DJELA BOANSKOG AUGUSTA

RES GESTAE DIVI AUGUSTI Priredio i preveo

Robert Matijai

Biblioteka L atina& G raeca Zagreb

Knjiga LVIII MMVII

Ovo izdanje potpomogli su
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske
UVOD
Meu tekstovima klasinog latiniteta koji su do nas doprli isklju
ivo u epigrafskom obliku, dakle uklesani u kamenu, najzname
nitiji i najdui - pa ve samim time meu najznaajnijima - za
cijelo je svojevrstna politiko-memoarska oporuka cara Augusta.
Podui je tekst napisao, odnosno diktirao pisarima sam car, a do
vrio ga je na samome kraju svojega ivota, u sedamdesetestoj
godini (13/14. godine poslije Krista). Res gestae (Djela) istovre
meno su epigrafski spomenik, povijesno vrelo i knjievni tekst, s
obiljem povijesnih i kulturnih podataka koji osvjetljavaju Augu-
stovo doba, njegov ivot i politiku djelatnost. Poslije careve smr
ti, Res gestae su postale Res gestae Divi Augusti (Djela Boanskog
Augusta), a tada su urezane na bronane ploe koje je Augustov
nasljednik Tiberije dao postaviti ispred carske grobnice u Rimu,
mauzoleja na Marsovu polju uz Tiber. Taj izvornik teksta nije sa
uvan, ali kopije su se uklesivale u hramovima koji su u mnogim
gradovima Carstva bili posveeni Augustu.
U antikoj A ndri (Ancyra, danas Ankara) u maloazijskoj rim
skoj provinciji Galatiji, itav latinski tekst i vjeran grki prijevod
uklesani su na zidu hrama koji je bio posveen Romae et Augusto,
tj. boici Romi (personifikaciji rimske drave) i Augustu (Augu
steum - gr. Sebasteion). Taj latinski tekst, koji je mjestimino bit
no oteen, ali uglavnom cjelovito itljiv, rasporeen je u est stu
paca, na ukupno 285 redaka. Uklesan je na na unutranji zid pro-
naosa: prva su tri stupca teksta lijevo od ulaza u svetie, a preosta
la tri nastavljaju se desno od ulaza. Visina uklesanoga teksta je 2,7
m, a duina na svakoj strani po 4 m. Iznad sva tri stupca na lijevoj
strani uklesan je uvodni tekst u tri retka, pri emu je visina prvoga
retka najvea, u druga dva se postupno smanjuje, ali sva tri retka
imaju slova vee visine od onih u cijelom ostalom tekstu.
5
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
Tekst je u potpunosti rekonstruiran zahvaljujui grkome prije
vodu koji je uklesan na zidove u istome ancirskome hramu. Taj se
tekst naziva Monumentum Ancyranum, pa se i za sadraj, tj. su
tinu teksta ponekad koristi taj naziv, a ne Res gestae Divi Augusti.
N aziv Monumentum Ancyranum natpisu su nadjenuli prvi Euro
pljani koji su ga (ponovo) otkrili poslije antikoga razdoblja: po
slanici koje je njemaki car Ferdinand I. poslao sultanu Sulejma-
nu 1555. godine.U tom je poslanstvu, koje je predvodio kardinal
Ogier Ghiselin de Busbecq (ili Busbeck), bio crkveni prelat i diplo
mat na humanist i latinist Antun Vrani (ibenik 1504 - Preov mena kada je jedan ovjek drao u svojim rukama gotovo sve po
1573), koji je u Turskoj u diplomatskoj misiji proveo 6 godina. An-
tikvarne studije u XIX. stoljeu znatno su poboljale nae pozna
vanje izvornoga teksta, na temelju viestrukih prijepisa i odljevaka
koje su izradili francuski, njemaki i talijanski znanstvenici.
Prvim izdanjem smatra se Mommsenovo iz 1865. (Mommsen
1865), koje je zatim doivjelo i drugo izdanje (Mommsen 1883)
na temelju prijepisa Georgea Perrota i Edmonda Guillaumea iz
1861. godine, uz poboljanja koje je omoguio Mommsenov uvid
u odljev kojega je 1822. godine izradio Karl Humann. Tekst je za
tim objavilo i vie drugih autora, s razliitim uspjehom razrjea
vanja dijelova koji na anciranskom spomeniku nedostaju (v. bi
bliografiju). Mommsen je i autor naslova Res Gestae Divi Augu
sti, prema poetnim rijeima uvodnog teksta.
Tekst iz Ankare i danas je temelj rekonstruiranoga teksta Augu-
stovih Djela, a naziv Monumentum Ancyranum (Mon. Ane.)
rabi se danas u kritici teksta, jer su u meuvremenu pronaene i
druge kopije istoga natpisa. Ulomci samo grkoga prijevoda tek
sta pronaeni su u Apoloniji, gradu u provinciji Pizidiji (takoer
u Maloj Aziji), a ulomci samo latinskoga izvornika teksta u An-
tiohiji, isto tako u Pizidiji, (Ramsay 1914, Ramsay - Premerste-
in 1927). Antiohijski ulomci (Monumentum Antiochenum: Mon.
Ant.) bitno su pomogli rasvjetljavanju jako oteenih mjesta osno-
voga teksta (Mon. Ane.), iji se smisao mogao dokuiti temeljem
6 7
UVOD
grkoga prijevoda, ali je u vie sluajeva antiohijski tekst pruio
toan izvorni izraz za neke rupe u anciranskom tekstu.
Nezaobilazno vrelo rimske povijesti, Res gestae Divi Augusti
predmet su samostalnih monografija, temelj povijesnih djela (v.
bibliografiju), ali su objavljene i u mnogim zbirkama antike epi-
grafije i drugovrsne izvorne grae za rimsku povijest (H. Malcovati
1921; V. Ehrenberg-A. . M. Jones 1949; L. Keppie 1991). Augu-
stova svojevrsna politika i moralna oporuka nije samo suhi po
vijesni izvor, ona istovremeno odraava duh jednog vremena, vre
luge vlasti. Iako je August za svoje duge vladavine (27. god. pr. Kr.
- 14. god. poslije Kr.) stabilizirao rimsku dravu tako to je njome
upravljao na kraljevski nain, silno se trudei da odri privid kon
tinuiteta temeljnih republikanskih tradicija. I Res gestae se moe
shvatiti kao svojevrsnu apologiju autokratske vlasti - opravdava
nje brojnim pozitivnim rezultatima u unutranjoj i vanjskoj poli
tici (E. Gabba 1991,11). Jezgrovita proza latinskog teksta kristal
no je ista, jednostavna, a istovremeno uzviena i sveana. Objek
tivno nabrajanje postignua, bez nepotrebnih stilistikih uljep-
avanja, ima na nekim mjestima gotovo epski prizvuk, pogotovo
tamo gdje August opisuje odnose s dalekim zemljama, koje nit
ko do njegova doba nije podrobnije poznavao.
Prije smrti August je izradio etiri oporuna spisa, koje je na u
vanje povjerio Vestalkama (Suet. Aug., 101). Od ta etiri spisa, je
dan je predstavljao pravnosnanu oporuku, kojom je Tiberija i Li-
viju proglasio prvim nasljednicima, Druza, Germanika i trojicu
sinova ovoga posljednjega drugim nasljednicima. U drugome je
spisu (po Svetonijevom redoslijedu nabrajanja i opisivanja) Au
gust napisao naputke za pogreb, u treemu je napisao popis svo
jih djela, s nalogom da se ureu na bronane ploe koje treba po
staviti ispred njegova mauzoleja (indicem rerum a se gestarum,
quem vellet incidi in aeneis tabulis, quae ante Mausoleum statue
rentur, Suet., Aug., 101), u etvrtome kratak saetak stanja dra
ve (breviarium totius imperii).
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
Od tako opsene rukopisne ostavtine sauvan je samo popis
djela, koji je kao promidbeni tekst kolao Carstvom, i vjerojat
no je po nalogu Tiberija morao biti uklesan u kamen na javnom
mjestu u svakom veem rimskog gradu sa statusom kolonije. Za
tu je svrhu u istonim provincijama bio preveden na grki jezik,
ali u slubenoj su uporabi bila oba jezika, grki i latinski, pa su i
slubeni natpisi - poput ovoga - tamo bili dvojezini. Nema, na
ravno, nieg udnog u injenici da se sauvao samo jedan gotovo
cjeloviti primjerak toga teksta, te jo samo nekoliko djelomino
sauvanih ulomaka, i to svi u istonome dijelu Carstva. Mnogo je
kamenih natpisa nestalo, ne samo u namjernom unitavanju tije
kom nekoliko stoljea postojanja Rimskoga i Bizantskoga Carstva,
ve i u neznanju i nerazumijevanju ranoga i razvijenoga srednjega
vijeka. Samo je naizgled paradoksalno da je na islamskome Isto
ku, gdje se nije razvila znaajna i kapilarna gradska uljudba, sau
vano ak i vie vanih epigrafskih tekstova nego na kranskome
Zapadu. I Res gestae Divi Augusti tomu su potvrda.
POVIJESNI KONTEKST
Oktavijan, Cezarov posinak, ostao je jedinim pobjednikom na
kon okrutnih unutranjih ratova za Cezarovo politiko nasljed
stvo. Ubojstvo Gaja Julija Cezara na stepenicama Senata (odno
sno u Pompejevom kazalitu, kao navode drugi autori) oznailo
je kraj jednog razdoblja graanskih ratova I. stoljea pr. Kr., a isto
vremeno poetak nove faze u unutarnjim previranjima. Od Sule i
Marija, preko Pompeja, Krasa i Cezara, do Marka Antonija i Ok-
tavijana, dakle tijekom veega dijela I. stoljea pr. Kr., do 31. god.
pr. Kr preobrazba rimske drave (poglavito Italije) naprasno je
prolazila vieslojne faze, ali se korjenita promjena sve vie name
tala kao jedino logino rjeenje.
Tijekom desetljea od bitke kod Filipa (42. godine pr. Kr u ko
joj su trijumviri - Antonije, Lepid i Oktavijan - porazili Cerazove
8 9
UVOD
ubojice Kasija i Bruta) do bitke kod Akcija (31. god. pr. Kr. - defi
nitivna pobjeda Oktavijana nad Markom Antonijem) stvarala se
ideja nove rimske drave koja bi zbog novih unutarnjih i vanjskih
okolnosti morala biti utemeljna na drugajim zasadama. Meu
tim, tradicionalni konzervatizam rimskog politikog drutva te
ko bi podnio restauraciju monarhije: zbog takvih je optubaba i
sam Cezar ubijen 44. god. pr. Kr. Stoga je Oktavijan nakon bit
ke kod Akcija poduzeo pravu politiko-upravnu vratolomiju us
postavivi svojevrsnu monarhiju, vladavinu jednoga ovjeka, ali
tako da je na sve naine izbjegavao, institucionalno i praktino,
bilo kakvu izravnu vezu s pravim kraljevstvom. Ipak, on je cije
loga ivota bio svjestan da je na vlast doao nasilnim putem, kao
pobjednik u graanskom ratu, pa je na razne naine naglaavao
legitimnost svoje vladavine.
Meutim, opravdavanje preuzimanja vlasti, pogotovo za prvo
razdoblje revolucionarne vladavine nakon 31. godine i do 27.
godine pr. Kr., te za prve godine nakon toga, jo vie naglaa
va nezakonit nain kojim je Oktavijan preuzeo nadzor nad ci
jelom dravom. Za obnaanja sedmog konzulata (27. godine pr.
Kr., zajedno s Markom Vipsanijem Agripom, koji je tada konzu
lat obnaao trei put) Oktavijan je odustao od svih dotadanjih
posebnih ovlasti, ali mu je zauzvrat Senat dodjelio desetgodi
nju prokonzulsku ovlast (imperium proconsulare) u tada jo ne-
primirenim provincijama, te ga proglasio Uzvienim (lat. Au
gustus, gr. Sebastos). Od tada je Oktavijanovo slubeno ime Au
gust, i samo se tako imenuje u javnom i privatnom ivotu. Neko
liko godina kasnije (23. godine pr. Kr.) Senat mu je izglasao doi
votni imperium proconsulare, kojim August vlada u Italiji i u pro
vincijama. Istovremeno mu centurijatske komicije, koje su birale
plebejske tribune, dodjeljuju doivotnu dunost plebejskog tribu
na (tribunicia potestas), kojom August zaokruuje praktiki apso
lutnu vlast. Meutim, dunost plebejskog tribuna se teoretski ob
navlja svake godine, pa se od 23. godine pr. Kr. ta ast odreuje
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
godinom i time prua temelje za dataciju nekog dogaaja u to
no odreenu godinu.
Iako je August praktiki jedini vladar, imajui prokonzulami im
perij i tribunske ovlasti, dakle vrhovno vojno zapovjednitvo i dio
civilne vlasti koji mu u Senatu daje sve ovlasti, on se neobino tru
di takve ovlasti prikazati u svjetlu kontinuiteta republikanske tra
dicije. Senat zadrava svoju ulogu, ali August je princeps Senatus,
najugledniji i najvaniji lan tog zakonodavnog tijela. Upravo i
njenica daje August proveo revolucionarne promjene ustrojstva
rimske drave, ali istovremeno odravajui privid (ali - valja pri
znati - dijelom i sutinu) republikanskih ustanova vlasti, odrava
njegovu elju da na taj nain legitimira svoju vladavinu - prikazu
jui je kao kontinuitet dravnosti iz vremena Republike.
Do 19. godine pr. Kr. August je izravno ili neizravno zaokupljen
vojnim uvrenjem granica Carstva u pojedinim rubnim dijelovi
ma drave (Egipat, Armenija, Porajnje, Hispanija), ah i u sreditu
drave (pobuna Salasa u sjeverozapadnoj Italiji - Valle dAosta).
Nakon tih dogaaja, spomenute godine zatvoren je Janov Hram
u Rimu, to simbolizira kraj svih ratova i poetak razdoblja mira
na podruju Rimskog Carstva i na njegovim granicama. Nakon
toga August se posveuje pravnoj regulativi, te inicira i podrava
donoenje itavog niza novih zakona kojima se reguiraju razna
pitanja unutranjeg ivota rimske drave, graanskih pitanja,te
pitanja sudbene vlasti.
Ve 17. god. pr. Kr. ponovno se otvaraju ratne operacije na sje
vernim granicama Carstva (Germanija, Galija, Alpsko podruje,
Panonija). Protiv Panonaca vojsku predvodi Agripa, Augustov
prvi suradnik, i tada nositelj tribunskih ovlasti i prokonzularnog
imperija. On je u tom trenutku po ovlastima ravnopravan Augu
stu, ali ve 13. god. pr. Kr. umire, pa car gubi znaajnog surad
nika, prijatelja i zeta (jer Agripa je oenio Juliju, Augustovu ker,
s kojom je imao dva sina, Gaja i Lucija). Zamjenjuje ga Tiberi-
je u Panoniji, a Druz preuzima operacije u Germaniji (Tiberije i
10
UVOD
Druz su djeca Augustove supruge, Livije Druile iz njenoga pr
voga braka s Tiberijem Klaudijem Neronom). Od 12. do 10. go
dine pr. Kr. nemire uzrokuju Panonci i Delmati, koji su 9. godi
ne pr. Kr. poraeni.
Te iste godine u Rimu je posveen monumentalni rtvenik Mira
(Ara Pacis Augustae), koja i likovno i funkcionalno predstavlja dio
sve izraenije promibene djelatnosti u vezi s Augustom i lanovi
ma njegove obitelji. Godine 2. pr. Kr. Senat Augustu dodjeljuje po
asni naslov Oca Domovine (Paterpatriae), koji jo vie naglaava
poseban poloaj njegove osobe u ustrojstvu rimske drave (Suet.,
Aug., 58). Tijekom slijedeih godina umrli su jedan za drugim Gaj
i Lucije Cezar, sinovi Julije i Agripe, kojima je August namijenio
ulogu nasljednika, pa se iz izolacije vratio Tiberije, koji je od 6.
godine pr. Kr. bio u dragovoljnom izgnanstvu na Rodosu. On e
se naroito istaknuti u borbama protiv Delmata i Panonaca (tzv.
ustanak dvaju Batona, 6.-9. god.). Odmah nakon toga, provincija
Ilirik podijeljena je u dvije cjeline: Dalmatia i Pannonia. Tiberije
je nastavio borbene operacije na podruju Germanije, a granica
se tada ustalila na samoj Rajni, iako je rimska vojska poduzima
la pohode na podruje slobodne Germanije, a Germani su po
vremeno prodirali na podruje rimske drave.
August je preminuo u Noli (Kampanija) 19. kolovoza 14. godi
ne, vrlo brzo nakon to je Tiberiju dodijen imperium proconsu
lare, to ga je uinilo suvladarom, pa ga je i naslijedio. August je
vladao 41 godinu kao princeps, prvak, prvi graanin, a to je raz
doblje, od 27. godine pr. Kr. do 14. godine poslije Kr., uglavnom
doba stabilnosti rimske drave. Vladar je inio sve to je mogao
kako bi postigao da se nitko ne moe poaliti zbog ustrojstva no
vog sustava vlasti. August je sebe smatrao autorom novog poret
ka: predloio je nove zakone kojima je u pravni sustav vratio itav
niz odredbi iz ranijih vremena, odredbi koje su sa vremenom pre
stale potovati. Takvo pozivanje na pretke (maiores) izriito znai
rekonstituciju drave na temeljima tradicije, a time je on postavio
11
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
i temelje za svoje nasljednike, od kojih je oekivao da nastave ra
zvitak drave i drutva putem kojim je on krenuo. U istom svje
tlu treba promatrati i preustrojstvo provincija, koji je sustav dje
lomino izmijenio i nadopunio, a sve je pokrajine podijelio u dvi
je skupine. Jednom je sam vladao, putem legata, odnosno namje
snika koje je imenovao, a drugom je vladao Senat. Prvu su sku
pinu pokrajina inile one provincije u kojima je jo bila potreb
na nazonost vojnih jedinica, bilo zbog unutranjih ili vanjskih,
graninih razloga.
Kako smo spomenuli, odnos princepsa i Senata bio je jedno od
sredita Augustove unutranje politike. Tek nakon to je vojnom
silom zagospodario rimskom dravom, a u tome je imao podr
ku jednoga dijela naroda, plebsa, on se dao na posao kako bi uza
se vezao i senatorski stale, odnosno Senat kao najvie zakono
davno tijelo. Uinio je to tako to je Senatu dao znaajne ovlasti i
odgovornost za zakonodavstvo, za upravu, za politiku. Ipak, kako
je bio i princeps Senatus (imao je tzv. ius agendi cum Senatus, tj.
pravo predlaganja, a kasnije i pravo sazivanja), i tribunus plebis, a
obnaao je i imperium poconsulare, nadzirao je sve vane poluge
vlasti u dravi, pa si je mogao dopustiti da Senatu ostavi odree
nu, barem prividnu slobodu u odluivanju. U Senat je imenovao
itav niz novih lanova (homines novi), od kojih su Agripa i Sta-
tilije Tauro najpoznatiji, i zato to su to bila njegova dva najdra
gocjenija vojna zapovjednika. Iako u skromnom opsegu, za Au
gustove vladavine u Senat poinju ulaziti i homines novi iz pro
vincija. Kako bi uspostavio svojevrsni klijentelarni odnos, sena
tore je u velikom broju imenovao na sve znaajne upravne i voj
nike dunosti. Osim toga, stvorio je itav niz novih dunosti-
kih mjesta upravo zato da bi imao vie manevarskog prostora u
udobrovoljavanju lanova Senata. Na taj je nain istovremeno dio
pripadnika senatorskog stalea privremeno udaljavao iz Rima, iz
Senata, to mu je, uz pametnu kadrovsku politiku, jo vie olak
avalo manipuliranje Senatom.
12
UVOD
Meutim, upravljanje dravom trailo je i snaan inovniki
aparat, kako na razini dravne sredinje uprave, tako i na razi
ni upravljanja cjelokupnim podrujem drave, kapilarnoga tipa,
na srednjim upravno-politikim, ali i sudakim dunostima. Na
takve poslove August je postavljao lanove konjanikog stalea
(ordo equester), srednjega stalea koji se krajem Rimske Republi
ke oblikovao izmeu patricija i plebejaca. Neki su od njih dobili
i pristup na tradicionalno senatorske dunosti (procuratelae), ali
ne treba misliti da je princeps imao vie povjerenja u njih nego
u senatore: on je svakako vrlo dobro prepoznao znaaj srednje
ga stalea u drutvu uope, jer to je ona skupina ljudi koja obi
no tei napretku u gospodarskom smislu.
Ukratko, znaaj Augustove vladavine, znaaj Augustove oso
be presudni je imbenik druge polovice I.stoljea pr. Kr. i prvih
desetljea I.stoljea poslije Kr., ali utjecaj njegovih mjera, njego
ve koncepcije razvitka drave, protee se i kroz veliki dio ostatka
stoljea nakon njegove smrti. Njegova se vladavina moe odrediti
s nekoliko kratkih reenica: preustrojstvo drave iz Republike u
Principat (uz zadravanje - i ne samo kozmetiko - svih temelj
nih ustanova Republike), proirenje granica Carstva (jer od Au
gusta se moe govoriti o Rimskom Carstvu) s uglavnom uspje
nim ratovima s plemenima i narodima koji su ivjeli uz rubove
drave, ustrojstvo provincijalnog sustava, pravne i drutvene re
forme, procvat javnog graditeljstva, procvat gospodarstva i po
duzetnitva, to je dovodilo do poveanja opeg bogatstva poje
dinaca, zajednica i drave.
Poslije nemirnog razdoblja unutranjih ratova izmeu politi
kih protivnika, za Augustove vladavine ponovno se razvija mir
nodopski ivot gradova, kolonija i municipija. Kako bi rijeio pi
tanje velikog broja isluenih vojnika (ne samo svojih, ve i Anto-
nijevih), Augustovo doba je doba osnivanja mnogih novih grad
skih naselja: municipalizacija je najtemeljitiji i najprodorniji vid
romanizacije uope. Municipiji i kolonije imaju odreeni stupanj
13
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
samostalnosti, a u njima se razvijaju vii drutveni slojevi (elite)
na ijoj se snazi i moi temelji kako snaga grada (gospodarska i
politika), tako i drave. Svima je Augustov sustav vladavine bio
moralni uzor, a Augustovi su uzori u preustrojstvu drave bili tra
dicijski obiaji ranijih narataja, onih narataja Rimljana koji su
prethodili mranim desetljeima graanskih ratova, proskripci-
ja i konfiskacija.
Dinastiki princip naslijeivanja asti i dunosti princepsa bio je
ugraen u same temelje Augustove politike od prvih godina njego
ve vladavine. Tomu je bila podreena sva njegova reformska dje
latnost, jer samo je dinastija, u kojoj je vladar odreivao i pripre
mao svoga nasljednika, mogla odrati na okupu u politikoj cje
lini tako veliko zemljopisno podruje od Sirije do Portugala i od
Britanije do Egipta. Ipak, na razini svakodnevnoga ivota, teko
je bilo poimati dravu kao cjelinu bez nazonosti moralnog lika
Augusta, u ijoj je osobi bila objedinjena sva simbolika jedinstva.
Politika vlast, javno graditeljstvo, simbolika likovnih umjetnosti,
kult carske osobe i lanova njegovih obitelji, sve su to imbenici je
dinstva Rimskoga Carstva. Tom cilju, odravanju drave kao cje
line koja se sastoji od iznimno heterogenih dijelova, podreen je
i Augustov politiki testament - Res gestae Divi Augusti.
TEKST
Kako se radi o monumentalnom i vrlo dugom, ali tipinom epi-
grafskom tekstu, njegova rekonstrukcija slijedi uobiajena epigra-
fika pravila i konvencionalne znakove:
okrugle zagrade oznaavaju nadopunjene dijelove teksta koji
su napisani kraticama ili namjerno skraeni; radi se o relativ
no malom broju primjera, uglavnom o dijelovima onomasti-
ke formule imena konzula i drugih osoba, te kratice p. R. (po
pulus Romanus);
trokutaste zagrade oznaavaju nadopunjena mjesta u tekstu,
mjesta, odnosno slova koje je klesar grekom ispustio;
14
UVOD
etvrtaste zagrade su najobilatije rabljeni epigrafiki konvenci
onalni znak, kojim je tono pokazan oteeni i uniteni dio tek
sta koji je nadopunjen pomou grkog prijevoda teksta, i po
mou sauvanih ulomaka antiohijskog prijepisa natpisa (Mo
numentum Antiochenum), nadopune na temelju ovog posljed
njeg izvora dodatno su oznaene podcrtavanjem; u nekoliko je
sluajeva podatak iz antiohenskog prijepisa odluno promije
nio dotadanju rekonstrukciju teksta.
Brojane oznake dijelova teksta pripadaju, naravno, suvremenoj
konvencionalnoj epigrafikoj metodi sistematizacije duih teksto
va, i njih u izvorniku nema.
Izvorni tekst je na anciranskom, najcjelovitijem latinskom pri
jepisu podijeljen u est stupaca, a dananja konvencionalna po
djela ustaljena je na 40 poglavlja (praefatio + 35 poglavlja + 4 po
glavlja dodatka). Anciranski tekst na latinskome jeziku ima ukup
no 285 redaka, blizu 2700 rijei, a u rekonstrukciji oko 16.000
slovnih znakova.
Rimskim brojkama oznaeni su stupci teksta po anciranskom
natpisu (I. - VI.), dok su poglavlja oznaena masnim arapskim
brojkama: podjela na poglavlja smatra se izvornim rasporedom
Augustova teksta, a taje podjela identina u svim do danas sau
vanim prijepisima i ulomcima prijepisa. U vizualnoj koncepciji
epigrafskog teksta, prijelom poglavlja oznaen je tako to prvo slo
vo poetne rijei poglavlja stri izvan lijeve margine stupca. Radi
potreba kritikog izdanja, do sada se koristilo dva naina broja
nog oznaavanja teksta unutar poglavlja: brojkama oznaeni reci
izvornog anciranskog teksta (Mommsen), te brojkama oznae
ne cjelovite reenice unutar poglavlja (Gage). Radi praktinosti
i preglednosti, ovdje je zadran ovaj posljednji nain numeracije
pojedinih reenica unutar poglavlja (iako ima poglavlja i sa samo
jednom reenicom). Ovaj nain oznaavanja numeracije koristi i
veina drugih izdavaa teksta.
15
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA

Reenice su na uklesanom natpisu odvojene grafikim znakom

koji je slian znaku za broj 7 koji je ponekad blii obliku otvore
noga 3. Takvu interpunkciju, koja se u epigrafiji vrlo rijetko jav
lja, veina suvremenih izdavaa ne oznauje, ve koristi suvremenu
grafiku interpunkciju u obliku toke. Druga grafiko-jezina zna
ajka teksta uklesanog u zid hrama u Andri jest oznaavanje dugih
samoglasnika malom kosom crtom iznad slova (apex), a u sluaju
slova I - njegovim izduivanjem iznad razine drugih slova u ret
ku. Izdavai su davno zapazili da klesari nisu bili posve dosljedni
u takvom oznaavanju, jer znak na mnogim mjestima nedostaje.

Radi potpunosti prenoenja epigrafskih i jezinih podataka natpi
RES GESTAE DIVI AUGUSTI
sa, mi apeks donosimo tamo gdje je u natpisu i uklesan.
Iako donosimo i grki prijevod teksta prema anciranskom izvor DJELA BOANSKOG AUGUSTA
niku, kritika teksta i povijesni komentar odnosi se prvenstveno na
latinski tekst, jer je grki prijevod vaan prvenstveno kao pomo
no sredstvo za tumaenje i razumijevanje latinskoga teksta.

RECEPCIJA DJELA
Res gestae divi Augusti
Prije prvog cjelovitog prijevoda na hrvatski jezik, kojega je 1990.
priredila Maja kiljan (v. Bibliografiju), bili su objavljeni samo
ulomci iz teksta Augustove oporuke, i to u knjizi Augustovo doba,
Izbor historijskih izvora (ur. Mirko eelj), kolska knjiga, Za
greb 1955 (u prijevodu Vladimira Vratovia), i u Tekstovi iz rim
skog prava (ur. i prev. Jelena Danilovi i Obrad Stanojevi), Be
ograd, Novinska ustanova Slubeni list SFRJ, 1970. Za ovo izda
nje, koristei prijevod Maje kiljan kao polazite, podrobno sam
latinski tekst usporedio s izdanjima u prijevodu na talijanski (E.
Malcovati, 19282) i engleski (P. A. BRUNT, J. M. MOORE, 1967,
F. W. SHIPLEY 19987), posebno notirajui epigrafske znaajke
(lakune i dijelove koji nedostaju na anciranskom tekstu, ali po
stoje na antiohijskom).

