Dermatovenerologija Atlas I Skripta PDF

Dermatovenerologija - atlas i skripta
DERMATOVENEROLOGIJA
SKRIPTA + ATLAS
www.perpetuum-lab.com.hr 1 of 153
zahvaljuje anonimnom pošiljatelju
SADRŽAJ
DERMATOLOŠKA PROPEDEUTIKA
RAZVITAK KOŽE…………………………………………………………………………………………………………………………….………….1
GRAĐA KOŽE………………………………………………………………………………………………………………………………….…………1
FUNKCIJA KOŽE…………………………………………………………………………………………………………………………….………….2
DERMATOLOŠKI STATUS…………………………………………………………………………………………………………….…………….2
FIZIKALNO - DIJAGNOSTIČKI POSTUPCI U DERMATOVENEROLOGIJI………………………………………………………..3
SUSTAV EFLORESCENCIJA NA KOŽI…………………………………………………………………………………………………………..3
DIJAGNOSTIČKE METODE……………………………………………………………………………………………………………………….…4
LOKALNO LIJEČENJE DERMATOZA…………………………………………………………………………………………………………….5
OPĆE (SISTEMNO) LIJEČENJE DERMATOZA……………………………………………………………………………………………….7
FIZIKALNA TERAPIJA………………………………………………………………………………………………………………………………….7
DERMATOLOŠKA KIRURGIJA……………………………………………………………………………………………………………………..8
SPECIJALNA DERMATOLOGIJA
POREMEĆAJI EMBRIONALNOG RAZVITKA KOŽE…………………………………………………………………………………….….1
• APLASIA CUTIS CONGENITA
• PSEUDOAINHUM SINDROM
• CUTIS VERTICIS GYRATA
• PACHYDERMOPERIOSTOSIS
• PTERYGUM
• BRAHIJALNE FISTULE I SINUSI
• AKCESORNI TRAGUS
VIRUSNE BOLESTI KOŽE I SLUZNICA………………………………………………………………………………………………….…….…3
• VERRUCAE
• MOLLUSCUM CONTAGIOSUM
• PARAVACCINIA
• ECTHYMA CONTAGIOSUM (ORF)
• BOLEST RUKU, NOGU I USTA
• HERPES SIMPLEX
• HERPES ZOSTER
• EXANTHEMA SUBITUM ( ROSEOLA INFANTUM
BOLESTI PROUZROČENE HIV-om……………………………………………………………………………………………………….………8
BAKTERIJSKE GNOJNE INFEKCIJE (PIODERMIJE)………………………………………………………………………………….……10
• IMPETIGO CONTAGIOSA
• PEMPHIGUS NEONATORUM
• DERMATITIS EXFOLIATIVA NEONATORUM
• ANGULUS INFECTIOSUS ORIS
• OSTIOFOLIKULITIS
• FOLLICULITIS SIMPLEX DISSEMINATA
• FOLLICULITIS SIMPLEX BARBAE
• FOLLICULITIS SCLEROTISANS NUCHAE
• FURUNCULUS ET FURUNCULOSIS
• CARBUNCULUS
• HIDRADENITIS SUPPURATIVA
BAKTERIJSKE BOLESTI KOŽE POSEBNOG IZGLEDA I TIJEKA……………………………………………………………….………16
• ERYSIPELAS
• ECTHYMA
• PHLEGMONE
• ERYTHRASMA
• ACTINOMYCOSIS
• ERYSIPELOID
• ANTHRAX
• TULAREMIA
KRONIČNE PIODERMIJE……………………………………………………………………………………………………………….…………………..20
• PYODERMIA VEGETANS
• PYODERMIA ULCEROSA SERPIGINOSA
• PYODERMA CHANCRIFORMIS
• ACNE NECROTICA
INFEKTIVNE GRANULOMATOZNE BOLESTI KOŽE………………………………………………………………………………………………22
• TUBERCULOSIS CUTIS
• TUBERCULOSIS CUTIS PRIMARIA
• TUBERCULOSIS MILIARIS CUTIS
• TUBERCULOSIS LUPOSA ( LUPUS VULGARIS)
• TUBERCULOSIS COLLIQUATIVA CUTIS ET SUBCUTIS (SCROPHULODERMA)
• TUBERCULOSIS VERRUCOSA ( VERRUCA NECROGENICA)
• TUBERKULIDI
• LEPRA ( Mb. HANSEN, HANSENIASIS)
GRANULOMATOZNE BOLESTI KOŽE NEPOZNATE ETIOLOGIJE…………………………………………………………….…….………27
• GRANULOMA ANULARE
• NECROBIOSIS LIPOIDICA
• SARKOIDOZA
PARAZITARNE BOLESTI KOŽE…………………………………………………………………………………………………………………….……..30
• PEDICULOSIS, UŠLJIVOST
• LARVA MIGRANS
• SCABIES, SVRAB
INFEKCIJE KOŽE UZROKOVANE PROTOZOIMA………………………………………………………………………………………………….33
• LEISHMANIASIS CUTIS
BOLESTI KOŽE UZROKOVANE GLJIVAMA i KVASCIMA (DERMATOMIKOZE i SAPROFITIJE )……………………………....34
• DERMATOFITOZE
• TRICHOFITOSIS
• FAVUS
• TRIHOFITIDI
• MICROSPOROSIS
• EPIDERMOPHITOSIS
• DERMATOMIKOZE UZROKOVANE KVASCIMA
• CANDIDOSIS
• GLJIVIČNE SAPROFITIJE
• MALASSEZIA FOLLICULITIS
• TRICHOMYCOSIS NODOSA
DUBOKE I SISTEMNE MIKOZE…………………………………………………………………………….…………………………………………….42
• SPOROTRICHOSIS
• CHROMOMYCOSIS
• MYCETOMA
BOLESTI KOŽE UZROKOVANE BORELIJAMA / LYME BORRELIOSIS……………………………………………………………...…..44
ALERGIJSKE BOLESTI KOŽE……………………………………………………………………………………………………………………………….46
• EXANTHEMA MEDICAMENTOSUM
• NECROLYSIS EPIDERMALIS TOXICA
URTIKARIJSKA SKUPINA BOLESTI……………………………………………………………………………………………………………………..49
• URTICARIA
• KONTAKTNA URTICARIA
• URTIKARIJA ALERGICA
• FIZIKALNE URTIKARIJE I NEIMUN.UVJETOVANE URTIKARIJE NA LIJEKOVE
• URTICARIA VASCULITIS
• ANGIOOEDEMA
• ANGIOOEDEMA HEREDITARUM
• ALERGIJSKE REAKCIJE NA UBODE INSEKATA
• STROPHULUS INFANTUM
• ANAFILAKTIČKI ŠOK
DERMATITISI………………………………………………………………………………………………………………………………………..………….54
• KONTAKTNI NEALERGIJSKI DERMATITIS (AKUTNI I KRONIČNI)
• KONTAKTNI ALERGIJSKI DERMATITIS (AKUTNI I KRONIČNI)
• POSEBNI OBLICI KONTAKTNIH DERMATITISA
• NUMULARNI EGZEMATOIDNI DERMATITIS
• ATOPIJSKI DERMATITIS
OŠTEČENJA KOŽE FIZIKALNIM I KEMIJSKIM UTJECAJIMA………………………………………………………………………….……..61
• CALLUS
• CLAVUS
• DECUBITUS
• CORROSIONES
• OPEKLINE
• CONGELATIO
• PERNIONES
• RADIODERMATITIS ACUTA
• RADIODERMATITIS CHRONICA
• FOTODERMATOZE
• DERMATITIS SOLARIS
• CUTIS NAUTAE ET AGRICOLAE/ELASTOSIS CUTIS
• BERLLOQUE DERMATITIS
• PHYTOPHOTODERMATITIS
• DERMATITIS E CONTACTU
• URTICARIA SOLARIS
• PRURIGO AESTIVALIS
• HYDROA VACCINIFORME
• XERODERMA PIGMENTOSUM
ERITEMATOZNE DERMATOZE…………………………………………………………………………………………………………..………………71
• ERYTHEMA EXSUDATIVUM MULTIFORME
• ERYTHEMA NODOSUM
• ERYTHEMA ELEVATUM DIUTINUM
• SYNDROMA SWEET
• PITYRIASIS ROSEA
• ERYTHEMA ANULARE CENTRIFUGUM
• ERYTHEMA GYRATUM REPENS
• ERYTHEMA ANULARE RHEUMATICUM
ERITEMATOSKVAMOZNE I PAPULOZNE DERMATOZE……………………………………………………………………….……………..76
• PSORIASIS
• PITYRIASIS RUBRA PILARIS
• PARAPSORIASIS
• PITYRIASIS LICHENOIDES
• PARAPSORIASIS IN PLACIBUS
• PARAKERATOSIS VARIEGATA
• ERITODERMIJE
• LICHEN RUBER PLANUS
• LIHENOIDNI EGZANTEMI
VEZIKULOZNE, BULOZNE I PUSTULOZNE DERMATOZE……………………………………………………………………………..………87
• HEREDITARNE BULOZNE EPIDERMOLIZE
• PEMPHIGUS VULGARIS
• PEMPHIGUS VEGETANS
• PEMPHIGUS HERPETIFORMIS
• PEMPHIGUS ERYTHEMATOSUS
• PEMPHIGUS PARANEOPLASTICUS
• IgA PEMPHIGUS
• PEMPHIGOID BULLOSUS
• PEMPHIGOID SLUZNICA
• LINEARNA IgA DERMATOZA
• DERMATITIS HERPETIFORMIS
• EPIDERMOLYSIS BULLOSA ACQUISITA
• PUSTULOSIS PALMARIS ET PLANTARIS
• PUSTULOSIS SUBCORNEALIS
• PUSTULOSIS ACUTA GENERALISATA
• PUSTULOSIS EOSINOPHILLICA
BOLESTI VEZIVNOG TKIVA……………………………………………………………………………………………………….……………………….98
• SYNDROMA EHLERS-DANLOS
• MARFANOV SINDROM
• CUTIS LAXA
• PSEUDOXANTHOMA ELASTICUM
• ATROPHIA CUTIS SENILIS
• HEMIATROPHIA FACIEI PROGRESIVA
• ATROPHODERMIA VERMICULATA
• ANETODERMIA
• STRIAE DISTENSAE
• ELASTOSIS ACTINICA
• CUTIS RHOMBOIDALIS NUCHAE
• LICHEN SCLEROTICUS ET ATROPHICUS
• SCLERODERMIA CIRCUMSCRIPTA
• SCLERODERMIA SYSTEMICA
• FASCIITIS EOSINOPHILICA
• SLE
• SCLE
• DLE
• POSEBNI OBLICI LE
• DERMATOMYOSITIS
• SYNDROMA SHARP
• NODULI HEBERDEN
• CONTRACTURA DUPUYTREN
• INDURATIO PENIS PLASTICA
NASLJEDNI POREMEĆAJI KERATINIZACIJE……………………………………………………………………………………..……………….112
• ICHTHYOSIS VULGARIS
• ICHTHYOSIS CONGENITA
• ICHTHYOSIS LAMELLOSA
• ERYTHRODERMIA ICHTYOSIFORMIS CONGENITA BULLOSA
• HEREDITARNE PALMOPLANTARNE KERATODERMIJE
• FOLIKULARNE KERATOZE
• PEMPHIGUS CHRONICUS BENIGNUS FAMILLIARIS
• MORBUS GROVER
BOLESTI KRVNIH ŽILA…………………………………………………………………………………………….………………………………………118
• VARICES CRURIS
• KRONIČNA VENSKA INSUFICIJENCIJA
• TROMBOFLEBITIS
• FLEBOTROMBOSIS
• VASKULITIS
• DERMATITIS HYPOSTATICA
NEUROGENE I PSIHOGENE MANIFESTACIJE NA KOŽI……………………………………………………………………………………..122
• PRURITUS
• PRURIGO
• MALUM PERFORANS
POREMEĆAJI PIGMENTACIJE I DISKROMIJE……………………………………………………………………………………………………123
• VITILIGO
• EPHELIDES
• CHLOASMA
• LENTIGINES
• ACANTHOSIS NIGRICANS
BOLESTI LOJNICA I FOLIKULA DLAKA………………………………………………………………………………………………………………126
• SEBORRHOEA
• SEBOROIČNI DERMATITIS
• LEINEROVA BOLEST
• ACNE VULGARIS
• DERMATITIS PERIORALIS
VENEROLOGIJA…………………………………………………………………………………………………………………………………133
• SIFILIS
• GONORRHOEA
• ULCUS MOLLE
• LGV
• DONOVANOZA
• GENITALNE INFEKCIJE UZROKOVANE HPV-om
• NESPECIFIČNI/NEGONOKOKNI URETRITISI
• HERPES GENITALIS
POREMEĆAJI EMBRIONALNOG RAZVITKA KOŽE
APLASIA CUTIS CONGENITA

Definicija : Lokalizirani nedostatak kože (epidermis nedostaje uvijek, dermis katkad izostaje) i
njenih adneksa, prisutan već kod roñenja. Promjena vrlo rijetka.
Patogeneza : teratogeni faktori, intrauterine infekcije, infarkti placente, nasljedni faktori.
Klinička slika : mogu biti zahvaćeni svi dijelovi kože, te dublja tkiva (fascije, mišići, kosti).
Najčešće promjene su na vlasištu u slizini sagitalnog šava, promjera 1-2cm, ne trupu
simetrično na koži bokova. Većina lezija cijeli spontano ostavljajući glatku kožu bez dlaka u
obliku ožiljka. Postoji 9 skupina koje su podijeljenje s obzirom na poremećaje koji se javljaju
uz aplaziju kože (npr.srčane mane, rascjep nepca i usne, anomalije udova, poremećaji razvitka,
psihomotorna retardacija i sl.)
Terapija : kirurški zahvat, ovisi o stupnju oštećenja.
PSEUDOAINHUM SINDROM
Uzrokuje ga rana ruptura amniona,dijelovi fetusa mogu biti zapleteni u slobodnim rubovima amnijskih
ovojnica fibroznim trakama koje stvara denudirani korion i vanjska ovojnica amniona, te
mogu u obliku prstenaste konstrikcije dovesti do kompresije, a potom i do amputacije uda.
Terapija : rekonstrukcijski kirurški zahvat kada je poremećena vaskularna i limfna drenaža
CUTIS VERTICIS GYRATA

Hipertrofija kože s posljedičnom pojavom nabora, osobito na zatiljnom dijelu vlasišta, tako da
izgledom podsjeća na koru mozga
Terapija : kirurški zahvat
PACHYDERMOPERIOSTOSIS
Sindrom obilježen hipertrofičnim promjenama kože i kostiju udova; primarni (nasljedno) i sekundarni
oblik (nasljedno ili potaknuto bolešću pluća, adenokarcinomom bronha, mezoteliomom pleure,
tumorima probavnog trakta). Koža je odebljana, pojačano lučenje masnoće kože lica i vlasišta i
pojačano znojenje dlanova i tabana, ginekomastija, oskudna pubična dlakavost.
Dijagnoza : rentgenološki
Diferencijalna dijagnoza : akromegalija, kožne manifestacije poremećenog rada štitnjače
PTERYGUM
Pojava kožnih nabora na lateralnim stranama vrata; najčešće kao dio sindroma Turner-Bonnevie-
Ullrich
BRANHIJALNE FISTULE I SINUSI

Fistule – rijetke, rezultat perforacije membrane sinusa
Sinusi – ostaci brahijalnih pukotina, 2. Ili cervikalnog sinusa; vidljivi već pri roñenju u obliku jamica
ili kanalića, koji slijepo završavaju na nosu, donjoj usni ili na vratu. Ovisno o lokalizaciji
postoji nekoliko vrsta: nazalna, labijalna, ciste i fistula vrata
Diferencijalna dijagnoza : piodermija, aktinomikoza, tumorsko bujanje
Terapija : kirurški zahvat
AKCESORNI TRAGUS
Nastaje kao posljedica poremećaja tijekom embrionalnog razvitka branhijalnog luka, lezije se sastoje
od malog čvorića boje kože u blizini tragusa ili na njemu ili pak duž linije koja spaja tragus sa
usnim kutom; unilateralni ili bilateralni, višestruki
SLIKE:
APLASIA CUTIS CONGENITA
PSEUDOAINHUM SINDROM
CUTIS VERTICIS GYRATA
PACHYDERMOPERIOSTOSIS PTERYGUM
AKCESORNI TRAGUS
VIRUSNE BOLESTI KOŽE I SLUZNICA

PATOGENEZA:
• Virusi krvlju dolaze u kožu i neposrednim djelovanjem oštete kožu – tako nastaju mjehurići i
ulkusi (varicella, herpes simplex, vaccinia, neke enteroviroze)
• Virusi reagiraju s humoralnim i staničnim imunosnim čimbenicima i uzrokuju egzantem
(morbili, rubeola…)
• Cirkulirajući imunokompleksi oštete kožu, a da pri tome virusni antigen nije prisutan u kožnim
lezijama (erythema exsudativum multiforme, purpura)
VERRUCAE
Definicija : Bradavice. Uzrokovane virusima epitelijalne neoplazije sa sposobnošću regresije.
Patogeneza : uzročnik je HPV (humani papiloma virus). Najčešće se pojavljuje kod djece i mladih
osoba, ali se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. Prenosi se sa čovjek na čovjeka ili
autoinokulacijom.
Klinička slika : dijele se na :
• V. vulgares : obične bradavice, tvrde solidne papule do 1 cm,nepravilne površine, razvijaju se
na šakama, dorzumu prstiju, ispod nokta – v.subunguales (bolne).
• V. planae juveniles : mladenačke bradavice, jedva iznad razine kože, na licu, dorzumu šaka.
• V. plantares : na mjestima s debelim rožnatim slojem,na mjestu najvećeg pritiska i bolne pri
hodanju, oko njih se javlja obruč hiperkeratične kože.
• V.filiformes : končaste bradavice, na vratu, licu, vjeñama, usni, nosu.
• Condylomata acuminata : šiljaste bradavice,mekane i izdužene bradavice neravne površine
(karfiol), ružičaste boje; u anogenitalnom području i na sluznici usne šupljine (rijetko),
prenose se seksualnim kontaktom
• Epidermodysplasia verruciformis : verrucosis generalisata. Rijetka je, pojavljuje se i
obiteljski. Abnormalni odgovor organizma na infekciju HPV-om. To su ravne papule oko
5mm, javljaju se na šakama, podlakticama, vratu, trupu, tabanima, dlanovima, konfluiranjem
nastaju veliki plakovi. Ne pojavljuju se na sluznicama.
Dijagnoza : na temelju kliničke slike.
Diferencijalna dijagnoza: verukozni nevus, keratoakantom,cornu cutaneum, clavus (razlikovati od
plantarnih verucaa), spinocelularni Ca, moluska, pemhygus (kondilomi u ingvinalnoj regiji).
Terapija : krioterapija, eklekrtokoagulacija, ekscizija kirurškim metodama, destrukcija kemijskim
metodama – leukoplasti s 40%-tnom salicilnom kis., 10%-tna salicilna i mliječna kis. u
kolodiju; kondilomi – 20%tna tinktura podofilina, 5%tni imikvomod (Aldara,krema)
VERRUCAE VULGARES VERUCCAE PLANAE JUVENILES
VERUCCAE PLANTARES VERUCCAE

FILIFORMES
CONDYLOMATA ACUMINATA
EPIDERMODYSPLASIA VERRUCIFORMIS
MOLLUSCUM CONTAGIOSUM
Definicija : virusna bolest kože obilježena pojavom umbiliciranih papula voštanog izgleda 2-5mm
(lihenoidne papule)
Patogeneza : izaziva ga virus iz skupine DNA-pox-virusa. Bolest se prenosi kontaktom, a širi
autoinokulacijom.
Klinička slika : inkubacija 2-7 tjedana, zatim se pojavljuju papule udubljene u središtu. Grupirane su
ili razasute. Promjene lokalizirane na nježnoj koži (lice, vrat, vjeñe, axila, trup, udovi,
perigenitalno)
Dijagnoza : klinička slika; pritiskom na iglom oštećenu promjenu izlazi sirasta masa.
Diferencijalna dijagnoza : milia, verrucae, komedoni
Terapija : ekscizija ili kod manjih promjena odstraniti iglom, krioterapija.
PARAVACCINIA (noduli mulgentium, muzačke kvrge)

Definicija : virusna bolest koja se prenosi sa zaraženih životinja na čovjeka. Profesionalna bolest kod
veterinara, mesara, stočara, muzara i sl.
Patogeneza : izaziva ga virus paravaccinae, prenosi se sa životinje na čovjeka, kontaktom.
Klinička slika : inkubacija traje 8 do 12 dana, zatim se javljaju papule, okružene eritematoznim
obručom. S vremenom se papule povećavaju. Zahvaćene su najčešće šake.
Dijagnoza : iz anamneze, klinička slika, lokalizacija.
Diferencijalna dijagnoza : žuljevi, kravlje boginje, ecthyma contagiosum, granuloma mulgentium
Terapija : prolazi tijekom 6 do 10 tjedana bez terapije, za ubrzanje prolaska daje se interferonska
mast, a u slučaju sekundarnih egzantema daju se antihistaminici, antiflogistici i kortikosterioidi
lokalno (mast), antibiotici u slučaju sek.infekcije.
ECTHYMA CONTAGIOSUM (ORF)

Definicija : zoonoza koja se endemski pojavljuje kod ovaca i prenosi na ljude
Patogeneza : uzročnik je poxvirus – ORF
Klinička slika : inkubacija 3-11 dana, na ekstenzornoj strani šaka pojavi se jedan ili više čvorova sa
umbiliciranim vrhom, prekriveni krastom i okruženi ljubičastim prstenom + povećani limfni
čvorovi. Zacijeljuju kroz 5 tjedana bez ožiljaka.
Dijagnoza : klinička slika + anamneza
Diferencijalna dijagnoza : Tubercula mulgenicum, antraks, piogeni granulom
Liječenje : antibiotička mast radi sprječavanja sek. Infekcije
BOLEST RUKU, NOGU I USTA (hand, foot and mouth disease, HFMD)
Definicija : akutni infekcijski vezikulozni stomatitis s vezikulama na dlanovima i tabanima
Patogeneza : uzročnik je Coxsackie virus A16, A2,A10
Klinička slika : bolest se pojavljuje u obliku epdemija, najčešće u djece. Nakon 3-5 dana inkubacije,
uz nešto pov.temp. pojavi se stomatitis s vezikulama na sluznici usne šupljine, a zatim papule
nekoliko mm sivkaste boje s crvenim rubom na dorzumu prstiju nogu i ruku, dlanovima i
stopalima koje se postupno pretvaraju u vezikule
Dijagnoza : epidem.anamneza+klin.slika, potvrñuje se porastom protutijela u serumu
Diferencijalna dijagnoza : herpangina, erythema multiforme
Liječenje : simptomatsko
HERPES SIMPLEX
Definicija : virusna infekcija senzornih ganglija s različitim i nepredvidivim stupnjem epidermalne
ekspresije koju uzrokuje virus herpesa simplexa tip 1(lice) ili tip 2 (perigenitalno). Uzrokuje
promjene na koži sluznicama i u CNS-u.
Patogeneza : tip 1 se prenosi oralnim putem i dodirom, a tip 2 spolnim putem ili s majke na dijete.
Klinička slika : primarni herpes simplex: inkubacija traje 4 do 7 dana. Nakon toga se na koži
pojavljuju vezikule (na mjestu ulaska virusa)praćene bockanjem peckanje i svrbežom te općim
simptomima, koje nakon 1-2 dana prerastu u pustule. Pustule ulceriraju i stvara se krusta koja
zaraste bez rezidua. Erupciju mjehura prati lokalna limfadenopatija. Lokalizacija je oko usne i
nosa, a nekad i u području oka. Virus ulazi u živce te dolazi do senzornih ganglija gdje ostaje
u latentnoj fazi. Kod stanovitih provokacija virus se ponovno aktivira, dolazi do stanica kože
ili sluznica i dovodi do recidiva bolesti. Mogu se javiti i komplikacije kao : gingivostomatitis
herpetica (akutna bolest dojenčadi i male djece izazvana HSV-1), vulvovaginitis herpetica (u
djevojčica i mlañih žena), eczema herpeticatum - Mb. Kaposi (infekcija već postojećih
promjena kože – atopijski dermatitis; sekundarna piodermizacija mjehurića; komplikacije –
bronhopneumonija,proljevi,encefalitis; herpes simplex neonatorum – smrtnost 60%, 20% ih
ima cerebralno oštećenje. Herpes simplex recidivans – nema limfadenopatije i sistemnih
simptoma. Herpes simplex progenitalis – HSV-2, adolescenti i mlañi odrasli, STD
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, citološki razmaz, serologija, elektronska mikroskopija.
Diferencijalna dijagnoza : eczema herpeticatum - zoster, varičela; na spolovilu – prim.afekt kod
sifilisa
Terapija : Acyclovir – blaže infekcije lokalno svaka 4h kroz 10dana, kod jačih infekcija kapsule
200 mg 5xdnevno,7-10dana. Kod eczema herpeticatum iv. 5-10 mg/kg svakih 8h do
nestanka simptoma , kod recidivirajućeg (>6xgodišnje) 400 mg 2xdnevno (th traje i do 5 god)
HERPES ZOSTER
Definicija : bolest odraslih koja se pojavljuje u obliku mjehurića na 1 ili više dermatoma koji
odgovaraju odreñenom živcu, uz regionalno povećane limfne čvorove i bolove.
Patogeneza : uzrokuje ga virus varicella zoster, javlja se u dobi 60-70 godina, češće kod
imunoinsuficijencije. Nastaje reaktivacijom virusa (u ganglijima dorzalnih korjenova
spinalnih živaca) koji se dobija u djetinjstvu (varicella – vodene kozice)
Klinička slika : prije izbijanja (4-5 dana) počinje prodromalni stadij (visoka temperatura, bolovi,
parestezija, pečenje – neuralgije mogu biti dijagnostički problem, mogu oponašati IM, akutni
abdomen), zatim se javlja crvenilo, vezikule, umbilicirane pustule, kruste. Pojavljuje se
jednostrano u grozdovima( unutar skupine mjehurići u različitim stadijima razvitka i veličine),
a moguće je i dvostrano (rijetko – zoster duplex).Ne ostavlja trajni imunitet. Ako je zahvaćen
n.ophtalmicus – herpes zoster ophtalmicus; zoster opticus – vrtoglavica, mučnina, povraćanje.
Komplikacije – postherpetična neuralgija
Dijagnoza : klinička slika
Diferencijalna dijagnoza : herpes simplex, varicella.
Terapija : Acyclovir 5x800 mg/dnevno 7 dana per os,teži oblici 10 mg/kg svakih 8h 7 dana
infuzijom, lokalno oblozi, tekući puder, sistemski B-komplex vitamini (B1, B6, B12) 2-4
tjedna,analgetici, za sprečavanje superinfekcije antibiotici, fotokemoterapija.
EXANTHEMA SUBITUM (roseola infantum, pseudorubella, trodnevna groznica,šesta bolest)

Definicija : akutna virusna dječja bolest (mlaña od 2god) s visokom temperaturom koja naglo pada i
nakon nje izbija makulopapulozni osip.
Patogeneza : uzročnik je HV-6 (herpes virus 6)
Klinička slika : inkubacija traje od 5-15 dana. Nakon nje započinje prodromalni stadij s visokom
temperaturom koja naglo poraste, može biti praćena konvulzijama. Nakon 3 dana temperatura
pada i izbija makulopapulozni osip po trupu i vratu, a kasnije zahvaća udove i lice. Područje
obraza, nosa i oko očiju ostaje slobodno. Osip traje 1-2 dana i ne svrbi. Djeca su dobrog općeg
stanja unatoč pov.TT
Dijagnoza : klinička slika, krvni nalaz s leukopenijom i limfocitozom, anti HV-6 antitijela se mogu
dokazati imunofluorescencijom.
Diferencijalna dijagnoza : sve bolesti s visokom temperaturom i konvulzijama, ospice, rubeola,
šarlah(prisutni poći simptomi i teže opće stanje)
Terapija : simptomatska - antipiretici. Javlja se trajni imunitet.
BOLESTI PROUZROČENE VIRUSOM HUMANE IMUNODEFICIJENCIJE (HIV)
• limfotropnost virusa prema CD+ T limfocitima – sva ostala zbivanja u sindromu sekundarna su
posljedica oštećenje stanica CD4+ koje su ključne u imunosnoj obrani
• normalni CD4:CD8 omjer jest 2:1, u inficiranih HIV-om CD4 znatno padaju pa tako i taj
omjer; prvo pada subpopulacija CD4 tzv. memory cells CD29+
• od poremećaja funkcije makrofaga i monocita zaraženih HIV-om najstalniji je poremećaj
kemotaksije
• poliklonsko aktiviranje B limfocita kao kompenzacijski odgovor - zato
hipergamaglobulinemija (IgG, IgA, IgD); pojačana proizvodnja protutijela, spontana
proliferacija limfocita B
• virus HIV-a spada u Retroviridae, Lentiviridae; jedan RNA lanac + reverzna transkriptaza koja
je odgovorna za prepisivanje u DNA;
• CDC klasifikacija 1993. – temelji se na klin.slici i stanju bolesnika i Walter-Reed klasifikacija
– temelji se na imunosnom statusu;
• kako se smanjuje broj CD4, tako se povećava rizik od infekcije: korelacija s brojem CD4
>500/mm3; 200-500 mm3 i <200mm3 = odreñivanje broja limfocita postaje klinički standard;
kliničke kategorije A, B i C (A= asimptomatska infekcija, perzistentna generalizirana
limfadenopatija i akutna infekcija HIV-om; B= stanja koja nisu ni A ni C; C=indikacijske
bolesti AIDS-a)
• od HIV+ do AIDS-a medijan je 10 godina;
• virus dospijeva u organizam preko sluznica ili nakon parenteralne inokulacije; izlazi iz
intersticija, ulazi u krv ili u limfne prostore, zatim dospijeva u limfne čvorove
• AKUTNA HIV INFEKCIJA =3-6 tjedana (kao gripa ili mononukleoza); kada se broj limfocta
spusti <500/mm3, dolazi do oportunističkih infekcija i očitovanja simptoma bolesti;
UZNAPREDOVALA HIV-infekcija = pad CD4+ ispod 200/mm3, pojava tumora, propadanje i
demencija; gastritisi uzrokovani kandidom, pneumonije/M.avium, CMV; Kaposijev sarkom,
limfomi,proljevi, TBC pluća
KOŽNE MANIFESTACIJE HIV INFEKCIJE

o inkubacija 3-6 tjedana -> u 50-70% bolesnika može se pojaviti eritematoznomakulozan ili
papulozan egzantem sličan rubeoli, povećanje limfnih čvorova u nuhalnom području i vatu;
o asimptomatski stadij 8-12 tjedana -> serologija postaje pozitivna, stadij s obzirom na kožu je
asimptomatski, ali može doći do egzarcebacije vulgarnih akni, pojačanog opadanja kose,
svrbeži kože ili intertriginozne kandidijaze;
o simptomatski stadij -> egzarcebacije psorijaze, seborejičnog dermatitisa, HSV, HZ,
fotosenzitivnosti i medikamentnih egzantema;
o kasni stadij ->
a) zarazne kožne bolesti -> stafilokok (S.aureus), streptokok (KS buloznog impetiga,
ektime, folikulitisa, furunkula, karbunkula, sek.piodermizacije herpetičnih ulceracija,
skabijesa i atopičnog dermatitisa ...rifampicin 600 mg per os/dan); Mycobacterium
tuberculosis, avium kompleks; Treponema pallidum (veće doze penicilina!);
Pseudomonas spp./ Candida spp.(orofaringealna, ezofagitična,vulvovaginalna
kandidoza) flukonazol per os); Pityrosporum orbiculare et ovale (P. foliculitis-
>folikularno smještene papule i pustule na presternalnoj regiji i nadlakticama, čest u
HIV poz.->per os flukonazol i itrokonazol u trajanju od 2 tjedna); Cryptococcus
neoformans(brojne papule koje podsjećaju na Mollluscum contagiosum=kožna
manifestacija kriptokokoze/loša prognoza), Histoplasma capsulatum/ HSV 1 i 2
(perianalane herpetičke ulceracije-> Aciklovir per os 5X400mg/dan dok ne nastupi
epitelizacija i višemjesečna profilaksa 3X400 mg/dan per os. Ganciklovir ili foskarnet u
slučaju rezistencije na aciklovir); VZ (aciklovir 5x800 mg per os, 10 mg/kg 3xdnevno
iv.) , EB (OHL-leukoplakija sluznice jezika=hiperplastične i verukozne naslage na
jeziku bijele ili sivkaste boje; smatra se znakom progresije HIV-a), HPV(interferon i
retinoidi, brojne bradavice po licu rezistentne na uobičajeno liječenje su znakovite) ,

Pox viridae (Mulluscum contagiosum s umbiliciranim bradavicama u velikoj količini,
ekstragenitalno/lice, vrat/ indikacija su za anti-HIV test)/ Scabies norvegica ;
dermatofiti = Trichophyton mentagrophytes i Trychophyiton rubrum=>simetr.
zahvaćenost ekstremiteta, šake, noktiju ili stopala);
b) neoplazme -> sarcoma Kaposi (vaskularna neoplazma obilježena pojavom

eritematoznih, lividnih i smeñih papula, plakova i nodula->HHV 8), Hodgkin i ne-
Hodgkin, Mycosis fungoides (epidermotropni T-stanični limfom); Spinocelularni Ca.
(grla maternice i anusa, povezanost s HPV);
c) eritematoskvamozne bolesti -> Psoriasis vulgaris (učestalost nije veća u ostale
populacije koliko je opsežna egzarcebacija = trojna antivirusnma terapija + retinoidi,
ciklosporin i fototerapija dobar odgovor);
d) ostale kožne bolesti -> seborejički dermatitis (promjene nisu ograničene samo na lice i
vlasište, već i presternalna regija, genitalije, inguinum, aksile, otporniji je na terapiju) ,
medikamentni egzantem (u 50-60% na sulfonamid+trimetorpim koji se profilaktički
upotrebljava za histoplazmozu), ihtioziformne dermatoze, bolesti kose i noktiju (žute
diskoloracija noktiju), malnutricijska dermatoze (pelagra, anteropatski akrodermatitis),
Porphyria cutanea tarda, bacilarna angiomatoza(KS crvenih papula koje uzrokuju razne
bartonele-> doksiciklin);
LIJEČENJE: nukleozidni analog (Zidovudin), nenukleozidni analog (Delavirdin) i inhibitori proteaze

(Ritonavir ili Indinavir)
ORALNA KANDIDIJAZA LEUKOPLAKIJA
SARCOMA KAPOSI GENITALNA KANDIDIJAZA
SARCOMA KAPOSI
BAKTERIJSKE GNOJNE INFEKCIJE (PIODERMIJE)
Normalna flora kože je Staphylococcus epidermidis, Acinetobacter, Corynebacterium. Prolaznu floru

(izazivaju bolesti) čine Staphylococcus aureus, beta-hemolitički streptokok grupa A, E.coli.
PRIMARNA PIODERMIJA = bakterijska infekcija nastala na prethodno zdravoj koži
SEKUNDARNA INFEKCIJA prethodno postojeće dermatoze = PIODERMIZACIJA /
IMPETIGIZACIJA
Piodermije se dijele na epidermalne piodermije, folikularne piodermije i piodermije žlijezda znojnica.
• Epidermalne piodermije
IMPETIGO CONTAGIOSA
Definicija : piodermija površinskog sloja kože koja se brzo širi. Karakteristična za dječju dob.
Patogeneza : Staphylococcus aureus, β-hemolitički streptokok grupe A ili C (rijetko). Postoje 2 tipa ;
vezikulozni (izaziva ga streptokok) i bulozni (izaziva ga stafilokok). Izvor infekcije je najčešće
egzogen, ali može biti i endogen (nosna sluznica).
Klinička slika : gnojni mjehur koji puca, erozija, krusta, cijeljenje. Vezikulozni tip je smješten na
licu (usta, nos), a bulozni ( mjehuri su veći od 2cm) uglavnom lice, a može i bilo gdje na tijelu,
te na sluznici usne šupljine. Bolest cijeli bez ožiljaka jer se promjena odvija iznad
epidermodermalne granice. Kao komplikacije može se pojaviti impetigo-nefritis. Bule se
mogu javiti i na tabanima i šakama gdje duže zaostaju zbog debelog rožnatog sloja pa nastaje
BULLA REPENS (staphylogenes) ili BULLA RODENS (streptogenes).
Dijagnoza : klinička slika, bakteriološki nalaz (bris bule ili vezikule),antibiogram, antistreptolizinski
titar krvi i urina (proteinurija).
Diferencijalna dijagnoza : herpes simplex, bulozna hereditarna epidermoliza, sek.piodermizacija
neke druge dermatoze.
Terapija : lokalna – mehaničko uklanjanje pokrova mjehura ili krasta ( dječje ulje ili 3% mast
salicilne kis.) antibiotske masti (mupirocin - Betrion, gentamicin - Garamycin, bivacin,
bacitracin, tetraciklini, 1%-tna Rivanol pasta 2-3xdnevno, 5-7 dana), a sistemska se daje jedino
kod impetigo-nefritisa – kloksacilin, azitromicin, cefalosporini. Ne daju se penicilin,
sulfnoamidi i streptomicin zbog moguće preosjetljivosti.
BULOZNI IMPETIGO
PEMHIGUS NEONATORUM
Definicija : Staphylodermia bullosa neonatorum et lactentium
Patogeneza : S.aureus. Javlja se u prvom tjednu života.
Klinička slika : bolest započinje naglim izbijanjem mjehura koji pucaju i nastaju opsežne erozije
svuda osim na tabanima i dlanovima. Može prijeći u generalizirani eksfolijativni dermatitis.
Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretraga (bris bule)
Diferencijalna dijagnoza : neonatalni sifilis ( dlanovi i tabani su poglavito zahvaćeni)
Terapija : lokalna kao u impetiga, a sistemska prema antibiogramu.
PEMHIGUS NEONATORUM
DERMATITIS EXFOLIATIVA NEONATORUM (SSSS, TOXIC SHOCK SYNDROME)

