Maya Banks - 10. Kušnja Prije Svitanja

Book as passion & BalkanDownload
1
KUNJA PRIJE
SVITANJA
MAYA BANKS
Prevela s engleskoga Jelena Pataki
STILUS
2
Nadam se da uiva s aneoskim krilima dok na nebu s ljubavlju

motri svoju obitelj.
3
1. POGLAVLJE
HONOR Cambridge zalijepila je areni flaster sa utim

smajliem preko siunog uboda koji je nainila na ruci
etverogodinjeg djeaka i uputila mu ohrabrujui osmijeh.
Pohvalila ga je na besprijekornom arapskom jer je bio hrabar i
nije pokazao strah ili nervozu pred majkom te je dodatno
uzrujao.
Djeak joj je uzvratio zubatim osmijehom koji je upuivao
na muku aroganciju ak i u tako ranoj dobi, gotovo kao da
poruuje kako se podrazumijeva da je bio hrabar.
Premda Honor nije imala lijeniku diplomu, prola je
naprednu obuku i mnogo toga nauila stjeui iskustvo.
Zapravo je radila kao humanitarna radnica, pruajui razne
oblike pomoi siromanim i ugnjetavanim stanovnicima malih
sela zahvaenih izmjeninom vatrom izmeu dviju zaraenih
strana u neprestanoj borbi za nadmo.
Imala je potpunu podrku obitelji, ali istodobno je bila
svjesna da propituju njezinu goruu potrebu da posveti svoj
ivot sluenju drugima. Ponosili su se njome, ali takoer su
alili to nije izabrala druga; sigurnija mjesta za pruanje pomoi,
a ne ratom razdrti Bliski istok kojem ne prijete samo drugi
narodi ve i graanske skupine podijeljene na osnovi vjerskih,
politikih i kulturnih razlika, nesnoljive prema razliitostima.
Svi su eljeli pokoriti one druge, a razmjeri do kojih su ili kako
4
bi nametnuli vlastita uvjerenja protivnicima svoje ideologije jo

su uvijek uspijevali zapanjiti i uasnuti Honor unato injenici
da je ve trebala oguglati na sve to. Nita je ne bi trebalo okirati.
A opet... Svakog je dana ostajala zateena jer bi se uvijek
dogodilo neto nevieno. Kad bi pomislila da je vidjela sve,
neto bi je uvijek iznova uspjelo krajnje preneraziti.
Ali otuenost i cininost znaile bi kraj. Onoga dana kada
vie ne bude suosjeala s nevinima i ugnjetavanima i bjesnjela
na bezumno nasilje i oaj koji proimaju podruje na kojem je
sluila, bit e prisiljena pronai stabilan, jednolian uredski
posao i ivjeti sigurnim ivotom u kojem e najveu opasnost
predstavljati prometne guve.
Honor je poloila ruku na djeakovu nadlakticu kako bi ga
uputila prema majci koja ga je ekala drei veliki paket s
potreptinama u rukama, ispunjen stvarima to ih veina ljudi
uzima zdravo za gotovo, a koje predstavljaju dragocjenosti u
selima u kojima se i vodovodni sustav smatra luksuzom.
itava se zgrada iznenada zaljuljala, a tlo je stalo
podrhtavati pod Honorinim nogama kao da ih je zahvatio
potres.
Nitko nije zavritao. Ali prestravljeni izrazi, odve
uobiajena pojava na licima ljudi za koje se Honor vezala,
ocrtavali su se na svaijem licu. Uslijedila je jeziva tiina, a
potom...
Svijet je eksplodirao oko njih u stravinoj oluji,
bjesomunom vrtlogu vruine, vatre i jetkog zapaha eksploziva.
I krvi.
Smrt je imala vlastiti vonj. A Honor je vidjela mnogo krvi i
smrti, osjetila njezin miris, svjedoila stravinom prizoru u
5
kojem ivot polako iezava iz neko ivahnog ljudskog bia.

Nevinog djeteta. Majke koja je samo nastojala zatititi svoje
dijete. Oca smaknutog pred oima cijele obitelji.
Zavladao je kaos kada su ljudi stali jurcati kao muhe bez
glave, no Honor je smireno promatrala ono to se zbivalo pred
njom, kao da se odvojila od vlastitog tijela i nepristrano
promatra napad na humanitarni centar. Jedna njezina kolegica -
njezina prijateljica - povikala joj je da bjei u zaklon, a potom se
sasvim umirila sa smru u oima dok joj se krvava mrlja irila
prsima. Klonula je poput lutke, lica ispunjena ne bolom, ve
silnom tugom. I aljenjem.
Honor je osjetila arenje suza u kutovima oiju te se
konano natjerala na pokret. Mora zatititi djecu. Spasiti ene.
Nee dopustiti okrutnoj bandi ekstremista da ih sve pobije. Bio
je to zavjet, litanija koju je iznova i iznova ponavljala u svojem
umu dok je gurala djecu i majke kroz stranji izlaz i van na
pustinjsku egu.
Jedna je ena zgrabila Honorinu ruku kada se Honor
okrenula kako bi se vratila te je na arapskom stala preklinjati da
poe s njima. Da pobjegne. Da se spasi. Ekstremisti e biti
nemilosrdni. Naroito prema zapadnjacima.
Honor je njeno izvukla ruku iz enina oajnikog stiska.
Neka vas Alah uva, proaptala je, iz dubine se due molei
da Bog, bilo koji Bog, svaki Bog, prekine tu mrnju i krvoprolie.
Bezumni pokolj dobrih i nevinih.
Potom se okrenula i otrala natrag u zgradu, odnosno u
ono to je od nje ostalo. Kao kroz maglu zamijetila je da su joj
lagane, ali hladne zapadnjake japanke nekako skliznule sa
6
stopala u kaosu koji ju je okruivao, ali posljednja misao na

pameti bila joj je zatita vlastitih nogu dok se borila za goli ivot.
Bjesomuno je tragala za svojim kolegama i drugim
humanitarnim radnicima. Dvama lijenicima koji su neumorno
radili dan i no, katkada probdjevi i nekoliko noi uzastopce
zbog goleme potrebe za medicinskom pomoi. Bolniarkama
koje su obavljale posao brojnih lijenika u Sjedinjenim
Dravama s iznimno zaostalom tehnologijom i dijagnostikom
opremom.
Kamo god se osvrnula, vidjela je samo krv, more krvi. I
smrt. eludac joj se stao okretati zbog zadaha smrti te je
pritisnula dlan na usta kako bi sprijeila samu sebe da povrati,
ali i da zatomi vrisak koji je bujao u samoj dubini njezine due.
Nigdje nije pronalazila utjehu, ali bila je zahvalna na
injenici da barem ne vidi leeve mnotva djece ili njihovih
majki. Veina ih je pobjegla, s obzirom na to da su bili dobro
obueni i priviknuti na takve napade. Honorini kolege, njezini
prijatelji, ljudi s istim pozivom kao to je njezin, nisu bili te sree.
Tlo je eksplodiralo pod njezinim nogama i oko nje. Zasuli
su je kamen i krhotine, ibajui je nepresunim valovima bola i
uasa. Nainila je jedan korak, lecnuvi se kada joj je neto
porezalo stopalo. A tada se oronuli krov uruio, bolno je bacivi
potrbuke na razrovani pod. Kia krhotina stutila se na nju. Ne,
poklopio ju je upravo strop, priklijetivi je ispod kamenja,
krhotina i puknute grede. Okruio ju je oblak praine i dima,
toliko gust da nije uspijevala uvui zrak u svoja izmuena plua.
Nije bila sigurna onemoguavaju li joj disanje dim i
unitena buka oko nje ili pak planina krhotina pod kojom je
bila zarobljena, a koja ju je nemilosrdno pritiskala tako da je bila
7
uvjerena da e joj slomiti sve do jedne kosti u tijelu, nemone

izdrati nesnosni napor.
Osjeala je bol. Bio je prisutan. Znala je to. Ali osjeala ga
je kao iz daljine. Kao da se pokuava probiti kroz gustu maglu
oko nje. Tupost je podmuklo gmizala kroz i u njezino tijelo, ali
nije bila sigurna je li rije o blagoslovu to ne osjea ono to
zacijelo mora biti razdirui bol ili o prokletstvu smrti.
Njezine smrti.
Vjee su joj lijeno zatreperile dok se trudila ostati pri
svijesti, odvie ustraena da e, ako se prepusti pohlepnoj tami,
smrt dobiti rat.
Smrt joj nije bila strana pojava. Svakodnevno se susretala s
njom. Takoer je bila svjesna golemog rizika zbog rada u zemlji
zahvaenoj ne samo neprekidnim ratom sa susjednim zemljama,
od kojih je svaka bila sklona razliitim ciljevima, miljenjima i
brojnim oblicima fanatizma ve i zemlji podijeljenoj unutar
vlastitih granica; u kojoj svaka regija ustraje na tome da preuzme
vlast nad itavom zemljom i protivnicima nametne svoju volju.
Nadalje, u igri su bili i oni kojima nije trebao razlog da
ubijaju, teroriziraju i mue svoje sugraane. Oni su bili najgori.
Nepredvidljivi. Zaudarali su na fanatizam, a njihov jedini cilj bio
je posijati strah u srca svih onih koji su im se zamjerili. udjeli
su za slavom. eljeli su zastraiti svoje neprijatelje i osigurati
strahopotovanje svih drugih frakcija koje su bile odve
uplaene da bi im se oduprle.
eljeli su da svijet dozna za njih. Za to tko su oni. eljeli su
da ljudi aptom govore o njima kao da se boje da e prizvati
udovita ako preglasno izgovore njihovo ime. Ubrzo su nauili
da je najbri nain da istaknu svoj poloaj, steknu pozornost
8
svjetskih medija i obue elitu, najbolje od najboljih, one koji se ne

boje poloiti vlastite ivote za svoju svrhu ve su spremni
prigrliti slavu muenika, taj da napadaju zapadnjake. Naroito
Amerikance.
Ameriki mediji pruali su onima u potrazi za slavom
tono ono to su eljeli. Dvadeset etverosatne izvjetaje svakog
puta kada bi izveli jo jedan napad. A s tom su pozornou ruku
pod ruku ile i vee ambicije. Osokolili su se, hitro proirivi
svoju mreu i svojim djelovanjem zapanjivi narode koji bi inae
prvi opravdali takvu mrnju prema Zapadu.
Takva je mo uznemirila elnike zemalja bogatih naftom u
tolikoj mjeri da je sazvan dotad nevien sastanak na vrhu,
okupivi zaklete neprijatelje kako bi raspravili o nezaustavljivo
rastuem problemu fanatikih skupina kojima su se iz dana u
dan pridruivale mone, bogate vojne skupine i neviene horde
ljudi.
Mukarci i ene iz svih dijelova svijeta. to li je pobogu bio
pokreta takve mrnje? Takve gladi za bolom, nasiljem,
destruktivnou i patnjom?
Honor je zadrhtala kada je tupa ljutura oko nje poela
poputati pa ju je naas opsjeo bol, oduzimajui joj dah. Crnilo
joj je poelo preuzimati vid, a svjetlo gasnulo iz trenutka u
trenutak. Suze su je pekle u oima poput kiseline, ali odbila je
zaplakati. iva je. Barem za sada. Ni jedan drugi humanitarni
djelatnik nije bio te sree.
Zgrada je izgledala kao da je meteor prohujao kroz
Zemljinu atmosferu i desetkovao itavo podruje. Polovica se
krova uruila, a sudei po glasnom kripanju i cviljenju koje se
9
javljalo u odgovor i na najmanji zapuh vjetra, preostali dio nee

dugo izdrati.
Nikada se nee izvui. Kad je ve kod toga, moda se
njezinim kolegama radnicima doista smilovalo neko vee bie.
Brza je smrt jamano bolja od onoga to oekuje preivjele
nakon to ih pronau krvoloni divljaci koji stoje iza ovakvog
uasa.
Zato su je ostavili na mukama? Zato ona nije primila
milost i spasenje? Kakav li je to grijeh poinila da preivi samo
kako bi dospjela ravno u pakao, preputena sudbini uasnijoj od
smrti? Hladnoa se uvukla u njezino izubijano tijelo, neumoljivo
joj proimajui kosti, krv. Smrzavala se iz dna due premda je
svijet oko nje plamtio, a pakleni oganj pohlepno prodirao svoje
rtve.
Saberi se, Honor promrmljala je nejasno govorei, zbog
ega je zakljuila da je u oku.
Eto je, cvili zato to je iva. Preivjela je nemogue i to je
jo gore, njezini kolege nisu, a ona se usuuje osjeati zavist
prema njima? Poteena je na tetu svih ostalih. To mora neto
znaiti. Njezin ivot ima svrhu. eka je jo mnogo posla. Bog jo
nije zavrio s njom, a ona lei ovdje usred ostataka katastrofe i
ponaa se poput nezahvalnog djeteta zato to je preivjela.
Nikada prije nije osjetila takav sram. to bi mislila njezina
obitelj? Oni zacijelo ne bi bili uzrujani jer je preivjela. Njezina bi
im smrt nanijela beskrajnu bol. Bila je njihova mezimica.
Najmlaa meu etvoricom brae i sestrom koji su je oboavali.
Moda im se nije svialo to se izlae takvom riziku, ali
razumjeli su njezin poziv i podravali ga. Ponosili su se njome.
Ako ni zbog koga drugog, preivjet e zbog njih.
10
Zauvi viku, izvikivanje naredbi i odgurivanje krhotina,

Honor se skamenila u svojoj stupici. Ispunila ju je panika; a srce
joj je stalo tui kao ludo. Njezino disanje, ionako nepravilno i
bolno, dodatno se ubrzalo. Zatvorila je oi i snagom uma tjerala
se da ne ispusti nikakav zvuk.
Vojnici su prekapali po ruevinama u posebnoj potrazi za
Zapadnjacima - ljudima koji su vodili humanitarni centar i
pruali pomo izbjeglicama. Honor se gadilo njihovo veselje na
raun uspjenog napada. ula je likujue povike dok su
pronalazili mrtve djelatnike jednog za drugim. Grlo joj se
stisnulo od suza kada je naslutila da izvlae tijela iz klinike i
postrojavaju ih kako bi ih mogli fotografirati i poslati svijetu kao
upozorenje drugima da su nepoeljni na njihovu podruju.
O, Boe, to e se dogoditi nakon to je pronau? Bili su
pedantni u svojoj potrazi, gotovo kao da znaju tko su
humanitarni djelatnici i koliko ih je. Ako ih veseli toliki broj
mrtvih, za koliko e njihovo uzbuenje porasti kada pronau
ivog taoca? Nekog od koga e nainiti primjer.
Zgrada je kripala i stenjala, a preostali zidovi bunili se
zbog slabosti konstrukcije. Palo je jo krhotina, zasipajui itavo
podruje. Honor je na jedvite jade uspjela suspregnuti bolni
povik kada je neto udarilo o predmete koji su je pokrivali,
snanije je priklijetivi.
Napadai su smjesta postali oprezni i zabrinuti,
razgovarajui o tome je li sigurno nastaviti sistematino
prebrojavanje trupala. Kada je jedan od njih predloio da
smjesta iziu - prije nego to ih zatrpa ostatak zgrade - izbila je
svaa glasnih i otrih glasova odvie blizu Honor.
11
Prilazili su sve blie i blie. Gotovo je mogla uti kako

diu, osjetiti njihov dah na svojem vratu, premda je znala da to
nije mogue. Ali osjeala se poput lovine. Zacijelo se tako osjea
plijen dok mu se grabeljivac sprema zadati smrtni udarac.
Zatvorila je oi i pomolila se da preivi, iako je prije samo
nekoliko trenutaka poalila zbog injenice da nije poginula.
Gorljiva molitva pretvorila se u litaniju molbi ne samo da
preivi ve i da se spasi. Da neozlijeena umakne stravinoj
sudbini koja e je sustii ako je pronau vojnici koji ne preu od
silovanja, muenja i ubijanja ena. Ili djece, kad je ve kod toga.
Drhtaj joj je potresao tijelo prije negoli ga je uspjela
sprijeiti, a potom je zadrala dah, nadajui se da se nije odala.
Natjerala je tijelo da se prepusti miru koji nije osjeala,
zatomljujui bol i strah od kojih joj se prevrtala utroba. Nikad u
ivotu nije bila ovako prestravljena. Nikakve pripreme, nikakve
nesree prouzroene od nasilnih militanata nisu joj mogle ni
priblino predoiti stvarnost na koju se mjesecima mentalno
pripremala.
U dubini je due slutila da e se neizbjeno suoiti s
iskonskim strahom i bolom, ali nikada si nije dopustila istinski
povjerovati da e poginuti radei ono za to je osjeala da
predstavlja njezin ivotni poziv. Roditelji su je pokuali
razuvjeriti. Isprva su je molili, odlazei toliko daleko da su
govorili kako ne ele izgubiti svoju djevojicu.
Njezina etiri starija brata i starija sestra okupili su se kako
bi je pokuali odgovoriti od odlaska, iz petnih se ila trudei i
govorei joj da ele sudjelovati u ivotu svojih neaka i
neakinja. Njezina je sestra ak suznih oiju vrsto stisnula
Honorinu ruku i protisnula kako eli da joj sestra bude na
12
vjenanju, da stoji uz nju, premda se nije namjeravala udati u

skorije vrijeme.
Zamalo je popustila pred njihovom emocionalnom
ucjenom. Lecnula se u sebi. Ucjena je bila odvie gruba rije. Sve
to su uinili i rekli bilo je iz ljubavi. Naposljetku je njezina
majka, osjetivi Honorino previranje izmeu toga da udovolji
svojoj obitelji, usrei ih te utai svoju potrebu za pruanjem
pomoi drugima u zaraenim, teroriziranim narodima, okupila
obitelj i tiho ih, ali odluno uputila da odustanu.
Njezine su oi, blistave od suza, odraavale toliku ljubav i
razumijevanje - i ponos - dok je zurila u Honor. Imala je osjeaj
kao da je zasipa plimni val, gutajui je. Ljubav, ljubav njezine
majke stiskala joj je utrobu i grijala srce kao nita nikada prije.
Ne, njezina majka nije eljela da Honor ode, ali razumjela
je. I rekla je muu i svojoj drugoj djeci da je vrijeme da puste
Honor i dopuste joj da rairi krila. Da ispuni svoju sudbinu. Da
je dolo njezino vrijeme da zablista jer je cijelog djetinjstva bila
povuena i uivala u postignuima i srei svoje brae i sestre
dok su slijedili svoje puteve.
Majin je govor posramio njezinu brau i sestru te njezina
oca, premda to Honor nipoto nije eljela. Svi su joj ponudili
bezuvjetnu podrku, a otac ju je vrsto zagrlio, hrapavim joj
glasom govorei da e zauvijek ostati njegova djevojica te da
mu obea kako e se vratiti kui.
Srce joj se stegnulo i zaboljelo je, a suze su je ponovno
zaarile pod vjeama dok je razmiljala o tome kako e moda
prekriti obeanje koje je dala ocu.
Ruevnom se zgradom ponovno pronijela potmula buka, a
krhotine i dijelovi dotad netaknutog stropa sruili su se i
13
rasprili svuda oko Honor. Zaula je kaljanje i priguene

psovke, a potom ju je ispunila nada nakon to je pomislila da je
posve ieznula.
Militanti su se sloili - zakljuili - da moraju napustiti
ruevinu prije negoli se srui na njih i zarobi ih. Ili usmrti.
Glasovi su im postali udaljeniji, a olakanje se naziralo u
onima iji su se vlasnici zalagali za odlazak. Istaknuli su da
mrtvaci nee nikamo pobjei te da nema anse da je itko preivio
eksploziju i smrtonosne snajpere koji su smaknuli rtve pri
pokuaju bijega.
Honor je zatomila shrvani jecaj. Tolike nerazumne smrti, a
zato? Zato to su pruali pomo ljudima kojima je oajniki
potrebna?
Rijei koje je potom ula, a koje su postajale sve tie dok su
se mukarci udaljavali, sledile su krv u Honorinim ilama.
Vratit e se im bude sigurno i pronai sve rtve te se
uvjeriti da nitko od humanitarnih djelatnika nije preivio. Boe.
Znaju za sve njih. Prouili su svoje mete. Pa ak i ako se Honor
uspije izvui prije negoli se vrate kako bi obavili svoje bizarno
prebrojavanje, znat e da nije stradala.
to znai da e je nemilosrdno progoniti s obzirom na to
da ta skupina nipoto ne prihvaa poraz. Pa ako i samo jedna
osoba - Honor - izbjegne smrt, njihov cilj nee biti ispunjen.
14
2. POGLAVLJE
HONOR se nejasno osvijestila, osjeajui oamuenost.

Dezorijentiranost ju je vrsto drala u aci te se morala
napregnuti kako bi razabrala svoju trenutanu situaciju.
Odjednom je osjetila otru navalu bola, kao da je samo ekao da
se pribere, razdraen jer se onesvijestila i izbjegla njegov otri,
kanjavajui stisak.
Tiho je dahnula i provirila kroz nakupinu krhotina povrh
sebe pa se oprezno pokuala promekoljiti, provjeravajui ne
samo hoe li osjetiti novi nalet divljakog bola koji bi uputio na
ozbiljnu ozljedu ve i kako bi provjerila ima li ikakve anse da se
izvue ispod krhotina koje su je prikovale za pod.
Bilo je mrano kao u rogu; znak da je pala no. Odahnula
je, a potom smjesta shvatila kako nije ni priblino sigurna. No
e joj pomoi samo ako se nekako uspije iupati iz svog zatvora
i bude dovoljno sposobna pobjei u okrilje tame.
Prije nego to ju je oaj stigao posve obuzeti, odluno ga je
otjerala. Bila je u dovoljno velikoj opasnosti i bez toga da
uvjerava samu sebe kako nema anse da se spasi. U ovom
trenutku nije joj preostajalo nita drugo osim nada. I vrlo snane
volje da preivi. Da se odupre pobjedi ljudi koji uivaju u bolu,
strahu i potpunom podinjavanju svih koji ne pristaju uz
njihovu ideologiju.
15
Vratit e se kui. Iznai e nain. I tako joj Boga, kada to

uini, dojavit e najvee jebite se teroristikoj skupini koja je
pobila njezine kolege - njezine prijatelje - i dati im do znanja da
je obina Amerikanka podnijela njihove najbolje pokuaje i
uspjela preivjeti.
Potaknuta novosteenom svrhom i odlunou, odluila je
provjeriti ime moe micati i otkriti najuinkovitiji nain da se
spasi iz ovog krvoprolia usred kojeg se zatekla.
Minute su prolazile neopisivo sporo. Bol je nije naputao
ni u jednom trenutku. Kupala se u znoju, ali znala je kako je
odve mokra da bi bila rije samo o znoju. Znala je da krvari. Ne
strano i ne brzo, inae bi izgubila svijest. Ali ljepljiva i topla
tekuina prianjala joj je za kou te ju je mogla namirisati sada
kad se miris plijesni, buke, unitenog kamena, drveta i kemijski
zapah eksploziva povukao, odnesen nonim povjetarcem.
Nije se urila, ve je polagano iskuavala svaki dio tijela,
poevi od stopala. Promigoljila je nonim prstima i savila
stopala, a potom okrenula noge najbolje to je mogla, lecnuvi se
kada joj se koljeno sudarilo s otrim kamenom. Zidovi klinike
bili su napravljeni iskljuivo od kamena, a strop od tekih
drvenih greda koje su podupirale drvene ploe. Pod je betonski i
nikakvo metenje ili ienje nije spreavalo pijesak da ulazi s
vjetrom i taloi se na svim moguim povrinama, silno
oteavajui njihovo nastojanje da odre prostor sterilnim, stoga
su lijenici i bolniarke neprestano strahovali od infekcija.
Osjeala je zatezanje u koljenu. Bilo je oteeno. I vrlo
bolno. Polagano ga je savila, ne elei prouzroiti dodatnu tetu
ako je pretrpjelo teku ozljedu, ali oajniki su joj trebale obje
noge. Ruke joj nisu bile toliko vane. Ali morala se posluiti
16
nogama i stopalima kako bi pobjegla s ovog mjesta. I to najbre

to moe.
Nije mogla raunati na dolazak pomoi. Na spaavanje.
Ameriko ministarstvo vanjskih poslova izdalo je uredbu kojom
je naredilo svim graanima Sjedinjenih Drava da napuste
podruje i proglasio da pomo nee biti pruena onima koji se
oglue na upozorenje. Na ovom podruju nema amerikih
trupa. Nema veleposlanstva. Nema Amerikanaca uope.
A ni jedna druga dravna vojna skupina nije se usuivala
opirati militantnim divljacima iz straha od odmazde. Bili su
odvie zauzeti odravanjem sastanka na kojem su beskonano
raspravljali o tom problemu umjesto da neto poduzmu, zbog
ega je Honor bila beskrajno bijesna.
Kako bilo koja vlada moe okrenuti lea bolu i patnji
nebrojenih ljudi, ena i djece na takvom golemom podruju?
Zato nema vie javnih istupa? Sam Bog zna da su neprestano u
vijestima. Zar su svi postali toliko zamoreni neprestanim
dojavama da su im dosadile pa su se jednostavno distancirali od
svega? Ili su toliko samodopadni i uljuljkani u svoju sigurnu
okolinu da ne mare za tuu nevolju?
Prigrlila je bespomoni bijes koji ju je epao te se oslonila
na njega. Ulio joj je odlunost i snagu da se oslobodi.
Nakon to je pomno ispitala funkciju svih udova i dijelova
tijela koji su titili njezine najvanije organe, osjetila je
zadovoljstvo - ili moda puku nadu - zbog pomisli da e uspjeti.
Najprije je poela rukama strugati i odgurivati sve
krhotine, psujui kada bi joj nokti zapeli za otre predmete,
reui joj kou i uzrokujui krvarenje. Iskrzala je nokte do ivca,
ali to je bilo nevano u odnosu na pulsirajui bol u ostatku tijela
17
koji je samo dodatno osnaivao njezin naum. to je na vie

prepreka nailazila; to je bjesnija postajala, a adrenalin je
zamijenio bol i poraavajue misli koje su joj naizgled opsjedale
um.
Morala je uloiti veliki napor s obzirom na svoj poloaj -
leei potrbuke ili bolje reeno; nezgodno nagnuta u stranu.
Zbog toga je veinom bila prisiljena raditi jednom rukom, onom
koja joj nije bila savijena pod tijelom i bespomona, izuzev
podruja oko dlana.
Nije mogla pojmiti koliko je vremena prolo, samo
potrebu da pobjegne prije svitanja kada e se ubojice
nesumnjivo vratiti kako bi nastavili prebrojavati rtve. Ugrizla
se za usnu da bi zatomila suze od tuge, odluna ne dopustiti im
da je poraze. Samo e ona moi priati prie o poginulim
junacima i junakinjama koji su posvetili svoje ivote pomaganju
drugima. Samo e ona moi svjedoiti uasu koji se ovdje zbio, a
njihova hrabrost i nesebinost nee proi nezapaeno. Ne ako se
nju bude pitalo.
Nakon naoko nekoliko sati, oslobodila je itavu gornju
polovicu tijela te se naas opustila; priljubivi obraz uz tlo dok se
pripremala za sljedei korak. Nekako je uspjela okrenuti se i
sjesti najbolje to je mogla kako bi mogla prionuti na
oslobaanje donjeg dijela tijela. Svojih nogu. Svoje jedine nade
za bijeg s ovoga mjesta.
Smogavi snagu - i volju - poela je zakretati tijelo,
lecnuvi se kada joj se svaki mii pobunio protiv nezgodnog
pokreta. Osjeala se slabom poput maeta. Znoj joj je natapao
poderanu odjeu. On i krv koja joj je prekrivala razliite dijelove
tijela sljubili su joj hlae za kou poput ljepila.
18
Ozlijeeno e joj koljeno zadati najvie problema. Morala

je zakrenuti itavu donju polovicu, bez obzira na teinu koja ju
je pritiskala.
Stisnuvi zube, oslonila se jednim dlanom o pod pa
zakrenula gornji dio tijela tako da joj se druga ruka nalazila
nekoliko centimetara od poda na suprotnoj strani. Pogurnula se
prema gore, upirui se i okreui, a zatim glasno uzdahnula
kada joj je bol sijevnuo nogama. I jednom i drugom.
Boe, moda ipak nee moi hodati? Je li ih obje slomila,
ali je u prevelikom oku da bi osjetila lomove? Jedini bol koji je
osjeala bio je onaj u koljenu.
Ponovno je promigoljila prstima i stopalima, elei se
iznova uvjeriti kako maloas nije umislila da to moe uiniti.
Ovoga je puta snanije obratila pozornost, naginjui se u
nezgodnom, udnom poloaju dok se grevito koncentrirala na
to osjea li bol ili slabost.
Potom joj je sinulo da je razlog to ne osjea bol ili slabost
moda to to uope ne osjea noge. im joj je ta panina misao
prostrujala kroz um, nestrpljivo ju je otjerala. Nerazumne,
histerine misli ondje nisu imale to traiti. Da je paralizirana, ne
bi mogla micati stopalima niti znati je li ih u stanju pomicati, i ne
bi osjeala pulsirajuu bol u koljenu.
Dovevi strahove na razumnu razinu, Honor se pribrala i
odluno zagledala u humak koji joj je prekrivao donji dio tijela.
Osjetila je nesputano zadovoljstvo, a uzbuenje joj je pojurilo
venama kada je osjetila lagani daak nonog zraka na prstima
lijevog stopala. Ponovno ih je promigoljila, snanije se
usredotoivi, i shvatila kako proviruje iz krhotina.
19
Obuzeo ju je drhtaj. Hvala Bogu pa joj se militanti nisu

dovoljno pribliili da joj vide stopalo. Izvukli bi je kako bi
provjerili je li mrtva kao i ostali. A da su je zatekli ivu?
Zatvorila je um, odbijajui prepustiti se tim mislima. Nisu je
pronali. Nee je pronai. Stoga nema potrebe da samu sebe
mui razmiljanjem to bi se dogodilo. Bila je nepotrebno
usredotoena na ono to se nikada nee dogoditi.
Stisnuvi usne i nijemo se zavjetovavi da iz njih nee
proizai nikakav zvuk, odlunije je zakrenula tijelo u odnosu na
onaj oprezni pokret koji je isprva nainila. Usne su joj se drhtavo
iskrivile te je zakrgutala zubima toliko snano da ju je eljust
zaboljela od pritiska.
Odlunost je buktjela u njoj. Obuzela ju je. Proela. U tom
trenutku podbaaj da pobjegne nije dolazio u obzir. Bolno
itanje prosukljalo je kroz njezina otvorena usta, a disanje
postalo tee dok se snanije upirala, bjesomuno nastojei
zakrenuti kukove i noge.
Vatra joj je plazila stranjom stranom nogu dok su je grebli
otro kamenje, metal, drvo i staklo. eludac joj je poskoio i
zgrio se kao da se nastoji rijeiti sveg sadraja kada je
ozlijeenim koljenom udarila o nepomini predmet. Vidjela je
sve zvijezde, a suze su joj zaarile rubove kapaka. Zbog toga se
samo snanije raestila. Bijes je bujao u njoj sve dok se nije stala
tresti.
Zato mi ne eli pomoi? zagrmjela je, podiui pogled
prema nebu prije nego to se sram stropotao na nju kao
maloas zgrada. Oprosti promrmljala je zatvarajui oi. Ali u
ovom bi mi trenutku zbilja dobro dola Tvoja pomo. Bilo bi
divno da poalje anela ako si Ti odve zauzet.
20
Ponovno je dahnula pronaavi izvor mira usred bijesa

koji joj je kolao ilama. Vikanje na Boga nee joj nimalo pomoi.
Kao to kae stara uzreica, Bog pomae onima koji pomau
sami sebi, a ona trenutano nije inila nita to bi bilo od neke
pomoi. Kuknjava, aljenje to nije poginula i neprestana borba
sa suzama nisu opisivali nekoga tko zasluuje dar ivota. A
opet, eto je ondje. Nadomak slobodi, dok su ostali leali u
blizini, a njihove due ve su napustile ovaj svijet.
Imala je svrhu. Ponovno je razmislila o njoj. To joj je ulilo
snagu i djelomino odagnalo strah koji joj je nagrizao utrobu.
Moda je sve dosad zapravo bila puka priprema za njezinu
istinsku svrhu umjesto toga da ju je ve pronala i slijedila. Nije
namjeravala otkriti da ne moe izvui guzicu odavde prije
svitanja.
Zatomivi osjeaj divljeg bijesa koji je kuhao u njoj poput
vulkana pred erupcijom te odbivi priznati razmjere bola i
trenutanih ogranienja svog tijela, ponovno se pokuala
okrenuti. Ovoga puta nije zastala kada joj je stravino grebanje
proparalo noge niti kada joj je koljeno, vrlo bolno i oteeno,
zavritalo u znak pobune zbog pomicanja.
Odbila je stati sve dok naposljetku nije spustila obje pete
na pod, stopala i prstiju okrenutih prema gore.
Koljeno joj je bijesno pulsiralo, istegnuto u tom novom
poloaju u kojem joj je noga bila posve ispruena. urno je
uspravila gornji dio tijela i nagnula se prema naprijed,
oslanjajui dlanove o krhotine koje su je okruivale.
Premda su joj se oi priviknule na nedostatak svjetla, bilo
je nemogue razaznati bilo to jer je prostor prekrivala
zaguujua tama. Oprezno je posegnula prema dolje,
21
opipavajui vlastite noge i prstima njeno sklanjajui prepreke

koje su leale izmeu nje i slobode.
Opsovala je naiavi na teku zidnu gredu za koju se sada
sjetila da ju je poklopila u eksploziji. Bila joj je udarila o koljeno
prije negoli je potrbuke pala na tlo, leima podnosei teinu
polovice zgrade. Kada se svijet obruio na nju, pala je na lea, ali
instinktivno se okrenula nastojei se poto-poto zatititi.
Na trenutak je zastala i otro zarila prste u sljepoonice,
pritiui ih i trljajui malenim krunim pokretima,
primjenjujui vrst pritisak u nadi da e barem malice uspjeti
odagnati tupo bubnjanje u glavi i otjerati zaostatke mutne
maglice koja ju je tvrdoglavo pratila od trenutka kada je
povratila svijest.
istom snagom uma odupirala se porivu da se
jednostavno prepusti, potone i preda prijeteoj tami svojeg uma,
uvjerena da e, ako se jednostavno prepusti, sav bol, strah, da e
sve jednostavno... nestati. Ali podsjetnik na to da e, kada ili ako
se uope bude probudila, suoiti s nonom morom gorom od
smrti, da e dospjeti u samo grotlo pakla i jo jednom poaliti
zbog injenice da je preivjela, tjerao ju je da se nemilosrdno
usredotoi na zadatak pred sobom.
Jedna je stvar bila to to joj se aljenje zbog injenice da je
preivjela podmuklo uuljalo u misli kada je otvorivi oi
osjetila bol, duboku tugu i zbunjenost te se nakratko prepustila
sramotnim, slabim mislima prije nego to se sabrala i povratila
svoju elinu volju - neto ime se oduvijek diila, a neto
sasvim drugo bilo je zatei se u situaciji u kojoj e kukavicama
odgovornima za masakr pruiti zadovoljstvo da je uju kako
preklinje da je ubiju.
22
To ju je razljutilo jednako kao i nerazumne smrti mnotva

dobrih i velikodunih ljudi. Ljudi koji nikada nikomu ne bi
naudili. Ljudi ija je jedina svrha bila neumoljiva potreba da
pomognu onima kojima je potrebno, a koji ne mogu pomoi
sami sebi.
Vraga e pokazati strah ili biti tolika kukavica da preklinje
te gadove za bilo to. Zanijekat e i pljunuti na njihova
uvjerenja pokazujui im srednji prst, premda ne pravom
gestom ve svakim pogledom, odgovorom i svakim udahom.
Svojim posljednjim udahom.
Bit e jo bolje da im porui da se jebu tako to e
preivjeti. Vratiti se kui i osujetiti njihov plan da dokraje sve
do jednog humanitarnog djelatnika, pa im bahato i
pobjedonosno, ne samo rijeima poruiti: Niste me porazili. Niste
me uspjeli poraziti.
Bila je to matarija, cilj koji ju je gonio da prstima grabi i
odmie ostatke svojih spona. Stala je snanije rovati. Bre.
Bjesnije. Odgurujui kamenje, komade buke, krhotine stolaca i
stolova za preglede. Sve osim grede koja joj je pritiskala obje
noge.
Opipala je prostor oko sebe, zamijetivi da je oistila sve
iznad grede. Zatim je dublje gurnula ruke i nagnula se koliko
god je mogla dok joj se dah u munim izdasima otimao iz plua,
upinjui se da pronae nain da izmigolji ispod tekog komada
drveta.
Zamiljeno je izvila usne nadolje i nabrala elo. Spustila je
ruke kako bi potvrdila injenicu da joj donji dio nogu zapravo
ne lei na tlu, ve na sloju krhotina i smea, a da su joj noge
zarobljene izmeu tog sloja i grede.
23
Povukla je ruke prema van, opipavajui oko sebe kako bi

provjerila poiva li greda jo na emu izuzev njezinih nogu.
Dakako, bila je teka, ali nije imala osjeaj kao da podnosi itavu
njezinu teinu. Da je tako, ne bi se uspjela okrenuti.
Kao to je i mislila, greda joj je neravno poivala na
nogama; a s obiju strana nalazili su se humci krhotina i
podupirali je. Imala je moda dva centimetra prostora izmeu
noge s ozlijeenim koljenom i grede, dok joj se sa suprotne
strane greda utiskivala u kou, ali teina nije bila nepodnoljiva.
Grozniavo je poela kopati po krhotinama pod nogama,
naginjui se i upirui kako bi se oslobodila sve i jedne prepreke
koja je poivala izmeu tla i njezinih zadnjih loa. Kada je
krvavim jagodicama napipala grubi beton, ispunila ju je nada,
rasplamsavi se u nezaustavljivi plamen. Doista e se izvui.
Odgurnuvi grube i otre komade od nogu, ispruila je
ruke iza lea, naginjui se najdalje to je mogla i odupirui se
dlanovima o tlo. Potom se bacila na muan zadatak povlaenja
unatrag, molei se da je stvorila dovoljno prostora izmeu grede
i svojih nogu kako bi se uspjela osloboditi posljednje prepreke
na putu do slobode.
Upotrijebila je svaki djeli snage. Buno je udisala i
izdisala; nastojei uvui dragocjeni kisik u plua dok joj se cijelo
tijelo upinjalo kako bi provuklo noge ispod tekog drveta.
Svaki joj je centimetar nanosio divljaku bol. Ovoga puta
nije proklinjala suze koje ne samo da su joj zaprijetile ve su
stale kliziti niz njezine obraze. Bila je odvie usredotoena na
svoj cilj kako bi se obazirala na njih. Osim toga, ako se uspije
izvui, smatrat e ih suzama olakanja.
24
Osjetila je nalet ushienja kada je, oslobodivi deblji dio

nogu; kretanje postalo lake. Kako su joj se noge stanjivale
prema stopalima, tako se bre pomicala. Naposljetku je
vrhovima stopala udarila o prepreku pa je morala zastati i
nakratko predahnuti, a potom disanjem odagnati bol i napetost.
Savila je stopala prema naprijed najvie to je mogla.
Okrenula ih je u stranu, krguui zubima kada joj je bol
sijevnuo ozlijeenim koljenom zbog zakretanja. Ali upalilo je.
Izvukla je stopala ispod grede, ogrebavi ih na otro drvo.
Osjetila je iverje kako joj se zabija u meku kou tabana, ali bila je
odve blizu pobjedi da bi zastala.
Prigrlila je osjeaj malenih komadia drveta kako joj se
zabijaju u vrhove stopala jer je to znailo da je na korak od
uspjeha. Naposljetku vie nije ni zamjeivala posjekotine,
premda je osjeala toplinu krvi na koi gdje joj je greda zaderala
osjetljivo tkivo.
Dlanovi su joj se poskliznuli te se gotovo sruila na lea
kada su joj stopala konano umaknula prepreci. Pohitala se
uspraviti jer, ako se bude i naas opustila, moda nikada nee
smoi snage da ustane i otie. Da pobjegne.
Pobjedniki osjeaj prokljuao je i sunuo njezinim ilama.
No kada se teturavo osovila na noge - odnosno pokuala -
uzbuenje je splasnulo poput ispuhanog balona. Bol joj se
spustio kraljenicom; sve do stopala pa zatim natrag gore,
srljajui prema sreditu njezine lubanje, gdje se inilo kako se
odbija od svake zamislive povrine. Glava joj je nakratko
zatrzala kada joj je bol sunuo iz vrata; gotovo kao da ima
epileptini napadaj. Disala je kroz bol sve dok se nije povukao
25
do podnoljive razine; a ukoenost konano napustila njezin vrat

te joj iznova omoguila kretanje.
Tresla se poput lista na vjetru. Napor od ustajanja; neeg
toliko jednostavnog i prethodno uzimanog zdravo za gotovo;
liio ju je snage i prikovao za tlo poput obine krpe.
Ne. Ne sada. Dovraga. Nije provela cijelu no u nastojanju
da se izvue iz ruevne klinike samo kako bi ostala leati ondje
u iekivanju svoje sudbine u rukama mukaraca koji su toliko
zli da nije uspijevala pojmiti takvu sposobnost mrnje i nasilja.
Ne. Nee je se doepati. Prije e si sama oduzeti ivot nego
dopustiti da ta udovita odlue o njezinoj sudbini. A jo nije
bila spremna umrijeti. Morala je jo mnogo toga proivjeti. Ovo
je bila samo manja - dobro, vea - prepreka na putu.
Svi su ih prolazili. Moda se nisu ba svi suoavali s
luacima naoruanim raketnim bacaima koji su se koristili
eksplozivima kao ostali disanjem i vozili se uokolo u tenkovima,
ali izvukla se relativno neozlijeena. Tjelesno. Mentalne e
oiljke nositi sa sobom do kraja ivota. U to je bila posve
sigurna.
Vrlo oprezno, ponovno je iskuala svoju snagu, odupirui
se rukama i savijajui zdravo koljeno na podu kako bi se
uspravila, no pobrinula se da ne oslanja teinu na ozlijeeno
koljeno i da ga ne utiskuje u tlo. Uspravljanje uz pomo dviju
ruku i jedne noge nije predstavljalo najbri nain kretanja, ali
posluit e. Ovoga je puta bila pripravna i nije srljala u smrt
nastojei bjesomuno otrati iz unitene zgrade koja je
posljednjih godinu dana predstavljala njezin dom.
Odbila se prepustiti osjeaju tuge dok se osvrtala oko sebe,
blago se oslanjajui na lijevo stopalo pod nateenim koljenom
26
kako bi mogla odepati i lagano napredovati kroz krhotine.

Morala je raspolagati sredstvima potrebnima da odri sama sebe
na ivotu. U stranoj zemlji bez prisutnosti amerike vojske,
amerikog veleposlanstva, sklonita ili utoita i naina da se
vrati kui, osim ako nekako ne uspije stupiti u kontakt sa svojom
obitelji.
Nije mogla pogledati slomljena, okrvavljena tijela za koja
je znala da je okruuju, ali nasreu, bilo ih je teko razaznati u
tami. Morala je biti pametan, pasivan promatra i potraiti
predmete koji e joj olakati bijeg. Ne samo iz ove zgrade i
daleko od mukaraca koji su ih napali bez razloga ve i iz itave
zemlje.
Nekako e morati pronai svoj smjer niz dugi, zavojit i
muan put kui.
27
3. POGLAVLJE
ELI da ja i moji ljudi uinimo to? staloeno je upitao

Hancock ne odajui svoj poriv da se prodere Koji kurac?
Guy Hancock ili samo Hancock, kako su ga svi obiavali
zvati, premda su rijetki znali njegovo pravo ime, stajao je pred
Russellom Bristowom ne odajui nevjericu koju je osjeao zbog
Bristowljeve gluposti, a koja je bila itekako prisutna.
Hancock je mijenjao identitet poput vjetra, a povremeno
mu je bilo teko zapamtiti koga trenutano predstavlja. Bio je to
naporan ivot i sve ga je vie i vie umarao. Ali barem je sluio
svrsi. Ili je barem tako bilo neko. Sada nije bio toliko uvjeren.
Vrijeme ga je liilo onog nepobitnog kodeksa asti sve dok se
nije zapitao koliko je zapravo blizu ruba i nadomak tomu da
postane upravo ono to je toliko uporno nastojao istrijebiti i pred
tim zatiti nedune. Nije poznavao ivot lien ubijanja,
manipulacije i nadmudrivanja zlih umova i izvravanja pravde
na svoj hladni, sistematini nain koji nije imao nikakvog
doticaja s uspostavljenim zakonskim kodeksom.
Odavno je zaboravio na bilo to nalik na grinju savjesti.
Imao je nepobitan i duboko usaen smisao za ast, ali ne bi se
svi sloili da svijest prati ast. A njegov je vlastiti kodeks bio
upravo to: vlastiti. Nije promatrao svijet kao crnobijeli. Njegov je
svijet bio okupan sivom bojom. goleme, zlokobne sjene prijetile
28
su prodiranjem. Povremeno se osjeao kao lovina - to je i bio -

no imao je osjeaj da mu je vrijeme ogranieno. Potreba da to
prije smakne svoju metu, onu za koju je dugo ekao da joj se
priblii, otkucavala je poput tempirane bombe. Uspjeh mu je
izmicao kroz prste, a sada mu je vrijeme isteklo. Hancock mu se
vie nikada nee ovako pribliiti. Znao je to. Njegovi su ljudi to
znali, i sami su osjeali da e vjerojatno umrijeti pri pokuaju da
ispune svoju misiju. No ni jedan nije okrenuo lea dunosti.
Prihvatili su smrt kao posljedicu pobjede, nita vie.
Usne Russella Bristowa izvile su se u znak prijezira, a oi
bijesno planule. Glupi gad nije bio dovoljno pametan da prikrije
svoje emocije ili obuzda svoj temperament. To e ga stajati glave,
a Hancock je u mislima slegnuo ramenima. Jedan kreten manje
na svijetu i jedna osoba manje koju e u konanici morati
smaknuti. Ali dok ne postigne svoj konani cilj, mora odravati
idiota na ivotu, premda bi mu najradije zavrnuo vratom i liio
svijet njegova prljavog postojanja. Bristow je bio njegovo
sredstvo na putu k cilju, stoga je Hancock morao zatomiti svoj
krajnji prijezir prema tom ovjeku sve dok ne ispuni svoju
svrhu. Tada e umrijeti, jer Hancock nikada nee dopusti takvom
izopaenom gadu da ivi.
eli rei, moji ljudi? prasnuo je Bristow.
Hancock je podigao obrvu i jednostavno se zagledao u
drugog mukarca, prikovavi ga pogledom za koji je znao da
izaziva strah u drugima, sve dok rumenilo nalik na osip nije
uspuzalo Bristowljevim vratom te se promekoljio poput kukca
pod mikroskopom. Skrenuo je pogled, a potom ga vratio, ali
ovoga puta nije sreo Hancockove oi. Strah je zavonjao u zraku,
uvrijedivi Hancocka i prenerazivi njegove ljude. Hrabrost
29
dolazi u mnogim oblicima, veliinama i bojama. Hrabrost nije

uvijek potrebna za uspjeh. Odlunost jest. Ali strah za sobom
povlai glupost. Strah izaziva pogreke. Strah moe nagnati
ljude da izdaju sami sebe, vlastitu svrhu i sve one koji
potkopavaju tue ciljeve.
Bristow je bio odan iskljuivo sebi, a Hancock se nikada
nije zavaravao i mislio drukije ili ga pogreno procijenio. Ni
njega, ni bilo koga drugog, kad smo ve kod toga. Bristow je bio
spreman rtvovati Hancocka i sve njegove ljude ako u bilo
kojem trenutku osjeti da mu je ivot u opasnosti. A bio je.
Hancock i njegovi ljudi imali su zadatak pobrinuti se da se
Bristow osjea sigurno i nepobjedivo te hraniti njegovu uroenu
samodopadnost i elju za moi. Kad bi znao protiv ega se bori,
prestravljeno bi otpuzao u duboku, mranu rupu, a Hancockova
posljednja poveznica s njegovim ciljem pala bi u vodu. Ne,
Bristow mu je potreban, unato svoj svojoj gluposti i tatini.
Maksimov je takoer znao s kim ima posla. S marionetom. S
mukarcem koji je smatrao da dri sve konce u svojim rukama, a
kime je pak bilo vrlo lako upravljati. U toj ahovskoj partiji,
najvanijoj u Hancockovu ivotu, morao se pobrinuti da izgleda
kao da Maksimov s lakoom manipulira Bristowom, ali i
istodobno upravljati njime tako da dovede Maksimova u poloaj
koji odgovara Hancocku. Stoga je, ustvari, Hancock manipulirao
i jednim i drugim, a da ovi toga nisu bili svjesni.
Budui da svi od mene primate plau i naredbu, to vas
ini mojim ljudima rekao je Bristow, blaim zapovjednikim
tonom nego maloas. Ali opet, tip je bio kukavica i vjeito
upoljavao druge da obavljaju njegov prljavi posao. Kada bi
morao birati izmeu toga da ostane i bori se sa svojim ljudima ili
30
ih napusti i pobjegne, pobjegao bi. Ljudi poput njega uvijek

bjee. Upravo je zato Hancock doveo svoj tim, hinei da ih je
Bristow provjerio i zaposlio. Bristow nije imao blage veze da
Hancockov tim godinama surauje te da su silno odani jedni
drugima. Da odgovaraju Hancocku i nikome drugome. Nikada.
Na ovom svijetu, u kojem je Hancock vjerovao tek
dragocjenoj nekolicini, Titan je imao njegovo puno povjerenje
premda vie nije bio Titan. Nije bio... nita. Upravo ona vlada
koja ih je stvorila, lairala je njihove smrti, a potom ih digla iz
pepela poput feniksa, dala im nove identitete i naredila im da se
u potpunosti klone vanjskog svijeta. Bila je vana jedino njihova
misija, a ne ljudi, politika ili kakljivi ples diplomacije.
Vlada je stvorila... udovita. Strojeve za ubijanje liene
milosti i savjesti, obuene da po svaku cijenu izvravaju svoje
naredbe. Dobro veine uvijek bi prevagnulo na tetu dobra
nekolicine. Kada je Titan postao odvie moan, kada su poeli
preispitivati svoje naredbe, svoj cilj i ulogu u opem dobru, kada
su im misije naizgled postale odve osobne, odve nedosljedne
za skupinu vrijednu Titanove obuke i sposobnosti, rasputeni
su, proglaeni izdajicama, nestabilnim luacima i ubojicama. Pa
ak i teroristima. Prozvani su upravo onima koje su lovili; a ta je
injenica jo uvijek nagrizala Hancockovu utrobu. Nakon to je
tolike godine ivio bez ikakvih osjeaja, nakon to ih je nauio
iskljuiti po volji i odmjereno i uinkovito obavljati svoj posao,
nauio je to znai osjeati istinski bijes. Tek kada je njegova
zamjenska majka; ena koja je Hancocku usadila osjeaj
vrijednosti te prvi i jedini osjeaj da ima obitelj, smrtno stradala
kao posljedica osvete zbog misije svog mua, Hancock je osjetio
ljutnju i preplavljujui bijes. Ta je misija bila osobna. Jedino ta.
31
Veliki Eddie, ovjek koji ga je nazivao svojim sinom, obratio mu

se za pomo. Osvetu. A ak i da je Veliki Eddie nije zatraio,
Hancock bi pronaao ubojicu Caroline Sinclair.
No stvari su se otada promijenile. Prole su godine tijekom
kojih je Titan jo uvijek djelovao pod vlau vlade Sjedinjenih
Drava premda su rijetki znali da uope postoji. Raspolagali su
slobodom da se doepaju onih koji predstavljaju prijetnju
nacionalnoj sigurnosti, da smaknu svaku prijetnju koju poele.
A tada im je vlastita vlada okrenula lea, poevi ih smatrati
potronom i lako otarasivom robom.
ak su i sada lovci predstavljali lovinu, a odreeni broj
povjerljivih vojnih skupina imao je naredbu da ih smaknu im ih
vide. Osiguravi si pristup raunalnim podacima sumnjivog
operativca CIA-e, Hancock je nauio prokleto mnogo stvari o
zemlji kojoj se zakleo sluiti.
Ne, nisu svi zadueni za obranu Amerike i njezina naroda
zli i odani iskljuivo vlastitim interesima, izdajui graane koje
su se zakleli tititi i braniti. Postoje ljudi koji neumorno rade na
tome. Ali svi su oni spremni smaknuti Hancocka u tren oka,
uvjereni da je izdajica principa koje slijede, po kojima ive i za
koje umiru.
Titan je odbio umrijeti. Razvili su se daleko vie u odnosu
na ono to su ih njihovi treneri u poetku uili. A sada, ne samo
da su se borili za zatitu ak i svojih izdajica te ivota bezbroj
nedunih Amerikanaca nego su i proirili svoj doseg na dijelove
svijeta s istim dobrim i zlim stranama kakve su odraavale
amerika vlada i vojska.
Nedunost ne poznaje granice. Nije vezana uz samo jedan
narod. Nitko nije dobar ili lo samo zato to pripada odreenoj
32
nacionalnosti ili dri do druge vjere. Neduni umiru iz dana u

dan samo zato to nemaju nikoga tko bi se borio za njih. ak ni
njihove vlastite vlade. Titan ne moe spasiti cijeli svijet, ali
spaavao je njegove djelie. Jedan po jedan.
Maksimovljevo smaknue - kada ga Hancock konano
izvede - spasit e mnotvo ivota. Puko razdoblje, koje e protei
prije nego to netko drugi skupi ostatke njegova carstva,
preuzme uzde i povede operacije, omoguit e drugim
zemljama, drugim skupinama specijalnih operativaca da se bace
u akciju i unite ga prije nego se iznova osovi na noge.
Jer nakon Maksimova... Hancock je zatvorio svoj um,
vrativi se trenutanom problemu prije nego to Bristow uistinu
pojmi razmjere Hancockova nepotovanja i injenicu da ga se
nimalo ne boji te da je toliko siguran u svoju nadmo da zna
kako bi u bilo kojem trenutku mogao srediti Bristowa i okonati
njegov bijedni ivot. Unato pokuaju da utia brojne glasove u
svojoj glavi, sve uspomene na prole dogaaje i da osigura
potpunu usredotoenost na tu silno vanu misiju, apat mu je
podmuklo hujao umom, kreui se svakim dostupnim
puteljkom tako da nije imao drugog izbora no uti ga. Usadio se
duboko u njega, putajui korijenje kao i mnogo puta u
prolosti, a Hancock se ovoga puta nije potrudio iupati ga,
otjerati i silom ga se osloboditi kako bi mogao zaboraviti da je
ikada postojao u njemu.
Nakon Maksimova oslobodit e se ovog ivota. Kucnut e as
kad e se odmoriti.
Gotovo je zakrgutao zubima. Taj apat bio je jedna od
rijetkih stvari koje su ga progonile. Rijetke su stvari imale mo
uznemiriti ga. Odmor je mogao predstavljati mnotvo razliitih
33
stvari za mukarca poput njega. No jedna je misao pak

prevladavala, sumnja koja ga je opsjedala za razliku od svega
drugoga - to da u njegovu sluaju odmor znai vjeni poinak.
Gora od same pomisli na smrt bila je injenica da je se ne boji, da
ne osjea tugu ni aljenje. Osjeao je samo... nestrpljenje. Nije
otkrio svoju pomirenost s time svojem timu ni etirima ljudima
koje je smatrao svojom obitelji, jedinim ljudima na svijetu do
kojih mu je stalo. Jedinim ljudima za koje je neto istinski
osjeao. Ljubav. Odanost. Potovanje. Spoznaju da je spreman
umrijeti za bilo koga od njih. Ne, jer kad bi doznali, uvelike bi
mu oteali situaciju. Nikada ne bi shvatili. eljeli bi da se kloni
ovog naina ivota. eljeli bi da ivi. Zbog njih. S njima. Nikada
ne bi shvatili da se nikada ne bi mogao priviknuti na
svakodnevni ivot - normalan ivot. Nije ak ni znao to
normalan ivot podrazumijeva. Nije se uklapao u svijet u kojem
je sve bilo crnobijelo i u kojem sivo nije vrijedilo. Ne bi mogao
ivjeti niti postojati u svijetu u kojem, kada bi se neto dogodilo
osobi koju voli, ne bi smio loviti odgovorne i natjerati ih da
plate. Oekivali bi od njega da se oslanja i pouzdaje u policiju, a
zatim u pravosudni sustav koji bi osigurao pravdu za osobu
koju voli. Koliko je to sjebano?
Vodio se iskljuivo vlastitim zakonom i to se nikada nee
promijeniti. Tako mu Bog pomogao, ali nije se elio promijeniti.
Nikada nee pristati sjediti prekrienih ruku i dopustiti drugima
da ispune njegovu i samo njegovu dunost.
Bristow je kiptio od nestrpljenja, shvativi Hancockovu
dugu utnju kao znak prijezira i neposluha. Ma koliko Hancock
udio za time da mu kae da odjebe, u pitanju je bila via svrha,
a Bristow je predstavljao tek pijuna na putu do vanog cilja.
34
Hancock ga se jo nee rijeiti, ali e dopustiti tipu da shvati tko

zapravo vodi glavnu rije. Bristow e nauiti da ne smije ljutiti
Hancocka, premda ne i zato. Hancock mu nita nee rei -
izravno, ali Bristowu e biti sasvim jasno.
Ti plaa mene blago je odvratio Hancock. Ja sam
zaposlio i plaam svoje ljude. Oni sluaju moje naredbe. Nikada
nemoj pomisliti da stvari drukije stoje.
Premda je njegova izjava djelovala blago, jednostavno i
istinito, u njoj se naziralo tiho upozorenje koje Bristow nije
pogreno protumaio. Strah je nakratko bljesnuo u
kriminalevim oima prije negoli ga je vidno otjerao
odmahnuvi glavom i strah na licu zamijenio mrtenjem. Mrzio
je osjeaj podreenosti i injenicu da Hancock, toliko grub; krut i
nepopustljiv ovjek; nimalo zgodan ili privlaan prema bilo
kakvim standardima; ima mo natjerati nekoga poput Bristowa
da se osjea tako... poniznim. A opet je bio odve svjestan
Hancockove moi da se odupre ovjeku koji je radio za njega...
Bojao ga se i to ga je izjedalo najvie od svega.
Hancock se gotovo nasmijeio, ali bio je odve
discipliniran za to. elio je da se malo govno boji njega i
njegovih ljudi. Itekako je elio poruiti tom lakomom diktatoru
kome su odani njegovi ljudi - a to nije Bristow - te da je zacijelo
glup ako ikada povjeruje u to.
Nego, to se tie te ene rekao je Hancock, namjerno se
vraajui prvotnoj temi razgovora. Od kakve vanosti moe
biti jedna jedina ena da si spreman riskirati i raspizditi jednog
od najmonijih ljudi na svijetu?
Bristowljeve oi ponovno su planule bijesom. Desni mu je
kapak zatitrao od nestrpljenja te je jedva obuzdao svoj
35
temperament. Da je rije o bilo komu drugom, ve bi reagirao.

Dao bi ubiti osobu koja bi se usudila sumnjati u njega i dala
naslutiti da on nije najmoniji ovjek na svijetu. I to ne bi bila
brza, milosrdna smrt. Hancock je iz prve ruke svjedoio
Bristowljevim opainama. Natjerao ga je da sudjeluje u njima
kako bi se dokazao. Kako bi dospio u uski krug Bristowljevih
ljudi, zadobio njegovo povjerenje - i opravdao ga - te zauzeo
mjesto Bristowljeve desne ruke.
Tip je bio odvratan i samo spoznaja da e, nakon to
Hancock sredi svoju glavnu metu, smaknuti Bristowa i unititi
cijelu njegovu organizaciju sprjeavala ga je da ga ne ubije na
licu mjesta. Ali trebao mu je taj ovjek, bolje reeno pijun,
premda je to mrzio priznati. Svaki idiot koji raspolae
Bristowljevim poznanstvima mogao bi posluiti. Nije to imalo
nikakve veze s Bristowom na osobnoj razini ili veliinom koju si
je sam pridavao. Maksimov, njegova primarna meta i krajnji cilj,
bio je rezervirani gad i Hancock mu se previe puta pribliio, no
Rus mu je uvijek uspio iskliznuti kroz prste.
vrsto je odluio da e ovo biti njegova posljednja potjera.
Ovdje sve zavrava. Smaknut e svaku figuru u tom
grozomornom lancu zla. Vrebali su nevine, pruajui potrebna
pomagala bilo kome tko ima novca i sredstva da se okomi na
nedune. Prouzroili su nebrojena krvoprolia. Rijeke krvi.
Stotine tisua smrti mogle su se pripisati karikama u tome lancu,
ali sve su vodile do istog ovjeka. Maksimova. Bio je upleten u
svako mogue nedjelo. Ako je postojao nain za ostvarivanje
dobiti na bolu, patnji i terorizmu, on bi ga pronaao.
Ironino, Maksimov je u jednakoj mjeri opskrbljivao
zaraene skupine, nesumnjivo pronalazei zabavu u gledanju
36
kako skupine ratuju jedna protiv druge uz pomo oruja koje im

je on pruio, depova krcatih zahvaljujui pravom monopolu
koji je imao nad orujem, eksplozivima, svakom moguem
vojnom oruju, pa ak i sastavnicama potrebnima za izradu
nuklearnog oruja.
Nalazio se na popisu najtraenijih osoba svake civilizirane
zemlje. Predstavljao je najtraeniju osobu na svijetu, a opet ga se
nitko nije uspio doepati. Tijekom godina Hancock je okusio
poraz i vie puta no to se elio prisjeati dok je nemilosrdno
progonio Maksimova. Sluio se putevima koji su vodili do
njega. Gajio prijateljstva s ljudima na visokom poloaju u
Maksimovljevu lancu. Da ga nije napala upravo ona stvar za
koju se kleo da je ne posjeduje savjest - ve bi dvaput sredio tog
gada.
U mislima se prekorio stotinu puta, ali svejedno nije
osjeao istinsko aljenje zbog izbora koji je napravio. Uspijevalo
mu je prizvati jedino elinu volju da nikad vie ne stavi dobro
pojedinca ispred dobra veine. Cijena je bila odve skupa.
rtvovao je svoj cilj zbog jedne jedine nedune osobe. I to ne
jednom, ve dva puta. A kada je pomislio kolike su tisue
nedunih umrle - i umirale i dalje - zato to je spasio dva
neduna ivota, dvije neizmjerno dobre osobe
- sve ono to on nije - to je samo osnailo njegovu odluku da
nikada vie ne izda svoju ast, svoj sustav vjerovanja.
Shvaao je da bi gubitak dviju ena koje je odluio spasiti
na tetu svoje misije bio lakrdija. Svijetu trebaju ljudi poput
Grace i Maren, ali nije imao drugog izbora doli iznova prihvatiti
bezosjeajno postojanje koje je vodio tolike godine i sakriti se
37
ispod brojnih slojeva kako ne bi osjetio nita osim gorue elje

da po svaku cijenu ispuni svoju misiju.
Nee osjeati krivnju zbog rtvovanja manjine radi
spaavanja veine. Bio je to izbor na koji nitko nije smio biti
prisiljen, ali u to su ga pretvorili. Svoje je sposobnosti iskovao u
vatri. Obuen od najboljih. Spoznaja da mora izvriti misiju po
svaku cijenu i da neuspjeh ne dolazi u obzir bila je toliko
duboko usaena u njega da je postala njegovim sastavnim
dijelom. Ne, ne dijelom, postala je sveproimajua svrha njegova
postojanja. Toliko duboko ukorijenjena u njegovoj dui da se
pretvorila u ono to on jest. to je bio. Sve dok osoba koja je
neko bio nije posve ieznula, ustupivi mjesto nemilosrdnom
ratniku, iskovanom u vatri, eline volje, bezrezervno
posveenom svojoj zakletoj dunosti i sluenju jedinoj asti i
kodeksu kojem se ikad priklanjao. Vlastitom.
Misli da sam glup prosiktao je Bristow nagao i nabusit,
a raniji nalet bijesa iznova mu je bljesnuo u oima. Ne plaam ti
da me osuuje. Plaam ti da mi bude posluan. Ako nisi
sposoban za to, onda izvoli - ti i tvoji ljudi, prezrivo je dodao,
ondje su vam vrata.
Hancock se uto nasmijeio, ali bio je to podrugljiv osmijeh,
namijenjen iskazivanju prijezira prema Bristowu i posvemanjeg
nepotovanja ili odsustva straha prema ovjeku koji je navikao
buditi obje emocije u drugima.
Ne, plaa mi da obavljam tvoj prljavi posao. Plaa mi
da spaavam tvoju guzicu. Plaa mi samo zato to se boji da e
te napasti brojni neprijatelji koje si stvorio tijekom godina, stoga
si potraio najbolje i uposlio ih. Nema problema, ako si toliko
uvjeren u svoju sposobnost da se sam pobrine za sve, tada
38
emo moji ljudi i ja otii nekamo drugamo. Uvijek postoji netko

u potrazi za ljudima poput mene, a tko bi ih jamano vie
cijenio. Vjerujem da e nou mirno spavati uvjeren u svoju
sigurnost.
Strah nije tek preletio Bristowljevim pogledom, poput
sjene nestale tek to se pojavila. itavo mu je lice problijedjelo te
je vidno progutao knedlu. Hancock je samopouzdano blefirao
pred tim kukavicom jer se Bristow posebno bojao smrti. Svoje
smrti. Za tuu smrt nije nimalo mario i uivao ju je sijati. Zbog
toga se osjeao mono poput Boga, kao da je na njemu odluka
hoe li drugi ivjeti ili umrijeti. Volio je kad su drugi znali tko je
i to, kad ga se boje, priznaju ga i ugaaju mu, pa ak i kad mu
se klanjaju.
Tu je leao razlog zato je toliko prezirao Hancocka. Ne
samo jer se Hancock pokazao nepobjedivim i kao da je imun na
smrt ve i zato to nije nimalo drao do Bristowa. Vjerovao je u
svoje sposobnosti i nikada nije morao zaposliti drugoga da
obavi njegov posao, a ljudi su ga se instinktivno bojali i
izbjegavali ga. Bristow je vidio sve za ime je udio - a nije
posjedovao - u ovjeku koga je zaposlio. Mrzio je Hancocka
zbog toga.
Ne priekavi, Hancock je svojim ljudima dao znak da
pou te jednostavno okrenuo Bristowu lea, pobrinuvi se da
barem dvojica njegovih ljudi dre Bristowa na oku kako ne bi
napravio kakvu glupost poput toga da izvue pitolj i puca
Hancocku u lea. to bi bilo posve u skladu s njegovim
karakterom, jer je Bristow bio kukavica nesposobna obuzdati
svoj temperament.
39
Maksimov e je eljeti ispalio je Bristow. Nema pojma

koliko. Nisi uo tko je ona, samo to da je elim.
Zvuao je moleivo. Nadao se da e nagovoriti Hancocka i
njegove ljude da ostanu, a da ih izravno ne zamoli. Bio je
dovoljno pametan da zna kako im ne moe zapovjediti da
ostanu, a njegov ve povrijeeni ponos sprjeavao ga je da ih
preklinje, da dopusti Hancocku da shvati koliko ga treba i
koliko se boji vlastitog svijeta u kojem Hancock nee
predstavljati prepreku izmeu njega i njegovih neprijatelja.
Bristowljev oaj nije bio razlog zato su Hancock i njegovi
ljudi zastali. Bila je to jedna arobna rije. Maksimov.
Hancock se polagano okrenuo kako ne bi otkrio svoje
adute. Staloeno se zagledao u Bristowa.
Maksimov eli mnogo stvari rekao je s potpunim
uvjerenjem. Zbog ega je ena toliko posebna?
Nije nestrpljivo je odvratio Bristow. Hou rei, ne
osobno. Ne shvaa. Preivjela je napad na humanitarni centar u
kojem su radili ona i mnogi Zapadnjaci. Jedina je preivjela, a
militanti nisu riskirali. Pronali su sva tijela i usporedili ih s
popisom ljudi za koje su znali da ondje rade. Ciljali su upravo
njih. im su otkrili da ena nije meu poginulima i da je nestala
bez traga, bacili su se u potragu za njom. Zasad je jo uvijek nisu
pronali.
Hancock je svojim ljudima dao znak da stanu i ponovno
zauzmu svoje poloaje u prostoriji. Da stvore zatitni obru
kako bi motrili Bristowa iz svakog kuta, premda Bristow nije bio
dovoljno bistar da shvati kako prate svaki njegov pokret i da bi
ga smjesta smaknuli kada bi napravio bilo kakvu pogreku.
40
Hancock je prekriio ruke na trbuhu hinei oputenost i

zainteresiranost.
A zato bi ta ena zanimala Maksimova? I to toliko da
eli da je pronaem i zarobim je prije nego to ta skupina doe
do nje? Sumnjam da je eli obraniti ili odrati na ivotu, s
obzirom na to da e umrijeti kada je njezini lovci pronau - a
uinit e to. Ili e barem poeljeti da je mrtva. Bristow je sjeo za
raskoni stol za kojim je obavljao svoje poslove. Zaudarao je na
bogatstvo i mo, ali opet, Hancock nije oekivao nita manje od
ovjeka koji je nastojao upoznati svakog ovjeka s kime bi stupio
u kontakt sa svojim bogatstvom i umiljenom moi.
U oima mu je blistalo... uzbuenje. Neto na toj eni
Bristowu je oigledno ulijevalo osjeaj nadmoi, opravdan ili ne.
Cijelo mu je tijelo brujalo od nestrpljenja i iekivanja.
Jer je Nova era, teroristika skupina koja naglavce okree
zemlju kako bi pronala tu enu, vrlo poznata i nemilosrdna.
Mnogi ih se boje. itavi narodi strahuju od njih, a ak su se i
neprijateljski narodi sastali kako bi usmjerili svoje udruene
snage protiv njih i zaustavili ih. Svakog dana postaju sve
snaniji. Imaju neograniena sredstva i operiraju sijui strah i
jezu kako bi postigli svoj cilj.
A koji je tono njihov cilj? upitao je Hancock.
To je pravo pitanje, zar ne? to bilo koja skupina
fanatinih terorista eli? ele mo, oboavanje. ele ne samo da
ih se ljudi boje ve i da potuju njihove sposobnosti. ele vladati
itavim podrujem, ne samo jednom zemljom ili teritorijem. ele
da ih se narodi boje i priznaju da su snaniji od bilo koje vojne
sile. Njihov broj polagano raste. Obuavaju ljude na sve strane.
ene i mukarce bilo koje narodnosti, dravnosti. Vrlo su
41
uvjerljivi i obeavaju bezgranino bogatstvo, mo i dominaciju.

A dosad im se nitko, ni jedna vojska, zemlja, ni jedan
organizirani pokret nije uspio pribliiti. Rijetki meu njima
pogibaju, a njihova ih smrt ne dira. Svi koji im se pridrue
smatraju da je velika ast umrijeti za njihov cilj, a to ih ini jo
opasnijima jer se ne boje smrti. Nezaustavljivi su.
Na koji je nain Maksimov povezan s tom skupinom i
zato bi ga ta ena mogla zanimati? nestrpljivo je upitao
Hancock, umoran od informacija koje je smatrao beskorisnima.
Nezavisnih teroristikih skupina u potrazi za vlau u tom
ratom izmuenom podruju ima u izobilju. Po emu se onda
upravo ta razlikuje od ostalih? Ali, nazreo je traak Bristowljeva
straha - i potovanja - prema skupini o kojoj je govorio, a
Maksimov se nikoga ne boji niti ikoga potuje, premda zbog
toga ispada glup s obzirom na to da je slab i nemoan bez
snanih, nemilosrdnih ljudi koji obavljaju njegove poslove.
"Duni su Maksimovu. On je njihov glavni opskrbljiva
orujem i eksplozivima. Vjeruju da su nedodirljivi i ne boje se
Maksimova, budale. Maksimov e biti u prednosti ako se
doepa neega to oni toliko arko ele. A itekako ele tu enu.
Ve se proulo da podrujem luta usamljena; bespomona
Amerikanka koja im je uspjela pobjei i zbog toga djeluju slabo.
Poput budala kojima ne uspijeva pronai jednu enu. Bijesni su,
u to nema sumnje, i ako je pronau; a uvjeren sam da e to kad-
tad uiniti - odvie su moni i dalekoseni - njezina smrt nee
biti brza. eljet e napraviti primjer od nje. Iskoristit e je kako
bi pokazali svoju nemilosrdnost i poslati poruku svima koji im
se opiru. Uvjeren sam da bi Maksimov ne samo masno platio da
je se doepa ve bi se i zaduio. I to kod mene.
42
Potonje je izgovorio s krajnjim zadovoljstvom;

samodopadnou i pohlepom koji su mu zasjali u oima. Dakle;
to je bio njegov cilj. Mahati Maksimovu ispred nosa neime to
oajniki eli i dostaviti mu tu enu. To bi podiglo Bristowa u
Maksimovljevim oima; priskrbljujui mu dodatnu mo i
bogatstvo. Osiguralo bi ga u nadolazeim godinama; a kada bi
dospio u Maksimovljev zatieni krug; Bristowljevi neprijatelji
oklijevali bi ga napasti; znajui da bi svaku Bristowljevu
povredu Maksimov shvatio kao uvredu - napad - na sebe.
Rijetki su se usuivali napasti Maksimova; zbog ega je njegov
utjecaj nesmetano rastao i irio svoj ve golem doseg; a njegovo
se carstvo pretvaralo u neto uistinu udovino. Ako ga
Hancock ovoga puta ne uspije smaknuti, znao je da e mu
vrijeme istei.
Iz prve se ruke uvjerio u Maksimovljevu okrutnost. I dalje
je nosio oiljke zaraene u posljednjem susretu s njime; no na
sreu; Hancock je radio na tajnom zadatku pa je njegov izgled
bio promijenjen do te mjere da bi ga Maksimov teko mogao
prepoznati kao slugu ovjeka za koga je vjerovao da ga je napao.
Bio je to njegov jedini osobni susret s ovjekom kojeg je lovio
godinama, a kada se Maksimov pribliio Hancocku, njegovo
prerueno lice ve je bilo toliko raskrvareno, pretueno i oteeno
da je Hancock bio siguran kako ga tip nee prepoznati. Ovog
puta mu se namjeravao sasvim pribliiti, a moda e mu upravo
ta ena, koju Bristow spominje, pruiti priliku da to uini.
Zainteresirano je zurio u Bristowa, prestavi gledati na
zadatak koji mu je Bristow dao kao na odgodu koju si ne smije
priutiti, beskorisni pothvat koji e mu samo smanjiti anse da
prvom prilikom napadne Maksimova.
43
Dakle, eli da potraim tu enu, pronaem je prije nego

to je pronae skupina koja je lovi i predam Maksimovu?
Bristow se namrtio i odmahnuo glavom. Ne. Ne odmah.
Dovedi je meni. Neu je tek tako predati Maksimovu, a da prije
toga ne dobijem neto zauzvrat. A to e potrajati. Maksimov je
rezerviran i oprezan. Rijetko ga to izvue na povrinu. Ako je
zbilja bude elio, a uvjeren sam da hoe, namjeravam ga
natjerati da eka i postane nestrpljiv u tolikoj mjeri da e mi
pristati dati sve to poelim. Bit e to pregovor. Ako mi
Maksimov ne prui ono to elim, tada u se pogoditi s
militantima koji je toliko oajniki trae. I jedna i druga strana
spremne su dati mnogo kako bi se domogle ene. Moda e mi
militanti pruiti i vie kako bi sauvali obraz dodao je slijeui
ramenima.
Bila je to glupa, opasna igra i pokuaj manipuliranja
Maksimovim, ali Hancock nije elio upozoriti Bristowa na to.
Ako e uz pomo ene uspjeti namamiti Maksimova na osobni
sastanak kako bi je preuzeo, tada se to savreno uklapalo u
Hancockove planove. Uostalom, nije osobito mario kako e se to
odraziti na Bristowa.
Bilo je jednako glupo pogaati se sa skupinom fanatika jer
e ga, nakon to daju Bristowu ono to eli u zamjenu za
djevojku, jednostavno smaknuti na vrlo krvav nain i uzeti ne
samo ono ime su platili djevojku ve i sve to Bristow
posjeduje, ime e njihovo znatno bogatstvo i mo dodatno
porasti.
Nestrpljenje je stalo gmizati Hancockovim ilama, bilo
pojurilo te je osjetio okus pobjede. Ako je sve to mora uiniti
uloviti enu u bijegu pred teroristikom skupinom kako bi
44
postigao svoj cilj, uinit e to bez oklijevanja. Morat e se

pobrinuti da Maksimov zagrize mamac jer nee imati koristi ako
se Bristow obrati teroristikoj skupini kako bi dobio ono to eli.
Mora se pogoditi s Maksimovim.
Pogledao je svoje ljude i u njihovim oima ugledao
odlunost. eljeli su smaknuti Maksimova u jednakoj mjeri kao i
on. I ba poput njega, i sami su bili siti svog ivota, odnosno ne
ivota. Za ostatak svijeta, oni su mrtvi. Za svoju vladu, izdajice
osuene na smrtnu kaznu. Za svoj plijen, aneli smrti, lieni
milosti ili suosjeanja. Svi su ih se bojali, a nikomu nisu bili
vani. ak je i najsnanije, nedodirljive due takav ivot s
vremenom umarao. Svi su bili spremni povui se i dopustiti
drugima da obavljaju posao koji su vie od deset godina sami
obavljali, bez zahvale ili priznanja i napraviti bilo to od ivota
koji im je preostajao, svjesni da e, ak i nakon to se povuku,
zauvijek predstavljati lovinu.
Reci mi sve to zna Hancock je rekao Bristowu, a ovaj je
bio itekako svjestan odlunosti i ustrajnosti u Hancockovu
glasu. Dovoljno ga je dugo promatrao na djelu da zna kako se
Hancock nikada ne razmee pustim obeanjima. Pronai u tu
enu i dovest u ti je.
45
4. POGLAVLJE
HONOR je dlanom vrsto primila provizornu halju koja

joj je pokrivala cijelo tijelo kada je njezin porub zaplesao na
otrom vjetru. Premda to i nije bilo vano s obzirom na to da je
putovala nou, zbog ega nitko nije mogao vidjeti njezino
otkriveno tijelo. Ali navika je nije naputala otkad je poela
bjeati; nastojei izbjei da je otkriju.
Komad platna koji je oblikovala u svojevrstan tobolac
postao je laki nakon to su se njezine zalihe smanjile, stoga je
mogla objema rukama ukrotiti neposlunu tkaninu za razliku od
jednorukog hrvanja s uskovitlanom haljom na koje je prije bila
prisiljena. Premda je njezin vidljivi teret moda bio laki; onaj
nevidljivi polako ju je nagrizao; pritiui je i guei svojom
neumoljivou. Proimao ju je umor koji je osjeala ak i u
kostima. I ekao ju je dug put prije sna.1
Iznenadna pjesnika dosjetka isprva ju je zabavila, a potom
ispunila strahom. Okolnosti u kojima se nalazi nisu nimalo
zabavne i bila je okirana to je uope u stanju i pomisliti takvo
to. Moda je podlegla uasu i stresu koji su je pratili posljednjih
nekoliko dana. Pomislila je na dane openito; namjerno ne
elei izgovoriti broj dana jer je; nakon masakra i svog
1
Aluzija na zavrne stihove pjesme oberta Frosta Zaustavljen uz umu u snjenoj
noi (Eng. Stoping by Woods on a Snowy Evening)
46
bjesomunog pokuaja da pobjegne. izgubila osjeaj za vrijeme.

Nije imala blage veze koliko je dana prolo jer nije imala priliku
zastati, usporiti i razmisliti, a zatim smjestiti osjeaj tuge na
pravo mjesto kako je ne bi onesposobljavao. A uinio bi to.
Skamenila bi se nesposobna zanemariti uase kojima je
svjedoila iz prve ruke. Nije si mogla priutiti razmiljanje.
Morala je djelovati. Nastaviti se kretati. Jer ako zastane, izgubit
e.
Odbila je izgovoriti rije umrijeti razmiljajui o moguem
neuspjehu. Niti je govorila ivjeti ili preivjeti dok je matala o
stizanju na sigurno. Pretvorila je to u igru. Igru skrivaa u stilu
Ramba. Naj legendarnija partija igre skrivaa. Skrivala se, a oni
su je traili. Zato to bi priznanje stravine istine i okrutne
stvarnosti donijelo upravo ono protiv ega se borila svim silama
i razmiljala o ivotu ili smrti kao o konanoj nagradi. O emu je
upravo i rije. Stoga se titila odbijanjem i oblikovala paralelnu
stvarnost u kojoj je jednostavno igrala igru. Ili je sudjelovala u
bolesnoj verziji onih reality emisija gdje su ljude tjerali da se bore
protiv nemoguih izgleda, ili je osoba za pobjedu morala
svladati naoko nepobjedive prepreke i izdrati dulje od drugih.
Nalazila se u nemoguoj situaciji. Morala se boriti. Nije
imala drugog izbora. A kada nadmudri svoje lovce i prijee
granicu podruja unutar kojeg se nalaze Amerikanci, pobijedit
e. Porazit e zlo i morala je vjerovati u to. Vrlo jednostavno.
Pametna je. Oboava izazove, premda se nikada ne bi namjerno
odluila za ovakav izazov. I nije se bojala opasnosti, premda se
njezin pojam opasnosti uvelike promijenio od napada. Postojale
su opasne situacije i postojalo je ovo. Nita nije moglo opisati
ono protiv ega se borila. I ako se nju bude pitalo, nikada se vie
47
nee zatei u ovakvoj opasnosti. Nita je u njezinu mladom

ivotu nije pripremilo za ovakvu stravinu torturu i natjeralo da
stotinu puta razmisli o svom pozivu dok je bjeala u spas,
prisiljena neprestano biti korak ispred svojih progonitelja ili...
umrijeti.
Odmahnula je glavom, odbijajui dopustiti stvarnosti da
joj se ponovno uvue u misli. Nije dola nepripremljena. Nije se
probudila jednog jutra i odluila tek tako doi. Teno je govorila
nekoliko jezika u dravi, ak i one nepoznate, i pomno je
prouila kulturu, brojne dijalekte i suptilne razlike
karakteristine za svaku regiju. Znala je kako se uklopiti i kakvi
zakoni vrijede za ene. Nikada joj nije bilo toliko drago to
posjeduje sve te informacije.
Usta su joj bila suha, usne dehidrirane i ispucale.
Pribliavala se selu prema kojem je pjeaila posljednja tri dana,
ali morala je pronai mjesto na kojem e se odmoriti, s kojeg e
moi iz daljine promotriti selo i pomno prouiti njegove
stanovnike prije nego to im se odvai pridruiti.
Putovala je iskljuivo nou, svjesna kako bi previe
riskirala boravkom na danjem svjetlu. Jedan krivi korak. Jedna
pogreka. Jedna omaka pri njezinoj strogoj krinki i privui e
panju. A znala je da su njezini neprijatelji blizu. Moda ak i
bri od nje pa je ve trae u selu. Nije eljela otii u selo, premda
je odabrala maleno mjesto koje jo nisu poharali krvoloni
divljaci odgovorni za pokolj njezinih kolega. Drala se
rigoroznog rasporeda spavanja tijekom dana i pjeaenja po
noi, drei se sjene, vjeno oprezna i spremna na najgore. Bio je
to uasan nain preivljavanja koji je brzo crpio njezine zalihe
snage.
48
Njezine materijalne zalihe opasno su se smanjile, a dobila

je priliku da svrati u selo kako bi si priskrbila najnunije
potreptine. Putovala je koliko su joj ozljede i napor
dozvoljavali, elei stvoriti to veu udaljenost izmeu sebe i
mjesta napada te ljudi koji je progone. Danas nee spavati i
pjeait e iduu no, stoga je bilo apsolutno nuno da pronae
najsigurnije mogue utoiste prije zore kako bi mogla to vie
odspavati prije sutona.
Zaustavila se na odreenoj udaljenosti od sela te
pogledom pretraila podruje u potrazi za mjestom na kojem bi
se mogla odmoriti i priekati. Bilo joj je potrebno ne samo mjesto
koje e joj pruiti sigurnost i zatitu, mjesto na kojem e biti
neprimjetna, ako takvo mjesto uope postoji, ve i dobra
izvidnica odakle e moi uvidjeti kada se stanovnici probude i
zaponu sa svojom dnevnom rutinom.
Ako pouri, moi e pribaviti sve to joj je potrebno i
odspavati sat vremena, a ako joj se posrei i dva. Probudit e je
jutarnje zrake sunca. I vanost njezina dananjeg zadatka.
Oajniki je trebala svaki trenutak odmora s obzirom na to da se
morala neprestano kretati.
Bila je i edna i gladna. Ali vie je udjela za vodom.
Usnice su joj bile suhe i ispucale, a jezik toliko osuen da joj se
lijepio za nepce i strugao po njenoj koi s obzirom na to da nije
bilo sline koja bi olakala trenje. Ubrzala je korak, znajui da
nema smisla u nastavku skrivanja tijekom noi kada nee biti
nikoga osim...
Ne. Nee razmiljati o tome. Zaprijeila je put
prestraenim mislima o tome da je prate upravo u ovom
trenutku. Da su je sustigli i da e je uloviti ako im oda svoj
49
poloaj. Da e pobijediti. Nema anse. Igra nije zavrena. Ako se

nju pita, u prednosti je. Mora tek zadrati prednost. Ako ostane
samo i jedan korak ispred njih, pobijedit e.
Kada se konano pribliila selu, pogledom je istraila
breuljak nad malenim mjestom i uoila dio na kojem je
prevladavalo kamenje. Bilo je veliko, stralo uvis i prostiralo se
u obliku kruga, zatitniki obujmivi otvor u sredini. Zatitit e
je od pogleda. Da bi je netko ugledao, morao bi obii kamenje.
To e joj istodobno omoguiti nesmetani pogled na selo u
podnoju, a da pritom ostane nezapaena.
Spustila se iza najkrupnijeg kamena, onog koji je gledao na
selo, te se lecnula morajui namjestiti koljeno tako da ne bude
savijeno pod njom. Ispruila je noge prema naprijed i oslonila
lea o kamen. Nije predstavljao najugodniji oslonac s obzirom
na to da je bio krut i otar, ali drao ju je u uspravnom poloaju,
stoga se nije alila.
Trebala je vodu i hranu. Naroito vodu. Ali njezina e
nije se mogla mjeriti s potrebom da naas sjedne, utone u tiinu i
jednostavno die. Samo nekoliko okrepljujuih udaha i asak
predaha od boli, tuge i razornog straha da e je uhvatiti u
svakom trenutku.
Stoga je nakratko ostala sjediti ondje i upijati no. Bilo je to
slabo naseljeno podruje i nekoliko je svjetala dopiralo iz sela,
stoga je podruje prekrivala tama, inei nebo znatno
ivopisnijim. Zvijezde su bile ivlje, svjetlei poput neeg ivog
te je mogla na kilometre vidjeti gusti sag koji su oblikovale na
nebu.
Bilo je istinski prekrasno. Nikada nije boravila na nekom
mjestu gdje bi vidjela toliko svjetlucavih zvijezda na crnom
50
barunastom nebu. Nalikovale su na vilinski prah. Ljepota noi

pruala joj je utjehu. Trebala je tih nekoliko sekundi prije nego
to ju je obuzela potreba za pragmatinou. Malice se smirila.
Izdrat e. Pobijedit e.
Gurnula je ruku u torbu sa svojim zalihama koje su
nestajale i izvukla antibiotike koje je uzimala otkad se izvukla iz
ruevina klinike. Bila se probijala kroz krhotine, urno nastojei
pronai sve to e joj pomoi da preivi. Vodu. Uzela je sve
boice vode koje je mogla ponijeti s obzirom na svoje stanje i
injenicu da je morala nositi i druge stvari.
Pronala je proteinske tangice i paketie vojnikih obroka,
zahvalna to je zamijetila njihovu kutiju kako slabano proviruje
ispod ruevina. I lijekove: analgetike, antibiotike, kremu za
sunanje i preparate protiv opeklina. Pomogli su joj otupiti bol u
koljenu te posjekotinama i ozljedama na koi.
Prikupivi sva pomona sredstva koja je pronala,
raskidala je svoju odoru i povezala je hidabom koji joj je padao
nisko ispod grudi te ga navukla preko provizorne halje
oblikovane od materijala koji je humanitarni centar dijelio
enama kako bi se odjenule. Honor je izrezala nepravilnu rupu
u sredini platna i prevukla je preko glave.
Posve ju je pokrivalo. Porub joj je zakrivao ak i noge u
izmama dok je koraala. Ali, najvanije od svega, pruao joj je
mogunost da sakrije ostatak svoje odjee.
Upotrijebila je gomilu medicinske samoljepljive trake kako
bi privrstila malene jastuke na svoje tijelo s ciljem krupnijeg,
bezlinog izgleda. Neprepoznatljivog. Obloila je trbuh da bi
djelovala tee, a grudi povezala to blie uz tijelo. Odnosno,
koliko je mogla sravniti punane breuljke. Muslimanima nije
51
doputeno nositi nikakvu otkrivajuu odjeu, a Honor je bila

zahvalna na tome jer su njezine grudi privlaile pozornost, na
to je odavno bila kivna. S ovakvim izgledom, nije bilo razlike
izmeu njezinih grudi i ostatka tijela. Izgledala je poput starije,
punije ene ija su se lea pogrbila pred teretom godina.
im bi pomislila na svoj izgled, instinktivno bi posegnula
prema komadiu kore koji je koristila i utrljala kanu. Provjerila
je ruke, ramena i vrat premda su neprestano bili zatieni. Ipak...
Pridravala se pravila da nikad nije dosta opreza. Naroito kada
je rije o samoodranju i iskonskom nagonu za preivljavanje.
Izvukla je zrcalo koje je ponijela iz klinike. Honor je ve
tijekom prikupljanja zaliha i pripreme za bijeg poela smiljati
kako e se sakriti. I znala je da je zrcalo nuno kako bi joj
pomoglo da njezini jedini izloeni dijelovi ostanu tamniji.
Jednako kao to joj je tanka depna svjetiljka predstavljala jedini
izvor svjetla, ma koliko slabaan. Zato to je bila svjesna da e,
ako bude dobila ikakvu priliku, morati putovati veinom nou i
pronai mjesto na kojem e se odmarati tijekom dana i natjerati
samu sebe da zanemari paninu potrebu u glavi koja je vritala
da nastavi bjeati, da se ne zaustavlja. Ni na trenutak. Logika joj
je govorila da si nije inila uslugu time to je od vlastitog tijela
iziskivala ono za to nije sposobno. Ako bude pretjerivala, samo
e se iscrpiti, a tada e se pretvoriti glinenog goluba.
Svukla je pokrivalo za glavu tako da joj se nabralo oko
vrata pa udahnula, putajui vjetru da joj struji kroz kosu. Zrak
je bio vru i nije pruao svjeinu i slatko olakanje. Ali pomagao
je odagnati znoj s Honorina vrata, lubanje i kose prije nego to
vrati tkaninu na mjesto. Jednom je rukom podigla zrcalo, a
drugom svjetiljku i upalila je.
52
Oi su uvijek bile prvo to bi pogledala. Pomalo ju je

ispunjavalo hrabrou dok bi se gledala u oi. ivue oi.
Podsjeale su je da je preivjela i da se bori.
Popravila je boju na mjestima na kojima to vjerojatno nije
bilo potrebno, no time je uvjeravala samu sebe da e biti
sigurnija od otkrivanja. Potom se posvetila kosi, svojoj najslabijoj
toki.
Oi su joj bile smee i premda je imala veinom svijetlu
put, boravak u ovdanjoj sredini potamnio ju je, uinivi joj kou
tamnosmeom, premda je i dalje bila zamjetno svjetlija u
odnosu na domae ene. Ali kosa joj je bila plava i nepobitno je
odavala. Obuzeta panikom shvativi da e joj kosa predstavljati
problem dok je urno skupljala zalihe iz humanitarnog centra,
pomislila je kako bi je mogla jednostavno obrijati. Ali elava bi
ena privukla jednaku koliinu panje kao plavua, moda ak i
veu.
Nasreu, tada se njezin mozak ukljuio u igru, utnuo je u
guzicu i preuzeo stvar u svoje ruke, odagnavi paniku i sve one
kaotine emocije kako bi se usredotoila iskljuivo na bijeg.
Kada se dovoljno udaljila od mjesta napada i osjetila da
moe zastati i odvojiti vrijeme potrebno da dovri svoju krinku,
stala je ravnomjerno razmazivati kanu po dijelovima koe koji bi
mogli biti izloeni, unato gomili platna koje joj je pokrivalo
tijelo. Posebnu je panju obratila na svoje dlanove, pobrinuvi se
da izgledaju istroeno. Namazala ih je blatom i ak napravila
malene ogrebotine i porezotine na prstima i zglobovima prstiju,
molei se da je antibiotici zatite od infekcije, nastojei postii da
izgledaju nalik na dlanove starije ene za koju se izdavala.
Otkinula je preostale nokte. Veinu je bila iskrzala do ivca dok
53
se nastojala osloboditi krhotina. Masnice i ozljede koje je

zadobila tijekom rovanja ile su joj u prilog jer su joj,
zahvaljujui oteklinama i abrazijama, ruke izgledale kvrgavo i
izoblieno.
Uvjerivi se da je obavila dobar posao u skrivanju svog
tijela, okrenula se svojoj najslabijoj karici. Kosi.
Paljivo je tamnom bojom prekrila svaki pramen, a zatim
je oprezno nanijela na obrve. Kada je zavrila, priekala je
nekoliko dragocjenih minuta koje si nije mogla priutiti da se
boja upije, a zatim ponovila proces. Zatim je to uinila i trei put.
Rezultat nije bio najbolji, ni pretjerano uvjerljiv, ali pouzdavala
se u to da je nitko nee vidjeti otkrivene kose i injenicu da su joj
se ispod pokrivala za glavu vidjele samo oi. Ako se koja vlas
odmetne i proviri ispod platna, djelovat e tamno, a tijekom
onih nekoliko trenutaka koliko bi joj trebalo da je iznova sakrije,
nitko nee imati dovoljno vremena prouavati nijansu ili njezinu
prirodnost.
Slabano svijetlo kojim se koristila nije joj omoguavalo
dobru vidljivost, no nije se trudila upotrijebiti svoju depnu
svjetiljku. Bilo je odve opasno. Umjesto toga, ponovno je
nanijela boju na kosu, paljivo kao i prvog puta i pobrinuvi se
da ne izostavi ni jednu jedinu vlas.
Konano privevi mjere zatite kraju, umorno je posegnula
u torbu kako bi izvadila proteinsku tangicu, boicu s
posljednjim zalihama vode te antibiotike i analgetike.
Najprije je otpila vodu, pohlepno srui tekuinu, ali
obuzdavajui poriv da je iskapi do kraja. Zatim je brzo pojela
proteinsku tangicu i zalila je malenim gutljajem vode. Silom
prilika je nauila da ne uzima antibiotike ili analgetike na
54
prazan eludac. Prvog dana bijega proivjela je pravi pakao

zbog razjarenog eludca, pulsiranja u koljenu i potrebe da
zastane i povrati sam zrak vie puta nego to je mogla nabrojiti.
Progutavi oba lijeka, posegnula je prema povoju na
koljenu, posljednjem zadatku koji je morala obaviti prije nego
to nakratko usne. Dobro se pobrinula da ga vrsto povije prije
nego to je pobjegla iz klinike te da iskoristi dragocjeni prostor u
svom zaveljaju za dodatne zavoje i antibiotsku kremu kako bi
ih mogla koristiti zajedno s tabletama.
Oteklina je pomalo splasnula, a crna masnica pretvorila se
u odvratnu mjeavinu zelene i ute, zbog ega je osjeala
olakanje. Nije se inilo da je u pitanju neto ozbiljno poput
prijeloma ili iaenja. Boljelo je, to svakako, ali vrsti zavoj
omoguio joj je da se kree, to inae ne bi mogla initi dulje
vrijeme da je iaila ili slomila koljeno. A da i ne spominje kako
bi vritala od bolova, nesposobna nastaviti nakon onog prvog
napornog dana kada je koraala dvadeset etiri sata bez
prestanka.
Pobrinula se za posjekotine, ispipala aicu kako bi
provjerila stupanj otekline, a zatim je vjeto iznova povila
nanijevi malo sredstva protiv opeklina s lidokainom,
sredstvom za otupljivanje bola.
Premda su joj ruke trebale izgledati istroeno i uljevito
kako bi uinkovito prikrile njezin identitet, svejedno je nanijela
antibiotsku kremu za vanjsku primjenu na najdublje posjekotine
jer si nije smjela priutiti infekciju i nemogunost nastavka
putovanja. Znajui da e - barem se tako nadala - ujutro obnoviti
svoju slabanu zalihu vode, iskoristila je gotovo svu preostalu
tekuinu kako bi isprala blato i krhotine koje su joj se bile zabile
55
u kou. Nije se usuivala obratiti panju na njih, a sve dosad

uspijevalo joj je ignorirati osjeaj nelagode izazvane iverjem koje
joj se bilo zabilo u kou.
Paljivo ga izvukavi i polivi rane posljednjim kapljicama
antiseptika koji je nosila sa sobom, zaitala je od bola i zadrala
dah, diui kroz bol i odlaui je na posebno mjesto u svom umu
kao i sve ostalo. Oistivi rane laganim tapkanjem; utrljala je
antibiotsku kremu u svaku posjekotinu pa ih povila gazom.
Samo tijekom ovog kratkog odmora. Prije nego to ranom
zorom sie u selo, skinut e zavoje i ponovno razmazati zemlju
po ranama, te e saviti prste kako joj nitko ne bi vidio dlanove.
Provodili su mnogo vremena pod njezinom odjeom, ali morat
e se sluiti rukama dok bude obnavljala zalihe, stoga e
nakratko biti izloene.
Izbliza je bilo oito da su joj ruke ozlijeene, a ne stare. Ali
izdaleka, uz pomo ostatka ruha koje je davalo naslutiti da je
doista onakva kakvom se predstavlja, nitko nee pridavati
veliku panju njezinim dlanovima. Nitko nije pomno promatrao
ovdanje ene. To je bilo zabranjeno. I premda joj je zbog
usaene zapadnjake kulture ilo na ivce to ene u javnosti
moraju biti posve zakrivene, izuzev oiju, trenutano je osjeala
zahvalnost zbog ekstremnih zakona po kojima su ene ovdje
ivjele. Jer, da nije njih, nikada ne bi dospjela ovako daleko.
S obzirom na to da mlade ene nisu smjele izlaziti iz kue
bez pratnje mukog lana obitelji ili starije ene, poput svekrve,
izigravanjem nekoga blieg svojoj dobi takoer bi privukla
neeljenu panju. Nije estitala samoj sebi to je smislila tako
dobru krinku u samo nekoliko minuta nakon to se oslobodila
okova razorenog humanitarnog centra; vodila se golim
56
instinktom. Instinktom za preivljavanje. Bila je skupila svaki

djeli svog opsenog znanja jezika i obiaja podruja u kojem je
radila kako bi uspjela ne samo pobjei iz svoje trenutane
tamnice ve i ostati neprimijeena usred bijela dana, molei se
da stigne do mjesta izvan naoko nepreglednih granica
militantne skupine koja je terorizirala toliko iroko podruje.
Paljivo vrativi sve predmete natrag u torbu i pobrinuvi
se da za sobom ne ostavi nikakav trag, ponovno se naslonila na
kamen i zatvorila oi, nastojei se osloboditi paralizirajueg
straha to mora otii u selo i izloiti se tuem pogledu, pa makar
samo i vlastite oi.
Ali oi predstavljaju ogledala due, ili barem tako kae
izreka. Hoe li drugi u njima nazrijeti njezin uas? Hoe li seljani
spoznati njezinu bol, tugu i posvemanji uas im je budu
pogledali u oi? Hoe li izgledati kao netko koga progone, netko
komu su dodijelili smrtnu kaznu? I to drugi put? Bila je osuena
na propast tijekom napada, ali nekako je uspjela preivjeti. Moe
li jo jednom izbjei smrtnu kaznu?
To je igra, Honor. Igra u kojoj e pobijediti. Ne smije misliti ni
na to drugo.
Progutala je slinu i dublje potonula pod veo sna. Mogla se
pretvarati koliko je eljela. Mogla se zauvijek skrivati pod
zatitnim oklopom poricanja. Ali nita od toga nije mijenjalo
injenicu da nije rije o igri. Rije je o borbi i ni o emu drugom.
Najvanijoj borbi u njezinu ivotu. Borbi za njezin ivot.
Nije bilo drugog mjesta. Drugo mjesto znait e
nezamislivu bol, ponienje i, konano, smrt. Njezin jedini izbor
bio je boriti se kao nikada do sada.
I pobijediti.
57
5. POGLAVLJE
HONOR se probudila s prvim zrakama sunca koje su

puzile preko obzora i kupale podruje svojom blijedom
svjetlou. Zastenjala je u mislima jer je samo eljela nastaviti
spavati... Danima. Pa ak i unato neugodnom poloaju na
kamenju i pijesku koji joj je nagrizao kou.
Vjetar se podigao obeavajui jednakom silinom kao i
prethodne noi kada se morala boriti s razmahanim platnom
svoje halje.
Mogla se uuljati u selo tijekom noi i otii do malene
rijeke koja je odravala selo na ivotu. U njoj su se ljudi kupali,
prali rublje, uzimali vodu za pie i obavljali sve druge dnevne
obveze. Mogla je isprati svoje rane i obnoviti zalihu vode, ali
trebala joj je glinena ili metalna posudica - moda ak i konzerva
- kako bi u njoj prokuhala vodu sada kad je potroila onu istu
koju je ponijela iz klinike.
Ali nije bila glupa da pomisli kako je ne bi otkrili. Iako je
selo bilo mirno i spokojno i premda ga pridolice jo nisu
opkolile pa se nisu morali braniti od vanjskog napada, znala je
da su obueni. Mukarci; stari i mladi. ak su i djeaci i gdje koja
ena vjerojatno pripravni u sluaju da ih okupiraju. I
nesumnjivo imaju none ophodnje kako bi se pobrinuli da ih ne
napadnu u noi.
58
Ni jedno selo nije se smatralo otpornim na nevolje mnogih

