Mehanika tla i stijena str.

1
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje

DRENIRANO I NEDRENIRANO STANJE

KONSOLIDACIJA TLA

1. Drenirano i nedrenirano stanje

1.1. Uvod
Interakcija skeleta čvrstih čestica i vode u tlu proizvodi niz učinaka čije razumijevanje je
od bitne važnosti za primjenu mehanike tla u građevinskoj praksi. Među te učinke spada
zaostajanje deformacija za opterećenjem, ovisnost krutosti tla o brzini nanošenja opterećenja,
ovisnost čvrstoće tla o brzini nanošenja opterećenja, ovisnost pritisaka tla na konstrukcije
ovisno o vremenu, poremećenje uzoraka tla pri njihovom vađenju iz bušotina za vrijeme
provođenja geotehničkih istražnih radova, pravilno vođenje pokusa ispitivanja krutosti i
čvrstoće u laboratoriju, kao i brojni drugi. Svi ti učinci posljedica su prožimanja dvaju
materijala, skeleta čvrstih čestica i vode u porama, koji se mogu gibati u prostoru svaki na
svoj način i pri tome izazivati različita međudjelovanja. Ta dva materijala koji se prožimaju
vrlo su različitih mehaničkih svojstava. Dok je voda kruta obzirom na promjenu volumena,
njena posmična krutost i posmična čvrstoća su zanemarive. Skelet čvrstih čestica je u odnosu
na vodu mekan pri promjeni volumena, a posjeduje i posmičnu krutost i posmičnu čvrstoću. S
druge strane, skelet je izgrađen iz čvrstih čestica koje su vrlo krute prema promjeni volumena,
tako da je promjena volumena skeleta praćena istovremenom promjenom volumena pora iste
veličine. Ove različite učinke međudjelovanja mekanog skeleta čvrstih čestica i krute vode
moguće je prikazati jednostavnim modelom tla prikazanim na slici 6-1.
U modelu sa slike 6-1, mekana opruga predstavlja skelet čvrstih čestica, a voda u posudi
predstavlja vodu u porama tla. Ventil na poklopcu posude ima uski otvor kroz koji voda može
istjecati iz posude. Otpor brzom strujanju vode kroz ventil ekvivalentan je Darcyevom zakonu
u realnom tlu, što znači da manje otvoren ventil znači manju vrijednost koeficijenta
propusnosti k. Ovaj se mehanički sustav optereti silom na čep posude, pri čemu sila
podijeljena s površinom čepa daje naprezanje Δ. Dok je ventil zatvoren, u posudi vladaju
nedrenirani uvjeti. To znači da voda, kao krući materijal od opruge, u potpunosti preuzima
vanjsko opterećenje. Budući da opruga pri tom nije preuzela ni dio vanjskog opterećenja, ona
se ne miče. Opruga se može skratiti samo ako odgovarajući volumen vode isteče iz posude
kroz ventil. To se događa nakon što otvorimo ventil. Za sitnozrnata tla slijedi (ponekad vrlo
dugotrajan) proces konsolidacije tla (2. poglavlje). Taj proces traje tako dugo dok opruga u
potpunosti ne preuzme vanjsko opterećenje, pri čemu kažemo da u posudi vladaju drenirani
uvjeti.
Mehanika tla i stijena str. 2
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje

Dσ
ventil (propusnost)

opruga
(skelet tla)

voda
(pore)

Slika 6-1 Koncept interakcije skeleta čvrstih čestica (opruga) i vode u vodom zasićenom tlu: nedrenirani
uvjeti (zatvoren čep – voda preuzima ukupno vanjsko opterećenje), drenirani uvjeti (otvoren čep i
opruga, nakon procesa koji traje, preuzima ukupno vanjsko opterećenje).

