Professional Documents
Culture Documents
Procesno Medjunarodno Privatno Pravo PDF
Procesno Medjunarodno Privatno Pravo PDF
PROCESNO
MEĐUNARODNO
PRIVATNO PRAVO
SKRIPTA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
INFO@BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
UVOD
Kad se pred domaćim organom vodi postupak za zasnivanje ili raskidanje nekog
inostrano obilježenog privatno pravnog odnosa ili rješavanja nekog spornog pitanja,
nema dileme koje je procesno pravo mjerodavno : u primjeni procesnog prava vrijedi
teritorijalni princip, pa domaći orfan uvijek primjenjuje domaće procesno pravo kao
lex fori processualis. Pa ipak moguće je i odstupanje od tog principa iz 3 različita
razloga :
1. ako domaći organ postupa po zamolnici stranog organa, može traženu
procesnu radnju izvesti i prema procesnom pravu države moliteljice
2. zbog prisustva inostranih elemenata, neka domaća procesna pravila su
nepodesna ili nedovoljna, pa se ukazuje potreba za posebnim pravilima
3. domaći zakonodavac nekada (rijetko) sam nalaže da se vodi računa o stranim
procesnim pravilima, koja imaju samo indirektan utjecaj na postupak pred
domaćim organom.
2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2. Izvori procesnog MPP
Glavni unutrašnji izvor u BIH je preuzeti ZMPP iz 1982 g, gdje se na procesno MPP
odnosi treća glava - Nadležnost i postupak koja sadrži pravila o direktnoj
3 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
meñunarodnoj nadležnosti sudova i dr.organa BiH u stvarima sa meñunarodnim
elementom, koliziona pravila o stranačkoj i parničnoj sposobnosti strranaca i
njihovom procesnopravnom položaju, pravilo o dvostrukoj meñ.litis pendenciji, te
glava IV –Priznavanje i izvršavanje stranih odluka koja sadrži pravila o priznavanju i
izvršavanju stranih sudskih i arbitražnih odluka.
1. MEðUNARODNA NADLEŽNOST
Problem se, kad je u pitanju stranka koja namjerava da traži pravnu zaštitu, svodi na
pitanje kojem pravosusñu da podnese zahtjev-tužbu onda kada okolnosti slučaja
ukazuju na više njih. Npr.od toga koji će sud suditi zavisi koje će procesno pravo biti
primjenjeno, a to pravo ureñuje položaj stranaka u postupku. Od toga dalje zavisi
koje će kolziono pravo biti primjenjeno, a ono odreñuje po kojeć će materijalnom
pravu suditi i kakvo će biti rješenje o meritumu.
Ukoliko tužilac odluči podnijeti tužbeni zahtjev sudu u 1 konkretnoj državi, pa taj sud i
odluči o predmetu, ostaje pitanje hoće li njegova odluka važiti u drugim zemljama, a
odgovor je povezan sa meñunarodnom (ne)nadležnošću. Opšte prihvaćeni uslov u
postupku priznavanja i izvršavanja stranih sudskih odluka je svojevrsna verifikacija
meñunarodne nadležnosti suda koji je donio odluku i to od suda koji tu odluku treba
da prizna,
4 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1.1. Nekoliko terminoloških napomena
Za predmete koji imaju inostrana obilježja, svaka država postavlja izvjesne granice
nadležnosti svojih organa, čime se jedan dio takvih predmeta prepušta nadležnosti
organa drugih zemalja. Ovo samoograničavanje može biti izraz različitih motiva: bilo
da postoji meñunarodni ugovor kojim su delimitirane nadležnosti država ugovornica,
da se nastoji respektirati nadležnost drugih država zbog reciprociteta, ili jednostavno
zato što država nastoji da rastereti svoje organe od rješavanja predmeta koji su sa
njom samo neznatno povezani.
5 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Primjer : tužilac može podići tužbu za naknadu štete iz grañanskopravnog delikta
pred sudovima zemlje
a) u kojoj je došlo do činjenja ili propuštanja koje je uzrokovako štetu
b) u kojoj je nastupila šteta.
6 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
4. princip teritorijaliteta i princip personaliteta – prvi favorizira povezanost slučaja sa
državnom teritorijom, a drugi državljanstvo stranaka;
5. princip mjesta uručenja – prema ovom principu, koji je dominantan u
angloameričkom pravu, za meñunarodnu nadležnost sudova odlučna je činjenica
da se na njenoj teritoriji može tuženom uručiti poziv pred sud;
6. princip uzajamnosti nalaže da se prilikom utvrñivanja nadležnosti za strance mora
uvažavati stav strane zemlje prema domaćim državljanima u istoj prilici;
7. princip autonomije volje stranaka dopušta strankama da postignu sporazum o
tome čiji će sud za njihov spor biti meñunarodno nadležan. Ovo načelo je prisutno
u svim pravnim sistemima;
8. princip efektivnosti zahtijeva da države utvrñujući vlastitu meñunarodnu
nadležnost uzmu u obzir mogućnost priznanja i izvršenja odluke njihovih sudova
u zemlji čiji su državljani stranke, ili zemlji u kojoj stranke to budu zahtijevale. Ovo
načelo je vrlo važno sa aspekta pravne sigurnosti i praktičnih interesa stranaka;
9. princip nemiješanja ide za tim da se izbjegnu sukobi nadležnosti tako što države
neće stavljati u svoju nadležnost predmete koji sa njima nemaju teritorijalne niti
personalne veze većeg značaja;
10. princip zabrane zloupotrebe prava – države su dužne onemogućiti zloupotrebu
pravila o meñunarodnoj nadležnost na štetu državnih interesa i interesa stranaka.
7 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Takvo uručenje je u engleskom pravu dozvoljeno na 3 načina:
1. ako je tuženi fizički prisutan na teritoriji V.Britanije bez obzira na okolnosti i
dužinu tog prisustva
2. ako se dobrovoljno podvrgao nadležnosti engleskog suda
3. ili ako sud takvo izručenje dozvoli na stranoj teritoriji.
