VISOKO TEHNOLOŠKO UMETNIČKA STRUKOVNA

ŠKOLA

Seminarski rad
Iz sociologije mode

Tema Komunikacija mode

Profesor: Dr Emijia Đikić Jovanović

Student: Milijana Ivanović

Leskovac
2018
SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 2
2. ZAŠTO SE ODIJEVAMO? ............................................................................................ 3
3. MODA KROZ POVIJEST .............................................................................................. 4
3.1. Egipat i Mikenska kultura ............................................................................................ 4
3.2. Antika – Grčka i Rim ................................................................................................... 5
3.3. Bizant ........................................................................................................................... 7
3.4. Srednji vijek ................................................................................................................. 8
3.5. Gotika i renesansa ...................................................................................................... 10
3.6. Vrijeme kraljice Elizabete i barok ............................................................................. 11
3.7. Rokoko i prosvjetiteljstvo .......................................................................................... 13
3.8. Klasicizam i romantizam ........................................................................................... 14
3.9. Devedesete ................................................................................................................. 15
3.10. 21. stoljeće .............................................................................................................. 20
4. MODA I JEZIK ............................................................................................................. 22
5. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 23
LITERATURA ..................................................................................................................... 24

1
 1. UVOD

Već stoljećima fenomen mode intrigira znanstvenike različitih područja, pa

ipak, ta tema nikada nije bila toliko aktualna kao u vremenu kroz koje upravo
prolazimo. Naime, prodor potrošačkog društva, stalni poticaji na trošenje,
bombardiranje reklamama svih vrsta te česte promjene trendova u proizvodnji
uvjetovali su učestale pokušaje racionalnog objašnjavanja, traženja zakonitosti
ili smisla modnih kretanja.
Moda je važna društvena i gospodarska pojava vremena, ali i jedan od
najosjetljivijih pokazatelja određenog ukusa epohe koji je temelj svakog
estetskog i kritičkog vrednovanja nekog povijesnog razdoblja – dakle moda kao
komprimirani izraz kulturnog zbivanja, moda pod utjecajem društvenih,
političkih, umjetničkih događanja, moda kao ogledalo našeg vremena.
Aktualnost teme mode i modnih promjena postaje sve veća ubrzavanjem
životnog tempa modernog čovjeka, jer upravo su promjene u modi, ma u kojem
području života, podsjetnik i indikator smjera u kojem se kreće današnje
društvo, a to je davanje prioriteta značenju vizualnog dojma i količini
informacija pred sadržajem i kvalitetom, odnosno prevaga efekta nad smislom.
Stoga se može postaviti hipoteza. Da li je evolucija mode do 21.stoljeća dovela
do razvoja beskompromisne mode i da li to znači da su sve granice društva pale,
tj. je li komunikacija kroz odijevanje odraz najviše točke evolucije društva do
sada, sagledavajući cijeli povijesni pregled?
Odjeća postaje mjesto na kojem se dodiruju i prelamaju dva prostora: ona tijelo
štiti, omeđuje i zatvara, ali istodobno postaje sredstvom kojim se pojedinac
najneposrednije obraća svom okruženju. Već samim time, odijelo nadrasta svoju
najelementarniju funkciju zaštite i postaje sredstvom komunikacije.
U uvodnom dijelu postavlja se hipoteza koja će na kraju rada biti potvrđena ili
odbačena. Drugi dio pod nazivom Zašto se odijevamo govori o razlozima koji su
ponukali čovjeka da počinje prekrivati svoje tijelo i kroz ovo poglavlje polako se
ulazi u socijalne razloge odijevanja i posljedice koje je ta akcija prouzrokovala.
Treći dio daje povijesni presjek razvoja mode istovremeno govoreći o uzročno-
posljedičnim vezama društvenih i političkih okolnosti na ljudsku komunikaciju
kroz modu. Od starog Egipta pa sve 21.stoljeća koji ne poznaje granice upoznat
ćemo se detaljnije s običajima u odijevanju i pretvorbi mode u umjetnost. U
četvrtom poglavlju pod nazivom Moda i jezik govori se o antropološkom i
estetskom značenju mode. U zaključnom se dijelu kroz kratki rezime donose
završni zaključci seminarskog rada.

2
 2. ZAŠTO SE ODIJEVAMO?

Odijevanje je svojstveno samo čovjeku. Reći da je čovjek „goli majmun“

samo je igra riječi, jer u prirodi ne susrećemo gole ljude: čovjek je prije
„odjeven“ ili nakićen majmun. Ako i ne nalazimo uvijek odjeću, nalazimo
ogrlice, pojaseve i pokrivala za glavu, i to u etničkim skupinama što nisu
dosegnule industrijski razvoj već smo njihove običaje suviše često skloni
povezivati s običajima praotaca ljudskog roda o kojima jako malo znamo.
Magla kojom je obavijeno podrijetlo odijevanja jednaka je onoj što obavlja
proces pojave homo sapiensa. Znamo da su nastali istodobno, jer su među prvim
tragovima civilizacije pronađene strugalice za kožu, igle od kosti, štapići za
kopčanje, nakit od školjkica, a i najstarije slike čovjeka, sačuvane freske i kipići,
prikazuju ga odjevenim1.
Pretpostavlja se da postoje tri razloga čovjekova ponašanja koja ga motivira da
se odijeva, jedinoga među životinjskim vrstama, a to su potreba da zaštiti
osjetljivo tijelo, želja da uljepša izgled i stid. Ne može se zanijekati da u hladnim
podnebljima ljudi moraju nositi odgovarajuću odjeću izrađenu od njima
dostupnih materijala. Laponci se pokrivaju krznom, stanovnici otoka na Tihom
oceanu pokrivali su se korom i ukrasima od cvijeća sve dok nisu bili pokršteni.
Dolazimo do zaključka da je nerijetko odjeća prilagođena vremenskim uvjetima.
Stid najčešće spominju moralisti, osobito oni kršćanski, koji su takav stav
preuzeli iz židovske predaje. Druge antičke civilizacije drže da navika
odijevanja proizlazi iz pristojnosti, a ne moralne obaveze. Takav je stav, unatoč
svim razlikama, dosta čest i pokazuje zašto je odijevanje nadživjelo utjecaj
tradicionalnih religija koje su ga propisivale. Pristojno se odijevati znači
odijevati se u skladu s navikama društva u kojemu živimo. Što jest ili nije
pristojno određuje samo običaj.
Svaka je nova moda izlazila iz žestokih, uostalom uvijek jednakih, napada
katoličkih moralista koji su osuđujući napadno ekstravagantnu odjeću, osuđivali
izopačenost onoga koji je nosi. Danas kad je na plažama sve više golotinje,
ponovno je na djelu onaj mehanizam kojim ispravno postaje ono što se u
početku činilo sablažnjivim, zato što je općeprihvaćeno. U budućnosti kad se
budu svi mogli na plažama pojaviti goli, to više neće privlačiti pozornost.
No danas se smatra da je najsnažniji razlog čovjekova odijevanja taština.
Dizajneri omogućavaju distanciranje od „običnog odijevanja“ svojoj bogatoj
klijenteli što nas opet dovodi do ponavaljanja prošlost i vidljive razlike između
bogatih i siromašnih ili puka i akristokracije.