Definicija : Mb.Ritter. Bolest novoroñenčadi karakterizirana ljuštenjem velikih površina kože i
poremećajem općeg stanja.
Patogeneeza : izaziva ga S.aureus (njegov egzotoksin), javlja se kod djece do 3 mjeseca života.
Uzročnik se širi iz žarišta u oku, ždrijelu, nosu, uhu ili iz vaginalne sluznice.
Klinička slika : započinje eritemom oko ustiju, širi se na vrat, trup i udove. Nakon toga se javljaju
veliki mjehuri koji pucaju i stvaraju erozije koje nalikuju opeklinama 2.stupnja. Nikolski je
pozitivan. Zbog velike površine oštećene kože javlja se dehidracija, hipovolemija i šok. Lab.
nalazi – bakt.dokaz stafilokoka, pov.antistafilolizinska protutijela
Dijagnoza : klinička slika, bakteriološki nalaz.
Diferencijalna dijagnoza : neonatalni bulozni impetigo, toksična epidermalna dermoliza (Mb. Lyell)
Terapija : penicilinaza rezistentni antibiotici (koksacilin, cefalsporin), azitromicin, rehidracija,
nadoknada elektrolita, antiseptičke kupke, antibiotske i epitelizirajuće masti.
ANGULUS INFECTIOSUS ORIS.PERLÈCHE

Definicija : žvale
Patogeneza : β-hemolitički streptokok grupe A. Javlja se kod djece ili starijih s loše adaptiranom
zubnom protezom
Klinička slika : eritem, erozija i bolne fisure na uglovima usana. Rijetko se vide kraste, nema
gnojenja.
Diferencijalna dijagnoza : kandida, herpes simplex, hipovitaminoza B2
Terapija : lokalna antibiotska (mast).
• Folikularne piodermije.
Bakterijske infekcije folikula dlake, uzrokovane S.aureusom. Nekad uzročnici mogu biti i gram-
negativne bakterije.
OSTIOFOLIKULITIS.
Definicija : stafilokokna upala površinskog dijela folikula dlake
Patogeneza : stafilokokus aureus ju uzrokuje, češća je kod muškaraca nakon puberteta.
Klinička slika : razvijaju se pustule u folikulu. Okružene su eritematoznim rubom. Dlaka je gotovo
uvijek prisutna. Najviše su zahvaćeni lice, potkoljenica i glutealna regija. Nema svrbeža, cijeli
bez rezidua.
Dijagnoza : klinička slika, bakteriološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : folikulitis simplex, folikulitis uzrokovan kandidom, acne oleinica,
palmoplantarni sifilid (?)
Terapija : antiseptični oblozi, antiobiotske masti. Sistemska terapija prema antibiogramu.
FOLLICULITIS SIMPLEX DISSEMINATA

Definicija : proširena stafilokokna upala ušća folikula dlake
Patogeneza : uzročnik je koagulaza+ stafilokok; nastanku bolesti pogoduju smanjena otpornost
organizma, dijabetes, pojačano znojenje, neadekvatna primjena obloga i okluzivnih zavoja
Klinička slika : sitne folikularno smještene pustule okružene eritematoznim rubom. Najviše su
zahvaćeni lice, potkoljenica i glutealna regija
Diferencijalna dijagnoza: folikulitis uzrokovan gljivom Malessezia spp. Ili kandidom, neki oblici
akne
Terapija : otvaranje pustula, antiseptički oblozi, antibiotičke masti lokalno, sistemno antobiotici
prema antibiogramu
FOLLICULITIS SIMPLEX DISSEMINATA
FOLICULITIS SIMPLEX BARBAE (SYCOSIS BARBAE NON PARASITARIA)

Definicija : bakterijska upala folikula brade uzrokovana stafilokom, karakterizirana pojavom brojnih
i gusto poredanih perifolikularnih infiltrata
Patogeneza : S.aureus
Klinička slika : počinje kao ostiofolikulitis na gornjoj usni, ali se brijanjem prenosi na druge dijelove
brade. Infekcija se nalazi duboko u folikulu, dlaka može otpasti, prisutan svrbež.
Diferencijalna dijagnoza : duboka trihofitoza brade
Terapija : zabrana brijanja, antiseptički oblozi, antibiotska i kortikosteroidna mast u kombinaciji.
Sistemski po potrebi antibiotska terapija prema antibiogramu.
FOLLICULITIS SCLEROTISANS NUCHAE

Definicija : fibrozni folikulitis vrata i zatiljka s pojavom keloidnih ožiljaka i alopecije. Gotovo uvijek
sepojavljuje u starijih muškaraca nakon duge iritacije kože vrata tvrdim ovratnikom.
Patogeneza : izaziva ju stafilokokus aureus
Klinička slika : na vratu se stvaraju folikularno smještene papule uz prisutno ispadanje dlaka i
stvaranje keloidnih ožiljaka. Prisutan je svrbež.
Diferencijalna dijagnoza : keloidni ožiljak
Terapija : često neuspješna, mogu se primjenjivati antiseptičke i antibiotske masti lokalno u
kombinaciji s kortikosteriodima. Kirurška terapija.
FURUNCULUS ET FURUNCULOSIS
Definicija : furunkul je gnojna upala folikula i perifolikularnog tkiva dlake, a furunkuloza je česta
pojava furunkula.
Patogeneza : izaziva ju stafilokokus aureus. Nastanku pogoduju imunodeficijentna stanja i lošiji
higijenski uvjeti
Klinička slika : počinje kao folikulitis( crvenilo i otok), a kasnije se infekcija proširi na okolno tkivo
i stvara se eritematozn rub s edemom. Promjena je bolna. Kasnije središte upale nekrotizira i
stvara se gnojni čep. Gnojni se sadržaj preko fistule isprazni i smanji osjet boli. Promjena može
biti lokalizirana bilo gdje na koži osim na tabanima i dlanovima. U slučaju lokalizacije na
gornjoj usni, nosu i licu može doći do širenja upale venskim putem u sinus cavernosus što
rezultira meningitisom ili encefalitisom. Infekcija je ispod epidermodermalne granice i cijeli
ožiljkom.
Diferencijalna dijagnoza : hidradenitis, duboka trihofitoza brade.
Terapija : ubodna incizija, lokalno antibiotske i antiseptičke masti, sistemski u slučaju komplikacija
penicilinaza-rezistentni antibiotici (kloksacilin, eritromicin)
FURUNKULUS FURUNKULOSIS
CARBUNCULUS
Definicija : stafilokokna upala folikula i perifolikularnog tkiva sa jakom flegmononekrotičnom

reakcijom potkožnog ili dubljeg tkiva. To je aglomeracija furunkula uz afekciju subkutisa.
Patogeneza : stafilokokus aureus.
Klinička slika : na vratu se vide eritematozni infiltrati s nekrotičnim čepovima. Čest je regionalni
limfadenitis. Javlja se visoka temperatura i umor, a kao komplikacija može nastati sepsa.
Diferencijalna dijagnoza:
Terapija : lokalno antiseptički i antibiotski oblozi, a peroralno antibiotici prema antibiogramu. Često
je potrebna kirurška terapija.
CHORDEOLUM.
Stafilokokna infekcija na rubu vjeñe (ch.externum) ili tarzalnih Meibomovih žlijezda (ch.internum).
Javlja se upala folikula i perifolikularnog tkiva trepavice uz edem vjeñe i bol zbog pritiska na okolno
tkivo. Gnoj se spontano isprazni. Terapijski se primjenjuju topli oblozi, antibiotske masti, a dolazi u
obzir i kirurška incizija.
• Piodermije znojnica.
HIDRADENITIS SUPPURATIVA
Definicija : kronična nekrotizirajuća upala znojnica. Može biti sastavni dio kliničke slike acne tetrada
koja se javlja kod muškaraca, a sastoji se od : hidradenitis suppurativa, acne conglobata, sinus
pilonidalis i perifoliculitis capitis.
Patogeneza : stafilokoki, neke G- bakterije, streptococcus milleri. Infekcija se širi uz distalnog dijela
izvodnog kanala znojnice prema tkivu.
Klinička slika : bolest počinje kao furunkulozni infiltrati oko kojih se stvara sve veći eritematozni
obruč. Nakon nekoliko dana promjena nekrotizira i isprazni se, što rezultira stvaranjem
uvučenog ožiljka.
Dijagnoza : klinička slika, bakteriološki nalaz.
Diferencijalna dijagnoza : furunkuloza, kolikvativna tuberkuloza, aktinomikoza, kožna
manifestacija Crohnove bolesti.
Terapija : lokalno antiseptički i antibiotski oblozi, a sistemski antibiotici peroralno prema
antibiogramu. Dolazi u obzir i peroralna primjena izotretinoina (Roaccutane), te kirurška
terapija.
BAKTERIJSKE BOLESTI KOŽE POSEBNOG IZGLEDA I TIJEKA
ERYSIPELAS (CRVENI VJETAR, VRBANAC)

Definicija : akutna bolest limfnih prostora kože
Patogeneza : β-hemolitički streptokok grupe A, rijetko i stafilokok. Uzročnik ulazi u organizam kroz
ozlijeñenu kožu (interdigitalne dermatomikoze, trofički i hipostatski ulkusi)
Klinička slika : inkubacija traje nekoliko sati do 2 dana. javlja se difuzni eritem s edemom (može
doći i do elefantijaze), bolnošću, a dolazi i do povišenja temperature do 40 oC. Na
zahvaćenom području se mogu pojaviti i mjehuri, nekroza i flegmona (E.vesiculosum,
E.bullosum, E.gangrenosum, E.flegmonosum).
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, labos (povišena SE, leukocitoza, povišeni granulirani L,
povišena razina AST-antistreptolizinski test)
Diferencijalna dijagnoza : tromboflebitis, akutni kontaktni alergijski dermatitis, herpes zoster,
erizipeloid
Terapija : penicilin im. 2,4 mil. i.j. dnevno (eritromicin 4x500 mg/dan; doksacilin 2x100 mg/dan, 14
dana – kod preosjetljivosti), lokalno antiseptički oblozi, kod recidivirajućeg profilaksa
benzatin-penicilinom 1,2 mil.i.j. svaka 3tj. 4-6mj.
ECTHYMA
Definicija : akutna bakterijska upala kože karakterizirana pojavom nekrotičnih ulceracija.
Patogeneza : β-hemolitički streptokok grupe A. Uzročnik ulazi na mjestu ozljede kože (hipostazički
ulkusi, ozljede potkoljenice – ratari, vojnici).
Klinička slika : bolest počinje kao vezikula na potoljenici, a kasnije se širi u dublje slojeve i stvara
ulceracije 1-2cm. Kod bolesnika se javlja bol, žarenje, svrbež, te regionalni limfadenitis i
limfangitis.promjene epiteliziraju stvaranjem atrofičnog ožiljka s karakterističnom rubnom
hiperpigmentacijom.
Diferencijalna dijagnoza : ecthyma gangrenosum uzrokovana pseudomonasom, erythema induratum
Bazin, ulceracije kod 2.stupnja sifilisa.
Terapija : uklanjanje krasti, lokalno antiseptkičke, antibiotske i epitelizirajuće masti, sistemska po
potrebi (komplikacije, imunodeficijencija) antibiotici prema antibiogramu.
PHLEGMONE
Definicija : difuzna gnojna upala kože i potkožnog tkiva, može zahvatiti i fasciju i mišić, a rijetko i
kost.
Patogeneza : staphylococcus aureus, β-hemolitički streptokok grupe A. Nastaje kao posljedica
prodora piogenih bakterija nakon oštećenja kože (traume, ulkusi, tromboflebitis, nestručni
pobačaji, nesterilne injekcije)
Klinička slika : koža je napeta, sjajna, edematozna, vrlo bolna, proces zahvaća dublje slojeve
(fascija, mišić), moguć nastanak sepse. Prisutni povišena temperatura i limfangitis.
Diferencijalna dijagnoza :
Terapija : kiruška – široka ekscizija , sistemska terapija (visoke doze penicilinaza rezistentni
antibiotici – kloksacilin, cefalosporin).
ERYTHRASMA
Definicija : dermatoza intertriginoznih regija
Patogeneza : Corynebacterium minutissimum, češće su zahvaćeni muškarci, bakterija se zadržava i
raste na mjestima pojačane vlage, znojenja, a pridonosi i nedovoljno prozračna odjeća.
Klinička slika : najčešće zahvaćena ingvinalna regija, vide se crvenosmeña žarišta prekrivena sitnim
psorijaziformnim ljuskama. Submamarna i aksilarna regja su rjeñe zahvaćene.
Dijagnoza : klinička slika, kad se promjena obasja UV svjetlom λ = 320-400 nm ( Woodova
svjetiljka), fluorescerira koraljnocrveno, bakteriološka pretraga.
Diferencijalna dijagnoza : ingvinalna dermatomikoza, intertriginozni dermatitis, pytiriasis
versicolor, inverzna psorijaza
Terapija : lokalno imidazol (klotrimazol – Plimycol,Canesten, mikonazol - Rojazol), antibiotske
masti (mupirocin - Betrion) 2Xdnevno najmanje 14 dana. kod rezistentnih slučajeva
eritromicin 1,0-1,5 g/dan 5-7 dana per os.
ACTINOMYCOSIS
Definicija : kronična upalna granulomatozna bolest.
Patogeneza : anaerob Actinomyces israelii. Pripada uobičajenoj flori čovjeka i nalazi se u ustima,
ždrijelu i kolonu. Da doñe do manifestacije bolesti uzročnik mora prodrijeti u tkivo.
Klinička slika : manifestira se u 3 oblika :
• Cervikofacijalna aktinomikoza – najčešći oblik, najčešće zahvaćena mandibula, gornji dio
vrata. Koža je plavocrvena, tvrda, a kasnije se pojave fistule sa seroznim ili gnojnim
sadržajem
• Torakalna aktinomikoza – zahvaća plućni parenhim, promjene nastaju i na koži kao tvrdi
potkožni infiltrati sa pojavom fistula. Moguća pojava temperature i opće slabosti.
• Abdominalna aktinomikoza – uzročnik prodire u crijevo, nastaju tumorske mase u abdomenu i
apsces u području m.psoasa. Moguća pojava temperature i opće slabosti.
Dijagnoza : klinička slika, bioptički ili aspiracijski materijal
Diferencijalna dijagnoza : kolikvativna tuberkuloza, sifilis, sporotrihoza, tumori, limfomi
Terapija : incizije, drenaža, penicilin G (kod preosjetljivosti tetraciklini ili eritromicin).
• Bakterijske bolesti iz skupina zoonoza.
ERYSIPELOID (ERIZIPELOID ROSENBACH)

Definicija : akutna zarazna kožna bolest
Patogeneza : Erysipelothrix insidiosa. Uzročnik erizipela kod domaćih životinja (svinja) i morskih
riba, profesionalna bolest, ugoženi su mesari, ribari, domaćice. Bakterija ulazi u oštećenu kožu
iz mesa životinja.
Klinička slika : inkubacija traje 2-7 dana. Zahvaćeni su šake i prsti. Na mjestu infekcije pojavljuje
se žarenje, svrbež, dobro ograničeni eritem giriranog ruba koji se centrifugalno širi, te konačno
čitava promjena postaje lividnom. Može se pojaviti i otok i bolnost malih zglobova šake. Za
oko 2 tjedna spontano regredira. Komplikacije uključuju sepsu i endokarditis.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, bakteriološka analiza

Diferencijalna dijagnoza : erizipel, erythema chronicum migrans
Terapija : penicilin 3x106 i.j./dnevno per os (Ospen) 3-6 dana, (kod preosjetljivosti – tetraciklini,
eritromicin), lokalno antiseptične, antibiotske i antiflogističke kreme i oblozi.
ANTHRAX
Definicija : akutna zarazna bolest kože, pluća i inestinalnog trakta.
Patogeneza : Bacillus anthracis. Bolest životinja koje se zaraze putem hrane (spore mogu preživjeti
dugo u tlu). Čovjek se zarazi preko inficiranog životinjskog mesa, vune, dlake (profesionalna
bolest – mesari, veterinari, stočari). Moguća upotreba kao biološko oružje. U organizam ulazi
preko oštećene kože, odnosno inhalacijom ili ingestijom spora.
Klinička slika : kožni oblik – inkubacija 1-5 dana, zahvaćena mjesta su šaka, vrat, lice. Na mjestu
infekcije se javlja crna hemoragično-nekrotična pustula ( maligna pustula) s eritematoznim
rubom koja puca i stvara se krusta. Nakon toga u zahvaćenom području nastaje edem i eritem.
Cijeli ožiljkom. Mogu se javiti i vrućica i limfadenopatija. Komplikacija – sepsa.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, bakteriološka pretraga.
Diferencijalna dijagnoza : furunkul, karbunkul, vaccina inoculata (reakcija kože nakon cijepljenja)
Terapija : Penicilin G im. 4x106 i.j. dnevno 7 dana (kod preosjetljivosti – tetraciklini i.v. 2,0 g/dan 2
tj.), mirovanje, lokalno NE DAVATI vlažne obloge, NE incizija zbog moguće propagacije i
sepse. Cjepivo pruža djelomičnu zaštitu za rizične skupine.
TULARAEMIA (O´HARINA BOLEST)

Definicija : zečja kuga, zarazna bolest koja se prenosi sa glodavaca na čovjeka.
Patogeneza : Francisella tularensis. Uzročnik ulazi u organizam preko oštećene kože, sluznice,
probavnog ili respiratornog trakta. Zaraza je moguća i preko insekata. Bez obzira na način
infekcije, na mjestu ulaska klice u organizam razvija se primarna lezija koja zajedno s
reg.limfadenitisom tvori „primarni kompleks“. Rizična skupina lovci i lugari.
Klinička slika : postoje 4 oblika bolesti s obzirom na mjesto ulaska u organizam : ulceroglandularni,
okulogladnularni( pojavljuju se kožne promjene), tifoidni i pulmonalni ( kožne promjene su
sek.manifestacija). Inkubacija traje 1-10 dana, a promjene kože se sastoje od ulceracije na

mjestu ulaska uzročnika, sa regionalnim limfadenitisom i limfangitisom. Oko ulceracije se
nalaze eritem i eventualno edem
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, bakteriološka obrada, test aglutinacije, intradermalno testiranje
Diferencijalna dijagnoza : furunkul, sporotrihoza, pustula maligna (antraks)
Terapija : streptomicin 1,0-2,0 g/dan 10-12 dana, gentamicin (slabije djeluje)
KRONIČNE PIODERMIJE
Karakterizirane su dugotrajnim tijekom te stvaranjem vegetacija, koje mogu rezultirati atrofijom.
PYODERMIA VEGETANS
Definicija : infekcija kože različitim bakterijama (streptokok grupe A, S.aureus, G- bakterije,
mješovita flora) od koje se razvija kronični ulcerozno-papilomatozni proces
Klinička slika i dijagnoza : najčešće se razvija iz piodermije koja ne reagira na lokalnu terapiju.
Konverzija se uočava pojavom većih (do 15cm) lividno-crvenkastih infiltracija pokrivenih
pustulama koje nekrotiziraju te zaostaju ulceracije podrovanih rubova i fistule. Lezije su
najčešće solitarne,a zahvaćaju uglavnom udove
Diferencijalna dijagnoza : pioderma gangrenozum, kožna tuberkuloza, duboke mikoze
Terapija : sistemni antibiotici prema antibiogramu, lokalno antiseptički oblozi, granulacije se
uklanjaju skalpelom ili dijatermijom, kupke u KmnO4 ili srebrovom nitratu, antiseptičke ili
antibiotske kreme ( NE masti)
PYODERMIA ULCEROSA SERPIGINOSA

Definicija : kao i pyodermia vegetans; vrlo rijetka, većinom zahvaća muškarce, uglavnom kahektične
bolesnike i općenito starije imunodeficijentne osobe
Klinička slika i dijagnoza: promjene se pojavljuju na trupu, s karakterističnim perifernim
širenjemupalnog infiltrata pokrivenog pustulama; pustule se pretvaraju u ulceracije prekrivene
krustama.
Diferencijalna dijagnoza : tuberoserpiginozni sifilidi, lupus vulgaris, pyodermia gangrenosum
Terapija : jačanje imuniteta i poboljšanje općeg stanja
PYODERMA CHANCRIFORMIS
Definicija : klinički sliči primarnom afektu sifilisa
Patogeneza : S.aureus
Klinička slika i dijagnoza: najčešća lokalizacija je brada, posebno donja usna, ali se pojavljuje i na
vjeñama, obrazima, glutealnim regijama i na genitalijama. Upalni infiltrat poput nodula, čvrste
konzistencije, uzdignut iznad razine kože, ulcerira centralno i prekrije se krustoznom
naslagom. Povećanje reg.limfnodula bolnih na dodir
Diferencijalna dijagnoza : ulcus durum, ulcus molle, antraks
Terapija : sistemno antibiotici prema antibiogramu, lokalno antiseptički oblozi i kreme
ACNE NECROTICA
Definicija : kronična bolest koju karakteriziraju papulonekrotične promjene na vlasištu i licu s
tendencijom cijeljenja varioliformnim ožiljcima
Klinička slika i dijagnoza: bolest zahvaća seboroična područja kože – vlasište, lice, prsa i leña.
Papulonekrotične promjene koje nastaju centralnom nekrozom upalnih crvenih papula veličine
2-3mm. Demarkacijom nekrotične naslage doživotno ostaje varioliformni ožiljak. Promjene
prati osjećaj svrbeža.
Diferencijalna dijagnoza: alergijski vaskulitis, papulonekrotični tuberkulid, vakciniformna hidroa
Terapija : sistemno antibiotici prema antibiogramu, lokalno eritromocin ili klindamicin u alkoholnim
otopinama ili kremama
INFEKTIVNE GRANULOMATOZNE BOLESTI KOŽE
TUBERCULOSIS CUTIS
Definicija : skup različitih manifestacija na koži koja se može javiti samostalno ili uz afekciju
unutrašnjih organa (pluća, bubrezi), a uzrokuje ju Mycobacterium tuberculosis.
Patogeneza : Mycobacterium tuberculosis. Infekcija može uslijediti egzogeno (od zaraženog čovjeka
ili goveda) ili endogeno (češće; iz nekog žarišta u organizmu, najčešće pluća). Razvoj bolesti
ovisi o stanju stanične imunosti nosioca.
Dijagnoza : laboratorijska dijagnostika :
1. mikroskopski - 4-6 tjedana, u sputumu bojanjem po Ziehl-Nielsenu ,u kulturi po
Loewensteinu
2. U histološkom nalazu – granulom koji se sastoji od epiteloidnih stanica, orijaških
Langhansovih stanica, limfocita i sa kazeoznom nekroznom u središtu.
3. Imunološki – tuberkulinski test - daje nam informaciju da li je ispitivana osoba bila u
doticaju s M.tuberculosis i kakva je njena imunosna reaktivnost u trenutku ispitivanja
(reakcija preosjetljivosti tim IV po Coombsu i Gellu; kao antigen se koristi PPD – purified
protein derivate of tuberculin ) intradermalno; tuberkuloza kože klasificira se prema
rezultatu tuberkulinskog testa -> negativno – nije bilo doticaja s mikobakt.=anergija (
pozitivna anergija jer će nakon doticaja zdrav ispitanik stvoriti protutijela); imunosno
kompetentan nosilac stječe doživotnu imunost -> pozitivan test = alergija; vrlo jaka
reakcija = hiperergija
Terapija : 2 ili 3 antituberkulotika u vremenu od 3 – 12 mjeseci ili dulje (izonijazid + B6 5-10
mg/kg/dan + rifampicin 10 mg/kg/dan (max. 600 mg/dan+ etambutol 15-25 mg/kg/dan)
Klasifikacija tuberkuloze kože : ANERGIJSKA (pozitivno (tuberculosis cutis primaria) i negativno

(tuberculosis cutis miliaris) anergijska skupina) i ALERGIJSKO-HIPERERGIJSKA
(tuberculosis luposa, tuberculosis verrucosa, tuberculosis kolikvativa i tuberkulidi).
TUBERCULOSIS CUTIS PRIMARIA (pozitivno anergijska skupina)

Definicija : promjene kože uzrokovane bacilom tuberkuloze u kožu osoba koje prethodno nisu bile s
njim u kontaktu.
Patogeneza : egzogena infekcija, direktno dodirom, korištenjem zajedničkih predmeta, ljubljenjem i
sl. Kod infekcije sluznice usne šupljine, ždrijela i grkljana uzrok je najčešće zaraženo kravlje
mlijeko.
Klinička slika : inkubacija 3-4 tjedna, zatim se javljaju eritematoznolividne papule, nakon nekoliko
dana razvija se nekroza i ulceracija koja cijeli ožiljkom. Prisutan je regionalni limfadenitis
nakon otprilike 7 dana. Najčešće zahvaćeni lice i ruke.
Diferencijalna dijagnoza : primarni sifilis, neke piodermije, tularemija
Terapija : često nije potrebna tuberkulostatska terapija (zbog specifične imunizacije), primjenjuju se
antiseptički oblozi i izoniazid posip.
TUBERCULOSIS MILIARIS CUTIS (negativno anergijska skupina).

Definicija : rijedak oblik, nastao hematogenom diseminacijom iz tuberkuloznog žarišta zbog
oslabljene celularne imunosti nosioca.
Patogeneza : endogeno širenje
Klinička slika : na koži se vide crvenosmeñe ili crvenoplave egzulcerirane i bolne makulopapule.
Najčešće se nalazi oko tjelesnih otvora.
Diferencijalna dijagnoza : afte, karcinom, tercijarni sifilis (vrlo rijetko)
Terapija : antituberkulozna polikemoterapija, lokalno oblozi kalijeva permanganata
TUBERCULOSIS LUPOSA ( LUPUS VULGARIS) (alergijsko-hiperergijska skupina).

Definicija : najčešći oblik tuberkuloze kože, češći u žena (2x), kronična je.
Patogeneza : može se pojaviti samo na koži, a moguća je i afekcija unutrašnjih organa (pluća i
bubrezi). Infekcija može biti egzogena i endogena.
Klinička slika : javlja se lupom (crvenosmeñi nodus), dijagnosticira se metodom vitopresije – ispod
staklene pločice žučkastosmeña pjega (apple jelly) i testom sonde – vrh bez otpora upada u
kazeozno tkivo, početna promjena progredira i može nastati makulozni, papulozni, tumorozni,
verukozni, ulcerozni i sl. tip. Najčešća lokalizacija je lice, sluznica nosa, usta, suzna žlijezda.
Može doći do mutilacija i deformacija i može se javiti spinocelularni karcinom u lupoznom
ožiljku ( carcinoma in lupo).
Dijagnoza : anamneza, histološka analiza, dokaz u kulturi, tuberkulinski test, dermatološki status
Diferencijalna dijagnoza : diskoidni eritematodes, sarkoidoza, bazocelularni karcinom, sifilis
(rijetko)
Terapija : antituberkulozna polikemoterapija
TUBERCULOSIS COLLIQUATIVA CUTIS ET SUBCUTIS (SCROPHULODERMA)

(alergijsko-hiperergijska skupina).
Definicija : oblik tuberkuloze kože nastao širenjem infekcije u kožu iz limfnih čvorova, zglobova,
kostiju i sl. Egzogena infekcija je rjeña
Klinička slika : eritematoznolividni infiltrat koji nekrotizira i isprazni se putem fistula. Zacjeljuje
hipertrofičnim ožiljkom, ali se promjene ponovo javljaju, tako da bolest može trajati godinama.
Najčešća lokalizacija je vrat, aksile, prepone, supraklavikularna regija, anogenitalna regija.
Diferencijalna dijagnoza : svi fistulirajući procesi (limfogranulom venerum, aktinomikoza,
sporotrihoza, sifilis)
Terapija : polikemoterapija, kirurški zahvat.
TUBERCULOSIS VERRUCOSA ( VERRUCA NECROGENICA) (alergijsko-hiperergijska

skupina).
Definicija : egzogena infekcija karakterizirana pojavom verukoidnih tvorbi na mjestu inokulacije.
Često može biti profesionalna (patolozi, mesari)
Klinička slika : najčešće zahvaćeni prsti šake ili stopala. Počinje pojavom lividnoeritematoznim
infiltratom koji prerasta u verukoidnu tvorbu koja cijeli atrofičnim ožiljkom.
Diferencijalna dijagnoza : lupoozna tuberkuloza, vegetativna piodermija, spinocelularni karcinom,
blastomikoza.
Terapija : polikemoterapija, lokalna primjena kortikosteroida, ponekad radioterapija – 5 Gy/po
ekspoziciji do uk.doze od 15-20Gy i kirurški zahvat.
TUBERKULIDI (alergijsko-hiperergijska skupina).
Bolest koja nastaje kao alergijska reakcija kože na raspadnute djelove uzročnika iz nekog primarnog
žarišta u tijelu ( = „ID REAKCIJA“ ). Tu spadaju erythem induratum, tuberculosis cutis
papulonecrotica i tuberculosis cutis lichenoides.
ERYTHEMA INDURATUM BAZIN (TUBERCULOSIS INDURATIVA CUTIS) : indurativni
lividnoeritematozni pločasti i bezbolni infiltrati na fleksornim stranama potkoljenice koji
često egzulceriraju. Bolest je kronična, češće obolijevaju adipoznije žene. Diferencijalno
dijagnostički dolazi u obzir eritema nodozum i sifilistička guma (rijetko). Terapija u smislu
polikemoterapije i sredstava za poboljšanje cirkulacije.
TUBERCULOSIS CUTIS PAPULONECROTICA : pojavljuju se simetrično na ektenzornim

stranama udova (laktovi i koljena) nekrotizirajuće papule 2-5mm koje cijele varioliformnim
ožiljkom. Najčešće se pojavljuje u mladih žena. Histološki se vidi nekroza i granulomi
tuberkuloidne strukture. Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir alergijski vaskulitis,
lihenoidnai varioliformna pitirijaza, acne necrotica, papulozni sifilid. Uz polikemoterapiju
se daju kortikosteroidi (lokalno i sistemski – 40 mg/dan metilprednizolona).
TUBERCULOSIS CUTIS LICHENOIDES ( LICHEN SCROFULOSORUM) : simetrična
distribucija lihenoidnih sjajnih papula na trupu u smjeru kalanja kože. Promjene nestaju
spontano, pa terapija nije potrebna, a u slučaju komplikacija daju se lokalno kortikosteroidi.
LEPRA ( Mb. HANSEN, HANSENIASIS)

Definicija : kronična infektivna bolest koju uzrokuje Mycobacterium leprae, zahvaća poglavito kožu,
periferne živce, sluznicu gornjeg respiracijskog trakta i usne šupljine
Patogeneza i klinička slika : Mycobacterium leprae. U tropskom i suptropskom području zaraženo

10-15 milijuna ljudi. Izvor zaraze je čovjek (samo u aktivnoj fazi bolesti) . Prijenos nije u
potpunosti poznat. Smatra se da bi do prijenosa zaraze došlo osoba mora biti u bliskom
kontaktu sa zaraženom osobom dugo vremensko razdoblje (godine) – inkubacija izrazito duga,
kontagioznost vrlo niska. Uzročnik ulazi kroz kožu, sluznicu respiratornog trakta, periferne
živce (Schwannove stanice). Kultura uzročnika nije uspjela. Mogu biti zahvaćeni i unutrašnji
organi. Histološki postoje 4 tipa lepre :
1.) Lepra lepromatosa – najizraženiji, najinfektivniji i prognostički najnepovoljniji oblik.
Obično započinje na nosu kao kronični rinitis pračen hemoragičnim ulceracijama,
zatim se oko nosnih otvora pojavljuju crvenkastosmeñi infiltrati – lepromi. Ispod
tankog sloja epidermisa nalazi se gust infiltrat koji se proteže u subkutis. Destruira
adnekse kože. Glavne stanice su lepra stanice (makrofazi s mycobacterium u sebi).
U kasnijoj fazi oštećeni su i živci. Na koži se vide makule ili nodusi (lepromi).
Lepromi na nosu, čelu, ušima i obrvama daju izgled «lavljeg lica», javlja se alopecija
vlasišta i lateralnih djelova obrva, anestezija i anhidroza zahvaćenog područja.
Najčešće je zahvaćeno lice, a rjeñe sluznica nosa, larinksa ili oka. Mogu se javiti i
mjehuri, nekroza i mutilacija (nos najčšeće). Može se javiti lepromatozna reakcija
ranog tipa (prodor bakterija u cirkulaciju) – visoka febrilnost i opće loše stanje i
leprozna reakcija kasnog tipa (stvaranje imunokompleksa) – izbijanje čvorova
(erythema nodosum leprosum) ili vaskulitične promjene sa središnjom nekrozom (
Luciov fenomen).
2.) Lepra turberculoides – svi benigni tipovi lepre s makulopapuloznim i neurološkim

promjenama. Na licu, lat.dijelovima udova, glutealnoj i skapularnoj regiji vide se
oštro ograničeni, parcijalno depigmentirani areali ponekad praćeni anhidrozom i
neur.poremećajima u obliku hiperstezije ili anestezije. U dermisu se nalazi
tuberkuloidni (granulomski) infiltrat koji sadrži epiteloidne stanice (makrofazi koji su
fagocitirali i razgradili mikobakterije). Oštećeni su i živci. Na koži se javljaju crvene
makule i sitne papule, uglavnom iznad zahvaćenog živca.
3.) Lepra indeterminata – nespecifični i atipični simptomi u obliku asimetrično
lokaliziranih hiper- ili hipopigmentiranih, ponekad anestetičnih makula, lice gotovo
uvijek pošteñeno. Nespecifični kronični infiltrat koji sadrži uglavnom limfocite,
plazma stanice, neutrofile, eozinofile i nešto makrofaga. Može se diferencirati u
lepromatoznu(češće) ili tuberkuloidnu lepru. Oštećenje živca.
4.) Border-line lepra – dimorfna lepra – granični oblik izmeñu prva dva oblika
Dijagnoza : primjenjuju se testovi :
1.) histaminski test - skarifikacijski test (nakon id.primjena histamina javlja se urtika bez
eritema)
2.) test znojenje (pilokarpin)
3.) dokaz u citološkom razmazu
4.) histološka pretraga lezije
5.) biopsija živca
6.) neurološka pretraga
7.) leprominski test – ispituje se stanična imunost nosioca; intradermanlna aplikacija

lepromatoznog tkiva; pozitivan test = uredan imunosni status organizma
8.) klasične reakcije na sifilis su pozitivne u oko 20-30 % bolesnika, a treponemske reakcije su
neg.
Diferencijalna dijagnoza : TBC, sifilis, poremećaji pigmentacije, periferne neuropatije,
siringomijelija, multipla skleroza, granulomatozne bolesti (posebice sarkoidoza)
Terapija : MDT – multi drug therapy : diaminodifenilsulfon (Dapson) 25-50 mg/dan per os
uvoditi postupno (kontrolirati KS zbog methemoglobinemije) , rifampicin 450-750
mg/dan 4-6 tj., klofazimin (Lampren) 50-100 mg/dan per os , plastičnorekonstrukktivni
zahvati, fizikalna terapija.
GRANULOMATOZNE BOLESTI KOŽE NEPOZNATE ETIOLOGIJE
GRANULOMA ANULARE
Definicija : kronična bolest nepoznate etiologije koju karakteriziraju papule anularnog rasporeda
najčešće lokalizirane na dorzumima šaka i stopala, na laktovima i koljenima
Klinička slika : papulei plakovi, glatke i sjajne površine, boje kože, crvenkaste ili ljubičaste, žarišta
su veličine 1-5 cm u promjeru ili više; često su zahvaćena djeca i mlade osobe, posebno
ženskog spola. Tijek bolesti je kroničan s izraženom sklonošću remisiji u tijeku 2 god, ali su
česti i recidivi
Dijagnoza : histopatološka pretraga lezije ( kron.upalni ili histiocitni infiltrat u porvšinskom ili
srednjem dermisu)
Diferencijalna dijagnoza : necrobiosis lipoidica, papulozna sarkoidoza, lichen ruber planus,
dermatofitija
Terapija: lokalno topični kortikosteroidi pod okluzijom ili intralezijska aplikacija triamcinolona,
krioterapija, PUVA-terapija kod generaliziranog oblika
NECROBIOSIS LIPOIDICA
Definicija : cirkumskriptna , oštro ograničena žarišta crvenkasto-žučkasto-smeñaste boje, atrofičnog
centra, lokalizirana na prednjim i lateralnim stranama potkoljenice; postoji povezanost s
dijabetesom, ali ne u svih bolesnika
Etiologija: prethodna trauma može imati ulogu precipitacijskog faktora; često se pojavljuje u osoba
mlañe odrasle ili rane srednje dobi, nerijetko u djece, češće je zahvaćen ženski spol
Klinička slika : na početku se vide oštro ograničeni plakovi voštanog izgleda, atrofičnog sjajnog
epidermisa kroz koji prosijavaju teleangiektazije. Rubovi su uzdignuti i eritematozni. Promjene
su policikličkog ili serpinginoznog oblika. Centralni dio sklon je ulceriranju, nakon čega ostaju
uvučeni ožiljci. Tipična lokalizacija je simetrično na potkoljenicama. Promjene se sporo
razvijaju i povećavaju tijekom mjeseci ili godina.
Dijagnoza : patohistološki nalaz kožne promjene ( sklerotičan kolagen, vezivno tkivo nekrobiotički
promijenjeno, u donjem dermisu granulomatozna infiltracija s pjenastim stanicama)
Diferencijalna dijagnoza : kožna sarkoidoza, ksantomi, granuloma anulare
Terapija: lokalno jaki kortikosteroidi pod okluzijom ili intralezijska aplikacija triamcinolona,
sanacija ulkusa (ekscizija)
SARKOIDOZA (Besnier – Boeck – Schaumannova bolest)

