DRU[. ISTRA@.
ZAGREB PRIKAZI
GOD. 22 (2013),
BR. 2,
STR. 379-389
doi:10.5559/di.22.2.09
Slaven Ravli
SVJETOVI
IDEOLOGIJE
Uvod u
politike ideologije
CID, Politika kultura, Podgorica, Zagreb, 2013.,
384 str.
Antoine Destutt de Tracy nije ni slutio da
e pojam ideologije prvotno zamiljen kao
znanost o idejama to ga je skovao 1796.
godine, postati u politikoj i sociolokoj
misli, ali i ire, jedan od onih pojmova koji
izaziva kontroverze i razliita, najee di-
jametralno oprena, tumaenja i vredno-
vanja. Kao to je autor u Predgovoru knji-
ge naveo, ideologija je u zadnjim desetlje-
ima sve zanimljivija tema u akademskoj
zajednici. Cilj je ove knjige da sustavno
predstavi glavne politike ideologije, "te-
meljne ideje koje ih ujedinjuju", tipove i
forme kojima se izraavaju, kao i intelek-
tualne, odnosno politike, aktere koji su ih
formulirali i zastupali (str. 2). Meutim, Ra-
vli u ovom impresivnom intelektualnom
zahvatu ide i korak dalje, pa kontekstuali-
zira i lokalizira osam analiziranih politi-
kih ideologija u prostoru Hrvatske i nekih
zemalja Jugoistone Europe (Srbija, Sloveni-
ja, Bugarska, Crna Gora, Rumunjska). Knji-
ga se sastoji od Predgovora, Literature, Kaza-
la imena i pojmova te deset poglavlja: Pojam
i funkcije politike ideologije, Liberalizam, Kon-
zervativizam, Socijalizam, Nacionalizam, Fa-
izam, Feminizam, Ekologizam, Religijski fun-
damentalizam, Politike ideologije na poetku
treeg milenija.
U poglavlju Pojam i funkcije politike
ideologije Ravli formulira precizne i detalj-
ne uvide u genezu pojma politike ideolo-
gije od Francuske revolucije do dananjeg
vremena. Rije je o vieslojnom pojmu ko-
ji obuhvaa drutvene ideale, vrednovanja,
kritiku (postojeeg) drutva od odreene
grupacije te, u konanici, sadri i mobili-
zacijsku komponentu, propisujui i suge-
rirajui sredstva djelovanja nuna za reali-
zaciju drutvenog ideala. Upravo je ispre-
pletenost pojma ideologije s politikom mo-
i te politikim djelovanjem utjecala na pe-
jorativne uporabe i konotacije ovoga poj-
ma. Ravli podastire kljune teorije koje
propitkuju ideologiju, sintetizira razne
teorijske uvide o socijalnoj funkciji ideo-
logije, a za potpuniji uvid u prirodu poj-
ma ideologije upuuje na kompleksne ve-
ze izmeu ideologije i znanosti. Moderni
kritiki orijentirani autori dovode u pitanje
miljenja koja ideologiju suprotstavljaju
znanosti te pokazuju "da ni znanost nije
vrijednosno neutralna", upozoravajui pri-
tom ne samo na povezanost znanosti i mo-
nih socijalnih snaga nego i na vrijednosnu
platformu na kojoj izrastaju znanstvene
spoznaje, koje, dakako, "mogu sluiti odre-
enim interesima" (str. 28). Pritom autor
podsjea na to kako "uinkovite ideologije
obino imaju znanstvene jezgre" (str. 32).