3
 3. MODA KROZ POVIJEST

Moda je danas više od čina odijevanja. Moda je danas umjetnost, pokretač

ekonomije, definicija kulture ili ličnosti. Put do 21.stoljeća bio je dug, pun
preokreta, pogrešaka i briljantnih dizajna. Ovo poglavlje daje detaljni presjek
razvoja moda kroz sve društvena razdoblja.
3.1. Egipat i Mikenska kultura
Materijali koje su stari Egipčani koristili za izradu svoje odjeće ne razlikuje se
mnogo od današnjih materijala. Grube i fine teksture koristile su se za stvaranje
odjeće. Dizajnirali su odjeću sa ciljem da ona bude udobna. Škoti nisu jedini koji
nose kiltove, drevni egipatski muškarac često je nosio kratke suknje istog imena.
Kiltovi su bili upotrebljavani sa širokim spektrom značenja. Muškarci koji su
nosili kiltove s naborima dolazili su iz bogatih obitelji dok su dugački kiltovi bili
namijenjeni starijim muškarcima. Žene su nosile haljine sastavljene od dvije
ravne tkanine koje su bile povezane s trakama. Za vrijeme fizičkog rada
muškarci su nosili kratke suknje, dok su žene nosile kratke suknje. Žene koje su
posjedovale plemenito priznanje nosile su beaded haljine. Djeca su za vrijeme
ljeta bila bez odjeće dok su za vrijeme zime bili pokriveni ogrtačima. Članovi
kraljevske obitelji bili su drugačije odjeveni od običnog puka. Neki od kraljeva i
kraljica su bili odjeveni u ceremonijalne odore s puno ukrasa, kao što su šljokice
i perje. Egipćani su često bili bosi dok su sandale nosili u posebnim prilikama, a
naravno kraljeve sandale su bile najukrašenije. Nije bilo neuobičajeno vidjeti da
kralj nosi rukavice2. Običan puk imao je kratku kosu dok su mlade djevojke
nosile pletenice, a dečki su bili potpuno obrijani. Muškarci i žene nosili su
perike od ovčje vune ili ljudske kose. Perike su služile za zaštitu od topline ili
kao ukras, a u uobičajeno su se koristile tijekom druženja. Egipćani su nosili
ekstenzije dok su se perike čuvale u posebnim kutijama.
Slika 1. Egipat

4
Bez obzira koje društvenom sloju su pripadali, Egipćani su nosili nakit.
Najpopularnije su bile narukvice, naušnice i ogrlicama. Neki dijelovi su služili u
različite svrhe. Na primjer, prstenje i amuleti štitili su od zlih duhova kao i
ozljeda. Bogati pojedinci nosili su ogrlice izrađene od dragulja ili perla. Njihov
nakit je bio izrađen od srebra i zlata, dok je manje sreće nosio nakit od bakra.
Mikenska kultura bila je aktivna otprilike u isto vrijeme kao i Egipćana, ali je
imala potpuno drugačiji stil odijevanja. Mikeni su jedan od najranijih kultura
koji su pokazali složeniji dizajn odjeće. Struk je bio vezan širokim pojasevima
koji topped kata suknje, volanima na krugove. U bodices su rezati tako nisko da
se grudi u potpunosti bili izloženi. Mikeni su koristili lan i vunu.

Slika 2. Mikenska kultura

Mikenski muškarci su nosili loincloths i kiltove. Modni izgleda mikenske žene

bio je puno složeniji nego u modi klasične Grčke. Nosile su haljine otvorenog
pupka s kratkim rukavima i slojevite suknje s volanima. Linije odjeće bile su
naglašene simetričnim geometrijskim dizajnom. Minojski žene su nosile pojas
koji je bio ujedno i steznik, koji se kasnije kroz povijest razvio u korzet koji se
pojavio 3000 kasnije u doba renesanse.
3.2. Antika – Grčka i Rim
Grčka odjeća malo se mijenjala kroz vrijeme. Dugi komadi tkanine su korišteni
za izrade grčke odjeće. Glavni odjevni predmet bio je tunika, zvan „chiton“.
"Chiton“ je napravljen od draperije dva svjetla lista i nosili su se direktno po
cijelom tijelu. Pojas, obično ispod prsta ili oko struka pomogao je cjelokupnom
dojmu. Duplo opasani pojasevi su također bili u modi.“Chiton“ se često nosio u
kombinaciji s težim „himation-om“, koji je imao ulogu plašt. To je bilo
Afroditina odjeća i smatrala se vrlo ženstvenom i seksi. Dioniz i muški umjetnici
ju se također često nosili. „Chiton“ su nosili i Rimljani. Žene su ponekad nosile
uređene kratke tunike preko svog „chiton-a“. Tunike – „peplos“ je u suštini
cjevasti platno, preklopljeno unutra-van iz vrha do pola. Grci su

