Ees2 Predavanje 2 2017 2018

ELEKTROENERGETSKI SISTEMI 2
ELEKTROENERGETSKI SISTEMI 2
Predavanje II – Uvod u stabilnost EES
EES2 – Uvod, Model EES, Definicija stabilnosti EES, Klasifikacija

poremećaja, Podjela stabilnosti i neki bitni pojmovi, Ugaona stabilnost,
Naponska stabilnost, Frekventna stabilnost
v.prof.dr.sc. Senad Smaka, dipl.el.ing.
Ak. god. 2017/2018 Sarajevo, 07.03.2018.

Sadržaj
1. Uvod
2. Model EES
3. Definicija stabilnosti EES
4. Klasifikacija poremećaja
5. Podjela stabilnosti i neki bitni pojmovi
6. Ugaona stabilnost
7. Naponska stabilnost
8. Frekventna stabilnost
07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 2

Uvod
Stabilnost EES smatra se ozbiljnim problemom za siguran rad sistema još od

dvadesetih godina prošlog stoljeća. Mnogi raspadi EES upravo su uzrokovani
njegovom nestabilnošću.
Elektroenergetski sistemi se stalno razvijaju, povećaje se broj interkonekcija,

moderniziraju se sistemi zaštite i upravljanja, nove tehnologije se koriste za izradu
opreme. Osim toga, deregulacijom elektroenergetskog sektora EES su napregnuti
gotovo do krajnjih granica. U ovim uvjetima pitanje stabilnosti postaje veoma bitno, a
neke nove forme stabilnosti dobivaju na značaju.

Model EES
Ako je električna mreža ili sistem sastavljena od linearnih elemenata (kod kojih se
ovisnost između napona i struja izražava preko linearnih relacija), takva mreža naziva
se linearnom. Dinamička stanja (prijelazni režimi) linearnih mreža opisuju se
linearnim diferencijalnim jednadžbama (ili parcijalnim diferencijalnim jednadžbama),
a stacionarna stanja linearnim algebarskim jednadžbama.
Ako se električna mreža ne može opisati linearnim jednadžbama, odnosno ako se u

proračunima u obzir moraju uzeti nelinearnosti kao što su zasićenje, histereza,
ovisnost parametara elemenata mreže o struji i naponu, itd., tada su jednadžbe koje
opisuju stanje mreže nelinearne.
U matematičkom smislu, dinamička stanja elektroenergetskog sistema opisuju se
skupom običnih nelinearnih diferencijalnih jednadžbi prvog reda u kojima se
modeliraju dinamički odzivi elemenata sistema:
dx
= f ( x,u )
dt
s poznatim početnim varijablama stanja x(0) = x0.
f – vektorska funkcija vektorskog argumenta; x0 – vektor početnih uvjeta;

x, u – vektor stanja i vektor upravljanja; t – vrijeme.

Model EES
U stacionarnom stanju postoji balans snaga proizvodnje i potrošnje, a trenutačno

pogonsko stanje EES se opisuje sistemom nelinearnih algebarskih jednadžbi
(ograničenje potrošnje):
g ( x,u ) = 0
(Ovaj sistem se rješava primjenom numeričkih metoda, a kao rezultat se dobivaju
fazori napona u čvorovima mreže odnosno tokovi aktivnih i reaktivnih snaga po
granama mreže).
Kod opisivanja stanja EES u obzir se moraju uzeti granice dozvoljenih promjena
varijabli stanja (naprimjer, napon, snaga, frekvencija, itd.) koja se definiraju na
temelju ograničenja realnih fizičkih komponenti sistema kao što su granične
mogućnosti izvora reaktivne snage, granične vrijednosti opsega regulacije kod
transformatora s promjenljivim prijenosnim omjerom, termičke granice vodova, itd.
Ova ograničenja se opisuju sistemom algebarskih nejednadžbi i nazivaju se
pogonskim ograničenjima:
h ( x,u ) ≤ 0
g, h – vektorske funkcije vektorskog argumenta;
x, u – vektori stanja i upravljanja.

Definicija stabilnosti EES
Kvantitativni pokazatelji stanja EES pri proučavanju poremećenih režima rada su:
 pouzdanost;
 sigurnost;
 robusnost;
 stabilnost.
Definicija stabilnosti EES prema IEEE/CIGRE Joint Task Force on Stability Terms and
Definitions (“Definition and Classification of Power System Stability”, IEEE
Transactions on Power Systems, Vol. 19, No. 2, May 2004):
’’Power system stability is the ability of an electric power system, for a given initial
operating condition, to regain a state of operating equilibrium after being subjected
to a physical disturbance, with most system variables bounded so that practically the
entire system remains intact.’’
Slobodni prijevod definicije:

’’Stabilnost EES je sposobnost sistema da, za dato početno pogonsko stanje, ponovo
postigne stanje pogonske ravnoteže nakon što bude izložen fizičkom poremećaju, pri
čemu je većina varijabli stanja sistema u granicama koje praktički osiguravaju
integritet cijelog sistema.’’

Integritet cijelog sistema je praktički očuvan ako preostali dio EES ostane cjelovit bez
daljnjih ispada proizvodnih jedinica ili potrošača, odnosno praktično svi generatori i
potrošači su međusobno povezani preko jednog prijenosnog sistema. Neki
generatori i potrošači mogu biti isključeni usljed djelovanja sistema zaštite koji su
izolirali elemente u kvaru ili su ovi generatori i potrošači namjerno isključeni kako bi
se očuvao pogon preostalog (najvećeg) dijela EES. Kod pojave nekih vrsta
poremećaja, interkonektirani sistemi mogu biti namjerno razdvojeni na dva ili više
ostrva kako bi se u pogonu održao što veći broj proizvodnih jedinica i potrošača.
Djelovanje sistema automatske regulacije (i eventualno dispečera) treba vratiti sistem
u normalno stanje.
Dakle, ako EES zadržava stanje pogonske ravnoteže u normalnim radnim uvjetima i
poslije pojave poremećaja može da postigne zadovoljavajuće novo ravnotežno
stanje, za taj sistem se kaže da je stabilan.
Definicija stabilnosti po IEEE/CIGRE Joint Task Force on Stability Terms and

Definitions se odnosi na interkonektirani EES u cjelini. Međutim, nekada se može
razmatrati stabilnost samo jednog generatora ili grupe generatora. Naprimjer, neki
udaljeni generator može izgubiti stabilnost (sinhronizam) a da pri tome ne dođe do
kaskadne nestabilnosti u sistemu. Također, nekada se može razmatrati i stabilnost
nekog potrošača ili centra potrošnje.

EES je nelinearan sistem u kojem se pogonska stanja stalno mijenjaju. Kada dođe do
poremećaja, stabilnost sistema ovisi o početnom pogonskom stanju, konfiguraciji
sistema i o prirodi poremećaja.
Gubitak stabilnosti (nestabilnost) EES može se manifestirati na više različitih načina.

Naprimjer, gubitak stabilnosti može se desiti nakon što jedan sinhroni generator (ili
nekoliko generatora) izgubi sinhronizam. Ako se dio sistema iz kojeg se počeo širiti
poremećaj ne isključi pravovremeno djelovanjem zaštita, dolazi do raspada sistema
(koji je u pravilu praćen ogromnim gubicima u nacionalnoj ekonomiji i treba ga izbjeći
u svakom slučaju). Ako zaštite isključe pojedine prijenosne vodove, može se desiti da
pogon dijela sistema koji radi nije zadovoljavajući.
Stabilnost EES nije samo pitanje održanja sinhronizma. Gubitak stabilnosti može se
desiti čak i bez gubitka sinhronizma. Naprimjer, sistem s generatorom koji preko
duge prijenosne linije napaja elektromotorni pogon s asinhronim motorom može
postati nestabilan usljed sloma napona. U ovom slučaju u pitanju je stabilnost
napona a ne održanje sinhronizma.
S povećanom automatizacijom, sve većim korištenjem trošila s elementima

energetske elektronike te povećanim zahtjevima glede kvalitete električne energije,
pitanja frekventne stabilnosti i naponske stabilnosti dobivaju na značaju.

Odziv EES na poremećaj može biti povezan s djelovanjem velikog broja elemenata
sistema. Naprimjer, kvar na nekom značajnom elementu sistema može uzrokovati
promjene tokova snaga, napona čvorišta i brzine vrtnje strojeva; promjene napona
izazvat će djelovanje regulatora prijenosnog omjera transformatora i regulatora
uzbude sinhronih generatora; promjena brzine vrtnje izazvat će djelovanje turbinskih
regulatora; varijacije napona i frekvencije uzrokovat će promjene snage potrošnje jer
karakteristike trošila ovise u većoj ili manjoj mjeri o ovim varijablama stanja. Usljed
promjena varijabli sistema zaštitni uređaji nekih elemenata sistema mogu isključiti te
elemente i tako dovesti do nestabilnosti.

