SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE

VAZNE WEB STRANICE 10.

• http://www.iansa.org/ Medunarodna mreia za borbu protiv lakog naoruianja je global- Drustvena sigurnost
na mreia organizacija civilnog drustva koja radi na sprjecavan]u proliferacije i zlouporabe
lakog naoruianja. Web stranica sadrii izvore 0 svim aspektima proliferacije lakog naoruianja
i medunarodnim naporima da se trgovina regulira.

• http://www.iss.co.za/lnstitut za sigurnosne studije Je vodeca lstrazlvacka institucija 0

svim aspektima Ijudske sigurnosti u Africi. Web stranica sadrii vijesti, analize i posebna izvje- PAUL ROE
sea 0 svim aspektima sigurnosti u Africi.

• http://www.cidcm.umd.edu/inscr/ Program Integrirane mreie za istraiivanje drustve-

nih sukoba (lNSCR)u Centru za medunarodni razvoj i upravljanje sukobima, na Sveucilistu
Maryland, koordinira glavnim projektima empirijskih istraiivanja 0 oruianim sukobima, ge- Sadriaj poglavlja
nocidu i politicidu, ugroienim manjinama, vrstama reiima i propasti driave. Web stranica
ima poveznice na sve vazne projekte i baze podataka. • Uvod
• Dualnost drzavne i drustvene sigurnosti
Za mnogo zanimljivih dodatnih materijala posjetite Online Resource Center kojim je poprace- • DruStvo i drustveni identitet
na ova knjiga: www.oxfordtextbooks.co.ukJorc/coliins
• Prijetnje drustvenorn identitetu
• Obrana drustvenoq identiteta
• Drustvene sigurnosne dileme

• Zakljucak

Vodic citatelju
Ovo poglavlje istrazuje koncept drustvene sigurnosti. Pocin]e proucavanjern nacina na
koji se drustvo pocelo promatrati kao referentni objekt sigurnosti. Potom se razmatra
shvacanje takozvane "Kopenhaske skole" 0 drustvu i drustvenorn identitetu, pokazujuci
kako je drustvena sigurnost prije svega povezana 5 odrzavanjem etno-nacionalnih iden-
titeta. U proucavanju prijetnji drustveno] sigurnosti. kroz primjere bivse Jugoslavije i
Sjeverne Irske, ovo poglavlje razmatra neka od tih sredstava koja mogu sprijeciti ili
omesti reprodukciju kolektivnog identiteta te kako drustva zauzvrat mogu reagirati na
tako percipirane prijetnje. Potom se uvodi koncept drustvene sigurnosne dileme, kako
bi se na primjeru Madara i Rumunja u rumunjskoj regiji Transilvaniji, pokazao nacin na
koji dinamike drustvene sigurnosti mogu proizvesti nasilan sukob. Poglavlje zavrsava
razmatranjem nekih od glavnih kritika ovog koncepta kao analitickoq oruda.

