8.

OSNOVNI SKLOPOVI POJAČALA S BIPOLARNIM

TRANZISTOROM

8.1. POJAČALO U SPOJU ZAJEDNIČKOG EMITERA

Bipolarni tranzistor je aktivna elektroničke komponenta koja u spoju zajedničkog

emitera u normalnom aktivnom području raspolaže značajnim strujnim pojačanjem pa
se takvo pojačalo najčešće i koristi kod realizacije tranzistorskih pojačala. Na slici
8.1. prikazana je principijelna izvedba pojačala s bipolarnim tranzistorom u spoju ZE.

+UCC

RC
Cs2 Cs2
Cs1 Cs1
T T
RB Uiz RB RC
Uiz
Uul Uul
+ + +
- UBB - UBB - UCC

Slika 8.1.
Principjelna izvedba pojačala u spoju ZE

Ulazni signal se dovodi preko kondenzatora na bazu tranzistora (između baze i

emitera), a izlazni pojačani signal se dobije na kolektoru tranzistora (između
kolektora i emitera), tj. na opteretnom otporniku Rc.

Budući da ulazni signal Uul osim izmjenične komponente može sadržavati i

istosmjernu komponentu, on se na bazu tranzistora dovodi preko tzv. sprežnog ili
veznog kondenzatora koji tu komponentu ulaznog signala eliminira.

Istosmjerni izvori UBB i UCC služe za podešavanje statičkih uvjeta rada tranzistora, tj.
za dovođenje tranzistora u željeno područje rada. Statička struja baze IB određena je
naponom izvora UBB, otporom RB i ulaznim karakteristikama tranzistora. Statička
struja kolektora IC određena je naponom izvora UCC, otporom RC, izlaznim
karakteristikama tranzistora i strujom baze IB. Položaj radne točke crta se redovito u
izlaznim karakteristikama tranzistora, Q(UCE, IC, IB), i mora biti takav da tranzistor
radi u linearnom dijelu strujno-naponskih karakteristika da bi pojačalo unijelo što
manja nelinearna izobličenja (da bi izlazni signal imao što sličniji valni oblik ulaznom
signalu).

70
Kada na ulazu pojačala ne bi postojao sprežni kondenzator Cs1, istosmjerna
konponenta izmjeničnog signala na ulazu promijenila bi struju baze IB, a time i
položaj radne točke tranzistora Q.

Kada se na ulaz pojačala dovede neki signal kojeg treba pojačati, on uvjetuje
promjenu struje baze koja tada osim istosmjerne (statičke) komponente sadrži i
izmjeničnu komponentu. Ta izmjenična komponenta struje baze uvjetuje i izmjeničnu
komponentu struje kolektora jer je ic=βib. Izmjenična komponenta kolektorske struje
teče kroz otpor RC i na njemu stvara izmjenični pad napona, a taj pad napona ujedno
predstavlja i izlazni napon pojačala jer vezni kondenzator Cs2 propušta samo
izmjeničnu komponentu izlaznog signala.

Promatrajući ulaznu i izlaznu struju pojačala, vidljivo je da je izlazna struja veća, a to

je ostvareno pojačanjem struje. Prolaskom struje kolektora kroz kolektorski otpornik
RC zbog pada napona na njemu nastat će izmjenični napon signala na izlazu pojačala
koji je veći od ulaznog napona generatora, pa je u pojačalu ostvareno i pojačanje
napona, a samim tim i pojačanje snage.

Pri izradi tranzistorskog pojačala kao osnovni problem postavlja se određivanje

statičke radne točke tranzistora Q i statičkog radnog pravca, odnosno određivanje
istosmjernih uvjeta rada pojačala. Analizi rada pojačala u dinamičkim uvjetima (kada
je na ulazu pojačala prisutan generator izmjeničnog signala) uvijek prethodi analiza
statičkih uvjeta rada pojačala.

Statički uvjeti rada pojačala

Tipična izvedba pojačala s bipolarnim tranzistorom u spoju ZE, slika 8.2, donekle se
razlikuje od pojačala prikazanog na slici 8.1. U praksi se istosmjerno napajanje
redovito vrši jednim istosmjernim izvorom tako da se statički uvjeti kruga baze
podešavaju preko izvora UCC i otpornika R1-R2, a u krug emitera redovito se
ubacuje i otpornik RE koji doprinosi stabilizaciji položaja statičke radne točke.
+UCC

R1 RC
Cs2
C
Rs Cs1
B
T
E
Uiz
Us Uul R2 RE CE

Slika 8.2.
Tipična izvedba pojačala u spoju ZE

71
Analiza bilo kojeg pojačala svodi se na određivanje položaja statičke radne točke
pojačavačkog elementa (statički uvjeti rada) te na određivanje iznosa strujnog i
naponskog pojačanja i ulaznog i izlaznog otpora u dinamičkim uvjetima rada. Prema
principu superpozicije pojačalo se može analizirati odvojeno za istosmjerne (statičke)
uvjete, a odvojeno za izmjenične (dinamičke) uvjete, slika 8.3. i 8.4.