Klasifikacija poremećaja
EES je izložen djelovanju različitih poremećaja.
Poremećaj u EES je promjena ili niz promjena vrijednosti jedne ili više varijabli stanja,
odnosno jedne ili više radnih veličina sistema. Poremećaji koji mogu dovesti do
gubitka stabilnosti EES po svojoj prirodi mogu biti različiti.
Po intenzitetu se dijele na:

 mali poremećaji;
 veliki poremećaji.
Mali poremećaji se odnose na spore kontinuirane promjene opterećenja kojima je

elektroenergetski sistem praktično stalno izložen u pogonu. Sistem se konstantno
prilagođava ovim promjenama opterećenja, pri tome mijenjajući svoje ravnotežno
stanje u nizu stabilnih režima. U ovim promjenljivim radnim uvjetima sistem treba da
funkcionira na zadovoljavajući način, pri čemu se potrošačima isporučuju dovoljne
količine energije i zahtijevane nivoe snage.
Kada se analizira ponašanje sistema pri poremećaju koji je po intenzitetu mali,
moguća je linearizacija sistema jednadžbi matematskog modela EES, odnosno
analiza se može provesti korištenjem lineariziranog modela sistema.

Veliki poremećaji se odnose na velike brze sistemske poremećaje koji nastaju usljed
različitih iznenadnih uzroka kao što su atmosferska pražnjenja, kratki spojevi, ratna
dejstva, prirodne katastrofe, itd.
Ove pojave za posljedicu imaju ispade iz pogona velikih generatora, značajnih

potrošačkih centara, transformatora i prijenosnih vodova, odnosno dolazi do
strukturalne promjene sistema nakon isključenja elemenata mreže. Pri tome dolazi do
značajnih promjena proizvodnje i potrošnje, tokova aktivnih i reaktivnih snaga,
frekvencije i napona u mreži na što utječu proizvodni agregati (turbina+generator) sa
svojim sistemima za regulaciju brzine vrtnje i uzbude, elementi prijenosne mreže,
uređaji zaštite i automatike, itd.
Kod analize ponašanja EES pri poremećaju koji je veliki po intenzitetu linearizacija
matematskog modela sistema nije dopuštena jer bi provedba analize korištenjem
lineariziranog modela rezultirala nedopustivo velikim greškama u proračunima. Zato
se u ovom slučaju koristi nelinearni model sistema. Broj diferencijalnih i algebarskih
jednadžbi modela može biti vrlo velik što ovisi o veličini EES te o pojedinostima koje
su obuhvaćene pri modeliranju elemenata sistema.

EES može biti stabilan u odnosu na neki veliki poremećaj i nestabilan u odnosu na
neki drugi. Nepraktično i neekonomično je projektirati EES obzirom na stabilnost za
svaki mogući ispad nekog elementa u mreži.
Projektiranje EES prema ispadima uvijek se bazira na izboru najvjerovatnijeg

mogućeg ispada. Dakle, stabilnost sistema pri velikim poremećajima uvijek se
istražuje s obzirom na određene pretpostavljene scenarije poremećaja.
Poremećaji se mogu podijeliti i prema vjerovatnoći nastanka na:

 očekivane (s većom vjerovatnoćom pojave);
 neočekivane (s jako malom vjerovatnoćom pojave).
Očekivani poremećaji nastaju usljed različitih inicirajućih događaja. Obično se u
analizi stabilnosti EES analiziraju očekivani poremećaji koji nastaju usljed kratkih
spojeva u mreži te ispada značajnijih prijenosnih vodova, transformatorskih stanica,
najveće proizvodne jedinice i najvećeg potrošačkog centra.
Neočekivani poremećaji predstavljaju malo vjerovatne kombinacije istovremenih
kvarova koje mogu značajno da naruše normalni radni režim EES.

Mehanizam razvoja poremećaja u sistemu je vrlo složen. Obično započinje nekim
očekivanim poremećajem manjeg intenziteta koji uzrokuje niz drugih očekivanih
poremećaja koji se sukcesivno javljaju u dužem vremenskom periodu i imaju
kumulativni efekat na rad sistema (kaskadno proširenje). Na tok proširenja
poremećaja utječu različiti strukturni faktori sistema.
Nakon početnog poremećaja u sistemu nastaje prijelazni proces koji definira stanje
EES pri prijelazu iz jednog u drugi radni režim. Karakteristike prijelaznog procesa
ovise o strukturnim svojstvima sistema i dinamičkim svojstvima elemenata sistema.
Tijekom prijelaznog procesa u elementima sistema se dešavaju pojave valnog,
elektromagnetnog, elektromehaničkog, termomehaničkog i hidromehaničkog
karaktera.
VALNI PROCESI
Vremenski okvir
odvijanja nekih od ELEKTROMAGNETNI
PROCESI
navedenih pojava
ELEKTROMEHANIČKI
prikazan je na slici. PROCESI
TERMOMEHANIČKI
PROCESI
10−7 10−6 10−5 10−4 10−3 10−2 10−1 1 10 102 103 104 105
Vrijeme (s)

Prijelazni procesi elektromagnetnog karaktera izazvani su naglim poremećajem
strukture sistema – najčešće usljed kratkog spoja a rijetko radi ispada značajnog
elementa sistema. Najčešće je uzrok inicirajućeg poremećaja proboj izolacijskog
sistema odnosno pogrešna manipulacija.
Posljedica ovakvog poremećaja je trenutno smanjenje prijenosnog kapaciteta linije u
kvaru na nulu. Prijelazni procesi koji nastaju su po svojoj prirodi električni (promjene
struje, napona, itd.), ali na promjene električnih veličina direktan utjecaj imaju
elektromagnetni prijelazni procesi u električnim strojevima tj. promjene glavnog
magnetnog toka u strojevima. Naročito je izražen utjecaj armaturnog namota stroja i
prigušnih namota na rotoru (prigušni kavez).
Trajanje prijelaznih procesa elektromagnetnog karaktera je od nekoliko perioda do
reda 5 s. Za analizu ovih pojava najinteresantniji je interval od prvih 10 perioda nakon
nastanka poremećaja, odnosno od 10 ms do 100 ms.
Struje u režimu kratkog spoja mogu dostići vrijednosti opasne za realne fizičke
komponente sistema i uzrokovati njihova termička i mehanička oštećenja, naročito
ako sistemi zaštite i automatike ne izoliraju pravovremeno sekciju u kvaru.
Tijekom elektromagnetnih prijelaznih procesa ne dolazi do promjene frekvencije
sistema, odnosno brzina vrtnje generatora smatra se konstantnom. Međutim, dolazi
do značajne promjene napona u sistemu koja izaziva promjenu tokova snaga i snaga
generatora.
Prijelazni procesi elektromehaničkog karaktera su uzrokovani trenutnom pojavom
debalansa mehaničkih i aktivnih električnih snaga rotacijskih strojeva.
Vremenski interval ovih procesa je od 0.1 s do 15 s. Na odvijanje ovih prijelaznih
procesa dominantan utjecaj imaju inercione konstante rotirajućih elemenata
(momenti tromosti), karakteristike uzbudnog namota generatora, djelovanje sistema
za automatsku regulaciju uzbude i brzine vrtnje generatora, dinamičke karakteristike
turbine i pogonjenih elektromotornih pogona.
Tijekom ovih prijelaznih procesa javlja se poseban oblik mehaničkih oscilacija –
ugaone oscilacije između sinhronih strojeva koji su međusobno povezani električki
(priključeni na isti sistem). Stabilnost ovih oscilacija naziva se ugaona stabilnost.
Javljaju se i oscilacije trenutne vrijednosti frekvencije u pojedinim tačkama sistema u
odnosu na srednju frekvenciju sistema. Značajno se mijenjaju naponi, struje i tokovi
aktivne i reaktivne snage.
Ako tijekom prijelaznog procesa ne dođe do smanjenja ugaonih oscilacija između
sinhronih strojeva, dolazi do ispada iz sinhronizma pojedinih strojeva i daljeg širenja
(propagacije) poremećaja. Ovakav sistem postaje ugaono nestabilan i obično se
dezintegrira tako što se formiraju ostrva.

Ako u EES u dužem vremenskom periodu postoji debalans aktivnih snaga potrošnje i
proizvodnje, dominantan postaje sekundarni efekat poremećaja – frekventni prijelazni
procesi, odnosno dominantno postaje pitanje frekventne stabilnosti (P-f interakcija).
Vremenski interval dinamičkih frekventnih procesa je od nekoliko minuta do sati. Ovi

procesi se nazivaju dinamički procesi dugog trajanja i na njihovo odvijanje
dominantan utjecaj imaju termomehanički i hidromehanički prijelazni procesi u
pojedinim elementima EES, odnosno inercione konstante rotirajućih strojeva,
dinamika proizvodnih agregata, samoregulirajuće karakteristike potrošača i termičke
granice opterećenja elemenata sistema.
Tijekom procesa dolazi do promjene srednje frekvencije sistema, napona, struja te

aktivne i reaktivne snage na pojedinim elementima sistema, što dovodi do djelovanja
zaštita i automatike. Dugotrajni frekventni dinamički procesi mogu rezultirati
podjelom sistema na ostrva ili kaskadnim proširenjem poremećaja i raspadom
sistema.
Ako u EES u dužem vremenskom periodu postoji debalans reaktivnih snaga
potrošnje i proizvodnje, dominantan postaje sekundarni efekat poremećaja –
naponski prijelazni procesi, odnosno dominantno postaje pitanje naponske
stabilnosti (Q-V interakcija). I ovi procesi pripadaju dinamičkim procesima dugog
trajanja.
Na njihovo odvijanje dominantan utjecaj imaju karakteristike uzbudnih sistema
generatora, regulacijskih transformatora, samoregulirajuće karakteristike potrošača
kao i prijenosni kapaciteti poveznih vodova između dva podsistema. Pojava
naponske nestabilnosti može dovesti do sloma (kolapsa) napona.
Prijelazni procesi valnog karaktera su najbrži i nastaju prilikom prostiranja
elektromagnetnih valova uzrokovanih atmosferskim pražnjenjima ili sklopnim
operacijama.
Vremenski interval ovih procesa je od nekoliko mikrosekundi do nekoliko
milisekundi. Gotovo isključivo se javljaju u prijenosnim mrežama.

