Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Trg Republike Hrvatske 14

POJAM POPULIZMA I POPULIZAM U HRVATSKOJ

Mentor: Mateja Čehulić, mag.soc. Studentica: Sara Bogovac

Predmet: Sociologija- seminar

15.veljače 2021., Zagreb

Sadržaj

1. UVOD3
2. POPULIZAM 4
2.1. Pojam populizma4
2.2. Razvoj i istraživanje populizma 5
2.3. Uzroci javljanja populizma 6
3. POPULIZAM U HRVATSKOJ 6
3.1. Populizam i hrvatsko društvo 6
3.2. Primjer Živog zida 7
3.3. Populizam i gradonačelnici 8
4. ZAKLJUČAK 10
5. LITERATURA 11
1. UVOD

Pojam populizma predmet je istraživanja mnogih znanstvenika. Teško ga je točno definirati,

no svi istraživači se slažu kako je populistički pokret dijeli društvo na „korumpiranu elitu“ i
„običan narod“. Populistički lideri postoje još od antike. Populizam kao pokret raširen je i u
Hrvatskoj. Brojne političare nazivaju populistima, a oni potvrđuju te optužbe stupanjem na
vlast te ne izvršavanjem obećanja koja su dali kako bi se približili narodu i prikupili glasove
na izborima. Iskorištavaju nezadovoljstvo naroda s vladajućima te ih uvjeravaju kako su oni
bolji izbor. U Hrvatskoj pronalazimo i primjere cijelih populističkih stanaka, kao što su
naprimjer MOST i Živi zid.

2. POPULIZAM

2.1. Pojam populizma

Populizam kao pojam nema samo jednu definiciju te su ga mnogi znanstvenici pokušali
objasniti. Različiti istraživači dali su mu različita objašnjenja i definicije te kako bi ga u
potpunosti shvatili ne smijemo se fokusirati isključivo na jednu.

Smatra se kako riječ populizam dolazi od latinskih riječi populus (pokret koji zastupa interese
„običnih” građana) i populares (politička frakcija u senatu), no definicija populizma kojoj se u
suvremenom svijetu pridodaje najviše pažnje jest ona nizozemskog politologa Casa Muddea:
“ideologija koja dijeli društvo nadvije antagonističke grupe, običan narod i korumpiranu elitu,
i koja tvrdi da bi politika trebala biti izraz volje naroda” (Šalaj, 2012:25). Koliko god različita
objašnjenja populizma bila, svi istraživači slažu da mu je središnja ideja podjela društva na
„korumpirane elite“ i „običan narod“ te u slučaju desnog populizma uz elite problem su i
„opasni drugi“.

Pojam populizam koristi se na nekoliko povezanih razina. Ponekad u pozitivnom, no češće u

negativnom smislu. Često politički analitičari i novinari ne definiraju pojmove i koncepte te
pojam populizma koriste za opisala ideologija i diskurs novih političkih stranki. Dok se u
političkom diskursu pojam upotrebljava isključivo u negativnom smislu, označavajući aktere
koji su naklonost glasaća pokušavaju zadobiti lažnim obećanjima, znanstvenici populizam
proučavaju isključivo kroz njegovo jačanje u društvu (Šalaj, Grbeša, 2016).

2.2. Razvoj i istraživanje populizma

Posljednjih nekoliko desetljeća u Europi prevladava desni populizam, no pojam populizam je

u suvremenu politiku ušao kao termin za lijevi politički pokret. Krajem 19. stoljeća pridjev
„populistički“ veže se uz američku stranku People's Party. Članovi stranke smatrali su kako su
državu preuzele korumpirane elite. Zalagali za veća prava seljaka i radnika te državno
vlasništvo nad prometnim infrastrukturama. Upotreba pojma se proširila nakon Drugog
svjetskog rata te se kao začetak znanstvenog proučavanja populizma uzima 1967. godina,
odnosno konferencija u Londonu. Dvije godine nakon toga sudionici konferencije Ionescu i
Gelllner objavljuju zbornik Populism: its Meanings and National Characteristics, no zbornik
se bavio samo slučajevima koji su već prepoznati kao populizam. 1981. britanska politička
teoretičarka Margaret Canovan objavila je studij Populism u kojem je generalizirala u kojem
pokušava stvoriti tipologije populizma te ga dijeli na agrarni i politički. Istraživači se dijele
prema preferencijama svojih istraživanja, neki se priklanjaju načinu započetom 1960-ih, a
neki nastavljaju stopama M. Canovan. Uz ta dva smjera, javljaju se i istraživači s drugačijim
ciljem. Primarni ciljevi su im bili pronaći zajednička obilježja populističkih pokreta,
istraživanje značenja fenomena populizam te uočiti odnos populizma prema demokraciji.
Populizam u odnosu prema demokraciji može imati dva lica, pozitivno i negativno. Većina
mainstream političara i teoretičara slažu se da je populizam prijetnja demokraciji te ga neki,
poput Akkermana, uspoređuju s bolešću. Drugi pak smatraju kako je baš populizam najčišći
oblik demokracije jer njegova pojava zapravo indicira na problem funkcioniranja demokracije
te da je vrijeme za nekakve promijene (Šalaj, 2012).