Analizom statičkih uvjeta rada pojačala određuje se položaj statičke radne točke
tranzistora. Statička radna točka redovito se određuje u izlaznim karakteristikama, tj.
potrebno je odrediti iznos napona UCE, struju IC i struju IB. Na slici 8.3. prikazano je
pojačalo u spoju ZE u statičkim uvjetima kada na ulaz sklopa nije priključen
generator izmjeničnog signala. Da bi se izvršila naliza sklopa sa slike 8.3. potrebno je
najprije naponski djelitelj R1-R2 prikazati ekvivalentno pomoću Theveninovog
teorema.

Slika 8.3.
Pojačalo sa slike 8.2. u statičkim uvjetima rada

Otpornik RB je paralelni spoj otpornika R1 i R2:

R1 ⋅ R2
RB = (8.1.)
R1 + R2

Napon UBB iznosi:

U CC
U BB = ⋅ R2 (8.2.)
R1 + R2

Jednadžbe naponske ravnoteže za ulazni i izlazni krug sklopa glase:

ulazni krug U BB = I B ⋅ RB + U BE + I E ⋅ RE (8.3.)

izlazni krug U CC = I C ⋅ RC + U CE + I E ⋅ RE (8.4.)

72
Umjesto struje emitera u relacije 8.3. i 8.4. može se pisati:

IE = IC + IB (8.5.)

U BB = I B ( RB + RE ) + U BE + I C ⋅ RE (8.6.)

U CC = I C ( RC + RE ) + U CE + I B ⋅ RE (8.7.)

Relacija 8.7. u izlaznim karakteristikama predstavlja jednadžbu radnog pravca ako se

zanemari član IBRE. Jednadžba radnog pravca je relacija koja povezuje struju i napon
promatranog elementa (IC,UCE) s elementima strujnog kruga u kojeg je element
uključen (UCC, RC, RE). Za promatrani sklop jednadžba radnog pravca glasi:

UCE = UCC – IC (RC+RE) (8.8.)

Na slici 8.4. prikazane su izlazne karakteristike bipolarnog tranzistora i u njima je

ucrtan radni pravac. Radna točka Q nalazi se negdje duž radnog pravca, a njen točan
položaj ovisi o iznosu struje na ulazu pojačala, tj. o iznosu struje baze IB.

IC
(mA)
IB6(µA)

IB5

IB4

Q IB3
radni pravac
IB2

UCE (V)

Slika 8.4.
Izlazne karakteristike bipolarnog tranzistora

Radnu točku Q potrebno je postaviti u centralni dio normalnog aktivnog područja i

ona ni u jednom trenutku pod djelovanjem izmjeničnog signala ne smije dospjeti ni u
zaporno područje ni u područje zasićenja.

Ako se želi da pojačalo radi u točno određenom režimu, tj. da radna točka bude za
čitavo vrijeme rada pojačala u normalnom aktivnom području, potrebno je radnu
točku tranzistora stabilizirati. Za stabilizaciju radne točke primjenjuju se dvije
metode:
- stabilizacijska tehnika pomoću emiterske degeneracije
- kompenzacijska tehnika.

73
Jednostavnom analizom može se pokazati da se znatno veća stabilnost statičke radne
točke tranzistora, a time i stabilnost karakteristika čitavog pojačala, može postići ako
se u sklop sa slike 8.1. u krug emitera ubaci otpornik RE, a otpor RB zamijeni
naponskim djeliteljem R1-R2.

Uvođenje otpora RE u krug emitera pridonosi stabilnosti položaja statičke radne točke
tranzistora, ali istodobno izaziva pad i strujnoga i naponskog pojačanja. Smanjenje
iznosa strujnoga i naponskog pojačanja obično se naziva degeneracijom, a budući da
je u ovom slučaju degeneracija izazvana otpornikom u krugu emitera, zove se
emiterska degeneracija. Iako degeneracija smanjuje iznose pojačanja, ona pozitivno
djeluje ne samo na stabilnost radne točke tranzistora, već i na stabilnost iznosa
pojačanja sklopa pojačala.