Pravo SAD pored fizičke prisutnosti tuženog u stvarima in personam prihvata i druge
oblike povezanosti izmeñu lica i predmeta sa domaćim sudom. Američki
Restatement poznaje više kriterija za takvu dovoljnu povezanost : prebivalište
(domicil), boravište, državljanstvo, pristanak, upuštanje u raspravu, vršenje
djelatnosti na domaćoj teritoriji, preduzimanje akata, nastanak posljedice na domaćoj
teritoriji, posjedovanje imovine u domaćoj zemlji.
Ako je domaći zakonodavac donio propise kojima ureñuje mjesnu nadležnost unutar
svog pravosuña, pa potom nalaže da ista pravila vrijede i za nadležnost u
meñunarodnom smislu, pokazuje time da pitanje sukoba nadležnosti različitih
pravosuña smatra drugorazrednim u odnosu na sukob nadležnosti unutar vlastitog
pravosuña. Ono što je kao rješenje dobro u lokalnim okvirima domaćeg pravosuña,
prema tom stanovištu je dobro i na meñunarodnom planu.
Regulisanje meñunarodne nadležnosti domaćih sudova posebnim pravilima,
pokazuje da domaći zakonodavac pridaje posebnu važnost sukobu jurisdikcija na
internacionalnoj razini. To svakako neće umanjiti naklonost stranih država ni
generalno, a ni u pogledu priznavanja konkretne sudske odluke. Izvoñenje pravila o
meñunarodnoj nadležnosti iz onih o mjesnoj nadležnosti sudova treba biti izuzetan
način popunjavanja pravnih praznina, a ne pravilo.
Nedoumice i kolebanja u vezi sa korištenjem propisa o mjesnoj nadležnosti kod
popunjavanja pravnih praznina se mogu umanjiti ako se u zakonu da izričito
interpretativno pravilo kakvo je ono što ga sadrži npr.naše zakonodavstvo i u kojem
expressis verbis stoji da je za suñenje u sporovima s meñunarodnim elementom
domaći sud nadležan i kad njegova nadležnost proizilazi iz odredaba ovog zakona o
mjesnoj nadležnosti. Ta odredba je postojala i u saveznom Zakonu o parničnom
postupku bivše SFRJ, a danas je prisutna u zakonima o parničnom postupku oba
entiteta u BIH.
8 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1.6. Imunitet
Pravne i fizičke osobe koje imaju potrebna svojstva imaju pravo da budu izuzete od
jurisdikcije državnih organa domaće države, i to: - u grañanskom
- u krivičnom
- u upravnom postupku.
Skoro sve odredbe ZMPP izričito govore o nadležnosti ''sudova BiH'', pa bi se moglo
postaviti pitanje reguliranja meñunarodne nadležnosti naših nesudskih organa o
privatnim predmetima s inostranim elementima, prvenstveno starateljskih organa
(Centra za socijalni rad) u materiji roditeljske odgovornosti, usvojenja i starateljstva.
9 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
- odredbe o meñunarodnoj nadležnosti u sporovima o čuvanju i vaspitanju djece
primjenjuju se i na druge organe koji odlučuju o čuvanju i vaspitanju djece koja su
pod roditeljskim staranjem.
Moguće su 3 solucije:
1. da domaći sud nastavi postupak ne obazirući se na postupak pred stranim
sudom, što bi značilo potpunu ignoranciju u odnosu na dotično strano
pravosuñe;
2. da domaći sud obustavi postupak i sačeka ishod parnice u inostranstvu;
3. da domaći sud odbaci tužbu.
10 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prva i treća solucija su praktično radikalne.
Ova nadležnost se propisuje izuzetno, tamo gdje državni autoritet ima prevagu nad
privatnim interesima stranaka.
Radi se o težnji domaće države da isključi uticaj strane jurisdikcije u predmetima koji
su za nju od posebnog interesa.
11 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
5. kod odlučivanja o zasnivanju i prestanku usvojenja (ukoliko je usvojenik naš
državljanin s prebivalištem u BiH)
6. kod uspostavljanja starateljstva (ukoliko je štićenik naš državljanin)
7. kod proglašenja nestalih lica umrlim (ukoliko je nestali naš državljanin)
8. kod raspravljanja nepokretne zaostavštvine (ukoliko se ista nalazi na teritoriji
BiH)
9. za sve sporove povodom nekretnina koje se nalaze na teritoriji BiH.
Može biti:
1. OPŠTA meñunarodna nadležnost
2. POSEBNA meñunarodna nadležnost
12 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Riječ je o meñunarodnoj nadležnosti na osnovu veze sa tuženim, koja se stoga
naziva i forum tuženog.
13 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Ovaj institut prorgacije, odnosno derogacije nadležnosti danas je široko prihvaćen
na terenu ugovornih odnosa sa inostranim elementom.
Najčešće se radi o tome da stranke imenuju jednog ili 3 arbitra, koji su najčešće
pravni eksperti za spoljnu trgovinu, ali mogu imati i drugačije kvalifikacije, ovisno o
14 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
prirodi spora. Stranke same odreñuju i materijalno i proceduralno pravo, a ukoliko
one to ne učine, učinit će arbitri.
Postoje i tzv. stalne ili institucionalne arbitraže – imaju svoja pravila postupka, ali
sama njihova nadležnost, kao i materijalno pravo koje će biti primijenjeno, zavise od
sporazuma stranaka.
Ako su u pitanju tzv. zatvorene arbitraže, pred njih se moe iznijeti samo spor u
kojem je jedna od stranaka članica organizacije ili udruženja pri kojem je arbitraža
osnovana (berze, banke, komore i sl.).
15 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravila u nacionalnim zakonodavstvima i konvencijskom pravu se baziraju primarno
na sporazumnom odreñivanju nadležnosti i mjerodavnog prava, a supsidijarno na
metodu lokalizacije ugovora u geografskom prostoru, posredstvom mjesta nastanka,
izvršenja ugovora ili putem lokalizacije subjekata, posredstvom prebivališta,
boravišta, sjedišta, mjesta obavljanja poslovne djelatnosti.
Lokalizacija bi se mogla izvršiti prema mjestu gdje se nalazi tuženikova imovina na
kojoj je moguće provesti izvršni postupak (tzv. forum imovine). Najpodesniji način
lokalizacije je prema mjestu preduzimanja pravnih radnji (primjena lex loci solutionis),
tj. prema mjestu izvršavanja ugovornih činidbi (ako se barem dio izvršava offline).