U novije vrijeme postoje dva glavna smjera istraživanja populizma, a to su oni koji se bave
stranom ponude te oni koji se bave stranom potražnje . U razvojima istraživanja nužno je
odrediti odnos te dvije strane, odnosno pronaći odgovor na pitanje o podudaranju glasova
građana za političku stranku. Šalaj i Grbeša (2016) se u ovom studiju koristi raznim oblicima
tekstualne analize te kvalitetom i kvantitetom sadržaja toga teksta, kao dominantnom
tehnikom istraživanja. Analiziraju razne društvene mreže, medije te materijale predizbornih
kampanja kao bi utvrdili zastupljenost populizma (Šalaj, i Grbešak, 2016).

2.3. Uzroci javljanja populizma

Ljudske preferencije se razlikuju u mnogo čemu, a tako i u političkim pogledima. U moru

političkih stranaka ljudi će se prikloniti onima čiji ih program najviše privlači, odnosno s
kojim se najviše slažu. Prikloniti će se jednoj od tri političke struje, lijevoj, desnoj ili
centralnoj. U slučaju da je netko pobornik ili član desne političke struje neće biti zadovoljan
ljevičarskom vlašću i obrnuto.

U takvim slučajevima napetosti među liberalnim i demokratskim stranaka javlja se i jača

populistički pokret. Politički akteri, kada žele diskreditirati svoje protivnike, nazivaju ih
populistima. Prednost jačanju populizma pridaju rezne krize. Stvaraju plodno tlo jačanju
populizma jer ljudi žude za izlaskom iz krize. Političari raznim uvjerenjima i obećanjima, koja
neće ispuniti, pokušavaju pridobiti narod te njihove glasove. U treću grupu uzroka ubrajaju se
politički akteri koji predstavljaju uvjet nastajanja populističkih pokreta. To su politički lideri
koji iskorištavaju postojeće uvjete te oblikuju zahtjeve i težnje populističkih stranaka. Glavno
uporište artikulacije populističkih lidera su masovni mediji. U slučaju da su skloni
populističkom lideru vidno će mu olakšati njegovo agitiranje (Šalaj, 2012).

3. POPULIZAM U HRVATSKOJ

3.1. Populizam i hrvatsko društvo

U Hrvatskoj nema puno studija koji obrađuju temu populizma. Najistaknutiji autor Berto Šalaj
te se ovaj rad većinom bazira na njegovim radovima. Šalaj (20129 smatra kako se Hrvatska
dijelom opire valu populizma jer ipak populističke stranke poput MOST i Živog zida ne
uspijevaju mobilizirati neaktivno biračko tijelo, a većinski dio HDZ-ovih i SDP-ovih birača
odano je tim strankama. Vrlo često u medijima čujemo kako nekoga opet nazivaju
populistom, ponekad samo kako bi ga se diskreditiralo, a ponekad s pravom.