Drugo je poglavlje posveeno libe-
ralizmu "najsnanijoj ideologiji koja je i-
kad postojala" (str. 38), to ne iskljuuje mno-
go nerazumijevanja, kritika i paradoksa ko-
ji je prate. Liberalizam je nastao na poet-
ku 19. stoljea u panjolskoj, odakle se iri
na druge zemlje. Usprkos razliitim tipo-
vima liberalizma (klasini, demokratski, so-
cijalni, konzervativni ili neoliberalizam),
moe se govoriti o stoernim idejama ove
ideologije sloboda, tolerancija, jednakost,
vlasnitvo, individualizam, konstituciona-
lizam, demokracija. O utjecajnosti libera-
lizma govori i injenica da se uspjenost
odreenoga drutva "povezivala s prihva-
anjem liberalne ideologije" (str. 60). Bu-
dui da politike ideologije treba analizira-
ti kontekstualizirano i lokalizirano, Ravli
liberalne ideje razmatra u kontekstu Jugo-
379
DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZI
GOD. 22 (2013),
BR. 2
STR. 379-389
istone Europe, konkretnije Hrvatske, Slo-
venije i Srbije, pokazujui da ova ideologi-
ja nikada nije bila dovoljno jak imbenik
da utjee na izgradnju moderne drave eta-
blirane na "slobodi pojedinca, vladavini
prava i modernom trinom drutvu", ne-
go je, tovie, bila pritisnuta konzerva-
tivizmom, ak krajnjom desnicom i soci-
jalizmom (str. 60). Detaljna analiza poka-
zuje kako je liberalizam u svakoj od nabro-
jenih istonoeuropskih zemalja imao spe-
cifian razvoj i razliit utjecaj.
Sredinom 19. stoljea kao otpor mo-
dernizacijskim procesima javlja se konzer-
vativizam, kao ideologija oprena ne samo
liberalizmu nego i socijalizmu. Neki kon-
zervativni mislioci, poput Kirka, ne bi se
sloili s odreenjem konzervativizma kao
ideologije, nego, tovie, u konzervativi-
zmu prepoznaju "negaciju ideologije" (str.
75). S obzirom na to da podupire status quo
i nesklon je promjenama, Mannheim je tvr-
dio da "konzervativna svijest po sebi ne-
ma utopiju", dok je za Huntingtona rije o
sustavu ideja "koje slue za obranu uspo-
stavljenih institucija" u vremenima previ-
ranja ili situacijama kada su izloene na-
padima (str. 76). Za konzervativnu misao
krucijalne su ideje poretka, autoriteta, pe-
simistinoga pogleda na ljudsku prirodu,
tradicije, organicizma, religije, domolju-
blja i vlasnitva. U teorijskim se promilja-
njima javljaju razne klasifikacije konzer-
vativizma, a Ravli minuciozno predstav-
lja tri temeljna tipa konzervativizma (au-
toritarni, paternalistiki, liberalni), kao i
njihove podtipove. Iako "slijedi neke op-
e trendove konzervativizma u Europi",
ova je ideologija na prostorima Jugoisto-
ne Europe (Hrvatska, Slovenija, Srbija, Cr-
na Gora) razvila i odreene specifinosti
(na primjer, vezanost uz Crkvu, pojava se-
380
ljakih stranaka, pa ak i pokreta, masov-
na socijalna osnova ).
Uz liberalizam i konzervativizam,
19. stoljee iznjedrilo je i socijalizam kao i-
deologiju koju prate mnogi paradoksi i va-
lorizacije u rasponu od glorifikacije do de-
monizacije. Ravli istie kako je socijali-
zam "najira od politikih ideologija" (str.
113) jer pokriva uistinu mnoge teorije, tra-
dicije i ideoloke oblike, no usprkos svim
razlikama i unutarnjim sukobima, moe
se uputiti na zajednike ideje podrutvlje-
nje, kooperacija, bratstvo, jednakost i slo-
boda. Upuujui na razne klasifikacije i ti-
pologije socijalizma, autor detaljno anali-
zira tri najutjecajnija tipa anarhizam ili
liberterski socijalizam, boljevizam ili bolj-
eviki socijalizam, odnosno komunizam,
te demokratski socijalizam ili socijaldemo-
kraciju. Socijalizam je ideologija koja je od
druge polovice 19. stoljea prisutna na po-
druju Jugoistone Europe (Hrvatska, Slo-
venija, Srbija, Bugarska), pri emu anarhi-
zam, za razliku od komunizma i socijalde-
mokracije, nije imao osjetnijega utjecaja.