Dakle, problem postoji samo kod onih ugovora koji su nastali i u cijelosti se
izvršavaju online (elektronski) - slanjem informacija mrežom, ''potpuno elektronski'',
''elektronski u užem smislu'' ili ''point and click'' ugovori. Ovdje se smatra da
kompanija koja postavi web stranicu postaje komercijalno prisutna na odreñenom
tržištu i kao takva može biti podvrgnuta nadležnosti pravosuña u bilo kojoj zemlji.
Meñutim, pravi se razlika izmeñu AKTIVNIH web stranica i PASIVNIH web stranica
(samo prenose informacije i nisu usmjerene ka osobama na odreñenoj teritoriji).
U pravnoj teoriji se radi na drugim mogućim rješenjima sa ciljem postizanja svrhe
voñenja spora iz ugovornih odnosa, a to je izvršenje na tuženikovoj imovini. Ovdje se
polazi od odredbi UNICITRAL-ovog Modela zakona o elektronskoj trgovini u kojem
se precizira razlika mjesta otpreme i prijema informacije, i razlikovanja pasivnih i
aktivnih web stranica.
Postupak pred sudom ili drugim državnim organom koji postupa u privatnopravnim
stvarima, u pravilu se završava donošenjem odluke koja nakon što postane
pravosnažna, ima odreñene pravne efekte.
Često se ukazuje potreba da se dejstvo sudske odluke ostvari na teritoriji neke druge
države, npr.zato što se imovina dužnika nalazi u inostranstvu, pa se presuda ne
može izvršiti drugačije ili zato što razvedena osoba želi u inostranstvu sklopiti novi
brak, pa se u toj zemlji prethodno mora priznati domaća odluka o razvodu itd. Ovakvi
i slični slučajevi nameću pitanje o tome da li je dejstvo sudske odluke moguće izvan
zemlje u kojoj je donesena. Zbog toga se u MPP razvio institut priznanja stranih
sudskih odluka (i odluka drugih državnih organa) kojima se odlučuje o
privatnopravnim odnosima.
Shvatanje sudske odluke kao pojedinačnog pravnog akta koji država donosi na
temelju svoje suverene vlasti i koji kao takav nužno djeluje unutar državnih granica,
ne ostavlja mogućnost za djelovanje takve odluke u stranim državama. S druge
strane, to stanovište , koje podrazumjeva ignoranciju stranih državnih organa, nužno
bi vodilo ka blokadi internacionalnog pravnog saobraćaja i pravnoj nesigurnosti
stranaka.
16 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U teoriji i praksi se govori o priznanju i izvršenju stranih odluka. Priznanje se odnosi
na postupak u kome se strana odluka preispituje (manje ili više rigorozno) i ako su
odreñeni uslovi ispunjeni, donosi se odluka o njenom priznanju nakon čega ta odluka
dobiva pravno dejstvo u domaćoj državi. Izvršenje se odnosi na prinudnu realizaciju
odluke u tzv.izvršnom postupku. Svaka strana odluka prolazi postupak priznanja
(tzv.davanja egzekvature), ali se samo neke vrste priznatih odluka i izvršavaju.
U svijetu postoji više sistema priznanja i izvršenja stranih sudskih odluka. Kriterij za
klasifikaciju je strogost i obim preispitivanja strane odluke, te da li se strana odluka
tretira nakon provedene kontrole kao pravosnažno presuñena stvar i kao izvršni
naslov ili samo kao dokaz u novom postupku pred domaćim pravosuñem. Uzimajući
u obzir ove kriterije, može se govoriti o 3 glavna sistema: sistem ograničene kontrole,
sistem neograničene kontrole i sistem prima faciae evidence.
17 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
su uvjeti zadovoljeni neće se upuštati u meritum spora, već će, smatrajući stranu
presudu kao prima faciae evidence, donijeti novu presudu koja se može izvršiti u
Engleskoj.
Da bi presuda u SAD bila prima faciae evidence mora zadovoljavati slijedeće uslove:
(1) mora biti pravosnažna i konačna,
(2) donesena od suda koji je meñunarodno nadležan i
(3) moralo je biti ispoštovano pravo tuženog na odbranu.
Najsličniji pristup na tlu Evrope onom angloameričkom sistemu prima faciae evidence
nalazimo u Holandiji i Norveškoj.
Norveška : i ovdje je princip da strana sudska odluka može biti priznata samo na
bazi diplomatskog reciprocitetaPrema odredbama 167 i 168 Zakona o grašanskom
postupku moguće je naime sa stranom državom inter alia ugovoriti da će se presude
u grañanskim stvarima uzajamno priznavati, a prema odredbi 3 (10) Zakona o
izvšenju moguće je meñunarodnim ugovorom predvidjeti da priznata strana sudska
odluka bude u Norveškoj i izvršna. Zakve ugovore Norveška ima sa skandinavskim
zemljama – Danskom, Švedskom, Finskom i Islandom, zatim sa Njemačkom,
Austrijom, te Ujedinjenim Kraljevstvom. Na multilateralnoj osnovi diplomatski
reciprocitet u tom smislu postoji na bazi Luganske konvencije o meñ.nadležnosti i
priznavanju presuda u grañanskim i trgovačkim stvarima sa skandinavskim
zemljama, sa Austrijom, Belgijom, Francuskom, Grčkom, Irskom, Italijom,
Luksemburgom, Holandijom, Portugalom, Švajcarskom i Ujedinjenim Kraljevstvom .
Ovdje postoji mogućnost da strana sudska odluka bude u Norveškoj priznata i onda
kad sa zemljom njenog porijekla nema diplomatskog reciprociteta. Takva mogućnost
postoji onda kada je stranu odluku donio sud čija je meñ.nadležnost utemeljena
sporazumon stranaka.
18 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2.3. Priznavanje i izvršavanje stranih sudskih odluka u BiH.
