DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str.

81-90
Snježana Paušek - Baždar i Vanja Flegar: August Vierthaler – profesor kemije na...

Snježana Paušek - Baždar UDK 378.096:54(497.5)(091)

Zavod za povijest i filozofiju znanosti Izvorni znanstveni rad
HAZU, Zagreb Primljeno: 1.9.2014.
Vanja Flegar Prihvaćeno: 3.9.2014.
Zavod za povijest i filozofiju znanosti
HAZU, Zagreb

August Vierthaler –
profesor kemije na splitskoj
Velikoj realnoj gimnaziji
U tekstu je izložen rad i djelo profesora kemije
Augusta Vierthalera (Beč, 1838. – Trst, 1901.), koji
je na Velikoj realci u Splitu predavao kemiju od 1886.
do 1871. godine. Obavljao je korisne aktivnosti, ne
samo za školu, već za grad Split i cijelu provinciju.
Pored profesorskog rada, on je svojim znanstvenim
istraživanjima i djelovanjem davao savjete za
poboljšanje gospodarstva regije. Dugogodišnji je
urednik časopisa Bollettina della Societa Adriatica di
Scienze Naturale in Trieste u kojem je kontinuirano
objavljivao svoja istraživanja i radove. Uz to je
suautor udžbenika Trattato completo di merciologia
tecnica (1875.) kojem su obrađene teme vezane uz
tehnologiju i poznavanje robe.

Ključne riječi: August Vierthaler, Velika realka u

Splitu, nastava kemije u Hrvatskoj u 19. stoljeću,
prirodne znanosti, poznavanje robe

81
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 81-90
Snježana Paušek - Baždar i Vanja Flegar: August Vierthaler – profesor kemije na...

Nastave kemije na realnim školama u Hrvatskoj u 19. stoljeću

Za naglašavanje razvitka nastave kemije na području Kraljevine Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije bitno je u glavnim crtama osvrnuti se na povijesni razvitak.
Godine 1874. Sveučilište u Zagrebu je obnovljeno, a 1876. godine utemeljene su
prirodoslovne katedre na kojima se održava nastave kemije i to po uzoru na europska
sveučilišta.
No, prije sveučilišne nastave, kemija se u Hrvatskoj predavala u običnim i realnim
gimnazijama. Početkom vladavine kralja Franje Josipa I, započinje u austrijskim
zemljama bečka reforma školstva. Dana 16. rujna 1849. izlazi „Osnova za organizaciju
austrijskih gimnazija i realki“, koja je godinu dana kasnije propisana i za hrvatske
škole. Odmah nakon toga dolazi u Hrvatskoj do osnivanja prvih realki i realnih,
prirodoslovnih gimnazija. Program realnih gimnazija određen je tom Osnovom,
kojom je težište obrazovanja u realnim školama stavljeno na prirodoslovne predmete.
Kemija je prvi put kao samostalan nastavni predmet uvedena 1853. godine, i to na realci
u Varaždinu. Prvi nastavnik kemije na toj realci bio je Ljudevit Hunka, podrijetlom
Čeh. Nastava kemije u narednim godinama održavala se i na drugim realkama. Sabor
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije je 1861. godine prihvatio odluku kojom je određeno
da se kemija predaje kao obavezan predmet od 3. do 6. razreda više realke. 1