190 191

uvoo
Tijekom 1980-ih i ranih 1990-ih povuceni su znacajni koraci kako bi sigurnosne stu-
dije nadisle granice dominantne realisticke i neorealisticke paradigme. Te korake je
vecinom omogucilo postupno slabljenje i konacan kraj Hladnog rata. Sve manja pri-
jetnja nuklearnog rata otvorila je put pojavi drugih, nevojnih koncepcija sigurnosti.
Primjerice, Jessica Tuchman Mathews (1989.: 162-177) krajem 1980-ih predlagala
je da se 0 medunarodnoj sigurnosti ponovno promisli, kako bi se ukljucila pitanja
resursa, okolisa i demografije. Mathews i niz njezinih istornisljenika (vidi, primjerice,
Booth 1991.; Ullman 1983.) postali su poznati kao 'siritelji': oni koji teze prosirivanju
koncepta sigurnosti izvan njegovih vojnih granica. Jedan od tih 'siritelja' bio je Barry
Buzan.
lzraz 'drustvena sigurnost' prvi je uveo Buzan u djelu People, States and Fear
(1991a). U knjizi je drustvena sigurnost bila sarno jedan od sektora u njegovom pe-
terodimenzionalnom pristupu, uz vojnu, politicku, ekonomsku i ekolosku sigumost.
U ovorn kontekstu, drustvena sigumost se odnosila na odrzivi razvoj tradicionalnih
obrazaca jezika, kulture, vjerskih i nacionalnih identiteta te drzavnih obicaja (1991 a:
122-123). Svaki od Buzanovih sektora bio je pretezno oblikovan unutar granica neo-
realisrickog okvira: sve dimenzije ostale su sektori nacionalne, tj. drzavne sigumosti.
'Drustvo' je bilo sarno jedan sektor putem kojeg se moglo prijetiti drzavi. Uz to, pri-
jetnje u vojnom sektoru smatrale su se primamima: buduci da su prioriteti dani svakoj
od dimenzija ovisili 0 njihovoj relativnoj hitnosti, Buzanje smatrao daje vojna sigur-
nost i dalje najskuplji, politicki najutjecajniji i najvidljiviji aspekt ponasanja drzave
(1991 b: 35). Prema tome: "Drzava i drustvo, svatko u svom smislu, mogu biti sigumi
u politickoj, ekonomskoj, drustvenoj i ekoloskoj dimenziji, a ipak sva ta postignuca
mogu biti ponistena vojnim neuspjehom" (l991b: 37).
lake uz priznanje Buzanovog vitalanog doprinosa "sirenju" medunarodne sigumo-
sti, glavna tvrdnja bila je da uvodenje vise sektora drzavne sigumosti jednostavno nije
dovoljno. lake su se sigumosne studije doista pocele odmicati od svoje zaokupljenosti
vojnim pitanjima, jos uvijek su u svojem fokusu uvelike bile drZavno-centricne. Sto-
ga, one sto je bilo potrebno bili su drugi referentni objekti sigumosti: spoznaja da bi
se medunarodna sigumost trebala 'produbiti', a ne samo prosiriti, dovelaje do koncen-
triranja na pitanja sto, odnosno koga se treba zastititi, od individualne do globalne ra-
zine. (Za detaljniju raspravu 0 Ijudskoj naspram drzavne sigumosti, vidi 6. poglavlje.)
Suprotno ovome, koncept 'drustvene sigumosti' po ceo je oznacavati razlicitu trecu i
zapravo srednju poziciju koja se protivila uvazavanju ideja bilo Ijudske bilo global-
ne sigumosti, i koja se slagala s pozicijom da su realisticki i neorealisticki pristupi
medunarodnoj sigurnosti jednostavno postali preuski. Kao rezultat toga, ova srednja
pozicija pocela se baviti sigurnoscu drugih kolektiviteta ili 'drustava'.
192
Drusrvena sigumost
OUALNOST ORiAVNE I ORU5TVENE SIGURNOSTI
U knjizi iz 1993. Identity, Migration and the New Security Agenda in Europe, Ole
Wrever je, zajedno s Buzanom, Mortenom Kelstrupom i Pierreom Lemaitreom, ustvr-
dio da 'drustvene sigurnosti' postaju sve vaznije u odnosu na brigu oko drzavnog su-
vereniteta u suvremenoj, posthladnoratovskoj Europi. Kljucna je bila tvrdnja autora
kako je Buzanov raniji peterodimenzionalni pristup medunarodnoj sigurnosti postao
neodrziv kao kontekst drustvene sigumosti. Oni su predlozili rekonceptualizaciju: i to
ne pet sektora koji se odnose na drzavu nego dualnosti drzavne i drustvene sigurnosti.
lake je drustvo zadrzano kao dimenzija drzavne sigurnosti, one je takoder postalo
samostalni referentni objekt sigurnosti.
Kljuc ove rekonceptualizacije bila je ideja preiivljavanja. I dok se drzavna sigur-
nost bavi prijetnjama drzavnoj suverenosti - ako drzava izgubi svoju suverenost, nece
prezivjeti kao drzava - drustvena sigurnost bavi se prijetnjama vlastitom identitetu
- slicno tome, ako drustvo izgubi svoj identitet nece prezivjeti kao drustvo. Drzave
mogu postati nesigurne putem prijetnji njihovim drustvirna. Medutim, drzavna sigur-
nost takoder moze biti dovedena u pitanje i visokom razinom drustvene kohezije. Ovo
se odnosi na situacije u kojima drzavni program homogenizacije dolazi u sukob sa
snaznim identitetom jedne ili vise manjinskih skupina. Primjerice, tijekom 1990-ih,
"rurnunjstvo" rumunjske drzave bilo je ugrozeno kada je velika rnadarska manjina u
drzavnoj pokrajini Transilvaniji pocela jos jace ucvrscivati svoju "madarstinu''. (Ovo
se pitanje istrazuje kasnije u poglavlju, kada se raspravlja 0 drustvenim sigumosnirn
dilemama). Drugim rijecima, sto su ova drustva sigurnija u smislu identiteta, drzave
u kojima se nalaze mogu se osjecati nesigurnijima. Za Wrevera (1993.: 25) i njego-
ve suradnike, na ovaj je nacin tradicionalna analiza sigumosti stvorila "prekomjerno
bavljenje sigurnoscu drzave" uvelike uklonivsi time bilo kakav osjecaj "za sigumost"
drustava kao takvih.
Kao koncept, drustvena sigumost shvaca se u velikoj mjeri kao reakcija na do-
gadaje u Europi, kako na Istoku, tako i na Zapadu. Na Zapadu je proces integracije
u Europsku uniju (EU) znacio znacajan pomak politickih lojalnosti ili prema gore
na razinu same EU ili prema dolje, na razinu regija, cime se slabi tradicionalna veza
izmedu drzave i drustva. Na Istoku, slom nekih bivsih socijalistickih drzava jasno je
VAiNI CITATIIO.l
Vaznost drustvene sigurnosti
"NaZapadu i Istoku,u centru i na periferiji,kulturni identitet idrustvena sigurnost postali
su sredisnja tema politickih stavova i sukoba."
(Pierre Hassner, "Beyond Nationalism and Interventionalism: Ethnicity and World Or-
der", Survival, 1993, str. 58)
"Sve vedm ispreplitanjem sigurnosti i identiteta, pojavio se novi zadatak, kako za krea-
tore politike koji se bore s dilemama i nesigurnostima posthladnoratovske Europe, tako i
za znanstvenike kojianaliticki i konceptualno pokusavalu dati smisao ovom promijenje-
nom kontinentu ... Istraiivanje dodirnih tocaka izmedu sigurnosti i identiteta rnoze zna-
cajno osvijetliti strukturalnu dinamiku i osnovne trendove suvremene europske politike."
(Lisbeth Aggestan i Adrian Hyde-Price, Security and Identitiy in Europe, 2000., str. 1)
193
 SUVREMENE SIGURNOSNE STUDlIE
pokazalo sukob izmedu odanosti drzavi (Federalisticka Jugoslavija) i odanosti njezi-
nim konstitutivnim grupama (Srbima, Hrvatima, Bosanskim Muslimanima). Dakle,
kao analiticko crude, koncept je vecinom bio primjenjivan u europskom kontekstu
(vidi, primjerice, Husymans, 1995.; Herd & Lofgren, 2001.; Roe, 2002.). Medutim,
njegova primjenjivost bez sumnje seze mnogo dalje, osobito do onih 'slabih drzava'
u dijelovima Jugoistocne Azije i subsaharske Afrike. 0 ovome ce vise biti receno u
zakljucku ovog poglavlja.
KLJUCNE TOCKE
• Prije svega, drustvena sigurnost bila je samo jedan sektor driavne sigurnosti. Ona je
bila podruqe na kojem je driava mogla biti destabilizirana prijetnjama njezinom jezi-
ku, kulturi, vjeri i ostalim obicajima,
• Kocept drustvene sigurnosti preformuliran je u svjetlu procesa integracije u Zapadnoj
Europi i dezintegracije u lstocnoj Europi.
• Drustvena sigurnost rekonceptualizirana je kao samostalni referentni objekt.
• Drustvena sigurnost bavi se odriavanjem kolektivnog identiteta: ukoliko drustvo izgu-
bi svoj identitet, nece preiivjeti kao takvo.
• Drustvena sigurnost predstavlja srednji put izmedu ideja individualne i globalne
sigurnosti.
DRUSTVO I DRUSTVENI IDENTITET
Jednostavno receno, drustvo se tice identiteta: one se rice same predodzbe zajednica
i pojedinaca, koji se identificiraju kao clanovi te zajednice. Prema tome, drusrva su
jedinice zasnovane na osjecaju kolektivnog identiteta. Wrever (1993.: 17) kolektivni
identitet jednostavno definira kao "ono sto ornogucava koristenje rijeci mi". Medutim,
u tom smislu "mi" identitet moze uvelike varirati, ovisno 0 vrsti skupine na koju se
primjenjuje, intenzitetu u kojem se osjeca te razlozima koji mu daju smisao. Osim
toga, drustva su sastavljena od rnnostva razlicitih identiteta i uzdrzavaju ih. Drugim
rijecima, drustva su jedinice sastavljene od visestrukih identiteta. Kako je onda mo-
guce govoriti 0 identitetu drustva?
Prema Anthonyju Giddensu (u Wrever, 1993.: 19), postoje dva glavna nacina raz-
misljanja 0 drustvu, Prvi je da je to nesto fiksno sto ima granice koje ga odvajaju od
ostalih slicnih jedinica. Drugi je da je to nesto stvoreno drustvenom interakcijom;
drustvo se smatra fluidnim konceptom, koji se vise odnosi na proces nego na objekt.
Medutirn, za Wrevera (1993: 19) definiranje drustva kao procesa bez surnnje ga je
reduciralo na vise ili manje bilo kakvu klasifikaciju "mi'': shvacanje drustva koje se
ne moze lako upotrijebiti u analizi medunarodne sigurnosti. Interes takozvane "Kope-
nhaske skole", ciji su najpoznatiji predstavnici Wrever i Buzan, bio je usmjeren prema
"drustvima koja funkcioniraju kao jedinice u medunarodnorn sustavu"; gdje njihove
reakcije na prijetnje vlastitom identitetu imaju politicki znacajne posljedice. Sukladno
tome, Wrever je pravio razliku izmedu drustva i 'drustvene skupine'. U tom slucaju se
drustvena sigurnost bavi sigumoscu drustva kao cjeline, ali ne i sa sigumoscu skupina
unutar drustva (drustvene skupine).
Wrever (1994.: 8) napominje kako se sigurnosna akcija "uvijek poduzima u ime
194
Drustvena sigurnost
i u odnosu na zajednicu ... u koju se rnoze uperiti prst i reci: "ona mora prezivjeti, i
stoga je potrebno ... ", Odatle, potrebno je na umu imati dvije stvari. Prva je da za za-
jednicu postoje osobite vrste ponasanja koje se ne mogu reducirati na individualnu ra-
zinu. Poput drzavne sigurnosti i drustvenoj sigumosti mora se pristupiti kao sigurnosti
drustava koja su vise od zbroja njihovih pojedinaca i drustvenih skupina te su stoga
drugacija od njih. Prema tome, drustvo se smatra entitetom koji posjeduje vlastitu
stvarnost. Druga, koja proizlazi iz prve, jest da se mora smatrati da drustva imaju pra-
vo na prezivljavanje. Primjerice, iako se farmeri mogu smatrati zasebnom drustvenorn
skupinom, tesko je tvrditi da 'farmeri' takoder predstavljaju znacajan entitet koji djelu-
je, u politickom smislu, usporedno s drlavom. Osim toga, tesko je dokazati da farmeri
automatski imaju neku vrstu prava da uvijek budu farmeri, buduci da farme obicno
mogu propasti iz niza razloga. (lako u situacijama, osobito poput one u Francuskoj,
kada su farme usko vezane uz specificnu ideju kolektivnog identiteta - u ovom slucaju
francuskog - farmeri mogu postati dio djelokruga drustvene sigurnosti: u Francuskoj,
farme koje propadaju predstavljaju gubitak onoga sto znaci biti Francuz.)
S takvim poteskocama oko definiranja sigurnosti na kraj se moze izaci oznaca-
vanjem veze izmedu drustva i drustvenog identiteta jedinicom koju je lakse defini-
ratio Wrever ukazuje na Giddensovo misljenje da su modema drustva kao "jedinice"
najcesce nacionalne drzave ili se temelje na ideji nacionalne drzave. I doista, Wrever
(1993.: 19) smatra da je nacija specifican slucaj drustva kojeg karakterizira: privr-
zenost teritoriju ili barem osjecaju domovine; kontinuitet postojanja kroz vrijeme,
od proslih generacija do danas te osjecaj bivanja dijelom jednog od entiteta koji cini
drustveni svijet. Medutim, na taj nacin, ideje nacije i drzave cesto su nejasne. Wrever,
Buzan i jos jedan suradnik Jaap de Wilde (1998.: 121) priznaju da je problem drus-
tvenog u tome sto se s njim povezan pojam drustvo cesto koristi kada se govori 0 sta-
novnistvu drzave, Uzimajuci primjer Sudana, oni naglasavaju da je "sudansko drustvo
stanovnistvo koje obuhvaca Sudanska drzava, ali koje se sastoji od mnogih drustvenih
jedinica (primjerice, Arapa i cmih Afrikanaca). Mi rijec 'drustveno' ne koristimo u
tom smislu, nego smo je koristili za zajednice s kojima se netko identificira." Prema
tome, iako se s jedne strane nacija moze definirati u odnosu na "gradanstvo'', s druge
se strane moze definirati i u smislu "etniciteta". Ova razlikovanje cesto karalcteriziraju
pojmovi "gradanska nacija" i "etnicka nacija".
Nacije imaju brojne uloge: najistaknutija je iscrtavanje granica i otuda polaganje
prava na kontrolu nad teritorijem. Medutim, vecinu vremena koncept nacije podupiru
zajednicke kultume (najcesce etnicke) veze. Nacije su, u ovom smislu, velikim dije-
lorn odgovor na potrebu za identitetom. Pripadnost odredenoj kulturi govori nam "tko
smo", a upravo je ovaj proces samoidentifikacije kljucan za nacije.
lake se nacionalnost i etnicitet doista cesto mijesaju, nacija i etnicka skupina mogu
se razlikovati na sljedece nacine: nacija tezi vlastitoj drzavi dok etnicka skupina dje-
luje unutar postojece drzave. Anthony D. Smith (1993.: 48-62) tvrdi kako etnicka
skupina tvori naciju kada postane "politizirana"; kada nije sarno skupina povezana
odredenom kulturom vec kada pocne djelovati kao povezana politicka jedinica. Smi-
thova formulacija je korisna, iako je potrebno imati na umu da politizirane etnicke
skupine ne teze uvijek drZavnosti. Nacije su, stoga, cesto utemeljene na etnicitetu. Za-
jednicko etnicko porijeklo nacijama pruza neki oblik legitimiteta pri polaganju prava
nad teritorijem i politickorn autonomijom. Prema tome, s obzirom na drustvo, Wrever
pravilno koristi naziv "etnonacionalna skupina".
195
 SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE
Mozda je vjerajedini supamik etnonacionalnom identitetu kao politickom pokre-
tacu. Yjera posjeduje sposobnost reproduciranja svog "mi" identiteta kroz generacije,
vise ili manje nesvjesno. Ona je takoder sposobna prouzrociti osjecaj sarnoidentifika-
cije, koji moze biti jednako intenzivan kao i nacionalizam. Stovise, u slucajevima u
kojima se vjerski i etnonacionalni identiteti medusobno ucvrscuju (katolicki Hrvati,
pravoslavni Srbi), to moze dovesti do vrlo definiranih i jakih identiteta.
Wrever (1993.: 23) zakljucuje da su glavne jedinice analize drustvene sigurno-
sti "politicki znacajni etnonacionalni i vjerski entiteti" sukladno tome sigurnost de-
finira kao "sposobnost drustva da opstane pod promijenjivim uvjetima te mogucim i
stvarnim prijetnjama. Tocnije, ona se tice odrzivosti tradicionalnih obrazaca jezika,
kulture, nacina udruzivanja, vjere, nacionalnog identiteta i obicaja pod prihvatljivim
uvjetima za razvoj."
Medutim, na koje "rnoguce i stvame prijetnje" Wrever misli? Sljedeci odlomak
bavi se ovirn pitanjem.
KLJUCNE TOCKE
• Drustva su jedinice koje oblikuje osjecaj kolektivnog identiteta pri cemu kolektivni
identitet definira kao one sto omoqucuje konstenje rijeci "mi".
• Za sigurnosnu analizu, drustva nisu isto sto i drustvene skupine. Drustva posjeduju
vlastitu stvarnost, mogu djelovati kao jedinice u medunarodnom sustavu i neupitno
je njihovo pravo na opstanak.
• Nacije i drzave ponekad je tesko razlikovati. Drustva mogu biti nacionalne drzave, ali
ne odnose se uvijek na stanovnistvo drzave.
• Drustvo se najcesce izjednacava s etnonacionalnom skupinom, iako vjerske skupine
takoder mogu biti vazne jedinice analize.
• Drustvena sigurnost rnoze se definirati kao odrzavanje specificnlh etnonacionalnih i
vjerskih identiteta.
PRIJETNJE DRU5TVENOM IDENTITETU
Objektivne definicije prijetnji drustvenoj sigurnosti jednako su problematicne kao i
one koje se odnose na drzave. Mozda cak i vise. S obzirom na ponekad fluidnu priro-
du kolektivnih identiteta, nije nuzno da se sve njihove promjene smatraju prijetnjom.
Neke promjene ce se smatrati prirodnim procesom putem kojeg skupine reagiraju
kako bi se prilagodile promijenjenim povijesnim uvjetima. Medutim, neki procesi bez
surnnje u sebi nose potencijalnu stetu drusrvenoj sigurnosti.
Prijetnje drustvenoj sigurnosti postoje kada drustvo smatra daje njegov "mi" iden-
titet doveden u pitanje, bez obzira je Ii to objektivna procjena ili ne. Oba sredstva koja
mogu ugroziti drustveni identitet nalaze se u rasponu od zabrane njegovog izrazava-
nja do ometanja njegove sposobnosti reproduciranja kroz generacije. Prema Buzanu
(1993: 43), ovo moze ukljucivati "zabranu upotrebe jezika, imena, nacina odijevanja,
putem zatvaranja mjesta obrazovanja i bogosluzja pa sve do deportacije ili ubijanja
clanova zajednice ". Prijetnje reprodukciji drustva mogu se nalaziti u sustavnoj pri-
mjeni represivnih mjera protiv izrazavanja identiteta. Ukoliko institucije koje repro-
ducirajujezik i kulturu, poput skola, novina, muzeja i slicnog, budu zatvorene, tada se
196
Drustvena sigumost
identitet ne moze jednostavno prenijeti s jedne generacije na drugu. Stovise, ukoliko
se ravnoteza stanovnistva na odredenom podrucju promijeni, to takoder moze omesti
drustvenu reprodukciju.
Prijetnje drustvenoj sigurnosti u jugoslavenskim ratovima
Takve prijetnje drustvenoj sigurnosti bile su i prenaglasene za vrijeme ratova u bivsoj
Jugoslaviji. Pored svih dobro poznatih strahota "etnickog ciscenja", siroko je bila
rasprostranjena i praksa "kuiturnog ciscenja", kako je neki nazivaju. Etnickirn ci-
scenjem smatra se namjerno ubijanje, deportacija i nasilje (ukljucujuci i seksualno)
usmjereno protiv pripadnika jedne etnonacionalne skupine od strane druge. U smi-
slu identiteta, takve prakse predstavljaju ogromnu prijetnju grupnoj koheziji. S druge
strane, kulturno ciscenje se ne poduzima protiv pripadnika skupine kao takvih, vec
protiv manifestacija grupne kulture. Ovo je ukljucivalo namjerno unistavanje crkava,
dzamija, knjiznica i spomenika diljem Bosne i Hercegovine i u dijelovima Hrvatske,
a svrha mu je bila izbrisati stotine godina povijesti iz bivse Jugoslavije. To je one sto
neki autori nazivaju 'kulturocidom', koji je usmjeren prema unistenju same jezgre
drustvenog identiteta.
Kao referentnom objektu sigurnosti, drustvu se moze uciniti steta kroz svih pet
Buzanovih dimenzija: drustvenu, vojnu, politicku, ekonomsku i ekolosku, lako se 0
nekim sektorima opseznije raspravlja u poglavljima 8, 9, II i 12, ovdje vrijedi opisati
njihovu specificnu povezanost s drustvenim identitetom.
VAiNI CITATIIO.2
Posljedice kulturnog ciscenja
:j;
$(
"Morate razumjeti da kulturni identitet stanovnistva predstavlja njegovo prezivljavanje u
buducnosti. Kada Srbi raznesu dzemiju u selu i uniste njegova groblja, a temelje dzarnija
i groblja sravne sa zemljom ... nitko ne bi rekao da je to bilo muslimansko selo.Toje uboj-
stvo kulturnog identiteta Ijudi."
(Jan Boeles, promatrac EU Monitor Mission - EUMM u blvsoj Jugoslaviji, citirano u
Robert Fisk, "Waging War on History", The Independent, 1990.)
"U ekstremnim okolnostima, sustavna diskriminacija prijeti fundamentalnom pravu
drustvenih skupina, pravu na prezivljavanje. Mnoge se skupine takoder suocavaju 5 kul-
turnom diskriminacijom i rizikom "dekulturacije" ili takozvanog kulturnog genocida u
obliku pritisaka ili poticaja da se prihvati dominantna kultura iliuskraCivanja kulturnog
sarnolzrazavanja"
Ted Robert Gurr, Minorities at Risk, 1993., str. 6)
Pet sektora sigurnosti
Buzan, Wrever i de Wilde (1998.: 121) prijetnje u drustvenorn sektoru sigurnosti po-
dijelili su u tri glavne kategorije: migracije, horizontalna konkurencija i vertikalna
konkurencija. U slucajevima migracije, odredisno drustvo mijenja se pod utjecajem
useljavanja stranaca; promjenom u sastavu stanovnistva. Sjetite se nedavnih primjera
u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje su neki imigranti opisani kao oni koji sa sobom
197
 SUVREMENE SIGURNOSNE SruDIJE Drustvena sigurnost