Pad iznosa pojačanja u dinamičkim uvjetima rada može se izbjeći tako da se otpornik
RE premosti kondenzatorom CE velikog kapaciteta koji na frekvencijama izmjeničnog
signala predstavlja kratki spoj. Na taj način emiterska elektroda u dinamičkim je
uvjetima na masi i otpornik RE nema utjecaja na iznos strujnog i naponskog
pojačanja, a u statičkim uvjetima taj otpornik doprinosi stabilizaciji položaja radne
točke.

Stabilizacijska tehnika pomoću emiterske degeneracije pogodna je za primjenu u

diskretnim i hibridnim integriranim sklopovima gdje su mogući široki rasponi
parametara pojedinih pasivnih komponenata, posebno otpornika i kondenzatora.
Međutim, u monolitnim integriranim sklopovima umjesto stabilizacijske tehnike
pomoću emiterskog otpornika koristi se kompenzacijska tehnika koja se zasniva na
primjeni temperaturno osjetljivih komponenata pomoću kojih se kompenziraju
utjecaji promjene temperature na stabilnost položaja statičke radne točke pojačavačke
komponente budući da najveći tjecaj na promjenu položaja statičke radne točke
izaziva upravo promjena temperature.

Dinamički uvjeti rada pojačala

Parametri koji karakteriziraju svako pojačalo su iznos strujnog i naponskog pojačanja,

te iznos ulaznog i izlaznog otpora, a sve te veličine određuju se u dinamičkim
uvjetima, tj. u uvjetima kada je na ulaz sklopa priključen generator izmjeničnog
signala kojeg želimo pojačati.

Pri analizi rada pojačala u dinamičkim uvjetima sa sheme sklopa pojačala prikazanog
na slici 8.2. mogu se odstraniti svi elementi koji nisu bitni za dinamičku analizu
(kondenzatori Cs1, Cs2 i CE, istosmjerni izvor UCC, otpornik RE), slika 8.5.

74
 Rs Ic Ip=-Ic

Ib
Uiz
Rc
Us Uul RB

Slika 8.5.

Pojačalo u spoju ZE u dinamičkim uvjetima rada

Da bi se proračunao iznos strujnog i naponskog pojačanja te iznos ulaznog i izlaznog

otpora potrebno je tranzistor u shemi na slici 8.5. zamijeniti odgovarajućim
nadomjesnim modelom. Za mali izmjenični signal u području niskih i srednjih
frekvencija bipolarni tranzistor se može nadomjestiti tzv. hibridnim nadomjesnim
sklopom (prilog I), pa ekvivalentna shema čitavog pojačala za mali izmjenični signal
u području niskih i srednjih frekvencija izgleda kao na slici 8.6.
Rs hie Ic
B C
Ip
Ib

Us Uul RB hreUiz hfeIb hoe RC Uiz

Slika 8.6.
Hibridni nadomjesni sklop pojačala

Uul = Ube Uiz = Uce RB = R1R2

Iul = Ib Iiz =Ip = -Ic Rp = Rc

Za struju u kolektorskom čvoru vrijedi:

Ic = hfe Ib + hoe Uiz (8.9.)

Uiz = Uce = -Ic Rp (8.10.)

Ako se relacija (8.10.) uvrsti u relaciju (8.9.), dobije se:

Ic = hfe Ib + hoe (-IcRp) (8.11.)

75
 Ic (1+hoeRp)= hfe Ib (8.12.)

Strujno pojačanje AI po definiciji je omjer struje na izlazu i ulazu sklopa:

I iz I p I
AI = = =− c (8.13.)
I ul I b Ib

Omjer struja Ic i Ib može se dobiti iz relacije 8.12. pa je strujno pojačanje sklopa

jednako:

h fe
AI = − (8.14.)
1 + hoe R p

Ulazni otpor pojačala može se odrediti iz jednadžbe naponske ravnoteže za ulazni

krug sklopa:

Uul= Ube = Ibhie+hreUce= Ibhie+hre(-Ic Rp) (8.15.)

Ako se u gornjoj relaciji prema (8.13.) struja Ic zamijeni sa –AIIb:

Ube = Ib (hie+hre AI Rp) (8.16.)

Ulazni otpor pojačala po definicije je:

U ul U be
Rul = = (8.17.)
I ul Ib

Omjer iz gornje relacije prema 8.16. je:

Rul = hie + hre AI R p (8.18.)

