SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

UČITELJSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI STUDIJ

PREDMET: METODIKA GLAZBENE KULTURE

ZAVRŠNI RAD

SLUŠANJE KRAĆIH GLAZBENIH FORMI

Zagreb, studeni 2016.

 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
UČITELJSKI FAKULTET
ODSJEK ZA ODGOJITELJSKI STUDIJ
Zagreb

PREDMET: METODIKA GLAZBENE KULTURE

ZAVRŠNI RAD

KANDIDAT: Marija Lučić

TEMA I NASLOV ZAVRŠNOG RADA: Slušanje kraćih glazbenih formi

MENTOR: Branka Bubalo-Paliska, v.pred.

Zagreb, studeni 2016.

 SADRŽAJ

SADRŽAJ
SAŽETAK
SUMMARY
1.UVOD......................................................................................................................1
2. SLUŠANJE GLAZBE U PREDŠKOLSKOJ DOBI..............................................2
2.1. Pozitivan utjecaj slušanja glazbe na dječji razvoj.................................................4
2.1.1. Glazba kao terapija.............................................................................................8
2.2. Pasivno slušanje glazbe.......................................................................................10
2.3. Aktivno slušanje glazbe......................................................................................12
3. SLUŠANJE KRAĆIH GLAZBENIH FORMI UZ PRIMJERENE METODIČKE
POSTUPKE.............................................................................................................15
3.1. Slušanje kraćih glazbenih formi uz pokret..........................................................22
3.1.1. Pokret prema definiciji plesnih pedagoga........................................................22
3.1.2. Pokret kao metodički postupak kod slušanja kraćih glazbenih formi..............24
3.2. Slušanje kraćih glazbenih formi uz aplikacije.....................................................28
3.3. Slušanje kraćih glazbenih formi u mlađoj dobnoj skupini..................................29
3.4. Slušanje kraćih glazbenih formi u srednjom dobnoj skupini..............................31
3.5. Slušanje kraćih glazbenih formi u starijoj dobnoj skupini..................................32
4.ZAKLJUČAK........................................................................................................35
ŽIVOTOPIS
LITERATURA
 SAŽETAK

Slušanje kraćih glazbenih formi

Glazba i zvukovi su svuda oko nas i konstantno nas okružuju te je time

aktivnost slušanja u čovjekovom životu neizbježna. Za kvalitetno slušanje glazbe i
prepoznavanje nijansi između različitih zvukova potrebno je vrijeme i vježba.
Slušanje glazbe također ima mnogo pozitivnih utjecaja na razvoj osobe od najmlađe
dobi.

Cilj ovog rada je prikazati kako provoditi glazbeni odgoj slušanjem kraćih
glazbenih formi s djecom predškolske dobi. Slušanje s djecom možemo provoditi
kao pasivno ili aktivno slušanje. Rad pruža odgovore na pitanja odgojiteljima i
roditeljima kako, koliko, zašto i što slušati s djecom kako bi što pozitivnije utjecali
na njihov razvoj. U tome nam pomažu razni metodički postupci koje koristimo
tijekom aktivnog slušanja skladbi.

U radu su navedeni i detaljno objašnjeni primjeri metodičkih postupaka za 3

različita uzrasta tj. dobne skupine djece. Svaki od tih primjera je prilagođen i
prikladan za određenu dobnu skupinu te se kao takav može provoditi u odgojnim
ustanovama.

Ključne riječi: glazba, slušanje, predškolska dob, metodički postupci

 SUMMARY

Listening of shorter musical forms

Music and sounds are all around us and constantly surround us and thereby
the activity of listening in one's life is inevitable. For high-quality music listening
and recognizing the nuances between different sounds takes time and practice.
Listening to music also has many positive effects on the development of people from
the youngest age.

The aim of this paper is to show how to implement music education

through listening shorter musical forms with pre-school children. Listening with
children can be implemented as a passive or active listening. This paper provides
answers to educators and parents questions on how, what, why and what to listen
with children so they can positively influence their development. Methodical
procedures are there to serve as help during active listening of songs.

This paper has examples of methodical procedures for 3 different age

groups, explained in detail. Those examples are adapted and suitable for a particular
age group and as such can be carried out in educational institutions.

Keywords: music, listening, preschool age, methodical procedures

1. UVOD

Cilj glazbene umjetnosti jest radost zajedničkog pjevanja, igre, plesa, slušanja
glazbe te poticanje stvaralačkih sposobnosti. Glazbom se obogaćuje dječji
emocionalni svijet, koji je u današnje vrijeme često zapostavljen zbog naglog razvoja
tehnologije. Aktivnim uključivanjem u glazbu, kod djeteta razvijamo smisao za
lijepo, a to je jedan od najboljih puteva za poticanje dječjih osjetila koja
svakodnevno primaju nove sadržaje.1

Glazba je emocionalna poveznica između ljudi i situacija, pomaže nam da

iskažemo, ali i primimo osjećaje. Često ju povezujemo s određenim događajima iz
prošlosti te u nama izaziva razne asocijacije. Ona djeluje na osobu cijeli život, te s
njom rastemo i razvijamo se. Glazba je sastavni dio ljudskog života i zato s djecom
provodimo glazbeni odgoj još od najranije dobi. Ona je sveprisutna i svatko može
uspostaviti dodir s glazbom, ali se ta sposobnost primanja i doživljavanja glazbe
razvija postupno, planskim odgojem.

Još su stari Grci prepoznali pozitivan utjecaj glazbe, te su ju osim za slavlja i

obrede koristili i kao važan čimbenik u odgoju. Smatrali su kako ona uvelike utječe
na čovjekov karakter i moral te je imala veliku etičku vrijednost. Blagotvoran utjecaj
glazbe u čovjeku budi motivaciju, kreativnost, osjećaj pripadnosti što pridonosi
opuštenijem ponašanju. Poboljšava se vještina govora, odlučivanja i neverbalne
komunikacije, jača poticaj za iskazivanje osjećaja.2

Glazba unosi u život djeteta toplinu i radost, ali je njezin udio isto tako važan
u fizičkom i psihičkom razvoju djeteta. Kako bi Khurt Pahlen, pisac dječjih pjesama,
rekao „Glazba je stvar srca.“

U ovom radu pokušat ću detaljno obrazložiti „zašto“, „kako“, „koliko“ i „što“

slušamo s djecom predškolske dobi.

1
Gospodnetić, H. (2015). Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima. Zagreb: Mali profesor.
2
Sveučilište u Dubrovniku na adresi http://www.unidu.hr/novost.php?idvijest=1853
2. SLUŠANJE GLAZBE U PREDŠKOLSKOJ DOBI

Slušanje je jedna od možda najčešćih aktivnosti koju ljudi provode u svoje

slobodno vrijeme. Mnogi od nas slušaju glazbu dok rade nešto drugo, dok su djeca
izložena različitim vrstama zvukova i glazbe upitne vrijednost. Najčešće takvo
slušanje glazbe nije glavna aktivnost, nego ono služi kao podloga dok smo usmjereni
na nešto drugo. 3
Bez obzira na to, treba obratiti pažnju i uložiti trud kako bi djeci pružili što
više doticaja s kvalitetnom glazbom jer odrasli nesvjesno prenose svoje stavove i
utiske na djecu koja te stavove nesvjesno usvajaju. Glazbu, kao i mnoge zvukove,
mirise, i ugođaje iz ranog djetinjstva pamtimo cijeli život i baš zbog toga pažljivo
izabiremo skladbe za slušanje koje je vrijedno pamtiti. Odrasli se još uvijek jako
dobro sjećaju određenih pjesama i skladbi iz djetinjstva koje su na njih ostavile
određeni trag.

Prvi doticaj djeteta sa zvukovima i glazbom događa se u vrlo ranoj fazi

djetetova života. Dijete dok je još u majčinoj utrobi čuje zvukove samo niske do
srednje frekvencije (raspon od 40 do 4.000 hz), a to su tonovi koji se slučajno
podudaraju s rasponom tonova na klaviru i s rasponom koji sadrži većina vokalnih
melodija. Tokom tog perioda dijete je najviše izloženo govoru svoje majke, a ritam,
boja i kadencija majčinog govora ostaju isti tijekom života unutar i izvan maternice.
Iz navedenog razloga dijete vrlo pozitivno reagira na majčin glas, jer mu je već od
prije poznat i ugodan.4
Prema tome može se reći da je glazbena umjetnost djetetu najdostupnija već
od rođenja. Njegov slušni aparat nakon rođenja potpuno je razvijen i pripremljen za
obavljanje svoje funkcije, dok se sposobnosti za primanje ostalih umjetnosti razvijaju
malo kasnije.5
Time dolazimo do vrlo važnog faktora u razvoju slušnih i muzičkih
sposobnosti djeteta, a to je sredina u kojoj ono živi i odrasta. Isto kao što okolina
utječe na jezik i govor djeteta, tako utječe i na umjetničke tj. glazbene sposobnosti te
njihov razvoj. Ako su prvi susreti djeteta s glazbom ugodni oni će potaknuti ljubav i

3
tzv. pasivno slušanje - detaljnjije opisano u poglavlju 2.2.
4
Goddard Blythe, S. (2008). Uravnoteženi razvoj. Lekenik: Ostvarenje d.o.o.
5
Manasteriotti, V. (1981). Prvi susreti djeteta s muzikom. Zagreb: Školska knjiga.

2
znatiželju prema glazbenoj umjetnosti. Sredina u kojoj dijete živi može položiti
temelje za razvijanje interesa i ljubavi prema glazbi te razvijati elemente na kojima
se zasniva glazbeni odgoj djeteta, a to su glazbeni sluh i glas djeteta te osjećaj za
ritam.
Preporuča se da djeca što više slušaju glazbu i pjevaju pjesme pisane za
djecu, a ne za odrasle jer im takva glazba donosi osjećaj ugode i veselja. Glazba
pisana za odrasle djeci je prekaotična i zahtjevna te ih zbog toga često ostavlja
ravnodušnim pa ju treba u ranom razdoblju što više izbjegavati. Slušanjem pravilno
izabrane glazbe za određenu dob stvara se i razvija potreba i navika slušanja glazbe.
Dijete tada razvija slušnu pažnju i sposobnost primanja glazbe, pa ono prikuplja
svoje prve dojmove i iskustva o glazbi. Na tome također stvara svoj kasniji stav o
glazbi koji može biti ugodan, nametnut ili čak neugodan.

Obiteljsko okruženje je sredina koja ima najviše utjecaja na formiranje

glazbenog ukusa djeteta (roditelji), a kasnije se tu ubraja vrtićko okruženje
(odgojitelj). Dijete uobičajeno kreće u vrtić nakon što je navršilo prvu godinu života
te je zadatak odgojitelja da postepeno uvodi razne sadržaje kao što su muzičke igre,
slušanje muzike i pjevanje kako bi potaknuo i održao razvoj glazbenih sposobnosti
kod djeteta. Navedeni sadržaji se koriste u radu s djecom negdje do treće godine
života i primjereni su njihovoj dobi tj. razvojnim fazama kroz koje dijete u tom
periodu prolazi. „Muzika unosi mnogo živosti i raznolikosti u život djeteta i u tomu
se krije njezin čar i moć u odgoju već od najmlađe dobi.“ (Manasteriotti, 1981, 4)

Prije treće godine mala sposobnost djeteta da održi koncentraciju otežava

aktivnosti slušanja glazbe te uvelike skraćuje njezino trajanje. Tada provodimo razne
vrste muzičkih igara, od kojih djeca preferiraju pokretne igre uz glazbu. Nakon treće
godine života sposobnost djeteta da sluša tj. održi koncentraciju se povećava te se
otvaraju mnoge nove mogućnosti provođenja glazbenog odgoja s djecom.6 Ja ću se u
ovom radu posvetiti aktivnostima slušanja glazbe koje se mogu provoditi kao aktivno
ili pasivno slušanje glazbe.7 I aktivno i pasivno slušanje glazbe treba biti metodički
osmišljeno, ali se samo aktivno slušanje smatra aktivnošću i kao takvo se vrlo često

6
Provođenje metodičkih postupaka detaljnije opisano u 3. poglavlju
7
Detaljnije opisano u poglavljima 2.2. i 2.3.

3
provodi u vrtiću. Slušanje glazbe ima mnoge pozitivne utjecaje na djetetov razvoj te
mu donosi radost.