Podjela stabilnosti i neki bitni pojmovi
Osnovni pokazatelji stacionarnog stanja EES su:
 sinhroni rad svih sinhronih strojeva (ugaona ravnoteža);
 konstantnost modula napona (naponska ravnoteža);
 konstantnost frekvencije sistema (frekventna ravnoteža).
Dakle, u stacionarnom stanju konstantni su globalni parametri stanja sistema (uglovi

rotora svih sinhronih strojeva u odnosu na sinhrono rotirajući referentnu os i
frekvencija sistema) te lokalni parametri stanja sistema (moduli napona u čvorištima).
U normalnom pogonskom stanju su zadovoljena ograničenja tipa jednadžbe
(jednakost snaga proizvodnje i potrošnje g(x, u) = 0) i nejednadžbe (granice
dozvoljenih vrijednosti napona, struja, itd. h(x, u) ≤ 0).
Pojava poremećaja u sistemu nastoji da naruši ugaonu, frekventnu i naponsku

ravnotežu u sistemu, odnosno narušavaju se data ograničenja. Odziv sistema na
poremećaj može biti stabilan ili nestabilan, što, prije svega, ovisi o karakteristikama
pogonskog stanja i strukturnim osobinama (konfiguraciji) sistema.
Stabilnost EES je jedinstven problem, ali je nepraktično sve pojave uzimati u obzir
kod njegove analize. Zato se pribjegava podjeli problema stabilnosti EES na različite
kategorije, što predstavlja svojevrsnu dekompoziciju problema.

Ta podjela se vrši na temelju više faktora, kao što su:
 osnovna varijabla stanja sistema koja se prati kod analize stabilnosti (ova
varijabla treba da odslikava fizičku prirodu prijelaznih pojava koje se analiziraju);
 intenzitet poremećaja, što direktno utječe na izbor metoda koje se koriste u
proračunima stabilnosti;
 uređaji, procesi i vremenski intervali koji se moraju razmatrati u analizi
stabilnosti.
Osnovna podjela stabilnosti, s aspekta osnovne varijable sistema (fizičke

promjenljive) koja se prati, je na:
 ugaonu stabilnost;
 naponsku stabilnost;
 frekventnu stabilnost.
Problemi stabilnosti EES se, s aspekta intenziteta poremećaja koji se razmatraju pri
analizi, radi olakšanja proračuna dijele u dvije osnovne kategorije:
 proračuni stabilnosti pri malim poremećajima;
 proračuni stabilnosti pri velikim poremećajima.
Prema vremenskom intervalu koji se promatra u analizi stabilnosti, postoje:

 kratkotrajna stabilnost;
 dugotrajna stabilnost.
Stabilnost EES
Ugaona Frekventna Naponska

stabilnost stabilnost stabilnost
Ugaona Naponska Naponska

Tranzijentna
stabilnost na stabilnost na stabilnost na
ugaona
male velike male
stabilnost
poremećaje poremećaje poremećaje
Kratkotrajna Kratkotrajna Dugotrajna Kratkotrajna Dugotrajna
Podjela stabilnosti EES

U analizama stabilnosti EES bitni su pojmovi:
 maksimalni prijenosni kapacitet;
 rezerva stabilnosti.
Maksimalni prijenosni kapacitet je maksimalna snaga koja se može stabilno prenijeti

kroz neki element EES (prijenosni vod, transformator).
Rezerva stabilnosti je odnos između maksimalnog prijenosnog kapaciteta i aktuelne
vrijednosti snage koja se prenosi preko nekog elementa EES.

Ugaona stabilnost
Rad EES ovisi o sinhronim generatorima, tako da je za stabilan rad sistema
neophodno da svi generatori priključeni u sistem ostanu u sinhronizmu. Zato se,
tradicionalno, problem stabilnosti odnosi na održanje sinhronog pogona
(sinhronizma) generatora nakon nastanka poremećaja za dato početno pogonsko
stanje.
Ovaj problem se u literaturi naziva problem ugaone stabilnosti jer na ovaj aspekt
stabilnosti najviše utječu dinamika ugla rotora generatora te direktna veza između
aktivne snage generatora i ugla rotora (ugla opterećenja).
Dakle, ugaona stabilnost je sposobnost interkonektiranog sistema da, za dato

početno pogonsko stanje, održi sinhrone strojeve u sinhronom pogonu nakon
nastanka malih ili velikih poremećaja.
Rješavanje problema ugaone stabilnosti zahtijeva studiju elektromehaničkih

oscilacija sistema, odnosno zahtijeva se da se utvrdi kako se mijenjaju snage na
priključcima sinhronih strojeva kad se uglovi rotora mijenjaju.
Problem ugaone stabilnosti EES posebno je izražen kod prijenosa velikih snaga na
velika rastojanja, što je karakteristično za interkonektivne sisteme kod kojih su dva ili
više dijelova međusobno povezani preko dugih prijenosnih linija.

Ugaona stabilnost – sinhroni strojevi
Podjela i konstrukcija. Sinhroni strojevi pretvaraju mehaničku energiju u električnu
(generator) ili obrnuto (motor), radeći tako da se rotor i okretno polje statora u
stacionarnom stanju vrte istim brzinama (sinhrona brzina).
Sinhroni strojevi se najčešće koriste kao trofazni generatori za proizvodnju električne

energije.
Sinhroni motori se koriste za pogon radnih strojeva kojima treba konstantna brzina
vrtnje.
Prema vrsti vanjskih pogonskih strojeva koji osiguravaju mehaničku snagu za vrtnju
rotora, sinhroni generatori se dijele na:
 turbogeneratore - pogon s parnim ili plinskim turbinama;
 hidrogeneratore - pogon vodenim turbinama;
 dizelske generatore - pogon s naftnim (dizelskim) motorima.
Sinhroni strojevi se prema brzini vrtnje dijele na (za frekvenciju 50 Hz):

 brzohodni strojevi (750, 1000, 1500 ili 3000 o/min, tj. 8, 6, 4 ili 2 pola);
 strojevi srednje brzine (300 do 600 o/min, 20 do 10 polova);
 sporohodni strojevi (manje od 300 o/min, više od 20 polova).

Dizel generator Sinhroni motor
Rotor
hidrogeneratora
Stator turbogeneratora
Rotor turbogeneratora

Stator sinhronog stroja sastavljen je od paketa željeznih limova s utorima usječenim
po cijelom obodu statora u koje se ulaže statorski (armaturni) namot. U njemu se
inducira napon i kroz njega teku struje opterećenja.
Na rotoru je postavljen uzbudni namot koji se priključuje na izvor istosmjernog
napona i kroz njega teče istosmjerna struja pri čemu se stvara magnetni tok u stroju.
Uzbudni namot je smješten u utore na rotoru kod turbogeneratora, odnosno namotan
oko istaknutih polova rotora kod hidrogeneratora.
Prigušni namot (kavez rotora) se ugrađuje u sinhrone strojeve s ciljem prigušenja
njihanja sinhronog stroja, prigušenja inverznog okretnog polja i omogućavanja
asinhronog zaleta
sinhronog motora.
Ugrađuje se u polne
nastavke istaknutih
polova na rotoru ili
pri vrhu rotorskih utora.
prigušni
namot

Princip rada i ugao rotora. Magnetno polje stvoreno protjecanjem istosmjerne
uzbudne struje u rotorskom namotu dovodi se u vrtnju mehaničkom rotacijom rotora
pomoću vanjskog pogonskog stroja (turbine).
Rotirajuće magnetno polje uzbudnog namota inducira, prema zakonu

elektromagnetne indukcije, u trofaznom namotu statora izmjenične napone.
Frekvencija induciranih napona ovisi o sinhronoj brzini vrtnje rotora ns i broju pari
polova stroja p (f = p⋅ns/60). Struje koje teku kroz namot statora kada je priključeno
opterećenje također imaju istu frekvenciju.
Fizički razmještaj namota na statoru je takav da struje koje teku statorskim

(armaturnim) namotom stvaraju okretno magnetno polje koje u stacionarnom stanju
ima jednaku brzinu kao i polje rotora, tj. kao i sam rotor (sinhrona brzina).
Između polja rotora i statora postoji međusobno djelovanje i kao rezultat njihove
tendencije da se poravnaju, nastaje elektromagnetni moment.
Elekromagnetni moment generatora se suprotstavlja kretanju rotora, tako da je za

održanje kretanja (rotacije) rotora neophodno stalno djelovanje vanjskog mehaničkog
momenta pogonskog stroja (turbine).