Iznimka je duga anarhistika tradicija u Bu-
garskoj, povezana s Makedonijom i ideja-
ma nacionalnog osloboenja i socijalne re-
volucije.
Prema Michaelu Freedanu, nacio-
nalizam je "slabo usredotoena ideologija"
(str. 160), bez jednoznanog rjeenja za
pitanja poput organizacije drutva, soci-
jalne pravde, raspodjele resursa Za A-
damsa rije je o teorijski najmanje profi-
njenoj, ali zato "najproirenijoj ideologiji",
koja ima veliku emocionalnu snagu (str. 161).
Ova tumaenja dobro ilustriraju "kamele-
onsku narav nacionalistike ideologije"
(str. 162). U jezgri ove ideologije jest neko-
liko elementarnih ideja nacija, nacionalni
identitet, nacionalna drava i nacionalna
granica. "Nacionalizam nema samo jedan
povijesni lik", istie autor te precizno po-
dastire neke od najutjecajnijih klasifikaci-
ja nacionalizma, pri emu poseban anali-
tiki naglasak stavlja na liberalni, konzer-
vativni, integralni, imperijalistiki ili eks-
panzionistiki te antikolonijalni naciona-
lizam. Analiza je upotpunjena i osvrtom
DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZI
GOD. 22 (2013),
BR. 2,
STR. 379-389
na specifine oblike nacionalizma, poput
pannacionalizma, etatistikog ili birokrat-
skog te kozmopolitskog nacionalizma. Po
Ravlievu miljenju, upravo je nacionali-
zam bio "najmonija ideologija" u Jugo-
istonoj Europi ona je, i u saveznitvu s
drugim ideologijama, dominirala (str. 183).
Usprkos nekim zajednikim obiljejima
(na primjer, ekonomska, politika i kultur-
na nerazvijenost poticala je konzervativni
i integralni nacionalizam, ekstremizam ),
nacionalizam je na ovim prostorima po-
primio i neke specifine karakteristike, to
je pokazano na primjerima Hrvatske i Sr-
bije.
U literaturi esto konkretiziran kao
totalitarna ideologija, faizam se kao ideo-
logija javlja na poetku 20. stoljea. Svaka
ideologija ima mitske elemente, no u fa-
izmu oni imaju sredinju funkciju, pa se
ova ideologija ponekad tumai i kao "poli-
tika religija" (str. 197). Rije je o ideologiji
koja negira prosvjetiteljske i liberalne ide-
je napretka, slobode i jednakosti te afirmi-
ra antiracionalizam, revoluciju, borbu, te-
ror, zajednicu, nejednakost, voe, rasizam
i nacionalizam. Faizam je svoj uspon do-
ivio u specifinom povijesnom, socioeko-
nomskom i politikom kontekstu nakon
Prvoga svjetskog rata, pri emu su domi-
nirala dva oblika talijanski faizam i nje-
maki nacizam, odnosno nacionalsocija-
lizam, a autor se osvre i na frankizam te
neofaizam. Ova je ideologija takoer i-
mala znatan utjecaj u Jugoistonoj Europi,
iako, kako autor naglaava, "taj utjecaj nije
bio jednoznaan" (str. 220). Ravli daje pre-
gled faistikih ideologija i njihovih utje-
caja, specifinosti i posljedica u Hrvatskoj,
Srbiji i Rumunjskoj.