3.2. Primjer Živog zida

Stranka Živi zid počela je djelovati 2014. godine, pred predsjedničke izbore, s glavnim ciljem
sprječavanja deložacije. Kandidat Živog zida, Ivan Vilibor Sinčić na predsjedničkim izborima
iste godine postigao je visoko treće mjesto. Političari SDP-a i HDZ-a nisu bili oduševljeni
obećanjima vrha Živog zida te su ih često diskreditirali u medijima i nazivali populistima.
Predstavnici Živog zida zagovarali su antielitizam odnosno borbu protiv korumpirane elite na
vlasti. Okretali u se narodu te pokušali zadobiti glasove naroda empatijom, htjeli su ostvariti
identifikaciju s narodom i pokazati kako razumiju njihovo nezadovoljstvo korumpiranim
elitama. Tim se ispunili oba elementa koja su potrebna da bi se neku stranku smatralo
populističkom.
Članovi Živog zida pokušali su privući što veći broj glasaća svojim programom koji su
prezentirali kao novi, bolji smjer za državu. Održavali su mnoge govore u kojima su
diskreditirali vlast, odnosno SDP i HDZ koje su smatrali „korumpiranom elitom“. Trudili su
se privući i mlađe glasače te je tako suosnivač Ivan Pernar 2016./2017. godine obilazio
srednje škole i poticao mlade da im daju svoj glas ponovo diskreditirajući vladajuće stranke te
uvjeravajući srednjoškolce kako će i njihova budućnost u državi biti bolja bez „korumpiranih
elita“ na vlasti. Živi zid je u više navrata odbio suradnje koje su ima nudile tradicionalne
političke elite pod izgovorom da su oni doveli Hrvatsku u stanje u kakvom je trenutno te da se
s njima surađivati kako bi se riješili ti aktualni problemi. Uzimajući u obzir i odbijanje
suradnje u stavu Ivana Vilibora Sinčića izraženije je protivljenje elitama nego identifikacija s
narodom. „Ivan Vilibor Sinčić i stranka Živi zid ideološki su, inkluzivni populisti, ali teško ih
se može nazvati lijevom strankom iako su prema Muddeu i Rovira Kaltwasseru najbliži
lijevom populizmu“ (Rogulj i Kišićek, 2018:34). Živi zid je zapravo teško ideološki odrediti
te su prema Žarku Puhovskom malo ljevičari, malo desničari, no prije svega ih se treba
sagledati kao populiste (Rogulj i Kišićek, 2018).

3.3. Populizam i gradonačelnici

Gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić, i bivši gradonačelnik Splita, Željko Kerum često su
istaknuti kao populisti.

Milan Bandić, koji trenutno završava svoj šesti mandat kao gradonačelnik Zagreba, ime je
koje se često spominje u medijima. Optužuje ga se za nekoliko korupcijskih afera, ali građani
su ga svejedno izabrali već šest puta. „Kada govori o kandidaturi za gradonačelnika, argument
koji najčešće ponavlja je "ako sam izabran šest puta, očito nešto radim dobro" (Rogulj i
Kišićek, 2018:30).

Premda se nerijetko koristi narodnim poslovicama, Milan Bandić se drži toga da je njegova
logika jednostavna i razumljiva svima te se njegove izjave ne treba previše objašnjavati jer
smatra da su dovoljno jasne same po sebi. No, nije sve tako idilično, na pitanja Milan Bandić
često ne daje suvisle odgovore nego odgovara protupitanjima pokušavajući spusti
sugovornika. Sebe želi prikazati kao neumornog radnika koji radi za dobrobit naroda te
imenom svoje stranke „Bandić Milan 365“ pokušava se tako predstaviti. Svojim govorima
kako 16 godina nije bio na godišnjem odmoru te kako dnevno neprekidno radi 16 sati
pokušava narodu dočarati da je i on radnik te kako razumije njihove probleme. Milan Bandić
nekim svojim govorima i odgovorima na pitanja sebe zapravo otkriva kao demagoga , no
Jagers i Walgrave ga zbog njegove identifikacije s narodom te njegovim pozivanjem na taj
narod ipak nazivaju „slabim“ populistom (Rogulj i Kišićek, 2018)

Bivšeg splitskog gradonačelnika Željka Keruma neki smatraju i gorom verzijom Milana
Bandića. Željko Kerum narodu se ne obraća putem medija ili članaka već izbornim oglasima,
što je vjerojatno zbog nepovjerenja u elite koje upravljaju medijima. U tim izbornim oglasima
obraća se narodu jednostavnim rječnikom što indicira na populizam, često se koristi riječima
narod, izjednačavanje s narodom, nepovjerenje u elite… Na izborima 2014. godine u svojim
predizbornim oglasima diskreditira protivnike upućujući građane Splita kako im svi osim
njega nude prazna obećanja, no iz izvora se iščitava kako zapravo ni on nije ispunio svoja
predizborna obećanja što je još jedan indikator populizma. Željko Kerum je u jedan od
izbornih oglasa uključio i anketu agencije Best u kojoj su se prezentirali mogući rezultati na
izborima te je tako pokušavao manipulirati biračima. Neki oglasi sadržavali su pozive na
razna događanja kao što su ribarske noći te je time htio pridobiti glasaće „poistovjećujući“ se
s njima prisustvima na događanjima. Izražavao je čvrsto nepovjerenje u elite te se u kampanji
izjednačavao s običnim čovjekom (Matić, 2014).

„Korištenje određenog rječnika i diskursa u svrhu dobivanja glasova vidljivo je u poruci

Splite naprid, više i dalje / prid nama su bolji dani / Splite naprid, jer ti to možeš / uvik sam na
tvojoj strani. Na jednom mjestu Kerum spominje narod kako bi naglasio važnost običnog
čovjeka: Neću prejudicirati tko će dobiti na izborima jer je ovo priča koju će narod ocijeniti.“
(Matić, 2014:178).