Mmeh (Pmeh) Generator
Osovina
ωs
Me (Pe)
Turbina
U stacionarnom režimu rada se elektromagnetni moment, odnosno izlazna snaga

generatora, mijenja samo onda kada se mijenja mehanički moment Mmeh pogonskog
stroja koji ga pokreće.
Naprimjer, ako je generator bio u praznom hodu i dođe do povećanja mehaničkog

momenta, u početnom trenutku je elektromagnetni moment jednak nuli, zbog čega se
brzina vrtnje generatora na trenutak poveća. U ovom slučaju raste i brzina vrtnje
okretnog polja uzbude, pa inducirani napon prednjači naponu mreže na koju je
generator priključen.
Između napona mreže i induciranog napona generatora se javlja pad napona. Kroz
statorski namot proteče struja koja zaostaje za približno 90° u odnosu na pad napona.
Magnetno polje stvoreno protjecanjem armaturne struje zajedno s uzbudnim
magnetnim poljem stvara rezultantni magnetni tok u stroju koji odgovara naponu
mreže.

Armaturna struja je praktički u fazi s naponom generatora (dakle, praktički ima samo
aktivnu komponentu), odnosno stroj predaje mreži aktivnu snagu pri čemu razvija
kočni elektromagnetni moment u odnosu na mehanički moment turbine. Snaga koja
se predaje u mrežu ovisi o uglu između magnetnih polja rotora i statora. Ovaj ugao
naziva se ugao opterećenja.
Dakle, u stacionarnom pogonskom stanju, polje rotora i okretno polje statora imaju
istu brzinu vrtnje, ali postoji ugao među njima koji je čvrsto vezan s opterećenjem
odnosno izlaznom snagom generatora.

Elektromehaničke oscilacije (njihanje rotora). Sinhroni stroj priključen na krutu mrežu
ima svojstva titrajnog sistema u kojem energija oscilira između dva ‘’skladišta’’
različitih vrsta energije. Skladište električne energije je kruta mreža, a skladište
mehaničke energije je rotor agregata.
U stacionarnom radnom stanju kod svakog generatora postoji ravnoteža između

mehaničkog momenta na osovini i elektromagnetnog momenta kojeg razvija
generator M0, brzina vrtnje agregata je konstantna, generator predaje aktivnu snagu
mreži P0 i radi s uglom opterećenja δ0.
Ako se dogodi neki poremećaj u sistemu koji bi tu ravnotežu poremetio (naprimjer,

povećanje ili smanjenje pogonskog mehaničkog momenta), rezultat će biti ubrzanje ili
usporenje rotora stroja po zakonima kretanja rotirajućeg tijela:
dω Me
J meh = Mmeh − Me
dt
J – moment tromosti (inercije);

ωmeh – mehanička ugaona brzina vrtnje rotora; M2
M1
t – vrijeme; M0
Mmeh – mehanički moment pogonskog stroja;
Me – elektromagnetni moment generatora. δ
δ0 δ1 δ2 90°

Ako u jednom trenutku nastupi promjena mehaničkog momenta na M1, rotor zbog
tromosti ne može trenutno promjeniti ugao opterećenja sa δ0 na δ1 nego u prvom
trenutku ugao ostaje nepromijenjen (δ0). Usljed razlike M1 – M0 dolazi do ubrzavanja
rotora. Zbog tog ubrzavanja rotor će postepeno dostići ugao δ1, ali je tada njegova
brzina veća od sinhrone. Zbog toga se ugao opterećenja i dalje povećava. Međutim, u
tom području je elektromagnetni moment generatora veći od mehaničkog momenta i
dolazi do smanjenja brzine vrtnje. Kod nekog ugla δ2 rotor će ponovo dostići
sinhronu brzinu vrtnje. Ali i tada postoji višak kočnog (negativnog) momenta M2 – M1
koji će dalje usporavati rotor, pa njegova brzina postaje manja od sinhrone. Ugao
opterećenja se smanjuje i u jednom trenutku opet ima vrijednost δ1 ali je tada brzina
manja od sinhrone i ugao rotora se dalje smanjuje do vrijednosti δ0. Tako se rotor
njiše oko novog stacionarnog stanja (δ1, M1). Ovo njihanje naziva se
elektromehaničkim oscilacijama sinhronog stroja.
δ n
Me
δ2
δ1
δ0
M2
M1
M0 ns+∆n
δ ns
Vrijeme
δ0 δ1 δ2 90° ns−∆n

Momenat koji se javlja kod oscilacija i ovisi o promjeni ugla opterećenja naziva se
sinhronizirajući moment.
Pri elektromehaničkim oscilacijama rotora sinhronog stroja u prigušnom namotu

(kavezu) se induciraju naponi jer brzina vrtnje rotora odstupa od sinhrone. Usljed
induciranog napona kroz prigušni namot teku struje koje stvaraju moment koji se
protivi njihanju. Taj moment se naziva prigušnim momentom i pri malim
odstupanjima od sinhrone brzine vrtnje proporcionalan je razlici te brzine i stvarne
brzine vrtnje rotora.

Ugaona stabilnost
Njihanje jednog generatora ima utjecaj i na druge generatore u sistemu. Ako rotor
jednog generatora privremeno ima brzinu vrtnje veću od ostalih, tada će ugaoni
položaji rotora ostalih generatora zaostajati u odnosu na njega. U ovom slučaju
dolazi do transfera dijela snage opterećenja sa sporijih generatora na onaj koji se vrti
brže (brži generator ima veći ugao opterećenja pa, u skladu s karakteristikom snaga-
ugao rotora, predaje u mrežu veću aktivnu snagu).
Dakle, u ovom slučaju djelovanje sinhronizirajuće snage (momenta) je takvo da se
nastoji eliminirati razlika brzina vrtnje (odnosno razlika uglova rotora) tako što se
povećava brzina vrtnje sporijih generatora (koji se rasterete) i snižava brzina vrtnje
bržeg generatora (koji se dodatno optereti).
Međutim, karakteristika snaga-ugao rotora kod svih sinhronih generatora je takvog
oblika da, nakon što se dostigne određena vrijednost ugla rotora, s njegovim daljim
povećanjem generirana snaga ne raste nego se smanjuje. Dakle, iznad određene
granice povećanje ugaone razlike između bržeg i sporijih generatora rezultira
smanjenjem transfera snage (brži generator proizvodi sve manju snagu i dalje
ubrzava) što dovodi do daljeg povećanja ugaone razlike koja na koncu vodi ka
nestabilnosti.
Naravno, moguća je i situacija da dolazi do usporavanja jednog generatora ili da
grupa generatora promijeni brzinu vrtnje.

Ugaona stabilnost
Dakle, sinhroni strojevi povezani u jedan EES održavaju se u sinhronizmu pomoću
sinhronizacijskih snaga (sila), koje se javljaju kad god se prethodno pojave sile koje
pokušavaju da ubrzaju ili uspore jedan ili više strojeva u sistemu.
Za bilo koju situaciju, ugaona stabilnost sistema ovisi o tome da li razlike ugaonih
pozicija rotora rezultiraju odgovarajućim uravnotežavajućim silama, odnosno ugaona
stabilnost ovisi o sposobnosti održavanja/povratka ravnoteže između
elektromagnetnog i mehaničkog momenta svakog sinhronog stroja.
Kada sinhroni stroj gubi sinhronizam s preostalim generatorima u sistemu, brzina
vrtnje rotora je veća ili manja od one koja je potrebna da se generira napon s
frekvencijom sistema. Između okretnog polja statora (čija brzina vrtnje odgovara
frekvenciji sistema) i polja rotora postoji klizanje koje dovodi do velikih oscilacija
izlazne snage, struje i napona generatora. U ovom slučaju sistemi zaštite trebaju
izolirati nestabilni generator od sistema.
Gubitak sinhronizma može se desiti između jednog stroja i ostatka sistema ili između
grupa strojeva. Ako dođe do gubitka sinhronizma između grupa strojeva, može se
očuvati sinhronizam unutar grupa nakon što djelovanjem uređaja zaštite i automatike
one budu međusobno razdvojene. Razdvojeni dijelovi se stabiliziraju i
resinhroniziraju da bi sistem nastavio normalno da obavlja svoju funkciju.

Ugaona stabilnost
Za održanje sinhronizma pri poremaćajima je, pored sinhronizacijskih momenata
(snaga), bitno i djelovanje prigušnih namota sinhronih strojeva koji uvijek djeluju
tako da stroj nastoje vratiti u sinhronizam. Dakle, kao posljedica djelovanja
poremećaja dolazi do promjene elektromagnetnog momenta stroja ∆Me koja se može
podijeliti na dvije komponente:
ΔMe = MS Δδ + MD Δω
MSΔδ predstavlja komponentu momenta vezanu za poremećaj ugla rotora Δδ. U

literaturi se često naziva sinhronizacijska komponenta momenta (ΔMS), dok MS
predstavlja koeficijent sinhronizacijskog momenta.
MDΔω predstavlja komponentu momenta vezanu za devijaciju brzine vrtnje Δω i
naziva se prigušna komponenta momenta (ΔMD), dok MD predstavlja koeficijent
prigušenja.
Stabilnost sistema ovisi o postojanju obje komponente momenta kod svakog

sinhronog stroja. Nedovoljna sinhronizacijska komponenta momenta dovodi do
nestabilnosti kroz aperiodska povećanja (otklone) rotorskog ugla. Nedostatak
prigušne komponente momenta rezultira oscilatornom nestabilnošću.