drugih. A kako je sve vie ljudi bjealo iz vlastitih, desetkovanih
sela u mjesta poput ovoga, opasnost za zajednicu rasla je.
Teroristike elije i fanatici smatrali su ih lakim metama i pukim
proirenjem svojeg carstva. U njima nisu vidjeli ljudska bia,
dobre i potene ljude koji nikome nisu naudili, koji se iz dana u
dan bave svojim poslom i samo ele da ih se pusti na miru,
Ljudi, poput onih koji su onako divljaki napali humanitarni
centar, u sebi nisu imali nimalo ljudskosti. Smatrali su se
nadmonima u odnosu na tu bijednu eljad, beskorisnu za bilo
to osim poljoprivrede i trgovine. Njihove su ene izraivale
prekrasne dodatke, odjeu, ukrasni nakit, otmjena pokrivala za
glavu i duge, raskone haljine. Ljudi su prevaljivali dalek put
kako bi kupovali rukotvorine seljanki. Bio je to jo jedan nain
na koji su zaraivali i uzdravali se.
Kada se Honor poela polako pomicati, iskuavajui
mogunosti i ogranienja vlastitog tijela, bol joj je zajeala
tijelom, ali ona je iskrivila lice i nastavila kao da nije osjetila
pobunu stotina miia.
Usredotoila se na koljeno jer je ono bilo najvie
ozlijeeno. Jo uvijek nije bila sigurna u emu je tono problem,
ali injenica da moe hodati, a da je koljeno pritom ne izdaje,
govorila joj je da posrijedi nije nita strano te da e je posluiti
na putu do cilja. Samo se morala razgibati i opustiti miie.
Da je barem uspjela pronai kakve druge lijekove u
ambulanti humanitarnog centra. Sredstva za oputanje miia
strano bi joj pomogla. No na raspolaganju je imala samo
antibiotike i ono to se u Sjedinjenim Dravama smatralo
analgeticima iz slobodne prodaje - ibuprofen i acetaminofen.
59
ak i da je uspjela pronai analgetike snanijeg, opijajueg

djelovanja, ne bi ih ponijela jer si nije smjela priutiti smanjenu
koncentraciju. Morala je biti na neprestanom oprezu, a bol, ma
koliko nepoeljan, nesumnjivo joj je pomagao u tome. Nije se
uspijevala opustiti jer joj je svaki pokret nanosio bol i podsjeao
je da ni naas ne posustaje u svojoj ulozi, poput kakvog glumca
u filmu - samo to ovo nije bio nikakav film. Ovo je bila uloga
njezinog ivota.
Polagano ispivi posljednje kapljice vode, liznula je svoje
suhe, ispucale usne kako bi odagnala osjeaj suhoe te dopustila
utjenom osvjeenju da joj sipi kroz grlo. Nije eljela ponovno
jesti, a osim toga, preostalo joj je samo jo nekoliko paketia
hrane i jedna proteinska tangica. I dok je zalihe vode mogla
obnoviti u selu, za hranu nije bila pretjerano sigurna. Nije imala
novca kojim bi je kupila, a imala je samo jedan jedini predmet uz
pomo kojeg je mogla trgovati. No mogla je izdrati dulje bez
hrane nego vode, stoga joj je voda predstavljala glavni cilj. A
kada bi uspjela pronai predmete od kojih bi mogla nainiti
povoje pa moda ak i odjeu, tada bi mogla zamijeniti jedini
odjevni predmet koji je posjedovala. Bilo je opasno izgledati isto
iz dana u dan, naroito na razliitim lokacijama. Nekome e s
vremenom zapeti za oko. Ljudi e poeti govorkati. Luaci koji
je progone zbrojit e dva i dva i shvatiti da su joj na tragu. Jo
gore od toga, znat e kako tono izgleda i prepoznat e je im je
budu vidjeli.
Stisnula je aku oko drke otrog bodea skrivenog u
naborima svoje halje i privrenog za vezicu oko svojeg struka
koja je drala platno na mjestu. Ponijela ga je ponajprije zbog
60
potencijalne obrane, ali istinski joj je razlog neprestano gmizao

umom.
Nakon napada i pod utjecajem nesnosne panike, nakon to
je vidjela to su ona udovita uinila njezinim prijateljima i
svjesna da e ono to e uiniti njoj biti deset puta gore i ni na
koji nain milostivo, ponijela je no jer je obeala sama sebi,
premda se nee predati bez borbe i da e se boriti za ivot - za
goli ivot - po svaku cijenu, ako doe do toga da bude znala da
je sve propalo i da e je nesumnjivo uhvatiti... Zatvorila je oi,
zatomljujui tu misao.
Odnosno, nastojei to uiniti, ali nije ju napustilo obeanje
koje je napreac dala onog uasnog dana. Ubit e samu sebe
prije nego to im dopusti da je ulove i zarobe.
To se protivilo njezinoj iskonskoj prirodi. To nije ona.
Nikada nije bila. Samo je u trenutanoj panici poalila to nije
poginula kao i svi ostali, a sada se ak i sramila zbog toga. Bila je
borac. Snana. Samoubojstvo se inilo krajnje oajnikim
potezom. No nije bila glupa. Znala je da e svakako umrijeti, ali
tek nakon dana, a moda i tjedana beskrajnog bola, ponienja i
muke. A nikada nije eljela pasti toliko nisko da koga preklinje
da je ubije. Bila je odvie ponosna. Odbijala im je pruiti to
zadovoljstvo. Ako do toga doe, sama e to uiniti i liiti ih
isprazne pobjede.
Shvativi da uzalud trati vrijeme te, ako e ve iskreno,
predugo izbjegava neizbjeno, zastajui kako bi skupila mrvice
svoje hrabrosti, polagano se i bolno pogurnula na noge i povila
krajeve platnenog tobolca sa svojim bijednim zalihama, gurajui
ga pod halju. Uvrstila ga je na struku kako bi joj ruke bile
slobodne u sluaju da je tkogod napadne.
61
Privezala je pojas tako da se jednim naglim pokretom

moe osloboditi halje i poveati si izglede za bijeg. No zbog
jastuia koji su joj pomou kilometara ljepljive trake bih
privreni za tijelo, osloboenje od halje ne bi joj donijelo
veliku prednost.
Ali no e joj dobro doi. Ako uspije ostvariti dobru
prednost, mogla bi prerezati komadie trake dok tri i osloboditi
se sveg tereta u hodu pa ubrzati. Samo se trebala moliti da joj
koljeno izdri.
Povirivi preko najvieg i najireg kamena iza kojeg se
sakrila, iznenadila se ugledavi gomilu ljudi na cesti za grad u
ovo doba. Ljudi su koraali u skupinama. Neki su ili sami. Neki
su rukama vukli drvena kolica, a drugi pourivali mazgu sa
zapregom.
Zagledala se u selo pred sobom i ugledala brojne tezge na
koje su ljudi ve poslagali svoju robu i ekali dolazak muterija.
Oigledno je bila rije o danu kada se trguje u selu, zbog ega su
mnogi izdaleka doputovali.
Dopustivi si maleni uzdah olakanja; ekala je priliku da
se izvue iz svog skrovita i pridrui gomili koja se kretala
prema selu. Da se sakrije tako to e biti posve vidljiva. Njezini
progonitelji ne oekuju da e izii meu ljude usred dana. Ne s
obzirom na to da je dosad putovala samo nou i skrivala se
tijekom dana kako bi se odmorila. Ili je tako barem uvjeravala
samu sebe. Kada bi razmislila o bilo kojoj drugoj mogunosti,
ostala bi na svom trenutanom poloaju; odve uplaena da se
samo i pomakne pa propustila priliku da obnovi svoje zalihe
prije nego to se iznova baci u bijeg i svoju potragu za
slobodom.
62
Kada je nastupio prekid u koloni ljudi; pohitala je prema

cesti hinei da je tek jedna od mnogih koji su krenuli na trnicu;
pritom se pobrinuvi da koraa pognuto i sporo; nalik na mnogo
stariju enu. Ruka joj je instinktivno poletjela prema pokrivalu
za glavu kako bi se uvjerila da joj zakriva sve osim oiju; a njih je
prikovala za tlo kako bi izbjegla izravan kontakt s bilo kime.
Zatim je spustila pogled na svoje dlanove pa ih gurnula
meu slojeve platna koje joj je padalo niz struk. Jo su uvijek bili
oteeni; a posjekotine i ogrebotine pune zemlje; zbog ega su
odavali dojam ene koja je itav ivot radila teak posao. Bila je
paljivo isprala svu osuenu; skorenu krv; nokti su joj bili
iskrzani do ivca i prekriveni zemljom; tako da je prljavtina
pokrivala mjesta na kojima su se bili odvojili od koe.
Bila je nadomak selu i ula zvukove kako izbijaju iz
malene skupine. U daljini je ak svirala i glazba. Cjenjkanje je
ve poelo; a tezge oivjele zajedno s ljudima koji su nastojali
togod prodati ili kupiti.
Dobar dan, sestro.
Honor se skamenila; no natjerala se da svojom reakcijom
ne zbuni mukarca koji joj se neopaeno prikrao. Bila je odvie
usredotoena pa nije dovoljno pazila na svoje suputnike. ovjek
joj se obratio na jednome od manje uobiajenih dijalekata. Je li to
bio test?
Prije negoli je uspjela smisliti odgovor, ovjek joj se
nastavio obraati tihim glasom, kao da ne eli da ga itko uje.
Odmetnici su meu nama. Neto trae. Seljani su u strahu.
Okruili su selo i detaljno ga pretrauju. Samoj eni nikad dosta
opreza. Ako elite, moete putovati sa mnom. Bila bi mi ast
pomoi starijoj sumjetanki.
63
Zar on zna tko je ona? Ali kako? Nije li bila izuzetno

oprezna? Je li je upozoravao jer zna da militanti tragaju upravo
za njom? I je li joj nudio tek ohrabrenje da je nee izdati tako to
se pretvarao da nije prozreo njezinu krinku i nazivao je
staricom? Ili je u igri bilo neto mnogo zlokobnije? Je li
predstavljao upravo one koje je nastojala izbjei po svaku
cijenu?
Nije imala mnogo izbora. Ako pone bjeati, pouzdano e
privui pozornost. No ipak, sumnjala je da upci koji je progone
imaju dovoljno velika muda da siu ovdje u selo meu njih, kad
su toliko blizu da ih moe namirisati. A ako bude putovala s tim
mukarcem koji izgleda starije, to e pripomoi dojmu koji se
trudila stvoriti.
Mukarac je imao manje godina od onih koje je ona
nastojala postii svojim izgledom i vjerojatno je imao enu - ili
ene - i djecu. Moglo mu je biti etrdeset, no bilo je teko rei sa
sigurnou jer je mukotrpan rad znao uvelike postarati ovdanje
ljude.
Zahvaljujem, brate, dobar dan i vama. Zatim je ubacila
traak straha u svoj glas, kao to se oekuje, osvrnuvi se no
pazei da ne sretne njegov pogled i drei glavu pognutom u
znak poniznosti. Zato su doli? Zar ovo nije mirno selo? Za
ime sada tragaju? I jesmo li sigurni?
Promislila je o sve i jednoj rijei koju je izgovorila i
namjerno se potrudila da zvue u skladu s njezinim izgledom.
Nije eljela odati tragove nikakvog naglaska, a vrlo je
dobro govorila jezike Bliskog istoka, pa ak i one slabo poznate
na rubu izumiranja. Odahnula je ne zamijetivi ni jednu
pogreku. Samo se nadala da mjetanin nije uoio neto to joj je
64
moda promaknulo u vlastitu glasu. Govorka se o skupini koja

samu sebe naziva Nova era i traga za Amerikankom koja se
jedina spasila tijekom bombardiranja humanitarnog centra.
Nee stati dok je ne ulove, stoga su se rairili na sve strane i
razdvojili kako bi pokrili to vee podruje. Seljani su
uznemireni. Boje se da e skupina unititi selo i proiriti svoj
teritorij. Ako pronau tu enu, predat e je u nadi da e ih
fanatici zauzvrat potedjeti.
Honor je sada bila sasvim uvjerena da taj ovjek zna da
trae ba nju. Ali zato joj nudi pomo, to nije znala. Ali opet,
moda ju je samo elio namamiti, pruiti joj lani osjeaj
sigurnosti kako bi je sam predao Novoj eri i uzeo nagradu.
Nije imala vremena promiljati o svojim mogunostima
niti ih premetati po mislima. Time bi se nedvojbeno razotkrila, a
nijedna starija ena ne bi odbila tuu zatitu kada bi doznala o
emu je rije, stoga je uinila jedino to je mogla. Prihvatila je
jedino to joj se prualo.
Zahvalna sam na vaoj zatiti i rado je prihvaam.
Trebam samo nekoliko stvari. Nemam se elju zatei usred
pokolja nevinih.
Neka nam Alah oboma pomogne, sestro moja odvratio
je slubenim glasom. Poite sa mnom i kupit emo sve to vam
treba kako biste mogli poi svojim putem. I neka vas Alah prati
kamo god poli.
Znao je. Jamano je znao. Ali svejedno je djelovao kao da
joj eli pomoi. Osjeala je olakanje i zahvalnost, ali istodobno i
uasni strah. Mrzila je biti toliko izloena. Mrzila je to bilo tko
zna da uljezi trae upravo nju. Preplavila ju je krivnja. Nije
eljela biti odgovorna za smrt nedunih ljudi. Nije eljela da
65
zbog nje desetkuju selo. I nije eljela donijeti smrt ovjeku koji
zna tko je ona i pomae joj bez obzira na to.
Pridruila mu se, a on je usporio korak kako ne bi
zaostajala.
Jeste li ozlijeeni?
Njegovo blago, zabrinuto pitanje dodatno je usplahirilo
Honor. Nije smjela vjerovati nikomu. to ako je odvede ravno u
ruke njezinih progonitelja?
Lagano se nasmijala, trudei se zvuati ogrubjelo poput
nekog starijeg i izmrcvarenog od napornog rada. Kad zaete u
moje godine, bole vas kosti i ne kreete se jednako brzo kao u
mladosti. Ali dobro sam. Jo uvijek se dobro snalazim.
ovjek je kimnuo, naizgled prihvativi njezino objanjenje.
Nastavili su koraati u tiini sve do malenih nastambi u selu.
Honor je pozorno pregledavala selo ispod polu sputenih
trepavica. Na rijeci, njezinom glavnom cilju, nekoliko je ena
pralo rublje. Djelovale su vedro, ali moda nisu znale za
opasnost koja se uvukla u selo.
Najprije e otii do rijeke jer e joj to omoguiti da baci oko
na tezge i provjeri sadre li ono to joj je potrebno. Izdrat e bez
hrane jo nekoliko dana, ali bilo je logino da obnovi zalihe jer
nije mogla znati kada e joj se pruiti sljedea prilika.
Jedini vrijedan predmet koji je posjedovala i kojim ne bi
smjesta izazvati sumnju bila je raskona ukrasna narukvica koju
je joj je poklonila zahvalna obitelj djeaka koga je izlijeila i jer je
bila srdana i hrabrila dijete kada bi se uplailo. Znala je da je
narukvica vrijedna i da si obitelj nije mogla priutiti da je tek
tako pokloni, no uvrijedila bi ih da ju je odbila, a sada joj je bilo
drago to to nije uinila. Trebala bi joj dostajati za kupovinu
66
hrane i nove odjee kako bi mogla promijeniti svoj izgled i

preobui se.
"Kamo ste poli, sestro? upitao je ovjek.
Na rijeku jednostavno je odvratila. Moram oprati rublje
i uzeti dovoljno vode kako bih se vratila kui.
Nakratko ju je prouavao, oigledno vaui istinitost
njezinih rijei.
Ja u vam otii po vodu. Imam vika posuda. Rekao je to
na nain kao da zna da ona ima drukije boce u odnosu na
ovdanje, da je rije o plastinim bocama koje izgledaju sasvim
neprikladno. Vi poite po to trebate u selu, a ja u se vratiti
nakon to uzmem vodu.
Kimnula je i pognula glavu u znak potovanja i
zahvalnosti. Zatim se okrenula i polagano zaputila ulicom
naikanom tezgama i svakojakom robom. Morala je pronai
tezgu na kojoj se prodaje ne samo hrana ve i odjea, ili barem
tkanina od koje bi mogla oblikovati halju kao to je to uinila s
golemim komadom platna koji je pronala u humanitarnom
centru, jer je posjedovala samo jedno plateno sredstvo, to
znai da e se, ako ne pronae tand s objema stvarima, morati
odluiti za jedno od to dvoje.
Zastala je na nekoliko mjesta, hinei zanimanje pa ak i
teno avrljajui s prodavaima, neprestano pazei da je ne
razotkrije prirodna mladost u glasu te da odrava privid
napuklog, ogrubjela glasa mnogo starije ene.
Sve je vrijeme prelazila pogledom oko sebe, pomno
prouavajui gomilu ne bi li uoila neto neobino. Seljani nisu
djelovali uznemireno, to je Honor govorilo da su njezini
67
progonitelji vrlo diskretni i samo vrebaju na priliku da im se

plijen ukae.
Naposljetku je pronala tand s mnotvom ukusne, suene
hrane koja e joj dostajati za vietjedno putovanje ako bude jela
samo onoliko koliko joj je nuno da moe nastaviti, ali i
gomilom materijala. Vidjela je hidabe i duge, raskone halje
razliitih stilova i boja. Pronala je sve to joj je potrebno, osim
vode po koju je otiao njezin bezimeni zatitnik. Morala je itavu
stvar privesti kraju i otii odavde prije nego to navue
katastrofu na vrat domaeg stanovnitva. Nije eljela sauvati
vlastiti ivot na tetu njihovih. Kako bi kasnije ivjela sa sobom,
znajui da je rtvovala itavu zajednicu dobrih ljudi kako bi
preivjela?
Ne, smjesta e otii i pronai mjesto na kojem e moi
priekati no kako bi nastavila svoje putovanje. Svakog je dana
napredovala sve blie i blie svom utoitu, toliko da je gotovo
osjeala slatki okus pobjede. Ali nije bila toliko ohola da se
opusti, ma koliko blizu sigurnosti bila, jer bi je takva strana
pogreka mogla stajati ivota.
Na tezgi je radila starija ena, povuena ali srdana, to je
opustilo Honor. Pazei da ne napravi kakvu jezinu pogreku,
usredotoila se na rijei koje je oblikovala u umu i iznimno se
trudila da joj glas zvui ne samo staro i grubo ve i da zadri
naglasak i prenese ga najbolje to moe.
Na ruku joj je ila injenica da se u zemlji govorilo mnogo
jezika unato njezinoj skromnoj veliini, a mnogi su ljudi
govorili razliitim dijalektima. Stoga, dok god bude govorila
priblino tonim naglaskom i ne bude odala svoje amerike
68
korijene, ako ena i zamijeti kakve suptilne razlike, pripisat e ih

njezinu razliitom podrijetlu.
S potovanjem se obratila eni govorei to trai, a potom
izvukla mukotrpno izraeni komad nakita pa pitala hoe li
dostajati u zamjenu za hranu i odjeu koju je eljela.
ena je uzela narukvicu iz Honorine ruke i paljivo je
pregledala, neprestano je okreui kako bi je na svjetlu vidjela iz
svakog kuta. Zatim je ponovno pogledala Honor, oima koje su
odraavale iskrenost.
Previe je za ono to traite. Molim vas, izaberite jo
neto to vam je po volji. To je vrlo vrijedan nakit.
Honor je bacila pogled na ostatak enine robe, odvagujui
to bi jo mogla ponijeti sa sobom. Jo jedna halja bila bi
preteka. Hrana joj nije bila prijeko potrebna. Ali potom se sjetila
da joj je potrebna posuda u kojoj e prokuhati vodu iz rijeke i
izvor plamena kako bi zapalila vatru upaljaem koji je uzela iz
klinike u sluaju da joj ponestane pitke vode. Hvala Bogu na
ovisnosti jednog radnika o cigaretama i injenici da se redovito
iskradao kako bi puio tijekom razdoblja bez guve.
Posudu, dodala je Honor. I kremen za paljenje vatre.
Imate li ih?
ena joj je odvratila proraunatim pogledom, kao da
oima nastoji otkriti sve njezine tajne. Pred njezinim se
pogledom Honor osjeala nelagodno i ranjivo, nimalo ugodno.
Izgledate kao da vas boli odvratila je ena s uvjerenjem.
S godinama dolaze bolovi i muke nad kojima nemamo
kontrolu. Poite sa mnom u moj dom pa u uzeti predmete koje
traite, i takoer u vam dati ljekovitu kremu kako biste je
nanijeli na miie ili zglobove koji vas najvie bole. Olakat e
69
vam bol, ali nee vas onesposobiti ni na koji nain. Moj e mu

uvati tezgu dok nas nema.
Honor je ispunila paranoja. Imala je osjeaj da ti ljudi
tono znaju tko je ona, ali da joj iz nekog razloga ele pomoi. U
redu, dvoje ljudi ne ini selo, ali nije sluajno to je jedino dvoje
ljudi s kojima se nala u izravnom kontaktu naizgled prepoznalo
njezinu nevolju - i ponudilo joj pomo na njezinom putu.
Premda je osjeala zahvalnost zbog te geste koja joj je
izmamila suze na oi jer je shvatila da postoji toliko dobra na
ovome svijetu kojim naizgled vlada zlo, posljednje to je eljela
bilo je da ti ljudi pate ne samo zato to je nisu prijavili ve jer su
joj pomogli i zapravo je pomogli sakriti.
Ali odbiti eninu ljubaznu ponudu predstavljalo bi
najveu uvredu, stoga je Honor kimnula i tiho joj zahvalila. Ova
se nasmijala, a zatim mahnula mukarcu koji je stajao nekoliko
metara dalje i razgovarao s drugim seljaninom.
Razgovarali su tihim glasom, a enin je mu u jednom
trenutku pogledao Honor iznenaeno podiui obrve; a
zaudno, oima mu je naas preletjelo divljenje - potovanje -
prije nego to je iznova nestalo.
Znaju li svi tko je ona? Stala ju je preplavljivati panika.
Jedva je disala. Samo je mislila na to da su ovdje. U blizini. Prate
i ekaju. Vrebaju. I da bi nevini ljudi mogli poginuti ako otkriju
Honor, jer ti ljudi ne mare ni za to osim za svoj cilj. Samo
spoznaja da bi mogla biti odgovorna za bezumno krvoprolie
natjerala ju je da potisne rastuu histeriju u sebi, te je smireno
koraala uz enu prema jednoj od malenih nastambi nedaleko
od mjesta na kojem su stajale tezge.
70
Uavi, Honor se lagano opustila. Ovdje se nije osjeala

toliko izloenom, premda je znala da nije sigurna i da zidovi
malene kue samo odaju dojam zatite. Za ruenje ulaznih vrata
ne bi bila potrebna naroita snaga; stoga kada bi netko poelio
ui, nita ih ne bi moglo sprijeiti.
ena je hitro skupila predmete koje je Honor bila zatraila,
a zatim uzela dobar dio guste paste iz posude koju je drala na
polici i paljivo je zamotala u slojeve prozrane tkanine,
oblikujui vrsti paketi koji je Honor mogla s lakoom sakriti
negdje uz tijelo ili ga jednostavno nositi u tobolcu.
Ponijela je i predmete sa tanda koje je Honor zatraila i
pomogla joj spremiti ih u provizorni tobolac. Uvidjevi da je
rije o pokrivau iji su krajevi bili povijeni u neuredni vor
samo kako bi sprijeili predmete da joj ispadnu; nezadovoljno je
coknula jezikom i nakratko napustila Honor. Vratila se za
nekoliko trenutaka nosei torbu od vreg materijala koja je
imala ne samo vezicu za otvaranje i zatvaranje ve i dugu ruku
za noenje preko ramena i tijela; tako da joj ruke neprestano
budu slobodne.
Honor se zagledala ravno u enine oi; otvorena i
nepokolebljiva pogleda dok joj je njezina nova zatitnica
stavljala torbu preko odjee. Prestala se pretvarati jer je bilo
oito da ena savreno dobro zna tko je Honor. I morala je
doznati zato.
Zato mi pomaete? tiho je upitala na eninom
materinjem jeziku. Riskirate mnogo toga protivei se vojsci
poput one koja me lovi.
Srdba je bljesnula u eninim oima te je naas ostala
utjeti prije nego to se iznova sabrala, oslobodivi se ljutnje.
71
Oni su zvijeri prosiktala je izdajui dojam staloenosti.

Ne slijede Alahov put. Nisu Alahovi sinovi. Izdaju svakog
istinskog vjernika, one koji znaju istinu. Ubijaju vlastite ljude.
Ubijaju one koji im se odupiru. Ubijaju strance koji samo ele
pomoi naim ljudima. Ne bave se Bojim, ve vrajim poslom.
ele mo i slavu i ele da ih se drugi boje i dive im se. Ako im se
ne stane na kraj, nitko, ni muslimani, ni oni koji slijede bilo koju
drugu vjeru, nitko tko ne prihvati njihov greni put nee biti
poteen. Nee stati na zemljama i podrujima koja trenutano
okupiraju i teroriziraju. ak se i sada ire poput kuge, sijui smrt
i unitenje po svemu to dotaknu. Poslat e svoje vjerne sluge u
svijet i doivjet emo vremena kakva nikada prije nisu postojala.
Ni jedno mjesto nee biti sigurno. Ni jedna zemlja. itav e svijet
doznati kako je ivjeti ovdje, biti jedan od nas i svakoga dana
ivjeti u strahu od smrti ili gubitka voljene osobe zbog
bezumnog, bezbonog nasilja. A to emo tada uiniti? Kamo
emo otii? I tko e ih zaustaviti?
ena je udahnula, izgovorivi to toliko iskreno i gorljivo
da su se rijei samo prolile, tako da je jedva stizala doi do daha
dok je Honor povjeravala svoje strahove - golu istinu.
Mnoge su obmanuli priznala je ena. Ponaaju se kao
Boji sljedbenici. Dobro poznaju Kuran i strunjaci su u
pogrenom tumaenju svetih rijei, inei da naizgled ispravno
govore ono to nije istina. Mnogi njihovi pobornici zaista vjeruju
da ispunjavaju Alahovu volju, da mu slue i da e biti bogato
nagraeni za svoju slubu.
Ta skupina funkcionira na principu straha i mrnje
zgaeno je nastavila. Kada se netko pridrui njihovom krugu;
neposluh ili bilo to to se moe protumaiti odsustvom
72
vjernosti smatra se grijehom protiv Alaha i kanjava se smru. I

to ne brzom ili milostivom.
Zadrhtala je, a tuga joj je ispunila oi kao da je iz prve ruke
iskusila ono to prenosi Honor.
Koriste ih kao primjer da bi doveli ostale pripadnike u
red. Hvale ih i glade im ego jer ne zastranjuju i jer su sasvim
posveeni svojoj svrsi. Oni koji nisu, njih stravino mue, a
ostale vjerne sljedbenike tjeraju da ih mue kako bi se oeliili.
Sudjelovanje u oduzimanju ivota i due onima koji su ih izdali
nastoji se prikazati au. Naposljetku, kada rtva iscrpi svu
snagu i nae se na korak od smrti, odrubljuju joj glavu pred
svima i proklinju je na pakao, izgovarajui svaki njezin grijeh
pred svima. Tek tada joj odsijeku glavu; a zatim slave...
Utihnula je i ponovno pogledala Honor, ovoga puta oiju
ispunjenih jo veom tugom. Kupale su ih suze i patnja. Honor
je shvaala tu vrstu patnje. Onu koja vas gui i prijeti da e vas
shrvati. Onu koja vas ini tupim i gotovo bezosjeajnim za sve
osim dubokog gubitka. A vi je prihvaate jer vie ne elite
osjeati. Ne elite se sjeati.
Ne mogavi se suzdrati; Honor je prevalila kratku
udaljenost izmeu sebe i ene; poloila dlan na stariin i stisnula
ga u znak utjehe; ali i solidarnosti. Tako da joj porui da joj
vjeruje. Da sve te stvari koje joj je ispriala smatra jednako
uasnima.
Ta vam je skupina ubila nekoga tiho je rekla Honor.
Nove su suze zablistale u eninim oima te je na trenutak
spustila pogled kao da se nastoji sabrati. Poloila je drugi dlan
na Honorin tako da je sada bio zarobljen izmeu eninih ruku.
73
Da. Sina. Nije bio zao. Obmanuli su ga. Mislio je da ono

za to se skupina zalae, za to je hinila da se zalae, ispravno i
imao je snaan osjeaj asti te je elio zatititi svoju domovinu,
svoju obitelj. elio je zaraditi novac kako njegov otac i ja vie ne
bismo morali naporno raditi. Tako mi Alaha, uinio je to zbog
nas rekla je slomljenim, bolnim glasom prepunim krivice koju
nije snosila, ali koju je svejednako osjeala. Honor je shvaala i
taj osjeaj. Jo uvijek se borila s krivnjom to je ba ona
preivjela, to je jedina izbjegla smrtonosni napad na mjesto na
kojem je volontirala.
ena je zastala i utihnula, a tiina je ispunila zrak izmeu
njih. Majka se izgubila u mislima naizgled odlutavi nekamo
daleko, alei zbog davnih odluka i vjerojatno krivei samu sebe
jer nije uspjela zadrati svog sina. Honor se kidalo srce zbog te
ene. Majke koja je patila za svojim djetetom, ene koja je unato
snanoj vjeri i posveenom duhu osjeala mrnju koje se
katkada sramila. Honor je bila sasvim sigurna u to.
to mu se dogodilo? blago je upitala.
ena je progutala knedlu, a zatim posegnula za malenom
posudicom vode i otpila gutljaj kako bi odagnala suhou u
ustima i mogla nastaviti govoriti.
Isprva je bio posveen. Savren vojnik. Brzo je
napredovao, zadivivi pretpostavljene svojom pameu i
injenicom da je bio vrstan strateg. Ali to je dulje boravio ondje,
sve je vie uviao, sve vie shvaao. Poeo je sve iznova
provjeravati. Najprije samog sebe, jer je jo uvijek nastojao
shvatiti to nije u redu s obzirom na to da je u poetku sve
djelovalo kako treba. A zatim su postali hrabriji, agresivniji.
Napadali su nedune ljude samo zato to su mogli. Poeli su
74
iriti svoj teritorij, vjeito pohlepni i nikad zadovoljni. Postigli su

potpunu prevlast. Osjeali su se nepobjedivo, kao da ih ni jedan
narod ne moe zaustaviti. ak ni najmonije vojne sile na
svijetu. Promijenili su planove i poeli razmiljati na mnogo iroj
razini, potaknuti svojim brojnim uspjesima. Bili su nemilosrdna,
bezbona udovita koja nisu prezala od ubijanja ena i djece.
Nenaoruanih mukaraca. Od unitavanja mirnih sela koja se
nikad nisu ni s kim zavadila, pa ak ni imala oruje za to.
Osvojili su ih s lakoom i pogubili svakog mukarca, enu i
dijete, najprije djecu, pred oima njihovih roditelja tako da osjete
agoniju zbog njihova gubitka. Ili su redom, ubijajui najprije
djecu dok su roditelji ekali itavu vjenost, oajni i krivei sebe
jer nisu zatitili svoju djecu. Nakon to su smaknuli i posljednje
dijete, preli su na odrasle, a kao i s djecom, najprije su ustrijelili
ene da bi ih muevi gledali dok umiru. Jo gore, mnoge su
silovali pred oima mueva, a oni nisu mogli nita uiniti, nisu
im mogli pomoi ni na koji nain. Zbog toga su poludjeli, a kada
je doao red na njih, spremno su doekali smrt, molili za nju i
prihvatili je jer vie nisu mogli ivjeti s uasom koji su doivjeli
gledajui kako im siluju i ubijaju itavu obitelj pred vlastitim
oima.
Ne morate nastaviti, apnula je Honor kada je enina
tuga zakrila prostoriju toliko da je Honor stegnulo u prsima i
natjeralo joj suze na oi. To vam nanosi previe boli. Ne elim
da to iznova proivljavate.
ena se pokuala nasmijeiti, ali u njezinu osmijehu
nazirala se bolna grimasa.
Proivljavam to iznova svake noi kada legnem u krevet.
Proivljavam to iznova svakog jutra kada ustanem.
75
Proivljavam to iznova svakog sata svakog dana. Nikada ne

naputa moje misli.
Honor je zatvorila oi, a suze koje je dugo zadravala
kliznule su joj niz obraze. Morat e nanijeti jo kane na lice za
svaki sluaj prije nego to napusti eninu kuu.
Moj se sin zgrozio nad time. Sam mu je Alah kroz viziju
objavio istinu. Otkrio mu je istinski cilj te skupine. Da
predstavljaju instrument zla, a ne dobra. Da nikada nisu bili
dobri. I da ih moj sin smjesta mora napustiti.
Drhtavo je udahnula, a glas joj je prepuknuo te je morala
progutati da zatomi navalu razorne tuge.
Trebao se samo pokupiti i otii. Priekati pravu priliku.
Ali nije to uinio. Nakon to je uo Alahovu rije bio je toliko
uvjeren da se skupina povodi za zlom te da ne djeluje u skladu s
Kuranom, da se suoio s voama. Ispriao im je svoj san i rekao
da moraju prestati ili ih eka vjeno prokletstvo. Nisu ga ubili na
licu mjesta niti uhitili. Poigrali su se njime. Sasvim su mu
ozbiljno rekli da mu zahvaljuju jer je podijelio Alahovu rije i da
je zacijelo posveen ovjek kada mu se Alah osobno obratio, te
da e uzeti u obzir sve to im je rekao, okupiti lanove i
raspraviti o promjenama. I tada su ga pustili.
Pogledala je Honor kao da procjenjuje hoe li povjerovati
u tu nevjerojatnu priu. Ali Honor je iskreno zurila u nju,
upijajui svaku rije. Ipak, ena je osjetila potrebu da potvrdi
svoj bizarni iskaz.
Ako se pitate kako znam takve stvari o skupini koja je
toliko diskretna - moj je sin vodio detaljan dnevnik svega to je
iskusio kao pripadnik Nove ere. Poslao mi ga je odmah nakon
to se suoio s voama. Moda je znao to e se dogoditi. Moda
76
je slutio da lau i elio da netko dozna kakvi su zapravo. A to

se tie toga kako znam to se dogodilo poslije - posljednji zapis u
dnevniku govori o sukobu s voama - jedan njegov prijatelj i
lan organizacije koji, poput moga sina, nije odobravao
postupke skupine, posjetio me i rekao mi to su uinili mom
sinu.
Ovoga se puta patniki zvuk oteo iz eninih usta,
prosukljavi iz same njezine due. Suze su joj neometano klizile
niz obraze, a lice joj je bilo ispunjeno tolikom patnjom da je
Honor nije mogla ni pogledati, a da pritom ne odgovori na isti
nain, prisjeajui se uasa onog dana kada su svi njezini
prijatelji i suradnici poginuli. Znala je tono kako se ena osjea.
Povezivala ih je spona koju dvoje ljudi nikada ne bi trebalo
dijeliti.
"Doli su usred noi. Moj je sin skupio svoje stvari i
namjeravao otii u zoru kako bi se vratio kui, meni i svom ocu.
Izvukli su ga iz kreveta i odvukli van gdje su svi ostali ve stajali
okupljeni. Zaepili su mu usta kako ne bi mogao govoriti,
braniti se, odrei se organizacije i njihova cilja, te time moda
posijati sjeme sumnje u ostalim sljedbenicima.
Ostalima su rekli da je izdao svoju brau. Da je poinio
neoprostiv grijeh tako to je otkrio njihovu lokaciju
suprotstavljenoj vojnoj skupini. Da su ga potkupili pa je zbog
novca izdao sve do jednog brata. Da predstavlja sramotu ne
samo pred Alahom ve i pred njihovom svrhom - Alahovom
svrhom. Po zavretku blaenja, ostali su rado pristali sudjelovati
u njegovu muenju. Bili su ljutiti - bijesni - jer je uinio takvo to.
Nazivali su ga zlom. Tvrdili da su ga zaposjeli zli duhovi.
77
itav su ga tjedan nesnosno muili, proaptala je dok su

joj suze nezaustavljivo oblijevale lice. U njegovu sluaju, nisu
se odluili na odrubljivanje glave netom prije nego to je umro
kao to to obino ine. Rekli su da takav izdajica ne zasluuje
brzu i bezbolnu smrt. Ostavili su ga da podlegne muci i
ozljedama koje su mu nanijeli. itavo to vrijeme nije imao ni
hrane ni vode. Potrajalo je jo tri dana!
ena je prinijela aku ustima i vrsto zagrizla, a njezina je
stravina bol opipljivo ispunila malenu nastambu. Honor si nije
mogla pomoi. Bila je roena da utjei druge. Da im pomogne
ak i na svoju tetu. Zbog toga je ak i sad bjeala i nastojala
spasiti ivu glavu. Zato to je odabrala opasno mjesto na kojem
je pruala pomo. Ali i zato to je tom podruju pomo
najpotrebnija jer se mnogi nisu usuivali doi.
Honor je zagrlila drugu enu i jednostavno je ostala grliti
dok su obje lile suze zbog brojnih uasnih, bezumnih smrti.
"Primite moju suut, proaptala je eni na uho. Zvui
kao da je bio dobar ovjek i nimalo slian bezumnim
marionetama kojima ta udovita upravljaju i koja prihvaaju
obeanja o bogatstvu i moi. Pokuao je ispraviti zlo. Sada je
siguran s Alahom. Morate to znati.
ena se slabano nasmijeila. Otrla je suze nadlanicom
koja je zadrhtala kada ju je iznova spustila na krilo.
Hvala ti na tim rijeima. Priznajem da sam se katkada
bojala za njegovu duu. Molila sam se da pronae mir u
Alahovim rukama. Ali da, bio je dobar ovjek. Podigla je
bradu, a pogled joj je postao odrjeitiji. Kada je doznao za
istinske ciljeve Nove ere, odupro se. I divim mu se zbog toga.
Ali iz dubine due alim to se nije tek okrenuo i otiao.
78
Honor je kimnula u znak razumijevanja. Svjesna da je

njezino vrijeme ogranieno i da je mukarac koji joj je otiao po
vodu vjerojatno trai, nagnula se naprijed kako bi ponovno
primila enin dlan.
Hvala vam na pomoi. Nikada vam se neu moi oduiti
na ljubaznosti. Ali sada moram ii. ovjek koji me dopratio u
selo i koji mi uzima vodu na rijeci rekao je da je skupina ovdje, u
selu. Barem odreeni pripadnici. Okruili su ga i motaju se ak i
po trnici. Trae me. Moram pronai nain da se neopaeno
izvuem. I mjesto za odmor. Danju spavam, a nou putujem
kako bih smanjila ansu da me otkriju, ali jutros sam morala
doi u selo kako bih obnovila zalihe. Gotovo sam ostala bez
svega i nisam imala vie vode.
enine su oi nakratko zasjale, a tada je prvi pravi osmijeh
obasjao njezino lice.
Ostat e ovdje pobjedniki je odvratila, kao da je
upravo rijeila golemu dilemu.
Strah je obuzeo Honor te je instinktivno odmahnula
glavom. Ne. Nikako. Neu ugroziti vas i vaeg mua - ni
ostatak seljana - na taj nain. Najbolje je da odem to prije i
odvratim pozornost od vas i svih ostalih. Bili ste vrlo ljubazni i
neu vam platiti tako to u vam donijeti smrt jer ste skrivali
nekoga koga love.
ena se nije prestala smijeiti. Nee te pronai ovdje. ak
i ako te dou traiti.
Izraz na njezinu licu bio je prkosan i to je jo vanije,
samouvjeren. Nije oklijevala, nije ispunjavala Honor lanom
nadom.
Honor joj je uzvratila zbunjenim pogledom. Kako?
79
Prije mnogo godina, kada se na ovom podruju strano

mnogo ratovalo, svakog smo dana strepili da e nas
bombardirati. Napadali su nas samo tijekom noi. Bili su
prevelike kukavice da se tijekom dana suoe sa svojim rtvama.
Stoga je moj mu iskopao sklonite ispod nae kue. Duboko je i
dovoljno iroko da u njega stanu dvije osobe. Ondje smo spavali
svake noi u mjesecima kada su nam prijetili bombardiranjem.
Otiite po svoju vodu i donesite je ovdje. Ja u vam je prokuhati
i oistiti dok spavate. Kada padne no, probudit u vas pa ete
moi nastaviti svoje putovanje uz Alahov blagoslov.
A to e va mu rei na to? tiho je upitala Honor.
Svaka pobjeda nad tim zvijerima koje se nazivaju Bojim
glasnicima i instrumentima njegove volje usreuje mog mua. A
on nikada ne bi okrenuo lea mladoj eni u takvoj nevolji. Nee
te pronai. Moj je mu ulaz nainio ne zamjetnim. Te bi ivotinje
mogle stajati ravno nad tobom i nikada ne bi doznale. Potreban
ti je odmor i da ti se netko postara za rane. Dopusti mi da
uinim tu sitnicu za tebe. Nisam mogla pomoi svome sinu, ali
tebi mogu.
Ne znam kako da vam se oduim Honor je odvratila u
suzama, a olakanje se spustilo nad nju poput proiavajue
kie.
Ovoga je puta ena posegnula za Honorinim dlanom i
vrsto ga stisnula u znak jasne solidarnosti. Odlunost te ene
prelila se u Honor. Osjeala ju je. Osjeala je eninu ustrajnost ne
samo da pomogne Honor ve i da Honor pobjegne i preivi.
Odui mi se tako to e preivjeti jednostavno je
odvratila. Znaj ovo, Honor Cambridge. Mnogi mole za tvoju
sigurnost i mnogi bi ti pomogli kako god znaju i umiju, ali ne
80
smije se pouzdati ni u koga, jer jednako kao to postoje ljudi

koji mole za tvoju sigurnost, tako postoje i mnogi koji nee
oklijevati izdati te zbog novca obeanog osobi koja te pronae.
Honor je ostala krajnje okirano zuriti u nju. ena je znala
njezino ime. Svi su znali njezino ime.
ena se nasmijeila. Postala si svojevrsna legenda tijekom
ovih nekoliko dana. Vijest o tvom bijegu pred militantima
pronosi se od sela do sela i svi se dive injenici to ne samo da je
jedna Amerikanka uspjela izbjei okrutni napad na va
humanitarni centar ve i tomu to se uspjeno skriva vie od
tjedan dana. Postala si novi simbol nade za nae ljude. Dokaz da
Nova era nije nepobjediva kao to se predstavlja, kao to njihov
ugled nalae. Zato mora posluati moj savjet i nikomu ne
vjerovati. Ti si izvor velikog srama za militante jer te, unato
svoj moi i strahu koji siju na sve strane, nisu uspjeli pronai.
Strano su bijesni i svakog dana postaju sve ljui i nestrpljiviji.
Nisam nitko poseban Honor je uspjela protisnuti
svladavi svoje zaprepatenje. Samo obina, prosjena ena
koja jedino to eli jest vratiti se kui.
I hoe gorljivo je odvratila ena. Ako to itko moe
uiniti; onda si to ti. Dospjela si ovako daleko i nee sada
podbaciti.
81
6. POGLAVLJE
USTRI glas probio se kroz pusto nitavilo Honorina

uma, pomutivi njezinu duboku i besanu okrepu. Unato
oajnikoj elji da se zadri unutar zatitne kukuljice u kojoj je
odmarala posljednjih nekoliko sati, strah i pripravnost bili su
odvie ukorijenjeni u njoj kako bi je sprijeili da se odazove.
Naglo je otvorila oi traei izvor zvuka te ugledala svoju
zatitnicu kako nervozno stoji na posljednjoj stubi sklonita koje
je izradio njezin suprug.
Oprosti to te ovako rano budim, ali mora se spremiti i
otii dok je jo dan.
Njezin zabrinuti glas razbudio je Honor te se urno
uspravila, uzimajui svoju torbu i poravnavajui novu halju koju
je jutros kupila. Pokrila je glavu im se uspela u kuu, kako bi
mogla popraviti mjesta koja treba dodatno obojiti.
to se dogodilo? otro je upitala Honor slijedei enu na
stubama.
Na vrhu stubita ekao ih je enin suprug, s mrkim
izrazom na licu.
Sjedni odvratila je ena. Nanijet u ti jo boje na lice i
kosu. Moe sluati dok radim. Imam ideju koja ti se moda
nee svidjeti, ali mislim da e, s obzirom na okolnosti, posluiti
kao savrena krinka tako da moe sigurno zaobii ubojice.
82
Honor je smjesta posluala, osjeajui uas u dnu eludca

koji joj je grio utrobu, ali takoer zaintrigirana eninom idejom.
Stoga se smjestila na jedan od runo izraenih stolaca,
isprepliui prste u krilu kako ne bi zamijetili njihovo
bjesomuno drhtanje.
Suprug je prvi progovorio.
Odmetnici su stigli i proulo se da namjeravaju ostati na
ovom podruju i nakon zalaska sunca s obzirom na to da se zna
da putuje iskljuivo nou. Postoji skupina ljudi koja je dola
radi trgovanja sa sjevera, iz smjera u kojem ti putuje. Mora
otii s njima prije nego to se smrai. Uklopit e se, a militanti
nee traiti enu koja putuje u skupini jer si dosad bila sama. To
ti je najbolji - i jedini - izbor. Ako ode noas, sasvim e te
sigurno uloviti. A ako se noas ne pojavi, pretrait e selo, a
one koje uhvate kako te skrivaju smjesta e pogubiti.
Honor je zurila u suprunike uasnuta opasnou u koju
ih je dovela. Bila je svjesna da mnogo riskiraju pomaui joj i od
poetka je dobro znala to zapravo riskiraju, ali izgovorena
naglas, ta ju je injenica potresla do sri. Nije eljela da ti ljudi
umru jer su potpunoj strankinji ukazali ljubaznost.
Tu nastupa moja zamisao ubacila se ena naizgled
osjetivi bujanje Honorine panike. Nee oekivati da putuje
danju, u drutvu, ali mogli bi imati dojavu o tvom nastojanju da
slii starijoj, pogrbljenoj eni koja pomalo epa.
Honor se usplahirila, a ve prisutni uas u dnu njezina
eludca dodatno se poveao. Osjeala je gorak okus beznaa i
neminovnog poraza u ustima. Dospjela je toliko daleko, i toliko
blizu; samo nekoliko dana dijelilo ju je od prelaska granice i
sigurne zone s amerikom prisutnou, mjesta koje se Nova era
83
nije usudila napasti, a ulovit e je dok je sloboda nadohvat ruke.

Nije to mogla podnijeti. Prinijela je stisnutu aku ustima,
odluna ne pokazati dubinu svog oaja pred tim hrabrim
ljudima. Osjeala je da bi ih time uvrijedila jer su pokazivali sve
ono ega je njoj trenutano manjkalo.
Samo me posluaj utjenim je glasom rekla ena.
Mislim da e se sloiti kako je to dobra ideja. Potamnit emo ti
lice i kosu, ali emo izravnati bore na tvom licu, zbog ega e
izgledati mlae. Uklonit emo jastuie zbog kojih djeluje
krupnije i premda e te moda boljeti s obzirom na ozlijeeno
koljeno, mora koraati normalno, kao da si sasvim zdrava.
Nanijet u ti melem na koljeno i ostale rane kako bi te nakratko
prestalo boljeti.
U skupini ima i mukaraca, jedan e se pretvarati da ti je
mu i koraati ravno ispred tebe, kao to je obiaj. Svi ti
imbenici - te promjene - zavarat e one koji vrebaju stariju enu
koja putuje pod okriljem noi. Vjerujem da nee privui njihovu
pozornost jer nee traiti ono to zbilja jesi. Mlada ena u
ivahnijoj odjei koja putuje sa skupinom drugih ljudi - obitelji -
usred dana.
Vjerujem da nema drugog izbora odluno je rekao
suprug.
Posvemanja sigurnost u njegovu glasu svladala je svaki
strah koji je Honor osjeala na pomisao o putovanju tijekom
dana. Razmislila je o eninim mudrim rijeima i shvatila da je u
pravu. Zapravo e predstavljati suprotno od onoga to Nova era
zna o njoj. Moda to sljedeeg puta nee upaliti, ali ako sada ne
uspije proi kraj njih, ionako nee morati brinuti sljedei put jer
ga nee ni biti. Mora ii korak po korak. Izbjei jednu po jednu
84
prepreku. A kao to je suprug rekao, to je zaista njezina jedina

ansa. Njezin jedini izbor. Mora to uiniti jer, ako je otkriju dok
bjei po mraku, militanti e shvatiti da ju je netko od seljana
zatitio te e se osvetiti tako to e pobiti svakog mukarca, enu
i dijete. Smuilo joj se od te pomisli. Ti su ljudi bili ljubazni
prema njoj, riskirali su vlastite ivote kako bi joj pomogli i neka
je vrag odnese ako im se odui nasiljem.
Krotko je kimnula u znak slaganja dok je ena detaljno
istila Honorino lice, uklanjajui prljavtinu skrivenu pod bojom
zbog koje je izgledala starije, a njezina koa naboranija. Potom je
iznimno paljivo utrljala boju u Honorinu kou te je iznova
nanijela na njezinu kosu tako da je njezina prirodna plava boja
sada izgledala gotovo crno. Potamnila je Honorine obrve, koje
su bile smee, ali ipak svijetle, stvarajui kontrast u odnosu na
njezinu medeno-plavu kosu. Honor ih je, ne elei riskirati, prvi
put obojila kada je upotrijebila kanu da bi upotpunila svoju
krinku.
Zatim je njeno nanijela debeli sloj bezmirisne paste na
Honorino nateeno koljeno, apui molitvu dok je radila.
Honor je osjetila peckanje suza u oima jer se ena molila na
iskonskom jeziku molitve. Arapskom. Traila je Alahov
blagoslov i njegovu ruku da je povede u slobodu.
Nakon to je obilno nanijela ljekovitu mjeavinu i na
mnoge druge ogrebotine i masnice, naredila je Honor da isprui
ruke, a potom paljivo prola svaki prst i utrljala boju u linije i
pukotine u njezinoj koi. Zatim je uinila istu stvar sa
Honorinim stopalima, a potom je donijela par cipela, nalik na
one koje su nosili ovdanji ljudi. Izgledale su mekano i udobno,
85
no ena ju je uvjeravala da su vrste te da mogu podnijeti sav

hod koji predstoji Honor.
Tvoje cipele bodu u oi strpljivo je objasnila. Ni jedna
ih ena ovdje ne bi nosila. Nasreu, nitko ih nije vidio, inae bi te
zamijetio. No budui da sada nosi drukiju odjeu i uobiajene
cipele, i s obzirom na injenicu da odlazi dosta prije zalaska
sunca, ne bi trebala imati nikakvih potekoa pri izlasku iz sela.
Nismo uli da zaustavljaju, pregledavaju ili ispituju bilo koga na
odlasku s trnice. Po svoj prilici, te guje vrebaju iz prikrajka i
ekaju da im se arobno pojavi pred nosom. ovjek bi pomislio
da su dosad shvatili da te ne smiju podcjenjivati, ali odvie su
nadmeni za to. Misle da su u prednosti jer su upoznati s tvojim
navikama, stoga su ti postavili zamku i ekaju da lijepo upadne
u nju.
Hvala vam - oboma, dodala je kako bi ukljuila i
supruga, to ste me spasili od zamke jer bih upravo to uinila
da me niste upozorili - i pomogli mi
Hajde, doi rekla je ena, pruajui Honor odjeu u
kojoj e napustiti selo. ekaju kraj jedne od tezgi hinei interes
dok ne stigne. Ali mora pouriti. Ne elimo uiniti bilo to
ime bismo izazvali sumnju.
Honor je ubacila u petu brzinu i za nekoliko minuta
navukla prikladnu odjeu, prebacila ruku torbe preko tijela,
navukla novi hidab te paljivo omotala halju oko ruku.
Odrjeitim se korakom uputila prema vratima, testirajui svoje
koljeno sada kad je morala hodati normalno. Ono se pobunilo
zbog brih pokreta i vee teine kojom se oslanjala na nogu, ali
bol je bio mnogo podnoljiviji nego prije, vjerojatno zbog enine
pomoi s melemom. I, to je najvanije, osjeala je da moe
86
normalno hodati, a da pritom ne ukae na svoju ozljedu. Boljelo

ju je, istina. No bol se pretvorio u tupu nelagodu, a puka
odlunost sprijeit e je da zakae. Na vratima je zastala i
okrenula se, osjeajui potrebu da barem pokua izraziti svoju
golemu zahvalnost.
Hvala vam rekla je. Mnogo ste riskirali zbog jedne
strankinje. Nikada vam se neu moi oduiti.
Neka te Alah prati na tvom putu odvratio je suprug
sveanim glasom. Svakog emo dana moliti za tebe.
I ja za vas zavjetovala se Honor. Neka Alah vjeno
uva vau obitelj. Nikada vas neu zaboraviti. Vjeito ete biti
prisutni u mojim molitvama.
Sretan put rekla je ena kada je Honor otvorila vrata i
zakoraila na danje svjetlo.
Uputila ju je prema skupini ljudi meu koje se trebala
uklopiti pa se zaputila k njima, nosei predmete koje je kupila
na trnici, ali prije nego to je stigla do njih, na putu joj se
iznenada isprijeio krupni mukarac pomalo zastraujueg
izgleda. Srce joj je ubrzalo, a instinkt zavritao da se brani ili
bjei. Morala je upotrijebiti i posljednji traak samokontrole da
spusti glavu na ponizan nain i promrsi ispriku na lokalnom
dijalektu.
Vrlo impresivno, Honor. ini neoekivano. Sad mi je
jasno kako si uspjela toliko dugo bjeati. A naglasak ti je
savren. Pitam se koliko jezika ovog podruja govori?
Ameriki naglasak, s natruhom junjakog, otezanje toliko
suptilno da ga je jedva zamijetila. Ali imala je afinitet za jezike i
naglaske, stoga su njezine ui mogle zamijetiti suptilne nijanse
kojih bi drugi vjerojatno bili nesvjesni. Ali on je oito takoer
87
nadaren za jezike ili barem za onaj na kojem mu se obratila s

obzirom na to da je bio svjestan kako nije zamijetio naglasak; a
traio ga je.
Bilo joj se ponovno ubrzalo, bubnjajui kroz njezine ile
poput tornada, ali sada iz sasvim drukijeg razloga. On je
Amerikanac. Je li je doao spasiti? Je li se u javnosti proirila
vijest da je preivjela i da militanti prevru nebo i zemlju u
potrazi za njom? Jesu li ga poslali da je izbavi? Ako jesu, zato se
jednostavno nije predstavio i izjasnio se po pitanju svog cilja? Je
li brinuo da e ih njezino olakanje odati? Da e postati
histerina, dreava glupaa i privui pozornost cijelog sela?
Neto u tome - njemu - jednostavno nije bilo u redu.
Ne vjeruj nikome.
enine rijei probile su joj se kroz misli pomutivi njezino
uzbuenje te se natjerala na ravnoduan, tovie zbunjen stav,
kao da ne razumije jezik kojim joj se obraa. Odvano je podigla
glavu; sreui njegov pogled i tjerajui vlastiti da odraava
zbunjenost.
Nagnula je glavu i lagano odmahnula; mrtei se dok je na
lokalnom dijalektu odgovarala: ao mi je; ne razumijem. Ne
govorim va jezik.
Traak humora naas je bljesnuo u njegovim oima prije
nego to mu je pogled i izraz lica postao krut - i jednako
ozbiljan.
Bio je odjeven poput ovdanjih mukaraca, no nije se
trudio sakriti to je zapravo. Bijelac. Moda razlog za odsutnost
njegova straha lei u tome to ga titi lanstvo u teroristikoj
organizaciji.
88
Nemam vremena za igrice. A ti nema vremena na

bacanje. Vjerojatno su ti rekli da tvoji progonitelji ekaju mrak,
kad se obino kree i da e traiti stariju enu koja pomalo
epa, te da ne provjeravaju one koji naputaju selo. Ali to nije
istina. Opkolili su selo na veoj udaljenosti tako da se ne ini da
bilo koga ispituju, ali ustvari su presreli sve do jedne osobe
nakon otvorenja trnice i ne ekaju mrak da im dopadne aka. I
unato mudroj promjeni krinke i odstupanju od rutine, plan ti
nee upaliti. Zaustavit e cijelu tvoju skupinu i detaljno
pretraiti svakoga od vas; a kada otkriju da si namjeravala otii s
njima, pobit e ih sve, a tebe zarobiti i odvesti te - ivu - u tvoju
najgoru nonu moru.
elina volja koja je odravala Honor na ivotu i u
pokretu od napada rasprsnula se u komadie i razorena ostala
leati oko nje. Znala je da joj u oima blista nepobitan strah,
posve je otkrivajui pred tim ovjekom ije namjere nije
poznavala. Nije znala je li rije o prijatelju ili neprijatelju. A bilo
je oito da on zna prokleto mnogo o njoj, zbog ega se nala u
nepovoljnom poloaju jer ona nije imala pojma tko je on. Samo
to da je Amerikanac, to ju je trebalo ispuniti olakanjem, ali
postojalo je neto u njegovu kamenom izrazu lica; uvidjela je
nemilosrdnost koja je vrebala iz sjena u njegovim oima. U tom
trenutku nije znala koga se boji vie, Amerikanca ili militanata
koji je ekaju u zasjedi.
Zato mi to govori? ispalila je na engleskom zurei
ravno u njegove oi, nastojei prepoznati bilo kakvu naznaku
onoga to smjera.
No njegovo je lice ostalo bezizraajno. Nimalo se nije
razotkrio, to je frustriralo Honor. Svi su otkrivali neto o sebi.
89
Uvjebano je oko uvijek moglo togod zamijetiti. Ali tog je

ovjeka bilo nemogue prozreti, kao da je godinama usavravao
svoju neprobojnu masku.
Mogao bi biti vojnik. Usrdno se nadala da je ameriki
vojnik i da je taj grubi nastup rezultat njegove obuke i iskustva
na ovom kraju svijeta gdje rijeke krvi teku ee nego one
vodene.
Zato to u te povesti sa sobom kako te ne bi ulovili ljudi
koji nee stati dok se ne doepaju svog plijena.
Prouavala ga je jedan dugi trenutak. Dakle, doao si me
spasiti? Tko si ti? Tko te poslao?
Izvio je obrvu, vidno zateen njezinim otporom. Moda je
oekivao da e mu pasti u naruje uz histerine jecaje, smatrajui
ga svojim spasiocem. No nije preivjela toliko dugo zato to je
slijepo vjerovala u bilo to. Ili uzimala stvari zdravo za gotovo.
Niti si je to mogla priutiti u ovom trenutku. Ne kada je
nadomak svom cilju da se sretno vrati kui.
Je li vano? upitao je blagim glasom. Sve to treba
znati jest da emo te moji ljudi i ja odvesti iz zemlje i izvan
dosega Nove ere. Ili bi radije riskirala sa svojom skupinom
zatitnika i odvela ih ravno u smrt?
Honor se ugrizla za usnu, u dubokoj dilemi. Zato ne
osjea sreu to ga vidi? Zato mu nije pala u zagrljaj, smlavljena
olakanjem i zahvalnou? Zar nije upravo zato toliko oajniki
eljela prijei granicu i ui u zemlju u kojoj su prisutni
Amerikanci? A ta joj se prisutnost upravo ukazala na putu,
nudei joj siguran prolaz. Moda zato to je bilo odve lako,
odve prikladno, a trenutak odve besprijekoran ili sluajan. A
90
ona ne vjeruje u sluajnost. Naroito kada je u pitanju njezin

ivot.
Ako pretrauju sve koji naputaju selo i ako su, kao to si
rekao, opkolili selo ukljuujui sve puteve koji vode iz njega,
zato onda ti i tvoji ljudi mislite da ete ba vi moi proi pokraj
njihovih barikada i izbjei upravo ono za to se kune da e mi
se dogoditi ako napustim selo s tom skupinom ljudi? Zar vi
takoer niste skupina ljudi?
Zabljesnuli su je bijeli zubi te je podsjetili na ralje
grabeljivca koji se sprema progutati plijen. Strah joj je
prostrujao kraljenicom te je nesvjesno protrljala ruku kroz teki
materijal svoje halje.
Namjeravam se provesti ravno pokraj njih.
Honor se ukipila od straha. Ljudi koji su ekali na nju
postali su vidno nervozni i poeli se polagano udaljavati, elei
to prije otii. I rijeiti je se. Dobro su znali koliko riskiraju time
to joj doputaju da putuje s njima, a sada, dolaskom tog stranca
prijeteeg izgleda, njihova se nelagoda dodatno pojaala. Nije
im mogla zamjeriti. Ali nije ih mogla ni osuditi na sigurnu smrt.
Nije se smjela kockati i provjeravati govori li joj mukarac pravu
istinu. Nije eljela skriviti smrt svih tih ljudi.
Rukom im je dala znak da mogu poi, donijevi tu
iznenadnu odluku kada je postalo jasno da e ih stajati glave.
Amerikanac je imao pravo. Nee tek tako odvesti svoje spasitelje
ravno na pokolj kad joj to ne jami nikakvu priliku da se spasi. S
druge strane; on joj nudi priliku, a njegova samodopadnost
davala je naslutiti da uistinu vjeruje - zna - da e uspjeti.
Izbor se svodio na manje od dva zla. Jedno poznato i
drugo nepoznatog. Znala je kakva je sudbina oekuje u rukama
91
divljaka koji je progone. Nije znala to smjera Amerikanac, ali s

obzirom na to da joj je drugi izbor bilo neminovno muenje,
beskrajna agonija i smrt, logika je prevagnula na stranu
nepoznatog.
Odluila si. A sada pouri rekao je posve grubim
glasom.
Na neki je nain drukije zamiljala svoje izbavljenje.
Moda u rukama amerikih vojnika koji bi je barem priznali kao
svoju i pitali za njezino zdravlje, a ne bi je prisilili da poe s
njima. Kad je ve kod toga, zar se nije trebao izjasniti kao
pripadnik vojske Sjedinjenih Drava? Zar se nije trebao
predstaviti?
Namrtila se. Vojnici ne nareuju drugim ljudima reda
radi, zar ne? Ali pretpostavljala je da upravo to ine iz dana u
dan tijekom spaavanja zatoenika ili taoca. Vrijeme je igralo
kljunu ulogu, a sluanje naredbi bilo je presudno za njihov
opstanak.
U kojoj grani vojske slui i gdje ti je identifikacijska
ploica? otro je upitala, premda je ve pourila uhvatiti korak
s njime.
Ugrizla se za usnu kako bi suspregnula bolni povik kada
joj se koljeno pobunilo na neuobiajeno otar pokret. Bila je to
glupost, ali nije eljela pokazati slabost pred tim ratnikom. A
oito je bio ratnik. eljela je pokazati samo snagu, ne dati mu
razloga da joj prigovara, i neka je vrag nosi ako ga bude
usporavala.
Ponovno je bljesnuo zubima, ali nimalo nalik na osmijeh.
Zapravo, straio ju je svakog puta kad bi to uinio. Odvie ju je
podsjeao na velikog zloestog vuka koji se sprema poderati
92
Crvenkapicu, samo to je Honor u ovom sluaju lutala kroz

pustinju, a ne umu, i to u njoj nema vukova. Premda je
postojalo mnotvo demona. Potomaka samog sotone. Zlo je
ovdje imalo odve velik utjecaj, okaljano krvlju nevinih.
Malo je kasno da trai od mene da se predstavim
odgovorio je blagim glasom.
Priao je vozilu nalik na vojni dip, a Honor je prvi put
osjetila divlje uzbuenje kako joj kola ilama. Vozilo je djelovalo
kao da pripada Amerikancima i premda moda zvui glupo s
obzirom na to da je civil i da nema pojma, dugo je radila na
ovom podruju i vidjela svakakvu vojnu opremu i vozila. Brzo
je nauila raspoznavati prijatelje i neprijatelje po potankostima
koji bi drugima moda promaknuli. Ali kada ti ivot ovisi o
znanju i kada te pretpostavka moe ubiti bre nego zalutali
metak na bojnom polju, ovjek brzo naui raspoznavati one koji
e te ubiti i one koji e te spasiti.
Mukarac ju je gotovo ugurao u stranji dio vozila i
spustio se pokraj nje, zalupivi vratima dok se nastojala
uspraviti i podii glavu s prostora za noge. Osjetila je kako je
prekriva teki materijal te se ovija oko nje, sprjeavajui je da se
spretno izvue. Vozilo je zatim jurnulo naprijed, zbog ega je
ponovno pala na pod. Frustrirana i bijesna zbog nedostatka
panje kojom ju je njezin spasilac dosad poastio, oslonila je
dlanove o pod i pokuala se uspraviti i ispetljati iz platna koje joj
je uinkovito zarobilo noge i onemoguilo vidik.
Na svoje posvemanje iznenaenje, osjetila je njegovu
vrstu ruku na sredini svojih lea kojom ju je dodatno gurnuo
na pod. Drugi mukarac, koji je otprije sjedio u vojnom dipu,
93
gurnuo joj je glavu pod svoje noge, no pokreti su mu bili

paljivi, za razliku od onog prvog.
Kada se spremila pobuniti, osjetila je dlan kako joj
obuhvaa stranju stranu vrata u znak upozorenja. I premda je
slabo poznavala mukarca koji ju je presreo u selu prije samo
nekoliko minuta, znala je da joj on dri ruku na vratu, a ne drugi
mukarac koji mu je pomogao zadrati je na podu.
Ponovno ju je stisnuo, a zatim, posve suprotno sirovoj
snazi njegova stiska i prividnog nemara za to to joj moda
nanosi bol ili je plai, palcem utjeno protrljao mjesto tik ispod
njezina uha, ne poputajui stisak.
Ne mii se, naredio je.
Platno slino dekama iz humanitarnog centra koje slue za
pokrivanje unesreenih palo je preko nje i ostavilo je u potpunoj
tami. Ali bilo je odvie teko da bi bila rije o deki kakve su
zajedno s ostalim potreptinama dijelili unesreenima. Prije je
sliilo ambasadorki ili ceradi. Bilo joj je teko prepoznati to
osjea na sebi i teksturu materijala jer se ve kupala u moru
tkanine vlastite halje.
Vruina ju je guila. Znoj joj je orosio tjeme i elo. Imala je
osjeaj kao da se lagano krka u penici. ak je i zrak koji je
udisala bio vreo, zaguljiv zbog tekih pokrivaa nad njom i
skuenog prostora u kojem je mogla disati.
Zbunjenost joj je opkolila um. Je li tek zamijenila jednu
vrstu pakla drugim? Kockala se vlastitim ivotom premda e je
oba ishoda odvesti u smrt?
Dip je odve brzo jurio preko neravnog terena, a Honor je
osjeala svako ispupenje. Amerikanac je jo uvijek drao dlan
na njezinu vratu i lagano je; ohrabrujue milovao palcem,
94
pomiui ga gore-dolje. Stoga se usredotoila na tu jednostavnu

utjehu koju joj odavno nitko nije ponudio i iskljuila bol zbog
udaraca koje je njezino ve izubijano i bolno tijelo moralo
podnositi.
Osjetila je kako vozilo usporava i ukoila se, zadravajui
dah; svjesna da nisu daleko odmaknuli. Jesu li ih zaustavili?
Mukarac je vrlo arogantno izjavio da se namjerava provesti
ravno pokraj barikada, a neto u njegovu glasu Honor je
ispunilo nadom da e upravo to i uiniti.
Obuzeo ju je istinski strah, paralizirajui je. Nije shvatila
da se poela tresti i prestala disati sve dok stisak oko njezina
vrata nije popustio, a mukarac prstima pomilovao njezinu kosu
ispod slojeva platna koji su je pokrivali.
Smiri se, Honor rekao je.
Prvi je put zaula njenost u njegovu glasu, osjetila je u
njegovu dodiru. Zbog toga se poeljela slomiti i zaplakati.
Dakle, moda joj treba nemilosrdni upak. Dok je god bjesnjela,
bila je usredotoena i nije prijetila da e se raspasti na komadie.
Mora se smiriti. Glas mu je ovoga puta zvuao
zapovjedniki, lien svake natruhe njenosti. Trese se kao
prut, a deke poskakuju kao da se ispod njih skriva leglo
nemirnih tenaca.
Zapeklo ju je u prsima te se uhvatila za njegovu naredbu,
tjerajui samu sebe na posluh.
Dii grubo je rekao. Dovraga; dii ili se onesvijesti. Ali
saberi se. Jo nisi na sigurnom i sada nije vrijeme da se opusti.
Honor je ula jo priguenih psovki, a mogla se zakleti da
je ula i nekoga kako govori: Lo mojo. Moda je konano
posve skrenula s uma.
95
Amerikanac je snanije stisnuo njezin vrat kao prije i

protresao je, iako ne dovoljno snano da bi je zaboljelo. Samo
kako bi privukao njezinu pozornost. Upalilo je.
Dobro sam proaptala je.
Slatki, spasonosni zrak uplovio je u njezina izgladnjela
plua. Tijelo joj se opustilo, a arenje povuklo kada se opustila
na podu sada zaustavljenog vozila.
Hvala kurcu; promrmljao je Amerikanac olabavivi
stisak, a zatim posve izvukao ruku ispod pokrivaa.
Ma koliko smijeno bilo, osjetila se naputenom i ozeblom
istog trenutka kada je njegova koa napustila njezinu. vrsto je
stisnula eljusti i zadrala ih tako da ju je zaboljelo, ali morala je
to uiniti kako joj zubi ne bi poeli cvokotati.
Osjeala je ponienje to se tako slomila i ponijela se poput
prave glupae pred tim ljudima. Nije joj bilo vano ele li joj
pomoi ili odmoi. Jednako kao to je odbijala nai se u poloaju
da preklinje ubojice koje ju progone da je ubiju i skrate joj
beskonane muke, tako je bila i ponosita kada je rije o ovim
mukarcima. Ponijela se poput nemone junakinje u
dramatinom romanu, u kojem je jedini cilj enske uloge
naglasiti mujaku sposobnost alfa-mukarca da neprestano
spaava njezino nesposobno dupe.
Dospjela je toliko daleko - i toliko dugo - sama samcata,
oslanjajui se iskljuivo na sebe i svoju volju za ivotom.
Mentalno se prekorila i odluila nikada vie ne pokazati slabost
pred tim ljudima, bez obzira na to tko su.
Tisuu joj je pitanja plesalo na jeziku. eljela je zatraiti
odgovore. Bila joj je potrebna sva samokontrola da ne izreeta
svog spasioca i ispita ga koga vraga smjera te to namjerava
96
uiniti s njome. Zato to nije bila posve sigurna da pripada

meu pozitivce, premda je znala da gadovi koji je love nikako
nisu dobri.
Tiina se spustila na unutranjost vozila te je zaula
sputanje prozora. Zatvorila je oi i ostala nepomina, pretaui
svoje misli u pusto nitavilo. Mir je jedino to e je spasiti, stoga
je uinila to je morala i prevukla ga preko sebe poput jednog od
onih mekih prekrivaa koje je njezina majka ivala svojim
blinjima.
Dopustila si je da odluta u te sretne uspomene, prizivajui
slike svojih roditelja, brae i sestre u svoj um i okruujui se
njihovom ljubavlju. To joj je omoguilo da se oslobodi
trenutanih okolnosti i opasnosti koja ju je okruivala poput
guste magle te da ostane mirna i sabrana, iskljuivi sve osim
nasmijanih lica svoje obitelji.
Toliko se udubila u taj drugi svijet da nije ni zamijetila
kada se vozilo iznova pokrenulo. Tek kada se Amerikaneva
ruka spustila pod deku i podigla je, a njegovi prsti kliznuli pod
Honorinu bradu i pogurnuli je djelomino joj zakreui lice
prema njemu, tek je tada shvatila da su se nastavili kretati.
Honor?
To pitanje sastavljeno od jedne rijei, reklo joj je sve. Pitao
ju je je li joj dobro. Je li jo uvijek s njima ili je izgubila bitku s
razumom i povukla se duboko u sebe.
Tko si ti? promuklo je upitala.
97
7. POGLAVLJE
HANCOCK je bezizraajna lica promatrao tu tvrdoglavu,

hrabru enu osjeajui nevoljko divljenje kojem nije doputao da
izbije na povrinu. Nije elio osjeati nita prema eni koja
predstavlja tek pijuna u igri velikana. Puko sredstvo za
ostvarenje cilja. Alat kojim e se posluiti poput svake druge
informacije ili oruja kako bi smaknuo ovjeka koji je oduzeo
vie ivota nego veina ratova, i nee nimalo aliti zbog toga.
Nije obiavao podcjenjivati ikoga, ni bilo koju situaciju, no
morao je priznati da je podcijenio Honor Cambridge i njezinu
snalaljivost. Isprva da, ali sada vie ne.
Kada je napustio Bristowa, taj je kukaviki gad popizdio
jer mu Hancock nije ostavio ni jednog svog ovjeka da ga titi,
preputajui ga iskljuivo lakajima koje je nazivao svojim
osiguranjem. Ali Hancock je bio siguran da e epati svoj plijen
i vratiti se u tren oka. Umjesto toga, danima je proeljavao sela,
ispitivao lokalno stanovnitvo i prislukivao vjetar kada su
poela aputanja o eni koja vie od tjedan dana uspijeva
umaknuti opakoj teroristikoj organizaciji.
S vremenom, glasine su postale glasnije i prerasle u
legendu, izrodivi simbol nade i hrabrosti. Pretvorila se u ideal
ugroenih i ugnjetavanih ljudi koji su ivjeli bez nade, u strahu
od Nove ere i njihova nepredvidljivog divljatva.
98
Njihova osvetoljubivost nije imala ni glave ni repa. Nitko

se nije zavaravao mislima da je siguran ili izvan dohvata
militantne skupine koja se preobrazila u monstruoznu,
nezasitnu pijavicu gladnu krvi i moi. Bio je to stravian nain
ivota, proet svijeu da svakoga dana mogu postati meta
skupine koja e ih zatim hladnokrvno ubiti bez ikakvog
premiljanja.
Zahvaljujui njihovim opetovanim priama o Honorinu
opstanku i bijegu, potovanju i divljenju koje je probudila u
njihovim srcima - njihovu ponosu na snanu ameriku ratnicu,
kako su je nazivali - Hancock je osjeao kao da zapravo poznaje
pravu Honor Cambridge. Vie se nije povodio suhoparnim,
nepristranim informacijama koje su mu omoguile uvid u njezin
ivot, obuku i vrijeme koje je neumorno i nesebino posveivala
tuim potrebama na podruju na koje bi se drugi teko odvaili
doi. Njezinu stvarnu narav i motivaciju otkrili su mu oni koji su
je poznavali ili znali za nju. Mnogi su smatrali da je aneo koga
im je poslao Alah. Hrabri aneo osvete koji neustraivo pohodi
mjesta koja veina razumnih ljudi izbjegava, koji jednostavno ne
mare za stravinu patnju onih koji ive ovdje itav ivot i koji
zasigurno ne bi riskirali vlastiti ivot da ukau suosjeanje i
pokuaju im barem malo olakati ivot. Da im prue jedan jedini
trenutak mira, toliko stran i nepoznat.
Dovraga, ak se i amerika vojska klonila podruja koja je
zauzela Nova era, ne elei zapoeti krvavi rat i rtvovati
bezbroj amerikih vojnika u bitki koju nikako ne mogu dobiti.
Ako ne uspiju osloboditi svijet vjeno rastue vojske, zakazat e.
Ako ih sve budu sravnili sa zemljom, teroriste e prikazati kao
99
muenike, potiui druge na osvetu, to e im omoguiti

pobjedu ak i iz groba.
Dakako, to je neizbjeno. Kada se skupina fanatika bude
osjeala dovoljno snanom da se okrene amerikim podrujima -
to je samo pitanje vremena - tada Sjedinjene Drave nee imati
drugog izbora nego osvetiti se. I to nee biti lagan ni kratak rat.
Vodit e se godinama i nee imati jasnog pobjednika, ma to
mediji tvrdili.
Oekivao je da e se Honor ponijeti poput dame u nevolji i
histerino mu se baciti u naruje im dozna da je Amerikanac i
da je odvodi iz zemlje. A bojala se. Svatko s mozgom bojao bi se
u njezinoj situaciji. No ostala je pribrana i odbila se predati
zasljepljujuoj panici i oaju koje je zacijelo osjeala.
Bila je ozlijeena i iscrpljena. Na svoje je oi vidio ruevinu
humanitarnog centra i ostao zadivljen injenicom da je
preivjela, da je uspjela pobjei i zadrati prednost pred
nemilosrdnim ubojicama koji su je progonili danima - skupini
koja posjeduje neograniena sredstva i iji utjecaj see daleko
izvan granica ove zemlje.
Bila je ilava. Prava ratnica. Osjeao je aljenje to e netko
poput nje morati biti rtvovan zbog opeg dobra, ali ne u
dovoljnoj mjeri da ga odvrati od njegova krajnjeg cilja da
smakne Maksimova. A sada je, posvjedoivi stravinom tragu
smrti i uasa koji je Nova era pri svakom pokretu ostavljala za
sobom, Hancock shvatio da ne moe stati samo na Maksimovu,
kako je prije mislio. Tu skupinu treba unititi. Zatrti ih prije
nego to postanu premoni da bi ih se zaustavilo.
Lecnuo se u sebi jer nije laljivac, premda joj nije mnogo
lagao. Samo zato to joj se openito nije previe obraao. Nije
100
mogao gledati na nju kao na ljudsko bie. Kao na nedunu

osobu. Nekoga tko zasluuje spas jer njezin ivot neto znai i
jer e svijet ostati bez jedne dobre osobe. Zato to e, ako se
prepusti tim opasnim osjeajima; oni pomutiti njegovu elju za
osvetom za stotine tisua iju pravdu nee istjerati nitko drugi.
A da i ne spominje one koji e tek uslijediti. One koji jo nisu
postali rtvama vrste nasilja koju je Maksimov prodavao - i
poticao - iz dana u dan. Tim je ljudima bez lica dopustio da mu
promu savjest i trajno se ukorijene u njemu. Ne jedna jedina
ena - muenica zbog njegova cilja. Nee okrenuti lea masama
kao to su to mnogi uinili - i nastavljaju initi.
Nije joj obeao potpuno izbavljenje, pa ak ni da e je
vratiti kui na sigurno. Rekao joj je samo jednu, jednostavnu
istinu. Da nee dopustiti Novoj eri da je se doepa. Nije rekao
nita vie, putajui je da shvati njegovo jedino obeanje kako
god eli. Obeanje koje e svakako odrati. Ili umrijeti na putu
da to uini.
A kada kucne as da je... izda, ni tada joj nee lagati.
Morao je obuzdati vlastiti izraz lica kako se ne bi namrtio na
pomisao da izdaje bilo koga. Nije izdaja ako spaava veinu na
raun samo jedne osobe, bilo mukarca ili ene. Takvim je
nainom razmiljanja sjebao posljednje dvije prilike da zauvijek
ukloni Maksimova, i neka ga vrag odnese ako se to ponovi. Nije
on nikakav prokleti junak. On je nalije i pronositelj pravde.
Nita vie.
Ipak, znat e da je njezina sudbina neto znaila. Da je
njezin ivot znaio - sve. Hoe li je to utjeiti ili ne, to nije u
njegovoj moi, ali nee joj dopustiti da misli kako e njezina smrt
biti samo jo jedna bezumna, beznaajna statistika brojka. A on
101
e, u ast njezine hrabrosti i rtve, prenijeti vijest njezinoj obitelji

da njihova ki i sestra nije umrla uzalud. Ona e, ako Hancockov
plan uspije, spasiti bezbroj nedunih ivota.
Kada je Honor nastavila zuriti u njega s oekivanjem,
suzivi oi u dugoj tiini, sjetio se da ga je pitala, tonije
naredila, da joj kae tko je on. Pretpostavljao je da toliko
zasluuje znati. Osim toga, to e pridonijeti ideji da su je on i
njegovi ljudi doli spasiti, premda nee aktivno podrati tu la.
Njezina je stvar to e zakljuiti u vezi s time.
Ja sam Hancock jednostavno je odvratio. A ovi
mukarci oko tebe su moj tim. Dobro su obueni. Najbolji. Nee
dopustiti da ti se bilo to dogodi dok putujemo na sigurniju
lokaciju.
Honor je sumnjiavo suzila oi i paljivo ga prouila. Nije
joj se svidjela njegova neodreenost. tovie, znala je da neto
skriva. Osim ustrajnosti i hrabrosti, bila je otroumna i vina
procjenjivanju ljudi.
Uzdahnuo je u sebi. Ovo nikada nije lako. Nije elio
osjeati nikakvo potovanje ni divljenje prema toj eni. Nije elio
osjeati ama ba nita. Bilo bi mnogo bolje da se ponijela poput
histerine, maloumne i nesposobne glupae. Prema takvoj bi
osobi mogao osjeati prijezir i ozlojeenost. Ali je njezin borbeni
duh u njemu budio potovanje. Hrabrost unato paralizirajuem
strahu. I elina volja unato nesavladivim preprekama. Tim se
osobinama ne samo divio ve ih je aktivno poticao u svim
svojim ljudima. Bile su duboko usaene u njemu, najprije od
ljudi koji su ga posvojili, a kasnije i prvog voe Titana. Rija.
ovjeka koji je obuio Hancocka i pouio ga vjetinama
potrebnima za nain borbe - i razmiljanja - nalik na stroj. Jer
102
bitke se ne dobivaju samo na temelju sirove snage, ve strategije

i sposobnosti da tono procijeni neprijatelja. Odbacivanjem
tetnih emocija i potpunom bezosjeajnou. Preobrazbom u
stroj.
A gdje se nalazi ta sigurnija lokacija>? sumnjiavo je
upitala.
Rei u ti kad stignemo.
Jo jedna istina. Zbog njihova improviziranog bijega i
injenice da je Honor jo jednom umaknula kandama Nove ere,
teroristi e biti bjesniji nego ikada. Smatrali su da e se konano
doepati pobjede nakon to su je slijedili u selo i opkolili ga,
spremajui joj zasjedu.
S obzirom na njihovu nepredvidljivost, istinski domet,
mnotvo tajnih i zasad nepoznatih saveznika, Hancock se nije
zavaravao milju da e, samo zato to je Honor sigurno izvezao
iz sela, moi tek tako napustiti podruje. Njezini e progonitelji
shvatiti da joj je netko pomogao, zbrojit e dva i dva te shvatiti
da su Hancock i njegovi ljudi jedini logini pomonici.
Minimalna e im istraga pomoi da shvate kako Hancock i
njegovi ljudi nisu oni za koje se izdaju - lanovi Nove ere koji
pomau u potrazi za Amerikankom. Sada predstavljaju metu,
ba kao i ona.
Koliko traje putovanje do tog mjesta za koje e mi rei
kada na njega stignemo?
Svakim je trenutkom zvuala sve srditije, a otri sarkazam
osjetio se u svakoj njezinoj rijei.
Spustio je ruku i paljivo je povukao na sjedalo izmeu
sebe i Mojoa. Vjerojatno nije dobro vidjela lana njegova tima
103
koji je sjedio s njezine suprotne strane, inae bi se nasmrt

prestraila.
Mojo je bio... utjelovljenje onoga to je Titan traio i isprva
elio stvoriti. Otprije oguglao na borbu i patei od onoga to
psihijatri nazivaju posttraumatski stresni poremeaj,
predstavljao je bezosjeajni stroj za borbu. Rijetko je govorio.
Nadimak je dobio jer je bio poznat po komentiranju svega s
Dobar mojo ili Lo mojo S obzirom na prirodu njihova posla,
rijetko su ga uli da govori Dobar mojo.
Bio je krupan i izgledao zastraujue, veinom elav s
tankim slojem kratko oiane kose. Tek se izbliza moglo vidjeti
da ima kosu. Oiljci su mu arali lice, a nos mu je bio slomljen
nekoliko puta. Oi su mu bile beivotne i hladne, onakve zbog
kojih su se poboni ljudi kriali i pribjegavali kratkim
molitvama.
Ali ne, oito ga je ve vidjela jer se otro zagledala u njega,
ne odraavajui ni traak straha ili gaenja dok joj je Mojo
pomagao da se uspne izmeu njega i Hancocka.
Sad si se naao pomagati mi promrmljala je.
Na Hancockovo zaprepatenje, Mojo se gotovo nasmijeio.
Gotovo. Bilo je to neto najblie osmijehu to je ikada vidio na
tom tipu.
Zubato se iskesio. Dobar mojo.
Kako god tiho je odvratila Honor. "Hej! rekla je,
pljesnuvi Hancocka po ruci kada ju je gurnuo pod njezinu
halju. Kliznuo joj je dlanom uz nogu, odgurujui platno. to to
radi?
Moram pregledati tvoju ozljedu, rekao je Hancock
ignorirajui njezino protestiranje.
104
Samo izbjegava odgovoriti na moje pitanje, optuila ga

je.
Koje pitanje? upitao je istim onim ravnodunim tonom
koji joj je poruio da mu dosauje.
Sva? prasnula je. Ali poet emo s time koliko nam
vremena treba da stignemo do tog misterioznog mjesta na koje
me vodite?
Zvuala je odrjeito, ali oi su joj iskrile te je shvatio kako
onih nekoliko fotografija nije nimalo tonije predoilo njezin
pravi karakter u odnosu na podatke iz njezina ivota.
Na fotografijama je izgledala drago, nevino, dobroduno i
krotko. Poput naivne dobrice koja vjeruje kako e spasiti svijet,
ali nema pojma o pravom stanju situacije u koju se dovela.
Ali u stvarnom ivotu bila je sve samo ne draga i krotka.
Ispod njezina naivnog nalija buktjela je prava vatra. I imala je
snanu volju, o emu svjedoi injenica da je pobjegla
preivjevi napad, i to ne glavom bez obzira, bez ikakvog plana
ili informacija. Bila je suzdrana pod pritiskom i vina brzom
snalaenju. Hancock se nee dobro provesti ako se bude imalo
opustio pokraj nje. Ako joj da bilo kakav razlog da posumnja u
njega i njegove namjere - a imala je i zato - nee se ustruavati
pobjei, a nije imao vremena jo jednom cijeli tjedan prevrtati
nebo i zemlju u potrazi za njom. I tada moda ne bi stigao do nje
prije Nove ere.
Nekoliko dana. Moda vie, moda manje.
Slegnuo je ramenima kao da nije vano te da je uvjeren da
e je odvesti onamo bez obzira na to koliko mu vremena trebalo.
Morao ju je nagnati da mu povjeruje. U njegove rijei. Ali nikada
je nee poticati da se pouzda u njega.
105
Honor je zbunjeno rairila oi. ak je i pogledala Mojoa

naizgled traei potvrdu, a zatim ispustila zvuk gaenja kao da
je shvatila kako je smijeno to uope pokuava odgonetnuti bilo
to na licu drugog mukarca.
Nemate helikopter? Ono, opaki helikopter? Kakva bi
vojna jedinica poslala ljude u spasilaku misiju... Uznemireno
je dlanom protrljala svoju obojenu kosu. to sam ja uope?
Nisam ba taokinja. Nestala osoba? Zar itko uope zna da sam
jo uvijek iva? Da sam preivjela bombardiranje?
U oima joj je sijevnula bol. Ne tjelesna bol, ve
emocionalna bol, kao da razmilja o svojoj obitelji i tuzi koju
zacijelo osjeaju jer ne znaju je li iva ili mrtva, boli li je, je li
uplaena i zatoena na nekom mjestu gdje je nitko nikada nee
pronai.
Jednako je brzo to zatomila, tjerajui bol iz svojih oiju i
otro se usredotoila na Hancocka. Bila je neoekivano... snana.
Rijetko ga je to moglo iznenaditi. Ali Honor je bila upravo
takva. Neto sasvim neoekivano ali osvjeavajue.
Kakva ste vi to vojna jedinica da ne posjedujete ak ni
helikopter? Kako ste vi mislili otii, a pogotovo sa mnom? otro
je upitala s oiglednom nevjericom. Mislite da emo se tek tako
odvesti odavde?
A zatim se njezino elo nabralo kao da je shvatila neto
drugo. ena je postavljala previe prokletih pitanja, umjesto da
pokae barem malo zahvalnosti to su sprijeili one upke da je
ulove, i to mu je poelo dizati ivac. Da nije stigao do nje u
pravom trenutku, ve bi sada bila izloena stranoj patnji koja bi
slijedila u narednim danima, pa ak i tjednima, nesnosne boli i
agonije. Savjest koju je potjerao iz svog uma negdje duboko u
106
njemu aptala je kako e je predati istoj sudbini. Samo odgaa

neizbjeno, i to je jo gore, ispunjava je lanom nadom da je
njezinim mukama doao kraj. A to ga je dodatno razljutilo. Nije
se trudio sakriti tu injenicu pred njom.
Prije nego to je dospio iskazati svoju ljutnju, Honor se
nagnula naprijed, naoko nesvjesna opasnosti dolijevanja ulja na
njegovu vatru.
I, nekoliko dana? Ja bih bila prela granicu za jedan,
najvie dva dana, a hodala sam. Mi se vozimo. Trebalo bi nam
dostajati tek nekoliko sati!
Hancock je obuzdao svoj bijes - na jedvite jade - no
svejedno je zvuao ljutito kad je progovorio. Mislim da troi
previe vremena postavljajui glupa pitanja i gledajui
poklonjenom konju u zube.
Sve vrijeme, dok je Honor bljuvala vatru na njega, on je
odmotavao povez na njezinu koljenu te je iz frustracije odvie
snano povukao posljednji komadi tkanine nad nekakvim
slojem blatnjave masti koja je drala povez na goloj koi njezina
koljena. Platno se otrgnulo, povlaei za sobom i tanki sloj
osuene krvi. Krv je smjesta nahrupila u ranu, a Hancock je tiho
opsovao. Dovraga, nije joj elio nanijeti bol. Morao je zadobiti
njezino povjerenje, a da pritom ne otkrije vie negoli je potrebno,
a ne ponaati se kao da su nabrueni teroristi bili bolji izbor.
Lecnula se, a potom ugrizla za usnu, jedva otkrivajui
vrhove bijelih zubi. Sva joj je krv napustila lice zbog ega je boja
utrljana u njezinu kou djelovala jo tamnije i neprirodnije
spram takvog bljedila.
Hancock je ponovno tiho opsovao i posegnuo za
komadom platna koji mu je Mojo ve pruao. Obrisao je krv, a
107
zatim uzeo boicu vodikova peroksida koju mu je Mojo dodao i

sreo Honorin pogled.
Ovo e boljeti, rekao je, ispriavajui se to ju je ve
jednom nenamjerno povrijedio.
Preivjet u odvratila je poprimivi krut izraz lica.
Ipak, zatvorila je oi i opasno se zanjihala kada joj je
Hancock tekuinom poprskao koljeno, a potom tkaninom
skupio viak tekuine. Djelovala je kao da se naginje u stranu i
Mojo je zacijelo pomislio istu stvar jer ju je primio za nadlakticu,
svojom golemom rukom nasuprot njezinim sitnim kostima i stao
je prouavati, zadravajui je u uspravnom poloaju.
Hvala promrmljala je Honor, ne otvarajui oi.
Lo mojo, rekao je Mojo, odmahujui glavom dok je
promatrao nateeno koljeno s kojim je Hancock sada mnogo
paljivije postupao.
Nova era kontrolira ovdanji zrani prostor Hancock se
zatekao kako objanjava. Kao da je zasluila odgovore. Jebi ga.
Bilo je to neto najblie isprici, a da zapravo ne izgovori rije
oprosti. Nastavio je, premda mu je glas i dalje bio napet od bijesa
koji je osjeao. Premda vie ne prema njoj ve prema sebi jer
osjea potrebu opravdavati se bilo komu. I to je iskalio svoj
bijes i frustraciju na njoj te je sluajno ozlijedio. Posjeduju
oruje kojim mogu sruiti ak i borbeni avion. Helikopter bi im
predstavljao maji kaalj. Moramo zaobii podruje koje
kontroliraju, a ono se iri iz dana u dan, prije nego to se
moemo odvaiti putovati zrakom. Stoga, do tada putujemo
tlom.
Ali zato se udaljavamo od granice? upitala je ovoga
puta nimalo optuujuim, tek iskreno zbunjenim tonom.
108
Moda bi jednostavno trebao oprati ruke od nje i natjerati

Conrada da preuzme posao njezine dadilje. Hancocka se oito
ne boji, to ga je ljutilo i vrijealo njegov muki ego vie nego to
je elio priznati. Conrad je, s druge strane, mrzio sve ive i nije
se trudio odati suprotan dojam. Bio je odan i sklon samo svojem
timu. Nikomu drugom. A Hancock je bio jedina druga osoba na
svijetu ije je naredbe sluao i slijedio. Nije bio nita sretniji u
odnosu na Hancocka kada su ih poslali kao jebene potrke da
ulove enu koja ih je na kraju stajala previe vremena i truda.
Ajmo se na trenutak pretvarati da ti se posreilo i da si
uspjela izbjei ljude koji su opkolili selo i ekali te - to nisi
mogla. Ali recimo da jesi i da si stigla do granice, nakon ega si
pretpostavila da si na sigurnom. epali bi te za najvie dva
kilometra nakon ulaska u drugu dravu. Dijete bi moglo
predvidjeti tvoju sudbinu. Najkraa udaljenost izmeu dviju
toaka, tvog napada i onog to doivljava slobodom, jest ravna
crta. Najblia amerika nazonost. A kada bi prela granicu,
smatrala bi da si slobodna. Meutim, osim to se podanici Nove
ere nalaze posvuda, ponudili su i veliku novanu nagradu
onome tko te ubije, a injenica da namjerava prijei granicu
proirila se uzdu i poprijeko. Mnogi bi te ekali u zasjedi, jedva
ekajui da te predaju u ruke neprijatelja.
Bijes je blistao u njezinim oima, ali lice joj se ukrutilo.
Savila je dlanove u pesnice povrh svojih bedara, a Hancock je
nakratko pomislio kako ga namjerava udariti. Zamalo se
nasmijao.
Misli da sam preivjela ovoliko dugo zahvaljujui
gluposti? prosiktala je. Da sam balava glupaica koja misli da
bi me prelazak granice uinio nedostinom ili otpornom na zlo?
109
Ja sam ena koja putuje sama. ak i da me ne lovi skupina

upaka, svejedno bi mi prijetile razne druge opasnosti. Nikada
se ne bih opustila - i dalje neu - sve dok ne budem u avionu na
putu kui.
Izgovarajui upozorenje da ne vjeruje ni njemu ni
njegovim namjerama uzdigla je bradu u znak prkosa i izazova.
Ne, nije glupa. Nikada to nije ni pomislio. Da je glupa,
prepustila bi mu se na milost i nemilost i nikada ne bi
preispitivala njegove namjere, ve bi pretpostavila da ju je doao
spasiti. Da je glupa, ulovili bi je za nekoliko sati nakon to se
izvukla ispod krhotina i ruevine centra. Glupi ne preivljavaju
vie od tjedan dana u vruoj, jalovoj i nepoznatoj zemlji bez iije
pomoi.
Ovo je besmislena i djetinjasta prepirka" odvratio je
namjerno koristei njezine vlastite rijei protiv nje. Nadziru i
patroliraju granicu. Podruje izmeu granice i bilo koga tko je
iole prijateljski nastrojen prema tebi bit e zabarikadirano i
odsjeeno. A mi emo poginuti ako pokuamo odletjeti
helikopterom. A sada, jesam li zadovoljio tvoju suludu
znatielju tako da moemo prestati tratiti vrijeme?
Naravno. Odakle mi pravo da doznam ita to utjee na
moju sigurnost ili to me moe ubiti? Kako djetinjasto od mene!
Samo izvolite, gospodaru moj. Vodite me. Samo se nadam da
dobro zna to radi jer si ostavio brojna otvorena pitanja. ula
sam mnogo toga, ali nemam nikakav dokaz da je bilo to od
onoga to govori istina.
110
8. POGLAVLJE
HONOR je osjeala bol po cijelom tijelu. Njezina glava i

koljeno otro su se bunili dok su poskakivali neutabanim
putevima, za sobom podiui oblak praine koji se vidio s
kilometara i kilometara udaljenosti. Nisu djelovali odvie
zabrinuto svojom vidljivou, ali zapitala se zato nisu odluili
putovati u okrilju none tame kao to je to ona inila. To joj je
sasvim sigurno pomoglo da ovoliko dugo ostane iva.
Nije se sjeala da ju je ranije toliko boljelo, ali opet, postala
je vrlo sklona zanemarivanju bola i nijekanju njegova postojanja.
Nije imala drugog izbora, jer bi zaustavljanje ili ak samo i
oklijevanje znailo da e je uloviti. Sada kad je djelomino
izbjegla neposrednu prijetnju da bi je mogli otkriti u svakom
trenutku, inilo se kao da vie ne moe ignorirati protestiranje
svojeg tijela.
Honor se mogla zakleti da su je Hancock i grubi,
samozatajni mukarac koji je sjedio s njezine suprotne strane
titili od najgorih izboina priklijetivi je svojim tijelima. Ali
vjerojatno je samo umiljala. Poskakivali su uokolo jednako kao
i ona. Nisu bili nimalo njeni. I zasigurno joj nisu dali razloga da
povjeruje kako im predstavlja bilo to osim tereta, misije protiv
koje su se vjerojatno bunili i pristali na nju iskljuivo na temelju
strogih naredbi.
111
Ali ijih? Je li se proula vijest o tome da je preivjela? Je li

amerikoj vladi dovoljno stalo do jedne bijedne humanitarne
radnice kako bi riskirala svoje najbolje ljude, ili jo gore, poetak
neslubenog rata protiv Nove ere? Ili je njezina pria dospjela u
medije i proirila se svijetom u senzacionalistikom stilu,
natjeravi Sjedinjene Drave da reagiraju? Boe, to li njezina
obitelj trenutano proivljava? Poeljela je upitati Hancocka
postoji li nain da im se javi. Samo kako bi im dala do znanja da
je iva. Ali ne, to bi bilo okrutno. Jo uvijek nije na sigurnom, a
ako im bude dala lanu nadu pa naposljetku ipak poginula, to
e biti strano za njih.
eljela je odgovore, ali mukarci su utjeli kao zaliveni.
Hancock joj nije odgovorio ak ni na jednostavnija pitanja, a da
pritom nije dramatizirao kao da se raspituje o dravnim
poslovima. Kao da nema pravo znati svoju sudbinu.
Bijes joj je iznova prosukljao ilama zbog njegova
dominantnog, kretenskog stava. No je li se ponaala upravo
onako kako je dao naslutiti? Ne, nije on nita dao naslutiti. Vrlo
joj je otvoreno rekao da gleda poklonjenom konju u zube.
Pristojnost je stvar pukog izbora. Ako je izvuku iz ove zemlje i
vrate kui, mogu biti i najvei idioti na svijetu to se nje tie.
Koliko te jako boli?
Hancockovo tiho pitanje prenulo ju je naruivi tiinu koja
je ispunjavala dip. Nije si mogla pomoi pa se iznenaeno
okrenula prema njemu, pitajui se je li umislila njegovo pitanje.
Ili iskrenu... zabrinutost... u njegovu glasu. Zacijelo je umislila
barem nju.
112
Smjesta je poalila zbog naglog pokreta. Bol joj je sijevnuo

glavom, a crne su joj tokice iznenada zaplesale pred oima. Sve
oko nje gotovo se sasvim zamrailo.
Hancock je opsovao, a zatim je osjetila kako je povlae
nadolje, njeno joj polaui glavu u Hancockovo krilo.
Drugi joj je mukarac podigao noge i prebacio ih preko
svojeg krila tako da je leala ispruena izmeu njih dvojice.
Nisi mi rekla da si osim koljena ozlijedila i glavu
mranim je glasom rekao Hancock.
Smjesta je osjetila njegove prste na svojoj kosi te se napela
u iekivanju njegova grubog dodira. No iznimno joj je njeno
stao opipavati tjeme.
Nisam znala, uspjela je promrsiti. Kako sam i mogla?
Bila sam u oku nakon napada, a zatim sam oajniki eljela
skovati plan da pobjegnem - i preivim. Osjetila sam samo
koljeno. Oteavalo mi je... hodanje.
Mogu misliti, sarkastino je odvratio Hancock. Jo je
prilino oteeno, sigurno zbog tog silnog hodanja.
Prstima je ovla dodirnuo ozlijeeno mjesto, a ona je istog
trena jauknula, omamljena tamom i muninom.
Tu, rekao je smirenim, ravnodunim tonom. Ima
veliku vorugu na tom mjestu. Vjerojatno si dobila potres
mozga.
Nisam jo umrla prkosno je odvratila. Da je toliko
ozbiljno, dosad bih ve otegnula papke.
Zaula je zvuk slian smijehu, ali Hancock se nikada ne
smijei ili smije, stoga je oigledno poela buncati.
Ne, nee umrijeti, ali mora se odmarati da bi se
propisno oporavila.
113
Spremila se prezirno otpuhnuti, no shvatila je da bi to

previe boljelo. Pomalo se teko odmarati i oputati kad bjei
glavom bez obzira.
Mukarac koji je pridravao njezine noge spustio je
Hancocku u krilo neto sumnjivo nalik na pricu. Tri price.
Kada ih je uzeo i odakle? Nije bila osjetila da se pomie, ali opet,
nije bila ni posve prisebna.
epao ju je strah te je podigla ruku kako bi zaustavila
mukarevu upravo u trenutku kada je Hancock primio price.
"to je to i to mi namjeravate uiniti? ustraeno je
upitala.
Mora se smiriti, Honor. Pod dovoljnim si stresom i bez
dodatne brige. Samo u ti dati antibiotik i sredstvo protiv bolova
kako bi se mogla opustiti i odmoriti.
Sama sam si ubrizgala antibiotik prije nego to sam
pobjegla iz klinike odvratila je. I ponijela sam tablete koje
pijem svaki dan, tri puta dnevno.
Pametno. Snalaljiva si.
Je li joj on to upravo dao kompliment? Hancock,
bezosjeajni, samodopadni upak? Moda je bila u gorem stanju
negoli je isprva mislila, jer je sada poela umiljati stvari koje
jednostavno nisu postojale.
Meutim, ima desetke posjekotina i ogrebotina koje se
itekako mogu inficirati, a ta nam komplikacija trenutano
nikako nije potrebna. Koljeno ti jo uvijek gadno izgleda i toliko
je oteeno da izgleda dvostruko vee od uobiajenog. Stoga u ti,
osim antibiotika i analgetika, dati i injekciju steroida kako bi ti
pomogli s upalom. Veeras u ti dati Medrol i nastavit e ga piti
sljedeih pet dana. Ve bi se sutra trebala bolje osjeati.
114
Tek emo za pet dana stii tamo kamo idemo?