Kako bismo točnije shvatili i prikazali veliko značenje pozitivnih utjecaja

slušanja glazbe s djecom prelazimo na novo poglavlje gdje opisujem na koji način
glazba utječe na cijeli dječji sustav.

2.1. Pozitivan utjecaj slušanja glazbe na dječji razvoj

S djecom treba plesati, svirati, pjevati i slušati glazbu jer sve to povoljno
djeluje na djetetov razvoj. Rano iskustvo djeteta s glazbom od iznimne je važnosti za
njegov daljnji napredak u raznim područjima. Ponavljanjem određenih aktivnosti
razvijaju se dijelovi mozga, a ukoliko dijete ne izlažemo takvim aktivnostima moguć
je kasniji neuspjeh u tim područjima. Naime, djeca imaju urođenu sposobnost
reakcije na glazbu koju stječu još za vrijeme razvoja u maternici i djetetova prirodna
sklonost glazbi primjećuje se odmah nakon rođenja.8
Za vrijeme života u maternici fetus je u kontaktu s elementima glazbe i
govornog jezika: ritmom, tempom, pulsom, te s melodijom majčinog glasa. Fetus
reagira na glazbu promjenom motoričke aktivnosti isto kao i dojenče, no tada dijete
počinje i oponašati jednostavne ritmove i to prije nego što je naučilo govoriti. Dijete
naglo obraća pažnju na zvuk tj. fiksira se na njega i traži ga, jer mu je zvuk u
maternici bio jedina informacija iz vanjskog svijeta. Sada taj zvuk počinje
povezivati s kretnjama i na taj način slušanje pomaže ravnoteži i vidu pri lociranju ne
samo našeg vlastitog položaja u prostoru, već i svijesti o položaju faktora koji su
izvan nas. (Goddard, 2008) Možemo reći da se dijete rodi već upoznato s nekim
elementima glazbe i zato na glazbu gledamo, kao na jednog od najranijih učitelja u
životu.

Sve su to razlozi zašto rano bebino gukanje ima i melodiju i intonaciju te

zašto živahan i dinamičan muzički govor privlači dječju pažnju i već kod prvih
susreta izaziva radost. Radosno raspoloženje potiče dijete na aktivnost, budi njegov
interes, radoznalost i želju da upozna osobe i predmete u svojoj okolini.

8
Glazbena škola Frana Lhotke na adresi http://fran-lhotka.hr/modules/news/article.php?storyid=43

4
 Dijete slušajući glazbu otkriva drugi svijet te počinje primjećivati novu
ljepotu koju mu pruža glazba, u njoj uživa i raduje joj se. Na taj način se razvija
djetetova estetska osjetljivost, pobuđuje se djetetova emocionalna strana, djetetova
mašta cvijeta i dijete dobiva želju za sve češćim slušanjem glazbe. Glazba, kao i
ostale grane umjetnosti, je nezamjenjivo sredstvo estetskog odgoja te postavlja
temelje glazbenog ukusa djece i potiče njihovo stvaralaštvo na glazbenom području.

Posebno je važan doprinos glazbenog odgoja u razvoju govora djeteta.

„Glazba je jezik bez riječi. Zajedno s drugim jezicima, nameće poredak, strukturu,
vrijeme, ritam i diskriminaciju zvučne frekvencije slučajnih zvukova. Ona, ustvari,
daje značenje zvuku.“ (Goddard, 2008, 79) Kao takvi, glazba i jezik usko su
povezani te zato uz pomoć glazbe lako utječemo na razvoj govora kod djece.
Kod glazbe, kao i kod jezika, koristimo se ekspresijom organiziranih
zvukova u vremenu i prostoru te zato oni imaju mnogo zajedničkih elemenata. Kada
govorimo glas dolazi iznutra i usmjeren je prema van, dok je kod sluha situacija
obrnuta. Zbog takvih karakteristika glas u igri, govoru, melodiji ili pjevanju može
pomoći u razvoju orijentacije, pažnje, slušne diskriminacije i pamćenju. Početak
korištenja zvuka na taj način spomenuli smo još i kod dojenčeta. Kada dijete
uspješno razvije usklađivanje vizualnih podražaja s auditivnim i obratno, a za to će
trebati mnogo godina, to će mu pružiti osnovnu za kasnije čitanje i pisanje. Zbog
toga što glazba usavršava razna osjetila, ona utječe pozitivno na razvoj i glazbenog i
ritmičkog aspekta jezika što pomaže u višem kognitivnom učenju.9
Uz aktivnost slušanja glazbe javlja se pjevanje i nešto manje sviranje
glazbenih instrumenata. Pjevanje je osobito pogodno za stjecanje vještina slušanja i
jezičnih vještina koje poboljšavaju govorni i pisani jezik dok kod sviranja (u vrtiću
najčešće sviramo na udaraljkama) razvijamo slušnu osjetljivost, sposobnost
razlikovanja nijansi zvukova i tonova. Također razvija se fina motorička koordinacija
i usklađivanje ulazne vizualne informacije s izlaznom motoričkom informacijom Sve
to i više postoji i u plesu.

Glazba vježba mozak te ga pomaže sjediniti s tijelom kako bi zajedno

pravilno reagirali na pojavu zvuka. Time tijelo postaje instrument izražavanja što je

9 Goddard Blythe, S. (2008). Uravnoteženi razvoj. Lekenik: Ostvarenje d.o.o

5
glavni aspekt plesa kao takvog. Zvuk je zapravo posljedica neke kretnje tj. pokreta.
Kada malo razmislimo zaključimo da pokretom izazovemo i proizvedemo zvuk te da
bez određenog kretanja zvuk ne postoji. Zato su pojmovi tiho i mirno u jako velikoj
koleraciji. Pokret rukom, udarac šakom u stol, proizvodi kao posljedicu tupi zvuk. „I
ritam i zvuk nastali su iz pokreta – ritam je slijed pokreta u vremenu, a zvuk nastaje
od vibracija.“ (Goddard, 2008, 74) Prema tome zaključujemo da su pokret i zvuk
duboko povezani pa nas ne čudi kada glazba u tijelu stvara reakciju koju tijelo teži
izraziti pokretom.

„Priča o glazbi vraća nas u svijet pokreta te do gotovo univerzalnog medija

komunikacije – plesa. Ples je izražavanje emocija pokretom, a kod primitivnih ljudi plesni
rituali počinju s ritmom – topotom nogu, pljeskanjem, udaranjem u bubanj. Ples može
postojati i bez glazbe, jednostavno kao pokret u vremenu i prostoru – to je početak ritma.“
(Goddard, 2008, 73)

Kako bi kod djece potaknuli želju za kretanje uz glazbu izvodimo igre koje su
popraćene glazbom. Takve aktivnosti uvelike pospješuju pravilan fizički razvoj
djece. Tako djeca razvijaju osnovne pokrete, hod i trčanje, jača se njihova
muskulatura i organizam, uspješno se utječe na pravilno držanje tijela, a uz glazbu
pokreti postaju pravilniji i skladniji. (Manasteriotti, 1981) Uz motoriku razvija se
sposobnost sekvencioniranja, jer melodije i glazbene fraze prirodno sadrže početak,
sredinu i kraj. Fraze su često povezane s disanjem čovjeka te ih zato lako
prepoznajemo, jer su nam svima bliske. Time je ponovno naglašena važnost plesa i
njegov opsežni utjecaj na cjelokupni razvoj djeteta. Razgovaranje s djetetom o
njegovim pokretima saznajemo što je ono htjelo prikazati, ali još je važnije što takva
pitanja potiču dijete na razmišljanje o vlastitom kretanju, kako se pokreti povezuju na
glazbu, koje su ostale mogućnosti i načini kretanja, učenje novih pojmova i sl. Na taj
se način kod djece počinje razvijati smisao za pokret i shvaćanje umjetnosti plesa.10
Ples po mojem mišljenju sadrži tri glavna elementa: kretnja (kao fizička radnja u
vremenu i prostoru), glazba (kao poticaj i poveznica) i osoba (njezine preferencije,
emocije i sposobnosti).

10
Manasteriotti, V. (1981). Prvi susreti djeteta s muzikom. Zagreb: Školska knjiga.

6
 Još jedna od potvrđenih činjenica utjecaja glazbe je njezin pozitivan utjecaj
na razvoj i uvježbavanje obje hemisfere mozga, lijeve i desne. Doduše, ako nemamo
glazbenog obrazovanja, glazbu primarno percipiramo desnom hemisferom, stranom
mozga odgovornom za prepoznavanje melodije, razumijevanje jezika, ritam,
prostornu orijentaciju i prepoznavanje slika. Desna strana mozga je odgovorna i za
često stvaranje slika i asocijacija u mislima slušatelja. Kada je prisutno i glazbeno
obrazovanje aktivira se i lijeva hemisfera mozga koja je odgovorna za razlikovanje
zvukova, vremensko usklađivanje, numeričke vještine i ekspresivni jezik.

„Glazba se u mozgu obrađuje na svim razinama. Iz moždanog debla može utjecati

na brzinu srčanih otkucaja, disanje i stanje budnosti; preko limbičkog sustava snažno utječe
na emocije i osjećaje; u korteksu može stvarati vizualne prizore i asocijacije. Glazba ima
moć utjecaja na sve razine ljudske psihe.“ (Goddard, 2008, 79)

Slušanje glazbe također utječe na neurološku budnost i dovodi do promjene

stanja moždanih valova. Neurološka budnost ovisi o međuigri ponavljanja i noviteta.
Previše novosti dovodi do pretjerane budnosti, slabog održavanja pažnje i povećanja
anksioznosti, dok nedovoljno novosti i prezasićenost ponavljanjima rezultira
dosadom, zamorom i „isključenjem“. To najviše dolazi do izražaja kod djece, jer
njihova samokontrola još nije toliko razvijena te se ponašaju „iskreno“. Iste
zakonitosti vrijede i kod slušanja glazbe, drugim riječima kvalitetna glazba mora biti
dovoljno emocionalno napeta, ali i sadržavati faze relaksacije i odmora kako bi djeca
ostala zainteresirana.
Kod slušanja klasične glazbe, alfa moždani valovi se usporavaju i usklađuju –
to dovodi do mirnijeg stanja budnosti što dovodi do bolje komunikacije između
lijeve i desne hemisfere mozga tj. usklađenosti. Jedna od najviših razina usklađenosti
moždanih valova ustanovljena je kod glazbenika dok su preslušavali svoje skladbe.
Određene kombinacije ritma mogu dovesti do promjene stanja moždanih
valova, ali i promjena vlastitih unutarnjih tjelesnih ritmova. Npr. 2/4 mjera često
podsjeća na marširanje te time potiče živahnost, dok sinkope stvaraju osjećaj
napetosti i uzbuđenja. Tim putem glazba nas može dovesti od stanja kontemplacije,