Povijest feminizma, kao ideologije po-
vezane sa enskim pokretom, nije line-
arna, pa Ravli, usprkos prihvaanju i-
njenice starosti ideja o pravima ena i jed-
nakosti ena i mukaraca, feminizam od-
reuje kao modernu ideologiju koja se u
punom smislu formirala tek u drugoj po-
lovici 20. stoljea. Ni o feminizmu ne mo-
e se govoriti u jednini no kao i u ranijim
analizama, autor naznauje nekoliko te-
meljnih ideja ove ideologije rodna jed-
nakost, spolna dominacija i osloboenje
ena. S obzirom na progresivnost femini-
stike ideologije, autor istie da je ideja o
"reakcionarnom feminizmu contradictio
in adjecto" (str. 242). To se dobro vidi i na
primjeru nacionalsocijalistikih enskih or-
ganizacija, koje nisu imale nikakve veze s
feminizmom nacionalsocijalizam je, na-
ime, "bio zbiljski antifeministiki", pa su te
organizacije bile oblik muke kontrole i
dominacije (str. 242). Ravli daje pregled
liberalnoga, socijalistikoga i radikalnoga
feminizma, u okviru kojeg skicira ekofe-
ministike ideje, preciznije: ideje kultu-
ralnog ekofeminizma. S tim u vezi autor
propitkuje i poziciju feminizma u Jugois-
tonoj Europi, s detaljnijim osvrtom na ra-
zvoj, utjecaj i vidljivost feministikih ideja
u Hrvatskoj, Srbiji i Bugarskoj.
Iako je oblikovan potkraj 1960-ih,
ekologizam kao ideologija svoja utemelje-
nja pronalazi u tradicijama drevne Indije,
Kine i Grke. Vano je naglasiti da je i "e-
koloki pokret znatno stariji od ideologi-
je", a njegovi poeci seu u 19. stoljee (str.
269). Danas je ekologizam postao i global-
ni pokret i globalna ideologija. Autor upo-
zorava i na distinkciju izmeu ekologizma
kao ideologije utemeljene na biocentrikoj
ili ekocentrikoj orijentaciji, s jedne strane,
i environmentalizma kao reformistikoga
pristupa primarno orijentiranog na zati-
tu prirode radi ljudske koristi, s druge stra-
ne. Ekologizam pokriva uistinu iroku le-
pezu ideja, vrijednosti i pristupa, a autor
istie i predstavlja neke od njih ekologi-
ja, holizam, antiindustrijalizam, odriv ra-
zvoj definiran prema Dobsonu kao razvoj
koji "tei drutvu 'dragovoljne jednostav-
nosti' s ogranienom proizvodnjom i potro-
njom, ali veom duhovnou" (str. 279),
decentralizacija Moe se govoriti o u-
istinu raznolikim i meusobno razliitim
381
DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZI
GOD. 22 (2013),
BR. 2
STR. 379-389
tipovima ekologizama, a Ravli analizira
konzervativni, pragmatini, socijalistiki
ekologizam (ili ekosocijalizam) te anarho-
ekologizam (ili ekoanarhizam), u okviru
kojeg se osvre na socijalnu ekologiju i bio-
regionalizam, te u konanici iznosi ideje
dubinske ekologije. Zbog ekonomske ne-
razvijenosti regije i njezine drutvene i po-
litike strukture moderni je ekologizam u
Jugoistonoj Europi bio ogranien. Autor
daje prikaz ekolokih ideja i njihova utje-
caja u Hrvatskoj i u Sloveniji.
Religijski fundamentalizam je "jedan
od najkurentnijih pojmova u istraivanju
modernih ideologija i pokreta" (str. 303).