5
nosili svjetlu, široku odjeću jer je vrijeme većinu godine bilo toplo. Za tople
radne dane muškarci su nosili loincloth (kratka suknja). Grci su nosili haljine i
šešire za hladnija vremena. Većina Grka hodala je bosa, posebno u kući. Kad su
izlazili ponekad su nosili lagane kožne sandale, ili kožne čizme. Bogate grčke
žene voljele su nositi puno nakita. Broševi i igle su bile važne jer su se koristili
za učvršćivanje „chitons-a“. Žene su nosile ogrlice, izrađene od zlata i srebra te
naušnice i narukvice. Bogate žene su koristile kozmetiku pogotovo u puder u
prahu koje im je davao blijedi ten, i imali su robove koji su im namiještavali
kosu prema najnovijim stilovima.
Slika 3. Grčka

Za Rimljane je 500 godine prije Krista u modi je bila kratka kosa i dobro
obrubljena brada. Oko 350 godina prije Krista muške su nosili vrlo kratke kose
bez brade. Muškarci su puštali bradu dok Aleksandar Veliki nije stvorio modu
brijanja. Odjeća rimskih žena bila je jednostavnog reza. Stil se malo mijenjao
kroz stoljeća. Učinak je varirao kvalitetom materijala i sa stavom s kojim su se
haljine nosile. Rimljani su koristili vunu, lan, pamuk i svilu za odjeću. Žene
obično nosile tunike, u kući i za izlazak u grad 5. Rimljanke su često nosile šal u
zatvorenim prostorima i „palla-u“ na otvorenom. Palla je bio veliki duguljasti
šal, obično vuneni. Nosio se na mnogo načina. Žene nisu nosile šešire, ali
njihova kosa uvijek bila pažljivo uređena. Stilovi kose su varirali. Mnoge
Rimljanke su voljele bojiti svoju kosu u zlatno-crvenu imitirajući tako boju kose
Grkinja. Rimljanke su dodale lažnu kose, koja je postala veliki komercijalni
artikl. Vijenci cvijeća ili cvijeća i lišća, i vijenci od bisera i drugog dragog
kamenjem pojačavali su prirodnu ili umjetnu ljepotu kose. Frizerke su bile
robinje, a počele su koristiti preljeve i ulja kako bi kosa bila mekana i sjajna

6
Slika 4. Rimljani

Mlade djevojke su obično nosile kosu svezanu u čvor na stražnjem dijelu vrata.
Ženske ulične cipele bile su kao i muške, ali od finije i mekše kože. Ponekad su
bile bijele, ukrašeni ili obojene u svijetle boje. Zimske cipele imale su plutene
potplate6 . Kućne cipele bile su od bilo koje željene boje nerijetko ukrašene
biserima. Rimljanke su strastveno voljele nakit i velike svote bile su utrošene na
prstenje, broševe, igle za kosu, gumbe od dragulja i vijence. Od najranijih
vremena, narukvice, ogrlice, naušnice, privjeske nosili su svi koji su si to mogli
priuštiti.
3.3. Bizant
Moda Bizanta izravno je preuzeta iz Rimskog Carstva. Istočna carstva nastavio
u rimskoj tradiciji dok je smanjeno u prostor malo više od Carigrada i južnog
vrha Grčke do uzastopnih ratova s Turaka i zapadnih kršćanskih zemalja. U
1460 zadnji trag istočnog dijela carstva je progutao u Osmanskom carstvu 7 .

Slika 5. Bizantsko Carstvo

7
Kasnoantičke i "bizantske" haljine pokrivaju tijelo više ranijih rimskih nošnji,
obično uključujući i duge rukave. Pretpostavlja se da je reakcija na rastući
kršćanskog stajališta da tijelo nije bila lijepa, ali jama poroka. Za muškarce je
tunika bila kraća, a donji udovi su se uvlačili u hlače. Bio je izum "barbara"
kojeg su prvi usvojili rimski vojnici i niže klase, a na kraju (nakon
aristokratskog otpora) svih ljudi8.Toga je ostala specifična za careva i druge
visoke dužnosnike u tom razdoblju, ali u obliku asimetrične duge i tanke trake
omote oko torza na tradicionalan način. Najistaknutija značajka Istočnog carstva
bila je površinska ukrašenost haljina. Za razliku od ranijeg razdoblja u kojem je
se tkanina ukrašava minimalno bez ukrasa, ljudi Bizantskog Carstva koriste
svakojake tkane, vezene i posebnu pozornost daju površinskom uljepšavanju,
posebno crkvenih ruha i sudskih haljina. Ovaj stil uređenja aktualni su i danas u
svećeničkim haljama u pravoslavnim crkvama u Grčkoj, istočnoj Europi i Rusiji.
3.4. Srednji vijek
Tijekom povijesti čovječanstva, modna je uvijek bila kontroverzna tema, Srednji
vijek potvrđuje to pravilo. Veliki Karlo nije volio luksuz u svakodnevnom
životu. Njegovi časnici nisu se usudili pokazati u niti jednoj odjeći do one
izrađene od kože, vune ili tkanine. U političkim ili vjerskim festivalima, koje su
bile veličanstveni događaji trebalo se pokazati bogatstvo i raskoš.
Slika 6. Srednji vijek

Srednjovjekovna moda se malo mijenjala tijekom vladavine raznih karolinških

kraljeva. Usred političkih problema, unutarnjih ratova i socijalnih nemira, ljudi
nisu imali ni vremena ni volje za posvećivanje odijevanju. U Francuskoj je moda
doživjela male promjene na kraju 9.stoljeća. U odijevanju plemića za svečane
prilike najviše se osjećao utjecaj Karla Velikog i antičkog Rima. Do veće
promjene došlo je krajem 11.stoljeća. Obična haljina od debelih krpa i grube
vune bila je vrlo jaka i izdržljiva i dugo se zadržala „na sceni“. U 12. stoljeću,
žene plemića nosile su kape izrađene od platna. Haljina je bila