prestraeno je upitala.
Panika joj je jurnula kraljenicom. Pet dana djelovalo je
poput vjenosti. Vrijeme provedeno u bijegu od ubojica koji su
nadzirali svaki njezin pokret djelovalo je beskonano. Nadala
se... pretpostavila je da e, sada kad ima pomo, ubrzo stii na
sigurno. Pomisao da e biti izloena toliko dugo plaila ju je.
Bilo ih je sedam, ukljuujui nju, ali bit e beskorisna Hancocku i
njegovim ljudima ako doe do borbe. A njihove protivnike
predstavlja nepoznat broj zaluenih militanata koji nee
odustati dok ne ispune svoj cilj i ulove je.
Doslovce ga je mogla vidjeti kako slijee ramenima,
premda nije otvorila oi. Kao da ga to ne zabrinjava. Zar zbilja
toliko vjeruje u svoje sposobnosti? U sposobnosti svojih ljudi?
Tolika arogancija i samopouzdanje hrabrili su je. Ali nije
uspijevala zatomiti oajniki strah koji je nadjaavao sve ostalo.
Neu znati dok ne stignemo rekao je izbjegavajui
odgovor. A sad budi mirna kako bih ti mogao dati injekcije.
Moda e te peckati, ali nee dugo trajati
Ne moe mi biti gore nego to jest odvratila je stiui
usne.
Bilo je oito kako joj je najprije ubrizgao sredstvo protiv
bolova, na emu mu je bila zahvalna, jer sada kad je priznala
njegovu prisutnost, bol joj je u neumornim valovima
zapljuskivao tijelom. Osjetila je traak olakanja kada joj je
Hancock zadigao slojeve halje i izloio kuk. Nije se bunila u
znak lane ednosti. U tom trenutku, sve to e joj pruiti
olakanje bilo je vanije od injenice da je izloenija pogledu u
veoj mjeri nego to bi eljela.
115
Mukarac pored njezinih nogu zakrenuo ju je tek toliko da

Hancock moe pristupiti stranjoj strani njezina kuka, nakon
ega joj je paljivo utrljao alkohol u maleni komadi koe i
spretno ubrizgao sadraj dviju injekcija.
Za nekoliko sekundi sve je bilo gotovo te se opustila kada
joj je Hancock iznova namjestio odjeu. Ve je osjeala kako je
okruuje topla maglica i obuzima predivni osjeaj teine u tijelu,
tjerajui tvrdoglavu prisutnost bola.
Ipak, borila se protiv gustog vela nesvijesti i uspravila se
dovoljno kako bi otvorila oi i zabrinuto upitala Hancocka.
to ako upadnemo u nevolju? Trenutano se nisam u
stanju izvui ni iz papirnate vreice, priznala je.
U Hancockovu glasu nazirao se traak humora. Borbu
prepusti nama. Ne oekujem nikakve nevolje - zasad. Stoga,
iskoristi ovu priliku da se odmori i oporavi.
Moda je ipak samo obian ovjek. A moda ga je bila
pogreno procijenila. Na kraju krajeva, ipak je na zadatku.
Ba poput svakog drugog vojnika ili operativca specijalnih
postrojbi ili koji god vrag da ve jest. Moda tajni operativac?
Svakako je bio dovoljno tajnovit i nije joj otkrio kojoj grani
vojske slui. Moda je sudjelovao u jednoj od onih koja slubeno
ne postoji pa joj nije elio otkriti informacije koje bi kasnije
mogla nenamjerno prenijeti dalje.
Nije marila za to. Ako treba, tvrdit e da su je spasile vile,
samo da se uspije vratiti kui. iva. Zdrava.
Hvala ti, proaptala je grevito se pridravajui za
posljednju nit svijesti koju je posjedovala.
Ovoga je puta Hancockov glas odravao iskrenu
zbunjenost.
116
Za to?
Jer si me spasio odvratila je gotovo nerazgovijetno. Jer
mi pomae. I jer si me obeao vratiti kui.
Ukipio se pod njom. Osjetila je kako su mu se miii u
nogama ukoili, a dlan koji je odsutno milovao njezin umirio se i
zatim povukao.
Nisam ti to obeao, Honor napeto je odvratio.
Moda ne voli kad mu ljudi zahvaljuju. Ako njegov posao
slubeno ne postoji, tada nije navikao primati zahvale ni za to.
On i njegovi ljudi predstavljaju utvare. Kakav grozan nain
ivota. Riskira vlastiti ivot zbog tueg, a nikada ti nitko i ne
kae ni hvala.
Dovoljno je to se trudi promrmljala je. Ti si mi jedina
i posljednja nada. Stoga, hvala ti.
Spavaj, Honor odvratio je glasom koji je dao naslutiti da
mu se ne sviaju njezine rijei. Mora se odmarati dok jo
moe.
Tu je naredbu rado posluala. Ve je bila na pola puta,
morala je samo sklopiti oi tako da joj trepavice dodiruju obraze
i predati se slatkom pozivu zaborava.
117
9. POGLAVLJE
MNOGO sati poslije, skupina se zaustavila u podzemnom

sklonitu u kojem su namjeravali prenoiti. No je odavno pala,
usporavajui ih na nepostojeoj stazi kroz pustinju.
Putovanje je trajalo dulje nego to je Hancock prieljkivao,
ali nije elio ugroziti vlastite ljude tako to e se zaustaviti
nasred podruja na kojem se nisu mogli braniti. Ovdje barem
imaju podzemni bunker otporan na eksploziju i straarit e u
smjenama kako bi znali ako im se itko priblii.
Njegovi su ljudi navikli funkcionirati bez ili uz vrlo malu
koliinu sna. Mogli su probdjeti nekoliko dana i svejedno ostati
pribrani i oprezni u borbi, stoga teko da e ih nekoliko sati na
strai onesposobiti.
Iziao je iz vozila pa ispruio ruke i podigao sitno
Honorino tijelo u naruje, privijajui je na svoja prsa dok je
koraao prema ulaznim vratima koja je Conrad ve pohitao
otvoriti.
"Sakrijte vozilo naredio je Hancock zastavi na vratima
kako bi svojim ljudima izdao naredbe. Mojo, ti i Conrad
straarite prvi. Dva sata. Henderson i Viper, vi ste sljedei.
Pogledao je u Copelanda, odnosno Copea kako su ga zvali zbog
njegovih elinih ivaca koji su mu omoguavali da se nosi s bilo
118
ime. Cope, ti i ja posljednji emo drati strau. Sve u vas

probuditi kada se budemo morali nastaviti kretati.
"Zato se zaustavljamo, efe? upitao je Conrad znatieljno
ga promatrajui.
Hancocku je bilo jasno zato njegove ljude zbunjuje taj
neuobiajeni odmor. Obino nisu posustajali, ne spavajui
danima kako bi to bre postigli svoj cilj.
ena e biti beskorisna ako se ne bude odmorila i
oporavila.
Lo mojo, promrmljao je Mojo.
Moram rei da je ova misija koma rekao je Cope.
Hancock je iznenaeno pogledao svoje ljude. Nije se
mogao prisjetiti da su ikad imali neto protiv brojnih misija u
maglovitom spektru izmeu dobra i zla. Neke od njih isisavale
su duu, nagrizajui ih komadi po komadi dok im nisu
oduzele i posljednji traak ljudskosti koju su posjedovali.
Ukljuujui Hancocka. Ova misija teko da je spadala meu
najgore. Uinili su mnogo gore stvari u ime dobra i zatite
drugih. Nedunih ljudi koji se ne mogu zauzeti za sebe. To je bio
Titanov posao. Zauzimati se za njih. tititi ih jer nisu ni svjesni
koliko su blizu smrti.
Ne zasluuje svoju sudbinu objasnio je Cope, namrtena
lica i obino hladnih, bezosjeajnih oiju u kojima je sada
plamtjela ljutnja. I ne svia mi se injenica da joj laemo. Ona
je... hrabra rekao je, naoko trudei se pronai pravu rije kojom
bi je opisao. Zasluuje da je se potedi. Izbjegavala je te govnare
vie od tjedan dana i pobjegla im. Ne znam nikoga, a
ponajmanje neku enu, tko bi mogao rei istu stvar. Ve je
119
postala jebena nacionalna junakinja, ne samo za ovdanje ljude

ve i u Americi.
Lo mojo, ponovio je Mojo, a Hancock je shvatio da se
Mojo slae s Copelandom te da je zato i prvi put rekao Lo
mojo.
Do kurca. Nikada nije doivio ovakvu situaciju sa svojim
timom. Ba nikada. ak ni kada su na silu oteli Grace od KGI-a,
ustrijelili jednog njihova ovjeka tijekom akcije i gotovo ubili
Rija nakon toga. Kao i Grace. ak ni kada su dopustili
Caldwellu da otme Maren dok je bila trudna i ranjiva i dri je
pod kljuem sve dok Hancock nije bio prisiljen - svojom
prokletom novo probuenom savjeu - umijeati se i sabotirati
svoju misiju kako bi je izbavio.
Jedna junakinja? Ili stotine tisua nevinih ljudi koje e
Maksimov pretvoriti u svoje rtve ako ga ne sredimo jednom i
zauvijek? odvratio je izazivakim tonom, podsjeajui svoje
ljude na njihovu ulogu u svijetu. Podsjeajui ih na njihovu
svrhu. Njihovu jedinu svrhu. Njihov zadatak nije bio
prosuivati, odluivati tko je vrijedan, a tko nije. Njihov jedini
zadatak bio je liiti svijet grabeljivaca koji vrebaju nedune, to
je znailo da su katkada upravo oni vrebali nevine kako bi
uspjeli ostvariti svoj cilj.
Nesloga u njegovim krugovima odgovarala je onomu to
je i sam mislio - premda je potjerao te misli daleko od sebe,
odbijajui si dopustiti da osjeti krivnju. Ili aljenje. To mu se nije
nimalo svialo i morao je sasjei itavu stvar u korijenu prije
nego to se njegovi ljudi otmu kontroli i okrenu protiv njega -
neto na to dotada nije ni pomislio. Bili su odve staloeni.
120
Odve odluni. Odve usredotoeni. Ba poput njega. Slijedili su

ga, nikada ne preispitujui njegovu rije.
Sve dosad.
Kuim promrmljao je Cope. Ali to ne znai da se
moram slagati.
Ne moramo se slagati napeto je odvratio Hancock. Ali
moramo odraditi svoj posao, pa ak i po cijenu jedne nevine
osobe. Za dobro veine.
Da, da, znamo odvratio je Cope nestrpljivo presjekavi
rije svome voi i ponovno uinivi neto to se Hancockovi
ljudi nikada nisu usuivali. Dobro veine ima prednost pred
dobrom pojedinca. Moto naeg tima. Kako god. Ali postao je
prilino dosadan i zato ja, nakon to smaknemo Maksimova,
odlazim
Zna da moramo istrijebiti Novu eru tiho je rekao
Hancock i dalje vrsto drei Honor na svojim prsima.
lanovi njegova tima razmijenili su pogled. Neki sloan.
Neki pomiren i predan. Neki neodluan.
Lo mojo rekao je Mojo ozlojeenim glasom koji je jasno
odravao njegov stav. I to ne u vezi s misijom ili opim
dobrom.
A to onda? upitao je Conrad, oglasivi se prvi put. Ja
sam 'za. Slijedim te. Zna to. Ali kad e doi vrijeme da
prestanemo s plemenitom borbom i dopustimo drugima da
preuzmu nae mjesto? Uvijek postoji neki upak kojeg treba
ukloniti. Nakon Maksimova i Nove ere, pojavit e se netko
drugi. Uvijek e postojati netko drugi. Gdje je tomu kraj?
Frustracija je planula u Hancockovoj kraljenici. Izvor
sukoba koji se izrodio meu njegovim ljudima leao je sigurno
121
sklupan u njegovim rukama. Jedna sitna ena. Maleni dio njega

poalio je to nije poginula zajedno s ostalima. Jer tada ne bi bio
ovdje; nakon to je prerovao pola drave u potrazi za njom. Ne
bi vodio ovaj suludi razgovor sa svojim ljudima iji prioriteti
nikada nisu bili poljuljani od trenutka kada su poeli raditi za
njega. No jedna sitna ena uspjela je naruiti njihov sklad; i to ga
je raspizdilo.
Da nije preivjela; stvari bi bile uvelike jednostavnije.
Ti odluuje o tome iskreno je rekao Hancock. Moe
otii kad god poeli. Nitko te ne tjera da ostane. Trebamo li te?
Nego to. Ne postoji nitko kome bih radije povjerio vlastitu
sigurnost nego vama petorici. Ali svi bismo razumjeli kad bi u
bilo kojem trenutku poelio otii. Ako nakon Maksimova ti, ili
bilo koji od vas, osjetite potrebu objesiti puku o klin i otii,
nitko vam nee rei nita drugo osim sretan put. I vjeno emo
vam biti zahvalni za vau slubu. Ako me ikada budete trebali,
samo javite. Uvijek emo vam uvati lea. Jednom jedan od nas,
uvijek jedan od nas. Va odlazak nee promijeniti ama ba
nita.
Kad su njegovi ljudi ostali utjeti, Hancock im je uputio
nestrpljiv pogled koji nisu mogli pogreno protumaiti. Sakrijte
vozilo i poite na spavanje. Ve su potratili dovoljno vremena, a
nisu ga imali na bacanje.
Potom se jednostavno spustio provizornim stubama u
sklonite i preao na drugi kraj malene prostorije, sputajui
Honor na jedan od leaja u kutu kako bi on i njegovi ljudi
zauzeli poloaj izmeu nje i ulaza. Bilo je to najsigurnije mjesto
u skuenom sklonitu.
122
Ovdje su bili dobro zatieni, okrueni armiranim

zidovima i stropom koji su sprjeavali proboj njihovih toplinskih
oznaka i mogunost da ih netko otkrije uporabom toplinskih
senzora. A ako netko ne baci nuklearnu bombu na njih, bili su
zatieni od eksplozije. Osim ako napadi ne budu viestruki i
razorni.
Sklonite je predstavljalo zaostatak iz dana kada je Titan
radio za vladu Sjedinjenih Drava s punom dozvolom da
ispunjavaju svoje misije sluei se bilo kakvim sredstvima. Bili
su opremljeni najboljim dostupnim sredstvima. Bilo je riskantno
vratiti se ovamo, ali Titan je odavno rasformiran i samo su KGI i
jedan CIA-in agent te njegov tim tajnih operativaca, koji su
odgovarali iskljuivo Resnicku, CIA-inu agentu, znali da su
Hancock i njegovi ljudi ivi te da predstavljaju stvarnu prijetnju
bilo kome tko im se isprijei na putu. Postojala je sumnja,
naroito u viim krugovima, meu onima koji su sudjelovali u
stvaranju Titana, da on jo uvijek djeluje. Tonije, da su se
njegovi lanovi odmetnuli. Ali samo su rijetki znali da su
itekako ivi - i opasniji nego ikada prije.
Nije se brinuo zbog KGI-a, premda nisu bili saveznici. Jesu
li bili neprijatelji? Samo je KGI mogao odgovoriti na to, ali bili su
Hancockovi dunici. Uinio je mnogo toga da zatiti Grace. I
Elizabeth, nevino dijete iji je jedini grijeh bio taj to je imala
istinski zlog oca. Premda to KGI tada nije znao. Moda jo
uvijek ne znaju.
I rtvovao je vlastitu misiju zbog Maren Scofield - sada
Maren Steele - najuspjeniju u vezi s uklanjanjem Maksimova.
Do sada.
123
Stoga je sumnjao da e ga KGI ikada izdati ili otkriti

njegovo postojanje, unato tomu to je snosio odgovornost za
stradavanje dvojice njihovih ljudi. Bili su previe prokleto...
asni. Pravi Kapetani Amerike. Sve to Hancock nije bio i nije
elio biti.
CIA-in operativac bio je druga pria, ali njegova se vlada
okrenula protiv njega, jednako kao i protiv Titana. I premda je
Titan gotovo ubio Adama Resnicka i pristupio njegovim
povjerljivim podacima, Resnick vie nije raspolagao saveznicima
u vlastitim krugovima da bi im se osvetio. Bio bi glup kada bi
sam napao Hancocka, a tip nije bio glup. Bio je oprezan,
pametan i znao brojna sranja o svima iz najprestinijeg vojnog
osoblja same Bijele kue i svega ostalog. Mnogi su ga se bojali i
mrzili ga. Dani su mu vjerojatno bili odbrojeni. Bilo mu je
dovoljno teko sauvati ivu glavu pred onima koji bi slavili da
pogine i bez dodavanja Hancocka popisu ljudi koji ga ele
mrtva.
Ljudi koji su lovili Titana predstavljali su obine plaenike.
Ne organizirane skupine tajnih operativaca. Rijetki su u vladi
uope znali za postojanje Titana. Stoga je bilo malo vjerojatno da
e ih itko traiti ovdje. Naroito s obzirom na to da Nova era
kontrolira veinu podruja. Velikoduna novana naknada u
zamjenu za uklanjanje Titana nije bila vrijedna izlaganja
smrtonosnom riziku, a plaenici nisu poznavali pojam nesebine
rtve. Njihovi zadaci nisu se temeljili na asti ili opem dobru.
Njihov jedini cilj bilo je punjenje vlastitih depova i podizanje
ugleda.
124
Sve je zakljuano i sigurno rekao je Viper uavi u

malenu prostoriju. Conrad i Mojo ve su na strai tako da e
znati ako i jelen prdne u krugu od jednog kilometra.
Onda ti i ostali lezite i odspavajte prije nego to doe red
na vas da straarite naredio je Hancock. Ovo je moda
posljednja no tijekom koje emo moi spavati prije nego to
enu predamo Bristowu.
Namjerno nije izgovorio Honorino ime. Njegovi ljudi nisu
gledali na nju kao na sredstvo za ostvarenje cilja i pukog pijuna,
ve kao na junakinju. Nevinu enu koja nije zasluila lanu
nadu koju su joj zaista davali, premda joj nisu lagali rijeima.
Njihov je grijeh leao u preuivanju, ali bio je slab u odnosu na
njihove brojne druge grijehe. Za ljude poput njih nije bilo spasa.
Bili su osueni na vjeno prokletstvo, a njihove due toliko
mrane da nikada vie nee ugledati svjetlo dana. Kao to stara
ali dobra izreka govori, put do pakla poploan je dobrim
namjerama.
Viper je ugasio svjetlo, kupajui unutranjost tamom dok
su mukarci zauzimali svoje leaje i vree za spavanje koje su
ponijeli sa sobom. Bili su obueni da spavaju kad im se to
naredi, a njihova tijela naviknuta su na prihvaanje sna kad god
im se prui prilika, ali i na buenje, potpuno i trenutano,
spremni na akciju.
No Hancocku to nikako nije uspijevalo. Dugo nakon to su
njegovi ljudi pozaspali, leao je na svojoj vrei tek nekoliko
centimetara dalje od Honorina leaja, misli proetih rtvom koju
se spremao predati u Bristowljeve - i naposljetku Maksimovljeve
- ruke.
125
Nije znao koliko je vremena prolo kada je nauo zvuk koji

bi promaknuo veini ljudi. No njegove su ui bile istrenirane i za
najmanju promjenu. Okrenuvi se prema izvoru zvuka, shvatio
je da dolazi s mjesta na kojem je Honor spavala. Ili je barem
pretpostavljao da spava.
Zvuk je bio toliko tih da je isprva pomislio kako ga je
umislio ili da ga je ispustila u snu, ali ne, ponovno ga je zauo.
Zvuao je kao...
Pla.
Tih, gotovo bezglasan pla.
U kurac.
Srce mu se stegnulo premda ga je ve ovrsnuo u odnosu
na tu enu. Nije glasno jecala niti davala do znanja da tuguje.
Ustvari, nije bio posve siguran ni da je svjesna injenice da
plae.
Prije nego to je stigao razmisliti, uspravio se tako da mu
je glava bila u razini s njom i povirio blie, nastojei razaznati
kroz tamu je li budna. Lagano je ispruio ruku kako bi joj
dotaknuo obraz i provjerio je li u pravu, a prsa su mu se
dodatno stegnula kada su mu njezine suze ovlaile prste.
Plakala je u snu. Sam Bog zna kakve su je none more
proganjale. Vidjela je i pretrpjela pravi pakao u posljednjih
tjedan dana. U njemu se probudilo nevoljko divljenje prema
njezinoj snazi. Bila je moda najsnanija ena s kojom se ikad
susreo. Ne, nije bila ratnica poput ena koje su radile za KGI i
mogle s lakoom ispraiti tur mukarcu dvostruko veem od
sebe.
Bila je snana unato nedostatku borilakih vjetina i
znanju kako da se obrani. Bila je snalaljiva i odluna unato
126
nemoguim izgledima i nije poznavala znaenje rijei predaja.

Premda bi mnogi odavno odustali i pomirili se s vlastitom
sudbinom ili si pak oduzeli vlastiti ivot kako bi se potedjeli
neminovnog muenja i ponienja, ona je tvrdoglavo izdravala i
borila se za svoj ivot.
Oprezno, kako je ne bi probudio, gurnuo je ruke pod
njezino siuno tijelo, nadajui se da je jo pod utjecajem
sredstva protiv bolova koje joj je dao. Namjerno joj je dao veu
dozu kako bi se naspavala i povratila toliko potrebnu snagu.
Spustio ju je na vreu pokraj sebe, govorei samome sebi
kako to ini samo kako ne bi probudila njegove ljude. Kada se
uvjerio da jo uvijek spava, legao je pokraj nje i privukao je uza
svoje toplo tijelo, ovijajui je rukama i pruajui joj jednostavni
dar dodira i utjehe. Bilo je to najmanje to je mogao uiniti s
obzirom na to da ju je namjeravao izdati na najgori mogui
nain.
S njenou, za kakvu nije bio svjestan da je posjeduje,
maknuo joj je pramenove kose koji su joj zakrivali lice i
pomilovao bore koje su joj nabrale elo zbog sna u kojem se
muila. Strah je opipljivo isijavao iz nje, a neto duboko u njemu
zgrilo se i preokrenulo kada je shvatio kako joj ti tihi jecaji
potresaju itavo tijelo.
apui kako bi sprijeio svoje ljude da ga uju, usnama je
ovla dodirnuo njezinu unu koljku.
Sigurna si; Honor. uvam te. Noas ti nitko nee
nauditi.
Ova no bila je jedino to joj moe pruiti. Nije imao
pojma to nosi sutranji dan premda je; ako njegov plan uspije,
127
znao to nosi bliska budunost. Zatvorio je oi kako bi otjerao

prizore u kojima Honor pati. Biva poniena.
Ubijena.
Sumnjao je da e neozlijeena proi kroz Maksimovljeve
ruke, ali ak i da se to dogodi, on e je predati upravo onoj
skupini od koje ju je Hancock trenutano silno elio zatititi.
Ironija ga je ubijala. A oni je sasvim sigurno nee pustiti da se
izvue neozlijeena - ili uope. to god joj Maksimov uinio, to
e predstavljati tek djeli onoga to e joj priutiti Nova era.
Ugrozio je vlastiti ivot, ivote svojih ljudi. Sve kako bi
iupao Honor iz kandi Nove ere te da bi je Maksimov
upotrijebio kao pregovarako sredstvo. I predao je... Novoj eri.
Njezina je sudbina bila neizbjena. Zato to je bilo ispravno
predati je Maksimovu i omoguiti Hancocku nesmetan pristup
ovjeku kojeg je elio smaknuti vie od bilo ega na svijetu. Ali
prave stvari nisu uvijek djelovale ispravno.
Katkada je injenje prave stvari bilo sjebano na deset
razliitih naina.
128
10. POGLAVLJE
HONOR se probudila i protegnula, a tijelo joj se smjesta

pobunilo kada je upregnula svoje miie. Trepnula je kako bi
izotrila vid, a potom se osvrnula po sobi i ugledala nekoliko
Hancockovih ljudi kako spavaju. Njih etvoricu, bez Hancocka i
jo jednoga, ali pretpostavila je kako su se tijekom noi
smjenjivali na strai.
Kad je ve kod toga, nije imala blage veze gdje se uope
nalaze ili skrivaju. Imala je osjeaj kao da je rije o pilji; budila
je u njoj osjeaj guenja i klaustrofobije. Nije imala prozore ni
bilo kakav izvor svjetla, a zrak je bio ustajao zbog nedostatka
prozraivanja.
Iskoristila je nekoliko ukradenih trenutaka tiine i samoe
kako bi utvrdila svoje stanje bez Hancockova prodornog
pogleda koji je vidio previe toga. Savila je koljeno, odahnuvi
kada je shvatila kako nije onoliko ukoeno ili oteeno, premda je
jo uvijek boljelo i prualo otpor pri kretanju. Glava je nije
divljaki boljela kao juer, ali moda je tako zbog zaostalog
djelovanja analgetika koji ju je bio posve otupio.
Provjeravala je svoje stanje nekoliko dugih sekundi koje si
ranije nije mogla priutiti zbog oajnike potrebe da se nastavi
kretati. Tijelo joj je bilo nesumnjivo prekriveno masnicama,
porezotinama i ogrebotinama, no jedine dvije ozljede koje su je
129
mogle onesposobiti bile su one na glavi i koljenu. Sve drugo bilo

je podnoljivo, i kad je rije o tome, nije sebi namjeravala
dopustiti da predstavlja prepreku pred onime to najvie eli.
Svojim bijegom. Slobodom.
Zbog toga e izdrati bilo to. Izdrala je sve u posljednjih
nekoliko dana, tjerajui svoje tijelo preko granica izdrljivosti u
oajnikom pokuaju da preivi.
Ali sada je imala pomo i unato Hancockovu prigovoru
da gleda poklonjenom konju u zube, nije namjeravala
pogoravati stvari tako to nee suraivati. Moda joj se ne
svia tip i moda je tjera da krgue zubima iz frustracije, ali
ako je izbavi iz ovog kaosa, pregrist e jezik i nee uiniti nita
zbog ega bi poalio to ju je spasio. Nije joj se morao sviati
premda e, ako je uspije izvui u jednom komadu, djelovati tek
poput sitniavog, razdraljivog djeteta jer mu zamjera na ne
pretjerano simpatinoj osobnosti.
Stoga je odluila prestati ponaati se poput angrizave
tuke i ubudue drati jezik za zubima. Vie mu se ni jednom
nee usprotiviti ili poaliti pa premda je to stajalo ivota.
Upravo u trenutku kad se spremila ustati, zaula je zvuk i
hitro skrenuvi pogled prema izvoru, ugledala Hancocka i jo
jednog mukarca kako se sputaju stubama u malenu prostoriju
u kojoj su ostali spavali.
Pogledi su im se naas sreli, a ak i unato slabom svjetlu
postojalo je neto... odmahnula je glavom kada joj je sjeanje
naglo proletjelo umom, projurivi odvie brzo kako bi ga
spoznala. Namrtila se jer je neto nedostajalo. Neto ju je
kopkalo.
Vrijeme je za pokret.
130
Nije govorio glasno, ali nije ni morao. Njegovi su ljudi

oito bili obueni da se probude na zapovijed i spreme za akciju.
Komeanje je ispunilo prostoriju. Uspravivi se na svom leaju,
Honor se zaljuljala zbog osjeaja munine u dnu eludca. Brzo
se pribrala - ili je barem tako mislila - ne elei im pruiti
vremena da se zabrinu. Zadrat e ih samo preko sebe mrtve, s
obzirom na to da se eljela izgubiti odavde i jo vie, od njih.
Hancock, proklet bio, ne moe mu promaknuti ni jedna
sitnica, smjesta se pribliio i unuo uz njezin leaj.
Je li ti zlo? upitao je tiho kako ga njegovi ljudi ne bi uli.
Osjeala je smijenu zahvalnost jer je nije osramotio ili
istaknuo njezinu slabost pred ostalima. Ponos joj je bio vrlo
vaan. Samo joj je on preostao. On i nada. Te e je dvije stvari
jedine posluiti u narednim danima.
Ne. Samo sam prebrzo ustala. Dobro sam. Zbilja.
Kad si zadnji put jela? upitao je prebirui onim svojim
prodornim pogledom po njezinim kostima kao da mu nita ne
moe promaknuti.
Prekjuer odvratila je krivei lice prisjetivi se
bezukusnog, bljutavog vojnikog obroka koji je bila pojela bez
razmiljanja, zalivi ga posljednjim kapima vode koju je imala.
Hancock se okrenuo i obratio jednom svom ovjeku koji je
smjesta izvadio paketi i bacio ga Hancocku. Drugi im je priao
s vakuumiranim zaveljajem i uturicom. Otvorio je oba obroka
i bacio ih na krevet pokraj nje.
Razna suena hrana, voe i neto nalik na meso, lealo je
pokraj nje, a ona se jedva uspjela suzdrati da se ne baci na njih
poput izgladnjelog vuka.
131
Hancock je prislonio posudicu s vodom na njezino bedro,

a zatim se ponovno uspravio do pune visine.
Pojedi to moe dok izvozimo dip i spremamo stvari.
Jedan paketi sadri vitamine, a drugi proteine. Pojedi i jednog i
drugog koliko god moe, a da ti ne pozli.
Kimnula je ve poseui za hranom. Na njezino
iznenaenje, imala je dobar okus. Nije izgledala nimalo ukusno i
nije imala miris, ali okus joj je preplavio jezik im je dodirnuo
hranu.
Polako je vakala prvi zalogaj, uivajui u njemu i elei
da traje to dulje, a zatim joj je sinulo kako joj je rekao da pojede
to stigne te da se spremaju za polazak. to je znailo da, ako ne
ubrza, nee stii mnogo pojesti.
Trpajui hranu u sebe i nataui se vodom iz uturice
poput stroja, znatieljno je promatrala pripreme oko sebe udei
se skladnosti tima. Radili su u tiini, ne osjeajui potrebu da
komuniciraju. Jednostavno su znali to im je initi i to na
najuinkovitiji nain. Poput vicarskog sata.
Nekoliko trenutaka nakon toga, Hancock se pribliio
nosei neto nalik na sveanj crne tkanine preko svoje ruke.
Iskrivila je lice, smjesta shvativi da je namijenjeno njoj.
Imamo sree to stupamo na podruje gdje ene obino
nose burke. Da si je prije nosila, privukla bi neeljenu panju.
Pametno si postupila to se nisi nastojala sakriti u potpunosti.
Zbog natruhe pohvale, njezin vrat i obraze ispunila je
vruina.
Ovo e te sasvim pokriti, a nitko nee sumnjati u tako
odjevenu enu na podruju kroz koje emo putovati sljedea
dva dana.
132
Premda e je burka guiti i biti iznimno neugodna, Honor

je bila silno zahvalna to e je pokrivati od glave do pete. ak joj
ni oi nee biti vidljive te e se besprijekorno uklopiti meu
druge ene ako budu prisiljeni pojaviti se na javnom mjestu.
Ostatak Hancockove skupine predstavljao je drugu priu.
Nije bilo uobiajeno da jednu enu prati est krnih
zapadnjakih ratnika. Muki pratioci neudanih - ali i udanih -
ena bili su uobiajeni, ali nema anse da se ta skupina uklopi ili
zamijeni za domae stanovnitvo.
elei ukloniti to vie slojeva odjee ispod burke, Honor
je urno skinula sve osim najvanijih predmeta, pazei pritom
da joj platno neprestano zakriva tijelo, premda nitko od
mukaraca nije gledao u nju.
Nagurala je odbaenu odjeu u svoju torbu, a zatim
natrpala ostatak hrane u usta, zalijevajui ga s nekoliko obilnih
gutljaja vode.
Kada su se svi mukarci vratili u prostoriju, spremni za
polazak, Hancock ih je urno predstavio, a Honor je zapamtila
sva njihova imena. U mislima je zakolutala oima kada je stigao
do Mojoa. Bilo je prikladno jer nije ula tipa da govori bilo to
osim Dobar mojo ili Lo mojo.
Nekoliko minuta poslije urno su je otpravili u pripravno
vozilo, a Hancock se motao oko njezina lakta premda se nije
mijeao dok se penjala na visoko stranje sjedalo. Moda je
provjeravao ogranienost njezinih pokreta, no ve se bila
zavjetovala kako nitko od tih mukaraca, ma koliko joj tijelo
vritalo od bola, nee ni pomisliti da je nesposobna izdrati
vlastitu teinu. Doslovno.
133
Odavala ju je jedino stegnuta eljust dok se smjetala

pokraj Conrada, vjerojatno drugog najstranijeg tipa u skupini
nakon Hancocka. Vie joj se sviao Mojo, ma koliko to suludo
zvualo, jer je Mojo bio zastraujui kurvin sin, ali prema njoj
nije pokazao nita osim njenosti i strpljenja. Conrad je
djelovao... hladno. Oi su mu bile prazne i bezdune, kao da je
sav ivot odavno isisan iz njega pa prije slii stroju nego
ovjeku, ispunjavajui naredbe poput robota.
Nije mogla suspregnuti drhtaj, ponovno se zapitavi je li
njezin spas straniji od druge mogunosti. Skueno mjesto
izmeu dvojice mukaraca koji izgledaju kao da su vrlo dobro
upoznati sa smru i unitenjem trebalo je smiriti njezine napete
ivce i djelomino ublaiti paralizirajui strah, naizgled sastavni
dio njezin krvotoka. Sasvim su sigurno izgledali sposobni
suoiti se i poraziti sve i svakoga. Upravo joj je takva vrsta ljudi
potrebna ako eli umaknuti oajnikim potezima Nove ere. Ali
svejedno je bila nervozna. Strah, njezin neizostavni suputnik u
posljednjih tjedan dana, uporno ju je pratio, duboko ukorijenjen
i nevoljan popustiti svoj greviti stisak nad njom.
Moda se vie nikada nee osjeati sigurno. Moda ak i
nakon to se vrati kui; odbijala je rei ako se vrati kui jer e,
osim ako ne bude istinski vjerovala u to i Hancockovu
sposobnost da je odvede onamo, biti osuena na propast i prije
nego to uope ponu. Pred oima je jasno mogla vidjeti nonu
moru napada i svoje prijatelje i suradnike okrutno ubijene i
raskomadane, koja joj ni u jednom trenutku nije naputala
svijest ni podsvijest.
ovjek ne moe jednostavno preboljeti takve stvari.
Sada je puno bolje shvaala uase koje su proivljavali vojnici.
134
Iznova i iznova. I zato mnogi silno pate i nakon povratka kui.

Zato mnogima dijagnosticiraju posttraumatski stresni
poremeaj. Kako itko moe voditi normalan ivot posve
osloboen svojih demona kada pakao nikad ne naputa njihov
um? Njihovo pamenje?
Nesvjesno se pribliila Hancocku u potrazi za toplinom
njegova tijela, a siloviti nalet panike djelomino je popustio kada
joj se upila u kou.
Potom se napela, trepnuvi kada ju je zagolicalo blijedo
sjeanje, okrznuvi joj sam rub pamenja. Namrtila se,
napreui se kako bi ga jasno prizvala. Bila je u Hancockovom
naruju, vlanih obraza, prsa stegnutih od tuge i straha. Grlio ju
je. Kada?
Sino.
Zacijelo je plakala u snu. Hancock ju je bio podigao s leaja
na kojem je spavala i spustio na svoju vreu za spavanje pokraj
sebe te je ovio rukama, privijajui je uza se, njiui je i tjeei, sve
joj vrijeme apui njene rijei.
Morala je upregnuti svu snagu volje kako se ne bi naglo
okrenula i zapiljila u njega kao da na neki nain moe
rastumaiti zagonetku zurenjem u njegove oi.
Nije umiljala. Nije sanjala. Leala je u njegovu naruju
dok nije utonula u dovoljno vrst san kako bi je vratio na njezin
leaj, a da ona toga ne bude svjesna. Sve dosad.
Borei se protiv izdajnikog mrtenja, ugrizla se za donju
usnu i zapitala se zato uope pravi slona od buhe. On je ljudsko
bie, na kraju krajeva, premda je sumnjala u to. Sino je samo
dokazao da nije totalni kreten i da posjeduje mo suosjeanja.
Oigledno ju je skrivao iz nepoznatih razloga, ali opet,
135
pretpostavljala je da mu se, ako to neprestano ini i nesebino

riskira vlastiti ivot zbog drugih, ne isplati emocionalno
angairati u bilo kojem smislu.
Shvaala je zato gleda na nju i brojne druge kojima je
pomogao kao na... stvari, a ne na ljudska bia koja osjeaju. Zato
to bi, ako stvari pou po zlu, osjeao mnogo vie. Moda je
tako ostajao pri zdravoj pameti. Koja god njegova metoda bila,
bila je zahvalna to funkcionira. I to god da je izvue iz ovog
pakla i vrati na ameriko tlo, sloit e se s time sto i deset posto.
Ipak, nije si mogla pomoi pa je virnula prema Hancocku
dok nije gledao, prouavajui njegovu vrstu eljust i lice nalik
na isklesanu figuru. Pitala se kako glasi njegova pria. to su on
i njegovi ljudi slubeno radili i postoje li uope u slubenim
zapisima?
To je zacijelo straan nain postojanja; ivjeti a opet
predstavljati nulu u svijetu, nita i nikome. Neprestano riskirati
vlastiti ivot zbog stranaca koje ne poznaju i koje nikada vie
nee vidjeti. Je li im itko ikada zahvalio? Istinski? U mislima se
zavjetovala da e, kada dospiju na svoje odredite, gdje god to
bilo, ponaosob zahvaliti svakome od njih. Pobrinut e se da
znaju kako ona nee zaboraviti da su joj omoguili da preivi.
Da su je spasili od neminovnog muenja i smrti.
Istodobno, ma koliko proturjeno zvualo, to je samo
uvrstilo njezinu volju za humanitarnim radom. Nitko je nee
kriviti ako nikada vie ne preuzme kakav zadatak. Ako ostane
unutar sigurne zone Sjedinjenih Drava, uivajui u zatiti i
slobodi njihovih granica. ivei u blaenom neznanju koje
uivaju - i velikoduno prihvaaju - brojni Amerikanci. Veina
136
e je ljudi smatrati ludom to e uskoiti natrag u vatru nakon

ovako bliskog susreta s nezamislivim.
Ali postoje ljudi kojima je potrebna pomo. Ljudi koji
nemaju nikoga da se bori za njih. Da im pomogne uiniti neto
to njezini sugraani uzimaju zdravo za gotovo. Da preive.
Budu slobodni. Hancock i njegovi ljudi vode tu borbu. Posvetila
je svoj ivot pomaganju drugima. Samo zato to se susrela s
nevoljom - i svladala je - ne znai da moe jednostavno odstupiti
i odustati. Dopustiti drugima da preuzmu taj rizik na sebe.
Zbog toga je postala samo odlunija ne dopustiti onim
upcima da ugue njezine napore. Njezinoj se obitelji to nee
svidjeti. Nee se predati bez vrake borbe, kao ni prvi put kada
je pola u ovu ratom rastrganu, nestabilnu regiju. eljet e
provesti odreeno vrijeme s njom - vrijeme koje e im rado
pruiti - kako bi se uvjerili da je dobro i zbilja sigurna. iva.
Neozlijeena.
Ali zatim e se iznova pridruiti plemenitoj borbi i nita je
nee sprijeiti u njezinu pozivu. Nije ga mogla ignorirati,
odluiti se za siguran uredski posao. Odustajanjem ne bi
iznevjerila samo ljude kojima je oajniki potrebna, ve i sebe,
svoje ideale i uvjerenja.
O emu god razmilja, bolje ti je da sam dio toga.
Hancockov otegnuti govor probio se kroz njezine misli,
prenuvi je tako da je podigla pogled i shvatila kako je paljivo
prouava. to je mislio, da mu namjerava pobjei i otii sama?
Teko. Bio je njezina jedina i najbolja prilika da se iva vrati kui
i bila je toga svjesna.
Bila je toliko predana vlastitim mislima da je progovorila
ne razmiljajui o svojim rijeima.
137
Samo sam se zavjetovala kako neu dopustiti da me ti

upci natjeraju da odustanem ispalila je.
Posramljena svojim naprasitim ispadom, pognula je glavu
i stala mrmljati.
Veina bi ljudi pobjegla kui i nikada se vie ne bi
vratila tiho je dometnula. Ja nisam poput veine i potrebna
sam ovdanjim ljudima. Ali i na drugim mjestima. Mjestima na
koja veina ljudi ne eli otii. Ali njihova je potreba najvea. I
kao to ste vi riskirali svoj ivot kako biste spasili mene - jednu
osobu - tako u i ja riskirati svoj ivot kako bih pomogla
nebrojenim drugim ljudima. Va rizik nee biti uzaludan. Moj
ivot neto predstavlja. Ima svrhu. Neu se predati bez borbe,
niti u dopustiti tim gadovima da me zastrae i natjeraju da
glave zabijene u pijesak sjedim kod kue s mamicom i taticom
poput kukavice.
Glas joj je postajao sve odluniji sa svakom rijeju tako da
je na kraju poprimio intenzitet njezinih emocija.
Mukarci su ostali utjeti, a tiina je okupala unutranjost
vozila. Neki su spustili pogled. Drugi su ga skrenuli u stranu,
zurei kroz prozor ili u prazno. Nelagoda u zraku bila je
opipljiva te se namrtila, ne shvaajui zato. Je li ih naljutila
zato to su riskirali vlastiti ivot zbog nekoga tko e se ponovno
dovesti u istu situaciju?
Pretpostavljala je da djeluje nezahvalno i bezobzirno
spram njihove rtve. Vjerojatno su se pitali kog vraga rade usred
pustinje riskirajui vlastite guzice zbog ene koja ne cijeni njihov
trud te zato je jednostavno ne izbace i ostave da se sama
snalazi.
138
Ne oekujem da to shvatite tiho je rekla. Ali ne mogu

okrenuti lea tim ljudima. Nemaju nikoga tko bi se borio za njih.
Nikoga tko bi im pomogao. A ako dopustim teroristima da me
odvrate od mog cilja, onda su pobijedili, bez obzira na to
pobjegla ja ili ne, preivjela ili umrla.
Nastavila je prije nego to su uspjeli odgovoriti, premda
nije ni oekivala odgovor. Nisu bili pretjerano priljivi. Pokraj
njih, Hancock je djelovao poput brbljavca, a tip je govorio samo
kad je potrebno. Ali njegovi ljudi? Imali su jo i manje toga rei.
Ali moda su, kao svome voi, rije preputali Hancocku, a oni
se bavili djelima.
Ne elim djelovati nezahvalno za to to ste uinili - to
inite. Niti sam ravnoduna prema injenici da ste riskirali
vlastite ivote kako biste me izbavili. Moda tako djeluje, ali ne
mogu objasniti koliko mi znai to to ne manipulirate sa mnom,
ne prijetite mi i ne straite me.
Conrad je sa svog mjesta pokraj nje promrmljao
nerazgovijetnu psovku, okreui se prema prozoru kako mu ne
bi vidjela oi ili izraz lica. Mogla bi se zakleti da su se zbog
njezine izjave osjeali... neugodno... i to ne iz razloga koje je
navela. Copeland ili Cope, kako ga je njegov tim nazivao,
izgledao je krivo.
Zbunjeno se zagledala u Hancocka i smjesta pronala
utjehu u injenici da njegovo lice predstavlja neprobojnu masku
lienu emocija, miljenja ili osude. Njegove oi nisu odraavale
slaganje ni kritiku. Samo ju je promatrao onim svojim
staloenim pogledom, bezizraajna lica kao i uvijek.
Mata joj se oito otimala kontroli jer je vidjela stvari koje
ne postoje. A sada kad je to sroila kao ispriku... Ma koga ona
139
zavarava? To je bila isprika, molba da je shvate i moda odobre

njezin nain razmiljanja. A tada se razbjesnila jer joj nije trebalo
njihovo doputenje da postupa u skladu sa svojim pozivom.
Njima sasvim sigurno nije trebalo njezino odobrenje, niti ih je
boljela ona stvar za to to misli o njima, stoga zato da osjea kao
da, samo zato to su joj spasili ivot, treba predati mo nad
vlastitim ivotom u njihove ruke? Mo nad vlastitim izborima.
Vlastitim odlukama.
Ne posjeduju ni nju ni njezin um. A pogotovo ne njezine
izbore. Dugovala im je zahvalnost, to svakako. Dugovala im je
potovanje i punu suradnju dok god se nalazi pod njihovom
zatitom. Ali nije im dugovala nita vie, i jamano joj nije
trebalo njihovo doputenje da ini sa svojim ivotom to god
eli - treba. Jednako kao to njima nije trebalo - niti su eljeli -
njezino.
Hancock je tek slegnuo ramenima. Ako se vrati kui,
ono to e raditi poslije ovisi samo o tebi. Odrasla si ena i
nikome ne duguje objanjenje za svoje odluke.
Iz nekog joj je razloga zasmetalo to je rekao ako se vrati
kui. Ne kada. Strano joj je zasmetalo. Zato to je Hancock bio
sasvim smiren i samouvjeren. Odisao je apsolutnim povjerenjem
i pouzdanjem u vlastite sposobnosti i sposobnosti svog tima. Bio
je to prvi put da je natuknuo kako se moda nee izvui iz ovog
kaosa. Kao da postoji i najmanja mogunost da nee. Bilo joj je
nato pojurilo i zabubnjalo u sljepoonicama, iznova probudivi
bol u glavi koji se bio smirio. Do ovog trenutka.
Poeljela se zavui u njegovo naruje i sklupati se ondje
kao i prole noi, premda toga nije bila svjesna. Ali sada su joj
uspomene na osjeaj potpune sigurnosti i ugode doplovile u
140
svijest, snanije rasvjetljavajui sinonje dogaaje. eljela je

ponovno iskusiti taj osjeaj. Pa makar i na samo nekoliko
trenutaka. Tek toliko da rastjera iznenadnu nelagodu koja je
bjesnjela njezinim ilama.
Mogla je zamisliti kako bi reagirao kada bi uinila takvo
to. Bilo je oito kako ne eli da zna da ju je sino grlio i tjeio.
Njegovi ga postupci sasvim sigurno nisu izdali ni na koji nain,
niti je spomenuo taj dogaaj. Ponaao se kao da se nikada nije
zbio, a Honor je bila uvjerena kako bi, kada bi to spomenula,
zanijekao itavu stvar i rekao joj da je samo sanjala. Premda je
prokleto dobro znala da je bilo stvarno. Nikada nee zaboraviti
boravak u njegovu naruju te snagu i utjehu kojom su je ispunili
ti sati, premda joj je bilo potrebno neko vrijeme da se svega
prisjeti.
Ukazao joj je njenost, iako je ona u njemu vidjela samo
najgore. Ali opet, brzo je spoznala da tip ima toliko slojeva da bi
vjerojatno mogla kopati i razgrtati itavu vjenost, a opet nikada
ne bi doznala sve o njemu. Najmanje to je mogla uiniti bilo je
potovati njegovu oitu elju da ne obznani svoj postupak.
Moda ga je smatrao slabou, ali Honor je bio oajniki
potreban. Bio je njezino sidro u najteem trenutku, kada je bila
preputena na milost i nemilost vlastitih nonih mora i oaja koji
se taloio u najdubljim zakutcima njezine due.
Ono to je za njega predstavljalo slabost, za nju je znailo
prijeko potrebnu dozu snage. Njegove snage.
Nije odgovorila na njegovu dvoznanu izjavu, odbijajui
pokazati da ju je trenutak njegova nepovjerenja potresao do sri.
Moda se samo nespretno izrazio, nemarno oblikovao rijei, ali
141
opet, nije joj djelovao poput nekoga tko doputa da mu rijei

nepromiljeno naputaju usta.
Ponovno je zavladala tiina; a Honor se usredotoila na
pusti krajolik kojim su jurili. Gotovo joj je uspjelo hipnotizirati
samu sebe kada ju je Hancock prenuo iz transa.
Morat emo natoiti gorivo za nekoliko kilometara. Rije
je o malom selu, ali nalazi se na raskriju i u sreditu distribucije
goriva na ovom podruju, stoga e promet navirati sa svih
strana, ali nemamo izbora. Neemo stii do sljedee postaje. Kad
stignemo, izii u i natoiti gorivo. Ti e moi otii na zahod.
Conrad e te otpratiti, ali ne smije dizati glavu i mora
neprestano koraati jedan korak iza njega.
Dobro sam upoznata s ovdanjom kulturom i obiajima
odvratila je.
Da, pretpostavljam da jesi, rekao je Hancock nakratko je
prouivi. Ali ne elim se oslanjati na pretpostavke kada je u
pitanju tvoj ivot, stoga oekuj da e ubudue uti jo poznatih
informacija.
Imao je pravo.
Koliko jezika govori? upitao je, iznenadivi je
prividnom znatieljom.
Teno govorim arapski i sedamnaest drugih manje
zastupljenih jezika u krugu od tri drave i vjerojatno u jo njih
desetak. Iznimno sam dobra u oponaanju. im ujem nekakav
naglasak, smjesta ga mogu oponaati.
Hancock je podigao obrvu. "Koliko si dugo uila
bliskoistone jezike?
Sama sam ih uila u srednjoj koli priznala je. Dobro,
poela sam pred kraj osnovne, ali u srednjoj sam ba zapela. Ne
142
postoji mnogo srednjih kola u zemlji koje uope nude arapski

jezik kao predmet, a kamoli slabo zastupljene regionalne jezike.
Zacijelo brzo ui kad si to uspjela izvesti u manje od
deset godina.
Slegnula je ramenima, posramljena komplimentom
premda ga nije tako sroio. Prije da je izrekao injenicu.
Imam sklonost prema jezicima. Uz bliskoistone jezike,
teno govorim francuski i panjolski i mogu voditi jednostavan
razgovor na njemakom i talijanskom. To me oduvijek zanimalo
i brzo uim. Na fakultetu sam dodatna tri semestra sluala svaki
predmet vezan uz bliskoistone jezike koji su nudili i istodobno
pohaala desetak teaja na internetu. Znala sam ime se elim
baviti nakon fakulteta. Diploma mi je bila samo sredstvo da
bolje shvatim kulturu u koju sam kanila ui.
Koliko danas plaaju anele milosti? upitao je Viper
oteui rijei.
Osjetila je navalu bijesa, a na njezino iznenaenje,
Hancock je mukarcu uzvratio otvoreno prijekornim pogledom
zbog kojeg je ovaj proistio grlo.
Nisam te mislio uvrijediti rekao je pa se vratio zurenju
kroz prozor.
Primam neoporezivu stipendiju rekla je kroz stisnute
usne. injenica da je propitivao njezina djela, srozavajui ih na
puku plau, digla joj je ivac. Vrlo malu stipendiju. Zasigurno
nedovoljnu za ameriki standard. Imam smjetaj, ali dijelim ga -
dijelila sam ga tiho je dodala, s tri druge humanitarne radnice.
A hranu esto dobivam od seljana, premda je nemaju na bacanje.
Obueno medicinsko osoblje dobiva vie - zarada mora biti
143
dobra kako bi se prihvatili tog posla - ali ljudi poput mene

najveim su dijelom volonteri.
Utihnula je, odbijajui rei ita vie - braniti se s obzirom
na to da nije imala obvezu opravdavati svoj ivot pred tim
ljudima. Unato tome to ga spaavaju.
S obzirom na to da e biti oito kako nismo odavde, ako i
samo ako bude morala govoriti, ini to na najuobiajenijem
jeziku, arapskom, nepotrebno ju je uputio Hancock.
No ovoga ga puta nije podsjetila na svoje iroko znanje.
Kao to je i sam ustvrdio, kada su konani ishod ivot ili smrt,
pretpostavke se nipoto ne isplate.
144
11. POGLAVLJE
PREMDA ju je - sve njih - Hancock upozorio da se mjesto

nalazi na raskriju ruralnog podruja, nije oekivala da ba toliki
promet protjee kroz selo smjeteno naizgled usred niega.
inilo se da ta predstraa predstavlja vorite cijele zemlje. Svi
su prolazili kroz to selo na putu kroz ovo podruje.
Prije negoli su se zaustavili na ulasku u naselje, Hancock
ih je tiho upozorio da se ne udaljavaju jedni od drugih te
naredio Conradu da to bre odvede i vrati Honor u vozilo. To
selo ne samo da je predstavljalo sjecite svih puteva koji vode do
udaljenih podruja i drugih zemalja ve i mjesto na kojem je
ovjek mogao kupiti otprilike... sve.
Lokalnom gospodarstvu nisu pomagale samo stabilne
zalihe goriva i danonona vojna straa koja ih je titila, ve su tu
za svakim drugim atorom stajali dileri orujem, ne skrivajui
svoju robu. Premda je bilo protuzakonito, vlada je mirila to se
toga tie, zanemarujui ono to se dogaa u malenom selu.
Bilo je teko zamisliti takvo ivo trite okrueno doslovce
praznim prostorom u krugu od nekoliko kilometara. Izmeu
atora u kojima su se prodavali oruje, eksplozivi i obrambene
naprave stajale su ene, pripremajui hranu i prodajui je.
Odjea. Razne zalihe. Svjea voda. Sve je bilo dostupno po
odreenoj cijeni.
145
ivahna atmosfera bila je varljiva. Bezazleni osjeaj brzo bi

se rasplinuo im bi tkogod pogledao ispod povrine i prouio
lica i poloaje tijela ljudi koji su kupovali i prodavali robu.
Honor je prouavala sve do jedne osobe dok su se probijali
na suprotni kraj sela gdje se nalaze spremnici goriva. U zraku su
vladali ozbiljnost, iekivanje, oprez i strah. Pitolji - jurine
puke - bili su izloeni svaijem pogledu i dostupni u svakom
trenutku.
Zadrhtala je zamiljajui kakav to ivot vode ovdanji
ljudi. Istina, ona je ivjela i radila u nemirnom podruju, ali osim
pritiska odmetnika, selo je bilo mirno. Puno ljudi koji su samo
eljeli utoite od bezumnog nasilja koje ovdje vlada i koji se
nisu eljeli svakog jutra buditi prisiljeni na borbu za goli ivot.
A do napada Nove ere, selo je veinom bilo neprimjetno, unato
nazonosti Zapadnjaka u humanitarnom centru. Sumnjala je da
ju je - sve njih - veina doekala rairenih ruku, ali nitko ih nije
gnjavio. Osim toga, pruili su im zaklon, hranu i osnovne
potreptine za ivot protiv ega se nisu bunili ak ni oni koji su
prezirali sve za to se Honor zalagala i u to je vjerovala.
Ljudi u ovoj zabaenoj rupi svakodnevno su se suoavali
sa smru i borbom. ivjeli ivot ispunjen paranojom. Istog trena
reagirali na bilo kakvu prijetnju, stvarnu ili umiljenu.
Otra studen uvukla joj se u kosti, unato tekoj burki koja
ju je obavijala od glave do pete.
Pripremite se, upozorio je Hancock, priguenim i
smrtno ozbiljnim glasom.
Ve je pogledom prouavao podruje, tim hladnim oima
upijajui sve do najsitnijih detalja. Tek slabo zamjetni trzaj
146
njegove eljusti otkrivao je napetost i oprez koji su ga

ispunjavali.
Jesi li siguran da je pametno da ovdje izlazi? upitao je
Conrad pogledavi vou svog tima. Uvijek moemo pronai
mjesto u pustinji gdje nema nikoga i gdje bi se mogla olakati.
Hancock je odmahnuo glavom. Moram znati jesmo li
sumnjivi. Ja i ostali pomno emo pratiti tebe i Honor kako bismo
provjerili u kojoj mjeri privlaite pozornost. Moram znati jesu li
dobili dojavu pa sada znaju tko je ona.
to ako jesu? napeto je upitala Honor. Zar to ne znai
da ete me iskoristiti kao mamac? Poput krave s povezom na
oima koju vode na klanje?
Da smjesta je odvratio Hancock, a u njegovu glasu nije
bilo nikakve isprike. Ali ne vodimo te tek tako u smrt. Moj tim i
ja zatitit emo te. Moram znati tko nam je neprijatelj, a tko
nema pojma za tebe i to je jo vanije, gdje se nalazi.
Da sam barem i ja tako samouvjerena promrmljala je.
Lako je tebi rei kad nisi rtveno janje.
Tu se vara ispravio ju je. Tebe ele ivu. Mene i moje
ljude? Ba i ne. Posve smo nevani. A mi smo jedino to stoji
izmeu tebe i njih. Stoga, da, mi smo definitivno u veoj
opasnosti u ovom sluaju.
Smjesta se posramila zbog svojih sebinih misli. Stvar je
bila savreno logina nakon to ju je tako postavio. Nikada nije
gledala na to iz njegove perspektive, stoga se sada osjeala
poput razmaene dive ije potrebe imaju prioritet pred svima
drugima, po svaku cijenu. ak i dok su joj se te otrenjujue
misli upijale u svijest, uputila je Hancocku pokajniki pogled
koji nije mogao pogreno protumaiti. Ali u njegovim oima nije
147
naila na prihvaanje - ali ni na osudu, kad je ve kod toga. Ali

opet, nije istaknuo injenicu da su on i njegovi ljudi u veoj
opasnosti zato to ju je elio spustiti na zemlju. Jednostavno je
rekao istinu na onaj svoj trezveni nain kojim je tako savreno
vladao.
Zaustavili su se pokraj crpke na rubu sela, najblioj
izlaznoj ruti u sluaju da stvari postanu gadne. Conrad je
smjesta izvukao Honor iz vozila, a ona je nastojala drati glavu
pognutom u znak pokornosti i koraati malo iza njega dok ju je
urno vodio prema bijednoj kolibi sa sanitarnim vorom.
Najprije je uao sam kako bi provjerio da unutra nema
nikoga. Uvjerivi se da je doista tako, naredio je Honor da brzo
obavi to mora i nae se s njime na ulazu, gdje e on straariti
kako bi se pobrinuo da nitko ne ue.
Ne gubei vrijeme, izborila se s tekom burkom i oprezno
unula nad odvratnu rupu u tlu ispunjenu ljudskim izmetom.
Disala je kroz usta kako ne bi osjetila smrad, pribojavajui se da
e joj se eludac pobuniti pa da e potratiti dragocjene sekunde
na povraanje.
Bilo joj je stravino neugodno, onako nagnutoj pod
nezgodnim kutom, pridravajui platno kako se ne bi uprljalo.
Koljeno joj se bunilo dok se drala to je mirnije mogla i pritom
vrila nudu.
Nakon to je ispikila otprilike dvije litre tekuine, obje su
joj se noge tresle, a ozlijeeno koljeno neprestano joj se trzalo;
zbog ega se opasno zaljuljala na zdravoj nozi. urno je oprala
ruke mutnom vodom u umivaoniku na zidu i nije se ni trudila
promiljati o njezinoj istoi. To bi je samo dodatno izbacilo iz
takta.
148
Vratila se na mjesto gdje je stajao Conrad, izgledajui

nestrpljivo premda je opreznim pogledom neprestano skenirao
podruje. Pregledavi jednu stranu, vratio se na poetak ne
skidajui pogled s dogaanja oko sebe ni na trenutak.
Spazivi je, pogledao je prema njoj i glavom pokazao na
vojni dip iji je spremnik Hancock upravo napunio gorivom.
Stala je koraati za njime i, kao i Conrad, pogledom neprestano
provjeravala sve oko sebe.
Zamaknuvi za ugao kolibe, Honor se sledila od straha.
Samo ju je otra samokontrola sprijeila da ne reagira na prizor
naoruanog mukarca u vojnikim hlaama kako podie svoju
jurinu puku i niani... Conrada.
Sranje!
Nije se mogla pretvarati da ga nije vidjela i morala je brzo
reagirati. Posve zanemarivi Hancockovu - i Conradovu -
naredbu da ne privlai neeljenu panju, bacila se na Conrada
hinei da se spotaknula.
Zabila se u njega i zatekla ga, a navala adrenalina koja joj
je jurnula kroz vene podarila joj je veu snagu nego to je
vjerovala da je posjeduje. Conrad se strovalio na tlo upravo kada
je kia metaka zasula mjesto na kojem je stajao djeli sekunde
prije toga.
Napevi se u oekivanju bola zbog jednog od metaka koji
ju je zacijelo pogodio, zgrbila se padajui poput klade. to je bilo
glupo jer su i ona i Conrad morali ostati na nogama kako bi
mogli pobjei. Ali svladana nagonom za preivljavanjem, nije
stigla razmisliti drukije. Premda sama nije predstavljala metu.
Bijesne psovke eksplodirale su na vie mjesta, a Honor je
iznenada osjetila kako je netko grubo povlai na noge i baca
149
preko ramena. Pljeskala je o Hancockovo rame i lea poput ribe

na suhom dok je jurio prema vozilu.
Conrad je ve bio ustao i trao dva koraka ispred
Hancocka i Honor. Hancock je grubo bacio Honor na stranje
sjedalo, a zatim su on i Conrad uskoili u vozilo. Nisu stigli ni
zatvoriti vrata kada je dip pojurio naprijed, a njegove gume
proklizale na pijesku kada je voza nagazio papuicu gasa.
U piku materinu. U piku materinu! urlao je Hancock.
Ali Honor je zbog Conradova izraza lica osjetila kako joj
bilo nabija u grlu. Huktao je od bijesa. Gnjev mu je isijavao iz
tijela, a lice i pogled bili toliko smrknuti da je zadrhtala. eljust
mu se napinjala zbog toga koliko je snano stiskao zube.
Svi su bili bijesni. Na nju. Zbog ega je ostala posve
preneraena. Iskreno zbunjena. Spasila je Conradov ivot. Zar to
nije predstavljalo dovoljno opravdanje za privlaenje neeljene
panje?
Gdje ti je bila jebena pamet? proderao se Conrad. to u
reenici 'ne skrei panju na sebe nisi razumjela? Ovdanje ene
nikad ne bi uinile takvo to. Tako mi Boga, ti stvarno eli
umrijeti.
Glupost prasnula je Honor, srdita to tip ne osjea
barem mrvicu zahvalnosti to je sprijeila da ga izbue poput
vicarskog sira. Zaboravio si da radim u selima poput ovoga.
Vidjela sam majke kako tite svoju djecu. Svoje voljene. Jednako
predano kao i mukarci.
Hancock je prezirno otpuhnuo, dajui naslutiti da njegovo
strpljenje - i bijes - vise o niti.
Ne u ovom selu, protisnuo je stiui zube. Ovdje se
rijetko uje za ene ili ih se via. One se ne mijeaju u muke
150
poslove. to je jo gore, nanijela si sramotu ubojici jer si, kao

jedna bijedna ena, osujetila njegovu namjeru i to naoigled
cijelog sela. Ovo je odmetniki grad i jedina pravila koja vrijede
nameu ljudi kojima netko uva lea.
Jo bolje! zaurlala je Honor. Nadam se da e se ubiti od
sramote. To e znaiti jednog kretena manje na svijetu, iako, da
se nisam umijeala, bila bi dvojica kretena manje na svijetu.
Otro se zagledala u Conrada, kruta izraza lica.
Vjerojatno e ubiti tebe, mrano je odvratio Hancock.
Nije vano to moda zna da si traena ili surauje s tvojim
neprijateljima. eljet e te ubiti samo zato to si ga uvrijedila.
Obino je red zahvaliti nekome kada ti spasi ivot
prasnula je. A ne rei mu da je jebeni idiot koji ne zna posluati
jednostavnu naredbu.
Koga svrbi, nek se ee, promrmljao je Conrad.
Ako toliko eli umrijeti, rado u ti udovoljiti pjenila se.
Sama u te upucati, ali znaj da u se posluiti kreativnou dok
budem birala dijelove tijela koje u ciljati.
Lo mojo, promrmljao je Mojo preko ramena
pogledavajui u Honor s trakom neega sumnjivo nalik na
potovanje.
Dosta vie s tim rekao je Hancock i stao na kraj njihovoj
prepirki. Samo nas vozi odavde, Viperu, i ne dii nogu s gasa. I
dobro se pobrini da nas nitko ne prati i ne baci granatu na nas
Honor se zavalila u sjedalo, osjeajui bol i snano arenje
na boku. Zacijelo je udarila o neto nakon to je pala na tlo. No
radije e umrijeti nego dopustiti tim upcima da shvate kako je
zadobila jo jednu ozljedu dok je spaavala njihova nezahvalnog
kolegu. Neka svi odjebu to se nje tie. Upravo kada je poela
151
uvjeravati samu sebe da je pogreno protumaila Hancocka i

njegove ljude te da nisu pravi idioti, jednako su je brzo
odgovorili od te ideje iznova dokazavi da su i te kakvi kreteni.
Demon u njoj, vrlo bijesni demon nije elio pustiti stvar na
miru kao to je Hancock naredio. Okrenula je glavu kako bi
mogla pogledati u Conrada i netremice se zagledala u njega, ne
marei za injenicu da bi je jednom rukom mogao slomiti poput
granice.
Znai, radije bi da sam samo ostala stajati poput neke
glupae i dopustila da pogine? Zbilja? Zar toliko malo cijeni
vlastiti ivot?
Nije mogla obuzdati prijezir u svom glasu.
Conrad se snanije namrtio, a lice mu se dodatno
smrknulo, ako je takvo to bilo uope mogue. Izgledao je poput
bijesnog olujnog oblaka u proljetnoj sezoni tornada. Toliko je
nabrao elo da su mu se obrve spojile u neprekinutu liniju nad
oima. A u njima je blistao gnjev.
Nezahvalni kreten promrmljala je odbijajui ga
promatrati i sekundu dulje.
Umjesto toga, naslonila se na sjedalo i opustila glavu
premda joj je zbog rupa i izboina na terenu lubanja primala
mnotvo novih udaraca.
Zatvorila je oi, iskljuujui sve njih. Ako joj se posrei,
moda zaspi pa je jednostavno mogu probuditi kada stignu
kamo ve idu, nakon ega e glumiti poslunu malu glupau i
sjediti skrtenih ruku dok velike, opake mukarine ginu.
Nije se mogla dosjetiti nikoga tko je to zasluio vie od
njih.
152
12. POGLAVLJE
HANCOCK, ali i ostatak njegova tima, ostali su utjeti

nakon Honorina bijesnog izljeva na raun njihove nezahvalnosti.
Nije krila injenicu da ih sve do jednoga smatra bezosjeajnim
gadovima.
Nije pogrijeila.
Njegove je ljude boljelo uho za to to bilo tko misli o njima
dok nastoje odraditi svoj posao po svaku cijenu. Poput one zbog
koje e na kraju predati Honor istim onim ljudima od kojih je
trenutano spaavaju. to je bilo sjebano na razliite naine. Da,
obino im je pucao kurac za to jesu li svetci ili sam neastivi. No
svi njegovi ljudi, njihove oi, lica i dranje odavali su dojam da
im je... stalo do Honor.
Potivali su je, premda nisu potivali nikoga osim svog
voe i jedni druge. A ako to nema mo ozbiljno pomrsiti njihove
planove, onda nije znao to ima. to ako svi ustanu protiv njega?
to ako su njegovi ljudi razvili savjest, kao to se to posljednjih
nekoliko godina dogaalo Hancocku - a bio se zakleo da nikada
vie nee dopustiti da mu savjest narui planove - pa odbiju
predati Honor Bristowu pa Maksimovu i naposljetku Novoj eri?
Stvar je mogla poi po zlu na brojne naine. to ako Maksimov
odlui sjebati Novu eru? Oni mu ne bi mogli nita, a njegova
organizacija vjerojatno je jedina neslubena organizacija koja
153
moe parirati Novoj eri. Moda je ak i moniji od njih jer se

Maksimov ne vodi niime, ni svrhom, ni osjeajima. lanovima
Nove ere upravljaju emocije, bijes i osjeaj da donose pravdu.
Ne libe se rtvovati sami sebe zbog vie svrhe. Vlastite vie
svrhe.
Ni jedna Honorina opcija nije bila nimalo ugodna. Bristow
je podli gad kojeg pali ozljeivanje ena. Maksimov brutalno
postupa sa svojim enama, a katkada ih ubija zbog svojih
bolesnih fetia. U njegovom svijetu ene su posve bezvrijedne i
zamjenjive.
Ako Bristow i Maksimov uistinu predaju Honor Novoj eri,
pretrpjet e neizrecive muke i ponienje. Molit e za svoju smrt,
ma koliko snana i izdrljiva bila. Ni jedan mukarac ili ena ne
bi mogli podnijeti ono to e joj Nova era priutiti iz dana u dan,
iz tjedna u tjedan, sve dok je na kraju ne ubiju, ali opet, njezina
smrt nee biti polagana ni milostiva.
Mnoge druge militantne teroristike skupine, premda
brutalne i neovjene, ubijale su svoje taoce na poneto ljudskiji
nain. Obino bi ih smaknuli hitcem u potiljak. Ili bi im
jednostavno odrubili glavu na javnom mjestu kako bi zastraili
ostale i natjerali ih da ih shvate ozbiljno.
Postrance je pogledao Honor, njezine zatvorene oi i
trepavice koje su njeno poivale na njezinim obrazima. Tako
prokleto neduna. Neduna ena koja e posluiti kao rtvena
djevica kako bi preivjele stotine tisua ljudi. Nije poteno. Nita
od toga nije poteno. Ali Hancock se odavno pomirio s
injenicom da je nemogue izvui deblji kraj u svemu. rtve su
nune, bez obzira na cijenu. Nije se morao uvijek slagati s time,
154
ali bio je svjestan prave istine i injenice da je to jedini nain da

uniti ljude poput Bristowa, Maksimova i u konanici Novu eru.
Nije znao spava li ili samo miri kako bi pobjegla od svih
njih. Nije ju mogao kriviti. Pobjesnjela je, i to posve opravdano.
Bila je u pravu. Nitko nije iskazao zahvalnost.
Samo bijes jer se ogluila na naredbu i preutne emocije jer
je gotovo poginula zbog ovjeka kojeg i ne poznaje - i ne voli.
Zato je to uinila?
Ta ga je nepoznanica proganjala otkad se cijeli dogaaj
zbio. Nije mogao smisliti ni jedan dobar razlog zato bi se,
nakon to je tako odvano i mudro izbjegavala Novu eru,
jednostavno bacila pred metak i zatitila njegova timskog
kolegu.
Nije poznavao ene poput Honor. Jedine ene koje su
imale elinu volju i snagu jau od bilo kog mukarca, a
istodobno bile beskrajno krhke, bile su ene iz obitelji Kelly i
supruge voa timova KGI-a. Bile su vrlo sline Honor. Jednake.
Moda si je zato doputao osjeaj nevoljkog potovanja prema
Honor, jer su ene KGI-a bile jebeno opake, a ona je bila jednako
ilava.
Uskoro stiemo Henderson se oglasio sprijeda.
Probudite je tako da ne gubimo vrijeme na skrivanje ovog
dipa i prelazak u drugi. Osim ako emo i veeras negdje
prespavati?
Hancock je odmahnuo glavom. Ne. Moramo se nastaviti
kretati. Mijenjat emo se za volanom tako da se svi mogu
naspavati. Osim vozaa, barem jo netko mora ostati budan
kako bi pazio da nas ne prate i ne postave nam zamku.
155
Izrekavi naredbe, Hancock se okrenuo Honor ije su oi

jo uvijek bile zatvorene. Pomno je prouivi, uvidio je bore na
njezinu elu i stisnutu eljust, ak i u snu. Gotovo kao da je boli.
Ali s obzirom na sve to je prola, vjerojatno ju je muio
ruan san.
Njeno joj je dotaknuo rame i pogurnuo ga.
Honor. Honor, mora se probuditi. Nemamo mnogo
vremena, a moramo se rijeiti ovog dipa.
Njezini su kapci lijeno zatreperili kao da pokuava
doplivati do svijesti. Namrtio se jer se uvijek budila bez
pogovora, unato velikom bolu koji je osjeala. Ali nikada se nije
alila i uspijevala je drati korak s njime i njegovim ljudima. I
opet, kako da se ne divi toj eni?
Liznula je usnice i namrtila se kao da je zbunjuje tekoa s
kojom se budila. Prepoznao je trenutak kada su joj se ramena
ispravila u znak odlunosti, otresajui zaostatke obamrlosti koja
ju je dotad obuzimala. U oima joj je zablistala odlunost te se
urno osvrnula oko sebe.
Koliko jo? upitala je.
"Tri minute rekao je Copeland sa svog mjesta na
prednjem sjedalu.
Honor je slono kimnula i uspravila se u ramenima.
Za nekoliko minuta vozilo se naglo zaustavilo zbog ega je
Honor poletjela naprijed, a pojas joj se zabio u trbuh. Na njezino
iznenaenje, Conrad ju je uhvatio prije Hancocka, a zatim je
paljivo naslonio natrag na sjedalo.
Potom je prvi napustio vozilo nakon ega su izmiljeli i
ostali. Samo je Viper ostao za upravljaem. Hancock je posegnuo
156
kako bi otkopao Honorin pojas. Pritisnuo je dlan o njezin bok

kako bi pronaao kopu skrivenu u naborima njezine burke.
Honor se lecnula i problijedjela. Koji kurac?
urno ju je oslobodio pojasa i spremio se da joj pomogne
izii. Ali kada je povukao dlan, onaj kojim joj je dodirivao bok,
iznenadio se ugledavi svjeu krv na svojoj koi.
Obuzeo ga je uas.
Podigao je dlan do Honorina obraza i otro se zagledao u
nju.
Jesi li ranjena? tiho je upitao.
Oi su joj bile razrogaene i ustraene. Vidjela je krv na
Hancockovu dlanu. Bila je blijeda i potresena dok su joj usne
nastojale oblikovati odgovor.
Ne znam. Mislila sam da nisam. Osjetila sam nalet bola
na boku, ali pala sam pa sam pomislila da sam se samo udarila.
Ali sad me boli odvratila je stiui zube.
Hancock je ispustio sonu psovku, a krivnja, osjeaj s
kojim nije bio ni najmanje upoznat, epala mu je srce poput
kripca.
Prenijet u te u drugi dip. Ne smijemo se zaustavljati.
Ali pregledat u te i provjeriti to se dogaa. Ako je ozbiljno,
morat emo riskirati i odvesti te u bolnicu.
Njezine su se oi smjesta ispunile strahom te je zatresla
glavom.
iva sam. Ne umirem, samo me boli. A ve se tjedan
dana nosim s bolom. Nosit u se i sada, tiho je odvratila.
Hancocka je ponovno ispunio ponos. ena jednostavno
nije poznavala znaenje rijei predaja. Da je barem ne mora
izdati. rtvovati je zbog opeg dobra. Svijetu trebaju ljudi kao
157
to je ona i jebena je koma to obino oni dobri moraju posluiti

kao rtveni janjci.
Dopusti mi da ti pomognem. Ne znamo to se dogaa, a
ne elim da si dodatno naudi tiho je rekao.
Slono je kimnula.
Hancock se sagnuo i podvukao jednu ruku pod njezina
koljena, a drugu izmeu njezinih lea i sjedala te je njeno
podigao pazei na bilo kakav znak bola ili nelagode u njezinim
oima. Trebao je znati da ga nee pronai ma koliko je boljelo.
Bila je odvie ponosna i odluna da bi se prepustila slabosti pred
njime i njegovim ljudima.
Izvukao se iz dipa i okrenuo Honorino lice prema svom
vratu kako bi joj zatitio oi od vrelog pijeska na vjetru.
Otvorite zadnji kraj, rekao je pribliavajui se drugom
vozilu. Honor i ja malo emo se voziti otraga. Treba mi ravna
povrina kako bih joj pregledao ozljedu.
Ozljedu? otro je upitao Conrad. Kakvu ozljedu?
Jo ne znam, smireno je odvratio Hancock.
Conrad je ispalio niz psovki, nastavljajui mrmljati i tiho
psovati ak i dok je otvarao vozilo i urno namjetao povrinu
kako bi Honor bilo to ugodnije. Zatim se povukao u stranu
kada ju je Hancock polegnuo na deke koje je Conrad rairio, ali
nije se odmaknuo. Ustvari, ostao je tik uz Hancocka, s mranim
izrazom na licu.
Hancock ga nije ukorio. Iza njegova bijesnog izraza uvidio
je... zabrinutost. I krivnju. Conrad je vjerovao da je primila
metak namijenjen njemu, a to e ga poderati. Hancock i svi
njegovi ljudi bili su zatitnici. Istina, nisu uvijek titili dobre i
nedune. Katkada su morali postati upravo oni koje toliko
158
nemilosrdno progone kako bi istrijebili zlo na svijetu. Kako bi

neduni prevladali.
Samo to ovu nedunu osobu nisu mogli spasiti. Njezina je
sudbina ve odluena i zapisana. Zapeaena. Bilo bi mnogo
milostivije da je poginula u napadu na kliniku. Zato to kratka
budunost koja je oekuje nee brzo proi. Nee biti milostiva.
Zapravo, liit e je svega osim due, a nakraju e i ona usahnuti,
zbog ega e ostati samo prazna ljutura opake ratnice kakva je
neko bila. Rairenih e ruku doekati smrt. Molit e za nju. A to
e u njezinim muiteljima samo uvrstiti volju da produlje
njezine muke.
A on e biti odgovoran za to. On e joj to uiniti.
Omoguiti im da postupaju s njom gore nego sa ivotinjom. A
zato? Zbog opeg dobra? Ta je filozofija vjeno sluila kao
Titanov moto, ak i dok ih je predvodio Rio. ovjek koji je
Hancocka pouio svemu to zna.
Hancock je oduvijek vjerovao u taj moto. Shvaao ga je.
ivio je, disao i riskirao vlastiti ivot zbog njega. Ali prvi put,
pomisao na Honorinu rtvu radi unitenja Maksimova, Bristowa
i Nove ere i spaavanja stotina tisua nedunih ljudi djelovala
mu je... odvratno. Gadila mu se.
Moda je zbilja kucnuo as da se povue. Da nestane i
zapone novi ivot tamo gdje ga nitko nee poznavati i
nemilosrdno progoniti. Negdje gdje e moi biti sam i zaboraviti
na ljude koji ne znaju da je zbog njihova nesvjesnog, sretnog
ivota prodao vlastitu duu.
Ali ne. Posjeduje obitelj. Stvorenu na temelju ljubavi, a ne
krvnog srodstva. Oni predstavljaju jedine ljude na svijetu prema
159
kojima osjea... neto. Naklonost. Ljubav. Nepokolebljivu

odanost. Nema toga to ne bi uinio za njih.
Nije mogao jednostavno odetati iz njihovih ivota i
nikada se vie ne vratiti. Zasluuju bolje nakon svega to su
uinili zbog njega. Spasili su ga. Dali su mu svrhu i mjesto pod
suncem, premda toliko zakreno sjenama i grijesima da je
sumnjao da e s njega ikada vie ugledati sunce.
Odavno je prihvatio injenicu da nije dobar ovjek. Da
nikada nee biti dobar ovjek. Ali zbog svoje obitelji moe biti i
bit e taj ovjek pa makar samo prividno. Zbog Velikog Eddieja,
svog oca. I svoje brae: Raida, policajca, i Rykera, biveg vojnika
koji se poeo baviti tjelesnom zatitom nakon to je otputen iz
vojske. Eden mu je rekla da KGI razmilja o tome da zaposli
Rykera. Ali posljednji put uo se s njom prije nekoliko mjeseci i
to samo kako bi je obavijestio da se dulje vrijeme nee javiti.
Eden. Njegova sestrica koja mu znai sve na svijetu. Koja
predstavlja sve to je dobro. Sve to on nije. Njega nije bilo lako
zastraiti. Suoen s opasnou, ostajao je staloen, a um mu je
vjeito kombinirao mogunosti nalik na raunalo. I svakoj je
misiji pristupao objektivno. Nikada se nije vezao ni zbliavao ni
s kim.
Ali to to je zamalo izgubio Eden - kada ju je bio izgubio na
nekoliko sati dok je trpjela stravino muenje - izbacilo ga je iz
kolosijeka. Bio je prestravljen. Izvan sebe. Potresen.
Emocionalno slomljen. Sve ono to je smatrao slabostima u
svojem poslu.
ak i dok je promiljao da se, kada ne bi imao obitelj,
nikada ne bi mogao suoiti s tim iznimno neugodnim
emocijama i reakcijama, znao je da voli Sinclairove premda nije
160
volio nikog drugog. Oni su predstavljali njegovo jedino sidro u

mranom svijetu u koji je svakog dana zapadao sve dublje i
dublje.
Usredotoivi se na zadatak pred sobom, podigao je
pogled prema Honor kako bi provjerio je li jo uvijek pri svijesti.
Bila je, a oi su joj odavale bol, premda njezina vrsto stisnuta
usta nisu ispustila ni jedan jedini zvuk. Tijelo joj nije izdajniki
drhtalo. Jedini dokaz njezina napora bile su vrsto stisnute
pesnice koje je drala uz tijelo.
Bit u oprezan rekao je nastojei je ohrabriti.
A zatim mu nije bilo jasno zato je osjetio potrebu da ita
kae. Da se nije izloila opasnosti, ne bi je boljelo, niti bi
krvarila. Trebao je ostati bijesan, ali nije imalo smisla lagati
samom sebi. Nije bio bijesan jer se ogluila na naredbu. Bio je
bijesan jer mu se, dok je gledao to je inila, srce spustilo u pete
te ga je obuzeo neovjean... strah... da e poginuti. A to nije
imalo nikakve veze s injenicom da e njegova misija otii
kvragu ako Honor strada.
Prestani. Sa svime. S glupim mislima i osjeajima. Poeo je
zadizati teko platno burke uz njezine noge. Kada joj je stigao do
bedara, u sebi je zahvalio Bogu to je na sebi imala sportske
hlaice i grudnjak. Posljednje to je elio bilo je poeti matati o
njezinu zacijelo prekrasnom, golom tijelu. Imao je dovoljno
problema i bez sasvim neprikladnih, poudnih misli. Ve je
otkrio dovoljan broj slabosti u posljednje vrijeme i nikako nije
elio produljiti taj popis. Dovraga, nije se ni sjeao posljednjeg
puta kad je osjetio poudu ili elju za seksom. Njegove misije
bile su njegove ljubavnice, njima je jedinima bio nepokolebljivo
161
vjeran. Nije imao ni vremena ni volje za vlastiti uitak dok toliki

ivoti ovise o njemu.
ak joj je i podruje iznad kuka bilo umrljano krvlju, ali jo
uvijek nije stigao do izvora ozljede.
Naposljetku joj je jednostavno prevukao burku preko
glave i odbacio je u stranu. Vrativi pogled na Honor, naglo je
udahnuo. Conrad je ponovno opsovao pokraj njega.
Tono izmeu njezina najnieg rebra i kuka protezala se
krvava udubina od najmanje petnaest centimetara.
Barem ju je samo okrznuo promrmljao je Conrad, no
glas mu je jo uvijek podrhtavao od bijesa.
Hancock je paljivo opipao podruje, silei se da ne
odmakne ruku kada se lecnula.
Nema znakova da je metak otetio mii ili tkivo. Rana je
dosta krvarila, ali nije ozbiljna.
Pogledao je Honor kako bi provjerio njezinu reakciju na
svoje rijei i u njezinim tamnosmeim oima ugledao olakanje.
Potrebno ju je zaiti rekao je Conrad mrtei se.
Hancock je zatomio osmijeh zbog zabrinutosti u njegovu
glasu premda je odavao dojam bijesnog; nezahvalnog upka.
Da, jest. Ja to mogu uiniti, ali nisam spretan kao ti, niti
toliko obuen.
Ja u rekao je Conrad; gurajui se pored Hancocka s
medicinskim priborom u ruci.
Honorine oi smjesta je ispunila panika, doputajui
drugima da je zamijete prvi put od poetka ove jebade. Zatim je
pogledala Conrada, koji se uvlaio u stranji dio dipa, a
nelagoda je stala isijavati iz nje u opipljivim valovima.
Bit u ovdje utjenim je glasom rekao Hancock.
162
Honor nije djelovala nimalo ohrabreno. Nije skidala

pogled s Conrada, a svakog puta kada bi ovaj izvukao neto iz
kutije s priborom i poloio predmet pokraj nje, njezina se panika
pojaala.
Do kurca. Stravino se bojala tipa, a jo se vie uplaila
nakon to se Conrad onako izvikao na nju.
Zar to ne moete uiniti ti ili Mojo? upitala je drhtavih
usana.
163
13. POGLAVLJE
NA HONORINO iznenaenje, Conrad je bolno iskrivio

lice, a u oima mu je bljesnulo iskreno aljenje. Jo se vie
prenerazila kada je svojom grubom rukom obavio njezin sitni
dlan i njeno ga stisnuo.
Nisi me krivo procijenila rekao je Conrad. Bezosjeajni
sam upak. Ali zasluila si vie od onoga to smo ti svi pruili
nakon to si mi spasila ivot. Bio sam bijesan, istina. Ali ne iz
razloga u koji sigurno vjeruje. Bio sam bijesan jer je moj posao
da zatitim tebe, a ne obratno. I da sam dobro obavio svoj posao,
nikada ne bi primila metak zbog mene. Honor je zaustila kako
bi se pobunila, no Conrad ju je uutkao mranim pogledom.
Shvaam i zato ne eli da te ja zaijem. Ne vjeruje mi
jednako kao Hancocku ili Mojou. I ne treba. Ja nisam dobar
ovjek. Ali ovo ti mogu obeati. Uinit u to kako spada i dat u
sve od sebe da te to manje boli.
D-dobro, drhtavo je odvratila. Odradimo to pa da
moemo ve jednom otii odavde.
Hancock joj je uputio pogled pun aljenja. Kreemo
odmah. Conrad e te ivati dok se budemo vozili. Nemamo
drugog izbora. Ne moemo vie ostati ovdje.
Dat u ti anesteziju, rekao je Conrad najtiim glasom
koji je ikad napustio njegova usta. I dat u ti injekciju protiv
164
bolova prije nego to napravim prvi av. Nee nita osjetiti.

Obeavam.
Hvala ti apnula je, konano se opustivi i prihvativi
Conradovu iskrenost te injenicu da joj nee nauditi vie nego
to mora.
Conradovo lice ponovno se smrknulo poput olujnog
oblaka; a ona se skutrila na deki, smjesta promislivi o svojoj
odluci da mu dopusti da je zaije.
Nema mi na emu zahvaljivati ustro je odvratio
Conrad. Ja tebi dugujem zahvalnost i sumnjam da u ti se
ikada moi oduiti. A Hancock i njegovi ljudi jednako su ti
zahvalni, iako djeluju i ponaaju se poput bijesnih upaka. Sve si
nas prestraila.
Honor je iznenaeno rairila oi.
Ti si hrabra ena, Honor. Radio sam i borio se protiv
prijatelja i protiv neprijatelja. I nitko se nikada nije bacio ispred
mene kako me ne bi upucali i ubili. Stoga, ako eli istinu,
definitivno smo bijesni. Ali pobjesnjeli smo jer si ti mogla
stradati, a mi bismo podbacili i ne bismo odrali svoje obeanje
da emo te odvesti daleko od Nove ere.
Vruina je ispunila njezine obraze te se natjerala da skrene
pogled, ne elei izdajnikim suzama dopustiti da joj zamute
vid.
Neu ti nauditi, Honor rekao je Conrad najnjenijim
glasom koji je ikad zamiljala da ga moe uti od njega. Nije se
mogla oduprijeti porivu da ponovno prestane razmiljati o
njima kao o bezosjeajnim gadovima bez savjesti.
165
Prvi je put pogledala Conrada, tragajui za svime onime

to je taj mukarac proivio. Uzvratio joj je ne trepnuvi, ali
njegove su oi jo uvijek odraavale tragove aljenja i krivnje.
Slabano je podigla ruku i spustila prste na Conradove.
Ovaj je reagirao kao da su ga ustrijelili i poeo povlaiti ruku, a
potom se zaustavio i dopustio njezinim prstima da se isprepletu
s njegovima.
Misli da si lo ovjek. Zato? Vi inite nevjerojatne
stvari. Ja vidim samo skupinu mukaraca koji e radije umrijeti
nego dopustiti Novoj eri da me pronae i otme. Vidim samo
dobro u vama, Conrade njeno je rekla. eljeli vi to ili ne. Ali
ja to vidim i vidim tebe, stoga moe prestati s nabusitim
stavom i kretenskim ponaanjem u mojoj blizini. Riskirate
vlastite ivote spaavajui druge. Tko to ini?
To nam je posao, odvratio je Hancock. Poziv, ako to
eli tako gledati. Ali to je oduvijek bilo dio mene - dio nas. Liiti
svijet zla kako neduni ne bi patili kao prije. I to diljem svijeta.
Nita ne dugujem amerikoj vladi.
Glas mu je postao leden tako naglo da je zadrhtala.
Okrenuli su nam lea i pokuali nas istrijebiti sve do
jednoga. Ja ne radim samo u interesu Sjedinjenih Drava. Zlo
postoji svugdje u svijetu i elimo tome stati na kraj.
A opet se smatrate loim ljudima. To je hrpa sranja.
Spaavanje nedunih ivota utjelovljenje je dobrote i hrabrosti.
Rijetki bi posvetili vlastite ivote istrjebljenju zla u svijetu.
Natruha osmijeha zaplesala je na njegovim usnama, zbog
ega je Honor okirano rastvorila usta. Nitko se od njih nije
smijeio. Nije bila sigurna osjeaju li to uope, dobro ili loe.
166
Smjer njihovih ivota bio je predodreen, a u svome si poslu

nisu mogli priutiti emocije.
Hancock, uzmi injekciju sa sredstvom protiv bolova.
elim da se opusti i sprijeiti da osjea bol dok zaivam ranu.
Injekcija je odagnala napetost, ali bol je jo uvijek
postojala, premda se usredotoila na neto drugo, odluna
nikomu ne dopustiti da je vidi kako cvili. Povukla se u duboko
nitavilo gdje je plutala osloboena svoje neposredne okoline.
Ali nije uspjela suspregnuti trzaj kad je Conrad stigao do
mjesta na kojem je koa bila znatno osjetljivija.
Conrad je opsovao i promrmljao ispriku.
U redu je rekla je. "Nemoj stati. Samo zavri. Izdrat
u.
Conrad je odmahnuo glavom, a potovanje mu je bljesnulo
u oima. Ali posluao ju je i paljivo nainio avove, uputivi
Hancocka da joj ponovno ubrizga analgetik.
Nakon druge doze, Honor se vie nije morala svjesno
tjerati u tupilo. Sve se oko nje zamutilo te je odlebdjela na vjetru,
ne osjeajui ni bol ni nervozu. Prije negoli se snala, Conrad je
zavrio i spretno povio ranu nakon to ju je detaljno oistio.
eka nas duga vonja. Trebala bi odrijemati, hrapavim
je glasom rekao Conrad. Analgetik e ti pomoi pa nee biti
svjesna neravnog terena i nee te dodatno boljeti.
Polako je kimnula, umrtvljenih refleksa. A zatim ju je
ispunio strah te je naglo otvorila oi upravo u trenutku kad se
namjeravala predati tupilu.
Bespomona sam ovako uplaeno je rekla. to ako
upadnete u nevolju? Bit u posve beskorisna. Svi emo stradati
zbog mene.
167
Istu je stvar rekla i prije, dok je bila pod utjecajem tekih

lijekova, samo ovoga puta u Hancockovim oima nije naila na
humor. Zapravo, njegov je izraz bio smrtno ozbiljan. Ozbiljnost i
obeanje blistali su u njegovim oima te je osjetila utjehu
zahvaljujui toj nijemoj razmjeni. Katkada pogled govori tisuu
rijei.
Hancock je poloio dlan na njezino elo i maknuo joj kosu
s njega.
Ne mora brinuti zbog toga. Odmoi e nam ako se ne
odmori i oporavi. Mi emo te tititi. A sad spavaj, Honor.
Probudit u te kad bude trebalo.
Namrtila se, ali utjecaj lijekova inio ju je lelujavom te mu
se vie nije uspijevala oduprijeti.
Prizvavi posljednji traak prisebnosti, primila je
Conradov dlan u nadi da e biti skloniji posluati je nego
Hancock.
Obeaj mi, rekla je, zapanjena teinom s kojom je
izgovarala rijei. Obeaj mi, ako vas budem usporavala na bilo
koji nain, da ete me ostaviti i spasiti sebe. Ve sam nekoliko
puta prevarila smrt. Samo je pitanje vremena kad e konano
pobijediti i neu dopustiti da svi vi umrete pokuavajui
sprijeiti neizbjeno.
Conrad je burno reagirao. Jesi li ti skrenula?
Ali ve se gubila, podlijeui utjecaju lijekova.
Conrad se bijesno zagledao u svog timskog vou, koji nije
izgledao nimalo sretnije zbog Honorine naredbe.
Isuse Kriste, promrmljao je Conrad. Ona to ozbiljno?
Da, tiho je odvratio Hancock. to nau izdaju ini jo
gnusnijom.
168
Conradove usne stisnule su se u tanku bijelu crtu, a oi mu

je ispunio bespomoni bijes.
Mora postojati drugi nain, Hancock. Neki koji nee
ukljuivati jebaku izdaju nedune ene.
Misli da nisam odvagnuo sve opcije? prasnuo je
Hancock, opasno naruivi svoj paljivo izgraen staloeni stav.
Pokazivao je neuobiajenu emocionalnost. Ali opet, pokazivali
su je i njegovi ljudi. Misli li, kad bih mogao na bilo koji drugi
nain srediti Maksimova, da to ne bih uinio? Honor je na jedini
nain da se pribliimo Maksimovu i sredimo ga jednom i
zauvijek. Da postoji neka, bilo kakva druga ansa, zgrabio bih je i
poslao Honor kui dok kae keks, ali kvragu sve, ona je jedini
nain. Ne mora nam se to sviati. Ne mora nam se jebeno
sviati. Ali to ne mijenja ono to moramo uiniti.
Rijei su mu bile ispunjene gorinom. Ljutnjom, samo
prijezirom. Kajanjem, krivnjom. Stvarima koje si nikada nije
doputao osjeati - stvari za koje je sumnjao da ih je uope
sposoban osjeati - zato to je to znailo izazivati neuspjeh. A on
nee podbaciti i trei put. Previe ivota ovisi o ovome, njegovoj
posljednjoj - i jedinoj - prilici da zauvijek sredi Maksimova.
Nije to zasluila ni od koga od nas, gorko je ustvrdio
Conrad.
Hancock je uzdahnuo jer, dovraga, upravo to nije elio.
Njegovi su ljudi potivali Honor, divili joj se na hrabrosti i
otpornosti, i premda im savjest nikada prije nije ugrozila njihov
posao; sada su se otvoreno protivili predati Honor neizrecivoj
muci i smrti. Dovraga, bilo bi dobrodunije da je odmah ustrijele
i zavre s time. Ali tada e im Maksimov opet iskliznuti kroz
prste. Sve se vjeito vraalo na to. Na Maksimova i njihovu
169
nemilosrdnu potjeru za udovitem kakvo svijet dotad nije

vidio. Po svaku cijenu. Dovraga. Po svaku cijenu. Po cijenu
Honor. Ona je predstavljala cijenu uspjeha njihove misije i mrzio
je samog sebe jer ne posjeduje neko drugo sredstvo. Neku drugu
mogunost. Morat e ivjeti sa svojom prokletom savjeu do
kraja ivota.
Ne, nije to zasluila priznao je Hancock. Ali nemamo
izbora, Conrade. Zna to i zato si toliko bijesan. Maksimov je
odgovoran za nebrojene smrti i beskrajnu patnju. Moramo ga
smaknuti, bez obzira na to to je potrebno. To mi smeta jednako
kao i tebi, ali naa misija zauzima prvo mjesto. Kao i ope
dobro.
Podivljat u ako jo jednom ujem ope dobro ispljunuo
je Conrad.
Hancock je bio jednako sit promicanja tog mota i branjenja
njegovih boja, ali nije to otkrio svom ovjeku. Ako pokae bilo
kakvu naznaku slabosti, bilo kakvu nesklonost da izvri svoju
misiju, njegovi e se ljudi pobuniti. A to si ne moe dopustiti.
Odvie su blizu. Osjeao je okus pobjede. Njezin miris. Mogao si
je predoiti Maksimovljevu smrt i kraj vlasti nevienog
svjetskog terora.
Conradovo lice bilo je iskrivljeno dok je vraao zalihe u
kutiju s medicinskim priborom, a zatim se popeo preko
stranjeg sjedala, ostavivi Hancocka samog s usnulom Honor.
Hancock se dugo vremena nije pomicao. Samo je ostao
kleati zurei u tu hrabru enu. Najhrabriju enu koju je ikada
sreo. Najnesebiniju enu koju je ikada upoznao. I mrzio sama
sebe zbog onoga to mora uiniti.
170
Naposljetku se spustio i legao pokraj nje, priljubivi tijelo

uz njezino. Pazei na njezin ozlijeeni bok; gurnuo je ruku pod
njezinu glavu kako bi je zatitio od udaraca zbog neravnog
terena.
Potom je spustio drugu ruku na njezin trbuh, njeno je
privijajui uza se te poloio glavu pokraj njezine; pruajui joj
utjehu premda je nije bila svjesna.
171
14. POGLAVLJE
DAJ joj sedativ Hancock je namrgoeno rekao Conradu.