16
 GRKI LA TIN SK I HRVATSKI

RES GESTAE DIVI AUGUSTI DJELA BOANSKOG AUGUSTA

Rerum gestarum divi Augusti, quibus or Ovo je prijepis djela boanskog Augusta kojim a je
, bem terra[rum] imperio populi Rom(ani) podvrgnuo svijet vlasti rim skog naroda, i trokova
' - subierit, et impensarum, quas in rem publi
. koje je uinio za dravu i rim ski narod, urezanih u
cam populumque Ro[ma]num ferit, incisa
rum in duabus aheneis pilis, quae su[n]t Ro dva mjedena stupa koja su postavljena u Rimu.
1 .1 .1. []
mae positae, exemplar sub[i]ectum.
[]
I -1.1. U devetnaestoj godini ivota svojom sam odlukom
[], []
1 .1. i. Annos undeviginti natus exercitum i svojim trokom prikupio vojsku, kojom sam vratio
[] [] []
privato consilio et privata impensa com
[. 2. ] - slobodu dravi koju je pritiskala stega jedne stranke. 2.
[ ] paravi, per quem rem publicam fa dolmi-
natione factionis oppressam in libertatem
Stoga me je Senat, za konzula Gaja Panse i Aula Hircija,
[] [ ][][],
[] [ ] [] vindica[vj. 2. Eo nomine senjatus decretis/ poasnom odlukom primio u svoj stale, istovremeno
, [] . 3. honor[ifi]cis in ordinem suum m[e aiegit m i dodijelivi konzulsko pravo iznoenja miljenja i
[]1 , C(aio) Pansa et A(ulo) Hirtijo consulibufs, glasovanja, i dodijelio m ije imperium. 3. Naloio je da
[ ] clonfsulalrem locum s[ententiae dicendae brinem kao propretor, zajedno s konzulima, da drava
[ .] 4. [] [] tribueris et imjperium mihi dedit. 3. R& pu
, [ ne bi trpjela tete. 4. Narod me pak iste godine, kad su
blica n[e quid detrimenti caperet, me] pro
] [][], [ -
pretore simul cum consulibus pro [videre oba konzula poginula u ratu, imenovao konzulom, te
] [ trijumvirom za ureenje drave.
iussit. 4. Populus! autem eodem anno m
] 6[]
consulem, cum [co(n)s(ul) uterque in bel
[] [][],
lo cecijdisset, et trium virum rei publicae 2. Otjerao sam u izgnanstvo one koji su ubili mojega
2.1. [ ][] constituendfae creavitl.
oca, pravnim postupcim a kaznivi njihov zloin, a
[ ] []
2.1. Quiparentem meum [necaver]un[t,e^JT, kad su poslije toga oni krenuli u rat protiv drave,
[] [ ] []
[ ] s in exilium(^xj)uli iudiciis legitimis uitus dvaput sam ih u boju pobijedio.
[] . eorum [fa]cin[us, e]t postei bellum infefen-
tis rei publicae vici bi[s a]cie. 3.1. esto sam vodio graanske i vanjske ratove na
3.1. [ ]
[ ] 3.1. [B]ella terra et mari cfivilia exterinaque kopnu i na moru, a kao pobjednik potedio sam sve
[ , ] /foto)in orbe terrarum sfaepe gessi] victor- graane koji su zatraili pomilovanje. 2. Strane narode
[ - kojima se moglo bez opasnosti oprostiti, vie sam vo
que omnibus [veniam petentib]us civibus^,
. 2. ] ,
peperci. 2. Extefrnas] gentes, quibus/iito r lio potedjeti nego unititi. 3. Oko petsto tisua rim
[ , ][] -
. 3. ' [][] [ignoscipot]ui[t, co]nservare quam excide skih graana priseglo je pod mojim zapovjednitvom.
[ ] [] re m[alui[. 3. Millia civium R6mainorum O d njih sam vie od tristo tisua smjestio u kolonije
[][], [] [] sub] sacramento meo fuerunt circiter [quin- ili vratio u njihove municipije nakon to su odsluili
[] [] [ ] - genjta. Ex quibus dediifxi in colonijas aut
[ remisi in municipia sua stipen[dis emeri]tis vojnu slubu. I svima sam njima dodijelio zemlju ili
, millia aliquantfo plura qujam trecenta, et iis poklonio novac kao nagradu za sluenje u vojsci. 4.

18 19
 GRKI LA TIN SK I HRVATSKI

omnibus agr0s a[dsignavi] aut pecuniam Zarobio sam esto brodova, ne brojei one koje su
. 4. ... - pro pr[aemis mil]itiae dedi. 4. Naves cepi
, - bile manje od trirema.
sescen[tas praefert eas, si quae min0re[s
]. quam trirjemes fuerunt.
., -
4. 1. Dva sam puta trijumfirao u ovaciji, tri sam puta
4.1. ' [ ], []
4.1. [Bis] ovans triumpha [vi et tris egi cl obiljeio kurulski trijumf, dvadesetjedan put nazvan
' .
[ ] urulis trium phs et appellaftussqij^vl; sam imperatorom, iako mi je Senat izglasao vie tri
. [ - ciens et selmel imperdtor, [decernente pluj jumfa koje sam sve odbio. Lovor s faska poloio sam
] [, ris triumphos mihi seinatu, quibus omni
na Kapitoliju, ispunivi zavjete koje sam prije svakog
] [ - bus su]perse<ii. L[aurum de fasciblus de-
, ] , [ posuiin a|>i[tolio vot^is.quaej quoque \: , rata obeao. 2. Za pothvate koje sam ja, ili moji legati
][ , ] lo mincu[paveram, solditis. 2. Ob res [me pod m ojim vrhovnim zapovjednitvom, na kopnu
. 2. [ , aut per legatos] meos auspicis meis terra i m oru uspjeno izvrio, pedesetpet puta je Senat
][ - m[ariqu]e pr[o]spere gestds qu[inquagiens
] - odluio da se sveanom m olitvom treba zahvaliti
et quinlquiens decrevifsenatus suppjliqaj
,[] [] [ besm rtnim bogovima. A takvih je dana, kad se po
ndum esse dis immofrtalibus. Dies autem,
] [] [] - odluci Senata sveano molilo, bilo osamstodevedeset.
. [] [] [ ][] pe]r qu0s exsenatiis consulto [s]upplicatum
[][] [] - est, fuere DC[CCLXXXX. 3. In triumphis
3. U mojim trijumfalnim povorkama vodilo se ispred
[[. 3. [] [] meis] ducti sunt ante currum m[e]um regs m ojih kola devet kraljeva ili kraljeve djece. 4. Kad
[ ] [ ] [ aut r[e]gum lib [eri novem. 4. Consul fuerl sam ovo pisao, bio sam konzulom trinaest puta, a bio
] [].4. [] am terdeciens, c[u]m [scribeb]a[m] haec,
sam u tridesetsedmoj godini tribunske dunosti.
[] [] , [] - [et eram se]p[timum et tricensimum tribui
, [ ][] [ niciae potestatis.
] . 5.1. Nisam prihvatio diktaturu koju su mi, prisutnom
5.1. [Dictaturalm et apsent[i et praesenti i odsutnom, ponudili i narod i Senat, za konzula Mar
5.1.
[]
mihi delatam et a populo et a senatu M(arco) ka Marcella i Lucija Aruncija. 2. Za najvee nestaice
[] [] Marce]llo e[t] L(lucio) Arfruntio co(n) ita nisam odbio preuzeti brigu o opskrbi hranom ,
[ ]. s(ulibus) non recepi. 2. Non sum deprecatus
i\. ' /V ViC'' ' 'T ' a njom sam upravljao tako da sam u malo dana os
2. [] [] in summa frumenti plenurifa cluratibinel
, m an [nonae, qu] am ita ad [ministravi, ut in
lobodio cijeli grad od oevidnog straha i opasnosti,
[ ], ' [ tra dies paucols metu et peric[lo praesenl 0 svojem troku i svojom brigom. 3. Ni konzulat,
] [] ti civitatem univ[ersam liberarernimpen- koji mi je tada ponuen, godinji i doivotni, nisam
[], 3. sa et] cura mea. 3.Consul[atum] quoqufe] prihvatio.
[] []-
tum annuum e[t perpetuum mihi] dellatuW*
[ ] [] .
non recepi].
6. 1. Za konzula Marka Vinicija i Kvinta Lukrecija, i
6.1. zatim Publija Lentula i Gneja Lentula, i trei put Paula
[][] [] 6.1. [Consulibus M(arco) Vinicio et Q(uinto)
Lucretio] et postea P(ublio) Lentulo et Cn(eo) Fabija Maksima i Kvinta Tuberona, kad su se Senat
[] [ ] L[entulo et tertium Paullo Fabio Maximo 1 rimski narod suglasili u elji da budem postavljen
' - et Q(uinto) Tuberone senatu populoq]u[e skrbnikom nad zakonim a i udoreem s najveim

20 21
 GRKI LA TIN SK I HRVATSKI

[],'[ ] Romano consentientibus ut curator legum et ovlastima, nijednu ponuenu dunost protivnu obi
[ ] [][ summa potestate soluiirearer^ullum ma ajima predaka nisam prihvatio. 2. A ono to je Senat
][] , [] gistratum contra morem maiorum delatum tada elio putem m ene izvriti, uinio sam tribun-
[ ][] [] - recepi. 2. Quaemnr^per me geri senatus vo
2. skom vlasti, a za nju sam od svoje volje pet puta od
luit, per tribuniciam potestatem perfeci o f
,
' mfiotestatis conlegam et i^ e S tr o quin
Senata zatraio i dobio sudruga.
[] [. ]
[] quiens a senatu depoposci et accepil.
[] []. 7. 1. Deset godina bio sam bez prekida jedan od tri-
7.1. [Triumvirum rei publicae constituendae jumvira za ureenje drave. 2. etrdeset sam godina,
7. 1. fui per continuos annos decem. 2. Princeps
senatus fui usque ad eum diem, quo scrip]
do dana kad sam ovo napisao, bio prvak Senata. 3.
. 2. seram [haec,per annos quadraginta. 3. Pon- Bio sam vrhovni sveenik, augur, lan kolegija pet-
, tifex maximus, augur, quindecemvirujm sa naestorice za prinoenje rtava, kolegija semdorice
, . 3. - cris [faciundis, septemvirum epulonum, fra
, , -
gozbara, arvalski brat, lan drube Titijeve i fecijal.
ter arvalis, sodalis Titius, fetialils fui.i f'
, , []
, , . II - 8. 1. Kad sam bio peti put konzulom , po odluci
II. 8.1. Patriciorum numerum auxi consul
naroda i Senata poveao sam broj senatora. 2. Triput
II. 8.1. [] - quintum iussu populi et senatus. 2. Senatum
[ ] ter legi. Et in consulatu sexto censum popu sam brojio Senat. A za estoga konzulata proveo sam
. 2. [ ] li conlegci M(arcus) Agrippa egi. Lustrum popis naroda sa sudrugom Markom Agripom. Nakon
[]- post annum alterum et quadragensimum
etrdesetdvije godine priredio sam lustar. U tom je
[] fec[i]. Quo lustro civium Romanorum cen
, [] sa sunt capita quadragiens centum millia lustru prebrajano 4.063.000 rimskih graana. 3. D ru
[ ] []
et sexag[i]nta tria millia. 3. [Tum iteru]m gi sam put ponovio isti postupak sam s konzulskom
[]. '
consulari cum imperio liistrum [s]olus feci ovlasti, za konzulata Gaja Cenzorina i Gaja Azinija. U
[][] [ ]-
[ . 3. C(aio) Censorin[o et C(aio)] Asinio co(n) tom lustru prebrajano je 4.233.000 rimskih graana.
] [ s(ulibus). Qu6 Mstro censa sunt civium 4 .1 trei sam put s konzulskom ovlasti priredio lustar
] [ Roman6ru[m capita] quadragiens centum sa sudrugom Tiberijem Cezarom, svojim sinom, za
] [] [ millia et ducenta triginta tria m[illia. 4. Et
' ] [ tertiu]m consulari cum imperio Mstrum konzula Seksta Pompeja i Seksta Apuleja. Tim lus
][]. 4. [ conlega Tib(erio) Cae[sare filio meo feci] tram prebrajano je 4.937.000 rim skih graana. 5.
][] [], [] Sex(to) Pompeio et Sex(to) Appuleio co(n) Donoenjem novih zakona na moj prijedlog, mnoge
[ ] s(ulibus). Qu6 lustro ce[nsa sunt civium Ro]
[ ] - sam obiaje predaka ponovo uveo jer su ve nestajali
manorum capita quadragiens centum mil[ia
uz naem stoljeu, a sam sam u m nogim stvarim a
et nongenta tr]iginta et septem millia. 5. Le
' potomstvu dao primjere koje treba oponaati.
. 5. gibus novi[s me auctore latis multa e]xem-
pla maiorum exolescentia iam ex nost[ro sa
eculo reduxiet ipse] multarum re[rum exe]
mpla imitanda pos[teris tradidi].
.

22 23
 W
I
GRKI LA TIN SK I HRVATSKI
I

9.1. - 9.1. IVota pro valetudine mea suscipi pet 9. 1. Senat je odluio da svake pete godine konzuli
- consjules et sacerdotes qu[into] quo[que i sveenici prinose zavjete za moje zdravlje. Po tim
. anno decrevit senatus. Ex iis] votis s[ae]pe
fecerunt vivo [me ludos aliquotiens sacerdo- zavjetima esto su za mojega ivota, katkad sveenici
, tu]m quattuor amplissima conle[gia, aliquo etiri najvanija kolegija, katkad konzuli, upriliili
, . 2. tiens consules. 2. Privati] m efialn et miinici- igre. 2. I svi se su graani, pojedinano i po m u
patim iiniver[si cives unanimiter continen-
[] nicipijim a, jednoduno i stalno m olili pred svim
te]r apud omnia pulvinaria pr valeftuine
[]. mea supplicaverunt!. rtvenicima za moje zdravlje.
10.1. []
10. 1. [Nomen m eum senatus consul
[ ] . 10.1. Moje je ime odlukom Senata ukljueno u Salijsku
to in [clusum est in Saliare carm en et
[] [] pjesmu, a zakonom je odreeno da budem zauvijek
sacrosan fetus in perpetum ut essem et, q]
, [ ]. 2. -
, [] [],
uoa[d] viverem, tribiinicia potestas mihi svet i posveen i da doivotno obnaam tribunsku vlast.
[esset, per legem sanctum est. 2. Pontif] 2. Odbio sam postati vrhovnim sveenikom umjesto
, []. fH] - ex maximus n e (^ re m in vivi [c]onle[gae
locum, populo id sace]rdotium deferen
ivoga sudruga, kad mi je narod ponudio to sveenitvo,

- te mihi, quod pater meu[s habuere, recu koje je moj otac obnaao. 3. To sam sveenitvo prihva
, , savi! Quod] sacerdotium aliquod post an- , tio nakon nekoliko godina, za konzula Publija Sulpicija
- ns e0 mor[tuo, qui civilis motus o]ccasio-
i Gaja Valgija, kad je preminuo onaj koji je iskoristivi
, - ne occupaverat, cuncta ex Italia [ad comitia
'- mea tonfluente mu]ltitudine, quanta Romae graanske nemire to mjesto zauzeo; pria se da je tada
. nun[q]uam ffertur ante id tempus fuisse,re iz cijele Italije dolo na moje komicije toliko ljudi koliko
cepi] P. Sulpicio C. Valgio consulibu[s]. nikada prije nije bilo u Rimu.
11.1. mv. .'
11.1. fAram Fortunae Reducis ante aej
des Honoris et Virtutis ad portam [Cape 11. Senat je u ast mojega povratka posvetio rtvenik
nam pro reditu meo se] natus consacra- Fortune Povratnice ispred hram a asti i Vrline kod
, viffin qua pontiffices et virgines Vestales
Kapenskih vrata, a naloio je da na njemu sveenici
Mmi]versarium sacrificium facere [iussit
' ], i vestalske djevice prinose rtvu na svaku godinjicu
eo die, quo consulibus O(uinto) Luclretio
-
et fM.Vmirilo in urbem ex [Syria redieram, onoga dana kad sam se za konzula Kvinta Lukrecija i
.
et diem Augustali]a ex [c]o[gnomine nosti Marka Vinicija vratio u Grad iz Sirije, i nazvao je po
12.1. [] ro appellavit.
mojem im enu taj dan Augustalijama.
[ ]
[] - 12.1. [Ex senatus auctoyit^tje pars [prae
torum et tri]bunorum [plebi cum consu 12.1. Po odluci Senata u isto mi je vrijeme dio pretora
, le Q(uinto) lucretjio et princi[pi]bus [viris '
i plebejskih tribuna s konzulom Kvintom Lukrecijem i
. 2. ob]viam mihi mis[s]a e[st in Campan]ia[H^ ' |
, quii honos [ad hoc tempusl nemini praeter najuglednijim muevima poslan ususret u Kampaniju,
, [m]e e[st decretus. 2. Cu]m ex H[ispa]nia ast koja nikomu osim meni do sada nije dodijeljena.

24 25
 GRKI LA TIN SK I HRVATSKI

' [] Gal[liaque rebus in iis plrovincis prosp[e]re 2. Kad sam se iz Hispanije i Galije za konzula Tiberija
, [] [gest]i[s] R[omam redi] Ti(berio) Ne[r]one
Nerona i Publija Kvintilija vratio u Rim, nakon to
- et P(ublio) Qui[ntilio consulibu]s,aram [Pa
- cis A]u[g]ust[ae senatus pro] redi[t]u meo sam poslove u tim provincijam a uspjeno obav
, cofnsacrandam censuit] ad camfpum Mar io, Senat je odredio da se za moj povratak posveti
tium, in qua ma]gistratus et sacferdotes vm rvenik Uzvienog Mira na Marsovu polju, u kojemu
. ginesque] V[est]a[les anniversarium sacri-
je odredio da svake godine dunosnici, sveenici i
fic]ium facer[e iussit].
13.1. , vestalske djevice prinesu rtvu.

13. 1. [Ianum] Quirin[um, quem cl]aus-
' ,
sum ess[e maiores nostri voluer]unt, icum
, , 13. Za mojega principata Senat je triput odluio da
p]er totum i[mperium po]puli Roma[ni
, se zatvori hram Jana Kvirina, za kojega su nai preci
terra marique es]set parta vicftoriils pax,

. cum,pr[iusque] nascerer, [a condita] u[rb] htjeli da bude zatvoren kad u cijeloj rimskoj dravi
e bis omnino clausum [f]uisse prodatur zavlada m ir na kopnu i m oru steen pobjedama, a za
III. 14. 1. m[emori]ae, ter me princi[pe senat]us clau kojega se po sjeanju pripovjeda da je samo dvaput
[] , , dendum esse censui [t].
[] [] bio zatvoren od osnutka Grada do mojeg roenja.
' III. 14.1. [Fil]ios meos, quos iuv[enes mi]hi
, eripuit for[tuna], Gaium et Lucium Caesares
III -1 4 .1 . Moje su sinove. Gaja i Lucija Cezara, koje mi
honoris mei caussa senatus populusque Ro
[] [ ] [][] manus annum quintum et decimum agentis je jo mlade oteo usud, Senat i rimski narod m eni u
, [] consules designavit, ut [e]um magistratum ast u petnaestoj godini odredili za konzule, s tim
. 2. ' [] - inirent pdst quinquennium. Et ex eo die, cjyo
da nastupe u tu slubu nakon pet godina. I od tog
[]- deducti [s]unt in forum, ut interes^nl con
, [] siliis publicis decrevit sena[t]us. 2. Equites dana, kad su uvedeni na forum. Senat je odluio da
. [a]utem Romani universi principem iuven- sudjeluju u javnim poslovima. 2. Osim toga, svi rim
tutis utrumque eorum parip[is] et hastis ar ski vitezovi proglasili su obojicu prvacima mladei i
15.1. '[] -
genteis donatum appellaverunt.
[] - poklonili su im srebrna koplja i titove.
,
15.1. Plebei Romanae viritim HS trecenos
[][]
,
numeravi ex testamento patris mei, et nomi 15. 1. Rimskom puku izbrojio sam svakome po 300
ne meo HS quadringenos ex bellorum ma sestercija prem a oporuci svojega oca, i u svoje ime
[] []
[], nibiis consul quintum dedi, iterum autem in dao sam 400 sestercija iz ratnog plijena kad sam bio
- consulatu decijjio ex patrim o n io meo HS
, quadringenos cSi^iari viritim pernumer[a] peti put konzul, a drugi sam put za desetog konzulata
vi, et consul undecimum duodecim fru iz svoje imovine kao poklon izbrojio svakome po 400
'[] mentationes frumento pr[i]vatim coempto sestercija, i kad sam bio jedanaesti put konzul podije
[] [] emensus su m /t tribunicia potestate duode
. 2. [] cimum quadringenos nummos tertium viri lio sam dvanaest puta ito, koje sam svojim sredstvi
, [] tim dedi. Quae mea congiaria p[e]rvenerunt ma kupio, a za dvanaestog tribunata dao sam trei put

26 27
 GRKI LA TIN SK I
HRVATSKI

[] [] ad [homijnum millia nunquam minus quin

svakome po 400 novia. Ove moje darove nikada nije
[ ] quaginta et ducenta. 2. [Tlribulnkliaepote
[. 3. ]' statis duodevicensimum, consul , trecen primilo manje od 250.000 ljudi. 2. U osamnaestom
7 [] tis et vigmt[i] millibus plebis urbanae sexa pukom tribunatu i dvanaestom konzulatu podijelio
genos denarios viritim dedi. 3. Et colon[i]s sam za 320.000 ljudi Grada svakome po 60 denara. 3.
[.] militum meorum consul quintum ex mani
[] - biis viritim millia nummum singula dedi;
A kolonijama svojih vojnika za petoga sam konzulata
[.4.] [] acceperunt id triumphale congiarium in od ratnoga plijena dao svakomu po tisuu novia;
[] - colo [n] is hominum circiter et viginti millia. taj pobjedniki poklon primilo je u kolonijama oko
[ ] [][ ]
4. Consul tertium dec[i]mum sexagenos de
[] []. 120.000 ljudi. 4. Kad sam trinaesti put bio konzulom,
narios plebei, quae tum frumentum publi
cum accipieba[t], dedi; ea millia hominum dao sam po 60 denara puku koji je tad prim ao javno
16.1.
['] -
paullo plura quam ducenta fuerunt. ito; to je bilo malo vie od 200.000 ljudi.
-
, 16.1. Pecuniam [pro] agris, quos in con
16. 1. Isplatio sam municipijima novac za zemlje koje
[]. - sulatu meo quarto et postea consulibus
[][][ ], M(arco) Cr fasso elt Cn(eo) Lentulo au- sam dodijelio vojnicima, za mojega etvrtoga kon
[] [ ] [][ gure adsignavi militibus, solvi municipis. zulata i poslije toga za konzula Marka Krasa i Gneja
] []. Ea [s]u[mma sest]ertium circiter sexsiens
Lentula Augura. Taje svota iznosila oko 600 milijuna
[]- milliens fuit, quam [p]ro Italicis p ra e d [i^
numeravi, et ci[r]citer bis mill[ie]ns et se-
sestercija koje sam izbrojio za italske posjede, i oko
. 2. scientiens, quod pro agris provin[c]ialibus 260 milijuna sestercija koje sam isplatio za zemlje u
- solvi. Id primus et [s]olus omnium, qui [d] provincijama. To sam, koliko pamenje mojega vre
eduxerunt colonias militum in Italia(auU ij^ ^
-
m ena see, uinio prvi i jedini od svih koji su osni
provincis, ad memor[i] am aetaHPrfieae
[][] 2. Et postea Ti(berio) Nerone et Cn(eo) Pi vali vojnike naseobine u Italiji ili u provincijama. 2.
[ ] - sone consulibus, item[q]ue C(aio) Antistio Kasnije, za konzula Tiberija Nerona i Gneja Pizona,
[] [] [] [] et D(ecio) Laelio co(n)s(ulibus) et C(aio) zatim Gaja Antistija i Decima Lelija, pa Gaja Kalvizija
[][][],-
Calvisio et L(ucio) Pasieno consulibus, et
, i Lucija Pasijena, za konzula Lucija Lentula i Marka
L(ucio) Le[ntuJo et] M(arco) Messala con
[], Mesale, te Lucija Kaninija i Kvinta Fabricija, isplatio
sulibus, et L(ucio) Caninio et Q(uinto) Fa
[] [].
bricio co(n)[s(ulibus)] milit fibus, qui os sam nagradu u gotovini vojnicima koje sam, poto
emeriteis stipendis in sua municipi[a de- su zavrili slubu, naselio u njihove municipije, za to
17.1. [] [] []-
, [] [] []- dux]i, praem[ia n]umerato persolvi, quam
sam potroio oko 400 milijuna sestercija.
[] . in rem sestelrtium ] q[uater m]illien[s ]
2. [] [] [] r[cite]r impendi.
[] [] [][] 17. 1. etiri sam puta svojim novcem pom ogao
, [] [[] 17.1. Quater [pe]cunia mea iuvi aerarium, dravnoj blagajni, tako to sam 150 milijuna sester
, [] [] [ ita ut sestertium millien[s] et quing[en].
, . . r0 X' " I Vj .HI/ cija prenio na one koji su joj bili na elu. 2 .1 za kon
] [] , [ - t[ien]s ad eos, qui praerant aerano, detule
] [] . rim. 2. Et M(arco) Lep[i]do et L(ucio) Ar[r] zula Marka Lepida i Lucija Aruncija uplatio sam 170

28 29
 GRKI LA TIN SK I HRVATSKI

[][] [] unt[i]o co(n)s(ulibus) i[n] aerarium mili milijuna sestercija iz svojeg imetka u vojniku blaga
[ ][] - tare, quod ex consilio m[eo] co instituti um
jnu koja je bila ustanovljena po mojem savjetu da bi
. est, ex [q]uo praemia darentur militibus, qui
vicena [aut plu]ra sti[pendi]a emeruissent, se iz nje isplaivale nagrade vojnicima koji su odsluili
18.1. [ ][],[] HS milliens et seting[e]nti[ehs ex pa]t[rim] dvadeset i vie godina.
' [] - onio [m]eo detuli.
, ' [] ,
, [] -
18.1. O d one godine kad su konzuli bili Gnej i Publije
18.1. [Ab eo anno, q]uo Cn(eo) et P(ublio)
Lentuli c[ons]ules fuerunt, cum d [e] fiderent
Lentul, kad su javni prihodi bili nedostatni, dijelio
. sam poklone u itu i u novcu iz svoje itnice i svojega
[vecti]g[alia,tum] centum millibus h[omi]
num tu[mpl]uribus [mulltofrufmentarios imetka, ponekad stotini tisua ljudi, ponekad mnogo
IV. 19. 1. []
et n]umma[rio]s tfributqs ex horreo] et veem broju.
,
patfrimoniol m[e]o ledidil.
, [
, , - IV -1 9 .1 . Izgradio sam kuriju i do nje trijem, Apolonov
, IV. 19.1. Curiam et continens ei Chalcidi
hram s trijemovima na Palatinu, svetite boanskog
- cum, templumque Apollinis in Palatio cum
, [] - porticibus, aedem divi Iuli, Lupercal, porti Julija, Luperkal, trijem kod Flaminijskog cirka, za koji
, , cum ad circum Flaminium, quam sum ap sam dopustio da se nazove Oktavijevim po onome koji
(2.) - pellari passus ex nomine eius, qui priorem ga je na istom mjestu ranije bio sagradio, pulvinar kod
, [], eodeni in'solofecerat Octaviam, pulvinar
ad dircum Maximum, (2.) aedes in Capitolio
Najveeg cirka, 2. hramove Jupitera Munjonoe i Ju
, Iovis Feretri et Iovis Tonantis, aedem Qui pitera Gromovnika na Kapitoliju, hram Kvirina, hra
, - rini, aedes Minervae et Iunonis Reginae et move Minerve i Junone Kraljice i Jupitera Slobode na
, [, ] Iovis Libertatis in Aventino, aedem Larum Aventinu, hram Lara na vrhu Svete ulice, hram Penata na
. in summa sacra via, aedem Penatium in Ve
Veliji, hram Mladosti, hram Velike Majke na Palatinu.
lia, aedem Iuventatis, aedem Matris Magnae
20.1. [] - in Palatio feci.
- 20. 1. Kapitolij i Pompejevo kazalite, obje sam gra
20.1. Capitolium et Pompeium theatrum
evine popravio uz velik troak, a da moje ime nigdje
. 2. [
utrum que opus im pensa grandi refeci nije urezano. 2. Popravio sam vodovodne kanale koji
] -
sine ulla inscriptione nominis mei. 2. Ri-
[ ] - su na-vie mjesta bili od starosti oteeni, a vodovod
vos.aquarum compluribus locis vetustate
[ ] koji se naziva Marcijevim udvostruio sam tim e to
labenjs refeci, et aquam, quae Marcia ap
[ ]. 3.
sam u njegov tok ukljuio novi izvor. 3. Dovrio sam
' [ ] pellatur, duplicavi fonte novo in rivum eius
[ ] inmisso. 3. Forum Iulium et basilicam, quae Julijev forum i baziliku koja se nalazila izmeu Kas-
[ - fuit inter aedem Castoris et aedem Satur torova i Saturnova hrama, djelo koje je zapoeo i go
] 1 [ ni, coepta profligataque opera a patre meo, tovo dovrio moj otac; a kad je ista bazilika unitena
] perfeci et eandem basilicam consumptam
[] incendio ampliato eius solo sub titulo no
porom, zapoeo sam proirenje pod imenom svojih
[][,][][ minis filiorum m[eorum i]ncqhavi et, si vi sinova, i zapovjedio sam da je, ako je za ivota ne bu
] . 4. [] vus non perfecissem, perfici abneredib[us dem dogotovio, dovre moji nasljednici. 4. Osamdeset

30 31
 GRKI LA TIN SK I HRVATSKI

[ ] [ ] meis iussi]. 4. Duo et octoginta templa deum dva svetita bogova u Rimu obnovio sam za svojega
[ ] [] - in urbe consul sex[tum ex auctoritate! se
estoga konzulata, po odluci Senata, tako da nije zane
[] [] [][, ] natus refeci, nullo praetermisso, quod e[o]
. 5. [] tempfore refici debebat]. 5. Consul septi maren niti jedan kojemu je tada trebao popravak. 5.
][] [ ] ' mum viam Flaminiam a[b urbe Ariminum Kad sam konzul bio sedmi put, popravio sam Flamini-
[] [<] refeci, pontesque] omnes praeter Mulvium jsku cestu od Rima do Arimina, i sve mostove osim
[] [] et Minucium [feci].
.
Mulvijskog i Minucijskog.
21.1. In privato solo Martis Ultoris templum
2 1 .1. -
[f]orumque Au^us^um [ex mani]biis feci. 21. 1. Na privatnom zemljitu od ratnoga sam plijena
izgradio svetite Marsa Osvetnika i Augustov Forum.
Theatrum ad aede<m> Apollinis in solo
.
magna ex parte a p[r]i[v]atis empto feci, Pored Apolonova svetita na uglavnom od privatnika

quod sub nomine M(arci) Marcell[i] gene otkupljenom zemljitu izgradio sam kazalite koje

. 2. - ri mei esset. 2. Don[a e]x manibiis in Capi
tolio et in aede divi Iu[l]i et in aede Apolli
neka nosi ime mojeg zeta Marka Marcela. 2. Posvetio

nis et in aede Vestae et in templo Mju|is Ul sam darove od ratnoga plijena na Kapitoliju, u hram u
[] ,
[ ][] toris consacravi, quae mihi constiterunt HS Boanskog Julija, u Apolonovu hramu, u Vestinu hra
[.] 3. circiter milliens. 3. Auri coronari pondo)tri- m u i u svetitu Marsa Osvetnika, koji su me stajali oko
[] ginta et quinque millia municipiis et colonis
milijun sestercija. 3. Za petoga konzulata vratio sam 35
[ ] Italiae conferentibus ad triumpho [s] meas 1
[] [] quintum consul rem iscet postea, quotien
tisua libri zlata za vijence koje su mi municipiji i kolo
, []- scumque imperator a[ppe]llatus ap-t , nije Italije darovali za moje trijumfe, a kasnije, svaki put
, [ rum coronarium non accepi decernentibq^T kad sam bio proglaen imperatorom, nisam prihvatio
] municipii[s] etcoloni[s] aequ[elt>eni[gfne zlato za vijence, iako su mi ga municipiji i kolonije bili
[] adque antea decreverant.
[, ][ ][ ] namijenili jednako dobrohotno kao i prije.
[.] 22.1. T[fi]r munus gladiatorium dedi meo
nomine et quinqu<i>ens filiorum me [] rum 22.1. Triput sam priredio gladijatorske igre u svoje ime,
22.1. [ ][ ]
aut n[e]potum nomine; quibus muneribus i pet puta u ime svojih sinova ili neaka; u tim se igrama
[ ]
depugnaverunt hominu[m] cijrc]iter 4ecem. ' borilo oko deset tisua ljudi. Dvaput sam narodu prire
[ ]
millia, fes [at]hl^rU m uriciique accitorum
[ ][]. [] [] dio predstave atleta dovedenih sa svih strana, i trei put
specitalcf<u>lum po]pulo praflbui meo]
[ ] u ime svojeg neaka. 2. etiri sam puta priredio igre u
nomine et tertium nepo[tis] mei nomine. x.v
[ ] [ ] J W iV
[] [ . 2. ] 2. L[u]dos feci m[eo no]m[ine] quater,alio svoje ime, a dvadeset tri puta u ime drugih inovnika.
[,] rum autem m[agist]ratufum] vjcem ter^t Za konzula Gaja Furnija i Gaja Silana priredio sam Stol
. vicie[ns. Pr]o conlegio XV vfiorum^hajpsfter'' jetne igre sa sudrugom Markom Agripom za kolegij
[], con]]e[gi]i colleg[a] M(arco) Agrippa lud[os
Petnaestorice, kao njegov predstojnik. Za svog trin
[, ] [] s]aed[are]s C(aio) Furnio C(aio) [S]ilano
[] []- co(n)s(ulibus) [feci. Clonfsul XIII1 ludps . aestog konzulata prvi sam priredio Marsove igre, koje
[] [ ] Mar[tia]les pri[mus feci], qu[os] p[ost i]d , su potom u slijedeim godinama po senatskoj odluci
[ tempus deincep[s] ins[equen]ti[bus anjnis I po zakonu zajedno samnom prireivali konzuli. 3.