Ugaona stabilnost
U ispitivanjima ugaone stabilnosti karakteristične su dvije grupe pojava vezane za
stabilnost (u ovisnosti o intenzitetu poremećaja i o složenosti modela razmatranog
EES), te se u skladu s tim izdvajaju dvije različite vrste stabilnosti:
 ugaona stabilnost na male poremećaje;
 tranzijentna ugaona stabilnost.
Kao što je pokazano na dijagramu stabilnosti (slajd 20), prema vremenskom intervalu
koji se razmatra u analizi, obje navedene vrste ugaone stabilnosti spadaju u
kategoriju kratkotrajne stabilnosti.

Ugaona stabilnost na male poremećaje
Ugaona stabilnost na male poremećaje (small-disturbance (or small-signal) rotor
angle stability) je sposobnost EES da održi sinhronizam kad je sistem izložen
djelovanju malih i sporih poremećaja. Takvi poremećaji se dešavaju kontinualno u
sistemu i uzroci su im male varijacije u potrošnji ili u proizvodnji.
Dakle, u ovim problemima ispituje se stabilnost nekog ustaljenog pogonskog stanja,

uz uvažavanje sporih promjena opterećenja što se dešavaju kontinuirano tokom rada
EES, pri čemu se u obzir ne uzima utjecaj tromosti zamašnih masa agregata i
tromosti magnetnih polja. U ovom slučaju promjena pogonskog stanja teži k nuli:
ΔPs
→0
Δt
Ps – funkcija pogonskog stanja;
t – vrijeme.
U literaturi se često susreće još jedan termin vezan za ugaonu stabilnost na male
poremećaje: dinamička stabilnost. Ovaj pojam se u sjevernoameričkoj literaturi
koristio da se označi ugaonu stabilnost pri malim poremećajima, uz uvažavanje
uređaja za automatsku regulaciju. Dakle, ovaj termin se koristio da opiše male
dugotrajne poremećaje, pri kojima je vrlo važan efekat sistema automatske regulacije
(naročito regulacije uzbude generatora).

S druge strane, u evropskoj literaturi pojam dinamičke stabilnosti se koristio da
označi stabilnost pri velikim poremećajima. (U američkoj literaturi se stabilnost pri
velikim poremećajima označava pojmom tranzijentna (prijelazna) stabilnost. To je
usvojeno i na ovom kursu).
Cigré i IEEE su preporučili da se termin ’’dinamička stabilnost’’ ne koristi jer unosi

konfuziju i dovodi do nesporazuma.
Danas se u literaturi koriste precizniji termini da bi se definirala klasa problema

stabilnosti koja se razmatra:
 ugaona stabilnost pri malim poremećajima bez uvažavanja regulacijskih sistema
(small-disturbance rotor angle stability of the unregulated system);
 ugaona stabilnost pri malim poremećajima uz uvažavanje efekata regulacijskih
sistema (small-disturbance rotor angle stability of the regulated system).

Proračun stabilnosti svih dinamičkih sistema pri malim poremećajima se provodi uz
korištenje linearnih (lineariziranih) modela i metoda analize linearnih sistema.
Mali poremećaji u sistemu (isto kao i veliki poremećaji) izazivaju promjene brzine
vrtnje sinhronih strojeva s odgovarajućim promjenama uglova rotora između strojeva
koje dalje dovode do promjena opterećenja generatora odnosno osciliranja snaga u
vodovima prijenosne mreže.
Međutim, razlika u odnosu na velike poremećaje je u tome što se u slučaju malih

poremećaja dovoljno tačni odzivi sistema na istraživani poremećaj mogu dobiti i
korištenjem lineariziranih nelinearnih diferencijalnih jednadžbi. Pri tome nije nužno
tražiti ni rješenje sistema linearnih diferencijalnih jednadžbi u vremenskoj domeni da
bi se provjerila stabilnost EES (zaključci o stabilnosti sistema se ne donose na
temelju vremenske ovisnosti nekih od promjenjivih parametara pogonskog stanja
(naprimjer, ugla rotora)). U ovom slučaju odgovor glede pitanja stabilnosti mogu dati
i neki kriteriji do kojih se ne dolazi rješavanjem sistema diferencijalnih jednadžbi.
U slučaju malih poremećaja se mogućnost pojave nestabilnosti može utvrditi pomoću

karakteristike snaga-ugao rotora, a kriterij za stabilnost je pomak između uglova
rotora susjednih sinhronih strojeva.

Generalno, odziv sistema na male poremećaje ovisi o mnogo faktora kao što su
stacionarna radna tačka u kojoj je poremećaj djelovao, karakteristike sistema i način
regulacije uzbudne struje sinhronog generatora. Ipak, stabilnost sistema pri malim
poremećajima prije svega ovisi o početnom pogonskom stanju sistema.
Kao što je već rečeno, njihanje rotora sinhronih strojeva koje nastaje usljed malih
poremećaja (debalans snaga proizvodnje i potrošnje), za posljedicu ima pojavu
oscilacija snaga u vodovima prijenosne mreže. U velikoj većini slučajeva mali
poremećaji nemaju štetne posljedice po stabilnost jer se oscilacije što ih izazivaju
mali poremećaji u EES vrlo naglo prigušuju.
Δδ Δω
Stabilan slučaj:
• Pozitivan MS ΔMe
• Pozitivan MD ΔMD
t Δδ
ΔMS
Stabilan odziv na male poremećaje
Vremenski period promatranja ugaone stabilnosti na male poremećaje je između 10 s

i 20 s nakon nastanka poremećaja.

Generalno, nestabilnost koja može da nastane pri malim poremećajima može biti
ispoljena na dva načina:
 Konstantno povećanje ugla rotora uzrokovano nedovoljnom sinhronizacijskom
komponentom momenta.
Naprimjer, u slučaju radijalne veze na krutu mrežu sinhronog generatora koji
nema automatsku regulaciju uzbude (dakle, napon uzbude je konstantan), uzrok
nestabilnosti je nedovoljna sinhronizacijska komponenta momenta, što za
posljedicu ima nestabilnost neoscilatornog (aperiodskog) tipa odnosno
aperiodsko povećanje ugla rotora.
Ova vrsta nestabilnosti pri malim poremećajima je vrlo rijetka jer su danas
generatori uglavnom opremljeni brzim automatskim regulatorima uzbude. Ipak,
može se javiti kod generatora koji moraju da rade s konstantnom uzbudom zato
što je struja uzbude već podešena na maksimalno dozvoljenu vrijednost.
Δδ Δω
Aperiodično
nestabilan slučaj: ΔMe
• Negativan MS ΔMD
• Pozitivan MD
t Δδ
ΔMS
Aperiodski nestabilan odziv na male poremećaje – nedovoljan sinhronizacijski moment
 Oscilacije ugla rotora sa sve većim amplitudama (narastajuće oscilacije) koje su
posljedica nedovoljne prigušne komponente momenta.
Naprimjer, djelovanje brzog sistema automatske regulacije uzbudnog napona
generatora doprinosi povećanju sinhronizacijskog momenta, ali istovremeno
smanjuje prigušni moment. U ovom slučaju može se javiti nestabilnost pri
malom poremećaju zbog nedovoljno velikog prigušnog momenta, koja se
ispoljava kroz oscilacije s narastajućom amplitudom.
U današnjim EES se nestabilnost pri malim poremećajima najčešće javlja upravo
radi nedovoljnog prigušnog momenta, odnosno javljaju se oscilacije ugla rotora.
Uglavnom se radi o oscilacijama niskih frekvencija (obično do 2 Hz).
Δω
Δδ
Oscilatorno ΔMS
nestabilan slučaj: Δδ
• Pozitivan MS
• Negativan MD
ΔMD
t ΔMe
Oscilatorni nestabilan odziv na male poremećaje – nedovoljan prigušni moment

Problemi ugaone stabilnosti na male poremećaje mogu biti lokalni ili globalni.
Lokalni problemi odnose se na mali dio EES i obično se javljaju u vidu oscilacija ugla
rotora generatora u jednoj elektrani u odnosu na ostatak sistema. Ovakve oscilacije
nazivaju se lokalne oscilacije elektrane. Stabilnost (prigušenje) ovih oscilacija ovisi o
snazi prijenosnog sistema sa strane elektrane, djelovanju sistema uzbude generatora
i izlaznoj snazi elektrane.
Globalni problemi uzrokovani su interakcijom velikih grupa generatora i imaju znatno

veći efekat na EES u odnosu na lokalne. Najčešće sa javljaju u vidu oscilacija između
velikih grupa generatora u različitim dijelovima jednog EES. Njihove karakteristike su
vrlo složene, a na stabilnost ovih oscilacija posebno utječu karakteristike potrošača.

Rad generatora na krutu mrežu, u pogledu stabilnosti, ne smije se zamijeniti s radom
generatora na vlastitu mrežu (otočni pogon). Ovaj režim rada karakterističan je za
dizel generatore. Opterećenje generatora u tom slučaju određeno je snagom
potrošača u mreži koju napaja.
Pogonski stroj ima automatsku regulaciju brzine vrtnje, kako bi je održavao

konstantnom. Mogućnosti ispada iz sinkronizma nema kada radi samo jedan
generator, dakle, kada nema paralelnog pogona.
Povećanjem opterećenja u mreži sve se više generator opterećuje, čime dolazi do

preopterećenja generatora i opadanja napona ako je mogućnost regulacije uzbude
iskorištena. Obično pogonski stroj ne može izdržati preopterećenje, pa dolazi do
smanjenja brzine vrtnje i pada frekvencije u mreži odnosno do prorade jedne od
zaštita generatora.
U radu na vlastitu mrežu dolazi do prisilnih oscilacija, najčešće usljed impulsnog

karaktera momenta pogonskog stroja (dizel motor).