7
ali i do stanja ushita. Zato pomnim izborom glazbe možemo itekako utjecati na stanje
budnosti djeteta.11

Tablica 1: Popis ljudskih moždanih valova i s njima povezana stanja budnosti12

VRSTA FERKVENCIJA STANJE
Delta 0,5-3 hz pospanost
Theta 4-7 hz meditativna stanja, nesvjesna obrada:
informacije se obrađuju u hipkampusu, a kod
spavanja dolazi do brzih pokreta očnih
jabučica (REM)
Alfa 8-12 hz opušteno stanje budnosti
Beta 13-30 hz kognitivna i mentalna aktivacija,
prebacivanje pažnje na specifičan
podražaj/zadatak

2.1.1. Glazba kao terapija

Jedan od poznatijih sustava terapije zvukom danas je tzv. glazboterapija koja

je vrlo prisutna i ujedinjuje prije navedene podatke kako bi se uz pomoć glazbe
olakšao i poboljšao život pojedinca. Ovakav način liječenja pokazao se kao veoma
human i učinkovit pa se u 17.stoljeću došlo do zaključka kako glazba i ples izvrsno
pomažu kod očaja i melankolije, dok je 2006. godine dokazan povoljan utjecaj
glazbene terapije kod oboljelih od shizofrenije. Takva terapija glazbom primjerena je
svim dobnim skupinama i dokazano olakšava mnoge medicinske smetnje, fizičke
hendikepe, poremećaje komunikacije, poboljšava učenje te smanjuje stres.
Glazboterapija ili terapija glazbom se koristi kao proces u kojem terapeut upotrebom
organiziranih zvukova i glazbe koji razvijaju međusobnu povezanost između

11 Goddard Blythe, S. (2008). Uravnoteženi razvoj. Lekenik: Ostvarenje d.o.o. – detaljnije opisuje
stanja neurološke budnosti
12
isto, str. 89

8
pacijenta i terapeuta, poboljšava i osnažuje fizičko, mentalno, socijalno i
emocionalno zdravlje. 13
Postoje još mnogi sustavi terapije zvukom i provedena su ispitivanja koja
koriste glazbu za poboljšavanje slušne obrade te ublažavanje i/ili rješavanje
određenih poremećaja. Jedan od primjera je i sustav terapije zvukom od francuskog
otorinolaringolog, Dr. Alfreda Tomatisa, koja se koristi kao terapija za niz
poremećaja – od usavršavanja notne točnosti kod opernih pjevača, do djece s
govornim jezičnim teškoćama. Tomatis je zaključio da se zvuk i ritam obrađuju u
različitim dijelovima ljudskog uha. Osim tog saznanja Tomatis je tonove tj. zvukove
podijelio u dvije skupine kao visokofrekventne i niskofrekventne. Klasična glazba
sadrži širi spektar frekvencija i daleko je bogatija višim frekvencijama te je zato
pogodnija za slušanje u predškolskoj dobi. Poznato je da je dijete nakon rođenja
puno osjetljivije na visokofrekventne tonove nego odrastao čovjek. Za razliku od njih
niskofrekventni zvukovi djeluju iscrpljujuće i trebali bi se puštati mnogo glasnije da
bi imali isti učinak kao klasična glazba.
Dr. Kjeld Johansen iz Danske je koristio također niz frekvencijski specifičnih
glazbenih zapisa s ciljem poboljšanja slušne diskriminacije i brzine obrade u više od
tisuću djece s dijagnosticiranom disleksijom. Znakovi disleksije smanjili su se u toj
skupini za 70 posto. Istraživanja Rauscher i Shaw (1996), na Sveučilištu u
Kaliforniji, pokazala su jasnu uzročnu vezu između glazbe i prostorne inteligencije.
Također, dokazano je da uspješnost pamćenja tonova i oštrina analiziranja akorda
pokazuju jasnu povezanost s dobi čitanja, neovisno o kronološkoj dobi ili kvocijentu
inteligencije. Istraživači pretpostavljaju da je pohranjivanje niza zvukova i analiza
složenih zvukova na komponente povezana s aspektima čitanja.14
Još jedno od ispitivanja pokazalo je da je fleksibilnost šestogodišnjaka veća
od one desetogodišnjaka, i to zbog veće otvorenosti prema novim spoznajama.
Gubljenjem te otvorenosti djeca počinju stvarati predrasude koje otežavaju učenje što
se primjećuje iz često negativnih reakcija starije djece na klasičnu glazbu. Zbog toga
je vrlo važno rano razvijati glazbeni ukus i provoditi glazbeni odgoj. U drugom
ispitivanju koje je provedeno s djecom od pet do sedam godina pokazalo se da djeca
te dobi bez teškoća diferenciraju glazbene odlomke. Kod djece te dobi već postoji

13Sveučilište u Dubrovniku na adresi http://www.unidu.hr/novost.php?idvijest=1853

14
Goddard Blythe, S. (2008). Uravnoteženi razvoj. Lekenik: Ostvarenje d.o.o. – istraživanja Dr.
Tomatisa, Dr. Johansena te Rauscher i Shaw

9
mogućnost uspostavljanja afektivnih i kognitivnih odnosa prema kompleksnijoj
glazbi i sposobnosti djece u tom pogledu su puno veće nego što se obično misli.15

Kroz ovo i prethodno poglavlje vidjeli smo koliko glazba svestrano utječe na
razvoj djeteta i koliko koristi može proizaći iz dobro provedenih i osmišljenih
aktivnosti slušanja glazbe. Slušanjem se razvija osjetljivost, senzibilnost sluha te
djeca počinju zapažati i ona izražajna sredstva glazbe koja joj daju poseban čar. Te
osobine dolaze najviše do izražaja u instrumentalnoj, odnosno orkestralnoj glazbi i
djeca ih ne bi mogla zamijetiti niti doživjeti ni u jednoj drugoj glazbenoj aktivnosti
osim u slušanju glazbe. Slušanje glazbe im pruža mogućnost potpunog prepuštanja
glazbi i cjeloviti doživljaj nje same bez utjecaja vanjskih faktora.

2.2. Pasivno slušanje glazbe

Pasivno slušanje je najzastupljenije i kod djece i kod odraslih, ali ga često

nismo ni svjesni. Zašto? Glazba je prisutna svuda oko nas na TV-u, radiju, mobilnim
uređajima, itd. Toliko se često s njom susrećemo (pogotovo u novije vrijeme) da
često uopće ne obraćamo pažnju na nju tj. ne percipiramo je na aktivan način. Ona
može svirati danima, a mi nećemo znati ni što je sviralo, ni koliko. Usprkos tome,
ako glazbe nestane nakon kratkog vremena ćemo to primijetiti.

U pasivnom slušanju glazba se koristi kao podloga . “Pasivno je slušanje

slušanje glazbe kao kulise, bez svjesno upravljene pažnje.” (Rojko, 2012, 75) Tu je
kako bi ispunila moguće praznine, pružila utjehu ili mali odmor dok smo
zaokupljenim drugim poslom.

Pasivno slušanje nije manje važno od aktivnog slušanja pa u vrtiću trebamo

pomno odabrati kvalitetnu glazbu. Želimo da djecu glazba oplemeni krasotom
skladbi to kratko vrijeme dok su u vrtiću. Pasivnim slušanjem odgajamo ukus djece,
zbog toga se treba koristiti kvalitetna glazba. Djeca mogu pasivno slušati i one
umjetničke skladbe koje ćemo kasnije s njima i obrađivati. Kod pasivnog slušanja

15 Rojko, P. (2012). Metodika nastavne glazbe. Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera,
Pedagoški fakultet.

10
treba biti oprezan da djeca neprekidno ne slušaju glazbu. To je vrlo važno kod mlađe
djece, pogotovo u jaslicama, gdje djeca imaju potrebu spontano pjevati.16

Dok svira glazba koju smo namijenili pasivnom slušanju, djeci ne skrećemo
pažnju na glazbu, ne stišavamo glas dok razgovaramo s djecom i ponašamo se onako
kako se najčešće ponašamo dok nam je upaljen radio. Vrlo često će djeca biti
privučena glazbom i ponašat će se onako kako to od njih očekujemo pri aktivnom
slušanju - plesat će ili sjediti dok se njišu i uživaju u glazbi. Neku će djecu glazba
zainteresirati pa će postavljati pitanja na koja im trebamo znati odgovoriti. Po tome
koliko traže da određenu skladbu više puta slušaju, moći ćemo procijeniti trebamo li
djecu pripravljati za aktivno slušanje ili ne.
Ako se odlučimo djeci približiti dulja umjetnička djela odabrat ćemo iz njih
cjeline do 3 minute. Glazbu također možemo koristiti kao kulisu uz pričanje priča,
kazalište lutaka ili dramsku improvizaciju, u sklopu glazbenih priča i tijekom
tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Tijekom svih tih situacija odgajatelj bi trebao paziti
na izbor glazbe, ali to ne znači da uvijek mora svirati klasična glazba. Zabavne
pjesme i novokomponiranu „narodnu“ glazbu treba što više izbjegavati kako bi djeci
pružili kvalitetniji doživljaj glazbe.17

"Nedostatak ispitivanja mogućnosti slušanja predškolske djece ne dopušta

donošenje nekih određenijih sudova, ali smo skloni povjerovati da je sa slušanjem
moguće početi već u predškolsko doba. Ne mora baš svako slušanje biti aktivno,
koncentrirano, namjerno i pažljivo. Kada bi se u vrtiću, u vrijeme kada se djeca
igraju, umjesto raznoraznih problematičnih vrsta glazbe čula odgovarajuća
umjetnička glazba, to bi već mnogo značilo u privikavanju na zvuk koji u
suvremenom glazbenom radijskom i TV kaosu djeci zvuči neobično pa i
antipatično." (Rojko, 2012, 89)

16
Gospodnetić, H. (2015). Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima. Zagreb: Mali
profesor.
17
isto, Gospodnetić, H.

11
2.3. Aktivno slušanje glazbe

Da bi dijete moglo glazbu doživjeti i shvatiti potrebna je i naročita kvaliteta

slušanja tj. aktivno slušanje. Aktivno slušanje može podrazumijevati i pjesme i
brojalice, ali se najviše provodi slušanjem glazbe preko kaseta, CD-a i ostalih medija.

„Pri aktivnom slušanju muzike sudjeluju i intelekt i fantazija. Samo takvo slušanje
stvara doživljaj muzike, odnosno pozitivan ili negativan odnos prema muzičkom djelu.
Najjači pokretač aktivnog slušanja je pobuđeni interes.“ (Manasteriotti, 1978, 127)

Priprema rada kod aktivnog slušanja glazbe jednaka je kao i u ostalim

glazbenim aktivnostima. Kompoziciju treba prethodno dobro upoznati i napraviti
kratku analizu. Često ćemo primijetiti oblik skladbe A-B-A koji se pojavljuje u
većini glazbenih djela koja slušamo s djecom predškolske dobi. Duži oblici svojom
duljinom premašuju trajanje dječje pažnje pa ih se ne bi trebalo koristiti u aktivnom
slušanju. Zato im dajemo da slušaju minijature u trajanju obično do tri minute.
Prednost treba davati življoj i plesnijoj glazbi, ali ni ostale skladbe ne treba
isključivati. Dječje srce brže kuca i njihovo disanje je kraće pa im je brži tempo
„bliži“. Svejedno je da li su minijature vokalne, vokalno-instrumentalne ili
instrumentalne. Isto je i s programnom18 i apsolutnom glazbom19. Moramo imati na
umu da kao i kod obrada pjesma ili brojalica, skladbe također slušamo više puta u
istoj aktivnosti.