do nose "strane" i "cudne" obicaje koji nisu u skladu s oznakom 'britanski'. Horizon- ozbiljno je pogodilo mnoge domoroce u smislu njihovog tradicionalnog postojanja
talna konkurencija odnosi se na situaciju u kojoj skupine koje moraju promjeniti svoje kao zajednice lovaca-sakupljaca. Osim deforestacije, zagadenje, klimatske promjene
obicaje zbog prevladavajucih jezicnih i kulturnih utjecaja drugih. Primjerice, u So- i dezertifikacija takoder predstavljaju ozbiljnu prijetnju drustvenoj sigurnosti.
vjetskom Savezu mnoge su republike bile "rusificirane"; ruski jezik i obicaji poceli Na percipirane prijetnje kroz svih pet dimenzija sigumosti drustva mogu odgo-
su prevladavati nad latvijskim, estonskim, ukrajinskirn i kazackirn identitetom, da voriti na dva nacina. Prvo, pokusavanjem smjestanja prijetnje na plan drzavnog si-
nabrojimo sarno neke. Konacno, vertikalna konkurencija odnosi se na one primjere u gurnosnog djelovanja. Akcije koje drzave poduzimaju kako bi obranile svoja drustva
kojima se bilo zbog integracije ili dezintegracije skupinama namece §iri ili uzi identi- poprilicno su uobicajene. Medutim, kao drugo, drustva takoder mogu izabrati ili biti
tet, kao sto je to u slucaju bivse Jugoslavije. prisiljena, braniti se nedrzavnim sredstvima. Kao §to se Buzan (1993.: 56-57) pita:
U vojnom sektoru, neupitno je da ce vojna prijetnja izvana ugrozavati drustvo ili "Sto se dogada kada se drustva ne mogu obratiti drzavi za zastitu ... ?" U nernogucno-
drustva unutar drzave. U ovom slucaju, prijetnje drustvenoj sigurnosti vecinorn se sti da se obrate rezimu da zajarnci njihov opstanak, drustva ce se sarna morati pobri-
..mogu promatrati u smislu depopulacije: situacije u kojoj je prilican broj pripadnika nuti za svoju sigurnost; naci ce se u situaciji samopornoci. Nacini na koje si drusrva
drustva ubijen (ili deportiran) kako bi se omelo ili sprijecilo prenosenje kolektivnog pomazu tema su sljedeceg odlornka.
identiteta s jedne generacije na drugu.
Medutim, neka drustva u okupiranim drzavama ne moraju uvijek vojnu agresi-
ju smatrati prijetnjom. Neke manjine vanjska sila moze osloboditi njhovih vlastitih KLJUCNE TOCKE
rezima ili okupacije. Osim toga, iako vanjska vojna agresija uvijek prijeti drzavnoj
suverenosti, ne mora nuzno predstavljati i popratnu opasnost drustvenorn identite- • Objektivno definiranje prijetnji drustveno] sigurnosti je tesko, osobito zbog toga sto
tu. Uzmite, primjerice, invaziju nacisticke Njernacke na Francusku 1940. Postojao je se neke promjene grupnih identiteta mogu smatrati prirodnim odgovorom na promi-
jenjene povijesne okolnosti.
ociti potencijal ugrozavanja francuskog drustva i francuske drzave, Medutim, unatoc
tome sto je francuski suverenitet bio povrijeden, francusko je drusrvo vecinorn ostalo • Drustveni identitet rnoze ugroziti zabrana njegovog izrazavanja, putem ometanja nje-
relativno sigurno: francuski identitet nije bio narnjerno potiskivan u nekoj znacajnoj gove sposobnosti reproduciranja kroz generacije.
mjeri. Usporedite ovo s Hitlerovom prethodnom invazijom na Poljsku 1939.: ruku • Etnicko CiScenje; namjerno ubijanje, deportacija i nasilje prema pripadnicima drustva
pod ruku s vojnom prijetnjom poljskoj drzavi isla je i politicko-drustvena prijetnja od strane drugog, i kulturno ciscenje: sustavno unistavanje institucija i simbola nami-
jenjenih promicanju i odrzavanju grupnog identiteta, dvije su najznacajnije manifesta-
poljskom identitetu: poljski slavenski identitet u kombinaciji s nacistickorn politi-
cije prijetnji drustvenoj sigurnosti, a bile su uvelike primjenjivane, primjerice, tijekom
kom "Lebensrauma". Takve su prijetnje, osim kada je invazija posebno usmjerena na
ratova u bivso] Jugoslaviji.
ugrozavanje stanovnistva drzave, vecinorn usmjerene protiv odrzavanja politicke au-
• Drustva mogu biti uqrozena kroz svih pet Buzanovih sektora sigurnosti, iako su drus-
tonomije (marionetske drzave) ili prezivljavanja rezirna na vlasti (promjena rezirna).
tvena i vojna dimenzija rnozda najvaznije.
Vojne prijetnje drustvirna mogu proizaci i iz unutamje agresije. Mozda najbolji pri-
• Drzave cesto poduzimaju mjere obrane vlastitih drustava. Medutim, osobito u multiet-
mjer ovoga je situacija kada rezim, koji predstavlja jednu etnicku skupinu, koristi svoje
nickim drzavama, drustva se mogu naci u situacijama samopornoci, u kojima si sama
oruzane snage kako bi ugusio druge manjine. Vise 0 ovoj temi, pogledati u 9. poglavlju.
moraju osigurati zastitu.
U politickorn sektoru, prijetnje drustvima najcesce predstavljaju njihove vlastite
vlade, obicno u obliku gusenja manjina. Na taj nacin, politicke i vojne prijetnje drus-
tvenom identitetu bit ce usko povezane. Politicke prijetnje cesto moze ublaziti sarna OBRANA DRUSTVENOG IDENTITETA
drzava: primjerice, moze se uvesti neki zakon kako bi se zastitio drustveni identitet.
Medutirn, u slucaju kada je drzavna rnasinerija velikim dijelom pod kontrolom domi- Mozda je najevidentnije da se drustveni identitet moze braniti koristenjern vojnih
nantnog drustva, tada ne sarno da drzava nije spremna pruziti drustvenu sigurnost vec sredstava. To se posebice odnosi na slucaj kada je identitet povezan s teritorijem:
i sarna rnoze predstavljati prijetnju. obrana povijesne domovine. Ukoliko je prijetnja koju jedna skupina predstavlja dru-
Ekonomski sektor sigumosti velikim dijelom karakterizira nacin na koji kapita- goj vojne prirode (oruzani napad susjednog drustva), tada je neka vrsta oruzanog
listicki sustav moze potkopati kulturne posebnosti stvaranjem globalnih proizvoda odgovora neophodna. Medutim, u takvom scenariju dinamika drustvene sigurnosti
(televizije, racunala i racunalnih igara), stavova (materijalizam i individualizam) vjerojatno ce jako sliciti dinamici oruzane agresije izmedu drzava: obrana drustvenog
i stila (engleski jezik), pritom zamjenjujuci tradicionalne identitete suvremenim identiteta postaje slicna obrani drzavne suverenosti. Stoga, kako bi se pokazalo kako
"konzumeristickim" . se drustvena sigumost moze koristiti kao specificno analiticko crude (razlicito od dr-
U ekoloskorn sektoru, prijetnje drustvima mogu se dogoditi osobito u situacijama zavne sigurnosti), ostatak ovog odlomka ce se baviti unutardrzavnom razinom analize
kada je identitet povezan sa specificnirn teritorijem. avo je svakako slucaj u situaciji te multietnickim drzavama, u kojima su drustvene nesigurnosti najocitije,
kada se kultura prilagodava nacinu zivota koji je snazno uvjetovan prirodnim okoli- I dok neka drustva (poput drzava ili kvazi-drzava) mogu normalno posjedovati
sem. Prema tome, prijetnje okolisu mogu ugroziti postojanje te kulture, a ponekad i vojsku ili barem neki oblik milicije koji se moze koristiti za obranu, velika vecina
samih njezinih pripadnika. Primjerice, unistenje velikih dijelovaAmazonske prasurne unutardrzavnih skupina ne posjeduje takva ekskluzivna sredstva zastite, Za njih, pri-