Tranzijentna ugaona stabilnost
Tranzijentna (prijelazna) ugaona stabilnost (transient stability) je sposobnost EES da
održi sinhronizam kad je sistem izložen velikim poremećajima, kao što je, naprimjer,
kratki spoj na prijenosnoj liniji.
Prijelazna stabilnost odnosi se na ispitivanje ponašanja sistema u kratkotrajnom

razdoblju od nastanka poremećaja. Dakle, analizira se ponašanje sistema u početku
elektromehaničke prijelazne pojave izazvane velikim poremećajem koji dovodi do
naglih i velikih promjena pogonskog stanja, odnosno do nagle i velike preraspodjele
tokova snaga u prijenosnoj mreži.
U ovom slučaju dolazi do brze promjene opterećenja sinkronih strojeva, u vidu

udaraca. Najopasniji veliki poremećaji su kratki spojevi te nepredviđena isklapanja i
ispadi značajnijih elemenata sistema.
Naprimjer, pri trofaznom kratkom spoju na krajevima generatora sva aktivna snaga
koju generator predaje u sistem praktično postaje jednaka nuli. To za posljedicu ima
veliki debalans snage jer mehanička snaga ostaje praktično konstantna neposredno
nakon poremećaja. U konačnici može doći čak do prestanka opskrbe električnom
energijom pojedinih dijelova EES.

S obzirom na brzu promjenu opterećenja, promjena stanja sistema teži ka
beskonačnosti:
ΔPs
→∞
Δt
Ps – funkcija pogonskog stanja;
t – vrijeme.
Posljednja relacija se praktično može ostvariti samo ako se konačno velika promjena
stanja događa u veoma kratkom vremenu čije trajanje teži k nuli.
Brze promjene opterećenja izazivaju njihanje agregata (njišu se rotori generatora

zajedno s mehanički vezanim masama). Promjene rotorskih uglova sinhronih strojeva
su vrlo velike, pri čemu treba uzeti u obzir i činjenicu da se rotori pojedinih
generatora u sistemu njišu različito. Javljaju se velike ugaone razlike između rotora
generatora kojima doprinosi i izrazita nelinearnost krive snaga-ugao rotora.
Tranzijentna stabilnost ovisi prije svega o početnom pogonskom stanju sistema te

vrsti, veličini i trajanju poremećaja. Nestabilnost se najčešće ispoljava u vidu
aperiodskog povećanja uglova rotora između sinhronih strojeva.

U EES koji je tranzijentno ugaono stabilan se uglovi rotora strojeva nakon
poremećaja stabiliziraju na nekoj konačnoj vrijednosti iz dozvoljenog opsega
promjene, zauzimajući novo ravnotežno stanje nakon prigušenih oscilacija. U
slučajevima kad je sistem tranzijentno stabilan nova stacionarna radna tačka po
pravilu se osjetno razlikuje od radne tačke prije poremećaja.
Prilikom razmatranja problema tranzijentne stabilnosti uzima se u obzir utjecaj

tromosti zamašnih masa agregata i tromosti magnetnih polja, tj. pretpostavlja se da
se ugao rotora ne može trenutno promijeniti i da se magnetno polje u stroju
(inducirani napon) također ne može promijeniti.
EES čini određeni broj međusobno povezanih elektromehaničkih elemenata. S

obzirom na veliki broj elemenata koji utječu na odziv sistema pri velikim
poremećajima i na promjene koje se pri tome dešavaju u sistemu, rješavanje
problema tranzijentne stabilnosti je vrlo složen zadatak.
Ponašanje elemenata EES u pogonu se može opisati određenim diferencijalnim

jednadžbama Proračun stabilnosti pri velikim poremećajima zahtijeva korištenje
nelinearnih diferencijalnih jednadžbi i odgovarajućih metoda za rješavanje jer se
inherentne nelinearnosti u modelu EES ne mogu zanemariti. Linearizacija problema
se ne provodi jer uzrokuje greške koje mogu utjecati na zaključke glede stabilnosti.

Istraživanje tranzijentne stabilnosti obavlja se korištenjem kriterija jednakih površina
ili numeričkim rješavanjem diferencijalnih jednadžbi njihanja korištenjem iteracijskih
metoda.
Analize tranzijentne stabilnosti provode se u fazi planiranja ali i tijekom eksploatacije

EES. Daju podatke potrebne za izbor tipa i podešenja sistema zaštite i automatike,
kritičnog vremena isključenja prekidača, itd.
Sistem bi trebalo tako projektirati i eksploatirati da bude stabilan za odabrani,

karakterističan skup velikih poremećaja koji imaju veliku vjerovatnoću pojave. U te
velike poremećaje obično se ubrajaju kratki spojevi različitih tipova: jednofazni,
dvofazni i trofazni kratki spoj. Za ove vrste velikih poremećaja se i najčešće izvode
proračuni tranzijentne stabilnosti.
Obično se pretpostavlja da se kratki spojevi dešavaju na prijenosnim vodovima,

mada se ponekad uključuju i kvarovi na transformatorima i sabirnicama.
Pretpostavlja se da se kvarovi isključuju otvaranjem odgovarajućih prekidača da bi
se izolirao element u kvaru. U nekim slučajevima pretpostavlja se i postojanje brzog
automatskog ponovnog uklopa (APU).

Na slici su prikazane promjene rotorskog ugla sinhronog stroja za dva slučaja
tranzijentne nestabilnosti (slučajevi 2 i 3) i jedan slučaj tranzijentne stabilnosti (slučaj
1).
U stabilnom slučaju (1) ugao rotora raste do maksimuma i zatim se smanjuje i oscilira
smanjujući amplitudu osciliranja dok ne dostigne stacionarno stanje.
U slučaju nestabilnosti (2) ugao rotora Slučaj 2

nastavlja da se postupno povećava dok
se ne izgubi sinhronizam. Ovaj vid
nestabilnosti se u literaturi na
Slučaj 3
ugao δ
δ
engleskom jeziku naziva ’’first-swing
Rotorski ugao
instability’’ zato što se o nestabilnosti
odziva ’’odluči’’ u prvom njihaju rotora
Rotorski
Slučaj 1
stroja. Ova nestabilnost uzrokovana je
nedovoljnom sinhronizacijskom
komponentom momenta. Kao što je već
rečeno, ovo je najčešći oblik tranzijentne
nestabilnosti. Vrijeme (s)
0,0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0

Promjena ugla rotora pri velikom poremećaju
U slučaju nestabilnosti (3) sistem je
stabilan u prvoj oscilaciji, ali postaje
nestabilan kao posljedica porasta Slučaj 2
amplitude oscilacija.
Ovaj oblik nestabilnosti najčešći je kad je
Slučaj 3
Rotorski ugao δ
δ
posthavarijsko stacionarno stanje samo po
sebi nestabilno na male poremećaje, a ne
Rotorski
mora biti rezultat tranzijentne
Slučaj 1
nestabilnosti. Dakle, u ovom slučaju
nestabilnost se javlja u dijelu sistema koji
ostaje nakon isključenja dijela u kvaru.
Također, u velikim sistemima tranzijentna Vrijeme (s)
nestabilnost se ne mora očitavati kao first-
swing instability već može biti rezultat 0,0 0,5 1,0 1,5 2,0 2,5 3,0
superpozicije nekoliko modova oscilacija, Promjena ugla rotora pri velikom poremećaju
uzrokujući velike otklone uglova rotora tek
nakon prve oscilacije.
U ispitivanjima tranzijentne ugaone stabilnosti dužina vremena ispitivanja je tipično
od 3 s do 5 s nakon nastanka poremećaja, mada se proračun može produžiti i na 10 s
do 20 s u slučaju sistema u kojima dominiraju oscilacije između grupa generatora.
Naponska stabilnost
Kao što je već naglašeno, nestabilnost EES ne mora uvijek biti povezana s ispadom
iz sinhronog pogona, odnosno nestabilnost se može javiti i bez gubitka sinhronizma.
Naponska stabilnost se definira kao sposobnost sistema da, za dato početno

pogonsko stanje, održi prihvatljive vrijednosti napona svih čvorišta u sistemu nakon
djelovanja poremećaja. Problem naponske stabilnosti čvrsto je vezan za sposobnost
sistema da odgovori na zahtjeve za reaktivnom (jalovom) snagom. Zato se u literaturi
za ovaj problem koristi i naziv naponsko-reaktivna stabilnost.
Naponska stabilnost ovisi o sposobnosti sistema da održi/ponovno uspostavi balans

između snaga proizvodnje i potrošnje. Nestabilnost može biti ispoljena u formi
progresivnog sniženja ili povišenja napona u pojedinim čvorištima. Naponska
nestabilnost može rezultirati isključenjem dijela potrošača ili nekih prijenosnih linija
usljed djelovanja zaštita i kaskadnim ispadima. Posljedica naponske nestabilnosti
može biti i gubitak sinhronizma nekih generatora kod kojih se dostigne maksimalna
vrijednost struje uzbude.
Naponska nestabilnost je u osnovi lokalni problem, ali može inicirati niz događaja
koji dovode do progresivnog i nekontroliranog sniženja napona u znatnom dijelu
sistema pri čemu je napon ispod prihvatljivih graničnih vrijednosti. Ova pojava se
naziva naponski slom ili kolaps napona.