Odgajatelj provodi analizu skladbe jer mu pruža uvid o kakvoj kompoziciji se

radi, njezin karakter i raspoloženje, kojim instrumentima se izvodi, strukturu skladbe
(sličnosti i razlike), osvješćivanje motiva, fraza, itd. Kada radimo s djecom uvijek
trebamo razmišljati o tome o kakvom se glazbenom obliku radi i kako ćemo ga
frazirati. Fraziranje je jako važno u pjevanju, sviranju i u pokretu jer ono uvelike
olakšava slušanje podjelom skladbe na manje cjeline koje su slušatelju jasnije i
razumljivije te mu pomažu da bolje shvati skladbu u cjelini. Sva glazba ima svoj
prirodan tok i može se frazirati što je vrlo slično načinu korištenja interpunkcije u
govoru. Isto kao što govor postaje nerazumljiv i monoton bez korištenja stanki,
18
Programna glazba ima specifičan naslov kojim želi opisati neko izvanglazbeno zbivanje - npr. R.
Schumann „Divlji jahač“ ili „Djed mraz“
19
Apsolutna glazba nema specifičan naslov - simfonija, sonata, koncert, itd.

12
pauza, prirodnih naglasaka, izmjena jačine glasa govornika tako i glazba gubi svoj
smisao. Nakon što provedemo kratku analizu skladbe potrebno je odabrati željeni i
odgovarajući metodički postupak kojim ćemo djeci približiti kompoziciju.20

Kada provodimo slušanje s djecom, pogotovo kod prvog susreta djece s

kompozicijom, treba izbjegavati nepotrebna pitanja koja ne pridonose emotivnijem
doživljaju skladbe.

„Već kod prvog slušanja djeca mogu čuti karakter glazbe, tempo i izvođače, čak i
ako im nismo ništa sugerirali. Za vrijeme slušanja poželjno je šutjeti, ali se povremeno može
djeci skrenuti pozornost na nešto ("Slušaj ovo!", "Jesmo li ovo već čuli?", "Koji
instrument?").“ (Gospodnetić, 2015, 67)

Također prije slušanja djeci možemo dati općenite upute poput „Plešite onako
kako vam glazba priča!“, „Neka svatko za sebe sluša glazbu, i slobodno zaplešite ako
tako osjećate!“ ili „Sada će vam glazba ispričati lijepu priču, a vi ju probajte
otplesati!“.
Ne trebamo se iznenaditi ako neka skladba ne ostavlja dojam na djecu
prilikom prvog slušanja. Jednostavno treba pružiti priliku da ju djeca više puta čuju,
nakon čega se na nju priviknu i počne im se sviđati.
Djeca predškolske dobi na glazbu najčešće reagiraju plesom tj. plesnom
improvizacijom. To je tzv. senzomotoričko slušanje koje se temelji na činjenici da
nijedan drugi osjet ne prodire tako duboko u druga osjetna područja kao što je kod
slušanja glazbe. Glazba zahvaća cijeli senzorij što rezultira različitim, više ili manje
vidljivim pokretima. U senzomotoričko slušanje spada i sklonost osobe da uz slušanu
glazbu stvara određene motoričke asocijacije: glazba zvuči "kao za ples", "kao
uspavanka", "kao marš" i sl.21 Zato smo te izraze spominjali u prošlim poglavljima
(kao zamjenu za asocijacije), jer su to prirodne reakcije tijela na glazbu.

Kod aktivnog slušanja glazbe djeca se mogu slobodno kretati, možemo im

pokazivati aplikacije, mogu se likovno izražavati (tijekom i nakon slušanja), ali ne
koristimo udaraljke. Za vrijeme slušanja glazbe odgajatelj ne pleše s djecom (osim

20
metodički postupci opisani u 3. poglavlju
21 Rojko, P. (2012). Metodika nastavne glazbe. Osijek: Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera,
Pedagoški fakultet.

13
ako ne pokazuje koreografiju), ali se pokreće zainteresirano na mjestu. U slučaju ako
se uključi u plesnu improvizaciju mora se kretati u skladu s glazbom, jer djeca često
oponašaju odgajatelja. Isto tako glazbu ne prekidamo tokom slušanja, a ako baš
moramo, onda bi se ona trebala postepeno stišavati. Makar nam se učinilo da djeca
ne slušaju glazbu tj. prilikom slušanja pričaju i rade nešto drugo, oni ju svejedno čuju
i primijetiti će ako je naglo nestane. Također treba pripaziti na jačinu zvuka kojom se
glazba sluša. To je teško točno odrediti, ali važno je da glazba nije preglasna ni
pretiha kako bi ostala jasna i privukla djecu. Preporučljivo je isprobati glasnoću
zvuka dok djeca još nisu prisutna kako bi, eventualno, zbog velikih kontrasta u
skladbi mogli znati kada treba dodatno stišati ili pojačati zvuk.22

Ponovnim slušanjem iste skladbe djeca stječu i proširuju svoja znanja i

iskustva. Nova iskustva se nadovezuju na već postojeće znanje, ali uvijek na temelju
sadržaja koji je emotivno obojen. Djeca mogu odrediti raspoloženje djela ili karakter
glazbe samo ako već raspolažu nekim znanjima s toga područja, te ako su na
prethodno slušanim kompozicijama upoznala glazbene pojmove i riječi koje daju
pravilan odgovor na takva pitanja. (Manasteriotti, 1978) Odgajatelj može biti siguran
da je dijete ostvarilo glazbeno-estetski doživljaj kada zatraži ponovno slušanje glazbe
i kada je njegov pokret odraz glazbenog osjećaja. Analizu djela provodimo najviše sa
starijom skupinom, ali vrlo nenametljivo. Možemo je provesti usporedbom skladbi
sličnih ili suprotnih osobina, pružanjem tri sličnih opisa skladbe djeci na izbor, itd.
Ako se javlja novi pojam koji djeca trebaju usvojiti, onda ga odgajatelj sam iznosi.
Glazbeni doživljaj vrlo je teško opisati riječima te ga zato i ne forsiramo.

„Verbalizirati estetski doživljaj objektivno nije moguće pa pokušaji govornog opisa

glazbenog doživljaja rezultiraju nerazumijevanjem i otklonom glazbenog doživljaja. Time
slušanje glazbe izravno stavljamo u poziciju nerazumijevanja.“ (Gospodnetić, 2015, 72)

Na koje se sve načine i kojim sredstvima provodi aktivno slušanje glazbe, tj.
obrada kraćih glazbenih formi, objasnit ću u sljedećem poglavlju.

22Gospodnetić, H. (2015). Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima. Zagreb: Mali
profesor. – detaljno opisuje i pruža mnoge upute za aktivno slušanje glazbe

14
3. SLUŠANJE KRAĆIH GLAZBENIH FORMI UZ
PRIMJERENE METODIČKE POSTUPKE

„Pod obradom podrazumijevamo prvo susretanje djece s novom pjesmom,

brojalicom ili skladbom koju slušaju, a ako aktivnost posvetimo već poznatoj skladbi,
govorimo o ponavljanju. Međutim u metodičkom postupku ne treba postojati razlika između
obrade i ponavljanja...“ (Gospodnetić, 2015, 95)

Na istu skladbu možemo jedan dan provoditi jedan metodički postupak, a

drugi dan drugi ili ga samo u nekim dijelovima izmijeniti.

„Pod metodičkim postupkom podrazumijevamo način na koji odgajatelj ponavlja

pjesmu, brojalicu ili slušanje glazbe u sklopu aktivnosti od početka do kraja.„ (Gospodnetić,
2015, 40)

Metodički postupak je dio aktivnosti koju provodimo s djecom, a započinje

kada kreće, u ovom slučaju, skladba koju planiramo obrađivati s djecom. Sve prije ili
poslije toga, kao na primjer uvodni razgovori s djecom ili kasnije razgovaranje o
onome što su čuli, spada pod aktivnost. Djeci moramo pružiti priliku susreta s
vrijednim djelima klasične literature te ne smijemo podcijeniti njihovu sposobnost
slušanja glazbe.

Zadatak odgojitelja je da se pripremi i osmisli metodički postupak koji će biti

u skladu sa dječjim mogućnostima. Djeca trebaju uživati u aktivnosti, a ne dobiti
dojam da ih nešto podučavamo (to i ne radimo). Kvalitetu metodičkog postupka
lagano provjerimo po reakcijama djece. Ako je djeci metodički postupak prelagan
ubrzo će izgubiti interesa i to nakon 2-3 ponavlja. Tada znamo da metodički
postupak moramo unaprijediti tj. smisliti novu, zahtjevniju i interesantniju metodu za
djecu.
Uvod u metodički postupak treba svesti na minimum, jer bi sam metodički
postupak tj. slušanje glazbe, trebao biti dovoljan poticaj dječje radoznalosti.
Odgajatelj uvijek treba pratiti dječju zainteresiranost te težiti njezinom produživanju
tako da se aktivnost što duže održava tj. da uspijemo ubaciti što više ponavljanja
skladbe. Problem se javlja kod dječje kratkotrajne pažnje i baš zbog toga za aktivno

15
slušanje biramo minijature koje se mogu ponavljati više puta tijekom aktivnosti.
Pošto glazba objektivno postoji samo u jednom trenutku tj. postoji samo u vremenu
(za razliku od npr. likovne umjetnosti koja trajno ostaje na papiru), djeci nije
dovoljno jednokratno slušanje skladbe. (Rojko, 2012)

Jedan od načina zadržavanja dječje pažnje i ujedno uvježbavanja njihove

strpljivosti su metodički postupci u kojima djeca moraju čekati na svoj red. Takav
način rada je malo lakše provesti kod igara s pjevanjem gdje jedno ili par djece
dobivaju određeni lik. U slušanju glazbe to možemo postići kod provođenja
metodičkog postupka s aplikacijama kojih je manje nego djece, pa ostali moraju
čekati svoj red. Takav metodički postupak ćemo najvjerojatnije uspjeti provesti više
od 4 ponavljanja jer će svako dijete htjeti imati aplikaciju. To će pozitivno utjecati na
provođenje aktivnosti, ali i na dječje društvene vještine i samokontrolu. Naravno na
početku uvođenja takvog rada ne možemo od djece odmah očekivati da će strpljivo
čekati svoj red.23
Kroz cijelo vrijeme provođenja aktivnosti odgajatelj mora zainteresirano
sudjelovati i/ili promatrati aktivnost te se radovati istoj. Naravno bilo bi savršeno da
je u stvarnosti uvijek tako i da se ne trebamo pretvarati. Bilo kako bilo, sasvim je
pogrešno vjerovati da pred djecom možemo prikriti svoj stav prema pojedinoj
skladbi i slušati je s djecom samo zato što je sugerirana Programom. Djeca će osjetiti
da smo ravnodušni prema toj skladbi i neće se oduševiti za nju.24

Za odgojitelja je vrlo važno znati odgovoriti na četiri metodička pitanja kod

slušanja glazbe u predškolskoj dobi, a to su: „kako“, „što“, „koliko“ i „zašto?“.
Na pitanje „što?“ smo već odgovorili te zaključili da je djeci prijeko potrebna
glazba pisana za njih jer su u današnje doba previše bombardirani komercijalnom i
nekvalitetnom glazbom preko televizora, radija i ostalih medija. Vrijeme je najbolji
pokazatelj onoga što je vrijedno, zato se često slušaju starija glazbena djela koja su
kroz vrijeme potvrđena kao kvalitetna.