Profesori kemije na splitskoj realci u 19. stoljeću

Sredinom 19. stoljeća Split je razvijeno gospodarsko središte Dalmacije. Stoga
je u njemu osnovana Velika realka 28. ožujka 1862. godine; u njoj se predavalo se
na talijanskom jeziku. Počela je s radom upravo za vrijeme Narodnog preporoda
u Dalmaciji. Odluka o izjednačavanju talijanskog i hrvatskog jezika u školama
donesena je 17. kolovoza 1866. i od tada se hrvatski jezik uvodi kao nastavni jezik
pojedinih predmeta, a kasnije i kao jedini jezik na kojem se predaje. Dana 27. ožujka
1873. donesen je zakon prema kojem su bile uređene dalmatinske realke, tj. splitska
i zadarska. Tim se zakonom, nakon odluke Ministarstva za bogoštovlje i nastavu
od 27. svibnja 1869., u program realki uvode zaključni ispiti koji se izvode pod
predsjedanjem pokrajinskog nadzornika. Ti zaključni ispiti (Abgangsprüfen) bili su
istovjetni s gimnazijskom maturom. Važan dan za splitsku realku bio je 22. travnja
1875., kada je gimnaziju posjetio kralj i car Franjo Josip I. Tim je povodom osnovana
zaklada za siromašne učenike, pod imenom cara Franje Josipa, a dugi je niz godina
kontinuirano radila i pomagala učenike slabijeg imovinskog statusa. (Carev posjet
Splitu ponovio se 27. lipnja 1891. godine.)
Prvi profesori i uprava realke bili su uglavnom stranci, koji donose srednjoeuropsko
znanje u hrvatske krajeve. Odmah nakon utemeljenja na Veliku realku u Splitu

1
Snježana PAUŠEK –BAŽDAR / Nenad TRINAJSTIĆ, „Hrvatska kemija u 19. stoljeću“, Kemija u
industriji, br. 7-8, Zagreb, 333-339.

82
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 81-90
Snježana Paušek - Baždar i Vanja Flegar: August Vierthaler – profesor kemije na...

dolazi dr. Friederich Buckeisen za profesora i predavao je kemiju sve do školske

godine 1865./66. kada njegovo mjesto, od 1866. godine, preuzima i predaje kemiju
profesor August Vierthaler. U potonjim godinama, nakon dostatnog obrazovanja, tu
djeluju profesori iz Hrvatske pa tako profesor Juraj Dražojević-Jelić počinje svoj rad
na splitskoj realci 1871. i u Splitu ostaje da smrti 1897. godine. Od 1881. Rikard
Gasperini dolazi predavati kemiju i radi također do svoje smrti 1939. godine.

August Vierthaler
(Beč, 1838. - Trst, 1901.)
Život i djelo
August Vierthaler rođen je 20. siječnja
1838. godine u Beču gdje provodi djetinjstvo,
pohađa i završava osnovnu i srednju školu, te
poslije mature upisuje bečku politehniku. Nakon
dvije godine studija i odlično položenih ispita
iz kemije, mineralogije, geognozije, botanike
i paleontologije prihvatio je poziv direkcije
ondašnje tvornice duhana u Veneciji, i tamo je
postao tehnički asistent i tu radi od travnja 1858.
do listopada 1864.. Doduše, službu je prekinuo
na nekoliko mjeseci radi sudjelovanja u ratu 1859. godine; bio je potporučnik druge
klase 22. pješačke regimente. U Trst dolazi 1864. da bi se usavršio u poučavanju
učenika u školi, čemu je bio sklon, i za dvije godine postao je asistent kemije i fizike na
Akademiji za trgovinu i nautiku. Sljedeće je godine prihvatio poziv uprave Kraljevske
velike realne škole iz Splita da predaje kemiju u toj ustanovi.2
Tako je početkom školske godine 1866./67. počeo Vierthaler predavati kemiju,
najprije na zamjeni, a kasnije kao stalni profesor do 1871.godine. Uz rad na školi
obavljao je korisne aktivnosti za grad Split i cijelu provinciju.3
Godine 1866. Vierthaler je održavao javna predavanja o proizvodnji vina. Ta
predavanja su objavljena u novinama Il Nazionale te i slijedeće godine. U svrhu
poboljšanja te glavne gospodarske grane dalmatinska vlast ga je 1870. poslala kao

2
Commemorazione di Augusto Vierthaler letta al Congresso generale ordinario della Societa adriatica
di Scienze naturali il giorno 14 aprile 1901, a firma di Michaele Stenta, Bollittino della Societa Adriatica
di Scienze Naturali in Trieste, redatto del segretario Antonio Valle, vol. XXI, 1903.
3
Grga NOVAK, Povijest Splita, Matica Hrvatska, Split, 1965.; Tomislav MATIĆ, „Crtice iz prošlosti
c.k. velike realke u Spljetu“, Program C.K. velike realke u Spljetu za školsku godinu 1900.-1901., Spljet,
1901.; „Godišnji izvještaj realke u Splitu od školske godine 1866./67.“, Primo programma dell’imp. Reg.
Scuola reale superiore e reunito I.R. scuola nautica seconaria in Spalato provincia della Dalmazia alla chiusa
del quinto anno di sua istruzione 1867.; Vanja FLEGAR, „Profesori kemije na splitskoj Velikoj realci
(1862.-1900.)“, Prirodoslovlje, 11, 1, 2011., Zagreb, 181-192.