Naponska stabilnost
Naponi u svim čvorovima sistema u stacionarnom stanju nakon poremećaja vrlo
često nemaju istu vrijednost kao prije poremećaja, ali trebaju imati za eksploataciju
prihvatljive vrijednosti. Zato se definira opseg prihvatljivih vrijednosti napona. Ako
naponi u svim čvorovima sistema, nakon poremećaja zadrže svoje vrijednosti unutar
definiranog opsega, za sistem se kaže da je konačno stabilan.
Glavni faktor koji uzrokuje naponsku nestabilnost je nemogućnost EES da zadovolji

potrebe potrošača za reaktivnom snagom zbog ograničenja u proizvodnji i/ili
prijenosu reaktivne snage.
Naprimjer, usljed nekog poremećaja (ispad proizvodne jedinice smještene blizu

velikog potrošačkog centra ili vrlo opterećene prijenosne linije) dolazi do povećanja
opterećenja dalekovoda koji napajaju to područje. Povećanje struja prijenosnih
vodova uzrokuje povećane gubitke reaktivne snage na induktivnim reaktancijama
vodova i sniženje napona (usljed povećanih padova napona). Pri nižem naponu
smanjuje se i proizvodnja reaktivne snage na vodovima uslijed otočnih kapaciteta,
što dodatno pogoršava naponske prilike. Ako rezerva reaktivne snage u ovom dijelu
sistema nije dovoljna, povećana potrošnja reaktivne snage uzrokuje rast prijenosa
reaktivne snage iz udaljenijih proizvodnih jedinica. Situacija se dodatno pogoršava
kada neki od generatora dostignu maksimalno dozvoljene vrijednosti struje uzbude i
struje armature.

Naponska stabilnost
Najčešća manifestacija naponske nestabilnosti je sniženje napona čvorišta.
Međutim, postoje slučajevi kada je naponska nestabilnost uzrokovana prenaponima.

Ova situacija se javlja kada prijenosna mreža nije opterećena i ponaša se kao
kapacitivno opterećenje, odnosno kada usljed ograničenja minimalno dozvoljene
struje uzbude generatori i/ili sinhroni kompenzatori ne mogu preuzeti višak reaktivne
snage. Automatska promjena prijenosnog omjera transformatora u ovom slučaju
uzrokuje dugotrajnu naponsku nestabilnost.
Problemi naponske stabilnosti mogu se javiti i u HVDC pretvaračkim stanicama. S

obzirom da strategije upravljanja pretvaračima direktno određuju aktivnu i reaktivnu
snagu na AC/DC priključcima, njihov utjecaj na mogućnost pojave naponske
nestabilnosti je vrlo velik. Ako je opterećenje AC prijenosne linije veće od
maksimalnog prijenosnog kapaciteta, dolazi do naponske nestabilnosti. Vremenski
interval za analizu ovih pojava iznosi do 1 s. Naponska nestabilnost može biti
uzrokavana i promjenom prijenosnog odnosa pretvaračkog transformatora, ali se ova
pojava dešava znatno sporije.

Naponska stabilnost
Jedan od uzroka naponske nestabilnosti može biti pojava prenapona usljed
samouzbude sinhronih strojeva. Ta situacija se javlja ako je kapacitivno opterećenje
generatora preveliko. Tipična opterećenja kapacitivnog karaktera koja mogu dovesti
do samouzbude su dalekovodi u praznom hodu i filteri u HVDC postrojenjima.
Odgovarajuća regulacija struje uzbude generatora ima pozitivan efekat na
ograničenje samouzbude.
U praksi je moguće da ugaona i naponska nestabilnost nastanu simultano, odnosno

naponska stabilnost može biti vezana s gubitkom sinhronizma stroja. Ipak, je češći
slučaj da se naponska nestabilnost javlja kao odvojeni fenomen lokalnog karaktera.
U ovisnosti o intenzitetu poremećaja i složenosti modela promatranog EES,

naponska stabilnost se klasificira u dvije kategorije:
 naponska stabilnost pri malim poremećajima;
 naponska stabilnost pri velikim poremećajima.
Vremenski interval koji je interesantan za analizu naponske stabilnosti varira od

nekoliko sekundi do nekoliko desetina minuta. Zato naponska stabilnost može biti:
 kratkotrajna;
 dugotrajna.

Naponska stabilnost pri malim poremećajima
Naponska stabilnost pri malim poremećajima (small-disturbance voltage stability)
odnosi se na sposobnost sistema da održi napone u čvorištima na prihvatljivom
nivou i nakon malih poremećaja kao što su male promjene opterećenja.
Ova vrsta naponske stabilnosti je određena karakteristikama potrošača i djelovanjem

raznih uređaja za upravljanje u jednom promatranom trenutku. Ovakav koncept
razmatranja je koristan da se utvrdi kako će se mijenjati naponi čvorišta pri malim
promjenama u sistemu. S uvođenjem odgovarajućih pretpostavki, jednadžbe koje
opisuju sistem mogu se linearizirati. U ovom slučaju se u analizi koriste metode i
postupci rješavanja sistema linearnih jednadžbi. Međutim, kod ovakvog pristupa nije
moguće u obzir uzeti nelinearne elemente kao što je, naprimjer, sistem automatske
regulacije prijenosnog omjera transformatora. Zato se obično koristi kombinacija
linearnih i nelinearnih metoda kod analize stabilnosti.
EES je naponski stabilan na male poremećaje (pri zadatim pogonskim uvjetima) samo
ako u svakom čvorištu sistema dolazi do povišenja napona pri povećanju reaktivne
snage koja se injektira u to čvorište. EES je statički naponski nestabilan ako postoji
barem jedno čvorište u kome napon opada prilikom povećanja reaktivne snage
injektirane u to čvorište.
U naponski stabilnom EES, nakon bilo kakvog malog poremećaja vrijednosti modula
napona kod potrošača ostaju bliske vrijednostima prije nastanka poremećaja.
Naponska stabilnost pri velikim poremećajima
Naponska stabilnost pri velikim poremećajima (large-disturbance voltage stability)
odnosi se na sposobnost sistema da održi napone u prihvatljivim granicama i nakon
velikih poremećaja kao što su ispadi generatora, isključenja vodova, kratki spojevi,
itd. Ova sposobnost određena je karakteristikama prijenosne mreže i potrošača, kao i
djelovanjem uređaja automatike i zaštite.
Analiza naponske stabilnosti pri velikim poremećajima zahtijeva da se nelinearni

odziv sistema na poremećaj razmatra u vremenskom periodu koji je dovoljno dug da
se njime obuhvate odzivi i međusobni utjecaji elemenata kao što su asinhroni motori,
ali i sporih regulacijskih uređaja kao što su, naprimjer, regulatori napona
transformatora kod kojih se prijenosni omjer mijenja pod opterećenjem. Vremenski
period koji se promatra je od nekoliko sekundi do nekoliko desetina minuta.
EES je za dato pogonsko stanje i zadati veliki poremećaj naponski stabilan ako,
nakon poremećaja i djelovanja uređaja upravljanja i zaštite, naponi u svim čvorištima
sistema dostižu prihvatljive stacionarne vrijednosti. Stabilnost na velike poremećaje
je svojstvo samog EES, njegovog pogonskog stanja i poremećaja.
U ovom slučaju je u analizi neophodno modelirati EES preko nelinearnih

diferencijalnih i algebarskih jednadžbi (dinamička analiza).

Kratkotrajna naponska stabilnost
Kratkotrajna naponska stabilnost (short-term voltage stability) uključuje modeliranje
elemenata EES s vrlo brzim odzivom na promjenu napona, kao što su asinhroni
motori, elektronički kontrolirana trošila i HVDC pretvarači. Naprimjer, asinhroni
motori na sniženje napona vrlo brzo reagiraju povećanom potrošnjom reaktivne
snage.
Period od interesa u analizi je reda desetina sekundi, a provedba analize stabilnosti

zahtijeva rješavanje odgovarajućeg sistema diferencijalnih jednadžbi (slično kao kod
analize tranzijentne ugaone stabilnosti). Korištenje dinamičkih modela trošila je često
neophodno. Za razliku od analiza ugaone stabilnosti, veoma su bitni kratki spojevi
bliski potrošačima.

Dugotrajna naponska stabilnost
Dugotrajna naponska stabilnost (long-term voltage stability) uključuje modeliranje
elemenata EES sa sporim odzivom na promjene napona kao što su transformatori s
promjenljivim prijenosnim odnosom, termostatski kontrolirana trošila i ograničavači
uzbudne struje generatora.
Period od interesa u analizi može biti od nekoliko minuta do nekoliko desetina

minuta, odnosno simulacije koje se provode da bi se analizirao dinamički odziv
sistema su dugotrajne. Na stabilnost u ovom slučaju obično više utječu ispadi
elemenata sistema nego intenzitet početnog poremećaja.
Dugotrajna naponska nestabilnost se može javiti kada se nakon poremećaja poveća

potrošnja (naročito reaktivne snage). U ovom slučaju povećanje opterećenja može
biti toliko da ukupna snaga opterećenja bude veća od maksimalnog prijenosnog
kapaciteta mreže i snage priključenih proizvodnih jedinica. Također, nestabilnost se
može javiti ako je posthavarijsko stacionarno stanje samo po sebi nestabilno na male
poremećaje.
U ovom slučaju poremećaj može izazvati i postupno povećanje opterećenja,

naprimjer tijekom jutarnjih sati.