33
 GRKI LATINSKI HRVATSKI

] , [ [s(enatus) c(onsulto) et lege mecum fece Narodu sam dvadeset est puta poklonio borbe afrikih
] [ ] runt co]nsules. 3. [Ven]ati[q]n [es] best[ia]
ivotinja u svoje ime ili u ime svojih sinova i neaka, u
[ ] rum Africanarum meo nomine aut filiofru]
[] 3. [ ] [............... ] m meorum et nepotum in ci[r]co aut [i]n cirku ili na forumu ili u amfiteatrima; u njima je ubi
[....................................... ] foro aut in amphitheatris popul[o d]edi se- jeno oko tri tisue petsto ivotinja.
xiens et viciens, quibus confecta sunt bestia
23.1. [ ] rum circiter tria m[ill]ia et quingentae. 23. Predstavu pomorske bitke poklonio sam naro
[] , ]
[] , [ ] 23.1. Navalis proeli spectaclum populo de[di
du na drugoj obali Tibra, na mjestu gdje je sada gaj
[] [] [, tr]ans Tiberim, in quo loco nliBc nemus est Cezara, iskopavi zemlju u duini od tisuu osamsto
][] []. Caesarum, cavato tsolol in longitudinem stopa, u irini od tisuu dvjesto stopa. U njoj se suko
- mille et octingentos pedes, in latitudinejnv''' bilo trideset kljunastih laa, troveslarki i dvoveslarki,
[, ] - mille] e[t] ducentiu. In cfuo triginta rostra
. [] tae naves triremes a[ut birem]es,plures au
i jo m nogo vie manjih. Na tom se brodovlju osim
[] [][][]. tem minores inter se conflixerunt. Q[uibus veslaa borilo oko tri tisue ljudi.
in] cMsiOus pugnaverunt praeter remiges
24.1. [ ] [] [] [] millia ho[minum tr]ia circiter.
[] [ ]-
24. 1. Kao pobjednik ponovo sam u svetitima svih
, [& ] 1[] gradova provincije Azije postavio ukrase, koje je op
24.1. In templis omnium civitatim ^rjsvinci]
[] [] []. 2. ae Asiae victor ornamenta reposui, quae spo ljakavi hramove osobno prisvojio onaj protiv kojega
-
liatis tem[piis is], cum quo bellum gesseram, sam vodio rat. 2. U gradu je stajalo oko osamdeset

privatim possederat. 2. Statuae [mea]e pe mojih srebrnih kipova, pjeakih, na konju i na koli
, ,
destres et equestres et in quadrigeis argen
m a, koje sam sam uklonio i iz toga novca postavio
teae steterunt in urbe XXC circiter, qiis ipse
- sam zlatne darove u Apolonovu hramu, u ime svoje i
sustuli exque ea pecunia dona aurea in aede
, ' [] -
ApolQi]nis meo nomine et illorum, qui mihi onih koji su me bili poastili kipovima.
,.
statuarum honorem habuerunt, posui.
V. 25.1. [] V - 25.1. More sam oslobodio pljakaa. U tom sam ratu
] V. 25.1. Mare pacavi a praedonibus. Eo bel
lo servorum, qui fugerant a dqt^inis suis et zarobio i vratio vlasnicima da ih kazne oko trideset
[]
. 2. [ ] arma contra rem publicam ceperant, trigin tisua robova koji su bili pobjegli od svojih gospo
[ ta fere millia capta dominis ad supplioum dara i uzeli oruje protiv drave. 2. Prisegla mi je na
sumendui^ tradidi. 2. Iuravit in mea verba
,] [], vjernost dragovoljno cijela Italija i traila da budem
[.] [] tota Italia spOnfe suaet me be[lli], quo vici
ad Actium, ducem depopiMcit.Turaverunt voa u ratu u kojem u sam pobijedio kod Akcija. I
[][ ]'
[].3.0 [] in eadem ver[ba provi]nciae Galliae, Hjsp^r,,, takoer su mi prisegle na vjernost provincije Galije,
[ - niae, Africa, Sicijia, Sardinia. 3. Qui sub [si Hispanije, Afrika, Sicilija i Sardinija. 3. Meu onima
][] [] [ - gnis meis tumf militaverint, fuerunt sena koji su tada sluili pod mojim znakovljem bilo je vie
] [] [ ] tores plures quam DCC, in ii[s, qui vel an
tea vel pos]tea consules facti sunt ad eum
od sedamsto senatora, od kojih je osamdeset tri bilo
[][ ][, -
], [] [], [] - diem, quo scripta su[nt haec, LXXXIII sa izabrano za konzule do dana kad je ovo napisano, bilo
[]. cerdotes ci[rc]iter CLXX. prije ili poslije, i oko sto sedamdeset sveenika.

34 35
 GRKI LA TIN SK I HRVATSKI

26.1. [ '], 26.1. Omnium prov[inciarum populi Ro 26. 1. Proirio sam granice svih pokrajina rim skog
[] mani], quibus finitimae fuerunt gentes, quae naroda koje su graniile s narodim a koji nisu priz
, []. n ion parerent imperio nos]tro, fines auxi.
2. , 2. Gallias et Hispanias provi<n>cia[s item navali nau vlast. 2. Smirio sam provincije Galije
[] - Germaniam, qua clau]dit Oceanus a Gadi i Hispanije, kao i G erm aniju, koje zatvara Ocean
[] [ bus ad ostium Albis flum [inis, pacavi. 3. Al od Gadesa do ua Albija. 3. Alpe sam, od onoga
] . 3.' pes a re]gione ea, quae proxima est Hadria
podruja koje je najblie Jadranskom moru, sve do Ti-
- no mari, [ad Tuscum pacari fec | i nulli'geriti
, bello per iniuriam inlato. 4. Cla[ssis mea per renskog mora, smirio, ne zametnuvi rat nepravedno
. Oceanum] ab ostio Rheni ad solis orientis ni s jednim narodom . 4. Moja je m ornarica plovila
4. regionem usque ad fi[nes ,Cimbroru]m nayj-^ Oceanom od ua Rajne, na istoku do podruja Cim
' - gavit, quo neque terra n^qpe mari quisquam
, Romanus ante id tempus adit; Cimbrique et
bra, gdje ni kopnom ni m orem prije toga vrem ena
' Charydes et Semnones et eiusdem tractus nijedan Rimljanin nije putovao; Cimbri, Haridi, Sem-
alii Germanorum popu[l]i per legatos ajni- noni i drugi germanski narodi istoga podruja zamo
citiam meam etpopuli Romani petierunt. 5. lili su putem poslanika moje prijateljstvo i prijateljstvo

Meo iussu et auspicio .ducti sunt [duo] exer rimskog naroda. 5. Po mojoj zapovijedi i pod mojim
' . 5. -
citus eodem fere'tempore iri Aethiopiam et
zapovjednitvom dvije su vojske povedene gotovo
in Ar[a]biam, quae appel[latur] Eucjaerqoq,
u isto vrijeme u Etiopiju i Arabiju zvanu Sretnom;
[magn]aeque hos[t]ium gentis utntusjqfie

cop[iae] caesae sunt in acie et [c]oml[prar] vrlo su brojne ete jednog i drugog neprijateljskog

a oppida capta. In Aethiopiam tisquead op naroda sasjeene u borbi, a vie je gradova osvojeno.

pidum Nabata pervent[um[ est, cui proxi
, U Etiopiji se prodrlo do grada Nabate, u ijoj je bliz
ma est Meroe: in Arabiam usque ad fines
, ini Meroe; u Arabiji je vojska napredovala u zemlji
Sabaeorum pro[cess]it exerc[it]us ad oppi
.
dum Mariba. Sabejaca do grada Mariba.
27.1. '
27.1. Aegypturq imperio populi [Ro]mani
. 2. [] - 27. 1. Egipat sam priododao vlasti rim skoga naro
- adieci. 2. Armeniam maiorem interfec
to rege eius Artaxe c[u]m possem facere da. 2. Iako sam, nakon smaknua tamonjeg kralja

- provinciam, malui maiorum nostrorum Artaksa, mogao osnovati provinciju Veliku A rm en
, exemplo regniulrp i)d Tigrani, regis Arta iju, radije sam slijedei prim jer naih predaka to
[][] , vasdis filio, ilepon auiem Tigranis regis, kraljevstvo povjerio Tigranu, sinu kralja Artavasda
- per T[i(berium) Ne]r(qjpem trad[er]e, qui
tum mihi priv[ig]Aus er|f. Et eandem gen
i unuku kralja Tigrana, i to preko Tiberija Nerona,

- tem postea d[esc]fscentem et rebellantem koji mi je tada bio pastorak. Potom sam isti narod,
, , - domit[a]m per Gaium filium meum regi koji se odm etnuo i pobunio, a pokorio ga je moj sin
Ariofbarzlani, regis Medorum Artaba[zi] Gaj, povjerio na upravu kralju A riobarzanu, sinu
filio, regendam tradidi et post e[ius] mor
, tem filio eius Artavasdi. Quo fintelrfec-
medijskog kralja Artabaza, a poslije njegove sm rti
, . 2.- to [Tigra] ne<m>, qui erat ex regio genere njegovom sinu Artavasdu. Kad je ovaj ubijen, poslao
, Armeniorum oriundus, in id reignum] misi. sam u to kraljevstvo Tigrana, koji je podrijetlom bio

36 37
 GRKI LA TIN SK I HRVATSKI

- .1
, 3. Provincias omnis, quae trans Hadrianum armenskoga kraljevskog roda. 3. Ponovo sam vratio
- marevergun[ta]dorien[te]m, Cyrenasque, sve provincije koje su od Jadranskoga m ora okrenute)
- iam ex parte magna regibus ea possidenti; ^
. istoku, i Kirenu, kojim a su u veem dijelu vladali
bus, e[t] antea.Siciliam et Sardiniam occu
patas betito servili reciperavi.
kraljevi, i prije toga sam ponovo vratio Siciliju i Sar
28.1. - diniju koje je bio zahvatio robovski rat.
(sic) '
28.1. Colonias in Africa, Sicilia, [M acedo
(sic) -
nia, utraque Hispania, Achai[a], Asia, S[y]ria, 28.1. Osnovao sam vojnike kolonije u Africi, na Sicil
. 2.-
' Gallia Narbonensi, Pi[si]dia militum deduxi. iji, u Macedoniji, u obje Hispanije, u Ahaji, Aziji, Siriji,
, - 2. Italia autem XXVIII [colojnias, quae vivo
Narbonskoj Galiji, Pizidiji. 2. Italija pak ima dvadese-
. me celeberrimae et frequentissimae fuerunt,
me [a auctoritate] deductas babet. tosam kolonija osnovanih mojom odlukom, koje su za
29.1. [ ] mojega ivota bile vrlo slavne i vrlo naseljene.
[ 29.1. Signa militaria cpmplur[a per] alios
] ' d[u]ces am[issa] devicii[s hostibujs re[cipe] 29.1. Pobijedivi neprijatelje, vratio sam iz Hispanije,
. 2. ravi ex Hispania et [Gallia et a Dalmjateis.
' 2. Parthos trium exercitum Roman[o]rum . Galije i od Delmata m nogobrojno bojno znamenje
spolia et signa re[ddere] mihi suplicesijue ^ koje su drugi vojskovoe izgubili. 2. Prim orao sam
' . Parte da m i vrate plijen i znakovlje triju rimskih vojs
amicitiam populi RomanijJetere i8egi. a

'autem si[gn]a in penetrali, quod e[s]t in ki, i da skrueno trae prijateljstvo rimskog naroda.
.
templo Martis Ultoris, reposui. To sam dakle znakovlje pohranio u unutarnjem dijelu
30.1. , - , - ,r 'iV'' svetita Marsa Osvetnika.
' , 30.1. Pannoniorum gentes, qudfs a]nte me
principem ppgidi Romani exercitus nun
quam adfflt, devictas per Ti(berium) [Ne]ro- 30. 1. Podloio sam vlasti rim skog n aro d a p a n
, -
' nem, qui tum erat privignus et legatus meus; onska plem ena, m eu koje prije negoli sam ja bio
- imperio populi Romani su[bie]cirotulique prvakom nikada vojska rim skog naroda nije ula i
(2.) fines Illyrici ad r[ip]am fluminis ban[u]i. 2. koje je porazio Tiberije Neron, koji je tada bio moj
. Citr[a] quod [D]a[cor]u[mtr]an[s]gressus

pastorak i izaslanik, i pom aknuo sam granice Ilirika
exercitus meis a [u] sp [icis vict]us profliga-
" naprijed na obalu rijeke Dunava. 2. Vojska Daana,
tusque [espet] posftea tran]s Dan[u]vium
' .
ductus ex[ercitus me]u[s] Da[cor]um gentes koja ga je prela, pobijeena je i unitena pod mojim
imfperia populi Romani perferre'coegit]. zapovjednitvom; potom je preko Dunava povedena
31.1.
, moja vojska koja je primorala aki narod da se pod
' - 31.1. Ad me ex In[dia regum legationes sa vrgne vlasti rimskog naroda.
. 2. epe missae sunt non visae ante id tempus]
apud qu[em ]q[uam ] R[omanorum du]
cem. 2. Nostram am[icitiam appetiverunt]
31.1. esto su mi dolazila poslanstva kraljeva iz In

, per legat[os] B[a]starn[ae Scythaejque et dije, koja do tog vremena nikada nisu bila viena ni
. Sarmatarum, qfui sunt citra flu]men Ta- kod jednog rimskog elnika. 2. Poslanstvima su nae

38 39
 GRKI LA TIN SK I HRVATSKI

32.1. naim [et] ultra, Teg[es,Alba]norumque rex prijateljstvo zatraili Bastarni, Skiti i kraljevi Sarmata
- et Hiberiorum et Medorum]. koji ive s ove i one strane rijeke Tanais, kralj Al
, [, ][] 32.1. Ad me supplices confug[erunt] reges banaca, Hiberaca i Medijaca.
[], [][, Parthorum Tirida[tes et postea] Phrat[es],
] [......... (VI) regis Phrati[s filius].Medorum [Arta
. , ][] [], vasdes, Adiabenorum A]rtaxares, Britann[o] 32. K meni su se kao pribjegari ponizno utekli kralje
[............]. 2. [] rum Dumnobellaulnusl etTin[commius, vi Parta, Tiridat i poslije Fraat (VI), sin kralja Fraata,
[] [ ] Sugambrjorum Maelo, Mar[c]omanorum, Artavazd, kralj Medijaca, Artaksar, kralj Adijabenaca,
[] Sueboru[m ...us. 2. Ad me rex] Partho Dum nobelaun i Tinkomije, kraljevi Britanaca, Mel
, , [] rum Phrates, Orod[i]s filius, filios suos
on, kralj Sugambra, [Segimjer, kralj M arkomana ...
, nepot[esque omnes misit] in Italiam non
(3.) [] bello superatu[s], sed amicitiam nostram
Sveva. 2. K m eni je u Italiju svoju djecu i sve unuke
' - per [liberorum] suorum pignora petens. poslao partski kralj Fraat, Orodov sin, ne zato to je
, ' 3. Plurimaeque aliae gentes exper[tae sunt bio pobijeen u ratu, ve zato to je elio zalogom
[] . p(opuli) R(omani)] fidem me principe, qui svojih sinova izmoliti nae prijateljstvo. 3. Mnogi
bus antea cum populo Romanfo nullum ex- su drugi narodi iskuali pouzdanost rimskog naroda
33.1. titera]t legationum et amicitiae [cjommer-
dok sam ja bio prvak, narodi koji prije toga nikada
cium.
[] - nisu razmjenjivali s rimskim narodom ni poslanstva
, [], [] 33.1. A me gentes Parthorum et Medom[m ni prijateljstvo.
, , [] per legatos] principes earum gentium reges
, - pet[i]tos acceperunt: Par [thiVononem, regis 33. Od mene su narodi Parta i Medijaca putem po
[ ]. Phr] atis filium, regis Orodis nepotem, Medi
slanike zatraili i prihvatili prvake svojih naroda za
Arfiobarzaneml. regis Artavazdis filium, re
34.1. gis Ariobarzanis nepfoteml.
kraljeve: Parti Vonona, sina kralja Fraata, unuka kralja
[] Oroda, Medijci Ariobarzana, sina kralja Artavazda,
[] 34.1. In consulatu sexto et septimo, p[ost- unuka kralja Ariobarzana.
, quam bella civil]ia extinxeram,per consen
sum universorum [potens rerum omnlium. 34. 1. Za estoga i sedm oga konzulata, nakon to
' . 2. rem publicam ex mea potestate in senat[us
sam uguio graanske ratove, imajui po opem su
populique Romani a]rbitrium transtuli. 2.
[] Quo pro merito meo senatu[s consulto Au glasju potpunu vlast, prenio sam brigu za dravu iz
[ ]1, gustus appe]llatus sum et laureis postes ae svoje vlasti u nadlenost Senata. 2. Za tu sam zaslugu
dium mearum v[estiti publice coronaqjue ci senatskom odlukom nazvan Augustom, a dovratnici
[] - vica super ianuam meam fixa est [et clupeus moje kue javno su ukraeni lovorom, i iznad mojih
, [] []- aureu]s in [c]uria Iulia positus, quem mihi
vrata privren je graanski vijenac, a zlatni tit post
[] senatum [populumque Romanu] m dare vir
'[] - tutis clem[entiaequ]e justitiale et pietatis
avljen je u Julijevskoj kuriji na kojemu je natpisom
[ caussa testatum] est pe[r e]ius clupei [in- zasvjedoeno da su m i ga dodijelili Senat i rimski
. 3. [] scriptionjem. 3. Post id temfpus auctoritate narod za hrabrost, blagost, pravednost i milosre. 3.

40 41
 GRKI LA TIN SK I HRVATSKI

, omnibus praestiti,potest]atis au[tem n]ihilo Nakon toga vremena ugledom sam bio iznad svih os
. ampliu[s habui quam ceteri, qui m] ihi quo talih, ali nisam imao vee moi od onih koji su mi bili
que in ma[gis]tra[t]u conlegae [fuerunt].
35.1.
sudruzi u dunostima.
35. 1. Tertium dec[i]m um consulatu[m
' cum gerebam, senatus et equ]ester ordo 35. 1. Kad sam obnaao trinaesti konzulat, Senat i
populusq[ue] Romanus universus [appel viteki stale i itav rimski narod nazvali su me Ocem
- lavit me patrem p]atriae idque in vestibu[lo
Domovine, te su odluili da se to napie u predvorju
a]edium mearum inscribenldum et in curia
, , moje kue, u Julijevskoj kuriji i na Augustovu forumu
Iulia e]t in foro Aug(usto) sub quadrig[ei]s,
. 2. ispod etveroprega koje su za m ene postavljene po
quae mihi [ex] s(enatus) c(onsulto) pos[itae
, .
sunt, censuit. 2. Cum scri]psi haec, annum odluci Senata. 2. Kad sam ovo napisao, bio sam u
1. agebam septuagensu[mum sextum]. sedamdesetestoj godini ivota.
[]
: 1. Summa pecun[i]ae, quam dedfit vel aera
rium vel plebei Romanae vel di] missis mili
1. Iznos novca koji je dao bilo u dravnu blagajnu bilo
.
tibus: denarium se[xi]e[ns milliens]. rim skom puku ili otputenim vojnicima iznosi esto
2. milijuna denara.
, , 2. Opera fecit nova: aedem Martis, [Iovis To-
, , , - nantis et Feretri, Apollinis], divi Iuli, Quiri
2. Izgradio je nove graevine: hram Marsa, Jupitera
,[], , - ni, Minervae, [Iunonis Reginae, Iovis Liber
, [, ], , tatis], Larum, deum Penatium, Iuv[entatis,
Gromovnika i Munjonoe, Apolona, boanskog Julija,
, [] - Matris Magnae, Lupercal, pulvinajr ad cir Kvirina, Minerve, Junone Kraljice, Jupitera Slobode,
, , - cum, curiam cum Ch[alcidico, forum Augu Lara, bogova Penata, Mladosti, Velike Majke, Luper-
, [], , stum, basilica] m Iuliam, theatrum Marcelli,
[] , kal, pulvinar kod Cirka, kuriju s trijemom, Augustov
[p]or[ticum Octaviam, nemus trans T]ibe-
. forum, Julijevu baziliku, Marcelovo kazalite, Oktavi-
rim Caesarum.
jev trijem, gaj Cezara s onu stranu Tibera.
3. [ ],
, [] [], 3. Refecit Capito[lium sacra]sque aedes [nu]
, . m[ero octoginta] duas,thea[t]rum Pompei, 3. Obnovio je Kapitolij i osamdesetdva sveta hrama,
aqu[arum rivos, vi]am Flamin[iam]. Pompejevo kazalite, vodovodne kanale, Flaminijevu
4. [] cestu.
- 4. Impensa p[ecunia in spect]acul[a scae-
[] ,- nica et munera] gladiatorum at[que athle
['] tas et venationes et naumlachliaml et dona 4. Golemi su bili novani trokovi za kazaline pri
- ta pe[c] unia [coloniis, municipiis, opp] i [dis redbe i gladijatorske igre, kao i atletske, ivotinjske i
, - ter]rae motu incendioque consumpt[is] pomorske borbe, i za novane poklone naseljenima
: . a[ut viritim] a[micis senat]oribusque, quo
rum census explevit, in[n]umera[bilis].
u kolonijam a, m unicipijim a, utvrdam a unitenim
potresim a i poarima, ili pojedincima, prijateljima i
senatorima, kojima je imetak nadopunio do cenza.

42 43
 K O M ENTAR

Uvodna reenica nastala je nakon Augustove smrti, kad je mrtvi

August ve bio proglaen boanstvom (divus Augustus), u prvoj
godini vladavine Tiberija (14/15.god.). Iz prvih rijei sastavljen
je danas uobiajeni naslov cijeloga teksta: Res gestae divi A u
gusti. Aheneusje arhaizam od aeneus, a oznaava kako pridjev
mjeden, tako i bronan; ahenaepilae su dva stupa koja su bila
postavljena ispred Augustova mauzoleja na Marsovu polju u
Rimu, na kojima je bio urezan izvornik teksta ove oporuke.
Exemplar subtectum je javno-pravna formula koja je oznaavala
priloeni prijepis; ovdje pak ima znaiti prijepis koji slije
di, koji je ovdje (nie) urezan. Kako na dva mjedena stupa
koja su bila postavljena ispred mauzoleja u Rimu nije trebalo
naglaavati da je tekst bio urezan u dva mjedena stupa koja
su postavljena u Rimu, razvidno je da je uvod bio naknadno
napisan za potrebe prijepisa koji su bili namijenjeni provincijs
kim gradovima. Vrlo je vjerojatno i rimski izvornik imao kratak
uvod, moda neto poput: Res gestae divi Augusti, quibus orbem
terrarum iperio populi Romani subiecti, et impensae, quas in rem
publicam populumque Romanum fecit.

I - 1. 1. August (Oktavijan) je bio roen 3. rujna 63. godine pr.

Kr. U devetnaestoj godini ivota, tj. 44. god. pr. Kr. Ce
zarova smrt zatekla ga je u epirskoj Apoloniji, odakle
se odmah vratio u Rim i pozvao se na pravo nasljei
vanja, jer je bio Cezarov posinak. Kako mu je konzul
te godine, Marko Antonije, takvo pravo zanijekao,
Oktavijan je prikupio vojsku od Cezarovih veterana
iz Kampanije, privata impensa, tj. o vlastitom troku,
a prile su mu i dvije Antonijeve legije (od etiri). To je