198 199
 SUVREMENE SIGURNOSNE STUOlIE
padnici skupine ce ciniti dio drzavnih oruzanih snaga u cjelini ili ce imati oruzane
snage koje se sastoje od pripanika iste etnicke skupine koja se nalazi u susjednoj dr-
zavi. U suocavanju s prijetnjom u smislu identiteta, takvim skupinama preostaju dvije
glavne mogucnosti: prva je da mogu probati formirati vlastitu milicijuJobrambene
snage kao sredstvo zastite, iako se to moze pokazati iznimno teskim; ili drugo, mogu
probati braniti svoj identitet koristenjem nevojnih sredstava.
Nevojna sredstva obrane
Na unutardrzavnoj razini, ranjivost mnogih skupina cesto moze potjecati, ne toliko
od oruzane agresije, koliko od demografskih procesa i politicko-pravnih sredstava
namijenjenih da drustvima uskrate vjerovanja i prakse koje su kljucne za odrzavanje
njihove kulture. Vracajuci se na primjer etnickog ciscenja, Robert Hayden (1996.:
784) naglasava kako se, primjerice, takve prijetnje drustvenorn identitetu uvelike
mogu oblikovati demografskim motivima: "Unutar podrucja u kojima vladajuca sku-
pina vec predstavlja nadrnocnu vecinu, homogenizacija se moze postici pravnim i
birokratskim sredstvima, poput uskracivanja drZavljanstva onima koji nisu dio prave
skupine." Medutim, u mjesovitijirn podrucjima, nastavlja Hayden, homogenizacija
zahtijeva drasticne mjere, poput ubijanja i fizickog izgona. Iako se u ovom smislu
sarno pokusaj istrijebljenja manjinske skupine siroko priznaje kao etnicko ciscenje,
"vazno je priznati da je pravna i birokratska diskriminacija usmjerena na postizanje
istog rezultata: eliminacije vecine'',
Kada priroda prijetnje nije vojna (pravna, birokratska), vjerojatno takva nece
biti niti protusredstva. U djelu Identity, Migration, Wrever i ostali (1993.: 191) tvrde
kako je za ugrozena drusrva "jedino ocito sredstvo obrane jacanje drustvenog iden-
titeta". Ovo se rnoze postici, jasno prirnjecuje Wrever (1995.: 68), obranom kulture
'kulturom', a kao rezultat, 'kultura postaje sigurnosna politika', Ideja obrane kulture
kulturom je pomalo tesko razumljiva, ali John Hutchinson pruza korisno polaziste,
Hutchinson opisuje projekt "kulturni nacionalizam", kako ga on naziva. Kulturni
nacionalizam namijenjen je stvaranju snaznog osjecaja samoidentifikacije. On nagla-
sava razlicita zajednicka obiljezja, poput jezika, vjere i povijesti te umanjuje znacaj
ostalih veza koje bi mogle umanjiti to jedinstvo. U tom smislu, kulturni nacionalizam
velica ono sto je posebno u nasem identitetu. Samoidentifikacija, kao takva, cesto se
dogada zbog toga sto je drustveni identitet ugrozen: "Nas trenutni identitet postao je
preslab. Mi ga zato moramo promijeniti i ponovno se ojacati."
VAiNI CITATIIO.3
Projekt kulturnog nacionalizma
Kulturni nacionalisti uspostavljaju ... skupine kulturnih drustava i casopisa, namijenjenih
poticanju spontane Ijubaviprema zajednici kod njezinih clanova, poducavajuci ih 0 njiho-
vom zaiednickorn naslijedu vellcanstvenostl i patnje. One se bave nabrajanjem crkvenih
obreda, slave nacionalne kulturne specificnosti i odbacuju strane obkaje, kako bi se iden-
tificiralisa zajednicom, uveli te obicaje u svakodnevicu i razlikovalise od ostalih zajednica.
(John Hutchinson, Cultural Nationalism and Moral Regeneration, u: Hutchinson i
Anthony D.Smith (ur.), Nationalism, 1994., str.124)
200
Drustvena sigumost
Obrana drustvenog identiteta kulturnim nacionalizrnom moze se vidjeti na slucaju
odnosa izmedu protestantskih i katolickih zajednica u Sjevemoj lrskoj.
Protestanti i katolici u Sjevernoj Irskoj
U Portadownu, protestantski Narancasti red borio se za odrZavanje onoga sto srnatra
svojim povijesnirn pravorn, rnarsiranje po vecinski katolickoj ulici Garvaghy Road.
Na isti nacin, mnogi stanovnici grada katolicke vjeroispovjesti prosvjedovali su, tvr-
deci kako je mars velika provokacija. Za Narancasti red, ne mars irati znaci predati se:
"Generacijama marsiramo ovorn cestorn. Zasto bisrno sada prestali? Na ovaj nacin,
pravo Narancastog reda na marsiranje neraskidivo je povezano s odrzavanjern prote-
stantskog identiteta: to je pravo na izrazavanje onoga sto jesmo, otkuda dolazimo (i
doista kamo idemo). To je uvjet drustvene sigurnosti." Medutim, za katolicku zajed-
nicu, mars je proslava protestantske pobjede u Bitci kod Boynea 1690., i stoga pred-
stavlja ozbiljni napad na njihov vlastiti identitet. I kao sto Michael Ignatieff (1993:
169) istice, pobjeda Williama Oranskog nad katolicim kraljem Jamesom "postal a je
osnivacki mit etnicke superiomosti ... Nagrada gradanima Uistera, kako su je oni do-
zivjeli, bilaje trajna dominacija nad katolickim lrcima."
Unatoc tome sto to mnogi protestanti smatraju erozijom dominantnog statusa u
pokrajini, marsevi Narancastog reda su strategija kulturnog nacionalizma, usmjerena
na jacanje njihovog identiteta; stovanje samih sebe.
Konkretnije, kolektivni identitet moze se ojacati kada se strategije kulturnog na-
cionalizma manifestiraju kao 'kulturna autonomija'. Kulturna autonomija ukljucuje
jamcenje odredenih prava u odnosu na sredstva kultume reprodukcije; kontrolu vla-
stitih skola, tiska, vjerskih institucija i tako dalje.
Slicno tome, drustvene skupine takoder mogu koristiti 'etnicki' ili 'politicki nacio-
nalizam' kao sredstvo obrane. Za razliku od kulturnog nacionalizma, politicki nacio-
nalisticki projekti u sebi sadrze jasan teritorijalni element. Politicki nacionalizam, koji
se pojavljuje u "politicko] autonomiji", cesto ukljucuje samoupravljanje velikim
brojem problema, kao sto je sposobnost kontrole nekih njegovih pravnih i financijskih
poslova (primjerice, kao sto je s Baskima u Spanjolskoj). Na ovaj nacin, politicka
autonomija obicno je jednaka nekoj vrsti autonomije neke regije unutar drzave, Me-
KLJUCNE TOCKE
• Vojna sredstva mogu se cesto koristiti za obranu drustvenoq identiteta. Ovoje osobito
sluce] u situacijama kada je identitet vezan uz teritorij.
• Medutim, na unutardrzavno] razini, rnoquce je da mnoge drustvene skupine nemaju
takva sredstva oruzane zastite. Prisiljenida si osiguraju vlastitu sigurnost, takve su sku-
pine primorane primijeniti nevojne protumjere.
• Strategije kulturnog nacionalizma mogu se koristiti za obranu drustvene sigurnosti.
Kada se manifestira kao kulturna autonomija, to ukljucuje kontrolu onih institucija koje
su odgovorne za kulturnu reprodukciju, kao 5tOsu skole i crkve.
• Strategije politlckoq nacionalizma takoder su sredstvo obrane kolektivnog identiteta.
Medutim, politicka autonomija viseje utemeljena na teritoriju istoga ukljucuje mnogo
veci opseg samouprave unutar drzave,
• Otcjepljenje je najekstremniji oblik obrane dru5tvene sigurnosti.
201
 SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE
dutim, u svojem najekstremnijem obliku i ako prijetnje drustvenom identitetu budu
smatrane iznimno opasnima, politicki nacionalisticki projekti mogii bi traziti potpunu
neovisnost izvan postojece driavne strukture.
DRUSTVENE SIGURNOSNE DILEME
AVO je poglavlje do sada naznacilo vaznost drustvene sigumosti, osobito u odnosu
na europsku sigumosnu agendu za vrijeme 1990-ih. Spominjaii su se nacini na koje
drustveni identitet moze biti ugrozen i kako ugrozena drustva mogu odgovoriti na
te opasnosti. U ovom odlornku raspravlja se 0 pojmu drustvene sigumosne dileme.
Svrha mu je istaknuti kako dinamika drustvene sigumosti moze eskalirati do tocke
nasilja i rata, i one sto je vazno, pokazati kako nevojna pitanja mogu generirati
sukob.
U knjizi Identity, Migration Buzan (1993.: 46) tvrdi kako bi po analogiji odnosa
izmedu drzava bilo rnoguce govoriti 0 'drustvenim sigurnosnim dilemama' te da
bi drustvene sigumosne dileme mogle objasniti zasto neki etnicki sukobi 'posti-
Zu svoju vlastitu dinamiku'. Medutim, kako izgleda drusrvena sigumosna dilema?
Kako djeluje? Po cemu se razlikuje, ako se uopce razlikuje, od tradicionalne (drzav-
ne) sigumosne dileme? I koje bi ucinke mogla proizvesti? U 2. poglavlju spominje
se koncept sigumosne dileme. Medutim, za ovu svrhu korisno je ukratko ponoviti
koncept.
(Drzavna) sigurnosna dilema
Sigumosna dilema vecinorn opisuje situaciju u kojoj djelovanje jedne drzave, koja
pokusava povecati svoju sigumost, uzrokuje reakciju druge drzave, sto u konacnici
smanjuje sigumost prve drzave, Shodno tome, proces akcije i reakcije manifestira se
na nacin da se politike obiju strana smatraju medusobnom prijetnjom. Prema tome, u
sredistu koncepta nalazi se dinamika eskalacije. Kljuc te dinamike su neodredenost
i nesigurnost.
Drzave svoju sigumost obicno pokusavaju povecati naoruzavanjem. Medutim, ve-
cina naoruzanja koje se rnoze koristi za obranu moze se koristiti i u ofenzivne svrhe.
Primjerice, tenk se jednako lako moze upotrijebiti za napad na susjedni teritorij, kao
i za obranu svojeg vlastitog teritorija. Naoruzanje je, dakle, vrlo neodredeno po pri-
rodi; s jedne strane one je sredstvo zastite, a s druge je sredstvo ugrozavanja drugih.
Upravo je ova kljucna uloga koje naoruzanje igra u sposobnosti generiranja sigumosti
i nesigumosti veliku vecinu autora navela da sigumosnu dilemu poimaju u gotovo
iskljucivo vojnom smislu.
Zauzvrat, neodredenost vojnih stavova stvara nesigumost oko namjera protivnika.
Suoceni s nernogucnoscu razlikovanja napada i obrane, donositelji odluka moraju po-
ceti razlikovati "status quo" driave i "revizionisticke" driave.
U skladu s time, donositelji odluka prisiljeni su pretpostavljati najgore. U anarhic-
nom, egocentricnorn sustavu, pametno je izjednaciti sposobnosti s namjerama: one
sto drugi moze uciniti, ucinit ce, ako mu se ukaze prilika. Zbog toga se poduzirnaju
protumjere, sto dovodi do generiranja spirale nesigumosti, koja se, u kontekstu drza-
va, cesto manifestira kao utrka u naoruzanju.
202
Drusrvena sigurnost
Drustvena sigurnosna dilema
Medutim, kako se ovo moze primijeniti na drustva, umjesto na drzave? I dok kolek-
tivni identitet sigumo moze biti ugrozen vojnim sredstvima, kako je vec istaknuto,
drustvene nesigumosti i odgovori na njih cestc ne moraju biti vojne prirode. Drugim
rijecima, razmlllianje 0 drusrvenoj sigumosnoj dilemi takoder potice prelazak na ne-
vojnu sigumosnu dilemu. Na ovaj nacin, prvo je pitanje sto, umjesto naoruzavanja,
rnoze stvoriti neodredenost?
Za ~tvene sigumosne dileme, neodredenost moze proizlaziti iz dvije strane na-
cionalizrnarkultume (pozitivne) i etnicke (negativne). Mnogi autori etnicki (politic-
ki) nacionalizam opisuju u vrlo negativnom svjetlu, kojeg u tom smislu karakterizira
aneksija teritorija i dezintegracija drzava, Za usporedbu, kultumi nacionalizam cesto
se smatra bezopasnijim, buduci da funkcionira unutar postojecih driavnih struktura.
Cilj kultumih nacionalistaje poboljsati postojeci poredak, a ne srusiti ga: vise se radi
o "statusu quo", nego "revizionizmu".
Medutim, u praksi je cesto tesko napraviti jasnu razliku izmedu kultumog i politic-
kog nacionalizma. Doista, sam Hutchinson (1994: 125) primjecuje kako projekti kul-
tumog nacionalizrna ponekad mogu ukljucivati etnonacionalisticke strategije, kako bi
ostvarili svoje ciljeve. Odnosno, kultumi nacionalizam ponekad moze biti primoran
prebaciti se iz iskljucivo kultumog pokreta u politicki, kako bi njegovi zahtjevi dosli
na dnevni red drzavne politike ili biti sposoban prosiriti se u masovni pokret kako bi
se ispunili njegovi ciljevi. U odredenim okolnostima, kultumi nacionalizam rnoze
se spojiti s politickim, Neodredenost bi se dakle mogla ocitovati u smislu da pokreti
kultumog nacionalizma pocinju sliciti idejama politickog nacionalizma: teznja za kul-
tumom autonomijom pocinje se mijesati s teznjom za politickorn autonomijom. Ali
kako bi se to moglo dogoditi?
Unutar drzave, zelje odredene skupine prenosit ce se verbalno ilili izraziti u pisa-
nom obliku, putem sluzbenih predstavki i proglasa. U takvom kontekstu, takve teznje
rnozda nece biti jasno artikulirane, sto je problem koji rnoze nastati ukoliko unutar
drzave ne postoje zadovoljavajuci komunikacijski kanali. Osim toga, odredeni ver-
balni ilili pisani izrazi mogu biti u suprotnosti s prijasnjima. Zbog toga, ostali mogu
biti zbunjeni i krivo shvatiti namjere odredene skupine. Dominantni subjekti mogu
pretjerano percipirati prijetnje. avo se cesto dogada s namjerom mobiliziranja poli-
VAINI CITATIIO.4
Dvije strane etniciteta
"5jedne strane, etnicitet ... se cesto smatra nazadnim i opasnim. 5 druge strane, (neki)
autori skloni su etnicitet promatrati kao... samoizrazavanje uqrozenlh i marginaliziranih.
Etnicitet moze biti i pozitivan i negativan. Naravno, razdorna priroda modernog etno-
nacionalizma, njegovi nasilni naclni crtanja granica, njegova iskljudvost, itd., moraju se
takoder promatrati kao znacajni izazovi modernom medunarodnom sustavu, kao i rno-
qucnosti za nasiije i rat. Medutim, ne smije se zaboraviti da etnicitet ima i potencijal za
unutargrupnu solidarnost i odanost"
(Helena Lindholm, "Introduction: A Conceptual Discussion", u: Lidholm (ur.) Etnicity
and Nationalism, 1993., str. 24)
203
 SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE
ticke potpore kako bi se odrzala ili stvorila naeionalna ili lokalna uporista. Za svaki
seenarij mogu se primjeniti protumjere, sto moze rezultirati proeesom akeije i reakeije
i posljedicnim izbijanjem etnickog nasilja i rata.
Kako bi se jasnije prikazala ta dinamika, korisno je jos jednom uputiti na empirij-
ski primjer.
Drustvena sigurnosna dilema u Transilvaniji
