POLITOLOKA LEKTIRA: TO ITATI

Davor Ivo Stier

Nova hrvatska paradigma:

ogled o drutvenoj integraciji i
razvoju
TIM press, Zagreb, 2015.

Stevo urakovi
Knjiga Davora Ive Stiera Nova hrvatska paradigma: ogled o
drutvenoj integraciji i razvoju podigla je svojim izlaskom iz tiska
neposredno nakon parlamentarnih izbora 2015. godine veliku
medijsku prainu. U njoj je dojueranji neformalni HDZ-ov
disident ponudio ideoloku platformu stranke suprotnu onoj
dojueranjeg stranakog efa Tomislava Karamarka, zasno-
vanoj na "istrazi naoj il' vaoj" o 1941. odnosno 1991. godini.
Dok su se mediji zabavljali prebrojavanjem tko se od stranake
visoke are, a tko nije pojavio na promociji knjige, o sadraju
same knjige malo se pisalo.
U startu je vano naglasiti kako je Nova hrvatska paradigma
prije svega ideoloko, politiko programatsko tivo. Stoga su
brojne teorije iz politike i drugih drutvenih znanosti koje
autor koristi u obrazlaganju svojih teza, poput one Nialla
Fergusona o degeneraciji politikog i ekonomskog sustava
kao uzroku i posljedici aktualne ekonomske krize, teorije elita
Vilfreda Pareta i Jean-Claudea Monoda ili pak modela Darona
Acemolua i Jamesa Robinsona o povezanosti razvoja, karak-
tera elita i politikih institucija, primarno usmjerene odailjanju
poruke kakav bi HDZ kao stranka te posljedino hrvatska poli-
tika i drutvo trebali biti. Zato je Stierova knjiga slina Treem
putu Anthonyja Giddensa, s time to su poruke ideolokoga
gurua transformacije ljevice tendirale na globalni, a Stierove,
naravno, na lokalni utjecaj.
Kao odskonu dasku za definiranje nove hrvatske paradi-
gme HDZ-ov europarlamentarac uzima definiciju znanstvene
paradigme Thomasa Kuhna kao "konstelacije uvjerenja, vrijed-
nosti, tehnika i tako dalje, koju dijele lanovi jedne odreene
Stevo urakovi, vii asistent na Odsjeku za hrvatsku politiku na Fakultetu politikih znanosti. E-pota: stevo.djuraskovic@fpzg.hr