23 Gospodnetić, H. (2015). Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima. Zagreb: Mali
profesor.
24
Manasteriotti, V. (1978). Muzički odgoj na početnom stupnju. Zagreb: Školska knjiga.

16
 „Samo umjetnički vrijedna muzika može djelovati na dijete, pobuditi u njemu
plemenite osjećaje, formirati njegov ukus i razviti u njemu trajniju ljubav prema glazbi. Taj
zahtjev izražen je riječima: „Za djecu je dobro samo ono što je savršeno.“ (Manasteriotti,
1978, 128)

Bilo bi dobro da djeca iskuse glazbu u živoj izvedbi, no jako je teško djeci
održati koncentraciju tijekom trajanja cijelog koncerta pa se umjesto toga mogu u
vrtić pozvati glazbenici i/ili plesači. Kada se glazba izvodi uživo ima puno veći odjek
na ljudski doživljaj.

Kod pitanja „koliko?“ trebamo se zapitati koliko traju izabrane skladbe i

koliko puta u danu i kroz aktivnost treba provoditi slušanje glazbe. Osobine i
mogućnosti djece određuju koliko će neka kompozicija trajati i kakve će strukture
biti, zato prvo biramo lake i kratke kompozicije u trajanju od oko 2 minute za djecu
mlađe odgojne skupine. Postepeno uvodimo skladbe složenijeg sadržaja i dužeg
trajanja, ali ne dulje od 3 minute. Treba uzeti u obzir dnevni kontakt djece s
muzikom i treba promisliti o načinima na koje to možemo učiniti.

„Ako bismo slušanje muzike ograničili samo na muzičko zanimanje i povremeno na

zanimanje ostalih odgojnih područja, ne bi bilo moguće izvršiti odgojne zadatke slušanja
muzike.“ (Manasteriotti, 1978, 140)

Također treba pripaziti da i u dnevnom dodiru sačuvamo mjeru. Svaki susret

s muzikom djeci treba biti izvor novih doživljaja kako ne bi došlo do prezasićenja
glazbom. Zato svakodnevno slušanje glazbe treba biti vremenski kratko, a jakost
izvedbe umjerena, inače bismo mogli postići obratan efekt. Glazba postoji da bi
očarala i stimulirala djecu na aktivnost, a ne da ih preduga i preglasna glazba zamori
i da izgube interes.

Kada odlučujemo „kako?“ ćemo provesti slušanje određene skladbe potrebna

je da se odgajatelj unaprijed pripremi kako bi stigao proučiti skladbu i odlučiti se za
prikladan metodički postupak. Kako bi djeca primijetila određenu skladbu tj. obratila
pažnju na nju, pametno je prije toga imati razdoblje tišine. Kada takvo razdoblje
prethodi razdoblju slušanja glazbe djeca će brže i jasnije primijetiti skladbu. Ta

17
ljepota prijelaza s tihog ugođaja na zvuk glazbe unosi radost i ushit u djetetovu
reakciju te rezultira iznenađenjem. Svi smo mi sposobni povezati se s glazbom te to
ne zahtijeva neke posebne sposobnosti, ali vježbanjem slušanja glazbe može se
produbiti doživljaj onoga što čujemo i naučiti izraziti ono što nam glazba prenosi tj.
koje emocije u nama izaziva.
Odgajatelj treba omogućiti djeci da osjete glazbu takvu kakva je tj. shvatiti da
poanta nisu dječje asocijacije, slike, zamišljanja, refleksije, itd. Važno je da
odgajatelj ni u kojem trenutku ne nameće djeci svoj stav, nego im treba približi
glazbu kao takvu, a na njima je da li će eventualno sama zamišljati određene
izvanglazbene situacije. Usmjeravanje djece u tom pravcu krije u sebi opasnost
stvaranja trajnih ovisnosti o izvanglazbenim elementima pri slušanju glazbe i takav
pristup glazbi nije umjetnički pristup. (Rojko, 2012) Kad bismo djecu pitali: "Na što
vas podsjeća ova glazba?", dobili bismo izvanglazbene asocijacije, a to bi djecu
udaljilo od doživljaja same glazbe. Nasuprot tome, identifikaciju glazbe kao glazbe
za ples, marširanje, uspavanke, pa zatim reagiranja na ritamske, melodijske i druge
kontraste, ne treba smatrati pogrešnim jer su to u biti reakcije na glazbu. (Rojko,
2012)

Zašto se bavimo slušanjem glazbe u vrtićima i u obiteljima? Postoje mnogi

razlozi zašto slušamo glazbu s djecom. Glazba utječe na mnoge segmente dječjeg
razvoja te potiče djecu na aktivnost i kreativnost. Također slušanje pomaže
odgajatelju da djecu bolje upozna i prepozna njihove glazbene sposobnosti i
muzikalnost. Vrlo je važno na odgojnoj razini od djece zahtijevati da za vrijeme
slušanja glazbu vladaju potpuna tišina i mir. Naravno na početku ćemo to teže
postići, ali ta kulturna navika se kod djece razvija tijekom dužeg tijeka vremena, kao
i ostala kulturna ponašanja koja su rezultat dugotrajnog truda odgojitelj, roditelja i
djece. Slušanjem glazbe polažemo temelje svjesne discipline, tj. dovodimo djecu do
toga da shvate kako nisu mirna i tiha samo zato što im se neka skladba sviđa, nego i
iz poštovanja prema onomu koji je glazbu napisao, prema onomu tko je izvodi, kao i
zbog ostalih slušatelja. Slušanje glazbe, nadalje, znatno obogaćuje glazbeno
zanimanje, čini ga sadržajnijim, zanimljivijim, raznovrsnijim, a sve to povećava
radost i interes djece za muziku. 25

25
Manasteriotti, V. (1978). Muzički odgoj na početnom stupnju. Zagreb: Školska knjiga.

18
 Dok provodimo aktivnost slušanja glazbe djeca ne smiju biti opterećena
nikakvim izvanglazbenim smetnjama. Zbog toga uvodno pričanje i informacije treba
svesti na minimum, čak i naslov skladbe je suvišan i štetan za estetski doživljaj
tijekom prvog slušanja skladbe. Dijete se tada koncentrira na naslov glazbe i
pokušava zamisliti sadržaj naslova umjesto da se koncentrira i doživi estetski
doživljaj glazbe. Naslov glazbe i dodatne informacije možemo podijeliti s djecom
nakon nekoliko slušanja, ali ih s time ne treba opterećivati.

Kod provođenja metodičkog postupka s djecom predškolske dobi moramo

obratiti pažnju na nekoliko stvari:
a) Dob djece i njihov stupanj razvoja mora se uzeti u obzir!
– djeca se od jasličke pa do predškolske dobi jako razlikuju po svojim
mogućnosti; isto tako svaki pojedinac, pa i svaka vrtićka skupina se razlikuju te
odgajatelj mora procijeniti sposobnosti djece s kojom radi (ako ne uspije iz prve,
kod sljedećeg provođenja aktivnosti mora prilagoditi metodički postupak)
 treba biti svjestan dječjeg napretka; da nešto što im je sada teško za par
mjeseci će im biti lagano
b) Oprezno odabrati glazbu koja se obrađuje!
 trajanja do 3min, potvrđene kvalitete te primjerenog sadržaja
c) Djeca preferiraju brži tempo26, ali sporije skladbe se ne trebaju zato isključivati!
d) Djeci je metar lakši od ritma!
 metar se više koristi u predškolskoj dobi (pogotovo u ishodavanju) jer su
određeni ritmovi prezahtjevni za mlađu djecu; često obrađujemo samo
određeni, upečatljivi dio ritma iz skladbe
e) Glazbu ne cjepkamo niti prekidamo!
 ako planiramo obrađivati neki teži ritmički obrazac ili uvesti u ples teži
pokret, možemo ga prije metodičkog postupka kroz kreativne ideje
pokušati izvježbati ili prikazati djeci
 djeca promatraju glazbu kao cjelinu te je zato cjepkanje glazbe
neprikladno
f) Proučiti i poznavati elemente koje sadrži svaka instrumentalna skladba kako bi
ih mogli pravilno koristiti u metodičkim postupcima!

26
zbog bržih otkucaja srca, problema sa održavanjem ravnoteže kod sporijih pokreta, nestrpljivosti i
velike razine energije

19
  ti elementi su: melodija, ritam, harmonija, metar, glazbeni oblik, karakter,
tempo, dinamika i povezanost elemenata glazbenog dijela27 (postoji i
element teksta, ali se u skladbama ne koristi)
g) Metodički postupak možemo provesti uz upotrebu aplikacija, udaraljki i uz
pokret28!
 kod slušanja glazbe ne koristimo udaraljke (kod pjesma i brojalica da)
h) Djecu ne učiti, nego im sve približiti kroz igru!
 ne zamarati analizom glazbe i njezinim elementima te ne zahtijevati da
usmeno izraze svoj doživljaj glazbe (ako žele mogu, ali mi ih ne silimo)
i) Kod djece izazvati veselje, probuditi radost te potaknuti ljubav prema glazbi!

27
opisani u Tablici 2
28
upotreba aplikacija opisana u poglavlju 3.1., a pokret u poglavlju 3.2.

20
Tablica 2: Elementi instrumentalne skladbe i njihov opis29

MELODIJA - niz tonova različitih visina koji se zapisuju notama u

notnom crtovlju; ima svoje pravilnosti koje skladatelji
poštuju
RITAM - niz zvukova različitih trajanja i akcenata; najčešće
sastavni dio melodije, a predstavlja vremenski protok
glazbe, tj. njezinu vremensku organizaciju (zapisuje se
notama i pauzama raznih oblika); dugo-kratko
HARMONIJA - sklad; akord ili suzvuk, odnosno istovremeno zvučanje
najmanje tri različita tona; znanost o građi i spajanju
akorada
METAR - niz zvukova jednakih trajanja, osnovnih jedinica mjere
ovisno o tome koja mjera je napisana; naglašeno-
nenaglašeno
GLAZBENI OBLIK - ili forma se sačinjavaju od dijelova od kojih se sastoji
skladba i način na koji je složena. Skladbe su sagrađene
spajanjem malih dijelova u sve veće cjeline; najmanji dio
iz kojeg se gradi glazbena misao zove se glazbeni motiv
KARAKTER - ugođaj skladbe koji ostavlja određeni dojam na slušatelja

TEMPO - brzina kojom izvodimo neku skladbu ili dio neke skladbe
(brz, spor, srednji), odnosno metrički i ritmički slijed
tonova u određenom vremenu.
DINAMIKA - jačina ili glasnoća kojom izvodimo neku skladbu ili dio
skladbe, kao i promjena jačine u toku skladbe
(crescendo/pojačavanje i decrescendo/stišavanje)
POVEZANOST - karakter pjesme ovisi o tempu, ali i obratno, također su
ELEMENATA povezani i dinamika i karakter
GLAZBENOG
DIJELA

29 Gospodnetić, H. (2015). Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima. Zagreb: Mali
profesor.

21
3.1. Slušanje kraćih glazbenih formi uz pokret

Djetetov prvi izraz je pokret. Dijete prvu potrebu za komunikacijom iskazuje

pokretom, a tek kasnije govorom. Često nismo ni svjesni sveprisutnosti pokreta i dok
imamo udaraljke ili kod pokretanja aplikacija. Zato je najsnažnija i najučestalija
reakcija djece na glazbu baš kroz pokret. Nije teško primijetiti da su djeca stalno u
pokretu i da im je on blizak pa je zato pokret primjeren kod provođenja raznih
aktivnosti. Pokret služi kao podloga ostalim načinima rada pa ga zato smatramo i
najvažnijim. Povezanost glazbe i plesa smo već spominjali u prethodnim
poglavljima.