8
pričvršćena oko struka. Dugo se koristio ogrtač, a počele su se isticati zatvorene
cipele. Muškarci su nosili slične haljine s pojasom. Križarski ratovi su iznjedrili
opću uporabu torbica, koje su zakačene na pojas vrpcama od svile ili pamuka, a
ponekad i metalnim lancem. U 13. stoljeću, u doba Luja IX, srednjovjekovna
moda se znatno promijenila kada je uveden „surcoat“. Prvo su ga nosile samo
žene, ali ubrzo su ga prisvojila oba spola. Žene su počele nositi debele, čvrste
jakne dužine do ispod bokova, često ukrašene krznom kada bi haljina bila
bogato ukrašena. Ukoliko je haljina bila jednostavna, jakna bi bila bogato
ukrašena krznom. Na kraju 13. stoljeća luksuz je bio na svom vrhuncu na sudu u
Francuskoj. Štoviše, raskoš nije bila ograničena samo za sud već se proširila i na
buržoasku klasu.
U 14. stoljeću u Francuskoj, muška moda, a posebno mladih dvorjana, uzeo
zaokret prema smiješnom i neobičnom okusu. Neki su imali tako kratke i tako
usku odjeću da im je bila potrebna pomoć dvije osobe kako bi se skinuli ili
obukli. Ženske haljine zbog napornog truda prema dostojanstvenosti i elegantnoj
jednostavnosti, postale su takvog karaktera jer su kombinirale sve odobrene
modne detalje koji su bili u upotrebi u prošlim razdobljima. Izumljen je vanjski
korzet, što je jedna vrsta kratkog plašta, koji je fino oblikovao obrise poprsje.
Obično je bio napravljen od krzna zimi i od svile ljeti. Kosa je uzdignuta od čela
do zatiljka u dvije jednake mase.
Početkom 15. stoljeća muška je odjeća još uvijek bila vrlo kratka. Kako bi
istaknuli muška ramena počeli su se umetati jastučići. Rukavi su se spustili,
cipele su se bile naoružane bodovima, a šeširi su bili ukrašeni zlatnim lancima i
raznim draguljima. Tijekom vladavine Karla VI, haljine su postajale kraće i
ukrašene najskupljim načinom. U ovom razdoblju počeo se otkrivati vrat i nositi
ogrlice. Srednjovjekovna moda i dalje se razvijala prema skraćivanju kostima.
Muškarci su nosi odjeću kraću nego ikada, pripijenu uz tijelo. Rukavi kaputa bili
su malo otvoreni kako bi pokazali svoje fine bijele košulje. Vitezovi i štitonoše
nosili su svilu ili baršun. I gotovo svi, osobito na sudu, nose duge cipele. Pod
Karlom VIII, plašt ukrašen krznom, bio je otvoren ispred, njegovi lažni rukavi
imali su gornji prorez kako bi se dopustiti rukama da prođu kroz kaput.
Poklopac je okrenut prema gore. Dugačke cipele su zamijenjene nekom vrstom
velikih podstavljenih cipela od crne kože, okruglih ili kvadratnih krajeva. Žene i
dalje nositi stožaste visoke kape, prekrivene ogromnim velom. Njihove haljine
su izrađene tako da budu pripijene uz tijelo, naglašavajući obrise tijela. Zadnja
velika promjena u srednjovjekovnoj moda je rezultat ekspedicije Karla VIII od
Francuske u Italiju, što je dovelo do uvođenja talijanske mode. Iako se ne
razlikuju mnogo od već usvojene mode, talijanska modna iznjedrila je bolji okus
i veću elegancije.

9
 3.5. Gotika i renesansa
Moda 15.-og stoljeća u Europi obilježavala se nizom krajnosti i ekstravagancije,
od voluminoznih haljina koje se zovu „houppelandes“ sa svojim otvorenim
dugim rukavima do otkrivanja dubleta. Kape, nape i drugi dodaci za glavu
predstavljali su sve veću važnost, a bili su zamotani, ukrašeni i/ili pernati. Dok
Europa i dalje rase u smjeru prosperitetna, urbana srednja klasa, uključujući
kvalificirane radnike, počinje nositi složeniju odjeću koja je bila osigurana samo
eliti.
Slika 7. Gotika

Čini se da su nacionalne odjevne varijacije počele kroz vrijeme sve više

razlikovati tijekom stoljeća. "Trudnički izgled" je bio popularan zbog utjecaja
kuge. Nosio se jastuk ispod haljine za stvaranje učinak. Muškarci su nosili
dugačke cipele koje su ponekad dosezale dužinu do 2-3 metara duljine, a bile su
punjene sijenom.
Renesansa je kulturni pokret koji je trajao otprilike od 14. do 17. stoljeća, s
početkom u Italiji u kasnom srednjem vijeku, a kasnije se širio na ostatak
Europe. To obuhvaća oživljavanje učenja na temelju klasičnih izvora, porasta
dvorskog i papinskog patronata, razvoj perspektive u slikarstvu i napredak u
znanosti. Renesansa je imala dalekosežne posljedice u svim intelektualnim
poslovima, ali je možda najpoznatiji s umjetničkog aspekta, a pod to
podrazumijevamo ličnosti poput Leonarda da Vinci i Michelangela, koji su i
kreirali pojam "renesansni ljudi".