Rije je o vanoj ideologiji koja je utjecaj
zadobila u zadnjoj etvrtini 20. stoljea,
iako se u idovskoj i kranskoj precizni-
je: katolikoj i protestantskoj varijanti
javlja u 19. stoljeu, a u islamskoj na po-
etku 20. stoljea. Kad se govori o funda-
mentalizmu, autor istie da je rije o vrlo
spornom terminu, koji je najee ospo-
ravan zbog nekritike uporabe, posebno u
medijima, no i zbog njegova kritikog od-
nosa prema modernosti, zbog ega se
moe odrediti i kao "antiideologija anti-
modernosti" (str. 306). Krucijalno je pita-
nje mogu li se, i kako, religijski fundamen-
talizmi promatrati kao jedinstvena ideo-
logija ako su im temelji razliiti, no Ravli
detaljno analizira zajednike nosive ideje
svih oblika fundamentalizma religija, do-
slovnost, antisekularizam, antimodernost,
militantnost i tradicija te upozorava na
mijene i oblike kranskoga (protestant-
skog i katolikog), idovskoga i islamsko-
ga fundamentalizma. Na prostoru Jugoisto-
ne Europe egzistirale su stranke i grupaci-
je koje je karakterizirala odreena doza fun-
damentalizma, ali one su bile marginalne,
a njihov je politiki utjecaj bio neznatan.
382
Zadnje poglavlje donosi analizu pro-
mjene statusa pojma ideologije u drutve-
nim znanostima, koja je definitivno pove-
zana s promjenama pozicije realnih poli-
tikih ideologija i njihovih nositelja/ica. U
tom kontekstu autor govori o tri vala afir-
macije, odnosno tri vala negacije ideologije,
iz ega slijedi nezaobilazno pitanje mo-
emo li govoriti o kraju ili o trijumfu ideo-
logije? Autor detaljno razmatra argumen-
te za obje opcije, pozivajui se na najpo-
znatije teoretiare i njihove teorijske prog-
noze (Bell, Fukuyama, Huntington ).
Prolo stoljee obiljeile su mnoge ideolo-
gije, njihovi usponi, ali i padovi, koji su u-
puivali na smrt politikih ideologija. Me-
utim, ideoloka slika dananjice deman-
tira tezu o smrti ideologija, jer je, naprotiv,
na djelu svojevrstan revival ideologija, od-
nosno evidentna je "vitalnost nekih starih
i novih velikih ideologija", poput globali-
zma i populizma. Politika ideologija ima
dvostruko lice ona je, s jedne strane, ro-
ena iz demokratizacije politike i njezin je
nuan element jer akumulira "vana ljud-
ska iskustva i spoznaje o politikoj moi i
njezinoj upotrebi", no ona, s druge strane,
isto tako sadri distorzirane spoznaje, sim-
plifikacije i stereotipe kojima se mogu le-
gitimirati dominacija i dezintegracija dru-
tva. Iako je ideologija sredstvo kojim lju-
di "pokuavaju osmisliti svoje djelovanje"
te mu odrediti ciljeve i znaenja, tragina
iskustva 20. stoljea pokazala su da se "ljud-
sko traganje za znaenjem moe postii
propagandom, stereotipima, simbolikom
manipulacijom". Velike opasnosti svojstve-
ne politikoj ideologiji, kao i iskustva rato-
va, revolucija i masovnih stradanja, prikri-
vaju "da je ideologija skup politikih ideja
i vrijednosti koje su spravljene za ljudsko
orijentiranje i djelovanje u beskrajno slo-
enom politikom svijetu" (str. 355-356).
Knjiga Svjetovi ideologije vrlo preciz-
no, detaljno i za itatelje/ice nadasve in-
spirativno i informativno odgovara na niz
pitanja o genezi, stoernim misliocima/
misliteljicama i elementarnim premisama
odreenih ideologija, tenzija i proturjeja
koja se u njima javljaju, odnosu ideologije
DRU[. ISTRA@. ZAGREB PRIKAZI
GOD. 22 (2013),
BR. 2,
STR. 379-389
i znanosti, statusu ideologije u znanosti te
kraju, odnosno trijumfu, ideologija na po-
etku 21. stoljea Taj zahtjevan intelek-
tualni zahvat donosi i kontekstualizirani
opis povijesti i vanosti osam politikih i-
deologija na podruju Jugoistone Euro-
pe, pa ova knjiga funkcionira i kao vrlo
dragocjen i poticajan vodi kroz komplek-
sne i vibrantne svjetove ideologija na glo-
balnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.