1.2. Nedrenirano stanje tla

Nedrenirano stanje tla javlja se u slučajevima kada je opterećenje na tlo naneseno tako
brzo da u vremenu nanošenja opterećenja samo zanemariv volumen vode može napustiti tlo.
Nedrenirano je stanje tla određeno uvjetom da je volumna deformacija v jednaka nuli:

v 0 (6.1)

U tlu to znači da nije došlo do porasta efektivnih naprezanja i da je porni tlak porastao za
veličinu promjene ukupnog naprezanja

u ue (6.2)

gdje je u promjena tlaka vode u porama od promjene ukupnog naprezanja. Porast tlaka
vode uslijed promjene ukupnog naprezanja u nedreniranim uvjetima označava se uobičajeno
oznakom u e i naziva se viškom tlaka vode (engleski: excess pore water pressure).
Ako se pretpostavi da je skelet tla linearno elastičan izotropan materijal, može se
uspostaviti sljedeći izraz za volumnu deformaciju
Mehanika tla i stijena str. 3
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje

p
v
K (6.3)

gdje je

p 1(
3 x y z) (6.4)

srednje naprezanje, a K je modul promjene volumena

E
K
3(1 2 )
(6.5)

Ovdje treba naglasiti da se svi parametri tla (do sada su to bili samo elastični parametri), koji
se odnose na drenirano stanje tla označavaju s gornjom crticom, kao efektivna naprezanja i
nazivaju se efektivnim parametrima. Ti se isti parametri u nedreniranim uvjetima označavaju
indeksom u i nazivaju se nedreniranim parametrima, tako da u nedreniranim uvjetima vrijedi

Eu
Ku
3(1 2 u) (6.6)

Kako u nedreniranim uvjetima ne može doći do promjene volumena, a Youngov je modul E u

konačne veličine, iz (6.6) slijedi da Poissonov koeficijent u nedreniranim uvjetima mora biti

u =0,5 (6.7)

Budući da su efektivna i ukupna posmična naprezanja u tlu jednaka, jer ih voda ne može
preuzeti, također slijedi da su ukupni i efektivni moduli smicanja jednaki, odnosno

G G' (6.8)

Tada slijedi

Eu E'
(6.9)
2(1 u) 2(1 ')

Kako je u nedreniranim uvjetima u 0, 5 , iz gornjeg izraza slijedi veza nedreniranog

Youngovog modula i efektivnog Youngovog modula za linearno elastičan izotropan skelet,

3
Eu E'
2(1 ')
(6.10)
Mehanika tla i stijena str. 4
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje
Dakle, za moguće vrijednosti efektivnog Poissonovog koeficijenta 0 ' 0, 5 ,
nedrenirani se Youngov modul kreće u granicama E ' Eu 3E ' . Međutim, kako u prirodi
2
skelet tla nije elastičan ni linearan ni izotropan, ovi izrazi mogu poslužiti samo kao gruba
aproksimacija u praksi.
Nedrenirani uvjeti u tlu bitni su za ponašanje sitnozrnatih tala, kao što su gline i prahovi, u
kojima je koeficijent propusnosti k dovoljno mali da je brzina nanošenja opterećenja
uobičajena u geotehničkim zahvatima prevelika da bi došlo do trenutačnog značajnijeg
istiskivanja vode iz pora. Za krupnozrnata tla, pijeske i šljunke, nedrenirani uvjeti mogu biti
značajni samo kod vrlo brzog nanošenja opterećenja, kakvo se događa, primjerice, za trajanja
potresa.

1.3. Drenirano stanje tla

Drenirano se stanje tla može definirati kao stanje tla pri mirnoj vodi ili pri stacionarnom
strujanju vode kroz tlo (nema promjene tlaka vode u vremenu, pa prema tome ni deformacija
u vremenu). Za primjer opruge u posudi s vodom sa slike 6-1, ovo se stanje ostvari kada
opruga preuzme ukupno vanjsko opterećenje, skrati se do svoje konačne duljine i više se ne
miče.