10
Slika 8. Renesansa

Renesansna moda i kostimi bili su ogledalo napredovanja kulture, dok je

povećanje trgovina učinilo odjeću dostupnijom. Plemstvo se odjeven u raskošne
vedro obojene haljine i ostala ruha. Viša klasa rezervirala je svilu za sebe, a u
nekim područjima, seljacima je bilo zabranjeno da ju posjeduju. Vezovima od
zlata i nitima od srebra na maštovitim dizajnima bili su uvezenu prikazi scena iz
legendi, prirode ili religije. Oni koji žive u doba renesanse kitili su se resama
nakit i krzna. Perike izrađene od seljačke kose su također bile vrlo popularne.
Moda je predstavljala veliki statusni simbol u doba renesanse. Bogati su
doslovno "nosi svoje bogatstvo" kao prikaz ukupnog bogatstva vlasnika, moda
je bila stvar ugleda i prestiža. Obično su bogati ili vladajuća klasa bili nosioci
prave renesansne mode. Međutim, jedan vrlo popularan modni trend, tehnika
"slashing" je nastao u puku. Beretka, ukrašene draguljima ili vezom, je također
izumio tog vremena.
3.6. Vrijeme kraljice Elizabete i barok
Elizabetanska era je razdoblje povezano s vladavinom kraljice Elizabete I.
(1558-1603) i često se smatra zlatnim dobom u engleskoj povijesti. To je
vrhunac engleske renesanse, i vidljiv je procvat engleske književnosti i poezije.
To je također vrijeme u kojem elizabetansko kazalište cvjeta i William
Shakespeare stvara predstave kojima se Engleska odvaja od prošlog stila drame i
kazalište. To je doba ekspanzije i istraživanja u inozemstvu, dok je kod kuće
protestantska reformacija postala ukorijenjena u nacionalne svijesti.
Slika 9. Vrijeme kraljice Elizabete

11
Vrijeme kraljice Elizabete bilo je vrlo modno razdoblje osvješćivanja,
prepoznatljiv zbog vrlo razrađenih, umjetničkih, stiliziranih i upečatljivih
izgleda. Muškarci i žene podjednako se brinu biti odjeveni po najnovijoj modi.
Elizabetanska haljina je prekrasna i razrađena, po uzoru na prosperitet i energiju
samog razdoblja. Kraljica Elizabeta je sama bila neobična manekenka - inventar
njezine odjeće 1600-te godine uključivao je gotovo 300 haljina i nekoliko stotina
drugih nošnji. Krajem njezine vladavine, engleske haljina postaje pretjerana,
prateći ekscentričan ukus kraljice koja stari. Žene elizabetanskog vremena imale
su mnogo različitih načina prikazivanje svog modnog stila. Elementi poput puf
rukava i pripijene haljine pokazivali su status u društvu. Oni također koriste
različite vrste odjeće da bi se činili manjima no što su zapravo bili. Osim toga,
elizabetanske žene htjele su da njihova odjeća nalikuje muškoj, sa širokim
ramenima, širokim bokovima i tankim struka.
Barok je povijesno razdoblje zapadne umjetnosti koje se grubo podudara s 17.
stoljećem. Stil je počeo oko 1600-te u Rimu i proširio se na veći dio Europe. Na
primjer, neke osobine i aspekti baroknih slika omogućuju jednostavno
razlikovanje od stila umjetnosti od drugih, a to su obilne količine detalja, često
svijetle polikromije, manje realistična lica subjekata s ukupnim osjećajem
strahopoštovanja, što je jedan od najvećih umjetničkih ukupnih ciljeva u
slikarstvu.
Slika 10. Barok

Moda u razdoblju 1600-1650 u zapadnoeuropskom odjeće karakterizira nestanak

„ruff-a“ u korist široke čipke ili lanenih ogrlica. Struk, tj. mjesto za pojas kroz
razdoblje se diže, za muškarce i žene. Silueta, koja u bila uz tijelo sa uskim
rukavima i niskim, istaknutim strukom oko 1615-te postupno počinje
omekšavati i širi se. Rukavi postaju puniji, a 1620-te i 1630-te se često smanjuju
kako bi pokazati opsežne rukave košulje koja je ispod. Ostala značajna moda
uključuje visoke ili široke kape s obodom za muškarce. Moda u razdoblju od
1650. do 1700. godine karakteriziraju brze promjene. Nakon završetka
Tridesetogodišnjeg rata i obnove Engleske Karlo II., vojni utjecaj muške odjeće

12
zamjenjuje se s dekorativnim kaputima, prslucima i hlačama koji će vladati
naredno stoljeće i pol. U normalnom ciklusu mode, široka, visoko strukirana
silueta prethodnog razdoblja bila je zamijenjena dugim, uspravnim linijama u
skladu s niskim strukom, za muškarce i žene. Ovo razdoblje je obilježio uspon
vlasulja kao bitne stavke muške mode15. Za žene još uvijek naglašavaju ramena
no sada je tijelo sve više utegnuto u korzet s niskim i širokim dekolteom.
3.7. Rokoko i prosvjetiteljstvo
Riječ rokoko je kombinacija francuskog riječi „rocaille“, ili školjka i talijanske
„barocco“ ili barok. Rokoko stil zamijenio je barokni stilu prvo u Francuskoj
krajem 1720-ih, posebno za interijere, slike i dekorativne umjetnosti. Bogati
barokni dizajni su uklanjani kako bi se dalo mjesta lakšim elemenata s više
oblina i prirodnih uzoraka. Poslastica i zaigranost od rokoko dizajna često se
doživljavaju kao reakcija na ekscese režima Luja XIV. U 1730.-ima
predstavljeni visoki rokoko razvija se u Francuskoj. Stil se proširuje van
arhitekture i namještaja do slikarstva i skulpture. Rokoko i dalje zadržava
barokni ukus za složenim oblicima i zamršene obrasce. Do tog trenutka počeo je
integrirati različite karakteristike, uključujući i orijentalni dizajn i asimetrične
kompozicije.
Slika 11. Rokoko

Modu u razdoblju od 1700.-1750. godine, u Europi i zemljama koje su bile pod

njezinim utjecajem, karakterizira rastuća, okrugla siluetu za muškarce i žene
prateći visoke, uske izglede od 1680. i '90-te. Perike su ostale bitan dodatak
muškarcima, a često su bile bijele, dok se prirodna kosa ukrašavala puderom za
postizanje modernog izgleda 16 . Postojala je razlika u tom razdoblju između
haljina koje su se nosile na sudu, za svečane prigode ili u svakodnevnom životu.
Kako je desetljeće napredovalo, za sve manje prilika se upotrebljavala puna
haljina koja je do kraja stoljeća i potpuno nestala.
Moda u razdoblju od 1750. do 1795.godine u Europi i zemljama koje su bile pod
njezinim utjecajem dosegli su vrhunac mašte i obilnog ornamenta posebno među

