neki
gospodin dovodi svoju djevojku, ali ako i jest tako, redarstvenik je nije vidio. Siromaniji ste
za etiri ilinga, ali isplatilo se. Zastao je. Lako je mogue da kua pripada nekom
dvoraninu, i da se ondje dogovaraju prljavi poslovi. Lord Cromwell je imao takve kue.
Pretpostavljam da kraljiini ljudi na slinom mjestu dre onog tamniara iz Towera.
Utihnuo je jer je stolu priao djeak koji nam je upalio svijeu. Vani je bilo sve mranije.
Barak je otpio gutljaj piva i ustao. Malo u proetati uliicom da vidim jesu li u kui upaljena
svjetla. Ponovo je otiao, pa se vratio ve za nekoliko minuta. Kapci su zeleni, kao to pie
u poruci. Zatvoreni su, no vidio sam svjetlucanje vatre iza rebrenica u prizemlju. Podignuo
je obrve i osmjehnuo se. Ostaje nam samo ekati da crkvena zvona otkucaju redarstveni
sat, rekao je i potegao dug gutljaj piva.
Hvala ti, rekao sam tiho. Sam se ne bih sjetio sve to obaviti.
Kimnuo je. Zapravo sam uivao nagovarajui redarstvenika da nam pomogne i pazi
na kuu. Uivao sam, da budem iskren, ak i u onom maevanju u gostionici, unato ozljedi
ruke. Starih se navika teko rijeiti. Iznenada se namrtio. No vie nisam brz i snaan kao
neko. Imam dobru enu, dobar posao, jedno dijete i drugo na putu. Na trenutak se zapiljio
u prazninu, a onda nastavi: Lord Cromwell me, kao djeaka, izvukao iz blata. Uivao sam
radei za njega. Trebao mi je otar um, a katkad i otar no. No to je posao za mlade ljude i
za one koji nemaju to izgubiti.
Sjetio sam se redaka iz Biblije: Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, mislio
kao dijete, sudio kao dijete. Poto sam postao odrastao ovjek, odbacih to mi je bilo
djetinje.5
Nikad nisam imao mnogo prilike za djetinjarije. Barak ponovo otpije gutljaj piva,
pa me prodorno pogleda: Stara vremena... Volim one uzbudljive situacije kad mora misliti
i opaati hitro, u hodu. Veeras sam to ponovo shvatio. Zamislio se, pa me pogledao i tiho
rekao: Prije nekoliko mjeseci u prolazu sam vidio svoju majku.
Zapiljio sam se u njega. Znao sam da se Barakova majka, nakon smrti njegova oca,
brzo preudala za mukarca kojeg je mrzio. Od dvanaeste godine ivio je sam na ulici. Stara
je, pogrbljena. Nosila je naramak granja za vatru. Ne znam to je s njim. Nadam se da je
mrtav.
Jesi li razgovarao s njom?

5 Novi zavjet, Prva poslanica Korinanima, 13, 11.

 Odmahnuo je glavom. Ila je prema meni, odmah sam je prepoznao i zastao. Nisam
znao bih li joj se javio ili ne. Osjetio sam saaljenje. No samo je prola. Ona mene nije
prepoznala. I to je bilo to. Tako je najbolje.
Kako bi te prepoznala? Niste se vidjeh vie od dvadeset godina.
Dobra majka bi prepoznala svoje dijete, odvratio je on tvrdoglavo.
Jesi li rekao Tamasin za to?
Odluno je odmahnuo glavom. Tlaila bi me da je idem traiti. A ja to ne elim.
Stisnuo je eljust.
ao mi je.
Natrag se ne moe, ree on, pa promijeni temu. Zacijelo vam je jasno da Nick
moda nije u toj kui. Moda vie nije ni iv. Ti ljudi ele vas, ele otkriti to znate. I nee
biti blagi. Kad doznaju to ele, ni vi ni on vie im neete biti potrebni.
Pogledao sam ga u oi. Znam. No, ako me kane ispitivati, to e potrajati. Zato si mi
potreban ti da dri strau. Ako ne izaem za dvadeset minuta, pozovi redarstvenika, svog
novog prijatelja. Mislio sam ti rei da ode u Whitehall, no ovako e biti bre i bolje.
U redu. Hladno je zurio u mene svojim smeim oima. Morate prekinuti veze s
kraljicom, rekao je ozbiljno. Svaki put kad se pribliite toj septikoj jami koju zovu
kraljevskim dvorom, naete se u opasnosti.
Ona je u opasnosti.
Po onom to ste mi rekli, sama si je kriva.
Kralj umire, apnuo sam.
Da, uo sam glasine.
To nisu samo glasine. Dvaput sam ga nakratko vidio. Stanje u kojem se nalazi...
mislim da nee izdrati vie od nekoliko mjeseci.
to e se dogoditi poslije?
Ako prevladaju reformisti, kraljica bi mogla biti jedna od onih koji e vladati u ime
princa Edwarda. Moda bude i namjesnica, kao onomad prije dvije godine kad je kralj vodio
svoju vojsku u Francuskoj. No, ako knjiga dospije u pogrene ruke, to bi je moglo stajati
ivota.
Barak je nagnuo glavu prema meni. Ako i preivi, ako reformisti pobijede,
Seymourovi e htjeti preuzeti vlast. Uostalom, oni su krvni srodnici princa Edwarda. Ako
dou na vlast, kraljica bi se mogla ponovo udati. Stisnuo je oi. Vjerojatno jo jedan
politiki brak s nekim dvorskim monikom.
Kiselo sam se osmjehnuo. Jack, moda mi time eli neto natuknuti, no vjeruj mi
da za sebe nikad nisam gajio ama ba nikakve nade. Katarina Parr po svom je poloaju bila
daleko iznad mene jo i prije no to se udala za kralja. Uvijek sam bio svjestan toga.
Onda neka vam ovo bude posljednji posao za nju, ustro e Barak.

DEVET satije kroz sve dublju tamu odjeknulo crkveno zvono i oznailo redarstveni

U sat. Gostionica se ispraznila. I mi smo izali. Na uglu je stajao redarstvenik s

upaljenim fenjerom, a uz njega krupan mladi.
Upravo kreem u obilazak, gospodine, redarstvenik je znaajno rekao
Baraku, koji mu kimne. Ostavili smo ih i krenuli Needlepin Laneom do gostionice sa
znakom zastave i ovdje su se gosti razilazili po kraju radnog vremena. Bili su to mlai,
siroviji ljudi, a meu njima je bilo i nekoliko egrta. Barak je glavom pokazao na vrata pokraj
gostionice. ekat u ondje, rekao je. Tek da ne budem u vidokrugu.
Duboko sam udahnuo. Dvadeset minuta.
Odbrojavat u. Sretno.
Hvala, rekoh, pa krenem dalje. Noge su mi pomalo drhtale. Proao sam pokraj
prozora s otvorenim kapcima unutra je obitelj u poderanoj odjei jela kasnu veeru na
svjetlu jeftine svijee. Sljedea kua bila je ona sa zelenim kapcima. Kao i Barak, i ja sam
kroz sputene rebrenice vidio svjetlo. Pogledao sam prema prvom katu. I ondje sam naas
opazio slabano svjetlo; netko je motrio na ulicu, no iz tog kuta nije mogao vidjeti Baraka.
Pokucao sam na drvena vrata. Odmah sam zauo teke korake. Vrata je otvorio nizak,
snaan mukarac u umrljanoj koulji. Zapiljio se u mene. U jednoj je ruci drao svijeu, a
drugu je poloio na drak bodea za pojasom. Eliasov opis napadaa koji su prvi put pokuali
provaliti u Greeningovu radnju nije bio posve odreen, ali ovaj bi mukarac mogao biti jedan
od njih. Bio je u kasnim dvadesetima; imao je gustu upavu crnu kosu, etvrtastu eljust, te
grube, ljutite crte lica, koje su odavale njegovu narav.
Ja sam Shardlake, rekao sam. Primio sam poruku.
Mukarac je kratko kimnuo i maknuo se ustranu. Uao sam u prostoriju iji je pod
bio prekriven rogoinom, a jedini namjetaj bio je stol s nogarima na kojem se nalazio
velik svijenjak i stolci poredani oko njega. Na kat je vodilo trono stubite. Na jednom je
stolcu sjedio Nicholas; ruke su mu bili svezali na lea, a oko usta je imao pritegnutu krpu.
Na jednom je oku imao masnicu, a krpa i njegova zamrena kosa bile su umrljane skorenom
krvlju. Iza njega je stajao visok i gospodski odjeven mladi nosio je fini zeleni prsluk i
koulju izvezenih rukava i ovratnika. Imao je pronicavo, lukavo lice. Plava brada bila mu je
uredno podrezana. Nedostajala mu je vanjska polovica lijevog uha; netko mu ga je glatko
prerezao, i sada je na tom mjestu imao sjajno oiljno tkivo. Nicholas me mahnito gledao jer
mu je mladi drao ma na grlu.
Mukarac koji me pustio unutra zatvorio je vrata.
Gower, nisi vidio nikog drugog? kultiviranim ga je glasom upitao kompanjon bez
polovice uha.
Ne, gospodine Stice. A i gazda odozgo pazi na ulicu. Pokazao je glavom prema
stubama.
 Drugi mladi kimne, ne odvajajui ma od Nicholasova grla. Otkrili su mi svoja
imena, pomislih. To ne sluti na dobro. Stice je svrnuo pogled na mene i stao me prouavati
svojim hladnim, sivim oima. Polako je odmaknuo ma od Nicholasova grla i osmjehnuo se.
Dakle, doli ste, gospodine Shardlake. Mislili smo da se neete usuditi, ali na je
gazda bio drugog miljenja. Kae da ste i hrabri i odani.
Gower mi se priblii, gledajui me svojim gnjevnim oima. Moda vam se deko
svia, ha, grbavce? Kako izgledate, sigurno nemate previe sree sa enama. No ovjek bi
pomislio da si moete nai boljeg od ovog trkljavca.
Ostavi ga na miru, Gower, otrese se Stice na njega. eka nas posao, nema vremena
za poalice.
Prijezirno sam pogledao Sticea. Zato ste tukli Nicholasa?
Morali smo ga onesvijestiti da ga dopremimo ovamo. A kad se probudio, nije bio
spreman na suradnju. Gower ga je morao poduiti ponaanju.
Doao sam kao to ste i traili. Oslobodite ga.
Stice je kimnuo. Dobit ete ga, no Leonard bi uivao da je imao prilike poslati vam
njegovu glavu. Pokazao je na Gowera. Pun je zabavnih primisli taj Leonard. Evo, smatra
da ste sodomist. Ja se ne bih usudio tako izazivati Gowera, no ovaj je to oito trpio od Sticea,
koji posegne iza Nicholasove glave i odvee krpu, a zatim maem preree konop kojim je
bio vezan. Gower odmah stane pokraj Nicholasa, znakovito spustivi ruku na drak bodea.
Nicholas izvadi krpu iz usta i ree hrapavim glasom: Jako mi je ao, gospodine.
Ja sam kriv, rekao sam tiho. Gurnuo sam te u opasnost.
Sino sam bio u krmi, nastavio je Nicholas promuklo. Na povratku kui,
onesvijestili su me udarcem u potiljak. Probudio sam se ovdje. Gdje smo?
U kui pokraj rijeke. Okrenuo sam se Sticeu. No? Zar ga neete pustiti da ode?
Odmahnuo je glavom. Jo ne. Gazda eli razgovarati s vama. Ako bude zadovoljan,
pustit emo vas obojicu. Dok vi razgovarate, Leonard e odvesti Nickyja otraga. Stice se
naslonio na zid i dalje s rukom na mau. ekao je.
Nicholas je jo uvijek sjedio. Za Boga miloga, mogu li dobiti malo vode? zavapio je.
S mukom je progutao slinu i iskrivio lice od bola.
Jadno djetece, rekao je Stice i podrugljivo se nasmijao. Manjka vam samokontrole
za jednog gospodina. Gower, daj mu donesi malo vode iz bave.
Gower izae kroz vrata u stranjem dijelu kue, a Nicholas nesigurno ustane. Zauo
sam kripanje podnih dasaka na katu. Da, u kui je jo jedan ovjek. Unutra sam pet minuta.
Jo etvrt sata i u pomo e nam stii Barak i redarstvenik sa svojim pojaanjem. Dotad se
moram vjeto pretvarati. Nicholas se protezao i opipavao masnice. Stice ga je podsmjeljivo
promatrao; i dalje je bio oslonjen o zid, s rukom na drku maa.
Iznenada, Nicholas jurne na Sticea; u trenu je preao tih nekoliko koraka i zgrabio
Sticea za zapee prije no to je ovaj stigao potegnuti ma. Uhvaen nespreman, Stice ljutito
vikne, no Nicholas ga je ve epao za drugo zapee i pribio uza zid, pa ga koljenom snano
udario u meunoje. Stice krikne i pogrbi se.
Nicholas, stani! viknuo sam. Tunjava nam sada nikako nije trebala. Nismo ih
mogli svladati. U tom se trenutku vratio Gower s vrem punim vode. Viknuo je i ispustio
vr na pod, pa se odmah maio bodea visoko ga je podignuo, spremajui se zariti ga
Nicholasu u lea. Skoio sam na njega i izbacio ga iz ravnotee, no nije pao, nego je okrenuo
bode prema meni, ba kad je Stice uspio odgurnuti Nicholasa i isukati ma. Lice mu je bilo
bijelo od bijesa.
Uto se na stubama zauju brzi koraci. Prestanite s tom suludom tunjavom! zaula
se naredba, ne odve glasna, ali vrlo otra. Prepoznao sam taj glas. Gower se smjesta ukipio,
a i Stice je zastao. Samouvjereni koraci sada su ve odjekivali sobom. Okrenuo sam se
odjeven u jednostavnu crnu halju, s crnom kapom, silno namrtena mravoga lica, preda
mnom je stajao krunski vijenik sir Richard Rich.
 Dvadeset deveto poglavlje

ICH SE NIJE PRESTAJAO MRTITI. Bio je najsitniji u sobi,ali je odmah sve preuzeo u svoje

R ruke. Skinuo je crnu kapu i njome udario Sticea po licu. Mladieve oi naas su
bljesnule, no spustio je ma. Rich se okomio na njega: Rekao sam ti da im ne smijete
nauditi. S dekom ste bili grublji no to sam elio...
Napao me kad se probudio..., usudio se rei Gower.
Zavei, prostaino! uutka ga Rich, pa se okrene prema meni. Shardlake, ne elim
nasilje, rekao je tihim, ozbiljnim glasom. Oteo sam momka jer sam znao da e vas to
dovesti ovamo, a moramo razgovarati. Da sam ikako drukije pokuao stupiti u vezu s vama,
odmah biste o tome lelekali pred kraljiinim ljudima, a ono to vam kanim rei mora ostati
tajna. Moda emo ovoga puta ak biti od koristi jedan drugome.
Zurio sam u njega. To je bio onaj zabrinuti Richard Rich kojeg sam vidio na
spaljivanju Anne Askew. Duga prosijeda kosa stajala mu je nahero, skladno mravo lice
bijae mu smrknuto, oko usta imao je nove bore, a njegove obino hladne, nepomine, sive
oi sada su lutale po sobi.
utio sam. Naprosto nisam znao to bih rekao. Nicholas je zaprepateno zurio u
krunskog vijenika koji se tako iznenada naao meu nama. Richova dva plaenika budno
su nas motrila. Uto se zauje kucanje na vratima. Svi smo skoili, izuzev Richa, kojemu se
na licu pojavi njemu svojstveniji prepredeni smijeak. Otvori vrata, Gower, rekao je. Nae
drutvance jo nije potpuno.
Gower ode otvoriti vrata. Na pragu su stajali redarstvenik i njegov pomaga; izmeu
sebe su drali Baraka bio je sav bijesan, a vidjeh da za pojasom nije imao bode. Gurnuli
su ga unutra. Rich glavom pokae na Baraka, pa se obrati Sticeu i Goweru. Dobro pripazite
na njega, taj je opasan... Gospodine Barak, nasilje nee pomoi ni vama ni vaem gazdi.
Rich prie redarstveniku, koji mu se duboko nakloni. Nije bilo vie nikog? upitao je.
Ne, gospodine, samo on.
Odlino. Ti i tvoj ovjek bit ete nagraeni. I zapamtite, drite jezik za zubima.
Da, sir Richarde.
Redarstvenik se ponovo nakloni, pa rukom pokae pomagau da izae. Kad su otili,
Rich zatvori vrata i okrene se prema nama. Vrtio je glavom, a cinini smijeak otkrivao je
njegove pravilne male zube. Barak, ovjek bi oekivao da e se pokazati u boljem svjetlu.
Zar nisi uzeo u obzir da u, ako se ve koristim ovom kuom, najprije podmititi lokalnog
redarstvenika? Kao to znade, moe ih se kupiti, a ja dobro plaam.
Barak nije odgovarao. Rich slegne ramenima. Sjedni za stol. I ti, deko. elim
popriati s vaim gazdom i, ako razgovor zavri dobro, sve u vas pustiti. Jesmo li se
razumjeli?
 Barak i Nicholas su utjeli, no nakon to sam im kimnuo, dopustili su Sticeu i Goweru
da ih odvedu do stola. Svi su sjeli. Ne skidajte pogled s Baraka, rekao je Rich. Taj zna vie
majstorija od majmuna. Priao je stubitu i kaiprstom me zapovjedniki pozvao da ga
slijedim. Doite, gospodine Shardlake.
Nisam imao izbora. Na katu me Rich uveo u sobu koja je, kao i ostatak kue, bila vrlo
oskudno namjetena u njoj se nalazio tek stol sa svijenjakom i nekoliko stolaca. Rich mi
je pokazao da sjednem, pa me u tiini promotrio, ponovo vrlo ozbiljna lica. Na svjetlu svijea
inilo se da mu mravo lice ima jo vie bora i udubljenja. Sive oi sada su mu bile samo
svijetle toke. utke sam ekao. Bio je rekao da bismo mogli biti od koristi jedan drugome.
Neka kae to je tono mislio.
Upitah se zna li za nestalu Tualjku. Nikako ne smijem biti prvi koji e je spomenuti.
Ponovo radite za kraljicu, rekao je. Bila je to tvrdnja, a ne pitanje. No ve iz njegove
poruke bilo je jasno da mu je to poznato.
Da, rekao sam. I ako nestanem, imat ete dodatnih problema. Sjetite se to sve
Njezino Velianstvo znade o vama. Dodatni problemi bili su samo moje nagaanje, no Rich
je stisnuo oi. Primjerice, nee joj biti drago kad sazna da je va plaenik Stice pokuao
podmititi njenog paa. Pouzdano znam da se to dogodilo. Rich se namrtio. Je li doista
tono da, kako ste napisah u poruci, imate dounika u njenom domainstvu?
Rich je slegnuo ramenima. Ne. Ali opazio sam vas u Whitehallu prije nekoliko dana.
U straarskoj odaji.
Mislio sam da me niste vidjeli, odvratio sam, sada jo vie uznemiren.
Rich se nagnuo naprijed. Malo toga meni promakne, rekao je to prijetei, to tato.
Znao sam kako je malo vjerojatno da ste doli u posjet kralju, pa sam zakljuio da ponovo,
nakon dosta vremena, radite za kraljicu. Pitao sam se to je posrijedi, no odmah nakon toga
zapoeli ste istragu o ubojstvu tiskara Armisteada Greeninga.
Samo u ime njegovih roditelja.
Nemojte raditi budalu od mene, Shardlake, rekao je razdraeno. U toj stvari radite
za kraljicu. Nisam odgovarao. On je kratko promislio, pa rekao: Dajte da pogodim to ste
sve otkrili. Greening je bio pripadnik male skupine religijskih fanatika, vjerojatno
anabaptista. Jedan od lanova, Vandersteyn, njemaki je trgovac, a znamo da anabaptizam
jo uvelike truje njegovu zemlju. Pripadnik skupine je i trgovac Curdy, koji potjee iz stare
lolardske obitelji a znamo da su mnoge od njih pridobili anabaptisti. Podignuo je mravu
ruku i poeo na prste nabrajati lanove skupine: Vandersteyn, Curdy, Elias Rooke, egrt,
McKendrick, kotski vojnik koji je postao propovjednik i..., nagnuo se naprijed, ...
Leeman, ni manje ni vie nego pripadnik kraljiine strae. Naposljetku..., duboko je
udahnuo, ... ini se da je meu njima i tamniar iz Towera po imenu Myldmore. estorica
mukaraca koji kao da su nestali.
Duboko sam udahnuo. Premda mu je mnogo toga bilo poznato, nije znao da je Elias
ubijen i da lord Parr dri Myldmorea zatoenog. Nisu nestala estorica, nego etvorica
mukaraca. Znai, i vi traite Greeningova ubojicu? upitao sam.
 Rich je spojio dlanove i nagnuo se naprijed. Ne, rekao je odluno. Knjigu traim.
Knjigu vrlo vanu meni, a moda i kraljici.
Knjigu. Jednu knjigu. No od Myldmorea sam saznao da, uz Tualjku, postoji i druga
knjiga Sasluanje, u kojoj Anne Askew otkriva kako ju je Rich muio. to ako on uope ne
zna za Tualjku? Traite knjigu Anne Askew? okuao sam sreu. O njenom zatoenitvu
u Toweru?
Rich se naslonio u stolcu. Drago mi je to smo stavili karte na stol, rekao je. Da,
traim zapisane lai i lupetanja te bijedne ene. Kako ste doznali za knjigu?
Razgovarao sam sa egrtom Eliasom prije no to je nestao, i on mi je rekao za nju.
Da je kod Greeninga, lagao sam. Recite mi, jesu li zbog te knjige vai ljudi pokuah
provaliti u Greeningovu radnju prije no to je ubijen?
Rich se namrtio. Odakle vam taj podatak? Ah, valjda od egrta Eliasa. Da, ova
dvojica dolje pokuali su provaliti i uzeti zapise Anne Askew, no netko ih je omeo. Nedugo
potom netko drugi je ubio Greeninga.
Kako ste vi znah da Greening ima knjigu, sir Richarde?
Tamniar Myldmore, koji je sada i sam nestao, saznao je, nije vano kako, odreene
stvari o zatoenitvu Anne Askew u Toweru. Naredio sam svom ovjeku da ga slijedi.
Sticeu?
Goweru. Ne biste nikad rekli po njegovu izgledu, ali briljira u tajnom praenju ljudi.
Izvijestio me da je Myldmore otiao do Greeninga nosei malu torbu na ramenu, punu kad
je ulazio u radnju, a praznu kad je izlazio.
A tako...
Rich se promekoljio u stolcu. Ponovo sam ispitao Anne Askew tada je ve bila
izvan Towera, u privatnoj kui pod mojim nadzorom, gdje je ostala sve do spaljivanja.
Spremno je priznala da je napisala klevetniki prikaz svog tamnovanja u Toweru u kojem
je mene i Wriothesleya optuila, izmeu ostalog, da smo je muili te da je zapise
prokrijumarila van. Nije eljela rei tko joj je pomogao i u ijim su rukama zavrili. No nije
ni trebala tajno praenje Myldmorea dalo mi je odgovor na to pitanje. Rich se namrtio,
a mii na eljusti mu zatitra. Smijala mi se u lice i pobjedonosno kokodakala da njeni zapisi
vie nisu u Toweru. Glas mu je postao hrapav od gnjeva. Oh, Anne Askew je vie od svega
voljela da njena bude posljednja. Pitao sam se hoe li rei neto nezgodno na spaljivanju. U
jednom trenutku mi se uinilo da hoe, ali onda...
Zastao je, a ja dovrim reenicu. Onda je eksplodirao barut. Sjeam se.
Da, vidio sam vas ondje.
ega se tono bojite, sir Richarde? to je to mogla rei ili napisati? upitao sam tiho.
Neke stvari o meni. I drugima. Sve su to lai, ali u dananje vrijeme, kad bjesni
heretika propaganda...
Zato niste uhitili Greeninga kad ste saznali da ima zapise? Myldmorea takoer?
 Bilo je bolje da to rijeim na osobnoj razini, odgovorio je kratko. O tome se radi,
pomislih, u tome je sr njegova straha. Kralj je ve ljutit na njega jer je muio Anne Askew
kako bi dobio spoznaje o kraljici, i Rich se boji da bi, ako to postane opepoznato, njegova
karijera bila unitena. Bilo je oito da ne zna nita o Tualjci, hvala nebesima.
U Richev se glas vratilo samopouzdanje. Brinem se, dakako, hoe li zapisi Anne
Askew biti objavljeni, no ista stvar budui da vas je angairala zacijelo brine i kraljicu.
Moda je Anne Askew pisala o svojim vezama s Njezinim Velianstvom ili njenim
radikalnim prijateljima. Odmahnuo je rukom. No kraljica mi sada nije vana.
Teko da mogu povjerovati u to, sir Richarde. Vi i Wriothesley ste je posljednjih
nekoliko mjeseci pokuali uhvatiti u klopku, i to, nesumnjivo, po nalogu biskupa
Gardinera.
Gardinerov plan je propao, rekao je Rich otvoreno. Morali smo pronai dokaze
protiv kraljice, ali nismo uspjeli, to zasigurno znate. Kralj nas je odmah upozorio da mu
moramo pruiti vrste dokaze. ivciralo ga je to mu kraljica dri prodike, no jo uvijek je
voli. Sad je ljutit na sve nas koji smo u tome sudjelovah, a ona je opet u njegovoj milosti.
Vie me ne zanima je li heretik ili ne.
Dakle, za vas je vano da otkrijete zapise Anne Askew, rekao sam. elite sauvati
svoj poloaj, moda i kou.
Tko ne bi htio sauvati svoju kou? upitao je prijetei. Kraljica to sigurno eli. A
kako je u sve ukljuila vas, nagaam da se u zapisima Anne Askew nalaze stvari koje ju mogu
ugroziti.
Nisam odgovarao. Rich je uzdahnuo, pa umorno nastavio: Samo bi ljudi poput
Askewice i Gardinera stavili ivot na kocku zbog pitanja o prirodi mise. Uperio je kaiprst
u mene. Svakom razumnom ovjeku na prvom je mjestu da se zatiti od opasnosti. U pravu
ste, gospodine Shardlake, elim se pobrinuti za svoju sigurnost, ba kao i kraljica. U potrazi
za tim nestalim ljudima zaao sam u slijepu ulicu. A vjerujem i vi. Imam uhodu na dokovima,
i on mi kae da ima i drugih koji budno motre hoe li tko pokuati prokrijumariti knjigu u
inozemstvo. Pretpostavljam da ostale uhode rade za kraljicu. I dalje sam utio. Imam
ogranien broj ljudi, kao i vi, nastavio je razdraeno. Moj je prijedlog da kraljica i ja
zajedno pokuamo doi do knjige Anne Askew. Gorko se nasmijao. U posljednjih petnaest
godina bilo je i udnijih saveznitava.
Ne mogu zaboraviti kako je zavrila naa posljednja pogodba, oglasio sam se
napokon. Pokuali ste me ubiti.
On slegne ramenima. elio bih da ste mrtvi, ne sumnjajte u to. Ali ovdje se radi o
vanijim stvarima. Nudim vam ogranienu suradnju za konkretan cilj. Uostalom, uivate
izravnu kraljiinu zatitu.
Naslonio sam se u stolcu. Trebat e mi malo vremena da promislim. U meni se sve
kovitlalo: prema Richu sam osjeao mjeavinu gaenja, prijezira i potpunog nepovjerenja.
Ipak, bilo mi je i drago to sam prvi put s njim razgovarao ravnopravno, i to znadem vie
od njega. Zdravorazumski gledajui, bio je u pravu. Njegov je prijedlog imao smisla. Nadalje,
suraujui s njim bit u u prilici sprijeiti ono najgore mogunost da se Rich, tragajui za
zapisima Anne Askew, usput dokopa i Tualjke, istinski eksplozivnog teksta. Ovoga u puta
ja s njim igrati dvostruku igru.
Zapravo, elite kazati da vam treba vremena da se posavjetujete s kraljiinim
ljudima, rekao je on. U redu, razumijem vas.
Jasno vam je da je knjiga Anne Askew moda ve prokrijumarena u inozemstvo
kako bi ondje bila tiskana? Isto vrijedi i za Tualjku, pomislio sam.
Mislim da nije. Rich se ponovo nasloni u stolcu i ispreplete prste. Znate li za Johna
Balea? Trenutno ivi u izgnanstvu u Antwerpenu.
Znam ga po uvenju.
On je glavni nakladnik heretikih tekstova na engleskome. Po tome, njemu bi se
trebalo dostaviti ono smee od knjige, zar ne?
Istina.
Kraljevi pijuni ve ga neko vrijeme dre po prismotrom. Za to je zaduen tajnik
Paget, no ja sam jedan od krunskih vijenika koji dobiva izvjetaje o uhoenju. eljeli bismo
da car Karlo uhiti i spali Balea, kao i Williama Tyndalea prije deset godina. No carska vlast
u Antwerpenu trenutno je vrlo slaba, i zasad ga moemo samo promatrati. Poznato nam je
da Bale oekuje poiljku. Prije dva dana, kad smo dobili posljednje izvjee, jo nije stigla.
To je bilo u skladu s onim to mi je pisao Hugh Curteys. Kakvu ulogu u svemu ovome
ima predsjednik Gornjeg doma Wriothesley?
Njegova je uloga da sav teak posao preputa meni. Naviknuo sam na to od ljudi.
Tko predvodi vae plaenike na terenu? Stice?
Da. On je jedan od one bezbrojne mlade gospode koja temeljem dalekih rodbinskih
veza trai svoje mjesto na dvoru. Izmeu njih izabirem one bistre, kojima usto nije problem
zaprljati ruke. Gower je jedan od Sticeovih slugu.
Gower se ini malo... nestabilan.
Stice me uvjerava da mu je potpuno odan, a ini se da doista jest tako. ovjek mora
bar donekle vjerovati svojim podreenima jer bi inae poludio, zar ne?
Istina.
Za sluaj da pronaemo knjigu Anne Askew, elim da oko jedne stvari postignemo
suglasje: knjiga mora biti unitena prije no to je itko proita. Govorio je polako i
razgovijetno, kao da eli sprijeiti bilo kakav nesporazum.
Kimnuo sam. Nemam nita protiv takvog dogovora. Tu sam bio u prednosti pred
Richem znao sam da u knjizi nema nieg to bi ukazivalo na kraljicu, i nije me bilo briga
to e na kraju biti s rukopisom. Ve sam bio odluio da u kraljici preporuiti ovaj
privremeni sporazum s Richem. No stalno u ga imati na oku. Da nisam doao na sastanak,
zasigurno bi ubio Nicholasa. A ja nikad ne bih saznao tko je poinitelj.
Razmotrit u va prijedlog s kraljiinim ljudima.
Tako sam i mislio, kimnuo je on.
 Mrko sam se osmjehnuo. Ne ide vam ba najbolje posljednjih nekoliko godina, sir
Richarde. Optuuju vas za korupciju tijekom rata, kad ste upravljah financijama. A sada,
nakon to ste mjesecima pomagali Gardineru i Wriothesleyju da srue kraljicu, sve je
zavrilo potpunim neuspjehom. Uinilo mi se da vam je na spaljivanju nedostajalo one vae
samouvjerenosti.
Dotad je bio pristojan, obraao mi se kao stranci u pregovorima. No sada mu se u
oima pojavio bijes. Mravim je kaiprstom zamahnuo prema meni: Kraljica je moda
preivjela ovu oluju, Shardlake, ali nemojte biti uvjereni da e odsad sve tei kako reformisti
ele. Nudim vam suradnju na konkretnom problemu, i na odreeno vrijeme. Recite to vaim
nalogodavcima. I molim vas, kad razgovarate sa mnom, nemojte zaboraviti da imate posla s
krunskim vijenikom. Namrtio se. Izbacio sam ga iz takta i vidio da mu nije drago zbog
toga. Kad je rekao da nee sve tei kako reformisti ele, zasigurno je mislio na novu
tradicionalistiku urotu, koju je bio spomenuo lord Parr, o emu god da se radilo. Bila je to
urota u koju je moda ukljuen Bertano, tko god on bio, no nisam se usudio govoriti o tome.
Ustao sam i podsmjeljivo se naklonio. Kako da ponovo stupim u vezu s vama?
Poaljite poruku u ovu kuu i doi e do mene. Stice e do daljnjeg ivjeti ovdje,
premda smatra da to ne odgovara njegovu poloaju.
Jo samo jedna stvar, sir Richarde. Zacijelo vam je poznato da je Stephen Bealknap
umro.
Da. Ja sam izvritelj oporuke.
Njegov plan da si podigne spomenik Lincolns Inn je odbio.
Rich je slegnuo ramenima. uo sam.
Sir Richarde, jeste li vi jesenas naloili Bealknapu da mi se dodvori?
Rich je izgledao istinski zbunjeno. Zato bih mu to naloio? Uostalom, dotad sam
ve prestao suraivati s njim. Zbog bolesti je postao nepouzdan.
Promatrao sam ga. Doista je izgledao iznenaeno. to god da je Bealknap pokuavao,
to nije, po svemu sudei, bilo povezano s Richem. No opet, Rich je bio savreni laljivac.
Molim vas da mi se javite ve sutra, gospodine Shardlake. Nemamo mnogo
vremena. Sada je i on ustao. Pokupite onog propalicu Baraka, zajedno s onim trkljavim
mladim jadnikom, i nestanite.

OD paskom Sticea i Gowera, nas trojica izali smo iz kue. Znao sam da je za Nicholasa,

P a vjerojatno i Baraka, takav pokoran odlazak zacijelo ravan porazu. Ja sam, pak,
razmiljao kako to prije stii u Whitehall.
Hodali smo Thames Streetom. Trajao je redarstveni sat, i grad je bio pust. No
bijae topla, i prozori kua bili su otvoreni; uokvirena svjetla svijea treperila su u mraku.
Mimo nas proao je gradski slubenik odjeven u halju; pranjavi put osvjetljavali su mu
mladi bakljonoe.
Onog redarstvenika zacijelo su potkupili golemom svotom, rekao je Barak ljutito.
Takvo to si mogu priutiti samo ljudi poput Richa. Milosti mi Boje, ako se jo jednom
naem s onim Sticeom, odrezat u mu jaja. Dosjetke su mu rugalake. Rich mu je kazao da
sam neko radio za lorda Cromwella, pa me pitao je li stvarno istina da je Cromwell sve
svoje ljude prikupljao s ulice, umjesto da uzme pravu gospodu.
A dosjetke one seljaine Gowera su uvrnute, rekao je Nicholas. to li je sve
izgovorio...
Promotrio sam Nicholasa. Lice mu je bilo puno masnica. ao mi je, rekao sam tiho.
Nisam znao da imamo posla s Richem. On nema nikakvih obzira.
Nicholas me pogleda. To je uistinu bio on? Krunski vijenik?
Da, ree Barak gnjevno.
Znao sam da je na loem glasu.
I u prolosti smo se sukobljavali s njim, rekao je Barak. Ve su ga trebali objesiti
bar deset puta. Okrenuo se prema meni, pa ustro upitao: Kojeg je vraga htio od vas?
Gorko sam se nasmijao. Vjerovao ili ne, predloio je da radimo zajedno. Nicholas,
ne bih smio o tome pred tobom. Opasno je.
to? Zar bih naprosto trebao prihvatiti da mi je ivot visio o koncu? odvratio je
Nicholas usijano. Zar neu imati priliku uzvratiti tim nitkovima? Nepromiljen je,
pomislih, ali i istinski hrabar kad nakon zastraujueg zatoenitva nastupa na takav nain.
Ima deko pravo, promrmljao je Barak.
Nicholas, kad bih ti rekao vie o ovome, prekrio bih zavjet. Osim toga, ne elim ti
otkrivati stvari koje mogu biti opasne po tebe. Ve sam Jacku rekao vie no to sam smio.
Oklijevao sam, pa dodao: Jesu li te teko ozlijedili?
Mislite, osim to su me mlatnuli po glavi? Onaj Gower me tukao kad sam im se,
nakon to sam se probudio, pokuao oduprijeti. Pa kakav bih ovjek bio da im u toj situaciji
nisam uzvratio? No potom su mi rekli da mi nee nauditi ako budem ekao u miru. Nisam
imao izbora. Glas mu je malo zadrhtao, i shvatio sam da se bio uplaio vie no to to eli
priznati. Recite mi bar ovo: jesu li iskoristili moj ivot za pogaanje? Jesu li vas natjerali da
im dadete neto zauzvrat?
Ne, Nicholas, moe biti siguran da te Rich iskoristio samo kao mamac da doem k
njemu. A ja sam u tom susretu proao bolje.
Hajde, bar neto.
Kako rana na tvojim prsima?
Dobro zacjeljuje. No morao bih oprati ove nove posjekotine.
Onda se odmah vrati u svoj stan. Duboko sam udahnuo. Nicholas, kad si doao
raditi za mene, zasigurno nisi oekivao da e te napadati i zatoiti nitkovi spremni na
ubojstvo. Moda bi bilo najbolje da te poaljem drugom odvjetniku. Uz najbolje preporuke,
naravno.
Na moje iznenaenje, Nicholas se nasmijao. Ovo je mnogo zanimljivije od prava!
Vrtio sam glavom. Neki dobrostojei mladii naprosto su oboavah borbu jer su ih
uili da se radi o plemenitakom inu. ak ni nakon ovog posljednjeg iskustva Nicholas se
nije oslobodio takvih razmiljanja. Razdvojili smo se na poetku Thames Streeta.
Pa? O emu ste razgovarali s Richem? upitao je Barak kad se Nicholas udaljio.
Sve sam mu ispriao. Barak je pogladio svoju bradu, pa rekao: Ovo je prava igra
skrivaa. to ete sada?
Idem u palau. Kasno je, ali pokuat u doi do lorda Parra.
ovjek bi pomislio da vam je za danas dosta.
Moram im odmah javiti za Richa, rekao sam, pa dometnuo: Ono to sam kazao
Nicholasu vrijedi i za tebe, Jack. Mislim da biste se obojica sada trebali povui.
Odmahnuo je glavom. Poslije ovoga nema anse. Bijesan sam.
Prije bih rekao da ti je povrijeen ponos. No zar se ne sjea to si govorio prije? to
je s Tamasin?
Namrtio se. Ona mi je ena, ne gospodarica.
Jack...
elim dovriti ovaj posao. Osim toga, dodao je smirenije, trebate imati nekoga uz
sebe. Nemate nikoga kome moete vjerovati. Briga one ljude na dvoru za vas. Uostalom, to
e biti s mojim poslom ako vas ubiju?
Kraljica..., pokuao sam prosvjedovati, no Barak mi se smjesta usprotivio:
Njoj su na prvome mjestu njena obitelj i kralj, premda ga se boji. Potrebni su vam
ljudi kojima moete istinski vjerovati. Siguran sam da moete vjerovati i Nicku. A i koristan
je. Razmislite o tome.
Okrenuo se i poao kui. U njegovu koraku sada je bilo poleta. Bio je rastrgan izmeu
sadanjeg i biveg ivota, a ovaj je dogaaj, shvatio sam, preokrenuo tezulju na drugu stranu.
Pobijedila je Barakova sklonost pustolovini, ba kao i kod Nicholasa. Zavrtio sam glavom,
pa krenuo prema rijeci, da pronaem amac koji e me odvesti do Whitehalla.
 Trideseto poglavlje

ONOVO SAM SJEDIO U UREDU lorda Parra. Bilo je kasno, pono je ve dobrano prola.

P Palaa Whitehall utonula je u tamu i tiinu. Svi su spavali, izuzev straara koji su
neprestano koraali hodnicima. Obasjani samo slabim svjetlom svijea, svi prekrasni
ukrasi bili su skriveni u sjenama.
Kad sam stigao, lord Parr je jo uvijek radio. Ured mu je bio pun svjetla koje su bacale
debele svjetloute svijee, a kapci su bili zatvoreni. Dao je pozvati Williama Cecila, koji je
stigao za nekoliko minuta; bit e da boravi u palai. Nakon to sam im rekao za susret s
Richem, lord Parr je poslao po kraljicu. Te je veeri bila s kraljem, no ve se vratila u svoju
spavau sobu. Moramo se posavjetovati s njom, naglasio je lord Parr. Ovo je se izravno
dotie.
Kraljicu je ekao za svojim radnim stolom. Izgledao je iscrpljeno. Richard Rich, ha?
Zavrtio je glavom i umorno se osmjehnuo; starom dvoraninu u njemu moda je ovakav tijek
politikih dogaaja bio zabavan.
Bio sam pomislio da Rich stoji iza svega, da je kriv za ubojstva i krau knjige, rekao
sam. No ini se da ovoga puta ovjek iz sjene ipak nije on.
No ako se doepa Tualjke..., zapoeo je Cecil.
Da, prekinuo ga je lord Parr. Iskoristit e je. Kampanja protiv kraljice mogla bi
ponovo poeti. Zagledao se u mene i Cecila. Hja, znate kako se kae: drite prijatelje blizu,
a neprijatelje jo blie. Neka nam Rich bude blizu, hajdmo raditi s njim.
Zaulo se slabano kucanje. Mary Odell i kraljiina sestra, lady Herbert, stajale su na
pragu, sa svijeama u rukama. Pomaknule su se ustranu, propustivi kraljicu unutra. I ona
je, kao i njene pratilje, bila odjevena neslubeno, u zlatno-zeleni kaftan; nije bilo vremena
za dugotrajan posao s pribadaama i korzetom, koji je inae uobiajen dio njene odjee.
Crvenkastosmea kosa bjee joj svezana na potiljku, ispod pletene kapuljae. Na njenom
licu, urno prekrivenom olovnim bjelilom, jasno se vidjela napetost. Naklonili smo joj se;
lea su mi se, nakon dugog dana, bila ukoila. Kraljica je otpravila svoje dame i poela bez
uvoda:
to je nova? Recite mi da ste pronali knjigu, molim vas.
Jo nismo, neakinjo, rekao je lord Parr blago. Dogodilo se neto drugo. Dolo je
do... komplikacija. ao mi je to sam te morao pozvati u ovo doba noi, no stvar je hitna.
Kimnula mi je, i ja jo jednom ispriam cijelu priu, ovoga puta izostavivi Sticeovu
prijetnju o slanju Nicholasove glave. Rich ne zna za Tualjku, privodio sam priu kraju.
Smatra da zapisi Anne Askew sadre navode koji bi mogli ugroziti i vas i njega.
Rich ne zna ni da drimo Myldmorea, dodao je lord Parr. Shardlake ga je
nadmudrio.
 Nitkov je to, nitkov. Kraljica proe pokraj mene, prema prozoru. Daak njenog
mirisa kao da je izronio iz utanja svile. Jako je toplo. Htjela je otvoriti kapke, ali lord
Parr bre-bolje ree:
Nemoj, Kate. Nikad ne zna tko promatra izvana.
Kraljica se okrenula prema nama. Oko usana joj je titrao gorak smijeak. Da. Na
trenutak sam zaboravila da ovdje ovjek mora paziti na svaki svoj pokret. Duboko je
udahnula, pa sjela i sve nas redom pogledala. Moramo li suraivati s Richem?
Moramo se bar pretvarati da suraujemo, odgovorio je lord Parr. Radit emo s
njegovim ljudima, ali i motriti svaki njihov korak. Da, bilo bi korisno imati jo nekoliko
ljudi na dokovima. Okrenuo se prema meni. Onaj podatak o Baleu takoer nam je od
pomoi.
Ali tko ima knjige? upitao je Cecil. Nestala etvorka? McKendrick, Curdy,
Vandersteyn i onaj bijedni straar Leeman? Ili su kod nekog drugog? Ne znamo ni jesu li
nestali mukarci jo uvijek ivi. Tko je unajmio Greeningove ubojice? Sada znamo da Rich
nije imao veze s tim.
Mislim da su etvorica nestalih mukaraca radikali koji iz zemlje ele
prokrijumariti obje knjige, rekao sam. Iz dogaanja u Njemakoj znamo na to su sve
anabaptisti spremni, unato tome to su se neki od njih sada odrekli nasilja. Greeningove
ubojice moda su bili njihove pristae, koje su iskoristili nakon unutarnjeg raskola. Kao to
sam ve bio kazao, da su Tualjku ukrali konzervativci, bilo bi im dovoljno da jedan
primjerak pokau kralju. Kraljica se umah lecnula, no morao sam to jo jednom spomenuti.
Mislim da je rjeenje povezano s Curdyjevim ljudima unutar radikalne skupine.
Lord Parr je vrtio glavom. Sada znamo da je Rich u sve umijean samo do odreene
mjere, no mogue je da neki kraljiin neprijatelj na dvoru, nakon to je ubacio pijuna u
skupinu, jo uvijek skriva knjigu. Ponovo je zavrtio glavom. Ako sam u pravu, taj
neprijatelj je zasigurno lan Krunskoga vijea. Ali tko tono? I gdje je knjiga?
O tome jo uvijek moemo samo nagaati, rekao je Cecil.
Lord Parr duboko je udahnuo. U redu. Shardlake, odravajte vezu s Richem preko
tog Sticea. Vi i Cecil ete u suradnji s njegovim ljudima tragati za nestalim mukarcima i
motriti na dokovima. Prignuo se i neto navrljao na papir. Ovo su nai ljudi na carini.
Dajte to Sticeu, a on neka vama zauzvrat dade imena njihovih dounika. Naim ljudima
nismo rekli nita konkretno o zapisima koje krijumari ele iznijeti iz zemlje.
Cecil je izgledao nemirno. U sve su upleteni ubojice. Moglo bi biti nevolja. Moda
e nestali mukarci pokuati pobjei, pa emo morati izai na kraj s njima, a ako nas Stice
bude zazvao, trebat e nam pomo. Ako Tualjka bude pronaena, moda emo se morati
obraunati s veim brojem Richevih ljudi. Koliko sposobnih mladia imate na
raspolaganju?
U mojem domainstvu su etvorica kojima dovoljno vjerujem, odgovorio je Parr.
Naravno, neu im rei za Tualjku.
Ne elim nasilje, rekla je kraljica.
 Vjerojatno neemo imati izbora, neakinjo, rekao je alosno lord Parr. Shardlake
i Cecil e se moda morati braniti, i zato im treba pojaanje. Pozorno me pogledao. Koliko
o svemu znade va ovjek Barak?
Sada zna sve. Lord Parr podignuo je obrve. Morao sam mu sve rei jer sam ga
trebao za straara u Needlepin Laneu, objasnio sam.
Lord Parr kratko je promislio, pa rekao: Onda nam i on moe pomoi. A va uenik?
Onaj kojeg su oteli?
On jedva da neto zna. Pokazao se hrabrim, ali je jo vrlo mlad. A Barak je
odgovoran za svoju obitelj. Ne bih nijednog elio izlagati novim opasnostima.
ele li oni pomoi?
Oklijevao sam. Da. Dobri su ljudi.
Onda su nam potrebni.
Baraka znam, ukljuio se Cecil, ali taj deko, taj...
Nicholas.
Moe li mu se uistinu povjeriti ova stvar? Kome slui?
Malo sam promislio. Samo meni.
Biste li na temelju toga jamili za njega?
Da, naravno.
Kakvo mu je podrijetlo? I kakva su njegova vjerska uvjerenja?
Pripada vlastelinskoj lozi iz Lincolnshirea. Nema rodbinskih veza ni s kime na
dvoru. to se vjere tie, jednom mi je rekao da eli moliti samo onako kako to zahtijeva kralj,
a ostalima, smatra, treba ostaviti slobodu izbora.
ak i papistima? upitao je Cecil s poneto prijekora u glasu.
Rekao je samo to. Drim kako nije umjesno da istraujem vjerska uvjerenja ljudi
koji rade za mene.
Lord Parr netremice me promatrao; oi su mu bile krvave i umorne, ali i dalje
pronicave. Ukljuite i mladia, odluio je naposljetku. Ispriajte mu cijelu priu. Pokazao
se korisnim. No ovo je za njega posve nova odgovornost. Neka prisegne da e to to zna o
kraljiinoj knjizi drati u tajnosti. Vrijedi i za Baraka.
ini mi se da taj Nicholas nije ba osobiti vjernik, rekla je kraljica tuno.
Odgovorio sam joj neuobiajenom smjelou. Kao to sam rekao, Vae Velianstvo,
nisam procjenjivao njegovu duu. Nemam pravo na to. Niti imam pravo njega i Baraka
izloiti novim opasnostima.
Blago se zarumenjela. Lord Parr se namrtio i zaustio me prekoriti, no kraljica je bila
bra. U redu je. Matthew ima pravo na svoje miljenje. No htjela bih rei... ako on i Cecil
krenu u tu akciju, vei broj ukljuenih ljudi zasigurno e smanjiti rizik od stradavanja.
Pogledala me. Nevoljko sam kimnuo.
 Dakle ovako, zapone odrjeito lord Parr. Rich zna da je lov na heretike zavren,
ali vjeruje da reformisti jo nisu pobijedili. Kraljiin brat danas je bio na sastanku Krunskoga
vijea. Rekao mi je da su se Gardiner, Wriothesley i Paget ponovo doaptavali. Mrmljali su
o neijem skoranjem dolasku u London.
Da nisu razgovarali o Bertanu? upitao sam. To nam se ime stalno pojavljuje u
istrazi.
Nemam pojma, odvratio je uznemireno lord Parr. Ali, ako Paget zna za to, onda
zna i kralj. Okrenuo se neakinji. Je li ti veeras neto rekao o tome?
Kraljica je mrko pogledala strica. Govorio je samo o pripremama za doek admirala
dAnnebaulta. Potom su doli svirai, pa sam mu malo pjevala. Jako ga je boljela noga.
Pogledala je ustranu. Nerado je izvjetavala o svojim razgovorima s kraljem. No posljednjih
mjeseci trebala je saveznike.
Lord Parr je ustao. U redu, Shardlake. Prenesite poruku Richu. Cecil e popriati s
naim ljudima na carini. A meni je sad vrijeme za spavanje. Naklonio se kraljici.
Hvala ti, strie, rekla je tiho. I vama, gospodine Cecil. Gospodine Shardlake, vi
ostanite. eljela bih razgovarati s vama. Moemo malo proetati mojom galerijom. Pridruit
e nam se Mary Odell. Gorko se osmjehnula. Kad god nasamo razgovaram s nekim
mukarcem koji mi nije rod, iz sigurnosnih razloga moram imati pratilju. Lord Parr otro
me pogledao; znao sam da eli da svi povjerljivi podaci putuju preko njega. Ipak, on i Cecil
su nas ostavili, duboko se naklonivi kraljici. Dok su izlazili, opazih da su Mary Odell i
kraljiina sestra jo uvijek vani. Kraljica je izala i, dok sam ja ekao u uredu, porazgovarala
s damama. Brzo se vratila. Poite s nama, rekla je.
Krenuo sam za njom i odmah uvidio da je lady Herbert otila, a Mary Odell ostala.
Matthew, zasigurno se sjeate Mary, rekla je tiho kraljica. Proli tjedan ste je ispitivali.
Sjeam se, dakako. Dobra veer, gospoo. Ono to ste mi kazali bilo je od velike
pomoi.
Mary Odell je kimnula. Njeno punano lice bilo je zabrinuto. Oni koji su sluili
kraljici iz neposredne blizine, poput nje, lako su mogli naslutiti da se sprema nova opasnost.
Kraljica nas je povela niz hodnik, pokraj njenih privatnih odaja, do golemog
predvorja u kojem su po dvojica vojnika straarila na svakim od etiriju izlaznih vrata.
Salutirali su kraljici, koja je pola prema vratima na suprotnoj strani. Straari ih otvore, i
naemo se na velianstvenoj galeriji, dugoj vie od pedeset metara; bilo je mrano, no s jedne
se strane kroz visoke staklene prozore jasno vidjela rijeka. Jedan od straara skinuo je baklju
sa zidnog draa u predvorju i, kad mu je Mary Odell dala znak, pone urno paliti svijee
na stolovima prekrivenim raznobojnim orijentalnim platnima. Unutranjost galerije polako
se otkrivala u polutami: prekrasan strop bio je proaran zlatnom i plavom bojom, na
zidovima su se nizale slike s biblijskim i klasinim prizorima, a nekoliko zlatom protkanih
tapiserija odraavalo je svjetlucanje plamiaka. Na drvenim stupovima stajali su veliki kavezi
za ptice, sada prekriveni tkaninom. Straar se naklonio i otiao, a kraljica s olakanjem
uzdahne vidljivo se opustila. Okrenula se Mary Odell.
Hodaj malo iza nas, Mary. Moram porazgovarati s gospodinom Shardlakeom.
 Da, Vae Velianstvo.
Polako smo krenuli niz galeriju. Nie koje su se redale u pravilnim razmacima bile
su ispunjene rijetkim dragocjenostima, izloenim na stolovima ili kamenim stupovima: bila
je tu krinja sa zlatnicima i srebrnjacima neobinih uzoraka, zatim areni dragulji i minerali,
te nekoliko ureenih satova, ije je kuckanje pratilo na hod. Kraljica je zastala ispred stola
na kojem je leala otvorena knjiga i nekoliko listova papira ispisanih njenim rukopisom.
Ostao sam piljiti, a ona se tuno osmjehne. Ne brinite se, Matthew. Uim panjolski.
Odvraa mi pozornost, a posluit e mi na diplomatskim sastancima. To su moje biljeke,
nita drugo. Prela je pogledom preko galerije. Ovo je moje omiljeno mjesto u Whitehallu.
Ovdje mogu neometano etati i odmarati oi na dragocjenostima.
Galerija je puna ljepota.
Satovi me podsjeaju da, ma koliko dvorani mahnito spletkarili iza zatvorenih vrata,
vrijeme i dalje neumitno tee. Izravno me pogledala svojim svjetlosmeim oima. Tee, i
vodi nas Bojem sudu.
Ptica u kavezu pokraj nas, probuena glasovima, uzvrtjela se i zacvrkutala. Kraljica
prie kavezu i podigne prekrivku: iza reetaka, u nas je gledao lijepi uti kanarinac. teta
ga je vidjeti zatoenog, usudih se primijetiti.
Kraljica je promatrala kanarinca. Svi smo mi zatoenici u tamnici ovog zemaljskog
svijeta, Matthew. Nisam odgovarao, pa je nastavila: Voljela bih da poete putem spasenja,
Matthew. Sigurna sam da vas je Bog pozvao.
Ne ujem Ga, Vae Velianstvo. Oklijevao sam. Nedavno sam upoznao odvjetnika,
zove se Philip, koji je radikal. Dobar je ovjek, ali po nekim pitanjima kao da je...
zaslijepljen.
Zar su slijepci oni koji trae vjeru, i oni koji su je pronali?
Moda sam odve tvrdoglav i muiav da bih spoznao vjeru kako je doivljavate vi
i on... to mislite, znai li to da sam proklet? upitao sam tiho.
Zateena, kraljica je ostala nepomino stajati, blijeda lica na svjetlu svijea. Potom
mi blago ree: Samo Bog na kraju puta daje odgovor na takva pitanja. No On prua radost
istinske vjere onima koji to ele.
Zaista? Naalost, ostajem sumnjiav.
Zato onda inite ovo za mene? Neprestano traim sve vie i vie. Vas i vama drage
ljude dovodim u veliku opasnost. Maloprije sam vidjela koliko ste zabrinuti za ljude koji
rade za vas.
Doista jesam. Nicholas je mlad i sklon pustolovinama, a Barak... Uzdahnuo sam.
Hja, on vie nije mlad, no i dalje je sklon pustolovinama. Ne moe si pomoi.
Pozorno me motrila. Zar sve ovo radite samo zato to sam ja to zatraila?
Radim to zbog vas, kao va vjerni podanik, odgovorio sam tiho. I zato to se nadam
da e ljudi, ako pobijedi vaa strana, imati veu slobodu misli i vjeroispovijesti, da egrti,
obrazovane dame i ostarjeli sveenici nee biti ivi spaljivani zbog svojih osobnih uvjerenja,
dok ljudi poput Richa i Gardinera promatraju sa strane.
Kraljica je spustila pogled i apnula: Mislite da je to mogue tek kad moj mu umre,
zar ne?
Rijei su odjednom samo tekle iz mene. Ljudi su istinski uplaeni, Vae Velianstvo.
Boje se da e ih njihova vjera, koja je trenutno moda doputena, ve za koji tjedan odvesti
na lomau. Time su prisiljeni na pravovjernost punu opreza i straha, a ona je, to god da bila,
daleko od iskrene vjere. Svi se boje tamnice i lomae.
I ja se bojim lomae, rekla je kraljica. Posljednjih sam mjeseci katkad bila toliko
uzdrmana i proeta uasom, da sam jedva mogla ustati iz kreveta. A zamislite onda kako mi
je bilo teko razgovarati i ponaati se sukladno mom poloaju. Zadrhtala je.
U tom sam je trenutku silno elio dodirnuti i utjeiti je, no nisam imao hrabrosti za
to. Nekoliko smo trenutaka utke stajali nasuprot velikog ukraenog kamina; iznad reetke
isticale su se isklesane heraldike zvijeri. Nekoliko metara od nas stajala je Mary Odell, ruku
smjerno sputenih ispred sebe.
Napokon, kraljica duboko udahne i tiho ree: Moja se obitelj nada da bih jednog
dana mogla postati namjesnica princa Edwarda. Ako se to dogodi, nee vie biti progona i
spaljivanja. Zakoni o crkvi bit e promijenjeni, a smrtna kazna ukinuta. Cinino se
osmjehnula. Ali Seymourovi, kao Edwardovi ujaci, smatraju da imaju vea regentska prava
od mene. Opet, sigurna sam da bi i oni htjeli ublaiti zakone. Trenutno smo ujedinjeni protiv
Gardinera i njegovih ljudi, no budunost je u Bojim rukama. Glas joj je sada bio pun ara.
To me tjei, da je budunost u Njegovim rukama. Naa je dunost da na ovoj ubogoj zemlji
budemo Njegove sluge. Ponovo je spustila glavu. No u toj sam dunosti poklekla kad sam,
zbog tatine, zadrala knjigu suprotno nadbiskupovu savjetu.
A moja je dunost da uzvienoj dami vratim ukradenu svojinu i privedeni pravdi
dvojicu ubojica. To je sve to vam mogu obeati, Vae Velianstvo. Samo to, ne i potragu za
vjerom.
I to je ve vie no to bi veina ljudi uinila za mene. Osmjehnula se i spontano
podignula ruku, elei me dodirnuti. No zaustavila se. Kad je ponovo progovorila, glas joj je
bio bezbojan, ak pomalo i sluben. Jako je kasno, Matthew. Mary e vam pronai sobu u
vanjskom dijelu palae, pa onda ujutro krenite. Znam da vas eka mnogo posla.

MJESTILI SU meblizu dveri, u veliku sobu s udobnim krevetom i rogoinom na podu.

S Dobro sam spavao i probudio se prilino kasno; sunce je ve bilo visoko, i izvana, sa
irokog dvorita, dopirali su glasovi. Bila je nedjelja, i crkvena zvona odjekivala su
kako unutar zidina palae, tako i onkraj njih. Sjetio sam se da je juer sahranjen
Bealknap; bio sam zaboravio na to. Upitah se je li mu itko doao na pogreb. A ono njegovo
udnovato likovanje na samrtnoj postelji? Ta je zagonetka moda pokopana zajedno s njim.
 urno sam se odjenuo morao sam prenijeti poruku Sticeu, a elio sam i razgovarati
s Nicholasom. Izaavi van, vidjeh da se na tri strane dvorita, naspram odaje kraljeve strae,
okupilo mnotvo ljudi. Sluge, dvorani, slubenici svi su bili okupljeni u gomilu. U blizini
opazim Williama Cecila; kroz guvu se probijem do njega i pozdravim ga.
Brate Shardlake? ree on. Bili ste ovdje cijelu no?
Da. Bilo je vrlo kasno, pa sam dobio sobu za noenje.
I ja esto moram noiti ovdje. Ali nedostaju mi ena i djeca. alosno se osmjehnuo,
pa me ljubopitljivo pogledao. Razgovarali ste s kraljicom?
Da. Uglavnom o vjeri.
Zacijelo eli da svi vide svjetlo koje je vidjela ona.
Istina. Promijenio sam temu. ini se, gospodine Cecil, da emo blisko suraivati,
a moda se ak i zajedno suoiti s opasnostima.
Ozbiljno je kimnuo. Da. Nisam predvidio da e stvari otii tako daleko.
Ni ja. Radoznalo sam pogledao oko sebe. Zato su se svi okupili ovdje?
Zar ne znate? Kad kralj boravi u Whitehallu, nedjeljom ujutro uvijek odlazi u crkvu
u javnoj povorci.
S kraljicom?
Da. Pogledajte.
Skupina vojnika iznutra je otvorila ureena vrata odaje kraljeve strae i zauzela
mjesto pred ulazom. Potom je marevskim korakom van izala skupina gospode
umirovljenika, u crnim livrejama ukraenim zlatom, s helebardama u rukama. A onda su
izali kralj i kraljica. Zbog kraljeva golema tijela, s mjesta na kojem sam stajao mogao sam
vidjeti tek jarke boje kraljiine haljine, i to samo na asak. Ljudi su poskidali kape i zapone
glasno klicanje.
Promatrao sam Henrika. Danas je nosio slubeno ruho: dugaku ukasto-bijelu
satensku halju iroko podstavljenih ramena, obrubljenu kuninim krznom. Izgledao mi je
malo manje gojazan no kad sam ga vidio proli put, i upitah se nosi li u javnosti korzet, kao
to se pria. Na krupne, zavijene noge navukao je duge crne arape. Drao se ukoeno, u
hodu se naslanjajui na debeli tap sa zlatnim vrhom, dok ga je pod drugom rukom drao
jedan od gospode umirovljenika.
Krenuo je dvoritem, pa se osmjehnuo gomili. U jednom je trenutku ak skinuo svoju
crnu kapu ukraenu sitnim dijamantima. No vrsto je stiskao usne, a na rumenom elu i
obrazima jasno mu se vidio znoj. Morao sam se diviti njegovoj hrabrosti i elji da svojim
podanicima pokae kako jo moe hodati. Zasigurno je trpio velike bolove. Jo je jednom
skinuo kapu, dok su njegove male oi lutale po dvoritu. Naas sam pomislio da mu se pogled
zaustavio na meni. Polako je nastavio preko druge strane dvorita i uao u veliku dvoranu.
Slijedili su ga vii slubenici i vijenici: u povorci sam opazio mrko, bradato lice tajnika
Pageta, mravog i riobradog Wriothesleya, te vojvodu od Norfolka, odjevenog u crvenu
halju.
 Uinilo mi se da me na trenutak pogledao, apnuo sam Cecilu.
Nisam primijetio. Mislim da mu je bilo vano samo da se odri na nogama. im se
makne iz vidokruga, stavit e ga u njegova kolica. Cecil je alosno vrtio glavom.
Koliko dugo jo moe izdrati? upitao sam.
Cecil se namrti, pa se nagne prema meni. Nemojte zaboraviti, gospodine Shardlake,
da se pretkazivanje kraljeve smrti, na bilo koji nain, smatra izdajom.

smo se dogovorili da u mu se javiti im obavim razgovor sa Sticeom.

C
ECIL I JA
amcem sam se vratio do Temple Stairsa, zavidei ljudima koji su, nakon mise,
isplovili u barkama kako bi uivali na suncu. Pjeice sam stigao do uskih uliica
Amen Cornera, gdje je stanovao Nicholas.
Na kucanje mi je otvorio neki mladi, vjerojatno i sam student. inilo se da mu nije
ba drago to samo doao posjetiti Nicholasa. Vi ste njegov mentor? upitao me.
Da.
Nick se juer potukao, rekao je oprezno. Ne eli rei to se dogodilo, ali siguran
sam da nije on kriv...
Sve znam. I u pravu ste, nije kriv.
Mladi me stubama odvede na kat i pokuca na vrata. Nicholas ubrzo otvori. Koulja
mu je bila razvezana, pa se vidio zavoj kojim su mu bila omotana prsa. Masnice na njegovu
licu poprimile su utu i crnu boju. Izgledao je uistinu jadno.
Kako si? upitao sam.
Izgleda gore nego to jest, gospodine. A prsa dobro zacjeljuju.
Poao sam za njim u neurednu sobu prekrivenu prainom. Na stolu su leali neoprani
tanjuri, a pravnike knjige bile su razbacane uokolo. To me vratilo dvadeset pet godina u
prolost, u moje studentske dane, premda sam ja ipak bio neto uredniji. Bilo je oito da
Nicholas nema sluge, kao to ga nisam imao ni ja. No, dok moj otac nije bio dovoljno bogat
da mi ga plaa, Nicholasov otac nije ga elio plaati; radilo se, nesumnjivo, o jo jednoj
osuujuoj gesti. Nicholas mi pokae da se smjestim na jedini stolac, a on sjedne na
nenamjeten krevet. Pomno sam ga promatrao. Bio je inteligentan i odvaan, ali se, kao i svi
mladii, svojom hrabrou lakoumno razmetao. Meutim, bio je iznimno pouzdan, u to sam
sada bio posve siguran.
Nicholas, juer si vidio da se sluaj u koji sam ukljuen tie najviih dravnih
velikodostojnika, rekao sam. Osoba za koju radim po svom je poloaju ak i iznad Richa.
Razrogaio je oi. Radite za kralja?
Ne, tako visoko nije... Nicholas, kad smo jednom razgovarali o vjerskim sukobima
koji unitavaju ovu zemlju, rekao si mi da ih kani izbjegavati, da eli mir i sebi i drugima.
To je i moja elja. No ono na emu sada radim u vezi je s borbom na dvoru. Na jednoj su
strani oni koji bi zadrali misu, moda ak i vratili papu, a na drugoj oni koji bi ukinuli svaki
preostali trag katolikog obreda. Uplitanje u tu borbu moe zavriti muenjem, ubojstvom i
spaljivanjem. Neki su to ve i iskusili.
utio je. Vidio sam da su ga se moje rijei dojmile. Jo uvijek mi niste rekli za koga
radite, rekao je naposljetku.
To ti i ne mogu rei, osim ako ne prisegne da e uvati tajnu.
Hoe li Jack raditi s vama?
Da. Ustrajan je.
No treba vam jo pomagaa?
Da.
Tuno se osmjehnuo. Jo me nitko nikada nije traio za pomo.
Moram najiskrenije rei kako bi za tebe bilo najbolje da se ne mijea u to. Ne zato
to sumnjam u tvoju hrabrost i vjernost, nego zbog opasnosti. Kao to sam rekao sino, mogu
ti srediti da radi za drugog odvjetnika. Nicholas, mora sagledati iru sliku. Sjeti se svojih
roditelja, onog to treba naslijediti i tvoje budunosti kao zemljoposjednika. Osmjehnuo
sam se, mislei kako e to djelovati na njega vie nego ita drugo.
No njegova me reakcija iznenadila. U trenu je postao ogoren. Moji roditelji?! Moje
nasljedstvo?! Rekao sam vam, gospodine, zato sam doao u London. Moji otac i majka htjeli
su da oenim djevojku koju nisam volio. Znate da sam odbio...
Da, pa su te poslali u London da studira pravo. No siguran sam da e tvoji roditelji,
kad zavri studij, prijei preko svega. Nee se vie ljutiti, nego e osjeati potovanje prema
tvom uspjehu.
To se nikada nee dogoditi, rekao je Nicholas s gorinom. Otac mi je kazao da e
me liiti nasljedstva ako se ne oenim prema njegovoj elji. Poslao me na studij prava da me
vie ne mora gledati. Majka je po tom pitanju jo ea. Kazala je da neu biti valjan ovjek
ako se odbijem oeniti po njihovu odabiru, da vie neu biti njen sin. I tako sam ostao bez
nasljedstva. Raspaljeno me pogledao.
Da, teko je sve to. Ali ono to kaemo u ljutnji...
Nicholas je odmahnuo glavom. Sve to su rekli doista su i mislili. Vidio sam to na
njihovim licima. Dobro se sjeam kako sam klonuo duhom kad sam shvatio da me ne vole.
Rijei su mu naas zapele u grlu. Nakaljao se. Ve su unajmili odvjetnike kako bi pronali
nain da me iskljue iz ostavine. Sve kane prenijeti na mog bratia, mladog kicoa koji bi
oenio i jednonogu patuljicu ako bi bila dovoljno bogata. Da, gospodine Shardlake, njihove
namjere su ozbiljne. Spustio je pogled i zagladio plahtu na nenamjetenom krevetu. Ja sam
njihovo jedino dijete. I meni i njima to je golem teret.
Ni ja nemam brae i sestara. Da, to moe opteretiti ovjeka, ali nikad nisam nosio
breme teko poput tvog.
Nicholas pogleda po neurednoj sobi, po pravnikim knjigama. Katkad mi je pravo
zanimljivo, ali esto mi se sve to ini kao besmisleno klanje. Taj sluaj Slanning...
 Osmjehnuo sam se. Nasreu, takvi sluajevi su rijetki. Koji predmeti su ti
zanimljivi?
Oni u kojima odvjetnik moe suosjeati s klijentom, u kojima se ispravlja nepravda.
Osmjehnuo se. Zanimaju me uzbudljivi predmeti.
Uzbudljivi predmeti su i opasni. to se ostalih tie, odvjetnik nije u mogunosti
zastupati samo one klijente s kojima se slae. Kako bilo, u jesenskom kvartalu mi moe
pomagati na Sudu za zahtjeve.
Nicholas je iskrivio lice. Tamo gdje puani tue plemie, svoje vladare po prirodnim
zakonima?
Zar ne bi svi trebali imati jednako pravo na sudovanje, ba kao i na svoja religijska
uvjerenja?
Nicholas slegne ramenima.
Moda bi drukije gledao na stvari kad bi radio na tim predmetima.
Ne znam. Trenutno elim aktivan ivot, potragu za asnim ciljem. ak i ako bih
opet bio otet. Osmjehnuo se. Velike zelene oi su mu blistale.
eli neto smisleno?
Kratko je oklijevao, pa rekao: Da. Potreban mi je... smisao.
Shvaao sam da Nicholas tei pustolovinama dijelom zato to eli zaboraviti postupke
svojih nedolinih roditelja. Sjetih se kako se prialo da se maevao zbog prostitutke. Ako ne
pronae eljeno uzbuenje u poslu sa mnom, onda e ga, pomislih, traiti negdje drugdje, i
zavriti s maem u utrobi. Ako ostane uz mene, moda bih ga mogao voditi i obuzdati taj
samoruilaki nagon koji sam otkrio u njemu. Misli da je cilj kojem ja teim pravedan?
upitao sam.
Ako dovede do prestanka progona koje gledam otkad sam doao u London, onda jest
pravedan, odgovorio je on ozbiljno.
Prije no to ti kaem za koga radim i otkrijem detalje o sluaju, mora se zakleti
svojom gospodskom au da nikome, ba nikome nee rei nita o tome.
Ovdje nemam Bibliju...
Bit e dovoljna tvoja rije.
Onda se zaklinjem.
Radim za uzvienu damu, Njeno Velianstvo kraljicu Katarinu.
Nicholas je razrogaio oi. Skelly mi je rekao da ste nekad obavljali pravne poslove
za nju.
Poznajem je iz vremena kad jo nije bila kraljica. Ona je asna dama.
Mnogi kau da je bila u nevolji.
Bila je. I jo uvijek jest. No nikoga ne progoni.
Onda u vam pomoi.
 Hvala ti... I molim te: budi oprezan i postupaj prema mojim uputama. Nema
junaenja.
Vidio sam kako se rumeni ispod masnica. U redu.
Pruio sam mu ruku. Hvala ti.
 Trideset prvo poglavlje

D NICHOLASA SAM KRENUO ravno u Needlepin Lane. Uska je ulica na danjem svjetlu

O izgledala jo jadnije; sa starih je kua popadala buka, a po sredini se protezao

smrdljivi odvodni kanal. Premda je bila nedjelja, na suncu ispred krme sa znakom
zastave stajali su mukarci i pijuckali pivo iz drvenih kupica. Meu njima sam
opazio i nekoliko djevojaka s napadnom minkom; nosile su haljine s dubokim izrezima.
Kralj je proljetos naredio da se bordeli u Southwarku zatvore. Nakon toga mnoge su kurve
dole sjeverno od rijeke, premda je prostitucija u gradu bila zabranjena i povlaila sa sobom
kaznu bievanjem. Opazivi da je promatram, jedna pijana djevojka mi dovikne: Ne gledaj
me tako mrko, grbavce, ja sam pristojna dama! Ljudi se zapilje u mene. Neki se i nasmiju.
No nisam obraao pozornost na njih, nego pokucam na vrata kue sa zelenim kapcima. Stice
je odmah otvorio. Brzo ste se vratili.
Imam poruku za vaega gazdu. Pokazao sam glavom preko svog ramena. Bilo bi
dobro da uem. Privukao sam pozornost ljudi ispred krme.
Svagdanji prostaci. Uvijek dovikuju prolaznicima. Pomaknuo se ustranu i ja uem
u oskudno namjetenu sobu. Nagonski sam stisnuo drak svog noa kad je Stice, zatvorivi
vrata, krenuo prema stolu. Sjeo je, drsko se osmjehujui. Ma kojim je sino gotovo ubio
Nicholasa leao je na stolu upravo ga je latio. Na otrom sjeivu bljesnula je zraka sunca.
Na stolu je stajao i vr s pivom, te nekoliko kositrenih krigli. Ne ljutite se valjda, gospodine
Shardlake? rekao je Stice. Obojica samo sluimo svojim gospodarima. Potom otrije upita:
Imate poruku za gazdu?
Da. Moji nalogodavci sloili su se da zajedno s vama traimo nestale mukarce i
zapise Anne Askew. Ja u vam biti veza. Imamo ovjeka, odvjetnika Williama Cecila,
zaduenog za dokove. Ovo su ljudi kojima je platio da paze hoe li tko prokrijumariti zapise
izvan zemlje. Predao sam mu prijepis Parrove liste.
Stice je pogledao listu i kimnuo. Meu nama, mislim da smo mi ve pokrili dokove
i carinarnicu.
Koliko ljudi imate ondje?
Dajemo novac dvojici slubenika. Zapisao je dva imena pri dnu papira, otkinuo taj
dio i predao mi ga.
Sir Richard je bio kazao da Bale oekuje poiljku, rekoh. Nadajmo se da nismo
zakasnili.
Dao Bog da nismo.
Imamo jedan vaan uvjet, gospodine Stice. Tko god uje neto o teretu, mora odmah
obavijestiti drugu stranu.
Pa naravno, osmjehnuo se Stice, irei ruke. Usput, ako doe do borbe recimo s
ostatkom Greeningovih ljudi, ako se pojave koliko boraca moete dati?
 Dvojicu sasvim sigurno. I vjerojatno jo nekoliko njih.
Jesu li prva dvojica Barak i onaj mladi?
Da.
Stice je zadovoljno kimnuo. Obojica su vrlo vjeti.
Cecil e ih vjerojatno prikupiti jo.
Ja imam uvijek spremnu trojicu, ukljuujui Gowera, kojeg ste upoznali juer. Sada
je na dokovima, uva strau... Siguran sam da e gazdi biti prihvatljivo sve to ste rekli.
Nasmijao se. Tko bi, nakon onog sino, pomislio da emo raditi zajedno? Sjednite, pa da
popijemo pivo.
Iako nevoljko, sjeo sam nasuprot njemu. Dodue, dobro je da to vie znam o tim
ljudima: da se doepa Tualjke, Rich bi nas, nisam dvojio, odmah izdao.
Stice mi je natoio pivo, pa se zavalio u stolcu. Imao je, procijenio sam, oko dvadeset
pet godina. Lijepo se odijevao iz rukava prsluka ponovo su mu virile svilene manete
koulje, poput one koju je poderao nakon osujeene provale u Greeningovu radnju. Premda
grubo, lice mu je bilo privlano, no nagrivalo ga je osakaeno uho. udilo me to ne nosi
dugu kosu kako bi ga sakrio.
Stice je opazio da zurim, pa dlanom prekrije uho. Ne moe ga se previdjeti, ha?
Privlai poglede kao i, pretpostavljam, vaa lea. Ne sramim se. Uho sam izgubio u potenom
dvoboju sa ugavim psom koji je osporavao moje podrijetlo. Osim toga, u poslu koji katkad
obavljam za gospodina Richa, takvo uho daje ljudima do znanja da me moraju uvaavati.
Koliko dugo radite za Richa?
Dvije godine. Doao sam iz Essexa, gdje sir Richard ima mnoge posjede. Jedan od
njih granii s imanjem moga oca, koji me poslao na dvor da okuam sreu. Sir Richard je
traio mladog vlastelina koji nema obveza i eljan je pustolovina. Ponovo se osmjehnuo.
Jo jedan mladi gospodin koji je, poput Nicholasa, u potrazi za pustolovinama. No
pretpostavljao sam da je Stice spreman na sve, ukljuujui ubojstvo, kako bi se uzdignuo u
Richevoj slubi. Zbog toga ga je, uostalom, Rich i izabrao.
Nasmijao se. Milosti mi Boje, gospodine, imate nevjerojatno mrk pogled. Sir
Richard mi je ve rekao da se ponaate poput licemjernih luterana, ali da ne dijelite njihovu
vjeru.
Zaobiao sam te rijei. Nadate se da ete napredovati kod Richa? upitao sam.
Da. Sir Richard je odan onima koji mu slue. To je opepoznato
Nasmijao sam se. Ne bih rekao da je odanost prava rije.
Stice je odmahnuo rukom. Vjerojatno mislite na njegove poslove na kraljevu dvoru.
Velikodostojnici nikad nisu istinski odani jedni drugima. No znano je da sir Richard ne
mijenja svoje pomonike i da ih dobro nagrauje. Stisnuo je oi i potegnuo gutljaj piva.
Nadam se da isto vrijedi za kraljicu i njene ljude. Za koga tono radite? Sir Richard mi je
rekao da vam je nalogodavac vjerojatno lord Parr, kraljiin stric.
 Nisam se dao navui na razgovor o tome. Spustio sam kriglu i naglo ustao.
Obavijestit u vas ako bude novih dogaaja. Ako vi to saznate, doite k meni kui. ivim
u Chancery Laneu.
Stice rugalaki digne kriglu. Znam ja gdje vi ivite.

DLUIO SAM obavijestiti Philipa Coleswyna o najnovijem razvoju dogaaja u sluaju

O Slanning, no bit e najbolje da to uinim nakon to sutra s rizniarom Rowlandom

popriam o Isabelinoj pritubi. Poao sam kui. Ostatak nedjelje imao sam za sebe
morao sam obaviti jo nekoliko stvari.
Najprije sam otiao u radnu sobu i napisao pismo Hughu. Upoznao sam ga s
uobiajenim novostima i mojom ulogom u skoranjem sveanom doeku admirala
dAnnebaulta. Potom sam mu napomenuo da je John Bale opasan ovjek kojeg mora
izbjegavati, i upozorio ga da mi vie ne pie o njemu. Eto, ako nita, bar Hugha nisam uvukao
u sve ovo. Zapeatio sam pismo i stavio ga u svoju torbu. Poslat u ga sutra iz Lincolns Inna.
Spustio sam se u prizemlje. U kui se nije uo ni glas. Prema dogovoru, Josephine je
opet izala u etnju sa svojim mladiem, pa sam znao da nje nema. U kuhinji nije bilo nikoga;
na stolu je gorjela votanica kojom e se poslije zapaliti vatra za kuhanje. Otiao sam do staje,
koju je Timothy, upirui iz sve snage, upravo istio; hrpa stare slame i konjske balege ve je
stajala pokraj vrata.
Dobar dan, gazda, rekao je.
I tebi, Timothy. Nemoj zaboraviti da balega treba gospoi Brocket za povrtnjak.
Neu. Daje mi etvrt penija za dobru hrpu.
Jesi li razmislio o odlasku na egrtovanje? Mogu upitati glavnog konjuara u
Lincolns Innu ima li mjesta meu potkivaima.
Djeakovo lice se smrai. Ipak bih radije ostao kod vas.
Hja, volio bih da malo pomnije razmisli o tome.
Da, gospodine, odvratio je on sputene glave, nimalo oduevljeno.
Uzdahnuo sam. Zna li gdje su gospodin i gospoa Brocket?
Otili su u etnju. Gospoa Brocket me zamolila da pazim na svijeu u kuhinji i da
na njoj zapalim novu ako dogori.
Dobro. Dakle, kua je prazna. Nije bilo nieg protuzakonitog u onom to sam
nakanio uiniti, ali nisam elio da me itko vidi.
Jutros im je glasonoa donio pismo, rekao je Timothy. Bio sam u kuhinji s njima.
Ne znam od koga je pismo stiglo, ali oboje su se uzrujali. Poslali su me van iz kuhinje, a malo
kasnije su otili u etnju. Gospodin Brocket je izgledao turobno, a mislim da je jadna gospoa
Brocket plakala.
 Namrtio sam se, pitajui se o emu je rije. Timothy, moram obaviti jedan posao.
Moe li se pobrinuti da me nitko ne uznemirava sljedeih sat vremena? Ako netko doe,
reci da me nema.
U redu, gospodine.
Hvala ti.
Otiao sam na kat i otkljuao krinju u svojoj spavaoj sobi. Tuno sam pogledao
knjige koje su bile unutra; neki naslovi nalazili su se na novom popisu zabranjenih knjiga i
morali su biti predani vlastima u Gradskoj vijenici do devetog kolovoza. Nakon tog datuma,
posjedovanje knjiga s popisa povlait e za sobom otre kazne. Teka srca izvadio sam
Tyndaleov prijevod Novog zavjeta i neke eseje o Lutheru stare dvadesetak godina. Te su mi
knjige bile dobri prijatelji u mojim reformistikim danima; jednu od njih dao mi je Thomas
Cromwell osobno. S obzirom na moju trenutnu slubu za kraljicu, a da ne spominjem
nevolje s Isabel Slanning, odluio sam kako je mnogo bolje da ih potajice spalim nego da ih
predam vlastima i tako se izloim opasnosti da mi se ime pojavi na popisu onih koji su
posjedovali zabranjene knjige.
Ponio sam knjige u prizemlje, u kuhinji zapalio novu svijeu, pa izaao na Agnesin
uredno odravan povrtnjak iza kue. Ondje se nalazio i veliki eljezni eravnik u kojem se
spaljivao korov i drugi vrtni otpaci. Bio je napola pun; smee u njemu bilo je smee i, nakon
toliko sunca, posve suho. Izvadio sam granicu iz eravnika, zapalio je na svijei i bacio je
natrag unutra. Vatra se brzo rasplamsala i zapucketala. Pogledam uokolo kako bih se uvjerio
da me nitko ne promatra, a onda s uzdahom uzmem prvu knjigu. Kidao sam stranice i bacao
ih u plamen, gledajui kako se crna gotica, koju sam neko pomno itao, uvija od vruine.
Sjetih se Anne Askew, njene koe koja se nabirala u vatri, i zadrhtim.