Ne elim da vidi kako se ukrcavamo u avion. To e joj dati
lanu nadu, a ne elim joj lagati. Bolje je da ne bude svjesna to
se dogaa dok ne stignemo k Bristowu.
Lo mojo, mrmljao je Mojo, a njegovo grubo lice snano
se mrtilo.
Viper, Henderson i Copeland nisu izgledali nimalo
sretnije.
Nema boljeg osjeaja od bacanja janjeta meu opor
vukova zgaeno je rekao Copeland.
Sluaj odvratio je Hancock kiptei od nestrpljenja. Ovo
mi se ne svia nita vie nego vama. Nisam potpuni bezosjeajni
kreten. Premda bi donedavno do posljednjeg daha tvrdio da je
upravo to. Bezosjeajni upak ija je dua pocrnjela, a srce
odavno isparilo. Nije alio to je spasio Elizabeth, nedunu
dvanaestogodinju djevojicu. Nije alio to je spasio Grace,
Riovu enu. I definitivno nije alio to je dopustio Maksimovu
da mu ponovno isklizne kroz prste kako bi spasio Maren, enu
dobroudnu od glave do pete i srca veliine Kine. Ali ovog puta
nije smio dopustiti osjeaju krivnje, savjesti ili bilo emu drugom
da ga odvrati od njegove misije. Ali Maksimova treba
smaknuti. Dopustio sam da mi osjeaji pomute razum ne
jednom, ve dva puta kada sam bio u prilici da ga uklonim.
172
Nee nam se pruiti nova prilika. Ovo nam je posljednja i jedina

ansa. Svia li mi se to to moramo uiniti? Ni najmanje. Ali
hoete li moi ivjeti sa svojom savjeu ako spasimo jednu enu
na tetu stotina tisua drugih? Jer Maksimov svakog dana
postaje sve ambiciozniji i moniji. Ako mu ne stanemo na kraj,
mnogi e patiti. Ako ga zaustavimo, patit e samo jedna osoba.
Honor.
I zbog toga bismo se trebali osjeati bolje? promrmljao je
Henderson, okiravi Hancocka injenicom da uope neto
osjea. Kad je ve kod toga, svi su se njegovi ljudi pretvorili u
osobe koje vie nije poznavao. Svi su bili bezosjeajni gadovi. To
ih je inilo uinkovitim ubojicama.
Mora postojati drugi nain tvrdoglavo je rekao Conrad.
Zar ga ne moemo zavarati? Poslati Honorine fotografije i
ugovoriti sastanak, a zatim ga srediti bez ugroavanja Honor?
Zna da ne moemo tiho je odvratio Hancock.
Zaboravlja na Bristowa. Vodimo je Bristowu jer e se on uz
pomo Honor pribliiti Maksimovu, a Honor e za Maksimova
predstavljati savreno pregovarako sredstvo s Novom erom.
On ne igra na kartu povjerenja. Prepametan je da bi nasjeo na
varku. Znat e ako ga samo i pokuamo zajebati.
Bujica sonih psovki ispunila je zrak. Hancock je u
mislima ponovio svaku od njih, ali dovraga, nije imao izbora.
Katkada je borba za ope dobro bila prava koma. Umorilo ga je i
samo odluivanje to ope dobro uope znai. Nije bio sudac ni
krvnik, a upravo je tu ulogu igrao posljednjih deset godina. Ali
godine i godine izigravanja sudca i porote i utjelovljenja
instrumenta pravde iscrpile su ga. Bio je sit. Sit varanja. Sit
pristajanja uz neprijatelja kako bi postao upravo ono to je
173
nadasve prezirao. elio je samo... mir. Da nou moe spavati, a

da pritom komari neprestano ne progone njegov izmueni um.
Prokleto je glup ako misli da e takvo to biti mogue. Sada je
bio svjestan toga, premda je prije lagao sam sebi i smatrao da e
sve biti u redu nakon to odstupi s dunosti. Zato to e ga
Honor progoniti ne samo noima ve i svake sekunde svakog
dana. Nikada nee pronai mir. I ne zasluuje ga.
Bez i jedne rijei, Conrad se prebacio preko stranjeg
sjedala na mjesto gdje je Hancock jo uvijek leao s Honor u
naruju. U bilo kojoj drugoj situaciji, prije bi si odsjekao ruku
nego dopustio da ga njegovi ljudi zateknu dok nekome ukazuje
njenost. Sve osim robotskog, neljudskog karaktera postalo mu
je prirodno. Ali sad? Bolio ga je kurac. Svi su njegovi ljudi marili
za Honor. Nee misliti nita loe o tome to joj prua utjehu.
Naroito s obzirom na to da je to najmanje to moe uiniti kada
je namjerava predati u ruke udovita.
Conrad je uzeo kutiju s medicinskim prirodom i pripremio
sedativ, a potom pogledao u Hancocka.
Koliko dugo eli da bude u nesvijesti?
Dok je ne odvedemo Bristowu. Radije bih da se probudi
u krevetu i ne bude odmah svjesna svoje... sudbine.
Odgaao je neizbjeno, ali elio joj je pruiti te posljednje
trenutke. Najdulje to joj moe dati. Pretpostavljao je da je
okrutno ispunjavati je tolikom nadom. Ali ako joj moe podariti
jo koji sat lien straha i stravinog osjeaja izdaje koju e osjetiti
im dozna istinu, uinit e to.
Conrad se ponovno namrtio, ali i poveao dozu u prici.
Neko e vrijeme biti u nesvijesti rekao je njeno
zabadajui iglu u njezin kuk.
174
Kad je zavrio, maknuo je pribor i potom se utke vratio

na svoje mjesto.
Vozilom je vladala napeta atmosfera. Nitko nije govorio,
ali opet, to nije bilo neuobiajeno. Ni u kojem smislu nisu bili
brbljava skupina. Veina njihove komunikacije uglavnom se
odvijala mimo rijei. Previe su godina radili zajedno. Mogli su
meusobno predvidjeti svoje postupke i bez potrebe da si
govore to e uiniti. I razvili su vlastiti sustav znakova.
No ova je tiina bila drukije prirode. Nije bila po volji
mukarcima koji su ivjeli za svoj tim. Bila je to nabruena, jetka,
bespomona tiina i nitko nije pretjerano uivao u njoj. Bjesnjeli su
jer im je stalo. I bjesnjeli su jer su, makar samo i naas, pomislili
na to da upropaste svoju misiju kako bi spasili jednu hrabru
enu.
KAO to je Hancock i elio, Honor je prespavala ostatak

njihova opasnog putovanja po pustinji prema zranoj pisti na
kojoj je ekao zrakoplov koji e ih odvesti do Bristowa. Hancock
je nije napustio ni trenutak, a ona je u snu potraila toplinu
njegova tijela, priljubivi se uz njegovu vrstu figuru i savreno
se stopivi s njime zahvaljujui mekoi vlastitog tijela. Kao da su
stvoreni jedno za drugo. Bila je to smijena, glupa pomisao, ali
nije mogao sprijeiti da mu proleti umom. Jednako kao to nije
mogao zanijekati utjehu kojom ga je ispunjavala njezina blizina.
Utjehu na koju nije imao pravo.
Instinktivno je prepoznao da joj to treba. Ljudski dodir.
Utjeha. Bliskost. Pretrpjela je stravinu muku, a on e je predati
jo goroj. Bio je nemoan u vezi s njezinom sudbinom, ali mogao
175
joj je pruiti barem malo spokoja, predah od neizbjene oluje. A

nije mu bilo ni izbliza neugodno kako je bio zamiljao. Pomisao
da bi mogao utjeiti bilo koga, a naroito jednu enu, djelovala
mu je ne samo nemoguom ve i posve... neprivlanom. Nije
mogao pojmiti da bi mu se svidjelo.
No neto na toj sitnoj, odvanoj eni izbacilo ga je iz
kolosijeka. I to ga je ljutilo. Nikad nita nije imalo mo izbaciti ga
iz kolosijeka. Ne kada je rije o misiji. O opem dobru. Nije si
mogao priutiti ljudskost; emocije. Emocije su ga mogle stajati
glave. Mogle su njegove ljude stajati glave. A dugovao im je vie
od toga. Bili su nepokolebljivo vjerni njemu i jedni drugima.
Riskirali su vlastite ivote zbog njega, jednako kao i on zbog
njih, mnogo puta. Dopustiti da mu panju odvue neto poput
ene koja mu je leala u naruju bilo bi... katastrofalno.
Dok je leao ondje; sasvim sigurno ne jednako oputen kao
ona, shvatio je da ga dodatno ljuti injenica to mu vjeruje.
Moda to nije priznala ak ni samoj sebi, ali njezini su postupci
osporavali svaki stav koji je gajila prema njegovoj pouzdanosti.
Opustila se uz njega i pokazala svoju ranjivost. Bol, strah,
samou. Instinktivno je traila njegovu utjehu i snagu; grevito
se drei za njih jer joj nije preostajalo nita drugo. Postao je
njezino sidro. U njezinu umu, bio je njen spasilac, a zapravo je
bio najgora vrsta gada.
Bio je gori od zvijeri koje ju progone. Gori od Bristowa i
Maksimova. Zato to joj ni jedan od njih ne bi ni pokuao lagati.
Zadobiti njezino povjerenje. Uvjeriti je da su neto to nisu. To je
uinio - i nastavljao initi - samo on. I ta mu je spoznaja prila
ile poput kiseline.
176
Dugovao joj je istinu, priznanje da nije njezin spasitelj. Da

e biti instrument njezine neizrecive muke i neminovne smrti.
Tada bi ga mogla mrziti. Ne bi mogla gajiti iluzije o tome tko je i
to je on. A on nikada ne bi morao pogledati u njezine oi
ispunjene izdajom kad shvati koliko se prevarila u vezi s njime.
Ali ve je dokazala da je ratnica, stoga nije mogao riskirati njezin
otpor. Priliku da pobjegne - a pokuala bi. I ne samo jednom. To
bi ih usporilo i posve ugrozilo njezino izbavljenje. Premda e se
neminovno vratiti.
Stoga je lagao. Ne rijeima, ve postupcima.
Preuivanjem. Nije ispravio njezinu pretpostavku o tome da ju
je doao odvesti kui. Pustio ju je da sama zakljui, govorei sam
sebi kako odgovornost za njezine pogrene zakljuke nije na
njemu. Bila je to najgora vrsta prijevare. Gora od izravnih lai.
Da, dugovao joj je istinu, ali nju joj nije mogao dati.
Kada se vozilo naglo zaustavilo, Hancock ju je
instinktivno snanije privio uza se kako bi ublaio trzaj njezina
tijela. Tek kada su se vrata otvorila, popustio je stisak i
podigavi glavu ugledao Conradovo mrano lice kako pomireno
zuri u njega.
Avion je spreman. Moramo se ukrcati i krenuti. Nismo
posve napustili okupiranu zonu, a ti upci imaju rakete s
infracrvenim senzorima topline kojima bi nas mogli sruiti.
Hancock je kimnuo u znak slaganja, a zatim se poeo
njeno odmicati od Honor, lagano se kreui kako je ne bi
prenuo iz sedativom izazvanog sna.
Pripremi jo jednu pricu, Hancock je naredio svom
ovjeku. U sluaju da se probudi tijekom leta. Ne elim je pri
177
svijesti sve dok je ne odvedemo u sobu inae e pomisliti da je u

neposrednoj opasnosti.
Sve je ve bilo reeno. Nije bilo potrebe da Hancock
ponovno objanjava. Nikada to nije inio. Sve dosad. Odvie je
osjeao kako opravdava svoje postupke, svoje odluke. Brani ih. I
to ga je jebeno ljutilo.
Iskljuivo bljesak Conradovih oiju govorio je koliko mu je
ta misija mrska, ali nije se usprotivio. Samo je kimnuo i uzeo
medicinski pribor sa stranjeg sjedala dok se Hancock penjao
preko Honor kako bi iziao.
Odmahnuo je rukom kada je Copeland ponudio da mu
pomogne iznijeti Honor iz vozila. Honor je bila njegova i samo
njegova odgovornost. Njegovi su ljudi ve bili uznemireni, a
njihova obino nepobitna odlunost poljuljana. Nije elio
doprinijeti njihovom osjeaju odgovornosti za Honorinu
sudbinu. Bio je to njegov grijeh i sam e ispatati zbog njega.
Nee biti okajanja. Ni milosti za ovjeka kao to je on.
Poinio je neoprostive grijehe davno prije ovoga - prije Honor -
ali ak i da je imao priliku iskupiti se, ovo bi prevagnulo u korist
njegova vjenog prokletstva. Pakao je odvie blag za nekoga tko
je prolio toliko krvi i rtvovao nevine za jebeno ope dobro.
Kako da nakon ovoga pogleda svojoj obitelji u oi? Kako
da pogleda u oi ovjeku koga je smatrao svojim ocem? Svojoj
brai. I Eden. Anelu koji u svojoj dui posjeduje vie
suosjeanja i dobrote nego i jedna druga osoba koju poznaje.
Osim... Honor. Na neki mu se nain izdaja Honor inila jednako
neoprostivom kao da rtvuje Eden. Odustao je od potjere za
pravdom i Maksimovim ne jednom, ve dva puta, kako bi
spasio druge nedune ljude. Zato ne i Honor?
178
Ako e posve iskreno, morao je priznati sam sebi, svojim

ljudima, da je pria o tome kako je ovo njihova posljednja ansa
isto sranje. Uvijek postoji druga prilika kad ovjek ima
vremena i strpljenja. Ali njegovo se strpljenje topilo. Njegova
odlunost da ve jednom zavri s time imala je manje veze s
ogranienim prilikama, a vie s injenicom da je bio umoran i
elio da svemu tomu doe kraj.
Njegova e sebinost Honor stajati... svega. Zato to ga je
prodirala krivnja, emocija za koju je smatrao da ju je odavno
prerastao, pa vie nije mogao nastaviti svoje isprazno, bezduno
postojanje. Bio je to izbor, ne izmeu privoenja Maksimova
pravdi ili ne, ve izmeu njega i Honor. rtvovanja njezina
ivota kako bi Hancock mogao ispuniti svoju posljednju misiju i
prepustiti se bijednom ivotu bez smisla, boje i svrhe.
Postojat e. Nita vie. Nita manje.
Mogao bi skonati sa svime i jednostavno se ubiti, ali to bi
bilo odvie lako, a on nije zasluio konani mir. Zasluio je da se
svakog jutra budi i u zrcalu gleda ovjeka koji je sjebao
predivnu, nesebinu enu samo kako bi se mogao povui i ne
dopustiti neumoljivoj tami koja se irila po njegovoj dui poput
odvratne mrlje da izbrie i posljednji traak ljudskosti koji
posjeduje.
Iznimno paljivo, kao da je rije o dragocjenom blagu,
podigao je Honor u naruje i ukrcao se u maleni mlanjak.
Proao je tri reda sjedala koja su dijelila zaelje mlanjaka i salon
u stranjem dijelu u kojem su se nalazili maleni kau i dva
kona naslonjaa.
179
Ramenom je otvorio vrata i uao u malenu spavau sobu s

francuskim leajem i skuenim prostorom izmeu zidova s obiju
strana.
Premjestivi njezinu nezamjetnu teinu kako bi oslobodio
jednu ruku, maknuo je pokriva i namjestio jastuk kako bi
mogao udobno smjestiti Honor.
Polegao ju je na madrac i njeno joj sputao glavu dok je
nije poloio na jastuk. Napeo se kada se nakratko promekoljila,
a zatim odahnuo kada je tek uzdahnula i dublje utonula u
jastuk.
Spremio se pokriti je, ali zastao je, sjetivi se da joj mora
pregledati ranu dok je jo pod sedativima i uvjeriti se da su
avovi izdrali te da nije krvarila. Obavit e sve to kada polete.
Zasad je spustio svoje krupno tijelo na rub kreveta. Opsovao je
udarivi glavom o zid dok je skidao izme. Nije bilo lako obaviti
taj zadatak u iznimno skuenoj sobici.
Hancock je naglo podigao glavu, izotrivi vid. Nije uo
kucanje, ali smjesta je osjetio kada su se vrata otvorila, makar
posve neujno.
Conrad nije rekao ni rije. Nije ni pogledao Honor.
Zapravo, napadno se trudio zadrati pogled daleko od nje,
hladna i bezizraajna lica i mranih oiju nalik na ubojice kakvi
su svi bili, te mu jednostavno pruio pricu koju je Hancock
zatraio.
Hancock ju je primio, a Conrad se okrenuo i otiao ni
jednom ne pogledavi Honor.
Hancock je ovio prste oko price, sa svakim se udahom
mrzei sve vie. Nikada se nije volio, ali nikada nije ni pomiljao
da se mrzi sve do... ovog trenutka. Znao je da je njegov posao
180
brutalan. Da za druge predstavlja bezosjeajno udovite. Stroj,

a ne ljudsko bie. Nikada se nije mrzio jer je znao da ini ono to
je potrebno. I ispravno.
Ali sada?
Prijezir prema samome sebi irio mu se ilama sa svakim
otkucajem njegova srca. Zato to nije bilo nieg ispravnog u
slanju nedune ene u pakao, bez obzira na to kolike ivote time
potedio.
181
15. POGLAVLJE
HANCOCK je tek lagano zadrijemao, ne dopustivi si da

posve utone u san. Honor je nekako iznova uspjela pronai
njegovo tijelo i sklupati se uz njega poput maeta. Dlanovima je
grevito stiskala platno njegove majice ak i u snu, kao da
predstavlja jedini vrsti oslonac u njezinu ivotu.
ak je i noge ispreplela s njegovima, ispruena na
zdravom boku, a glave poloene, ne na jastuk ve na njegovo
rame. Osjeao je blage oblaie njezina daha kako mu griju vrat
te se udio injenici da neto toliko nevino i bezazleno moe
djelovati tako... dobro.
Sama injenica da je grli djelovala mu je dobro. Ispravno.
Kao da joj je mjesto ovdje, pod njegovom zatitom.
Tresnuo je vratima pred nosom te pomisli toliko naglo da
se gotovo lecnuo. On nije njezin zatitnik. Ali ta ga je letimina
misao ispunila divljim, premda kratkotrajnim zadovoljstvom.
Nije se mogao sjetiti niega toliko ugodnog. Nije doivio mnogo
dobrih iskustava. Sa zlom se mogao nositi. Mogao ga je preraditi
i smjestiti na pravo mjesto. Ali dobro? Ba i ne. Ta kratka
pomisao zamalo ga je opila kad je na trenutak pomislio da moe
biti dobar. Princ na bijelom konju kakvim ga Honor smatra. A to
je bilo opasno. Ne, ne opasno. Smrtonosno. Zato to se s
lakoom mogao navui na emocije koje dosad nikada nije
osjetio.
182
Nije preostajalo mnogo sati tijekom kojih mora ostati

sabran i usredotoen prije nego...
Zatvorio je oi, preneraen boli koji mu je jurnuo srcem pri
pomisli na ono to e uslijediti. Neto sumnjivo nalik na... tugu...
lijeno je gmizalo njegovim ilama, uvlaei mu se u srce i
ispunjavajui ga nepoznatom boli.
Nasreu, Honor je naruila smjer njegovih misli i opasnost
koju predstavljaju nemirno se promekoljivi uz njegovo tijelo.
Osjeao je svaki njezin pokret, svjestan da se polagano probija
kroz maglu sedativa, uljajui se prema svijesti.
Ne jo. Dovraga, ne sad. Naslijepo je posegnuo za
pripremljenom pricom iza svojih lea. Bio ju je pribliio kako bi
mogao grliti Honor kao to je to trenutano inio, ali i ubrizgati
joj sadraj injekcije ako se osvijesti prije nego to to bude elio.
Ali veinom zato to je kukavica i zato to je elio odgoditi
trenutak kad e ga prestati gledati kao da je nekakav prokleti
junak i kada e njezine oi odraziti sav oaj i izdaju koje e
osjetiti. Nije morao vidjeti optuujui pogled u njezinim oima.
Mogao ga je vrlo dobro i sam zamisliti, a to je bilo dovoljno da
osjeti... bol.
Hancock? proaptala je usana priljubljenih o vrat.
Sledivi se, jednom je rukom skinuo ep sa price, a potom
paljivo kako je ne bi uplaio, vratio ruku natrag preko njezina
tijela i poloio joj dlan na kuk, namjestivi iglu izmeu svojih
jagodica kako ne bi osjetila nita osim njegova toplog dlana. ak
i umrtvljenih osjetila, pod utjecajem lijekova te unato strahu od
otkrivanja koji ju je neprestano pratio proteklih dana, smjesta je
shvatila s kime se nalazi. Nije paniarila. Nije se uplaila da su je
183
se njezini progonitelji doepali. Bila je posve oputena i uvjerena

da je na sigurnom.
Sanjam li? upitala je pospanim, zbunjenim glasom.
Bio je to instinkt, nita vie. Nije se mogao suzdrati pa
makar mu ivot ovisio o tome. Usnama je ovla okrznuo njezino
elo, tono ispod linije rasta kose.
Da, duo. Ovo je samo san. Spavaj i nastavi sanjati dobre
stvari.
Honor je nabrala elo kao da razmilja o istinitosti njegove
izjave. A ono to je potom uinila okiralo ga je do besvijesti,
iako njega nita nije moglo okirati.
Ako je ovo samo san, hoe li me onda poljubiti? tiho je
upitala. Ako sanjam, znai da nije stvarno, stoga nee koditi. A
ti nikada nee znati da si me poljubio jer je ovo moj san, a ne
tvoj.
Misao mu je navrla u um prije negoli se snaao. Ne. Nije
samo tvoj san. I moj je. Jebe mu sve, ali ova je misija otila u
totalno krivom smjeru.
Zadrao je dah, nesposoban uiniti bilo to osim ukoeno
leati dok je prianjala uz njega poput rukavice, savreno mu
odgovarajui. Kog da vraga uini?
Jo jedan sasvim nepoznat osjeaj epao ga je za grlo.
Panika.
Ako je poljubi, to e njegovu izdaju uiniti jo gorom. Ako
je ne poljubi, uskratit e joj utjehu koju toliko oigledno eli -
treba. A zakleo se da e joj pruiti samo dobre stvari dok ne
kucne as da je preda neprijatelju.
Dovraga.
184
U kurac! Ve je osuen na pakao. Na vjene muke,

beskrajnu bol i patnju. to je jo jedan grijeh naspram gomile
ostalih koje je poinio? Na neki nain, poljubac s prekrasnom
enom bio je beznaajan u usporedbi sa svom krvlju koju je
prolio.
eli da te poljubim u tvojem snu? tiho je promrmljao
kako je ne bi dodatno dozvao k svijesti.
Drao je pricu vrlo blizu njezinoj koi, ne elei da se
sasvim razbudi. Dovraga, nije elio ak ni da se sjea ovoga.
Zbog toga e joj biti samo tee jednom kad...
Ponovno je otjerao tu misao kad je Honor stala aptati
usana prislonjenih uz njegov vrat.
Da. Nisi onoliko opak koliko eli da svi misle. Vidim te,
Hancock. Moda te ostali ne vide, ali ja da.
S usana mu se oteo okirani i zapanjeni uzdah, a krivnja
stala razdirati utrobu prodirui ga tako da je doslovce poeo
drhtati. Prije negoli je uspio dalje zagaziti na podruje na kojem
nije imao to traiti, hitro je zabio iglu i ubrizgao lijek u njezino
tijelo.
Honor se trznula rastvorivi usne na njegovu vratu, a on je
brzo odbacio pricu i hitro prinio slobodnu ruku njezinoj bradi,
gurajui je uvis kako bi usnama zarobio njezine, gutajui svaki
njezin mogui protest ili pitanje.
itavo mu se tijelo trznulo kao da ga je pogodila munja.
Svaki otrcani opis ikad napisan o privlanosti, kompatibilnosti
ili prvom poljupcu, odjednom je postao odve stvaran. Premda
su se nalazili u zrakoplovu, imao je osjeaj kao da se itavo tlo
zatreslo pod njime. Potres usred zraka.
185
Produbio je poljubac jer mu nije preostalo nita drugo.

Njezina su usta bila poput najsnanijeg magneta. Nije se mogao
odmaknuti. itava vojska ne bi uspjela rastaviti njihove usne.
Imao je osjeaj da ispija tekue sunce. im je usnama
dotaknuo njezine, otvorila je usta uz grleni uzdah, a on ju je
udahnuo. Upio. Usta su joj bila slaa od bilo ega to je ikada
okusio.
Namjeravao je nakratko sresti njezine usne, nita vie. Tek
toliko da zadovolji njezinu elju za trenutkom intimnosti.
Ljudskim kontaktom. Njenou umjesto boli i nasilja kojima je
toliko dugo bila izloena. Ali im ju je okusio, osjetivi strujni
udar sve do nonih prstiju, svaka pomisao na to da e joj
podariti nevini poljubac i grliti je dok ponovno ne zaspi, isparila
je.
Njezini grleni uzdasi treperili su mu na jeziku. Polizao je
unutranjost njezinih usana i okusio svaki njihov raskoni
milimetar. Svila i saten, barunasta mekoa. Vruina izmeu
njih mogla se usporediti s vrelom pustinjom kojom su dotad
putovali. Honor ga je vre primila za prsa, zarivajui u
njegovu kou onih nekoliko noktiju koji nisu bili iskrzani do
ivca.
Danima e nositi tragove tih noktiju i nakratko na sebi
imati podsjetnik na nju. Njezin znak. Prokleto je elio da mu
mogu ostati trajno urezani u kou. Oznaavali bi jednu od
njegovih najboljih uspomena - i sluili kao podsjetnik na ono to
je bezduno unitio.
Snanije je primio njezinu bradu, a zatim olabavio stisak
irei prste po njezinu obrazu i zadravajui je na mjestu dok je
prodirao slatku nevinost koju mu je nudila. Ionako e zavriti u
186
paklu, a ova... ova e mu uspomena pomoi da izdri

nadolazeu tamu. Jedan jedini trenutak zaustavljen u vremenu
koji e moi iznova i iznova vrtjeti u glavi tako da ga zapamti i
vidi pred oima umjesto drugih, stravinih prizora Honor.
Nikad nisam ljepe sanjala promrsila je poluzatvorenih
oiju dok ju je lijek uvlaio sve dublje u svoju mreu. Toliko
nonih mora. Nikada ne prestaju. Prvi sam put sanjala neto...
dobro. Hvala ti.
Utihnula je i prije nego to ju je ponovno poljubio, a
nastavio ju je ljubiti i nakon to je njezino tijelo posve klonulo, a
usne postale mlohave. A zatim je podigao usne, kliznuvi njima
preko njezina obraza, osjeajui stezanje u utrobi kad je okusio
njezine suze.
Zatvorio je oi i ovio ruke oko nje, privlaei je blie k sebi
i pazei na njezin ozlijeeni bok.
Zahvalila mu je. Neka im Bog svima pomogne. I zaplakala
je jer prvi put nije sanjala uas i smrt. Poelio je udarati akom u
zid sve dok ne prokrvari. Poelio je nekoga ubiti. Bristowa,
Maksimova, Novu eru. Sve njih. Sve do jedne osobe koja e
dodirnuti Honor, nauditi joj, muiti je. udio je za njihovom
krvlju, ali najvie od svega udio je za vlastitom krvlju. On je
najvee udovite od svih. Zato to, da nije njega, ti je se gadovi
nikada ne bi domogli.
187
16. POGLAVLJE
HONOR se borila s gustim slojevima magle koji su je

okruivali. Refleksi su joj bili umrtvljeni, a jezik trom. Bila je
napola budna, a opet nije mogla skupiti snage da otvori oi.
Tupo pulsiranje u njezinoj glavi obznanilo je svoje
postojanje. Usta su joj imala okus kao da je progutala vatu, a
premda su joj oi bile zatvorene, osjeala je da su suhe i svrbjele
su je, kao da ih umjesto vjea prekriva brusni papir.
Dok se polagano nastavljala kretati prema svijesti, shvatila
je da se osjea... udobno. Okruivala ju je mekoa, ugodno
prianjajui uz svaki dio njezina tijela. ak ju je i glavobolja
malice popustila kad je primijetila kako joj glava uranja u neto
meko.
Tiho je izdahnula. Ovo je zacijelo jo jedan ugodan san. Ne
kao onaj u kojem ju je Hancock poljubio, ali svejedno ugodan.
Iskrivila je usne promiljajui o toj posljednjoj informaciji
koju joj je poslao njezin ulijenjeni mozak. Nita toliko realistino
ne moe biti dijelom sna. Ako zanemari suhou u ustima, jo je
uvijek osjeala njegov okus. Zaostatak onog vatrenog, seksi
poljupca privlanog kao sam grijeh. A bio je slastan. Gotovo je
zastenjala kada je uspomena navrla, prisjeajui se kako ju je
predano ljubio.
to ju je ono upitao? eli li da te poljubim u tvom snu?
188
To nije bio san. Obraao joj se kao da spava, provjeravajui

eli li da je zbilja poljubi. Postala je sumnjiava. Zato je to onda
uinio? Je li je i sam elio poljubiti ili je samo udovoljavao
njezinoj elji?
Hancock joj nije djelovao poput mukarca koji bi uinio
bilo to protiv svoje volje. I sasvim ga sigurno nitko nije mogao
natjerati da uini bilo to.
I dok se sve snanije prisjeala tog dekadentnog sna -
zbilje - shvatila je da njegov poljubac nije bio poljubac
nezainteresiranog mukarca. Niti je to bio jednostavan poljubac,
namijenjen zadovoljenju njezine potrebe. Bio je prodirao
njezina usta, a zatim joj se sve iznova zamutilo.
Ponovno se namrtila i tromo posegnula kako bi dlanom
protrljala svoj kuk. Neto joj je ubrizgao. Sedativ. Netom prije
negoli ju je poljubio. Stoga oito nije elio da bude pri svijesti
nakon to je poljubi.
A moda nije elio ni da se sjea...
Vjerojatno je o tome rije. Uostalom, bolje to je tako jer se
mogla pretvarati kako nema pojma ni o emu pa nee umirati
od srama svakog puta kad je bude pogledao, ili ona njega.
Jednostavno e se ponaati kao da se niega ne sjea.
Ali to ne znai da nee zadrati tu uspomenu, uivati u
njoj i pohraniti je u svoj um kako bi mogla iznova i iznova
proivljavati taj trenutak.
Pohranivi uitak tog ukradenog trenutka, posvetila se
vanijem poslu. Morala je otvoriti proklete oi i shvatiti gdje se
nalazi. I je li sigurna.
Morala je uloiti mnogo vie truda negoli je eljela kako bi
to uinila. itavo joj se lice iskrivilo dok se upirala da rastvori
189
naizgled olovne vjee. Ugledala je prigueno svjetlo i ohrabrila

se injenicom da napreduje. Nakon nekoliko okrepljujuih
udaha, pobrinuvi se da joj nee pozliti, posve ih je rastvorila.
Isprva se osjeala dezorijentirano. Previe je toga trebalo
odjednom pojmiti. Nije prepoznala nita to ju je okruivalo.
Prvo to je zamijetila bila je injenica da lei u vrlo udobnom
krevetu. Ne na leaju, vrei za spavanje ili provizornoj postelji.
Bio je to pravi pravcati krevet s madracem i ubojito dobrom
posteljinom. Dostojan prvoklasnog hotela, premda nije imala
previe iskustva sa smjetajem od pet zvjezdica. Ali ovo je bio
raj.
Dok se oslobaala i posljednjih traaka maglice iz svojega
uma, urno je prouila okruenje u potrazi za bilo kakvom
naznakom opasnosti.
Zidovi su bili blijedoljubiasti, s nekolicinom slika
cvjetnog uzorka postavljenih na stratekim mjestima kako bi
sobu uinili otvorenom i prozranom. Pokustvo je bilo
skupocjeno, runo raeno te po mjeri. Tamnosmee drvo bilo je
u suprotnosti sa svijetlom, enskom bojom na zidovima,
ugodnom njezinom oku.
Osjeala se... sigurno. Strah je nije bockao po stranjoj
strani vrata niti podizao dlaice na njezinim rukama. Ali gdje se
to nalazi?
Pomaknula se na mekom krevetu, namjeravajui sjesti,
ustati i... to dalje?
Dobila je odgovor na pitanje kada joj je tijelo zavritalo u
znak otpora prema kretanju. Krv joj je napustila obraze, a bol
sijevnuo bokom, oduzimajui joj dah. Plua su joj se smrznula,
nesposobna uvui zrak ili ga izbaciti. Uspaniila se, ne znajui bi
190
li se trebala spustiti natrag na krevet ili nastaviti uspravljati. I

jedno i drugo boljet e kao sam vrag.
Prenula ju je buka na vratima. Tijelo joj se nesvjesno
trznulo, na to ju je bol iznova presjekao.
Hancockova krupna figura ispunila je dovratak. Pogledao
ju je i tiho opsovao koraajui prema krevetu. Uzeo ju je u
naruje, drei je vrsto ali ne i bolno. Njeno ju je polegao na
madrac, ali unato njegovu oiglednom trudu, bol joj je
prostrujao tijelom oduzimajui joj dah upravo kada je pomislila
da ga je konano povratila.
Oi su joj se ispunile suzama zbog ega je Hancockovo
mrano, zabrinuto lice stalo plutati pred njom.
Dovraga, Honor. Nisi smjela pokuati ustati.
Nakratko je ostala utjeti, irei nosnice u oajnikom
pokuaju da uvue kisik u plua i disanjem odagna ostatke
zasljepljujueg bola.
Gdje sam? slabano je upitala. Jesmo li sigurni?
Njegovo se lice dodatno smrailo, a oi odsutno bljesnule
netom prije nego to je skrenuo pogled, uinkovito izbjegavajui
njezin.
Da, rekao je nakon trenutka tiine. Ovdje smo sigurni.
Zatvorila je oi. Hvala Bogu. A gdje je to ovdje? Jesmo li
se vratili kui? Mogu li nazvati svoju obitelj? Vrela joj suza
kliznula niz obraz. Vjerojatno misle da sam mrtva.
Hancock je ponovno opsovao, a rijei su zvuale grubo
premda ih je izgovorio tek neto glasnije od apta. Kleknuo je
pokraj kreveta i poloio dlan na njezino elo na nain koji je
odavao samo njenost. Honor je zbunjeno pogledala u njega
191
zato to nikada nije blago postupao s njom, osim kada je mislio

da toga nee biti svjesna.
Trenutano se mora usredotoiti na svoj oporavak
ozbiljno je rekao. No ipak, u njegovu glasu bilo je jo neega.
Neega to nije mogla tono odrediti, i to joj je smetalo. Djelovao
je kao da mu je... nelagodno. A Hancock je bio sve samo ne
nesiguran i pronicljiv.
Koliko jo? upitala je, a zatim poalila zbog napora
kojem se morala izloiti kako bi to izgovorila. Tko bi rekao da
govor moe biti toliko iscrpljuju?
Bol ju je neumoljivo pritiskao. Otar i pulsirajui, ponovno
prisutan unato prvotnom olakanju koje je osjetila nakon to se
probudila na rajskom oblaku od kreveta u kojem je leala.
Koliko god treba odvratio je izbjegavajui jasan
odgovor.
Pogledom je pretraivao njezine oi, budei nelagodu u
njoj. Imala je osjeaj kao da moe sasvim prodrijeti u nju. Kao da
osjea bol u njezinu tijelu. Pogled mu je postao hladan, a usne
stisnute. Djelovao je ljutito.
Ozlijeena si, ili se ne sjea da si primila metak dok si
titila jednog od mojih ljudi?
Da, bio je bijesan i dao joj je to do znanja. Nije podigao
glas. Nije morao. Zapravo, da je vikao na nju, ne bi bila toliko
nervozna. Tihi bi autoriteta u njegovu glasu oinuo ju je u znak
prijekora.
Liznuvi usnice, rastvorila ih je kako bi se obranila, a
potom osjetila kako je uutkava poloivi dva prsta na njezine
usne i pogledom je izazivajui da prekri njegovu nijemu
naredbu da bude tiho.
192
Ne smijemo te pomicati dok ne bude na sigurnom,

rekao je. Izgubila si mnogo krvi i dajem ti infuziju i antibiotike.
Doao sam kako bih provjerio jesi li budna i boli li te, a vidim da
je tako. Stoga u ti dati sredstvo protiv bolova da se moe
odmoriti i zacijeliti.
Promekoljila se, snano se elei pobuniti. Nije marila za
to koliko je ozlijeena. Bila je toliko blizu slobodi i domu da je
osjeala njihov okus, i nije eljela potratiti vie ni jedan dan.
Svaki sat koji nije provodila blizu svoje obitelji bio je sat tijekom
kojeg su vjerovali u ono najgore.
Nema protestiranja, Honor rekao je Hancock onim
svojim hladnim glasom. Onim zbog kojeg bi zadrhtala i
pretvorila se u kukavicu. To joj se gadilo i nije imalo smisla da se
moe suprotstaviti itavoj teroristikoj organizaciji i osujetiti
njihove pokuaje da je ulove poput ivotinje, a da je, s druge
strane, jedan jedini mukarac imao mo slediti je i pokoriti tek
rijeima.
Ipak, nije bila glupa. Tom mukarcu nisu trebale rijei da
potvrdi svoje namjere. Svatko s mozgom mogao je to vidjeti u
njegovim oima. Bio je nemilosrdni, hladnokrvni ubojica. Samo
netko strano glup usudio bi mu se suprotstaviti, a ona nije
glupa.
Izvukao je zaepljenu pricu i prihvatio se cjevice njezine
infuzije. Premda joj je rekao kako joj daje infuziju i lijekove, nije
ni primijetila zatezanje cjevice prikljuene na svoje desno
zapee. Ne bi joj koristilo ni da je uspjela ustati kad bi za sobom
morala vui stalak s infuzijom.
193
Ovo e vrlo kratko trajati. Prepusti se utjecaju lijeka i

opusti rekao je, a utjeni ton zamijenio je raniju otrinu u
njegovu glasu.
Namrtila se osjetivi arenje lijeka u venama te se lecnula.
Hancock je smjesta dlanom protrljao njezinu podlakticu na
mjestu gdje ju je najvie peklo, ali Honor nije bila sigurna je li
uope svjestan da to ini. Taj je mukarac naizgled bio
nesposoban iskazati njenost, a opet je znala da je to la. Grlio ju
je kada su je progonile none more. Poljubio ju je i utjeio kad se
probudila, uplaena i zbunjena.
Nije mogla prozreti tog mukarca, ali na nekoj dubokoj,
instinktivnoj razini, znala je da nije lo ovjek. Nije bio onakav
kakvim se i sam smatrao. I do posljednjeg bi daha nijekao da u
sebi posjeduje i gram njenosti.
Nije bila sigurna u kojem mu je tono trenutku odluila
vjerovati. Moda mu je na neki nain vjerovala od poetka,
premda se pribojavala njegovih namjera. Njegovih motiva. Ali
odrao je svoje obeanje o tome da e je odvesti izvan dosega
Nove ere, a sudei po namjetaju u ovoj spavaoj sobi, nisu bili
nigdje blizu ratom izmuenog podruja iz kojeg ju je izvukao.
Ve ju je poela hvatati obamrlost od lijeka i bila je tek
napola svjesna. Hancock se spremio ustati, no posljednjim
trakom svoje blijedee snage, Honor je podigla ruku na koju je
bila prikljuena infuzija i vrsto primila njegov dlan kako ga ne
bi mogao izvui iz njezina stiska.
Iznenaeno je spustio pogled prema njoj, ali nije ni
pokuao maknuti ruku. Nije nita rekao. Samo je ekao da mu
kae to je naumila.
Hvala ti, apnula je.
194
Namrtio se, na to je shvatila da mu smeta njezina

zahvala. Jednako je reagirao i prvi put kada mu je zahvalila.
Jer si odrao obeanje koji si mi dao uspjela je protisnuti
unato tromom jeziku.
Posljednje ega je bila svjesna prije nego to je konano
podlegla utjecaju lijeka bio je mrani, divlji bijes u njegovim
oima. I neto iznenaujue.
Krivnju.
195
17. POGLAVLJE
RANA ti zacjeljuje izjavio je Hancock.

Njegova ustra i nepristrana provjera Honorinih avova
otkrila joj je kako ne eli da se ona prisjeti onih njenih, ranjivih
trenutaka za koje je smatrao da ih nije bila svjesna.
Oteklina na koljenu gotovo je posve splasnula. Sutra bi
trebala moi koraati bez bola.
Znai li to da uskoro moemo kui? Sutra? upitala je;
zakaivi se za te posljednje rijei s neskrivenim ushienjem.
Njegove su oi bljesnule. Zamalo joj je promaknulo jer se
okrenuo hinei interes za jednu od njezinih manjih ozljeda.
Prepoznala je postojanje neega. Neega to je elio sakriti pred
njome. To ju je trebalo uznemiriti, ali nije ga se bojala. Vjerovala
mu je. Rekao joj je da e je odvesti daleko od Nove ere, i upravo
je to i uinio.
Potom je slegnuo ramenima. Nije tako lako kao to misli.
Postoje... stvari - planovi - koji se moraju ispuniti. Nije dobro
srljati. Jo nismo izvan opasnosti.
Bio je to nejasan odgovor, a opet ju je podsjetio da, unato
injenici da se osjea sigurno s njime, nisu sigurni i otporni na
napad. Namrtila se, poeljevi da zna gdje se to dovraga
nalaze.
Nije vidjela ni jednog Hancockova ovjeka otkad je
dospjela u ovaj krevet, u ovu izoliranu sobu kako bi se odmorila
196
i oporavila. Hancock joj je donosio jelo. Hancock ju je odijevao i

skrbio o njezinim ozljedama. ak joj je pomogao i da se okupa,
zbog ega je osjeala ogroman sram. Ali pomogao joj je ui u tu
sa ustrom uinkovitou zbog ega je in nalikovao na neto
najobinije na svijetu. Strpljivo joj je prao kosu, po nekoliko je
puta amponirajui kako bi s nje isprao boju. A zatim joj je
istrljao tijelo zbog ega joj se lice toliko crvenilo da je djelovala
kao da je zadobila opekline od sunanja. Ali opet, bio je
pedantan i odrjeit dok je joj uklanjao kanu s koe, vraajui je u
njezino prvotno, preplanulo stanje. Ako ju je nastojao uiniti
ovisnom o sebi, itekako mu je uspjelo jer ju je pomisao na bilo
koga drugog u njezinoj - ovoj - sobi inila nervoznom.
To nije njezina soba. Premda je posljednjih nekoliko dana
u njoj boravila. Njezina se soba nalazi kod kue. U kui njezinih
roditelja. Nije ivjela sama u Sjedinjenim Dravama. Nije bilo
smisla. Uglavnom je izbivala iz kue, a kad bi svraala u posjet
izmeu zadataka ili kad bi joj jednostavno zatrebao predah
nakon to bi oaj ili bol s kojima se svakodnevno suoavala
postali preteki pa bi poela gubiti svoj smjer, potraila bi
utoite u roditeljskoj kui. Spavala je u svojoj sobi iz djetinjstva,
sobi koju su sauvali za nju. Onu u kojoj namjerno nisu nita
promijenili otkad je bila tinejderica i pohaala srednju kolu.
Sadravala je sve stvari s kojima je odrasla. Njezine
omiljene pliane igrake. Najdrae knjige. Jezine udbenike i
svu literaturu o Bliskom istoku, njegovoj kulturi, razlikama i
suptilnim nijansama svakog zasebnog dijalekta koje su se
razlikovale od regije do regije.
ak i njezine nagrade sa sportskih natjecanja, premda ju je
nasmijavala pomisao da su njezini roditelji sauvali bijedne
197
potvrde o sudjelovanju. Honor sasvim sigurno nije pobijedila ni

na jednom natjecanju, niti je bila naroito dobra sportaica kao
njezina braa i sestra. Bila je crna ovca obitelji.
Zaklinjala se roditeljima da su je jamano posvojili ili da je
ispala Ciganki iz torbe jer nije nimalo sliila drugoj djeci u
obitelji. Bila je mnogo blaa. Mnogo suosjeajnija. Nije
posjedovala neumoljivu volju za svestranim uspjehom kakvu su
posjedovali njezina braa i sestra. Zvali su je mimozom. Odvie
njenom i ljubaznom da bi preivjela u stvarnom svijetu kako
su ga nazivali. No ipak, svijet u kojem je ona ivjela predstavljao
je utjelovljenje opstanka. I posve se razlikovao od sigurnih
poslova, sigurnih domova i sigurnih ivota lanova njezine
obitelji.
Otac joj je neko bio proslavljeni sporta. Bavio se
razliitim disciplinama, ali na fakultetu je primao nogometnu
stipendiju i ak se uspio plasirati u profesionalnu ligu. Ali tada
je upoznao i zavolio njezinu majku i esto je govorio svojoj djeci
da nije elio nita drugo nego provoditi vrijeme s njom i dobiti
djecu. Ispuniti kuu njima.
Mnogi su sumnjali u njegovu iskrenost, a ak je i Honorina
majka rekla kako je isprva bila nepovjerljiva. Sumnjala je da bi
se njezin suprug rado odrekao takve uspjene karijere i slave.
Ali nikada nije iskazao ni traak aljenja, a samo godinu dana
nakon vjenanja, prvi su put postali roditelji.
Igranje za profesionalnu momad znailo bi da veinu
godine ne bi boravio kod kue. Postojao je proljetni kamp za
treniranje. Postojala je cijela nogometna sezona i doigravanje u
sluaju da se momad plasira u post sezonu. Njezin bi otac
nedvojbeno bio izvrstan sporta, ali umjesto toga prihvatio se
198
posla trenera u srednjoj koli u Kentuckyju, gdje su on i njegova

majka odluili ivjeti i podizati obitelj.
Bio je to maleni grad u dravi Kentucky, smjeten ne
previe sjeverno da bi bio odve blizu granici izmeu sjevera i
juga. Imao je sve karakteristike junjakih gradova. Ljudi su bili
otvoreni, pristupani i ljubazni. Grad je bio toliko malen da su se
svi meusobno poznavali i posljedino znali tko se ime bavi.
Honor te njezina braa i sestra odrastali su okrueni
ljubavlju i panjom svojih roditelja. Sva njezina braa bila su
uspjena u raznim sportovima. Kao i njezina starija sestra.
Njezin najstariji brat takoer je igrao nogomet tijekom fakulteta i
obeavao u odnosu na profesionalnu ligu. No kao i njihov otac,
nije poao tim putem i nitko nije istraivao njegovu odluku. Ali
opet, njihov je otac znao da su neke odluke odve osobne da bi
se o njima raspravljalo. Jednostavno je tako bilo.
I premda se njihov otac poeo baviti treniranjem, to je
predstavljalo prikladnu zamjenu za sport koji je volio, njezin
stariji brat odabrao je policijsku karijeru i postao okruni erif.
Njezin drugi brat odabrao je profesionalnu sportsku
karijeru. Za razliku od oca i starijeg brata, nije bio opsjednut
nogometom. Cijelo je djetinjstvo posvetio koarci i bio prirodno
nadaren za nju. Jo je uvijek igrao za profesionalnu momad i
potpisao novi dugoroan, unosan ugovor netom prije nego to je
Honor posljednji put otputovala.
Dvojica mlae brae bili su poduzetnici i partneri u
razliitim tvrtkama. Ali to nije znailo da ne posjeduju jednaku
ljubav - i talent - prema sportu.
ak je i njezina sestra, najmlaa poslije Honor, bila
sportski tip, graciozna i brza poput gazele. I ona je postala
199
trenerica nakon kratke profesionalne karijere u softballu, u Italiji,

nakon zavretka studija na Dravnom sveuilitu u Kentuckyju.
Honor se iznimno ponosila svojom sestrom, koja je u
meuvremenu postala najmlaom glavnom trenericom
softballske momadi na malenom sveuilitu na kojem je radila.
U dvije godine otkad je njezina sestra Miranda ili Mandie,
kako su je nazivali od milja, preuzela vodstvo, momad se
plasirala u post sezonu prvi put u povijesti programa. Radno joj
je mjesto svakako bilo zajameno. Sveuilite se pobrinulo za to.
I bila je vrlo sretna jer su je ve naveliko traila druga vea,
prestinija sveuilita s bogatijim programima i nadaleko
poznatijom tradicijom studentskog sporta.
Ali Mandie je u srcu bila kuni tip, dok je Honor bila ista
suprotnost. Mandie je voljela svoj posao. Voljela je zasukati
rukave i obnoviti stvar iz temelja. Nije eljela preuzeti ve
gotovi program i biti tek nominalni voa. eljela je utjecati na
svaki aspekt igre.
Honor je nakratko zatvorila oi, prisjeajui se injenice da
je njezin brat potpisao jo jedan ugovor sa svojom momadi
netom prije nego to je otila. Njezina oprotajna zabava
predstavljala je mjeavinu slavlja i veselja, ali jednako tako boli i
brige. Nikome od njih nije se sviao njezin posao. Nisu ga
shvaali. Nisu ga nastojali shvatiti. Svatko od njih poao je
vlastitim putem i nitko nije preispitivao njihovu odluku. Nitko
nije preispitivao Bradovu odluku nakon to je bez ikakvog
objanjenja jednostavno napustio profesionalnu nogometnu
karijeru. Kao ni to da njegova obitelj nikada nije znala za
njegovu goruu elju da postane policajac.
200
Preispitivali su samo njezinu odluku. I bila je svjesna da to

nije stoga to nisu vjerovali u nju - jesu. Oboavali su je. Nikada
nije sumnjala u to. Samo je nisu razumjeli. Nisu razumjeli zato
ju je poziv odveo tako daleko od ljudi koji je vole, a njezinu
brau i sestru pak zadrali blizu domu.
Kako je mogla objasniti svoj neumoljivi poriv da pomogne
podrujima koja je rijetko pogaalo bilo to osim smrti i nasilja?
Brad bi je trebao razumjeti bolje od svih. On je zatitnik. erif.
Na njegovim pleima lei odgovornost za mnoge ivote. On je
bio jedini od njih za kojeg je vjerovala da mu je slina. Da nose
slian teret. Da njihova potreba da zatite i pomognu drugima
zacijelo ima nekakav zajedniki temelj.
Honor, boli li te to?
Hancockov tihi glas obrubljen zabrinutou doplovio je
kroz njezinu melankoliju i nagnao je da sretne njegov pogled.
Zatekla ga je kako paljivo prouava njezino lice kao da joj moe
prodrijeti u misli.
Udahnula je i instinktivno ispreplela prste s njegovima
koji su poivali na rubu kreveta pokraj nje te ih lagano povukla.
Hancock se lecnuo kao da ga je udarila struja, ali nije maknuo
ruku ni odgurnuo njezinu, zbog ega mu je bila zahvalna.
Na jedan trenutak bio joj je potreban tui dodir. Utjeha.
Obeanje da e je uskoro zagrliti njezina obitelj i okruiti je
svojom ljubavlju i podrkom. Svaki trenutak u kojem je izbivala
iz kue za njih je predstavljao najgoru vrstu pakla. Vjerojatno su
mislili da je mrtva, a ako nisu bili sigurni u to, tada su, to je jo
gore, strahovali od onoga to joj se dogaa. emu je podvrgnuta
u ovom trenutku.
201
Molila se da misle da je mrtva sve dok im ne dokae da

nije. Bilo je milostivije nego da se mue beskrajnim
mogunostima o tome to moda proivljava. Uostalom, to se
nee dogoditi. Hancock je uva. Nikomu nee dopustiti da joj
naudi.
Bilo je glupo vjerovati u bilo iju nepobjedivost, otpornost
na mo Nove ere, no svejedno je gajila apsolutno povjerenje u to
da Hancock moe i hoe unititi sve na svome putu, te da
nikada nee dopustiti da joj se bilo to dogodi. Znala je to
jednako kao to je znala da sunce izlazi na istoku, a zalazi na
zapadu.
to nije u redu, Honor? otro je upitao Hancock,
dodatno suavajui oi dok je pretraivao njezino lice u potrazi
za bilo kakvim razlogom njezine nervoze.
Nije osjeala nervozu.
Osjeala je potrebu.
Vruina joj je oblila vrat i obraze te se pomolila da
zaostatci kane i boravak na suncu sprijee Hancocka u
prepoznavanju njezina posramljenog rumenila.
Liznula je svoje suhe, ispucale usnice i uputila mu
nesiguran, srameljiv pogled ispod polu sputenih trepavica.
Poljubi me, Hancock oglasila se toliko drhtavim glasom
da ga je bilo mogue protumaiti kao rezultat straha. Ali znala je
da nije tako. A sudei po izrazu na Hancockovu licu, on je
takoer znao da ga se ne boji. Kao ni onoga to je traila od
njega.
U oima mu je bljesnula nesigurnost, to je bilo rijedak
sluaj za njega. Znala je to i bez pitanja. Jednostavno je znala. Ali
uvidjela je i iskru neeg drugog.
202
Jednake potrebe. elje. Poude.

Nestalo ih je gotovo prije negoli ih je prepoznala, ali oi
nikada ne lau. Predstavljaju ogledala ovjekove due, ili barem
tako kau pjesnici.
I jednako kao to je znala da Hancock pokazuje
nesigurnost rijetko ili nikad, tako je znala da jo rjee doputa
bilo komu da vidi ono emu je upravo svjedoila u njegovim
oima.
Prodrla je do njega i bila je toga svjesna. Bila je oarana
time.
Blagi Boe, zato je to veseli? Koji vrag nije u redu s njom?
Nije poznavala tog mukarca i bilo je umiljeno od nje, da ne
kae arogantno, pomisliti kako moe prepoznati na njemu ono
to nitko drugi ne moe.
No ve je jurila opasnom stazom, ispunjena euforinim
uzbuenjem. Snagom. Osjeala se ivom. Boanstveno ivom
premda ju je na svakom koraku progonio zaguljivi zadah smrti.
Uspjela je preivjeti. Hancock je ispunio svoje obeanje.
Oslobodio ju je uasnih ljudi koji su je gonili poput
nemilosrdnih grabeljivaca.
Poljubi me ponovila je stiavi glas do promuklog apta
zasienog potrebom. Samo jednom, dok smo oboje savreno
svjesni to se dogaa tako da ne moemo tvrditi da se nije
nikada dogodilo.
Njegove su se oi rairile odajui najprije strah, a zatim
iznenaenje. Obje reakcije zamijenio je odluni pogled kada je
shvatio da zna. Da se prisjetila. Da moda nikada nije ni
zaboravila, ve da joj je samo trebalo vremena da sve sjedne na
mjesto. Sada kad se to dogodilo, pohranit e tu uspomenu u
203
svojoj dui za vijek vjekova. Uivat e u njoj. Jednom

neokaljanom, predivnom trenutku usred tolikog straha, kaosa i
nemira.
Potiho je opsovao, no istodobno je oslonio jedno koljeno
na madrac i spustio svoje krupno, miiavo tijelo na njezino tako
da ih je dijelilo tek nekoliko milimetara. Vruina je isijavala iz
njegove koe, ispunjavajui je toplinom sve do kostiju. Iznenada
je postala svjesna goleme razlike u njihovim tijelima.
Predstavljao je planinu istog elika, lienu i jednog grama
ljudskog mesa, koliko je mogla vidjeti. A posjedovala je vrlo
bujnu matu.
Uz njega se osjeala sitnom i krhkom. Ranjivom. Ali ne i
ustraenom. Liznula je usnice, odjednom shvativi kako bi se
moda trebala plaiti, dirnuvi u zvijer posve budna i sasvim
prisebna. Ili moda nedovoljno prisebna da se odupre porivu da
dira divlju ivotinju.
Glasno zastenjavi kada je liznula svoju donju usnicu,
Hancock se nagnuo i prikovao joj usne za svoje, vrele i gladne.
Nije pokazivao gotovo delikatnu njenost kojom ju je onako
paljivo ljubio dok je smatrao da nije svjesna njegovih
postupaka.
Prodirao je njezina usta, gutao je, kuao svaki djeli
njezina gladnog jezika pokazujui joj zapanjujuu razliku
izmeu mukarca koji nastoji utjeiti enu i gladnog mukarca
koji iskazuje svoju nemilosrdnu dominaciju nad njom.
Kada je ne bi toliko boljelo, strgnula bi svu njegovu odjeu
i razgolitila samu sebe te bacila u njegovo naruje, tonije na
njega. No uspjela je tek tiho zastenjati, zaamoriti i ispustiti
204
grleni uzdah uitka i istog zadovoljstva koji je on urno

progutao.
S vidnim je naporom maknuo usne s njezinih, ali nije se
smjesta odmaknuo od nje. Pitala se zato to smatra golemom
pobjedom. Iznenaujue njeno, naslonio je elo na njezino i
okupao joj ustreptale usne svojim nepravilnim dahom.
To nije bila dobra ideja protisnuo je kroz vrsto stisnute
zube. Dovraga, to je bilo glupo.
Okej, to je boljelo. Mogla je to priznati, a ak i da ne moe,
izdala bi je njezina itekako tjelesna reakcija - njezin trzaj.
Pourila je rei neto, bilo to, kako bi prekinula
neugodnu, napetu tiinu koja ih je okruila i zaprijetila
slamanjem njezinih ivaca.
Kad u ozdraviti u dovoljnoj mjeri da odem kui?
tjeskobno je upitala.
Njezino je pitanje naoko izazvalo estoku meavu. Lice
mu se smrknulo i stegnulo dok mu je ledeni bijes blistao u oima
i zasipao je, jeei joj kou u valovima.
Naglo je ustao, okreui joj lea kao da joj ne eli pokazati
ni jedan dio sebe ili svoje reakcije.
eka te dulji oporavak prije nego to te budemo mogli
odvesti ravnoduno je odvratio.
A zatim je iziao, naglo otvorivi vrata te ih zalupivi
njima tolikom silinom da se jedna slika na zidu nakrivila.
205
18. POGLAVLJE
HANCOCK je znao da hoda po rubu tankom poput

otrice noa u istinskoj borbi sa zdravim razumom. to je jo
gore, borio se protiv onoga za to je znao da mora odraditi.
Svoje misije. Protiv cijene njezina ispunjenja. A sve je to bilo
povezano s nevinom enom koja u sebi posjeduje vie hrabrosti i
vatre nego to ih je ikada vidio u jednoj sitnoj ratnici.
Danima ju je opsjedao, pobrinuvi se da nitko osim njega
nema pristup sobi u kojoj ju je drao... zatoenu. Nije mogla
napustiti sobu, no s obzirom na to kakvi zatvori znaju biti,
pobrinuo se da ima sve to treba ili eli kako bi joj bilo ugodno.
Izbjegavao je njezina pitanja. Logina pitanja. Pitanja na
koja zasluuje znati odgovore. Ali onog trenutka kada joj ih
bude dao, sve e pasti u vodu. Zato to joj nee lagati. I morat e
se suoiti s njom, onim njezinim krupnim oima prepunima
povjerenja, i gledati kako u njima iezava sve osim izmuene
spoznaje. Jo gore, izdaje. Shvatit e da on predstavlja upravo
ono od ega je bjeala i protiv ega se borila, ono za to je
vjerovala da joj vie ne moe nauditi. Nije doznala - jo - da e je
predati najgoroj vrsti zla koja e je zatim vratiti upravo onoj
grozoti koju je poznavala.
Nije to mogao dopustiti. Iako, znao je da mu vrijeme
istjee i da svaki dan tijekom kojeg joj ne prizna istinu o svojim
namjerama predstavlja samo taktiku odgaanja. Zato to joj je
206
elio pruiti te dane. Dovraga, elio ih je pruiti sebi. Samo jo

nekoliko sati, dana, ega god, tijekom kojih e ga nastaviti
promatrati s povjerenjem u tim toplim smeim oima. I bez
straha ili oklijevanja sluati njegove naredbe.
Ve s povjerenjem.
Vjerovala mu je premda nije smjela vjerovati nikomu. Sam
ju je upozorio na to. Ali Honor kao Honor, bila je upravo onakva
kako joj i ime nalae. Boe, koliko ironije u injenici da joj to ime
toliko pristaje! Kako li su njezini roditelji znali da e utjeloviti
znaenje i svrhu tog imena?
Hancocku nikada nitko nije vjerovao. Njegovi su ga ljudi
potivali. Bespogovorno su ga slijedili. Poloili bi svoj ivot zbog
njega bez oklijevanja, jednako kao i on za njih. Ta odanost tekla
je njihovim venama. Ali nisu mu vjerovali, jednako kao to nisu
vjerovali ni ostalim lanovima tima ili sami sebi. Svi su bili
odve svjesni onoga to predstavljaju. Nemilosrdne ubojice,
spremne rtvovati nedunu enu kako bi postigli svoj cilj.
Kada? bez okolianja je upitao Conrad kad su se on i
njegovi ljudi okupili ispred goleme vile u Bristowljevu
vlasnitvu.
Hancocku nije promaknula ironija zbog injenice da se
nalaze na amerikom tlu. Honor je smatrala da se jo uvijek
nalazi negdje usred Bliskog istoka te da moda nadziru svaki
njihov korak, da e ih pronai. Ako otkrije koliko je zapravo
blizu svoje obitelji, morat e je zavezati za krevet kako bi je
sprijeio da pobjegne.
Promotrio je svoje ljude i njihova napeta lica dok su
nestrpljivo stajali iekujui polazak.
207
Bio je to jedan od rijetkih trenutaka u kojem je Hancock

napustio Honor, no pobrinuo se da spava dok ga nema, a
Bristowljevi su ljudi znali to ih eka ako uu u njezinu sobu.
Hancock je vrlo otro obznanio da nitko ne smije ui k njoj,
izgovarajui se na njezine ozljede.
Bristow je bio nestrpljiv. Uzbuen i napet, poput nekoga
tko je nabasao na blago vrjednije od sveg zlata i dragulja ovoga
svijeta. Njegovo nestrpljenje osjealo se u zraku svaki put kad bi
uao u prostoriju i zbog toga ga je Hancock veinom izbjegavao.
Bristowljeva pokvarena dua - taj truli vonj koji je vjeito
isparavao iz njega - teko je padao Hancocku, ak i kada mu nije
opsjedao osjetila. Postalo bi mu muno i zaguljivo od tolike
zloe da bi jedva disao. Imao je osjeaj da e se uguiti, poput
nekoga tko pati od teke klaustrofobije, a Hancock je bio sve
samo ne klaustrofobian. Mogao je provesti dane, u sluaju
nude ak i tjedne, u skuenom prostoru u kakav ovjek njegove
veliine nikad ne bi trebao ulaziti, i vrebajui pravu priliku.
Teko uhvatljivi vremenski okvir dostupan samo onima
neumoljiva strpljenja tijekom kojeg e dokrajiti sklisku metu.
Bristow je elio smjesta stupiti u kontakt s Maksimovim,
ali Hancock ga je upozorio da, ako Maksimov dozna za enu
prije nego to budu spremni, nee ekati prekrienih ruku kao
to to Bristow trenutano ini. Doi e po Honor i ubit e
svakoga tko mu se pritom isprijei na putu.
Hancock mu je vrlo jasno dao do znanja da se Honor mora
oporaviti prije nego to dogovore predaju Maksimovu te da e
se razmjena obaviti pod njegovim - Hancockovim - uvjetima ili
nikako. Jedino zbog ega je Bristow i dalje nosio glavu na
ramenima bila je injenica da Maksimov jo uvijek ne zna gdje
208
se Honor nalazi. Osim toga, dobro se pobrinuo da Bristow

shvati koliko je Maksimov zapravo opasan i moan ovjek.
Bristow je bio opasan i prilino moan sam po sebi, ali
Hancock ga je nagnao da se pone bojati Maksimova, i to s
pravom. Govorio je o Maksimovu tonom koji Bristow nije
mogao krivo protumaiti, a ovaj je problijedio sluajui.
Hancockovu uvjerljivu recitaciju o stvarima na koje je
Maksimov spreman kako bi ostvario svoje ciljeve. ivot i smrt
ne predstavljaju nita za ovjeka poput Maksimova, koji ne
samo da se smatra nepobjedivim ve iskreno vjeruje da je
besmrtan. Bog meu obinim smrtnicima koji dolazi i odlazi kad
god mu se prohtije. Nezaustavljivi sija smrti i unitenja.
Takav stav gotovo je graniio s istinom u Maksimovljevu
sluaju. Bio je nepovjerljivi gad, za razliku od ostalih koji su
izlazili pred njega nosei isti takav nepobjedivi oklop, uvjereni
da im nitko ne moe nita, a koji bi zajebali stvar. Svi bi to kad-
tad uinili. Ali Maksimov zasad nije pokazao ni jedan jedini
znak neopreza. Nikakvu naznaku da ono u to vjeruje - svoju
nepobjedivost - uzima zdravo za gotovo.
Unato takvom stavu, iskrenom i nepokolebljivom,
svejedno je odravao vrstu sigurnosnu mreu oko sebe,
uklanjajui sve koje bi doivio kao prijetnju. Bio je sudac i
krvnik i nitko nije imao pravo na pravedno suenje kod njega.
Ako bi samo i pomislio da ga netko obmanjuje, da ga je izdao ili
da jednostavno nije imao dovoljno vrstu volju da ispuni to mu
je naredio, Maksimov bi ga odbacio poput smea.
Takva vrsta straha priskrbila mu je brojne odane sluge.
Priskrbila mu je ljude koji e radije prigrliti sigurnu smrt nego se
suoiti s Maksimovim nakon to su zakazali pri ispunjavanju
209
svoje zadae. Stvarao je uporne, oajne vojnike koji su umirali

slijedei njegove naredbe, katkada i od vlastite ruke ako bi
zakazali. Bilo im je drae umrijeti nego se suoiti s Maksimovim
i diktatoru rei da su podbacili. Maksimov nije trpio neuspjeh.
Nije ga prihvaao kod sebe, a bogme ga nije prihvaao ni kod
svojih podanika.
Tijekom svih godina otkad ga Hancock progoni, nije
otkrio ni jednu Maksimovljevu slabu toku kojom bi se mogao
okoristiti. Ni jednu jedinu rupu na njegovu zatitnom oklopu.
ovjek nije mario ni za to osim za sebe. Bilo je prokleto teko
pribliiti mu se kako bi iskoristio njegove slabosti kad se inilo
da ne posjeduje ni jednu.
Ali Hancock je znao da nije tako. Neto postoji. Neto
uvijek postoji. Sam bi se za sebe zakleo da ne posjeduje nikakvu
slabost. Nita to bi se moglo upotrijebiti protiv njega. Ali
jednako je tako znao da to nije istina. Imao je Velikog Eddieja.
Raida i Rykera. I Eden. Predivnu, nedunu i dobroudnu Eden.
Pazio je da ih nikada ne otkrije, da nikada nikomu ne
dopusti da dozna za njih jer bi ih to jamano izloilo
svakodnevnoj opasnosti. ak se drao podalje i od jebenih
Kellyjevih jer je svatko tko ima oi mogao vidjeti da ih potuje.
Moda mu se ne sviaju, kao ni njihove metode ili naela. Stvari
koje je smatrao njihovim slabim tokama. Ali tijekom godina
shvatio je da nisu pretjerano razliiti. Oni samo bolje
kontroliraju svoje instinkte u odnosu na Hancocka.
Kad bi tkogod naudio nekome od njih, osvetili bi se i hitro
izvrili pravdu. I to ne na nain na koji veina ljudi doivljava
pravdu. Nisu se koristili pravosudnim sustavom. Ne, pozivali
su se na vlastiti oblik pravde, krei granice koje je Hancock
210
odavno prekrio. Ali nije to oekivao od njih. Bili su odve

usidreni u dobroti. Kapetani Amerike, kako im se uvijek rugao u
lice i iza lea.
Ali odreene stvari koje su uinili uime pravde nisu bile
nita bolje od onih koje je Hancock sam poinio u vie navrata.
Osjeao je pravo divljenje prema P. J. Coletrane. eni koju su
muki silovali. Zbog detalja tog sluaja jo je uvijek krgutao
zubima, bijesan na njezin tim jer su je doveli u toliko ranjiv
poloaj. Jer je nisu bolje zatitili. Zasluila je vie od onoga to
su joj pruili, a platila je najskuplju cijenu.
Bila je napustila svoj tim, ne elei ih okaljati ljagom svoje
osvete. Ne pravde, ve hladnokrvne osvete. Ulovila je sve do
jednog ovjeka odgovornog za okrutni napad na sebe i sve ih
smaknula. A naposljetku, njezin ju je tim pronaao te su stali uz
nju, odbijajui dopustiti da podnese sav teret posljedica na
svojim pleima.
Kellyjevi su bili drukija vrsta ljudi. Onakva kakvoj je
Hancock mogao sliiti da je odabrao drukiji put. Ispravan put.
Bili su gorljivi zatitnici. Pozitivci. Oni koje zove kada treba
pomo. Bili su dobri, moda jednako dobri kao i sam Hancock,
ali ono po emu se isticao, gdje je imao izrazitu prednost, bila je
injenica da je mnogo skloniji zabrazditi u ona siva - ne, ak ne
ni siva... crna podruja. Preko granice koju Kellyjevi nikada ne
prelaze, osim kada je rije o nekomu koga vole. Jednoj od
njihovih ena. Njihovim timskim kolegama. U svim drugim
misijama, vode se pravilima.
Nitko od njih, ni jedan lan KGI-a, nikada se ne bi srozao
na Hancockovu razinu. Nikada ne bi spasili izubijanu enu koja
211
je primila metak namijenjen jednome od njih, a zatim joj se

oduili izdajom. I to uime opeg dobra.
Lice P. J. Coletrane bljesnulo mu je pred oima, a njezin
gnjevni izraz lica izmamio mu je osmijeh na lice. Mogao je uti
njezine rijei kao da ih upravo izgovara.
Zajebi ope dobro.
Da, to je definitivno neto to bi rekla - kao i ostatak
njezina tima. Naroito Steele. Timski voa koji je slovio za tipa
vrlo slinog Hancocku. Santu leda. Stroj bez funkcije za emocije,
sposoban odraditi zadatak bez osjeaja koji bi mu pomutili
razum i opteretili ga.
Ali sada? Ledenog su ovjeka pokosile sitna plavokosa
ena i djevojica koja slii svojoj mami kao jaje jajetu. Hancock
vie nije bio siguran da je Steele isti ovjek kakav je bio prije.
Osim... osim kada bi se njegova ena ili ki nale u opasnosti.
Tada bi se preobrazio u nemilosrdni stroj, posve razliit od bilo
ega to je itko ikada vidio. Hancock je sumnjao da bi se bio u
stanju izboriti s bijesnim Steeleom kada bi ivoti njegove ene ili
djeteta bili ugroeni.
Shvativi da njegovi ljudi i dalje u napetoj tiini iekuju
odgovor na Conradovo pitane, Hancock se naglo vratio u
sadanjost; ispustivi tihu bujicu psovki. Bio je izvan sebe i
njegov je tim bio svjestan toga. Jednako kao to su iz dana u dan
postajali sve napetiji kako se pribliavao trenutak... izdaje. Dan
kada e Honor predati Maksimovu, za to su se nadali da e im
omoguiti da ga srede jednom i zauvijek. Ali za Honor e
vjerojatno biti prekasno. Ve su se pomirili s njezinom smru i
nije postojalo ama ba nita to bi mogli uiniti. Ali to nije
znailo da, svakog puta kada bi pogledao u oi svojih timskih
212
kolega, u njihovim dubinama nije vidio plamen bespomonog

bijesa. Bio je uvjeren da ga i oni vide u njegovima, premda je
davao sve od sebe da ne uvide koliko ga to to moraju uiniti
zapravo mui.
Uskoro, tiho je rekao Hancock. Sa svakim joj je danom
sve bolje. Uspio sam zadrati Bristowa podalje od nje. Boji me
se. A Maksimova se uasava pa sam mu rekao da Maksimovu
nee biti drago ako mu preda ozlijeenu Honor jer e to smanjiti
njezinu vrijednost u oima Nove ere. Ne svia mu se to, ali
previe se boji i jednog i drugog da me ne bi posluao. Osim
toga, jedan od vas neprestano straari pred njezinim vratima,
ak i dok sam ja unutra i tjeram je da jede i dajem joj lijekove
protiv bolova kad se previe iscrpi.
Osim sada blago je dometnuo Copeland.
Lo mojo, zareao je Mojo.
Neugodan osjeaj oinuo je Hancocka itavom duinom
kraljenice. Njegovi su ljudi u pravu. Pozvao ih je van kako bi
mogao otvoreno razgovarati s njima. Zidovi Bristowljeva doma
imaju ui. Nita nije prolazilo neopaeno. Zato su se on i njegovi
ljudi trudili ne djelovati odve dobroudno s Honor. Postupali
su s njom kao sa zatoenicom koju ele ivu i zdravu. Oteena
roba ne jami dobru razmjenu.
Ali trenutano ju je ostavio bez nadzora. I to cijeli sat. to
ako je Bristow iskoristio priliku da baci oko na svoju gou?
Tip nije strpljiv i bilo je jasno da mu nije po volji to je prisiljen
kloniti je se. Sav Hancockov trud mogao bi pasti u vodu zbog
samo nekoliko trenutaka Bristowljeve prisutnosti.
Bio je odvie samouvjeren, odvie siguran u svoju prevlast
nad Bristowom. Trebao je biti pametniji. Bristow se smatrao
213
nepobjedivim i premda se bojao Hancocka i zazirao od njega,

nije strahovao da e ga Hancock ubiti. Ali tu se prevario.
Rasturit e ga golim rukama ako je naudio Honor.
Idite unutra promuklo je rekao. Smjesta. Pronaite
Bristowljeve ljude i pobrinite se da su pod kontrolom. Ubijte sve
koji se budu opirali. Ja u se pobrinuti za Bristowa.
Hancock.
Conradov hladni glas probio se kroz zasljepljujui bijes
koji je ispunio Hancockov um, iznova ga pretvarajui u
nemilosrdni stroj za ubijanje.
Ne smije ugroziti misiju zbog onoga to je uinio. Ako je
ita i uinio.
Vraga ne smijem obrecnuo se Hancock. Ne trebam
Bristowa da bih obavio razmjenu s Maksimovim. Isprva jesam.
Ali kontakt je ve uspostavljen. Sada samo moram ispotovati
nau stranu dogovora, a zatim unititi gada i itavu njegovu
mreu.
Ali ne na vrijeme da spasi Honor otro je dometnuo
Viper.
Hancock je obratio svoj izmueni pogled na svog ovjeka.
Zar ne misli da bih to uinio kada bih mogao?
Bi li? ubacio se Henderson, namrgoena lica. Nikad
prije nisi oklijevao tijekom misije. Zato sada oklijeva?
Zaboravljate da sam rtvovao dvije prilike da sredim
Maksimova kako bih potedio nedune ivote prasnuo je
Hancock. Neu to uiniti i trei put. A sad idite. Ako je samo i
taknuo Honor ili je prestraio, ubit u ga.
214
Nitko nije prokomentirao licemjerje u Hancockovoj

namjeri da ubije ovjeka koji e barem biti iskreniji s Honor nego
to je to Hancock ikada bio. Nitko se nije usudio.
215
19. POGLAVLJE
HONOR je u tolikoj mjeri dozlogrdilo leati u krevetu da

je poeljela vritati. Ako proe jo jedan dan, a ona uje odgovor
- kao to ga je ula svakog puta kada bi upitala Hancocka kada
e moi kui - Ne jo netko e stradati. A matala je samo o
jednom licu koje bi voljela odalamiti. I to kada nije matala o
usnama na tom licu.
Poludjela je. iznula, provikala. Njezino stanje moglo se
objasniti iskljuivo ludou koju je pretrpjela u posljednja dva
tjedna. Zacijelo se nitko nije mogao izvui netaknuta uma iz
takve situacije. Ona ne predstavlja iznimku. Izgubila je jednaku
koliinu modane mase kao i krvi, stoga si nije mogla zamjeriti
opsjednutost golemom, opasnom nepoznanicom koju
utjelovljuje Hancock. Odnosno, barem je u to pokuavala
uvjeriti samu sebe. Ali oajniki je zakazivala.
Kakvu to luakinju moe privlaiti mukarac koga i ne
poznaje? Tip je zaogrnut tolikim tajnama da svaki njegov sloj
sadri jo dodatnih slojeva. Bila bi joj potrebna itava vjenost
da prodre do mukarca koji se skriva ispod tog plata
tajnovitosti, a nije bila sigurna da bi ak i tada zatekla bilo to
osim tajni koje ga prekrivaju poput koe.
Poludjela je. To je jedino razumno objanjenje. A zatim se
poeljela nasmijati samoj sebi jer je upotrijebila rije razumno
prilikom objanjavanja ludosti.
216
Vrata su se otvorila, a njezino je bilo smjesta ubrzalo

oekujui jedinu osobu koja je posljednjih dana ulazila u njezinu
sobu. Juer je osjeala nemir i tjeskobu pa je bila odluila testirati
opseg tete koja joj je nanesena; natjerala se da ustane iz kreveta,
odluna u namjeri da izie iz sobe i dozna gdje se to dovraga
nalazi. Sada je samo oajniki udjela za promjenom okoline.
Zidovi boje lavande i ivahne slike cvijea samo su je
zadirkivali, s obzirom na to da se osjeala sve samo ne sretno i
bezbrino.
Pothvat ju je iscrpljivao, ali ushienje joj je podarilo snagu
kada je naposljetku oteturala do vrata. No njezina prividna
snaga splasnula je im je shvatila da ne moe okrenuti kvaku.
Bila je zakljuana, i to izvana.
Nije bila zatvorenica. Zar ne?
Ne znajui to drugo uiniti i koljena opasno blizu izdaji,
odgegala se natrag u krevet i upuzala u njega dok joj se tijelo
opiralo pri svakom pokretu. Potom je zaula zvuk zbog kojeg se
isprva ukipila, a zatim pojurila namjestiti u krevetu, srdita zbog
krivnje koju je osjeala, kao da je rije o neposlunoj tinejderici
koja se pokuala iskrasti.
Nije bila zatvorenica!
Njezino bilo, ionako ubrzano, jurnulo je kao na zduni
pritisak papuice gasa sportskog automobila. Nepoznati je
mukarac poput ljigave zmije kliznuo unutra kroz jedva
odkrinuta vrata. Nije se uklapao u ovaj svijet. Ovo mjesto. Ali
to uope predstavlja ovdje?
Ona ne pripada ovamo.
Obuzela ju je nelagoda kada joj je strah zavrio u utrobi, a
kiselina pojurila uz grlo. Tim gore, istog trenutka kada je uljez
217
osjetio njezin strah, vidjela je kako ga obuzima uzbuenje. Na

njegovim skupocjenim hlaama nesumnjivo se nazirala izboina,
jasno ocrtavajui njegovu erekciju, a zatim se tiho nasmijao.
Njegov smijeh - on sam - bio je zao i odvratan.
Tko si ti? otro je upitala s vie hrabrosti negoli ju je
osjeala.
Dlanovima vrsto stiui pokriva, navukla ga je preko
tijela skrivajui se od njegova pogleda, premda je bila posve
odjevena.
Pogled mu je istog trena postao ravnoduan i hladan, a
Honorinom kraljenicom prostrujao je drhtaj. Zloa je blistala u
njegovim crnim oima dok se pribliavao krevetu. Zaustila je
kako bi vrisnula, a on se u sekundi naao na njoj, snanom
pljuskom preko njezinih usana sprijeivi bilo kakav povik na
koji se spremala.
Udarac ju je zatekao pa je tek blago zastenjala od bola.
Ja sam ovjek kome pripada. Privremeno dodao je, a
glas mu je zvuao nalik na siktanje, leden kao da ne pripada
ljudskom biu ve udovitu. Poput mnogih koja su je progonila
u snovima.
Gdje je Hancock?
U sebi je vritala njegovo ime. Iznova i iznova. Ponavljala
ga je kao litaniju, preklinjui ga da je spasi. Iznova. Tko je taj
ovjek? Kako je uao u njezinu sobu? Hancock joj je bio rekao da
je sigurna.
Nije li?
Bjesomuno je pretraivala svoje pamenje u potrazi za
njegovim rijeima. Za onime to joj je tono rekao. Nisu vodili
previe pravih razgovora. Znala bi da joj je neto obeao. Bila je
218
uvjerena u to. Pohranila je onih nekoliko rijei ohrabrenja koje

joj je bio uputio ravno u svoje srce. uvala ih poput talismana.
Njezin smueni um uspio je dokuiti samo jedno obeanje.
Da e je odvesti, provesti pokraj teroristike skupine koja je
progoni i nadzire svaki njezin pokret. Ali zacijelo...
Ne, nee razmiljati o tome. Nee si dopustiti gubitak
jedine stvari koja ju je odravala snanom. Koja je ispunjavala
njezino srce nadom i vjerom. Taj joj je kreten nee oduzeti.
Mnogo bolje zapreo je svilenkastim glasom. U prirodi
ti je da bude pokorna. Osjeam to. Bit e te lako poduiti
disciplini i posluhu premda, naalost, moje vrijeme s tobom
nee potrajati.
Strijeljala ga je pogledom, usana vrsto stisnutih u znak
prkosa. Pokorna? Posluna? Poeljela mu je iupati oi, a zatim
otkinuti jaja.
Ako je smatra nekakvom bespomonom glupaom, bogme
e se gadno iznenaditi.
Zatreptala je hinei naivnost i pruajui tom upku svoj
najbolji Honorin pogled kako ga je nazivala njezina obitelj.
Pogled koji je prokuano postizao da bilo ija ljutnja na nju ne
potraje dugo. Onaj koji bi je smjesta izvukao iz nevolje kada bi
izvela nekakvu spaku.
Mislim da ste me zamijenili s nekime smireno je
odvratila. Ne znam tko ste ni gdje se nalazim, ali ni po emu
nisam pokorna, a ako me samo i pokuate natjerati na posluh,
iupat u vam srce.
Istina, govorila je smirenim glasom ali istodobno proetim
agresivnou i posvemanjim uvjerenjem, istovjetnom onome na
219
njezinu licu. Nije preivjela toliko dugo zahvaljujui slabosti i

ustraenosti.
Ovaj je zabacio glavu i nasmijao se. Djeluje vrlo sigurno
u sebe, Honor Cambridge.
A ako zakaem, Hancock e dovriti posao umjesto
mene dometnula je ledenim glasom.
Uto je njegove oi ispunilo likovanje. Likovanje.
Poprimivi iznimno samodopadan izraz, vrsto ju je zgrabio za
kosu i nasilu je privio uza se. Grubo ju je poljubio, zubima je
natjeravi da otvori usta i grizui joj usnice tako da je njezin
bolni uzdah omoguio ulazak njegovu jeziku.
Divljaki se opirala, ali bio je mnogo snaniji, a ona
oslabljena zbog brojnih ozljeda. Vjee su je zapekle od suza, ali
odbila je zaplakati, odbila je dopustiti tom ovjeku zadovoljstvo
da je vidi kako plae od bola, bijesa i, najgore od svega, straha.
Gdje je Hancock?
Hancock je poznat po svojim uspjesima rekao je
mukarac, dahom kupajui njezine rasjeene, drhtave usne.
Govore da moe natjerati bilo koga da ga slua. Da povjeruje u
to god on eli da vjeruju. Reci mi, Honor, je li te obeao
otpratiti kui i tvojoj obitelji? Paljivo razmisli. Takoer znam da
Hancock ne lae. Zanimljiv princip, zar ne? Hladnokrvni
ubojica. Plaenik. Principijelan. Ne lae. A opet te moe natjerati
da povjeruje u neto to ti nikada nije obeao. Kako si zacijelo
lako pala pred njegovim inima.
Nee me natjerati da povjerujem u tvoje rijei otro je
odvratila.
Mukarac je snanije zgrabio njezinu kosu i povukao je
unatrag, izlaui joj grlo onako kako to vampiri ine sa svojim
220
plijenom. Boe, zacijelo je na rubu histerije kad ovako smireno

razmilja koliko je to udovite slino izmiljenoj nemani.
I ne moram, samodopadno je odvratio. On radi za
mene. Ja sam mu platio da te dovede k meni. Ti si pregovarako
sredstvo koje slui vioj svrsi. Najprije e meni priskrbiti ono
to elim, a zatim i Maksimovu. A zatim e Nova era dobiti ono
to ona eli
Nakratko ju je ostao prouavati, namjerno poveavajui
njezin uas.
Tebe, dovrio je pobjedonosnim tonom. Upravo ono
emu si vjerovala da si umaknula, bit e tvoja konana sudbina.
Sve to si uinila bilo je uzalud. Ali tvoj bijeg meni e silno
koristiti. Iznimno, promrmljao je sputajui glas dok je
odmjeravao njezino uzdrhtalo tijelo.
Ui, Hancock rekao je mukarac oigledno uvi neto
to Honor nije. Trebao sam znati da e se vratiti kako bi
provjerio svoju ljubimicu.
u je ispunila Honorino grlo. Ne. Ovo se ne dogaa.
Samo je eli izbezumiti. Zatvorila je oi, odbijajui se prepustiti
njegovoj bolesnoj igri.
Divljaki ju je poupao za kosu tako da se uplaila da e joj
slomiti vrat.
Otvori oi rekao je mukarac oinuvi je rijeima poput
bia.
Ne jer je eljela, ve zato to je morala, posluala ga je.
Morala je znati to je istina, a to la. Kada joj se vid razbistrio,
ugledala je Hancocka kako nijemo stoji u podnoju kreveta
usredotoeno je promatrajui, a praznina i ravnodunost u
njegovim oima prestravile su je.
221
Ne, apnula je. Ne!

Ovoga je puta vrisnula, a zatim nastavila vritati i nakon
to joj je glava poletjela u stranu kada joj se mukareva aka
zabila u eljust kako bi je natjerala da uuti.
Zna da Maksimov nee biti sretan, rekao je Hancock
hladnim, odmjerenim glasom. Glup si, Bristowe. Bila je na
dobrom putu da se oporavi. A sada si naruio jedini dio na njoj
koji nije bio ozlijeen. Njezino lice. Zna da Maksimov voli
lijepo lice. Nee biti sretan to je njegova roba zadobila dodatne
ozljede u tvojim rukama.
Roba? Uasnuto je zurila u Hancocka, svjesna da ne moe
sakriti ok od izdaje u svojim oima, ali on se nije ni lecnuo. Nije
pokazivao tragove krivnje, ve je samo odisao odlunou.
O, Boe. Ne.
Honor se zakrenula u krevetu, a mukarac joj je to
dopustio, naoko svjestan to e uslijediti.
Jedva proavi rub kreveta, povratila je posvuda po podu.
Kroz maglu je zaula udaljene zvukove prepirke i razmjenu
srditih rijei, ali glava joj se raspadala od bola dok se nastavljala
griti sve dok u njezinu elucu nije preostalo nita to bi mogao
izbaciti. Navala bola zbog napinjanja ozlijeenog boka i
nesumnjivo poderanih avova oduzela joj je dah. Kosa joj se
objesila prema podu kada joj je glava klonula. Jednostavno nije
imala snage drati je u zraku.
Krv pomijeana s njezinim suzama kapala je na pod,
sainjavajui grozomoran prizor zajedno sa sadrajem njezina
eludca. U najveoj mjeri ui. Osjeala je muninu u dubini
due.
222
A zatim su njene ruke kliznule preko njezinih ramena.

Jedan je dlan okruio njezin potiljak, a drugi podigao dio tijela
koji je beivotno visio preko ruba kreveta. Zadrhtala je, poevi
se bjesomuno opirati. Poznavala je te ruke. Taj dodir. Ono to je
neko predstavljalo najvei izvor njezine utjehe sada se
pretvorilo u zlo. Gadost. Nikada se u ivotu nije osjeala toliko
slomljeno.
Dovraga, Honor, prestani se opirati. Samo e si dodatno
nauditi.
Naglo je zabacila glavu, mrzei injenicu da joj suze
zamagljuju vid. Jedva je zamijetila da mukarca koga je Hancock
nazvao Bristowom vie nema te da su ga zamijenili svi
Hancockovi ljudi. Cijela izdajnika skupina.
Nema toga to mi moe dodatno nauditi tupo je
odvratila.
Netko, vie njih, opsovao je na vie od jednog jezika, no
njezin pogled ni naas nije napustio Hancocka. Promatrao ju je
smirena pogleda, ne odajui ni najmanju natruhu krivnje. Ili
aljenja jer je tako okrutno iznevjerio njezino povjerenje. Nije mu
ga trebala pokloniti. Sama si je kriva. Ali opet, nije imala pravog
izbora. Nikakve anse. Zavaravala se milju da je ima. Bila je
osuena na propast onog trenutka kad se klinika uruila oko nje
i na nju, kada su joj vrisci njezinih radnih kolega i dalje
odjekivali u uima, a smrad krvi parao nosnice.
Paralizirali su je ok i duboka izdaja. Vjerovala mu je. Ne
isprva, ali u proteklih mu je nekoliko dana poela vjerovati dok
se trudio izvui je iz zemlje i izvan dosega Nove ere.
Netko je, nije podigla pogled kako bi provjerila o kome je
rije, njeno utisnuo au hladne vode u njezin dlan, a zatim joj
223
pruio lavor, pridravajui ga nekoliko centimetara ispod

njezine brade.
Isperi usta i ispljuni u zdjelu zaula je grubu naredbu
koja joj je odjeknula u glavi, uima i srcu, odvie slomljenima
kako bi prepoznala kome glas pripada.
Instinktivno je posluala naredbu, poput programiranog
stroja bez osjeaja, bez mozga ili izbora. Ispljunuvi i posljednji
odurni gutljaj iz usta, popila je malo hladne tekuine kako bi joj
razblaila bolno grlo, izmueno nakon to je vritala nijeui
Hancockovu izdaju.
Iznova se optuujue zagledala u njega, uvjerena da joj se
bol i zbunjenost jasno zrcale u oima. Promatrao ju je tiho,
nezainteresirano. Ali, naravno, nije imao dovoljno obraza da
pokae sram. On nije njezin princ na bijelom konju, njezin
spasilac, ve onaj koji e je odvesti u propast.
Obeao si, slomljeno je apnula, zavitlavi au u njegovu
smjeru.
Odmahnuo je glavom. Nikada ti nita nisam obeao,
Honor, odvratio je tihim glasom koji nije odraavao nita vie
kajanja od izraza na njegovu licu.
Ne, ali dopustio si da mislim da sam sigurna... A to je jo
gore, unezvijereno je odvratila. Mogao si mi rei. Mogao si u
bilo kojem trenutku ispraviti moju pretpostavku. Tako bih
barem imala vremena pripremiti se. Umjesto da itavo vrijeme
mislim da sam na korak blie slobodi. Ti si udovite. Ba poput
njih. Ali oni su barem iskreni u svojim namjerama. To te ini
gorim od tih krvolonih divljaka.
Hancock je podigao obrvu, ogluivi se na njezine uvrede.
Pa da mi pobjegne prvom prilikom? Da, upravo to radim sa
224
svim svojim zatoenicima. Kaem im to ih tono eka tako da

mogu zbrisati.
Lice joj se iskrivilo u bespomonu bijesnu grimasu. Nalik
na ranjenu, zatoenu ivotinju koja iekuje smrt od loveve
ruke. Kao da bih mogla pobjei tebi i tvojim... ljudima?
Sve ih je obuhvatila prijezirnim pogledom, dodatno
pobjesnjevi kada nitko meu njima nije pokazao ni traak
kajanja. Bezosjeajni gadovi, svi do jednoga. Izdajice svojih
sunarodnjaka. Nije ih mogla gledati ni trenutka dulje. Gadili su
joj se iz dubine due.
Umaknula si teroristikoj organizaciji koja brojem
nadaleko premauje mene i moje ljude i uspjela se skrivati od
njih dulje od tjedan dana. Stoga, da. Ne sumnjam da bi pronala
naina da umakne i meni.
Ostala je utjeti, usmjerivi svoj ledeni pogled preda se i
odbijajui pogledati bilo koga od njih. Ili dopustiti da uvide
smlavljujui oaj koji ju je obuzeo. Nee im pruiti to
zadovoljstvo.
Da ujem bijesno je izjavila. Njezin gnjev bio je straan.
Njezina bol zbog izdaje jo gora. A to je najgore, nije ih mogla
sakriti pred njime. Nije mogla sakriti injenicu koliko ju je
povrijedio, ni pred njime, ni pred bilo kime drugim u prostoriji.
Liili su je dostojanstva, ponosa, same njezine due. Sve su joj
uzeli.
Kakva me sudbina eka, Hancock? Duguje mi barem
to.
U tren oka, nestalo je sve njezine ivosti. Postala je ubojito
smirena. Odvojila se od svog tijela prestavi ivjeti, disati, nadati
se i sanjati.
225
Naas je uoila neto divlje u njegovu pogledu prije negoli

se spustio na krevet pokraj nje, zanemarivi kada se stala
odmicati to je dalje mogla od njega. Nije ga bila u stanju
dodirnuti i nije mu mogla dopustiti da on dodirne nju. Samo e
je natjerati da ponovno povrati.
Zato eli znati? upitao je iznenaujue njenim
glasom.
Boe, bilo joj je potrebno da bude kreten kakvim ga je
smatrala na poetku. Nije trebala zanemariti svoj prvotni dojam
o njemu. Oduvijek se oslanjala na svoj instinkt kada su u pitanju
ljudi, pa to je onda o njoj govorila injenica da se tako silno
prevarila u vezi s njime?
Uzvratila mu je ledenim pogledom osjeajui kako sloj po
sloj leda ovija njezino srce, um i duu, okivajui je otrom
hladnoom koja je sezala sve do njezinih kostiju.
Kako bih imala dovoljno vremena iskopati rupu u mozgu
u koju u se uvui i umrijeti.
Hancock se smjesta lecnuo i ustuknuo. Sa suprotne je
strane zaula bijesnu psovku, a zatim je netko izmarirao iz sobe
i toliko snano zalupio vratima da je do kraja sruio sliku koju je
Hancock ve nakrivio svojim odlaskom onoga puta kad ga je
zamolila da je poljubi.
Kako je samo glupa, oajna i naivna bila.
Pravi si astan vojnik narugala mu se.
Ali izdala ju je bol. Kao i mnogo toga u posljednje vrijeme.
Nastojala je zvuati ogoreno, bijesno, pa ak i gnjevno. Ali
uspijevalo joj je tek protisnuti rijei jer je iznutra jo uvijek
vritala, osjeajui toliku bol da je imala osjeaj kao da se
raspada u milijun komadia.
226
Prodaje se kako bi obavio posao. Kako kotiraju dananji

igoli?
Hancockove oi bijesno su planule, ali bila je odve
izgubljena da bi marila. Ve se povukla duboko u sebe.
Osudila ga je vlastita tiina. Shvatila je da je to inio i
tijekom prethodnih misija. Ne, poslova. Misija podrazumijeva
nekakav smisao. Vrijednost. ast. Odanost. Dobrotu. Ona mu je
bila samo posao, ba kao i mnoge druge kojima se vjerojatno
okoristio.
Izlazite, rekla je, oajniki nastojei zadrati posljednje
atome svoje blijedee snage. Svi vi. Van!
I dok je leala, neutjeno plaui zbog svega to je izgubila,
shvatila je da upravo ono za to se zaklela da joj Bristow nikada
nee oduzeti - Hancock, njezin talisman i zatitnik - nikada nije
ni pripadalo.
Nije joj preostalo nita to bi joj itko mogao oduzeti.
Nije imala nita, nije bila nita. Samo sredstvo.
Pregovaraki alat. Igraka nemilosrdnih, zlih ljudi. A kratko je
vrijeme, takorei; i spavala s neprijateljem.
Pogrijeila je, vjerovala je premda je znala da to ne smije
uiniti. Ali barem nee dugo morati trpjeti kajanje koje joj je
razdiralo srce. Preostajalo joj je vrlo malo vremena. Zatvorila je
oi, tjeskobna zbog onoga to e uslijediti: patnje i agonije kojoj
e je podvrgnuti prije nego to se konano doepa spasonosnog
zagrljaja smrti. Poalila je to smrt nee pouriti po nju.
227
20. POGLAVLJE
BIJES je prodirao Hancocka premda se trudio drati

svoje emocije pod kontrolom - vjetina koju je usavrio do te
mjere da mu se inila prirodnom poput disanja. Ali nikada nije
bio ovako blizu da izgubi vrste uzde svoje samokontrole.
Ispruio je ruku prema svojim ljudima, a jedan od njih
hitro mu je dodao kutiju s medicinskim priborom.
Dovedite Conrada natrag prasnuo je Hancock. Mora joj
pregledati avove
Cope, Viper i Henderson istodobno su razmijenili mraan,
nijemi pogled. Zauvi Hancockovu otru naredbu Honor se
posve umirila, a potom se okrenula prema zidu i sklupala
stvarajui barijeru izmeu sebe i njih.
Nezadovoljan ali odluan, Hancock je sjeo na krevet
pokraj nje, savijajui jedno koljeno i okreui se prema uzglavlju
kako bi mogao vidjeti njezinu gustu kosu boje meda - napokon
je povratila pravu boju zahvaljujui opetovanom pranju - te je
maknuo pramenove koji su joj zaklanjali lice. Kao i tragove suza.
Maknuo je pramenove, ignorirajui njezin trzaj i injenicu
da je uzmicala pred njime to je dalje mogla, ne samo tjelesno
ve i mentalno. Njegov bijes, surov i divlji, plamtio je dok je
promatrao njezine izranjavane usne i tanke potoie krvi koja joj
je jo uvijek kapala ne samo iz usana ve i iz nosa. Runa
228
masnica ve se pojavila na mjestu gdje ju je gad dirao. Ozlijedio

je. Stavio svoje jebene ruke na ono to mu ne pripada.
Hancock je bio svjestan da mu vrijeme istjee. Bilo je samo
pitanje kada e - ne i hoe li - Honor otkriti njegove namjere i
shvatiti da nije mukarac kakvim ga je smatrala.
A sada je znala i zurila u njega s mranom optubom u
oima, ali najgore od svega, boli i neizbrisivim oajem. On joj je
to uinio. I imala je pravo kada je rekla da je ono to joj je on
uinio - to joj ini - mnogo gore od onoga to smjera Nova era.
Ljudi koji je progone nisu joj ulijevali osjeaj lane
sigurnosti. Nisu joj pruali nadu. Niti ukazivali njenost ili
brinost, sve je vrijeme namjeravajui rtvovati. Prodati njezin
ivot zbog tisua drugih.
Hancock je uinio sve to i bio je svjestan da e ga zamrziti.
Ono ega nije bio svjestan bila je mjera u kojoj e mrziti sama
sebe, kao i to da e njezina duboka tjeskoba zgriti njegovu
utrobu u vor koji nikada nee uspjeti rasplesti.
Okrenuo ju je, pazei na to da je ne ozlijedi vie nego to je
potrebno, ali morao je biti odrjeit i vrst. Upravo onakav upak
kakvim ga je sada smatrala. I nije poricao da je upravo to.
Krvari, namrgoeno je rekao.
Honor je zadrhtala pod njegovim nasrtljivim prstima, a
Hancock je uvidio koliko je boli.
Kvragu, gdje je Conrad? dreknuo je.
Nije elio da pati i mrvicu vie negoli je potrebno. Niime
nije mogao umiriti njezinu tjeskobu, ali mogao je barem ublaiti
tjelesnu nelagodu koju osjea. Nikada vie nee vratiti njezino
povjerenje. Premda ga i ne zasluuje. Ali nije oekivao da e i
sam osjeati bol zbog gubitka neeg toliko dragocjenog.
229
Conrad je uao, vidno bijesan preko svake mjere. Nije se ni

potrudio sresti Honorin pogled, premda mu ne bi ni uspjelo, ali
nije to mogao znati s obzirom na to da nije ni pogledao prema
njoj. Zurio je iskljuivo u Hancocka, na jedvite jade
obuzdavajui nestrpljenje dok je ekao naredbu svog timskog
voe.
Daj joj neto protiv bolova. I za smirenje, tiho je dodao
Hancock. Poderala je dio avova. Siguran sam u to. I daj joj jo
jednu dozu antibiotika.
Ne.
Oglasila se toliko tiho da su se svi ukipili, nesigurni je li
rije zaista potekla od nje.
Okrenula je glavu preko svog uzdrhtalog ramena, pogleda
sputena kako ne bi uvidjeli more tuge i bola u njezinim oima u
kojemu se Hancock utapao. Ali on ga je vidio. Jedino je on bio
dovoljno blizu da zamijeti ono to se toliko hrabro trudila sakriti
pred njegovim timom.
Ne elim nita od toga dometnula je odvanije, glasom
koji je odraavao uzavreli bijes u njezinim oima. A sasvim
sigurno ne elim neto to e me omamiti. Dosta mi je slijeenja
tue volje. Jasno mi je. Umrijet u. Ali, dovraga, elim priliku za
borbu. Neu se predati bez nje.
Hancock je uzdahnuo, nemoan zatomiti svoje potovanje
prema njoj i njezinu nepobjedivom duhu. A zatim se ponovno
pretvorio u upka kakav jest i kakvim ga je smatrala.
Nije me briga to eli, Honor. I ne ide nikamo. Jo.
ispravio se, prisjetivi se svoje zakletve da joj nee lagati.
Premda joj time nee pruiti nikakvu utjehu ili olakanje. Ali
nee joj lagati. Sam u te drati ako treba, ali Conrad e se
230
pobrinuti za tvoje rane i trpjet e minimalni bol. A zatim e

spavati i oporaviti se.
Zato da se tvoja zarobljenica oporavi to prije i bude
dovoljno dobra za sljedee udovite kojem e me baciti?
upitala je, glasa priguena od suza.
Dovraga. Ubijala ga je. Milimetar po milimetar. Nagrizala
je njegovu utrobu, njegovo srce. Sve ono to je preostalo od
njegove proklete due.
Nije joj odgovorio na pitanje. Kako bi i mogao kad je
upravo to namjeravao uiniti? Ali njegova elja za Honorinim
ozdravljenjem nije imala nikakve veze s Maksimovim. Rusa
nee biti briga za njezino stanje jer e joj svakako nanijeti vlastiti
oblik tete prije nego je odbaci pred Novu eru poput obinog
smea.
Ali elio je da Bristow vjeruje kako e Maksimov podivljati
ako Honor bude ozlijeena. To joj je prualo vie... vremena. to
je bilo okrutno. Nije to poricao. Ali dovraga, nije bio spreman
toliko je brzo pustiti u propast. Trebalo mu je to dodatno
vrijeme. Premda ga ona nije eljela.
Ako je Bristowljevo uvjerenje da e ga Maksimov ubiti ako
Honor na sebi bude imala vidljive tragove nasilja moe zatititi,
neka tako bude. No svejedno nije sprijeilo tog pasjeg skota da
iskoristi prvu priliku koja mu se pruila i iskae svoju nadmo
nad Honor i njezinom sudbinom. Ili da polui golemo
zadovoljstvo time to ju je nasmrt prestraio. Hranio se tuim
strahom. Bio je to opojni afrodizijak koji je hranio Bristowljeve
sadistike fantazije. Samo to ih je on zaista i ostvarivao.
Jedini razlog zato Hancock nije golim rukama rasturio
Bristowa - a to se svojim ljudima zakleo da e uiniti ako je ovaj
231
naudio Honor - bila je injenica da je zamijetio jednog