2. Terzaghieva jednodimenzionalna teorija

konsolidacije

2.1. Uvod
Konsolidacija je proces promjenljivih volumnih deformacija tla u vremenu, koje nastaju
kao posljedica postupnog istjecanja vode iz tla, nakon pojave viška tlaka vode u e u
nedreniranom stanju. Konsolidacija je prijelazna faza između nedreniranog i dreniranog stanja
tla. Tijekom konsolidacije, dok voda istječe iz tla, vanjsko se opterećenje postupno prenosi s
vode u porama tla na skelet tla te efektivna naprezanja u svakom trenutku narastu upravo za
vrijednost pada viška tlaka vode. Kako rastu efektivna naprezanja, tako se realizira i volumna
deformacija tla. Kao i nedrenirano stanje, konsolidacija je od praktičnog značenja u
sitnozrnatim tlima, glinama i prahovima, u kojima je uopće moguća pojava nedreniranog
stanja (bez pojave potresa). Ili, drugačije rečeno, konsolidacija je u dobro propusnim tlima,
pijesku i šljunku, toliko brza za uobičajene promjene opterećenja koje se susreću u geotehnici,
da ju niti ne primjećujemo. Upravo je rješavanje problema konsolidacije navelo K. Terzaghia
1923. godine na uvođenje pojma efektivnih naprezanja. U slijedećem će se potpoglavlju
opisati rješenje problema konsolidacije za jednodimenzionalni problem, kakav se javlja,
primjerice, pri slijeganju nasipa na vodoravno uslojenom tlu ili pri ispitivanju krutosti tla u
laboratorijskom edometarskom pokusu.
Mehanika tla i stijena str. 5
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje
2.2. Osnovne postavke
Jednodimenzionalna konsolidacija nastaje pri širokom, jednoliko raspodijeljenom
opterećenju površine vodoravno uslojenog tla. Za jednodimenzionalnu se konsolidaciju
pretpostavlja da se deformacije tla realiziraju samo u vertikalnom smjeru, kao slijeganje tla.
Slijeganje tla je pozitivni pomak tla u mehanici tla. Također se pretpostavlja sa se, u ovom
slučaju, nestacionarno strujanje vode tijekom konsolidacije odvija samo u vertikalnom
smjeru. Ovaj je problem prvi postavio i riješio K. Terzaghi 1923. godine, što se smatra
početkom moderne mehanike tla.

y
q
u0, ue

S
ue0(t=0)
C ue(t=t1)
ue(t=t2)

u0
d

yy = q= ue0

Slika 6-2. Uz Terzaghievu jednodimenzionalnu teoriju konsolidacije: površina tla opterećena jednoliko
raspodijeljenim opterećenjem q; konsolidirajući sloj gline (C) s donje strane nepropustan, a s gornje strane
omogućeno istjecanje vode u površinski sloj pijeska (S)

Konsolidacija se praktički događa u tlu slabe propusnosti, u primjeru sa slike 6-2 u sloju
gline (C). U sloju pijeska (S), konsolidacija, a time i slijeganje događa se istovremeno s
nanošenjem opterećenja q. Sloj gline ima propusnu granicu s gornje strane, gdje je
omogućeno istjecanje vode u površinski sloj pijeska. S donje strane glineni sloj leži na
nepropusnoj podlozi, pa je donja granica nepropusna. Pretpostavlja se da je skelet tla
izotropan i linearno elastičan.
Voda je na površini terena i s u0 označavamo početni tlak vode u tlu (prije nanošenja
opterećenja), tako da je u0 = w y, a voda u tlu miruje.
Opterećenje q se u jednom trenutku naglo nanese (primjerice, brza izgradnja nekog
nasipa), a zatim ostaje stalno u vremenu. Odmah tijekom nanošenja opterećenja zadovoljeni
su za sloj gline nedrenirani uvjeti. To znači da će tlak vode po čitavoj dubini narasti za
veličinu vanjskog opterećenja q. Tako je, tijekom nanošenja opterećenja (za t = 0), porast
tlaka porne vode Du = ue = q po čitavoj visini sloja C. Kako je na rubu prema pijesku
Mehanika tla i stijena str. 6
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje
propusna granica gline, voda će početi teći prema pijesku, a višak tlaka vode će padati.
Obzirom da je opterećenje na površini tla stalno, stalno je i ukupno naprezanje, pa iz primjene
principa efektivnih naprezanja proizlazi da će za istu apsolutnu vrijednost, za koju je pao
višak tlaka vode, u vremenu rasti efektivno naprezanje. Porast efektivnih naprezanja izaziva
slijeganje tla. Ovaj se proces nastavlja dok višak tlaka vode ue ne padne na nulu, kada proces
konsolidacije, prema Terzaghiu, završava i ostvaruju se drenirani uvjeti u tlu.
Ovaj se proces matematički može opisati na sljedeći način. Prema Darcyevom zakonu
specifični protok iznosi