broj 26 - lipanj 2016. 59

 Politoloka lektira: to itati
zajednice" (Stier, 2015: 12). Prevodei Kuhnovu definiciju na
aktualnu hrvatsku politiku, Stier implicira kako nova razvojna
paradigma cilja ukljuivanju "dosada marginaliziranih hrvatskih
graana u politike i ekonomske institucije koje su u velikoj
mjeri bile rezervirane za privilegiranu manjinu" (2015: 9), to se
"ne moe dogoditi pukom promjenom vlasti, ve definiranjem
nove paradigme koju e prihvatiti i kroz dulje razdoblje prove-
sti svi relevantni politiki i drutveni imbenici" (2015: 8). Stier
polazi od injenice da su dosadanje hrvatske strukture dugog
trajanja u bitnom karakterizirane hegemonijom vladajuih
elita nad iskljuenom veinom, trendom neovisnim ne samo o
izmjeni pozicije i opozicije na vlasti ve ak i o promjeni reima.
Tako se iz Nove hrvatske paradigme dade jasno iitati kako su
i jugoslavenski samoupravni socijalizam i hrvatsku liberalnu
demokraciju karakterizirali jednaki trendovi korupcije, klijente-
lizma te ortakog socijalizma odnosno kapitalizma. U odnosu
na pitanje emu nova paradigma, autor stipulira potroenost
dosadanjih dviju razvojnih paradigmi, dravotvorne i euro-
atlantske, dok inzistiranje glavnih politikih aktera na zamr-
zavanju ili povratku potroenim paradigmama vodi ne samo
stagnaciji ve i dezintegraciji drutva.
Izloene glavne teze autor podrobnije operacionalizira u
tri poglavlja. U prvome definira dosadanje hrvatske razvojne
paradigme, Tumanovu dravotvornu i posttumanovsku
euroatlantsku. Tako autor prikazuje kako se Tumanova dra-
votvorna paradigma, gdje su "demokratske promjene stavljene
u funkciju rjeavanja primarnog pitanja stvaranja neovisne
drave" (2015: 18), potroila sa zavretkom Domovinskog rata,
dok se euroatlantska paradigma konano potroila s inom
pristupanja Hrvatske EU-u. Interesantno je kako pri tome Stier
negira koncept Sanaderove "detumanizacije" HDZ-a i Hrvatske
te, naprotiv, istie kako "kao to se ni Tuman nije odrekao anti-
faizma kada je definirao novu dravotvornu paradigmu, tako
se ni Sanader nije odrekao epohalnih postignua Tumanove
dravotvorne politike pri definiranju nove euroatlantske para-
digme" (2015: 21). Dakle, oito je kako Stier smjenu paradigmi
vidi kao proces aproprijacije po njemu konstruktivnih pojmova
stare paradigme nasuprot autoritarnim pokuajima zamrzava-
nja stare paradigme, s obzirom na to da potonje neizbjeno
vodi polarizaciji politikog tijela po mitovskim kategorijama
prijatelj-neprijatelj, koja politiko ostavlja "bez privlanog pro-
jekta koji lanove nacionalne zajednice ujedinjuje u pogledu na
budunost" (2015: 27).
Iscrtavi probleme dosadanjih hrvatskih paradigmi u prvom
dijelu, Stier se u drugom posveuje teorijskoj argumentaciji
nove razvojne paradigme, apostrofirajui "putinizam", "erdo-
ganizam" i "orbanizam" kao osobito opasne izazove liberalno-
demokratskom drutvu otvorenih institucija. Stoga se HDZ-ov
europarlamentarac i upire dokazati kako nabrojeni autoritarni
reimi, nakon prvotnih uspjeha u integraciji drutva i ostvarenja
visokih stopa rasta, vrlo brzo zapadnu u krizu, s obzirom na to
da autoritarizam poiva na politici prijatelj-neprijatelj, odnosno
iskljuivanju mnogih. Tematizirajui ve spomenute teorije
Nialla Fergusona, Jean-Claudea Monoda, Darona Acemolua i
Jamesa Robinsona i dr., Stier opovrgava tezu o svoenju poli-
tike na ekonomiju, nalazei u dotinom trendu glavni uzronik
krize liberalne demokracije. Meutim, autor se ne usuuje ii
60 POLITIKE
korak dalje i zakljuiti kako je neoliberalno ubojstvo drave
blagostanja zapravo pravi uzronik krize legitimiteta liberalne
demokracije na zapadu te posljedino kolijevka razvoja orba-
nizma i njemu slinih reima "iliberalne demokracije". Takoer,
Stier dravi blagostanja prilazi kao povijesno prevladanom kon-
ceptu, suprotstavljajui mu potroen ideoloki koncept "velikog
drutva" (big society) jo uvijek aktualnog voe britanskih kon-
zervativaca Davida Camerona, koji je tendirao zamjeni drave
blagostanja djelovanjem "nevladinih organizacija, privatnog
sektora, lokalnih zajednica i obitelji u javnim uslugama poput
kolstva, zdravstva ili socijalne pomoi" (2015: 119).
Tree i posljednje poglavlje knjige posveeno je "ogledanju"
na aktualne zapreke formiranju nove paradigme u hrvatskoj
politici i drutvu, koje Stier prije svega nalazi u zadravanju
kljunih pozicija elita "starog reima". Pritom je hvalevrijedno da
se HDZ-ov europarlamentarac distancira od vulgarne matrice
prikaza "srbokomunista koji su ukrali Hrvatsku", ali, naravno,
proputa imenovati kako se socijalistiki kadrovi nisu nali na
kljunim poloajima u HDZ-u i dravi sluajno, ve su bili svje-
stan Tumanov odabir. Umjesto da se zaplete u lovu na "vje-
tice komunizma", Stier jednostavno zakljuuje kako je "partija
doista propala, ali nova klasa ostala" (2015: 92); stanje za iju je
izmjenu po autoru nuna prije svega demokratizacija politikih
stranaka. Pritom autor upozorava kako naelo izbora strana-