Definicija : upalna granulomatozna multisistemna bolest kroničnog tijeka, koja najčešće zahvaća
kožu, pluća, oči i hilarne limfnodule. Kožne promjene uvijek su udružene s afekcijama drugih
organa i tkiva.
Klinička slika : prve promjene na koži pojavljuju se autno u obliku erythema nodosum na
potkoljenicama. Tijekom mjeseci nastaju makulo-papule ( do 1 cm na licu i udovima) ili
plakovi raznolike veličine i izgleda, lokalizirane na rukama, bedrima i trupu. Bolest se može
pojaviti na starim ožiljcima. Lupus pernio je oblik sarkoidoze kože koji sliči ozeblini, a nalazi
se na nosu, obrazima i uškama poput ljubičastih opsežnih infiltracija. Sve kožne manifestacije
su asimptomatske, osim erythema nodosum koji se uz istodobnu afekciju zglobova, hilarnu
limfadenopatiju i uveitis naziva Löfgrenov sindrom. Opći simptomi – povišena temperatura,
umor, gubitak tjelesne mase i aritmija. Sarkoidoza može zahvatiti parotide, srce, oči, SŽS,
živce i bubrege. Heerfordov sindrom obuhvaća groznicu, povećanje parotida, uveitis i parezu
facijalisa. Na kostima nastaju ciste distalnih falangi prstiju ruku i nogu.
Dijagnoza : histopatološka pretraga kožnih lezija i pogoñenih limfnodula ( granulomi uz mali broj
divovskih stanica i limfocita, u velikim histiocitima nalaze se asteroidna tjelešca); rentgenska
snimka pluća, u serumu pov.ACE, hipergamaglobulinemija i hiperkalcijemija, u urinu
hiperkalciurija
Diferencijalna dijagnoza : granuloma anulare, lupus erythematodes, necrobiosis lipoidica, sifilis
Terapija: sistemni kortikosteroidi u slučaju zahvaćanja pluća, očiju, SŽS-a i kardijalne aritmije; kod
lokalizirane kožne sarkoidoze lokalna intralezijska aplikacija triamcinolona, proširene kožne
lezije reagiraju na sistemni prednizolon ili hidroksiklorokin.
SARKOIDOZA
PARAZITARNE BOLESTI KOŽE
PEDICULOSIS, UŠLJIVOST
• PEDICULOSIS CORPORIS ( pediculosis vestimentorum)
Definicija : ušljivost trupa uzrokovana infestacijom kože ušima Pediculus humanus v.corporis. To je
bijela ili prtena uš.
Patogeneza : Pediculus humanus. Javlja se u lošim socijalnim i ekonomskim prilikama i u uvjetima
niskog higijenskog standarda. Ženka na unutrašnjim šavovima odjeće odlaže jaja (gnjide). Na
kožu čovjeka dolazi samo radi prehrane. Razvojni ciklus traje oko 2 tjedna.bolest se prenosi
neizravno, preko zaražene odjeće, rublja, posteljine i sl. Može prenositi Rickettsiu prowazeki
(pjegavi tifus), Rickettsiu quintanu (rovovska groznica) i Borreliu recurrentis (povratna
groznica). Prilikom uboda uš ispušta slinu, a kožne promjene su reakcija na ubod i antigene
uši.
Klinička slika : svrbež, eritem, papule, vezikule, urtike, ovisno o senzibilitetu zaražene osobe. Kod
dugotrajne i izraženije infestacije mogu se opaziti linearne ekskorijacije, hiperpigmentacije i
lihenifikacije. Moguća je superinfekcija bakterijama.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, nalaz uzročnika u odjeći
Diferencijalna dijagnoza : svrab, reakcija na ubod kukca, druge dermatoze praćene svrbežom,
Addisonova bolest (hiperpigmentacije)
Terapija : dezinsekcija odjeće i posteljine u autoklavu i pari
• PEDICULOSIS CAPITIS
Definicija : ušljivost glave i vlasišta nastala infestacijom sivom uši Pediculus humanus v.capitis.
Najčešće se javlja u školskoj dobi.
Patogeneza : niski higijenski standard i socijalni i ekonomski uvjeti. Bolest se češće prenosi
posredno, češljem, kapom i sl., a rjeñe neposrednim kontaktom. Ženka odlaže jaja (gnjide) u
vlasištu i za 15 dana se razvije nova uš (liječenje sredstvom koje djeluje samo na odrasle uši, a
ne i na jajašca treba obavezno ponoviti za 2 tj.)
Klinička slika : svrbež, papule, vezikule, urtike, ekskorijacije (zbog grebanja i češanja). Moguća
sekundarna bakterijska infekcija (pustule i kraste) s lokalnim limfadenitisom.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, nalaz uši ili gnjida u vlasištu
Diferencijalna dijagnoza : piodermija, seborojički dermatitis, psorijaza, tinea amiantacea ( naslage
prhuti)
Terapija : Lindan u obliku šampona ili gela (1 dnevno, 2 dana za redom). DDT ili Pitroid - treba
ponoviti 2 puta tjedno u razdoblju od 3 tjedna jer lijek ne djeluje na jaja.
• PEDICULOSIS PUBIS ( phthiriasis pubis )

Definicija : spolno prenosiva bolest izazvana stidnim ušima.
Patogeneza : Phtirius pubis, stidna uš. Zahvaća pubičnu regiju, aksilu, obrve, trepavice. Razvojni
ciklus oko 3 tjedna.
Klinička slika : svrbež, „zrnat“ izgled dlaka, na mjestu uboda se pojavljuju plavkaste mrlje (maculae
coeruleae) zbog djelovanja sekreta uši na hemoglobin.
Dijagnoza : anamneza, nalaz uši i plavih mrlja
Diferencijalna dijagnoza : svrab, piodermije, osjećaj infestacije ušima bez stvarne osnove – delusion
of parasitosis
Terapija : Lindan ili bijeli živin precipitat 2 dana za redom ostaviti namazan preko noći i ponoviti
nakon 3-4 dana. Za ušljivost obrva i trepavica 3%-tni žuti živin precipitat.
LARVA MIGRANS
Definicija : promjene kože koje nastaju putovanjem larvi različitih parazita kroz kožu
Patogeneza : najčešća u tropskom području. Najčešći su uzročnici larve parazita iz roda
Ankylostoma, Necator americanus i Gnathostoma spinigerum. Larva ulazi u kožu, putuje kroz
nju i nakon nekog vremena ugiba, što ovisi o vrsti larve i imunom stanju zaraženog.
Klinička slika : najčešće su zahvaćeni stopalo, potkoljenica i šaka. Na mjestu ulaska nastaje eritem i
papula, dok larva putuje na koži se vidi crta, javlja se svrbež, moguća bakterijska infekcija. Od
komplikacija su mogući zahvaćanje pluća sa pneumonitisom, hepatosplenomegalija.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, labos (povišeni eozinofili, IgE, ELISA)
Diferencijalna dijagnoza : pidermije, bakterijski limfangitis
Terapija : 10%-tni tiabendazol (Mintezol) lokalno u okluziji 3 dana ili bez okluzije 4xdnevno
kroz 4 tjedna, per os 50mg/dan 2-3 dana ili do nestanka aktivnih lezija, krioterapija na
progredijentan kraj lezije
SCABIES, SVRAB
Definicija : zarazna bolest uzrokovana grinjama roda Sarcoptes; prenosi se izravnim kontaktom s
čovjeka na čovjeka, spolnim odnosom, preko zajedničkih predmeta (rublje, posteljina i sl.)
Patogeneza : ženka kopa kanaliće ( ductulus seu canalicus scabiei) u epidermisu izvana prema unutra(
osjećaj jakog svrbeža) gdje odlaže jaja (10-25) i nakon toga ugiba. Iz jaja nakon 2-3 tjedna
nastaje odrasla grinja. Samo su kanalići i vezikule izravan ishod djelovanja sarkoptesa na kožu,
sve ostale morfe i simptomi rezultat su senzibilizacije na uzročnika ili su rezultat
sek.bakterijske infekcije.
Klinička slika : noćni svrbež, polimorfne kožne promjene – kanalići, papule, vezikule, ekskorijacije,
bule i urtike, sekunda.piodermizacije. Predilekcijska mjesta promjena – područje donjeg
abdomena, unutrašnja strana bedara, fleksorne strane zapešća i laktovi, kod muškaraca skrotum
i penis, kod žena bradavice dojki. Osim kod djece, gotovo nikad se ne pojavljuje na licu. Kod
dojenčadi karakteristično na tabanima, dlanovima i na licu. Moguća pojava induriranih
upalnih čvorova zbog imunog odgovora na antigen grinje na koži aksila, glutealne regije,
skrotuma i donjeg abdomena – mogu perzistirati mjesecima nakon ozdravljenja.
Dijagnoza : anamneza, noćni svrbež, mikroskopski dokaz uzročnika u materijalu promijenjene kože.
Diferencijalna dijagnoza : prurigo, strofulus, folikulitis, numularni egzematoidni dermatitis
Terapija : liječiti sve ukućane i osobe u bližem dodiru s bolesnikom bez obzira na manifestne
promjene u tom času, mazati čitavu površinu tijela osim lica, 25%-tni benzil benzoat, lindan,
krotamiton, 1xdnevno, 3dana uzastopce; za djecu 25%-tni sumpor u vazelinu, peruanski
balzam, 5%-tni permetrin u obliku kreme, u težim slučajevima ivermektin per os.,
• SCABIES NORVEGICA (scabies crustoza)

Klinički oblik svraba koji se većinom pojavljuje u ljudi s izgubljenim ili bitno oslabljenim osjetom
( tabes dorsalis, lepra, siringomijelija, različite senzorne neuropatije(etiličari), AIDS). Uzročnik se
kod takvih bolesnika nesmetano razmnozžava zbog nadostatka refleksa grebanja. Klinička slika je
vrlo impresivna, a manifestira se pojavom suhih i debelih krasta koje postupno zahvaćaju sve veću
površinu kože, tako da čitavo tijelo može biti zahvaćeno poput oklopa. Klinička slika može biti
nalik nekoj eritrodermijskoj bolesti.
• Životinjski svrab – ne prenosi se na ljude ( uzročnici nisu adaptirani na čovjeka i brzo ugibaju)
*Svrbež = simptom, svrab = bolest!!!
INFEKCIJE KOŽE UZROKOVANE PROTOZOIMA
LEISHMANIASIS CUTIS
Leishmaniasis je infekcijska bolest uzrokovana Leishmaniom. Postoje 3 oblika : visceralni
(Leshmania donovani), kožni (Leishmania tropica) i južnoamerički ili kožno-sluznički
(Leismania brasiliensis).
Definicija : Leishmaniasis cutis je nodulo-ulcerativna infektivna bolest.
Patogeneza : Leishmania tropica. Ulazi u kožu ubodom komarca Phlebotomus. Bolest je endemična
u tropskom i subtropskom području, kod nas u dalmatinskoj regiji. Na mjestu uboda nastaje
upalna reakcija. Moguća je diseminacija limfom i krvlju s pojavom sekundarnih lezija na koži.
Klinička slika : inkubacija traje 2-3 tjedna, ali može trajati i do 18 mjeseci. Nakon inkubacije na
ubodnom mjestu nastaje lividnocrvena papula, koja nakon nekoliko mjeseci naraste u nodus.
Nakon 3-4 mjeseca nodus ulcerira. Nakon nekoliko mjeseci do 1 godine promjena spontano
zaraste, no mogu ostati i estetički neprihvatljivi ožiljci. Najviše zahvaćeni lice, vrat,
podlaktice i potkoljenice.
Dijagnoza : anamneza (ubod komarca), klinička slika, histološka (u dermisu histiociti, plazma stanice,
limfociti, eozinofili; paraziti u lezijama starim 5-7 mjeseci) i citološka analiza..
Diferencijalna dijagnoza : folikulitis, furunkul, sarkoidoza, lupozna tbc, lepra, keratoakantom,
tumori, pseudolimfom, sifilidi, sporotrihoza.
Terapija : stiboglukonat (Pentostam) parenteralno ili intralezionalno; antimalarici per os, lokalno
antibiotički pripravak paromomicina.
BOLESTI KOŽE UZROKOVANE GLJIVAMA i KVASCIMA (DERMATOMIKOZE i

SAPROFITIJE )
Dermatomikoze su općenito gljivične infekcije kože. Mogu se podijeliti na:

• dermatofitoze
• dermatomikoze uzrokovane kvascima
• dermatomikoze uzrokovane plijesnima.
• DERMATOFITOZE
Definicija : dermatomikoze uzrokovane dermatofitima. Invadiraju rožnati sloj kože, noktiju i dlaka,
te razgrañuju keratin (koža + adneksi). Dijele se na trihofitoze (Trychophyton), mikrosporoze
(Mycrosporum) i epidermofitoze (Epidermophyton).
Patogeneza : Oštećena i vlažna koža pogoduju invaziji. Česta su lokalizacija i mjesta koja se
meñusobno taru.
Klinička slika : promjena glatke kože, noktiju i vlasišta.
Dijagnoza : nativni mikroskopski preparat i kultura, fluorescentna (Woodova) svjetiljka,
patohistološka analiza, trihofitonski test (intradermalna primjena antigena).
Terapija : antimikotici lokalno (klotrimazol – Plimycol, Canesten, mikonazol - Rojazol, ekonazol
- Ecalin, terbinafin - Lamisil) 2xdnevno, 2-4 tjedna; , sistemski per os terbinafin 250
mg/dan; flukonazol (Diflucan) 150 mg 1xtjedno (2 mj šaka, 3 mj stopalo), itrakonazol
(Itrac 3) 2x200 mg/dan 1.tj. u mjesecu 2-3 mj, u slučaju mikoze vlasišta dječje dobi i
onihomikoze daje se grizeofulvin M 10-20 mg/kg/dan, 6-8 tj. , ketokonazol (imidazol), može
se primjeniti i KmnO4. Liječenje je dugotrajno (prosječno 2-4 tjedna).
TRICHOPHYTOSIS (trihofitija)
Definicija : dermatofitoza
Patogeneza : Trichophyton ( mentagrophytes, rubrum, verrucosum). Neoštećena koža otporna na
invaziju dermatofita, oštećenja pogoduju naseljavanju dermatofita. Izaziva mikoze stopala,
noktiju, kože, vlasišta.
Klinička slika : ovisi o anatomskoj lokalizaciji, pa se dijele na :
1.) Trichophytosis superficialis cutis glabrae (tinea corporis) : trihofitoza gole kože.
Javljaju se eritematozna žarišta u obliku pravilnog kruga s uzdignutim i ljuskavim
rubom (!!) i središnjom regresijom. Na rubu mogu biti prisutne vezikule. Prisutan je
svrbež.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, dokaz uzročnika – materijal za analizu
uzimati s ruba lezije!!!
Diferencijalna dijagnoza : granuloma anulare, numularni ekcematoidni dermatitis,
neurodermitis, atopijski dermatitis, anularna psorijaza, pitirijazis rozea. Svrbež,
ljuske i središnja regresija upućuju na gljivičnu etiologiju.
2.) Trichophytosis pedis et manus (interdigitalis) ( tinea pedis et manus) : najučestaliji

oblik mikoze, nastanku pogoduje jače znojenje ( športaši, rudari…) Javlja se eritem,
maceracija, deskvamacija i erozija interdigitalnih prostora praćena svrbežom i
pojavom vezikula. Može doći do bakterijske superinfekcije i edema i bolnosti. Osim
interdigitalnog postoji i skvamozno hiperkeratotički oblik sa suhom i zadebljalom
kožom, ragadama i ljuskama.
Diferencijalna dijagnoza : intertriginozni dermatitis, piodermije, palmoplantarna
psorijaza, kontaktni dermatitis i dishidroza.
3.) Trichopytosis superficialis capilitii (tinea capitis) : u vlasištu se nalaze pojedinačna ili
mnogobrojna žarišta veličine kovanog novca prekrivena ljuskama i sivom peruti,
vlasi su neravnomjerno prelomljene te su izgubile sjaj i boju. Može doći do pojave
pustula. Slične promjene se mogu javiti i na bradi.
Diferencijalna dijagnoza : tinea amiantacea, seborojički dermatitis, psorijaza,
pedikuloza
4.) Trichophytosis profunda capilitii ( kerion Celsi) : duboka trihofitoza je oblik upalne
bolesti vlasišta ili nekog drugog obraslog dijela kože karakterizirana pojavom
granulomatoznih infiltrata i izražene gnojne sekrecije. Bolest je najčešće posljedica
infekcije animalnim sojevima. Klinička slika : Folikularno smještene pustule koje
dovode do stvaranja apscesa sa gnojnim i hemoragičnim sadržajem. Stvaraju se
kruste. Može doći do regionalnog limfadenitisa i povišene temperature. Promjene
cijele za 4-6 tjedana ožiljcima.
Diferencijalna dijagnoza : neke piodermije vlasišta ili brade.
5.) Onychomycosis trichophytica ( tinea unguium ) : promjene noktiju uzrokovane gljivama

(Trichophyton, Epidermophyton). Često udružena s interdigitalnom mikozom stopala
i šake. Počinje na slobodnom rubu i lateralnim dijelovima nokta pojavom bijelih ili
žutih promjena koje se postupno šire prema bazi nokta. Često nastaju subungvalne
hiperkeratoze koje dovode do odebljanja nokta i odizanja nokatne ploče i konačnog
mrvljenja i destrukcije nokta.
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, kandida, onihodistrofija, kontaktni dermatitis,
pachyonychia, lichel ruber planus.
FAVUS ( tinea favosa)

Definicija : bolest vlasišta i gole kože uzrokovana Trichophyton schoenleinii.
Patogeneza : Trichophyton schoenleinii. Prenosi se direktnim kontaktom ili posredno (češalj).
Klinička slika : tetrada simptoma – pojava scutula, neslomljena dekolorizirana vlas, stvaranje ožiljaka
i kronični tijek bolesti; uglavnom zahvaća vlasište, ali se može pojaviti i na goloj koži,
karakterisitčna promjena je skutulum (struktura 2-3mm, poput plitke zdjele, žućkaste boje s
uleknutim središtem i dlakom) i sastoji se od hifa, spora i orožnjelih stanica. Kosa gubi sjaj,
sivkaste boje, a vlasi NISU SLOMLJENE. Nakon odreñenog vremena skutulum ulcerira i
kosa trajno ispada zbog atrofičnog ožiljkastog cijeljenja. Kroničnog je tijeka.
Dijagnoza : na temelju anamneze, tetrade simptoma, mikološke obrade. Fluorescira zlatnožuto.
Diferencijalna dijagnoza : ostale mikoze vlasišta (slomljena kosa),ožiljkaste alopecije DLE, lichen
ruber planus.
TRIHOFITIDI
Definicija : alergijska reakcija organizma na gljivičnu infekciju.
Patogeneza : «id reactio»,iz mikotičnog žarišta dolazi do hematogenog rasapa razgradnih produkata
dermatofita u cirkulaciju, dolazi do alergijske reakcije kože na razgradne produkte gljiva.
Žarište gljivične infekcije mora biti izvan tih promjena, promjene moraju biti bez uzročnika i
promjene moraju reagirati sukladno regresiji gljivičnog žarišta.
Klinička slika : javljaju se papule, makule i nekroze. Postoje 2 tipa : lihenoidni (poput simetričnog
egzantema trupa) i dishidroziformni (vezikule i erozije na dlanovima). Može se pojaviti i u
papulourtikarijalnom i vezikuloznom obliku.
Dijagnoza : nalaz micelijskih elemenata iz mikida uvijek je negativan
Diferencijalna dijagnoza : dishidroza, lichen ruber planus, medikamentozni egzantem.
Terapija : liječiti primarno mikotičko žarište
MICROSPOROSIS
Definicija : infekcija kože i vlasišta uzrokovana gljivom roda Microsporum.
Patogeneza : izvor infekcije je mačka i rijeñe pas (M. canis)
Klinička slika : bolest zahvaća vlasište ili golu kožu. U vlasištu se javljaju okrugla žarišta prekrivena
pitirijaziformnim ljuskama sa slomljenom dekoloriranom kosom ( sve u istoj visini –
„pokošena livada“). Na goloj koži se javljaju okrugla žarišta sa eritematoznim i skvamoznim
rubom, te središnjom regresijom, osjećaj umjerenog svrbeža. Najčešće su zahvaćeni ruke, vrat i
trup.
Dijagnoza : anamneza, dokaz u preparatu i kulturi, fluorescira žuto-zeleno.
Diferencijalna dijagnoza : trihofitoza, psorijaza, seborojički dermatitis.
EPIDERMOPHYTOSIS (tinea inguinalis, eczema marginatum)

Definicija : bolest kože uzrokovana gljivom Epidermophytom floccosum.
Klinička slika : najčešće zahvaćene prepone, interdigitalna regija, aksile i submamarna regija. Nikad
ne zahvaća vlasište. Zahvaćeno područje je eritematozno, skvamozno i oštro ograničeno, s
uzdignutim giriranim rubom i središnjom regresijom. Na rubu se mogu javiti papule i
vezikule. Obično je izražen jači svrbež.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, dokaz uzročnika u kulturi
Diferencijalna dijagnoza : erythrasma, intertriginozni dermatitis, kontaktni dermatitis, inverzna
psorijaza
• DERMATOMIKOZE UZROKOVANE KVASCIMA
CANDIDOSIS (CANDIDIASIS)
Definicija : akutna ili kronična, površinska ili dubinska mikoza uzrokovana kandidom. Kandida se
fiziološki nalazi u ljudskom organizmu. Celularna imunost važnija od humoralne.
Patogeneza : Candida albicans. Naseljavanje kandide potpomažu imunodeficijencija, povrijeñena i
vlažna koža, oštećena sluznica.
Klinička slika : promjene na koži, sluznici i unutrašnjim organima. Postoji 6 kliničkih oblika :
a) Candidosis intertriginosa : zahvaćena područja su aksile, submamarna regija,
ingvinalna regija, interdigitalna regija. Javlja se eritem uz madidaciju s ragadama i rubnom
deskvamacijom, a izvan ruba prisutne satelitske pustule i papule. Prisutan svrbež.
Diferencijalna dijagnoza : dermatitis, psorijaza.
b) Candidosis oralis ( stomatitis candidomycetica, soor) : akutna pseudomembranozna

upala usne šupljine uzrokovana kandidom. Bijele membranozne naslage na sluznici jezika
koje se šire na bukalnu sluznicu i meko i tvrdo nepce (rijetko na ždrijelo i jednjak). U
kutovima usana stvaraju se bolne fisure (stomatitis angularis candidomycetica, anguluo oris
candidomyceticus)
Diferencijalna dijagnoza: leukoplakija, lichen ruber planus, sekundarni sifilis, angularni

stomatitis bakterijske etiologije.
c) Candidosis genitalis : upala vanjskog spolovila uzrokovana kandidom. Spolno

prenosiva bolest. Često ishodište je debelo crijevo. Postoje :
I. Vulvovaginitis candidamycetica : može biti izazvana peroralnim
konrteaceptivima, imunodeficijencijom, dijabetesom,različitim
fizikalnim i kemijskim oštećenjima sluznice, STD; bijeložuti mrvičasti
iscjedak, eritem vulve i vagine praćeno svrbežom i pečenjem.
Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir gonoreja (žuti iscjedak) i
trihomonijaza (bijeli iscjedak)
II. Balanoposthitis candidamycetica : upala glansa penisa i prepucija,
javlja se eritem i erozije glansa, bijele naslage i edem prepucija praćen
svrbežom i pečenjem. Diferencijalno dijagnostički dolaze u obzir
balanitis simplex, psorijaza, erythroplasia Queyrat, balanitis erosiva
circinata.
d) Paronychia et onychomycosis candidamycetica : upala nokta i okolnog tkiva uzrokovana

kandidom. Vlaženje, trauma nokta i šake pridonosi nastanku mikoze (profesionalna bolest
u osoba u prehrambenoj industriji). Pseudomonas aureginosa može djelovati kopatogeno.
Javlja se eritem, edem, a iz upaljenog tkiva se može istisnuti gnoj u kojem se može
dokazazi uzročnik. Moguće trofičke promjene nokta (zadebljanje, mrvljenje).
Diferencijalna dijagnoza : paronihija bakterijske etiologije, onihodistrofija, dermatofiti,
psorijaza.
e) Candidosis neonatorum ( diaper dermatitis, Windeldermatitis): promjene na koži

u regiji pelena uzrokovane kandidom. Ishodište procesa je najvjerojatnije intestinalna
kandidoza. Javlja se eritem i erozija kože uz lameloznu deskvamaciju i rubno lokalizirane
pustule i papule. Može se proširiti i na unutrašnju stranu bedara, trbuh.
Diferencijalna dijagnoza : dermatitis intertriginosa, psorijaza, seborojički dermatitis.
f) Kandidamikidi : alergijska reakcija kože na cirkulirajuće antigene kandide («id reactio»)

iz mikotičnog žarišta. Moguća stimulacija urtikarije, anularnog eritema ili palmoplantarne
pustuloze.
Od posebnih oblika kandidoze najznačajniji su kronična mukokutana ( kod različitih uroñenih
sindroma i endokrinopatija), granulomatozna (posljedica funkcionalnog deficita neutrofila) i
sistemska kandidoza (invazija unutarnjih organa kandidom).
Dijagnoza : jednako za sve dermatomikoze. Dokaz u mikroskopskom preparatu, kulturi,

biokemijskim metodama.
Terapija : klotrimazol, mikonazol, nistatin (djeluje isključivo na kvasce), Gentianae violet (0,1%),
održavanje kože suhom. Sistemska terapija uključuje ketokonazol, flukonazol, itrakonazol,
terbinafin. Nistatin drageje se koriste za liječenje kandidoze probavnog trakta (ne apsorbiraju
se). Amfotericin B i 5-fluorocitozin parenteralno za kandidamicetičnu sepsu.
• GLJIVIČNE SAPROFITIJE
PITYRIASIS VERSICOLOR
Definicija : gljivična saprofitija površinskog sloje epidermisa uzrokovana kvascem Pityrosporum
orbiculare (Malassezia spp.).
Patogeneza : bolest je češća u tropskim krajevima, uzročnik zahvaća vlasište, gornje dijelove trupa, a
razvoju pridonose i toplina, vlaga i pojačano lučenje loja.
Klinička slika : najviše su zahvaćeni vlasište, vrat, prsni koš. Javljaju se svjetlocrvena, a kasnije žuta
ili smeña makulozna žarišta sa glatkom ili ljuskavom površinom. Laganim struganjem može
se izazvati stvaranje ljusaka koje se svojim većim dijelom odižu od površine, a manji dio je i
dalje fiksiran zapovršinu. Ljeti su promjene svjetlije, a zim tamnije (versicolor).
Dijagnoza : klinička slika, dokaz uzročnika u nativnom mikroskopskom preparatu, fluorescira žuto.
Diferencijalna dijagnoza : vitiligo, pityriasis rosea, eritrazma, seborojički dermatitis, leukoderma
syphiliticum.
Terapija : snažno trljanje promjena hrapavim ručnikom, prmezivanje lokalnim antimikotikom -
klotrimazol, mikonazol, salicilni alkohol (3,5%), antimikotik u obliku šampona za vlasište
(ketokonazol). Sistemski u slučaju komplikacija per os flukonazol ili itrakonazol.
MALASSEZIA (PITYROSPORUM) FOLLICULITIS

Patogeneza : uzročnik je kvasac Pityrosporum ovale
Klinička slika : folikularne papule i pustule na seboroičnim područjima uz jače prhutanje ili ljuskanje
Terapija : lokalna primjena ketokonazola (Oronazol) u obliku šampona ili kreme
TRICHOMYCOSIS NODOSA (BIJELA PIEDRA)

Definicija : dermatoza koja zahvaća ovojnice vlasi
Patogeneza : kvasac Trichosporon cutaneum; u tropskim i subtropskim krajevima
Klinička slika : u ovojnicama dlaka pojavljuju se čvorići tvrdi poput kamena, veličine nekoliko mm,
promjene izgledaju poput nanizanih bisera
Terapija : šišanje zahvaćenih dlaka, lokalni antimikotici
DUBOKE I SISTEMNE MIKOZE
• DUBOKE MIKOZE = zahvaćaju dermis i subkutis, unutarnji organi uvijek pošteñeni
SPOROTRICHOSIS
Definicija : kronična duboka mikoza uzrokovana gljivom Sporotrichon schenkii; vrlo rijetka u našim
krajevima
Klinička slika : nakon inkubacije od 3 tjedna pojavi se primarno žarište koje egzulcerira i zacijeli,
dok se nova žarišta mogu pojaviti u toku limfne žile koja vodi do primarnog žarišta
(patognomonično)
Dijagnoza : kultivacija uzročnika, histološki
Terapija : sistemni antimikotici, itrakonazol per os
CHROMOMYCOSIS
Patogeneza : uzročnici su gljive rodova Phialophora, Fonsacaea i Cladosporium
Klinička slika : verukoidne promjene udova
Dijagnoza : mikološka obrada
Terapija : amfotericin B parenteralno
MYCETOMA ( MADURA FOOT, MADURAMYCOSIS)
Patogeneza : gljive rodova Madurella, Petriellidium, Phialophora, bakterije Actinomyces, Nocardia i

dr.
Klinička slika : izrazito zadebljanje na mjestu ulaska uzročnika ( noga), uz fistulaciju i sekreciju
gnojnog sadržaja
Dijagnoza : mikrobiološka obrada
Terapija : sistemna antimikrobna, kirurška po potrebi
• SISTEMNE MIKOZE = nastaju invazijom gljiva na unutarnje organe ili organske sustave;
kod nas vrlo rijetke
a) CRYPTOCOCCOSIS (Europska blastomikoza) – uzročnik je Criptococcus
neoformans, najčešće su zahvaćena pluća; od kožnih manifestacija mogu se pojaviti
akneiformne papulopustule i infiltrati često oko nosa i ustiju, promjene su nalik na
mollusca contagiosa
b) BLASTOMYCOSIS (sjevernoamerička blastomikoza) – uzročnik je kvasac
Blastomyces dermatitidis; čest je primarni plućni oblik, kožne manifestacije udružene s
afekcijom kostiju
c) HISTOPLASMOSIS (Darlingova bolest) – Histoplasma capsulatum
d) COCCIDIOMYCOSIS („Valley fever“, California disease) – Coccioides immitis
e) PARACOCCIDIOMYCOSIS (Južnoamerička blastomikoza) – Paracoccidioides
brasiliensis; osim afekcije pluća mogu se javiti mukokutane granulomatozne i promjene
često oko usta i nosa.
BOLESTI KOŽE UZROKOVANE BORELIJAMA (LYME BORRELIOSIS).
Definicija : Lyme borreliosis ( Morbus Lyme, lajmska bolest – LB) je multisistemska bolest (koža,
zglobovi, SŽS, srce) uzrokovana spirohetom Borrelia burgdorferi koju prenose krpelji (Ixodes
ricinus). Infekcija uslijedi 48 i više h nakon ugriza krpelja. Postoje 3 stadija bolesti :
1. Prvi stadij – rana lokalizirana infekcija : 3-30 dana nakon uboda krpelja se javljaju promjene
na koži (erythema chronica migrans, lymphadenosis), simptomi u CNS, bolovi u mišićim i
kostima, rijeñe se pojavljuju slabost, temperatura, mučnina, abdominalni bolovi. Nakon
nekoliko tjedana promjene spontano regrediraju.
2. Drugi stadij – rana diseminirana infekcija : nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci nakon
infekcije, nakon krvne i limfne diseminacije Bb-a, javljaju se simptomi u CNS-u (meningitis,
encefalitis, mijelitis, polineuritis, pareza kranijalnih živaca, osobiti VII. – najčešći znak bolesti,
katkad jedini), bolovi mišića i kostiju i mioperikarditis.
3. Treći stadij - kronična infekcija : nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon infekcije, javlja
se acrodermatitis chronica athrophicans, artritis 1 ili više velikh zglobova i encefalomijelitis.
Bolest se može prenositi intrauterino.
Dijagnoza : klinička slika, anamnestički podaci, laboratorijska dijagnostika – izravne metode: dokaz
uzročnika u tkivu (kultura), otkrivanje Bb antigena, mikroskopija (G- bakterija > bojanje po
Giemsi i Warthin-Starry, mikroskopija u tamnom polju ili faznom kontrastu),
imunohistologija/imunohistokemija, PCR; neizravne metode: identifikacija IgG i IgM
specifičnih antitijela (ELISA, indirektna imunofluorescencija – IIF); nespecifični lab.nalazi:
pov.sedimentacija, anemija, proteinurija, mikrohematurija, hiperglobulinemija,
hipokomplementemija, pov.jetreni enzimi.
1. stadij
ERYTHEMA MIGRANS (EM)
Definicija : šireći eritem u obliku prstena, uzrokovan Boreliom burgdorferi.
Patogeneza : Borrelia burgdorferi. Pojavljuje se u vlažnim i šumovitim područjima, glavni je vektor
krpelj. Spiroheta ulazi u kožu ubodom zaraženog krpelja. Etiopatogeneza se objašnjava
učinkom IL-1.
Klinička slika : na mjestu uboda se stvara papula, nakon nekoliko dana do nekoliko mjeseci pojavlju
se eritematozni, edematozni plak s crvenim eleviranim rubom. Javlja se centralna regresija i
periferno širenje eritema u obliku prstena. Prisutan regionalni limfadenitis, glavobolja,
temperatura i bolovi u zglobovima. Predilekcijska mjesta su bedro, prepona i pazuho.
Promjene mogu spontano iščeznuti,a ako potraju dulje od 4 tjedna, nazivamo ih erythema
chronicum migrans
Dijagnoza : dokaz IgM i IgG specifičnih antitijela, anamneza o ubodu, klinička slika
Diferencijalna dijagnoza : erythema annulare centrifugum
Terapija : tetraciklini 250-500 mg per os 14-21 dana ili doksiciklin 100 mg 14-21 dan, penicilin,
cefalosporini, azitromicin, makrolidi
2. stadij
LYMPHOCYTOMA CUTIS (borellia lymphocytoma, lhymphadenitis cutis benigna – LCB)
Definicija : rijedak, ali tipičan pseudolimfom B-staničnog tipa
Klinička slika : klinički se manifestira kao solitarni, mekani, crvenkastoljubičasti čvorić ili plak,
pretežito na koži glave, ali i na udovima i trupu. Kod djece najčešće na uškama, licu i
genitalnoj regiji.
Patogeneza : najčešći poticaj nasstanku LCB-a traumatizacija kože te infekcija Bb-om kao poticajni
antigeni stimulus jakog limfoproliferativnog odgovora organizma stvaranjem limfocita T i B.
Histološki se nañu gusti, mrljasti, meñusobno odvojeni infiltrati grañeni od limfocita T i B,
plazma-stanica, fibrohistiocita i eozinofila.
Diferencijalna dijagnoza: DLE, sarkoidoza, lišmenijaza, lupozna tuberkuloza, eozinofilni facijalni
granulomi
Terapija : penicilin 2-3 tjedna, tetraciklinski pripravci
3. stadij
ACRODERMATITIS CHRONICA ATROPHICANS HERXHEIMER (ACA)
Definicija : kronična progresivna upalna bolest s atrofijom kože na akralnim dijelovima ekstremiteta.
ima upalni i atrofični stadij. Pojavljuje se kao kasna manifestacija infekcije uzrokovane B.
burgdorferi.
Patogeneza : počinje 6 mjeseci do nekoliko godina (8 god) nakon infekcije. 3 stadij Lyme
borreliosis.
Klinička slika : promjene na ekstenzornim stranama gornjih i donjih udova, posebice šake, laktovi,
stopala i koljena. Prvo dolazi do edematozne upale nakon koje slijedi atrofija kože u kojoj se
vide fibrozni čvorići u koje se odlaže kalcij, te pojava sklerotičnih areala. Prisutan regionalni
limfadenitis, mogući poremećaji vezani uz koštanu srž (proliferacija plazma stanica, limfocita
ili eozinofila), neurološki simptomi (atrofija muskulature, parestezije)
Dijagnoza : klinička slika, laboratorijske pretrage za dokaz Borrelije, histološki nalaz.
Diferencijalna dijagnoza : ozebline, akrocijanoza, cirkumpskriptna sklerodermija, lichen sclerosus et

atrophicus
Terapija : penicilin, tetraciklini , ceflosporini u visokim dozama dugotrajno ( 21 dan), bolesnici s
neurološkim i kardiološkim manifestacijama parenteralno ceftriakson 2,0 g 14 dana,
kristalični penicilin G 5 mil.i.j. 10 dana; za lajmski artritis 100 mg doksiciklina per os 30
dana
ALERGIJSKE BOLESTI KOŽE
• posljedica niza specifičnih imunoreakcija preosjetljivosti

• najčešće alergijske bolesti koje se očituju na koži su:
• urtikarija i angioedem
• anafilaktički šok
• atopijski dermatitis
• kontaktni alergijski dermatitis
• alergijska purpura i vaskulitisi
• medikamentni egzantem
• fotoalergijske raekcije
• na sluznici dišnog sustava:
• alergijski rinokonjuktivitis
• alergijska bronhalna astma
EXANTHEMA MEDICAMETOSUM ( ALERGIJSKE REAKCIJE NA LIJEKOVE, OSIPI)