v k dh / dy

Hidraulički gradijent je dan poznatim izrazom

u0 ue
h hp y y
w

a prije nanošenja opterećenja u tlu je mirna voda na površini terena, pa je

du 0
w
dy

Jednadžba kontinuiteta u slučaju jednodimenzionalne konsolidacije (nestacionarno

strujanje vode) razlikuje se od one za stacionarno strujanje vode. Naime, dok je za stacionarno
strujanje vode vrijedilo da koliko vode uđe u element tla, toliko mora iz njega izaći u istom
djeliću vremena, za vrijeme konsolidacije vrijedi dodatak, tj, iz tla mora izaći više vode nego
što je ušlo, za veličinu promjene volumena tla u promatranom djeliću vremena. Matematički
se to može napisati u obliku

v v
y t (6.11)

Izraz (6.11) predstavlja jednadžbu kontinuiteta za jednodimenzionalno nestacionarno

strujanje vode kroz tlo.
U jednodimenzionalnom je slučaju v y i y ue ,

y y / E oed (6.12)

gdje je

1
E oed E (6.13)
(1 )(1 2 )
Mehanika tla i stijena str. 7
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje
edometarski modul stišljivosti.
Uvrštavanjem gornjih izraza u jednadžbu kontinuiteta (6.11), slijedi

2
k ue 1 ue
2 E oed t
w y

što daje konačno

2
ue ue
cv (6.14)
y2 t

gdje je cv koeficijent konsolidacije

k E oed
cv (6.15)
w

Izraz (6.14) je jednadžba Terzaghieve jednodimenzionalne konsolidacije, kojom se definira

koeficijent konsolidacije.

2.3. Rješenje jednadžbe jednodimenzionalne konsolidacije

Jednadžba (6.14) je linearna parcijalna diferencijalna jednadžba s nepoznatom funkcijom
viška tlaka vode ue(y, t). Ta jednadžba ima samo jedno rješenje za zadane početne uvjete
ue(y, t = 0) = q i rubne uvjete na gornjem i donjem rubu glinenog sloja. Na gornjem rubu je
(propusna granica) stalno ue(y = 0, t ) = 0, a na donjem rubu, koji je nepropustan slijedi da je

v = 0, odnosno h / y 0 . Kako za početni tlak vode vrijedi u0 wy

, slijedi da je na
ue / y 0
nepropusnoj granici . Jednadžba se može riješiti separacijom varijabli i
Fourierovom transformacijom što daje

m
u e (y, t ) 2 y
sin M exp ( M 2Tv ) (6.16)
q m 0 M d

gdje je

M (2m 1) (6.17)
2

a Tv je bezdimenzionalni vremenski faktor ili normalizirana varijabla vremena

Mehanika tla i stijena str. 8
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje
c vt
Tv (6.18)
d2

Ovdje treba naglasiti da je veličina d iz izraza (6.18) najdulji put istjecanja vode iz tla, što
znači da ako je gornja granica sloja tla propusna a donja nepropusna (kao na slici 6-2), onda je
d jednak debljini sloja koji konsolidira. Međutim, ako su obje granice sloja tla propusne, voda
će istjecati i kroz gornju i kroz donju granicu, pa je d jednak polovini debljine sloja tla.
Krivulja u e (y, t ) prikazuje raspodjelu viška tlaka vode kroz sloj tla za neko vrijeme t (slika
6-2) i naziva se izokrona.
Slijeganje površine tla (vertikalni pomak u točki y = 0) nakon nanošenja opterećenja q
sastojat će se od zbroja trenutačnog slijeganja pješčanog sloja S i vremenski odgođenog
slijeganja glinenog sloja C. Promjena ukupnog vertikalnog naprezanja po čitavoj visini oba
sloja y q . Dok će u pješčanom sloju nastati trenutna deformacija tog sloja, u sloju gline
s edometarskim modulom E oed će deformacija biti ovisna o vremenu

y (y, t ) q u e (y, t )
y (y, t ) (6.19)
E oed E oed

Konačno slijeganje sloja gline (skraćenje debljine sloja gline) nastupit će kada višak tlaka
vode u cijelom sloju padne na nulu i za sloj početne debljine H0 iznosit će

q
sc H (6.20)
E oed 0

Slijeganje sloja gline za neko vrijeme t, slijedi integracijom deformacija y (y, t ) po visini
sloja