Trenutno u rumunjskoj pokrajini Transilvaniji zivi oko milijun i pol Madara. Do kraja
Prvog svjetskog rata 1918., Transilvanija je vecinom bila pod vlascu Madarske. U
meduratnom razdoblju, podrueje je ponovno ukljuceno u "Veliku Rumunjsku", iako je
1940. godine nakratko vracena Madarskoj uz potporu nacisticke Njemacke. Medutirn,
porazom Njernacke 1945., podrucje je opet vraceno Rumunjskoj. Za vrijerne soeijali-
stickog razdoblja koje je uslijedilo, etnicki Madari su bili velikim dijelom podvrgnuti
asimilaeijskirn politikama: obrazovanje na madarskom jeziku i rnadarske kultume in-
stitueije bile su strogo ogranicene, a mnogi Madari bili su iseljeni iz podrucja Transil-
vanije koja su naseljena vecinskim rnadarskim stanovnistvom, Takve su politike bile
najizrazenije tijekom 1980-ih, kada je rumunjski diktator, Nikolaj Ceauseseu, zauzeo
iznimno nacionalisticki stay.
Medutim, nakon svrgavanja Ceauseseua u prosineu 1989., cinilo se da se nepo-
vjerenje, koje je nekada obiljezavalo odnose Rumunjske i njezine madarske manjine
srnanjilo. U sijecnju 1990. privrernena vlada Naeionalne fronte spasa (NSF) pod vod-
stvom Iona Ilieseua donijela je program drzavne politike, koji je medu drugim odred-
bama ukljucivao reorganizaeiju osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja. Vodstvo
madarske stranke u Transilvaniji, Madarske demokratske zajednice u Rumunjskoj
(HDUR), smatralo je da predlozena zakonska rjesenja ukljucuju sljedece: prvo, po-
novno uvodenje nastave na madarskorn jeziku u 'rumunjske' skole, cime bi se stvorile
mijesane obrazovne institueije; i drugo, potpuno odvajanje ostalih, odnosno stvaranje
odredenog broja iskljucivo rnadarskih obrazovnih institueija. Medutim, u transilva-
nijskom gradu Cluju, ucenici koji su bili etnicki Rumunji, zajedno su sa svojim uci-
teljima i roditeljima izasli na uliee u prosvjedu protiv izbaeivanja iz skolske zgrade.
Situaeija se uskoro pogorsala, kada se Liga rumunjskih studenata usporotivila odluei
zamjenika ministra prosvjete Atille Palfavija (etnickog Madara), da se gradsko sveu-
ciliste Babes - Bolyai podijeli po etnickim linijama. U Tirgu Muresu situaeija je bila
jednaka: gradski medieinski fakultet takoder je trebao biti podijeljen sto je takoder do-
vela do slicnih prosvjeda, buduci da su rumunjski studenti bili istjerani iz svojih skola.
Kao rezultat, Palfavi je bio smijenjen zbog "stvaranja napetosti izmedu rumunjskog i
madarskog stanovnistva u Transilvaniji", a njegov nasljednik Lajos Demeny odlucio
je odgoditi obrazovnu reformu za sljedecu akademsku godinu.
Za rnnoge Madare, pitanje obrazovanja na vlastitom jeziku bilo je kljucno, U do-
slovnom istrebljenju odvojenog obrazovanja na madarskorn jeziku za vrijeme Ceau-
seseua, 1959. rnadarsko sveuciliste Bolyai u Cluju spojeno je s gradskim rumunjskim
ekvivalentom Babesom, nakon cega je niz kolegija koji su se predavali na madarskom
jednostavno ukinut. Ukidanje madarskih skola i sveucilista za vrijeme socijalistickog
razdoblja bilo je i sirnbolicko i pragmaticno: prvo, to je bio dio opceg gubitka rnno-
gih povijesnih madarskih institueija u Transilvaniji; i drugo, takoder je predstavlja-
10 eroziju zasebnog rnadarskog identiteta u regiji. Na taj nacin, obnova samostalnog
204
Drustvena sigurnost
Sveucilista Bolyai, zajedno sa sirirn odredbama 0 obrazovanju na madarskom jeziku,
simboliziralaje ozivljavanje madarske kulture i povijesti u Rumunjskoj. Ovo je oso-
bito vrijedilo za Tirgu Mures: do 1960. pretezno madarski grad, Tirgu Mures je bio
osobito pogoden Ceauseseuovom asimilaeijskorn politikom.
Medutim, ponovno uvodenje odvojenog obrazovanja na madarskom za rnnoge je
Rurnunje predstavljalo izazov njihovom vlastitom kolektivnom identitetu. Od sredine
19. stoljeca nadalje, rumunjski jezik postao je znacajno obiljezje identifikaeije za na-
rod koji je do 1918. bio rastrkan po tri odvojena earstva (Habsburskom, Osmanskom
i Ruskom). Prema tome, njegov primat smatrao se kljucnim za grupnu koheziju. K
tome, rnnogi rumunjski politicari, ukljucujuci vodece clanove NSF-a, bili su odlucni
u naglasavanju unitamog karaktera Rumunjske. Postojalaje bojazan da bi razdvajanje
skola i sveucilista u eijeloj regiji stvorilo zasebnu madarsku kultumu i politicku elitu.
Osim toga, takva bi deeentralizaeija mogla dovesti, ne samo do stvaranja federalistic-
ke strukture, nego mozda i do konacnog potpunog odvajanja Transilvanije od same
Rumunjske.
Iz perspektive koneeta drustvene sigumosne dileme, ono sto je madarska zajed-
niea smatrala kljucnim za ocuvanje svog identiteta, uvodenje obrazovanja na madar-
skom jeziku, rnnogi su Rumunji smatrali opasnoscu za svoj identitet. Kao rezultat
toga, rumunjsko protivljenje odvajanju skola u Transilvaniji dovelo je do jos snaznijih
madarskih zahtjeva za ponovnim provodenjem obrazovne reforme. Ovo je zauzvrat
dovelo do jos upomijeg rumunjskog protivljenja. Drugim rijecima, dogodio se ja-
san proees akeije i reakcije. Primjeriee, 8. veljace 1990. otprilike 5 000 Rumunja
sudjelovalo je na protumadarskom skupu u Tirgu Muresu. Istog dana, 10 000 Madara
marsiralo je u gradu Gheorghiniju, trazeci da se proces razdvajanja skola nastavi. Dva
dana kasnije, 10. veljace, vise od 40 000 etnickih Madara jos je jednom izaslo na uliee
Tirgu Muresa, Sfintu Gheorghea i jos nekoliko transilvanijskih gradova.
Ova spirala nacionalizama pojacala se sljedeci mjesee, 15. ozujka, kada su u ci-
jeloj regiji odrzane pros lave, obiljezavanja obljetniee rnadarskog rata za neovisnost
1848. U Cluju je pros lava prosla bez ekscesa. Medutim, u Satu Mari, Oradei i Tirgu
Muresu, zabiljezeni su sukobi izmedu dviju zajednica. Sljedeceg dana(l6. ozujka),
veliki broj Rumunja pozalio se da ih uznemiruju dva dvojezicna znaka postav1jena
u Tirgu Muresu, na kojima je pisalo: 'Pravda za manjine' i 'Skole na madarskom',
koje su Madari postavili na gradske uliee. U jednom od incidenata, madarski viasnik
ijekame bio je napadnut, a njegova trgovina opljackana, nakon sto je na natpis iznad
ulaza napisao madarski naziv gyogyszertar pored rumunjskog nazivafarmacie.
Tri dana kasnije, 19. ozujka, izbiii su sukobi u Tirgu Muresu. Sukobi izrnedu
rumunjskih i rnadarskih skupina trajali su tri dana. Proejene 0 broju zrtava govore 0
sestero mrtvih i izmedu 250 i 300 tesko ranjenih. To je bio najgori primjer izbijanja
nasilja izmedu etnickih skupina u Rumunjskoj nakon Drugog svjetskog rata te je
u to vrijeme predstavljao najozbiijniji dogadaj te vrste u eijeloj postsocijalistickoj
Srednjoj i Istocnoj Europi.
Namjera ovog odlornka bila je pokazati kako se ovaj pristup moze upotrijebiti
kao sredstvo objasnjenja. Pozomost je osobito zadrzana na ispoijavanju nevojne di-
namike; gdje (pereipirane) prijetnje drustvenom identitetu nisu vojne prirode i gdje
su odgovori na te prijetnje liseni vojnih nesigumosti. Vrijednost toga lezi u cinjenici
da je koneentriranjem osobito na pitanja kolektivnog identiteta, koneept u mogucno-
sti objasniti kljucnu dinamiku, koju tradicionalni, vojno usmjereni koneept, propusta
205
 SUVREMENE SIGURNOSNE STUDlJE
KLJUCNE TOCKE
• Drustvena sigurnosna dilema dogada se kada postupci jednog drustva koji su usmje-
reni na jacanje njegovog identiteta uzrokuju reakciju drugog, sto na kraju slabi iden-
titet prvog.
• U drustvenirn sigurnosnim dilemama, subjekti mogu biti nesigurni oko pitanja primje-
njuje Ii druga strana strategiju kulturnog nacionalizma (kulturna autonomija) ili pol i-
tickoq nacionalizma (politkka autonomija/otcjepljenje). Pretpostavljajuci najgore, ovo
rnoze dovesti do spirale nacionalizama i u konacnici, nasilnog sukoba.
• U rumunjskoj pokrajini Transilvaniji, drustvenu sigurnosnu dilemu potaknula je pred-
lozena obrazovna reforma. Odrzavanje madarskog identiteta ovisilo je 0 odvajanju or-
ganizacije srednjeg i visokog obrazovanja. Medutim, ovo je u pitanje dovelo rumunjski
identitet, koji je dijelom ovisio 0 dominaciji rumunjskog jezika i kulture u pokrajini.
• Kao objasnjenje etnickoq sukoba, drustvene sigurnosne dileme mogu naglasiti nevoj-
nu dinamiku koja ne postoji u tradicionalnim (drzavnirn) sigurnosnim dilemama.
objasniti. Obrazovna reforma mozda doista i nije pitanje 'tvrde' sigumosti. Medutim,
kao potencijalna prijetnja drustvenoj sigumosti, posjeduje sposobnost stvaranja isho-
da (nasilja i rata), koji su svakako politicki znacajni,
ZAKLJUCAK
Poglavlje je do sada pokazalo vaznost pitanja drustvene sigumosti i kako se ovaj kon-
cept moze uspjesno koristiti kao analiticko crude. Medutim, Kopenhaska skola nije
prosla bez kritika, a u ovom zavrsnorn odlomku razmatraju se neke od glavnih tvrdnji.
Optuzba za pojednostavljivanje
Prva, a rnozda i najvaznija kritika tice se stajalista Kopenhaske skole 0 konstrukciji
kolektivnog identiteta. U iscrpnoj kritici koncepta drustvene sigumosti, Bill McSwee-
ney (1996.: 82) Wrevera, Buzana i njihove suradnike optuzuje za pojednostavljiva-
nje. On smatra kako se i 'drustvo', i 'identitet' promatraju kao 'objektivne stvamosti
koje treba otkriti': u objektivistickorn smislu, drusrva i drustveni identiteti su 'stvari',
koje na neki nacin prirodno postoje. McSweeney (1996.: 85) zauzima vise konstruk-
tivisticko stajaliste prema kojem je drustvo fiuidni entitet: "Identitet nije drustvena
zbilja; to je proces pregovaranja ... " Prema tome, drustvo se konstantno konstruira i
rekonstruira, a govoriti 0 (jednom) drustvenorn identitetu kao takvom, tesko je, ako
ne i nemoguce. Ukratko, ovdje se postavlja pitanje mogu Ii drustva, kao i drzave, biti
promatrana kao objekti oko kojih se promatra dinamika sigumosti.
Medutirn, kao sto Tobias Theiler (2003.: 54) razjasnjava u nedavnom osvrtu na
koncept drustvene sigumosti, Kopenhaska skola 'uspijeva ponuditi uvjerijivu obranu'.
U izravnom odgovoru na McSweenyjeve tvrdnje, Buzan i Wrever (1997.) odbacuju
optuzbu za objektivizam, tvrdeci da je i njihov pristup konstruktivisticki. Za razliku
od McSweeneya, medutim, oni tvrde da, iako drusrveni identiteti doista jesu drus-
tveno konstruirani (proces), jednom kada su stvoreni, oni se mogu smatrati, barem
206
Drustvena sigurnost
privremeno, nepromjenjivima. Theiler (2003.: 254) se slaze, primjecujuci da kada se
"vjerovanja i institucije ucvrste", one se "vrlo sporo mijenjaju".
Prema tome, kao analiticko crude, drustvena sigumost korisna je u analiziranju
odredenih dogadaja, na odredenim mjestima, u odredeno vrijeme. Primjer ovogje stu-
dija Graemea P. Herda i Joana Lofgrena (2001.) 0 pitanjima drustvene sigumosti iz-
medu Baltickih drzava i njihovih ruskih manjina za vrijeme veceg dijela devedesetih.
Tko govori u ime drustva?
Druga glavna kritika tice se odvojenosti drzave i drustva, Posebno se javlja pitanje
oko toga tko govori u ime drustva, ako ne drzava. Zasigumo, tamo gdje se drzava i
drustvo podudaraju, kao sto je slucaj s relativno homogenim nacionalnim drzavama,
probleme drustvene sigumosti zasigumo artikuliraju vlada ili velike politicke strana-
ke, isti glasovi koji govore u ime drzave. U takvom slucaju, promatracu se drzavna i
drustvena sigumost, uglavnom mogu ciniti kao jednakima. Medutim, iako gJas cesto
rnoze biti isti, 'temeljna nacela' svejedno mogu biti razlicita: problemi drzavne sigur-
nosti idu ruku pod ruku s jezikom suverenosti, dok problemi drustvene sigumosti
idu ruku pod ruku s jezikom identiteta. Pitanje je ovdje usko povezano s idejom se-
kuritizacije koju je predstavila Kopenhaska skola, 0 kojoj se opsirno raspravlja u 4.
poglavlju. Medutim, za ovu svrhu, one sto je vazno imati na umujest da, iako drzava
i drusrvo mogu biti istoznacni, nacin na koji je referentni objekt ugrozen dovodi do
razlicitih odgovora.
Medutim, kao sto je vec spomenuto, ponekad se drzave i drustva ne podudaraju,
au tim slucajevima glasovi drzavne i drustvene sigumosti mogu biti razliciti. Za ma-
njinske skupine, pitanja drustvene sigumosti ne artikulira uvijek vlada, osim kada su
manjinske politicke stranke dio vladajuce koalicije. Manjinske skupine mogu imati
barem neki oblik predstavnistva unutar zakonodavnog tijela. Medutim, ako nemaju,
takva ce drustva biti prisiljena izrazavati svoje probleme izvan drzavnog aparata. U
tom smislu, kultume elite (pisci, pjesnici, znanstvenici) mogu pokusati mobilizirati
svoja drustva protiv vlade (vecinske skupine).
Opasnosti istrazivanja drustvene sigurnosti
Iz ove druge kritike proizlazi treca, a tice se politickih implikacija izrazavanja drus-
tvene sigumosti. Kao sto Michael Williams (1998.) naglasava, iako McSweeney s
jedne strane Kopenhasku skolu optuzuje za objektivizam, s druge strane on takoder
naznacava kako je koncept drustvene sigumosti i opasno subjektivisticki. Politicari
percipirane prijetnje mogu iskoristiti kako bi legitimizirali rasisticke i ksenofobne
politicke programe. Primjerice, obrana 'naseg' identiteta protiv 'njihovog' moze po-
sluziti u karakteriziranju imigrantskih zajednica kao opasnih 'drugih', koji moraju biti
asimilirani ili istjerani. Ovdje svakako postoji rizik, ali rizik za koji Wrever smatra da
ga vrijedi preuzeti: "Ovoj opasnosti (pojavi fasistickih glasova i glasova protiv stra-
naca) mora biti suprotstavljena nuznost koristenja koncepta drustvene sigumosti kako
bismo razumjeli sto se doista dogada." To je one sto Jeff Huysmans (2002.) naziva
"normativnom dilemom" iskazivanja sigumosti.
207
 SUVREMENE SIGURNOSNE STUDIJE Drusrvena sigurnost