13
francuskom aristokracijom. Utjecaj Jean-Jacques Rousseau i američke revolucije
doveli su do jednostavnost i demokratizacije što je značilo sasvim novu modu i
trijumfom britanskog krojenja nakon Francuske revolucije

Slika 11. Prosvjetiteljstvo

Ženska odjeća ostala je teška za nositi većinu razdoblja. Uvode se široke

„panniers“ suknje, koje se drže sa strane i populariziraju se estetski primamljivi
uski torzo korzeti (oblik obrnutog stošca) koji prevladavaju tijekom većeg dijela
razdoblja. U 1780.g, „panniers“ suknje nestaju i javljaju se suknje s jastučićima
na području stražnjice. Do 1795, linija struka se podigla, pripremajući put za
razvoj silueta i bestidne mode neoklasicizma kasnih 1790.-ih. U cijelom
razdoblju, ljudi i dalje nose kapute, prsluke i hlače iz prethodnog razdoblja.
Značajno se promijenila tkanina18. Popularizira se sport na otvorenom, pa se
bogato izvezena svila i karakteristične "pune haljine" kombiniraju s pažljivo
osmišljenom vunenom odjeću za sve prigode osim onih formalnih.

3.8. Klasicizam i romantizam

Od 1795. do 1820.-te dolazi do trijumfa podsuknji i neformalne odjeće nad
brokatom, svilom i čipkom iz ranijeg 18.stoljeća. U razdoblju nakon Francuske
revolucije, nitko se u Francuskoj nije htio pojaviti u ruhu aristokrata, dok je u
Velikoj Britaniji, Beau Brummell uveo hlače, savršenog krojenja, bez ukrasa,
kao besprijekoran ideala muške mode. Ženska moda slijedi klasične ideale, i
čvrsto isprepleteni korzeti su privremeno napušteni u korist visokog struka.

14
Slika 13. Klasicizam

Tijekom 1820-ih godina, u doba romantizma, europski stil ženske odjeće

odmaknut je daleko od utjecaja doba empirizma i ponovno se usvajaju elementi
koji su bili obilježje većine tijekom 18.stoljeća kao što su puna suknja i jasno
vidljivi korzeti prirodnog struka. Silueta muške mode promijenjena je na mnogo
načina: od sredine 1820-ih kaputi sadržavaju široka ramena s nabranim
rukavima i uski struk. Hlače su se nosile svakodnevno19.
Slika 14. Romantizam

Nakon 1840-te godine europsku modu karakteriziraju uske, prirodne linije

ramena koja kasnije prelaze u pretjerano nabrane rukave. Uža ramena značila su
istovremeno spuštanje struka za muškarce i žene. Za ženu, široka silueta 1830-ih
je zamijenjena trokutastim linijama s vertikalnim naglaskom. Suknje su
evoluirale iz stožastog oblika na oblik zvona. U tom razdoblju, muška modna
pokazuju spuštanje struka koji je bio praćen potpuno zaobljenim grudima20.
3.9. Devedesete
Tijekom ranih 1910-ih godina u modi silueta je postala okretnija i mekša nego
1900-ih. Kada je Ruski Balet izveo Šeherezadu u Parizu 1910.-te, uslijedila je
pomama za orijentalizam. „Couturier“ Paul Poiret bio je jedan od prvih
dizajnera koji je prenio tu modu u svijet „fashiona“. Paul Poiret je osmislio prvi
outfit koji žene mogu obući bez pomoći sluškinja. Jednostavne kape, turbani i
.

15
umetci od tila zamijenili su stilove popularne u 1900-te. Prva prava modna revija
bili je organizirana tijekom ovog razdoblja, od Jeanne Paquin - prvog ženskog
„couturier“ (visoka moda) dizajnera. Dva najutjecajnija modna dizajnera svih
vremena su Jacques Doucet i Mariano Fortuny. Promjene odjeće tijekom I.
svjetskog rata bile su diktirane više iz nužnost nego hira ili modi. Kako je sve
više i više žena bilo prisiljeno na rad, rodili su se zahtjevi za odjećom koja bolje
odgovara njihovim novim aktivnostima.
Slika 15. Visoka moda 1910-ih

U 1920-im odjeća je ušla u moderno doba. To je desetljeće u kojem su se žene

po prvi put oslobodile konstruirane, krute odjeće i počele nositi udobnu odjeću
(kao što su kratke suknje ili hlače). Muškarci su također napustili pretjerano
formalnu odjeću i počeli su nositi sportsku odjeću za prvi put. Odijela koja su
muškarci nosili još uvijek su aktualna no sad je to sve puno opuštenije
Slika 16. 1920'te

Vedar stav mode 1920-ih postupno je dolazio svom kraju. Učinci Velike
depresije utjecali su na javnost i dolazi do konzervativnog pristupa modi. Za
žene suknje postaju dulje i struk se vratio u normalni položaj u pokušaju da se
vrati tradicionalni "ženski" izgled. Za ostale aspekte mode iz 1920-ih trebalo je
duže da se gasite. „Cloche“ kape ostale su popularne do oko 1933, a kratka kosa
je ostala popularna za mnoge žene do kasnih 1930-ih. Što se muške mode tiče,
počeo se upotrebljavati veći raspon boja21.