UTRADAN ujutro otiao sam u ured vrlo rano i odradio neke zaostatke. Kad je stigao

S Barak, rekao sam mu za svoj razgovor s Nicholasom i susret sa Sticeom. Trenutno

nismo mogli nita poduzeti preostalo nam je samo da ekamo novosti od Sticea ili
Cecila.
Kako je Tamasin? upitao sam.
Govori samo o sutranjem roendanu. Svi susjedi e doi. Znate kakve su ene.
Prepredeno me pogledao. Mislim da je zaboravila na sumnje oko mojih poslova. Nadajmo
se da e ostati zaboravljiva. Podignuo je ruku. Vie nije nosio zavoj, a i konci su mu bih
izvaeni. Spreman sam za akciju, rekao je.

 tog jutra preao sam suncem obasjani Gatehouse Court i pokucao na vrata

K
ASNIJE
rizniara Rowlanda. Starac je, kao i obino, sjedio za svojim radnim stolom; uredski
kapci bili su pritvoreni. Pozdravio me kratkim kimanjem glave.
Oekivao sam vas na Bealknapovu pogrebu u subotu. Mislio sam da biste
mogli doi.
Da vam budem iskren, zaboravio sam na to.
I svi drugi su zaboravili. Bili smo samo ja i sveenik. Hja, brat Bealknap sada lei u
crkvi ispod kamene ploe jednake svim drugima. Na njoj je uklesano njegovo ime, te datumi
roenja i smrti. Nije zasluio mauzolej.
Jadni Bealknap, rekoh.
O, nikako, rekao je Rowland. Bogati Bealknap. I eto kako mu je to na kraju bilo
od koristi. Nita nisam rekao, pa je spustio pogled na hrpu papira na stolu. Ljudi tajnika
Pageta poslali su mi nove detalje o posjetu francuskog admirala sljedeeg mjeseca. Bit e to
jo vei dogaaj no to sam mislio. Pokazat u vam prepisku. No prije toga, glas mu je postao
dublji, morat emo troiti vrijeme na ovu glupariju. Izvukao je pismo iz hrpe na stolu i
dobacio mi ga. Bila je to Isabelina prituba, dvije stranice ispisane njenim urednim sitnim
rukopisom. Kao to sam i oekivao, optuila me da sam zajedno s Philipom Coleswynom,
njenim bratom i vjetakom Adamom radio protiv nje, i to iz iste pakosti, zato to je ona
valjane vjere, dok smo svi mi ostali heretici.
To je besmislica, rekao sam. Sama je izabrala arhitekta.
On je radikal?
Ne. Optube za herezu kojima se gospoa Slanning razbacivala tijekom vjetaenja
silno su ga uplaile. Kao to rekoh, sve je to besmislica.
Rowland se nasmijao. Zvualo je to kao da mu se u grlu pomiu zahrale arke.
Vjerujem vam, brate Shardlake. Prole su mnoge godine od vaeg druenja s radikalima, a
i nedavno ste mi rekli kako ste vrlo oprezni u vezi s tim. Ipak, juer niste bili na misi.
Imao sam hitan posao. Doi u sljedeu nedjelju.
Naslonio se u stolcu i, gladei dugu bijelu bradu, pomno se zagledao u mene. Prsti su
mu bili puni crnih mrlja, kao i moji, jer je cijeli ivot radio s tintom. ini se da, premda to
ne elite, privlaite nevolje, vii odvjetnie Shardlake. Kako ste uope postali zastupnik te
luakinje?
Zla srea. Svaki odvjetnik ima slinih klijenata.
Istina. Drago mi je da sam izvan takvih budalatina... A to je s tim Coleswynom, je
ti on radikal?
Na glasu je kao reformist.
Rowland me otro pogleda. Gospoa Slanning navodi da ste biti na veeri kod
njega.
Jednom. Sprijateljili smo se jer smo obojica bili frustrirani ponaanjem naih
klijenata. Brat gospoe Slanning je neugodan parniar kao i ona sama. A gospoa je saznala
za moj posjet Coleswynu jer katkad provodi veeri pijunirajui oko njegove kue. To vam
pokazuje o kakvoj se eni radi.
Tvrdi da je njen brat upoznao Coleswyna jer obojica idu u istu radikalnu crkvu.
Uobiajeno je da se odvjetnici i klijenti upoznaju i na takav nain.
Rowland kimne u znak slaganja, pa spoji vrhove prstiju. Tko je sada zastupa? Znamo
li to?
Vincent Dyrick iz Grays Inna. Prolog je tjedna doao po dokumentaciju.
Rowland se namrtio. Na loem je glasu. Pokuat e iskoristiti tu teoriju urote na
sudu. Vjerojatno je ba on inicirao pritubu.
Rekao je da nije, da je sve Isabelina zamisao. Zapravo, ak mu i vjerujem. No nee
je moi sprijeiti da takve stvari izjavljuje na sudu.
Mislite li da bi se mogla poaliti Grays Innu zbog Coleswyna?
Nema pravo na to. On nije njen zastupnik.
Rowland malo promisli. U redu. Pokuat u to rijeiti. Pismom u obavijestiti
gospou Slanning da nema dokaza kojima bi mogla potkrijepiti svoju pritubu, te je
upozoriti na propise o kleveti. To bi je trebalo uplaiti, rekao je samozadovoljno, ali ja sam
se bojao kako e takvo pismo samo jo vie razgnjeviti Isabel. A vi, gospodine Shardlake,
nastavio je Rowland, sada zlovoljno, drite se podalje od tog sluaja. Budui da sljedeeg
mjeseca predstavljate Inn na sveanostima, ne elim da budete umijeani u vjerske svae.
Ako elite, svoje mjesto na sveanostima mogu prepustiti nekom drugom, rekao
sam krotko.
Rowland se osmjehne, krto i neugodno, pa odmahne glavom. O, ne, brate
Shardlake, vi ete svoju dunost obaviti. Ve sam im poslao vae ime... Pogledajte malo ovo,
pruio mi je snop papira. To su detalji o mirovnim sveanostima.
Pregledavao sam dokument, prisjeajui se razgovora Pageta i kraljice o draguljima
naruenim za nju, te novim haljinama za kraljiine dame. Unato tome, ostao sam
iznenaen razmjerima onoga to se sprema. Admiral e dvadesetog kolovoza doploviti
Temzom u pratnji desetak galija. Kraljevi brodovi, koji su se prije tono godinu dana sukobili
s istim tim galijama, bit e poredani na Temzi od Gravesenda do Deptforda u znak
dobrodolice. Kralj e admirala primiti u Greenwichu. Sljedeeg dana gost e Temzom
otploviti do Towera, a nakon toga projahati gradskim ulicama. Londonski vijenici i lanovi
cehova, te mnogi drugi, ukljuujui vie odvjetnike iz Innova, bit e poredani na ulicama u
svojoj najboljoj odjei i klicati povorci. Na trenutak sam zatvorio oi, prisjeajui se kako
sam prije godinu dana stajao na palubi Mary Rose i promatrao kako francuske galije pucaju
na nau flotu.
Neto posebno, zar ne? upitao je Rowland. ak je i on zvuao pomalo udivljeno.
Istina, gospodine rizniaru.
Nastavio sam itati. Admiral e u Londonu ostati dva dana, pa dvadeset treeg
odjahati u palau Hampton. Njegov dolazak pozdravit e princ Edward, lordovi, plemii i
tisuu konjanika. Sljedeeg dana objedovat e s kraljem i kraljicom, a predviene su i
velebne sveanosti. I tamo sam duan doi i biti u pozadini, kao i stotine drugih.
Odloio sam papire. U sutini, treba impresionirati admirala.
Kralj je uvijek volio velike sveanosti. Sve to e se od vas traiti jest da se lijepo
odjenete i stojite otraga, poput svojevrsnog dekora. Imate li zlatni lanac za takve prilike?
Ne.
Onda si nabavite jedan prije no to ih rasprodaju.
Bit u spreman.
Odlino, rekao je Rowland. A ja u pisati gospodi Slanning. Napravio je biljeku,
pa podignuo pogled prema meni i umorno rekao: Pokuajte izbjegavati nevolje, gospodine
Shardlake.

SPRKOS Rowlandovu upozorenju, tog sam popodneva otiao kui po Genesisa,

U odjahao do Grays Inna i potraio Philipa Coleswyna. Njegov vanjski ured, koji je
dijelio s drugim odvjetnikom, bio je u savrenom redu, to me podsjetilo da moj
poslovni prostor poinje izgledati kao svinjac. Uveli su me u Coleswynovu sobu, koja
je takoer izgledala besprijekorno svi su dosjei bili uredno umetnuti u pretince. Coleswyn
je odloio pero i ustao da me pozdravi.
Brate Shardlake, iznenadili ste me, ali ba mi je drago to vas vidim. Ve znadem da
vas je gospoa Slanning otpustila. Jutros sam dobio pismo od njenog novog zastupnika, brata
Vincenta Dyricka.
Da. Podignuo sam obrve. Poznajem Dyricka.
I ja, po uvenju. Uzdahnuo je. Obavijestio me da e gospoa Slanning na sudu
iznijeti onu besmislicu o heretikoj zavjeri nas dvojice, njenog brata i gospodina Adama.
Napisao mi je i da je gospoa Slanning Lincoln s Innu podnijela pritubu protiv vas.
Jutros sam glede toga imao sastanak s rizniarom. Doao sam vam kazati kako uvia
da je prituba budalatina. No takoer, elim vas upozoriti na Dyricka uporan je i
beskrupulozan.
Moda se brat Dyrick nada kako e objavljivanjem tvrdnji o heretikoj uroti
preplaiti mene i gospodina Cotterstokea, i tako nas privoljeti na nagodbu. Philip je
odmahnuo glavom. No vi i ja znamo da tog brata i sestru nita na ovome svijetu ne moe
natjerati da se nagode.
Rizniar Rowland naredio mi je da se drim podalje od tog predmeta, osobito zato
to sljedeeg mjeseca imam malu ulogu u sveanom doeku francuskog admirala.
Onda sam vam jo vie zahvalan to ste me doli posjetiti. Juer sam s Edwardom
Cotterstokeom razgovarao o posljednjim optubama njegove sestre. Ne eli odstupiti ni
pedlja. tovie, silno se naljutio kad je uo za najnoviji sestrin manevar. Rekao je neto
neobino: da e je, u sluaju najgoreg, unititi onim to znade o njoj.
Na to je tono mislio?
Samo Bog zna. Rekao je to u ljutnji, i nije elio pojanjavati. Samo je ustvrdio kako
to nema nikakve veze sa sluajem i brzo promijenio temu.
A Isabel je jednom rekla kako je njen brat poinio uasne stvari. O emu se radi?
Zato se njih dvoje tako mrze?
Ne znam, rekao je Coleswyn i ponovo zavrtio glavom.
Zasigurno se sjeate kako se Vowell, stari obiteljski sluga, uzrujao zbog njihova
ponaanja na vjetaenju. Je li on jo uvijek u kui?
Da. Ali, gospodine Shardlake, trebali biste posluati svog rizniara i vie se ne
mijeati u taj predmet.
Ali i dalje u biti umijean ako se optube za urotu pojave na sudu. U njima se
spominje i mene.
Vi niste radikalni reformist. Nemate se ega bojati.
A vi? upitao sam otvoreno. Nita nije rekao, pa sam nastavio: Isabel Slanning
izazivat e nevolje na sve mogue naine. to ako vas bude zatraila, preko Dyricka, da na
sudu prisegnete kako vjerujete da se vino i kruh na misi pretvaraju u krv i tijelo Kristovo?
Sumnjam da bi sud to dopustio.
No to ako dopusti?
Coleswyn se ugrize za usnu. Nisam siguran da bih to mogao.
Toga sam se i bojao, rekao sam tiho. Molim vas da dobro promislite, Philipe. To
bi bilo priznanje hereze. Zamislite samo kakve bi vas posljedice mogle snai. Ne samo vas
nego i vau enu i djecu. Sve koji su povezani s vama. ak i mene.
Coleswynovo lice se trzalo. Zar mislite da ve nisam razmiljao o tome? Strano me
to mui. Stalno molim, pokuavajui otkriti kakvu mi je sudbu Bog namijenio.
Gledao sam njegovo iskreno, zabrinuto lice. Shvatio sam da je Philip Coleswyn,
unato svojim vrlinama, ovjek koji bi mogao druge izloiti opasnosti kako bi on je to tako
vidio spasio svoju duu. Pokuajte otkriti to je Bog namijenio i nama ostalima, rekao
sam mu blago.

I TOG nisljedeeg dana nisam dobio nikakve vijesti od Sticea. Roendanska proslava

N malog Georgea zakazana je za poslijepodne. Vrijeme se mijenjalo; bivalo je sve

hladnije, a sa zapada su polako pristizali oblaci. Pribliavala se etva, i seljaci se kii
sigurno vesele, no Tamasin zasigurno ne znao sam da proslavu kani odrati u vrtu.
 Stigao sam nedugo nakon etiri. Jo uvijek je bilo suho, no nebo je postajalo sve
mranije. Mala kua bila je savreno ista. Stol u dnevnoj sobi bio je prekriven bijelim
platnenim stolnjakom; na njemu su stajali vrevi s pivom, neto vina, te kositrene krigle.
Vani, u malom urednom vrtu, bio je postavljen stol s kolaima. Petnaestak ljudi, veinom
tridesetih godina, stajalo je oko stola i razgovaralo; odjeveni u svoje najbolje ruho, bili su to
susjedi, pisari i odvjetnici iz Lincolns Inna sa svojim enama. Naalost, nije bio prisutan
nitko od obitelji. Otac je napustio Tamasin dok je bila dijete, a majka joj je umrla. Sjetih se
da mi je Barak rekao kako je svoju majku vidio na ulici, no vie to nije spominjao. Malo
podalje od stola stajao je Guy i pijuckao pivo.
Goste su sluili Barak i Jane Marris. Nosili su vreve amo-tamo, pazei da krigle budu
pune. Barak se inio pomalo nesiguran u toj novoj, za njega nepoznatoj ulozi. Nicholas je
bio doao u svom najsvjetlijem prsluku, a njegove masnice, sad ve manje izraene, privlaile
su poglede nekolicine gostiju. Tamasin je stajala s Georgeom u naruju. Djetece je imalo
bijeli haljetak i eiri, a gosti su mu prilazili i divili se, usput estitajui Tamasin na trudnoi,
koja je oito ve bila obznanjena. Sama Tamasin nosila je svoju najbolju haljinu od ute svile.
Natoio sam si kriglu piva i iziao. Tamasin se osmjehnula i pruila mi ruku.
Gospodine Shardlake, pozdravila me slubeno, pa ponosno nastavila: Dragi
prijatelji, ovo je gazda mog mua, vii odvjetnik na kraljevskim sudovima. Svi me
pogledaju, i ja se zarumenim. Tamasin je bila draga, ali pomalo i snob, zbog ega mi je katkad
znalo biti nelagodno. Iza nje, vidio sam kako Barak gurka Nicholasa i namiguje. Sagnuo sam
se prema Georgeu koji je nezainteresirano gledao u mene. Sretan roendan, momiu,
pomilovao sam ga po punanom obrazu.
Hvala vam to ste doli, rekla je Tamasin tiho. I na svemu to inite za nas svih
ovih godina.
Kako si? upitao sam. Je li stanje bolje?
Jest. Dobro sam i duhom i tijelom. Pogledala je uokolo, zadovoljno se smijeei.
Imamo lijepu malu proslavu.
Sjetih se kako je Barak i ja obmanjujemo, i pecne me savjest. Idem do Guya, sam je.
Dobra zamisao.
Priao sam starom prijatelju i pozdravio ga.
Gle-gle, pa to je Matthew, rekao je, no osjetio sam suzdranost u njegovu glasu.
Tamasin kae da se osjea bolje.
Da, sve ide kako treba. A kako stvari stoje kod tebe? pogledao me prodorno.
Dosta dobro.
Jackova ruka je zacijeljela. I posjekotina na mladievim prsima. Obojica su prola
bez infekcije.
Znam.
Guy tiho nastavi: Onaj posao koji je doveo do njihovih ozljeda... je li to sad sreeno?
Oklijevao sam. Nisam mu elio lagati. Tako sam i mislio, Jack se neobino ponaa, rekao
je. Pozorno promatram ljude etrdeset godina, to je dio mog posla. Mislim da je Tamasin
bila sumnjiava kad je vidjela Jackovu ozljedu, no ini se da je sada mirna. Ali, Matthew,
trudna je, a ve je izgubila jedno dijete. Ako se to dogodi Jacku...
Brzo sam se zaario. Guy, ovjek kojiput preuzme obvezu, prisegne da e je izvriti,
a da bi to ostvario, katkad mu treba... pomo.
Matthew, znam da si duboko odan jednoj osobi, i da te samo to moe natjerati da
izloi opasnosti i sebe i druge. Mislio sam da se kraljica izvukla iz nevolja u koje je bila
upala, no moda sam bio u krivu. Premda ne dijelim njene ideale, slaem se da ovjek mora
ispuniti svoju moralnu obvezu. Ali, ako su u to uvueni i drugi, treba biti obziran prema
njima.
Guy...
Brinem se za svoju pacijenticu.
Osjetih neto na ruci. Spustio sam pogled i shvatio da mi je dlan poprskan vodom.
Sve vie tekih kapi padalo je iz sivoga neba. Svi unutra, rekao je Barak. Hajde, eno,
odnesi Georgea unutra.
Svi smo pobjegli pljusku koji se ubrzo spustio. Tek je nekoliko ena pomagalo Jane
da spasi kolae. U dnevnoj sobi sam pogledom potraio Guya, no vie ga nije bilo.
 Trideset drugo poglavlje

I JA NISAM OSTAO mnogo due. Vani je kia neumoljivo lupkala po tlu, a onda se zaula

N i grmljavina. Guyev odlazak nije proao nezamijeeno. Rekao sam Tamasin da se nije
osjeao dobro. Otiao sam nedugo poslije. Oluja je prola, i hodajui kui, udisao sam
vlaan i neuobiajeno svje zrak, ali sam, s druge strane, ljapkao po odvratnom
smeem kanalizacijskom mulju i smeu.
Stigavi kui, uo sam ensko jecanje u kuhinji. Josephinein mladi, Edward Brown,
stajao je u predvorju. inilo se da mu je nelagodno u ruci je guvao kapu.
to se dogaa? upitao sam otro. Smatrao sam ga pristojnim mladcem. Ako ju je
neim uzrujao...
To je gospoja Brocket, gospodine, rekao je bre-bolje Brown. Kad smo se
Josephine i ja vratili, pronali smo je izbezumljenu u kuhinji. Oprostite mi to ekam u
vaem predvorju, gospodine, ali Josephine me poslala van.
U redu. Uao sam u kuhinju. Agnes Brocket sjedila je za stolom, bez kape,
dlanovima prekrivajui lice. Josephine je sjedila pokraj nje. uvi da sam uao, Agnes je
podignula glavu. Uvojci tamnosmee kose padnu joj preko lica.
Kakvo se zlo dogodilo? upitao sam.
Odgovorila je Josephine. Gospoa Brocket dobila je uznemirujue obiteljske vijesti,
gospodine. Pronala sam je kako plae kad sam se vratila s Edwardom. Bit e ona dobro, ja
u pripaziti na nju.
Agnes ponovo podigne glavu. Oprostite mi, ja sam samo luda ena...
Gdje je Martin?
Otiao je u grad, gospodine. Agnes se s naporom malko sabere. Izvadila je rupi i
obrisala oi. Nije zadovoljan s kruhom koji je dostavio gospodin Dove, pa mu je otiao
prigovoriti. Molim vas, gospodine Shardlake, nemojte mu rei da ste me vidjeli ovakvu.
Volio bih znati to se dogodilo, Agnes.
Duboko je uzdahnula i okrenula se Josephine, koja je izgledala kolebljivo. Potom tiho
ree: Imamo sina, gospodine. Johna. To nam je jedinac. U velikoj je nevolji. Posao mu je
poao po zlu i sada je u dunikom zatvoru u Leicesteru.
ao mi je to to ujem.
Zavrtjela je glavom. A bio je tako zgodan, armantan mladi. Imao je velike planove
da se uzdigne, da postane netko.
Sjeo sam suelice njoj. Nema u tome nita loe.
Prvi put otkad sam je upoznao Agnes se namrtila. Martin se ne bi sloio s vama.
On smatra da se svatko treba drati svog mjesta na drutvenoj ljestvici. Uvijek je bio strog
prema Johnu. Mislim da je sin ba zato rano otiao od kue. Brzo je podignula pogled. Ali
ne elim rei da je moj mu zao, gospodine. Unato strogosti, uvijek je jako volio Johna.
Zbog ega tono vam je sin u zatvoru, Agnes? Kao odvjetnik, moda vam mogu
nekako pomoi.
Tuno je odmahnula glavom. Prekasno je, gospodine. John je uspio uvjeriti neke
ulagae u Leicesteru da mu posude novac za kupnju zemlje koja je pripadala nekadanjim
samostanima. Kanio je zadrati zemlju dok joj cijene ne narastu.
Posudili su mu novac bez pokria? upitao sam iznenaeno.
Agnes se alobno osmjehne. Kad to eli, John vas svojim armom moe pridobiti za
bilo to. Lice joj se ponovo snudi. No cijene zemljita nastavile su padati, i tuili su ga
zbog dugova. Posljednju godinu proveo je u lesterskoj tamnici, gdje e ostati sve dok ne vrati
dug. Martin i ja slali smo mu novac zatvorenici se na tom uasnome mjestu sami moraju
snalaziti za hranu i odjeu ili umiru od gladi i hladnoe... John pokuava otplatiti dugove,
malo-pomalo. Ali radi se o dvadeset funti. Sada nam je pisao kako ono to mu aljemo ne
pokriva ni kamate, a njegovi kreditori kau da mu je dug vei no ikad. Zavrtjela je glavom.
Bojim se da e umrijeti u zatvoru. Zimus je imao upalu plua, i jo jedna zima u tamnici...
Naas je utihnula. Molim vas, gospodine, nemojte rei Martinu da sam razgovarala s vama.
Stvar je sramotna, a on je vrlo ponosan ovjek, i ne eli da drugi znaju za nae brige...
Podignuo sam ruku. Kako eli, Agnes. No moda bih mogao neto uiniti...
Ne, gospodine, molim vas. Ve smo se posavjetovali s odvjetnikom. Rekao nam je
da se nita ne moe napraviti. Nemojte rei Martinu, preklinjala je ona. To bi ga jako...
uzrujalo.
U redu. No promisli o onome to sam rekao. Spreman sam pomoi koliko god
mogu.
Hvala vam, gospodine. No po njenom glasu znao sam da nee nita rei muu.

UTRADAN sam se vrlo rano spremio za ured jer su me ekali zaostaci. Ponovo je bilo

S sunano i toplo. Martin Brocket me, kao i uvijek, dvorio nakon ustajanja. Na licu mu
nisam opazio nita neuobiajeno. Kao to sam i pretpostavio, Agnes mu nije rekla za
na razgovor.
Prije odlaska, Josephine me zamolila za kratak razgovor. Odveo sam je u dnevnu
sobu. Agnes Brocket vam zahvaljuje na vaoj jueranjoj ljubaznosti. Zamolila me da vam
se ja obratim u njeno ime jer ona je... posramljena.
Nije to njezina sramota.
Ona smatra da jest. A Martin bi se naljutio kad bi saznao da je nekome rekla. Ponos
bi mu bio povrijeen, rekla je pomalo prijezirno.
Hja, znao sam se upitati kako to da Brocketovi tako rijetko izlaze, osim u etnje.
 K tome, Agnes nikad ne kupuje novu odjeu.
Sav novac zacijelo alju sinu. Josephine, sve to daje mi ponovo misliti o onome to
si mi rekla da si zatekla Martina kako kopa po mom radnom stolu. Pitam se je li, u trenutku
oaja, razmiljao o krai.
I ja sam juer pomislila isto, gospodine.
To bi moglo biti valjano objanjenje. No meni nita ne nedostaje, a ti smatra da vie
nije pokuavao takvo to.
Nije, gospodine. Motrila sam ga. Lagano se osmjehnula. Mislim da je svjestan toga,
pa mu se zato i ne sviam.
Hja, ako se radilo o trenutku ludila, onda nema problema. Ali ne smije se ponoviti.
Ti i dalje dri oi otvorene, molim te. Trenutno imam drugog posla, ali im uhvatim malo
vremena, morat u odluiti to da radim s Martinom.
Josephine se osmjehnula, zadovoljna zbog ukazane odgovornosti. Moete se
pouzdati u mene, gospodine.

UREDU su svi ve radili Barak i Skelly za svojim stolovima, dok se Nicholas bavio

U ve prijeko potrebnim arhiviranjem. Izuzev Skellyjevog tihog negodovanja zbog

Nicholasova nateenog lica, bio je to obian radni dan. Osoblje i ja pripremali smo
predmete za jesenski kvartal.
No mir nije dugo potrajao. U podne je Barak uao u moju sobu i zatvorio vrata za
sobom. Izgledao je vrlo ozbiljno. Evo nam Sticea.
Odloio sam pero. Ovdje je?
Da. Kae da ima novosti. elite da ga uvedem?
Da. Dovedi i Nicholasa.
Stice je samouvjereno uao u sobu. Bio je lijepo odjeven kao i uvijek, s maem na
boku. U svakom je pogledu ostavljao dojam mladog vlastelina. Nisam ga pozvao da sjedne,
pa je stojeke pogledom preao preko nas trojice, cinino se smijeei.
Svi ste ponovo na okupu, ha? Svrnuo je pogled na Nicholasa. Lijepe su ti masnice.
Sve su bljee. Moje e lice za koji dan izgledati normalno. Tvoje nee nikada.
Stice se nasmije, ali se ipak uhvati za uho. Okrenuo se prema meni. Drim se svog
dijela pogodbe. Imam novosti iz carinarnice. Neke ptiice mogle bi uskoro uletjeti u nau
zamku.
Nestali mukarci? upitao sam, ne mogavi sakriti ar u glasu.
Bar njih etvorica, rekao je Stice. Barak i ja smo se zgledali. Samo su etiri lana
Greeningove skupine i preivjela, no Stice to nije znao.
 Nastavio je: Juer je iz Antwerpena stigao mali jedrenjak koji je donio svilu za
mirovne sveanosti. Posada je njemaka. Sada na brod tovare vunu s kojom e sutradan
otploviti natrag. No e provesti na vezu u pristanitu Somers Key. A moj ovjek na carini
obavijestio me da su se danas ujutro ondje pojavila etiri mukarca rezervirali su mjesta na
tom brodu, tvrdei da imaju nekog posla u Anrwerpenu. Jedan Nijemac, jedan kot i dva
Engleza. Tako stoji u pijunovoj poruci. Mukarci po opisu odgovaraju Vandersteynu,
McKendricku, Curdyju i Leemanu iz kraljiina domainstva. Sticeovo mravo lice zasjalo
je od uzbuenja. Naravno, dali su lana imena. Od Myldmorea i onog egrta ni glasa. Na
carini su mukarcima rekli da se mogu ukrcati veeras u deset. Osmjehnuo se. Vidite, doli
smo do lovine bre od vaeg ortaka Cecila.
Ovo nije natjecanje, mirno sam odvratio. Ako je dolazak te etvorke zabiljeen na
carini, ne sumnjam da e i nai ljudi danas saznati za to.
Nije li deset naveer neuobiajeno vrijeme za ukrcaj? upitao je Nicholas.
Stice je izgledao zadovoljan samim sobom. Rekao sam svom ovjeku na carini da im
kae kako e tek u deset biti gotovi svi papiri. Bit e mrak i lake emo ih pohvatati. Sve to
moramo uiniti jest da veeras ekamo na pristanitu Somers Key. Bit e mimo, svi radovi
ve e biti obavljeni. Uz malo sree, sve emo ih epati. Nadajmo se da e ispovijest Anne
Askew biti u njihovoj prtljazi ili, to je vjerojatnije, zataknuta za neiji pojas. Moda za
neijim pojasom bude i Tualjka, pomislio sam. Srce mi zalupa.
Zato ste nas obavijestili o tome? upitao je Barak. Mogli ste ih uhvatiti sami.
Zato to sir Richard dri svoju rije, mome. Stice se osmjehnuo, pa slegnuo
ramenima. Uostalom, kao to ste rekli, vai e ljudi danas ionako saznati za to. K tome, ako
ih uhvatimo na pristanitu, moda bude nevolja. Rekao sam carinicima da se ne mijeaju, da
se radi o privatnom poslu sir Richarda, no posadi onog njemakog broda moda se nee
svidjeti to im hvatamo putnike, osobito ako su svi heretici.
Posada e se vjerojatno opijati u gradu, rekao je Barak.
Bar nekoliko mornara ostat e na brodu, otpovrnuo je Stice. Da dre strau i
pomau putnicima pri ukrcaju. A naa etvorka moda e sa sobom nositi i oruje.
Morao sam se sloiti. Da, jo uvijek ne znamo koja su dva ovjeka ubila tiskara.
Nee li borba u pristanitu privui pozornost ljudi? upitao je Nicholas.
Mogue je, ree Barak. No, ako bude maevanja, i to izmeu veeg broja ljudi,
teko da e se netko htjeti umijeati.
Slaem se, rekao je Stice. Uz Gowera, veeras sa sobom mogu dovesti jo dvojicu
pomagaa. Vas trojica moete doi?
Nicholas i Barak su kimnuli. Nicholas je gledao Sticea ravno u oi.
Poslat u poruku Cecilu, rekoh ja. Moda i on moe nekoga dovesti.
Stice se na trenutak zamisli. Moda ga je muilo to e njegova strana, u naem
moguem sukobu, biti nadjaana ako Cecil dovede jo ljudi. Potom se ponovo osmjehnuo.
Budite u tamnoj odjei. Mislim da nas eka uzbudljiva veer.
 Dobio sam naredbu da te ljude uhvatim ive, rekao sam jer palo mi je na pamet
kako bi Rich moda elio da se svi koji neto znaju o zapisima Anne Askew trajno uklone.
Naravno. Sir Richard i va prijatelj Cecil nesumnjivo e ih htjeti sve ispitati. No
moda ne preive ako e izigravati junake i boriti se. Nemojte zaboraviti da se radi o
fanaticima. Stice se sada drao ozbiljno.
Da, sloio sam se. Ako uzvrate, mogli bi stradati.
U pristanitu Somers Key trebali bismo biti u devet. Danas sam ve bio ondje i platio
lukom kapetanu da premjesti gomilu praznih baava nasuprot njemakom brodu. ekat
emo iza baava, nema boljeg mjesta da ih iznenadimo. Naimo se u Needlepin Laneu u
osam, tako da se do devet stignemo sakriti u pristanitu. Veeras je mlaak pa e biti mrano.
Nee ni znati to ih je snalo.
Sve ste vrlo dobro organizirali, rekao sam nevoljko.
Stice se naklonio preko mjere i ponovo pogledom preao preko nas trojice. Barak ga
je promatrao hladno, a Nicholas ljutito. No, molim vas, gospodine, predbaci mu Stice.
Bilo pa prolo, kako sam ve rekao gospodinu Shardlakeu. Pokazali ste se u dobrom svjetlu,
premda ste tek stigli sa sela.
U ravnopravnoj borbi, gospodine Stice, jedan na jedan, moda bih se pokazao jo
boljim.
Tko to zna? No sada smo na istoj strani.
Zasad, rekao je Nicholas tiho.

Barak i ja zajedno smo doli do Nicholasa, nakon ega smo sva trojica

T
E VEERI
krenuli u grad. Veer je bila prekrasna. Sunce je polako zalazilo, a na tamnoplavom
nebu plovili su lagani bijeli oblaci. Sa zapada je puhao osvjeavajui povjetarac.
Pogledao sam svoje pomonike. Barak je izgledao gorljivo i budno, a Nicholasovo
lice resila je hladna odlunost. Tiho sam mu rekao: Nemoj se junaiti. Ne smije si dopustiti
da te Stice uzruja. I ne izlai se nepotrebnoj opasnosti.
Neu vas iznevjeriti, gospodine, rekao je Nicholas, pa nakon stanke dodao: Znam
koliko je ovo opasno. I da saveznike moramo motriti jednako dobro kao i neprijatelje.
Ako su uope neprijatelji. Jo nismo sigurni da dre Tualjku. Moramo to otkriti.
I hoemo.
Kimnuo sam. Bilo mi je silno drago to su on i Barak sa mnom; nije mi se nimalo
sviala pomisao da ostanem sam izmeu skupine vjerskih fanatika i opora Richevih ljudi.
Cecil mi je javio da e nam se prikljuiti u Sticeovoj kui s dvojicom snanih mukaraca iz
Parrova domainstva. Pretpostavljao sam da e Cecil biti od slabe koristi u borbi, ba kao i
ja, to je znailo da e i Sticeova i naa strana dati po etiri borca.
 Skrenuli smo u Needlepin Lane, proli pokraj krme ispred koje je opet stajala
skupina gostiju, i pokucali na vrata Sticeove kue. On sam nam je otvorio vrata. Ljudina
Gower sjedio je na stolu. Uz njega su sjedila dva mukarca, krupni mladii s maevima.
Izgledali su, kako bi to Barak rekao, korisno.
Stice je bio vedar i ivahan. Predstavio nas je dvojici novih pomagaa podrugljivo se
naklonivi. Ovo je vii odvjetnik Shardlake. Zastupa jednu uglednu linost kojoj je takoer
u interesu da se vrljotine gospoe Askew unite. A ovo su njegovi ljudi, Barak i gospodin
Overton. Gower i Overton su prije nekoliko dana imali okraj, to se moe vidjeti na licu
mladoga gospodina.
Nicholas ga je bezizraajno pogledao. Ve ste mi dosadili s tim vaim podbadanjem,
gospodine. Nije vrijeme za glupe igrice.
Tono, sloio sam se.
Stice je slegnuo ramenima. Samo se malo alim.
Zauje se kucanje na vratima i Stice ih ponovo otvori. U kuu ue William Cecil u
pratnji dvojice stamenih mukaraca, neto starijih od onih koje je doveo Stice. Poput nas
ostalih, i oni su nosili crnu odjeu. Cecil duboko udahne i mirno promotri okupljene, kao
da gleda kolege odvjetnike. Stice mu se naceri. Mladi gospodin Cecil! Nedavno su mi vas
istaknuli kao ovjeka koji se uspinje u slubi kod jedne vane osobe.
Cecilov odgovor bio je hladan i jasan. A vi ste Stice, rekao bih, sir Richardov ovjek.
Rekli su mi da izgledate... osebujno. Stice se namrti, ali i kimne, na to Cecil upita: Svi
ovdje idemo do pristanita Somers Key?
Da. Stice pogleda kroz prozor. Ve se poprilino smrailo. Doi emo onamo do
devet, sakriti se iza baava i ekati. Kad stignu, nagrnut emo na njih i dovesti ih ovamo,
zajedno s prtljagom. Dodue, vea je vjerojatnost da e zapisi koje traimo biti uz nekoga od
njih, a ne u prtljazi. U blizini pristanita eka moj ovjek s velikim teretnim kolima
natkrivenim ceradom. Na putu ovamo svezat emo ih i zaepiti im usta, da budu tiho. Ako
treba, onesvijestit emo ih.
Morat emo biti brzi i raditi zajedniki, rekao je Barak.
Tako je. A ako nas neki noni straar bude pitao to radimo, pokazat u mu sir
Richardov peat. Stice pogleda Cerila. No, ako se budu borili, pa nekoga od njih ubijemo,
to nee biti naa krivnja. Takoer, jamano se slaete da nije nikakva teta ubiti tiskarove
ubojice. Za sluaj da dou.
Slaem se, odgovorio je hladno Cecil, pa pokazao na prazan kamin. Ako uz njih
pronaemo bilo kakav zapis, odmah emo ga spaliti u tom kaminu. Slaemo li se i oko toga?
Stice je oklijevao, no Cecil teno nastavi: Mislim da bi vaem gazdi bilo drago da nitko ne
vidi ono to pronaemo. Za sluaj da ga to tereti. Pogledao je Sticea u oi. Divio sam se
njegovom mirnom prosuivanju. Tono, Rich ne bi elio ni da njegovi vlastiti ljudi vide
navode kako su on i Wriothesley muili Anne Askew. Nema sumnje da bi Richu bilo drago
kad bi meu zapisima Anne Askew pronaao neto tetno za kraljicu ostavio sam ga u
uvjerenju da takve optuujue tvrdnje moda i postoje no to mu, kako mi je rekao,
trenutno nije u prvom planu. Cecil se, dakako, nadao da emo biti u prilici odmah spaliti
sve pronaene zapise, ukljuujui Tualjku, ako se ispostavi da je preivjeli lanovi
Greeningove skupine imaju. A kako je Greening otkinuo djeli naslovne stranice kad su ga
bili napali, nadao sam se da letiminim pogledom nee biti vidljivo tko je autor rukopisa.
Jeste li spremni? upitao je Barak.
Da, ree Stice.
Onda krenimo.
 Trideset tree poglavlje

AS DESETORICA HODALI SMO Thames Streetom, svi u crnoj odjei, veina s maevima.

N Redarstveni sat upravo je zapoeo; na ulicama je bilo vrlo malo prolaznika, koji su se
odmah sklanjali s puta naoj oevidno opasnoj skupini. Noni straar nam je priao i,
pomalo uznemireno, upitao to spremamo, na to je Stice izvadio zlatni peat i otro
rekao: Obavljamo posao za sir Richarda Richa, krunskog vijenika. Straar je podignuo
fenjer da pogleda peat, pa nas ponizno pustio da proemo.
Hodali smo pokraj London Bridgea. Na prozorima trokatnica izgraenih po duini
mosta palile su se svijee. Plima se tek poela povlaiti; uo se huk vode koja se valjala
izmeu irokih kamenih stupova mosta. Prolazak izmeu njih za brodove je bio vrlo opasan,
pa su pristanita koja su se bavila meunarodnom trgovinom bila smjetena nizvodno, u
neposrednoj blizini. Redala su se na izgraenoj obali izmeu mosta i Towera, i za velikog
prometa, kao sada, niz jarbola bio je dugaak gotovo pola kilometra. Iza dokova pruala su
se skladita. Kosturoliki krakovi visoke dizalice u pristanitu Billingsgate ocrtavali su se na
ve gotovo crnom nebu. Iza posljednjeg pristanita, poput kakve prikaze, uzdizao se Tower,
siv na posljednjem danjem svjetlu.
Skrenuli smo u Botolph Lane, prema obali. Hodajui tiho, tu i tamo bismo se
spotaknuli jer nismo nosili fenjere. Iz pojedinih kua ulo se banenje, premda je bio
redarstveni sat bijahu to ilegalne toionice i bordeli, koji su nou stajali na raspolaganju
mornarima, na to su organi vlasti obino zatvarali oi.
Stigli smo na obalu, do dugakog niza brodova. Nakon one buke iz okolnih ulica,
ovdje je bilo tiho. Uinilo mi se da sam neto uo kao da je netko, na poetku uliice iz
koje smo upravo doli, nogom udario kamen. Brzo sam se okrenuo, no mrana uliica bila
je prazna. Barak i ja se pogledamo. I on je neto uo.
Stice nas je poveo prema poploanom pristanitu, drei se skladita. S druge su se
strane brodovi blago ljuljali na plimnim valovima niski i masivni trgovaki jedrenjaci s
jednim ili dva jarbola, postavljeni bono uz obalu, privezani tekim konopima za velike
kamene bitve, vrsto smotanih jedara. Iz nekoliko brodskih kabina dopiralo je mutno svjetlo
svijea. Budui da je trgovina sa kotskom i Francuskom ponovo zapoela, te da se za
admiralov posjet uvozila luksuzna roba, pristanita su tijekom dana uistinu bila vrlo
prometna. Iza brodova, rijeka je bila posuta svjetlom, odsjajima fenjera s amaca.
Stigli smo do iroke i visoke hrpe baava povezane konopima. A sada tiho, apnuo
je Stice. Svi iza baava.
Jedan po jedan kliznuli smo u mrak. unuo sam pokraj Cecila i Sticea, pa se zagledao
izmeu dviju baava iz kojih se irio jak miris vina. Nasuprot nas bio je usidren jedrenjak s
dva jarbola, nizak i teak brod za prijevoz robe po Sjevernom moru; mogao je imati kojih
tridesetak tona. Na boku mu je bilo ispisano Antwerpen. Na palubnoj kuici prozori su bili
otvoreni. Dva mukarca u platnenim kouljama sjedila su unutra i kartala na svjetlu fenjera;
bili su sredovjeni, ali snani.
Cecil je izgledao mirno i usredotoeno. Inae se ne bavi ovakvim poslovima, te se
upitah skriva li se ispod te sabranosti strah od mogueg nasilja. Mislim da sam neto uo na
poetku uliice kad smo stigli do dokova, apnuo sam mu. Kao da je netko nogom
pomaknuo kamen.
Sada me zabrinuto pogledao. Mislite da nas je netko slijedio?
Ne znam. I Barak je to uo. Proeo me neki udan osjeaj.
Stice se, s moje druge strane, okrenuo Baraku koji je bio zauzeo mjesto pokraj njega.
I vi ste to uli?
Barak je potvrdno kimnuo.
Sticeove oi bljesnule su u tami. Jednom ili dvaput mi se uinilo da kuu u
Needlepin Laneu netko motri. No nisam uspio nikoga uhvatiti na djelu.
Nikad nismo ustanovili jesu li Greeningove ubojice uistinu povezane sa skupinom
anabaptista, rekao je Cecil. to ako je u sve umijean netko trei? Netko o kome nita ne
znamo?
Hja, moda nam se veeras sve razjasni, odvratio je Stice. A sad tiho. Prestanite
razgovarati, samo motrite.
uali smo ondje gotovo sat vremena. Boljela su me koljena i lea, i stalno sam morao
mijenjati poloaj. U jednom smo se trenutku trgnuli jer smo zauli korake i glasove odmah
smo posegnuli za maevima i bodeima. No bila su to samo dvojica mornara koji su, pijani,
krivudali pokraj dokova. Uspeli su se na neki brod podalje od nas. Izuzev povremene
udaljene vike iz krmi, sve je bilo tiho. ulo se samo kako voda oplakuje brodove.
A onda se ponovo zauju koraci, ovoga puta tihi i jednolini. U uskoj ulici s nae
lijeve strane ugledam uzljuljano svjetlo fenjera. Svi se stanemo doaptavati. etvorica su,
rekao mi je Stice na uho. ini se da su to oni koje ekamo. Vi i gospodin Cecil ostanite u
pozadini, ostavite to nama koji smo vjeti u borbi.
Uz fijuk maeva isukanih iz korica, svi osim Cecila i mene istre iz zaklona od baava.
Nas dvojica poli smo za njima, pripremni izvui bodee.
Mukarci su bili posve zateeni. Podignuti fenjer osvijetlio je njihova zaprepatena
lica. Odgovarali su opisima koje sam zapamtio: visok, snaan mukarac etvrtasta lica,
tridesetih godina, zacijelo je kotski sveenik McKendrick, sredovjeni debeljko je trgovac
Curdy, a plavokosi dugonja Nijemac Vandersteyn. etvrti mukarac, star dvadeset i neto,
visok, kran i crnokos, zasigurno je Leeman, kraljiin straar koji je bio pobjegao. On je
uvjebani borac, a sjetio sam se da je i McKendrick nekad bio vojnik. Izuzev Curdyja, ije je
okruglo i mlohavo tijelo ukazivalo da je imuan trgovac, svi su izgledali poput ljudi koji bi
mogli pruiti dobar otpor.
Sva etvorica u trenutku se skupe, pa i sami izvuku maeve. Borit e se. Curdy je
odloio fenjer. Od cijele etvorke, samo je plavokosi mukarac imao prtljagu, veliku torbu
koju je ispustio na kaldrmu. No morali su se boriti protiv osmorice: bili su tu Stice i njegovi
ljudi, dva Cecilova ovjeka, te Barak i Nicholas. Rairili su se ukrug oko etvorice mukaraca,
koji su pogledavali, kao i ja, prema brodu iz Antwerpena. Dvojica mornara ve su bili izili
iz palubne kuice stajali su na ogradi i gledali to se dogaa. Iz potpalublja im se prikljuio
jo jedan mukarac.
Spustite maeve! viknuo je Stice. Vie nas je! Uhieni ste zbog pokuaja
krijumarenja izdajnike literature!
Plavokosi mukarac dovikne neto na njemakome mornarima na brodskoj ogradi.
Jedan od Sticeovih ljudi nasrne na njega maem, no on odbije udarac. U tom trenutku trojica
mornara okretno preskoe ogradu, svaki s maem u rukama. Obuzelo me maloduje broj
boraca sada je bio gotovo izjednaen.
Jedan od Cecilovih ljudi okrenuo se prema mornarima i podignuo oruje, no
zaboravio je na plavog Nijemca koji mu odmah probode lea. Mukarac krikne, a ma mu
zazvei na kaldrmi. Vandersteyn se potom okrene prema nama i, zajedno sa svoja tri
sudruga, pone se polako povlaiti prema brodu. Pogledao sam palog mukarca; sada vie
nije bilo nikakve dvojbe ovo nisu nekakvi diletantski fanatici, nego po ivot opasni ljudi.
Presijecite im put! viknuo je Stice. Trenutak kasnije poeo je estok okraj
maevima, ija su sjeiva bljeskala na svjetlu fenjera. Koraknuo sam naprijed, no Cecil me
uhvati za ruku. Ne! Moramo ostati ivi i doi do knjige.
Pokraj broda ve se vodila prava bitka. Sjeiva su zveala i svjetlucala, i na ogradama
okolnih brodova pojave se deurni mornari, u udu promatrajui borbu. Curdy, najslabiji
od bjegunaca, nespretno je nasrnuo na Gowera koji mu, zaboravljajui na na dogovor da
mukarce treba uhvatiti ive, zaree vrat takvom silinom da mu je gotovo odsjekao glavu.
Obliven krvlju, beivotni Curdy muklo se srui na kaldrmu.
Koliko sam mogao vidjeti u toj guvi, preivjeli bjegunci uspjeno su odbijali nae
napade i polako uzmicali prema Antwerpenu. Nismo im smjeli dopustiti da se ukrcaju na
brod! Malo sam se pribliio, no na slabom svjetlu fenjera vidio sam tek obrise koji su se brzo
micali, blijeda lica i bljeskove metala. Stice je imao posjekotinu na elu i krv mu se slijevala
niz lice, no nastavio se boriti jednom od mornara zario je ma u trbuh. Jo sam jednom
koraknuo naprijed, no Cecil me opet povukao k sebi. Samo bismo smetali! Pogledao sam
ga; i dalje je izgledao hladnokrvno, no po njegovu ukoenu dranju znao sam da se boji.
Promatrao je mrtvog slugu lorda Parra, koji je leao licem na kaldrmi dok se oko njega irila
lokva krvi.
Nicholas i Barak muili su se sa straarom Leemanom, koji je bio uistinu estok borac.
Pokuavao ih je odmaknuti od najvee guve, prema uliici iz koje smo bili doli.
Neto ipak mogu uiniti! rekoh, pa jurnem prema Vandersteynovoj torbi,
ostavljenoj na tlu. Podignuo sam je i dobacio je Cecilu. uvajte je! Potom isuem no i
potrim prema Leemanu koji je, i dalje vjeto viajui maem, potiskivao Baraka i Nicholasa
prema uliici. Snano je zamahivao, pritom odbijajui svaki njihov udarac; zbog godina
vjebe, inilo se da to radi s velikom lakoom. Cilj mu je oito bio da odvoji Baraka i
Nicholasa od ostalih, i tako omogui McKendricku i Vandersteynu da se dokopaju broda.
Pokraj Antwerpena borba je i dalje bjesnjela, a zveket eljeza odjekivao je u noi.
 Podignuo sam bode kako bih ga straga zario u Leemanovo rame. uo me da dolazim
i napola se okrenuo. Nicholas mu maem odmah okrzne nadlakticu, dok Barak okrene svoj
ma i snano ga udari u potiljak. Leeman se poput vree stropota na ulazu u uliicu, a Barak
i Nicholas otre natrag u borbu.
Sada je omjer snaga bio sedam protiv etiri; od protivnika su ostali Vandersteyn,
McKendrick i dva preivjela njemaka mornara. Nadao sam se da se ostatak posade opija po
krmama. Odjednom, jedan od mornara uspije skoiti na palubu. Ispruio je ruku
Vandersteynu koji, unato rani na nozi, skoi za njim, ostavivi za sobom samo kota i
jednog mornara.
Na palubi, Vandersteyn i drugi mornar maevima su prerezali konope kojima je brod
bio privezan za bitvu. Mornar potom dograbi dugaku motku i odgurne brod od obale.
Smjesta uhvaen u tok rijeke, glomazni Antwerpen odmicao je od pristanita. ao mi je,
brao! viknuo je Vandersteyn dvojici ostavljenih mukaraca. Imajte vjere u Boga!
Zaustavite ih! viknuo je Stice, no bilo je prekasno Antwerpen je ve plovio. Tok
rijeke brzo ga je nosio nizvodno, divlje ga ljuljajui. Vandersteyn i mornar s mukom su
upravljali brodom, umalo prevrnuvi amac koji im se izmaknuo u posljednji trenutak. Niz
psovki odjekivao je ponad vode dok se brod udaljavao prema sredini rijeke. Vidio sam da
podiu jedro.
McKendrick i preostali Nijemac sada su bili okrenuti leima prema rijeci. Shvativi
da su u beznadnoj situaciji, spustili su maeve. Bacite ih na tlo! viknuo je Stice. Posluali
su i metal zvonko udari o kaldrmu. Stice svojim ljudima pokae da i oni spuste oruje.
Pogledah etiri tijela koja su leala u pristanitu: njemaki mornar, Curdy, Cecilov ovjek i,
malo podalje, Leeman, koji je na ulazu u uliicu bio opruen potrbuke. Mrtav je, rekao je
glasno Barak.
Na susjednim brodovima deurni su mornari i dalje piljili u nas, ivo razgovarajui
na stranim jezicima. No Barak je bio u pravu: nisu se htjeli mijeati u maevanje tako velike
skupine ljudi. Jedan od njih nam dovikne neto na panjolskome, ali nismo se obazirali na
njega. Ipak, jo bi mornara moglo doi iz krmi. Promotrio sam Nijemca i McKendricka.
Uzvrativi mi pogled, Nijemac progovori na engleskome s jakim naglaskom: Ja sam
dravljanin Flandrije. Ne podlijeem vaim zakonima. Pustite nas obojicu.
Dovraga s time! viknuo je Stice. Jo veeras emo baciti vaa tijela u rijeku! Lice
i ramena bili su mu prekriveni krvlju iz rane. Na svjetlu fenjera izgledao je poput demona
iz kakvog mirakula.6
Njemaki mornar inio se potresenim, no McKendrick je odvratio hrabro, zvonkim
propovjednikim glasom s izraenim kotskim naglaskom: Izgubili ste! Gospodin
Vandersteyn ima knjigu Anne Askew. Nosio ju je sa sobom, nije bila u torbi. Zato smo htjeli
da se ukrca na brod. Izgubili ste! ponovio je pobjedonosno.
Stice se mahnito okrenuo prema Cecilu. Moramo presresti taj brod!

6 Religiozna scenska predstava.

 to bismo naveli kao razlog? odvratio je Cecil otrim, zapovjednikim tonom.
Krijumarenje heretike literature u inozemstvo? Za nekoliko dana cijela bi javnost znala
za knjigu. Osim toga, presretanje stranog trgovakog broda moe dovesti do diplomatskih
problema, a to nam sada nikako ne treba.
Stice je obrisao lice krvavim rukavom, pa pogledao torbu koju je Cecil i dalje drao.
Moda lae! Moda je knjiga unutra! Istrgnuo je torbu iz Cecilovih ruku, istresao njenu
sadrinu na tlo, pa privukao fenjer da bolje vidi to je sve ispalo. Ja sam mu pomagao u
pretrazi, no bila je tu samo rezervna odjea, Biblija na njemakom i kesa s kovanicama. Stice
baci kesu na do i ustane psujui na sav glas.
Pretraite ih! viknuo je, rukom pokazavi na McKendricka i Nijemca. Odmah ih
dohvate dvojica njegovih ljudi i stanu ih grubo pretraivati. Cecil i ja pozorno smo motrili,
no pomonici su na kraju pronali samo dvije kese. Nita osim ovoga! okrenuli su se svom
gazdi.
Pogledajte to je unutra!
Pomonici odrijee kese i zavire u njih. Iskoristivi taj trenutak nepanje, kot naglo
skoi naprijed i dograbi svoj ma. Gower, koji je stajao pokraj njega, ostao je zateen, i
McKendrick mu zarije ma duboko u trbuh. Gower je kriknuo i zateturao unatrag, izbacivi
iz ravnotee mukarca koji je stajao iza njega, a kot, iznenaujue brzo za tako krupnog
ovjeka, potri prema uliici, preskoivi pritom Leemanovo tijelo. Sticeovi ljudi krenu za
njim, nestajui u tami.
Za Boga miloga! viknuo je Cecil. Po prvi put sam ga vidio bijesnog. Nije nam ostao
nijedan! Priao je Nijemcu i, na moje iznenaenje, obratio mu se na flamanskom. Razgovor
je potrajao vrlo kratko. Jedva da neto zna, rekao je Cecil gnjevno. Svi pripadaju istoj
heretikoj zajednici u Antwerpenu. Doli su ovamo jer je njihov prijatelj Vandersteyn elio
prebaciti natrag neku vanu knjigu. Jo dva lana posade, kae, uskoro e se vratiti iz krme.
A ne smijemo si dopustiti da ovo pretvorimo u diplomatski incident. Sada je ve zvuao
oajno. Pogledao je etiri opruena tijela, a zatim Gowera on je bio pao na koljena i,
hvatajui zrak, stiskao ranu na trbuhu; izmeu prstiju tekla mu je krv.
Dvojica koja su bila potrala za McKendrickom vratila su se neobavljena posla.
Pobjegao nam je. U tim uliicama mrano je kao u rogu. Vrag zna gdje je.
Ne! Svi smo se okrenuli prema Nijemcu, koji je opet progovorio na engleskom s
jakim naglaskom. Bog zna gdje je. On je Boji sluga, za razliku od vas, papinih elavaca.
Stice i njegovi ljudi prijetee ga pogledaju. Vjerojatno bi ga pretukli, da ih Cecil nije
zaustavio otrim povikom. Pustite ga! rekao je i pogledao mornara. Bjei dok jo moe!
Nijemac je nestao u uliicama. Pretraite Leemanovo i Curdyjevo tijelo, rekao je
Cecil. Brzo, nemamo mnogo vremena.
emu? upitao je Stice. Bio je izvadio rupi i sada njime brisao lice.
Cecil glavom pokae prema mjestu gdje se Nijemac izgubio u tami. Za sluaj da je
ovaj lagao, i da jedan od njih ima knjigu uza sebe.
 Barak i Nicholas odu do uliice i stanu pretraivati Leemanovo tijelo, dok je jedan od
Sticeovih ljudi pretraivao Curdyja. Cecil i ja stajali smo u blizini za sluaj da rukopis bude
pronaen. No uz tijela nije bilo niega, izuzev jo dviju kesa punih kovanica za nov ivot u
Europi. Uzdahnuo sam. Gower je sad ve leao na tlu i kaljao. Stice mu prie i klekne pokraj
njega. Odvest emo te lijeniku, rekao je iznenaujue blago.
Pogledao sam tijelo Cecilova ovjeka. Je li imao obitelj? upitao sam.
Cecil je vrtio glavom. Ne znam. Siroti momak. Radio je u domainstvu lorda Parra.
Okrenuo se drugom mukarcu koji je doao s njim. Jesi li ga poznavao?
Povrno, gospodine. Znam da je bio oenjen.
to emo s tijelima? upitao je Nicholas tiho.
Bacite ih u rijeku, ustao je Stice. Sa sobom nemaju nita po emu ih se moe
prepoznati, a uz malo sree, tok e ih odnijeti daleko odavde prije no to isplivaju na
povrinu. Ostatak posade vidjet e da je brod nestao i saznati za borbu od mornara kojeg
smo pustili taj e sigurno potraiti ostale. No kako su se bavili protuzakonitim poslom, svi
e oni drati jezik za zubima. Na trag bit e zameten. Bacite ih u vodu, odmah.
Ne i mojeg ovjeka, rekao je Cecil odluno. uli ste, imao je enu. Moj drugi
ovjek i ja amcem emo ga prevesti natrag u Whitehall. Toliko mu dugujemo. Rei emo
da su ga ubili pljakai.
Stice je duboko udahnuo. Moramo Gowera odvesti lijeniku. Nee biti lako odnijeti
ga do kola.
S nedalekog broda mornar nam je opet neto vikao na panjolskom po tonu, reklo
bi se da postavlja pitanja. Stice se okrene prema njemu i vikne: Odjebi!
U redu, Stice, ree Barak ustro. Rijeit emo se ostalih tijela. U pravu ste, ako
ostanu leati ovdje, bit e pitanja.
Stice je kimnuo u znak slaganja, pa se, skupljenih ramena, okrenuo prema meni.
Nismo uspjeli, gospodine Shardlake. Sir Richard Rich trait e da mu poloimo raune.
Jo e netko traiti polaganje rauna, rekao je Cecil.
Stice je naloio dvojici svojih ljudi da ponesu ranjenoga Gowera i poao s njima.
Barak je vrtio glavom. Ima teku trbunu ranu. Sumnjam da e preivjeti.
Istina, rekoh. Nicholas, odlino si se borio s Leemanom. Bio je izniman borac.
Barak se osmjehnuo. Nije bio. Jest. Doite i pogledajte. Ponesite fenjer.
Cecil, Nicholas i ja zbunjeno smo ga slijedili do mjesta gdje je leao Leeman. Nicholas
ga preokrene. Rana na ruci vie mu nije krvarila. Barak mu stavi dlan ispred nosnica. Evo,
die. Samo sam ga onesvijestio. Smijeei se, pogledao je mene i Cecila.
Rekli ste mi da je mrtav! iznenadio se Nicholas.
Treba znati gdje udariti ovjeka u glavu. Pomislio sam da bi bilo korisno pretvarati
se da je mrtav. Sad kad je Stice otiao, moemo ga privesti i sami ispitati. Ponovo si je
dopustio smijeak. Bojao sam se da e se osvijestiti i zastenjati. No jo uvijek spava.
 Nicholas je pogledao Baraka s novim potovanjem, a Cecil se sumnjiavo nagnuo nad
Leemana. Jeste li sigurni da e biti dobro?
Posve sam siguran. Uskoro e se osvijestiti.
Gledao sam u nepomino lice mladoga straara. Zapisi Anne Askew su nam
izmaknuli. No to se Tualjke tie, on je prvi koji bi mogao znati gdje je.
Malko umiren, Cecil se osmjehne. Istina. Obavili ste odlian posao, Barak.
Moda nee htjeti nita rei, promrmljao je Nicholas.
Cecil kruto pogleda mladia svojim velikim oima. Progovorit e on, ovako ih
onako. Osvrnuo se oko sebe. Mornari na brodovima i dalje su nas promatrali, no jo se nitko
nije vraao iz krmi. U redu, rekao je. Bacite ta tijela u rijeku. Brzo!
 Trideset etvrto poglavlje

ITRO SAM rupcem omotao Leemanovu ozlijeenu ruku. Nasreu, Nicholas ju je samo

H okrznuo i posjekotina, premda dugaka, nije bila duboka. Cecil i preivjeli ovjek
lorda Parra stajali su sa strane, dok su Barak i Nicholas kotrljali Curdyja i njemakog
mornara prema Temzi. panjolci na oblinjem brodu uasnuto su promatrali to se
dogaa. Trgnuo sam se kad sam uo kako su tijela pljusnula u vodu. Leeman je i dalje bio u
nesvijesti. Bojao sam se da ga je Barak udario odve snano i da e kraljiina knjiga na kraju
odnijeti jo jednu rtvu. Ba prava tualjka, pomislio sam gorko dok su nam se Barak i
Nicholas pribliavali. Barak je izgledao mrko i nepopustljivo, a Nicholas se inio malko
potresenim. U vodi opazih tijelo koje se preokree dok ga tok rijeke brzo nosi dalje bio je
to Curdy, zakljuio sam po njegovu okruglu obrisu.
Barak je kleknuo i pregledao Leemana. Moramo ga nekamo odnijeti i ispitati kad
doe k sebi.
Kamo? upitao sam.
U Whitehall nikako, rekao je Cecil odluno.
Moja unajmljena soba nije daleko, rekao je Nicholas. A moje kolege sada su vani,
slave prijateljev roendan. To e potrajati, moda se vrate tek ujutro.
Propustio si proslavu da bi nam se pridruio? ree Barak. Poaeni smo.
Doista jesmo, rekao sam ozbiljno. Bio si od velike pomoi. A zadaa je bila vrlo
teka.
Nicholas se nesigurno nasmije. Jo nikad nisam svjedoio maevanju do smrti.
Cecilov glas bio je hladnokrvan, no u velikim mu se oima vidjelo iznenaenje.
Odnesite Leemana kod deka.
Moemo ga nositi izmeu sebe, rekao je Barak. Ako nas netko pita za njega, rei
emo da nam je prijatelj koji je treten pijan.
Cecil spusti pogled na ubijenog slugu iz Parrova domainstva. A ovog emo jadnika
odnijeti ravno u Whitehall i o svemu obavijestiti lorda Parra. Gdje tono ivi, mome?
Kasnije emo poslati ljude da preuzmu Leemana. Moda e nam trebati nekoliko sati. Dobro
ga uvajte.
Moramo biti oprezni, rekao sam. Imam osjeaj da su nas slijedili. uo sam da je
netko u onoj uliici sluajno pomaknuo kamen. Siguran sam u to.
I meni se tako ini, ree Barak. uvajte nam lea. Nick, dri ruku na mau.
Barak i Nicholas podignu Leemana i prebace njegove mlohave ruke preko svojih
ramena. Cecil je sve promatrao irom otvorenih oiju, na to mu se Barak turobno osmjehne.
Ne brinite, uskoro e doi k sebi. Cecil je zavrtio glavom, kao da se pita je li se sve ovo
uistinu dogodilo, a onda pokae drugom Parrovom ovjeku da mu pomogne podignuti le.

NICHOLASOVE unajmljene sobe stigli smo bez potekoa. Put smo si osvjetljavali

D
O
fenjerom koji je ostao iza urotnika. Pozorno sam oslukivao slijedi li nas tko mranim
ulicama, ali nita nisam uo. Kad smo stigli do Nicholasove sobe, Leeman je jo uvijek
bio u nesvijesti. Barak i Nicholas poloili su ga na krevet kojem je odavno trebalo
promijeniti posteljinu. Morao sam se nakaljati zbog silne praine. Zar nema nikoga da ti
malo poisti? upitao sam.
Imali smo spremaicu, ali joj je Stephen, vrata do mojih, dosaivao snubljenjem, pa
je otila. Jo nismo nali novu.
Pogledao sam Nicholasovu policu s knjigama i opazio, uz pravnike naslove te odve
dobro ouvan Novi zavjet, i nekoliko knjiga o gospodskom ophoenju, kao i Knjigu o lovu.
Gladan sam, rekao je Nicholas. Imam neto kruha i masti od svinjske peenke.
Mislim da se mast jo nije pokvarila. Ispod splasnulih masnica bio je blijed. I Barak je
izgledao umorno i tmurno. Svi smo bili iscrpljeni. Pozorno se zagledam u Leemana,
ispruenog na krevetu. Bio je mlad, visok i kran, crne kose, uredno podrezane brade i
lijepog lica s istaknutim orlovskim nosom. Bio je odjeven u haljetak od parheta, to je bilo
daleko od finog ruha koje se nosilo na kraljiinu dvoru. Paljivo sam mu dodirnuo potiljak
i napipao veliku kvrgu.
Barak i Nicholas sjedili su za stolom i halapljivo gutali kruh i mast koje je Nicholas
bio izvadio iz ormaria. Doite, rekao mi je Barak. Pojedite neto. Moda neemo tako
brzo odavde.
Prikljuio sam im se, no i dalje sam pogledavao Leemana. Imat u neko vrijeme da
ga ispitam prije no to stignu Parrovi ljudi. Osjeao sam da bi Leeman, poput Myldmorea,
mogao progovoriti ako ga uvjerimo da smo na reformistikoj strani. Vrijedilo je pokuati.
Sjetio sam se to sam bio rekao Nicholasu kad je Elias pobjegao: konja u trku ne smije se
podbadati vie no to je potrebno. Oajniki sam elio otkriti sve to Leeman zna, a blai
pristup moda je pravi nain za to. Sjetih se i Cecilove opaske da e Leeman na kraju
progovoriti ovako ih onako, i u trenu si predoim mukle udarce aka u zamraenoj prostoriji.
Malo kasnije Leeman zastenje i pone se pomicati. Barak u kanti namoi krpu i
iscijedi je po njegovu licu. Leeman se nakalje i uspravi, vrsto se drei za glavu. S bolnom
grimasom pogledao je zamotanu ruku.
Ja sam vas posjekao, rekao je Nicholas. Ali rana je samo povrinska.
Leemanovo blijedo lice naglo se smrailo. Gdje sam? upitao je. Zvuao je ljutito, ali
u glasu mu je bilo i straha.
Ustao sam. Zarobljeni ste, gospodine Leeman. Moda vam nismo prijatelji, ali
svakako nismo ni neprijatelji, kako ste moda pomislili.
Leeman pogleda po sobi, postupno uoavajui studentski nered. Ovo nije zatvor,
promucao je zbunjeno.
 U pravu ste, odvratio sam blago. Jo niste uhieni, no po vas e uskoro doi drugi
ljudi. Ja sam Matthew Shardlake, odvjetnik. Za vas e svakako biti najbolje da najprije
razgovarate sa mnom. Ako vi pomognete meni, moda u ja biti u mogunosti pomoi
vama.
Leeman je samo bijesno zurio u mene. Vi ste pijuni Juronyja Bertana, Antikristova
emisara.
Opet to ime, ree Nicholas.
Privukao sam stolac krevetu i sjeo suelice Leemanu. To smo ime u posljednje
vrijeme mnogo puta uli, gospodine Leeman, rekoh. Ali kunem vam se da ne znam tko je
Bertano. Biste li mi vi to mogli otkriti? Na tren sam se zamislio. Kad kaete Antikrist,
vjerojatno mislite na papu?
Da, na zvijer iz Rima, potvrdio je Leeman, paljivo promatrajui kako emo
reagirati.
Osmjehnuo sam se. Uvjeravam vas da nitko od nas nije papin prijatelj.
Za koga onda radite?
Izvadio sam kraljiin peat koji sam dobio kad sam imenovan u njenu slubu i
pokazao mu ga. Radim za Njezino Velianstvo. Daleko od oiju javnosti. Pokuavam
doznati to se dogodilo s jednom knjigom.
Leeman se namrtio. Odvjetnici i dvorani, svi ste vi isti. Uzimate kruh iz usta
siromasima.
Zapravo, ja sam odvjetnik na Sudu za zahtjeve, i veinom zastupam siromane
stranke. Leeman me prijezirno pogleda. Jamano nije volio bogatako milosre. No bio sam
uporan. Veeras smo traili rukopis koji ste, kako vjerujemo, s prijateljima pokuali
prokrijumariti u inozemstvo. Takoer, traimo i ubojice Armisteada Greeninga.
On je sad u raju, izvan svake opasnosti, gledao me Leeman prkosno.
Nestao je jo jedan rukopis. Napisala ga je gospoa Askew, koju su, sirotu, spalili na
Smithfieldu.
Izmaknuo vam je. U Leemanovu se glasu osjeala slast pobjede. Bio je kod
Vandersteyna. Zastao je. Bio je sve bljei. Curdy... Vai ljudi su ga ubili. A asni
McKendrick... njega sam vidio kako tri. Jeste li ga uhvatili pa i njega ubili?
Pobjegao je. A Curdyja nismo ubili mi, nego ljudi s kojima smo prisiljeni suraivati.
Njima je od vanosti da pronau zapise Anne Askew, ali nama ne. Govorio sam polako i
oprezno. Primijetio sam da me paljivo slua. Mene zanima samo drugi rukopis, za koji oni
uope ne znaju. Rukopis koji je ukraden kraljici. Nagnuo sam se naprijed. Ako ta knjiga
bude objavljena, reformistikim ciljevima bit e nanesena velika teta. Ba kad se inilo da
se Njezino Velianstvo rijeilo nevolja i da je biskupu Gardineru srea okrenula lea, vi ste
je ukrali. Zato, gospodine Leeman?
Nije odgovarao nego je, gledajui me stisnutim oima, promiljao kako e dalje.
Blijedi obrazi blago su mu se zacrvenjeli, i ja se upitah je li se sjetio da je prekrio svoju
prisegu kraljici. Nastavio sam tihim glasom: Uao sam vam u trag preko straara Gawgera
kojeg ste potkupili, i drvodjelje koji vam je dao rezervni klju za krinju.
Mnogo toga ste otkrili.
Ali jo uvijek nedovoljno. Gdje je knjiga sada?
Ne znam. Bila je kod Greeninga. Onaj tko ga je ubio, uzeo je knjigu.
A tko je ubojica? Leeman nije odgovarao, no osjetio sam da neto zna. Pogledao
me, pa me iznenadio podrugljivim pitanjem: Dakle, vi smatrate da e se kraljica rijeiti
opasnosti ako dobije natrag knjigu koju sam uzeo?
Tako se ini. Nedavno sam bio na dvoru, gospodine Leeman.
U krivu ste, rekao je on. Umor u njegovu glasu izmjenjivao se s prijezirom. Kako
ste saznali za Bertana, a ne znate tko je on?
Greeningov susjed, Okedene, uo vas je kako glasno raspravljate u Greeningovoj
radnji. Bilo je to kratko prije no to je Greening ubijen. Okedene je uo da spominjete
Bertana kao Antikristova emisara.
Leeman polako kimne. Da. Kraljica je moda dobra ena, i u dubini due vjerojatno
je svjesna kako je misa blasfemian obred, ali zbog Bertana je ipak osuena na propast. Kralj
e uskoro primiti tajnog izaslanika iz Rima, a to moe znaiti samo jedno: ponovo e se
pokoriti papi. Mnogi e tada pasti, a Katarina Parr meu prvima.
Proela me jeza. Bertano je slubeni papin izaslanik, protisnuo sam.
Bila to istina ili ne, rekao je Nicholas ljutito, prekrili ste svoju prisegu da ete
uvati i tititi kraljicu.
I ona je tek dio jalova plemikog opora, tog smea ovjeanstva. Leeman je
govorio tako jarosno, da se ponovo zapitah pee li ga savjest.
Nicholas se namrtio. Mili Boe, on doista pripada anabaptistima, tim ludim
otpadnicima od vjere. Zasigurno bi htio poubijati sve plemie i njihovu imovinu podijeliti
svjetini.
Okrenuo sam se prema Nicholasu i otro ga pogledao, a Leeman bijesno ree: Vama
sam na milosti. Znam da u uskoro biti mrtav. Progutao je slinu. Njegov gnjev u sebi je
nosio prkos muenika, ali glas mu je ipak malo drhtao. Da, u strahu je. Kao i svi, i on se boji
vatre. Istina, nastavi on. Ja sam anabaptist, kako to kae deko. Smatram da se ljudi smiju
krstiti tek kad istinski spoznaju Boga. I ba kao to je papa Antikrist koji mami ljudske due
iz raskoi u kojoj ivi, tako su i zemaljski vladari i njihovi privjesci tek lopovi koje treba
zbaciti ako krani ele ivjeti kako Biblija zapovijeda! Govorio je sve glasnije. Sva dobra
trebaju biti zajednika i koristiti se istinski milosrdno! Jer, svi emo se mi pretvoriti u prah
i duni smo na vjernost samo naem Gospodinu Isusu Kristu! Hvatajui zrak, nagnuo se
natrag i prkosno se zapiljio u nas.
To je bila prava propovijed, rekao je Barak ironino.
Dakle, zapoeo sam tiho, vi elite zbaciti kralja koji je, tvrdi se, po Bojoj volji
glavar Engleske Crkve?
 Da! viknuo je Leeman. Znam da sam tim priznanjem poinio izdaju, i da me mogu
odvui do Tyburna, pa me objesiti i raetvoriti. Znam da me mogu spaliti zbog heretikog
stava o misi. Drhtavo je uzdahnuo. Bolje da sada sve izbacim iz sebe. Umrijeti mogu samo
jednom. To je moja vjera, i zbog nje u, kad me ubijete, zavriti u raju.
Ve sam vam rekao, Leeman, da nismo nuno vai neprijatelji. Ako nam pomognete
da doemo do kraljiine knjige, moda i mi vama moemo pomoi. Pomno sam ga
pogledao. Vlastelinskog ste roda, u to ne sumnjam, jer inae ne biste bili imenovani u
visoku i povjerljivu slubu. Tko vas je onda pridobio za vaa sadanja uvjerenja?
elite da optuim druge? Leeman jo jednom duboko udahne. To neu uiniti.
I ne morate. Gospodin Myldmore ve nam je sve rekao o vaoj skupini. Drimo ga
na sigurnom. Znamo sva imena. Trojica iz skupine veeras su doli u pristanite zajedno s
vama: Curdy je ubijen, Vandersteyn se dokopao broda, a McKendrick je pobjegao u grad.
Gospodin Greening i egrt Elias ubijeni su prije.
I Elias je mrtav? zaprepastio se Leeman.
Da. A prema opisu i metodama ubojica, ini se da su i njega i Greeninga glave doli
isti ljudi.
Ali mi smo mislili... Zastao je, pa apnuo: Onda je Elias, milou Bojom, ve u
raju.
Nastavio sam ga pritiskati. Takoer, Myldmore nam je priznao na koji je nain vaa
skupina dola do Sasluanja Anne Askew. A moja istraga na dvoru otkrila mi je da ste vi
ukrali kraljiinu knjigu.
Leeman klone u leei poloaj. Myldmore, rekao je oajniki. Znali smo da mu se
ne moe vjerovati. Tog je ovjeka zaveo Mamon.
A i nije bio vrsto protiv kraljevske vrhovne vlasti.
Da, rekao je Leeman. Nismo mu mogli povjeriti nae tajne. Gospodin Greening
nije poputao po tom pitanju. Zavrtio je glavom. Greening me priveo istini, on i ostali.
Neka mu Bog dade pokoja.
Htjeli bismo pronai njegove ubojice, rekoh. Pomognite nam, molim vas.
Leeman je utke leao i razmiljao. Gorio sam od elje da saznam to vie, no bio sam
uvjeren da je blago uvjeravanje, kao i kod Myldmorea, najbolja taktika. Istina, Leeman se
inio daleko tvrim i mudrijim ovjekom.
Kad je ponovo progovorio, zvuao je krotkije. Budui da ve toliko toga znate, nee
biti tete ako vam kaem i ostalo... Istina je da sam roen i odgojen u vlastelinskoj obitelji.
Dolazim iz Tetburyja u Cotswoldsu. To je ovarsko podruje, a moj otac vlasnik je brojnih
stada. Obogatio se trgujui vunenom tkaninom i preko svojih veza pronaao mi je mjesto
kraljiina straara na dvoru. Tuno se osmjehnuo. Moj je otac zemljoposjednik, ali je, ako
nita, bar prihvatio novu vjeru, ba kao i ja. No kralj se uporno vraa starim uvjerenjima.
Uskoro e to biti jo vidljivije.
Mislite da e se vratiti u okrilje Rima? Barak je zamiljeno pogladio bradu.
 Da. Moj me otac upozorio da u u Londonu vidjeti stvari koje mi se nee svidjeti,
no da moram, kako bih napredovao, drati jezik za zubima i ekati bolja vremena. Moram
se usredotoiti na napredovanje, samo na napredovanje. Stisnuo je aku. Put prema
bogatstvu i moi, a ne prema Bogu, jedino je to ispunjava isprazne dvorske due. Moj otac
to nije mogao vidjeti, govorio je Leeman s tugom. Vidio je samo dio onog to Krist trai
od nas, kao da gleda kroz zamagljeno staklo. Okrenuo se prema meni. Vidjeli ste palau
Whitehall, gospodine Shardlake?
Jesam.
Velianstvena je, zar ne? A jo uvijek se gradi. Svakim danom je sve vea.
Neki kau kako kralj eli da Whitehall bude najvea palaa u Europi.
Leeman se cinino nasmije. Svrha joj je da kod svakog posjetitelja izazove
strahopotovanje. Svaki kamen svjedoi o kraljevoj moi i bogatstvu, svaki kamen kao da
vie: Pogledaj, divi se i strepi!< A unutar zidina, nastavio je gorko, traje kraljeva prljava i
prepredena igra, zbog koje nitko nije siguran.
Slaem se s vama, rekao sam. Osobito glede kraljeve prepredene igre.
Leeman me prodorno pogledao, iznenaen mojom reakcijom. Mislim da me htio
potaknuti da ustanem u obranu kralja i njegova dvora. Nastavio je: Mrzim tu veliku palau,
mrzim svaki njen kamen natopljen znojem siromaha. Tik pored njenih bedema vlada bijeda
i iri se smrad. Moj vikar u Tetburyju, ovjek koji je uvidio ispraznost mise, povezao me s
prijateljima u Londonu, ljudima od vjere. Zamiljena pogleda, Leeman je na trenutak
zastao. I dobro je da jest. Sluba na dvoru esto dovodi ovjeka u iskuenje nude se razvrat,
tatina svih vrsta, lijepa odjea i dragulji. Oh, kako li su dragulji primamljivi. Sama je kraljica
to napisala u svojoj knjizi.
Proitali ste je?
Da, kad je bila kod gospodina Greeninga.
Pomisao da je itao ukradeni rukopis naglo me razljutila, no prisilio sam se zadrati
otvoren i ljubazan izraz lica. Uz pomo prijatelja izvan palae napredovao sam dalje prema
Bogu i pravilnom razumijevanju naeg pokvarenog drutva, nastavio je on. Ponovo me
pogledao u oi. Vjera mi je bila sve dublja, iao sam iz jedne debatne skupine u drugu, i
prole sam godine upoznao gospodina Greeninga.
Mogao sam si predoiti kako se to dogodilo: bio je osjeajan i savjestan mladi s
radikalnim nagnuima; sjaj dvora dovodio ga je u iskuenje, ali bio je svjestan zla koje se
krije ispod povrine. Kako se kretao u sve radikalnijim krugovima, tako mu se produbljivala
vjera, i na kraju je doao do Armisteada Greeninga. Dakle, primili su vas u malu
Greeningovu skupinu, oprezno sam rekao. Za razliku od gospodina Myldmorea. No i on
je, naglasio sam, imao pristup tajnim podacima.
Leeman se nasmijao. I mislio sam da ete to povezati. Gospodin Vandersteyn je
takoer imao svoja poznanstva. Ne ovdje, nego na dvorovima u Francuskoj i Flandriji. Ti su
mu ljudi odavali povjerljive stvari. Njegova je zamisao bila da ovdje okupi slinu skupinu,
istinske vjernike koji su u mogunosti doznati tajne koje bi mogle nakoditi i papistima i
velikodostojnicima, odnosno potaknuti narod da se pobuni protiv njih.
Tako dakle. Kljuna figura bio je Vandersteyn, koji sada plovi prema Sjevernom
moru.
Upoznao je gospodina Greeninga prije dvije godine, kad je poslom doao u London,
i tada je nastala naa mala skupina. McKendrick je dotad ve bio spoznao istinu, no kad su
papisti poeli njukati oko njega, morao je pobjei iz kotske. Imao je niu slubu na
kotskom dvoru, na ijem je prijestolju djevojica Mary, i znao je za sve spletke i svae
izmeu tamonjih suprotstavljenih velmoa.
A gospodin Curdy? Ne ini mi se da je on bio ovjek s vanim poznanstvima.
Istina. No bio je ovjek od vjere, i imao nos da otkrije u koga se moemo istinski
pouzdati.
Dakle, zapone Barak bezbojno, bili ste mala skupina anabaptistikih pijuna koji
su nastojali pronai i razotkriti dravne tajne.
Leeman ga je prkosno pogledao. I jesmo ih pronali. ak se i Myldmore, kojeg smo
odbacili jer nije spoznao pravu vjeru, vratio k nama sa zapisima koje mu je povjerila Anne
Askew. Znali smo da e njena pria o protuzakonitom muenju koje su poinila dva dravna
vijenika, ako bude tiskana u inozemstvu i prokrijumarena u Englesku, dignuti narod na
noge. Tiskari u Engleskoj su pod stalnom prismotrom, i teko je to obaviti ovdje. Ali knjigu
emo na kraju objaviti, rekao je izazovno. Ovdanja vlast ima svoje pijune u Flandriji, no
ljudi gospodina Vandersteyna znaju ih vjeto izbjei.
Tako vi zborite... Duboko sam udahnuo. Hja, ve sam vam rekao da nas ne zanima
knjiga Anne Askew. One ostale jest zanimala, a bilo je nuno da neko vrijeme suraujemo
s njima.
S Richardom Richem? upitao je Leeman. To je hulja.
Kimnuo sam glavom. to se vas tie, znam kako ste saznali za Tualjku. Jedne ste
veeri, dok ste bili na dunosti, sluajno uli kako kraljica i nadbiskup Cranmer glasno
raspravljaju o knjizi.
Leeman zastenje, lecnuvi se od naleta boli. Vjere mi, gospodine, bistar ste ovjek.
Ponovo sam duboko udahnuo. Pretpostavljam da ste potom ostalim lanovima
skupine rekli za Tualjku, te je odlueno da je ukradete, premda bi njeno objavljivanje
moglo zapeatiti kraljiinu sudbinu. Vjerovali ste, naime, da kraljici ionako nema spasa, te
da e objavljivanjem knjige narod bar doznati kako je bila radikalnih uvjerenja prije no to
je svrgnuta... Smatrali ste da joj je sudbina zapeaena zbog Bertana?
Da. Ostalim lanovima skupine pokuao sam dokazati kako bi najbolje bilo javno
razotkriti Bertana jer bi vijest o njegovu dolasku istinski uzbunila narod. No neki se nisu
slagali. Govorili su da nam nitko nee vjerovati, i da je ionako prekasno da sprijeimo njegov
dolazak.
Tko je bio takvog miljenja?
 Gospodin Curdy i kapetan McKendrick.
A kako ste saznali za Bertana?
Rekao sam vam, Vandersteyn ima dounike u Europi. Ukljuujui nieg slubenika
na francuskom dvoru. Dovoljno je rei kako je njegova zadaa, izmeu ostalog, i briga o
smjetaju stranih posjetitelja, to mu je otvaralo mogunost da, poput mene, oslukuje
razgovore. Tako je saznao da u Francusku dolazi Gurone Bertano, papin izaslanik koji je
neko ivio u Engleskoj, i koji je poslan da pregovara o sporazumu izmeu pape i kralja
Henrika. Na kraljev zahtjev.
Barak odluno odmahne glavom. Kralj nikad ne bi predao svoju vlast natrag Rimu.
Da, i gospodin Vandersteyn bio je zaprepaten kad mu je njegov glasnik iz Flandrije
donio tu vijest, rekao je Leeman. Hladno me pogledao svojim crnim oima. No njegovim
ljudima moe se vjerovati. Bertano je trenutno na francuskom dvoru, a ovamo e doi kroz
nekoliko dana. Sve je obavijeno velom tajne, samo nekoliko ljudi na dvoru zna za to, no
nitko od onih koji imaju sklonosti prema reformi. Kraljica, naravno, ne smije nita znati.
Pogledao sam Baraka. Gladio je bradu i mrtio se. Bila je to udnovata, nevjerojatna
pria, no bila je u skladu s onim to mi je ispriao lord Parr unato tome to nisu uspjeli
unititi kraljicu i s njom povezane dvorane, ljudi iz konzervativne frakcije nisu poniknuli
nego su se ponaali kao da skrivaju kartu u rukavu. A ako je to njihov adut, onda ulog nikad
nije bio vei.
Kad je stigla vijest o Bertanu? upitao sam.
Nedugo nakon to sam skupini otkrio da sam uo kraljiinu i Cranmerovu raspravu
o Tualjci. I svi smo se sloili: ako se kralj odlui vratiti pod okrilje Rima, kraljica e zacijelo
biti zamijenjena. Papa bi ustrajao na tome. No kad bi Tualjka bila objavljena, narod bi
shvatio da je kralj pogubio dobru i estitu enu.
Ustao sam i priao prozoru. Bio sam prestravljen. Ako su Leemanove tvrdnje o
Bertanu tone, kraljica je u smrtnoj opasnosti s jo jedne strane bila je samo pijun u mnogo
veoj igri. Bilo mi je to teko prihvatiti, no ako nita, inilo se da je Greeningova skupina
veinom glasova odluila da nee objaviti Tualjku prije kraljiina pada, nego da e je uvati
u Greeningovoj radnji. Mislili su da e ondje biti na sigurnom.
Barak bez uvijanja ree Leemanu: Objava da e kralj primiti tajnog papinog
izaslanika zasigurno bi razgnjevila narod. Moda bi ak dovela do otkazivanja posjeta.
Da, kimao je glavom Nicholas. Reformisti bi bili strano ogoreni.
To sam i ja govorio kad smo unutar skupine raspravljali o Bertanu, rekao je Leeman.
Danima smo se prepirali oko toga.
Vratio sam se do njega i ponovo sjeo. Curdy i McKendrick bili su protiv? Gospodine
Leeman, mislim kako je mogue da je netko iz vae skupine bio pijun za drugu stranu. Ne
znam tko. Usput, prilino sam siguran da nas je veeras netko slijedio do pristanita i
promatrao sve to se ondje dogaalo.
Leeman je tuno kimnuo. I mi smo zakljuili da smo pod prismotrom nakon to je
gospodin Greening ubijen, a Tualjka nestala. Zato smo svi i pobjegli. Zapisi Anne Askew
bili su kod Vandersteyna, i mogli smo ih odnijeti u inozemstvo. Ako nita, ubojice bi ostale
bez njih. Poslije smo shvatili da je meu nama zacijelo bio pijun jer nitko osim nas nije
znao to radimo. Zavrtio je glavom. Mislili smo da je pijun Elias jer samo on nije elio
napustiti zemlju.
Niste mu rekli za Tualjku, bio je premlad za takvu tajnu, ali moda je...
Moda je sluajno uo kako govorimo o njoj. I mi smo to poslije pomislili. A elio je
ostati jer mu je trebao novac da izdrava obitelj. Leeman je zavrtio glavom. Jadni Elias.
Da, ako je meu vama bio pijun, to nije bio Elias. Brzo sam promislio. pijun je
mogao biti Curdy, koji je mrtav, Vandersteyn, koji je otplovio, i McKendrick. No
Vandersteyn je bio najmanje sumnjiv; bilo je poznato da je ve dugo radikal, a bio je i
okosnica urote. Ostaju Curdy i McKendrick, koji su ivjeli u istoj kui i protivili se
razotkrivanju Bertana prije njegova dolaska. Zato Curdy i McKendrick nisu htjeli da se
Bertanov posjet odmah objavi javnosti? upitao sam.
Curdy je rekao da nemamo vrst dokaz i da e pria, ako je rairimo, naprosto biti
opovrgnuta, nakon ega bi se pregovori svejedno odrali. McKendrick se slagao s tim. Tvrdio
je da nam treba vri dokaz. Primjerice, o mjestu gdje e se pregovori odrati i ljudima s
kojima e se Bertano susresti. Rekao je kako je u kotskoj nauio da se glasine brzo ire, ali
da ljudi istom brzinom zaborave na njih ako im se ne podastru dokazi. Predloio je da
Vandersteyn pokua doi do jo informacija iz Europe, pa da tek onda vrlo detaljno objavimo
vijest, kad Bertano bude ovdje. Znali smo samo da dolazi poetkom kolovoza. Na koncu smo
se svi sloili da emo priekati, a Vandersteyn je poslao ifrirana pisma svojim prijateljima
u inozemstvu, traei od njih da mu jave jo koju informaciju.
Je li dobio kakav odgovor?
Nije, uzdahnuo je Leeman. Vandersteynovi pijuni vie nita nisu mogli otkriti...
A onda je ubijen gospodin Greening. Pobjegli smo, skrivajui se po kuama dobrih prijatelja.
Drali smo se odvojeno, mijenjali boravita, dok je gospodin Vandersteyn dogovarao dolazak
broda koji nas je trebao odvesti u Flandriju. Znali smo da nas trae. Jednu od kua u kojoj se
skrivao gospodin McKendrick napala je skupina lupea nedugo nakon to je otiao odande.
Leeman me pogledao. Nadam se da nita od toga niste organizirali vi ili vai saveznici.
Nismo.
Kako ste znali da emo veeras biti u pristanitu?
Nije bilo teko dokuiti da ete pokuati pobjei u inozemstvo, a usput moda i
prokrijumariti obje knjige. Imali smo uhode na dokovima. Niste smjeli ii preko carine, to
je bilo odve smiono. Trebali ste se potajice ukrcati na brod.
Leeman se ugrizao za usnu.
Hajdmo malo saeti stvari, ree Barak. Bili ste lan male skupine anabaptista koji
su htjeli promijeniti ne samo slubenu religiju, nego i cijelo drutvo...
Jednog dana emo i uspjeti! U Bibliji jasno stoji...
 Tu je skupinu, prekinuo ga je Barak, osnovao Nijemac Vandersteyn, koji se u
Europi kree u istim krugovima, i iji je konkretan cilj bio da doe do podataka koji bi mogli
potaknuti narod na pobunu.
Tako je. Pape i velmoe obmanjuju narod svojim laima. Ali vjernici poput nas bit
e kvasac promjena. Leeman je to rekao kao da izgovara molitvu.
Ali zato to niste uvidjeli da meu sobom imate pijuna, zapoeo sam ljutito, netko
koga nesumnjivo plaa vodea osoba konzervativne strane doepao se kraljiine knjige, i
spreman ju je po dolasku papinog izaslanika predoiti kralju kako bi ga ponovo okrenuo
protiv kraljice! Leeman je spustio glavu, a ja nastavih: Trebao vam je novac za mito i
tiskarski materijal kako biste ukrali i objavili knjigu. Znatan novac. Odakle vam?
Gospodin Curdy imao je novaca. Dobro je poslovao. Leemanove oi ponovo se
zaiskre. Vidite, gospodine Shardlake, mi na vlastitom primjeru pokazujemo svoje stavove.
Sva nam je imovina bila zajednika.
Uzdahnuo sam, pa se okrenuo Baraku i Nicholasu. Moram nasamo popriati s vama.
Nicholas, donesi svijeu, molim te. Ponovo pogledam Leemana. Nemojte ni pomiljati na
bijeg, bit emo u blizini. Leite ovdje i razmiljajte malo o posljedicama svoje ludosti.
Izali smo, ostavivi ga u tami.
 Trideset peto poglavlje

u pranjavo malo predvorje. Stavio sam svijeu na zidni dra. S

S
ILI SMO STUBAMA
ulice je dopirao tek poneki zvuk. Izgubio sam osjeaj za vrijeme zacijelo je odavno
prola pono. Da mi je znati kad e doi Parrovi ljudi.
Kakvo je tvoje miljenje? upitao sam Baraka. Najprije u vezi s priom o
Bertanu.
Barak je pogladio bradu. Ako to jest istina i, ako izae na vidjelo, Leeman je u pravu
bit e nemira na ulicama. Nee doi do revolucije, ali nereda e svakako biti. Skupini se
mora priznati da im je taktika sa pijunima na osjetljivim mjestima bila dobra. Ali..., zagleda
se pomno u Nicholasa i mene, ... ako elite imati vrsto voenu skupinu u kojoj se otkrivaju
tajne, morate biti sigurni da su svi lanovi potpuno pouzdani. Opet, one mahnitije radikale
lako je nasamariti. Slegnuo je ramenima. Ako pijun kao papiga ponavlja prave fraze,
pretpostavljam da e takvi radikali rado povjerovati kako je iskren.
Da, sloio sam se. Ali rekao si ako to jest istina.
Barak je zagunao. Nemojte zaboraviti da sam ve est godina izvan politikih voda.
Ipak, jasno mi je da kralja, nakon to je Anne Boleyn ubijena, vie nita nije spreavalo da
se vrati pod okrilje Rima. No on to nije uinio. Cinino se nasmijao. Odve uiva u moi
koju mu donosi poloaj crkvenog poglavara, a novac koji je dobio od samostana da ne
spominjem. Ali ima tu jo neto. Naborao je elo, i na licu mu se, pod slabim svjetlom
svijee, pojave sjene. Lord Cromwell je govorio da se nikad ne smije zaboraviti da kralj
istinski vjeruje kako ga je sam Bog odredio za poglavara Engleske Crkve. Tvrdio je da je to
klju za razumijevanje kraljeve osobnosti. I zato, kad god kralj promijeni svoje miljenje o
doktrini, svi moraju krenuti istim putem ili slijedi kazna. Odluno je odmahnuo glavom.
Budui da vjeruje kako je svu tu mo dobio izravno od Boga, ne bi je samo tako vratio papi.
A to e biti kad Henrik umre? upitao je tiho Nicholas.
Pomislih na ono to sam vidio u Whitehallu kralj se pretvorio u gegavu olupinu od
ovjeka, u jecavu priliku koju vidom dovlae na kat. Vrhovnitvo e prijei na njegova
sina.
Barak se sloio. Henrika nitko ne bi mogao odgovoriti od njegova prava odnosno,
po njemu, dunosti da prenese vrhovnitvo na princa Edwarda.
Ali, kako djeak koji jo nije sposoban za razumno prosuivanje moe odluivati o
ispravnom vjerskom putu? upitao je Nicholas.
Edward e do punoljetnosti imati regenta ili regentsko vijee, odgovorio sam.
Kralj e vjerojatno u oporuci odluiti tko e biti na vlasti. A ako kraljica padne, pomislih,
to zasigurno nee biti Parrovi. Vijee e donositi odluke o vjerskim pitanjima u Edwardovo
ime dok on ne napuni osamnaest godina. Teoloki gledano, radi se o besmislici, ali da, to e
im biti posao... Barak je u pravu. Ako taj Bertano uistinu dolazi, nee dobiti Henrikovu
prisegu na vjernost papi. Malo sam promislio. No ujem da se u Europi dogaaju svakojake
stvari. Govori se da papa pokuava pokrenuti dijalog s pojedinim protestantima na
Tridentskom koncilu. Moda Henrik smatra da je mogu nekakav kompromis.
Kakav kompromis? upita Barak nervozno. Vrh Crkve priklonit e se ili kralju ili
papi. Polovinog rjeenja nema. Da ga ima, ve bi ga netko predloio godinama unatrag.
Nicholas je odmahivao glavom. Kralj moda smatra da ipak postoji vjerojatnost za
kompromis koji ne bi ukljuivao njegovu vjernost papi Moda Bertano dolazi da izvidi tu
mogunost. Na koncu, kralju je ove godine izuzetno stalo da sklopi mir na svim
podrujima...
Da, zato to zna da umire, pomislih. Kimnuo sam. Moda si u pravu, Nicholas.
Dobro si to primijetio.
Nema anse ni za kakav kompromis, rekao je Barak podrugljivo.
No tko je bio pijun u njihovoj skupini? upitao sam. I koga je izvjetavao?
Leeman sigurno nije bio pijun, ree Barak. Ako postoji istinski vjernik, onda je
to on. Ni Myldmore nije pijunirao. Nije znao nita o Bertanu i kraljiinoj knjizi. Greening
i Elias su ubijeni. to se Vandersteyna tie sumnjam. Otplovio je prema Sjevernom moru
likujui jer je odnio zapise Anne Askew. Ostaju Curdy, kojeg vie ne moemo ispitati, i kot
McKendrick, koji je nekamo pobjegao.
A McKendrick je stanovao kod Curdyja. Nicholas je spojio obrve. Jedan od njih
dvojice bio je pijun. Moda i obojica.
Ako je to bio McKendrick, ree Barak, zacijelo ve tri svom gazdi na dvoru. Tko
god on bio.
Gazda je netko tko radi za konzervativnu frakciju, rekao sam. Ali tko? Tajnik
Paget upravlja slubenom pijunskom mreom. No svaki dvoranin ima svoju mreu, pa tako
i vojvoda od Norfolka, i Rich i Wriothesley. Svi oni su se upregnuli u Gardinerova kola.
Mislite da je Rich upleten u krau Tualjke? upitao je Nicholas.
Uzdahnuo sam. Rich je tragao za zapisima Anne Askew, i ini se da nije znao nita
o Tualjci. Ali toj zmiji nije vjerovati.
Tko god da dri Tualjku, ree Barak, vjerojatno ju je spreman pokazati kralju kad
doe Bertano. Da dojam bude snaniji. To objanjava zbog ega knjiga jo nije objavljena.
Odmahnuo sam glavom. Siguran sam da bi ti ljudi ve objavili knjigu kako bi
dodamo okrenuli kralja protiv reformista i pogurali ga prema dogovoru s Bertanom. eljeli
bi to prije iskoristiti knjigu da nanovo okrenu tijek stvari.
Pa gdje je onda knjiga? ogoreno je upitao Barak. Tko je dri?
Vrag nek je nosi, ne znam! preao sam rukom preko ela.
Da nije kod McKendricka? upitao je Nicholas zamiljeno. Ako je on bio pijun i,
ako su mu kradljivci dali knjigu, onda moda, budui da je bjeao s ostalima, nije imao
vremena predati knjigu gazdi.
 Ali prolo je gotovo mjesec dana, rekao je Barak.
To mi se ne ini vjerojatnim, rekoh. No sve je mogue. Morat u sve to razmotriti
s lordom Parrom.
Ili... zapone Nicholas.
Da?
to ako je pijun obmanjivao obje strane? to ako je McKendrick pod
pretpostavkom da je on pijun doista radio za nekoga na dvoru, ali je zadrao svoja
uvjerenja i pobrinuo se da Tualjka ne padne u pogrene ruke? Moda je naloio da je
ukradu, ali ju je zadrao za sebe.
Ta je teorija pomalo nategnuta, no i to je mogue. Hvala, Nicholas. Mladi je
izgledao zadovoljno. Jack, kasno je. Nicholas i ja ostat emo ovdje, ali ti se mora vratiti
Tamasin. Kako si opravdao veeranji izlazak?
Rekao sam joj da idem na pie sa starim prijateljima.
Krme su ve dugo zatvorene. Zasigurno je zabrinuta, rekoh. Kad se bude vraao,
nemoj zaboraviti da je onaj par ubojica jo na slobodi, te da nas je veeras netko slijedio.
Budi oprezan. Nicholas, bi li ostao sa mnom uvati Leemana dok ne stignu Parrovi ljudi?
Raunajte na mene. Zavrtio je glavom. Leeman je obina hulja i lopov.
Uzdahnuo sam. Radio je ono to je smatrao ispravnim.
I to opravdava sve njegove postupke? odvratio je zaareno Nicholas. Izdaju, mito,
svu ovu... zbrku? Opasnost u koju je doveo kraljicu kraom njene knjige?
Barak se okrene prema njemu i popustljivim glasom ree: Nick, gospodin Shardlake
zna biti mekan, takav je. Pogledao je uza stube. No ipak bi bilo dobro da tom istinskom
Bojem poslaniku zaveemo ruke, a i usta. Mogao bi poeti vikati kad se studenti vrate.
Pomoi u vam.
Taj Nijemac Vandersteyn, zapone Nicholas to udivljeno, to zgroeno, u Europi
je imao uhode koji su saznali za Bertana, a za to je vrijeme u Londonu vrbovao fanatike koji
bi mogli pijunirati ljude na visokim poloajima.
Znao je da u Engleskoj kljua lonac krcat zavjerama i vjerskim nezadovoljstvom,
rekao je Barak. Stoga je odluio doi i promicati revoluciju.
Pronaao je Leemana, pa Myldmorea, rekao je Nicholas, ljude s pristupom
rukopisima koji mogu uzrokovati velike nemire. Zavrtio je glavom. Zacijelo smatra da to
Bog djeluje kroz njega.
Barak frkne nosom. Posreilo mu se. Dvaput. Ali, je li doista tako? ini se da zapisi
Anne Askew mogu nakoditi samo Wriothesleyu i Richu, a oni nisu ljudi sa samoga vrha. K
tome, objava Tualjke radikalnim bi ciljevima nanijela vie tete nego koristi. No neki u
Vandersteynovoj skupini bili su odve tvrdoglavi da bi to uvidjeli. Hja, da su pronali dokaz
kako je Gardiner, recimo, spavao s nekim djeakom iz crkvenog zbora, to bi se ve moglo
nazvati pravom sreom.
 Vandersteyn se u Europi vjerojatno ve godinama bavi ovakvim spletkama, rekao
sam. Vjet je u probiranju radikala koji bi mu mogli biti od koristi.
No nedovoljno vjet da uoi pijuna u vlastitim redovima, rekao je Barak.
Istina, kimnuo sam.