Primjena koncepta na drugim podrucjima Primjerice, koliko se razlikuje karta Europe promatrana iz perspektive drustvene sigurnosti
umjesto iz perspektive driavne sigurnosti?

Iako nije samostalna kritika drustvene sigumosti, zadnje pitanje koje bi trebalo raz- Je Ii Kopenhaska skola u pravu kada kaze da je europska sigurnost sve vise zaokupljena pi-
motriti jest moze li se koncept primjeniti izvan Europe. Kao sto je spomenuto, promi- tanjima grupnog identiteta?
sljanje Kopenhaske skole 0 drustvenoj sigumosti bilo je u velikoj mjeri odgovor na Zasto pristup Kopenhaske skole ovisi 0 relativno fiksnim, a ne fluidnim, idejama drustva?
europsku sigumosnu agendu 1990-ih: na procese integracije Zapada i dezintegracije
Istoka. A sto je s ostalim podrucjima?
Kao analiticko orude, drustvena sigumost je osobito ucinkovita za razumijevanje ZA DALJNJE CITANJE
sigumosnih izazova multietnickih drzava: odnosa izmedu rezima (vecinske skupine)
i manjinskih skupina u drzavi. Upravo ovo je fokus takozvane "Skole sigumosti Tre- • Aggestam, L. i Hyde-Price, A. (ur.) (2000.), Security and Identity in Europe, London:
ceg svijeta" (za primjer, vidi Ayoob, 1995., Job, 1992.). Za rnnoge drzave u Trecem MacMillan. Izvrsna pokrivenost kljucnih pitanja 5 kojima se suocava europska sigurnost;
svijetu najvece prijetnje su unutamjeg karaktera. Za vrijeme procesa izgradnje drzave, ukljucujuci prosirenje NATO-a, europske integracije i ratove na Balkanu.
drzavni rezimi od manjinskih skupina cesto mogu zahtijevati da se u potpunosti ili • Buzan, B. et al. (1990.), The European Security Order Recast: Scenarios for the Post-
djelomicno odreknu svoje kultume posebnosti; pri cemu se manjinski identiteti asirni- Cold War Era, London: Pinter. Prethodnik knjige Migration, Identity, istraiivanje Kopenhas-
liraju u vecinske. Ove etnicke razlike, zajedno s nesposobnoscu drzave da se pobrine ke skole a novonastajucoj europskoj sigurnosnoj agendi, kroz Buzanovih pet dimenzija.
za odredene dijelove svoga stanovnistva, utjecu na to da stanovnistvo svoju lojalnost
• Katzenstein, PJ. (ur.) (1996.), The Culture of National Security: Norms and Identity in
iskaze na drugim mjestima. A upravo ovaj nedostatak kohezije izmedu drzave i nje-
World Politics, New York: Columbia University Press. Maida najvainiji zbornik koji se bavi
zinih drustava drzavu definira kao "slabu". Slabe drzave pruzaju pogodne uvjete za utjecajem normi i identiteta na sigurnost, vanjsku politiku i ponasanje,
proucavanje drustvenih nesigumosti, a literatura 0 sigurnosnim studijama pocinje ih
• Lapid, J. Kratochwil. F. (ur.) (1999.), The Return of Culture and Identity in IR Theory, CO:
koristiti (Collins, 2003.).
Lynne Rienner. Zbornik koji pokriva "konstruktivistickl obrat" u medunarodnim odnosima,
ad Kopenhaske skole do postmodernih i poststrukturalistickih pristupa.
VAINI CITATIIO.5 • McSweeny, B. (1999.), Security, Identity and Interests: A Sociology of International
Relations, Cambridge: Cambridge University Press. Nudi odllcne kritike postojeceq kon-
Legitimiranje rasizma i ksenofobije struktivistickoq pristupa sigurnosti i identitetu.