16
Slika 17. 1930'te

Pariška izolirana situacija 1940-ih omogućila je Amerikancima da iskoristite

genijalnost i kreativnost svojih dizajnera. Među mladim ljudima za vrijeme
ratnih godina je „Zoot“ odijelo postalo popularno. Mnoge glumice tog vremena,
uključujući i Ritu Hayworth, Katharine Hepburn i Marlene Dietrich, imale su
značajan utjecaj na popularizaciju mode i utjecaj na puk 22. Couturier Christian
Dior stvorio je plimni val svojim prvim zbirkama u veljači 1947. godine. Zbirka
je sadržavala haljine s malim struk, impozantnog poprsja i punim suknjama
sličnim onima iz Belle Epoque. Ekstravagantna upotreba tkanina i ženska
elegancija dizajna utjecala je na klijentelu u poslijeratnom razdoblju što je
osiguralo Dioru meteorski uspon do slave.
Slika 18. 1940'te

Daleko od socioloških predviđanja, moda 1950-ih, daleko je od toga da bude

revolucionarna i progresivna, što je uzrokovalo jak nostalgični odjek prema
prošlosti. Cijelo društvo koje, 1920-ih i '30-ih, uvelike vjerovao u nastavak
napretka u modi ostali su razočarani jer je odjeća ostala suzdržana. Unatoč
činjenici da su žene imale pravo glasa, odlazile na posao i voziti svoje
automobile, one su izabrale nositi haljine od bogatim materijalima, s korzetima
do struka i suknje do bola gležnjeva. Kako je moda gledala prema prošlosti,
„haute couture“ (visoka moda) je doživjela oživljavanje i iznjedrila bezbroj
zvijezda dizajnera koji su iznimno profitirali od brzog rasta u medijima.
17
Slika 19. 1950'te

Do 1960-ih Pariz se smatrao centrom mode diljem svijeta. Međutim, između

1960.-te i 1969.-te radikalni preustroj se dogodio u temeljnoj strukturi mode. Od
1960-ih naovamo nikad neće biti samo jedan, prevladavajući trend. Modni
počinje nuditi mnoštvo mogućnosti, a to je nedjeljivo povezano sa svim
različitim utjecajima u drugim područjima života ljudi. Po prvi put u povijesti
javlja se nezavisna mlada moda, koja nije bila utemeljena na konvencijama
starije dobne skupine. U oštroj suprotnosti od njihovih zrelih, ultra-ženskim
majkama, žene 1960-ih usvajaju djevojački, dječji stil, sa sve kraćim suknjama
koje su pomalo podsjećale na izgled od 192024. Na početku ovog desetljeća
suknje su bile do koljena, da bi do 1965. Nastala mini suknja. Glavni promjena
muška odjeća u '60-ima je u težini tkanine. Širenje traperica služilo je za
ubrzavanje radikalnih promjenu u muškom ormaru25.
Slika 20. 1960'te

Nadimkom desetljeće „ja“ ili „zadovolji sebe“ možemo karakterizirati 1970-te.

Mnogi ovo razdoblje vide kao kraj dobrog ukusa. Desetljeće započinje s
nastavkom hipi izgled kasnih 1960-ih. Traperice ostaju izlizane, kravata u boji je
još uvijek bila popularna, a unisex moda se širila. Sedamdesete godine desetljeće
u kojem je sve prihvatljivo. Za neke je ona ružnija i klošarska moda
bila ono što žele. Za druge je pak odgovor bio mekana i ženstvena odjeća. Bez
obzira na stil, 1970-ih je bilo važno izraziti se kroz modu.
Slika 21. 1970'te

Tijekom kasnog dvadesetog stoljeća usvojeni su popularni zapadnjački stilovi

diljem svijeta, a mnogi dizajneri izuzev zapadnjaka imali su dubok utjecaj na
modu27. Sintetički materijali poput lateksa i viskoze koriste se sve češće, a moda
nakon dva desetljeća gleda u budućnost još jednom koristeći prošlost za
inspiraciju. Društvo '80-ih više ne kritiziran konzumerizam, već je zainteresirana
za „spektakl“. Samosvjesna slika desetljeća bila je vrlo dobra za modnu
industriju. Modne revije su preobražene u televizijske spektakl, uzimajući visoki
prioritet u društvenom kalendaru. Izgled je vezana uz izvedbu, koja je bila od
najveće važnosti za cijelu generaciju mladih urbanih profesionalaca, čija je želja
za besprijekornim izgledom vezana uz žudnju za moći. Način na koji su
muškarci i žene povezani najnovijim stilovima više nije stvar pasivnog
podnošenja nego aktivni izbor. Moda je opet pogledala u prošlost pa se barokne,
duge haljine opet vraćaju. Zapanjujuće mnogo trendova procvjetaju tijekom 80-
ih no gospodarske recesije 1990-ih u velikoj mjeri uništava optimistično
raspoloženje koje je tako povoljno za modnu industriju.
Slika 22. 1980'te

U 1990-ima više nije bio smisao slijediti modu slijepo već se javlja oštar kontrast
visoke mode '70-ih i '80-ih. Napušta se fobija oblačenja i po prvi puta se

19
javno i u potpunosti može pratiti trend oskudnog odijevanja. Moda '90-ih
ujedinjena je oko novog standarda, a to je minimalizam stilova sa snažnom
jednostavnošću. Unatoč nastojanjima nekolicine dizajnera da zadrže lijepe
haljine koje se vijore, do kraja desetljeća pojam razmetljivih ukrasa gotovo je
nestao28.
Slika 23. 1990'te

Izvor: http://fashionhistory.zeesonlinespace.net/p1990s.html

3.10. 21. stoljeće

U 21.stoljeću moda i umjetnost općenito gledaju u prošlost kako bi pronašli
inspiraciju, vjerojatno više nego u prethodnim desetljećima. „Vintage“ odjeća,
posebno iz šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih postaje iznimno popularna, a
modni dizajneri često nastojao oponašati davne stilove u svojim kolekcijama.
Slika 24. 21. stoljeće

Početkom 21.st. nastavio se minimalistički izgled devedesetih u visokoj modi.