Bristowljeva ovjeka kako diskretno obavlja poziv tijekom
metea u Honorinoj sobi, i tada je shvatio.
Znao je da Maksimov ima dounika unutar Bristowljeve
organizacije. Maksimov je imao oi i ui posvuda. Hancock nije
ni oekivao nita drugo. Ali nije otkrio dounika. Sve do tog
trenutka. A njegov sluh, obuen da uje ono to veina ljudi ne
moe, omoguio mu je spoznaju da ne smije ubiti Bristowa. Ne
jo.
Zato to je Maksimov tek sada doznao da Bristow
posjeduje Honor. Bristow jo nije kontaktirao Rusa kako bi
dogovorio razmjenu. Hancock nije znao razlog tomu, ali imao je
prilino jasnu ideju.
Bristow se najprije elio sam okoristiti Honor, prije negoli
je spremno preda drugome. Moda udi za novcem, moi i
povlatenim statusom u Maksimovljevim oima, ali tip je
izopaeni kurvin sin i instinkt je nalagao Hancocku da Bristow
namjerava ostvariti sve do jedne bolesne fantazije s Honor prije
nego to obavi razmjenu.
Stoga je bio prisiljen ui na Bristowljev poziv. Pokazati se
upravo onime to i jest. Hladnokrvni plaeni ubojica lien bilo
kakve krivnje ili kajanja, i uvjeriti Honor da je upravo onakav
kakvim ga je Bristow opisao.
Osjetio je svaki trzaj, uo svaki njezin vrisak dok je za sebe
u nevjerici poricala spoznaju do koje je dola nakon to ju je
nazvao robom.
Zato to nije smio ubiti Bristowa, ma koliko je udio za
time od onog trenutka kada je shvatio koliko je naudio Honor.
Jer ne samo da ju je slomio iznutra ve ju je i ozlijedio. Jer je
232
namjerno iskazao svoju nadmo kako bi je slomio, ne shvaajui

da ve jest slomljena i da je za to kriv Hancock. Ne Bristow.
Tek nakon to Bristow sve uredi. Nakon to dogovori sve
pojedinosti te odredi mjesto i vrijeme. Tek e tada Hancock moi
iskaliti svoj strani bijes i rastrgati ga. Njegova smrt nee biti
polagana ni milostiva. Namjeravao je natjerati Bristowa da plati
za svaku rije koju je uputio Honor. Svaki udarac koji joj je
udijelio. Svaku suzu, svaku posjekotinu, svaku kap krvi koju je
prolila.
Jer je to bio jedini nain da se oslobodi bijesa koji je bujao u
njemu zbog spoznaje da e, jednako kao to e Bristow patiti,
Honor takoer proivjeti stravine muke. A on nee moi uiniti
ama ba nita po tom pitanju.
Njegovi su ljudi osjetili razorno unutarnje previranje s
kojim se Hancock u tom trenutku borio, te su se djelomino
oslobodili bijesa. Pogledi su im bili ispunjeni tugom i kajanjem.
Mrzili su ga. Prvi su put prezirali naredbu koju im je dao. ak
su pomiljali i na pobunu. Nije ih mogao kriviti. Nije im mogao
zamjeriti to ga mrze kad je mrzio sama sebe vie nego to bi to
oni ikada mogli.
No sada su shvatili da mu se trenutana situacija ne svia
nita vie nego njima. Mrzio ju je tim vie jer je negdje usput ova
misija - Honor - postala iznimno osobna za njega. U mnogo
veoj mjeri nego to su to bile one s Elizabeth, Grace i Maren. Ali
opet, te je ene potedio, ali Honor nee priutiti jednako
izbavljenje.
Bio je gad koji ne zasluuje umrijeti asno niti
dostojanstveno. Zasluio je da ga progone poput ivotinje kakva
233
jest i umre polaganom, bolnom smru dok mu dua bude bez

konca i kraja okretala svaki grijeh koji je ikada poinio.
Podigao je dlan do Honorina ramena, gnuajui se
zgaenog drhtaja koji joj je prostrujao tijelom im ju je
dotaknuo. Koa joj je bila vrlo hladna te je drhtala od... straha.
Ona, koja ga se nikad nije bojala. Kvragu, koja se nije niega
bojala, premda bi to porekla i ustvrdila da je kukavica. On je ulio
strah njezine oi i zbog toga se svakim trenutkom sve vie i vie
mrzio.
Okrenuo ju je, vrstim i nepokolebljivim stiskom. Honor
se oduprla, ali nije posustao, ve je ispustio tihu bujicu sonih
psovki uvidjevi da ju je bol istog trenutka liila daha, ali i
snage. Klonula je, sruivi se na lea silovitije od onoga to je
namjeravao.
Dovraga, Honor prosiktao je. Mrzi me. Preziri me. Bilo
to od ega e se osjeati bolje. Ali ne nanosi samoj sebi
nepotrebnu bol tako to e mi se opirati. Uinit u to god je
potrebno da te natjeram na posluh. U vezi sa svime, a naroito
kada je rije o tvom odbijanju da si olaka bol.
Da si olakam bol? upitala je promuklim glasom. Jesi li
ti uope ljudsko bie? Ti si me povrijedio, Hancock. Ti. Ne
prokleto bombardiranje. Ne metak koji sam primila umjesto
mukarca za koga sam vjerovala kako riskira vlastiti ivot da bi
spasio moj, a ne kako bi se pobrinuo da me sudbina to bre
sustigne. Ti si me povrijedio i nema tih lijekova ili terapije na
svijetu koja e ikada moi ublaiti takvu vrstu bola.
Leala je na leima, prsa su joj se brzo nadimala i sputala,
a stisnute usne okruivale duboko utisnute bore. Boljelo ju je
kao sam vrag.
234
Rukom je dao znak Conradu, na to se Honor uspravila u

krevetu oslanjajui se na lakte, a suze za koje je znao da ih nije ni
svjesna slile su se niz njezine obraze zbog bola izazvanog tim
naglim pokretom.
Neu sedativ dreknula je, utihnuvi prije nego to joj je
glas postao histerian.
Usmjerila je optuujui pogled u Hancocka. Duguje mi
jednu stvar, a ja elim odgovore. Zato si elio da me onesvijesti.
Zato sam itavo vrijeme zakljuana u ovoj sobi, zato to nisi
elio da doznam istinu. Zato? Kakve to veze ima? A sad kada
sam doznala, ne eli odgovoriti na moja pitanja. Zato si rekao
svom podaniku da me nakljuka sedativima. Zato to si
bezosjeajni gad koji mi ne eli dati jednu jedinu stvar koju
zasluujem. Spasila sam ivot tvome ovjeku. Zauzvrat elim
istinu.
Hancockova se eljust trznula jer je, unato Honorinu
bijesu i njezinoj prividnoj snazi, zamijetio neto drugo te smjesta
shvatio zato je toliko ustrajna u namjeri da bude prisebna dok
joj Conrad bude iznova ivao ranu.
Pripremala se na bol. Pripremala se na ono to slijedi. Zato
to je obino ivanje, premda bolno, tek sitnica u odnosu na
muenje s ciljem nanoenja to vee patnje, a da rtva pritom
ostane iva. Tako da izdri to dulje, sve dok je bol ne opsjedne
poput ludila pa stane preklinjati da je ubiju. Da joj podare
krajnju slobodu. Mir i osloboenje od bijednog ivota na koji je
osuena.
Zamiljanje onoga to e joj se dogoditi i spoznaja da ona
istodobno stvara jednako bolne prizore u vlastitoj glavi dodatno
235
su rastegnuli i onako napete niti kojima se Hancock pridravao

za svoj zdrav razum.
A sve to mu je u tom trenutku preostajalo bio je razum.
Inteligentni, proraunati dio njegova mozga koji ga je vodio
kroz svaku misiju, ma koliko mu pritom stradavala dua. Sam
Bog zna da se sve ostalo u njemu ve predalo sve proimajuem
osjeaju krivnje i oaja.
Bez sedativa rekao je Hancock, naas je prouivi. No
nije sklanjao pogled s njezina lica dok je izdavao sljedeu
naredbu. Ali dat e joj antibiotike i sredstvo protiv bolova.
Prije svega ostalog. Prije nego joj da anestetik kako bi je mogao
zaiti. I priekat e dok ne pone djelovati prije nego to je
uope dotakne.
236
21. POGLAVLJE
SREDSTVO protiv bolova djeluje jednako kao i sedativ

optuujuim je tonom odvratila Honor, skutrivi se kada se
Conrad iznenada stvorio pokraj njezina kreveta. Oamuuje
me, a to ne elim. elim proklete odgovore na svoja pitanja.
Ako je kao zarobljenica, puka roba, u stanju nareivati
ljudima koji ne ustruavaju otarasiti je se i poslati je kroz sama
vrata pakla kako bi osobno upoznala Sotonu i pritom oekuje
njihov posluh, oigledno je zbilja sila s uma.
to je najgore to joj mogu uiniti? Ubiti je? Muiti je? Sve
je to ionako eka. Odgoda joj samo kodi jer joj prua previe
vremena za razmiljanje kako li e preivjeti samo i jedan dan u
rukama brutalnog, neovjenog udovita iji je jedini cilj
natjerati je da pati.
Bit e dovoljno svjesna kako bi mogla postavljati
pitanja Hancock je odgovorio ravnodunim, bezosjeajnim
glasom. Ali neu dopustiti da bude svjesna bola.
Budui da je odve dobro poznavala neumoljivi izraz na
njegovu licu, shvatila je da nee imati izbora, ma to joj odluio
uiniti.
Vrele suze gorkog poraza potekle su iz njezinih oiju,
zaarivi je pod vjeama poput uboda bijesnih pela. Hancock
se ukoio sjedei pokraj nje, a dlan mu je naas zastao nad
njezinom nadlakticom prije negoli ga je spustio, oslanjajui
237
jagodice prstiju o njezinu kou. Honor se lecnula kao da ju je

opekao i snanije se povukla u sebe, skutrivi se najjae to je
mogla u sobi prepunoj nevjerojatno krupnih mukaraca.
Hancock je posegnuo kako bi zadigao gornji dio njezine
pidame, istodobno sputajui pojas na donjem dijelu kako bi joj
oslobodio kuk. Bijesna zbog osjeaja krajnje bespomonosti,
ostala je netremice leati odbijajui dopustiti da vide bilo to
drugo. Nikakvu dodatnu slabost kojom bi se mogli okoristiti.
Osjetila je ubod prve igle, kontrolirajui svoju bolnu
reakciju kada je osjetila peckanje lijeka. Jedva se uspjela
suzdrati od nesvjesnog trzanja kada je Conrad pritisnuo dlan
na mjesto uboda i njeno ga protrljao kako bi lijek bre djelovao
i smanjio njezinu nelagodu.
Zatim je, kao da je nije upravo dotaknuo s njenou za
koju je znala da je nitko od njih ne posjeduje, vjeto uveo drugu
iglu i ubrizgao ono za to je pretpostavila - za to se nadala - da je
samo antibiotik na kojem je Hancock ustrajao.
Oekivala je izdaju. Oekivala je pomraenje svijesti koje
donosi sedativ. Obamrlost svih svojih osjetila dok se ne pretvori
u krotku biljku, nemonu oduprijeti se bilo emu to joj odlue
uiniti.
Ali osim tupila izazvanog analgetikom, koji je ve poeo
djelovati i ublaio joj bol - tjelesni - nije osjeala nikakvu drugu
naznaku oamuenosti.
inilo se da Hancock zna odrati obeanje kad mu to
odgovara.
Dugo je ekao, promatrajui je svojim oima nalik na
sokolove i ignorirajui ostale. Jedino to je rekao svojim ljudima
238
bilo je: Drite onog gada na oku i pobrinite se da se to ne

ponovi.
Bila je odve umorna i poraena da uope pokua
razmisliti to predstavlja njegova zagonetna naredba.
im su njegovi ljudi otili, ostavljajui je samu s izdajicom;
iskoristila je priliku odbijajui mu dopustiti da preuzme
kontrolu nad situacijom u svoje ruke. Da ostvari prednost,
premda je bila svjesna da svakako izvlai deblji kraj.
Zato? upitala je prijetvorno tihim glasom.
Znala je da divlji bijes buja u njoj tik ispod povrine, te da
nee biti potrebno mnogo da se razmae u neto udovino.
Hancock je uzdahnuo i odmaknuo se, na emu teko da
mu je mogla biti zahvalna, ali morala je priznati da se zbog
njegove blizine osjeala samo jo zatoenije, ranjivije. Ali ako to
eli uiniti, morala je iskoristiti svaku prednost koja joj se
pruala.
Dugo vremena radim na tajnim zadacima, Honor,
odvratio je priguenim glasom; kao da zidovi imaju ui i oi.
ak i dok je to izgovarao, iznova joj se pribliio i sjeo na
krevet. Samo to se ovoga puta smjestio uz nju tako da su im
lea oboma poivala na jastucima uz uzglavlje.
Nisi mi bila prvotna meta. Postala si tek... kolateralna
rtva. Neizbjena u ime opeg dobra.
Honor je tiho zastenjala jer je okoliao, a ona je eljela
pravu; golu istinu.
Radim za Bristowa Ledeni osmijeh iskrivio je njegove
nemilosrdne usne. Barem on tako misli. Da mu ne
predstavljam prijetnju. A to mi savreno odgovara. Nee doznati
istinu sve dok ne bude prekasno.
239
Rekao je da si sposoban uvjeriti ljude u ono u to eli da

vjeruju odvratila je distancirana glasa. Moda te poznaje bolje
nego to misli.
Da; svjestan je moje vjetine. Samo vjeruje da je imun na
nju. Vara se. Manipuliram njime otkako sam poeo raditi za
njega. Potreban mi je samo kako bih doao do Rusa po imenu
Maksimov. ovjeka koji je usmrtio tisue i tisue nevinih ljudi.
ene. Djecu. Maksimov ne bira po tom pitanju. Nezaustavljiv je.
Dvaput sam ga zamalo sredio, ali iskliznuo mi je kroz prste.
Neu to dopustiti i trei put.
Znala je da je upravo ona povod za sigurnost u njegovu
glasu s kojom je tvrdio da e napokon uspjeti. I to ju je
dozlaboga strailo.
to ja to zaboga imam, a da vi elite? prezirno je upitala,
pokuavajui zatomiti paralizirajui strah i ok koji su je obuzeli
kada je shvatila da predstavlja znaajan komadi goleme
slagalice. Moda i jedini vaan. Ali razlog iza toga posve ju je
zbunjivao. Beznaajna je. Nitko i nita. Kako moe biti od tolike
vanosti ne samo jednom ve trojici vrlo monih ljudi - pa ak i
organiziranoj skupini? Znala je zato je eli Nova era. Sauvati
vlastiti obraz. Ali zato Bristow? I zato taj Maksimov?
Gotovo je. Nikada se nee vratiti kui. Nikada vie nee
vidjeti svoju obitelj. Suze su joj zamutile vid iako ih je
pokuavala suspregnuti. Zaplakala je zbog onoga to se nikada
nee ostvariti. Zbog gubitka jedine stvari koja ju je vodila kroz te
brojne, duge i mune dane. Gonila je naprijed unato
nemoguim izgledima. Nadu. Nadu koja je ieznula onog
trenutka kada je Hancock otkrio svoju otru, hladnu izdaju. Bez
nade preostao je tek poraz. I... smrt.
240
S tugom se prisjetila trenutka slabosti kada je drala no u

ruci i pomislila na to da si skrati muke. A poslije, nakon to se
izvukla iz krhotina koje su je zarobile, i svoje obeanje da e se
prije ubiti negoli prui Novoj eri zadovoljstvo da je natjeraju da
ih preklinje za smrt. Boe, kako je samo alila to se nije
prepustila tom porivu. Barem bi imala jednu stvar koje je sada
bila posve liena. Mir.
Pobjegla si Novoj eri jednostavno je odvratio Hancock.
Postala si simbol nade potlaenim ljudima. Ulila si im nadu
premda su mislili da se nemaju emu nadati. Nova era jednom
je preveslala Maksimova, a Maksimov nije ovjek s kojim se
isplati zafrkavati. Nova era mu duguje mnogo novca. Bristow
pokuava pridobiti Maksimova. Nije toliko glup da misli kako
moe smaknuti Rusa i preuzeti njegove operacije. Samo eli svoj
dio kolaa. eli prestino mjesto unutar Maksimovljeve
organizacije. Stoga me poslao da te pronaem prije nego to te
Nova era ulovi. A uinili bi to da te nisam sustigao onda kada
jesam.
Zaustila je kako bi oslobodila svoj bijes i porekla njegove
rijei, no Hancock je stisnuo njezin dlan i prste isprepleo sa
svojima, premda se nije sjeala kako su tamo dospjeli. No kada
je pokuala izvui ruku, on je pojaao stisak i palcem joj
pogladio njenu kou na zapeu.
Bristow ugovara sastanak s Maksimovim i namjerava te
predati Rusu, koji e zatim mahati tobom pod nosom Nove ere
poput mrkve iz poznate prie o magarcu i mrkvi. Ugled Nove
ere ozbiljno je poljuljan i spremni su na sve da te se doepaju i
sprijee da bijeg jedne ene zauvijek narui njihov ponos i ast.
Kada te Maksimov dobije, predat e te Novoj eri, a to e ih stajati
241
mnogo vie od onoga to mu duguju. Ali njihov osjeaj za ponos

snaniji je od njihova razuma i Maksimov to zna. Okoristit e se
tom injenicom. Dobit e to eli, a Nova era e dobiti ono to
oni ele.
Mene apnula je.
I tada se slomila, istrgnuvi dlan iz Hancockova stiska
kada su joj obje ruke poletjele prema licu u pokuaju da prigui
jecaj koji joj se nekako ipak oteo.
O, Boe, zato jednostavno nisam poginula onog dana?
Zato sam jedina preivjela? Isprva sam vjerovala da imam
svrhu. Da moj ivot neto znai. Da u se vratiti kui, ako ni
zbog ega drugog, onda makar kako bi svijet znao to su te
zvijeri uinile. Da e moj bijeg predstavljati krajnji in otpora i
opovrgavanja njihove apsolutne vladavine nad tolikim golemim
podrujem. Ali sve je bilo uzalud. Sve to bjeanje, bol, strah, sve
noi probdjevene zbog uasnih snova i straha da e me svaki as
pronai. Nikad nisam imala anse, zar ne? upitala je, tihim i
bolno ranjivim glasom.
Hancockov glas bio je grub. Zvuao je srdito i bijesno.
Izgovorio je tek jednu jedinu rije, a opet je njome uspio izraziti
pregrt osjeaja.
Ne.
Zarila je dlanove u oi i stala se njihati naprijed-natrag,
toliko potresena da nije bila ni svjesna to ini ni koliko krhko
izgleda.
Lijek je ve morao poeti djelovati rekao je Hancock
onim staloenim glasom koji nije odavao nikakvu emociju. Kao
da prije samo nekoliko trenutaka nije zvuao gotovo gnjevno.
242
Bio joj je potreban trenutak da shvati kome se uope

obraa, a zatim je ugledala Conrada kada je iskoraio iz sjene sa
suprotne strane njezina kreveta. Zaboravila je na njega.
Pretpostavila je da je otiao s ostalima nakon to im je Hancock
naredio da otiu. Ali morao je iznova zaiti njezinu ranu. A ona
se bolno ogoljela, ne samo pred Hancockom ve i pred
Conradom. ovjekom iji je ivot spasila.
Utihnula je, ne progovarajui ni rije, ne isputajui ni
zvuka dok je Conrad urno izvlaio poderane konce iz njezine
koe i iznova je ivao, proizvodei pritom neartikulirane
zvukove duboko u grlu. Gotovo slino reanju razjarenog
grabeljivca.
Honor se povukla u sebe ve podiui svoje brane,
iskuavajui njihovu snagu i vlastitu vjetinu da se preobrazi u
nekog, neto sasvim drugo.
Nakon duge nepomuene tiine, shvatila je da je Conrad
otiao te da je ostala sama s Hancockom.
Sada moe ii rekla je beivotnim glasom.
Honor, posluaj me, rekao je Hancock s napetou
kakvu nikada prije nije zaula u njegovu glasu, a koja ju je
oprila poput strujnog udara.
Prkosno je nastavila zuriti preda se, usmjerivi pogled u
daljinu dok se sve snanije povlaila u nijemu prazninu kojom
se okruivala.
Dovraga, Honor. Sasluaj me barem jednom u ivotu.
Znam da me mrzi. Prezire. Ima svako pravo na to. Ali mora
me sasluati. Tvoja rtva nee biti uzaludna, gorljivo je izjavio.
Tvoja hrabrost nee ostati nezabiljeena. Tvoja hrabrost nee
243
biti zaboravljena. Ti nikada nee biti zaboravljena. U to ti se

kunem vlastitim ivotom.
Kakve to veze ima? tupo je upitala. Umrijet u kao
kukavica, preklinjui da me ubiju, svim srcem i duom vapei za
smru. Otkad to predstavlja hrabrost ili odvanost? Ne elim da
moji roditelji doznaju kako sam umrla. Milostivije je rei im da
sam poginula u bombardiranju. Moe li mi obeati barem to,
Hancock? Moe li im ukazati barem taj mali znak ljubaznosti s
obzirom na to da znam da ga nee ukazati meni?
Ne srdito je odvratio. Ne, nikada neu dopustiti da
vjeruju kako si umrla uzalud. Rei u im istinu. Da su neto
znaili tvoj ivot i smrt. Da je tvoja smrt potedjela stotine tisua
drugih ljudi. Tako da nikada ne misle da je tvoja smrt bila
besmislena i nasumina. Zasluuju istinu.
Dakle, nema veze to ja elim, ali to sam dosad ve
trebala shvatiti odvratila je prezirui samu sebe jer je i naas
pomislila da bi njezino miljenje moglo biti vano.
Okrenula se prema njemu i uoila kada je ustuknuo pred
bogzna kakvim uasnim izrazom na njezinu licu. Ili moda
nedostatku onoga to je vidio u njezinim oima. ivota. Smisla.
injenice da joj vie ni do ega nije stalo i da se predala. Da je
konano poraena.
Zato si me poljubio? gorljivo je proaptala, mrzei se
zbog tog odraza krajnje slabosti. Zato si se trudio probuditi
osjeaje u meni? Zato si me nagnao da mislim da ti je stalo
barem onako kako je jednom ljudskom biu stalo do drugoga?
Zar me toliko prezire? Ne mogu shvatiti koja te to vrsta mrnje
pokree.
244
Zadrhtavi, protrljala je nadlanice i povukla se u sebe, iz

sekunde u sekundu postajui sve manjom i beznaajnijom.
Pripremajui se, jaajui svoje brane za stranu budunost
koja je oekuje.
Stalo mi je grubo je zanijekao. Kvragu, i previe mi je
stalo, i zato sam toliko jebeno ljutit, Honor. Zato to mi ne bi
trebalo biti stalo. Ne bih trebao osjeati. Ja sam ubojica. Plaenik,
Zovi me kako god eli, sve je istina. Sve uasne stvari kojih se
moe dosjetiti, sve do jedne. Sve je istina. Ali ne moe rei da
mi nije stalo, dovraga. Zato to jest, i previe.
U tom trenutku, Honor je shvatila. Shvatila je da Hancock
nije nesposoban osjeati emocije kao to je mislila. Shvatila je da
se vjerojatno mrzi zbog onoga to zna da mora uiniti. Ali to ga
nee sprijeiti jer vjeruje u svoju misiju - posao - kakav god on
bio. A kako bi, to je rekao i sam, spasio tisue drugih ivota,
mora rtvovati njezin.
Mrzio je tu injenicu.
Ali jo je vie mrzio injenicu da mu je stalo.
Kako li je samo usamljen i surov njegov ivot! Lien svega
to je Honor uzimala zdravo za gotovo odrastajui u velikoj,
bliskoj obitelji, okruena bezuvjetnom ljubavlju i podrkom.
Stvarima koje on oigledno nikada nije imao - niti e ih ikada
imati - zato to si nikada nije dopustio da ih posjeduje.
Nije ih se smatrao vrijednim ni dostojnim.
Mrzila ga je jer ju je izdao, ali na neki ga je izopaeni nain
razumjela. Hancock je na svojevrstan nain bio astan. inio je
ono to veina ljudi ne bi mogla, a to je potrebno kako bi se
svijet oslobodio udovita. Pa ak i postao upravo onime to je
progonio. udovitem najgore vrste.
245
Moda da je nije natjerao da osjeti neto prema njemu kao

mukarcu, moda je ne bi toliko boljelo niti bi se osjeala toliko
izdanom. Moda bi ak i lake shvatila da je njezina rtva, kako
je on vidi, nuna.
Ali nije to mogla olako zanemariti poput njega i iskljuiti
sve ono to je ini ljudskim biem. Svejedno ju je boljelo.
Boljelo ju je vie od pomisli na muenje i smrt. Boljelo ju je
jer mu je vjerovala, jer je marila za njega na nekoj dubljoj razini.
Jer su razvili bliskost - sponu - kakvu nije doivjela ni s kime
drugim, a sada joj se sve to obilo o glavu.
Nije mu znaila onoliko koliko on njoj i zbog toga se
osjeala naivnom i ponienom.
Je li njezin povrijeeni ponos vrijedan gubitka tolikih
ivota? Je li uope vano kako e umrijeti ili koliku e rtvu
podnijeti ako nebrojene druge ljude moe spasiti samo jedna
ena? Ona?
I zato se spremala odrijeiti ga strane krivnje i patnje
koje je nakratko nazrela u njegovim oima? Kakva li je samo
naivna glupaa ako vjeruje da mu moe pruiti odrjeenje
njegovih grijeha ili mir.
Shvaam, Hancock rekla je, djelomino otjeravi
hladnou i distanciranost iz svojeg glasa i ustupivi mjesto
iskrenosti. I opratam ti, ako to ita znai. U pravu si. to je
dobrobit jedne osobe u odnosu na dobro mnogih?
Hancock je bijesno opsovao, ustavi toliko naglo da se
krevet zaljuljao, a Honor se morala pridrati, oamuena
sredstvom protiv bolova. Stao je koraati amo-tamo nalik na
ivotinju u kavezu, a bijes je u valovima isijavao iz njega.
246
Da mi nikada nisi oprostila, prosiktao je. "I jebeno mi

nee nuditi ispriku pod izlikom shvaanja.
Zurila je u njega, doputajui tuzi da ispuni njezine oi.
I pomirenju.
Ne moe upravljati mojim osjeajima, Hancock.
Upravlja mojom sudbinom, to je istina. Mojom konanom
sudbinom. ak i mojim ivotom. Ali ne moe upravljati mnome.
Nije na tebi odluka o tome hou li ti oprostiti ili shvatiti, ili se
ak ispriati to nisam snanija, to se ne mogu prestati opirati i
jednostavno prihvatiti da e moja smrt spasiti ivote brojnih
nedunih ljudi.
Hancock se umirio, prestavi koraati i okrenuvi se
prema njoj, vrsto stiui pesnice uz tijelo dok se
nekontrolirano tresao od bijesa. Honor je naglo udahnula zbog
sirove agonije koja je otvoreno preplavila njegove oi, neega to
si nikada nije doputao - ili htio - pokazati pred bilo kime. Ali
vidjela ju je, premda je moda nitko drugi ne bi zamijetio. Tamo
gdje bi drugi jednostavno vidjeli smrtonosni bijes.
Ja nisam ovjek od brojnih obeanja, Honor. I ne bi se
trebala pouzdati ak ni u ona koja dajem. Ali ono na to ti se
nadasve zaklinjem jest to da e biti zapamena. Tvoja rtva nee
proi neopaeno. Tvoja e obitelj doznati istinu. Sve rune
detalje. Zato to toliko zasluujete, i ti i oni. Tvoj ivot nee biti
zaboravljen. I dovraga, vana si. Vana si.
Spustio je pogled, a dlanovi su mu se stali naizmjence
stiskati i oputati, in za koji je sumnjala da ga je uope svjestan.
A kada je iznova podigao pogled, naglo je udahnula zbog svega
to je ugledala u njima, posve iskrenima u tom trenutku.
Vana si meni, rekao je promuklim glasom.
247
A zatim se otrim korakom pribliio krevetu, poput

grabeljivca kakav i jest, ali kada je iznova sjeo u njegovim
oima pojavilo se neto gramzivo to nije imalo nikakve veze s
predatorskim instinktima, ve iskljuivo s njime kao
mukarcem.
Obujmio joj je lice dlanovima i poljubio je, pretaui sve
svoje vrsto zauzdane osjeaje u taj poljubac. Ljubio ju je
pohlepno kao da mu ivot ovisi o tome. Vrelim je jezikom
prelazio preko njezina, oduzimajui joj dah.
Ljubio ju je kao da sutra ne postoji, kao da je taj trenutak
sve to im preostaje, jedini vaan.
Poljubac je trajao i trajao sve dok se nije predala,
poputajui pred silinom i toplinom njegova miiavog tijela.
Potom ju je iznenadio utisnuvi lagane poljupce itavom
duinom njezinih usana, zastavi na krajevima i njeno ih
liznuvi jezikom, nakon ega je jednostavno prislonio usne o
njezine i zadrao ih ondje dok im oboma nije ponestalo zraka.
Vana si, Honor proaptao joj je u usne. Nikada nemoj
misliti da nisi. Vana si mi rekao je, ponavljajui rijei koje je
maloas izjavio. Previe si prokleto vana. Tjeskoba u njegovu
glasu zamalo ju je dotukla.
248
22. POGLAVLJE
HONOR se probudila, a prva osoba koju je ugledala nad

svojim krevetom bio je Hancock. Uputila mu je optuujui
pogled, jo uvijek potresena posljednjim svjesnim trenutcima
prije negoli je podlegla djelovanju lijekova.
Hancock je uzdahnuo. Dobila si samo analgetik, Honor.
Nakon to smo razgovarali, bila si iscrpljena ne samo tjelesno
ve i emocionalno. Nita te ne bi moglo sprijeiti da zaspi. Dao
sam ti to eli. Odgovore.
Bogme joj je dao i vie od odgovora na pitanja koja mu je
postavila. Mnogo vie. No nije imala vremena razbistriti navalu
osjeaja koji su je zapljusnuli. Bila je zbunjena; a njezino srce i
um priali sasvim razliite prie.
Ne sve promrmljala je.
One koji su vani odvratio je.
Honor se uspravila ispitujui ogranienja svojeg tijela
uzrokovana ozljedama, zadovoljna to joj pritom uspijeva sakriti
val bola koji ju je preplavio.
Bila je to iznimno skraena verzija. Ispriana ukratko.
Nisi lagao, ali nisi rekao ni cijelu istinu.
Kimnuo je, nimalo iznenaen njezinom pronicljivou.
Rijetki su ljudi imali mo prodrijeti ispod maske koju nikada,
ama ba nikada, nije skidao. Ali ona je mogla ui mnogo dublje,
249
doprijeti do ovjeka ispod elinog oklopa, i to mu se nije

nimalo svialo.
elim sve rekla je tihim glasom. Ako je to moja
sudbina, nuna i neizbjena, onda zasluujem barem... sve. I
ovoga puta ne elim iglu ni blizu sebi.
A poslije? usprotivio se Hancock. Kad bude klonula
od umora i problijedi zbog bola koji oito osjea i sada, hoe li
mi se opirati ili e mi dopustiti da ti pruim tu sitnicu -
nekoliko sati tijekom kojih te nee boljeti tijelo ili sjeanje na
izdaju?
Morala bi biti slijepa da na njemu ne previdi nalet boli koji
nije uspijevao zatomiti. Ne pred njom. Zapravo, itala ga je kao
otvorenu knjigu. Isuse i Boe, ta bila mu se ispriala! Zbog svoje
sebinosti. Slabosti. Zar nije svjesna da posjeduje hrabrost kakva
manjka veini mukaraca? Kakva e im vjeno manjkati?
Hrabrost nije neto to se ui. Ona se raa iz plamena, iz samog
pakla. Hrabrost predstavlja odsutnost straha, ili moda
prikrivanje straha.
Bila je jebeno najilavija ena koju je ikada upoznao i znao
je da vie nikada nee pronai nekoga poput nje. Mogao bi
proputovati itav svijet, ali nikada ne bi pronaao ni jednu enu
- ili mukarca koji bi joj bili ravni.
Poslije sloila se, a Hancock je shvatio koliki bol i patnju
skriva njezina elina volja. Ali najprije elim cijelu istinu. Ne
razvodnjenu verziju koja ti odgovara. elim znati tko je taj
Maksimov i zato predstavlja toliku prijetnju. Zato ga se
nemilosrdan ovjek poput Bristowa boji i zato si toliko uvjeren
da e me tek tako predati Novoj eri. Hancock je preao prstima
preko svoje kose i stranje strane vrata, vrsto ga primajui u
250
znak oigledne srdbe. Bilo je jasno da mu se ne svia njezino

pitanje. Nije ni pokuao sakriti svoje negodovanje, a njegova ju
je nasilna reakcija prestraila. Ipak, takoer je znala da e joj dati
odgovore koje trai. Je li spremna, istinski spremna za
neuljepanu, surovu istinu?
Maksimov je udovite kakvo ne moe ni zamisliti.
Lukav je, nemilosrdan i nema savjesti. Vidljivo se lecnuo, a oi
su mu se ispunile sramom kada je pogledao Honor. Ba poput
mene."
Odluno je odmahnula glavom i ne shvaajui to ini, a
pogled joj je postao bijesan.
Da se nikada nisi usporeivao s njime gorljivo je
odvratila. Mene ne moe zavarati, Hancock. I ne pokuavaj
lagati ili me nastojati nagnati da te gledam onako kako ti eli. Ja
vidim pravog tebe. A ti nisi kao Maksimov.
Hancock je djelovao... preneraeno, kao da nema blage
veze to odgovoriti na njezinu odrjeitu izjavu. Neko je vrijeme
vladala tiina.
Vratimo se Maksimovu nastavila je.
Ubijanje mu je u prirodi. Neto poput disanja. Poput
jedenja ili pijenja. Ako ubijanjem moe doi do onoga to eli,
uinit e to. Uiva u bolu, muenju. Ponovno se lecnuo.
Ozljeivanju. Silovanju. Ne moe ni zamisliti izopaenost i
sadizam s kakvima postupa prema enama koje siluje. Poinio je
sve mogue zloine. I vjeran je iskljuivo sebi. Krijumari drogu,
oruje, bombe. Trguje ljudima. Jebeni je pedofil i stjee korist
prodajom djece perverznjacima i bolesnicima kakav je i sam.
Hancock se tresao od bijesa. Puio se poput vulkana pred
erupcijom. Pogled mu je bio ledeniji nego ikada prije i premda je
251
bila svjedoila njegovoj ravnodunosti i bezosjeajnosti, nikada

nije vidjela ovakvu, potpunu hladnou. Bile su to oi ubojice.
Oi koje su budile uas u njegovim rtvama.
Novac i zaraivanje novca, predstavljaju mu puku
zabavu. I bez obzira na to koliko ga dobije, uvijek eli jo. Zato
to za njega novac predstavlja mo, a mo, posvemanja mo,
ono je za ime udi. Smatra se bogom. Nikada nee prestati,
stoga ga netko mora zaustaviti.
Ti apnula je.
Kratko je kimnuo. Ja sam najbolji kandidat za taj posao
jer, za razliku od ostalih, ne posjedujem srce ili savjest. Prije
sliim stroju nego ljudskom biu. Programiran sam za ubijanje,
spreman uiniti to god je potrebno kako bih ga zaustavio. Pa
ak i pretvoriti se upravo u ono to predstavlja. Ja jesam ono to
predstavlja. Nisam nimalo bolji od njega.
Ti nisi bezosjeajni stroj za ubijanje prasnula je Honor,
iznova pobjesnjevi. Daj mi reci, Hancock. Lovi li ti nedune
ene kako bi ih silovao i muio, produujui njihovu agoniju sve
dok vie ne mogu izdrati pa ih zatim odbacuje poput smea?
Napada li djecu? Jesi li izopaeni pedofil koji uiva nanositi bol
i uas nevinoj djeci?
Njegove oi ispunio je ok te je zadrhtao, preplavljen
gaenjem. Ne! Nikada! Boe, nikako.
Honor se zadovoljno nasmijeila, ali on nije djelovao
zadovoljno to ga je pogodila u ivac i dobila reakciju kakvu je
oito traila.
Postoji razlika izmeu oponaanja nekoga kako bi mu se
pribliio, ubio ga i spasio tisue ivote i postajanja tim
udovitem kada nisi na zadatku, nastavila je blagim glasom.
252
Moe lagati samome sebi na raznorazne naine, Hancock.

Moe se pokuati uvjeriti da nisi nimalo bolji od Maksimova,
ali oboje znamo da to nije istina. Premda si to nikada nee
priznati. ini ono to mora kako bi spasio bezbroj nedunih
ljudi, ali mrzi to i mrzi sama sebe. Ali to nisi ti. Nikada i nee
biti. Svijet je mnogo ljepe mjesto jer si ti dio njega rekla je, ak
tie nego prije. Ne dopusti zlu da pobijedi i uvjeri te da si ti taj
koji je zao. Da si nekakav bezosjeajni gad koji vapi za
ubijanjem, muenjem i prolijevanjem krvi. Zato to, kada istinski
povjeruje u to, tada e zaista postati upravo ono to najvie
mrzi.
Jebe mi sve. Kunem se Bogom da ne znam to u s
tobom, Honor odvratio je, vidno uzrujan.
Njezino se lice smjesta snudilo te se okrenula, skrivajui
se pred njime. Zato to su oboje tono znali to e s njom, a nije
eljela da se zbog toga osjea samo jo gore.
Koliko je to sjebano? injenica da ona njega eli zatititi od
boli. Da ne eli da on osjea bol. Da doda jo jedan teret - grijeh -
njegovoj ve okaljanoj dui. Izdao ju je. Zavaravao ju je na
svakom koraku. Trebala bi ga mrziti. Ne bi trebala mariti za to
koliko e mu boli nanijeti, ili on sam sebi. Ali nije mogla. Nije
shvaala tu... povezanost... to god da je postojalo izmeu njih,
samo injenicu da postoji. Da predstavlja pravu, ivu stvar pred
kojom se osjea nemono. Nije ju mogla tek tako iskljuiti i po
volji se distancirati poput Hancocka. To se protivilo njezinoj
prirodi. Protivilo se onomu to jest, jednako kao to Hancock
nije bio onakav kakav je tvrdio da jest.
To je bilo jadno tiho je zareao. Kvragu, Honor, oprosti.
To je bilo glupo i neoprostivo.
253
Mislila sam da smo ve utvrdili da ja odluujem o tome

to je glupo i neoprostivo vedro je odvratila.
A zatim mu je uputila ozbiljan pogled i pozvala ga k sebi
zamahnuvi rukom.
Nevoljko joj je priao i sjeo na krevet pokraj nje. Ovoga je
puta Honor primila njegovu ruku, premda je ranije nastojala
izbjei svaki kontakt s njime. Ovila je prste oko njegovih,
ukoenih i nepominih, i jednostavno priekala, odbijajui mu
dopustiti da izvue dlan iz njezina stiska.
On se potom opustio izdahnuvi, i palcem pomilovao
njezine zglobove prstiju.
Pogledaj me, Hancock tiho je zamolila.
Isprva je odbio, ali naposljetku je podigao pogled i sreo
njezin, izgledajui... izmueno. Neto u njezinoj utrobi bolno se
zgrilo i oduzelo joj dah. Tuga u njegovim oima zaboljela ju je. I
natjerala je da ga pokua osloboditi te tuge. Da nekako pokua
odagnati tu njegovu stravinu bol.
Znam da mi ne vjeruje. I ne mora. Ali posluat e me i
nee me prekidati zato to ne eli uti to ti imam rei. Jasno?
Hancock se posve umirio, a oi su mu postale jo
izmuenije, kao da se uasava onoga to mu kani rei. Ali
polako je kimnuo, ne skreui pogled s nje. Te njegove
prekrasne zelene oi bile su toliko prepune agonije da ju je
boljelo gledati ih. Ali nije skrenula pogled. Nije eljela da to
shvati kao da odbija njega i ono ime se smatra.
Ne mrzim te rekla je, procjenjujui njegovu reakciju. U
poetku jesam priznala je. Osjeala sam se izdano. Vjerovala
sam ti. Uz tebe sam se osjeala sigurno, premda se odavno
nisam tako osjeala.
254
Svakom je rijeju naizgled zabijala no dublje u njega i

zavrtala ga. Uvidjela je to u neutjenim dubinama njegovih
zelenih oiju.
Ne govorim to kako bih te povrijedila rekla je,
doputajui boli koju je osjeala da joj se odrazi u glasu. Imam
poantu.
Zasluio sam mnogo gore protisnuo je.
Honor se ogluila na njegove rijei.
Ali shvaam, Hancock. Ti ne misli da je tako zato to ne
eli vjerovati da to mislim. Ali shvaam zato se to mora
dogoditi. Ve sam ti dala svoj oprost. Na tebi je to e uiniti s
njime, ali svakako ga ima. Ne moe me natjerati da ga
povuem. Neu ga povui. Ja odluujem kada u ga dati. Ti ne
moe odluiti to u dati ili ne. Moe ga prihvatiti ili ne, ali
dan ti je, a kada neto dam, nikada to ne uzimam natrag.
Nikada.
elim li umrijeti? Naravno da ne. Postoji toliko toga zato
elim ivjeti. Toliko snova... Utihnula je, svjesna kako njezine
rijei nemaju smisla te da e samo pogorati njegovo stanje.
Odmahnula je glavom kako bi se oslobodila smjera u kojem su
skrenule njezine rijei.
Ali znam da je moja smrt nuna. I ako ona znai da
Maksimov vie nee moi nanositi toliku patnju brojnim
ljudima, tada u umrijeti mirne due. Znat u da je moj ivot
neto znaio. Da injenica da sam preivjela napad ima svoju
svrhu. Mnogo veu svrhu. I to mi je dovoljno. Mogu se bez
straha suoiti sa smru jer u zamiljati sve te ene i djevojice i
znati da su sigurne jer si ti zaustavio Maksimova. Hancock je
ispustio neartikulirani bijesni zvuk, ali nije ju prekinuo.
255
Ukazao si mi ljubaznost i njenost tiho je nastavila.

Nisi mi naudio, a oboje znamo da drugi na tvojem mjestu bi.
Ne bi marili za stanje u kojem bi me predali Maksimovu. Ali ti si
me zatitio i oboje to znamo. I zahvaljujem ti na tome. Ali
najvie ti zahvaljujem za to to si mi rekao istinu. Tako da ne
doekam svoju smrt prestravljena i sama. Jer u, ak i dok
budem udisala zrak posljednji put, znati da moja smrt nije
besmislena i bez cilja.
Hancockove oi zablistale su od suza, okiravi je tim
neuobiajenim iskazom emocija. Izgledao je slomljeno. Izgledao
je poput ovjeka koga progone demoni koji ga nikada nee
napustiti. Svim je silama poeljela da ih moe otjerati. Kako bi
mogao biti slobodan. A najvie od svega, mrzila je injenicu da
e ga njezina smrt progoniti do kraja ivota.
Dvije stvari traim od tebe; Hancock. Samo dvije. Vrlo su
jednostavne. Nikada neu traiti nita drugo i neu ti se opirati.
Neu pokuati pobjei. Imam dostojanstva i pomirila sam se s
onime kako mora biti. Ali elim da mi obea dvije stvari.
Bilo to promuklo je odvratio.
Obeaj mi da moja smrt nee biti uzaludna. Zakuni mi se
da e zaustaviti Maksimova.
On je mrtav ovjek rekao je Hancock prijeteim glasom.
Kunem ti se; Honor. Neu dopustiti da se rtvuje ni za to.
Nikada.
Nakratko je zatvorila oi, hrabrei samu sebe za sljedeu
molbu.
Molim te, potedi moje roditelje pojedinosti. Moe im
rei da je moja smrt zaustavila manijaka i itavo njegovo carstvo.
Ali zakuni mi se da e im rei kako je moja smrt bila brza i
256
milostiva. Obeaj mi da im nee rei kako sam umrla. To bi ih

ubilo. Ne elim da znaju da sam molila za smrt ili umrla vritei
i preklinjui da me ubiju. Ne elim da znaju to su mi sve uinili.
Molim te, Hancock. Molim te, preklinjem te. Uini to za mene.
Za njih!
Hancock je dlanovima primio njezin i stisnuo ga toliko
vrsto da se morala potruditi kako se ne bi lecnula jer je znala da
je ne pokuava ozlijediti. Bilo je to zbog siline njegovih emocija,
emocija koje je nastojao prikriti, ali ona ih je vidjela. Vidjela je
njega. Samu njegovu duu. Onkraj ljuture to ju je cijelog ivota
usavravao.
Sve to e tvoja obitelj doznati bit e to kakva si hrabra,
odvana i nesebina ena bila. Znat e za sve ivote koje si
spasila i za hrabrost koju si pokazivala sve vrijeme. Kada sam
rekao da si vana, da te nikada nee zaboraviti, nisam elio da
misli kako e se pamtiti nain na koji si... umrla.
Posljednja rije zvuala je izmueno, kao da ga je strano
boljelo izgovoriti je. Skrenuo je pogled, nemoan nastaviti
gledati u nju, ali i kako bi je sprijeio da vidi sve ono to je
oajniki nastojao sakriti.
Hvala ti, proaptala je, glasa ispunjena suzama.
Kako mi moe zahvaljivati to u ti donijeti smrt?
uzviknuo je, a srdba i tuga odravale su se u svakoj njegovoj
rijei. Kako moe nuditi oprost i razumijevanje svom krvniku?
Trebala bi me mrziti, Honor. Trebala bi me prezirati. Trebala bi
smiljati naine da me ubije, da pobjegne i uini to god je
potrebno da me osujeti, a trai samo to da se pobrinem za
Maksimovljevu smrt i da tvoju obitelj zatitim od detalja tvoje
muke i agonije?
257
Njezino lice poprimilo je blag izraz te je podigla ruku kako

bi mu njeno pomilovala obraz.
Ti nisi moj krvnik.
Kurca nisam planuo je u odgovor. Nisam nikakav
vraji junak. Ja sam nemilosrdni ubojica spreman rtvovati sve
dobro ovoga svijeta kako bih ispunio svoju misiju. To me ne ini
nita boljim od Maksimova; bez obzira na to to ti rekla ili
mislila.
Naglo je ustao, a Honor zadrhtala od hladnoe zbog
gubitka njegove blizine.
Mora se odmoriti resko je odvratio. Boli te. Nemoj
poricati. Conrad e ti dati jo jednu injekciju i elim da se
naspava.
Ali znala je da njegova odluka tek djelomino proizlazi iz
spoznaje da su joj potrebni odmor i predah od neumoljive boli
koja ju je nagrizala. Nije je mogao nastaviti gledati. Nije mogao
nastaviti trpjeti krivnju, uasnu srdbu i bespomoni bijes, a da
pritom ne izgubi kontrolu.
Zato to su oboje bili svjesni neizbjenosti njezine sudbine,
a on se mrzio jer ne postoji nikakav drugi nain. Nikakva druga
mogunost. Oboje su to znali. Mrzio je injenicu da ona toliko
smireno prihvaa ono to sam ne moe te da mu je, tim gore,
oprostila i ukazala razumijevanje, dvije stvari za koje je osjeao
da ih ne zasluuje.
258
23.POGLAVLJE
RAZMJENA je dogovorena Bristow je rekao ono to je

Hancock ve znao, a oi su mu pritom blistale od zadovoljstva.
Maksimov je bio vrlo sretan kada sam mu rekao da je ena kod
mene.
Hancock je stajao u tiini i ekao. Njegovi ljudi, stojei mu
za leima, takoer su utjeli, no osjeao je pozadinsku napetost
kojom su zraili. Zato to su znali da, nakon to Honor predaju
Maksimovu, vie nee biti zatiena. A nitko meu njima nije
bio toliko glup da misle kako se Maksimov nee okoristiti Honor
i jedno vrijeme uivati u njoj prije nego to je preda Novoj eri.
Kreete za dva dana. Imam koordinate i sve potrebne
informacije. Maksimov ima izriite naredbe u vezi s isporukom
ene. Oekujem da slijedite sve do jedne.
Hancock je tek kimnuo i primio fascikl koji mu je Bristow
pruao.
Smatraj to rijeenim staloeno je odvratio.
Bristow je bacio debelu omotnicu prema njemu. Polovicu
isplate dobivate odmah, a drugu po isporuci.
Hancock je morao upregnuti svu snagu volje kako ga ne bi
ubio na licu mjesta. Omotnica mu je prila kou. Prokleti novac.
Dat e ga svojim ljudima. Zasluili su ga. Ali sam nee uzeti ni
jedan jedini novi zbog toga to je Honor poslao u smrt.
259
Slobodni ste nadmeno je rekao Bristow. Sam u se

pobrinuti za detalje putovanja. Naravno, diskrecija se
podrazumijeva.
Ja u isplanirati put odvratio je Hancock ledenim
glasom. Unajmio si me da obavim taj posao, ali obavit u ga na
svoj nain. Moji ljudi, moj zadatak.
U redu. Sve dok odradite ono za to vas plaam, nije me
briga kako ete to uiniti.
Ne rekavi vie ni rije, Hancock se okrenuo i odmarirao
iz sobe prije negoli pobjesni i gadu preree grkljan.
Njegovi su ga ljudi slijedili, a jedino to je naruilo tiinu
bile su rijei: Lo mojo.
Bogme, lo mojo.
Nije bio u stanju pogledati svojim ljudima u oi. Samo im
je rekao da se odmore i pripreme za nadolazee putovanje.
Nitko se nije pobunio. Nitko nije nita rekao. Samo su se
rasprili na putu prema svojim sobama i ne trudei se sresti
njegov pogled, jednako kao to je on izbjegavao njihov.
Sumnjao je da e naredne dvije noi itko od njih moi oka
sklopiti.
260
24. POGLAVLJE
HONOR je iz mrtvila izazvanog lijekovima prenuo snani

dlan na ustima i drugi koji joj je zgrabio i bolno stisnuo dojku.
Srce joj je poelo divljaki tui dok se borila protiv omaglice i
tupila sredstva protiv bolova.
Ovog te puta nee spasiti, mala kuko. Previe je zauzet
planiranjem tvoje isporuke Maksimovu, a ja namjeravam
iskoristiti ovo malo vremena koje mi preostaje prije nego to te
predam Rusu. ovjeku kao to je Maksimov nee smetati
koritena roba. Sasvim te sigurno nee predati Novoj eri prije
nego to te i sam iskua.
Bristow.
O, Boe. Gdje je Hancock? Je li ga Bristow drogirao kako bi
se uvjerio da mu nee predstavljati prijetnju? Ili je doista
planirao razmjenu kao to je rekao Bristow?
Kada joj je rasparao majicu i otkrio grudi, poela se opirati,
a uinak lijekova smjesta je popustio pred navalom adrenalina te
se stala boriti svom snagom koju je posjedovala.
Nije ju oamario kao prije. Stisnuo je aku i udario je u
usta, oduzimajui joj dah i tjerajui je da zadae od bola. Zatim
ju je kaznio vlastitim ustima, brutalno je ljubei i liui krv koja
je kapala iz njezine rasjeene usnice.
261
Gurnuo je krpu neugodna okusa u njezina usta pa je

zaprepateno shvatila da je natopljena nekakvom drogom.
Potom joj je usta zalijepio trakom, zarobivi platno u njima.
No nije se namjeravala tako lako predati. Istina, pomirila
se sa svojom sudbinom, ali ne i sa silovanjem od tog upka.
Radije e umrijeti nego dopustiti da se to dogodi.
Ruke su mu harale njezinim tijelom, posesivno ga grabei i
seui ispod pojasa njezinih hlaa. Nestrpljivo ga je povlaio
nadolje, psujui zbog njezina opiranja. Moda je smatrao da ju je
droga ve trebala omamiti, ali dosad je primila dovoljno lijekova
i opijata da stekne laganu otpornost pa mu se uspijevala
othrvati.
Borila se u tiini, prestravljena zbog injenice da ne moe
ispustiti nikakav zvuk. Vritati za pomo. Za Hancockom.
Njegovi su prsti brutalno nasrnuli izmeu njezinih nogu
na to se stala mahnito trzati, batrgati i opirati posljednjim
atomima snage i volje koje je posjedovala. Poevi osjeati
uinak droge, bila je svjesna da joj pokreti postaju sve ljeniji, ali
upotrebljavala je zalihe snage za koje nije ni znala da ih
posjeduje.
Bristow je opsovao i nekoliko je puta udario, ali nije
prestala. Nije mogla prestati.
Divljaki joj je grizao dojke, ostavljajui na njima tragove
zubiju i masnice. Suze izazvane bijesom i bespomonou arile
su joj vjee. Bilo joj je dosta osjeaja bespomonosti i slabosti.
Uspjela je osloboditi jednu ruku i strgnula debelu traku,
naglo udahnuvi kada je zajedno s njom otkinula i komadi
koe. Jezikom je pogurnula krpu, lecnuvi se zbog groznog
okusa, ali uspjela ju je ispljunuti, a potom vrisnuti.
262
Bristow ju je udario u sljepoonicu zbog ega je gotovo

izgubila svijest. A zatim je ponovno nasrnuo na nju, svlaei
hlae kako bi oslobodio svoju golemu erekciju. Honor je bila
gola, a njezina odjea posve poderana. Neto ju je ubolo u kuk te
je shvatila da mu je za pojas zadjenut no. Nije se ni trudio
skinuti hlae. Namjeravao ih je povui tek toliko da oslobodi
kitu i gurne je u njezino nevoljko tijelo.
Svjesna da joj je to jedina ansa, Honor je zgrabila drku,
palcem potraivi kopu koja je drala no na mjestu i povukla
iz sve snage. Okrenuvi se i oslobodivi otricu pala je s kreveta,
doekavi se na koljena pa otpuzala prema kutu sobe.
Misli da me moe ubiti time? narugao joj se.
N-ne drhtavo je odvratila. Ali mogu ubiti sebe i sjebati
tvoj dogovor s Maksimovim, a koliko sam ula, on nije tip s
kojim se isplati zajebavati. Popizdit e jer mu nisi isporuio
robu.
Bristow je suzio oi. Grozno blefira.
Honor je prinijela otricu svojem zapeu i nainila tanki
rez, tek toliko da vidi kako joj krv kapa niz ruku te na pod.
Panika je ispunila njegove oi te se odmaknuo.
Adrenalin ju je brzo naputao pa je shvatila da e
jednostavno priekati dok ona ne klone. Osjetila je navalu tuge
jer e njezino samoubojstvo znaiti i smrt tisue drugih ljudi.
Samo zato to nije dovoljno snana da dopusti tom mukarcu da
je siluje. Neto to e se nesumnjivo dogoditi i bezbroj puta
ponoviti nakon to je predaju Maksimovu, a zatim Novoj eri.
Poput odbaenog komada otpada. Neeg bezvrijednog. Smea.
Oteo joj se jecaj, a arenje otrice produbilo se kada je
shvatila da je zarezala dublje, a da to nije ni primijetila. Nalazila
263
se duboko u ljuturi svog razorenog uma. Povukla se pred svim

tim uasom.
Beskorisna. rtveno janje. Neto to e se koristiti, silovati,
tui, muiti. Bezvrijedna. Nula. Bez imena i lica. Samo jo jedan
broj.
Zaula je nekakav zvuk. Jedva ga je zamijetila. Zaudno,
zvualo je nalik na lavlju riku, ali ignorirala ga je kao i sve ostalo
izuzev noa i polaganog kapanja krvi koje ju je liavalo ivota.
Ali, ekaj. Jedno zapee nee biti dovoljno, a ako sad ne preree
i drugo, ponestat e joj snage potrebne da to uini.
Nespretno je prebacila otricu na drugu ruku, mrtei se
kada joj je skliznula u ruci. Kao i zbog slabosti koju je osjeala.
Polagano, ignorirajui bol, napravila je rez kao da se nalazi
izvan vlastitog tijela i nezainteresirano gleda samu sebe dok si
puta krv i drugi put. S neobinom je fascinacijom promatrala
kako se krv nakuplja i prelijeva preko koe, prljajui tlo podno
njezinih nogu.
Prenuo ju je novi zvuk te je vre stegnula no. Ovo
predugo traje. Stoga ga je podignula, iznova se udei vlastitoj
slabosti, i prislonila si otricu na vrat. Prerezana arterija mnogo
e je bre ubiti.
264
25. POGLAVLJE
HANCOCK je odrao kratak sastanak sa svojim timom

kako bi im prepriao informacije koje je dobio od Bristowa i
njihov plan akcije. Bio je to sumoran, veinom tihi dogovor
tijekom kojeg je govorio samo Hancock, izuzevi povremenu
Mojovu izjavu: Lo mojo
Nije mu bilo drago to se mora odvojiti od Honor, makar
samo i na trideset minuta za koje se uvjerio da e ih prespavati
nakon to joj je dao laganu dozu sredstva protiv bolova. Nije
voljela omaglicu, kako ju je opisala. Zbog nje se osjeala
ranjivom i onesposobljenom. Stoga je nainio ustupak jer nije
mogao podnijeti pomisao na to da je povrijedi kad je ve oekuje
toliki bol.
Raspustio je svoje ljude i odmah se zaputio vilom prema
krilu u kojem se nalazila Honorina soba. Stigao je na pola puta
kada mu se sledila krv u ilama.
Vrisak je proparao jezivu tiinu koja je vladala kuom.
Honorin vrisak.
Potravi, osjetio je kako mu strah buja u grlu, gotovo ga
paralizirajui. Samo oajnika potreba da stigne do nje i zatiti je
otjerala je njegovu paralizu zahvaljujui navali adrenalina i
ubojitom instinktu koji su se probili na povrinu, svladavi sve
ostalo.
265
Oekivao je najgore, ali kada je banuo u sobu srce mu je

zamalo otkazalo, jer je situacija bila mnogo gora nego to je
mogao i zamisliti.
Bristow je stajao suelice Honor koja se skutrila u kutu
sobe, pritiui smrtonosnu otricu o svoje grlo. Tanki potoi
krvi slijevao joj se niz vrat, a tada je uvidio kako su joj prerezana
i oba zapea te da krv nesputano curi iz rana.
Imala je krvi i po licu, a usne i eljust ve su joj bili oteeni
i podliveni od udaraca.
Obuzeo ga je ubojiti bijes. elio je vlastitim rukama
rastrgati tog gada, ali nije imao vremena. Honor nije imala
vremena.
Pogled joj je bio prazan i izmuen. Povukla se duboko u
sebe te je sumnjao da je uope svjesna da je doao. Prekasno.
Nije ju zatitio. Ponovno.
Ja u srediti Bristowa ledenim je glasom izjavio Conrad,
odraavajui bijes identian Hancockovu. Ti se pobrini za nju.
Morat e je smiriti. Vie nije pri sebi.
Ne pred njom prasnuo je Hancock. Ve je dovoljno
traumatizirana.
Stani malo otro je rekao Bristow. Zaboravio si da ja
tebe plaam. Pripada mi sve dok je ne predam Maksimovu i
uinit u s njom to god me volja.
Conrad mu je odgovorio tek onesposobljavajuim
zahvatom na to je Bristow pao niice i poeo hroptati. Potom
mu je zakrenuo ruku iza lea, povlaei je prema gore sve dok
se nije zaulo pucanje kostiju. A zatim ga je jednako urno
izgurao iz prostorije. Bristow se mogao pozdraviti sa ivotom.
266
Ma koliko Hancock udio da sam ubije gada i to ne brzo ili

milostivo, morao se usredotoiti na Honor, inae e se ona ubiti.
Strah mu nije dao disati jer je bila posve naga, tijela prekrivena
masnicama, ugrizima i ogrebotinama. Je li je taj kurvin sin
silovao? Je li je on nagnao na to? Je li je toliko traumatizirao da
joj nije preostalo nita drugo doli poiniti samoubojstvo?
Honor?
Govorio je tiho, nastojei doznati koliko se daleko povukla
i je li uope svjesna bilo ega to se dogaa oko nje.
Nije ni trepnula, a Hancock se uspaniio kada je pritisnula
otricu na centimetar dalje od svoje karotidne arterije.
Nije joj se usuivao prii. Mogla bi to shvatiti kao jo jedan
napad. Psovao je samome sebi to nije i prvi put sredio
Bristowa, te to ju je ostavio nezatienu trideset vrajih minuta
nakon to je Bristow iziao. Vidio ga je kako odlazi, i to je bio
jedini razlog zato se odluio na kratki sastanak sa svojim
ljudima.
Kurvin je sin oigledno isplanirao itavu stvar, elei
iskoristiti Honor prije nego to je odbaci Maksimovu. Usrdno se
nadao da se Conrad nije urio dok je ubijao tog upka. Sudei
po bijesu u njegovu glasu, bio je uvjeren da e Conrad itekako
uivati u polaganom i vrlo bolnom smaknuu Bristowa.
Honor, duo, ja sam, Hancock. Bristowa vie nema.
Mrtav je. Nikada ti vie nee nauditi.
Rijei su mu bile grozniave, premda je nastojao zvuati
odmjereno i utjeno.
Honor je trepnula i oprezno srela njegov pogled. Neto
duboko u njemu smirilo se te je sebi, prvi put otkad ju je
ugledao, dopustio udah. U njezinim prekrasnim oima na
267
trenutak je bljesnula spoznaja, a potom nestala kada ih je

preplavio strah. Trenutano ga je zabrinjavala injenica da nije
nimalo prestala stiskati drku noa. Krv joj se slijevala niz
zapea snanije nego iz plitke porezotine na vratu. Mora brzo
djelovati i zaustaviti krvarenje prije nego je izgubi.
Zbilja je mrtav? proaptala je.
Mrtav je, surovo je odvratio Hancock.
Slomila se njemu naoigled, a no joj se zatresao u ruci i
dodatno je ozlijedio, stoga je bilo nuno da joj ga smjesta
oduzme.
Iskoristio je priliku i polako joj se pribliio laganim i
mirnim koracima.
Kleknuo je pred nju, bijesno apui psovke dok je upijao
svu teinu njezinih ozljeda. Bila je divljaki pretuena. Izgrizena
poput ivotinje.
Duo, daj mi no, zamolio ju je. Krvari i moram
zaustaviti krv prije nego to bude prekasno.
Njezine je oi preplavila tolika tuga da mu se srce bolno
stisnulo.
ao mi je to nisam bila snanija, proaptala je. Znam
da me mora predati Maksimovu. Ali nisam mogla... O, Boe,
Hancock, nisam mu mogla dopustiti...
Pssst, duo. U redu je
Poelio je zaplakati jer se ponovno ispriavala to nije
dovoljno snana, premda nikada nije upoznao snaniju osobu.
Ruke su joj se tresle kad mu je pruila no, a on ga je
primio i sklopio kako vie ne bi predstavljao prijetnju.
Podii u te i odnijeti u krevet kako bih se mogao
pobrinuti za tvoje rane, njeno je rekao.
268
Na to je podivljala, povlaei se dalje u kut, podiui

koljena i zatitniki ovijajui ruke oko sebe, grlei se i njiui
naprijed-natrag s unezvijerenim pogledom u oima.
Silovito se tresla, odluno odmahujui glavom. Ne.
Nikada. Ne u taj krevet. Ne. Neu ostati ovdje.
Onda u te odnijeti u svoju sobu utjeno je rekao. Ali,
malena, gubi mnogo krvi. Smjesta moram zaustaviti
krvarenje.
Obeava? promuklo je upitala.
Znao je to ga pita. Obeava li da je nee vratiti u krevet u
kojem ju je Bristow napao. U kojem ju je mogao silovati, a
bogme je i pokuao, ako nije i uspio.
Gurnuo je ruke pod njezino sitno tijelo i podigao je, njeno
je privijajui na svoja prsa.
Obeavam. Bit e sa mnom. Neu te napustiti ni na
trenutak. Kunem ti se.
Honor je kimnula pa zarila lice u njegov vrat i briznula u
pla.
Hancock je huktao od bijesa, a svaki mii na njegovu
tijelu napeo se kada mu je potreba za Bristowljevom krvlju
ispunila duu. vrsto ju je drao jurei niz hodnik prema krilu u
kojem je boravio zajedno sa svojim ljudima.
Conrad ga je doekao s mranim izrazom na licu.
to joj je taj kurvin sin uinio? zagrmio je Conrad.
Ne sada prasnuo je Hancock. Donesi mi medicinski
pribor i opremu za ivanje. Moramo joj zatiti zapea i
zaustaviti krvarenje. Ve je izgubila previe krvi. Porezotina na
vratu nije toliko strana i nee trebati avove. I daj joj analgetik i
sedativ. Nee moi zaspati nakon ovoga.
269
Conrad je opsovao, no smjesta je odjurio po potreban

pribor.
Hancock je paljivo polegao Honor na krevet, a ona se
smjesta sklupala nastojei se zatititi.
Idem ti samo donijeti svoju majicu rekao je kako se ne bi
uplaila.
Spustila je pogled, a oi joj je ispunio uas kao da se tek
sada prisjetila da je posve gola. Sram je preplavio njezino njeno
lice te je ponovno tiho zaplakala.
Uzeo je majicu koja e Conradu omoguiti nesmetan
pristup ozlijeenim podrujima i odjenuo Honor poput malog
djeteta nesposobnog za taj zadatak. Donio je vlane obloge i
nekoliko velikih zavoja kako bi ih mogao pritisnuti o njezina
zapea dok Conrad ne uspije obuzdati krvarenje i zatiti
porezotine.
Moe li mi rei to se dogodilo? tiho je upitao. to ti je
taj kurvin sin uinio?
Dodirivao me odvratila je zgaeno zadrhtavi.
Je li te silovao? izravno je upitao.
Honor se lecnula i skrenula pogled. Srce mu je skoilo u
grlo jer je imala pogled ene koju su zlostavljali i doveli do
samog ruba pakla. Bio je opasno blizu da podivlja, a to joj
nipoto nije trebalo u ovom trenutku.
Trebala je njegovu brinost. Njenost. Stvari za koje
nikada nije mislio da ih posjeduje prije nego to ju je upoznao.
Ne naposljetku je rekla glasom jedva glasnijim od apta.
Ali elio je. Pokuao je. Odupirala sam se i to ga je razljutilo.
Udario me. Dirao me. Zgrabila sam njegov no i rekla da u se
270
ubiti i sabotirati njegov dogovor s Maksimovim pa da e ga

Maksimov ubiti jer nee moi ispuniti obeanje koje mu je dao.
Unato stranom gnjevu, Hancock je osjetio ponos zbog
njezine ilavosti. I snalaljivosti.
Nije mi vjerovao, stoga sam si prerezala zapee. A zatim
sam shvatila da, ako budem predugo ekala, neu imati snage
prerezati i drugo. A zatim sam zarezala karotidu jer sam znala
da u tako iskrvariti za nekoliko sekundi. Tek se tada povukao.
Naas, Hancock nije mogao disati. Bio je to vrhunac
licemjerstva jer je osjeao uas zbog injenice da je Honor bila
dovoljno prestravljena da se pokua ubiti s obzirom na to da bi
to bila mnogo blaa sudbina od one koja je oekuje.
Ali bio je kukavica. Ovdje bi svjedoio Honorinoj smrti.
Nakon to je napusti, nee vidjeti to e joj se dogaati. A obeao
je da, dok god se nalazi u njegovim rukama, nee dopustiti da joj
se bilo to dogodi. Dvaput je prekrio to obeanje. Bristow ju je
dvaput napao dok je bila najranjivija.
Conrad je uao bez rijei - i to vrsto stisnutih usana - a
bijes je isijavao iz njega u opipljivim valovima.
Poeo je urno i vjeto istiti rane na njezinim zapeima, a
Honor je nervozno pogledala u njega, svojom tjeskobom i
nelagodom ispunivi itavu sobu.
ao mi je promrmljala je, obuhvaajui oba mukarca
svojom isprikom. Mogla sam upropastiti va zadatak. Mogla
sam sve uprskati. Nisam bila pri sebi. On... naudio mi je.
Utihnula je, naoko posramljena priznanjem da joj je
naudio i da je bila uasno prestraena te da sada zbog toga trai,
to? Njihov oprost?
271
Conrad je zastao i vidno udahnuo kako bi se smirio. Zatim

ju je pogledao ravno u oi, svojim elinim pogledom prikovavi
njezin.
Da mi se nisi ispriavala. Nikome. Nikada. Mi tebi
dugujemo ispriku jer smo te doveli u toliko ranjiv poloaj ak i
za tako kratko vrijeme. Ti si nevjerojatna ena, Honor
Cambridge, i iskreno mogu rei da sam poaen to sam te
upoznao. Nikada te neu zaboraviti.
Suze su zablistale poput dijamanata na njezinim
trepavicama dok je zapanjeno zurila u tog inae nimalo rjeitog
mukarca.
Ponijela sam se kao kukavica zgaeno je odvratila.
E, sad me ljuti, namrgoeno je rekao Conrad. Zaepi i
pusti me da obavim svoj posao.
Honor je utihnula, a Hancock se potajno nasmijeio.
Conrad nije imao pojma kako da se postavi prema njoj.
Zapanjivala ga je. Jo nije uspio rijeiti zagonetku koju
predstavlja i to ga je proganjalo. U Titanovu svijetu nisu
postojali ljudi poput Honor. Nesebini. Hrabri. Odvani. Koji
stavljaju druge na prvo mjesto.
Dat e ti sredstvo protiv bolova i sedativ rekao je
Hancock glasom koji nije ostavljao mjesta prigovorima. Mora
se odmoriti.
injenica da se nije nimalo pobunila otkrila mu je koliko je
zapravo iscrpljena i slomljena.
utjela je itavo vrijeme dok je Conrad ivao rane na
njezinim zapeima. Premda su obilno krvarile, nisu bile onoliko
duboke koliko se Hancock pribojavao, a porezotina na njezinu
272
vratu bila je toliko plitka da im je za nju bio potreban samo

lagani flaster.
Kada je zavrio, Conrad je skupio svoje stvari te su se on i
Hancock zaputili prema vratima.
Hancock?
Strah u njezinu glasu zaustavio ga je na mjestu. Okrenuo
se, a Conrad je nastavio koraati dok se Hancock vraao do
Honor u svojem krevetu.
Ne elim biti sama apnula je. Moe li ostati sa mnom,
molim te? Neu te gnjaviti. Nastojat u ti ne smetati, brzo se
ispravila. Obeavam.
Nagnuo se i usnama ovla dodirnuo njezine. Potom je
isprepleo prste s njezinima i ohrabrujue ih stisnuo.
Progovorio je neopisivo njenim glasom kao da se boji da
e je slomiti. Bila je ranjivija nego ikada prije, premda dosad nije
pokazala nita osim nepokolebljive snage i tvrdoglavosti.
Nisam te namjeravao napustiti, Honor. Ne idem nikamo.
Samo sam elio uputiti Conrada da odsad prevodi tim kako bih
mogao biti uz tebe. Bit e moje oi i ui dok sam ovdje. S tobom
naglasio je.
Olakanje u njezinim oima gotovo ga je dotuklo. Klonula
je na jastuke, izgledajui krotko i poraeno. Suze su joj blistale u
oima, lijepei se za njezine duge trepavice.
Ako mi zahvali, tako mi Boga, protrest u te, upozorio
ju je.
Slabani smijeak zatitrao je na njezinim usnama.
Obeava da e ostati i nakon to sedativ pone
djelovati? dodala je priguenim glasom.
273
Uvidio je da ve pada pod utjecaj lijekova. Sporije je

reagirala i rijei su joj bile pomalo iskrivljene, ali ne samo zbog
traume koju je proivjela.
Bit u uz tebe cijelu no sveano je obeao. A ako bude
imala nonu moru, grlit u te i ispraiti joj tur.
Ponovno se nasmijeila na to su Hancocku zaklecala
koljena. Shvatio je da bi mukarac bio u stanju uiniti mnogo
vie kako bi nagnao enu poput Honor da mu pokloni osmijeh.
Zaustila je da neto kae pa joj je dobacio upozoravajui
pogled.
Ne elim uti ni rije osim ako mi se ne namjerava
ispriati ili zahvaliti.
Lagano se nasmijavi, zatvorila je usta, ali oi su joj sasvim
jasno odavale zahvalnost premda je nije izrazila rijeima.
I, nema na emu apnuo je saginjui se kako bi utisnuo
blagi poljubac u njezino elo.
274
26. POGLAVLJE
UNATO uinku sedativa, Honor se neprestano prevrtala

i trzala u snu. Hancock se ni u jednom trenutku nije odvojio od
nje. Leao je na boku uz nju, zakriljujui njezino sitno tijelo
svojom krupnom figurom. Zadrhtavi i ispustivi slabaan zvuk
duboko u grlu, podsjetila ga je na zarobljenu ivotinju zbog ega
je osjetio potmuli bijes pa stao prelaziti dlanom po njezinim
leima, milujui je i masirajui.
Njegov ju je dodir naizgled umirivao. Kad god bi se
uzrujala, zbog njegovog bi se milovanja smirila i iznova
opustila.
Na njegovo iznenaenje, posve se razbudila samo
nekoliko sati nakon to joj je Conrad ubrizgao analgetik i
sedativ, ali opet, on i Conrad doznali su za drogom natopljenu
krpu koju je Bristow bio nagurao u Honorina usta kako bi je
natjerao na posluh, stoga joj je Conrad dao malu dozu, samo da
je smiri. Ni jedan od njih nije elio da ga optue za istu stvar
koju joj je Bristow uinio.
Hancock? proaptala je, promekoljivi se kraj njega.
Instinktivno je pojaao stisak i snanije ju privukao k sebi.
Da, Honor, ovdje sam.
Opustila se, zamjetno klonuvi od olakanja. Glava joj je
dugo poivala povrh njegova srca, a njezino ga je povijeno
zapee podsjealo na to koliko je malo nedostajalo da umre.
275
Koliko li je samo oajavala u tim mranim trenutcima kada

Hancock nije bio uz nju kao to je obeao.
Jo jedan grijeh koji moe dodati svom nepreglednom
popisu.
Djelovala je zamiljeno. Osjetio je njezino oklijevanje i...
strah. Kao da ga eli neto upitati, ali se suzdrava. Ili
jednostavno ne moe.
Gurnuo je ruku izmeu njih kako bi poloio dlan na
njezin.
to je, Honor? Treba li ti to? Boli li te?
Otro je udahnula. Znam da sam rekla kako neu nita
vie traiti...
Ali... njeno je dometnuo Hancock. Prokleto je dobro
znao da bi joj darovao i sam Mjesec kad bi ga poeljela. Jedino
to joj nije mogao dati bilo je ono to su oboje najvie eljeli.
Njezinu slobodu. Bol mu je u nemilosrdnim valovima zasipala
srce zbog onoga to je znao da mora uiniti. Honor je spremnije
prihvaala svoju sudbinu nego on, a to ga je samo jo snanije
ljutilo. Trebala bi ga mrziti. Trebala bi bjesnjeti na njega, nazivati
ga svim pogrdnim imenima kojih se moe dosjetiti. Zasluio je
sve do jednoga.
Uputila mu je pogled pun preklinjanja na to se oduzeo.
To je bilo opasno jer, kada bi u ovom trenutku zatraila svoju
slobodu, on bi joj dopustio da ode, sjebao svoju misiju i potratio
posljednju priliku da sredi Maksimova.
Prinijela je slobodnu ruku svojoj sljepoonici i stala je
masirati, ali Hancock nije imao osjeaj da je boli. Samo da se bori
s neim tekim za izgovoriti. Stoga je jednostavno priekao,
pruajui joj potrebno vrijeme i ne pourujui je.
276
Preao je pogledom preko njezina povijena zapea na to

ga je ponovno ispunio bespomoni bijes. Kad je ena poput
Honor, tako hrabra i odvana, nipoto kukavica kakvom je
nazivala samu sebe, bila toliko oajna da pokua poiniti
samoubojstvo, znao je da joj je moralo biti grozno. Boe, to li joj
je taj gad uinio?
Bio bi me silovao proaptala je. Namjeravao je.
Ddodirivao me. I to me boljelo.
Hancock je osjetio zatezanje u prsima te je stisnuo zube
nastojei zadrati pribranost. Pomilovao je njezinu svilenu kosu
i stao joj njeno masirati glavu umirujuim pokretima.
Skrenula je pogled, oigledno posramljena. Zato? Zato to
ju je Bristow napao? Zato to ju je namjeravao silovati? Je li
osjeala sram zbog toga?
Djevica sam izjavila je bez okolianja. Nikada ni s kime
nisam spavala.
Hancock se posve umirio, nesiguran u to to da kae. Da
uini. Osjetio je ledenu hladnou u kostima i sreu to ga nije
gledala u tom trenutku. Jer je, tako mu Boga, namjeravao
predati djevicu u ruke Maksimova, koji e se odueviti tim
otkriem i uiniti njezin prvi put jo gorim. Uivat e u koliini
bola koji moe nanijeti nevinoj eni.
No Honor je potom okrenula izmuene oi prema njemu,
preklinjui ga pogledom.
Znam to e mi se dogoditi protisnula je. Znam to. Ali
elim znati bi li uinio jo neto za mene. To bi mi znailo...
Duboko je udahnula. To bi mi neopisivo mnogo znailo.
Hancock je dlanom obujmio njezinu bradu i palcem
protrljao masnicu koju joj je Bristow nanio.
277
Reci mi, Honor tiho je odvratio. to te toliko mui, a da

me eli pitati?
Hoe li... Hoe li voditi ljubav sa mnom? Sada? Prije
nego to me bude morao predati Maksimovu? Hoe li mi
samo jednom pokazati kako bi trebalo biti, tako da znam? Tako
da imam uspomenu na neto prekrasno, neto to nitko nikada
nee moi naruiti, ma to da mi se kasnije dogodi. Tako da se,
kada mi drugi mukarac... naudi, mogu vratiti u ovaj trenutak i
izdrati. Zaboraviti na sve osim na tu jednu, savrenu no.
Hoe li to uiniti za mene?
Hancockovo srce zaprijetilo je iskakanjem iz njegovih prsa.
Nije mogao disati. Njegova se izmuenost pretvorila u opipljivu
bol koju nikakva koliina elja nije mogla otjerati. Molila ga je.
Svaki djeli njezina glasa preklinjao ga je.
Oprosti rekla je tihim i posramljenim glasom. Nisam to
smjela traiti. Molim te, oprosti mi. Nikada to vie neu
spomenuti. Kunem ti se. Sada moe ii. Dobro sam.
Stravina tjeskoba zacijelo mu se djelomino odrazila na
licu jer je njezin pogled postao skrovit i posramljen, te je spustila
oi izrekavi posramljenu ispriku. Navukla je pokriva sve do
brade, a zatim zarila lice u podignuta koljena, ovijajui ih
rukama dok se polagano i nervozno njihala. Ustuknula je,
odmiui to je dalje mogla od njega zbog injenice da je
naizgled odbio takav dragocjen dar.
Dar koji nije zasluio ni na koji nain.
Ali to je s onime to ona zasluuje?
Nije imao iskustva s djevicama. Nevinima. Nije se
pretjerano uputao u seks. Bila je to distrakcija koju si nije smio
priutiti. Pobrinuo bi se za svoje potrebe, ali seks je, kao i mnoge
278
druge stvari u svom ivotu, obavljao poput robota. Bez osjeaja,

bez srca. Predstavljao mu je puko tjelesno olakanje.
A znao je, jednostavno je znao, da se s Honor nee moi
skrivati iza svoje eljezne maske. Imala je sposobnost ogoliti ga
sloj po sloj sve dok ne bi ostao izloen, ranjiv i posve gol, bez
zatitnog oklopa iza kojeg se vjeito skrivao.
Honor.
Bio je to tek apat. Jedva mu je uspjelo izustiti njezino ime,
a jo manje izgovoriti ga naglas.
Pogledaj me zamolio ju je.
Isprva je odbila, netremice zurei u prazno. Smjesta je
prepoznao znaenje tog ina. Postajala je sve vinija povlaenju
duboko u sebe, hrabrei se za ono to je eka. Bol. Ponienje.
Omalovaavanje i naposljetku smrt.
Ali dovraga, nije se morala povlaiti u sebe pred njime.
Nikada pred njime.
Honor, molim te, pogledaj me.
Nevoljko je okrenula glavu kako bi srela njegov pogled, a
zbog boli u njezinim oima Hancocku se stisnulo grlo. Nije
mogao disati. Nije mogao masiranjem odagnati bol koja mu se
skupila u prsima. Toliko sveproimajua da je nita nije moglo
otjerati. Zauvijek e mu ostati urezana u srce.
Nisam te odbio, malena. Nikada te ne bih odbio. Ostao
sam zapanjen. Poaen. I uplaen priznao je.
Honor je iznenaeno rairila oi. Uplaen? Zato? Bila je
vidno zbunjena. Vjerovala je da se on niega ne plai. Da je
nepobjediv. I veinom je bila u pravu. Ali nije imala blage veze
da njegova jedina slabost lei pred njime i moli ga da uini ono
to mu je svaki djeli njegova srca, uma i tijela vritao da uini.
279
Da je obaspe njenou. Da vodi ljubav s njom, premda nikada

ni s jednom enom nije vodio ljubav. Seks je za njega bio samo
seks. Ali seks s Honor? Bit e to prvi put da e ponuditi neto
vie od svog kurca i usta kako bi zadovoljio enu. S Honor e
podijeliti sve ono to jest i to nije. I to ga je dozlaboga strailo.
Zato to zasluuje mnogo bolje od mene, iskreno je
odvratio. Ne znam mogu li biti ono to treba. Zasluuje da se
s tobom postupa njeno, kao s dragocjenou kakva jesi.
Zasluuje nekoga tko e cijeniti i potivati taj dar, a ja nisam
dobar ovjek. Sebian sam. Nemam iskustva s djevicama. I mrzio
bih samog sebe kada bih ti naudio. Prezirao bih se. Umro bih
kada bih ti naudio, Honor.
Zatvorio je oi shvativi apsurdnost te izjave. Ve joj je
naudio. I ponovno e to uiniti. Predat e je ovjeku koji e joj
beskrajno nauditi. I koji e je predati mukarcima koji e je
poniavati i muiti sve dok sa svakim bolnim udahom ne bude
molila za milost i smrt. Nikada se nije mrzio vie nego u tom
trenutku. Prezirao je sama sebe i ono to jest, iako je prije sve to
prihvaao kao nuno zlo, cijenu dobro obavljenog posla. Radi
nastojanja da uini svijet boljim mjestom. Honorina rtva ni na
koji prokleti nain nije tomu pridonosila.
Vara se rekla je podiui bradu i izazivajui ga da joj se
usprotivi. Ne bi mi naudio. Bio bi njean i obziran. I takoer se
vara kada kae da je to moj dar tebi. Ti bi ga darovao meni.
Odsad neu traiti nita vie od tebe. Kunem ti se. Neu te tjerati
da se osjea jo gore zbog onoga to mora uiniti jer oboje
znamo da nema drugog izbora. Ali noas... Noas moemo
uiniti to god elimo. Bez pravila. Bez misije. Bez spaavanja
280
svijeta. To je na rasporedu drugi dan. Ali noas elim osjetiti

neto drugo osim straha, mrnje i bola.
Oi su joj postale izmuene, kao to su zacijelo bile i
njegove.
Noas ne elim biti sama, Hancock rekla je, tiho i
posramljeno kao da mrzi injenicu da otkriva svoju slabost. Da
joj je potreban netko da je tjei i dodiruje, makar samo na jednu
no.
Nee me preklinjati ni za to, otro je odvratio.
Poklonio bih ti itav svijet kada bih mogao, Honor. Kunem ti se
da bih. Kad bi barem...
Zatvorio je oi, tjerajui puste elje i to bi bilo, kad bi bilo,
znajui da e ga taj put odvesti samo do nepojmljive boli.
Nemoj, rekla je, glasa prepuna tuge.
Kako bi potvrdila svoje rijei, njeno je pritisnula kaiprst
o njegove usne. Nemoan odoljeti takvom iskuenju, liznuo joj je
jagodicu prsta i uvukao je izmeu svojih usana.
Sutranji dan nikome nije zajamen tiho je nastavila
zatomljujui svoje osjeaje, svjesna da mu njima samo nanosi
bol. Ustrajala je u namjeri da noas zaborave na patnju. Samo na
nekoliko ukradenih sati.
Ali imamo ovu no. Bristow nam ne predstavlja prijetnju.
Tvoji e te ljudi dobro uvati. Molim te, udovolji mom
posljednjem zahtjevu, Hancock. eljela bih znati kako treba biti.
Ne elim umrijeti, a da prije toga ne iskusim uitak.
Toliko si sigurna da mogu udovoljiti tvojoj matariji
gotovo je zareao.
Odmahnula je glavom, a oi su joj bljesnule. Matarije su
za ljude koji ne mogu vidjeti ili dodirnuti ono to ele. Ja ne
281
elim matariju, Hancock. elim samo tebe. Uostalom, nikada to

prije nisam radila, tako neu moi znati ini li neto krivo
potiteno je dodala.
Neu uiniti nita krivo hrapavo je odvratio. Neu te
dotaknuti nikako osim njeno, barem s onolikom njenou za
koliku sam sposoban. Ja nisam njean ovjek. Grub sam i
zahtjevan. Sumnjam da sam ti upravo ja potreban u ovom
trenutku. Kada bih ti rekao to elim, vjerojatno bi zavritala i
sakrila se ispod kreveta.
Njezine su se oi rairile, ali ne iz straha ili oka.
Odraavale su nepobitnu znatielju. I elju. Lice joj je
porumenjelo, a na oi se spustila sanjiva maglica koja mu je
otkrila da ju je uzbudilo to to je rekao, nain na koji je to
izgovorio.
Nije namjeravao zvuati uzbudljivo. elio ju je uplaiti
tako da dvaput promisli o njegovoj razumnosti. Ali sebini dio
njega osjetio je silno zadovoljstvo jer je reagirala na takav nain,
rastvorivi usne u znak nijemog poziva.
Boe, to bi sve volio uiniti tim usnama.
Odluno je otjerao niz neprimjerenih, nagonskih misli koje
su mu stale kruiti umom i toliko mu ukrutile kitu da je
pomislio kako e mu se koa raspuknuti od pritiska.
Zasluila je njean uvod u svijet seksa, a ne obinu
jebainu. Zatvorio je oi, opsovavi u sebi zbog vlastite
nepromiljenosti. Pomisao na druge mukarce kako je dre i
siluju poput zvijeri ispunila ga je muninom. Erekcija mu je
izgubila vrstinu, a tuga ispunila duu.
Noas, podsjetila ga je, kao da posee ravno u njegov
um i izvlai ga iz njegovih misli.
282
Okrenula se i uspela na njega, naslanjajui se na njegova

prsa neodoljivo nespretno udarajui nosom o njegov. Ali,
dovraga, nije se smjela naprezati kako joj avovi ne bi popucali i
da se dodatno ne ozlijedi.
Najnjenije to je mogao, pazei da ne shvati njegovu
gestu kao odbijanje, okrenuo ju je na lea i namjestio kako mu
odgovara, provjerivi svaki kut kako bi se uvjerio da joj nee
nauditi.
Leat e ovako dok te budem uzimao oglasio se
promuklim glasom koji nije prepoznao. Nee se ozlijediti,
pokidati avove ili na bilo koji nain pogorati stanje svojih
ozljeda.
Honor je zamjetno progutala slinu, oiju blistavih od
uzbuenja, nabubrelih usana i obraza rumenih od elje. Bila je
neto najljepe to je ikada vidio u svom bezlinom, monotonom
ivotu.
Bit u njean, paljiv i strpljiv kao nitko dosad
zavjetovao se sputajui tijelo na Honorino i prinosei usne
njezinima.
Trudio se ne osloniti teinu na njezino krhko tijelo, ne
elei joj nauditi ni na koji nain. Nije joj imao to ponuditi. Ne
moe joj pruiti ono to oboje najvie ele. Ali moe joj pruiti
taj jedan dar koji je zatraila. Vodit e ljubav s njom i pokazati joj
kako to biva izmeu dvoje ljudi kojima je... stalo. Um mu je
potiho apnuo tu rije, tjerajui ga da prizna sam sebi kako mu je
u odreenom smislu iznimno stalo do Honor Cambridge.
Silno joj se divio. Potivao je. Smatrao je enom bez
premca. Nije mogao pojmiti ime je u ivotu zasluio ovu no s
njom. I to netom prije nego to je preda u ruke iskonskog zla.
283
Polako je istraivao njezino tijelo, jedan slasni milimetar za

drugim. Poljubio je svaki njezin oiljak, svaku masnicu i ranu, a
potom ih njeno okruio jezikom kao da nastoji odagnati bol
koji je moda prouzroio.
Honor mu je dlanovima drala glavu koliko je mogla dok
je nastavljao predano istraivati njezino tijelo. Kad je zadrhtala,
ali ne zbog boli ve poude, postao je agresivniji i zahtjevniji;
premda i dalje marei za njezinu krhkost.
Ljubio joj je i grickao vrat brzo uvidjevi da, jednako kao i
grudi, predstavlja najosjetljiviji dio njezina tijela. Ili barem
koliko je dotad imao priliku otkriti. Jo nije probao sr njezina
enskog bia, kuajui pritom vlastito - i njezino - strpljenje.
Nekoliko joj se puta pribliio, prelazei jezikom i usnama,
a potom i zubima niz njezin trbuh i tik iznad njezina mekog
humka. Honor je tiho zastenjala, a potom ispustila frustrirani
zvuk ene na samoj granici izdrljivosti.
Hancock se nasmijeio i podigao svoje prodorne oi,
obuzete divljim zadovoljstvom kada mu je uzvratila jednako
vatrenim pogledom.
A potom im je konano pruio ono za ime su oboje silno
udjeli.
Dodirom mekim poput pera, kliznuo je prstima preko
njezinih raskonih nabora, a zatim ih paljivo razdvojio, udiui
miris njezine potrebe i promatrajui ruiastu kou kako se
presijava u znak njezina snanog uzbuenja.
Ipak, upozorio je samog sebe da ne uri. Da je ne prestrai.
Bila je sitna. ilava, istina. Ratnica koja ne zna odustati. Ali bila
je njene grae. Dlanovima je s lakoom obujmio njezin uski
284
prsni ko i zarobio joj kukove svojim vrstim stiskom,

prikovavi joj stranjicu za krevet.
Spustio je glavu, na to je zastenjala te naglo udahnula
kada je liznuo njezin maleni otvor sve do napetog klitorisa koji
je nabrekao i strao uvis nudei se njegovu dodiru.
Prelazio je jezikom preko pupoljka, zadirkujui je i muei,
a svaki mu je pokret pruao jednako zadovoljstvo kao i njoj.
Postala je mnogo vlanija, ali svejedno se elio pobrinuti
da bude spremna primiti ga u sebe. Bio je krupan ovjek u
svakom smislu. Snaan, miiav. Vitak. Savreno oruje
unitenja. I zavoenja.
Da, zavodio je ene kako bi se dokopao informacija.
Nikada ni jednoj nije naudio, a itekako se potrudio pruiti im
dobar seks. Ali on? On bi se jednostavno iskljuio i obavio to
napamet, nikada si ne doputajui da osjeti ovakvu potrebu
opsesiju.
Ispijao je njezinu slast, nevinost. Nikada nije iskusio toliku
nevinost. Lizao je i pio od nje sve dok je nije morao pridrati
kako se ne bi ozlijedila vrpoljenjem.
Kada se uvjerio da je dovoljno eljna i vlana da ga primi,
namjestio je svoje mono tijelo nad njezino i zagledao se u
njezine napola zatvorene oi.
Jesi li sigurna, Honor? upitao je premda je ve prislanjao
glavi o njezin svilenkasti ulaz.
Nikada nisam bila sigurnija ni u to u svom ivotu.
Molim te, Hancock. Uini mi to.
elio ga je gurnuti u nju toliko duboko i snano da se
posve sjedine. Da na tih nekoliko dragocjenih trenutaka postanu
jedna osoba. Jedno srce i dua.
285
Ali skupio je svaki djeli samokontrole koju je posjedovao

i uao njeno, promatrajui kako joj se oi ire dok se rastezala
oko njega. A zatim je bol bljesnuo u njezinim oima pa se
zaustavio.
Ne, pobunila se. Ili izai ili samo ui. Brzo, molim te.
Osjeam da se neto rastee, kao da e puknuti, i to me boli.
Molim te, neka prestane boljeti.
Ako se povue, morat e to iznova prolaziti, a elio ju je
potedjeti bola to je vie mogao. Zatvorivi oi i stisnuvi zube
kao da osjea najslau agoniju, uao je do kraja.
Honor je uzviknula i trznula se uvis, premda joj je rukama
vrsto drao kukove. Smjesta joj je sitnim poljupcima obasuo
lice, oi, elo, nos i usne, ponavljajui rije oprosti kao litaniju
izmeu svakog poljupca.
Tako mi je ao to sam te povrijedio, Honor rekao je,
doputajui vlastitoj boli da mu se oituje u glasu.
Njezin osmijeh prodro je u najskrivenije kutke njegova
bia.
Krei se sa mnom pozvala ga je promuklim glasom.
Vie me ne boli toliko. A kad bi...
Srameljivo je utihnula, skreui pogled.
Srce mu je napravilo salto u prsima.
to ti treba, malena? njeno je upitao.
Dodirni me apnula je. Poljubi mi grudi.
Kliznuo je dlanom izmeu njihovih spojenih tijela i prstom
pomilovao kliski vrak za to je bio nagraen istodobnom
navalom vrue tekuine oko svog kurca. Zastenjao je sputajui
glavu kako bi usisao jednu njezinu napetu bradavicu u usta, te je
natjerao da se posve ukruti. Polako ju je lizao i okruivao
286
jezikom, ostavljajui vlaan trag oko nabubrelog vrka. Potom se

posvetio njezinoj drugoj dojci, pruajui joj jednaku panju sve
dok nije ostala bez daha i stala se nemirno vrpoljiti pod njime.
Sad? upitao je, protisnuvi rije kroz stegnute eljusti.
Sad sloila se, oiju blistavih od poude koju nije
pokuavala sakriti pred njime.
vrsto je primio njezine kukove, ne kako bi je ozlijedio,
ve kako bi je zadrao na mjestu, paljivo ugnijeenu izmeu
sebe i kreveta tako da se ne ozlijedi. Potom je prodro unutra.
Povukao se, klizei kroz nabubrelo, silno osjetljivo tkivo, a svaki
dodir njezine svilenkasto meke utrobe odailjao je strujne udare
niz njegovu kraljenicu. Jaja su mu se toliko zategnula da ga je
zaboljelo, ali nije bila rije o njemu. Noas nee nita uzeti.
Pruit e. Bit e to njegov posljednji dar njoj.
Morao je otjerati te misli kada mu je teka, bolna tuga
ispunila srce, plua i samu duu. Umjesto toga usredotoio se na
to da uini ovaj in to ugodnijim, kakvim ga je i zamiljala.
Prodro je duboko i zadrao se unutra, zatvarajui oi i
jednostavno se preputajui naletu zadovoljstva. Slatkoi kakvu
nije iskusio nikada u ivotu, koja ga je okruivala i povlaila
dublje u svoju mreu satkanu od uitka.
Molim te preklinjala ga je, glasa promukla od napora.
Trebam te, Hancock. Tako sam blizu... ali ne znam to da
radim
Zvuala je uplaeno i nesigurno. Privio ju je uza se,
ovijajui ruke oko njezina krhkog tijela i zagrlio je onako kako
zasluuje da je se grli dok prvi put vodi ljubav. Pomicao je
jedino kukove, neumoljivim ih ritmom podiui i sputajui na
njezine, prodirui duboko i povlaei se.
287
A kada je prislonila usne na njegov vrat i gricnula ga pa

stala ljubiti sve do uha, usnama okruujui njegovu unu resicu,
ugledao je sve zvijezde i posve izgubio kontrolu nad svojim
tijelom. Pripadalo je njoj. Samo njoj.
Nabijao je bez konca i kraja.
Da, zastenjala je. To, Hancock. Ba to. Molim te, nemoj
stati. Tako sam blizu, ali ne znam emu!
Frustracija i nevinost u njezinu glasu pogurnule su ga tih
nekoliko posljednjih, dragocjenih centimetara do ruba. Gurnuo
je dlan pod njezinu slatku stranjicu i podigao je, namjetajui je
tako da moe prodrijeti jo dublje, a potom poprimio tempo
zbog kojeg su oboje stali dahtati, stenjati i vrpoljiti se.
Honor je ovila noge oko njegovih, prikovavi ga za sebe.
Tako treba, malena, apnuo je. vrsto ih ovij oko mene
i ne putaj. Vjeruj da u te odvesti tamo gdje eli. Ne boj se. Bit
u ondje da te uhvatim. Prepusti se.
Nakon drugog nasrtaja, nogu vrsto ovijenih oko njegovih,
rastrojila mu se u naruju drui i tresui se dok su njezini
povici odjekivali kroz no. Navala vlanosti oko njegova kurca
oduzela je Hancocku i posljednji traak nestabilne samokontrole
te se ubrzo strovalio za njom, pobrinuvi se da svri prva; da
pronae svoje zadovoljstvo i olakanje prije njega. Tek kada ju je
snano zahvatio orgazam; tek je tada uao do kraja i zadrao se
ondje; praznei se duboko unutar njezina tijela.
Nikada nije iskusio takav osjeaj ispravnosti koji je dolazio
sa stapanjem dvaju srdaca; tijela i dua. Znao je da vie nikada i
nee.
288
27. POGLAVLJE
HANCOCK je vrsto drao Honor u naruju dok su leali

na boku, pobrinuvi se da ne lei na ozlijeenoj strani te da je ni
na koji nain ne pritie svojim tijelom. Obavijala ih je tiina, a ni
jedno od njih nije se trudilo naruiti mir koji ih je okruivao.
Snanije se skutrila u njegovu zagrljaju, kao da se eli
uvui u njega i zauvijek ostati ondje. Zar ne zna da je to ve
uinila? Da e, ma kamo poao na ovome svijetu, sa sobom
zauvijek nositi dio nje. I svu bol zbog onoga to se nikada nee
moi ostvariti.
Mrzio je sama sebe. Njegova se mrnja pretvorila u
ivuu, paklenu silu s vlastitim umom, polagano ga prodirui
sve dok od njega ne preostane samo prazna ljutura neovjenog
stroja. Zato to ni jedan mukarac nikada ne bi dopustio da ena
koju dri u svojem naruju strada.
Honor je utjela, ali dok je zurio u nju, uvidio je kako joj je
elo nabrano, a pogled zastrt sjenama. Namrtio se. Je li joj ipak
naudio? Je li alila zbog onoga to je zatraila od njega? Jer ni
jedan dio njega nije alio to ju je uinio svojom. to je uzeo
neto to nikada nee pripadati nikomu drugom. Njezinu
nevinost. Njezino djevianstvo. ast da bude prvi mukarac koji
je ikad vodio ljubav s Honor.
289
Ako zbog toga ispada primitivni divljak koji e se udarati

akama u prsa, neka tako bude. Nazivali su ga i pogrdnijim
imenima.
O emu razmilja? tiho je upitao. Jesam li ti naudio?
ali li zbog toga to smo uinili?
Njezin je pogled smjesta postao odluan. Ne. Nikada!
Nikada neu poaliti zbog toga. Samo...
Spustila je pogled, a obrazi su joj porumenjeli od srama.
Prstom je njeno pogurnuo njezinu bradu. to je, Honor?
Vjerujem da zna da mi moe rei bilo to.
ak i ako u time prekriti obeanje koje sam ti dala?
Ovoga se puta njegovo elo nabralo. Nije mu dala nikakvo
obeanje. Samo to da vie nita nee traiti od njega. A, zacijelo
se s time borila. eljela je jo neto, ali ast ju je sprjeavala da ga
pita jer je obeala da to vie nee uiniti, a Honor dri do svoje
rijei.
Reci mi to eli rekao je, jagodicom prsta milujui
njezinu eljust sve dok nije okrenula glavu prema njegovoj ruci i
zadovoljno sklopila oi.
Znam da sam rekla da neu traiti nita vie osim da
vodi ljubav sa mnom, ali...
Ali? potaknuo ju je.
Ali vrlo bih te rado dodirivala. Tako da ja vodim ljubav s
tobom iskreno je odvratila. elim te okusiti. elim ti pruiti
jednak uitak kakav si ti pruio meni.
Zastenjao je. Duo, ako sumnja da si mi pruila uitak,
tada moramo vrlo ozbiljno porazgovarati. Nikad u ivotu nisam
osjetio vei uitak nego dok smo vodili ljubav. Nikada.
290
Honor je iznenaeno rairila oi. Ali, Hancock, bila sam

djevica. Nisam imala pojma to inim! Kako ti je zaboga, moglo
biti ugodno?
Vjeruj mi, malena. Da je bilo iole bolje, umro bih.
Njezine su mu oi uzvratile smijekom, a zatim se uozbiljila.
Bi li ti strano smetalo kada bih te dodirivala i okusila
kao to si ti mene?
Mukarci bi bili spremni ubiti za to to mi nudi, Honor.
Ni sam ne predstavljam iznimku. Ali elim da mi zauzvrat neto
obea.
Zbunjeno ga je pogledala.
Nee uiniti nita to te boli. ak i ako samo pomisli da
te boli, stat emo. Moja je zadnja to se toga tie, Honor rekao
je, a glas mu je zvuao vrlo ozbiljno, stoga je shvatila da doista
misli to govori. Nije ju elio razljutiti, ali za Boga miloga, nije joj
elio ni nauditi dok ga pokuava zadovoljiti. Njega koji nije
zasluio nita osim mrnje i hladnog prijezira te ene, prekrasne
izvana i iznutra. ene koja sjaji poput blistave zrake sunca i grije
mjesta u njemu koja nikada nisu osjetila nita osim hladnoe i
tame.
No uzvratila mu je tek osmijehom, blistavih oiju i toliko
velikoduna i predana izraza na licu da se osjetio nedostojnim.
Obeavam sveano je izjavila. Ali, Hancock, samo da
zna. Prilika da te dodirujem i pruim ti jednu desetinu
zadovoljstva koje si ti meni pruio nikada me nee boljeti.
Previe to elim da bih uope mogla osjetiti bol. Daruj mi to.
Daruj mi sebe njeno je dodala, kao da zna da se osjea
nedostojnim, ali da to eli jednako snano kao to eli disati.
291
Potom je zatreptala i spustila pogled, a obrazi su joj

poprimili tamno-ruiastu nijansu kao da se srami.
Hancock je ponovno gurnuo prste pod njezinu bradu i
pogurao je uvis kako bi mogao vidjeti njezine oi i ono to je
mui.
Reci mi ega se boji, Honor, rekao je pretaui u svoj
glas svaki gram strpljenja i njenosti za koje je bio sposoban.
Honor je progutala knedlu i duboko udahnula. Nisam
sigurna kako da te zadovoljim, a silno to elim, Hancock. Toliko
si mi toga pruio. Nikada nisam zamiljala da moe biti tako. Ne
zavaravam se milju da u ti moi pruiti i djeli onoga to si ti
meni dao, ali elim da ti bude dobro. elim da se osjea dobro
zbog onoga to u ti initi. Ali ne znam kako.
Izgovarajui posljednju reenicu zazvuala je frustrirano,
gotovo ljutito. Ljutito na samu sebe.
Moe li mi pokazati kako da te zadovoljim? proaptala
je. Moe li mi pokazati to i kako da uinim?
Vrh njegova glavia ve se ovlaio pa je pogledom
prikovala bisernu suzu. Naizgled opinjena prizorom, sagnula
se i njeno je liznula.
Kurac mu se trznuo, kukovi izvili uvis, a psovka otela iz
usta. vrsto je stisnuo ake, prstima grevito steui plahtu kao
da mu ivot ovisi o tome.
Honor je smjesta ustuknula, unezvijerenih oiju koje su se
stale puniti suzama.
Oprosti pourila je rei, kao da se boji da ga je razljutila.
Zatim je udarila akom o vlastitu nogu, zbog ega je instinktivno
ulovio njezinu ruku kako bi sprijeio da joj se rane na zapeima
iznova otvore. Pomilovao joj je kou palcem, a zatim prinio
292
njezine prste svojim ustima i poljubio svaki lanak. Svaku

jagodicu, uvlaei ih u usta i siui.
Potom je dublje gurnuo svaki prst liui mu vrh, a zatim
donji dio glatke koe, uvlaei ga sve do grla i naposljetku
gutajui.
Njezine su se oi rairile kada je iznenada shvatila.
Pokazivao joj je kako da ga zadovolji. Kako da primi njegov
kurac u svoja usta i zadovolji ga.
Honor, nisi uinila nita loe, rekao je, ne prepoznajui
njenost koja mu je iznenada ispunila glas. Zvuao je grlenije i
zavodljivije, kao da zavodi najvaniju enu na svijetu. Onu koju
mora uiniti svojom jer e u protivnom umrijeti.
Zaboga, da si uinila neto jo bolje, raspao bih se.
Pogledaj me, malena. Istinski me pogledaj.
Nevoljko, Honor je podigla pogled i srela njegov.
Izgledam li kao da mi ne godi bilo to to ini? Pogledaj me,
Honor. Pogledaj to mi ini. Gol sam i ranjiv poput
novoroeneta, a vjeruj mi, ne volim se tako osjeati. Jedino,
rekao je, oteui, za tebe. S tobom. Jedino s tobom. Honor se
potom nasmijeila, a olakanje koje je obasjalo njezine
tamnosmee oi ugrijalo je njegovu duu.
Ne postoji nita to e uiniti, a da ja neu oboavati ili
preklinjati - da, tako je, Honor, rekao sam preklinjati - za jo. Na
koljenima u moliti za tvoj dodir. Tvoje usne. Tvoje bradavice.
Tvoje tijelo. elim sve.
To znai da ti ne smeta moje neiskustvo zadovoljno je
odvratila.
Hancock joj je dlanovima obujmio lice, petljajui prste u
njezinu kosu dok joj je bez daha uzimao usne. Zatim se
293
odmaknuo, i dalje provlaei prste kroz njezine svilene