kog lidera po mehanizmu jedan lan jedan glas nasuprot
proklamiranoj demokratizaciji stranaka vodi ustvari sultanskoj
poziciji stranakog efa, zbog ega "postoji vea vjerojatnost da
e prije ili poslije iskoristiti utjecaj nad ekonomskim instituci-
jama za legalno izvlaivanje sredstava" (2015: 110).
Zakljuno, knjizi Nova hrvatska paradigma Davora Ive Stiera
moe se uputiti niz prigovora, kako ve spomenutih na razini
rasprave o neoliberalnom modelu kapitalizma tako i prema
Stierovim opservacijama o hrvatskom drutvu i politici. Auto-
rova sljepoa za neoliberalizam kao generator autoritarizma
ini validnim prigovor Hrvoja Juria (2016) kako Stier legitimira
samo "uljuivanje" "() jedne te iste imperijalistike, koloniza-
torske i eksploatatorske logike kapitalizma, kojoj su svi dosada-
nji hrvatski vladari, a prvenstveno oni hadezeovski, ili na ruku
i koju se s njihove strane nikad nije dovodilo u pitanje". Juri,
meutim, proputa napomenuti kako izmeu neoliberalne
eksploatacije u pravnoj dravi otvorenih institucija te istog
trenda u dravi klijentelizma i roakog kapitalizma postoje
razlike "koje ivot znae" u, primjerice, visini kamata na stam-
bene kredite, funkcioniranju sudova ili pak razliite cijene i kva-
litete istih potronih dobara. Kada se ve ljevica s punim pravom
upire iz petnih ila upozoravati na debele razlike izmeu, na pri-
mjer, jugoslavenskog i istononjemakog komunizma, krajnje
je licemjerno ne primijetiti istu takvu razliku izmeu, primjerice,
njemakog i hrvatskog kapitalizma.
Juriev prigovor koji se odnosi na pozicioniranje Stiera prema
hrvatskoj politikoj prolosti i aktualnosti puno vie pogaa
metu. Naime, Juri (2016) s pravom utvruje kako "Stier djeluje
ili kao da se pravi da nita ne kui ili kao da se iznenada probudio
iz dubokog hadezeovskog sna (). Jer: stare paradigme, koje on
sada glasno kritizira, bile su hadezeovske paradigme i on sam
je doprinosio svim, blago reeno, prednostima i manama HDZ-
ovih politika, ali bi sada htio umiti i svoje i HDZ-ovo lice mlakom
analize
 Stevo urakovi: Davor Ivo Stier, Nova hrvatska paradigma: ogled o drutvenoj integraciji i razvoju
vodom neke nove paradigme te krenuti svje u novo hrvatsko
jutro". Zaista, to umivanje je brojno, od openitijih tvrdnji kako
je Tuman dao prednost dravotvorstvu nad demokracijom
(2015: 18), gdje je upitno je li Tuman uope bio demokrat, pa
do opisa nekih povijesnih konkretnosti, kao npr. pozivanja na
eksove memoare kod kritike Franje Greguria kao tipinog pri-
padnika "nove klase" (2015: 90). Autoru ove recenzije osobito
se ini problematina Stierova ocjena inauguracijskoga govora
Kolinde Grabar-Kitarovi kao prvog koraka "u otvaranju procesa
definiranja nove paradigme" (2015: 47), s obzirom na to da aktu-
alni HDZ-ov poziv na jedinstvo nacije po modelu 1991. godine
ustvari slui kao instrument krajnje ideoloke hegemonije,
znai kao potpuna suprotnost naelu javne rasprave kao pre-
duvjeta definiranja tirovski shvaene paradigme. Naposljetku,
kao krivca za stvaranje nove klase i zatvorenih institucija autor
apostrofira SDP, ali ne i HDZ, iako je krivnja potonje stranke za
aktualne probleme politikog sustava i ekonomije daleko vea,
ako nita zbog injenice da je HDZ vladao Hrvatskom u dvije
treine od ovih 25 godina postojanja samostalne drave.
Meutim, svi ovi prigovori imaju jedan kljuni "ali". A on je
kako Nova hrvatska paradigma prije svega predstavlja pokuaj
"normalizacije" HDZ-a njegovim pretvaranjem u CDU ili makar
CSU, a time i normalizacije hrvatskog drutva i politike u cjelini.
Naime, Stierova knjiga apel je za transformaciju HDZ-a iz pred-
modernog stanja nastalog samopoimanjem nae glavne desne
broj 26 - lipanj 2016. 61
stranke kao one koja je stvorila, pa stoga i posjeduje Hrvatsku
u modernu demokransku stranku, koliko god kljunu, ali
ipak nominalno jednu meu jednakima. Autor ove recenzije
dri kako su sva apostrofirana iskrivljavanja u interpretaciji
hrvatskog drutva namjerno napravljena s ciljem da se lanstvo
i vodstvo HDZ-a uvjeri u korist nasune potrebe spomenute
transformacije stranke. Budui da je dotina nuan preduvjet
transformacije Hrvatske u pravnu dravu otvorenog drutva,
Stierovu knjigu trebali bi pozdraviti svi politiki akteri u Hrvat-
skoj. Pa ak i marksistiki ljeviari, ako ne ele biti licemjerni, s
obzirom na to da se, ako upotrijebimo marksistiki rjenik u
drugu fazu revolucije ne moe valjano ui ako se ne apsorbira
prva faza. A to su i pokazali povijesni debakli komunistikih
reima u svijetu.
Literatura
Giddens, Anthony (1999). Trei put: obnova socijaldemokracije.
Zagreb: Politika kultura.
Juri, Hrvoje (2016). Mangup u njihovim redovima? H-Alter:
Udruga za medijsku kulturu. 5. svibnja. http://www.halter.
org/vijesti/mangup-u-njihovim-redovima (pristupljeno 20.
lipnja 2016.)
Stier, Davor Ivo (2015). Nova hrvatska paradigma: ogled o dru-
tvenoj integraciji i razvoju. Zagreb: TIM press.