Zakon taksativno nabraja uslove bez čijeg kumulativnog ispunjenja strana odluka kod
nas ne može biti priznata. Radi se o tzv.opšteprihvaćenim uslovima, koji su dobro
poznati u uporednom pravu i koji su karakteristični za zemlje koje primjenjuju sistem
ograničene kontrole. To su:
1. Meñunarodna nadležnost suda koji je donio odluku – ovaj uslov je ispunjen ako
se ne radi o predmetu za koji je propisana isključiva meñunarodna nadležnost
našeg pravosuña. Zahvaljujući ovom rješenju ZMPP, naš sud ne mora u svakom
konkretnom slučaju preispitivati nadležnost stranog suda. Dovoljno je samo
provjeriti radi li se o predmetu koji bi spadao u našu isključivu meñ.nadležnost.
Ako to nije slučaj, ovaj uvjet se smatra ispunjenim.
2. Pravosnažnost odluke – podnosilac zahtjeva za priznanje odluke treba da
podnese i «potvrdu nadležnog stranog suda odnosno drugog organa o
pravosnažnosti te odluke». Za ocjenu pravosnažnosti mjerodavno je pravo države
u kojoj je odluka donesena, a potvrda o tome predstavlja neophodan sastojak
podneska kojim se postupak priznavanja pokreće.
3. Poštivanje prava na odbranu tuženog – naš sud će odbiti da prizna stranu odluku
ukoliko povodom prigovora osobe protiv koje je odluka donesena ustanovi da
zbog procesnih nepravilnosti ta osoba nije mogla učestvovati u postupku. Ovo će
naročito biti slučaj onda kad toj osobi poziv, tužba ili rješenje kojim je započet
postupak nisu valjano dostavljeni. Tu je riječ o konsekventnom provoñenju
procesnog načela kontradiktornosti, odnosno obostranog saslušanja koje kao
svojevrsno civilizacijsko dostignuće ne smije biti kršeno u postupku pred sudom.
4. Nepostojanje ranije odluke domaćeg suda u istoj stvari – strana odluka neće biti
priznata ako o istoj stvari već postoji ranija pravosnažna odluka domaćeg suda ili
priznata odluka suda neke druge države u istoj stvari. Ako je pak u momentu
podnošenja zahtjeva za priznavanje strane odluke u toku ranije pokrenuta parnica
o istoj pravnoj stvari i meñu istim strankama, sud koji vodi postupak priznavanja
zaustavit će, po prigovoru stranke, proceduru do pravosnažnog okončanja
započetog postupka u našoj zemlji. To praktično znači da su moguća dva ishoda
nakon suspenzije postupka priznavanja :
1. ukoliko parnica pred domaćim sudom bude okončana pravosnažnom
presudom, tada će postupak priznavanja biti okončan donošenjem rješenja
kojim se odbija priznavanje strane presude
2. ukoliko se parnica pred domaćim sudom završi bez donošenja presude
(npr.zbog toga što je tužilac odustao od tužbenog zahtjeva) postupak
priznavanja strane presude će se nastaviti i donijet će se rješenje o
priznavanju.
5. Saglasnost sa domaćim javnim poretkom – rezerva javnog poretka, koja isključuje
primjenu stranog prava onda kad bi efekti njegove primjene ugrozili domaći javni
poredak, zaštitno djeluje i u postupku priznavanja stranih sudskih i drugih odluka,
kao pojedinačnih pravnih akata, koje, naime, neće biti priznate i onda kad
ispunjavaju sve druge tražene uslove, ukoliko su u suprotnosti sa « osnovama
ustavom utvrñenog poretka BiH ». Ovaj negativan uslov proističe iz nužnosti
zaštite domaćeg javnog poretka i kao takav trebao bi se primjenjivati čak i da nije
izričito propisan i uvršten meñu uslove za priznavanje.
19 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
6. Uzajamnost – može se dogoditi da strana sudska odluka neće biti priznata u
domaćoj zemlji premda su zadovoljene sve pretpostavke o kojima je ranije bilo
riječi i to zato što dolazi iz jedne odreñene države. Riječ je dakako o postojanju ili
nepostajanju uzajamnosti tj.reciprociteta, kao jednom o najšire prihvaćenih uslova
u postupku davanja egzekvature.
Dok se većina država zadovoljava činjenicom da se domaće sudske odluke u
stranoj zemlji priznaju i izvršavaju u postupku i na način koji se bitno ne razlikuje
od postupka koji se primjenjuje na strane odluke u domaćoj zemlji, neke zemlje
insistiraju na diplomatskom reciprocitetu ili na postojanju posebne vladine izjave o
uspostavi tj.postojanju reciprociteta. Poseban problem u vezi sa uvim uslovom je
reciprocitet u odnosu na složene države, tj. države sa nejedinstvenim pravnim
poretkom.
Ako teritorijalna jedinica složene države ima ustavna ovlaštenja da sama odlučuje
o priznanju i izvršenju stranih sudskih odluka, ona bi mogla biti posmatrana kao
«subjekt reciprociteta». U našem MPP, u postupku priznanja stranih sudskih
odluka, postojanje reciprociteta se pretpostavlja. U slučaju sumnje u postojanje
reciprociteta, sud može tražiti mišljenje nadležnog ministarstva pravde. Uvjet
uzajamnosti se ne traži ako se strana odluka odnosi na bračni ili paternitetski
spor, ili bez obzira na vrstu spora, ako je podnosilac zahtjeva za priznanje naš
državljanin a bez obzira na vrstu spora.
Primjer : prvostepeni sud je odbio priznati sudsku odluku iz Kuvajta, s
obrazloženjem da ne postoji reciprocitet u priznavanju sudskih odluka izmeñu
SFRJ i Kuvajta. Drugostepeni sud je potvrdio prvostepenu odluku i u obrazloženju
naveo da SFRJ nije zaključila ugovor sa državom Kuvajt, te da se u takvom
slučaju faktički reciprocitet pretpostavlja prema čl.92 st.3 ZMPP, te je prvostepeni
sud provjeravao preko Saveznog sekretarijata za pravosuñe da li psotoji faktički
reciprocitet o priznavanju sudskih odluka izmeñu dviju zemalja, pa nakon što je
dobio negativan odgovor pravilno je odlučio kad je odbio da prizna punovažnost
sudske odluke države Kuvajt.