je sjedio na rubu kreveta. Zatreptao je zbog svjetla svijee. Ve su doli po

L
EEMAN
mene? upitao je tihim, malko drhtavim glasom. Vrijeme koje je proveo sam u tami
nahranilo je njegov strah.
Nisu, odgovorio sam.
to e napraviti sa mnom?
Do daljnjeg e vas odvesti na neko sigurno mjesto. Rei u im da ste u potpunosti
suraivali.
Leeman me pronicavo pogledao. Mislim, kako je mogue da u sebi imate dar,
odvjetnie, da vidite svjetlo.
Je li? odvratio sam mrko.
Moda. Kao i ja, i vi ste odgajani na laima. Mislim da to uviate. itajte Novi zavjet,
itajte Otkrivenje. Ovo su posljednji dani prije Kristova povratka. Tako je predodreeno.
Da itam Otkrivenje, kaete? Vi i vai ljudi pronali ste klju za taj tekst? U meni
je proradio bijes. Trebali biste znati, Leeman, da sam jednom otkrio ubojicu koji je poklao
nekoliko nevinih ljudi, a vjerovao je da ga je nadahnulo ba Otkrivenje! Volio bih da vidite
trag krvi i muenja koji je ostavio za sobom.
Leeman je nekoliko trenutaka utio, a onda upita: Hoete li kraljiinim
slubenicima rei za Bertana?
Hou.
Onda e, ako nita, bar znati da dolazi.
Pogledao sam ga. Slubenici e vas sigurno dodamo ispitati.
Leeman je progutao slinu. Muit e me, a onda ubiti. Moram biti spreman.
Prekrili ste prisegu koju ste dali kraljici. Unato tome, zamolit u je da vam potedi
ivot. Ni sam ne znam zato.
Nick e vas do daljnjeg drati na oku, prijatelju, rekao je Barak suhoparno.
Ispruite ruke, svezat u ih. Nemojte se opirati jer emo upotrijebiti silu. Leeman isprui
ruke, i Barak ih vrsto svee trakama tkanine koje mu je otkinuo s koulje. Moram vam
vezati i usta, premda volite brbljati. Nicholasovi kolege uskoro bi se mogli vratiti.
Mogu li najprije na zahod? Leeman se zarumenio od neugode. Mui me eludac.
 Barak me pogleda. Zato ne? rekoh, na to Barak u udu podigne obrve. Ne treba
nam ovdje jo vei nered, rekao sam nervozno. Gdje je zahod, Nicholas?
Otraga u dvoritu. Leeman, ne pokuavajte nas prevariti. Da niste ni zucnuli ili ete
opet u zemlju snova.
Svi emo van s njim, a onda ga vraamo unutra, rekoh. Jack e onda kui, a ti i
ja... Pogledao sam Nicholasa i duboko udahnuo. Ti i ja emo s njim ekati Parrove ljude.

ONOVO smo krenuli niz stube. Barak i Nicholas drali su Leemana izmeu sebe. Bio je

P tek neto nii od Nicholasa, no irih ramena svi pripadnici kraljevske strae bili su
krne grae. Meutim, nije se opirao. Kad smo se nali u prizemlju, crkveni zvonik
negdje u daljini otkucao je jedan.
Jo nema tvojih prijatelja, rekao sam Nicholasu s olakanjem.
Ove noi se vjerojatno nee ni vratiti. Lee pijani u nekom kutu.
Sjeam se tih studentskih roendanskih proslava. Bile su odve burne za moj ukus.
udi me to, rekao je vedro Barak.
Otvorili smo kripava vrata malog dvorita. U kutu neurednog vrta, oslonjena na
kameni zid susjednog dvorita, stajala je trona drvena kuica. Sudei po mirisu, septika
jama ispod nje odavno je trebala biti ispranjena. Kad je Nicholas otvorio drvena vrata, zbog
smrada smo svi koraknuli unatrag.
Hajde, ulazi, rekao je Barak Leemanu.
Smrad je bio tako ogavan da je Leeman oklijevao na pragu.
To ga je oklijevanje stajalo ivota. U susjednom je dvoritu iznenada bljesnulo i zauo
se gromoglasni prasak. Prije no to se Leeman sruio na tlo, vidio sam, na svjetlu fenjera, da
mu je olovo raznijelo polovicu glave. Ostali smo zaprepateno stajati nekoliko trenutaka, a
onda me Nicholas gurne na zemlju, tik prije novog bljeska i praska. U zraku se osjeao miris
dima. Pogledao sam ustranu i Barak se bio bacio na zemlju, prevrnuvi fenjer koji je nosio.
Svjetlo se ugasilo i nali smo se u gotovo potpunoj tami. Namirisao sam barut.
Brzo natrag unutra, apnuo je Barak, prije no to stigne iznova staviti naboj. Nick,
ti zna put po mraku.
Pomaui si rukama, Nicholas ustane i, pognuvi svoje dugo tijelo, krene prema
mranom obrisu stranjeg dijela zgrade. Iza njega hodao je Barak, a zatim ja; grizao sam
usnu, osjeajui gr u leima. Uto oruje ponovo bljesne i odjekne prasak, a olovo pogodi
zid ispred nas. Odmah potom vrata se uz kripu otvore, a Nicholas me nimalo uglaeno
gume unutra. Barak ue iza nas i nogom zalupi vrata. Vani se sada uo lave pasa, a neki
probueni susjed viknuo je: Hej! to se to dogaa?!
Nicholas nas je poveo prema prednjem djelu kue, gdje smo se zaklonili iza stuba.
Stajali smo u tami, teko diui Koji je to vrag..., protisnuo sam.
 Puka kremenjaa, odvratio je Nicholas. Arkebuza. Vidio sam da se koriste u lovu.
Ubojite su, ali potrebno je mnogo vremena da se nanovo nabiju... to je s Leemanom?
Mrtav je, odgovorio je Barak bezbojno. Ostao je bez polovice glave. Dakle, netko
nas je doista slijedio. Netko s arkebuzom. Lukavo je ekao u susjednom dvoritu prije ili
poslije morali smo na zahod. Odlina metoda za ubojstvo iz daljine. Moda ih sprijeda ima
jo. Oprezno je priao izlaznim vratima i provirio kroz kljuanicu. Ne vidim nikoga.
Pretpostavljam da su vrebali Leemana. Htjeli su ga sprijeiti da nam ita kae.
U tome nisu uspjeli, rekao je Nicholas prkosno.
Idemo natrag gore. Bogu hvala to nismo otvarali kapke u tvojoj sobi.
Vratili smo se u Nicholasovu sobu. Gospodine Shardlake, obratio mi se on ozbiljno,
za Jacka bi bilo opasno da sada izlazi. Moda na ulicama ima jo ubojica.
Barak je odmahnuo glavom. Vjerojatno su pobjegli sad kad smo se sklonili na
sigurno. Ali u pravu si. Svi bismo trebali priekati ovdje dok iz Whitehalla ne stignu Parrovi
ljudi.
Ali zato nisu uli za nama kad smo stigli? upitao me Nicholas.
Moda su mislili da je kua puna studenata koji e pruiti otpor.
Tamasin e biti izvan sebe, rekao je Barak. No nita ne mogu... Zastao je i
zagledao se u moj vrat. Opipam ga pa odmaknem prste bili su prekriveni ljepljivom
crveno-sivom sluzi. Isprva sam pomislio da sam ranjen, no odmah potom shvatim o emu
se radi: gledao sam u ostatke Leemanova mozga.
 Trideset esto poglavlje

sunce je ve bilo visoko na vedrom nebu hodao sam s lordom

S
LJEDEEG JUTRA
Parrom velikim vrtom u Whitehallu. Sjaj bijelog ljunka na stazama smetao je mojim
umornim oima, pa sam skrenuo pogled prema irokim etvrtastim travnjacima, u
ijim su sreditima plamtjeli cvjetnjaci; svaki je bio zasebno ureen raznolikim
ljetnim cvijeem. Vrtlari u radnim haljetcima neumorno su odstranjivali korov i podrezivali
travu. Na zavoju svake staze uzdizali su se stupovi s heraldikim zvijerima, a iz velike
fontane u sreditu vrta dopirao je umirujui um vode. etai, mukarci i nekoliko ena,
hodali su du staza odjeveni u fino ruho. Veliki vrt bio je uobiajeno mjesto za etnju
dvorana i sluinadi na viim poloajima, no i svojevrsna golema ekaonica na otvorenom
za mladie eljne dvorske slube, koji jo nisu imali pristup kraljevoj privatnoj galeriji.
Ovdje su etali i ekali, nadajui se da nee pasti kia. Na jugu su se gradile nove odaje za
lady Mary, a neprestana lupnjava bila je neobina opreka umu fontane. Na sjevernoj strani
vrt je bio omeen kraljevom galerijom i privatnim odajama. Uznemireno sam pogledao u
tom smjeru.
Moda nas sada promatra, rekao sam s nelagodom.
Lord Parr me pokuao umiriti osmijehom. Ne vjerujem da kralj uope zna da ste
lan kraljiina Pravnikoga vijea, niti da tragate za tim nedohvatljivim prstenom. A i
pobrinuo sam se da u kraljiinu domainstvu cijela stvar ne izgleda odve vano. I on
pogleda prema dvokatnoj privatnoj galeriji proelje prekriveno crnim i bijelim kvadratnim
ploama bilo je iroko stotinjak metara, a zavravalo je Holbeinovim dverima, koje su bile
dvostruko vie od galerije i protezale se preko javne ceste, spajajui kraljeve odaje sa
sportskim krilom palae na zapadu. U svojim mlaim danima kralj bi kroz dveri odlazio na
tenis ili viteke dvoboje, no to je bila davna prolost. Osim toga, dodao je lord Parr, uo
sam da je Njegovo Velianstvo ovoga jutra u svojoj radnoj sobi u Holbeinovim dverima.
Tijekom rada voli odade gledati svoje podanike kako prolaze cestom.
Nisam znao da ima takav obiaj. Ponovo osjetim nelagodu.
to se konkretnih stvari tie, ak da nas netko i vidi ovdje, ne moe nas uti.
Zaustavio se na uglu, ispod stupa obojenog tudorskim zelenim i bijelim prugama.
Ponad zlatnog lava na vrhu stupa nalazila se engleska zastava koja je, ba kao i sijeda brada
lorda Parra, leprala na povjetarcu s rijeke. Lord se svom teinom naslanjao na svoj tap. Na
jutarnjem svjetlu njegovo je mravo lice bilo blijedo, a imao je i tamne podonjake. Bio ga
je probudio Cecil, koji je u palau doao oko ponoi. Otkad sam stigao i ja s Leemanovim
tijelom, u tri ujutro, imao je pune ruke posla. Nakon to sam mu ispriao sve to se dogodilo,
pobrinuo se da opet dobijem sobu u palai kako bih ugrabio nekoliko sati sna. No od tekih
misli nisam mogao zaspati. Sino je ubijeno jo etvero ljudi, ukljuujui slugu lorda Parra,
a na vidjelo je izala i nova prijetnja za kraljicu, ako je pria o Bertanu tona. U devet ujutro
lord Parr poslao je po mene i predloio mi etnju u velikom vrtu.
 Zatvorio je oi i udisao mirise biljaka zasaenih uz stazu. Mogao bih ovdje lei i
odmah zaspati, rekao je tiho. A i vi, sudei prema vaem izgledu.
Lecnuo sam se zbog gra u leima. Istegnuo sam mii kad me Nicholas sino gurnuo
na do, no time mi je spasio ivot.
Velika je teta to je Leeman ubijen, nastavio je lord Parr, pa podignuo ruku. Ne,
gospodine Shardlake, ne krivim vas. No volio bih da sam imao priliku sam ispitati tog
nitkova. Snano je stisnuo srebrni drak svoga tapa. Anabaptist, smee kuno.
Radilo se o maloj skupini. Koliko sam shvatio, i u Europi ih je ostalo vrlo malo.
Oni su poput takora. Dovoljno je da ih u kanalizaciji ispod ulica bude samo
nekoliko. Mnoe se, i kad nastupi neka nesrea ili nemir, ima ih na tisue. Svima nama mogu
donijeti vatru i smrt. Ljutito je odmahnuo slobodnom rukom. Treba ih istrijebiti.
Jeste li kraljici rekli to nam je otkrio Leeman? upitah.
Da. Rano sam je probudio kako bih joj priopio novosti. Odluio sam da je tako
najbolje. Plakala je i tresla se. Silno je uplaena. Bojala se da neemo pronai knjigu, a sada
je u jo veem strahu zbog Bertana. Ali..., zastao je i pogledao me u oi, ... hrabra je ona, i
dobro uvjebana da se dri mimo i dostojanstveno, bez obzira na trenutne osjeaje.
Utihnuo je jer su pokraj nas prolazila dva slubenika u crnim haljama s kraljevim
grbom. Naklonili su nam se. I ja sam nosio svoju halju; bio sam poslao po nju kad sam stigao
u Whitehall, i Timothy mi ju je jutros donio. Takve stvari ovdje su vrlo vane. Dvojica
slubenika nastave dalje, kratko zastavi kako bi s divljenjem promotrili pauna koji je, irei
svoj areni rep, prelazio preko travnjaka.
Imam jednog slugu manje, nastavio je staloeno lord Parr. Dunmor, ovjek koji je
sino stradao, bio je dobriina i uvijek od velike pomoi.
Nisam znao ni njegovo ime.
Tko je iza svega? Lord Parr udario je tapom po bijelom ljunku. Tko je isplanirao
krau kraljiine knjige i unajmio dvojicu mukaraca kojima ne moemo ui u trag da
ubiju sve lanove anabaptistike skupine? Ne vjerujem u teoriju da e onaj koji je uzeo
knjigu Greeningu ekati Bertanov dolazak kako bi je objavio. Nee ekati ako poznaje kralja.
Odmah bi mu je pokazao, elio bi da kraljev bijes prema kraljici i reformistima bukne to
prije. Kralj bi tako bio prijemljiviji za prijedloge tog bijednog papinog izaslanika, kakvi god
oni bili.
Zar bi uistinu reagirao tako loe?
Kralj jo uvijek voli kraljicu, u to sam siguran, rekao je Parr tiho. No njena bi ga
izdaja zbog toga samo jo vie razgnjevila. I povrijedila. A kad ga netko povrijedi... Zavrtio
je glavom. Knjiga je, sama po sebi, manji problem. Cranmer kae da nije heretika, premda
nije ni daleko od toga.
Nita nisam rekao. Jo nikad nisam uo lorda Parra da tako otvoreno govori o kralju.
 Njegovo Velianstvo uvijek je bilo povodljivo i tato, nastavio je. Slua beskonana
aputanja, osobito ako se radi o vjernosti nekoga tko mu je vaan. A kad jednom odlui da
je iznevjeren, hja...
Kako ga slui zdravlje?
Svakim tjednom je sve loije. Na trenutak je utihnuo, moda pomislivi da je rekao
vie no to je smio, a onda plane: Zato je skrivaju gotovo mjesec dana, Shardlake? Ni ja ni
Cecil to ne moemo shvatiti.
Ne mogu ni ja, lorde. Vi o dvorskoj politici znadete daleko vie od mene.
Moramo pronai tog kota, trunuo u paklu...
Uhvatio sam ga za ruku kako bih ga utiao. Namrtio se na tu moju drskost, no
njegove ostarjele oi nisu vidjele ono to sam opazio ja: pribliavala su nam se dva mrava
mukarca s dugim bradama. Prvi je bio Edward Seymour, lord Hertford, ujak princa
Edwarda i vodea figura meu reformistima u Krunskom vijeu. Uz bok mu je koraao
njegov mlai brat, sir Thomas, kraljiin prosac prije no to se udala za kralja. Dakle, eto nam
lorda Hertforda natrag u Engleskoj.
Braa se zaustave ispred nas. Bili su potiho raspravljali dok su nam se pribliavali, no
sada se sir Thomas netremice zagledao u mene svojim velikim smeim oima. U prolosti
smo se bili sukobili.
Ve sam ih, prije dosta godina, vidio zajedno, i nanovo pomislim koliko su slini, ali
ipak razliiti. Iznad svjetlosmee brade, ovalno lice lorda Hertforda bilo je blijedo i ne odve
lijepo, a zbog spojenih obrva izgledao je kao da stalno potiskuje uznemirenost i bijes. Odisao
je snagom, ali ne i autoritetom, bar ne u dovoljnoj mjeri. Bio je moan i opasan politiar, no
govorilo se da ga u tim poslovima ometa ena koja ga dri pod papuom. Nosio je dugaku
smeu halju s krznenim ovratnikom i raskoan zlatni lanac, prikladan njegovu statusu vieg
krunskog vijenika. Sir Thomas Seymour bio je neto krnije grae, takoer ovalnog, ali
pravilnoga lica; imao je hipnotike smee oi i dugu bakrenastu bradu. Dok je lord Hertford
bio odjeven u jednostavnu halju, sir Thomas je nosio zeleni prsluk od najfinije svile; razrezi
na ramenima i rukavima otkrivali su bogatu naranastu podstavu. I on je oko vrata nosio
zlatni lanac, no neto manji od bratova.
Skinuli su draguljima ukraene kape i naklonili se, zazveavi lancima. Uzvratili smo
naklon.
Gospodine Shardlake, ree pomalo podrugljivo sir Thomas svojim punim, dubokim
glasom. ujem da ste prisegnuli za lana kraljiina Pravnikoga vijea.
Istina je, gospodine.
Lord Hertford prekine na razgovor obrativi se lordu Parru. Nadam se da je kraljica
dobro, lorde.
Jako je dobro. Ovog prijepodneva pregledava novi portret lady Elizabeth, prije no
to ga pokau kralju. Gospodin Scrots izradio je odlinu sliku.
Sjajno. Lady Elizabeth i treba imati svoj portret, to pristaje njezinom visokom
drutvenom poloaju. Na trenutak je znaajno pogledao prema dijelu palae gdje su se
gradile nove odaje za lady Mary. Siguran sam da e Njegovo Velianstvo biti jako
zadovoljno portretom.
Nema sumnje. Kralj voli obje svoje keri, naravno, ali Elizabeth raste i treba joj
vie... izlaganja.
Prepoznao sam pravi smisao tog ifriranog razgovora. Lord Parr i lord Hertford bili
su reformisti, a i Elizabeth, kralju najmanje drago dijete, bila je odgojena u reformistikom
duhu, za razliku od tradicionalistice Mary, koja je odgajana kao katolkinja jo prije prekida
veza s Rimom.
inilo se da je sir Thomasu taj razgovor dosadan. Ponovo se okrenuo prema meni.
Shardlake, vidio sam da ste pozvani na doek admirala dAnnebaulta.
Tako je, sir Thomas.
Imam znaajnu ulogu u odboru za organizaciju sveanosti, rekao je uobraeno.
Mnogo toga treba napraviti. Admiral e sa sobom dovesti tisuu ljudi. Osmjehnuo se. Bit
e to velianstvena proslava mira nakon asne vojnike borbe.
Nita nisam rekao. Opet sam pomislio na svoje prijatelje vojnike koji su stradali
prilikom potonua Mary Rose, i na sve ostale poginule u tom promaenom, nepotrebnom
ratu.
Seymour je podignuo obrve. Zar se ne slaete? Hja..., nasmijao se i izravnao svoja
iroka ramena, ... neki od nas graeni su i sposobni za rat, drugi ne. Napadno je pogledao
moja lea.
Bila je to grozna uvreda. No s obzirom na svoj poloaj, sir Thomas mogao si je to
dopustiti, a ja nisam odgovarao. Brat ga je ljutito promatrao, no on se samo okrenuo prema
lordu Parru i podrugljivo rekao: uvajte se gospodina Shardlakea, lorde, odve je bistar.
Uskoro bi mogao vrebati va poloaj.
Ne vjerujem u to, sir Thomas. Lord Parr bijesno je zurio u njega.
Hertford se okomio na brata: Uvijek si spreman na ale i bockanje, Thomas. Jednog
e dana netko poteno bocnuti tebe.
Sir Thomas se smrknuo. Lord Parr mu se cinino osmjehne, pa se okrene njegovu
bratu.
Lorde, kao vijenika vas trenutno sigurno zaokupljaju vanjski poslovi. Moj neak
William rekao mi je da su sporazumi s Francuskom i panjolskom uglavljeni.
Hertford je vano kimnuo. Da, no posljednjih nekoliko mjeseci poteno smo se
naradili. Pogledao je prema Holbeinovim dverima. eka me susret s kraljem u njegovoj
radnoj sobi. Ne smijem zakasniti. Kimnuo mi je s nelagodom, naklonio nam se obojici, pa
nastavio dalje s bratom. Lord Parr promatrao ih je kako odlaze.
Thomas Seymour je budala i nasilnik, rekao je. Ali lord Hertford nam je saveznik.
Njegovim i Lisleovim povratkom odnos snaga u Vijeu okrenuo se u korist reformista. A i
Cranmera se posljednjih dana moe sve vie vidjeti na dvoru.
A sir Thomas? upitao sam. Kakva je njegova uloga?
 Lord Parr me obzirno pogledao. Neakinja mi je rekla da ste jednom radili zajedno
s njim, ali da niste ostali u dobrim odnosima. Nisam iznenaen. Thomas Seymour je isprazni
razmetljivac poput onog pauna ondje. U ratu se nije istaknuo. Mjesto u odboru za
organizaciju ovih sveanosti bit e test njegovih sposobnosti. Gorko se nasmijao. Kad se
proljetos vratio, glumio je da je u La Mancheu pobjegao nekim piratima. Nije prestajao s tom
priom, i postao je opi predmet sprdnje. Ironino se osmjehnuo. eli jednaku mo koju
njegov stariji brat ima u Krunskom vijeu. Budui da je i on brat Jane Seymour i ujak princa
Edwarda, smatra da mora imati jednake ovlasti.
No nedostaje mu otroumnost i sposobnost prosuivanja. Zna samo glumatati i
prazno se razmetati. Kralj je svjestan toga. U Vijee bira iskljuivo sposobne ljude. Thomas
je samo smetnja svom bratu.
Kakvo je njegovo stajalite o reformi?
Lord Parr slegnuo je ramenima. Mislim da on uope nema stav. Neki kau da je
ateist. Uistinu je neobino da ga je kraljica neko voljela, a tako su karakterno suprotni.
Da, uistinu neobino.
Parr je vrtio glavom. Nikad ne bih pomislio da Kate moe privui takav mukarac,
ali ve ste vidjeli da je vrlo... osjeajna. ene su takve, zakljuio je s uzdahom.
Vratio sam se na stvar. Pretpostavljam da nitko na reformistikoj strani Vijea nema
motiv za krau Tualjke?
Ne, odmahnuo je Parr glavom. Reformistiku skupinu na dvoru, kao i svaku drugu
frakciju, povezuju obiteljski interesi. U ovom sluaju to su interesi Parrovih, Seymourovih
i, na kraju, Dudleyevih, ija je najistaknutija figura John Dudley, lord Lisle. Kad za odreeno
vrijeme Bog pozove kralja k sebi, paljivo je lord naglaavao posljednje rijei, razliiti
obiteljski interesi mogli bi se nai u sukobu. No zasad nas ujedinjuje naa vjera. Ako Henrik
doista pristane da se Engleska vrati pod papinsku vlast, svi emo se nai u opasnosti. Morat
emo brzo dohvatiti svoje krunice ili nas eka surova smrt. Uzdahnuo je, odjednom
poprilino uzrujan. Kad se sjetim toga, hvalim Boga to sam star i bolestan ovjek.
utjeli smo nekoliko trenutaka, a onda zamiljeno ponem: No, ako je sir Thomas
jedan od onih bez vjere, a mo je jedino emu tei, moda smatra da e mu koristiti ako
pokae Tualjku kralju...
Lord Parr me namrteno pogleda. Samo zbog astohleplja?
Da, ali moda i zato to se udvarao kraljici prije no to se udala za kralja, a ona ga je
odbila. Tati ljudi tee osveti. Otkriem Tualjke kod kralja bi napokon stekao poloaj za
kojim ezne.
Lord Parr se na trenutak zamislio. Poetkom ljeta malo ljudi zna za to bilo je
pokuaja da se reformistika i tradicionalistika frakcija ujedine putem braka izmeu keri
vojvode od Norfolka i Thomasa Seymoura. Pregovori su propali, dijelom zato to vojvodina
ki nije htjela sir Thomasa.
To samo pokazuje da je spreman na sve kako bi se dokopao moi.
 Lord Parr odluno je odmahnuo glavom. Ne. Thomas Seymour nema ni mozga ni
sredstava da alje pijune meu radikalne skupine. Gospodine Shardlake, odbojnost koju
osjeate prema njemu, ma koliko ona bila opravdana, utjee na vau prosudbu.
Mogue, priznao sam nevoljko. No tko onda na dvoru ima motiva i novaca da to
uini?
Tajnik Paget, dakako. No da je imao pijuna u anabaptistikom taboru Curdyja,
McKendricka ili moda obojicu bila bi to slubena mjera. im bi pijun doao do zapisa
Anne Askew ili kraljiine knjige, Paget bi morao uhititi sve lanove skupine i o svemu
izvijestiti kralja. A siguran sam da tajnik ne pripada nijednoj frakciji. Taj je majstor zanata
preivio sve dosad zato to je sluao iskljuivo kralja. No mogue je da su ostali dvorani
Gardiner i njegovi plaenici Wriothesley i Rich douli za anabaptistiku skupinu i ubacili
nekoga u nju. Imaju sredstava za to. Upravo je u takvim poslovima Rich najvjetiji. No, kako
je saznao za anabaptiste? ini se da mu se posreilo samo s knjigom Anne Askew uspio je
doznati da je kod tamniara Myldmorea i ni sa ime vie. Osim ako vam nije lagao, rekao
je Parr polako, okreui se prema meni.
I dalje mislim da Rich ne zna nita o Tualjci.
Moramo pronai tog kota, rekao je Parr odluno. Vrlo vjerojatno je on bio
pijun.
Promislio sam. Moj pomonik natuknuo je da se moda radilo o dvostrukom pijunu
koji je radio za svog gazdu na dvoru, ali nije odustao od svojih anabaptistikih uvjerenja.
Takav bi ovjek vjerojatno elio sauvati Tualjku na sigurnom.
Sve je mogue. Tek kad pronaemo McKendricka, rijeit emo tu zagonetku.
to se Richa tie, ako mu je jedini interes bila knjiga Anne Askew, koja je sada
izgubljena, on zasigurno vie nee troiti sredstva da pronae McKendricka.
Da, to bi mu doista bilo uzaludno.
Pogledao sam ga. No, ako jest zainteresiran da pronae McKendricka, to bi znailo
da ga zanima jo neto moda Tualjka.
Lord Parr se zamisli, pa kimne. Da, ima smisla. Cinino se osmjehne. Kako bilo,
Rich e se kupati u znoju, strepei od dana kad e se tiskani zapisi Anne Askew pojaviti u
Londonu, prokrijumareni iz Flandrije.
Istina. Htio-ne htio, osjetio sam zadovoljstvo.
Poite sada i dogovorite sastanak s Richem, ree lord Parr. Ispitajte stanje stvari.
Ja moram do kraljice, da vidim kako je. Naklonio se i, po svom obiaju, okrenuo se na
mjestu. Polako je hodao prema kraljiinim odajama, oslanjajui se na tap. Duboko sam
udahnuo. Nedaleko od mene zauo se smijeh. Dvije dame bacale su sjemenke paunu.

 ASNIJE tog dana ponovo sam krenuo prema kui u Needlepin Laneu morao sam do

K Sticea. Zamolio sam Nicholasa da poe sa mnom. Hodajui Thames Streetom,

zahvalio sam mu to mi je spasio ivot. Neu to zaboraviti, rekao sam.
Odvratio je neuobiajenom ozbiljnou: Drago mi je to sam vas spasio,
gospodine Shardlake. Previe je ljudi poginulo u ovom poslu. I Leeman... Sino su me
razgnjevili njegovi ludi stavovi i poeo sam previe govoriti, zar ne?
Da. S njim je trebalo blago.
Dobro se sjeam da sam svojim rijeima natjerao Eliasa u bijeg, rekao je Nicholas
tiho. A poslije je i on bio ubijen. Osjeam grinju savjesti zbog toga.
Ne mora. Svi smo u ovome napravih poneku pogreku.
Zavrtio je glavom. Znao sam da u Londonu ima nasilja i ubojstava, ali ovo...
To inae nije moj posao. No tijekom godina su me odreeni ljudi na visokim
poloajima vie puta angairali za takve stvari.
Njezino Velianstvo? upitao je Nicholas nakon kraeg oklijevanja.
Da. Krzmao sam. No i drugi prije nje. Cranmer i Cromwell.
Nicholas je bio zadivljen. Upoznali ste sve engleske velikane.
To moe imati i svojih mana.
Sva ta imena, kolebljivo e Nicholas, na istoj su vjerskoj strani.
I ja sam bio na toj strani, pa su moje veze, nakon podjele u kraljevstvu, ostale ondje.
No moja odanost vjerskoj frakciji... Slegnuo sam ramenima. Vie je nema.
Siguran sam da je dovoljno naprosto vjerovati.
Pogledao sam ga. Vjeruje li ti, Nicholas?
S nelagodom se nasmijao. Skoro. U svom srcu znam da elim spaavati ivote, a ne
ih unitavati. Va ivot sam drage volje spasio. Zarumenio se.
Hvala ti, Nicholas. Sada je i meni bilo pomalo nelagodno. Takve pripravnikove
rijei upuene uitelju mogle su zvuati ulizivaki, no Nicholas u sebi nije nosio nita od
takve dvolinosti. Da vidimo jesu li ti nitkovi kod kue, rekao sam ozbiljno.

RATA NAM je otvorio Stice. Na elu je imao zavoj. Vi? mrko nas je pogledao. Doli

V ste popriati o neredu koji ste sino napravili?

Svi smo podbacili.
Moj gazda je ovdje. Spustio je glas. Nije zadovoljan.
Kako je Gower?
Na rubu je smrti.
ao mi je.
 Boli vas guzica za njega.
Poveo nas je na kat. Sir Richard Rich sjedio je za stolom. Kapci su bili zatvoreni
zasigurno nije elio da ga ljudi izvana vide pa je u sobi bilo zaguljivo. Ljutito nas je
pogledao. Nesretnici! Ono sino je bila prava klaonica!
Bili su dobri borci, rekoh. Nismo mogli sprijeiti Vandersteyna da pobjegne.
Dali smo sve od sebe, dodao je Stice. Svi odreda.
Zavei, psu ugavi! ene bi bile bolje od vas! A lijenik kae da u se uskoro morati
pobrinuti za Gowerovo bezvrijedno tijelo! Bijesno je zurio u Sticea. Kvragu sa svime, bolje
bi bilo da si u onom okraju izgubio cijelu glavu, a ne samo polovicu uha! Pokazao je
Sticeovu nagrdu. Lijep ures za jednog gospodina. Stice je utio, vrsto stiui eljust.
Rich je svrnuo svoj prijetei pogled prema meni. A vi ste, pretpostavljam, ve bili u
Whitehallu i izvijestili kraljiine udvorice da smo ostali bez knjige Anne Askew. Sad je ve
zasigurno nasred Sjevernog mora. Prodorno me promatrao svojim malim sivim oima.
Hja, oekujem da e lai koje je Askew napisala o meni u dogledno vrijeme izbiti na
povrinu. Rekao je to samosaaljivo, no ne vjerujem da se nadao mojem suosjeanju.
kot je jo uvijek tu, rekao sam.
Ah, taj licemjerni anabaptistiki luak. Nadam se da e ga uhvatiti i spaliti. Rich je
ljutito uzdahnuo. Nae saveznitvo je gotovo, Shardlake. Ne znam zato sam uope pomislio
da ete mi vi, grbavo piskaralo, biti od koristi. Nestanite! mahnuo je svojom mravom
rukom na kojoj bljesne prsten.
Promatrao sam ga. Lordu Parru rekao sam da e Richevo pomanjkanje zanimanja za
McKendricka znaiti da mu je od vanosti bila samo knjiga Anne Askew. No njegov olujni
bijes inio mi se pomalo teatralnim. Opet, moda se doista radilo samo o ljutnji i strahu da
e ono to je uinio uskoro biti objavljeno. Kako bilo, za McKendrickom je mogao tragati i
sam. Varke i protuvarke na sve strane.
Hoete li se i dalje koristiti ovom kuom? upitao sam.
Brinite svoju brigu! Lice mu se smrailo. Odlazite ili u narediti Sticeu da jo malo
izbatina vaeg momka, a i vi biste mogli zaraditi koju masnicu! Udario je akom po stolu.
Gubite se, i da vas vie nikad nisam vidio!
 Trideset sedmo poglavlje

ASNIJE TOGA DANA podnio sam izvjetaj lordu Parru. U njegovoj radnoj sobi bio je i

K Cecil. Mladi odvjetnik izgledao je napeto, a imao je i velike podonjake. Zacijelo jo

nije doivio nita slino onoj borbi u pristanitu. Opisao sam im razgovor s Richem
i rekao da ne vjerujem kako zna za Tualjku, no da ne mogu biti posve siguran u to.
Lord Parr otkrio mi je da e nekolicina mukaraca iz kraljiina domainstva traiti
McKendricka po londonskim ulicama. kot sada, pritisnut nevoljom, moda negdje prosi,
no isto je tako mogue da je ve pobjegao iz grada. to se tie prie o Bertanu, lord Parr
saznao je samo to da su vojnici kraljeve strae postavljeni ispred kue u blizini Charing
Crossa, u kojoj odsjedaju diplomatski predstavnici. To je slutilo na zlo, no preostalo nam je
samo da ekamo.

ROLO JE tjedan dana... Doao je kolovoz, nakon kratkog kinog razdoblja vratilo se

P toplo vrijeme, a prvi tjedan novog mjeseca proao je bez vijesti iz Whitehalla. Svakog
sam dana strahovao da u uti kako je sklopljen novi sporazum s papom, i da su
kraljica i njeni radikalni saveznici uhieni. No pokuavao sam se usredotoiti na
posao. Nicholasove masnice su izblijedjele; doimao se pomalo nemirnim, no i on je prionuo
na posao. S velikim iekivanjem je govorio o predstojeem sveanom doeku francuskog
admirala; navodno je u Tower dopremljen dodatni top za veliku kanonadu dobrodolice u
ast dAnnebaulta. Rekao sam Nicholasu da sam i ja ukljuen u sveanosti. Zavidio mi je, no
priznao sam mu da bih najradije izbjegao tu zadau. Barakova ruka posve je zacijeljela, i
osjeao sam da je sretan to se vratio uobiajenom ivotu.
Kod kue sam i dalje pomno motrio Brocketa, no nije napravio nijedan pogrean
korak, i Josephine me nije imala o emu izvijestiti. Brocket i Agnes doimali su se vedrije, pa
sam zakljuio da su stvari s njihovim sinom krenule nabolje, ali nita nisam pitao. I Josephine
se inila zadovoljnom. Redovito se viala sa svojim mladiem i zraila je novim
samopouzdanjem. Katkad je ak i pjevuila po kui, na to bih se uvijek osmjehnuo
pomisao da sam Josephine pruio dom i osigurao joj budunost tjeila me u ovo nevoljama
bremenito vrijeme. Timothy je, s druge strane, izbjegavao razgovor sa mnom, moda se
bojei da u opet potegnuti pitanje njegova egrtovanja.
Pobrinuo sam se da za admiralov doek imam prikladno ruho kupio sam novi crni
prsluk i koulju sa sloenim vezom na ovratniku i manetama. No nisam elio troiti novac
na zlatni lanac; ratni porezi ve su mi dovoljno ispraznili novanik.
Petog kolovoza dobio sam Hughovo pismo u kojem me izvjetava o uobiajenim
poslovnim novostima i razonodi u Antwerpenu. No spomenuo je i da je u grad iz smjera
Engleske nedavno doplovio mali teretni brod, i da je neki Englez u luci doekao vlasnika,
antverpenskog trgovca. Provjerio sam datum, i za mene nije bilo dvojbe: radilo se o
Antwerpenu, pristigli trgovac bio je Vandersteyn, a doekao ga je John Bale.
Dakle, Bale sada moe tiskati zapise Anne Askew. Hja, to gore za Richa.

PETAK estog kolovoza cijelo sam jutro bio zauzet papirologijom napokon sam

U poeo stizati zaostatke. Nakon to sam ruao u zajednikoj odvjetnikoj blagovaonici

gotovo pustoj zbog ljetnog odmora odluio sam izai na zrak. Malo odmora bilo
mi je prijeko potrebno. U sljedeem pravnom kvartalu ekao me spor o granicama
nekih imanja u Gloucestershireu. Odvjetnik druge strane, lan Grays Inna, imao je kartu u
boji s ucrtanim granicama. Takve su se karte uvijek prilagale ispravama. U skladu s
obiajima, imao sam pravo napraviti svoj primjerak. To je, u pravilu, bio inovniki posao,
no Barak i Nicholas nisu imali dara za crtanje, a ja jesam, i uivao sam u tome. Odluio sam
da u sam precrtati kartu, premda sam za taj posao mogao zaraunati samo inovniku
pristojbu.
Razmiljajui o Gray s Innu, sjetio sam se Philipa Coleswyna. Nisam ga sreo jo otkad
sam ga bio upozorio na Isabelinu pritubu, o kojoj od rizniara Rowlanda vie nita nisam
uo. Otpjeaio sam do svoje kue i otiao po Genesisa. I njemu je trebalo zraka. Mladi
Timothy bio je u staji s konjem; itao je neko tivo, no kad sam uao, brzo ga je sakrio ispod
koulje i sav se zacrvenio. Natjerao sam ga da ide u kolu kako bi se, ako nita, nauio bar
potpisati. Zacijelo je itao neku brouru s lascivnim stihovima. Svakakvih je udesa tiskana
rije dala ljudima, pomislih cinino, pa zamolim djeaka da mi osedla konja.
Bilo mi je ugodno jahati meu ivicom oko koje su zujale pele, izmeu polja s tustom
stokom sjajne dlake. Bio je to jedan od onih vruih kolovokih dana koji je posvuda irio
omamu; krave i ovce lijeno su pasle, a iznad pranjave ceste blago je titrao usijani zrak.
Veselio sam se precrtavanju karte; prije, dok sam razvrstavao boice s tintom u boji koje e
mi trebati za taj posao, sjetio sam se svojih slikarskih dana. Zato sam zapustio tu lijepu
razbibrigu?
Ostavio sam Genesisa kod vratara u Gray s Innu i preao preko sredinjeg dvorita.
Stabla kao da je prekrila praina. Jo uvijek sam razmiljao o svojoj slikarskoj prolosti, kad
sam, zakrenuvi za ugao, nabasao na dvoje ljudi koje nikako nisam elio vidjeti Vincenta
Dyricka i Isabel Slanning. On je nosio halju i kapu, a sunce mu je malko opalilo lijepo
orlovsko lice. Isabel je imala tamnoplavu ljetnu haljinu i trokutastu kapuljau; mravo lice
bilo joj je ispijeno i, po obiaju, zlovoljno. Dyrick se mrtio i morao sam se upitati je li,
unato njegovu iskustvu s napornim klijentima, Isabel Slanning prevelik zalogaj ak i za
njega.
Zateeni, sve troje smo se na trenutak ukipili. Potom sam skinuo kapu i naklonio se.
Dobar dan, brate Dyrick. I vama, gospoo Slanning.
Dyrick se takoer nakloni. Dobar dan, brate Shardlake, rekao je neoekivano
uljudno.
 elio sam ih zaobii, no Isabel me, ukopana na mjestu, netremice promatrala svojim
elinim pogledom.
Gospodine Shardlake, jeste li u posjetu bratu Coleswynu kako biste razmotrili moju
pritubu ili da biste se s njim ponovo urotili protiv nekog estitog vjernika koji prihvaa
udo misnog slavlja? Govorila je glasno i kretavo, i podsjetila me na no kad smo se
sukobili ispred Coleswynove kue.
Na moje iznenaenje, Dyrick je uhvati za ruku. Doite, gospoo Slanning, rekao je
tiho. Otpratit u vas do dveri.
Otrgnula se od njega i, ne skidajui s mene elini pogled, zaprijetila mi koatim
kaiprstom: Zapamtite, gospodine Shardlake, znam sve o uroti: ukljueni ste bili vi, moj
brat i Coleswyn. Svi ete skupo platiti. Samo ekajte. Osmjehnula se s puno zlobe,
pokazujui zube bili su to dobri zubi za enu njenih godina. Moj odvjetnik bi vas
potedio, glavom je pokazala na Dyricka, kojem je oito bilo nelagodno. Ali ja neu,
zavrila je pobjedonosno.
Pomaknula se i dopustila Dyricku da je povede dalje. Zurio sam za njima. Isabel se
ponaala smijeno, gotovo neuravnoteeno. No Dyrick je izgledao zabrinuto, i s tjeskobom
se zapitah to ta ena ima na umu.

proveo sam crtajui kopiju karte u uredu suparnikog odvjetnika. No

S
AT VREMENA
bilo mi se teko usredotoiti jer i dalje me muio bizaran susret s Isabel. Odluio sam
vidjeti je li Coleswyn u svom uredu.
Njegov pisar mi potvrdi da je tu, i jo jednom se naem u njegovom sreenom,
istom uredu. Odmah mi je pruio ruku. Nikad ga jo nisam vidio tako oputenog i srdanog.
Matthew, kako ide?
Prometno ljeto. Kako ste vi, Philipe?
Moja ena i ja zadovoljni smo to je lov na heretike zavren. Tuno je zavrtio
glavom. Juer sam vlastima predao neke knjige, dok jo traje amnestija. Dobre knjige, iji
su autori istinski vjernici, ali koje su sada zabranjene. Odgaao sam to jer sam bio jako vezan
za njih, ali amnestija istjee u ponedjeljak.
I ja sam imao takvih knjiga. Spalio sam ih jer nisam elio da mi se ime pojavi na
popisu onih koji su ih posjedovali.
Amnestija je javna i mnogi su ljudi predah knjige. Moda ak i neki iz Whitehalla.
Nasmijao se s nelagodom. Progon onih koji su iskoristili amnestiju bio bi protuzakonit. Bilo
bi to besprimjerno izigravanje povjerenja. Gledao je kroz prozor, u unutarnje dvorite, i
tuno se osmjehivao. Predaja tih knjiga velik je gubitak za mene, ali na vikar kae da
moramo ekati jer moda dolaze bolja vremena.
 Bilo mi je drago to ne zna za Bertana. Danas sam u Grays Inn doao zbog novog
posla, ali maloprije sam imao neobian susret s Isabel Slanning i bratom Dyrickom. Pa je red
da vam to i kaem.
Coleswyn se uozbiljio. to je pak sada? Dyrick me neprestano gnjavi u vezi s tim
sluajem, ispituje me o iskazima danim pod zakletvom i drugim stvarima. Ponaa se
agresivno, kao i uvijek. Ali nije spominjao onu glupost o uroti. Nadao sam se da e odgovoriti
Isabel od toga. Ja bih pokuao da sam na njegovu mjestu. Sud nee blagonaklono gledati na
tu stvar.
Mislim da je nastoji odgovoriti. Kad sam maloprije nabasao na njih, Dyrick je, za
divno udo, bio uljudan, i pokuao ju je na brzinu odvui od mene. No opet mi je rekla da
zna kako smo se ja, vi i njezin brat urotili protiv nje, i da emo to skupo platiti.
Dyrick je nije podrao?
Ni najmanje, to je vrlo neobino za njega. Sve sam uvjereniji da je Isabel
poremeena osoba. No Dyrick je izgledao zabrinuto i pitam se to Isabel smjera.
Vie nije bilo ni traga Coleswynovoj vedrini. Ima li kakvih novosti o pritubi koju
je protiv vas podnijela Lincolns Innu? upitao je zabrinuto.
Ne. Ali rizniar Rowland rekao je da e joj je napisati otar odgovor. Ve sam trebao
dobiti kopiju, ali jo nita. Otii u do njega.
Coleswyn se na trenutak zamisli, pa ree: Doznao sam neto novo. Duboko je
udahnuo. Prije nekoliko dana, za rukom u zajednikoj blagovaonici, sreo sam prijatelja iz
drugog ureda, koji zna da vodim sluaj Cotterstoke u Grays Innu uvijek se apue o
Dyrickovim predmetima. Upoznao me s jednim umirovljenim odvjetnikom. Gospodin ima
vie od sedamdeset godina, ali pamenje ga jo dobro slui. Kad je bio mlad, prije etrdesetak
godina, zastupao je Edwardovu i Isabelinu majku.
Pogledao sam ga sa zanimanjem. Je li?
Oklijevao je. Strogo gledajui, premda je Deborah Cotterstoke mrtva, gospodin i
dalje ima obvezu uvanja odvjetnike tajne. No znate i sami da stari momci vole brbljati, a
ja sam, dakako, elio saznati jo poneto o toj obitelji. Namrtio se. Vjerojatno vam ne bih
smio govoriti o tome.
Blago sam se osmjehnuo. Coleswyna sam cijenio, izmeu ostalog, i zbog njegova
potenja. Vie ne zastupam Isabel. Osim toga, obeavam da nitko nee saznati. Nagnuo
sam glavu prema njemu. A ako bivi klijent prijeti odvjetniku, kao Isabel maloprije meni,
mislim da odvjetnik ima pravo istraiti sve okolnosti sluaja. Pretpostavljam da pria starog
kolege ide u tom smjeru. Zar ne, Philipe?
Da, promrsio je. Ali ne izravno. Meutim, i vi i ja smo se pitali odakle ta
meusobna mrnja, a moda i strah, izmeu Edwarda Cotterstokea i Isabel Slanning.
Da. Svakako se radi o neem vrlo neuobiajenom.
Od starog trgovca s kojim sam onomad bio razgovarao saznao sam da je Edwardov i
Isabelin otac umro mlad, da im se majka ponovo udala, no da joj je i drugi mu umro.
Trgovac je rekao da su otada majka i djeca bila u stalnom sukobu. Coleswyn se nagne
naprijed u stolcu. Gospoa Deborah Johnson, kako se tada zvala, obratila se naem
umirovljenom odvjetniku jo 1507., za vrijeme bivega kralja. Bila je privlana udovica u
tridesetima, s dvoje djece.
Edwardom i Isabel.
Da. Gospodin Johnson, Deborin prvi mu, upravo je bio umro od bolesti znojenja.
Sjeate se, bolest je toga ljeta bjesnjela gradom.
Sjetio sam se slike na zidu: samouvjerenog mladog oca s visokim eirom, njegove
lijepe ene i dvoje male djece. Ma koliko dobro ovjeku ilo, moe biti pokoen u trenu.
Isabelina i Edwardova majka naslijedila je njegov posao i postala prilino bogata.
Nedugo prije na Sudu lorda kancelara vodio se spor o pitanju moe li ena naslijediti i voditi
posao, i biti lanica ceha. Stari odvjetnik potvrdio joj je da je to mogue. Pamti je kao vrlo
monu enu.
Sjeam se njenog lica na slici. Lijepo je, ali otro i kruto. Isto lice ima njena ki.
Da. Godinu dana poslije gospoa Johnson ponovo se obratila starom odvjetniku.
Namjeravala se preudati za mukarca u istom poslu, Petera Cotterstokea, ali bojala se da sva
njena poslovna prava brakom ne prijeu na mua.
I prela bi. Po snazi zakona.
Philip je kimnuo. Takav savjet je i dobila. Odvjetniku je rekla da se njeni sin i ki
tada im je bilo jedanaest, odnosno dvanaest godina boje da e ostati bez nasljedstva. No
vrsto je odluila da e se udati za gospodina Cotterstokea, pa je tako i uinila. On se pokazao
asnim ovjekom. Deborah Cotterstoke nekoliko mjeseci poslije trei je put dola
odvjetniku, sada zajedno s novim muem. Gospodin Cotterstoke dao je ovjeriti oporuku po
kojoj e udruene trgovine njegova i ona pokojnog Johnsona pripasti Deborah ako on
umre prije nje. Zapeatio je stvar posvojivi Edwarda i Isabel pa bi, ak i da je Deborah umrla
prva, oni ipak naslijedili svoj dio. Deborah je u to vrijeme bila trudna, i par je mislio kako je
najbolje da sve to su dogovorili stave na papir.
Poeao sam se po obrazu. Dakle, Cotterstoke je bio dobar ouh. Djeca su zadrala
njegovo prezime, to zasigurno ne bi uinila da im se nije sviao... Je li vam stari kolega znao
rei togod o svai unutar obitelji?
Ne, ree Coleswyn. Znao je samo da se nedugo poslije jadni gospodin Cotterstoke
utopio. To nam je ve bilo poznato, no odluio sam potraiti mrtvozornikov izvjetaj.
Uspravio sam se u stolcu.
Prema tom izvjetaju, nastavio je Coleswyn, jedne nedjelje, nedugo nakon to je
posvojio djecu i ovjerio oporuku, gospodin Cotterstoke poao je iz svog doma, odmah iza
Aldgatea, prema dokovima. Ondje je upravo pristao brod s robom koju je kupio u
inozemstvu. Sa sobom je poveo i dvoje djece, a uz njega su bila i dvojica slugu, to je bilo
uobiajeno za gospodina njegova stalea. Jedan od slugu bio je Patrick Vowell, starac koji se
danas brine o kui.
Zaista? upitah. Moje zanimanje bilo je sve vee.
 Obojica slugu poslije su posvjedoila da je gospodin Cotterstoke tog dana bio dobre
volje. I on i djeca. Veselio se dolasku novog djeteta. Sa slugama se rastao kod carinarnice.
Rekao im je da ne zna koliko dugo e se zadrati i da ga ekaju onkraj ulaza. Potom je s
djecom otiao u pristanite. Bila je nedjelja, i na dokovima je bilo vrlo tiho. Nedugo poslije
jedan je luki radnik zauo dozivanje i krikove iz vode. Isprva je mislio da se radi o
galebovima, no vrlo brzo je shvatio da su krikovi ljudski. Potrao je prema vodi i opazio da
na povrini pluta neije tijelo. Bila je plima, i tko god da je pao s mola, odmah bi se naao u
dubokoj vodi. Radnik je pozvao kolege da mu pomognu izvui tijelo na obalu, ali bilo je
prekasno. Bio je to gospodin Cotterstoke. Plua su mu bila puna vode. Nije bilo sumnje da
se utopio. Navodno je bio maglovit jesenski dan. Ako je hodao po rubu mola, lako mu se
mogao dogoditi pogrean korak.
Istina.
Oba djeteta dala su iskaze u sudskoj istrazi. Rekli su da je ouh obiao brod, te da im
je kazao kako e malo proetati do drugih pristiglih brodova da vidi kakve sve robe ima.
Njima je naloio da se vrate slugama, to su i uinili. Uobiajeno je da trgovci nedjeljom tako
obilaze brodove, no tog dana navodno na dokovima nije bilo prometno.
Je li stari odvjetnik bio ukljuen u istragu?
Ne. Ali jo je jednom sreo Deboru Cotterstoke kad je, nakon pogreba, doao u njenu
kuu zbog potvrivanja pravovaljanosti oporuke. Sjea se da je bila slomljena, to nije bilo
nikakvo udo jer je u malo vie od dvije godine izgubila dva mua. Djeca su takoer izgledala
potreseno.
I vie mu se nikad nije obratila za pomo?
Coleswyn je odmahnuo glavom. Pismom ju je upitao eli li sastaviti novu oporuku,
no nije mu odgovorila. Poslije je uo da je izgubila dijete koje je tada bila nosila. Opet
nikakvo udo s obzirom na tragine okolnosti koje su je snale. Philip je uzdahnuo. Katkad
je nju i djecu viao u gradu. Ona je poslije prodala trgovinu, a njezin sin, moj klijent Edward,
odluio je potraiti drugo zanimanje.
Nikad se vie nije udavala?
Ne. Navodno si je dala u zadau da ostatak ivota nosi crninu.
Malko sam razmislio. Da ne mislite moda kako je netko skrivio smrt gospodina
Cotterstokea? Zadrao sam dah. Moda jedno od djece? Mrtvozornik je imao tek njihovu
rije da im je ouh bio iv kad su poli slugama. Namrtio sam se. Je li mogue da je stara
gospoa Cotterstoke djecu smatrala odgovornom za smrt svoga mua? Sve govori da ih je
oboje zamrzila. Ve smo zakljuili da je oporuku, po svemu sudei, sastavila sa eljom da ih
zavadi. Pogledao sam Philipa. Sve to zvui uasno.
Istina. Ali s obzirom na oporuku gospodina Cotterstokea, ni djeca ni Deborah nisu
imali razloga da ga mrze ili sumnjaju u njega. Ozbiljno me pogledao. Borim se sa svojom
savjeu. Naime, elio bih otii popriati sa starim slugom, gospodinom Vowellom, ali
nemam ovlatenje svog klijenta...
Tuno sam se osmjehnuo. eljeli biste saznati to je u temelju tog ludila.
 Pitam se je li smrt njihova ouha povezana s tvrdokornom mrnjom izmeu njih. I
Edward i Isabel rekli su da mogu silno nakoditi jedno drugom.
Sjeam se kako se stari Vowell sav smeo kad su se Edward i Isabel posvaali tijekom
vjetaenja, rekoh. Bilo je oito da ga je njihovo ponaanje jako uzrujalo.
Svejedno, mislim kako ga nemam pravo ispitati.
Vidjeli ste mrtvozornikovo izvjee. A budui da Isabelino trenutno ponaanje
predstavlja moguu opasnost za vas i mene... Podignuo sam obrve.
To su prazne prijetnje jedne luakinje. Teko je uzdahnuo. Matthew, dajte mi
malo vremena da razmislim o svemu.
elio sam da odmah poe prema kui Cotterstokeovih i povede mene sa sobom, ali
nisam imao pravo navaljivati. Ustao sam.
Javite mi to ste odluili. I dajte da jedan drugog obavjetavamo o svim novim
spoznajama glede ovog sluaja, osobito ako utjeu na nas osobno.
Podignuo je glavu i netremice se zagledao u mene svojim bistrim plavim oima.
Svakako. Obeavam.
 Trideset osmo poglavlje

ASNIJE TOGA DANA otiao sam do rizniara Rowlanda, no bio je na sastanku. Kad sam

K u ponedjeljak ponovo otiao do njega, pisar mi je rekao da ga nema, no pri dolasku,

prolazei pokraj njegova prozora, kroz napola otvorene kapke bio sam primijetio
njegovu visoku figuru u crnoj halji, pognutu nad radnim stolom. Na odlasku sam
vidio da su kapci zatvoreni i s nelagodom pomislim da me rizniar Rowland izbjegava.
Tog sam dana u zajednikoj blagovaonici ruao s odvjetnikom kojeg sam slabo
poznavao. Rekao mi je da sutra namjerava unajmiti amac i s obitelji otploviti do
Greenwicha i dalje. Kako mi je Rowland rekao prolog mjeseca, praktiki svi kraljevi
brodovi, njih pedesetak, doplovit e na Temzu i napraviti niz od Gravesenda do Deptforda,
a pokraj njih plovit e admiralovi brodovi Kraljeva flota ve je pristizala. Kau da je Great
Harry ve usidren u Deptfordu, rekao je kolega. Doplovit e svi brodovi koji su prole
godine u Portsmouthu odbili Francuze.
Mary Rose nee doploviti.
Ratna rtva, brate Shardlake, rekao je kolega ponosno. Ratna rtva.

UTORAK desetoga, na kraju radnog dana, pozvao sam Baraka i Nicholasa na kriglu

U piva u vanjskom uredu. Skelly je ve otiao kui. I dalje sam neprestano razmiljao u
nestaloj Tualjci, pa sam procijenio da bi mi razgovor s njima mogao pomoi da si
bolje predoim situaciju. Barak me upitao ima li kakvih vijesti iz palae.
Ne. Ve tjedan dana nita.
Zavrtio je glavom. Netko jo uvijek dri tu knjigu. Ali tko? I zato je ne pokae kralju
ako eli nakoditi reformistima?
Volio bih to znati.
A ako je Leeman govorio istinu, Bertano je zacijelo ve ovdje, ree Nicholas. Ve
smo duboko u kolovozu. Uzdahnuo je, a njegove zelene oi na trenutak su izgledale
zamiljeno. Leemanovo tijelo uklonili su Parrovi ljudi, s kojima sam nakon kobne none
pucnjave otiao u palau. Nasreu, studenti su se vratili tek ujutro. Bio sam siguran da
Nicholas, ba kao i ja, nikad nee zaboraviti kako je olovo iznenada, ispred naih oiju,
raznijelo Leemanovu glavu.
Sada znamo da knjigu dre anabaptisti, rekao sam. Leeman je bio u pravu jedan
od njih bio je uhoda. Nitko osim njih nije znao za Tualjku. Zacijelo se radilo o Curdyju,
koji je mrtav, ili McKendricku, koji je pobjegao. A moda su pijunirali zajedno. No tko god
da bio, zasigurno je radio za nekoga na dvoru.
 Za nekog velikodostojnika, sloio se Barak. No i dalje ne znamo tko je
nalogodavac, i zato jo nije otkrio karte. Upitno me pogledao. Rich vam i dalje nije
sumnjiv?
Rich je uvijek sumnjiv. Ali o kome god da se radilo, ekanje mu se moe obiti o
glavu. Onaj tko je doao u posjed takve knjige bio je obvezan odmah je odnijeti kralju. A
ako kradljivac eli razljutiti Henrika i tako pridonijeti uspjehu pregovora s Bertanom,
najbolje bi mu bilo da knjigu preda kralju to prije.
Ako taj Bertano doista postoji, rekao je Barak. Nismo sigurni ak ni u to. A ako i
postoji, i dalje sam uvjeren da se kralj ne bi odrekao svog vrhovnitva.
Lord Parr smatra kako je dolazak nekog poput Bertana u skladu s nedavnim
ponaanjem odreenih vijenika. A znamo da kuu kod Charing Crossa, namijenjenu
diplomatima, uva kraljeva straa.
Ako je tako, ree Nicholas, najbolji trenutak za razotkrivanje knjige doista je ve
proao, kako ste i sami primijetili. Osim toga, ujem da e kraljica imati istaknutu ulogu na
sveanostima u ast francuskog admirala. To je zasigurno znak da je opet u kraljevoj milosti.
Barak je zagunao. Thomas Cromwell bio je na vrhuncu moi kad je pao. Dobio je
titulu grofa od Essexa, a nekoliko tjedana poslije odvukli su ga u Tower i pogubili.
Nicholas je vrtio glavom. to je to s kraljevim umom? upitao je tiho, unato
sigurnosti koju je pruao moj ured.
Dobro pitanje, odvratio sam. Lord Parr i ja razgovarali smo o tome. Kralj je
povodljiv, sumnjiav, a kad se okrene protiv nekoga, postaje okrutan i nemilosrdan. Smatra
da je uvijek u pravu, a vjeruje samo u ono to mu je po volji. Gotovo sam siguran da bi
kraljiino skrivanje knjige i tajenje krae ocijenio izdajom. No opet, jo uvijek je voli i ne
eli je izgubiti. Gardinerovi ljudi morali su platiti ceh zato to su je bez dokaza prozvali
heretikom.
No nita od toga ne odgovara na pitanje tko dri knjigu, ree Barak.
U pravu si, sloio sam se.
A moja teorija o dvostrukom pijunu? upitao je Nicholas. Netko je svojim gazdama
rekao za knjigu, da bi je onda, prije no to su je se doepali, uzeo za sebe, pritom ubivi
Greeninga.
S kojim ciljem? upitao je Barak.
Moda ju je elio prokrijumariti u inozemstvo.
Ako je po tvojem, rekoh, knjiga je sada kod McKendricka. Gdje god on bio.
Svi se trznemo kad se iznenada zauje kucanje na vratima. Nakon mog poziva, u
prostoriju je, na nae golemo olakanje, ula Tamasin.
Ustali smo. Nakon meusobnih naklona, Tamasin nam se osmjehnula, pa rekla
Baraku: Dakle, ovako ti nastoji proniknuti u tajne pravnikog zanata. Barak i ja smo se
nasmijali, dok se Nicholas malko namrtio, oito smatrajui da si je previe dopustila. No
Tamasin, slobodna u nastupu kao i uvijek, bila je moja stara prijateljica.
 Barak odvrati toboe strogo: Malo se oputamo nakon napornog radnog dana. A
onda doe radoznala ena i pone nas koriti.
Moda ste i zasluili. A sad ozbiljno, Jack, ako si popio, poi sa mnom do trnice
Eastcheap da vidimo ima li jabuka.
Kasno je. Osim toga, zna da jabuke jo nisu dozrele. Ima samo ostataka od
prologodinje slabe berbe. Te su suhe i naborane, ali vrlo skupe.
Jako mi se jedu. Posramljeno je pogledala Nicholasa. Sad opet trgujemo s
Francuskom, moda ih je netko uvezao.
Boe, uvaj moj novanik, ree Barak, ali odloi kriglu.
I ja bih trebao krenuti, rekoh. Priekajte da uzmem neke papire iz ureda, moram
ih ponijeti kui. Onda u zakljuati.
Hvala vam, ree Tamasin, pa se okrene mom ueniku. Kako ste, gospodine
Nicholas?
Dosta dobro, gospoo Barak.
Jack mi je rekao da vie ne gubite dokumente i ne ruite stvari kao nekad, rekla je
vragolasto.
Pa nisam ni prije, odvratio je Nicholas malice kruto. Bar ne stalno.
Na radnom stolu posloio sam papire koji su mi bili potrebni. Kad sam ponovo
otvorio vrata vanjskog ureda, Nicholasa vie nije bilo, a Tamasin je sjedila za Barakovim
stolom. On je na kaiprst njeno omotavao uvojak njene plave kose koji joj je virio ispod
kape i tiho joj govorio: Temeljito emo pretraiti trnicu. Ali elja za jabukama e te uskoro
proi. Tako je bilo proli put.
Nakaljao sam se, nakon ega smo svi izali. Gledao sam ih kako odlaze u kasno ljetno
popodne; kao i obino, miroljubivo su se peckali. Njihov intimni trenutak na koji sam bio
nabasao stiskao me oko srca bio sam bolno svjestan da u mom ivotu nema nieg slinog.
Izuzev fantaziranja o engleskoj kraljici, kao da sam jedan od zelenih mladia u Whitehallu.

sam mirno veerao ukusnu hranu koju su spravile Agnes i Josephine.

K
OD KUE
Posluivao me Martin, umjeno i pokorno kao i uvijek. Pogledao sam njegov uredan
profil. to je traio onog dana kad ga je Josephine nala kako kopa po mom radnom
stolu? S nelagodom pomislim kako Josephine nije ba lakonoga, i da e Martin
sljedei put, ako opet bude radio neto nedoputeno, biti paljiviji i s lakoom je uti. No
onda pomislih kako je naprosto bio popustio trenutnom iskuenju i pokuao pronai novac
za sina. Kako bilo, zbog tog iskuenja jo nita nije ukrao paljivo sam prebrojio novac i
usporedio raune, i ni novi nije nedostajao.
Poslije veere, budui da je jo bilo danjeg svjetla, dokumente koje sam donio iz ureda
odnio sam u vrtnu sjenicu. Radilo se o jesenskom predmetu na Sudu za zahtjeve, sporu
izmeu malog seljaka i vlasnika zemlje oko seljakova prava na berbu plodova s odreenog
broja stabala. Kao i u svim takvim predmetima, zemljoposjednik je bio bogat, dok je seljak
bio bez prebijene pare i Sud za zahtjeve bio mu je jedini izlaz.
Podignuo sam pogled. Martin mi se neujno pribliavao preko travnjaka, s papirom
u ruci. Naklonio se.
Neki je djeak ovaj tren donio poruku za vas.
Pruio mi je papir preklopljen, ali bez peata.
Hvala, Martine, rekoh. Moje ime bilo je napisano tiskanim slovima. S nelagodom
se sjetim poruke Nicholasovih otmiara.
Da vam donesem pivo, gospodine?
Ne sada, kratko sam odgovorio. ekao sam da mi Martin okrene lea i tek onda
rasklopio papir. Iznenaeno, ali i s olakanjem, shvatih da se radi o Guyevom sitnom
iljastom rukopisu.

Matthew,
piem ti na brzinu iz bolnice svetog Bartola, gdje obavljam
dobrovoljnu slubu. Prije dva dana u bolnicu su donijeli kota s tekim
ranama od noa. Blizu je smrti. U bunilu je, i izgovorio je mnoge udnovate
stvari. Izmeu ostaloga, spomenuo je i tebe. Moe li doi to prije?
Guy.

To je zasigurno McKendrick, anabaptist koji je poslije borbe u pristanitu pobjegao u

grad! Netko ga je nakon toga napao i to, kako izgleda, nedavno. Odmah sam ustao i krenuo
prema staji, uzgred shvativi da se Guy na kraju poruke samo kratko potpisao. Inae je ispred
imena uvijek stavljao iskrenu frazu: Tvoj odani prijatelj.

ZJAHAO sam Genesisa i otiao do Smithfielda. Nisam bio ondje tri tjedna, od

U spaljivanja Anne Askew. Ve sam tada primijetio da su nove kue koje je dao izgraditi
Rich sakrile ono to je bilo ostalo od samostana svetog Bartola.
Na Smithfieldu trni je dan bio pri kraju. Odnosili su se torovi za stoku, a
djeaci s medama istili su kravlji izmet. Seljaci i trgovci stajali su pred vratima krmi i
uivali u veernjem povjetarcu. Djeca u dronjcima motala su se svuda uokolo; uvijek su se
okupljala na trnici, nadajui se da e zaraditi koji peni. Uasan prizor kojem sam svjedoio
prolog mjeseca dogodio se upravo ovdje. ovjek bi pomislio da e ostati neki odjek, bljesak
vatre ili fantomski vrisak oajnika. Ali, dakako, nije bilo niega.
Nikad nisam bio u ovdanjoj bolnici; nastavljala se izravno na otvoreni prostor
Smithfielda. Vezao sam Genesisa za ogradu, dao peni jednom bosonogom deranu da ga uva
i uao unutra. Veliko staro zdanje bilo je u tronom stanju; boja i buka ljutile su se sa zidova
prolo je sedam godina od rasputanja samostanske bolnice.
Mukarca bez potkoljenice, koji je vjebao hodanje na takama, upitao sam gdje
mogu pronai doktora Maltona. Usmjerio me prema sredinjoj sobi, golemoj prostoriji s
dvadesetak kreveta u dva dugaka reda. Svi su kreveti bili zauzeti. Otiao sam na drugi kraj
sobe, gdje je Guy, u svojem lijenikom ogrtau, upravo obraivao pacijenticu. Uz njega je
bio pomonik, stari debeljko Francis Sybrant.
Primijetili su da im prilazim. Mlada djevojka na krevetu tiho je plakala dok joj je Guy
zavojem omatao potkoljenicu, uz koju su bile privrene dvije drvene udlage; Francis joj je
paljivo drao nogu u zraku.
Hvala ti to si doao, Matthew, rekao je Guy tiho. Priekaj jo trenutak, molim
te. Promatrao sam kako vee zavoj. Francis je zatim polako spustio djevojinu nogu na
krevet, a Guy joj ree: Ne smije je pomicati.
Boli me, gospodine.
Znam, Susan, ali kost e zarasti samo ako bude mirovala. Sutra u te opet
pogledati.
Hvala vam, gospodine. Mogu li dobiti svoju krunicu, da mi bre proe... Zastala je
i uznemireno me pogledala.
Dat e ti je gospodin Francis, rekao je Guy. Okrenuo se svom pomoniku. Poslije
joj daj jo malo napitka koji sam joj prepisao. Ublait e joj bol.
Hou, doktore Malton.
Guy se odmakne od njih. Mukarca kojeg sam ti spomenuo u poruci stavio sam u
odvojenu sobu.
Poao sam za njim. to se dogodilo djevojci?
Pomagala je na stonoj trnici za nekoliko penija. Uplaena krava pritisnula ju je uz
ogradu i slomila joj nogu.
Hoe li zarasti?
Hoe, ako bude pazila. Kost joj nije probila kou, i poslije ne bi trebala epati... Volio
bih da zaboravi da je traila krunicu. Ima onih koji jo uvijek smatraju da bolnica ima vonj
po staroj vjeri. Usput, Francis je ovdje neko bio redovnik. I dalje pomae, vodi ga kransko
milosre.
Iznenaeno sam gledao Guya. No, zapravo, ne bi mi trebalo biti udno to mu je
pomonik bivi redovnik u Engleskoj ih je sad na tisue. Namrtio sam se. Zna da nikome
ne bih spomenuo krunicu tog djeteta.
Nije naodmet da te podsjetim kako ovih dana svi, a ne samo radikali, moraju paziti
to rade i govore.
Nisam to smetnuo s uma.
 Hladno me pogledao. to se mene tie, ne obazirem se na bezbonike i radikalne
rijei svojih pacijenata. U to e se uskoro i sam uvjeriti.
Uzdahnuo sam. Moj prijatelj nikako da se smeka.

DVEO ME U malu pokrajnju prostoriju, takoer slabo opremljenu. Bio je to sobiak s

O prozoriem, pomonim krevetom sa starim tananim pokrivaem, te stolcem.