83
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 81-90
Snježana Paušek - Baždar i Vanja Flegar: August Vierthaler – profesor kemije na...

predsjednika izabrane komisije da posjeti najpriznatije enološke institute diljem

Austro-Ugarske Monarhije. Njegovo izvješće s toga zanimljivoga i korisnoga
putovanja objavljeno je u Osservatore Dalmato. Korisnost tih izvješća potvrdila je
i Kraljevska Akademija znanosti u Beču, koja je 1867. sakupila i objavila tekstove
tri važne Vierthalerove analize o vodi iz rijeke Cetine, o sumpornim izvorima na
području grada Splita i o slanim promjenama u strukturi mora, pod naslovima
Chemische Analyse der Schwefelquellen in Spalato, Analyse des Flusswassers der Cetinje
i Studien über einige Variationen der Zusammensetzung im Meerwasser um Spalato. 4
Na temelju toga pozvala ga je Akademija u povjerenstvo za Jadran, a Vierthaler je
odgovorio dragocjenim kemijskim elaboratima, koji su bili tiskani u svescima izvješća
Kraljevske Akademije znanosti u Beču.
U tiskanom programu velike realke iz Splita nalaze se dva znanstvena članka koja
se odnose na Dalmaciju: jedan iz 1867. naslova Studio sulla fabbricazione del jodio e
investigazioni analitiche sopra parecchie alghe dalmate 5 i drugi iz 1871. naslova Lo studio
della chimica e l’industria chimica possibile in Dalmazia .6
Od samog osnutka realne gimnazije u Splitu kemija je imala veliko značenje u
obrazovanju učenika. Profesori su bili redom vrsni stručnjaci koji su se uz svoj posao
bavili znanstvenim istraživanjima vezanim uz područja kemije. Također se iz Izvješća
o radu škole uočava da je škola posjedovala i kemijski laboratorij za praktikume, koji
je bio vrlo dobro opremljen i za kojeg se oprema redovito svake godine kupovala i
nadopunjavala. Učenici su uz opće i teoretsko znanje stjecali i praktično znanje iz
kemije.
Viethaler nije samo bio profesor kemije u Velikoj realci u Splitu već je svojim
kemijskim znanjem i znanstvenim radom te istraživanjima aktivno doprinosio
tehnološkom i gospodarskom razvoju Dalmacije.
Godine 1871. preselio je Vierthaler u Trst gdje je proglašen profesorom realne
državne škole. Naime, nakon jedne kratke zamjene na katedri za kemiju na „R.
Accademia di commercio e nautica e di costrizione navale in Trieste“ ispraznilo
se mjesto preseljenjem Ferdinanda Osnaghija u meteorološki institut u Beč, pa je
Vierthaler 1872. dobio to mjesto. Tijekom svog rada uputio je mladež u teorije jedne
važne moderne discipline i u razne praktične zadatke u laboratoriju. U nastavu je
uveo praksu pokazujući, ispravljajući i motivirajući svoje učenike. Jedan od njegovih

4
„O vodi iz Cetine”,” O sumpornim izvorima u Splitu” i ”O slanim promjenama u strukturi mora”,
Anzeiger der kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, mathematisch-naturwissenschaftliche classe, IV.
Jahrgang 1867. Nr. I-XXX.
5
August VIERTHALER, O sadržaju joda u dalmatinskim algama i o iskorištavanju istih, Programma
dell’i. r. Scuola reale, Spalato, 1867.
6
Isti, „O studiju kemije i sirovinama postojećim u Dalmaciji“, Programma dell’i. r. Scuola reale, Spalato,
1871.