7. Posebni uslovi za statusne odluke – za stvari osobnog statusa predviñeni su neki
posebni uslovi. Npr. ako se radi o stranoj odluci koja se odnosi na osobni status
naših državljana, priznvanje bi moglo izostati ako primijenjeno materijalno pravo
bitno odstupa od našeg prava. S druge strane, ZMPP predviña olakšano
priznanje stranih odluka koje se tiču statusa osoba koje su državljani zemlje
porijekla odluke. U takvim slučajevima ne moraju biti ispunjeni uslovi
meñunarodne nadležnosti, poštivanja javnog poretka i uzajamnosti. Što se tiče
statusnih odluka koje se tiču državljana trećih zemalja, da bi bile priznate u našoj
zemlji te odluke moraju ispuniti uslove za priznanje u državi čiji su državljani te
osobe. U doktrini preovladava mišljenje da se uslovi ZMPP i uslovi koji se traže u
dotičnoj stranoj državi kumuliraju.
Za naše MPP vrijedi i poseban režim priznavanja sudskih i upravnih odluka u materiji
grañanskopravnih aspekata meñunarodne otmice djece, pošto je BiH članica Haške
konvencije iz 1980g, te tu, domaći sudski i upravni organi mogu direktno primjenjivati
strane sudske i upravne odluke «bez obzira da li se zvanično priznaju ili ne u državi
redovnog boravišta djeteta» bez provoñenja posebnih postupaka «koji bi inače bili
provedeni».
20 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Poseban režim postoji i kad su u pitanju bračni i paternitetski sporovi. Strana sudska
odluka u bračnom sporu može biti priznata uprkos isključivoj nadležnosti naših
sudova, ukoliko njeno priznavanje traži tuženi ili ukoliko se on ne protivi priznavanju
koje je zatražio tužilac. Kod priznavanja takvih stranih sudskih odluka ni nedostatak
reciprociteta ne može biti smetnja.
Njujorška konvencija o ostavrivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu iz 1956g,
donesena je pod okriljem UN čija je BiH takoñer članica, sadrži, samo odredbe o
obavezi tzv posredničkih organa zemalja članica da uvijek kada je to potrebno
pokrenu postupak za izvršenje svake odluke ili drugog sudskog akta kojemu je cilj
plaćanje izdržavanja, ali ne uspostavlja poseban režim priznavanja.
Specijalan konvencijski režim priznavanja i izvšavanja primjenjuje se za strane
odluke kojima se dosuñuje naplata parničnih troškova, ukoliko su dotične zemlje
članice haških konvencija o grañanskom sudskom postupku iz 1954g. i o olakšanju
pristupa pravosuñu iz 1980g. taj režim se svodi na utvrñivanje autentičnosti odluke,
njene pravosnažnosti lege fori, te jezik na kojem su dokumenti sastavljeni.
Veooma efikasan režim uzajamnog priznavanja sudskih odluka predviñen je
Konvencijom o meñunarodnom usvojenju iz 1993g. Kada organ koji je zasnovao
usvojenje u jednoj od država ugovornica izda certifikat o tome da je zasnivanje
provedeno prema pravilima Konvencije, odluka o usvojenju automatski se priznaje u
ostalim državama članicama. Priznanje bi se moglo odbiti samo pozivom na povredu
javnog poretka, ali je Konvencija suzila i mogućnost korištenja ove klasične rezerve.
Formulacija čl. 24 obavezuje države ugovornice da kod ocjene eventualne povrede
javnog poretka vode računa o tome da povreda mora biti očigledna i usmjerena
protiv «najboljeg interesa djeteta», čime je rezerva javnog poretka usko profilirana, a
manevarski prostor za domaće organe bitno sužen.
U pogledu izvršavanja stranih presuda, vrijede svi navedeni uslovi za priznavanje, s
tim što podnosilac zahtjeva za izvršenje uz potvrdu o pravosnažnosti mora podnijeti i
potvrdu o izvršnosti te odluke po pravu države porijekla odluke.
U našem MPP nema posebnih propisa koji bi regulisali postupak priznavanja i
izvršenja stranih sudskih i drugih odluka. U praksi su prihvaćena odreñena načela,
od kojih su najvažnija ona koja se odnose na odsustvo usmene rasprave, zabranu
meritornog preispitivanja strane odluke i ispitivanje samo taksativno propisanih
pretpostavki koje su ranije navedene.
Što se tiče nadležnosti, stvarno su nadležni viši sudovi, a mjesno sud na čijem
području treba provesti postupak priznavanja, odnosno izvršenja. Za statusne stvari
to će najčešće biti sud na čijem području se vode odgovarajuće knjige grañanskih
stanja, a za imovinske stvari to će biti sud domicila odnosno sjedišta dužnika, ili sud
na čijem području se nalazi neka imovina dužnika tj. izvršenika imovine.
21 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
priznavanje stranih odluka o otvaranju stečajnog postupka na odgovarajući način
primjenjuju «opšta pravila prava Federacije o priznavanju stranih sudskih odluka».
22 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
drugim državama članicama bez ikakvog posenog postupka «. No priznanje bi moglo
izostati ukoliko postoji neka od taksativno pobrojanih smetnji ( očita povreda javnog
poretka zemlje priznavanja, činjenica da je u pitanju donošenje presude zbog
izostanka, proceduralne nekorektnosti koje bi mogle ugoziti tuženikovo pravo na
odbranu, postojanje ranije odluke i istoj stvari donesene u zemlji u kojoj se
priznavanje traži, te postojanje ranije presude u istoj stvari donesene u nekoj trećoj
zemlji, koja ne mora biti članica EU, a koja ispunjava uslove za priznavanje u zemlji u
kojoj se priznavanje kasnije odluke traži čl.34
Nadležnost. Prema ovoj regulativi, u materiji razvoda braka i zakonske rastave kao i
poništenja braka, postupak se, prema čl.3 može voditi :
1. u zemlji zajedničkog redovnog boravišta supružnika, ili
2. u zemlji njihovog posljednjeg zajedničkog redovnog boravišta ( ako jedno od
njih tu još uvijek redovno boravi), ili
3. u zemlji redovnog boravišta tuženog, ili
4. u zemlji redovnog boravišta bilo kojeg supružnika, ako sporazumno podnose
zahtjev, ili
5. u zemlji redovnog boravišta podnosioca zahtjeva, ukoliko je on (ona) tu
boravio najmanje godinu dananeprekidno prije podnošenja zahtjeva - 6
mjeseci ako je uz to i državljanin dotične zemlje, ili
6. u zemlji čiji su supružnici državljani.