Prozor je bio otvoren zbog prozraivanja, i unutra je dopirao slabaan amor sa
Smithfielda.
Odmah sam prepoznao mukarca na krevetu: bio je to McKendrick, kojeg sam
posljednji put vidio kad je bjeao iz pristanita. Inae tjelesno snaan i dokazano estok
borac sada je izgledao posve drukije: etvrtasto lice, bijelo poput krede, bilo mu je ispijeno
i prekriveno znojem. Nemirno se bacakao po kripavom krevetu i neto delirino mrmljao.
Guy je zatvorio vrata i tiho rekao: Donijeli su ga prekjuer.
Neobina pria: skupina egrta besposliarila je ispred jedne od krmi u blizini
Cripplegatea, ve se bliio redarstveni sat, kad je meu njih iz oblinje uliice dotrao ovaj
mukarac, sav obliven krvlju. Mladii su naas opazili dva progonitelja. Tko god da bili,
okrenuli su se kad su ugledali egrte, koji su mukarca dopremili ovamo. Pravo je udo da je
preivio, ima tri ubodne rane. Zacijelo se borio s napadaima i uspio im pobjei. Ali stanje
mu se pogoralo i nee jo dugo. Mislim da e umrijeti ve ove noi. Guy je paljivo
podignuo pokriva; mukareva bolnika koulja bila je razdrljena i ugledah tri iroke rane
na njegovim prsima i trbuhu. Bile su zaivene, ali dvije rane bile su nateene i crvene, dok
je trea bila ukasta.
Mili Boe, protisnem.
Guy je briljivo spustio pokriva, ali je time dodatno uznemirio McKendricka, koji
pone glasnije mrmljati. Bertano... Antikrist... papin demon...
Guy me ozbiljno pogledao. Kad sam uo to sve govori, premjestio sam ga ovamo.
Tako je bilo sigurnije za njega, ali i druge.
Znai, spomenuo je i mene?
Da. I druge. Ukljuujui, kako si upravo uo, i Bertana, o ijem si me imenu bio
ispitivao. U svom deliriju najveim dijelom govori besmislice, ali uo sam da spominje i
samu kraljicu Katarinu. Bilo je to nepovezano prianje o uhodama i izdajicama na engleskom
dvoru, uglavnom bez ikakva smisla, a i teko mi je razumljiv njegov kotski naglasak. No
ipak sam razabrao dovoljno da bih shvatio kako zna opasne stvari, i da je vjerski radikal.
Jednom je prokleo misu i rekao da je to samo mukanje krava. Drugom je prilikom govorio o
svrgavanju cijelog plemstva. Guy je kratko oklijevao, pa dodao: Vidim da ga poznaje.
Sreo sam ga samo jednom, no traio sam ga tjednima.
Tko je on?
 Pogledao sam ga u oi. Ne mogu ti rei, Guy, zbog tvoje sigurnosti. Molim te da ga
i dalje dri odvojenog od ostalih pacijenata. On doista znade opasne stvari. Je li imao to
kod sebe kad su ga donijeli? upitao sam s nadom. Moda... knjigu?
Imao je Tyndaleov zabranjeni Novi zavjet, sa svojim imenom unutra, i vreicu s
nekoliko kovanica.
Nita drugo?
Nita.
Pogledao sam utihnulog McKendricka. Disao je vrlo plitko. elio sam ovo sprijeiti,
Guy. Nadam se da mi vjeruje.
Da, vjerujem ti, odvratio je Guy. Ali upleten si u neto vrlo opasno, zar ne?
Da. Opet sam pogledao McKendricka. Smijem li ga ispitati?
U bunilu je.
Bi li me ostavio s njim da pokuam? Ne elim da bude ovdje zato to bi mogao uti
neto to bi moglo ugroziti tvoju sigurnost. Ne kanim i tebe uvui u ovaj glib.
Guy je oklijevao, pa kimnuo. Ostani nakratko s njim. Ali nemoj ga izmuiti. Iziao
je, tiho zatvorivi vrata. Privukao sam stolac McKendrickovu krevetu. Vani se hvatao mrak,
Smithfield se praznio i mrmor glasova bio je sve tii.
Lagano sam prodrmao McKendricka. Otvorio je oi. Bio je u groznici i pogled mu je
lutao.
Gospodin McKendrick? upitao sam.
Pastor McKendrick, apnuo je on. Ja sam pastor. Uitelj i propovjednik.
Pastore, tko vam je ovo uinio?
Isprva nisam bio siguran da je uo moje pitanje, no onda, vrsto zatvorivi oi,
umorno ree: Bila su dvojica. Dvojica. Oprezan sam, ali su me iznenadili. Iskoili su iz neke
vee i izboli me. Dvojica. Ubo sam jednog u rame i pobjegao. S mukom se osmjehnuo.
Pobjegao sam u uliice. Dobro sam upoznao londonske uliice u proteklih godinu dana.
Iste su kao one u Stirlingu. I onda bje, samo bje od papinih i plemikih slugu. Ali bio sam
slab, izgubio sam mnogo krvi. Uzdahnuo je. Bje, samo bje.
Nagnuo sam glavu prema njemu. Pastore, jesu li vam napadai bili poznati?
Umorno je odmahnuo glavom.
Da to nisu bila dva visoka mladia? Jedan plavokos, s bradavicom na elu, a drugi
gotovo elav?
Da, to su bili oni. Pogledao me, prvi put posve usredotoeno. Tko ste vi?
ovjek koji eli kazniti vae napadae. Daniels i Cardmaker podcijenili su snagu i
brzinu biveg vojnika, i uspio im je pobjei do okupljenih egrta. No, po svemu sudei, ipak
nije bio dovoljno brz da si sauva ivot.
 Izvukao je ruku ispod pokrivaa i vrsto me uhvatio za zapee. Koa mu je bila tvrda
i gruba bila je to ruka radnika i vojnika, sada vrua i ljepljiva. Jesu li oni ubili gospodina
Greeninga? upitao je.
Da. I njegova egrta Eliasa.
Stisnuo me jo vre i irom otvorio plave oi, odjednom bistre. Netremice me
promatrao. Eliasa? Mislili smo da je izdajnik.
Ne, izdajnik nije bio on. A ni ti, pomislih.
McKendrick mi pusti ruku i, stenjui, utone u krevet. Onda nas je izdao Curdy. A
svi smo mislili da je William Curdy valjana dua. Da, izdajnik je mogao biti samo Curdy,
pomislih. No mrtav je, ubio ga je Richev ovjek, i vie nam ne moe otkriti tko mu je bio
gazda.
McKendrick me pogledao. Jeste li vi jedan od nas? upitao je.
Na koga tono mislite?
Na svoju brau, onu koja vjeruju u novo nebo i novu zemlju. Neprijatelji nas zovu
anabaptistima.
Ne, nisam jedan od vas.
Umirui mukarac klone u ramenima, a onda me gorljivo pogleda. Doivjeh je meu
snovienjima koje ovdje imam. Uzvienu viziju budue drave u kojoj svi jednako dijele
obilje kojim raa priroda, i u miru tuju jednoga Krista. Nema plemia, nema zaraenih
drava, svi ljudi ive u slozi. to mislite, je li to san ili sam vidio raj?
Mislim da je to bio samo san, pastore, odvratio sam tuno. Ne znam.
Nekoliko trenutaka poslije McKendrick je, plitko diui, ponovo izgubio svijest.
Koljena su mi zakripala dok sam ustajao. Doznao sam sve to sam htio i polako se vratih u
sredinju sobu. Guy je sjedio straga za stolom i neto zapisivao.
Ponovo je bez svijesti, uzdahnuo sam. Ili ga je svijest odvela u neku udesnu
zemlju. Nita ne moe uiniti za njega?
Guy je odmahnuo glavom. Mi lijenici znamo prepoznati dolazak smrti.
Istina. Sjetih se da mi je Cecil rekao kako su kraljevi lijenici kazali da Njegovo
Velianstvo nee jo dugo. Hvala ti to si me pozvao, Guy... Samo jo neto. Kad taj
mukarac... kad umre, bilo bi dobro za bolnicu da ga pokopate pod drugim imenom. Vlasti
ga trae zbog povezanosti s moebitnom izdajom.
Guy me promotri, pa ree tiho, ali sa arom: Svake veeri molim da ta grozna stvar
u koju si se upleo, o emu god da se radilo, to prije zavri.
Hvala ti.
Izaao sam iz bolnice. Od kue sam poslao poruku lordu Parru; obavijestio sam ga da
je kot pronaen, ali da on nije izdajnik. Vrlo rano sljedeega jutra Brocket me probudio
donijevi mi dvije poruke koje su stigle s prvim danjim svjetlom: jedna je bila na
skupocjenom papiru, s kraljiinim peatom u crvenom vosku, a druga je bila Guyeva, opet
ispisana na presavijenom komadiu papira. U prvoj poruci je stajalo da me tog jutra oekuju
u palai Whitehall, a u drugoj da je McKendrick umro tijekom noi. Guy se ponovo potpisao
samo imenom.
 Trideset deveto poglavlje

amcem krenuo prema palai Whitehall. Nisam imao nikakvih novih

I
TAKO SAM
vijesti za lorda Parra glede kraljiine knjige. Bilo mi je jasno da e nam sudbina
Tualjke, sada kad smo ostali bez svih lanova Greeningove skupine, moda ostati
nepoznanica.
Prije toga, na putu do Temple Stairsa, svratio sam do ureda da kaem Baraku kako u
tog dana biti otsutan s posla, i da ne znam kad u se vratiti. Barak je bio sam Nicholas i
Skelly jo nisu stigli i pozvao sam ga u svoju sobu.
Whitehall? upitao je.
Da. Juer sam pronaao McKendricka. Rekao sam mu to se zbilo u bolnici.
Znai, pijun je bio pokojni gospodin Curdy.
Tako izgleda. Uzdahnuo sam. Doao sam u slijepu ulicu.
Onda sad sve ostavite politiarima, ree Barak ustro. Uinili ste sve to ste mogli.
Imam osjeaj da sam iznevjerio kraljicu.
Uinili ste sve to ste mogli, ponovio je Barak uznemireno. Ugrozili ste svoj ivot.
Znam. Ne samo svoj, ve i tvoj i Nicholasov.
Onda zavrite s time. Kraljica Katarina napravila je ludost i, ako padne, bit e si sama
kriva.

se za ulazak u palau, opet javnim stubama. Laar se izborio za svoje

S
PREMAO SAM
mjesto na molu izmeu brodica koje su dopremale bale fine svile i svjee zaklane
labudove za kraljevski stol. Mol se protezao daleko u vodu, pa se istovar mogao
obaviti i za oseke. No plima se tek poela povlaiti, i prljava siva voda oplakivala je
najnie kamene stube. Na trenutak se sjetih sirotog Petera Cotterstokea, koji je onog
hladnog jesenskog dana pao u rijeku. Izaavi iz amca, ogrnuo sam se haljom i popravio
kapu, pa pogledao uzvodno, prema kraljevskim stubama. Ispred dugog crvenog proelja
palae strala je uska, jarko obojena jednokatnica. Zavravala je prekrasnim kamenim
spremitem za plovila, sagraenim iznad vode. Prema spremitu se pribliavala barka, iji je
vesla dobrano zapeo protiv struje. Na krmi je sjedio mukarac u crnoj halji, s kapom na
glavi. Odmah sam prepoznao njegovo iroko lice s ravastom bradom: bio je to tajnik Paget,
gospodar pijuna, i jedan od onih koji su pouzdano znali je li papin izaslanik Bertano uistinu
u Londonu.
Krenuo sam u labirint izmeu kraljevskih zdanja, zbijenih oko malih unutarnjih
dvorita. Neki straari ve su me poznavali po izgledu, no na kljunim bi mjestima, kao i
uvijek, provjerili je li moje ime na popisu. Na sve unutarnje ljepote palae ve sam se
naviknuo i bez zastajkivanja sam prolazio pokraj velianstvenih slika i skulptura kako ne
bih zakasnio. Dva su kamenoresca na zidu jednog hodnika izraivala delikatni ukrasni
vijenac. Sjetih se kako je Leeman rekao da je svaki kamen palae natopljen znojem siromaha.
Znao sam da se obrtnicima za posao u palai plaa manja nadnica, s obrazloenjem da radom
za kralja dobivaju na ugledu.
Ponovo sam se naao u kraljiinoj sobi za audijencije. Neki mladi mukarac, jedan od
bezbrojnih podnositelja molbi za mjesto na dvoru, svaao se s ravnodunim straarom u
crno-zlatnoj livreji. Ali moj otac je porukom obavijestio lorda Parra da danas stiem iz
Cambridgea. Diplomirao sam kanonsko pravo. Znam da se upraznilo jedno mjesto u
kraljiinu Pravnikom vijeu.
Niste na popisu, rekao je straar ravnoduno.
Tko odlazi iz Pravnikog vijea? Moda ja, sad kad sam zavrio posao?
U nii s prozorom koji je gledao na rijeku sjedile su, kao i obino, kraljiine dvorske
dame. Odloile su vezove na krilo i promatrale Jane Benu kako vjeto plee. Mary Odell,
unato svom niem statusu, sjedila je zajedno s plemkinjama. Lijepa mlada vojvotkinja od
Suffolka, s psiem Gardinerom na koljenu, sjedila je izmeu Mary Odell i lady Anne
Herbert, kraljiine sestre, koju sam bio vidio u dvorcu Baynard. Iza njih stajao je visok i
mrav mladi uskog, orlovskog lica i pramenaste brade; nadmeno je promatrao plesnu
predstavu.
Jane se zaustavila ispred mladoga gospodina i naklonila mu se. Jeste li vidjeli, lorde
Surrey? rekla je. Moete me povesti u palau Hampton kao partnericu za ples u ast
admirala. Znai, to je Surrey, najstariji sin vojvode od Norfolka; navodno je bio reformist i
vjet pjesnik. Zimus se naao u nevolji jer je bio kolovoa razuzdane gradske pijanke.
Pleem samo s plemkinjama, gospoo Bena, odsjeno je odvratio Surrey.
Ispriavam se, moram na sastanak s ocem.
Ne budite grubi prema Jane, rekla je vojvotkinja od Suffolka jer se ludino okruglo
lice zacrvenjelo.
No uto Jane opazi kako stojim malko podalje od njih. Evo zato je kraljica otila u
sobu lorda Parra! uperila je prst u mene. Odvjetnik ju je opet doao zamarati zbog nekog
posla! Pogledajte ga, ima grbava lea kao Will Somers! Cijelo drutvance se okrenulo prema
meni, a Jane je nastavila: Htio mi je oduzeti Paicu! Ali lady Mary mu nije dala! Zna ona
tko su joj pravi prijatelji! Po svjetlucanju u njenim oima napokon sam shvatio da Jane nije
maloumna. Sve te gluposti izgovorila je namjerno, sa eljom da me ponizi.
Mary Odell je bre-bolje ustala i prila mi. Njezino Velianstvo i lord Parr vas
ekaju, gospodine Shardlake.
Laknulo mi je kad sam s njom krenuo prema kraljiinoj privatnoj odaji.

 opet sjedila na visokom stolcu ispod crvenog baldahina. Danas je nosila

K
RALJICA JE
svjetlozelenu haljinu, na kojoj su razmjerno bili naiveni cvjetovi, lie, pa ak i
komuke graka s grmljem. Uinilo mi se da sam joj u crvenkastosmeoj kosi, ondje
gdje je nije pokrivala francuska kapuljaa, naas vidio sjedine. Lord Parr stajao je
pokraj nje u svojoj uobiajenoj crnoj halji, sa zlatnim lancem oko vrata, a s druge joj je strane
bio nadbiskup Cranmer, odjeven u bijelu mantiju. Duboko se klanjajui kraljici, na
oblinjem stolu opazim njenu ahovsku garnituru. Pomislih kako i uz kraljicu stoje figure:
jedna crna, i jedna bijela.
Sve troje promatralo je portret u prirodnoj veliini koji je stajao na slikarskom stalku
ispred njih. Svjee boje bile su tako jarke da su privlaile pogled ak i usred raskoi
Whitehalla. Pozadina slike prikazivala je tamnocrveni baldahin iznad kreveta, dok se
sprijeda nalazio stalak s otvorenom Biblijom, i pokraj njega odmah sam je prepoznao
lady Elizabeth. Nosila je istu crvenu haljinu u kojoj je bila onog dana kad sam je vidio bila
se alila to mora tako dugo pozirati pokraj kreveta.
Njezin trud se isplatio jer je portret bio uistinu vjeran. Elizabethine propupale grudi
bile su u opeci s njenim njenim, djejim ramenima. U rukama je drala malu knjigu, a lice
joj je bilo sabrano, budno i autoritativno, unato njenoj mladosti. Shvatio sam poruku slike:
evo djevojke koja samo to nije postala ena, obrazovana je, ozbiljna i plemenita; krevet u
pozadini podsjeao je, pak, da e uskoro biti spremna za udaju.
Kraljica, koja je dotad pozorno promatrala sliku, naslonila se u stolcu. Sjajna je,
ree.
Poruuje sve to je potrebno, sloio se Cranmer. Okrenuo se prema meni. uo
sam za vae posljednje spoznaje, Matthew, rekao je tiho. U skupini je djelovao pijun, koji
je sada mrtav. Njegov nalogodavac je vjerojatno netko na vrlo visokom poloaju, moda lan
Krunskoga vijea, no to jo ne znamo.
Da, gospodine, rekoh. ao mi je.
Uinili ste sve to ste mogli, ponovio je on Barakove rijei.
Pogledao sam kraljicu. Sada se doimala zabrinuto. Drala se malko ukoeno, to je,
ve sam nauio, bio znak napetosti. Nita nije govorila.
Bar smo se rijeili tih anabaptista, rekao je lord Parr. Sve bih ih dao spaliti!
Moramo u inozemstvo poslati tamniara Myldmorea i straara kojeg je podmitio
Leeman, rekao je odluno Cranmer. Zbog sigurnosti sviju nas.
Treba ih spaliti, gospodine nadbiskupe, nema potrebe da ih selimo, reao je lord
Parr.
Samo ako ih iskrena propovijed ne oslobodi njihove hereze, ree Cranmer neto
ustrije. Ne elim spaljivati ljude.
Matthew, Leemanovi navodi o Bertanu su nam od velike pomoi, rekla je blago
kraljica.
Je li to o Bertanu istina? upitao sam.
 Lord Parr kratko je pogledao Cranmera, a zatim i kraljicu. Ona kimne. Ovo je samo
za vae ui, Shardlake, zapone strogo Parr. Bit emo otvoreni jer ste nam prvi spomenuli
Bertana, i zato to bismo htjeli uti va pogled na stvar. Samo nas etvero znamo za Bertana.
Nita nismo rekli ak ni kraljiinu bratu i sestri. Dvojac koji radi za vas mora drati jezik za
zubima, zaprijetio je.
Znamo da njih dvojica uivaju vae puno povjerenje, dodao je Cranmer blago.
Reci mu, neakinjo, kazao je lord Parr.
Oklijevajui, kraljica zapone: Prologa tjedna Njegovo Velianstvo je u svojoj
privatnoj odaji primilo gosta. Bilo je to tijekom dana. Sve sluge morale su izai. Kralj mi
obino otkrije tko mu dolazi iz inozemstva, ali taj put, no prije, rekao mi je da je to njegova
stvar i da se moram drati svoje strane palae. Spustila je pogled.
Nastavi, potakne je paljivo stric.
Znam da susret nije proao dobro. Nakon to je gost otiao, kralj je htio da mu
sviram, to obino trai kad je tuan i depresivan. Bio je ljutit. ak je udario po glavi svoju
ludu, Willa Somersa, i rekao mu da ode. Nije mu bilo do lakrdije. Upitno sam ga pogledala
jer jadni Somers niim nije zasluio udarac. >Netko eli ovlasti koje mi je dodijelio Bog<,
rekao je. >Usudio ih se zatraiti od mene, Kate. Dobit e odgovor kakav zasluuje.< Potom
je tako estoko udario naslon svog stolca da mu se cijelo tijelo zatreslo, i strahovito ga je
zaboljela noga. Kraljica je duboko udahnula. Nije traio da prisegnem na tajnost onog to
mi je rekao. I premda sam, strogo gledajui, postupila neasno prema svom muu zbog
stranih nevolja koje su nas sve snale, povjerila sam se stricu i nadbiskupu.
A sada ste i vi sve uli, rekao je odsjeno lord Parr. to kaete?
Teza da je ono to je Vandersteyn doznao u Europi tono time dobiva na teini.
Netko je od kralja traio ovlasti dodijeljene od Boga. To se moe odnositi samo na
vrhovnitvo nad Crkvom, a takvo to bi zahtijevao jedino papa.
Lord Parr kimnuo je u znak slaganja. I mi smo takvog miljenja. Ako je Bertano
papin izaslanik, ini se kako je cijena pomirenja kraljevo odricanje od vrhovnitva nad
Engleskom Crkvom.
Dakle, kralj e papi poslati odgovor?
Mislim da ga je ve poslao, rekao je Cranmer. A ako jest, iao je preko Pageta.
Sumorno se osmjehnuo. Juer je Paget na zasjedanju Krunskoga vijea rekao da e kralj i
kraljica nakon dAnnebaultova posjeta otii na kratko ceremonijalno putovanje samo do
Guildforda i objavio koje je lanove Vijea izabrao da pou s njima. Svi su pobornici
reforme. S druge strane, Gardiner, Norfolk i Rich nai neprijatelji bit e prisiljeni ekati
u Londonu i baviti se upravnim poslovima. S kraljem e biti oni koji uivaju njegovu
naklonost. Nai saveznici.
Lord Parr rairio je ruke. Sve kockice su se posloile.
Cranmer se ponovo osmjehnuo, sada manje turobno. Oni koji su na Vijeu uli da
e ostati u Londonu izgledali su pogoeno. Bertanova misija propala je ve u zaetku. U
Cranmerovu glasu uli su se zadovoljstvo i olakanje.
 Ali i dalje nam ostaje problem s Tualjkom, rekoh.
U vezi s knjigom vie se nita ne moe uiniti, rekao je lord Parr bez uvijanja.
Ostaje nam nadati se kako e onaj koji ju je ukrao shvatiti da je katolika ideja poraena i
da je potratio svoju priliku, te da e, oprosti mi Kate, knjigu unititi. Zastao je pa dodao:
Kralj vie nee mijenjati svoju politiku.
Cranmer je naglaeno zavrtio glavom. S kraljem se nikad ne zna. No slaem se da
emo teko pronai knjigu.
Pogledao sam kraljicu. Vjerujte mi, Vae Velianstvo, pristao bih na sve, samo da
sam je mogao pronai. ao mi je.
Oh, mili Boe, rekao je odmah lord Parr. Niste do kraja bili uspjeni, ali ste uinili
sve to ste mogli. Ostaje vam dunost da nikome nita ne govorite.
Imate moju rije, lorde.
Vai napori u sluenju Njezinu Velianstvu nee biti zaboravljeni, rekao je
Cranmer.
Znao sam da su me time otpravili. Malko sam se pomaknuo u mjestu kako bih se
mogao bezbolno nakloniti; jo se nisam oporavio od onog pada kad me Nicholas gurnuo na
tlo i spasio od napadaa s arkebuzom. No kraljica je ustala i rekla: Matthew, htjela bih opet
malo porazgovarati s vama. Doite, proetat emo po mojoj galeriji. Vidjeh ste je, ali ne i na
danjem svjetlu. Mary Odell e nam praviti drutvo. Kimnula je Cranmeru i lordu Parru.
Oba mukarca joj se duboko naklone, a ja poem prema vratima, pratei utanje kraljiine
svilene haljine.

A DANJEM SVJETLU, koje se ulijevalo kroz visoke prozore, velianstvene boje kraljiine

N privatne galerije dolazile su do punog izraaja. Ptiice u kavezima skakutale su i

cvrkutale. Kraljica je polako ila naprijed, ja sam se uljudno drao korak-dva iza nje,
dok je Mary Odell, dozvana iz predvorja, bila na zaelju. Izraz Maryna punana lica
nije se mogao proitati, no oi su joj, opazih kad sam se osvrnuo, bile budne.
Kraljica se zaustavila ispred nie u kojoj je na mramornom stupu stajala krinja
ukraena draguljima. krinja je bila puna zlatnika i srebrnjaka s reljefnim portretima davno
umrlih kraljeva i careva. Neki su novii bili gotovo posve izlizani, dok su se drugi sjajili kao
da su upravo iskovani. Kraljica kaiprstom proe kroz njih. Drevne kovanice su mi uvijek
bile zanimljive. Podsjeaju nas da smo tek zrnca praine usred vjenosti. Paljivo je uzela
jedan zlatnik. Ovo je lik Konstantina, rimskog cara koji je priznao kranstvo. Novi je
pronaen prije nekoliko godina u blizini Bristola. Podignula je glavu i pogledala kroz
prozor plima se povlaila, i obala Temze ispred palae sada je bila posve vidljiva. Slijedio
sam kraljiin pogled i na koncu se zapiljih u hrpu otpadaka iz dvorca baenih u mulj: bilo je
tu ostataka povra, kostiju, i jedna svinjska glava. Galebovi su se obruili na nju, kljucajui i
kriei. Kraljica se okrenula. Da probamo sa suprotnim prozorom, rekla je.
 Preli smo na drugu stranu galerije. Suprotni prozor gledao je na malo travnato
dvorite okrueno dvorskim zdanjima. Dva mukarca odmah sam ih prepoznao hodala
su dvoritem i razgovarala. Jedan je bio zdepasti biskup Gardiner, crven u licu, odjeven u
bijelu svilenu mantiju. Mlai mukarac uz njega kran, crnobrad i mrk bio je John
Dudley, lord Lisle, koji je prole godine zapovijedao kraljevim mornarikim snagama u
Portsmouthu. Njegova obrambena strategija uvelike je pridonijela odbijanju invazije. Dakle,
i drugi vii krunski vijenik naklonjen reformistima vratio se iz inozemstva. Sve ahovske
figure sada su bile na svome mjestu. Gardiner je neto ivo govorio, a izraz njegova masnog
lica, posve neuobiajeno, bio je uljudan. Po dranju dvojice mukaraca dalo se zakljuiti da
se Gardiner brani. Lord Lisle prignuo je glavu. Ovako, pomislih, monici vode svoje igre:
razgovorima po kutovima i vrtovima, slijeganjem ramenima, kimanjem i prigibanjem glava.
Nita ne smije ostati zapisano.
Kraljica stane uz mene. Ugledavi Gardinera, na licu joj se pojavi izraz gaenja i
straha, no brzo ga potisne.
Lord Lisle se vratio, primijetih.
Da. Jo jedan saveznik. Pitam se o emu razgovaraju. Uzdahnuvi, odmaknula se
od prozora. Zatim me pogleda i ozbiljno zapone: elim da znate, Matthew, da sam vam
najdublje zahvalna na pomoi. Slutim da vam nije bilo lako. Moj stric ne zna pokazati
zahvalnost, ali sve to radi je u mom interesu.
Znadem to.
ini se da moja knjiga nikad nee biti pronaena. Rastuuje me pomisao da je negdje
u smeu, premda je tako moda sigurnije. Ta je knjiga bila svjedoenje moje vjere, priznanje
da sam grenik kao i svi ostali. No kroz molitvu i Bibliju pronala sam put do Krista.
Uzdahnula je. Ipak, ak me ni moja vjera nije sauvala od uasnog straha koji sam osjeala
proteklih mjeseci. Ugrizla se za usnu, kratko oklijevajui. Moda sada mislite da sam
nevjerna jer ste maloprije uli kako prenosim kraljeve rijei. Ali... morali smo otkriti to
znai taj posjet iz inozemstva.
Odvaim se na osmijeh. Vae Velianstvo, ako je sastanak uistinu proao loe, moda
se srea napokon okrenula u vau korist.
Moda. Nekoliko je trenutaka utjela, a onda ree s nenadanim arom: Ne znate
koliko kralj pati. Neprestano trpi bolove, katkad je na rubu nesvjestice. Ali uvijek, ba uvijek
mora glumiti da je sve u redu.
Kao i vi, Vae Velianstvo, usudih se rei.
Da. Moram skrivati svoj strah. Nervozno je progutala slinu. Sjetih se to je lord Parr
rekao o moguoj kraljevoj reakciji na izdaju. Premda je kraljica duboko tovala svog mua,
njezin strah pred njim posljednjih joj je mjeseci zacijelo bio uasan teret. Srce mi zatreperi
toliko me cijenila da je preda mnom olakala duu. Teko mi je i zamisliti koliko vam je
bilo teko, Vae Velianstvo, rekoh.
Namrtila se. I uvijek, uvijek su tu ljudi koji e trovati kralja svojim zlim
aputanjima...
 Uto nam prie Mary Odell, moda zabrinuta to je kraljica tako otvorena. Vae
Velianstvo, rekli ste mi da vas podsjetim da morate odnijeti naoale kralju. Pronali su ih
pokraj stolca u njegovoj privatnoj odaji. Iz nabora na haljini izvukla je naoale s drvenim
okvirom i pruila ih kraljici.
Ah, da. Hvala, Mary, rekla je kraljica i okrenula se prema meni. Kralju trebaju
naoale za itanje, a stalno ih gubi Tutnula je naoale u haljinu, pa ponovo krenula niz
galeriju. Sljedeeg tjedna dvor se seli iz Whitehalla, rekla je vedrije. Francuski admiral
najprije e biti primljen u Greenwichu, a zatim u palai Hampton. Sve treba preseliti.
Rukom je pokazala po galeriji. Sve ovo treba spakirati, prevesti brodom, pa nanovo
postaviti. I Krunsko vijee e se sastajati u novoj odaji. Sada s Lisleom i Hertfordom, rekla
je s primjetnim zadovoljstvom.
Kad sam proli put bio ovdje, vidio sam lorda Hertforda i njegova brata, sir Thomasa
Seymoura.
Da, i Thomas se vratio. Pogledala me u oi. Znam da vam je mrzak.
Bojim se njegove naglosti, Vae Velianstvo.
Kraljica odmahne rukom. On je samo ovjek snanih osjeaja, nije nagao.
Nita nisam rekao. Nastupila je kratka, neugodna tiina, a onda kraljica promijeni
temu. Matthew, razumijete se u slikarstvo. Kakvo je vae miljenje o portretu moje
pastorke?
Sjajan je. Pokazuje nadolazee bogatstvo njene linosti.
Kimnula je. Da, i princ Edward je jo dijete, ali je vrlo napredan za svoje godine.
Moja se obitelj nada da u, kad on jednog dana zauzme tron, biti postavljena za namjesnicu,
kao i prije dvije godine, kad je kralj otiao u Francusku. Ako se to dogodi, pokuat u
postupati valjano prema svima.
Siguran sam da hoete. No znao sam da e joj se Seymourovi i tradicionalisti
suprotstaviti na tom putu.
Kraljica se zaustavila. Uskoro stie francuski admiral, a nakon toga, kako ste uli,
kralj i ja odlazimo na putovanje. Ozbiljno me pogledala. Moda nam je ovo posljednja
prilika za razgovor.
Neki mladi u sobi za audijencije kazao je da se u vaem Pravnikom vijeu
upraznilo jedno mjesto, rekao sam tiho. elite li da podnesem ostavku?
Nije se upraznilo vae mjesto, nego Cecilovo. Izrazio je elju da se povue. Ono to
je doivio u pristanitu bilo je previe za njega. Nije kukavica, ali boji se da e, ako mu se to
dogodi, njegova ena i djeca ostati sami. Lord Hertford ponudio mu je savjetniko mjesto.
Dala sam svoju suglasnost. Gospodin Cecil je vrlo pouzdan ovjek i nikome nee spominjati
Tualjku. to se vas tie, Matthew, moda bi najbolje bilo da se i vi povuete.
Da. Na koncu, veina ljudi smatra da sam postavljen samo kako bih pronaao
ukradeni prsten. Osmjehnuo sam se. K tome, doista izgleda, naalost, kako je malo
vjerojatno da bismo pronali vau knjigu. Bilo bi razborito da se sada povuem.
 I moj stric tako misli, a ja se slaem. Umorno se osmjehnula. Premda, i dalje bih
vas rado imala za savjetnika.
Ako vam opet zatreba moja pomo...
Hvala vam. Pogledala me, naas oklijevala, pa zduno rekla: Jo neto, Matthew.
I dalje me mui to nemate vjere. Izjest e vas to iznutra, i ostat e samo ljutura.
Tuno se upitah je li prava svrha ovog razgovora jo jedan kraljiin pokuaj da me
privede vjeri. Odgovorio sam posve iskreno: Traio sam Boga, ali nisam ga pronaao ni u
jednoj kranskoj frakciji.
Molit u da se to promijeni. Promislite o onom to sam vam rekla, preklinjem vas.
Gledala me ravno u oi.
Vae su rijei mi uvijek u mislima, Velianstvo.
Tuno se osmjehnula, a onda kimne i okrene se prema Mary Odell. Trebale bismo
se vratiti i malo posjediti s damama. Mislit e da ih zanemarujemo.
Krenuli smo natrag du galerije. Kraljica se zaustavi nedaleko od vrata, ispred stola
na kojem je stajao divan zlatni sat visok tridesetak centimetara. Tiho je kuckao. Vrijeme,
ree kraljica. Jo jedan podsjetnik da smo tek zrnca pijeska u pustinji vjenosti.
Mary Odell ode do vrata i pokuca. Otvorio nam je straar s druge strane, i naemo
se u dobro uvanom predvorju, ija su brojna vrata vodila u kraljiine i kraljeve odaje, te
prema kraljevskim stubama. U tom trenutku drugi straar otvori vrata privatne kraljeve
odaje, iz koje izau dva mukarca. Jedan je bio crvenobradi predsjednik Gornjeg doma, lord
Wriothesley, a drugi kraljev tajnik Paget, koji je pod rukom drao konu mapu punu papira.
Vjerojatno se vraaju sa sastanka s kraljem.
Ugledavi kraljicu, duboko su se naklonili. Ja se, pak, naklonim njima, a kad sam se
uspravio, vidjeh da su se obojica zapiljili u mene. Zasigurno su se pitali zato je taj grbavi
odvjetnik s kraljiinim grbom etao galerijom s Njenim Velianstvom. Osobito prodorno me
promatrao Wriothesley, i tek kad je opazio da pokraj vrata stoji Mary Odell, pogled mu se
malko smekao: dakle, kraljica ipak nije etala sama s mukarcem koji joj nije bio u rodu.
Kraljiino lice u trenu poprimi vladarski izraz: izgledala je staloeno, spokojno i
malice umiljeno. Ovo je vii odvjetnik Shardlake iz mog Pravnikog vijea, rekla je.
Wriothesley se opet pomnije zagleda u mene. I Paget me prodorno promatrao svojim
velikim smeim oima, ni jednom ne trepnuvi, da bi se potom, oborivi pogled, okrenuo
prema kraljici i milozvuno rekao: Ah, da, to je odvjetnik postavljen kako bi vam pomogao
pronai va ukradeni prsten.
Znate za taj nemio sluaj, gospodine tajnie?
Da. Raalostilo me kad sam uo za krau. Ako se ne varam, prsten je bio dar vae
pokojne pastorke, Margaret Neville, Bog neka joj dade pokoj dui.
Tako je.
Uoio sam ime vieg odvjetnika Shardlakea na popisu lanova vaeg Pravnikog
vijea. A, kako sam vidio, mladi William Cecil otiao je u slubu lorda Hertforda. Time ste
na gubitku, Vae Velianstvo. Cecil je prepoznat kao vrlo sposoban mladi. Paget je,
dakako, znao za sve promjene u kraljevskom domainstvu. Nema sumnje da je pregledavao
sve popise kako mu nita vano ne bi promaknulo. Nauio je to od Thomasa Cromwella,
koji nam je nekad obojici bio gazda.
Vii odvjetnik Shardlake takoer naputa moje Vijee, rekla je kraljica. Unato
njegovu velikom trudu, prsten nije pronaen, a ini se kako to vie nije ni mogue.
Paget se ponovo netremice zagleda u mene i pogladi svoju dugu ravastu bradu.
teta to lopov nije uhvaen i objeen, rekao je s primjesom prijekora u glasu. Potom je
potapao svoju debelu konu mapu. Ispriajte nas, Vae Velianstvo. Kralj je upravo
potpisao neka vana pisma koja smjesta moraju biti poslana.
Naravno, ree kraljica i rukom otpravi Wriothesleya i Pageta. Obojica joj se
duboko naklone, pa prou kroz mala vrata koja su vodila u dvorski labirint. Kraljica, Mary
Odell i ja ostali smo stajati pokraj nepominih straara. Zbog njihove nazonosti kraljiino
je lice bilo neitljivo, vladarski bezizraajno. Niim nije odavala kako se osjea zbog
nenadanog susreta s Wriothesleyem i Pagetom. A znala je da bi je Wriothesley ako ne i
Paget bacio u vatru.
Slubeno se osmjehnula i rekla: Onda zbogom, Matthew. Hvala vam jo jednom.
Duboko sam se naklonio i blago joj usnama dodirnuo nadlanicu. Osjetih miris
ljubiica. U skladu s pravilima ponaanja, ostao sam pognut sve dok kraljica u pratnji Mary
Odell nije ula u svoju odaju. Tek kad su se za njima zatvorila vrata, bolno sam se uspravio.
Svoju halju s kraljiinim grbom ostavio sam kod jednog od straara, pa otiao iz
Whitehalla. Olakanje koje sam osjeao mijealo se s tugom.
 etrdeseto poglavlje

mrzovoljno sam prouavao tiskanu okrunicu iz

S
LJEDEEG JUTRA ZA DORUKOM
Pagetova ureda, koju mi je poslao Rowlandov pisar. U njoj su se detaljno navodile
dunosti onih koji e na ulicama doekati admirala dAnnebaulta tijekom njegova
sveanog prolaska Londonom. Predstavnici Innova e zajedno s gradskim
dostojanstvenicima zauzeti mjesta pokraj katedrale svetoga Pavla i klicati francuskom
admiralu i njegovoj pratnji. Takoer, bit emo prisutni na doeku pokraj palae Hampton
dva dana kasnije, kad e admirala primiti princ Edward, te na velikoj gozbi dan poslije.
Nisam se veselio niemu od toga. Jo uvijek sam bio alostan jer sam od kraljice otiao
neobavljene zadae. Bio sam grub prema Martinu dok me posluivao; okomio sam se na
njega jer je maslac ve bio malo pokvaren. On je reagirao kao i obino, pokorno i bez
pokazivanja osjeaja; ispriao se i otiao po novi maslac.
Ubrzo se vratio i stavio svje maslac na stol.
Oprosti to sam maloprije bio otar, Martine, rekao sam. Bili ste u pravu,
gospodine, rekao je ljubaznim glasom. Trebao sam provjeriti maslac. Premda, priredila ga
je Josephine. Namrtio sam se. Nije mogao odoljeti da je ne prekori. Doao vam je
posjetitelj, rekao je Martin potom. Gospodin Coleswyn iz Grays Inna.
Philip? Zamoli ga da prieka. Doi u vrlo brzo.
Martin se naklonio i otiao. Je li se Philip moda predomislio i sada ipak eli istraiti
priu o Isabelinu i Edwardovu ouhu? Obrisao sam usne ubrusom i otiao u dnevnu sobu.
Philip je kroz prozor promatrao vrt, bljetav na kolovokom suncu. Njegovo lijepo lice bilo
je zamiljeno. Okrenuo se i naklonio.
Matthew, nemojte mi zamjeriti na ovom ranom posjetu. Dobro jutro.
I vama. Drago mi je da vas vidim.
Imate prekrasan vrt.
Da, ena mog majordoma uloila je mnogo truda u njega. Kako vaa obitelj?
Dobro. Lake je sada kad su dravna pitanja... rijeena.
Pozvao sam ga da sjedne. Spojio je dlanove, pa ozbiljno poeo: Od naeg
prolotjednog razgovora preispitivao sam svoju savjest i muio se pitanjem to da radim s
Edwardom Cotterstokeom. Razmatrao sam svoje dunosti prema Bogu.
Da? potaknuo sam ga da nastavi.
Odluio sam da ne mogu ostaviti sve po strani. Ako je moj klijent na neki nain
umijean u smrt svog ouha, utnja o tome bila bi zloin protiv Boga i ovjeka. Ne samo da
ga ne bih vie mogao zastupati, nego bih o svemu, u najmanju ruku, morao obavijestiti naeg
vikara, koji brine o dobrobiti i moje i njegove due. Duboko je udahnuo. Prole nedjelje,
nakon mise, razgovarao sam s Edwardom. Rekao sam mu da sam doznao za priu o smrti
njegova ouha i upitao ga je li taj tragian dogaaj nekako povezan s njegovim osjeajima
prema Isabel.
Kako je reagirao?
Vrlo ljutito. Kazao je da stari odvjetnik s kojim sam razgovarao nije imao pravo
otkrivati stvari koje mu je povjerila njegova majka, pa makar to bilo i prije tolikih desetljea,
i da ne bih trebao sluati takve brbljarije.
Strogo govorei ima pravo.
Philip se nagne naprijed i znaajno me pogleda. Da. Ali estina kojom je Edward
reagirao... hja, trebali ste to vidjeti. Bio je ljutit, ali i uznemiren. Ima tu neto skriveno,
Matthew, neto vrlo loe.
To sam i ja znao pomisliti dok mi je Isabel bila klijentica, rekoh, pa nakon krae
stanke upitam: to kanite poduzeti?
Moram razgovarati sa starim slugom Vowellom. Bit e to, bez Edwardova
doputenja, krenje pravila, no vjerujem da mi je to dunost. Naas je stisnuo usne. Danas
u otii do njega.
Mogu li s vama?
Oklijevao je, a onda kimnuo u znak slaganja. Pritom se, neobino za njega, usiljeno
osmjehnuo. Moete sa mnom, bit e mi drago. Uostalom, zato ne bih svog biveg
protivnika poveo sa sobom? Pravilo e biti prekreno ovako ili onako. Duboko je udahnuo.
Poimo odmah. Dovde sam dojahao. Moemo i onamo na konjima.
Naloio sam Timothyju da osedla Genesisa, a onda ga poslao u ured s porukom da u
zakasniti.

prema kui Cotterstokeovih u Dowgateu. Jo je bilo rano, i grad se tek

J
AHALI SMO
budio. Povremeno bih pogledao oko sebe, to mi je od none borbe u pristanitu
postala navika. No, ako me netko jo uvijek pratio, to je bilo malo vjerojatno, radio
je to vrlo vjeto. Naposljetku, veina lanova Greeningove skupine je mrtva,
Vandersteyn je u bijegu, i vie nema potrebe da budem pod prismotrom.
Projahali smo pokraj mrave starice u poderanoj odjei koja je obilazila kue. Ima li
to iz kuhinje, slukinje? izvikivala je. Bila je jedna od onih koji su skupljali otpatke iz
kuhinja da bi ih kasnije prodavali za nekoliko penija, kao kompost za londonske povrtnjake.
Bila je prestara za tako teak, prljav posao. Gledajui njeno umrljano lice, sjetih se kako mi
je Barak rekao da je na ulici vidio majku. Ova starica lako bi mogla biti ona. Da, mune su
te obiteljske svae.
Proli smo pokraj velikog dovodnog kanala u Eastcheapu. Slukinje i gospoe s
vjedrima ekale su u redu da uzmu vodu. Neki od prosjaka koji su se stalno vrzmali oko
kanala prestanu dosaivati enama i potre prema nama. Jedan je prosjak gotovo dodirnuo
gubicu Philipova konja, i ivotinja se poplai.
 Oprezno, prijatelju! viknuo je Philip, s naporom primirivi konja. Udarit e te ako
ne bude pazio! Nastavili smo jahati, a Philip doda: Mili Boe, kakav smrad je irio taj
ovjek. Zar se ne moe oprati kad ve besposliari pokraj dovodnog kanala?
Teko je biti ist ako mora prosjaiti tijekom ljeta.
Philip je kimnuo. Va je prijekor na mjestu. Moramo biti milosrdni prema onima
koji u ivotu nemaju sree. To je kranski.
Naravno. No moda im ne bismo trebali prepustiti upravljanje dravom, rekao sam
u poluali, kako bi to htjeli anabaptisti.
Philip se malko uzrujao. Dobro znate da ne podravam takve heretike stavove.
Uzdahnuo je. Ve je uobiajeno da papisti optuuju reformiste da su anabaptisti, no udi
me da i vi vjerujete u takve besmislice.
Ne vjerujem. Oprostite.
Anabaptisti nisu Boji odabranici, rekao je Philip mrko.
Vjerujete da su ljudi podijeljeni na izabrane i proklete? upitao sam ozbiljno.
Da, odgovorio je Philip samouvjereno. Neke je Bog predodredio za spasenje, dok
e nevjernici gorjeti u vjenom ognju. itajte svetog Pavla.
Ta mi se doktrina uvijek inila odve otrom.
Boja pravda moda nam je neshvatljiva, ali je sveta i nepovrediva. Philip me
iskreno pogleda. Prihvaanjem vjere, Matthew, ovjek potvruje svoje mjesto u raju.
I doznaje kako ispravno ivjeti. Primjerice, shvaa da mu valja razotkriti je li njegov
klijent umijean u ubojstvo.
Hladno me pogledao. Obojica smo pomislili na tu mogunost.
Kimnuo sam u znak slaganja. Tako je. Saznajmo je li sumnja opravdana.

UA Cotterstokeovih je, kao i prije vjetaenja, bila obavijena tiinom, kapci su bili

K zatvoreni, a stranje dvorite i staja, preplavljeni jutarnjom sparinom, bili su prazni.

Bilo je teko zamisliti da se nalazimo u sreditu velikoga grada. Stara gospoa
Cotterstoke, pomislih, ivjela je ovdje vie od pedeset godina.
Privezali smo konje, a kad smo izali na sunce, iz Philipa je opet progovorio praktini
odvjetnik: Trebali bi prodati kuu. Vrijednost novca sve vie pada. Ali nijedno od njih nee
napraviti ni koraka u tom smjeru sve dok spor ne bude rijeen.
Proli smo ispod dvorinog svoda, vratili se na ulicu i pokucali. Iznutra se zauje
potezanje nogu po podu, i uskoro nam stari Vowell otvori vrata. Ugledavi nas dvojicu u
slubenim haljama, razrogaio je svoje vodenaste plave oi. Brzo se naklonio. Gospodo,
nisam znao da dolazite, nisam dobio nikakve upute. Odrat e se jo jedno vjetaenje?
 Iz njegovih rijei shvatio sam da ne zna kako vie ne zastupam Isabel. Philip mu
ljubazno ree: Ne, gospodine, ali bit e nam od pomoi ako odgovorite na nekoliko pitanja.
Vowell neodluno zavrti glavom. Ne znam to bih vam tono mogao rei. Bio sam
sluga pokojne gospoe Cotterstoke cijeli njen ivot, ali nisam znao nita o njenim poslovima.
Moja jedina dunost je da uvam kuu.
Nas dvojica arko elimo doznati moe li se ova razmirica nekako rijeiti prije nego
to doe na sud, rekoh.
To je malo vjerojatno, ree Vowell tuno. Ali uite, gospodo.
Odveo nas je u salon. Opazih da je napola dovren vez stare dame jo uvijek na stolcu
nasuprot zidnoj slici i upitah se je li ita u ovoj kui pomaknuto otkad je umrla. Zagledao
sam se u mural. Uistinu sjajno djelo. Jeste li bili ovdje kad je slika nastala?
Jesam, gospodine. Tada sam tek izaao iz djeatva, no sjeam se kako sam procijenio
da je slika vrlo vjerna. Moja pokojna gazdarica, njen prvi mu i njihovo dvoje male djece
pogoeni su u dlaku. Rastuim se kad sliku pogledam danas. Gazdarica je mrtva, a djeca
posvaana. Pogledao nas je, no sada s oprezom.
uo sam priu o smrti njihova ouha. Tuan dogaaj, ree Philip i prepria ono to
mu je rekao stari odvjetnik. Sluajui ga, stari sluga se pokunji, a u oima mu se pojave suze.
Kad je Philip dovrio, upita nas smije li sjesti.
Naravno, ree Philip.
Vowell sjedne i zapone: Dakle, doznali ste za tu staru priu. I mislio sam da e, s
ovom novom svaom, kad-tad izai na povrinu. Stisnuo je ake i zagledao se u rogoinu
na podu, a onda kao da je donio odluku. Nastavio je: Gospodin Edward tada je imao
jedanaest godina, a gospoa Isabel dvanaest. Kao djeca nisu bili bliski. Oboje su bili oholi,
htjeli su da uvijek bude po njihovu, i esto su se svaali. Moram kazati da je majka esto bila
otra prema njima. No bila je dobra gazdarica. Mislila je na mene kad je sastavljala
oporuku...
Oporuka najprije mora biti potvrena, rekao sam. Sve dotad Vowell nee moi
dobiti svoj dio nasljedstva.
Stari sluga je kimnuo i nastavio: Djeca su voljela svog oca. Kad je umro, bila su silno
tuna. Sjeam se da sam ih pronaao kako plau zagrljeni. Tada i nikad vie. Podignuo je
pogled prema nama. Kad je gazdarica umrla, poela je ova svaa oko slike, a ja nisam znao
to da uinim. Bio mi je to teak teret, gospodo...
Onda dopustite da vam pomognemo, ree Philip tiho.
Vowell duboko uzdahne. Gospoa Johnson, kako se tada zvala, moda se odve brzo
preudala, samo godinu dana nakon smrti gospodina Johnsona. No bilo joj je teko samoj
voditi posao, neki ljudi nisu eljeli trgovati sa enom, a djeca su bila jo premala da joj
pomognu. Njen novi mu, gospodin Cotterstoke, bio je dobar ovjek. Gazdarica je to znala.
No djeca...
Moda su to doivjeli kao izdaju, rekao sam tiho, prisjetivi se Baraka i njegove
majke.
 Vowell je podignuo glavu. Da. Nije bilo ugodno gledati ih u to vrijeme. Sjedili su
zajedno po kutovima, smijuljili se, aputali i radili..., oklijevao je, ... rune stvari.
Kakve stvari? upitao je Philip.
Gospodin Cotterstoke imao je lijepu knjigu rimskih pjesama, prekrasno ispisanu i
ukraenu sve runi rad, poput veine tadanjih knjiga, za razliku od ovih dananjih,
tiskanih, sa zbijenim reenicama. Ta je knjiga pjesama nestala. Sve su se sluge bacile u
potragu, ali nitko je nije naao. Sjeam se kako su nas djeca gledala dok smo je traili,
izmjenjujui osmijehe. Nakon toga poele su nestajati i druge gazdine stvari. Mislim da su
djeca bila odgovorna. No gospodin Cotterstoke i gazdarica, ona osobito, smatrali su da je
odgovorna nemarna posluga. Uvijek smo mi bili krivi, rekao je Vowell gorko. Gazdarica i
gospodin Cotterstoke u to su vrijeme bili zaokupljeni jedno drugim. Gazdarica je
zatrudnjela. Djecu jedva da su i primjeivali. Zavrtio je glavom. Njih je to jo vie naljutilo.
Mislim da su Edward i Isabel, sjedinjeni zajednikom srdbom, postali mnogo blii. Jednom
sam ih sluajno uo kako razgovaraju na stubama. Gospodin Edward govorio je da e oboje
biti lieni nasljedstva, da e sve dobiti novo dijete, da ih majka vie i ne gleda... I onda...
Nastavite, blago sam ga potaknuo.
Gospodin Cotterstoke znao je popodne raditi kod kue. Pregledavao je raune. Volio
je sredinom poslijepodneva pojesti tanjur variva. Kuharica bi pripremila jelo i odnijela mu
ga na kat. Jednom mu je prigodom nakon variva bilo vrlo muno, a loe se osjeao jo i
nekoliko dana poslije. Lijenik je ustvrdio da je pojeo pokvarenu hranu. Oporavio se. No
ujte ovo. Jedna od mojih tadanjih zadaa bila je unitavanje tetoina. Imali smo vreicu
otrova, kupljenog od pokuarca, koji je bio odlian za ubijanje mieva. Sjeam se da sam
nedugo nakon to se gospodin Cotterstoke razbolio iz upe izvadio otrov kako bih ga
rasporedio po staji. Odmah sam primijetio da vreica nije bila puna kao dotad.
Mislite da su ga djeca eljela otrovati? upitao je Philip uasnuto.
Ne znam, ne znam. Ali kuharica mi je rekla da su se djeca kobnog dana vrzmala po
kuhinji.
Trebali ste to prijaviti, ree Philip strogo.
Vowell ga je zabrinuto pogledao. Nije bilo dokaza, gospodine. Djeca su se esto
vrzmala po kuhinji. Gospodin Cotterstoke se oporavio. A ja sam bio samo jadni sluga. Takva
optuba mogla me stajati namjetenja.
Kako su djeca reagirala kad se gospodin Cotterstoke razbolio? upitao sam.
Primirila su se. Nakon tog dogaaja majka ih je gledala drukije, kao da je i ona
sumnjala na njih. A kad je ve tako, mislio sam, ako ih i ona sumnjii, onda e paziti na
mua i nema smisla da ja neto govorim. No ipak me pekla savjest to nita nisam rekao.
Osobito nakon... nakon sljedeeg dogaaja, rekao je alosno. Opet se pogrbi i zagleda u
noge.
Mislite na utapanje? upitao sam.
Mrtvozornik je utvrdio da se radilo o nesretnom sluaju.
No vi niste vjerovali u to? upita Philip otro.
 Vowell ga pogleda. Mrtvozornik je sve pomno ispitao. Nije na jednom slugi da mu
proturjei. U glasu mu se sada mogla osjetiti srdba. Ve i tada je bilo mnogo nezaposlenih
slugu koji su tumarali ulicama.
Nismo vas doli koriti, umirio sam ga. Samo elimo otkriti uzrok svae. Koliko
smo shvatili, gospodin Cotterstoke je toga dana poslom otiao do pristanita. Iao je s djecom,
a u pratnji ste im bili vi i jo jedan sluga. Vi ste ostali kod carinarnice, a nakon nekog
vremena donde su dola djeca, rekavi da imaju ekati s vama dok se ouh ne vrati.
Da, sve ste tono naveli. Tako sam i ja dogaaj opisao mrtvozorniku.
Kako su se djeca ponaala kad su se vratila?
Bila su malko povuena. Samo su rekla da ouh eli pogledati robu na brodovima
koji su upravo pristigli.
Opet pomislim kako se cijela pria temelji samo na djejoj rijei. A tko zna to se
dogodilo kad su djeca ostala nasamo s Cotterstokeom. Da, mogla, su gurnuti ouha u vodu.
Tada im je bilo etrnaest i trinaest godina.
Je li gospodin Cotterstoke bio krupan ovjek? upitao sam Vowella.
Ne, bio je nizak i mrav. Jedan od onih sitnih i ivahnih, brzomisleih ljudi. Nije
bio nimalo slian mom prvom gazdi. Zagledao se u zidnu sliku s koje nas je promatrao
Edwardov i Isabelin otac, dotjeran i s visokim eirom, pun aristokratske samouvjerenosti.
Kakvi su bili odnosi u obitelji nakon utapanja? upitao je Philip.
Stvari su postale drukije. Pretpostavljam da su djeca saznala na koji je nain ouh
raspodijelio imovinu da je imetak ostavio eni, odnosno svoj djeci na jednake dijelove ako
ona umre prva. Kako god bilo, Edward i Isabel su se promijenili. Bili su bliski dok je gospodin
Cotterstoke ivio u kui. Nakon njegove smrti nisu se vratili svaama, no jesu se...
izbjegavali. Oh, kako su se bijesno znali pogledavati. Odnos gospoe Cotterstoke prema
njima takoer se promijenio, ak i prije no to je izgubila dijete koje je nosila. Prije je s njima
bila otra, no sada se praktiki nije obazirala na njih. Prodala je trgovaki obrt i, samo
nekoliko mjeseci poslije, pronala Edwardu slubeniki posao u Gradskoj vijenici, to je
znailo da se momak mora iseliti iz kue.
Dakle, Edward ipak nije naslijedio obrt.
Ne. K tome je gazdarica nastojala to prije udati Isabel, premda je djevojka tada imala
samo petnaest godina. Stalno je pozivala mogue enike u kuu. No, kao i uvijek, gospou
Isabel nije se moglo prisiliti da napravi neto protiv svoje volje. Vowell se tuno osmjehne,
a onda zavrti sijedom glavom. U kui je vladalo grozno ozraje sve dok Isabel napokon nije
pristala na udaju za gospodina Slanninga i otila s njim. Nakon toga, gospoa Cotterstoke
kao da se, ne znam, povukla u sebe. Jedva da je izlazila iz kue. Vowell pogleda prazni
stolac. Dobar dio vremena provodila je vezui u tom stolcu. Vezla je i vezla. No
domainstvo je vodila strogom rukom. Sluge su uvijek morale dati sve od sebe. Duboko je
udahnuo i podignuo pogled prema nama. Nije li udno to se, unato svemu loem to se
dogodilo ovdje, nikad nije odselila, ak ni kad je ostala sama u kui prevelikoj za nju?
 Pogledao sam mural. Moda zato to se ivo sjeala kako je neko ovdje bila sretna.
Vidim da je stolac okrenut prema slici.
Da. Tu je sjedila kad ju je pogodila kap. Znate, Edward i Isabel rijetko su je
posjeivali, i to nikad zajedno. No gazdarica ih nije ni poticala da dolaze. Rastuilo me kad
sam vidio kako se na vjetaenju ponaaju jedno prema drugom. A onda i ta udnovata
oporuka... Zavrtio je glavom. Moda vam nisam smio ispriati sve ovo. Kakvo dobro iz
toga moe izai? Sve se dogodilo prije mnogo godina. to god da je bilo, popraviti se ne
moe.
Philip, gladei bradu, zamiljeno ustane. Vowell se oajniki nasmije. to sad slijedi,
gospodine? Hou li do smrti ostati uvar ove kue? Nije mi ugodno samom biti ovdje, ree
Vowell, pa bre-bolje doda: Katkad nou, kad zakripi drvo...
Bilo mi je ao starca. Pogledao sam Philipa. Mislim da smo doznali sve to smo htjeli,
brate Coleswyn.
Da, jesmo. Philip pogleda Vowella. Trebali ste to prijaviti.
Gospodin Vowell je u pravu, rekao sam. Nita dobroga ne moe izai iz prekapanja
po moguem ubojstvu, sluaju koji se dogodio prije toliko desetljea, bez ikakvih dokaza s
kojima bi ga se moglo ponovo otvoriti.
Philip je ostao utke razmiljati.
to ete poduzeti, gospodine? upitao ga je Vowell drhtavim glasom.
Philip je odmahnuo glavom. Ne znam.

TILI SMO Ustaju po konje. Moda su djeca doista, ih bar jedno od njih, gurnula

O gospodina Cotterstokea u vodu, rekoh. Gospodin Vowell oito smatra da se

dogodilo upravo to.
A sada je jasno i zato je njihova majka sastavila onakvu oporuku. eljela je
zapoeti novu svau. Bila je to njena osveta.
Ali i dalje nema novih dokaza koji bi mogli oboriti mrtvozornikovo rjeenje.
Da, no ja ipak smatram da su djeca kriva.
I ja. Brat i sestra tugovali su za ocem, a usto su bili uvjereni da e ih majin novi
mu razbatiniti...
Posve pogreno uvjerenje, otro je rekao Philip.
To nisu znali. Moda je sve krenulo s malim nepodoptinama, nakon ega su se
poeli meusobno ohrabrivati na daljnje korake. A budui da su se osjeali odbaeno i
izdano, i neprestano govorili o tome, moda su jedno drugo natjerali u svojevrsno... ludilo.
to mislite, tko je od njih dvoje gurnuo gospodina Cotterstokea u vodu?
Odmahnuo sam glavom. Ne znam.
 Tko god od njih to uinio, time je postao ubojica.
Sve je to samo nagaanje, naglasio sam. Vjerojatno jest bilo tako, ali ne moemo
biti sigurni. Utapanje gospodina Cotterstokea mogla je biti i nesrea. Starac je u pravu. Tko
bi mogao imati koristi od otkrivanja tog sluaja nakon etrdeset godina? Osim toga, nemojte
zaboraviti da vas vee dunost uvanja klijentove tajne. Moete je prekriti samo ako
smatrate da se klijent sprema poiniti zloin, a to je malo vjerojatno.
Philip stegne eljust. To je pitanje pravde. Izravno u upitati Edwarda to se zbilo.
A ako ne bude uklonio moje sumnje, prestat u ga zastupati i o svemu obavijestiti naeg
vikara. U pravu ste to se tie dokaza, nema ih, ali ako su nae sumnje opravdane, mora mu
se ukazati na stanje njegove due. Kako bi ovjek koji je uinio takvo nedjelo mogao biti
Boji odabranik? Na vikar mora znati za to.
A Isabel? Nema smisla sve ovo ispriati Dyricku. Ne bi ga bilo briga. Dobro ga
poznajem.
Philip me pogleda. Ostavili biste me da sam kopam po ovoj stvari?
Kratko sam razmislio, pa odgovorio: Da, bih. U ovom sluaju bih.
Philip je otro zavrtio glavom. Ne. Ubojstvo ne smije ostati nekanjeno.
 etrdeset prvo poglavlje

LJEDEEG DANA PONOVO SAM krenuo zamoliti rizniara Rowlanda prijepis pisma koje

S je poslao Isabel Slanning, te ga priupitati je li to odgovorila. Mnogo sam razmiljao

o onome to je stari Vowell rekao Philipu i meni. inilo se vrlo vjerojatnim da su
prije etrdeset godina Isabel ili Edward, moda i oboje, ubili svog ouha. Ponovo se
sjetih to mi je prije vie tjedana Isabel rekla za Edwarda: Da samo znate za uasne stvari
koje je poinio moj brat. No kakva korist da ih sada, bez novih dokaza, suoavamo s time?
Znao sam da e Philip razgovarati s Edwardom. Moda je to ve i uinio. Imao sam neugodan
osjeaj da e se posljedice te davne tragedije nanovo uzburkati.
Osjeaj nelagode jo se i pojaao kad mi je Rowlandov pisar rekao da rizniar nee
biti dostupan sve do ponedjeljka. Uinilo mi se da pisar neto skriva, no dogovorio sam
sastanak za ponedjeljak. Bilo je to za tri dana, ali se bar radilo o vrstom dogovoru.

tog jutra u uredu sam krenuo prouavati jedan presedan iz godinjaka kako

K
ASNIJE
bih, kad sljedeeg mjeseca zapone novi kvartal, imao sve pripremljeno. Uto mi na
vrata pokuca John Skelly. Uavi, prijekorno me pogleda kroz debela stakla svojih
naoala, kao i mnogo puta u posljednjih mjesec dana. Ne samo da sam esto izbivao
iz ureda i putao da se posao gomila, nego smo Barak, Nicholas i ja oigledno dijelili neku
tajnu o kojoj Skelly nita nije znao. I bolje da nita ne zna, tako je sigurnije za njega,
oenjenog mukarca s troje djece. No bilo mi je jasno da se osjea izopeno. Moram popriati
s njim, zahvaliti mu za sav dodatni posao koji je obavio i dati mu prikladnu nagradu.
Osmjehnuo sam se. to je, Johne?
Doao vam je posjetitelj. Gospodin Okedene, tiskar koji je ve bio ovdje.
Odloio sam godinjak. to eli? upitao sam pomalo zabrinuto, sjetivi se kako smo
nakon njegova prolog posjeta zavrili u onoj krmi, borei se s Danielsom i Cardmakerom.
Kae da se doao oprostiti s vama.
Rekao sam mu da ga uvede. Okedene je izgledao starije i mravije, kao da su mu brige
izjele njegovo snano, vrsto tijelo. Pokazao sam mu da sjedne.
Pisar mi je rekao da ste se doli pozdraviti.
Tuno me pogledao. Da, gospodine. Prodao sam obrt. Selimo na farmu mog brata u
Istonoj Angliji.
Bit e to velika ivotna promjena.
Da. No od Greeningova ubojstva i Eliasova nestanka moja obitelj nije imala mira.
uo sam da Elias nije pronaen, a ni oni drugi koji su dolazili gospodinu Greeningu.
 Istina, rekao sam nakon kraeg oklijevanja.
Otro me pogledao, slutei da znadem vie no to elim rei. Upitah se kakve sve
glasine kolaju meu radikalima. Okedene je protrljao elo svojom jakom, etvrtastom
rukom, pa nastavio: Nisam svojoj obitelji rekao za sukob u krmi s Armisteadovim
ubojicama. No ti su ljudi jo uvijek na slobodi i posve mi je jasno da nismo sigurni. Moramo
misliti na svoju djecu. Ostaci Greeningove radnje i mene i enu stalno podsjeaju na to.
Ostaci? Kako to mislite? uspravio sam se u stolcu.
Niste uli? U noi prije dva tjedna Greeningovu tiskaru progutala je vatra. Unutra
je bio uao mladi par, besposleni prosjaci. Prevrnuli su svijeu. Sjeate se da je kuica bila
sva od drva. Brzo je izgorjela.
Vatra je posve unitila Armisteadov tiskarski stroj, jedinu vrijednu stvar. Okviri sa
slovnim kalupima pretvorili su se u beskorisne komade olova. Da ja i ostali susjedi nismo
pourili ugasiti vatru, lako se mogla proiriti na moju kuu. I dalje.
Okedene je ve bio spominjao koliko se tiskari boje vatre. I ja sam bio svjestan da se
poar tijekom ljeta vrlo brzo moe proiriti gradom. Stanovnici Londona oprezno rukuju
svijeama tijekom vrueg i suhog razdoblja kao to je ovo.
One ubojice jedan plavokos, a drugi crnomanjast jo uvijek su u Londonu, rekao
je Okedene.
Uspravio sam se u stolcu. Daniels i Cardmaker? Vidjeli ste ih?
Da. Nadao sam se da su otili iz grada, ali prolog sam tjedna ih obojicu vidio u krmi
u blizini Cripplegatea. Bio sam u prolazu. Kako je bio trni dan i velika guva, nisu me
opazili. No ja sam odmah prepoznao ta lica. Pomislio sam da bih vam trebao javiti, ali nakon
onog to se dogodilo proli put, nisam se vie elio mijeati.
Razumijem. Od okraja nita nisam uo o njima. Opet se sjetih kako mi se u
pristanitu uinilo da je netko nogom pomaknuo oblutak, i da nas netko slijedi.
Sve je ureeno. Putujemo sljedei tjedan, rekao je Okedene odluno. Radnju sam
prodao drugom tiskaru. No odluio sam vas posjetiti i rei vam da sam vidio ubojice. I ujedno
vas priupitati ima li kakvog napretka u istrazi o ubojstvu Armisteada Greeninga. One
propalice rade za nekog drugog, nije li tako? Okedene me netremice promatrao. Za nekog
na visokom poloaju? Za nekog tko ih, moda, jo uvijek titi? Jer, kako bi se inae usudili
zalaziti po krmama?
Ugrizao sam se za usnu. Mnogo toga sam saznao od prvog susreta s Okedeneom: tko
je Bertano, kako je ukradena kraljiina knjiga, kako su zavrili lanovi Greeningove skupine.
Ali nisam znao odgovor na najvanije pitanje, ono koje mi je Okedene upravo postavio: tko
se krije iza svega?
Mislim da ste u pravu, rekao sam. Danielsa i Cardmakera uposlio je netko na
visokom poloaju. No tko god to bio, dobro je sakrio svoje tragove.
Okedene me gledao ravno u oi. A ona knjiga? Tualjka grenika?
 Nismo je pronali, ali... Oklijevao sam. Ali bar je nitko nije iskoristio da naudi
kraljici.
Okedene je vrtio glavom. Sve je to uasno. Uasno. Zapee me savjest jer u
posljednje vrijeme jedva da sam i pomislio na Okedenea. Bio je obian ovjek iji se ivot
zbog svega ovoga okrenuo naglavce. Bojim se da nas ekaju jo vee nevolje, unato tome
to je lov na heretike okonan, dodao je on. Ljudi kau da kralj nee jo dugo, a tko zna
to nam slijedi onda.
Kiselo se osmjehnem. ovjek mora paziti kad govori o tome. Predvianje kraljeve
smrti smatra se izdajom.
Danas je valjda sve izdaja, naglo se raestio Okedene. Da, mojoj e obitelji biti
bolje na selu. Zarada od ljetine vjerojatno e biti mala, vrijednost kovanica svakim je
mjesecom sve manja, ali bar neemo biti gladni.
ao mi je to zbog moje istrage imate toliko problema, rekao sam tiho.
Okedene je odmahnuo glavom. Ne, krivnja je na onima koji su ubili mog sirotog
prijatelja. Ustao je i naklonio se. Hvala vam, gospodine, i zbogom. Poao je prema
vratima, a onda zastao i okrenuo se. Mislio sam da u dobiti bar nekakvu poruku zahvale
od lorda Parra zato to sam mu osobno iao rei to se dogodilo one noi.
Lord nije poznat po svojoj zahvalnosti, rekao sam potiteno.

ASNIJE tog jutra ponovo sam neoekivano prekinut u poslu. Ne! dopro je Nicholasov

K glas iz vanjskog ureda, a zatim se zauo zveket kovanica.

Izjurio sam iz sobe. Barak i Skelly zaprepateno su promatrali Nicholasa koji
je, drhtav i crven u licu, piljio u pismo u svojoj ruci. Ispred svojih nogu opazim
zlatnik od pola funte, a jo ih je bilo razbacano po uredu.
to se dogodilo? upitao sam.
Upravo su mu dostavili pismo, rekao je Skelly.
Nicholas me pogledao i progutao slinu, guvajui pismo u ruci. Skelly je ustao od
svog radnog stola i poeo skupljati razbacane zlatnike.
Ostavite ih, Johne, molim vas, rekao je Nicholas hladno. Ili ih ubacite u crkvenu
krabicu ovdje u Innu. Ja ih neu uzeti.
Nicholas, doi u moju sobu, rekao sam.
Kolebao se, ali na koncu polako poe za mnom, sav nespretan i ukoen. Pokazah mu
da sjedne, a ja zauzmem mjesto za svojim radnim stolom. Prazno je zurio u mene. Njegovo
crveno lice polako je blijedjelo. Bilo je oito da je doivio ok. to se dogodilo?
Usredotoio je pogled i rekao: Sve je gotovo. Razbatinili su me. Spustio je pogled
na pismo. Lice mu se trzalo, i pomislih da e se slomiti, no samo je duboko udahnuo i vrsto
stisnuo eljust. Oprezno sam posegnuo prema pismu, no on ga stisne jo jae. to se
dogodilo? ponovo sam upitao. Zato si pobacao zlatnike?
ao mi je zbog tog ispada, rekao je hladno. Nee se ponoviti.
Nicholas, ne budi takav prema meni. Zna da u ti pomoi ako budem mogao.
Lice mu se ponovo trzne. Znam. Oprostite. Utihnuo je i zapiljio se kroz prozor, u
unutarnje dvorite. Potom, ne gledajui me, napokon ree: Bio sam vam kazao da su mi
roditelji zaprijetili da e me razbatiniti u korist mog bratia. Samo zato to nisam elio
oeniti djevojku koju nisam volio.
To je beutno.
Moji roditelji su beutni ljudi. Nisu... nisu me mogli podvrgnuti svojoj volji, pa su
nali nekog poslunijeg. Tuno se osmjehnuo. Dvoboj je bila kap koja je prelila au. Jo
vam nisam rekao za to. Pogledao me. Izgledao je to bijesno, to oajno.
Kakav dvoboj?
Oporo se nasmijao. Dok me moj otac pokuavao uvjeriti da oenim tu jadnu
djevojku protiv moje i njene volje, uinio sam pogreku i povjerio se prijatelju koji je ivio
u blizini. Zapravo, mislio sam da je prijatelj ili bar fini gospodin. Posljednje dvije rijei, koje
su njemu tako mnogo znaile, Nicholas je izgovorio s velikom gorinom. Momak je previe
troio i obitelj mu je prestala davati novac. Rekao mi je da mu moram dati dva zlatnika od
funte ili e mom ocu rei da nemam namjeru oeniti djevojku.
to si uinio?
Izazvao sam prostaka na dvoboj, naravno, rekao je Nicholas s emernim ponosom.
Maevali smo se, i posjekao sam mu ruku. Ponovo je stisnuo pismo. Da sam mu bar
odsjekao polovicu uha, pa da izgleda kao ona propalica Stice. Njegovi su roditelji vidjeli da
je ozlijeen i doli su se poaliti mojima. Kad su me moji pozvali na red, rekao sam im zato
sam se maevao i da neu oeniti djevojku. Duboko je udahnuo i dlanom preao preko lica.
Tada su odluili poslati me na studij prava, usput mi zaprijetivi da e me razbatiniti.
Nisam mislio da e prijetnju provesti u djelo.
to pie u pismu? Mogu li ga vidjeti?
Ne, odvratio je Nicholas tiho. No zadrat u ga da me podsjea kakvih sve roditelja
ima. Moj otac kae da sam neposluan i neobuzdan, da sam im dvobojem i odbijanjem
udavae koju su mi namijenili potkopao poloaj u okrugu. Ni on ni majka vie me ne ele
vidjeti. Otac mi je pismo poslao po posebnom glasniku, zajedno s pet funti. Kae da e mi
svake godine slati isti iznos. Naas je ponovo utihnuo, a onda uvjereno ree: Smatram da
su postupili okrutno. I pogreno. Na licu mu se pojavi gnjev. to vi mislite, gospodine, tko
je ovdje vie pogrijeio?
Oni, odgovorio sam bez oklijevanja. Kad si mi prvi put priao o toj djevojci, i ja
sam mislio da e ih ljutnja proi. No bio sam u krivu.
Znao sam da bi Nicholas sada najradije bijesno urlao, no ostao je pribran. Jo je
nekoliko puta duboko udahnuo, i sa zadovoljstvom primijetim da mu se u lice vraa boja.
Ve sada mi manjka novaca da vam plaam mentorstvo, rekao je tuno. Mislim da vas
moram napustiti.
Ne mora, rekoh. Mnogo si nauio i vrlo si blizu tome da sam zarauje za ivot.
Pogledao me. Bilo mi je jasno kako zna da to nije istina. Bio je samo uenik, i jo bi trajalo
da korist od njegova rada postane vrednija od vremena koje bih troio na njegovu poduku.
U svakom sluaju, taj trenutak nije daleko, osobito ako i dalje bude vrijedan kao ovih
tekih posljednjih tjedana. Osmjehnuo sam se. Znaenje tvoje pomoi prelazi uobiajene
granice.
Ne elim vam biti na teret, ljutito je rekao. Odsad u se sam brinuti za sebe.
Tuno sam se osmjehnuo. Biblija nas ui, Nicholas, da pred padom ide uznositost, a
pred slomom oholost. Nemoj otii od mene, od nas, zbog uznositosti. Nemoj napraviti tu
pogreku.
Nicholas je spustio pogled na zguvano pismo. Bio sam zabrinut jer sam znao da bi
mladi, ako e jarosno slijediti svoj ponos, mogao loe zavriti. Imao je crtu samounitenja u
svom karakteru. Kratko je vrijeme vladala tiina, a onda se zauje kucanje i u sobu ue Barak.
Nije paradirao, ve se drao vrlo suzdrano. I on je imao neto u ruci. Priao je stolu i na
njega spustio posloenu hrpicu zlatnika. Nicholas ga pogleda.
Uinili su to, ha? upitao je Barak izravno. Mislim, tvoji roditelji.
Da, odgovorio mu je Nicholas muklo, mrko ga gledajui.
Toga sam se i bojao. Eh, ti roditelji... Mogu uiniti mnogo toga loeg. Nicholas je
utio, pa Barak nastavi: Znam sve o tome. No znam i jo neto. Novac je novac, bez obzira
od koga je. A za ovu svotu pet siromaaka mora raditi cijelu godinu. Uzmi novac i potroi
ga. Pokai roditeljima rogove.
Nicholas ga pogleda u oi, a onda kimne i posegne za novcem.
Ostaje? upitam ga.
Da, gospodine. Do daljnjega.
Barak ga potapa po ramenu. Tako valja. Doi, imamo posla, ree on praktino i
umorno se osmjehne. Mladi mu za koji trenutak uzvrati osmijeh.

SUBOTU JE, nakon dugo vremena, stigla i jedna dobra vijest, premda su mi i u tom

U sluaju osjeaji bili pomijeani. Sjedio sam u dnevnoj sobi, razmiljajui bih li
sljedeeg tjedna pozvao Guya na veeru. Bio sam ohrabren sitnim koracima ka
pomirenju koje smo napravili u bolnici, no i dalje sam se bojao da bi mogao odbiti
poziv. Uto se zaulo kucanje i u sobu je ula Agnes Brocket. Potiskivala je uzbuenje, i
upitah se donosi li dobre vijesti o svom sinu. No nije se radilo o tome. Doao je gospodin
Brown, Josephinein mladi. elio bi razgovarati s vama.
Odloio sam pero. O emu?
 Agnes je sklopila ruke i koraknula blie. Moda vam to ne bih smjela rei,
gospodine, ali smatram kako je dobro da nas vane stvari ne ostave zateenima. Pa onda, u
povjerenju: gospodin Brown eli zamoliti vae odobrenje da oeni Josephine.
Zapiljio sam se u nju. Brown mi se sviao; bilo mi je drago to je Josephine pronala
udvaraa bila je sretnija i imala vie samopouzdanja. Ali ovo je bilo neoekivano. Nije li
to odve naglo? rekoh. Da Josephine nije...
Agnes se zarumeni od nelagode. Oh, ne, gospodine, nije to u pitanju.
Svejedno, ne viaju se jako dugo, zar ne?
Sada e biti etiri mjeseca, gospodine.
Ve toliko? Tko bi rekao.
Mislim da se ne namjeravaju odmah eniti, rekla je Agnes malice prijekorno. Ali
vjerujem da su iskreno zaljubljeni i ele se zaruiti.
Osmjehnuo sam se. Onda uvedite gospodina Browna.
Mladi je bio uzbuen, ali uvjerio me u iskrenu nakanu o estomjesenim zarukama.
Rekao je da e njegov gazda sa zadovoljstvom primiti Josephine u svoj dom, osobito stoga
to trenutno uope nema slukinju. Gazda koncem godine odlazi u mirovinu, govorio je
Brown. Cijelo svoje domainstvo preselit e na obiteljski posjed u Norwich. Ve nas je
oboje pozvao da poemo s njim.
Dakle, nakon Boia vjerojatno vie nikad neu vidjeti Josephine. Nedostajat e mi.
Brown, uvijek ste mi se inili pristojnim mladiem. I znam da vas Josephine jako voli.
I ja nju.
Ozbiljno sam ga pogledao. Znate li to joj se dogaalo u ivom?
Uzvratio mi je jednakim pogledom. Da. Kad sam je zaprosio, sve mi je ispriala.
Znao sam da joj je otac bio nasilan i surov ovjek, ali ne i da ju je oteo od obitelji tijekom
jedne kraljeve invazije na Francusku.
Da, bio je nesmiljen i okrutan.
Josephine vam je jako zahvalna to ste je spasili od njega i dali joj dom.
Njoj je prije svega potrebna njenost, gospodine Brown. Mislim da se to nikada nee
promijeniti.
Jasno mi je to, gospodine. Vi ste joj posljednjih godinu dana bili obziran gazda, a ja
u joj biti takav mu. Lice mu je zrailo iskrenou.
Da, vjerujem da hoe. Ustao sam i pruio mu ruku. Dajem vam svoj pristanak,
gospodine Brown. Rukujui se s njim, osjeao sam radost to je Josephineina budunost
osigurana, ali i tugu zbog njezina odlaska. Sjeam se da me, kad je tek dola u kuu, ivcirala
njena nespretnost i plaljivost. No uvidio sam da je izmuena, prepoznao njenu dobrotu, i
odluio da u biti blag.
Lice mladog Browna rumenjelo se od zadovoljstva. Mogu li joj rei, gospodine? eka
u kuhinji.
 Da, prenesi joj dobru vijest.

sam im se u kuhinji i ja prikljuio kako bih, zajedno s Brocketovima i

K
ASNIJE
Timothyjem, popio neto u njihovu ast. Timothy je izgledao zapanjeno i
uznemireno. Taj je deko uistinu mrzio svaku promjenu. Brinulo me to. Agnes je
preuzela ulogu pipniarke i toila vino koje je, na moju zamolbu, donijela iz
podruma. ak se i Martin donekle oslobodio i poljubio Josephine u obraz. No mislim da je
primijetio, kao i ja, da se Josephine malko trznula, i dok smo svi vedro razgovarali, Martin
se drao malo po strani.
Josephine se na koncu rasplakala i mladi Brown ju je privukao k sebi. Obrisala je suze
i osmjehnula se. Trudit u se da ne budem jedna od onih ena koje stalno plau.
Siguran sam da e biti najbolja i najpokornija ena, rekao je tiho njen zarunik.
A ja u pokuati biti najbolji mu.
Osmjehnuo sam se. Josephine nije bila nalik na Tamasin, ija je snana osobnost
zahtijevala ravnopravan odnos s muem, unato povremenom negodovanju okoline.
Josephine je bila odgojena da bude posluna, i s tugom pomislih da e joj u ivotu bilo to
osim podreene uloge biti zastraujue. No imao sam predosjeaj da e biti dobra majka i da
e joj to davati snagu. Podignuo sam au. Neka vam brak bude sretan i blagoslovljen
djecom.
I svi ostali dignu ae da nazdrave paru, a sretna Josephine me zahvalno pogleda.
Odluio sam da u ipak pisati Guyu.

O MENE su doli u zoru. Tako to obino rade. Jo sam bio u krevetu kad me probudilo

P snano udaranje po ulaznim vratima. Ustao sam i u nonoj koulji iziao iz sobe.
Nisam bio preplaen nego ljutit: tko se usuuje tako lupati po vratima u ovo doba?
Spustivi se stubama do odmorita, ugledah da Martin, i on u nonoj koulji, ve
povlai zasun na vratima. Evo me! rekao je razdraeno. Prestanite lupati, probudit ete
cijelu...
Zastao je kad je, otvorivi vrata, ugledao lokalnog redarstvenika Henryja Leacha,
krnog mukarca u etrdesetima. Uz njega su stajala dva pomonika s palicama; obrisi su im
se ocrtavali na jutarnjem svjetlu. Krenuo sam dalje niz stube moja se ljutnja pretvorila u
strah, i noge su mi poele drhtati. Leach je u rukama drao papir. Uvijek je bio pun
potovanja i naklonio bi se kad bismo se sreli na ulici, no sada se mrtio i vano podignuo
papir da ga mogu vidjeti. Odmah sam opazio svjetlocrveni peat. Nije bio kraljiin nego
kraljev.
 Gospodine Matthew Shardlake, obratio mi se Leach smrtno ozbiljno, kao da sam
stranac.
O emu se radi? Uspio sam primijetiti da su Agnes i Josephine takoer ustale, i da
stoje iza mene, a onda iza kue dotri Timothy, koji je zacijelo timario konje. Naglo se
zaustavio jer ga je jedan od redarstvenikovih pomonika prijetee pogledao. Duboko sam
udahnuo svje zrak vedrog ljetnog jutra.
Leach je nastavio: Krunsko vijee mi je naloilo da vas uhitim zbog optube za
herezu. Vijenici e vas sasluati sutra, a dotad ete biti zadrani u Toweru.
 etrdeset drugo poglavlje

da se odjenem. Nareeno mi je da izvidim imate li u kui

L
EACH MI JE REKAO
zabranjenih knjiga. Imam nalog, podignuo je on drugi dokument.
Nemam takvih knjiga.
To je nareenje.
Njegov pomonik drao je Timothyja za ovratnik, no djeak se posve neoekivano
otrgnuo i potrao prema redarstveniku, poseui za nalogom. Ne! Ne! To je la! Moj gazda
je dobar ovjek!
Leach je drao dokument iznad Timothyja, izvan njegova dohvata. Pomonik opet
uhvati djeaka za ovratnik i podigne ga u zrak. Djeak pone krkljati, pa ga pomonik spusti,
sada ga vrsto drei za ruku. Nemoj to opet pokuavati, deko, ili u te uguiti!
Pogledao sam svoju poslugu. Agnes i Josephine stiskale su se jedna uz drugu
prestraenih oiju. Mislila sam da je ovakvo hvatanje ljudi u njihovim domovima zavreno,
apnula je Agnes. Martin je, pak, ravnoduno pratio to se dogaa.
Provest u izvid dok se vi odijevate, rekao mi je Leach. Glas mu je i dalje bio
jednolian, sluben, prijekoran. Osjeao sam da uiva to ima priliku poniziti nekog iz mog
stalea. Nije me gledao u oi.
Pustio sam ga unutra. Bar se zbog zabranjenih knjiga nisam morao plaiti: sve sam ih
spalio. Osim toga, u kui nisam imao nikakav dokument koji bi otkrio da sam tragao za
Tualjkom. Leach je poslao jednog pomonika na kat da straari dok se odijevam. Prsti su
mi drhtali dok sam se zakopavao i vezao cipele. Pokuavao sam se smiriti i razmisliti o
svemu. Tko je ovo naredio, i zato? Je li ovo dio neke nove urote protiv kraljice Katarine?
Kad sam prije pet godina bio zatoen u Toweru zbog izdaje koju je izmislio Richard Rich,
spasio me nadbiskup Cranmer. Moe li me sada spasiti kraljica? Odjenuo sam ljetnu halju
koju mi je sino, kao i obino, pripremio Martin i izaao iz sobe.
Moja posluga jo je uvijek stajala u predvorju. Josephine je grlila uplakanog
Timothyja. Spontano sam se okrenuo prema njoj, a ne prema svom majordomu. vrsto sam
je uhvatio za ruku i uurbano rekao: Otii smjesta do Jacka Baraka i reci mu to se dogodilo.
Sjea se gdje ivi? Ve si mu nosila poruke.
I njene su se ruke tresle, ali ipak se nekako sabrala. Otii u odmah, gospodine.
Hvala ti. Okrenuo sam se redarstveniku i pokuao sauvati bar malo dostojanstva.
Krenimo, prijatelju. Pretpostavljam da emo pjeaiti.
Tako je, odvratio je Leach strogo, kao da sam ve osuen.
Uto se oglasio Martin Brocket. Gospodin Shardlake bi trebao jahati, prigovorio je.
ovjeka njegova statusa ne biste smjeli voditi londonskim ulicama kao da je obian
graanin. To nije prikladno. inilo se da ga daleko vie brine krenje pravila ponaanja
nego samo uhienje.
Dobili smo upute da ga sprovedemo pjeice.
Nema tome pomoi, Martine, rekao sam blago, pa se okrenuo Leachu. Poimo.
Gradske ulice, sreom, jo nisu bile pune ljudi, no ono malo prolaznika sa strahom je
promatralo nau etvorku: Leach je, u svojoj odori gradskog redarstvenika, stupao na elu,
dok su krupni i naoruani pomonici koraali uz mene. Uhienje vieg odvjetnika bila je
rijetkost, i nije bilo naodmet da javnost to vidi. Ljude je trebalo podsjetiti da je svatko, bez
obzira na svoj drutveni poloaj, podreen kralju.

TOWER smo uli na glavna vrata. Redarstvenik me predao dvojici toverskih straara

U u crvenim odorama; sjeiva helebardi bila su im naotrena poput britvi, a na

ulatenom eliku njihovih kaciga svjetlucalo je ranojutarnje sunce. Sjetih se
grevitog straha koji sam osjetio kad sam prije nekoliko tjedana s lordom Parrom
doao ovdje u posjet Walsinghamu. Sudbina od koje su svi strahovali, da zavre ovdje kao
zatoenici, nanovo me snala. Tlo kao da se ljuljalo pod mojim nogama dok su me preko
uredno podrezanog travnjaka unutarnjeg dvorita vodili prema White Toweru. Iz toverske
menaerije dopirala je udaljena rika i tektanje; upravo su hranili ivotinje.
Malo se priberem i okrenem najbliem straaru, nevjerojatno visokom i snanom
mladiu, ija je plava kosa izvirivala ispod eline kacige. Kamo me vodite? upitao sam.
Sir Edmund vas eli vidjeti.
Osjetih blagu nadu. Walsingham je prijatelj lorda Parra. Moda preko njega mogu
lordu poslati poruku.
Sproveli su me kroz veliko predvorje, a zatim uza stube. Sir Edmund je bio zauzet,
pa sam morao gotovo sat vremena ekati u zakljuanoj sobi iz koje se pruao pogled na
osunani travnjak. Sjedio sam na tvrdoj klupi i pokuavao sabrati misli. Naposljetku se
pojavio novi straar i osorno rekao da je sir Edmund spreman.
Stari upravitelj Towera sjedio je za svojim radnim stolom. Strogo me promatrao,
gladei vrh svoje sijede brade.
ao mi je to je do naeg novog susreta dolo pod ovakvim okolnostima, gospodine
Shardlake, rekao je.
Sir Edmunde, ja nisam heretik, odvratio sam. Ne znam to se dogaa, ali moram
obavijestiti lorda Parra da sam ovdje.
Lord Parr ne moe posredovati u ovome, rekao je Walsingham uznemireno. Ni
on, ni bilo tko drugi. Privedeni ste po nalogu Krunskoga vijea zbog sasluanja. Lord Parr
nije lan Vijea.
 Ali kraljiin brat, grof od Essexa, jest, rekao sam oajniki. A prije samo etiri dana
razgovarao sam s kraljicom. Nisam kriv ni za kakav zloin.
Sir Edmund je uzdahnuo i odmahnuo glavom. Pozvao sam vas k sebi iz uljudnosti
da vam kaem gdje ete provesti ovaj dan i sljedeu no, a ne da sluam vae albe. Ostavite
to za Vijee. Ja radim po njihovu nalogu i peatu tajnika Pageta. Naas sam sklopio oi, a
Walsingham blae doda: Najbolje e biti da se saberete i pripremite za sutranje ispitivanje
pred Vijeem. to se tie vaeg boravka ovdje, stavit emo vas u udobnu eliju, zajedno s
drugom optuenom dvojicom.
Smeteno sam ga pogledao. S drugom dvojicom? Tko su oni?
Sir Edmund pogleda papir na stolu. Philip Coleswyn, odvjetnik, i Edward
Cotterstoke, slubenik.
Dakle, Isabel stoji iza ovoga. Ali njezino buncanje zasigurno nije bilo dovoljno da nas
sve privedu pred Vijee. Potom se, meutim, sjetih Philipova straha da je ve pod sumnjom,
te da je Edward Cotterstoke takoer radikal.
Moete si naruiti hranu i pie, rekao je Walsingham. Samo mi recite koga da
pozovemo.
Ve sam obavijestio svog pomonika da sam... odveden.
U redu, rekao je Walsingham bezbojno. Za vae se dobro nadam da ete se sutra
uspjeno obraniti. Neto je zabiljeio na papir i kimnuo straaru, koji me odvede van.

su me natrag kroz veliko predvorje, pa niz stube u onu vlanu podzemnu

S
PROVELI
komoru. Opet sam sluao glasan zveket tekih kljueva, isto kripanje reetkastih
vrata, nakon ega su me za ruku odveli u sredinju prostoriju gdje je Howitson,
krupan mukarac s neurednom, raupanom bradom, sjedio za svojim prevelikim
stolom. Straari su mu rekli kako se zovem i ostavili me njemu na brigu. Pogledao me i
zbunjeno podignuo obrve jer, eto, nedavni se posjetitelj vratio kao zatvorenik, no lice mu
brzo poprimi strog izraz od maloprije. Sjetih se straara Myldmorea koji e uskoro, po
onome to je rekao lord Parr, biti potajno prebaen u inozemstvo. Upitah se to Howitson
misli o nestanku svog podreenog.
Zazvao je dva tamniara koji uskoro pristignu iz smjera elija. Ovo je gospodin
Shardlake. Drat emo ga do sutra ujutro, kad e biti odveden pred Vijee. Smjestite ga
zajedno s ostalima u eliju za zatvorenike od statusa.
Znao sam tko je jo nedavno bio u toj eliji, Myldmore mi je sve ispriao.
Anne Askew.