45
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
bio zaetak Oktavijanove vojne i politike borbe, koja
se odvijala oko injenice da je on bio Cezarov posinak,
naslijednik i oporuni izvritelj. Izrazom/acfz'o (respu
blica a dominationefactionis oppressa) misli se na Mar
ka Antonija kao glavnog Oktavijanova suparnika, ali se
on sam imenom nigdje u tekstu ne spominje (August
spominje samo lanove svoje obitelji). Oktavijan je,
paradoksalno, morao isprva potraiti saveznitvo onih
politikih snaga koje su - poput Cicerona - podravale
Bruta i Kasija. Kao privatna osoba Oktavijan nije imao
nikakva pravnoga temelja da stane na elo tako sku
pljene vojske, iako je to kasnije moralno opravdao do
te mjere da tu injenicu ak spominje u ovom tekstu.
Iako se ve 43. god. pr. Kr. odmetnuo od republi
kanaca i priklonio Marku Antoniju, kasnije se opet s
njim posvaao, to je zavrilo bitkom kod Akcija 31.
god. pr. Kr., te porazom i smru Antonijevom. August
je upravo na taj nain prikazao svoju odluujuu ulogu
spasitelja drave od Antonija i Kleopatre - olienja
orijentalnog despotizma i omrznutog monarhizma.
1.2. Pansa i Hircije bili su konzuli 43. god. pr. Kr. Senat se
sastao 1. sijenja da bi na Ciceronov prijedlog donio
odluku o dodjeli posebnih ovlasti i asti Oktavijanu,
iako nije udovoljavao nekim formalno-pravnim krite
rijima (Cic. Phil. 5,17,48). Dobio je pravo sudjelovati
u radu Senata, iako nije bio senatorom. Oktavijan je
ak roenjem pripadao vitekom staleu (equites), a
time tm ga je Cezar posinio i uinio nasljednikom
uao je m eu patricije. Sedam dana kasnije primio je
imperium, vojno zapovjednitvo s propretorskim ovla
stima, i fasces - simbol vlasti - koje vie nije otpustio
do smrti. Imperium je u rimskom pravnom sustavu
46
KOMENTAR
bila najira ovlast koja je pripadala tono odreenim
dravnim dunosnicima, s veim ili manjim ograni
enjima. Tijekom republike, konzuli su imali najvii
imperium (imperium maius) u cijeloj dravi, a ono
to im nije bilo doputeno trebalo je biti izrijekom
navedeno; prokonzuli su kao namjesnici u provincija
ma imali imperium kao vrhovnu vlast namjesnika, ali
vrijedio je samo u provinciji u kojoj je prokonzul bio
imenovan (imperium minus); plebejski tribuni su im
perium imali samo u gradu Rimu, unutar posveenog
podruja (pomoerium), te su temeljem toga u nekim
sluajevima imali i pravo veta konzulskih odluka. Sve
to znai da je 43. god. pr. Kr. Oktavijan po moi bio
izjednaen s konzulima.
1.3. Videant consules ne quid res publica detrimenti capiat
- neka se konzuli pobrinu da drava ne pretrpi kakvu
tetu: bio je to obrazac koji se koristio u oso-bito po
gibeljnim okolnostima, kad su sve ovlasti dodjeljivale
konzulima za spas drave. U ovom je sluaju Senat
takvu odluku takoer poetkom sijenja 43. god. pr.
Kr. donio zbog rata s Antonijem. I tu se oituje ravno
pravnost Oktavijana, s propretorskim ovlastima (s
imperijem!), i konzula kao slubenih dunosnika dr
ave. Pravno, gornji obrazac znaio je uklanjanje ogra
nienja konzulskom imperiju, tako daje konzul mogao
poduzeti sve to je trebalo za dobro drave, pa ak i
ubiti graanina (to u uobiajenim okolnostima nije
inilo dio njegova imperija). Slian je razvoj situacije u
Rimu bio zabiljeen 121. godine pr. Kr., kad je poslije
nemira nakon reformistike politike Gaja Grakha, si
tuacija takoer bila za dravu vrlo pogibeljna. Godine
43. pr. Kr. Marko Antonije se, ne priznajui Cezarovo
47
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
nasljedstvo u Oktavijanu, zaratio s Decimom Brutom,
jednim od Cezarovih ubojica, ali je na njega krenula i
konzulska vojska.
1.4. U ratu konzulske vojske protiv Marka Antonija u Cis-
alpinskoj galiji, Hircije je poginuo u bitci kod Mutine
(Modena) u travnju 43. god. pr. Kr. Pansa je u istoj
borbi ranjen, te je preminuo odmah poslije toga. Ok-
tavijan se vratio u Rim, gdje je za konzula bio izabran
19. kolovoza iste godine, s kolegom Kvintom Pedljem.
August ne naglaava da je taj izbor bio nelegalan, ali
kae da gaje izabrao narod, a ne spominje senatore.
Kako su se na Istoku Brut i Kasije tab pripremati za
ponovni pokuaj osvajanja vlasti, Oktavijan se udruio
s Lepidom i Antonijem u tijelo od tri lana (triumvira
tus) za ureenje drave (reipublicae constituendae). To
je tijelo ozakonjeno krajem iste godine, zakonom (Lex
Titia) koji im je dodijelio izvanredne ovlasti na rok od
pet godina, do 1. sijenja 38. god. pr. Kr, ali je zatim
bilo produeno za daljnjih pet godina. To je tzv. dru
gi trijumvirat, jer je prvi bio onaj sklopljen 60. godine
pr. Kr. izmeu Cezara, Pompeja i Krasa. Oktavijanov
cilj bio je bjelodan, a da bi do njega doao nije birao
sredstva: tako se udruivao s republikanskim senato
rima, s Markom Antonijem, ak i s ubojicama svojega
adoptivnog oca, ali nijedna od tih epizoda nije trajala
due no to je to bilo pragmatino potrebno. Ciceron
je kazao daje mladia trebalo pohvaliti, nagraditi i
ukloniti (Fam. 9,20), ali to je isto Oktavijan nastojao
uiniti Senatu i senatorima. Ipak, Oktavijan je na svo
joj strani imao brojnu vojsku koja je imala gotovo pri
vatni karakter. Pod izlikom kanjavanja cezaroubojica,
trijumviratom su Oktavijan, Lapid i Antonije kanili
48
KOMENTAR
ukloniti sve republikanske politiare radi osvajanja
vlasti. Oktavijan je i dalje zadrao imperium, kojega
e potom bez prestanka nositi do kraja ivota: najprije
kao propretor i konzul 43. godine, zatim kao trijumvir
od 43. do 33. godine, potom ponovo kao konzul svake
godine do 23. godine pr. Kr., i kao prokonzul posbje
toga sve do smrti. To je bila jedna od dvije osnovne
poluge njegove vlasti (druga je bila plebejski tribu-
nat). Imperium mu je davao vrhovno zapovjednitvo
nad vojskom, a pomou te ovlasti obnaao je gotovo
potpunu vlast u dravi.
2. Oktavijan je krajem 43. godine osnovao poseban sud
koji je u odsutnosti sudio Brutu, Kasiju i drugima koji
su sudjelovali u Cezarovu ubojstvu, te ih u odsutno
sti protjerao. Sud je osnovan senatskom odlukom na
prijedlog Oktavijanova kolege u konzulatu. Nikoga od
osuenih vie nije bilo u Rimu, ve su svi oni izvan
Italije spremali vojsku za rat protiv trijumvira, koje
su naravno shvaali nastavljaima Cezarove politike
ruenja Republike. U oima trijumvira cezaroubojice
su poslije formalne osude na izgnanstvo poduzeli rat
protiv rimske drave (tj. njih), te su tako postali drav
ni nepriajtelji koje je valjalo u ratu i poraziti. Poseb
no je naglaena injenica da su oni protjerani, pa tek
potom poraeni jer su se zaratili protiv rimske drave
- dakle nisu bezrazlono ubijeni, ve im je pruena
jo jedna prilika. Dvije pobjede koje August spominje
jesu dvije bitke kod Filipa u istonoj Makedoniji 42.
god. pr. Kr. U prvoj je bitki Oktavijan suelice imao
Bruta, a Antonije Kasija, pri emu je Brut potisnuo
Oktavijana, a Antonije Kasija. Ne znajui za Brutov
uspjeh, Kasije je poinio samoubojstvo, tako da se
49
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
dri da je bitka zavrila neodlueno. No, kako je Ka-
sije bio sposobniji vojnik i zapovjednik, u drugoj je
bitki nekoliko dana kasnije Bratu ostao preveliki teret
odgovornosti, pa su ga Antonije i Oktavijan porazili.
August - naravno - o svemu tome ne iznosi podrob
nosti.
3.1. Graanske je ratove Oktavijan vodio osim protiv Brata
i Kasija (bitka kod Filipa 42. god. pr. Kr.), protiv Lucija
Antonija, protiv Seksta Pompeja (38.-37. god. pr. Kr.),
protiv Lepida (36. god. pr. Kr.), te naposlijetku pro
tiv Marka Antonija (32-31. god. pr. Kr.). Bitkom kod
Akcija 31. godine pr. Kr. protiv ovog posljednjeg i nje
gove saveznice/ljubavnice Kleopatre zavrilo je razdo
blje graanskih ratova. Vanjske ratove August je vodio
samo za obranu granica ili radi suzbijanja nemira na
rubovima drave. Zanimljivo je da nije vodio osvaja
ke ratove velikih razmjera radi proirenja teritorija, ali
je zato uvrstio svoju vlast u pograninim krajevima.
Ovdje treba svrstati i rat protiv Delmata i Japoda 35-
33. god. pr. Kr., u kojim je akcijama i sam bio ranjen.
Na elu svoje vojske iskrcao se u Seniji (Senj), preao
Kapelu i pokorio Japode poslije opsjedanja nekoliko
njihovih najvanijih gradinskih sredita. Doao je do
Siscije (Siska), gdje je stvorio snanu vojnu postaju za
daljnja djelovanja. Dok se August sam vratio u Italiju,
njegova je vojska nastavila ratovati protiv Delmata u
zaleu Salone. U takvom se kontekstu - nabrajanja
ratova unutar drave i na granicama - naglaeno javlja
koncept milosra (pietas, clementia) odvojeno za rim
ske graane (u graanskim ratovima), a drugaje za
strane narode, tako daje sasvim bjelodano daje cijela
ta reenica (kao i gotovo cijeli tekst) u promibenoj
50
KOMENTAR
funkciji velianja Augustove vladavine. Ipak, drugi
izvori (Svetonije, Dion Kasije) sasvim otvoreno piu
o njegovoj okrutnosti u pogubljivanju zarobljenika
poslije bitaka. Sjetimo li se brojnih vijesti o ubojstvi
m a Oktavijanovih politikih protivnika u tom raz
doblju (tako je stradao i Ciceron), navodno milosre
kasnijega cara ostaje pokuajem ublaavanja stvarnih
dogaaja. Ipak, u tekstu je jasna ograda: August je
potedio ivot ne svim rimskim graanima, ve svim
graanima koji su to od njega traili...
3. 2. Za razliku od rimskih graana tijekom unutranjih
ratova koje je Oktavijan vodio protiv svojih neprija
telja u samoj rimskoj dravi, odnos prema vanjskim
neprijateljima sasvim je drugaji, pa ih August i od
vaja u dvije reenice. Milosre (clementia) prema ne-
rimskim graanima (externas gentes) bilo je uvjeto
vano drugajim kriterijima u procjenjivanju njihove
opasnosti za sigurnost drave. I ovdje je tekst paljivo
formuliran tako da se moe protumaiti na vie na
ina, a da ne iskazuje cijelu istinu. August bi, kao i
mnogi prije i poslije njega, obino potedio pokorene
narode koji bi pristali plaati danak rimskoj dravi,
ako ne bi postojala opasnost od ponovnih ustanaka i
ratova. U nekoliko se navrata milosre pokazalo po
grenim, odnosno preuranjenim, a takav je i primjer
ustanka dvaju Batona izmeu Posavine i Jadrana od
6. do 9. god., kad su Rimljani za suzbijanje nemira
morali u Ilirik premjestiti desetak legija, tj. golemu
vojnu silu.
3. 3. Broj od 500.000 vojnika koji navodi August, vjerojatno
se odnosi na sveukupni zbroj svih vojnika koji su pod
51
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
KOMENTAR

njegovim zapovjednitvom sluili. Vei je dio on sam

pr. Kr. (oko 300 brodova) i nad Antonijem i Kleopa
unovaio izmeu 44. i 31. godine pr. Kr., ali ukljuuje
trom kod Akcija (oko 300 brodova). Sekst je Pompej
i Lepidove (36. god. pr. Kr.) i Antonijeve vojnike (31.-
iskoristio veze svojega oca Pompeja Velikog na isto
30. god. pr. Kr.) koji su mu se predali i potom poloili
nom Sredozemlju, te je 44/43. godine pr. Kr. skupio
prisegu vjernosti. Ovdje treba raunati i na vojnike
flotu i zauzeo Siciliju, Sardiniju i druge otoke. S tog
koje je unovaio kao princeps poslije 27. godine pr.
je podruja napadima gusarskoga tipa ometao plo
Kr., jer su i tada njemu osobno polagali prisegu kao
vidbu na srednjem Sredozemlju, a bitno je oteavao
personifikaciji drave. Za 300.000 vojnika osigurao je
i opskrbu Rima. Pompej Veliki nekoliko je desetljea
novane ili naravne poklone, uglavnom u zemlji, kao
ranije porazio gusare i suzbio takvu djelatnost koja
naknadu za umirovljenje. Razlika od 200.000 odnosi
je ugroavala plovidbu izmeu Male Azije, Grke i
se jednim dijelom na vojnike koji su bili u slubi u tre
Italije, ime je osnaio rimsku vlast nad tim dijelom
nutku pisanja teksta (jer i oni su bili polagali prisegu,
Sredozemlja. Njegov sin Sekst Pompej s gusarskim je
ali nisu jo bili otputeni iz vojske), te na one koji su
skupinama (jer gusarenje nije nikada bilo u potpu
umrli ili poginuli u slubi. Bilo kakva demografska
nosti nestalo) takoer ometao plovidbu, oteavajui
statistika prosudba u svezi s ovim podacima teko je
opskrbu Oktavijanove vojske. Oktavijan i Lepid s njim
provjerljiva zbog previe nesigurnih imbenika. Po
su pregovarali 39. godine pr. Kr., priznajui mu pravo
sebno je bila znaajna Augustova briga za osnivanje
na vlast na otocima Siciliji, Sardiniji i Korizici. Kad su
novih kolonija, gradova s opsenim poljoprivrednim
meu njima izbili nesporazumi, Oktavijanov rat protiv
podrujem, pri emu su se zemljini posjedi naelno
Seksta Pompeja sveo se na viestruke i viegodinje
dijelili jednakomjerno vojnicima prema poloaju u
neuspjene pokuaje da ga porazi, pa je tako pretrpio
hijerarhiji. O zemljinim i novanim poklonim a u
i nekoliko poraza (Kuma, Messina) i gubitka brodovlja
tekstu Augustove oporuke bit e jo govora (pogl. 16
u nevremenu (Suet., Aug. 16). Tada je izgradio novu
i 17). Sacramentum je vojnika zakletva zapovjedniku,
ratnu luku u Mizenu (Napuljskom zaljevu) koja je ota
koja obvezuje na vjernost prema njegovoj osobi, i u
da postala glavno zapovjednitvo mornarice za cijelo
tome se oituje privatni karakter takve vojske. Osim
zapadno Sredozemlje (za istono Sredozemlje sredite
toga, za vrijeme Republike trajanje slube i naknada
je bilo u Ravenni, na Jadranu). Zavrni poraz Oktavi
za umirovljenje nisu bili nedvosmisleno pravo vojni
jan je Sekstu Pompeju zadao u pomorskoj bitki kod
ka, ve rezultat dobre volje zapovjednika, koji je i to
Nauloha (na sjeveroistonoj obali Sicilije).
koristio za vre vezivanje vjernosti vojnika za svoju
osobu.
4. 1. August razlikuje dvije vrste trijumfa: triumphus cum
ovatio, i triumphus curulis. Prvi pretpostavlja ovaciju,
3.4. Broj zarobljenog brodovlja (trireme i vea plovila) od
tj. klicanjem vojnika popraen sveani ulazak u Rim
nosi se na pobjedu nad Sekstom Pompejem 36. god.
zapovjednika vojske koja je postigla znaajnu pobjedu
52
53
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
za koje su postojali vrlo strogi kriteriji (najmanje 5000
ubijenih neprijatelja). Sama ovacija je nii oblik jav
ne asti, pri emu je zapovjednik ulazio pjeice, uz
klicanje vojnika. Pojam triumphus curulis u tom se
obliku javlja samo u ovom tekstu i na odgovarajuem
mjestu u Svetonija (Suet, Aug., 22). Curulis je pridjev
koji se koristi samo za najvie magistrature, koje su
kao simbol dunosti imali sveano prijestolje - sella
curulis (vjerojatno od currus = carrus, sveana bojna
kola: na njih su kao znak asti imali pravo samo naj
vii dunosnici). Samo su najvii dunosnici, oni koji
su imali neki oblik imperija, imali pravo na pratnju
liktora s fascima, simbolikim svenjevima prua u
koje su bile upletena sjeiva sjekira kao znak ovlasti
nad ivotom i smru. Pojam imperija (imperium),
osim onoga to je objanjeno u komentaru 1. 2., bio
je i poasni naziv kojega su klicanjem izricali pobjed
nikom zapovjedniku vojnici nakon borbe. Tada su se
liktorski fasci ovjenavali lovorom, a takvi se se fasci
laureati po povratku u Rim polagali na kip Jupitera
Kapitolinskog, ime se ispunjavao zavjet obean prije
polaska u rat. Poasni naslov imperatora Oktavijan je
preuzeo ve od 40. god pr. Kr. kao praenomen (kasnije
Imperator Augustus). I Dion Kasije zna daje August
dvadesetjedan put proglaen (isklican) imperatorom
(Dio, 51, 41, 3-4), pa podrobno objanjava i razliku
izmeu imperature kao poasnog naslova koji se po
vremeno dodjeljivao uspjenom vojnom zapovjedni
ku i imperature kao vrhovnoj ovlasti u rimskoj dra
vi. Prvi je Oktavijanov trijum f s ovacijama, zajedno s
Markom Antonijem, bio onaj u ast mira u Brundiziju
ujesen 40. godine pr. Kr. (iako treba rei da je taj tri
jum f iznimka, jer nije se radilo o vojnoj pobjedi, ali
54
KOMENTAR
oevidno je upravo taj dogaaj u svijesti ljudi imao
golemo znaenje zbog nade u mir). Tone okolnosti i
podrobnosti njegova drugoga trijumfa nisu poznate:
moda se radilo o robovskoj pobuni o kojoj govori u
25, 1 i 27, 3. Ali najvea proslava vojnike pobjede
zasigurno je ona u kolovozu 29. godine pr. Kr., kad
su tijekom tri uzastopna dana obiljeene pobjede nad
Panoncima, Delmatima, Japodima i njihovim susjedi
ma (rat 33.-35. god. pr. Kr.), pobjeda kod Akcija (31.
godine, protiv Marka Antonija i Kleopatre) i za osva
janje Egipta (30. godine) (Dio, 51,21,5-9). Iz drugih
izvora znamo za jo tri trijumfa koje je Senat izglasao,
a Oktavijan odbio: 25. god. pr. Kr. za pobjedu nad
Kantabrima, Salasima i Germanima; 20. god. pr. Kr.
za pobjedu nad Partima i povrat legijskog znakovlja, 8.
god. pr. Kr. za Tiberijeve pobjede nad Germanima.
4.2. Legati su bili namjesnici, Augustovi izaslanici u pro
vincijama, obino sa zemljopisno i vremenski tono
odreenim ovlastima civilnog ili vojnog dunosnika.
August je provincijama, u kojima je bilo potrebe za
vojnom nazonou, sam upravljao putem namjesni
ka. Kako je njihov pretorski imperij bio podreen Au-
gustovu opem imperiju, i kako je samo August imao
pravo auspicija, tj. tumaenje volje bogova prema letu
ptica, to je njemu pripadala i ast koja je proizlazila
iz uspjenih vojnih pohoda i drugih dosega njegovih
podreenih. Stoga je on dobivao pravo trijumfa, pravo
ovacije, pravo da ga se isklie imperatorom i sve druge
asti. Supplicationes su bile sveane molitve zahvalnice
bogovima, koje je Senat izglasavao u povodu znaaj
nih sretnih dogaaja: jednostavnom raunicom moe
se zakljuiti daje svako takvo razdoblje suplikacija u
55
 KOMENTAR
Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA

6), tako da su tribuni i dalje postojali, ime je August

Augustovu ast prosjeno trajalo oko 15 dana.
nastojao pokazati i dokazati kontinuitet republikan
4. 3. Zarobljeni kraljevi i kraljevska djeca u trijumfalnoj
skoga sustava.
su povorci imali posebno mjesto, jer su oni bili sim
boliki najcjenjeniji plijen, s obzirom da su zlatnim
5.1. Senat je 22. godine pr. Kr. (dok su konzuli bili Mar-
lancima bili vezani za trijumfatorova kola. U Augu-
cel i Aruncije) vie puta nudio Augustu diktaturu,
stovim trijumfima na taj su se nain ulicama Rima
ali ju je ovaj odbio. Dion Kasije pripovjeda da su to
vodila Kleopatrina djeca (ona je sama poinila sa
uinili jer je Rim snala viestruka nesrea (Dio, 54,
moubojstvo), zatim Aleksandar iz Emese, Adiatoriks,
1, 1-2): poplava, udari gromova, prijemiva bolest i
kralj Galaana, zajedno sa enom i djecom, i drugi.
posljedina glad. Narod je vjerovao da su ga te nedae
Nazonost pobijeenih kraljeva ili lanova njihove
pogodile zato to August i tada nije bio konzulom.
obitelji trijumfalnoj su povorci davali vee znaenje i
Zato su ga htjeli proglasiti dikatorom i komesarom
presti pobjednikom zapovjedniku.
za opskrbu grada. Ovu je posljednju dunost primio,
ali diktaturu ne. Diktatura je i za republike bila izvan
4.4. Konzulsku dunost August nije obnaao svake godi
redna dunost koja je sadravala sve vojnike i civilne
ne (usp. popis konzula 31. god. pr. Kr. - 14. godine
ovlasti. Dunost se dodjeljivala u sluajevima velike
poslije Kr.), dapae je konzulom posljednja dva puta
pogibelji jednoj osobi na vrijeme od 6 mjeseci, iako su
bio 5. 2. godine pr. Kr. kako bi u javni ivot sveano
sve dravne slube i dalje ostajale djelatne. Meutim,
uveo svoje unuke Gaja i Lucija (usp. 14,1). Meutim,
za Sule i Cezara u dva je navrata diktatura postala
tribunske ovlasti drao je od 23. god. pr. K r., i od
gotovo sinonimom za monarhiju, jer je dikator imao
tada je tribunsku ast obnaao svake godine, pa se na
sve apsolutistike ovlasti, pa je vjerojatno zato August
znaka 37. puta odnosi na 14. godinu: to istovremeno
tu dunost odbijao. Ona mu uostalom i nije bila po
datira nastanak posljednje i definitivne verzije teksta
trebna jer je i bez nje tad ve u svojim rukama imao
oporuke upravo u posljednju godinu Augustova
sve druge vane dunosti, koje su m u davale pristup
ivota. Ove dvije dunosti koje August posebno na
gotovo svim polugama vlasti. Kad 23. god. pr. Kr. Au
glaava, konzulat i tribunska vlast, bile su mu vane
gust vie nije elio obnaati konzulat (pod izlikom da
u pojedinim razdobljima politikog ivot: Konzulat
eli omoguiti veem broju ljudi da obnaa konzulsku
u doba oblikovanja novog sustava vlasti, a tribunska
ast barem dio godine. Dio, 53,32,3), istovremeno je
vlast onda kad je sustav trebalo odravati. Naime,
zbog poremeaja u opskrbi itom u Rimu zavladala
tribunske ovlasti ukljuivale su s jedne strane pravo
velika glad. Puk je drao da su ta dva dogaaja pove
sazivanja Senata, a s druge strane pravo veta na od
zana, pa ga je Senat pokuao nagovoriti (viekratno)
luke gotovo svih drugih dunosnika i tijela. August
da prihvati diktaturu, iako je August i sam pridonio
je paljivo brinuo za formu pravnoga sustava: on nije
rjeenju itne krize (vlastitim novcem), a svojega je
bio tribun, ve je imao tribunske ovlasti (Dio, 53,32,
57
56
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
usvojenog sina Tiberija postavio na elo slube koja je
to morala nadzirati. August je te godine otputovao na
Istok, gdje su ga izaslanici Senata i dalje uvjeravali da
prihvati diktaturu, a pritisak se nastavio i po njegovu
povratku u Rim.
5.2. U kasnorepublikanskom i ranocarskom Rimu, cura
annonae bila je vrlo vana inovnika dunost, jer se
radilo o nadzoru nad opskrbom itom, tj. hranom.
Nestaica ita ili porast cijena znaila je pojavu gladi
meu niim plebejskim slojevima u gradu, koji nisu
imali izvora prihoda, ali su zato igrali veliku poli
tiku ulogu. To je moglo znaiti izbijanje socijalnih
nemira, pa je uredna opskrba hranom bila i vrlo va
no politiko pitanje. Zato August ovu dunost, koja
mu je bila ponuena iste godine, nije odbio, ve ju je
dapae i zadrao do kraja ivota. Besplatna podjela
ita, vina i ulja, ili pak prodaja po povlatenim cije
nama odvijala se uz nadzor posebnih inovnika, a za
Augusta je Senat propisao drijebni izbor povjeren
stva s lanovima pretorskog ranga. Kad je slijedei
put velika glad pogodila stanovnike Rima, 6. godine
poslije Kr., nadzor je proiren i na nabavu ita, to je
prije bilo preputeno privatnim pekulatnima, a to je
preuzeo prefekt vitekog ranga. U tekstu se spominje
samo kriza u ospkrbi itom 23. godine pr. Kr., a ova
druga ne.
5.3. August je konzulat do 22. god. pr. Kr. obnaao jedana
est puta, poevi od 43. god. pr. Kr.: pogotovo je zna
ajno da je osam puta bez prekida svake godine bio
konzulom od 31. do 23.godine pr. Kr., u razdoblju uvr
enja dravnog sustava kojega poznajemo pod imenom
58
KOMENTAR
principata. Nakon toga je tu nekada najvaniju dunost
obnaao samo jo dvaput: 5. i 2. god. pr. Kr. (usp. ko
mentar uz 4.1 i uz 14.1.). Stalni godinji konzulat vje
rojatno mu je bio ponuen takoer 22. godine pr. Kr.,
nakon to je odbio diktaturu, i iz istih razloga, pa je i tu
dunost August odbio s istim razlozima. Annuum et
perpetuum znai da su m u ponudili konzulsku asto
koja bi se automatski obnavljala svake godine.
6.1. Konzuli koji se datacijski spominju na poetku glave
dunost su obnaali 19., 18. i 11. god. pr. Kr.: u te tri
godine treba smjestiti senatske inicijative za dodjelji
vanje izvanrednih ovlasti Augustu. Kako je ve imao
sve vane dunosti u svojoj vlasti, mogao se u opo
ruci hvaliti skromnou, eljom za ouvanje obiaja
predaka, tj. ustanova republike. Meutim, iako se iz
Augustove formulacije moe shvatiti da nije prihvatio
biti curator legum et morum summa potestate solus,
prem a Svetoniju i Dionu Kasiju to je i bio, prem a
Kasiju dvaput po pet godina, prvi put 19. godine pr.
Kr.(Dio, 54, 10, 5), a drugi put 12. god. pr. Kr. (Dio,
54, 30,1), a po Svetoniju ak i doivotno. Augustovo
udoredno zakonodavstvo obuhvaalo je zakone u
vezi s preljubom, pohlepom, korupcijom; odredio
je imovinske vrijednosti za senatore (Dio, 54, 17, 3);
ustanovio je pogodnosti za oenjene, a ogranienja
za neenje, kako bi pospjeio sklapanje brakova (Lex
Julia de maritandis ordinibus; Dio, 54, 16, 1-2). Go
dine 9. god. po Kr. na Augustov je poticaj donesen
zakon (Lex Papia Poppaea) o ogranienju prava na
sljeivanja neoenjenih mukaraca izmeu 25. i 60.
godine ivota (kod ena od 20. do 50. godine). Kad
su neenje zatraili ublaavanje odredbi toga zakona,
59
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
August im je odrao dugaki i patetini govor (Dio,
56,1-9). Promotrimo li bolje latinski izvornik, August
samo kae da nije prihvatio nijednu dunost koja bi
bila protivna tradiciji, a ne da nije prihvatio ono to
mu je bilo ponueno. Briga o moralu bila je u repu
blikansko doba dio nadlenosti cenzora, a poznato je
da je August imao u vie navrata cenzorske ovlasti, te
daje provodio popise puanstva (usp. 8, 2-4).
6.2. Sve vane dravnike odluke, pogotovo one vezane za
unutranju politiku, August je donosio pokrivajui se
ovlastima plebejskog tribuna. Tribunat je bio temelj
njegove vlasti, to i sam priznaje u ovoj reenici. Usp.
Dio, 53, 32, 5. Sudrug u dunosti bio mu je najprije
Marko Vipsanije Agripa od 18. do 13. godine.pr. Kr
a zatim Tiberije: 6. god. pr. K r., i potom od 4. god.
poslije Kr. na deset godina, do 13.god. pr. Kr. Agripa
je preminuo odmah nakon to mu je 13.godine pr. Kr.
dunost produena za jo pet godina, a Tiberije je 13.
godine takoer dobio jo jedan mandat, ali je ve
slijedee godine naslijedio Augusta.
7.1. Trijumvirat za ureenje drave bilo je trojno tijelo za
sreivanje prilika unutar rimske drave, utemeljeno
43. god. pr. Kr. za politiku i vojniku borbu pro
tiv stranke koju su vodili Cezarove ubojice na elu s
Brutom i Kasijem. Tu je dunost, zajedno s Markom
Antonijem i Lucijem Lepidom, Oktavijan obnaao
deset godina (od 27. studenog 43. do 31. prosinca 32.
god. pr. Kr.
7.2. Poasni naslov prvaka Senata August (Oktavijan) je
dobio 28.godine pr. Kr., zadravi ga do smrti. Bio je
60
KOMENTAR
to naslov koji mu je davao poseban poloaj u Senatu,
poloaj kojega je prije njega obnaao najstariji i naju
gledniji lan toga tijela. August je tako mogao upravljati
sjednicama i prvi iznositi svoje miljenje i prijedloge.
7.3. Sve su vjerske dunosti koje je August obnaao zgu
snute u jednoj reenici bez suvinih pojedinosti, ali
svrstane su po vanosti. Na vrhu vjerske, sveeni
ke hijerarhije nalazio se vrhovni sveenik (pontifex
maximus), u iju je nadlenost pripadala briga za
vrhovni dravni kult i ukupni nadzor nad vjerskim
ivotom. Oktavijan je pontifeksom postao ve 48.
god. pr. Kr. (s osamnaest godina), ali je vrhovnim
sveenikom postao tek 11. god. pr. Kr. (Dio, 54, 27,
2), poslije smrti Lepida, koji je tu dunost obavljao
prije njega. Osim vrhovnog sveenika, od oko 41. g.
pr. Kr. bio je augur (auguri su tumaili volju bogova
po letu ptica i drugim prirodnim znakovima), od oko
35. g. pr. Kr. lan kolegija Petnaestorice (quindecimvi
ri sacrisfaciundis) koji su brinuli za sibilinske knjige
i nadzor nad stranim kultovima, a od 16. g. pr. Kr.
lan kolegija Sedmorice gozbara (septemviri epulones)
koji su brinuli za javne gozbe (epulae publicae - p ri
reivale su se za plebs prigodom vjerskih sveanosti,
trijumfa i igara). Fratres Arvales, so-dales Titii, fetiales,
bile su vrlo stare dunosti, koje je August u provoe
nju svoje politike restauracije tradicionalnog morala
i naina ivota (mos maiorum) i osobno podravao
djelatnim ueem u obredima. Meutim, nije dopu
tao obnaanje egipatskih kultova u gradovima (Dio,
5 3 ,2 ,4; 5 4 ,6 ,6), dok je izrazito mnogo investirao u
popravak i gradnju hramova tradicionalnih rimskih
boanstava.
61
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
II - 8.1. Potreba za poveanjem broja patricija, tj. senatora,
pokazala se u to vrijeme zbog smanjenja broja obitelji,
odnosno pripadnika obitelji koje su pripadale patricij
skom staleu i koje su inile lanove Senata. Patrici-
jat je tijekom Republike bio vrlo zatvorena drutvena
skupina, koja se vrlo nerado irila primanjem novih
lanova, a njihov broj je opao jo i zbog graanskih
nemira tijekom cijelog I. stoljea pr. Kr. (proskripci-
je, ratovi). Postajalo je sve tee pronai dovoljan broj
pristupnika za najvanije dravne i vjerske dunosti,
pa je Oktavijan ve 29. god. pr. Kr. dao izglasati za
kon (Lex Saenia) kojim je bio ovlaten poveati broj
patricijskih obitelji. To je, zasigurno, bilo i u funkciji
stvaranja ireg temelja njegove vlasti odabirom poli
tikih istomiljenika iz nepatricijskih obitelji. Dion
Kasije (Dio, 52, 42) kazuje da je Oktavijan 29. god.
pr. Kr. kao cenzor s Agripom kao kolegom provjerio
imovinski, moralni i politiki status senatora, te da je
od tada tisuu senatora mnoge izbacio iz njegovih re
dova. Potom je imenovao nove lanove Senata, koji su
mu oito politiki bolje odgovarali. Senatorima je za
branio da bez privole samoga cara izau izvan granica
Italije, te im je i na druge naine ograniavao ovlasti,
uglavnom u korist pripadnika vitekoga stalea, na
koje se preteno poeo oslanjati u novom ustroju dr
avne uprave. Znakovit je govor kojega Dion Kasnije
stavlja u usta Mecenatu, koji daje savjete o politikim
pitanjima ustroja drave poslije 29. god. pr. Kr. (Dio,
52, 14-40): tekst je prepun elemenata koji upuuju
na razvlatenje Senata postavljanjem vitezova na sve
vane nove dunosti.
8.2. Augustova reenica o brojanju Senata odnosi se na i
njenicu daje triput priredio cenzorski popis stanovnika
62
KOMENTAR
drave s procjenom imovine, pa je na temelju toga dao
sastaviti nove popise senatora, iskljuivi iz njih one
koji vie nisu dosezali odreeni cenz (najprije 400.000
sestercija, potom milijun sestercija, Dio, 54,17, 3; 54,
26,3-4), a ukljuujui u njih nove bogate pripadnike
patricijskih obitelji. Svakako je i ovdje vanu ulogu
imala politika podobnost. Drugo ienje Senata
proveo je 18. god. pr. Kr na bizaran nain (Dio, 54,
13-14), tako to je osobno izabrao trideset lanova koji
su na ploice napisali po pet imena onih koje su drali
dostojnima da budu senatorima, a od svake se petorice
drijebom izvlailo jedno ime; izabrani su opet morali
napisati po pet imena itd., sve dok nije bilo odreeno
est stotina imena novih senatora. Ali i njih je August
jo provjeravao. Tree brojanje Senata proveo je 4.
god. po Kr., ali tad je popisao samo one stanovnike Ita
lije koji su imali imetak vei od 200.000 sestercija (Dio,
55,13,4-7). Lustrum je naziv za vjerski postupak kojim
se simboliki dovravao postupak popisa stanovnitva i
procjene imovine, to su obavljali cenzori. irenje zna
enja te imenice doveo je do znaenja - petogodinje
razdoblje izmeu dva popisa.
8.3-4. Ovo su neobino vani podaci za antiku povijest i
demografiju, jer August donosi tone, slubene rezul
tate popisa puanstva tj. broj punoljetnih i punoprav
nih mukih stanovnika drave. Prvi popis obavio je
28. godine pr. Kr. zajedno s Agripom, a zabiljeeno
je 4.023.000 stanovnika. Do drugoga popisa, 8. god.
pr. Kr. zabiljeen je porast od 170.000 stanovnika, a
zatim do treega, kojega je obavio u posljednjoj go
dini ivota zajedno s posvojenim sinom i odreenim
nasljednikom Tiberijem, zabiljeen je bitno vei po
rast broja stanovnika od 704.000. Jo je uvijek pitanje
63
 Robert Matijaii: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
KOMENTAR