23 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Osnovna razlika je u tome što arbitraže nisu državni organi i što ne raspolažu
sredstvima prinudne realizacije svojih odluka. S druge strane, efikasnost arbitražnog
rješavanja sporova je uvjetovana provoñenjem arbitražnih odluka, te je neminovno
da se uspostavi proceduralna kopča izmeñu rezultata arbitražnog postupka i
mogućnosti prinudnog izvršenja. To se u uporednom procesnom MPP rješava tako
što se konačnim arbitražnim odlukama zakonom daje svojstvo izvršnog
naslova(titulus executionis), čime se stvara pravna mogućnost da se na temelju njih
može pokrenuti izvršni postupak, kao i na temelju pravosnažnih sudskih odluka.
Arbitražne odluke se se u najvećem broju izvršavaju dobrovoljno čemu doprinose tzv.
korporativne sankcije. To su sankcije iza kojih ne stoji državna prinuda u formi
izvršnog postupka, već različita strukovna udruženja, pri kojima su takve arbitraže
najčešće i osnovane i koje ciljaju na narušavanje poslovnog ugleda i kredibiliteta
stranaka koje odbijaju provesti arbitražnu odluku. I naš ZMPP sadrži posebna pravila
o priznavanju i izvršavanju stranih arbitražnih odluka, a i BiH je i članice Njujorške
konvencije.
ZMPP prvo daje kvalifikaciju pojma strane arbitražne odluke, koristeći se dvostrukim
kriterijem : kriterijem mjesta donošenja odluke i kriterijem primijenjenog procesnog
prava. To znači da se kod nas stranom arbitražnom odlukom smatra odluka
donesena u inostranstvu, ali i odluka donesena na teritoriji BiH, ukoliko je kod njenog
donošenja primjenjeno strano procesno pravo.
Postupak priznavanja se pokreće zahtjevom, a obavezni sastojci podneska su uz to i
sama arbitražna odluka, te arbitražni sporazum u originalu ili ovjerenom prepisu. Ako
su spomenuti dokumenti na stranom jeziku, mora ih pratiti i prijevod ovlaštenog
prevodioca.
Postupak priznavanja se odvija na sljedeći način : sud ne zakazuje ročište, već se
ograničava na ispitivanje postojanja propisanih uslova, a pritom može tražiti potrebna
objašnjenja od arbitara ili od stranaka. Stoji i mogućnost ulaganja prigovora
protivnika predlagača. Protiv rješenja koje donese sud može se izjaviti žalba u roku
od 15 dana i o njoj bi odlučivali Vrhovni sud Federacije tj.RS.
24 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
2.7. Direktna i indirektna meñunarodna nadležnost
25 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Kada je riječ o preispitivanju meñunarodne nadležnosti stranog suda u postupku
priznavanja i izvršavanja strane sudske odluke, kvalifikacija ima ograničen značaj u
našem mpp. Razlog je što se naš sud neće dublje upuštati u ocjenu nadležnosti
stranog suda, već će samo utvrditi je li povrijeñena naša isključiva meñunarodna
nadležnost. Tu bi se problem kvalifikacije mogao pojaviti jedino u vezi sa
prebivalištem ukoliko se ono različito shvata u zemlji porijekla odluke i kod nas. Pošto
je u pitanju ispitivanje isključive nadležnosti našeg suda, kvalifikaciju bi trebalo vršiti
prema našem pravu. Pri tome je značajan samo momenat pokretanja postupka pred
stranim sudom, u smislu da će naš sud procijeniti da li su u momentu pokretanja
parnice pred stranim sudom postojale pretpostavke za našu isključivu nadležnost.
Za stranke je veoma značajno pitanje pred čijim će sudom biti raspravljani njihovi
pravni odnosi s meñunarodnim elementima. One mogu postići da njihov predmet
bude rješavan pred sudom za kojeg su se objektivno opredijelile, premda se radi o
predmetu u korem prorogacija nadležnosti nije dopuštena.
Sud pred kojim se zatraži priznanje ovakve strane odluke bio bi u prilici da je prizna,
iako se nadležnost dotičnog stranog suda ne bazira na ''prirodnoj'' vezanosti stranaka
ili samog predmet sa zemljom porijekla odluke, već na vještački stvorenim kriterijima.
Motivi stranaka mogu biti primjena povoljnijeg materijalnog prava, postizanje
povoljnijeg procesnopravnog položaja ili otežavanje položaja protivne stranke.
Pored mnogih dvojbi u uporednom pravu, kod nas je prihvaćen stav da se u sektoru
konkurentne meñunarodne nadležnosti ne odbija priznavanje stranih odluka zbog
frauduloznih radnji, ali da se onemogući priznavanje strane odluke donssene u
nekorektnom postupku ili one čije je rješenje o meritumu neprihvatljivo.
3.2.1. Pojam
26 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3.2.2. Pravna priroda normi
Klauzula nacionalnog tretmana ima veći značaj, ali i manju upotrebu. Ovom
klauzulom se državljani zemalja ugovornica u pogledu dostupnosti nekih prava
izjednačavaju sa domaćim državljanima. Na taj način neka prava koja bi za strance
inače bila relativno ili čak apsolutno nedostupna postaju za državljane država
ugovornica opšta prava.U nekim meñunarodnim ugovorima se ide i dalje, pa se
državljanima zemalja ugovornica daju tzv.minimalna prava, bez obzira na to da li ih
unutrašnje zakonodavstvo ugovornica daje i svojim državljanima.
Karakteristika ove oblasti MPP je oskudnost i nepotpunost izvora koji regulišu ovu
materiju. Ustavne norme su najčešće uopštene i govore o kategorijama kao što su
ljudska prava, privatna prava, prava čovjeka, prava grañanina I sl. pa su stoga
nedovoljno indikativne kad su u pitanju pojedinačna porodična, nasljedna, stvarna ili
obligaciona prava.