84
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 81-90
Snježana Paušek - Baždar i Vanja Flegar: August Vierthaler – profesor kemije na...

najpoznatijih učenika bio je i kandidat za Nobelovu nagradu Giacomo Luigi

Ciamiciano.7 U Ciamicianijevim biografijama nalazimo podatak da je on za vrijeme
školovanja u Trstu postao impresioniran kemijom i prirodnim predmetima koje mu
je predavao profesor August Vierthaler, koji je bio kemičar i jedan od osnivača učenja
i prakse Warenkunde. Upravo ovo Ciamicanijevo obrazovanje i utjecaj profesora
Vierthalera objašnjava dijelom kontinuiranu pažnju koju je Ciamiciani tijekom svog
znanstvenog rada i istraživanja posvećivao praktičnim i ekonomičnim aspektima za
koje se kemija i njezine inovacije mogu iskoristiti. Tako je poznat njegov citat: „And if
in a distant future the supply of coal becomes completely exhausted, civilization will not be
checked by that, for life and civilization will continue as long as sun shines!“ 8
Godišta Bollettina della Societa Adriatica di Scienze Naturale in Trieste, čiji je
dugogodišnji urednik od 1893. bio Vierthaler sadrže 38 njegovih djela. Većim dijelom
tiču se naše primorske regije, analize obale i vode Krasa, mora iz Trsta i njegovih
kaljuža, prehistorijske bronce Sv. Lucije i Verma. Druga djela obrađuju prehrambene
i higijenske predmete, treća opet industrijske predmete i trgovačke, a ne nedostaje
ni članaka čiste znanstvene naravi. Vierthalerovi članci o znanosti o robi, rezultat
su strpljivog istraživanja i eksperimenata napravljenih u društvu izvrsnog kemičara i
književnika Giuseppea Botture. Upozorio je na trijumfe tadašnje kemijske tehnologije
i o tome izlagao na mnogim večernjim konferencijama, koje su se održavale u
Akademiji u razdoblju od 1873. do 1875. godine. Te konferencije pohađali su brojni
slušači, a organiziralo ih je Jadransko društvo. U suautorstvu s Giuseppeom Boturom
1875. godine Vierthaler je objavio udžbenik Trattato completo di merciologia technica,
koji je obrađivao ove teme. Organizacijski odbor Trećeg kongresa primijenjene kemije
koji se održavao u Beču pozvao jeVirthalera da 1898. godine da preuzme osnivanje
odbora južnih alpskih zemalja.

7
Giacomo Luigi Ciamician (27. kolovoz 1857. – 2. siječanj 1922.) bio je talijanski fotokemičar armenskog
podrijetla. Rođen je u Trstu, Italija (tada dio Austrije) od armenskih roditelja. Studirao je na sveučilištu
u Beču i Giessenu, gdje je 1880. doktorirao. Iste godine postao je Cannizzarov asistent na sveučilištu
u Rimu, a 1887. profesor opće kemije na sveučilištu u Padovi, a godine 1889. i na sveučilištu u Bolonji.
Bio je rani istraživač na području fotokemije. Povijest kemije smatra ga ocem solarne ploče. Devet
puta bio je nominiran za dobitak Nobelove nagrade.; Dictionary of scientific biography, Volume 3, New
York, 1981., 279-280.
8
Giacomo LUIGI CIAMICIAN, The Photochemistry of the future, Science, 1912., 36, 385-394.
O
vaj citat «Ako se u dalekoj budućnosti dostupnost ugljena (tada glavnog energetskog izvora) potpuno
iscrpi, civilizacija ne će biti potresena, jer život i civilizacija će se nastaviti sve dok sunce bude sjalo» dio
je predavanja koje je prof. Ciamician izložio na International Congres of Applied Chemistry u New
Yorku, 1912. godine. Od tada se to tiskano predavanje često pojavljuje u reprintu i raznim izdanjima
na engleskom, njemačkom i talijanskom.; Giorgio Nebbia i George B. Kauffman, Prophet of Solar
Energy: A Retrospective View of Giacomo Luigi Ciamician ( 1857-1922), the Founder of Green
Chemistry, on the 150th Anniversary of His Birth, Chem. Educator, 2007, 12, 362-369.