"Sto ako [Jean-Marie] Le Pen uspije proizvesti pristanak vectne, koji je potvrden anke-
tama ili drugim tehnikama mjerenja, oko ideje rasizma i ksenofobije ili ako IRA stvori
"kolektivni identitet" koji ukljucuje intenzivan antibritanski osjeca] kao simbol irske soli-
darnosti? Takvi hipotetski doqadaii nisu posve nernoquci i odmah bi doveli do ozbiljnih
sigurnosnih problema u Francuskoj i lrskoj''
(Bill McSweeney, "Identity and Security: Buzan and the Copenhagen School" Review
of International Studies, 1996, str. 87-88)
• Roe, P. (200S.), Ethnic Violence and the Societal Security Dilemma, London: Routled-
ge. Jedna ad rijetkih knjiga koja uspjesno kombinira pitanja identiteta 5 pristupima tradici-
onalnih sigurnosnih studija.
• Weldes, J. et al. (1999.), Cultures oflnsecurity: States, Communities, and the Production
of Dangers, Minneappolis: University of Minnesota Press. Uvodi socioloski i antropoloski
pristup proucavanju kulturnog stvaranja nesigurnosti u lokalnom, nacionalnom i meduna-
rod nom kontekstu; od Korejskog rata, Kubanske raketne krize, do sukoba na Bliskom istoku.