Donošenje posebnog zakona za ovu materiju još uvijek je rijetkost. Na ovu oblast se
najčešće odnose pojedine ustavne odredbe (ljudska prava), te posebni propisi
27 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
sadržani u važnijim zakonima koji reguliraju privatnopravne odnose. Kao važnije
izvore u našem pravu, pored ustavnih normi, treba spomenuti propise o kretanju i
boravku stranaca, propise iz oblasti vlaničkopravnih odnosa, privrednih društava,
stranih ulaganja, intelektualnog vlasništva i sl.
Kao poseban i ozbiljan problem nameće se pitanje legislativne nadležnosti u ovoj
materiji u svjetlu Daytonskog ustava. Pravni subjektivitet BIH kao cjelovite države će
u meñ.zajednici biti afirmiran ukoliko stranci budu imali jednak privatnopravni položaj
bez obzira na to u kojem dijelu države borave ili prebivaju tj.stupaju u pravne odnose.
Da bi se to postiglo, zakonodavstvo o privatnim pravima stranaca takoñer mora biti
centralno,a ne entitetsko jer bi se u protivnom moglo desiti da stranac može uživati
neko privatno pravo u većem obimu u jednom entitetu,a u manjem ili nikako u
drugom, što bi ukazivalo na podjeljeni suverenitet na državnoj teritoriji.
Danas se općenito smatra da je svaka fizička osoba pravni subjekt, tj. da ima pravnu
sposobnost I u tom pogledu svojstvo stranca nema uticaja.
28 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
prava. I naš ZMPP propisuje da je fizička osoba koja je poslovno nesposobna po
svom nacionalnom pravu, ipak poslovno sposobna “ako ima poslovnu sposobnost po
pravu mjesta gdje je nastala obaveza”. Ovaj izuzetak je široko prihvaćen i u
uporednom pravu, a njegova svrha je sigurnost pravnog prometa i zaštita savjesnih
ugovarača.
Treba imati na umu da i ovdje u obzir dolazi primjena ustanove javnog poretka,
ukoliko je razlog poslovne nesposobnosti stranca po njegovom nacionalnom pravu
neprihvatljiv za poredak domaće države.
3.2.5.1.2.Pravne osobe.
BiH ima vrlo liberalne propise koji se odnose na poslovanje stranih pravnih osoba.
Osnovno pravilo koje se odnosi na pravni režim stranaca kao ulagača u privredi BIH
je klauzala nacionalnog tretmana sadržana u Zakonu o politici direktnih stranih
ulaganja u BIH prema kojoj strani ulagači imaju ista prava kao i rezidenti BIH. Dato je
precizno značenje pojmova strani ulagač i rezident BiH i date su zakonske garancije
koje se odnose na zabranu fiskalne diskriminacije, zagarantirano je i pravo na
transfer dobiti u inostranstvo, te da strana ulaganja neće podlijegati mjerama kao što
su nacionalizacija, eksproprijacija, rekvizicija ili slične mjere, osim u javnom interesu i
u skladu sa važećim zakonodavstvom i uz naknadu.
Entiteski propisi pored ulaganja u postojeće ( domaće ) pravne osobe, predviñaju i
osnivanje vlastite pravne osobe (preduzeća ili ustanove )kao ravnopravan oblik
stranog ulaganja.. Pravni subjekt u koji je uložen strani kapital u načelu ima isti
položaj kao i pravni subjekt osnovan isključivo domaćim kapitalom.
Ostala je odredba kojom se strana ulaganja obavezno podvrgavaju režimu
registracije i evidentiranja. Režim prethodnog odobrenja predviñen je jedino u javnim
sektorima proizvodnje i prodaje oružja, municije,te u sektoru javnog informiranja, gdje
je predviñena i restrikcija u pogledu visine stranog uloga koji je limitiran na 49 % .
I entiteski zakoni o privrednim društvima omogućavaju pravnim i fizičkim osobama
prava na poslovanje. Dopušteno je da domaće i strane fizičke i pravne osobe mogu
osnivati sve oblike privrednih društava predviñene tim zakonima.
Treći oblik ostvarivanja prava na poslovanje stranih pravnih osoba u BiH jeste preko
zastupničkog ugovora sa domaćim firmama tj.ugovora o prodaji strane robe sa
konsignacije ili ug.o vršenju servisnih uloga za održavanje uvezene opreme i trajnih
dobara za ličnu potrošnju i ovaj oblik poslovanja na teritoriji BiH reguliran je
odredbama spomenutog Zakona o vanjsko trgovinskoj politici.
29 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
3.2.5.2.Porodična prava
Generalno, pravo na sklapanje braka je jedno od opštih ljudskih prava, koje kao
takvo navodi i Opšta deklaracija o pravima čovjeka. Te je opće pravo – dostupno je
strancima jednako kao i domaćim državljanima. To meñutim nije univerzalno
prihvaćeno pravilo. U nekim zemljama se pravo stupanja u brak uslovljava
prebivalištem na domaćoj teritoriji (SAD) ili reciprocitetom sa stranom državom.
U našem pravu, pravo na sklapanje braka je opšte pravo i to bez obzira na to da li se
radi o braku izmeñu stranaca ili izmeñu stranaca i državljanina BiH. Pošto se tada
mora primjeniti nacionalno pravo budućih supružnika, u praxi bi se moglo desiti da
strančevo nacionalno pravo sadrži neka ograničenja koja bi mogla komplicirati
zaključivanje braka. U tom slučaju princip se ne mjenja. Bitno je da takva ograničenja
ne sadrži naše pravo i da u tom smislu nema diskriminacije prema strancu. Jedino
što naši organi ne bi tolerirali su apsolutne bračne smetnje : krvno srodstvo u pravoj
liniji bez obzira na stepen, a u pobočnoj do 4 stepena, duševna bolest i
nesposobnost za rasuñivanje , te postojanje ranijeg braka.
Način ostvarivanja zavisi od uloge u kojoj se stranac nalazi. Ako stranac usvaja
stranca, moguće su 2 situacije:
1. ako su istog državljanstva, pravo stranca na usvojenje je opće;
2. ako su različitog državljanstva, postavlja se pitanje kako je stvar riješena
personalnim pravom usvojenika. Problem se u praksi svodi na potrebu
pribavljanja mišljenja nadležnog organa starateljstva u zemlji državljanstva,
odnosno prebivališta usvojenika.