 DVELI su me kroz kratak, kamenom poploan hodnik. Jedan je straar otvorio

O reetkasta vrata elije, a drugi me uveo unutra. elija je odgovarala Myldmoreovu

opisu; bio je tu stol s dva stolca, no sada su unutra, umjesto jednog, bila ak tri
pristojna kreveta s vunenim pokrivaima. Tamniari su zacijelo unijeli dva dodatna
kreveta kad su uli da dolaze trojica zatvorenika. No u eliji se osjeao smrad vlage svojstven
tamnicama, a svjetlo je ulazilo samo kroz visok reetkasti prozor. Spustim pogled na gole
kamene ploe na njima je gospoa Askew nakon muenja leala u agoniji.
Dvojica mukaraca dotad su utke leala na krevetima. Philip Coleswyn odmah je
ustao. Bio je u svojoj halji; ovratnik koulje iznad prsluka bio mu je odvezan, a inae uredna
smea kosa i brada sad su mu bile raupane. Edward Cotterstoke me pogledao, ali nije ustao.
Na vjetaenju murala primijetio sam njegovu slinost sa sestrom, ne samo tjelesnu, ve i
karakternu: oboje su bili bahati i raspaljivi. No danas je izgledao uplaeno, pa ak i izmueno.
Nosio je samo koulju i hlae. Izgubljeno je i beznadno zurio u mene svojim izbuljenim
plavim oima, tako slinim Isabelinim. Iza mene vrata su se s treskom zatvorila i ulo se
kljocanje kljua u bravi.
Mili Boe, Matthew! rekao je Philip. uo sam da e vas privesti. Ovo nam je
priredila Isabel Slanning...
to su vam rekli?
Samo da e nas sutra ispitati Krunsko vijee zbog optubi za herezu. Jutros me
priveo redarstvenik, kao i gospodina Cotterstokea.
Isto je bilo i sa mnom. Ali to nema smisla. Ja nisam heretik.
Philip sjedne na krevet i obrie elo. Znam. Ali ja... Spustio je glas. Ja sam imao
razloga strahovati. Premda, uvijek sam pazio da ne iznosim heretike stavove u javnosti.
Edward takoer.
A va vikar? Je li on bio oprezan?
Koliko je meni poznato, jest. Da nije, i on bi zasigurno bio uhien.
Kimanjem potvrdim njegovu prosudbu. Jedina stvar koja povezuje nas trojicu jest
onaj nesretni spor.
Isabel nas je sve upropastila, rekao je Edward tiho sa svog kreveta, a onda, na moje
iznenaenje, skvri noge i sav se sklupa, poput djeteta. Bilo je udno vidjeti odraslog
ovjeka u takvom poloaju.
Philip je vrtio glavom. Bojim se da vas je ovo snalo jer su ve sumnjali na mene i
Edwarda.
Ali Isabelina optuba za urotu je smijena i lako se moe pobiti! Zasigurno nas ne bi
dovukli pred Vijee samo na temelju njene tvrdnje. Osim ako... Duboko sam udahnuo.
Osim ako njenu pritubu nije iskoristio netko drugi, netko tko me eli unititi.
Philip se namrtio. Tko?
Ne znam... Philipe, bio sam umijean, mada to nije bilo najpametnije, u dravne
poslove. Imam neprijatelje u Krunskom vijeu. Ali i prijatelje, mone prijatelje. Zato bi me
tko napao? Misli su mi se kovitlale. Je li onaj tko dri Tualjku napokon odluio pokazati
je javnosti? I ispitati me o potrazi za njom? S kraljicom i lordom Parrom nikad nisam
razgovarao o sudbini knjige za sluaj da je pronaemo. No bio sam uvjeren da bi je lord Parr
unitio kako bi bio siguran da je kralj nikada nee vidjeti.
Uhvatio sam Philipa za ruku. Jeste li ikada pred nekim tko vas je mogao prijaviti
nijekali prisutnost krvi i tijela Kristova na misi? Govorio sam tiho, plaei se da straari ne
prislukuju na vratima.
Philip rairi ruke. Nakon svega to se dogaalo ovog ljeta? Naravno da nisam.
A vi, gospodine? Okrenuo sam se Edwardu, koji je i dalje leao sklupan na
krevetu. Jeste li javno iznosili opasne tvrdnje? Jeste li posjedovah zabranjene knjige?
Pogledao me. Nisam iznosio heretike tvrdnje, a knjige sam predao prolog
mjeseca. Govorio je umorno, kao da se ne radi ni o emu vanom.
Okrenuo sam se Philipu. Onda se toga moramo drati i rei Vijeu da su optube
protiv nas lane. Ako tko pokuava iskoristiti Isabelin prigovor kako bi se obruio na mene,
moramo im pokazati da se radi o besmislicama. Maloduno se sjetim kako je rizniar
Rowland izbjegavao susret sa mnom, ne elei dalje raspravljati o Isabelinim optubama. Je
li tko utjecao na njega?
Edward se uspravi u sjedei poloaj i iscrpljeno se, kao da mu je tijelo od olova,
nasloni na poploani zid. Ovo je Gospodova osveta, rekao je. Isabel je njegovo orue. Sve
je to predodreeno. S obzirom na ono to sam uinio, ne mogu biti spaen. Moja dua je
prokleta. Cijeli je moj ivot prijevara. ivio sam oholo i u neznanju...
Pogledao sam Philipa. O emu to govori?
Prije dva dana sam ga suoio sa sumnjama sluge Vowella, rekao je Philip tiho.
Priznao mi je da je ubio svog ouha i smatra da ga je sada sustigla Boja kazna.
Znai, istina je.
Philip alobno kimne.
Uto se svi trgnemo na kljocanje kljua u bravi. Straar otvori vrata, a u eliju, na
moje ushienje, ue Barak. Uz njega je, nosei veliki zaveljaj, koraala Josephine. Izgledala
je prestravljeno. S njima je dola i Coleswynova ena, Ethelreda, koja nam je bila pripremila
veeru onog kobnog dana kad me zaskoila Isabel. I ona je nosila zaveljaj. Lice joj bijae
smrtno blijedo, a kapuljaa joj je stajala nakoso. Imate deset minuta, rekao je straar i
zalupio vratima.
Barak je odlunim nastupom elio prikriti brigu koju sam mu vidio na licu. I tako
ste vi opet zavrili ovdje. Josephine je navaljivala da poe sa mnom. I Nicholas je elio doi,
ali mu nisam dopustio. S obzirom na stanje u kojem se nalazi, vjerojatno bi se slomio i poeo
plakati kao djevojica.
Da te uje, krenuo bi maem na tebe, rekoh. Usred sveg ovog uasa, Barak me naas
uspio nasmijati. Okrenuo sam se Josephine. Hvala ti to si dola, mila.
Progutala je slinu. Htje... htjela sam.
 Jako sam ti zahvalan.
Navaljivala je, ree Barak. Donijela vam je hrpu hrane.
Jesi li rekao Tamasin to se dogodilo?
U njenom stanju? Pa vi se alite. Kad je Josephine dola do nas, bila je, hvala Bogu,
dovoljno razborita i zatraila da nasamo razgovara sa mnom. Tammy misli da je posrijedi
neka kriza u uredu. Nego, koji se vrag dogaa?
Ne znam. Isabel...
Prekinuo me Ethelredin ljutit glas. Nagnula se nad Edwarda Cotterstokea i grdila ga.
Odgovorite mi, gospodine. Zato ste toverskim slubenicima rekli da vas ena i djeca ne
smiju posjetiti ni pod kojim okolnostima? Vaa je gospoa kod mene doma. Plae bez
prestanka. To je vrlo okrutno od vas.
Tako je najbolje, odgovori Edward kukavnim glasom. Ne elim da me moja ena
i djeca vie ikada vide. Ja sam sramotan stvor.
Ethelreda je piljila u njega, a onda pogleda mua. Zar je poludio?
Philip alosno pogleda svog klijenta. Ostavi ga, ljubavi. Sjeo je na krevet i povukao
enu do sebe. Stisnuli su se jedno uz drugo.
Sluaj, Jack, uurbano sam rekao. elim da ode u Whitehall i obavijesti lorda
Parra o ovome.
Upravo sam stigao odande, rekao je Barak nervozno. Ukrcao sam se na amac im
mi je Josephine javila to se dogodilo. Znam da biste to zatraili od mene. Ali nisu me pustili
unutra. Na javnim stubama je pravi mete. Stvari iz Whitehalla brodovima se prevoze u
Greenwich, za kraljev susret s admiralom, i u palau Hampton, gdje se svi sele nakon toga.
Nisu mi ak htjeli rei ni je li lord Parr ondje.
A kraljica...
Pokuao sam i to. Ali straari ni da uju. Sve to su rekli bilo je: >Kraljica nije ovdje.
Kraljica ide u palau Hampton.< Uzdahnuo je. ini se da su vas vai prijatelji na visokim
poloajima napustili.
Krivo! odvratio sam ustro. Lord Parr moda, ali ne i kraljica. Osim toga, i oni bi
mogli biti uvueni u ovo. Ima li kakvih glasina o kraljici? Da joj se nije to dogodilo? upitao
sam zabrinuto.
Nita nisam uo.
Dobro. Napisat u poruku. Odnijet e je kraljiinoj slukinji, Mary Odell, govorio
sam grozniavo. Saznaj je li u Whitehallu ili je ve u palai Hampton. Reci straarima da
e imati problema s kraljicom ako poruka ne doe do nje.
Barak je, predvidjevi moj zahtjev, donio pero i tintu. Na brzinu sam napisao to se
dogodilo i adresirao poruku na Mary Odell. Zapeati je u uredu, rekao sam Baraku.
Straari vole vidjeti peat. I, molim te, budi brz.
 Pokuat u, rekao je Barak, ali u glasu mu nije bilo previe nade. Straar je otvorio
vrata. Vrijeme je isteklo, rekao je osorno. Barak, Josephine i Ethelreda izali su iz elije.
Ethelreda je plakala, i Josephine ju je pridravala, premda je i sama drhtala. Vrata se s
treskom zatvore.

na krevet pokraj Philipa i pogledao Edwarda. Plailo me stanje u kojem se

S
JEO SAM
nalazio svata bi mogao izbrbljati pred Vijeem. Sada je sjedio, no duboko sputene
glave.
Rekao vam je da je ubio ouha? apnuo sam Philipu.
Philip alobno kimne. Premda sam aptao, Edward me uo i podignuo glavu. Lice
mu je i dalje imalo oajniki izraz.
Da, ubio sam ovjeka koji nikome nita nije skrivio i sad zbog toga moram
odgovarati pred Bogom. Skrivao sam istinu pred sobom i svijetom punih etrdeset godina,
za sve sam krivio Isabel, no sada je sve izalo na vidjelo i moram odgovarati za nedjelo
zajedno s njom. Duboko u sebi znao sam da e jednog dana za to kucnuti as.
to se zbilo tih davnih dana, gospodine Cotterstoke? upitah. Morao sam doprijeti
do tog potresenog i skrhanog ovjeka.
Nekoliko trenutaka je utio, a onda ree: Na je otac bio dobar ovjek. Isabel i ja
stalno smo se svaali majka jedva da je obraala pozornost na to, no na bi nas dragi otac
uvijek izmirio. On je bio naa stijena. Kad je preminuo, tuga koju smo Isabel i ja osjeah...
Zavrtio je glavom i utihnuo.
Potom se vaa majka ponovo udala, potaknuo sam ga.
Da, a otac nije leao u grobu ni godinu dana. U glasu mu se sada osjeao traak
staroga gnjeva. A onda, nakon jo nekoliko mjeseci, ve je imala trudniki trbuh. Puzala je
pred Peterom Cotterstokeom, a zanemarivala Isabel i mene. Oh, kako smo ga mrzili.
Pogledao me. Imate li brae ili sestara, gospodine?
Ne, ali ve sam viao obitelji koje je razorila mrnja. I to previe puta.
Edward je tuno vrtio glavom. Djeca... njihovi umovi znaju biti silno opaki,
izopaeni. Bili smo uvjereni, iako nismo imali dokaza, da e Peter Cotterstoke sve dati svom
djetetu, a nas razbatiniti. Nije prestajao vrtjeti glavom. Poeli smo sa sitnicama. Krali smo
njegove stvari i unitavali ih. Nekad bih stvar izabrao ja, no ee Isabel... Bili smo sve
drskiji. U polju smo spalili knjigu koju je jako volio. Plesali smo oko male vatre, ubacujui u
nju jednu po jednu iluminiranu stranicu. Bili smo zli, vrlo zli.
Bili ste samo djeca, rekoh.
Sumorno me pogledao. Pokuali smo ga otrovati. Nismo ga htjeli ubiti, tada jo ne.
eljeli smo da mu pozli. No jako se razbolio. Mislili smo da e nas otkriti, ali nije posumnjao
na nas, rekao je Edward s puno tuge.
 No vaa je majka posumnjala na vas, pomislih ja, i otad je pazila na svog mua. Samo,
nedovoljno dobro.
Isabel i ja pred njim smo uvijek glumili privrenu djeicu, nastavio je Edward
jednolino. Nije nas prozreo, i smijali smo se njegovoj naivnosti. A onda je Isabel dola na
zamisao da ga ubijemo kako bismo osigurali nasljedstvo i osvetili se jer nas je elio liiti
kako smo sami sebe uvjerili onog to nam pripada. Sklopio je oi. I zato to nije bio na
dragi otac, ije mjesto nitko nije mogao zauzeti. Suza klizne niz Edwardov izborani obraz.
U njihovoj kui, pomislih, jedini podsjetnik na njihova pravog oca bila je ona zidna
slika. Nije bilo vie nikoga kome su vjerovali, s kime bi mogli razgovarati. Neka djeca se
sprijatelje s poslugom, no Edward i Isabel nisu bili od te sorte. Polako i postojano tjerali su
jedno drugo u neku vrstu ludila.
Razmatrali smo svakojake planove za ubojstvo, ali nismo se mogli dosjetiti nieg
praktinog, nastavio je Edward. Iskreno vjerujem kako nikad nisam namjeravao prijei s
rijei na djela, no Isabel moda jest. I onda smo se jednog dana nali u pristanitu Peter
Cotterstoke gledao je prema rijeci, stojei na samom rubu mola, a Isabel mi je apnula da je
to naa prilika. Voda je bila duboka i hladna, i znali smo da ne bi uspio isplivati. Bio sam
krupan djeak, visok za svoju dob, i bilo je dovoljno da ga samo jednom gurnem s lea.
Spustio je glavu. udno, ali tek smo poslije shvatili to smo napravili. Bilo je to ubojstvo...
Isabel je preuzela stvar u svoje ruke, odluila je da emo kazati kako smo ouha ostavili u
pristanitu.
Nitko nije mogao dokazati suprotno, rekao je Philip.
A onda... onda smo saznali da nas nije namjeravao razbatiniti. Edward je
dlanovima prekrio lice. Glas mu je bio jedva ujan. Majka je sumnjala na nas. Nije nas vie
mogla smisliti i pobrinula se da to prije odemo iz kue. Nije ju zanimala moja obitelj, ni
unuci. A ona njena oporuka... Zastao je.
To je bila njena osveta, rekao sam.
Da, to mi je sada jasno. Edward je zavrtio glavom. Nikad nisam pomislio da Vowell
sluti to se dogodilo, ak ni na dan vjetaenja, kad se jako uzrujao. Bio sam slijep, sve ove
godine bio sam slijep. akom se udario po elu.
Sve ove godine, rekao sam tiho, vi i Isabel krivili ste jedno drugo. To je bilo lake
od suoavanja s istinom.
Edward je tupo kimnuo. Bila je to odve teka istina da bi je se moglo podnijeti.
Vas ste dvoje sve ove godine i dalje bili u svojevrsnoj zavjeri. Oboje ste nastojali
izbjei svoj dio krivnje. Bio je to udnovat, obrnut pogled na stvar.
Poslije sam je krivio to me nagovorila na nedjelo, ali ona je tvrdila da nije htjela da
ga doista gurnem, da se samo pretvarala. Prestali smo razgovarati. Naravno, zgrijeili smo
oboje. Kad sam pronaao istinsku vjeru, skrivao sam taj grijeh i pred samim Gospodom. No
On je znao, i sada se pravedno sveti.
Nita nisam rekao. Po zakonu, i Edward i Isabel krivi su za ubojstvo. Priznanje makar
i jednog od njih znailo bi smrt vjeanjem za oboje, ak i danas. Pomislih na njihovu majku;
sve je te godine sumnjala na svoju djecu, no nita nije mogla dokazati, i preostalo joj je samo
da ih mrzi. Uzdahnuo sam. to kanite napraviti, gospodine Cotterstoke?
Priznat u. Bog to zahtijeva od mene.
Zacijelo vam je jasno, poeo sam smotreno, da vae privoenje pred Krunsko
vijee nema nikakve veze s vaim ouhom. Ovdje je rije o herezi. A ako niste iznosili
heretike tvrdnje, moe biti da e vas i brata Coleswyna iskoristiti zbog napada na mene.
Zurio je u mene istinski zbunjeno. Mislio sam da je ovo uhienje nekako povezano
s onim... s onim to smo uinili. Ali, istina, spomenuli su herezu. Opet, nikako nisam mogao
shvatiti zato smo dovedeni ovamo, zato je u sve ukljueno Krunsko vijee. Namrtio se.
Zato bi se Vijee zanimalo za vas, gospodine? S olakanjem primijetim da vie ne izgleda
samo zbunjeno, ve i da pozorno eka to u rei. Vratio sam ga u stvarnost, bar zasad.
Zato to sam bio upleten u... politika zbivanja, rekoh oprezno. Vjerojatno sam
stekao neprijatelje meu tradicionalistima.
Hulje! Moda sam sada izgubljen i proklet, no jo uvijek nisam pao tako duboko da
ne bih prezirao te neprijatelje vjere. Na licu mu se pojavio ljutiti ponos.
Gospodine Cotterstoke, onda vas zbog svih nas molim da sutra, kad vas pred
Vijeem budu upitali jeste li ikada javno govorili protiv mise, odgovorite istinito da niste.
Nisam javno, ali to jest moj stav.
Na lomai moete zavriti samo zbog onog to izgovorite. Vau vjeru drite skrivenu
u svom srcu, preklinjem vas.
Philip je kimnuo. Da, Edwarde, gospodin Shardlake je u pravu.
Ali ono to smo uinili Isabel i ja...
Neka najprije proe sasluanje, Edwarde. Ostavite to za kasnije.
Edward se zamislio. Lice mu se trzalo. Ako me budu pitali o ouhovom ubojstvu,
rekao je napokon, morat u rei istinu. U suprotnom neu rei nita. Prodorno je pogledao
Philipa. No poslije toga moram platiti za svoje grijehe.
Bio je nepokolebljiv ovjek, pomislih, krut i tvrdoglav, kao i njegova sestra.
Uostalom, za takvo etrdesetogodinje meusobno svaljivanje krivnje doista je bila potrebna
udnovata, izopaena snaga uma.

AKON TOGA sati su pretjecali vrlo sporo. Philip je nagovorio Edwarda da moli zajedno

N s njim, i mnogo su vremena proveli mrmljajui u kutu, traei Boga da im dade snage.
Poslije su razgovarali o mogunosti spasenja za Edwarda ako javno prizna svoj zloin.
U jednom su trenutku preli na Isabelinu odanost staroj vjeri. Edward je podignuo
glas, nazvavi sestru svojevoljnom enom zlobnoga srca. Glas mu je imao kreposnu i
samosaaljivu notu, tako poznatu iz doba kad sam zastupao Isabel. Ako Edward prizna,
pomislih, i Isabel je propala.
 Kroz reetkasti prozor iznad nas u eliju je prodirala etvorina svjetla. Polako se
pomicala preko zidova, oznaavajui prolazak popodneva. Edward i Philip zavrili su svoj
razgovor. Philip nas je nagovorio da pojedemo neto od hrane koju su nam donijeli nai
posjetitelji.
Stigla je veer, i etvorina svjetla brzo je blijedjela. Uto se pojavio straar s porukom
za mene. Philip i Edward promatrali su kako nestrpljivo rasklapam papir. Poruku mi je
poslao Barak.

Vratio sam se u Whitehall i uspio uvjeriti straare da me puste do kraljiine

sobe za audijencije. Kraljica je otila u palau Hampton s veinom svojih
slugu, ukljuujui, ini se, i gospou Odell. Radnici su upravo skidali
tapiserije. Promatrala ih je neka lakrdijaica, enska luda s patkom na uzici.
Straar ju je upitao zna li gdje je gospoa Odell. Odvratila je da je u palai
Hampton. A kad joj je rekao da sam donio vau poruku, okrenula se prema
meni i poela se kreveljiti. Uvjerio sam straara da proslijedi pisamce. ao mi
je, ali to je sve to sam mogao uiniti.

Barak je susreo samo Jane Benu, koja me bila svojski uzela na zub. Spustio sam papir.
Nita nova. Ali moja poruka je proslijeena... vanoj osobi.
Edward me tupo promatrao, kao da se sve ovo dogaa nekom drugom; ponovo se
povukao u sebe. Philip je samo utke spustio glavu.

ILA JE to duga, duga no. Spavao sam na mahove, nekoliko puta se posve razbudivi.

B Grizle su me buhe i ui iz posteljine. Mislim da je i Philip loe spavao. Negdje usred

noi uo sam ga da tiho moli, pretiho da bih razabrao rijei. Edward je, kad sam se
prvi put probudio, glasno hrkao. No drugi put sam vidio svjetlucanje njegovih oiju
oajniki je zurio u tamu.
 etrdeset tree poglavlje

JEDILI SU U DUGOM NIZU, za stolom prekrivenim zelenim barunom est lanova

S Krunskoga vijea, vrhovnog upravnog tijela koje je odgovaralo kralju. Svi vijenici
nosili su najfinije halje, zlatne lance i kape ukraene draguljima. Philip Coleswyn,
Edward Cotterstoke i ja sjeli smo suelice njima, a trojica toverskih straara koji su
nas sproveli stali su iza nas. Srce mi je lupalo ovdje su unatrag nekoliko mjeseci, uz Anne
Askew, sjedili i mnogi drugi optuenici za herezu.
Sir Thomas Wriothesley, predsjednik Gornjeg doma, mahao je oprstenjenom rukom
ispred nosa. Za Boga miloga, kako li samo smrde po toverskim tamnicama. Zar doista ne
mogu oprati zatoenike prije nego ih dovedu ovamo? Gledajui ga, sjetih se kako se na
spaljivanju Anne Askew bojao da barut oko vratova osuenika pri ekploziji ne ozlijedi
dravne velikodostojnike. A nisam zaboravio ni da je zajedno s Richem muio gospou
Askew. Primijetio je da ga promatram i zbog te se drskosti bijesno zapiljio u mene svojim
hladnim zelenim oima, nalik malim oblucima.
Svi su vijenici pred sobom imali dokumente, no sir William Paget koji je, odjeven
u crnu svilenu halju, sjedio u sredini pred sobom je imao cijelu hrpu papira. Njegovo
etvrtasto blijedo lice iznad duge crne brade odisalo je hladnoom. vrsto je stiskao svoje
tanke usne.
Pagetu slijeva sjedio je Wriothesley, a onda Richard Rich. Richevo lice bilo je
bezizraajno; spojio je jagodice svojih mravih, blijedih prstiju i gledao u stol, napola
sklopivi zelene oi. Pokraj njega, u reverendi i sa stolom oko vrata, sjedio je biskup Stephen
Gardiner, Richeva potpuna suprotnost. Krupan i markantna lica, isijavao je silom i
ratobornou. Poloio je iroke, dlakave ruke na stol, nagnuo se naprijed i pomno nas
promatrao svojim jarosnim, duboko usaenim oima. Gardiner je bio vodei tradicionalist
u Vijeu, dok su Wriothesley i Rich bili njegovi pobornici. Upitah se je li znao da su muili
Anne Askew.
Dva preostala vijenika sjedila su Pagetu zdesna. Jedan je, nadao sam se, bio prijatelj:
Edward Seymour, lord Hertford, visok i mrav, koata lica i tijela. Sjedio je uspravno.
Osjetio sam da oprezno potiskuje ljutnju. Ako ta ljutnja izae na vidjelo, valjda e to biti u
nau korist. Uz Seymoura je sjedio mravac kratke brade, crvenkastosmee kose i upadljivog
nosa. Ve sam ga bio vidio u dvorcu Baynard bio je to kraljiin brat, William Parr, grof od
Essexa. Srce mi je poskoilo svoje mjesto u Vijeu dugovao je sestri, pa zasigurno ne bi bio
ovdje da je ona u kakvoj nevolji. Njegova prisutnost dijelom je nadoknadila izostanak
ovjeka kojem sam se ovdje najvie nadao nadbiskupa Cranmera, koji bi bio protutea
Gardineru. No Cranmer, iji je dolazak na Vijee, govorilo se, uvijek bio taktike prirode,
danas je odluio ostati po strani.
Paget podigne prvi dokument s hrpe i prodornim pogledom prijee preko nas. Lice
mu je i dalje bilo bezizraajno. Ponimo, rekao je.

WHITEHALLA su nas prevezli brodicom. Krunsko se vijee selilo s kraljem po

D
O
njegovim posjedima, pa sam mislio da e nas odvesti u palau Hampton. No Vijee je
jo uvijek zasjedalo u Whitehallu. Tog smo jutra nas trojica bili prva toka dnevnog
reda; crvenih oiju, raupani i, kako je to primijetio Wriothesley, smrdljivi, ukrcani
smo na brodicu i odvezeni uzvodno.
Na javnim je stubama vladala velika guva, ba kako je Barak opisao sluge su
iznosile sve stvari iz dvorca. Mala povorka natovarenih brodica ve je plovila uzvodno
prema palai Hampton. Na jednu su brodicu upravo ubacivali goleme lonce i badnjeve iz
kraljevske kuhinje, i iznad vode je odjekivao zveket. Istodobno, petorica slugu paljivo su
podignuli dugu tapiseriju omotanu tkaninom i utovarili je na drugu brodicu. Na vrhu
pristanita stajao je pisar u crnoj halji i kriao ukrcane predmete na popisima privrenim
za malu radnu plou koja mu je visjela oko vrata.
Jedan od naih uvara rekao je laaru: Idi na kraljevske stube. Ovdje je odve
prometno.
Pogledao sam drugu dvojicu zatoenika. Philip je sjedio sabrano, s rukama u krilu.
Primijetio je moj pogled. Hrabrosti, brate, kratko se osmjehnuo. To sam ja njemu rekao
kad je klonuo na spaljivanju Anne Askew. Zahvalno sam mu kimnuo. Edward Cotterstoke
izgubljeno je zurio u golemo proelje puno blistavih prozora. Bio je blijed poput krede.
inilo se kao da je tek sada postao posve svjestan ozbiljnosti situacije u kojoj se naao.
Brodica je pristala na vrhu kraljevskih stuba, uz dugi paviljon na ijem su krovu
leprale zeleno-bijele tudorske zastave. Uspeli smo se kamenim stubama prekrivenim
prljavo zelenom rijenom mahovinom. Straar nam je otvorio vrata paviljona, i uveli su nas
u dugaku galeriju koja je spajala spremite za plovila i palau. Zidovi su bili ureeni
tapiserijama s prizorima rijeke. Gurali su nas cijelom duinom paviljona, pokraj novih slugu
koji su nosili predmete iz kraljevskog domainstva, i tako sve do palae. Nali smo se u ve
mi poznatom predvorju prostoriji koja je kraljevske stube spajala s trima dvokrilnim
vratima. Sva su vrata bila pod straom. Sjeao sam se da jedna vode u kraljiinu galeriju,
druga u kraljiine privatne odaje, a trea u kraljeve. Straari su nam otvorili ba trea vrata.
Sluga koji je odatle nosio oslikanu vazu, gotovo veu od njega samog, zamalo se sudario sa
mnom, na to ga je jedan on naih uvara opsovao. Brzo su nas sproveli do malih vrata, ija
je gornja greda bila ukraena sloenim spiralnim rezbarijama. Rekoe nam da emo ekati u
toj sobi dok Vijee ne bude spremno. Soba je bila prazna, bez ikakvog namjetaja, no iz nje
se pruao prekrasan pogled na vrtove.
Vrlo brzo otvorila su se unutarnja vrata i pozvani smo u odaju Krunskoga vijea.
PAGET JE od nas najprije zatraio da potvrdimo svoj identitet, te da se na Bibliji
zakunemo da emo govoriti istinu pred Bogom, kao da smo na sudu. Krunsko vijee imalo
je tu snagu. Kad je Paget nastavio, u glasu mu se osjeao naglaeni prijekor; time nas je, znao
sam to iz dugogodinjeg iskustva sa sucima, elio zastraiti: Svi ste optueni za herezu, za
nijekanje prisutnosti krvi i tijela Kristova na misi, prema Zakonu iz 1539. Izjasnite se o
krivnji.
Gospodo, ja nisam heretik, rekao sam, iznenaen snagom svoga glasa.
Philip je odgovorio odvjetnikom preciznou: Nikad nisam prekrio Zakon.
Edward Cotterstoke je zamirio, i pomislih da e se skljokati. No odmah potom je
otvorio oi, pogledao ravno u Pageta i tiho rekao: Nisam ni ja.
Biskup Gardiner nagnuo se preko stola i uperio svoj debeli kaiprst u mene.
Gospodin Shardlake koristi se rijeima slinim onima koje je njegov nekadanji gospodar,
Thomas Cromwell, izgovorio kad je bio uhien ba za ovim stolom. Dobro se toga sjeam.
Prijezirno se nasmijao. Parlament nije dijelio njegovo miljenje. A slinu bi odluku mogao
donijeti i londonski sud ako ovu trojicu odluimo poslati onamo!
Paget pogleda Gardinera i podigne ruku. Mrtei se, biskup se nasloni u stolcu, a
Paget s manje otrine ree: Gospodine Shardlake, imamo nekoliko pitanja koja se tiu samo
vas.
Kimnuo je Wriothesleyu, koji se nagne naprijed, ratoborno isturivi malu crvenu
bradu. Koliko mi je poznato, nedavno ste prisegnuli za lana kraljiina Pravnikog vijea.
Da, predsjednie Gornjeg doma. Za privremenog lana.
Koji je bio razlog?
Duboko sam udahnuo. Istraivao sam krau dragocjenog prstena iz kraljiinih
odaja. Njezinom Velianstvu prsten je oporuno ostavila njena pastorka Margaret Neville.
Bila je to ista la, ali da sam rekao istinu i otkrio to sam, zapravo, traio, doveo bih ostale
u smrtnu opasnost. Pogledao sam lorda Hertforda i Williama Parra. Nisu mi uzvratili pogled.
Progutao sam slinu. Srce mi je lupalo sve bre. Bojao sam se da bi se do poda mnom svakog
asa moglo zaljuljati.
Rijedak i dragocjen predmet, rekao je Wriothesley s porugom u glasu. Ali niste ga
pronali?
Nisam, lorde. Stoga sam odstupio sa svoje dunosti.
Wriothesley je kimao, a mala crvena brada mu je poskakivala. uo sam da je u
kraljiinu domainstvu nekoliko ljudi iznenada napustilo svoju slubu. Dvojica stalnih
straara, drvodjelja i gospodin Cecil, koji je sada u slubi grofa od Hertforda. Jako neobino.
Slegnuo je ramenima. Nije mi bilo jasno pokuava li neizravno doznati neto vie ili je
naprosto uoio te promjene, pa se naas zapitao moe li to uistinu biti obina sluajnost.
Tada se javio Richard Rich. Nije gledao u mene nego u svoje spojene prste.
Predsjednie Gornjeg doma, stvari koje se tiu kraljiina domainstva nisu predmet
optube. Gospodin Shardlake bio je kraljiin pravni savjetnik nekoliko godina. Pogledao je
Wriothesleya, a ja s olakanjem shvatim da ima namjeru pomoi mi u ovom sasluanju.
Wriothesley je bio zbunjen njegovim uplitanjem.
 Gardiner je, skupivi svoje guste crne obrve, mrko gledao Richa. Ovaj ovjek...,
mahnuo je prema meni, ...i njegovi ortaci optueni su za herezu, i svaka poveznica s
Njezinim Velianstvom od interesa je ovome Vijeu.
Naglo se javio lord Hertford. Ne bismo li najprije trebali utvrditi jesu li uope krivi,
rekao je otro, a onda se okrenuti temama koje Njegovo Velianstvo ionako eli privesti
kraju? Naslonio se na stol i naglasio svoje rijei uzvrativi na Gardinerov bijesan pogled
istom mjerom.
Biskup je bio spreman na svau, no Paget je podignuo ruku. Lord Hertford je u
pravu. Kad smo raspravljali treba li ovaj predmet ukljuiti u dananji dnevni red, sloili smo
se da emo optuenike pitati samo jesu li prekrili Zakon. Dokazi pred nama odnose se
iskljuivo na to pitanje.
Klimavi su to dokazi, rekao je William Parr. Ne shvaam zato smo uope
prihvatili taj predmet.
Promatrao sam ih. Netko je elio da optuba za herezu protiv nas bude stavljena na
dnevni red Vijea. Ali tko? I zato? Da me uplai? Procijeni? Da me vidi osuenog? Da preko
mene pokua doprijeti do kraljice? Koji me od njih optuuje za herezu? Gardiner je bio
najoitiji sumnjivac, no znao sam da je mrea neprijateljstava i saveznitava u Vijeu postala
vrlo sloena. Bacio sam brz pogled na svoje suoptuenike. Philip je i dalje bio sabran, no
vrlo blijed. Edward je sada sjedio uspravno i paljivo sluao to se govori, a u lice mu se
vratilo neto boje. Spomen kraljice vjerojatno ga je podsjetio na ono to sam mu govorio u
Toweru da se ova istraga vodi zbog borbe religijskih frakcija u Vijeu. Bar u tom pogledu,
kako god bile uzburkane njegove misli, Edward e pokuati biti od koristi radikalnim
ciljevima.
Onda prijeimo na stvar, rekao je Gardiner nevoljko. Prvo, je li itko od vas
posjedovao knjige koje je kralj zabranio svojim proglasom? Gospodine Coleswyn?
Philip ga pogleda. Posjedovao sam ih, gospodine biskupe, ali sve su predane
sukladno uvjetima milostive amnestije Njegova Velianstva.
Vi, gospodine Cotterstoke?
Takoer, odgovorio je Edward tiho.
Gardiner se okrenuo prema meni. Ali vi, gospodine Shardlake, vi niste predali
knjige. Dakle, bio sam u pravu: imali su popis ljudi koji su predali knjige vlastima.
Nisam ih ni imao, rekao sam mirno. Kad sam juer ujutro uhien, izvrena je
pretraga moje kue. Nita nije pronaeno.
Gardiner se zlobno osmjehne, i naas se uplaim da su mi u kuu podmetnuli kakvu
zabranjenu knjigu. Takve stvari su se ve dogaale. No Gardiner samo upita: Jeste li ikad
posjedovali knjige koje su zabranjene proglasom?
Jesam, gospodine biskupe. Unitio sam ih prije isteka amnestije.
Eto ga, likovao je Gardiner. Priznao je da je posjedovao heretike knjige koje nije
predao. Gospodine Shardlake, ja znam da ste spaljivali knjige u svom vrtu.
 Zurio sam u njega istinski zaprepaten. Tog je dana kod kue bio samo Timothy, koji
je k tome, dok sam ja spaljivao knjige, bio u staji. A da me i vidio, nikad me ne bi prijavio.
Sjetih se kako je pomahnitao kad su me juer uhitili.
Praktinije mi je bilo da ih unitim, rekao sam tiho. U proglasu je stajalo da e
posjedovanje knjiga s popisa nakon proteka amnestije biti protuzakonito, nita vie od toga.
A ja i prije isteka roka nisam vie imao nijednu zabranjenu knjigu.
Wriothesley me pogledao. To to knjige niste predali nego ih spalili jasno pokazuje
vau nesklonost da vlastima otkrijete svoje stavove.
To je puko nagaanje. Nikad nije reeno da e se voditi popis ljudi koji su predali
knjige.
Paget se suzdrano osmjehne; i on je bio odvjetnik i znao je cijeniti dobru poantu.
No Gardiner podrugljivo ree: Odvjetniko vrdanje. Smrknuto je zurio u mene. Upitah se
emu ta estoka nasrtljivost. Je li otkrivala da oajniki eli pronai heretika povezanog s
kraljicom?
Lord Hertford ponovo se nagne naprijed. Ne, gospodine biskupe, nije to vrdanje. To
je zakon.
William Parr snano je kimao glavom. Zakon.
Pogledao sam ih sve redom: neprijatelji su se nalazili Pagetu slijeva, a prijatelji, nadao
sam se, zdesna. Sam Paget bio je neitljiv. Mislim da gospodin Shardlake u ovome ima
pravo, rekao je on. Krenimo sada na glavnu stvar. Iz hrpe ispred sebe izvadio je nove
dokumente i po tri papira pruio preko stola svakome od nas. Naas me izravno pogledao
svojim prodornim oima. lanovi Vijea imaju kopije ovih pisama. Predmet prepiske je
prituba bive klijentice gospodina Shardlakea, gospoe Isabel Slanning, sestre ovdje
prisutnoga gospodina Cotterstokea. Gospoa Slanning pozvana je na sasluanje kao
svjedokinja. Okrenuo se jednom od straara. Uvedite je.
Straar izae, a Edwardovo lice naas se zastraujue, patniki iskrivi. Gardiner je u
tome vidio krivnju, pa izmijeni okrutni osmijeh s Wriothesleyem.
Pregledao sam papire. Bile su to kopije triju pisama: Isabelina prva prituba
Rowlandu, kojom me optuuje da sam se udruio s Edwardom i Philipom s ciljem da njih
dvojica dobiju parnicu; drugo pismo bio je Rowlandov kratak i otar odgovor, kakav sam i
oekivao, u kojem navodi da ne postoje nikakvi dokazi za urotu, te naglaava da su
neosnovane optube za herezu ozbiljna kleveta.
No tree je pismo Isabelin odgovor bilo opasno. Datirano prije tjedan dana, bilo
je, za nju, vrlo kratko.

Gospodine rizniaru;
Primila sam Vae pismo u kojem tvrdite da sam bez dokaza optuila
gospodina Shardlakea, gospodina Coleswyna i svog brata za urotu protiv
mojih pravednih zahtjeva. No imate krivo, moja optuba je utemeljena, a
hereza tih ljudi vie je nego oita. Na vlastite sam ui ula gospodina
 Shardlakea dok se pozdravljao s gospodinom Coleswynom nakon veere u
njegovoj kui. Rekao je da do spasenja vode molitva i Biblija, a ne misa. Kopiju
ovog pisma aljem Krunskom vijeu Njegova Velianstva kako bi se hereza
tih ljudi detaljno ispitala.

Znai, zato me Rowland izbjegavao. Nije elio imati nikakve veze s optubom za
herezu ako postane slubena. S pravom me muilo je li Isabel ula to je Coleswyn rekao
nakon veere. No krivo je zapamtila ili namjerno izvrnula tko je to rekao: Philip je meni
usrdno preporuio da molim i prouavam Bibliju jer da je to jedini put do spasenja. Ja se
nisam konkretno oitovao. Usto, ni on ni ja nismo spominjali misu. Ono to je Philip rekao
odavalo ga je kao radikalnog reformista, ali ne i heretika. Isto je tako i kraljica po svojim
stavovima iz Tualjke, prema onome to su mi rekli o knjizi, bila radikalna reformistica. Bilo
je opasno iznositi takve stavove, no nije se radilo o herezi. Namrtio sam se. Pagetov ured
zacijelo svakoga tjedna dobiva desetke pisama koje iz iste pakosti piu posvaani lanovi
obitelji, bivi ljubavnici, poslovni suparnici. Najvie to podnositelj pritube u takvim
sluajevima moe postii jest da ga o predmetu ispita neki slubenik Krunskoga vijea.
Uistinu, zato je takva glupost uope dospjela pred Vijee?
Otvore se vrata s druge strane i u prostoriju ue Isabel, odjevena u svoju uobiajenu
raskonu odjeu. Iza nje je uao njen visoki odvjetnik Vincent Dyrick. Nosio je slubenu
crnu halju, a na licu mu se vidjela nelagoda.
Edward se duboko zapiljio u sestru, a Isabel, koja je na ulasku izgledala oholo, sada
kao da se malko prepala velikodostojnika pred sobom. Pogledala je brata, koji je samo
bezizraajno zurio u nju. Potom se naklonila prignuvi koljeno. Dyrick se takoer naklonio,
pa uplaenih, stisnutih oiju stao procjenjivati mukarce za stolom.
Hertford bez uvijanja ree: Nije uobiajeno da osobe koje pristupe Vijeu imaju
odvjetnike.
Dvojica optuenih su i sami odvjetnici, ree Paget odluno. Pod tim okolnostima
opravdano je dopustiti svjedokinji da ima svog pravnog zastupnika.
Pogledao sam tajnika, kraljeva majstora zanata. I dalje mi je bilo nemogue otkriti
na ijoj je strani. No netko se preraunao ako je mislio da e Vincent Dyrick pomoi Isabel.
Bilo je oito da je ovamo doao pod pritiskom. Nije bio ovjek koji bi svojevoljno stao pred
ovako monu skupinu ljudi i zagovarao kojekakve besmislice.
Paget se obratio Dyricku: Poeli smo raspravljati o korespondenciji. Imate li kopije
pisama?
Imam. A gospoa Slanning praktiki ih zna napamet. Da, nikakvo udo.
Paget neto promrsi, pa pogleda Isabel. Naveli ste da su se ova trojica mukaraca
urotila kako bi vas prevarila, a da su ih na to potaknuli njihovi heretiki stavovi. Je li tako?
Isabel se okrene prema Dyricku, no on tiho ree: Morate odgovarati sami, gospoo.
Ona proguta slinu, pa pone odgovarati, isprva neodluno, no potom sa sve vie
samopouzdanja. Gospodin Coleswyn i moj brat odlaze u istu crkvu, iji je sveenik poznati
radikal. Coleswyn i gospodin Shardlake veeraju zajedno, a nakon jedne veere ula sam
kako iznose heretike tvrdnje. A gospodin Shardlake svjesno je za pregled moje slike izabrao
vjetaka koji me trebao potkopati. Sada je ve govorila vrlo brzo. Je li mogue da vjeruje u
sve to? Iz iskustva sam znao da ljudi znaju iskriviti injenice kako bi odgovarale onome u
to ele vjerovati, no ovo je bio odve opasan skup za takvu samoobmanu. Edward bi uinio
sve da dobije parnicu protiv mene, nastavila je. ao je, vrlo ao...
Nita vie no ti, rekao je Edward tiho.
to bi to trebalo znaiti? otro ga je pogledao Paget.
Odgovorio je Philip. To konkretno znai da je sukob izmeu mog klijenta i njegove
sestre vezan za dogaaje koji su se odigrali jo u njihovu djetinjstvu. Isabelino lice preplavi
strah shvatila je da je Philip neizravno spomenuo nedjelo koje su Edward i ona poinili
prije gotovo pola stoljea, i da bi o tome moda mogao progovoriti i posve otvoreno.
Problijedjela je, a naborani obrazi kao da su joj se uvukli. Bila je istinski prestravljena.
to mi moete rei o spomenutom vjetaku? pogledao je Paget Dyricka.
Zove se Simon Adam i strunjak je za graevinu. Moja klijentica kae kako ima
glasina da je sklon radikalima.
To nisu samo glasine, ree Isabel drsko. Prijateljica mi je rekla da njena slukinja
poznaje njegovu obitelj...
Rije je o naklapanjima iz tree ruke, rekao sam bezbojno.
Isabel se okrenula Dyricku, traei njegovu podrku. No on je ostao utjeti. U
razgovor se tada ukljui Edward Seymour: Gospodin Shardlake vam je dao savjet da
izaberete tog Adama?
Isabel je oklijevala, a onda nevoljko rekla: Ne, ali zatraila sam od njega popis
vjetaka. Taj je ovjek bio prvi na popisu. Sigurna sam da ga je stavio prvog kako bih izabrala
ba njega.
Gospoa Slanning ustrajala je da joj pribavim popis vjetaka, a gospodina Adama
izabrala je suprotno mom savjetu. Je li uistinu toliko toga pogreno upamtila i zaboravila?
Gledajui je sada, shvatio sam da je to lako mogue.
A onda je William Parr, grof od Essexa, uinio neto to je promijenilo dotadanju
ravnoteu u sasluavanju. Nasmijao se. Razuman izbor, rekao je. Adam je oduvijek prvi,
jo od nastanka svijeta.
Hertford i Rich takoer su se nasmijali, a i Paget se ledeno osmjehnuo, lagano
podignuvi kut usana. Isabel je bila blijeda poput krede.
Gardiner je udario akom po stolu. Ovaj predmet ne doputa neozbiljnost, rekao
je. Kakve su heretike tvrdnje iznosili ovi ljudi?
Philip mirno i razgovijetno ree: Gospodo, nije bilo hereze. A rijei koje je u svom
pismu navela gospoa Slanning nije izgovorio gospodin Shardlake, ve ja, dok smo se
pozdravljali pred mojim vratima. Zahvalno sam ga pogledao. Uto, nisam spominjao misu
niti prisutnost krvi i tijela Kristova, a kamoli je pobijao.
 Dakle, madam? Je li to tono? upitao je otro Edward Seymour.
Isabel je izgledala istinski zbunjeno. Mislila sam... mislila sam da je gospodin
Shardlake govorio o Bibliji, ali mogue je da je to ipak bio gospodin Coleswyn. Da, da, mislim
da je to bio gospodin Coleswyn. Naas kao da joj je bilo malo neugodno, no brzo se pribrala.
Kako bilo, tono sam prenijela to se govorilo.
A misa? upitao je Paget.
Mislila sam... mislila sam da su je spomenuli. Sigurna sam... mislila sam...
Usplahireno je pogledala Dyricka, no on samo bezbojno ree: Vi ste bili ondje,
madam, ne ja.
Isabel ga je i dalje promatrala. Bila je bespomona, valjda prvi put u ivotu. Poela se
tresti. Bilo je poznato da e Dyrick zastupati bilo koga, to bolje ako je klijent nerazuman i
ratoboran. No Isabel Slanning pokazala se odve nepredvidivom ak i za njega.
Samo gubimo vrijeme na ovu enu, prezrivo je rekao Richard Rich.
Gardiner ga mrko pogleda, a onda upita Philipa: No jeste li rekli da je prouavanje
Biblije i molitva pravi put vjere?
Jesam. No to nije hereza.
Gardiner sada goropadno nastavi: Svi znaju da kralj ne voli te beskonane razgovore
o religiji. Sve je o tome kazao u svom govoru u Parlamentu prologa Boia: premda je rije
Boja na engleskome doputena, ljudi neka se njome koriste samo kako bi prosvijetlili svoju
savjest.
Upravo to smo radili gospodin Shardlake i ja prosvjeivali smo svoju savjest.
Philip je pogledao Isabel. No gospoa Slanning je ta koja se lakoumno koristi rijeju Bojom
da bi produbila svoje osobne sukobe.
Philip je dobro govorio, i nekoliko je trenutaka vladala utnja. Potom Wriothesley
ree: Zaklinjete li se obojica da tijekom vaeg susreta niste nijekali prisutnost krvi i tijela
Kristova na misi?
Ja nisam, odvratio sam.
Nisam ni ja, ree Philip.
Paget pogleda Isabel. Gospoo Slanning, to ste te veeri radili pred kuom
gospodina Coleswyna? Pretpostavljam da niste bili pozvani na veeru.
Isabel proguta slinu. Smatram da je moja dunost motriti ljude koje sumnjiim za
herezu. I o svemu obavijestiti vlasti.
Uhodili ste ih, rekao je bezbojno lord Hertford.
Paget se nagne naprijed i otro ree: A unato tome niste o toj navodnoj heretikoj
uroti obavijestili vlasti sve dok rizniar Lincolns Inna nije odbacio vae optube.
Isprva... isprva nisam razmiljala o tome. Bila sam jako ljuta to bratov odvjetnik
kuje urotu s mojim... Pogledala je Edwarda koji je netremice, ali posve tupo, piljio u nju.
 Zar nije sasvim oito, pone William Parr, da je ova ena samo zlobna parniarka
koja sve ovo navodi iz iste pakosti, i da ovi ljudi nisu krivi ni za to?
Lord Paget nas pogleda, pa kimne glavom. Da, mislim da ste u pravu. Gospoo
Slanning, vi ste pokvarena gnjavatorica. Samo ste nam tratili vrijeme. Isabel izgubi dah,
borei se da ostane pribrana. Paget se okrenuo prema nama. Gospodo, lanovi Vijea jo e
malo pretresti ovu stvar meu sobom. Priekajte vani dok ne zavrimo. Dao je znak
straarima da nas izvedu.

RATILI SU nasu sobu u kojoj smo bili ekali pri dolasku. im se vrata zatvore, srdano

V se obratim Philipu: Bili ste dobri, hvala vam. Odlino ste odgovarali.
Kad je u pitanju vjera, poeo je on alobno, ovjek mora biti mudar poput
zmija i bezazlen kao golubovi. To su rijei Isusa Krista. Pogledao me. to mislite,
hoe li nas sada osloboditi?
Nadam se. Isabel je napravila budalu od sebe. Sretni smo to imam prijatelje u
Vijeu, a Rich ima svoje razloge da mi ne naudi. I Paget se, po svemu sudei, priklonio naoj
strani.
Da. Philip se namrtio. Gardiner i Wriothesley bi zasigurno iskoristili priliku i
detaljnije nas ispitali o naoj vjeri, to bi, bar u mom sluaju, bilo zabrinjavajue.
Edward je sjeo na prozorsku dasku i dlanovima prekrio lice. Iza njegovih lea irio
se prekrasan pogled na rijeku.
I vi ste se dobro drali, gospodine, rekao sam mu.
Podignuo je glavu. Izgledao je iscrpljeno i izmueno kao i juer, kao da ga je ponovo
napustila sva snaga. Rekli ste mi da moram biti vrst kako Vijee ne bi iskoristilo Isabeline
optube protiv kraljiinih prijatelja, tiho je rekao. No to je sada gotovo, i na redu je moje
i Isabelino nedjelo. Pogledao je Philipa. Moram platiti za njega.
Prije no to je Philip stigao odgovoriti, vrata se otvore i u sobu ue Richard Rich.
Pogledao je Philipa i Edwarda, koji je bre-bolje ustao. Vas dvojica van, otro je rekao
Rich. ekajte u hodniku sa straarima. elim razgovarati sa Shardlakeom.
Philip i Edward ga posluaju. Rich zatvori vrata za njima i okrene se prema meni.
Izraz lica bio mu je neobian: odavao je ljutnju, ali i potovanje. Izvukli ste se, gospodine
Shardlake. Uz moju pomo. Za mene je to bila udnovata odluka. Sjedio sam izmeu
Wriothesleya i Gardinera koji su, znajui to je bilo izmeu nas, mislili da vas elim vidjeti
na lomai. Neveselo se nasmijao. udnovat osjeaj.
Mirno sam ga promatrao. Nije zasluio zahvalu jer je, kao i Dyrick, samo elio
sauvati vlastitu kou. Sir Richarde, tko je elio da se ovaj predmet pojavi na Vijeu? tiho
sam upitao. I zato? Takve smijene optube u normalnim okolnostima zasigurno ne dolaze
do vas. Da to nije povezano s kraljicom? Gardiner je rekao...
 Rich je odmahnuo rukom. Gardiner se koristi svakom prilikom da napadne kraljicu,
no samo gubi vrijeme. Dosad je ve trebao shvatiti da je taj brod otplovio. Skinuo je kapu,
otkrivi gustu sijedu kosu. Ali u pravu ste, optube su bile smijene, i pokuao sam otkriti
tko je taj sluaj pogurao na dnevni red. Mene nitko nita nije pitao. O tokama dnevnog
reda u pravilu odluuje Paget, prema savjetima s razliitih strana, no nisam se usudio previe
ispitivati. Lice mu naas prekrije briga izgledao je kao onomad na spaljivanju Anne
Askew. Zacijelo stalno strepi da se njena knjiga ne pojavi na ulicama.
Znai, mogao je biti bilo tko?
Gardiner, Wriothesley, vojvoda od Norfolka, premda on danas nije bio na
vijeanju... bilo tko. Ljutito je podignuo glas. Moda ak i lord Hertford. Znam da su on i
njegov brat Thomas juer bili kod Pageta. Iz ureda se ula galama.
Ali Hertford je na strani reformista. Pomogao mi je.
Tako se inilo, to vam priznajem. Ali moe se dogoditi da vijenici jedno govore u
javnosti, a drugo privatno. Richard je sada ljutito aptao. I Parrovi i Seymourovi htjeli bi
biti regenti za malog Edwarda kad kralj umre, a Seymour i njegov brat stalno se svaaju. Sir
Thomas Seymour smatra da bi trebao biti lan Krunskoga vijea, no nema sposobnosti za to,
to kralj dobro zna. Stvari se svakim tjednom sve vie zaotravaju. Rich me pogleda s mnogo
mrnje. to se tie mojih osobnih stavova, znajte da vam neu opet pomoi, grbave. Osim
ako od toga ne budem imao koristi. Doista bih vas elio vidjeti na lomai. S uitkom bih
gledao kako gorite.
Cinino sam se osmjehnuo. I ne sumnjam u to, sir Richarde.
Drago mi je da se razumijemo, rekao je on, naglasivi svaku rije. Vijee je odluilo
da moete otii, straa e vas izvesti. Zelene oi su mu gorjele. Posluila vas je srea. Ako
imate imalo razbora, drat ete se podalje od dravne politike. Nemojte misliti da je kriza
gotova. Na kraju doda posve tiho, vie za sebe: U posljednje vrijeme i ja esto poelim da
mogu bjeati brzo poput zeca.
 etrdeset etvrto poglavlje

do javnih stuba. Oni su se ukrcali na svoju brodicu, a nas

S
TRAARI SU NAS ODVELI
ostavili usred mnotva slugu koji su selili stvari. etvorica mukaraca teglila su
golem, bogato ukraeni ormar. U jednom trenutku iz ormara ispadne ladica, a iz nje
na mol iskoi mi; na trenutak je nepomino stajao usred ume nogu, ne znajui kamo
da pobjegne, a onda ga netko opazi i utne u rijeku.
Uspio sam rukom dozvati amac u prolazu. Laar nas je poveo nizvodno, daleko od
Whitehalla. Nadao sam se da se vie nikad neu vratiti onamo. Nas trojica, bivi optuenici,
utke smo sjedili u amcu, jo uvijek se oporavljajui od nevolje koja nas je bila snala.
Opazio sam suze na Edwardovu obrazu neujno je plakao. Laar nas je znatieljno
promatrao.
Moete li se pobrinuti za Edwarda? tiho sam upitao Philipa.
Odvest u ga svojoj kui. Uinit u sve to mogu. Philip je alosno pogledao svog
klijenta. Edwarde, hoete li poi sa mnom?
Edward ga pogleda. Hou, apnuo je. Znam to sada moram uiniti. Tjeskobno je
zavrtio glavom. Bit e to sramota, velika sramota za moju enu i djecu.
O tome to Bog trai od vas moemo kasnije, kad se odmorite. Edward je ustro
odmahnuo glavom. Vie se nikad neu odmarati. Nisam to zasluio.
Ja u do svoje kue, rekao sam Philipu. elio sam razgovarati s Timothyjem. Nisam
mogao ni zamisliti da me izdao, ali morao sam provjeriti.
Oplovili smo okuku rijeke. U daljini, izmeu obalnih kua i dokova, ugledao sam
uglati obris golemog Towera. Svrnuo sam pogled.

sam pronaao na njegovu uobiajenome mjestu u staji. Sjedio je na

T
IMOTHYJA
preokrenutom vjedru i jeo kruh i sir. Kad sam uao, zaprepateno je skoio. Na licu
mu se vidjelo olakanje. Gospodine! Hvala Bogu da ste se vratili! Mislili smo da
ste... Zastao je.
Naas sam ga samo promatrao, onako umoran i raupan, a onda mu tiho rekao:
Oslobodili su me.
Nitko od nas nije znao zato...
Ispitivalo me kraljevo Krunsko vijee. Zna li koliko je to ozbiljno?
Svi to znaju, proaptao je djeak.
Radilo se, izmeu ostalog, o optubi da posjedujem zabranjene knjige.
 Timothy ustukne razrogaenih oiju, a ja razoarano pomislim da me djeak ipak
izdao. No nisam podizao glas. Sjea li se popodneva prije otprilike tri tjedna, kad su Martin,
Agnes i Josephine bili vani? Rekao sam ti da posjetiteljima kae da me nema jer sam trebao
neto obaviti.
Timothy se pomakne jo korak unatrag, sve do zida. Mrav, izgledao je vrlo krhko;
ruke i noge bile su mu nalik tananim granama. Genesis pogleda iza sebe, osjeajui da se
neto udno dogaa. Jesi li me motrio tog popodneva, Timothy? upitao sam ga. Jesi li
vidio to sam radio u vrtu?
Sav jadan, djeak kimne. Spaljivali ste nekakve knjige, gospodine. Gledao sam vas
iz kue, s prozora. Znam da nisam smio, ali... ali zanimalo me zato ste tako tajnoviti.
Svijet je prepun tajni, rekoh, sada ve ljutito. A mladi konjuari koji uhode svoje
gospodare mogu prouzroiti velike nevolje. Jesi li uo za kraljev proglas?
Timothy je izgledao preplaeno. Kakav proglas, gospodine? Znam samo da svi
moraju sluati kraljeve zapovijedi.
Nedavno je izdao proglas kojim zabranjuje posjedovanje odreenih knjiga. Ja sam
imao neke od njih, pa sam ih toga dana spalio u vrtu.
Nisam... nisam znao da su zabranjene, gospodine.
Saalio sam se nad djeakom. Pa samo mu je trinaest godina, a trinaestogodinjaci
vole zabadati nos u tue stvari. Kome si rekao, Timothy? upitao sam ga vrlo tiho.
Objesio je glavu. Nikome, gospodine, nikome. Samo... Kad su se gospodin i gospoa
Brocket vratili, gospoa Brocket je rekla da je neto gorjelo u povrtnjaku i da izgleda poput
papira. Gospodin Brocket je izaao i prekopao paljevinu, pa se vratio s nekoliko neizgorenih
stranica. Bio sam u kuhinji. Vidio sam ga. Znao je da sam bio sam kod kue tog popodneva
i upitao me tko je spaljivao papire. Rekao je da e me udariti ako budem lagao, pa sam mu
rekao istinu, da ste ih palili vi.
Dakle, Martin, rekao sam sumorno. Josephine je otpoetka imala pravo u vezi s
njim. No nije bio samo lopov, nego mi je elio i nauditi. Razoarao si me, Timothy, rekao
sam strogo. Jo emo razgovarati o ovome. No najprije moram popriati s Martinom,
zavrio sam mrko.
Nisam mislio da e vam se neto dogoditi, gospodine, kunem se! viknuo je Timothy
za mnom. Da sam znao da e vas uhititi... Sada se ve derao, ali ja sam bez zastajkivanja
hodao prema kui.

BROCKET latio je srebrninu u blagovaonici upravo je krpom prelazio

M
ARTIN
preko velike zdjele koja je neko pripadala mom ocu. Kao i obino, suzdrano
me pogledao i pokorno se osmjehnuo. Dobar dan, gospodine. Oito je odluio
snishodljivo zaobii moje uhienje.
 Spusti to, Martine, rekao sam hladno. On odloi srebrnu zdjelu na stol, a lice mu
se, moda zbog straha, naas promijeni. Razgovarao sam s Timothyjem. Navodno ti je rekao
da me vidio kako spaljujem knjige u vrtu.
Primijetio sam samo kratko oklijevanje. Ve u sljedeem trenutku Martin mimo
odgovori: Istina, gospodine. Agnes je vidjela spaljene papire, pa sam upitao Timothyja o
emu se radi. Mislio sam da je izveo neku pakost.
Netko jest bio pakostan, odgovorio sam bezbojno. Jutros su me na Krunskom
vijeu ispitivali o tim spaljenim knjigama. Martin je stao kao ukopan, ne isputajui krpu
iz ruke. Nitko nije znao to sam uinio, izuzev prijatelja koji je bio ispitan zajedno sa
mnom. Martin je i dalje bio nepomian. utio je kao zaliven. Kome si rekao? upitao sam
otro. Kome si me izdao? I zato?
Spustio je krpu na ormar za posue. Ruka mu je poela drhtati. Problijedio je.
Smijem li sjesti? upitao je.
Smije, odgovorio sam odsjeno.
Uvijek sam bio vjeran sluga svojim gospodarima, rekao je tiho. Upravljanje
kuanskim poslovima asno je zanimanje. Ali moj sin... Lice mu se trne. On je u...
tamnici.
To mi je poznato. Jednom sam prilikom zatekao Agnes kako plae i sve mi je rekla.
Martin se na to namrtio, no nastavio sam ga pritiskati: Kakve to ima veze s onim to si
uinio?
Duboko je udahnuo. Znam da je moj sin John vucibatina, ali svejedno... Bojao sam
se da e, ako mu ne budem poslao novac, umrijeti u toj tamnici, u tim jadnim uvjetima. A
izvui sam ga mogao samo ako isplatim njegove vjerovnike. Bol i strah zacaklili su mu oi.
Nastavi.
Bilo je to ranoga travnja, nedugo nakon to smo Agnes i ja doli raditi kod vas. Bili
smo ludi od brige jer je John zimus na tom oajnom mjestu dobio upalu plua i gotovo
umro.
Mogli ste mi se obratiti za pomo.
Moja je dunost da se brinem za Agnes i Johna. Moja! Martin je ponosno podignuo
glas. Nisam elio trati vama, svom gazdi, premda sam vidio da ste blagi prema Josephine i
djeaku. U glasu sam mu osjetio prijekor. Dakle, zato sam mu bio mrzak: imao je vrlo stroge
stavove o domainstvu i odnosima izmeu gospodara i slugu. Radije me izdao no zatraio
pomo.
Sabrao se i ponovo spustio glas. Skrpio sam neto novaca i zamolio trgovca iz
Leicestera, ovjeka koji stalno putuje odande do Londona, da ga odnese Johnu u tamnicu.
Duboko je udahnuo. Kad sam naputao njegov londonski ured, priao mi je neki mukarac.
Mladi plavokosi gospodin u skupom ruhu.
Zurio sam u njega. Je li mu moda polovica jednog uha bila odrezana?
Martin se zapanjio. Poznajete ga?
 Naalost, da. Kako je rekao da se zove?
Crabtree.
To mu nije pravo ime. to je htio od tebe?
Rekao je da je trgovev znanac, da je uo za nevolje u kojima se naao moj sin, i da
bi mi moda mogao pomoi. Ostao sam zbunjen. Znao sam da u gradu ima mnogo
prevaranata, no ovaj je ovjek bio rjeit i lijepo odjeven, pravi gospodin. Otili smo u krmu,
gdje mi je rekao da zastupa osobu koja bi dobro platila informacije o vama.
Nastavi, rekao sam. Martin je sklopio oi, i ja viknem: Nastavi!
elio je da ga izvjetavam o vaem kretanju, osobito ako budete dolazili u doticaj s
ljudima iz kraljiina domainstva. Ili radikalnim reformistima. Pognuo je glavu.
To je bilo u travnju? bio sam ustrajan.
Da. Dobro se sjeam toga dana, rekao je Martin gorko. Prvi je put izgledao
posramljeno.
Proao sam prstima kroz kosu. Stice, sluga Richarda Richa s kojim sam bio prisiljen
suraivati, uhodio me jo od proljea. Kad sam malo promislio o svemu, kockice su se poele
slagati. U travnju se bio zahuktao lov na heretike povezane s kraljiinim domainstvom.
Rich je znao da sam radio za nju. Da je otkrio kakvu vezu izmeu mene i religijskih radikala,
i kraljicu je mogao optuiti za istu stvar zbog povezanosti sa mnom, to bi se dobro uklopilo
u njegovu i Gardinerovu kampanju za unitenje Njezina Velianstva. No dakako, Rich nita
nije otkrio. Potom, nakon to je u srpnju propala kampanja protiv kraljice, a Rich shvatio da
traim Greeningove ubojice i, kako je mislio, knjigu Anne Askew vie me nije elio
pijunirati, ve konkretno iskoristiti.
No stvar nije bila logina: knjige sam spalio tek koncem srpnja, kad smo Stice i ja ve
suraivali, a ako je Rich doista bio taj koji je pogurao ovo pitanje do Krunskoga vijea, zato
mi je onda danas pomogao i tako na sebe navukao Gardinerov bijes? Opet, putovi kojima je
iao Rich bili su vrlo zavojiti, i sve bi to jo uvijek mogao biti dio nekog veeg plana. Mislio
sam da je jutros bio iskren, no Richu se nikad, ba nikad ne smije vjerovati. Moram o ovome
temeljito popriati s Barakom.
Martin je zurio u mene. Kut usana mu je podrhtavao. Crabtree mi je davao novac
kojim sam poeo otplaivati dugove. No davao mi ga je malo-pomalo, a za to vrijeme kamate
su se samo poveavale. Agnes je bila na rubu ivaca.
Znam.
Crabtree nije prestajao traiti informacije. Brocket me oajniki pogledao, traei
razumijevanje. Drao me u aci. U svakom je trenutku mogao otkriti to sam napravio.
Da, to je problem svih pijuna. Gdje ste se sastajali?
U jednoj bijednoj, slabo namjetenoj kui. Mislim da je nekad sluila kao radnja.
U Needlepin Laneu?
Martin je odmahnuo glavom. Ne, gospodine, kod Smithfielda, nedaleko od bolnice
svetog Bartola.
 Gdje tono?
U uliici pokraj Griffin Streeta, trea kua spoetka. Ima plava vrata i tudorsku ruu
iznad trijema.
Nije me iznenadilo to Rich ima vie od jednog mjesta za tajne sastanke. Bio je vlasnik
polovice kua oko bolnice.
Pretpostavljam da Agnes i ja sada moramo otii, rekao je Martin tiho.
Ona vjerojatno nita nije znala o svemu.
Tako je, gospodine. Ne bi mi to dopustila. Jako bi se uzrujala i svaala sa mnom...
ene... Ne shvaaju one na to sve ivot natjera mukarce. Pokuao mi se osmjehnuti, kao
mukarac mukarcu, oekujui da emo se sloiti, ako nita, oko enske udljivosti. No samo
sam hladno zurio u njega. Bio je svjestan svog neasnog postupka, ali jo se nije ispriao.
Usto, nisam zaboravio da mu otpoetka nisam bio drag, kao ni on meni.
Zbog svega toga lake sam izgovorio sljedee rijei: Jo nee otii, Martine. Igra jo
nije gotova. Igra u kojoj sudjeluju najvii dravni velikodostojnici i u koju si se svojom
izdajom upleo i ti. Kad si se posljednji put susreo s Crabtreejem?
Na licu mu se opet pojavi briga. Prole srijede. Sastajali smo se jednom tjedno u toj
kui u blizini bolnice. Prenio bih mu sve to sam saznao od posljednjeg sastanka. U hitnim
sluajevima trebao sam mu u oblinjoj krmi ostaviti poruku da ga elim vidjeti, to sam i
napravio kad sam otkrio da ste spaljivali knjige. Imao je dovoljno pristojnosti da spusti
pogled.
Zasad nita nee poduzimati. Postupat e kao da se nita nije promijenilo. Moda
u te poslati u krmu s porukom. Vidjet emo.
Sada je ve izgledao uznemireno. Moemo li Agnes i ja naprosto otii?
Ne. Ako ode prije no to ti dopustim, pobrinut u se da vie nigdje ne dobije
posao... A sad moram poslati poruku u palau Hampton. Martin je izgledao uplaeno.
Zacijelo je bio shvatio da je Stice povezan s lovom na heretike, da se radi o politici, no oito
mu je bilo drae da se time ne zamara. Jesmo li se razumjeli? upitao sam otro.
Da, gospodine. Uinit u kako ste zatraili. Uzdahnuo je, a onda mu lice prekrije
njegova uobiajena bezizraajna maska. Ustao je, pomalo nesigurno, i dohvatio srebrnu
zdjelu.

E SU bila skoro dva sata, dogovoreno vrijeme za moj sastanak s Rowlandom. eludac

V mi je kruljio od gladi, no izaao sam iz kue i pjeice krenuo prema Lincolns Innu.
Rizniara sam zatekao, kao i obino, za njegovim radnim stolom. Osmjehnuo
mi se bez imalo srama. Dakle, Krunsko vijee vas je oslobodilo, brate Shardlake?
Da. Vijenici su uvidjeli da su optube gospoe Slanning obine gluposti.
 Rowland malko pogne svoju orlovsku glavu i stane gladiti dugu bradu. Fino. Onda
je ta stvar zavrila i to bez sramoenja Lincolns Inna. Tajnik Paget mi je poslao poruku u
kojoj je zatraio da vas primim tek danas. Osmjehnuo se. Tako to oni rade, pobrinu se da
ljudi koje e dovesti pred Vijee unaprijed nita ne saznaju. Ljutnja mi se zacijelo vidjela
na licu jer je odmah potom dodao: Pazite to ete rei, brate Shardlake. Ne elim da me
ponovo vrijeate. Sjetite se tko sam.
Vrlo dobro znam tko ste, gospodine rizniaru, rekao sam tiho. Zurio je u mene
svojim nesmiljenim oima. Budui da je predmet Slanning ovime okonan, nastavio sam,
uzet u da vie nemamo o emu razgovarati. Pretpostavljam da e, s obzirom na moje
uhienje, netko drugi prisustvovati sveanom doeku admirala kasnije ovog tjedna.
Rowland je odmahnuo glavom. Pogreno pretpostavljate, brate Shardlake. Tajnik
Paget mi je poruio da vam zamjenu naem samo ako nakon sasluanja pred Vijeem budete
uhieni. U suprotnom, i dalje ste obvezni prisustvovati doeku. Organizatori ele da doe
netko od viih odvjetnika, a vi ste jedini u gradu, izuzev starog gospodina Wellsa, koji je ve
senilan i vjerojatno e se pojaviti pogrenog dana. Dakle, doite kako je bilo planirano,
poevi s paradom kroz grad u petak. Pretpostavljam da imate potrebno ruho i lanac.
Ruho da, lanac ne. Tko si u dananje vrijeme moe priutiti zlatni lanac?
Rowland se namrtio. Nabavite lanac, vii odvjetnie, zbog Lincolns Inna. Ta, bit
ete na predstavnik.
Morao sam biti bar malo drzak. Moda bi mi komora mogla osigurati lanac. Na
koncu, Inn je nedavno dobio ostavtinu pokojnog brata Bealknapa. Zasigurno imate njegov
lanac.
Odnesen je u toversku kovnicu gdje e biti rastaljen kao i ostatak njegova zlata,
otro je odgovorio Rowland i odmahnuo rukom. Dosta je bilo, brate. Uperio je u mene
mrav, tintom umazan kaiprst. Nabavite lanac. I obrijte se. Izgledate grozno.

REBAO sam to prije izvijestiti lorda Parra o Brocketu, no bio sam gladan i iscrpljen.

T Hodajui unutarnjim dvoritem prema zajednikoj blagovaonici, primijetih da su mi

obje ake vrsto stisnute. Razgnjevila me Timothyjeva glupost, Brocketova izdaja i
Rowlandova nepristojna leernost.
Nakon objeda osjeao sam se neto bolje. Otiao sam u ured i pozvao Baraka i
Nicholasa u svoju sobu. Po izrazu Nicholasova lica, shvatio sam da mu je Barak rekao za
uhienje. Kad su se vrata za nama zatvorila, Barak ree: Hvala Bogu to ste slobodni.
Ima li odgovora na poruku koju si odnio?
Jo nita.
Sjeo sam. Boljelo me to su me oni kojima sam sluio napustili. Osobito se to odnosilo
na kraljicu. Moram poslati novu poruku u palau Hampton, rekoh. Jo se neto dogodilo.
Najbolje je da lord Parr izravno primi poruku.
 Moda bi bilo dobro da je ovog puta odnesem ja, rekao je Nicholas. Mogue je da
su tamonji straari dobili naredbu da ne putaju Jacka u palau. U tom sluaju drugi e
glasnik lake ui.
Pogledao sam ga. inilo se da se sabrao nakon oka koji mu je otac priredio onim
pismom. Ipak, u njegovu glasu osjeao sam neku novu tugu i ozbiljnost.
Barak je kimnuo u znak slaganja. Mili Boe, Nick, brzo e se izvjetiti za politiku.
Objeenjaki je pogledao mladia. A moda samo eli dobro promotriti dame u palai.
Nakon onog to se upravo dogodilo gospodinu Shardlakeu, najradije bih se klonio
kraljevske palae, odvratio je Nicholas tiho.
Hvala ti, Nicholas, rekoh. Odanost u uredu je bila na visini, to mi malko popravi
raspoloenje.
to se dogodilo na Vijeu? upitao je Barak.
Izvijestio sam ih o sasluanju pred Krunskim vijeem, Richevoj neoekivanoj
pomoi, Martinovoj izdaji i sastanku s Rowlandom. Da nema koji od vas dvojice rezervni
zlatni lanac? upitao sam potiteno.
Rowland je upak, ree Barak. Kako li je samo prevario Bealknapa. Gotovo da mi
je ao starog nitkova. Pogledao je Nicholasa. Ako se bude bavio pravom, nemoj postati
poput njih dvojice.
Nicholas je ostao utjeti. Prouavao sam ga. to e uiniti kad za nekoliko mjeseci
doe kraj njegovu naukovanju kod mene? Najbolje bi mu bilo da pobjegne glavom bez
obzira. No nadao sam se da nee tako odluiti.
Znai, jo ste uvijek duni prisustvovati sveanom doeku? upitao je Barak.
Tamasin i ja emo u petak otii pogledati admiralov dolazak u Greenwich. Navalila je.
I ja bih to volio vidjeti, rekao je Nicholas.
Da su barem sve te sveanosti ve gotove, rekoh ja. Pogledao sam Nicholasa.
Napisat u poruku, a ti daj sve od sebe da je dostavi. Sada moemo dogovoriti sastanak
Brocketa i Sticea. Ako epamo Sticea, moda saznamo to tono Rich smjera.
Barak je podignuo obrve. Kako? Stice nee svojevoljno izdati svoga gospodara. Nije
on nekakav mladac koji se, poput Myldmorea i Leemana, spetljao s ludim anabaptistima.
Ostavit u lordu Parru da se pozabavi time, rekao sam mrko.
Barak me sumnjiavo pogledao. Moram se sloiti, ali od vas sam oekivao da budete
osjetljiviji na tu stvar.
Te mi je stvari preko glave.
Kakve su, zapravo, Richeve namjere? Svi smo mislili da je promijenio smjer nakon
to je lov na heretike okonan, a knjiga Anne Askew odnesena. Da vam pomae. Ali izgleda
da je ba on, uz pomo Sticea i Brocketa, prijavio da ste spalili one knjige.
Richu se nikad ne smije vjerovati. Opet, ne shvaam zato bi me sada prijavljivao
Vijeu. Bilo bi to riskantno, mogao sam odati istinu o Anne Askew.
 Rich se uvijek okree kako vjetar pue, zar ne?
Da. Poeo je kao Cromwellov ovjek.
to ako je posrijedi dvostruka varka? to ako je Rich progurao vae spaljivanje knjiga
i pritubu gospoe Slanning na dnevni red jer je znao da va postupak nije bio protuzakonit,
i da su optube gluparija?
Ali zato bi to uinio? upitao je Nicholas.
Zato to sada vjetar pue u jedra reformistima, pa se okrenuo u tom smjeru,
ustreptao je Barak. Moda je sve smislio kao predstavu kojom e pokazati da sada stoji na
strani lorda Hertforda i kraljiina brata.
To zvui odve zaplotnjaki da bi bilo vjerojatno, rekao je Nicholas sumnjiavo.
Nita nije odve zaplotnjaki za te dvorane, rekao sam odrjeito. Meutim, Rich
nije znao za sluaj Slanning. Nije znao da Isabel nee imati dokaze i da e napraviti budalu
od sebe. Usto, nakon zasjedanja je izgledao istinski zabrinut. Uzdahnuo sam. Samo lord
Parr moe to razrijeiti. I zato ga moram obavijestiti o svemu.
Kraljiin brat e mu prenijeti to se dogodilo, rekao je Barak.
Ali ne i cijelu priu.
Kakvu ulogu u svemu ima tajnik Paget? upitao je Nicholas. Kau da je on kraljev
najblii savjetnik.
Ne, on je njegov najblii sluga. Razlika je znaajna. On slua i gleda za kralja,
predstavlja svojevrsnog metra ceremonije, ako tako hoe. Po onome to ja znadem, Paget
nikad ne prigovara kraljevim politikim odlukama. Predobro se sjea Wolseya i
Cromwella. Cinino sam se osmjehnuo. On je majstor zanata, ali ne onog politikog.
Budunost mu je zacijelo neprestano na umu, trenutak kada kralj vie nee biti
meu ivima.
Tono tako, sloio se Barak. Pazit e na svoje interese. Jamano e se odmah
prikljuiti frakciji koja bude imala vie izgleda za pobjedu.
On je poput svih ostalih, rekao sam ljutito. Spreman je na sve. A ljudi poput mene
su samo pijuni, korisni u igri, ali lako zamjenjivi... Nick, malo se uredi. Dotle u ja napisati
pismo.

STATAK popodneva nita nisam radio. Nakon to je Nicholas otiao s porukom, sjeo

O sam vani na klupu, u sjenu ispod stare bukve. Povremeno bih kimnuo kolegama u
prolazu. Hvala Bogu, nitko nije znao da sam po drugi put zavrio u Toweru, no
saznat e se za to prije ili poslije, kao i uvijek. Iscrpljen, sklopio sam oi i zadrijemao.
Nakon nekog vremena uo sam da je neto palo na klupu pokraj mene. Otvorio sam oi i
opazio list, suh i ut. Jesen e brzo zakucati na vrata.
 Netko me zazvao. Okrenem se i ugledam kako prema meni tri John Skelly. Ustao
sam. Bilo je prerano za odgovor iz palae Hampton. Doao je gospodin Coleswyn, rekao je
Skelly kad mi je priao. Doima se vrlo uzrujanim.
Uzdahnuo sam. Evo me za koji asak.
Mislio sam da vie ne zastupate gospou Slanning, gospodine. Mislio sam da je za
vas taj sluaj gotov.
Pitam se, Johne, hoe li taj sluaj ikad zavriti, rekao sam snudeno.
No zavrio je. I to zauvijek.
 etrdeset peto poglavlje

HILIP JE EKAO U MOJOJ SOBI. Izgledao je smodeno.

P to se dogodilo? upitao sam bez daha. Ne valjda nove optube?

Odmahnuo je glavom, no vie je to nalikovalo drhtaju. Ne, ne radi se o
tome, rekao je i progutao slinu. Edward Cotterstoke je mrtav.
Sjetih se oajnog Edwardova lika tog jutra u amcu. Nije bio mlad, a u
posljednjih nekoliko dana cijeli mu se ivot preokrenuo. Kako je umro?
Philip duboko udahne, a onda pone ridati. akom je stisnuo usta, trudei se sabrati.
Sam si je oduzeo ivot. Odveo sam ga kui, dao mu da neto pojede, pa ga stavio u krevet
jer se inilo da je na izmaku snaga. Vjerojatno je sa sobom uzeo no iz kuhinje. Otar no.
Philip je zadrhtao cijelim tijelom. Prije dva sata otiao sam ga pogledati. Pronaao sam ga
razrezanog vrata, od uha do uha. Potegnuo je svom snagom. Krvi ima posvuda, no to je
najmanji problem. Njegova dua, njegova dua... Duboko je patio, ali takav grijeh... Philip
je beznadno vrtio glavom.
Sjetih se Cotterstokeovih rijei u amcu. Govorio je o sramoti koja e pogoditi
njegovu obitelj ako prizna ouhovo ubojstvo. Rekao je da zna to mora uiniti. Smatrao je
da zbog svog nedjela zasluuje smrt, rekoh. Bio je uvjeren da je ve ionako proklet. Nije
elio da mu obitelj pati.
Philip se mahnito nasmije. Tek sada e patiti.
Samoubojstvo je uasna sramota, odvratio sam tiho, ali ne kao ubojstvo. Njegova
obitelj nee ga vidjeti na vjealima, niti e mu vlasti zaplijeniti imovinu.
Bilo je drugih naina. Mogli smo razgovarati o tome, popriati s naim vikarom.
Ovo to je uinio nije... nije razumno.
Nakon onog to mu se dogodilo, svatko bi mogao izgubiti razum. Moda e Bog to
uzeti u obzir.

ORUKA IZ palae Hampton stigla je ba kad sam se spremao na spavanje. Donio mi ju

P je Martin, pokorna lica kao i uvijek. Dobro sam pregledao kraljiin peat u privatnosti
svoje sobe, provjeravajui da nije prelomljen, pa tek onda otvorio pismo. Poslao mi ga
je lord Parr:
Matthew;
Oprostite mi to nisam odgovarao na vae prijanje poruke. Imao sam mnogo posla.
Preselili smo se u palau Hampton, pripremamo se za doek francuskog admirala, a bio sam
i bolestan. Uza sve to, Jane Bena rekla je straarima da vaa prva poruka nije hitna. Mislim
da je to uinila da vam napakosti. Pobrinuo sam se da zbog toga bude poteno kanjena,
unato tome to su kraljica i lady Mary meke prema njoj.
Ni ja ni kraljica nismo znali da ete biti sasluani pred Krunskim vijeem. Paget je to
drao za sebe, no kraljiin brat mi je poslije vijeanja rekao to se dogodilo. Ne znamo tko
je to progurao pred Vijee. Hvala nebesima to je Slanningica napravila budalu od sebe, i to
je Rich imao razloga da govori u vau korist.
to se tie vaeg nelojalnog majordoma, slaem se s vaom odlukom: zasad ga zadrite
u slubi. No nemojte nita poduzimati. Kuu koju ste mi spomenuli u pismu stavit u pod
tajni nadzor.
Uskoro u vam opet pisati, a moda se i sretnemo na sveanostima.
Usput, mladi glasnik kojeg ste mi poslali odlino je obavio svoj posao. Bio je uglaen
i pristojan, to se ne moe uvijek rei za vaeg drugog pomonika.

Laknulo mi je. Duh pisma bio je prijateljski, a primjedba o Baraku izmamila mi je

osmijeh na lice. Dakle, kraljica i njen stric ipak me nisu napustili. A postupak Jane Bene
sliio je na nju. Upitah se, ne prvi put, je li ona doista budalasta ili se naprosto radi o eni
koja je nala unosan posao u izigravanju lude.

bio je sedamnaesti kolovoza. Jo samo tri dana i admiral e stii u

S
LJEDEI DAN
Greenwich, a ja jo uvijek nisam imao zlatni lanac. Otiao sam do jedne od manjih
radnji u zlatarskoj etvrti. Ispred radnje straario je krupan mukarac upadljivo
naoruan palicom.
Pratio me Barak. Raspitujui se prije uokolo, otkrio je ovu radnju i osobitu uslugu
koju prua.
U radnji je, pokraj unutarnjih vrata, stajao jo jedan straar. Vlasnik, postariji debeo
mukarac, odmah mi je priao i naklonio se. Dobar dan, gospodine.
I vama. Treba mi zlatni lanac za subotnju sveanost u ast francuskog admirala.
Ah, da, admiral e u povorci proi kroz grad. Njegov dolazak dobro utjee na moj
posao. Struno me odmjerio. Vi ste pravnik, gospodine? Je li vam to na glavi kapa vieg
odvjetnika?
Dobro zapaate.
U prirodi je mog posla da procjenjujem tko su mi muterije. Vi biste svakako trebah
kupiti kvalitetan dugaki lanac s debelim karikama. Dodvoriki se osmjehnuo.
 elim ga samo uzeti u zakup na tjedan dana.
Mukarac se zapilji u mene. Zakup? Odmahivao je glavom. Takva sveana prigoda
trai da ljudi nose vlastite lance, i to u veliini sukladnoj njihovu statusu. Ako se prouje da
ste lanac samo zakupili, vae kolege bi to mogle ocijeniti sramotnim.
Istina, sloio sam se. Ba sam zato od svog slubenika zatraio da mi pronae
zlatara koji lance u zakup daje diskretno.
Najbolje e biti da izvadite jedan i utedite nam vrijeme, ree Barak vedro. Znam
da ih dajete u zakup za dobru cijenu.
Na te se rijei zlatar napokon pokrene. Otiao je u stranju prostoriju i donio teak
lanac s velikim, masivnim karikama. Lanac je bio malo uprljan, no zlato se lako isti. Napisao
sam potvrdu o preuzimanju, ostavio predujam od pola zlatne funte i zamolio Baraka da
spremi lanac u svoju torbu.
Zar ga neete nositi? upitao je Barak eretski.
Tek kad u na to biti prisiljen.

sam se da u na doek admirala dAnnebaulta u Greenwichu ii s

D
OGOVORIO
Barakom, Tamasin i Nicholasom. Admirala e pozdraviti kralj, nakon ega e
prenoiti u palai Greenwich. Sutradan, u subotu, u sveanoj e povorci krenuti kroz
London. Odlazak na doek pomoi e mi da se naviknem na ono to me eka, pa u
poslije lake odigrati svoju, nadam se, malu ulogu.
Nas etvero sastalo se kod Temple Stairsa. Ve je mnogo ljudi ekalo da ih amci i
natkrivene barke prevezu nizvodno dan je proglaen praznikom i najvema se radilo o
cijelim obiteljima, odjevenima u najbolju odjeu. Neki mladi stajao je sam, smrtno ozbiljan;
imao je samo jednu nogu i oslanjao se na take. Moda vojnik koji se nedavno vratio iz rata.
Uskoro smo i mi doli na red. Niz prometnu rijeku povezla nas je brodica s bijelim
baldahinom koji nas je titio od sunca. ak je i laar bio lijepo odjeven kapu mu je krasio
cvjetni vijenac. Tamasin je sjedila ispod baldahina s Barakom, a Nicholas i ja na dasci
nasuprot njima. Nicholas je nosio eir sa irokim obodom koji ga je titio od sunca. Ja sam
bio u svojoj halji, ali nisam nosio zlatni lanac.
Tamasin je veselo gledala ponad smee vode. Pitam se hoemo li se uspjeti dovoljno
pribliiti da vidimo kralja. U gradu su se dijelili leci s pojedinostima doeka. Kralj e biti na
svojoj paradnoj brodici tik nizvodno od Greenwicha. Admiral e se zaustaviti uz nju, ukrcati
se i pozdraviti s kraljem.
Promatrao sam je. Munine su bile iza nje i sada je naprosto cvjetala. Nosila je utu
haljinu s Georgeova roendana, te eiri s vrpcom ispod brade. Na grudima je imala mali
crveni bro. Opazila je moj pogled, pa se nagnula prema meni i uhvatila me za ruku. Znam
da vam ovo, nakon onog to se zbilo prole godine, nije nimalo lako. Nemojte mi zamjeriti
na oduevljenju. Rijetko viam ovakve spektakle.
 A ja ih, pak, viam previe. Sve je u redu, Tamasin, samo uivaj.
Rijeka je zakrenula na jug, pokraj Otoka pasa. Put koji je vijugao po otoku bio je krcat
ljudima iz niih stalea koji su pjeice ili na admiralov doek. Iza blatnjavog puta irilo se
movarno tlo puno stabala, naikano povrtnjacima koje su zasadili seljaci, s daarama u
sredini. Vezani psi uvari divlje su lajali na sve prolaznike.
Pred nama se ubrzo pojave velianstveno proelje i iljasti tornjevi palae
Greenwich, koju je kao simbol nove tudorske dinastije izgradio kraljev otac. amci su se
zaustavljali na obje rijene obale. Putnici su se iskrcavali i pjeice nastojali doi to blie
palai. Pristali smo uz lijevu obalu. Vidjeh da je pokraj palae usidrena velika paradna
brodica, jarko obojena u tudorsku zeleno-bijelu kombinaciju; na pramcu je leprala golema
engleska zastava. U lai je sjedilo desetak veslaa u livrejama, koji su kratkim zaveslajima
pazili da ostanu plutati na istome mjestu. Brodica je imala dugaku kabinu ureenu zlatom
i srebrom. Grimizne zavjese bile su razvuene, i bilo je oito da je netko unutra. No bili smo
predaleko da bismo razabrali o kome se radi. Tamasin se nagnula preko ruba prometne staze,
izlaui se opasnosti da padne u blato, pa je Barak povue natrag. Kontroliraj se, eno.
Neko se vrijeme nita nije dogaalo. Stajali smo usred gomile koja je mrmorila u
iekivanju. Iza paradne brodice, du june obale, bio je usidren niz monih ratnih brodova.
Bila je to kraljeva flota koju sam vidio prole godine u Portsmouthu. Raznobojne uske
zastave, neke dugake i po trideset metara, visjele su s jarbola i lagano vijorile na blagom
rijenom vjetru. Dobro sam se sjeao tih golemih, velianstvenih brodova i njihovih jarko
obojenih paluba. No jednog nije bilo: kraljev omiljeni ratni brod, Mary Rose, sada je leao
na dnu Solenta.
Odjednom, vrataca za topove na bokovima brodova poela su se buno otvarati.
Pojavili su se topovi i zauju se plotuni. Nisu, dakako, ispaljivali kugle, no bilo je mnogo
dima, a eksplozije su bile dovoljno glasne da dobrano prodrmaju ljude na stazama. Poelo je
klicanje. Nicholas se prikljuio veselju oduevljeno maui eirom. Neke su ene vriskale
zbog pucnjave. Tamasin me, pak, samo alobno pogledala.
A onda su se pojavili Francuzi. Brzo su napredovali uzvodno: na elu je bio ratni brod
iji su topovi s obje strane ispaljivali nizove plotuna, a slijedilo ga je desetak elegantnih galija,
brzih borbenih brodova, dugih i uskih. Svaka je galija bila obojena drukijom bljetavom
bojom, a njihovi topovi na pramcima skladno su uzvraali na englesku kanonadu. Najvea
galija, cijela prekrivena bijelim baldahinom ureenim zlatnim ljiljanima, pristala je uz
kraljevu paradnu brodicu.
Bilo je to previe za mene: galije koje su prole godine pucale na Mary Rose, dim,
topovska paljba koja je potresala tlo... Uhvatio sam Baraka za rame. Idem odavde, rekoh.
On me zabrinuto pogledao. Mili Boe, izgledate jako loe. Ne smijete ii sami. Nick,
zaustavi neki amac.
Ne treba! odvratio sam tvrdoglavo. Bit e mi dobro, samo vi ostanite.
Nicholas i Tamasin takoer su zurili u mene. Tamasin me uhvatila za ruku. Jeste li
sigurni? Maloprije sam vidjela da vam ovo teko pada.
Bit u dobro. Sramio sam se svoje slabosti.
 Nick, ree Barak zapovjedniki, poi natrag s gazdom.
Mladi korakne prema meni. Zaustio sam prosvjedovati, no onda samo slegnem
ramenima.
Doite poslije do nas, ree Tamasin.
Kimnuo sam. Hou.
Krenuo sam se probijati kroz gomilu to sam bre mogao. Nicholas je valjda prvi put
morao za mnom pruiti svoj dugi korak.
Bezbrojni plotuni naglo su prestali. Admiral se zacijelo ukrcao na kraljevu barku.
Pripazite malo! viknuo je na mene mukarac kojeg sam umalo sruio. Nicholas me
vrsto uhvatio za ruku.
Pijan je, grbavac stari, ree drugi mukarac.
Istinu govorei, doista sam se osjeao pijano. Tlo poda mnom pomicalo se i izmicalo
mi poput brodske palube.