H0

s(t ) y (y, t )dy (6.21)

0

Odnos trenutačnog (za neko vrijeme t) i konačnog slijeganja sloja gline naziva se
stupnjem konsolidacije U t

s(t )
U t 100% (6.22)
sc

Prema Terzaghievom rješenju jednadžbe jednodimenzionalne konsolidacije, stupanj

konsolidacije daje postotak realiziranog slijeganja za vrijeme t u odnosu na konačno
slijeganje, ali isto tako daje postotak smanjenja viška tlaka vode u odnosu na početnu
raspodjelu viška tlaka vode za t = 0:
Mehanika tla i stijena str. 9
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje
H0
u e (y, t )dy
0
U t 1 100% (6.23)
H0
u e (y, 0)dy
0

gdje je H0 debljina sloja koji konsolidira, a integrali u brojniku i nazivniku izraza (6.23) su
površine „ispod“ izokrona za vrijeme t, odnosno za vrijeme t = 0.
Stupanj konsolidacije može se napisati u bezdimenzionalnom obliku iz rješenja
Terzaghieve jednadžbe (slika 6-3):

m
2
U (Tv ) 1 exp( M 2Tv ) (6.24)
2
m 0 M

Za praktične potrebe beskonačni red (6.24) može se približno opisati sljedećim funkcijama:

Tv U2 za 0 U 0, 6
4
Tv 0, 286 za U 0, 6 (6.25)
Tv 0, 933 log(1 U) 0, 085 za 0, 6 U 1, 0

0.2

0.4
U (-)

0.6

0.8

1
0.001 0.01 0.1 1
Tv (-)
Slika 6-3. Odnos stupnja konsolidacije i vremenskog faktora za Terzaghievu jednodimenzionalnu teoriju
Mehanika tla i stijena str. 10
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje

3. Ispitivanje tla u edometru

3.1. Uvod
Edometarski pokus služi za određivanje jednodimenzionalne krutosti i konsolidacijskih
svojstava tla. Obično se izvodi na neporemećenim uzorcima tla s terena (uzorak tla dobiven
posebnom tehnologijom i postupkom koji u najvećoj mogućoj mjeri osiguravaju da je tlo u
uzorku zadržalo svojstva koja je posjedovalo originalno tlo na terenu prije vađenja uzorka).
Kako je pribavljanje neporemećenih uzoraka pjeskovitih i šljunkovitih tala vrlo otežano ili
gotovo nemoguće, najčešće se edometarski pokusi provode na sitnozrnatim vodom zasićenim
tlima kao što su gline i prahovi. U edometarski uređaj ugrađuje se valjkasti uzorak tla
promjera barem D = 35 mm i visine barem H = 12 mm (uz D/H  2,5). Uzorak se ugrađuje u
čelični prsten, koji sprječava bočne deformacije. Na gornji i donji rub uzorka postave se
šupljikavi kameni, koji omogućavaju da voda istječe iz uzorka na njegova oba horizontalna
ruba.
Uzorak se opterećuje u inkrementima preko kape edometra, tako da je svaki inkrement
vertikalnog opterećenja jednak prethodnom vertikalnom opterećenju (primjerice, 25, 50, 100,
200, 400, 800, 1600, 3200, ..., kPa). Navedeni niz može se prekinuti s jednim ili više ciklusa
rasterećenja i ponovnog opterećenja. Rasterećenje treba provesti u barem dva inkrementa, ali
je poželjno i više. Svaki inkrement opterećenja i rasterećenja na uzorku treba zadržati 24 sata.
U tom periodu treba bilježiti vertikalne pomake uzorka u vremenskom nizu 10, 20, 30, 40, 50
sekundi, 1, 2, 4, 8, 15, 30, minuta, 1, 2, 4, 8 i 24 sata.