rasprave koji je kriterij uporabljen u popisivanjima,

koje su se postavljah kipovi boanstava pored rtve
jer je jasno da se nije radilo o opem popisu svih sta
nika na kojima su se prinosile rtve. Apud omnia pul
novnika drave, ve samo rimskih graana (dakle bez
vinaria tako znai u prenesenom znaenju kod svih
stranaca, politikih obespravljenih autohtonih stanov
hramova.
nika pojedinih provincija, robova).
10.1. Carmen Saliare bila je sveana pjesma kulta boga Mar
8.5. Kroz cijeli se tekst provlai Augustova tenja reva
sa, koju su pjevali sveenici u sveanoj povorci; sta
lorizaciji starih vrijednosti, vrijednosti predaka,
rost salijskog kulta (po tradiciji see u vrijeme kralja
kako u politikome smislu, tako i u ouvanju tradi
Nume Pompilija) davala je poseban znaaj injenici
cija rimskog naina ivota. Tako se i ovdje spominje
da je jedna iva osoba, August, bila ukljuena u te
donoenje novih zakona, a to se odnosi na zakone o
molitve. To se zbilo vjerojatno 29. god. pr. Kr. Nepri-
ogranienju bogaenja, o svetosti braka, o poveanju
kosnovenost (sacrosanctitas) je bila osnovni imunitet
broja djece. I na druge je naine irio promibu takvih
plebejskih tribuna, jedan od temelja njihove politike
shvaanja, to je kao krajnji cilj imalo jaanje Rima
moi. Augustu je sacrosanctitas kao doivotni privi
i njegove drave. Svetonije pripovijeda (Suet. Aug.,
legij dodjeljena ve 36. god. pr. Kr. 30. god. pr. Kr.
89) da je u Senatu itao, a u narodu putem proglasa
poeo je obnaati dunost plebejskog tribuna, koja mu
prepriavao govore Kvinta Cecilija Metela De pro
je dunost dodjeljena od 23. godine pr. Kr. redovito
le augenda (O poveanju potomstva; iz 131. god. pr.
svake godine do kraja ivota.
Kr.) i Publija Rutilija Rufa De modo aedificiorum (O
ogranienjima graevina, iz oko 127. god. pr. Kr.),
10.2 . Dunost vrhovnog sveenika (pontifex maximus) Au
a na to se vjerojatno odnosi izraz exempla maiorum
gust je prihvatio tek po smrti Lepida, 13. godine pr.
exolescentia.
Kr. (Dio, 54, 27, 2) Ovaj ju je dobio u godinama nakon
Cezarove smrti (Cezar ju je obnaao od 63. god. pr.
9.1. August nije bio najboljeg zdravlja, pa to objanjava
Kr. do smrti), a August nije elio prekriti osnovno
toliku brigu moltivama za njegovu osobu. Prve igre
pravilo da je ta vrhovna vjerska dunost doivotna, i
u vezi s opim zavjetom upriliene su 28. god. pr. Kr.
da je moe obnaati samo jedna osoba (Dio, 49, 15, 3).
i otada su odravale svake pete godine.
Konzulska datacija odreuje preuzimanje vrhovnog
sveenitva s 12. god. pr. Kr. Zanimljivo je primijetiti
9.2. Vjerski obredi za Augustovo zdravlje, obredi koje su
da August ne spominje imenom Lepida, kao to nije
obavljali pojedini graani ili itave zajednice, uvod su
izrijekom spomenuo niti Antonijevo ime u kontekstu
u kult Augustove osobe, iz koje se rodio carski kult
u kojemu je govorio o trijumviratu. Navodno je bio
koji se ustalio osobito nakon njegove smrti, kad je
neugodno iznenaen kad je Lepid bio 18. god. pr. Kr.
proglaen boanstvom. Pulvinaria su bili jastuci na
u postupku izbora novoga Senata bio predloen za tu
64
65
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
dunost (Dio, 54, 15, 7), ali zatomio je svoju srdbu
kad mu je predlagatelj ukazao na to da je Lepid le
gitimni vrhovni sveenik, kojemu ni princeps to ne
osporava.
11. Epizoda koju August opisuje na ovom mjestu odnosi
se na njegov povratak s istoka 19. godine pr. Kr., gdje
je nakon etverogodinjeg uspjenog ratovanja (od
22. god. pr. Kr.) pokorio Parte, oduzeo im legijsko
znakovlje koje su oni ranije zarobili Krasu i Antoniju
(drukije Dion Kasije: Dio, 54, 8, 1-3, usp dolje ko
mentar uz 29.1), te uspostavio i ojaao rimsku vlast u
tom dijelu svijeta. O rtveniku ispred hrama Fortune
Povratnice, kojega je August dao izgraditi u povodu
svojeg povratka u Rim, kao i o svetkovinama u povo
du toga, govori Dion Kasije (Dio, 54,10,3). Hram se
nalazio kod Kapenskih vrata, na obroncima elija, a
izradio ga je Klaudije Marcel 208. god. pr. Kr. Kroz
ta je vrata August uao u grad, kopnenim putem iz
Brundizija, gdje se iskrcao zajedno s Vergilijem: ovaj
je nedugo zatim preminuo, a pokopan je u Napu
lju (Mantua me genuit, Calabri rapuere, tenet nunc
Parthenope). Kako bi onemoguio javno iskazivanje
oduevljenja zbog svojega povratka, August je u grad
uao nou (Dio, 54,10,3). Augustalia, svetkovine koje
su otada pripadale slubenom kalendaru svetkovina
(dies feriales), obiljeavale su se 12. studenog svake
godine, a uz svakogodinje rtvovanje na spomenu
tom rtveniku ubrzo su se stale prireivati i igre.
12.1. Taj Augustov povratak u Rim bio je obiljeen do tada
nevienim inom: dio najviih inovnika i graana
uputio m u se ususret, te time poveao znaaj njegova
povratka nakon uspjenog rata na Istoku.
66
KOMENTAR
12.2. Augustov povratak iz Galije, Germanije i Hispanije
13. god. pr. Kr. obiljeen je drugim velikim inom,
odlukom o gradnji velikog rtvenika mira (Ara Pacis
Augustae), koji je potom bio posveen 30. sijenja 9.
god. pr. Kr. rtvenik je postavljen na Martovu polju,
uz Via Flaminia, kojom je tada princeps uao u grad
putujui iz Galije. Bila je to samostojna graevina,
od bijelog m ramora iz Carrare, koja je inila ljusku
ograde samoga rtvenika. S vanjske strane, uz sje
verni i juni ulaz bile su po dvije alegorine scene
iz rimske dravotvorne tradicije (Tellus i Eneja su
jedine dvije sauvane). Gornji dio bonih stijenki s
vanjske su strane bile ukraene povorkama linosti u
togama: carska obitelj, sveenici, inovnici, graani,
koji se pripremaju za in rtvovanja u ast uspjenog
povratka Augusta iz provincija. rtvenik je rekon
struiran temeljem novih istraivanja tridesetih godina
20. st. na izvornom mjestu uz Tiber. Odmah do njega
kasnije je August dao izgraditi svoj mauzolej, gdje je
bio pokopan, i ispred kojega su bila postavljena dva
mjedena stupa s tekstom oporuke.
13. Zamrena struktura reenice tako je oblikovana da
to vie naglasi upravo injenicu da su vratnice hra
ma boga Jana (Ianus), koje su se zatvarale samo kad
je u dravi vladao posvemanji mir, bile za Augusta
triput zatvorene, to je svakako bilo izmno dostignue
careve politike. Naravno, m ir je trebao biti posljedi
ca pobjeda, jer samo nevoenje ratova nije znailo
mir, ako su se legije pripremale za kakav vojni pohod
radi smirivanja pobuna, osiguranja granica ili novih
osvajanja: samo Pax Romana je pravi mir. Izraz ...pri
us quam nascerer a condita urbe... oznaava takoer
67

Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
jednu od osnovnih odrednica Augustove politike, jer
podrazumijeva ono to je bilo vrlo raireno u carskoj
politikoj promibi: daje Augustova vladavina poe
tak novoga doba, nova era u razvitku drave. Prema
tradiciji, Janov hram je prije Augusta bio zatvoren
najprije za vladavine kraja Nume Pompilija, a potom
opet tek poslije prvog punskog rata, 235. god. pr. Kr.
U tijeku posljednja tri desetljea vratnice su zatvorene
naprije 29. god. pr. Kr., poslije bitke kod Akcija, zatim
25. god. pr. Kr., nakon pobjede nad Kantabrima (Dio,
53,26, 5), te naposlijetku tei put negdje izmeu 8. i
1. god. pr. Kr. Bio je to, naravno, simboliki in, koji
je trebao pokazati da je Rim nadmoan nad svojim
neprijateljima, unutar drave i u okolnom poznatom
svijetu.
III-14.1. Gaj i Lucije Cezar bili su sinovi Augustove keri Julije
i Marka Vipsanija Agripe, carevog prvog suradnika u
mnogim poslovima vojne i civilne slube. Gaj je bio
roen 20. god. pr. Kr., Lucije 17. god. pr. Kr. August ih
je posinio i predodredio za nasljednike, te ih je poeo i
pripremati za obavljanje dravnikih dunosti (Suet,
Aug. 64,2-3). Proglaeni su buduim konzulima u 15.
godini ivota (dakle Gaj 5. god. pr. Kr., Dio, 55,9,9,
a Lucije 2. god. pr. Kr., Dio, 55, 9, 10): stoga moda
nije sluajno d aje nakon razdoblja 3 1 .-2 3 . god. pr.
Kr. August konzulsku dunost obnaao samo jo 5. i
2. god. pr. Kr. - da bi ih on osobno mogao uvesti na
forum); umrli su mladi: Lucije 2. god. poslije Kr. u
Masiliji od bolesti, Gaj 4. god. poslije Kr. u Likiji, od
posljedica ranjavanja u Armeniji (Suet., Aug. 65,2). Iu-
venes mihi eripuitfortuna: to je jedino mjesto u tekstu
koji pokazuje znakove osjeajnosti (usp. Suet., Tib., 23,
gdje se navodi slian tekst u Augustovoj oporuci).
68
KOMENTAR
14.2. Princeps iuventutis je kasnije postao uobiajeni naslov
carevih sinova od trenutka oblaenja virilne toge, tj.
od ukljuivanja u svijet odraslih. Time su bili predo
dreeni za nasljednike, a dobij ali su i naslov Caesar.
U tom smislu inicijacije i poloaja u obiteljskoj hije
rarhiji valja gledati i simboliko srebrno oruje koje
im je poklonjeno. Naravno, ne treba posebno spomi
njati injenicu da je August tada poeo razraivati
sustav naslijeivanja dunosti prvaka, princepsa, t.j.
odreivanja nasljednika. Ne samo da je mlade posi-
njene unuke pripremao za dravnike poslove, ve je i
politiku javnost pripremao za nasljedni sustav vlasti
unutar iste obiteljske loze.
15.1. S ovim poglavljem zapoinje nova tematska cjelina
teksta, koji se vie ne bavi astima i dunostima, ve
donosi Augustove trokove za dobrobit drave i na
roda (plebs). Na prvome su mjestu pokloni u novcu
uinjeni rimskom narodu {plebs, puk): prvi 44. god.
pr. Kr. po izvrenju Cezarove oporuke, kad je i sam
dodao jo toliku svotu; drugi 29. god. pr. Kr. poslije
bitke kod Akcija i osvajanja Egipta (Dio, 51,21,3);
trei 24. god. pr. Kr. poslije kantabrijskog rata (Dio,
53,28,1-2). U sva tri sluaja August navodi izvor sred
stava za te poklone u novcu. Slijede pokloni u itu
(frumentationes), koje je August darovao 23. god. pr.
Kr., u dvanaest obroka, vjerojatno dvanaest mjeseci,
te zakljuuje s jo jednim poklonom u novcu (nummi
= sestertii) 12. god. pr. Kr., tj. kad je postao pontifex
maximus, odnosno poslije sm rti M arka Vipsanija
Agripe (Dio, 54, 29,4: po 400 sestercija). Posljednju
reenicu treba shvatiti na nain da je broj ljudi koji
su imali pravo na novani ili itni poklon bio svaki
69
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
put oko 250.000. HS je kratica za sestertium, osnov
nu rimsku novanu jedinicu, koja je izvorno vrijedila
koliko i dva i po asa: od IIS, tj. I+I+S(emis), nastalo je
HS. Congiarium je izvorno bila mjera za tekuine i ito
(1/8 amfore, a amfora je imala oko 26 lit.), a potom je
prela u znaenje vrijednosti poklona od 1/8 amfo
re ita, a od toga u znaenje poklona puku. Slina ili
istovrsna podjela hrane ili novca koju su zapovjednici
namjenjivali vojnicima naziva se se donativum. August
je dakle svoju velikodunost prema puku iskazivao na
tri naina: poklonom u novcu iz svojih sredstava (pa
trimonium - oevina, obiteljska sredstva), poklonom u
novcu iz sredstava do kojih je doao prodajom plijena
(ex bellorum manibiis), poklonom u itu (frumentati
ones) koje je opet od svojega novca kupio (frumento
privatim coempto).
15.2. August je zatim ponovo 5. god. pr. Kr. podijelio nov
ani poklon za jo vei broj ljudi koji su pripadali
gradskom plebsu, njih ak 320.000. Poklon se moe
vjerojatno povezati s dovoenjem Gaja Cezara na fo
rum, to je oznailo poetak njihove kratke politike
karijere: zbog toga je August obnaao te godine i kon
zulat prvi put poslije gotovo dva desetljea. Novani
poklon izraen je u denarima (1 denar = 4 sestercija,
pa je 60 denara = 240 sestercija), vjerojatno zato to
se odnosila na vrijednost godinjeg frumentatio na
kojega je svaki stanovnik grada Rima (plebs urbana,
plebs frumentaria) imao pravo. Dijeljenjem ita osi
guravao se drutveni m ir m eu najniim slojevima
puka, za koje su se prireivale i igre u amfiteatru.
15.3. Datacija u godinu petoga konzulata odnosi se na 29.
god. pr. Kr., poslije proslave trostrukog trijumfa (Dio,
70
KOMENTAR
51,21, 5-8): nad Delmatima i Panoncima (pobjeda u
ratu 35-33), za pobjede na moru, za osvajanje Egipta. I
u ovom sluaju je izraz nummus - sestertius. Coloniae
militum meorum - naseobine koje je August osnivao
kako bi svojim isluenim vojnicima osigurao komad
zemlje za bavljenje poljoprivredom. Briga princepsa za
one koji su mu pomogli doi do vlasti vidljiva je iz us
poredbe svote novca koju je njima poklonio tom prili
kom: 1000 sestercija, dok je puku dodjeljivao po 400 ili
240 sesetercija.
15.4. August je jo jednom puku poklonio svotu od po 60
denara (240 sestercija), rukovodei se i ovoga puta
kriterijem prava na dodjelu javnoga ita; on odm ah
dalje objanjava da se radilo o 200.000 ljudi. Javno ito
(frumentum publicum) je sintagma koja oznauje po
djelu ita (annona) najsiromanijim slojevima grad
skog plebsa (proletarii): podjela je mogla biti besplat
na ili po subvencioniranoj cijeni. Trinaesti konzulat
odnosi se na 2 god. pr. Kr.: to je godina kada je Luci-
je Cezar uveden na forum. Istu je svotu novca August
namijenio puku i tri godine ranije, kad je takoer ob
naao konzulsku dunost, a u povodu poetka javno
ga ivota drugoga njegova unuka. Gaja Cezara. Dion
Kasije potvruje nam daje August 2. god. pr. Kr. ogra
niio broj primatelja javnog ita na 200.000, te da je
svakom podijelio 60 denara.
16.1. Osnivanj em naseobina isluenih vojnika oduzimala
se zemlja pojedinim zajednicama na podruju gdje
je nastajo novi grad (colonia), pa je August mogao
ponosno ustvrditi da je prvi i jedini (primus et so
lus) do svog vremena isplatio lokalnim zajednicama
71
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
naknadu za oduzetu zemlju. On se poziva na dva
trenutka u svojoj vladavini: 30. i 14. god. pr. Kr., kad
je to uinio.
16.2. Godine koje su oznaene imenima konzula jesu 7.,
6., 4., 3., i 2.pr. Kr., dakle pet godina tijekom kojih je
August smjestio veliki broj veterana. In sua municipia
deduxi: August ih je smjestio u municipije, zajednice
iz kojih su potjecali.
17.1. Aerarium je dravna blagajna, aerarium populi Ro
mani, Aerarium publicum aerarium Saturni (jer se
nalazila u Saturnovom hram u na Forumu) koja se
punila porezim a na zemlju, trgovinu, carinam a i
slinim daama; tako prikupljeni novac koristio se
za javne potrebe, poput gradnje cesta, graevina, odr
avanje vojske, voenje ratova i si. Od etiri prigode
koje spominje August, iz drugih vrela znamo za tri
situacije kad je August uplatio u dravnu blagajno
odreene svote: 28. god. pr. Kr. (za prireivanje igara
uz trijumfalne sveanosti), 16. god. pr. Kr. (za gradnju
cesta) i 12. god. pr. Kr. (kad zbog potreba provincija
Azija nije mogla uplatitis svoj dio poreza: August je to
nadoknadio svojim novcem). Eos quipraerant aerario:
oni inovnici koji su vodili dravnu blagajnu; to su
od 28. do 23. god. pr. Kr. bili praetorii (bivi pretori)
s naslovom praefecti aerarii, od 23. god. pr. Kr. dva
pretora (praetores aerarii).
17.2. August je vojniku blagajno osnovao 6. god. pr. Kr.
(Dio, 55, 25, 2) uplatom svote od 170 milijuna se-
stercija, iz vlastite oevine (doslovno znaenje rijei
patrimonium) u svoje ime i u ime Tiberija, tad ve
72
KOMENTAR
predodreenog za nasljednika. U tu blagajnu slijevala
su se i druga porezna sredstva, kao novi porezi poput
nameta od 5% na nasljedstva (vicesima hereditatium et
legatorum), ili 1% na prodaju (centesima rerum vena
lium). Blagajnom su upravljala tri prefekta (praefecti
aerarii militaris) pretorske razine slube, koji su se
birali drijebom na rok od tri godine, a imali su pravo
na dva liktora. Dion Kasije kae da je August obeao
svake godine uplaivati novac u vojniku blagajnu, a
primao je doprinose i kraljeva i nekih zajednica, ali
ne od privatnih osoba, graana (Dio, 55,25,3-4) Rok
vojne slube ustanovio je August 13. god. pr. Kr. na
12 za pretorijance, a 16 za sve ostale vojnike (Dio, 54,
25,6), dok ga je potom 5. god. pr. Kr. poveao na 16
godina za petorijance, 20 godina za legijske slube i
26 godina za mornare. est je sluaj, meutim, bio da
se taj rok produavao, pa postoje vijesti i o 30 godina
slube. Novana nagrada za one koji su odsluili vie
od 20 godina bila je 16.000 sestercija za legionare,
20.000 sestercija za pretorijance.
18. Cum deficerent vectigalia - kad dravni porezi nisu
uplaeni u svoti koja je bila predviena. Ex horreo -
iz skladita ita: horreum je naziv za graevinu u kojoj
se skladitilo ito. August je takve poklone, izravno
onima koji su imali pravo na dravnu potporu u itu
i novcu, poeo dodjeljivati od 18. god. pr. Kr. Nije ja
sno koliko puta, vjerojatno vie od dvaput, s obzirom
na neodreenost priloga tu m ... tum. Ovakva pomo
dravnoj blagajni u trenucima kad se ona nije punila
prihodima u dovoljnoj mjeri, bila je neizravna, za ra
zliku od situacija opisanih u prethodnom poglavlju
(17.1-2).
73
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
IV-19.1. S ovim poglavljem zapoinje nova cjelina teksta u ko
joj se August hvali graditeljskom djelatnou. Tu su
ponajprije javne gradnje vjerskog karaktera (hramovi,
svetita, rtvenici). Kurija je vjerojatno curia Hostilia,
sjedite Senata, koju je August 29. god. pr. Kr. posve
tio kao curia Iulia. Dion Kasije kae da je Oktavijan
29. godi. pr. Kr. posvetio Julijevsku kuriju koja bijae
izgraena u ast njegova oca, tj. Julija Cezara (Dio,
51,22,1). Halkidik je bila graevina nejasne namje
ne, koja je kasnije nazvana atrium Minervae. I za to
nam Dion Kasije na istome mjestu (51,22,1) donosi
vaan podatak kad kae daje tom prilikom Oktavijan
posvetio Minervin hram, koji da se drugaje zove Hal
kidik. Apolonov hram na Palatinu zapoeo je Sekst
Pompej, a dovrio August 28. god. pr. Kr. (Dio, 53,1,
3). Templum je hram, svetite izgraeno na privatnoj
zemlji, koji je stoga morao biti posveen; s druge stra
ne, aedes je svetite izgraeno na javnoj zemlji, te nije
morao biti podvrgnut obredu posveenja. Palatin je
August odabrao za gadnju svoje palae, pa je to postao
praktiki dravni posjed: mjesto za gradnju hram a
odredili su sveenici, jer je na to mjesto udario grom.
Svetite boanskog Julija, na Forumu, dovreno je 28.
god. pr. Kr.; Gaj Julije Cezar je boanstvom proglaen
42. god. pr. Kr., a na mjestu toga hrama bilo je spaljeno
mrtvo Cezarovo tijelo. Luperkal je bila prirodna pe
ina na padini Palatina, gdje je prema legendi Faustul
pronaao Romula i Rema koje je othranila vuica; na
tom se mjestu odravao kult Fauna Luperka, koji se
kasnije izjednaio s grkim Likejskim Panom: svea
nost Lupercalia bila je vrlo stara javna vjerska prired
ba. Oktavijev trijem izgraen je u spomen pomorske
pobjede nad m akedonskim kraljem Perzejem 168.
74
KOMENTAR
god. pr. Kr., izmeu Pompejeva kazalita i Flaminij-
skog cirka; kako je bio uniten poarom, Oktavijan
ga je nanovo izgradio 33. god. pr. Kr., plativi troko
ve plijenom iz rata s Delmatima. August je dopustio
da se i dalje zove Oktavijevim imenom u ast obitelji
Oktavija, kojoj je i sam - roenjem - pripadao. U
Rimuje postojao i Oktavijin trijem (pored Marcelova
kazalita), prema Oktaviji, Augustovoj sestri. Pulvinar
je doslovno uzglavlje, postolje za jastuke na kojima su
se polazali kipovi boanstava; u ovom sluaju radilo
se o postolju uz Circus Maximus, s kojega je August
pratio igre (Suet., Aug., 4,6).
19.2. Ovo je nastavak nabrajanja Augustovih graevina iz
prethodnog poglavlja (glagol je na kraju ove reeni
ce): svetie Jupitera Munjonoe na Kapitoliju izgraen
je oko 31. god. pr. Kr. na mjestu ranije svete zgrade
koju je po tradiciji izgradio Romul. Svetite Jupitera
Gromovnika izgradio je August (posveen 22. god.
pr. Kr., Dio, 54,4,2) kao ispunjenje zavjeta iz kanta-
brijskog rata, kad je udom izbjegao smrt od munje.
Kvirinov kult obuhvaao je tovanje diviniziranog Ro
mula: August je novi hram sagradio na Kvirinalu na
mjestu staroga, koji je bio izgraen 293. god. pr. Kr.;
ovaj je novi posveen 16. god. pr. Kr. (Dio, 54,19,4),
neposredno prije odlaska na viegodinje putovanje u
Galiju, Germaniju i Hispaniju. Kasije kae da je gra
evina imala 76 stupova, te se smatralo da to nije bilo
sluajno, jer je August poivio upravo toliko godina.
Nastavak nabrajanja obuhvaa tri svetita na Aventi-
nu, jednome od sedam gradskih breuljaka, na onome
koji je bio najznaajniji (simboliki) puanima: tu je
August nanovo izgradio ili popravio tri graevine:
75
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
KOMENTAR

hram Minerve bio je sjedite udruenja pjesnika i

s njegove zapadne strane. Legenda izgradnju hrama
glumaca (collegium scribarum histronumque); hram
pripisuje Tarkviniju Prisku, ali je graevina stradala
Junone Kraljice bio je izvorno posveen 392. god. pr.
u poaru 83. god. pr. Kr. Rekonstrukcija je dovrena
Kr po zavjetu Marka Furija Kamila za vrijeme opsade 69. god. pr. Kr., a izgleda da ga je August dao popraviti
Veja; prema nekim miljenjima, hram Jupitera Slobo
poslije oteenja udarom groma 9. god. pr. Kr. Pom-
de (Libertatis) bio je izgraen 238. god. pr. Kr. Svetite
pejevo kazalite izgraeno je 55. god. pr. Kr. (dao ga
Lara (Lari publici) nazivalo se i Lararium, to su bila
je izgraditi Pompej veliki) - bilo je to prvo kazalite
nia boanstava - dobri duhovi prostora, zatitnici
od kamena. August s ponosom istie da nije elio ni
kua, zemljita i raskra (kasnije postaju zatitnici
na koji nain na graevinama natpisom naglasiti i
gradova i drave kao cjeline): Lararium se nalazio
njenicu da ih je on dao popraviti o vlastitu troku: to
na podruju gdje se Sveti put (Sacra via) pribliava
je skromnost koja se provlai na vie mjesta kroz tekst
Forumu, gdje je kasnije izgraen Titov slavoluk. Sve
oporuke, jer nije elio izbjei da takve ine barem
tite Penata bilo je u neposrednoj blizini, na jednom
na taj nain spomene.
od uzvienja Palatina, na Veliji: Penati su bili dobri
duhovi kunog ognjita, uvari zaliha hrane, ali su se
20. 2. Rivi aquarum: vodovodni kanali, tj. izgraeni kanali
u prenesenom smislu tovali i na razini drave. Zna se
za opskrbu gradova vodom, koji su mjestimino bili
da je hram Juventute (Iuventus, ne Iuventas), Mladosti,
ukopani u zemlji, a dijelom izdignuti iznad njezine
italskog boanstva koja se kasnije stopila s grkom bo
razine, radi osiguranja slobodnog pada vode od izvo
icom Hebom, bio izgraen 191. god. pr. Kr., a uniten
ra do potroaa: vodovodi su u rimskog graditeljstvu
u poaru 16. god. pr. Kr. (Dio, 54, 19, 7), dan nakon
postali praktiki vrhunac umjea tehnike vjetine
to je August otputovao iz Rima na dugo putovanje u
graenja. Vetustate labentes: oteeni starinom , tj.
Galiju, Germaniju i Hispaniju: ponovo gaje sagradio
od vremena. Marcijev vodovod snabdijevao je Rim
odmah po povratku. Maloazijski, frigijski kult Velike
vodom iz doline rijeke Aniena: izgradio ga je Kvint
Majke - Kibele (Magna Mater, Magna Mater Deorum,
Marcije Reks (Rex), pretor 146. god. pr. Kr. August je
Cybele) uveden je u Rim krajem III. st. pr. Kr., a hram
tom toku vode poveao kapacitet dodajui mu vodu
joj je podignut 204. god. pr. Kr.; stradao je u poaru
sakupljenu izmeu Tuskula i Albanskih brda (Aqua
za Augustove vladavine, rekonstruiran je 3. god. posl.
Augusta: Dio, 54,11, 7).
Kr.
20. 3. Na Cezarovu forumu (Forum luli) i bazilici (basilica
20.1. Kapitolij (Capitolium) je bio sredinji hram rimskog Iulia) August je dovrio ono to je Gaj Julije Cezar
dravnog kulta, u kojemu su se tovali Jupiter (Jupiter ve bio doveo gotovo do kraja (profligare - gotovo
Optimus Maximu, Capitolinus), Junona i Minerva (ka- uiniti). Bazilika se nalazila, to kae i sam August,
pitolinska trijada), na istoimenoj stijeni iznad Foruma, izmeu Saturnova hram a (sjedite dravne blagajne,
76 77
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
usp. gore pogl. 17) i hrama Dioskura (tj. Zeusovih si
nova, Kastora i Poluksa): dakle na jugozapadnoj strani
Foruma. Cezarov forum (Forum luli) nalazio se na
sjevernoj strani forumskog kompleksa, te predstav
lja poetak njegova sustavnog irenja prema sjeveru
i sjeveroistoku, te istovremeno ini jezgru kasnijeg
urbanistikog razvitka sredita Rima (tzv. Carski fo
rumi - Fori Imperiali: Augustov forum, Vespazijanov
forum, Nervin forum, Trajanov forum. Basilica Iulia
stradala je u poaru, pa ju je August dao 12. god. posl.
Kr. nanovo izgraditi na veoj povrini (ampliatus eius
solo), posvetivi je uspomeni na tada ve preminule
usvojene neake Gaja i Lucija (usp. gore, pogl. 14):
graevina se ipak i daklje nazivala Julijevskim ime
nom.
21.1. Hram Marsa Osvetnika sredinji je dio Augustova
20.4. Dogaaj koji se na ovom mjestu opisuje, poznat je i
iz drugih izvora (Liv., 4, 20, 7 ? ; Hor. Od., 3, 6, 2-4),
to znai da je na suvremenike ostavio vrlo snaan
utisak: popravak 82 hram a svakako je bio velik (u
financijskom i organizacijskom smislu) pothvat. Go
dina estoga konzlata odgovara 28. god. pr. Kr., dakle
vremenu najvee Augustove javne djelatnosti, doba
uspostave novoga sustava i njegove osobne vlasti.
Ipak, on se tada jo u dobroj mjeri pokriva senat
skom odlukom (ex auctoritate senatus).
20.5. Sedmi konzulat August je obnaao slijedee godine,
tj. 27. god. pr. Kr. Tad je dao obnoviti cestu koja je
Rim spajala s Ariminom (Rimini) na jadranskoj obali
(Suet, Aug. 30). Bila je to jedna od legendarnih ce
sta koje su Rim spajale s drugim dijelovima Italije, a
izgradio ju je cenzor Gaj Flaminije 220. god. pr. Kr.
78
KOMENTAR
(zato Via Flaminia). Mulvijski (ili Milvijski) most na
lazio se na toj cesti kod samoga ulaza u Rim (poznata
je pobjeda Konstantina Velikoga nad Maksencijem u
bitki kod Milvijskog mosta, 312. godine). Dion Kasije
pripovjeda nam zamreniju priu (Dio, 53,22,1-2):
znajui da su ceste koje su vodile iz Rima bile zapute
ne, naloio je nekolicini senatora da ih o svom troku
poprave, a sam je preuzeo brigu o Flaminijevoj cesti.
Ostale ceste nisu bile popravljene, nego tek kasnije,
kad se sam August i za njih pobrinuo. To dalje vodi
Diona Kasija prema objanjavanju slinosti i razlike
izmeu carevog privatnog imutka i dravne blagajne,
o emu zakljuuje da su se esto preklapale (Dio, 53,
22, 3-4).
foruma, koji se koncepcijski nadovezuje na Cezarov
forum (Forum Iulii): posveen je 2. god. pr. Kr. (Dio
55, 10), iako je rezultat Oktavijanova zavjeta jo za
bitke kod Filipa (42. god. pr. Kr.): i ratni plijen (ma
nubiae) je upravo plijen iz te kljune bitke. Svetonije
navodi da je forum bio malih dimenzija, jer da nije
htio sruiti okolne privatne kue (Suet. Aug. 56,5), to
se uklapa u historiografski koncept Augustove skro
mnosti. Naravno, tema osvete (Mars Ultor) bez pre
kida se provlai kroz Augustovu politiku promibu,
s obzirom na osveivanje Cezarove smrti i uspostavu
poretka kakvoga je on elio oblikovati. Marcel je bio
Augustov neak (sin Augustove sestre Oktavije) i zet,
na kojega je neko vrijeme raunao u dinastikom smi
slu, pomiljajui da mu povjeri nasljedstvo, ali je ovaj
preminuo 23. god. pr. Kr. (Dio., 53,30,4-6). Mislilo se
da je u Marcelovoj smri odreenu ulogu mogla imati
79
 KOMENTAR
Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA

dakle svojevrsni privilegij italskim zajednicama, gra

Oktavijeva ena Livija, jer je u Augustovim oima
dovima na podruju Italije.
Marcel uivao vee povjerenje od njezine djece; ali
Dion Kasije je opravdava jer da je iste i naredne go
22.1. Munera su bile one igre u kojima se prolijevala krv,
dine mnogo ljudi um rlo od loeg zraka (Dio, 53,
dakle prave gladijatorske ugre. Takve je igre, koje su
33, 4). Kazalite, poslije Pompejeva drugo kameno
u njegovo vrijeme postale vrlo popularne. August
kazalite u Rimu, bilo je dovreno 13. god. pr. Kr. (Dio,
priredio triput sam, a jo pet puta u drugim p ri
54,26,1). I Svetonije spominje kazalite meu onim
godama. Osim to su gladijatorske igre, uvedene u
graevinama koje je August dao izgraditi nomine ali
Rim - smatra se - iz Etrurije, bile privatne zabave i
eno, u ime drugih osoba (Suet. Aug., 29,4). Apolonov
u funkciji nekih vjerskih sveanosti, postale su vrlo
hram spomenut u ovoj reenici nije onaj Apolonov /
brzo zanimljive i za dravu. August je tako svoje
hram na Palatinu iz prethodnog poglavlja (pogl. 19,
gladijatorske igre priredio 29. god. pr. Kr. u povodu
1), ve stariji tzv. Sosijev hram u podnoju Kapitolija:
posveenja hrama Boanskog Julija (Dio, 51,22,4-9),
znaajni ostaci Marcelova kazalita i danas postoje.
28. god. pr. Kr. u sklopu proslave pobjede kod Akcija
(Dio, 53,1,5-6), 2. god. pr. Kr. u okviru sveanosti za
21.2. Boanstvima se, tj. hramovima, poklanjao dio ratno
posveenje hram a Marsa Osvetnika (Dio, 55, 7-8),
ga plijena, to je August, suglasno svojim pobjedama i
kojom je prilikom u cirku bilo ubijeno 260 lavova, a
drugim uspjesima, obilato inio: ukupna poklonjena
36 krokodila u Flaminskom cirku; prireena je bila i
svota procijenjena je na oko milijim sestercija, a etiri
rekonsturukcija pomorske bitke izmeu Atenjana i
spomenuta hrama bila su vrlo vana kultna mjesta u
Perzijanaca. Zatim je gladijatorske munera priredio
Rimu. Pretpostavlja se da je Vestin hram onaj kojega
7. god. pr. Kr. za pogreb Lucija Menenija Agripe i 6.
je August dao izgraditi na Palatinu, unutar svoje pa
god. pr. Kr. u spomen Druza starijeg, Tiberijeva brata,
lae, 2. god. pr. Kr., kad je izabran u zvanje vrhovnoga
dok za preostale tri prigode neznamo. August samo
sveenika.
kae d a je to uinio filiorum aut nepotum nomine:
sinovi (pravi i posinjeni) bili su mu Gaj i Lucije, zatim
21.3. Aurum coronarium je zlato koje se poklanjalo zapo
Tiberije, te Agripa Postum, sin Augustove keri Julije
vjedniku koji je zasluio trijumf, za izradu vijenaca
i Agripe; neaci su mu bili Germanik i Druz: Druz je
(coronae triumphales, c.aureae). Godine 29. pr. Kr.
bio Tiberijev pravi sin, a Germanik je bio sin Druza
August je (tada jo Oktavijan) vratio takve poklone
starijeg, Tiberijeva brata.
municipija i kolonija u Italiji, a tako je postupio jo
nekoliko puta. Poznato je, meutim, da je u tim pri
22.2. Ludi su bili zabavne igre u kazalitu i cirku (ludi sca-
likama (vjerojatno u svim takvih situacijama) August
ecnici, ludi circenses) koje su se prireivale za puk: Au
primao aurum coronarium od provincijskih zajednica
gust ih je organizira triput u svoje ime, jo dvadeset tri
i samih provincija. Takav Augustov postupak bio je
81
80
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
puta ih je platio iako su se odrale pod imenom drugih
dravnih inovnika. Godine 17. pr. Kr. obiljeene su
Stoljetne igre (Ludi Saeculares: Dio, 54,18, 2), prema
etrurskom obiaju i po sibilinskim knjigama (svake 110
godine): one su tom prigodom iz perspektive svakod-
nevice zaista znaile poetak novoga stoljea: graanski
ratovi i nemiri na graniciama bili su zakljueni, vrata
Janova hrama bila su zatvorena, a drava je uivala u
opem m iru (Pax Romana). August je bio magister
(predstojnik) kolegija Pentaestorice (quindecemviri
sacris faciundis), dok je Agripa bio obian lan. Tije
kom te sveanosti, od 31. svibnja do 3. lipnja, izvodio
se Horacijev Carmen saeculare na Palatinu i na Kapi-
toliju: za to je bio uvjeban zbor od 27 djeaka i 27
djevojica iz patricijskih obitelji (omneses patrimi ma-
trimique: koji su imali iva oba roditelja). Ustanovlje
nje Marsovih igara smjeteno je u 2. god. pr. Kr. (con
sul XIII), zajedno s posveenjem hram a M arsa
Osvetnika (Mars Ultor), a nakon toga su se prireiva
le svake godine u sklopu velikih sveanosti posveenih
Marsu, bogu rata.
22. 3. Venationes su bile borbe ivotinja izmeu sebe. Pozna
to je da su borbe afrikih divljih ivotinja bile prire
ene 11. god. pr. Kr., u povodu dovrenja Marcelova
kazalita: tada je ubijeno 600 ivotinja, a stanovnici
Rima prvi su put mogli vidjeti ivoga tigra u kavezu
(Plin. Nat.hist., 8,17,65). Godine 2. pr. Kr. ubijeno
je 260 lavova i 36 krokodila prigodom prvog izdanja
Marsovih igara (ludi Martiales). Jo 200 lavova ubije
no je 12. god. posl. Kr., a podaci o drugim borbama
ivotinja nisu poznati. Glede mjesta odravanja bor
bi ivotinja, August navodi cirk, forum (u jednini) i
82
KOMENTAR
amfiteatre (u mnoini), iako je poznato da su u Rimu
u njegovo doba postojala dva cirka (Circus M axi
mus, Circus Flaminius), a i nekoliko foruma (Forum
Romanum, Forum luli. Forum Augusti). Postojao je,
meutim, samo jedan amfiteatar graen od kamena,
kojega je izgradio 29. god. pr. Kr. Statilije Tauro: ipak,
latinska se rije (od grkoga amphithiatron) koristila
samo u mnoini, obzirom na tumaenje Izidora iz Se-
vilje (Etymol., 15,2,35) da je takva graevina sastav
ljena od dva kazalita (amphiteatrum vero vocatum,
quod ex duobus sit theatris compositum). U Rimu su
postojali i drugi trgovi, fora koji su sluili kao trnice
(forum boarium - za trgovinu govedim a,/ piscarium
- za trgovinu rib o m ,/ vinarium - za trgovinu vinom,
/ olitorium - za trgovinu maslinovim uljem).
23. Prizor pomorske bitke (naumachia) odran je takoer
2. god. pr. Kr., prigodom posveenja hram a Marsa
Osvetnika, a za takvu priredbu iskopan je bazen du
gaak oko 540 m, irok oko 360 m na desnoj obali
Tibera (trans Tiberim - u odnosu na srdite grada),
blizu mjesta gdje je kasnije August dao posaditi umu
(nemus) u ast Gaja i Lucija Cezara (poslije njihove
smrti). Bazen je bio napunjen vodom iz jezera Mar-
tignano (lacus Alsietinum) vodovodnim kanalom du
gim 33 km (Aqua Alsietina). Ukupno je bilo vie od 60
laa, od kojih 30 veih plovila s dva, odnosno tri reda
vesala (biremes, triremes). Lae su bile podijeljene u
dvije skupine, koje su simulirale Atensku i Perzijsku
flotu u bitki kod Salamine (480. god. pr. Kr.). Rije
naumachia stala je kasnije oznaavati kako simuliranu
pom orsku borbu tako i mjesto njezina odravanja.
Mjesto Augustove naumahije koristili su jo carevi
83
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
Neron i Tit, a vodovod (Aqua Alsietina) sluio je i za
navodnjavanje poljoprivrednih povrina zapadno od
grada.
24.1. Neimenovana osoba koja je opljakala hramove bila
je Marko Antonije, koji je poslije bitke kod Filipa
(42. god. pr. Kr.) prisvojio sve vrijedno iz hramova u
gradovima azijske provincije. I ovdje se ponavlja Au-
gustovo izraavanje perifrazom, neutralnim opisnim
sklopom koji jo vie umanjuje znaaj pobijeenih
politikih protivnika. To to je Antonje dragocjeno
sti iz hramova privatim pos-sederat, znai da ih je iz
Augustove pobjednike perspektive protupravno pri
svojio. Poznato je da su hramovi bili puni darova koje
su vjernici poklanjali boanstvima, bilo kao zavjet ili
kao zahvala za uinjenu milost. Na takve se hramske
riznice odnosi ova reenica koja ponovo potvruje
njegovupiestas - pobonost.
24. 2. Osamdeset srebrnih kipova je svakako velik broj, a
da je August svoje kipove dao pretaliti i skupocjenu
kovinu prodati, znamo i iz Svetonija (Suet., Aug., 52),
koji izrijekom navodi Apolonovo svetite na Palatinu
kao mjesto gdje su pohranjeni zlatni tronoci od nov
ca koji je priskrbljen prodajom srebra. I to je bio oblik
Augustove skromnosti: odriui se pretjeranog vanj
skog sjaja tovanja njegove linosti, on je simboliki
dao izraditi druge predmete koje je onda boanstvu
posvetio za sebe i za one koji su ranije dali postaviti
kipove.
V - 25. l.N a ovome mjestu zapoinje pravo nizanje junakih
djela (res gestae), i to od pom orskih pobjeda nad
gusarima koje je vodio Sekst Pompej, sin Pompeja
84
KOMENTAR
Velikoga. Naravno da je ienje Sredozemlja od
gusara i pljakaa raznih vrsta znailo neupitno sigur
niju plovidbu morima, dakle poveanje pomorskog
trgovakog prometa. August se s pravom hvali da je
tijekom rata protiv gusara vratio vlasnicima tako ve
liki broj robova, jer su i oni predstavljali bogatstvo,
odnosno kapital rimskog gospodarstva.
25.2. In verba iurare bila je najvia zakletva vojnike vjer
nosti, koju je 32. god. pr. Kr. August (tada jo kao
Oktavijan) zatraio i dobio prije bitke kod Akcija, od
cijele (politike) Italije i svih zapadnih provincija. Na
kratkom popisu provincija nema Ilirika, koji m u je u
politikom smislu takoer pripadao (poslije podjele
interesnih sfera izmeu njega i Marka Antonija). Koli
ko je takva zakletva znaila za kasniji politiki razvitak
rimske drave nije potrebno posebno objanjavati: i
prije njega bilo je slinih primjera zakletve vojnika
svom zapovjedniku, a ne dravi kao takvoj, ali to je
u Augustovu sluaju bio poetak njegove samovlade
putem imperija (imperium) kao vrhovnog vojnikog
zapovjednitva. August je tada postao gotovo simbol
jedinstva drave, a kako si je imperij produio i na
kon zavretka rata, to je upravo 32. god. pr. Kr. pravi
poetak principata.
25.3. Velik broj senatora ne treba uditi: tad ih je bilo oko
tisuu. A da su mnogi senatori bili veoma ugledni,
August potvruje injenicom da ih je prije toga ili
poslije toga ak osamdesetak obnaalo konzulsku
dunost. I sveenstvo je u Augustovoj politikoj pro-
mibi imalo znaajnu ulogu, s obzirom na vanost
tradicije u Augustovom novom sustavu drave.
85
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
26. 1. Provinciae populi Romani, slubeni je naziv za pokra
jinu, upravnu jedinicu izvan Italije; one se nazivaju
rimskog naroda zato to je to sinonimni izraz za dr
avu u republikanskom ustroju, izraz kojega je August
jo zadrao u opoj uporabi (kao i Senatus populusque
Rolmanus - S.P.Q.R.). Poznato je da su za Augustove
vladavine proirene granice Germanije, Ilirika (koji
je istovremeno podijeljen na Dalmaciju i Panoniju) i
Makedonije (od koje je nastala Mezija); zatim Male
Azije (gdje je nastala provincija Paflagonija), Sirije,
Afrike. August je uvrstio granice na rubovima car
stva, na najopasnijim mjestima je proirio rimsko
pdoruje iz vojnikih razloga, radi uinkovitije obra
ne: tako je u Germaniji isprva postavio granicu na
Elbi, ali je nakon Varova poraza u Teutoburkoj umi
(9. god. poslije Kr.) granica postavljena na Dunavu i
Rajni, gdje je ostala do kraja Rimskog carstva.
26. 2. Ime provincija Galija izreene su u m noini jer je
jedinstveni prostor provincije Galije, koju je Cezar
osvojio 49. god. pr. Kr., tada podijeljen u tri dijela:
Gallia Lugdunensis, Gallia Belgica i Aquitania; i ranije
je postojala Gallia Narbonensis, a Gallia Cisalpina je
za Cezara postala dijelom Italije. Dva dijela iberskog
poluotoka su Hispania Citerior i Hispania Ulterior,
od Augusta transform irane u provincije Hispania
Tarraconensis, Lusitania i Baetica. Germanija je u
Augustovo vrijeme inila samo uski pojas na lije
voj obali Rajne, pa je i formulacija na ovome mjestu
unekoliko neodreena. Gades je Cadiz u Betici, na
Atlantiku blizu Heraklovih stupova (Gibraltarskog
prolaza); Albis je Elba, rijeka koja utjee u Sjeverno
more juno od Danske, a tee gotovo usporedno s
Rajnom i Dunavom. Meurjeje te tri rijeke nije bilo
86
KOMENTAR
u trajnom posjedu rimske vojske: tijekom I. stoljea
posl. Kr. legije su zauzele samo duboko uvueni dep
izmeu Dunava i Rajne, dok je ostalo bila slobodna
Germanija. Augustovi vojni poduhvati kojima su te
provincije smirene, pacificirane (provincias... pacavi),
jesu Kantabrijski rat u Hispaniji 27. do 25. god. pr. Kr.
(i drugo putovanje u Galiju, Germaniju i Hispaniju
od 16. do 13. god. pr. Kr.), te Druzov rat u Germaniji
od 12. do 9. god. pr. Kr. (Dio, 55,1) i Tiberijev pohod
od 9. do 6. god. pr. Kr. injenica da za Galije i Hispa-
nije kae provinciae, a za Germaniju ne, upuuje na
injenicu da je zbog katastrofe u Teutoburkoj umi
(kad su Germani porazili Kvintilija Vara) situacija u
Germaniji bila veoma teka: bila je to vojna provincija
koju je odravala vojska sa sustavom utvrda na Rajni
i Dunavu.
26. 3. U alpskom podruju August je u vie navrata, izmeu
35. i 6. god. pr. Kr., intervenirao radi pokoravanja po
jedinih plemenskih zajednica, naroito u sredinjim i
zapadnim Alpama, gdje su ustrojene zasebne upravne
jedinice (Alpes Cottiae, Alpes Maritimae, Alpes Graiae
et Poeninae). Dva spomenika i danas svjedoe o zna
aju tih poduhvata: tropej u La Turbieu kod Monaca
u Francuskoj, Augustov slavoluk u Sui (Segusio). I
na ovom se mjestu August trudi prikazati svoje voj
ne pohode kao nune i pravedne, iako su se upravo
planinska alpska plemena najdue odupirala roma-
nizaciji, s obzirom na izoliranost njihovih planinskih
dolina i oteanih komunikacija.
26.4. Cimbri su obitavali na podruju Jutlanda (Danska),
Haridi juno od njih u sjevernoj Njemakoj, Semnoni
87
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
KOMENTAR

neto istonije, izmeu Elbe i Odre. Plovidba tim mo

njima dolinom Nila prema jugu, prodirui do Nabate
rima pretpostavlja obilazak danskoga poluotoka i ulaz
(Napate), njihova glavnoga grada, kojega su i osvojili.
u Baltiko more, te se August s pravom dii poduhva
Kako se poslije toga Petronije nije mogao povui, niti
tom kojega prije toga doba Rimljani nisu poduzimali.
ostati s cijelom vojskom, ostavio je u zemlji Etiopljana
Za vrijeme rata s Germanima, 5. god. pr. Kr rimsko
samo garnizon, kojega su ovi ponovo napali, pa se
je brodovlje oplovilo te krajeve, a predstavnici spo
egipatski prefekt morao vratiti s vojskom protiv njih,
menutih naroda poslanstvima su zatraili naklonost
nakon ega su se Etiopljani predali (Dio, 54,5,6).
rimske drave.
27.1. Egipat je pripojen 30. god. pr. Kr., poslije bitke kod
26. 5. Duo exercitus = dvije vojske, dvije vojne skupine, vje
Akcija u kojoj su poraeni Marko Antonije i njego
rojatno dvije legije s pom onim postrojbama. Prva
va druica i saveznica Kleopatra, egipatska kraljica,
takva postrojba krenula je iz Egipta 25/24. god. pr.
nasljednica dinastije Ptoleomejevia i posljednja u
Kr. pod zapovjednitvom Elija Gala, prefekta Egipta.
nizu egipatskih helenistikih vladara (od Aleksan
Arabia Eudaemon = Arabia Felix = Sretna Arabija:
dra Makedonskog, odnosno njegovog zapovjednika
druga dva dijela Arabije nazivale su se Arabia Petraea
Ptolemeja I.). Poslije smrti Antonija i Kleopatre 30.
i Arabia deserta. Arabia Felix se tako nazivala zbog ka-
godine pr. Kr. (Dio, 51,11-13), Egipat je postao po
kve-takve poljoprivrede, a radilo se o zapadnom dijelu
krajinom izvan provincijskoga sustava, pod izravnom
Arapskog poluotoka, du Crvenog mora. Rimljani su
Augustovom upravom. August je sve manje znaajne
kao provinciju oblikovali samo Arabiju Petrejsku, koja
provincije prepustio senatskoj upravi, sam je zadrao
se tako zvala po gradu Petri (danas u junom Jorda
upravu nad bogatim i vojniki znaajnim provincija
nu), dok su Arabia Felix i Arabia deserta ostale izvan
ma. Meu ostalim pokrajinama, Egipat je imao po
rimske drave. Dion Kasije pripovjeda kako je napre
sebno mjesto, jer je namjesnik, prefekt (praefectus)
dovanje najprije bilo oteano zbog neke bolesti (Dio.,
iz redova vitekoga stalea, imao vrlo velike ovlasti i
53,29,3-6), a potom su ih napali i lokalni stanovnici,
bio je odgovoran samo caru. Prvi prefekt Egipta bio
tako da Elije Gal nije mogao zadrati vlast nad po
je Kornelije Gal, koji je smijenjen 26. god. pr. Kr. Stra
krajinom. Rimska je vojska prodrla do Athlule (Dio.,
teka vanost Egipta sastojala se u injenici da su se u
53,29, 8), mjesta iji smjetaj nije poznat (Strab., 16,
dolini Nila proizvodile velike koliine hrane, od kojih
4,24). Drugi vojni pohod zapoeo je 22. god. pr. Kr.
je esto ovisila i opskrba grada Rima i njegova brojnog
(Dio, 54,5,4), pod vodstvom egipatskog prefetka Gaja
stanovnitva.
Petronija, protiv Etiopljana koji su s juga bili prodrli
u Egipat do Elefantine. uvi da se Petronije zaputio
27.2. Armenia M inor bilo je u Augustovo vrijeme malo
s vojskom prema njima, Etiopljani su se povukli, ali
samostalno kraljevstvo izm eu gornjeg toka rijeke
rimska kaznena ekspedicija svejedno je krenula za
Eufrata i crnomorske obale u sjeveroistonoj Turskoj:
88
89
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
postala je rimska provincija. Armenia Maior (Velika
Armenia) bila je pokrajina izmeu dananje istone
Turske, Armenije i Azerbajdana (od gornjeg Eufra-
ta do rijeke Kura): taj dio za Augusta nije formalno
pripojen, ali je utjecaj rimske politike bio presudan,
kako se iz teksta vidi, i u odabiru vladara. Armenia
Maior je za cara Hadrijana ukljuena u rimski provin
cijalni sustav, ali ne zadugo. Godine 20. pr. Kr. (Dio,
54,9,4) bio je ubijen Artaks, kralj Velike Armenije, a
Rimljani su otada uveli svojevrsni protektorat, ime
nujui sebi vjerne vladare. Tigran II, Artaksov brat
bio je odgojen u Rimu. Njegovim ubojstvom zapoela
je na granicama Armenije intervencija Parta, pa je
August u rat poslao vojsku pod zapovjednitvom posi-
njenog Gaja Cezara (Dio, 55,9,4), koji je rat uspjeno
priveo kraju, ali je u tim borbama bio ranjen, te je od
posljedica nedugo zatim (2. god. pr. Kr.) i preminuo
(usp. pogl. 14.1.). Posljednji Tigran u ovoj reenici je
Tigran IV, koji je po majci bio armenskoga kraljev
skoga roda.
27. 3. Reciperavi: ponovo sam vratio (pod vlast rimske dr
ave): Marko Antonije je u podjeli provincija s Augu
stom, 40. god. pr. Kr. u Brundiziju, dobio na upravu
najvei dio istonih provincija, od Makedonije i Grke
do Kirenajke u Africi (granica izmeu njihovih in
teresnih sfera povuena je dolinom Drim a izmeu
Crne Gore i Albanije). Antonije je svoje provincije
(Makedoniju, Ahaju, Pont, Bitiniju, Aziju, Kilikiju, Si
riju, Cipar, Kretu i Kirenajku) razdijelio na upravljanje
Kleopatri, njenoj djeci ili lokalnim vjernim autokra
tima. Zato je August nakon poraza Marka Antonija
ponovo osvojio ta podruja, tj. vratio ih pod rimsku
vlast. Bellum servile = robovski rat: tako August naziva
90
KOMENTAR
ratove kojima je je 38. i 36. god. pr. Kr. ponovo pripoji
sebi Siciliju i Sardiniju, provincije koje je bio prisvojio
Sekst Pompej: njegovoj vojski pridruio se veliki broj
odbjeglih robova - odatle takav naziv rata.
28. 1. Augustove su kolonije u provincijama bile, meu osta
lima, Kartaga u Africi (Colonia Iulia Carthago - 43.
god. pr. Kr., pojaana novim doseljenicima 29. god. pr.
Kr.), Panhormus i Tauromenium na Siciliji (Panormo,
Taormina - 36. god. pr. Kr.), Merida u Hispaniji Ulte
rior (Augusta Emerita 25. god. pr. Kr.), Patras u Ahaji
(Aroe Augusta Patrae oko 16. god. pr. Kr.) Naroito je
intenzivna bila Augustova politika kolonizacije u Nar-
bonskoj Galiji, gdje je oko 16. godine pr. Kr. osnovano
dvanaestak novih kolonija.
28. 2. Plinijev popis (Nat.hist. 3, 46) italskih gradova s ko-
lonijskim statusom obuhvaa 47 imena. Neka su od
njih cezarijanske, neke trijumvirske, a neke sasvim
sigurno Augustove; vrlo je vjerojatno da on donosi i
kasnije podatke, iako je jezgra popisa nastala za Au
gusta, pa se i odnosi na njegovo vrijeme. August je
svojima mogao smatrati i barem neke kolonije koje
su osnovane nakon bitke kod Filipa 42. god. pr. Kr.,
prema sporazumu s Markom Antonijem u Bononiji
da e zemlja biti glavna nagrada legionarima (Lua i
Firmum). Nekoliko je kolonija osnovao poslije pobje
de nad Sekstom Pompejem kod Nauloha 36. god. pr.
Kr, ali najvei broj kolonija nastao je poslije bitke kod
Akcija 31. god. pr. Kr. I nakon uspostave novog susta
va principata August je nastavio s osnivanjem novih
naseobina. Treba napomenuti da nisu u svakom od
ovih sluajeva osnivani novi gradovi, ve su ponekad
91

Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
veterani naseljavani u postojeim gradovima. Pola i
Tergeste dvije su italske kolonije ije se osnivanje do
nedavno pripisivalo Augustu, ali je danas uglavnom
prihvaena injenica da se radi o cezarijanskim na
seobinama.
29. l.Nije poznato u kojim je okolnostim a bilo izgubljeno
znakovlje u Hispaniji i Galiji, ali znamo da je August
(Oktavijan) 33. godine pr. Kr. vratio signa koja su u
Dalmaciji, u ratovima s Delmatima, izgubili Gabinije
48. god. pr. Kr. i Vatinije 44. god. pr. Kr. Dok se za prva
dva sluaja koriste zemljopisna imena, u treem slua
ju primjeujemo etnik (Dalmateis = arh. za Dalmatis),
to toj prigodi daje vei znaaj. Za znakovlje koje je
vratio od Parta, Dion Kasije (Dio, 54, 8,1-3) kae da
ih je Fraat vratio 20. god. pr. Kr. zajedno sa svim za
robljenicima kako bi izbjegao Augustovu srdbu, te
da ih je ovaj primio kao da je Parte pobijedio u ratu.
29. 2. U ovom je sluaju August uspio bez rata, diplomat
skim putem , pregovorima, vratiti u Rim znakovlje
koje su rimskoj vojsci u vie navrata u borbi oteli Parti:
53. god. pr. Kr. (Krasov pohod protiv Parta), 40. god.
pr. Kr. (Antonijev legat Decidije Saksa), 36. god. pr.
Kr. (sam Marko Antonije). Taj je njegov uspjeh opisan
kako u knjievnosti (Vergilije, Horacije, Propercije),
tako i u likovnim um jetnostim a (prikaz na oklopu
Augustova kipa iz Primaporte, prikazi na novcu). Pe
netrale ( is, n.) je unutranji dio svetita u kojemu se
nalazio kip boanstva, najsvetiji dio hrama; u stambe
noj kui to je onaj dio u kojemu se tuju penati, dakle
najintimniji kutak svetosti kue.
92
KOMENTAR
30.1. I na ovome mjestu August naglaava jedinstvenost
svojega poduhvata: nikada prije noga rimskoga voj
nika nije stupila u zemlju Panonaca (izmeu Save,
Drave i Dunava): razloga ratu mogao je biti prodor
panonskih i norikih plemena u Istru, dakle na sam
rub Italije, 16. god. pr. Kr. Zapovjednitvo vojskom
August je povjerio vjernom Agripi, ali kad je ovaj
preminuo na samom poetku operacija 12. god. pr.
Kr., naslijedio gaje Tiberije Neron (Dio, 54, 31, 2).
Ratovanje je trajalo vjerojatno do 9. godine pr. Kr.,
otkad nema vie vijesti o borbama. Nije to bio samo
rat protiv Panonaca, ve su se i Delmati vie puta tih
godina dizali na ustanak protiv rimske vlasti. Potom
su ponovo 6-9. god. posl. Kr. Panonci i Desitijati po
digli ustanak, suzbijanje kojega je vodili Tiberije i Ger-
manik do 9. god. posl. Kr. Otada nema vie vijesti o
nemirima izmeu Jadrana i Dunava.
30. 2. Daani su obitavali na lijevoj obali Dunava na po
druju dananje june Maarske i Rumunjske, a zna
se da su vie puta prelazili rijeku za Tiberijevih borbi
protiv Panonaca. Vojska pod zapovjednitvom Gaja
Kornelija Lentula prela je na lijevu obalu i u borbi je
primorala lokalno stanovnitvo, odnosno vladalaki
sloj Daana da prihvate uvjete rimskog mira, s dogo
vorom o uzajamnom nenapadanju. Takvu je politiku
rimska drava vodila tamo gdje nije imala posebnog
izravnog razloga za osvajanje, ali je eljela osigura
ti granice. Tek je car Trajan poetkom Il.stoljea od
Dakije oblikovao provinciju rimske drave, to znai
da ju je pripojio Carstvu.
31.1. Poznate su dvije prigode kad su do Augusta stigla
poslanstva iz Indije, i to 25. god.pr. Kr. u Tarragoni i
20. god. pr. Kr. na Samosu. Trgovake veze s Indijom
93
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
svakako su postojale u I. st. pr. Kr. i u I. st. posl. Kr., no
one nikada nisu postale znaajnije od razmjene eg
zotinih roba, poput mirodija. U ovom posljednjem
dijelu Augustova teksta, sve se ee pojavljuje formu
lacija jedinstvenosti: to nikada do tada nije vieno, to
se nikada prije nije dogodilo.
31. 2. Bastarni, pleme germanske skupine naroda, ivjeli
su oko ua Dunava u Crno more; Skiti su obitavali
junu Rusiju, odnosno Ukrajinu, a Sarmati oko rijeke
Don (Tanais). Hiberi i Albani ivjeli su jo istonije,
na Kavkazu izmeu Crnog mora i Kaspijskog jezera,
dok su Medijci (Medi, Meani) ivjeli junije, na gra
nici Armenije i Perzije. Kad je August u hispanskoj
Tarragoni 25. god. pr. Kr. primio indijsko poslanstvo,
primio je i slino skitsko poslanstvo.
32.2. Fraat IV, partski kralj, predao je Augustu svoju djecu
32.1. Na poetku ove reenice poinje esti (VI) stupac teksta
Augustove oporuke na anciranskom spomeniku.
Kraljevi koji su kod Rimljana, odnosno Augusta na
lazili utoite od neprijatelja i roaka u dinastikim
borbama nisu bili malobrojni. Tiridat II je kraljevao
od 36. god. pr. Kr. do 29. god. pr. Kr., svrgnuvi Fraata
IV, ali je na isti nain bio i maknut s prijestolja. Nije sa
sigurnou poznato na kojega se partskoga kralja Fra
ata, sina Fraata, odnosi Augustov navod u nabrajanju
kraljeva koje je udomio u Rimu: misli da se radi o sinu
32.3. Fides je pouzdanost, stalnost, iskrenost, moral
Fraata IV, koji je kao talac s drugim roacima boravio
u Rimu (usp. dolje, 32.2.). Artavazd je bio otac Tigrana
II, kod Rimljana se sklonio poslije 31. god. pr. Kr a
zatim mu je August dodijelio kraljevstvo Armenije Mi
nor. Artaksar, kralj Adijabena, nije iz drugih vrela po
znat, ali svakako pripada zemljama istono od rimskih
provincija. Augustova je politika imala mnogo posla
94
KOMENTAR
upravo u zemljama na istonim rubovima drave, u ze
mljama koje nije formalno pripojio kao provincije, ali
u kojima je imao snaan politiki utjecaj. Na zapadu,
imena kraljeva Rimljanima susjednih naroda takoer
otkriva smjerove i zanimanje rimske vanjske politike za
neka pitanja. Nije poznato kada su dva Britanca traila
utoite kod Augusta. Sugambri su germanski narod, a
ivjeli su izvorno na desnoj obali Rajne: sudjelovali su
u ratovima s Rimljanima do 8. godi. pr. Kr., kad su ih
Rimljani poslije vie poraza pokorili i preselili u Galiju,
dakle unutar granica rimske drave. Markomani su bili
dio Svevske narodnosti, germanske skupine naroda,
odatle formulacija Markomana Sveva (tj. Markomana
koji pripadaju Svevima, ili Svebima); ime kralja, Segi-
mer, je nedokaziva pretpostavka, konstrukcija nekih
izdavaa teksta Augustove oporuke.
(Seraspadana, Rodaspa, Vonona i Fraata, zajedno sa
enama i djecom dvojice njih) kao taoce radi osigura
nja prijateljstva s Rimom (prema drugim tumaenjima
radi toga da na prijestolje postavi nezakonitog sina
Frataksa). Dvojica sinova preminula su u Rimu; Vo
nona je potom August postavio na prijestolje Partije,
a Fraata je kasnije Tiberije postavio na isto prijestolje
35. god. posl. Kr.
na osobina koju su Rimljani sebi pripisivali, pogotovo
u odnosu na druge narode. Fides je kao ensko boan
stvo, personifikacija takve osobine, imala svoj hram,
na Kapitoliju u Rimu pored hrama Jupitera, Junone i
Minerve, a kao ikonografski motiv esto se pojavljuje
na rimskom carskom novcu.
95
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
KOMENTAR

33. Parikoga kralja Fraata IV naslijedio je nezakoniti

bi pruio privid podjele vlasti: zadrao je vlast nad
sin Frataks, kojega je imao s jednom enom navodno vanijim i bogatijim provincijama.
italskog podrijetla; 4. god. pr. Kr. je Frataks svrgnut,
a August je na prijestolje postavio Vonona, jednoga
34.2. Upravo zbog injenice da je Oktavijan vratio Sena
od zakonitih sinova Fraata IV, koji je do tada ivio
tu sve izvanredne ovlasti koje je imao do 28/27. god.
na rimskom dvoru (usp. gore, 32.2). Ariobarzana je
pr. Kr., Senat mu je dodijelio poasni naziv Augustus
na prijestolje medijske drave postavio Gaj Cezar, po (Uzvieni, gr. Sebastos), koji mu je postao osobno
ovlatenju, naravno, Augusta, 2. god. pr. Kr. (usp. gore
ime, te kasnije slubeno carsko ime (Dio, 53,16,8).
27. 2).
Kau da se elio prozvati Romulus, ali je brzo odustao
od toga kad je spoznao koliko se to ime u puku pove
34. 1. Po zavretku graanskih ratova, 28/27. god. pr. Kr.
zuje s kraljevstvom (Dio, 52,40,1-2). Osim toga, uz
(esti i sedmi konzulat), August je (tada jo Okta-
dovratnike njegove kue na Palatinu posaena su dva
vijan) postupno ukidao privremene mjere koje su
lovora (odnosno na njih su mogli biti postavljeni lovo
uvodili trijumviri ili on osobno u njihovo ime. U si
rovi vijenci). Corona civica - graanski vijenac - bila je
jenju 27. god. pr. Kr. on se na sveanoj sjednici Se
najvie odlikovanje za vojnike zasluge, a sastojala se
nata slubeno odrekao svih ovlasti i dunosti koje je
od vijenca hrastova lia. Zlatni tit je bio postavljen u
obnaao. Time je praktiki zakljuio razdoblje prav-
Julijevskoj kuriji, koja je malo prije toga bila izgraena
no-politike nesigurnosti graanskih ratova, razdo
(usp. gore pogl. 19.1), pored rtvenika i kipa boicde
blje koje je trajalo od 44. god. pr. Kr., pa i od ranije.
Viktorije. etiri Augustove vrline (hrabrost, blagost,
To je znailo ponovno uspostavljanje punog repu
pravednost i milosre) opjevao je Horacije u odama.
blikanskog poretka u kojemu je Senat imao vrhovnu
vlast koju je dodjeljivao vrhovnim inovnicima. Dion
34.3. Iako, dakle, August nije imao vee ovlasti od redovitih
Kasije stavlja Oktavijanu u usta dugaak govor (Dio,
magistratura koje je obnaao, uglavnom s kolegama
53, 3-10) kojim je princeps objanjavao zato vraa
(jer veina je dunosti bila kolegijalnoga tipa), bio
Senatu svu vlast. Naravno, ve je Dionu bilo jasno da
iznad svih njih po autoritetu, po moralnom ugledu i
je to bila samo politika igra, jer im je Senat izrasio
dostojanstvu. August je naroito inzistirao na svojoj
svoje neslaganje s takvim Oktavijanovim postupkom,
formalnoj jednakopravnosti drugim odlinicima na
izraavajui na taj nain elju da se uspostavi monar
elu rimske drave, ali se smatrao princepsom, prvim
hija, Oktavijan je prvom svojom odlukom odredio
po ugledu. Auctoritas nije u njegovu sluaju izvirala iz
da oni vojnici koji e initi tjelesnu strau moraju biti
neke dravnike konkretne dunosti, ve iz same nje
plaeni dvostruko vie od ostalih vojnika (Dio, 53,
gove osobe, iz njegovih zasluga za rimsku dravu. On
11,5). Potom je provincije podijelio na one kojima
je obnaao redovite dravnike dunosti (consul, tri
e sam vladati i one kojima e upravljati Senat, kako
bunus plebis), ali kao redovite dunosti, ne doivotno
96
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
(osim za tribunat, koji je praktiki bio Augustova do
ivotna dunost: Dio, 53, 32, 5). Auctoritas je rije u
latinskom tekstu restituirana iz ulomaka M on.Ant.,
jer na Mon. Ane. nedostaje: prema grkom prijevodu
ranije se taj dio rekonstruirao s dignitas, obzirom da u
grkom jziku nedostaje izravni pojam za auctoritas.
35.1. Sveukupan rimski narod, na elu sa senatorskim i
vitekim staleom, proglasio je Augusta Ocem D o
movine 5. veljae 2 god. pr. Kr. (trinaesti konzulat).
Taj je naslov trebao biti upisan na svim hramovima
(svetitima), na javnim graevinama koje je August
u meuvremenu podigao (kurija, forum). M ih i.. po
sitae - meni (u ast) postavljene (sc. kvadrige, etve-
ropreg).
35. 2. Tekst zavrava datacijom, tj. izrazom trenutka u ko
jemu je napisan (usp. i pogl. 4.1). To je moralo biti
upravo u posljednjim tjednima njegova ivota. Ro
en 23. rujna 63. god. pr. Kr., August je preminuo 19.
kolovoza 14. godine posl. Kr.: kako u ovoj oporuci
spominje trei popis stanovnitva (pogl. 8.1), koji je
odran u svibnju 14. god. pr. Kr, te tridesetsedm u
tribunatsku ovlast, koju je preuzeo krajem lipnja iste
godine, dovrenje teksta treba smjestiti izmeu kraja
lipnja i poetka kolovoza 14. god. pr. Kr.
1. etiri kratke reenice na kraju teksta Augustove opo
ruke, koji uobiajeno nose zasebnu numeraciju (1 -4)
poslije poglavlja 35, sastavljne su naknadno, kao svo
jevrsni saetak, ali bez pretenzija da bude cjelovit ili
ak pregledan. Zato su pisane u treem licu jednine,
a ne - kao cijeli tekst oporuke - u prvom licu jed
nine. Pretpostavlja se da je ovaj dodatak bio prireen
98
KOMENTAR
iskljuivo za prijepise teksta koji su imali biti postavlje
ni u provincijskim gradovima. U ove se etiri dodatne
reenice, naime, saeto ponavljaju samo neki podaci iz
izvornoga Augustova teksta, a da kriteriji odabira tih
podataka nisu osobito vidljivi. Zbrojni podatak sveu
kupnih novanih sredstava koje je August poklonio u
tri navedene svrhe (dravnoj blagajni kao bespovratnu
pripomo, rimskom puku ili isluenim vojnicima pri
otpustu iz slube) iznosi neto vie od zbroja onih po
dataka koji se navode u pogl. 15-18. Moe se raditi o
zaokruenju ili o tome da su u ovaj posljednji podatak
ukljuene manje svote koje u tekstu nisu navedene.
2. Saetak Augustove graditeljske djelatnosti preuzet
je iz pogl. 19-21, ali bez vidljivih kriterija i drugai
jim redoslijedom nabrajanja. Samo je spomen gaja,
ume Cezara iz pogl. 23, u kojemu August spominje
naumahije, u kontekstu gladijatorskih borbi koje je
prireivao. Julijeva bazilika se ovdje spominje zajed
no s graevinama koje je dao izgraditi, iako se radilo
o rekosntrukciji starije graevine, koja je m eutim
oevidno gotovo potpuno nanovo izgraena.
3. Takvo nabrajanje jo nekih podataka, sada samo iz
pogl. 20, 1-5, nastavlja se i u ovoj reenici, podaci u
kojoj su ogranieni na samo jedno poglavlje, iz kojega
je ve gore epitomator izvukao neke druge podatke
(forum i baziliku).
4. Prvi dio ove reenice proizlazi iz gornjeg Augustova
teksta (pogl. 22-23), dok se podaci o novanim dona
cijama gradovima koji su bili u potresima i poarima
teko oteeni (to je sigurno bila esta pojava), kao i
99