pramenove kao da se ne moe zasititi dodirivanja njezina tijela.
Uivam u injenici da sam jedini mukarac koji te ovako
intimno dodirivao. Drago mi je da sam jedini mukarac koji te
ovako intimno dodirivao. Jedini mukarac iji je kurac bio u
tvojim slatkim ustima i osjetio dodir tvog barunasto mekog
jezika. Boe, to mi sve ini, Honor. Proklet bio jer sam uzeo
tako dragocjen dar, a ne mogu ti uzvratiti niime osim bolom i
izdajom.
Oi su mu se zaarile od suza, ali nije nastojao sakriti svoje
osjeaje pred njom, neto to u prolosti nikada ne bi uinio, ni
pred kime. Nitko nije vidio kakav je iznutra. ak ni njegova
obitelj. Katkada bi togod nazreli, ali samo ono to bi im
dopustio. Tek toliko da znaju da ih voli.
Ali Honor ga je vidjela u potpunosti. Sve i jednu stvar koje
je potiskivao cijelog ivota, gradei neprobojnu tvravu oko
onih koje su mu bile vane, sve dok jednostavno nisu ieznule.
Postao je ono to je poelio postati.
Nezaustavljivi ubojica. Bez osjeaja koji bi ga sabotirali.
Bez emocija koje bi osujetile njegovu misiju.
Ali ve je neko vrijeme znao da njegovo srce vie ne
pripada misiji. Da vie ne kontrolira ni svoje srce ni duu. Honor
je kap koja e preliti au, a nakon ovoga - nakon nje - otii e i
nikada se vie nee vratiti. ivjet e ivot kakav bi Honor eljela
za njega - ili e barem pokuati. Kako bi ikada mogao ivjeti u
miru znajui da je unitio samo utjelovljenje dobrote? Pa makar
s ciljem da uniti isto zlo i spasi tisue nevinih ena, djece i
mukaraca?
Je li zbilja vrijedno toga?
294
Je li?
Honor je suzila oi zurei u Hancocka. Trenutano ne
izgleda zadovoljno.
Nasmijeio se. Iskreno, otputajui demone i sjene koji su
ga progonili i koji e ga nastaviti progoniti do kraja ivota, jer
nije namjeravao dopustiti da mu bilo to pomuti ovaj trenutak
zadovoljstva. Ovit e se Honorinom svjetlou i dobrotom, i
vjeno ih zadrati uza se.
Zato to tvoja usta nisu ondje gdje bi trebala biti
promrmljao je, palcem milujui njezinu donju usnu prije nego
to ga je gurnuo unutra, njeno joj trljajui vrh jezika.
Onda mi pokai odvratila je ubrzana daha i napetih,
ukruenih bradavica.
Nemoan odoljeti, kliznuo je dlanom izmeu njezinih
bedara i gurnuo jedan prst u nju, uivajui u itavom zvuku
zadovoljstva i iznenaenja koji joj se oteo s usana.
O, da, bila je vlana i uzbuena. Pri pomisli da
zadovoljava njega.
Bacio je jastuk na pod pokraj kreveta, a potom je njeno i
iznimno oprezno podigao u naruje pa je spustio niice na jastuk
kako bi je zatitio od tvrdog poda.
Sjeo je na rub kreveta rairivi bedra, a kurac mu se upro
prema gore, paralelno s trbuhom i oroena glavia. Honor ga je
ponovno pogledala i nesvjesno liznula usnice, na to je
zastenjao.
Duo, mora prestati s time, promuklo je rekao. Svrit
u prije nego to uope dospijem u ta slatka usta, a trenutano
umirem od elje da se to dogodi.
295
Hajde onda, ljupko je odvratila, a njezina nevinost

preplavila ga je poput iscjeljujue kie. Uini to, Hancock.
elim da ti vodi glavnu rije. Pokai mi to ti se svia. Kako da
te zadovoljim. Neu te iznevjeriti.
Isuse i Boe. Kako bi ga mogla iznevjeriti, pobogu? Sam
njezin dodir priinjavao mu je zadovoljstvo. Odavno je shvatio
da je osuen na pakao, ali dok je boravio s njom, ljubei je,
dodirujui i sjedinjavajui se s njom toliko duboko da su postali
jedna osoba, jedna dua, jedno bie, u tom je kratkom trenutku
doivio rajsko zadovoljstvo, i nikada nije snanije udio ni za
ime u svom ivotu.
Ne izgovorivi te misli, jer bi u protivnom bio nepovratno
izgubljen, upleo je prste u njezinu kosu, s oba dlana primajui joj
glavu kako bi je povukao prema sebi.
Otvori usta, rekao je hrapavim glasom. Ali pazi na
zube. Zubi... bole i to ne na dobar nain.
Honor se nasmijeila dok ju je privlaio u poljubac pa
posluno rastvorila usne.
A sada se opusti i vjeruj mi. Poet emo polako kako bi se
priviknula. Poigravaj se s glaviem. Naroito s donje strane.
Rabi iskljuivo jezik.
Uinila je tono ono to joj je rekao. I previe posluno.
Zabacio je glavu osjetivi prvi nesigurni krug njezina jezika oko
svog irokog glavia. To. To je raj. Ona je raj. Aneo.
Lizala ga je i zadirkivala, posebno se posvetivi donjoj
strani usijanog glavia, a potom ga polizala s obiju strana, du
procjepa i itavom duinom.
Zrak mu je napustio plua u jednom dugom, itavom
navratu te je vre stegnuo ruke oko njezine glave i njezinu
296
glavu, ali nije se pobunila. Nije se ni lecnula, no svejedno se

natjerao da bude njeniji, podsjeajui sama sebe da je
ozlijeena. Da to ne bi trebala ni initi. Napali su je, ustrijelili, a
zatim ju je onaj kurvin sin Bristow zamalo silovao. Gdje mu je
bila pamet da je podvrgne ovome kada bi trebala biti u njegovu
naruju i odmarati?
Ali opet, sebini dio njega nije se mogao odrei ovog
zadovoljstva. Jedine stvari koju je ikada elio za sebe. Jedine
stvari koju je ikad trebao. On, koji nije trebao nita i nikoga. Ali
nju jest.
Nevoljko se odmaknuo od njezinih svilenih usana i
jednostavno ostao sjediti, diui brzo i glasno u tihoj sobi.
Priekaj samo trenutak, duo protisnuo je.
Znai, svia ti se? srameljivo je upitala. Svia ti se to
to radim?
Sagnuo se prema njezinim usnama i poljubio je kako bi joj
pokazao koliko mu se zapravo svia to to radi.
Ne samo da mi se svia. Jebeno je savreno.
Poastila ga je osmijehom koji mu je izbio sav zrak iz
plua.
elim jo, odvratila je.
Dobit e jo obeao je.
Ponovno joj dlanom primivi glavu i upetljavi prste u
njezinu kosu grublje negoli je namjeravao, povukao ju je prema
svom nabreklom kurcu.
Najprije u polagano ulaziti kako bi se prilagodila. Ne
elim da se uplai. Dii kroz nos. Kad budem mislio da si
spremna, ui u dublje. Ui u vrlo duboko, rekao je glasom
koji je odavao jasno upozorenje i pruao joj priliku da odustane.
297
Ali nije ni najmanje oklijevala. Samo je kimnula, oiju

ispunjenih uzbuenjem i eljom.
Vjeruj mi rekao je. Zadrat u se ondje i elim da
proguta glavi i da me sie. To prua neopisivo zadovoljstvo.
Ali nemoj se bojati. Znat u kada bude trebala udahnuti i
povui u se, ali bit u zahtjevan, Honor. Provjerit u koliko
moe podnijeti. Ako ti u bilo kojem trenutku postane previe,
ako zatreba predah ili poeli da prestanem, stisni mi noge.
Pustio joj je glavu tek toliko da podigne njezine zavijene
dlanove, iznova osjetivi nalet tuge zbog oaja iz kojeg si je to
poeljela uiniti. Jer je pokuala okonati svoj dragocjeni ivot.
Paljivo, kao da je rije o najkrhkijim i najvrjednijim
stvarima na svijetu, poloio je njezine dlanove na svoja bedra,
sainjena od krupnih miia i okamenjena zahvaljujui
godinama neumornog treniranja i uporabe.
Utisnuo joj je paleve u svoju kou, ne skidajui pogled s
nje. Samo to treba uiniti. I prestat u. Istog trena.
Honor se namrtila i odmahnula glavom. Hancock, volim
te dodirivati. Sigurna sam da u te esto stiskati. Mora odabrati
neki drugi znak. Ruke mi nikako nee biti mirne.
Nasmijeio se. Hoe. Zato to ja tako kaem. Ne pomii
ruke, Honor. Jedino ako eli da stanem. Shvaa li?
Honor je zadrhtala uvi njegovu naredbu i mo koju nije
uspio sakriti u glasu. Njezina pokornost bila je predivan dar.
Kad bi je barem mogao imati do kraja ivota. Da, u potpunosti
bi vladao njome itav svoj ivot. Kontrolirao bi svaki djeli
njezina ivota. Ali na svijetu ne bi postojala razmaenija,
zadovoljenija i oboavanija ena od nje. Podinio bi je svojom
ljubavlju i potrebom da je zatiti i prui joj sve to zatreba.
298
Nikada je ne bi kanjavao niti bio posesivni upak. Sve. Sve na

svijetu. Sve bi bilo podreeno njoj. ivio bi za nju. Postojao bi za
nju. Radio bi samo na tome da joj udovolji i uini je sretnom.
Shvaam apnula je, oiju blistavih od poude.
Rastvorila je usne i liznula ih kao da ne moe ekati vie ni
trenutka na njegov kurac.
Dao joj ga je, ulazei centimetar po centimetar i putajui je
da se privikne na njegovu veliinu. Bez lane je skromnosti znao
da nije malen po tom pitanju. Niti prosjean. ene su ga znale
odbiti nakon to su ga vidjele. Druge su stenjale, ne vjerujui
svojoj srei.
Njemu je predstavljao tek dodatak. Jo jedno oruje u
arsenalu od kojeg se nikada nije odvajao. Tek je sada postao
svjestan da bi mogao nauditi Honor. Da bi je mogao prestraiti.
Da bi je njegova veliina mogla uplaiti i natjerati je da pomisli
kako ga nee moi zadovoljiti. Da, ba.
Dobro? proaptao je uavi do polovice u njezina usta.
Odgovorila mu je oima koje su snano zablistale,
oigledno traei jo. ovjee, zahtijevala je jo. Ali ruke su joj
mirovale, ba kao to je znao da hoe nakon to joj je naredio.
Takoer je znao da ga nee zaustaviti, ma koliko daleko otiao, i
ni u jednome trenutku nije to smetnuo s uma.
Zastao je, povukao se i ovoga puta prodro snanije, na to
je Honor dahnula kada su joj se obrazi ispupili. Ali hitro se
pribrala i izdahnula kroz nos te je osjetio kako se oputa oko
njegove veliine, usisavajui je dublje u grlo.
Povukao se, a svakog puta kada bi iznova uao, gurao je
dublje, pratei njezinu reakciju u potrazi za bilo kakvim znakom
299
da pretjeruje. Da je plai. Da joj nanosi bol. A svakog mu je puta

odgovorila gladnim pogledom koji je poruivao da eli jo.
Uvjerivi se da se Honor nee slomiti, konano je
prepustio kontrolu i potrebu za uitkom podivljaloj zvijeri u
sebi. Za dominacijom, vlau i uzimanjem onoga to mu
pripada, makar samo ovu no.
Ni u jednom trenutku nije stegnula prste. Njezin palac,
umjesto da se utisne u njegovu kou i porui da joj daje previe,
milovao ga je u malenim krugovima dok je Honor zadovoljno
prela oko njegova kurca.
Osjeala je uitak zbog puke injenice da ga dodiruje.
To ga je zapanjivalo. Nije shvaao tu - njezinu -
povezanost. injenicu da ga je tako spremno prihvatila. Ono to
jest. Njegove potrebe koje bi mnogi nazvali bolesnima.
Izopaenima. Perverznima. Prihvaala ih je jednako prirodno
kao i potrebu za disanjem.
Postao je grublji, premda je neprestano pazio na svaku
njezinu ozljedu i mjesta na kojima ju jest ili nije mogao
dodirivati.
No tada mu je sve postalo previe pa je obujmio njezino
lice svojim krupnim dlanovima i vrsto je zadrao na mjestu,
liivi je mogunosti da uini bilo to osim da klei ondje i prima
sve to joj odlui dati. Prodirao je snano i dugo, stajui tek kad
bi uao do kraja i uivajui u njezinom njenom sisanju glavia i
gutanju tekuine koja je prethodila njegovu orgazmu.
Znao je da oekuje kako e joj svriti u usta, ali imao je
drukiju zamisao. Primitivnu. ivotinjsku. Sve za to je znao da
postoji unutar udovita koje ga sainjava iznutra.
300
Potom je iziao, doputajui joj da predahne. Spustio je

pogled, putajui svojim osjeajima da mu se ocrtaju u oima.
Da joj da do znanja kako je cijeni. Rekao je to mnogo puta, ali
ovoga joj je puta pruio dokaz. Ono to nikada nije pruio
nikome drugom. Sebe, ogoljena. Otvorena i iskrena pogleda.
Honor je uzdahnula, a suze su joj ispunile oi te polagano
kliznule niz obraze, sudarivi se s njegovim rukama koje su je
vrsto drale na mjestu.
Snano u te jebati, Honor, rekao je, gruba i strau
smuena glasa.
Molim te tiho je zamolila dok joj je vrh njegova glavia
poivao na usnama. Daj mi sve, Hancock. Silno te elim
zadovoljiti. Uzvratiti ti onime to si uinio za mene. Ne moe
uiniti nita to bi me odbilo.
Grleno zastenjavi, gurnuo ga je do kraja gotovo kao da je
kanjava i oduzimajui joj dah. Nije se trudio ostati ondje. Bio je
tako blizu. Vrlo blizu svravanja. I elio je to.
Jebati je u usta. Oznaiti je. Noas pripada njemu. I bit e
toga svjesna.
Jebao je dugo i snano. Honor se borila za zrak, no ubrzo
se priviknula i shvatila da treba udisati dok se on povlai. Kada
je osjetio kako joj prvi nalet sperme curi na jezik, elina ga je
volja gotovo napustila te je zamalo ostao ondje, ispunjavajui joj
usta svojim sjemenom.
Umjesto toga, dopustio joj je da ga tek okusi. Samo malo.
Tako da usne s njegovim mirisom i okusom u svojim ustima.
Kada se povukao, pobunila se, a oi su joj djelovale
povrijeeno, sjenovito. Kao da misli da je pogrijeila. Pomilovao
301
joj je obraz jednom rukom, drugom pridravajui svoj nabrekli

kurac.
Kliznuo je dlanom pod njezinu bradu i podigao je, izlaui
joj vrat, a potom stao pumpati rukom, snano, gotovo divljaki.
Debele bijele niti poprskale su joj vrat, a zatim ih je usmjerio
prema njezinim grudima, zalijevajui ih obje, njezine bradavice i
naposljetku lice, pritiui erekciju o njezinu svilenkastu kou
kako je ne bi svu zamrljao ili pogodio u oko.
Razmazao je dokaz svog vrhunca po njezinim obrazima, a
zatim i usnama, maui ih nalik na ru, a kada su uslijedile
zadnje kapi, iznova je prodro u njezina usta, duboko i snano, i
ostao pulsirati u samom dnu njezina grla. Cijedei se do
posljednje kapi u slatkoj svili njezinih raskonih usta.
Zauvijek bi mogao ostati ondje.
Honor je polizala njegovu smekalu erekciju, njeno je
siui, kao da zna koliko je osjetljiv sada kad je svrio. Jednim
mu je dlanom okruila jaja, paljivo ih milujui dok mu je istila
i posljednju kap sperme s kite.
Kada se konano oslobodio njezinih usta, rukom je
obujmila njegovu smekanu erekciju i utisnula poljubac u glavi,
iznimno ga njeno liui dok je gladila njegovu vreicu.
Zatim je podigla pogled prema njemu sa srcem u oima
blistavih od suza, nalik na siune dijamante na njezinim
trepavicama.
Hvala ti, promuklo je apnula. Nikada neu zaboraviti
ovu no. Ni tebe.
302
28. POGLAVLJE
HONOR je leala ugnijeena u Hancockovu naruju,

obraza naslonjena na njegova prsa i glave tik pod njegovom
bradom. Leali su u tiini, a njezina je ruka vrsto obavijala
Hancockov struk elei ga zadrati pokraj sebe to je dulje
mogue. Svakim trenutkom koji je dolazio i prolazio
pribliavalo se svitanje i svretak njihove zajednike noi.
Hancock je bez prestanka provlaio prste kroz njezinu
kosu. Milovao ju je gotovo odsutno, kao da razmilja o neemu
vanom.
Voli ga.
Agonija joj je proparala tijelo, gora od bilo kojeg bola koji
je ikada osjetila. Sve ozljede, svi udarci koje je zadobila tijekom
napada, metak koji je primila umjesto Conrada, Bristowljeva
dva napada. Nita joj nije nanijelo toliki bol kao ljubav prema
ovom ovjeku i spoznaja da e je za dvadeset etiri sata predati
Maksimovu te ga vie nikada nee vidjeti.
Bilo je to neto najtee na svijetu i iziskivalo svaki djeli
njezine samokontrole kako ne bi zaplakala zbog svega to e
izgubiti. Ali odbijala je klonuti. Zato to i Hancock pati. Znala je
to. Bio je tih. Nije izustio ni jednu jedinu rije otkad ju je njeno
poljubio u elo nakon to mu je zahvalila te rekao: Ne, draga
Honor. Hvala tebi. Ti si meni omoguila da prvi put okusim
sunce.
303
Zatim ju je odveo u kupaonicu i uveo pod topli tu gdje je

oprao svaki milimetar njezina tijela, posebno njeno postupajui
prema njezinim ranama. ak joj je i njeno umasirao ampon u
kosu pa isprao pjenu s dugih pramenova. Paljivo je obrisavi
runikom, iznova je zavio ozljede koje je trebalo namazavi ih
antibiotskom kremom i sredstvom protiv bolova. Zatim joj je do
kraja osuio kosu, odveo je u spavau sobu i privukao je izmeu
svojih nogu naslonivi lea na drveno uzglavlje, te joj ieljao
zapetljane vlasi.
Bila je nadomak snu kada ju je njeno polegao na zdravi
bok i jednostavno se ovio oko nje, gurajui joj glavu pod svoju
bradu i grlei je.
Ali ni jedno nije spavalo ni govorilo. to su uope mogli
rei? Oboje su znali to se mora uiniti. to e uiniti. Ali alila je
samo zbog jedne stvari. Samo jedne. Ne zbog napada na kliniku,
ne zbog bjeanja u neprestanom strahu, ne zbog Hancockove
prvotne izdaje, pa ak ni zbog Bristowljeva napada. Jer joj je sve
to donijelo ovu prekrasnu no. Ne, alila je iskljuivo zbog toga
to je dobila samo tu jednu, jedinu no.
Hancock ju je uinio najljepom u njezinu ivotu, no
takoer joj je otkrio sve ono to nikada nee imati, a za ime je
udjela kao nikad ni za ime. ivot s Hancockom? Pod
njegovom vlau, brigom, zatitom i krajnjom posveenou da
uini to god je potrebno kako bi bila sretna?
Poeljela je zaplakati jer, ma koliko eljela ovu no, gotovo
pa je poeljela da nikad nije okusila to zabranjeno voe. Ne
moe oplakivati ono to nikada nisi imao.
Hancock je bio napet, tjeskoban. Osjeala je podrhtavanje
njegova tijela, toliko ju je vrsto drao. Stiskao ju je gotovo
304
grubo i na mahove bolno, ali utjela je kao zalivena, ne elei

ostati bez njegova dodira. Kada bi pomislio da joj nanosi bol
smjesta bi se odmaknuo, a to nije mogla podnijeti. Malo bola bila
je malena cijena u zamjenu za leanje u njegovu naruju tijekom
tih nekoliko kratkih sati koji im preostaju.
Zatraila je ovu no. Samo ovu no. Ali hoe li sutra
naveer ponovno voditi ljubav s njom, svjestan da e to zaista
biti njihova posljednja zajednika no? Da e idueg jutra
krenuti prema Maksimovu kako bi mu je predao?
Ili e provesti tu no eliei se, vraajui se onom starom
Hancocku kakvog su vidjeli svi osim nje? Stroju. Bezdunom
plaeniku koji ne razmilja ni o emu osim o tome da preda
obinu enu obinom mukarcu kako bi ostvario svoj cilj.
Da, to je izglednije. Udaljit e se od nje. Doekat e je iz sna
onim hladnim pogledom i neumoljivim izrazom lica. Ponaat e
se prema njoj kao prema zatoenici kakva i jest. Naravno, nee
joj tjelesno nauditi. Ali postupat e s njom kao s predmetom.
Hladno i kao da nije nimalo vana. Zato to je to jedini nain da
izdri ono to je prisiljen uiniti. I znala je da mu to nanosi bol.
Nitko drugi nee znati. Ali ona zna i zauvijek e to pamtiti.
Nije ju rastuivalo to e se distancirati i postati tek prazna
ljutura osobe kakva jest. Znala je da je tako izdrao - izdravao -
sve te samotne godine. Boljela ju je injenica da ga vie nikada
nee vidjeti. Nita to e joj Maksimov ili Nova era uiniti
nikada se nee moi mjeriti s agonijom zbog injenice da je
spoznala ljubav na tako kratko vrijeme, da je kuala strast koja
nipoto ne moe biti uobiajena, da se intimno povezala s
pravim Hancockom. Hancockom koga je samo ona vidjela. I
koga vie nikada nee vidjeti.
305
to god da joj Maksimov ili Nova era uine, izdrat e.

ak e to i prigrliti jer e joj omoguiti predah od istinske boli
zbog gubitka Hancocka. A kada smrt doe po nju, doekat e je
spremno jer e je to liiti svih osjeaja.
Zatvorila je oi osjeajui kako je obavija mir. Njezin ivot
nije uzaludan. Tijekom jedne arobne noi iskusila je ljubav.
Voljela je i bila voljena zauzvrat. Ta je no vrijedna svega to se
dogodilo prije i to e se dogoditi poslije. Zato to joj je donijela
ovo. A ovo je bilo vrijedno umiranja.
Ne mogu te pustiti.
Hancockove rijei, promukle od agonije i oaja prenule su
je, naruivi teku tiinu i misli u kojima se bila izgubila.
Stisnuo ju je toliko snano da nije uspjela suspregnuti
bolni trzaj. Hancock ga nije ni zamijetio.
Ne mogu to uiniti, Honor. Ne mogu. Neu. Dovraga,
neu to uiniti!
Pjenio se, itavo mu se tijelo napinjalo, a miii grili od
bijesa. Da ga ne poznaje u duu, njegov bi je izraz lica
prestravio. Sliio je onomu ime su ga nazivali cijelog ivota.
Nemilosrdnom, okrutnom ubojici.
Njeno se odmaknula od njega, tek toliko kako bi se mogla
uspraviti i pogledati ga ravno u oi, ne skrivajui svoju
zbunjenost.
Hancock? oprezno je apnula.
Nije imala blage veze na to misli. O emu govori. Bila je
posve zbunjena.
Hancockovo lice bilo je izoblieno od muke. Agonija je
buktjela u njegovim oima dok ju je promatrao kao da mu na
ramenima poiva sav teret ovoga svijeta. Je li o tome toliko
306
pomno razmiljao posljednjih nekoliko sati koje su proveli u

tiini, grlei je kao da se boji da e jednostavno ieznuti? Je li to
planirao sve ovo vrijeme, ili je upravo donio tu impulzivnu
odluku? Posluao nerazumni poriv da se ne odrekne ove noi
jednako kao to je se ni ona nije eljela odrei?
Posegnuo je kako bi joj pomilovao obraz, a Honor si nije
mogla pomoi. Okrenula je glavu prema njegovu dlanu i
spremila se poljubiti ga, ali on ju je iznova okrenuo prema sebi.
Uputila mu je upitan pogled ne shvaajui to se dogaa. Ma to
bilo, u pitanju je neto... vrlo vano. I to ju je silno uplailo. Ne
zbog nje, ve zbog njega.
Mora me posluati, Honor. I mora shvatiti. Neu te se
odrei, gorljivo je rekao. Nema te sile na svijetu koja e me
ikada natjerati da te se odreknem. Shvaa li?
Honor je nabrala elo. Ali Maksimov...
Zajebi Maksimova bijesno je odvratio. I zajebi prokleto
ope dobro. Cijeli sam ivot izigravao instrument u svrhu opeg
dobra i nikada, nikada nisam traio ba nita za sebe. Nikada
nisam oekivao neto za sebe. Nikada nisam imao nita to bi
pripadalo samo meni. Ali imam tebe, Honor. I neu te napustiti.
Nikada.
Osjetila je otar i gorak okus straha u ustima. Zurila je u
Hancocka doputajui svakom djeliu tog straha da joj se nazre
na licu. Bila je prestravljena. Zbog njega. I zbog onoga to je
vjerovala da joj govori.
Ali, Hancock, ako ne da Maksimovu ono to eli...
Rekao si mi tko je on i kakav je. Ubit e te. Progonit e te kao
kakvu ivotinju. Sudei po onome to si mi ispriao o njemu, o
njegovoj naravi, vjerujem da mu vrijeme nita ne znai. ekat e
307
mjesecima, godinama, koliko god treba, ali ubit e te. Ma koliko

trajalo njegovo ekanje na osvetu. Vrebat e u zasjedi i zaskoiti
te. Ne mogu, neu dopustiti da se to dogodi, Hancock.
Neprestano mi govori da sam vana. Dovraga, Hancock, ti si
vaan bjesnjela je. Ti si vaan! Vaan si ovome svijetu. Svijet te
treba. Vaan si meni! Rekao si da moja rtva nee biti uzaludna,
da e sluiti opem dobru. Stoga nemoj dopustiti da se uzalud
rtvujem! Nikada ne bih mijenjala svoj ivot za tvoj. Nikada!
A smatra da ti meni nisi vana? zaurlao je. Zar misli
da u te tek tako predati i otii mirne due znajui da e te
neprestano silovati? Da e te njegovi ljudi silovati? Koga god
poeli nagraditi, taj e te silovati. Muit e te samo zato to uiva
u tome. A zatim e te predati Novoj eri i svaki uas koji moe
zamisliti, oni e ti ga priutiti. Tek kada bude toliko blizu smrti
da vie nee moi izdrati njihovo neprekidno iivljavanje, ubit
e te, ali tvoja smrt nee biti milostiva niti brza. Odvui e te
nasred sela u kojem god da se budu nalazili i nanijet e ti
onoliko ozljeda koliko e te natjerati da umre polaganom,
stravinom smru, a zatim e ostaviti tvoj le da trune i raspada
se, i nitko ga nee maknuti iz straha da e ih ubiti jer su se
umijeali
Zadrhtala je zbog ivopisnih prizora koje je opisao. Suze
su joj se stale slijevati niz lice. Znala je da se nalaze u nemoguoj
situaciji, premda Hancock to nije elio priznati. Osueni su na
propast. Nikada nee moi biti zajedno. Ako ona ne umre,
Hancock hoe.
Neu mijenjati svoj ivot za tvoj ponovila je, ispunjena
bijesom koji je plamtio u njoj poput samog paklenog ognja.
308
Dobar si ovjek. Nije me briga to ili tko misli da jesi. Vidim

te, Hancock. Vidim te. Potreban si ovom svijetu.
A meni si potrebna ti kiptio je od bijesa. Ti si jedino to
elim - to trebam - iznad svega ostalog. Trebam te, Honor.
Kakav bih to ovjek bio kada bih te poslao na silovanje, muenje
i u neizbjenu smrt? Zar iskreno misli da bih mogao nastaviti
kao da se nita nije dogodilo? Zar misli da bih to preivio? Da
bih mogao nastaviti, borei se na strani dobra, borei se za ope
dobro kada si ti ope dobro, a ja sam te ubio. Ja bih te ubio. Ja
bih im dopustio da te siluju i mue. Zar misli da te nou ne bih
sanjao u njihovim kandama? Zar misli da bi svijet bio bolje
mjesto jer ja ivim u njemu? Pretvorio bih se u udovite kakvo
dosad nitko nikada nije vidio i bolio bi me kurac za ope dobro
jer bih vlastoruno unitio sve svoje dobro.
Honor je naslonila elo na njegovo, a suze su joj pale na
njegovo lice. to emo uiniti? slomljeno je apnula.
Obavit emo razmjenu.
Uzvratila mu je preneraenim pogledom.
Uredit emo sve tako da izgleda upravo onako kako
treba. A tada emo moji ljudi i ja smaknuti Maksimova. Neu
mu te predati, Honor. Razumije li me? Vjeruje li mi? Neu mu
te predati.
Honor je progutala knedlu, a nada u njoj procvjetala je te
se trudila - ah, kako se samo trudila - obuzdati je jer je znala da
nada predstavlja vrlo opreznu i krhku stvar. Vrlo nestabilnu, a
opet spremnu rasplamsati se u trenu.
Vjerujem ti spremno je odvratila.
Hancock se nagnuo i poljubio je.
309
Onda mi to vjeruj. Sada moram ii. elim da se odmori.

Zbilja odmori. I, Honor, ako to ne uini, naredit u Conradu da
ti da sedativ. Moram se sastati sa svojim ljudima jer imamo tek
neto vie od dvadeset etiri sata da smislimo posve novi plan.
Honor se potiteno nasmijeila. Nakon oka koji si mi
upravo priutio, mislim da ti je bolje da odmah ode po Conrada
jer nema anse da zaspim. Samo u leati budna i brinuti... -
spustila je glas gotovo do apta, kao da se pribojava da e ih
glasnim govorenjem urei - ...i nadati se. Bojim se nadati,
Hancock.
Zovem se Guy tiho je odvratio iznenadivi je naglom
promjenom teme. Nitko me ne zove tako osim moje obitelji. Pa,
zapravo samo Eden, moja sestra. Odnosno, ki ovjeka koji me
prihvatio kao vlastitog sina. On i moja dva brata veinom me
zovu Hancock. Volio bih da me zove po imenu, ali samo kada
smo sami.
Guy rekla je, iskuavajui zvuk tog imena. Guy
ponovila je. Pristaje ti. Svia mi se mnogo vie nego Hancock.
Naas je zastala, a zatim se zagledala u njega, odluno sreui
njegov pogled i putajui svim svojim osjeajima da joj se odraze
u oima, nadajui se da ih on moe vidjeti.
Hancock je vidno progutao knedlu, lica ispunjena
jednakim emocijama.
Svia mi se mnogo vie jer si ga podijelio sa mnom, tiho
je dodala.
Pomilovala ga je po bradi, zurei u njega s ljubavlju koju je
osjeala i za koju se nadala da je vidi, jer mu to nije mogla - nije
eljela - rei. Ne u ovom trenutku. Zaudaralo bi na emocionalnu
310
ucjenu, a jo nisu bili na sigurnom. Stvari bi mogle poi po zlu.

Nee uiniti nita ime bi pogorala situaciju.
Hancock ju je ponovno poljubio premda je poeo ustajati i
navlaiti traperice. Neu te iznevjeriti sveano je obeao. Vie
sam te puta iznevjerio, Honor. Ali vie ne. Nikad vie. Znam da
mnogo traim time to te molim da mi vjeruje. Izdao sam tvoje
povjerenje. Ne zasluujem da mi ga pokloni, ali svejedno ga
traim. Vano mi je. Vrlo mi je vano.
Odgovorila mu je bez oklijevanja, ne sklanjajui oi s
njegovih i govorei ravno iz srca. Jednako je tako mogla rei i
volim te. A sudei po gorljivom pogledu koji su poprimile
njegove oi, vjerovala je da je uo odjek tih rijei dok je govorila
da mu vjeruje.
A za nju, povjerenje je predstavljalo ljubav. Ljubav je
predstavljalo povjerenje. U njezinim oima, to je dvoje bilo jedno
te isto.
311
29. POGLAVLJE
MOE li nam to ponoviti, efe? upitao je Viper oiju

ispunjenih neskrivenim zaprepatenjem.
Njegovi timski kolege izgledali su jednako zabezeknuto,
ali na svim njihovim licima naziralo se... olakanje. S Conradova
lica iitao je ne samo olakanje ve i nesputano zadovoljstvo.
Izgledao je kao da eli tjelesno reagirati i uiniti neto sasvim
neuobiajeno poput toga da silovito podigne pesnicu u zrak.
Conrada, koji nikoga nije volio, osvojila je ena s vie sranosti
nego devedeset devet posto mukaraca s kojima su radili.
Zavrijedila je njegovo potovanje, a sada i zatitu. Od svih njih,
Conradovo olakanje bilo je najizraenije. Izjedalo ga je to e
enu koja mu je spasila ivot predati poput rtvenog janjeta i to
e sudjelovati u tom gnusnom inu.
uli ste me resko je odvratio Hancock, iivciran to
mora ponavljati ono to su oigledno uli. Misija se
promijenila.
Dobar mojo, oglasio se Mojo mnogo vedrijim glasom
nego inae. Tip je zapravo izgledao sretno.
Nije da se alim, i da smo jo u vojsci rekao bih hooyah,
ubacio se Cope. Ali to se promijenilo od naeg posljednjeg
sastanka prije malo vie od dvanaest sati?
Sve dreknuo je Hancock. Neemo se okoristiti
muenjem i ubojstvom nedune ene kako bismo napokon
312
smaknuli Maksimova. Jebeno sam sit opeg dobra i kunem se

Bogom, odrezat u jaja onomu tko to ikada vie izgovori preda
mnom
To, jebote prasnuo je Conrad.
Dobar mojo
Samo naprijed, buraz povikao je Henderson.
Viper i Cope slono su zaklimali glavama.
Sredit emo Maksimova tako to emo se pretvarati da
mu dajemo ono to eli. A zatim emo ukloniti i njega i svaku
drugu prijetnju. Nije me briga za to koliko e akcija biti ista ili
prljava. I boli me kurac za njegovo carstvo. Za promjenu, netko
drugi moe poistiti jebeni nered.
Veeras si nabrijan, stari suho je rekao Conrad.
Reci mi kako je Bristow umro iznenada je upitao
Hancock, poprimivi ubojit ton glasa.
Conrad je slegnuo ramenima. Moda je jo uvijek iv. A
moda i nije. Rekao bih da je izdrao nekoliko sati, ali tip je
pikica. Sumnjam da je preivio vie od jednog sata. Ba teta.
Ostali lanovi tima zaamorili su u znak negodovanja
zbog njegove brze smrti.
Nareeno mu je da je dostavi drogiranu rekao je
Hancock vraajui njihov razgovor na prvotnu temu.
Conrad je podigao obrve. Hoe li to uiniti?
Hancock je oklijevao, to je bilo neobino za njega. Obino
je nudio brze, odlune odgovore. Suvereno i besprijekorno
vladao situacijom. Njegovi su ljudi to zamijetili. Bio bi popizdio
da nisu, iako ga je raspizdilo i to to si je priutio trenutak
nesigurnosti. Obueni su da uoe sitnice. Najsitniji su detalji
presudni za ouvanje ive glave.
313
Hancock je uzdahnuo. Da.

Ostali su ga iznenaeno pogledali.
Kad bih smatrao da postoji bolje rjeenje, ne bih je
drogirao.
Nitko nije postavio oigledno pitanje, ali ono se ocrtavalo
na svim njihovim licima i u oima. Nijemo su ekali objanjenje
svojeg voe.
Honor ne smije znati kako se zapravo pretvaramo da je
predajemo i ne smije biti pri svijesti iz vie razloga uz taj to je
Maksimov tako naredio. Previe je iskrena. Potrebno je samo
pogledati njezino lice, njezine oi i prepoznati istinu. Maksimov
joj nikada nee povjerovati ako ne bude izgledala onako kako
treba izgledati. Kao uplaena, pretuena zarobljenica koju su
upravo predali u ruke udovita. Stoga je moram drogirati i...
Jebeno joj moram lagati.
Potonje je izgovorio sa zastraujuim bijesom, pritom
osjeajui gorak okus u ustima. Bilo je to nuno zlo kojim e
spasiti njezin ivot i, ako mu se posrei, usput srediti i
Maksimova. Ali ne znai da mu se svia to e joj lagati.
Ponovno. Jebeno je to mrzio. Naroito nakon prole noi. Tim vie
to mu je poklonila svoje bezuvjetno povjerenje. Pomisao da bi
samo i naas mogla pomisliti da ju je izdao gadila mu se iz dna
due.
Uinit emo to je potrebno rekao je Viper, tie nego
inae.
Dobar mojo rekao je Mojo u znak slaganja.
Zna da je to jedini nain rekao je Conrad, ali Hancock je
mogao vidjeti da se drugi mukarac u jednakoj mjeri protivi
prijevari i osjea njegovu grinju savjesti. itao je Hancocka kao
314
otvorenu knjigu. Conrad je oduvijek imao neobinu sposobnost

itanja svog timskog voe i bio je svjestan koliko Hancock
prezire to to mora uiniti, jednako kao to je prezirao prvotnu
misiju prema kojoj su trebali predati Honor i otii svojim putem.
Da, tako je, rekao je Hancock. A sada moramo smisliti
plan. Vraki dobar plan. Nema mjesta za pogreke. Maksimov
mora umrijeti, a Honor ne smije stradati ni na koji nain. Ona je
na primarni cilj, a ne Maksimov. Istina, iskoristit emo je kako
bismo se dovoljno pribliili Maksimovu i smaknuli ga. Ali
Honorina sigurnost na prvom je mjestu. Pa ak i ako to znai da
e nam Maksimov umaknuti. Opet.
Primljeno na znanje spremno je odvratio Cope.
A zatim su se svi, kao jedan, okrenuli prema Hancocku i
zauzeli stav mirno, neto to su posljednji put uinili dok su jo
sluili u vojsci.
Ima nau rije. titit emo Honor Cambridge vlastitim
ivotima sveano je izjavio Conrad.
Zatim su ostali ponovili Conradov zavjet, a Hancockovo
srce preplavio je ponos. Bili su omraeni, ozloglaeni. Njihova
vlastita vlada, iji je prljavi posao Titan godinama odraivao,
okrenula im je lea i pokuala ih smaknuti. Kada to nije upalilo,
ucijenili su njihove glave.
Bili su to dobri ljudi. Dobri ljudi koji su uime pravde uinili
uasne stvari. I to za jebeno dobro veine. Spasili su ivote, ak i
ivote ljudi koji su dobrovoljno ili u susret smrti. Nisu radili ni
za koga, ni za koju zemlju. Nisu imali pravu domovinu. I
osueni su na vjeni bijeg pred nekolicinom koja jedina zna za
njihovo postojanje.
315
Ista ona zemlja koju su toliko neumorno nastojali zatititi -

i to su jo uvijek inili - sviju ih se odrekla. Nagrdila ih je
najgorom moguom uvredom s obzirom na to da su sprijeili
bezbroj teroristikih napada. Prozvala ih je teroristima.
Izdajicama svoje zemlje. Zemlje za koju su bili spremni poloiti
vlastite ivote. Ostali su posve obeaeni, unaprijed slubeno
proglaeni mrtvima prije negoli su postali skupina tajnih
operativaca Titan i izgubili svoje dravljanstvo. Nisu imali dom,
nikakvo mjesto koje bi mogli zvati domom. Nisu bili vjerni
nikome osim sebi. Njihova svrha, njihova misija, ostala je ista.
To se nikada nije promijenilo unato svemu ostalom. Zatititi
nedune. Istrijebiti zlo. Bez obzira na nacionalnost.
A njegovi se ljudi nikada nisu pokolebali. Ostali su vjerni
Hancocku i principima koje su postavili preda se nakon to su
bili prisiljeni poi svojim putem. Odmetnuti se. Unato svemu
tomu, Hancock nikada nije uspio probuditi mrnju prema zemlji
koju je i dalje smatrao svojom, premda ona njega nije priznavala.
Volio je Ameriku. Volio je njezine ljude. Njegova je mrnja bila
rezervirana za nekolicinu koja ga je izdala i natjerala da itavo
desetljee izbjegava atentatore pritom se borei na strani
pozitivaca.
Protekla ga je no potresla na mnogo naina, ali moda ga
je najsnanije potresla injenica da je prvi put, otkad ga se
njegova zemlja odrekla liivi ga mjesta koje bi mogao nazvati
domom, konano pronaao dom u Honorinu naruju. Ona je
predstavljala dom. I nikada nije osjetio neto toliko ispravno -
toliki spokoj i melem za duu - u svom ivotu.
Jo neto rekao je Hancock ozbiljnim tonom kao to su
to uinili i njegovi ljudi. Ako umrem. Ako mi se to dogodi,
316
bjeite glavom bez obzira i vodite Honor sa sobom. Nipoto ne

smije pasti u Maksimovljeve ruke, ak i ako to znai da morate
odustati od misije i pustiti gada da odeta slobodnih ruku.
Znam da je na moto uvijek glasio da ne ostavljamo ozlijeenog
kolegu. Ali traim to od vas jer bih rado mijenjao svoj ivot za
Honorin. Ne zasluuje nita manje. Zasluuje ivjeti. Slui vioj
svrsi i svijet je ljepe mjesto zbog nje.
Ako zakaemo, bit e to zato to smo svi mrtvi
zavjetovao se Viper.
Ostali su slono kimnuli.
Odvest emo je kui tiho je rekao Conrad. Na ovaj ili
onaj nain. titit u je do posljednjeg daha.
317
30. POGLAVLJE
HANCOCK je jednom rukom paljivo pridravao

posluavnik, a drugom otvorio vrata spavae sobe. Uavi,
ugledao je Honor odjevenu kako je i zatraio, u irokim hlaama
i majici kratkih rukava. Bosih stopala i prekrienih nogu
odmarala je u polu leeem poloaju i doekala ga s osmijehom
koji mu je rasparao utrobu.
Morao je podsjetiti sama sebe da se mora pobrinuti za
njezinu sigurnost. Spasiti njezin ivot i vratiti je kui kako je i
obeao. A to je obeanje itekako namjeravao ispuniti.
Natjerao se da joj uzvrati osmijehom, a zatim prinio
posluavnik pa ga spustio pred nju.
Doruak u krevetu? upitala je hinei iznenaenje. Zna,
mogla bih se naviknuti na ovakav kraljevski tretman.
Zraila je sreom. Smijeila se. A iz oiju su joj nestale sjene
koje su ih toliko dugo zamraivale. Bile su vedre. Blistave. I
prepune nade.
elim da sve pojede i popije odvratio je hinei strogost
i nastojei poprimiti njezino zaigrano raspoloenje.
Znao je da e mu u odreenom trenutku poeti postavljati
pitanja. eljet e doznati njihov plan. eljet e znati svaki detalj
jer e brinuti za njega. Stoga je elio da se dobro najede i napije
prije negoli se okrenu stvarima o kojima je bolje ne razgovarati.
Spustila je pogled na tanjur i uzdahnula, podiui vilicu.
318
A-a rekao je mrtei se u pokuaju da je zabavi.

Pokazao je prema tabletama antibiotika na posluavniku.
Prvo uzmi njih i popij dosta soka. Zatim moe jesti.
Zakolutala je oima, ali ipak ga je posluala i progutala
tablete zalivi ih s nekoliko gutljaja soka. Ispila je pola ae.
Dobro, ali ne dovoljno.
Pustio ju je da pojede nekoliko zalogaja hrane koju joj je
spremio Mojo, pravi kulinarski strunjak. Napravio joj je crepes,
koji god da to vrag znai. Hancocku su djelovale pretjerano
otmjeno. Dobila je i slatke utipke, koje je poznavao i volio. Tko
ne voli utipke i snanu crnu njuorlinku kavu?
A tu su bile i pahuljasta kajgana te unka sa slaninom.
to si uinio, zaklao svinju? upitala je sa smijehom u
oima.
Pokazao je na sok. Svjee iscijeen. Mojo e se uvrijediti
ako ne popije sve.
Gotovo se uguila gutajui zalogaj. Mojo je to spravio?
Hancock se nasmijeio zbog njezine reakcije. ovjek ima
mnogo skrivenih talenata.
Oito promrmljala je Honor iskapivi sok.
Zarezala je jednu palainku i odgrizla maleni zalogaj, a
zatim se namrtila pa to pokuala sakriti. Hancock se pretvarao
da nije zamijetio, ali srce mu je ve potonulo u pete.
Nakratko se pozabavila jajima, nabola punu vilicu i
prinijela je ustima, no zatim je poloila slobodnu ruku na trbuh
pa ispustila vilicu tako da je glasno zazveala udarivi o tanjur.
Hancock, muno mi je. Nisam pojela gotovo nita. Ali
osjeam se...
319
Zanjihala se, a lice joj je problijedilo dok je snanije

pritiskala dlan o trbuh. Vidio je kako joj se grlo napree kao da
nastoji suspregnuti poriv za povraanjem. Smjesta je ispruio
ruku kako bi je utjeno pogladio po leima i smirio njezin
eludac.
Lecnula se, a zatim mu uputila pogled prepun uasa i boli
da je imao osjeaj kao da mu je zabila no u srce.
to se dogaa? upitala je potresenim glasom. to si mi
uinio?
Dlanovima je vrsto primio njezino lice kad se stala opirati
te je privukao u njean poljubac, pretaui u njega sve emocije
koje si nikada nije dopustio da ih osjeti sve dok nije sreo nju.
Osjetio je okus njezinih vrelih suza i snanu bol zbog
izdaje kao da je uinjena njemu te dodatno zamrzio sama sebe
zbog onoga za to je znao da mora uiniti.
Ponovno je poljubivi, proaptao joj je o usne: Vjeruj mi,
Honor. Ne opiri se. Spavaj sada. Spavaj.
Umirem li? protisnula je dok su joj se suze neujno
slijevale niz lice. Poljubi me apnula je oiju blistavih od
neutjenih suza. Poljubi me posljednji put prije nego to
umrem. Pretvaraj se bar jo ovaj put, za mene.
Srce mu se slomilo jer je vjerovala da je hinio strast dok je
bio s njom. Da ju je iskoristio, upravljao njezinim emocijama i
prevario je kako bi mu povjerovala. Stekla povjerenje u njega.
Ali dao joj je to je eljela - to je i sam elio, uivajui u
slatkoi njezinih usana posljednji put prije nego to budu morali
krenuti. Zatim se odmaknuo, prodorno zurei u njezine oi kako
bi shvatila da govori iskreno.
320
Ne, duo njeno je rekao, milujui njezinu svilenkastu

kosu. Samo mi vjeruj. Samo ovaj put. Vjeruj mi. Neduni danas
nee stradati.
No njezine su se oi ve sklopile i da nije rukom
pridravao njezinu glavu milujui joj kosu, bila bi se sruila na
bok, u dubokoj nesvijesti. Zvjerski je opsovao, a vlastite suze
zaarile su ga pod vjeama. Onesvijestila se mislei ne samo da
umire nego i da ju je i otrovao. Da joj je zadao posljednji,
smrtonosni udarac nakon to mu je bezbroj puta poklonila svoje
povjerenje, a on ga jednako toliko puta iznevjerio.
Ogromno kajanje ispunilo je njegovo tijelo, srce, um i
duu. Nakratko ju je zagrlio, prislonivi lice o njezin meki vrat.
Duboko je udahnuo elei uivati u tom posljednjem putu dok
ih ne razdvoje nepremostive prepreke.
Tiho je plakao, grlei enu koja je zauvijek promijenila
njegov ivot - njegovu sudbinu - i itavu njegovu budunost. A
zatim je ponovno posegnuo i prigrlio poznatu, ledenu
ravnodunost. Preobrazio se iz ljudskog bia s duom u
bezosjeajnog ubojicu. Stroj programiran da ispuni svoj zadatak
bez obzira na sve. Ili da umre pokuavajui.
Nijemo se sagnuo i paljivo je primio u naruje pa ustao
podiui je. Iziao je i zaputio se niz hodnik gdje su ga ekali
njegovi ljudi, oslobodivi se i posljednjeg traga svoje duboke
povezanosti s Honor, odbijajui i pomiljati da je vrlo izgledno
odnosi u smrt.
Svi su izgledali smrknuto, nimalo zadovoljniji svojim
zadatkom od Hancocka. Ali nisu imali izbora. Bila je to njihova
jedina prilika da spase Honor. I konano zaustave Maksimova.
Neka im Bog svima pomogne ako podbace.
321
Neka Bog pomogne svijetu ako Honor pogine, a Hancock

preivi. Zato to ga nitko nee moi zaustaviti. ak ni sam
neastivi.
322
31. POGLAVLJE
LANOVI Titana tiho su se uljali kroz ikaru; zaobilazei

put na koji ih je Maksimov uputio kako bi mu prili sa suprotne
strane za koju je vjerovao da je sigurna. Proveli su sate i sate
promiljajui o svakoj perspektivi, svakoj mogunosti,
pripremajui se za najtei mogui ishod i onaj najlaki. Na kraju
krajeva, katkada je linija manjeg otpora bila... upravo to.
Hancock prvi put nije predvodio svoje ljude kao i obino,
postavljajui se ispred svojeg tima. Bio je odgovoran za njih - za
njihovu sigurnost - no danas je njegov jedini cilj bila Honor.
Ostali su ih okruivali, oblikujui zatitni obru oko njega i
onesvijetene ene koju je vrlo paljivo nosio na rukama.
Pobrinuo se da droga koju joj je dao bude dovoljno snana te da
nikako ne uspije povratiti svijest prije negoli sve zavri pa se
probudi u njegovu naruju, sigurna u to da je svemu doao kraj.
Da joj Maksimov vie ne prijeti i da je konano sigurna. Izvan
dosega Nove ere.
No nekoliko baenih buba, kriom prenesenih informacija
pravim medijima i senzacionalna pria o tome da je Honor
Cambridge stradala od Nove ere proirit e se poput umskog
poara. Ta e vijest osvjetlati njihov obraz i ublaiti osjeaj
sramote. Ugled im je od presudne vanosti, a dok god Honor
bude pritajena, bit e sigurna unutar granica Sjedinjenih Drava.
323
Ali morat e ozbiljno porazgovarati o njezinu zavjetu kako

nee dopustiti Novoj eri da je sprijei u njezinu radu. Nikada se
nee vratiti na svoj stari posao. Nipoto joj nee dopustiti da se
ponovno dovede u takvu opasnost, a znao je da e u tome imati
i podrku njezine obitelji.
Rekla mu je kako su je oajniki nastojali odgovoriti od
odlaska, ali da su naposljetku podrali njezinu odluku. Kada
doznaju istinu - a doznat e cijelu istinu, izuzev grozomornih
detalja koji bi im samo priutili none more - udruit e se s
njime i biti jednako odluni u namjeri da je zadre podalje od
opasnosti.
Nekakva neugodna slutnja, osjetna promjena u atmosferi,
uznemirila je Hancockov instinkt. A on je uvijek sluao svoj
instinkt. ak i dok je prebacivao Honor preko svojih ramena iz
sklupanog poloaja u kojem ju je paljivo drao kako bi mogao
osloboditi ruku kojom je ve primio kundak pitolja, uo je
Mojoa kako mrmlja: "Lo mojo!
Isto su osjetili i njegovi timski kolege te su se ukipili
njuei zrak poput grabeljivaca u lovu. Ili plijena koji
procjenjuje svog protivnika.
Bol je proparao Hancockovo lijevo rame, oduzevi mu dah
kada je vrela krv pojurila niz njegovu ruku i bok. Dovraga.
Napravio je poetniku pogreku. Dok je drao Honor u
naruju, nitko ga nije mogao pogoditi, a da pritom ne ugrozi i
nju. No dok ju je pomicao, itava mu je lijeva strana tijela ostala
izloena.
Posrnuo je i stao padati niice, nastojei podnijeti veinu
udara kako se Honor ne bi osvijestila. Posljednje to mu je
trebalo bilo je da se probudi i postane svjesna, uvjerena da je
324
izdaje i predaje neprijatelju. Ali, jebe mu sve, tko kae da ne

ini upravo to?
Ruka mu je utrnula dok se nespretno uspravljao nastojei
zakriliti Honor, a pitolj mu je ispao iz oslabljenog stiska.
Udarivi koljenima o tlo, tijelo mu se bolno trznulo, a njegovi su
ljudi otvorili vatru svuda oko njega, pritom viui: Na tlo! Na
tlo! Snajper! Iza nas. Pokrivajte Hancocka, dovraga! Ranjen je!
Pao je na lice, zakreui se najbolje to je mogao kako bi
zatitio Honor od udara. Bila je mlitava poput lutke, ispruena
pokraj njega dok ju je vrsto obavijao rukom.
Oko njega vladao je kaos. Napali su ih iz zasjede. Neki su
njegovi ljudi primili metak, a neki su ve umirali.
ao mi je, apnuo je jedva ujnim glasom. Strano mi je
ao, Honor.
Pucnjava je bila estoka i neumoljiva. Njegovi su ljudi
uzvraali hitce istom mjerom kojom su ih primali, ali Hancock
nigdje nije vidio Maksimova. Mogao je samo nastojati zatititi
Honor najbolje to moe i nekako pomaknuti svoju beskorisnu
ruku kako bi se doepao pitolja, sada skliskog od krvi i jedinog
prokletog sredstva kojim je mogao braniti Honor.
Naoko iz daljine, Hancock je uo Copea kako vie: Mojo!
Zatvorio je oi. Dovraga, ne! Mojo je oito pogoen, a
grozniavi ton Copeova glasa poruivao je da je stanje gadno.
Obuzela ga je tuga kad je zauo Viperovu jednako sranu
molbu. Mojo! Ostani s nama, dovraga. Da se nisi usudio
umrijeti. uje li me? Bori se, kvragu! Bori se!
Copeland je dojurio i odvukao Mojoa iza debelih kamenih
stijena koje su pruale prirodno sklonite i samo jedan ulaz,
odnosno izlaz. Svatko tko ue naletjet e na Copeovu puku, a
325
tip je bio bijesan kao ris, spreman smaknuti sve do jednog od tih
gadova.
Mojo, stari, dri se. Reci neto, preklinjao je Cope tresui
svog timskog kolegu.
Pjenasta krv izbila je Mojou na usta, a Cope je znao da to
nije dobar znak. Metak je pogodio plua.
Dok ga je Viper molio da izdri, Mojo je proaptao:
Dobar mojo.
Potom se nasmijeio, prenerazivi svoje kolege. Mojo se
nikad nije smijeio. Okrenuo se svojem timu dok su mu se suze
slijevale niz lice. Lice preplavljeno emocijama kakve nikada nisu
vidjeli. Bio je staloen i povuen. Rijetko je kad govorio. A sada
su ga smlavile emocije te je jedva govorio zbog suza koje su mu
zakrile grlo.
Oduvijek sam mislio da u zavriti u paklu zbog svega
to sam napravio u ivotu. Ali ovo je sigurno raj. To je neto
najljepe to sam ikad vidio.
U glasu mu se osjetilo divljenje i uto je utihnuo, a oi su
mu postale nepomine. No lice mu je odraavalo toliki spokoj
da je Cope zajecao i poloio glavu na Mojova prsa dok je ovaj
uvlaio svoj posljednji hrapavi dah.
Kapci su mu zatreperili i sklopili se te je odjednom
djelovao mnogo mlae. Duboke bore od starosti i uasa kojima
su svjedoili i pridonijeli opustile su se, ustupljujui mjesto
mladenaki glatkoj koi. Usne su mu se izvile uvis kao da
rairenih ruku doekuje smrt, nalik na davno izgubljenu
ljubavnicu.
Hancock je osjetio udarac u nogu i sledio se, toliko vrsto
stisnuvi Honor da joj je jamano nanio masnice. Nikada u
326
ivotu nije osjetio vei strah. Bio je posve nemoan zatititi je.
Nije mogao uiniti ama nita kako bi sprijeio da mu je oduzmu.
I neka mu Bog pomogne, ali rasturit e itav svijet kako bi je
ponovno pronaao.
Pa, moda sam se prevario. Glas obiljeen krutim
ruskim naglaskom natjerao ga je da se ukipi i nezamjetno pojaa
stisak ruke kojom je drao Honor. Moda se nije previe zbliio
s djevojkom. Moda su moji dounici bili u krivu.
Naravno da je Maksimov imao vie uljeza koji su
dojavljivali sve to se dogaa u Bristowljevu kuanstvu. Koga je
Hancock previdio? Prvog je brzo otkrio, ali kako je Bristow
doznao za njegovo zbliavanje s Honor? Osim ako...
Ne, nee si dopustiti ni sjeme sumnje u to. Njegovi su ljudi
pouzdani. Ne bi ga izdali. Jo je jedan Bristowljev ovjek
prenosio informacije Maksimovu, a Hancock si je sam prokleto
kriv jer je pomahnitao nakon to je Bristow drugi put pokuao
silovati Honor pa je dao ubiti tog upka. To je bilo golemo
upozorenje Maksimovu jer je znao za ledenog Hancocka. Onog
koji ne poznaje osjeaje, emocije. Hladnog poput sante leda i
posve nesposobnog za ljudske osjeaje ili reakcije. Maksimov
dounik ne bi izostavio potencijalno vane informacije.
Moda ju je glupi Bristow namjeravao ubiti ili iskoristiti
na takav nain da je ni ti ni Nova era poslije ne biste eljeli
predloio je Ruslan, Bristowljev prvi ovjek. Doznao si sve o
njemu i njegovim ljudima. Zna da ozbiljno shvaaju svoje
misije, a ti ne bi platio Bristowu za oteenu robu, to znai da bi
on i njegovi ljudi takoer ostali uskraeni. Plaenik je. Sumnjam
da ga zanima bilo to osim novca.
327
Moda, nevoljko se sloio Maksimov. Uinio je kako

sam rekao i drogirao je, i ini se da se spremao predati mi je. No
dobro, opreza nikad dosta.
Maksimov je zvuao zbunjeno i pomalo zabavljeno pri
pomisli da se prevario. Stopalom je pogurnuo Hancockovo
tijelo, a zatim se sagnuo kako bi izvukao Honor iz njegova
naruja. Podigao ju je u zrak, a Hancockova je ruka stala kliziti
niz njezino tijelo, oajniki nastojei primiti njezin dlan. Zadrao
ga je nekoliko trenutaka prije negoli je naprasito iupan iz
njegova stiska.
Ne, nisam se nimalo prevario nadmeno je rekao
Maksimov. Hancock je nad sobom ugledao njegov mutni obris.
Pitam se to ti je bilo na pameti kad si se odluio osobno mi
predati djevojku? Nasmijao se, a potom uperio pitolj u
Hancockova prsa pa hitro ispalio hitac.
Unato pancirki koju su nosili Hancock i svi njegovi ljudi,
s obzirom na toliku malu udaljenost i injenicu da se Maksimov
koristio metcima koji se ulinim argonom nazivaju
drotomorci - to znai da mogu probiti pancirku - premda mu
se nije inilo da je probio kou, definitivno je osjeao da mu je
slomio nekoliko rebara. Ili ozlijedio koji vitalan organ. inilo mu
se kao da ga je netko ubo paklenim vilama. Sasvim prikladno, s
obzirom na to da e se uskoro nai pred vratima pakla. ekat e
ga irom otvorena, poput izgubljenog djeteta ili odbjeglog
grenika koji je prije nekoliko vjekova izveden pred sud i
proglaen krivim.
Toliko je dugo ivio mislei da je izgubio svaku vezu s
ljudskou i postao bezosjeajna santa leda kakvom su ga svi
smatrali. Zato to je to znailo da nikad nije osjeao kajanje.
328
Znailo je da nikad nije osjeao gubitak, toliko stravian da mu

je prijetio prodrijeti svu duu i tijelo. Nita na ovome svijetu
nije bilo vrijedno tog osjeaja. Sada je to shvatio, zato to je sada
osjetio sve. I bilo je gore nego to e to bilo kakav smrtonosni
metak ikada biti. Svijet se zacrnio oko njega, a suza mu je
kliznula iz kuta oka, spustila se niz sljepoonicu pa nestala u
kosi.
Postalo mu je teko disati i jedva je podnosio bol u prsima.
Zbog metka ili zbog siline svog oaja, u to nije bio siguran.
Vjerojatno i jednog i drugog.
Iznevjerio je svoje ljude. Iznevjerio je svoju zemlju, premda
ga nije priznavala niti prihvaala. Iznevjerio je bezbroj nedunih
ivota. Iznevjerio je sebe, ali najvanije od svega, iznevjerio je
jedino za to je mario. Ne jebeni, usrani moto opeg dobra. Zato
to Honor predstavlja ope dobro. Samo utjelovljenje opeg
dobra. Onoga za se to njihov moto treba zalagati. Za to se
oduvijek trebao zalagati.
A sada e neduna ena dospjeti u pakao, mjesto na kojem
krila nijednog anela nikada ne bi smio umrljati pohlepni
plamen i sprijeiti ih da se vinu u nebo kamo Honor i pripada.
329
32. POGLAVLJE
SREDINJICA KGI-A,
OKRUG STEWART, TENNESSEE
ATMOSFERA u ratnoj sobi KGI-a bila je neobino

oputena. Sam je sazvao sastanak osoblja premda su ga ostali
zadirkivali da je to samo izgovor kako bi se svi okupili pa da
Swanny i Donovan mogu pokazati svoj opaki talent u kuhanju i
rotiljadi.
Ve su etiri tjedna bili bez misije. etiri spokojna,
predivna tjedna koja su proveli sa svojim obiteljima. Svojim
enama, djecom, ljudima do kojih im je stalo. Divota.
Prolomio se smijeh kada je Garrett opsovao i smjesta
zaradio upozorenje barem trojice svojih ljudi, svjesnih da je
Sarah postala stroa nego ikada prije nakon to su dobili
djevojicu te nije eljela da joj djetetove prve rijei budu jebi ga.
Kada je smijeh utihnuo, oglasio se telefon, a za njime i
negodovanje. Sam je ustro opsovao, velikoduno zamijenivi
Garretta po pitanju psovanja. Zar je satelitski telefon morao
zazvoniti upravo sad? Danas, od svih moguih dana? Vrijeme
nije moglo biti ljepe. Jesen na jezeru Kentucky. Sve su ene bile
na putu prema glavnom mjestu okupljanja, Marleneinoj i
Frankovoj novosagraenoj replici kue u kojoj su odrasla
estorica brae Kelly, novom sreditu kompleksa KGI-a. Sada je
330
izvan zatienih linija ostao jedino tvrdoglavi samotnjak Joe.

Dobro, i lanovi tima. Ali od Kellyjevih, samo je Joe jo uvijek
ivio u Samovoj staroj brvnari, nazivajui je savrenom mukom
gajbom, a kako nije provodio previe vremena na kompleksu,
uspijevao je izbjei zavjere svoje majke i svojih urjakinja - koje
je oboavao preko svake granice - koje su iekivale njegov
konani pad.
Dovraga sve. Sam se veselio vremenu sa svojom voljenom
enom. Prekrasnom Sophie i njezinom malom dvojnicom,
Charlotte ili Cece, kako su je od milja nazivale njezine
razdragane strine, strievi, djed i baka. I svojim malenim sinom.
Iz dana u dan, bez obzira na kraj svijeta ili teke okolnosti u
kojima bi se zatekao, nalazio bi vremena da zahvali Bogu na
svojoj udesnoj obitelji. Jo se uvijek divio svemu to posjeduje,
a znao je da je tako i njegovoj brai i mnogim lanovima njegova
tima - Riju, voi jednoga od timova, Steeleu, voi drugog tima,
Nathanu koji je predvodio trei tim sa svojim bratom blizancem
Joeom i jedinim neoenjenim bratom pod budnim okom mame
Kelly.
KGI je tijekom godina pretrpio mnoge traumatine
dogaaje. Stvari koje bi naruile ili razorile slabiju obitelj. Ali
Kellyjevi su bili snani i ilavi, a sve su te osobine genima i
odgojem prenijeli svojoj djeci - onoj po krvi i onoj drugoj - Frank
i Marlene, patrijarh i matrijarh vjeno rastueg klana Kellyjevih.
ile kucavice itave obitelji.
Marleneine su ruke obuhvaale mnogo vie od njezine
roene djece. Voljela je prisvajati lutalice, kako su je sinovi znali
zadirkivati, a zbog ega se vrijeala. Ali mnoge je uzela pod
svoje okrilje - sadanjeg erifa okruga Stewart, Seana Camerona;
331
Rusty Kelly, koju su posvojili premda nije bila maloljetna u

trenutku posvojenja - ali to je bilo iznimno vano u njezinu
mladom, nesretnom ivotu, a Sam je bio sasvim siguran kako je
njegova majka spasila Rustyn ivot; zatim Swannyja koji se
vratio jednako ozlijeen i izmuen kao i Nathan nakon
viemjesenog zatoenitva nakon propasti misije i naposljetku
sve lanove timova KGI-a, ukljuujui voe, to se ovi nisu ni
trudili poricati. Moda su gunali i pretvarali se da ih to
izluuje, ali voljeli su Marleneine majinske instinkte jednako
kao i njezini roeni sinovi.
I Maren Steele, Steeleova ena i majka njihove keri. I ona
je spadala meu Marleneinu posvojad.
Prilazei satelitskom telefonu, Sam je osjetio kako ga
obuzima bijes zbog ometanja potencijalno savrenog dana. Dana
tijekom kojeg se trebao prisjetiti svih svojih blagoslova i uivati
u njima. Jednostavno uivati u ivotu, ljubavi i jedinstvu svoje
obitelji. Ili je moda samo ostario i postao jebeno preosjetljiv.
Pronalazak ene svog ivota i promatranje iste dok nosi tvoju
djecu ima mo natjerati ovjeka da iznova promisli o svemu to
je nekada smatrao vanim.
Sam Kelly prasnuo je. Bolje da je vano."
Kelly odrjeito je rekao glas, a Samu je zazvuao
poznato, premda nikako nije mogao odrediti komu pripada.
Sad si me zatekao odvratio je Sam osjetno napeta glasa.
Tko si ti i odakle ti ovaj broj?
Glas je zvuao prigueno, izmrcvareno. Kao da je njegov
vlasnik proao kroz sam pakao i jedva preivio da to ispria.
Sumnjam da se sjea mog imena, ali poznaje vou mojeg
tima. Ja sam Conrad. Radim za... Hancocka.
332
U kurac!
Svi u prostoriji usredotoili su se. Smjesta je zavladala
tiina, a svi su se lanovi KGI-a pribliili pratei svaki Samov
pokret i govor njegova tijela, napreui se kako bi uli to govori
druga strana.
A zato me - nas - zove? Pretpostavljam da nisi nazvao
jer eli avrljati sa mnom? izravno je upitao Sam.
Sluaj, nemam mnogo vremena. On nema mnogo
vremena. A to je jo vanije, ona nema nimalo vremena
odvratio je Conrad glasom koji je u sekundi postao razjaren.
Nisam zainteresiran ni za kakvo nadjebavanje. Ja, mi, trebamo
vau pomo. Svu koju nam moete pruiti. I morate krenuti
odmah. Ne bih to traio da nije pitanje ivota i smrti i to ne
samo za Hancocka, to moda ak vie i ne predstavlja problem,
ili za ovjeka koga smo ve izgubili. Stvar je u tome da se
neduna ena trenutano nalazi u rukama Maksimova, ovjeka
kome smo dvaput zamalo stali na kraj, ali smo sabotirali svoju
misiju kako bismo spasili vae dvije ene i jedno dijete.
Rio se napeo i ispruio ruku iziskujui od Sama da mu
preda slualicu. Nije ga molio. Sam mu je bespogovorno predao
telefon, ali i upalio zvunik kako bi svi uli to se dogaa. Rio je
neko prevodio Titan. Poznavao je tog ovjeka, a Sam je
vjerovao Riju i njegovim instinktima. Rio ih nee odvesti na
krivi put.
Rio pri telefonu, rekao je.
Rio, ovdje Conrad
Conradov glas odraavao je zamjetno olakanje. Nemam
mnogo vremena za objanjavanje nastavio je. Ali, Rio, situacija
je gadna. Vrlo gadna. Vidjeli smo Maksimova. Ponovno. Imali
333
smo neto to je oajniki elio i samo smo je trebali predati kako

bismo doli do njega.
Nju? Istodobno su se oglasila P. J. i Skylar, mrtei se.
Tako vi u Titanu dobivate bitke?
Nije se trebala nai ni blizu Maksimova, nestrpljivo
odvratio Conrad. Sluaj, imate li pri ruci lijenika? Ako mi ne
kae kako da pomognem Hancocku, umrijet e. I, dovraga, treba
nam vaa... pomo.
U bilo kojem drugom trenutku, takva bi izjava pokrenula
beskonani niz prepucavanja, podlih aluzija, likovanja i
samodopadnosti koji bi urodio krvoproliem s obiju strana.
Sasvim dobronamjernim, dakako. Samo to je izmeu dviju
skupina vladalo teko neprijateljstvo. Ali takoer su bili
Hancockovi dunici, a Sam podmiruje svoje dugove. Sve do
jednoga. A onaj prema Hancocku bio je ogroman.
Maksimov ju je oteo bolnim je glasom rekao Conrad.
Kao da mu je stalo. Kao da ima srca.
Ostali su se preneraeno pogledavali. lanovi Titana nisu
bili poznati po svojoj osjeajnosti. Postavljalo se pitanje jesu li
uope ljudska bia, samo to je Rio neko predvodio tim, a tip je
bio ivi dokaz da posjeduju barem traak onoga to ljude ini
onime to jesu.
Conrade, ostani na vezi, rekao je Sam reskim,
zapovjednikim tonom. Ukratko nam ispriaj to trebamo znati
dok Maren ne stigne. Zatim e razgovarati s njom kako bi
mogla procijeniti stanje s obzirom na ono to vidi i uputiti te to
da uini.
Ja u je nazvati rekao je Steele. Obino doe za dvije
minute, a sad e joj trebati manje od jedne. Jamim ti.
334
I tako im je Conrad izrecitirao skraenu, britku i saetu

verziju njihove misije, njihova probitka u Bristowljevu
organizaciju i to kako je Honor postala kolateralna rtva, ali im
istodobno pruila najbolju priliku otkad su poeli loviti
Maksimova.
KGI je vrlo dobro znao koga i to Maksimov predstavlja i
da ga se veina dravnih vladi boji te mu se sklanja s puta.
Takoer su znali za Hancockov prethodni susret s njime kada je
Maksimov gotovo nasmrt pretukao Hancocka jer je izbavio
Maren i vratio je KGI-u - i Steeleu.
Nije to mogao uiniti tiho je rekao Conrad. Drao se
plana sve do dana kada smo je trebali dostaviti Maksimovu i
tada je odbio izvriti naredbu. Rekao je, citiram, jebe ope dobro.
Da je Honor ope dobro te da je prokleto umoran od plemenite
borbe za zemlju koja nas ne priznaje niti prihvaa, od tienja
istih onih ljudi koji su nas pokuali ubiti. A zato? Od kakve
nam je koristi sve to? Nemamo ni doma ni domovine. Nitko nas
ne priznaje. ak i ne postojimo. Mi smo jebene utvare od kojih
se oekuje da poiste nered kojim se nitko drugi ne eli baviti te
da smaknemo gamad koja vreba nedune ljude. E pa, zajebi.
Honor Cambridge primila je vraji metak namijenjen meni.
Meni. ovjeku koji ju je izdao uvjerivi je da e je spasiti. Da je
spaavam od teroristike organizacije kojoj sam je namjeravao
vratiti. Ona posjeduje vie sranosti, hrabrosti, due i vjernosti u
svom malom prstu nego veina mukaraca s kojima sam ikada
radio. Stoga da, zajebi ope dobro i zajebi Maksimova. Trebamo
vau pomo jer se samo preko mene mrtva i preko naeg
poginulog brata i posebno Hancocka - koji je rtvovao mnogo
vie nego to e itko od nas ikada znati, ako preivi - Honor nee
335
uspjeti vratiti svojoj obitelji. I ponos me nee sprijeiti da

preklinjem ako treba, zato to dugujem Honor Cambridge
mnogo vie nego to u joj se ikada moi oduiti. I neka me vrag
odnese ako joj platim silovanjem, muenjem i bolom koji e joj
Maksimov nanijeti da bi je zatim predao natrag Novoj eri koja e
je beskrajno muiti i produavati muke tako da na kraju pone
preklinjati, vapiti i moliti se za smrt jer e tek tada biti posve
slobodna.
Ja sam za promrmljala je Skylar. Jebe prokleto ope
dobro. Naroito ako to znai da e stradati neduna ena, kriva
samo za to to je pomagala ljudima za koje sve ostale boli kurac,
i nala se na krivom mjestu u krivo vrijeme
Donovan se namrtio, a njegova legendarna sklonost
prema enama i djeci izbila je na povrinu. Izgledao je spremno
poraziti itavu jebenu vojsku i rastrgati sve koji bi na takav
nain zlostavljali bespomonu enu.
A kako da znamo, ako vam pomognemo vratiti Honor
Cambridge, da neemo zavriti posao koji ste sami zapoeli - i
pritom oigledno zakazali? KGI nee posluiti kao alat za slanje
nedune ene, bilo koje ene, u pakao gori od smrti, a svi znamo
da i Maksimov i Nova era - slobodno odaberi - predstavljaju
nonu moru punu nezamislive agonije i ponienja.
Jebeni ju je Bristow pokuao silovati prije nego to je
preda Maksimovu kao rabljenu robu jetkim je tonom odvratio
Conrad koji nije umanjivao bijes u svakoj rijei. Da se spasi - a,
kvragu, moda je to zbilja i eljela - prerezala si je oba zapea, a
zatim se suoila s tim govnarom prislonivi si no na grlo nakon
to ju je napao i rekla mu da e njezina smrt znaiti i njegovu jer
336
e ga Maksimov ubiti ako ne ispuni svoje obeanje i dostavi mu

je.
Jebo te ivot dahnula je P. J., a pogled joj se smraio,
zasjenjen prolou. Vjerojatno nije bila ni svjesna da drhti uz
Colea na koga se naslonila, ega takoer vjerojatno nije bila
svjesna. Ta ena nikada nije pokazivala slabost pred drugima.
Naroito pred svojim timom.
Jesi li ga ubio? smireno je upitao Garrett.
Nego to da jesam, i pobrinuo sam se da mu smrt ne
bude brza, a bogme ni milostiva. Hancock ga je sam elio ubiti.
Bio ga je spreman rastrgati vlastitim rukama, ali samo je on bio
kadar smiriti Honor, to je i uinio. Ali da ste ga vidjeli u tom
trenutku, da ste ga vidjeli kada je izdavao naredbu da se tijek
misije promijenio, ne biste nimalo sumnjali u njegove - nae -
namjere. Ona nam svima neto znai, Kelly, rekao je, posluivi
se zajednikim prezimenom kako bi im se svima obratio. Naa
je i ne damo je tom sadistikom govnaru. eljeli smo samo
djelovati kao da je predajemo i planirali smo ga smaknuti. Bolio
nas je kurac za istu i urednu misiju, prikupljanje dokaza,
ruenje njegova carstva i doputanje zemljama da se bore za
ostatke njegova bogatstva. eljeli smo ga mrtvoga i samo nam je
to bilo vano.
Imao je vie dounika unutar Bristowljeve organizacije.
Jednoga smo otkrili. Ubili smo Bristowa jer nam vie nije trebao,
a ak i da jest, nakon onoga to je uinio, nije mu bilo spasa. Ali
Maksimov je i dalje sumnjao, stoga se osobno pojavio kad su nas
napali iz zasjede. Hancock je otkrio svoje osjeaje prema Honor
dok je pokuavao sprijeiti Maksimova da mu je otme iz ruku.
Snajper mu je prije toga prostrijelio lijevo rame, a Maksimov mu
337
je potom izbliza ispalio drotomorac u prsa tako da mu nije

dobro. Nimalo. Ve sam ostao bez jednog ovjeka i, dovraga, ne
elim ostati i bez Hancocka. A bogme neu ostati ni bez Honor
Cambridge u korist tog izopaenog upka koji si umilja da je
sam Bog.
Maren je banula na vrata, nakrivljenih naoala i raupane
kose kao da je cijelim putem trala. Steele je smjesta preuzeo
Oliviju iz njezina naruja i njeno je poveo prema telefonu.
Conrade, stigla je naa lijenica Maren Steele pa joj reci
to treba kako bi ti znala rei moe li se togod uiniti.
Vie me zanima ima li kakve nade za nas. Naroito za
Honor zareao je Conrad.
Smiri se. Moramo razmisliti o tome na dulje od tri
sekunde. Razgovaraj s Maren. Neka ti pomogne da pomogne
Hancocku.
Na spomen Hancockova imena, Maren je naglo uspravila
glavu i zabrinuto rairila oi. Steele je utjeno poloio dlan na
stranju stranu vrata svoje ene, ozbiljna lica.
Trebaju te, duo. Hancock te treba. Uzdahnuo je,
svjestan da unato svojim bojaznima o tipu upravo njemu
duguje ivot svoje ene i keri, jednako kao i Rio. Nije dobro
tiho je dodao. Mora biti brza i pomoi tom ovjeku kako god
zna dok se spremamo za polazak.
Maren je odrjeito primila satelitski telefon, ali i iskljuila
mikrofon, na Samovo nezadovoljstvo. Namrtila se pogledavi
ga i odmahnula glavom. Moram razmisliti, Same, dovraga.
Udaljila se od ostalih, govorei ustrim priguenim tonom,
smireno i uinkovito postavljajui pitanja i ne doputajui
Conradu da paniari.
338
Koji kurac, Same? tiho je upitao Garrett. Ovo je neko

gadno sranje. ak gadnije od onoga ime se mi bavimo.
to drugo moemo? jednostavno je upitao Rio, a
njegove tamne oi bljesnule su. Kuim da je Hancock
nepredvidljiv, ali ima svoje principe. Moda nama djeluje
sjebano, ali tip je astan. Prije nego to umrete od smijeha, samo
se sjetite da je mogao oteti Grace u bilo kojem trenutku. Na
leima sam je djelomino iznio iz planina, a ona je ostatak puta
hodala trpei neizrecivu agoniju sve dok nije poeljela umrijeti.
Moji ljudi i ja nismo bili nimalo spremni braniti se od Titanova
napada. A to je on uinio? Hancock me potedio. Rekao je da e
to uiniti samo jednom, ali lagao je. Spaavao je vlastiti obraz.
Pretvarao se da mi duguje zato to sam ja njemu jednom spasio
ivot. Tako je funkcionirao na tim. Nitko nije pamtio dugove.
To je glupost. inili smo to smo morali i nismo nudili isprike
niti zahvale. A zatim me upozorio. Rekao mi je sve to trebam
znati o tome tko i to progoni Grace. Jedino to mi nije otkrio bio
je njegov razlog, a elite pogaati zato je to uinio?
Ne, ali siguran sam da e nam rei, iznurenim je
glasom rekao Donovan.
Zato to je znao da je Grace previe prokleto slaba da
iscijeli i obino mae. Da e vjerojatno umrijeti ako je u tom
trenutku bude predao Farnsworthu i natjerao je da pokua
iscijeliti njegovu ker. Stoga je odugovlaio, ekajui i vrlo dobro
znajui da je sa mnom u dobrim rukama. A kada je shvatio da je
dovoljno zdrava kako bi spasila Elizabeth, tada ju je odveo.
Nikada joj nije naudio. Nikada joj nije skinuo ni jednu dlaku s
glave. Ali ona je takoer bila itekako ilava i divio joj se zbog
toga.
339
Ima li ovo neku poantu? Jer nam vrijeme istjee,

dreknuo je Garrett.
Da, ima prasnuo je Rio u odgovor.
Pusti ga da govori jer i ja imam tota rei ledenim je
glasom dodao Steele.
Tek kada je bio siguran da Grace moe preivjeti
Elizabethino iscjeljenje, tek ju je tada odveo. Mogao je bilo kada
ubiti Farnswortha. Zato je ekao? Zato bi mu obino dijete bilo
vano?
Joe je proistio grlo. Ne ini se da mu neduna ena
previe znai.
elio je spasiti Elizabeth tiho je rekao Rio. I elio je
spasiti Grace. Nisam to shvatio sve dok se nije zbilo ono s
Maren, i rekao sam to samo Steeleu. Ali svi znate. Rekao sam
vam. Titan je ozbiljno pristupao poslu. Neuspjeh je bio ravan
sramoti i smrti. A on se svejedno odrekao prilike da zauvijek
sredi Maksimova jer se bojao pustiti Maren da provede jo jednu
no u Caldwellovim kandama. Bila je trudna, izvan sebe od
straha i zato me nazvao i izvukao je.
Mislim da tu ja nastupam Steele je otro rekao,
pogledavajui prema svojoj eni i nakratko poprimajui
izmuen pogled kao da se iznova prisjea itavog iskustva.
Banuo mi je na vrata sav izubijan. Nikada nisam vidio
toliko pretuenog tipa i to zato to je oslobodio Maren pa vie
nije mogao kontrolirati Caldwella. Maksimov mu je poslao
poruku. Ne zajebavaj se sa mnom. Nikada. A zatim je primio metak
umjesto moje ene, mog djeteta pjenio se Steele. A kada se
helikopter sruio, zatitio ju je vlastitim tijelom, i jo uvijek mi
nije jasno kako je dovraga uspio preivjeti.
340
Zato to govnar ima devet ivota namrgoeno je rekao

Garrett. Okej, kuim. Moramo ii, ali ne moramo to uiniti ne
znajui s kojim se kurcem suoavamo. Ovo je ozbiljnije od bilo
ega to smo ikada uinili. Maksimov je utjecajan diljem svijeta.
Ne vjerujem nikome izvan ove sobe, i to je injenica.
Maren je frustrirano podigla glas. Naravno da ne
oekujem da ima intubacijsku cijev u terenskom priboru. Nisi
kirurg. Jednostavno e pronai neto to moe sterilizirati i
upotrijebiti kao cjevicu. Zar niste obueni za to? Da se snaete i
prilagodite svakoj situaciji?
Njezin odgovor izmamio je ivopisnu rundu povika
hooyah, oohrah i o, da, to je naa cura.
Steele se namrtio, ali djelovao je smijeno ponosno na
svoju sitnu enicu i njezinu ilavost. To je moja ena. Niija
tua.
Mislim da nije onoliko strano koliko misli Maren je
ohrabrila svog sugovornika.
Ne moe jebeno disati i krvari kao zaklana svinja!
proderao se Conrad dovoljno glasno da ga uje i ostatak
prostorije. Kako nije strano koliko ja mislim?
Steele je iupao telefon iz Marenine ruke unato njezinoj
otroj pobuni i prijekornom pogledu koji je jamio osvetu.
Pazi kako razgovara s mojom enom i obraaj joj se s
punim potovanjem kakvo i zasluuje. Posve ga je zavrijedila
rekao je Steele smrtonosno tihim glasom. Ako kae da nije tako
strano kako misli, onda nije. Zato zaepi i poni raditi to ti
govori, inae e dodatno sjebati misiju.
Maren je zakolutala oima i otela mu telefon iz ruke,
objanjavajui potrebu da se uz pomo intubacijske cijevi ispuste
341
krv i zrak koji sprjeavaju normalnu funkciju Hancockovih

plua. Premda mu metak nije probio prsa ve samo pancirku,
udar je bio dovoljno snaan da mu slomi rebra i oteti pluno
krilo. Drugi mu je metak samo proao kroz rame pa je bilo
potrebno pobrinuti se da ne izgubi previe krvi te ga smjesta
prikljuiti na infuziju kako bi nadoknadio njezin smanjeni
volumen. Takoer je naredila Conradu da mu ubrizga antibiotik
jer mu je s obzirom na situaciju prijetio veliki rizik od infekcije.
Hoemo li zbilja svi riskirati vlastite ivote zbog
Hancocka? upitao je Dolphin, naoko ne shvaajui kako je
onako divno poslijepodne uspjelo uroditi ovom bizarnom
teorijom vladine zavjere.
Dolphin je imao razloga gajiti averziju prema tom tipu.
Primio je metak, premda je znao da ga nije namjeravao ubiti niti
je to uinio, nakon to se Hancock bacio u akciju i oteo Grace iz
ruku KGI-a. Dolphin je imao dobro pamenje i naroito je
pamtio stvari koje su ga onesposobile za akciju na dulje vrijeme.
Zauvi Dolphinovo pitanje, Maren se snanije namrtila i
spustila telefon, pritiui ga o svoje bedro kako bi priguila
zvuk.
Nekako mislim da se Eden ne bi sloila tiho je odvratila.
Kao ni ja. Spasio me. Tri puta. Brinuo se o meni. Ti, nitko od
vas, nije proveo sve te mjesece s njime kao to sam ja to uinila,
rekla je obuhvaajui sve prisutne svojim prodornim pogledom.
Bio je... ljubazan. tovie, brian. ak i kada se strano bojao;
bio je vrlo blag sa mnom, i rekao je da nee dopustiti da se bilo
to dogodi meni ili mom djetetu. Mogao je umrijeti zbog toga to
me spasio. Zamalo i jest.
342
Velik sam mu dunik hrapavo se oglasio Steele.

Dugujem mu sve.
Bilo je oito da mu teko pada pokazati slabost i otkriti
sjene koje su jo uvijek s vremena na vrijeme zastirale njegov
pogled kad bi se prisjetio koliko je malo nedostajalo da izgubi
Maren i Oliviju.
I ja potvrdio je Rio. Onime to je uinio za mene i vie
se nego iskupio za onaj put kada sam mu spasio ivot.
Spaavanje ivota timskog kolege nije vraja usluga. Ne biljei
se i ne donosi dodatne bodove. Spada u tvoj jebeni posao i ako ti
kolega strada zbog tebe, zasluio si golemu jedinicu
Svi mu dugujemo Tiho je rekao Swanny. Pogledom je
obuhvatio itavu prostoriju. On je dio Edenine obitelji. To ga
sada ini dijelom moje obitelji. A ako ste svi govorili istinu o
tome da smo svi mi jedna velika obitelj, tada to Hancocka ini
dijelom vae obitelji. Eden vam nikada nee oprostiti, a neu ni
ja, ako dopustite da umre. Niste takvi. Nikada niste bili, a
usrdno se nadam da nikada i neete
Kada konano progovori, nemilosrdan si kiselo je
odvratio Sam.
U kurac! eksplodirao je Garrett svjestan da su stvarno u
kurcu. U kurac, u kurac, u kurac, U KURAC! I puca mi kurac za
to tko e me tuiti Sari. Ako ovo nije trenutak za psovanje, to
jest? Napadno je poupao vlastitu kosu. Jebeni usrani
Hancock. Tako mi Boga, ako itko od nas pogine spaavajui
njegovo bijedno dupe, ponitit u sav Marenin trud i vlastitim
rukama ubiti gada.
Donovan je podigao ruku u zrak. Nitko nije rekao da
emo se ogluiti na njihovu molbu. Odluujemo tko ide, a tko
343
ostaje, a ne hoemo li ii ili ne. To se podrazumijeva. Neu

dopustiti ni zbog koga i ni zbog koje misije da sudjelovanje bude
obvezno. Nikoga neemo poslati na zadatak s manjkavim
informacijama i bez predodbe s ime se suoavamo.
Maren je priguenim glasom nastavila davati upute
ovjeku koji je zbrinjavao Hancockove rane, ali i pomno pratiti
sve to se dogaa, kao da sumnja da e je povesti sa sobom.
Nema anse da ostane sjediti kod kue kada joj je Hancock triput
spasio ivot. Duguje mu sav svoj ivot i nee mu se moi oduiti
ni za tisuu godina.
Ova je misija iskljuivo dobrovoljna tiho je dometnuo
Donovan. Ja idem.
I ja rekao je Rio. Ostatak njegovih ljudi hitro se sloio.
Terrence toliko dugo poznaje Rija da je i sam bio lanom Titana
kada je Rio obuavao novaka zvanog Hancock, premda to
mnogima nije bilo poznato. Rio je sumnjao da ak i Sam zna.
Budui da su svi koji su na bilo koji nain povezani s Titanom
osueni na smrt, to bi znailo smrtnu kaznu za lanove i obitelji
KGI-a.
Ali Rio nije glup ovjek. Ima odreeno osiguranje.
Svojevrsnu propusnicu. Posjeduje povei broj inkriminirajuih
informacija o visokopozicioniranim vladinim slubenicima,
domaim i stranima, i vrlo je jasno dao do znanja da e, ako mu
se bilo to dogodi, te informacije izai u javnost i razoriti itave
drave. Taj mu je as u rukavu itekako koristio u ovakvim
situacijama i jednako bi tako mogao spasiti Hancockov ivot,
pod uvjetom da se u budunosti kloni nevolja.
Ja sam za, rekao je Steele. Neka moj tim sam odlui.
Vie nije pogledavao P. J. kada su posrijedi misije koje ukljuuju
344
takve uasne okolnosti. Potivao je injenicu da se dovoljno

dobro poznaje da zna to moe podnijeti, a to ne nakon uasa
koje je pretrpjela u rukama dvojice silovatelja.
A bilo je jednako oito da je P. J. zahvalna svojem voi
tima to je nije doveo u sredite pozornosti i podsjetio na njezinu
prolost.
Ja sam za odluno je odvratila. Neu dopustiti da bilo
koja ena pretrpi ono to sam i sama pretrpjela, ako to mogu
sprijeiti.
Njezin tim - i ostali - zaueno su je pogledali. Oi njezina
mua, Colea, blistale su od ponosa. Vrlo dugo nije govorila o
tome. Bilo je to preutno pravilo. Postojalo je. Uvijek i svugdje.
Ali nikada se nije spominjalo naglas. Sve dosad. Cole je stisnuo
njezinu ruku i tiho joj apnuo neto to je mogla uti jedino ona.
Tako sam prokleto ponosan na tebe, P. J. Svakog dana
zahvaljujem Bogu to si izabrala mene. to me voli. I to sam
oenjen najsnanijom enom koju sam ikada upoznao.
Daak rumenila obojio je njezine obraze, ali s vremenom se
priviknula na Coleove javne iskaze njenosti, ljubavi i divljenja,
premda je itava stvar iziskivala mnogo truda s njezine strane.
Nitko nikada ne bi trebao podnositi takvo muenje i
ponienje. Nitko se nikada ne bi trebao osjeati posramljeno do
te mjere da poeli stati na kraj svojoj beskrajnoj patnji tako to e
si oduzeti ivot. A ona se povrh toga ispriala jer je zamalo
sjebala njihovu misiju, rekla je P. J. oiju punih plamteeg
bijesa. Ispriala se za svoju slabost, jebote, i to nije u stanju
spasiti sve te ljude jer je u tom trenutku poeljela umrijeti kako
bi konano prestala osjeati bol. Nije ni udo to je Hancock ne
moe i ne eli predati Maksimovu. Da je to uinio, kunem se
345
Bogom da ne bi postojalo ni jedno jedino mjesto na ovom svijetu

kamo bi se mogao sakriti, a da ga ja ne bih pronala i naplatila
mu svaku muku koju je pretrpjela.
Kuca na otvorena vrata, sestro rekla je Skylar, a gnjev je
zaguio njezin inae blistav i zarazno vedar osmijeh.
Nathan i Joe meusobno su se pogledali, a zatim i svoj tim
meu kojima je Swanny stajao uspravno i ukoeno. Prije negoli
su blizanci dospjeli rei bilo to, Swanny je istupio naruavajui
Riov i Steeleov primjer donoenja odluke prije svog tima.
Ja sam za, odluno je rekao Swanny.
I mi smo, rekla je P. J. istupajui zajedno s Coleom koji je
vrsto drao njezinu ruku. Ostale je zaudila P. J.-ina odlunost.
Nije tajila da bi Hancocka rado vidjela kroz svoj dalekozor na
snajperu zato to je Hancockov tim ranio jednog njezinog kolegu
kada je misija spaavanja Grace otila kvragu. Bila se zaklela da
e mu ispraiti tur ako ga ikada sretne u kakvoj mranoj uliici.
Zane i Skylar istupili su po jedno sa svake Swannyjeve
strane, ne trudei se izgovoriti ono to je njihov in
podrazumijevao. Nije bilo potrebe. Njihova su djela dovoljno
govorila.
Rekao bih da je dolo do pobune rekao je Joe
prepredeno se smijeei.
Nathan je odmahnuo glavom. A kako bi na tim iao bilo
kamo bez nas?
Svi su se usredotoili na Sama i Garretta, jedinu dvojicu
koja se nisu izjasnila.
Dobro. Ja sam za, rekao je Garrett diui ruke u zrak i
nastavljajui psovati.
346
Sam je uzdahnuo. Zar vi klinci stvarno mislite da u

pustiti da idete sami? Kurca. Idem i ja. Pa makar samo kako bih
vam svima spasio guzice.
Svi su mu odgovorili podizanjem srednjeg prsta,
razbijajui napetu atmosferu u prostoriji. Potom im je Sam
naredio da se spreme i krenu. Hancocku nije preostajalo mnogo
vremena, sudei po brazdama koje su naruavale Marenino
njeno, enstveno lice.
Samo da znate, idem i ja odvratila je Maren glasom koji
je odgovarao otrom tonu njezina mua. Marlene moe
priuvati Oliviju.
Steeleovo lice poprimilo je toliko krut izraz da bi ovjek o
njega mogao slomiti kamen dok je shvaao kako e riskirati
svoju enu - itav svoj ivot. Ali takoer je znao da Maren
predstavlja Hancockovu jedinu ansu za opstanak. Uz pomiren
uzdah koji je poruivao da mu se to nimalo ne svia, odrjeito je
kimnuo i zauzvrat dobio osmijeh pun ljubavi zbog kojeg se
rastopio od glave do pete.
Sam je dao znak da krenu. Namjeravao je nazvati Resnicka
im polete i izvui to vie informacija. Resnick e svriti od
sree kad uje da ima priliku srediti i Maksimova i Novu eru.
Sam nije prezao ni pred time da angaira i dva tima Resnickovih
tajnih operativaca, s obzirom na to da e im biti potrebna sva
mogua pomo ako kane vratiti Honor. Veliko je pitanje je li jo
uvijek iva ili ne, a ako je ve mrtva, Hancock takoer nee htjeti
nastaviti ivjeti, ako je vjerovati Conradu.
Maren je jo uvijek razgovarala s njime, strpljivo ga vodei
kroz frustraciju i bespomoni bijes koji su ga izjedali jer nije
mogao stabilizirati Hancockovo stanje. Ali Maren ga je uvjerila
347
da e, nakon to ga bude pravilno intubirao, Hancock poeti

lake disati; izdrat e tih nekoliko sati koliko im treba da
dolete, a zatim e sama moi u potpunosti procijeniti njegove
ozljede. Tuga je potom ispunila njezino srce, a suze zaprijetile
izlijevanjem, to je smjesta sakrila pred Steeleom jer bi se tip
uspaniio kad god bi zaplakala.
A zatim je, zato to je ovaj vidio njezine suze, pourila
navesti razlog - suosjeajnost - koji ju je ispunio uasom pri
pomisli da se to moglo dogoditi Steeleu pa da joj se ne bi vratio.
Ili bilo kojem lanu KGI-a.
ao mi je zbog gubitka vaeg timskog kolege, rekla je
Conradu, glasa ispunjena iskrenom tugom. Uinit u sve to je
u mojoj moi da spasim Hancocka.
Hvala ti, odvratio je hrapavim glasom.
Duo, rekao je Steele, svojim velikim dlanom pogladivi
njezino bedro i stisnuvi ga. To se nee dogoditi nikome od
nas. Mora vjerovati u to.
Maren je podigla pogled prema njemu, a zatim i svima
ostalima, trepavica vlanih od suza. Ali moglo bi, apnula je.
Uvijek postoji mogunost da u primiti ovakav telefonski poziv
i da e posrijedi biti netko od vas, a sve vas silno volim. Ne
smijem izgubiti nikoga od vas, premda znam da inite to
morate. to moramo. Samo mi obeajte da ete biti oprezni. I
obeajte mi da ete izvui tu jadnu enu iz pakla koji trenutano
proivljava. Hancock je izbavio mene, ali nju ne moe.
348
33. POGLAVLJE
HONOR se tromo osvijestila dok su se zbunjenost i strah
borili za prevlast nad njezinim umom. Glava ju je divljaki
boljela pa je pokuala podii ruku kako bi protrljala
sljepoonicu, ali nije uspjela.
Kada joj se vid razbistrio, stravina bol - prodorni osjeaj
iznevjerenosti - sasjekla ju je na komadie tako da od nje nije
ostalo nita. Tek nejasno, maglovito bie koje lebdi negdje
izmeu ivota i smrti u duhovnom svijetu. U istilitu.
Hancock je obeao da je nee predati Maksimovu.
Hancock ju je drogirao. Hancock ju je predao Maksimovu u
obliku obine poslovne razmjene. Hancocka nema nigdje na
vidiku na ovome mjestu, gdje god da se ono nalazi.
Zapitala se do koje je mjere zapravo sezala njezina
naivnost. Sva ona sranja o tome da e se rtvovati zbog opeg
dobra. Da e zahvaljujui njezinoj rtvi pasti i Maksimov i Nova
era te da vie nee prijetiti stotinama tisua nedunih ivota.
inilo joj se da je rije tek o plaenikoj razmjeni. O novcu.
Hancock nikada nije zanijekao injenicu da je plaeni ubojica.
Ali zato je bio toliko... okrutan? Toliko nehuman? Zato je
hinio ljubaznost i brinost premda ne posjeduje ni jedno ni
drugo? Ionako mu nije mogla pobjei. Pa emu onda sva ta
sranja? Zato se uope trudio utjeiti je? Radije bi prihvatila
brutalnost, pa ak i silovanje, umjesto onoga to je smatrala
prekrasnim i... iskrenim.
349
Moda se tako nosio sa svojom savjeu, ali opet, on ne

posjeduje savjest. Ne posjeduje ni srce ni duu. Ta zato onda?
Pitanje joj je odjekivalo umom sve dok nije poeljela zavritati
od frustracije. Zato je bio ljubazan prema njoj? Zato je hinio
njenost? Zato se pretvarao da mu je vana? I zato joj je, za
Boga miloga, davao lanu nadu?
To je bilo najokrutnije od svega. To to joj je ulio osjeaj
lane sigurnosti da ipak nee doivjeti ono to je ve bila
prihvatila kao svoju sudbinu.
Zvjerala je oko sebe nastojei prepoznati gdje se nalazi,
bilo to kako bi si skrenula pozornost s bezglasnog vritanja od
bola i agonije. Ali ono to je otkrila samo ju je dodatno
prestravilo i rastuilo.
Nalazila se u... kavezu. Zapea i glenjeva okovanih nalik
na ivotinju. Prostor je bio toliko malen da je bila zgurena u
neugodnom poloaju, tijela izvijena kao u kakvoj
maioniarskoj toki.
Kako glupo. Kako budalasto. Kako naivno.
Kako li se samo Hancock smijao njezinoj naivnosti. Kako li
je uivao znajui da je pretekao Maksimova, pa ak i Bristowa, i
prvi je uzeo. Malu netaknutu djevicu. Dar kojeg se navodno
osjeao toliko nedostojnim. Preplavili su je tuga i aljenje. Silno
aljenje koje nije ostavljalo prostora strahovanju pred sudbinom.
Ponovno se pomirila s njome nakon kratkog predaha. Kratkog
razdoblja tijekom kojeg si je dopustila nadu. Bila je vrlo glupa
to si je priutila nadu u zabranjeno. Znala je da ne smije, a
svejedno se prepustila tenji koja joj je zaposjela srce i ispunila
samu duu.
350
Dah joj se mahnito spoticao o usne dok se osvrtala po

svom zatvoru. Nalazila se u malenom kavezu privrenom za
strop, stoga ak i kada bi se nekako uspjela osloboditi okova koji
su joj stiskali kou i otvorila kavez, od poda ju je dijelilo vie od
tri metra. Premda se ionako nikada ne bi uspjela osloboditi.
Okovi su joj se usijecali u kou, a dlanovi i stopala trnuli od
smanjene cirkulacije zbog odvie vrstog stiska.
Osjeala je vrtoglavicu zbog visine, a njezin strah od
zatvorenih prostora djelovao je dodatno paralizirajue. itava
no provedena pod ruevinama klinike ispunila ju je prodornim
strahom od uskih, zatvorenih i zaguljivih prostora, premda je
kavez bio prozraan.
Neoekivani nalet bola vrisnuo je njezinim tijelom - ne, ona
je ispustila glasan vrisak, karakteristian za onoga tko
proivljava neizrecivu agoniju. Koa joj je gorjela. Osjeala je
kako je prodiru stravini plameni jezici. Jesu li je ivu zapalili?
Nejasno se prisjetila neega nalik na elektrini goni za stoku,
instrument koji pri dodiru s koom odailje visokonaponski ok
od kojeg su joj eksplodirali svi ivani zavretci. Imala je osjeaj
da je nakratko izgubila svijest jer nije uspijevala razabrati to se
upravo dogodilo. Samo da ovo nije prvi put da osjea takvo to.
Zatim ga je ugledala. ovjeka koji zacijelo predstavlja
Maksimova. U ruci je drao dugaki tap i pritiskao ga o njezinu
kou, izazivajui razorni elektrini ok od kojeg su joj ivci jo
uvijek poskakivali i drhtali. Ni na koji nain nije posjedovala
kontrolu nad vlastitim tijelom; miii su joj se nesvjesno trzali i
grili.
Skutrila se i zaplakala, ne samo zbog oka koji joj je
opsjedao tijelo ve i zbog Hancockove nevjerojatne izdaje. Sama
351
si je kriva jer mu je oprostila. Jer mu je poklonila svoje

povjerenje premda je dokazao da ga ne zasluuje.
Ali to nije nimalo ublailo njezinu agoniju. Hancock je
uinio ono to nikomu i niemu nikada nije uspjelo.
Slomio ju je.
Ne bombardiranje klinike. Ne Nova era. Ne Bristowljeva
dva pokuaja silovanja. Pa ak ni ovaj upak koji stoji pokraj
njezina kaveza s predatorskim sjajem u oima. Uivao je u bolu -
nanoenju bola. Hranio se njime. Da je mogla vidjeti bilo to nie
od njegove glave, bila je uvjerena da bi ugledala erekciju,
jednako kao i na Bristowu kada ju je ozlijedio.
Ali ni jedan od tih mukaraca, ni Bristow ni Maksimov,
nisu je uspjeli slomiti niti e to uiniti.
Hancock ju je slomio, i vie joj nije bilo vano hoe li ivjeti
ili umrijeti. Vie nije marila za to to e joj uiniti jer se nita nije
moglo mjeriti s onime to joj je Hancock ve uinio.
Mislim da u te malo zadrati prije nego to dojavim
Novoj eri za svoje dragocjeno otkrie razmiljao je naglas,
kruei oko njezina kaveza. Iznenaujue si snana. Za enu,
dodao je uz prijezirni osmijeh odajui svu silinu gaenja koje je
oigledno osjeao prema slabijem spolu. Mislim da e me
dugo zabavljati. Predstavljat e mi izazov, a ja zaista volim
dobar izazov. Ali slomit u te. Nauit e sve to se trai od
tebe.
Ne moe me slomiti, tiho je odvratila Honor, prvi put
progovorivi.
Glas joj je zvuao odsutno, gotovo nezainteresirano, kao
da razmilja o neem drugom, a on je pritom ometa. Nee mu se
svidjeti nemogunost da posve zaokupi njezinu pozornost.
352
Navikao je na svaije potovanje. Ba teta, jer e za njezino

ostati uskraen.
Djelovao je pomalo zbunjeno, naoko osjetivi neto onkraj
njezina neposluha kojim bi se takva izjava obino protumaila.
A zato? upitao je blagim glasom koji joj je govorio da
ga nije razljutila. Jo. Ne, bio je iskreno znatieljan.
Srela je njegov pogled, svjesna kako je njezin prazan.
upalj. Beivotan. Izgubljen. Maksimov je suzio oi kao da vidi
sve ega je bila svjesna. A iz nekog nepoznatog razloga, imala je
dojam da mu to smeta. to je bilo smijeno s obzirom na to da je
uivao muiti ljude sve dok ne postanu beivotni i izgubljeni
kakva je ona ve bila, a tek je zapoeo svoje iivljavanje nad
njom. Moda se ljutio samo zato to ne predstavlja razlog zbog
kojeg se ve distancirala od ovog svijeta - i stvarnosti.
Zato to ne moe slomiti ono to je ve slomljeno
proaptala je kroz otupjele usne.
Nakratko je razmislio o njezinim rijeima, i moda je to
samo umislila, ali mogla se zakleti da mu se pogled nekako
promijenio i smekao. Ali moda se samo konano oprostila s
posljednjim trakom razuma koji ju je dosad sluio jer vie nije
imao svrhu. Nije joj trebala zatita. Nikakav zaklon.
Da je barem...
Nije se ni trudila osjeati sram ili kajanje jer si nije uspjela
oduzeti ivot. Da je barem imala pojma o Hancockovoj
nadolazeoj izdaji, istog bi si trenutka bila prerezala karotidnu
arteriju i svima im osujetila planove. Hancocku, Maksimovu i
Novoj eri.
353
Maksimov je pritisnuo prekida zbog ega se kavez

pribliio podu, a zatim gurnuo ruku kroz ipke i prstima lagano
pogladio zavoje na njezinim zapeima, prouavajui ih.
Bit e da je tako" promrmljao je. Ali to emo jo vidjeti,
zar ne? Ali, eno, nemoj misliti da mi se moe oduprijeti.
Poalit e istog trena.
Honor mu je uzvratila slabanim osmijehom koji je
odgovarao njezinu ispraznom pogledu pa slegnula ramenima
najvie to je mogla u svom skuenom zatvoru. Nemam ti se
razloga odupirati. Moja je sudbina zapeaena. Znam to mi
slijedi. Nemam razloga ivjeti, pa zato bih onda oteavala svoju
neminovnu smrt tako to u boriti protiv neizbjenoga?
Ponovno se namrtio, kao da nije siguran to bi mislio o
njoj. Kao da nikada nije sreo nekoga nalik na nju. A sudei po
izrazu na njegovu licu, nije bio ljubitelj nedokuivih zagonetki.
Svaki bi je idiot bio u stanju prozreti. Nije potrebno znanje
atomske fizike da bi prepoznao ovjeka koga su kuali preko
svake granice. Koji je postao samo isprazna ljutura nekadanjeg
ljudskog bia. Nita joj nee moi nauditi bez obzira na to to joj
uine odsad pa nadalje, sve dok se udovita ne zasite svoje
bolesne, zvjerske igre i konano je predaju vjenom spokoju i...
miru.
Zatvorila je oi, zamiljajui kako se odmara s anelima.
Gotovo je osjeala meki dodir njihovih krila i utjehu njihova
zatitnikog zagrljaja.
Uskoro, apnula je samoj sebi. Uskoro.
354
34. POGLAVLJE
IM se KGI ukrcao u mlanjake, Sam je izvukao svoj

satelitski telefon i utipkao niz brojeva koji e mu omoguiti
pristup Resnicku bez obzira na vrijeme dana ili okolnosti.
Resnick se javio nakon drugog zvona, glasa oprezna i napeta.
Same rekao je umjesto pozdrava.
Adame suho je odvratio Sam.
Sad kad smo ugodno proavrljali, emu dugujem ovu
neoekivanu ast?
U glasu mu se osjetio teki sarkazam, ali Sam ga je
ignorirao. Volio je podbadati Resnicka, ba kao to je volio
podbadati Hancocka kad god bi uhvatio priliku, ali sada je rije
o poslu i nema mjesta za zajebanciju.
Ne traim uslugu rekao je Sam.
Hvala kurcu na tome promrmljao je Resnick. Nauio
sam da me tvoje usluge obino zamalo dou glave.
Jo si iv istaknuo je Sam. Sluaj, to kada bih ti rekao
da se spremamo zauvijek smaknuti Maksimova te da postoji
mogunost da emo zajedno s njime srediti i Novu eru?
Zauo se krkljaj kao da ovaj je upravo povukao dim
cigarete i u naletu ga uzbuenja ispuhnuo kroz usta i nosnice.
Sere. Nema jebene anse. Poludio si.
355
Glas mu je potom postao sumnjiav. Godinama lovimo

Maksimova. Jebote, svi godinama love tog gada i nitko mu se
nikada nije uspio dovoljno pribliiti da ga sredi pa ostao iv.
Zna za Titan blago je odvratio Sam, svjestan da e
podsjeanje na njih samo raspizditi Resnicka. Naroito za
Hancocka. A Hancock ga ve dugo lovi. Dvaput mu se pribliio
pa ga na kraju pustio kako bi spasio nedunu osobu.
Resnick je frknuo. Hancock bi izdao vlastitu mater da
ispuni svoju misiju.
E, tu se vara odvratio je Sam, smrtonosno tihim glasom
koji je bezobrazno poruivao Resnicku da ne zna kurca o
Hancocku. Maksimov je ovog puta gadno sjebao. Doepao se
neeg vrlo vrijednog Hancocku i vjeruj mi kad ti kaem, dani su
mu odbrojeni.
Reci nam kako emo preko Maksimova doi do Nove
ere. Uzbuenje se osjetilo u Resnickovu glasu, a Sam je uo
kako otro uvlai i ispuhuje dim cigarete.
Ne mogu nita obeati, ali ono to Maksimov ima, a to
Hancock eli, takoer eli i Nova era i obilno e platiti kako bi to
dobila. Planirali su lairati razmjenu, smaknuti Maksimova, a
zatim dogovoriti slinu stvar s Novom erom.
Dakle, pravi kaos tono je pretpostavio Resnick.
Upravo tako
to to Maksimov ima da ga i Hancock i Nova era toliko
oajniki ele? upitao je Resnick.
enu tiho je odvratio Sam.
Resnick je zastenjao. Jebe mi sve. enu? Vi Kellyjevi i
vraje ene. Kunem se Bogom... A zatim ga je, kao da je tek
356
tada shvatio to mu je Sam zaista rekao, obuzeo ok. Hancock

je popizdio zbog neke ene?
Nastupila je duga tiina dok se Resnick polako borio sa
svim koji kurac mislima za koje je Sam znao da mu sigurno
kolaju umom.
Okej, koliko god okantna injenica da je Hancock
poludio zbog neke ene bila, kakve jebene veze ima Nova era s
tom istom enom?
Je li ti poznato ime Honor Cambridge? upitao je Sam.
"Naravno. Poginula je u napadu za koji je odgovornost
preuzela Nova era. Na humanitarni centar u kojem su radili
veinom volonteri, lijenici i medicinske sestre sa Zapada.
Preivjela je.
Vraga jest zatektao Resnick. Nitko nije preivio.
Preivjela je tiho je ponovio Sam. Ne samo da je
preivjela ve im je uspjela bjeati vie od tjedan dana. Zbog nje
su lanovi Nove ere ispali slabii i budale. Poteno su se
osramotili, a ona je postala simbol nade za ugnjetavani narod.
Nova era silno je eli. Sjebali su Maksimova prilikom jednog
dogovora. To nikad nije dobra ideja. Bristow, ovjek za koga je
Hancock radio kao tajni agent kako bi se pribliio Maksimovu,
doznao je da je Honor preivjela i poslao Hancocka da je
pronae prije Nove ere. Bristow je elio mjesto u
Maksimovljevoj organizaciji. Stoga je namjeravao predati Honor
Maksimovu, a zatim ju je Maksimov trebao vratiti Novoj eri za
mnogo vie novca nego to su ga bili prvotno zajebali.
Dobro zamiljeno je rekao Resnick. To ima smisla. Sve
do onog dijela kad je Hancock poludio zbog toga to Maksimov
357
dri ensku koju mu je Hancock planirao predati od samog

poetka.
Gledaj, zna sve to i ja osim da je Conrad, Hancockov
prvi ovjek, rekao da je, no prije nego to su trebali obaviti
razmjenu, Hancock otkazao itavu stvar. Dosjetio se da bi mogli
lairati razmjenu i iznenaditi Maksimova pa ga smaknuti na licu
mjesta. Bolio ga je kurac za Maksimovljeve veze i sve do kojih bi
mogao dovesti Interpol, ClA-u i bogzna koga sve ne. elio je
samo smaknuti Maksimova kako se ovaj nikada ne bi doepao
Honor.
Stvari oito nisu ile po planu, inae me ne bi zvao,
mrano je odvratio Resnick.
Hancock je izgubio jednog ovjeka. Nekoliko ih je
ranjeno. Jo se ne zna to e biti s njime. Nisam siguran ni je li
jo uvijek iv. Ali njegov nas je prvi ovjek nazvao i zamolio za
pomo. ele izvui Honor iz Maksimovljevih kandi i nije ih
briga na koji nain. Tip je sadistiki kurvin sin i svaki sat koji
provede s njime predstavljat e pravi pakao.
Poslat u tim Kylea Phillipsa i druga dva. Trebat e vam
svi ljudi do kojih moete doi. Pretpostavljam da si ve okupio
sve svoje raspoloive ljude.
Sam ga nije udostojao odgovorom na to pitanje.
Poslat u ti koordinate i trebam tvoje ljude u zraku za
najvie pola sata. I, Adame?
Ha?
Dvije stvari. Radimo naslijepo, stoga trebam sve do jedne
informacije koju ima o Maksimovu. Boli me kurac za to koliko
su povjerljive. Trebaju mi i to odavno ako je namjeravamo
spasiti i srediti Rusa.
358
Rijeeno. Druga stvar?