85
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 81-90
Snježana Paušek - Baždar i Vanja Flegar: August Vierthaler – profesor kemije na...

Bibliografija djela Augusta Vierthalera koje su objavljena u Bollittino della

Società Adriatica di Scienze naturali
1. Sulle attuali cognizioni chimiche del mare Adriatico, Vol I, 1875,, pag. 33-45
2. Discorso sopra lavori interessanti di chimica del 1874. Vol. I, 1875., pag. 73-84
3. Comunicazioni del laboratorio chimico dell’I. R. Accademia di commercio e di nautica. Vol.
I, 1985., pag. 112-116
4. Un interesante deposito di sale comune lungo la costa della Barberia. Vol. I, 1875.,
pag. 157-158
5. La collezione di oggetti d’esportazione Rangoon. Vol. I, 1875., pag. 184-189
6. Sul contenuto di acido fosforico nella calcare ippuritica del Carso. Vol. I, 1875., pag. 195
7. Ricordi sull’idrogeno. Vol. I, 1875., pag. 244-258
8. Cenni storici sull’illuminazione. Vol. II, 1876., pag. 131-182
9. Cinnabro dai contorni di Laase. Vol. II, 1876., pag. 307
10. L’illuminazione a gas della lanterna di Salvore. Vol. II, 1876., pag 308
11. La composizione chimica delle fanghiglie marine di Trieste. Vol. II, 1876., pag. 309-311
12. Infezione e mezzi disinfettanti. Vol. II, 1876., pag 312-348
13. Importanza dell’ industria chimica nel litorale austriaco. Vol. III, 1877., pag. 38-59
14. Alfa od Esparto. Vol. III, 1877., pag. 60-65
15. Ricerche chimiche sui calcari del territorio di Trieste. Vol. III, 1877., pag. 66-69
16. Composizione chimica di acque provenienti da terreni del Carso. Vol. III, 1877.,
pag. 168-183
17. Fermentazioni. Vol. III, 1877., pag. 230-273
18. Una varietà di «Boghead» dell’ Istria. Vol. III, 1878., pag. 288
19. Analisi della Pelagosite. Vol. III, 1877., pag. 529-530
20. Sulla natura chimica dei terreni arabili del circondario di Trieste. Vol. IV, 1879., pag. 34-52
21. Corrosione dei metalli nell’acqua marina. Vol. IV, 1879., pag. 154-156
22. Bronzo antico di S. Daniele (Carniola). Vol. IV, 1879., pag. 157-161
23. Gli elementi scoperti nell’ultimo decennio. Vol. V, 1879., pag. 300-314
24. La nuova sorgente dell’ Aurisina. Vol. V, 1879., pag. 315-317
25. La terra rosa del Carso paragonata con quella della Indie. Vol. V, 1879., pag. 318-320
26. Analisi di alcune formazioni caratteristiche del Carso. Vol. VI, 1880., pag. 272-276
27. Analisi di alcune materie alimentari del mercato di Trieste. Vol. VII, 1882., pag. 3-9
28. La nuova sorgente dell’Aurisina isolata da un ricinto murato. Vol. VII, 1882., pag .10-12
29.. La concorrenza nella natura. Vol. VII, 1882., pag. 28-40
30. La arenarie del territorio di Trieste. Vol. VII, 1882., pag. 114-117
31. Sulla composizione chimica dei bronzi preistorici rinventui a vermo nell’ Istria. Vol. VIII,
1883., pag. 295-298

86
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 81-90
Snježana Paušek - Baždar i Vanja Flegar: August Vierthaler – profesor kemije na...

32. Cenni statistici sulle cave del territorio di Trieste. Vol. VIII, 1883., pag. 299-302
33. Congresso generale tenutosi il 31 gennaio/ Bartolomeo Biasoletto, August Vierthaler, A.
Puschi, Vol. IX, 1886., pag. III-XII
34. Cenni analitici intorno alcuni oggetti preistorici della necropoli di S. Lucia. Vol. IX, 1886.,
pag. 163-165
35. Analasi di alcuni bronzi preistorici. Vol. XI, 1889., pag. 20-22
36. Congresso generale tenuto il 1 febbraio 1891., Vol. XIII, 1891., pag. XXXIX-XLV
37. Analisi di alcuni oggetti preistorici.Vol. XV, 1893., pag. 335-336
38. Nota sul Fiore Mowrah. Vol. XVI, 1895., pag. 241
Osim rada u časopisu Bollittino della Società Adriatica di Scienze naturali suautor
je u monografijama (tablica 2.) te je napisao udžbenik o poznavanju robe.