30 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Najviše rezervi države imaju kad se radi o uspostavljanju starateljstva nad domaćim
državljaninom. Pošto starateljstvo daje staratelju široka imovinskopravna ovlaštenja
koja mogu biti zloupotrijebljena, a pošto starateljstvo ima i elemente funkcije javnog
povjerenja, u doktrini se predlaže da se ovo pravo učini dostupnim samo strancima
koji imaju domicil na državnoj teritoriji. To u odreñenoj mjeri garantira nadzor domaće
države nad izvršenjem starateljske funkcije. Takoñe se predlaže da se kao staratelj
domaćem državljaninu može postaviti samo stranac koji je bliži krvni srodnik
štićenika. Ova 2 uslova bi se mogla postaviti alternativno, pri čemu je vrhunski kriterij
ipak interes štićenika.
Kad je riječ o strancu kao nasljedniku, ovo pravo u velikom broju zemalja takoñe ima
karakter općeg prava. Ponekad su i u tim zemljama prisutna odreñena posredna
ograničenja. Najpoznatiji oblik takvog ograničenja je ustanova prelevmana, koja se
primjenjuje u situaciji kad se dio zaostavštine nalazi na domaćoj, a dio na stranoj
teritoriji, a meñu nasljednicima ima i stranaca i domaćih državljana. Pri takvim
okolnostima, pravo prvenstvenog namirenja iz dijela zaostavštine koja se nalazi na
domaćoj teritoriji daje se domaćim državljanima, ukoliko bi oni bili potpuno ili
djelimično isključeni iz zaostavštine koja se nalazi u inostranstvu.
U našem pravu stranac može raspolagati svojom imovinom mortis causa putem
testamenta, ali ne i ugovora o nasljeñivanju i u tom pogledu je izjednačen sa
domaćim državljanima. U pogledu mogućnosti stranca da bude nasljednik, treba
prihvatiti stanovište po kojem je to pravo za stranca relativno dostupno pod uslovom
reciprociteta (faktičkog), mada Zakon o osnovama vlasničkih odnosa o tome ne
sadrži izričite odredbe.
31 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
zemalja ovo pravo je danas relativno rezervirano, pri čemu se najčešće postavlja
uvjet uzajamnosti, administrativne dozvole ili čak sticanja domaćeg državljanstva u
odreñenom roku.
Domaći organi po pravilu pružaju pravnu pomoć organima drugih država ako je to
predviñeno bilateralnim ugovorom ili multilateralanim (diplomatski reciprocitet), ali i
ako postoji faktički reciprocitet tj. kad odnos reciprociteta u tom pogledu postoji u
praxi dviju država makar i nije garantiran meñ.ugovorom. Osnovna pretpostavka je
uvažavanje nekih internacionalnih standarda koji se odnose na način i put uzajamne
komunikacije izmeñu organa države moliteljice i zamoljene države, na formu samog
zahtjeva za pružanje meñ.pravne pomoći.
32 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
zakoni o parničnom postupku, te su sudovi u FBIH dužni ukazivati pravnu pomoć
inostranim sudovima «u slučajevima predviñenim meñ.ug., kao i kad postoji
uzajamnost u ukazivanju pravne pomoći». Postojanje reciprociteta se pretpostavlja, a
u slučaju sumnje objašnjenje daje Federalno ministranstvo pravde.
Zamolnica je pismeni akt kojim se traži pružanje pravne pomoći.O formi i sadržini
zamolnice vrijede pravila meñ.ugovora koji su na snazi u BIH, a ZPP FBIH regulira
samo pitanje jezika na kojem ona treba da je sastavljena. Na formu kao i na sadržinu
se u odsustvu meñ.ug. primjenjuje kolizioni princip locus regit actum, što znači da su
u tom smislu mjerodavni propisi zemlje u kojoj je zamolnica sastavljena, dakle zemlje
moliteljice. Opće pravilo je da zamolnica treba biti sastavljena na jeziku zamoljene
države, a u suprotnom mora biti priložen prevod na jezik zamoljene države. Ovo
pitanje se bilateralnim ugovorima često ureñuje tako da zamolnica može biti
sastavljena bilo na jeziku zemlje moliteljice bilo na jeziku zamoljene zemlje.
33 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U pogledu forme izvoñenja procesnih radnji pred stranim sudom, važi princip
primjene legis fori, što znači da će se procesna radnja (saslušanje svjedoka, uviñaj i
sl) provesti po propisima zamoljene države.Taj princip predviñaju i interna
zakonodavstva država i meñ.ugovori. isto tako obje vrste izvora predviñaju
mogućnost da se odreñena procesna radnja provede i u postupku na kojem u
zamolnici insistira strani sud, ako se to ne protivi javnom poretku zamoljene države.
Takvu rezervu sadrži i ZPP FBIH u kojem stoji da se radnja koja je predmet
zamolnice inostranog suda «može izvršiti na način koji zahtjeva inostrani sud, ako
se to ne protivi javnom poretku zamoljene države, tj. BIH odnosno Federacija.
Kako u pogledu pojedinih procesnih radnji postoje katkad vrlo značajne razlike u
zakonodavstvima pojedinih država, to može stvoriti posebne teškoće kod
udovoljavanja zamolnici.Tako npr.u nekim zemljama saslušanje stranaka ne
predstavlja dokazno sredstvo (njemačka) dok je to u većini zemalja slučaj. Isto tako u
nekim zemljama se stranka ne može saslušati pod zakletvom (npr.kod nas), dok npr.
po austrijskom procesnom pravu sud odlučuje o tome hoće li ili neće stranka položiti
zakletvu prije davanja iskaza.
34 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
4.8.Razlozi za odbijanje zamolnice stranog suda
Mogu biti formalnopravne prirode, zatim razlozi zaštite javnog poretka ili nepostojanje
reciprociteta.
35 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
zamolnicom se više ne može tražiti izvršenje iste radnje, odnosno ne u istoj formi ako
je forma bila razlog odbijanja.
36 WWW.BH-PRAVNICI.COM