Definicija : manifestacije koje se pojavljuju na koži i vidljivim sluznicama (enantem) kao posljedica
alergijske reakcije na lijek koji je unešen u organizam ( aktivna tvar, omotač/vehikl). Osipi su
posljedica hematogene ili limfogene diseminacije lijeka, nikako nisu posljedica kemijskog ili
farmakodinamičkog djelovanja lijeka.
Patogeneza : lijekovi su uglavnom hapteni, a potpuni antigeni postaju nako što se vežu s
bjelančevinama osobe. Reakcija se nikad ne javlja pri prvom uzimanju lijeka, a vrijeme
senzibilizacije organizma na lijek je oko 2 tjedna. Važan je i put kojim je došlo do
senzibilizacije, fotosenzibilizacija. Puno su češće reakcije preosjetljivosti nakon topične i
intramuskularne primjene. Reakcije na lijekove mogu biti manifestacija preosjetljivosti (I,III i
IV) ili sistemne toksične reakcije. Lijekovi koji najčešće uzrokuju kožne reakcije su :
analgetici, antipiretici, sulfonamidi, kinini i kinidin, klor, jod, fenotiazin, barbiturati, penicilin,
vakcine i serumi, lokalni anestetici (prokain, tetrakain, benzokain).
Klinička slika : promjene su uvijek simetrično rasporeñene (hematogena diseminacija), 29 kliničkih
oblika, dijele se na makulozne, urtikarijske, nodozne promjene, lihenoidni osipi, eritema
exudativum multiforme, vezikulobulozni oblici multiformnog eritema i slika Stevens-
Johnsonova sindroma, eritodermija,polimorfni i monomorfni egzantem, akne, toksična
epidermalna nekroliza,. Moguća pojava anafilaktičkog šoka. Od općih simptoma prisutni su
svrbež, temperatura, glavobolja, vrtoglavica, mučnina, slabost, leukopenija, trombocitopenija,

hemolitička anemija, bronhitis, albuminurija, otok zglobova i sl. Često se može pojaviti samo
1 morfa u obliku dobro ograničenog eritema (exanthema medicamentosum fixum).
Serumi i cjepiva – najčešće nastaju edematozni, bolni infiltrati na mjestu primjene,
morbiliformni i drugi osipi, bulozne i hemoragične promjene, urtikarija, angioneuritički edem,
kao i slika serumske bolesti – generalizirana urtikarija i anafilaktički šok; specifična brza
desenzibilizacija ako su uzrok serumi, postupna kod cjepiva
Kutani vaskulitisi – lijekovima uzrokovani nekrotizirajući vaskulitisi karakterizirani su
upalom i nekrozom krvnih žila i različitim malim palpabilnim purpuričnim promjenama i
hemoragičnim mjehurima i pustulama; imunoreakcija tipa III; uzroci: penicilin, eritromicin,
tetraciklini, tiazidi, lijekovi za SŽS, protuupalni lijekovi, jod, zlato, amfetamin, vazoaktivni
amini, penicilamin
29 NAJČEŠĆIH REAKCIJA NA LIJEKOVE:
• Acanthosis nigricans • exanthems • pityriasis rosea-like
• Acneiform lesions • exfoliative dermatitis eruptions
• Acute generalized • fixed eruptions • pruritus
exanthematous • gingival hyperplasia • purpura
• Pustulosis • lichenoid eruptions • Raynauldov fenomen
• angioedema • lupus erythematosus • TEN
• aphthous stomatitis • onycholysis • Urtikarija
• black hairy tongue • pemphigus vulgaris • Vaskulitis
• bullous eruptiones • photosenzitivnost • xerostomi
• erythema multiforme • pigmentacije
• erythema nodosum
Dijagnoza : test blastičke transormacije limfocita (TTL), radioalergosorbent test (RAST)-za

odreñivanje IgE, Shelley, CAST-ELISA, kožni testovi: skarifikacijski, konjuktivalni, prick,
epikutani, fotopeč-test, ekspozicijski (samo u bolničkim uvjetima) anamneza ( lijekovi +
laksativi, sedativi, vitamini, analgetici, oralni kontraceptivi), klinička slika.
Diferencijalna dijagnoza : dermatoze, sifilis
Terapija : prestanak primjene lijeka, antihistaminici
S
STEVENS-JOHNSONOV SINDROM
ERYTHEMA NODOSUM
ERYTHEMA EXSUDATIVUM MULTIFORME ACNEIFORM

ERUPTION
NECROLYSIS EPIDERMALIS TOXICA, TOKSIČNA EPIDERMALNA NEKROLIZA, TEN

Definicija : Syndroma Lyell. Burna akutna eritematobulozna erupcija s eksfolijacijom kože i
sluznica, febrilnošću i teškim općim stanjem uzrokovana lijekovima, u 30-40% slučajeva
završava letalno (uzrok smrti je sepsa uzrokovana S.aureus ili P.aeruginosa)
Patogeneza : nakon primjene sulfonamida, pirazolona, barbiturata, alopurinola, NSAID-a i drugih
lijekova.
Klinička slika : temperatura, somnolencija, eritem i bule na koži trupa i ekstenzornih strana udova,
ljuštenje epidermisa (nekroza), edem u subepidermisu.
Dijagnoza : klinička slika, anamneza, sedimentacija ubrzana, leukocitoza + limfopenija, α i β
globulini povišeni.
Diferencijalna dijagnoza : stafilokokni eksfolijativni dermatitis (djeca), erythema eksudativum
multiforme (odrasli)
Terapija : nadoknada tekućine, održavanje funkcije bubrega (kortikosteroidima), antibiotici širokog
spektra isključivši pencilin.
URTIKARIJSKA SKUPINA BOLESTI
URTICARIA
Definicija : monomorfna dermatoza karakterizirana pojavom urtika
Patogeneza : dijele se na skupine: alergijske – imunosne ( reakcije tipa I i III) , nealergijske
(kontaktna, fizikalna neimunološki uvjetovane urtikarije na lijekove, urtikarija s vaskulitisom)
kad se izravno oslobaña histamin iz bazofila i mastocita i idiopatske urtikarije.
Podjela : prema
• trajanju: akutna (<6 tj.), kronična (6 tj. do nekoliko god.) – kronična kontinuirajuća,
recidivirajuća i intermitentna
• kliničkoj slici: crvenkasto-ružičaste (eritematozne) urtike, bijele ili porculanske, sitno crvene
urtike (kolinergički oblik promjena), velike (divovske)
• etiologiji: alergijska (nutritivni, inhalacijski, kontaktni alergeni, lijekovi), toksička ( insekti,
biljke, ASA, analgetici, konzervansi, aditivi), pseudoalergijska ( NSAID, kontrastna sredstva),
fokalna ( parazitarne infekcije, gljivične, bakterijske i virusne zaraze, neoplazme), fizikalna
(mehanička, termička, kolinergička, voda, svjetlo, UV), urtikarija zbog enzimskih defekata,
autoimunosne urtikarije (urtikarija-vaskulitis), psihosoc.uzroci (stres, depresija), hormonski
poremećaji (štitnjača), urticaria pigmentosa (mastocitoza), idiopatska
• imunopatogenetski – oslobañanje histamina u koži i tkivima
Klinička slika : pojava urtika koja brzo nastaje i brzo nestaje (20 min), ali se opet brzo pojavljuje na
drugom mjestu. Prisutan je svrbež koji se ublažuje pritiskom i gnječenjem, a ne grebanjem
(nema ekskoracija). Može doći i do edema glotisa i larinksa, proljeva, astme, edema zglobova,
temperature.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, test karencije (isključenje s antigenom), in vivo testovi na koži
(prick, scratch, intradermalni, patch, test utrljavanja, ekspozicijski test), in vitro testovi (
RAST, RIST, CAST-ELISA), provokacijski testovi – oralni
Diferencijalna dijagnoza : erythema exsudativum multiforme, urtikarija vaskulitis, medikamentni
egzantemi.
Terapija : akutne – eliminacija antigena, primjena antihistaminika ( H1-blokatori – difenhidramin,
loratidin, cetirizin, hidroksizin, feksofenadin), tvari s antieksudativnim učinkom (Calcium-
Sandoz tbl.) , kortikosteroida ( sistemno kod opsežnih oblika bolesti; u početku iv. Ili im.,
kasnije peororalno 40-60 mg/dan), adrenalin kod prijetećeg cirkulacijskog kolapsa 0,5-1 mg
im.,sk. Ili iv. može se ponavljati; aminofilin kod akutnog bronhospazma i astmatičnog napada
0,24 g iv..
Kronične – uklanjanje antigena (ako je moguće), primjena antihistaminika (nesedirajućih –
feksofenadin 180 mg/dan), smanjanje eksudacije primjenom Ca, sistemni kortikosteroidi
kratkotrajno 40-60 mg/dan. Najčešće – antibiotik (tetraciklin 2,0 g 1-5 dana) + nistatin draž.
4x2 dnevno 1-5 dana + rekolonizacija crijevne flore (Omniflor 6-20 dana) + antihistaminik
(Dimidril 3x1tbl.) + dijeta.
KONTAKTNA URTIKARIJA (URTICARIA E CONTACTU)

Uzrokuju je hapteni, toksini biljaka, morskih životinja, kukaca, lijekovi, kozmetika, prehrambeni
proizvodi, proteini lateksa i dr.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, epikutani testovi
Terapija : lokalno kortikosteroidi, antihistaminici, sistemski – kortikosteroidi (po potrebi).
URTICARIA ALLERGICA
Patogeneza : najčešći etiološki čimbenici akutnih urtikarija su lijekovi: antibiotici – penicilin,
cefalosporin, svježa krv, krvna plazma, kemoterapijska sredstva – sulfa-spojevi, nesteroidni
antireumatici – acetilsalicilna kis., hormoni – inzulin, ekstrakti hormona testisa,
ovarija,hipnotici, sedativi, analgetici, nutritivni alegreni – ribe, rakovi, jaja, školjke, sirevi,
serumi, vakcine, pripravci za alergološka testiranja, inhalacijski alergeni – prašina, alergeni
insekata. Kod 50% kroničnih i intermitentnih urtikarija uzrok nije poznat, a ostali imaju slične
uzroke kao i akutna uz dodatne poremećaje probavnog trakta, psihogene čimbenike i sl.
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, alergološki testovi (test utrljavanja u kožu, Prick test, scratch
test, intradermalni test) , histološke pretrage, radioimunosorbent test (RIST- obilježavanje IgE
radiojodom), Prausnitz-Kuestnerova reakcija (nesenzibiliziranoj osobi se injicira sterilni serum
senzibiliziranog bolesnika na 2-3 mjesta. Nakon 48 sati injicira se specifični antigen i u
pozitinom slučaju se pojavljuje urtika na mjestu injiciranja.)
Diferencijalna dijagnoza : erithema exudativum multiforme
FIZIKALNE URTIKARIJE I NEIMUNOLOŠKI UVJETOVANE URTIKARIJE NA

LIJEKOVE
Urtikarije uzrokovane fizikalnim podražajima (mehanička urtikarija, urtikarija na pritisak, hladnoću,
toplinu) i neimunološki uvjetovane urtikarije na lijekove (antibiotici, anestetici, kontrasti), na UV
zrake, Rtg zrake, anafilaktička reakcija potaknuta vježbanjem, akvagen urtikarija, kolinergička
urtikarija ( nakon pov. temperature površine tijela izazvane toplim kupkama ili tuširanjem,
vježbanjem, znojenjem zbog napora). Zajednička karakteristika svih tih urtikarija je pojava
dermografizma.
Treba isključiti imunološki uvjetovane urtikarije.
Terapija : sistemni antihistaminici II. generacije: loratidin, cetirizin, hidroksizin, feksofenadin
FIZIKALNA URTIKARIJA DERMOGRAFIZAM
LATEX KONTAKTNA
URTIKARIJA
URTIKARIJA – HLADNOĆA SOLARNA URTIKARIJA
URTICARIA-VASCULITIS
Definicija : pojava promjena sličnih urtikama kod kojih se histološkom pretragom može dokazati
slika leukocitoklastičnog vaskulitisa. Češće se pojavljuje kod žena.
Patogeneza : autoimuna reakcija (III.oblik imune reakcije)
Klinička slika : često joj prethodi višegodišnja urtikarija, javljaju se morfe slične urtikama koje
perzistiraju više od 24 sata (1-7 dana), abdominalni bolovi, edem zglobova i rijetko
glomerulonefritis.
Dijagnoza : labos (leukocitoklastični vaskulitis, ubrzana sedimentacija, leukocitoza, eozinofilija),
klinička slika, dokaz kožnim testom (injiciranje autolognog seruma)
Terapija : ukloniti antigen, nesedirajući antihistaminici (feksofenadin 180 mg/dan), primjena
prednizolona i azatioprina,dijeta, česti recidivi, dugotrajna bolest.
ANGIOOEDEMA (oedema Quincke, oedema angioneuroticum)

Definicija : akutni edem kože ili sluznica uzrokovan ranom humoralnom reakcijom preosjetljivosti
(tip I.)
Patogeneza : najčešće je uzrokuju antigeni iz hrane, lijekovi i inhalacijski antigeni.
Klinička slika : nagla pojava edema na vjeñama, usnama, zglobovima, larinsku, farinsku i jeziku, te
genitalnoj regiji.
Terapija : hitna intervencija kao u anafilaktičkom šoku – adrenalin, teofilin, antihistaminici i
hidrosolubilni kortikosteroidi u visokim dozama!!
ANGIOOEDEMA HEREDITARUM
Definicija : lokalizirani edem kože i sluznice GI, UG i respiratornog trakta uzrokovan nasljednim
nedostatkom inhibitora C1 esteraze što dovodo do poremeĆaja sustava komplementa
Klinička slika : najčešće zahvaćeni lice i udovi, javljaju se abdominalni bolovi, edem larinksa i
asfiksija.
Dijagnoza : pozitivna obiteljska anamneza, klinička slika, snižena frakcija C4-komplementa, snižene
vrijednosti C1-esteraze
Terapija : adrenalin i svježa plazma koja sadrži C1-inhibitor ili injekcije C1-inh.
Profilaksa : derivat androgenog hormona (Winobanin, Stanazol)
ALERGIJSKE REAKCIJE NA UBODE INSEKATA

Insekti – oni koji pri ubodu ispuštaju otrovne tvari ( pri ubodu može doći do toksičke ili alergijske
reakcije koja može završiti letalno) i oni koji ih ne ispuštaju
Patogeneza : alergijska reakcija posljedica je tipa I imunosne reakcije, posredovana IgE protutijelima
Klinička slika : reakcije na ubod mogu biti lokalne ( intenzivna bol, crvenilo, pojava mjehura i
sek.infekcija) i sistemske ( pojavljuju se nakon 10-ak min nakon uboda) – blage (crvenilo,
svrbež, urtikarija, rinitis, mučnina), umjerene (astma, angioedem, bol u trbuhu, otežano
disanje, svrbež, rinikonjuktivitis) i teške (poteškoće s disanjem/edem larinksa ili astma,
hipotenzija, cijanoza, gubitak svijest)
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, kožni testovi (prick i intrakutani), vrijednosti ukupnih (RIST) i
specifičnih IgE (RAST) protutijela, provokacijski test
Terapija : ukloniti žalac, lokalne reakcije – hladni oblozi, lokalni kortikosteroidi, peroralni
antihistaminici; blage sistemne reakcije – peroralno i im. antihistaminici; teške sistemne
reakcije – adrenalin (Epipen, Anapen, Fastjeck) 0,5-0,8 mg sc. ili im. svakih 5-15 min dok
se ne popravi stanje bolesnika, kisik 5-10 L/min i aminofilin/teofilin u slučaju
bronhospazma; imunoterapija/hiposenzibilizacija na otrove insekata (apsolutne indikacije:
prethodne sistemne reakcije praćene respiracijskim i/ili kardiovaskularnim simptomima i
pozitivni dijagnostički testovi)
SPECIFIČNA IMUNOTERAPIJA/HIPOSENZIBILIZACIJA
• temelji se na opetovanoj sk. aplikaciji specifičnih alergena (konc. se postupno povećava), a za
koje se smatra da su specifično odgovorni za nastanak alergijskih simptoma
• terapija se provodi 2xtjedno, 2-3 god odnosno sve do doze održavanja ili nestanka simptoma
• indikacije: primjenjuje se u bolesnika s alergijskim rinokonjuktivitisom,
bronhitisom,peludnom groznicom, alergijskom astmom, atopijskom dermatitisu, u
preosjetljivih na alergene insekata
• u primjeni su fizikalne vakcine (depo-pripravci), kemijske vakcine (alergoidi), kombinirane
vakcine
• kontraindikacije: imunodeficijentna stanja, malignomi, nestabilna astma, manifestne
kardiovaskularne bolesti, djeca mlaña od 5 god, osobe poodmakle dobi, trudnoća i laktacija
• uspješnost imunoterapije dokazuje se sniženjem specifičnih IgE (ukupni IgE je nepromijenjen)
i porastom IgG, CD4, CD23, CD28, CD8
STROPHULUS INFANTUM ( urticaria papulosa infantum, prurigo simplex acuta, lichen

urticatus)
Definicija : recidivirajuća dječja, alergijska i pruritička, neurogena bolest karakterizirana pojavom
seropapula; često sepojavljuje na nutritivne alergene
Patogeneza : najčešće posljedica preosjetljivosti na razne sastojke hrane – jaja, mlijeko, jagode,
grožñe i dr. bar djelomičnoje razlog manjak želučanog soka i nepravilna razgradnja sastojaka
hrane.
Klinička slika : svrbež i pojava urtikopapula i vezikula u naletima po raznim predjelima kože tijela,
sek.piodermizacije
Dijagnoza : klinička slika, anamneza, prick-test
Diferencijalna dijagnoza : ubodi kukaca, scabies, impetigo contagiosa
Terapija : dijeta, antihistaminici ovisno o dobi i tjelesnoj masi; lokalno simptomatsko liječenje –
masti za hlañenje, kratkotrajno kortikosteroidene masti, antibiotičke masti u slučaju
piodermizacije
ANAFILAKTIČKI ŠOK
Reakcija preosjetljivosti koja je prešla u teški oblik i uzrokovala šok uz gušenje i hipovolemiju.
Izazivaju ga IgE koji se vežu za mastocite / bazofile i trombocite.
Etiologija : najčešći alergeni su razni ljekovi, kontrastna sredstva u rentgenologiji, serumi i ubodi
kukaca.
Klinička slika : bolesnik je blijed, znojan, bolovi u trbuhu, proljev, urtikarija, svrbež dlanova i tabana,
teško disanje, lupanje srca, stezanje u prsnom košu, pad tlaka, tahikardija, koma, smrt.
Diferencijalna dijagnoza : kolaps, epilepsija, infarkt miokadra, CV inzult, hipoglikemijski šok
Terapija : adrenalin 0,5-10, mL 0,1%-tne otopine sk. ili iv. – aminofilin – antihistaminici –
kortikosteroidi – PONOVITI PO POTREBI
ILI
Esmarchov zavoj proksimalno od mjesta injekcijom unesenog antigena – adrenalin u mjesto
uboda – kisik – glukoza+noradrenalin u slučaju hipotenzije.
DERMATITISI
Ekcem (egzem)/ dermatitis je bolest epidermisa koja je nastala kao posljedica alergijske
senzibilizacije, a manifestira se oštećenjem epidermisa.
• KONTAKTNI NEALERGIJSKI DERMATITS ( toksički, iritativni)

DERMATITIS E CONTACTU NON ALLERGICA ACUTA
Definicija : upalna reakcija kože uzrokovana kontaktom s vanjskim toksičnim čimbenicima (zbog
utjecaja tvari visoke toksičnosti ili zbog ponavljanog izlaganja tvarima niže toksičnosti). U
mehanizmu oštećenja epidermisa NEMA nikakvih imunoloških mehanizama.
Patogeneza : kemijske tvari – kiseline, lužine, organska otapala, benzin, aceton, fototoksične tvari,
fizikalni utjecaji.
Klinička slika : promjene su lokalizirane na mjestima na kojima je bio kontakt i oštro su ograničene.
S obzirom na dužinu izloženosti štetnom utjecaju postoji nekoliko stadija : eritematozni,
vezikulozni, erozivni (madidirajući – jaka eksudacija). Nakon toga započinju stadiji reparacije
: krustozni, skvamozni (keratinizacija – javlja se ljuštenje).
Dijagnoza : klinička slika, anamneza
Diferencijalna dijagnoza : alergijski dermatitis
Terapija : ukloniti toksičnu tvar - čišćenje kože, oblozi (kamilica, borna voda), emulzije ulje/voda,
kortikosteroidi i antibiotici po potrebi (uglavnom lokalno).
DERMATITIS E CONTACTU NON ALLERGICA CHRONICA

Definicija : posljedica ponavljanih utjecaja na kožu kemijski neškodljivih ili slabo škodljivih tvari
Patogeneza : sva sredstva koja mogu dugotrajnim djelovanjem na kožu uzrokovati oštećenje kože
(cement, vapno, deterdženti, čak i voda).
Klinička slika : najizloženija mjesta (šake i prsti). Koža je suha, eritematozna, lagano upalno
infiltrirana, javlja se ljuštenje kože, ragade i bolne fisure.promjene su neoštro ograničene.
Dijagnoza : klinička slika i anamneza
Terapija : uklanjanje štetnih utjecaja, primjena krema i masti. NE KORTIKOSTEROIDI ako nije
indicirano.
• KONTAKTNI ALERGIJSKI DERMATITIS

DERMATITIS E CONTACTU ALLERGICA ACUTA
Definicija : promjene na koži koje nastaju nakon kontakta s alergenom na koji je organizam
prethodno senzibiliziran.
Patogeneza : stanični tip preosjetljivosti (IV). Alergen prodire kroz kožu i dolazi u kontakt sa
senzibiliziran T-limfocitima koji počinju oslobañati limfokine (MIF – faktor inhibicije
makrofaga); meñudjelovanje antigena i antigen-prezentirajućih stanica u koži (langerhansove
st.) u epidermisu i pomoćničkih limfocita T u dermisu. Reakcije mogu biti akutneili subakutne.
Brojni uzroci: soli metala – nikal, kromati, kobalt; živa, sastojci plastike, epoksidne smole,
smjesa mirisa, katrani drvenog ugljena, peruanski balzam, tvari iz dekorativnekozmetike,
kozmetičke kreme i sl.
Klinička slika : postoji nekoliko stadija, kao u nealergijskog kontaktnog dermatitisa : eritematozna
(NEOŠTRO ograničeni eritem), vezikulozni, madidirajući (pucanje vezikula), krustozni,
skvamozni. Jako izražen svrbež.
Testiranje : Epikutani ili Patch test – na očišćena leña se stavi filter papir sa 1-2 kapi alergena. Preko
toga se stavi celofan i leukoplast, a reakcija se očitava nakon 24-48 sati
Test transformacije limfocita – limfociti ispitanika se nakon dodatka alergena mogu
transformirati u limfoblaste koji imaju povećanu sposobnost diobe
Test inhibicije makrofaga – dodatkom alergena limfociti počinju lučiti MIF.
Dijagnoza : ananmneza, klinička slika, testovi.
Terapija : čišćenje kože, oblozi (kamilica, borna voda), emulzije ulje/voda, kortikosteroidi i
antibiotici po potrebi (uglavnom lokalno).
DERMATITIS E CONTACTU ALLERGICA CHRONICA

Definicija : promjene kože kroničnog tijeka koje su rezultat alergijske senzibilizacije.
Patogeneza : bolest nastaje kao posljedica kasne preosjetljivosti (IV.tip). Može se odmah javiti
kronična dermatoza ili može prvo nastupiti akutni kontaktni alergijski dermatitis.
Klinička slika : koža je suha, infiltrirana s lihenoidnim papulama (lichenificatio). Češće se nalaze na
šakama dojci i anogenitalnoj regiji. Može se pojaviti i na sluznici usne šupljine kao alergijski
stomatitis (proteza, zubna pasta), konjuktivitis (sredstva za njegu leća), balanitis, vulvitis i sl.
Dijagnoza : klinička slika, anamneza, testovi
Terapija : isto kao gore
EPIKUTANO TESTIRANJE
• POSEBNI OBLICI KONTAKTNIH DERMATITISA

PROFESIONALNI KONTAKTNI DERMATITIS
• alergijske ili nealergijske geneze, a nastaje kao posljedica kontakta kože s različitim tvarima u
radnoj sredini ( bojitelji ☺, ličioci i soboslikari, zidari, radnici u proizvodnji i preradbi guma,
frizeri)
• amonijakalni dermatitis – nealergijska iritativna upala kože u pelenskoj regiji koja nastaje
nakon iritacije toksičnim endogenim ili egzogenim tvarima; u djece2-4 mj. Života i starih
inkontinentnih ljudi
• intertriginozni dermatits
NUMULARNI EGZEMATOIDNI DERMATITS ( microbial dermatits, diskoidni dermatits)

Definicija : imunosna reakcija koja se pojavljuje na koži s oštroograničenim eritematoznim žarištima
ispunjrnim papulama i vezikulama u akutnoj fazi, a s krastama i deskvamacijom u kroničnoj
fazi
Patogeneza : radi se o reakciji iz primarnog upalnog žarišta u organizmu (bakterijskog, virusnog,
gljivičnog) ili o reakciji numularnog oblika u osoba s kontaktnim alergijskim dermatitisom
Klinička slika : pojava eritematoznih kožnih promjena, veličine u promjeru oko 1 cm, ispunjenih
brojnim vezikulama, na kojima se brzo stvaraju kraste i ljuske. Izražen je svrbež. Tijek bolesti
je kroničan.
Dijagnoza : na temelju numularnih žarišta, simetrične distribucije i lab.dokaza mikrobnog uzročnika u
organizmu
Diferencijalna dijagnoza : dermatofitije, numularni oblik psorijaze, impetigo, medikamentni
egzantem, numularni oblik atopijskog dermatitisa, kontaktni alergijski dermatits, maložarišni
oblik parapsorijaze
Terapija : lokalno visokopotentne kortikosteroidne kreme ili losioni u akutnoj fazi, masti
(srednjepotentne kortikosteroidne) u kroničnom obliku. Učinkovit je i kliokinol. Antibiotička
terapija prema nalazu.
ATOPIJSKI DERMATITIS (AD, endogeni egzem, neurodermitis, AEDS – atopic eczema

dermatitis syndrome)
Definicija : kronična upalna kožna bolest, uvjetovana genskom predispozicijom, obilježena svrbežom,
tipičnom kliničkom slikom ovisnoj o dobi bolesnika te često udružena s drugim atopijskim
bolestima (astma, alergijski rinitis). Pojavljuje se najčešće u djece. 2 tipa AD: intrizični
(nealergijski oblik) bez udruženosti s ostalim atopijskim bolestima; i alergijski (ekstrizični
oblik) atopijski egzem/dermatitis sindrom udružen s IgE temeljem genskih faktora i/ili faktora
okoliša
Epidemiologija : prevalencija 15-20%; u 80% pacijenata bolest počne prije navršene prve god.života;
tijek bolesti obilježen je egzacerbacijama i remisijama; kompletna remisija nastupa u oko 1/3
bolesnika nakon druge god.života, te u daljne 1/3 nakon pete god.života
Etiopatogeneza : atopija je stanje uvjetovano multiplim defektima gena. Dokazano je 30 gena
odgovornih za ekspresiju AD; mutacije β2-adrenergičkih receptora te njihov smanjen broj na
limfocitima i keratinocitima; atopijska se konstitucija češće nasljeñuje preko majke; AD često
udružen s imunodeficijencijom (selektivni IgA i IgM). HiperIgE je značajka atopijskih bolesti;
AD može biti i posljedica tipa IV imunosnog odgovora. Stanice koje dominantno infiltriraju
kožu su CD4 i TH2 tipa koje produciraju IL-4/IL-10/IL-13 i omogućuju diferencijaciju lim.B I
produkciju IgE. U AD-bolesnika postoji poremećaj epidermalne zaštite, posebno sinteze i
otpuštanja epidermalnih lipida (ceramida), metabolizam MK. Inhalacijski alergeni mogu
potaknuti stanični odgovor u atopijskoj koži gdje dominiraju Th2 stanice. Najčešći antigeni:
kućna prašina, perje, neki prehrambeni proizvodi (jaja, mlijeko i mliječni proizvodi), dlaka
životinja, pelud.
Klinička slika : ovisi o dobi bolesnika:

• dojenačka dob: simetrični, suhi, eritematozni, ljuskavi plakovi na folikularnim papulama na
licu, najčešće na čelu i obrazima, uz pošteñenu peroralnu regiju; promjene se šire na vlasište,
gornji dio trupa, ekstenzorne strane gornjih i donjih udova, te dorzume šaka i stopala. Pelenska
regija je najčešće pošteñena, ali se ovdje može razviti kontaktni iritativni dermatitis.
• tijekom 2. i 3. god. života: klinička slika se mijenja; razvijaju se papule i plakovi ponajprije na
pregibima velikih zglobova – vrat, laktovi, zapešća, koljena i skočni zglobovi, koža cijelog
tijela je suha
• kasnije djetinjstvo i adolescencija: perzistiraju promjene u fleksuralnim regijama uz promjene
na vjeñama, šakam i stopalima gdje se često vide pustule. U bilo kojoj fazi izgled lezija može
biti promijenjen zbog svrbeža, odnosno grebanja.
• Odrasli: lihenifikacija (pepeljastosiva žarišta s plosnatim papulama), kronična slika, zadebljana

područja u fleksurama, na vratu, na vjeñama, te kronični edem lica.
Akutne lezije – intenzivan svrbež, papule na eritematoznoj koži, ekskorijacije, erozije i serozni
eksudat
Subakutne lezije – eritematozne, ekskorirane ljuskave papule
Kronične lezije – zadebljanje kože s naglašenim kožnim crtežom (lihenifikacija) i plosnate papule
Intenzivan svrbež osnovna je značajka AD!
Komplikacije: bakterijske infekcije (stafilokokne, streptokokne), gljivične i virusne infekcije,
kontaktni alergijski dermatits
Diferencijalna dijagnoza : u dojenčadi: seboroični dermatitis, kandidijaza, pelenski osip; u djece i
odralih: kontaktni dermatitis, seboroični dermatitis, ihtioza, skabijes, lichen simplex chronicus,
generalizirana mikoza, dermatitis herpetiformis, medikamentni egzantem, atopiformni
dermatitis udružen s imunodeficijencijom
Dijagnoza : klinička slika + laboratorijska dijagnostika
Testovi in vitro: testovi za dokazivanje: IgE protutijela (RIST, RAST, ELISA), IgG protutijela
(RAST, ELISA); testovi za odreñivanje limfocita, imunoelektroforeza
Testovi in vivo: prick,scratch, svrbež kod znojenja, intradermalni test, patch/epikutani, atopijski patch
na inhalacijkse alergene, histopatologija i imnunopatologija
Terapija : opće mjere prevencije i liječenja (izbjegavanje čimbenika koji pogoduju egzacerbaciji
bolesti, boravak na moru,kupanje, sunčanje, boravak u visinama; svakodnevna odgovarajuća
njega kože – kupanje 10 min, ovlaživač u roku 3 min); lokalna terapija – akutni stadij
kratkotrajno kortikosteroidni topici, indiferentne kreme, baze (hidrofilne kreme – emulzije
V/U); subakutni stadij blage antiflogističke kreme i meke paste; kronični stadij masti tipa V/U,
preparati s katranom; za hiperkeratoze/ragade keratolitici i rehidrirajuće masti okluzivnom
tehnikom 4-12 h; za vlažne macerirane lezije komprese od vodeno-alkoholnih otopina, meke
cinkove paste ili cinkovo ulje; za sve stadije uljne kupke i povremena uporaba
kortikosteroidnih pripravaka. Simptomatsko liječenje – antihistaminici ( H1-antagonisti:
hidroksizin – Atarax, citerizin – Zyrtec, terfenadin – Teldane, loratidin – Claritine, desloratidin
– Aerius, difenhidramin – Dimidril, astemizol – Histazol), triciklički antidepresivi ( doksepin –
Sinequan, amitriptilin – Elavil), fototerapija (PUVA, PUVA-creme), ciklosporin A, kapsaicin –
0,025%-tna krema kao antipruritik; antibiotici (cefalosporini), mupirocin za infekcije kože
S.auresom; antimikotici, Talidomid (25-200 mg/dan) u djece; imunomodulatori takrolimus
(Protopic 0,1% i 0,03%)i pimekrolimus (Elidel) lokalno – ne izazivaju atrofiju kože i
teleangiektazije; inhibitori leukotriena (zafirlukast – Accolate, montelukast – Singulair);
odgovarajuća dijeta
OŠTEĆENJA KOŽE FIZIKALNIM I KEMIJSKIM UTJECAJIMA
CALLUS (tylositas)
Definicija : žulj; cirkumskriptno ili difuzno zadebljanje kože, žutosmeñe boje, a nastaje na mjestu
ponovljenog mehaničkog pritiska
Klinička slika : vodeni mjehur koji se osuši, a epidermis počne zadebljavati. Može doći do pucanja
epidermisa i stvaranja ragada i fisura što otvara put superinfekcijama.
Diferencijalna dijagnoza : clavus ( kurje oko)
Terapija : keratolitici (10-20% salicila u vazelinu)
CLAVUS
Definicija : kurje oko. Hiperkeratotična tvorba čiji je tvrdi vršak u obliku trna usmjeren prema
derimsu. To je oblik kalusa koji nastaje zbog stalnog mehaničkog pritiska na meko tkivo ispod
kojeg se nalazi tvrda podloga. Na pritisak je bolan.
Dijagnoza : klinička slika. MORA postojati središnji keratotični čep za dijagnozu klavusa.
Diferencijalna dijagnoza : plantarne veruke
Terapija : keratolitici (salicilna mast), elektro koagulacija, ekskohleacija
DECUBITUS
Definicija : ishemička nekroza koja nastaje zbog stalnog pritiska na kožu i dublja tkiva. Najčešće u
lumbosakralnoj regiji ili na bedrima starijih bolesnika koji dugo leže.
Klinička slika : na mjestu stalnog pritiska nastaju oštro ograničeni edematozni crveni areali koji
upočetku nisu bolni. Areali prelaze u nekrotična egzulcerirana područja koja se sekundarno
inficiraju. Ulceracije se brzo razvijaju i mogu doprijeti do dubokih fascija, tetiva, mišića i
ksostiju.
Terapija : često neuspješna, dugotrajno liječenje, epitelizacijske i granulacijske masti, alginatni i
hidrokoloidni oblozi, antibiotici, potrebna česta promjena položaja bolesnika. Moguća
rekonstrukcija plastičnom kirurgijom.
CORROSIONES
Definicija : Korozije su oštećenja koja na koži izazivaju kiseline i lužine, a najčešće su posljedica
oštećenja pri radu, obično u industriji i laboratorijima.
Patogeneza : Mogu nastati jednokratnim djelovanjem štetnog agensa – nezgoda; ili se razvijaju
polagano nakondugotrajnog djelovanja – profesionalna bolest.
Klinička slika : Kiseline zbog precipitacije proteina izazivaju koagulacijsku nekrozu; granice korozije
su obično oštre; boja ovisi o osobinama kiseline ( dušična – žuta, solna – lakše oštećenje samo
eritem, kod težeg prljavosiva nekroza, pikrinska – žuto, osmijeva – izrazito crveno,); organske
kiseline djeluju manje agresivno od anorganskih – octena kis.u konc.od 30% uzrokuje nastanak
bjelkaste površinske nekroze, a u višim konc.uzrokuje duboke nekroze. Sve kiseline mogu,
osim kože, oštetiti konjunktive, udisanjem para i sluznicu resp.sustava. Lužine uzrokuju
dezintegraciju proteina i nastanak alkalnih albuminata što se manifestira kao kolikvakcijska
nekroza koja je u početku bijela, postaje želatinozna i poprima smeñi ton; oštećenja kože
lužinama najčešće se zapažaju u industriji sapuna i proizvodnji umjetnih gnojiva
Terapija : ispiranje korozivnog agensa vodom, lokalni kortikosteroidni pripravci
COMBUSTIO, OPEKLINE
Definicija : oštećenja kože nastala djelovanjem visokih temperatura (vatra, vrela smola, metal,
tekućina, para)
Klinička slika : 3 stupnja ovisno o intenzitetu i tarajanju izravnog utjecaja topline:
• 1.stupanj : zahvaćeni su gornji dijelovi epidermisa; pojavljuje se eritem, edem, subjektivno je
izraženo žarenje kože i bolovi; nakon nekoliko dana dolazi do blagog ljuštenja kože; ne ostaje
ožiljak
• 2.stupanj : uz eritem i edem stvaraju se bule, koje se pretvaraju u kraste; dlake su spaljene, ali
na njihovu korijenu nema promjena; epitelizacija je sporija, ali potpuna; moguć je nastanak
sek.infekcije te rezidualnih hipo i hiperpigmentacija
• 3.stupanj : pojavljuje se koagulacijska nekroza (bjelkasta, sivosmeña ili crvena), kasnije se na
tom mjestu razvije ulkus; koža se restituira nakon nekoliko mjeseci ožiljkom; sklonost
stvaranju keloida
Zahvaćenost površine - pravilo devetke: glava=9%, ruka=9%, noga=2x9%, prednji i stražnji dio
tijela=2x18%, genitalije=1%; Kod više od 10% zahvaćene površine kože bolesnika treba uputiti u
bolnicu.
Opeklinska bolest – akutna faza šoka u prvih 48h; latentna faza tijekom 2-4 tj.nakon opekline do
zacjeljenja; faza zacjeljenja u kojoj mogu nastati akutne infekcije i znakovi G- septičkog šoka;
opasnost od šoka postoji u bolesnika sa više od 20% zahvaćenosti površine i u djece s više od
10% opećene površine. Opeklinski šok= hipovolemijski šok (tekućina se gubi preko oštećenih
krvnih žila i intersticijskog tkiva, interno se gubi zbog edema). Metabolička acidoza, hipoksija
i mikrotrombi uzrokuju nastanak staze – infarkt miokarda, bubrega, pluća i jetre
Terapija : ovisi o dubini i opsežnosti opeklina. Nadoknaditi gubitak tekućine (<20% per os, >20%
parenteralno); gubitak kalorija, primjena plazme; korekcija acidoze; tatanus profilaksa; pratiti
hematokrit, bubrežnu funkciju, AB-status; antibiotici; kortikosteroidi. Lokalno liječenje – prvi
stupanj – pranje opečene površine hladnom tekućom vodom; drugi stupanj – kirurški
debridman, aplikacija srebro-sulfadiazina, ako se liječenje provodi van kirurškog odjela ne
skidati pokrov, nego ga na više mjesta probušiti sterilnom iglom i ostaviti kao prepreku
infekciji, srebro-sulfadiazin, kortikosteroidi; treći stupanj – kirurške mjere – rana nekretomija
uz pokrivanje autotransplantatom
OŽILJAK NAKON OPEKLINE
LIVEDO RETICULARIS AB IGNE/ LIVEDO CALORICA