Kasnije su dizajneri počeli usvajati šarenilo, ženstvenost i "antimoderan“ izgled.
Ime brenda postaje od osobite važnosti među mladima i mnoge slavne osobe
pokreću vlastitu liniju odjeće. Uska odjeća i duže kose postaju hit za muškarce i
žene29. Rap glazba je također imao značajan utjecaj na popularan način, u ranom
dijelu 2000.
Čin odijevanja je istodobno duboko individualan čin koji obilježava mjesto
najneposrednijeg prelamanja planova: izvanjskih, onih koji pripadaju prostoru
čovjekova društvenog života, i unutarnjih, onih duboko subjektivnih 30 . U
zaključku poglavlja možemo saumirati da je afirmacija tijela u Egiptu, čija se
nagost otkriva prozračnošću tkanine, izraz vjerovanja i iznimnog kulta čistoće.
Potpuna negacija tijela, zatvorena i sapeta unutar krutih steznika, armatura uz
negaciju boje u 16. stoljeću, svjedoci su krutosti, strogosti i ćudoređa što ga
nameće Crkva. Odbacivanjem steznika i košarice krajem 18.stoljeća i
kratkotrajnim oslobađanjem tijela, žene slijede Rousseauov poziv povratku
prirodi, no istodobno izražavaju i „duh vremena“. Modeliranje, a pritom i
deformiranje tijela steznicima, čeličnim armaturama, jastučićima, umecima
ponovno postaju imperativ u 19.stoljeću, s ponajčešće kobnim posljedicama za
ženu – objekt i žrtvu građanskog morala. Tijelo se potpuno oslobađa tek
dvadesetih godina prošlog stoljeća.

21
 4. MODA I JEZIK

Britanski sociolog Anthony Giddens smatra da je naše doba epoha

refleksivne modernizacije, čija je odlika visok stupanj društvene refleksivnosti.
Taj pojam označava društvo u kojem su životni uvjeti stvoreni djelovanjem
samog čovjeka; istovremeno naše djelovanje sve više postaje traženje uspješnih
odgovora na mogućnosti i prilike koje smo sami stvorili. Prostom
individulaziacije u društvu estetksa dimezija života dobiva sve veće značenje.
Moderna reflaksivnost koja je tipična za suvremenog pojedinca općenito je u
vezi sa samokontrolom i samopromatranjem. Ne samo da pojedinac kontolira
sliku i model samog sebe i oblači se u skladu s tom slikom i modelom, već on
iznova interpretira tu sliku ili ideal i neprestano radi na njima i uvijek mora biti
up-date. Ljudi se danas definiraju kroz poruke koje šalju drugima, putem dobara
koje imaju i praksa koje izražavaju i pokazuju. Manipuliraju ili upravljaju
svojim izgledom i tako stvaraju i održavaju osobni samoidentitet. Identitet više
nego ikada postaje stvar osobnog izbora vlastitog imidža; pojedinci su sve više
prisiljeni odabirati vlastite identitete. Moderni pojedinac (homo aestheticus)
svjestan je toga da se ne izražava samo svojom odjećom, nego i vlastitim
domom, dekoracijama, namještajem, autom i ostalim pojavama koje se čitaju u
pojmovima posjedovanja.
Budući da danas u pluralističkim društvenim oblicima mnogi trendovi teku jedni
pored drugih, često je mišljenje da „zapravo mode više nema“ (u smislu
„modernog diktata“), nego je sve dopušteno, sve je moguće. Nema samo jednog
kriterija, izjednačene su vrijednosti svega i svačega. Kao što se često može čuti,
više ne postoji moda, nego postoje samo mode.
Moda se u svakodnevnom životu nameće kao kulturni kod komunikacije. Putem
simbola, modnih dodataka, ukrasa, šminke, boje, oblika frizure, itd. modno
jeodijevanje i stil nositelj značenja, poruka, obavijesti, informacija. Moda je
znakovni sustav poput jezika, zatvoren sustav znakova koji proizvodi samo
relevantna značenja. No moda se temelji i izgrađuje na više ili manje
racionaliziranu kodu. U odjeći je tradicionalno kodirano je li žena udana, koje je
narodnosti, vjerske pripadnosti, staleža, zanimanja, ali su isto tako kodirane i
istančane poruke o spolnim skolonostima, svjetonazoru, stilu života, trenutnom
raspoloženju ili o bavljenju sportom. Logično je da nastaje problem sukladnosti i
proturječja između izvanjskog izgleda i stanja ili položaja nositelja odjeće. Javlja
se mogućnost prikrivanja, maskiranja i dezinformiranja.
Modna odjeća može postati predmetom teroije informacija. Odjeća pokazuje
pripadnost i diferencijaciju i time iz mogućeg kaosa u vanjskom izgledu (koji je
nastao uniformiranjem pripadnika društva) stvara red.

22
 5. ZAKLJUČAK

Bez obzira na pristup, kontekst ili značenja koja se modi pridaju u

određenom vremenskom razdoblju, ona je uvijek predstavljala jednu od
najvažnijih društvenih i gospodarskih pojava u suvremenosti, pa je tako bila i
najpouzdanije mjerilo za utvrđivanje psiholoških, psihoanalitičkih, ekonomskih i
mnogih drugih motivacija čovječanstva. Odnos između tijela i odijela vrlo je
znakovit i dragocjen pokazatelj za iščitavanje svih slojevitih čimbenika koji
upravljaju promjenama na planu odijevanja no istodobno i odnosom pojedinca
prema njegovoj društvenoj sredini.
U ovom radu obrađena je tema mode i njenog utjecaja, krećući od klasno jasno
diferenciranog društva koje je modu koristilo kao sredstvo identifikacije i
distinkcije, izražavajući specifičan duh vremena. Moda je postala očiti
pokazatelj nestajanja strogih klasnih barijera, moda razvojem industrije postaje
postaje dostupna svima, u skupljoj i jeftinijoj varijanti. Kroz seminarski rad
hipoteza se
potvrđuje jer moda nikada prije nije bila više slobodnija i demokratizirana no što
je sada. Utjecajem marketinga i nametanjem nužnosti izbora životnog stila
potrošačko društvo sve više postaje individualističko, u kojem estetizirani
pojedinci utapaju svoje stilove u šaroliki svijet u kojem sad sva moda prolazi.
Svi smo se (ne)svjesno počeli služiti modom kao kulturnim komunikacijskim
kodom uvodeći ipak neki red u složenu strukturu društva.

23
LITERATURA

INTERNET

http://www.fashion-era.com/

http://fashion.about.com/od/historycostumes/Fashion_History.htm

http://en.wikipedia.org/wiki/History_of_fashion_design

24