Honor Cambridge jest poginula u napadu. Ne smije
otkriti injenicu da je preivjela. Ne jo. Ako uspijemo doi do
nje na vrijeme kako bismo joj spasili ivot i vratili je kui i
njezinoj obitelji, tada e se moi potajno otkriti da je spaena u
zajednikoj akciji specijalnih operativaca.
Resnick je prezirno otpuhnuo. Kao da e takva
informacija moi ostati tajnom ili tihom. Mediji e od nje
napraviti cirkus.
359
35. POGLAVLJE
RUEVNA seoska koliba usred pripizdine u Zapadnoj

Virginiji u koju su se sklonili lanovi Titana zaudarala je na krv i
smrt. Resnick je gunao kako i nije udo to nitko nije uspio
pronai Maksimova s obzirom na to da se sastajao s ljudima na
takvom zabaenom mjestu.
Rio ih je prevodio zato to su ga lanovi Titana poznavali.
Premda ga to nije spasilo od nadobudnog prsta na okidau u
posljednjih nekoliko situacija kada su se presjekli putevi Titana i
Rija.
Conrad ga je doekao na vratima, pogleda ispunjena
bolom. Mojo, protisnuo je.
Rio je nakratko sklopio oi. Volio je Mojoa. Bio je povuen
ali izmuen, poput mnogih drugih u Titanovim krugovima. Ali
Mojo je bio vjeran do smrti i njegova je pogibija Rija pogodila
snanije nego to je oekivao nakon toliko vremena.
Bio je odustao od tog ivota. Vjeno u sjeni, vjeno
hodajui po tankom rubu izmeu dobra i zla. Katkada je zlo bilo
ispravno. A katkada je dobro bilo uasno. Ali ugledavi ljude
koji su ga neko slijedili kao to sada slijede Hancocka, vratile su
mu se uspomene na mnoge stvari koje je nastojao zaboraviti.
ao mi je rekao je Rio doputajui tuzi koju je osjeao da
mu se osjeti u glasu. Bio je dobar ovjek. Pogledao je prema
360
vratima, gdje je Conrad bio krpao svog timskog vou.

Hancock?
Conrad je priao Maren koja je ve pregledavala
Hancocka. Bio mu je dao sredstvo protiv bolova, ali ne dovoljno
da mu odve uspori disanje jer nije mogao znati teinu ozljede
na njegovim pluima. Depresor sredinjeg ivanog sustava
mogao bi pogubno djelovati na oslabljena plua i odve plitko
disanje.
Maren se nagnula nad Hancocka, a ovaj joj je uputio
letimian tupi pogled u kojem je bljesnula spoznaja. I olakanje.
Maren. Hvala Bogu. Trebam te. Liznuo je svoje suhe
usne. Uzeli su je. Nisam je spasio kao tebe. Moram bolno je
rekao.
Hancock odvratila je hinei strogost i podboivi se o
kuk. to sam rekla o igranju orujem?
Steele je nijemo priao svojoj eni im je krenula prema
Hancocku, te je uvidio kako se Hancock smijei. Gad se doista
smijeio, ali jednako je brzo prestao, a u oima su mu bljesnule
tolika bol i tuga da je Steele ostao bez daha. A bilo je potrebno
itekako mnogo da izazove takvu reakciju u Steelea. Maren je to
takoer zamijetila jer su joj raznjeene oi bile vlane. I dok je
ostatak KGI-a imao... zanimljiv... toplo-hladan odnos s
Hancockom, Maren ga je otvoreno voljela. Bila mu je odana i,
pa, znala je biti prilino estoka kad su u pitanju ljudi iza kojih
stoji.
Koliko je loe? izravno je upitao Hancock kroz vrsto
stegnutu eljust. Jamano je trpio stravine bolove. Znoj mu je
rosio elo, a blijedo lice brazdale duboke bore. Odjednom je
izgledao mnogo starije, premda je prije izgledao bezvremenski.
361
Bio je to dio njegove kameleonske sposobnosti da djeluje kao da

mu je bilo gdje izmeu srednjih dvadesetih i etrdesetih godina.
Trenutano je izgledao iscrpljeno i krajnje izmodeno.
Moram se moi kretati. Nemam mnogo vremena. Tuga
je preplavila njegov pogled, a na Steeleovo sve vee
zaprepatenje, u ogrubjelim mukarevim oima zasjale su suze.
Moda sam ve zakasnio promuklo je rekao.
Preivjet e vedro je odvratila Maren. Conrad je
odradio izvrstan posao s obzirom na raspoloiva sredstva.
Zasluuje pohvalu. Spasio ti je ivot.
Samo sam odradio svoj prokleti posao prasnuo je
Conrad, bijesan zbog velianja injenice da je spasio vou svog
tima. Kao da bi pristao uiniti bilo to drugo.
Steele je naglo pogledao Conrada, ledenim i bezizraajnim
pogledom kakav je Hancock obino posjedovao. Pazi kako
razgovara s mojom enom prosiktao je.
Conrad mu je uzvratio sumornim pogledom. Nisam htio
biti bezobrazan, dr. Steele. Ali on je moj voa. Dao bih svoj ivot
za njega.
Odbij, Conrade obrecnuo se Hancock. Nemamo
vremena za ta sranja. Zatim je pogledao Maren, primio njezin
dlan i stisnuo joj prste, to se bi moglo protumaiti kao
romantina gesta da Steele nije znao to je posrijedi.
Shvati me, Maren. Moram doi do nje. Svaki sat... Svaka
vraja minuta koju provede u njegovim rukama... Utihnuo je i
zatvorio oi, ali ne prije negoli je itava prostorija nazrela tugu i
strah u njegovim oima, prenerazivi lanove KGI-a.
362
Svjedoili su neem mnogo vanijem od trenutka kada su

Steelea, nekadanju santu leda, rastopile sitna plavooka ena i
preslatka djevojica posve nalik na svoju mamu.
Pogledi su varirali od zaprepatenja, preko zadovoljstva,
do nevjerice i posvemanje zbunjenosti.
P. J. nije izgledala izmueno, kao to je bilo za oekivati.
Da, trebalo je vremena da se navikne ne reagirati na spoznaju o
tome da neka ena biva zlostavljana, ali postala je vjetija u
skrivanju svoje reakcije.
Hancock se potom okrenuo Resnicku i ravnoduno
preletio pogledom preko timova za leima ovjeka komu je iz
usta visjela nezapaljena cigareta. Zatim je vratio pogled na
Sama, prouavajui ga i mjerkajui, postavljajui mu nijemo
pitanje.
Moe mu se vjerovati, rekao je Sam. Treba nam sva
snaga koju moemo dobiti. Nee biti lak zadatak smaknuti
Maksimova, ali najprije ga moramo pronai, a Adam se u
prolosti u tome pokazao naroito korisnim.
Ti bi to prvi trebao znati kiselim je tonom odvratio
Resnick. Upucao si me i provalio u moje raunalo.
Hancock se nije trudio iskazati lano kajanje. Svi su znali
da njihovi poslovi predstavljaju nezavidne misije i svi su
prisutni svojevremeno u ime dobra bili prisiljeni prekriti osobni
moralni kodeks.
Hancock se ogluio na Resnickovo podbadanje i ponovno
se zagledao u Maren. Cope je ranjen. Mora ga pregledati.
Vipera takoer. Sama si rekla da ne umirem. Jo. Pobrini se za
njih.
363
Zatim se otro zagledao u Rija i Sama koji je stajao pokraj

Hancockova biveg voe. Premda je Sam prevodio KGI, nije mu
smetalo to se Hancock obraa Riju. Rio je za Hancocka
predstavljao ono to Sam predstavlja za Rija i ostatak KGI-a.
Honor je prioritet. Boli me kurac za Maksimova. Ostavi
to za neki drugi dan. Neki drugi put. Uvijek e postojati druga
prilika. Ali ne i druga Honor. Ona mora biti na prvom mjestu.
Zakuni se. Mora biti na prvom mjestu.
Rio je kleknuo i ratnikim stiskom primio Hancockovu
neozlijeenu ruku.
Ima moju rije, brate.
Bio je to prvi put da je Rio ukazao na neko snanu
povezanost s ovjekom koga je obuavao. A Sam je znao kako se
Hancock osjea. Svi prisutni znali su kako se osjea. Svi su se
svojevremeno zatekli u situaciji u kojoj je ena koju vole morala
doi na prvo mjesto. Ispred misije i opeg dobra. I u kojoj je
katkada dobro jedne osobe itekako prednjailo pred dobrom
veine.
Ve radim na tome da ga lociram, ubacio se Resnick.
Mogao bi biti bilo gdje na svijetu, ali radim uz pomo podataka
o trenutanoj lokaciji i njegovih tajnih skrovita za koje znam.
Nikada nije bio problem locirati Maksimova, ve smaknuti tog
gada. Pravi je strunjak u bjeanju. U jednom je trenutku tu, a u
drugom je ve ispario.
Bio sam umiljen bolno je priznao Hancock
pogledavajui prema Swannyju, svojevrsnom urjaku. Trebao
sam joj dati ureaj za praenje kao ti Eden. Jednostavno nije bilo
mnogo vremena i bio sam uvjeren da u ga moi srediti, a da se
Honor nee ni probuditi.
364
Zato si je drogirao? srdito je upitala P. J.

Njezini su je timski kolege oprezno pogledali, a Cole se
namrgodio i privukao svoju enu blie sebi.
Uinio si je bespomonom i nisi se pripremio za najgori
mogui ishod. Uvijek se treba pripremiti za najgori moi ishod
rekla je promuklim glasom.
Hancock je zamirio. Nisam imao izbora. Radio sam bez
sigurnosne mree. Nisam imao rezervni plan. Maksimov je elio
da je takvu dostavim i morao sam sve urediti da izgleda kako
treba, inae mu se nikad ne bismo uspjeli dovoljno pribliiti da
ga sredimo. Premda nam to nije previe pomoglo.
Zvuao je ogoreno i prezrivo prema samome sebi.
Otkrio sam dounika unutar Bristowljeve organizacije, ali
oigledno je postojao i drugi. Ili to ili je netko od mojih ljudi
korumpiran, a u to ne mogu povjerovati.
Zna da se ne smije oslanjati na pretpostavke ispalio je
Rio korei svog nekadanjeg ovjeka.
I sam ih poznaje, Rio. Pogledaj ih. Pogledaj njihova lica i
promotri to osjeaju prema Honor. Zatim mi reci da ju je - da
nas je - netko od njih izdao.
"Kakva je teta, Maren? upitao je Steele prekidajui
napetu razmjenu. Je li sposoban? Zato to se neu libiti ostaviti
ga po strani ako mislim da bi netko od naih mogao stradati
zbog njega.
Okrhnuti komadi slomljenog rebra ustro je odvratila.
Pancirka mu je spasila ivot, ali iz tolike blizine i s obzirom na
kalibar metka, sretan je to mu metak nije probio prsluk. Conrad
je smanjio pritisak na plua ispustivi tekuinu i zrak kako bi
365
mogla normalno raditi. Ne kaem da je spreman za rat, ali

izdrat e. Pod uvjetom da odmara i miruje do polaska.
Hancock je kimnuo, iznenadivi Sama svojom
poslunou. Sudei po bljedilu i znoju, Hancock je patio mnogo
vie nego to je elio priznati. Ali njegov tjelesni bol bio je ne
zamjetan u odnosu na emocionalnu bol.
Idemo onda pronai tog govnara i smaknuti ga, rekao je
Garrett, oglasivi se prvi put.
Svi prisutni - KGI, Titan i Resnickovi timovi - jednoglasno
su ga podrali. Neduna ena nalazila se u rukama udovita i
premda je sama ta injenica bila dovoljna da se bace na
zaustavljanje najopasnijeg ovjeka na svijetu, posrijedi nije bilo
koja ena.
Rije je o jedinoj eni zbog koje je Hancock pokazao
ikakvu naznaku ranjivosti, a to ju je inilo samo jo vanijom.
366
36. POGLAVLJE
HONOR je leala u svom kavezu, sklupana i obamrla.

Osjeala je Maksimovljevu frustraciju, njegov rastui bijes. I
njegovu zbunjenost zbog Honorine sposobnosti da izdri
njegove opetovane pokuaje da joj naudi. Ali jednostavno nije
nita osjeala. Bilo je teko nauditi nekome kome jednostavno
vie nije stalo i tko nema razloga ivjeti.
Nije se zavaravala. Nitko je nee spasiti. Kada se
Maksimov zasiti svojih igrica, pobrinut e se da dobije jedino od
nje to mu preostaje. Novac. I to novac Nove ere. Znala je da e
taj trenutak ubrzo doi jer je svakim danom - a izgubila je pojam
o tome koliko ih je prolo - postajao sve razdraeniji i
razoaraniji jer mu njegov plijen ne prua zadovoljstvo na kakvo
je raunao.
Osjetila je promjenu na njemu kada je tog jutra uetao u
skuenu prostoriju bez prozora s ijeg je stropa visio njezin
kavez. Nije se potrudio dati joj hrane ni vode. Ionako ne bi
mogla jesti. Sve bi povratila. No za vodu je bila spremna prodati
duu, ali tada se sjetila da je vie ne posjeduje.
Mrtvi ljudi ne posjeduju duu, ni bilo to drugo.
Pokazala si se pravim razoaranjem razdraeno je rekao.
Gotovo nalik na dijete kome je uskraena omiljena igraka. Ali
opet, Maksimov nije drugo doli razmaeni nasilnik, naviknut
istjerivati vlastitu volju.
367
Silno je navikao da ga se boje u tolikoj mjeri da moe

manipulirati ljudima i podinjavati ih svojoj volji, ali s Honor je
posve podbacio.
Odlazim na neko vrijeme, rekao je uz zlokoban osmijeh
koji bi je neko uplaio. Nova era ne moe doekati da im
dopadne aka. Uskoro ide na put. Vjerujem da zna kamo.
Barem ti jezik nee stvarati prepreku.
Nije reagirala. Nije mu eljela pruiti to zadovoljstvo.
Uostalom, time e doi na korak blie smrti, stoga ga je doekala
rairenih ruku. Vjerovala je da e je zadrati jo nekoliko dana,
odluan zabaviti se, i to je jo vanije, odnijeti pobjedu u toj
njihovoj igri nadmetanja volje.
Kad bi samo znao. Nema nikakve borbe. Nije imala
razloga za borbu. Sada se samo eljela odmoriti. I nadati se da e
pronai mir u sljedeem ivotu, premda je njezina vjera bila
toliko poljuljana da vie nije bila sigurna to je eka nakon smrti.
Previe je puta svjedoila pobjedi zla da bi bila uvjerena da
dobro postoji. Da ipak pobjeuje te da oni koji se bore na strani
dobra bivaju nagraeni u svom konanom poinku.
Nije se ak ni potrudio udariti je na odlasku. Nije je
pokuao nagnati da krikne od bola. Moda je znao da nee biti
nimalo uspjeniji nego prije.
Jednostavno se okrenuo na peti i odmarirao iz prostorije,
zalupivi vratima za sobom. ula je itanje zrane komore kada
se soba zapeatila. Bila je to neprobojna soba s armiranim
zidovima. Vjerojatno negdje u podzemlju, premda je tek
nagaala po mirisu vlage i injenici da prostorija nema prozore,
ve samo fluorescentno svjetlo koje je neprestano gorjelo,
sprjeavajui je da u bilo kojem trenutku pronae utjehu u
368
spokojnom zagrljaju tame. Jo jedan pokuaj da slome ono to je

ve slomljeno.
Prikovala je pogled za zid na suprotnoj strani prostorije i
poela risati slike u svojoj glavi, stvarajui vihor boja i
prizivajui uspomene na svoju obitelj. Neprestano se vraala
tom ritualu, naroito dok bi je Maksimov muio. Gradila je zid
oko sebe zato to joj najgore tek slijedi, a samo zato to je ekala,
prieljkivala, udjela za olakanjem koje e joj smrt naposljetku
donijeti, ne znai da e umrijeti vritei, preklinjui i plaui.
U njoj moda vie nema ponosa, ali ovdje nije rije o
ponosu, ve o tome da im ne prui konanu pobjedu tako to e
gledati njezinu muku i naslaivati se. Otii e u smrt tiho i
spokojno kao nitko dosad.
To je obeala samoj sebi. I svojoj obitelji.
PROBLEM je, kao to sam siguran da zna, Hancock, u

tome to je teko pristupiti Maksimovljevu sklonitu. Tip je
oprezan, paranoian gad koji posjeduje skrivene kutke i rupe
koje ovjek lako moe previdjeti kad mu se nalaze ravno pod
nosom, rekao je Resnick.
Hancock je kimnuo, sporije nego to je elio. Jo se uvijek
borio za zrak, ali bio je apsolutno usredotoen na to da pronae
Honor, a ovo je bila njihova trea potraga. Ponestajalo im je
vremena i oaj ga je guio.
Netko se kree u sjevernom krilu.
Doprvi kroz slualice, P. J.-in glas odraavao je
neuobiajeno uzbuenje. Ona, Cole, Skylar i dva Resnickova
369
snajperista okruivala su zdanje dok su se ostali rasprili

uokolo, zauzimajui poloaj na svim moguim ulazima.
Postavili su eksplozive uz dva betonska zida kako bi
probili rupe, stvarajui dodatne ulaze. Sada su samo ekali znak
za pokret.
I u junom, javio se Cole. ini se da su uvari.
Hancock je osjetio plamiak nade u svojoj utrobi, unato
tomu to se svim silama trudio oduprijeti razoaranju. Iznova.
Ali druga nastamba koju su pretraili bila je prazna. Ovo je prvi
put da su naili na bilo kakav znak ivota.
Treba nam broj toplinskih oznaka ubacio se Hancock.
Istina, bio je ranjen, ali nije bio onesposobljen i nije
namjeravao stajati po strani. Ovo je njegova misija. Sam ju je
sjebao. Sam e vratiti Honor bez obzira na sve.
Ja imam tri obavijestila je P. J.
Ja dva rekao je Cole.
Netko je u dvoritu tiho je rekao Edge. ini mi se da se
spremaju izii.
Hancockovo je bilo ubrzalo, kao i njegovo disanje, za to je
platio kada mu se pluno krilo rairilo, a bol proparao prsa. Ali
ignorirao ga je jer, ako se netko kree, to vjerojatno znai da je
Honor ovdje i da se Maksimov sprema predati je Novoj eri. Nije
zakasnio.
Tuga mu je izjedala utrobu. Nije prekasno da je spasi od
Nove ere, ali je prekasno da je izbavi od viednevne muke
kakvu god da joj je Maksimov priutio.
Iskljui to. Steele mu je rekao da iskljui osjeaje, a tip ima
iskustva s time. Gotovo je izgubio Maren, a s njome i svoju
elinu volju. Hancock nee pomoi Honor ako poludi. Nee joj
370
pomoi ako poludi od tuge. Mogao bi je stajati glave, kao i

ostale.
Zadrite poloaje naredio je Sam. Vozilo prolazi kroz
prednje vratnice. im dam zeleno svjetlo, upadamo. Moramo
biti brzi. Zaboli me hoemo li napraviti nered. Samo se pobrinite
da Honor ne strada u unakrsnoj vatri.
Svi su dobili naredbe, stoga je radiovezom zavladala
tiina. Snajperi e skinuti mete im se uvjere da time nee
ugroziti Honor.
Jedna je toplinska oznaka posve mirna i naizgled visi u
zraku, tiho je rekla Skylar.
Hancock je znao da ne bi naruila tiinu da nije posve
sigurna da je rije o Honor.
Dajte mi trenutak da bolje pogledam, rekla je. A zatim je
opsovala, na to se Hancocku sledila krv u ilama.
Nalazi se ispod kue. I oznaka je slaba. Kladim se da je u
pitanju podzemni bunker. Armirani zidovi. Upravo onakvo
mjesto na kakvom se dre zarobljenici.
injenica da je Skylar rekla kako je izvor topline posve
miran Hancocka je jo uvijek ispunjavala panikom. Kao i da je
slab. Ali ne. Toplina znai ivot. A ako je Skylar u pravu to se
tie podzemne prostorije s armiranim zidovima, to objanjava
slab signal. Ali ne i mirnou.
Ali iva je, i to je jedino na to se mogao usredotoiti, inae
e poludjeti.
Pokrivajte me tiho je rekao Hancock. Idem u podrum.
Rio je opsovao. Ne bez pojaanja. I ne trudi se prepirati sa
mnom.
Hancock se slabano nasmijeio. Vie nisi moj voa, Rio.
371
To ne znai da nisi jedan od mojih ljudi bijesno je

odvratio Rio.
Rio i ja uvat emo ti lea dok ostali iste put rekao je
Conrad stavi na Riovu stranu.
Vozilo se zaustavilo. Tri mukarca. Nitko drugi. Svi su
unutra. Moramo krenuti rekao je Nathan.
Idemo zareao je Sam.
I tada je nastupio kaos.
Prolomila se pucnjava. Eksplozija je potresla tlo, gotovo
bacivi Hancocka na koljena, ali Rio i Conrad pomogli su mu
dok su jurili u kuu, tragajui za putem koji e ih odvesti ispod
razine tla.
Resnickovi timovi nagrnuli su u prostorije, skidajui svaku
metu na svom putu. Hancock je razmiljao samo o tome da
pronae put za podrum. Rio i Conrad okruivali su ga, ali nije
usporio ili ekao na njihovu zatitu. U jednoj je ruci nosio
jurinu puku, a pitolj u onoj drugoj, jer je u rame s te strane
primio metak.
Prva pretraga prizemlja nije urodila plodom, stoga je
Hancock estoko opsovao. to im promie?
Smiri se i usredotoi se, tiho je rekao Rio. Potom je stao
govoriti u mikrofon: Sky, moe li nam rei poloaj toplinske
oznake pod zemljom? Nismo klinca nali. Trebamo te.
Ispod vas. Tono ispod vas smireno je odvratila Skylar.
Stojite nad njom. Tu je.
Hancock se bacio na koljena, kao i Conrad i Rio, te su
poeli opipavati pod u potrazi za kakvih vratima. Hancock je
zatim uspravio glavu i pogledom pretraio zidove. Prekida,
372
naravno. Nisu pronali nikakva vrata; pod je bio naoko

besprijekoran.
Prekidai, zareao je u Conradovu smjeru. Isprobajte ih
sve. Na desnoj strani postoji cijeli red prekidaa. Jedan mora
otvarati podna vrata.
Conrad je pohitao i poeo jedan za drugim pritiskati
prekidae. Stigavi do posljednjeg, Rio je posrnuo i umalo
propao kada se pod poeo razmicati, otkrivajui stubite.
Hancock nije gubio vrijeme. Iz podruma je dopiralo arko
svjetlo i kupalo malenu prostoriju. Stutio se niza stube,
spreman na najgore, ali ak ga ni to nije moglo pripremiti na ono
to je otkrio.
Koljena su mu zakazala, a eludac poskoio kada je
ugledao nevjerojatno maleni kavez kako visi sa stropa i vrsto
klupko Honorina tijela, stijenjeno u skuenom zatvoru.
Kavez se poeo sputati te je iznenaeno uoio kako Rio
stie prekida, na to se kavez polako spustio sa stropa.
Hancock je pohitao naprijed osjeajui kako mu srce nabija
u grlu, a zatim gotovo iskae iz prsa kada ju je pomno
promotrio.
Honorina zapea i glenjevi bili su oteeni i krvavi, a
koa razderana od preuskih okova. Zato? Ionako nije mogla
pobjei iz kaveza. Ali opet, Maksimov uiva u nanoenju boli i
patnje.
O, Boe.
Ispustio je zvuk slian ranjenoj ivotinji, a nije ni shvatio
da dolazi od njega.
Honor je bila u uasnom stanju. Kosa joj je bila zamrena;
lice prepuno masnica i krvavo. Jo gore, na podu ispod mjesta
373
na kojem je visio kavez nalazio se jebeni elektrini oker. A tijelo

su joj prekrivale opekline na mjestima gdje ju je Maksimov oito
opetovano ozljeivao.
Suze su mu zamaglile vid te je zaurlao od bijesa, drui
po itavom tijelu. Zgrabio je reetke kao da ih pustom voljom
moe slomiti i osloboditi je.
Nita ga nije moglo zaustaviti. Rio i Conrad shvatili su da
je uzalud nastojati ga smiriti pa su umjesto toga potraili nain
da otvore kavez. Kada su konano uspjeli, Hancock je ve
raskrvario i ogulio dobar dio koe na rukama u pokuaju da je
izbavi.
Naglo je povukao vrata, a zatim zastao, kiptei od
frustracije.
Klju promuklo je rekao. Gdje je jebeni klju da joj
skinem te jebene okove?
Conrad nije prozborio ni rije. Samo se progurao pokraj
njega izvlaei set za obijanje brave iz svojih vojnikih hlaa i
poeo oslobaati Honorine udove.
Posve obuzet potrebom da pronae i oslobodi Honor,
Hancock nije ni zamijetio da su joj oi otvorene. Sledio se, zurei
u njezine posve beivotne oi. U njima nije bilo iskre. Samo
tupilo. Nije reagirala ni na koji nain, niti pokazala kako je
uope svjesna da su ondje.
Oprezno je pomilovao njezin obraz, pribojavajui se da bi
se mogla slomiti ako je dotakne.
Honor?
Glas mu je bio promukao, smlavljen brigom i priguen od
suza koje nije uspijevao zatomiti. Slijevale su mu se niz obraze te
374
je spustio lice u njezinu kosu dok je Conrad uklanjao i

posljednju sponu s njezina glenja.
Cijelo mu se tijelo treslo dok je suzama natapao njezinu
kosu.
Slobodna je tiho je rekao Conrad. Pusti da je ja nosim,
Hancock. Zna da nisi dovoljno snaan. A ako se probudi i vidi
te takvoga, umrijet e od straha.
Hancock je nevoljko pristao, ali ne iz razloga koji je
Conrad naveo. Znao je da e ga, ako Honor povrati svijest i
ugleda ga, gledati kao izdajicu kakav jest. Kao gubitnika kakav i
jest. Kao ovjeka koji je prekrio niz obeanja koja joj je dao.
Samo dok ne stignemo u avion gorljivo je odvratio
Hancock. Tada elim da joj da lijek protiv bolova i sedativ. Ne
elim da se probudi u ovakvom stanju. Ne ovdje. Ne u avionu.
elim da se probudi na mjestu na kojem e znati da je sigurna.
Pobrinut u se za to, rekao je Conrad, svjestan muke
koju Hancock proivljava. I, Hancock, svi smo je iznevjerili. Ne
samo ti.
Ja sam je izdao, bijesno je odvratio Hancock. Ja sam joj
obeao da je neu predati Maksimovu, ve da u pronai nain.
Ja sam je drogirao i zatajio joj to inim. Ja sam taj za koga je
vjerovala da ju je izdao kada se probudila u Maksimovljevim
rukama. Ja sam kriv i nitko drugi. I ja u morati ivjeti s time do
kraja svog prokletog ivota.
375
37. POGLAVLJE
"UPRAVO sam postigao glavni zgoditak rekao je

Donovan, uobraeno udarajui akom o aku dok je sjedio pred
raunalom na kojem je nesmiljeno provaljivao u zatiene
podatke s Maksimovljeva raunala.
Zrakoplov je poletio prije jednog sata, a Honor je spavala
u malenoj spavaoj sobi, dok su se ostali rairili po naslonjaima,
kauu, pa ak i podu.
Jedan Resnickov tim uzeo je drugi mlanjak kako bi mogli
uvati Honorinu obitelj. Sam je javio Seanu da osigura kompleks
te da nikome, ni pod kojim uvjetom, ne doputa da napusti
zatieno podruje.
Odlueno je da e Nathanov i Joeov tim ostati na
kompleksu kako bi zatitili obitelj dok preostali lanovi KGI-a i
Titan kreu u lov za Maksimovim.
Pljuni zareao je Hancock.
Jedino on nije sjedio, a njemu je odmor bio najvie
potreban. Umjesto toga, koraao je skuenim boravkom i esto
zirkao prema vratima sobe u kojoj je Honor spavala,
odkrinutima u sluaju da se probudi i uspanii.
Da je rije o bilo kome drugom, sumnjao bih na zamku
rekao je Donovan. Ali Maksimov je umiljeni gad koji istinski
vjeruje da je nezaustavljiv. Imam koordinate, mjesto i vrijeme
376
kada namjerava odraditi razmjenu s Novom erom i ve je

krenuo. Zato ga nismo zatekli ondje.
Pregovara s njima i muze svoje otkrie, koliko god moe.
Poslao je svoje ljude da mu dovedu Honor - i NE. Imamo
scenarij iz snova. Moemo ih sve smaknuti u isto vrijeme.
Nikada nam se nee pruiti ovakva prilika, stoga moramo otii i
rijeiti stvar.
Sam se namrtio. Nemamo dovoljno ljudi za takvu
operaciju. Dobri smo, ali daleko brojano nadjaani, a bez tima
koji uva Honorinu obitelj i Nathanova i Joeova tima koji je
ostao na kompleksu, nemamo jebene anse smaknuti i
Maksimova i Novu eru.
Tu se vara, gorljivo je odvratio Resnick. Sav sam u
tome. Pozvat u etiri tima SEAL-ovaca. Imam dva tima tajnih
operativaca, dovodim tri specijalne postrojbe i, najbolje od
najboljih, vojne rendere te nekoliko zrakoplovnih jedinica.
Nee znati to ih je snalo. Ujak Sam rado e ubiti dvije muhe
jednim udarcem i dat e nam koji god kurac zatraimo da ih sve
smaknemo. Za ovu misiju? Predat e mi kljueve jebenog
kraljevstva. To je iva istina.
Trebat e vam mamac zamiljeno je rekla P. J. Bez
dokaza da je Honor tamo, neemo im se moi dovoljno pribliiti
da ih sredimo.
Ne! eksplodirao je Cole, tono znajui to smjera.
Hancock je uoio sirovu bol u Coleovim oima i shvatio da se
prisjea posljednjeg puta kada se KGI posluio mamcem - u
obliku P. J. - i to sa stravinim posljedicama. Silovali su je i
ozlijedili, a svi lanovi KGI-a jo uvijek su zbog toga osjeali
krivicu, ponajvie Cole.
377
Ne dolazi u obzir rekao je Cole glasom ledenim od bijesa.

Neu te ponovno izloiti opasnosti, P. J. Ne moe oekivati da
ti to dopustim. Ne nakon...
Utihnuo je, a rijei su mu zapele i zamrle u grlu. No suze
su mu bijesno zablistale u oima.
Naravno da ne moe, utjeno je rekla Skylar polaui
dlan na Coleovu nadlakticu i utjeno je stiui. P. J. nimalo ne
slii Honor. Nikada ne bi upalilo.
Coleu su zaklecala koljena od olakanja te je privukao P. J.
i zario lice u njezinu kosu, a ona mu je to dopustila,
posvjedoivi da je svjesna mjere do koje se njezin mu uzrujao.
P. J. pred drugima ne voli djelovati slabo ili kao da joj
treba tua zatita i utjeha. Vraki je ilava ratnica. Honor je bila
jednako ilava, samo na drukiji nain.
Ja sam logian izbor, smireno je rekla Skylar.
Kolibom su se prolomili povici Nema anse! i Preko mene
mrtva!, a Edge je ustao, toliko krupan da je naizgled zauzeo sav
prostor u i onako krcatoj kolibi, oiju blistavih od bijesa.
Nee to uiniti, Skylar.
Ti nisi moj voa, Zane blago je odvratila Skylar,
koristei se njegovim pravim imenom.
Njih su dvoje cimeri i bliski prijatelji. Najbolji prijatelji. U
njihovu odnosu nije bilo nieg romantinog, prije su nalikovali
na brata i sestru. Ali to ne znai da Edge nije bio izuzetno
zatitniki raspoloen kada je rije o njoj.
Nije, ali mi jesmo otro je rekao Nathan bodui se
palcem u prsa i pokazujui na Joea. I neemo riskirati i poslati
te kao mamac. Nikada vie nikoga neemo dovesti u poloaj na
378
kakav je P. J. bila prisiljena. Skupo ga je platila i zamalo smo je

izgubili. Neemo izgubiti tebe. To je naredba.
Skylar ih je sve razdraeno pogledala. Ona i P. J.
razmijenile su letimian sestrinski pogled istovjetan mentalnom
kolutanju oima. Predstavljale su visoko obueno, smrtonosno
oruje, ravnopravne u odnosu na svoje muke kolege u KGI-u, a
KGI je nadasve cijenio i titio svoje ene. Sve njih. ene, sestre,
majke. Pa ak i svoje timske kolegice.
Da trebamo mukog mamca, bi li koji od vas oklijevao
odraditi posao? pobunila se Skylar. Vrlo se dobro sjeam kada
je Nathan preuzeo mjesto pilota aviona koji je trebao odvesti
Maren i Caldwella u koju god pizdu materinu da ju je
namjeravao odvesti. I nitko se nije bunio da se ne treba izlagati
riziku.
Mukarci su razmijenili nelagodne poglede jer su bili
skroz sjebani. Ako ustraju na tome da ne ele ugroziti Skylar,
poslat e krivu poruku. Da nije jednaka, a bila je, u svakom
smislu. Ispast e da joj ne vjeruju kako je sposobna brinuti za
sebe i odraditi svoj posao.
Samo me posluajte prije nego to izdate naredbu s vrha
s tekim je sarkazmom izjavila Skylar.
Honor je sitna. Gotovo smo jednake visine. Mravija je od
mene, ali opet, prola je pakao pa nije ni udo. Ali obje imamo
plavu kosu i ne moram se im se pribliiti da bi me bolje
pogledali. Nova era samo treba vidjeti nekoga za koga e misliti
da je Honor, i da je predaju udova vezanih kao u purice za Dan
zahvalnosti.
Nabacit ete mi masnice. Ne doslovno, hitro je dodala
kada su se njihova lica smrknula od bijesa. minka je korisna
379
stvar. Naminkat ete me tako da izgledam kao ona nakon to

smo je pronali. I pravit u se da sam u nesvijesti, to e i
oekivati, s obzirom na to da oito vole drogirane ene,
zgaeno je dodala.
Poanta je u tome da u nas tako uvesti unutra. Ostalo
ovisi o nama, Resnickovim timovima i svima koga god Ujak
Sam odlui poslati. Znate da je to prokleto dobar plan i ako na
samo dvije sekunde zanemarite svoj mao ego iz trinaestog
stoljea, shvatit ete da je to jedini nain da postignemo svoj
cilj.
E, jebi ga, promrmljao je Garrett.
Edge nije djelovao nimalo sretnije nego u poetku, ali
stisnuo je usne, oigledno odbijajui podariti glas bujici
prigovora kojom ju je elio zasuti.
U pravu je, tiho je rekao Sam. Dovraga, plan mi se ne
mora sviati - ne svia mi se. Jebeno mi se gadi - ali u pravu je.
Ali elim da je neprestano pokrivate.
P. J. je posegnula i stisnula Skylarin dlan. Hvala ti. Nisam
mislila da ti to uini. Nisam ti htjela uvaliti mjesto mamca.
Uinila bih to, obojila kosu, to god treba. Ali...
Izgledala je posramljeno i ranjivo, u dovoljnoj mjeri da
Cole dlanom ovije stranju stranu njezina vrata i njeno ga
stisne u znak podrke.
Nisam sigurna da bih to mogla izvesti priznala je P. J.
Ne znam mogu li se pouzdati u sebe da neu poiziti. I sram
me je zbog toga, naroito zbog injenice da mi je laknulo to e
me zamijeniti. Ispadam jebena kukavica zgaeno je dodala, a
njezine obino bezizraajne oi buktjele su od emocija.
380
Hancocku je dozlogrdio samoprezir ove hrabre ene jer je

bila jedna od najilavijih ena koje poznaje. Priao joj je,
zanemarivi injenicu da se Cole smjesta uznemirio i pokuao
povui P. J. iza sebe.
Hancock je stao pred P. J. i kleknuo tako da su mu se oi
nalazile u ravnini s njezinima.
Da se nikada nisi nazvala jebenom kukavicom rekao je
doputajui svakom traku svog bijesa da mu se odrazi u glasu.
Ima srce ratnice i jedna si od najhrabrijih ljudi - tako je, ljudi,
ne samo ena - koje sam ikada upoznao. Ne sumnjam da si u
stanju poraziti sve do jednog timskog kolege i oni to znaju. Svi
to znamo. Ono to si uinila, kroz to si prola, bio je
najnesebiniji in kojem sam ikada svjedoio. Sve do Honor...
Utihnuo je kada mu je tuga ispunila glas.
Cole je ostao zapanjen Hancockovom gorljivom obranom
P. J. Potovanje je zablistalo u njegovim oima kada su on i
Hancock razmijenili pogled prepun razumijevanja. Ostatak KGI-
a djelovao je jednako zapanjeno, osim Rija koji je izgledao kao
da nije ni oekivao nita manje.
Hancock se sabrao, zato to nije zavrio. Naglo je ustao i
priao Skylar, pa kao i s P. J. kleknuo i primio njezine dlanove
svojima, pobrinuvi se da joj ne naudi i ostavi masnice dok mu
je bijes kljuao u samim kostima.
Hvala ti, tiho je rekao. Zato to e se izloiti opasnosti
zbog ene koju ne poznaje i neasnog ovjeka koji vam je u
prolosti donio toliko nevolje. Ne zasluujem pomo koju mi
bezrezervno nudi, ali zahvalan sam ti iz sveg srca. Znaj to.
Zastao je i prikovao je pogledom, zurei u nju sve dok nije
bio siguran da ga istinski vidi. Da mu vidi srce u oima.
381
Ako ikada zatreba pomo. Ako ikada zatreba bilo to,

samo me nazovi. Doi u. to god da je u pitanju. Nikada vam se
neu moi oduiti, ali moram pokuati.
Skylar ga je zatekla nagnuvi se naprijed i oprezno ga
zagrlivi, pazei da mu dodatno ne naudi. Ukoio se, posve
zateen i nimalo siguran u to to da uini. Nitko ga nikada nije
grlio. Osim Honor. I njegove sestre.
Sve e biti u redu, Hancock Skylar mu je apnula na
uho. Nije sve izgubljeno. Predao si se, a ne smije to uiniti. Je li
vrijedna borbe? Ako jest, onda se bori. uje li me? Bori se, Guy
Hancock.
Uzvratio joj je zagrljajem i spustio bradu na njezino tjeme.
Ti si jedna vrlo posebna ena, Skylar, odvratio je
umornim glasom.
Idi k Honor, Hancock, tiho je rekao Donovan. U glavi
jo nisi posve spreman za akciju. Mora se uvjeriti da je dobro.
Obavjetavat emo te o svemu. Neemo te nasamariti, iako sam
Bog zna da nisi ni za to osim za bolniki krevet, ali da je rije o
Eve ili bilo kojoj meu naim enama, ne bismo posustali pa
makar bili jednom nogom u grobu. Ima moju rije, sve e
doznati.
Posljednje to elim jest da se probudi i vidi me
sumorno je odvratio Hancock. Ne elim joj nauditi vie nego
to ve jesam.
U nesvijesti je rekao je Conrad. Nee se probuditi u
skorije vrijeme. Prestani se muiti. Obojica znamo da nisi kriv.
Vraga nisam bijesno je dreknuo Hancock na to su se
ostali lecnuli zauvi sirovu bol u njegovu glasu.
382
Conrad se varao i Hancock je to znao. Kriv je. Izdao ju je i

iznevjerio i to je bilo neoprostivo. Ali povjerovao je Conradu na
rije da je Honor dao dovoljno sedativa tako da se ne probudi
dok ne stigne na sigurno, a osim toga, morao ju je vidjeti.
Dotaknuti je, premda nije zasluio ni jedno ni drugo. Ali morao
je doznati koliko joj je Maksimov zapravo naudio.
Odrjeito je kimnuo pa se uvukao u sobiak s krevetom na
kojem se Honor sklupala. ak i snu, skutrila se u zatitno
klupko izgledajui toliko ranjivo da mu je tuga bolno ispunila
prsa.
Voli je. Jebeno je oboava. Nikada nije volio nikoga osim
obitelji koja ga je posvojila, Eddieja i Caroline Sinclair, roditelja
koje nikada nije imao. I svoje brae, Raida i Rykera, i svoje
predivne sestrice, koju je takoer iznevjerio. inilo se kao da
vjeno nanosi bol ljudima do kojih mu je najvie stalo. Kako e
ikada pogledati Velikom Eddieju Sinclairu u oi nakon svega to
je uinio? Prije je uvijek znao da su njegovi postupci nuno zlo.
Ali nije bio nimalo spreman za Honor. Provukla se onkraj
njegovih paljivo podignutih brana i nekako postala ivui,
diui dio njega. Njegova druga polovica. Sada je shvaao to je
gonilo Kellyjeve da ivotom brane svoje ene, supruge. Zato to
je to i sam osjeao. Ali Kellyjevi svojim enama nisu uinili ono
to je Hancock uinio Honor, ono to je isprva namjeravao
uiniti, hladnokrvno i bez kajanja.
Do smrti e ivo osjeati te dvije emocije.
Legao je u krevet, pribliavajui joj se centimetar po
centimetar sve dok nije mogao osjetiti njezin miris i toplinu,
dotaknuti je. Potrajalo je naizgled itavu vjenost prije negoli ju
je privukao u naruje i dopustio samome sebi da se opusti.
383
Zario je lice u njezinu slijepljenu kosu, ne marei za miris

blata i krvi. I tada je zaplakao. Zaplakao je zbog svega to mu je
darovano, a to je tako bezobzirno odbacio i izdao. Zbog onoga
to je sada zauvijek izgubio.
Honor ga je promijenila. Preobrazila ga je iz temelja i
premda je znao da ga mrzi, odsad e ivjeti ivotom kakav bi
eljela za njega. elio je biti ovjek kakvim ga je neko smatrala.
Bila je jedina osoba koja je u njemu vidjela neto izuzev tame
koja mu je vjeno prebivala u dui. Zavrio je s Titanom. Zavrio
je s borbom za ope dobro. Zavrio je s ovjekom koji se prestao
gledati u zrcalu jer vie nije bio u stanju prepoznati vlastiti
odraz.
Darovala mu je ono najbolje od sebe, a on ju je odbacio. I
sve to uime opeg dobra.
384
38. POGLAVLJE
HANCOCK se ukipio, prenuvi se kada je osjetio da se

Honor promekoljila pokraj njega. Dovraga! Nije kanio ostati
toliko dugo, ali zadrijemao je, smlavljen potrebnom za snom i
okrepljenjem. A ona se nije trebala probuditi sve dok se ne vrati
svojoj obitelji. Nije imao ak ni drugu pricu sa sedativom koji bi
joj mogao ubrizgati da se ne razbudi.
Tjeskobno je zurio u nju, nadajui se da se samo trgnula u
snu te da e ponovno podlei uinku droge koja joj je kolala
tijelom. Ali nije bio te sree.
Kapci su joj lijeno zatreperili te je otvorila oi i ugledala ga.
Napeo se u iekivanju njezine osude, njezine mrnje, spreman
na sve ono to zasluuje. Ali Honor je samo zurila u njega
tupim, beivotnim oima i ni na koji nain nije reagirala. Nita.
Strah mu je prostrujao kraljenicom jer jednostavno nije bila
ondje.
Trebala sam znati ravnoduno je odvratila. Da e me ti
odvesti Novoj eri, a ne Maksimov. Ironino, zar ne? Ti si me
spasio od Nove ere i ti si taj koji e me vratiti njima. Puni krug.
Ne izrekavi vie ni rije, nespretno se okrenula stenjui
od bola dok se odmicala od njega i ponovno savijala u klupko,
iskljuujui ga i povlaei se u sebe, na mjesto na kojem vie
nee osjeati bol.
385
Patnja ga je razdirala svojim otrim kandama. Svaka mu

se rije urezivala u duu. Osjeao je bolnu potrebu da je zagrli.
Utjei. Da joj kae sve to nosi u srcu. Ali ne bi mu povjerovala.
Nikada mu nee povjerovati. Kao i sve ostale dragocjenosti,
izgubio je njezino povjerenje.
Zamalo je poloio dlan na njezino rame, ali povukao se u
zadnji as jer joj nije elio dodatno nauditi, a jo nije ni doznao u
kolikoj je mjeri ozlijeena.
to ti je taj gad uinio? otro je upitao, na jedvite jade
suspreui bijesni urlik koji je prijetio provaljivanjem iz njegova
grla.
Jedno sitno rame podiglo se i spustilo. Zar je vano?
Da, dovraga, vano je! to je uinio, Honor?
Ukoila se, na to je osjetio kako bol isijava iz njezina
sitnog sklupanog tijela, zbog ega je poelio zaplakati poput
djeteta.
Trebao bi znati, Hancock, odvratila je umornim glasom,
kao da njezine brane poputaju, kao da se polagano raspadaju
titovi koje je podigla i paralelna stvarnost koju je stvorila kako
bi preivjela. Sam si rekao to e mi Maksimov uiniti. Jednako
kao to si mi rekao to e uiniti Nova era. eli li da ti ispriam
sve mune detalje? Hoe li biti sretan kad dozna da sam
patila? Brine li te da moda nije uinio sve ono to si rekao?
Nije mogao disati. Srce mu je odjednom teilo itavu tonu.
Paralizirao ga je strah kakav nikad nije poznavao i oduzeo mu
mo govora. Nije mogao razmiljati. Nije mogao smetnuti s uma
sve ono to je rekao da e joj Maksimov i Nova era uiniti. Stvari
za koje se zakleo da e ih sprijeiti jer je odustao od misije. A ona
misli da je sve bila la.
386
to je uinio? promuklo je upitao, glasa priguena od

suza i tolikih emocija koje su ga preplavile, smlavile, liile i
najmanje sposobnosti razmiljanja.
Nita gore od onoga to sam preivjela rekla je, kao da
nije vano. Nije mi on naudio, Hancock. Ti si to uinio. Ti si me
unitio. I pretpostavljam da ti na neki nain trebam zahvaliti.
Zato to si me povrijedio onako kako to nitko nikada nije uinio,
stoga se Maksimovljevi postupci nisu mogli ni mjeriti s time.
Boljelo je. Znam da jest. Hou rei, moralo je boljeti, zar ne? Ali
nisam osjetila. Zato to mrtvi ne osjeaju. A ja sam umrla onoga
dana kad si me izdao. Stoga, to god da mi Nova era sprema,
rado u to prihvatiti. Zato to nee biti vano. Nita vie nije
vano. A to se Maksimova tie, barem u im oduzeti uitak da
sluaju moje urlike. Moje preklinjanje. Zato to se to nee
dogoditi. Uivat e dok me budu lomili, ali kao to sam rekla
Maksimovu kada me nadmeno obavijestio da e me uspjeti
slomiti - ne moe slomiti ono to je ve slomljeno.
Hancockovo srce rasulo se u komadie otre poput britve,
nanosei mu rane koje nikada nee zacijeljeti. Krvario je iznutra.
I nikada nee stati. Suze su mu klizile niz lice, a tuga ga je
prodirala sve dok nije ostalo nita od njega. Jednako kao to je
Honor rekla da nije preostalo nita od nje.
Slomio ju je.
Slomio ju je premda to nikom drugom nije uspjelo.
Unitio je taj dragocjeni dar.
Znam da te nije briga za moje elje, rekla je umornim
glasom. Ali boli me, Hancock, i znam da nemam mnogo
vremena prije nego to doe kraj. Moe li me barem pustiti na
miru? Hoe li mi pruiti barem to? To to sam te vidjela i
387
razgovarala s tobom unitilo je prazninu u meni koju sam se

silno trudila stvoriti. Mjesto na kojem mi nitko i nita ne moe
nauditi. Na kojem ne osjeam bol. Na kojem ne osjeam... nita.
Trebam to. Dobio si to si htio. Moe li me barem pustiti na
miru tako da se pokuam pripremiti na ono to slijedi?
Hancock se okrenuo, ne usuujui se pogledati je, svjestan
da bi ga to ubilo. Patila je. Unato tomu to je rekla da joj
Maksimov nije naudio, nije to mislila na jednak nain kao on.
eljela je rei samo to da je Maksimov nije uspio slomiti zato je
to Hancock ve uinio.
Iziao je u boravak i shvatio da mu se sve to osjea
zacijelo zrcali u oima, na licu; zato to su se ostali vidno lecnuli
od kakvog god uasa da su ga ugledali na njemu.
Usredotoio se na Maren i nastojao ostati miran i sabran
premda je iznutra umirao, krvarei iz tisua posjekotina koje mu
je nanijelo vlastito rasprsnuto srce.
Boli je. Ne znam to joj je uinio i mrzi me. Ali boli je i
mora je pregledati. Trebaju joj lijekovi protiv bolova, i Maren,
elim da joj da sedative. Ona... slomljena je. Slomio sam je
protisnuo je. Ja. Ne Maksimov. Ja. Svake sekunde u kojoj je
svjesna, pati, mrtva je iznutra. Molim te, daj joj mir. Za mene.
Molim te.
Maren je izgledala dirnuto te je i sama, kao Skylar, ovila
ruke oko njega i njeno ga zagrlila. Osjetio je kako mu njezine
suze padaju na majicu. Plakala je zbog njega. Boe.
Njeno ju je odmaknuo pa je pogledao beivotnim oima.
Ne brani me, Maren. Ne pokuavaj joj nita objasniti. Ako
pomisli da si bilo tko osim nekoga kome sam platio da je pokrpa
prije nego to je predam Novoj eri, nee ti vjerovati i odbit e
388
analgetike, a naroito sedativ. Molim te, samo neka joj bude to

ugodnije i pokuaj doznati to joj je taj gad uinio. Moram znati.
Dovraga, moram znati jer u taj grijeh zauvijek nositi na dui.
Ali...
Molim te. Za nju, Maren. Ukai joj tu ljubaznost. Ja je
nisam zasluio, ali ona jest. Neka misli da me mrzi. Da sam te
oteo i natjerao da se pobrine za njezine ozljede. Uini to god
treba da je uvjeri da mi nisi nimalo sklona inae nee
suraivati.
Maren je uzdahnula ali kimnula, prilazei svojoj lijenikoj
torbi. Dobacila je Hancocku posljednji potiten pogled pa
nestala kroz vrata.
Hancock se okrenuo Resnicku. Nemam pravo nita
traiti, ali elim da tvoj najbolji tim titi Honor u sigurnoj kui.
Reci joj da me presrela amerika vlada - vjeruje da je trenutano
predajem Novoj eri - i spasila je, te da je sigurna na amerikom
tlu, ali da, dok Maksimova, Novu eru i... mene... ne smaknu, nije
sigurno da bude sa svojom obitelji. Nije sigurno da njezina
obitelj zna da je iva. Objasni joj da je opasno za nju i njezinu
obitelj, te da e njezini biti sigurni i zatieni, a kada opasnosti
vie ne bude, tvoj e je tim odvesti k obitelji.
Smatraj to rijeenim, bez oklijevanja je odvratio Resnick.
I samo da zna, Hancock. Nisi bezosjeajni gad kakvim se
predstavlja pred svijetom. Podsjeam te da mi nije drago to
sam popio metak, ali sada shvaam zato si to uinio i bila je to
pravedna misija.
Grijei hladno je rekao Hancock. Upravo sam takav i
jo gori.
389
39. POGLAVLJE
SVE su oi poletjele prema vratima spavae sobe nakon

to se kroz njih nakon jednog sata promolila Marenina glava.
Hancockov je eludac potonuo jer je Maren izgledala kao da je
na rubu sloma. Steele je ustao i priao joj prije negoli je Hancock
dospio upitati za Honor.
Ui sa mnom, molim te, Jacksone planim je glasom
rekla Maren.
Jedino ga je ona nazivala pravim imenom, to je zvualo
udno s obzirom na to da je prezime potpuno odgovaralo
elinoj osobnosti.
Hancock je ustao u znak pobune, ali Maren je podigla
ruku. "Odmara se. Nee biti svjesna Jacksonove prisutnosti. Ja...
Trebam ga nakratko.
Pribliivi se, Steele je zagrlio svoju enu i oboje ih ugurao
u sobu pa zatvorio vrata za sobom.
Maren je briznula u pla, zarivi lice u muevljeva iroka
prsa.
Nemoj plakati, duo oajno je rekao Steele. Poznata je
injenica da ga je enin pla bacao na koljena i inio
bespomonim poput novoroeneta.
Ona stravino pati, Jacksone, protisnula je. Oboje pate.
Hancock je imao pravo. Slomljena je. Nije ovdje. Posve je
izgubljena. eli umrijeti.
390
Steele ju je zagrlio, milujui je po leima i nudei joj utjehu

premda je znao da joj nee pomoi. Bila je dobra od glave do
pete. Njenog srca i blaga. Pravo sunce. Sve ono to on nije bio,
ali to je doivio kroz nju. S njom. Boe, kakav li mu je ivot bio
prije nje?
Pogledao je povrh glave svoje ene, prema Honor koja je
leala sklupana na krevetu i lecnuo se. Izgledala je uasno.
to joj je taj gad uinio? upitao je Steele smrtonosno
tihim glasom, a bijes je stao isijavati iz njega u valovima.
Muio ju je. esto je koristio elektrini goni stoke. Ima
rane po cijelom tijelu. Masnice. Tukli su je. Ali, Jacksone, to nije
ono najgore, to e zacijeljeti. Slomljena je. Jednostavno se
predala. Ne mari ni za to. Ne mrzi. Ne voli. Nije ljutita.
Nesposobna je bilo to osjeati. Prazna je ljutura, mrtva, samo
to joj srce jo uvijek kuca. Ali u svakom smislu koji vrijedi, vie
je nema.
Ne boji se to e je predati Novoj eri. Prihvaa to.
Objeruke. Boe! Jednostavno vie nita ne osjea. Ne znam hoe
li preivjeti. Pokuala se ubiti kada ju je Bristow napao. Na oba
zapea ima avove, a rane su prilino duboke. Kada shvati da je
nee predati Novoj eri, bojim se da e jednostavno privesti
posao kraju i okonati svoj tjelesni ivot, zato to je njezina dua
ve mrtva.
U pizdu materinu rekao je Steele, trljajui prsa pred
iznenadnim naletom bola. Ta je ena proivjela sami pakao.
Preivjela je unato nepostojeim izgledima. Borila se. Nikad
nije odustala. Ali oito voli Hancocka i uvjerenje u njegovu
izdaju uinilo je ono to nita drugo nije. Porazilo ju je.
391
Maren je podigla suzne oi prema Steeleu. I kako da

iziem i kaem Hancocku sve to sam ti upravo rekla? Jesi li ga
vidio? Slomljen je kao i ona, jednako shrvan, u istoj mjeri mrtav
iznutra. Teko da e to preivjeti, ba kao i ona.
Steele je dlanom njeno primio njezinu bradu i utisnuo joj
poljubac u usne. Nemoj mu rei.
Nee to prihvatiti" rekla je. Poludjet e. Ve mui samog
sebe zbog onoga to joj je Maksimov uinio. Neznanje ga ubija.
Reci mu osnovne stvari. Reci mu za njezine ozljede. Ali
preuti sve to si rekla meni. Nita nee postii time, a samo bi
moglo uvelike kompromitirati nau misiju. Zato to e skroz
poludjeti ako mu kae sve. Bit e nezaustavljiv. Opasan. Jedini
e mu cilj biti smaknuti ovjeka koji joj je naudio i ljude koji joj
se spremaju nauditi. Nee mariti to e moda poginuti. Kao to
si rekla, ve je mrtav. Ali mnogo bi nas moglo poginuti zbog
njega. Treba nam smiren i usredotoen koliko god je mogue,
stoga mu reci samo ono to je potrebno i nita vie. Neu izgubiti
ni jednog lana KGI-a zato to e Hancock izgubiti svoj ionako
slab dodir s razumom i ugroziti itavu nau misiju.
Uzdahnula je i oslonila se na njega. Steele je ovio ruke oko
nje i jednostavno je ostao grliti, svjestan da joj to trenutano
najvie treba.
U pravu si, naravno rekla je. Ali, Boe, Jacksone. Boli
me vidjeti tako mladu enu poraenu i pomirenu sa sudbinom.
Silno mi se plae zbog nje.
Nasmijeio se. Duo, ve plae. Cijelog si me smoila.
mrcnula je. Nisi to trebao primijetiti.
Primio je njezin dlan i stisnuo ga. Idemo ispriati
Hancocku prije nego to rasturi cijeli avion.
392
Volim te, rekla je bolnim glasom. Mislim da sam

djelomino toliko shrvana zbog Honor jer sam i sama mogla biti
na njezinu mjestu.
Steele ju je zagrlio, zadrhtavi po cijelom tijelu. Uspomena
na to koliko je malo nedostajalo da je izgubi nikada nije
ieznula. Nije bilo dana da ne pomisli na to, da se ne sjeti
trenutaka kada je mislio da ju je izgubio. Zato to, tako mu Boga,
bilo ih je mnogo.
I ja tebe volim, hrapavo je odvratio. Ti i Olivia moj ste
ivot.
I teko mi je gledati Hancocka u takvom stanju nastavila
je bolnim glasom. On je dobar ovjek. Nije onakav kakvim ga
svi smatraju. Nije onakav kakvim se sam smatra, ovjek kakav je
uvjeren da jest. Brinuo se o meni sve vrijeme dok sam bila
zatoena. titio me, bio njean i brian. Tjeio me i hrabrio kad
mi je to najvie trebalo. Nikada mi nije prijetio i odustao je od
svoje misije zbog mene. A zatim me ponovno spasio. Bio je
spreman umrijeti za mene. Ne zasluuje to, Jacksone. Ni jedno
od njih to ne zasluuje.
Pomilovao joj je kosu, dobro svjestan da toliko duguje
Hancocku da mu se nikada nee moi oduiti. Zahvaljujui
njemu ima Maren i njihovu predivnu djevojicu. Ne. Hancock
nije zasluio bol zbog gubitka voljene ene i usrdno se nadao da
e se nekako, na bilo koji nain, stvari rijeiti pa da e dvoje ljudi
koji trenutano umiru polaganom smru nekako pronai put
natrag jedno drugome i moi iznova zacijeljeti.
393
40. POGLAVLJE
KADA je zrakoplov sletio na pistu na kojoj su se timovi

trebali razdvojiti - jedan e odvesti Honor u sigurnu kuu i tititi
je, a drugi odraditi sastanak kako bi isplanirali misiju za
smaknue Maksimova i Nove ere - Hancock je inzistirao na
tome da osobno prenese Honor u mlanjak u kojem e
otputovati zajedno s Resnickovim timom.
Zatraio je nekoliko trenutaka nasamo s njom prije nego
to se ostali ukrcaju, a oni su mu udovoljili. Atmosfera je bila
ozbiljna, a tuga je proimala itavu skupinu.
Hancock je krajnje brino polegao Honor na kau,
pobrinuvi se da joj bude posve ugodno. Ruke su mu zastale
nad razderanom koom njezinih zapea. Povrh avova zbog
prerezanih ila, koa joj je bila zguljena i okrvavljena od okova
koji su se bili duboko zarili u njezino osjetljivo tkivo.
Poloio je dlan na njezino elo, prstima joj milujui
zamrenu kosu, a zatim je jednostavno upio pa se nagnuo i
poljubio njezine nepomine usne. Udahnuo je njezin miris,
njezin okus i utisnuo ih u svoje srce za itavu vjenost.
Tuga se sruila na njega, toliko teka da se nije bio kadar
pomaknuti. Kamo god poao u svom ispraznom ivotu,
zauvijek e sa sobom nositi dio nje. To e biti najbolji, jedini
dobar dio njega.
394
Tako mi je ao, Honor, apnuo je. Volim te. Uvijek u

te voljeti. Samo tebe. Nikada neu nikoga voljeti kao to volim
tebe. Tako mi je prokleto ao to nisam mogao biti mukarac
kakvog treba. to nisam mogao biti dobar mukarac za tebe.
Nadam se da e pronai sreu. Da nisam zauvijek unitio neto
toliko posebno. Svijetu treba vie ljudi kao to si ti, Honor. Treba
tvoju dobrotu, tvoj duh, tvoju strast i hrabrost. I tvoje
suosjeanje. Sve ono to meni nedostaje, ali to sam nakratko
iskusio kroz tebe. Budi sretna, ljubavi moja. I ivi. ivi.
Svjestan da, ako sada ne ode, nikada i nee, nevoljko je
ustao. Pustio je prste da se zadre u njezinoj kosi, sputajui ih
sve do kraja njezinih pramenova pa ih konano maknuo.
Ispunio ga je sve proimni osjeaj gubitka kao da je umrla.
Nikada je vie nee dodirnuti. Poljubiti, zagrliti, osjetiti
obavijanje njezine topline, niti e ikada vie vidjeti onaj blistavi
osmijeh koji parira samom suncu.
Zatvorivi oi, okrenuo se i otiao do ulaza pa se stubama
spustio na asfaltiranu pistu. Znao je kako izgleda i zato ga
ostali odbijaju pogledati. Zato to bi vidjeli neto uasavajue.
Odve uasno da bi gledali. Nikada se vie nee pogledati u
zrcalo jer, bez Honor, zna da bi vidio tek bezduno udovite
koje je oduzelo sve jednom nevinom biu.
Idemo rekao je glasom koji nije prepoznao.
395
41. POGLAVLJE
HONOR se polako vraala svijesti, iznova se oslobaajui

uinka sedativa. Isprva je toliko ustrajala da ih ne eli jer nije
htjela da joj bilo to narui sposobnost rasuivanja i osjeanja.
Trebali su joj otri refleksi i bistra glava.
A sad? Sada su predstavljali eljeni predah, a zapravo se
nije osjeala drugaije i kad nije bila drogirana, stoga nije mogla
nagnati samu sebe da mari za to.
Otvorila je oi i shvatila da se vie ne nalazi u zrakoplovu.
Nalazila se u spavaoj sobi. Lijepo namjetenoj spavaoj sobi sa
zbilja udobnim krevetom. Histerini joj je smijeh navro u grlo,
ali zatomila ga je. Podsjetio ju je na buenje u Bristowljevoj kui,
kada je mislila da je sigurna, spaena.
Nikada vie nee napraviti istu pogreku. Vie nee biti
toliko naivna i puna povjerenja.
Zauvi nekakav zvuk, polagano i ravnoduno okrenula je
glavu u smjeru iz kojeg je doao.
Visoki, miiavi mukarac u vojnoj odori stajao je na
dovratku. Uvidjevi da je budna, napravio je nekoliko koraka
prema njoj ali zastao podalje od kreveta. Kao da se boji da je ne
prestrai? Morala se ugristi za usnu da zatomi onaj histerini
smijeh koji joj je bujao u grlu. Odavno je prerasla strah. Sada je
bila tek pomirena sa svojom sudbinom.
396
"Gospoice Cambridge, ja sam Kyle Phillips iz Amerikih

marinaca. Presreli smo pokuaj razmjene izmeu ruskih
krijumara orujem i teroristike organizacije i shvatili da su vas
zarobili, stoga smo poduzeli potrebne mjere kako bismo vas
spasili i vratili u Sjedinjene Drave.
Honor je tupo trepnula. Zar oekuje da povjeruje u to
sranje? tovie, zato se trudi lagati? udovita oigledno
uivaju u psiholokim igricama. Hancock je sasvim sigurno
briljirao na tom podruju.
Dok se teroristika organizacija ne rasturi, a Maksimov
ne ukloni, bit ete pod neprestanim nadzorom i zatitom. Niste
zatvorenica. Smijete ii kamo god poelite unutar ove kue.
Takoer vjerujemo da postoji uvjerljiva prijetnja vaoj obitelji,
stoga smo se pobrinuli da i oni budu zatieni dok se ta prijetnja
ne ukloni. Ali ne smiju doznati da ste ivi sve dok...
Da, da promrmljala je Honor. Dok loi momci ne budu
mrtvi. Evo vam savjet. Nikada nee biti mrtvi jer nikada nisu ni
bili ivi. Ne moete ubiti onoga tko ne posjeduje duu.
Mukarac se, Kyle, kako se predstavio, namrtio i stao je
prouavati, a njegove oi ispunilo je neto nalik na zabrinutost.
im dobijem zeleno svjetlo, osobno u vas odvesti vaoj
obitelji. Dajem vam svoju rije.
Rijei ne znae nita ogoreno je odvratila.
Okrenula se od njega, iskljuujui ga, iznenaena to se
uope potrudila bilo to rei. Nakratko je zapravo osjetila...
ljutnju. Neto drugo za razliku od obamrlosti koja joj je
proimala itav um. I to joj se nije svidjelo. Nimalo. Nastala je
pukotina u njezinoj muno sagraenoj brani koju je bila podigla
protiv emocija. Neprobojnoj tvravi koja ju je okruivala tako da
397
nije osjeala... nita. Ili je barem tako mislila. Hoe li se raspasti

sada kad joj je najvie potrebna?
teta to nitko nije upao sa zgodnom pricom sedativa.
Tada bi ponovno mogla otplutati. U nitavilo.
Umjesto toga, zatvorila je oi i u mislima ponovno stala
dizati zidove koje je s tolikom mukom gradila tijekom svog
zatoenitva, prigrlivi osjeaj crne praznine.
KAD u je, tako mi kurca, moi odvesti kui? Kyle je

prasnuo na Sama Kellyja.
im poaljemo jebenog Maksimova i Novu eru u pakao,
odrezao je Sam.
Ona kopni, frustrirano je rekao Kyle.
Nastala je kratka stanka. Kako to misli? Rekao si joj da je
spaena i da su ona i njezina obitelj zatieni i da e ii kui im
Maksimov i Nova era budu uklonjeni, zar ne?
Kyle je ispustio zvuk nestrpljenja. Zar iskreno misli da
e ena, koju su na svakom koraku zavaravali i lagali joj, tek
tako prihvatiti da se u jednom trenutku nalazi u avionu s
ovjekom za koga vjeruje da je predaje teroristikoj skupini, pa
da e u drugom upasti marinci i izbaviti je. Usput, ne moe jo
kui, ali hoe. Jednom."
Opii to znai da kopni zareao je Sam.
Misli da serem, rekao je Kyle, raspizdivi se. Ne eli
jesti. Ne eli piti. Dovraga, morao sam uposliti jednog svog
ovjeka da je dri kako bih joj mogao prikljuiti infuziju da
barem ne dehidrira. Ba zabavno. Terorizirati i zlostavljati enu
398
koja je ve prola kroz pakao pri samom je vrhu popisa mojih

dunosti. Jeben nain za sluenje domovini, zar ne?
Ne govori. Ne reagira. Svjetla su upaljena, ali nema nikog
kod kue, i to nije puka metafora. Umrijet e, Same. Ako se neto
ne promijeni i to ubrzo, umrijet e. A najgore od svega, ona
iekuje smrt. eli je. Treba ti biti dovoljno stalo da bi se borio za
ivot, a nju boli kurac za to to e joj se dogoditi.
Sam je ispustio bujicu psovki koja bi prestraila i
najhrabrije. Za Kylea, bio je to samo jo jedan obian radni dan.
Sutra kreemo rekao je Sam, a Kyle je shvatio da mu to
nije smio rei. Uini to god mora, ali odri je na ivotu do
sutra, a onda u te nazvati pa e je moi odvesti njezinoj
obitelji. Nee povjerovati ni u to dok se ne uvjeri na vlastite
oi.
Sad si skuio promrmljao je Kyle.
HANCOCK je stajao nad Maksimovljevim okrvavljenim

tijelom osjeajui toliku mrnju da je mukareve oi preplavio
uas, ali i pomirenost. Nije bio krvav zahvaljujui Hancocku.
Kada su ga napali, Maksimov je gurnuo nekolicinu svojih ljudi
preda se, koristei ih kao ive titove, stoga je zavrio obliven
krvlju petorice mukaraca iza kojih se skrivao poput kukavice,
to i jest.
Resnick i KGI odrali su svoje obeanje pa je Maksimov
iv doekao Hancocka. ak je i sada Resnickov tim po naredbi
okupljao teroriste koji su preivjeli i brojio tijela onih koji nisu.
Nitko osim Resnicka, KGI-a i Hancocka nee znati kako je
Maksimov skonao.
399
Hancock je elio odvesti Maksimova sa sobom i priutiti

mu dugu, neopisivo bolnu smrt bez milosti. Muiti ga kao to je
on muio Honor. Opekotine na njezinu tijelu, iskasapljena i
razderana koa na njezinim zapeima od okova koje su joj
morali upati iz koe, jer su se toliko urezali u nju tvorili su vrlo
ivu uspomenu u njegovu umu, i elio je istom mjerom uzvratiti
Maksimovu.
Tako bi postupio prije nekoliko godina, dovraga, prije
samo mjesec dana. Ali to je bilo prije Honor. Prije nego to je
istinski vidio i iskusio dobrotu. elio je da Maksimov pati onako
kako nitko nikada nije patio. elio mu je deseterostruko vratiti
rane koje je zadao Honor. Ali to ga nije inilo nita boljim, nita
drukijim od tog udovita koje se iivljavalo nad Honor i
bezbrojnim drugima. Nije vie elio biti taj ovjek. elio je biti
ovjek kakvim bi se Honor ponosila. elio je biti dostojan nje.
elio je biti poput nje.
Ne zasluuje nikakvu milost zbog onoga to si uinio
rekao je Hancock glasom koji je podjednako kljuao od bijesa i
tuge. Ali bolji sam od tebe. I neu se spustiti na tvoju razinu.
Neu postati ti.
Okrenuo se i dobacio letimian pogled mukarcima koji su
uvali strau. Koji su spasili Honor. Koji su i u ovom trenutku
bili spremni okrenuti glavu pred onime to je elio uiniti
Maksimovu i zaklinjati se da ne znaju to se s njime zbilo. Dobri
ljudi koje bi zajedno sa sobom povukao u pakao da je izvrio
svoju osvetu.
Predajte ga Resnicku. Nemam koristi od tog bijednog
govnara ispljunuo je Hancock, zanemarujui iznenaene
poglede pune... potovanja. Obiao ih je i nastavio koraati, ne
400
elei nita drugo doli udaljiti se od tog mjesta i uspomena koje

su mu se podmuklo ukopavale u um. Zatvoriti oi pred svime
to je dobio - pa izgubio - u tako kratkom roku. itavom jednom
ivotu.
Hej, ekaj rekao je Rio, dotravi za svojim bivim
timskim kolegom.
Hancock je zastao premda je samo arko elio otii. Biti na
miru.
eli li da te odvezem k Honor? Dok se vratimo kui, ona
e ve biti s obitelji.
Nakratko nije mogao udahnuti zbog bola koji mu je
proparao tijelo, srce i duu.
Ne, naposljetku je tiho odvratio.
Rio ga je iznenaeno pogledao. Koji kurac, stari? Nee
nita uiniti?
Hancock se okomio na njega kada mu je bijes stao kolati
ilama.
Izdao sam je. Prekrio sam toliko obeanja da ih ne mogu
ni nabrojiti. Ne zasluujem je, a ona itekako zasluuje mnogo
boljeg od mene. Mrzi me, ali ne vie nego to ja mrzim samog
sebe.
Ne ini to, stari rekao je Rio, oiju punih suosjeanja.
Nemoj uiniti nita zbog ega e aliti do kraja ivota.
Prekasno je za to odrezao je Hancock pa se okrenuo i
otiao.
401
42. POGLAVLJE
KYLE Phillips stajao je u dnevnom boravku Honorinih

roditelja i pred cijelom njezinom obitelji. Njezinom majkom,
ocem, etvoricom brae i sestrom. Njihove oi kupala je
prodorna tuga jer je znao da pomiljaju na najgore.
No prije toga proula se vijest da su teroristiku skupinu
odgovornu za napad na humanitarni centar u kojem je Honor
volontirala posve zbrisale ujedinjene snage amerikih
specijalnih postrojbi i SEAL-ovaca. Njezina obitelj bila je posve
spremna na to da e smrt njihove keri, premda ponavljana bez
kraja i konca u danima i noima nakon napada, sada biti i
slubeno potvrena. Prema izvjeima, nitko nije preivio,
premda Honorino tijelo nije vraeno. Unato tomu, njezina se
obitelj tvrdoglavo nadala. Ali sada? Oekivali su iskljuivo
potvrdu Honorine smrti.
Nakon to se slubeno predstavio, Kyle ih je zamolio da
sjednu i priekao dok ga nisu posluali kako bi im otkrio razlog
svog dolaska. Nije postojao lagan ili obziran nain da im to kae,
a tip nije bio vian okolianju. Prelazak na stvar tedio je mnogo
vremena.
Vaa je ki iva rekao je sasvim bezizraajna glasa,
promatrajui kako pomirenost na njihovim licima smjesta
zamjenjuje oprezna nada.
402
Nastupila je potpuna tiina. Bili su zgranuti. okirani. A

zatim se inilo kao da su shvatili to im je rekao. Njezina majka i
sestra briznule su u pla. Braa su se nagnula naprijed i spustila
lica u dlanove, a njezin otac posivio.
M-molim? Mandien je glas zadrhtao dok je u nevjerici
zurila u marinca. Ali rekli su nam da je mrtva. Cijeloj je zemlji
reeno da je mrtva. Na vijestima su govorili samo o tome otkad
je napadnut humanitarni centar u kojem je radila. to to zaboga
govorite?
Preivjela je tiho je rekao Kyle. Shvaam da ste
okirani...
Nije dospio rei nita vie prije negoli su ga zasuli
pitanjima.
Gdje je? promuklo je upitala Honorina majka dok su joj
se suze slijevale niz lice.
Je li dobro? otro je upitao njezin otac. Zato nije ovdje?
Zato ste vi ovdje, a ne ona? to nam preuujete? Je li
ozlijeena?
Zato to tek sad doznajemo, dovraga? srdito je
protisnuo Brad, oiju ispunjenih olakanjem, ali i sumnjom.
Kyle je podigao ruku kako bi zaustavio bujicu rijei.
Morate posluati sve to vam imam rei. Vrlo je vano i
zato sam ja prvi doao. Ona je na putu. Nije daleko, ali morao
sam doi prije nje kako bih vas... pripremio.
Pripremio? apnula je Honorina majka, glasa priguena
od suza, a sada i straha.
Naslutivi vanost Kyleovih rijei, svi su uutjeli i nagnuli
se naprijed posve zabrinutih lica.
403
Kyle im je ispriao potankosti - veinom - Honorina bijega

i ponovnog zarobljavanja. Prepriao im je sve to se dogodilo.
Osim bilo ega to se ticalo Hancocka. Na Honor je hoe li im
rei za Hancocka ili ne, i nee je liiti tog izbora.
Morao sam je natjerati da primi infuziju dok smo ekali
da bude sigurno pa da se moe vratiti k vama. Predala se
bolnim je glasom rekao Kyle. Bila je ilava. Hrabra. Odvana.
Nikada jo nisam upoznao nikog slinog. Ali na kraju joj je
jednostavno bilo previe. Pretrpjela je previe bola, muke i jo
gore, posve izgubila nadu koju je toliko dugo gajila. Ne vjeruje
da joj govorim istinu, da je slobodna. Vjeruje da se poigravam
njome, psihiki je muei i odgaajui njezinu neizbjenu
tjelesnu torturu i smrt koje je prihvatila. Slomljena je, gospoo,
obratio se njezinoj majci.
Tihim im je glasom ispriao ono to su ve i sami dokuili.
Vaa ki nije ista mlada ena kakva je bila kada vas je napustila
i elim vas pripremiti na to. Povukla se duboko u sebe.
Izgladnjela je. Odbija jesti. Morao sam joj na silu uvesti infuziju,
inae bi umrla. Ozlijeena je na razliitim mjestima, na razliite
naine. Trebat e joj vaa ljubav, podrka i prije svega vae
strpljenje. Potrebna joj je medicinska skrb. Ali najvie od svega,
potreban joj je razlog da ivi.
O, moj Boe. O, moj Boe odvratila je njezina sestra, a
njezini jecaji odjeknuli su prostorijom.
iva je! uskliknuo je jedan brat. Vraa se kui!
Pomoi emo joj, zavjetovao se njezin otac. to god joj
treba. to god je potrebno. Neu dopustiti da se moja ki udom
vrati pa da je ponovno izgubim. To se nee dogoditi.
404
Ne postoji nita to neu uiniti za svoju djevojicu

gorljivo je izjavila njezina majka. Ne postoji.
Kyle je kimnuo. Da, pomislio je, njezina e je obitelj
povratiti. U njihovim je oima vidio ljubav i odlunost. Bili su
ustrajni. Jasno je vidio otkud potjee Honorina snaga volje. Ali
tko e spasiti Hancocka?
HONOR je oprezno otvorila oi, a potom ih naglo

zatvorila kada je strah ispunio njezin napukli um. Nada - neto
to joj je bilo uskraivano iznova i iznova sve dok nije odbila
dopustiti da uope i pomisli na nju - podmuklo je stala gmizati
njezinim ilama, ubrzavajui joj puls sve dok gotovo nije ostala
bez zraka. Odmahnula je glavom. Ne. Ne opet. Nikada vie.
Posljednji se put predala nadi i to ju je posve unitilo. Neke se
lekcije naue na tei nain.
Kada je terenac skrenuo u Ulicu Oakwood, izgubila je svu
svoju paljivo izgraenu samokontrolu i briznula u pla. Ruke
su joj poletjele prema licu, priguujui grlene jecaje koji su joj se
otimali iz grla. Njihala se naprijed-natrag dok su se
pribliavali... njezinu domu.
Stanite! povikala je. O, Boe, molim vas, stanite!
Voza je smjesta nagazio na konicu, a Honor se sagnula i
spustila glavu meu koljena, borei se za dah dok joj je panika
nagrizala utrobu.
Kyle Phillips, koji se vratio do mjesta na kojem su ekali i
sjeo pokraj nje pa naredio vozau da krenu, poloio je dlan na
Honorina lea i stao ih njeno masirati krunim pokretima.
405
Honor? Hoe li povraati? Jesi li dobro? Hajde, duo,

mora disati.
Ne mogu ii onamo, plakala je.
Podigla je suzama ispunjene oi i srela Kyleov zateeni
pogled.
Ne razumijem odvratio je, vidno zbunjen njezinom
reakcijom. Znaju da dolazi, Honor. Zato si morala priekati.
elio sam ih pripremiti. Nisam elio da ih tek tako zaskoimo.
Ne smiju me vidjeti ovakvu uzviknula je. Pogledaj
me! Pokazala je na svoje izgladnjelo tijelo, nezacijeljene rane,
izblijedjele tragove opeklina i jo uvijek ivopisne proreze na
svojim zapeima kakve je imala i na glenjevima, ali oni su
barem bili skriveni.
To e ih ubiti, apnula je. Ne mogu to uiniti, Kyle.
Molim te, ako ima i malo suosjeanja, i malo milosti, rei e im
da u razgovarati s njima telefonom. Ali doi u. Nakon to
zacijelim. Jest u. Kunem se. Uinit u to god mi kae. Ali,
molim te, tako ti Boga, ne tjeraj me da idem onamo u ovakvom
stanju.
Kyle je izgledao shrvano, oiju preplavljenih tolikim
suosjeanjem i razumijevanjem da su je nagnale na jo jednu
bolnu provalu suza.
Njeno ju je povukao u uspravan poloaj pa je privio na
svoja prsa, utjeno je njiui.
Shvaam kako se osjea, Honor tiho je rekao. Kunem
se da je tako. Ali, duo, oni znaju to mogu oekivati.
Rekao si im? uasnuto je upitala.
Ne sve rekao je jo njenije. Samo ono to se tie tvog
tjelesnog i psihikog stanja. Nisam spominjao Hancocka. Na tebi
406
je da odlui hoe li im rei ili ne. Ali gledaj na to ovako,

Honor. Upravo su doznali da je njihova ki za koju su vjerovali
da je poginula itekako iva te da uskoro stie kui. Naravno da
su uzrujani i ljutiti zbog svega to si pretrpjela. Ali ono to ele,
ono to trenutano trebaju vie od svega, jest vidjeti te. Zagrliti
te. Uvjeriti se da si iva. Nema se ega sramiti.
Odmaknuo ju je od sebe kako bi joj dlanom obujmio
bradu. Palcem joj je pomilovao obraz i natjerao je da ga pogleda
u oi.
A sada elim vidjeti Honor Cambridge koja je umaknula i
uspjeno zavarala najmoniju i najnemilosrdniju teroristiku
skupinu na Bliskom istoku. Nee ui u svoj dom posramljena i
pognute glave. Tvoja je obitelj izvan sebe od sree. ak i sad
odbrojavaju sekunde i ekaju da na automobil stane na njihov
prilaz kako bi te vidjeli. Dodirnuli. Zagrlili. I rekli ti koliko te
vole. Hoe li im to uskratiti?
Ne protisnula je. Oprosti. Oprosti to ti nisam
vjerovala. Bio si ljubazan prema meni, ali nauila sam da
ljubaznost vodi do izdaje, stoga nisam doivljavala tvoje rijei.
Nisam mogla. Bio je to jedini nain da preivim jer si nisam
smjela dopustiti da osjetim jedinu stvar koja je imala mo
unititi me u potpunosti. Nadu.
Pssst, ne ispriavaj se. Rado sam suraivao s tobom,
Honor Cambridge. Osvojila si srce ovog marinca, tako da zna.
Mogu li sada rei Anthonyju da nastavi voziti?
Nasmijeila se i instinktivno ga zagrlila, udei za onime
ega je odavno bila liena. Ljudskog dodira. Kontakta. Utjehe.
Sve od...
407
Ne, nee se vraati na to. Ono to je pruila, odnosno to

joj je Hancock uzeo, ne rauna se. Zato to nije bilo stvarno.
Naizgled osjetivi njezinu potrebu za dodirom i
ljudskou, Kyle joj je uzvratio iznimno njenim ah vrstim
zagrljajem te ostao tako, doputajui joj da se dri za njega sve
dok se nije pribrala.
Naposljetku se odmaknula i duboko udahnula,
doputajui nadi i olakanju da preplave ak i ispraznu ljuturu
njezine due.
Osjetila je arko uzbuenje ugledavi svoju kuu na kraju
slijepe ulice. Djelomino je oekivala da e je cijela obitelj ekati
na travnjaku pred kuom, ali Kyle je rekao da ih je pripremio,
to vjerojatno znai da im je rekao koliko je krhka.
Kada su se zaustavili iza poznatog kombija njezine majke,
Honor je ostala sjediti prikovana za sjedalo, pogledom pohlepno
upijajui ono za to je vjerovala da vie nikada nee vidjeti.
Obuzela ju je nesigurnost, a dlanovi su joj se oznojili te je
prepoznala dolazak jo jednog napada panike.
Kyle je primio njezin dlan te ga stisnuo u znak ohrabrenja.
Bit u s tobom cijelo vrijeme, tiho je rekao.
Odgovorila mu je osmijehom. Pravim pravcatim
osmijehom, na to se oduevio.
Hvala ti iskreno je odvratila.
Oprosti na ovoj otrcanoj frazi, ali zaista mi je drago to
sam te upoznao, Honor Cambridge.
Uzvratila mu je stiskom ruke pa uvukla okrepljujui dah u
svoja plua; irei ih u potpunosti zbog ega je nestalo onog
hrapavog zvuka, a ona prodisala.
Uinimo to, rekla je.
408
43. POGLAVLJE
CYNTHIA Cambridge podigla je ruke u zrak dok joj je

oaj isijavao iz oiju, zurei u svoju obitelj - izuzev Honor, koja je
sjedila u knjinici, svom utoitu. Svi su se okupili. Brad je
doao ravno s posla, bez i jednog pitanja. Keith je zatraio da ga
puste s treninga njegove momadi im su mu javili da se Honor
vratila kui, ali jo nije stigao. Tate i Scott bili su vlasnici
nekoliko lokalnih poslovnica i obojica su ivjela u blizini, stoga
su pristigli za nekoliko minuta. Mandie, jednako kao i Keith, tek
se trebala vratiti s posla.
Svi su zurili u majku - suprugu - osjeajui zatezanje
tjeskobe u prsima. Cynthia je djelovala umorno i izmueno, lica
preplavljena tolikom tugom da se svi pribojavali onog najgoreg.
Ovo mora prestati, rekla je Cynthia, na rubu suza.
Mike, njezin mu, privukao ju je u naruje, jednako
uzrujan premda se suzdravao jer je uvidio koliko je njegova
voljena ena nadomak sloma.
Nije joj bolje. Bolesna je. Ne eli razgovarati o tome - ni o
emu.
Znali smo da nee biti lako, mama, rekao je Brad, njezin
najstariji sin.
Jo je uvijek nosio odoru jer ga je otac pozvao ravno s
posla i rekao da ga trebaju kod kue. Njegovi e zamjenici
409
izdrati dok ga nema. Nita mu nije bilo vanije od obitelji -

sestre.
Oporavlja se tjelesno oprezno je rekao Tate. Kad se tek
vratila kui, bila je toliko slaba da bi je povjetarac mogao sruiti.
Dobila je na teini. Jede.
Slaem se s mamom, odluno je rekla Mandie.
Oporavlja se od rana, tjelesnih ozljeda. Zapravo, jedva da su
vie i zamjetne. Osim onih na zapeima dodala je mrtei se.
Marinac koji je doveo Honor kui rekao im je da su joj
zapea i glenjevi bili okovani toliko vrsto da su joj morali
iupati metal iz koe. Ali ispod toga nazirale su se dublje rane.
avovi. Nisu znali, ali slutili su... Meutim, nitko nije nita
spominjao jer bi to znailo priznati koliko je Honor moralo biti
loe da si je pokuala oduzeti ivot. Nisu mogli podnijeti dokaz
da je bila toliko oajna da si pokua skratiti muke.
Ali bolesna je, nastavila je Mandie. Neto nije u redu s
njom. Neprestano povraa. Blijeda je i vrlo slaba. Zabrinuta sam.
Istinski zabrinuta. Mislim da bismo je trebali odvesti lijeniku.
Njezin je otac uzdahnuo. Honor je odbila ii kod lijenika
nakon prvotnog pregleda, terapije i vitamina koje joj je propisao.
Odbila je ii na razgovor kod psihijatra, premda su je svi
nagovarali da razgovara s nekim, kad ve ne eli s njima. A ako
se neto uskoro ne dogodi, slomit e se, a nije bio siguran da e
je ovoga puta uspjeti povratiti. Ako njegova ena i ki
namjeravaju Honor odvesti lijeniku, oekuje ih vraka borba.
Svi smo bili oprezni s Honor. Moda i previe priznala
je Cynthia. Ali sada se moramo ujediniti i stjerati je u kut.
Mandie i ja vodimo je kod lijenika. Ve sam nazvala kliniku i
primit e je ve danas.
410
Znai, zvale ste nas da vam je pomognemo odvui,

prepredeno je rekao Keith.
Ne. Da nas podrite, ispravila ga je majka. Volimo je i
odbijam dopustiti da iezne do kraja. Moda e me mrziti, ali
barem e biti iva pa e to moi initi.
Nikada te neu mrziti, mama tiho se oglasila Honor s
dovratka kuhinje.
Bili su toliko zaokupljeni raspravom i brigom da nisu ni
uli kada je ula u kuhinju.
Oprostite to sam vas zabrinula. Sve vas dodala je,
pokajniki pogledavajui svakog lana svoje obitelji. Ako e vas
odlazak lijeniku smiriti, uinit u to. Sigurna sam da je rije o
crijevnoj virozi ili neem slinom. Nakon svega to mi se
dogodilo, nisam to uope doivljavala iskreno je odvratila.
Bradovo lice smrknulo se od bijesa na spomen svega to je
njegova sestra pretrpjela. Kao erif, bio se zakleo da e provoditi
zakon i zahtijevati pravdu. U skladu sa zakonom. Ali tako mu
svega svetoga, da se doepao gadova koji su muili Honor, bio
bi ih hladnokrvno ubio i pritom ne bi osjetio ni traak kajanja.
Idem i ja, rekla je Mandie, provlaei ruku ispod
Honorine pa je sestrinski stiui. Nema anse da te prepustim
mami na milost ili nemilost. Zna biti neumoljiva. Vjerojatno e
siroti lijenik zamuckivati tijekom pregleda.
Honor se nasmijeila. Mandie je imala sposobnost ublaiti
bilo kakvu situaciju svojom otroumnou i smislom za humor.
Bio je to jedan od mnogih razloga zbog kojih je silno voljela
svoju sestru. Voljela ih je sve, i posramljeno shvatila da nije
jedina koja pati. Bila je toliko sebina i usmjerena samo na sebe,
a njezina je obitelj zbog toga oigledno ludjela od brige.
411
Zbilja mi je ao rekla je Honor posve iskrenim glasom.