Djelovanje toplina koje se dugotrajno ponavlja (npr. spavanje i naslanjanje na vruću peć ili stavljanje
vrućeg termofora) ima kao posljedicu plavkastocrveno mramoriranje kože koaje ostavlja
hiperpigmentaciju.
CONGELATIO / smrzotina
Definicija : posljedice djelovanja niskih temperatura na dio ili cijelo tijelo
Patogeneza : zbog djelovanja niskih temperatura oslobañaju se histamin i njemu slične tvari što
uzrokuje vazodilataciju te hipoksemiju i nekrozu. Hipotermija ispod 22°C je ireverzibilna, a
rektalna temp.ispod 20°C uzrok je smrti
Klinička slika : kao i opekline dijele se u 3 stupnja:
• 1. Stupanj / congelatio erythematosa – ishemične kontrakcije krvnih žila; zahvaćeno područje
je blijedo, hladno i bolno; nakon utopljavanja nastaje reaktivni eritem
• 2. Stupanj / congelatio bullosa – nastanak bula, odmah ili nakon utopljavanja
• 3. Stupanja / congelatio escharotica – nakon produljenog djelovanja niskih temp.; zahvaćeno
područje postaje lividnoplavo, tvrdo i neosjetljivo; zatim nastaje nekroza, suha (mumifikacija)
ili vlažna (gangrena – bakt.infekcija); nekrotično tkivo je oštro ograničeno od zdravog
Terapija : opće mjere – topli napitci; lokalne – utopliti zahvaćeni dio (topla kupka oko 38°C),
obasjavanje svjetiljkama za zagrijavanje, kirurške mjere u slučaju demarkacije nekrotičnog
tkiva
PERNIONES / ozebline
Definicija : lokalizirane inflamatorne promjene koje se pojavljuju kod ponovljenog izlaganja
temperaturama nižim od sobne i u vlažnoj sredini; češće nastaju u osoba s poremećenom
perifernom cirkulacijom
Patogeneza : nastaju kao posljedica poremećaja periferne cirkulacije ali i zbog abnormanlne reakcije
na hladnoću
Klinička slika : najčešće na potkoljenicama i nogama ljudi koji su inače skloni akrocijanozi i
hiperhidrozi u obliku plavkastocrvenih, neoštro ograničenih hladnih i bolnih oteklina, koje
svrbe kad se ugriju, a na njima se mogu izuzetno razviti mjehuri i ulceracije. Ozebline se
pojavljuju često i u većem broju – perniosis; oboljenju su sklonije žene, osobito djevojke kod
kojih se promjene pojavljuju na potkoljenicama kao eryithrocyanosis crurum puellarum.
Diferencijalna dijagnoza : lupus pernio, erythema induratum, sarkoidoza
Terapija : toplija odjeća za hladnog vremena; izjenične tople i hladne kupelji za poboljšanje
cirkulacije, masaža
RADIODERMATITIS ACUTA
Definicija : oštećenja kože uzrokovana ionizirajućim zračenjem jednokratno dozom od preko 7 Gy, ili
manjim dozama više puta.
Klinička slika : na koži nastaju promjene koje se sliče opeklinama. Dijele se na 3 stupnja
1.) Prvi stupanj – oko 3,8 Gy; eritem koji prelazi u hiperpigmentaciju, prisutna
alopecija (dlaka naraste za 4-12 tj.)
2.) Drugi stupanj – 8-10 Gy; boja kože je grimizno crvena, s erozijama, može se javiti
atrofija, hiperpigmentacije i teleangiektazije, trajan gubitak dlake, žlijezda lojnica i
znojnica
3.) Treći stupanj – duboka nekroza s ulceracijama koje vrlo sporo zacijeljuju
Terapija : kortikosteroidne masti, epitelizacijska i granulacijska sredstva.
RADIODERMATITIS CHRONICA
Definicija : javlja se 2 ili više godina nakon zračenja. Ukupna primljena doza iznosi 12 do 15 Gy.
Klinička slika : javlja se rigidna atrofija, poremećaji pigmentacije, teleangiektazije, nestanak kožnih
adneksa, degeneracija vezivnog tkiva u epidermisu, nekroze, ulkusi. Moguć razvoj karcinoma.
Sluznica usta i usana osjetljivija je na rentgenske zrake od kože. Rengenski heilitis i stomatitis
– pojačana salivacija, kasnije suhoća i eritem; kasna rentgenska oštećenja očituju se atrifijom
sluznice, suhoćom zbog atrofije žlijezda, ulceracijama, keratozama, eventualno malignim
alteracijama
Terapija : epitelizacijska i granulacijska sredstva, kortikosteroidi, ekscizija, kirurška rekonstrukcija.
FOTODERMATOZE
• Od ukupnog solarnog zračenja na vidljivi dio Sunčeva spektra (400-800 nm) otpada 50%, na
IC (800-2500 nm) 40%, a samo 10% na UV zračenje (200-400 nm) – UVC (200-280 nm) – ne
dopire do Zemlje, apsorbira ga ozonski omotač; mogu se proizvoditi ksenonskim i živinim
svjetiljkama; uzrokuje eritem kojeg slijedi blaga pigmentacija; oštećenje rožnice i konjunktive;
UVB (280-320 nm) – prodire do Zemlje, ne prolaze kroz staklo, prolaze kroz vodu; uzrokuju
iritaciju konjunktive; na koži uzrokuju eritem 12-24 h nakon obasjavanja, a nakon 48-72 h
koža počinje tamnjeti; glavni su medijator konverzije 7-dehidrokolesterola u biološki aktivan
oblik vit. D; veće doze UVB-zračenje uzrokuju akutna i kronična oštećenja stanica epidermisa
i vezivnog tkiva te promjene stanične membrane (karcinogeneza); UVB- zračenje u dozama
većim od 1MED uzrokuje tipične fototoksične alteracije u epidermalnim keratinocitima,
ovisno o dozi prvo nastaje unutarstanični edem, a kasnije se pojavljuju diskeratotične
„sunburn“ stanice; UVA (320-400 nm) – do Zemlje dolazi u malim količinama; u malim
dozama ne uzrokuje eritem ni pigmentaciju, u većim dozama uzrokuje eritem i tzv.neposrednu
pigmentaciju; UVA-svjetlo (365 nm) primjenjuje se u obliku fotokemoterapije.
• Neke dermatoze uzrokovane se samo svjetlom, a neke kombinacijom alergena i UV-svjetla
• Tipovi kože – prema odgovoru kože nakon 30 min ekspozicije Sunčevu svjetlu tijekom ljeta:
• Tip I – uvijek opekline, nikad pigmentacije
• Tip II – obično opekline, katkad pigmentacije
• Tip III – opekline ponekad, pigmentacije uvijek
• Tip IV – opekline ponekad, pigmentacije osobito jake
• Tip V – izrazito tamnoputi (Meksikanci, Indijanci)
• Tip VI – crnci
• FOTODERMATOZE IZAZVANE DIREKTNIM DJELOVANJEM SUNČEVA

SVJETLA NA KOŽU
• Akutne i kronične
• Zaštitna sredstva : paraaminobenzojeva kis. i esteri te kiseline (aminobezoat); benzofenon i
derivati; cinamati i derivati; homometil-salicilat; kombinacija prijašnjih; fizikalna zaštita
(titanov oksid, cinkov oksid, kaolin, talk)
DERMATITIS SOLARIS (erythema solaris, sunčane opekline)

Definicija : upala kože uzrokovana UVB-zrakama, histološki ga karakterizira pojava „sunburn“
stanica. Češće se pojavljuje u osoba svjetlije puti.
Patogeneza : za nastanak potenbo je 10-20 MED UVB-zraka; pojava solarnog eritema ovisi o
količini melanina u koži, trajanju izlaganja, količini i kvaliteti svjetlosnih zraka
Klinička slika : eritem se pojavljuje u 2 faze: rani eritem – blag, pojavljuje se kad započne izlaganje
suncu, nestaje u roku od 30 min nakon sunčanja; kasni eritem – nakon latentnog intervala 2-6
h; koža je crvena, edematozna i vruća, kod težih oštećenje pojavljuju se mjehuri; subjektivno
bolovi i pečenje, u težim slučajevima opći simptomi (tresavica, pov.temp., nemir, povraćanje)
Dijagnoza : anamneza, klinička slika
Diferencijalna dijagnoza : druge fotodermatoze, medikamentni egzantem, kontaktni irirtativni
dermatitis, kontaktni alergijski dermatitis, opekline I. i II. Stupnja
Terapija : lokalno antiflogistički oblozi, i kreme za hlañenje i kortikosteriodi u obliku losiona i
kreme, kod težih oblika NSAID
CUTIS NAUTAE ET ARGICOLAE / ELASTOSIS CUTIS, koža mornara i zemljoradnika

Definicija : razne degenerativne promjene kože na fotoeksponiranim mjestima (šija, čelo, obrazi)
uzrokovane kroničnom izloženošću Suncu
Klinička slika : koža je tanja, crvenkastosmeñe boje; histološki vidi se zadebljan rožnati sloj,
epidrmis je atrofičan
Dijagnoza : anamneza i klinička slika
• FOTOTOKSIČNE DERMATOZE
Definicija : fotokemijski uzrokovana upalna reakcija kože koja se ne zasniva na imunološkim
fenomenima
Patogeneza : razvija se pod utjecajem svjetla uz neke fotosenzibilizirajuće tvari; doze UV-zračenja
koje koža normalne osjetljivosti dobro podnosi, uz utjecaj fotosenz.tvari uzrokuju akutnu
upalnu reakciju, sličnu solarnom dermatitisu; najčešće se javlja nakon primjene furokumarina,
akridinskih boja ili eozina; od lijekova tetraciklini, fenotiazin, grizeofulvin, nalidiksinska kis. i
dekarbazin.
Klinička slika : na fotoeksponiranim dijelovima kože razvija se akutni dermatits s eritemom,
edemom, bulama i dugotrajnom rezidualniom pigmentacijom
Terapija : izbjegavati fotosenzibilizirajuću tvar
BERLOQUE DERMATITIS
Definicija : hiperpigmentacija koja se pojavljuje nakon lokalne primjene fototoksičnih tvari u

kozmetičkim sredstvima
Patogeneza : oleum bergamote u različitim kozmetičkim sredstvima (kolonjske vode, sapuni, kreme i
sl.)
Klinička slika : nakon izlaganja suncu (UVA) razvija se fototksična reakcija praćene pojavom
eritema, vezikula i bula. Nakon zacjeljenja zaostaju dugotrajne pigmentacije
Terapija : izbjegvati upotrebu fototox.kozm.sredstava; za uklanjanje pigmentacije 5-10%-tni ester-
hidrokinon ili ljuštenje s 0,1%-tnom A-vitaminskom kiselinom
PHYTOPHOTODERMATITIS / DERMATITIS (BULLOSA) PRATENSIS

Definicija : fototoksični dermatits uzrokovan biljkama, obično ga karakterizira pojava bula i često
dugotrajnih pigmentacija; u ljetnim mjesecima česta pojava
Patogeneza : furokumarini iz različitih vrsta trava koji uz djelovanje UVA-zraka uzrokuju akutnu
buloznu reakciju i rezidualnu hiperpigmentaciju
Klinička slika : na mjestima kontakta s biljkama pojavljuju se bule na eritematoznoj podlozi;
konfiguracija eritema odgovara oblikom otisku, npr.lista biljke. Zahvaćena koža svrbi i peče.
Terapija : antipiodermatske i kortikosteroidne kreme i losioni uz prethodno otvaranje mjehura
• FOTOALERGIJSKE DERMATOZE
Definicija : promjene kože u nastanku kojih, uz senzibilizator i svjetlo, sudjeluju i munosni
mehanizmi; rjeñe su od fototoksičnih
Patogeneza : svjetlo aktivira fotosenzibilizator koji se veže s proteinima kože i postaje potpuni
antigen, slijedi uključenje imunosnih mehanizama i pojava patoloških pojava na koži
Dijagnoza : klinička slika; podaci o upotrebi fotoalergena: lokalni – tetraklorsalicilamid,

tribromsalicilamid, triklorkarbamid, heksaklorofen, bitionol, mošus; peroralni lijekovi –
tetraciklini, sulfonamidi, sulfonilureja, fenotiazin, triprolidin, klorotiazid, bisakodil, ciklamat
DERMATITIS E CONTACTU / PHOTOALLERGICA

Definicija : promjene kože koje nalikuju kontaktnom alergijskom dermatitisu na svjetlu izloženim
dijelovima kože, nastaju nakon izravna kontakta s fotoalergenom i obasjavanja UV-svjetlom
Patogeneza : sulfonamidi, fenotiazin, halogenirani salicilanidi
Klinička slika : u akutnoj fazi eritem, vezikule, pečenje, svrbež na fotoeksponiranim dijelovima;
pokriveni dijelovi bez promjena; ne utvrdi li se uzročni alergen, tijek bolesti je izrazito
kroničan (hiperpigmentacija, lihenifikacija)
Terapija : jednako kao dermatits alergijskog podrijetla, zaštitna odjeća, kreme s visokim zaštitnim
faktorom
• FOTODERMATOZE NEPOZNATA UZROKA
URTICARIA SOLARIS / PHOTOGENICA

Definicija : akutna urtikarijska reakcija koja nastaje neposredno nakon izlaganja Sunčevim zrakama
ili umjetnom svjetlu
Patogeneza : nejasna; pod utjecajem zraka u koži se oslobañaju antigeni koji uzrokuju alergijsku
reakciju ranog tipa
Klinička slika : ubrzo nakon obasjavanja UV-svjetlom na koži se pojavljuju urtike koje jako svrbe;
mogu se pojaviti i opći simptomi (tahikardija, hipotenzija, šok). Bolest je najčešće kronična i
traje godinama
Dijagnoza : klinička slika, anamneza, testiranje svjetlom različitih valnih duljina
Diferencijalna dijagnoza : prurigo aestivalis, urtikarije druge geneze
Terapija : primjena klorokina (Resochin); fotokemoterapija – postignuta pigmentacija djeluje zaštitno
PRURIGO AESTIVALIS (summer prurigo, eczema solare, lupus erythematosus like light
dermatosis, polymorphous light eruption)
Definicija : erupcija na koži polimorfnog izgleda uzrokovana djelovanjem Sunčeva svjetla
Patogeneza : nejasna; vjerojatno fotoalergijska reakcija
Klinička slika : polimorfija promjena kože; promjene se uglavnom pojavljuju s prvom jačom
ekspozicijom Sunčevu svjetlu, tijekom ljeta nestaju, ali se ponovno pojavljuju sljedeće godine.
Izgled erupcije može biti različit od bolesnika do bolesnika, ali su kod pojedinog bolesnika
promjene monomorfne. Nekoliko kliničkih tipova s obzirom na izgled morfi: papulozni,
urtikarijski, bulozni i hemoragični, slični prurigu i multiformnom eritemu.
Diferencijalna dijagnoza : ovisi o tipu promjene: sitnopapulozni tip – fotoalergijski dermatitis,
atopijski dermatitis, solarna urtikarija, eritropoetička porfirija, erythema multiforme; velike
papule/plakovi – lupus erythematosus
Terapija : primjena klorokina (Resochin); fototerapija (kao u psorijazi), lokalni kortikosteroidi
HYDROA VACCINIFORME / AESTIVALIS
Definicija : rijetka fotodermatoza koja se pojavljuje u prvim godinama života u ljetnim mjesecima, a
očituje se vezikulobuloznom erupcijom, nakon koje ostaju ružne varioliformne brazgotine
Klinička slika : vezikulobulozna erupcija pojavljuje se najčešće ljeti, katkad je popraćena općim
simptomima, a koža peče; razdoblje od obasjavanja do pojave promjena je 8-12h;
najčešćelokalizacije su nos, uške, hrpti šaka i podlaktica, moguće i na sluznicama. Početne
promjene su vezikule na eritematoznoj podlozi, vezikule postaju umbilicirane, pokrov im puca,
pojavljuju se erozije, a nakon njih kraste; nakon njihova odbacivanja preostaju brazgotine.
Moguće su mutilacije nosa, uški i prstiju. Tijek bolesti je kronično recidivirajući.
Diferencijalna dijagnoza : eritropoetička i hepatička porfirija
Terapija : PUVA-terapija u proljeće, piridoksin 600 mg/dan, lokalno masti za epitelizaciju, zaštitne
kreme s visokim faktorom
• GENOFOTODERMATOZE
Nastaju zbog genetičkog defekta u procesu reparacije stanične DNA. Ovdje se ubrajaju i tzv.
metaboličke fotodermatoze (nastaje fotosenzibilizacija na produkte metabolizma) kao npr.
porfirije – nastaju zbog poremećenog metabolizma porfirina u eritropoetičkom sustavu
(porphyria erythropoetica) ili zbog bolesti jetre (porphyria hepatica); i pelagra – izazvana
nedostatkom niacina i poremećajem u metabolizmu triptofana
XERODERMA PIGMENTOSUM
Definicija : rijetka genodermatoza / sekundarna fotodermatoza uzrokovana staničnim defektom
nedostatnosti enzima popravka DNA
Klinička slika : nakon izlaganja UV-zrakama, ali i umjetnim izvorima svjetla, na koži se nañu
opekline, a koža je suha i atrofična. Razvija se poikilodermija s hiper i hipopigmentacijama,
teleangiektazijama i eritemom različitog stupnja; nastaju i aktiničke keratoze, bazocelularni i
planocelularni tumori kao i maligni melanomi
Terapija : profilaksa u smislu apsolutnog izbjegavanja izlaganja Sunčevu svjetlu, fotoprotekciju, u
slučaju pojave tumora kirurško uklanjanje
ERITEMATOZNE DERMATOZE
ERYTHEMA EXSUDATIVUM MULTIFORME

Definicija : Stevens-Johnsonov sindrom. Akutna dermatoza karakterizirana pojavom posebne
eflorescencije «erythema exsudativum». Može se pojaviti u lakšem i težem obliku.
Patogeneza : najznačajniji etiološki čimbenici su virusi, bakterije, lijekovi, tumori unutrašnjih organa,
limfomi, koji izazivaju alergijskohiperergijske reakcije. U oko 50% bolesnika prisutni su
idiopatski oblici bolesti.
Klinička slika : naglo izbijanje simetričnih promjena na koži. Promjene su svjetlocrvene boje, sa
lividnim ili hemoragničnim središtem ( poput mete ili šarenice). Najčešće su zahvaćeni
dlanovi, tabani, rjeñe trup. U središtu se mogu pojaviti vezikule. Lakši oblik se pojavljuje u
proljeće ili jesen, a teži nakon infekcije uzrokovanih herpes simplexom ili nakon uzimanja
nekih lijekova. U težem obliku češće se javljaju vezikule, a mogu biti prisutne i bule,
zahvaćene su i usne, usta, oko i sl., prisutni su opći simptomi u smislu pov.temperature i
artralgija.
Stevens-Johnsonov sindrom – kožne promjene počinju na trupu eritemetoznim makulama
koje se meñusobno spajaju; sluznice su uvijek zahvaćene, a opći simptomi izraženi;
komplikacija bronhopneumonija; najčešći etiološki čimbenici – lijekovi.
Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz – spongioza epidermisa
Diferencijalna dijagnoza : bulzne dermatoze, stomatitisi, vaskulitis
Terapija : aciklovir (5x200 mg/5 dana) ako postoji istodobna infekcija s Herpes simplex; kod lakših
slučajeva simptomatska terapija, antihistaminici, kod težih slučajeva oralni kortikosteroidi
(prednizolon 60-100 mg), antibiotici širokog spektra, lokalno antipiodermatska sredstva i
kortikosteroidi
MINOR OBLIK
STEVENS-JOHNSONOV SINDROM
ERYTHEMA NODOSUM / CONTUSIFORME

Definicija : akutna pojava bolnih nodusa na ekstenzornim stranama potkoljenica
Patogeneza : upalna dermatoza koja zahvaća duboki dio kože i potkožno masno tkivo. IV.reakcija
preosjetljivosti. Provocirajući čimbenici: streptokokna infekcija ždrijela, infekcija Yersiniom
uz proljev, TBC, sarkoidoza, ulcerozni kolitis i Chronova bolest, neki lijekovi
Klinička slika : temperatura, crveni areali na potkoljenicama s nodusima. Nakon nekoliko dana
eritem postaje lividan, pa zelenožut i smeñast; čvorovi ne egzulceriraju; traje 3-6 tj., a mogući
su recidivi
Dijagnoza : ubrzana sedimentacija, 40-50% bolesnika im povišeni AST, klinička slika
Diferencijalna dijagnoza : drugi oblici panikulitisa, poliarteritis nodosa, pernioza, sarkoidoza
Terapija : mirovanje, odstranjenje provocirajućih čimbenika, salicilati i NSAIL sistemski, lokalno
kortikosteroidi pod okluzijom. Bolest sama regredira nakon 6 tjedana.
ERYTHEMA ELEVATUM DIUTINUM

Definicija : kronična upalna bolest kože karakterizirana pojavom upalnih papula ili većih infiltrata,
simetrično smještenih na ekstenzornim stranama udova
Patogeneza : nepoznata; varijanta leukocitoklastičkog vaskulitisa
Klinička slika : u predjelu ekstenzornih strana laktova i koljena, te dorzalnih strana šaka i stopala
nalaze sepapule ili veći elevirani pločasti infiltrati crvene ili crvenosmeñe boje; lezije su često
bolne i zacjeljuju hiperpigmentacijama
Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz – poseban oblik vaskulitisa
Diferencijalna dijagnoza : granuloma anulare
Terapija : dapson, antibiotici (trimetoprim+sulfometoksazol), intralezijske injekcije kortikosteroida
SYNDROMA SWEET / ACUTE FEBRILE NEUTROPHILIC DERMATOSIS

Definicija : akutna febrilna dermatoza koju karakterizira nagla erupcija bolnih eritematoznih lezija
Patogeneza : vjerojatno reakcija preosjetljivosti na nespecifične infektivne agense
Klinička slika : bolest počinje visokom temperaturom uz izbijanje bolnih eritematoznih pločastih ili
čvorastih infiltrata; promjene se pojavljuju na licu i udovima
Dijagnoza : klinička slika, nalazi (ubrzana sedimentacija, leukocitoza sa 70-90% neutrofila),
histološka pretraga
Diferencijalna dijagnoza : erythema exsudativum multiforme, erythema elevatum diutinum, lupus
erythematosus, septičke manifestacije
Terapija : sistemni kortikosteroidi (60-70 mg prednizona); u rezistentnim slučajevima kolhicin,
dapson ili kalijev jodid; lokalno kortikosteroidni pripravci
PITYRIASIS ROSEA
Definicija : akutna bolest karakterizirana pojavom eritemoskvamoznih morfi najviše po trupu.
Patogeneza : nepoznata. Promjene česte na osobama koje žive u malim kolektivima (škola, vrtić,
obitelj), osoba je 2-3 tjedna prije pojave obukla neki novi predmet. Moguć IV.oblik reakcije
preosjetljivosti.
Klinička slika : javlja se elevirani eliptični eritem. Unutrašnji dio se prašinasto (pitirijazno) ljuštiti,
dok se rubni dio ne ljušti. Tako nastaje promjena koja se naziva «primarni medaljon». Nakon
1-2 tjedna se javlja generalizirani osip koji se rjeñe javlja na podlakticama i potkoljenicama.
Dijagnoza : klinička slika, histološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : dermatomikoze, medikamentozni osip, početna psorijaza, sifilis.
Terapija : tekući puder s 20% Ca-glukonata, izbjegavanje kupanja i tuširanja i upotreba sapuna. Za
4-6 tjedana bolest nestaje.
ERYTHEMA ANULARE CENTRIFUGUM

Definicija : bolest karakterizirana pojavom diseminiranih figuriranih, eritematoznih žarišta sa
središnjom regresijom i perifernim širenjem
Patogeneza : reakcija na neki provocirajući čimbenik (fokalni infekti, tumorski antigeni, lijekovi,
konzervansi, hrana)
Klinička slika : promjene karakterizira slabo elevirani rub žarišta obično u obliku lukova, promjene
perzistiraju danima, tjednima i mjesecima; najčešće se smještene na trupu, postoji umjeren
svrbež; bolest je izrazito kronična.
Diferencijalna dijagnoza : urtikarija, erythema gyratum repens, erythema cronicum migrans,
granuloma anulare, sarkoidoza
Terapija : kao kod kronične urtikarije; ukloniti provocirajuće čimbenike; za pruritičke lezije
antihistaminici ili NSAID, lokalno kortikosteroidi pod okluzijama.
ERYTHEMA GYRATUM REPENS

Definicija : paraneoplastička dermatoza
Klinička slika : brzošireća, blagoelevirana, eritematozna žarišta slična onima kod erythema anulare
centrifugum; žarišta se meñusobno isprepliči tvoreći bizarne oblike; smještena su najčešće na
trupu; pojavljuju se i nestaju tijekom nekoliko minuta
Terapija : liječiti osnovnu bolest ( maligni tumor unutarnjih organa); simptomatski antihistaminici
kod jačeg svrbeža
ERYTHEMA ANULARE RHEUMATICUM

Riječ je o pojavi anularnog eritema smještenog obično na trupu koji nastaje kao posljedica
preosjetljivosti na β-hemolitički streptokok grupe A. Bolest se najčešće pojavljuje u djece s
reumatskom groznicom i to u oko 20% slučajeva.
ERITEMATOSKVAMOZNE I PAPULOZNE DERMATOZE
PSORIASIS
Definicija : upalna kožna bolest koja se razvija na temelju nasljedne sklonosti. obilježuje je
keratinocitna hiperproliferacija, abnormalna diferencijacija i infiltracija epidermisa/dermisa
upalnim stanicama uključivši T-stanice i neutrofile. Razlike u kliničkoj slici su vrlo velike.
Učestalost : 1-3% (RH 1,2-1,5%)
Nasljeñivanje : multifaktorno/poligensko nasljeñivanje. Nije uroñena bolest već se očituje tijekom
života na temelju nasljedne sklonosti (genotipska latentna psorijaza). Povezanost s HLA
sustavom (HLA-B13 i HLA-B17; HLA-Cw6), kandidatni geni unutar HLA označuju se
PSORS1. Postoji vjerojatnost od 10-20% da će dijete imati psorijazu ako je ima 1 roditelj, a
ako je imaju oba 50%. Dob pojavljivanja psorijaze pokazuje bimodalnu raspodjelu s najvećom
učestalošću za žene od 16 i 60 god, a za muškarce 22 i 57 god – 2 tipa: tip I – rana pojava
bolest (prije 40.), udružen s HLA, 2/3 ukupnih bolesnika; tip II – počinje kasnije (poslije 40.),
slaba povezanost s HLA.
Imunopatogeneza : upalni stanični infiltrat u aktivnom žarištu sastoji se od CD4+ limfocita u dermisu
i CD8+ u epidermisu; genetički poremećaj proliferacije keratinocita posredovan T-stanocama.
Pokretač psorijatičnog procesa su T-limfociti čiji infiltrat prethodi hiperproliferaciji
epidermalnih keratinocita. Obilježena citokinskim obrascem 1 – IL-6 i IFN-γ hiperproliferacija
keratinocita; IL-6 nakupljanje neutrofila u epidermisu; sami keratinociti luče TGF-α koji je
uključen u hiperproliferaciju epidermisa, IL-6 i IL-8 koji potiču dotok i aktivaciju limfocita T u
kožu – središnju ulogu u započinjanju i održavanju psorijatičnog procesa ima meñudjelovanje
limfocita i keratinocita posredovano citokinima. Razlika izmeñu normalne i psorijatične
imunoreakcije je u trajanju.
Provocirajući čimbenici : Koebnerov fenomen/izomorfni podražajni učinak – očituje se pojavom
psorijatičnih promjena na mjestu mehaničke ozljede kože u osoba s genetičkom
predispozicijom prema psorijazi; infekcije (pojava guttata psorijaze nakon streptokokne upale
grla ili faringitisa); stres pogoršava psorijazu u 30-40% bolesnika; lijekovi (antimalarici, litij,
β-blokatori)
Klinička slika : temeljna promjena je oštro ocrtana papula ili plak sa srebrnasto-bjeličastim, lako
lomljivim ljuskama na površini; „fenomen voštane svijeće“ – skidanjem ljusaka drvenim
štapićem kao da se skidaju slojevi voštane svijeće; Auspitzov fenomen – uklanjanjem
posljednjeg sloja epidermisa nastaje sitno točkasto krvarenje iz kapilara u vrhovima papila;
povećana mitotička aktivnost keratinocita bazalnog sloja
Klinički oblici :
• PSORIASIS VULGARIS/ kronična stacionarna psorijaza – najčešći oblik; slabije ili jače
infiltrirana, oštro ocrtana eritematoskvamozna žarišta veličine kovanog novca – psoriasis
nummularis i veća – psoriasis in placibus; koja mogu konfluirati i stvarati velika žarišta –
psoriasis geographica; lokalizacija – laktovi, koljena, vlasište (retroaurikularni dio),
periumbilikalni i lumbalni dio
• ERUPTIVNA / GUTTATA PSORIJAZA - djeca ili mladi odrasli; sitna

eritematoskvamozna žarišta gusto rasprostranjena na proksimalnim dijelovima udova i na
trupu; često joj prethodi streptokokna infekcija gornjih dišnih puteva
• PSORIASIS ERYTHRODERMICA – zahvaćenost cijele kože, uključujući lice, dlanove,

stopala i nokte; često prevladana jak eritem i sitno pitirijaziformno ljuštenje, jak svrbež,
povećani limfni čvorovi; opći poremećaji uzrokovani gubitkom tekućine, bjelančevina, topline;
bolničko zbrinjavanje
• PSORIASIS PUSTULOSA – oblik psorijaze s jako izraženim upalnim promjenama,

sklonošću eksudaciji i u kojem mikroapscesi postaju pustule ( sterilne!!!); psoriasis pustulosa
generalisata/von Zumbusch – manja žarišta konfluiraju uz mogućnost razvoja eritrodermije;
razvoj visoke temp. uz zimicu i opću slabost, promjene na noktima do gubitka, zglobne
promjene
• PSORIASIS VULGARIS CUM PUSTULATIONEM – ponekad se razvija kod bolesnika

koji godinama imaju vulgarnu psorijazu nakon djelovanja nekog provocirajućeg čimbenika;
bez općih simptoma, na postojećim žarištima razvijaju se pustule
• PSORIASIS PUSTULOSA PALMO-PLANTARIS / BARBER-KÖNIGSBECK –
lokalizirani oblik pustulozne psorijaze na predjelima dlanova i stoplala; pustule u različitim
stupnjevima razvoja; ponekad se vide pustule na nepromijenjenoj koži
• ACRODERMATITIS CONTINUA SUPPURATIVA / HALLOPEAU – pustulozna

dermatoza/oblik psorijaze; bolest počinje asimetrično u predjelu distalnih falangi, na
oštroocrtanim eritematoznim žarištima blizu nokta pojavljuju se pustule koje se suše i prelaze u
sitne ljuske, žarišta se postupno šire, onihodistrofija/oniholiza
• ARTHRITIS PSORIATICA – inflamacijska bolest koja zahvaća ligamente, tetive, fascije i

zglobove; rana pojava artritisa znači lošiju prognozu; povezanost s HLA-B27; 3 oblika –
asimetrični artritis, simetrični poliartritis i spondilitis; suženja zglobnih prostora, marginalne
erozije, periartikularna osteoporoza
• PSORIJAZA VLASIŠTA / PSORIASIS CAPILITII – oštroocrtana često infiltrirana

eritematoskvamozna žarišta u vlasištu; diferencijalnodijagnostički moguć seboroični dermatitis
• PSORIASIS INVERSA / PSORIJAZA INTERTRIGINOZNIH PODRUČJA – aksila,

submamarno, ingvinalno, perianalno; ljuštenje je blago ili izostaje; česta superinfekcija
kvascima
• PSORIJAZA GENITALNE REGIJE – promjene u predjelu glansa penisa sa jedva

naznačenim ljuštenjem
• PSORIJAZA DLANOVA I STOPALA – hiperkeratoza, deskvamacija i ragade
• PSORIJAZA NOKTIJU – mogu biti zahvaćeni matica nokta ( punktiformne udubine na

površini nokta – psoriasis punktata unguinum), nokatna ploča ( subungualno uljne mrlje) ili
paronihijalni predio
Histološka slika : akantotički epidermis zadebljan 4-5x; epidermalne prečke su izdužene i uske, na
vrhovima papila epidermis ima samo nekoliko slojeva stanica; akantoza, odsutnost zrnatog
sloja; parakeratoza (prisutnost jezgri u proširenom rožnatom sloju); unutar parakeratotočnog
epidermisa vide se Munroovi mikroapscesi.
Dijagnoza : klinička slika, dermatološki status, histološki nalaz
Diferencijalna dijagnoza : vulgarna psorijaza – numularni egzem, dermatofitije, rani stadij nekih
kožnih limfoma (mycosis fungoides); guttata psorijaza – pityriasis rosea, pityriasis lichenoides
et varioliformis acuta, sek.psorijaziformni sifilis, dermatofitije; eritrodermijska – atopijski
dermatitis, alergije na lijekove, generalizirani kontaktni alergijski dermatitis, eritrodermijski
oblik limfoma kože, Sèzaryjev sindrom; intertriginozna psorijaza – intertriginozna kandidijaza,
kontaktni dermatitis; nokti – onihomikoza; lice i vlasište – seboroični dermatits; dlanovi i
stopala . dermatomikoza, KAD, nasljedna palmo-plantarna keratodermija.
Terapija
• Lokalna : odstranjivanje ljuski (keratolitička sredstva – salicilna kiselina – 3-5%-tna u
bijelom vazelinu za trup i udove ili u maslinovom ulju za vlasište, 10-15%-tna u vazelinu za
dlanove i stopala; ne primjenjuje se u dječjoj dobi zbog reapsorpcije), cingolin (anthralin,
dithranol) = lokalni citostatik; za in placibus psorijazu s jakom infiltracijom žarišta (0,1%, 4%-
tni kao short contact therapy); uklanjanje upalnog infiltrata (reducensi – katranski preparati (
reducens i antiflogistik) ili kortikosteroidi – na manjim površinama, dlanovi i stopala
okluzivnom tehnikom; nepoželjne pojave); analozi vitamina D – kalcipotriol (Psorcutan,
Devonex, Daivonex) – protuupalno i antiproliferacijski, u obliku masti i kreme konc. 50µg/g i
losiona za vlasište 50µg/mL 2xdnevno/6-8 tj.; lokalni retinoidi – tazaroten (Zorac gel 0,05%
i 0,1%) – antipriliferacijski, normaliziraju diferencijaciju stanica, protuupalno, indiciran u
liječenju blažih oblika in placibus psorijaze sa zahvaćnošću manje od 20% površine,
kontraindicirani u trudnoći i u žena koje planiraju trudnoću
• Sustavna : u onih bolesnika kod kojih lokalna nije bila uspješna; fototerapija (PUVA, SUP,
helioterapija, heliobalneoterapija), retinoidi per os acitretin (Neotigason) 50 mg/dan, sa
poboljšanjem kliničke slike snizuje se na 20 ili 10 mg/dan,poželjna kombinirana terapija,
indikacije: eritrodermijska psorijaza, pustulozna i artropatijska psorijaza, kontraindikacije:
bolesti jetre, pov.lipidi u krvi, trudnoća; ciklosporin (Neoral) 3-5 mg/kg 4-6 tj.–
imunosupresiv, u in placibus generaliziranoj psorijazi, popratne pojave – poremećaj
bubr.funkcije, hipertenzija, hipertrofija gingiva, GI poremećaji, glavobolja; metotreksat
(amethoprin) 7,5-15 mg 1xtjedno per os ili 15-20 mg im. 1xtjedno – citostatik, u teškim
oblicima.
PITYRIASIS RUBRA PILARIS

Definicija : dermatoza sa pojavom upalnog, slabo ljuskavog eritema i folikularne keratoze.
Patogeneza : nepoznata, možda nasljeñivanje. Kronična inflamacijska dermatoza koju obilježuje
umjereno ubrzana epidermopoeza i poremećaj keratinizacije s epidermalnom i folikularnom
hiperkeratozom i parakeratozom. Nema epidermalnih promjena, Munroovih mikroapscesa i
upalnog infiltrata u gornjem dermisu kao kod psorijaze.
Klinička slika : započinje pojavom ljusaka na vlasištu, ljuskavih eritema na licu. Lokalizacija –
dorzalne strane prstiju, ekstenzorne strane udova, predjeli velikih zglobova. Na zahvaćenim
područjima javljaju se folikularne keratotičke papuleveličine glave pribadače. Bolest može
zahvatiti veće predjele kože, osobiti su otočići zdrave kože izmeñu žarišta. Dlake ne ispadaju.
Svrbež i stezanje kože. Dlanovi i tabani su žućkaste boje.
Dijagnoza : klinička slika, histološka analiza (hiperkeratoza, upalni infiltrat subepidermalno)
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, eritrodermija,
Terapija : vitamin A, retinoid, citostatik, lokalno kortikosteroidne masti s urejom (5-10%)
PARAPSORIASIS
• 3 skupine kožnih boleste koje u nekom od razvojnih stadija mogu biti slične psorijazi; sličnost
je samo klinička
1. PITYRIASIS LICHENOIDES
PITYRIASIS LICHENOIDES CHRONICA / PARAPSORIASIS GUTTATA
Definicija : kronična inflamacijska, papuloskvamozna kožna bolest nepoznate etiologije koja se
poglavito javlja u djece i mladih odraslih
Patogeneza : vjerojatno infekcijsko – alergijska; u serumu i koži imunokompleksi
Klinička slika : crvenkastosmeñe papule 2-5 mm, pretežito na trupu i proksimalnim dijelovima
udova; simetričan raspored i polimorfnost. Površina papula je lihenoidna, a nakon struganja
opažaju se nježne skvame. Nakon regresije za 3-4 tjedna razvija se leukoderma.. tijek bolesti
obilježavaju recidivi i regresija (godinama).
Histološka slika : imunokompleksi (IgG, C3) u zoni bazalne membrane i u stjenkama krvnih žila.
Dijagnoza : klinička slika, histološka pretraga kože
Diferencijalna dijagnoza : lichen ruber planus, psoriasis guttata, papuloskvamozni sifilid
Terapija : visoke doze antibiotika (penicilin), srednje doze kortikosteroida za morbostatski učinak,
fototerapija, PUVA-terapija
PITYRIASIS LICHENOIDES ET VARIOLIFORMIS ACUTA /PLEVA, syndroma Mucha –