3.2. Rezultati ispitivanja

Rezultati edometarskih pokusa prikazuju se u obliku konsolidacijskih krivulja slijeganja
uzorka tla u vremenu i u obliku edometarskog dijagrama. Konsolidacijska krivulja slijeganja
prikazuje vertikalni pomak kape edometra u vremenu tijekom jednog inkrementa opterećenja.
Ona se obično prikazuje u polulogaritamskom mjerilu kako prikazuje slika 6-4. Na
logaritamskoj skali apscise označava se vrijednost vremena u minutama. Treba upozoriti da se
u logaritamskom mjerilu ne može prikazati trenutak početka pokusa (t = 0) obzirom da
logaritam od nule nije definiran.
Rezultati edometarskog pokusa za jedan inkrement opterećenja sa slike 6-4, u velikoj se
mjeri podudaraju s ranije prikazanom S-krivuljom jednodimenzionalne Terzaghijeve teorije
konsolidacije (odnos stupnja konsolidacije i bezdimenzionalnog vremenskog faktora). Razlika
je prvenstveno u konačnom dijelu krivulje gdje se primjećuje da se slijeganje ne smiruje nego
se nastavlja približno po nagnutom pravcu u logaritamskom mjerilu. Pokusi su pokazali da se
to slijeganje nastavlja vrlo dugo i prvi ga je opisao Buisman (1936), a danas se pripisuju
pojavi koje se naziva puzanje tla (ponekad se ta pojava naziva sekundarnom konsolidacijom
za razliku od Terzaghieve, koja se naziva primarnom konsolidacijom). Primarna konsolidacija
završava kada sav višak tlaka vode padne na nulu i efektivna naprezanja u potpunosti
preuzmu vanjsko opterećenje. Dakle, puzanje tla se odvija pod konstantnim efektivnim
naprezanjem.
Mehanika tla i stijena str. 11
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje
0.588

očitanje na početku opterećenja

korigirano početno
0.592 a
očitanje pomaka kape
očitanje pomaka kape (cm)

50%
a
kraj (primarne)
konsolidacije
0.596
sf

50%

0.6

1
4 t1 t1 t50%
0.604
0.01 0.1 1 10 100 1000
vrijeme od početka inkrementa (min)

Slika 6-4. Tipična konsolidacijska krivulja slijeganja kape edometra u vremenu; interpretacija (a): korigirano
početno očitanje pomaka kape na mjerilu pomaka, Casagrandeova konstrukcija kraja konsolidacije – kad
višak tlaka vode, nastao povećanjem vertikalnog naprezanja na početku inkrementa u uzorku padne na nulu;
određivanje vremena t50 kad stupanj konsolidacije U doseže 50%

Konsolidacijska krivulja slijeganja služi i za određivanje koeficijenta konsolidacije prema

Casagrandeovoj konstrukciji (slika 6-4). Budući da se prvi dio krivulje slijeganja može
aproksimirati parabolom, na apscisi se za taj dio krivulje odrede dva vremena, koja su u
omjeru 1:4. Vertikalna udaljenost odgovarajućih ordinata a nanese se iznad gornje ordinate,
pri čemu dobijemo korigirano početno očitanje pomaka kape (U = 0). Kraj primarne
konsolidacije (U = 100%) odredi se na ordinati točke, koja je na presjecištu dvaju ravnih
dijelova krivulje slijeganja. Na polovini vertikalne udaljenosti ordinata između U = 0 i
U = 100%, odredi se ordinata točke koja odgovara stupnju konsolidacije U = 50%. Apscisa te
točke daje vrijeme potrebno da uzorak dosegne 50% konsolidacije, t 50 . Budući da je
bezdimenzionalni vremenski faktor za 50% konsolidacije, Tv 0,196 , slijedi izraz za
koeficijent konsolidacije:

Tv (H / 2)2 0,196(H / 2)2 0.05H 2

cv (6.26)
t50 t50 t50

gdje je H visina edometarskog uzorka.