Robert Matijai: DJELA BOANSKOG A UGUSTA
o donacijama pojedincima, pa i senatorima, ne javljaju
u tekstu oporuke, ali su naelno poznati iz drugih
izvora (Dio, 54,30,3). Poznato je da je August, pone
kad zajedno sa Senatom, davao jednokratne pomoi,
zbog ega su ti gradovi traili doputenje da koriste
apelativ Augusta (Dio, 54, 23, 7-8). Uobiajenom
tradicijom smatra se da se coloniae i municipia od
nosi na gradove u Italiji, dok se pojam oppida koristi
za gradove u provincijama. Augustova djelatnost u
korist povincijskih gradova nije ula u tekst oporu
ke jer je ona bila namijenjena prvenstveno politikoj
promibi u Rimu, ali je dodana u ovom aneksu koji je
bio uklesan u primjerke teksta izvan Italije.
Drugi dio reenice odnosi se na Augustovu darelji
vost prema onim senatorima koji su tijekom graan
skih ratova bili izgubili dio svog imetka (Dio, 53, 2,
2; 54, 17, 3). Kako je za ulaz u Senat bio predvien
odreeni imovinski cenz, takvi bi bili izgubili pravo
na lanstvo u tom visokom domu. Osim toga, im o
vina je jamila i obnaanje veine dravnih dunosti,
tako da osiromaeni pripadnici uglednih obitelji nisu
mogli obnaati najvie dunosti. Dion Kasije kae da
je August 18. god. pr. Kr. najprije odredio da javnim
dunosnicima mogu biti samo oni kojima je imovina
procjenjena na vie od 400.000 sestercija. To je bila i
granica za pripadnost Senatu, ali je kasnije podignu
ta na milijun sestercija. Naravno, August je pomno
pazio kome daje takve novane poklone radi ispunja
vanja cenzorskih kriterija, jer je mnoge zbog upitnih
moralnih i politikih kvaliteta, ako su i zadovoljavali
imovinom, bio izbacio iz Senata ve 29. god. pr. Kr.
(usp. gore biljeku uz 8.1.)
100
KOMENTAR
POPIS KONZULA
(63. god. pr. Kr. - 14. god. poslije Kr.)
63. M. Tullius Cicero - C. Antonius Nepos
62. D. Junius Silianus - L. Licinius M urena
61. M. Puppius Piso - M. Valerius Messala Niger
60. L. Afranius Nepos - Q. Caecilius Metellus Celer
59. C. Julius Caesar - M. Calpurnius Bibulus
58. L. Calpurnius Piso - A. Gabinius Nepos
57. P. Cornelius Lentulus Spinther - Q. Caecilius Metellus Nepos
56. Cn. Cornelius Lentulus Marcellinus - L. Marcius Philippus
55. Cn. Pompeius Magnus II - M. Licinius Crassus II
54. L. Domitius Ahenobarbus - Ap. Claudius Pulcher
53. Cn. Domitius Calvinus - M. Valerius Messala
52. Cn. Pompeius Magnus III - Q. Caecilius Metellus Pius Scipio
51. Ser. Sulpicius Rufus - M. Claudius Marcellus
50. L. Aemilius Paulus - C. Claudius Marcellus
49. C. Claudius Marcellus II - L. Cornelius Lentulus Crus
48. C. Julius Caesar II - P. Servilius Vatia Isauricus
47. Q. Fusius Calenus - P. Vatinius
46. C. Julius Caesar III - M. Aemilius Lepidus
45. C. Julius Caesar IV (solus consul et dictator)
C. Trebonius - Q. Fabius Maximus
- Caninius Rebilus
44. C. Julius Caesar - M. Antonius
M. Aemilius Lepidus - M. Antonius
43. C. Vibius Pansa - A. Hirtius
42. L. M inutius Plancus - M. Aemilius Lepidus II
41. L. A ntonius - P. Servilius Vatia Isauricus II
40. Cn. Domitius Calvinus - C. Asinius Polio
L. Cornelius Balbus - F. Caninius Crassus
39. L. Marcus Censorinus - C. Calvisius Sabinus
38. Ap. Claudius Pulcher - C. Norbanus Flaccus
C. Octavianus - Q. Pedius Caesar
C. Carrinas - Pub. Ventidius
37. M. Vipsanius Agrippa L. Caninius Gallus
101
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
36. L. Gellius Poplicola - M. Cocceius Nerva
35. L. Cornificius Nepos - Sex. Pompeius Nepos
34. L. Scribonius Libo - M. Antonius Nepos
33. C. Caesar Octavianus II - L. Volcatius Tullus
32. Cn. Domitius Ahenobarbus - C. Sosius
31. Imp. Caesar Divi f. (C. O ctavianus) III - M. Valerius M. f. Messalla
Corvinus
M. Titius L. f. - Cn. Pomperius Q. f.
30. Imp. Caesar Divi f. IV - M. Licinius M. f. Crassus
- C.Antistius C. f. Vetus
- M. Tullius M. f. Cicero
- L. Saenius L. f.
29. Imp. Caesar Divi f. V - Sex. Appuleius Sex. f.
- Potitus Valerius M. f. Messalla
28. Imp. Caesar Divi f. VI - M. Vipsanius L. f. Agrippa II
27. Imp. Caesar Divi f. VII - M. Vipsanius L. f. Agrippa III
26. Imp. Caesar Divi f. Augustus VIII - T. Statilius T. f. Taurus II
25. Imp. Caesar Divi f. Augustus IX - M. Iunius M. f. Silanus
24. Imp. Caesar Divi f. Augustus X - C. Norbanus C. f. Flaccus
23. Imp. Caesar Divi f. Augustus XI - A. Terentius A. f. Varro Murena
L. Sestius P. f. Quirinalis - Cn. Calpurnius Cn. f. Piso
22. M. Claudius M. f. Marcellus Aeserninus - L. A rruntius L. f.
21. M. Lollius M. f. - Q. Aemilius M . f. Lepidus
20. M. Appuleius Sex. f. - P. Silius P. f. Nerva
19. C. Sentius C. f. Saturninus - Q. Lucretius Q. f. Vespillo
M. Vinicius P. f.
18. P. Cornelius P. f. Lentulus Marcellinus - Cn. Cornelius L. f. Lentulus
17. C. Furnius C. f. - C. Iunius C. f. Silanus
16. L. Domitius Cn. f. Ahenobarbus - P. Cornelius P. f. Scipio
- L. Tarius Rufus
15. M. Livius L. f. Drusus Libo - L. Calpurnius L. f. Piso Frugi (Pontifex)
14. M. Licinius M. f. Crassus - Cn. Cornelius Cn. f. Lentulus (Augur)
13. Ti. Claudius Ti. f. Nero - P. Quinctilius Sex. f. Varus
12. M. Valerius M. f, Messalla Barbatus Appianus - P. Sulpicius P. f. Quirinus
C. Valgius C. f. Rufus
C. Caninius C. f. Rebilus - L.Volusius Q. f. Saturninus
11. Q. Aelius Q. f. Tubero - Paullus Fabius Q. f. Maximus
10. Africanus Fabius Q. f. Maxiumus - Iullus Antonius M. f.
102
KOMENTAR
9. Nero Claudius Ti. f. Drusus - T. Quinctius T. f. Crispinus (Sulpicianus)
8. C. Marcius L. f. Censorinus - C. Asinius C. f. Gallus
7. Ti. Claudius Ti. f. Nero II - Cn. Calpurnius Cn. f. Piso
6. D. Laelius D. f. Balbus - C. Antistius C. f. Vetus
5. Imp. Caesar Divi f. Augustus XII - L.Cornelius P. f. Sulla
- L.Vinicius L. f.
Q. Haterius - C. Sulpicius C. f. Galba
4. C. Calvisius C. f. Sabinus - L. Passienus Rufus
C. Caelius - Galus Sulpicius
3. L. Cornelius L. f. Lentulus - M. Valerius M. f. Messalla Messallinus
2. Imp. Caesar Divi f. Augustus XIII - M. Plautius M. f. Silvanus
- L. Caninius L. f. Gallus
C. Fufius Geminus
Q. Fabricius
1. Cossus Cornelius Cn. f. Lentulus - L. Calpurnius Cn. f. Piso (Augur)
A. Plautius - A. Caecina (Severus)
1. C. Caesar Aug. f. - L. Aemilius Paulli f. Paullus
- M. H erennius M. f. Picens
2. P. Vinicius M. f. - P. Alfenus P. f. Varus
P. Cornelius Cn. f. (Lentulus) Scipio - T. Quinctius T. f. Crispinus Va
lerianus
3. L. Aelius L. f. Lamia - M. Servilius M. f.
P. Silius P. f. - L. Volusius L. f. Saturninus
4. Sex. Aelius Q. f. Catus - C. Sentius C. f. Saturninus
Cn. Sentius C. f. Saturninus - C. Clodius C. f. Licinius
5. L. Valerius Potiti f. Messalla Volesus - Cn. Cornelius L. f. Cinna Magnus
C. Vibius C. f. Postumus - C. Ateius L. f. Capito
6. M. Aemilius Paulli f. Lepidus - L. A rruntius L. f.
- L. Nonius L. f. Asprenas
7. Q. Caecilius Q. f. Metellus Creticus Silanus - A.Licinius A. f. Nerva Silianus
- Lucilius Longus
8. M. Furius P. f. Camillus - Sex. Nonius L. f. Quinctilianus
L. Apronius C. f. - A.Vibius C. f. Habitus
9. C. Poppaeus Q. f. Sabinus - Q. Sulpicius Q. f. Camerinus
M. Papius M. f. Mutilus - Q. Poppaeus Q. f. Secundus
10. P. Cornelius P. f. Dolabella - C. Iunius C. f. Silanus
Ser. Cornelius Cn. f. Lentulus Maluginensis - Q.Iunius Blaesus
103
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
11. M. Aemilius Q. f. Lepidus - T. Statilius T. f. Taurus
L. Cassius L. f. Longinus
12. Germanicus Ti. f. Caesar - C. Fonteius C. f. Capito
- C. Visellius C. f. Varro
13. C .Silius P. f. A .C aecina Largus - L .M unatius L. f. Plancus
14. Sex. Pompeius Sex. f. - Sex. Appuleius Sex. f.
KRONOLOGIJA AUGUSTOVA
(OKTAVIJANOVA) IVOTA
63. - 23. rujna, roen je u Rimu kao Gaj Oktavije (C. Octavius) (Suet.,
Aug. 5, 1; 94, 5). Obitelj je podrijetlom iz Velitre (danas Velletri),
40-ak km jugoistono od Rima (Suet., Aug. 6 , 1)
59758 - Umire mu otac Gaj Oktavije, rimski vitez i namjesnik Makedonije.
Majka Atija kasnije se udala za Lucija Filipa (Nic. Damasc. 3)
51750. - Odrao je posmrtni govor na pogrebu svoje bake Julije, koja je bila
Cezarova sestra (Suet., Aug. 8).
48. - 18. listopada, dodjeljena mu je toga virilis, bijela muevna toga, ime
je pravno postao punoljetan (Suet., Aug. 8).
45. - Gaj Julije Cezar ga usvaja i odreuje za nasljednika.
- Prati Cezara na pohodu u Hispaniju protiv Pompejevih sinova (Suet.,
Aug. 8; Nic. Damasc. 11-12), sudjeluje u bitki kod Munde (Suet.,
Aug. 94,18).
- U listopadu Oktavijan je u Apolloniji Makedonskoj, na obali danas-
nje srednje Albanije.
44. - Ubojstvo Cezara (15. oujka), Oktavijan odmah kree na put
prema Rimu.
- Sredinom travnja je u Neapolu (Napulju) gdje se susree s Cicero-
nom i Balbom (Cic. Att. 14,10).
- Poetkom svibnja vraa se u Rim, prihvaa i preuzima Cezarovo
politiko i moralno nasljedstvo, tako da dobiva ime Gaj Cezar
Oktavijan (C. Caesar Octavianus).
- Tijekom ljeta susree se s Markom Antonijem; prve nesuglasice,
te protiv njega skuplja vojsku (Res Gestae 1,1).
43. - U sijenju ga Senat uvrtava meu svoje lanove i dodjeljuje mu
imperium (Res Gestae 1,2-3)
- 14. travnja bitka kod Forum Gallorum (u Cisalpinskoj Galiji, danas
Forlimpopoli), u kojoj je Antonije poraen.
- 21 travnja bitka kod Mutine (danas Modena), Antonije je poraen,
a stradala su oba konzula.
104
KOMENTAR
- 24. svibnja Antonije i Lepid ujedinjuju snage.
- Oktavijan s vojskom dolazi u Rim, te je 19. kolovoza izabran za
konzula (prvi konzulat) (Res Gestae, 1,4).
- U listopadu se kod Bononije (danas Bologna) sastaje s Antonijem
i Lepidom.
- U listopadu Oktavijan, Marko Antonije i Lepid u Rimu sklapaju
savez, Drugi trijumvirat, koji je zakonom (Lex Titia) proglaen 27.
studenog. Imaju mandat od pet godina. Tada je August abdicirao s
dunosti konzula.
- Umire mu majka Atija (Suet., Aug. 61,2)
42. - Gaj Julije Cezar je 1. sijenja proglaen boanstvom (Divus Julius),
pa je tako i Oktavijan postao Divi Juliifilius.
- Rat u Grkoj, dvije bitke kod Filipa (u listopadu i studenom) u ist.
Makedoniji, gdje su Oktavijan i Antonije porazili Brata i Kasija (Res
Gestae, 2,1). Cezar Oktavijan je bolestan i vraa u Brandizij (danas
Brindisi) (App. BC, 4,106; 5,12).
41. - Dok je Antonije na Istoku, Oktavijan trai smjetaj za isluene voj
nike poslije bitke kod Filipa. Izbija rat s konzulom Lucijem Antoni
jem, tzv. Peruzinski rat (App. BC, 5, Dio 48, Suet., Aug. 14), opsada
Peruzije (danas Perugia).
, 40. - U veljai osvajanje Peruzije (Dio 48,17), pa Oktavijan nadzire cijelo
podruje Italije.
> - U Brandiziju se sastaju Oktavijan, Antonije i Lepid, sklapaju spora
zum o podjeli interesnih sfera: Oktavijanu Zapad, Antoniju Istok,
Lepidu Afrika.
i - Poslije 5. srpnja odlazi u Galiju i Hispaniju (Dio 48,20).
1 - Antonije za enu uzima Oktaviju, Oktavijanovu sestru.
39. - Trijumviri pregovaraju sa Sekstom Pompejem, priznaju mu vlast
nad Sicilijom, Sardinijom i Korizikom
' - Oktavijan je oenio Skriboniju, koja m u je rodila jedinog potomka,
'
ker Juliju.
i - Marko Antonije uspjeno ratuje protiv Parta.
38. - Nesporazumi izmeu Oktavijana i Seksta Pompeja, Oktavijan pora
en u pomorskim bitkama kod Kume i Mesane (danas Messina).
| - U sijenju je oenio Liviju, koja je prije toga bila ena Tiberija Klau-
dija Nerona. U braku s Cezarom Oktavijanom rodila je Klaudijeva
sina Druza, a njegov stariji brat Tiberije bio je roen neto prije
[Livija e doivjeti 86 godina, a umrijet e 29. godine po Kr., 15
, godina poslije Oktavijana Augusta],
, 37. - Sporazum Oktavijana, Antonija i Lepida u Tarentu za pomo protiv
Seksta Pompeja, obnova trijumvirata za jo pet godina, tako da svaki
od njih dodatno osnauje svoju vlast u svojem dijelu.
105
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
36. - U bitki kod Nauloha (sjeveroistona obala Sicilije) Oktavijan i Lepid
porazili su Seksta Pompeja
- Lepid pokuava zavladati Sicilijom, ali ga Oktavijan spreava, odu
zima mu Afriku i izbacuje iz trijumvirata (Lepid bjei u Aziju).
- Marko Antonije je na Istoku poraen.
- Oktavijanu dodjeljene tribunske ovlasti.
35. - Oktavijan vodi ratne operacije protiv Japoda i Panonaca. Osvaja
gradine u Lici i dolazi do Segeste (App. Illyr. 4,16-24).
34. - Oktavijan vodi ratne operacije protiv Delmata (App. Illyr, 5,25-27).
33. - Oktavijanov drugi konzulat, ponovo se vraa u Dalmaciju (App.
Illyr., 5 ,28).
- Marko Vipsanije Agripa je edil, procvat graditeljskih zahvata
- Oktavijan gradi Oktavijin trijem (Porticus Octavia) na Martovu
polju, od plijena iz Delmatskog rata.
32. - Zavrava drugo petogodite trijumvirata
- Antonije se odrie Oktavije zbog Kleopatre. Oktavijan upoznaje Rim
s Antonijevom oporukom, kojom ostavlja Kleopatrinim sinovima
znatne posjede, tako da se tota Italia zaklinje Oktavijanu na vjernost.
(Res Gestae 25,2).
- Oktavijan obnavlja hram Jupitera Feretrija na Kapitoliju.
31. - Oktavijanov trei konzulat.
- 2. rujna bitka kod Akcija, na jonskoj obali Grke. Marko Antonije
i Kleopatra bjee u Aleksandriju.
- Oktavijan ih slijedi preko Atene, Sama i Roda (Dio, 51,1-3).
- Veliki poar u Rimu, uniteni su Cirk, hram Cerere, Libera i Libere,
hram Nade (Spes).
30. - Oktavijanov etvrti konzulat, preuzima ga u Aziji. Vraa se u Italiju
(Dio, 51,4,4).
- Bitka kod Aleksandrije (Dio, 51,10). Ubija se najprije Marko An
tonije (Dio, 51,10-11), apotom i Kleopatra (Dio, 51,11-15), Egipat
je prikljuen rimskoj dravi (Dio, 51,16-17).
- Senat mu u Rimu dodjeljuje dodatne ovlasti (Lex Saenia, Dio, 51,
19-20).
- Oktavijan odluuje izgradnju slavoluka na Forumu.
29. - Oktavijanov peti konzulat, preuzima dunost na grkom otoku Samu,
vraa se iz Egipta, preko Grke i Azije u Rim. Prvi se put u Augustovo
doba zatvaraju vrata Janova hrama.
- Dodjeljen mu je doivotni naslov imepratora (imperator).
- 13.-15. kolovoza Cezar Oktavijan proslavlja trostruki trodnevni tri
jum f po povratku u Rim: nad Delmatima i Panoncima, za bitku kod
Akcija, za osvajanje Egipta (Dio, 51,21,5-9).
106
KOMENTAR
- U Rimu su posveeni hram Boanskog Julija (Divus Iulius), Julijevska
kurija (Curia Julia) i Halkidik (Dio, 51,22).
- Marko Kras ratuje protiv Daana, Bastama i Meza (Dio, 51,23-27).
28. - Oktavijanov esti konzulat, provodi popis stanovnitva i reformu
Senata (Dio, 53,1-2).
- Popravak osamdesetdva hrama u Gradu.
- 9. listopada posveen je Apolonovhram (Dio, 53,1,3).
- Sveane igre u ast pobjede kod Akcija odrane su na privremenom
drvenom stadiju (Dio, 53, 3,4).
- Gradi si grobnicu, mauzolej izmeu Flaminijske ceste i Tibera (Suet.,
Aug. 100,9)
27. - Oktavijanov sedmi konzulat.
- 13. sijenja na sjednici Senata Cezar Oktavijan vraa Senatu i narodu
sve izvanredne ovlasti (Dio, 53,3-10.
- Po nagovoru Senata preuzima sve ovlasti, te uspostavlja kontrolu
nad provincijama (Dio, 53,11-12).
- 16. sijenja dobiva naslov Augustus (RG 34; Suet., Aug. 7; Dio, 53,
16,8), prokonzularni imperij za vladanje u provincijama s vojskom
(Lex de imperio). Preustroj cijele drave.
- Popravak Flaminijske ceste od Rima do Arimina (danas Rimini),
od vojnog plijena poslije trijumfa 29. godine (Dio, 53,22,1 -2).
- Kree u Galiju i Hispaniju, u rat protiv Astura i Kantabra, odakle se
vraa 24. godine.
26. - Augustov osmi konzulat.
- Otkrivena zavjera protiv Augusta (Dio, 53,23,5; Plin. NH 36,14)
25. - Augustov deveti konzulat
- U Hispaniji je vrlo loeg zdravlja (Dio, 53,25; Dio, 53,25,6-7; Veli.
Pat. 2,90; Suet., Aug. 81; Flor. 2,33; Oros. 6,21).
- Stvaranje provincija Tarraconensis (gl. grad Tarraco) i Lusitania (gl.
grad. Emerita Augusta).
24. - Augustov deseti konzulat vraa se iz Galije, Germanije i Hispani-
je
23. - Augustov jedanaesti konzulat, vraa ga senatu 1. srpnja, a dobiva
doivotni prokonzularni imperij (maius et infinitum), kao i doi
votnu tribunatsku vlast (Dio, 53,32,5).
- Bolestan je, a pretrpio je i pokuaj urote i atentata (Dio, 53, 30, 1;
54,3; Suet., Aug., 81).
- Umire Marcel, Augustov zet i vjerojatno mogui nasljednik (Dio,
53,30,4-6-31,3).
22. - U Rimu dolazi do nemira zbog poremeaja u opskrbi hranom, a
August krizu rjeava odbijajui dikaturu i doivotni konzulat, ve
kao curator annonae.
107
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG A UGUSTA
- Donesen zakon o reguliranju trita hrane (Lex Julia annonae)
- Putovanje u Grku, Malu Aziju i Siriju, radi ureenja istonih pro
vincija, odakle se vraa 19. godine.
- Posveen je hram Jupitera Gromovnika (Juppiter Tonans) na Kapito-
liju (Dio, 54,4,2), zavjetovan za kantabrijske ekspedicije 26. god.
21. - Poetkom godine August je na Siciliji, gdje nadgleda preustroj dis
tribucije hrane za Rim (Dio, 54,6,1). U Rimu dolazi do svae zbog
izbora novih konzula.
- Agripa eni Juliju, Augustovu ker.
- August nastavlja putovanje prema Grkoj (Dio, 54,7,1).
20. - Nastavlja putovanje prema Aziji (Dio, 54,7,4), a zatim se vraa na
Sam u Egejskom moru (Dio, 54,9, 7).
- alje Tiberija protiv partskog kralja Fraata, koji mu vraa vojno
znakovlje (koje mu je obeao ve 23. god.).
- August donosi odluku o gradnji hrama Marsa Ukora na Augusto-
vom forumu.
- Preuzeo je dunost voenja brige o cestama oko Rima (curator vi
arum), Dio, 54, 8,4).
- Augustova ker Julija rodila je sina Gaja (Dio, 54, 8, 5).
19. - 12. listopada vraa se s Istoka, posveuje rtvenik Sree Povratnice
(Fortuna Redux) (Dio, 54,10).
- Ponovo se zatvara Janov hram.
- August postaje nadglednikom udorea (praefectus moribus) na rok
od pet godina, te cenzor na isti rok (Dio, 54,10, 5).
- U Brundiziju umire pjesnik Publije Vergilije Maron.
- Agripa ratuje protiv pobunjenih Kantabra u Hispaniji (Dio, 54,
11).
18. - August reformira sastav Senata (lectio Senatus) (Dio, 54,13,1).
- Zapoinju drutvene i moralne reforme rimske drave, brojnim
novim zakonima s tradicionalistikim odredbama (Res Gestae 6,1;
Lex Julia de adulteriis. Lex Julia de ambitu. Lex Julia de magistratibus;
Dio, 54, 17,3; vjerojatno i Lex Julia de maritandis ordinibus).
- Marku Agripi dodjeljene petogodinje tribunske ovlasti (Dio, 54,
12, 4 )
- Otkrivena urota protiv Augusta (Dio, 54,15,1; 54,15,4).
17. - Augustova ki Julija rodila je sina Gaja, te je August posinio Gaja i
Lucija Agripu, svoja dva unuka (Dio, 54,18,1).
- 31. svibnja do 3. lipnja odravaju se Stoljetne igre (Ludi saeculares)
na Martovu polju, poetak novog doba.
16. - Putovanje u Galiju, Germaniju i Hispaniju, u pratnji Livije, Tiberija i
Terencije, Mecenatove ene (Dio, 54,19), odakle se vraa 13. godine.
Istovremeno je Agripa na Istoku.
108
KOMENTAR
- Ozbiljni i opasni vojni dogaaji na Rajni, nakon prodora germanskih
naroda.
- Popravlja Apijevu cestu ( Via Appia) i Salariju (Via Salaria).
- Posveenje Kvirinova hrama na Kvirinalu (Dio, 54,19,4).
- Osujeena zavjera protiv Augusta (Dio, 55,14,1; Seneca, De Clem.
1,9,2)
15. - Augustovi vojskovoe Druz i Tiberije zaokruuju pacifikaciju alp
skoga podruja, Norik postaje dio rimske drave.
- August je jo u Galiji (Dio, 54,21-22).
- Vedije Polion oporuno je ostavio Augustu gotovo sve svoje posjede,
koje je valjalo iskoristiti za javne gradnje.
14. - Pokoreni stanovnici primorskih Alpa (Alpes Maritimae), ratovi s
Panoncima (Dio, 54,24, 3).
- U Rimu je veliki poar unitio Emilijevu baziliku i otetio Vestin
hram (Dio, 54, 24,2), kojega je valjalo popraviti.
13. - August se vraa iz Galije, Germanije i Hispanije (Dio, 54,25,1).
- Ustanovljen rtvenik augustova mira (Ara Pacis Augustae), zapoela
njegova gradnja.
- Sveano otvorenje Marcelova kazalita (Suet., Aug. 43,12; Dio, 54,
26,1).
- Agripi obnovljene tribunske ovlasti; kree u rat protiv Panonaca
(Dio, 54,28,1).
12. - 6. oujka August je izabran za vrhovnoga sveenika (Pontifex Maxi
mus, Res Gestae 10, 2), nakon Lepidove smrti godinu ranije (Lex
Julia de Augusto pontifice maximo creando; Dio, 54,27,2).
- August boravi u Ateni za Panetenejskih igara, vraa se zbog Agripine
bolesti (Dio, 54,28,2-3).m
- Krajem oujka umire Marko Vipsanije Agripa.
- Tiberije ratuje u Panoniji, a Druz u Germaniji i Galiji (Dio, 54,31-
33).
- Donesen zakon o inovnitvu (Lex Julia de magistratibus et equitibus;
Dio, 54,30,2).
11. - Tiberije uzima Juliju za enu.
- Tiberije ima uspjeha u Dalmaciji i Panoniji, a Druz u Germaniji
(Dio, 54,32-34).
- Jo jedna reforma Senata (Leci/'o Senatus, Lex Julia de Senatu ha
bendo; Dio, 54,35,1; Gell. Noct. Att. 4,10,1).
- Umire Augustova sestra Oktavija (Suet., Aug. 61, 2; Dio, 54, 35,
4-5).
10. - Nastavak ratova protiv Germana, Daana i Delmata (Dio, 54, 36,
2).
- Posveenje Merkoruvao hrama i oltara na Eskvilinu.
109
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
9. - 30. sijenja posveen rtvenik augustovog mira (Ara Pacis Augu 1.
stae).
- Jupiterov hram na Kapitoliju oteen gromom.
- Donesen zakon o vodovodima (Lex Iulia de usu aquarum), 31.
svibnja.
- Druz, Tiberijev brat, s vojskom prodire u slobodnu Germaniju do
Elbe, ali umire prije povratka na Rajnu (Dio, 55,1).
- Otkrivena zavjera protiv cara (Dio, 55,4,4).
8. - Trea reforma Senata (Lectio Senatus), popis stanovnitva.
- Gradu Rimu proireno je podruje uprave (Dio, 55,6,6), i podjeljeno
je na 14 regija
- Tiberije ratuje u Germaniji, s uspjehom.
- Umiru Mecenat (Dio, 55, 7,1) i Kvint Horacije Flak.
- Pakuvijevim zakonom (Lex Pacuvia de mense Augusto) mjesec sekstil
(Sextilius) preimenovan u august (Augustus) (Dio, 55, 6, 7).
7. - Tiberiju dodjeljen trijumf (1. sijenja), a potom se odmah vraa na
rajnsko ratite.
- Posveeno svetite Sloge (Concordia) (Dio, 55, 8, 2).
- U poaru stradao hram Kastora i druge graevine na Forumu (Dio,
55,8, 5)
6. - Roenje Isusa Krista (?), u Betlehemu, gradu u provinciji Judeji.
- August bolestan u Rimu (Suet., Tib. 11,1).
- Tiberiju dodjeljene tribunske ovlasti, ali se povlai u dragovoljno
izgnanstvno na grki otok Rod.
5. - 1. sijenja, dvanaesti put konzul, predstavio je nasljednika Gaja Ce
zara na Forumu u javnosti, koji je tada postao punoljetan (Dio, 55,
9, 9).
2. - Trinaesti put konzul, predstavio je drugog nasljednika Lucija Cezara,
mlaeg brata Gaja Cezara, na Forumu u javnosti, kad je ovaj postao
punoljetan.
- 5. veljae Augustu je dodjeljen poasni naslov Oca domovine (Pater
Patriae).
- Posveenje Augustova foruma i hrama Marsa Osvetnika (Mars Ul
tor), s naumahijom.
- Julijin skandal, stavljena je u kuni pritvor (Dio, 55,10,12-16)
1. - Gaj Cezar eni Livillu, Druzovu ker, a dodjeljen mu je prokonzular-
ni imperij (imperium proconsulare) za istone provincije, te dobiva
zadau rijeiti armensko pitanje (Dio, 55,10,17-18).
- Prestaje Tiberijeva tribunska vlast.
110
KOMENTAR
- Gaj Cezar i dalje je na Istoku (Dio, 5 5 ,10-10a).
2. - U Masiliji (Marseille) od bolesti umire Lucije Cezar (Dio, 55,11).
- Tiberije se vraa iz dragovoljnog izgnanstva.
- Donesen zakon o dranju i oslobaanju robova (Lex Fufia Caninia)
3. - Gaj Cezar je ranjen u opsadi Artagire u Armeniji (Dio, 55, 10a,
6- 8).
4. - Gaj Cezar umire u Maloj Aziji, na putu iz Armenije u Italiju, od
ranjavanja prethodne godine (Dio, 55, 9).
- August posinjuje Tiberija (postaje Tiberius Caesar) i jedinog prei
vjelog Agripinog sina Agripu Postuma. Tiberije posinjuje Germa-
nika, sina svoga brata Nerona Klaudija Druza i Antonije Mlae,
keri Marka Antonija. Agripu Postuma ubrzo poslije sklanja u kuni
pritvor.
- Tiberiju dodjeljene desetgodinje tribunske ovlasti, i odlazi u rat
protiv Germana (Dio, 55, 13,2).
- Trea reforma Senata (Lectio Senatus) (Dio, 55,13, 3) i popis gra
ana.
- Zakonom dodatno regulirana pitanja robova (Lex Aelia Sentia) (Dio,
55,13, 7).
5. - Veliki Tiberijev ratni pohod u Germaniji, dolazi do Elbe.
6. - U Iliriku izbija veliki ustanak Desidijata i Breuka (Ustanak dvaju
Batona), u ijem se suzbijanju istie Tiberije (Dio, 55,29-30).
- August osniva vojnu blagajnu (aerarium militare; Dio, 55,25,1-6)
i vatrogasnu slubu (praefectura vigilum; Dio, 55,26,4-5).
- U Rimu je zavladala glad (Dio, 55,26,1-3), koja je potrajala i naredne
godine (Dio, 55,31).
- Tiberije posvetio hram Kastora i Poluksa (Dio, 55,27,4).
- Otkrivena zavjera Publija Rufa i drugih protiv Augusta (Dio, 55,27,
1-3; Suet., Aug. 19)
7. - Mladi Germanik surauje s Tiberijem u suzbijanju ilirskog ustanka
(Dio, 55,32,3).
- 10. kolovoza posveen rtvenik Ops i Cerere.
8. - Izmeu 8. i 14. god. ustanovljena prefektura za opskrbu hranom
(praefectura annonae) na elu s prefektom iz vitekoga stalea.
- August je otputovao u Arimin (Rimini) kako bi bio blie podruju
ratnih operacija (Dio, 55, 34, 3)
9. - Skren ustanak dvaju Batona u Iliriku (Dio, 56,11-17), odprovincije
Ilirik oblikovane nove provincije Dalmacija i Panonija.
- Tri legije pod zapovjednitvom Publija Kvintilija Vara potuene
u Teutoburkoj umi; August odustaje od osvajanja prekorajnske
Germanije.
111
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
- Novi zakon (Lex Julia et Papia Poppaea) ograniava pravo nasljei
vanja neoenjenih mukaraca izmeu 25. i 60. godine ivota, ena
od 20. do 50. godine (Dio, 56,1-9).
10. - Tiberije na rajnskoj granici vodi uglavnom obrambene operacije
(Dio 56,22-24)
- Posveen hram Augustovske Sloge (Concordia Augusta) na Forumu
(Dio, 56, 25,1)
11. - Tiberije na Rajni ustrojava obrambene sustave na granici (Dio 56,
25).
12. - Tiberiju je dodjeljen trijumf za pobjedu u Panoniji (ilirski usta
nak)
- August je ve onemoao i sve tee obnaa dravnike dunosti, ali
jo predlae zakone i uredbe (Dio, 56, 26-27)
- Marsove igre (Ludi Martiales) odrane su na Augustovu forumu
(Dio, 56,27,4).
- Posveen Julijevski trijem (Porticus Julia) u ast Gaja i Lucija Cezara
(Dio, 56,27, 5).
13. - 3. travnja August je napisao svoju oporuku (Suet., Aug. 101,1).
- Tiberiju obnovljena tribunska ovlast (Dio, 56,28,1), a preuzima i
dio Augustovih ovlasti u upravi provincija.
- Posveen Signum Justitiae Augustae.
- Germanik nastavlja ratovanje preko Rajne.
14. - 11. svibnja, trei popis stanovnitva drave.
- 24.-25. srpnja August i Tiberije naputaju Rim (Dio, 55,29; Suet.,
Aug. 97,3), Tiberije za Dalmaciju, August za Kapri i Neapol.
- 9. kolovoza Tiberije kree na put preko Jadrana, dostie ga vijest o
Augustovoj bolesti.
- 16. kolovoza Tiberije se vraa u Brundizij.
- 19. kolovoza August umire u svojoj vili u Noli kod Neapola (Dio,
56,29; Suet., Aug. 98-99)
- 17. rujna Senat Augusta proglaava boanstvom (Divus Augustus).
112
FONTES LECTIONUM
Sigla
Ane. = M o n u m en tu m A ncyranum
Ant. = M o n u m e n tu m A ntio ch en u m
Nota
Testamentum principis Augusti, Res gestae Divi Augusti a M om mseno dic
tum , in m onum ento lapideo A ncyrae invento, ut notum est, inscribitur.
Fontes lectionum igitur non difFerentias ac variationes textus vetustate aut
a scribis corrupti, sed restitutiones lacunarum , quas doctissimi philologi et
historici explere conabantur, continent. Quasdam emendationes fragmenta
Antiochiae inventa confirmari videntur. Auctores autem, quorum lectiones
hic ostenduntur, in notis bibliographicis enum erati sunt.
Praef. Romani A n t: Rom. Anc
Praef. Im pensarum A n t: inpensarum Anc
Praef. Romae positae A n c : positae Romae Ant.
1.2 Eo n o m in e: Quas ob res Wolflinn; Ob quae Mommsen; Propter quae
Bormann
1.2 Caio Pansa et Aulo H irtio : C. Pansa A. H irtio Diehl
1.2 ententiae dicendae tribunes et im perium mihi d e d it: sententiae di
cendae sim ul dans, et im perium m ihi dedit Diehl; simul dans sen
tentiae ferendae et im perium m ihi dedit M om msen
1.3 constituendae creavit: constituendae caussa Markowski, Gottanka
2.1 necaverunt Gottanka, M alcovati: occiderunt M ommsen (1); inter
fecerunt M om msen; trucidaverunt Ramsay - Premerstein, Gage
3.1 saepe gessi B orm ann: suscepi Mommsen; sustuli Cavedoni, Cantarelli
3.1 veniam petentibus Hirschfeld, Ramsay - Prem erstein, M alcovati:
superstitibus M om m sen; deprecantibus Bergk; arm a ponentibus /
pacem servatibus / pacis amantibus Haug; pacem petentibus C anta
relli; veniam merentibus Markowski; vita superantibus Weber
3.3 ub Haug, Ramsay - Prem erstein: adacta M ommsen
3.3 adsignavi B o rm an n : a m e emptos M om msen
3.3 praem is militiae Bergk, Borm ann : praediis a me M ommsen
4.1 B is: C um autem Diehl
113
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
4.1 quibus Rau, M alcovati: quater Ramsay-Premerstein
4.1 Laurum de fascibus: I[tem saepe laur]us M ommsen
4,4 et eram septim um et tricensim um tribuniciae potestatis: et agebam
septim um et trigensim um annum tribuniciae potestatis. Diehl:
5.1 mihi delatam et a populo et a se n a tu : mihi datam a populo et sena
tu M ommsen; a populo ... oblatam Wolfflin
5.2 Non sum deprecatus A n t: non recusavi Mommsen; Non recusavi in
sum m m a Shipley
5.2 intra dies paucos : intra paucos dies Wolfflin, Seeck; paucis diebus
M ommsen
5.2 liberarem : liberarim Markowski, Malcovati
5.3 Consulatum quoque tum annuum et perpetuum mihi delatum non
recep i: Consulatum tum datum annuum et perpetuum non accepi
Shipley
6.2 geri Markowski, M alcovati: fieri Ramsay - Premerstein; curari We-
ber
11.8,2 Et in consulate : In consulatu M ommsen
8.3 Tum ite ru m : Iterum Shipley
8.4 t te rtiu m : Tertium Shipley
8.5 novis a m e auctore latis m u lta : novis latis m ulta M ommsen; novis
latis complura Diehl, Ramsay
8.5 nostro saeculo red u x i: nostro usu reduxi M ommsen; nostro usu re
vocavi Diehl, Shipley; restitui, sanxi, emendavi, correxi alii
8.5 tradidi Ramsay - Premerstein, M alcovati: proposui Wolfflin
9.1 pro valetudine: pro salute Scheid
9.1 uscipi Ant., Ramsay - Premerstein, Mommsen, M alcovati: suscipe
re Gottanka
9.1 conlegia A n t: collegia Anc
9.2 cives unanimiter continenter: cives sacrificaverunt semper Mommsen
10.1 perpetum A n t: Anc spatium habet pro perpetuum
10.1 per legem : lege Mommsen:
10.2 habuerat Ant, R am say: habui Mommsen
10.2 Q u o d : Cepi id M om msen
10.2 aliqod post annos A n c : post annos aliquod Ant
10.2 qui civilis m o tu s: dem um , qui id tum ultus Ramsay
114
FONTES LECTIONUM
10.2 confluente A n t: coeunte tanta Shipley
10.2 fertur Mommsen, Ramsay - Prem erstein: naratur Seeck, Diehl, Groh,
Malcovati
10.2 ante id tem pus fuisse, recep i: antea fuisse narratur Seeck
11.1 R educis: reduce M ommsen
11.1 eo d ie : eo Bormann
1,1 red ieram : redi Shipley
12.1 Ex senatus au ctoritate: Senatus consulto eodem tem pore Malcova
ti, Shipley
12.2 Tib.Nerone et P.Quintilio A n t: Tib.Nerone P.Quintilio Anc
13.1 p riu sq u e: prius quam Malcovati, Shipley
15.3 E t: In Shipley
16.2 C. Antistio et D. Laelio cos. A n c : consulibus Ant
16.2 deduxi Haug, M alcovati: remisi M om msen
16.2 circiter: libenter Shipley
17.1 quingentiens A n c : quingenties A nt
17.2 consulibus: cos A nt
18.1 tributus Ramsay - P rem erstein: tesseras Gottanka
18.1 horreo: aere Shipley
20.2 Marcia appellatur A n c ; appellatur Marcia Ant
20.4 ex auctoritate A n t: ex decreto M om msen
20.5 Arim inum refeci Gage, W eber: A rim ino tenus Mommsen (1), Ram
say - Premerstein; A rim inum Malcovati
20.5 M in u ciu m : M inucium feci Malcovati
21.1 aedem A n t: aede Anc
21.2 HS A n c : sestertium Ant
22.1 quinquiens A n t: quinquens Anc
22.1 spectaculum A n t: spectaclum Anc
22.2 saeclares Anc, Ant
22.2 lege m e c u m : mecum Malcovati, Gage
23.1 ducenti (pro: ducentos!) A n c : M CC Ant
24.1 quadrigeis A n c : quadrigis A nt
24.1 XXC A n c : octoginta Ant
26.2 provincias A n t: providas Anc
26.2 claudit Ramsay - Premerstein, Gottanka, Malcovati: includit M om m
sen, Gage; cingit Weber
115
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA
26.3 ad Tuscum Mommsen : usque ad Tuscum Malcovati
26.3 pacari feci Mommsen : pacificavi Wolfflin, Malcovati
26.5 magnaeque Mommsen : maximaeque Ramsay - Premerstein
26.5 usque in fines Malcovati: usque ad fines Mommsen
28.1 mea auctoritate Wolfflin, Weber: meis auspicis Mommsen; me auc
tore Ramsay - Premerstein
29.1 reciperavi Gage; recepi M om m sen
32.1 Tinncomius per numismata restituit Sandys
32.1 .. .u s: Segimerus (?),Wolffiinus quod accipit Malcovati
32.3 p.R. Anc : p.Rom. Ant.
34.1 potitus Mommsen : potens Ant, Scheid, Botteri
34.2 vestiti Mommsen : velati Wolfflin; vestiti sunt Malcovati
34.2 et clupeus Ramsay - Premerstein : atque clupeus Gottanka
34.3 auctoritate A nt: dignitate omnes alii
34.4 Impensa pecunia Mommsen : Impensa praestita Wolfflin
34.4 coloniis, municipiis, oppidis Premerstein : colonis in Italia, oppidis
in provincis Gottanka
116
BIBLIOGRAFIJA
BERGK H., Augusti rerum a se gestarum index cum Graeca m etaphrasi,
Gottingen 1873.
BORMANN E., Bemerkungen zum schriftliches Nachlass des Kaisers Au
gustus, Marburger Programm, M arburg 1884.
BOTTERI P Lintegrazione mom mseniana a Res Gestae Divi Augusti 34,1
potitus rerum om nium e il testo greco, Zeitschrift fiir Papirologie
und Epigraphik, 144, 2003, 261-267.
BRUNTP. A.,MOORE J. M., Res Gestae divi Augusti: The Achievements of
the divine Augustus, Oxford 1967.
CANTARELLI L., Liscrizione di Ancira, Bullettino della commissione ar-
cheologica comunale di Roma, Roma 1889.
CAVEDONI C., II m onum ento ancirano di Cesare Augusto illustrato coi
riscontri delle sue medaglie, Opuscoli religiosi, literari e morali, II,
VI, M odena 1865.
DIEHL E., 1935, Res Gestae divi Augusti. Das M onum entum Ancyranum,
Kleine Texte fur Vorlesung und Obungen, Berlin 1935.
ECK W., La riforma dei gruppi dirigenti Ibrdine senatorio e lordine equestre,
u: Storia di Roma, II: Limpero mediterraneo, 2 :1 principi e il mondo,
Torino 1991,73-118.
EHRENBERG V., JONES A. H. M D ocum ents Ilustrating the Reigns of
Augustus and Tiberius Oxford 1949 (2.izd. 1976).
GABBA E., Limpero di Augusto, u: Storia di Roma, II: Limpero mediterraneo,
2 :1 principi e il mondo, Torino 1991,9-28.
GAGE J., Res Gestae divi Augusti, Paris 1935.
GOTTANKA F., in Blater fiir das bayerische Gymnasial-schulwesen, 49
(1913), 62 (1926), 65 (1929), 66 (1930), Philologus, 90 (1935).
GROH V , in Atti dei III Congresso nazionale di Studi Romani, vol. I,
Roma 1935.
HAUG F in Bursians Jahresbericht iiber die Fortschritte der Altertumswis-
senschaft, 66 (1890).
117
 Robert Matijai: DJELA BOANSKOG AUGUSTA

HIRSCHFELD O., in Wiener Studien, III (1881), VII (1885); Arch.-epigr.

Mitteilungen aus Osterreich, 1885.
Sadraj
KEPPIE L , Understanding Roman Inscriptions, London 1991.
MALCOVATI E., Imperatoris Caesaris Augusti operum fragmenta collegit
H.Malcovati, Torino 1921 (2. izd. Torino 1928).
MALCOVATI E., Res Gestae Divi Augusti, Testo, traduzione e commento, UVOD
Roma 1938. 5
MARKOWSKI H in Eos, 31 (1928), 32 (1929), 34 (1933).

MOMMSEN TH Res gestae divi Augusti, Berlin 1865. (Momsen 1)
18
MOMMSEN TH., Res gestae divi Augusti (2. Auflage), Berlin 1883. Momsen 2)
RAMSAY W. M., Colonia Caesarea (Pisidian Antioch) in the Augustan Age, RES GESTAE DIVI AUGUSTI
Journal of Roman Studies, VI, 1916. 18
RAMSAY W. M. - PREMERSTEIN A. VON, M onum entum Antiochenum,
Klio, Beiheft, 19, Leipzig 1927. DJELA BOANSKOG AUGUSTA
RAU R., Zum Rechenschaftbericht des Augustus, Klio, 24,1931. 19
SANDYS J. E., Latin Epigraphy, Cambridge 1919.
SCHEID J., Res gestae divi Augusti. Hauts faits du divin Auguste, Paris, KOMENTAR
2007. 45
SEEK O., in Wochenschrift fur klassische Philologie, 1884.
BIBLIOGRAFIJA
SERRAO F II modello di costituzione. Forme giuridiche, caratteri politici,
117
aspetti economico-sociali, u: Storia di Roma, II: Limpero mediterraneo,
2 :1 principi e ii m ondo, Torino 1991,29-71.
SHIPLEY F. W., Velleius Paterculus, C om pendium o f Roman History, Res
Gestae Divi Augusti, with an English Translation, Loeb Classical Li-
brary, Cambridge (Mass.), London 1924 (reprinted 1955,1961,1967,
1979,1992,1998)
SYME R , The Roman Revolution, Oxford 1962.
KILJAN M., Junaka djela boanskog Augusta, Biblioteka Latina et Graeca,
Libellus, Knjiga V, Zagreb 1990.
VOLKMANN H., Rest Geste Divi Augusti, Berlin 1957.
W 0LFFLIN E., Epigraphische Beitrage, in Sitzungsberichte der bayerische
Akademie der Wissenschaften, Philol.-hisL Classe, Miinchen 1886.

118