Habermann
Definicija : akutna papuloskvamozna i papulonekrotična dermatoza nepoznate etiologije
Patogeneza : vjerojatno površinski alergijski nekrotizirajuću vaskulitis uzrokovan infekcijom,
lijekovima ili virusima
Klinička slika : nagli početak, često nakon akutne infekcije s visokom temperaturom; predilekcijsko
mjesto je trup na kojem nastaje erupcija papuloskvamoznih, hemoragičnih, vezikuloznih i
papulonekrotičnih lezija; raspored promjena nije simetričan, zacjeljuju varioliformnim
brazgotinama, ponekad prisutan svrbež.
Diferencijalna dijagnoza : varicela, medikamentni osip, limfomatoidna papuloza
Terapija : sanirati fokalna infekcijska žarišta, antibiotici širokog spektra, srednje doze
kortikosteroida, lokalno cinkov losion i kortikosteroidni pripravci, UVB-terapija, PUVA-
terapija
2. PARAPSORIASIS IN PLACIBUS
• Kronična kožna bolest obilježena žučkastocrvenkastim žarištima s nježnim pitirijaziformnim
ljuštenjem, najčešće u predjelu trupa. U oko 30% bolesnika opažena je preobrazba u limfom
kože (mycosis fungoides)
PARAPSORIASIS IN PLACIBUS – MALOŽARIŠNI OBLIK / EN PLAQUE

Definicija : kronična inflamacijska bolest nepoznate etiologije koja se pojavljuje pretežito u odraslih
muškaraca
Klinička slika : počinje jednim ili više blijedocrvenih ili žučkastih ovalnih žarišta, položenih duljom
osi u smjeru linija kalanja kože, prvanstveno na udovima ui postarničnim dijelovima trupa,
lice, dlanovi i stopala su pošteñeni; tijekbolesti je izrazito kroničan, ali benigan.
Diferencijalna dijagnoza : seboroični i egzematoni dermatitis, velikožarišni oblik parapsoriasis in
placibus
Terapija : kortikosteroidi lokalni i sustavni, UVB i PUVA-terapija
PARAPSORIASIS IN PLACIBUS – VELIKOŽARIŠNI OBLIK

o Inflamacijski tip - često se opaža prjelazak u mycosis fungoides; bolest se pojavljuje u
muškaraca srednje životne dobi.
Klinička slika : Nalaze se žučkastosmeña do žučkastoružičasta žarišta s nježnim pitirijaziformnim
ljuštenjem na površini; žarišta su često bizarne konfiguracije, a smještena su ponajprije u
predjelu trupa, glutealne regije i proksimalnih dijelova udova. Brzo povećavanje žarišta i
pojava infiltrata upućuju na prijelaz u kožni limfom.
Diferencijalna dijagnoza : drugi oblici parapsorijaze, egzem, dermatofitije
Terapija : PUVA u kombinaciji s retinoidima (Neotigason)
o Poikilodermatski tip – žarišta poslije nekoliko godina poprimaju poikilodermatski oblik
Klinička slika : osobito veliki, infiltrirani plakovi s pitirijaziformnim ljuštenjem, promjera do 10 cm;
nakon 2-3 god pojavi se atrofija s teleangiektazijama i mrežastim hiperpigmentacijama
Diferencijalna dijagnoza : kongenitalne poikilodermije, dermatomiozitis, lupus erythematosus
Terapija : PUVA u kombinaciji s retinoidima (Neotigason)
3. PARAKERATOSIS VARIEGATA / parapsoriasis lichenoides, lichen variegatus

Definicija : vrlo rijetka inflamacijska kožna bolest
Klinička slika : lihenoidne papule rasporeñene u obliku pruga (linearno) i retikularno; lezije
konfluiraju; koža poprima poikilodermatski izgled
Diferencijalna dijagnoza : kongenitalne poikilodermije
Terapija : UVB i PUVA-terapija
ERITRODERMIJE
Definicija : stanje kod kojeg je cijela koža crvena i upalno infiltrirana, te prekrivena lameloznim
(akutne) ili pitirijaziformnim (prašinastim)i psorijaziformnim (kronične) ljuskama.
Patogeneza : mogu se podijeliti na primarne (bolest započinje generalizirano u smislu eritrodermije
– hematološke bolesti ( izrazita lihenifikacija + jak svrbež), maligni limfomi, preosjetljivost na
lijekove) i sekundarne (kad neka neeritrodermijska bolest poprimi karakter eritrodermije –
KAD, psorijaza, pityriasis rubra pilaris, lichen planus). Mogu biti akutne (lijekovi, kontaktna
alergija) i kronične (sekundarne su, a ishodišne bolesti su psoriasis vulgaris, pityriasis rubra
pilaris, lichen ruber planus, limfomi kože). U dječjoj dobi pojavljuju se kongenitalne
eritrodermije ( ichthyosis congenita, collodion baby, erythrodermia ichthyosiformis
congenita), erytrodermia desquamativa, e.zbog generalizirane kandidoze, TEN-a,e.koje se
razvijaju iz psorijaze, AD ili iz pityriasis rubra pilaris. U odrasloj dobi toksična eksfolijativna
eritrodermija zbog lijekova.
Klinička slika : Dolazi do vazodilatacije uzrokovane upalom, povećanog gubitka topline, poremećaja
termoregulacije, povećanja nevidljive perspiracije i gubitka vode (cirkulacijski i bubrežni
poremećaji); ljušti se koža i pojačano se gube proteini ( i do 10 g/m2/dan).
Dijagnoza : klinička slika, anamneza, histološka pretraga kože (može se naći ishodišna dermatoza).
Terapija : liječenje osnovne bolesti, PUVA terapija, kortikosteroidne masti, rentgensko zračenje
čitavog tijela, kupke s dodatkom ulja; toksična eksfolijativna eritrodermija – supstitucija
tekućine i elekrtolita, visoke doze kortikosteroida (prednizolon 80-120 mg)
Eritrodermia eksfoliativa
LICHEN RUBER PLANUS / CRVENI LIŠAJ

Definicija : subakutna ili kronična papulozna dermatoza karakterizirana svrbežom, a osim kože je
zahvaćena i sluznica usne šupljine.
Patogeneza : nepoznata. Moguć virus, stres i sl. pojavljuje se u oba spola izmeñu 20. I 30. god

Klinička slika : na koži nastaje lihenoidna papulaveličine zrna prosa do leće koja se povećava i stapa
s drugim papulama. Boja je u početku crvenolividna, a kasnije smeña. Na površini papula se
vide bijele pruge (Wickhamove strije). Imaju i karakterističan voštani sjaj (lihenoidni).
Promjena može biti lokalizirana (zahvaćene pregibne strane udova, vrat, gluteus, trup,
spolovilo) ili generalizirana. Postoji jaki svrbež. Atipije mogu biti verrucosus,vesiculosus,
folicularis, pemphigoides, erosivus, atrophicus, palmaris et plantaris i sl.
Dijagnoza : klinička slika, histološka obrada ( degeneracija hemidezmosoma u bazalnom sloju, broj
Langerhansovih stanica je povećan, hiperkeratoza, nestanak bazalnog sloja)
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, papulozni sifilid, medikamentozni osip,lichen nitidus, LE,
epidermalni nevusi, kod promjena u ustima leukoplakija.
Terapija : lokalno kortikosteroidi, sistemski prednizolon 20-40 mg/dan 2 tj., kod jakog svrbeža
antihistaminik, kod sluzničkih promjena retinoidi (Neotigason 75 mg/dan), antimalarici,
grizeofulvin 500 mg/dan 2tj.-3mj.; PUVA 1xtjedno kroz 8tjedana; ciklosporin 5 mg/kg/dob uz
oprez; penicilin 600 000 i.j. do uk.doze od 6,8 mil.jed.; trimetoprim 80 mg/sulfometoksazol
400 mg/dan/4x tjedno; dapson; fenitoin 100-200 mg/dan; verukozni oblik krioterapijom;
oralni LP 0,1%-tnim tretinoin-gelom.

LIHENOIDNI EGZANTEMI
• MEDIKAMENTNI EGZANTEMI
Definicija : osipi po koži lihenoidnog izgleda, slični onima kod LP-a, ali bez sluzničkih promjena
Patogeneza : klorokin, sulfonilurea, izoniazid, fenotiazin
• LICHEN STRIATUS
Definicija : lihenoidni egzantem poput vrpce široke do 1 cm , različite duljine i najčešće uzduž udova.
Sastoji se od lihenskih papula, ali bez Wickhamove mreže
Diferencijalna dijagnoza : nevusi (epidermalni i verukozni)
Terapija : nije nužna, ali može lokalni triamcinolon i retinoidi ( Zorax 0,05%-tni)
• SYNDROMA GIANOTTI-CROSTI / acrodermatitis papulosa eruptiva infantilis

Definicija : papulozni akrodermatitis u male djece s lihenoidnim osipom najčešće na donjim udovima
i obrazima
Patogeneza : posljedica infekcije virusom hepatitisa B, Epstein-Barrov virus
Klinička slika : iznenadni lihenoidni osip od lihenoidnih papula, koje mogu tvoriti žarišta i ne svrbe,
pojavi osipa prethode prodromalni simptomi
Dijagnoza : klinička slika, limfocitoza, disproteinemija, pozitivni biljezi na hep.B, povišenje
transaminaza bez bilirubina, pozitivni Australia antigen
Diferencijalna dijagnoza : LP, infektivna mononukleoza, histiocitoza X, medikamentni egzantemi i
virusni egzantemi uzrokovani ECHO-virusima
Terapija : lokalna protuupalna, tekući puder ili neutralne kreme, kontrola funkcije jetre


VEZIKULOZNE, BULOZNE I PUSTULOZNE DERMATOZE
• Vezikulozne i bulozne dermatoze – nasljedne (hereditarne bulozne epidermolize) i stečene

(skupina pemfigusa, skupina pemfigoida, stečena bulozna epidermoliza, herpetiformni
dermatitis)
• SKUPINA HEREDITARNIH BULOZNIH EPIDERMOLIZA

Postoje 3 tipa : epidermolysis bullosa heriditaria simplex, epidermolysis bullosa heriditaria letalis i
epidermolysis bullosa heriditaria dystrophica. Karakterizirane pojavom mjehura na koži i/ili
sluznicama, koji se razvijaju pod utjecajem mehaničke traume ili spontano. Promjene su prisutne
odmah pri roñenju ili se pojavljuju u ranom djetinjstvu. Promjenama mogu biti zahvaćeni i nokti, kosa
i zubi.
EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA SIMPLEX / epidermolitička

Definicija : autosomalno dominantna nasljedna epidermoliza, javlja se uglavnom kod djece muškog
spola
Patogeneza : bilo koji oblik mehaničkog pritiska dovodi do aktivacije proteolitičkih enzima u
stanicama epidermisa, citolize i nastajnja intraepidermalnog mjehura u razini bazalnih
stanica. Nastaju zbog točkastih mutacija za keratine 5 i 14.
Klinička slika : promjene se javljaju tijekom 1.godine života, a manifestiraju se bulama na mjestima
koja su najviše izložena mehaničkom pritisku (laktovi, koljena, dlanovi, tabani, pete). Moguća
je pojava bula u ustima (hranjenje). Cijeli bez ožiljaka.
Terapija : antimalarici, kortikosteroidi,sredstva za epitelizaciju, antibiotske i antiseptične masti.
• EBS KÖBNER / generalisata – najčešća; pogoršanje na višim temperaturama;
palmoplantarna keratodermija i hiperhidroza; u pubertetu poboljšanje, ali ostaje sklonost
razvoju mjehura
• EBS Weber Cockayne / lokalizirana – dlanovi i tabani
• EBS herpetiformis Dowling – Meara – herpetiformno smješteni mjehuri odmah ili
neposredno nakon roñenja; palmoplantarna keratodermija i zadebljani nokti; postbulozne
milije i postinflamatorne hipo- i hiperpigmentacije
• EBS s distrofijom mišića – mjehuri već pri roñenju, često je udružena s distrofijom mišića ili
drugim neuromuskularnim problemima; uzrok je nedostatak plektina
EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA JUNCTIONALIS – autosomno recesivne bolesti;

karakteristika je nastanak separacije u području lamina lucida bazalne membrane – subepidermalni
mjehur
EPIDERMOLYSIS BULLOSA JUNCTIONALIS HERLITZ / LETALIS

Definicija : autosomno recesivna nasljedna epidermoliza. Često, ali ne uvijek dovodi do smrti.
Patogeneza : rijedak oblik, defekt laminina 5, postoji smanjeni broj hemodezmosoma što uzrokuje
raslojavanje epidermalnog spoja i stvaranja bule pri mehaničkom podražaju.
Klinička slika : bule ispunjene bistrom ili hemoragičnom tekućinom, smještene na bilo kojem dijelu
izloženom mehaničkim podražajima, nastaju velike ogoljele površine kože što dovodi do
velikog gubitka tjelesnih tekućina. Mogu biti zahvaćene sluznice usta, traheje i bronha, a
nekad se javlja i distrofija noktiju i atrofija skeleta. Sepsa je glavni uzrok smrti u ranom
djetinjstvu.
Dijagnoza : klinička slika, histološka i elektronskomikroskopska analiza (antigen buloznog
pemfigoida 2 na krovu, laminin na krovu i dnu, a kolagen IV na dnu mjehura)
Terapija : samo sprečavanje superinfekcije bakterijama ili kandidom.
EBJ non Herlitz

Generalizirana atrofična benigna bulozna epidermoliza (GABEB), autosomno recesivna; nastanak

separacije posljedica je defekta antigena buloznog pemfigoida (BPAg2); klinička slika nalikuje kao
kod Herlitzovog tipa; lezije na dorzumima šaka, nokti su oštećeni, nema milija, lezije zacjeljuju
atrofičnim ožiljkom, usne šupljina rijetko zahvaćena; klinička slika ublažuje se tijekom života.
EBJ s kasnim početkom / progresivna

Početak u kasnom djetinjstvu i pogoršanje tijekom života (suprotno ostalim oblicima).
EPIDERMOLYSIS BULLOSA HEREDITARA DYSTROPHICA / dermolitička

Definicija : autosomno recesivna nasljedna dermoliza karakterizirana distrofičkim promjenama kože.
Patogeneza : aplazija vlakanaca koje pričvršćuju bazalnu membranu uz dermis (sidrasta vlakanca) i
javlja se subepidermalni mjehur u gornjem dijelu papilarnog dermisa; oštećenje kolagena VII
Klinička slika : mjehuri se javljaju duž čitavog tijela i po sluznicama (usta, konjuktiva, larinks) brzo
nakon roñenja nakon djelovanja mehaničkih podražaja. Sadržaj mjehura je bistar ili
hemoragičan. Nakon nekog vremena mjehur puca i javljaju se erozije koje cijele atrofičnim
ožiljkom. Na ožiljcima se pojavljuju bjelkaste ciste (milium). Ožiljci mogu maligno alterirati u
spinocelularni karcinom. Nokti su distrofični, kosa tanka i javlja se atrofična alopecija. Česte
su hiperpigmentacije kože, hiperhidroza i akrocijanoza.
• EBD Hallopeau – Siemens – koža izuzrtno fragilna; predilekcijsko mjesto mjehura na
okrajinama (spontano ili kao posljedica traume); postbulozne milije; vrhovi prstiju su
prekriveni nježnom atrofičnom kožom; nokti otpadnu; zbog ožiljkavanja dolazi do adhezije
izmeñu prstiju, a postupno se cijela šaka ili stopalo pretvori u ožiljkastu masu; zubalo
defektno, kosa tanka; na ožiljcima moguće maligne alteracije.
• EBD Cockayne – Touraine – autosomno dominantno
• EBD Pasini – alelni oblik prije navedene u kojem se još nalaze i bijele, perifolikularne papule
do 1,5 cm na trupu
• EBD Gedde Dahl – mjehuri po cijelom tijelu, ali u kasnijoj dobi u intertriginoznim regijama
uz opsežne promjene na sluznici usta i jednjaka
Dijagnoza : klinička slika, histološka i elektronskomikroskopska analiza.
Terapija : vitamin E, fenitoin,kortikosteroidi, antimalarici, epitelizacijska sredstva i sprječavanje
sekundarne infekcije, kirurški zahvati. Lokalno hidrokoloidni povoji, vazelinske gaze (NE
flasteri), antibiotici

• SKUPINA PEMFIGUSA
Skupina autoimunosnih bolesti kože karakterizirana nastankom intraepidermalnih mehura na
koži i/ili erozija na sluznicama; karakterizirana akantolizom.
PEMPHIGUS VULGARIS
Definicija : akutna ili kronična recidivirajuća bulozna dermatoza karakterizirana pojavom mjehura
i/ili erozija na koži i/ili sluznicama koja bez liječenja završava letalno.
Patogeneza : nepoznata, možda autoimuni proces ili virus. Postoje antiepitelna antitijela (prema
dezmogleinu 1 i 3) koja uništavaju dezmosome i dovode do akantolize. Promjene mogu
pokrenuti razni čimbenici kao što su lijekovi, UV i Rtg zrake i sl.
Klinička slika : prve promjene pojavljuju se iznenada bilo gdje na koži. Bule pucaju i nastaju erozije
koje zacijeljuju bez ožiljaka. Promjene mogu zahvatiti i usnu šupljinu ( u 50% slučaje bolest
tako počinje). Uvijek se može izazvati fenomen Nikolskog ( I - odljuštenje epidermisa nakon
pritiska na kožu u blizini mjehura i povlačenja prstom; II – pritiskom na središte mjehura
dolazi do rubnog širenja mjehura).
Dijagnoza : klinička slika, imunološka – DIF (uzeti perilezijsku kožu), IIF (serum), histološka (
probatona ekscizija cijelog manjeg mjehura), citološka analiza ( Tzankov test – u obrisku s dna
mjehura mogu se naći akantolitičke (pemfigusne) stanice – zaokružene stanice bez
meñustaničnih veza s hiperkrom.jezgrom i homogenom citoplazmom).
Diferencijalna dijagnoza : bulozni pemfigoid, herpetiformni dermatitis, stečena epidermoliza,
bulozne medikamentozne erupcije.
Terapija : kortikosteroidi (prednizolon 1-2 mg/kg/dan do doze održavanja od 5-15 mg/dan; pulsno
500 mg iv. 2 dana uzastopce 1xmjesečno), imunosupresivi (azatioprin 50-200 mg; djelovanje
započinje nakon 4-6 tj.)ciklofosfamid 50-200 mg (više nuspojava), soli zlata im.,mikofenolat-

mofetil 2x1,0 g/dan, ciklosporin, iv. IgG, plazmafereza, lokalno (sredstva za epitalizaciju,
antibiotiske, antimikotske, antiseptičke masti).
PEMPHIGUS VEGETANS
Definicija : oblik pemfigusa kod kojeg se u dnu erozije pojavljuje vegetatio (bujanje)
Klinička slika : javlja se samo kod pemphigus vulgaris, postoje 2 tipa : tip Neumann (vegetacije se
javljaju spontano u intertriginoznim mjestima – kutovi usana, axila, ingvum, perianalno) i tip
Hallopeau (kao zasebna bolest bez prethodnih klasičnih lezija vulg.pemfigusa; javljaju se
vegetacije u intertriginoznim mjestima - pregibi, ali im prethode pustule sa gnojnim
sadržajem).
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, DIF, IIF, histološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : vegetirajaća pidermija, kondilomata lata, Hailey – Hailey bolest.
Terapija : kortikosteroidi intralezijski , imunosupresivi, kirurško ili Rtg uklanjanje vegetacija.
PEMPHIGUS HERPETIFORMIS
Definicija : oblik vulgarnog pemfigusa karakteriziran kliničkom slikom herpetiformnog dermatitisa
uz histološke i imunofluorescentne karakteristike vulgarnog pemfigusa
Klinička slika : sitne grupirane vezikule na eritematoznoj podlozi praćene intenzivnim svrbežom
Dijagnoza : imunofluorescentne pretrage
Diferencijalna dijagnoza : herpetiformni dermatitis, linearna IgA dermatoza, bulozni pemfigoid
Terapija : dapson 100-200 mg/dan u kombinaciji s vit. E 600 i.j./dan ili srednjim dozama
kortikosteroida

PEMPHIGUS FOLIACEUS
Definicija : oblik pemfigusa sa jedva izaženom pojavom bula uz dominantne opsežnevlažne ljuske
Patogeneza : glavni antige je dezmoglein 1; mogućnost provokacije bolesti Sunčevim svjetlom,
malignim bolestima (timom) ili lijekovi
Klinička slika : zahvaćeni su lice, vlasište, prsti, leña. Bule pucaju i stvaraju se erozije koje se
prekrivaju krustama sa karakterističnim „mišjim“ mirisom. Moguć je prijelaz u eritrodermiju.
Nema promjena na sluznicama.
Dijagnoza : klinička slika, histološki (akantoliza subkornealno) i labos nalazi.
Diferencijalna dijagnoza : seborojički dermatitis, subakutni kutani LE, impetigo
Terapija : kortikosteroidikao kod vulgarnog pemfigusa, ali niže doze
PEMPHIGUS ERYTHEMATOSUS / pemphigus seborrhoides, Senear-Usherov sindrom

Definicija : varijanta pemfigusa folijaceusa kombinirana s postojanjem lupusa eritematodusa.
Klinička slika : na seborojičkim mjestima (vlasište, lice, leña) pojavljuje se eritem prekriven
žućkastim ljuskama, prisutne su erozije. Promjena na sliznicama nema. Promjene se pojavljuju
nakon ekspozicije na sunčevom svjetlu ili primjene nekih lijekova.
Dijagnoza : histološka, citološka i imunološka analiza, klinička slika. Prisutna su ANA
(antinuklearna antitijela kojih kod pemfigus foliaceus nema!!!!). pozitivan je i «lupus band
test»
Diferencijalna dijagnoza : seboroični dermatitis, SLE
Terapija : kortikosteroidi (prednizolon 1 mg/kg/dan), antimalarici zbog lupusa, fotoprotekcija kože.
PEMPHIGUS BRASILIENSIS / „divlja vatra“

Endemski oblik folijaceusa. Zahvaćeni su lice, vlasište, presternalno područje, leña. Bule pokrivene
tankim pokrovom pucaju i stvaraju se erozije koje se prekrivaju krustama. Sluznice pošteñene.
PEMPHIGUS PARANEOPLASCTICUS

Definicija : oblik pemfigusa karakteriziran erozijama na sluznicama, polimorfnim promjenama na

koži te udruženošću s neoplazmom
Patogeneza : hematološke neoplazme ( non-Hodgkin limfom, KLL)
Klinička slika : opsežne bolne erozije pokrivene fibrinom na usnicama, u usnoj šupljini, na
konjunktivama, u anogenitalnoj regiji i noktima ruku i nogu
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, labos
Diferencijalna dijagnoza : erythema exsudativum multiforme, kasnije bilo koja bulozna dermatoza
Terapija : kortikosteroidi, imunosupresivi, plazmafereza, IVIg, oralne promjene vrlo refraktarne na
terapiju
IgA PEMPHIGUS / meñustan. IgA vezikulobulozna dermatoza

Definicija : obuhvaća dvije bulozne dermatoze koje nalikuju jedna drugoj:
• Subkornealna pustulozna dermatoza – dobro opće stanje, subkornealne neutrofilne pustule,
dobar odgovor na dapson; autoantogen je dezmokolin 1
• Intraepidermalna neutrofilna IgA dermatoza – rijetka, u starijih osoba; fragilne pustule i
mjehurići na trupu, intertriginoznim područjima, oralne lezije su iznimka
SPD
• SKUPINA PEMFIGOIDA
Dermatoze koje sliče pemfigusu sa prisutnim subepidermalnim mjehurima, bez akantolize, s
antitijelima protiv bazalne membrane.
PEMPHIGOID BULLOSUS
Definicija : kronična bulozna dermatoza slična pemfigusu. Javlja se kod starijih osoba.
Patogeneza : nepoznata, možda autoimuna bolest (postoje antitijela protiv bazalne membrane). Može
se pojaviti i kao paraneoplastični sy., kod tumora (često kod Ca.prostate), kao posljedica
uzimanja nekih lijekova (penicilin, fursemid, diazepam); nakon UV-zračenja, PUVA-terapije,
rentgenskog zračenja.
Klinička slika : početne lezije često budu urtikarijske, praćene svrbežom, promjene se javljaju
iznenada u obliku mjehura koji su ispunjeni bistrom ili hemoragičnom tekućinom. Mjehuri
brzo pucaju i nastaju erozije. Najčešće su zahvaćeni vrat, axila, ingvum, trbuh. Postoji
fenomen Nikolskog (kad se pritisne i povuče koža uz rub mjehura odljušti se sloj epidermisa).
Mogu se javiti erozije u ustima.
Dijagnoza : klinička slika, histološka (u vršcima dermalnih papila mikroapsces),
elektronskomikroskopska i imunološka analiza
Diferencijalna dijagnoza : dermatitis herpetiformis, pemfigus vulgaris, linearna IgA dermatoza,
aktivirana bulozna epidrmoliza
Terapija : kortikosteroidi – prednizolon 0,5 mg/kg/dan uz redukciju doze nakon 3-4 tj. za po 5 mg
tjedno do doze održavanja; 5-6 mj, imunosupresivi – azatiorin, klorambucil, mikofenolat-
mofetil, lokalno se daju epitelizirajuća i antibiotska sredstva.

DERMATITIS PEMPHIGOIDES MUCO-CUTANEA CHRONICA / pemfigoid sluznica

Definicija : kronična bulozna dermatoza koja zahvaća sluznicu usta i oka, rjeñe kožu uz stvaranje
ožiljaka; 2xčešći kod žena, nakon 60.god života
Patogeneza : antigen je kolagen XVII
Klinička slika : zahvaćene mogu biti sve sluznice prekrivene višeslojnim pločastim epitelom; izgled
lezija ko kod buloznog pemfigoida uz ožiljke; posljedica lezija na sluznici oka su palpebralne
sinehije, kseroza, leukom (ožiljak) rožnice, gubitak vida. Erozije i ožiljci mogu zahvatiti i
sluznicu farinksa, larinksa, ezofagusa i genitalija
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, histološki nalaz, imunoflorescencija
Diferencijalna dijagnoza : linearna IgA dermatoza, stečena bulozna epidermoliza, vulgarni pemfigus,
bulozni pemfigoid
Terapija : smanjenje upale i sprječavanje ožiljkavanja; prednizolon 60-80 mg, ciklofosfamid,
azatioprin + kortikosteroidi, dapson, adhezivne paste, intralezijska primjena
triamcinolonacetonida
LINEARNA IgA DERMATOZA / IgA pemfigoid

Definicija : polimorfna bulozna dermatoza karakterizirana subepidrmalnim mjehurom,
imunodepozitima IgA linearno duž epidermodermalne granice; dječji tip i tip u odraslih

Klinička slika : predilekcijska mjesta za pojavu mjehura su lice (perioralno i uške), kapilicij,
anogenitalna regija, mogu biti i na trupu i udovima; pojavljuju se napeti mjehuri ispunjeni
bistrom ili hemoragičnom tekućinom rasporeñeni anularno, herpetiformno ili rozetiformno (
osobito za tip dječje dobi); sluznica usta zahvaćena u 80% slučajeva
Dijagnoza : histološki nalaz
Diferencijalna dijagnoza : u djece – bulozni impetigo, bulozni pemfigoid, stečena bulozna
epidermoliza; odrasli – bulozni pemfigoid, stečena bulozna epidermoliza
Terapija : dapson, tetraciklini i niacinamid u odraslih
DERMATITIS HERPETIFORMIS / Duhring – Brocquova bolest

Definicija : kronična recidivirajuća polimorfna bulozna dermatoza kod koje su vezikule i bule
smještene na eritematoznoj površini uz postojanje svrbeža i pečenja. Karakteristika su
granularni depoziti IgA u vršcima dermalnih papila.
Patogeneza : nepoznata, asocijacija s HLA, postoji eozinofilija, često se javlja uz glutensku
enteropatiju i preosjetljivost prema jodu, tako da je moguće autoimuna reakcija, povišen rizik
nastanka GI limfoma.
Klinička slika : polimorfna slika; eritematozni infiltrati na kojima se nalaze mjehurići. Najčešće su
zahvaćene koljena, laktovi, nadlaktice, lopatice, donji dio trbuha, genitalna, ingvinalna i
glutealna regija. Nakon pucanja mjehura stvaraju se erozije koje zaraštaju bez ožiljaka. Mogu
se osim bula naći i papule i urtike, a prisutan je i svrbež i pečenje.
Dijagnoza : klinička slika, histološka i imunološka dijagnoza. Postoji eozinofilija, DIF - imuni
depoziti (IgA, IgM, IgG, C3 i C5) u bazalnoj membrani, IIF- cikrulirajuća protutijela prema
epidermalnim/dermalnim proteinima.
Diferencijalna dijagnoza : linearna IgA dermatoza, bulozni pemfigoid, erithema exfoliativum
multiforme, pemfigus, skabijes, papulozna urtikarija, Groverova bolest, prurigo, prurigiformni
atopijski egzem.
Terapija : diaminodifenilsulfon 50-150 mg; max 200 mg (moguća methemoglobinemija – za
preventivu vit. C 1 g/dan, anemija i hemoliza); ako nema odgovora na diaminodifenilsulfon,
dolazi u obzir primjena sulfapiridina 0,25-0,5 g/dan ili kolhicin 3 x 0,2 mg/dan. Lokalno
epitelizirajuća i antipiodermijska sredstva. Dijeta (izbjegavanje glutenabez obzira na
postojanje kožnih promjena, jodirane soli i morske ribe). Dapson – djeluje samo na svrbež,
kožne promjene ostaju.

EPIDERMOLYSIS BULLOSA ACQUISITA

Definicija : stečena kronična bulozna dermatoza koja se pojavljuje na koži i sluznicama sa stečenom
fragilnošću kože koja epitelizira ožiljcima
Patogeneza : nastaje na mjestima mehaničkog opterećenja kože. Moguće autoimuno podrijetlo –
autoantitijela na kolagen VII
Klinička slika : može biti raznolika; predilekcijska mjesta su ruke, laktovi, koljena i stopala.
Razlikuje se upalni ( promjene na eritematoznojili urtikarijskoj koži, spontano, pračene jakim
svrbežom) i neupalni tip ( pojačana osjetljivost kože na mjestima izloženim pritisku te
nastanak erozija i bula koje zarastaju ožiljcima i postbuloznim milijama). Većina bolesnika
ima promjene na sluznicama; oblik koji oponaša cikatrijalni pemfigoid. Bolest je često
udružena s drugim AI bolestima poput SLE, AI tireoiditisa i upalnih cijevnih bolesti ( Mb.
Crohn)
Dijagnoza : histološki - subepidermalni mjehur, metoda salt-split-skin ( korištenje uzorka u kojem
nakon što je tijekom 24 h umočen u 1 M otopinu NaCl nastaje pukotina u području lamina
lucida) – za razlikovanje od buloznog pemfigoida kod kojeg su IgG depoziti na epidermalnoj
str.mjehura, a kod stečene epidermolize na dermalnoj str.mjehura
Diferencijalna dijagnoza : bulozni pemfigoid, vulgarni pemfigus, linearna IgA dermatoza, porphiria
cutanea tarda
Terapija : kortikosteroidi djelomice učinkoviti, ciklosporin A, dapson, plazmafereza, u upalnim
oblicima prednizolon 1 mg/kg/dan, ako nema odgovora onda ciklosporin 5 mg/kg/dan;
izbjegavanje trauma, trljanja i sunčanja.

• PUSTULOZNE DERMATOZE
Bolesti kože kod kojih je pustula primarna eflorescencija, a koja nastaje iz nepoznatih razloga. Dijele
se na akropustuloze i generalizirane pustuloze.
PUSTULOSIS PALMARIS ET PLANTARIS / pustular bacterid, bacterid Andrews

Definicija : idiopatska kronična bolest dlanova i tabana, karakterizirana recidivirajućom erupcijom
sterilnih pustula na klinički nepromijenjenoj koži.
Patogeneza : nepoznata; id-reakcija, medikamentna reakcija
Klinička slika : iznenadna pojava simetrično distribuiranih sterilnih pustula na nepromijenjenoj koži
dlanova i tabana, te na prstima ruku i nogu, interdigitalno područje je pošteñeno. Nakon
izbijanja pustule pojavljuje se crvenkasti rub oko njih. Nakon isušivanja pustule ostaju
skvamozna žarišta , tj. nema kompletne restitucije. Prisutan je svrbež i žarenje.
Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz (intraepidermalna pustula)
Diferencijalna dijagnoza : acrodermatits continua suppurativa, dishidroza, dishidroziformna mikoza,
dishidroziformna kontaktna alergija
Terapija : kao kod pustulozne psorijaze; kod dugotrajnih oblika retinoidi (acitretin) 30-75 mg/dan +
PUVA, PUVA-bath, metotreksat 15-25 mg/tjedno, ciklosporin 2,5-5,0 mg/dan, kortikosteroidi
(prednizolon) 40-60 mg uz postupno sniženje doze, dapson 50-150 mg/dan; lokalno
glukokortikoidi uz okluziju.
PUSTULOSIS SUBCORNEALIS / Sneddon – Wilkinsonov sindrom

Definicija : kronično recidivirajuća dermatoza obilježena pojavom pustula uglavnom na trupu na
klin.nepromijenjenoj koži
Patogeneza : nepoznata, povezana s IgA gamapatijom
Klinička slika : iznenadna pojava sterilnih pustula okruženih eritematoznim rubom uglavnom na
trupu, te na proksimalnim dijelovima udova; glava, tabani, dlanovi i sluznica usne šupljine su
uvijek pošteñeni. Kasnije se stvaraju krustozna žarišta. Opće stanje uredno.
Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz (subkornealni mjehurić sa neutrofilima)
Diferencijalna dijagnoza : generalizirana pustulozna psorijaza, impetigo contagiosa, dermatits
herpetiformis, pemphigus foliaceus
Terapija : diaminodifenilsulfon (dapson) 50-150 mg/dan morbostatski učinak; retinoidi; PUVA,
PUVA-bath, Re-PUVA; lokalno otvaranje pustula i antiseptičko liječenje erozija,
glukokortikoidne kreme

PUSTULOSIS ACUTA GENERALISATA

Definicija : akutna bolest obilježena pojavom generaliziranog pustuloznog egzantema, najčešće sa
spontanom regresijom
Patogeneza : najvjerojatnije akutna alergijska reakcija kao posljedica infekta; medikamentozna
reakcija. Pustule su sterilne.
Klinička slika : promjene su lokalizirane po trupu, kapiliciju sve do distalnih dijelova udova. Sluznica
usne šupljine, dlanovi i tabani su pošteñeni. Nakon pucanja pokrova pustule nastaju erozije
koje kasnije epiteliziraju. Prisutni opći simptomi, pov.sedimentacija, leukocitoza s
eozinofilijom, rijetko petehije i hematurija.
Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz intraepidermalne pustule. Bolest obično regredira nakon
10-28 dana.
Diferencijalna dijagnoza : pustulozne dermatoze zbog infekata, generalizirana pustulozna psorijaza
Terapija : kod lakših oblika nije potrebna, kod težih srednje visoke doze kortikosteroida; lokalno
losioni za isušivanje ili kortikosteroidni losioni
PUSTULOSIS EOSINOPHILLICA
Definicija : dermatoza karakterizirana erupcijom agregiranih pustula u kojima ima mnoštvo
eozinofila, te je praćena eozinofilijom u krvi. Česta je u Japanu.
Patogeneza : nepoznata
Klinička slika : nagla recidivirajuća pojava diseminiranih, crvenkastih papula na licu ili trupu,
praćenih svrbežom. Promjene regrediraju uz perzistiranje hiperpigmentacije i ožiljaka.
Dijagnoza : klinička slika, eozinofilija, histološka slika
Diferencijalna dijagnoza : eozinofilni folikulitis u bolesnika s AIDS-om, vulgarna psorijaza s
pustulacijom, impetiginizirani numularni egzem, folikulitis dekalvans kapilicija

Terapija : dapson 100-150 mg/dan ili dugotrajna terapija glukokortikoidima, povremeno u

kombinaciji s eritromicinom ili drugim antibioticima; PUVA, PUVA-bath, lokalno
kortikosteroidi
BOLESTI VEZIVNOG TKIVA
- Nasljedne ili stečene bolesti koje su posljedica kvantitativnih ili kvalitativnih promjena
strukturnih elemenata vezivnog tkiva
SYNDROMA EHLERS-DANLOS / cutis hyperelastica

Definicija : nasljedna bolest vezivnog tkiva sa vulnerabilnošću kože i hipermobilitetom zglobova,

sklonošću kožnim krvarenjima te pojavom atrofičnih ožiljaka; 11 tipova
Patogeneza : poremećaj u grañi kolagena (nedostatak lizilhidroksilaze, nemogućnost pretvorbe
prokolagena u kolagen itd.); nasljeñuju se AD, AR ili X-vezano
Klinička slika : koža je mekana, baršunasta i prekomjerno elastična, vrlo vulnerabilna tako da i manje
traume uzrokuju povrede i krvarenja. Kožni nabor moguća je odići znatno više nego je to
uobičajeno, ali se nakon otpuštanja koža odmah vraća u početni položaj. Prisutni su i
hipermobilitet zglobova (ljudi gume), hipotonija mišića i pojava mekih (moluskoidnih) tumora
na mjestima izloženim čestim traumama. Ozljede zacjeljuju vrlo sporo ostavljajuću atrofične
ožiljke. Često je i oštećenje većih krvnih žila (aorta i sl.). Priroñene anomalije oka
(keratokonus) su patognomonične za mnoge tipove.
Dijagnoza : klinička slika, histološki, citološki i elektronskomikroskopski nalaz
Diferencijalna dijagnoza : cutis laxa, ali kod te bolesti koža visi u naborima
Terapija : nema.
MARFANOV SINDROM / dolichostenomelia, arachnodactylia