PITANJA KORISNE WEB STRANICE

Na koji nacin drustvena sigurnost oznacava odmak od tradicionalnijeg prornisljanja a sigur- • www.ciaonet.org Nudi pristup velikom broju dokumenata, casoplsa i politickih spisa,
nosti? Je Ii rnoquce da realisticki i neorealistkki pristupi ne mogu na pravi nadn razumjeti ukljucujucl prijasnje radove COPRI-ja.
dinamiku nacionalizma i etnkkih sukoba?
• http://www.cidcm.umd.edu./inscr/ Sluibena web stranica 'Integrirane mreie za istraii-
Koja je razlika izmedu drustva kao sektora sigurnosti i drustva kao referentnog objekta? vanje drustvenih sukoba". Sadrii dokumente, izvjesca i baze podataka a drustvenirn sukobi-
U kojoj se mjeri 'drustva' mogu smatrati racionalnim, instrumentalnim subjektima? ma, ukljucujuci projekt Teda Roberta Gurra "Minorities at Risk".
Postoji Iijasna razlika izmedu drustava i 'drustvenih skupina'? • www.hrw.org Izvrstan izvor novih izdanja, publikacija, izvjesca i popisa doqadaja koji se
Na koji nacin drustva mogu imati pravo na prezivljavanjs? tku Ijudskih i manjinskih prava u Europi i drugdje.

Ticu Ii se drustva, kako tvrdi Kopenhaska skola, iskljuCivo identiteta?

Kako rnultietnkke drZave mogu prijetiti drustvenoj sigurnosti njihovih manjinskih skupina? Za mnogo zanimljivih dodatnih materijala posjetite Online ResourceCenter kojim je poprace-
Kako se manjine mogu suprotstavljati takvim prijetnjama? na ova knjiga: www.oxfordtextbooks.co.uklorc/collins

208 209