Nisam vam eljela biti toliki teret i sve vas toliko zabrinjavati.
Bila sam sebina.
Njezina je majka obila kuhinjski pult i gorljivo je zagrlila.
Nisi nam teret. Nisi sebina i ne elim to sluati. Ti si naa
malena, Honor. Srce i dua cijele obitelji. Vjeita mirotvorka,
prva koja izgladi svaki sukob. Prva koja nudi zagrljaj. Oduvijek
si znala to je svima potrebno i pruala si to bez oklijevanja.
Ima najvelikodunije srce od svih ljudi koje sam ikad upoznala.
Naravno da smo zabrinuti. Zato to si najmanje zasluila da ti se
dogodi to to ti se dogodilo!
Suze su potekle, a Honor vie nije bila sigurna grli li majka
nju ili ona majku.
A zatim ih je Brad njeno razdvojio i ovio ruke oko Honor.
Vjeiti stariji brat. Njezin zatitnik. Pratila ga je poput sjene
otkako je nauila hodati, a njemu to nikad nije smetalo, nikada
nije bio odve zauzet za svoju sestricu. Kako ih samo sve voli.
Nedostajala joj je njezina obitelj. Njihova bliskost. Bezuvjetna
ljubav usko vezane obiteljske jedinice.
Ljutit sam tiho je rekao pokraj njezina uha. Svakog
dana viam sranja, a nita se od toga ne moe usporediti s
onime to su uinili tebi. Dovraga, ti si to najmanje zasluila. Ti
si sve dobro to postoji na ovome svijetu, Honor. Nitko od nas
ne bi mogao uiniti ono to si ti uinila. Nesebino dati sebe
kako bi pomogla ljudima kojima nitko drugi ne eli pomoi,
svjesna i spremna na rizik, svjesna da bi mogla platiti ivotom.
Teret? Ti si dar, malena, nemoj to nikada zaboraviti. Volim te
najvie od svih. Uvijek e biti tako. Od onog dana kad si se
rodila, znao sam da si neto posebno i da e daleko dogurati.
412
Samo nikada nisam razmiljao o rtvama koje e morati

podnijeti da bi ispunila svoj poziv.
Honorine su oi zasuzile, premda nije plakala od povratka
kui. Znala je da su zabrinuti to porie to to joj se dogodilo. Da
se ne nosi sa svojim demonima, ve da ih samo potiskuje. Ali
zapravo, bila je tupa i nesretna iz razloga za koji nisu imali
pojma. Boe, da se barem morala boriti samo s uspomenama na
muenje i zlostavljanje. Ali nikada nee preboljeti Hancocka i
njegovu izdaju. Neka joj Bog pomogne, ali jo uvijek ga voli.
Nakon svega to je uinio; svih obeanja koja je prekrio, nakon
to je vodio ljubav s njom i uvjerio je da osjea prema njoj isto
to je ona osjeala prema njemu. Nije se mogla nagnati da ga
istinski mrzi i zbog toga je osjeala srdbu. Bijes.
Ako mislimo stii na pregled, vrijeme je da krenemo
otro je rekla njezina majka, briui suze i poprimajui majinski
stav. Momci, oekujem da se pobrinete za veeru s obzirom na
to da emo se moje keri i ja kasno vratiti. Primit e je na kraju
radnog vremena.
Tate se lijeno nasmijeio. Mislim da to moemo srediti.
DVA sata poslije, Honor je tupo izila u ekaonicu u kojoj

su sjedile Mandie i njezina majka. Cynthia nije bila sretna to je
Honor zahtijevala da je lijenik pregleda nasamo pa nije mogla
uti dijagnozu iz prve ruke. Ali Honor je znala da bi njezina
majka ugnjavila lijenika pa bi jo uvijek bili unutra da se Honor
nije oduprla i natjerala majku i sestru da je priekaju vani.
413
Smjesta su zamijetile njezino tmurno i okirano

raspoloenje pa su obje istodobno skoile sa svojih stolaca i
prile joj.
Duo, to nije u redu? smjesta je upitala njezina majka.
Honor je podigla drhtavi dlan. Jedino je tako uspjela
zadrati samokontrolu i ne slomiti se pred krcatom ekaonicom.
Molim vas, ne ovdje apnula je. Molim vas, poimo
kui. Rei u vam sve kad stignemo. Ali ne ovdje. Molim vas.
Majka je stisnula usne u znak pobune, ali Mandie ju je,
naslutivi koliko je Honor blizu toga da se slomi, utjeno ovila
rukom oko struka i poela izvoditi iz klinike i prema
parkiralitu.
Ti vozi, mama odluno je rekla Mandie. Ja u sjesti
otraga s Honor.
Honor je stisnula Mandienu ruku kada su sjele na stranje
sjedalo i nijemo joj zahvalila, svjesna da jedino time zadrava
neprolivene suze.
Mandie joj je uzvratila stiskom, a zatim apnula kada je
majka upalila motor: to god da je u pitanju, Honor, uz tebe
smo. Zajedno emo to prebroditi. Ne brini. Sad si kod kue i
nikada te vie neemo pustiti.
Honor se naslonila na sestru, iznenadivi je svojom
potrebom za utjehom. Honor se uvijek drala na distanci s
cijelom svojom obitelji, pruajui panju i ljubav kad je to njima
potrebno, ali naizgled nikada nije traila nita od njih.
Mandie ju je vrsto zagrlila i srela majin zabrinuti pogled
u retrovizoru. Cynthia, vjeito oprezna vozaica, prekrila je sve
do jednog prometnog propisa kako bi svoje keri to prije
dovezla kui.
414
Njezin otac i braa ekat e ih. Premda im je Cynthia

zabranila da pou s njima, ustrajali su u tome da budu kod kue
kad se Honor vrati. Kako e im pogledati u oi i rei im to to
mora? Ono to im nikada nije spomenula. Sada e morati
doznati za svaku sramotnu pojedinost njezine muke.
Zaustavili su se na prilazu, a Honor je hitro izmigoljila iz
sestrina zagrljaja pa pourila unutra. Kao to je i slutila, otac i
braa sjedili su u dnevnom boravku, nemarno skrivajui svoje
nestrpljenje i zabrinutost.
Mandie i majka ule su za njom, a otac i braa uperili
nestrpljiv pogled u nju. I to je bila kap koja je prelila au.
Briznula je pla uasnuvi brau, a naroito Brada, i urno
ih obila pa izjurila na stranju terasu. Spustila se na ljuljaku na
kojoj je uvijek pronalazila utjehu tijekom odrastanja, a suze su
nastavile tei.
Cynthia, koji se vrag dogaa? otro je upitao Mike
zurei za Honor.
Ne znam, frustrirano je rekla Cynthia. Nita nije rekla.
Bila je blijeda poput duha kad se vratila u ekaonicu, a kada sam
je upitala to nije u redu, rekla je: Ne ovdje Molila me da ne
razgovaramo ondje o tome. Rekla je da e nam rei kad
stignemo kui.
Pustite mene da razgovaram s njom tiho je rekao Brad.
Brad je oduvijek bio blizak sa svojom najmlaom sestrom.
Od njezine rane dobi znao je da je posebna. Drukija. Njena i
dobra. Nikada ni za koga nije imala runu rije, i bila je spremna
na sve kako bi pomogla bilo kome u nevolji.
On se najsnanije protivio njezinom odlasku na Bliski
istok, ali shvaao je njezin poriv. Ali nije elio da bude ondje.
415
elio je da bude ovdje, gdje e je moi zatititi. Gdje joj se nee

dogoditi nita loe. A dogodilo se upravo ono od ega je najvie
strepio.
Ali iva je. Njihovo udo. A sada pati i povukla se od svih,
premda je oduvijek bila potpuno iskrena i otvorena s njima. to
god da nije u redu, mnogo je gore od svega to im je dosad
povjerila, a ta ga je injenica uasavala. to zaboga moe biti
gore od onoga to je proivjela? Kao policajac susretao se sa
stravinim okolnostima, ali oduvijek je uspijevao prevladati
strah. Ali sada? epala ga je panika, paralizirajui ga. Steui
mu vrat tako da je jedva disao.
Ne ekajui da se itko pobuni, okrenuo se i slijedio Honor
do stranjeg trijema. Iziavi, a zbog svih jecaja koje je isputala
kao da joj se srce slama - kao da ve jest slomljeno - grlo mu se
stegnulo te je jedva suspregnuo vlastite suze. Zato to je Honor
trebala njegovu snagu. Vie nego ikada prije.
Tiho kako je ne bi uplaio, spustio se na ljuljaku pokraj
nje i privio njezino krhko tijelo uza se.
to nije u redu, malena? njeno je upitao. Zna da mi
moe sve rei. to god da nije u redu, popravit emo to.
Ovo ne mogu popraviti odvratila je glasa prepuna tuge.
Nitko ne moe. Trudna sam, Brade. O, Boe, trudna sam.
Brad je naglo udahnuo, a lice mu je prvo poprimilo
zateen, a potom ubojit izraz. Nisi nam rekla... Hou rei, nisi
nam gotovo nita rekla. Samo da si patila i da su te muili. Nisi
rekla da su te silovali.
Bol je preplavila njegove oi te se nagnuo i privukao je u
naruje, njiui je amo-tamo, drui od tuge.
416
Honor se sklupala u njegovu naruju, upijajui njegovu

snagu i ljubav. Njezin vjeni stariji brat i zatitnik.
Nisu me silovali apnula je. Pokuali su, ali mukarac...
zatitio me mukarac koji je otac mog djeteta. Pobrinuo se da me
ne siluju. Ali... izdao me. Vjerovala sam mu. Rekao mi je da me
vodi kui, da u biti sigurna i da e cijelo vrijeme biti uz mene.
Ali tada me drogirao i predao Maksimovu, a ne shvaam zato.
Zato me prevario? Zato me natjerao da mislim da mu je stalo?
Zato me zaveo i rekao da e me vratiti obitelji, a zatim me
drogirao? Probudila sam se kao zarobljenica mukarca koji me
dvaput pokuao silovati. A zatim me predao mukarcu koji me
muio. Ozljeivao me elektrinim okerom. Tukao. elio me
slomiti, ali ve sam bila slomljena. Hancock je to uinio. Nitko
vie.
Dotad sam bila snana. Odbijala sam se predati. Borila
sam se i nisam namjeravala olako odustati. Ali nakon to me
izdao, predala sam se. Nije mi preostalo nita za to bih se
borila. Nisam marila. Nisam imala razloga ivjeti i nisam eljela
da me obitelj ikada vidi toliko slabu i shrvanu.
O, duo, rekao je njezin brat bolnim glasom, priguenim
njezinom kosom. Silno mi je ao zbog svega to si prola. I to
jo uvijek prolazi, ispravio se. Poljubio ju je u tjeme i
jednostavno je ostao grliti, doputajui tiini da se slegne kada
su njezini jecaji utihnuli. Svako toliko nogom bi pogurnuo
ljuljaku, tjeei je. Ne silei je da govori vie nego to eli. Samo
je ekao da razgovara s njime kad bude spremna. Premda je
potajno udio za time da pronae onog prokletog marinca koji
je vratio Honor kui i izreeta ga u vezi s tim Hancockom.
Tonije, gdje ga Brad moe pronai. A zatim je elio izvriti
417
malo staromodne pravde koja bi zauvijek stala na kraj njegovoj

policijskoj karijeri.
Vrijedilo bi.
Uzdahnuo je gladei njezina lea. Znam da je to ok.
Znam da si preivjela nezamislive stvari. Ali ima izbora, duo.
Ako e patiti ako rodi to dijete, ako e te neprestano podsjeati
na bol i izdaju, moe okonati trudnou. Moe ga dati na
posvajanje. Moe uiniti to god je najbolje za tebe. Shvaa li?
Barem jednom misli na sebe. Nema nieg loeg u tome. Naroito
s obzirom na sve to si pretrpjela. Nitko te nee kriviti ni
osuivati.
Ne! ustro je odvratila. To je dijete neduno. Nije
uinilo nita loe i neu biti toliko sebina da ga odbijem roditi
samo zato to e me podsjeati na bolne stvari. To dijete - moje
dijete - zasluuje ivjeti i neu ga se odrei. Otii u. Ne elim
sramotiti ni tebe ni ostatak obitelji. Ne zasluujete to.
Vraga e otii bijesno je odvratio Brad. Treba obitelj
vie nego ikada prije, i ako samo i pomisli da emo ti dopustiti
da ode samo zato to nas ne eli sramotiti, onda si prokleto
sila s uma. Ne postoji hrabrija, nesebinija ena od tebe i neka
me vrag odnese ako dopustim da to prolazi sama. Tvoja e
obitelj biti uz tebe na svakom koraku. Ja u biti uz tebe na
svakom koraku. Sramotiti nas? Nikada ni jedna obitelj nije imala
vie razloga ponositi se svojom keri i sestrom. Nije me briga to
e drugi misliti ili rei. Stajat u iza tebe i svog neaka ili
neakinje i odjebati bilo koga tko bude rekao bilo to protiv
toga.
Tvoj brat ima pravo rekao je njezin otac stojei za
njihovim leima.
418
Honor se okrenula i pognula glavu shvativi da je cijela

obitelj slijedila Brada na terasu te da su uli sve to mu je
ispriala.
Nee hodati sputene glave kao da se neega treba
sramiti ustro je rekla njezina majka. Ti si rtva. Nisi kriva. To
nije tvoje djelo. I tako mi Boga, svi emo biti uz tebe na svakom
koraku.
Honor je podigla pogled i uvidjela jednaku odlunost u
svim njihovim oima. A zatim je iznova briznula u pla.
Mandie se pribliila i zauzela prazno mjesto s Honorine
suprotne strane tako da ju je sada okruivala zajedno s Bradom.
Hoe li nam sada rei, Honor? Znali smo da neto
preuuje. Da te neto strano povrijedilo, ali da ne eli
govoriti o tome. Nee to moi vjeno drati u sebi, inae e se
slomiti.
Ve sam slomljena, potiteno je rekla Honor.
Brad je obujmio njezinu bradu tjerajui je da sretne njegov
pogled. Vraga si slomljena. Ti si jedna od najsnanijih ena koje
poznajem. Moda si trenutano onesposobljena, ali ne i zauvijek.
Ni blizu. A ako nam dopusti da ti pomognemo, ako nam se
povjeri, pomoi emo ti. Nee to moi jo dugo drati u sebi.
Osloni se na nas, duo. Tomu slui obitelj. I sama bi uinila isto
za nas i zna to. Nikada ne bi prihvatila neiju utnju kad bi
znala da patimo, a bogme ni mi neemo prihvatiti tvoju.
Vjerujem u tebe, Honor. ak i ako ti trenutano ne vjeruje u
sebe.
Nagnula se i zagrlila ga, posve se ovijajui i grevito
pridravajui za njega kao da joj ivot ovisi o tome. vrsto je
419
zamirila kada su joj nove suze nijemo potekle niz obraze. Brad
je promuklo odgovorio na njezino prigueno Volim te.
A tada im je ispriala sve ono to je dotad izostavila. O
tome kako se zaljubila u Hancocka i njegovo obeanje da e,
nakon to su vodili ljubav, pronai drugi nain. Da je nee
rtvovati zbog vie svrhe. I to kako joj je lagao i da ju je upravo
to, a ne bilo to drugo to su joj uinili, dokrajilo.
Kada je zavrila, osjeala je umor i muninu. Njezina je
obitelj bjesnjela, prepoznala im je to u oima, po izrazima i
rijeima.
Ali okruili su je svojom ljubavlju i bezuvjetnom
podrkom. Smislili su plan. Napravili su raspored odlazaka
ginekologu tako da netko uvijek moe ii s njom. Njezin je otac
smjesta poeo planirati proirenje Honorine spavae sobe kako
bi dijete imalo svoj kutak, ali da uvijek bude dovoljno blizu da
ga Honor moe uti.
Ruke su joj kliznule niz trbuh do blagog ispupenja za koje
je vjerovala da predstavlja prijeko potrebne vraene kilograme
nakon to se bila izgladnjivala gotovo do smrti. Lijenik je rekao
da je trudna etiri mjeseca. Kako to nije prije zamijetila?
Osvrnuvi se unatrag, shvatila je da su svi znakovi i
simptomi bili prisutni. Silni umor, munina, osjetljivost u
grudima i pretjerana emocionalnost. Ali nakon onoga to je
pretrpjela, kako je mogla i pomisliti da je u pitanju bilo to osim
posljedica svega toga?
Na neki neobian nain, veselila se pomisli na
Hancockovo dijete. Dio njega koji e ivjeti kroz nju. Ono
najbolje od njih oboje. Ako bude djeak, odgojit e ga tako da
postane mukarac kakav je Hancock elio biti, ali je smatrao da
420
to nikada nee moi. Dijelit e Hancockovu volju da zatiti

druge, i majinu hrabrost i snagu.
Ako bude djevojica, imat e onu elinu nit Hancockove
volje i ustrajati u provoenju pravde. A Honor e je nauiti da se
nikada ne podcjenjuje. Da slijedi svoje srce i snove te da nikada
ne izbjegava slabo utabane puteve.
Slavit e to dijete kao dar kakav i jest. alila je samo to
Hancock nikada nee upoznati svoje dijete i spoznati da je
sposoban voljeti i tititi te da nikada ne bi povrijedio ono to mu
pripada.
To dijete nosi njegovu krv. Honor ne. Premda je zbog svoje
misije mogao rtvovati Honor, znala je da nikada ne bi rtvovao
vlastitu krv i meso.
421
44. POGLAVLJE
HONORINA je majka izila na terasu mrtei se u licu.

Neki te mukarac doao vidjeti. Kae da je vano.
Honor je podigla pogled i osjetila kako joj kraljenica trne
od strepnje. Ali ne, nema razloga za strah. Njezina je obitelj
ovdje. Nita joj se ne moe dogoditi.
Dovedi ga tiho je rekla Honor. I, molim vas da nas
ostavite nasamo dok ne doznam to mi ima rei.
Majka je djelovala kao da e se usprotiviti, ali uvidjevi
odlunost u Honorinim oima, stisnula je usne, kimnula pa
nestala putajui Honor da eka i brine zbog svog neoekivanog
posjetitelja.
Nakon nekoliko trenutaka vrata su se otvorila, a Honor je
naas odbijala podii pogled. Zatim je progutala knedlu, ne
elei vie biti kukavica kakva je ve dugo bila i podigla pogled.
ok ju je pogodio poput munje.
Conrade?
Ozbiljno je kimnuo.
Bit emo unutra, rekla je njezina majka, prije se
obraajui Conradu nego Honor. Bilo je to jasno upozorenje, na
to se Conrad malice nasmijeio.
Nemam namjeru nauditi vaoj keri, gospoo
Cambridge, blago je odvratio Conrad. Ali elio bih nasamo
razgovarati s njom.
422
Cynthia je kimnula i nevoljko se povukla, premda je

Honor znala da e se cijela obitelj nagurati iza vrata i neprestano
ih motriti.
Izgleda grozno ispalio je sjedajui nasuprot ljuljaki na
kojoj je Honor sjedila.
Isto bih i ja mogla rei tebi sarkastino je odvratila.
Istina prepredeno je odvratio. Ali brine me, Honor. Ne
izgleda nimalo dobro.
Podigla je obrvu. to radi ovdje, Conrade?
Doao sam iz mnogo razloga rekao je. Doao sam ti
zahvaliti jer si mi spasila ivot. Doao sam ti se ispriati jer sam
te iznevjerio. Ali najvaniji je razlog taj da sam ti doao rei da te
Hancock nije izdao, Honor.
Ukipila se, a pogled joj je postao krut i bezizraajan. Ne
elim razgovarati o Hancocku. Ako je to sve to si mi doao rei,
moe ii.
Conradovo je lice postalo jednako kruto i odluno.
Nagnuo se prema njoj, neumoljiva izraza.
Neu otii dok ti ne kaem sve to imam rei. to e
uiniti s time, to je samo tvoja stvar, ali rei u ti to se zapravo
dogodilo.
Honor je zatvorila oi, iznova preplavljena tugom. U
tjednima otkad je doznala da nosi Hancockovo dijete, silno se
trudila zaboraviti na njega i njegovu izdaju. Gledati naprijed, a
ne natrag. Usredotoiti se na maleni, nevini ivot u sebi koji je
bila spremna tititi do posljednjeg daha.
No, reci to ima, promuklo je odvratila. A onda
odlazi.
423
Zna da se predomislio. Da smo cijelu no probdjeli

smiljajui drugi plan. A onda te drogirao i mrzio se zbog toga.
Prezirao se zbog onoga to je znao da mora uiniti. Iz dvaju
razloga: kao prvo, Maksimov je naredio da te preda drogiranu
pa smo bili prisiljeni odrati taj privid. Kao drugo, zato to dok
si bila u nesvijesti, Maksimov nikako nije mogao vidjeti ono to
je nama bilo potrebno da vidi. Previe si iskrena, Honor. Nema
anse da bi te Maksimov pogledao i vidio prestravljenu,
poraenu i slomljenu zatoenicu kakvu je oekivao. Vidio bi
hrabru, prkosnu enu koja bi mu prije pljunula u oko nego
dopustila da je ikada ustrai.
To je i uinio, istaknula je Honor. Nazvala bih to
uzaludnim gubitkom dragocjenog sna.
Conrad je odmahnuo glavom. Ne shvaa. Nije ti smio
ispriati plan. Boe; kako je to elio. Mrzio je pomisao na to da
e te prevariti; premda si mu poklonila svoje povjerenje. Premda
se zakleo da te nee iznevjeriti. Ali previe je toga ovisilo o tvom
neznanju. Nita nisi smjela znati, inae smo mogli ugroziti cijelu
misiju i svi stradati. A Hancock je jasno dao do znanja da si nam
ti jedini i glavni prioritet. Da ak i ako to znai da moramo
pustiti Maksimova da pobjegne, da emo te zatititi po svaku
cijenu.
Honor mu je uputila zbunjen pogled jer nije razumjela
nita od toga to je govorio.
Isplanirali smo zasjedu. Vidi, prvotni je plan bio predati
te Maksimovu kako bismo mu se pribliili. Kako bismo konano
doprli u njegov uski krug nakon godina posredovanja s ljudima
poput Bristowa. On bi te predao Novoj eri dok bismo mi iz
temelja ruili njegovu operaciju. Svakog sudionika, svaki izvor
424
zloina. eljeli smo unititi itavu njegovu mreu, a zatim smo

ga namjeravali smaknuti. Za to nam je trebalo vrijeme. Mnogo
vremena. Ti bi stradala u rukama Nove ere dok bismo mi
zavrili s unitenjem Maksimovljeve organizacije.
Ali Hancock se predomislio. Bristow je dogovorio
razmjenu prema Maksimovljevim uvjetima, ali mi smo
isplanirali zasjedu. Samo smo se eljeli pribliiti dovoljno da
smaknemo Maksimova i odvedemo te, ma to morali uiniti
kako bismo to postigli. Nije mario to e svi njegovi kontakti
preivjeti, to e netko drugi jednostavno preuzeti uzde
Maksimovljeva carstva. Samo ga je elio smaknuti, zatititi tebe i
otii. S tobom. I dopustiti nekom drugom da se prihvati zadatka
unitenja Maksimovljeva nepreglednog carstva.
Ali otkud onda...
Nabrala je elo, posve zbunjena. Bila se probudila u
kavezu, a Maksimov se poigravao njome. Danima ju je muio. A
zatim se probudila u zrakoplovu pored Hancocka, koji ju je
odvodio Novoj eri.
Maksimov je oito imao vie dounika unutar
Bristowljeve organizacije. Bili smo sredili jednog koga smo
uspjeli otkriti. Ali drugi je prenio informaciju da je Hancock
poizio i ubio Bristowa nakon to te pokuao silovati. Stoga su
oni nas napali iz zasjede, a ne obratno. Izgubili smo Mojoa,
bolnim je glasom rekao Conrad. Viper i Cope zadobili su teke
ozljede, a Hancocka su dvaput upucali. Bio je napola mrtav, ali
ak te i tada Maksimov morao iupati iz njegovih ruku.
Hancock je zatraio naplatu svih svojih dugova od organizacije s
kojom nije u najboljim odnosima. Nismo neprijatelji, ali nismo ni
saveznici. Nije ga bilo briga. Nema ponosa kada je rije o tebi.
425
Preklinjao je da mu te pomognu pronai i spasiti. Beskrajno je

muio sama sebe znajui da si u Maksimovljevim rukama, a da
ne moe uiniti ama ba nita. Krivi se. Vjeruje da te izdao. Da te
iznevjerio. Sve ono to vjeruje o njemu, on vjeruje sam o sebi.
Ali nije te izdao, Honor. Misija je otila kvragu. Pretrpjeli smo
teke gubitke, ali svejedno nije posustao, iako mu je oajniki
trebala lijenika pomo.
Honor je preneraeno odmahnula glavom. Ne
razumijem. inilo se da nije u stanju rei nita drugo. Bilo je
previe toga za probaviti, u nekoliko sekundi promijeniti
miljenje koje je mjesecima gajila i tugovala zbog njega.
Honor, on te voli, njeno je rekao Conrad. Hancock
nikada nikog nije volio, osim obitelji koja ga je usvojila. Nikada
ga nitko nije volio osim njih. Nikada nije osjeao da zasluuje
ljubav. Smatra se udovitem. Vjeruje da je gori od Maksimova.
Umire iz dana u dan. Tuguje i mui samog sebe, voli te, a zna da
te nije vrijedan, da te ne zasluuje. Razoarao te. Izdao.
Dopustio je Maksimovu da ti naudi i nikada si to nee oprostiti.
Zato mi to sve govori? apnula je.
Zato to vjerujem da pati jednako kao on. Vjerujem da
ga voli jednako kao to on voli tebe. Vjerujem da oboje umirete i
da ste se predali. I znam da si jedina koja ga moe spasiti. Nisam
mogao dopustiti da nastavi vjerovati u ono protiv ega se ni on
sam ne bi branio, zato to vjeruje u sve to. Da te izdao. Da te
razoarao. Povrijedio. Manipulirao tobom. Lagao ti. Ali, Honor,
nisi ga vidjela dok nam je govorio da se misija promijenila. Nisi
vidjela odlunost u njegovim oima kada nam je rekao da si ti
jedini prioritet, da je tvoja sigurnost na prvom mjestu. Bolio ga je
kurac za misiju i za to hoe li uspjeti smaknuti Maksimova.
426
Pokuao je postupiti asno i potedjeti te, ali istodobno ukloniti

ozbiljnu prijetnju tisuama nevinih ivota. I zbog toga je izgubio
sve.
Suze su kliznule niz Honorine obraze te se obgrlila
rukama, njiui se naprijed-natrag na ljuljaki.
Zato nije objasnio? U avionu. Nakon to me izbavio od
Maksimova. Zato me pustio da vjerujem kako me predaje
Novoj eri? Zato nije barem pokuao?
Zato to si vjerovala u to. Nisi bila ondje, Honor. Bila si
tisue kilometara dalje i ne bi posluala ni jednu rije koju bi ti
uputio. A teko je braniti se ili objanjavati kada osjea da si
kriv za sve i jedan grijeh za koji si ga optuila. Nije se branio jer
je znao da je kriv za zloine koje je poinio protiv tebe. I voli te
jednako kao to mrzi samog sebe.
Gdje je? otro je upitala.
Conrad je zatvorio oi. Ne znam. Nestao je nakon to su
Maksimov i Nova era smaknuti. Titan vie ne postoji. Svi smo
otili na svoju stranu. Zavrili smo. On je vuk samotnjak, Honor.
Otiao je nekamo kako bi umro polaganom i bolnom smru zato
to ne moe ivjeti s onime to ti je uinio. Ali jedno znam. Voli
te svim svojim srcem i duom. Radio sam s njime, slijedio ga i
bio mu odan vie od deset godina. A prije tebe, svaka osobina
koju mu pripisuju bila je istinita. Sliio je stroju prije nego
ovjeku. Nita nije osjeao. Imao je vlastiti kodeks i ivio po
njemu. Via svrha. Katkada je to podrazumijevalo rtvovanje
nevinih. Mrzio je to, ali znao je da predstavlja nuno zlo.
Ali ti si sve promijenila. Promijenila si njega. Odjednom je
poelio biti mukarac koga si vidjela u njemu. Poelio je biti bolji.
Zbog tebe. Ti si ga nauila voljeti. Osjeati. Biti ovjekom.
427
Nikada nee zavoljeti nekog drugog. Zauvijek e voljeti tebe,

jednako kao to e vjeno mrziti samog sebe zbog onoga to ti je
uinio.
A kako da ga pronaem? frustrirano je upitala.
Dovraga, Conrade, ne moe doi ovamo i rei mi sve to i onda
otii, a da me barem nekako ne uputi. Neu dopustiti da si to
radi. Neu. Volim ga. Ima li pojma koliko sam patila dok sam
vjerovala da me iskoristio, izdao i dopustio Maksimovu da me
mui?
Conradove oi poprimile su izmuen izgled. I ja sam te
iznevjerio, Honor. Ne samo Hancock. Svi smo te iznevjerili.
Glupost bijesno je odvratila.
Tuga joj je preplavila oi. Tako mi je ao zbog Mojoa. Bio
je dobar ovjek. Nije zasluio umrijeti zbog mene zato to je
Hancock promijenio tijek misije. Jesu li Viper i Cope sada
dobro? tjeskobno je upitala.
Conrad se lagano nasmijeio, poseui kako bi njeno
stisnuo njezin dlan. Vjeno zabrinuta za druge. Ti si izuzetna
ena, Honor. ivot mi je ljepi jer sam te upoznao. I ako uspije
spasiti Hancocka, bit u ti vjeno zahvalan. Da, Mojo je bio
dobar ovjek, ali umro je u miru. Prueno mu je iskupljenje,
neto za to ni jedan od nas nije ni pomiljao da e dobiti. Viper i
Cope takoer su dobro. Ne znam gdje je Hancock, kunem ti se.
Ali mogu te uputiti k ljudima koji moda znaju ili ti barem
mogu pomoi da ga pronae.
Gorljivo se nagnula naprijed. Reci mi.
Sam u te odvesti onamo rekao je. Neu te poslati bez
zatite. A i nije tako daleko. Dover, Tennessee, nekoliko
428
kilometara juno od granice Kentuckyja. Za koliko se moe

spremiti?
Ve je ustajala s ljuljake. Priekaj pet minuta. Conrad se
nasmijeio promatrajui je kako marira, pogleda ispunjena
odlunou. Tupa, beivotna maska koja je prianjala za nju
poput koe isparila je te je nalikovala na Honor kakva je i bila
kada ju je tek upoznao. Vatrena i borbena. Srana i hrabra.
Ako itko moe spasiti Hancocka, onda je to ona. Gotovo
mu je bilo ao tipa. Gotovo. Zato to nee ni znati to ga je
snalo kada ga Honor Cambridge pronae.
429
45. POGLAVLJE
HONORINA obitelj jasno je dala do znanja da ona nee ii

nikamo s mukarcem koga ne poznaju, a bogme ni da e ii
sama s Conradom. Brad je ustrajao u tome da poe s njom, a
Conrad i ona jednako su se zalagali da poe sama.
Izbila je svaa te je svaki lan Honorine obitelji zahtijevao
da ide s njom.
Moram to uiniti tiho je rekla Honor.
Shvaam da me ne poznajete i da mi nemate razloga
vjerovati smireno je rekao Conrad. Ali titit u Honor
vlastitim ivotom. Imate moju rije. A tamo kamo idemo, nee joj
prijetiti opasnost. U svakom e je trenutku okruivati itava
vojska mukaraca. Ovo je vano vaoj keri. Mora zacijeliti, i
upravo to namjeravam postii. Ako je volite, a znam da je tako, i
ako joj vjerujete, to takoer znam, morate je pustiti da to uini.
Potrebno joj je ako ikada vie misli biti osoba kakva je bila
neko
Nemam mnogo vremena nestrpljivo je rekla Honor.
Vjerujte mi, znam to radim. Javit u se. Conrad e vas
obavjetavati. Ali moram to uiniti ako elim preivjeti. Lica
lanova njezine obitelji odraavala su ok i zabrinutost, ali i
pomirenost, kao kada je vrsto odluila otii na Bliski istok kako
bi pomagala onima kojima je pomo oajniki potrebna.
430
Okupili su se oko nje, grlei je i plaui dok su je ljubili i

govorili joj da je vole. A zatim je Brad uputio otar pogled
Conradu.
Znam takve kao to si ti. Znam to inite u ime pravde.
Ne osuujem te. Ali zatitit e moju sestru. Branit e je i, ako
stvari pou po zlu, izvui e je. Nije me briga to e htjeti ili
eljeti. Vratit e je kui kamo i pripada.
Conrad je zauzeo stav mirno u znak potovanja prema
predstavniku zakona.
Dao bih ivot za nju, iskreno je odvratio. Ona je spasila
moj, a ja vraam svoje dugove. Kunem vam se da e biti sigurna
sa mnom.
Honor je zagrlila sve do jednog lana obitelji, a zatim
izgurala Conrada da to prije krenu.
Koliko je daleko? Vozimo se ili letimo?
Letjet emo. KGI ima zatienu privatnu pistu na
kompleksu. To je ne samo najbri ve i najsigurniji nain.
Koljena su joj zaklecala od olakanja. Sada kad je doznala,
svaki joj je trenutak predstavljao agoniju. Svaka sekunda daleko
od Hancocka djelovala je poput vjenosti.
HONOR je nervozno progutala knedlu dok je jedan od

mukaraca koji su ih doekali na pisti i odvezli u ratnu sobu
utipkavao ulaznu zaporku, nakon ega su se vrata rastvorila
tolikom brzinom da je iznenaeno trepnula.
Namjerno je obukla nekoliko brojeva veu, iroku majicu,
zato to joj se petomjeseni trudniki trbuh vrsto zaoblio. Ali
zbog svih onih izgubljenih kilograma i izgladnjivanja kojem se
431
podvrgla, trudniki kilogrami djelovali su kao da se vraa svojoj

uobiajenoj teini i opsegu.
Osim toga, eljela je da Hancock eli nju. eljela je da je
voli nevezano za bilo to drugo. A znala je, bez obzira na to voli
li je ili ne, eli li je ili ne, da je nikada ne bi odbio ako dozna da
nosi njegovo dijete.
Nije bila prevarantica po naravi, ali nije eljela
manipulirati njime ili ga natjerati da donese odluku koju inae
ne bi donio nakon to otkrije da je trudna. Najprije je eljela
doznati ishod svog iskrenog razgovora s Hancockom.
im su je ugurali u glavnu sobu, uvidjela je da su se tom
prigodom okupili naoko svi koji rade za KGI. Bila joj je potrebna
samo jedna osoba koja e joj rei kako da pronae Hancocka, ne
i prostorija krcata opakim operativcima.
Odjednom ju je epao bijes. Bila je sita beskrajnog
strahovanja pred vojnicima, plaenicima, teroristima, upcima i
kime god. Ako su je namjeravali zastraiti, mogu je slobodno
poljubiti u dupe.
Suzila je oi pa iskoraila iza Conradova zatitnikog
stava.
ujte, je li stvar u tome da vas dvadeset ili koliko ve zna
gdje se Hancock nalazi ili me samo zajebavate i pokuavate
uplaiti? Zato to, ako je to sve to imate, samo dajte.
Odgovorili su joj irokim osmijesima i gdje kojom
provalom smijeha, a zaklela bi se i da je ula enski glas kako
govori: Bravo, curo.
Jedan je mukarac istupio sa smijekom na licu. Imao je
tamnoplavu kosu i najbistrije plave oi koje je ikada vidjela.
432
Ispruio je ruku pa nije imala drugog izbora nego je nevoljko

primiti.
Gospoice Cambridge, poaen sam to se ponovno
vidimo. Ja sam Sam Kelly.
Zurila je u njega, pomalo zbunjena, ali tada je shvatila da
je zacijelo sudjelovao u misiji njezina spaavanja od Maksimova.
to znai da je suoena s prostorijom punom ljudi koji su vidjeli
u kakvom se stanju nalazila kad su je izbavili.
Uspravila se u leima. Odbijala je osjetiti sram zbog toga.
Prestat e se osjeati ponieno zbog stvari nad kojima ne
posjeduje nikakvu kontrolu i prestat e biti straljiva poput
jebenog mia. Mogla bi ii na poduku kod jedinih dviju lanica
KGI-a. One sasvim sigurno nisu izgledale poput prestraenih
mieva.
Tko mi moe rei gdje u pronai Hancocka? otro je
upitala, nabacivi svoj najei izraz lica. Onaj za koji joj je Brad
rekao da ga podsjea na neodoljivog maia koji frke prvi put u
ivotu.
Nestrpljivo se poupala za kosu i ne priekavi odgovor.
to je to s mukarcima, njihovim proizvoljnim odlukama
i uvjerenjem da znaju sve odgovore na ovom svijetu? Zato
mue sami sebe kada misle da su nekoga izdali ili povrijedili i
da, premda se toj osobi moda ini da su je sjebali, mukarac to
zna, ali se i ne trudi objasniti jer on vjeruje da je kriv to ju je
izdao i povrijedio. Stoga ode u nekakvu junaku potjeru i cmolji
i kmei i bogzna to sve to vi mukarci volite raditi rekla je s
dakom prijezira. Ali znam to Hancock nee uiniti, stoga neka
mi Bog pomogne ako netko od vas ne ispljune nekakvu
433
informaciju i to brzo, jer vam se nee svidjeti ono to e se

dogoditi.
Ostali su je promatrali razjapljenih usta, vidno
preneraeni, ali kada je svoju tiradu privela kraju, poeli su se
smijati tako da su im suze stale curiti niz lice. Pobjesnjela je na
njih to hihou poput hijena kad je u pitanju njezin ivot.
Njezina budunost. Budunost njezina djeteta. I Hancockova.
Garrett je prodahtao: O, Boe, nikada ovo neu
zaboraviti. Muit u tog gada do kraja ivota. Ovo je
neprocjenjivo.
Honor je stisnula zube i odmarirala ravno do mrge pa mu
se unijela u lice. Zamalo ga je sruila, a to bi joj i uspjelo da nije
leima udario u zid, zapavi u nepovoljan poloaj.
to je tebi? Kako se moe smijati u ovakvom trenutku?
Ba si kreten.
Garrett ju je skrueno pogledao. Oprostite, gospojo.
Nisam htio biti nepristojan. Hitro je pogledao svoje timske
kolege, preklinjui za pomo. Oni su samo prasnuli u jo jai
smijeh.
Honor je podigla ruke u zrak. Ovo nema smisla. Potroila
sam itav dan na dolazak. Dobro, sama u ga pronai. Nimalo
zahvaljujui vama.
Odmarirala je pokraj sviju s Conradom za petama i
pribliila se vratima. Sam je uhvatio njezinu ruku i njeno je
zadrao. Oi su mu i dalje bile razgaljene, ali svjesno se potrudio
djelovati ozbiljno i iskreno.
Zbilja ne znamo gdje se Hancock nalazi, ali znam tko bi
nam moda mogao pomoi. Moe li priekati dvije sekunde
dok obavim poziv?
434
Naas ga je prouavala, uvidjevi da je posve ozbiljan.

Konano netko s malo mozga. Kimnula je.
Sam je uzeo telefon i pritisnuo samo jednu tipku,
oigledno nazivajui nekog koga dobro poznaje.
Eden, duo? Sam je. Doi u ratnu sobu to prije. Moe?
Vano je.
Nastala je kratka stanka nakon ega se Sam nasmijeio.
Hvala ti, Eden. Najbolja si.
Joe, izii pred Eden kako joj ne bi bilo neugodno ui u
ratnu sobu naredio je Sam.
Donovan je zirnuo prema nadzornim kamerama koje su
snimale preko trideset razliitih prostora. Nema potrebe.
Swanny je s njom i ne djeluje sretno to nisi pozvao i njega.
Neka nas Bog sauva od mladenaca zgaeno je rekao
Joe.
itava mu je prostorija uputila znalake cereke.
Ah, kucnut e i tvoj as, braco nadmeno je rekao Garrett.
I predviam da e pasti gore nego svi mi zajedno.
Joe je podigao srednji prst dok su ostali umirali od
smijeha.
P. J. i Skylar, dvije lanice KGI-a, iz solidarnosti su prile
Honor kako ne bi bila okruena tolikim testosteronom, ili zato
to su jednostavno drage.
Kako si, Honor? tiho je upitala P. J. Istinski.
Neto u oima te ene govorilo je Honor da je vidjela i
pretrpjela uasne stvari te da zna to je Honor proivjela i jo
uvijek proivljava.
Nasmijeila se, ali izraz joj je prije djelovao kao bolna
grimasa. U poetku ba i nisam bila dobro. Ali sada... imam
435
nade. Ako uspijem natjerati odreenog umiljenog mukarca da

mu doe iz guzice u glavu, sve e biti sjajno. Skylar je
zakretala od smijeha, privlaei sumnjiave poglede svojih
timskih kolega. Odvratila im je tek nevinim smijekom koji nije
nimalo smanjio nelagodu u njihovim oima.
P. J. je jo uvijek ozbiljno promatrala Honor. Kako god da
prolo, to god se dogodilo, uspjela ti uvjeriti Hancocka da
ukljui mozak ili ne, taj te ovjek voli. Svi u ovoj sobi znaju
koliko te voli. Hancock je krut ovjek. Nitko od nas nije ni
pomiljao da je sposoban voljeti bilo koga, ali s vremenom smo
poeli nazirati trake ljudskosti i shvatili da je Hancock rezultat
svoje obuke. Smrtonosan je, ali ima srce. Dobar je on ovjek,
Honor.
Honor se nasmijeila. Znam. I hvala ti. Dotaknula je
enin dlan. To mi mnogo znai. I drago mi je to nisam jedina
koja vidi ono to skriva ispod svoje grube vanjtine. Vrata su se
otvorila, a Honorino je srce poskoilo ugledavi apsolutno
prekrasnu, visoku plavokosu enu kako graciozno ulazi zajedno
s mukarcem viim za nekoliko centimetara, izbrazdana lica i
miiavog tijela kojim je mogao parirati bilo kojem mukarcu na
tom kompleksu.
Eden je rairila oi uvidjevi da se okupio itav KGI te je
bojaljivo pogledala prema mukarcu pokraj sebe za koga je
Honor pretpostavila da je njezin mu. Povukao ju je prema sebi i
utisnuo poljubac u njezinu sljepoonicu.
U redu je, duo, ohrabrio ju je.
Sam joj je priao i srdano je zagrlio. Hvala to si tako
brzo dola. Ovdje je netko tko silno eli pronai Hancocka i
pitali smo se bi li joj mogla pomoi?
436
Eden je zbunjeno nabrala elo, ali prije nego to je uspjela

pogledom prijei sobom kako bi pronala onu koja treba
njezinu pomo, Sam ju je povukao u stranu i tiho joj se obratio
tako da ga ostali nisu mogli uti.
Eden je isprva djelovala zateeno. Potom su suze zablistale
u njezinim oima neobine boje te se nasmijeila. Njezino
olakanje bilo je toliko zamjetno da se Honor zapitala kog joj to
vraga Sam govori.
Kada ju je poveo prema Honor, Eden je jurnula pokraj
Sama i zgrabila zapanjenu Honor. vrsto ju je zagrlila, a Honor
je osjetila kako enino tijelo dre od emocija dok ju je grlila.
Kada se konano odmaknula, na licu je imala iroki
osmijeh, a u oima blistave suze. Honor je preneraeno zurila u
nju dok je Eden primala Honorine dlanove i stiskala ih jednako
vrsto kako je maloas primila nju.
Nema pojma koliko sam dugo molila za ovaj dan rekla
je Eden, glasa prepuna emocija. Guy je bio strano izgubljen u
mladosti. Moji su ga roditelji primili k sebi. Bio im je sin poput
moja dva starija brata, Raida i Rykera. Moja je obitelj jedina koju
je Guy ikada imao.
Okrenula se i nacerila ostatku KGI-a, a ovi su zastenjali.
Zatim je vratila pogled na Honor s prepredenim osmijehom na
licu.
Samo su bijesni zato to je Guy dio moje obitelji, a sad je i
KGI moja obitelj, to Guya i KGI ini istom obitelji. Nikada nisu
bili pretjerano sretni zbog te injenice. Ali pomirit e se ve
vedro je dometnula. Naroito sad kad si ti ovdje. Promijenit e
Guyev ivot.
437
Ve ga je promijenila rekao je Conrad, oglasivi se prvi

put otkad je doao.
Ostali lanovi KGI-a namrgodili su se zurei u Conrada
kao da su se tek sada sjetili da je dopratio Honor. Honor im je
uzvratila jednako ustrim mrtenjem.
Da ga nikad niste tako gledali. On je moja obitelj i Guy e
biti moja obitelj, to Eden ini dijelom moje obitelji, a posredno i
vas. Stoga je Conrad takoer dio vae obitelji. Conrad je
djelovao zgranuto. Njegov zapanjeni izraz bio je smijean. KGI
se samo podsmjehnuo te je zaula mrmljanje o tome kako ene
vladaju svijetom.
Znam da ti se uri, stoga te vie neu zadravati Eden je
rekla Honor. Guy se nalazi u oevoj kui s mojom braom, a
sudei po njihovim rijeima, toliko je nesretan otkad je stigao da
su spremni ubiti ga na spavanju.
Honor je pogledala u Sama dok joj je srce nabijalo u grlu, a
njegov se pogled smekao.
Hoe li me odvesti k njemu? nesigurno je upitala. Sam
je prevalio kratku udaljenosti izmeu njih i zagrlio je. Naravno,
duo. im natoimo gorivo u mlanjak. Potom se okrenuo i
nacerio brai. Onda, tko eli ii i svjedoiti najveem padu u
povijesti ovjeanstva?
Sobom je eksplodirao zbir povika hooyah i oohrah, a Honor
je jo zbunjenije pogledala Sama. Jesu li svi oni ludi?
Nasmijeio se. Ne obaziri se na nas. Dugo smo ekali da
Hancock ipak dokae da je vraje ljudsko bie.
Okrenuo se Eden. Nazovi oca, duo, i reci mu da sjedne
na Hancocka ako treba i da ga ne isputa iz vida dok ne
stignemo.
438
Potom je stao izvikivati niz naredbi kako bi se za manje od

pola sata mogli vinuti u zrak.
VELIKI Eddie Sinclair spustio je slualicu i okrenuo se

svojim sinovima, Raidu i Rykeru.
Eden je zvala, rekao je zbunjeno. eli da zadrimo
Hancocka i pobrinemo se da nikamo ne mrdne dok ona ne
stigne. Kae da ima lijek za njegovu bolest.
E, pa, hvala kurcu mrano je odvratio Raid. Sit sam
sveg tog maloduja i samo saalijevanja.
Amen, jebo te ustro je odvratio Ryker.
439
46. POGLAVLJE
EDEN je predvodila kolonu na putu prema ulaznim

vratima svoje obiteljske kue. Bilo je dobro to se smrknulo jer
nije bilo anse da svita od dvadeset opakih operativaca koji su
pratili Honor, Eden i Swannyja, koji ni na trenutak nije putao
svoju enu iz vida, proe neopaeno.
Vrata su se otvorila prije negoli je Eden stigla i pokucati, a
na dovratku su se pojavili ovjek za koga je Honor pretpostavila
da je njezin otac te njezina starija braa. Guyeva obitelj.
Tri su mukarca prela pogledom preko Swannyja i Eden,
a zatim konano dospjela do Honor, poprimivi osupnut izraz.
Stariji je brat zatresao glavom. Nema anse, promrmljao
je.
Nema jebene anse sloio se mlai brat.
Edenin se otac nasmijeio i s lica odagnao zabrinutost i
tugu. Odjednom je djelovao mlae im su se njegove duboke
bore opustile dok je zurio u Honor.
E, neka me vrag odnese zadivljeno je rekao. Nikad
nisam mislio da u doivjeti ovaj dan.
To je raspizdilo Honor pa je poloila oba dlana na kukove
i otro se zagledala u muke lanove Edenine obitelji.
to je s vama, ljudi? Ponaate se prema Guyu kao da nije
ljudsko bie ili sklon ljudskom ponaanju. Ne znam to je gore,
440
to to on sam vjeruje da ne posjeduje duu ili to tako misli

njegova obitelj.
Edenina su braa prasnula u smijeh, ali izbrazdano lice
njihova oca smekalo se. Zakoraio je prema Honor i privukao je
u zagrljaj od kojeg je pomislila da e joj popucati kosti pa se
pokuala odmaknuti. Moda je dosad uspjeno skrivala
trudnou, ali tako vrst zagrljaj ukazat e na njezin pod odjeom
skriven trudniki trbuh.
Dobrodola u obitelj, draga. Dugo smo ekali da netko
poput tebe naglavce okrene Hancockov svijet. Ja sam Eddie, a
ovo su moji sinovi, Raid i Ryker Prstom je pokazao tko je tko.
A zatim, naizgled tek tada primijetivi hordu nabruenih
mukaraca kako stoje iza Eden, Swannyja i Honor, Edenin je
otac upitno pogledao ker.
Eden? Tko su svi ovi ljudi u mom dvoritu?
Ah, doli su svjedoiti Guyevu padu vedro je odvratila
Eden. Mrak je pa ih ne moe vidjeti, ali to je KGI.
Nathane? Joe? upitao je Ryker obilazei oca kako bi
provjerio tko je sve dopratio Eden i Honor.
Eddiejevo se lice ozarilo prepoznavi ostatak tima svog
zeta kada su pristupili kako bi pozdravili Sinclairove.
Eddie i Ryker na silu su zagrlili Skylar i rukovali se sa
Zaneom.
Drago mi je to vas vidim, gospodine oglasio se Joe. A
to to je itav KGI ovdje? Nema anse da propustimo priliku
svjedoiti kako Hancock pada na koljena pred enom od jedva
metar i pol. Namjeravamo se pobrinuti da to nikada ne
zaboravi. ak ni Steele nije bio toliko zabavan kad mu je ena
servirala njegova vlastita jaja na pladnju.
441
Jebi se bezobrazno je odvratio Steele, i dalje skriven u

sjeni.
Halo? zareala je Honor, osjetno nestrpljivim i
frustriranim glasom. Gdje je on?
Rado u te osobno odvesti k njemu samodopadno je
rekao Raid.
No, uite rekao je Eddie okupljenoj gomili.
Pretpostavljam da emo ih naposljetku oboje vidjeti. Bit e nam
mnogo udobnije u dnevnom boravku.
Napustivi ostale, Raid ju je poveo uza stube te do sobe na
samom kraju dugakog hodnika. Zastao je i spustio pogled na
nju, smrtno ozbiljna lica.
Ako nam ga uspije vratiti, zauvijek u biti tvoj dunik.
Predao se, Honor. Nema nimalo volje za ivotom i toliko pati da
mi je teko uope i gledati svog brata.
Ah, povratit e se on zavjetovala se. Makar ga morala
istui, zavezati i odvui natrag kui, ne odlazim bez njega.
Raid se nasmijao i nagnuo se kako bi je poljubio u elo.
Zna to? Vjerujem ti na rije, sestrice. Zatim mu se lice iznova
uozbiljilo. eli li da ja prvi uem?
Honor je zakolutala oima. Guy mi nikada ne bi naudio.
Trebalo bi te brinuti hou li ja nauditi njemu, Ali, ne. Ovo je
privatna stvar. elim da budemo posve sami.
Raid je kimnuo i zaputio se niz hodnik. Honor je priekala
dok nije nestao iz vida i tek se tada okrenula prema Guyevim
vratima. Prinijela je dlan kvaki, pribojavajui se da e vrata biti
zakljuana te da joj nee htjeti otvoriti. Ali tada je odmahnula
glavom. U prizemlju se nalazi vie od dvadeset mukaraca koji s
lakoom mogu razvaliti ta vrata. Ui e, milom ili silom.
442
Na svoje olakanje, tiho zakrenuvi kvaku, ustanovila je

da su vrata otkljuana te ih lagano odkrinula. Ipak, oklijevala je
jer se unato svoj hrabrosti i odlunosti silno bojala da je nee
eljeti ni pogledati. Doivjeti je. Posluati.
Iznutra se zaulo frustrirano reanje. Rekao sam da me
jebeno pustite na miru. to vam tu nije jasno, upci jedni
naporni?
Honor je odgurnula vrata do kraja i umarirala u sobu s
rukama na kukovima. Kada ju je Hancock ugledao, gotovo se
prevrnuo s kreveta. Pojurio se uspraviti, okirana lica. A zatim
su njegov prvotni izraz zamijenili tuga, kajanje i samo prezir, na
to su Honor zaklecala koljena.
U tom je trenutku shvatila da e morati biti hrabra. Nije
smjela dopustiti svojim oima da odraze i mrvicu pretrpljene
boli, jer e ga to shrvati i nikada je nee sasluati. Nee je uti.
Otjerat e je od sebe, uvjeren da e joj samo iznova nanijeti bol.
Barem je jedno od njih pri zdravoj pameti u ovom trenutku, a to
nije on.
Stoga, umjesto da mu se baci u naruje kako je eljela te se
isplae zbog svega to su izgubili i koliine ljubavi koju osjea
prema njemu, morat e biti pomalo gruba za njegovo dobro.
Zar se tako obraa svojoj obitelji? otro je upitala,
prijekorno tapkajui stopalom po podu.
Honor?
Zvuao je potreseno i toliko promuklo da je gotovo
nerazgovijetno izgovorio njeno ime, pogleda rastrgana boli i
tugom. Tolikom patnjom da je Honor stegnulo u grlu,
onemoguivi joj da progovori. Zaboravila je na svu potrebnu
grubost i kukasti nastup.
443
Vie nije mogla podnijeti udaljenost izmeu njih te se

bacila na njegovo tijelo tako da mu nije prestalo drugog izbora
ve uloviti je ili joj dopustiti da ga srui. Poloila je dlanove na
njegove obraze zurei u nadu koja se pomaljala u Guyevim
oima. Progutao je knedlu i skrenuo pogled, kao da si odbija
dopustiti da samo i pomisli na takvo to, ali Honor to nije
namjeravala trpjeti. I sama se bila odbijala predati nadi i
pogrijeila zbog toga. Trebala se boriti, kao to se sada spremala.
Ovu bitku ne smije izgubiti, inae e je to shrvati. Nee izgubiti.
Odluno ga je okrenula natrag prema sebi i stala zuriti u
njega dok naposljetku nije nevoljko podigao pogled i sreo
njezin.
Da, to sam ja hrapavo se oglasila. I moram ti rei, Guy
Hancock, trenutano nisam pretjerano zadovoljna tobom.
Zato bi i bila? upitao je bolnim glasom.
Frustrirano je uzdahnula. Nisi me izdao i oboje to znamo.
Ili bi barem ti trebao znati. Da nisi toliko ustrajan u namjeri da
uvjeri sama sebe da si uasno udovite, shvatio bi da me nisi
izdao.
Kako moe vjerovati da nisam? unezvijereno je upitao.
Honor je zakolutala oima. Pa, naravno da sam u poetku
mislila da jesi. Ali, Boe dragi, da se netko potrudio rei mi to
se zaista dogodilo onda kada si mi dopustio da povjerujem da
me vodi Novoj eri - usput, zbog toga sam takoer vrlo ljutita -
ni ti ni ja ne bismo propatili posljednjih nekoliko mjeseci.
Lagao sam ti. Drogirao sam te, a zakleo sam se da to vie
nikada neu uiniti. Iznevjerio sam te, Honor. Dopustio sam tom
gadu da te se doepa i danima mui prije nego to sam te uspio
pronai.
444
Je li ti ikad palo na pamet da mi kae to se dogodilo i

priuti mi luksuz da sama odluim jesi li me izdao ili ne?
Umjesto toga, izigravao si i sudca i porotu umjesto mene. Bio si
toliko uvjeren da si uinio upravo to pa si umjesto mene odluio
da e mi sve preutjeti. To je jedini razlog zato sam ljutita na
tebe. Dobro, ak ne ni ljutita, ve povrijeena. Povrijedio si me,
Guy bolno je rekla. Patila sam pet dugih mjeseci. Nisam
mogla spavati, ni jesti. Tako mi Boga, eljela sam umrijeti.
Predala sam se. Nisam eljela ivjeti bez tebe. Moe li to
shvatiti?
Glas joj je bio moleiv. Opasno blizu preklinjanju, ali tako
joj Boga, kad je rije o tom mukarcu nije posjedovala ni traak
ponosa. Puzala bi da mora. Sve samo da joj se vrati. Da je voli
kao to ona voli njega.
Hancock je zurio u nju svojim izmuenim oima,
bjelodano ne znajui to da joj odgovori. Bio je toliko uvjeren u
svoju krivicu da mu, eto, nije ni palo na pamet da njoj prepusti
tu odluku.
Jednostavno je prelazio rukama preko njezina lica,
njezinih usana, vrata, ramena, iznova i iznova kao da mu je
teko povjerovati da je zbilja ondje.
Mrzi me izmueno je apnuo. Boe, ja se mrzim.
Pogledaj me, Guy, njeno je rekla. Dobro me pogledaj.
Zurio je u njezine oi gotovo itavu vjenost prije negoli
mu je naizgled sinulo. U njima nije bilo mrnje. Ni straha. Ni
osjeaja izdaje ili povrijeenosti. Samo ljubav. I njenost,
suosjeanje i zavjet da e ga vjeno tititi. Da e zauvijek biti
siguran s njom. Da e njegovo srce zauvijek biti sigurno s njom.
445
Ne mrzim te. Volim te gorljivo je proaptala. Volim te. I

ne moe donositi odluke umjesto mene. Ne moe mi rei da te
ne volim. Ne postoji nita to bi mogao uiniti, a to bi me
natjeralo da te prestanem voljeti.
Tanki potoii stali su kliziti niz njegove obraze. Nosnice
su mu se irile sa svakim udahom dok se nesmiljeno trudio
zadrati kontrolu nad sobom, tako da se posve ne rastroji.
Honor je dlanovima primila to lice koje je toliko voljela i
zagledala mu se ravno u oi.
A sada me posluaj, Guy, jer je ovo to u ti rei vano.
Najvanije na svijetu. Ne prekidaj me dok ne zavrim. Jasno?
Kratko je kimnuo te se zapitala je li mu uope trebala rei
da je ne prekida. Nije bio sposoban nita rei u tom trenutku.
Jednostavno su ga preplavile emocije.
Dakle, ako si me napustio zato to me ne eli i ne voli,
to u morati prihvatiti.
Hancock je proizveo zvuk kao da se gui, ali Honor ga je
prostrijelila pogledom, podsjeajui ga na obeanje da e utjeti.
No nije izgledao nimalo sretno. Izgledao je bijesno, a oi su mu
plamtjele.
Dobro, srdito je pomislila. Uvijek bi radije odabrala
njegovu ljutnju i bijes umjesto tog ispraznog pogleda koji je
nosio u oima.
Meutim, ako si me napustio zato to si mislio da te
mrzim, jer si istinski vjerovao da si me izdao, lagao mi i osjeao
se nedostojnim, to neu prihvatiti, odluno je rekla. Jer to je
glupost. Sve je to glupost. Neu odbaciti najbolju stvar u svom
ivotu zato to si ti odluio da si poinio neoprostiv grijeh protiv
nekoga tko ti je i onako oprostio.
446
Jesi li zavrila? otro je upitao.

Kimnula je.
Dobro. Jer te jebeno volim vie nego to sam ikad u svom
ivotu volio drugo ljudsko bie. Ti nisi samo svijet, Honor
Cambridge. Ti si sav moj svijet. Razlog zato postojim. Da sam te
napustio jer te ne elim i ne volim? Napustio sam te jer
zasluuje boljeg od mene. Zasluuje mukarca koji e te
bezuvjetno tititi i nee dopustiti da te zamalo siluju, a zatim
mue. A ja nisam taj mukarac bjesomuno je odvratio.
Da, smireno je odvratila. Jesi.
Oaj je iznova preplavio njegove oi.
Nema pojma kakvim bi ivotom morala ivjeti da si sa
mnom. Zbog injenice da sam tijekom godina stekao vie
neprijatelja nego sva ona udovita protiv kojih sam se borio.
Bila bi vjena meta. Ti si moja najvea slabost, i svi bi to na ovom
prokletom svijetu znali i nastojali bi mi nauditi tako to e
povrijediti tebe. I povrijedili bi te. Ve su te povrijedili,
izmueno je rekao. A ja to ne bih mogao podnijeti, Honor. Ne
bih mogao ivjeti sa sobom kad bih te izgubio.
U tom mi je sluaju drago to si tako opak, vedro je
odvratila. Nikad, ba nikad nee nikomu dopustiti da mi
naudi.
Guy je zatvorio oi, vrsto svijajui dlanove u pesnice.
Tvoje me povjerenje zapanjuje. Osjeam se nedostojnim
jer nema razloga da vjeruje u moje rijei ili obeanja. Ali,
Honor, opasnost... To je samo jedan dio. Ja sam ovjek koji
zahtijeva i oekuje potpunu kontrolu. U svakom smislu. Kao
moja ena, bila bi mi potpuno podreena. Nadzirao bih svaki
447
tvoj pokret. Oekivao bih da mi se javi samo i ako ide u

samoposlugu.
Podigao je dlan i drhtavo ga prevukao preko svoje glave.
Zahtjevan sam u seksualnom smislu. Ne doputam da
itko kontrolira bilo koji dio mog ivota, malena rekao je bolnim
glasom, kao da upravo priznaje ubojstvo. Ne mogu to uiniti.
Poriv za kontrolom usaivan mi je cijelog ivota. Obuen sam
da upravljam svakom situacijom u kojoj se zateknem. to misli,
nakon koliko e se vremena poeti osjeati kao da te guim?
Koliko u vremena imati prije nego to ubijem tu stvar koja te
ini toliko razliitom u odnosu na ostatak svijeta? Tvoj osmijeh,
tvoje sunce, tvoju dobrotu i velikodunost. Uguio bih te,
Honor. I naposljetku bih te unitio.
Nasmijeila se, irei osmijeh dok je upijala njegovo
posvemanje iznenaenje zbog svoje reakcije na to bolno
priznanje.
Podigla je prste, po jedan za svaki argument. Da vidimo,
broj jedan, seksualna dominacija? Zadrhtim im samo i
pomislim na to. Ve sam iskusila seks s tobom, Hancock, i svaka
bi budala mogla zakljuiti da si zahtjevan, grub i dominantan
kao sam vrag. Uvjeravam te, uivat u u svakoj sekundi tvoje
nadmoi.
Drugi prst. Broj dva. Tvoja potreba da zna gdje se
nalazim u bilo kojem trenutku i pretjerani zatitniki instinkt.
Hm, dobro jutro? Nisam glupa, Guy. Vidjela sam ono najgore od
ovog svijeta i vidjela sam tvoj svijet. Iskreno, neu ni eljeti ii
ikamo bez tebe. tovie, ako bude elio uposliti itavu vojsku
da nas titi, neu imati nita protiv.
448
Podigla je posljednji prst. A to se guenja, ubijanja,

umaranja i unitavanja tie... Neu nita rei na to jer i ne
zasluuje odgovor.
Nagnula se i dodirnula mu lice, njeno sputajui usne na
njegove.
Jedino to me kod tebe moe ubiti jest to ako me vie ne
eli ili voli. Ako me ponovno napusti. To e me unititi. Nita
drugo.
Uzvratio joj je poljupcem, silovitim, strastvenim i goruim,
kao da umire od gladi za njom. A, Boe, kako li je ona umirala
za njime! Posljednjih je nekoliko mjeseci ivjela bez polovice
vlastite due. Nikada to vie nije eljela osjetiti.
Hancock je potom spuznuo s kreveta na koljena, poseui
za njom i povlaei je na noge dok je kleao pred njom. Ovio je
ruke oko nje i zario lice u njezine grudi. Vrele suze klizile su joj
koom, svaka od njih izazivajui bol, nalik na siune bodee
koji su mu probijali srce.
Tako mi je ao, Honor protisnuo je. Tako mi je ao.
Ludio sam tih dana, umirao iz sata u sat znajui da si u
njegovim rukama. Nisam mogao razmiljati ni o emu drugom.
Znao sam da te mui i da misli kako sam te izdao tako to sam
mu te predao. Nisam mogao spavati. Ne mogu ni sada. Iako
znam da je mrtav. Da Nove ere vie nema. Da ti vie ne mogu
nauditi. Ne mogu spavati, ne mogu jesti. Neprestano razmiljam
koliko sam te povrijedio i koliko sam te puta iznevjerio. Molim
te, oprosti mi proaptao je. Molim te, daj mi priliku da ti
dokaem da te vie nikada neu iznevjeriti. Provest u itav
ivot brinui se za to da vie ne zadobije ni ogrebotinu. elim
449
biti dobar ovjek. Zbog tebe. elim biti ovjek kime e se moi
ponositi.
Ah, ljubavi apnula je. Zar ne shvaa? Oboavam te
takvog kakav jesi. Ne smije se promijeniti. Neu voljeti
mukarca koga e stvoriti mislei da ga trebam i elim. Trebam
tebe.
Palevima je otrla suze s njegovih obraza, a zatim se
sagnula kako bi ga poljubila pridravajui mu lice dlanovima.
I ve sam ti oprostila. Nema potrebe da to ponovno
trai.
Oprostila si mi, a da te nisam ni pitao tiho je odvratio.
Trebao sam te na koljenima moliti za oprost, stoga ti to pruam
jer si zasluila, unato tomu to mi je tvoje velikoduno srce ve
oprostilo.
Kada ju je poelio povui prema sebi, Honor se oduprla,
svjesna da e pod tim kutom moi nasloniti obraz tono na
njezin zaokrueni trbuh. Podigao je pogled prema njoj, zbunjen i
pomalo nesiguran.
Nasmijeila se i sjela na krevet, tapui mjesto pokraj sebe.
Doi. Postoji jo neto o emu moramo raspraviti.
Hancock je sjeo pokraj nje i namrtio se jer se iznenada
napela, a znala je da mu to nee promaknuti. Ovio je dlan oko
njezina, podiui ga i sputajui na svoje bedro, pa isprepleo
prste s njezinima.
to je bilo, Honor?
Kao prvo, nisam te kanila - ne kanim te - prevariti. Samo
sam... sebina rekla je krivei lice.
Ti si najnesebinija osoba koju poznajem progunao je.
450
Slabano se nasmijeila. Samo sam morala... Morala sam

znati da sam ja ta koju eli. Ta koju voli. Nisam eljela da
bude sa mnom iz obveze. Stoga ti nisam odmah rekla. Ali sada
ti govorim.
Pogled mu je postao zabrinut. Ne srdit ili uplaen, kao da
vjeruje da je uinila neto grozno. Bio je zabrinut za nju, a to je
samo produbilo njezinu ljubav.
Trudna sam tiho je rekla. "ekam tvoje dijete, Guy.
Trudna sam gotovo pet mjeseci.
Hancock je okirano spustio pogled na njezin trbuh, a
zatim ga vratio do njezina lica, kao da to to mu govori
jednostavno nema smisla.
Ne primijeti se osim kada nosim usku odjeu. Stoga sam
za dolazak odabrala iroku majicu. ak ni ostali ne znaju. Jedino
moja obitelj. Bila sam toliko mrava i izgladnjela kad sam se
vratila kui, doslovce sama kost i koa, tako da se ini da sam
samo vratila kilograme koje sam prethodno izgubila.
Pokai mi odvratio je prepukla glasa. Daj mi da vidim
nae dijete. Molim te.
Primila je rub svoje iroke majice i lagano ga zadigla. Oba
njegova dlana blago su joj se priljubila uz trbuh, a prsti su mu
zadrhtali na njezinoj koi.
Jesi li dobro? uznemireno je upitao. Bila si ozbiljno
povrijeena i izgladnjela, kao to si i sama rekla. Nije dobro za
tebe da oekuje dijete.
Nasmijeila se, elei ga utjeiti. Ginekolog mi je prepisao
vitamine i reim prehrane koji moja majka primjenjuje poput
vojnog zapovjednika.
451
Jesi li sretna zbog toga? upitao je, oiju ispunjenih

ranjivou.
Odgovorila mu je osmijehom koji je doarao sav raspon
njezine sree. O, da, dahnula je. Pravo je pitanje, jesi li ti?
Sretan? promuklo je upitao. Mislim da osjeaj sree ne
moe prikladno opisati krajnje iznenaenje koje trenutano
osjeam. O, Boe, Honor, ne zasluujem ni tebe ni dijete. Zna li
ti uope koliko neprijatelja imam? Jesi li svjesna opasnosti u koju
stavlja i sebe i dijete svojom eljom da bude sa mnom?
Ruke su mu se snanije zatresle, a ona je njeno spustila
dlanove na njegove, povrh svog trbuha.
Bog me nije zaboravio rekao je glasa ispunjena
divljenjem i oiju blistavih od suza dok je podizao pogled prema
njoj. Nisam proklet. Nitko bez due i osuen na vjenu propast
ne bi mogao dobiti dva toliko dragocjena dara.
Srce ju je zaboljelo zbog patnje koju je Guy toliko dugo
izdravao. Zbog vremena koje je proveo posve sam na svijetu,
bez ikakvog sidra koje bi ga usmjeravalo.
Nije, duo njeno je odvratila. Zaista si blagoslovljen.
Oboje smo. Dobio si treu priliku. Reci mi. Hoe li je
prihvatiti?
Da, gorljivo je odvratio. Nego to da hou.
Sljubio je usne s njezinima u vruem naletu strasti. Pokreti
su mu bili divlji, gotovo nalik na ivotinjske dok je posesivno
prelazio rukama uz i niz njezino tijelo, smjesta ublaavajui
dodir kada bi preao preko njezine utrobe koja je skrivala
njihovo dijete. Odmaknuo se otro udiui, a oi su mu blistale
kao u grabeljivca.
452
Zapeatila si svoju sudbinu tako to si mi se dvaput

predala, hrapavo je rekao. Jednom sam te pustio da ode.
Nikada to neu ponoviti. Stoga budi sigurna, Honor. Budi vrlo
sigurna da to eli i da sam ja taj koga eli. Jer jednom kad mi
se preda, nee biti povratka.
Pa, hvala Bogu, odvratila je hinei olakanje. Hou rei,
to sve ena ovih dana nee morati napraviti za to?
Rei mi da me voli, rekao je, a glas mu je zadrhtao.
Honorino se srce gotovo slomilo zbog nesigurnosti koja mu je
bljesnula u oima. I straha.
Volim te, apnula je. Silno te volim. Nikada nikoga
neu voljeti kao to volim tebe.
Hvala Bogu, dahnuo je, silovito je privlaei na sebe i
grlei je kao da mu ivot ovisi o tome. Oi su ga arile od suza,
ali nije mario za to. Pronaao je svoje iskupljenje unato oajanju
da vie nikada nee ugledati sunce.
Ti si udo, promuklo je rekao. Moje sunce, Honor.
Drago mi je to si to konano shvatio, odvratila je sa
smijekom.
453
EPILOG
HANCOCK je oprezno nosio posluavnik kreui se iz

kuhinje u dnevni boravak u kojem je Honor hranila Reecea, koji
je nedavno navrio osam mjeseci. Posebno se pobrinuo za
jutronji doruak, umjetniki ga - koliko mu je to njegova
kreativnost doputala - posloivi, stavivi jednu utu ruu u
usku vazu pokraj tanjura i velike ae soka od narane,
omiljenog soka njegove ene.
ak i nakon svih tih mjeseci, morao je zastati ugledavi
njihova sina ugodno smjetena na majinim grudima dok mu je
jednom rukom pridravala boicu, a drugom njeno milovala
paperjaste kovre. Izraz na njezinu licu bio je toliko bolno
prekrasan da mu je svakog puta beziznimno oduzimao dah.
Tihim je glasom aputala Reeceu, govorei mu koliko ga
majka i otac vole. I govorila je apsolutnu istinu. Sunce se podiglo
i smjestilo u podnoju kreveta na kojem su leali njegova ena i
dijete. Svakog se dana budio s Honor u naruju. Svake je noi
lijegao u krevet, ispunjen zbog voenja ljubavi sa svojom
enom, njezinog snenog Volim te ili Toliko te trebam, Guy
koji bi mu drakali ui. Svakog bi ga puta bacili na koljena te bi
proaptao molitvu zahvale jer je dobio svoje iskupljenje i oprost,
novu priliku sa enom koju voli vie od ivota.
Onih nekoliko puta kada se morao udaljiti od nje,
opsjedala ga je potreba da joj se to prije vrati. Nije bio siguran
454
kako e ikada prevladati strah od toga da e ih izgubiti, da e se

vratiti kui i shvatiti da su nestali. On je prvi bio itekako svjestan
zla koje koraa meu obinim ljudima na ovome svijetu, a
tijekom godina stekao je i previe neprijatelja da bi ih mogao
nabrojiti.
Stoga su ivjeli na izoliranom otoku kao njegovi jedini
stanovnici, dostupnom iskljuivo brodom ili helikopterom.
Svojim dugogodinjim plaenikim radom i plemenitom
borbom zaradio je mnogo novca koji nikada nije upotrijebio.
Nije ga imao razloga upotrijebiti. Nije ga imao na koga potroiti.
Ali sada? Sada je imao enu i sina koje je mogao razmaziti
do besvijesti, stoga je to redovito inio, na Honorino veliko
nezadovoljstvo. Morao bi suspregnuti cerek zbog njezine
frustracije i izjave kojom bi ga vjeno doekala. Da ve ima sve
to moe poeljeti. Da joj ne treba nita drugo. Ali to nije znailo
da e je posluati. im bi samo natuknula, nevina kakva jest, da
joj se neto svia, ili kada bi vidio izraz na njezinu licu dok je
gledala neto to joj se svia, kupio bi joj to.
ak je i sada samodopadno ekao predati joj poklon za
njihovu prvu godinjicu braka nakon to spreme Reecea na
spavanje, pripravan na buni prijekor jer je pretjerao. Oboavao
je udovoljavati svakom njezinu hiru. Usreivati je. Njezin
osmijeh davao je smisao itavom njegovom ivotu.
Osjetivi njegovu prisutnost, Honor je podigla pogled sa
sina kome se dotad njeno obraala te se nasmijeila, oiju toliko
punih ljubavi da ga je presjeklo u prsima. Srce bi mu nabujalo i
zaprijetilo da e eksplodirati kad bi ga samo i pogledala. Nikada
se nije zasitio tinjajue ljubavi u njezinim oima i vjeno joj je
uzvraao istom mjerom.
455
Nemam nita protiv toga da me razmazi, ali to je to?

aljivo je upitala.
Hancock je odloio posluavnik na stoli za kavu pred
njom te se spustio na kau pokraj nje, naginjui se kako bi je
poljubio i svojim krupnim dlanom obuhvaajui sinovu glavu.
Nemoj mi rei da si zaboravila kako nam je danas prva
godinjica braka odvratio je toboe ozbiljno.
Honor se vragolasto nasmijeila. Nisam. I ja imam neto
za tebe, ali morat e malo priekati. Trenutano sam zauzeta.
Tvoja je ljubav jedini dar koji mi je potreban iskreno je
odvratio.
Dobro, to je lagano. Zbilja te volim, Guy. Uvijek u te
voljeti. To se nikada nee promijeniti i nadam se da ti osjea
istu stvar. No taj dar dobiva svaki dan. Ali danas? Danas za
tebe imam neto posebno.
eno, katkada zbilja pria gluposti odvratio je suzivi
oi, premda je znao da ne djeluje nimalo iivcirano. Honorine
oi odgovorile su mu osmijehom. Moe misliti to ja ne osjeam
istu stvar otpuhnuo je. Ti si moj ivot, Honor. Bez tebe ne bih
imao nita. Bez tebe ne bih ni elio ivjeti.
Iznenada je prinijela slobodnu ruku njegovu licu i
pomilovala mu obrijanu bradu, a on si nije mogao pomoi.
Pazei na dragocjeni zaveljaj koji je i dalje objedovao u njezinu
naruju, nagnuo se i poljubio je, njeno joj istraujui usta,
upijajui njezin okus kojeg se nikada nee zasititi.
Kad se naposljetku odmaknuo, njezini obrazi bili su
rumeni, a pod otealim kapcima u njezinim toplim smeim
oima blistala je elja.
456
Koliko jo prije nego to pojede i ode na spavanje pa da

njegov otac na neko vrijeme moe ukrasti njegovu majku?
upitao je glasa prepuna poude.
I ostatak njegova tijela bio je jednako eljan, napet i bolan
od potrebe.
Nasmijala se. Tek se probudio. Zadrijemat e tek za
nekoliko sati.
Hancock je zatomio psovku. Da nije takav paranoini,
posesivni gad prihvatio bi brojne ponude svoje i Honorine
obitelji da priuvaju Reecea za vrijeme produenog vikenda
njihove godinjice pa da ima Honor samo za sebe.
Ali rijetko su naputali otok. Letimina, mrana pomisao
preletjela mu je umom. Je li se Honor osjeala poput
zarobljenice? Kojoj nikad ne putaju da slobodno dolazi i odlazi
kad poeli? Hancock je bio posesivni gad. Nikad nije odlazila s
otoka bez njega, a on je nikad nije ostavljao samu na otoku.
Veina bi se ena osjeala zarobljeno i poela mrziti takva
ogranienja, ali ne i Honor. Premda ga to nije sprjeavalo da
brine kako e jednog dana... Otjerao je tmurne misli. Nee
razmiljati o tome. Honor ga je uvjeravala da oboava svoj ivot.
Da oboava njega.
Hoe li mu pomoi da podrigne pa ga staviti u
lealjku?
Honorina draesna molba probila se kroz njegove turobne
misli pa je pohitao gurnuti svoje velike, nespretne dlanove ispod
Reeceove glave i guze u peleni, podiui ga na rame kako bi ga
mogao tapati po leima. Nakon nekoliko minuta i impresivnog
podrigivanja, Hancock se nasmijao i spustio dijete u lealjku
okrenutu prema pjeanoj plai i blistavoj vodi.
457
Kada se okrenuo, oi njegove ene blistale su od radosti pa

joj je uputio svoj najei pogled. Beskrajno ju je zabavljalo to
jo uvijek misli da e mu dijete ispasti ili da e zdrobiti njegovo
sitno tjelece rukama koje je dosad rabio samo kao oruje. Za
nasilje, ne za njenost. Za nanoenje boli, ne za pruanje utjehe.
Potapala je mjesto pokraj sebe i namjestila se na kauu.
teta, jer mu je njezin prethodni poloaj pruao divan pogled na
njezine grudi, jo uvijek prilino bujne. Posegnula je za tanjurom
i pruila mu ga, a zatim sebi uzela drugi pa su sjedili jedno
pokraj drugog uivajui u doruku koji je Hancock pripremio.
Jela je, a on je jednostavno uivao promatrajui je. Nikada
mu nije dosadilo promatrati je.
Boe, kako voli tu enu.
Honor je prouavala Hancocka ispod polu sputenih
trepavica. ak i da nije osjeala njegov vatreni pogled, znala bi
da je promatra. Vjeno ju je promatrao. U poetku bi se odala
rumenjenjem i ispitivala ga zato vjeito zuri u nju.
Vrlo ozbiljnim tonom, rekao bi joj da je neto najljepe na
svijetu i da mu je jo uvijek teko povjerovati da mu pripada. A
pripadala mu je na sve mogue naine.
Upozorio ju je na svoju posesivnost. Svoju dominaciju.
Svoju potrebu da kontrolira svaki dio svog, njihova ivota. I
svoju apsolutnu posveenost njezinoj sigurnosti. Kao da je taj
dio njegove osobnosti moe zastraiti. Povremeno je osjeala
njegovo ustezanje. Osjetila je kako se suzdrava jer se boji da e
je otjerati, ali nije to namjeravala trpjeti i to mu je vrlo odrjeito
davala do znanja. eljela je sve to Guy jest ili nita.
Morala je biti prilino strpljiva, a povremeno ga je jo
uvijek morala uvjeravati da stvari koje je smatrao svojim
458
manama ona ne samo voli ve i da uiva u njima. Da ih treba. Da

treba njega. Boe, kako ga je trebala i voljela svim svojim biem.
I dok je on brinuo je li zadovoljna, Honor je brinula je li on
sretan. U posljednjih je godinu dana napravio potpuni zaokret u
ivotu. Vie nije ivio sa spoznajom da bi mu svaki dan mogao
biti posljednji i, ma koliko ludo zvualo, znala je da mu to godi.
Ne zato to je ovisnik o adrenalinu ili zato to uiva u tome. Ve
zato to je istinski elio pridonijeti svijetu. Zatititi nevine,
ukloniti zlo. Smatrao se zlim ovjekom premda to nije moglo biti
dalje od istine.
A upravo oni ljudi koji su oformili Titan zbog vie svrhe,
okrenuli su lea njemu i njegovim timskim kolegama, nazivajui
ih odmetnicima i izdajicama jer Guy i njegovi ljudi vie nisu
eljeli odraivati njihove prljave poslove.
Mrzila ih je zbog toga. Zato to su nagrdili Guyevu ast i
usudili se sumnjati u njihove namjere. Besprijekorne namjere
najboljih ljudi koji postoje, koji tite one koji nemaju nikoga.
Zastupaju one koji nemaju pravo glasa i suprotstavljaju se
onima koji izdaju svoju zemlju i graane za ije su se interese
zakleli da e ih zastupati.
Nagnula se naprijed kako bi odloila prazni tanjur na
stoli za kavu, ali Guy ju je preduhitrio, uzeo tanjur i stavio ga
na drvenu povrinu pa je privukao u zagrljaj, gurajui je pod
svoje rame i miiavo tijelo.
Uzdah zadovoljstva izmigoljio je kroz njezine usne dok se
rastapala uz njega.
Zvui sretno, zadovoljno je rekao.
Ah, i jesam, dahnula je.
459
Nagnula je glavu tek toliko da moe promatrati njegovo

prekrasno lice. Senzualna usta, tople oi, vrstu eljust i izraene
jagodine kosti. Prela mu je dlanom preko prsa i spustila se do
njegova srca, osjeajui njegov odmjereni, sigurni bat.
Sjea li se naeg vjenanja?
Pogledao ju je kao da misli da je sila s uma. Kako bih
ikada mogao zaboraviti dan kad si slubeno postala moja?
Sjeam se svake sekunde. Vjerojatno neu zaboraviti ni jedan
jedini trenutak. Ili to kako si izgledala. Tvoj glas dok si govorila:
Uzimam. To kako sam zaboravio na sve ostale im sam okusio
tvoja slatka usta i beskonano te ljubio, nikada ne elei prestati.
Kako je vrijeme stalo i kako smo u tom trenutku postojali samo
ti i ja. Zajedno. Zavjetujui se da emo zajedno provesti ostatak
svojih ivota. I ne sluti koliko mi je znaio taj dan, Honor.
Mislim na njega svakog dana nakon to vodimo ljubav pa zaspi
u mom naruju, a ja te jednostavno promatram, drim uza se i u
glavi iznova proivljavam nae vjenanje.
Ajme proaptala je. Rumenilo joj je oblilo obraze, a
ljubav ispunila srce do te mjere da je pomislila kako e se
rasprsnuti.
Sjeat u se tog dana do kraja svog ivota rekao je posve
ozbiljnim glasom. Zato to si mi tog dana darovala neto vrlo
posebno, Honor. Darovala si mi sebe, a to doivljavam -
zauvijek u doivljavati - vrlo ozbiljno. Nikada neu uzeti, tebe
ili nae dijete, zdravo za gotovo.
Volim te, odvratila je glasa ispunjena emocijama koje
mu nisu mogle promaknuti.
460
Poljubio ju je, dugo i lijeno, premda je Reece veselo

gugutao maui i pruajui ruke u svojoj lealjci. I ja volim tebe
Honor Hancock. Uvijek. Zauvijek
Ugnijezdila se u njegovu naruju, njegovoj toplini i snazi,
prstima riui nasumine uzorke po njegovim prsima.
Nedostaju li ti? ali li ikada to nisi ostao sa svojim
timom? to si otiao i to se nisi osvrnuo?
Odmaknuo se i s gorljivim se izrazom zagledao u njezine
oi. Ne! Nikada. Pomaknuo se tako da moe dlanovima
obujmiti njezino lice. Titan je predstavljao cijeli moj ivot vie
od deset godina. Moju obitelj. Oni i Sinclairovi, premda ih nisam
esto viao. Ali, Honor, ti si sada moja obitelj. Sav moj svijet. Ti i
na sin. Jedini razlog zato ivim. Dala si mi svrhu. Razlog da
postojim, da zaista ivim. Nikada to nisam imao. Moje su misije
bile puki poslovi koje sam rutinski obavljao. Moje srce i dua
nikada nisu sudjelovali u njima. Bio sam osuen na voenje
razumom kako bih preivio. Nikada nisam imao nita svoje. Niti
sam elio. Sve do tebe. Nedostaje li mi taj ivot? Naravno da ne.
Ne mogu ni zamisliti svoj ivot prije tebe i naeg djeteta. Ne elim
ga zamiljati, i zato inim sve to inim kako bih te zatitio, kako
bih se pobrinuo da ti se nikad nita ne dogodi. Zato to bez tebe
ne postojim. Ti si mi sve na svijetu.
Oi su joj se ispunile suzama dok je zapanjeno zurila u
svog mua. Guy nije bio rjeit ovjek. Niti bi ga tko nazvao
poetinim ili spretnim na jeziku. Bio je britak, katkada ak i
naprasit, premda to nikad nije shvaala osobno. Najee je bio
tih. Njegova strastvena izjava bila je toliko neuobiajena i
iskrena da je u najdubljim zakutcima svoje due osjetila sve do
jedne rijei.
461
Nije znala to odgovoriti. to je mogla rei na tu najljepu i

najrjeitiju izjavu koju je ula u svom ivotu? I to samo za nju. Iz
ljubavi prema njoj.
Suze su joj nijemo kliznule niz lice. ak i da mu moe
ponuditi prikladne rijei, ne bi ih uspjela protisnuti zbog goleme
knedle u grlu.
Ne plai" oajno je rekao Guy s izrazom tipine muke
panike na licu.
Da nije bila toliko preplavljena emocijama, nasmijala bi se,
jer je Guy nije mogao gledati kako plae. Jednom joj se povjerio
da se tada osjea posve bespomono, a kada mukarac poput
Guya prizna da se osjea bespomono... pa, to je golema stvar.
Osjeajui da im je oajniki potrebna druga tema i jo
malo vremena prije negoli mu otkrije svoj dar za godinjicu,
prihvatila se prvog to joj je palo na pamet. Guyeva skoranjeg
odlaska na Bliski istok.
I dalje putuje za dva tjedna? vedro je upitala, pod
vrstom uzdom drei emocije koje su joj nabujale u grlu.
Njegove su se usne smjesta zakrenule nadolje. Mrzio je to
ostavlja Honor i Reecea, ali druga je mogunost bila da Honor
poe sama, a vrlo je jasno dao do znanja da e se tamo vratiti
samo preko njega mrtvoga.
Premda je veina Nove ere bila unitena i onesposobljena,
Honor je jo uvijek predstavljala metu mnogih koji su ih
podravali ili su se jednostavno osjeali uvrijeenima to je
jedna ena uspjela poraziti itavu teroristiku skupinu. Iako ona
zapravo nije nita uinila. Tu su operaciju izveli Titan i KGI, uz
pomo CIA-inih operativaca.
462
Nije bila sigurna ak ni u Sjedinjenim Dravama, zato to

bi je zaostali pobornici Nove ere rado ubili. I drugi simpatizeri,
teroristi, koji bi uivali u mogunosti da je smaknu. To bi im
sluilo na ast i slovili bi za junake svim onima koji su se opirali
svemu to Honor predstavlja. Hrabrost. Otpor. enu koja je
preivjela i izala kao pobjednica, premda bi mnogi na njezinu
mjestu umrli.
Honor je odrala svoj zavjet da je Nova era nee natjerati
da prestane pomagati unesreenima. Hancock je bio jednako
ustrajan u namjeri da je sprijei da ikada vie kroi onamo, a
Titan ga je svesrdno podravao. Odnosno, oni koji su neko
sainjavali Titan. Conrad, Cope, Viper i Henderson. Jo ju je
uvijek rastuivao gubitak Mojoa. Mrzila je injenicu da je i jedan
Guyev ovjek poginuo zbog nje.
Stoga su postigli kompromis koji se pokazao iznenaujue
ugodnim za sve ukljuene. Honor je osnovala dobrotvornu
organizaciju za pruanje pomoi silno ugroenim selima,
mjestima na koja se nitko nije usuivao doi. A bivi lanovi
Titana otkrili su da mirovina i nije toliko zabavna koliko su
mislili, stoga su obuili nove lanove da zamijene Mojoa i
Hancocka i poveali svoj broj, ali nisu odlazili u misije. Nisu se
ponaali kao Titan u prolosti. Njihov jedini i glavni cilj bila je
zatita Honorina humanitarnog centra i njegovih djelatnika. ak
su pomagali obuiti i lokalne mukarce i ene u selima kako ne
bi bili toliko bespomoni tijekom napada. Taj je dogovor svima
odgovarao.
Ali Honor je poznavala Hancocka i znala je da nikada nee
biti sretan ako bude boravio kod kue sa enom i djecom,
dvadeset etiri sata na dan, sedam dana u tjednu, tristo ezdeset
463
i pet dana u godini. Stoga je djelovao kao Honorin poslanik i tri

do etiri puta odlazio u humanitarne centre kako bi se pobrinuo
da lijenici, bolniari i volonteri imaju svu potrebnu opremu,
premda je Honor znala da eli i treba vremena da se sastane s
ljudima koji su mu vie od deset godina bili poput brae.
Zatim su postojali i oni nemirni dani, a Honor je uvijek
znala kada je vrijeme da ga nekoliko dana pusti na miru. Nikada
ga nije pitala, a on joj nikada nije otkrivao kamo ide, ali veinu je
ivota ivio sam i izoliran, stoga mu je to svako toliko bilo
potrebno. Jo uvijek nije posve navikao ivjeti normalnim
ivotom i shvaala je to, prihvaala. A on ju je zbog toga samo
jo vie volio.
Dogovor joj je godio jer Guy ni pod kojim uvjetom ne bi
ostavio svoju enu i sina nezatienima, stoga ju je, kada je
odlazio nadgledati operacije u humanitarnom centru ili na
nepoznata mjesta, oduvijek odvodio jedinoj osobi osim Honor
kojoj je vjerovao. Maren Steele, a time i Jacksonu Steeleu,
premda ga nitko osim njegove ene nije zvao Jackson', jednako
kao to su Honor i Eden Hancocka jedine nazivale Guy.
Za posljedicu, u potpunosti se uklopila u klan Kellyjevih i
kroz smijeh doznala da predstavlja najnovije posvoje mame
Kelly. Tada bi viala i svoju obitelj. Sam Kelly mlanjakom je
dovozio njezine roditelje, brau i sestru na kompleks Kellyjevih,
daleko od znatieljnih oiju medija i drugih izvora traeva, a
Honor je uivala u blagodatima to je posjeuje cijela njezina
obitelj.
Eddie, Raid i Ryker Sinclair dolazili su kad su mogli,
premda je, sada kad se Reece rodio, Honor vjerovala da e Eddie
464
doi u Tennessee svakog puta kada njegov prvi unuk svrati u

posjet.
Takav je plan, rekao je Guy, odgovarajui na njezino
pitanje. Osim ako neto ne iskrsne. Nee me biti najvie tjedan
dana. Sam e poslati jedan svoj mlanjak i tim kako bi dopratili
tebe i Reecea u Tennessee.
Honor se ugrizla za usnu suspreui osmijeh. Osim ako
neto ne iskrsne bilo je preneseno znaenje za usputne pothvate u
kojima je Guy sudjelovao. Premda je pazio da se osobno ne
ukljui ni u to zbog ega bi mogao stradati i ostaviti svoju
obitelj nezatienom, radio je mnoge stvari za mnoge ljude.
Dojavljivao je informacije Resnicku, CIA-inom agentu
odmetniku koji je vjerojatno sumnjiv koliko i neko sam Guy,
brojnim vladinim agencijama - i to ne samo amerikim - pa ak i
KGI-u, premda bi vjerojatno radije pregrizao jezik nego priznao
da im zapravo pomae.
Guy je odraivao mnotvo savjetovanja. Godinama je
radio i ivio u sjeni. Znao je veinu stvari koje krotkim
operativcima nisu poznate. Poznavao je nain na koji kriminalci
misle i rade. Raspolagao je golemim znanjem o trgovanju
ljudima i onima koji predvode takve operacije.
Da ga Honor ne poznaje u duu, pobjegla bi vritei u
drugom smjeru, zato to je tipu na elu pisalo da donosi nevolju.
No ipak je bio astan. Posjedovao je strogi kodeks kojeg se
pridravao u svakoj prilici. Vodio se vlastitim zakonima, ali nije
zloupotrebljavao svoju mo, znanje, vjetine ili poznanstva.
Pripadao je pozitivcima.
Koliko djece eli? ispalila je.
465
Zatim je opsovala samu sebe zbog nedostatka suptilnosti.

Isuse. Toliko o nagloj promjeni teme koja nema nikakve veze s
prethodnom.
Guy je desetinku sekunde izgledao zbunjeno, a zatim se
namrtio. Ups. Moda je trebala priekati do veeras kad bi bio
zadovoljen i krotak poslije voenja ljubavi pa da mu to kae.
Okrenuo se i poloio dlanove s vanjske strane njezinih
kukova kako bi je mogao pogledati u oi. Guy je bio malo -
dobro, vrlo - strog tijekom njezine prve trudnoe. Inzistirao je na
tome da Maren porodi njegovo i Honorino dijete premda nije
ginekologinja. Bila je obiteljska lijenica. Ali Maren mu je draga,
a njemu nije mnogo ljudi drago, ali jo vanije, vjeruje Maren, a
injenica je da on vjeruje tek aici ljudi.
Stoga su dva tjedna prije termina otputovali u Tennessee, a
Guy je najavio kako e ostati ondje sve dok Honor ne rodi, a
Maren izda doputenje da se moe vratiti kui. Nikome nije
rekao gdje se ta kua nalazi. Bila je to strogo uvana tajna
poznata samo Guyu i Honor, a ak je ustrajao na tome da ne
doznaju ni njihove obitelji jer ih u tom sluaju nitko ne bi mogao
prisiliti da odaju informacije koje ne posjeduju.
Honor je progutala knedlu kad se Guy zlokobno nadvio
nad nju, prilino ljutit. Razdraenost je stala isijavati iz njega u
valovima na sam spomen druge djece.
Nikada te vie ne elim dovesti u tu situaciju rekao je
vrsto stiui eljust i snanije se mrtei. Zatim mu se itavo
lice smekalo, a ljubav obasjala oi. Podarila si mi sina, neto
to nikada nisam ni pomiljao da u imati. Podarila si mi pravu
obitelj. Neto moje. Moju krv. Ti i Reece dovoljni ste mi. Uvijek
ete mi biti dovoljni.
466
Nasmijala se. Nije si mogla pomoi, premda mu se to nije

svidjelo. Guy, poroaj mi nije mogao biti jednostavniji!
Protekao je glatko i bez ikakvih potekoa. Trudovi su trajali tek
est sati.
Lice mu je problijedilo, a oi poprimile izmuen izraz.
Njezino se srce stisnulo ugledavi sukobljene emocije oite u
njegovu pogledu.
Boe, Honor, toliko te boljelo, rekao je izmuenim
glasom. Pretrpjela si dovoljno patnje i bola. Bola koji sam ti ja
nanio. Ja! I proklet bio ako ti ga nanesem i malo vie.
itavo mu se tijelo opustilo, a njezino se srce ispunilo
ljubavlju prema tom ovjeku. Kako li bi bez njega izgledao
njezin ivot? Prinijela je ruku njegovu mekom licu i njeno mu
pomilovala obraz.
Duo, bol je normalna tijekom poroaja. Od poetka
svijeta. Ali nagrada... Ah, Guy, nagrada je vrijedna svih bolova i
muke zato to je njihov rezultat prekrasan djeak ili djevojica.
Ustala je s kaua, izvlaei se iz Guyeva naruja. Prila je
svom prekrasnom sinu u lealjci koju je gotovo prerastao, a
kada ju je ugledao, malian joj je uzvratio irokim osmijehom s
po dvama djelomino izraslim zubiima na svakoj eljusti.
Smjesta je poeo mahati rukama i nogama i vrpoljiti se itavim
tijelom, dodatno podsjeajui Honor da e se uskoro morati
rijeiti lealjke prije nego to je slomi ili iskoi iz nje. Podigla ga
je u naruje, njeno milujui njegovu mekanu kou. Zatim je
pogledala Guya, a sva ljubav koju je osjeala prema svom muu
i sinu zablistala je u njezinim oima poput baklje.
To to drim u rukama vrijedno je svakog bola. Nee
promijeniti moje miljenje to se toga tie.
467
Guy je odmahnuo glavom, a dobro joj poznat tvrdoglavi

pogled obasjao je njegove oi. Prekriio je ruke na prsima i
odluno se zagledao u nju, stiui usne u tanku crnu.
Reece e biti nae jedino dijete. Neu dopustiti da sve to
ponovno prolazi.
Zakolutala je oima pa se nasmijeila podiui se na prste
te s Reeceom u naruju poljubila Guya.
Volim te, ali prekasno je da mi uskrati jo jedno dijete.
Jednostavno e morati stisnuti zube i prihvatiti neizbjeno.
okirano je zurio u nju, posve preneraen. Dugo je otvarao
i zatvarao usta, nesposoban progovoriti. Izgledao je kao da ga je
netko ekiem odalamio po glavi.
Opet si trudna? promuklo je upitao. To je prerano,
Honor. Panika mu je ispunila glas te se stao silovito tresti od
glave do pete. Nisi se jo posve oporavila ni od prve trudnoe!
Izgledao je prestravljeno, a oi su mu bile potitene.
Ne smijem te izgubiti. Ti si mi sve. Boe, to sam uinio?
to sam to uinio? Uzimala si kontracepciju. To se nije smjelo
dogoditi. to sam to uinio? ponovio je i trei put, lud od oaja.
Naudit u ti. Ne mogu te ponovno dovesti u tu situaciju.
Naroito ne tako brzo.
Protrljao je lice dlanovima pa ih prevukao preko glave,
klonuvi od posvemanjeg oaja. Nikada ga nije vidjela u
takvom stanju. Bio je snaan. Neslomljiv. Vjeno staloen.
Sposoban iskljuiti osjeaje kad god poeli. No sada se raspadao,
slamajui se naoigled njoj.
Ali nije mogla reagirati na isti nain. Morala se naaliti i
pokazati mu da se nimalo ne boji.
468
Rekla bih da ima vrlo mone plivae zadirkivala ga je.

Kontracepcijske pilule imaju slabu toku i oito si to ti.
Bijesnim je pogledom odgovorio na njezin pokuaj humora.
Kako se moe aliti u vezi s time? Ako ti se neto
dogodi, Reece e ostati bez majke, a ja u ostati bez tebe. Dobro,
nita od humora. U tom e sluaju upotrijebiti svoje najmonije
oruje. Pogledala ga je velikim, tunim oima i doslovce
napuila usne, neto za to nije zamiljala da e ikada uiniti. Ali
hej, ako upali, nee nimalo aliti. Nije joj preostalo drugog
izbora jer je njezin mu bio neumoljiv i nevjerojatno zatitniki
nastrojen prema njoj.
Guy, znao si da elim veliku obitelj i prije nego to smo
se vjenali, rekla je tihim, drhtavim glasom koji moda jest, a
moda i nije zvuao kao da je na samom rubu suza. Hoe li mi
to uskratiti? Znajui da to elim svim srcem i duom?
Namrtio se, a zatim preao dlanom preko svoje glave pa
sve do stranje strane vrata. Potom je zatvorio oi.
Prokleto dobro zna da bih ti dao sve to poeli. Dao bih
ti itav svijet. Ali, dovraga, Honor. Ne elim te izgubiti! Podigla
je Reecea na prsa naslanjajui mu glavicu na svoj vrat i iskreno
promatrajui u mua. Mukarca koga je voljela vie nego to je
smatrala da je mogue voljeti drugo ljudsko bie.
Ah, Guy, nee me izgubiti odvratila je njenim glasom
koji je odraavao sve njezine osjeaje. Bojim se da me se nikada
nee rijeiti.
Hancock je ovio ruke oko svoje ene i djeteta i bradom
protrljao njezino tjeme. Nego to promrmljao je. Nikada te se
neu odrei, duo. Ve si mi pruila neto o emu se nisam
usudio ni sanjati, a sada mi daje jo i vie!
469
Odmaknuo je glavu kako bi je mogao pogledati u oi, tako

da vidi sve to se nalazi u njegovima. Volim te rekao je, glasa
sirova i prepuna emocija. Zauvijek. Znam da sam zahtjevni gad
i da znam biti pravi upak, ali svakog dana zahvaljujem Bogu na
tebi i upravo kada pomislim da ne moe bolje, ti mi se
nasmijei i obasja cijeli jebeni svijet pa sve postane itekako
bolje. Svaki vraji dan s tobom bolji je od onog prethodnog.
Nisam te zasluio, ali nikada te neu pustiti.
Tolika je ranjivost blistala u njegovim oima te je okirano
zamijetila traak suza koje su nestale jednako brzo kao to su se i
pojavile, ostavljajui je da se pita je li ih umislila. Premjestila je
Reecea na bok kako ga ne bi uguili, a zatim se ponovno propela
na prste i podarila Guyu dugi, njeni poljubac. On joj je uzvratio
jednako dugim i njenim poljupcem, dokazujui da nije uvijek
dominantan i zahtjevan.
Nevoljko su se razdvojili kada se Reece stao nervozno
vrpoljiti pa ga je Guy uzeo iz Honorina naruja.
Izgleda da emo uskoro morati posjetiti Maren potiteno
je rekla.
Ii emo sljedei tjedan izjavio je, povrativi dominaciju
i zahtjevnost. Zatim ju je prikovao strogim pogledom. I nee
se naprezati, Honor. S obzirom na ve jedno dijete i munine
tijekom prve trudnoe, nee ni prstom mrdnuti i to je moja
zadnja.
I rekao je podiui prst kada je zaustila da neto kae,
rodit e mi jo jednog sina s obzirom na to da toliko eli kuu
punu djece. Naoj e keri trebati zatita starije brae.
Nasmijala se i zagrlila ga sa strane na kojoj nije poivao
Reece. ivim za to da vas usreim, gospodaru moj."
470
Uputio joj je pogled okupan njenou, pridravajui sina

na jednom i priljubivi svoju enu o drugi bok.
Silno me usreuje. To to se svakog jutra budim pokraj
tebe? to svaku no spava u mom naruju? to uljepa sav moj
svijet kada se nasmijei i kae mi da me voli? Nikada neu
traiti nita vie u ivotu. Ti si moj ivot i ne postoji nita drugo
to volim vie od tebe.
Sedam mjeseci nakon toga, ponovno je usreila svog
supruga podarivi mu sina kojeg je i zatraio.
471

Maya Banks - 10. Kušnja Prije Svitanja

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Maya Banks - 10. Kušnja Prije Svitanja

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Book as passion & BalkanDownload

Prevela s engleskoga Jelena Pataki

Nadam se da uiva s aneoskim krilima dok na nebu s ljubavlju

HONOR Cambridge zalijepila je areni flaster sa utim

bi nametnuli vlastita uvjerenja protivnicima svoje ideologije jo

kojem ivot polako iezava iz neko ivahnog ljudskog bia.

stopala u kaosu koji ju je okruivao, ali posljednja misao na

uvjerena da e joj slomiti sve do jedne kosti u tijelu, nemone

svjetskih medija i obue elitu, najbolje od najboljih, one koji se ne

javljalo u odgovor i na najmanji zapuh vjetra, preostali dio nee

Zauvi viku, izvikivanje naredbi i odgurivanje krhotina,

Prilazili su sve blie i blie. Gotovo je mogla uti kako

vjenanju, da stoji uz nju, premda se nije namjeravala udati u

rasprili svuda oko Honor. Zaula je kaljanje i priguene

HONOR se nejasno osvijestila, osjeajui oamuenost.

Vratit e se kui. Iznai e nain. I tako joj Boga, kada to

nogama i stopalima kako bi pobjegla s ovog mjesta. I to najbre

koji je samo dodatno osnaivao njezin naum. to je na vie

Ozlijeeno e joj koljeno zadati najvie problema. Morala

Obuzeo ju je drhtaj. Hvala Bogu pa joj se militanti nisu

Ponovno je dahnula pronaavi izvor mira usred bijesa

opipavajui vlastite noge i prstima njeno sklanjajui prepreke

To ju je razljutilo jednako kao i nerazumne smrti mnotva

Povukla je ruke prema van, opipavajui oko sebe kako bi

Osjetila je nalet ushienja kada je, oslobodivi deblji dio

do podnoljive razine; a ukoenost konano napustila njezin vrat

kako bi mogla odepati i lagano napredovati kroz krhotine.

ELI da ja i moji ljudi uinimo to? staloeno je upitao

su prodiranjem. Povremeno se osjeao kao lovina - to je i bio -

dolazi u mnogim oblicima, veliinama i bojama. Hrabrost nije

ih napusti i pobjegne, pobjegao bi. Ljudi poput njega uvijek

Veliki Eddie, ovjek koji ga je nazivao svojim sinom, obratio mu

nacionalnosti ili dri do druge vjere. Neduni umiru iz dana u

stvari za mukarca poput njega. No jedna je misao pak

Hancock ga se jo nee rijeiti, ali e dopustiti tipu da shvati tko

temperament. Da je rije o bilo komu drugom, ve bi reagirao.

kako skupine ratuju jedna protiv druge uz pomo oruja koje im

ispod brojnih slojeva kako ne bi osjetio nita osim gorue elje

emo moji ljudi i ja otii nekamo drugamo. Uvijek postoji netko

Maksimov e je eljeti ispalio je Bristow. Nema pojma

Hancock je prekriio ruke na trbuhu hinei oputenost i

uvjerljivi i obeavaju bezgranino bogatstvo, mo i dominaciju.

Potonje je izgovorio s krajnjim zadovoljstvom;

Dakle, eli da potraim tu enu, pronaem je prije nego

postigao svoj cilj, uinit e to bez oklijevanja. Morat e se

HONOR je dlanom vrsto primila provizornu halju koja

bjesomunog pokuaja da pobjegne. izgubila osjeaj za vrijeme.

nee zatei u ovakvoj opasnosti. Nita je u njezinu mladom

Njezine materijalne zalihe opasno su se smanjile, a dobila

poloaj. Da e pobijediti. Nema anse. Igra nije zavrena. Ako se

barunastom nebu. Nalikovale su na vilinski prah. Ljepota noi

doputeno nositi nikakvu otkrivajuu odjeu, a Honor je bila

Oi su uvijek bile prvo to bi pogledala. Pomalo ju je

se nastojala osloboditi krhotina. Masnice i ozljede koje je

prazan eludac. Prvog dana bijega proivjela je pravi pakao

u kou. Nije se usuivala obratiti panju na njih, a sve dosad

instinktom. Instinktom za preivljavanje. Bila je skupila svaki

HONOR se probudila s prvim zrakama sunca koje su

Ni jedno selo nije se smatralo otpornim na nevolje mnogih

ak i da je uspjela pronai analgetike snanijeg, opijajueg

potencijalne obrane, ali istinski joj je razlog neprestano gmizao

Privezala je pojas tako da se jednim naglim pokretom

Kada je nastupio prekid u koloni ljudi; pohitala je prema

Zar on zna tko je ona? Ali kako? Nije li bila izuzetno