Definicija : nasljedni poremećaj vezivnog tkiva koji najčešće istodobno zahvaća oči, skelet i
kardiovaskularni sustav
Patogeneza : nasljeñuje se AD, zahvaćeni protein je fibrilin-1 kodiran na 15.kromosomu
Klinička slika : iznimno visok rast, dugi udovi, raspon ruku veći od duljine tijela. Često se vide
pectus excavatum ili carinatum. Zglobovi su mlohavi, dugi i tanki prsti. Kardiovaskularne
komplikacije su prolaps mitralne valvule i disecirajuća aneurizma uzlazne aorte. Na koži prsiju
i bedara striae distensae.
Dijagnoza : klinička slika, internistička i oftalmološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : kongenitalna arahnodaktilija s kontrakturom
Terapija : simptomatska

CUTIS LAXA / elastolysis generalisata, chalazoderma

Definicija : nasljedna bolest karakterizirana mekom, neelastičnom kožom koja je prevelika za plohu
koju pokriva pa visi u naborima.
Patogeneza : nasljedna (dominantni – strukturni poremećaji elastina; i recesivni oblik – reducirano
stvaranje tropoelastin mRNA, enzimski poremećaji) i stečena (dermatochalasis – upalni
proces). Postoji smanjenje elastičnih vlakana.
Klinička slika : promjene zahvaćaju vrat, ramena, lice i genitalnu regiju. Koža ima starački izgled,
promjene se pojavljuju u djetinjstvu. Moguće promjene unutrašnjih organa (emfizem pluća,
divertikul crijeva, prolaps rektuma).
Dijagnoza : klinička slika, histološka analiza
Diferencijalna dijagnoza : Ehlers-Danlos (koža se vraća u početni položaj iz nabora)
Terapija : kirurški korektivni zahvati.
PSEUDOXANTHOMA ELASTICUM / elastorrhexis generalisata et systemica

Definicija : nasljedna sistemna bolest elastičnog tkiva koja zahvaća kožu, oči i kardiovaskularni
sustav

Patogeneza : 5 genetički i klinički različitih tipova. Karakteristični poremećaj je elastoreksa –

fragmentacija elastičnih vlakana koja poprimaju grudasti izgled i odlaganje kalcijevih soli (ali
je metabolizam kalcija i fosfora normalan)
Klinička slika : koža je mekana, nježno naborana i mlohava i visi u naborima. Predilekcijska mjesta
su postranično po vratu, trbuhu, u pazušnim, kubitalnim i poplitealnim jamama, javljaju se
linearne ili ovalne žučkastepapule koje mogu konfluirati i tvoriti veće plakove. Koža podsjeća
na kožu „očerupanog pileta“. Na očnoj pozadini u 60-70% bolesnika uočavaju se smeñastosive
pruge – striae angioidae, česta su retinalna krvarenja, ruptura Bruchove membrane ili
korioiditisi s posljedičnim gubitkom vida. Kardiovask.simptomi: hipertenzija, intermitentne
klaudikacije, ateroskleroza, CVI, krvarenja u probavnom traktu.
Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz, pregled očne pozadine
Diferencijalna dijagnoza : cutis laxa, Ehrles-Danlos s., ksantomi i pseudoxanthoma elasticum
izazvana penicilaminom
Terapija : simptomatska, primjena dijete s niskim unosom kalcija
ATROFIJA KOŽE
- Stanjenje kože (epidermis i dermis), gubitak elastičnosti, pojava bora, gubitak kožnih adneksa
- Kongenitalne i stečene atrofije
- sindromi preuranjenog starenja – progeria, acrogeria, metageria
- poikilodermije kongenitalne i stečene
- Stečene atrofije kože – fokalne ili difuzne
ATROPHIA CUTIS SENILIS

Definicija : staračka atrofija kože, promjene koje su posljedica starenja kože i izloženosti UV-
zračenju
Klinička slika : dolazi do stanjenja kože, smanjenja lučenja lojnica i znojnica, ljuštenja kože i pojave
seborojičkih bradavica i kapilarnih hemangioma, oštro ograničenih hiperpigmentiranih makula
(lentigo senilis) i depigmentacija – poikilodermatski izgled. Promjene su dobro izražene na
fotoeksponiranim mjestima. Javlja se i difuzna smeña pigmentacija. Česte su aktiničke
keratoze i karcinomi kože.
Terapija : lokalna primjena tretionina i 5-fluorouracila za aktinične keratoze, krioterapija i
laser,AHA-kiselina, kemijski pilinzi, laserski resurfacing i piling

HEMIATROPHIA FACIEI PROGRESIVA / Rombergov sindrom

Definicija : artofija jedne strane lica, nepoznata uzroka, koja se pojavljuje u djetinjstvu, a zahvaća
kožu, potkožno, mišićno i koštano tkivo
Patogeneza : nepoznata. Dio bolesnika s neurološkim poremećajem, prethodnom traumom,
pozitivnom obiteljskom anamnezom
Klinička slika : nakon neuralgije u području trigeminusa dolazi do postupne hemiatrofije kože, a
zatim i potkožja. Mogu biti zahvaćeni i larinks i polovina jezika. Koža pokazuje poremećaje
pigmentacije. Bolest se može spontano zaustaviti ili može progredirati do zahvaćanja vrata i
trupa, nekad i CNS-a uz pojavu epileptičkih napada.
Diferencijalna dijagnoza : morphea
Terapija : penicilin sprečava progresiju; UVA-1 i PUVA; korektivni kirurški zahvati
ATROPHODERMIA VERMICULATA
Definicija : pojava simetričnih, crvolikih, atrofičnih areala kože lica u djetinjstvu
Klinička slika : do 12.godine života na obrazima se pojavljuju simetrične, oštro ograničene, linearne
udubine, koje licu daju izgled kao da su ga izjeli crvi
Diferencijalna dijagnoza : ožiljci nakon akni, DLE chronicus
Terapija : lokalno kortikosteroidi i keratolitici; dermoabrazija s punch-elevacijom

POREMEĆAJI ELASTIČNIH VLAKANA

ANETODERMIA
Definicija : oštro ograničena, ovalna ili okrugla žarišta promjera do 2 cm, atofične mlohave kože nalik
na cigaretni papir, najčešće na leñima ili udovima
Klinička slika : 4 oblika: a. erythematosa / Jadassohn (prethodi joj upala), a. tipa Pellizari ( prethodi
joj urtikarija), a. tipa Alexander (prethode joj bulozne promjene) i a. tipa Schwenninger –
Buzzi (atrofična žarišta kroz koje protrudiara subkutano masno tkivo dovodeći do zadebljanja
kože). Neke upalne bolesti (acne vulg., vodene kozice, LE ili TBCcutis) mogu dovesati do
sekundarne anetodermije
Diferencijalna dijagnoza : morphea, atrofoderma Pasini i Pierini, lichen sclerosus et artophicus
Terapija : u upalnom stadiju penicilin 10-20 x 106 i.j. im. 2-4 tjedna
Pellizari tip anetodermia erythematosa / Jadassohn
STRIAE DISTENSAE / atrophicae

Definicija : linearnie atrofije kože koje se pojavljuju na mjestima gdje je koža izložena mehaničkom
rastezanju.
Patogeneza : rastezanje, glukokortikoidi (per os, Cushing)
Klinička slika : strije su crvenoljubičasti striae rubrae) linearni areali atrofične kože. Kasnije prelaze
u blijedožutu boju (striae albae). Predilekcijska mjesta swu lumbosakralna regija, nadlaktice i
natkoljenice, u trodnoći na trbuhu, glutealno, natkoljenice i prsa. Potpuno se gube elastična
vlakna u tim područjima.
Terapija : nema

ELASTOSIS ACTINICA / senilis. solaris

Definicija : povećanje vezivnog tkiva u gornjem dermisu
Patogeneza : uglavnom pogaña osobe svijetlije puti, a posljedica je dugotrajne ekspozicije UV-
zračenju
Klinička slika : na fotoeksponiranim mjestima (sljepoočnice, šija, čelo) koža je blijedožuta, lagano
izbočena, ispresijecana dubokim mrežolikim brazdama.
Dijagnoza : klinička slika, histološka pretraga
Terapija : fotoprotekcija, preparati s UV-filtrima; tretinoin, dermoabrazija i laserski resurfacing
CUTIS RHOMBOIDALIS NUCHAE

Česta promjena u osoba koje mnogo borave na otvorenom obilježena pojavom dubokih brazda na šiji
koje omeñuju uzdignuta polja elastotične kože; uglavnom u muškaraca ( u žena šija žaštićena kosom).

ELASTOSIS NODULARIS CYSTICA ET COMEDONICA

Naglašena varijanta nodularne aktinične elastoze. Na zigomatičnoj regiji, u prdučju nosa i
periorbitalno vide se brojni otvoreni komedoni i blijedožute folikularne ciste. Terapija primjenom
tretinoina ili niske doze izotretinoina 0,1-0,2 mg/kg tijekon nekoliko mjeseci.
LICHEN SCLEROTICUS ET ATROPHICUS

Definicija : kronična atrofična mukokutana bolest obilježena bijelim, oštro ograničenim induriranim
papulama i plakovima, u kojima se s vremenom pojavljuje folikularna keratoza.
Patogeneza : nepoznata; žene obljevaju 10x češće nakon menopauze
Klinička slika : predilekcijska mjesta su ramena i gornji dio leña, postranično vrat, klavikularno
područje, submamarno i intermamarno područje, fleksorne strane gornjih udova, analna i
genitalna regija. Tipičan nalaz su bjelkasta, sjajna, okrugla ili ovalna žarišta, 0,5 cm u
promjeru, mogu komfluirati; purpure i teleangiektazije. U odraslih genitalna lokalizacija je
potencijalno premaligno stanje.
Dijagnoza : klinička slika, histološki nalaz
Diferencijalna dijagnoza : morphea, kronični kutani LE ( može i biti istovremeno)
Terapija : simptomatska; lokalno kortikosteroidi pod okluzijom, u području genitalija potentni topični
steroidi (betametazon) i intralezijska primjena triamcinolon-acetonida, redovite kontrole

SCLERODERMIA CIRCUMSCRIPTA / MORPHEA

Definicija : kronična bolest karakterizirana početnom upalnom fazom nakon koje se pojavljuju
cirkumskriptni areali sklerotične kože.
Patogeneza : nepoznata. Javlja se prekomjerno stvaranje kolagenih vlakana koja su funkcionalno
uredna. Žene obolijevaju 2-3x češće, najčešće izmeñu 20 i 40 godine; 15% bolesnika su djeca
mlaña od 10 god.
Klinička slika : areali sklerotične kože oko kojih se nalazi ljubičasti prsten koji perzistira oko 6
tjedana ( upalni stadija) žarišta u svojoj daljnjoj evoluciji postaju bjelkasto do smeñasto
pigmentirana, epidermis nalikuje na cigaretni papir. Mogu biti zahvaćeni i dublji slojevi (
sklerotični stadij). Klinički oblici: morphea en plaque – na trupu; morphea guttata – brojne
male makule po trupu; morphea disseminata/generalisata; morphea en band – linearni oblik
sa unilateralnim trakastim promjenama po udovima mladih bolesnika, zahvaćene i dublje
strukture; morphea „en coup de sabre“ – linearni oblik, na glavi frontalno, zahvaćene dublje
strukture; atrophodermia Pasini – Pierini – lezije su atrofične, a ne sklerotične; nodularna
morphea – nalikuje keloidu; bulozna morphea; morphea profunda – skleroza vezivnog
tkiva u septima subkutanog masnog tkiva; morphea fascialis; morphea pansclerotica –
zahvaća djecu i završava uglavnom fatalno. Iščezavaju lojnice i dlačni folikuli. Može prijeći u
sistemsku sklerodermiju.
Diferencijalna dijagnoza : lichen atrophicus et sclerosus,sistemna sklerodermija, acrodermatitis
chronica atrophicans
Terapija : nezadovoljavajuća, u upalnom stadiju penicilin im. 106 i.j./dan tijekom 2-4 tjedna; kod
linearnih oblika fenitoin 200-300 mg/dan početno, zatim 100 mg/dan tijekom 1-3 god; u
najtežim slučajevima srednje doze kortikosteroida i niske doze ciklosporina 5 mg/kg/dan;
PUVA-bath smanjuje otvrdnuće kože

SCLERODERMIA SYSTEMICA / progressiva

Definicija : kronična progresivna bolest karakterizirana otvrdućem (induracijom) kože i promjenama
unutrašnjih organa koje najčešće završavaju smrću.
Patogeneza : nepoznata, imunološki poremećaji; žene obolijevaju 3-5x češće
Klinička slika : induracija kože najčešće započinje na prstima ruku (Raynauldov fenomen –
periodički vaskularni spazmi provocirani hladnoćom i/ili stresom s posljedičnom digitalnom
ishemijom, blijedim i bolnim područjem; koji može godinama prethoditi pojavi ostalih
manifestacija), a mogu joj prethoditi prodromalni simptomi (slabost, glavobolja, temperatura).
U početku je koža eritematozna i edematozna (stadium oedematosum), kasnije se pojavljuje
bjelkasto otvrdnuće (stadium sclerosum) na zahvaćenom području, ali i na licu, nosu i usnama
( u uznapredovalom stadiju dolazi do smanjenja usnog otvora – microstomia) – acrosclerosis
(ograničena SS). Sa tog područja induracija se može proširiti i na trup i čitavo tijelo
(sclerodermia diffusa). Kod difuzne sklerodermije su zahvaćeni i unutrašnji organi (suženje
jednjaka, induracija želuca i crijeva, fibroza pluća, skleroza miokarda, oštećenja bubrega).
CREST-sindrom klinički je oblik ograničene sistemne sklerodermije karakteriziran
kalcinozom, Raynauldovim fenomenom, ezofagealnim poremaćajima, sklerodaktilijom i
teleangiektazijama.
Dijagnoza : klinička slika, histološka i labos analiza (ubrzana sedimentacija, anemija, disproteinemija
s hipoalbuminemijom, povišeni IgG, ANA, anticentromerna protutijela)
Terapija : nema, simptomatska dok ide (kortikosteroidi 5-20 mg prednizolona svaki drugi dan,
imunosupresivi 100-150 mg/dan azatioprin, antiagregacijska sredstva, vazoaktivne tvari,

antagonisti Ca-kanala), D-penicilamin u ranim fazama zaustavlja progresiju bolesti; u novije

vrijeme IFN-γ 50 µg sk. 3xtjedno tijekom god dana; PUVA-bath.
Raynauldov fenomen
PSEUDOSKLERODERMIJSKE PROMJENE
FASCIITIS EOSINOPHILICA / syndroma Shulman
Definicija : zadebljanje i upala kože i mišićnih fascija udova, rjeñe trupa i lica
Patogeneza : češća kod muškaraca; prethodan intenzivan napor ili ozljeda
Klinička slika : iznenadna pojava promjena kože koje nalikuju onima u sklerodermiji; promjene
mogu biti bolne, zahvaćaju dublje strukture uz brzi razvoj kontraktura
Dijagnoza : klinička slika, laboratorijske pretrage (eozinofilija, ubrzana sedimentacija,
hipergamaglobulinemija), histološka analiza
Terapija : kortikosteroidi – srednje doze prednizolona (60-80 mg/dan), fizikalna terapija
LUPUS ERYTHEMATOSUS SYSTEMICUS / SLE

Definicija : upalna sistemska bolest vezivnog tkiva koja oštećuje organske sustave karakterizirana
pojavom antitijelaprema komponentama stanične jezgre
Patogeneza : autoimuna bolest karakterizirana taloženjem imunih kompleksa u tkivima (bazalna
membrana). Etiološku ulogu mogu imati UV, paramyxoviridae, medikamenti, genetski
utjecaji, ženski hormoni. U bolesnika postoji poremećaj stanične i humoralne imunosti
(hiperreaktivnost B limfocita, povećan omjer pomoćničkih i supresorskih T limfocita –
smanjena supresija, deficit sustava komplementa C2 i C4). Žene obolijevaju 10x češće;
najčešće u 30-im godinama života.
Klinička slika : promjene se javljaju na koži, sluznicama i ostalim organima.
Koža i sluznice : pojavi promjena prethode opći simptomi, javlja se simetrični eritem lica i
fotoeksponiranih područja (prsa, leña, šake) u obliku leptira. Na njegovoj površini se
javlja pitirijaziformno ljuštenje, a kasnije i distrofija. Po koži trupa i udova mogu se
javiti makulozni ili makulopapulozni osip. Na prstima se javljaju purpure, a na
noktima linearni eritematozni infiltrat. U vlasištu se pojavljuje alopecija. Na usnama
i sluznicama eritem i ulkusi.

Drugi organi i organski sustavi : kao rani simptom ekstrakutanih manifestacija javljaju se
mialgije i artralgije; nefritis, proteinurija, eritrociturija, cilindurija, endokarditis,
miokarditis, perikarditis, pleuritis, peritonitis, hepatosplenomegalija, psihičke
promjene, neurološki ispadi, generalizirana limfadenopatija, promjene na očima.
Dijagnoza : klinička slika,ubrzana sedimentacija, anemija, snižen komplement, dokaz ANA i ADNA,
kardiolipinska protutijela, cirkulirajući antikoagulans, protutijela prema površinskim
antigenima krvnih stanica, DIF – lupus band test, 11 bitnih znakova : eritem lica, diskoidne
lezije, fotosenzibilnost, ulceracije, artritis, serozitis, oštećenje bubrega, neurološki poremećaji,
hematološki poremećaji, imunološki poremećaji, ADNA, ANA. Dijagnozu potvrñuju
najmanje 4 prisutna znaka.
Diferencijalna dijagnoza : dermatomiozitis, DLE, bolesti vezivnog tkiva, reumatska groznica,
glomerulonefritis, sepsa, medikamentozne erupcije.
Terapija : simptomatska, antimalarici, NSAID, salicilati za artralgije, kortikosteroidi ( do doze
održavanja 10-20 mg/dan), imunosupresivi (azatioprin 50-150 mg/dan; ciklosporin 5
mg/kg/dan kod teških oblika) izbjegavanje sunca (total sun block).
LUPUS ERYTHEMATOSUS SUBACUTUS / SCLE

Definicija : eritematozne, anularne ili psorijaziforne lezije koje ne zacjeljuju ožiljkom, uz izrazitu foto
senzitivnost i blažu sistemnu bolest; visoka incidencija anti-Ro (SS-A) i anti-La (SS-B)
protutijela
Patogeneza : nepoznata, povezanost s HLA; UV zračenje, lijekovi; pojavljuje se u 40-im godinama
Klinička slika : nagla pojava promjena po gornjem dijelu trupa (leña, ramena, ekstenzorne strane
ruku), u vlasištu difuzna alopecija. 2 tipa – papuloskvamozni i anularni tip. Gotovo uvijek su
prisutni sistemni poremećaji (za razliku od DLE-a): povišena TT, slabost, mialgije i artralgije,
Sjoegrenov sindrom, leukocitoklastični vaskulitis. Može prijeć u blagi oblik SLE-a
Dijagnoza : klinička slika, anti-ro protutijela, visoki titar cirkulirajućih imunokompleksa
Diferencijalna dijagnoza : dermatomiozitis, psorijaza, sekundarni sifilis, seboroični dermatitis,
erythema multiforme, tinea corporis
Terapija : prednizolon 0,5-1,0 mg/kg u kombinaciji s antimalaricima; dapson; lokalno kortikosteroidi,
fotoprotekcija

LUPUS ERYTHEMATOSUS CHRONICUS DISCOIDES / DLE

Definicija : kronična bolest kože karakterizirana eritematoznim, hiperkeratotičkim oštro ograničenim
diskoidnim žarištima koja prelaze u atrofičnu kožu.
Patogeneza : autoimuna bolest karakterizirana taloženjem imunih kompleksa (IgG, IgM, IgA, C1, C3)
u bazalnim membranama. Mogu biti prisutna su ANA, ali ne kao u sistemskom lupusu, a
postoji i povezanost sa HLA-DR3 i HLA-DR8.
Klinička slika : trijas promjena = eritem, keratoza i atrofija; promjene se javljaju na
fotoeksponiranim mjestima (lice, čelo, nos, uho, vlasište). Javljaju se eritematozni infiltrati,
oštro ograničeni, a na njihovoj površini se javlja hiperkeratoza koja se ne uklanja lagano.
Eritem ima izgled leptira. Rezultat bolesti je stvaranje brazgotina, destrukcija i deformacija
nosa, obraza i ušiju.
Dijagnoza : klinička slika, labos nalazi, DIF
Diferencijalna dijagnoza : sistemski lupus, lupozna tuberkuloza, karcinom, rozacea, sarkoidoza,
aktinične keratoze, psorijaza en plaque, tinea facialis
Terapija : antimalarici - klorokin 2x1 tbl a 250 mg 10-14 dana, a onda 1x1 tbl do ukupne doze od
15 g, kontrola očne pozadine; retinoidi etretinat 1 mg/kg/dan; a lokalno kortikosteroidi,
triamcinolon acetonid intralezijski, krioterapija, izbjegavanje sunca i primjena UV zaštitnih
krema.

POSEBNI OBLICI ERITEMATODESA

Lupus erythematosus chronicus disseminatus superficialis : promjene na licu, vlasištu, prsima,
leñima, nadlakticama slične kao kod diskoidnog lupusa, ali su više ljuskave. Postoji
povezanost sa HLA-D3 i HLA-D8. Pozitivna ANA u 70% slučajeva, moguć prijelaz u
sistemski lupus, ali rijetko, terapija kao kod diskoidnog lupusa.
Lupus erythematosus profundus : varijanta diskoidnog lupusa, zahvaća lice, nadlaktice i gluteus. U
početku se javljaju eritemi, , subkutani bolni čvorovi, a kasnije udubljenja i deformiteti.
Moguć prijelaz u sistemski lupus, ali rijetko; terapija kao kod diskoidnog lupusa.
Chilblain lupus : varijanta diskoidnog lupusa, javlja se kod osoba s akrocijanozom na mjestima
izloženim hladnoći (nos, uši, dorzalna strana šaka i stopala). Terapija ista
Ožiljna alopecija – zahvaćeno vlasište
Lupus tumidus – ekstenzivni limfocitni infiltrati koji dovode do eleviranih, nodularnih lezija na licu i
trupu
Pseudo-SLE syndroma : eritem uzrokovan primjenom nekih lijekova (sulfonamidi, hidantoin,
hidralazin). Nema ANA ni ADNA, ali su pozitivna mitohondrijska antitijela.
DERMATOMYOSITIS
Definicija : upalna bolest karakterizirana sistemskim oštećenjem prksimalne skupine muskulature i
vezivnog tkiva. Ramenog i zdjeličnog područja
Patogeneza : nepoznata, česta povezanost s postojanjem malignih tumora (paraneoplastični sindrom –
probavni organi, pluća, jajnik, dojka), vjerojatno autoimuna bolest. Žene oboljevaju češće;
pojavljuje se u dva pika: u djetinjstvu i u 5. I 6. Desetljeću.
Klinička slika : uz reumatske tegode, sniženje tjelesne mase, pov.TT javlja se simetrični eritem i
edem lica, vjeña – heliotropni eritem i edem; fenomen naočala, nadlaktica, a na dorzalnim
stranama šaka (Iznad metakarpofalangealnih i interfalagealnih zglobova ), laktovima i
koljenima javlja se eritem s ljuskama – Gottronove papule. Promjene većinom zahvaćaju
fotoeksponirano područje. Izražen je periungvalni eritem s teleangiektazijama, a nokti su
zadebljani i nepravilni. Može se javiti i alopecija. Istodobno s promjenama na koži javljaju se
znaci oštećenja mišića (napetost, bol, smanjenje snage mišića – otežano gutanje, ustajanje i
sl.), te na unutrašnjim organima može se javiti miokarditis, glomerulonefritis, fibroza pluća,
bronhopneumonije, hepatosplenomegalija, limfadenopatija, artralgija, poremećaji vida i dr.
prema dobi i pridruženosti drugih bolesti dijeli se u 5 skupina: primarni idiopatski polimiozitis,
primarni idiopatski dermatomiozitis, polimiozitis/dermatomiozitis s tumorima,
polimiozitis/dermatomiozitisdječje dobi s pridruženim vaskulitisom,
polimiozitis/dermatomiozitis udružen s drugim AI bolestima veziva

Dijagnoza : klinička slika, anamneza, labos nalazi (povišenje CPK, kreatinin u urinu,LDH, ALT,
AST, ALD,GOT – glutamat-oksal-transaminaza), histološka analiza, EMG
Diferencijalna dijagnoza : sistemski lupus, Sharpov sindrom, miastenija gravis, mišićna distrofija
Terapija : mirovanje, kortikosteroidi – prednizolon 1-2 mg/kg/dan, imunosupresivi – metotreksat 7,5
mg/tjedan i azatioprin 50-150 mg/dan; IVg
SYNDROMA SHARP
Definicija : sistemska bolest karakterizirana kombinacijom sistemske sklerodermije, sistemskog
lupusa eritematozusa i dermatomiozitisa.
Dijagnoza : antitijela protiv posebnog nuklearnog antigena (Extractable Nuclear Antigen, ENA) u
serumu.
Terapija : antiflogistička nesteroidna terapija, kortikosteroidi, imunosupresivi.
NODULI HEBERDEN
Definicija : egzostoze na postraničnim dijelovima distalnih interfalangealnih zglobova 2-5 prsta ruku
te palčeva nogu
Patogeneza : nepoznata, žene u šestom desetljeću
Dijagnoza : klinička slika i rentgenska pretraga
Diferencijalna dijagnoza : giht, reumatoidni čvorići
Terapija : nije potrebna

CONTRACTURA DUPUYTREN
Definicija : fleksijska kontraktura prstiju ruke kao posljedica fibroze i skvrčavanja palmarne
aponeuroze
Patogeneza : nepoznata, genska predispozicija i traume
Terapija : u početnim fazama rentgenska terapija mekim zrakama 4 Gy po obasjavanju 8-10 tjedana
do ukupne doze od 24 Gy, intralezijska primjena triamcinolon-acetonida; kirurški zahvat
INDURATIO PENIS PLASTICA

Definicija : pojava induriranog tračka u tunica albuginea
Patogeneza : pojavljuje se u 5. I 6. Desetljeću, genska sklonost razvoju fibrozne reakcije
Klinička slika : indurirani tračak 0,5-1 cm širine na dorzalnoj strani penisa, napredovanjem dolazi do
savijanja penisa u obliku luka- deviatio penis, bolne erekcije, nemoguć koitus (impotentio
coeundi)
Terapija : visoke doze vit. A i E, paraaminobenzoeva kiselina, intralezijska primjena triamcinolon-
acetonida, obasjavanje mekim rentgenskim zrakama, kirurški zahvat

NASLJEDNI POREMEĆAJI KERATINIZACIJE
ICHTHYOSIS VULGARIS / simplex

Definicija : nasljedni generalizirani poremećaj orožnjavanja karakteriziran suhom kožom i ljuskama
poput ribljih.
Patogeneza : autosomno dominantno. Biokemijski poremećaj u sintezi keratohijalina.
Klinička slika : koža je suha i ljuskava. Promjene su generalizirane, izostavljeni su pregibi zglobova,
axile, ingvum. S obzirom na intenzitet bolesti, veličinu i debljinu naslage ljusaka postoje
različiti klinički oblici (simplex, nitida, serpentina, nigricans, cornea). Simptomi su slabiji
preko ljeta zbog djelovanja sunca i znojenja
Dijagnoza : klinička slika, obiteljska anamneza, histološka i imunološka obrada
Diferencijalna dijagnoza : ostale ihtioze, atopijski dermatits
Terapija : keratolitici (salicilna kis, mliječna kis), lokalno vitamin A kiselina, retinoidi lokalno
(tezaroten).

ICHTHYOSIS VULGARIS RECESSIVA

Definicija : generalizirani nasljedni poremećaj orožnjavanja sličan dominantnom vulgarnom tipu.
Patogeneza : manjak enzima steroidne sulfataze što dovodi do retencijske hiperkeratoze
Klinička slika : koža je kod poroda uredna, a osnovni simptomi (suhoća, ljuske) se javljaju u prvim
mjesecima života. Ljuske su velike smeñe ili crne boje. Zahvaćeni su pregibi velikih
zglobova, vrat. Pošteñeni su tabani i dlanovi. U 25% slučajeva javljaju se i kriptorhizam i
asimptomatsko zamućenje rožnice. Nema poboljšanja u pubertetu.
Dijagnoza : klinička slika, dokaz manjka steroidne sulfataze, može se utvrditi prenatalno.
Terapija : keratolitici (salicilna kiselina, mliječna kiselina), retinoična kiselina, retinoid, primjena
kupke sa solju za pojačano vlaženje kože.
ICHTHYOSIS CONGENITA GRAVIS (tip I) / Harlequin fetus

Definicija : letalni oblik generaliziranih nasljednih poremećaja orožnjavanja.
Patogeneza : nasljeñuje se autosomno recesivno. Poremećena je sinteza keratina, pa umjesto α-
keratina nastaje β-keratin koji se inače nalazi u koži reptila i ptičjem perju.
Klinička slika : dijete se najčešće raña mrtvo. Cijelo tijelo je prekriveno debelim rožnatim pločama
koje deformiraju lice i uzrokuju kontrakture udova.
ICHTHYOSIS CONGENITA MITIS (tip II) ET TARDA (tip III)

Definicija : generalizirani nasljedni poremećaj orožnjavanja.
Patogeneza : autosomno recesivno se nasljeñuje, ubrzana je proliferacija epidermisa.
Klinička slika : generalizirani eritem s obilnim ljuštenjem kože već pri roñenju. Koža je suha, vide se
promjene na noktima, a mogu se javiti i anomalije srca, leukoplakija usta, ožiljkasta alopecija.
Dijagnoza : klinička slika, histološki i elektronskomikroskopski nalaz.
Terapija : keratolitici (salicilna kis, mliječna kis), lokalno vitamin A kiselina, retinoid, sistemska
primjena kortikosteroida.

ICHTHYOSIS LAMELLOSA / collodion baby

Definicija : generalizirani poremećaj keratinizacije
Patogeneza : autosomno recesivna bolest
Klinička slika : koža je suha, difuzne eritematozna i lamelozno se ljušti. Podsjeća na pergamentni
papir ili kao presvučena prevakom od sasušenog kolodija s pukotinama i velikim lameloznim
ljuskama koje se odljušte, te se ispod nalazi normalna ili eritematozna koža. Nakon 3 tjedna
bolest poprima izgled ichthyosis congenita.
Terapija : kao kod ichthyosis congenita.
ERYTHRODERMIA ICHTYOSIFORMIS CONGENITA BULLOSA

Definicija : generalizirani nasljedni poremećaj keratinizacije s pojavom mjehura
Patogeneza : AD, ubrzana epidermalna proliferacija, defektni dezmosomi
Klinička slika : pri roñenju eritodermija s brojnim erozijama kao posljedica pucanja mjehura
prolaskom kroz poroñajni kanal; moguća dehidracija, poremećaji elektrolita i sepsa. Kasnije ne
izbijaju mjehuri, a pojavljuju se areali hiperkeratoze na pregibnim i intertriginoznim

površinama. Djelovanjem znoja i bakterija dolazi do maceracije. Prisutna i difuzna

palmoplantarna hiperkeratoza i distrofične promjene noktiju
Dijagnoza : klinička slika i lab. nalazi, histološki (intraepidermalni mjehur, hiperkeratoza, akantoza,
vakuolizacija stanica, depoziti zrnatog materijala)
Diferencijalna dijagnoza : epidermolysis bullosa, staphylodermia bullosa, necrolysis toxica
epidermalis
Terapija : kao kod vulgarne ihtioze
HEREDITARNE PALMOPLANTARNE KERATODERMIJE
KERATOSIS PALMOPLANTARIS DIFFUSA / Unna-Thostova bolest

Definicija : difuzna hiperkeratoza dlanova i tabana , ne prelazi na dorzalnu stranu
Patogeneza : autosomno dominantno.
Klinička slika : javlja se tijekom 1.ili 2.godine života, koža je zadebljana, glatka, žutosmeñe boje.
Mogu se javiti ragade. Zbog jake hiperhidroze mogu sejaviti maceracije, neugodan miris i
bolne ragade. Na granici prema dorzalnoj strani nalazi se eritematozni rub. Bolest je
doživotna.
Dijagnostika : klinička slika, obiteljska anamneza, histološka analiza (akantoza, ortohiperkeratoza-
zadebljanje rožnatog sloja), elektronskomikroskopska analiza.
Terapija : keratolitici (salicilna kiselina), retinoid (Tigason) sistemno.
KERATOSIS PALMOPLANTARIS TRANSGREDIENS

Definicija : autosomno recesivna dermatoza. Prvi put opisana kod autohtonog stanovništva Mljeta
1826.g
Klinička slika : hiperkeratoza dlanova i tabana koja se pojavljuje u prvim tjednima života. Koža je
zadebljana, suha, hrapava s ragadama. Širi se na dorzalne strane, Ahilovu tetivu i na
ekstenzorne strane laktova i koljena.
Diferencijalna dijagnoza : ostale palmoplantarne keratodermije
Terapija : keratolitici, retinoid
KERATOSIS PALMOPLANTARIS PAPULOSA SEU MACULOSA

Definicija : autosomno dominantna bolest.
Patogeneza : prvi simptomi se javljaju izmeñu 10.-30.g života. Na koži se javljaju keratotične papule
nalik na rog.

PACHYONYCHIA CONGENITA
Klinička slika : palmoplantarna keratodermija praćena hiperhidrozom, uz pojavu folikularnih
keratoza te rožnatih diseminiranih većih papula u glutealnoj regiji, aksilama, laktovima i
koljenima; ploča nokta je izrazito zadebljana, javlja se subungualna keratoza, leukokeratoza
jezika i sluznica.
HYPERKERATOSIS PALMARIS ET PLANTARIS CUM PERIODONTHONPATHIA

Definicija : autosomno recesivna keratodermija udružena s periodontitisom.
Klinička slika : hiperkeratoza dlanova i tabana, javlja se u 2.ili 3.g života. Javljaju se areali
hiperkeratoze s bolnim ragadama. Simptomi su jače izraženi zimi. Zbog periodontitisa ranije
ispadaju mliječni i trajni zubi. Na kraju se gube svi zubi i dolazi do atrofije alveolarne kosti.
Dijagnoza : klinička slika, histološka obrada (parahiperkeratoza, akantoza)
Terapija : keratolitici, retinoid
FOLIKULARNE KERATOZE
KERATOSIS FOLLICULARIS / lichen pilaris
Definicija : poremećaj orožnjavanje folikula sa posljedičnim ispadanjem dlake
Patogeneza : autosomno dominantno, češći je u djece.
Klinička slika : keratotične folikularne papule boje kože, zahvaćeni su ekstenzorni dijelovi
nadlaktice, bedara i glutealno. Koža je hrapava. Promjena predstavlja samo estetsku manu i
nije opasna po život.
Diferencijalna dijagnoza : «id reactio» (trihofitid, tuberkulid), lichen ruber planus, medikamentni
egzantemi
Terapija : keratolitička sredstva (salicilna kis.) retinoična kiselina, preparati na bazi uree.