3.1.1. Pokret prema definiciji plesnih pedagoga

U radu s predškolskom djecom kao priprema za slušanje i pokret koristi se

ritmika. Ritmika je disciplina koju je stvorio švicarski kompozitor i glazbeni pedagog
Emile Jaques-Dalcroze. Na našem području ritmika se sve više počela koristiti otkad
ju je plesna pedagoginja Ana Maletić 1950-ih uvela u svoju metodu rada koja se i
danas provodi u njezinoj Školi za ritmiku i ples u Zagrebu. Sada postoji još
umjetničkih škola plesnog smjera u Hrvatskoj koje koriste isti ili sličan program rada
kao škola Ane Maletić. Da naglasimo, ritmika nije umjetnost nego samo pomoćna
disciplina koja služi kao alat za poboljšavanje određenih sposobnosti. Drugim
riječima, pomaže u savladavanju automatizama i razvoju senzibiliteta na
umjetničkom području glazbe i/ili plesa. (Gospodnetić, 2015)
Ana Maletić također u svojoj metodici plesa pruža mnoge korisne informacije
kako i na koji način provoditi ples s djecom. Njezin način rada temelji se na
učenjima plesača i plesnog pedagoga Rudolfa Labana.

„Sa svojom suradnicom Lisom Ullmann posebno je razradio materijal svojih učenja
za odgojne i obrazovne svrhe nazivajući taj ogranak modernim odgojnim plesom (Modern
Educational Dance). Tu je oznaku smatrao prikladnijom od naziva „plesni odgoj“, budući
da po njegovim načelima ta disciplina ne djeluje odgojno jedino u plesnom, nego i u mnogo
širem smislu, pa je značajan doprinos razvijanju ličnosti odgajanika.“ (Maletić, 1983, 8-9)

22
 Vrlo korisne za odgojitelja, a time i za djecu su „effort akcije“ porijeklom od
plesnog pedagoga i plesača Rudolfa Labana. On je analogno osvijestio pokret i
opisao ga određenim elementima koji zajedno daju njegov „izgled i dojam“.
Zaključio je da svaki pokret ima svoju snagu (snažno-lagano), vrijeme (brzo-sporo) i
prostor (direktno-indirektno) te da se ta tri elementa u svakom pokretu kombiniraju.
Laban je naveo osam vrsta pokreta koji su temeljeni na kontrastima svakog elementa
i često se vizualno prikazuju kroz trodimenzionalnu kocku, no ja ću ih ukratko
objasniti u tablici radi jednostavnijeg razumijevanja. Ti pokreti pomažu odgojitelju u
raznolikosti kretanja s djecom i za poticanje novih ideja u kretanju. Naravno ne
možemo očekivati od djece jako spore i jako snažne pokrete, već pokrete primjerene
njihovoj dobi.

Tablica 3: Osam „effort akcija“ prema Labanu30

DINAMIKA VRIJEME PROSTOR NAZIV KRETNJE
snažan brz direktan UDAR
snažan spor direktan PRITISKIVANJE
lagan spor direktan KLIZANJE
lagan spor indirektan LELUJANJE
snažan spor indirektan SAVIJANJE
snažan brz indirektan BIČ
lagan brz indirektan LEPRŠANJE
lagan brz direktan DOTICAJ

Važno je vrlo rano kod djece raditi na pravilnom držanju tijela radi pravilnog
tjelesnog razvoja i zaštite kralježnice, a to je najlakše djeci prikazati i približiti kroz
ples. U plesu je vrlo poznata zamišljena „laka točka“ i često se koristi kod plesanja s
djecom. Ona se nalazi u visini grudne kosti i zamišljanjem te lake točke plesači
dobivaju elegantniji stav i ljepše kretnje. Djeci je to vrlo lako objasniti uz pomoć
asocijacija npr. da zamisle da ih je netko s udicom zakačio kod grudne kosti i sada ih
lagano povlači gore. Time se položaj tijela ispravlja, kralježnica je u pravilnom

30
Maletić, A. (1983). Pokret i ples. Zagreb: Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske.

23
položaju i dobivamo puno bolju kvalitetu pokreta. „“Laka točka“ kao da drži i nosi
grudni koš i smanjuje osjećaj napora kod izvođenja mnogih pokreta.“ (Maletić, 1983,
34) Ona nam pruža osjećaj lebdjenja tj. kao da se želimo uzdignut i izgubiti kontakt s
podom. Lakoća kretnji i pravilno držanje se slično postiže i s izrekom „Rastimo
prema nebu kao drveće.“
Kao protuteža „lakoj točki“ postoji druga točka, točka težišta. Na nju mi ne
možemo utjecati jer je uvjetovana zakonom gravitacije. S druge strane razumijevanje
te točke i njezino osvješćivanje nam omogućuje bolje kontrolu nad ravnotežnom,
kontrolom tijela te prijenosu težine.

"Točka težišta se ne nalazi u svakom položaju na istom mjestu. Stojeći uspravno ovu
točku najčešće osjećamo u središtu zdjeličnog pojasa, točno nad uporištem tijela. Osjećaj za
tu točku dobit ćemo jakim zatezanjem mišićja središnjeg dijela tijela, osobito kod pokreta
koji streme na dolje ili čije izvođenje iziskuje osobiti napor." (Maletić, 1983, 34)

3.1.2. Pokret kao metodički postupak kod slušanja kraćih glazbenih formi

S djecom od prve do treće godine provodimo razne vrste muzičkih igara, od

kojih djeca osobito rado izvode pokretne igre uz muziku i male „plesove“, jer u tim
igrama ne sudjeluju samo kao slušatelji nego i kao aktivni izvođači. Provođenjem
malih muzičkih igara pružamo djetetu prve radosne susrete s muzikom. Pokretne igre
i „plesovi“ mogu se izvoditi i s djecom od 6.mj nadalje, kada se počinje razvijati
njihova motorika. Dijete počinje izvoditi pokrete i „plesati“ čim se osjeti donekle
sigurnim na nogama. Tu radost izvođenja pokreta treba poticati, razvijati i
usmjeravati.31 Odgajatelj će slobodno povremeno potaknuti djecu na ples riječima
npr. „Plešimo kako muzika svira!“ ili „Krećemo se kako nas muzika vodi!“, ali nije
dobro nametati svoje asocijacije djeci jer će se oni tada previše usmjeravati na njih, a
premalo doživjeti glazbu. Doživljaj glazbe je vrlo individualan te ga kao takvog treba
i poštivati!

Kada koristimo pokret u metodičkom postupku možemo ga provesti na dva

glavna načina, a to je kroz koreografiju ili plesnu improvizaciju. Koreografija

31 Manasteriotti, V. (1981). Prvi susreti djeteta s muzikom. Zagreb: Školska knjiga.

24
zahtjeva malo dužu pripremu odgojitelja zbog svoje složenosti, dok plesna
improvizacija dopušta djetetu da bude sam kreator svog pokreta (razvija
kreativnost).

Koreografija je način rada u kojemu odgajatelj unaprijed pripremi i

zapamti određenu kombinaciju i slijed pokreta na glazbu tj. koreografira pokrete koje
će djeca kasnije s njim ponavljati. Koreografija prati jedan ili više elemenata glazbe.
Kod izvođenja i smišljanja koreografije odgajatelj mora voditi računa o percipiranju
pokreta kod djece. Djeca prate odgojitelja kao u ogledalu, znači ako želimo da djeca
krenu u desnu stranu mi moramo krenuti u lijevu. Cijelo vrijeme odgajatelj mora biti
okrenut prema djeci s iznimkama u slučaju korištenja okreta u koreografiji.
Koreografija se može izvoditi u raznim formacijama od linija do kruga ili u njihovoj
kombinaciji. Prilikom prvih par ponavljanja odgajatelj može davati kratka uputstva
djeci tijekom izvođenja metodičkog postupka npr. „Idemo sada u desno!“ ili „I
okrenemo se!“, ali kod kasnijih ponavljanja trebamo ih izbaciti te ne govoriti ništa i
pustiti djecu da nas prate koliko mogu. Isto pravilo vrijedi kod koreografije kao i kod
slušanja glazbe. Koreografija se ne prekida ako netko od djece ne uspije pratiti
kretanje ili ne obraća pažnju na aktivnost.
Djeca uče i pamte oponašanjem zato je odgojitelju glavni zadatak biti primjer
djeci u plesu, a ne usred izvođenja koreografije stati (iz kojekakvih razloga). U
slučaju ako odgajatelj nije vješt u plesu uvijek se može okrenuti najsigurnijim
oblicima kretanja. Hodanja, stupanja, skakutanja u raznim smjerovima uz
jednostavne pokrete ruku dok pratimo fraze djeci će biti isto interesantno, a
odgajatelj će se osjećati ugodno.

U plesnoj improvizaciji djeca sama stvaraju svoje pokrete uz glazbu tj. ne

uče, ne pripremaju i ne oponašaju pokrete. Kod plesne improvizacije djeca imaju
slobodu kretanja po prostoru te sami donose odluke o svome načinu kretanja,
improvizacija potiče stvaralaštvo. Na odgojitelju je samo da izabere glazbu te ako
želi daje rekvizite djeci tj. kod predškolske djece to su najčešće aplikacije. Ako
djetetu dajemo aplikaciju u ruke, oko vrata, na glavu, itd. dijete i dalje samostalno
pleše. Samo u tim slučajevima aplikacije im mogu neke pokrete ograničavati npr.
ako drže aplikaciju ne mogu micati prstićima, ali više od toga aplikacije ih potiču da,
u tom slučaju ruke, pomiču više nego što bi to činili bez da nešto imaju u ruci.

25
Tijekom takvog metodičkog postupka odgajatelj se u principu ne uključuje u ples te
se sa strane zainteresirano lagano pokreće i promatra djecu. Ukoliko se odluči
uključiti u ples mora paziti da su njegove kretnje lijepe i skladne.

Pokret može sadržavati hodanje, kretanje rukama ili cijelim tijelom,

stremljenje u razne smjerove, okrete i skokove. Sve te radnje mogu se izvoditi u
raznim smjerovima, s različito podignutim nogama ili postavljenim rukama te
različitih visina (tzv. prostorne razine32). Okrete ne koristimo puno u koreografijama
jer djeca tada gube pogled na odgojitelja, ali ih djeca u slobodnom pokretu vole
izvoditi te se sa veseljem vrte kroz prostor. To nisu piruete, makar djeca ih ponekad
pokušavaju izvesti, nego najviše okreti oko sebe tj. oko svoje osi.
Što se tiče skokova, postoji mnogo njihovih varijacija s obzirom na vrstu
odraza i doskoka te način njihova izvođenja. Skokove dijelimo u pet vrsta (prema
odrazu i doskoku), a to su:
a) poskok – odraz sa jedne noge i doskok na istu; vrlo poznat tzv. dječji
poskok
b) odraz jednom nogom, a doskok na drugu,
c) odraz s dvije noge, a doskok na jednu,
d) jednonožni odraz, a doskok na dvije noge,
e) odraz i doskok s dvije noge. Kod svih skokova treba paziti na elastičnost
doskoka (tako da djeca paze da se doskok ne čuje prejako).33
Kod svih skokova kod djece, ali i kod odraslih moramo paziti na tišinu doskoka.
Doskok mora biti dovoljno „mekan“ i čim tiši. Ako se čuje jaka buka dok djeca
skaču treba im na neki način približiti kako savinuti koljena kod doskoka, a to
možemo usporedbom sa federima, šuljanjem, itd. To ne radimo zbog buke, nego
prvotno zbog zaštite dječjih zglobova.