Dugotrajna naponska stabilnost
U mnogim slučajevima statička analiza se može koristiti da se odredi rezerva
stabilnosti, identificiraju najznačajniji faktori koji utječu na stabilnost i provjeri veliki
broj mogućih stanja sistema i različitih scenarija. U slučajevima kad u obzir treba
uzeti djelovanje automatike, treba provesti simulacije kvazistacionarog stanja
sistema u vremenskom domenu.
U analizama koje obuhvataju duže vremenske periode oscilacije između sinhronih

generatora sistema nisu od posebnog značaja, pa se mogu zanemariti.

Frekventna stabilnost
Frekventna stabilnost odnosi se na sposobnost sistema da održi prihvatljivu
vrijednost frekvencije nakon velikih poremećaja u sistemu koji rezultiraju velikim
debalansom snaga proizvodnje i potrošnje.
Frekventna stabilnost ovisi o sposobnosti da se održi/ponovno uspostavi balans

između snaga proizvodnje i potrošnje uz ispad potrošnje sveden na minimum.
Nestabilnost se može manifestirati kroz oscilacije frekvencije koje dovode do
isključenja proizvodnih jedinica ili potrošača.
Kao što je već rečeno, veliki poremećaji u sistemu generalno dovode do velikih
promjena frekvencije, napona, tokova snaga i drugih varijabli stanja sistema. Kod
analize frekventne stabilnosti treba uzeti u obzir procese i djelovanje uređaja zaštite i
automatike koji se ne modeliraju u konvencionalnim analizama tranzijentne ugaone
stabilnosti i naponske stabilnosti. Naprimjer, to su vrlo spori procesi (kao što je
dinamika kotlova) ili releji za zaštitu od naduzbude koji se koriste samo u ekstremnim
situacijama (Volt/Herz releji).
Kod velikih interkonektiranih EES analiza frekventne stabilnost obično se odnosi na

odziv sistema pri iznenadnim velikim poremećajima koji dovode do kaskadnog
raspada sistema na više ostrva. U ovom slučaju analizom stabilnosti se ispituje da li
će nastala ostrva biti u stanju da postignu prihvatljivo ravnotežno stanje, uz
minimalno isključivanje potrošača.
Generalno, problemi s frekventnom stabilnosti nastaju zbog neodgovarajućih odziva
pojedinih komponenata opreme, slabe koordinacije između uređaja upravljanja i
zaštite ili nedovoljne operativne proizvodne rezerve.
Trajanje procesa i vremena djelovanja uređaja koji se uzimaju u obzir kod analiza
frekventne stabilnosti se kreću od nekoliko dijelova sekunde (naprimjer, odziv
uređaja automatskog frekventnog rasterećenja AFR) do nekoliko minuta (odziv
uređaja kao što su turbinski regulatori i regulatori napona transformatora čiji se
prijenosni omjer mijenja pod opterećenjem). Zato se frekventna stabilnost može
podijeliti na kratkotrajnu i dugotrajnu.
Primjer kratkotrajne frekventne nestabilnosti je kada se formira ostrvo u EES u

kojemu je snaga potrošnje veća od snage proizvodnje, a AFR uređaji ne isključe
potreban iznos potrošnje, usljed čega dolazi do raspada sistema u ovom ostrvu u
roku od nekoliko sekundi.
Kompleksniji slučaj je kada je frekventna nestabilnost uzrokovana djelovanjem

turbinskih regulatora ili sistema zaštite i upravljanja kotlova. U ovom slučaju analiza
stabilnosti mora obuhvatiti duži vremenski period, odnosno vremenski interval od
nekoliko desetina sekundi do nekoliko minuta.

Pri promjeni frekvencije može doći do promjena modula napona u čvorištima
sistema. Takva situacija je naročito karakteristična za ostrvski rad kada AFR uređaji
izvrše isključenje dijela potrošača. Procentualni iznos promjena modula napona
može biti čak i veći nego procentualni iznos promjene frekvencije. Promjene modula
napona mogu dovesti do povećanja debalansa snaga proizvodnje i potrošnje
(potrošnja aktivne snage je naponski ovisna, isto kao i gubici reaktivne snage na
prijenosnim linijama).

Vremenski opsezi djelovanja nekih elemenata EES
Dinamika asinhronih motora 0.1 s ÷ 2 s
Dinamika uzbude generatora 0.1 s ÷ 4 s
Uključenje kondenzatorskih baterija i reaktora 0.1 s ÷ 2 s
Statički kompenzacijski uređaji 0.1 s ÷ 1 s
Dinamika rotirajućih masa generatora 0.5 s ÷ 4 s
Regulacija HVDC prijenosa 0.1 s ÷ 1 s
Relejna zaštita (uključujući i zaštitu od preopterećenja) 0.1 s ÷ 15 min
Podnaponsko rasterećenje sistema 1 s ÷ 10 s
Regulacija pogonskih strojeva (turbina) 0.9 s ÷ 100 s
Ograničavanje uzbude generatora 10 s ÷ 100 s
Regulacija transformatora za HVDC sistem prijenosa 4 s ÷ 25 s
Automatska regulacija napona kod transformatora čiji se prijenosni omjer mijenja pod opterećenjem 20 s ÷ 250 s
Dinamika kotlova 20 s ÷ 200 s
Promjena angažiranja agregata, sekundarna regulacija frekvencije i snaga razmjene 20 s ÷ 10 min
Akcije pogonskog osoblja u elektranama 40 s ÷ 15 min
Akcije dispečera 1 min ÷ nekoliko sati
Pokretanje gasnih turbina 3 min ÷ 10 min

Ees2 Predavanje 2 2017 2018

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ees2 Predavanje 2 2017 2018

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

ELEKTROENERGETSKI SISTEMI 2

EES2 – Uvod, Model EES, Definicija stabilnosti EES, Klasifikacija

v.prof.dr.sc. Senad Smaka, dipl.el.ing.

Ak. god. 2017/2018 Sarajevo, 07.03.2018.

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 2

Stabilnost EES smatra se ozbiljnim problemom za siguran rad sistema još od

Elektroenergetski sistemi se stalno razvijaju, povećaje se broj interkonekcija,

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 3

Ako se električna mreža ne može opisati linearnim jednadžbama, odnosno ako se u

f – vektorska funkcija vektorskog argumenta; x0 – vektor početnih uvjeta;

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 4

U stacionarnom stanju postoji balans snaga proizvodnje i potrošnje, a trenutačno

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 5

Slobodni prijevod definicije:

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 6

Definicija stabilnosti po IEEE/CIGRE Joint Task Force on Stability Terms and

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 7

Gubitak stabilnosti (nestabilnost) EES može se manifestirati na više različitih načina.

S povećanom automatizacijom, sve većim korištenjem trošila s elementima

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 8

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 9

Po intenzitetu se dijele na:

Mali poremećaji se odnose na spore kontinuirane promjene opterećenja kojima je

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 10

Ove pojave za posljedicu imaju ispade iz pogona velikih generatora, značajnih

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 11

Projektiranje EES prema ispadima uvijek se bazira na izboru najvjerovatnijeg

Poremećaji se mogu podijeliti i prema vjerovatnoći nastanka na:

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 12

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 13

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 15

Vremenski interval dinamičkih frekventnih procesa je od nekoliko minuta do sati. Ovi

Tijekom procesa dolazi do promjene srednje frekvencije sistema, napona, struja te

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 17

Dakle, u stacionarnom stanju konstantni su globalni parametri stanja sistema (uglovi

Pojava poremećaja u sistemu nastoji da naruši ugaonu, frekventnu i naponsku

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 18

Osnovna podjela stabilnosti, s aspekta osnovne varijable sistema (fizičke

Prema vremenskom intervalu koji se promatra u analizi stabilnosti, postoje:

Ugaona Frekventna Naponska

Ugaona Naponska Naponska

Kratkotrajna Kratkotrajna Dugotrajna Kratkotrajna Dugotrajna

Podjela stabilnosti EES

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 20

Maksimalni prijenosni kapacitet je maksimalna snaga koja se može stabilno prenijeti

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 21

Dakle, ugaona stabilnost je sposobnost interkonektiranog sistema da, za dato

Rješavanje problema ugaone stabilnosti zahtijeva studiju elektromehaničkih

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 22

Sinhroni strojevi se najčešće koriste kao trofazni generatori za proizvodnju električne

Sinhroni strojevi se prema brzini vrtnje dijele na (za frekvenciju 50 Hz):

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 23

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 24

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 25

Rotirajuće magnetno polje uzbudnog namota inducira, prema zakonu

Fizički razmještaj namota na statoru je takav da struje koje teku statorskim

Elekromagnetni moment generatora se suprotstavlja kretanju rotora, tako da je za

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 26

U stacionarnom režimu rada se elektromagnetni moment, odnosno izlazna snaga

Naprimjer, ako je generator bio u praznom hodu i dođe do povećanja mehaničkog

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 27

07.03.2018. Elektroenergetski sistemi 2 28

U stacionarnom radnom stanju kod svakog generatora postoji ravnoteža između