U intervjuima nerijetko ulazi u sukobe s novinarima te podcjenjuje svoje sugovornike.

Novinare je napadao kada bi objavili negativne činjenice o njemu te ih je vrijeđao
pokušavajući obraniti svoj obraz, no zapravo ga je tako sve više kaljao.
Kao zaključak analize populizma kod dvojice gradonačelnika najnaseljenijih hrvatskih
gradova prilažem sliku (Tablica 1.) koja prikazuje kvantitativne podatke populističkih i
nepopulističkih poruka u člancima i intervjuima prije lokalnih izbora 2009. i 2013. godine.

(Matić, 2014:178)

4. ZAKLJUČAK

Populizam je široko rasprostranjen pojam koji zapravo nema točnu definiciju, više je istaknuta
njegova glavna ideja podjele društva na korumpiranu elitu i običan narod. U slučaju desno
orijentiranog populizma postoji i treća podjela na „opasne druge“ kojima populisti smatraju
migrante te manjine. Teoretičari se ne slažu jeli populizam pozitivna ili negativna pojava te ga
jedni uspoređuju s bolešću dok ga drugi smatraju najčišćim oblikom demokracije jer njegova
pojava ukazuje na probleme na vlasti. Populizam je također istaknut i u Hrvatskoj. Politički
akteri ga koriste kako bi diskreditirali svoje protivnike. Kao primjer populističke stranke u
Hrvatskoj izdvajamo stranku Živi zid čiji su članovi javno iskazivali neslaganje s
korumpiranom elitom na vlasti, odnosno strankama mainstreama, SDP-om i HDZ-om.
Zagovarali su dobrobit naroda te su ih pokušali osvojiti osjećajima empatije s potrebitima.
Osim stranaka u Hrvatskoj postoje primjeri političara populista od kojih su najistaknutiji
zagrebački gradonačelnik Milan Bandić i bivši gradonačelnik Splita Željko Kerum, koji svoje
predizborne kampanje temelje na praznim obećanjima i pozivanjem na dobrobit naroda. U
govorima se često poistovjećuju s običnim narodom te često odlaze među glasače kako bi
promovirali svoje vrijednosti. Ovakvi postupci političara i političkih stranaka dovode
teoretičare do zaključka kako je populizam neizbježna ideologija koja dolazi uz demokraciju
te da dokle god ima demokracije biti će i populizma.

5. LITERATURA

Barbir-Mladinović, A. (2012). Bandić i Kerum: Populisti bez pokrića Preuzeto: 13.02.2021. s

https://www.slobodnaevropa.org/a/tema-sedmice-gradonaclenici-bandic-kerum/
24601158.html

Godeč, Ž. (2018). Teoretičar kojeg hrvatski populisti neće voljeti 'Živi zid ugrožava liberalnu
demokraciju, ali Plenković neće postići ništa napadajući ih' Preuzeto: 12.02.2021. s
https://www.jutarnji.hr/globus/politika/teoreticar-kojeg-hrvatski-populisti-nece-voljeti-zivi-
zid-ugrozava-liberalnu-demokraciju-ali-plenkovic-nece-postici-nista-napadajuci-ih-7348995

Kišiček, G. i Rogulj, M. (2018). Populizam kao retorička taktika u suvremenom hrvatskom

političkom diskursu. Političke analize 9 (35), 28-35

Matić, M. (2014). Ima li populizma u hrvatskoj politici? Analiza političkog djelovanja Milana
Bandića i Željka Keruma

Polšak Palatinuš, V. (2019). Populizam je obilježio godinu: Analizirali smo fenomen koji je
protresao svjetsku, ali i hrvatsku politiku Preuzeto: 13.02.2021. s
https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/populizam-je-obiljezio-godinu-analizirali-smo-fenomen-
koji-je-protresao-svjetsku-ali-i-hrvatsku-politiku-foto-20190101

Šalaj, B. (2012). Suvremeni populizam, Anali Hrvatskog politološkog društva: časopis za

politologiju, 9 (1), 21-49

Šalaj, B. i Grbeša, M (2016). "Što je populizam i kako ga istraživati?", Društvena istraživanja,

26 (3): 321-340.

Živi zid (2016) Preuzeto 13.02.2021. s https://www.zivizid.hr/

Preuzeto 13.02.2021. s https://www.youtube.com/watch?v=hIm7JOtoFDo

Preuzeto12.02.2021. s https://hrcak.srce.hr/search/?show=results&stype=1&c
%5B0%5D=article_search&t%5B0%5D=populizam