KERATOSIS PILARIS RUBRA ATROPHICANS FACIEI

Folikularna keratoza lica praćena upalnim crvenilom. Nasljeñuje se nepravilno AD. U djetinjstvu ili
ranoj mladenačkoj dobipojavljuju se vrlo sitne folikularne papule uz okolnu crvenu kožu na lateralnim
dijelovima obraza, obrvama i čelu, nakon kojih ostaju sitni atrofični ožiljci. Lokalno se primjenjuju
keratolitici.
DYSKERATOSIS FOLLICULARIS / Darierova bolest

Definicija : poremećaj keratinizacije folikula sa keratotičnim papulama, promjenama na sluznicama i
drugim poremećajima
Patogeneza : autosomno dominantno. Dolazi do oštećenja kompleksa tonofilament-dezmosom
Klinička slika : bolest se javlja izmeñu 8.i 15.g života, javljaju se folikularne keratotične papule, a
nekad i kruste ispod kojih se nalazi ulkus. Najčešće su zahvaćeni vlasište, čelo, trup, axile,
retroaurikularne regije, prepone. Postupno se pojavljuju verrucae i vegetacije sa sekundarnom
bakterijskom infekcijom. Prisutan je svrbež. Osim toga javljaju se i udubine u brazdama kože
dlanova i tabana, bjelkaste papule na sluznici jezika, nepca, obraza i desni, a na noktima su
prisutne bijele ili crvene pruge, subungvalne keratoze ili krvarenja. Bolest je često praćena
psihičkim poremećajima.
Diferencijalna dijagnoza : dermatitis seborrhoica, pemfigus benignus famailiaris, nevus verrucosus.
Terapija : keratolitici, retinoična kiselina (kiselina vitamina A), kortikosteroidi, retinoidi
POROKERATOSIS MIBELLI
AD, na udovima, trupu, licu i glansu penisa pojavljuju se linearno ili cincinarno rasporeñene
keratotične papule okružene eleviranim krugom. Diferencijalno dijagnostički isključiti aktiničnu
keratozu. Terapija lokalnom primjenom retinoida tretinoina, krioterapija, elektrokoagulacija, laser
POROKERATOSIS SUPERFICIALIS DISSEMINATA ACTINICA

AD, sitne keratotičke papule u velikom broju na fotoeksponiranim dijelovima tijela, hrptovi šaka,
podlaktice, potkoljenice i lice. Terapija kao kod P.mibelli i fotoprotekcija
PEMPHIGUS CHRONICUS BENIGNUS FAMILLIARIS / Hailey – Haileyeva bolest

Definicija : akantolitička genodermatoza
Patogeneza : AD uz varijabilnu penetraciju gena; provokacijski čimbenik UV svjetlo, bakterijske,
virusne ili infekcije kandidom
Klinička slika : pojavljuje se u mlañih osoba kao slabo infiltrirana eritematozna vlažna žarišta kojima
prethode male vezikule lokalizirane intertriginozno i na vratu; sklonost pojavi vegetacija uz
neugodan miris; svrbež i peckanje. Nikolski pozitivan
Dijagnoza : histološki (intraepidermalna/suprabazalna separacija, akantoliza)
Diferencijalna dijagnoza : intertrigo, dermatomikoza, pemphigus vegetans, Darierova bolest
Terapija : antibiotici, 60-80 mg/dan prednizolona uz lokalnu koritkosteroidnu i antipiodermatsku
terapiju, retinoidi, dezinfekcija 0,1-0,5 %tnom vodenom otopinom gencijane violet,
dermoabrazija, laser, ekscizija
MORBUS GROVER
Definicija : akantolitička i diskeratotička dermatoza s pruritusom
Klinička slika : papule, papulopustule i papulovezikule koje su grupirane, simetrične, najčešće na
trupu i glutealnoj regiji; prisutan jači svrbež
Dijagnoza : anamneza, klinička slika, histološki nalaz (intraepidermalna suprabazalna ili
subkornealna pukotina, akantoliza i spongioza)
Diferencijalna dijagnoza : folikulitis, dermatitis herpetifornis, milijarija
Terapija : antihistaminici peroralno, lokalno kortikosteroidi; u težih slučajeva 30-40 mg/dan
prednizolona, izotretinoin 40 mg/dan; PUVA-terapija, PUVA-bath

BOLESTI KRVNIH I LIMFNIH ŽILA
VARICES CRURIS / proširene vene

Varikoziteti su dilatirane i vijugavo proširene površinske vene nogu. Mogu se podijeliti na
primarne (nasljeñuju se, postoji slabost vezivnog tkiva što rezultira slabošću stijenki vena i
nepostojanjem zalistaka) i sekundarne (nastaju zbog oštećenja zalistaka dubokih vena uzrokovanih
flebotrombozom). Na koži se to očituje kao hipostatski dermatitis. Može se liječiti sredstvima
elastične kompresije (zavoji, čarape) – najjači pritisak mora biti na gležnju i smanjivati se prema
bedru; operativno ili sklerozirajućim sredstvima – polidocanol (Aethoxysclerol 0,5-4%) i sodium
iodide 4-8% čijim injektiranjem se izaziva ijatrogeni tromboflebitis koji dovodi do zatvaranja lumena
krvne žile; ne izvodi se kod preosjetljivosti na sklerozantno sredstvo, kardijalne, renalne i hepatične
bolesti, arterijske okluzivne bolesti, infektivne bolesti te akutne tromboze.
KRONIČNA VENSKA INSUFICIJENCIJA

Dijeli se prema CEAP – klasifikaciji (kl.slika, etiologija, anatomija, patologija):
1. Stupanj – teleangiektazije + retencijske vene
2. Stupanj – varikoziteti
3. Stupanj – promjene u prva dava stupnja + edem (isključiti kardijalni, renalni i hepatalni edem)
4. Stupanj – hipostezički dermatitis (promjene u području medijalnogmaleola)
5. Stupanj – vidljive ulceracije na potkoljenicama koje cijele
6. Stupanj – aktivni ulkus koji ne cijeli na terapiju
Terapija ulkusa može biti opća (tjelesna aktivnost – aktivnost mišićne pumpe; kompresivna terapija –
individualna, 4 stupnja kompresije prema gležanjskom indeksu (sist.tlak u predjelu gležnja/sist.tlak na
nadlaktici), kontraindicirana u arterijskom ulkusu) ili lokalna – biookluzivne obloge; odreñujemo ih
prema stadiju rane (infekcija, nekroza, fibrinske naslage, faza granulacije, faza epitelizacije), obloge
koje se koriste: hidrofiber vlakna, hidrofiber vlakna sa srebrom, alginat sa aktivnim ugljenom,
hidropolimerna vlakna, alginat.
THROMBOPHLEBITIS
Pojava tromba i upalna reakcija stijenki POVRŠINSKIH VENA. Upaljeni dio vene se palpira
kao bolno otvrdnuće, a koža iznad vene je edematozna i eritematozna. Thrombophlebitis migrans –
recidivirajuća varijanta koja zahvaća različite odsječke vena po cijelom tijelu, bolest je povezana s
lokalnim infekcijama i malignim procesima.
PHLEBOTHROMBOSIS
Tromboza DUBOKIH VENA nogu. Javlja se okluzija, upala, embolija. Faktori rizika su
ležanje, imobilizacija, oralni kontraceptivi, stres. Može doći do plućne embolije, edema potkoljenice,
hipostatskog ulkusa.

VASKULITIS
PERIARTERITIS NODOSA
Definicija : multisistemna bolest obilježena segmentalnim nekrotizirajućim vaskulitisom malih i
srednje velikih mišićnih arterija, uključujući renalne i visceralne arterije s posljedičnom
ishemijom tkiva; kutani oblik je periarteritis nodosa cutanea
Patogeneza : preosjetljivost na ljekove i vakcine te virusne (hepatitis B) i bakterijske infekcije. Upala
i nekrotiziranje medije i adventicije koja se širi na intimu (proliferacija). Nalaze se depoziti Ig,
komponente komplementa i fibrinogen.
Klinička slika : najčešće zahvaćeni bubrezi, jetra, srce, probavni sustav i koža. Simptomi su raznoliki
(bolovi i slabost mišića, povišena TT, tahikardija, gubitak na težini, bolovi u trbuhu, proljevi,
melena i hematemeza, oligurija, edem, hipertenzija, uremija, prekordijalna bol i periferna
senzomotorička neuropatija). Na koži pojava upalnih subkutanih nodula žarko crvene do
ružičasto plave boje, bolnih na dodir s tendencijom ulceriranju, smješteni duž toka zahvaćenih
arterija na nogama, bedrima, rukama, rjeñe po trupu, vratu i glavi. Promjene traju mjesecima i
cijele ožiljcima. Tijek bolesti je kronično-progresivan s akutnim egzacerbacijama. Sistemni
oblik smrtonosan je ako se ne liječi
Dijagnoza : lab.nalazi (povišena sedimentacija, leukocitoza, anemija, proteinurija, povišene
vrijednosti ureje kreatinina i Ig; u serumu razna autoantitijela (ANCA) i antigeni hepatitisa B),
biopsija kožne lezije- histološki prikaz nekrotizirajučeg arteritisa
Diferencijalna dijagnoza : ulceracije druge etiologije - kronična venska insuficijencija, periferna
arterioskleroza, infekcije; erythema nodosum
Terapija : kortikosteroidi 1 mg/kg uz smanjenje doze, ciklofosfamid 2 mg/kg
VASCULITIS ALLERGICA LEUKOCYTOCLASTICA / ANAFILAKTOIDNA PURPURA

Definicija : alergijski vaskulitis malih krvnih žila kože, ali i nekih unutarnjih organa kronično-
recidivirajučeg tijeka uzrokovan odlaganjem imunokompleksa
Patogeneza : antigenska stimulacija (infektivni uzročnici, strane bjelančevine, kemijske tvari,
lijekovi, hrana, tumori); odlaganje imunokompleksa subendotelno u stijenkama postkapilarnih
venula
Klinička slika : palpabilna purpura i intrakutalna krvarenja, rjeñe promjene tipa erythema multiforme.
Henoch-Schoenleinova purpura- često povezana s infekcija streptokokom skupine a, zahvaća
uglavnom populaciju do 20 godina; najčešće karakterizirana trijasom: palpabilna purpura,
artritis velikih zglobova i bol u trbuhu (GI krvarenja). Kožne promjene su obično smještene
simetrično na donjim udovima
Dijagnoza : klinička slika, histološka pretraga (suženi lumen i nabubrene endotelne stanice
zahvaćenih krvnih žila, fibrinoidna nekroza), ubrzana sedimentacija, testovi bubrežne funkcije,
krvarenje u GI traktu

Diferencijalna dijagnoza : različiti oblici purpure, papulonekrotični tuberkuloid, pityriasis
lichenoides et varioliformis acuta
Terapija : simptomatksa (mirovanje, hidracija), koritkosteroidi kod bubrežnih ili probavnih
poremećaja
TROMBOCITOPENIČNA PURPURA
Definicija : ako se broj trombocita smanji ispod 40 000 nastaju hemoragije u obliku petehija ili
ekhimoza na koži i sluznicama spontano ili provocirane manjim traumama
Patogeneza : uzroci: smanjena produkcija trombocita zbog izravnog oštećenja koštane srži, povećana
sekvestracija u slezeni, povećano razaranje kod imunosnih bolesti, nakon transfuzija, zbog
infekcije te kod DIK-a
Klinička slika : bolest počinje naglo, a hemoragije su lokalizirane na mjestima trauma na gornjim
dijelovima trupa, nogama, na sluznici usne šupljine, može biti zahvaćen i CNS
Dijagnoza : punkcija koštane srži
Terapija : liječiti osnovnu bolest, mirovanje, plazmafereza i izmjena plazme s normalnom svježe
smrznutom plazmom siromašnom trombocitima, kortikosteroidi sistemno; splenektomija
TELEANGIECTASIAE
Trajno proširene kapilare i postkapilarne venule površinskog subpapilarnog spleta. Mogu
primarne (nasljedne malformacije krvnih žila koje zahvaćaju ograničena područja – lice i ekstremiteti)
i sekundarne (nastaju zbog vanjskih oštećenja kože, dugotrajne terapije steroidima, u kasnijim
stadijima nekih bolesti). Terapija se provodi dijatermijskom koagulacijom (iglom), laserskim
zrakama, a teleangiektatički eritem se odstranjuje krioterapijom.
VENECTASIAE
Trajno proširene venule u dermisu. Najstaju zbog hormonalnih utjecaja (estrogen) na stijenke
venula i kod hemostaze u kroničnoj venskoj insuficijenciji. Pojavljuju se uglavnom kod žena na
bedrima, potkoljenicama i oko gležnjeva. Terapizira se sklerotizirajućim sredstvima i laserom.
LIVEDO RETICULARIS
Cutis marmorata. Funkcionalna angiopatija koja se pojavljuje u obliku mrežolikih ili
prstenastih pjega unutar kojih se vide lividna i bijela područja kože. Uzrok je poremećaj autonomne
regulacije mikrocirkulacije i pojačana osjetljivost krvnih žila na hladnoću što uzrokuje spazam
arteriola i atoniju venula. Najčešće su zahvaćena bedra i koljena. Terapije se provodi zaštitom od
hladnoće, utopljavanjem, saunom, masažom, sportom.
ERYTHROCYANOSIS CRURUM PUELLARUM

Zastojni eritem udova (akrocijanoza) s edemima nogu. Pojavljuje se kod djevojaka nakon
duljeg izlaganja hladnoći. Osim eritema i edema mogu se pojaviti i svjetlocrvene točke na lividnoj
podlozi. Terapira se izbjegavenjem hladnoće, utopljavanjem, a mogu se primjeniti i antiflogistici.
SYNDROMA ET MORBUS RAYNAUD

Bolni napadaji ishemije prstiju ruku i nogu provocirane hladnoćom, emocionalnim stresom
ilipušenjem. Pojavljuje se češće kod žena (mladih), može biti povezana sa sistemskom
kslerodermijom, SLE, dermatomiozitisom, opstruktivnim arterijskim bolestima, mulitplom
sklereozom, hematološkim bolestima i endokrinim poremećajima, a mogu ga provocirati i neki
lijekovi, vibracije, nikotin.
Javljaju se iznenadni bolni napadi ishemije koji zahvaćaju prste ruku i (rijeñe) nogu. Koža je
blijeda i hladna, prsti su ukočeni u edemični. Napadaji mogu trajati i do nekoliko sati, a kad spazam
glatke muskulature krvnih žila popusti dolazi do vazodilatacije i stanje se normalizira. S vremenom
može doći do trofičkih oštećenja kože (reozije, ulkusi). Liječi se zaštitom od hladnoće, alfa-
adrenergičkim antagonistima.
ARTERIOSCLEROSIS OBLITERANS
Kronična arterijska bolest koja dovodi do suženja ili okluzije lumena krvne žile zbog fibroznih
promjena intime i medije u koje se žarišno odlažu lipidi i soli kalcija.
Kod opstruirane krvne žile koža u zahvaćenom području je hladna, lividna ili blijeda, može se
javiti gangrena sa crnom, suhom, oštro ograničenom nekrozom. Često se vide i trofičke promjene
noktiju.
Terapija : vazodilatatori, antokoagulansi, fibrinolitici, pliazminogen, plazmin, bypass.
DERMATITIS HYPOSTATICA
Definicija : afekcija kože donjeg dijela potkoljenica koja se pojavljuje kao posljedica hipoksije
uzrokovane venskom stazom i hipertenzijom.
Klinička slika : edem, dermatitis (eritem, vezikule,madidacija ljuštenje kože, kruste), pigmentacija,
fibroza kože.
Terapija : oblozi fiziološke otopine (ac.borici 3%) antibiotske i antiseptične kreme.
ULUCS CRURIS HYPOSTATICUM

Definicija : ulkus na koži donjeg dijela potkoljenice nastao zbog venskog zastoja.
Terapija : čišćenje ulkusa (KMmnO4, H2O2, borna voda, rivanol), antiseptični oblozi, preparati sa
proteolitičkim enzimima (Iruksol, Fibrolan), epitelizacijske granulacijske tvari (vitamini
A,B,D,E, anabolici).

NEUROGENE I PSIHOGENE MANIFESTACIJE NA KOŽI
PRURITUS
Definicija : svrbež. Fiziološki ili patološki osjet.
Patogeneza : može biti uzrokovan izravno vanjskim ili unutarnjim čimbenicima koji djeluju na
završetke živaca ili neizravno aktiviranjem medijatora upale (histamin, prostaglandini,
proteaze). Podražaj se širi do leñne moždine i dalje spinotalamičkim putem u mozak.
Klinička slika : može biti lokaliziran ili generaliziran. Na koži se pojavljuju ekskorijacije,
piodermizacija, lihenifikacija. Pruritus se može podijeliti u 3 oblika :
Pruritus sine materia : bez primarnih promjena na koži, a nastaje kao simptom oboljenja
drugih organa ili uzimanja lijekova.
Pruritus cum materia : postoji odreñena dermatoza, a može biti uzrok i suha koža
Pruritus essentialis : nema primarnih oboljenja kože ni drugih organa. Možda psihičke
promjene.
Terapija : antihistaminici, sedativi, hidratantne kreme s mentolom, PUVA
PRURIGO
Eruptivne promjene kože u obliku seropapula i urtikarijskih papula praćene svrbežom.
PRURIGO SIMPLEX ACUTA INFANTUM / strophulus infantum

Recidivirajuća reakcija kože, javlja se uglavnom kod djece, češća je ljeti.
Patogeneza : najvjerojatnije se radi o prosjetljivosti na neke sastojke hrane, lijekove, ubode i ugrize
kukaca.
Klinička slika : javlja se edematozna elavacija slična urtiki u čijem središtuse vidi žućkasto područje
(mjehurić) – seropapula. Zahvaćeni su izloženi dijelovi tijela. Zbog svrebeža i grebanja
javljaju se ekskorijacije, piodermatkse promjene i kruste.
Dijagnoza : klinička slika, histološka analiza, anamneza
Diferencijalna dijagnoza : variccela, skabijes, ubodi kukaca, impetigo
Terapija : antihistaminici, tekući puder (zink-talk mikstura)
PRURIGO CHRONICA
MALUM PERFORANS
Definicija : kronične bezbolne ulceracije najčešće na stopalu koje nastaju zbog ponavljanih trauma
anestetičkog tkiva.
Patogeneza : prethodno oštećenje senzibilnih živaca (alkohol, diabetes melitus, traume perifernih
živaca, lepra)
Terapija : antibiotske masti, granulacijska i epitelizacijska sredstva.

POREMEĆAJI PIGMENTACIJE I DISKROMIJE
VITILIGO / telećak
Definicija : stečena, rijetko autosomno dominantno nasljedna depigmentacija kože, sklona je
progresiji, a može se pojaviti zajedno s nekom drugim bolestima.
Patogeneza : nepotpuno istražena, postoje 3 teorije nastanka : imunološka, neuralna (neuromedijatori
koji inhibiraju i/ili oštećuju melanocite) i hipoteza samodestrukcije melanocita. Postoje i
kritični faktori koji uzrokuju vitiligo : sunčane opekotine, stres, ponavljane traume, dijabetes
melitus, bolesti štitnjače, perniciozna anemija, Addison i sl.
Klinička slika : oštro ograničene mliječnobijele makule na ekstenzornim stranama ekstremiteta, na
koljenima, laktovima, licu, aksilama, periumbilikalno, perigenitalno, na leñima, oko očiju.
Ponekad se uz te promjene mogu javiti depigmentacija kose (leukotrichia) i sluznica usne
šupljine.
Terapija : nezadovoljavajuća. Nekakav napredak pokazuje PUVA (nakon nekoliko stotina tretmana),
beta-karoten u obliku kapsula
EPHELIDES
Sunčane pjege. Autosomno dominantne nasljedne promjene, češće su u osoba crvene i crvenoplave
kose. Melanociti stvaraju veću količina melanina nakon fotoekspozicije. Najčešće su zahvaćeni lice,
vrat, prsa, ramena, gornji i donji udovi (fotoeksponirano područje).

CHLOASMA / melasma
Pojava multiplih pigmentiranih plošnih mrlja na licu. Pojačano stvaranje melanina. Može se podijeliti
na C.gravidarum (kod trudnica, uglavnom se spontano povlače), C.uterinum (kod žena u klimakteriju),
C.hormonale (kod tumora ovarija, oralnih kontraceptiva), C.hepaticum (kod kroničnog hepatitisa)
SYNDROMA PEUTZ-JEGHERS
Autosomno dominantna nasljedna bolest karakterizirana makulama na usnama, konjuktivama i
dorzumima šaka, te polipozom tankog crijeva. U epidermisu se radi o povećanoj količini melanina.
Polipi u jejunumu mogu dovesti do ulceracija s krvarenjima, povraćanjem, proljevima, anemijom, a
moguća je i maligna alteracija.
MELANODERMITIS TOXICA
Hiperpigmentacije kože koje nastaju nakon upale kože uzrokovane kontaktom kože s fototoksičnim
tvarima i izlaganju svjetlu. Na koži lica, vrata, dorzuma šaka, podlaktica prisutni su eritem, edem,
vezikule, svrbež i ljuštenje, a nakon smirivanje upalne reakcije zaostaju ljubičastosmeñe pigmentacije.
LENTIGINES
Definicija : smeñasto ili crnosmeñe pigmentirane, oštro ograničene promjene u razini kože ili malo
iznad nje, ne mijenja se pod utjecajem svjetla.
Klinička slika : postoje 3 tipa lentiga :
Lentigo simplex : pojavljuje se u djetinjstvu u obliku makula, bilo gdje na trupu i
udovima, a ne samo na fotoeksponiranim područjima
Lentiginosis : autosomno dominantno nasljedna bolest karakterizirana simptomima :
Lentigo, EKG promjene, Okularna hipertenzija, Pulmonalna stenoza, Anomalija
genitala, Retardacija rasta i Deafness (gluhoća) (LEOPARD).
Lentigo senilis : hiperpigmentacija u razini kože koja se pojavljuje u na fotoeksponiranim
područjima kod starijih ljudi
Lentigo senilis

LEOPARD sindrom
ACANTHOSIS NIGRICANS
Definicija : bolest obilježena hiperpigmentacijom i papilomatozom odreñenih područja
Patogeneza : genski čimbenici, manifestacija neke sistemne bolesti; nekoliko oblika: nasljedna – bez
endokrinoloških poremećaja, pseudoacanthosis nigricans-u mladih pretilih osoba, iščezava
nakon smanjenja mase; izazvana lijekovima; benigni (juvenilni) oblik – povezano s
hormonskim poremećajima, češće u žena; maligni oblik – u starijoj dobi i često prethodi
malignomu, obično vezan uz visceralni maligni tumor (u 50% malignom želudca)
Klinička slika : u početku sivo smeña do crna pigmentacija uz suhoću i grubost kože, baršunastog
izgleda; s vremenom zadebljanja postaju jača, nabori izrazitiji (kora hrasta). Lokalizacija u
aksilama, na vratu, anogenitalno, oko pupka ili u području drugih nabora
Terapija : simptomatska, lokalno sredstva za suzbijanje infekcija

INCONTINENTIA PIGMENTI
Definicija : autosomno dominantna bolest karakterizirana upalnim hiperpigmentiranim promjenama
kože i anomalijama CNS-a.
Klinička slika : bolest započinje intrauterino ili nakon poroda pojavom eritema, vezikula, bula,
pustula, veruka. Nakon sanacije upale na upaljenim mjestima javlja se hiperpigmentacija.
Najčešće zahvaćeni glutealna regija, postranično trup i udovi.
Terapija : suzbijanje sekundarne infekcije, a u težim oblicima kortikosteroidi sistemski.
TETOVAŽA
Egzogeno unošenje različitih obojenih, netopljivih tvari u dermis. Prvo se boje nanose na kožu, a
zatim se iglom unose u dermis. Slučajne (nehotične) tetoaže nastaju kod raznih trauma i nesreća
(barut, rudnici, prometna nesreća i sl.)
Terapija : dermoabrazija, salibrazija (abrazija s kuhinjskom soli), laser, plastična operacija.

BOLESTI LOJNICA I FOLIKULA DLAKA (SEBOREJA)
SEBORRHOEA
Definicija : autosomno dominantna nasljedna bolest karakterizirana prekomjernim lučenjem loja,
javlja se u oko 70% ljudi.
Patogeneza : nasljedna bolest, osim nasljeña važni su hormonalni utjecaji, stres, nutritivni fatkori.
Važna je u nastajnju acnae vulgaris i seborojičkog dermatitisa.
Klinička slika : postoje 2 oblika : seborrhoea sicca (suho ljuštenje kože) i seborrhoea oleosa (tekući,
uljasti loj). Može biti udružena sa pitirijazom. Predilekcijska mjesta su kapilicij,
retroaurikularna regija, sulcus nasolabialis i mentolabialis, sternalna, interskapularna,
periumbilikarna, ingvinalna i perianalna regija. Zbog keratoze pilosebacealnog ušća i zastoja
loja u folikulima, oblikuju se cilindrične žučkastosive formacije – komedoni.
SEBOSTASIS : smanjeno lučenje loja, genetska predispozicija, može biti povezana sa

neurodermitisom i vulgarnom ihtiozom, te smanjenim znojenjem. Koža je suha i prašimasto se
ljušti. Prisutan je svrbež.
DERMATITIS SEBORRHOICA ADULTORUM

Definicija : kronična upala seborojičkih područja kože
Klinička slika : zahvaćeni su lice, vlasište, retroaurikularno, sternalno i interskapularno područje
(seborojička područja). Javljaju se oštro ograničena eritematozna žarišta prekrivena
pitirijaziformnim ljuskama koja mogu zahvatiti velika područja kože i vlasišta, uz rub vlasišta
se javlja karakteristična corona seborrhoica (široki eritematozni ljuskavi uzdignuti rub).
Tijek bolesti je kroničan i često se javljaju remisije. Nekad se teško razlikuje od psorijaze –
prijelazni oblik - seboriasis, lupusa i sl. Žarišta okruglasta ili nepravilna oblika veličine
kovanog novca prekrivena naslagama bjelkastih lljuščica ispod kojih je crvena vlažna koža –
pseudotinea amyantacea; blepharitis marginalis; dermatitis seborrhoica colli perstans;
dermatitis seborrhoica mediothoracica typus petaloides.
Dijagnoza : klinička slika, mikološkom obradom nañe se Pityrosporum ovale
Diferencijalna dijagnoza : psorijaza, DLE, pemphigus seborrhoides, pityriasis rosea
Terapija : u prehrani izbjegavati UH,masti i jake začine; lokalno šamponi, posipi, tekući puder,
paste, emulzije ili alkoholne suspenzije u koje se stavlja sumpor (2-10%), salicilna kiselina (2-
5%), rezorcin (0,5-3%), drveni katran (0,5-1%), bijeli živin precipitat (5-10%), crveni živin
sulfid (1-3%), selenijum sulfid, cink pirition, antimikotici (ketokonazol)

DERMATITIS SEBORRHOICA INFANTUM

Definicija : pojava seborojičkih manifestacija kod novoroñenčadi u prva 3 mjeseca života.
Klinička slika : u vlasištu pojava bjelkastih masnih ljusaka do veličine nokta koje se lagano skidaju; u
slučaju jače izraženih promjena ljuske su deblje i veće – tjemenjača ili crusta lactea; ispod
ljusaka eritem i eksudacija, promjene se šire na lice, u nabore kože, aksile, periumbilikarno,
ingvinalno i glutealno.
ERYTHRODERMIA SEBORRHOICA
Patogeneza : perifernim širenjem i konfuencijom seboroičnog dermatitisa, zbog ezgogene iritacije,
kontaktne senzibilizacije ili drugih utjecaja žarišta seboroičnog dermatitisa mogu uzrokovati
generaliziranu zahvaćenost kože promjenama
Klinička slika : koža je crvena, topla, infiltrirana, posuta sitnim masnim ljuskama uz blag svrbež,
opće stanje dobro
Diferencijalna dijagnoza : psoriatična eritodermija
Terapija : srednje visoke doze prednizolona (40-60 mg/dan)
ERYTHRODERMIA DESQUAMATIVA/LEINEROVA BOLEST

Definicija : generalizirana maksimalna varijanta seboroičnog dermatitisa u prvom trimenonu uz
integralno sudjelovanje imunodeficijencije
Patogeneza : poremećaj funkcije leukocita – poremećaj kemotaksije, sniženje C5 frakcije
komplementa
Klinička slika : potkraj prvog mjeseca života na vlasištu i drugim seboroičnim i intertriginoznim
mjestima javljaju se upalno-eritematozne pločaste promjene koje se ljušte. Česte su probavne
tegobe (jačeg stupnja), anemija i infekcije kandidom i piokokima
Dijagnoza : klinička slka
Diferencijalna dijagnoza : druge eritodermije dojenačke dobi – kongenitalna ihtioziformna,
kandidomicetična, generalizirana stafilodermija
Terapija : bolničko liječenje, antibiotici prema antibiogramu, prednizolon 1mg/kg, infuzije svježe
plazme, lokalna terapija
ACNE VULGARIS
Definicija : dermatoza koja se pojavljuje na seborojičkim područjima u pubertetu. Karakterizira je
keratinizacija izvodnih kanala žlijetda lojnica uz posljedične upalne eflorescencije, komedone i
ožiljke.
Patogeneza : nasljeñe, hormoni (androgeni – hipertrofija i hiperfunkcija lojnica), bakterije
(Propionbacterium acnes i Propionbacterium granulosum). Promijenjeni način keratinizacije u
donjem dijelu folikularnog infundibuluma dovodi do suženja pilosebacealnog ušća. Nakupljeni
loj i odbačene epitelne stanice ne mogu izlaziti na površinu kože te se skručuju u folikulima u
bjelkastu žučkastu masu – komedon; ako je otvor folikula širok i vidljiv u obliku crne točkice –
otvoreni komedon (comedo apertus), ako nije vidljiv okom, stvaraju se sitne polukuglaste
bjelkaste tvorbe - zatvoreni komedon (comedo occlusus); u komedonima se nakupljaju aerobni
i anaerobni mikroorganizmi. Zbog zastoja loja i iritativnog djelovanja SMK, folikul dilatira,
puca, a njegov se sadržaj proširi u okolno perifolikularno tkivo u kojem se razvija upalna
reakcija, što se očituje stvaranjem papula, pustula i apscedirajućih čvorova
Klinička slika : najčešće zahvaćeni lice, čelo, nos, brada, vrat, ramena, gornji dio leña, sternalna
regija i rijetko nadlaktice. Promjene mogu biti primarne (neupalne – komedoni) i sekundarne
(upalne – papule, pustule, apscesi, ciste, atrofični i hipertrofični ožiljci), pa se prema tome
dijele na acne comedonica – otvoreni i zatvoreni komedoni, pokoja papula i pustula uglavnom
na licu; acne papulopustulosa – polimorfna klinička slika, komedoni, crvene bolne papule,
papulopustule, na licu, leñima i sternalno; acne conglobata - zahvaća dublje dijelove folikula
i nastaju furunkuli, zaostaju atrofični ožiljci, fistulirajući komedoni i ciste.
Terapija : istiskivanje komedona, papula i pustula mehanički. Kožu prati 2 puta dnevno sapunom i
toplom vodom, a zatim alkoholnom otopino sa salicilnom kiselinom (2-3%) ili rezorcinom.
Preko noći na kožu staviti pastu ili tekući puder sa 2% sumpora ili katrana (5-10%). Lokalna
primjena eritromicina (2-4%tni), tetraciklina (3%tni), klindamicin (1%tni) . Lokalno 2-10%tni
benzoil- peroksid – keratolitik i bakteriostatik; Može se primjenjivati i 13-cis-retinoična
kiselina (antiseborojik, keratolitik, antiinflamatorno djelovanje)0,5-0,75 mg/kg/dan 16-20
tjedana, brojne nuspojave. Kod srednje teških oblika tetraciklini sistemski (oksitetraciklin
1.tjedan 1000 mg/dan, 2.tjedan 750 mg/dan, 3.tjedan 500 mg/dan, 4.tjedan i dalje kroz 3-6
mjeseci 250 mg/dan.; za acne conglobata dimetilsulfon; sebosupresivi ciproteron-acetat + etinil
– estradiol (Diane 35).
POSEBNI OBLICI AKNE

• ACNE NEONATORUM – uvjetovane majčinim hormonima
• ACNE EXCORIEE DES JEUNES FILLES – uz minimalno izražene akne nalaze se brojne
ekskorijacije, kraste i pigmentacije
• ACNE MENSTRUATIONIS – papulopustule i duboko smještene bolne papule koje se
pojavljuju oko tjedan dana premenstrualno
• ACNE INVERSA – često kod muškog spola, to su acne conglobata smještene aksilarno,
ingvinalno, pubično, na zatiljku i vlasištu, kirurško liječenje
• ACNE FULMINANS - nagla pojava acne conglobata + povišene TT i artralgije, u mladića
• ACNE VENENATA
• ACNE COSMETICA
• ACNE PROFESSIONALIS – na udovima
• AKNEIFORMNE ERUPCIJE – počinju folikularnom upalom, papulopustula je osnovna
eflorescencija, komedoni nastaju sekundarno, obično nakon uzimanja lijekova (kortikosteroidi,
jod, brom)
ACNE COMEDONICA
ACNE PAPULOPUSTULOZA
ACNE CYSTICA

ACNE CONGLOBATA
ACNE EXCORIEE DES JEUNES FILLES
ACNE INVERSA

ROSACEA
Definicija : kronična dermatoza lica karakterizirana eritemom i teleangiektazijama uz povremeno
pojavljivanje papula i pustula.
Patogeneza : nepoznata.
Klinička slika : eritem u početku prolazan, a kasnije postaje stalan, nekad se javlja u obliku leptira.
Koža je glatka i kroz nju se vide dilatirane kapilare. Prisutni su i edem, hiperplazija veziva i
infiltracija. Kasnije izbijaju papule i pustule. Može se razviti rhinophyma (gomoljast nos zbog
hiperplazije veziva i lojnica) Bolest je kronična
Diferencijalna dijagnoza : acne vulgaris, LE, karcinoidni sindrom, rubeosis diabetica
Terapija : tetraciklini 3-4 mjeseca peroralno (1000 mg/dan, smanuje se na 250 mg/dan), metronidazol
(2x250 mg 3-6 tjedana), 13-cis-retinoična kiselina ( izotretinoin 0,2-1,0 mg/kg/dan) , sumpor u
tekućem puderu, ketokonazol

DERMATITIS PERIORALIS / DERMATITIS ROSACEIFORMIS STEROIDICA

Definicija : kronična dermatoza najčešće smještena perioralno obilježena folikularno smještenim
papulama, populovezikulama i papulopustulama na difuzno zacrvenjenoj podlozi
Patogeneza : dugotrajni lokalni kortikosteroidi
Klinička slika : najčešće kod žena izmeñu 20 i 50 godine, promjene su najčešće smještene perioralno
uz karakterističan uski slobodni rub kože oko usnica, osobito ispod donje; šire se
nazolabijalno, na obraze, lateralno prema vijeñama, katkad i na čitavo lice. U kasnijim fazama
ljuštenje, atrofija kože, teleangiektazije, blaža hipertrihoza. Nakon prestanka primjene
kortikosteroida gotovo uvijek slijedi prolazno pogoršanje postojećih promjena koje se s
vremenom smiruje
Dijagnoza : anamneza i klinička slika
Terapija : dugotrajna, tetraciklini i eritromicin, izotretinoin u malim dozama (0,05-0,2 mg/kg/dan) 8-
12 tjedana, lokalno prekinut primjenu kortikosteroida, hladni propusni oblozi, neutralne
emulzije, emulzije s eritromicinom


Dermatovenerologija Atlas I Skripta PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

Dermatovenerologija Atlas I Skripta PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Dermatovenerologija Atlas I Skripta PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Dermatovenerologija - atlas i skripta

POREMEĆAJI EMBRIONALNOG RAZVITKA KOŽE

APLASIA CUTIS CONGENITA

CUTIS VERTICIS GYRATA

BRANHIJALNE FISTULE I SINUSI

CUTIS VERTICIS GYRATA

VIRUSNE BOLESTI KOŽE I SLUZNICA

VERRUCAE VULGARES VERUCCAE PLANAE JUVENILES

VERUCCAE PLANTARES VERUCCAE

PARAVACCINIA (noduli mulgentium, muzačke kvrge)

ECTHYMA CONTAGIOSUM (ORF)

EXANTHEMA SUBITUM (roseola infantum, pseudorubella, trodnevna groznica,šesta bolest)

BOLESTI PROUZROČENE VIRUSOM HUMANE IMUNODEFICIJENCIJE (HIV)

KOŽNE MANIFESTACIJE HIV INFEKCIJE

retinoidi, brojne bradavice po licu rezistentne na uobičajeno liječenje su znakovite) ,

b) neoplazme -> sarcoma Kaposi (vaskularna neoplazma obilježena pojavom

LIJEČENJE: nukleozidni analog (Zidovudin), nenukleozidni analog (Delavirdin) i inhibitori proteaze

ORALNA KANDIDIJAZA LEUKOPLAKIJA

SARCOMA KAPOSI GENITALNA KANDIDIJAZA

BAKTERIJSKE GNOJNE INFEKCIJE (PIODERMIJE)

Normalna flora kože je Staphylococcus epidermidis, Acinetobacter, Corynebacterium. Prolaznu floru

DERMATITIS EXFOLIATIVA NEONATORUM (SSSS, TOXIC SHOCK SYNDROME)

ANGULUS INFECTIOSUS ORIS.PERLÈCHE

Terapija : antiseptični oblozi, antiobiotske masti. Sistemska terapija prema antibiogramu.

FOLLICULITIS SIMPLEX DISSEMINATA

FOLLICULITIS SIMPLEX DISSEMINATA

FOLICULITIS SIMPLEX BARBAE (SYCOSIS BARBAE NON PARASITARIA)

FOLLICULITIS SCLEROTISANS NUCHAE

Definicija : stafilokokna upala folikula i perifolikularnog tkiva sa jakom flegmononekrotičnom

BAKTERIJSKE BOLESTI KOŽE POSEBNOG IZGLEDA I TIJEKA

ERYSIPELAS (CRVENI VJETAR, VRBANAC)

• Bakterijske bolesti iz skupina zoonoza.

ERYSIPELOID (ERIZIPELOID ROSENBACH)

Dijagnoza : anamneza, klinička slika, bakteriološka analiza

TULARAEMIA (O´HARINA BOLEST)

sek.manifestacija). Inkubacija traje 1-10 dana, a promjene kože se sastoje od ulceracije na

Karakterizirane su dugotrajnim tijekom te stvaranjem vegetacija, koje mogu rezultirati atrofijom.

PYODERMIA ULCEROSA SERPIGINOSA

INFEKTIVNE GRANULOMATOZNE BOLESTI KOŽE

Klasifikacija tuberkuloze kože : ANERGIJSKA (pozitivno (tuberculosis cutis primaria) i negativno

TUBERCULOSIS CUTIS PRIMARIA (pozitivno anergijska skupina)

TUBERCULOSIS MILIARIS CUTIS (negativno anergijska skupina).

TUBERCULOSIS LUPOSA ( LUPUS VULGARIS) (alergijsko-hiperergijska skupina).

TUBERCULOSIS COLLIQUATIVA CUTIS ET SUBCUTIS (SCROPHULODERMA)

TUBERCULOSIS VERRUCOSA ( VERRUCA NECROGENICA) (alergijsko-hiperergijska

TUBERKULIDI (alergijsko-hiperergijska skupina).

TUBERCULOSIS CUTIS PAPULONECROTICA : pojavljuju se simetrično na ektenzornim

LEPRA ( Mb. HANSEN, HANSENIASIS)

Patogeneza i klinička slika : Mycobacterium leprae. U tropskom i suptropskom području zaraženo

2.) Lepra turberculoides – svi benigni tipovi lepre s makulopapuloznim i neurološkim

7.) leprominski test – ispituje se stanična imunost nosioca; intradermanlna aplikacija

GRANULOMATOZNE BOLESTI KOŽE NEPOZNATE ETIOLOGIJE

SARKOIDOZA (Besnier – Boeck – Schaumannova bolest)

PARAZITARNE BOLESTI KOŽE

• PEDICULOSIS PUBIS ( phthiriasis pubis )

• SCABIES NORVEGICA (scabies crustoza)

INFEKCIJE KOŽE UZROKOVANE PROTOZOIMA

BOLESTI KOŽE UZROKOVANE GLJIVAMA i KVASCIMA (DERMATOMIKOZE i