Postoje, naravno, pokreti koji su djeci predškolske dobi preteški za izvođenje,

ali se slobodno ponekad koriste. Kao što smo već spomenuli okret oko sebe je
problematičan jer u jednom trenutku djeca ne vide odgajatelja pa ne znaju što dalje.
Također česte promjene smjera u koreografiji (manje od četiri koraka) isto kao i

32
niska, srednja i visoka razina kretanja npr. kretnja na podu su u niskoj prostornoj razini
33Gospodnetić, H. (2015). Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima. Zagreb: Mali
profesor.

26
hodanje unatrag predstavljaju poteškoće djeci, pogotovo u mlađoj dobnoj skupini.
Korak-dokorak, bez obzira na njegovu čestu općenitu uporabu, djeca vrlo rijetko
stvaraju. Po izvođenju je vrlo sličan prijenosu težine samo sadrži još priključni
korak.34 Naravno postoji još mnogo pokreta koji su daleko izvan mogućnosti
predškolske djece, ali ovi pokreti su „granični“ u radu s djecom s obzirom na njihove
sposobnosti. Uvijek će biti djece koja će ih bez nekog većeg problema izvoditi, ali će
biti više onih kojima će oni stvarati problem. Djeca najčešće izvode pokrete polagano
ili brzo, tiho i glasno, trčkaranjem na mjestu ili hodanjem na prstima, okretima,
oponašanjem životinja, itd.

Obradu skladbe uz pokret možemo provesti na puno načina tj. obradom

raznih elemenata glazbe pojedinačno ili njihovom kombinacijom. Obradom
melodije, ritma dijela ili cijele skladbe, upotrebom drugačijeg ritma, obradom metra,
glazbenog oblika, obrada kroz dramatizaciju, obrada karaktera, tempa, dinamike,...35
Takvim radom razvija se senzibilitet djece za elemente koje toga trena obrađujemo.

34Gospodnetić, H. (2015). – objašnjava plesne pokrete te njihovu težinu za djecu predškolske dobi

35Gospodnetić, H. (2015). Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima., 96-100 str. –
detaljnije opisano uz priložene primjere

27
3.2. Slušanje kraćih glazbenih formi uz aplikacije

Aplikacije su likovni sadržaji koje koristimo kao pomagalo i sredstvo u

glazbenoj kulturi. Djeci aplikacije služe za igru, a mogu ih izraditi djeca ili
odgajatelj. One mogu biti različitih oblika i načinjene od raznih materijala, ali
najčešće se u vrtićima koriste štapne aplikacije. Osim štapnih aplikacija mogu se
koristiti i lutke, razne vrpce i marame, narukvice, aplikacije na glavi (ne preporučuju
se), slike na papiru, itd. Poželjno je da su aplikacije načinjene od prirodnih materijala
te da ako ih izrađuje odgajatelj budu po mogućnosti od kolaža ili fotografije. One
moraju biti jasne, vidljive iz veće daljine i obostrane (kako dijete ne bi gledalo u
praznu poleđinu papira).

U slušanju glazbe aplikacije se najčešće koriste kod razvijanja osjećaja za

metar tj. praćenja metra. Većinom se to postiže pokretanjem aplikacije u ruci lijevo-
desno ili gore-dolje. Djeca oponašaju odgajatelja, jedino u slučaju slobodnog plesa
djeca samostalno prate glazbu ili pokreću aplikacije prema zadatku koji im je
odgajatelj prije postavio (npr. kod izmjene tempa).

„Kad djeca ne bi imala ništa u ruci za vrijeme plesanja, njihove ručice se možda ne
bi toliko pokrenule, ali štapne aplikacije ili vrpce u ruci ili oko ruke na neki način im
produže njihove ruke. Šarenilo papira ili nekog drugog materijala dodatno ih motivira na
kretanje i produžuje aktivnost, a time i dječju okruženost glazbom.“ (Gospodnetić, 2015, 81)

Aplikacije mogu poslužiti i za označavanje djece. Moramo paziti da

aplikacije budu u istoj boji ili iste vrste kako ne bi gubili vrijeme dok se djeca odluče
koju će odabrati.
Kao i kod slušanja skladbe uz pokret, tako i kod korištenja aplikacija, treba
iskoristiti što više elemenata skladbe u metodičkom postupku.

U sljedeća 3 poglavlja pokušat ću opisati par načina obrade slušanje glazbe u

trima odgojnim skupinama, te time pružiti primjer kako je pojedine metodičke
postupke moguće provesti.

28
3.3. Slušanje kraćih glazbenih formi u mlađoj dobnoj skupini

Dob u mlađoj vrtićkoj skupini se većinom kreće od kraja treće i tijekom

četvrte godine života djeteta. Tijekom treće godine kod djece razvijamo muzičke
sposobnosti tj. nastojimo da pažljivo slušaju i pamte glazbu i da razlikuju kontraste:
glasno-tiho (dinamika), polagano-brzo (tempo). Treba paziti da u glazbi te promjene
ne nastupaju često kako bi ih djeca lakše primijetila i imala vremena reagirati na
promjenu. Također razvija se njihov sluh, glas i osjećaj za ritam. Psihički razvoj
djetetu sada omogućuje da zaboravi na sebe i preda se glazbenom doživljaju. Počinju
se razvijati sposobnosti zapažanja estetskih svojstava i povećava se njihova pažnja tj.
samokontrola.

Djeca tokom treće godine života češće plješću rukama, po tvrdoj podlozi ili
po natkoljenici, počinju pokretati predmete ritmički te savladavati prostor (najčešće
opisuju krugove okretima po prostoru). Većina djece počinje prepoznavati pjesmu
samo po melodiji tek potkraj treće godine života, dok se kod nadarene djece to može
primijetiti i ranije.

U principu djeca slušaju samo jednu novu skladbu, naročito ako je riječ o
instrumentalnoj glazbi. Uz novu skladbu djeca mogu slušati i još jednu poznatu,
kontrastnu u karakteru, vrsti, tempu ili dinamici, da bi se raznolikošću glazbe održao
interes za slušanje.36
Primjeri obrade aktivnog slušanja glazbe sa mlađom vrtićkom skupinom:
1. Slušanje skladbe uz pomoć aplikacije – Antonio Vivaldi „Proljeće“ (trajanje
3 minute), obrada metra
Odgajatelj izrađuje štapnu aplikaciju „cvijeta“ te ju pokazuje djeci i kaže
„Cvijet vam želi pokazati kako pleše i hoće da i mi s njim zaplešemo.“ Nakon
toga djeca i odgajatelj sjedaju na pod s prekriženim nogama.
Kreće glazba te odgajatelj pokreće aplikaciju lijevo desno (promjena smjera
na prvu i treću dobu – 4/4 mjera) povezanim kretnjama te time potičemo
ljuljanje. Kod kasnijih ponavlja možemo dodati male pokrete rukama ili se dići

36
Manasteriotti, V. (1978). Muzički odgoj na početnom stupnju. i (1981). Prvi susreti djeteta s
muzikom: priručnik za roditelje i sestre odgajateljice u dječjim jaslicama.

29
na noge. Cvijet se kreće lijevo pa desno, a možemo i naprijed pa nazad i/ili dva
puta u istu stranu (samo na prvu dobu promjena smjera).
Odgajatelj drži aplikaciju, ali se i kreće kao djeca. Takvo kretanje potiče
ljuljanje u metru tj. njihanje lijevo-desno ili naprijed-natrag. Njihanje se može
mijenjati i u dinamici od slabijeg prema jačemu, a možemo i dodati pokrete
glavom koji potenciraju njihanje. Pogledom tj. tijelom djeca prate kretanje
aplikacije.

2. Slušanje skladbe uz koreografiju – Johan Sebastian Bach „Badinerie“

(trajanje 1:26), obrada metra
Odgajatelj sa što manje riječi poziva djecu na slušanje tj. obavještava ih da će
slušati glazbu i da pokušaju pratiti pokrete koje izvodi na glazbu. Glazba počinje
svirati i odgajatelj radosno počinje izvoditi koreografiju što će prikupiti i onu
djecu koja na početku nisu prišla odgajatelju.
Započinjemo ljuljanjem rukama u metru tj. prve četiri dobe (trajanje motiva)
te između toga koračamo također četiri dobe do ponovnog pojavljivanja motiva.
Nakon toga imamo 4 stupanja/koračanja u polučučnju s rukama prema dolje te 4
na releveu tj. prstićima s rukama prema gore. Nastavljamo koracima u metru u
desnu stranu (12 koraka) do ponovnog ponavljanja motiva. Ponavljamo cijeli dio
s rukama i koračanjem samo sada hodamo u lijevo. Nakon toga ponovimo dio s
motivom samo bez dijela s polučučnjom i releveom (znači bez tih 8 doba
koreografije), te završavamo s 12 koraka u mjestu.
Nakon toga imamo četiri saginjanja na koljena i ispravljanja tijela (spuštanje
i dizanje svako po 2 dobe) te nakon toga 8 koraka na mjestu. Ponovimo skraćeni
dio za motiv iz prvog dijela (bez hoda u polučučnju i prstima) te nakon toga cijeli
B dio (saginjanja) i na zadnju dobu završimo u dubokom čučnju tj. poklopimo se
rukama.
Skladbu je moguće obraditi i po krugu dok se djeca drže za ruke. Kreću s
motivom na koji zajedno ljuljaju ruke naprijed nazad, a u nogama hodaju metar
(2/4 mjera).

30
3.4. Slušanje kraćih glazbenih formi u srednjoj dobnoj skupini

U srednju dobnu skupinu ulaze djeca dobi od pete do šeste godine. Djeca te
dobi sposobna su koncentrirati pažnju svojom voljom, što dolazi do izražaja i kod
slušanja glazbe. Za glazbu koju djeca te dobi rado slušaju karakteristično je veliko
bogatstvo zvuka, ali i jednostavna ritmička struktura u kojoj ima čestih ponavljanja.37

Primjeri obrade aktivnog slušanja glazbe sa srednjom dobnoj skupinom:

1. Slušanje skladbe uz koreografiju – Petar Iljič Čajkovski „Ples šećerne vile“
(2:21), obrada glazbenog oblika i dijela ritma skladbe
Djeca srednje skupine su već upoznata sa slušanjem glazbe pa će se
vjerojatno okupiti čim primijete da odgajatelj nešto radi oko radija ili nosi neki
audio zapis. Tako da za motivacijski uvod nema potrebe. Djeci možemo samo
reći nekoliko riječi povezanih uz karakter koreografije koju smo pripremili npr.
„Sada ćemo se probati ušuljati u sobu i pronaći blago, bez da nas netko vidi ili
čuje.“
Krećemo sa šuljanjem na mjestu 8 koraka u metru, a zatim na prstićima
prema naprijed u ritmu zvončića radimo 20 sitnih koraka te na glissando38
napravimo znak ručicama za tišinu (tiho, „pššt“) i to ponovimo 3 puta (korake i
znak).
Nakon toga imamo prijenos težine preko dolje u desno i napravimo pogled u
desno, pa u lijevo (isto raskoračni stav) svaku stranu ponovimo 2 puta. Na blagi
crescendo39 krenemo s obadvije ruke opisivati veliki krug u trajanju jedne
osmice (8 doba), ponovimo prijenos težine 2 puta te ponovimo krug. Ponovno 2
prijenosa težine s pogledom nakon čega radimo sporiji ali još veći krug rukama
koji traje dvije osmice.
Nakon toga djeca se laganim korakom povlače unazad i prstićima na rukama
oponašaju kišicu/šljokice tj. zvuk sitnih zvončića 2 osmice. Kreće ponovno
šuljanje 3x i prijenos težine 3 puta nakon toga široko koračamo na mjestu u
metru i mičemo prstima na rukama kao prije spomenuto 8 osmica i krećemo
unazad prema čučnju te završimo na podu na koljenima kao da smo zaspali.