Edometarski dijagram (slika 6-5) prikazuje ovisnost koeficijenta pora o efektivnom
vertikalnom naprezanju na kraju svakog inkrementa opterećenja. Na kraju perioda od 24 sata,
za svaki inkrement opterećenja već je završena primarna konsolidacija, pa je efektivno
naprezanje jednako ukupnom opterećenju na uzorak. Odgovarajući koeficijent pora odredi se
(za i-ti inkrement opterećenja) iz izraza

ei e0 i (1 e0 ) (6.27)
Mehanika tla i stijena str. 12
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje
gdje je

i H / H0 sf / H 0 (e0 ei ) / (1 e0 ) (6.27)

H sf je slijeganje uzorka od početka pokusa, H 0 je početna visina uzorka, e i je

koeficijent pora nakon i-tog inkrementa, dok je e0 koeficijent pora uzorka na početku
edometarskog pokusa (slika 6-6).

1.6
e0 'p

1.4 A
B

1.2
koeficijent pora, e (-)

Dlog'

1.0
De
D
0.8

0.6 E

F
0.4
10 100 1000 10000
vertikalno efektivno naprezanje, ' (kPa)

Slika 6-5. Tipična edometarska krivulja gline

D
De
e0

ei

H0
Hi
1

Slika 6-6. Promjenena koeficjenta pora uslijed promjene visine uzorka za i-ti inkrement opterećenja

Analizom edometarske krivulje sa slike 6-5, može se zaključiti da prelaskom iz

opterećenja u rasterećenje (točka C) uzorak postaje krući, dok prelaskom iz rasterećenja u
opterećenje (točka D) gotovo da nema promjene krutosti. Nadalje, kad opterećenje dosegne
prethodno najveće opterećenje, točka E, pri daljnjem opterećenju uzorak omekša. To je
tipično elasto-plastično ponašanje. Obzirom da je točka rasterećenja (C) proizvoljna, slijedi da
je materijal „zapamtio“ vrijednost najvećeg opterećenja iz svoje povijesti opterećenja. To
najveće opterećenje iz povijesti opterećenja tla naziva se naprezanjem prekonsolidacije i
označava se sa p (točka B).
Mehanika tla i stijena str. 13
Vlasta Szavits-Nossan 6. predavanje
Tlo kojemu je vertikalno efektivno naprezanje v0 na lokaciji gdje je određena količina
tla za edometarski uzorak izvađena, jednako naprezanju prekonsolidacije naziva se normalno
konsolidiranim tlom. Nasuprot tome, tlo kojemu je vertikalno efektivno naprezanje v0
manje od naprezanja prekonsoldacije naziva se prekonsolidiranim tlom. Pri inkrementu
opterećenja normalno konsolidirano tlo bitno je mekše od prekonsolidiranog tla.
Za karakterizaciju sitnozrnatih tala u mehanici tla se koristi omjer naprezanja
prekonsolidacije p i vertikalnog efektivnog naprezanja u tlu v0 , koji se naziva
koeficijentom prekonsolidacije OCR (OverConsolidation Ratio)

p
OCR (6.28)
v0

Za normalno konsolidirana tla OCR = 1, dok je za prekonsolidirana tla OCR > 1. Određivanje
naprezanja prekonsolidacije od posebnog je značaja u geotehnici. Naime, normalno
konsolidirana tla će se pod opterećenjem bitno više slijegati od prekonsolidiranih, često u
tolikoj mjeri da će temeljenje građevina na normalno konsolidiranom tlu zahtijevati posebne i
skupe konstrukcije temelja.
Iz edometarskog se dijagrama određuju indeks stišljivosti, indeks bujanja i indeks
rekompresije. Indeks stišljivosti nagib je linearnog dijela edometarske krivulje u normalno
konsolidiranom području (između točaka B i C sa slike 6-5), tako da je

e0 e C c log (6.29)
0

gdje je Cc indeks stišljivosti.

Indeks bujanja određuje se iz dijela edometarske krivulje koja odgovara rasterećenju
(između točaka C i D sa slike 6-5), a aproksimira se pravcem, tako da je

0
e e0 C s log (6.30)

gdje je Cs indeks bujanja.

Indeks rekompresije određuje se iz dijela edometarske krivulje koja odgovara ponovnom
opterećenju, nakon rasterećenja (između točaka D i E sa slike 6-5), ili iz početnog dijela
edometarske krivulje (između točaka A i B), koji se aproksimira pravcem, tako da je

e0 e C r log (6.31)
0

gdje je Cr indeks rekompresije.