Po definiciji je naponsko pojačanje AV omjer izlaznoga i ulaznog napona:

U iz
AV = (8.19.)
U ul
Kombiniranjem relacija 8.10, 8.13. i 8.17. za ulazni i izlazni napon pojačala, može se
dobiti izraz za naponsko pojačanje sklopa:

I b AI R p R
AV = = AI p (8.20.)
I b Rul Rul

76
Analiziranjem relacija 8.14 i 8.20. može se zaključiti da su i strujno i naponsko
pojačanje negativni brojevi veći od jedinice. Negativan predznak i strujnog i
naponskog pojačanja posljedica je faznog odnosa između izlaznog i ulaznog
signala.To znači da ovo pojačalo pojačava i strujni i naponski signal, ali uz
istovremeno obrtanje njegove faze.

Idealno pojačalo trebalo bi pojačavati ulazni signal u jednakom omjeru neovisno o

tome koliki je potrošač priključen na izlaz pojačala. To znači da analitički izrazi za
strujno i naponsko pojačanje ne bi smjeli sadržavati ovisnost o priključenom
potrošaču RP. Prema relacijama 8.14. i 8.20. vidi se da to nije slučaj. Pojačalo s
bipolarnim tranzistorom u spoju zajedničkog emitera se, dakle, ne može smatrati
idealnim ni strujnim ni naponskim pojačalom. Postoje, međutim, određeni uvjeti pod
kojima se ovo pojačalo po svojim karakteristikama približava idealnim strujnom
pojačalu. Ako je drugi pribrojnik u nazivniku izraza 8.14. za strujno pojačanje hoeRp
puno manji od 1, a u praksi to znači:
hoeRp < 0,1 (8.21.)
taj se pribrojnik može zanemariti pa za strujno pojačanje ostaje:
AI ≈ − h fe ≠ − f ( R p ) (8.22.)

Za strujno pojačanje čitavog sklopa u tim uvjetima može se smatrati da je jednako

faktoru strujnog pojačanja samog tranzistora hfe i neovisno je o otporu priključenog
potrošača što je svojstvo idealnoga strujnog pojačala.

Ovisnost naponskog pojačanja o priključenom potrošaču ni pod kakvim se uvjetima

ne može izbjeći pa se ovo pojačalo, premda pojačava napon, ne može smatrati
idealnim naponskim pojačalom.

77
 8.2. POJAČALO U SPOJU SA ZAJEDNIČKOM BAZOM (ZB)

Principijelna izvedba pojačala sa zajedničkom bazom prikazana je na slici. Ulazni

izmjenični signal dovodi se u krug emitera, a izlazni signal se odvodi sa kolektora
tranzistora. Baza je elektroda zajednička ulaznom i izlaznom krugu tranzistora.

+UCC

R1 RC
C s2

C s1 Uiz
RS
CB R2 RE
+
US

Slika 8.7.

Principijelna izvedba pojačala sa ZB

Relacije izvedene za strujno i naponsko pojačanje za pojačalo s bipolarnim

tranzistorom u spoju ZE vrijede i za spoj ZB s tim da he parametre treba zamijeniti hb
parametrima.

Strujno pojačanje je:

h fb
AI = − ≈ − h fb = α ≈ 1 (8.23.)
1 + hob R p

Budući da je faktor strujnog pojačanja tranzistora u spoju ZB α < 1, ovakvim spojem

se ne može ostvariti strujno pojačanje. Ovakav spoj, međutim, osigurava znatno
naponsko pojačanje. Pojačalo u spoju ZB, zbog činjenice da je izlazna struja približno
jednaka ulaznoj, koristi se kao praktički idealan zavisni strujni izvor kojemu je izlazna
struja diktirana ulaznim strujnim signalom.

78
 8.3. POJAČALO U SPOJU SA ZAJEDNIČKIM KOLEKTOROM
(EMITERSKO SLJEDILO)

Ulazni signal se dovodi preko kondenzatora na bazu tranzistora (između baze i

emitera), a izlazni signal se dobije na emiteru tranzistora, tj. na emiterskom
otporniku RE. Kolektor je spojen direktno na kolektorsku bateriju i time uzemljen za
izmjenični signal.

+UCC

R1
C

BC219
B
Rs C s1 E
Cs2
Uul R2 RE
Us Uiz

Slika 8.8.

Pojačalo u spoju ZC

Relacije izvedene za strujno i naponsko pojačanje za pojačalo s bipolarnim

tranzistorom u spoju ZE vrijede i za spoj ZC s tim da he parametre treba zamijeniti hc
parametrima.

Kod ovog pojačala izlazni je napon približno jednak ulaznom, tj. naponsko pojačanje
je približno jednako 1. Svaka promjena napona na bazi izaziva praktički jednaku
promjenu napona na emiteru pa se kaže da emiterski napon slijedi bazni. Zbog toga se
ovakvo pojačalo naziva emitersko sljedilo.

Ovaj sklop posjeduje visok ulazni i nizak izlazni otpor i koristi se kao transformator
impedancije.

79