Knjige u kojima je August Vierthaler suautor

1. Bronzo antico di S. Daniele (Carniola), August Vierthaler, Trieste, Societa adriatica di
scienze naturali, 1879.
2. Esposizione industriale agricola austro-ung. Del 1882. in Trieste: catalogo ufficiale preceduto
da un riassunto storico e da indicazioni statistiche, Rodolfo Mosse, Augusto Vierthaler,
Trieste, Tipografia del Lloyd austriaco, 1882.
3. Nuovi documenti sul latte della Latteria Milanese aperta in Trieste dalla ditta Böhringer
Mylius & C di Locate presso Milano, A. Vierthaler, G. Baldo, B Biasoletto, Trieste,
Herrmanstorfer, 1881.
4. Relazione sulla esposizione mondiale in Vienna nell’anno 1873, redatta da F. Bomches, testi
di A. Vierthaler et all., Trieste, Tipografia del Lloyd austriaco, 1876.

UDŽBENIK Trattato completo di merciologia tecnica

Udžbenik profesora Vierthalera punog naslova Trattato completo di merciologia
tecnica colle applicazioni al commercio, alla farmacia, alla materia medica, tosscologia, alle
arti, industrie, alla economia domestica etc. napisan je u dva dijela. Objavljen je 1875.
godine u Torinu, dok je profesor Vierthaler predavao kemiju i merciologiju na „R.
Accademia Di commercio e nautica e di construzione navale“ u Trstu. Taj udžbenik je
napisan na talijanskom jeziku, a Viethalerov suradnik na udžbeniku bio je Giuseppe
Carlo Bottura, kemičar i farmaceut.
U uvodu knjigu Vierthaler odgovara na pitanje što je to merciologia ( Warenkunde
ili poznavanje robe): „ Chiamasi Merciologia quella disciplina che tratta dell’origine, della
produzione, delle propietà, del valore e degli usi d’ogni merce.“ 9

9
Poznavanjem robe zove se ona disciplina koja proučava podrijetlo, svojstva, vrijednost i upotrebu svake
robe.

87
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 81-90
Snježana Paušek - Baždar i Vanja Flegar: August Vierthaler – profesor kemije na...

Poznavanje robe je predmet koji je izvorno

opisivao temeljna znanja trgovine. Taj pojam
je uspostavio profesora Johanna Beckmanna
(1739.- 1811.) u njegovom djelu Anleitung
zur Technologie (1777.). On je osmislio pojam
„warenkunde“ i pod tim pojmom opisivao i
tumačio robu koja do tada nije bila poznata
(npr.roba iz dalekih krajeva svijeta). Zadaci
poznavanja robe bili su prema Beckmannu:
sistematizacija robe, identifikacija i ispitivanje
robe, saznavanje porijekla i najvažnijeg tržišta,
opis postupaka dobivanja / proizvodnje robe,
pojašnjavanje različite vrijednosti i kvalitete
pojedinih vrsta robe, istraživanje značenja robe
za gospodarski život.10
Vierthaler u svom udžbeniku upravo to i
radi. On sistematizira, klasificira i analizira robu,
Naslovna strana udžbenika Augusta
Vierthalera Trattato completo di
opisuje podrijetlo robe, način i svrhu korištenja,
merciologia tecnica colle applicazioni al te načine dobivanja, analizira kemijski sastav
commercio, alla farmacia, alla materia i to redom za biljke ( povrće, voće, cvijeće...),
medica, tosscologia, alle arti, industrie, životinje i na kraju za minerale. Pri tome se
alla economia domestica etc., tiskanog služi stranom literaturom, većinom talijanskog
1875. godine u Torinu
i njemačkog govornog područja.
Jedna reklama za proizvod, papir za cigarete, donosi portret Augusta Vierthalera,
prikazuje ga kako drži u rukama / čita znanstvene novine Revue Scientifique na kojima
je tiskana reklama s kemijskim svojstvima papira za cigarete 11 S. D. Modiano koji je
napravljen bez glicerina, bez klora i ima težinu 10 grama po metru kvadratnom. Očito
su autori reklame smatrali da je profesor Vierthaler bio prava osoba koja se razumije
u kvalitetu i način izrade ovog produkta, te ga i sam koristi.
*
Život Augusta Virthalera velikim dijelom odvijao se u kemijskom laboratoriju,
a o tome svjedoče njegova objavljena istraživanja. Znanstvene zasade je s velikim
entuzijazmom prenosio svojim učenicima ali i široj publici. U svom radu i djelu istaknuo
je korist kemijskih istraživanja i povezao znanstvena istraživanja s unaprjeđenjem
industrije, trgovine i ekonomije.