AMAC nas je odvezao do stuba pokraj Steelyarda. Kad smo se iskrcali, osjeao sam

laganu vrtoglavicu.
Da vas otpratim kui? upitao me Nicholas. Bilo mu je nelagodno. U amcu
jedva da je neto rekao.
Ne. Idemo u ured.
Kako je bio praznini dan, a mnotvo ljudi otilo u Greenwich, grad je bio pust kao
da je nedjelja. Vratila mi se ravnotea i hodao sam bez problema, no s obnovljenom sam se
tugom prisjeao prijatelja koji su stradali na Mary Rose. Njihova lica prolazila su mi ispred
oiju... A onda se konano, duboko u sebi, pozdravim sa svima njima, i dio teine padne mi
sa srca.
Neto ste rekli, gospodine? upitao me Nicholas.
Zacijelo sam mrmljao. Ne. Ne, nita. Pogledao sam oko sebe. Nalazili smo se u
Lothburyju. Blizu smo kue Cotterstokeovih, rekao sam. U njoj se nalazi zidna slika.
to e sada biti s njom?
Edwardova polovica majine ostavtine pripast e njegovoj obitelji. S obzirom na
okolnosti, pretpostavljam da e se Edwardova ena rijeiti kue to je prije mogue, a da je
slika nee zanimati.
Dakle, na kraju e moda sve ispasti kako je htjela gospoa Slanning.
Da, moda.
 Nakon kraeg oklijevanja, Nicholas upita: Hoe li gospodin Coleswyn otkriti eni
Edwarda Cotterstokea zato si je njen mu oduzeo ivot? Hoe li joj rei za ono davno
ubojstvo?
Nee. Siguran sam da nee.
Sjetih se da stari sluga Vowell jo ne zna za Edwardovu smrt. Moda bi bilo dobro da
mu javim to se zbilo i usput ga uvjerim da nikome nita ne govori.

TARA je kua, kao i uvijek, bila uronjena u tiinu. Oblinji brija otvorio je radnju, no

S nije bilo prometa, pa je potiteno stajao naslonjen na zid kraj prugastog tapa. Sjetih
se da mi je Rowland rekao kako se moram obrijati za sutranju dAnnebaultovu
povorku londonskim ulicama. Otii u do brijaa nakon to popriam s Vowellom.
Pokucao sam.
Otvorio je vrlo brzo. Izgledao je uznemireno. Iznenaeno se zapiljio u nas, a onda se
nagnuo prema meni i proaptao drhtavim glasom: Oprostite, poslao sam po gospodina
Dyricka. Namrtio se. Nisam mislio da ete doi vi kao zamjena. Ovdje, gospodine, niste
sigurni.
I ja sam spustio glas. O emu priate, prijatelju? Nije me poslao Dyrick. Duboko
sam udahnuo. Doao sam vam rei da je siroti Edward Cotterstoke mrtav.
Znam, ubio se, krio je Vowell ruke. Jedan od njegovih slugu prenio je vijest mom
znancu. Proklete babe traare, ve svi znaju. Gospoa Slanning...
I Isabel zna?
Zna, gospodine, i upravo je ovdje. Kratko pogleda iza lea, prema polutamnom
hodniku. Nikad nisam vidio ikoga u takvom stanju. Htjela je unutra po svaku cijenu. Ima
no, gospodine, veliki no koji je uzela iz kuhinje. Bojim se da bi mogla uiniti isto to i
brat...
Podignuo sam ruku jer je uplaeni starac poeo govoriti glasnije. Gdje je?
U salonu, gospodine. Samo stoji i gleda u sliku, s noem u ruci. Ne mie se, ne
odgovara mi...
Pogledao sam Nicholasa. Ide sa mnom? apnuo sam.
Da.
Uli smo u kuu, zaobiavi Vowella. Vrata salona bila su otvorena. Tiho sam uao,
Nicholas odmah za mnom. Isabel nam je bila okrenuta leima. Nosila je jednu od svojih
elegantnih satenskih haljina, danas svjetlosmeu, no kapuljau je bila bacila na pod. Duge
vitice njene sijede, srebrnaste kose padale su joj po leima. Nepomino je piljila u zidnu
sliku, a u desnoj je ruci, kako je Vowell i rekao, drala no dugake i iroke otrice. Stiskala
ga je tako vrsto da su joj se svi zglobovi na prstima bijeljeli. Njeni majka i otac, mali Edward
i ona sama kao dijete, piljili su natrag u nju. Naslikani likovi u tom su mi se zastraujuem
trenutku inili uvjerljivijima no ikad.
ini se kako uope nije bila svjesna da smo uli. Vowell je ostao vani; iz hodnika je
dopiralo njegovo teko disanje.
Nicholas neujno korakne naprijed, no zaustavio sam ga.
Gospoo Slanning, rekao sam tiho. Neobino, ali ak si ni u takvoj krajnosti nisam
mogao dopustiti slobodu da je zovnem po imenu.
Nisam mislio da bi joj se tijelo moglo dodatno napeti, no posve se ukoila. A onda je
polako okrenula glavu i zapiljila se u mene. Plave su joj oi, tako nalik bratovima, bile
mahnite, a obrve skupljene.
Gospodin Shardlake? rekla je zbunjeno. to vi radite ovdje?
Doao sam razgovarati s Vowellom. Rei mu da je va brat mrtav. Malice sam
pomaknuo desnu ruku prema njoj. Gospoo Slanning, molim vas, dajte mi taj no. Nita
nije rekla. Brzo je soptala, kao da pokuava zadrati dah. Molim vas, preklinjao sam je,
samo vam elim pomoi.
Zato biste mi pomogli? Pokuala sam unititi i vas, i Edwarda, i onog odvjetnika
Coleswyna. Nazvala sam vas hereticima. A to i jeste. Jo je vre stisnula no i malko ga
podignula.
Mislim da niste bili sasvim pri sebi. Molim vas, gospoo, dajte mi no. Koraknuo
sam naprijed i ispruio ruku.
Ona stane podizati no prema grlu.
Ne! viknuo je Nicholas tako glasno i gorljivo da je Isabel zaustavila no tik ispred
vrata na kojem su ispod naborane blijede koe vidljivo pulsirale arterije. Nije vrijedno
toga! nastavio je Nicholas zduno. to god da ste uinili, madam, to god da je vaa obitelj
uinila, to nije vrijedno toga!
Isabel ga je nakratko netremice promatrala. Potom je spustila no, ali sada je njegov
vrh okrenula prema nama. U strahu da e nas napasti, podignuo sam ruku da se zatitim.
Isabel je bila mrava i ve postarija ena, no oaj daje snagu i najslabijima. Meutim, nije
napala nas. Okrenula nam je lea i krenula noem na obljubljenu sliku; zarezivala ju je
snanim udarcima, i uskoro je otpao komad buke, tono pokraj raspukline u zidu koju su
vjetaci bili primijetili. Nastavila je divlje udarati, isputajui oajnike grlene glasove, a boja
i buka mrvile su se sa zida. U jednom joj se trenutku no oklizne i zaree je po drugoj ruci
krv joj brzo promoi haljinu. Bila se trgnula zbog neoekivane boli i ispustila no. Stiui
ranjenu ruku, sruila se na pod i poela plakati. Leala je i beznadno jecala, izmuena tugom
i krivnjom koje su se gomilale cijeli njen ivot.
Nicholas brzo krene naprijed, podigne no i odnese ga u hodnik Vowellu. Stari je
sluga kroz otvorena vrata uasnuto promatrao Isabel i sliku, koja je sada bila prekrivena
bezbrojnim brazdama, a na mjestima gdje je otpala buka vidjele su se letve. Niz sliku je
sipila tanana pruga vapnene praine. Isabel je najee nasrnula na lice svoje majke, i taj
dio slike bio je gotovo potpuno uniten.
 Pogledao sam Nicholasa bio je blijed i teko je disao. Potom kleknem pokraj Isabel.
Gospoo Slanning? Lagano sam joj dodirnuo rame. Trgnula se i skvrila, kao da se eli
utisnuti u pod. Drala se za ranu. Gospoo Slanning, porezali ste se, rekao sam blago.
Moramo vam poviti ruku.
Prestala je plakati i pogledala ozlijeenu ruku. Na licu joj se vidio oaj, kosa joj je bila
raupana, i svatko bi se saalio nad njom. Podignula je glavu i kratko me pogledala u oi,
no odmah je zadrhtala i svrnula pogled. Ne gledajte me, molim vas, apnula je. Nitko me
sada ne bi trebao gledati. Plano je uzdahnula. Na ouh bio je nevin, dobar ovjek. No
Edward i ja prekasno smo to shvatili. Majka je bila okrutna. Napisala je oporuku s namjerom
da nas posvaa, to mi je sada jasno. Znala je da Edward i ja oboavamo tu sliku. Majka nije
htjela da joj dolazimo u posjet, ali ja bih katkad dola da vidim sliku. Da ponovo vidim naeg
oca.
Pogledam prazni stolac njene majke, okrenut prema ostacima murala. Vez je i dalje
leao na sjeditu.
Na je otac umro nenadano. Zato nas je ostavio? Zato? Isabel je ponovo plakala.
Bile su to suze izgubljenog djeteta. Siroti Edward! Ja sam ga natjerala na nedjelo. Sve ove
godine mogla sam to priznati. Po staroj vjeri dovoljno je da se ovjek pokaje i oprataju mu
se svi grijesi, no Edwardova vjera ne priznaje takvo to. Ali..., poela je aptati, ... moje je
srce otvrdnulo i nisam htjela priznati. A oboje smo poinili nedjelo. Oboje!
Trznuh se zbog snanog kucanja na ulaznim vratima. uo sam kako Vowell
razgovara s doljakom, a onda u salon teatralnim koracima ue Vincent Dyrick crna halja
lelujala je za njim, a suho orlovsko lice bilo mu je bijesno. Pogledao je Nicholasa i mene,
zatim uplakanu Isabel na podu, a onda se zablene u uniteni mural.
Shardlake! to ste uinili? Zato je moja klijentica u ovakvom stanju?
Polako sam ustao. Koljena su mi zakripala, a osjetih i jaku bol u leima. Isabel je
Dyricka promatrala zbunjeno i prazno, kao da ne shvaa tko je to. Isti takav pogled imao je
Edward u Toweru.
Pitajte je sami, rekao sam sumorno.
Dyrick se ponovo zapiljio u sliku. Vjerojatno je zakljuio da mu bezbrojni honorari
u vezi s ovim sluajem izmiu kao vapnena praina koja je jo uvijek sipila s unitenog zida.
Tko je ovo uinio?
Isabel, bojim se.
Za Boga miloga! Dyrick pogleda svoju klijenticu. Isabel se i dalje kutrila. Bila je
tako posramljena da nas nije mogla ni pogledati. U groznom je stanju, protisnuo je Dyrick,
pa uperio kaiprst u mene. Ja nisam odgovoran za njene postupke! Ona je uporno traila da
kopiju pritube poaljem Krunskom vijeu! Pokuavao sam je odgovoriti!
Znam. Brate Dyrick, budui da je Isabel vaa klijentica, pa e sve ostati povjerljivo,
neto u vam otkriti. Ona i Edward su se prije gotovo pola stoljea urotili i ubili svog ouha.
Edward je poinio samoubojstvo, a i Isabel bi se moda ubila da se mi nismo pojavili.
Pogledao sam mural. Sve ovo je velika tragedija, Dyrick. Zlo se dodatno produbilo u zbrci
parnice, ba kako je njihova majka i htjela. Moja nastojanja da s bratom Coleswynom
postignem nagodbu samo su otkrila o kakvom se uasu radi.
Umorno sam krenuo prema vratima. Dyrick je gledao Isabel, no onda se okrene
prema meni. ekajte! Ne moete me ostaviti s njom u ovakvom stanju...
Vowell e vam pomoi da joj povijete ranu. Iskreno vam savjetujem da nakon toga
pozovete njenog sveenika. Pazite da ne doe netko drugi. Ona je od stare vjere i to joj je
vrlo vano. Moda joj on pomogne. Okrenuo sam se Nicholasu. Promatrao je lice Isabelina
oca, koji je, usred ostataka slike, i dalje izgledao dobrohotno, samouvjereno i aristokratski.
Idemo, mome, rekao sam. Proli smo pokraj Dyricka i starog Vowella, te izali na
kolovoko sunce.
Spasio si je, rekao sam Nicholasu.
Imala je dobrog oca punog ljubavi, a ipak je zavrila ovako, rekao je on tiho. S jezom
shvatim da je zbog pisma svojih roditelja i Nicholas razmiljao o samoubojstvu. Sreom,
odbacio je te misli, a upravo zbog tog iskustva nastupio je onako gorljivo prema Isabel. to
e sada biti s njom? upitao je.
Ne znam.
Moda je za tu jadnu enu prekasno, uzdahnuo je Nicholas, pa me ozbiljno
pogledao svojim zelenim oima, no za mene nije.

rano poslije podne stajao sam u prvim redovima velikog mnotva koje se

S
UTRA
okupilo ispred crkve St. Michael le Querne. Proelje crkve gledalo je na otvoreni
prostor uz zapadnu stranu Cheapsidea, du kojeg se naguralo jo svjetine. Upravo je
tom ulicom uskoro trebao proi admiral dAnnebault. Gradonaelnik Bowes, kojeg
sam posljednji put vidio na spaljivanju Anne Askew, bio je sam na malom podiju. Ja sam
stajao u dugakom redu gradskih vijenika i drugih londonskih uglednika. Svi smo oko vrata
nosili zlatne lance. Kao i na spaljivanju, na provizornoj je govornici stajao sveenik u bijeloj
halji. Danas mu je zadatak bio da na francuskome poeli admiralu dobrodolicu. uo se
mrmor mnotva i uborenje vode u kanalu pokraj crkve.
Admiral je tog jutra brodom doao iz Greenwicha u Tower, zajedno sa svim galijama.
Ja sam sino s Nicholasom otiao u posjet Baraku i Tamasin. Proveli smo mirnu veer igrajui
karte. Nisam im rekao to se dogodilo s Isabel Tamasin u svom stanju nije smjela sluati
takvo to. Potom sam se vratio kui i spavao do kasnog jutra. Probudili su me plotuni
toverskih topova u ast admiralova dolaska. Snani udari ak su i u Chancery Laneu tresli
prozore. Iz Towera e dAnnebault krenuti kroz grad u drutvu kraljiina brata, Williama
Parra, i drugih dravnih velikodostojnika. Odredite povorke je crkva St. Michael.
Martin mi je pomogao da odjenem svoje najbolje ruho. Stavio sam i zlatni lanac koji
je prole veeri oistio. Nismo progovorili ni rijei. Potom sam se zaputio prema crkvi. Pri
odlasku sam vidio Timothyja kako potiteno viri kroz poluotvorena stajska vrata. Morao
sam popriati s njim o Martinovoj izdaji, no i dalje je vrijedila moja prisega na tajnost lordu
Parru i djeaka sam tek strogo pogledao. Moda i prestrogo, ali jo uvijek me muio njegov
postupak, kao i sve ono to sam doivio proteklih dana.
Kraljevski slubenik nas je poredao, nareujui gradonaelniku i vijenicima kao da
su djeca. Sunce je prilo, i bilo je silno vrue ispod naih dvostrukih kapa. Karike zlatnih
lanaca jarko su svjetlucale. Na stupovima su lagano vijorile dugake zastave, engleske
zajedno s francuskim ljiljanima. Jarke su tkanine visjele i s gornjih prozora kua i radnji. A
samo prije godinu dana francuskim ljiljanima bile su omotane lutke na kojima su regruti
vjebali gaanje stotine unovaenih mukaraca mariralo je u Portsmouth iz Londona zbog
obrane zemlje od invazije koja je tada prijetila.
Pokraj mene ponosno je stajao vii odvjetnik Blower iz Inner Templea. Uvukao je
golemi trbuh i isturio prsa. Imao je pedeset i neto. Kratka brada bila mu je uredno
podrezana. Slabo sam ga poznavao; bio je odve umiljen za moj ukus. Govorilo se da bi ga
Wriothesley mogao imenovati za suca.
Ba lijep dan za doek admirala, rekao je. Ovakve sveanosti nije bilo jo od
krunidbe Anne Boleyn. Podignuo sam obrve, sjeajui se kako je taj radosno pozdravljen
brak zavrio. Hoete li biti prisutni na sutranjem susretu princa Edwarda i admirala?
upitao je Blower. I na sveanosti u palai Hampton?
Da, predstavljat u Lincolns Inn.
I ja u biti tamo, rekao je on s ponosom. Iskosa je pogledao moj lanac. Imate ga
dugo? Po mirisu octa rekao bih da ste ga dali istiti.
Nosim ga samo u iznimnim prilikama.
Doista? ini se da je malko izgreban. Blower tato pogleda debele, sjajne karike
svog lanca. Potom se nagne prema meni i tiho ree: Zar niste nali vremena za britvu,
brate? Takve su bile upute. Brada vam je crna i vidi se da se niste obrijali.
Imao sam jako puno posla, brate Blower.
Za vrijeme praznika?
Imam nekoliko vrlo tekih predmeta.
A tako. Kimnuo je, pa izgovorio staru pravniku poslovicu: Teki predmeti
stvaraju loe pravo.
Istina.
Blower me postrance pogledao. Upitah se je li ve procurilo da sam sasluan pred
Krunskim vijeem. Sluge u Whitehallu, gradu i Innovima stalno prenose vijesti izmeu sebe.
Cheapsideom pone odjekivati vatreno klicanje. Ljudima je bilo nareeno da
glasnom dobrodolicom pozdravljaju dAnnebaulta. Blower jo vie uvue svoj veliki trbuh.
Evo ga, rekao je gorljivo, pa iz sve snage viknuo: Hura!
 etrdeset esto poglavlje

AKON DOEKA OTIAO SAM KUI. Bio sam iscrpljen, a jo su me ekale sveanosti u

N ponedjeljak i utorak. Unato svom jadnom dranju u bitci u Solentu prole godine,
admiral Claude dAnnebault stigao je do crkve St. Michael na impresivan nain: bio
je krupan i zgodan mukarac u pedesetima, dojahao je na prekrasnom bojnom konju,
a uz njega je jahao grof od Essexa. Bilo mi je drago to je kraljiin brat dobio tako istaknutu
ulogu bio je to jo jedan znak da je obitelj Parr sigurna.
Nakon pozdravnoga govora, gradonaelnik je ponudio admirala ljekovitim likerom
u velikim srebrnim vrevima, slatkiem od marcipana i hrskavim kolaima da se malko
okrijepi. Ve sam dugo stajao i boljela su me lea, pa sam se neopazice udaljio to sam prije
mogao i pjeice krenuo kui. Ostatak dana htio sam provesti sam i u miru.
Uavi u kuu, uo sam kako Josephine i Agnes u kuhinji veselo razgovaraju o
vjenanju, ve uglavljenom za sijeanj. Jadna Agnes, pomislih. Jo uvijek nita ne zna o izdaji
svoga mua. Uskoro e otii zajedno s njim.
Iz blagovaonice izae Martin, uobiajeno pokorna dranja. U ruci je imao pismo.
Ovo je stiglo za vas dok ste bili vani, gospodine.
Hvala. Prepoznao sam rukopis Hugha Curteysa. Gospodine, ima li kakvih vijesti
glede... onoga? upita Martin tiho. Hou li morati u onu kuu? Premda mu je lice ostalo
bezizraajno, po malo stisnutim oima i usnama opazio sam da je napet.
Zasad nita, Martine, odvratio sam hladno. Rei u ti im dobijem upute.
Hoe li to biti uskoro?
Nadam se. Ne znam. Javit u ti im neto saznam, rekoh, pa dodam: Sam si kriv
za nevolju koja te snala.

SVOJOJ sobiotvorio sam Hughovo pismo. ini se da je car Charles odluio ograniiti

U neovisnost flandrijskih gradova: Ovdje i u drugim dijelovima Flandrije uhieni su

mnogi domai reformisti. Vrlo je vjerojatno da e zavriti u tamnicama ili na lomai.
Neki Englezi i drugi stranci preli su u Njemaku. Upitah se je li granicu preao i
Bale, skrivajui u prtljazi knjigu Anne Askew. Vjerojatno jest. Ve se naviknuo na brze
selidbe otkad je, nakon pada svog zatitnika Cromwella, pobjegao iz Engleske. To e
zasigurno odgoditi objavljivanje knjige.
U pismu je dalje stajalo: Mnogi ljudi iz engleske trgovake zajednice su zabrinuti.
Ako ozraje u gradu postane jo loije, bojim se da u i ja biti prisiljen razmisliti o odlasku u
Njemaku.
 Uzdahnuo sam. Bio sam mislio da je moj tienik pronaao sigurno utoite, no ini
se da sam bio u krivu. Sjetih se da sam upravo u parnici za Hughovo starateljstvo prvi put
ukrstio maeve s Vincentom Dyrickom. Pomisao na Dyricka dovede me do Isabel: to e
sada biti s njom? Sada, kad je cijeli teret onog to je uinila, kao i Edwardova smrt, na njenim
leima? Sjetih se kako je mahnito, posve duevno rastrojena, zarezivala sliku za koju se
onako fanatino borila. Spontano uzmem pero i napiem poruku Guyu:

Nismo se vidjeli jo otkad sam doao posjetiti onog sirotog ovjeka u bolnici
svetoga Bartola, ali stalno si u mojim mislima. Klijentica koju sam zastupao u
jednom alosnom obiteljskom predmetu trenutno prolazi kroz velike duevne
patnje. Pripada staroj vjeri, i zamolio sam njenog odvjetnika da joj pozove
sveenika. No i dalje sam zabrinut za nju. Bi li je, ako nae vremena, mogao
posjetiti? Moda bi je mogao utjeiti.

Dodao sam Isabelino ime i adresu, te u potpisu poruke stavio tvoj odani prijatelj.
Osuio sam tintu i zapeatio pismo. Eto, Guy e vidjeti da nemam nita protiv religijskog
savjetovanja meu pripadnicima stare vjere. Moda doista uspije pomoi Isabel. Meutim,
strahovao sam da se njen um vie ne moe oporaviti.

JUTRO U ponedjeljak, dvadeset treeg kolovoza, opet sam odjenuo svoje najbolje ruho

U i spustio se do staje. Danas je na redu bilo sveano sprovoenje admirala

dAnnebaulta u palau Hampton. Sve e poeti pet kilometara od palae, pokraj
rijeke, gdje e admirala pozdraviti mali princ Edward. Bila je to prva djeakova javna
dunost. Oni koji su, poput mene, dolazili iz grada, morali su se onamo zaputiti konjima.
Utjeno mi je bilo to u tijekom sveanosti ostati u sedlu. Juer sam otiao brijau i obrazi
su mi bili glatki, pa mi Blower danas nee moi prigovarati.
Preko Martina sam naloio Timothyju da dobro oetka Genesisa i da mu od grive
napravi pletenice. Uavi u staju, sa zadovoljstvom uoim da je djeak valjano obavio
zadatak. Spustio je pomine stube pokraj konja, nijednom me ne pogledavi u oi. No, kad
sam stavio stopala u stremene, podignuo je glavu i nervozno se osmjehnuo, otkrivi rupu
izmeu zuba izbili su mu dva sjekutia dok je jo bio ulino siroe.
Gospodine, rekli ste mi da emo jo razgovarati o... o spaljenim knjigama.
Hoemo, Timothy. Ali ne sada. eka me vana sveanost.
vrsto je uhvatio uzde. Ali, gospodine... Htio sam rei da je vjerojatno Martin
drugim ljudima rekao za knjige. Ja to nikad ne bih uinio. A Martin je jo uvijek u slubi.
Sino je sa mnom bio grub kao i uvijek. Zarumenio se i malko podignuo glas: To nije
pravedno, gospodine. Nisam vam elio uiniti nita naao.
 Duboko sam uzdahnuo. Zadrao sam Martina iz osobnih razloga, rekoh, pa
nastavim otrije: Njegov postupak smeta mi manje od tvog uhoenja. Vjerovao sam ti,
Timothy, a ti si me iznevjerio. Djeakove oi ispune se suzama, pa rekoh smirenije:
Razgovarat emo sutra, Timothy. Sutra.

A MJESTO doeka izabrana je iroka vritina pokraj rijeke. Kad sam stigao, ve su gotovo

Z svi bili ondje. Oko tisuu gardista bilo je pozvano ba za ovu priliku; nosili su nove
livreje u kraljevim bojama. Gradske slubenike i nas, predstavnike Innova, opet su
postavili u prve redove pokraj puta. Neto podalje od nas, na konjima su, okrueni
straom, ekali dravni velikodostojnici. Svi koje sam vidio na zasjedanju Krunskoga vijea
bili su ovdje. Gardiner je, onako krupan, sjedio na konju irokih lea. Rich i Wriothesley
bili su jedan uz drugoga. Paget je gladio dugu ravastu bradu i svojim hladnim pogledom
odmjeravao ljude u blizini; na etvrtastom licu danas je imao ak i malo boje. Grof od
Hertforda drao se ozbiljno i dostojanstveno, dok se pokraj njega naoiti Thomas Seymour
radosno smjekao; crvenkastosmea brada bila mu je poeljana, a vjerojatno i namirisana.
Bili su tu i ostali: lord Lisle, koji se prole godine kod Portsmoutha pokazao boljim
zapovjednikom od dAnnebaulta, te drugi lordovi, svi u najboljem ruhu, i s kapama ija su
pera lelujala na rijenom povjetarcu. Plava voda se svjetlucala, odraavajui vedrinu neba.
Ispred svih velikodostojnika na omanjem je konju sjedio djeak, nasljednik kralja
Henrika. Nije mu bilo jo ni devet godina. Nadzor nad princom Edwardom, koji treba
uspostaviti po kraljevoj smrti, bio je u sreditu svih spletki mukaraca iza njega. Princ je
nosio grimizni prsluk irokih ramena i razrezanih rukava, i crnu kapu ukraenu
dijamantima. Pokraj odraslih mukaraca bio je tek siuna figura, no u sedlu je sjedio vrsto
i uspravno. Bio je visok za svoju dob, a mravo mu je lice bilo kruto i pribrano. Taj ozbiljan
izraz lica i mala brada podsjetili su me na njegovu pokojnu majku, Jane Seymour, koju sam
vidio na velikom muralu u Whitehallu. alio sam djeaka zbog tereta koji e mu uskoro
pasti na plea. A onda se sjetim Timothyja bio sam odve grub prema njemu. Ljudi ne bi
smjeli biti kivni na djecu. Razgovarat u s njim im se vratim.
I ovog su me puta smjestili pokraj Blowera. Krupni vii odvjetnik mi je kimnuo, no
malo je govorio. Neprestano se naginjao naprijed, gledajui prema drutvu okupljenom iza
princa Edwarda. Pokuao je uhvatiti pogled Thomasa Wriothesleya, predsjednika Gornjeg
doma, koji mu je mogao dodijeliti ueno sudako mjesto. Wriothesley ga jest vidio, no na
njegovo kimanje i smijeak uzvratio mu je mrtenjem, kao da je elio rei: Ne ovdje. Sjetih
se stare uzreice: Velike buhe imaju male buhe.
U daljini opazih da nam se uz rijenu obalu polako pribliava dAnnebaultova
povorka, skupina od tristotinjak ljudi. Znao sam da je dAnnebault iz Francuske sa sobom
poveo njih barem dvjesto. Iz engleske gomile istupe glasonoe i odjeknu trube.
Admiral, opet u pratnji grofa od Essexa, dojae do princa Edwarda i nakloni mu se u
sedlu. Princ je, visokim djejim glasom, zapoeo s govorom dobrodolice. Nijednom nije
zastao, a francuski mu je bio sjajan. Po zavretku govora, jedan vojnik povede admiralova
konja naprijed.
Princ i admiral se zagrle.

AKON TOGA francuski gosti i veina engleskih lordova krene na konjima prema palai

N Hampton. Na elu su bili princ Edward i admiral. Uzde prineva konja drao je visoki
vojnik. Oni koji su ostali, kao i obino u takvim prilikama, odmah su se opustih:
poelo je rastezanje, uli su se duboki udisaji, a i poneki prijateljski razgovor prije
povratka u London. Odluio sam da u, iz iste uljudnosti, u London poi zajedno s
nezadovoljnim Blowerom, ali ba kad sam mu se nakanio obratiti, osjetih da me netko
uhvatio za ruku. Bio je to lord Parr. Stajao je pokraj Genesisa s dvojicom slugu; jedan od njih
drao je uzde njegova konja.
Lorde, nisam vas vidio u prinevoj pratnji, rekoh.
Da, kraljiino domainstvo nije ukljueno u ovo, no ja sam ipak doao. Rado bih
popriao s vama.
Naravno. Promotrio sam starca. U poruci mi je napisao da je bio bolestan. I jest
izgledao krhko. Cijelim se tijelom naslanjao na tap. Kimnuo je svojim slugama jedan mi
pomogne da sjaem, a drugi uhvati Genesisove uzde. Blower je iznenaeno promatrao lorda
Parra; nije, dakako, znao da se poznajem s takvim velikodostojnikom. Naklonio mu se i
odjahao, sada ve silno mrzovoljan.
Lord Parr me poveo do rijeke, podalje od guve. Jeste li dobili moje pismo?
Jesam. Razgovarao sam sa svojim majordomom. Uinit e sve to mu naredim. Preko
volje, dodue.
Jo uvijek pokuavam otkriti tko je pogurao onu toku na dnevni red Vijea. Zasad
nita nisam saznao. Paget je vrlo tajnovit.
Na zasjedanju je bio pravian, napomenuo sam. inilo se kako je iskreno
zainteresiran da se otkrije prava istina o optubama.
Hja, moda. Lord Parr duboko je uzdahnuo. Ve sam umoran od svega toga.
Nakon to admiral sljedeeg tjedna ode, kralj i kraljica e se zaputiti na krae putovanje do
Guildforda, pa i ja moram ponovo seljakati svoje stare kosti. Nakratko je pogledao rijeku,
pa tiho nastavi: Kralj nee sa sobom povesti nijednog vijenika tradicionalista. Ni
Gardinera, ni Wriothesleyja, ni Norfolka. Ali lord Hertford i lord Lisle idu s njim. Gorljivo
me pogledao svojim zakrvavljenim oima. Srea se okree u nau korist. Kralj nije ponovo
primio Bertana, ostavio ga je da eka negdje u Londonu. Sve vie ljudi zna za dolazak papina
izaslanika. A ako uspijem dokazati da je Rich igrao nekakvu dvostruku igru, da je pokuao
nauditi kraljici preko vas, kralj e biti gnjevan, a kraljica na dobitku. Obitelj Parr takoer.
Kratko zastane. No prije no to ita poduzmem u vezi s onim Sticeom, moram znati vie o
svemu. Pretpostavljam da jo uvijek nema traga ljudima koji su ubili Greeninga?
 Mislite na Danielsa i Cardmakera? Tiskar Okedene ih je vidio u gradu, ali ja ne.
Za koga li su samo ukrali kraljiinu knjigu? Zasigurno ne za Richa, on bi Tualjku
odmah iskoristio.
Bi li njena objava jo uvijek nakodila kraljici?
Mislim da bi. Naas je utihnuo. vrsto je stisnuo koatu aku i zavrtio glavom.
Kralja bi najvie naljutilo to to je skrivala knjigu pred njim.
Nevjera bi mu smetala vie od teolokih stavova iznijetih u knjizi?
Tako je. Premda, njezino isticanje da se do spasenja dolazi samo vjerom teko da bi
pomoglo. Uza sve to, kralj je teko bolestan, to ga ini nepredvidljivim. Nikad se ne zna
kojim e smjerom krenuti. Lord Parr na tren se zaljulja, i ja ispruim ruku da ga pridrim.
No odmah se uspravio, duboko udahnuvi. Gospodine Shardlake, dajte mi nekoliko dana
da pokuam iskopati jo kakav podatak. Kuu u kojoj se Stice sastaje s vaim majordomom
stavit u pod nadzor.
Poli smo natrag prema konjima.
Javit u vam se uskoro, rekao je lord kad smo uzjahali. Dobro pazite na
majordoma. Jeste li ga poteno uplaili?
Mislim da jesam.
Fino. Ve sam napola okrenuo Genesisa, kad lord doda: Gotovo sam zaboravio.
Kraljica vas najljepe pozdravlja.

PORO SAM JAHAO prema gradu i preao tek djeli puta kad mi se priblii drugi jaha.

S Na moje iznenaenje, bio je to mladi William Cecil. Lice mu je, kao i uvijek, bilo vrlo
ozbiljno.
Brate Cecile, nisam mislio da emo se vidjeti tako brzo, rekao sam malice
prijekorno. Prije je bio od velike pomoi i lordu Parru je zacijelo teko pao njegov odlazak.
Dobar dan, brate Shardlake. Zbog mog tona lagano je ukrutio svoje tanke usne.
Kako vam je u slubi kod lorda Hertforda?
Dobro, hvala. Oklijevao je. Njegov tajnik uskoro e u mirovinu, i postoji
mogunost da doem na njegovo mjesto.
Prignuo sam glavu. Onda ste povukli odlian potez.
Cecil zaustavi svog konja, pa i ja stanem. Mladi odvjetnik prodorno me promatrao
svojim velikim i vrlo pronicavim plavim oima. Brate Shardlake, ao mi je to sam napustio
kraljiinu slubu. No otvorila mi se prilika za veliko napredovanje i naprosto sam je morao
prihvatiti.
Da, veina ljudi bi tako postupila.
 Takoer, priznajem da sam se nakon onog metea u pristanitu ozbiljno zamislio.
Postavio sam si pitanje koliko sam sposoban za neke stvari. Ja nisam borac, a moram misliti
i na obitelj, svoju djecu. Moje vjetine, ono malo to ih posjedujem, najbolje dolaze do
izraaja za stolom. Ondje mogu sluiti reformistikim ciljevima. Vjerujte mi, iskreno to
govorim, kao to je iskrena moja ljubav i potovanje prema kraljici.
Ali sada su vam na prvome mjestu Seymourovi, a ne Parrovi, drznem se rei.
Obje obitelji podravaju reformu. Brate Shardlake, slijedio sam vas jer vam elim
neto rei. Lord Parr je sve slabijeg zdravlja. Kad sam odlazio, nisam znao da je tako bolestan.
Stoga, ako nastavite raditi za kraljicu a znam da ste bili sasluani pred Krunskim vijeem
morate znati da ete se uvelike morati oslanjati na vlastitu prosudbu. Ozbiljno me
pogledao.
Upravo sam vidio da mu je stanje loe, rekoh tiho.
Pod pritiskom je, i jo sve ovo... Cecil rukom pokae iza sebe, u sve dalju povorku
jahaa. Ima mnogo obveza u palai Hampton jer e kraljica igrati vanu ulogu u tamonjoj
sveanosti.
Znam. I ja u sutra biti ondje. Nije bilo potrebe da jae za mnom kako bi mi to
rekao. Hvala vam, brate Cecile.
Ako saznam neto to bi moglo biti od koristi vama ili kraljici, javit u vam.
to mislite, gdje je zavrila kraljiina knjiga?
Lord Parr smatra da je unitena, ree Cecil.
A vi?
Ne znam. Meutim, jasno mi je da su je konzervativci prije mogli puno bolje
iskoristiti. Vjetar sada pue na drugu stranu. Moda je onaj tko je knjigu ukrao to shvatio,
pa ju je unitio. Zavrtio je glavom. No vjerojatno nikad neemo saznati pravu istinu.
Nastavili smo jahati, razgovarajui o sveanostima i jesenskom putovanju kraljevskog
para koje e uslijediti nakon toga. ini se da je nedaleki Guildford odabran zbog kraljeva
loeg zdravlja, a boravak e trajati samo nekoliko tjedana.
Rastali smo se na poetku Chancery Lanea.
Ova zagonetka jo nije razrijeena, rekoh. Ako uistinu neto saznate, molim vas
da mi javite.
Hou, kunem se.
Da, hoe, pomislih jaui Chancery Laneom, ali samo ako to bude od koristi i
Seymourovima.
 etrdeset sedmo poglavlje

AKRENUO SAM OKO SVOJE KUE, jaui prema staji. Znoj mi je slijepio potkapu za elo.

Z Imao sam namjeru odmah popriati s Timothyjem, ali djeaka nije bilo. Bit e da su
mu Martin ili Agnes dali neki zadatak. Umorno sam sjahao, skinuo obje kape i uao u
kuu.
Odmah sam zauo enski pla u kuhinji. Bila je to Agnes Brocket; potresali su je
oajniki jecaji. Tad sam zauo i Josephine, neto je tiho rekla, a onda je Martin ljutito
viknuo: Tijela mi Kristova, djevojko, ostavi nas na miru! Ne zuri u mene tim kravljim
oima, glupao! Izlazi!
Josephine je izala u hodnik. Obrazi su joj se arili.
to se dogaa? upitao sam tiho.
Gospodin i gospoa Brocket...
Zastala je jer je u hodnik, uvi moj glas, izaao i Martin. etvrtasto lice bilo mu je
gnjevno. No pribrao se i tiho me upitao: Gospodine, mogu li razgovarati s vama?
Kimnuo sam. Doi u dnevnu sobu.
Kad smo se nali iza zatvorenih vrata, upitao sam ga: to je, Martine? Rekao si Agnes
da si me uhodio?
Ne! Nije to! Nervozno je odmahnuo glavom, pa tie rekao: Radi se o naem sinu.
to je s Johnom?
Dobili smo pismo od tamniara iz Leicestera. John se opet razbolio. U pluima mu
se gomila krv. Pozvali su lijenika koji je rekao da e vjerojatno umrijeti. Gospodine,
moramo k njemu. Agnes ustraje da krenemo ve danas.
Pomno sam ga promatrao. Po oaju u njegovim oima shvatio sam da e Agnes, bez
obzira na posljedice, otii k svome sinu. A Martin je, unato svim svojim manama, volio
svoju enu. Sigurno e poi s njom.
Kad je pismo poslano? upitao sam ga.
Prije tri dana. Brocket je beznadno vrtio glavom. Moda je ve prekasno. Agnes
bi to ubilo. utio sam, i on nastavi, odjednom prkosno: Ne moete nas zaustaviti. Napravite
to vas volja. Napiite mi lou preporuku, rairite glas po Londonu o onome to sam uinio.
Recite sve kraljiinim ljudima. Ne marim, mi danas kreemo.
ao mi je to vas je to snalo, kazao sam.
Sada on nita nije rekao. Samo je piljio u mene tim oajnikim pogledom. Kratko sam
promislio, pa poeo: Nagodit emo se, Brockete. Odnijet e jo jednu poruku u onu krmu,
i to odmah. Napisat e da ima vane vijesti i da e u kui pokraj Smithfielda biti sutra u
devet naveer.
 Duboko je udahnuo. Kreemo danas, ponovio je, sada neto otrije.
Ne oekujem od tebe da sutra ode na sastanak. Ima tko e ii. No, da se stvar
pokrene, mora dostaviti poruku. Osobno, napisanu vlastitom rukom.
A to u dobiti zauzvrat? upita on drsko.
Zauzvrat e dobiti preporuku u kojoj u pohvaliti tvoje majordomske vjetine i
marljivost. No neu napisati da si dostojan povjerenja. To nisi zasluio.
Cijelog sam ivota bio poten, sve dok me Johnovi postupci nisu doveli do ovoga,
rekao je Martin drhtavim glasom, a onda zlobno dodao: Moda ne bih ni pristao na ulogu
uhode da sam vas imalo potovao, gospodine grba... Zastao je, shvativi da bi otiao
predaleko.
Nisam ni ja potovao tebe, Martine, odvratio sam tiho. Odve si tat i uskogrudan.
Ima enu koja je predobra za tebe.
Stisnuo je ake. Ja barem imam enu.
U tiini koja je uslijedila ponovo sam zauo kako Agnes neobuzdano plae. Martin se
lecnuo.
Poi sa mnom u radnu sobu, rekoh. Napii poruku i dostavi je. Za to vrijeme ja u
sastaviti preporuku. Dobit e je kad se vrati. A onda moe otii.

RADNOJ SOBI sam razmislio o poruci koja bi Sticea, a moda i Richa, sigurno namamila

U u kuu. Na koncu sam rekao Martinu da napie: Imam hitne vijesti koje se tiu
posjeta talijanskoga gospodina. To bi trebalo biti dovoljno. Lord Parr mi je rekao da
su se glasine o Bertanovu dolasku ve poele iriti. Rich e biti ivo zainteresiran da
sazna o emu se radi. Rekao sam Martinu da doda: Molim vas da budemo sami. Stvar je vrlo
povjerljiva.
Provjerio sam to je Martin napisao i pustio ga da ode u krmu. Potom sam, uz grinju
savjesti, napisao preporuku za njega. Upitah se hoe li negdje na putu naprosto baciti
poruku. Dodue, prije no to je otiao, podsjetio sam ga da su u sve upleteni vrlo visoki
dravni dunosnici. Takoer sam osjeao da e ga ponos prisiliti da ipak ispuni to posljednje
obeanje. Josephine je odvela Agnes na kat da spremi stvari za put. Ja sam stajao uz prozor
u dnevnoj sobi i, pun alobnih misli, promatrao osunani travnjak... ena... Da mi je barem
kraljica ena... Upitah se jesam li i ja malko lud, kao sirota Isabel?
Zaulo se kucanje na vratima i u sobu ue Agnes. Izgledala je iznureno. Lice joj bijae
umrljano suzama. Je li vam Martin sve rekao, gospodine?
O Johnu? Jest, rekao mi je. ao mi je.
Hvala vam to nas putate. Vratit emo se im uzmognemo. Martin je otiao obaviti
zadnji posli. Beskrvno se osmjehnula.
 Dakle, Martin nije rekao eni da se ne vraaju. Ne sumnjam da e poslije izmisliti
neko objanjenje. Sirota Agnes bila je estita, vrijedna i dobrohotna ena. No mu je
obmanjuje, a sin joj je u zatvoru. Malo sam promatrao vrt, rekoh blago. Mnogo si truda
uloila u njega. I u kuu.
Hvala vam, gospodine. Uzdahnula je, pa rekla: Nije uvijek lako s mojim muem,
znam to, ali ja sam bila ta koja je ustrajala da Johnu idemo danas. Krivnja je na meni.
Nisi ni za to kriva. Jasno da eli vidjeti sina. Posegnuo sam za svojom torbom koja
je leala na stolu. Uzmi neto novaca, trebat e vam na putu. Dao sam joj zlatnik od pola
funte.
vrsto ga je stisnula i spustila glavu, a onda oajniki pokuala zazvuati vedro:
Pazite da Timothy i Josephine ne upadnu u kakvu nevolju, gospodine.
ekao sam da se Martin vrati i potvrdi da je dostavio poruku. Predao sam mu
preporuku. Nisam elio gledati kako odlaze, pa sam iziao iz kue i pjeice poao prema
Lincolns Innu. Htio sam se posavjetovati s Barakom i Nicholasom.

TIGAVI U URED, obojicu sam pozvao u svoju sobu i ispriao im to se upravo dogodilo.

S To znai, rekoh na kraju, da je Stice na redu ve sutra.

Na temelju ega e biti uhien? upitao je Barak. Nije uinio nita
protuzakonito, i Rich e biti ljutit.
Neka lord Parr razmisli o tome. Potrait u ga sutra po podne na velikoj gozbi u
palai Hampton. Ta je gozba posljednji zadatak koji obavljam za rizniara Rowlanda. Prema
uputama koje sam dobio, samo u morati stajati uokolo sa stotinama drugih ljudi. Govorio
sam s gorinom. Moramo pokazati dAnnebaultu kako u Engleskoj ima mnogo bogataa
koji mogu objesiti zlatni lanac oko vrata. A zapravo, veina prisutnih s mukom e platiti
rame poreze, dok se na tisue onih koje admiral nee vidjeti bori za golo preivljavanje.
Barak je podignuo obrve. Zvuite kao jedan od onih ekstremnih radikala.
Samo sam slegnuo ramenima. Kako bilo, ondje u razgovarati s lordom.
to ako ga u tom mnotvu ne pronaete?
Pronai u ga. U tom trenutku iz mene izbije sav gnjev koji se u meni gomilao
posljednjih nekoliko dana. Snano sam udario akom po stolu staklena tintarnica je
poskoila i tinta trcne uokolo. Saznat u to Rich i Stice smjeraju. Prokleti bili! Mjesecima
su me uhodili, oteli Nicholasa, prisilili me da suraujem s njima. Neu to vie trpjeti!
Dojadilo mi je da me iskoritavaju bez kraja i konca!
Rijetko kad sam tako gubio kontrolu. Barak i Nicholas se zgledaju.
Ne bi li bilo najbolje, zapone Nicholas oprezno, da se ostavite svega toga? Va
nevjerni majordom odlazi. Knjiga Anne Askew je u inozemstvu. Kraljiina knjiga je nestala,
a nije ju ukrao Stice. Nema traga ljudima koji su ubili Greeninga i ostale iz njegove skupine.
 Niti ikakvog dokaza da su povezani s Richem, sloio se Barak. Upravo suprotno.
Uvijek je u sve bio upleten netko trei, netko tko je uposlio onu dvojicu ubojica,
rekoh. Ali nismo uspjeli doznati o kome se radi. Richevo i Sticeovo uhoenje a pratili su
me dobrano prije no to je knjiga ukradena moda uope nema veze s Tualjkom, ali ima
s kraljicom. Brocketu je reeno da osobito motri imam li kakvih doticaja s njom. Moram
rijeiti ovo zbog nje. Ali i zbog sebe sama!
Nicholas me ozbiljno pogledao. elite li da i ja sutra odem do te kue?
Barak ga pogleda i kimne. Nema jamstva da e Stice biti sam.
Lord Parr stavit e kuu pod nadzor. Znat e se tko dolazi i odlazi.
Svejedno, netko bi trebao biti s vama, ustrajao je Nicholas. Pogledao sam ga.
Pjegavo lice bilo mu je iskreno, no nije bilo sumnje da se opet probudila njegova mladalaka
sklonost pustolovinama.
Hja, ako ide on, ree Barak, onda moram i ja, da pripazim na obojicu.
Oklijevao sam. Ne, obojica ste ve uinili dovoljno. Siguran sam da u uvjeriti lorda
Parra da poalje jo ljudi.
Ali, ako ne uspijete u tome... Barak je podignuo obrve.
Promatrao sam ih. Sve otkako sam poslao Brocketa s porukom, bilo mi je jasno da
obojicu elim zamoliti da pou sa mnom. A svoju su mi pomo ponudili prije svega zbog
odanosti prema meni. Grlo mi se stegnulo. Vidjet emo, rekoh.
Nicholas je vrtio glavom. Da mi je bar znati tko stoji iza one dvojice koji su ukrali
kraljiinu knjigu.
Barak se nasmijao. Mnogo toga si eli, dugajlijo. Vjerojatno se ne radi o Richu, ali
nije nemogue da je posrijedi ba on. Moda je iza svega Wriothesley ili pak obojica rade po
naredbama biskupa Gardinera.
Da, rekoh. Tko e ga znati. ak bi i lady Mary mogla biti upletena, zajedno s
tobonjom ludom Jane, premda mi je to sada malo vjerojatno. Ili Seymourovi, koji moda
rovare protiv Parrovih.
Barak podigne ruku kao da dri au. Nazdravljam kralju i cijeloj njegovoj obitelji,
svim njegovim uzvienim vijenicima i velikom admiralu dAnnebaultu. Cijelom tom
prokletom oporu.

UI SAM sevratio umoran i s grinjom savjesti. Nadzor sam bio izgubio zbog osjeaja

K da me iskoritavaju, no nisam li i ja sam iskoritavao Baraka i Nicholasa?

Kua je bila tiha, a kasno popodnevno sunce svjetlucalo je na prozorskim
staklima. Bila je to kua imunog ovjeka po mnogim sam pitanjima bio sretnik.
Pomislih na Martina Brocketa i jadnu Agnes, koji sada zasigurno punom brzinom jau prema
sjeveru, s rupcima preko usta da ih tite od praine. Ako nita, novac koji sam dao Agnes bit
e im dostatan da pristojno ive nekoliko mjeseci. Dok ne pronaem novog majordoma,
morat u se osloniti na Josephine i Timothyja.
Josephine je u kuhinji pripremala veeru.
Otili su? upitao sam.
Jesu, gospodine. Vidio sam da je plakala. Malo se kolebala, pa dodala: Prije no to
su otili, gospodin Brocket otiao je do staje da se oprosti s Timothyjem. Namrtio sam se.
Martin nikad nije imao obzira prema djeaku. tovie, mislio je da sam odve blag prema
njemu. Ne znam to mu je rekao, no poslije sam vidjela da je Timothy uzrujan. Plakao je,
ali nije htio rei zbog ega. Otrao je natrag u staju. Teko e mu pasti Agnesin odlazak... U
posljednje vrijeme... nije ba svoj.
Imao sam razloga da budem, hja, nezadovoljan Timothyjem. Danas sam nakanio
porazgovarati s njim. Idem odmah do njega.
Josephine je laknulo. Mislim da je to dobra ideja, gospodine, rekla je, pa bre-bolje
dodala: Ako to smijem rei.
Osmjehnuo sam se. Smije, Josephine. Ti si sada zaduena za domainstvo. Njene
oi se raire to od zadovoljstva, to od bojazni pred odgovornou.
Krenuo sam prema staji. Iznutra sam uo kako se Genesis pomie. Duboko sam
udahnuo i otvorio vrata. Timothy, rekao sam tiho. Mislim da bismo trebali porazgovarati
o onom...
No u staji je bio samo Genesis u svom pregratku. Na preokrenutom vjedru, gdje je
djeak obino sjedio, ugledam poruku adresiranu na Gospodina Shardlakea. Podignuo sam
je i zabrinuto rasklopio.

ao mi je to sam vas onaj dan pijunirao. Bio sam zloest. Nisam vam htio
nakoditi, gospodine. Kunem se Isusom Kristom. Gospodin Brocket mi je
rekao da on i gospoa Agnes odlaze, i da sam ja kriv za to, da odlaze zbog onog
to sam napravio. Ne zasluujem ostati u vaoj kui i idem na put, grenik u
lamentaziji.

Grenik u lamentaziji. Ta pogreno napisana rije me potresla. Danas se esto koristi

u zemlji je bilo sve vie onih koji misle da su teko zgrijeili i da o tome moraju lamentirati
pred Bogom. Spustio sam poruku, shvaajui da su moji vrlo turi prigovori upueni djeaku
doveli do nevolje koju nisam mogao ni zamisliti. Martin je dostavio poruku u krmu, u to
sam bio siguran, ali onda je svoj gnjev i ogorenost istresao na dijete. Podli grubijan.
Zguvao sam poruku, pa potrao prema kui. Josephine, Timothy je otiao! Moramo
ga pronai!
 etrdeset osmo poglavlje

OSEPHINE JE OTILA po svog zarunika, mladog Browna. Bio je sretan to moe pomoi

J u potrazi za Timothyjem. On i Josephine krenuli su na jednu, a ja na drugu stranu.

Pretraio sam sve oblinje ulice, bio i onkraj Newgatea, ali premda je Timothy otiao
prije najvie sat vremena, nisam ga uspio pronai. S potragom sam prestao tek kad se
smrailo. Vratio sam se u pustu kuu, zapalio svijeu i turobno se zapiljio u kuhinjski stol.
Proklinjao sam Brocketa, koji je namjerno ponizio djeaka. Shvatio sam da sam Timothyja
poeo doivljavati kao vlastitog sina, ba kao to sam Josephine zavolio, na neki nain, poput
keri. Moda sam ba zato bio toliko povrijeen Timothyjevim postupkom, pa sam ja
zauzvrat povrijedio njega, doputajui svojoj srdbi da se razgori. Bio sam budalast, vrlo
budalast. Sve bi ispalo bolje da sam ga gledao kao obinog slugu.
Sjedei tako za stolom, u nadi da e se Josephine i Brown vratiti s Timothyjem, sjetih
se da me Bealknap na samrtnoj postelji upitao to e biti sa mnom. Kao da je predvidio sve
teke nevolje koje e me snai.
Otro sam udahnuo. Opet sam se sjetio da mi se Bealknap prole jeseni nenadano
pokuavao pribliiti. Neko vrijeme stalno se vrzmao oko mene, kao da eli stei moju
naklonost. A onda se teko razbolio, negdje poetkom godine, ba kad sam uzeo Martina u
slubu. Mislio sam da je Martinovo uhoenje povezano s lovom na heretike. Ali, to ako me
i Bealknap pokuavao uhoditi? Moda je Stice najprije vrbovao njega, no kako Bealknap nije
uspio stei moje povjerenje, a potom se i razbolio, Stice je potraio novog uhodu i pronaao
ga u majordomu s novanim problemima.
Drhtavom rukom proao sam kroz kosu. Ako me Bealknap uistinu uhodio, to bi
objasnilo njegove rijei sa samrtne postelje. Ali kome bi bilo u interesu da me prati jo od
prole jeseni? Lov na heretike jo nije zapoeo, niti sam radio za kraljicu.
U razmiljanju me prekine zveket kuhinjske brave. U kuhinju uu Josephine i
Brown. Izgledali su iscrpljeno. Brown je odmahnuo glavom, a Josephine se skljokala na
stolac nasuprot meni.
Nismo ga mogli pronai, gospodine, rekao je Brown. A posvuda smo se raspitivali
i obili sve trgovine.
Josephine me pogleda. Timothy je lijepo odjeven. Osim toga, svatko bi se sjetio rupe
izmeu njegovih prednjih zubi.
Mladi Brown joj spusti ruku na rame. Na ulicama je mnogo bezube djece.
Ali samo Timothy ima onako lijep smijeak. Josephine brine u pla.
Ustao sam. Hvala vam oboma na pomoi. Idem do Jacka Baraka. On bi mogao znati
to dalje. Bio sam siguran da e Baraku neto pasti na pamet. I sam je neko bio dijete s
ulice. Ako va gazda to dopusti, gospodine Brown, nastavit emo s potragom im se
razdani.

ONUDITE NAGRADU, odmah je predloio Barak. Sjedio sam s njim i Tamasin u njihovoj

P dnevnoj sobi i pijuckao pivo. Kao i uvijek, vladalo je ugodno obiteljsko ozraje: mali
George spavao je na katu; Barak je popravljao drvenog lutka kojeg je maleni slomio;
Tamasin, iji se trudniki trbuh ve mogao nazrijeti, mimo je vezla na svjetlu svijee.
Da, hou. Sutra ujutro, kad opet krenemo u potragu, dat u svima do znanja da je
nagrada pet funti.
Barak podigne obrve. Pet funti! Ljudi e vam na vrata dovesti svu izgubljenu
londonsku siroad.
Nema veze.
Barak je vrtio glavom, a Tamasin upita: Kako je ime Josephineinom zaruniku?
Uvijek ga oslovljavate po prezimenu.
Edward, ime mu je Edward. No ini se da si ga mogu predoiti samo kao mladog
Browna.
Tamasin se osmjehne. Moda zato to vam odvodi Josephine?
Ne, ne, dobar je on momak. Sjetih se njegove spremnosti da mi veeras pomogne,
i oite ljubavi prema Josephine. Nije mogla proi bolje. Opet, moda je bilo i istine u onome
to je rekla Tamasin.
Sutra ujutro doi u do vas s gospoom Marris, ree Tamasin. Moemo
pretraivati grad po etvrtima.
A ne, ti ne moe, ubaci se Barak. Ba ti treba da tumara ulicama i smrdljivim
prolazima! Ne moe. Odloio je lutka. Razgovarat u s nekim ljudima. Mnogo niih
odvjetnika i njihovih slugu rado e se za pet funti dati u potragu za djeakom. U glasu mu
se jo uvijek osjealo uenje zbog svote koju sam bio spreman dati kao nagradu. Jeste li
platili posljednje rate poreza? upitao me on.
Jo ne. Ali sjeti se da imam Bealknapove etiri funte. Lagano se namrtim jer opet
sam se sjetio njegovih rijei sa samrtne postelje.
Potrudi se da pronae djeaka, rekla je Tamasin muu, ili u se prekosutra i ja
ukljuiti u potragu. Okrenula se prema meni. Zar sutra ne morate biti u palai Hampton?
Da, ali tek u pet po podne. Dotad u traiti Timothyja.

Barak je krenuo pozivati ljude da se prikljue potrazi. Josephine,

S
LJEDEEG JUTRA
mladi gospodin Brown i ja ponovo smo bili na ulici. Njih dvoje krenulo je na istok da
otkriju je li djeak moda napustio London. Ako jest, bit e ga nemogue pronai. No
cijeli je ivot proveo u gradu. Zasigurno je tu negdje.
 U Fleet Streetu se okupila gomilica ljudi, kao i uvijek kad je bilo zakazano vjeanje.
Ljudi su eljeli vidjeti osuenike koje su kolima, s omama oko vratova, vozili prema velikim
vjealima u Tyburnu. Neki od okupljenih osuenicima su dovikivali uvrede, dok su im drugi
dobacivali neka umru hrabro. Premda sam se uvijek grozio te predstave, zaustavio sam se i
upitao ljude jesu li vidjeli Timothyja. No nisam imao sree.
Krenuo sam Cheapsideom, ulazei u sve trgovine. Nosio sam halju i obje kape, ne bih
li ostavio bolji dojam na trgovce. No neki su zacijelo mislili da sam lud; postavljao sam niz
pitanja, koja su uskoro zvuala poput jednolinog crkvenog pjeva: Traim mladog
konjuara... pobjegao je juer po podne... trinaest godina, srednje visine, neuredne smee
kose, nedostaju mu dva prednja zuba... Da, pet funti... Ne, nita nije ukrao... Da, znam da
mogu lako nai drugog...
Raspitao sam se i kod prosjaka pored velikog dovodnog kanala u Cheapsideu. im su
spazili da im se pribliava bogata, odmah su se sjatili oko mene. Smrad je bio nepodnoljiv.
Djeca meu njima bila su prljava, neka u ranama, a zvjerala su oima poput podivljalih
maaka. Bilo je i ena, odve propalih ili ludih da bi se bavile prostitucijom; nosile su tek
dronjke. Neki su mukarci bili sakati, udova izgubljenih u nesreama ili ratovima. Svi su bili
opeeni suncem, ispucanih usana i zamrene kose.
Vie ih je reklo da su vidjeli Timothyja. Pruali su ruke oekujui nagradu. Svakom
sam dao etvrt penija da ih potaknem na traenje, rekavi im da ih eka velikih pet funti
ako pronau djeaka. Pravog djeaka, naglasio sam. Jedan je momi, bilo mu je oko
dvanaest godina, ponudio sebe umjesto Timothyja, pa otkrio mravu stranjicu da mi pojasni
to je tono mislio. Jedna od ena koje su kod kanala ekale na vodu viknula je: Sramota!
No nije me bilo briga to tko misli. Samo da pronaem Timothyja.

REOSTALA su mi jo jedna vrata na kojima sam mogao zatraiti pomo. Guy i Timothy

P sreli su se vie puta u mojoj kui. Djeaku se Guy svidio. tovie, ako mu se to
dogodilo, moda se pojavi u bolnici svetoga Bartola. Unato tome to smo se udaljili,
bila mi je potrebna Guyeva pomo.
Vrata mi je otvorio njegov pomonik Francis Sybrant. Gazda je kod kue, rekao je,
radoznalo me promatrajui jer sam bio prekriven ulinom prainom.
Guya sam ekao u njegovoj ordinaciji, ispunjenoj ugodnim mirisima sandalovine i
lavande. Na zidovima su visjele karte s oznaenim dijelovima ljudskoga tijela.
Kad je Guy uao, opazio sam da se ve pomalo vue, poput starca. Njegovo ueno
smee lice ispod rijetkih sijedih kovra bilo je ljubazno.
Matthew, kanio sam ti danas pisati o gospoi Slanning. Drago mi je to si mi javio
za nju.
Kako se dri?
 Ne ba dobro. Njen sveenik je razgovarao s njom. Rekla mu je to su brat i ona
uinili i dopustila mu da sve prenese meni. No onda se ponovo slomila. Prepisao sam joj
napitak za spavanje. Ima dobrog majordoma koji e paziti, koliko god je to mogue, da ne
poe stopama svoga brata. Moda uskoro, ako bude u stanju sve priznati, dobije odrjeenje
grijeha.
Misli da e ispovijed donijeti spokoj njenoj dui?
Guy alobno odmahne glavom. Mislim da vie nikad nee imati spokoja. Ali ipak e
joj biti malo lake.
Guy, treba mi tvoj savjet glede neeg drugog, rekoh. Odmah sam opazio oprez na
njegovu licu, pa brzo dodam: Nema nikakve veze s dravnim velikodostojnicima.
Rekao sam mu da je Timothy otiao, na to mi je spremno ponudio da e ga potraiti
u bolnici. Meutim, u Londonu je na tisue djece beskunika, tuno je dodao. Svakog
tjedna ih je sve vie. Siroad, djeca izbaena iz svojih kua ili ona koja dolaze sa sela. Mnoga
od njih ne poive dugo.
Znam... Za Timothyjev bijeg sam dijelom kriv i ja.
Ne razmiljaj o tome. Siguran sam da si u pravu, djeak je jo uvijek u gradu, a
nagrada koju nudi bit e od velike pomoi u potrazi. Utjeno me uhvatio za ruku.

RATIO sam se kui tik uoi ruka. Doekao me Barak. Rekao je da trenutno najmanje

V petero ljudi trai Timothyja. Onima koji su se prikljuili potrazi kazao je da pozovu
jo ljudi, s obeanjem da e svatko od njih dobiti dio nagrade ako pronau djeaka.
Sirimo posao, nakesio se. Rekao sam i Nicku da se dade u potragu jer u uredu smo
rijeili sve zaostatke.
Hvala ti, rekoh. Barak je bio uinkovit kao i uvijek.
Mislim da sada trebate ostati kod kue kako biste predali nagradu ako netko pronae
djeaka. Kada morate biti na gozbi?
U pet. Moram krenuti najkasnije u tri.
Nakon toga u ja preuzeti stvar. Pogladio je bradu, urednu kao i obino. Tamasin
ju je redovito podrezivala. Potrait ete lorda Parra?
Svakako, rekao sam sumorno.
Nemojte zaboraviti da smo vam Nick i ja veeras na raspolaganju. Ako bude
potrebe.
Ali Tamasin...
Pustite sad Tamasin. Bili biste ludi da sami idete onamo.
 Istina. Nadam se da e lord Parr poslati svoje ljude, ali ti nakon potrage za
Timothyjem dovedi Nicholasa ovamo. ekajte me. Za svaki sluaj... Hvala ti, rekao sam
opet, premda obina zahvala u ovom sluaju nije bila dovoljna.
 etrdeset deveto poglavlje

mi je dolo nekoliko odrpanih djeaka, sami ili u neijoj

D
O TRI SATA NA VRATIMA
pratnji. No Timothyju i dalje nije bilo ni traga. Ostavio sam Baraka i amcem se
zaputio uzvodno prema palai Hampton. Prije odlaska sam se svojski potrudio oistiti
londonsku prainu s halje. Zakupljeni zlatni lanac nosio sam u torbi da ne bih
dovodio u iskuenje uline pljakae. Bio sam umoran, boljela su me lea, i najradije bih
legnuo, umjesto da sjedim na tvrdoj dasci u amcu.
Idete na proslavu u ast francuskog admirala? upitao me laar. Da.
Prole godine su me unovaili i poslali u Hampshire. Ali moja skupina nije se
ukrcala na kraljeve brodove. Poslali su nas kuama nakon to je francuska flota otplovila.
Nisam dugo radio i izgubio sam dosta novaca.
Barem ste se vratili ivi.
Jest. Nisu svi bile te sree. A sad moramo doekivati tog Francuzia kao nekakvog
junaka. Okrenuo je glavu i pljunuo u rijeku.
U daljini su se pojavili visoki cigleni dimnjaci palae Hampton.

od brojnih straara na pristanitu odveo me do velikog dvorita ispred palae,

J
EDAN
irokog travnjaka ispod visokih zidina. Usred bedema nalazile su se velike dveri, koje
su vodile do unutarnjeg dvorita i sredinjih zdanja, ija su se ciglena proelja blago
crvenjela na popodnevnom suncu. Palaa Hampton bila je splet golemih, meusobno
spojenih prostora, potpuna suprotnost naikanim tornjevima i malim dvoritima
Whitehalla bila je grandioznija, premda ne tako slikovita.
Na velikom dvoritu uzdizale su se dvije provizorne blagovaonice, podignute
posebno za ovu prigodu. Vjeto obojene, izgledale su kao da su izgraene od cigle. Iznad
njihovih krovova leprale su duge trokutaste zastave Engleske i Francuske. Blagovaonice su
bile goleme; ak i u manju od dvije moglo se smjestiti barem stotinu ljudi. U dvoritu je bilo
podignuto i nekoliko kraljevskih atora stvarah su ivopisnu sliku svojim raznolikim i
jarkim bojama. Na irokom travnjaku stajalo je i razgovaralo na stotine mukaraca, premda
nije manjkalo ni ena. Svi su bili odjeveni u svoju najbolju odjeu. Sluge su urile amo-tamo,
nosei srebrne ae s vinom i nudei kolae s posluavnika. uo se neprekidni amor
glasova.
Metar ceremonija oznaio je moje ime na listi dakako da je postojala lista, i tko se
ne pojavi, poslije e uti svoje i rekao mi da e u est sati kralj i kraljica izai kroz velike
dveri zajedno s admiralom dAnnebaultom i lanovima svojih domainstava, prijei veliko
dvorite i ui u provizorne blagovaonice. Kasnije e biti glazbe i plesa. Kad se oglase trube,
svi prisutni duni su glasno klicati. Dotad se trebam druiti s ostalim uzvanicima.
Uzeo sam au s vinom od posluitelja i krenuo se probijati kroz mnotvo, traei
lorda Parra. Njega nisam vidio, no prepoznao sam mnoga druga lica. Bio je tu stari vojvoda
od Norfolka, odjeven u grimiznu halju koja je, unato vruini, bila ukraena bijelim krznom.
Uz vojvodu je stajao njegov sin, grof od Surreya, kojeg sam onomad bio vidio s damama u
Whitehallu, u kraljiinoj sobi za audijencije. Obojica su promatrali gomilu s aristokratskim
prijezirom. U jednom je kutu biskup Gardiner, u svojoj bijeloj misnoj koulji, ozbiljno
razgovarao s lordom Wriothesleyem. Obojica su izgledala ljutito. Edward Seymour, lord
Hertford, samouvjereno je etao dvoritem i prepredeno promatrao gradske
dostojanstvenike i dvorsku vlastelu. Pod ruku je vodio mravu enu; nosila je zelenu haljinu
na obru i eir ukraen perjem. Odmah sam je se sjetio. Prilikom mog prvog posjeta kraljici
u Whitehallu, pitala je jesam li ja nova grbava luda. Kraljica se zbog toga uzrujala. Bilo je to
prije samo pet tjedana, a kao da je prola itava vjenost. Mnogi su govorili da je Hertfordova
ena Anne rospija koja ga dri pod svojom izmom, i da je zasluna za sav njegov uspjeh kao
vojnika i politiara. Kako god da bilo, imala je mrzovoljno, kiselo lice.
Vino je bilo vrlo jako. Zbog alkohola i graje osjetio sam laganu vrtoglavicu. Opazih
sir Williama Pageta kako, odjeven u svoju crnu halju, seta sa enom koja je, unato raskonoj
odjei i nakitu, izgledala ljubazno i srdano. Neto je rekla i Paget se okrene prema njoj;
mrko lice odjednom mu se smekalo.
Sjetih se kako je laar pljunuo u rijeku. Sav ovaj sjaj za dAnnebaulta, francuskog
izaslanika. Upitah se gdje je sada papin izaslanik, Bertano. Ovdje zasigurno nije, njegov je
zadatak jo uvijek povjerljiv. Moda je ve napustio Englesku.
Polako sam hodao uokolo, pogledom traei lorda Parra. Zlatni lanac bio mi je sve
tei, a sunce me ve dobrano zagrijalo. Odluio sam na trenutak stati u sjenu jednog od
golemih hrastova pokraj vanjskih zidina.
Osjetih tapanje po ramenu i okrenem se. Bio je to sir Thomas Seymour, odjeven u
srebrni prsluk; s jednog mu je ramena visio kratki uti ogrta, a na glavi mu se krivila kapa
usklaene boje. Opet vi, gospodine Shardlake, rekao je podsmjeljivo. Ovdje ste kao lan
kraljiina Pravnikoga vijea?
Ne, sir Thomas. Ovdje sam kao vii odvjetnik Lincolns Inna. Vie nisam u
kraljiinoj slubi.
On podigne obrve. Je li? Nadam se da niste izgubili naklonost Njezina Velianstva.
Nisam, sir Thomas. Zadatak koji mi je dala kraljica doao je svome kraju.
Ah, da, nestali prsten. Strano mi je pomisliti da e se sluga koji je ukrao predmet
od takve vrijednosti za kraljicu izvui nekanjeno. Trebalo ga je pronai i objesiti. Malko
je stisnuo svoje smee oi. Je li se doista radilo o prstenu?
Da.
Seymour polako kimne, gladei dugu i sjajnu crvenkastosmeu bradu. udno,
udno... Hja, dobro, sada moram pronai brata. Na gozbi emo sjediti za kraljevim stolom.
Ponovo se osmjehnuo, samozadovoljno se epirei. Ti tati glupane, pomislih. Nikakvo udo
da te ni vlastiti brat ne eli u Krunskome vijeu.
Miljenje o njemu mi se zacijelo vidjelo na licu jer se Seymour namrtio. teta to
vas nee biti za veerom. Samo najvii velikodostojnici imaju mjesto za stolom. Zacijelo vam
je teko ovako stajati. Evo, ak se i sada premjetate s noge na nogu.
Znao sam da Thomas Seymour nikad ne odlazi bez uvrede. Nisam odgovarao, i on se
nagne prema meni. Pripazite, gospodine Shardlake. Stvari se mijenjaju, stvari se mijenjaju.
Kimnuo je, pakosno se osmjehnuo i otiao.
Gledao sam za njim, u taj smijeni ogrta, pitajui se to mi je tono elio poruiti. A
onda malko dalje opazim Mary Odell. Nosila je tamnoplavu haljinu i kapu s kraljiinim
grbom. Razgovarala je s mladiem u naranastom prsluku. inilo se da se dosauje. Priao
sam joj, skinuo kapu i naklonio se. Zlatne karike mog lanca su zazveale.
Gospodine Shardlake, rekla je ona s olakanjem.
Mladi je bio naoit, ali proraunata pogleda. Izgledao je pomalo uvrijeeno. Okretao
je stalak svoje srebrne ae. Ispriavam se, gospodine, rekao sam, ali moram s gospoom
Odell popriati o jednom poslu.
Mladi se kruto naklonio i otiao. Hvala vam, gospodine Shardlake, rekla je
gospoa Odell s primjesom dobrohotnog humora u glasu. To je jo jedan od mladia koji
streme dvorskoj slubi i gore od elje da razgovaraju s nekim tko je blizak kraljici. Iskrivila
je lice.
Drago mi je to sam bio od pomoi, osmjehnuo sam se, pa ozbiljnije dodao: Morao
bih hitno razgovarati s lordom Parrom. Nadao sam se da u ga pronai ovdje.
Mary Odell pogleda iza nas, prema velikim dverima. Lord je u unutarnjem dvoritu
palae, zajedno s kraljicom i njenim damama. ekaju da izau kralj i admiral.
Biste li mogli otii po njega? ao mi je to vas gnjavim, ali stvar je vrlo hitna. Danas
svakako trebamo razgovarati.
Mary Odell se uozbiljila. Znam da me to ne biste traili zbog beznaajne stvari.
Priekajte, pokuat u ga pronai.
Pola je prema velikim dverima; skuti njene haljine utali su na kaldrmi. Straari je
odmah propuste u unutarnje dvorite.
Uzeo sam jo vina i malo ueerenog voa. Prelazei pogledom po mnotvu, ugledam
vieg odvjetnika Blowera u drutvu nekoliko gradskih vijenika. Glasno su se smijali nekoj
poalici. Nedaleko od mene proao je William Cecil, zajedno s privlanom mladom enom,
zacijelo suprugom. Kimnuo je, ali nije mi priao. Potom, malo podalje, opazim Wriothesleya
kako sada povjerljivo razgovara sa sir Richardom Richem. Osvrnem se prema dverima.
Ukrasno perje na straarskim elinim kacigama lepralo je na povjetarcu s rijeke. Sunce je
bilo ve nisko.
Na velikim dverima uto se pojavio lord Parr. Iskrivio je vrat, pokuavajui me pronai
u mnotvu. Izgledao je umorno. Priao sam mu.
 Gospodine Shardlake, rekao je on pomalo razdraeno. Trebaju me unutra. Kralj,
kraljica i admiral izai e za desetak minuta.
ao mi je, lorde. Ne bih vam smetao, no ve veeras moramo neto poduzeti u vezi
sa Sticeom. Bit e u kui pokraj bolnice svetoga Bartola u devet. Ima li kakvih novosti? Je li
tko bio u kui?
Starac se s nelagodom promekolji. Moj ovjek kae da je Stice juer svratio u kuu,
ali da je brzo otiao.
Sam?
Da.
Biste li veeras mogli onamo poslati nekoliko svojih ljudi? upitao sam uurbano. I
ja u doi. Moramo ispitati Sticea. ak ako i nemamo razloga za...
Ne, rekao je odluno lord Parr.
Kako molim?
Stvari su se promijenile, gospodine Shardlake. Ne smijemo dirati Charlesa Sticea.
Ali... zato?
Nagnuo se prema meni. Ovo je povjerljivo, Shardlake. Obratio mi se Richard Rich,
i to osobno. Iz vie je razloga u nemilosti biskupa Gardinera. To to je na Vijeu govorio u
vau korist nije pomoglo njihovu odnosu. Ponudio je pomo Seymourovima i Parrovima u
sukobu protiv Norfolka i Gardinera. Ponovo je promijenio stranu, sukladno situaciji.
Zaueno sam ga pogledao. Kraljica e sada suraivati s Richem? Ali ona ga prezire.
Da, suraivat e s njim, odvratio je lord odsjeno. Zbog obitelji Parr i
reformistikih ciljeva. Rich je lan Vijea, vaan je ovjek. Kralj ga moda ne cijeni kao
osobu, ali priznaje mu da je sposoban. Ja takoer.
Ali... zato me uhodio? I nije li on ovjek koji bi mogao znati to je s Tualjkom?
Lord Parr tvrdokorno je odmahivao glavom. ak i da je ukrao knjigu, a ne vjerujem
da jest, Rich vie niim nee ugroziti reformiste.
Ako je sada va saveznik, zato ga ne upitate je li ju ukrao?
U starev glas uvukla se ljutnja. Prema naem dogovoru, sve Richeve aktivnosti od
ovog proljea i ljeta ostat e zastrte velom tajne. Nita od toga nee biti predmet naih
razgovora, ukljuujui njegovo postupanje prema Anne Askew. to se tie vas i uhoenja,
dodao je uljudnije, u dogledno vrijeme, kad bude pravi trenutak, pitat u ga za to.
Zapanjeno sam piljio u njega. On se zarumeni, a onda se nervozno obrui na mene:
Za miloga Boga, ovjee, razjapili ste usta kao som. To vam je politika, drukije ne ide.
Richa i njegove ljude ostavit emo na miru.
Rekavi to, kraljiin komornik mi okrene lea i krene natrag prema velikim dverima.

 unatrag, kao da me netko udario u trbuh. Dakle, Rich je konano

K
ORAKNUO SAM
preao na drugu stranu. Lord Parr je u pravu, pomislio sam umorno. To je politika, i
drukije ne ide. Zato bi ikoga bilo briga to mi je Rich sve napravio? Pogledao sam
prema njemu i Wriothesleyu, ije je lice bilo crveno. Svaali su se. Njihovo
saveznitvo, temeljem kojeg su muili Anne Askew, sada je bilo okonano.
Oglasila se truba, najprije jedna, a zatim i druga. Straari na velikim dverima stali su
u stav mirno. Mnotvo je utihnulo. Svi su se okrenuli prema dverima, na kojima se uskoro
pojavi kralj zajedno s admiralom. Kralj je bio odjeven raskonije no ikad: njegov uti ogrta
s krznenim ovratnikom bio je podstavljen u ramenima, ukasto-bijeli prsluk bio mu je
posut draguljima, a na glavi je imao iroku kapu ukraenu perjem. iroko se osmjehivao.
Jednom se rukom oslanjao na draguljima ureen tap, dok mu je druga poivala na ramenu
nadbiskupa Cranmera. Bilo mi je jasno da bez Cranmera ne bi mogao stajati. Na njegovu
sreu, provizorne blagovaonice bile su vrlo blizu. Kraljica je hodala s dAnnebaultove druge
strane, ruku pod ruku s njim. Nosila je haljinu tudorskih boja, zeleno-bijelu, a
crvenkastosmea kosa sjajila joj se ispod zelene kape. Lagano se smjekala i naprosto blistala.
Znajui to je sve mui, opet sam se morao diviti njenoj pribranosti.
Iza njih hodali su mukarci iz kraljeva domainstva i kraljiine dame odjevene u
nove, jarke i osebujne haljine. Ispred dama koraao je lord Parr. Mnotvo u velikom dvoritu
razdvojilo se kako bi propustilo kraljevsko drutvo, koje je polo prema veoj blagovaonici.
Kao i svi ostali, podignuo sam au. ulo se pljeskanje i uzvici: Boe, uvaj kralja!
U tom trenutku nii lanovi domainstava se zaustave, pa krenu prema manjoj
blagovaonici. Straari su otvorili vrata oba provizorna zdanja, i naas ugledam stolnjacima
prekrivene duge stolove. Votanice na zlatnim svijenjacima ve su gorjele jer se bliio prvi
sumrak. Najvii dravni velikodostojnici Norfolk, Gardiner, Paget, braa Seymour i ostali
napuste mnotvo i krenu za kraljem, kraljicom i dAnnebaultom u veu blagovaonicu.
Iznutra se zauju lutnje.
Sada se na dverima pojavi i lady Mary u pratnji svoje svite. S njom je bila i Jane Bena
izvodila je lakrdije i plesala oko Mary, koja joj, smijui se, naredi da prestane. I oni se
zapute u kraljevsku blagovaonicu.
Mnotvo se napokon opusti, a nova kolona slugu izae kroz dveri. Nosili su velike
pladnjeve s hranom pripremljenom u kuhinjama palae Hampton. Iza njih iz unutarnjeg
dvorita izae skupina straara s bakljama postave ih u drae na vanjskim zidinama i
deblima okolnih stabala. Sluge su nudile hladno meso i jo vina, i neki su se ljudi ve
ponapili. Dvojica mukaraca u drutvu vieg odvjetnika Blowera lagano su se njihala. Bio
sam dijete pijanca, i taj mi je prizor bio odvratan.
Gledajui sve te bogatae, sjetih se Timothyja; sada je negdje sam na cesti. Pomislih
da moda ipak ima neeg valjanog u anabaptistikoj tenji za svijetom u kojem nee biti jaza
izmeu malobrojnih bogataa i mase siromaha. Svijet u kojem bi paunovi poput Thomasa
Seymoura i vieg odvjetnika Blowera nosili odjeu od grube vune i jeftine koe moda uope
ne bi bio loe mjesto.
Odmahnuo sam rukom slugi koji je u jednoj ruci nosio tanjure, a u drugoj srebrnu
zdjelu s labuim peenjem. Jo uvijek sam bio zaprepaten onim to je rekao lord Parr.
 Spustio se sumrak, i povjetarac je postao hladan. Boljela su me lea. Obavio sam svoj
zadatak; sad moram poi i javiti Baraku i Nicholasu da ih neu trebati.
Rich i Wriothesley i dalje su se svaali. Bit e u nevolji ako uskoro ne zauzmu svoja
mjesta u kraljevskoj blagovaonici. A onda ugledam jo jedno poznato lice. Sticea. Uzmaknuo
sam u ve duboku sjenu stabla. Stice je nosio skupocjeni sivi prsluk na ijoj su prednjoj strani
stajali reljefasti inicijali RR. Prolazio je nedaleko od mene, i vidjeh kako mu je baklja
obasjala sjajno oiljno tkivo na uhu. Zbunjivale su me njegove kretnje. Kriom je hodao
prema kraljevskoj blagovaonici, neprestano traei zaklon, skrivajui se iza ljudi koji su
stajali izmeu njega i gazde. Nije bilo nikakve sumnje: Stice je elio izbjei Richa.
Wriothesley i Rich jo uvijek su se otro svaali. Rich je tako estoko odmahnuo slugi da je
ovaj ispustio posluavnik s aama vina. Sluga je, praen smijehom uzvanika, stao skupljati
ae, a Rich ga je ljutito grdio premda je sam bio kriv za nezgodu. Stice je iskoristio priliku
i hitro priao straarima na vratima kraljevske blagovaonice. Jedan od straara isprui ruku
i zaustavi ga.
Stice iz torbe za pojasom izvadi nekakav predmet i pokae ga straara. Nisam dobro
vidio, no vjerojatno se radilo o peatu, znamenu nekog dravnog velikodostojnika. Nije to
bio peat Richarda Richa koji je i dalje stajao pokraj Wriothesleya i mrko zurio u nesretnog
slugu jer bi Stice pokazao prema njemu. Dok je straar pregledavao peat, Stice brzo preko
ramena pogleda Richa. Straar potom kimne, i Stice ue u provizornu blagovaonicu.
Srce mi je lupalo. Shvatio sam da je Stice, ba poput uhode Curdyja, radio za dvije
strane. ovjek Richarda Richa nadmudrio je svoga gazdu. Stice je iskoristio peat da se
uvue na kraljevsku gozbu, a razlog urbe je zacijelo poruka o talijanskom gospodinu koju
je Brocket ostavio u krmi. Stice je o tome morao izvijestiti svog dragog gazdu. No tko je to
od svih velikodostojnika mogao biti? Tko god bio, naredio je Sticeu da me uhodi, to je
trajalo ve mjesecima. Rich je, dakle, govorio istinu. Zurio sam kroz otvorena vrata, ali
mogao sam razabrati tek jarka odijela dvorana koji su zauzimali svoja mjesta.
Rich i Wriothesley shvatili su da kasne. utke su, dugim koracima, krenuli prema
blagovaonici. Straari ih propuste unutra. Hoe li Rich sada vidjeti Sticea?
Nije ga vidio. Za koji trenutak ugledam Sticea kako brzo hoda uza zid blagovaonice,
saginjui se ispod prozora. Zacijelo je izaao kroz stranja vrata. Drei se stabla, promatrao
sam Sticea kako urno gazi prema rijenim stubama i nestaje.
Skupina glazbenika doetala je do sredita velikog dvorita. Zasvirali su na svojim
instrumentima, a mnotvo je klicalo i poelo plesati na uas osloboenom prostoru. Zavijore
se ogrtai i haljine. Pomislih da bi lordu Parru morao rei za Sticea, osobito sada, kad je Rich
na njegovoj strani. No lord je u kraljevskoj blagovaonici. Vidio sam da Stice nije samo tako
uao unutra, a ja vie nisam imao kraljiin peat. Vratio sam ga zajedno s haljom oznaenom
njezinim grbom.
Stice je ve vjerojatno u amcu za London i uri na, kako on to misli, sastanak s
Brocketom. Stisnuo sam ake. U meni je bujala svojeglava ljutnja. Sticea doista eka sastanak
i to sa mnom, Barakom i Nicholasom. Bit emo trojica protiv njega. Lako emo ga svladati
i napokon dobiti neke odgovore.
 Pedeseto poglavlje

ARAK I NICHOLAS ekali su me u mojoj kui, pijuckajui pivo u kuhinji.