Marija Geiger Zeman
doi:10.5559/di.22.2.10
Mark Fisher
KAPITALISTIKI
REALIZAM
Zar nema alternative?
Naklada Ljevak, Zagreb, 2011.,140 str.
Kapitalizam se nakon 1989. predstavlja
kao jedini realistiki politiko-ekonomski su-
stav. Kakvi su uinci toga "kapitalistikog
realizma" na rad, kulturu, obrazovanje i
mentalno zdravlje? Moe li se zamisliti al-
ternativa kapitalizmu koja nije neki po-
vratak na diskreditirane modele dravne
kontrole? Ova tvrdnja i pitanja u vezi s
njom jesu sukus propitkivanja ove knjige.
Put kojim autor to pokuava razluiti sa-
stoji se od devet poglavlja. Mark Fisher je
pisac, teoretiar i predava. Jedan je od u-
temeljitelja Odjela za istraivanje kibernet-
ske kulture. Danas je gostujui predava u
Centru za kulturne studije na Goldsmithsu,
Londonskom sveuilitu, i mentor iz filo-
zofije u City Literary Institute u Londonu.
Prvo poglavlje knjige nosi naslov
Lake je zamisliti kraj svijeta nego kraj kapi-
talizma. Ta krilatica oznauje to Fisher
smatra kapitalistikim realizmom: raireni
predosjeaj da je kapitalizam jedini odr-
ivi politiki i ekonomski sustav i da je ne-
mogue zamisliti alternativu. Mo kapita-
listikog realizma izvodi se iz naina na
koji obuhvaa i prodire svu prijanju po-
vijest. To je uinak njegova "sustava jedna-
kosti", kojim svim kulturnim objektima mo-
e pridati monetarnu vrijednost. Kapitali-
zam je ono to je ostalo poto su uvjere-
nja spala na razinu obreda ili simbolike
razradbe i preostao je jedino potroa-gle-
datelj. Prema Baidou, ivimo u proturje-
ju. Pristae ustanovljenoga poretka ne mo-
gu ga nazvati sjajnim, pa su umjesto toga
odluili rei da je sve ostalo uasno. Alter-
nativno i neovisno ne osnauju danas ne-
to izvan mainstream-kulture: oni su stilo-
vi unutar mainstream-kulture.
to bi bilo da ste odrali prosvjed i da
su na njega svi doli, naziv je drugoga po-
glavlja. Antikapitalizam se nairoko dise-
minira u kapitalizmu. Uloga kapitalistike
ideologije, prema Fisherovu miljenju, jest
prikriti injenicu da operacije kapitala ne
ovise o nekoj vrsti subjektivnoga pretpo-
stavljenog uvjerenja. Prevladavajua ideo-
logija, navodei ieka, jest ideologija ci-
nizma; ljudi ne vjeruju u ideoloku istinu,
ideoloke tvrdnje ne shvaaju ozbiljno.
Cinina je distanca nain da zatvorimo o-
i. Kapitalistika ideologija sastoji se upra-
vo od precjenjivanja uvjerenja u smislu u-
nutarnjega subjektivnog stava, nautrb u-
vjerenja koje artikuliramo u svojem po-
naanju. Sve dok vjerujemo da je kapitali-
zam lo, slobodni smo nastaviti sudjelova-
ti u kapitalistikoj razmjeni. Neprestano,
prema Fisheru, treba imati na umu da je
kapitalizam hiperapstraktna impersonal-
na struktura i da ona ne bi bila nita bez
nae pomoi.
"Kapitalistiki realizam" nije izvor-
na jezina kovanica. Ono to je novo u ve-
zi s uporabom termina jest njegovo opse-
nije znaenje. O tome autor raspravlja u
treem poglavlju Kapitalizam i Realno. Ka-
pitalistiki realizam nalik je proimajuoj
383