10
Dictionary of scientific biography, Volume 1, New York, 1981., 554-555.
11
Riccardo Cepach, U.S.A. Una Sigaretta Ancora, Lastricato di buoni propositi, Il centocinquantenario
della nascita di Italo Svevo (1861-2011), a cura di Riccardo Cepach, Trieste, 2012, Comune di Trieste
/ Comunicarte edizioni, 85 – 165.

88
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 81-90
Snježana Paušek - Baždar i Vanja Flegar: August Vierthaler – profesor kemije na...

Reklama za papir za cigarete s portretom profesora Augusta Vierthalera, koji drži u rukama
novine Revue Scientifique; reklama ističe svojstva papira za cigarete

89
 DG Jahrbuch, Vol. 21, 2014. str. 81-90
Snježana Paušek - Baždar i Vanja Flegar: August Vierthaler – profesor kemije na...

August Vierthaler – profesor kemije na splitskoj

Velikoj realnoj gimnaziji
Sažetak
U tekstu je izložen rad i djelo profesora kemije Augusta Vierthalera (Beč, 1838. – Trst,
1901.), koji je na Velikoj realci u Splitu predavao kemiju od 1886. do 1871. godine. Obavljao
je korisne aktivnosti, ne samo za školu, već za grad Split i cijelu provinciju. Pored profesorskog
rada, on je svojim znanstvenim istraživanjima i djelovanjem davao savjete za poboljšanje
gospodarstva regije. Dugogodišnji je urednik časopisa Bollettina della Societa Adriatica di
Scienze Naturale in Trieste u kojem je kontinuirano objavljivao svoja istraživanja i radove. Uz
to je suautor udžbenika Trattato completo di merciologia tecnica (1875.) kojem su obrađene teme
vezane uz tehnologiju i poznavanje robe.

August Vierthaler – Chemieprofessor an der großen

Realschule in Split
Zusammenfassung
Im Text ist das Werk von August Vierthaler (Wien, 1838. - Triest, 1901.) dargestellt,
einem Chemieprofessor an der Großen Realschule in Split von 1866. bis 1871. Professor
Vierthaler hat sich neben seiner Professor Arbeit auch mit den wissenschaftlichen
Untersuchungen beschäftigt und seine Kenntnisse zum Zwecke der Aufbesserung und
Förderung der wirtschaftlichen Entwicklung der Stadt Split und Dalmatien genutzt. Nach
seinem Umzug von Split nach Triest, arbeitet er auch als Lehrer am Gymnasium und später
als Professor an R. Accademia di commercio e nautica e di costrizione navale in Trieste, wo er
ein neues Fach in den Unterrichtsplan einführt „merciologija“ (Warenkunde). Er war ein
langjähriger Redakteur des Magazins Bollettina della Societa Adriatica di Scienze Naturale in
Trieste in dem er regelmäßig Ergebnisse seinen wissenschaftlichen Untersuchungen, seiner
wissenschaftlichen Arbeiten und Beilagen veröffentlichte. Hinzu ist er auch ein Mitverfasser
des Lehrbuchs Trattato completo di merciologia tecnica  (1875.), in dem technologiebezogene
Themen und Warenkunde bearbeitet sind.

90