37
Manasteriotti, V. (1978). Muzički odgoj na početnom stupnju. Zagreb: Školska knjiga.
38
nagli prijelaz s jednog tona na drugi prilikom čega prelazimo preko svih tonova između
39
postupno pojačavanje tona

31
 2. Slušanje skladbe uz plesnu improvizaciju potaknutu ručnim aplikacijama -
Luigi Boccherini „Minuetto“ (2:47), obrada dinamike i tempa
Kao uvod u metodički postupak možemo popričati o drveću ili ga promatrati
kako ga vjetar njiše (kada jače puhne i kada slabije), a mogu nam to na sebi
pokretima pokazati. Nakon jako kratkog uvoda djeci ćemo podijeliti manje
marame u boji, u svaku ruku. Pošto je tempo glazbe sporiji, marame će
potencirati sporiji tempo i vizualno ljepše izgledati, također će ih potaknuti na
više korištenja rukama.
Prije početka slušanja glazbe možemo, a i ne moramo, djeci izreći kratku
uputu npr. „Sada će vas glazba pokretati isto kao što vjetar pokreće drveća i
lišće.“ Nakon toga odmah puštamo glazbu te dječji ples i igru pratimo sa strane.
Skladbu ponavljamo onoliko puta koliko traje dječja koncentracija te želja za
kretanjem.

3.5. Slušanje kraćih glazbenih formi u starijoj dobnoj skupini

Djeca stječu više znanja nego u ostalim skupinama. Uz zapažanje i

prepoznavanje karaktera, glazbenog oblika, tempa, dinamike, upoznavanju imena
pojedinih glazbenih instrumenata, glazbenih sastava,.. (npr. pjevački zbor i orkestar),
a i druge osnovne pojmove glazbenih kulture (npr. dirigent, opera, balet, koncert).40

Primjeri obrade aktivnog slušanja glazbe sa starijom dobnoj skupinom:

1. Slušanje skladbe uz pomoć aplikacija – Gioachino Rossini „William Tell
Overture: Finale“ (3:00), obrada dinamike skladbe
Za svako dijete izradimo po dvije štapne aplikacije veću i manju ili jače i
slabije obojenu. Kažemo im da kada misle da je glazba snažnija i jača tada dignu
veću tj. jače obojenu aplikaciju.
Puštamo glazbu i djeca prema svojem osjećaju dinamike podižu u zraku onu
aplikaciju koju smatraju prikladnom tj. u skladu s dinamikom glazbe u
određenom trenutku. Ako vidimo da djeci to ne uspijeva znamo da je potrebno

40 Manasteriotti, V. (1978). Muzički odgoj na početnom stupnju. Zagreb: Školska knjiga.

32
dodatno vježbati dinamiku glazbe. U tom slučaju odgojitelj može sa strane
lagano svojim pokretima naznačavati promjenu dinamike kod prvog slušanja.

2. Obrada skladbe uz koreografiju –Dmitrij Shostakovich „Waltz No.2“ (3:00),

obrada karaktera, dinamike i glazbenog oblika skladbe
Koreografiju krećemo s prijenosom težine kroz duboki prijenos u stranu
desno pa u lijevo prve četiri dobe, nakon toga samo dodamo ruke koje prate tijelo
tj. lijeno se ljuljaju desno-lijevo 8 puta, zatim ruke dignemo gore (podsjećaju na
krošnju drva) te prijenos težine ide preko gore, ali ne trebamo ići preko
poluprstiju (isto 8 puta). Zatim imamo prijenos težine na naprijed, a ruke idu
suprotno od tijela tj. opušteno se kreću (8 puta).
Prijenosi težine se mogu raditi u raznim smjerovima (naprijed-natrag, desno-
lijevo, dijagonalno naprijed desno–dijagonalno natrag lijevo...). Kod smjera
naprijed–natrag jedna je noga stalno postavljena ispred druge, a težina se prenosi
s jedne noge na drugu ili kroz polučučanj (duboki prijenos težine) ili preko
poluprstiju (visoki prijenos težine). Djeci je lakši duboki prijenos, jer kod dizanja
na prste pomalo gube ravnotežu.
Nakon prijenosa težine imamo 4 koraka unaprijed (četvrti je priključni), pa 4
nazad pa naprijed po istom principu. Koraci su veći i podsjećaju na klizanje.
Nakon toga sve se ponovno ponavlja samo s jačim naglascima tj. većim
pokretima.
Nakon toga koračamo naprijed i ljuljamo se u stranu rukama kao na početku
tj. svaki put koraknemo lagano u dijagonalu (radimo radi većeg naglaska) te ruke
naglašujemo u desno tj. kao da pogledamo u sunce. Kod plesa teška doba je
uvijek naglašena kretnjom s naglaskom prema dolje ili u smjeru prema kojem
stremimo. Nakon 8 zamaha rukom u stranu napravimo cijeli krug rukama, i
ponovno na naglasak krenemo u lijevo samo se sada krećemo 8 puta prema nazad
(korak u lijevo je na tešku dobu, a vraćanje na desnu je druga doba, te ponovno
naglasak na lijevu nogu) te ponovno puni krug rukama do početka sljedeće fraze.
Na tešku dobu krenemo u čučanj (demi plie), prekrižimo ruke te ih otvaramo
preko gore kao cvijet i ravnamo koljena i tako 8 puta (ruke idu kroz baletnu
pripremnu-prvu-petu-drugu poziciju koja ponovno pada u pripremnu); znači
opisuje se krug.

33
 Nakon toga imamo ponovno korake naprijed s naglaskom u desno 4 puta ( s
time da se sada povećava dinamika i mijenja karakter pa lagano poskočimo na
desnu nogu- ko da ćemo nešto baciti rukama u desno) i unatrag ponovimo isti
korak 4 puta. Ponovno napravimo krug rukama i ponovimo A dio (prijenosi
težine u stranu) samo sada karakterno drugačije lijeno, pospano, tromo (u stranu i
na naprijed s rukama + koraci naprijed, natrag, naprijed) i na završetak odemo u
duboki čučanj.

Svaki metodički postupak težimo ponoviti od 4 puta pa na više, a ako je

potrebno možemo se između nakratko odmoriti (ako je koreografija fizički
zahtjevnija). Nakon završetka metodičkog postupka možemo provesti kratku
analizu skladbe npr. koje su instrumente čuli, itd.

Ne smijemo zaboraviti da su sva djeca sposobna slušati glazbu i da takve

aktivnosti imaju veliki pozitivan utjecaj, ne samo na razvijanje glazbenih
sposobnosti, nego na cjelokupni razvoj djeteta.

34
4. ZAKLJUČAK

Glazba je jedan od glavnih načina ekspresije, kako kod ljudi tako i u prirodi.
Sve što se kreće proizvodi i određeni zvuk. Svačiji doživljaj glazbe je različit i
individualan, ali svejedno često pronalazimo zajedničke poveznice. Glazba govori
sama za sebe i samo nemuzikalan čovjek mora svoj užitak izvlačiti iz drugih
poticaja, a ne iz same glazbe.

Užitak glazbe, bilo da je riječ o plesu ili pjevanju, urođena je dječja

karakteristika. Glazba je univerzalni jezik koji može razumjeti svatko. Ona ima
neograničenu sposobnost utjecanja na mozak i tijelo. Može djelovati kao jedinstvena
sila i kao kotač koji pomaže u razvoju, razumijevanju i uživanju u drugim
vještinama. Kao takva, glazba može biti moćno sredstvo učenja. (Goddard, 2008)

Dijete uživa u ritmu i glazbi. To su pokazala istraživanja koja potvrđuju da

rano uvođenje glazbe i muzičkih igara za djecu ima pozitivan utjecaj na kasnije
djetetovo opće učenje. Razlog tome je što glazba utječe na razvoj centara u mozgu
koji su zaduženi za uspješnost u učenju. Glazbena iskustva povećavaju buduću
sposobnost apstraktnog mišljenja, posebice u području prostornosti. Osim toga,
pjesme, pokret i muzičke igre u ranom djetinjstvu predstavljaju neurološke vježbe
koje pomažu djetetu da nauči obrasce govora i da razvije motoričke vještine.41

Što se više razvija područje glazbene kulture to postaje jasnije koliko je bitno
takav odgoj početi provoditi što prije u životu djeteta. Veliku ulogu imaju u tome
odgojne ustanove poput vrtića te odgojitelji i učitelji koji takav odgoj provode s
djecom.

41
Glazbena škola Frana Lhotke na adresi http://fran-lhotka.hr/modules/news/article.php?storyid=43

35
 ŽIVOTOPIS

OBRAZOVANJE

Učiteljski fakultet u Zagrebu,smjer Predškolski odgoj i obrazovanje (2011.-)

Ekonomska škola Velika Gorica (2008.-2012.g.)

Umjetnička škola Franje Lučića, Velika Gorica - smjer scenski plesač (2010.-
2015.g.)

RADNO ISKUSTVO

Umjetnička škola Franje Lučića – plesni pedagog (2016.-)

Plesni studio Modus – plesni pedagog (2016.-)

Crveni križ Velika Gorica – volonterski rad (2015.-)

Centar za djecu, mlade i obitelj, Velika Gorica – volonterski rad (2015.g.)

POSEBNA ZNANJA I VJEŠTINE

Znanje svjetskih jezika: engleski (odlično)

Poznavanje rada na računalu: Word,Excel,Acess,Internet, pisanje na slijepo

(birotehnika)

36
 LITERATURA

1. Glazbena škola Frana Lhotke na adresi http://fran-

lhotka.hr/modules/news/article.php?storyid=43 (19.09.2016)
2. Goddard Blythe, S. (2008). Uravnoteženi razvoj. Lekenik: Ostvarenje d.o.o.
3. Gospodnetić, H. (2015). Metodika glazbene kulture za rad u dječjim vrtićima.
Zagreb: Mali profesor.
4. Maletić, A. (1983). Pokret i ples. Zagreb: Kulturno-prosvjetni sabor Hrvatske.
5. Manasteriotti, V. (1978). Muzički odgoj na početnom stupnju. Zagreb: Školska
knjiga.
6. Manasteriotti, V. (1981). Prvi susreti djeteta s muzikom: priručnik za roditelje i
sestre odgajateljice u dječjim jaslicama. Zagreb: Školska knjiga.
7. Rojko, P. (2012). Metodika nastavne glazbe. Osijek: Sveučilište Josipa Jurja
Strossmayera, Pedagoški fakultet.
8. Sveučilište u Dubrovniku na adresi http://www.unidu.hr/novost.php?idvijest=1853
(20.09.2016)

37