B Bio sam brzo dozvao amac na stubama pokraj palae Hampton. Laari su u
dugom nizu ekali da poslije gozbe odvezu ljude natrag u London, a ja sam krenuo
prije. Upitao sam laara jesam li prvi koji odlazi. Rekao mi je da je jedan njegov
kolega preuzeo putnika samo nekoliko minuta prije mene. Zaplovili smo nizvodno,
i uskoro sam neto ispred nas ugledao drugi amac; u njegovu stranjem dijelu sjedio je
mukarac u sivom prsluku, s kapom na glavi. Rekao sam laaru da malo uspori kako bih
mogao uivati u svjeem veernjem zraku, a zapravo sam, dakako, elio pustiti Sticea da
odmakne. Na rijeci je bilo vrlo mirno; vesla su pravila valie koji su svjetlucali na zalazeem
suncu, a nad vodom su zujali kukci. Upitao sam se postupam li ispravno. No pitanje je bilo
suvino jer upravo je Sticeov pravi gazda naruio ubojstva anabaptista i krau Tualjke. Bio
sam siguran u to. Moda na kraju ipak doemo do kraljiine knjige.

OD KUE nije bilo nikakvih novosti o Timothyju. Barak, koji je cijelo popodne proveo

K u kui, primio je nekoliko posjetitelja koji su tvrdili da znaju gdje je djeak, ali su
prvo htjeli isplatu nagrade Barak ih je sve odmah otpravio. Nicholas se bio vratio
iz potrage. Obojici sam zahvalio na trudu. Sljedeih nekoliko sati moram zaboraviti
na Timothyja.
Gledajui Baraka i Nicholasa, opet sam se zapitao postupam li ispravno. Sve sam to
preuzeo u svoje ruke zbog kraljice i ubijenih ljudi, ali i zbog sebe. elio sam odgovore. Barak
i Nicholas bili su opremljeni za akciju: Nicholas je imao ma za pojasom, a i Barak je uzeo
svoj. Obojica su dobro znala kako ih upotrijebiti.
Rekoh im da sam vidio Sticea u palai Hampton, a onda im priopim i to mi je kazao
lord Parr. Potom ih jo jednom upitam: Jeste li sigurni da elite sudjelovati u ovome?
Sada jo i vie, rekao je Barak. Brocket je otiao, i ovo nam je jedina prilika.
to si rekao Tamasin?
Barak se nelagodno promekoljio. Da emo veeras nastaviti potragu za
Timothyjem.
Drago mi je to u imati priliku uzvratiti prostaku koji me oteo, rekao je Nicholas.
Ali, gospodine, ako ga uhvatimo, to emo s njim? Ne moemo ga odvesti u moju
unajmljenu sobu kao Leemana, kolege su mi ondje.
Mislio sam na to. Drat emo ga u kui pokraj Smithfielda do jutra. Ispitat emo ga,
pa odvesti lordu Parru.
 Iupat u ja odgovore iz njega, hladno je rekao Barak. Imam iskustva u tome. O
nekim stvarima koje je Barak radio za Cromwella nikad nismo razgovarali, ostale su
povjerljive. I bolje je tako.
Jeste li sigurni da e Stice biti sam? upitao je Nicholas.
Rekao sam Brocketu da mu napie neka doe sam. A ovjek lorda Parra koji motri
kuu rekao je da je Stice ondje bio samo jednom, i to sam.
Jednom od mukaraca koji su mi pomagali u potrazi za Timothyjem, zapone
Barak, rekao sam da proe tom ulicom i javi mi to je vidio. Nisam htio ii osobno jer me
Stice poznaje. To je kratka ulica s malim, nedavno izgraenim kuama. Mnogo bolje mjesto
od Needlepin Lanea. Veina kua ima duboke trijemove. Moemo se sakriti pod jedan i
ekati do devet. Moda vidimo Sticea kad bude dolazio.
Dobra ideja. Pogledao sam kroz prozor. Ve se gotovo posve smrailo. Na velikom
dvoritu palae Hampton ljudi sada pleu na svjetlu baklji, a iz kraljevske blagovaonice uje
se glasno banenje. U sljedeih nekoliko dana odrat e se jo nekoliko gozbi, a planiran je
i zajedniki lov. Kraljica e prisustvovati svim dogaanjima. Onda se ponovo sjetim
Timothyja ve drugu no provest e sam na opasnim londonskim ulicama.
Morao sam se pribrati.
Poimo, rekoh. I sjetite se da je Stice ovjek koji ne preza ni pred ime.
Srea prati pravedne i asne, rekao je Nicholas.
Da bar, otpovrnuo je Barak.

ulicama stigli do Smithfielda. Nasreu, nije bio trni dan i veliki

M
IRNIM SMO
otvoreni prostor bio je tih i pust. Krenuli smo Little Britain Streetom, pratei zid
bolnice svetog Bartola, a onda skrenemo u iroku i kratku ulicu, s dva niza
lijepih, novih jednokatnica, od kojih je veina imala trijemove, te staklene
prozore umjesto kapaka. Na veini prozora treperilo je svjetlo svijea, no naiemo i na jednu
kuu utonulu u tamu. Barak nas rukom pozove na trijem. Nadao sam se da se vlasnik nee
uskoro vratiti. Pomislit e da ga elimo opljakati.
Barak pokae na kuu s druge strane, malo nie niz ulicu. To je ta kua. Na luku
iznad trijema ima veliku tudorsku ruu, ba kako je spomenuo Brocket. Vidi se, ali jedva.
Slijedio sam njegov pogled. Kapci kue bili su zatvoreni. Sve je bilo tiho.
Stajali smo i motrili. Iz oblinje kue izala je slukinja s vjedrom prljave vode. Izlila
ju je u kanal na sredini ulice.
Trgnemo se kad na poetku ulice opazimo plamen baklje. uli su se i glasovi. No bio
je to samo mladi bakljonoa koji je osvjetljavao put maloj obitelji, iji su lanovi vedro
razgovarali, oito se vraajui iz gostiju. Uli su u jednu od kua nie niz ulicu.
Koliko je sati? upitao je Nicholas tiho. Mora biti blizu devet.
 U pravu si, ree Barak. Ali ini se da Sticea jo nema.
Moda je ve unutra, apnuo sam. U stranjem dijelu kue.
Barak stisne oi. U redu, priekajmo da odzvone satovi. Stice si ne bi dopustio da
zakasni na sastanak. Ta iao je sve do palae Hampton samo da se posavjetuje sa svojim
gazdom.
Jo smo kratko vrijeme ekali. Kad su satovi odzvonili devet, Barak duboko udahne.
Idemo, apnuo je. Nasrnite na njega im otvori vrata.

OURILI SMO preko ulice. Bacio sam pogled na tudorsku ruu na vrhu trijema, a Barak

P je ve snano kucao na vrata. On i Nicholas drali su ruke na drcima maeva. I ja sam

se uhvatio za svoj no.
Zauli su se brzi koraci. inilo se da uistinu dolaze iz stranjeg dijela kue.
Kroz rebrenice sam opazio svjetlucanje svijee. im se s druge strane ulo okretanje kvake,
Barak upre rame u vrata i nagrne unutra. U kui je vladala polutama na svijenjaku na
stolu gorjelo je samo nekoliko lojanica. Vidjeh kako Charles Stice posre unatrag, poseui
za maem koji mu je visio za pojasom. No Barak i Nicholas ve su uperili svoje maeve prema
njemu.
Imamo te, rekao je Nicholas pobjedonosno.
Uto na rubu svog vidnog polja, s obje strane, opazim brze kretnje iz svojih skrovita
pokraj vrata izala su dva mukarca s isukanim maevima. Odmah su poli prema Baraku i
Nicholasu, koji se uas okrenu. Unato slabom svjetlu, prepoznao sam snane mladie: jedan
bijae plavokos, s bradavicom na elu, dok je drugi bio gotovo posve elav. Greeningove
ubojice, Daniels i Cardmaker.
Barak i Nicholas bili su hitri i uspjeli su odbiti udarce. Dotle sam ja izvukao no i
skoio naprijed, htijui zariti sjeivo u elavev vrat. No on je bio bri. Premda se borio s
Nicholasom, uspio se napola okrenuti i opaliti me laktom posred lica zateturao sam unatrag
sve do zida. No ta smetnja bila je dovoljna da Nicholas stekne prednost i prisili elavca na
uzmak.
Barak se za to vrijeme borio s drugim mukarcem, no Stice mu je ve bio iza lea.
Prije no to se Barak uspio okrenuti i koraknuti ustranu kako bi se suoio s obojicom, Stice
je podignuo svoj ma i iz sve snage zamahnuo prema Barakovoj desnici. Uasnuto sam
promatrao prizor koji nikad neu zaboraviti: sjeivo otro poput britve prerezalo je
Barakovu ruku u zapeu. Kriknuo sam. Barakova aka, iji su prsti i dalje stiskali drak
maa, odletjela je i udarila o pod.
Barak je zaurlao. Okrenuo se, drei se za ruku iz koje je trcala krv.
Stice mu u tom trenutku zarije ma u lea. Barak se okrene prema meni. Izgledao je
zaueno. Upitno me promatrao, kao da eli da mu objasnim to se dogodilo. Potom mu
noge popuste, i potrbuke se srui na pod. Nije se micao. Iz batrljka mu je liptala krv.
 Lud od gnjeva, pojurim na Sticea s podignutim noem. Moj je potez bio neoekivan,
i Stice nije imao vremena maem mi zaprijeiti put. Ciljao sam mu grlo, no on se malo sagne
i sjeivo noa mu zaree obraz, od usta do uha. Kriknuo je, ali nije ispustio ma, nego ga
podigne do moga grla i pribije me uza zid.
Dosta s borbom! viknuo je. Ne moete nas svladati!
Pogledao sam ustranu. Ostala dvojica opkolila su Nicholasa. elavac je viknuo: Baci
ma, deko! Nicholas je stisnuo eljust, ali ga poslua, i njegov odbaeni ma glasno zazvei.
Potom zgroeno pogleda Baraka koji je leao licem na podu.
Stice odmakne ma od moga grla i iz depa izvadi rupi. Morao je zaustaviti snano
krvarenje iz obraza. Kroz njegovu ranu na tren opazim bjelinu kosti.
Barak kratko zastenje. Jo je bio iv. Malo je podignuo glavu, no onda njome udari o
pod i ostane nepomino leati. Krv mu je i dalje liptala iz batrljka, ali i iz rane na leima.
Tamna mrlja na njegovoj koulji bila je sve vea.
Jo je iv, ree elavac ravnoduno.
Nee jo dugo, ree Stice. Ako nita, brzo e iskrvariti. Po ruci kojom je drao
rupi na obrazu kapala mu je krv. To je neko bio poznati borac, rekao je s ponosom.
Gnjevno sam promatrao Sticea. Usne su mi bile nateene, ali mogao sam govoriti.
Sad ete imati oiljak na licu, da vam bude u skladu s uhom.
Hladno me pogledao, pa se nasmijao. Dakle, otkrili ste Brocketa, ha?
Ja sam vam poslao poruku.
Stice se osmjehnuo. Mislio sam da je Brocket otkrio neto vrlo vano. Htio sam ga
odvesti svom gazdi, pa sam pozvao i pomo, da sve proe u redu.
Svi vi od poetka radite zajedno?
Tako je. Svi smo ista vesela druina koja radi za istoga gazdu.
Znai, bit e zadovoljan? upitao je plavokosi mladi. I dalje je drao ma na
Nicholasovu grlu. Uhvatili smo veliku ribu, a i ovu giricu ovdje.
Stice je sjeo na rub stola. Da. Sigurno e ga ivo zanimati zato je Shardlake
spomenuo Talijana. Lecnuo se od boli. Mili Boe, moram ovo dati zaiti. Ali najprije emo
Shardlakea predati gazdi. I deka takoer. Veite im ruke, pa emo na konje. U Whitehallu
e mi srediti ranu. Gazda je tamo.
U Whitehallu? Ali kraljevska obitelj, zajedno sa svim vijenicima, preselila se u
palau Hampton.
Poeo je redarstveni sat, rekao je plavokosi mukarac. to ako nas vidi koji
redarstvenik?
Kad vide moj peat i saznaju kome ih vodimo, nee nam stvarati probleme.
Odjednom odjekne udarac po pregradnom zidu izmeu kua. Zauo se muki glas:
to se dogaa? Kakva je to buka? Glas je bio kultiviran, a osim ljutnje, u njemu se osjeao
i strah.
 Imamo zabavu! vikne Stice. Odjebi! Sticeovi kompanjoni se nasmiju, a mukarac
iz susjedne kue utihne. Spustio sam pogled prema Baraku. Leao je posve nepomino. Iz
batrljka mu je i dalje tekla krv, ali sada manje obilno. Kratko sam pogledao njegovu
odsjeenu aku, pola metra dalje. Prsti su jo uvijek stiskali drak maa.
U redu, ree Stice odluno. Vrijeme je da krenemo.
Tko vam je gazda? upitao sam. Richard Rich zasigurno nije. Bio sam u palai
Hampton i vidio da ga izbjegavate. Za koga, zapravo, radite?
Stice se namrtio. Saznat ete uskoro, gospodine grbave.
elavac glavom pokae na ispruenog Baraka. to emo s njim?
Ostavit emo ga da iskrvari, odvratio je Stice.
Ostavit ete ga da umre ovdje? upitao sam oajno. Da netko nae tijelo u ovoj
kui? Susjed je ve sada zabrinut. Sutra e viriti kroz prozore. Uslijedit e mrtvozornikova
javna istraga. Trait e se i vlasnik ove kue. Govorio sam brzo jer sam znao da je ovo
posljednji traak nade da spasim Barakov ivot, ako ve nije mrtav. Svi znaju da Jack Barak
radi za mene. Ne znam to smjerate sa mnom, ali ovo je ubojstvo i nee proi bez temeljite
istrage, osobito kad kraljica uje to se dogodilo. Ona to nikad ne bi dopustila.
Na gazda e lako zaustaviti mrtvozornikovu istragu, podrugljivo je rekao elavac.
No Stice se namrtio i pogledao Baraka, ije je lice, koliko sam uspio vidjeti, bilo nepomino
i blijedo. Da, moda je ve mrtav. Sjetih se trudne Tamasin. Ja sam ga doveo ovamo.
Grbavac je moda u pravu, rekao je uznemireno Daniels.
Dobro, sloio se Stice. Gazda bi htio da budemo oprezni. Moramo rupcem
podvezati Barakovu ruku ili e nas zakrvaviti.
Znam gdje ga moemo ostaviti. elavac se zahihoe. Ovamo sam doao sporednim
putovima. Dvije ulice odavde je prazno graevinsko zemljite koje su ovdanji ljudi
pretvorili u smetlite.
U redu, rekao je Stice. Veite sada ovu dvojicu.
Cardmaker iz torbe za pojasom izvadi konop. Zacijelo ga je donio za Brocketa.
Noem je prerezao konop na dva dijela i priao meni i Nicholasu. Ruke na lea.
Nismo nita mogli uiniti. Dok su nam vezivali ruke, oajniki sam promatrao
Baraka. Stice mu je rupcem vrsto podvezao ruku da smanji krvarenje. Jo jednim rupcem
mu je omotao batrljak. Svjetlo-crvena krv odmah je poela izbijati kroz platno.
Daniels, prebaci ga preko svog konja, rekao je Stice potom. Ovu dvojicu emo
staviti na konja kojeg smo doveli za Brocketa. Zaveite im noge ispod konjeva trbuha. Ako
nas na putu do Whitehalla netko zaustavi, rei emo da se radi o uhienim izdajicama.
Pogledao je Barakovu odrezanu aku koja je, obavijena oko drka maa, leala u lokvi krvi.
Mili Boe, kakav svinjac! Morat emo se vratiti i poistiti. Gazda esto dolazi ovamo.
Izveli su nas kroz stranja vrata. Iza kue se nalazila staja; unutra su ekala tri konja.
Bilo mi je uasno gledati kako Cardmaker podie nepominog Baraka ispod ruku i baca ga
konju preko lea kao vreu kupusa. Barak je sada krvario mnogo manje, ali je neto krvi
ipak palo na zemlju. Bilo mi je jasno da, ak ako i jest iv, nema jo mnogo vremena. Iskrvarit
e za najvie etvrt sata.
Stice me promatrao drei rupi na licu. U oima mu se sjajilo divljako
zadovoljstvo. Gazda e odluiti hoete li vas dvojica ostati ivi. Iznenadit e se. Oekuje
samo prestraenog majordoma.
 Pedeset prvo poglavlje

AHALI SMO ULIICOM IZA STAJA. Nicholas i ja bili smo vezani na istom konju, on

J sprijeda. Unato mjeseini, teko je bilo vidjeti uski put izmeu ograda novih kua.
Potom smo skrenuli u drugu uliicu i nastavili jahati uz stranja dvorita novog niza
kua.
Negdje na polovini uliice nalazilo se kvadratno zemljite na kojem iz nekog razloga
nita nije bilo izgraeno. Kao to je rekao Cardmaker, sluilo je kao smetlite. Vidio sam
stari okvir kreveta, slomljene stolce, razne otpatke iz domainstava, te golemu hrpu trave
koju su sluge ovdje gomilale nakon konje vrtova. Trava se truljenjem pretvorila u meki
zeleni kompost. Sa smetlita se irio smrad.
Zaustavili smo se. Sticeovi ljudi su sjahali, skinuli Baraka s konja i naglavake ga
bacili u kompost. Posljednjih sam dana rijetko kad molio ak da Bog i jest postojao, bijah
siguran da je gluh. No sada sam oajniki molio da moj prijatelj nekim udom preivi.
Vratili smo se do glavne ulice. Teko sam odravao ravnoteu na konju. Osjeao sam
bolno pulsiranje na licu gdje sam dobio udarac laktom. Sticeovi kompanjoni hodali su uz
naeg konja, svaki s jedne strane. Stice je jahao ispred nas, vodei konja na kojem je Barak
prebaen do smetlita; jo uvijek je rupiem tapkao po obrazu.
Doli smo do Smithfielda i proli ispred bolnikih vrata. Je li Guy sada unutra?
Kod Newgatea nas je zaustavio redarstvenik i podignuo fenjer. Vidjevi da smo
Nicholas i ja vezani, te Sticeovo okrvavljeno lice, otro je upitao to se dogaa. Stice je
smjesta izvadio peat i gurnuo ga redarstveniku pod nos: Slubeni posao, odbrusio je.
Vodimo dvojicu izdajnika u Whitehall na ispitivanje. Po mom licu vidite da su pruali
otpor.
Londonski redarstvenici znali su raspoznati peate svih dravnih velikodostojnika,
bio je to dio njihove obuke. Redarstvenik ne samo da je uzmaknuo, ve se i naklonio.

AHALI smo pustim ulicama, pa preko Charing Crossa krenuli prema Whitehallu. Zato

J nas vode onamo, a ne u palau Hampton? U Whitehallu su zasigurno, izuzev straara,

ostale samo malobrojne sluge da odravaju palau. No takva pitanja bila su nevana u
usporedbi s onim to se dogodilo Baraku.
Onako vezanom na konju, lea su me strano boljela. Lice mi nije prestajalo pulsirati.
Na koncu me preplavi malaksalost i klonem na Nicholasova lea. On je spremno prihvatio
moju teinu. Nemojte zaspati, gospodine, ili ete pasti, rekao je preko ramena.
Samo da se malo odmorim na tebi, rekoh, pa dodam: ao mi je, jako mi je ao.
Nicholas vie nita nije rekao. to god se bude sad dogodilo, moram spasiti bar njega.

to sam i oekivao, palaa Whitehall doekala nas je obavijena tamom. Na

K
AO
prozorima se vidjelo tek pokoje slabano svjetlo. No straar na dverima oito je znao
da dolazi Stice. Priao nam je, a Stice se prigne prema njemu. Nakon kratkog
mrmljanja, uo sam straara kako govori: eka vas u odaji Krunskoga vijea.
Dojahao je s proslave u palai Hampton prije pola sata.
Jo dvojica vojnika izau iz straarnice. Stice je sjahao i brzo navrljao poruku, i jedan
od straara pohita s njom u palau. Stice je, nema sumnje, elio obavijestiti svoga gazdu da
nije doveo Brocketa, nego mene.
Dvojica straara pratila su nas preko dvorita. Konjska kopita glasno su udarala o
kaldrmu. Uskoro stigosmo do irokih vrata kraljeve straarske odaje. Stice je sjahao i
prerezao konope kojima smo bili vezani. Nicholas mi je pomogao da sjaem. Malko drhtav,
stajao sam u podnoju stuba. Stice se, pritiui zakrvavljeni rupi na obraz, okrenuo prema
Danielsu i Cardmakeru. Gospodo, hvala vam na svem poslu koji ste obavili u posljednja dva
mjeseca. Va novac eka vas u straarnici. Napustite London na neko vrijeme, svoju plau
potroite u krmama i bordelima u nekom drugom gradu. Ali javite gdje ste, za sluaj da vas
opet budem trebao.
Ubojice se naklone i pou, nijednom nas ne pogledavi. Promatrao sam ih kako
odlaze. Bili su to ljudi koji su ubili Greeninga i Eliasa, a broj njihovih rtava tu se nije
zaustavljao. Te plaene ubojice sada su veselo odlazile pokupiti svoju nagradu. Pogledao sam
Sticea, koji je bijesno zurio u mene. I ja u vas napustiti, gospodine Shardlake. Moram
zakrpati vau rukotvorinu na svom licu. Tjei me to odavde vjerojatno neete izai ivi. No
ako preivite, uvajte me se. Krenuo je prema straarnici, za svojim pomagaima. Nicholas
i ja ostali smo s dvojicom straara. Jedan je helebardom pokazao na vrata straarske odaje.
Unutra, rekao je osorno.
Pogledao sam Nicholasa. Progutao je slinu.
Prvi straar nas povede uza stube. Drugi je stupao iza nas.

ELIANSTVENE stube koje su vodile do kraljeve straarske odaje bile su vrlo slabo

V osvijetljene. Na vrhu su stajala samo dva straara. Unutra, baklje u niama obasjavale
su prazne zidove slike su bile odnesene u palau Hampton. Jedan od straara s vrha
stuba rekao je da e nas odvesti u odaju Krunskoga vijea, u kojoj sam prolog tjedna
strepio i znojio se. Sir jo nije spreman, moete ekati u kraljevoj privatnoj odaji. Njegovo
Velianstvo sada ne stoluje ovdje pa je prazna.
Poveli su nas kroz niz polumranih soba, sve dok nismo stigli do goleme privatne
odaje, iji su zidovi takoer bili gotovo posve goli. Sve je preneseno u kraljevu privatnu
odaju u palai Hampton. Naredili su nam da ekamo; jedan je straar ostao s nama.
 Pogledam na suprotni zid. itav je, od stropa do poda, bio prekriven predivnim
muralom. Bilo ga je nemogue maknuti jer je bio naslikan izravno na buku, kao i portret
obitelji Cotterstoke. uo sam za Holbeinov veliki mural, i sada sam ga napokon, na
treperavom svjetlu svijea, imao prilike i vidjeti. Drugi mural koji sam ovdje ve bio vidio
prikazivao je sadanjeg kralja i njegovu obitelj. Ovo je, pak, bio velianstven prikaz
dinastijske vlasti. U sreditu se nalazio pravokutni kameni spomenik ispisan latinskim
tekstom koji, s mjesta gdje sam stajao, nisam mogao razabrati. Bivi kralj, Henrik VII., stajao
je na pijedestalu, mravom rukom oslonjen na spomenik; lice mu je bilo bistro i prepredeno.
S druge strane spomenika stajala je punana ena preklopljenih ruku. Zasigurno se radilo o
kraljevoj majci. Ispod nje, na donjoj stubi, stajala je kraljica Jane Seymour. Princ Edward,
pomislih, uistinu je bio slian svojoj majci. Muralom je dominirao sadanji kralj, naslikan
ispod oca. Bio je to njegov prikaz otprije kojih pet godina: premda krupan, irokih ramena,
kralj tada jo nije bio debeo. S desnom rukom na boku, vrsto je stajao na rairenim, snanim
nogama. Pretjerano velik nakitnjak strao mu je ispod donjeg dijela prsluka.
Ta je slika kralja bila umnaana bezbroj puta i visjela je u mnogim slubenim
zdanjima i privatnim dvoranama, no original je imao ivotnost i snagu koju nitko nije mogao
ponoviti. Kraljeve prodorne, ljutite, male plave oi dominirale su slikom, ija je pozadina
bila u tmastim bojama. Moda je ba to bila svrha cijelog murala: da oni koji ekaju vidjeti
kralja steknu dojam kako ih on ve motri i prosuuje.
Nicholas je zurio u mural otvorenih usta, a onda apnuo: Kao da gledam ive ljude.
Uto pristigne novi straar i obrati se onom koji je ekao uz nas. Potom nas grubo
uhvati za ruke i provede kroz dvije goleme odaje, sve do hodnika koji mi je bio poznat: vodio
je do odaje Krunskoga vijea, pred ijim se vratima zaustavimo. Straar koji je ondje stajao
ree: Naredio je da momak ostane vani. Smjesti ga negdje dok ne bude znao treba li ga
ispitati.
Doi ovamo, ree prvi straar i povue Nicholasa za ruku.
Samo hrabro, gospodine Shardlake, glasno e Nicholas.
Straar pred odajom pokuca na vrata, a iznutra dopre otar, poznati glas: Uite!
Straar me povue unutra, izae i zatvori vrata. U dugakoj odaji nalazio se samo
jedan ovjek. Sjedio je na stolcu za sredinom stola, pokraj svijenjaka s votanicama.
Prodorne oi, lice nalik kamenoj ploi i ravasta brada. Gospodin tajnik Paget.
Gospodine Shardlake, uzdahnuo je umorno. Zadali ste mi mnogo posla, vrtio je
glavom, a imam tako malo vremena.
Piljio sam u njega. Dakle, vi ste krivi za sve, rekao sam tiho. Glas mi je zvuao
muklo i prigueno. Lice mi je na mjestu udarca bilo nateeno.
Pagetov izraz lica nije se mijenjao. Za to sam kriv?
Odgovorio sam ne marei za opasnost i bez uobiajenog potovanja: Za ubojstva
anabaptista. Za krau... rukopisa. Vi ste me uhodili cijelu prolu godinu. Ne znam zato, niti
me briga. Glas mi je pucao i hvatao sam zrak ponovo sam vidio Baraka odbaenog na
smetlite.
 Paget je zurio u mene. Bio je u stanju sjediti mirno i usredotoeno poput make koja
motri plijen. Kakva ubojstva? opomenuo me prijekornim glasom. Ti su ljudi bili heretici
i izdajice. Bili su spremni ubiti mene i kralja. Ubili bi i vas, kad smo ve kod toga, samo kako
bi ostvarili svoje izopaene zamisli. Zasluili su mnogo goru smrt. Trebali su biti spaljeni...
Bili su glupavi. Kad su me moje uhode meu radikalima upozorile na anabaptistiko
gnijezdo u Londonu, moj ovjek Curdy lako se ubacio meu njih. Bio je lojalan sluga.
Njegova smrt moe se nazvati ubojstvom. Paget se namrti skupivi obrve.
Curdy je ubijen u borbi.
Da, ubio ga je Richev ovjek. Paget prijezirno odmahne rukom. Rich je elio doi
do teksta koji je Anne Askew napisala prije spaljivanja. Mislim da su ti zapisi sada kod Johna
Balea. Paget se prvi put nasmije, a usred guste smee brade bijesnu mu iznenaujue bijeli
zubi. To bi jo moglo stvarati znatne probleme sir Richardu.
Podmitili ste Richeva slugu.
Paget se udobnije namjesti u stolcu. Motrim ljude koji rade za dravne
velikodostojnike. Neki od njih su vrlo poduzetni. Mogu ih uvjeriti da dodatno rade za mene,
i tako zarauju dvije plae. Dodue, isprva sam mislio da je nadzor nad vama glupost, da
time samo tratim Sticeove vjetine. Nita nismo otkrili, sve do..., nagnuo se naprijed i
namrtio, pa nastavio prijeteim glasom: ... sve do prolog mjeseca. Zastao je, i opreznije
dodao: Maloprije ste spomenuli rukopis.
Nita nisam rekao. Zato sam uope spominjao rukopis? Morao sam se sabrati. ekao
sam Pagetovo pitanje, no on se samo cinino osmjehnuo i rekao: Tualjka grenika, djelo
Njezina Velianstva, kraljice Katarine. U udu sam otvorio usta. Da, gospodine
Shardlake, nastavio je on, ja sam organizirao da se rukopis otme heretikom tiskaru
Greeningu. Curdy mi je javio da ju je Greeningova skupina dobila od onog prijezira
vrijednog straara.
Na trenutak sam zatvorio oi. A onda, nemajui to izgubiti, rekoh: Uzeli ste ga kako
biste ostvarili svoje ciljeve u borbi za mo. Jeste li ekali, poput Richa, da vidite u ija e
jedra puhnuti vjetar? Jeste li drali Tualjku u priuvi, htijui najprije vidjeti hoe li kraljica
pasti, i hoe li Bertanova misija uspjeti? uvajte se, gospodine tajnie. Kralj bi mogao saznati
da ste rukopis skrivali od njega.
Bile su to drske rijei, opasne po mene. Pripazite kako mi se obraate, gospodine
odvjetnie, odbrusio mi je Paget. Sjetite se tko sam i gdje se nalazite. Zurio sam u njega,
teko diui. On nagne glavu. Da, kralj je milostivo primio izaslanika rimskog biskupa, no
ini se da Njegova Svetost, kako sam sebe naziva, kao uvjet za mir trai da mu kralj prepusti
vrhovnitvo nad Engleskom Crkvom vrhovnitvo koje mu je dodijelio sam Bog. Bertano
je jo uvijek ovdje, no mislim da je vrijeme da se vrati svom gazdi. Kako ste znali da je u
Londonu? upitao me Paget otro.
Anabaptisti su bili preglasni, odgovorio sam tiho. Nitkove. Pokosili ste tolike ljude
samo kako biste zadovoljili svoje ambicije.
Moje ambicije, kaete? ree Paget hladno.
Dobro ste uli.
 Na moje iznenaenje, Paget se mrko nasmije i ustane. Vrijeme je da vam otkrijem
ono to sami nikad ne biste ni naslutili, vi bistri odvjetnie. ak ni Stice nije znao za to.
Podignuo je svijenjak s votanicama i proao pokraj mene. Slijedite me, zapovjedniki je
mahnuo rukom i otvorio vrata. Dok sam ja polako ustajao, Paget je straaru rekao da poe s
nama.
Straar je koraao uz mene, a Paget otvori vrata na drugoj strani hodnika. Nali smo
se u polumranoj galeriji ispunjenoj prekrasnim mirisima. Sliila je na kraljiinu galeriju, no
bila je ira i dvaput dua. Hodali smo neujno po debeloj rogoini, a svijee u Pagetovoj ruci
nakratko su obasjavale tapiserije i slike impresivnije no bilo gdje u palai. Prolazili smo
pokraj mramornih stupova i postolja na kojima su stajale divovske vaze, prekrasni modeli
brodova i draguljima optoene krinje, koje su skrivale tko zna kakva udesa. Shvatio sam
da se nalazimo u kraljevoj privatnoj galeriji, no nije mi bilo jasno zato sve te stvari nisu
odnesene u palau Hampton. Proli smo pokraj velike vojne zastave ukraene ljiljanima.
Nema sumnje da se radilo o francuskoj zastavi ugrabljenoj kad je Henrik osvojio Boulogne.
Bila je prekrivena tamnim mrljama. Krv. Pred oima mi se opet pojavi Barakova odrezana
aka.
Trznem se kad neka ivotinjica protri uza zidnu oplatu. takor. Paget se namrti i
vikne na straara: To treba srediti! Neka se jedan lovac na takore vrati iz palae Hampton!
Napokon smo stigli na drugi kraj galerije gdje su ispred golemih dvostranih vrata
stajala dva straara. Pogledao sam kroz oblinji prozor. Bili smo tono iznad zidina palae.
Onkraj zida nalazila se iroka Kraljeva ulica kojom je upravo prolazila skupina mlade
gospode. Bakljonoe su im osvjetljavale put.
Gospodine tajnie, jedan od straara naklonio se Pagetu i otvorio vrata. mirnem
zbog svjetlosti koja je doprla iznutra, a onda uem za Pagetom.
Bila je to iroka, prekrasno namjetena odaja, jarko osvijetljena mnotvom debelih
svjetloutih votanica u srebrnim svijenjacima. Zidovi su bili prekriveni policama s lijepo
ukorienim starim knjigama. Izmeu polica visjele su divne slike, uglavnom klasinih
prizora. Prozor je gledao ravno na ulicu. Shvatih da smo unutar Holbeinovih dveri. Na
irokom stolu ispod prozora nalazilo se mnogo razbacanih papira, zdjela s ueerenim voem
i zlatni vr s vinom. Na papirima su leale naoale ija su stakla svjetlucala na svjetlu svijea.
Kraljev budala, mali grbavi Will Somers, stajao je pokraj stola. Nosio je svoj areni
prsluk, a na ramenu mu je uao majmuni.
Iz golemog stolca pokraj Somersa u mene je prodorno i divlje kao na Holbeinovim
portretima piljio ovjek ije su plave oi sada bile tek prorezi na blijedom debelom licu.
Kralj.
 Pedeset drugo poglavlje

DMAH SAM SE NAKLONIO to sam dublje mogao. Nakon onog to se dogodilo Baraku,

O Pagetu nisam iskazao duno potovanje, no kralju sam se pokorio smjesta, posve
spontano. Prije naklona stigao sam tek uoiti da nosi dugaki kaftan, kao onog dana
kad mi ga je lord Parr pokazao s prozora, te da na sijedoj, proelavoj glavi nema
kapu.
Nastupi kratka tiina. Krv mi je navirala u glavu, i pomislih da u se onesvijestiti. No
nitko nije smio podignuti glavu i pogledati kralja u lice, sve dok mu se on ne obrati. uo
sam ga kako se smije, s naporom i ciavo, ime me podsjetio na rizniara Rowlanda. Zatim
je progovorio, istim onim neobino visokim glasom koji sam pamtio iz naeg kratkog susreta
u Yorku. U tom je glasu sada bilo jo grlatijeg piskutanja. Moj majstor zanata uhvatio je
plijen, ha? Netko ga je udario u lice. Opet ciav smijeh.
Vae Velianstvo, mislim da je bilo borbe prije no to ga je Stice doveo ovamo,
rekao je Paget.
Jeste li mu to rekli?
Ne, Vae Velianstvo. Rekli ste da vi to elite uiniti.
U redu, ree kralj tiho, no sada u njegovu glasu osjetih i prijetnju. Uspravite se,
vii odvjetnie Matthew Shardlake.
Posluao sam ga. Osjeajui pulsiranje u nateenom licu, polako upravim pogled
prema kralju. Naduto blijedo lice bilo mu je izborano, izmueno i umorno. Sijeda brada mu
je, poput kose, bila tanka i blijeda. Njegov golemi trup bio je stisnut izmeu satenskih
naslona stolca, a noge ovijene debelim zavojima ispruio je ispred sebe.
No unato bijednom, grotesknom izgledu njegova tijela, Henrikovo zurenje i dalje je
bilo zastraujue. I dok je s murala promatrae plaio svojim oima, uivo je to inio malim
zategnutim usnama, ravnim i krutim, pravim sjeivom izmeu dva debela obraza. Te su usne
jasno odavale ljutnju i okrutnost. Naas mi se zavrti u glavi. inilo mi se da nita od ovoga
nije stvarno, da imam nonu moru. Nisam mogao povezati misli, osjeao sam se oamueno,
i ponovo mi se uini da u se onesvijestiti. Uto pred oima ugledam Barakovu aku kako
oblivena krvlju pada na pod, i tijelom mi proe grevit trzaj.
Kralj me jo nekoliko trenutaka gledao u oi, a onda se okrene i domahne Somersu.
Wille, napuni mi au, a onda straar i ti izaite. Previe su mi dva grbavca odjednom.
Somers je natoio kralju vino iz vra. Majmuni mu se uvjebano drao za rame.
Kralj podigne au do usta, a ja naas opazim njegove sive zube. Mili Boe, promrmljao je,
nikad kraja toj ei.
Somers i straar izau, tiho zatvorivi vrata za sobom. Okrznuo sam Pageta
pogledom. On mi uzvrati bezizraajnim piljenjem. Kralj me opet gledao ravno u oi.
Gospodine Shardlake, rekao je glasom punim tihe prijetnje, ujem da dosta vremena
provodite s mojom enom.
Ne, Vae Velianstvo, nikako! uo sam paniku u svom glasu. Samo sam joj
pomagao u potrazi za, za...
Za ovime? Kralj s naporom posegne prema stolu iza sebe i zaudno njenim prstima
dohvati snop papira. Prevali se natrag i podigne papire u zrak. Prepoznao sam kraljiin
rukopis. Prva je stranica bila poderana ondje gdje ju je Greening bio zgrabio dok je umirao.
Tualjka grenika.
Osjetih da se do poda mnom ljulja i da mi opet prijeti nesvjestica. Hvatao sam zrak.
Kralj je zurio u mene iekujui da neto kaem. Stiskao je svoja mala usta. S boka zaujem
Pagetov glas: Gospodine Shardlake, im sam od svog pijuna u onoj anabaptistikoj skupini
saznao da je ukradena knjiga koju je napisala kraljica, o tome sam, razumije se, obavijestio
kralja. Njegovo Velianstvo naredilo je da mu donesemo knjigu i unitimo sektu. Knjiga je
sve ovo vrijeme kod kralja.
Tupavo sam zurio u rukopis. Tjedni tjeskobe, straha, i uas koji je veeras snaao
Baraka sve to, a rukopis je cijelo vrijeme bio kod kralja. Trebao sam biti bijesan, no u
kraljevoj prisutnosti jedini mogu osjeaj bio je opet strah. Uperio je kaiprst u mene i
rekao otrim glasom: Gospodine Shardlake, prole godine, kad smo kraljica i ja dolazili u
Portsmouth, vidio sam vas u prvim redovima okupljenog mnotva. Iznenaeno sam
podignuo pogled. Da, sjeam vas se, kao i svih onih na koje ne gledam s milou. Ovo nije
prvi put da niste uspjeli pronai ukradeni rukopis. Va prethodni neuspjeh zbio se u Yorku
prije pet godina. Nije li tako?
Progutao sam slinu. Kralj me tada uvrijedio u javnosti. No ne bi bio stao samo na
tome da je znao da sam uspio pronai spomenuti rukopis, i da sam ga unitio zbog buntovnog
sadraja. Gledao sam u njega, nerazumno strahujui da tim ispitivakim oima prodire u
moj um, da e uvidjeti to sam uistinu uinio u Yorku, te saznati za moje popodnevne
izdajnike pomisli o anabaptistikoj vjeri.
Kraljev glas postao je jo otriji: Za ime Boje, prostaino, odgovorite svom kralju!
ao... ao mi je to vam nisam udovoljio, Vae Velianstvo, rekao sam plaljivo,
bijedniki.
I treba vam biti ao... Znao sam da prole godine niste imali zato biti u
Portsmouthu, pa sam naredio Pagetu da istrai o emu se radi. Saznali smo da ste posjetili
moju enu u dvorcu Portchester, i da obavljate pravnike poslove za nju. Nisam se tome
usprotivio, gospodine Shardlake, jer znadem da ste joj jednom prigodom, prije no to sam je
oenio, spasili ivot. Polako je kimnuo. O, da, Cranmer mi je kasnije rekao za to. Glas mu
je omekao, i shvatio sam da jo uvijek voli Katarinu Parr. No ipak ju je sve ove mjesece
koristio kao orue za svoje politike spletke, zbog kojih je strahovala za svoj ivot.
Ne volim da mi ena prima posjetitelje bez moje privole, nastavio je on, sada opet
grublje. Stoga sam, vrativi se iz Portsmoutha, naredio da vas stave pod nadzor. Soptavo
se nasmijao. Nisam, dakako, sumnjao da moja Kate ljubaka s runim grbavcem poput vas.
U posljednje sam vrijeme motrio sve ljude koji su pokazali odve veliko zanimanje za one
koje volim... Nisu me ene jednom izdale, rekao je ogoreno. Moja ena ne zna da pratim
neke njene muke znance. Paget je izvrstan u pronalaenju diskretnih ljudi sposobnih za
pijuniranje. Je li tako, sir Williame? Kralj se dijelom okrenuo i udario Pageta po ruci.
Glavni tajnik mirne i malko se zaljulja, ali ne uzmakne ni koraka, dok se cijelo kraljevo
golemo tijelo zatreslo. Oito da ispod kaftana nije nosio korzet.
Progutao sam slinu. Vae Velianstvo, iznimno cijenim kraljicu, ali samo kao njen
zaposlenik. Kao podanik, divim se njenoj usrdnosti, njenoj uenosti...
A njenoj vjeri? otro me prekine kralj.
Duboko sam udahnuo. O toj sam temi s Njezinim Velianstvom razgovarao vrlo
malo. Lagao sam, dakako. Dobro sam se sjeao razgovora s kraljicom na galeriji. No kralj je
izgledao vrlo prijetee, i otkrivanjem istine ugrozio bih kraljicu. Srce mi je lupalo, i jedva
sam uspijevao zadrati mirnou glasa. Kad sam razgovarao s njom, u Londonu i
Portsmouthu, uvijek je netko bio s nama jedna od dama, Mary Odell ili neka druga...
Praktiki sam mucao. Rijei su mi se spoticale jedna o drugu.
Paget me prijezirno promatrao. Zahvaljujui Sticeovim pijunima, odvjetniku
Bealknapu, a kasnije majordomu Brocketu, znali smo da due vrijeme niste suraivali s
kraljicom i njenim domainstvom. Zatije je trajalo godinu dana, a onda ste prolog mjeseca
posve iznenada postali prisegnuti lan kraljiina Pravnikoga vijea. Zadatak vam je bio
tako se govorilo da pronaete nestali prsten. No majordom Brocket uo je jedan va
razgovor s Williamom Cecilom, ovjekom lorda Parra, i saznao da ste, zapravo, u potrazi za
Tualjkom grenika. Ta vas je potraga dovela do saveza s Richardom Richem koji je, pak,
bio u lovu na besmislice to ih je zapisala Anne Askew.
Sjetio sam se Cecilova posjeta nakon Eliasova ubojstva. Spomenuli smo Tualjku.
Onaj nitkov Brocket zasigurno je prislukivao na vratima. Ako kralj i Paget sve to znaju,
nema potrebe da laem o ukradenom prstenu. Uasnuto shvatim da je nevolja u kojoj sam
se naao i dublja no to sam mislio. Osjetih kako mi se nateeno lice trza.
Kralj se ponovo oglasi, sada udnovato tihim glasom: Anne Askew. Nisam elio da
je mue. Wriothesleyju sam dao doputenje samo za stroge mjere, nita vie od toga.
Promekoljio se u stolcu, pa strogo dodao: To je njegova i Richeva pogreka. Ako njeni
zapisi budu objavljeni, neka snose posljedice. Pogledao me, pa osorno i hladno nastavio:
Ali kraljica mi je morala rei za svoj rukopis, morala mi je rei da je ukraden, a ne na svoju
ruku organizirati potragu zakrivenu laima o nestalom prstenu. to vi imate rei na to,
odvjetnie?
Progutao sam slinu, odluivi da u odgovoriti proraunato, s namjerom da zatitim
kraljicu, da otklonim od nje moguu optubu za izdaju. U suprotnom, sve je bilo uzalud.
Duboko sam udahnuo. Kad me lord Parr pozvao u palau, nedugo nakon to je rukopis
ukraden, vidio sam da je kraljica smetena i vrlo uplaena... nedavnim dogaajima. Zastao
sam, znajui da u sljedeom reenicom moda samog sebe osuditi na smrt: Ja sam joj
ponudio da potajice traim rukopis, sluei se lanom priom o ukradenom prstenu.
Sutra u ispitati lorda Parra, rekao je Paget tiho.
 Osjetih olakanje. Znao sam da e kraljiin stric, unato svojim manama, uiniti sve
da preuzme odgovornost za njene postupke. No htio sam biti siguran da e nam se prie
poklapati. Lord Parr se sloio da potajice pokuamo pronai rukopis, rekoh.
Tko je sve znao za to? upitao je kralj otro.
Samo nadbiskup Cranmer. Kraljica je znala da bi njena knjiga mogla biti ocijenjena
odve radikalnom. Upitala je nadbiskupa za miljenje, a on joj je rekao da rukopis ne bi smio
biti objavljen. No prije no to ga je kraljica unitila, rukopis je nestao. Ukrao ga je straar,
ve znate koji, usudih se rei. Dakle, kraljica vas nije obmanula, Vae Velianstvo.
Namjeravala je odmah unititi rukopis kako vas ne bi naljutila.
Kralj je neko vrijeme utke borao elo. Malko je pomaknuo noge, lecajui se od bola.
Kad me ponovo pogledao, pogled mu je bio drugaiji. Kraljica se bojala? upitao je tiho.
Da, Vae Velianstvo. Kad je otkrila da je rukopis nestao, bila je zaprepatena,
zbunjena...
To mi je jasno. Gardiner i njegove ulizice ve su me mjesecima prije toga pokuavali
okrenuti protiv nje. Govorio je sve glasnije, no njegova ljutnja, bar do daljnjeg, nije bila
usmjerena prema meni. Gardiner mi je rekao da je kraljica heretik i da nijee misu. To bi
mi ponovo slomilo srce! Naslonio se u stolcu. Ali znao sam na to je sve Gardiner spreman,
te da je Kate vjerna i iskrena, jedina takva ena nakon Jane. Stoga sam Gardineru rekao da
neu nita poduzeti bez vrstog dokaza. A nije mi podastro niti jedan. Niti jedan! Lice mu
je sada bilo rumeno i znojno. Nitkovi! Htjeli su me okrenuti protiv Kate i vratiti pod okrilje
Rima! Prozreo sam ih, platit e oni...
Njegov uljiv govor zavrio je napadajem bolnog kalja, a lice mu je poprimilo
crvenkastosmeu boju. Tualjka u njegovu krilu poela je kliziti prema podu. Spontano sam
se sagnuo, no Paget me mrko pogleda, pa sam doda rukopis kralju. Potom mu bre-bolje
napuni au vinom. Henrik je ispije do dna, te se sopui nasloni u stolcu.
Vae Velianstvo, promrmljao je Paget, moda nije dobro da previe toga kaete
pred ovim ovjekom...
Ne, ovo treba uti, ree kralj i pogleda me. Kad su mi donijeli rukopis, strahovao
sam to u sve u njemu proitati. Dobro sam ga prouio. Posve neoekivano, ukoeno se
osmjehne. Izneseni stavovi su poneto lakomisleni, ali..., odmahnuo je rukom, ... kraljica
je samo ena. Osjeajna ena. Nije napisala nita protiv mise. Knjiga nije heretika. Glas
mu je sada bio pompozan, kao da donosi presudu, ba kako prilii ovjeku kojeg je sam Bog
ovlastio u to je Henrik iskreno vjerovao da odluuje u takvim stvarima. Kate je odve
plaljiva, zakljuio je.
Kraljevo raspoloenje brzo se mijenja, pomislih, a osjeaje iskazuje vrlo otvoreno.
Ako se odlui na to. Jer, posljednjih je mjeseci pokazao da moe biti vrlo hladan i tajnovit.
Kako bilo, njegove posljednje rijei zvuale su dobro za kraljicu.
Moda je sada pravo vrijeme da joj kaete da je rukopis kod vas? ree Paget
kolebljivo.
 Ne, rekao je kralj, ponovo otro. Ovih dana je najbolje da to vie toga zadrim za
sebe, sigurnije je. Shvatio sam da je rukopis drao u svom posjedu jer je, sve dok Bertanova
misija nije propala, postojala mala mogunost da krene protiv reformistike frakcije. U tom
sluaju bi mu kraljica protestantica smetala, a Tualjka bi nekome mogla posluiti kao
oruje. Volio je kraljicu, ali ba kao i svi koji su ga okruivali, i ona je na koncu bila samo
pijun na njegovoj ahovskoj ploi. Ubio bi je da smatra kako je to nuno, ma koliko mu to
bilo mrsko. A za sve bi, dakako, kriv bio netko drugi.
Ponovo me prouavao pogledom. Dakle, vi ste nagovorili kraljicu da taji krau
rukopisa? U glasu mu se osjeala nedoumica. Sjetih se da mi je lord Parr rekao kako je kralj
vrlo povodljiv, da vjeruje u ono to mu odgovara, te da mu je nevjera najvei od svih grijeha.
Sada sam bio siguran da eli vjerovati kako tajenje krae nije bila kraljiina zamisao. Drae
bi mu bilo da krivnja padne na mene prezirao me, a k tome nisam imao ba nikakvu
politiku vanost. Moda me ve odabrao za rtvenog jarca, moda mi je ba zato ispriao
toliko toga. No nakon svega onog to se veeras dogodilo, vie me nije bilo briga.
Da, Vae Velianstvo, odgovorio sam, znajui da si moda ve drugi put sam piem
smrtnu presudu.
Kralj je malo promislio, pa razdraljivo rekao: Ali kraljica me svejedno
obmanjivala...
Duboko sam udahnuo. Govor mi je opet bio tean, kao da zastupam stranku na
sudskom sasluanju. Ne, Vae Velianstvo. Ja sam tragao za Tualjkom iza vaih lea.
Kralj se s mukom uspravi u stolcu. utio je, pokuavajui dokuiti kakva je bila uloga
njegove ene u svemu tome. A onda se, napokon donijevi odluku, nagnuo naprijed. Njegove
oi i usta odavale su krajnju nesmiljenost. Vi ste drska grbava prostaina najniega roda.
Rekao je to tiho, ali osjeao sam njegov gnjev. Ljudi poput vas su prokletstvo ove zemlje.
Usuujete se sami odluivati o religiji i sigurnosti kraljevstva, a odgovorni ste meni! Ponovo
je podignuo glas. Meni, svom kralju! To je izdaja! Izdaja! Pogledao me tako osvetoljubivo
da sam nehotice koraknuo unatrag.
Da se niste usudili pomaknuti dok vam ja to nisam dopustio! grmio je kralj.
Oprostite, Vae Velianstvo.
Vidjevi moj ponizni strah, kralj je opet promijenio raspoloenje. Okrenuo se Pagetu
i prijezirno rekao: Kako sam uope mogao pomisliti da bi mi ovaj jadni mlakonja mogao
predstavljati ikakvu prijetnju?
Istina, mislim da vam od njega ne prijeti nikakva opasnost, odvratio je tajnik tiho.
Kralj se kratko zadubio u misli. Rekli ste mi da je jedan od dvojice Shardlakeovih
ljudi mrtav?
Dosad je ve sigurno umro, rekao je Paget posve ravnoduno.
A drugi? Onaj kojeg su doveli ovamo zajedno s njim?
Gotovo pa djeak. Paget si dopusti smijeak. Mladi dugonja crvene kose, slian
Vaem Velianstvu u mladosti. No nije ni blizu tako naoit.
 Kralj se osmjehne na tu lasku. Shvatio sam da Paget pokuava ublaiti njegov gnjev.
Ali zato? Nekoliko trenutaka kralj je u tiini razmiljao, a onda odmahnuo glavom. Ovaj
je ovjek naveo kraljicu da bude neiskrena prema meni. To je izdaja. Ponovo me pogledao.
Njegove male plave oi ukopane u nabore koe jo uvijek su bile prodorne i nemilosrdne.
Rijeit u se tog kunog dosadnjakovia.
Spustio sam glavu. Proela me hladnoa. Srce mi je lupalo sve sporije. Izdaja. Konjem
e me odvui do Tyburna. Ondje e me drati na vjealima dok me posve ne iscrpe. Krvnik
e me potom sasjei i izvaditi mi utrobu. Bit u gol, pomislih, posve gol. Tek nakon toga
odrubit e mi glavu. Mogu li sve to muenje podnijeti hrabro kao neki prije mene? Sumnjam.
A kad umrem, hou li zavriti u paklu? Hou li gorjeti u vjenom ognju zato to nisam imao
vjere? Za Philipa Coleswyna o tome ne bi bilo dvojbe.
Stajao sam pred kraljem, u njegovoj radnoj sobi, posve nepomian. Pred oima mi se
ponovo pojavio Barak, njegovo tijelo na hrpi smea.
Paget, koji je stajao pokraj mene, duboko udahne. Vae Velianstvo, polako je
poeo, zbog suenja za izdaju pred porotom nedavni bi problemi u vezi s kraljicom postali
poznati javnosti. Ukljuujui smrt onih anabaptista. A ne elimo da se to prouje. Ne u ovom
trenutku.
Neka ga osudi parlament putem Zakona o gubitku graanskih prava.
Time bismo cijelu stvar jo vie izloili oima javnosti.
Henrik odmahne rukom, kao da se radi o triariji, no po izrazu njegova lica vidjelo
se da uvia vanost Pagetovih rijei. Tajnik jo jednom duboko udahne, pa zaokrui svoju
poantu: ak kad bismo se Shardlakea rijeili potajice, za to bi se saznalo, a taj bi potez neki
protumaili kao korak protiv protestantske frakcije. Nova politika ravnotea jo je uvijek
vrlo osjetljiva. Zato bismo je nepotrebno ugroavali?
Utihnuo je. Kralj ga je mrko promatrao. Ta se scena izmeu Henrika i zabrinutih
glavnih tajnika zasigurno odigravala mnogo puta u posljednjih trideset sedam godina: kralj
je ljutito zahtijevao otre mjere, a njegovi su ga savjetnici pokuavali upozoriti na mogue
tetne posljedice.
Kralj je sjedio i razmiljao, na koncu se oglasivi udnovatim gunanjem punim
razoaranja; nalikovalo je to skvianju svinje. Divlje me pogledao. Ali zato ga ne bismo
potajice ubili?
Vae Velianstvo, ne osjeam ni najmanju naklonost prema ovom ovjeku, vjerujte
mi. No svejedno mislim da to ne bi bio mudar potez. Parrovi bi naroito bili zabrinuti kad
bi Shardlake nestao.
Kralj je uzdahnuo. Tvoji su savjeti uvijek iskreni, Paget, ak i kad mi je to mrsko
uti.
Hvala vam, Vae Velianstvo.
Henrik ga otrije pogleda. A i dobro zna kome se treba pokloniti. Uvijek me
podupire, i nikad ne ide svojim putem, poput Wolseya i Cromwella.
 Paget se duboko nakloni. Ja sam tu da provodim politike odluke Njegova
Velianstva.
Ipak bih se rado rijeio ovog ovjeka, ponovio je kralj. Gledao me netremice poput
zmije, i znao sam da su moj i Nicholasov ivot na tezulji. inilo mi se da je protekla cijela
vjenost prije no to je kralj opet progovorio: Paget je u pravu. Vi ste vii odvjetnik, a
poznato je i da ste radili za kraljicu. Zbog vaeg bi se nestanka dignula galama. Duboko je
udahnuo. Pustit u vas, gospodine Shardlake. I vas, i vaeg pomonika. Razlozi su iskljuivo
politike prirode. Nagnuo se naprijed i podignuo glas: No zapamtite ovo: nikad se vie ne
smijete pribliiti kraljici, niti bilo kojoj kraljevskoj palai. Niime ne smijete privui moju
pozornost. Jeste li me razumjeli? Nikad vie ne elim uti za vas, a jo manje vas vidjeti. A
ako mi doete blizu, vjerujte da neu gledati vaa pogrbljena lea, nego glavu! Samo glavu!
Posljednje rijei kralj je popratio udarcima po naslonima stolca. Potom se zavali natrag,
teko diui. Paget, odvedite ga odavde. I poaljite mi Willa Somersa. Potrebno mi je malo
razonode.
Gospodin tajnik se nakloni i, pozvavi me rukom, krene natrake prema vratima. Bilo
je zabranjeno okretati lea kralju. Krenuo sam natrake za Pagetom, strahujui da me kralj
ne zaustavi. Paget pokuca na vrata. Straari nam ih izvana otvore, i tajnik i ja napokon
izaemo.
Will Somers, s majmuniem na ramenu, stajao je pokraj straara. Paget mu glavom
otro pokae prema vratima. Somers i straar koji je bio s kraljem hitro uu unutra. Zvuk
zatvaranja vrata preplavi me olakanjem.
Paget me povede natrag niz galeriju. Osjetim kako mi se tlo pod nogama ljulja, i
oslonim se o zid, teko diui. Paget me bezizraajno promatrao. Za dlaku ste izbjegli smrt,
rekao je hladno. Imali ste sree, gospodine Shardlake.
Polako mi se vraala ravnotea. Hoe li me... bi li me... mogao pozvati natrag?
Ne. Donio je odluku, ree Paget, pa nevoljko doda: S obzirom na situaciju, dobro
ste se snali. Malko je pognuo glavu. Jeste li doista vi uvjerili kraljicu da vam dopusti
potragu za rukopisom? Nisam odgovarao, i Paget se lagano osmjehne. Hja, to sada ionako
vie nije vano.
Zahvalno sam ga pogledao, unato svemu. S obzirom na sve to se dogodilo, bilo je
paradoksalno da me upravo Paget na kraju spasio. Bez njegova uplitanja ve bih bio na putu
u Tower zajedno s Nicholasom, koji ne bi bio prva nevina rtva uhvaena u kraljevu mreu.
Duboko sam udahnuo. Kralj je iz palae Hampton doao samo zbog ovoga?
Paget se tiho, podrugljivo nasmije. Ne laskajte si, odvjetnie. On i admiral
dAnnebault sutra e zajedno loviti u St. James Parku. Doao je ovamo neslubeno kako bi
mogao provesti veer u miru. Umoran je, danas je mnogo vremena proveo na nogama. eli
se malo odmoriti od svih. Paget pogleda kroz prozor, na Kraljevu ulicu, koja je u ovo doba
bila pusta. Radna soba uvijek je spremna za njega. U njoj se odmara, obavlja papirologiju i
kroz prozor gleda to mu rade podanici. Zastao je, pa tiho dodao: Nije lako biti kralj.
Nisam se usuivao bilo to rei, i Paget nastavi neobino mirnim glasom: Vaa potraga za
Tualjkom ovih posljednjih nekoliko tjedana moda je spasila kraljicu.
 Zapiljio sam se u njega. Doista?
Pogladio je svoju dugu ravastu bradu. Da. Kad sam kralju donio knjigu, Bertano jo
nije bio doao. Kralj u Tualjci uistinu nije pronaao dokaze za herezu rukopis ponegdje
plee na rubu, ali kako je kralj sam rekao, misa nigdje nije zanijekana. No kraljica mu je
zatajila postojanje knjige, i to ga je ozbiljno izjedalo.
Nevjera, promrmljao sam.
Tako je. Sve je moglo loe zavriti po kraljicu, i to vrlo brzo. Nekoliko dana je
promiljao hoe li je uhititi. No onda mu je pozornost privukla vaa potraga za Tualjkom,
kao i ona Richeva za zapisima Anne Askew, pa mi je naredio da pustim neka se stvari
odvijaju same. Dakako, anabaptisti su ipak morali umrijeti.
Curdy je bio va pijun.
Da. A kad sam proitao optube one Slanningice, odluio sam vas privesti pred
Krunsko vijee kako bih se sam uvjerio jeste li uistinu heretik.
Dakle, svi smo bih poput lutaka na koncu, rekao sam gorko.
Budite sretni to je bilo tako, dobili ste na vremenu. Bertanova misija je propala, a
kralj je napokon vrsto odluio da e se okrenuti protiv konzervativaca.
Gledajui njegovo etvrtasto lice, shvatio sam da uiva u ovome. Priklonio bi se bilo
kojoj strani i radikal i ma i konzervativcima samo da zadri poloaj. Jo jedan od
velikodostojnika koji se okree kako vjetar pue.
Dakako, ree Paget strogo, morate zaboraviti sve to ste veeras uli, a osobito da
se kralj izlanuo za Anne Askew, o strogim mjerama koje je dopustio.
Duboko sam udahnuo. Naravno, gospodine tajnie.
Stisnuo je oi. uli ste to vam je kralj poruio. Nemojte mu vie stvarati probleme.
Takoer, drite se podalje i od mene. A sad poite po svog pomonika i nestanite odavde. I
da se, kako je rekao kralj, vie nikad niste vratili.
 Pedeset tree poglavlje

AGET JE RUKOM DOZVAO straara i bez daljnjeg razgovora poveo me niz kraljevu

P galeriju, sve do sobe za audijencije. Preao je na drugu stranu sobe i kratko

porazgovarao s jednim od straara koji su stajali ondje. Ponovo sam promatrao
Holbeinov mural, i kralja u naponu snage kako se epiri; na krutom etvrtastom licu
isticale su se okrutne male oi i usta. Svjetlo svijea obasjavalo je i lice Jane Seymour:
izgledala je smjerno i spokojno. Paget se vratio u pratnji straara. Odvedi ga pomoniku, a
onda ih obojicu izvedi iz palae. Brzo. Gospodin tajnik potom se okrene i ode, nijednom se
ne osvrnuvi. Nije mi ak ni kimnuo u znak pozdrava. Duga crna halja utala mu je izmeu
nogu. Sa mnom je zavrio. Um kraljevog majstora zanata vjerojatno je ve zaokupljen novim
spletkarenjem.
Nicholas je sjedio uuren u kutu prazne sobice za primanje. Duge je ruke ovio oko
koljena. Kad je ustao, na njegovu prsluku opazih mrlje krvi. Barakove krvi. Doi, Nicholas,
rekao sam tiho. Slobodni smo, ali moramo to prije otii.
Straar nas je vodio mranim hodnicima do straarske odaje, pa niz stube i preko
poploanog dvorita, sve do dveri. im smo se nali na ulici, Nicholas ree: Mislio sam da
smo gotovi.
I ja. No vjerujem da smo sada sigurni, dokle god se ne budemo vraali ovamo.
Pogledao sam uvis, prema prozorima Holbeinovih dveri, pitajui se promatra li nas sada
kralj. Bre-bolje skrenem pogled. Bilo je opasno ak i gledati u tom smjeru.
Stice i njegovi ljudi su...
Slobodni kao ptiice, rekao sam gorko. Nicholas je izgledao zabrinuto. No nemoj
me traiti da ti kaem vie od toga.
Nicholas proe prstima kroz svoju crvenu kosu, pa se usiljeno nasmije. Prije no to
sam doao u London, priali su mi o raskoi kraljevskih palaa. Sada sam se uvjerio da su mi
govorili istinu. Opet, unutra vrebaju strah i smrt, ak i vie no meu obinim svijetom.
alobno sam se osmjehnuo. Vidim da poinje uiti.
Da, osjeti se unutra zadah smrti. Progutao je slinu. to emo sada? Jack...
Smjesta moramo po njega, rekao sam. Zapitah se u kakvom emo ga stanju nai, i
proe me jeza.

 ULIICU pokraj Smithfielda stigli smo oko sat vremena kasnije. Gradske ure upravo

U su otkucale jedan. Lako smo pronali smetlite. Gotovo da sam udario u hrpu
otpadaka, strahujui od prizora koji e nas doekati. No onda se u trenu zaustavim.
Baraka nije bilo.
Gdje je? upitao je Nicholas zapanjeno. Nije valjda... ustao?
To je nemogue. Netko ga je odnio. Mahnito sam pogledao po tami, no nita nisam
mogao vidjeti.
Ali kamo?
Promislio sam. Ako ga je netko pronaao, moda su ga odnijeli u bolnicu svetoga
Bartola. U blizini je. Doi, najprije emo pogledati ondje.
U bolnicu smo stigli za desetak minuta: Nicholas ne samo da je ubrzao svoj dugaak
korak, nego je morao i trati kako bi me pratio. Vrata su bila zatvorena, ali uvar s fenjerom
otvorio je na nae kucanje.
Je li veeras ovamo dovezen ranjeni mukarac? upitao sam urno. Proboden je
maem... i odrezana mu je jedna aka.
uvar je stisnuo oi. Vi ste ga ostavili ondje? Mukarac s takvim ozljedama pronaen
je na smetlitu.
Ne, nismo ga mi ostavili ondje. Mi smo njegovi prijatelji.
Stari Francis Sybrant ga je pronaao i dovezao ovamo. uvar nas je i dalje
sumnjiavo promatrao.
Je li... je li iv? upitao je Nicholas.
Da, ali jedva. Ne budi se iz nesvijesti.
Je li pozvan lijenik? Doktor Malton?
uvar je odmahnuo glavom. Lijenik dolazi samo jednom dnevno.
Odmah pozovite doktora Maltona, ree Nicholas. Doktor je prijatelj moga gazde,
pokae on na mene, i mukarca kojeg je dovezao Francis Sybrant.
Pogledao sam Nicholasovo lice obasjano fenjerom. Mogao bih se zakleti da je od
dananjeg popodneva dobio nekoliko bora. Posegnuo sam u svoju torbu i pruio uvaru dva
ilinga. Uzmite. Pobrinite se da netko ode po doktora Maltona, a onda nas odvedite do
Baraka.
uvar se zapilji u kovanice na dlanu, a onda opet pogleda mene. Tko je Barak?
Mukarac kojeg je dovezao Sybrant. Pourite, molim vas.
uvar odbrza, ostavivi nas same u predvorju. Nicholas se kiselo osmjehne. Dijelite
jako puno novaca, gospodine. Nita vam nee ostati.
Bila je to prilino drska primjedba, pomislih. Mladi ima sve vie samopouzdanja.
Onda se sjetim Timothyja. Jesam li izgubio i njega? Zbog borbe u kui i one muke u
Whitehallu posve sam zaboravio na djeaka.
 uvar se vratio sav pokoran. Odvest u vas do vaeg prijatelja. Sybrant je uz njega.
Nalazi se u sobi za bolesnike kojima bi mogla biti potrebna posljednja pomast.

leao u sobi u kojoj je umro anabaptist McKendrick. Na istom krevetu. Na

B
ARAK JE
stolcu pokraj kreveta gorjela je jeftina svijea. Skinuli su mu odjeu, a pokriven mu
je bio samo donji dio tijela. Koa njegova snanog trupa punog oiljaka bila je blijeda
kao da je ve mrtav. Leao je na boku, a ubodna rana na leima bila mu je omotana
krvavim zavojem. Batrljak njegove desne ruke, nadebelo zavijen, leao je na jastuku.
Dlanom sam prekrio usta.
Vrata male sobe se otvore i ue mukarac s fenjerom. Bio je to, odmah sam ga
prepoznao, Guyev pomonik Francis Sybrant. Ugledavi me, naborao je elo.
Vi, gospodine? Ve ste jednom bili ovdje. Doli ste vidjeti onog mukarca koji je
stradao u napadu...
uvar nam je rekao da ste dovezli Baraka. Kako ste...
Ove veeri sam ranije iao u slubu. Uvijek dolazim stranjim uliicama. esto
naiem na bolesne prosjake, katkad na ljude koji su ozlijeeni ili naputeni, ali nikad nisam
pronaao nekoga u takvom stanju. Otro nas je pogledao. Vi ste ga tamo ostavili?
Ne! Bili smo zarobljeni, nita nismo mogli uiniti. Hvala Bogu, naili ste na njega u
zadnji as. Jesu li moje molitve ipak bile usliane? To je na dobar prijatelj, moete li nam
rei... Glas mi je zadrhtao. Hoe li preivjeti?
Sybrant nas je neodluno pogledao. Ranu na leima je zaradio u maevanju?
Da.
Koliko sam uspio vidjeti, ubod nije otetio vitalne organe. No zbog te rane i
odrezane ake izgubio je mnogo krvi. Bojim se da e teko preivjeti.
Snaan je.
Sybrant je odmahnuo glavom. Trebao bi biti doista iznimno snaan da preivi
ovakvo to. Ima li obitelj?
Izmijenim bolan pogled s Nicholasom. Dotad nisam elio razmiljati o Tamasin. Ima
enu i dijete, rekao sam krzmajui. ena mu je trudna.
Moda je najbolje da joj nita ne javljamo dok ne doe lijenik, ree Nicholas.
Poslali smo po doktora Maltona, ree Sybrant.
U pravu si, Nicholas, rekoh. ekat emo Guya.
Nicholas se okrene Sybrantu. Moemo li nekako pomoi?
Starac pogleda blijedu figuru na krevetu. Moete moliti, gospodo. Samo moliti.

uskoro stigao s velikom torbom objeenom preko ramena. Izgledao je

G
UY JE
zaprepateno, izbezumljeno. Poznavao je Baraka i Tamasin gotovo jednako dugo
kao i ja.
Najprije je pogledao nas, a zatim Baraka. Otro je udahnuo. to mu se
dogodilo?
Maevanje. Uboden je u lea, i odrezana mu je aka.
Kriste! Guy je sada izgledao gnjevno. Je li to maevanje proizalo iz one tvoje
misije?
Spustio sam pogled. Da.
Bio si ondje?
Jesam. Ali bili smo zarobljeni. Oslobodili su nas prije kojih sat vremena.
Guy prie krevetu. Jeste li javili Tamasin?
Odluio sam priekati s time dok ga ne pregleda.
Nita nije rekao. Nagnuo se nad Baraka, opreznim mu pokretima skinuo zavoje s lea
i paljivo prouio ranu. Potom mu odmota jeziv batrljak koji je jo uvijek lagano krvario;
usred prerezanog mesa bijeljele su se kosti. Zatvorio sam oi.
Guy je paljivo omotao Barakove rane novim zavojima. Gledao me mrko kao nikad
prije. Rane se nisu inficirale. Zasad. Mora ih se temeljito istiti. No takav gubitak krvi
veina ljudi ne preivi. ustro se uspravio. Mora dobiti mnogo tekuine.
Hoe li preivjeti?
Vjerojatnije je da e umrijeti, rekao je Guy otvoreno. Bilo mi je jasno da mu je
izuzetno teko lijeiti kobno ozlijeenog pacijenta koji mu je usto i prijatelj. Znao sam da
e se dogoditi ovako neto! Znao sam! Hoe li mi dovoditi jo mrtvih i osakaenih ljudi
zbog tog tvog zadatka? Bio je bijesan.
Neu, odvratio sam tiho. Gotovo je. Veeras je sve privedeno kraju.
Promatrao me kamena lica. Je li bilo vrijedno ovoga, Matthew? Glas mu je drhtao
od ljutnje. Odgovori mi!
Mislim da smo spasili jednu osobu. enu.
Koju? Ne, ekaj, mislim da znam. Podignuo je ruku. Nemoj mi vie nita rei.
Gazda nije htio da se ovo dogodi, rekao je Nicholas.
U to ne sumnjam, rekao je Guy blae. Gospodine Nicholas, biste li odjahali po
Barakovu enu?
Ali njezino stanje to ne doputa, prosvjedovao sam.
Jack e vjerojatno umrijeti ove noi, rekao je Guy tiho. to bi Tamasin rekla kad
bismo joj uskratili priliku da bude s njim na kraju puta?
 Onda pusti mene da odem po nju.
Mladi e biti bri. Osim toga, radije bih da si ovdje. Ako Francis bude morao k
drugim pacijentima, moda e mi trebati tvoja pomo. Okrenuo se Nicholasu. Gospoi
Barak recite samo da se dogodila nesrea. I da sam ja uz njega.
Nicholas je utueno kimnuo. U redu.
Pourite. Uzmite mog konja, vani je pred vratima. I recite Francisu da mi doe
pomoi.
Nicholas me pogleda. Kimnuo sam, i on izjuri van.
Moe li je pogledati u oi? upitao me Guy tiho.
Moram.
Guy se sagnuo i otvorio svoju torbu.
Barak je i dalje nepomino leao.

ROLO JE gotovo sat vremena prije no to se Nicholas vratio s Tamasin. Guy je cijelo to

P vrijeme, vjeto i u tiini, istio Barakove rane. Ja sam sjedio u stolcu pokraj kreveta.
Bio sam toliko iscrpljen da sam zaspao, unato uasnim okolnostima. Probudio sam
se uz trzaj, gotovo se sruivi sa stolca.
Na svjetlu fenjera koji je drao Sybrant vidio sam da Guy ponovo zamata Barakov
batrljak. Guyevo tamno lice bilo je usredotoeno; samo Bog zna kakve je sve osjeaje
potiskivao. Zastao je i pogledao me. Spavao si gotovo pola sata.
Pogledao sam Baraka. Disao je nepravilno, isprekidano.
Pokuao sam ga prisiliti da neto popije, rekao je Guy. Ulio sam mu malo soka od
jabuke u usta. Naas se probudio i ispljunuo sok.
Je li to dobar znak?
Nita nije progutao. A mora uzeti neto hrane kako bi mu tijelo obnovilo izgubljenu
krv.
Uto izvana zaujem korake. Nicholasov brz i teak hod, te lagane korake iza njega.
Nicholas je otvorio vrata i pridrao ih dok je Tamasin ulazila: disala je duboko i brzo, irom
otvorenih oiju. Kad je ugledala mua, pomislih da e se onesvijestiti ili zavritati, no samo
je pogledala Guya. Je li iv? upitala je drhtavim glasom.
iv je, Tamasin, no ozljede su mu vrlo teke.
Ustao sam i pokazao na stolac. Sjedni, Tamasin, molim te.
Sjela je nijednom me ne pogledavi. Pomaknula je s lica nekoliko uvojaka plave kose
to su joj virili ispod kape. Dlanom je prekrila trbuh, kao da eli zatititi dijete od prizora na
krevetu. Ponovo se obratila Guyu: Nicholas mi je rekao da je Barak teko ranjen. Nije mi
htio rei to se dogodilo, no navaljivala sam, pa mi je otkrio da je stradao u maevanju. Rekao
je da je Jack izgubio aku... Mili Boe, nisam htjela vjerovati da je to istina. Glas joj je i dalje
drhtao. Stiskala je ake, trudei se da ostane prisebna.
Doktore Malton, ustrajala je da joj sve kaem, rekao je Nicholas.
Guy je kimnuo. Da, stradao je u maevanju.
Tamasin me bijesno pogleda. Zato? Zato je Jack sudjelovao u tome? Zato ste ga
nagovorili da mi lae gdje e biti veeras?
Trebala mi je pomo, rekoh. Uskoio je kao i uvijek.
Ogoreno je vrtjela glavom. Mislila sam da se ostavio takvih stvari. Ve tjednima
sam sumnjala da se neto dogaa, makar sam se uvjeravala da se vie nee dovoditi u
opasnost, i da ga vi neete izlagati nevoljama. Zaplakala je. E pa, ovo je bilo posljednji put.
Sad vie ne moe obavljati prljave poslove za vas, nije li tako? ak i ako preivi... Ako ostane
iv, ja u se pobrinuti da vie nikad ne radi za vas!
Tamasin, ne mogu ti rei koliko mi je ao. U pravu si. Ja sam kriv. Ali ako... kad se
oporavi, moe se vratiti k meni, raditi u mom uredu...
Kako e raditi? upitala je Tamasin mahnito. Kakve e poslove obavljati kad vie
ne moe pisati?
Sredit u neto... sigurno nee biti na gubitku... to se tie novaca... ja u se
pobrinuti za tebe...
Ustala je, stiui ake na bokovima. Vidim kako ste se pobrinuli za moga mua!
Ostavite nas na miru! Ne elim vie znati za vas! Nicholas je pokua umiriti, no ona odgurne
njegovu ruku. Pustite me! viknula je na njega, pa se opet okrenula prema meni. Izaite
sada! Van! Dlanovima je sakrila uplakano lice i sjela.
Mora otii, Matthew, rekao je Guy. I vi, mladiu. Idite, molim vas.
Kolebljivo sam krenuo prema vratima. Nicholas je poao za mnom. Uto se s kreveta
zauje jecaj. inilo se da se Barak budi, moda zato to je uo enin glas ili naprosto zbog
galame. Pogledao sam Tamasin drala je ruku na Barakovu ramenu. Koraknuo sam natrag
prema njima, no Tamasin me gnjevno oinula pogledom. Odmah sam, zajedno s
Nicholasom, izaao iz sobe.

mojoj kui. Nicholas je nosio fenjer koji je dobio od bolnikog uvara.

K
RENULI SMO
Vidio je da sam posve iscrpljen i obzirno je utio. Nekoliko me puta uhvatio za ruku
kad sam zateturao.
Jack se probudio, rekoh prije no to smo stigli. Misli li da e preivjeti?
Da, siguran sam da hoe, rekao je, no osjetio sam nesigurnost u njegovu glasu.
Ispratio me stazom do mojih vrata. Josephine je odmah otvorila. Samo je jo ona
ostala u mom kuanstvu. Opazio sam da se smjeka.
 Edward i ja smo ga pronali. Bio je na onom jezercu u Coney Garthu gdje je katkad
odlazio na ribarenje. I sada je pecao, bio je gladan. Napokon je primijetila moj izraz lica.
irom je otvorila oi. Gospodine, to se dogodilo?
Proao sam pokraj nje i zaputio se u kuhinju. Timothy je, sav prljav, sjedio za stolom
pokraj Edwarda Browna. Vidjevi me, nervozno se osmjehnuo, pokazavi veliku rupu
izmeu zuba.
Josephine mi je rekla da se vie ne ljutite na mene, gospodine, rekao je drhtavim
glasom.
Ne ljutim se, Timothy. Glas mi je pucao. Pogrijeio sam, nisam smio tako dugo biti
kivan. A Martin Brocket je lagao. Ti nisi kriv za njegov odlazak. Jesi li dobro?
Jesam, gospodine. Promotrio je najprije mene, a zatim i Nicholasa, koji je stajao na
kuhinjskom pragu. Gospodine, to vam se dogodilo? upitao me.
Sve je u redu. Uhvatio sam Timothyjevu mravu, prljavu ruku. Bar njega nisam
izgubio. Od svih ljudi koji su stradali u klopci koju su postavili kralj i Paget, Timothy je bio
najmanje vaan.
Najmanje vaan njima... Ali ne i meni.
 Epilog

Veljaa 1547., est mjeseci poslije

NOTVO SE NAGURALO ispred palae Whitehall. Ljudi su stajali s obje strane ceste

M do Charing Crossa, a zatim du Cockspur Streeta. Poslije se govorilo da su se

redali ak do Windsora. Svi su odjenuli svoje najtoplije ruho; unato vedrom
nebu, bila je cia zima sive lokve bile su zamrznute, a s istoka je puhao otar
vjetar. Oni iz niih stalea, odjeveni u kouhe i otrcane kapute, grbili su se i tresli na
hladnoi. No nisu odlazili kuama silno su eljeli vidjeti veliku predstavu.
Ja sam nosio svoju zimsku halju podstavljenu krznom, ali ne i zlatni lanac. Vratio
sam ga zlataru jo koncem kolovoza. Za ovu kraljevsku prigodu nije trebalo ostaviti dojam
na sredinju osobu. Kralj Henrik VIII. je umro, a njegov sprovod samo to nije poeo.

poznato da je kralj u rujnu, tijekom kratkog ceremonijalnog putovanja u

B
ILO JE
Guildford, ponovo zapao u vrlo teko stanje i da se vie nije dokraja oporavio. Zdravlje
mu se ponovo pogoralo u prosincu, i krajem sijenja je preminuo. Tijekom tih
posljednjih mjeseci imalo se o emu aputati u limovima. Kao i uvijek, teko je bilo
razluiti istinu od pukog naklapanja, no veina se slagala da su tijekom jeseni religijski
radikali odnijeli konanu pobjedu. Lord Lisle je na zasjedanju Krunskog vijea oamario
biskupa Gardinera, a kralj je prije smrti odbijao primiti biskupa. Bilo je u tome logike:
konzervativna frakcija svoje je uloge stavila na kraljiinu krivnju za herezu i uspjeh
Bertanove misije. Oba uloga su propala i kralj se, znajui da umire, okrenuo onima koji e
osigurati da vrhovnitvo nad Crkvom bude sauvano za njegova sina.
U prosincu su vojvoda od Norfolka i njegov sin, grof od Surreyja, iznenada uhieni.
Grof je optuen da je protuzakonito sjedinio svoj i kraljevski grb. Parlament ih je temeljem
Zakona o gubitku graanskih prava obojicu osudio zbog izdaje. Mladi grof pogubljen je u
sijenju, a Norfolk, glavni konzervativac, i sam bi zavrio s glavom na panju da dan prije
predvienog pogubljenja kralj nije preminuo. Meni je njihova osuda zvuala kao
namjetaljka kralj se ve sluio takvim metodama da se rijei Anne Boleyn i Thomasa
Cromwella. Stari vojvoda zasad je ostao iv. Zatoen je u Toweru.
Govorilo se da je kralj, ve na samrti, pozvao u Whitehall nadbiskupa Cranmera. Kad
je Cranmer stigao, Henrik vie nije bio u stanju govoriti. Nadbiskup ga je zatraio da mu
znakom dade do znanja da umire s vjerom u Krista, na to mu je Henrik uspio tek stisnuti
ruku. Kralj se tako nije ni ispovjedio, niti je dobio posljednju pomast. Umro je moda
stjecajem okolnosti sukladno protestantskom tumaenju vjere. Zanimljivo je, meutim, da
je u oporuci naloio da mu se slue tradicionalne mise zadunice. Kao i za ivota, Henrik je
i u smrti bio nedosljedan.

Edward VI.! Tako su glasnici objavljivali da zemlja ima novoga kralja, tog
IVE LE ROI7

V mravog, visokog djeaia. Bivi kralj je u oporuci sastavljenoj tik pred smrt
imenovao novo Krunsko vijee, koje je trebalo vladati zemljom do Edwardove
punoljetnosti. Veina lanova prihvaala je protestantsko uenje. Bili su tu lord Lisle
i grof od Essexa, brat Katarine Parr, ali i oni koji su se povijali kako vjetar pue. Paget je
ostao glavni tajnik, a svoje mjesto u Vijeu imali su i Wriothesley i Rich. Svi su prihvatili
kraljevu posljednju promjenu puta. No biskupa Gardinera nije bilo. Kralj ga je ostavio da
nemono kipti postrance. Govorilo se da uskoro slijedi radikalna vjerska reforma.
U taboru reformista Seymourovi su nadvladali Parrove. Katarina Parr, unato svojim
nadama, nije postala namjesnica. Bila je tek kraljeva udovica, a Vijee je odmah imenovalo
Edwarda Seymoura, lorda Hertforda, za zatitnika mladoga kralja. Upravo je lord Hertford
sada zauzimao glavno mjesto za vijenikim stolom. Za lana Vijea imenovao je i svog brata
Thomasa.
aputalo se da je kraljeva oporuka krivotvorena nakon njegove smrti. Navodno se
lord Hertford urotio s karijeristima i u oporuku ubacio toku o nepodijeljenim kraljevim
povlasticama prema kojoj je Vijee svoje lanove moglo nagraivati titulama, osiguravajui
tako njihovu vjenu lojalnost. U svakom sluaju, novih plemikih naslova nije manjkalo, pa
je tako Richard Rich, primjerice, postao lord Rich od Leesa u Essexu. No nitko sa sigurnou
ne zna to se tono dogodilo tih prvih dana nakon kraljeve smrti. Moda to zauvijek ostane
nepoznanica.

poticale ljude da dou na pogreb, ali nazonost nije bila obvezatna. Mislim
LASTI SU

V da je veina ljudi, ba poput mene, dola svjedoiti zavretku jedne epohe. Oni mlai
u mnotvu nisu ni znali za drugog vladara, dok sam se ja samo mutno sjeao bilo mi
je tada sedam godina kako mi draga majka govori da je kralj Henrik VII. umro i da
je novi Tudor naslijedio prijestolje.
Zadrhtao sam i protrljao ruke utopljene rukavicama. Nasuprot mnotvu, palaa
Whitehall bila je prazna, obavijena tiinom. Pogrebna povorka krenut e junije, iz crkve u
Westminsterskoj palai.
Uz mene su, svaki s jedne strane, stajali Philip Coleswyn i Nicholas.
Da, ba je hladno, ree Coleswyn. Ali moda nam sad predstoji vrijeme prave
vjere.

7 ivio kralj (franc.)

 Predstoji nam vrijeme pravog snijega, promrljao je Nicholas, sudei po ovom
vjetru. Njegov linkolnirski naglasak duljio mu je samoglasnike.
Mislim da si u pravu, sloio sam se.
Posljednjih mjeseci mladi je bio moja stijena. U uredu je radio poletnije i vjetije,
preuzevi vei dio Barakova posla. Dodue, trebao je nadzor, a katkad je bio bahat prema
Barakovim prijateljima iz niih stalea, pisarima i pomonim odvjetnicima. Brzo je uio, no
i dalje je grijeio. Postao je pomalo i drzak, to je est sluaj s onima koji su naglo
unaprijeeni, pa sam ga trebao blago opominjati. No uvidio sam da se ispod njegove
razmetljivosti i jeziavosti krije stamena osobnost. Nisam znao koliko dugo e ostati kod
mene, niti zato je tako odan: moda je, nakon one svae s obitelji, elio negdje pustiti
korijenje. Kako god, bio sam mu silno zahvalan i pozvao ga da danas zajedno idemo na
pogreb.
Pred Whitehallom, sjeverno od velikih Holbeinovih dveri, bila nas je doekala velika
skupina odvjetnika. Njihov status davao im je pravo da budu u prvim redovima okupljenog
mnotva. Nosili su svoje crne halje, a veina je zbog hladnoe navukla i kapuljae. Na
trenutak mi se uinilo da gledam skupinu redovnika.
Svi su se okretali prema meni. Kao to sam i predvidio, vijest o mom uhienju i
sasluanju pred Krunskim vijeem isplivala je na povrinu, i postao sam predmet ogovaranja.
Znao sam da se apue i o Barakovu odlasku. Jack je u Lincolns Innu bio poznat po svojoj
duhovitosti i drskosti.
Znancima sam slubeno kimao glavom. Rizniar Rowland, nosa crvenog od
hladnoe, prijekorno me promatrao. Vincent Dyrick, u pratnji ene i troje djece, samo me
kratko pogledao, pa okrenuo glavu. Ispred svih njih stajao je William Cecil. Podignuo je
ruku i kimnuo mi. Uzvratio sam pozdrav. Cecilu ide vrlo dobro; tajnik je grofa od Hertforda
i ve je sad, unato mladosti, prilino utjecajan.
Uto se poznati mukarac probio kroz gomilu odvjetnika i glasno me pozdravio.
Philipa Coleswyna nisam vidio od ljeta, no radosno sam prihvatio njegovu ruku. Poveo je
Nicholasa i mene u prve odvjetnike redove. Pitao sam ga za obitelj. Kazao je da su svi dobro.
Izgledao je oputeno i zadovoljno. Uasni strahovi koji su ga muili tijekom ljeta bili su iza
njega. Upitao me za zdravlje. Samo sam kratko rekao da je sve u redu. Premda sam imao
potkapu, te navuenu kapuljau kao i veina ostalih odvjetnika, Philip je pogledom pokuao
pronai moju kosu. Moda mu je netko rekao da sam nakon one kolovoke noi posve
posijedio. Isprva mi je kosa bila bijela samo u korijenu, pa sam izgledao kao jazavac, no kako
je rasla, tako je bivala potpuno sijeda. Ve sam se naviknuo na to.

 ASNE, primijetio je Nicholas, topui na mjestu.

K Mnogo se toga trebalo organizirati u Westminsteru, rekao je Philip. U

Windsor ide oko dvije tisue ljudi, to pjeice, to na konjima. Svatko od njih mora
biti na svome mjestu.
Ba njih briga to obini ljudi ekaju, ljutito sam rekao. Philip me
pogledao, iznenaen mojim ogorenjem. Moram paziti to govorim jer e ljudi misliti da
sam postao anabaptist, a novoj vlasti e naelo o jednakosti meu ljudima biti jednako
neprihvatljivo kao i staroj, ma kako radikalne bile vjerske promjene koje e uslijediti.
Pogledam prozor iznad irokog svoda Holbeinovih dveri. Ondje se nalazila kraljeva radna
soba u koju me bio pozvao one uasne noi. Nikad vie s tog prozora kralj nee gledati svoje
podanike. Odjednom se osjetih posve slobodnim.
Pretpostavljam da ne znate to je s gospoom Slanning, ree Philip.
Zapravo, znam. Guy mi je javljao novosti o njoj. One kolovoke noi bio je bijesan
na mene, i to s pravom, no u tjednima koji su uslijedili, kad sam zapadao u mrana
raspoloenja, pomagao mi je svojim savjetima. Njegovo suosjeanje nadvladalo je gnjev, na
emu sam mu bio vjeno zahvalan. Pogledao sam Philipa, pitajui se kako e prihvatiti ono
to mu imam rei. Gospoa Slanning je u Francuskoj. Ljudi nakon sklapanja mira opet
mogu putovati onamo. Vratila se katolikoj vjeri i otila u samostan, negdje u provinciji.
U samostan? Philip je zvuao zaprepateno.
Ne znam je li ve poloila koji zavjet. Pripreme za redovnitvo su dugotrajne.
Upitah se je li se napokon ispovjedila. Mislim da je tako najbolje za nju. Teko bi se suoila
sa svijetom oko sebe. Svu svoju imovinu predala je redovnicama. Edwardov dio od prodaje
kue pripast e njegovoj obitelji. Iza Isabel ne ostaje nitko.
Philip je s negodovanjem spustio glavu. Moda su joj papisti pruih udobno
pribjeite, ali time je izgubila svaku priliku za spasenje.
Nicholas ga pomno pogleda. Dakle, vi drite da e gospoa Slanning, kad umre,
zavriti u vatri ba kao i gospoa Askew? Samo to e u njenom sluaju lomaa gorjeti cijelu
vjenost?
Boji zakoni ovjeku nisu shvatljivi, mladiu, odvratio je Coleswyn odsjeno.
Ako su Boji zakoni takvi, rekoh tiho, onda ih doista nije mogue shvatiti. Sjetih
se Hugha Curteysa, svog tienika. Kad se prole jeseni u Antwerpenu pootrio progon
protestanata, Hugh se preselio u Hamburg. Sada je radio unutar Hanze, saveza njemakih
trgovakih gradova.
Zbog te velike borbe izmeu protestanata i katolika posvuda po Europi, svatko je
mogao postati izbjeglica i zatvorenik. Ili mrtvac.

 OGREBNA povorka jo nije bila na vidiku. No dravni slubenici poeli su se uurbano

P vrtjeti oko Holbeinovih dveri kroz koje e povorka proi. Jedan od njih drhtimo je u
mantiji.
Sjetih se kako je mjesni vikar kasnio na nemjerljivo manji obred prije mjesec
dana kad su se oenili Josephine i Edward Brown. Vjenanje se odralo u maloj Brownovoj
upnoj crkvi. Doli su njegovi roaci, prijatelji iz Inna, te gazda. Josephine nije imala nikog
od obitelji, i ja sam je odveo do oltara. Bio sam ponosan na svoju ulogu, no Josephine e mi
silno nedostajati. Prolog tjedna par se preselio u Norwich. Unajmio sam starog gunavog
momka po imenu Blaby da se brine o mojem kuanstvu dok ne pronaem novog
majordoma. Uz njega, u kui smo sada ivjeli jo samo Timothy i ja. Vrlo oprezno sam
nagovarao djeaka da, kad navri etrnaest, ode na egrtovanje potkivau u Innu. Obuku u
financirati ja. Djeak mora dobiti priliku u ivotu.
A onda ih ugledam, prvi put u posljednjih est mjeseci. Stajali su malo podalje od nas,
odmah iza prvih redova. Barak i Tamasin. Ona je nosila debeli kaput s kapuljaom, no bila
je blijeda. Guy mi je javio da je prije dva tjedna, one noi kad je umro kralj, rodila zdravu
djevojicu. Jo ne bi smjela izlaziti na ovakvu hladnou, no pretpostavio sam da je ustrajala.
Barak je jo uvijek izgledao loe. Lice mu je bilo naduto. Udebljao se. Srce mi se stegne
kad ugledam kako mu desni rukav kaputa pri vrhu zjapi prazan. Podignuo je glavu i pogledi
nam se sretnu. I Tamasin me ugledala lice joj se smjesta ukoi.
Dolaze! vikne netko. Gomila se uskomea i zamrmori. Mnogi stanu izvijati vratove
prema Holbeinovim dverima. Onkraj njih u zimskoj se studeni uo molitveni pjev. No i
dalje se nitko nije pojavljivao. Ljudi su se vrpoljili i toptali nogama, a neki su i potiho
rogoborili.
Osjetih da se ljudi u blizini pomiu. Okrenem glavu i ugledam Baraka kako se
postrance probija prema nama. Tamasin je ostala na svome mjestu. Bijesno je zurila u mene.
Barak lijevom rukom uhvati Nicholasa. Kako si, Nick? Nisam te vidio od one noi.
Jesi dobro?
Da... jesam. A vi? Nicholas je zvuao iznenaeno, to me nije udilo. Jedne veeri
u listopadu otiao je posjetiti Baraka, no Tamasin mu je zalupila vrata u lice. Novac koji sam
joj slao preko Guya vraao se bez ikakve poruke.
Kako postupaju s tobom? Barak glavom pokae na mene. Ima puno posla?
Da, imam... Nedostajete nam u uredu.
Barak se okrene prema meni. A kako ste vi? Njegove oi ba kao i naduto lice
jo su uvijek odraavale bol i teko stanje kroz koje je proao.
Dosta dobro. Volio bih da sam znao to se dogaa s tobom...
Sluajte me, ree on tiho. Moram biti brz. Tammy nije drago to razgovaram s
vama. Samo sam vam htio javiti da sam dobro. Dobio sam ponudu da se, kad jo malo
prizdravim, prikljuim skupini niih odvjetnika. Razgovarat u s klijentima, pronalaziti
svjedoke i slino. Radit u ono za to mi ne trebaju obje ruke. Dakle, ne morate se brinuti.
 Neopisivo mi je ao, Jack, neopisivo, rekoh. Tamasin je u pravu, sve je to moja
krivnja.
Glupost! odvrati mi Barak s poneto stare ustrine. Ja sam odluio da u se ukljuiti
u tu stvar, ja sam obmanjivao Tamasin. Zar me vie ne smatrate sposobnim da donosim
vlastite odluke? Ljutiti gr prijee mu preko lica, a ja shvatim da on sam sebe vie ne
doivljava sposobnim, potpunim mukarcem. Nita nisam rekao.
Kako je djetece? upitao je Nicholas. uli smo da ste dobili ker.
Slubenicima Lincolns Inna nikad nita ne promakne, ha? naali se Jack, ba kao
nekad. Da, zdrava je, ivahna i glasna kao majka. Zvat e se Matilda.
estitam, Jack, rekoh tiho.
On preko ramena pogleda Tamasin. Bolje mi je da se vratim. Javit u vam se kad
ponovo ponem raditi. to se ovoga tie, pokazao je na prazan rukav, batrljak je zacijelio
i Guy mi izrauje nekakav nadomjestak. Nee biti ni blizu aci, no bolje ita nego nita. A
Tammy... Samo joj dajte vremena. Radim na tome. ujte, lake joj je svaliti krivnju na vas
nego na mene.
Bilo je istine u tome. Opet, imala je puno pravo optuivati me zbog Baraka. Ni sam
se nisam prestajao kriviti to je ostao sakat.
Barak mi je kimnuo i poao natrag eni. Vidjela je da smo razgovarali i sad me
promatrala oajniki, poraeno. Srce mi se stegnulo od boli. Svrnuo sam pogled.
Vie nije bilo amora, mnotvo je opet utihnulo. Onkraj Holbeinovih dveri molitveni
pjev uo se sve glasnije. Povorka se pribliavala. Ljudi su skidali kape i kapuljae. I ja sam
spustio svoju. Kroz potkapu sam osjeao nalete ledenog vjetra. Dvojica slubenika na
konjima projahali su kroz dveri i provjerili je li cesta prohodna. Potom ispod irokog svoda
pjeice ponu prolaziti sveenici i zbor kraljevske crkve. I dalje su pjevali. Slijedilo ih je
tristotinjak ljudi u novim crnim haljama, s bakljama u ruci. Bili su to siromasi koji su, po
tradiciji, predvodili pogrebne povorke velikodostojnika. Hja, u Engleskoj sada imamo mase
siromaha. Nikad prije nije ih bilo toliko.
Iza njih, s kraljevim gardistima na bokovima, jahalo je na desetke stjegonoa,
dravnih velikodostojnika bili su, dakako, suta suprotnost siromasima. Naas bih spazio
neko poznato lice Cranmera, Wriothesleya, Pageta. Spustio sam glavu pretvarajui se da
alujem.
Nakon to su svi proli, pojave se velika mrtvaka kola. Odvjetnik iza mene nagnuo
se pokraj Nicholasa. Makni se, dugonjo, rekao je nestrpljivo. Pusti me da vidim.
Mrtvaka kola vuklo je osam velikih konja s crnim prekrivkama. Jahali su ih mladi
kraljevi paevi sa zastavama. Kola su bila bogato ureena, a golemi lijes bio je natkriven
zlatom protkanim baldahinom. Na lijesu je leala zauujue vjerna votana figura kralja
Henrika. No nije to bio kralj kojeg sam pamtio od prolog ljeta, ve onaj s Holbeinova
murala: u naponu snage, crvene kose i brade, vrstog i snanog tijela. Figura je bila odjevena
u draguljima ukraen barun, a na glavi joj je bila crna kapa za spavanje. Votano lice bilo je
staloeno i spokojno. Sumnjam da je Henrik ikad tako izgledao.
 Poela je zvonjava. Ljudi su spustili glave, a uo sam i nekoliko jecaja. Gledao sam
votanu figuru kako prolazi i upitao se to je Henrik uistinu postigao. to nam je donijela
njegova osebujna vladavina? Misli mi zaokupe dogaaji od posljednjih deset godina: drevni
samostani su uniteni, redovnici umirovljeni, a sluge baene na cestu; ljudi su proganjani i
spaljivani zadrhtim kad se sjetim kako je glava Anne Askew eksplodirala; imali smo veliki
rat kojim nita nismo ostvarili, a zemlja je osiromaena ukoliko se siromatvo nastavi iriti,
bit e problema: obini ljudi vie nee moi podnositi glad. Uza sve to, pod Henrikom se
stalno, ba stalno ivjelo u opasnosti od sjekire. Sjetih se svih onih koji su stradali od nje, a
osobito ovjeka kojeg sam nekad davno dobro poznavao: Thomasa Cromwella.
Evo, i tome je doao kraj, ree tiho Philip Coleswyn.

VA tjedna kasnije u ured mi je stigla poruka; glasnik je dojahao iz Chelseaja kroz gusti

D snijeg koji je padao ve danima. Henrik je dotad ve bio pokopan, a mali kralj Edward
okrunjen. Prialo se da je jedne noi, dok je pogrebna povorka stajala na putu za
Windsor, Henrikovo tijelo eksplodiralo i da je iz njega iscurila neka smrdljiva tvar
koja je odmah privukla pse time bi bilo ispunjeno proroanstvo jednog starog redovnika
da e psi lizati Henrikovu krv, kao to su u Bibliji lizali Ahabovu. No sve to zvualo mi je
odve promiljeno, i nisam vjerovao da se uistinu dogodilo.
Kad je glasnik stigao, radio sam u svojoj sobi. U vanjskom uredu Skelly je pripremao
predmet za sud, dok se Nicholas, sav umrljan tintom, svojski trudio oko jednog iskaza.
Odmah sam prepoznao peat. Pisala mi je kraljica. Tonije, kraljeva udovica. Otvorio sam
pismo bljetavilo snjenog dvorita ulijevalo se u sobu i dodatno istaknulo krasopis na
bijelom papiru. Pismo je bilo kratko, napisao ga je njen tajnik. Pozvala me da je sutra
popodne posjetim u palai Chelsea.
Odloio sam pismo. Nisam oekivao da e mi se Katarina Parr ikad vie javljati. Od
onog suoenja s kraljem pokuavao sam, koliko god sam mogao, ne misliti na nju. No
kraljeva naredba da joj se ne pribliavam prestala je njegovom smru. Bilo mi je ao to
Katarina Parr nije, kao to se nadala, postala Edwardova namjesnica, no s veseljem sam
sluao prie da je kralj u svojoj oporuci bio velikoduan prema njoj, ba kao i prema lady
Mary i lady Elizabeth: svaka od njih sada je bila vrlo bogata i samostalno uivala visok status.
Govorilo se da bi se Katarina Parr s vremenom mogla ponovo udati, a spominjalo se ime
Thomasa Seymoura.

na konju krenuo u Chelsea. Genesis se polako probijao iz Londona jer put je

S
M SAM
bio prekriven zbijenim snijegom i ledom. Palaa Chelsea bila je divna nova
rezidencija od crvene cigle, podignuta na rijenoj obali usred irokih vrtova, koji e
u proljee biti prekrasni. Procijenio sam da u palai moe ivjeti dvjestotinjak ljudi.
Straari na ulaznim dverima i dalje su nosili kraljiinu livreju. Propustili su me, i majordom
me povede kroz palau. Sluge su tiho hodale amo-tamo, ali na vratima, za razliku od
Whitehalla, nije bilo straara, a u kutovima nisu stajali politiari. Majordom me doveo do
vrata u stranjem dijelu rezidencije i pokucao. Poznat glas pozvao ga je unutra.
Uao sam za njim u golemu odaju. Odmah sam uoio neke predmete koje sam bio
vidio na kraljiinoj galeriji: ukraenu uru i krinju s kovanicama, koja je stajala na stolu
pokraj ahovske garniture. Kraljeva udovica stajala je leima okrenuta velikom prozoru u
nii. Njena crnina, ukljuujui tamnu trokutastu kapuljau, bila je u opreci sa snjenim
travnjacima. Duboko sam se naklonio, a ona otpravi majordoma.
Matthew, mjesecima se nismo vidjeli, rekla je.
Istina, Vae Velianstvo.
Blijedo joj je lice bilo lijepo i pribrano kao i uvijek. Po njezinu dranju shvatio sam
da je oputenija i odlunija no prije. ao mi je to su vai napori da mi pomognete zavrili
loe, rekla je blago. Znadem tko je imao Tualjku, i to se dogodilo vama i vaem sirotom
pomoniku.
Zna li i da sam zbog nje lagao kralju? Na njezinu licu to nisam mogao proitati, a
takvo to je nisam smio upitati. Vratili su vam rukopis?
Da, dobila sam ga od namjesnika. Osjetio sam da ju je malo zasmetalo to je morala
spomenuti ovjeka koji je zauzeo poloaj kojem se nadala ona. Kanim ga objaviti ove
godine, dodala je.
Iznenaeno sam je pogledao. Vae Velianstvo, nije li to... opasno?
Sada vie nije. Gospodin Cecil se ponudio da napie predgovor. Kao i ja, i on smatra
da bi Tualjka grenika mogla pomoi nekoj ispaenoj dui da pronae put do spasenja. Cecil
je ostao moj dobar prijatelj.
Drago mi je. On je vrlo sposoban mladi.
A vi ete dobiti potpisani primjerak.
Oh... hvala vam.
Koraknula je prema meni. Opet naglaavam da znadem koliko vas je stajala potraga.
Svojim svjetlosmeim oima gledala je ravno u mene, i postalo mi je jasno kako zna da sam
lagao kralju zna da sam mu rekao da sam osobno predloio potragu za rukopisom, umjesto
da ga ona obavijesti o krai. S time se, kazao sam tada pred kraljem, sloio njen stric. Paget
je rekao da e lorda Parra ispitati sutradan; zacijelo je i lord na sebe preuzeo dobar dio
odgovornosti.
Bit u vam zahvalna do smrti, rekla je.
Hvala vam, Vae Velianstvo. Uslijedila je nelagodna tiina. Morao sam je
prekinuti. Kako je lord Parr? upitao sam.
Vratio se na selo, odvratila je ona tuno. Samo kako bi umro, bojim se.
Prologodinje vrijedno slubovanje za mene bilo mu je odve naporno. Ve je ionako bio
bolestan.
ao mi je to to ujem.
 Iskreno me pogledala. Ako je ikad bio grub prema vama, bilo je to zato to me silno
voli.
Osmjehnuo sam se. To mi je uvijek bilo jasno.
Prila je ahovskoj garnituri. Figure su bile postavljene za novu partiju, i naas sam
pomislio da e me pozvati da igramo. No samo je podignula jednog pijuna i odmah ga spustila
natrag. Poslala sam po vas zato to vam mnogo dugujem. Osmjehnula se. Da vam
ponudim posao, ako ga elite.
Nisam odgovarao. Ne valjda neto u vezi s politikom? ak bih i njoj odbio takvu
ponudu.
Kraljeva udovica spojila je dlanove. Moja situacija uvelike se promijenila. Udovica
sam i slobodna ponovo se udati. Za neko krae vrijeme. Zarumenjela se i brzo spustila
pogled, kao da je znala da je ja i mnogi drugi u tome ne bismo podrali. Bit e da su glasine
tone. enik e biti Thomas Seymour. Kakva teta, pomislih maloduno. Nije ni najmanje
nje dostojan.
Mislim da me izraz lica odao jer je duboko udahnula i rekla: Ako doe do toga, bojim
se da vas vie neu moi zaposliti, niti se viati s vama. Da, svaka dvojba je uklonjena: njen
odabranik je Seymour, ovjek s kojim me vee samo obostrani prijezir. No o kakvom se
zaposlenju radi?
Zasigurno ste uli, nastavila je, za promaknua koja su uhvatila maha nakon
kraljeve smrti.
uo sam samo glasine, rekao sam oprezno.
Tuno se osmjehnula. Ne brinite se, Matthew. Otkrit u vam neto povjerljivo, ali
samo zato to je u vaem interesu da to znate.
Oprostite mi, Vae Velianstvo, rekao sam tiho, ali tajne me vie ne zanimaju. Ne
elim znati nijednu.
Ova se tie Richarda Richa, gledala me u oi. Baruna Richa, kako ga sada moramo
zvati.
utke sam grizao usnu. Kraljeva udovica spustila je pogled na ahovsku garnituru.
Rich je navrijeme promijenio stranu. Promaknut je, a bojim se da e uskoro biti i na jo
viem poloaju. Usredotoeno me promotrila. I Thomas Wriothesley je sada plemi, no
od svih ljudi, ba njega mui savjest, pa prigovara lordu Hertfordu zbog nekih ovlasti koje si
je prisvojio. Wriothesley nee jo dugo biti predsjednik Gornjeg doma. Tako sam ula, a
svom izvoru vjerujem. Izvor je Thomas Seymour, pomislih, namjesnikov brat. Naslijedit
e ga Rich.
Duboko sam udahnuo. Rich godinama udi za tim poloajem.
Knjiga Anne Askew ve je prokrijumarena u Englesku iz Europe, i istina o Richu
uskoro e biti objavljena. Namjesniku je sve to se dogodilo ve poznato. Namrtila se, a
onda se nagne nad ahovsku plou i pomakne naprijed konja. Unato tome, namjesnik eli
da Rich bude predsjednik Gornjeg doma. Rich je lukav i iskusan odvjetnik, dobro poznaje
politiku. Usto, uzdahnula je, ljudi ga se boje.
 Ako Rich bude predsjednik Gornjeg doma, pravosudni glavar, bit e u mogunosti
unititi moju karijeru. Zavrtio sam glavom. Moda je dolo vrijeme da se povuem. Ve
sam o tome razmiljao prolog ljeta, prije no to su otpoele nevolje. No onda tvrdoglavo
pomislih kako ne elim da me bilo tko otjera. Volim svoj posao, a morao sam misliti i na
Timothyja, Nicholasa i, dakako, Baraka. Uostalom, kamo bih otiao? to bih radio?
ao mi je, Matthew. Kraljeva udovica isprui ruku prema meni, kao da me eli
dotaknuti, no onda je spusti. Bojim se da bi vae mjesto vieg odvjetnika na Sudu za zahtjeve
uskoro moglo pripasti nekom drugom.
Da. No Rich ne bi stao samo na tome. Moda bi uslijedila nova optuba za
zlouporabu dunosti, koja ovog puta ne bi bila odbaena. Siguran sam da bi rizniar
Rowland rado suraivao s njim.
Kraljeva udovica tuno je kimnula. To je lako mogue, ree, pa nastavi odlunim
glasom: No nita vam se nee dogoditi ako budete imali slubu kod osobe visokog ranga.
Zbunjeno sam je pogledao. Ali, Vae Velianstvo, maloprije ste rekli da ete se...
Nisam mislila na sebe.
Nego na koga?
Osmjehnula se. Zasigurno jo ne znate da sam postala skrbnica lady Elizabeth. ivjet
e ovdje sa mnom, zajedno sa svojim uiteljem i osobljem. Otac joj je ostavio mnoga imanja,
i Elizabeth je sada vrlo bogata mlada dama. Kao i lady Mary koja se, ako prihvati vjerske
promjene koje dolaze, moe udati. to se tie naeg mladog kralja..., rastegnula je osmijeh,
... on je dobar momi, zdrav i bistar. Ako poivi dugo poput oca, moe vladati pola
stoljea. Vidio sam da je sretna to je njena strana pobijedila, unato tome to obitelj Parr
nije zasjela na sam vrh. Lady Elizabeth daleko je od prijestolja, nastavila je. Nema sumnje
da e se u dogledno vrijeme udati za nekog visokog plemia. No sada joj je tek trinaest godina
i do daljnjega je pod mojom brigom. Uskoro emo osnovati vijee koje e se baviti njezinim
nekretninama. Ve po prirodi stvari, to e traiti i mnogo pravnikog posla. Za poetak
posjedi koje je naslijedila moraju se prenijeti na njeno ime. Duboko je udahnula i ponovo
se osmjehnula. eljela bih da vi vodite sve pravne poslove u vezi s njenim imanjima. Bila
bi to stalna sluba. Izvjetaje ne biste podnosili meni, nego rizniaru lady Elizabeth, sir
Thomasu Parryju. On bi vam davao konkretne pravne zadatke. Ured mu nee biti ovdje,
nego u blizini sudova. Zastala je, pa dodala: Razgovarala sam s lady Elizabeth. Sjea se
susreta s vama i rado je prihvatila moj prijedlog.
Razmiljao sam. Elizabeth je najmanje vano kraljevo dijete, no stalna sluba koju
bih obavljao za njeno domainstvo pruala bi mi zatitu pred neopravdanim Richevim
progonima. A moja sluba na Sudu za zahtjeve, istina je, zasigurno nee potrajati. Ovo novo
imenovanje donijelo bi mi stalan priljev poslova, i to u podruju zemljinoknjinog prava,
to je moja najua struka.
Novi poetak za nas oboje, Matthew, rekla je kraljeva udovica. Kolebljivo se
osmjehnula, kao da se ispriava.
Pogledavi je, opet se zapitah kako je mogue da se ta profinjena, prekrasna i duboko
moralna ena udaje za mukarca poput Thomasa Seymoura? Moda Katarina Parr, nakon
toliko godina obveza, sada naprosto eli sama izabrati enika. Ako nita drugo, Seymour je
zgodan.
Hoete li prihvatiti slubu? upitala je.
Pogledao sam je i kimnuo. Hou.
Lady Elizabeth trenutno nije ovdje nego u palai Richmond. Molim vas, poite sada
onamo i prisegnite joj na vjernost. Poslala sam poruku da biste danas mogli doi. Moja barka
vas eka.
Osmjehnuo sam se. Znali ste da u pristati.
Znala sam da ete mi dopustiti da vam uinim tu uslugu.
Polako sam kimnuo. Hvala vam.
Ona me znaajno pogleda. Elizabeth jo nema ni etrnaest godina, no po mudrosti i
odlunosti ve je odrasla osoba. Rekla je da svima koji e raditi za nju kaem jednu stvar,
neto to bi bilo djeje razmetanje da se ne radi o Elizabeth.
Da ujem.
Kraljeva udovica potiteno se osmjehne. Moji psi e nositi moje ogrlice.
Da, rekoh tiho. Mogu je zamisliti kako to govori, i da je pritom posve ozbiljna.
Kraljeva udovica koraknula je prema meni. Ovoga puta doista mi je stisnula ruku, i
to vrlo vrsto. Zbogom, Matthew. Nikad neu zaboraviti to ste uinili, niti iskreno
potovanje koje ste mi pokazali. Vjerujte mi da sam ga svjesna i iznimno ga cijenim.
Pogledala me u oi, pa se odmaknula. Bio sam preplavljen osjeajima i nisam joj
mogao odgovoriti. Mislim da je to shvatila zatresla je zvonce, pozivajui majordoma da me
odvede do barke. Duboko sam joj se naklonio, pokuavajui sakriti suze u oima.
Majordom mi je u hodniku s puno potovanja rekao da e se pobrinuti da Genesisa
vrate u Chancery Lane. Izali smo. Zagrnuo sam se kaputom i slijedio ga stazom koja je
vodila izmeu snijegom prekrivenih travnjaka. Na molu mi je pomogao da uem u barku, u
kojoj su ve ekala dva veslaa u livrejama.
Barka se polako otisnula sivom Temzom. Kratko sam se osvrnuo prema palai
Chelsea, a onda se okrenem veslaima. Plovio sam nizvodno, prema Elizabeth.

Kraj
 Zahvale

i svojim prijateljima piscima iz literarnog kruoka, iskreno sam zahvalan

B
A KAO
Mariji Rejt, Liz Cowen, Sophie Orme, Antonyju Toppingu, Chrisu Wellbeloveu i
Wesu Milleru. Jo jednom zahvaljujem Grahamu Brownu iz Fullertonsa, koji je
ispunjavao moje neprestane zahtjeve za pisaim potreptinama.
Takoer zahvaljujem doktoru Stephenu Parishu na savjetima o zdravstvenim
poremeajima Henrika VIII. Prikaz Henrikova tjelesnog stanja tijekom posljednjih mjeseci
njegova ivota je, dakako, moje vienje stvari.
Radnja mog posljednjeg romana iz serije o Shardlakeu, arobna kost, vrtjela se oko
potonua kraljeva ratnog broda Mary Rose tijekom bitke u Solentu, u srpnju 1545. Od objave
tog romana u Portsmouthu je otvoren novi muzej Mary Rose, u kojem se moe vidjeti
ouvana polovica broda te, kao zrcalna slika, vrlo raznolika i predivno postavljena zbirka
predmeta iz doba Tudora, jedinstvena na svijetu. Uistinu se radi o iznimnoj instituciji, i nau
suradnju doivljavam kao golemu povlasticu. Ponovo zahvaljujem osoblju muzeja, a osobito
kontraadmiralu Johnu Lippiettu na viekratnim uvidima u iezli svijet 1540-ih.
Mnoga su djela bila od neprocjenjive vanosti za moje istraivanje. Katarina Parr je
posljednjih godina dobila zasluenu pozornost. Knjiga Katarina Parr: sabrana djela i
korespondencija (Chicago, 2011.) urednice Janel Mueller odlino je znanstveno djelo, ali i
iscrpan kompendij, koji ukljuuje Tualjku grenika. Anthony Martinssen utro je put
biografima prije vie od etrdeset godina djelom Kraljica Katarina Parr (New York, 1971.).
Dvije izvrsne novije biografije napisale su Susan James (Katarina Parr, Stroud, 2008.) i Linda
Porter (Kraljica Katarina; London, 2010.). Za ostale likove ponovo mi je neprocjenjiv izvor
bilo biografsko djelo Dairmaida MacCullocha Cranmer (London, 1996.). Knjiga Samuela
Rhee Gammona Dravnik i spletkar: William, prvi lord Paget tudorski ministar (Devon,
1973.) izvrsna je biografija tog nerazmetljivog, te moda iz tog razloga zapostavljenog
tudorskog politiara. Kao i MacCulloch, i Gammon velikoj aferi s Bertanom pridaje
zaslueno znaenje. Knjiga Glyna Redwortha U obranu Katolike Crkve: ivot Stephena
Gardinera (Oxford, 1990.) bila mi je vrlo korisna, no nije me uspjela uvjeriti da Gardiner
nije igrao kljunu ulogu u dogaajima iz 1546. Biografija Stephena Alforda Burghley:
William Cecil na dvoru Elizabete I. (Yale, 2008.) pomogla mi je oko Cecilove rane karijere
i prvih koraka prema politikom vrhu.
Neobjavljena doktorska disertacija Dakote L. Hamilton Domainstvo kraljice
Katarine Parr (Oxford, 1992.) bila mi je prava riznica informacija o ustrojstvu kraljiina
dvora. Djela Simona Thurleyja Palaa Whitehall slubena ilustrirana povijest (London,
2008.), Palaa Whitehall arhitektonska povijest kraljevskih odaja od 1240. do 1690.
(London, 1999.) i Kraljevske palae tudorske Engleske (Yale, 1993.) oivjela su nestalu
palau, no naglaavam da sam je dobrim dijelom ipak morao rekonstruirati uz pomo mate.
Knjige Tudorski dvor Davida Loadesa (London, 1996.) i Odijevanje na dvoru kralja Henrika
VIII. Marije Hayword (London, 2007.) takoer su mi bile od velike pomoi.
Za svakodnevni londonski ivot ponovo mi je neprocjenjiva bila knjiga Lize Picard
Elizabetinski London (London, 2005.). Kao i za MacCullochovim Cranmerom, i za njom
sam posezao vrlo esto. Knjini zanat Jamesa Ravena (Yale, 2007.) koristio mi je kao izvor
spoznaja o ranim tiskarskim obrtima. I knjigu Susan Brigden London i reformacija uvijek
sam drao nadohvat ruke. Rudnik informacija o ranim anabaptistima pronaao sam u knjizi
Irvina Buckwaltera Horsta Radikalna braa: Anabaptizam i engleska reformacija do 1548.
(Holland, 1972.).
Moj opis Henrikova pogreba temelji se na prikazu iz djela Roberta Hutchinsona
Posljedni dani Henrika VIII. (London, 2005.).
Zahvaljujem i Amandi Epstein, koja je sa mnom pretresla pravne aspekte oporuke
Debore Cotterstoke, i Jeanette Howlett, koja me povela u dvorac Sudeley, gdje je Katarina
Parr ivjela tijekom svog etvrtog, alosnog braka. U dvorcu se nalaze prekrasni primjerci
Katarinine odjee i osobnih stvari, te njena grobnica. Ondje sam ostavio cvijee, u spomen
na Henrikovu posljednju, meni najsimpatiniju kraljicu.
 Povijesna biljeka

OSLJEDNJA godina ivota Henrika VIII. bila je jedno od najburnijih politikih razdoblja

P njegove vladavine: dogodio se veliki lov na heretike i napad na kraljicu, dolo je do

korjenitih promjena u vanjskoj politici i pokuaja pomirenja s papom, a koncem 1546.
i do promjene u nadzoru nad Krunskim vijeem radikali su nadvladali vjerske
tradicionaliste i ostali na vlasti u Engleskoj nakon Henrikove smrti. Naalost, povijesni
izvori su vrlo oskudni, te dogaaji ostaju otvoreni vrlo raznolikim tumaenjima. Povjesniar
Glyn Redworth s pravom je napisao da priroda interpretativnih eseja nuno zahtijeva sva
gledita.8
Moje tumaenje dogaaja iz 1546. pozadina je fabule u Tualjci (izuzev injenice da
Tualjka grenika Katarine Parr u stvarnosti nije ukradena). Stoga u najprije izloiti
dijelove prie koji poivaju na nedvojbenim injenicama, a onda krenuti na za one koje to
bude zanimalo vlastiti smioni pokuaj interpretativnog eseja o burnim dogaanjima
tijekom posljednjih mjeseci Henrikova ivota.

E 1546. GODINE engleska vladajua elita i obini graani (osobito u Londonu) bili su

T podijeljeni na pristae i protivnike religijske reforme. Nisu to svi pokazivali. Mnogi

su ljudi hodali sputene glave i izbjegavah nevolje, dok su oni vladajui, ovisno u
kojem je smjeru puhao vjetar, mijenjali strane kako bi ostvarili politike probitke. A
vjetar je sredinom tudorskog razdoblja puhao uistinu estoko: Henrik VIII. je, nakon to se
1532.-1533. raziao s Rimom, desetljee i pol vagao izmeu tradicionalne i radikalne
religijske politike.
Veina reformista nisu bili i drutveni radikali, izuzev anabaptista, od kojih su
tradicionalisti napravili pravog zloduha. U Nizozemskoj i Njemakoj od Lutherovih su se
reformista izdvojile razliite sekte, a anabaptisti (ili odrasli baptisti) eljeli su se vratiti
obiajima ranih krana. To je ukljuivalo zajedniku imovinu, a time i zbacivanje
feudalaca. O tadanjem uzdizanju trgovake klase, pak, imali su podvojene stavove. Kad su
1534. preuzeli njemaki grad Mnster, lokalna protestantska vlast udruila se s katolicima
kako bi ih unitila. No anabaptisti su nastavili postojati u sjeverozapadnoj Europi kao
progonjena manjina. Vrlo mali broj njih pobjegao je u Englesku, gdje su moda uspostavili
veze s preostalim lolardima, ali brzo su uhvaeni i spaljeni Ostala ih je tek nekolicina, no
dovoljna da nizozemski anabaptist u Londonu 1546. okupi manju skupinu istomiljenika.
Dakako, ta bi skupina, poput one u Tualjci, bila podlona infiltraciji dravnih
pijuna, kojih je bilo mnogo. Londonsko tiskarstvo bilo je tada u nastajanju (veina knjiga
uvozila se iz Europe), a vlast ga je strogo nadzirala. Naime, tiskari su esto bili reformisti, od

8 Redworth, G., U obranu Katolike Crkve: ivot Stephena Gardinera (1990.)

kojih su neki bili povezani s izgnanim engleskim polemiarima u Njemakoj i Nizozemskoj
vlast je najvie strahovala od Johna Balea, religijskog, ali ne i drutvenog radikala.
Gospou Anne Askew, koja se 1546. skrivala u Londonu, uhvatili su dounici.
Kasnije su je u Toweru muili Wriothesley i Rich. Ona je bila jedna od mnogih koji su
tijekom lova na heretike 1546. dovedeni na sasluanje pred Krunsko vijee. to se radnje
romana tie, Shardlake s pravom primjeuje da bi klimava optuba Isabel Slanning teko
dospjela pred Vijee.

ONDON JE 1546. bio uzburkano, nasilno, sektako i osiromaeno mjesto. Samo je godina

L dana prola otkad je Francuska ozbiljno zaprijetila invazijom. Zbog kraljeva rata s
Francuskom, Engleska je doslovce bankrotirala europski bankari odbijah su Henriku
posuditi jo novaca, i obezvreivanje kovanica nastavilo se velikom brzinom, zbog
ega je osobito osiromaila najnia klasa. ini se da je etva 1546. bila bogata, to je za elitu
vjerojatno bilo dobro. Loe etve koje su uslijedile kasnije tog desetljea uvelike su
pridonijele masovnim bunama.

ALAA WHITEHALL, smjetena na rubu grada, bila je posve drugi svijet. Henrik VIII. je

P zdanje oduzeo kardinalu Wolseyu, te ga znamo proirio i uljepao. No proirenje je

imalo svoje granice na istoku je to bila Temza, a na zapadu Ulica Whitehall i
Kraljeva ulica, koje su vodile od Londona do Westminstera. Problem je rijeen
izgradnjom sportskog krila palae na zapadnoj strani javnog puta, premotenog
velianstvenim Holbeinovim dverima, gdje je Henrik imao svoju radnu sobu. Dvije velike
slike spomenute u romanu jedna prikazuje Henrika i Jane Seymour, te kraljeva oca
Henrika VII. i njegovu enu, a druga Henrika, Jane Seymour (dotad ve dugo pokojnu), troje
Henrikove djece, te mukarca i enu u pozadini koji su, vjeruje se, bili dvorske lude Will
Somers i Jane bile su najznaajniji ukrasi prekrasno ureene palae. Scrotsov portret mlade
princeze Elizabethe naslikan je u to doba, a moe se vidjeti u Nacionalnoj galeriji portreta u
Londonu.
Dvorac Baynard, kao i palaa Whitehall, vie ne postoji. U Baynardu se 1546. nalazila
kraljiina runica, a bio je i dom njene sestre Anne i njenog ogora Williama Herberta.

LITA koja je upravljala Engleskom na kraju vladavine Henrika VIII. bila je podijeljena

E religijom, ali i rodbinski. Katarina Parr, kao i sve Henrikove kraljice, postavila je
lanove obitelji na vana mjesta u svom domainstvu, primjerice lorda Parra i Mary
Odell, dok je njezin ogor William Herbert bio vaan lan kraljeve privatne komore.
Njezin brat William Parr dobio je mjesto u Krunskom vijeu, kraljevu izvrnom tijelu, a
postao je i grof od Essexa.
Danas bismo to nazvali nepotizmom, no u doba Tudora na takve se stvari gledalo
drukije bilo je posve uobiajeno da se lanovima obitelji izlazi ususret. No to je
neminovno proizvelo mnotvo pijavica, daljih roaka koji su obilazili kraljevski dvor u nadi
da e dobiti kakvu slubu, ba kako sam i opisao u knjizi.
Svi Parrovi bili su reformisti, a obiteljska povezanost meu njima, ini se, bila je
iznimno vrsta, svakako vra nego kod njihovih reformistikih saveznika i moguih
politikih suparnika Seymourovih, obitelji kojoj je pripadala majka princa Edwarda Jane
Seymour. Thomas Seymour bio je teret svom bratu Edwardu, sada lordu Hertfordu, koji je
ipak, kao prilino vjet politiar, bio blizak kralju. No, kad je nakon Henrikove smrti zasjeo
na sam politiki vrh, pokazao se nedoraslim za takve visine. Prije toga, tijekom 1546., kraljev
tajnik William Paget je od tienika biskupa Gardinera postao saveznik lorda Hertforda.

ISTO JE vrijeme mladi po imenu William Cecil zapoeo svoju politiku karijeru.

U Izmislio sam njegovu slubu u kraljiinu Pravnikom vijeu, no sigurno je da su on i

Katarina bili prijatelji. tovie, Cecil je napisao predgovor Tualjci grenika,
objavljenoj 1547. Tijekom te godine Cecil se prvi put javlja u slubenim zapisima, i
to kao tajnik Edwarda Seymoura. Time zapoinje njegov meteorski uspon, koji kulminira
1558., kada postaje glavni savjetnik kraljice Elizabethe I.
Edmund Walsingham, pak, bio je stric Francisa Walsinghama, budueg slavnog
Elizabethinog obavjetajca.

INJENICA DA su se svi ti ljudi meusobno poznavali samo pokazuje koliko je

malobrojna bila tudorska elita u sutini, radilo se o skupini zemljoposjednika s

plemikim titulama. No skupina se sve vie otvarala dobrostojeim posjednicima bez
titule i trgovakoj klasi, iji su pripadnici traili mjesto na dvoru kako bi zgrnuli jo
vee bogatstvo i, poput Richa i Pageta, stvorili vlastita velika imanja. Paget i Rich bili su
odvjetnici graanskog podrijetla, no vrlo sposobni. U slubu ih je primio jo Thomas
Cromwell. est godina nakon njegove smrti dobar dio politike elite, kako to primjeuje
Shardlake, i dalje ine ljudi koje je postavio upravo on.
Gospodski status, pak, mnogo je znaio mladiima poput Nicholasa Overtona, i
ljubomorno su ga uvali. Bilo im je doputeno nositi maeve i ivopisnu odjeu od
kvalitetnog materijala, to obini ljudi nisu smjeli. Odgojeni u tom svjetlu, doivljavali su se
drugaijima od ostalih.

OSJET ADMIRALA dAnnebaulta u kolovozu 1546. opisao sam vjerno slijedei kratki

P prikaz u Kronici Charlesa Wriothesleya. itajui o doeku admirala, shvatio sam da

se radilo o sveanostima uistinu golemih razmjera. Henrik je bio u prvom planu, no
to je bilo njegovo posljednje pojavljivanje u javnosti. Pet mjeseci kasnije je umro.
Pozdravljanje admirala dAnnebaulta u blizini palae Hampton bilo je, pak, prvo javno
pojavljivanje princa Edwarda.

Katarina Parr i politika Henrika VIII. pred kraj njegova ivota
interpretativni esej

OVJESNIARE su dugo zbunjivali veliki preokreti u engleskoj politici tijekom

P posljednjih mjeseci ivota Henrika VIII. Izvori su fragmentarni, uglavnom je rije o

rasprenoj korespondenciji i izvjetajima veleposlanika, a pouzdanost jednog od
glavnih izvora o Katarini Parr, Knjiga muenika Johna Foxea, dovodi se u pitanje.
Povjesniari su podijeljeni oko Foxea, radikalnog protestanta koji je vrlo polemiki pisao o
patnjama protestantskih muenika prije dolaska na vlast Elizabethe I. Neki su tvrdili da je
Foxe odve pristran da bi bio vjerodostojan, dodajui da je o Katarini Parr pisao sedamnaest
godina nakon to se sve odigralo. Drugi su uzvraali da je Foxe nastojao pedantno iznijeti
sve injenice, i da njegovi komentari na to nisu imali utjecaja. Ja sam sklon sloiti se s onima
koji tvrde da je Foxe bio iskren i marljiv skuplja razliitih svjedoanstava, ali prihvaam i
rasprostranjeno miljenje da je njegova kronologija nepouzdana, o emu vie kasnije.
Ako pogledamo politike dogaaje iz 1546., odmah se izdvajaju dvije stvari. Prva je
veliki lov na heretike, koji je tijekom proljea pokrenut s dvora. Na meti su bili ljudi koji su
nijekali transsupstancijaciju, doktrinu po kojoj se tijekom mise vino i kruh pretvaraju u
stvarnu krv i tijelo Kristovo. Mnogi protestanti s tim se nisu slagali. Henrik VIII. upravo je
na tom pitanju 1539. povukao jasnu crtu. U Zakonu o est lanaka vjere od te godine
nijekanje transsupstancijacije (ili sakramentalizam) definirano je kao hereza. Bilo je
doputeno jedno javno odricanje. Odbijanje odricanja ili drugi po redu prijestup bili su
kanjivi spaljivanjem na lomai.
Lov na heretike 1546. uzeo je maha, te je Vijee ispitalo ak i mlaeg sina vojvode
od Norfolka (zbog prisustvovanja potencijalno podrivakim propovijedima u kraljiinoj
odaji tijekom korizme), kao i Henrikova dvoranina i prijatelja Georgea Blaggea. Bilo je
jasno, kako emo vidjeti, da je u opasnosti i sama kraljica. Lov na heretike dosegnuo je
vrhunac 16. srpnja, kad su na Smithfieldu spaljeni Anne Askew i trojica ostalih osuenika.
(Opis spaljivanja u romanu temelji se na Foxeovu prikazu tog dogaaja.)
 Za to je vrijeme donesena odluka (za koju je i u Henrikovu krugu znalo vrlo malo
ljudi) da e kralj u kolovozu u Londonu primiti papinog izaslanika Guronea Bertana, kako
bi se utvrdilo je li nakon trinaest godina raskola mogue zbliavanje s Rimom.
Na temelju ovoga stjee se dojam da je dravnom brodu kojim je upravljao Henrik
a koji je godinama skretao amo-tamo: od potpore tradicionalnoj katolikoj praksi (ali bez
pape) do korjenite reforme u prvim mjesecima 1546. napokon odreen stabilan smjer.
Brod je sve bre plovio k unitenju protestantske hereze i pobjedi tradicionalista, a moda
ak i nekakvom dogovoru s papom.
A onda odjednom, negdje krajem srpnja, dravni se brod okree i jo bre plovi u
sasvim suprotnom smjeru. Lov na heretike tog je mjeseca zaustavljen, a neki optuenici su
potiho osloboeni. Georgea Blaggea pomilovao je kralj osobno.
Bertano je stigao poetkom sljedeeg mjeseca. S kraljem se prvi i jedini put sastao
treeg kolovoza. Ne znamo kako je tekao razgovor, ali sastanak je oito bio neuspjean.
Henrik je poslije papi napisao pismo, na koje mu ovaj nikad nije odgovorio. Bertano je,
ignoriran od kralja, ostao u sigurnoj kui do kraja rujna. Tad se poela iriti vijest o njegovu
dolasku, te mu je nareeno da napusti Englesku.

IJEKOM JESENI kralj je svojim imaginarnim dravnim brodom sve bre plovio prema

T protestantima. Otiao je na ceremonijalno putovanje u Guildford, koje je trebalo biti

kratko. No produeno je, vjerojatno zato to se ozbiljno razbolio, i na povratku je
vie od mjesec dana ostao u Windsoru. Tijekom tog razdoblja, kao i obino za
ceremonijalnih putovanja, Krunsko vijee bilo je podijeljeno na dva dijela: jedan dio lanova
iao je s kraljem, dok su ostali obavljali dravnike poslove u Londonu. Uvijek je bilo vanije
biti uz kralja, a vijenici koje je Henrik odabrao da budu s njim sve do kraja listopada, kad
se vratio u London, bili su ili radikali ili oni koji e se povijati kako vjetar pue.

GARDINER, vodei konzervativac, tijekom studenog je marginaliziran. Kralj ga

B
ISKUP
je odbijao primiti. Potom, u prosincu, drugi vodei tradicionalist, vojvoda od
Norfolka, te njegov sin, grof od Surreyja, iznenada su uhieni i optueni za izdaju.
Dotad se kraljevo zdravstveno stanje silno pogoralo. Zatvorio se u palau Whitehall
sa svojim najbliim savjetnicima, te krajem prosinca napisao oporuku. U njoj je imenovao
esnaest lanova Vijea koji e upravljati Engleskom do punoljetnosti njegova tada
devetogodinjeg sina. Svi imenovani lanovi bili su protestanti ili centristi.

 PROLJEE 1546. dogodio se, uz lov na heretike, i potpuni preokret u vanjskoj politici.

U Dvogodinji rat s Francuskom bio je katastrofalan i skup promaaj. Englezi su

okupirali Boulogne, no bili su pod opsadom. Oruje i hrana onamo se dostavljala
brodovima preko La Manchea, ali po veliku cijenu jer trebalo se oduprijeti estokim
udarima francuskih brodova. Unato tome to su ga njegovi savjetnici tijekom zime 1545.-
1546. usrdno molili da okona rat, Henrik je to odbijao uiniti.
Odnosi sa Svetim Rimskim Carstvom, koje je bilo u sukobu s protestantima unutar
svojih granica, u to su doba bili promjenjivi i neizvjesni. Engleska je i dalje bila u formalnom
ratu sa kotskom, a papa je bio nepomirljivi protivnik. U oujku 1546. uvijek ratoborni
Henrik napokon je posluao savjete i odluio da se ta uasna zbrka mora razrijeiti. Otpoeli
su pregovori s Francuskom, i u lipnju je postignut mirovni sporazum. Admiral dAnnebault,
koji je prije godinu dana vodio francusku flotu, bio je pozvan da u kolovozu posjeti Englesku.
Organizirane su velike sveanosti, to je svakako bio znak da Henrik eli ostvariti dugotrajan
mir.
U isto vrijeme Henrik je postigao novi mirovni sporazum sa Svetim Rimskim
Carstvom, jo jednom europskom katolikom silom. Mir sa kotskom bio je ukljuen u
sporazum s Francuskom.

AJZAUDNIJE od svega bio je dolazak (preko Francuske) papinog izaslanika Bertana.

N Prethodne je godine papa Pavao III. sazvao Tridentski koncil, ija je svrha bila,
izmeu ostalog, da ispita moe li doi do pomirenja izmeu protestantskih
vlastodraca i Svete stolice. Upravo to je, drim, pozadina Bertanova posjeta trebalo
je ustanoviti moe li doi do sporazuma izmeu Engleske i pape, moe li se pronai formula
koja e Henriku dopustiti da zadri vrhovnitvo nad Crkvom (koje mu je, iskreno je
vjerovao, dodijelio sam Bog), a da se istodobno postigne nekakav prijateljski dogovor s
papom. Teoloki gledano, kraljevo vrhovnitvo bilo je nepomirljivo s papinom crkvenom
ulogom. Na ovoj diplomatskoj bojinici Henrik nije uspio.

ATO JE oujak 1546., kako se ini, bio kljuan za promjene u domaoj i stranoj politici?

Z Mislim da se pravi odgovor na to pitanje naglo pogoravanje Henrikova zdravlja

esto zanemaruje.
S ove vremenske udaljenosti nije mogue tono utvrditi kakvih je sve
zdravstvenih problema Henrik imao do 1540-ih, no neke su injenice ipak pouzdane. Stara
teorija da je kralj bolovao od sifilisa odavno je osporena dokaza nema, a mnoge injenice
govore protiv toga. ini se da je sr Henrikovih problema bila njegova slaba pokretljivost.
David Starkey je u svojoj knjizi est ena: kraljice Henrika VIII. (2004.) iznio teoriju da je
Henrik 1528. na vitekom turniru slomio lijevu nogu. Premda je zacijeljela, komad
odlomljene kosti ostao mu je u listu, koji je trunuo i dijelom se pretvorio u velik i bolan ir.
Kako bilo, Henrik je postupno odustajao od dotadanjeg aktivnog vjebanja i s godinama
postajao sve manje pokretan. Na portretima je vidljivo da se znatno udebljao, osobito u
razdoblju od 1537. do 1540., u svojim kasnim etrdesetima, izmeu brakova s Jane Seymour
i Anne od Clevesa.
Mjere za njegov oklop iz 1544. otkrivaju da mu je obujam struka bio 137 centimetara.
Ako se do 1546. jo malo udebljao, struk mu je zacijelo bio irok oko 147 centimetara.
Premda je bio visok ak 188 centimetara, po takvom struku znamo da je bio patoloki
gojazan. Zato si je ovjek koji se tako ponosio svojim izgledom dopustio takvo to?
Najvjerojatnije objanjenje jest da je zbog nepokretnosti i poetnog debljanja, osobito uzevi
u obzir tudorsku prehranu bogatu mesom i slatkiima, patio od dijabetesa tipa dva, koji je
tada bio jo nepoznata bolest. Ako je doista bilo tako, bolest je podmuklo pridonijela daljnjoj
nepokretnosti i novom debljanju jer Henrik je zbog nje stalno bio gladan i edan.
Do 1546. ve i kratko hodanje kralju je bilo bolno. U palaama se katkad vozio u
kolima (svojevrsnim invalidskim kolicima), a posebnom napravom su ga podizali i
sputali s gornjih katova. Zbog svoje patoloke gojaznosti i nepokretnosti vjerojatno je bio
izloen jo jednom zdravstvenom problemu dubokoj venskoj trombozi u nogama.
Zapisano je da su mu u to vrijeme obje noge bile pokrivene irevima, to odgovara dijagnozi
dijabetesa. Mogue je da su se krvni ugruci iz njegovih nogu odvajali i putovali do plua, te
tako izazvali plunu emboliju. Ako se ugruci ne razbiju, ishod za pacijenta je fatalan. Po
opisima Henrikova tekog zdravstvenog stanja iz 1541., ini se da je patio od niza plunih
embolija, od kojih ga je posljednja, u sijenju 1547., i ubila. Opet, bio je podloan i
modanom i sranom udaru svi njegovi organi bili su pod tekim optereenjem.
Ako je patoloki debeo Henrik oko 1540. doista postao dijabetiar, mogue je da je
bio i impotentan. Njegove prve tri ene lako su ostale trudne, no nijedna od tri posljednje
nije zaela. Katarina Parr bila je prilino udan izbor za estu enu. Bilo joj je vie od trideset,
a iza sebe je imala dva braka bez djece (muevi joj, suprotno proirenom vjerovanju, nisu
bili prestari da imaju djecu). Henriku je bio prijeko potreban drugi muki nasljednik. Princ
Edward (takoer suprotno proirenom vjerovanju) nije bio boleljivo dijete, no smrtnost
djece u tudorskoj Engleskoj bila je visoka, i da je umro, Henrik bi se vratio na poetak
ostao bi bez mukog nasljednika. Usprkos tome, 1543. oenio je Katarinu, enu ija je
plodnost bila vrlo upitna. Ona nije zatrudnjela tijekom tri i pol godine braka s Henrikom,
no jest tijekom svog sljedeeg braka s Thomasom Seymourom. Dakle, mogla je imati djecu,
no Henrik, po svemu sudei, za to vie nije bio sposoban.
Kralj, dakako, nije bio kriv za ono to mu se dogaalo. Ako je moja teorija tona,
Henrik nije mogao pronai izlaz iz stranog kruga boli, nepokretnosti i neumjerene gladi.
ini se da mu tijekom 1544. i 1545. ivot nije bio u neposrednoj opasnosti. Meutim, u
oujku 1546. zapao je u vrlo teko zdravstveno stanje (moda je posrijedi bila upravo
embolija), ali se nakon nekoliko tjedana oporavio. Nova kriza poela je u rujnu, uz itav niz
popratnih zdravstvenih problema, to je kulminiralo kraljevom smru u sijenju 1547. No
smatram da je ve njegovo stanje iz oujka bilo dovoljno teko da njegovi lijenici (koji
moda nisu znali kako spasiti ivot, ali jesu znali prepoznati znakove skore smrti), vijenici,
pa i on sam, shvate da vjerojatno nee jo dugo ivjeti. Trebalo je obaviti sve potrebne
predradnje da princ Edward naslijedi tron. Takoer je kralj morao konano odluiti izmeu
radikalne i konzervativne frakcije u Vijeu, te razrijeiti krizu u vanjskoj politici.
Mahnita diplomatska i politika aktivnost koja je poela tada i potrajala cijelu godinu
bila je potaknuta, smatram, Henrikovim tekim zdravstvenim stanjem iz oujka.

LIJEDI moj pokuaj tumaenja urote protiv Katarine Parr. (Mislim da se radilo samo o

S jednoj uroti, a ne dvije, kako neki tvrde, te da je trajala nekoliko mjeseci.) Recentna
historiografska djela Susan James, Linde Porter i Janel Mueller dala su nam mnogo
jasniju sliku kraljice Katarine. Bila je lijepa i profinjena ena, koja je odrasla nadomak
sredita dvorskih zbivanja (obitelj Parr je tijekom njenog djetinjstva imala manju ulogu u
kraljevskom domainstvu), te je vjerojatno godinama poznavala kralja. Nakon smrti svog
drugog mua, lorda Latimera, u pismu Thomasu Seymouru izrazila je elju da se uda za
njega, no kralj je ve bacio oko na nju. Vjerovala je kako ju je sam Bog pozvao da se uda za
Henrika kako bi utjecala, koliko god bude mogla, na njegovu vjersku politiku. Iz
spomenutog pisma, naime, dade se zakljuiti kako je, kad se udala za Henrika, ve bila
reformistica.
Katarina, inae vrlo otmjena ena, iznimno je uspjeno i suptilno obavljala svoje
dvorske ceremonijalne zadae, ukljuujui zabavljanje stranih veleposlanika. Takoer, ini
se da je bila i vrlo topla osoba: vjerna, pouzdana i, primjeivalo se, s dobrim smislom za
humor.
Za razliku od veine tudorskih ena, Katarina je bila dobro obrazovana. Uiteljica joj
je bila njena majka, lady Maud Parr. Kao djevojica uila je latinski. Ve ga je bila zapustila,
no kad je postala kraljica, obnovila je znanje. Uila je i druge jezike posljednjih mjeseci
Henrikove vladavine pozornost je posvetila panjolskome, tada korisnom u diplomaciji.
Imala je irok spektar interesa, skupljala satove i novie, i openito bila sklona stjecanju
novih znanja. Bila je vrlo inteligentna, no panja joj je bila razvuena na mnoge strane, i po
tom nedostatku usredotoenosti bila je slina Henriku.
Religijski utjecaji na Katarinu prije njene udaje za kralja 1543. bili su proturjeni. U
obitelji su reformisti bili njen brat, sir William Parr, njen stric, lord William Parr (nakon
rane smrti njenoga oca, lord je bio najutjecajniji muki lan obitelji), te njena sestra Anne i
ogor, sir William Herbert. Meutim, njena majka, lady Maud Parr, bila je dvorska dama i
prijateljica Katarine Aragonske. Umrla je 1529., jo prije no to je Henrik svoju prvu enu
uklonio s dvora. Boroughovi, obitelj Katarinina prvog mua, bili su reformisti, ali njen drugi
mu, lord Latimer (ini se kako je u tom braku bila sretna) bio je tradicionalist. Kako god,
njeno kasnije pismo Thomasu Seymouru ukazuje nam da je do 1543. ve ila reformistikim
putem. A tim smjerom e i nastaviti.

 ATARINA PARR nije bila, niti je to tvrdila, ozbiljan teolog. Njezina knjiica Molitve i

K meditacije, objavljena 1545., posve je pravovjerna. Meutim, Tualjka grenika,

vjerojatno napisana tijekom zime 1545.-1546., pokazuje nam vjernicu koja gorljivo
razmilja o spasenju do kojeg se, tvrdi, moe doi samo itanjem Biblije i, prije svega,
vjerom u Krista. Slini ispovjedni zapisi bili su esti u to vrijeme, ali nije bilo uobiajeno da
ih piu kraljice.
Katarina navodi kako zbog svoje sklonosti svjetovnim zadovoljstvima dugo vremena
nije mogla spoznati boansku milost, ali da se napokon predala Gospodinu. Njena
religioznost u knjizi estoka je i samokritina, i slina onovremenim ispovijedima i
tualjkama. Tradicionalisti su u Tualjci mogli nai dovoljno temelja za podozrivost prema
Katarini, osobito zbog njenoga stava da se spasenje ostvaruje osobnim odnosom s Kristom i
prouavanjem Biblije, a ne vrenjima slubene Crkve. Meutim, a to je kljuno, kraljica u
Tualjci uope ne spominje misu.
Svejedno, pisati takav tekst bilo je vrlo riskantno, unato tome to je kralj tijekom
zime 1545.-1546. povukao jo jedan radikalan potez protiv stare religije: prisvojio je
zadubine za mise zadunice. Ipak, treba rei da se na taj korak odluio vjerojatno zato to
mu je hitno trebao novac, a zadubine su bile vrlo izdane. Katarina, pak, s poetkom 1546.
kao da vie nije marila za oprez. Javno se druila s reformistima i, prema Foxeu, otvoreno se
s kraljem prepirala o religiji.

REMA FOXEU, za vrijeme bolesti, on (Henrik) je odustao od uobiajenog dolaska i

P obilaska kraljice: stoga je ona obilazila njega, nakon ruka ili veere. Ovaj zapis
smjeta odnosni dio prie u oujak ili travanj 1546. (premda e veina strunjaka
dodati jo nekoliko mjeseci) jer samo je tada, prije jeseni, kralj bio u tako tekom
stanju. Foxe pie da je kraljica uzela pouavati Henrika o religiji. Jedne je veeri bila
neoprezna i o vjeri govorila pred biskupom Stephenom Gardinerom, vodeim
konzervativcem, koji se u oujku (opet taj kljuni mjesec) vratio iz dugog izaslanstva i brzo
stekao kraljevu naklonost. Prema Foxeu, Gardiner je poslije imao to rei kralju:

... opasno je i pogibeljno, kao to je uvijek i bilo, da kralj mora trpjeti takve drske
podanike rijei: kraljiina religija, to je se tako vrsto dri, ne samo da je odbacila i
razdvojila kraljevu politiku i vlast, ve pouava ljude da bi sve stvari trebale biti zajednike;
stoga, kakve god boje takvi toboe uzimaju, njihova su miljenja tako smradna i za kraljeve
posjede tako pogibeljna... (da ih) po zakonu treba kazniti smru.

Gardiner je potom, prema Foxeu, uvjerio kralja da pokrene istragu protiv radikalnih
vjernika, kako u kraljiinu domainstvu, tako i drugdje. Pritom je Henrika uplaio, izmeu
ostalog, i spomenom anabaptista, ljudi koji streme zajednikom vlasnitvu nad svim
stvarima. No Katarinina (a i Foxeova) uvjerenja bila su vrlo daleko od anabaptizma.
 Ako sam taj dogaaj pravilno datirao u oujak ili travanj, u vrijeme kraljeva
oporavka, bilo bi to u skladu sa zapisima o uhienjima i istrazi koja je zapoela u travnju i
trajala do srpnja. Ali zato bi se vjerski konzervativci fokusirali na kraljicu Katarinu Parr,
pitali su se neki. Meni se ini da im je ona bila logina meta bila je u sreditu skupine
plemenitakih dama koje su se, tijekom korizme 1546., sastajale kako bi sluale propovijedi
i razgovarale o religiji. Izmeu ostalih, u skupini je bila kraljiina sestra Anne (ena sir
Williama Herberta), lady Denny (ena elnika Henrikove privatne komore, sir Anthonyja
Dennyja) i, moda najvanija, Anne Bourchier (ena lorda Hertforda). Da je Katarini bila
dokazana hereza, Henrik ne samo da bi se osjeao izdanim od ene koju je volio (nema
nikakvih dokaza da se 1546. elio rijeiti Katarine Parr, upravo suprotno), ve bi vjerojatno
stradale sve ene iz njezina kruga, a s njima (to je bilo kljuno) i njihovi muevi. Katarina
Parr je, dakle, bila svojevrsni kamen temeljac trebalo ga je izbaciti i cijela bi se
reformistika piramida uruila.
Lov na heretike trajao je tri mjeseca. Proljee i rano ljeto 1546. zacijelo su bili uasno
vrijeme za Katarinu, ali uspjela je ostati sabrana i ponaati se mirno. Svi u njenom krugu
drali su se zajedno, to nije iznenaujue uruavanje piramide dohvatilo bi sve njih. Lako
je mogue da je pretraeno i samo kraljiino domainstvo, a posve je sigurno da je Katarina
u travnju neke svoje knjige (moda i Tualjku grenika) dala na uvanje lordu Parru.
Do srpnja nije pronaeno nita protiv nje. Ispitivanje osumnjienih dotad je najveim
dijelom bilo okonano. Nije pronaen nijedan dokaz protiv ljudi na dvoru (izuzev
Henrikova prijatelja Georgea Blaggea), niti protiv dama u kraljiinu krugu. Ako su Thomas
Wriothesley i Richard Rich doista traili heretike u ime biskupa Gardinera (a zakulisno
moda i za vojvodu od Norfolka), do srpnja su ve sigurno bili oajni.

A PRIJELAZU lipnja u srpanj zbila se strana epizoda s Anne Askew, iji su memoari,

N Sasluanje Anne Asketu, prokrijumareni u Flandriju, a sljedee ih je godine objavio

John Bale. Anne Askew, udana Kyme, bila je ena zemljoposjednika iz Lincolnshirea,
tada stara oko dvadeset pet godina. Prema ondanjim je mjerilima njeno ponaanje
bilo vrlo neuobiajeno. Bila je radikalna protestantica koja je otvoreno nijekala prisutnost
krvi i tijela Kristova na misi. Napustila je svog mua (vjerskog konzervativca) i njihovo dvoje
djece, i 1545. dola propovijedati u London, gdje je imala roake (svakako jednu sestrinu),
a bila je povezana i s niim dvoranima. Ubrzo je privedena pred Gradsko sudsko vijee, no
zanijekala je da je heretik. Meutim, godinu dana poslije opet je zavrila na sudu. Ovoga je
puta, unato poetnom izbjegavanju odgovora, naposljetku priznala dovoljno toga da bude
kriva za herezu. Odbila se odrei svojih stavova, pa je dovedena pred Krunsko vijee, gdje
ju je, izmeu ostalih, ispitivao i Gardiner. Krajem lipnja Vijee je odluilo da e ona i jo tri
mukarca 16. srpnja biti javno spaljeni.
Nema dokaza da su se Katarina Parr i Anne Askew ikad susrele ili dopisivale. Moda
su imale zajednike znance, no to nije iznenaujue s obzirom na malobrojnost tudorske
elite. Osuena Anne je, prema zakonu, trebala biti zadrana u jednom od zatvora do
izvrenja smrtne presude. Meutim, poetkom srpnja odveli su je u Tower, gdje su je, prema
njezinim memoarima, ispitivali Rich i Wriothesley. Ovoga su ih puta zanimale njene veze
s damama u domainstvu Katarine Parr. Rich i Wriothesley nisu je samo ispitivali, ve su je
i osobno muili, na uas zamjenika upravitelja Towera, koji je bio prisutan. Kad su je upitali
o povezanosti s damama iz kraljiina kruga, Anne je priznala da je dobivala novac od ljudi
koji su se predstavili kao sluge vojvotkinje od Suffolka i lady Hertford, no zanijekala je
izravnu povezanost s njima i kraljicom. Nije bilo protuzakonito zatvorenicima davati novac
za hranu bez takve pomoi bi umrli.
Mislim da nema razloga sumnjati u zapise Anne Askew. Ponaanje Richa i
Wriothesleyja zvui kao posljednji, oajniki pokuaj vjerskih konzervativaca da pronau
neki dokaz kojim bi mogli nakoditi kraljici. Doista se radilo o oajnikom inu jer muenje
ve osuene osobe (i to ene iz vlastelinskog sloja) nije bilo samo protuzakonito, ve
skandalozno, to vie to je Wriothesley predsjednik Gornjeg doma, najvii pravni
dunosnik u Engleskoj sam rastezao ljestve. Bilo je to previe za zamjenika upravitelja
Towera, koji je odmah otiao i o svemu obavijestio kralja. Henrik je bio zgroen. Dodue,
neki su tvrdili da je upravo on potajice naredio muenje, no nema nikakvih dokaza za takvu
optubu. Vjerojatnije je da je kralj bio istinski gnjevan jer se muenjem eljelo doi do
optube protiv kraljice, unato tome to viemjesena istraga nije dala nikakav rezultat.
Henrik je dotad ve bio kivan na konzervativce. Izjavio je da su uhienjem Georgea
Blaggea doli odve blizu njegove osobe. Pomilovao je Blaggea, a s obzirom na taj potez,
nije teko zakljuiti koliko ga je razljutilo muenje kojim se, na koncu, eljelo nakoditi
kraljici.

REMA Foxeu, protiv kraljice je skovana i druga urota. Izdan je nalog za Katarinino

P uhienje, ija je kopija ostavljena u njenoj blizini, tako da joj doe u ruke. Taj dogaaj
Dakota Hamilton i ostali vrlo uvjerljivo smjetaju u srpanj 1546. Foxe pie da je
kraljica smjesta pourila kralju kako bi ga uvjerila da ga nije eljela pouavati o religiji,
ve mu samo svrnuti misli od bolnih nogu. Foxe navodi da je manevar uspio. Henrik je
prihvatio Katarinino oitovanje pokornosti, i kad je sutradan predsjednik Gornjeg doma
Wriothesley stigao s nalogom za uhienje, Henrik ga je izvrijeao, oamario i naredio mu
da ode. Drugim rijeima, javno ga je ponizio.
Meni sve to slii na kraljevu smicalicu, a ne na spontani slijed dogaaja, kako su to
Foxeu poslije opisale dvije Katarinine dame (njima se moda inilo da sve jest autentino).
Prije svega, po kojoj bi zakonskoj osnovi kraljica mogla biti uhiena? Opsena istraga nje i
njenih dama nita nije otkrila. Da je se kralj istinski elio rijeiti, lako je mogao neto smisliti,
kao u sluajevima Anne Boleyn i Thomasa Cromwella, te (u skoroj budunosti) vojvode od
Norfolka.
U ovom kontekstu vrijedi spomenuti da je kralj tri godine prije toga, kad je Gardiner
optuio nadbiskupa Cranmera za herezu, potukao konzervativce vrlo slino njihovim
vlastitim orujem. Sloio se da Cranmer bude pozvan pred Krunsko vijee, ali mu je prije
toga dao svoj prsten. Bio je to znak vijenicima da Cranmer i dalje uiva kraljevu podrku.
Rezultat je bio vrlo zanimljiv Vijee je imenovalo komisiju koja je trebala ispitati
Cranmera, a na njenom elu bio je sam Cranmer! Ova je taktika bila vrlo praktina kralj
je jednu stranu ponizio (u oba sluaja to su bili vjerski konzervativci), dok je drugu (prvo
Cranmera, a zatim Katarinu) podsjetio tko je gazda. S obzirom na to da je lov na heretike
propao, bilo je svojstveno za Henrika da tako ponizi Wriothesleya, a da Katarinu prisili, kao
prije Cranmera, da igra ulogu u obmani. Usto, kralj je elio da Katarina javno prizna kako je
enino da od mua ui, a ne da ga poduava.
Stoga smatram da je nalog za uhienje bio tek namjetaljka osmiljena da kralj ponizi
Wriothesleya, te da ukae kako je lov na heretike zavren i da je kraljica i dalje u njegovoj
milosti. Katarina je vjerojatno dobila naredbu da se ukljui, a svime je dirigirao sam Henrik.
Do kraja srpnja, kad su narueni novi dragulji koje e kraljica nositi na predstojeem
doeku admirala dAnnebaulta, svima je bilo vrlo jasno da Katarina Parr uiva golemu
kraljevu naklonost. Njezin brat, grof od Essexa, u kolovozu je jahao uz admirala u njegovoj
povorci kroz London. I na kraju, moda najvanije, u listopadu je Katarinin ogor, lord
Herbert, promaknut u zamjenika komornika. Bila je to sluba od kljune vanosti u
kraljevim posljednjim danima. Parrovi su uspjeno prebrodili oluju.

STAJE NAM Bertanov posjet, koji je, kako sam ve napisao, bio potpuni promaaj.

O Nakon dolaska papina izaslanika poetkom kolovoza, odmah se pokazalo da nema

nikakve nade u sporazum s Rimom. Otada se kralj poeo nanovo, i to vrlo ustaljeno,
pribliavati reformistima. Vjerojatno se bojao da bi Gardiner i Norfolk, ako budu
upravljali kraljevstvom do punoljetnosti njegova sina, mogli povesti Englesku natrag prema
Rimu a kralju je od svega najvanije bilo da svoje vrhovnitvo prenese na Edwarda.
Njegova bojazan nije bila bez temelja: desedjee poslije Gardiner je bio glavni savjetnik
Henrikovoj keri Mary I., koja je kratko vratila Englesku pod okrilje Rima.

AKON propasti Bertanove misije, Henrik se ponovo usredotoio na odnose s

N Francuskom. Mnogo se pozornosti posvetilo pripremama za sveani doek admirala

dAnnebaulta u Londonu krajem kolovoza. U zemlji financijski unitenoj
Henrikovim ratom, obimne sveanosti su se dobrim dijelom ignorirale. Takvog
doeka strancu nije bilo jo od dolaska zlosretne Anne od Clevesa 1539. Tajnik nadbiskupa
Cranmera, Ralph Morice, poslije je kazivao da je Henrik, na jednoj od gozbi za dAnnebaulta
u palai Hampton, stajao izmeu admirala i Cranmera, obojicu grlei (bio je to znak
naklonosti, no mogue je da Henrik tada vie nije mogao stajati bez potpore), i pritom
zapanjio prisutne rekavi da e francuski kralj i on uskoro ukinuti misu i ustanoviti
zajedniku priest. To, dakako, nije bilo ni priblino ostvarivo (francuski kralj Francis I.
vrsto se drao katolike vjere), no ak da se radilo i o ali, kralj je jasno oitovao svoje
radikalne nakane, to je jo prije nekoliko tjedana bilo nezamislivo.

OVRATKOM iz inozemstva grofa od Hertforda i lorda Lislea, odnos snaga u Krunskom

P vijeu opet se promijenio u korist reformista. Takoer su uglavnom reformisti

poetkom rujna pratili kralja na njegovom ceremonijalnom putovanju. Putovanje je
trebalo trajati neuobiajeno kratko, samo nekoliko tjedana, a odredite je bio nedaleki
Guildford. No Henrik je zapao u teko zdravstveno stanje. Iz Guildforda je otiao u Windsor
gdje je, na pola puta natrag, ostao do kraja listopada. Tijekom tog razdoblja konzervativci u
Krunskom vijeu uglavnom su bili u Londonu i obavljali rutinske poslove, dok su radikali (i
Katarina Parr) bili s Henrikom.
Henrik je tih jesenskih mjeseci vjerojatno planirao svoje konane, odluujue poteze.
Moda mu je posljednji napadaj bolesti dao naslutiti da je smrt uistinu blizu. U studenom i
prosincu Gardiner je udaljen iz sredita aktivnosti; na jednom zasjedanju Vijea lord Lisle
ga je oamario Lisle je proao bez kazne, premda se radilo o ozbiljnom prijestupu a kralj
ga je vie puta odbio primiti. A onda su u prosincu Norfolk i Surrey uhieni i zbog izdaje
osueni na smrt. Navodni razlog je Surreyevo sjedinjenje njegova i kraljevskoga grba, no sve
ipak slii na izmiljenu aferu s ciljem da se ukloni Norfolk koji je, kao vii plemi, smatrao
da treba imati nadzor nad kraljevim nasljednikom, mladim Edwardom. Ve sam naveo da
se Henrik i prije koristio nategnutim optubama za izdaju kako bi se rijeio Anne Boleyn i
Thomasa Cromwella. Surrey je pogubljen devetnaestog sijenja 1547., a njegov je otac na
stratitu trebao zavriti za desetak dana, dvadeset osmoga. No kralj je toga dana rano ujutro
umro, to je Norfolka spasilo. Sljedeih est i pol godina amio je u Toweru.
Poetkom prosinca Henrik je imao napadaj od kojeg se nije oporavio. ini se da je
posljednja dva mjeseca ivota proveo iskljuivo u Whitehallu, i razdvojen od kraljice, to
neki povjesniari smatraju politiki znakovitim. Ali, premda je istina da kraljica nije, kako
se nadala, dobila namjesnitvo, te da je Boi provela u palai Richmond, a ne s kraljem,
sredinom sijenja u Whitehallu su pripremljene odaje za njen dolazak. Odmah nakon toga
Henrika je bolest konano prikovala za krevet, a nije poznato je li kraljica u to vrijeme
uistinu bila u Whitehallu. Meutim, njihova razdvojenost ovdje nije najvanija treba
naglasiti da je kralj posljednjih mjeseci ivota primao samo tajnika Pageta i, znakovito, svoja
dva najvia dvorska komornika.
Sve vrijeme Henrikove vladavine, njegovi komornici, koje je sam izabirao, uvijek su
mu mogli pristupiti, a imali su ozbiljnu politiku mo. Dva vodea komornika tijekom veeg
dijela 1546. bili su Anthony Denny, radikal, i njegov zamjenik William Browne,
konzervativac. U listopadu je na Browneovo mjesto doao nitko drugi nego William
Herbert, kraljiin ogor i reformist. Time je postalo sasvim jasno da je kralj nakon lova na
heretike ostao naklonjen Parrovima.
Uz Henrika su, dakako, stalno bili njegovi lijenici. Njegov dugogodinji glavni
lijenik, reformist William Butts, umro je 1545., a naslijedio ga je njegov zamjenik, Thomas
Wendy, jo jedan radikal, koji je bio sluio i kao kraljiin glavni lijenik. tovie, neki tvrde
da je upravo Wendy u srpnju dostavio kraljici kopiju naloga za njeno uhienje potajice ili,
to je vjerojatnije, kao posrednik u sklopu kraljeva plana da ponizi Wriothesleya.

oko sebe, kralj je koncem prosinca napisao oporuku, koja je izazvala

S
TIM LJUDIMA
mnoge kontroverze. Posljednjih godina Henrikova ivota s obzirom na to da je bio
loeg zdravlja, a morao je potpisivati brojne dokumente uveden je u uporabu suhi
ig, odnosno peat s faksimilom kraljeva potpisa. Kad bi Henrik odobrio neki
dokument, na papir bi bio utisnut ig na koji se poslije nanosila tinta. To je najee radio
tajnik Paget. Oekivalo bi se da e kralj potpisati bar svoju oporuku, no i za nju je
upotrijebljen suhi ig. Takoer je oporuka u registar dvorskih dokumenata unesena tek
mjesec dana nakon potpisivanja, kad je Henrik ve bio mrtav.
Ne ulazei preduboko u te prijepore, treba rei da lanak oporuke po kojem e do
Edwardove punoljetnosti zemljom upravljati preteno reformistiko Vijee esnaestorice
gotovo sigurno odraava Henrikove namjere iz prosinca. Meutim, lako je mogue da je
Paget krivotvorio klauzulu o kojoj mu se kralj navodno detaljnije povjerio u etiri oka, a po
kojoj ima pravo priznavati nepodijeljene povlastice. Nakon kraljeve smrti dvadeset osmog
sijenja 1547., Paget i Edward Seymour brzo su preuzeli inicijativu: obilno su dijelili
plemike titule i novac lanovima Vijea, tumaei da se radi o povlasticama iz oporuke,
a Vijee je lorda Hertforda imenovalo namjesnikom.

neko vrijeme bio svojevrsni diktator. Poela se provoditi nova vjerska

H
ERTFORD JE
politika radikalnog protestantizma. Misa je ukinuta, crkve su iznutra obijeljene,
uveden je novi molitvenik. Je li Henrik VIII. elio ita od toga vrlo je dvojbeno, no
ostvario je svoj glavni cilj sauvao je vrhovnitvo nad Crkvom za Edwarda VI. Ve
koncem 1552., kad je mladi kralj imao petnaest godina, bih su uoljivi njegovi radikalni,
prilino otri reformistiki nazori. Da je ivio dugo kao otac, a nitko nije imao razloga misliti
da nee, vjerojatno bi proveo korjenite reforme i uspostavio vrst protestantski poredak, kao
to se to dogodilo u kotskoj 1560-ih. No igrom sudbine, Edward 1553. umire od
tuberkuloze, nekoliko mjeseci prije svog esnaestog roendana.
Prijestolje je tada naslijedila Henrikova starija ki Mary, koja je posve preokrenula
politiku: vratila je Englesku pod okrilje Rima, odrekla se kraljevskog vrhovnitva, ponovo
uspostavila samostane, te se udala za katolika, panjolskog princa (poslije kralja) Philipa. No
1558., nakon samo pet godina vladavine, i Mary je umrla, vjerojatno od raka, a prijestolje je
naslijedila Elizabeth, koja se vratila protestantskoj politici, premda umjerenoj.
esto se tvrdi da su protestantska i katolika frakcija na Henrikovu dvoru bile
motivirane eljom za vlau, a manje vjerskim uvjerenjima.
 Doista, mnogi su vijenici Paget, Rich, Cecil i drugi uspjeli zadrati poloaje i za
Edwarda i za Mary, a mlai vijenici nastavili su sluiti i Elizabeth. No Edwardovi vii
vijenici, koji su provodili radikalni protestantizam, uglavnom su bili bivi Henrikovi
radikali, dok su Maryni vii vijenici bili bivi Henrikovi konzervativci. Dakle, premda su
mnogi sveenici i vijenici bili motivirani eljom za vlau i bogatstvom, pogreno bi bilo
misliti da su sami Tudori religiju shvaali olako.

OSLJEDNJE dvije godine ivota Katarine Parr bile su tragine. Na svoje razoaranje, nije

P postala namjesnica. Potom je ta sposobna i obino pronicava ena odluila slijediti

svoje srce, a ne razum, i brzo se udala za svoju staru ljubav, namjesnikova brata
Thomasa Seymoura. Posljedice su bile katastrofalne. Preselila se k njemu u dvorac
Sudeley (prije je s njima ivjela i mlada Elizabeth). Tridesetpetogodinja Katarina tada je
ve, po prvi put, bila trudna. Thomas Seymour oenio ju je vjerojatno zbog njena statusa
kraljeve udovice. Tijekom Katarinine trudnoe Seymour je bio zaokupljen seksualnim
zlostavljanjem etrnaestogodinje Elizabeth. Kad je Katarina saznala za to, otpravila je iz
domainstva svoju pastorku, s kojom je bila vrlo bliska pune etiri godine.
U rujnu 1548. Katarina je rodila ker, no nedugo nakon poroda, kao mnoge tudorske
ene, umrla je od infekcije maternice. U deliriju u koji je zapala posljednjih dana ivota
govorila je da ju je mu iznevjerio i izrugivao joj se.
Seymour, kojeg je duevno zdravlje oito naputalo, elio je u veljai 1549. pokrenuti
sumanutu urotu: pokuao je oteti svog mladog neaka Edwarda VI. i, ini se, zamijeniti svog
brata na mjestu njegova namjesnika. Nije imao nikakvu potporu, odmah je uhien i u oujku
1549. smaknut zbog izdaje. Nakon njegova smaknua, Elizabeth je kazala: Danas je umro
ovjek dosjetljiva uma, ali slabog rasuivanja. Kao i esto nakon toga, vrlo tono je saela
bit stvari.
Katarinino dijete, Mary Seymour, ostalo je siroe, te je predano na brigu njenoj
prijateljici, udovici vojvode od Suffolka. No Mary nakon 1550. nestaje iz svih zapisa.
Vjerojatno je umrla u najranijoj dobi, kao mnoga tudorska djeca. Pria o Katarini Parr nije
mogla zavriti runije.
 Autorova biljeka

OJEDINOSTI O RELIGIJSKIM RAZILAENJIMA U Engleskoj tijekom esnaestog stoljea

P moda se danas ine nevanima, no 1540-ih su, doslovce, bile pitanje ivota i smrti.
Henrik VIII. odbacio je papino vrhovnitvo nad Engleskom crkvom (1532.-1533.), no
tijekom ostatka svoje vladavine kolebao se izmeu ostanka uz tradicionalnu katoliku
praksu i kretanja prema protestantskoj. Oni koji su htjeli zadrati tradicionalne obiaje a
neki od njih eljeli su ponovo potpasti pod Rimsku Crkvu nazivani su konzervativcima,
tradicionalistima, pa ak i papistima. Oni koji su htjeli preuzeti luteransku praksu, kasnije
kalvinistiku, nazivani su radikalima i protestantima. Izrazi konzervativac i radikal tada se
jo nisu povezivali s drutvenom reformom. Bilo je mnogo onih koji su u razdoblju od 1532.
do 1558. mijenjali strane ili zbog iskrenog neslaganja, ili iz oportunizma. Neki vjerski
radikali, nikako svi, smatrali su da drava mora uiniti vie po pitanju smanjenja siromatva;
no i radikali i konzervativci bili su jednako uasnuti idejama anabaptista. Premda ih je bilo
vrlo malo, anabaptisti su uznemiravali politiku elitu; vjerovali su kako istinsko kranstvo
znai da sva dobra moraju biti zajednika.
Mjerilo za prihvatljivu vjeru 1546. bilo je ustrajanje uz tradicionalnu katoliku
doktrinu transsupstancijacije (vjerovanje da se vino i kruh sveenikim posveenjem na
misi pretvaraju u krv i tijelo Kristovo). Bilo je to tradicionalistiko vjerovanje od kojeg
Henrik nikad nije odstupio; prema njegovom Zakonu o est lanaka vjere iz 1539., nijekati
tu doktrinu bila je izdaja kanjiva spaljivanjem na lomai. Njegovo drugo temeljno
vjerovanje bilo je kraljevo vrhovnitvo Bog je namijenio vladarima, a ne papi, da na svom
teritoriju budu vrhovni autoriteti glede doktrine.

OLITIKI dogaaji u Engleskoj tijekom ljeta 1546. bili su dramatini i bez presedana.

P Anne Askew jest bila osuena zbog hereze, muena i spaljena na lomai, te je doista
ostavila zapis o svojoj patnji. Londonske proslave u znak dobrodolice admiralu
dAnnebaultu uistinu su se odrale, i prikazane su tono. Pria o Bertanu je istinita.
Tradicionalisti se jesu urotili kako bi svrgnuli Katarinu Parr, koja je doista napisala Tualjku
grenika. No rukopis, bar koliko je poznato, nije bio ukraden.

ALAA Whitehall, koju je Henrik oduzeo kardinalu Wolseyu i znatno je proirio,

P zauzimala je prostor koji danas ugrubo omeuju Scotland Yard, Downing Street,
Temza i suvremena Avenija Whitehall, ukljuujui sportske dvorane sa zapadne
strane. Palaa je 1690-ih izgorjela do temelja u dva sluajna katastrofalna poara;
jedino zdanje koje je preivjelo jest Banqueting House, koje u doba Tudora jo nije bilo
izgraeno.

EKE engleske rijei iz doba Tudora danas imaju drukije znaenje. Izraz Dutch9

N koristio se za stanovnike dananje Nizozemske i Belgije. Izraz Scotch10 koristio se

za kote.

Catherine pisalo se na vie razliitih naina Catherine, Katharine, Katryn i

I
ME
Kateryn; kraljica se potpisivala posljednjom inaicom, no ja sam se koristio onom
uobiajenom, suvremenom Catherine.11

9 Arhaini naziv za Nijemce.

10 koti preferiraju termine Scots i Scottish.
11 U prijevodu se koristi hrvatska varijanta kraljiina imena.